Vrkljan - Inzenjerska Mehanika Stijena

Inenjerska
mehanika
stijena

Ivan Vrkljan

Inenjerska
mehanika
stijena

Ivan Vrkljan

Redoviti profesor na Graevinskom fakulteut Sveuilita u Rijeci

Voditelj odjela za laboratorijska i terenska ispitivanja i opaanja u Zavodu
za geotehniku Instituta graevinarstva Hrvatske u Zagrebu

Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci

Institut graevinarstva Hrvatske d.d. Zagreb

Ivan Vrkljan

1 Inenjerska mehanika stijena i druge
srodne discipline

Ovim poglavljem eli se itatelje upoznati s okruenjem u kojem je nastala
znanstvena i inenjerska disciplina- inenjerska mehanika stijena. Takoer se eli
pokazati pozicija inenjerske mehanike stijena u odnosu na druge srodne
discipline-mehaniku stijena, mehaniku tla, stijensko inenjerstvo, inenjersku
geologiju. Daju se i osnovni podaci o Meunarodnom drutvu za mehaniku stijena
i Hrvatskoj udruzi za mehaniku stijena.

1-Inenjerska mehanika stijena i druge srodne discipline.doc
Inenjerska mehanika stijena 2

1 Inenjerska mehanika stijena i druge srodne
discipline

1.1 Uvod...................................................................................................................................3
1.2 Mehanika stijena - mehanika tla, slinosti i razlike ...........................................................5
1.3 Uloga geologije u mehanici stijena ....................................................................................7
1.4 Povijesne napomene...........................................................................................................8
1.5 Zato je inenjerska mehanika stijena postala samostalna znanstvena i inenjerska
disciplina?.....................................................................................................................................10
1.6 Polja primjene ..................................................................................................................11
1.7 Otvoreni problemi ............................................................................................................11
1.8 Meunarodno drutvo za mehaniku stijena i Hrvatska udruga za mehaniku stijena .......12
1.9 Izvori informacija.............................................................................................................14
1.10 Rjenik .............................................................................................................................16
1.11 Literatura ..........................................................................................................................16
1 Inenjerska mehanika stijena i druge srodne discipline 3

1.1 Uvod

Razumjevanje stijenskog fenomena je rezultat kolektivnih napora rudarskih, graevinskih, naftnih i
geolokih inenjera i geologa. Kao rezultat akumulacije ovih znanja razvila se nova grana znanosti i
inenjerstva-inenjerska mehanika mehanika stijena. Stalno poveanje veliine objekata projektiranih i
graenih u i na stijenskoj masi kao i odgovornosti za izvoenje takvih objekata trai od inenjera
kvalitativno kao i kvantitativno poznavanje stijenske mase kao konstruktivnog materijala

Inenjerska mehanika stijena kao posebna znanstvena i inenjerska disciplina pojavila se u zadnjih 50
godina. Njena pojava posljedica je praktinih potreba rudarskih i graevinskih inenjera za
ekonominijim i sigurnijim graenjem. Cilj ove discipline je izrada inenjerske interpretacije geolokih
nalaza, odreivanje inenjerskih svojstava in-situ stijenske mase u oblicima korisnim za analize mehanike
i povezivanje ovih analiza za probleme sutinski vezane uz stijensku masu.

U samim poecima razvoja mehanike stijena nije pravljena razlika izmeu mehanike stijena i stijenskog
inenjerstva. Tako se u prvim definicijama, mehanika stijena smatrala znanstvenom i inenjerskom.
disciplinom i pokrivala je kako znanstveni tako i inenjerski pristup radovima u i na stijenskoj masi
Danas su mehanika stijena i stijensko inenjerstvo priznati kao razliite geotehnike inenjerske
discipline slino kao to su to mehanika tla i temeljenje. Meutim, s obzirom na njihovu organsku
povezanost teko je povui otru granicu izmeu njih. Moda odnos ovih disciplina najbolje objanjava
kratka i jasna definicija: Mehanika stijena je znanstvena baza stijenskog inenjerstva. Prema tome,
stijensko inenjerstvo predstavlja praktino i tehniko koritenje mehanike stijena u projektiranju
inenjerskih objekata.

Mehanika stijena na polju inenjerstva ukljuuje analize statikog i/ili dinamikog optereenja ili sila
kada djeluju na stijensku masu, analize unutarnjih efekata u obliku naprezanja, deformacija ili uneene
energije i analize posljedica ovih unutarnjih efekata na lomove, i deformiranje stijenske mase Zbog toga
se moe rei da je mehanika stijena najmlaa grana vrstoe materijala.

Evo nekoliko definicija mehanike stijena:

Mehanika stijena je teoretska i primijenjena znanost koja se bavi ponaanjem stijena; ona je grana
mehanike koja se bavi s odgovorom stijene na polja sila njenog okolia. Ova definicija je 1974.
modificirana na nain da se umjesto izraza stijena koriste izrazi stijena i stijenska masa a okoli se
precizira na fizikalni okoli. Prva intervencija je ispravna jer uvijek treba naglaavati bitnu razliku izmeu
stijene i stijenske mase. Druga intervencija suzila je definiciju samo na fizikalni okoli. To moe znaiti
da se djelovanje kemijskog okolia na ponaanje stijena i stijenskih mase ne smatra predmetom mehanike
stijena. To nije logino jer je na taj nain eliminiran vrlo znaajan problem bubrivih stijena ije ponaanje
(vrstoa i deformabilnost) znatno ovisi o kemizmu okolia.

Meunarodno drutvo za mehaniku stijena (ISRM-International Society for Rock Mechanics) daje vrlo
kratku definiciju: Mehanika stijena je teoretska i primjenjena znanost o mehanikom ponaanju stijena
(ISRM, 1975).

Kod definiranja mehanike stijena moe se poi i od definicije mehanike: Mehanika je znanost koja se
bavi s energijom i silama te njihovim efektom na tijela (Webster
,
s dictionary).

Harrison i Hudson (2000) definiraju mehaniku stijena kao disciplinu koja se bavi pruavanjem statike i
dinamike stijena.

U nastavku se daju i definicije nekih drugih znanstvenih i inenjerskih disciplina kako bi se istaknula
njihova razlika.

Geotehnika je skup znanstvenih saznanja i strunih rjeenja za istraivanje terena, projektiranje i
graenje. Treba istaknuti da je geotehnika jedinstvena znanstvena disciplina koja se bavi problemima
svojstava tla i interakcije izmeu tla i svih graevinskih zahvata u tlu i s tlom. U tom smislu nema
posebne geotehnike za pojedine graevinske djelatnosti (Nonveiller, 1994).

Geomehanika je grana mehanike koja se bavi odgovorom svih geolokih materijala ukljuujui i tlo na
polja sila njihovog okolia. Tako mehanika stijena predstavlja samo dio geomehanike (Brady i Brown,
1979, p. 1).

Geotehnologija je primijenjena geologija u kontekstu inenjerstva. Odnosi se na inenjerstvo u i na
zemljanim materijalima i glavni je predmet interesa geofiziara, geologa, rudarskih i graevinskih
inenjera (Roberts, 1977).

Inenjerska geologija (engineering geology) primjenjuje znanja i iskustva u geologiji i drugim
geoznanostima za rjeavanje geolokih problema graevinskih objekata (Mc Graw - Hill Dict. of
Scientific and Tech. Terms).

Inenjerska geologija bavi se prouavanjem geologije kako bi se rezultati primjenili na inenjerstvo
(Harrison i Hudson (2000).

Rudarska geologija (mining geology) bavi se prouavanjem struktura i pojavljivanja mineralnih leita i
geolokim aspektom planiranja rudnika.

Strukturna geologija se bavi opisom i analizama strukture stijenskih masa (Harrison i Hudson (2000).
Geotehniko inenjerstvo je proces inenjeringa sa stijenama i/ili tlima (Harrison i Hudson (2000).

Inenjerski zahvati u stijeni izvodili su se od samih poetaka civilizacije dok su se elementi mehanike
stijena kao znanstvene discipline pojavili tek krajem 19 stoljea. Tek esdesetih godina 20 stoljea
mehanika stijena bila priznata kao samostalna disciplina. Iz poglavlja o povijesti stijenskog inenjerstva i
mehanike stijena, itatelj e primjetiti da su se jo prije pojave mehanike izvodili vrlo kompleksni i veliki
inenjerski zahvati u stijeni. Moe se rei da je stijensko inenjerstvo dostiglo vrlo visok stupanj prije
nego se ita znalo o mehanici. Svoj razvoj stijensko inenjerstvo je stoljeima temeljilo na iskustvu. Onog
trenutka kada iskustvo i empirizam nisu mogli odgovoriti na probleme izgradnje daleko zahtjevnijih
objekata rodila se iz nude mehanika stijena. Moe se rei da stijensko inenjerstvo u nekim sluajevima
moe bez mehanike stijena ali da mehanika stijena nema smisla ako ne slui stijenskom inenjerstvu.
Meutim, stijensko inenjerstvo bez mehanike stijena izloeno je ogromnim rizicima. Mnogi dananji
objekti su toliko skupi i njihov lom prijeti velikim brojem ljudskih rtava i unitenjem prirode da nitko ne
eli preuzeti na sebe rizike takvog zahvata. Iskustvo i empirizam nisu dovoljan zalog za sve ove opasnosti
(sa nekim zahvatima u stijeni iskustva nema jer se nikada prije nisu ni izvodili). Kao primjer, treba se
podsjetiti tunela ispod La Manche-a (Channel tunnel) koji je kotao 10 milijardi dolara, tunel St. Gothard
duljine 2x57 km, opasnosti po ljude i prirodu koja prijeti lomom visokih brana ili unitenjem prirode u
sluaju havarija na skladitima radiaktivnog otpada, nafte i plina izgraenih u stijenskoj masi.

Kod kojih inenjerskih zahvata se najprije pojavila potreba za mehanikom stijena? U rudarstvu je to bio
problem slijeganja povrine terena uslijed eksploatacije mineralnih sirovina a u graevinarstvu su to u
svakom sluaju bile visoke brane. Sa sigurnou se moe rei da su problemi stabilnosti visokih betonskih
brana najzasluniji za nagli razvoj moderne mehanike stijena. Projektanti brana su vrlo brzo shvatili da je
temeljenje dio projekta brane. Visoke brane a posebno lune, doprinijele su razvoju svih aspekata
mehanike stijena. Posebno treba naglasiti razvoj metodologija velikih in-situ ispitivanja deformabilnosti i
vrstoe stijenske mase koji su potaknuti iskljuivo ovom problematikom. Uz izgradnju brana tijesno su
povezani problemi teenja vode, dubokih povrinskih iskopa, velikih podzemnih iskopa, tunela pod
tlakom, stabilnosti brana i obala akumulacije i dr. Motrenje brana tijekom eksploatacije svakako je

doprinijelo razvoju opreme i postupaka koji su nali primjenu i u drugim inenjerskim zahvatima (npr.
tuneli).

Iz naprijed reenog jasno je da mehanika stijena daje ogroman doprinos razvoju stijenskog inenjerstva.
Meutim vrijedi i obrnuto - moderne tehnologije stijenskog inenjerstva znaajno doprinose razvoju
mehanike stijena. Ova injenica obino nije dovoljno vrednovana. Teko je postaviti otre granice izmeu
mehanike stijena i stijenskog inenjerstva. Zbog toga se vrlo rano nakon priznavanja mehanike stijena kao
znanstvene discipline, poeo pojavljivati i termin-inenjerska mehanika stijena. Knjigom Inenjerska
mehanika stijena Hudsona i Harissona (1997) ele naglasiti povezanost mehanike stijena kao znanstvene
i stijenskog inenjerstva kao tehnike discipline. Pod inenjerskom mehanikom stijena oni
podrazumjevaju disciplinu koja se temelji na mehanici a koristi se kod projektiranja graevina koje se
izvode u ili na stijenaskoj masi. Harrison i Hudson (2000) definiraju inenjersku mehaniku stijena kao
disciplinu koja se bavi pruavanjem statike i dinamike stijena kako bi se rezultati primjenili na
inenjerstvo. Prama Harrisonu i Hudsonu (2000) stijensko inenjerstvo (rock engineering) ukljuuje
inenjerstvo sa stijenama, posebno izvoenje objekata na ili u stijenskoj masi, a ukljuuje i procese
projektiranja.

1.2 Mehanika stijena - mehanika tla, slinosti i razlike

to se smatra stijenom a to tlom? Geolozi termin stijena primjenjuju na sve konstituente zemljine kore.
Oni govore o konsolidiranoj stijeni (stijena) i nekonsolidirnaoj stijeni (tlo). Geotehniki inenjeri pod
terminom stijena podrazumijevaju tvrde (hard) i krute (solid) formacije zemljine kore dok pod tlima
smatraju produkte troenja stijena. esto puta se u svakodnevnoj inenjerskoj praksi stijenom smatraju
krute i koherentne supstance koje se ne mogu kopati manualnim metodama. Emery pod stijenom smatra
granulirani materijal sastavljen od zrna i ljepila. Pod ljepilom smatra razliite vrste cementnih supstanci.
Terzaghi definira tlo kao sedimente i druge nekonsolidirane akumulacije krutih estica proizvedenih
mehanikom ili kemijskom dezintegracijom stijena. Na ovaj nain stijena i tlo se razlikuju u stupnju
konsolidacije i u ogranienju veliine estica.

I tlo i stijena se sastoje od mineralnih zrna s tim da stijenu karakterizira neusporedivo vei stupanj
povezivanja (cementacije). Glavna razlika izmeu tla i stijena je prisustvo diskontinuiteta u stijenskoj
masi koji imaju odluujui efekt na njeno ponaanje. U poreenju s tlom, stijenska masa posjeduje nii
stupanj slobode kretanja. Kretanje blokova generalno se dogaa paralelno s linijama presjecanja razliitih
sistema diskontinuiteta a rotacija blokova dogaa se u nekim posebnim sluajevima. Diskontinuiteti kao
glavna odlika stijenske mase, kontroliraju vodopropusnost i po kapacitetu i po orijentaciji. ak to vie,
statiko kao i dinamiko djelovanje vode na krutu fazu u tlu i stijenama je razliito. U sluaju tla to je
uglavnom izotropni porni tlak dok u stijenama on ima anizotropan karakter (orijentiran tlak vode u
pukotinama).

Gdje je granica izmeu tla i stijena? Ove granice nema. Postoje ipak neke klasifikacije koje kao granicu
usvajaju neko od mehanikih svojstava. Tako Bieniawski (1973) i ISRM (1979) stijenama smatraju
materijale s jednoosnom tlanom vrstoom veom od 1 MPa. Broch i Franklin (1972) i Jennings (1973)
ovu granicu pomjeraju na 0.7 MPa a Geoloko udruenje na 1.2 MPa (Bieniawski, 1989).

Evo nekoliko definicija tla i stijena:

Tlo (soil-earth) - sedimentne ili druge nekonsolidirane akumulacije krutih estica nastale
fizikalnom i kemijskom dezintegracijom stijena i koje mogu a ne moraju sadravati organske
tvari (ASTM D:653-88).
Stijena (rock) - bilo koji prirodno formirani agregat minerlanih tvari koji se pojavljuju u
velikim masama ili fragmentima (ISRM, 1975; ASTM D:653-88).
Kamen (stone) - lomljen (crushed) ili prirodno angularne estice stijena (ASTM D:653-88).

Intaktna stijena (intact rock) je materijal stijenske mase, tipino predstavljen cijelom
jezgrom iz buotine koja ne sadri guste strukturne diskontinuitete (ISRM, 1975).
Stijenska masa (rock mass) je stijena kakva se javlja in-situ, ukljuujui njene strukturne
diskontinuitete (ISRM, 1975).

Termin "stijena" pokriva ogroman broj razliitih varijeteta. Samo po parametru jednoosne vrstoe,
stijene pokrivaju podruje od 1 do vie stotina MPa. Granit se ponaa kao krt (brittle) i elastian u
troosnom pokusu kod bonog tlaka od nekoliko stotina MPa dok karbonatne stijene postaju plastine kod
srednjih tlakova i teku kao gline. Kompaktirani ejlovi znatno slabe kod potapanja u vodu, gips i sol se
otapaju u vodi, ugljen gori u podzemlju, mnoge stijene znaajno bubre u kontaktu s vodom.
Kao to je vanost mehanike tla neosporiva u inenjerstvu tla isto to vrijedi za mehaniku stijena u
stijenskom inenjerstvu. Mehanika tla se kao posebna znanstvena i inenjerska disciplina pojavila prije
mehanike stijena. U poetku su se principi mehanike tla pokuali primijeniti i na stijensku masu. Ve tada
se pokazalo da je to mogue samo u nekim specijalnim sluajevima. U razvoju mehanike stijena postojala
je tendencija da se mehanika stijena tretira kao grana mehanike tla i kako kae Mller (1974) da se
mehanika stijena podredi mehanici tla. Meutim, usprkos prihvatljivosti nekih bazinih principa, postoje
kljuna sporna pitanja koja razlikuju ove dvije znanstvene i inenjerske discipline.

Po emu su ove discipline sline a po emu razliite?

Osnovna razlika proizlazi iz injenice da procesi loma u intaktnoj stijeni ukljuuju mehanizme
frakturiranja kao to je generiranje prslina i razvijanje u pseudokontinuum. U tlu, lom elementa medija
tipino ne djeluje na mehaniki integritet pojedinih zrna ve je udruen s procesima dilatacije, rotacije i
poravnanjem estica. Ova razlika izmeu tla i stijena meu ostlaim ima i ove posljedice:

tlo je obino predmet relativno niskog stanja naprezanja a stijena visokog,
stijena ima neusporedivo manju deformabilnost i propusnost u odnosu na tlo,
u veini stijenskih formacija, teenje fluida se deava kroz diskontinuitete razliitih vrsta, dok u tlu
migracija fluida ukljuuje pokret kroz porni prostor.

Prisustvo diskontinuiteta u stijenskoj masi pravi razliku izmeu tla i stijena jo drastinijom. Ponaanje
stijenske mase u najveoj mjeri kontroliraju diskontinuiteti te na taj nain postaju nezaobilazan element u
svim segmentima mehanike stijena (ispitivanjima, modeliranju, svojstvima i sl.). Mehanika tla uglavnom
ne poznaje diskontinuitete u tako drastinom obliku. Ovo ne znai da je poznavanje svojstava stijene i
poznavanje mehanike tla nevano u mehanici stijena, ve da ova znanja nisu dovoljna za efikasan rad s
kompleksnim materijalom kao to je stijenska masa.

Kod modeliranja ova dva medija, tlo se moe smatrati kontinuuom, te je na njega primjenjiva teorija
kontinuuma, dok stijenska masa, s obzirom na njenu diskontinualnost, zahtjeva primjenu teorije
diskontinuuma. Kada se zna koliko je toerija kontinuuma razvijenija disciplina u odnosu na teoriju
diskontinuuma, jasno je zato je teoretska baza mehanika tla toliko jaa.

injenica da se tlo moe smatrati kontinumom, a stijenska masa ne, ima znaajnu posljedicu na jedan vrlo
vaan segment mehanike stijena - ispitivanje. U mehanici tla se rezultati pokusa dobiveni na relativno
malim uzorcima u laboratoriju, mogu smatrati reprezentantom ovog medija u prirodi te se mogu direktno
primijeniti u proraunima. Isti pristup je u mehanici stijena doputen samo u nekim posebnim sluajevima
kao to su: koritenje stijene kao graevinskog materijala; problemi buenja, miniranja, rezanja;
ispitivanje ispune diskontinuiteta koji kontroliraju kinematiku sistema i sl.). Kao to se vidi ovaj pristup je
mogu samo ako se ispituje jedan od elemenata stijenske mase - intaktni materijal ili diskontinuitet. Kod
ispitivanja stijenske mase kao sistema koji se sastoji od stijene i diskontinuiteta, ovaj princip je apsolutno
neprihvatljiv. Nemogunost direktne primjene rezultata laboratorijskih ispitivanja pri definiranju
ponaanja stijenske mase, uzrokovala je pojavu vie drugih pristupa:


Ponaanja stijenske mase moe se definirati na osnovi poznavanja svojstava stijene i
diskontinuiteta koji se mogu odrediti u laboratoriju.
Ponaanje stijenske mase moe se definirati na osnovi rezultata velikih in-situ pokusa kod
kojih je volumen stijenske mase dovoljno velik da i diskontinuiteti sudjeluju u njenom
odgovoru na aplicirano optereenje.
Razliiti empirijski pristupi definiranju dva osnovna mehanika svojstva - vrstoe i
deformabilnosti.

Treba naglasiti da je prvi od navedenih pristupa na samom poetku razvoja mehanike stijena imao smisla
ali se tijekom njenog razvoja pokazao neprikladnim. In-situ ispitivanja su dostigla odreeni stupanj i u
ovom trenutku se jo uvijek ine nezamjenjivim, bez obzira to i ona imaju znaajne nedostatke.

Mehanika stijena je posvojila mnoge tehnike razvijene u mehanici tla bazirane na jednostavnom
Coulomb-ovom zakonu. Meutim, ponaanje stijena je mnogo kompleksnije od ponaanja tla i u mnogim
sluajevima mehanika stijena koristi tehnike nepoznate mehanici tla.

1.3 Uloga geologije u mehanici stijena

Inenjerska mehanika stijena se moe smatrati dijelom primjenjene mehanike, a isto tako i dijelom
geologije tj. inenjerske geologije. Mehanika stijena moe biti uspjena samo kada se povee s stvarnom
geolokom situacijom. Mnogi objekti danas dostiu geoloke dimenzije to je jedan razlog vie za usku
suradnju geologa i inenjera.

Prije pojave mehanike stijena, geologija je bila znanost koja je osiguravala podloge stijenskom
inenjerstvu. Kada ista geologija nije mogla nai odgovore na sva pitanja stijenskog inenjerstva, poela
se stvarati primjenjena geologija (inenjerska geologija). Kada pak ni inenjerska geologija nije mogla
objasniti ponaanja objekata u i na stijeni rodila se mehanika stijena. Zato Mller (1967) smatra
inenjersku geologiju roditeljem mehanike stijena. Ona je zajedno s istraivanjem pritisaka u rudarstvu
osigurala vane poetne toke mehanike stijena. Usku povezanost mehanike stijena i inenjerske
geologije pokazuje i naziv prvog slubenog asopisa ISRM-a - Rock mechanics and Engineering
Geology, to je prof. Stepanian posebno pozdravio.

Prema Amerikom geolokom institutu, inenjerska geologija predstavlja primjenu geolokih znanosti u
inenjerskoj praksi sa svrhom osiguranja da geoloki faktori koji djeluju na lokaciju, projekt, objekt,
izvoenje i odravanje inenjerskih zahvata budu prepoznati i adekvatno odreeni. Judd, pod
inenjerskom geologijom smatra primjenu znanja i iskustva u geologiji i drugim geoznanostima radi
rjeavanja geolokih problema postavljenih od strane graevinskih strunjaka. Inenjerska geologija kao
grana primjenjene geoznanosti pokriva rang zadaa koje lee izmeu iste geologije i mehanike stijena ili
tla s inenjerske toke gledita (stijenskog inenjerstva i inenjerstva u tlu). Ona obuhvaa primjenu
geologije pri rjeavanju problema planiranja, projektiranja i izvoenja inenjerskih zahvata u stijenama i
tlu.

Termin geoloki inenjer (Geological engineer or engineering geologist) obuhvaa inenjera za radove u
stijeni (rock engineer) i inenjera za radove u tlu (soil engineer). I jedni i drugi imaju drugaiji pogled od
klasinog geologa. Klasini ili isti geolog pokuava razumjeti povijest (genezu stijena), dok geoloki
inenjer ili inenjerski geolog, gleda u budunost, pokuavajui predvidjeti ponaanje zemljanih
materijala kao agregata ili ispune i njihovu stabilnost u zidovima iskopa. Treba primjetiti da Franklin i
Dusseault (1989) klasine geologe ne zovu inenjerima. Inenjerske opservacije, pokusi, opisi i
klasifikacije premda bazirani na temeljnoj geologiji, bitno su razliiti od onih klasine geologije.
Bieniawski inenjere koji se bave geologijom dijeli u dvije skupine i naglaava poterbu da ih se ne mjea.
Pored inenjerskih geologa on spominje i novu vrstu geolokih inenjera (geological engineers) koja se
pojavila u USA, kombinirajui vjetine u inenjerskom projektiranju, mehanici stijena, mehanici tla,
geologiji i goefizici.


Pojavom inenjerske geologije pomalo se zaboravlja veza mehanike stijena i stijenskog inenjerstva s
klasinom geologijom. Na ovu injenicu upozorava Jaeger (1979). Geoloki materijal posjeduje fizikalna,
kemijska i mehanika svojstva koja su posljedica njihovog naina postanka i kasnijih geolokih procesa
koji su na njih djelovali (dijageneze). Dijageneza u geolokoj prolosti jedne oblasti dovela je do posebne
litologije, posebne strukture i posebnog naponskog stanja. Sve ove geoloke informacije su od temeljne
vanosti za mehaniku stijena.

Progres u mehanici stijena nije reducirao odgovornost geologa. i pored toga to konana odgovornost za
projekt generalno ostaje na specijalistima za mehaniku stijena i inenjerima. Geolozima e se u
budunosti postavljati sve preciznija pitanja. Da bi mogli dati tone odgovore, oni moraju znati i
razumjeti teoriju i praksu mehanike stijena.

1.4 Povijesne napomene

Za razliku od mnogih modernih polja inanjerstva koja su se razvijala s njima bliskim znanostima, radovi
u i na stijeni (rudarstvo i graevinarstvo) stoljeima su se prakticirali bez podrke znanosti. Jo od
predpovijesnih vremena, razliita svojstva vrstoe stijena bila su prepoznavana od primitivnih ljudi.
Peinski ovjek je birao stabilne peine dok je ovjek iz kamenog doba birao pogodne stijene za svoje
alatke. Dokazi o stijenskom inenjerstvu mogu se nai u najranijim danima rudarstva i graditeljstva.
Podzemno rudarenje, najprije u jamama a potom i u oknima poelo je za vrijeme kamenog doba, prije
nekih 15000 god. S tunelogradnjom se zapoelo oko 3500 g. prije Krista (u bronano doba) za potrebe
rudnika bakra Sinai Peninsula. Keopsova piramida u Egiptu napravljena je prije 4700 godina
(upotrebljeno je vie od 2 milijuna obraenih kamenih blokova). Prve brane izgraene su oko 2900
godina prije Krista. Vapnenaka stijena kao inenjerski materijal, koritena je za no kesona mostova
2000 godina prije Krista u Egiptu. No je bio napravljen od okruglog vapnenakog bloka s rupom u
sredini. Pored koritenja tunela u rudarstvu, mnogi tuneli u antiko doba izraeni su za dopremu vode,
javne podzemne prolaze, grobnice, vojne svrhe i dr. Putni tunel blizu Naples-a (Italija) izgraen je 36.
godina prije Krista u duini od 1220 m, s visinom od 9,15 m i irinom 7,60 m. U kasnom renesansnom
periodu, Georgius Agricola u njegovoj raspravi o rudarstvu - De Re Metalurgia (1556) opisao je prilino
zrele metode rudarenja ukljuujui okna i druge elemente rudnika. Prvi tunel kroz Alpe bio je Mont Cenis
s duinom od 11 km (1857 - 1870).

Svi ovi i mnogi drugi primjeri pokazuju intuitivno koritenje empirijskog poznavanja stijene mnogo prije
nego to je znanost i inenjerstvo moglo ponuditi logino i teoretsko osnovno znanje. Tek u 19. stoljeu,
osnivanjem udruenja inenjera u Evropi i Sj. Americi, poinje prikazivanje inenjerskih iskustava u
tehnikim publikacijama. U poetku su izvjetaji bili uglavnom kvalitativni, bazirani na vizuelnim
opservacijama. Predmet prvih mjerenja bila su slijeganja terena uslijed podzemne eksploatacije ugljena i
konvergencija kalote i poda podzemnih objekata. Young i Stock su 1916 god. objavili pregled preko 100
radova objavljenih u zadnjih 60 god. koji se bave slijeganjima terena uslijed eksploatacije ugljena. U
prvih nekoliko dekada ovog stoljea tehniki izvjetaji poinju tretirati stijenu kao inenjerski materijal u
graevinarstvu i rudarstvu. Ovi lanci sadre informacije o mehanikim svojstvima, dubokom rudarenju i
mehanizmima odlamanja stijenske mase. Spominju se i laboratorijska fotoelastina ispitivanja kao i
teoretski empirijski pristupi odreivanju stanja naprezanja oko podzemnih iskopa u stijeni.

Prvi poeci mehanike stijena mogu se nai krajem prolog stoljea. Na polju graditeljstva to se odnosi na
probleme izvoenja dugakih alpskih tunela i ime velikog geologa Alberta Heim-a. On je na kraju
prolog i poetkom ovog stoljea u radovima "Mechanismus der Gebirgsbildung" i "Geologische
Nachlese" ukazao na neke stvari koje moderna mehanika stijena priznaje i prihvaa. Njemaki ekspert za
tunele, Rziha (1874) vjerojatno se meu prvima bavio horizontalnim naprezanjima u okolini tunela a
Heim je nekoliko godina kasnije ukazao da horizontalno naprezanje moe biti jednako vertikalnom. Na
polju rudarstva, ve su Fayol i Trompeler interpretirali fenomen manifestiranja sekundarnog, naponskog
stanja i podzemnog pritiska. I njihovu generalnu interpretaciju takoer priznaje moderna mehanika
stijena.


Pri izgradnji tunela Ritam u vicarskoj, 1920 god. primjeena su brojna oteenja kao posljedica klizanja
cijele padine. U to vrijeme je pri izgradnji tunela Amsteg obavljen pokus hidraulike komore s ciljem
odreivanja kompresijskog modula (bulk modulus). Ovo je bilo vjerojatno prvo ispitivanje
deformacijskih svojstava stijenske mase. Par godina kasnije Schmidt pravi prve pokuaje u teoretskoj
mehanici stijena povezujui Heim-ove nalaze o rezidualnim naponima i elastina svojstva stijenske mase.
Bilo je to vrijeme uvoenja eline podgrade pri gradnji tunela i okana i nekoliko istraivaa je izraunalo
naprezanja u oplati na osnovi elastinih svojstava elika i stijenske mase. Treba spomenuti i ileanskog
geologa Fenner-a koji je 1938 god. publicirao tezu slinu Heim-ovoj. Ova dva pionirska rada bila su dugo
godina ignorirana da bi tek 1952 neke od njihovih teorija potvrdili Terzaghi i Richart. Vrlo aktivne bile su
amerike rudarske kole i US Bureau of Mines. Oni su se bavili teoretskim problemima raspodjele
naprezanja oko podzemnih komora pravokutnog oblika ali su se suoili s mnogo praktinih problema.

Intenzivni razvoj mehanike stijena poeo je poslije drugog svjetskog rata kao posljedica gradnje velikih
povrinskih i podzemnih objekata. U Americi su prednjaile rudarske kole i sveuilita te "US Bureau of
Reclamation" koje je vodilo istraivanja svojstava stijena i stijenskih masa. U 1964. god. aktivnosti
"American Society for Testing and Materials" proirene su na ispitivanja stijena. U Liege-u (Belgija) je
1951. odrana prva meunarodna konvencija o pritisku stijena i podgraivanju.

U Evropi je izmeu 1950. i 1960. najaktivniji istraivaki centar izvan rudarskih kola vjerojatno bilo
sveuilite u Beu gdje je Stini osnovao austrijsko udruenje za geofiziku i inenjersku geologiju. Iz
ovoga se razvila tzv. austrijska kola ili austrijski krug koja se istie u preciznom opisu diskontinuiteta u
stijeni, znatno tonije nego to je to uobiajeno u inenjerskoj geologiji. Ova kola ukazala je da
diskontinuiteti imaju dominantan utjecaj na ponaanje stijenske mase. Od 1951. god. do danas odravaju
se u Slazburgu svake godine tzv. "Geomehaniki kolokviji".

Potreba za mehanikom stijena naroito se jako osjetila kod temeljenja visokih brana. Tako je 1951. god.
predloeno da se u sklopu ICOLD-a (International Commission on Large Dams) formira potkomitet za
mehaniku stijena. Komitet eksperata predvoen s G. Westerberg-om preporuio je 1957 da se u sklopu
ICOLD-a orgnaizira komitet za podzemne radove iji je cilj trebao biti rjeavanje najurgentnijih problema
temeljenja visokih brana. Komitet se prvi puta sastao za vrijeme 6. Kongresa ICOLD-a 1958. god. u new
York-u. Za vrijeme 7. kongresa ICOLD-a u Rimu u 1961. god. vrlo je istaknuta uloga mehanike stijena te
ona postaje jedna od najvanijih grana inenjerstva velikih brana. Lom brane Malpasset 3.12.1958.
izazvao je smrt 450 ljudi. Katastrofa Vajonta desila se 9.10.1963. Nije bilo sumnje da je mehanika stijena
postala urgentan zadatak u projektiranju brana.

Potreba za novom disciplinom - mehanikom stijena, bila je naglaena na petoj (Pariz, 1961) i estoj
(Montreal, 1965) konferenciji ISSMFE. "US National Reseurch Concils study" u 1967. god. ukazuje na
potrebu za mehanikom stijena i preporuuje ubrzanje napora na ovom polju. Nakon neuspjelog pokuaja
da se mehanika stijena razvija u okviru mehanike tla kao jedno njeno poglavlje, osnovano je 1962. god. u
Salzburgu meunarodno drutvo za mehaniku stijena (ISRM - International Society for Rock Mechanics).
Direktan poticaj ovome dali su strunjaci okupljeni u tzv. "austrijskoj koli", a posebno treba istai prof.
Muller-a koji je bio prvi predsjednik ISRM-a (1962-1966).

Kada se govori o meunarodnim udruenjima treba spomenuti dva iji su predmet interesiranja tlo i
inenjerska geologija. Meunarodno drutvo za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo (ISSMGE-
International Society for Soil Mechanics and Geotechnical Engineering) osnovano je za vrijeme Prve
meunarodne konferencije o mehanici tla i temeljenju koja je odrana u Harvardu 1936 godine. Posljednji
(15) je odran 2001. u Turskoj. Meunarodno drutvo za inenjersku geologiju (IAEG - International
Association on Engineering Geology and the environment) osnovano je 1964 a prvi kongres drutva
odran je 1968. god. u Pragu.

Evo jo nekoliko znaajnih datuma iz novije povijesti:
1867 - dinamit i AN/FO eksploziv
1876 - elektrini detonator

1881 - stroj za buenje tunela
1909 - mlazni mort
1918 - stijenski anker
1942 - mlazni beton
1940 - volfram karbid buae svrdlo
1950 - nova austrijska tunelska metoda
1971 - hidrauliko udarno buenje.

1.5 Zato je inenjerska mehanika stijena postala samostalna znanstvena i inenjerska
disciplina?

U vrijeme pojavljivanja mehanike stijena, mehanika tla je bila priznata i uglavnom formirana znanstvena i
inenjerska disciplina. Jedan od osnovnih razloga za formiranje mehanike stijena kao posebne discipline
izvan mehanike tla je opa prirodna diskontinualnost stijenske mase. Inenjerska mehanika stijena je zbog
toga u veini sluajeva upuena na prouavanje ispucale stijenske mase koja samo u specijalnim
sluajevima moe biti tretirana kao anizotropni kontinuum.

Mehanika stijena je kao znanstvena disciplina priznata tek oko 1960. god. Ovo priznanje je neizbjena
posljedica novih inenjerskih aktivnosti u stijenskoj masi ukljuujui kompleksne podzemne instalacije,
duboka zasjecanja u graevinarstvu, enormne dnevne kopove u rudarstvu, temeljenje visokih lunih brana
i dr. Ove aktivnosti kao i nekoliko velikih lomova brana i pokosa u stijeni s ljudskim rtvama i ogromnim
materijalnim tetama istaknuli su potrebu za boljim poznavanjem ponaanja stijenske mase. Inenjerska
mehanika stijena je ekstremno kompleksna disciplina u poreenju s mehanikama drugih materijala meu
kojima treba spomenuti najnoviju - mehaniku tla. Ova kompleksnost je uglavnom posljedica sljedea tri
faktora:

kompleksne prirode stijenske mase,
potekoe ukljuivanja utjecaja diskontinuiteta (rasjedi, pukotine, kalavost i dr.) na mehanika
ponaanja stijenske mase,
vrlo veliki intervali varijacija tri temeljna faktora o kojima ovisi ponaanje stijenske mase: stanje
naprezanja, temperatura i vrijeme.

Mehanika stijena je omoguila prijelaz s kvalitativnog opisa iskustava na kvantitativno izraene odnose i
zakonitosti. Ona omoguava iznalaenje novih metoda koje vode ka racionalnijem i sigurnijem
projektiranju i izvoenju objekata u i na stijenskoj masi.
Brzi razvoj mehanike stijena posljedica je vie faktora:

Generalno poveanje znanstvenih aktivnosti koje su meu ostalim proizvele teoriju, instrumente i
procedure mjerenja primjenjive na istraivanja u mehanici stijena.
U rudarstvu su do tada pristupanija leita bila ispranjena te se moralo rudariti u nepovoljnijim
uvjetima (veim dubinama).
U graevinarstvu se znatno poveao broj i veliina projekata kao pto su brane, diverzioni tuneli,
podzemne strojarnice, podzemne eljeznice, cestovni i eljezniki tuneli.
Pokazano je da mnoge tvari kao to su nafta, kemikalije, hrana, plin i dr. mogu biti ekonomino
smjeteni u podzemlje to zahtjeva izradu stabilnih podzemnih objekata.
Naglo su se poveavali vojni objekti u podzemlju.
Postoji uvijek potreba za poboljanjem sigurnosti podzemnih objekata.
Skladitenje radioaktivnog otpada
Duboka buenja i buenja horizontalnih buotina

1.6 Polja primjene


Inenjerska mehanika stijena nezaobilazna je disciplina u rudarstvu, graevinarstvu, naftnom inenjerstvu
i ekolokom inenjerstvu. Meu mnogim zanimanjima inenjera u planiranju, projektiranju i izvoenje
radove treba naglasiti devet, poto esto znaajno ovise o inenjerskoj mehanici stijena.

Istraivanje geolokih rizika (nestabilnost povrinskih i podzemnih iskopa)
Selekcija materijala (graevni kamen, agregat za beton i dr.)
Buivost i rezivost stijene (duboka buenja, strojni iskop podzemnih objekata i dr.)
Selektiranje tipova objekata (prilagoavanje vrste objekta stanju stijenske mase, na primjer-luna,
gravitacijska ili nasuta brana)
Analiza deformacija (praenja (monitoring) tijekom graenja i eksploatacije graevine)
Analiza stabilnosti (stabilnost temelja, pokosa i dr.)
Kontrola miniranja (miniranje uz postojee objekte i sl.)
Stabiliziranje iskopa (sidra, mlazni beton i sl.)
Hidrauliko frakturiranje (poveanje propusnosti, rudarenje otapanjem i sl.)

Inenjerska mehanika stijena je nezaobilazna kod inenjerskih radova na mnogim objektima:

Povrinski objekti (brane, mostovi, povrinske strojarnice)
Prometnice (eljeznice, putovi, kanali, cjevovodi, luke)
Povrinski iskopi za druge svrhe (dnevni kopovi i kamenolomi, brzotoci)
Podzemni iskopi (rudnici, tuneli, podzemne graevine, vojni objekti)
Energetski objekti (naftno inenjerstvo, geotermalna energija, nuklearne strojarnice, skladitenje
nuklearnog otpada, podzemni objekti za skladitenje vode, nafte, plinova, i dr.)
Rudarenje otapanjem i plinifikacijom.

Mehanika stijena svakodnevno pronalazi nova polja primjene. Uz naftno inenjerstvo, kod koga se
mehanika stijena udomaila u posljednje vrijeme, treba spomenuti nove inenjerske i znanstvene
aktivnosti koje se ne mogu razvijati bez intenzivnog koritenja mehanike stijena. To su: predvianje
zemljotresa, rudarenje otapanjem i plinifikacijom, spremanje tekuina i komprimiranih plinova u
podzemne prostorije, skladitenje radioaktivnog otpada, buenje horizontalnih buotina na velikim
dubinama i dr.

1.7 Otvoreni problemi

Premda su mnogi problemi stijenskog inenjerstva uspjeno rjeeni u posljednjih 30 godina, jo uvijek
ostaje otvoreno nekoliko glavnih problema. Ladanyi (1982), kao glavne probleme mehanike stijena istie
sljedee:

nemogunost direktnog mjerenja osnovnih svojstava stijenske mase,
efekt vremena,
modeliranje.

Osnovna svojstva stijenske mase nije mogue direktno mjeriti zbog ograniavajuih faktora mjerila,
(scale efects), vremena i novca. Ladanyi nudi i odgovor na pitanje-to initi u ovakvoj situaciji.
"Nemoemo mjeriti, ali ako dovoljno paljivo promatramo, razvijamo koncepcijske modele, radimo
povratne analize, utvrujemo okvire i klasifikacijske sisteme neprestano promatramo i poboljavamo ih
tijekom dovoljno dugog perioda, moemo se nadati da emo eventualno moi utvrditi ova svojstva
stijenske mase dovoljno tono za potrebe prjektiranja.

Uobiajeno je da se u geomehanici o efektu vremena razmilja kroz fenomene teenja i konsolidacije.
Pokreti stijenske mase tijekom vremena mogu biti posljedica vrlo specifinih pojava koje nemaju nikakve
veze s procesima konsolidacije i teenja. Stijenska masa izdjeljena na blokove, kako u tunelima tako i u
pokosima, ima tendenciju kontinuiranog pokretanja zbog njene razgradnje (deteriorate) tijekom vremena

uzrokovane troenjem, erozijom, mrnjenjem i otapanjem, fluktuacijom tlaka vode u pukotinama,
otvaranjem pukotina zbog rastereenja, progresivnim lomom i dr. Vrlo je teko predvidjeti neki od ovih
fenomena ili njihovu kombinaciju, tako da u mnogim sluajevima jedino kontinuirano motrenje
karakteristinih toaka objekta ili pokosa moe potvrditi uspjenost prognoze loma.

Kod matematskog modeliranja, glavni zadatak je definiranje hipoteze o ponaanju materijala
(konstitutivna jednadba) i kvantifikacija razliitih tipova ulaznih parametara. Svatko tko je pokuao
opisati i uvrstiti u razumljiv matematski oblik ponaanje bilo kog prirodnog materijala, svjestan je
kompleksnosti ovog zadatka. Efekt vremena igra vanu ulogu. Za konvencionalne objekte postoji
iskustvo o njihovom ponaanju tijekom vremena jer je njihov vjek trajanja relativno kratak. Meutim, u
inenjerskoj praksi pojavljuju se objekti koji moraju imati vjek trajanja mjeren geolokim mjerilima. Od
stijenske mase u kojoj je izgraeno skladite visokovrijednog radioaktivnog otpada trai se postojanost
tijekom vie tisua pa i milijuna godina. Ekstrapolacija svojstava stijenske mase na tako dug period nosi u
sebi ogromne rizike.

1.8 Meunarodno drutvo za mehaniku stijena i Hrvatska udruga za mehaniku stijena

Meunarodno drutvo za mehaniku stijena (ISRM - International Society for Rock Mechanics) osnovano
je u svibnju 1962. godine u Salzburgu. Bio je to izraz potreba istraivaa na polju mehanike stijena u
cijelom svijetu za sistematskim meusobnim kontaktima i razmjenama iskustava, ideja i rezultata.
Formiranje ISRM-a bilo je bez sumnje pod jakim utjecajem Leopolda Mllera i organizacije pod nazivom
"Internationale Arbeitgemeinschaft fr Geomechanik" koje je formirano 1951. god, i Ingenieurbro fr
Geologie und Bauwesen. U statutu ISRM-a stoji da polje aktivnosti ukljuuje sve odnose fizikalnog i
mehanikog ponaanja stijena i stijenskih masa i primjenu ovih znanja za bolje razumijevanje geolokih
procesa i na poljima inenjerstva.

Treba naglasiti da su oko promoviranja mehanike stijena kao samostalne znanstvene i inenjerske
discipline miljenja bila podijeljena. Prije svega, postajalo je miljenje da se mehanika stijena treba
razvijati u okviru mehanike tla kao jedno njeno poglavlje. Ovaj stav zastupali su elnici meunarodne
konferencije o mehanici tla i jasno su ga definirali kroz istupanje Bjeruma koji je govorio u ime
Casagrande-a (predsjednik International Conference on Soil mechanics) na godinjem kongresu
austrijskog drutva za mehaniku stijena u Salzburgu 1962. god. Izgleda da je ovo istupanje imalo suprotan
uinak te je kongres reagirao odlukom o proirenju njihovih vlastitih napora i formiranjem zaetka ISRM-
a. Godina odravanja ovog kongresa rauna se za godinu osnivanja ISRM-a. Za prvog predsjednika
izabran je Leopold Mller. Tajnitvo ISRM-a je od 1966. god. do danas u institutu-Laboratorio National
de Engenharia Civil (LNEC) u Lisabonu (Portugal).

etiri godine nakon osnivanja, odran je prvi kongres ISRM-a u Lisabonu. Do danas je odrzano 10
kongresa Meunarodnog drutva za mehaniku stijena: Lisbon (Portugal),1966; Beograd (Jugoslavija),
1970; Denver (USA), 1974; Montreux (Swutzerland), 1979; Melbourne (Australia), 1983; Montreal
(Canada), 1987; Aachen (Germany), 1991; Tokyo (Japan), 1995; Paris (France), 1999; Johanesbourg
(South Africa), 2003; Lisboa (Portugal) 2007.

Meunarodnim drutvom su predsjedavali: Leopold Mller (Austria); Manuel Rocha (Portugal); Leonard
Obert (USA); Pierre Habib (France); Walter Wittke (Germany); Edward T. Brown (UK); John Franklin
(Canada); Charls Fairhurst (USA); Sakurai (Japan); Marc Panet (France); Nielen Van der Merwe (South
Africa), John, A. Hudson (U.K)

Pored kongresa Meunarodnog drutva koji se odravaju svake 4 godine, ISRM je pokrovitelj brojnih
specijaliziranih konferencija iz podruja mehanike stijena i stijenskog inenjerstva. Od mnogobrojnih
nacionalnih i meunarodnih skupova treba po kvaliteti izdvojiti Simpozije iz mehanike stijena Sjedinjenih
Amerikih Drava koji se odravaju svake godine kao i Salzburke geomehanike kolokvije koji se
odravaju svake godine od 1951. do danas . Od 1992. godine odravaju se europske konferencije pod
nazivom "Eurock", posveene nekoj aktualnoj temi.

ISRM je u vrijeme svog osnutka (1962) kao slubeno glasilo odabralo asopis "Geologie und Bauwesen"
kojeg je ustanovio Josef Stini 1929. god. Ime asopisa promjenjeno je 1963. god. u: Rock Mechanics and
Engineering Geology s namjerom da se istakne roenje nove znanstvene discipline - mehanike stijena.
Ime asopisa promjenjeno je jo jednom 1969. god. u "Rock Mechanics - Felsmechanik - Mecanique de
Roches" radi isticanja povezanosti asopisa sa ISRM-om. Od 1969. uvedena je nova numeracija asopisa
te "Rock Mechanics" starta s Vol. 1. No. 1. Suradnja ISRM-a i asopisa prekinuta je 1977 te on prestaje
biti njegov slubeni glasnik. Od 1983. god. (Vol. 16 No1), asopis izlazi pod nazivom Rock Mechanics
and Rock Engineering. Ime je promjenjeno s namjerom da se sauva ravnotea izmeu lanaka koji se
bave temeljnom mehanikom stijena, inenjerskom geologijom i problemima koji proizlaze iz prakse
izvoenja. Od 1977. ISRM svoje dokumente objavljuje u asopisu International Journal of Rock
Mechanics and Mining Sciences and Geomechanical Abstracts. Od rujna 1992 ISRM izdaje vlastiti News
Journal koji donosi sve informacije vezane uz rad Drutva a takoer i znanstvene lanke iz aktualne
problematike.

U posljednje vrijeme vodi se rasprava oko promjene imana Meunarodnog drutva. Prije par godina,
Meunarodno drutvo za mehaniku tla i temeljenje promjenilo je ime u Meunarodno drutvo za
mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo. Meunarodno drutvo za mehaniku stijena reagiralo je,
smatrajui da se pod geotehnikim inenjerstvom podrazumjeva i stijensko inenjerstvo. Kao reakciju na
promjenu imana meunarodnog drutva za mehaniku tla i temeljenje pokrenuta je inicijativa za promjenu
imana Meunarodnog drutva za mehaniku stijena u Meunarodno drutvo za mehaniku stijena i
stijensko inenjerstvo. Ova dogaanja pokazuju da se u posljednje vrijeme sve vie panje poklanja
geotehnikom inenjerstvu (rock and soil engineering) u kome se deavaju jednako znaajne promjene
kao i u mehanici stijena i mehanici tla koje predstavljaju njegovu znanstvenu bazu.

S ciljem prouavanja znanstvene i tehnike problematike kojem se Drutvo bavi, osnovano je u periodu
od 1967. god. do danas ukupno 25 komisija. Neke od njih su prestale sa radom a neke su jo uvijek
aktivne. Formiranje i ukidanje komisija permanentan je proces. Svaka od komisija trebala bi izdati tzv. -
"Suggested method" (preporuenu metodu), dokument slian normi. Do danas je publicirano preko 40
"Suggested methods"-a koji, u nedostatku nacionalnih normi, predstavljaju izvanrednu pomo svima koji
se bave ovom problematikom. Vjerojatno e tijekom vremna ove preporuene metode prerasti u
meunarodne norme (ISO norme).

Od svog osnivanja ISRM je smatrao vanom usku suradnju s srodnim granama geoznanosti. Iz tog
razloga, na inicijativu de Beer-a sa Sveuilita u Liege-u i uz podrku Belgije, ustanovljeno je 1973.
stalno tajnitvo za koordinaciju (PCS - Permanent Coorginating Secretariat). Tajnitvo sainjavaju
generalni tajnici tri drutva: ISRM, ISSMGE (International Society for Soil Mechanics and Geotechnical
Engineering) i IAEG (International Association of Engineering Geology). Od tada pa sve do danas,
tajnitvo se sastaje svake godine. ISRM ostvaruje suradnju i sa drugim meunarodnim udruenjima od
kojih treba istai: International Bureau of Strata mechanics; International Commission on Large Dams;
The International Tunnelling Association. Kao rezultat vrste povezanosti ovih udruenja, odran je prvi
meunarodni kongres u organizaciji ISRM-a, ISSMGE-a i IAEG-a u Melbournu 2000. (GeoEng-2000).
Ovi kongresi odravat e se i u narednom periodu svake 4 godine. Opa je tendencija pribliavanja ovih
drutava, jer se prirodni materijalai koji padaju u granino podruje izmeu tla is tijena ponaaju po
zakonima mehanike stijena i mehanike tla.. Bez inenjerskke geologije ne mogu se rjeavati problemi
vezani uz stijene niti oni vezani uz tlo. Jednostavno reeno, ove tri discipline su osuene na zajednitvo i
vremenom e granice koje su izmeu njih postavljene sve vie labaviti.

Hrvatska udruga za mehaniku stijena (HUMS) je dobrovoljna drutveno-struna organizacija koja
okuplja inenjere i druge strune osobe zainteresirane za mehaniku stijena i geotehniko inenjerstvo.
HUMS predstavlja Hravatsku u Meanaurodnoj udruzi za meheniku stijena. Aktivnosti lanova udruge
poinju jo davne 1965 godine kada je osnovano Jugoslavensko drutvo za mehaniku stijena i podzemne
radove (JDMSPR) na poticaj 70 strunjaka iz Jugoslavije. JDMSPR je formirano na inicijativu
jugoslavenskog potkomiteta za temeljenje brana i podzemne radove, a na poticaj Saveza graevinskih

inenjera i tehniara Jugoslavije, Saveza inenjera i tehniara rudarske geoloke i metalurke slube
Jugoslavije i jugoslavenskog komiteta za visoke brane. Izmjenom statuta Drutva 1980. god. formirana su
3 republika drutva (Hrvatska, Srbija, BiH), koja su zajedno tvorila Jugoslavensko drutvo za mehaniku
stijena i podzemne radove. Drutvo za mehaniku stijena i podzemne radove Hrvatske (DMSPRH)
osnovano je 17.10.1980.

DMSPRH se 31.10.1991. izdvojilo iz JDMSPR na skuptini Drutva odranoj 14.11.1991. u Zagrebu.
Usvojen je novi Statut i promjenjeno je ime Drutvu. Od tada se drutvo zove - Hrvatsko drutvo za
mehaniku stijena (HDMS). Tijekom 1998 godine promjenjeno je ime Drutva i od tada Drutvo djeluje
pod imenom-Hrvatska udruga za mehaniku stijena (HUMS).

Hrvatsko Geotehniko drutvo

Do 2006. u Hrvatskoj su samostalne djelovale dvije geotehnike udruge: Hrvatska udruga za mehaniku
stijena (HUMS) koja je pretstavljala Hrvatsku u ISRM-u (International Society for Rock Mechanics) i
Hrvatska udruga za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo (HUMTGI) koja j e pretstavljala Hrvatsku u
ISSMGE-u (International Society for Soil Mechanics and Geotechnical Engineering). Slijedei svjetske
trendove, kako na nacionalnom tako i na meunarodnom nivou, ove su se dvije udruge udruile u
jedinstvenu udrugu pod nazivom: Hrvatsko geotehniko drutvo (HGD) i od 2006 godine HGD
pretstavlja Hrvatsku u ISRM-u i u ISSMGE-u.

1.9 Izvori informacija

Spomenut e se samo knjige, asopisi, saopenja i sl. koji su, po slobodnoj ocjeni autora, kljuni u ovom
trenutku za probleme kojima se bavi inenjerska mehanika stijena.

Knjige

Brady, B.H.G., Brown; E.T., (1985), Rock Mechanics for Underground Mining, George Allen and
Unwin (Publishers) Ltd, 527 p.
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600 p.
(pp. 281-285).
Goodman, R.E., (1980), Introduction to Rock Mechanics, Wiley, New York, pp. 183-184.
Hoek, E., Brown, E.T., (1980), Underground excavation in Rock, The Institute of Mining and
Metallurgy, London, 527 p.
Hoek, E., Bray, J.W., (1977) Rock Slope Engineering, revised second edition, The Institute of Mining
and Metallurgy, London, 402 p.
Hoek, E., Kaiser, P.K., Bawden, W.F., (1995), Support of Underground Excavations in Hard Rock,
Balkeme, 215 p.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/
Hudson, J.A. and Harrison J.P.,2000, Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon, 444 p.
Hudson, J.A., (editor-in-chief), (1993), Comprehensive Rock Engineering, Volume 1,2,3,4 i 5
Harrison, J.P., Hudson, J.P., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p.
Jaeger, C., (1979), Rock Mechanics and Engineering, second edition, Cambridge University Press, 523
p.
Jumikis, A.R., (1979), Rock Mechanics, Trans Tech Publucation, Series on Rock and Soils Mechanics,
Vol.3. (1978/79) No5.
Obert, L., Duvall, W. I., (1967) Rock Mechanics and the Design of Structures in Rock, John Wiley
and Sons, 650 p
Stagg, K.G., Zienkiewicz, O.C., (1968) Rock Mechanics in Engineering Practice, John Wiley and
Sons, 442 p.
Wittke, W., (1990), Rock Mechanics, Berlin (Springer), pp. 750-778.

asopisi

Canadian Geotechnical Journal
Engineering Geology
Felsbau
Geotechnical Testing Journal
Geotechnique
International Journal of Rock Mechanics and Mining Sciences and Geomechanical Abstracts
Journal of Geotechnical and Geoenvironmental Engineering
Rock Mechanics and Rock Engineering
Tunnelling and Underground Space Technolo gy

Saopenja sa kongresa i konferencija

Saopenja sa kongresa:
Meunarodne udruge za mehaniku stijena
Meunarodne udruge za mahaniku tla i geotehniko inenjerstvo
Meunarodne udruge za inenjersku geologiju
Meunarodne udruge za tunelogradnju

Saopenja sa ISRM regionalnih simpozija (Eurock u Europi)

Saopenja sa domaih geotehnikih savjetovanja:
Geotehnika prometnih graevina, Novigrad, 1994.
Mehanika stijena i tuneli-MESTU99, Zagreb, 1999.

Norme i preporuene metode

ISO norme (International standard organization)
Europske norme
Eurokod-7 (3 dijela)
Nacionalne norme
ASTM (amerike)
BS (britanske)
DIN (njemake)
AFNOR (Francuske)
Preporuene metode Meunarodnog drutva za mehaniku stijena
Preporuene metode Meunarodnog drutva za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo

Napomena: Vidi korisni linkovi gdje e nai adrese pojedinih normirnih institucija i udruga

1.10 Rjenik

rock
Any naturally formed aggregate of mineral matter
occurring in large masses or fragments
rock mass rock mass Rock as it occurs in-situ, including its structural discontinuities
rock mechanics Theoretical and applied science of the mechanical behaviour of rock
soil mechanics
the application of the laws and principles of mechanics and hydraulics to
engineering problems dealing with soil as an engineering material.
soil (earth)
sediments or other unconsolidated accumulations of solid particles produced by the
physical and chemical disintegration of rocks, and which may or may not contain
organic matter.
soil physics
the organized body of knowledge concerned with the physical characteristics of soil
and with the methods employed in their determinations.

1.11 Literatura

Attewell, P.B., Farmer, I.W., (1976), Principles of Engineering Geology, John Wiley and Sons, Inc., New
York, 1040 p.
Brady, B.H.G., Brown; E.T., (1985), Rock Mechanics for Underground Mining, George Allen and Unwin
(Publishers) Ltd, 527 p.
Bieniawski, Z.T., (1989), Engineering Rock Mass Classification, John Wiley and Sons, p
Bieniawski.Z. T., (1984) The Design Process in Rock Engineering, Rock Mechanics and Rock
Engineering, Vol.17. No. 3. pp. 183-190.
(pp. 281-285).
Pergamon, 506 p.
ISRM, Commission on Terminalogy, Symbols and Graphic Representation 1975, Terminology (english,
french, germany).
Jaeger, C., (1979), Rock Mechanics and Engineering, second edition, Cambridge University Press, 523 p.
John, K.W., (1962), An Aproach to Rock Mechanics, Jour. of the Soil mechanics and Foundation
Division. Vol. 88.No. SM4.
Jumikis, A.R., (1979), Rock Mechanics, Trans Tech Publucation, Series on Rock and Soils Mechanics,
Vol.3. (1978/79) No5.
Kujundi, B., (1972), Pozdravni govor na otvaranju 3 Jugoslavenskog simpozija iz mehanike stijena i
podzemnih radova, Tuzla.
Kujundi.B., (1970), Opening Sesion, Proc of the 2
nd
Congress of the ISRM, Beograd, Vol. 3. pp. 90-
93.
Ladanyi, B., (1982), Issues in Rock Mechanics: Personal View, Proc 23
rd
US Symposium on Rock
Mechanics, Berkley, California.
Langer, M., (1993), The Role of Engineering Geology for Planing and Construction of Underground
Openings, Engineering Geology, Vol. 35. No , pp.143-147.
Mller, L., (1974), Rock Mechanics, Cours held at the Department of Mechanics of Solids, Preface and
Introductory Lecture, pp. 1-13, Udine.
Mller. L., (1967), Proc of the 1
st
Congress of the ISRM, Lisboa, Vol. 3. pp. 80-83.

Nonveeiller, E., Geotehnika prometnih graevina, Saopenja sa savjetovanja Geotehnika prometnih
graevina, Novigrad, 1994, Knjiga 2, strana 73-84.
Obert, L., Duvall, W. I., (1967) Rock Mechanics and the Design of Structures in Rock, John Wiley and
Sons, 650 p
Roberts, A., (1977), Geotechnology, An Introductory Text for Students, and Engineers, Pergamon Press,
347p.
Rocha, M., (1967), Opening Sesion, Proc of the 1
st
Congress of the ISRM, Lisboa, Vol. 3. pp. 68-70.
Wittke, W., (1993) Remarks on the Practical Application of Rock Mechanics, ISRM News Journal, 1(3),
pp. 21 -24. and, 41-42.

Ivan Vrkljan

2 Geoloka klasifikacija stijena

Ovim poglavljem eli se potaknuti itatelje da porade na usvajanju
hrvatskih termina u geolokim klasifikacijama stijena. Kako je prof. Josip
Tiljar dao veliki doprinos na ovom polju, usvojena je terminologija koju on
koristi u svojim najnovijim knjigama. Premda e se nekima initi da se sa
ovim poglavljem nepotrebno optereuju oni koji se bave inenjerskom
mehanikom stijena, mislim da je poznavanje osnovne terminologije vezane
uz sedimentne stijene neophodno radi boljeg razumjevanja inenjerskih
geologa bez kojih se ne mogu rjeavati znaajniji inenjerski problemi.
Kako bi se izbjegla zbrka pri upotrebi termina struktura i tekstura
opredjelio sam se za anglo-ameriku terminologiju.

2-Geoloka klasifikacija stijena.doc


2 Geoloka klasifikacija stijena

2.1 Uvod................................................................................................................................. 3
2.2 Magmatske ili eruptivne stijene........................................................................................... 4
2.3 Sedimentne stijene ............................................................................................................. 4
2.3.1 Osnovna podjela sedimentnih stijena............................................................................... 4
2.3.2 Postanak sedimenata ...................................................................................................... 5
2.3.3 Tekstura i struktura sedimentnih stijena........................................................................... 7
2.3.3.1 Podjela klastinih sedimenata na osnovi veliine zrna .............................................. 9
2.3.4 Sistematika sedimentnih stijena .................................................................................... 11
2.3.4.1 Klastini sedimenti i klastine sedimentne stijene .................................................. 11
2.3.4.2 Vulkanoklastini sedimenti................................................................................... 13
2.3.4.3 Kemijske i biokemijske sedimentne stijene............................................................ 14
2.4 Metamorfne stijene .......................................................................................................... 15
2.5 Rjenik ........................................................................................................................... 16
2.6 Literatura ........................................................................................................................ 16
2. Geoloka klasifikacija stijena 3

2.1 Uvod

Nastojei ne doprinositi zbrci koja vlada u terminologiji pri opisu, naroito sedimentnih stijena, odlueno
je usvojiti terminologiju koju koristi prof. Tiljar u svojim knigama (Tiljar, 1993; 2001).

Ovisno o nainu postnka, sve stijene litosfere svrstavaju se u tri glavne skupine:

Magamtske ili eruptivne
Sedimentne ili talone
Metamorfne

Magmatske stijene nastale su kristalizacijom magme ili ovravanjem lave.

Sedimentne stijene (od lat. sedimentum = talog) nastale su u vodi ili na kopnu kao rezultat taloenja
materijala koji potjeu od razaranja povrinskih djelova litosfere, mehanikom ili kemijskom aktivnou
egzodinamikih faktora i organogeno. (estanovi, 1986).

Ve sam naziv sedimentne stijene (od lat. sedimentum = talog) govori da su to stijene nastale taloenjem
neorganskog i organskog, krutog ili iz vodnih otopina tek izluenog materijala. Meutim pod
sedimentnim se stijenama razumijevaju i stijene anstale dijagenetskim kemijskim procesima a da nisu
izravno nastle taloenjem (primjerice kasnodijagenetski dolomiti, anhidriti, silicijski sedimenti i sl.). Pod
terminom sedimenti obino se podrazumijevaju mekani, rasuti i nelitificirani talozi, dok se pod pod
nazivom sedimentne stijene podrazumijevaju litificirani talozi u obliku vrste stijene, ali i svi sedimenti i
sedimentne stijene zajedno. (Tiljar, 1993)

Metamorfne stijene nastale su metamorfozom magmatskih, sediemntnih i ve postojeih metamorfnih
stijena.

Sedimenti
Magmatske stijene
Sedimentne stijene
Metamorfne stijene

Prema amerikim geokemiarima Clarku i Washingtonu, u prvih 16 km litosfere, magmatske stijene su
zastupljene sa 95%, ejl sa 4%, pjeenjak sa 0,75% i vapnenci sa 0,25%. U ovoj podjeli, metamorfne
stijene su svrstane u sedimentne ili magmatske ovisno o stijenama od kojih su nastale.

Stijene imaju klastinu ili kristalastu teksturu (u naoj literaturi esto-strukturu). Kod kristalastih stijena
kao to su granit, basalt i mramor, kristali su gusto pakirani sa vrlo malo ili bez pornog prostora.
Klastine stijene sastoje se od fragmenata stijena i minerala razliitih po veliini i obliku. Izmeu estica
se nalazi porni prostor koji je vie ili manje kontinuirano povezan.
Magmatske stijene su redovito silikatnog sastava, sediemntne preteno karbonatnog, a metamorfne su ili
silikatne ili karbonatne (estanovi, 1986, str. 41).

U zoni inenjerskih zahvata sedimentne stijene su zastupljene sa 75%. Oko 85 do 90% mineralnih
sirovina dobiva se iz sedimentnih stijena. Dok se nafta i plin nalaze u porama sedimentnih stijena, ugljen i
naftni ejlovi sedimentne su stijene. Kako u Hrvatskoj znaajno prevladavaju sedimentne stijene (vie od
90%), ova skupina stijena biti e detaljnije obraena.

2.2 Magmatske ili eruptivne stijene

Magmatske stijene nastale su kristalizacijom magme ili ovravanjem lave. Ovisno o mjestu anstanka,
djele se na (estanovi, 1986):

dubinske (intruzivne, plutonske) nastale postupnom kristalizacijom magme u dubljim djelovima
litosfere
povrinske (izljevne ili efuzivne) nastale brzom kristalizacijom i ovrsavanjem lave na povrini
litosfere

S obzirom na nain postanka, minerali magmatskih stijena dijele se na:

primarne (nastali kristalizacijomiz magme)
sekundarne (nastali alteracijom ili izmjenom primarnih pod djelovanjem hidrotermalnih procesa i
kemijskog troenja)

Magma je talina zemljine unutranjosti koja iz pirosfere prodire u litosferu, gdje moe kristalizirati u
dubini ili na povrini. Ako magma izae na povrinu zovemo ju lavom.

Tipine magmatske stijene su: granit, riolit, sijenit, gabro, bazalt

2.3 Sedimentne stijene

2.3.1 Osnovna podjela sedimentnih stijena

S obzirom na prevladavajui tip fizikalnih, kemijskih, biokemijskih i geolokih procesa, sedimenti i
sedimentne stijene dijele se u dvije osnovne skupine (Tiljar, 1993):

1. Egzogeni ili klastini sedimenti i sedimentne stijene
2. Endogeni ili kemijski i biokemijski sedimenti i sedimentne stijene

Izmeu tih dviju osnovnih skupina postoje mjeoviti sedimenti i sedimentne stijene.

Slika XXX Osnovna podjela sedimentnih stijena i sedimanata (Pettijohn, 1975, u Tiljar, 1994)

2.3.2 Postanak sedimenata

Sedimenti nastaju od magmatskih i metamorfnih stijena kao i starijih sedimentnih stijena, nakon njihovog
fizikalnog i kemijskog troenja. Procesi postanka sedimenata i sedimentnih stijena, odnosno litogeneza,
obuhvaaju:

troenje magmatskih, metamorfnih i starijih sedimentnih stijena,
prijenos ili transport materijala u krutom ili otopljenom stanju,
taloenje ili sedimentaciju i
dijagenezu.

Dijageneza

Pod pojmom dijageneza podrazumijevaju se sve promjene koje se dogaaju u sedimentu nakon taloenja
pa do poetka metamorfnih procesa a izazvane su djelovanjem mehanikih i kemijskih procesa (Tiljar,
1987).

Najvaniji dijagenetski proces je litifakcija tj. ovravanje sedimenata (prijelaz rahlih, nevezanih taloga
u vrstu stijenu). U litifakciji sudjeluju i mehaniki i kemijski dijagenetski procesi.

Egzogeni sedimenti
(klastini)
Endogeni sedimenti
(kemijski i biokemijski)
Organogeni rezidui
ugljen i treset
Rezidui
tla i boksiti
Vulkanoklastini sedimenti
tufovi, tufiti
Precipitati

neevaporitni evaporitni
vapnenci, gips
dolomiti, anhidrit i soli
silicijski i fosfatni
sedimenti

Isprani rezidui

krupni sitni
ljunci, pelitni i glinoviti
sedimenti
konglomerati
bree
pijesci i
pjeenjaci

Mjeoviti sedimenti
lapori, kalcitini siltiti i kalcitini
peliti
Kataklastini
til i tiliti

Razlikuju se dvije grupe dijagenetskih procesa:

Mehanika dijageneza (kompakcija) podrazumijeva kompakciju i dehidrataciju glina pod utjecajem
teine nadslojeva i sastoji se samo od prestruktuiranja i prepakiranja estica. Rjenikom geotehniara,
mehanika dijageneza je ustvari proces konsolidacije sedimenta.

Svjee istaloeni glinoviti sedimenti imaju vrlo visoki porozitet (70-85%) pri emu su pore izmeu
listiavih glinenih estica uglavnom potpuno ispunjene vodom. Visoki porozitet je posljedica vrlo rahlog
pakovanja listiavih minerala glina u samom poetku taloenja. Porastom nadsloja, rastu i efektivna
naprezanja u promatranom sloju. Posljedice porasta efektivnih naprezanja su:

smanjenje poroziteta,
strujanje porne vode u vie slojeve (dreniranje je omogueno samo prema gore) to igra vrlo vanu
ulogu pri kemijskoj dijagenezi.

Na poetku procesa taloenja glinoviti sediment ima poroznost i do 85%. Kada nadsloj naraste na 500 m
debljine, poroznost promatranog sloja smanji se za oko 80%. To znai da od sloja gline koji je nakon
taloenja imao debljinu 10 m nastaje sloj ejla debljine 2-3 m.
Talog se zbija tako dugo dok estice koje ga ine (gline, kvarc, feldspat i dr.) ne dou u tijesan kontakt.
Ukoliko se proces zbijanja zbog velikog pritiska nastavi i dalje, tada dolazi do deformacije pojedinih
mineralnih estica i njihovog pucanja. Pri tome se estice gline utiskuju jedne u druge kao i u
meuprostore zrnaca dimenzije praha ili sitnog pijeska. Ako se zrna praha utiskuju u estice gline tada
dolazi do mehanikog ovravanja odnosno litifikacije sedimenata (Tiljar, 1987, p 136).

Kod debljine nadsloja od cca 6000 m prestaju dijagenetski i poinju metamorfni procesi s reakcijama u
krutom stanju (tzv. blasteza). (Tiljar, 1987).

Kemijska dijageneza obuhvaa kompleksne procese (otapanje, autigeneza, cementacija, rekristalizacija,
metasomatoza, potiskivanje i dr.) izazvane strujanjem porne vode, promjenom pritisaka, temperature,
ionske i pH koncentracije taloga i sl.

Otapanje pojedinih minerala, posljedica je povienog kontaktnog pritiska meu zrnima (nekada se zove i
otapanje pod pritiskom) ili zbog djelovanja vode na lake topive sastojke. Prvi je sluaj vrlo est kod
kvarcnih pjeenjaka a drugi kod vapnenaca kada dolazi do otapanja aragonitnih skeleta.

Autigeneza je proces tvorbe novih (tzv. autigenih) ili poveanje ve postojeih minerala u sedimentu.
Autigeni minerali su: kvarc, kalcit, kalcedon, opal, dolomit, anhidrit, siderit, muskovit, klorit, albit i gips
(Tiljar, 1993)

Cementacija je proces izluivanja i kristalizacije novih minerala i mineralnih tvari (mineraloida) u
porama zrnaca nekog sedimenta. Posljedica cementacije je smanjenje poroziteta i ovravanje sedimenta
zbog povezivanja zrnaca cementom. Cementacija je uvijek i proces autigeneze. Meutim, autigeneza ne
mora uvijek biti i cementacija.

Rekristalizacija je proces prekristalizacije minerala. Manifestira se promjenom oblika i dimenzije
kristala kao i rastom jednih kristala na raun drugih. Rekristalizacija je mnogo ea kod karbonatnih i
silicijskih sedimenata nego kod pjeenjaka i pelitskih sedimenata. Dominacija ilita u marinskim
ejlovima evidentno je razultat dijagenetske rekristalizacije montmorilonita i kaolinita kada dou u
kontakt s morskom vodom (Moorhouse, 1959).

Metasomatoza je proces zamjene minerala jedne vrste s mineralom druge vrste kao posljedica zamjene
nekih kationa i/ili aniona. Zbiva se obino posredstvom otopina ili difuzije iona. Primjer metasomatoze je
dolamitizacija vapnenca.


Potiskivanje (replacement) je proces istovremenog postupnog otapanja jednog minerala i na njegovom
mjestu stvaranje drugog. Ukoliko novonastali mineral zadri konture i neke kemijske znaajke prijanjeg
govori se o pseudomorfozi. Na primjer - pseudomorfoza kaolinita po ortoklasu. Ako je novonastali
mineral preuzeo dijelove kristalne reetke prijanjeg minerala govori se o pretvorbi minerala. Na
primjer - prijelaz ilita u muskovit.

Dijagenetski procesi koji se deavaju u ranoj fazi sedimentacije, kada su zrna jo nevezana, zovu se
Ranodijagenetski ili ranodijagenetska faza. Dijagenetski procesi u ve ovrslim sedimentima (stijeni)
zovu se kasnodijagenetski ili kasnodijagenetska faza.

U ranom stadiju kemijske dijageneze sedimenti jo uvijek imaju visoki porozitet pa je strujanje pornih
otopina, kao posljedica konsolidacije, intenzivno. Intenzivno strujanje vode omoguava i intenzivno
premjetanje iona (izmjenu iona).

U kasnoj fazi kemijske dijageneze znatno opada porozitet sedimenta, smanjuje se intenzitet strujanja
pornog fluida, povisuje se elektrolitika koncentracija pornih otopina te raste tlak i temperatura to
ubrzava kemijske reakcije.

Kemijski dijagenetski procesi najvie utjeu na minerale glina. Neki minerali glina prelaze u sasvim
druge tipove glinenih minerala. Istraivanjem mineralnog sastava sedimenata razliite starosti odnosno
promjenu mineralnog sastava s poveanjem dubine, utvreno je slijedee: U geoloko mladim glinama
(kvartar, miocen) prevladavaju kaolinit, montmorilonit, mijeano slojni minerali i ilit. Geoloki stare gline
imaju jednostavniji mineralni sastav, prevladavaju ilit, muskovit i klorit dok kaolinita, montmorilonita i
mjeanoslojnih minerala u pravilu nema (oni su u toku dijageneze preli u ilit, muskovit i klorit).

Smatra se da na dubinama od 3000 m kaolinit potpuno iezava a umjesto njega nastaju klorit i ilit.
U toku kemijske dijegeneze deavaju se uglavnom slijedee promjene (Tiljar, 1987).

2.3.3 Tekstura i struktura sedimentnih stijena

Klastinu teksturu imaju sedimenti izgraeni od fragmenata stijena i minerala razliitih po veliini i
obliku (klastine ili mehanike sedimentne stijene).

Kristalastu teksturu imaju sedimentne stijene kemijskog podrijetla (kemijske sedimentne stijene).

Veliina zrna najvanije je teksturno obiljeje klastinih sedimenata. Ovo svojstvo daje ime pojedinim
sedimentima. Meutim, na mehanika i fizikalna svojstva sedimenata bitno utjeu i slijedea obiljeja
teksture (Tiljar, 1987):

sklop ili graa (engl. - fabric)
pakovanje zrna (engl. - packing)

Pod pojmom sklopa (engl. - fabric, njemaki - gefge), podrazumijeva se odreeni raspored i orijentacija
zrna klastinih sedimenata u prostoru (Tiljar, 1987).

esto se mijeaju pojmovi teksture i sklopa. Meutim, tekstura ima ire znaenje i predstavlja
kombinaciju efekata sklopa, sastava i meuestinih sila.

O pakovanju zrna (engl. packing) ovisi porozitet , propusnost i nain cementacije sedimenata.

Struktura (structure) je jedan od najvanijih svojstava stijenske mase, a ispoljava se kroz: slojevitost,
folijaciju, ispucalost, kliva ili breolikost. U strukturna svojstva spadaju i sva druga svojstva koja nisu
obiljeja teksture. U najirem smislu struktuna svojstva regija su i sinklinale i antiklinale (ISRM, 1975).


Slojevitost je jedna od prvih karakteristika koje zapaamo na terenu kao osnovnu odliku sedimentnih
stijena, tj. pojavu vie manje jasna izdvajanja pojedinih strukturno, granulometrijski, teksturno ili litoloki
jedinstvenih lanova u sedimentnim stijenama. Sloj (bed) je geoloko tijelo uglavnom jednolina sastava
po cijeloj debljini, koje je od sedimenata u u krovini i podini odvojeno diskontinuitetima, bilo zbog
promjene granulometrijskog ili mineralnog sastava bilo orijentacijom ili nainom pakovanja sastojaka,
bilo promjenmom litolokog sastavaili otvorenim meuslojnim plohama. Kod slojevitosti se razlikuje
vanjska i unutranja slojevitost. Vanjska slojevitost je najznaajnije strukturno svojstvo sedimentnih
stijena. Osnovna jedinica vanjske slojevitosti je sloj. Unutranja slojevitost strukturna znaajka unutar
jednog sloja. Lisnatost i laminacija su dvije od vie vrta unutranje slojevitosti. (Tiljar, 1993)

Lisnatost je odlika sitnozrnastih pelitnih sediemnata, uglavnom ejlova, da se zbog paralelnog redanja
listiavih mineralnih sastojaka-filosilikata, raspadaju ili listaju u tanke listie podjednakih debljina.

Horizontalna je laminacija vrsta unutranje slojevitosti kod koje je pojedini sloj sastavljen od mnogo
tankih (0,1-10 mm), slojnoj plohi paralelnih lamina od kojih se svaka pojedina odlikuje jednolinim
granulometrijskim i petrografskim sastavom.

Kod klastinih sedimentnih stijena razlikuje se (Tiljar, 2001):

zrna (klasti)
matriks
cement
pore

Slika xxx Shematski prikaz naina pakiranja zrna i naina cementacije i litifikacije klastinog i sedimenta
(Tiljar, 2001)

Zrna ili klasti su detritini mineralni ili litini sastojci preostali nakon fizikalnog i kemijskog troenja
starijih stijena, koji su taloeni nakon prijenosa vodom, zrakom ili ledom. Zrna ine osnovni skelet ili
konstrukciju stijene.

Matriks je sitni detritus (kod konglomerata i brea obino sitni pijesak, prah, mulj ili glina) koji je
transportiran i taloen zajedno sa zrnima. U sedimentu se matriks nalazi ili u meuprostorima zrna kada
su zrna u kontaktu (intergranularna poroznost), ili pak zrna plivaju u matriksu. Litifikacijom matriks
postaje vrsto matriksno vezivo kojim se zrna povezuju u vrstu stijenu.

Cement je ineralna tvar izluena u porama izmeu zrna nakon njihova taloenja ali i na mjestu
otoplkenih zrna. Dakle, to je postsedimentacijski sastojak. Izluivanjem cementa-cementacijom-takoer
se zrna povezuju-cementiraju-u vrstu stijenu, pa cement pripada mineralnom vezivu sedimentnie
stijene.

Cement naknadno
izluen u dijelu pornih
prostora
Matriks
Pora
Zrno (klast)
Pora ispunjena vodom

Pore su slobodni prostor izmeu zrna u kojima nema ni matriksa niti cementa. Obino su ispunjeni
plinom i/ili vodom i naftom.

2.3.3.1 Podjela klastinih sedimenata na osnovi veliine zrna

Veliina zrna i fragmenata, najvanije je teksturno obiljeje klastinih sedimenata. U literaturi se esto
pored hrvatskog susreu engleski, grki i latinski jezik (tablica xx).

Tablica XXX Termini za kvalitativno oznaavanje veliine zrna klastinih sedimenata (Tiljar, 1987)

Engleski Grki Latinski
ljunak
(ljunkoviti)
Gravel
(gravelly)
Psefit
(psefitni)
Rudit
(ruditni)
Pijesak
(pjeskoviti)
Sand
(sandy)
Psamit
(psamitni)
Arenit
(arenitni)
Prah
(praast ili siltozni)
Silt
(silty)
Alevrit
(alevrolitni)
Glina
(glinoviti)
Clay
(clayly)
Pelit
(pelitni)
Lutit
(lutitni)

Kod nevezanih klastinih sedimenata zrna su slobodna dok se kod vezanih pojavljuju veziva koja
povezuju zrna u kompaktnu cjelinu.

Prema veliini zrna koja izgrauju stijenu razlikuje se: krupnozrnaste klastine stijene (psefiti),
srednjezrnaste klastine stijene (psamiti) i sitnozrnaste klastine stijene. (pelitski sedimenti).

Wentworth-ova ljestvica Atterberg-ova ljestvica
(mm)
Opis (mm) (mm) Opis

Blokovi

Blokovi
256 256

200
obluci

64 64

Krupni ljunak
krupni

20
4 4

P
S
E
F
I
T
I

(
k
r
u
p
n
o
z
r
n
a
s
t
e
)

ljunak
sitni

Sitni ljunak
2 2

2

vrlo krupni

1

krupni

0,5

srednji

Krupni pijesak

0,25

0,2

sitni

0,125

P
S
A
M
I
T
I

(
s
r
e
d
n
j
e
z
r
n
a
s
t
e

Pijesak
vrlo sitni

1/16 0,063

krupni

0,032

Sitni pijesak

srednji

0,02

0,016

Silt ili
prah
sitni

1/125 0,004

Prah

0,002
P
E
L
I
T
I

(
s
i
t
n
o
z
r
n
a
s
t
e
)

Glina

Glina

Tablica XXX. Klasifikacija i nomenklatura klastinih sedimenata na osnovi veliine zrna prema
Wentworthu (1922) i Atterbergu (1905) (Tiljar, 1994)


2.3.4 Sistematika sedimentnih stijena

2.3.4.1 Klastini sedimenti i klastine sedimentne stijene

Klastini (detritini ili mehaniki) sedimenti i sedeimentne stijene seimanti su egzogenog postanka.
Sastoje se od estica, zrna i fragmenata, koja potjeu od fizikalnog i kemijskog troenja, osobito
fizikalnog razaranja, drugih stijena a koje su nakon dueg ili kraeg prijenosa od izvorita bile istaloene
fizikalnim initeljima. S obzirom da se takve krute estice zovu klasti, tj. individualne estice koje se
sastoje od detritinih mineralnih zrna i odlomaka stijene, sediemnti i sediemntne stijene nastale njohovim
taloenjem i akumulacijom nazivaju se klastini sedimenti, odnosno klastine sedimentne stijene.
(Tiljar, 1993; Tiljar, 2001).

Krupnozrnaste klastine stijene

Krupnozrnaste klastine stijene (krupnzrnasti klastiti) obuhvaaju klasttine sediment koji sadre vie o
d50% valutica i/ili odlomaka promjera veeg od 2 mm. (Tiljar, 1993).

Tablica XX Krupnozrnasti klastiti (Tiljer, 1993)

Nevezani Krje i sipar Valutice i ljunak Til, dijamiktit
Vezani Brea ili krnik Konglomerat ili valutinjak Tilit

Krje ili drobina i sipar akumulacija je nevezanih, uglatih-klasta-odlomaka stijena ili mineralnih zrna od
kojih polovica ima promjer vei od 2 mm, tj. dimenzije vee od pijeska. Akumulacija krja ili drobine
koje su nastale nakon kretanja slobodnim padom ili kotrljanjem pojedinanih klasta niz strmu padinu
openito se zovu kameni odroni, pri emu se za odrone nastale na kopnu kod nas obino koristi naziv
siparite a sam je detritus poznat kao sipar. Krje vezano u vrstu stijenu naziva se brea.

ljunak je nevezana akumulacija zaobljenih stijenskih, rijee i mineralnihvalutica-klasta, promjera veeg
od 2 mm te promjenjive koliine zrna dimenzija pijeska, ponegdje i praha i gline (mulja). Valutinjak ili
konglomerat je vrsto vezana stijena koja se preteno sastoji od dobro zaobljenih valutica dimenzija
ljunka s pjeanom i muljevitom kompoentom ili bez nje.

Til je akumulacija nevezanog a tilit vezanog, loe sortiranog i neslojevitog morenskog materijala u kojem
prevladavaju fragmenti ruditskih dimenzija.

Srednjezrnasti klastini sedimenti (Psamiti)

Ovoj skupini pripadaju pijesci kao navezana i pjeenjaci kao vezana varijanta. Zrna imaju veliinu 0,063
m < d < 2 mm. Pijesci i pjeenjaci su sedimenti preteno sastavljeni od detritinih zrna dimenzija pijeska
tj. od zrna promjera izmeu 0,063 mm i < 2 mm. Uz prevladavajui udio zrna dimenzija pijeska, oni
mogu sadravati i zrnca dimenzija praha i estica glina te zrna dimenzija sitnog ljunka. (Tiljar, 1993.
str. 111)

Sitnozrnasti klastini sedimenti (pelitni sedimenti)

Sitnozrnasti klastini sedimenti preteno (>50%) su izgraeni od estica dimenzija praha i gline, dakle
manjih od 0,063 mm. S obzirom na meusobne odnose udjela glinovite i praaste komponente kao i
stupnja litifikacije te strukturnih karakteristika, razlikuje se vie tipova pelitskih sedimenata (tablica XX)
(Tiljar, 1987; Tiljar, 1994).

Tablica XX Sitnozrnasti klastini sedimenti (peliti) (Tiljar, 1994)

Udio gline (d < 0,004 mm)
0 1/3 2/3 100%
Nevezano Prah (silt, alevrit) Mulj (mud) Glina (clay)
Homogeno
Prahovnjak
(siltit, alevrolit)
Muljnjak
(mudstone)
Glinjak
(claystone)
Vezano
Listasto
Listasti prahovnjak
(silty shale, siltozni ejl*)
Listasti muljnjak
(mud shale, muljevti ejl*)
Listasti glinjak
(clay shale, glinoviti
ejl*)
100% 2/3 1/3 0
Udio praha (d < 0,063 mm)
Granica-dijageneza-metamorfizam
kvarcni argilit
kvarcni slejt
argilit
slejt
*-Strani termini usvojeni u naoj terminologiji
U pelitske stijene se jo ubrajaju:
Les ili prapor
Lapor

Prahovnjaci, muljanjci i glinci imaju gotovo isti mineralni sastav kao i odgovarajui ejlovi. Razlika je
jedino u tome to su ejlovi uslojeni (Tiljar, 1987).

U terminologiji vezanoj za sitnozrnaste klastine sedimente vlada prilina zbrka na to ukazuju
Underwood, 1967. te Morgenstern i Eigenbrad, 1974.

Undervwood (1967) navodi da neki istraivai koriste termin ejl da bi oznaili sve glinovite sedimente
(argillaceous sediments) ukljuujui glinac (claystone), praac (siltstone), muljac (mudstone) i lapor.
Meutim, neki drugi istraivai klasificiraju ejl kao lana vee skupine stijena "mudrock-a" ili
"mudstone-a". Underwood (1967) pod terminom ejl podrazumjeva jae vezane i uglavnom kalave
(fissile) ekvivalente glinca (claystone) i/ili praca (siltstone).

Siltiti ili prahovnjaci

Siltit ili prahovnjak, kao vezane, i silt ili prah kao neevzane pelitne stijene i pelitni sedimenti preteno
se sastoje od zrnaca dimenzija praha ili silta, tj. od zrnaca promjera od 0,004 do 0,063 mm.
Prevladavajui detritini sastojak prahovnjaka ili siltita jesu uglata zrnca kvarca, a znaajni su sastojak
sitna zrnca feldspata i listii tinjca te do 33% gline. (Tiljar, 1993).

Osim kalcitnim cementom, siltiti mogu biti cementirani i autigenim kvarcom, opalom ili kalcedonom ili
pak mineralnim vezivom koje je nastalo dijagenetskim procesima iz minerala gline, tj. sericitom,
hidrotinjcima i kloritom. (Tiljar, 1993).

Pri kemijskom troenju primarnih minerala u zoni troenja pod utjecajemvode mogu nastati i novi, tzv.
autigeni minerali (proces autigeneze) (Tiljar, 1993)

Prahovnjaci ili siltiti u pravilu su masivne, debeloslojevite, vrsto litificirane, homogene, rjee
horizontalno ili koso laminirane stijene. esto se poistovjeuju s laporima. (Tiljar, 1993).

ejlovi i muljci

ejlovi su tankolaminirane ili lisnate sitnozrnaste pelitno-klastine stijene preteno sastavljene od
siliciklastinog materijala koji je po granulometrijskom sastavu smejsa estica dimenzija glina i zrnaca
dimenzija praha ili silta. S obzirom na meusobne udjele estica dimenzija glina u odnosu na zrnca
dimenzija praha, razlikujemo muljevite i glinovite ejlova. Kod ejlova prevladava lisnatost a ne
laminacija. (Tiljar, 1993).

ejlovi su najzastupljenije sedimentne stijene u Zemljinoj kamenoj kori. Nastali su litifikacijom i
kompleksnom dijagenezom vodom bogatih muljeva i siltozno-glinovitih taloga. (Tiljar, 1993).

Les ili prapor
Les (loess) je homogeni neslojeviti slabo litificirani, dobro sortirani i izrazito porozni pelitsko-klastini
sediment

Les ili prapor nastaje taloenjem eolskog materijala-praha donesenog vjetrom iz velikih udaljenosti

Lapori

Lapori su mijeane karbonatno-glinovite stijene sastavljene od varijabilnih odnosa kriptokristalastog i
mikrokristalastog kalcita i od sitnozrnastog detritusa pelitnh dimenzija, prije svega gline. Dio kalcita
moe biti kemogenog porijekla, tj. nastati izluivanjem iz morske ili jezerske vode, a dio moe biti
najsitniji karbonatni detritus. Laporom obino smatramo stijenu koja sadri izmeu 20 i 80% gline i 20 i
80% karbonata. Lapori koji sadre vei udio gline postupno prelaze u kalcitine gline (10-20%
karbonata) ili kalcitine muljnjake (calcareous mudstone) a oni s veim udjelom kalcita u glinovite
vapnence (80-90% kalcita) (Tiljar, 1993).

Mineralogija lapora
Iz definicija lapora vidljivo je da se lapori sastoje od karbonatne komponente (kalcit) i glinovite (po
kriteriju mineralnog sastava i po kriteriju veliine estica). Preteni dio kalcita u laporima je kemogenog
podrijetla (nastao izluivanjem iz vodenih otopina) a manji dio je klastian. Stoga su lapori dijelom
klastine a dijelom kemogene (kristalaste) stijene (Tiljar, 1987).

Iako su lapori definirani kao smjesa gline i kalcita, u njima se najee nalazi i detritus dimenzija praha
do sitnog pijeska. Pravi, isti lapori izgraeni samo od kalcita i gline su razmjerno vrlo rijetki. Detritus s
dimenzijama praha uglavnom ine kvarc, feldspati i tinjci . Lapori koji pored gline i kalcita sadre i 10 -
30% detritusa dimenzije praha nazivaju se siltozni lapori, a ako uz silt sadre i sitni pijesak zovu se
pjeskovito-siltozni lapori (Tiljar, 1987).

Teksturna i strukturna svojstva lapora
Lapori su homogene, mekane i nepotpuno litificirane stijene. Stupanj litifikacije raste s porastom udjela
kalcita i detritusa dimenzija silta. Dugotrajno vlaeni vodom raspadaju se u glinovito-kalcitinu slabo
plastinu zemljanu masu (Tiljar, 1987).

2.3.4.2 Vulkanoklastini sedimenti

Vulkanoklastini ili piroklastini sedimenti su stijene koje sadre vie od 25% sastojaka vulkanskog
porijekla (odlomci vulkanskoh stijean, vulkanskog stakla, vulkanski pepeo) a koji se nakon transporta
zrakom vodom ili piroklastinim tokovima istaloio na kopnu ili moru zajedno s veom ili manjom
koliinom materijala sedimentnog detritinog ili biokemijskog porijekla (Tiljar, 1993).

S obzirom na udjele piroklastinog i sedimentnog materijala razlikuje se vie varijeteta ovih sedimenata
(tablica XX.)

Tablica XX. Varijeteti vulkanoklastinih sedimenata (Tiljar, 1993)

Naziv Udio piroklastinog
materijala
Udio sedimentnog
materijala
Aglomerati, vulkanske bree, tufovi vie od 90 % <10%
Tufiti 50 - 90 % 10 - 50 %
Tufitini sedimenti (pjeenjaci, ejlovi,
lapori, vapnenci)
10 - 50 % 50 - 90 %
Slabo tufitian sediment manje od 10 % 90-100%

Tufitini i slabotufitini sedimenti klasificiraju se prema sastavu i strukturi sedimentnog materijala uz
predikat "tufitini", npr. tufitini siltit.

Prema dimenzijama fragmenata vulkanoklastinog materijala razlikuju se slijedei tipovi
vulkanoklastinih stijena (Tiljar, 1987):

Tablica XX Varijeteti vulkanoklastinih stijena (Tiljar, 1987)
Nevezano Vezano Dimenzije fragmenata
Vulkanski pepeo Tuf d < 2 mm
Lapili Lapilni tuf 2 < d < 32 mm
Vulkanska bomba Vulkanski aglomerat 32 < d < 254 mm
Vulkanski blokovi Vulkanska brea d > 254 mm

Piroklastina komponenta ovih stijena javlja se u slijedeim formama (Tiljar, 1987):
Litoklasti ili fragmenti vulkanskih stijena. To mogu biti kuglaste forme nastale stvrdavanjem lave
dok leti kroz zrak (riolit, dacit, andezit, bazalt) ili fragmenti magmatske stijene nastali razaranjem
vulkanskog kratera u toku erupcije.
Kristaloklasti ili fragmenti minerala nastali kristalizacijom lave (kvarc, feldspat, amfibol, biotit,
piroksen, olivin).
Vitroklasti ili fragmenti vulkanskog stakla su u pravilu manjih dimenzija, obino oko 0,1 mm a
zastupljeni su uglatim, nepravilnim fragmentima kiselih, neutralnih ili bazinih vulkanskih stakala.

Tekstura tufova je klastina a struktura tufitska (karakteristika ove strukture je velika koliina sitnih
smrvljenih fragmenata stijene, kristala i vulkanskog pepela) (estanovi,1986).

Vulkanoklastine stijene su uglavnom dobro slojevite a rijee masivne.

2.3.4.3 Kemijske i biokemijske sedimentne stijene

Kemijski i biokemijski sedimenti i stijene preteno su nastali anorganskim kemijskim i biokemijskim
procesima. S obzirom na kemizam bitnih petrogenih minerala i organogenih sastojaka te nain njihova
izluivanja i percipitacije, obino su podijeljeni na (Tiljar, 1993):

karbonatne
silicijske
evaporitne

U karbonatne sedimentne stijene ubrajaju se stijene koje sadre vie od 50 % karbonatnih minerala -
vapnenci, dolomitini vapnenci i dolomiti.


Vapnenci se sastoje od karbonatnih minerala: kalcita (CaCO
3
), Mg-kalcita, rjee i od aragonita,
dolomitini vapnenci od kalcita i dolomita, a dolomiti od minerala dolomita. Postoje svi meusobni
postupni prijelazi od vapnenaca u dolomite (Tiljar, 2001).

Uz njih, po preteito karbonatnom sastavu kao karbonatne stijene jo se podrazumijevaju vapnenake,
dolomitne i vapnenako-dolomitne bree i konglomerati, kao i vapnenaki pjeenjaci ili kalklititi te
lapori, marliti ili lapornjaci, premda po podrijetlu bree, konglomerati i kalklititi pripadaju klastinim, a
lapori i marliti mjeovitim sedimentnim stijenama. (Tiljar, 2001)

Vapnenci su karbonatne stijene anorganskog i/ili organskog porijekla preteno (>50%) sastavljene od
kalcita. Ako sadre vie od 90% kalcita to su isti vapnenci za koje se upotrebljava samo naziv vapnenac.
Ako sadre manje od 90% kalcita, ovisno o primjesama vapnenci se zovu (Tiljar, 1993):

dolomitini vapnenci
glinoviti dolomitini vapnenci
prahoviti (siltini) dolomitini vapnenci
pjeskoviti dolomitini vapnenci

Dolomiti su karbonatne stijene preteno sastavljene od minerala dolomita, CaMg(CO
3
)
2
. Sve dolomitne
stijene koje imaju petroloko znaenje nastale su jednim od sljedea dva dijagenetska procesa (Tiljar,
1993):

ranodijagenetska dolomitizacija
kasnodijagenetska dolomitizacija.

Ova dva genetska tipa treba dobro razlikovati jer imaju razliite teksturne i strukturne znaajke.

Randijagenetski dolomit nastaje u ranodijagenetskoj fazi dolomitizacijom jo mekanih, nelitificiranih
taloga u salinama i slanim jezerima evaporizacijskim procesima ili pak u zoni mjeanja slane i slatke
vode. Za njih se upotrebljava naziv primarni dolomit.

Kasnodijagenetski dolomiti, koji se jo nazivaju sekundarni dolomiti nastaju potiskivanjem kalcita
dolomitom u ve ovrslim vapnencima, dakle u kasnodijagenetskoj fazi. Zbog takva naina postanka oni
imaju drugaiju strukturu i teksturu u odnosu na ranodijagenetske dolomite.

Evaporitnim sedimentima i evaporitima se nazivaju sedimentne stijene koje su nastale kemijskim
izluivanjem iz prirodnih visokokoncentriranih otopina - salina uslijed snanog isparavanja ili
evaporizacije (Tiljar, 1993). Najvaniji i najei evaporitni sedimenti su:

kemijski izluene karbonatne stijene osobito ranodijagenetski dolomit,
gipsevi,
anhidriti,
soli (halit, polihalit, silvin, kizerit, karnalit).

Slilicijski sedimenti

2.4 Metamorfne stijene

Metamorfni procesi mogu se svrstati u dvije skupine. Regionalni metamorfizam zbiva se u veim
dubinama zemljine kore gdje vladaju visoki tlakovi i temperature. Metamorfozom su zahvaena iroka
podruja pa se zbog toga ovi procesi i zovu regionalnim. Meutim, kod prodora magme dolazi do
poveanja temperature i tlaka u ogranienom podruju pa se ovaj metamorfizam zove kontaktnim
(estanovi, 1986).

Stijene nastale metamorfozom sitnozrnastih vezanih klastinih sediemnata

Metamorfnim procesima iz pelitskih stijena nastaju metamorfne stijene (Moorhouse, 1959Underwood,
1967):

arilit (engl. - argillite)
slejt (engl. - slate)
ist (engl. - schist)
filit (engl. - phylite)

Arilit je slabo metamorfizirana glinovita (argilaceous) stijena bez "slaty" klivaa. Moe imati dobro
razvijenu kalavost uslojenja (bedding fissility), premda neki autori pod "argillite" smatraju stijenu bez
kalavosti (Moorhouse, 1959).

Slejt - mikrokristalna metamorfna stijena obino nastala iz ejla i sastavljena uglavnom od tinjaca, klorita
i kvarca. Tinjasti minerali imaju subparalelnu orijentaciju to za posljedicu ima izrazit kliva (stijena se
lomi u tanke ploe) (ASTM-C119-87a).

ist - je matamorfna stijena u kojoj su minerali sloeni u priblino paralelne trake ili slojeve. Ploasti ili
izdueni minerali kao to su tinjci (mica) ili hornoblenda uzrokuju kalavost (fissility) to ovu stijenu ini
razliitom od gnajsa (gnajs je trakasta stijena nastala pod djelovanjem intenzivnih metamorfnih procesa)
(BS 6100: Section 5.2: 1984).

Arilit, slejt, ist i filit posljedica su regionalnog metamorfizma kojem su bile izloene pelitske stijene.
Nije lako povui liniju razgranienja izmeu slejta, filita i ista. Obino filitima nazivamo stijene kod
kojih pojedinane estice tinjca (mica) nisu "megascopicaly" vidljive a povrine klivaa imaju svilenkast
sjaj. Slejt ima mutan sjaj. Ako su estice tinjca vidljive golim okom stijena se naziva istom. Gnajs se
razlikuje od ista uglavnom po trakastom izgledu (crni i svijetli minerali izdvojeni su u slojeve.

2.5 Rjenik

marl calcareous clay, usually containing from 35 to 65 % calcium carbonate (CaCO
3
).
peat
a naturally occurring highly organic substance derived primarily from plant materials.
DISCUSSIONPeat is distinguished from other organic soil materials by its lower ash content
(less than 25 % ash by dry weight) and from other phytogenic material of higher rank (that is,
lignite coal) by its lower calorific value on a water saturated basis.

2.6 Literatura

ISRM, Commission on Terminalogy, Symbols and Graphic Representation (1975), Terminology (english,
french, germany).
ASTM: D 653 02 Standard Terminology Relating to Soil, Rock, and Contained Fluids
Tiljar, J.,(1987), Petrologija sedimentnih stijena, Rudarsko geoloko naftni fakultet Sveuilita u
Zagrebu, 242 stranice.
Tiljar, J.,(1994), Sedimentne stijene, kolsla knjga, Zagreb, 422 stranice

Tiljar, J., (2001), Sedimentologija karbonata i evaporita, Institut za geoloka istraivanja, Zagreb, 375
stranica.
estanovi, S., (1986), Osnove inenjerske geologije, primjena u graditeljstvu, Geing, 159 stranica.

Ivan Vrkljan

3 Stijena kao inenjerski materijal

Naglaena su neka osnovna fizikalna i mehanika svojstva koja potpunosti
kontroliraju ponaanje intaktne stijene. Kako je intaktna stijena osnovna
komponenta stijenske mase, to e njeno ponaenje znaajno utjecati na
ponaanje stijenske mase. U narednim e poglavljima biti vie rijei o
mehanikim svojstvima stijene, diskontinuiteta i stijenske mase kao i o
metodama za njihovo odreivanje u laboratoriju, na terenu ili empirijskim
postupcima.

3-Stijena kao inenjerski materijal-IMS.doc


3 Stijena kao inenjerski materijal

3.1 Uvod................................................................................................................................. 3
3.2 Utjecaj geolokih faktora na stijenu i stijensku masu ............................................................ 4
3.2.1 Intaktna stijena .............................................................................................................. 4
3.2.1.1 Fizikalna svojstva intaktne stijene ........................................................................... 5
3.2.1.2 Mehanika svojstva intaktne stijene ........................................................................ 8
3.2.2 Diskontinuiteti i struktura stijene................................................................................... 12
3.2.3 Prirodna naprezanja ..................................................................................................... 13
3.2.4 Porni fluidi i teenje vode............................................................................................. 13
3.2.5 Utjecaj vremena........................................................................................................... 14
3.3 Literatura ........................................................................................................................ 15

3 Stijena kao inenjerski materijal 3

3.1 Uvod

Veina inenjerskih materijala (izuzev drva i tla) proizvedeno je s unaprijed odreenim svojstvima.
Ispitivanjima se samo potvruju svojstva koja proizvod treba imati. Sa potpuno pozantim materijalom
projektiraju se i izvode uobiajene graevina. Meutim, stijena je neuporedivo starija (starost se mjeri
milijunima godina) i pretrpjela je brojna mehanika, kemijska i termalne djelovanja.

Stijena se u inenjerstvu koristi kao:

materijal od kojeg se gradi (arhitektonski i graevni kamen),
materijal u kojem se gradi (iskopi podzemni i povrinski),
materijal na kojem se gradi (temeljenje graevina).

Koritenje stijena kao materijala od kojeg se gradi najlaki je inenjerski problem vezan za koritenje
stijene kao inenjerskog materijala. Razlog ovome lei u injenici da moemo birati stijenu sa kojom
emo graditi.Razliite graevine stavlaju razliite zahtjeve pred stijenu. Tako se nasip lokalne ceste moe
graditi sa stijenom loe kvalitete, ali stijena kojom se oblae fasada zgrade, mora zadovoljiti vrlo visoke
kriterije kvalitete. Lo kvalitet radova ove vrste posljedica je naeg neznanja ili povrnog pristupa poslu.
Raspadanje stijeneskih oblonih ploa, vitoperenje kamenih ploa na fasadama zgrada, slijeganje visokih
nasipa zbog uporabe neadekvatne stijene samo su neki primjeri koje susreemo svakodnevno.

Neuporedivo tei problem je graenje u i na stijeni. Naime, kod ovih radova najee nismo u
mogunosti birati stijenu ve moramo raditi u stijenu kakva se nalazi u prirodi. Samo kod vrlo skupih i
zahtjevnih graevina kao to je, na primjer, podzemno skladite nuklearnog otpada u prilici smo
istraivati vie lokacija i nakon toga odabrati onu najbolju. Meutim, lokaciju zgrade neemo mjenjati
bez obzira na kvalitet stijene ve moramo traiti naine temeljenja koji e osigurati stabilnost i trajnost
zgrade. Kod trase cesta i eljeznica moe se lokalno izbjei neka zona izrazito loe stijene ali zbog
zahtjevanih elemenata trase takve prilike su sve rjee. Dakle, moramo se suoiti sa stijenom kakva je u
prirodi a ona je:

heterogena,
anizotropna,
ispucala,
prirodno napregnuta.

Kao inenjeri, moramo odrediti svojstva materijala, i prirodno stanje naprezanja (koje e biti poremeeno
inenjerskim zahvatom) kako bi mogli projektirati na inenjerski objekt.

Openito je poznato da ispucalost stijene kontrolira stabilnost graevina blizu povrine dok prirodna
napregnutost kontrolira stabilnost dubokih graevina. Naprimjer, stabilnost temelja betonske brane ili
mosta, ovisit e o deformabilnosti i vodopropusnosti (kod brana) temeljne stijene koja je u funkciji njene
ispucalosti. Slino je i sa plitkim povrinskim iskopima i plitkim tunelima. Meutim kod srednje dubokih
tunela u slaboj stijeni ili kod dubokih tunela (junoafriki rudnici zlata), prirodna naprezanja, koja e se
inenjerskim zahvatom poremetiti, postaju glavni problem.
Kao to smo vidjeli, medij u kojem ili na kojem se gradi, sastavljen je od ispucale, prirodno napregnute
stijene. Ovakav prirodni medij nazivamo stijenskom masom. Kako bi lake razlikovali elemente
stijenske mase, stijenu obino nazivamo intaktnom stijenom dok diskontinuiteti razliitih tipova i
geneze opisuju njenu ispucalost.

Intaktna stijena (intact rock) je materijal stijenske mase, tipino predstavljen cijelom jezgrom iz
buotine koja ne sadri guste strukturne diskontinuitete (ISRM, 1975).

Stijenska masa (rock mass) je stijena kakva se javlja in-situ, ukljuujui njene strukturne diskontinuitete
(ISRM, 1975).

Diskontinuitet (discontinuity)-Opi naziv za bilo koji mehaniki diskontinuitet u stijenskoj masi koji ima
malu ili nikakvu vlanu vrstou. To je kolektivni termin za veinu tipova pukotina, ploha slojevitosti,
ploha kriljavosti te oslabljenih zona i rasjeda. Grupa paralelnih diskontinuiteta ini set diskontinuiteta
(ISRM, 1978).

Slika XXX Stijenska masa (mala gustoa diskontinuiteta)

Slika XXX Stijenska masa (velika gustoa diskontinuiteta)

3.2 Utjecaj geolokih faktora na stijenu i stijensku masu

3.2.1 Intaktna stijena
Intaktna stijena je opisana kao kao stijena koja ne sadri guste strukturne diskontinuitete. Meutim, u
malom mjerilu promatranja, ona je sainjena od zrna koja su posljedica njene geneze i dijagenetskih
procesa krjima je ona bila izloena tijekom geoloke povijesti.
Intaktna
stijena
Intaktna stijena + diskontinuiteti=stijenska masa
Diskontinuiteti
Intaktna
stijena

Kod opisa intaktne stijene obino definiramo:

ime,
boju, mineralni sastav, alteraciju
1
,
teksturu, veliina i oblik zrna
1
,
poroznost, gustou, vlanost
1
,
vrstou, izotropnost, tvrdou
2
,
trajnost, plastinost, potencijal bubrenja
2
.

1
-fizikalno svojstvo
2
-mehaniko svojstvo

Ime stijene ukazuje na njen sastav, genezu i strukturna svojstva: pjeenjak, brea, muljanjak, slejt, granit
i sl.

3.2.1.1 Fizikalna svojstva intaktne stijene

Boja stijene ukazuje na njen mineralni sastav kao i stupanj troenja i alteracije. ejl je esto smee boje
sa postepenim prelazom u sive na vaim dubinama. Vea preciznost u definiranju boje postie se
upotrebom etalona kao na primjer Rock Color Chart koji ima 40 uzoraka (Geological Society of America,
1963) ili mnogo opirnija Soil Color Chart podjela sa 248 boja.
Mineralni sastav
Precizno odreivanje mineralnog sastava esto nije potrebno pri rjeavanju nekog inenjerskog problema.
Poznato je oko 1700 minerala. Meutim, samo otprilike 6 mineralnih skupina kontrolira mehaniko
popnaanje stijene u stijenskom inenjerstvu (Franklin i Dusseault, 1989, str.21). Oni se obino mogu
otkriti na terenu ili glim okom, runom leom ili stereo mikroskopom. Dijagnostika svojstva ukljuuju
boju, kristalni oblik, kliva i tvrdou. Paranjem depnim noiem moe se razlikovati kvarc i kalcit
kojivizualno izgledaju vrlo slino (kvarc je tvri od elika noa a kalcit je meki pa se moe parati; kvarz
para staklo). Kao to se moe i oekivati, svojstva stijene uvelike ovise o tvrdoi minerala od kojih je
sastavljena i od i teksturnih svojstava kao to je pojavljivanje minerala u ploastoj formi to ukazuje na
kalavost (fissility) stijene.

Prikazat e se est mineralnih skupina i to od najvrih i najtvrih prema slabijim i mekim.

Kvarcno feldspatska skupina. Minerali ove skupine obiljeavaju kisele magmatske stijene, kvarzne
pjeenjake, gnajseve i granulite. Obino su vrsti i krti. Kvarz je najzastupljeniji minerala i glavna
komponenta granita i veine pjeenjaka. Obino je provida, bijeli do siv, staklast i teko se para.
Uobiajena dijagnostika svojstva feldspata su neprozinost, rumena do bijela boja i dobro razvijene linije
klivaa esto vidljive na kristalu. Lakos e para depnim noiem.

Lithic/basic

Tinjasti minerali. ist koji po definiciji sadri vie od 50% ploastih minerala, i gnajsevi koji sadre
vie od 20% tinjca, esto kalavi (fissile) i slabi.Vana indeksna svojstva: anizotropija vrstoe, kalavost
(fissility) sadraj tinjca i kvarca,m poroznost. Tinjac i ploasti minerali kao to su biotit, muskovit i klirit
pojavljuju se kao sporedne ali vane komponente nekih magmatskih stijena i glavne komponente
istoznih metamorfnih stijene. Identificiraju se, kao grupa, sa heksagonalnim ploicama i dobro
razvijenim klivaom a pojedinano po boji. Biotit je tipino sme do crn, muskovit srebren i klorit zelen.
Njihova ploasta tekstura, i esto njihova segregacija u trake koje sadre visok postotak tinjaca,

uzrok su oslabljenja stijene u ovim zonama. Tinjci su esto pod utjecajem alteracije i troenja i pojavljuju
se kao mekane glinene inkluzije.

Karbonati. Vapnenci, mramori i dolomiti, slabiji su od druge i tree kategorije i topivi mjereno
geolokim vremenom. Obino su krti a viskozni i plastini samo na visokim temperaturama i pod visokim
naprezanjima. Vana indeksna svojstva: poroznost, tekstura, odnos sadraja kalcita i dolomita, sadraj
kvarca i gline. Karbonatni minerali dolomit i kalcit, kao glavne komponente, uglavnom se prepoznaju
lakoom grebanjem (scratched) i njihovim ponaanjem u razrijeenoj sonoj kiselini. esto sadre fosilne
ostatke.

Saline. Kamena sol, potaa (potash) i gips su obino slabi i plastini, ponekad viskozni, naroito u
dubokim rudnicima, otopivi tijekom trajanja inenjerskog objekta. Vani indeksi: mineralni sastav i
topivost.

Peliti (glinom bogati). Muljnjaci, slejtovi i filiti su esto viskozni, plastini i slabi. Vani indeksi: slake
durability, sadraj kvarca i gline, poroznost i gustoa. Glineni minerali kao to su ilit, kaolinit i
montmorilonit glavni su sastojcu ejlova i slejtova i kao sekundarni produkta alteracije u mnogim
magmatskimi metamorfnim stijenama i vapnencima. Glineni kristali su vrlo sitni i zato se teko
identificiraju. Kvalitativna a nakad i kvantitativna identifikacija glinenih minerala mogua je uporabom
rendgena ili diferencijalno-termikom analizom. Identifikacija minerala smektitske grupe posebno je
znaajna jer minerali iz ove grupe (naroito montmorilonit) imaju svojstvo bubrenja. O mineralim glina
vie e se govoriti u poglavlju u kojem je opisano troenje i bubrenje stijena.

Tabliac XXX. Mohs-ova skala tvrdoe

Mineral Tvrdoa
po Mohs-u
Talk 1
Gips 2
Kalcit 3
Fluorit 4
Apatit 5
Feldspat 6
Kvarc 7
Topaz 8
Korund 9
Dijamant 10


Tablica XXX Brzina uzdunih valova u minerlima
Brzina uzdunih valova u minerlima
Mineral
V
l

m/s
Kvarc 6050
Olivin 8400
Augit 7200
Amfibol 7200
Muskovit 5800
Ortoklas 5800
Plagioklas 6250
Kalcit 6600
Dolomit 7500
Magnetit 7400
Gips 5200

Tabliac XXX. Gustoa nekih minerala

Mineral G
(Mg/m
3
)
Halit 2,1-2,6
Gips 2,3-2,4
Serpentin 2,3-2,6
Ortoklas 2,5-2,6
Kalcedon 2,6-2,64
Kvarz 2,65
plagioklas 2,6-2,8
Klorit i ilit 2,6-3,0
Kalcit 2,7
Muskovit 2,7-3,0
Biotit 2,8-3,1
Dolomit 2,8-3,1
Anhidrit 2,9-3,0
Piroksen 3,2-3,6
Olivin 3,2-3,6
Barit 4,3-4,6
Magnetit 4,4-5,2
Pirit 4,9-5,2
Galena 7,4-7,6

Tekstura, veliina i oblik zrna
Tekstura stijene opisuje se veliinom, oblikom i ureenjem komponenata u mjerilu od nekoliko
centimetara. Za razliku od teksture, struktura predstavlja ureenje komponenata stijenske mase u mjerilu
od nekoliko metara. Teksturna i strukturna obiljeja kljuni su elemnt za razlikovanje magamtskih,
metamorfnih i sedimentnih stijena, poto sve one imaju vrlo slian mineralni sastav. Prije svakog
opisivanja i spitivanja, stijenska masa ili jezgra buotine podjeli se na tzv. geotechnical mapping units
(GMU), unutar granica u kojima se stijena moe smatrati homogenom i zbog toga se moe opisati istim
svojstvima. Ureenje komponenata unutar svake GMU naziva se tekstura, dok se ureenje izmeu GMU
naziva strukturom.

Poroznost, gustoa i vlanost
Sa inenjerskog stanovita, pore su najvanija komponenta stijene poto su najslabije. Pore kontroliraju
vrstou, deformabilnost i propusnost. Poroznost se definira kao odnos volumena pora i ukupnog
volumena tla ili stijena (ISRM, 1975).

Stijena je sastavljena od tri faze: krute, tekue i plinovite. Posljednje dvije ispunjavaju pore. Relativni
odnosi ovih faza opisuju se razliitim parametrima.

Suha gustoa definirana je kao odnos mase krutih estica i ukupnog volumena uzorka.
Poroznost se definira kao odnos volumena pora i ukupnog volumena.
Stupanj saturacije je odnos volumna vode i ukupnog pornog volumena.
Vlanost je odnos mase vode i mase krutih estica.

3.2.1.2 Mehanika svojstva intaktne stijene

ak i kada je stijenska masa intenzivno ispucala, poznavanje mehanikih svojstava intaktne stijene je vrlo
bitno kod definiranja posmine vrstoe diskontinuiteta (vrstoa stijene u zidovima diskontinuiteta),
ispitivanja buivosti i rezivosti stijena; miniranja i sl.

vrstoa (strength) je maksimalno naprezanje koje materijal moe podnijeti bez loma za bilo koji tip
optereenja (ISRM, 1985). vrstoa je jedna od osnovnih informacija pri opisu stijena.

Jednoosna tlana vrstoa je najee koriteni parametar pri opisu stijena. Slika 5.3 pokazuje da se ona
moe kretati u vrlo irokom rasponu ovisno o tipu stijene.

Slika XXX Jednoosna tlana vrstoa nekih stijena

Moe se vrlo tono odrediti u laboratoriju ili procjeniti nekim od jednostavnih pokusa kao to su pokus
vrstoe u toki, udaranje stijene geolokim ekiem ili guljenjem stijene noem. Nain ispitivanja u
laboratroriju bit e opisan u narednim poglavljima. Ovdje e biti prikazana klasifikacija ISRM (1978) kod
koje se za identifikaciju koristi pesnica, palac, geoloki eki i depni noi.

100 200 300
Jednoosna tlana vrstoa (MPa)
ejl
Pjeenjak
Vapnenac
Granit
Dolerit
Bazalt
Kvarcit

Tablica XXX Procjena jednoosne vrstoe jednostavnim pokusima na terenu (ISRM, 1978)

Klasa Opis Terenska identifikacija
Priblina vrijednost
jednoosne tlane vrstoe
( MPa )

S1
Vrlo mekana glina
Very soft clay
Pesnica se lagano utiskuje nekoliko
centimetara
< 0,025
S2
Mekana glina
Soft clay
Palac se lagano utiskuje nekoliko
centimetara
0,025 0,05
S3

Firm clay
Palac se se utiskuje nekoliko
centimetara sa srednjim naporom
0,05 0,10
S4
Kruta glina
Stiff clay
Palac ostavlja udubinu ali penetrira
samo uz visoki napor
0,10 0,25
S5
Vrlo kruta glina
Veri stiff clay
Nokat palca ostavlja udubinu 0,25 0,50
S6
Tvrda glina
Hard clay
Nokat palca teko ostavlja udubinu > 0,50
T
l
o

R0
Ekstremno slaba
stijena
Extremely weak
rock
Nokat palca ostavlja udubinu 0,25 1,0
R1
Vrlo slaba stiejna
Very weak rock
Mrvi se pod udarcima iljka
geolokog ekia, moe se guliti
depnim noiem.
1,0 5,0
R2
Slaba stijena
Weak rock
Moe se guliti depnim noiem uz
poptekoe, Plitko udubljenje moe se
napraviti udarcem iljka geolokog
ekia.
5,0 25
R3
Srednje vrsta
stiejna
Medium strong
rock
Ne moe se parati ili guliti depnim
noiem, uzorak se moe lomiti sa
jednim udarcem geolokog ekia
25 -50
R4
vrsta stiejna
Strong rock
Za lomljenje uzorka potrebno je vie
od jednog udaraca geolokim ekiem
50 100
R5
Vrlo vrsta stijena
Very strong rock
Za lomljenje uzorka potrebno je
mnogo udaraca geolokim ekiem
100 250
R6
Ekstremno vrsta
stijena
Extremely strong
rock
Geolokim ekiem uzorak se moe
samo okrhnuti
> 250
S
t
i
j
e
n
a

Gdje je granica izmeu tla i stijena? Ove granice nema. Ipak se u vie klasifikacija kao granica usvaja
vrijednost jednoosne tlane vrstoe od oko 1MPa.

Deformabilnost
Deformabilnost, slino vrstoi, uglavnom ovisi o poroznosti i stupnju ispucalosti uzorka. Pore i pukotine
su najslabiji i najdeformabilniji element stijene.

Deformacija (deformation) se definira kao promjena oblika (ekspanzija, saimanje (contraction) ili neki
drugi oblik distorzije (distortion)). Obino se deava kao odgovor na djelovanje optereenja ili naprezanja
ali moe biti i posljedica promjene temperature ili vlanosti (bubrenje ili skupljanje (swelling or
shrinkage). Deformabilnost (deformability) se moe opisati kao lakoa kojom se stijena moe
deformirati. Krutost (stiffness) se moe opisati kao otpor deformiranju. Deformacija (deformation) se
mjeri u jedinicama duljine (m) ali se obino izraava kao neimenovani broj i tada se zove deformacija

(strain). Deformacija (strain) predstavlja odnos promjene duljine nekog elementa i njegove originalne
duljine (Franklin J.A., Dusseault, M.B., 1989. p.271).

Kompletna naponsko-deformacijska krivulja pri jednoosnom tlaenju daje najkorisniji opis mehanikog
ponaanja intaktne stijene. Na ovoj krivulji mogu se oiati sljedei vani popdaci o ponaanju stijene:

Vrijednost jednoosne tlane vrstoe stijene.
Modul deformabilnosti (E) koji se esto naziva i Youngovim modulom. Visok modul imaju
krte stijene (stiff) i kod njih je poetni dio krivulje strm (kae se da je stijena slabo
dformabilna). Niski modul imaju mekane (soft) stijene i kod njih je poetni dio krivulje blago
nagnut (kae se da jes tijena jako deformabilna).
Postlomni dio krivulje je mjera krtosti (brittlness). Krtost je definirana nagibom krivulje u
njenom postlomnom dijelu. Neke stijene se ponaaju kao duktilne (ductile) a neke kao krte
(brittle). Izmeu ova dva krajnja ponaanja postoji cijeli spektar meusluajeva.

Slika XXX Naponsko-deformacijska krivulja

D
D+D
L
L
F
F
A
F
=
L
L
ax

=
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

c
Krto postlomno
ponaanje (brittle)
Jednoosna
tlana vrstoa
Aksijalna deformacija
ax

Duktilno postlomno
ponaanje (ductile)
1
E
poslije loma
prije loma

Slika XXX Naponsko-deformacijska krivulja stijena razliitih deformacijskih svojstava

Tvrdoa

Tvrdaoa se moe definirati kao otpornost materijala na udubljivanje i grebanje (ISRM, 1975)

Za odreivanje tvrdoe koriste se obino ovi ureaji:

Pokus struganja (scratch pokus). Rezultat ispitivanja izraava se na Mohs-ovoj skali koja koristi 10
minerala. Na toj skali talk je najmeki (H=1) a dijamant je najtvri (H=10).
Pokus utiskivanja (indentation test). Kod ovog pokusa utiskuje se kugla, piramida ili stoac u
povrinu uzorka. Koriste se tehnike Brinell-a, Vickers-a, Knoop-a i Rockwell-a koje su razvijene u
metalurgiji.
Ureaji koji rade na principu odskoka (Schmidtov eki i skleroskop).
Pokusi kojima se odreuje abrazivnost.

Trajnost
Tronost (weatherability) je mjera podlonosti stijene oslabljenju (weakening) ili dezintegraciji za
vrijeme trajanja inenjerskog objekta (suprotno znaenje ima termin - trajnost (durability)). Trajnost
(durability) odreuje naizmjeninim suenjem i vlaenjem uzorka. Podlonost stijene troenju izraava se
tzv. slake durability indeksom (I
d2
).
Bitno je primjetiti, da se ovaj proces troenja deava u vrlo kratkom periodu (vijek trajanja objekta) i ne
treba ga mjeati s troenjem stijena u geolokom smislu (weathering). Meutim, razvoj tehnologije
namee nove zahtjeve po pitanju stabilnosti prirodnih materijala. Naprimjer, kontejneri s radioaktivnim
otpadom mogu imati temperaturu do 300C to pred izolacijski materijal (bentonit) postavlja zahtjev
mineraloke i drugih stabilnosti tijekom tisua godina.
Plastinost
Ispitivanje Atterbergovih granica vri se na stijenama kod kojih je indeks I
d2
(slake durability indeks)
manji od 80%.

Fizikalne osobine glinovitih stijena mijenjaju se sa sadrajem vode. Suho glinovito tlo moe biti kruto i
vrsto. S porastom sadraja vode u tlu ono postaje najprije plastino podatljivo, zatim meko i najzad
prelazi u itko tekue stanje. Koliina vode pri kojoj se odraavaju te promjene u glini ovisi o
granulometrijskom sastavu, o sadraju koloidnih estica i o vrtama minerala gline to ih tlo sadri
vedski istraiva Atterberg, definirao je na osnovi dugotrajnih opaanja stanje plastinosti glinovitih
materijala i granice izmeu tih stanja. Razlika sadraja vode izmeu granica teenja i granice plastinosti
naziva se indeks plastinosti. (Nonveiller, XXX).
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

ax

Nizak modul
Visoka deformabilnost
Niska krutost
Visok modul
Niska deformabilnost
Visoka krutost

Slika XXX Atterbergove granice plastinosti

Bubrenje
Einstein (1975) definira bubrenje kao vremenski ovisno poveanje volumena prirodnog tla uzrokovano
promjenom naprezanja, poveanjem sadraja vode ili kombinacijom obaju imbenika. Bubrenje moe
izazvati znaajne probleme u tunelogradnnji, cestogradnji i pri temeljenju objekata. Stijene bubre po
razliitim mehanizmima. Meutim, pod bubrenjem u strogom smislu misli se na bubrenje minerala iz
grupe smektita. Iz ove grupe minerala, natrijska varijanta montmorilonita pokazuje najjae bubrenje.
Sklonost stijene bubrenju dokazuje se identifikacijskim pokusima kojima se istrauje potencijal bubrenje
neke stijene. Ako je dokazan potencijal bubrenja, pristupa se ispitivanju iznosa bubrenja razliitim
laboratorijskim i terenskim pokusima. O fenomenu bubrenja, kao i metodama laboratorijskih ispitivanja
govorit e se u narednim poglavljima.

3.2.2 Diskontinuiteti i struktura stijene

Tijekom geoloke prolosti stijena je bila izloena razliitim naprezanjima koja su premaivala njenu
vrstou. Kao posljedica djelovanja ovih naperzanja bilo je stvaranje brojnih diskontinuiteta. Postoje tri
osnovna naina na koji su nastajali diskontinuiteti (slika 5.7)
Stanje
Granica
w
s
w
p w
l
vrsto

Poluvrsto

Plastino

itko

I
p
w
l
-granica teenja
w
p
-granica plastinosti
w
s
-Granica stezanja
I
p
= w
l
- w
p
-indeks plastinosti
w


Slika XXX Nastajanje diskontinuiteta

Kao to se vidi, jedan od naina posljedica je vlanih naprezanja a druga dva su posljedica posminih
naprezanja. Ovo ima za posljedicu nastajanje dva osnovna tipa diskontinuiteta:

Pukotine (joints) su posljedica djelovanja vlanih naprezanja
Posmine zone ili rasjedi (shear zone or faults) posljediac su posminih naprezanja

Sve stijenske mase su ispucale. Ispucalost znaajno utjee na deformabilnost, vrstou i lom stijenskih
masa, a u potpunosti kontrolira njenu vodopropusnot. Praksa je pokazala da diskontinuiteti znaajno
djeluju na sve aspekte stijenskog inenjerstva. Lom je esto direktna povezan sa diskontinuitetima, koji su
najslabija zona u stijeni kao inenjerskom materijalu. Zbog toga, za rjeavanje probelma u stijenskoj masi
inenjer treba dobro upoznati strukturu stijenske mase to je predmet strukturne geologije.

3.2.3 Prirodna naprezanja

Stijenska masa ispod zemljine povrine izloena je naprezanjima koja su posljedica mase gornje leeih
naslaga i tektonskih aktivnosti u zemljinoj kori. Ova naprezanja nazivaju se primarnim ili in-situ
naprezanjima (in-situ stress; natural stress, initial stress; virgin stress; absoluet stress). Kada se u
stijenskoj masi izvri iskop, podzemni ili povrinski, u blizini iskopa dolazi do promjene primarnih
naprezanja. Ova izmjenjena naprezanja zovu se sekundarna ili inducirana naprezanja (induced
stresses). esto su horizontalna naprezanja vea od vertikalnih. Poznavanje primarnih naprezanja jedan j
od osnovnih uvjeta za kvalitenu naponsko-deformacijsku analizu tijekom projektiranja podzemnih
graevina (rudnika, tunela i drugih podzemnih graevina).

3.2.4 Porni fluidi i teenje vode

U mehanici tla voda ima kljunu ulogu u ponaanju tla. Ovisno o sadraju vode, tlo se moe nai u
razliitim stanjima konsistencije. Ako se voda nalazi u svim porama kaemo da je tlo zasieno
(saturirano) a ako je dio pora ispunjen zrakom, kaemo da je tlo nezasieno (nesaturirano). Sukladno
principu efektivnih naprezanja, porna voda kontrolira vrstou tla u nedreniranom stanju. U nekim
uvjetima (potres) neka tla mogu u potpunosti izgubiti vrstou to dovodi do likvefakcije tla.

Frakturiranje stijena vlanim
naprezanjem
Frakturiranje stijena
posminim naprezanjem

U stijenskoj masi se voda pojavljuje i u porama stijene i u diskontinuitetima. Kako je poroznost intaktne
stijene mala, teenje vode u stijenskoj masi, u najveoj je mjeri povezano sa teenjem kroz
diskontinuitete. Teenje vode kroz stijensku masu je zbog toga u funkciji diskontinuiteta, njihove
povezanosti i hidroegeolokih svojstava okolia.

Teenje kroz pore intaktne stijene bitno je kod leita nafte i plina i kod podzemnih skladita nuklearnog
otpada. U prvom sluaju pore su osnovni nosilac nafte jer na velikim dubinama u naftonosnim stijenama
rijetko se pojavljuju otvoreni diskontinuiteti koji mogu biti akumulatori nafte. Kod skladita nuklearnog
otpada, s obzirom na njegovu dugotrajnost (to je prvi inenjerski objekt od koga se zahtjeva trajnost
mjerena geolokim vremenom), teenje kroz pore je bitno jer voda moe transportirati radionukleide.
Voda takoer moe biti agresivna na inenejrske materijale (beton, elik i sl.).

Svaki iskop djeluje na promjenu stanja naprezanja u stijeni i kao dren za podzemnu vodu.

Tablica XXXX Vodopropusnost tipinih stijena

(Goodman, 1980)

Vodopropusnost (voda na 20
o
C)
k (cm/s) Stijena
Laboratorij In-situ
Pjeenjak 3 x 10
-3
to 8 x 10
-8
1 x 10
-3
to 3 x 10
-8

Navajo pjeenjak 2 x 10
-3

Berea pjeenjak 4 x 10
-5

Greywacke 3,2 x 10
-8

ejl 10
-9
to 5 x 10
-13
10
-8
to 10
-11

Pierre ejl 5 x 10
-12
2 x 10
-9
to 5 x 10
-11

Vapnenac, dolomit 10
-5
to 10
-13
10
-3
to 10
-7

Salem vapnenac 2 x 10
-6

Bazalt 10
-12
10
-2
to 10
-7

Granit 10
-7
to 10
-11
10
-4
to 10
-9

ist 10
-8
2 x 10
-7

ist sa prslinama (fissured schist) 1 x 10
-4
to 3 x 10
-4

a
Data from Brace (1978), Davis and De Wiest (1966), and Serafim (1968)

3.2.5 Utjecaj vremena

Tijekom geoloke povijesti stijena je bila izloena prirodnim naprezanjima. Inenjerskim zahvatima
prirodno stanje naprezanja se mjenja, ili se poveava ili smanjuje. Pri tome vrijeme ima znaajnu ulogu
jer se tijekom vremena vrstoa stijene moe smanjivati, odnosno stijena moe tei ili se relaksirati.

Teenje (creep) je definirano kao kontinuirano poveanje deformacije kod konstantnog naprezanja.
Relaksacija (relaxation) je definirana kao redukcija naprezanja kod konstantne deformacije

Zamor (fatigue)-postoji poveanje deformacije (ili smanjenje vrstoe) usljed ciklikih
promjena naprezanja.

Slika XXX Objanjenje pojmova : teenje i relaksacija

3.3 Literatura

Bieniawski, Z.T., (1989), Engineering Rock Mass Classification, John Wiley and Sons, p
(pp. 281-285).
Harrison, J.P., Hudson, J.A., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p.
Balkeme, 215 p.
Hudson, J.A., (1989), Rock Mechanics Principles in Engineering Practice, CIRIA, 72 p.
Hudson, J.A., Harrison, J.P., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p.
ISO/DIS 14688 Geotchnics in civil engineering-identifacation and classofication of soil; Draft
international standard
ISO/DIS 14689 Geotchnics in civil engineering-identifacation and description of rock; Draft international
standard
ISRM Comission on Standardization of Laboratory and field test. (1979), Suggested Methods for
Determining Water Content, Porosity, Density, Absorption and Related Properties and Swelling and
Slake Durability Index Properties, International Journal of Rock Mechanics and Mining Sciences,
Vol. 16, N
o
. 2, pp 141-156. (31)
ISRM, (1994), Commission on Swelling Rock, Suggested Methods for Rapid Identification of Swelling
and Slaking Rocks Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 31, No.5, pp. 547-
550.
ISRM, Commission on Classification of Rocks and Rock Masses (1981), Basic geotechnical description
of rock masses, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 18, No.1, pp. 85-110.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978a), Suggested Methods for
Petrographic Description of Rocks, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 15,
, pp. 41-45.
teenje
relaksacija
n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

deformacija

ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978a), Suggested Methods for
Determining Hardness and Abrasiveness of Rocks, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech.
Abstr. Vol. 15, , pp. 89-91.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Tests, (1978), Suggested Methods for the
Quantitative description of Discontinuities in Rock Masses, In: Int. Your. Rock Mech. Min. Sci. and
Geomech. Abstr. Vol. 15, pp 319-368. (121)
french, germany).

Ivan Vrkljan

4 Primarna i sekundarna naprezanja

Prirodna napregnutost je specifinost stijenske mase u odnosu na druge
inenjerske materijale. Kasnija naprezanja (sekundarna) najveim su
dijelom posljedica primarnih naprezanja a samo manji njihov dio posljedica
su djelovanja geotehnike graevine. Prikazana je priroda primarnih
naprezanja te probelmi njihovog odreivanja.

4-Primarna i sekundarna naprezanja.doc



4.1 Uvod............................................................................................................................................................. 3
4.2 Primarna naprezanja .................................................................................................................................. 3
4.2.1 Mjerenje primarnih naperzanja......................................................................................................... 7
4.2.1.1 Pokus tlanim jastucima............................................................................................................ 8
4.2.1.2 Pokus hidraulikog frakturiranja.............................................................................................. 9
4.2.1.3 Overcoring metode................................................................................................................... 10
4.3 Sekundarna naprezanja............................................................................................................................ 13
4.3.1 Zatvorena rjeenja ............................................................................................................................ 16
4.3.2 Numeriki modeli............................................................................................................................. 29
4.4 Rjenik....................................................................................................................................................... 32
4.5 Literatura ................................................................................................................................................... 34

3

4.1 Uvod

Stijenska masa ispod zemljine povrine izloena je naprezanjima koja su posljedica mase gornje leeih
naslaga i tektonskih aktivnosti u zemljinoj kori. Ova naprezanja nazivaju se primarnim ili in-situ
naprezanjima (in-situ stress; natural stress, initial stress; virgin stress; absoluet stress). Kada se u
stijenskoj masi izvri iskop, podzemni ili povrinski, u okolici iskopa dolazi do promjene primarnih
naprezanja. Ova izmjenjena naprezanja zovu se sekundarna ili inducirana naprezanja (induced stresses).

Poznavanje veliine i orijentacije primarnih i sekundarnih naprezanja vrlo je vaan dio geotehnikih
projekata poto u mnogim sluajevima, sekundarna naprezanja premauju vrstou stijenske mase to za
posljedicu moe imati nestabilnost iskopa.

4.2 Primarna naprezanja

Poznavanje primarnih naprezanja bitno je za definiranje rubnih uvjeta u analizama sekundarnog stanja
naprezanja. Mnoga mjerenja provedena irom svijeta pokazuju da se vertikalno naprezenja mogu prilino
tono iraziti sljedeom jednadbom:

v
=z

gdje je:
v
=vertikalno naprezanje
=jedinina masa (tipino 2,7 Mg/m
3
)
z=dubina ispod povrine

Primjer:
Na dubini od 1000 m vlada vertikalno naprezanje:

v
=2,7*1000=2700 Mg/m
2
=27 MN/m
2
=27 MPa

Odreivanje vodoravnog naprezanja tei je problem. Obino se vodoravno naprezanje izraava u funkciji
vertikalnog na sljedei nain:

h
=k
v
=kz

Terzaghi i Richter (1952) predloili su za stijensku masu optereenu samo teinom gornjeleeih slojeva,
vrijednost k koja ne ovisi o dubini
=
1
k
gdje je

= Poissonov koeficijent stijenske mase

Ovaj nain odreivanja vodoravnog naprezanja vrlo se esto koristio. Znaajna odstupanja izmjerenih od
na ovaj nain odreenih vrijednosti vodoravnih naprezanja, doveli su do gotovo potpunog naputanja
ovog pristupa.

Mjerenja vodoravnih naprezanja u velikom broju rudnika i graevinskih podzemnih graevina, pokazala
su da koeficijent k ima vee vrijednosti na malim dubinama i da ima tendenciju smanjivanja s
poveanjem dubine. Ova pojava se moe objasniti samo promatranjem problema na znatno veoj skali
nego to je istraivana lokacija. Sheorey je razvio elasto-statiki termalni model zemlje. Ovaj model
razmatra zakrivljenost zemljine kore i varijaciju elastinih konstanti, gustoe i termalne ekspanzije
zemljine kore. Sheorey za koeficijent k predlae sljedei izraz:

|
.
|
\
|
+ + =
z
E k
h
1
001 , 0 7 25 , 0
z=dubina (m)
E
h
(GPa)=srednji modul deformabilnosti gornjeg dijela zemljine kore mjeren u vodoravnom pravcu.

Uslojene stijene imaju znaajno razliite module u pravcu okomitom na slojevitost i pravcu paralelenom
sa slojevitosti. Meutim, ni pristup koji je predloio Sheorey, ne objanjava pojavu vertikalnih naprezanja
koja su vea od izraunatih, pojavu vrlo visokih vodoravnih naprezanja ili zato su dva izmjerena
vodoravna naprezanja na istoj lokaciji rijetko jednaka. Ove pojave vjerojatno su posljedica lokalne
topografije i geolokih svojstava koja se ne mogu uzeti u obzir na velikoj skali kao to predlae Sheorey.
Ako analize sekundarnih naprezanja pokau da veliina primarnih naprezanja ima znaajnu ulogu na
stabilnost iskopa, treba obaviti mjerenja njihove veliine i orijentacije.

Razlozi pojave visokih vrijednosti vodoravnih naprezanja

Mjerenjima je pokazano da vodoravna naprezanja mogu imati vrlo visoke vrijednosti te da na nekim
lokacijama mogu biti nekoliko puta vea od vertikalnih. Na ovu pojavu mogu utjecati:

erozija,
tektonske aktivnosti,
anizotropija stijenske mase,
lokalni efekti u blizini diskontinuiteta,
efekt mjerila (scale effect).

5

Slika XXX

Slika XXX Epicentri potresa ukazuju na granice velikih ploa u Zemljinoj kori koje se stalno taru i
pritiu jedna drugu

z
v1
=*z
1
h
=
v
*K
v
=*z
h
=
v
*K
z
1
Tijekom geoloke prolosti dolo je do erodiranja terena to je
utjecalo na smanjenje vertikalog primarnog naprezanja u
promatranoj toki. Kako se stijenska masa ne ponaa idelano
elastino, smanjenje vertikalnih naprezanja nije pratilo
proporcionalno smanjenje horizontalnih. Stijenska je masa
zapamtila horizontalna naprezanja koja su u njoj vladala u
geolokoj prolosti dok je nadsloj bio znatno vei. Ako se radi o
tlu, onda kaemo da je tlo prekonsolidirano a stupanj
prekonsolidacije iskazuje se koeficijentom prekonsolidacije (OCR
overconsolidation ratio). OCR je odnos vertikalnog naprezanja
prekonsolidacije (
v
) prema trenutnom vertikalnom efektivnom
naprezanju koje je posljedica mase gornjeleeih naslaga.

Slika XXX Utjecaj diskontinuitata na promjenu pravca glavnih naprezanja

Slika XXX Utjecaj topografije terena na veliinu i orijentaciju glavnih naprezanja

3
kanjon
7

Slika XXX Naprezanja potrebna za stvaranje normalnog i reversnog rasjeda

4.2.1 Mjerenje primarnih naperzanja

Postoje metode direktnog mjerenja i metode indirektnog mjerenja (indikativne metode). Meunarodna
udruga za mehaniku stijena (ISRM, 1987) preporua 4 direktne metode. Trenutno se vodi rasprava o
primjeni pete direktne metode (ISRM, 1999).

1. Pokus tlanim jastucima
2. Pokus hidraulikog frakturiranja
3. USBM metoda (United States Bureau of Mines)
4. Odreivanje naprezanja koritenjem CSIR ili CSIRO sonde

Za potpuno definiranje naprezanja u nekoj toki potrebno je izmjeriti est komponenti tenzora naprezanja
(tri normalne i tri posmine komponente) ili pravce i veliine tri glavna naprezanja (
1
;
2
;
3
). Normalna
narezanja (
xx
;
yy
;
zz
;
1
;
2
;
3
) mogu se mjeriti direktno. Posmine komponente tenzora naprezanja ne
mogu se mjeriti ve se one izraunaju iz normalnih komponenti mjerenih u razliitim pravcima.

Slika XXX Utjecaj iskopa na mjerenja primarnih naperzanja

h
Reversni rasjed
h
Normalni rasjed
Zona promjene
primarnih
naprezanja
Ako je naprezanje izmjereno u
zoni utjecaja iskopa, ono treba
biti ekstrapolirano izvan ove
zone numerikim ili analitikim
postupcima

4.2.1.1 Pokus tlanim jastucima

Tlanim jastukom mogue je odrediti samo jednu normalnu komponentu tenzora naprezanja. U ovom
sluaju je x os okomita na ravninu jastuka pa e
xx
biti paralelan s x osi. Da bi se odredile sve
komponente tenzora naprezanja potrebno je na jednoj lokaciji obaviti najmanje est pokusa sa razliito
orijentiranim jastucima. ISRM (1987) preporua da se obavi 9 pokusa, kako bi se im tonije odredile
komponente tenzora naprezanja (po tri jastuka u svakom od zidova tunela i tri u kaloti tunela). Ovom
metodom mjeri se naprezanje u zoni promjene primarnih naprezanja zbog iskopa. Da bi se dobilo
primarno naprezanje, izmjerene veliine treba ekstrapolirati izvan ove zone primjenom teorije elestinosti
ili numerikim modeliranjem.

Na mjestu gdje e biti postavljen tlani jastuk, ugrade se reperi te se izmjeri njihova udaljenost (d
0
). Slot u
koji e biti postavljen jastuk izree se pilom ili se dobije buenjem niza buotina jedne pored druge.
Tijekom rezanja slota, reperi e se primicati jedan prema drugome, ukoliko je normalno naprezanje
tlano. U slot se umee jastuk koji se ispuni uljem ili vodom pomou tlane pumpe. Tlak u jastuku
prenosi se na zidove slota te poinje razmicanje repera. Tlak u jastuku potreban da se reperi vrate u
poloaj koji su imali prije rezanja slota, predstavlja normalno naprezanje u pravcu okomitom na plohu
jastuka.

Osnovni nedostatak ove metode je veliki broj jastuka koje treba ugraditi da bi se izmjerile sve
komponente tenzora naprezanja. Za interpretaciju rezultata mjerenja potrebno je poznavati raspodjelu
naprezanja u okolini podzemne prostorije u kojoj je ispitivanje obavljeno.
Za uspjeno koritenej ove metode potrebno je ispuniti tri uvjeta:

stijenska masa u zidovima prostorije ne smije biti poremeena
prostorija treba imati geometriju za koju postoji zatvoreno rjeenje za izraunavanje naprezanja
(najbolji je kruni popreni presjek)
stijenska masa treba se ponaati elastino

Prvi i trei zahtjev obino eliminiraju uporabu eksploziva tijekom izrade prostorije.

Slika XXX Pokus tlanim jastucima

d
Pogled na izrezani
slot i jastuk u njemu
d
0
P
Tlak u jastuku

Vrijeme rezanja slota

R
a
z
m
a
k

r
e
p
e
r
a

c
a
n
c
e
l
a
t
i
o
n

p
r
e
s
s
u
r
e

(
(
(
zz zy zx
yz yy yx
xz xy xx

9

4.2.1.2 Pokus hidraulikog frakturiranja

Pokus hidraulikog frakturiranja izvodi se duboko u buotini. Najvea prednost ovog pokusa je injenica
da se on moe izvesti daleko od iskopa te promjena naprezanja izazvana iskopom nee utjecati na rezultat
mjerenja. Pokus se moe izvesti ak na dubinama od 5 do 6 km. Najvei mu je nadostatak to se ne mogu
izmjeriti sve komponente tenzora naprezanja. Da bi se dobilo kompletno stanje naprezanja moraju se
uvesti sljedee pretpostavke:

pravci glavnih naprezanja paralelni su i okomiti na os buotine
vertikalno glavno naprezanje posljedica je mase gornjeleeih naslaga
pretpostavi se vrijednost treeg glavnog naprezanja
2
.

Na mjestu gdje se eli izmjeriti naprezanje pakerima se izolira dio buotine u duljini priblino 1 m. U
izoliranu zonu dovede se voda te se tlak vode poveava sve dok ne doe do loma stijene. Tijekom pokusa

mjeri se tlak vode. Promjena tlaka tijekomm vremena prikazana je na slici xxx. Za pokus su bitne dvije
vrijednosti tlaka:

tlak pri kojem je dolo do loma stijene P
B
(breakdown pressure)
tlak koji je potreban da se pukotina dri otvorenom P
s
(shut-in pressure)

Napomene vezane za izvoenje pokusa:

pokus se mora izvoditi na lokacijama koje nemaju prirodne diskontinuitete to se moe utvrditi TV
kamerom,
tlak vode treba po mogunosti mjeriti na mjestu frakturiranja a ne na povrini,
orijentacija i lokacija pukotine koja je nastala tijekom pokusa odredi se pakerom na kojem ostaje trag
pukotine (impression packer) ili na neki drugi nain,
Treba uvijek imati u vidu pretpostavku da je pravac glavnog naprezanja paralelan s osi buotine.

Bez obzira na nedostatke koji su posljedica uvoenja niza pretpostavki, ovo je jedina metoda mjerenja
koja se moe koristiti na znaajnim udaljenostima od iskopa te na enormnim dubinama od nekoliko
kilometara.

Metoda je primjenjiva u stijeni koja se moe smatrati linearno elastinom, homogenom i izotropnom.
Takoer se podrazumjeva da je stijena vodnepropusna kako voda pod tlakom nebi utjecala na raspodjelu
naprezanja. Prema teoriji elastinosti, faktor koncentracije naprezanja ne ovisi o konstantama elastinosti
niti o promjeru buotine. Meutim, za izraunavanje naprezanja potrebno je poznavati vlanu vrstou
stijene, koja nije materijalno svojstvo. Naime, materijalno svojstvo ne ovisi o geometriji uzorka i uvjetima
optereenja tijekom pokusa a vlana vrstoa ovisi.


Slika XXX Pokus hidraulikog frakturiranja

4.2.1.3 Overcoring metode

Kod svih overcoring metoda, kao priprema za obavljanje pokusa izbui se buotina proizvoljnog promjera
do mjesta na kojem se ele izmjeriti naprezanja. Na dnu buotine izbui se pilot buotina malog promjera
(kod USBM metode promjer pilot buotine je 37 mm). U pilot buotinu umetne se sonda koja radi na
jednom od sljedeih principa:

mjeri promjenu promjera pilot buotine,
mjeri deformaciju zidova pilot buotine.

Poto je sonda ugraena u pilot buotinu, izvri se nulto mjerenje. Nakon toga, vri se buenje
koncentrine buotine veeg promjera (overcoring) ime se stijena u koju je ugraena sonda
oslobaa utjecaja okolnog masiva. Naprezanja se mogu odrediti na dva naina:

1. Izvaena sonda sa cilndrom stijene koji je dobiven overcoringom, stavlja se u ureaj kojim se
aplicira naprezanje na vanjski plat cilindra. Naprezanja kod kojih se mjerene veliine vrate
na vrijednosti koju su imale prije overcoringa, predstavljaju naprezanja u ravnini okomitoj na
os buotine.
2. Iz izmjerenih deformacija uz poznavanje konstanti elastinosti izrauna se naprezanje.

Overcoring metode omoguavaju mjerenje naprezanja daleko od iskopa, ime se eliminira
utjecaj iskopa na izmjerena naperzanja.
1. Visokotlana pumpa, mjerilo
protoka, mjerilo tlaka
2. Tlana pumpa za aktiviranje
pakera
3. Pakeri za izoliranje ispitne dionice
1 2
3
3
2
4
h
P
B
P
s
Vrijeme

T
l
a
k

(
(
(
3
2
1
0 0
0 0
0 0
h
-manje glavno vodoravno naprezanje
H
-vee glavno vodoravno naprezanje
t
-vlana vrstoa stijene

h
=P
s

H
=3P
s
-P
B
+
t
11

USBM metoda (United States Bureau of Mines)

Kod USBM metode sonda omoguava mjernje promjene promjera pilot buotine u tri pravca koji se
sijeku pod kutem od 120
0
. Nakon to je izvreno nulto mjerenje u pilot buotini izvri se buenje
koncentrine buotine s tankostijenom srnom cijevi (overcoring). Tijekom buenja kontinuirano se prati
promjena tri promjera pilot buotine. Nakon zavrenog overcoringa, cilindar stijene zajednos sa sondom
izvadi se iz buotine te ugradi u biaksijalnu eliju radi odreivanja modula elastinosti. U biaksijalnoj
eliji cilindar se tlai po vanjskom platu nastojei postii stanje naprezanja koje je djelovalo prije nego je
izvren overcoring. Tijekom pokusa, deformacija pilot buotine mjeri se istom sondom koja je bila
koritena tijekom overcoringa. Koristei formule za tankostijeni cilindar izrauna se Youngov modul
elastinosti iz naprezanja koje je postignuto u biaksijalnoj eliji i promjene promjera pilot buotine.

Naprezanja u ravnini okomitoj na os buotine, izraunaju se iz izmjerenih deformacija pilot buotine
tijekom overcoringa i parametara elastinosti stijene. Ako se na istoj lokaciji izvede tri (ili vie) pokusa u
buotinama razliite orijentacije, mogue je izraunati sve komponente tenzora naprezanja.

Slika XXX USBM metoda (United States Bureau of Mines)

Odreivanje naprezanja koritenjem CSIR ili CSIRO sonde

I ova metoda pripada skupini tzv. overcoring metoda. Za razliku od USBM metode, gdje se jednom
sondom moe obaviti vie mjerenja, sonde CSIR i CSIRO metoda lijepe se za stijenke pilot buotine te se
tako mogu koristiti samo jedan puta. Na sondi se nalaze mjerila pomaka (deformacije) u tri rozete. Kako
svaka od rozeta sadri tri ili etiri mjerila (strain gauges), ukupno se izmjeri 9 ili 12 pomaka
(deformacija). Nakon to je sonda zaljepljena u pilot buotini, obavi se nulto mjerenje. Nakon toga obavi
se overcoring. Overcoringom se cilindar stijene oslobaa naprezanja koje vlada u okolnoj stijenskoj masi
to e za posljedicu imati deformiranje pilot buotine. Deformiranje pilot buotine zabiljeit e mjerila na
sondi. Iz izmjerenih deformacija stijenki pilot buotine, izrauna se svih 6 komponenti tenzora
Overcoring uz
istovremeno mjerenje
Tlaenje cilindra, koji je
dobiven overcoringom,
u biaksijalnoj eliji radi
odreivanja modula
elastinosti. Promjena
unutarnjeg promjera
cilindra (pilot buotine)
mjeri se USBM sondom. P
r
o
m
j
e
n
a

p
r
o
m
j
e
r
a

p
i
l
o
t

b
u
o
t
i
n
e

(
m
m
)

Dubina
u
u
u
(
(
(
zz zy zx
yz yy yx
xz xy xx

Buenje pilot buotine i
postavljanje sonde

naprezanja. Ovo je jedna od metoda kojom se jednim mjerenjem mogu odrediti sve komponente tenzora
naprezanja.

Uporaba ove metode ograniena je na homogene stijene koje se ponaaju kao perfektno elastian medij.
Moe se pojaviti problem ljepljenja sonde u saturiranoj stijeni. U ovom sluaju treba koristiti jednu od tri
naprijed opisane metode.

Sonda, koja se esto naziva troosnom deformacijskom elijom (triaxial strain cell), razvijena je u South
African Council for Scientific and Industrial Research (CSIR). Sondu sline koncepcije razvili su u
Commonwealth Scientific and Industrial Research Organization (CSIRO) u Australiji. Ova sonda poznata
je pod imenom CSIRO Hollow Inclusion (HI) cell. Jedna od glavnih razlika izmeu CSIR i CSIRO HI
sondi je u tome to je CSIRO HI sonda cijelo vrijeme prikljuena na ureaj za mjerenje deformacija. Na
taj nain se mogu dobiti podaci o naprezanju tijekom overcoringa.

Na istom principu radi i sonda LNEC instituta iz Portugala (stress tensor tube).

(
(
(
zz zy zx
yz yy yx
xz xy xx

13

4.3 Sekundarna naprezanja

Da bi se razumjeli mehanizmi nestabilnosti uzrokovani visokim sekundarnim naprezanjima, neophodno je
razumjeti osnovne koncepte naprezanja i vrstoe.

Naprezanje koje vlada u stijenskoj masi prije nego se u njoj izvri iskop, posljedica je mase gornje leeih
naslaga i geoloke povijesti stijenske mase (primarna naprezanja). Polje primarnih naprezanja poremeti se
nakon iskopa podzemnog prostora do neke udaljenosti od konture iskopa. Ova naperzanja se u engleskoj
literaturi obino nazivaju izazvanim naprezanjima (induced stresses). U njemakoj se literturi esto
oznaavaju kao sekundarna naprezanja to je prihvaeno i u naoj inenjerskoj praksi. Nekada ova
naprezanja mogu biti dovoljno visoka da premae vrstou stijenske mase. U ovom sluaju, slom
stijenske mase dovodi do nestabilnosti konture iskopa to se manifestira na razliite naine ovisno o
svojstvima stijenske mase i nivou sekundarnih naprezanja. Razliiti modeli sloma i mjere koje se
poduzimaju da bi se osigurala stabilnost graevine, prikazat e se u posebnim poglavljima.

Slika XXX Primarno i sekundarno stanje naprezanja oko tunelskog otvora

Modeliranje je proces pojednostavljenja koji se ne moe izbjei zbog vrlo kompleksne geologije i
kompleksnog ponaanja stijenske mase. Prije nego su se pojavila raunala, kompleksna povrina
poprenog presjeka esto je aproksimirana krunim otvorom, ispucalost je zanemarivana i uglavnom je
pretpostavljano elastino ponaanje stijena. Tako je na poetku razvoja mehanike stijena metodologija
utvrivanja mehanikih svojtava prednjaila pred mogunostima modeliranja. Danas najvea ogranienja
u koritenju monih numerikih programa predstavlja nemogunost preciznog definiranja geolokih
odnosa i parametara koji opisuju ponaanje stijenske mase.
Stanje primarnih naprezanja
posljedica je mase gornje leeih
slojeva i geoloke povijesti
Iskop poremeti polje primarnih
naprezanja u ogranienoj zoni
oko tunela. Naprezanja u ovoj
zoni nazivaju se-sekundarna
naprezanja

PRIJE ISKOPA
POSLIJE ISKOPA
Zona promjene
primarnih naprezanja

Tehnike modeliranja mogu se svrstati u nekoliko skupina:

MATEMATIKI MODELI

ZATVORENA RJEENJA
Numeriki modeli
Modeliranje kontinuuma
Metoda konanih razlika (FDM-Finite Difference Method)
Metoda konanih elemenata (FEM-Finite Element Method)
Metode rubnih elemenata (Boundary element Methods)
Hibridni modeli
Modeliranje diskontinuuma
DEM-Metoda diskretnih elemenata (Distinct (discret) Element Method)
Blok teorija (Key block method (Goodman))
Metode granine ravnotee (Limiting equillibrium method)
ANALOGNI MODELI
Fotoelastini modeli
FIZIKI MODELI

Fotoelastini modeli. Boja polarizirane svjetlosti u nekim materijalima koji su slini staklu ili plastici
(stress-birefringent material) ovisi o naprezanjima koja u njemu vladaju. Ako se u ploi od ovakovog
materijala izree rupa koja ima oblik poprenog presjeka tunela te ploa optereti po rubovima
naprezanjima koja odgovaraju primarnim naprezanjima u stijenskoj masi, mogue je odrediti raspodjelu i
veliinu naprezanja u okolini rupe.

Fiziki modeli. Fizikim modelima se u laboratoriju simulira ponaanje stijenske mase u prirodi. Modeli
se rade od prirodnih i umjetnih materijala koji se optereuju na razliite naine te prati njihovo ponaanje
u okolini tunela. Do danas se u geotehnikoj praksi odrao jedino centrifugalni model kod kojeg se
gravitacijsko naprezanja modelira na nain da se model rotira u centrifugi.

Slika XXX Fiziki model podzemnog rudnika ugljena koji je izveden u DMT, Essen, Njemaka (prospekt
tvrtke Interfels)

15

Tablica XXX Usporedba nekih metoda za modeliranje podzemnih iskopa
Zatvorena rjeenja Numeriki modeli
Fiziki i
analogni
modeli
Materijal
Veina zatvorenih rjeenja pretpostavlja
linearno-elastian, homogen i izotropan
materijal (teorija elastinosti).
Kompleksnija zatvorena rjeenja modeliraju
razvoj plastine zone oko tunela, te elastino
ortotropni i linearno viskoelastini materijal.
Proizvoljne konstitutivne jednadbe.
Mogunost modeliranja nehomogene i
anizotropne stijenske mase; rasjednih zona i sl.
Djelovanja
Statika djelovanja iskazana primarnim
naprezanjima u stijenskoj masi.
Mogunost modeliranaj termalnih naperzanja,
teenja vode ili dianmikih optereenja.
Geometrija
iskopa
Najee kruni i eliptini popreni presjek u
uvjetima stanja ravne deformacije.
Podzemni prostori u obliku kugle i elipsoida
Proizvoljni oblici poprenog presjeka tunela i
prizvoljna geometrija podzemmnih galerija
Najee
koriteni
modeli
Dvodimenzionalne analize tunela
Otvor krunog poprenog presjeka u
masivnim stijenama
Mohr-Coulombovom materiajlu
Hoek-Brownovom materiajlu
Metoda konanih razlika
Metoda konanih elemenata
Meteda rubnih elemenata
Metoda diskretnih elemenata
Ako se kombiniraju neke od ovih metoda
dobiju se tzv. hibridni (coupled) modeli
K
o
m
e
r
c
i
j
a
l
n
i

p
r
o
g
r
a
m
i

Rocsupport
(http://www.rocscience.com/)

Dvdimenzionalni modeli:
Phase
2
(FEM)
FLAC (Fast Lagrangian Analysis of
Continua) (FDM)
(http://www.itascacg.com/)
Final (prof. Svoboda, Austrija) (FEM)
Examine (BEM)

Trodimenzionalni modeli:
FLAC3D (Fast Lagrangian Analysis of
Continua in 3 Dimensions) (FDM)
Examine 3D (BEM)
Modeli diskretnih elemenata:
UDEC (Universal Distinct Element Codes)
3DEC (3 Universal Distinct Element
Codes) (Itasca) (http://www.itascacg.com/)
Napomene
Iako se danas rijetko koriste, vrlo su korisna
za razumjevanje problema preraspodjele
naprezanja u okolini iskopa te za ispitivanje i
provjeru novih numerikih modela.
Razvoj raunala omoguio je irokom krugu
korisnika uporabu najkompleksnijih
numerikih programa
R
i
j
e
t
k
o

s
e

k
o
r
i
s
t
e

z
b
o
g

v
i
s
o
k
i
h

t
r
o
k
o
v
a

i

r
a
z
n
i
h

o
g
r
a
n
i
e
n
j
a
.

P
o
t
i
s
n
u
t
i

s
u

n
a
g
l
i
m

r
a
z
v
o
j
e
m

n
u
m
e
r
i
k
i
h

m
o
d
e
l
a


4.3.1 Zatvorena rjeenja

Pod zatvorenim rjeenjima podrazumjevaju se rjeenja koja neki model ponaanja opisuju jednostavnim
jednadbama za koje postoji jedinstveno rjeenje. Veina zatvorenih rjeenja pretpostavlja elastian,
homogen i izotropan medij. Neka kompleksna zatvorena rjeenja omoguavaju modeliranje:

razvoja plastine zone,
elastino ortotropnog ili linearno viskoelastinog materijala,
uslojene i anizotropne stijenske mase.

Iako su numerike metode gotovo u potpunosti eliminirale zatvorena rjeenja ona su vrlo korisna za
razumjevanje problema preraspodjele naprezanja u okolini iskopa te za ispitivanje i provjeru novih
numerikih modela. Zatvorenim rjeenjima moe se dobiti slika o mjestima najveih naprezanja te
pravcima i redu veliine glavnih naprezanja.

Hoek preporua da se u ranoj fazi projektiranja koriste jednostavna zatvorena rjeenja za procjenu
radijalnih pomaka tunela. Veliki radijalni pomaci ukazuju na potrebu koritenja numerikih analiza
(dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih).

Hoek i Marinos, (2000) preporuaj da se jednostavnim zatvorenim rjeenjima procjeni radijalna
deformacija tunela, to ovisno o izraunatim vrijednostima odabere adekvatna numerika metoda
prorauna (tablica XXX)

Tablica XXX. Priblini odnosi deformacije nepodgraenog tunela i oekivanih problema

Deformacija
(%)
Geotehniki uvjeti Tiovi podgrade
A Manja od 1
Oekuju se mali problemi stabilnosti te se
mogu koristiti vrlo jednostavne metode
projektiranja. Klasifikacije stijenskih masa
predstavljaju dobru osnovu za projektiranje
Jednostavni uvjeti u tunelu. Tipino se
koriste sidra i mlazni beton.
B 1 do 2,5
Koristi se metoda karakteristinih krivulja
za prognozu formiranja plastificirane zone
oko tunela i interakcije izmeu progresivnog
razvoja ove zone i razliitih tipova
podgrade.
Manji problemi gnjeenja (squeezing)
koji se openito rjeavaju sidrima i
mlaznim betonom a ponekad sa laganim
punim elinim profilima (steel sets) ili
reetkastim lukovima (lattice girders)
koje se dodaju za dodatnu sigurnost.
C 2,5 do 5
Dvodimenzionala analiza konanim
elementima u koju su ukljueni i elementi
podgrade i iskop po fazama. Stabilnost ela
openito nije glavni problem.
Ne tako izraeni problemi gnjeenja trae
brzu ugradnju podgrade i paljivu
kontrolu kvalitete. Openito je potrebna
ugradnja tekih elinih profila u mlazni
beton.
D 5 do 10
Stabilnost ela je dominantni problem
projektiranja te treba predvidjeti mjere
osiguranja i na elu iskopa.
Dvodimenzionalna analiza nije primjerena.
Izraeni problemi gnjeanja i stabilnosti
ela. Obino je potreban pipe roof i
sidrenje ela sa elinim lukovima
ugraenim u mlazni beton.
E Vea od 10
Nestabilnost ela i gnjeenje u okolini tunela
ine ovaj sluaj tipino trodimenzionalnim.
Danas ne postoji efikasna metoda
projektiranja za ove uvjete. Veina rjeenja
je temeljena na iskustvu.
Ekstremni problemi gnjeenja. Pipe roof
i sidrenje ela i popustljiva podgrada u
ekstremnim sluajevima.

deformacija (%)=(radijalni pomak/promjer tunela)*100
Dvodimenzionalne analize tunela

17

Problemi analize prostornog stanja naprezanja, esto dovode do pojednostavljenja u smislu da se
napreaznje analizira kao dvodimenzionalni problem u jednoj od ravnina glavnih naprezanja.
Dvodimenzionalne analize korisne su za razumjevanje trodimenzionalnih raspodjela naperzanja.

U mehanici stijena dogovereno je:

da su tlana naprezanja uvijek pozitivna te da najvee glavno naprezanje nosi oznaku
1
a najmanje
3
.
Pod elastinom stijenom podrazumjeva se stijena kod koje postoji linearan odnos naprezanja i
deformacije, dok elastina deformacija ne mora biti potpuno povratna.

Ravno stanje naprezanja

Ravno stanje naprezanja definira se kao stanje u kojem su sve komponente naprezanja koje djeluju na
jednu od tri ortogonalne plohe jednake nuli.

SlikaXXX Tenzor prostornog naprezanja

(
(
(
z zy zx
yz y yx
xz xy x

zx
zy
xz
xy
yz
yx
y
x
z
Trodimenzionalno
stanje naprezanja

Za sluaj kada naprezanje na ravnini koja je okomita na os Y jednako nuli (
y
=
yx
=
yz
=0) tenzor
naprazanja ima tri komponente (
x
;
z
;
zx
=
xz
)

Slika XXX Tenzor ravnog stanja naprezanja

Za ravno stanje naprezanja u linearno elastinom mediju vrijede sljedee veze naprezanja i deformacija:

( )
z x x
E
=
1

( )
x z z
E
=
1

( )
z x y
E

+ =

XZ
xz
xz
E G

) 1 ( 2 +
= =

gdje je:

E= modul elastinosti
=Poissonov koeficijent
G-Modul posmini modul (shear modul or modulus of rigidity)

Stanje ravnog naperzanja vlada u fotoelastinom modelu i fizikim modelima iskopa u kojima je
perforirana ploa izloena djelovanju sila u ravnini ploe.

zx
xz
y
x
z
Ravno stanje naprezanja
(
z zx
xz x

19

Ravno stanje deformacija

Ako je sprijeeno deformiranje tijela uzdu njegove osi i svi pomaci se deavaju u ravnini okomitoj na
njegovu os, postoje uvjeti ravnog stanja deformacija. Tunel je tipian primjer kod koga se analiza
naperzanja moe pojednostaviti s ravnim stanjem deformacija. Tijekom iskopa tunela u homogenoj
izotropnoj stijenskoj masi, svi pomaci se daavaju u ravnini okomitoj na os tunela.

Za ravno stanje deformacija u linearno elastinom mediju vrijede sljedee veze naprezanja i deformacija:

( )
z x x
E

,
,
1
=

( )
x z z
E

,
,
1
=

0 =
y

XZ xz
E

,
,
) 1 ( 2 +
=
gdje je:

2
,
1
=
E
E
=
1
,

E= modul elastinosti
=Poissonov koeficijent

Ako se uporede ove jednadbe s jednadbama za ravno stanje naprezanja, vidi se da one imaju istu
strukturu a razlikuju se samo u koeficijentima. Ako se zna da distribucija naprezanja oko otvora u
elastinom mediju ne ovisi o elastinim konstantama onda slijedi da za iste rubne uvjete ravno stanje
naprezanja i ravno stanje deformacija daju isti oblik raspodjele naprazanja.

Zamislimo situaciju u kojoj prije iskopa tunela u stijeni vladaju glavna napreznja
1
,
2
i
3
. Iskop tunela
izazvat e preraspodjelu naprezanja u okolini tunela. Izuzimajui poetak i kraj tunela, na cijeloj duljini
tunela preraspodjela naprezanja biti e identina. Zamislimo da je stijena podjeljena ravninama okomitim
na os tunela na ploe jedinine debljine. Svaka od ovih ploa nalazi se u stanju ravne deformacije jer je
ukljetena izmeu susjednih paralelnih ploa koje sprijeavaju njeno deformiranje uzdu osi tunela.

U ovj situaciji, u okolini tunela vlada ravno stanje deformacija.

Slika XXX Uvjeti ravnog stanja deformacija

Tunel krunog poprenog presjeka u masivnim stijenama

Pretpostavimo iskop tunela u stijeni koja je napregnuta ispod njene tlane vrstoe (do tlane vrstoe)
i koja ima diskontinitete na veim razmacima. U ovom sluaju stijena e se ponaati elastino te se moe
koristiti rjeenje problema rupe u biaksijalno optereenoj ploi, homogenog, izotropnog, kontinuiranog,
linearno elastinog materijala.

Za definiranje polja radijalnih i tangencijalnih pomaka i raspodjele naprezanja oko cilindrine rupe za
ravno stanje deformacija rjeenje je dao Kirsch.

Slika XXX Komponente naprezanja u polarnom koordinatnom sustavu

Naprezanja
r
,
i
r
u polarnom koordinatnom sustavu, mogu se prikazati jednadbama:

a

u
r
u

P
1
P
2
r
P
1
P
2
r
z

y

x

2
x

zx
x
x
xz
d
y
d
z
d
x
z

y

y

21

r
p p a
r
p p a
r
a
r
=
+
|
\
|
.
| +

+
|
\
|
.
|
1 2
2
2
1 2
2
2
4
4
2
1
2
1
4 3
2 cos

=
+
+
|
\
|
.
|

+
|
\
|
.
|
p p a
r
p p a
r
1 2
2
2
1 2
4
4
2
1
2
1
3
2 cos

2 sin
3 2
1
2
4
4
2
2
2 1
|
|
.
|
\
|
+
=
r
a
r
a p p
r

Radijalna i tangencijalna deformacija moe se prikazati jednadbama:

( ) u
p p
G
a
r
p p
G
a
r
v
a
r
r
=
+
+

(
1 2
2
1 2
2 2
2
4 4
4 1 2 cos

( ) u
p p
G
a
r
v
a
r
=

+
(
1 2
2 2
2
4
2 1 2 2 sin

Na konturi iskopa (r=a) radijalno naprezenje jednako je nuli jer se radi o slobodoj povrini (nema
podgrade u tunelu).

E Youngov modul
Poissonov koeficijent
G Posmini modul
K Bulk modul

( )
G
E
=
+ 2 1

K G =
+
2 1
3 1 2
( )
( )

PRIMEJR:
a (m) P
1
(Pa) P
2
(Pa) E (Pa) G (Pa)
Radijus rupe Youngov modul Poissonov koef. Posmini modul
1 3,00E+07 3,00E+07 6,78E+09 0,21 2,80E+09
= 90
Rad. naprezanje Tang. naprez. Radijalni pomak Tang. pomak
r (m)
r
(Pa)

(Pa)

u
r
(m)
u

(m)

1,00 0,00E+00 6,00E+07 5,36E-03 0,00E+00
1,10 5,21E+06 5,48E+07 4,87E-03 0,00E+00
1,20 9,17E+06 5,08E+07 4,46E-03 0,00E+00
1,30 1,22E+07 4,78E+07 4,12E-03 0,00E+00
1,40 1,47E+07 4,53E+07 3,83E-03 0,00E+00
1,55 1,75E+07 4,25E+07 3,46E-03 0,00E+00
1,70 1,96E+07 4,04E+07 3,15E-03 0,00E+00
1,90 2,17E+07 3,83E+07 2,82E-03 0,00E+00

2,10 2,32E+07 3,68E+07 2,55E-03 0,00E+00
2,30 2,43E+07 3,57E+07 2,33E-03 0,00E+00
2,50 2,52E+07 3,48E+07 2,14E-03 0,00E+00
2,80 2,62E+07 3,38E+07 1,91E-03 0,00E+00
3,10 2,69E+07 3,31E+07 1,73E-03 0,00E+00
3,40 2,74E+07 3,26E+07 1,58E-03 0,00E+00
3,70 2,78E+07 3,22E+07 1,45E-03 0,00E+00
4,00 2,81E+07 3,19E+07 1,34E-03 0,00E+00
4,50 2,85E+07 3,15E+07 1,19E-03 0,00E+00
5,00 2,88E+07 3,12E+07 1,07E-03 0,00E+00

0,00E+00
1,00E+07
2,00E+07
3,00E+07
4,00E+07
5,00E+07
6,00E+07
7,00E+07
1,00 2,00 3,00 4,00 5,00 6,00
rad
stress
tang
stress
Udaljenost od centra otvora (m)
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
P
a
)

rad disp
0,000
0,001
0,002
0,003
0,004
0,005
0,006
1,00 2,00 3,00 4,00 5,00 6,00
R
a
d
i
j
a
l
n
i

p
o
m
a
k

(
m
m
)

Primarno vertikalno
naprezanje
23

Tunel krunog poprenog presjeka u Mohr-Coulombovom materijalu

Ako naperzanja u okolini tunela premae vrstou stijenske mase, doi e do formiranja takozvane
plastificirane zone. Ako je vrstoa stijenske mase definirana Mohr-Coulombovim kriterijem vrstoe,
tada e radijus plastificirane zone, za hidrostatsko primarno stanje naprezanja biti:

( )
R a
K
P
q
K
P
q
K
p
p
i
p
K
p
0
0
1 1
2
1
1
1
=
+
+
|
\
|
.
|
|
|
|
/

gdje je:

a=radijus otvora
c=kohezija
=kut trenja
P
0
= poetno primarno naperzanje
P
i
= unutarnji tlak
K
p
=
+
1
1
sin
sin

( ) q c = + 2 45 2 tan /


Radijalno naperzanje na kontaktu elastine i plastificirane zone:

P
0
P
0
P
0
P
0

a

u
r
u

r

r
R
0

( )
re
p
K
P q =
+

1
1
2
0

Naprezanja i radijalni pomak u elestinoj zoni:

( )
r re
P P
R
r
=
|
\
|
.
|
0 0
0
2

( )
= +
|
\
|
.
| P P
R
r
re 0 0
0
2

u
R
G
P
P q
K r
r
p
=

+
|
\
|
.
|
|
0
2
0
0
2
2
1
1

gdje je:

r=udaljenost promatrane toke od centra otvora
Naprezanja i radijalni pomak u plastinoj zoni:

( )
r
p
i
p
K
q
K
P
q
K
r
a
p
=
+ +
|
\
|
.
|
|
|
\
|
.
|

1 1
1

( )
+ +
|
\
|
.
|
|
|
\
|
.
|

q
K
K P
q
K
r
a
p
p i
p
K
p
1 1
1

( ) |
( )
( )
u
r
G
v P
q
K
v K
K K
P
q
K
r
p
p
p ps
i
p
= +
|
\
|
.
|
|
+

+
+
|
\
|
.
|
|
2
2 1
1
1 1
1
0
2
( ) ( )
( )
( )
( )
|
R
a
R
r
v K K
K K
v P
q
K
r
a
K K
p ps
p ps
i
p
K
p ps p
0
1
0
1 1
1 1
1
|
\
|
.
|
|
\
|
.
| +
+
+

|
\
|
.
|
|
+
|
\
|
.
|
|
|
\
|
.
|
+

gdje je:

K
ps
=
+
1
1
sin
sin

=kut dilatacije
=Poissonov keficijent
G= Posmini modul
25

PRIMJER
Radijus
otvora
Kut trenja (1+sin)/(1-sin) Kohezija q Prim. napr.
Unutarnji
tlak

Radijus
plastifikacije
Posmini
modul
a (m)

(deg)
sin K
p
c (Pa) 2*c*tan(45+/2) P
o
(Pa) P
1
(Pa) K
p
-1 R
0
(m) G (Pa)
1 30 0,5 3 3,45E+06 1,20E+07 3,00E+07 0,00E+00 2 1,73E+00 2,80E+09

Naprezanje na granici elastine i plastine zone:
re
(Pa)

= 1,20E+07
Naprezanja-PLASTINA ZONA
Udaljenost
od centra
Naprezanje

r (m)
r
(Pa)

(Pa)

r
/P
0

(normalizirano)
/ P
0

(normalizirano)
1,1 1,25E+06 1,57E+07 4,18E-02 5,24E-01
1,2 2,63E+06 1,98E+07 8,76E-02 6,61E-01
1,3 4,12E+06 2,43E+07 1,37E-01 8,11E-01
1,4 5,74E+06 2,92E+07 1,91E-01 9,72E-01
1,5 7,47E+06 3,44E+07 2,49E-01 1,15E+00
1,6 9,32E+06 3,99E+07 3,11E-01 1,33E+00
1,7 1,13E+07 4,58E+07 3,76E-01 1,53E+00
Naperzanja-ELASTINA ZONA
Udaljenost
od centra
Naprezanje

r (m)
r
(Pa)

(Pa)

r
/P
0

(normalizirano)
/ P
0

(normalizirano)
1,75 12319290,7 47680709,3 4,11E-01 1,59E+00
1,85 14179058,5 45820941,5 4,73E-01 1,53E+00
2 16463206,9 43536793,1 5,49E-01 1,45E+00
2,2 18812567,7 41187432,3 6,27E-01 1,37E+00
2,4 20599449,3 39400550,7 6,87E-01 1,31E+00
2,6 21990063,3 38009936,7 7,33E-01 1,27E+00
2,9 23561572,9 36438427,1 7,85E-01 1,21E+00
3,2 24712190,2 35287809,8 8,24E-01 1,18E+00
3,6 25821977,5 34178022,5 8,61E-01 1,14E+00
4 26615801,7 33384198,3 8,87E-01 1,11E+00
4,5 27326065,6 32673934,4 9,11E-01 1,09E+00
5 27834113,1 32165886,9 9,28E-01 1,07E+00

Radijalni pomak-PLASTINA ZONA
Radijalni pomak-
ELASTINA ZONA
r (m) X1 X2 X3 u
r
(m) r (m) u
r
(m)

ud. od
centra
pomo pomo pomo
radijalni
pomak
ud. od centra
radijalni
pomak
1,00 -2,09E+07 1,72E+08 6,88E+06 2,82E-02 1,80 5,37E-03
1,05 -2,09E+07 1,41E+08 7,58E+06 2,40E-02 1,95 4,96E-03
1,10 -2,09E+07 1,17E+08 8,32E+06 2,06E-02 2,10 4,60E-03
1,15 -2,09E+07 9,82E+07 9,09E+06 1,77E-02 2,30 4,20E-03
1,20 -2,09E+07 8,28E+07 9,90E+06 1,54E-02 2,50 3,87E-03
1,25 -2,09E+07 7,03E+07 1,07E+07 1,34E-02 2,70 3,58E-03
1,30 -2,09E+07 6,01E+07 1,16E+07 1,18E-02 3,00 3,22E-03
1,40 -2,09E+07 4,47E+07 1,35E+07 9,33E-03 3,30 2,93E-03
1,50 -2,09E+07 3,39E+07 1,55E+07 7,64E-03 3,60 2,69E-03

1,65 -2,09E+07 2,32E+07 1,87E+07 6,19E-03 4,00 2,42E-03

Slika XXX Naperzanja i pomak oko cilindrine rupe u Mohr-Coulombovom mediju

rad. pomak (m)
0,000
0,005
0,010
0,015
0,020
0,025
0,030
0,035
1,00 1,50 2,00 2,50 3,00 3,50 4,00 4,50
R
a
d
i
j
a
l
n
i

p
o
m
a
k

(
m
)

Granica plastificirane zone
0,00
0,50
1,00
1,50
2,00
2,50
1,00 1,50 2,00 2,50 3,00 3,50 4,00 4,50 5,00 5,50
N
o
r
m
a
l
i
z
i
r
a
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

Tangencijalno naperzanje
Radijalno naperzanje
Granica plastificirane zone
Primarno naperzanje
27

Tunel krunog poprenog presjeka u Hoek-Brownovom materijalu

Ako naperzanja u okolini tunela premae vrstou stijenske mase, doi e do formiranja takozvane
plastificirane zone. Ako je vrstoa stijenske mase definirana Hoek-Brownovim kriterijem vrstoe, tada
e radijalna i tangencijalna naprezanja, za hidrostatsko primarno stanje naprezanje,biti:

U elastinoj zoni:

( )
r re
e
P P
r
r
=
|
\
|
.
|
0 0
2

( )
= +
|
\
|
.
| P P
r
r
re
e
0 0
2

gdje je:

P
0
=primarno naprezanje
r
e
=radijus plastine zone
re
=radijalno naprezanje na granici
plastine i elastine zone (r=r
e
)


U plastificiranoj zoni:

( )

r
r c
r c i r c i
m r
a
r
a
m P s P =
|
\
|
.
|
(
+
|
\
|
.
| + +
4
2
2
1 2
ln ln
/

( )
= + +
r r c r r c
m s
2
1 2 /

gdje je:

P
i
=radijalni tlak koji djeluje na zidove iskopa
a=radijus ikopa
c
=jednoosna tlana vrstoa stijene
m,s=Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu u elastinoj zoni
m
r
,s
r
=Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu u plastinoj zoni

Vrijednosti
re
i r
e
definirani su kao:

re c
P M =
0

gdje je:
P
0
P
0
P
0
P
0

u
r
u

r

r
r
e

M
m mP
s
m
c
=
|
\
|
.
| + +
(

1
2 4 8
2
0
1 2
/

( )
r ae
e
N
m
m P s
r r
r c i r c
=
+
(
2
2
1 2

/

gdje je:
( ) N
m
m P s m M
r c
r c r c r c
= +
2
0
2 2
1 2

/

PRIMJER:
Radijus
otvora
Hoek-Brownovi parametri
Primarno
naprezanje
Unutarnji tlak
Jednoosna
tlana vrst.
Rad. plas.
r
i
(m) m s m
r
s
r
P
o
(Pa) P
i
(Pa)
c
(Pa)
M N r
e
(m)
1 2,515 0,003865 0,5 1,00E-05 3,00E+07 0,00E+00 1,00E+08 2,23E-01 7,87E-01 2,17E+00

GRANICA
re
(Pa)

=
7,73E+06

PLASTINA ZONA
Udaljenost
od centra
Naprezanje

r (m)
r
(Pa)

(Pa)

r
/P
0

(normalizirano)
/ P
0

(normalizirano)
1,1 1,44E+05 2,84E+06 4,79E-03 9,48E-02
1,2 4,73E+05 5,35E+06 1,58E-02 1,78E-01
1,3 9,43E+05 7,82E+06 3,14E-02 2,61E-01
1,4 1,52E+06 1,02E+07 5,07E-02 3,42E-01
1,5 2,18E+06 1,26E+07 7,28E-02 4,21E-01
1,6 2,91E+06 1,50E+07 9,70E-02 4,99E-01
1,7 3,69E+06 1,73E+07 1,23E-01 5,76E-01
1,8 4,50E+06 1,95E+07 1,50E-01 6,51E-01
1,9 5,35E+06 2,17E+07 1,78E-01 7,24E-01
2 6,22E+06 2,39E+07 2,07E-01 7,96E-01
2,1 7,12E+06 2,60E+07 2,37E-01 8,66E-01

ELASTINA ZONA
Udaljenost
od centra
Naprezanje

r (m)
r
(Pa)

(Pa)

r
/P
0

(normalizirano)
/ P
0

(normalizirano)
2,2 8,37E+06 5,16E+07 2,79E-01 1,72E+00
2,4 1,18E+07 4,82E+07 3,94E-01 1,61E+00
2,6 1,45E+07 4,55E+07 4,84E-01 1,52E+00
2,9 1,76E+07 4,24E+07 5,85E-01 1,41E+00
3,2 1,98E+07 4,02E+07 6,59E-01 1,34E+00
3,6 2,19E+07 3,81E+07 7,31E-01 1,27E+00
4 2,35E+07 3,65E+07 7,82E-01 1,22E+00
4,5 2,48E+07 3,52E+07 8,28E-01 1,17E+00
5 2,58E+07 3,42E+07 8,60E-01 1,14E+00
5,5 2,65E+07 3,35E+07 8,85E-01 1,12E+00
29

6 2,71E+07 3,29E+07 9,03E-01 1,10E+00
6,5 2,75E+07 3,25E+07 9,17E-01 1,08E+00
7 2,79E+07 3,21E+07 9,29E-01 1,07E+00

4.3.2 Numeriki modeli

Numerikim metodama mogu se modelirati svi sluajevi za koje ne postoje zatvorena rjeenja.
Zahvaljujui eksplozivnom razvoju raunala, danas svaki inenjer na stolu ima raunalo veeg kapaciteta
nego to su prije 20 godina imali najrazvijeniji znanstveni centri u svijetu.

Potpuno je jasno da najvee ogranienje u koritenju numerikih modela danas predstavlja nemogunost
boljeg definiranje primarnih naprezanja, inenjerskogeolokog stanja stijenske mase i konstitutivnih
odnosa za stijene koje se nalaze u zoni utjecaja iskopa.

Dvodimenzionalni modeli ravnog stanja deformacija, mogu predvidjeti pomake i naprezanja na odreenoj
udaljenosti od ela iskopa. Meutim, za stabiliziranje stijenske mase potrebno je poznavati polja
naprezanja i deformacije ispred i neposredno iza ela iskopa. Da bi se ipak koristili dvodimenzionalni
modeli, uvode se razne aproksimacije kako bi se ukljuili trodimenzionalni efekti.

Trodimenzionalni modeli sve vie istiskuju dvodimenzionalno modeliranje i uskoro e dvodimenzionalni
numeriki modeli, a naravno i zatvorena rjeenja, postati stvar prolosti.

to se konstitutivnih odnosa tie, veina numerikih analiza pretpostavlja elastino-perfektno plastino
ponaanje. Za kompleksnije konstitutivne odnose (ovravanje ili omekavanje) jo je uvijek teko
odrediti ulazne parametre. Ponaanje intaktne stijene moe se prikazati kompletnom naponsko-
deformacijskom krivuljom koja prikazuje ponaanje stijene prije i nakon loma. Ova se krivulja dobije
laboratorijskim ispitivanjima. Slino je i kod diskontinuiteta gdje rezidualna vrstoa predstavlja
postlomnu vrstou. Meutim, definiranje postlomnog ponaanja stijenske mase je neuporedivo tei
problem.

Slika XXX prikazuje tri modela ponaanja stijenskih masa razliite kvalitete. Ponaanje vrlo kvalitetne
stijenske mase moe se modelirati elastinim ponaanjem prije sloma i niskom rezidualnom vrstoom
nakon trenutnog sloma. Srednje kvalitetna stijenska masa pokazat e omekavanje i poveanu rezidualnu
0,00E+00
1,00E+07
2,00E+07
3,00E+07
4,00E+07
5,00E+07
6,00E+07
7,00E+07
1 2 3 4 5 6 7 8
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
P
a
)

Tangencijalno naprezanje
Radijalno naprezanje
Primarno
naperzanje
Radijus plastificirane zone

vrstou nakon sloma. Slaba stijenska masa zadrat e vrnu vrstou i nakon sloma (ponaanje:
elastino-idealno plastino).

Slika XXX Razliiti konstitutivni odnosi za stijensku masu

Slom vrlo kvalitetnih tvrdih stijenskih masa deava se iznenada, a prati ga znaajna dilatacija slomljenih
komada stijene. Stijenska masa ima elastino-krto ponaanje. Ako se ovako slomljena stijenska masa
izloi prostornim naprezanjima (to se deava ugradnjom podgrade) moe se pretpostaviti da se stijenska
masa ponaa kao ispuna s kutem trenja od priblino 38
0
bez kohezivne vrstoe (c=0). Neki su programi
nestabilni bez kohezije. U tom sluaju zadaje se vrlo mala kohezija.
U sluaju stijenskih masa srednje kvalitete izgleda logino da se postlomne karakteristike odrede
reduciranjem GSI vrijednosti sa in situ vrijednosti na nie koje karakteriziraju ispucalu stijensku masu.
Reduciranje vrstoe stijenske mase sa in situ na ispucalo stanje odgovara modelu omekavanja sa
deformacijom. Na slici je prikazano da se u postlomnom podruju deformacija dogaa uz stalnu
vrijednost naprezanja. Nije poznato vrijedi li ova pretpostavka.
Analize progresivnog sloma vrlo slabe stijenske mase u okolini tunela, preporuuju da se postlomno
ponaanje stijene moe opisati modelom perfektne plastinosti. To znai da se stijenska masa nastavlja
kontinuirano deformirati pri konstantnom nivou naprezanja te da ovo deformiranje ne prati poveanje
volumena.

Metoda konanih elemenata i metoda konanih razlika

U praksi se metoda konanih elemenata obino ne razlikuje od metode konanih diferencija. Obje su
metode pogodne za rjeavanje problema koji ukljuuju heterogena i nelinearna svojstva materijala, poto
svaki element eksplicitno modelira odgovor materijala koji se nalazi unutar njega. Meutim, one nisu
prilagoena modeliranju beskonanih granica kakve se javljaju u problemima podzemnih iskopa. Taj se
problem moe jednostavno rijeiti parametarskim analizama utjecaja udaljenosti granica modela u odnosu
na konture iskopa ponavljajui proraun s razliitim udaljenostima granica.

Pukotina se moe eksplicitno ukljuiti koristei specifini joint elements. Predloene su razliite
tehnike za modeliranje pukotine, ali nije naeno jedinstveno univerzalno rijeenje.

Deformacija
Elastino-krto
Vrlo dobra kvaliteta tvrdih
stijenskih masa
Deformacija
Omekavanje s
deformacijom
Srednja kvaliteta stijenskih
masa
Deformacija
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

Elastino-plastino
Vrlo loa kvaliteta mekanih
stijenskih masa
0,003 0,003
0,003
70
15
2
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

31

Metoda konanih elemenata i metoda konanih razlika pruaju mogunost:

modeliranja nelinearnog ponaanja stijenske mase,
modeliranja rasjeda i drugih znaajnih diskontinuiteta,
modeliranja iskopa proizvoljnog oblika kao i podgrade koja se koristi u cilju stabiliziranja iskopa;
pri tome je mogue simulirati vremenski tijek ugradnje pojedinih elemenata podgrade,
modeliranja vremenski ovisnog ponaanja materijala te se na taj nain moe modelirati i teenje
mlaznog betona.

Danas se jo uvijek ee koristi metoda konanih elemenata. Akumulirano je veliko iskustvo u koritenju
ove metode pa su mnogi inenjeri postali s njom familijarni.

Metoda konanih razlika nema tako dugu tradiciju u geotehnici kao metoda konanih elemenata sa
izuzetkom analiza teenja tijekom kontaminacije tla. Razvojem koda konanih razlika (FLAC) i
koritenjem dinamikih jednadbi kretanja i za statike probleme, stvorena je atraktivna alternativa
metodi konanih elemenata.

Glavne prednosti ove metode su:

izbjegava se rjeavanje velikog broja jednadbi,
modeliranje velikih plastinih deformacija, uvoenje modela ovravanja i omekavanja
postlomnog ponaanja medija kao i modeliranje interakcije konstrukcije i tla je lake nego kod
metoda konanih elemenata,
priprema modela za jednostavne probleme je vrlo jednostavna.

Metoda rubnih elemenata

Metoda rubnih elemenata dobila je svoje ime po injenici da su samo granice iskopa podijeljene na
elemente. Drugim rijeima, na elemente se dijele samo povrine iskopa, slobodne povrine za plitke
iskope, diskontinuiteti i kontaktne povrine kod problema gdje se upotrebljava vie materijala. Zapravo,
nekoliko tipova modela rubnih elemenata zajedno se opisuju kao "Metoda rubnih elemenata".

Prednosti ove metode su:

diskretizacija povrine iskopa rezultira manjim brojem sustava jednadbi i zauzima manje prostora
glede pohrane podataka na disku, tako je vrijeme prorauna smanjeno,
mogu se modelirati razliiti diskontinuiteti i ukljuuje nelinearno ponaanje tla.

Hibridni modeli

Kombiniranjem dobrih i eliminiranjem loih svojstava razliitih numerikih metoda, dobiju se tzv.
hibridne metode. Na primjer kod modeliranja podzemnog iskopa, veina nelinearnosti e se desiti u
neposrednoj blizini iskopa, dok e se stijenska masa na nekoj udaljenosti od iskopa ponaati uglavnom
elastino. Zato se u neposrednoj okolini iskopa koriste metode konanih elemenata ili konanih razlika
dok se preostala stijenska masa modelira rubnim elementima.

Modeliranje diskontinuuma metodama diskretnih elemenata
(Discret Element Method, DEM)

Kod ovih se metoda stijenska masa predstavlja kao diskontinuum, a panja se u stadiju projektiranja
posveuje karakterizaciji stijenskih elemenata, pukotinama u stijeni i diskontinuitetima. Pri modeliranju
se koristi pristupom prema kojemu se u obzir uzima blokovska struktura analiziranog sustava. Veza
izmeu nekog bloka i susjednih blokova moe se ostvariti s pomou pukotina. Zanimljivost ovog pristupa

jest u mogunosti analiziranja osnovnih ponaanja stijenske mase, jer se u zoni kontakta mogu dogaati
relativni pomaci proizvoljne veliine.

4.4 Rjenik

ISRM, Terminology, 1975 (English, German, French)
biaxial state of stress State of stress in which one of the three principal stresses are zero
compressive stress Normal stress tending to shorten the body in the direction in which it acts
constitutive equation Force-deformation function for a particular material
dilatancy Property of volume increase under loading
dilatation,
volumetric strain
The quotient of the change in volume and the original volume of an element of
material under stress
elastic limit
Point on stress/strain curve at which transition from
elastic to inelastic behaviour takes place
failure
Failure in rocks means exceeding of maximum strength of the rock or exceeding the
stress or strain requirement of a specific design
failure criterion
Theoretically or empirically derived stress or strain relationschip characterizing the
occurrence of failure in the rock
fatigue Decrease of strength by repetitive loading
fatigue limit
Point on stress/strain curve below which no fatigue
can be obtained regardless 9f number of loading
cycles
finite element
One of the regular geometrical shapes into which a figure is subdivided for the
purpose of numerical stress analysis
hydrostatic pressure
A state of stress in which all the principal stresses are equal (and there is no shear
stress)
inelastic deformation The portion of deformation under stress that is not annulled by removal of stress
linear (normal) strain The change in length per unit of length in a given direction
mathematical model
The representation of a physical system by mathemattcal expressions from
which the behaviour of the system can be deduced with known accuracy
modulus of elasticity,
Young's modulus
The ratio of stress to corresponding strain below the proportional limit of a matprial
mohr circle of
stress/strain
A graphical representation of the components of stress/strain acting across the
various planes at a given point, drawn with reference to axes of normal stress//strain
and shear stress strain
Mohr envelope
The envelope of a sequence of Mohr circles
representing stress conditions at failure for a given
material
plane stress/strain
A state of stress/strain in a solid body in which all stress/strain components normal
to a certain plane are zero
plasticity
Property of a material to continue to deform indefinitely while sustaining a constant
stress
Poisson's ratio
The ratio of the shortening in the transverse direction to the elongation in the
direction of an applied force in a body under tension below the porportional limit
primary state of stress The stress in a geological formation before it is disturbed by man-made works
principal stress/strain
The stress/strain normal to one of three mutually perpendicular planes on which the
shear stresses/ strains at a point in a body are zero
progressive failure
Formation and development of localized fractures which, after additional stress
increase eventually form a continuous rupture surface and thus lead to failure after
steady deterioration of the rock
residual shear strength Shear strength along a failure surface after a large displacement
33

residual strain The strain in a solid associated with a state of residual stress
residual stress
Stress remaining in a solid under zero external stress after some process that causes
the dimensions of the various parts of the solid to be incompatible under zero stress,
e.g. (i) deformation under the action of external stress when some parts of the body
suffer permanent strain; (ii) heating or cooling of a body in which the thermal
expansion coefficient is not uniform throughout the body
secant modulus Slope of the line connecting the origin and a given point on the stress/strain curve
secondary state of stress The resulting state of stress in the rock around man-made excavations or structures
shear force A force directed parallel to the surface element across which it acts
shear plane A plane along which failure of material occurs by shearing
shear strain
The change in shape, expressed by the relative change of the right angles at the
corner of what was in the undeformed state an infinitessimally small rectangle or
cube
shear stress Stress directed parallel to the surface element across wl'1ich it acts
stiffness Force-displacement ratio
strain ellipsoid
The representation of the strain in the form of an ellipsoid into which a sphere of
unit radius deforms and whose axes are the principal axes of strain
strain/stress rate Rate of change of strain/stress with time
strength
Maximum stress which a material can resist without failing for any given type of
loading
stress Force acting across a given surface element, divided by the area of the element
stress ellipsoid
The representation of the state of stress in the form of an ellipsoid whose semi-axes
are proportional to the magnitudes of the principal stresses and lie in the principal
directions. The coordinates of a point P on this ellipsoid are proportional to the
magnitudes of the respective components of the stress across the plane normal to the
direction OP, where O is the centre of the ellipsoid
stress relaxation Stress release due to creep
stress/strain field The ensemble of stress/strain states defined at all points of an elastic solid
stress/strain tensor
The second order tensor whose diagonal elements consist of the normal stress/strain
components with respect to a given set of coordinate axes and whose off-diagonal
elements consist of the corresponding shear stress/strain components
tangent modulus
Slope of the tangent to the stress/strain curve at a
given stress value (generally taken at a stress equal to
half the compressive strength)
tensile stress Normal stress tending to lengthen the body in the direction in which it acts
triaxial compression
Compression caused by the application of normal
stresses in three perpendicular directions
triaxial state of stress State of stress in which none of the three principal stresses are zero
uniaxial compression,
unconfined compression
Compression caused by the application of normal stress in a single direction
uniaxial state of stress State of stress in which two of the three principal stresses are zero
unloading modulus Slope of the tangent to the unloading stress-strain curve at a given stress value
uplift
The hydrostatic force of water exerted on or underneath a structure tending to cause
a displacement of the structure
viscoelasticity
Property of materials which strain under stress partly elastically and partly
viscously, i,e. whose strain is partly dependent on time and magnitude of stress
yield stress
The streSS beyond which the induced deformation is
not fully annulled after complete destressing
overconsolidated soil
deposit
a soil deposit that has been subjected to an effective pressure greater than the present
overburden pressure.(ASTM D 653 02)
overconsolidation ratio,
OCR
the ratio of preconsolidation vertical stress to the current effective overburden stress.
(ASTM D 653 02)
overburden The loose soil, sand, silt or clay that overlies bedrock. In some usages it refers to all

material overlying the point of interest (e.g., a tunnel crown), also the total cover of
soil and rock overlying an underground excavation. (ISRM, 1975)
overburden load
The load on a horizontal surface underground due to the column of material located
vertically above it. (ISRM, 1975)

4.5 Literatura

Primarna naprezanja
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600
p.(138-159)
Goodman, R.E., (1980), Introduction to Rock Mechanics, Wiley, New York, pp. (96-135)
Harrison, J.P., Hudson, J.A., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p. (39-57)
Hoek, E., Brown, E.T., (1980), Underground excavation in Rock, The Institute of Mining and Metallurgy,
London, 527 p.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ (137- )
Hudson, J.A. and Harrison J.P.,(2000), Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon, 444 p.(41-69)
Suggested Method for in Situ Stress Measurement Using the Compact Conical-Ended Borehole
Overcoring (CCBO) Technique, 1999 April
Suggested Methods for Rock Stress Determination, 1987 February
Suggested Methods for Rock Stress Estimation Part 1: Strategy for Rock Stress Estimation, 2003
October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation Part 2: Overcoring Methods, 2003 October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation Part 3: Hydraulic Fracturing(HF) and/or hydraulic
testing of pre-existing fractures (HTPF), 2003 October

Sekundarna naperzanja
Barla, G., Barla, M., (2000) Modeliranje kontinuuma i diskontinuuma u tunelogradnji, Graevinar, 52,
br.10 str.563-576
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600 p (str.
205-233).
Hoek, E. and Marinos, P. Predicting tunnel squeezing. Tunnels and Tunnelling International. Part 1
November 2000, Part 2 December 2000.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ (str. 137-160)
Hudec, M., (2000) Primjena principa graninih stanja u tunelogradnji, Graevinar, 52, br.8. str. 443-450.
Pergamon, 444 p. (339-392
ITA working group on general approaches to design of tunnels (1988): Guidelines for the Design of
Tunnels. Prijevod: Hudec, M., Prager, A., (1992) Konstruktivni projekt tunela, Graevinar, Zagreb.
Schweiger, H., Beer, G., (1996) Numerical simulation in Tunnelling, Felsbau (14) Nr.2. pp. 87-92
35

Jaarevi, I., Kovaevi, M.S., Mievi, P., (1995), Modeliranje geotehnikih problema u stijenskim masama,
Kompjutorski program FLAC., Graevinski godinjak 95, Hrvatsko drutvo graevinskih inenjerastr. 504-
540.

Ivan Vrkljan

5 Bubrenje i troenje stijena

Bubrenje stijena i tla je specifian geotehniki fenomen koji moe biti vrlo
koristan ali isto tako moe prouzroiti brojne probleme tijekom graenja i
eksploatacije geotehnikih graevina. Bubriva tla i stijene su odlian
izolacijski materijal kod skladitenja nuklearnog i konvencionalnog otpada.
Meutim, bubriva stijena moe prouzroiti brojne probleme pri iskopu
podzemnih graevina i temeljenju graevina. Opisani su mehanizmi
bubrenja kao i stijene koje imaju potencijal bubrenja. Kako je bubrenje
jedan od fenomena koji dovode do troenju stijena, opisan je i fenomen
troenja. Troenje stijena stvara znaajne problema u inenjerskoj praksi,
bez obzira gradi li se od ovakvog materijala ili se gradi u/ili na njemu.

5 Bubrenje i troenje stijena

5.1 Uvod................................................................................................................................. 3
5.2 Bubrenje stijena................................................................................................................. 4
5.2.1 Mehanizmi bubrenja ...................................................................................................... 4
5.2.1.1 Mehaniko bubrenje............................................................................................... 4
5.2.1.2 Osmotsko bubrenje ................................................................................................ 5
5.2.1.3 Intrakristalno bubrenje ........................................................................................... 6
5.2.1.4 Hidratacija........................................................................................................... 13
5.2.1.5 Ostali mehanizmi bubrenja ................................................................................... 15
5.2.2 Stijene sklone bubrenju ................................................................................................ 15
5.2.2.1 Bubrenje glinovitih stijena (argillaceous rocks)...................................................... 16
5.2.2.2 Bubrenje anhidrita ............................................................................................... 17
5.2.2.3 Bubrenje mjeanih stijena..................................................................................... 17
5.2.2.4 Bubrenje ejla izazvano oksidacijom pirita ............................................................ 18
5.3 Troenje stijena................................................................................................................ 18
5.3.1 Mehanizmi troenja stijena ........................................................................................... 18
5.3.2 Klasifikacija i identifikacija stijena u odnosu na trajnost ................................................. 20
5.3.2.1 Oviston i Geodurability klasifikacija ..................................................................... 20
5.3.2.2 Deere - Gamble durability plasticity klasifikacija ............................................. 24
5.3.2.3 Klasifikacija ejla (shale rating system) ................................................................. 24
5.4 Rjenik ........................................................................................................................... 25
5.5 Literatura ........................................................................................................................ 25
5 Bubrenje i troenje stijena 3

5.1 Uvod

Stijena se u inenjerskoj praksi uglavnom koristi na dva naina: (a) kao materijal u kome se gradi (tuneli,
zasjeci, temeljenje); (b) kao materijal od koga se grade neki objekti (nasipi, potporni zidovi, zgrade i sl.).
Jedan od najvanijih problema koji se postavlja pred projektanta je pitanje stabilnosti fizikalnih i
mehanikih svojstava stijene tijekom izgradnje i eksploatacije objekta. Kod klasinih inenjerskih
zahvata, nestabilnost fizikalnih i mehanikih svojstava obino je posljedica bubrenja i troenja.

Svako poveanje volumena naziva se bubrenje (engl. - swelling, francuski - gonflement, njemaki -
schwellen, quellen). S nekoliko definicija pokuat e se objasniti znaenje tog izraza.

Einstein (1975) definira bubrenje kao vremenski ovisno poveanje volumena prirodnog tla uzrokovano
promjenom naprezanja, poveanjem sadraja vode ili kombinacijom obaju imbenika.
British Standards (BS 6100: Subsection 2.2.1: 1990) definiraju bubrenje kao poveanje volumena
kohezivnog materijala zbog apsorpcije vode ili naponskog reljefa.
ISRM (1975) definira bubrenje ovako: Mineraloki sastav stijena je takav da apsorbiranje vode uzrokuje
mjerljivo poveanje volumena. Bubrenje moe prouzroiti vrlo velike, vremenski ovisne sile na
stijenski podgradni sustav ili moe reducirati veliinu otvora.
Kovari, Amsted, Anagnostou (1988) opisuju bubrenje stijena ovako: Bubrenje je fenomen poveanja
volumena stijena koje sadre glinene minerale i anhidrit kada dou u dodir s vodom.
Franklin i Dusseault (1989) definiraju bubrenje kao vremenski ovisnu volumetrijsku ekspanziju
uzrokovanu fizikalno-kemijskom reakcijom s vodom.
ISRM (1983) bubrenje definira kao vremenski ovisno poveanje volumena ukljuujui fizikalno-
kemijsku reakciju s vodom.

U literaturi se esto pod pojmom bubrenja razumijevaju sve pojave poveanja volumena bez obzira na
uzrok i mehanizam po kojemu se ono odvija. Tako se ak i poveanje volumena izazvano smrzavanjem
ponekad svrstava pod fenomen bubrenja . Autori koji usvajaju tako iroku definiciju bubrenja, kao
posebnu kategoriju izdvajaju bubrenje u strogom smislu. Pod bubrenjem u strogom smislu razumijevaju
poveanje volumena uzrokovano adsorpcijom ili apsorpcijom vode. Kada se govori o bubrenju kao pojavi
koja uzrokuje probleme u inenjerskoj praksi, uobiajeno je da se pod tim pojmom razumijeva mjerljivo
poveanje volumena uzrokovano djelovanjem vode na materijale u kojima ili na kojima se graevina
gradi.

5.2 Bubrenje stijena

Slika XXX tete na zgradamna i cestama kao posljedica bubrenja tla ili stijena

Slika XXX Pod tunela najee trpi oteenja uslijed bubrenja

5.2.1 Mehanizmi bubrenja

5.2.1.1 Mehaniko bubrenje

Mehaniko bubrenje dogaa se u veini glina, siltitinih glina, glinovitih siltita i drugih glinovitih stijena.
To je inverzna konsolidacija izazvana disipacijom negativnih pornih tlakova. Na poetku konsolidacije,
porni tlakovi imaju neku pozitivnu vrijednost i tijekom vremena opadaju. Da bi se desilo mehaniko
bubrenja, u stijeni moraju vladati negativni porni tlakovi prije potapanja u vodu.. Nakon potapanja stijene
u vodu, dolazi do disipacije negativnih pornih tlakova, oni se poveavaju teei atmosferskom tlaku.
Zato dolazi do pojave negativnih pornih tlakova?

Tanki sloj na povrini vode naziva se vlana ovojnica (contractil skin). Molekule vode u vlanoj ovojnici
nisu uravnoteene za razliku od molekula u ostaloj vodi. Da bi vlana ovojnica bila u ravnotei, u njoj se
generiraju vlana naprezanja. Svojstvo vlane ovojnice da preuzme vlana naprezanja naziva se
povrinska tenzija (surface tension) i izraava se kao vlana sila po jedininoj duini vlane ovojnice
(N/m). Zakrivljenost vlane ovojnice naziva se meniskom.

Nesaturirana
zona
Saturirana zona

U nesaturiranom tlu na vlanu ovojnicu djeluje tlak zraka koji je vei od tlaka porne vode. Razlika
tlakova u zraku iznad vlane ovojnice i u vodi ispod vlane ovojnice naziva se matrino sisanje (matric
suction). Pri niskom stupnju saturacije, tlak porne vode moe biti izrazito negativan te dosee vrijednosti
do - 7 MPa (Fredlund i Rahardjo, 1993). Uz matrino sisanje, u nesaturiranom tlu djeluje i osmotsko
sisanje. Ukupno sisanje dobije se superponiranjem obaju efekata.

5.2.1.2 Osmotsko bubrenje

U suhoj glini, adsorbirani se kationi prisno dre na povrini estice gline zbog njenoga negativnog naboja.
Za neutraliziranje negativnog naboja estica gline potrebna je odreena koliina kationa dok su viak
kationa i anioni istaloeni u obliku soli. Kada glina dospije u vodu, nataloena sol se otapa. Budui da je
koncentracija kationa u otopini blizu povrine estice znatno vea (koncentraciju poveavaju adsorbirani
kationi), postoji tendencija njihove difuzije radi izjednaivanja koncentracije. Meutim, njihova sloboda
kretanja ograniena je negativnim elektrinim poljem na povrini estice. Te suprotne tendencije uzrokuju
razdiobu kationa u blizini estice gline kako to pokazuje slika 3.1. Negativna povrina estice gline i
rasporeeni naboj u susjednoj fazi zajedniki se nazivaju difuzni dvostruki sloj. Adsorpcija kationa od
strane gline i tvorba dvostrukih slojeva odgovorne su za iroki rang odbojnih sila izmeu estica gline.
Kvantitativno predvianje tih sila u nekim sluajevima je mogue i poznat je njihov udio u fenomenu
bubrenja glina.

Nekoliko teorija je bilo predloeno za opis distribucije iona u blizini nabijenih povrina u koloidima.
Gouy-Chapmanova teorija difuznoga dvostrukog sloja privukla je veliku pozornost i primjenjuje se na
ponaanje glina s razliitim stupnjem uspjeha (Mitchell, 1976; Gillott, 1987). Meutim, u prirodi se
estice gline nalaze u drukijim uvjetima nego to su uvjeti koje pretpostavlja teorija. Veina prorauna
podrazumijeva model paralelnih ploica u strukturi gline i zanemarene su veze izmeu bridova i lica
ploice. Gillott (1987) izvodi zakljuak da ponaanje gline nije uskladivo s teorijom dvostrukog sloja ako
se uzme u obzir koja bilo orijentacija minerala gline i paketa minerala glina i njihovih nakupina.
Razlike osmotskog tlaka izmeu estica i onoga u uravnoteenoj otopini koja okruuje glinu je
meuestini repulsivni tlak ili tlak bubrenja (Mitchell, 1976).

Slika xxx Distribucija iona uz povrinu estice gline prema konceptu difuznoga dvostrukog sloja
(Mitchell, 1976)

estica gline
Kationi
Anioni
Koncentracija iona
Dvostruki
difuzni sloj
U
d
a
l
j
e
n
o
s
t

o
d

e
s
t
i
c
e


5.2.1.3 Intrakristalno bubrenje

Mineralogija glina

Minerali glina pripadaju skupini koja se naziva filosilikatima ili uslojenim silikatima (grki phyllo znai
ploa). Pored minerala glina, filosilikatima pripadaju i serpentin, pirofilit, talk, tinjci (liskuni) i kloriti,
koji se takoer smatraju mineralima glina kada se pojave u esticama veliine gline (Mitchell, 1976). Da
bi se razumjela struktura filosilikata (uslojenih silikata), potrebno je upoznati njihove osnovne strukturne
elemente. Vrlo esto se u literaturi koriste izrazi koji nemaju jednovrsno znaenje.
Osnovne elije (basic units ili basic structural units ili samo units) u strukturi minerala glina su:

silicijski tetraedar koji se sastoji od iona kisika i silicija
oktaedrijska elija u kojoj je aluminijski ili magnezijski ion, oktaedrijski koordiniran sa est iona
kisika ili OH-skupinama

Oktaedrijska osnovna elija Silicijska osnovna elija (silicijski tetraedar)

Slika XXX Silicijska i oktaedrijska osnovna elija

Osnovne su elije meusobno povezane u tzv. listiavu strukturu (sheet structure), ili jednostavno listi
(sheet). Treba razlikovati osnovnu eliju (basic unit) od elementarne elije (unit cell).
Silicijski listi nastaje povezivanjem silicijskih tetraedara preko tri od ukupno etiri iona kisika u
heksagonalnu mreu. Osnove svih tetraedara su u jednoj ravnini (ravnini atoma), a svi vrhovi su jednako
usmjereni.

Oktaedrijski listi ili oktaedrijska struktura nastaje povezivanjem oktaedrijskih osnovnih elija.
U oktaedrijskoj osnovnoj eliji pored kationa Al
3+
i Mg
2+
moe se nai i neki drugi kation kao to su Fe
2+
,
Fe
3+
, Mn
2+
, Ni
2+
itd.
Ako je kation trivalentan, tada je samo dvije treine moguih kationskih prostora normalno popunjeno i
struktura se naziva dioktaedrijska. Ako je to aluminijski kation, dobije se mineral gibsit - Al
2
(OH)
6
. Kad
se nae u strukturi minerala gline, aluminijski oktaedrijski listi esto se naziva gibsit listi.
Ako je kation u oktaedrijskoj eliji dvovalentan, tada su sve mogue kationske strane normalno
popunjene i struktura se naziva trioktaedrijska. U sluaju da je to magnezijski kation, dobije se mineral
BRUCIT - Mg
3
(OH)
6
. Ako se nae u strukturi minerala glina, magnezijski oktaedrijski listi esto se
naziva brucit listi. Radi jednostavnijeg predstavljanja strukture filosilikata, uobiajeno je simboliko
oznaivanje listia:
Aluminij, magnezij
Kisik ili OH skupina
Kisik
Silicij

Silicijski listi
Oktaedrijski listi
Gibsit listi
Brucit listi

Slika XXXX Uobiajeno simboliko oznaivanje listia

Vie listia, naslagani jedan na drugi, stvaraju sloj. Razliite kombinacije listia u jednom sloju daju
razliite minerale glina. Ako se spoje silicijski listi i gibsit listi, dobiva se sloj minerala gline koji se
naziva kaolinit.

Na taj nain definiran je sloj kao strukturni oblik koji ima sva obiljeja nekog minerala. Vie slojeva
naslaganih jedan na drugi daju nakupinu (stack). Debljina nakupine je zapravo debljina kristala.
Predoene strukture filosilikata su idealizirane strukture prirodnih minerala. Meutim, u prirodi se nalaze
minerali s brojnim nepravilnostima. Meu ostalim nepravilnostima, ukazat e se na pojavu razdvajanja
slojeva s drugim tzv. meuslojnim materijalima kao to su: kationi, hidratizirani kationi, molekule
organskog podrijetla, hidroksidne oktaedrijske skupine i listii (Nom. Com. of the Clay Min. Soc., 1967;
Mitchell, 1976).

Veze izmeu listia i slojeva
Kod minerala glina, ravnina atoma (plane of atoms) izmeu tetraedrijskog i oktaedrijskog listia obino je
zajednika. Zbog toga su veze izmeu listia vrlo vrste.
Za razliku od veza izmeu listia, veze izmeu slojeva mogu biti vrlo slabe. Zbog slabih meuslojnih
veza fizikalno i kemijsko ponaanje gline moe ovisiti o promjenama uvjeta u okoliu.

Pojam izomorfna supstitucija esto se spominje kada je rije o mineralogiji glina. to je zapravo
izomorfna supstitucija? Supstitucija iona jednog s ionima drugog tipa s istom ili drukijom valentnosti, ali
uz zadravanje iste kristalne strukture naziva se izomorfna supstitucija (Mitchell, 1976). Termin
supstitucija moe unijeti zabunu jer implicira istodobnu zamjenu kationa jednog tipa kationom drugog
tipa. Zapravo, zamijenjeni kation nije nikada ni bio tamo nego je drugi zauzeo svoje mjesto u vrijeme
stvaranja minerala.

U idealnom silicijskom listiu svi tetraedri sadre silicij. U idealnom brucit listiu svi oktaedri sadre
magnezij dok idealni gibsit listi ima sve oktaedre ispunjene aluminijskim kationima. Meutim, u prirodi
se nalaze gline kod kojih neki od tetraedara i oktaedara sadre katione drugog tipa u odnosu na idealne
strukture. Uobiajeni sluajevi su zamjena silicija aluminijem, aluminija magnezijem i magnezija
eljezom.

Izomorfna supstitucija u svim mineralima glina, s moguom iznimkom kaolinita, daje glinenim esticama
negativni naboj (Mitchell, 1976). Izomorfna supstitucija se pojavljuje tijekom stvaranja minerala u
nedostatku iona za stvaranje idealnih struktura (Lambe, 1979).
Zamjenom Si
4+
iona u tetraedrima silicijskog listia Al
3+

ionima dogodile su se dvije stvari (Lambe,
1979):

estica je dobila negativni naboj zbog manjka jedne valencije
G
B

pojavilo se lagano poremeenje kristalne reetke budui da ioni aluminija i silicija nemaju identinu
veliinu.

Treba razlikovati katione koji sudjeluju u izomorfnoj supstituciji od tzv. izmjenjivih kationa (exchangable
cations). Izomorfna supstitucija svim mineralima glina, s moguom iznimkom kaolinita, daje mreu
negativnog naboja. Zbog toga su estice gline okruene vrsto privuenim slojem vode. Meutim, budui
da dipolarne molekule vode ne zadovoljavaju elektrostatsku ravnoteu, na povrini estice gline dolazi do
adsorpcije i nekih kationa kovina (metala) (Bell, 1981). Kod nekih glina (skupina smektita), pored
adsorpcije kationa na povrinama i bridovima estica, oni mogu prodrijeti i izmeu slojeva jedne estice.
Ti se kationi nazivaju izmjenjivi kationi budui da u najveem broju primjera kationi jednog tipa mogu
biti zamijenjeni kationima drugog tipa. Koliina izmjenjivih kationa potrebna da uravnotei deficit naboja
gline nazvana je kapacitet izmjene iona i obino se izraava u miliekvivalentima po 100 grama suhe gline.
Pod odreenim okolnostima u okoliu (temperatura, tlak, pH, ukupna elektrolitska koncentracija), glina
adsorbira katione s fiksnim ukupnim nabojem. Reakcija izmjene ukljuuje izmjenu tih iona sa skupinom
razliitih iona koji imaju isti ukupni naboj. Izmjena iona jednog tipa ionima drugog tipa ne djeluje na
strukturu glinenih estica.

Brzina izmjene iona ovisi o tipu gline, koncentraciji otopine, temperaturi i nekim drugim imbenicima.
Kod kaolinita izmjena je gotovo trenutana. Kod ilita izmjena traje nekoliko sati budui da zamjena
jednoga manjeg broja kationa moe biti i izmeu slojeva. Kod smektita je vrijeme izmjene dugo jer je
glavni dio kapaciteta izmjene lociran izmeu slojeva.
Izmjena iona obino se dogaa u vodenom okoliu. Meutim, glina moe uzeti ione i iz malih
koncentracija u otopinama prilino neotopivih supstancija, reakcijama izmjene i adsorpcije ak i kad je
prisutno malo vode (Mitchell, 1976).

Tip adsorbiranih kationa utjee na ponaanje tla, i to tako da kationi vee valentnosti poboljavaju
svojstva. Na primjer, montmorilonit s kationima natrija (natrijski montmorilonit) odlikuje se visokom
apsorpcijom i znatnim bubrenjem . Ako se "Na" kationi zamijene s "Ca" kationima koji imaju veu
valentnost, svojstvo bubrenja se znatno reducira.

Klasifikacija minerala glina
Klasifikacija minerala glina obino se obavlja prema strukturi kristala te prema slijedu slaganja slojeva i
stupnju pravilnosti slaganja. Prema tim kriterijima, Komitet za nomenklaturu Udruenja za glinene
minerale (1968) (Nomenclature Committee of the Clay Minerals Society), preporuio je klasifikaciju
filosilikata koja se odnosi na minerale glina (tablica 2.1).

Minerali su podijeljeni na tipove, skupine i podskupine.
Tip oznauje broj listia u jednom sloju. Od broja listia zavisi i debljina sloja. Tako dvoslojni
minerali (tip 1:1) imaju sloj debljine oko 7 a troslojni (tip 2:1) oko 10 . Kod klorita (tip 2:1:1)
debljina sloja je oko 14 pa se ti minerali nekada nazivaju "14 minerali". Veliina osnovnog
razmaka se lako utvruje pomou rendgenske difrakcijske analize, i to je najvaniji kriterij koji se
koristi za klasifikaciju uslojenih silikata u tipove. Pri tome meuslojni prostor mora biti prazan.
Pojedini tipovi filosilikata podijeljeni su u skupine na osnovi naboja slojeva. Ondje gdje postoji
potpuna ravnotea pozitivnih i negativnih sila unutar listia naboj je nula i slojevi se dre zajedno ili
pomou van der Waalsovih sila (pirofilit, talk) ili pomou vodikovih veza (kaolinit). Mrea
negativnog naboja rezultat je neuravnoteenih izomorfnih supstitucija u slojevima. Osim kod klorita,
negativni naboj se neutralizira pomou kationa u meuslojnim poloajima.
Distribucija kationa unutar oktaedrijskog listia koristi se kao osnovica za podjelu skupina u
podskupine (dioktaedrijska struktura u sluaju trovalentnog aluminija i trioktaedrijska u sluaju
divalentnoga kationa kao to je magnezij). Svaka podskupina sadri odreen broj minerala. Podjela
podskupine na minerale rezultat je izomorfnih supstitucija i razlika u araniranju listia u nakupinama
(Gillott, 1987).


Minerali smektitske skupine

U smektitskoj skupini nalaze se i minerali koji su osnovni uzronici bubrenja u strogom smislu.U prirodi
se najee sreu aluminijski dioktaedrijski smektiti (montmorilonit). Najvee nakupine toga minerala
nalaze se u bentonitima. esto se mijeaju pojmovi montmorilonit i bentonit. Bentonit je stijena
(mjeavina minerala), a montmorilonit je mineral.

Montmoriloniti kao minerali glina pokazuju znatne kemijske i morfoloke razlike, ovisno o mjestu
pojavljivanja. Svaki od varijeteta montmorilonita moe pokazati razliitu fizikalnu i termalnu stabilnost
uglavnom zbog kemijskih, morfoloih i teksturnih razlika. Hidrotermalna stabilnost smektita varira od
50C do 850C. Trioktaedrijski magnezijski smektiti su stabilniji od dioktaedrijskih aluminijskih.
Smektiti bogati eljezom mnogo se lake alteriraju i termalno su manje stabilni od magnezijskih i
aluminijskih. Sintetiki fluorhektorit je vjerojatno najstabilniji smektit. On zadrava strukturni integritet i
sposobnost bubrenja ak pri 850C.

Slojevi su naslagani jedan na drugi u "C" pravcu. Veze izmeu slojeva su ostvarene preko van der
Waalsovih sila i preko kationa koji su prisutni radi uravnoteenja nedostatka naboja u strukturi. Te su
veze slabe i lako se kidaju kod adsorpcije vode ili drugih polarnih tekuina. Osnovni razmak u "C" pravcu
(basal spacing) varira ovisno o koliini vode i organskih tekuina koje mogu penetrirati izmeu slojeva.

Tablica XXX Klasifikacija filosilikata (Nomenclature Committee of the Clay Minerals Society, 1968)
Tip Skupina Podskupina Mineral Simbol
Debljina
sloja
1:1
Kaolinitsko
-serpentinska
Kaoliniti-serpentini Kaolinit, haloazit

Pirofilitska
Pirofiliti
Talkovi
Pirofilit
Talk

7

Smektitska ili
montmorilonitsko
saponitska
Dioktaedrijski vermikuliti
ili montmoriloniti
Trioktaedrijski smektiti ili
saponiti
Montmoriloniti

Saponit, hektorit

2:1
Vermikulitska
Dioktaedrijski vermikuliti

Trioktaedrijski vermikuliti
Dioktaedrijski
vermikulit
Trioktaedrijski
vermikuliti

Tinjci (liskuni)
Dioktaedrijski tinjci
Trioktaedrijski tinjci
Muskovit, paragonit
Biotit

Krti tinjci
Dioktaedrijski krti tinjci
Trioktaedrijski krti tinjci
Margarit
Klintonit

10
2:1:1 Kloriti
Dioktaedrijski kloriti
Trioktaedrijski kloriti
Penin, klinoklor,
Proklorit

14

este su zamjene aluminija i silicija, unutar kristalne strukture, drugim kationima. Aluminij u
oktaedrijskom listiu moe biti zamijenjen magnezijem, eljezom, cinkom, niklom, litijem i drugim
kationima. Aluminij moe zamijeniti do 15% silicijskih iona u tetraedrijskom listiu.
Nedostatak naboja, koji je posljedica izomorfne supstitucije, uravnoteuje se s izmjenjivim kationima koji
ulaze izmeu slojeva i na povrinu estice. Negativni naboj moe biti lociran u tetraedrijskom ili
oktaedrijskom listiu. Ukupan negativan naboj po jedininoj povrini manji je nego kod tinjca tako da je i
koncentracija meuslojnih kationa manja.

Kada se meuslojni kation zamijeni kalijem, montmorilonit po sastavu slii ilitu ali ne gubi mogunost da
primi vodu izmeu slojeva. Zato? Kod montmorilonita najvei dio negativnog naboja je u oktaedrijskom
listiu, dok je kod ilita veina negativnog naboja blizu povrina tetraedrijskog listia. Zbog toga je kod
montmorilonita negativni naboj na veoj udaljenosti od uravnoteujuega pozitivnog naboja koji je u oba

sluaja u meuslojnim kationima. Zbog toga su meuslojne veze kod montmorilonita slabije od onih kod
ilita.

Smektitski minerali pokazuju visok kapacitet izmjene kationa (80-150 meq/100 g) zbog velikog iznosa
neuravnoteenih zamjena.
Montmorilonit se obino nalazi u obliku tankog filma. Debljina estice (kristala) varira od 10 A
0
(debljina
elementarne elije odnosno debljina sloja) do oko 1/100 irine estice. Dulja os estice moe biti do
nekoliko mikrometara, ali je obino manja od 1 do 2 m.

Specifina povrina smektita je ekstremno velika. Primarna povrina (povrina estice u koju nisu
ukljuene meuslojne povrine) iznosi od 50 do 120 m
2
/g. Sekundarna specifina povrina, koja nastaje
ekspandiranjem kristalne reetke tako da porni fluid moe penetrirati izmeu slojeva, moe iznositi od
700 do 840 m
2
/g (Mitchell, 1976). Montmorilonit u dispergiranom stanju moe ispucati u ploaste estice
debljine elementarne elije od 10 .
Smektiti kristaliziraju kao tanke ploice, veliki i fleksibilni filmovi, letvice, vrpce. Ti kristali pojavljuju se
kao agregati razliite teksture: uslojeni agregati tankih filmova, kompaktni agregati ploica, hrpa
mahovine i fino granulirani (kuglasti) aglomerati. Aluminijski dioktaedrijski smektiti (montmoriloniti)
najee se sreu u prirodi.

Elementi strukture glina bitni za objanjenje fenomena bubrenja
Svi minerali koji pokazuju svojstva bubrenja pojavljuju se u prirodi u kristalnoj formi. Kristali imaju
ploastu morfologiju to je posljedica unutarnjeg ureenja atoma (tzv. - listiava struktura).
Listii su ploaste tvorevine koje sadre uredno spojene tetraedrijske ili oktaedrijske osnovne elije
(basic units), u jednoj ravnini

Slika XXX Simboliki prikaz listia u strukturi glina

Vie listia naslagani jedan na drugi ine sloj.

Slika XXX Simboliki prikaz slojeva u strukturi glina

Tetraedrijski listi (silicijski)
Oktaedrijski listi
Tip minerala
10
2:1
7
1:1
14
3:1

Slojevi naslagani jedan na drugi tvore ploicu kristala.

Slika XXX Simboliki prikaz kristala u strukturi glina

Zbog izomorfnih supstitucija u vrijeme oblikovanja kristala, svi kristali glina imaju uglavnom
negativni naboj (bridovi su katkad s pozitivnim nabojem). Ta pojava uzrokuje privlaenje kationa i
vode, i to: (a) na vanjske povrine kristala i bridove, kada su meuslojne veze dostatno jake da ne
dopuste ulazak vode i kationa izmeu slojeva; (b) na vanjske povrine kristala kao i prostor izmeu
slojeva, zbog slabih meuslojnih veza (montmorilonit).
Molekule vode obino su vezane s atomima kisika na povrini sloja (ravnini atoma) vodikovim
vezama.
Kationi koji su privueni na povrinu kristala i izmeu slojeva jednoga kristala nazivaju se izmjenjivi
kationi budui da mogu biti lako zamijenjeni drugim kationima. Ti kationi ne smiju se pojmovno
mijeati s kationima koji sudjeluju u izomorfnoj supstituciji.
Listie u sloj povezuju jake veze koje ne doputaju njihovo razdvajanje niti ulazak tekuine (vode) i
kationa izmeu njih.
Slojevi su meusobno povezani tzv. meuslojnim vezama koje su znatno slabije od veza izmeu
listia. Posljedice slabih veza izmeu slojeva su: (a) kliva, kada dolazi do smicanja izmeu slojeva;
(b) bubrenje, kada dolazi do razmicanja slojeva.
Ako se izmeu slojeva montmorilonita kao izmjenjivi kationi nalaze kationi natrija, nastaje tzv.
natrijski montmorilonit koji je poznat kao mineral s najveim kapacitetom bubrenja. Ako Ca kationi
istisnu Na katione izmeu slojeva montmorilonita, nastaje tzv. kalcijski montmorilonit koji ima znatno
slabiji kapacitet bubrenja. Vrijedi i obrnuto.
Debljina sloja je stalna, a veliina osnovnog razmaka mijenja se ovisno o vrsti i koliini tvari koja
prodre u meuslojni prostor. Kod montmorilonita osnovni razmak moe biti jednak debljini sloja (10
). S poveanjem koliine vode moe se pojaviti potpuno razdvajanje slojeva.

Slika XXX Posljedica slabih meuslojnih veza u strukturi glina
7
Debljina ploice kristala
Voda
Voda
Kliva Bubernje

Mehanizam intrakristalnog bubrenja
Intrakristalno bubrenje je poveanje volumena izazvano penetracijom vode izmeu slojeva kristala. Slabe
meuslojne veze omoguuju vodi da zajedno s izmjenjivim kationima prodre izmeu slojeva. Po tom
modelu najjae bubre montmorilonit i vermikulit, a neto slabije haloazit, bubrivi kloriti i neki
mijeanoslojni minerali. Glavni uzronik bubrenja su slabe meuslojne veze. Nije bitno koja je priroda
veza, bitna je samo njihova jaina. Intenzitet bubrenja ovisi o tipu izmjenjivih kationa koji se nalaze
izmeu slojeva, tipu organske komponente koja je inkorporirana u glini (veza izmeu estica), kao i o
kemizmu porne vode.

Slika XXX Intrarkristalno bubrenje

Kaolinit ima najmanji kapacitet bubrenja, i uglavnom je to u potpunosti interkristalno bubrenje. Slobodno
bubrenje montmorilonita u kojemu je natrij glavni izmjenjivi ion moe dosei i 2000 %. Meutim,
kalcijski montmorilonit (izmjenjivi kation je kalcij) slobodno bubri samo 100% .
Svaka estica tla ima stanovit elektrini naboj koji je posljedica jednog ili kombinacije sljedeih
imbenika (Lambe, 1979):

1. izomorfne supstitucije
2. povrinskog razdruivanja hidroksilnih iona
3. odsutnosti kationa u kristalnoj reetki
4. adsorpcije aniona
5. prisutnosti organskih tvari.
Od tih pet imbenika najvanija je izomorfna supstitucija.

Naboj kristalne reetke uvelike utjee na bubrenje razliitih minerala. Najvea ekspanzija je primijeena
za deficit naboja oko jedan po elementarnoj eliji. Meutim, ne postoji konzistentan odnos izmeu
naboja, mjerenoga kapacitetom izmjene kationa i iznosa bubrenja (Mitchell, 1976).

Intenzitet naboja po jedininoj povrini utjee na jainu meuslojnih veza. Jake meuslojne veze kod
ilita, u odnosu na montmorilonit, mogu se pripisati njegovom veem naboju po jedininoj povrini.
Meuslojne veze kod ilita su dostatno jake da ne dopuste penetraciju vode i drugih tekuina izmeu
slojeva kristala, to kod montmorilonita nije sluaj (Gillott, 1987). Treba se podsjetiti da ilit i
montmorilonit imaju slinu strukturu (oba minerala imaju sloj sastavljen od dvaju silicijskih i jednog
oktaedrijskog listia).

Voda+kationi
10
Sloj
Listi
Ploica
kristala
Osnovni razmak

Evo jo jednog promiljanja o moguim uzrocima bubrenja smektita i vermikulita: estice glina
smektitske skupine i vermikulit bubre dok estice neglinenih minerala, pirofilita i talka ne bubre. Za to
postoje dva mogua objanjenja (Mitchell, 1976):

Meuslojni kationi u smektitima hidratiraju (to je kation manji i jae nabijen, i hidratacija je jaa) i
energija hidratacije premauje privlane sile izmeu slojeva. Kod pirofilita i talka nije bilo izomorfne
supstitucije pa su ti listii neutralni (negativni naboj po elementarnoj eliji je nula). Kako nema
negativnog naboja, nema ni izmjenjivih kationa izmeu slojeva pa prema tomu ni bubrenja. To navodi
na zakljuak da hidratacija iona ima velik udio u poetnom stadiju penetracije vode u glinene minerale
(Gillott, 1987). Kod pirofilita i talka slojevi su povezani van der Waalsovim silama.
Voda ne hidratizira katione nego se adsorbira na povrinama vodikovim vezama (voda se vee za
atome kisika i/ili OH skupine). Kod pirofilita i talka ne postoji bubrenje jer je povrinska energija
hidratacije suvie mala da svlada van der Waalsove sile koje su kod pirofilita i talka vee u odnosu na
montmorilonit i vermikulit zbog malog razmaka izmeu slojeva.

Zbog slabih veza izmeu slojeva bubrivih glina, izmjenjivi kationi se ne skupljaju samo na povrinama
kristala nego ulaze i izmeu slojeva. O utjecaju tih kationa na svojstva bubrenja zna se sljedee:

Izmjenjivi kationi, napose kada su mali i visoko nabijeni, hidratiraju i okruuju se s anvelopom
orijentiranih molekula vode (Gillott, 1987).
Ca-montmorilonit (izmjenjivi kation je kalcij) obino uzima samo dva sloja vode dok Na-
montmorilonit usisava mnogo vie vode. Poznato je da je kapacitet bubrenja natrijskog
montmorilonita neusporedivo vei od kapaciteta bubrenja kalcijske varijante. Natrijski montmorilonit,
kada prelazi u oblik gela, moe poveati svoj volumen do 2000% dok kalcijska varijanta poveava
volumen samo do 100% (Popescu, 1986; Bell, 1981).
Pored Ca i Na izmjenjivih kationa, montmorilonit moe sadravati i K-katione. Kao izmjenjivi, mogu
se pojaviti i veliki organski kationi (amini, alkoholi, glikoli, nitrati, proteini itd.) (Heinrich, 1965).

Da li je sva voda koju kristal vee na sebe posljedica hidratacije kationa? Vjerojatno ne. Prvih nekoliko
monoslojeva vode posljedica su hidratacije kationa. Meutim, hidratacija iona vjerojatno izaziva
poremeenje pravilnosti strukture vode, tako da izvan prvih nekoliko monoslojeva izgleda vjerojatnim da
je privlaenje vode posljedica nekoga drugog mehanizma (Gillott, 1987). To moe biti mehanizam
osmotskog tipa.

Prema tomu, privlaenje vode od minerala glina dogaa se u dva stadija, premda krivulja razdvajanja tih
dvaju stanja nije otra (Gillott, 1987):
Pri upijanju prvih nekoliko monoslojeva, najveu vanost ima kemijski efekt i efekt hidratacije iona.
Privlaenje vode s udaljenosti od povrine veih od 10 A
o
ukljuuje osmotski proces.
Relativni doprinos ovih dvaju mehanizama ukupnom prijemu vode ostaje nejasan (Gillott, 1987).

5.2.1.4 Hidratacija

Hidratacijom anhidrit prelazi u gips. Za razliku od minerala glina, mehanizam bubrenja anhidrita vrlo je
jednostavan. Kalcijev sulfat javlja se u prirodi u tri kristalne modifikacije:

kao anhidrit CaSO
4

kao gips CaSO
4
* 2H
2
O
kao basanit (poluhidrat)

Svaka modifikacija kalcijeva sulfata stabilna je u odreenim uvjetima tlaka i temperature (slika 3.8). Kao
to se vidi, u uvjetima koji vladaju blizu povrine anhidrit nije stabilan. Meutim, on se moe
transformirati u stabilniji oblik (gips) jedino uz uvjet da bude izloen djelovanju vode.

Tijekom transformacije anhidrita u gips (hidratacija anhidrita), dvije molekule vode po molekuli CaSO
4

transformiraju se u kristalnu vodu i veu za CaSO
4
molekulu, to inicira teorijsko poveanje volumena od
61% (Wittke i dr. 1979; Franklin i Dusseault, 1989).

CaSO
4
+ 2H
2
O CaSO
4
* 2H
2
O
46 cm
3
+ 36 cm
3

74 cm
3

= 2,96 Mg/m
3

= 2,32 Mg/m
3

Slika XXX Modifikacije kalcijeva sulfata

Transformacijom anhidrita u gips u prirodnim uvjetima, poveanje volumena je esto vee od
teoretskoga. Ta je pojava posljedica igliastog oblika kristala gipsa. Izmeu pojedinanih kristala gipsa
ostaje znatna poroznost.
Anhidrit ne moe izravno prijei u gips primanjem vode. Prethodno se mora otopiti u vodi i tek nakon
toga iz vodene otopine se taloi (kristalizira) gips (Wichter, 1991; Madsen i Nesch, 1991; Steiner i dr.,
1992).

Moe li gips prijei u oblik anhidrita? Moe pri temperaturi 20
0
C i tlaku 80 MPa. Na temperaturi vioj od
58
0
C gips se moe transformirati u anhidrit i pri atmosferskom tlaku (Steiner i dr., 1992). Dehidratacija
anhidrita moe uzrokovati skupljanje do 38,5% (Franklin i Dusseault, 1989).
Anhidrit se u prirodi pojavljuje kao masivan ili je raspren u nekoj drugoj stijeni (laporu, na primjer).
Primijeeno je da masivan anhidrit manje bubri od lapora u kojemu je anhidrit raspren. Razlog tomu
moe biti sljedei: kod masivnog anhidrita gips koji se stvara na vanjskim povrinama bloka usporava
napredovanje procesa hidratacije u dubinu. Suprotno tomu, fino izdijeljeni anhidrit raspren u laporu
potpuno je izloen hidrataciji budui da lapor osigurava stalni dotok vode do svih estica (Wittke i Pierau,
1979).

Na temperaturi nioj od 40
0
C topivost gipsa u vodi je nia od topivosti anhidrita. Pri temperaturi 25
0
C
anhidrit se otapa do koncentracije 2,7 g CaSO
4
/l H
2
O, a gips do koncentracije 2 g CaSO
4
/l H
2
O. Kada se
ta koncentracija dosegne, gips se kristalizira.

Kakva je uloga anhidrita u bubrenju stijene koja pored anhidrita sadri i bubrive minerale glina? Prema
nekim mineralozima, anhidrit nema ni priblino tako vanu ulogu pri bubrenju stijene kao to se ranije
mislilo (rane sedamdesete). Premda je anhidrit oznaen kao uzronik bubrenja mijeanih stijena,
tendencija je da se glinenim mineralima pripie vei udio u bubrenju (korensit, montmorilonit, ilit). Neka
ispitivanja pokazuju smanjenje potencijala bubrenja s poveanjem sadraja anhidrita. Ta se tvrdnja ne
smije generalizirati jer je obavljen mali broj pokusa, a nije bila poznata ni slojevitost uzoraka i distribucija
anhidrita u njima (Kovari i dr., 1988). Ispitivanja su pokazala da kombinacija anhidrita i jako bubrivog
2200 300 100
500
1000
2000
1500
Temperatura
0
C
Tlak
(MPa)
GIPS
BASANIT
ANHIDRIT

minerala gline korensita usporava bubrenje anhidrita budui da korensit apsorbira veinu vode (Einstein,
1975, 1979).

5.2.1.5 Ostali mehanizmi bubrenja

Pirit je sulfid eljeza i u geolokim uvjetima moe oksidirati u eljezni sulfat i sumpornu kiselinu.
Rezultirajua kisela podzemna voda moe izazvati transformaciju kalcijeva karbonata (npr. karbonatni
fosili ili kalcit) u gips. Transformacijom kalcita u gips, poveava se poetni volumen za priblino 99%. (

2FeS
2
+ 2H
2
O + 7O
2
2FeSO
4
+ H
2
SO
4

FeSO
4
+ 2H
2
O Fe(OH)
2
+ H
2
SO
4

H
2
SO
4
+ CaCO
3
+ 2H
2
O CaSO
4
* 2H
2
O + H
2
CO
3

Prevoenjem sulfida (FeS
2
) u sulfat (FeSO
4
) poveava se volumen za oko 35%.
Sumporna kiselina u tlu moe reagirati i s drugim ionima, kao to su kalij i natrij u mineralima koji
pripadaju skupini tinjaca pri emu nastaju sekundarni sulfati kao to je jarosit. Tu transformaciju takoer
prati poveanje volumena (Harper i dr., 1979; Bell, 1981).

5.2.2 Stijene sklone bubrenju

Bubrenju su podlone slijedee vrste stijena:

GLINOVITE STIJENE (argillaceaus rocks)
Po interkristalnom mehanizmu bubrenja (uglavnom zbog osmotskog fenomena), razliitim
intezitetom bubre svi varijeteti ovih stijena. Po intrakristalnom mehanizmu bubrenja, bubre glinovite
stijene koje sadre minerale glina sposobne da bubre po ovom mehanizmu (montmorilonit,
vermikulit, halojzit, korensit).
MASIVNI ANHIDRIT
Anhidrit hidratacijom prelazi u gips pri emu se poveava volumen.
MJEANE STIJENE
Vrlo esto, glinovite stijene sadre i raspreni anhidrit. U ovom sluaju, bubrenje stijene je posljedica
sva tri naprijed navedena mehanizma (intrakristalno i interkristalno bubrenje, te transformacija
anhidrita u gips).
STIJENE KOJE SADRE PIRIT I KALCIJEV KARBONAT
Pirit oksidira u sumpornu kiselinu, a rezultirajua kisela podzemna voda izaziva transformaciju
kalcijeva karbonata u gips, to je praeno poveanjem volumena.

Na intenzitet bubrenja neke stijene, pored mineralokog sastava, bitan utjecaj imaju i cementne veze
izmeu pojedinih zrna. Cementacija (povezivanje mineralnih zrna) ograniava bubrenje iz dva razloga:
poveava vrstou stijene, a takoer smanjuje povrinu bubrivih minerala koja moe primiti vlagu. (Gillot,
1987, p 190). Bell, navodi podatak da stijena s jednoosnom vrstoom preko 40 MPa ne bubri (Bell, 1979).

5.2.2.1 Bubrenje glinovitih stijena (argillaceous rocks)

U najirem znaenju, pod glinovitim stijenama se smatraju sve stijene koje u sebi sadre minerale glina
(vezani i nevezani varijeteti sitnozrnastih klastinih sedimenata kao i njihovi metamorfni ekvivaltenti
(arilit, slejt, ist, filit)). Laminirani varijeteti glinovitih nemetamorfnih stijena nazivaju se ejlovima.
ejlovi imaju gotovo identian mineralni sastav kao i njihovi homogeni varijeteti, to znai da su i
mahanizmi bubrenja kod obje skupine identini. Kod ejlova je jedino primjeeno jae bubrenje u pravcu
okomitom na ravninu lamina iz vie razloga. Evo nekih: (a) Ravnine lamina su vrlo esto i ravnine nie
vrstoe to ima za posljedicu kalanje (cijepanje) ovih stijena; (b) Lamine su esto posljedica paralelne
orijentacije ploastih minerala to pogoduje intenzivnijem osmotskom bubrenju u pravcu okomitom na
ploice minerala.

Bubrenje ejlova

Bubrenje ejla i lapora je u velikoj mjeri bubrenje minerala glina. (Einstein, 1975, p 187; Underwood, 1967, p 106).
Mehanizam bubrenja ejla nije u potpunosti razumljiv. U posljednjih 30 godina mnogo se radilo na
problemu bubrenja ejla. (Huang, 1986, p 371 (15)).
Intenzitet bubrenja ovisi o:
zastupljenosti minerala glina (opada od montmorilonita ka ilitu i kaolinitu),
koncentraciji elektrolita tijekom sedimentacije (taloenje u slatkoj vodi daje gue pakovanje estica
nego u sluaju taloenja u morskoj vodi. Takoer je i bubrenje ejlova taloenih u morskoj vodi jae).
vezama izmeu pojedinih estica ejla.

Starije formacije ejla s manje od 2% bubrivih minerala glina uglavnom sadre slijedee glinene
minerale: klorit, ilit i kaolinit. Iako ovi ejlovi nisu klasificirani kao bubrivi, oni se kod suenja i vlaenja
skupljaju i ire. Ekspanzija je povezana s prodorom kapilarne vode u prsline (fissures) koje se zbog slabih
veza otvaraju. Ako je pojedinana estica gline dobro cementirana s mineralom kao to je kalcit ili ak
organska tvar, bubrenje je znatno reducirano. (Franklin, 1989, p 332).

Smektiti se najee javljaju u geoloki mlaim ejlovima i glinama. Rijetko se javljaju u sedimentima
starijim od 200 mil godina. Obino ih nema na dubinama veim od 3.500 m i u stijenama koje su due
vrijeme izloene temperaturi iznad 200C. Sedimentne stijene starije od jure obino sadre malo smektita.
I u sluaju ejla, pucanje stijena uslijed miniranja omoguava laki dotok vode i intenzivnije bubrenje.
Bubrenje lapora
Mehanizam bubrenja lapora vrlo je slian mehanizmu bubrenja ejla (i ovdje su glavni uzronici
bubrenja, ekspandirajui minerali glina i anhidrit).

Bubrenje bentonita
Bentonit je visoko koloidalna ekspanzivna glina nastala alteracijom vulkanskog pepela i tufova. To je vrlo
plastian materijal i moe imati granicu teenja 500% i vie. U prirodi se pojavljuje kao samostalan sloj,
kao ispuna pukotina i rasjeda ili kao glavni sastojak nekih ejlova. Bentonit sadri vrlo visok postotk
montmorilonita - do 95%. Intenzivno bubrenje bentonita posljedica je bubrenja minerala iz grupe -
smektita.

Bubrenje stijena zahvaenih procesom troenja (Weathered rocks) i hidrotermalnom alteracijom
Stijene zahvaene troenjem (weathering) su vrlo interesantne u inenjerskoj praksi poto je izgradnja
objekata u ili na takovim stijenama esto povezana sa znaajnim problemima.
Tijekom procesa troenja obino nastaju minerali glina na raun originalnih minerala. U zonama troenja
gdje otapanje alkalija i alkalne zemlje nije kompletno, esto je prisutan montmorilonit ili mjeanoslojni
minerali koji sadre montmorilonit. Obilje kaolinita, ilita, sercita ili fino granuliranog klorita takoer
iniciraju bubrenje.
Hidrotermalna alteracija stijena obino se deava uz cirkulacione kanale, otvorene pukotine, rasjede i
druge vrste meusobno povezanih kanala kao to su meuslojne plohe i sl. Alteracija koja proizvodi

bubrivo tlo karakterizira se premjetanjem ili formiranjem na licu mjesta finogranuliranih agregata
glinenih minerala ukljuujui i finogranulirano sericite i klorite. Silifikacija i karbonizacija, uobiajeni
tipovi hidrotermalne alteracije, nastoje poboljati kvalitetu stijene (smanjiti tendenciju bubrenja)
procesom stvaranja kvarca i karbonata.
Ispitivanja su pokazala da troni dijelovi jedne stijene bubre slabije od svjeih. Naravno, treba iskljuiti
sluajeve kada kao produkti troenja nastaju ekspanzivni minerali glina.

5.2.2.2 Bubrenje anhidrita

Transformacijom anhidrita u gips, dolazi do poveanja poetnog volumena za cca 60%. O mehanizmu
bubrenja bilo je govora u poglavlju 3.4. Kakvi e efekti bubrenja biti u prirodnim uvjetima, ovisi o nainu
pojavljivanja anhidrita. Anhidrit se u prirodi nalazi kao:
masivni, kada su itavi blokovi izgraeni uglavnom od anhidrita,
raspren u drugim stijenama, slino kao to se glina pojavljuje u glinovitim stijenama (ove stijene
zovu se "mijeane" i o njima se govoi u poglavlju 4.3)
ispuna diskontinuiteta drugih stijena.

Masivni anhidrit izgleda ne bubri tako jako, poto se transformacijom u gips, na njegovim granicama
stvara gipsana prevlaka to presjeca teenje vode i daljnje bubrenje. Ispitivanje masivnih anhidrida iz
vicarskih alpi (argovian jura) pokazala su da isti, hidratacijom poveava volumen od 0,2 do 0,5%, to je
vrlo malo u poreenju s bubrenjem lapora i gline.

Meutim, masivni anhidrit moe znaajno bubriti ako je intenzivno ispucao. Pri izgradnji podzemnih
objekata klasinim metodama (metode miniranja) redovno dolazi do pucanja stijene u zidovima, kaloti i
podu tunela. Novonastale pukotine omoguavaju cirkulaciju vode koja izaziva proces hidratacije
anhidrita. Efekti bubrenja svakog pojedinog bloka se superponiraju to moe ugroziti stabilnost
podzemnog otvora.

Anhidrit raspren u laporu i ejlu moe izazvati znaajna oteenja objekata. Lapori izgleda osiguravaju
stalan dotok vode do estica anhidrita. Bubrenje estica anhidrita uzrokuje pojavu prslina ime se
olakava protok vode kroz stijenu.

Kakva je uloga anhidrita u stijeni koja sadri minerale glina i fino razdjeljeni anhidrit? Prema nekim
mineralozima, anhidrit ni priblino ne igra tako znaajnu ulogu kao to se ranije mislilo (rane
sedamdesete). Premda je anhidrit oznaen kao uzronik bubrenja "mijeanih stijena" tendencija je da se
glinenim mineralima pripie vii udio u bubrenju (korensit, montmorilonit, ilit). Neka ispitivanja
pokazuju smanjenje potencijala bubrenja s poveanjem sadraja anhidrita. Ova konstatacija se ne smije
generalizirati poto je obavljen mali broj pokusa, a takoer nije bila poznata slojevitost uzorka i
distribucija anhidrita u njima (Kovari i dr., 1988). Ispitivanja su pokazala da kombinacija anhidrita i jako
bubrivog minerala gline korensita usporava bubrenje anhidrita poto korensit absorbira veu koliinu
vode.

Anhidrit u ilicama lapora debljine od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara izazvat e znaajne
probleme bubrenej ako je lapor gusto ispresjecan ilicama. Lapor omoguava dotok vode do ilica
anhidrita i tada poinje proces hidratacije. Ispitivanja na terenu su pokazala da je hidratacija anhidrita
obino ograniena na tanki sloj kontakta s laporom. Einstein upozorava da je za definitivne zakljuke o
bubrivim svojstvima anhidrita potrebno daljnje praenje ovog fenomena u razliitim tipovima
anhidritinih stijena.

5.2.2.3 Bubrenje mjeanih stijena

ejlovi koji sadre anhidrit, esti su uzronici znaajnih problema u tunelogradnji. Fenomen bubrenja vrlo
je izraen u stijenama mezazoika (jura i trijas) u istonoj Francuskoj, jugozapadnom dijelu Njemake i

sjeverozapadnom dijelu vicarske. Od sulfatnih stijena u vicarskoj, problemi bubrenja su najizraeniji u
glineno-sulfatnim stijenama trijasa - "Gipskeuper" i "Anhydritgruppe" formacijama. Pored ovih,
bubrenje pokazuju lapori tercijara koji sadre minerale smektitske grupe (molasse) i "opalinum" ejl
jurske starosti s mjeanoslojnim mineralima iliti/smektiti.
"Gipskeuper" je mjeavina lapora, anhidrita i gipsa. Ova stijena ima vrlo izraena svojstva bubrenja.
Meutim, lapori koji imaju slian sastav, osim to je izostala sulfatna komonenta, pokazuje takoer
znaajna svojstva bubrenja to moe ukazati na slabiji utjecaj sulfatne komponente (anhidrit).
Bubrenje mjeanih stijena dugotrajan je proces Dugotrajnost bubrenja svakako se moe pripisati procesu
transformacije anhidrita u gips. Naime, transformacija anhidrita u gips je mnogo sporiji proces od procesa
bubrenja glinenih minerala (u nekim tunelima izvedenim u anhidritinim stijenama proces bubrenja traje
preko 100 godina).

5.2.2.4 Bubrenje ejla izazvano oksidacijom pirita

Ako se u sastavu ejla nae pirit, onda ejl moe bubriti po naprijed opisanom mehanizmu. Penner i dr.
navode sluaj izdizanja poda jedne trokatnice sagraene na crnom ejlu ordovicijske starosti. Maksimalno
izdizanje bilo je 1o7 mm (priblino2 mm/mjesec). Istraivanja su pokazala da je ejl do dubine od 0,7 do
1 m bio alteriran. Ispod ove zone nealterirani ejl sadravao je brojne ilice pirita. Mjerenjem je
ustanovljena vrijednost pH od 2,8 do 4,4 na osnovi ega je zakljueno da je alteracija ejla rezultat
biokemijskog troenja (weathering-a) koje izazivaju bakterije (autotrophic bacteria). Izdizanje je
sprijeeno stvaranjem uvjeta nepovoljnih za razvoj bakterija. Neutraliziranje alterirane zone uinjeno je
uvoenjem otopine kalijevog hidroksida u istrane raskope. Nivo vode je odravan visoko tako da je
kiselina mogla biti isprana a takoer je reduciran i dolazak zraka.
5.3 Troenje stijena

Troenje moe u potpunosti promjeniti ponaanje stijene (od stijene moe nastati tlo). to se smatra pod
troenjem? Pod troenjem se podrazumijeva dezintegracija stijena u uvjetima ciklikog vlaenja i suenja
ili u uvjetima promjene vlanosti okolia (zraka) tijekom izgradnje i ekspoatacije objekta. . Bitno je
primjetiti, da se ovaj proces troenja deava u vrlo kratkom periodu (vijek trajanja objekta) i ne treba ga
mjeati s troenjem stijena u geolokom smislu. Meutim, razvoj tehnologije namee nove zahtjeve po
pitanju stabilnosti prirodnih materijala. Naprimjer, kontejneri s radioaktivnim otpadom mogu imati
temperaturu do 300C to pred izolacijski materijal (bentonit) postavlja zahtjev mineraloke i drugih
stabilnosti tijekom tisua godina.

Franklin i Dusseault (1989) daju neto iru definiciju: Tronost (weatherability) je mjera podlonosti
stijene oslabljenju (weakening) ili dezintegraciji za vrijeme trajanja inenjerskog objekta (suprotno
znaenje ima termin - trajnost (durability)).

Gotovo redovno neki od oblika bubrenja, bar djelomino, sudjeluju u procesu troenja. Ponekad je
bubrenje glavni generator troenja stijena.

5.3.1 Mehanizmi troenja stijena

Sve stijene su vie ili manje podlone utjecaju vlaenja i suenja. Stijene, kao to su svjei graniti ili
dobro cementirni kvarcni pjeenjaci su trajni (durable) poto se nee dezintegrirati nakon mnogo ciklusa
vlaenja i suenja. Meutim, mnoge stijene koje sadra minerale glina (mudrock, ejlovi, lapori, neke
magmatske stijene zahvaene troenjem) i/ili anhidrit, bubrit e ili e se dezintegrirati kada budu izloeni
atmosferskim ciklusima vlaenja i suenja.

Kada se govori o trjnosti stijene, treba voditi rauna o svrsi zbog koje se procjena vri. Naime, jedna vrsta
stijene moe se procjeniti kao vrlo trajna ili vrlo trona ovisno o svrsi upotrebe. Na primjer, vapnenac
moe biti izvanredno trajan u uvjetima iskopa tunela ili pokosa, a istovremeno da bude ocijenjen kao vrlo
troan ako se od njega kane rezati ploe za oblaganje zgrada. Dakle, stijena koja ima visok indeks

trajnosti (durability index) u geotehnikim problemima moe imati visok indeks tronosti (weatherability
index) u problemima druge vrste.

Kada se govori o troenju sitnozrnastih klastinih sedimenata treba razlikovati: (modificirano Olivier,
1979a)

Troenje stijena koje sadre znaajnu koliinu minerala sposobnih da bubre po mehanizmu
intrakristalnog bubrenja (bubrivi minerali glina). Taylor i Spears ovo troenje nazivaju -
kratkotrajnim kemijskim troenjem.
Troenje stijena koje ne sadre bubrive minerale glina uglavnom je posljedica: (a) raspucavanja
(Slaking or air breakage); (b) interkristalnog bubrenja. Kod interkristalnog bubrenja najznaajniji je
fenomen osmotskog bubrenja.
Troenje stijena koje sadre znaajne koliine lako topivih minerala (halit, gips i sl.)
Mehanizmi bubrenja opisani su u prvom dijelu ovog poglavlja. Otapanje lakotopivih minerala je
jednostavan proces i ne zahtjeva posebno pojanjenje. Preostaje da se objasni fenomen raspucavanja
(slaking).

to se podrazumijeva pod raspucavanjem stijena?

Na proces troenja kompaktiranih i slabo cementiranih tipova stijena, vrlo vjerojatno najvei utjecaj ima
nereverzibilni fizikalni proces tzv. raspucavanje (slaking or air breakage). Za vrijeme suenja stijene,
veina pora se ispuni zrakom. Kod naglog potapanja u vodu, tlak zraka u porama se poveava uslijed
djelovanja kapilarnog tlaka koji se razvija u vanjskim porama. Poveanje tlaka zraka uzrokuje lom
mineralnog skeleta uzdu najslabijih ploha ime je omoguen nastavak istog procesa. Prema Van
Eackhout-u, raspucavanje "mudrock"-a koji ne sadri znaajne koliine bubrivih minerala glina direktno
je povezan s kapilarnim djelovanjem. Zbog toga je veliina pora mnogo znaajniji faktor nego volumen
pora (kapilarni tlak je obrnuto proporcionalan s radijusom pora). Proces raspucavanja moe biti iniciran i
promjenom vlanosti zraka ali ne manjom od 35% ).
Pojavljivanje mikropukotina (uglavnom kao rezultat suenja na zraku) dodatni je faktor koji kontrolira
proces "slaking"-a kompaktirnaih i slabo cementiranih tipova stijena. Ove strukturne promjene
poveavaju kapilarnost stijenskog materijala to za posljedicu ima poveanu absorbciju vode i potencijala
slobodnog "bubrenja" (Olivier, 1979). Prouavajui Beaufort mudrock (Karoo serija) koji ne sadre
znaajne koliine bubrivih minerala, Olivier (1979a) je primjetio da na proces troenja najvei utjecaj
vjerojatno imaju teksturni parametri kao to su: stupanj kompakcije estica stijene, stupanj
mikrofrakturiranja (uglavnom kao rezultat suenja na zraku) i prisustvo poetnih mikrodiskontinuiteta.
Ovi parametri su u tijesnoj vezi s bubrenjem/skupljanjem stijene kada je ona izloena vlaenju i suenju
te tako postaju relevantni faktori raspucavanja. Ovo je vjerojatno najvaniji mehanizam po kome se
odvija vremenski ovisno troenje ove vrste stijena. Vlaenje stijene moe biti posljedica prisustva vlage u
zraku ili rezultat direktnog vlaenja (koritenje vode tijekom buenja ili za obaranje praine iz zraka).
Olivier (1979a) je istraivao utjecaj mineralogije na troenje ilitom bogatog donje trijaskog mudrocka
(Beaufort mudrock Karoo serije). Doao je do zakljuka da mineralogija ima minoran utjecaj na troenje i
dezintegraciju mudrock-a koji ne sadre znaajnu koliinu bubrivih minerala glina (non-expandable
mudrock). Troenje ove vrste mudrocka uglavnom je posljedica raspucavanja.

Olivier je miljenja da se efekt dugotrajnog suenja na zraku moe simulirati relativno kratkim vremenom
(12 sati) suenjem u sunici na 105C. Ovaj postupak ima smisla s obzirom da je ispitivana stijena imala
razliitu vlanost. Suenjem svih varijeteta u istim uvjetima osiguran je jedan referentni nivo vlanosti to
omoguava da se rezultati pokusa mogu komparirati, a po potrebi i ponoviti (Olivier, 1979, p 265).
Meutim, Grice upozorava da ekstremni uvjeti suenja i vlaenja mogu navesti na krive zakljuke o
trajnosti stijene. On je prouavao utjecaj kolebanja temperature i vlanosti na dezintegraciju
ordovicijskog "mudrock"-a iz Kanade koji nije sadravao bubrive minerale glina. Uoio je veliku razliku
u dezintegraciji stijene koja je bila podvrgnuta ciklusima realnih vrijednosti vlanosti i temperature (60-
90% relativne vlanosti i 20-30C temeprature) u odnosu na stijenu koja je bila izloena ciklusima
potpunog vlaenja (saturirana stijena) i suenja (sueno u sunici). U sluaju kada je stijena bila izloena

ciklusima realnih vrijednosti vlanosti i temperature, prsline su se pojavile nakon devet mjeseci.
Meutim, isti materijal se potpuno raspao nakon prvog potapanja u vodu ako je prije toga bio osuen.
5.3.2 Klasifikacija i identifikacija stijena u odnosu na trajnost

Brojni problemi koje izaziva troenje stijena u geotehnikim graevinama, ponukali su mnoge istraivae
da opiu ovu pojavu. Richardson i Wiles (1990) navode da je u periodu od 1955. do 1985. god. objavljeno
najmanje 20 klasifikacijskih sistema u odnosu na trajnost ejla. U ovim klasifikacijama koristi se oko 50
tipova laboratorijskih pokusa.

5.3.2.1 Oviston i Geodurability klasifikacija

Obje klasifikacije razvio je H.J. Oliviera tijekom izgradnje Orange Fish tunela u Junoj Africi (82 km
dugaak s promjerom od 5,33 m). Tunel prolazi kroz "Beaufort" seriju (horizontalno uslojeni pjeenjaci,
pjeskoviti i muljasti siltstoni, siltitini muljci) koja pripada "Karoo supergrup"-i gornjo kredne do trijaske
starosti. Tunel jednim dijelom prolazi i kroz "post-Karoo dolerite intrusions". Priblino 35% duine
tunela iskopano je u "mudrock"-u.
"Karoo mudrock" javlja se u velikom broju varijeteta s vrlo razliitim inenjerskim svojstvima. Kod ove
vrste stijena kao najvanije se pokazalo svojstvo trajnosti (durability). "Durability" predstavlja otpornost
stijenske mase procesima troenja (wreathering) pod uvjetima ciklikog vlaenja i suenja ili u uvjetima
promjene vlanosti okolia (Oliveir, 1979, p 138)). Suprotno svojstvo je "weatherability".

Ove klasifikacije slue za procjenu trajnosti (durability) stijene i primjenjive su na kompaktne i slabo
cementirane stijene koje pokazuju tendenciju razgradnje (deteriorate) tijekom izgradnje tunela ili drugih
inenjerskih radova. Autor takoer preporua geodruability klasifikaciju kao jedan poseban kriterij u
RMR klasifikaciji (Olivier, 1976).

Prouavajui litoloka, mineroloka i svojstva troenja "Karoo mudrock"-a, Olivier je primjetio da se
kvantitativna procjena trajnosti stijene moe napraviti na osnovi rutinske procjene vrstoe i
deformabilnosti intaktnog stijenskog materijala u uvjetima jednoosnog tlaenja kao i stupnja
kompaktnosti koji se odredi pomou Duncan-ovog koeficijenta slobodnog bubrenja (Olivier, 1979).
Dakle, prema Olivier-u, trajnost (durability) stijene moe se procjeniti na osnovi slijedea tri parametra:

jednoosne tlana vrstoa,
c
,
deformabilnosti stijene izraena preko sekantnog modula deformabilnost, E
s
, koji se odredi kod 50%
c
,
Duncanovog koeficijent slobodnog bubrenja.

Odreivanje Duncanovog koeficijenta slobodnog bubrenja

Prema Duncan-u, lom kompaktiranih i slabo cementiranih tipova stijena dogodit e se za vrijeme
saturacije kada naprezanje bubrenja (internal saturation swelling stress),
s
, koji se razvija unutar stijene,
kao rezultat kapilarnog tlaka, premai vlanu vrstou stijene. Parametar
s
moe se izraunati ako se zna
modul deformabilnosti intaktnog stijenskog materijala, E
s
, i Duncan-ov koeficijent slobodnog bubrenja,
D
.
s=
E
s*

D
Duncanov koeficijent slobodnog bubrenja (
D
) odredi se pokusom bubrenja slobodnog uzorka. Mjeri se
promjena visine slobodnog uzorka nakon njegovog potapanja u vodu. Prije potapanja, uzorak je osuen u
sunici na 105
0
C tijekom najmanje 12 sati.

Slika XXX Oprema za odreivanje Duncanovog koeficijenta slobodnog bubrenja

Iz izmjerenih podataka se izrauna:

Duncanov koeficijent bubrenja
0
h
ax
ax

=
ax
-Promjena visine uzorka
h
0
-
poetna visina uzorka

OVISTON klasifikacija

Ova klasifikacija dobila je ime prema imenu terenskog laboratorija (Oviston). Klasifikacija je bazirana na
tri parametra:
Jednoosnoj tlanoj vrstoi,
c
, odreenoj na prirodno vlanim uzorcima. Prvac optereenja okomit je
na plohe slojevitosti (D=54 mm; H/D=2,5; v=0,7 MPa s
-1
).
Naprezanju bubrenja (internal saturation swelling stress),
s
, koji se odredi iz Duncanovog
koeficijenta slobodnog bubrenja (
D
) i sekantnog modula deformabilnosti (E
s
).
s=
E
s*

D

Stijena je podjeljena u pet klasa: A-excellent; B-good, C-fair, D-poor i E-very poor. Granice izmeu
pojedinih klasa definirane su vrijednostima tzv. rejtinga postojanosti stijene
c
/
s
(rating of rock
durability) (slika XXX).
Nedostatak Oviston klasifikacije je neophodnost odreivanja modula deformabilnsoti to zahtjeva
posjedovanje adekvatne mjerne tehnike i druge opreme.
ax

h
0


Slika XXX Oviston klasifikacija intaktnog stijenskog materijala na primjeru Karoo stijena

Geodurabolity klasifikacija

Za primjenu Oviston klasifikacije neophodno je poznavati modul deformabilnosti stijene. Imajui u vidu
potekoe odreivanja deformabilnosti stijene u terenskim uvjetima kao i miljenje Voighta da modul
deformabilnosti igra malu ulogu kod klasifikacija stijena, Olivier je predloio revidiran oblik Oviston
klasifikacije koju je nazvao Geodurability klasifikacija. (Olivier, 1976).
Geodurability klasifikacija bazirana je na dva parametra:

Jednoosnoj tlanoj vrstoi,
c
, odreenoj na prirodno vlanim uzorcima. Prvac optereenja okomit je
na plohe slojevitosti (D=54 mm; H/D=2,5; v=0,7 MPa s
-1
). Umjesto jednoosne tlane vrstoe moe
se koristiti indeks vrstoe u toki (point load strength indeks), I
s
.
Duncanovom koeficijent slobodnog bubrenja.

Geodurabiliti klasifikacija dijeli stijenu u est klasa. Klasa A oznaava stijenu koja ima "excellent"
kvalitetu po parametru trajnosti (durability) dok klasa F oznaava "very poor" kvalitetu po istom
parametru (slike XXXX).

Slika XXX Geodurability klasifikacija (vrstoa opisana jednoosnom tlanom vrstoom)

Slika XXX Geodurability klasifikacija (vrstoa opisana indeksom vrstoe u toki)

5.3.2.2 Deere - Gamble durability plasticity klasifikacija

Ovu klasifikaciju predloili su Deere i Gamble, 1971. god. (Olivier, 1979). Klasifikacija je bazirana na
dva parametra: indeksu plastinosti i indeksu koji se dobije iz slake durability pokusa.

Slika XXX "Durability-plasticity" klasifikacija (ISRM, 1979)

Olivier (1976, 1979) upozorava da treba biti paljiv kod analize rezultata slake durability pokusa.
Navodi sluaj "Karoo" stijenske mase ("karoo mudrock" u kome je iskopan 82 km dugaak "Orange-Fish
Tunnel" u junoj Africi), koja se potpuno raspada u estice vee od 2 mm koje ne mogu proi kroz sito
bubnja. Pokus daje nerealno visok indek Id
2
odnosno pokazuje visoku postojanost (durability stijene).

5.3.2.3 Klasifikacija ejla (shale rating system)

Ovaj sistem razvijen je za potrebe ministarstva transporta Ontaria. Opisao ga je Franklin, 1983. god.
Kljuno svojstvo ejla je brzina njegovog pucanja, kada je izloen vlaenju i suenju. Postupak
klasifikacije je slijedei: stijeni se najprije odredi "slake durability indeks, I
d2
". Ako je vrijednost I
d2
<
80%, ejl pripada skupni tzv. ejlova slinih tlu. Na materijalu koji je proao kroz bubanj odredi se
indeks plastinosti Ip. Ako ejl ima "slake durability index" vei od 80%, onda on pripada skupini tzv.
ejlova slinih stijeni. U ovom sluaju, na fragmentima stijene e se ispitati indeks vrstoe u toki,
I
s(50)
. Pokus vrstoe u toki treba obaviti na prirodno vlanom mateirjalu, a pravac optereenja treba bti
okomit na plohe slojevitosti. Rezultati ispitivanja crtaju se na dijagramu (sl. XXX te se utvrdi
odgovarajui "rating" - R
s
. Vrijednost R
s
kree se izmeu 0,0 i 9,0. Uspostavljeni su korelativni odnosi
izmeu vrijednosti R
S
i pogodnosti ejla za ugradnju, te stabilnosti nasipa, pokosa i temelja.


Slika XXX Shale rating system (Franklin i Dusseault, 1989)

5.4 Rjenik
swelling
The constitutive mineralogy of the rock is such that water is absorbed,
causing a measurable increase in volume of the rock. Swelling can exert very
large time-dependent forces on rock support systems, or can reduce the size
of the openings
weathering
the process of disintegration and decomposition as a consequence of
exposure to the atmosphere, to chemical action, and to the action of frost,
water, and heat. (ISRM)
marl
calcareous clay, usually containing from 35 to 65 % calcium carbonate
(CaCO
3
). (ASTM D 653 02)

5.5 Literatura

ISRM Comission on Swelling Rock and Commission on Testing.Methods (1999), Suggested Methods for
Laboratory Testing of Swelling Rocks, International Journal of Rock Mechanics and Mining
Sciences, 36 (1999) 291-306
ISRM, (1994), Commission on Swelling Rock, Suggested Methods for Rapid Identification of Swelling
and Slaking Rocks Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 31, No.5, pp. 547-
550.
Technical Committee on Expansive Soils (TC6) of ISSMFE, Standard Evaluation of Swelling Pressure
and Corresponding Heave of Expansive Soil in Laboratory by Constructing Swell Percentage Vs
Applied Total Stress Diagram
ISRM Comission on Standardization of Laboratory and field test. (1979), Suggested Methods for
Determining Water Content, Porosity, Density, Absorption and Related Properties and Swelling and
Slake Durability Index Properties, International Journal of Rock Mechanics and Mining Sciences,
Vol. 16, N
o
. 2, pp 141-156. (31)
ASTM D 4644 Standard Test method for Slake Durability of Shales and Similar Weak Rocks

Ivan Vrkljan

6 Intaktna stijena

Intaktna stijena je jedan od osnovnih elemenata stijenske mase koji nekada
djelomino, a nekada potpuno, kontrolira njeno ponaanje. Opisani su
imbenici koji utjeu na ponaanje intaktne stijene u razliitim uvjetima
optereenja kao i kriteriji vrstoe koji opisuju uvjete loma pri sloenom
naponskom stanju.

6-Intaktna stijena.doc


6 Intaktna stijena

6.1 Uvod................................................................................................................................. 3
6.2 Kompletna naponskodeformacijska krivulja......................................................................... 3
6.2.1 Kruti, mekani i servokontrolirani strojevi za ispitivanje .................................................... 6
6.2.2 Geometrija uzoraka...................................................................................................... 11
6.2.3 Uvjeti optereenja........................................................................................................ 12
6.2.4 Efekti okolia .............................................................................................................. 15
6.2.5 Efekti vremena ............................................................................................................ 16
6.2.6 Efekti temperature ....................................................................................................... 16
6.3 Kriteriji vrstoe.............................................................................................................. 16
6.3.1.1 Coulombov-Mohrov kriterij.................................................................................. 18
6.3.1.2 Hoek-Brownov kriterij vrstoe ............................................................................ 21
6.4 Rjenik ........................................................................................................................... 22
6.5 Literatura ........................................................................................................................ 23
6 Intaktna stijena 3

6.1 Uvod

Na poetku razvoja mehanike stijena mnogo vea panja poklanjala se ispitivanju intaktne stijene nego
drugim elementima stijenske mase (diskontinuitetima). Prvi strojevi za ispitivanje deformabilnosti i
vrstoe omoguavali su samo uvid u ponaanje stijene prije nego je postignuta vrna vrstoa. Tek je
1966 otkrivena mogunost dobivanja kompletena naponsko-deformacijske krivulje pri jednoosnom
tlaenju stijene. Ova krivulja daje do tada nepoznate informacije o ponaanju stijene nakon loma.

6.2 Kompletna naponskodeformacijska krivulja

Najjednostavniji oblik optereenja cilindrinog uzorka je tzv. jednoosno tlaenje (optereenje cilindrinog
uzorka uzdu njegove osi). Uobiajeno je da se ponaanje uzorka tijekom pokusa prikae kao odnos
naprezanja i deformacije. Naprezanje se dobije djelenjem sile i poetne povrine uzorka a deformacija
djeljenjem izmjerenog pomaka i duljine baze na kojoj je pomak izmjeren. Pokus jednoosnog tlaenja
moe se obavljati na dva naina.

Pokus s kontroliranom deformacijom. Kod ovog pokusa, deformacija (pomak) je kontrolirana
(neovisna) varijabla a naprezanje (sila) je ovisna (mjerena) varijabla. Pokus se obavlja na nain da je
unaprijed definiran prirast deformacije u vremenu (unaprijed se definira brzina skraenja visine
uzorka (mm/min)).
Pokus s kontroliranim naprezanjem. Kod ovog pokusa, naprezanje (sila) je kontrolirana (neovisna)
varijabla a deformacija (pomak) je ovisna (mjerena) varijabla. U ovom sluaju, stroj u kojem se
ispitivanje obavlja nastoji i nakon loma poveavati silu to uzorak ne moe prihvatiti te dolazi do
nekontroliranog nastavka pokusa u postlomnom podruju. Radi lake predodbe ovog poksa treba
zamisliti da se uzorak optereuje tegovima (mrtvi teret). Ovim pokusom nije mogue dobiti
kompletnu naponsko-deformacijsku krivulju.

Slika XXX Naponsko-deformacijske krivulje kod pokusa s kontrolom naprezanja (a) i kontrolom
deformacija (b)

ax
ax
t

Konstantna brzina prirasta
naprezanja
ax
ax
t

Konstantna brzina prirasta
deformacije
(a) (b)

Tlano naprezanje

(
=
2
m
kN
A
F

| |
2
2
4
m
D
A

=

F-Sila
A-Poetna povrina poprenog presjeka


L
L
ax

=

L-Skraenje duljine mjerne baze
L-Duljina mjerne baze

Radijalna deformacija

D
D
rad

=

D-poveanje promjera uzorka
D-poetni promjer uzorka

Slika XXX Kompletna naponsko-deformacijska krivulja
D
D+D
L
L
F
F
Prije loma Poslije loma
A
k
s
i
j
a
l
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
o
v
i
s
n
a

v
a
r
i
j
a
b
l
a
)

ax
Radijalna
deformacija
rad

Svaka od deformacija moe se odabrati za
neovisnu varijablu

Slika XXX Parametri vrstoe i deformabilnosti

Dva su razloga zbog kojih krivulja na poetku pokusa ima konkavan oblik:

Nesavrenost pripreme uzorka (naravne i neparalelne baze),
Zatvaranje mikropukotina unutar uzorka.

Nakon ove poetne zone, slijedi zona u kojoj se stijena ponaa gotovo elastino. Na ovom dijelu krivulje
rauna se modul elastinosti (Youngov modul) kao odnos naprezanja i aksijalne deformacije i Poissonov
koeficijent kao odnos radijalne i aksijalne deformacije.

= E
ax
rad
=

Jednoosna tlana vrstoa ispitane stijene je vrna vrstoa.

(
=
2
max
m
kN
A
F
c

N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

c
I nakon loma uzorak ima neku
vrstou
(rezidualna vrstoa)
Vrna vrstoa
Gradijent=
Youngov modul
ax

D
D+D
L
L
F
F

Slika XXX Izraunavanje Youngovog modula iz naponsko-deformacijske krivulje

Tijekom pokusa, ve kod naprezanja koje je jednako polovini jednoosne tlane vrstoe, poinje
otvaranje mikroprslina u uzorku.

6.2.1 Kruti, mekani i servokontrolirani strojevi za ispitivanje

Ako se pokus izvodi s kontroliranom deformacijom, mogue je dobiti kompletnu naponsko-
deformacijsku krivulju. Prvi ovakav pokus izveden je 1966. Veina dananjih strojeva imaju mogunost
kontrole deformacije. Meutim, to nije jamstvo da e se dobiti kompletna naponsko-deformacijska
krivulja za stijene s visokom krutosti (slabo deformabilne stijene s visokom vrijednosti Youngovog
modula). Ako krutost stroja u odnosu na krutost uzorka nije dovoljna, doi e do eksplozivnog loma
uzorka te se nee dobiti krivulja u postlomnom podruju. U ovom sluaju stroj se smatra mekanim (soft)
za tu vrstu stijene. Isti stroj moe biti dovoljno krut (stiff) za postizanje kompletne krivulje kada se
ispituju stijene niske krutosti (velike deformabilnosti).
Krutost stroja definira se kao sila (P) potrebna za jedinino produenje stroja (h).

h
EA
h
A
h
P
Pomak
Sila
Krutost = = = =

Aksijalna def.
ax

N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

ax

Srednji
modul
=
sr
E

c
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

c
Aksijalna def.
ax

ax

Tangentni
modul
=
t
E

N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

ax

Aksijalna def.
ax

Sekantni
modul
= Es


Krutost stroja moe se poveati:
Poveanjem modula elika (E)
Poveanjem dimenzija ploa i stupova stroja (A)
Reduciranje visine stupova (h)

Slika XXX Krutost stroja i uzorka stijene

Radi lakeeg razumjevanja pojmova krutog i mekanog stroja zamislimo da je ista stijena ispitana u
oba stroja (slika xxx). Pretpostavka je da i mekani i kruti stroj imaju linearno ponaanje u toki A koja
pretstavlja trenutak postizanja vrne vrstoe. Dijagram koji se odnosi na mekani stroj pokazuje da se
rastereenje stroja nakon postizanja vrne vrstoe odvija po liniji AE, vrlo slino kao to bi se desilo da
je uzorak optereen mrtvim optereenjem (tegovi). Kao to se vidi, aksijalna sila koja je posljedica
elastinog rastareenja stroja uvijek je vea od sile koju uzorak moe preuzeti u postlomnom stanju. To
dovodi do eksplozivnog loma uzorka. Zato se deava eksplozivni lom? Za inkrement aksijalnog
pomaka DC, stroj moe obaviti rad predstavljen povrinom DCEA, dok uzorak moe apsorbirati
maksimalni rad predstavljen povrinom DCBA. Rad predstavljen povrinom AEB,oslobaa se kao
energija, koja se manifestira uglavnom kao kinetika energija-komadi stijene lete na sve strane.

Desni dijagram na istoj slici prikazuje ponaanje krutog stroja. Njegova krutost predstavljena je linijom
AE. U ovom sluaju nee doi do nekontroliranog loma jer se stroj ne moe elastino rasteretiti po liniji
AE. Uzorku je potrebno vie rada nego to je raspoloivo. Ispitiva moe poveavati deformaciju i tako
slijediti krivulju u postlomnom podruju.

Kompresija uzorka

A
k
s
i
j
a
l
n
a

s
i
l
a

P

Produljenje stroja

Stroj

Uzorak
Prea
h
Gornja ploa okvira
Donja ploa okvira
Stupovi okvira
Linearno
Model stroja s oprugama
Ne linearno

Slika XXX Krutost stroja i krutost uzorka u postlomnom podruju

Za neke vrlo krte (brittle) stijene, postlomni dio krivulje moe biti vrlo strm tako da se ne moe
kontrolirati postlomno ponaanje ak ni u najkruim strojevima. Postoje stijene za koje se ne moe
odrediti kompletna krivulja ak kada je krutost stroja beskonana. Wawersik i Fairhurst su 1970
klasificirali kompletnu naponsko-deformacijsku krivulje u dvije klase. Klasa I obuhvaa stijene kod kojih
se deformacija u postlomnom podruju monotono poveava. Kod klase II to nije sluaj. Postlomno
ponaanje stijena iz klase I je stabilno u smislu da je potrebno uloiti rad kako bi se pokus nastavio. Kod
stijena iz klase II proces frakturiranja je nestabilan, za kontrolu frakturiranja stijeni mora biti oduzeta
energija. Klasi II pripadaju fino granulirane stijene.

Slika XXX Dvije klase naponskodeformacijskih krivulja pri jednoosnom tlaenju

Kako je izrada strojeva velike krutosti nepraktina, a pokazano je da se i pod pretpostavkom beskonane
krutosti ne moe ispitati postlomno ponaanje nekih izuzetno krtih stijena, prilo se izradi tzv. servo
kontroliranih strojeva. Sa ovim sistemom nije potrebno imati strojeve ekstremne krutosti. ISRM (1999)
preporua da okvir servokontroliranog stroja treba imati krutost veu od 5 MN/mm.

A
k
s
i
j
a
l
n
a

s
i
l
a

Potrebna energija=ABCD
Primjenjena energija=AECD

Kruti (stiff)stroj

Aksijalni pomak

A
k
s
i
j
a
l
n
a

s
i
l
a

A

E

B

D

C

A

B
E

D
C

Mekani (soft)stroj

Aksijalni pomak
A
k
s
i
j
a
l
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

Klasa I

Klasa II

Beskonana
krutost stroja

Slika XXX Shematski prikaz servokontroliranog stroja

Slika XXX Servokontrolirana prea (IGH Zagreb)

Mjerilo
sile
Uzorak
Okvir
stroja
Hidrauliki
cilindar
Servo
ventil
Hidrauliko
postrojenje
Servo
kontroler
Input
modul
Selektor
moda

Program
Program
signal
Mjerilo
pomaka
Signal koji
upravlja
servoventilom


Kao varijabla koja upravlja strojem moe se koristiti sila (naprezanje) ili pomak (deformacija). U prvom
sluaju radi se o pokusu s kontroliranom silom (naprezanjem) a u drugom o pokusu sa kontroliranim
pomakom (deformacijom). Ako se kontrolira sila (naprezanje) nije mogue dobiti kompletnu naponsko-
deformacijsku krivulju. Prema tome, za dobivanje krivulje u postlomnom podruju, kao varijablu koja
upravlja strojem treba odabrati pomak (deformaciju) uzorka. Tu moemo birati izmeu skraenja visine
(aksijalna deformacija) ili promjene promjera (radijalna deformacija). Praksa pokazuje da je puno lake
kontrolirati pokus s radijalnom deformacijom jer je radijalna deformacija osjetljivija na aksijalno
raspucavanje uzorka koje se deava u pokusu jednoosnog tlaenja. U praksi se to svodi na mjerenje
promjene opsega cilindrinog uzorka.

Postoje stijene ije se postlomno ponaanje ne moe kontrolirati ak i kada koristimo krute strojeve koji
su kontrolirani radijalnom deformacijom. To su stijene koje imaju vrlo strmu postlomnu krivulju ili
krivulju klase II. Zbog vrlo izraene homogenosti ovih stijena, izostaje lokalna koncentracija naprezanja
koja moe prouzroiti pojavu prslina prije nego je dostignuta vrna vrstoa uzorka (prijelomno stanje)
kroz krupnija zrna. U ovim homogenim, fino granuliranim stijenama, inicijacija i propagacija pukotina
deava se istovremeno. Ako se hoe izbjei nagli lom nakon to je postignuta vrna vrstoa, energija
koja se nakupila u nefrakturiranom dijelu uzorka i stroju, a posljedica je njihovog deformiranja, mora biti
naglo odstranjena promjenom smjera kretanja ploa koje pritiu uzorak.

Kako se to postie u praksi?

Kompletna krivulja klase II moe se dobiti samo ako se kao varijabla koja upravlja strojem (neovisna ili
kontrolna) koristi izraunata varijabla. Kod ove metode signal koji upravlja servoventilom dobiven je
kombinacijom signala iz mjerila radijalne deformacije i nekih algeberskih funkcija drugih signala kao to
su aksijalna deformacija i modul elastinosti).

Meutim, ni najbolji servokontrolirani strojevi velike krutosti nekada ne mogu zaustaviti nekontrolirano
ponaanje u postlomnom podruju. U ovim sluajevima ISRM (1999) predlae da se ispitivanja obave u
troosnom stanju naprezanja.

Tip stroja
Neovisna varijabla
(kontrolna)
Izvor kontrolnog signala
Optereenje
tegovima (mrtvi
teret)
Aksijalna sila
Moe se dobiti kompletna
krivulja samo u prijelomnom
podruju

Aksijalna sila
(naprezanje)
krivulja samo u prijelomnom
podruju
Signal iz mjerila sile
Aksijalni (pomak)
deformacija
krivulja za stijene koje imaju
blagi nagib krivulje u
postlomnom podruju
Signal iz mjerila kojim se mjeri
skraenje visine uzorka
Radijalni (pomak)
deformacija
krivulja za stijene koje nemaju
strmi nagib krivulje u
postlomnom podruju
Signal iz mjerila kojim se
mjerim promjena osega uzorka
Servokontrolira
ni strojevi
Izraunata varijabla
krivulja za stijene koje imaju
strmi nagib krivulje u
postlomnom podruju ili
krivulju klase II
Signal koji upravlja
servoventilom dobiven je
kombinacijom signala iz mjerila
radijalne deformacije i nekih
algeberskih funkcija drugih
signala kao to su aksijalna
deformacija i modul elastinosti

Ako se postlomna krivulja ne moe dobiti na neki od gore navedenih naina, ispitivanje treba
obaviti u troosnom stanju naprezanja.

6.2.2 Geometrija uzoraka

Iskustvo pokazuje da vrstoa mnogih materijala ovisi o dimenziji uzorka. To je primjetio jo Leonardo
da Vinci. Takoer je primjeeno da mehanika svojstva stijene ovise o obliku i veliini uzorka koji se
ispituje.

Slika XXX Efekt veliine uzorka na kompletnu naponsko-deformacijsku krivulju pri jednoosnom
tlaenju

Gornja slika pokazuje da se sa poveanjem veliine uzorka (svi uzorci imaju isti oblik-odnos promjera i
visine) smanjuje njegova vrstoa i krtost (brittlenes). Modul elastinosti ne varira znaajno sa veliinom
uzorka. Ponuena su mnoga objanjenja ove pojave. Najee se kao argument koristi raspodjela pukotina
unutar uzorka. Vei uzorak ima vei broj prslina, heterogeniji je i jae je izraena anizotropija. Veina
normi predvia da promjer uzorka mora biti najmanje 10 puta vei od najveeg zrna u uzorku. Ovaj
kriterij najee zadovoljava promjer uzorka vei od 50 mm.

Hoek i Brown (1980) predloili su da se jednoosna tlana vrstoa
cd
uzorka stijene s promjerom d (mm)
svede na vrstou koju bi imao uzorak promjera 50 mm na sljedei nain:

18 , 0
50
50
|
.
|
\
|
=
d
c cd
odnosno
18 , 0
50
50
|
.
|
\
|
=
d
cd
c

cd
-Izmjerena vrstoe uzorka sa promjerom (d)
c50
-vrstoa istog uzorka pod pertpostavkom da je imao promjer 50 mm
d-Promjer ispitanog uzorka

Praksa takoer pokazuje da vrstoa i krtost ovise i o obliku uzorka (odnosu promjera i visine
cilindrinog uzorka). Pri tome svi uzorci imaju istu veliinu (volumen).
A
k
s
i
j
a
l
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

a
x

Poveanjem veliine
uzoraka smanjuje se
vrstoa i krtost
ax

Svi uzorci imaju isti
oblik
(svi imaju isti omjer
visine
i promjera)

Sliak XXX Efekt oblika uzorka na kompletnu naponsko-deformacijsku krivulju pri jednoosnom tlaenju

6.2.3 Uvjeti optereenja

U ovom poglavlju opisat e se utjecaj naina optereenja uzorka na kompletnu naponsko-deformacijsku
krivulju stijenske mase. Na taj nain e se prikazati principi:

pokusa za odreivanje vlane vrstoe uzorka
pokusa za odreivanje deformabilnsoti i vrstoa u uvjetima troosnog tlaenja
ax
Poveanjem vitkosti
uzoraka smanjuje se
vrstoa i duktilnost
(poveava krtost)
Svi uzorci imaju isti
volumen
A
k
s
i
j
a
l
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

a
x


Slika XXX Uvjeti optereenja kod standardnih laboratorijskih pokusa

Vlana vrstoa

Gornja slika prikazuje direktno odreivanje vlane vrstoe uzorka. U inenjerskoj praksi rijetko se
koristi direktan pokus za ispitivanje vlane vrstoe iz dva razloga:
teko je pripremiti i prihvatiti uzorak,
stijena na terenu uglavnom nikada nije u uvjetima direktnog vlaka.

Zbog toga se za odreivanje vlane vrstoe uglavnom koriste indirektne metode. Kod indirektnih metoda
vlana naprezanja generirana su tlanim. Stijena ima mnogo manju vlanu vrstou u odnosu na tlanu pa
je ovakav pristup mogu. Obrnut sluaj, da se tlano naprezanje generira vlanim nije mogu.
n
Direktni posmik
Jednoosni vlak
t
Jednoosno
2
Poliaksijalno
tlaenje
Troosno
tlaenje

Biaksijalno
tlaenje

Slika XXX Brazilski pokus za indirektno odreivanje vlane vrstoe

Vlana vrstoa uzorka
t
se rauna iz slijedeg izraza:

| | MPa
Dh
P
Dh
P
t
636 , 0 2
= =

P=sila loma (N),
D=promjer ispitivanog uzorka (mm)
h=visina ispitivanog uzorka (mm).

Ideja brazilskog pokusa roena je nakon pucanja jednog od kamenih valjaka koji su sluili za
premjetanje neke crkve u Brazilu.
Deformabilnsot i vrstoa u uvjetima troosnog tlaenja

Troosno tlaenje nije troosno u pravom smislu jer je
2
=
3.
Samo poliaksijalno tlaenje omoguava
tlaenje s tri razliita glavna naprezanja. U praksi je teko postii poliaksijalne uvjete u laboratoriju pa se
ovaj pokus ne koristi rutinski.

Efekt bonog tlaenja uzorka je faktor koji najdrastinije mjenja oblik kompletne naponsko-
deformacijske krivulje. Opi trend utjecaja bonog tlaka na oblik kompletne krivulje prikazan je na slici
xxx.

Najee stijena ima krto ponaanej (brittle) u uvjetima jednoosnog tlaenja. Ista stijena u uvjetima
djelovanja bonog (radijalnog) naprezanja pokazat e manju krtost (veu duktilnost). Sa poveanjem
bonog naprezanja stijena e biti sve manje krta a sve vie duktilna. Pri nekoj vrijednosti bonog
naprezanja kompletna krivulja u postlomnom podruju postat e vodoravna. U ovom stanju deformacija
e biti kontinuirana kod konstantnog naprezanja. Ispod ove linije, stijena pokazuje omekavanje (strain
softnes) a iznad ove linije dogaa se ovravanje uzorka (strain hardening). Vodoravna linija naziva se
krto-duktilni prijelaz (brittle-ductile transition). Ova linija predstavlja granicu izmeu nestabilnog
ponaanja sa poveanjem deformacije (krto ponaanje) i stabilnog ponaanja sa poveanjem deformacije
(duktilno ponaanje).
t
D
h

Slika xxx Efekt bonog naprezanja u troosnom pokusu na oblik kompletne krivulje i prijelaz iz krtog u
duktilno pnaanje stijene

6.2.4 Efekti okolia

Na ponaanje stijene bitan utjecaj imaju i efekti okolia. Naroito se meu njima istiu efekti:

vlanosti,
vremena,
temperature.

Vlanost

Vlanost uzorka utjee na kompletnu naponsko-deformacijsku krivulju nekih stijena jer se promjenom
vlanosti mijenja njihova deformabilnost, tlana vrstoa i postlomno ponaanje.

Vlanoet stijene vezana je za razne pojave a naroito se istiu:

isuivanje (desication) to dovodi do pojave negativnih pornih tlakova (suction),
raspucavanje (slaking) pod utjecajem suenja i vlaenja,
bubrenje (swelling) kada stijena pod djelovanjem vode poveava volumen,
pojava pornih tlakova to vodi do poznatog koncepta efektivnih naprezanja (effective stress).
Treba pomenuti i efekte smrzavanja porne vode, te utjecj kemizma podzemne vode na ponaanje stijena
(otapanje stijena pod djelovanjem kiselina i slino).
ax
A
k
s
i
j
a
l
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

a
x

Duktilno
Krto
Poveanje
bonog naprezanja

6.2.5 Efekti vremena

Tijekom pokusa tlaenja, mikrofrakturiranje se deava u prijelomnom podruju kompletne krivulje i to u
njenoj ranoj fazi. Vei dio prijelomnog podruja kompletne krivulje smatra se podrujem elastinog
ponaanja. Iako teorija elastinosti ne ukljuuje efekt vremena, za oekivati je da je prijelomna zona
kompletne krivulje ovisna o vremenu zbog pojave mikrofrakturiranja.

etiri glavna vremenski ovisna efekta su:

brzina deformiranja (strain rate),
teenje (creep)-stijena se deformira i kod stalnog naprezanja,
relaksacija (relaxation)-dolazi do smanjenja naprezanja u stijeni kada se nametnuta deformacija
odrava stalnom,
zamor (fatigue)-dolazi do poveanja deformacije uslijed ciklike promjene naprezanja.

6.2.6 Efekti temperature

Ispitivanja pokazuju da se sa poveanjem temperature reducira modul elastinosti i tlana vrstoa
stijene. Takoer, na visokim temperaturama dolazi do oteenja mikrostrukture.

6.3 Kriteriji vrstoe
U literaturi se kriterij vrstoe (strength criteria) nakada naziva kriterijem loma (failure criteria).

Kriterij vrstoe (strength criteria) je jednadba koja se koristi za provjeru dali e se desiti lom pod
djelovanjem tri glavna naprezanja koja se predviaju na odreenoj lokaciji. Poznato je da je tlana
vrstoa stijene mnogo vea od vlane (najmanje 8 puta). Takoer je poznato da se vrstoa stijene
poveava sa poveanjem bonog naprezanja. To pokazuje da je za definiranje svih moguih uvjeta loma
potrebno izvesti vie razliitih pokusa.

Potpuni kriterij loma moe se prikazati kao povrina u trodimenzionalnom naponskom prostoru kod koga
se na svakoj od osi prikazuje jedan od tri glavna naprezanja. Povrina dominantno lei u oktantu gdje
vlada tlaenje, poto stijena ima malu vlanu vrstou.

Razliiti djelovi povrine koja predstavlja kriterij vrstoe rezultat su razliitih vrsta pokusa. Toke A, B i
C, predstavljau jednoosnu tlanu vrstou a toke D, E i F jednoosnu vlanu vrstou. Krivulje AG, BH i
CI predstavljaju vrstou u uvjetima troosnog naprezanja (aksisimetrini pokus,
2
=
3
), a krivulje AB,
BC i CA vrstou u uvjetima biaksijalnog tlaenja.

Goodman (1980) definira kriterij vrstoe kao promjenu vrne vrstoe s promjenom bonog naprezanja.

Slika XXX Kriterij vrstoe u todimenzionalnom prostoru naprezanja

Proces loma stijene je ekstremno kompleksan i ne moe se prikazati jednostavnim modelom. Za
rjeavanje inenjerskih problema neophodno je predvidjeti dali postoje uvjeti za lom i kada e se on
desiti. Tradicionalno je naprezanje smatrano uzrokom a deformacija posljedicom pri ispitivanju stijena.
Kao posljedica toga bila je uporaba strojeva sa konstanim prirastom sile (naprezanja). Zato je i bilo
prirodno prikazati vrstou stijene u obliku naprezanja koje vlada u uzorku u trenutku loma. Kako su
pokusi jednoosnog i troosnog tlaenja najuobiajeniji pokusi u mehanici stijena, najee se kriterij
vrstoe prikazuje kao:

vrstoa=f(
1
,
2,

3
)

Uvoenjem krutih i servokontroliranih strojeva i preferiranja da se pokus kontrolira deformacijom, moda
bi se kriterij vrstoe trebao prikazati kao:

vrstoa=f(
1
,
2,

3
)

U praksi se koristi vie razliitih kriterija. Prikazat e se Coulomb-Mohrov kriterij i Hoek-Brownov je
(empirijski) kriterij.

6.3.1.1 Coulombov-Mohrov kriterij

Coulomb-Mohrov kriterij izraava odnos posminih i normalnih naprezanja u trenutku loma.

Za dvodimenzionalni sluaj, stijena e se lomiti kod kritine kombinacije normalnih i posminih
naprezanja:

n
+ =
0

0
=kohezija
=koeficijent trenja

( ) 2 sin
2
1
3 1
=
( ) ( ) 2 cos
2
1
2
1
3 1 3 1
+ + =
n

Jednadbe za i
n
su jednadbe kruga u u (- ) prostoru.

Slika XXX Coulomb-Mohrov kriterij vrstoe

Cuolomb-Mohrov kriterij prikazuje se ravnom linijom koja tangira Mohrove krugove koji predstavljaju
kritinu kombinaciju glavnih naprezanja (vrijednosti glavnih naprezanja u trenutku loma)
c + = tan
gdje je:
= kut unutarnjeg trenja,
c= kohezija,
=posmino naprezanje u trenutku loma ili posmina vrstoa.

u
t
Jednoosno tlaenje Jednoosni vlak
2
=tan
0
=c
Mohrova anvelopa
c
Kod loma
2=90+
= 45+/2

n

Sve kombinacije normalnih i posminih naprezanja koje lee ispod ovako definiranog kriterija
predstavljaju stabilno stanje (nee doi do loma materijala).

Ovim kriterijem moe se prikazati i rezidualna vrstoa stijene. U ovom sluaju krugovi se crtaju s
vrijednostima glavnih naprezanja koji odgovaraju rezidualnoj vrstoi iz postlomnog podruja kompletne
krivulje.

Donja slika prikazuje rezultate serije od 7 troosnih pokusa (
1
2
=
3
). Ovim rezultatima najbolje
odgovara sljedei Coulomb-Mohrov kriterij vrstoe (koeficijent korelacije=0,9331):

59 , 46 50 , 33 tan + =

Slika XXX Coulomb-Mohrov kriterij vrstoe u - dijagramu (program Rockdata)


Cuolomb-Mohrov -kriterij moe se prikazati i u dijagramu glavnih naprezanja.

ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Tests (1983), Suggested Methods for
Determining the Strength of the Rock Materials in Triaxial Compression (Revised version), Int. Jour. of
Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 20, No 6, pp 283-290.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ str.176

gdje je:

ci
=jednoosna tlana vrstoa intaktne stijene
k-kut nagiba linije
1
-
3

c=kohezija

Ako se rezultati pokusa prikau u dijagramu: (
1
+
3
)/2-(
1
-
3
)/2, Mohr-Coulombovi parametri,
kohezija i kut trenja raunaju se na sljedei nain:

ci
k

3

' '
3 1
k
ci
+ =
1
1
sin '
+
=
k
k
arc
k
c
ci
ci
2
' cos 2
' sin 1
'

=

6.3.1.2 Hoek-Brownov kriterij vrstoe

Oslanjajui se na rezultate ispitivanja i teorijsko iskustvo s mehanikom frakturiranja stijene, Hoek i
Brown su eksperimentirali s brojnim parabolinim krivuljama kako bi pronali jednu koja dobro
koincidira sa originalnom Grifith-ovom teorijom. Autori su istraivali kriterij postupkom pokuaja i
pogreke te su konano 1980. godine predloili sljedei kriterij vrstoe za intaktnu stijenu:

5 , 0
'
3 '
3
'
1
1
|
|
.
|
\
|
+ + =
ci
i ci
m

1
=vee glavno efektivno naprezanje u trenutku loma

3
=manje glavno efektivno naprezanje u trenutku loma

ci
m
i
=konstanta intaktne stijene

Da bi se definirao kriterij vrstoe poterbno je obaviti vie pokusa pri troosnom tlaenju sa razliitim
bonim naprezanjima (norme predviaju najmanje 5 uzoraka iste stijene). Ako su ispitane i jednoosna
tlana i vlana vrstoa, i one se mogu ukljuiti u definiranje kriterija vrstoe (pokus jednoosnog
tlaenja je poseban sluaj troosnog pokusa kod koga je bono naperzanje jednako nuli).

Na osnovi ovih rezultata mogu se definirati parametri potrebni za opis kriterija vrstoe. Za stijenu sa
donje slike, izraunat je parametar m
i
=6,65 i jednoosna tlana vrstoa intaktne stijene
ci
=168,38MPa, te
za nju vrijedi ovaj kriterij vrstoe:

5 , 0
'
3 '
3
'
1
1
38 , 168
65 , 6 38 , 168
|
|
.
|
\
|
+ + =

Slika XXX Hoek-Brownov kriterij vrstoe u
1
-
3
i - dijagramu (program Rockdata)

U dijagramu
1
-
3
prikazana je tzv. Mogijeva linija koja razdvaja podruje duktilnog i krtog ponaanja
stijene. Mogijeva linija definirana je odnosom:

1
=3,4
3

Treba napomenuti da Hoek-Brownov kriterij vrijedi samo za uvjete u kojima se stijena ponaa krto.

6.4 Rjenik

vrstoa (strength) Maksimalno naprezanje koje materijal moe podnijeti bez loma za bilo koji tip
optereenja (ISRM, 1975).
Duktilnost (ductility)- uvjet u kojem materijal trpi stalnu deformaciju bez gubljenja sposobnosti da se
odupre optereenju (ISRM, 1975).
Deformabilnost
(deformability)
Deformabilnost (deformability) se moe opisati kao lakoa kojom se stijena moe
deformirati
Deformacija
(deformation)
Deformacija (deformation) se definira kao promjena oblika (ekspanzija, saimanje
(contraction) ili neki drugi oblik distorzije (distortion)). Obino se deava kao
odgovor na djelovanje optereenja ili naprezanja ali moe biti i posljedica
promjene temperature ili vlanosti (bubrenje ili skupljanje (swelling or shrinkage)).
Deformacija (deformation) se mjeri u jedinicama duljine (m) ali se obino izraava
kao neimenovani broj i tada se zove deformacija (strain).
Deformacija (strain) Deformacija (strain) predstavlja odnos promjene duljine nekog elementa i njegove
originalne duljine.
Distorzija (distortion) Promjena oblika krutog tijela. (ISRM, 1975).
Elastiniost (elasticity) Svojstvo materiajla koji se vraa u originalni oblik nakon rastereenja (ISRM,
1975).
Intaktna stijena Intaktna stijena (intact rock) je materijal stijenske mase, tipino predstavljen
cijelom jezgrom iz buotine koja ne sadri guste strukturne diskontinuitete (ISRM,
1975).
Kriterij loma (failure
criterion)-
Teorijski ili empirijski izvedeni odnosi naprezanja ili deformacija koji
karakteriziraju pojavu loma u stijeni (ISRM, 1975).
Krti lom (brittle
fracture)
Iznanadni lom sa cjelokupnim gubitkom kohezije uzdu plohe (ISRM, 1975).
Krutost (stiffness) Krutost (stiffness) se moe opisati kao otpor deformiranju. Krutost je pojam
inverzan pojmu-deformabilnost.(Franklin J.A., Dusseault, M.B., 1989. p.271).
Naprezanje (stress) Sila koja djeluje okomito na plohu elementa, podjeljena sa povrinom elementa
(ISRM, 1975).
Relaksacija (relaxation) Relaksacija (relaxation) je definirana kao redukcija naprezanja kod konstantne
deformacije; Oslobaanje naprezanja usljed teenja (ISRM,1975).
Teenje (creep) Teenje (creep) je definirano kao kontinuirano poveanje deformacije kod
konstantnog naprezanja
Zamor (fatigue) Postoji poveanje deformacije (smanjenje vrstoe) usljed ciklikih promjena
naprezanja

teenje
relaksacija
N
a
a
p
r
e
z
a
n
j
e

Deformacija

6.5 Literatura

Fairhurst, C., E., Recent development in Laboratory Testing of Geotechnical and Construction Materials (MTS
Systems Corporationa)
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600 p. (pp. 281-
285).
Harrison, J.P., Hudson, J.P., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illustrative Worked Exsamples, Pergamon, 506 p.
Hoek, E., Brown, E.T., (1980), Underground excavation in Rock, The Institute of Mining and Metallurgy, London,
527 p.
Hoek, E., Kaiser, P.K., Bawden, W.F., (1995), Support of Underground Excavations in Hard Rock, Balkeme, 215 p.
Hudson, J.A. and Harrison J.P.,2000, Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles, Pergamon,
444 p.
Jaeger, C., (1979), Rock Mechanics and Engineering, second edition, Cambridge University Press, 523 p.
Jumikis, A.R., (1979), Rock Mechanics, Trans Tech Publucation, Series on Rock and Soils Mechanics, Vol.3.
(1978/79) No5.
Obert, L., Duvall, W. I., (1967) Rock Mechanics and the Design of Structures in Rock, John Wiley and Sons, 650 p
Sheorey, P.R., 1997, Empirical failure Criteria, Balkema, 176 p.
Stagg, K.G., Zienkiewicz, O.C., (1968) Rock Mechanics in Engineering Practice, John Wiley and Sons, 442 p.
Thuro, K., Plinninger, R.J., Zah, Schutz, S., 2001, Scale Effects in Rock Strength Properties. Part 1: Uncconfined
Compressive strength test and Brazilian Test, Rock Mechanics-a Challenge for Socety, Proceedings of the
regional Symposium Eurock 2001, Finland, pp. 169-174
Thuro, K., Plinninger, R.J., Zah, Schutz, S., 2001a, Scale Effects in Rock Strength Properties. Part 2: Point Load test
and Point Load Strength Index, Rock Mechanics-a Challenge for Socety, Proceedings of the regional
Symposium Eurock 2001, Finland, pp. 175-180.

Norme i preporuke
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1974), Suggested Methods for Determining
Shear Strength.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978b), Suggested Methods for Determining
Tensile Strength of Rock Materials, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 15, , pp. 99-
103.
ISRM Comission on Standardization of Laboratory and field test. (1979a), Suggested Methods for Determining the
Uniaxial Compressive strength and Deformability of Rock Materials, International Journal of Rock Mechanics
and Mining Sciences, Vol. 16, pp 135-140.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Tests (1983), Suggested Methods for Determining
the Strength of the Rock Materials in Triaxial Compression (Revised version), Int. Jour. of Rock Mech. Min.
Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 20, No 6, pp 283-290.
ISRM, Commission on Testing Methods, Working Group on Revision of the Point Load Test Method (1985),
Suggested Methods for Determining Point Load Strength, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech.
Abstr. Vol. 22, No 2, pp 51-60.
ISRM Suggested Method for the Complete Stress-Strain Curve for Intact Rock in Uniaxial Compression, 1999.
ISRM, Commission on Terminalogy, Symbols and Graphic Representation 1975, Terminology (english, french,
germany).
ASTM D-2938Standard Test Method for Unconfined Compressive Strength of Intact Rock Core Specimens
ASTM D 3148 Standard Test Method for Elastic Moduli of Intact Rock Core Specimens in Uniaxial Compression
ASTM D 2664 Standard Test Method for Triaxial Compressive Strength of Undrained Rock Core Specimens
Without pore Pressure Measurements
ASTM D 5407 Standard Test method for Elastic Moduli of Undrained Intact Rock Core Specimen in Triaxial
Compression Without Pore Pressure Measurement
ASTM D 4543 Practice for Preparing Rock Core Specimens and Determining Dimensional and Shape Tolerances

Ivan Vrkljan

7 Diskontinuiteti

Diskontinuiteti kontroliraju ponaanje stijenske mase to je naroitoje
izraeno pri niskim nivoima naprezanja. Opisana su osnovna svojstva
diskontinuittta koje treba odrediti tijekom istranih radova kao i nain
odreivanja njihove posmine vrstoe.

7-Diskontinuiteti.doc


7 Diskontinuiteti

7.1 Uvod................................................................................................................................. 3
7.2 Ispucalost stijenske mase kao cjeline................................................................................... 4
7.2.1 Intenzitet ispucalosti ...................................................................................................... 4
7.2.1.1 Veliina bloka (block size) ..................................................................................... 4
7.2.1.2 RQD-Rock Quality designation indeks.................................................................... 4
7.2.1.3 Volumna zastupljenost pukotina ............................................................................. 5
7.2.2 Oblik bloka ................................................................................................................... 6
7.2.3 Identifikacija skupova diskontinuiteta ............................................................................. 6
7.3 Karakteristike pojedinog skupa diskontinuiteta .................................................................... 6
7.3.1 Tipovi skupova.............................................................................................................. 6
7.3.1.1 Rasjedi i pukotine .................................................................................................. 6
7.3.1.2 Meuslojni diskontinuiteti ...................................................................................... 7
7.3.1.3 Kliva ................................................................................................................... 7
7.3.1.4 Ostali diskontinuiteti .............................................................................................. 7
7.3.2 Orijentacija.................................................................................................................... 7
7.3.3 Razmak......................................................................................................................... 9
7.3.4 Kontinuiranost ............................................................................................................... 9
7.3.5 Karakteristike ploha diskontinuiteta ................................................................................ 9
7.3.5.1 Hrapavost.............................................................................................................. 9
7.3.5.2 vrstoa zidova ..................................................................................................... 9
7.3.6 Karakteristike razdvajanja .............................................................................................. 9
7.3.6.1 Zjev i irina diskontinuiteta .................................................................................... 9
7.3.6.2 Ispuna ................................................................................................................. 10
7.3.6.3 Curenje i vlanost ................................................................................................ 10
7.4 Mehanika svojstva.......................................................................................................... 10
7.4.1 Krutost (stiffness) diskontinuiteta.................................................................................. 10
7.4.2 vrstoa diskontinuiteta ............................................................................................... 12
7.4.2.1 Odreivanje posmine vrstoe po Bartonu ........................................................... 15
7.4.2.2 Utjecaj tlaka vode ................................................................................................ 21
7.4.2.3 Ekvivalentna (instantaneous; apparent) kohezija i kut trenja.................................... 21
7.5 Rjenik ........................................................................................................................... 22
7.6 Literatura ........................................................................................................................ 23

7 Diskontinuiteti 3

7.1 Uvod

U poglavlju koje opisuje ponaanje intaktne stijene istaknuta je deformabilnost, odnosno krutost
(stiffnes), kao osnovno svojstvo definirano Youngovim modulom. U prijelomnom podruju kompletne
naponsko-deformacijske krivulje, intaktna stijena se ponaa manje-vie elastino. Istinski elastian
materijal ne apsorbira energiju, on reagira na optereenje trenutno i moe na sebe preuzeti bilo koje
optereenje. Ako bi se stijena ponaala na ovaj nain, onda nebi bilo problema niti sa iskopom a niti sa
lomom. Naime, do loma nebi dolazilo bez obzira na nivo naprezanja. Meutim kao to to pokazuje
kompletna naponsko-deformacijska krivulja intaktne stijene, stijena se pri nekom nivou naprezanja lomi i
ima odreena mehanika svojstva i nakon loma (pstlomnu deformabilnost I vrstou). Ova injenica ima
dvije posljedice :

Kroz geoloku povijest stijena se lomila i na taj nain su formirani rasjedi (faults) i pukotine
(joints).
Rasjedi i pukotine mogu biti slabe veze u strukturi stijene.

Tijekom geoloke povijesti stijena je bila izloena orogenezi i nekim drugim procesima naprezanja to je
rezultiralo njenim frakturiranjem u blokove razliite veliine i oblika. esto puta je struktura stijenske
mase vrlo kompleksna kao to to pokazuje slika xxx.

Slika XXX Kompleksna struktura stijenske mase kao posljedica naprezanja tijekom geoloke povijesti

Izmeu termina diskontinuitet (discontinuity) i fraktura (fracture), Meunarodno drutvo za
mehaniku stijena se odluilo za diskontinuitet kao kolektivni termin za veinu tipova pukotina, slabih
meuslojnih ploha, slabih ploha kriljavosti, oslabljenih zona i rasjeda.

ploha kriljavosti te oslabljenih zona i rasjeda (ISRM, 1978).

Na kraju ovog poglavlja dane su definicije strukturnih elemenata stijenske mase kojima se opisuje njena
diskontinuiranost.

Da bi se opisala stijenska masa, pored karakteristika intaktne stijene treba prikupuiti i podatke o njenoj
ispucalosti.

Za opis jedne getehnike jedinice (GMU-Geotechnical Mapping Units) kao cjeline, treba odrediti
intenzitet ispucalosti stijenske mase. Intenzitet ispucalosti opisuje se sljedeim svojstvima:

o Veliina bloka, RQD i oblik bloka

o Broj i tipove skupova diskontinuiteta

Za opis svakog skupa diskontinuiteta unutar jedne getehnike jedinice, treba odrediti:
o Orijentaciju (orientation)
o Razmak (spacing)
o Kontinuiranost (persistence)
o Povrinsku teksturu
o Hrapavost (roughness)
o Zjev i irinu (aperture and witdh)
o Ispunu (filling)
o vrstou zidova (wall strength)
o Curenej (seepage)

7.2 Ispucalost stijenske mase kao cjeline

7.2.1 Intenzitet ispucalosti

7.2.1.1 Veliina bloka (block size)

Veliina bloka u strukturi stijenske mase analogna je veliini zrna u teksturi stijene (esto na
mikroskopskoj skali). Blok nastaje kao posljedica presjeacnja vie skupova diskontinuiteta, pa veliina
bloka ovisi o meusobnoj orijentaciji skupova kao i razmaku diskontinuiteta u pojedinom skupu.
Pojedinani diskontinuiteti mogu izazvati daljnje smanjenje dimenzija blokaova.

7.2.1.2 RQD-Rock Quality designation indeks

RQD indeks u praksu je uveo Deere (1967) radi kvantitativne procjene kvalitete stijenske mase iz jezgre
buotine. RQD je definiran kao postotak komada intaktne jezgre duljih od 10 cm u odnosu na ukupnu
duljinu. esto puta postoji potreba za izraunavanjem RQD indeksa na lokacijama gdje nisu izvene
istrane buotine. Ako je stijenska masa vidljiva na izdanccima ili u iskopu, RQD se moe izraunati iz
broja diskontinuiteta po jedinici volumena .
Singh i Goel (1982) pokazuju i mogunost izraunavanja RQD indeksa iz odnosa brzina prostiranja
valova u intaktnom uzorku i stijenskoj masi.
7 Diskontinuiteti 5

Slika XXX Postupak mjerenja i izraunavanja RQD indekasa (Deere, 1968)

Klasa broj RQD (%) Kvalitet stijenske mase
1 <25 Vrlo slaba (Very poor)
2 25-50 Slaba (Poor)
3 50-75 Povoljna (Faair)
4 75-90 Dobra (Good)
5 90-100 Vrlo dobra (Excellent)

7.2.1.3 Volumna zastupljenost pukotina

Povrinaka i volumna gustoa ispucalosti moe se izraziti u obliku srednjeg broja diskontinuiteta na
jedininu povrinu ili jedinini volumen stijenske mase.
L=38 cm
L=17 cm
L=0
L=20 cm
L=35 cm
Prekid buenja
L=0 Nije izvaena
jezgra
L
=

2

m

100
10
=
jezgre duljina a Ukupn
cm od duljih fragmenata
RQD
% 55 100
200
35 20 17 38
=
+ + +
= RQD

7.2.2 Oblik bloka

Veina stijenskih masa ima karakteristian oblik bloka koji ovisi o broju skupova diskontinuiteta te
njihovoj orijentaciji i razmaku.

7.2.3 Identifikacija skupova diskontinuiteta

Skup diskontinuiteta sastoji se od pojedinanih diskontinuiteta slinih fizikalnih i mehanikih
karakteristika koji su priblino paralelni. Svi diskontinuiteti u nekom podruju mogu se grupirati u dva ili
vie skupova diskontinuiteta koji svi zajedno ine sistem diskontinuiteta (Franklin i Dusseault, 1989, p.
55; ISRM, 1978. p. 321; Hudson i Harrison, 200, p. 124).

U stijenskoj masi mogu se pojaviti i diskontinuiteti koji ne pripadaju niti jednom od skupova (pojedinani
diskontinuiteti) (ISRM, 1978).

7.3 Karakteristike pojedinog skupa diskontinuiteta

7.3.1 Tipovi skupova

Kao to se intaktna stijena opisuje njenim imenom, tako svakom skupu diskontinuiteta treba pridruiti
ime koje govori o njegovoj genezi. To svaki puta nije jednostavno ak ni iskusnim geolozima.

7.3.1.1 Rasjedi i pukotine

Tijekom geoloke povjesti stijena je bila izloena razliitim naprezanjima koja su premivala njenu
vrstou. Posljedica dejlovanja ovih naperzanja bilo je stvaranje brojnih diskontinuiteta. Diskontinuiteti
su nastajali na jedan od naina prikazanih na slici xxx.

Slika XXX Nastajanje diskontinuiteta
Frakturiranje stijena
vlanim naprezanjem
Frakturiranje stijena posminim
naprezanjem
7 Diskontinuiteti 7

Kao to se vidi, diskontinuiteti su nastajali kao posljedica djelovanja vlanih i posminih naprezanja. Ovo
ima za posljedicu nastajanje dva osnovna tipa diskontinuiteta:

1. Pukotine (joints) su posljedica djelovanja vlanih naprezanja
2. Posmine zone ili rasjedi (shear zone or faults) posljediac su posminih naprezanja

7.3.1.2 Meuslojni diskontinuiteti

Sloj (bed) je geoloko tijelo uglavnom jednolina sastava po cijeloj debljini, koje je od
sedimenata u u krovini i podini odvojeno diskontinuitetima, bilo zbog promjene
granulometrijskog ili mineralnog sastava bilo orijentacijom ili nainom pakovanja sastojaka, bilo
promjenmom litolokog sastava ili otvorenim meuslojnim plohama. (Tiljar, 1993, str. 32).

Slojevitost je jedna od prvih karakteristika koje zapaamo na terenu kao osnovnu odliku
sedimentnih stijena, tj. pojavu vie manje jasna izdvajanja pojedinih strukturno,
granulometrijski, teksturno ili litoloki jedinstvenih lanova u sedimentnim stijenama.(Tiljar,
1993, str. 33).

7.3.1.3 Kliva

Kliva je posljedica deformiranja stijene tijekom metamorfizma. Obiljeen je subparaelnom orijentacijom
minerala koji rekristaliziraju priblino okomito na maksimalna tlana naprezanja.

Kliva (cleavage)-Tendencija kalanja ili pucanja uzdu jasnih paralelnih ploha koje mogu biti jako
nagnute u odnosu na slojevitost. To je sekundarno obiljeje strukture i obino je povezano sa
rekristalizacijom stijene (ISRM, 1985).
7.3.1.4 Ostali diskontinuiteti

7.3.2 Orijentacija

Orijentacija (orientation)-Poloaj diskontinuiteta u prostoru. (ISRM, 1978).

Orijentacija diskontinuiteta izraava se sa tri veliine:
Pruanje (strike) (
0
)
Nagib (dip) (
0
)
Pravac nagiba (dip direction) (
0
)

Da bi se u potpunosti definirala orijentacija diskontinuiteta nije potrebno izmjeriti sve tri veliine.
Ako se izmjeri pruanje i nagib moe se izraunati pravac nagiba.
Ako se izmjere nagib i pravac nagiba mogue je izraunati pruanje.

Drugi nain je praktiniji za inenjersku praksu.


Slika XXX Elemnti orijentacije izraeni preko pruanja i nagiba (ISRM, 1978)

Slika XXX Elemnti orijentacije izraeni preko nagiba i pravca nagiba
Pruanje= Pravac
nagiba+90
0

(Strike)
Pravac nagiba
(Dip Direction;
Azimuth)
Nagib
(Dip)
Sjever
(North)
Reversno pruanje=
Pravac nagiba-90
0

(Reverse strike)

=nagib
Pravac nagiba
N
=pruanje (strike)
= nagib (dip)
Pravac nagiba= -90
0
(dip
direction)
N

=nagib
Pravac nagiba
=pruanje (strike)
= nagib (dip)
Pravac nagiba= +90
0
(dip
direction)
7 Diskontinuiteti 9

7.3.3 Razmak

Razmak (spacing)-Srednja udaljenost dva susjedna diskontinuiteta u jednom skupu, mjerena normalno na
plohe diskontinuiteta (Franklin i Dusseault, 1989, p. 62).

7.3.4 Kontinuiranost

Kontinuiranost (persistence)-Duljina diskontinuiteta na plohi promatranja (ploha iskopa ili plaha
prirodnog izdanka stijenske mase) (ISRM, 1978). Kontinuiranost se moe definirati i kao postotak
segmenata diskontinuiteta na ukupnoj povrini mjerenja u ravnini diskontinuiteta. Kae se da
diskontinuitet ima 100% kontinuiranost ako se protee preko cijele plphe promatranja (Franklin i
Dusseault, 1989, p. 64)

7.3.5 Karakteristike ploha diskontinuiteta

7.3.5.1 Hrapavost

7.3.5.2 vrstoa zidova

vrstoa zidova (wall strength)-Tlana vrstoa stijene u zidovima diskontinuiteta. Moe biti manja od
vrstoe intaktne stijene zbog alteracije i oteenja u zoni diskontinuiteta. Ovo je vaan parametar za
posminu vrstou diskontinuiteta ako su zidovi diskontinuitata u kontaktu.

7.3.6 Karakteristike razdvajanja

7.3.6.1 Zjev i irina diskontinuiteta

Zjev (Aperture)-Okomiti razmak izmeu susjednih zidova diskontinuiteta. Prostor izmeu zidova
ispunjen je zrakom ili vodom. Ako je prostor izmeu zidova ispunjen sa tlom ili stijenom, onda se ovaj
razmak zove irina diskontinuiteta (width) (ISRM, 1978).

Slika XXX Tipovi diskontinuiteta

Zatvoreni
diskontinuitet
Zjev
(aperture)
Otvoreni
diskontinuitet
irina (width)
Ispunjeni
diskontinuitet

7.3.6.2 Ispuna

Ispuna (filling)-Materijal koji razdvaja susjedne zidove diskontinuiteta i koji je uobiajeno slabiji od
stijene u zidovima. Tipini materijali ispune su: pijesak, silt, glina, brea, milonit i slino (ISRM, 1978).

7.3.6.3 Curenje i vlanost

Curenje (seepage)-Teenje vode i vlaenje vidljivo u pjedinom diskontinuitetu ili u stijenskoj masi kao
cjelini (ISRM, 1978).

7.4 Mehanika svojstva

7.4.1 Krutost (stiffness) diskontinuiteta

Deformabilnost (deformability) opisuje lakou deformiranja i obrnuto, krutost (stiffness) opisuje
otpornost deformiranju. to je vea krutost manja je deformabilnost i obrnuto.

Iz normalnih i posminih sila, raunaju se normalna i posmina naprezanja djelenjem sile i nominalne
povrine diskontinuiteta. Deformiranje se uvijek prikazuje kao pomak (jedinica duljine) a ne kao
deformacija (neimenovan broj) jer se ne moe definirati duina pomou koje bi se dobila deformacija.
Zbog toga se krutost diskontinuiteta (stiffness) izraava u MPa/m a ne u MPa kao to je to sluaj kod
intaktne stijene.

Treba primjetiti da se diskontinuitet pod djelovanjem posminih naprezanja ponaa slino kao i intaktna
stijena pod normalnim naprezanjima. Za oekivati je da e se i stijenska masa koju ine intaktna stijena i
diskontinuiteti ponaati na slian nain.

7 Diskontinuiteti 11

Ponaanje diskontinuiteta pri tlanom, vlanom i posminom naprezanju
Vrsta
naprezanja
Skica Dijagram ponaanja

T
l
a
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

V
l
a
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

P
o
s
m
i
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

Slika XXX Ponaanje diskontinuiteta pri tlanom, vlanom i posminom naprezanju

Pomak

vrstoa intaktne
stijene

Pomak
Prema definiciji,
diskontinuiteti nemaju
vlanu vrstou

Pomak


7.4.2 vrstoa diskontinuiteta

Na malim dubinama, gdje su primarna naprezanja niska, lom intaktne stijene deava se samo izuzetno i
malog je opsega te je ponaanje stijenske mase kontrolirano klizanjem po diskontinuitetima. Da bi se
mogla analizirati stabilnsot bloka omeenog diskontinuitetima, neophodno je poznavati imbenike koji
kontroliraju posminu vrstou diskontinuiteta (Hoek, p.60).

Posmina vrstoa ravnih povrina

Pretpostavimo da su na seriji uzoraka koji imaju cementirani diskontinuitet u sebi, obavljeni pokusi
izravnog posmika. Diskontinuitet je ravan (ne sadri nepravilnosti i nije valovit). Na uzorak djeluje
normalno naprezanje
n
koje je okomito na plohu diskontinuiteta a mjeri se posmino naprezanje koje je
potrebno da izazove pomak . Posmino naprezanje e se poveavati dok se ne dostigne vrna vrstoa.
Ako se nastavi pomjeranje gornje polovine uzorka, posmino naprezanje e pasti na tzv. rezidualnu
vrijednost koja e ostati stalna i kod velikog pomaka . Ako se pokus izvede na vie uzoraka s razliitim
normalnim naprezanjima, mogue je dobiti kriterije vrne i rezidualne vrstoe u -
n
dijagramu. Kod
ravnih diskontinuiteta kriterij vrstoe biti e uglavnom ravna linija.

Odnos vrne posmine vrstoe
p
i normalnog naprezanja
n
moe se prikazati Mohr-Coulombovim
kriterijem vrstoe:
tan
n p
c + =
gdje je
c-kohezija (kohezivna vrstoa cementirane plohe diskontinuiteta)
-kut trenja

U sluaju rezidualne vrstoe, kohezija pada na nulu pa se kriterij vrstoe moe prikazati kao odnos:
r n r
tan =
gdje je:

r
-rezidualni kut trenja

Sliak XXX Ispitivanje posmine vrstoe diskontinuiteta

Na ovaj je nain ilustrirano fizikalno znaenje kohezije, termina koji je preuzet iz mehanike tla. Kod tla,
kohezija je posljedica adhezije izmeu estica tla. U mehanici stijena se prava kohezija pojavljuje pri
posmiku cementiranih ploha. Kao to e se kasnije vidjeti kohezija je kod neravnih diskontinuiteta
posljedica njhove hrapavosti. Jednoastavno, kohezija je odsjeak na osi () gdje je normalno naprezanje
jednako nuli.

Bazini kut trenja
b
je vrlo bitan pojam za razumjevanje posmine vrstoe diskontinuiteta. On je
priblino jednak rezidualnom kutu trenja
r
ali se openito mjeri na prerezanoj intaktnoj stijeni. Kriterij
vrstoe vjetaki formiranog diskontinuiteta je:

b n r
tan =

Tijekom 1960-tih i 1970-tih izvedeni su mnogi in situ pokusi na velikim uzorcima. Hoek preporua da se
ovi vrlo skupi pokusi koje je vrlo teko interpretirati, zamjene s veim brojem ispitivanja u laboratoriju na
manjim uzorcima. Danas se veliki in situ pokusi izravnog posmika rijetko izvode.

Posmina vrstoa hrapavih povrina

Prirodni diskontinuiteti u vrstoj stijeni nikada nisu ravni kao da su pilom prerezani. Valovitost
(undulation) i neravnost (asperity) na prirodnom diskontinuitetu ima znaajan utjecaj na njegovo
ponaanje pri posmiku. Openito, povrinska hrapavost (roughness) poveava posminu vrstou
diskontinuiteta to je izrazito vano za stabilnost iskopa u stijenskoj masi.

n
Posmino
naprezanje
Normalno naprezanje
n

Pomak
Pomak
P
o
s
m
i
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

n1
n2
n3
c

n1
n2
n3
P
o
s
m
i
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

Vrna vrstoa
Rezidualna
vrstoa
r
Normalno naprezanje

Patton (1966) pokazuje ovaj utjecaj pomou pokusa koji je izveo na diskontinuitetu u obliku pile.
Posmini pomak ovog uzorka izaziva dilataciju (poveanje volumena) uzorka. Posmina vrstoa
Pattonovog uzorka moe se prikazati kao

( ) i
b n
+ = tan

gdje je:

b
-bazini kut trenja
i-nagib nazubljene povrine

Slika XXX Patonov eksperiment posmine vrstoe nazubljenog diskontinuiteta

Posmina naprezanja kod normalnih naprezanja veih od (
0
) izazvat e lom zubi te e drugi drugi
pravac na gornjoj slici predstavljati posminu vrstou intaktne stijene.
P
o
s
m
i
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

Normalno naprezanje
n

Posmik po
hrapavoj plohi
Slom intaktne
stijene
(
b
+i)
n
>
0

Posmina vrstoa
intaktne stijene (dolazi do
sloma zubi)
n
<
0

Posmina vrstoa
nazubljenih ploha (gornja
polovina uzorka dilatira)
n

i


7.4.2.1 Odreivanje posmine vrstoe po Bartonu

Pattonova jednadba vrijedi za niska normalna naprezanja gdje je posmini pomak posljedica klizanja po
nazubljenoj plohi. Pri visokim normalnim naprezanjima vrstoa intaktne stijene moe biti premaena te
e doi do loma zubi, to rezultira ponaanju pri posminom lomu koje vie odgovara vrstoi intaktnog
materijala nego karakteristikama trenja diskontinuiteta.

Pattonov pristup ne pokriva realnu situaciju da se posmina vrstoa diskontinuiteta mjenja postupno s
poveanjem normalnih naprezanja a ne skokovito kao u njegovom eksperimentu. Barton je sa
suradnicima u veem broju lanaka (1973, 1976, 1977, 1990) prezentirao rezultate prouavanja veeg
broja prirodnih diskontinuiteta i predloio da se Pattonova jednadba preuredi u oblik
|
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
+ =
n
b n
JCS
JRC

10
log tan
gdje je:

b
-bazini kut trenja
JRC-koeficijent hrapavosti (Joint Roughness Coefficient)
JCS-tlana vrstoa zidova diskontinuiteta (Joint wall Compressive Strength)

Bazini kut trenja moe se odrediti pomou tilt pokusa. Dva komada jezgre fiksiraju se na stol koji se
moe naginjati a trei komad jezgre stavi se na njih. Stol se naginje sve dok slobodni komad jezgre ne
klizne po fiksiranim komadima. Zabiljei se nagib stola u trenutku klizanja. Stimpsom je pokazao da se
bazini kut trenja (
b
)

moe izraunati iz kuta nagiba stola () na sljedei nain. :

Slika XXX Tilt pokus za odreivanje bazinog kuta trenja

) tan 155 , 1 ( tan
1

=
b

Odreivanje JRC na terenu

Koeficijent hrapavosti JRC je broj koji se dobije poreenjem promatrane povrine diskontinuiteta sa
standardnim profilom publiciranim od strane Bartona i drugih. Najee se koriste profili koje su objavili
Barton i Chubey (1977).

Slika XXX Profili hrapavosti i odgovarajue JRC vrijednosti (Barton and Cchoubey, 1977)

Postupak se svodi na vizualnu usporedbu hrapavosti diskontinuiteta za koji se eli odrediti posmina
vrstoa i ovih profila sa slike. Ovaj nain je primjenjiv na male laboratorijske uzorke. Meutim, na
terenu diskontinuitet moe biti dugaak vie metera ili ak desetine metara i vrijednost JRC mora bit
odreena za ovu veliinu diskontinuiteta.


Slika XXX Alternativna metoda odreivanja JRC mjerenjem amplitude hrapavosti u odnosu na referntnu
ravnu crtu (Barton, 1982)

Duljina profila
Amplituda neravnina (mm) Referentna crta
Duljina profila (m)
A
m
p
l
i
t
u
d
a

n
e
r
a
v
n
i
n
a

(
m
m
)

K
o
e
f
i
c
i
j
e
n
t

h
r
a
p
a
v
o
s
t
i

(
J
R
C
)


Odreivanje JCS na terenu

Meunarodna udruga za mehaniku stijena objavila je preporuenu metodu za odreivanje tlane vrstoe
zidova diskontinuiteta (ISRM, 1978). Koritenje Schmidtovog ekia koji radi na principu odskoka,
predloili su Deere i Miller(1966).

Sliak XXX Odreivanje tlane vrstoe zidova diskontinuiteta iz Schmidtove tvrdoe

Utjecaj mjerila promatranja na JRC i JCS

Na osnovi mnogobrojnih ispitivanja pukotina, modela pukotina i pregleda literature, Barton i Bandis
(1982) predloili su sljedeu korekcija za JRC koja uzima u obzir efekt mjerila.

O
JRC
o
n
o n
L
L
JRC JRC
02 , 0
|
|
.
|
\
|
=

gdje je:

JRC
0
i L
0
(duljina)-Vrijednosti koje se odnose na skalu od 10 cm
JRCn i L
n
- Vrijednosti koje se odnose na veliinu bloka u prirodi

Srednja disperzija vrstoe za
veinu stijena (MPa)
J
e
d
n
o
o
s
n
a

t
l
a
n
a

v
r
s
t
o
a

J
e
d
i
n
i
n
a

t
e
i
n
a

s
t
i
j
e
n
e

(
k
N
/
m
3
)

O
r
i
j
e
n
t
a
c
i
j
a

e
k
i
a

Schmidtova tvrdoa-eki tipa L

Kako je vea vjerojatnost oslabljenja velikih povrina, vjerojatno dolazi i do smanjenja tlane vrstoe
zidova diskontinuiteta s poveanjem mjerila. Barton i Bandis (1982) predloili su sljedeu korekcija za
JCS koja uzima u obzir efekt mjerila.

O
JCS
o
n
O n
L
L
JCS JCS
03 , 0
|
|
.
|
\
|
=

gdje je:

JCS
0
i L
0
(duljina)-Vrijednosti koje se odnose na skalu od 10 cm
JCSn i Ln - Vrijednosti koje se odnose na veliinu bloka u prirodi

Posmina vrstoa ispunjenih diskontinuiteta

Sve naprijed reeno odnosi se na posminu vrstou kada je kontakt zidova ostvaren po cijeloj plohi
diskontinuiteta. Posmina vrstoa diskontinuiteta drastino opada kada na dijelu ili na ukupnoj povrini
zidovi diskontinuiteta nisu u kontaktu ve se izmeu njih nalazi mekana ispuna ili glina. Kod valovitih
diskontinuitata, posmina vrstoa diskontinuiteta identina je posminoj vrstoi ispune ako je debljina
ispune vea od amplitude neravnina. U ovom sluaju u laboratoriju se ispituje posmina vrstoa ispune i
njena vrijednost se pripisuje vratoi diskontinuietata.

Slika XXX Posmina vrstoa ispunjenih diskontinuiteta i materijala ispune (Barton 1974)

7.4.2.2 Utjecaj tlaka vode

Voda u stijenskoj masi reducira normalna naprezanja u diskontinuitetu. U uvjetima kada nema teenja
vode, reducirano normalno naprezanje definirano je kao:

( ) u
n n
= '
gdje je:

u-tlak vode

Reducirano normalno naprezanje obino se naziva efektivno normalno naprezanje. U svim naprijed
napisanim jednadbama treba, u sluaju pojave vode u diskontinuitetu, za normalno naprezanje umjesto
n
koristiti
n
.

7.4.2.3 Ekvivalentna (instantaneous; apparent) kohezija i kut trenja

Mnoge analize u mehanici stijena za izraunavanje faktora sigurnosti protiv klizanja koriste Mohr-
Coulombov kriterij vrstoe koji je opisan kohezijom i kutem trenja (linearni kriterij). Praksa pokazuje da
je odnos posminih i normalnih naprezanja tonije opisan nelinearnim kriterijem vrstoe kao to je
Bartonov kriterij. Kako Bartonov kriterij nije prikazan u obliku kohezije i kuta trenja, korisno je nai
nain za odreivanje ekvivalentne kohezivne vrstoe (kohezije) i kuta trenja. Donja slika prikazuje
trenutanu koheziju c
i
itrenutani kut trenja
i
za normalno naprezanje
n
. Ove vrijednosti definirane su
tangentom na kriterij vrstoe za odabrano normalno naprezanje. Sa ovako definiranim vrijednostima
kohezije i kuta trenja moe se koristiti Mohr-Couombov kriterij vrstoe. Pri tome treba paziti da
odabrana vrijednost normalnog naprezanja
n
bude im blie onoj koja vlada plohi loma na terenu.

Slika XXX Definiranje trenutane kohezije c
i
i trenutanog kuta trenja
i
za nelinearni kriterij vrstoe

U tipinim primjerima iz prakse, moe se koristiti spreadsheet program za rjeenje jednadbe Bartonovog
kriterija i za proraun trenutane kohezije i kuta trenja.

|
|
.
|
\
|
=
n
i
arctan
(
+
|
|
.
|
\
|
+
|
|
.
|
\
|
+ = 1 log tan
10 ln 180
log tan
10
2
10 b
n
b
n n
JCS
JRC
JRC JCS
JRC

P
o
s
m
i
n
o
n
a
p
r
e
z
a
n
j
e
Normalno naprezanje
n
c
i
tan
n
c + =

Ekvivalentna kohezija se rauna iz izraza:

i n i
c tan =

Bartonov kriterij ne vrijedi za
n
=0. On nema praktiko znaenje za

0
10
70 log
|
|
.
|
\
|
+
n
b
JCS
JRC

Ovo ogranienje moe se koristiti za odreivanje minimalne vrijednosti
n
Gornja granica za
n
.je

JCS
n
=

7.5 Rjenik

cracka small fracture, that is, small with respect to the scale of the feature in which it occurs. (ISRM)
malu ili nikakvu vlanu vrstou. To je kolektivni termin za veinu tipova pukotina, ploha
slojevitosti, ploha kriljavosti te oslabljenih zona i rasjeda. (ISRM, 1978).
Elastinost (elasticity)-Odnos naprezanja i deformacija je vremenski neovisan (tj. =S, gdje je S matrica
elastinih svojstava-compliance). Cjelokupna energija deformiranja je povratna. U ovom kontekstu
se pretpostavlja da elastini materijal ostaje elastian i na taj nain ima beskonanu vrstou.
Fissurea gapped fracture. (ISRM,1975)
Folijacija (eng. foliation) je strukturno obiljeje stijena koje ukljuuje ravnomjeran, pravilan, i paralelan
raspred planarnih strukturnih elemenata koji gotovo u potpunosti proimaju volumen stijene.
Primarni tip folijacije u sedimentim stijenama je slojevitost. Najei sekundarni tipovi folijacija su
kliva i kriljavost (Benac, 2003).
Folijacija (foliation)- Donekle laminirana struktura koja je posljedica segregacije razliitih minerala u
slojeve paralelne kriljavosti (schistosity) (ISRM, 1975).
Fraktura (fracture)-Opi termin za bilo koji mehaniki diskontinuitet u stijeni (pukotine, rasjede, crack i
sl.)
Kliva (cleavage)-Tendencija kalanja ili pucanja uzdu jasnih paralelnih ploha koje mogu biti jako
nagnute u odnosu na slojevitost. To je sekundarno obiljeje strukture i obino je povezano sa
rekristalizacijom stijene (ISRM, 1985).
Laminacija-Horizontalna je laminacija (lamination, bedding) vrsta unutranje slojevitosti kod koje je
pojedini sloj sastavljen od mnogo tankih (0,1-10 mm), slojnoj plohi paralelnih lamina od kojih se
svaka pojedina odlikuje jednolinim granulometrijskim i petrografskim sastavom. (Tiljar, 1993, str.
35).
Lineacija (eng. lineation) je strukturno obiljeje stijena karakteristino po ravnomjernom, pravilnom i
paralelnom rasporedu linearnih strukturnih elemenata, koji gotovo u potpunost proimaju volumen
stijene. Lineacija moe, ali i ne mora biti povezana s odreenim plohama u stijeni. Razlikuju se
strukturne i mineralne lineacije. (Benac, 2003)
Lineacija (lineation) Paralelna orijentacija strukturnih elemenata koji su ee linearni nego planarni;
primjer lineacije je paralelna orijentacija minerala sa njihovom duom osi; strije na plohama rasjeda
te presjecite ploha klivaa i slojevitosti.
Lisnatost je odlika sitnozrnastih pelitnih sediemnata, uglavnom ejlova, da se zbog paralelnog redanja
listiavih mineralnih sastojaka-filosilikata, raspadaju ili listaju u tanke listie podjednakih debljina.

Orogeneza-Veoma jaki tektonski pokreti praeni boranjem, rasjedanjem i navlaenjem, gdje nastaje novo
gorje, je orogeneza
Pukotina (joint)-Diskontinuitet na kojem nisu vidljivi tragovi pomicanja. Pukotine mogu biti otvorene,
zatvorene i zalijeene. Ovisno o genezi mogu biti pukotine slojevitosti, folijacije, klivaa i slino
(ISRM, 1978).
Pukotina (joint)-Diskontinuitet na kojem nisu vidljivi tragovi pomicanja. Pukotine mogu biti otvorene,
zatvorene i zalijeene. Ovisno o genezi mogu biti pukotine slojevitosti, folijacije, klivaa i slino
(ISRM, 1978).
Rasjed (fault)-Ploha loma ili zona loma uzdu koje je dolazilo do vidljivog pomaka. Zidovi
diskontinuiteta su esto polirani, primjeuju se strije, to je posljedica posminih pomaka. esto je
stijena u zidovima rasjeda alterirana to za posljedicu ima stvaranje ispune diskontinuiteta u obliku
bree ili druge ispune. irina rasjeda varira od nekoliko milimetara do nekoliko stotina metara
(ISRM, 1978).
Sloj (bed) je geoloko tijelo uglavnom jednolina sastava po cijeloj debljini, koje je od sedimenata u u
krovini i podini odvojeno diskontinuitetima, bilo zbog promjene granulometrijskog ili mineralnog
sastava bilo orijentacijom ili nainom pakovanja sastojaka, bilo promjenmom litolokog sastavaili
otvorenim meuslojnim plohama.
Slojevitost (bedding)-Applies to rocks resulting from consolidation of sediments and exhibiting surfaces
of separation (bedding planes) between layers of the same or different materials, e.g., shale, siltstone,
sandstone, limestone, etc. (ISRM, 1975).
Slojevitost je jedna od prvih karakteristika koje zapaamo na terenu kao osnovnu odliku sedimentnih
stijena, tj. pojavu vie manje jasna izdvajanja pojedinih strukturno, granulometrijski, teksturno ili
litoloki jedinstvenih lanova u sedimentnim stijenama.
Slojevitost-vanjska je najznaajnije strukturno svojstvo sedimentnih stijena. Osnovna jedinica vanjske
slojevitosti je sloj.
kriljavost (schistosity) Promjena folijacije koja se deava u krupnozrnastoj (coarser-grained)
metamorfnoj stijeni i openito je rezultat paralelnog ureenja ploastih i elipsoidalnih mineralnih
zrna unutar stijene (ISRM, 1975).

7.6 Literatura

Deere, D.U., Henderon, A.J., Paton, F.D., Cording, E.J., U: Stagg, K.G., i Zienkiewicz, 1968,
Rock Mechanics Engineering Practice, John Wiley and Sons, 442.p
(pp. 281-285).
Hoek, E., Brown, E.T., (1980), Underground excavation in Rock, The Institute of Mining and Metallurgy,
London, 527 p.
Hoek, E., Bray, J.W., (1977) Rock Slope Engineering, revised second edition, The Institute of Mining and
Metallurgy, London, 402 p.
Balkeme, 215 p.
Pergamon, 444 p. 113

Pergamon, 506 p.
Benac, ., 2003, Rjenik geolokih pojmova (http://www.grad.ri.hr)

Literatura koja se odnosi na Bartonov kriterij vrstoe diskontinuiteta:

Bandis, S.C. 1980. Experimental studies of scale effects on shear strength, and deformationof rock joints.
Ph.D. thesis, University of Leeds.
Bandis, S.C. 1990. Mechanical properties of rock joints. In Proc. Int. Soc. Rock Mech. symp. on rock
joints, Loen, Norway, (eds N. Barton and O. Stephansson), 125-140. Rotterdam: Balkema.
Barton, N. 1976. The shear strength of rock and rock joints. Int. J. Rock Mech. Min. Sci. &Geomech.
Abstr. 13, 1-24.
Barton, N.R. 1973. Review of a new shear strength criterion for rock joints. Engng Geol. 7, 287-332.
Barton, N.R. 1974. A review of the shear strength of filled discontinuities in rock. Norwegian Geotech.
Inst. Publ. No. 105. Oslo: Norwegian Geotech. Inst.
Barton, N.R. 1976. The shear strength of rock and rock joints. Int. J. Mech. Min. Sci. &Geomech. Abstr.
13(10), 1-24.
Barton, N.R. and Bandis, S.C. 1982. Effects of block size on the the shear behaviour of jointed rock. 23rd
U.S. symp. on rock mechanics, Berkeley, 739-760.
Barton, N.R. and Bandis, S.C. 1990. Review of predictive capabilites of JRC-JCS model inengineering
practice. In Rock joints, proc. int. symp. on rock joints, Loen, Norway, (eds N. Barton and O.
Stephansson), 603-610. Rotterdam: Balkema.
Barton, N.R. and Choubey, V. 1977. The shear strength of rock joints in theory and practice. Rock Mech.
10(1-2), 1-54.

Preporuke ISRM

ISRM, Commission on recommendations on site investigation techniques, (1975), Recommendations on
site investigation techniques
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1974), Suggested Methods for
Determining Shear Strength
Geomech. Abstr. Vol. 15, pp 319-368. (121)
french, germany).

Ivan Vrkljan

8 Stijenska masa

vrstoa i deformabilnost stijenske mase osnovni su parametri u analizama
koje treba provesti pri rjeavanju nekog geotehnikog problema. Prikazan
je empirijski nain odreivanja vrstoe i deformabilnosti koji se namee
kao nuno rjeenje zbog ogranienh mogunosti mjerenja ovih svojstava na
terenu.

8-Stijenska masa.doc


8 Stijenska masa

8.1 Uvod................................................................................................................................. 3
8.2 vrstoa stijenske mase...................................................................................................... 3
8.2.1 Hoek-Brownov kriterij vrstoe ...................................................................................... 4
8.2.1.1 Openiti oblik H-B kriterija vrstoe stijenske mase................................................. 7
8.2.1.2 Svojstva intaktne stijene ......................................................................................... 7
8.2.1.3 Geoloki indeks vrstoe ...................................................................................... 11
8.2.1.4 Mohr-Coulombovi parametri ................................................................................ 12
8.3 Deformabilnost stijenske mase.......................................................................................... 19
8.4 Jednoosna tlana i globalna tlana vrstoa stijenske mase ................................................. 20
8.5 Postlomno ponaanje........................................................................................................ 22
8.6 Rjenik ........................................................................................................................... 24
8.7 Literatura ........................................................................................................................ 24

8 Stijenska masa 3

8.1 Uvod

(ISRM, 1975). Deformabilnost, vrstoa i lom stijenske mase ovise o mehanikim svojstvima intaktne
stijene te o geometrijskim i mehanikim svojstvima diskontinuiteta.

Za odreivanje mehanikih svojstava stijenske mase, danas se uglavnom koriste dva pristupa:

odreivanje mehanikih svojstava terenskim mjerenjima (veliki in situ pokusi),
empirijski pristupi koji se temelje na klasifikacijama stijenskih masa.

Empirijski pristupi temelje se na klasifikacijama stijenskih masa koje su prvenstveno bile razvijene za
potrebe projektiranja podzemnih objekata. U poglavlju-Klasifikacija stijenskeih masa, prikazane su
klasifikacije Bieniawskog (RMR klasifikacija) i Bartonova klasifikacija (Q sistem) iz kojih se moe
procjeniti vrstoa i deformabilnost stijenske mase. Bieniawski vrstou stijenske mase prikazuje Mohr-
Coulombovim parametrima, kohezijom i kutem trenja, (linearni kriterij) a oba klasifilacijska sistema
deformabiulnost dovode u funkciju sa kvalitetom stijenske mase iskazanom brojem bodova (klasom).

8.2 vrstoa stijenske mase

Jaegeru je pripisana teorija jedne plohe oslabljenja (single plane of weaknees), koja pokazuje kako jedan
diskontinuitet moe utjecati na vrstou uzorka. Donja slika prikazuje uzorak sa diskontinuitetom pod
nagibom () optereen troosno. Naprezanje koje djeluje na uzorak rastavljeno je na normalnu i posminu
komponentu u ravnini diskontinuiteta. Kao kriterij loma primjenjen je Mohro - Coulombov- kriterij
vrstoe.

vrstoa uzorka ovisi o orijentaciji diskontinuiteta. Ako je diskontinuitet paralelan ili okomit na pravac
optereenja, on nee djelovati na vrstou uzorka. Kod nekih kuteva nagiba diskontinuiteta vrstoa
uzorka e znaajno pasti kako je to ilustrirano na donjoj slici. Vidljivo je da e vrstoa biti minimalna
kada je normala na diskontinuitet pod kutem

45+(
0
/2)

na vee glavno naprezanje,

gdje je:

-kut trenja diskontinuiteta

( ) 2 sin
2
1
3 1
=

2 cos ) (
2
1
) (
2
1
3 1 3 1
+ + =
n


Slika XXX Efekt diskontinuiteta na vrstou uzorka stijene

Ako u uzorku postoji vie diskontinuiteta, svaki od njih e djelovati na slian nain kao to je to naprijed
opisano. Sa poveanjem broja diskontinuiteta stijena pokazuje izotropnije ponaanje u pogledu vrstoe i
pribliava se ponaanju slinom onom koje pokazuje granulirano tlo.

Slika XXX vrstoa stijenske mase koja sadri vie diskontinuiteta pod razliitim nagibima

8.2.1 Hoek-Brownov kriterij vrstoe

Uoavajui nedostatke koritenja RMR i Q klasifikacije za procjenu vrstoe i deformabilnosti stijenske
mase, Hoek i Brown su razvili tzv. Hoek-Brownov nelinearni kriterij vrstoe koji se u poetku
temeljio na bodovima iz RMR klasifikacije. Hoek i Brown objavili su ovaj kriterij 1980 godine (1980a,
1980b). On je u literaturi poznat kao originalni H-B kriterij. Kasnije je uveden tzv modificirani kriterij
koji uzima u obzir injenicu da teko ispucala stijenska masa nema vlane vrstoe (Hoek, Wood i Shah,
1992). Nakon toga objavljen je openiti H-B kriterij koji objedinjuje originalni i modificirani kriterij.
Posljednju verziju openitog kriterija objavili su Hoek, Carranza-Torres i Corkum (2002). Dobar pregled
razvoja ovog kriterija objavili su Hoek i Brown (1997) te Hoek (2002). Ovaj je pristup danas ope
prihvaen i svi noviji programi za analizu stanja naprezanja i deformacija imaju mogunost koritenja
ovog kriterija vrstoe stijenske mase. Tablica XXX prikazuje razvoj Hoek-Brownovog kriterija
vrstoe.

3
3
1
-

3

45+/2
90
0

1
-

3

8 Stijenska masa 5

Tablica XXX Razvoj Hoek-Brownovog kriterija
Literatura Kriterij Osnovne jednadbe
Hoek, E. and Brown, E.T. 1980b. Empirical
strength criterion for rock masses. J.
Geotech. Engng Div., ASCE 106(GT9),
1013-1035.
Hoek E. and Brown E.T. 1980. Underground
Excavations in Rock . London: Institution of
Mining and Metallurgy 527 pages
Originalni kriterij za teko ispucalu
stijensku masu

m,s konstante koje ovise o ispucalosti
stijenske mase
2 / 1
'
3 '
3
'
1
|
|
.
|
\
|
+ + = s m
ci
ci

Hoek, E. 1983. Strength of jointed rock
masses, 23
rd
. Rankine Lecture. Gotechnique
33(3), 187-223.
Originalni kriterij za teko ispucalu
stijensku masu sa raspravom o
anizotropnom lomu i tonom rjeenju
za Mohrovu anvelopu koje je napravio
J.W.Bray.
2 / 1
'
3 '
3
'
1
|
|
.
|
\
|
+ + = s m
ci
ci

Hoek E and Brown E.T. 1988. The Hoek-
Brown failure criterion a 1988 update.
Proc. 15
th
Canadian Rock Mech. Symp. (ed.
J.H. Curran), pp. 31-38. Toronto: Civil
Engineering Dept., University of Toronto
Originalni kriterij
Uvedeni su odnosi izme parametara m
i s kao i modificirani oblik RMR
klasifikacije Bieniawskog u kojem je
udio podzemne vode fiksiran na
vrijednost 10 i utjecaj orijentacije
pukotina uzet ja sa vrijednosti nula.
Razlikuju se pojmovi poremeene
(disturbed) i neporemeene
(undisturbed) stijene zajedno sa
prijedlogom za odreivanje modula
deformabilnosti stijenske mase.
2 / 1
'
3 '
3
'
1
|
|
.
|
\
|
+ + = s m
ci
ci

Poremeena stijenska masa:
|
.
|
\
|
=
14
100
exp
RMR
m m
i b

|
.
|
\
|
=
6
100
exp
RMR
s
Neporemeena stijenska masa:
|
.
|
\
|
=
28
100
exp
RMR
m m
i b

|
.
|
\
|
=
9
100
exp
RMR
s
( ) ( ) 40 / 10
10

=
RMR
E
m
b
, m
i
-konstante za ispucalu i intaktnu stijenu
Hoek, E., Wood, D. and Shah, S. 1992. A
modified Hoek-Brown criterion for jointed
rock masses. Proc. rock characterization,
symp. Int. Soc. Rock Mech.: Eurock 92, (ed.
J.A. Hudson), 209-214. London: Brit. Geol.
Soc.
Modificirani kriterij koji uzima u
obzir injenicu da teko ispucala
stijenska masa nema vlane vrstoe
a
ci
b ci
m
|
|
.
|
\
|
+ =

'
3 '
3
'
1

Hoek, E. 1994. Strength of rock and rock
masses, ISRM News Journal, 2(2), 4-16.

Hoek, E., Kaiser, P.K. and Bawden. W.F.
1995. Support of underground excavations in
hard rock. Rotterdam: Balkema
Uvoenje openitog Hoek-Brownovog
kriterija u koji je inkorponiran i
originalni kriterij za dobru (fair) i vrlo
lou (very poor) kvalitetu stijenske
mase i modificirani kriterij za vrlo lou
kvalitetu stijenske mase. Uveden je
geeoloki indeks vrstoe (GSI-
Geological Strength Index) kako bi se
prevaziao nedostatak RMR
klasifikacije Bieniawskog za vrlo lou
stijensku masu. Razlika izmeu
poremeene i neporemeene stijenske
mase je izostavljena jer je poremeenje
openito posljedica inenjerskih
aktivnosti i treba se uzeti u obzir
umanjenjem vrijednosti GSI.
a
ci
b ci
s m
|
|
.
|
\
|
+ + =

'
3 '
3
'
1

|
.
|
\
|
=
28
100
exp
GSI
m m
i b

Za GSI>25 vrijedi
s
GSI
=

|
\
|
.
| exp
100
9

a=0,5

Za GSI<25 vrijedi

s=0
a
GSI
= 0 65
200
,


Tablica Razvoj Hoek-Brownovog kriterija (nastavak)
Hoek, E., Marinos, P.2000. Predicting tunnel
squeezing problems in weak heterogenous
rock masses, Part 1: Estimating rock mass
strength, Tunnels and tunnelling, december
2000.
Openiti kriterij primjenjen je na
izrazito heterogenu stijensku masu kao
to je fli
a
ci
b ci
s m
|
|
.
|
\
|
+ + =

'
3 '
3
'
1

Hoek, E., Carranza-Torres, C., Corkum, B.
(2002) Hoek-Brown Failure Criterion-2002
Edition, Proc. North American Rock
Mechanics Society Meeting in Torinto in
July 2002.
Openiti kriterij
Uvodi faktor D koji ovisi o stupnju
poremeenja stijenske mase usljed
miniranja i naponskog relaksiranja.
Faktor D varira od 0 za
neporemeenu stijensku masu do 1
za vrlo poremeenu stijensku
masu.daje preporuku za
odreivanje faktora poremeenje
(D).
Eliminirano je izraunavanje
koeficijenata (s) i (a) za GSI>25 i
GSI<25. Sada su ovi koeficijenti
izrazeni istom jednadbom za sve
stijenske mase.
Uvedena su dva dijagrama za
odabir GSI-a na osnovi opisa
stijenske mase. Jedan openiti i
jedan koji se odnosi samo na fli
Razlikuje pojmove jednoosne
tlane vrstoe stijenske mase i
globalne vrstoe stijenske mase

Predstavlja Windows program
RocLab. Ovaj program je od srpnja
mjeseca 2002. dostupan bez naknade na
stranici
http://www.rocscience.co
m/
Program pokriva sve aspekte koritenja
Hoek-Brownovog kriterija
a
ci
b ci
s m
|
|
.
|
\
|
+ + =

'
3 '
3
'
1

|
.
|
\
|
=
D
GSI
m m
i b
14 28
100
exp
|
.
|
\
|
=
D
GSI
s
3 9
100
exp
( )
3 / 20 15 /
6
1
2
1

+ = e e a
GSI

a
ci c
s =
b
ci
t
m
s
=
( )
( ) ( )
( ) 100 10
100 2
1
40 / 10
|
.
|
\
|
=

sigci
D
GPa E
GSI ci
m

( )
( ) ( )
( ) 100 10 .
2
1
40 / 10
|
.
|
\
|
=

sigci
D
GPa E
GSI
m

m,s: konstante koje ovise o ispucalosti stijenske mase. Konstante (m) i (s) su bezdimenzionalne i i u gruboj
aproksimaciji analogne su kutu trenja i koheziji kod Mohr-Coulombovog kriterija vrstoe. U kasnijim verzijama
kriterija, konstanta m je oznaena kao m
b

Konstanta (m),ima vrijednost od 0,001 za teko ispucalu stijensku masu do oko 25 za vrstu intaktnu stijenu.
Konstanta m koja se odnosi na ispucalu stijenu (itaj-stijensku masu) (m
b
), ovisi o konstanti (m) za intaktnu stijenu
(m
i
) i stupnju ispucalosti stijenske mase koja je opisana geolokim indeksom vrstoe (GSI). m
b
=f(m
i
, GSI).
Konstanta (m
i
) ovisi o frikcijskim karakteristikama minerala koji izgrauju stijenu u intaktnom uzorku to ima
znaajan utjecaj na vratou stijene.

Vrijednost konstante (s) kree se od 0 za ispucalu stijenu do 1 za intaktnu stijenu. Konstanta (s) ovisi o ispucalosti
stijenske mase to se iskazuje preko GSI-a i stupnju poremeenja stijenske mase usljed miniranja i naponskog
relaksiranja (D). s=f(GSI,D)

8 Stijenska masa 7

8.2.1.1 Openiti oblik H-B kriterija vrstoe stijenske mase

I originalni i modificirani oblik H-B kriterija moe se prikazati jednom jednadbom:

a
ci
b ci
s m
|
|
.
|
\
|
+ + =

'
3 '
3
'
1

gdje je:

1
;
3
Najvee i najmanje efektivno naprezanje u trenutku loma
ci
Jednoosna tlana vrstoa intaktne stijene
s; a Konstante koje ovise o karakteristikama stijenske mase s;a=F(GSI)
m
b
Vrijednost Hoek-Brownove konstante (m) za stijensku masu

Da bi se mogao koristiti Hoek Brownov kriterij za odreivanje vrstoe i deformabilnosti stijenske mase,
potrebno je odrediti sljedea svojstva:

1. jednoosnu tlanu vrstou stijene
ci.

2. vrijednost Hoek-Brownove konstante m
i
za intaktnu stijenu.
3. vrijednost geolokog indeksa vrstoe (GSI-Geological Strength Index).

8.2.1.2 Svojstva intaktne stijene

Hoek-brownov kriterij vrstoe moe se primjeniti i na intaktnu stijenu. U tom sluaju se uzima

a=0,5
s=1
pa kriterij ima oblik:
5 , 0
'
3 '
3
'
1
1
|
|
.
|
\
|
+ + =
ci
i ci
m

Kao to se vidi, odnos glavnih naprezanja u trenutku loma za odreenu stijenu definiran je sa dvije
konstante, jednoosnom tlanom vrstoom
ci
i konstantom m
i
. Kada god je mogue ove vrijednosti treba
odrediti statistikom analizom rezultata seta troosnih ispitivanja. Treba primjetiti da je podruje u kojem
e se kretati manje glavno naprezanje (elijski tlak) od izuzetne vanosti za odreivanje ovih konstanti.
Hoek i Brown (1980a) koristili su podruje

0<
3
<0,5
ci

Tijekom laboratorisjkih ispitivanja treba nastojati zadovoljiti ovaj kriterij. Preporua se obaviti najmanje
5 troosnih pokusa pri razliitim manjim glavnim naprezanjima za istu stijenu. Nain na koji se iz
podataka troosnih ispitivanja odrede vrijednosti jednoosne tlane vrstoe
ci
i H-B konstante m
i
opisali
su Hoek i Brown (1980a). U ovoj analizi se jednadba openitog kriterija moe napisati u obliku:

ci ci
s x m y + =

gdje je:

x=
3

y=(
1
-
3
)
2


Za (n) uzoraka ispitanih pri troosnom tlaenju, jednoosna tlana vrstoa
ci
, konstanta m
i
i koeficijent
odreenosti r
2
mogu se izraunati na ovaj nain:

( )
( ) ( ) (
(
=

n x x
n y x xy
m
ci
i
/
/
1
2
2

( )
| |
( )
| |
( )
| |
r
xy x y n
x x n y y n
2
2
2
2
2
=

/
/ /

Kvalitetno obavljeni troosni pokusi dati e koeficijent korelacije r
2
vei od 0,9.

Kada se ne mogu obaviti laboratorijski pokusi, jednoosna tlana vrstoa (intaktna) i konstanta m
i
odabiru
se iz tablice koje su formirane na osnovi svjetskih iskustava.
8 Stijenska masa 9

Tablica Terensko odreivanje jednoosne tlane vrstoe intaktnog uzorka (Hoek, E., Rock Engineering
(a course) http://www.rocscience.com/)

Klasa
*
Opis
Priblina
vrijednost
jednoosne
tlane
vrstoe
( MPa )
Indeks
vrstoe u
toki

( MPa )
Terenska identifikacija Primjer
R0
Ekstremno
slaba stijena
Extremely
weak rock
0,25 1,0 ** Nokat palca ostavlja udubinu
vrsta
ispuna
diskontinuite
ta
R1
Vrlo slaba
stijena Very
weak rock
1,0 5,0 **
Mrvi se pod udarcima iljka
geolokog ekia, moe se guliti
depnim noiem.
Visoko
trona ili
alterirana
stijena
R2
Slaba stijena
Weak rock
5,0 25 **
Moe se guliti depnim noiem uz
potekoe, Plitko udubljenje moe
se napraviti udarcem iljka
geolokog ekia.
Chalk,
kamena sol,
potaa
R3
Srednje vrsta
stijena
Medium
strong rock
25 -50 1-2
Ne moe se parati ili guliti depnim
noiem, uzorak se moe lomiti sa
jednim udarcem geolokog ekia
Glinjak,
ugljen,
beton, ist,
ejl
R4
vrsta stijena
Strong rock
50 100 2-4
vie od jednog udaraca geolokim
ekiem
Vapnenac,
mramor, filit,
pjeenjak,
ist, ejl
R5
Vrlo vrsta
stijena Very
strong rock
100 250 4-10
mnogo udaraca geolokim ekiem
Amfiboliti,
pjeenjaci,
bazalt, gabro,
gnajs,
granodiorit,
vapnenac,
mramor,
riolit, tuf
R6
Ekstremno
vrsta stijena
Extremely
strong rock
> 250 >10
Geolokim ekiem uzorak se
moe samo okrhnuti
Svjei bazalt,
ert, dijabaz,
gnajs, granit,
kvarzit

*
Klase prema Braunu (1981)
**
Pokus vrstoe u toki na stijenama sa jednoosnom tlanom vrstoom manjom od 25 MPa ne daje
pouzdane rezultate

Tablica XXX Vrijednosti konstante m
i
za intaktnu stijenu. Vrijednosti u zagradama su procjenjene
(Hoek, E., Rock Engineering http://www.rocscience.com/)

Tekstura
Tip
stijene
Klasa Grupa
Krupni
Coarse
Srednje
Medium
Fino
granulirani
Vrlo fino
granulirani
Konglomerat Pjeenjak
Prahovnjak
Siltstone
Glinjak
Claystone
(22) 19 9 4
Greywacke
Klastine
(18)
Chalk
7
Ugljen
Organske
(8-21)
Brea
Sparitni
vapnenac
Mikritni
vapnenaci

Karbonatne
(20) (10) 8
Gips Anhidrit
S
e
d
i
m
e
n
t
n
e

Ne
klastine
Kemijske
16 13
Mramor Hornfels Kvarcit Bez folijacije
Non foliated 9 (19) 24
Migmatit Amfibolit Miloniti
Lagano izraena folijacija
(30) 25-31 (6)
Gnajs ist Filit Slejt
M
e
t
a
m
o
r
f
n
e

s
t
i
j
e
n
e

Izraena folijacija
*

33 4-8 (10) 9
Granit Riolit Obsidian
33 (16) (19)
Granodiorit Dacite
(30) (17)
Diorite Andesite
(28) (19)
Gabro Dolerite Basalt
27 (19) (17)
Norite

Svjetl boje

Crni
(22)
Aglomerat Brea Tuf
M
a
g
m
a
t
s
k
e

s
t
i
j
e
n
e

Extrusive pyroclastic type
(20) (18) (15)

*
Vrijednost za intaktnu stijenu koja je ispitana okomito na slojevitost ili folijaciju. Vrijednost za m
i
biti e znaajno
drugaija ako se lom deava uzdu ploha oslabljenja

Poznato je da kod stijena s izraenom folijacijom jednoosna tlana vrstoa varira u irokim granicama.
Hoek ne daje precizne upute koju od njih uzeti u proraun, najveu ili najmanju. Ipak preporua da se
maksimalna vrijednost uzima kod tvrde dobro pakirane stijenske mase. Najmanju vrijednost treba uzeti za
tektonski poremeene stijenske mase slabe kvalitete.

Utjecaj veliine uzorka

Hoek i Brown (1980a) predloili su da se jednoosna tlana vrstoa
cd
uzorka stijene s promjerom d
(mm) svede na vrstou koju bi imao uzorak promjera 50 mm na sljedei nain:

18 , 0
50
50
|
.
|
\
|
=
d
c cd

8 Stijenska masa 11

8.2.1.3 Geoloki indeks vrstoe

Ispucalost stijenska mase u originalnom i modificiranom obliku H-B kriterija bila je ukljuena preko
RMR bodova (RMR klasifikacija po Bieniawskog). Autori su uoili da ova klasifikacija nije primjerena
za procjenu vrstoe i defrmabilnosti stijenske mase slabe kvalitete (RMR<25) te u openitom obliku H-
B kriterija RMR bodove zamjenjuju s geolokim indeksom vrstoe (GSI-Geological Strength Index).

Geoloki indeks vrstoe ovisi o svojstvima intaktne stijene a takoer i od slobode ovih intaktnih komada
da kliu ili rotiraju pod razliitim uvjetima naprezanja. Ova sloboda je kontrolirana geometrijskim
oblikom intaktnih komada kao i uvjetima koji vladaju u diskontinuitetima koji ih okruuju. Prizmatini
komadi stijene sa istim hrapavim plohama diskontinuiteta rezultirat e mnogo jaom stijenskom masom
nego to je ona koja ima zaobljene komade uronjene u trone i alterirane meterijale.

Tablica xxx Odreivanje geolokog indeksa vrstoe (GSI) na bazi geolokog opisa

Kada su odreeni parametri inatktne stijene (
ci
) i (m
i
) i geoloki indeks vrstoe GSI, mogu se izraunati
parametri koji opisuju vrstou stijenske mase.

|
.
|
\
|
=
28
100
exp
GSI
m m
i b

Za GSI>25 (stijenska masa dobre kvalitete) primjenjiv je originalni Hoek-Brownov kriterij sa
|
.
|
\
|
=
9
100
exp
GSI
s

5 , 0 = a

Za GSI<25 (stijenska masa vrlo loe kvalitete kvalitete) primjenjiv je modificirani Hoek-Brownov
kriterij sa
0 = s
a
GSI
= 0 65
200
,

Dakle, za granicu izmeu originalnog i modificiranog kriterija odabrana je vrijednost GSI=25.

Za stijensku masu bolje kvalitete (GSI>25) vrijednost GSI moe se odrediti direktno iz RMR klasifikacije
Bieniawskog iz 1976 ako se utjecaju podzemne vode pridrui 10 bodova (suho) a za orijentaciju
diskontinuiteta nula bodova (vrlo povoljno). Za vrlo slabu kvalitetu stijenske mase, teko je odrediti RMR
vrijednost i balansiranje izmeu bodova ne daje vie realnu osnovu za odreivanje vrstoe stijenske
mase. Dakle, RMR klasifikaciju Bieniawskog ne treba koristiti za odreivanje GSI vrijednosti vrlo slabe
stijenske mase.

Ako se koristi RMR klasifikacija Bieniawskog iz 1989 godine (Bieniawski 1989) tada je

GSI=RMR
89
-5

gdje RMR
89
ima 15 bodova za podzemnu vodu i nula bodova za orijentaciju diskontinuiteta.

Praktian problem pri procjenjivanju GSI vrijednosti odnosi se na oteenje stijenske mase usljed
miniranja. Kada god je mogue, pri odreivanju GSI, treba promatrati pokos u kojem je stijenska masa
im manje oteena miniranjem poto je opi cilj odrediti svojstva neporemeene stijenske mase.

Kod loe izvedenog miniranja treba izabrati redak u gornjim tablicama iznad onog koji je posljedica
promatranja oteenog lica pokosa. Isto tako kod starih pokosa loe miniranih, treba izabrati prvu lijevu
kolonu u odnosu na onu koja je posljedica promatranja oteenog lica pokosa.

Praktino pitanje je kako koristiti jezgru iz buotine za odreivanje GSI. Za bolju stijensku masu
(GSI>25) najbolji pristup je procjeniti jezgru na nain kako se to radi kod primjene RMR klasifikacije i
tada odrediti GSI na osnovi RMR vrijednosti kako je to naprijed opisano. U vrlo looj stijenskoj masi
(GSI<25) kao rezultat buenja dobit e se samo nekoliko komada jezgre duljine vee od 10 cm te se na
ovaj nain ne moe odrediti vjerodostojna vrijednost RMR. U ovakvim prilikama, za odreivanje GSI
treba koristiti fiziki izgled nabuene stijene i njena fizikalna svojstva.

8.2.1.4 Mohr-Coulombovi parametri

Veina geotehnikih programa pisana je u obliku Mohr-Coulombovog kriterija loma u kojem je vrstoe
stijenske mase definirana kohezivnom vrstoom c i kutem trenja . Linearan odnos veeg i manjeg
glavnog naprezanja
1
i
3
moe se prikazati izrazom
'
3
'
1
k
cm
+ =
gdje je:

cm
-jednoosna tlana vrstoa stijenske mase
k-nagib linije koja definira odnos
1
i
3
.

Vrijednosti kohezije c i kuta trenja mogu se izraunati iz izraza:

1
1
sin
'
+
=
k
k

8 Stijenska masa 13

( )
' '
' '
'
cos 2
sin 1

=
cm
c

Ne postoji direktna korelacija izmeu Mohr-Coulombovog i nelinearnog Hoek-Brownovog kriterija.
Zbog toga je odreivanje vrijednosti c i za stijensku masu koja je opisana kao Hoek-Brownov
materijal teak problem.

Hoek vjeruje da je najrigorozniji pristup za rjeenje ovog problema razvio J.W.Bray a objavo ga je Hoek
(1983).

Primjer odreivanja Hoek-Brownovog kriterija vrstoe

Odreivanje parametara intaktne stijene

U laboratoriju treba ispitati vrstou najmanje 5 uzoraka u uvjetima troosnog tlaenja pri razliitim
bonim tlakovima (elijski tlak, manje glavno naprezanje). Podruje u kojem se treba kretati manje
glavno naprezanje.

0<
3
<0,5
ci

Iz podataka troosnih ispitivanja odrede se:

jednoosna tlana vrstoa intaktne stijene
ci
,
Hoek-Brownova konstanta m
i
.

Ove veliine odrede se koritenjem publiciranih jednadbi ili koritenjem nekog od komercijalnih
programa. Na donjoj slici prikazani su rezultati troosnih ispitivanja intaktne stijene, kao i veliine koje se
mogu odrediti na osnovi ovih rezultata:

Jednoosna tlana vrstoa intaktne stijene
ci
=168,38 MPa

Hoek-Brownova konstanta m
i
=6,65

Slika XXX Izraunavanje Hoek-Brownove konstante m
i
i jednoosne tlane vrstoe intaktne stijene na
osnovi rezultata troosnih ispitivanja (Program: Rockdata)

Definiranje geolokog indeksa vrstoe

GSI se odabere iz tablica ili se izrauna na osnovi RMR klasifikacije. Pretpostavimo da je GSI=70.

Definiranje Hoek-Brownovih parametara stijenske mase

Kada su odreeni parametri intaktne stijene (
ci
=168,38 MPa i m
i
=6,65) i geoloki indeks vrstoe GSI,
mogu se izraunati Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu.

( ) = = |
.
|
\
|
= |
.
|
\
|
= 071 , 1 exp 65 , 6
28
100 70
exp 65 , 6
28
100
exp
GSI
m m
i b

( )
278 , 2
9183 , 2
1
65 , 6
071 , 1 ln
1
65 , 6
071 , 1 exp
1
65 , 6 = = = =
inv
m
b

( ) = = |
.
|
\
|
= |
.
|
\
|
= 3333 , 3 exp
9
100 70
exp
9
100
exp
GSI
s

( ) ( )
035675 , 0
03069 , 28
1
3333 , 3 ln
1
3333 , 3 exp
1
= = = =
inv
s

a=0,5

Definiranje Hoek-Brownovog kriterija vrstoe stijenske mase

a
ci
b ci
s m
|
|
.
|
\
|
+ + =

'
3 '
3
'
1
8 Stijenska masa 15

Donja slika prikazuje ovaj kriterij.

Slika XXX Hoek-Brownov kriterij vrstoe stijenske mase (Program: Rockdata)

Program RocLab v.1
Hoek je na web stranici http://www.rocscience.com/ objavio program za odreivanje parametara vrstoe
stijenske mase koji je temeljen na posljednjoj verziji openitog Hoek-Brownovog kriterija vrstoe. Od
15 srpnja 2002, ovaj program se moe, bez nadoknade, skinuti i instalirati na osobno raunalo (RocLab).

to novo donosi posljednja verzija openitog Hoek-Brownovog kriterija?

Uvodi faktor D koji ovisi o stupnju poremeenja stijenske mase usljed miniranja i naponskog
relaksiranja. Faktor D varira od 0 za neporemeenu stijensku masu do 1 za vrlo poremeenu stijensku
masu. Autori daju preporuke za odreivanje faktora poremeenje (D).
Eliminirano je izraunavanje koeficijenata (s) i (a) za GSI>25 i GSI<25. Sada su ovi koeficijenti
izraeni istom jednadbom za sve stijenske mase.
Uvedena su dva dijagrama za odabir GSI-a na osnovi opisa stijenske mase. Jedan openiti i jedan koji
se odnosi samo na fli.
Razlikuje pojmove jednoosne tlane vrstoe stijenske mase i globalne vrstoe stijenske mase.

a
ci
b ci
s m
|
|
.
|
\
|
+ + =

'
3 '
3
'
1

5 , 0
'
3 '
3
'
1
035675 , 0
38 , 168
278 , 2 38 , 168
|
|
|
|
|
.
|
\
|
+ + =


|
.
|
\
|
=
D
GSI
m m
i b
14 28
100
exp

|
.
|
\
|
=
D
GSI
s
3 9
100
exp

( )
3 / 20 15 /
6
1
2
1

+ = e e a
GSI

Jednoosna tlana vrstoa stijenske mase

a
ci c
s =

Vlana vrstoa stijenske mase

b
ci
t
m
s
=

Slika XXX Openiti dijagram za odreivanje GSI. Slian dijagram program nudi i za fli

8 Stijenska masa 17

Slika XXX Vodi za odreivanje faktora poremeenja(D) (Hoek, Carranza-Torres, Corkum, 2002)

Izgled stijenske mase Opis stijenske mase
Predloene vrijednosti
faktora D

Izuzetno kvalitetno i kontrolirano
miniranje ili strojni iskop rezultira
minimalnim poremeenjem
stijenske mase oko tunela.
D=0

Strojni ili runi iskop u slaboj
stijenskoj masi (bez miniranja)
rezultira minimalnim
poremeenjem okolne
stijenske mase.
Ukoliko pojava gnjeenja rezultira
znaajnim izdizanjem poda i ukoliko ne
postoji podnoni svod, kao na slici,
poremeenje moe biti znatno.
D=0

D=0.5
Bez
podnonog
svoda

Nekvalitetno miniranje u vrstoj
stijeni rezultira znatnim lokalnim
oteenjima, na udaljenosti 2 ili 3 m,
u okolnoj stijenskoj masi.
D=0.8

Miniranje manjih razmjera na padinama
rezultira umjerenim oteenjem stijenske
mase, osobito ako se kontrolirano
miniranje primijenjuje na stijeni koja
je prikazana na lijevoj strani slike.
Meutim, relaksacija
naprezanja rezultira poremeenjem.
D=0.7
Dobro miniranje

D=1.0
Loe miniranje

Vrlo veliki otvoreni dnevni kopovi
trpe znatno poremeenje zbog tekog
proizvodnog miniranja i zbog relaksacije
naprezanja koje je posljedica iskopa.

U nekim mekim stijenama iskop se moe
vriti strojno te je stupanj oteenja
padine manji.
D=1.0
Proizvodno
miniranje

D=0.7
Strojni
iskop


Kada treba koristiti Hoek-Brownov kriterij vrstoe?

Hoek-Brownov kriterij pretpostavlja izotropno ponaanje stijena i stijenskih masa. Njega treba
primjenjivati samo u sluaju gdje postoji dovoljan broj gusto rasporeenih diskontinuiteta, sa slinim
povrinskim karakteristikama, da se moe pretpostaviti izotropno ponaanje ukljuujui lomove
diskontinuiteta.

Gdje je veliina bloka istog reda veliine kao i graevina koju se analizira ili gdje je jedan od skupova
diskontinuiteta znaajno slabiji od drugih, ne treba koristit Hoek-Brownov kriterij. U ovim sluajevima
stabilnost treba analizirati na nain da se proui mehanizam loma koji ukljuuje klizanje i rotaciju
blokova i klinova koji su definirani diskontinuitetima koji ih okruuju.

Slika XXX Lom stijenske mase definiran je nepovoljnom orijentacijom diskontinuiteta. Ne moe se
koristiti Koek-Brownov kriterij vrstoe stijenske mase.

S j t
8 Stijenska masa 19

Slika XXX Prijelaz sa intaktne na teko ispucalu stijensku masu sa poveanjem veliine uzorka

8.3 Deformabilnost stijenske mase

Serafim i Pereira (1983) predloili su odnos izmeu in situ modula deformabilnosti i RMR klasifikacije
Bieniawskog. Ovaj odnos baziran je na povratnim analizama pomaka temelja brana i dobro odgovara
boljoj kvaliteti stijenske mase. Meutim, za mnoge stijene loije kvalitete ini se da je prognozirani
modul previsok. Na temelju opaanja i povratnih analiza iskopa u slaboj stijenskoj masi, Hoek predlae
sljedeu modifikaciju jednadbe Serafima i Pereire za
ci
<100:

|
|
.
|
\
|
=
40
10
10
100
GSI
ci
m
E

U ovoj jednadbi GSI zamjenjuje RMR i modul E
m
progresivno opada ako vrijednost
ci
pada ispod 100.
Ova je redukcija bazirana na razmiljanju da je deformiranje kvalitetnije stijene kontrolirano
diskontinuitetima dok deformiranju stijenskih masa slabije kvalitete pridonosi i deformabilnost intaktnih
komada.

U posljednjoj verziji openitog kriterija (Hoek, Carranza-Torres i Corkum, 2002) autori uvode efekt
oteenja stijenske mase usljed miniranja preko faktora (D) na sljedei nain:

( )
( ) ( )
( ) 100 10
100 2
1
40 / 10
|
.
|
\
|
=

sigci
D
GPa E
GSI ci
m

Intaktna stijena
Jedan skup
diskontinuiteta.
Ne koristi H-B kriterij
Dva skupa
diskontinuiteta.
Ne koristi H-B kriterij
Mnogo skupova
diskontinuiteta.
H-B kriterij koristi
paljivo
Teko ispucala stijenska
masa
Koristi H-B kriterij

( )
( ) ( )
( ) 100 10 .
2
1
40 / 10
|
.
|
\
|
=

sigci
D
GPa E
GSI
m

Program RocLab izraunava deformabilnost stijenske mase istovremeno dok izraunava njenu vrstou.

8.4 Jednoosna tlana i globalna tlana vrstoa stijenske mase

U posljednoj verziji HB kriterija (Hoek i dr. 2002), treba razlikovati jednoosnu tlanu vrstou stijenske
mase i globalnu vrstou stijenske mase.

Ako se u openitom kriteriju vrstoe manje glavno naprezanje izjednai s nulom (
3
=0), dobije se
jednoosna tlana vrstoa stijenske mase:

a
ci c
s =

ci
s,a-konstante odreene na osnovi vrijednosti GSI

Jednoosna tlana vrstoa mjerodavna je za kontrolu stabilnosti plitke zone uz konturu tunela ili
podzemnih rudarskih komora. Naime, plitko uz rub iskopa, stijenska masa se nalazi u stanju jednoosnog
naprezanja. Meutim, neto dublje od konture iskopa, pojavljuje se efekt bonog naprezanja koji
poveava vrstou stijenske mase (stijenska masa dolazi u stanje troosnog naprezanja). Efekt bonog
napreaznja stvara stijenska masa koja okruuje zamiljeni uzorak. Zbog izrazite nelinearnosti H-B
kriterija, malo bono naprezanje na niskim nivoima naprezanja znaajno poveava vrstou stijenske
mase.

Kako esto inenjerima nije na raspolaganju numeriki alat za analizu stanja naprezanja i deformacija,
kontrola stabilnosti zatitnog stupa (pillar) izmeu dvije rudarske prostorije mogue je provesti ako se zna
globalna jednoosna tlana vrstoa stijenske mase u stupu i povrina poprenog presjeka stupa.

Da nebi dolo do loma zatitnog stupa, vertikalno naprezanje na stup (
v
=H) mora biti manje od
umnoka globalne vrstoe stijenske mase (
cmglobal
) i povrine stupa (A
stupa
)

v
<
cmglobal
* A
stupa

Kako odrediti globalnu vrstou stijenske mase?

Tijekom 1980-tih Hoek je esto radio na problemima stabilnosti zatitnih stupova u podzemnim
rudnicima kada je skoro cjelokupni software bio pisan u obliku linearnog Mohr-Coulombovog kriterija
vrstoe (M-C) koji je definiran jednadbom:

=c+
n
tan

gdje je c-efektivna kohezija a -kut trenja
8 Stijenska masa 21

Jednoosna tlana vrstoa koja odgovara Mohr-Coulombovom kriteriju (globalna vrstoa) moe se
prikazati jednadbom:

'
' '
'
sin 1
cos 2
=
c
cm

Poto je M-C kriterij linearan, tlana vrstoa je puno manje osjetljiva na promjenu bonog naprezanja
nego to je sluaj kod nelinearnog H-B kriterija. Zato je jednoosna tlana vrstoa izraunata iz M-C
kriterija dobra aproksimacija globalne vrstoe stijenske mase.

Ne postoji direktna teorijska veza izmeu H-B i C-M kriterija i svako prevoenje jednog u drugi kriterij
temeljen je na principu pokuaja i pogreaka. Hoek i dr. (2002), opisuju probleme prilagodbe C-M
kriterija H-B kriteriju i daju slijedeu ovisnost globalne vrstoe stijenske mase (
cmglobal
=
cm
) i Hoek-
Brownovih parametara:

( ) ( )( )
( )( ) a a
s m s m a s m
a
b b b
ci cm
+ +
+ +
=

2 1 2
4 / 8 4
1

za sljedee vrijednosti bonog naprezanja (confining stress)

4
0
3
ci
< <

Slika XXX Definicija jednoosne tlane i globalne vrstoe stijenske mase (Hoek, 2005)

8.5 Postlomno ponaanje

Pokazano je da se ponaanje intaktne stijene moe prikazati kompletnom naponsko-deformacijskom
krivuljom koja se dobije tijekom ispitivanja uzoraka. Slino je i kod diskontinuiteta gdje rezidualna
vrstoa predstavlja postlomnu vrstou. Meutim, definiranje postlomnog ponaanja stijenske mase je
neuporedivo tei problem.

Kada se koriste numeriki modeli radi pruavanja progresivnog loma stijenske mase, potrebno je odrediti
postlomne karakteristike stijenske mase. U nekim od ovih modela, Hoek-Brownov kriterij je tretiran kao
kriterij teenja i analiza je izvedena koristei teoriju plastinosti. Hoek o ovome nema izgraen stav ali
preporua da se postlomno ponaanje koje e biti opisano uzme kao poetna toka za rjeavanje ovog
problema.
Normalno naprezanje
n

P
O
s
m
i
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

Anvelopa Mohrovih
krugova Openitog
HB-kriterija
HB kriterij
aproksimiran
Mohr-Coulomb.
kriterijem
Zatitni stup
izmeu dvije
rudarske
komore
cmglobal

cm

v

U plitkoj zoni stijena
puca kada je
dostignuta njena
jednoosna tlana
vrstoa
cm

8 Stijenska masa 23

Slika XXX Preporuka za modeliranje postlomnog ponaanja stijenske mase razliite kvalitete
(konstitutivni odnosi)

Lom vrlo kvalitetnih tvrdih stijenskih masa deava se iznenada a prati ga znaajna dilatacija lomljenih
komada stijene (spalling u okolini podzemnih otvora) (Hoek, Kaiser i Bawden, 1995). Stijenska masa ima
elastino-krto ponaanje. Ako se ovako lomljena stijenska masa izloi prostornim naprezanjima (to se
deava ugradnjom podgrade) moe se pretpostaviti da se stijenska masa ponaa kao ispuna sa kutem
trenja od priblino 38
0
bez kohezivne vrstoe (c=0). Neki su programi nestabilni bez kohezije. U tom
sluaju zadaje se vrlo mala kohezija.

U sluaju stijenskih masa srednje kvalitete izgleda logino da se postlomne karakteristike odrede
reduciranjem GSI vrijednosti sa in-situ vrijednosti na nie koje karaktriziraju ispucalu stijensku masu.
Reduciranje vrstoe stijenske mase sa in situ na ispucalo stanje odgovaar modelu omekavanja sa
deformacijom (strain-softening). Na slici je prikazano da se u postlomnom podruju deformacija dogaa
uz stalnu vrijednost naprezanja (vrstoa ispucale stijenske mase). Nije poznato vrijedi li ova
pretpostavka.

Analize progresivnog loma vrlo slabe stijenskle mase u okolini tunela, preporuuju da se postlomno
ponaanje stijene moe opisati modelom perfektne plastinosti. To znai da se stijenska masa nastavlja
kontinuirano deformirati pri konstantnom nivou naprezanja te da ovo deformiranje ne prati poveanje
volumena.
Deformacija
Elastino-krto
Vrlo dobra kvaliteta tvrdih
stijenskih masa
Deformacija
Omekavanje s
deformacijom
Srednja kvaliteta stijenskih
masa
Deformacija
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

Elastino-plastino
Vrlo loa kvaliteta mekanih
stijenskih masa
0,003 0,003
0,003
70
15
2
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)


Tablica XXX Tipina svojstva stijenske mase (Hoek, E., Rock Engineering (a course)
http://www.rocscience.com/)

Oznaka
svojstva
Jedinice
vrsta stijenska
masa vrlo dobre
kvalitete
Very good quality
hard rock mass
Stijenska masa
srednje kvalitete
Average rock mass
Stijenska masa
vrlo loe kvalitete
Very poor quality
rock mass
vrstoa intaktne
stijene
ci
MPa 150 80 20
Hoek-Brownova
konstanta
m
i
25 12 8
Geological Strength
index
GSI 75 50 30
Kut trenja (
0
) 46

33 24
Kohezija c MPa 13 3,5 0,55
Tlana vrstoa
stijenske mase
cm
MPa 64,8 13 1,7
Vlana vrstoa
stijenske mase
tm
MPa -0,9 -0,15 -0,01
Deformacijski modul E
m
GPa 42 9 1,4
Poissonov koeficijent O,2 0,25 0,3
Kut dilatacije (
0
) /4=11,5

/8=4

Nula
Post-lomne karakteristike
Kut trenja
f
(
0
) 38

Kohezija c
f
MPa 0
Deformacijski modul Ef
m
GPa 10 5 1,4
vrstoa lomljene
stijenske mase
fcm
MPa 8 1,7

ENV 1997-3, 1999
8.6 Rjenik

ploha kriljavosti te oslabljenih zona i rasjeda. (ISRM, 1978).

(ISRM, 1975).

8.7 Literatura

Goodman, R.E., (1980), Introduction to Rock Mechanics, Wiley, New York
Balkeme, 215 p.
Pergamon, 444 p.
Pergamon, 506 p.
8 Stijenska masa 25

ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Tests, (1978), Suggested
Methods for the Quantitative description of Discontinuities in Rock Masses, In: Int. Your.
Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 15, pp 319-368. (121)
ISO/DIS 14689 Geotchnics in civil engineering-identifacation and description of rock Draft international
standard
ENV 1997-3, 1999, Geotechnical Design, Part 3: Geotechnical design assisted by field testing

Izvorna literatura vezana uz Hoek-Brownov kriterij

Hoek E and Brown E.T. 1988. The Hoek-Brown failure criterion - a 1988 update. Proc. 15
th
Canadian
Rock Mech. Symp. (ed. J.H. Curran), pp. 31-38. Toronto: Civil Engineering Dept., University of
Toronto
Hoek E. and Brown E.T. 1980. Underground Excavations in Rock . London: Institution of Mining and
Metallurgy 527 pages
Hoek, E. 1983. Strength of jointed rock masses, 23rd. Rankine Lecture. Gotechnique 33(3), 187-223.
Hoek, E. 1990. Estimating Mohr-Coulomb friction and cohesion values from the Hoek-Brown failure
criterion. Intnl. J. Rock Mech. & Mining Sci. & Geomechanics Abstracts. 12(3), 227-229.
Hoek, E. 1994. Strength of rock and rock masses, ISRM News Journal, 2(2), 4-16.
Hoek, E. and Brown, E.T. 1980b. Empirical strength criterion for rock masses. J. Geotech. Engng Div.,
ASCE 106(GT9), 1013-1035.
Hoek, E. and Brown, E.T. 1988. The Hoek-Brown failure criterion - a 1988 update. In Rock engineering
for underground excavations, proc. 15th Canadian rock mech. symp., (ed. J.C. Curran), 31-38.
Toronto: Dept. Civ. Engineering, University of Toronto.
Hoek, E. and Brown, E.T. 1997. Practical estimates or rock mass strength. Intnl. J. Rock Mech. & Mining
Sci. & Geomechanics Abstracts. 34(8), 1165-1186.
Hoek, E., and Brown, E.T. 1980a. Underground excavations in rock. London: Instn Min. Metall.
Hoek, E., Wood, D. and Shah, S. 1992. A modified Hoek-Brown criterion for jointed rock masses. Proc.
rock characterization, symp. Int. Soc. Rock Mech.: Eurock 92, (ed. J.A. Hudson), 209-214. London:
Brit. Geol. Soc.
Hoek, E. 1998. Reliability of Hoek-Brown Estimates of rock mass properties and their ipact on
designe. Intnl. J. Rock Mech. & Mining Sci. & Geomechanics Abstracts. 35(1), 63-68.
Hoek, E., Marinos, P.2000. Predicting tunnel squeezing problems in weak heterogenous rock
masses, Part 1: Estimating rock mass strength, Tunnels and tunnelling, december 2000.
Hoek, E. 1968. Brittle failure of rock. In Rock Mechanics in Engineering Practice . (eds K.G. Stagg and
O.C. Zienkiewicz) , pp. 99-124. London: Wiley
Bieniawski, Z.T. 1976. Rock mass classification in rock engineering. In Exploration for rockengineering,
proc. of the symp., (ed. Z.T. Bieniawski) 1, 97-106. Cape Town: Balkema.
Bieniawski, Z.T. 1989. Engineering rock mass classifications. New York: Wiley. Bieniawski. Z. T.,
1967. Mechanism of brittle fracture of rock, parts I, II and III. Int. J. Rock Mech. Min. Sci. &
Geomech. Abstr. 4 (4),395-30.
Hoek, E., Carranza-Torres, C., Corkum, B. (2002) Hoek-Brown Failure Criterion-2002 Edition, Proc.
North American Rock Mechanics Society Meeting in Torinto in July 2002.
Hoek, E., (2002) A brief history of the development of the Hoek-Brown failure Criterion, unpublisshed
document
Hoek, E., 2005, Uniaxial compressive strength versus Global strength in Hoek-Brown criterion
RocLab, RockMass strength analysis using the Hoek-Brown failure criterion-Users guide

Ivan Vrkljan

9 Tehnike ispitivanja

Opisane su tehnike ispitivanja intaktne stijene, diskontinuiteta i stijenske mase u
laboratoriju i na terenu.

9-Tehnike isipitivanja.doc


9 Tehnike ispitivanja

9.1 Uvod........................................................................................................................................3
9.2 Uzorkovanje na terenu ..............................................................................................................3
9.3 Ispitivanje intaktne stijene .........................................................................................................5
9.3.1 Priprema uzoraka stijene .......................................................................................................5
9.3.2 Vlana vrstoa ....................................................................................................................9
9.3.3 Deformabilnost i vrstoa pri jednoosnom tlaku....................................................................11
9.3.4 Deformabilnost i vrstoa pri troosnom tlaku........................................................................18
9.3.5 vrstoa u toki ..................................................................................................................26
9.3.6 Trajnost..............................................................................................................................30
9.3.7 Bubrenje ............................................................................................................................32
9.3.7.1 Uzorkovanje i priprema uzoraka......................................................................................... 33
9.3.7.2 Procjena potencijala bubrenja na osnovi poznavanja mineraloko-petrolokih svojstava.. 35
9.3.7.3 Odreivanje aksijalnog naprezanja bubrenja ...................................................................... 36
9.3.7.4 Odreivanje aksijalne i radijalne deformacije bubrenja slobodnog uzorka ........................ 39
9.3.7.5 Odreivanje aksijalnog naprezanja bubrenja u funkciji aksijalne deformacije bubrenja.... 42
9.4 Ispitivanje diskontinuiteta........................................................................................................45
9.4.1 Ispitivanje vrstoe diskontinuiteta pri izravnom posmiku .....................................................45
9.4.2 Ispitivanje vrstoe diskontinuiteta u troosnim elijama.........................................................46
9.5 Ispitivanje stijenske mase ........................................................................................................47
9.5.1 Ispitivanje deformabilnosti stijenske mase u buotinama .......................................................48
9.5.1.1 Uvod.................................................................................................................................... 48
9.5.1.2 Dilatometarska ispitivanja .................................................................................................. 49
9.5.1.2.1 Dilatometri s direktnim mjerenjem radijalnih pomaka (LNEC tip).............................49
9.5.1.2.2 Dilatometri s indirektnim mjerenjem radijalnih pomaka............................................52
9.5.1.2.3 Uputrebljivost rezultata dilatometarskih ispitivanja ..................................................53
9.5.1.2.4 Primjeri iz prakse...................................................................................................55
9.5.1.3 Ispitivanje pomou buotinskih prea................................................................................. 64
9.5.1.4 Ispitivanje pomou buotinskog penetrometra ................................................................... 64
9.5.1.5 Prednosti i nedostaci pokusa u buotinama......................................................................... 64
9.5.2 Ispitivanja deformabilnosti stijenske mase pokusom optereenja ploom................................66
9.5.2.1 Postupak ispitivanja ............................................................................................................ 66
9.5.2.2 Interpretacija rezultata mjerenja ......................................................................................... 68
9.5.2.3 Prednosti i nedostaci pokusa ploom.................................................................................. 72
9.5.3 Ispitivanje deformabilnosti stijenske mase s velikim tlanim jastucima...................................79
9.5.3.1 Metoda instituta Jaroslav erni .......................................................................................... 79
9.5.3.2 Metoda LNEC..................................................................................................................... 80
9.5.3.3 Interpretacija rezultata mjerenja ......................................................................................... 82
9.5.3.4 Prednosti i nedostaci LFJ pokusa........................................................................................ 86
9.5.3.5 Ostale mogunosti koritenja velikih tlanih jastuka.......................................................... 87
9.6 Rjenik ..................................................................................................................................98
9.7 Literatura ...............................................................................................................................99
9.8 Dodaci .................................................................................................................................103
9.8.1 Zahtjevi Eurokoda 7 koji se odnose na laboratorijska i in-situ ispitivanja..............................103

9 Tehnike ispitivanja 3

9.1 Uvod

....when you can measure what you are speaking about, and express it in numbers, you know something about it, but
when you can not express it in numbers, your knowledge is of a meagre and usatisfactory kind.... Lord Kelvin (1824-
1907)

Budui da su mnogi fizikalni zakoni bili izvedeni iz eksperimenata, eksperimenti predstavljaju vaan dio
mehanike stijena. Eksperimenti u stijenama takoer nude na provjeru neke aspekte usvojenih teorija iz drugih
disciplina. Prema Sir Roger Bacon-u, eksperimentalna znanost ne prihvaa znanja bilo koje vie znanosti;
eksperimentalna znanost je gazdarica, sve ostale znanosti su slukinje.

U primijenjenoj mehanici stijena procedura projektiranja ukljuuje matematsko modeliranje pomou
jednadbi teoretske i primjenjene mehanike. U svim sluajevima matematskog modeliranja, kao ulazni podaci
pojavljuju se mehanika svojstva i primarno naponsko stanje stijenske mase. Vrijednost postignutog rjeenja
nije vea od vrijednosti ulaznih podataka. Do prije nekoliko godina samo su veliki istraivaki i sveuilini
centri raspolagali sa softwareom koji danas svaki istraiva moe imati na svom stolu. Osnovni problem kod
koritenja komercijalnog softwarea je definiranje mehanikih svojstava, poetnih i rubnih uvjeta.

Ispitivanja u mehanici stijena nailaze na jedan, do danas ne rijeen, problem koji se u mehanici tla ne susree
ili je daleko manje izraen. To je efekt razmjere (scale effects). Iz ekonomskih i tehnikih razloga ne moe se
u veini inenjerskih problema postii geotehniki podatak koji odgovara pravom mjerilu. Ova injenica ini
rezultate ispitivanja nepouzdanim to esto moe imati ozbiljne a nekada i fatalne posljedice. Glavni uzrok
nepouzdanosti posljedica je diskontinualnog i heterogenog karakter stijenske mase (Pinto da Cunha, 1992).
Efekt razmjere, Ladany (1982) smatra jedinim od najveih problema mehanike stijena. Utvrivanje vaeih
veza izmeu rezultata pokusa u razliitim mjerilima i svojstva stijenske mase obavlja se na razliite naine.
Najee se ekstrapolacija rezultata jeftinih pokusa na malim uzorcima (laboratorijskim i terenskim) u mjerilo
inenjerskog projekta radi pomou faktora sigurnosti baziranog na tzv. "sound engineering judgement". Jasno
je da puno bolje rezultate daje vie kvantitativni probabilistiki pristup baziran na poznavanju
reprezentativnosti rezultata pokusa u razliitim mjerilima.Zbog vanosti ovog problema ISRM je 1988 god.
osnovalo komisiju za "Scale Effects in Rock Mechanics"

Opseg ispitivanja varira ovisno o veliini objekta, dubine istraivanja, kompleksnosti stijenske mase i opsega
ranije izvrenih istraivanja. Tipina cijena istraivanja je izmeu 0,25 i 1% ukupne cijene objekta kod
jednostavne geoloke situacije, dok na kompleksnim i nepristupanim terenima ova cijena moe biti 5%i vie.

9.2 Uzorkovanje na terenu

Ako ekonomski i drugi uvjeti doputaju, direktan uvid u stanje stijenske mase mogue je postii na ove
naine:

analizom stijenske mase u zidovima iskopa (povrinski raskop i istrane gelarije (okna) u koje ovjek
moe pristupiti),
analizom stijenske mase u zidovima buotine (video kamere),
analizom jezgre dobivene buenjem.

Povrinski i podzemni iskopi

Iskop zasjeka i usjeka u sklopu izrade graevnih jama, prometnica i sl. prua dobru priliku za uvid u stanje
stijenske mase i uzorkovanje za obavljenje laboratorijskih kao i za obavljenje nekih terenskih ispitivanja.
Prirodni izdanci stijenske mase na povrini takoer omoguavaju procjenu stanja stijenske mase.

Podzemni iskopi (tuneli, podzemne graevine) pruaju izvanrednu priliku za proavanje stijenske mase jer se
obino nalaze na znaajnim dubinama. Za posebno rizine projekte nekada se izvode posebne istrane galerije
(mali tuneli). Podzemni iskopi, bez obzira radi li se o konanoj graevini ili istranom tunelu, omoguavaju:

uzorkovanje radi obavljanja laboratorijskih ispitivanja na intaktnoj stijeni i diskontinuitetima,
izvoenje terenskih ispitivanja stijenske mase,
opaanja pokreta i naprezanja u stijenskoj masi,
prikupljanje parametara za kvalitetno klasificiranje stijenske mase (diskontinuiteti, podzemne vode i sl.)

Kod prouavanja stijenske mase u zidovima iskopa ili na izdancima stijenske mase, treba voditi rauna o
sljedeem:

ako se iskop vri miniranjem, stijenska masa do neke dubine moe biti oteena. O tome treba voditi
rauna kod klasificiranja stijenske mase kao i kod uzorkovanja i terenskih ispitivanja.
ako se radi o prirodnim izdancima ili o starim iskopima, stijenska masa moe biti alterirana

Slika XXX Mogua zona oteenja stijenske mase usljed miniranja

Slika XXX Istrani tunel na projektu-Shimuzu no.3 tunnel (WT, 4/99, p.122); Istrani tunel na projektu-
Gothard bazni tunel (WT, 4/95, p.109)
A

Istrana buenja

Izvoenjem istranih buenja otvara se cijeli niz mogunosti za pruavanje stanja stijenske mase.

Buenjem se dobiju cilindrini uzorci za ispitivanje intaktne stijene i diskontinuiteta u laboratoriju
(fizikalna i mehanika svojstva)
U buotini se mogu izvoditi pokusi za statiko odreivanje vrstoe i deformabilnosti kao i mjerenje
primarnih naprezanja
U buotini se mogu izvoditi geofizika ispitivanja radi odreivanja dinamikih svojstava elastinosti
stijenske mase
Buotina moe posluiti za ispitivanja vodopropusnosti stijenske mase
U buotinu se mogu ugraditi ureaji za opaanja pokreta
Snimanjem zidova buotine video kamerom, moe se dobiti dobar uvid u stanje stijenske mase

Slika XXX Istrana buenja (Tunel ispod Stockholma, WT 10/97.p.363)

9.3 Ispitivanje intaktne stijene

U mehanici stijena je dogovoreno da se deformabilnost i vrstoa intaktne stijene odreuje na cilindrinim
uzorcima. Kako se dijamantnim buenjem najmanje oteuje stijena, a jezgra ima oblik cilindra, logino je
bilo usvojiti cilndrini oblik kao standardni.

9.3.1 Priprema uzoraka stijene

Ispitivanja mehanikih svojstava intaktne stijene obavlja se na cilindrinim uzorcima koji moraju zadovoljiti
odreene uvjete s obzirom na dimenzije i oblik. Uzorak stijene mora se oblikovati tako da budu zadovoljeni
kriteriji ravnosti baza i plata kao i kriterij okomitosti baza i osi cilindrinog uzorka.Ispitivanja
deformabilnosti i vrstoe u uvjetima jednoosnog i troosnog tlaenja postavljaju iste kriterije za toleranciju
dimenzija i oblika. Za indirektno ispitivanje vlane vrstoe, koje se obavlja takoer na cilindrinim uzorcima,
vrijede druge tolerancije oblika i dimenzija.

Ispitivanje deformabilnosti i ivrstoe u uvjetima jednoosnog i
troosnog tlaenja
Brazilski pokus
SM ISRM ASTM SM ISRM
Oblik uzorka
cilindar
H/D=2,5-3
cilindar
H/D=2,0-2,5
cilindar
H=1/2D
Promjer uzorka D>NX (priblino. 54 mm) D>47 mm
D>NX (priblino. 54
mm)
Promjer uzorka u
odnosu na promjer
zrna (D/d
zrna
)
D/d
zrna
<10
D/d
zrna
<10
Kod pjeenjaka:
D/d
zrna
<6

Ravnost plata (
max
)
max
<0,3 mm
max
<0,5 mm
max
<0,025 mm
Ravnost baza (
max
)
max
< 0,02 mm
max
< 0,025 mm
max
<0,25 mm
Okomitost baza i osi
uzorka (D/D)
D/D<0,001 rad (oko 3,5
min) ili 0,05 mm na 50 mm
D/D<0.25
0
=1/230=0.0043
Baze trebaju biti
paralelne unutar 0,25
0
Vlanost
Zabiljei vlanost u vrijeme
ispitivanja
Dobra praksa generalno trai da
se laboratorijski pokusi obave
na uzorcima koj reprezentiraju
prirodne uvjete

Izravnavajui
materijal
Ne koristi izravnavajui
materijal
Izravnavajui materijal se ne
smije koristiti izizev u posebnim
sluajevima opisanim u 5.8

Broj ispitnih uzoraka koji karakteriziraju stijenu koja se ispituje ovisi o mogunosti dobivanja
uzoraka. Broj ispitnih uzoraka
(specimen) iz jednog
uzorka (sample) Preporua se ispitati najmanje 5 ispitnih uzoraka
Preporua se ispitatai
najmanje 10 ispitnih
uzoraka

Uzorak (sample) ima svojstva stijene koja se ispituje. To moe biti blok intaktne stijene izvaen iz iskopa ili
jezgra dobivena buenjem. Kako je i intaktna stijena esto nehomogena i anizotropna, za ispitivanje nekog
svojstva stijene treba ispitati vie ispitnih uzoraka (specimens). Srednja izmjerena ili izraunata vrijednost svih
ispitanih ispitnih uzoraka predstavlja svojstvo uzorka odnosno stijene koja se ispituje. (ISRM Comission on
Swelling Rock and Commission on Testing.Methods (1979), Suggested Methods for Laboratory Testing of
Swelling Rocks, 1999, International Journal of Rock Mechanics and Mining Sciences, 36 (1999) 294)

Slika XXX Uzorak i ispitni uzorak
Uzorak
(sample)
Ispitni uzorci
(specimens)

Priprema uzoraka

Da bi se dobio eljeni oblik i dimenzije ispitnih uzoraka treba provesti sve ili samo neke od ovih radnji:

Rezanje
Buenje
Bruenje

Slika XXX Stroj za rezanje (IGH Zagreb)

Slika XXX Stroj za buenje (IGH Zagreb)


Slika XXX Stroj za bruenje ispitnih uzoraka (IGH Zagreb)

Odreivanje odstupanja dimenzija i oblika

Kako je naprijed reeno, kontroliraju se dimenzije uzorka te postignuta tonost obrade. Donja slika prikazuje,
u nerealnom mjerilu, neravnosti plata i baze cilindrinog uzorka.

Slika XXX Odstupanje od idealnog oblika uzorka

D
D
max

max


Kontrola postignute tonosti obrade vri se na mjernom stolu kako to pokazuju donje slike. Pri mjerenju se
koristi mjerna urica propisane razluivosti.

.3.1.1.1.1.1.1.1
.3.1.1.1.1.1.1.2
.3.1.1.1.1.1.1.3

Slika XXX Kontrola postignute tonosti obrade osnova (a) i plata uzorka (b i c)

Izmjerene vrijednosti analizira program koji daje odgovor dali su zadovoljeni kriteriji odstupanja dimenzija i
oblika. Ukoliko kriteriji nisu zadovoljeni, obradu treba ponoviti.

Eurokod 7, smatra kriterije iz preporuenih metoda ISRM-a i ASTM-a, neopravdano strogim te preporua
ispitivanje vie uzoraka sa blaim kriterijima obrade.

9.3.2 Vlana vrstoa

Danas se koriste dva naina odreivanja vlane vrstoe (slika 1).

Slika XXX Direktan (a) i indirektan (b) nain odreivanja vlane vrstoe stijene

U inenjerskoj praksi rijetko se koristi direktan nain za ispitivanje vlane vrstoe. Za to postoje dva razloga:

tekoe pripreme i prihvata uzorka
Stijena na terenu uglavnom nikada nije u uvjetima direktnog vlaka.

Mjerka
a
b
c
(a)
t
(b)
t D
h

Zbog toga se za odreivanje vlane vrstoe uglavnom koriste indirektne metode.

Kod indirektnih metoda vlana naprezanja generirana su tlanim. Stijena ima mnogo manju vlanu vrstou u
odnosu na tlanu pa je ovakav pristup mogu. Obrnut sluaj, da se tlano naprezanje generira vlanim nije
mogue.

Ureaji za ispitivanje

Uzorak se ispituje u eljustima koje trebaju imati polumjer zakrivljenosti koji je 1,5 puta vei od polumjera
uzorka.

Slika xxx Indirektan nain odreivanja vlane vrstoe stijene (Brazilski pokus) (IGH Zagreb)

Priprema uzoraka za ispitivanja

Ispitivanje se obavlja na cilindrinom uzorku koji ima promjer ne manji od 54 mm (SM ISRM) i visinu koja je
priblino jednaka polumjeru uzorka. Neravnost plata kontrolirana na tri izvodnice cilindra ne smije biti vea
od 0,025 mm.

Broj ispitnih uzoraka treba se odrediti prema praktinim zahtjevima, ali se obino preporuuje deset uzoraka
za jednu vrstu stijene (iz jednog uzorka formira se 10 ispitnih uzoraka).

Postupak ispitivanja

Optereenje na uzorku treba biti kontinuirano s konstantnim prirastom, tako da lom slabovezanih stijena
nastupi unutar 15 30 sekundi. Preporua se prirast optereenja od 200 N/s (SM ISRM; 1978)

Proraun

Vlana vrstoa uzorka
t
se rauna iz slijedeg izraza:

| | MPa
Dh
P
Dh
P
t
|
.
|
\
|
= =
636 , 0 2

P=sila loma (N),
D=promjer ispitivanog uzorka (mm)
h=visina ispitivanog uzorka (mm).

R
1,5R

Kriterij vrstoe

Slika XXX Direktna i indirektna vlana vrstoa predstavljene Mohrovim krugovima

Izvjetaj o ispitivanju

ISRM preporua da izvjetaj o ispitivanju sadri sljedee podatke (SM ISRM, 1978)

a) Litoloki opis stijene,
b) Smjer osi optereenja u odnosu na anizotropiju uzorka, npr. plohu slojevitosti, kriljavost itd.,
c) Porijeklo uzorka ukljuujui geografsku lokaciju, dubinu i smjer, podatke i metode uzorkovanja i
nain smjetaja, te uvjeti smjetaja,
d) Broj ispitivanih uzoraka,
e) Promjer i visina uzoraka,
f) Sadraj vode i stupanj zasienosti u vrijeme ispitivanja,
g) Trajanje ispitivanja i prirast naprezanja,
h) Datum ispitivanja i tip stroja za ispitivanje,
i) Oblik loma,
j) Bilo koje drugo ponaanje ili postojei fiziki podaci kao to su specifina teina, poroznost,
propusnost, citiranje metoda determinacije za svaki uzorak,
k) Vlana vrstoa za svaki ispitni uzorak, izraena s tri decimalna broja, zajedno s prosjenim
rezultatom za sve ispitne uzorke.

9.3.3 Deformabilnost i vrstoa pri jednoosnom tlaku

vrstoa i deformabilnost intaktne stijene pri jednosnom tlaku, osnovni su parametri koji se koriste za opis i
klasifikaciju stijene.

Danas se primjenjuju dva naina ispitivanja deformabilnosti i vrstoe stijene u uvjetima jednoosnog tlaenja.
Meunarodno drutvo za mehaniku stijena (ISRM) opisalo je ova dva postupka u dvije preporuene metode
(Suggested methods).

Tehnike kojima se ne moe dobiti naponsko-deformacijska krivulja u postlomnom podruju (ISRM,
1979).
Tehnike kojima se moe dobiti kompletna naponsko-deformacijska krivulja (dakle i u poslijelomnom
podruju) (ISRM 1999).

Brazilski pokus

Mohr-Coulombov kriterij
vrstoe
c
t 3
t


Opisat e se pokus za odreivanje vrstoe koji tretira ISRM(1979) i amerike norme (ASTM D 3148 i
ASTM-D 2938) kada ne postoji obaveza dobivanja naponsko-deformacijske krivulje u postlomnom podruju.

Broj ispitnih uzoraka treba se odrediti prema praktinim zahtjevima, ali se obino preporuuje pet uzoraka za
jednu vrstu stijene (iz jednog uzorka formira se 5 ispitnih uzoraka).


Slika xxx Shematski prikaz opreme za jednoosno ispitivanja stijena

Poveanje promjera uzorka (radijalna deformacija) moe se mjeriti na vie naina:

Prislanjanjem tri mjerila pomaka na sredinu visine uzorka
Mjerenjem promjene opsega uzorka
Ljepljenjem mjernih traka na uzorak

Danas se najee koristi drugi nain mjerenja kod koga se lanac omota oko uzorka te se mjeri razmicanje
krajeva lanca tijekom pokusa.

Skraenje visine uzorka (aksijalna deformacija) mjeri se na nain da se na uzorak privrste nosai aksijalnih
mjerila pomaka. Razmak ovih nosaa odreuje duljinu mjerne baze. Mjerila pomaka mjere promjenu duljine
mjerne baze a ne promjenu visine uzorka.

3
6
1
2
4
7

Raunalo
1-Okvir stroja
2-Hidraulika prea
3-Podlone ploice
4-Uzorak
5-Podlone ploe
6-Mjerilo sile
7-Mjerila aksijalnog i
radijalnog pomaka

5
3

Slika XXX Mjerila pomaka (aksijalog i radijalnog) privrena na uzorak. Radijalna deformacija izrauna se
iz promjene opsega uzorka koja se mjeri lancem omotanim oko uzorka (IGH-Zagreb)

Slika XXX Tri mjerila pomaka mjere promjenu radijusa uzorka a tri vertikalna mjere promjenu ukupne visine
uzorka (razmaka podlonih ploa) (IGH-Zagreb)

Kod primjene ovog naina mjerenja treba voditi rauna da ne doe do eksplozivnog loma uzorka to moe
unititi mjerila pomaka. Kada se oekuje eksplozivni lom, maksimalno aksijalno naprezanje treba biti cca 75%
jednoosne tlane vrstoe iste stijene. Jednoosna tlana vrstoa odredi se na ispitnim uzorcima iz iste stijena
za koju se ispituje deformabilnost.


Ispitivanje se moe izvesti u strojevima s kontroliranom silom ili u strojevima sa kontroliranim pomakom.

SM ISRM (1979) preporua da se pokus vri s konstantnim prirastom naprezanja, tako da se lom dogodi
unutar 5-10 min. Alternativno, prirast naprezanja treba biti unutar 0,5-1 MPa/s. ASTM D 3148-93 odreuje da
se pokus vri s konstantnim prirastom naprezanja ili deofrmacija tako da se lom slinog uzorka pri
jednoosnom tlaku dogodi unutar 5-15 min. Tijekom pokusa mjeri se skraenje aksijalne mjerne baze i
promjena promjera uzorka kao i aksijalna sila.
Mjerila radijalnog pomaka (promjene
opsega uzorka)
Mjerilo aksijalnog pomaka
D
D+D
L

L-L


Slika XXX Kompletna naponsko-deformacijska krivulja u pokusu jednoosnog tlaenja

Proraun


Jednoosna tlana vrstoa:

| | kPa
m
kN
A
F
c
=
(
=
2
max
| |
2
2
4
m
D
A
|
|
.
|
\
|
=

Aksijalna def.
ax

N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

ax

Srednji
modul
ax
sr
E
=

c
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

c
Aksijalna def.
ax

ax

Tangentni
modul
ax
t
E
=

N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

ax
Aksijalna def.
ax

Sekantni
modul
ax
Es

ax
(neovisna varijabla)
Radijalna deformacija
rad

rad
A
k
s
i
j
a
l
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
o
v
i
s
n
a

v
a
r
i
j
a
b
l
a
)

Vrna vrstoa
c
D
D+D
L

L-L

ax


Aksijalna deformacija:

L
L
baze mjerne Duljina
baze mjerne duljine Skracenje
ax

= =

Radijalna deformacija:

D
D
promjer Pocetni
promjera Povecanje
rad

= =

Youngov modul elastinosti:

| | kPa
kPa
E
ax
=
(

Poissonov koeficijent:

ax
rad
=

Kada se ispitivanjem eli utvrditi samo jednoosna tlana vrstoa i informativna vrijednost modula
elastinosti, moe se koristiti oprema prikazana na donjoj slici. Kod ovog se postupka mjeri promjena visine
uzorka (promjena razmaka gornje i donje podlone ploice). Deformacija uzorka izmjerena na ovaj nain
manj je precizna od naprijed opisanog naina na rezultat mjerenja utjeu neravnosti baza kao i kontaktni efekti
elika i stijene.

Slika XXX Shematski prikaz opreme za jednoosno ispitivanja stijena
5
5
6
1
2
4 7
Raunalo
1-Okvir stroja
2-Hidraulika prea
3-Podlone ploe
4-Uzorak
5-Podlone ploice
6-Mjerilo sile
7-Mjerila aksijalnog
pomaka
3
D
D+D
L
L
F
F

Slika XXX Oprema za ispitivanje jednoosne tlane vrstoe stijene (IGH-Zagreb)

Slika XXX Informativna naponsko-deformacijska krivulja u prijelomnom podruju
D
D+D
L
L
F
F
Prije
loma
Poslije
loma
ax

ax
A
k
s
i
j
a
l
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
o
v
i
s
n
a

v
a
r
i
j
a
b
l
a
)

Vrna vrstoa
c


Kriterij vrstoe

Slika XXX Vlana (direktna i indirektna) i tlana vrstoa predstavljene Mohrovim krugovima
t
Brazilski
pokus

Mohr-Coulombov
kriterij vrstoe
c
t
Vlana vrstoa
odreena direktnim
postupkom
3
t

c
Jednoosna
tlana
c

9.3.4 Deformabilnost i vrstoa pri troosnom tlaku

Kompletnu naposnko-deformacijsku krivulju mogue je dobiti samo ako se pri ispitivanju koristi stroj sa
kontroliranom deformacijom.

Postlomno ponaanje ne moe se dobiti ako se ispitivanje izvodi na stroju s kontroliranom silom
(naprezanjem). Podsjetimo se da sa poveanjem manjeg glavnog naprezanja (radijalno naprezanje=bono
naprezanje=elijski tlak) opada krutost i raste deformabilnost stijene. Na taj nain i materijal s izrazito krtim
lomom pri jednoosnom tlaenju moe imati duktilan lom pri visokim radijalnim naprezanjima.

Slika XXX Kompletna naponsko-deformacijska krivulja troosno optereene stijene

Oprema za ispitivanje

Slika xxx shematski prikazuje opremu koja je potrebna za ispitivanje.

ax
A
k
s
i
j
a
l
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

a
x

Duktilno
Krto
Poveanje bonog
naprezanja

Slika XXX Shematski prikaz opreme za troosna ispitivanja stijena

Poveanje promjera uzorka (radijalna deformacija) moe se mjeriti na vie naina:

Prislanjanjem tri mjerila pomaka na sredinu visine uzorka
Mjerenjem promjene opsega uzorka
Ljepljenjem mjernih traka na uzorak

Danas se najee koristi drugi nain mjerenja kod koga se lanac omota oko uzorka te se mjeri razmicanje
krajeva lanca tijekom pokusa.

Skraenje visine uzorka (aksijalna deformacija) mjeri se na nain da se na uzorak privrste nosai aksijalnih
mjerila pomaka. Razmak ovih nosaa odreuje duljinu mjerne baze. Mjerila pomaka mjere promjenu duljine
mjerne baze a ne promjenu visine uzorka.
3
5
3
6
8
1
2
7
4

Raunalo
Visokotlana
uljna pumpa
1-Okvir stroja
2-Hidraulika prea
3-Troosna elija
4-Uzorak
5-Podlone ploice
6-Ulje
7-Klip
8-Mjerilo sile
9-Mjerila aksijalnog i radijalnog
pomaka
10-Mjerilo elijskog tlaka
10
5
5

Slika XXX Mjerila pomaka (aksijalog i radijalnog) privrena na uzorak (IGH-Zagreb)

Za razliku od odreivanja deformabilnosti u uvjetima jednoosnog tlaenja u troosnim uvjetima ne dolazi do
eksplozivnog loma uzorka te ne postoji opasnost za oteenja mjerila pomaka. Zato se redovito kod ovog
pokusa odredi i vrna vrstoa uzorka. Ako se koristi stroj sa kontroliranom deformacijom, esto se dobije i
rezidualna vrstoa.

Slika XXX Uzorak na postolju troosne elije (a) i montaa plata elije (b) (IGH-Zagreb)
a
b
Mjerilo radijalnog pomaka
(promjene opsega uzorka)
Mjerilo aksijalnog
pomaka
3
D
D+D
L

L-L
3

Priprema uzoraka za ispitivanja

Uzorci moraju imati dimenzije i oblik koji zadovoljavaju zahtjeve norme po kojoj se ispitivanje izvodi.

Broj ispitnih uzoraka treba se odrediti prema praktinim zahtjevima, ali se obino preporuuje pet uzoraka za
jednu vrstu stijene (iz jednog uzorka formira se 5 ispitnih uzoraka).

Manje glavno naprezanje (bono naprezanje ili elijski tlak) nanose se na uzorak pomou ulja kojim se ispuni
troosna elija. Kako ulje nebi djelovalo na uzorak te kako bi se omoguilo aktiviranje efektivnih naprezanja na
diskontinuitetima, uzorak se titi nepropusnom membranom.

Slika 5 Zatita uzorka teflonskom folijom i podlone ploice za razliite promjere uzoraka (IGH Zagreb)


Stavi membranu na uzorak. Postavi mjerila pomaka na uzorak. Postavi uzorak sa mjerilima na postolje
elije. Montiraj plat elije. Napuni eliju uljem. Optereti uzorak aksijalnom silom predoptereenja radi
postizanja dobrih kontakata (obino je sila predoptereenja Fp=110 N)
Poveavaj elijski tlak (
3
) do definiranog nivoa. elijski tlak e uzorak opteretiti hidrostatski a
istovremeno e djelovati na klip elije silom koja je jednaka umnoku elijskog tlaka i povrine klipa. Ako
se sprijei istiskivanje klipa iz elije, mjerilo sile e pokazivati silu kojom ulje djeluje na klip (F=
3
*A
klipa
+F
p
).
Kada je postignut programirani elijski tlak (
3
) nuliraj mjerila sile i pomaka (sva mjerila trebaju
pokazivati vrijednost jednaku nuli). To znai da e se tijekom pokusa biljeiti samo prirast sile i pomaka
nakon to je postignut elijski tlak.
Kontinuirano poveavaj deformaciju uzorka (kontrolirana deofrmacija) tako da se lom slinog uzorka pri
jednoosnom tlaenju dogodi unutar 5-15 min. Amerika norma predvia i pokus sa kontroliranom silom
(naprezanjem). U ovom sluaju ne moe se dobiti krivulja u postlomnom podruju.
Tijekom pokusa odravaj (
3
) stalnim

Aksijalno naprezanje koje je posljedica prirasta sile nakon postizanja elijskog tlaka predstavlja devijatorsko
naprezanje.


Slika XXX Manje glavno naprezanje (elijski tlak), devijatorsko naprezanje i vee glavno naprezanje tijekom
pokusa troosnog tlaenja

Ako je aksijalna sila nulirana nakon postizanja elijskog tlaka, tijekom pokusa mjerit e se samo tzv.
devijatorska sila (devijatorsko naprezanje) iako na uzorak cijelo vrijeme u aksijalnom smjeru dejluje ukupno
vee glavno naprezanje (
1
=
3
+
dev
).

Slika XXX Kompletna naponsko-deformacijska krivulja prikazana kao odnos devijatorskog naprezanja i
deformacija uzorka

Proraun vrstoe

Ako se tijekom pokusa mjeri prirast aksijalne sile nakon to je postignut elijski tlak, ova sila
predstavlja tzv. devijatorsku silu a naprezanje koje se iz nje izrauna devijatorsko naprezanje.

Hidrostatsko
tlaenje
Poveanje aksijalnog
naprezanja uz
zadravanje bonog
tlaka stalnim
(devijatorsko
naprezanje)
3
Troosno
tlaenje
+
=
dev
=
=
dev
3
1
=
3
+
1
=
3
+
3
3
3
ax
Radijalna def.
rad

Rezidualna vrstoa
ax

rad

D
e
v
i
j
a
t
o
r
s
k
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

d
e
v

(
o
v
i
s
n
a

v
a
r
i
j
a
b
l
a
)

Vrna vrstoa
dev vrsno

3
D
D+D
L

L-L
3

| | kPa
m
kN
A
F
dev
vrsno dev
=
(
=
2
max

| |
2
2
4
m
D
A
|
|
.
|
\
|
=

Vee glavno naprezanje u trenutku loma uzorka dobije se zbrajanjem devijatorskog naprezanja u trenutku
loma uzorka i elijskog tlaka. U trenutku loma uzorak je optereena s ovim glavnim naprezanjima:

Vee glavno naprezanje:
1
=
dev vrno
+
3

Manje glavno naprezenje:
3
=elijski tlak

Ove dvije vrijednost u potpunosti definiraju Mohrov krug naperzanja u Mohr-Coulombovom kriteriju vrstoe
odnosno toku u
1
-
3
prostoru.

Proraun deformacijskih parametara


Aksijalna deformacija:
L
L
baze mjerne Duljina
baze mjerne duljine Skracenje
ax

= =

Radijalna deformacija:

D
D
promjer Pocetni
promjera Povecanje
rad

= =

Youngov modul elastinosti:
Srednji modul
ax
dev
sr
E
=

Tangentni
modul
ax
dev
t
E
=

Sekantni modul
ax
dev
s
E
=

Aksijalna def.
D
e
v
i
j
a
t
o
r
k
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

d
e
v

dev
ax

dev vrsno
dev vrsno
Aksijalna def.
dev
ax

ax

Aksijalna def.
dev
D
e
v
i
j
a
t
o
r
k
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

d
e
v

D
e
v
i
j
a
t
o
r
k
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

d
e
v


| | kPa
kPa
E
ax
dev
=
(

Poissonov koeficijent:

ax
rad
=

Kriterij vrstoe

Slika XXX Kriterij vrstoe definirano vlanom jednoosnom i troosnom vrstoom stijene

Kao to je naprijed reeno, obino se obavi pet pokusa s razliitim elijskim tlakom. Na taj se nain dobije pet
Mohrovih krugova naprezanja. Ako se na istoj stijeni ispitaju i jednoosna tlana i vlana vrstoa na
indirektan nain (brazilski pokus), dobije se sedam Mohrovih krugova to omoguava kvalitetno definiranje
Mohr-Coulombovog ili nekog drugog kriterija vrstoe intaktne stijene.

Ako se eli odrediti samo vrstoa i aksijalna deformabilnost stijene, aksijalni pomak moe se mjeriti izvan
elije kako to pokazuje sljedea slika:
1
=
3
+
1
=
3
+
3
Troosna vrstoa
1
Brazilski
pokus

Mohr-Coulombov kriterij
vrstoe
c
t
Vlana vrstoa
odreena direktnim
postupkom
3
t

t

Jednoosna tlana
vrstoa
c

Slika XXX Shematski prikaz opreme za ispitivanje vrstoe stijena pri troosnom tlaenju

Slika XXX Naponsko-deformacijska krivulja prikazana kao odnos devijatorskog naprezanja i aksijalne
deformacije uzorka

U ovom sluaju tonost mjerenja aksijalne deformacije je manja jer izmjereni pomak ukljuuje i efekte
kontakta klipa i uzorka.
3
5
3
6
8
1
2
4
7

Raunalo
Visokotlana
uljna pumpa
1-Okvir stroja
2-Hidraulika prea
3-Troosna elija
4-Uzorak
5-Podlone ploice
6-Ulje
7-Klip
8-Mjerilo sile
9-Mjerilo aksijalnog
pomaka
10-Mjerilo elijskog tlaka
10
9
5
3
6
ax
Rezidualna vrstoa
ax

D
e
v
i
j
a
t
o
r
s
k
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

d
e
v

(
o
v
i
s
n
a

v
a
r
i
j
a
b
l
a
)

Vrna vrstoa
dev vrsno

3
D
D+D
L

L-L
3

9.3.5 vrstoa u toki

Pokus za odreivanje vrstoe pri optereenju u toki (Point Load Strength Test) indeksni je pokus za
klasifikaciju stijena prema vrstoi. Pokus moe posluiti za procjenu drugih parametara vrstoe s kojima se
nalazi u korelaciji, npr. jednoosne tlane i vlane vrstoe.

Pokusom se odreuje indeks vrstoe u toki I
s(50)
, i indeks anizotropije, I
a(50
). Indeks anizotropije je odnos
vrstoe pri optereenju u toki u pravcima s najmanjim i najveim vrijednostima indeksa vrstoe.

Prema obliku uzorka koji se ispituje pokus moe biti:

dijametralni pokus
aksijalni pokus
prizmatini pokus
pokus na uzorku nepravilnog oblika

Orijentacija uzoraka tijekom ispitivanja anizotropnih stijena o odnosu na pravac optereenja moe biti:

okomito na plohe oslabljenja
paralelno plohama oslabljenja.

Priprema uzoraka

Najee nije potrebna bilo kakva priprema uzoraka za ispitivanje. Ispituju se uzorci izvaeni iz buotine
(cilindrini oblik) piljeni (prizmatini oblik) ili nepravilni uzorci. Oblici uzoraka za pojedine pokuse prikazani
su na slici xxx.

Slika XXX Oblik uzoraka za: (a) dijametralni, (b) aksijalni, (c) blok i (d) pokus na nepravilnom uzorku


Ureaj za ispitivanje se sastoji iz:

sklopa za optereivanje uzorka

mjerila sile

Tijekom pokusa koristi se i mjerilo duljine radi mjerenja dimenzija uzorka.


Nakon to su odreene dimenzije uzorka, uzorak se optereuje jednolikim poveanjem sile tako da do loma
doe u periodu od 10-60 sekundi.

Postoje sluajevi kada zbog nehomogenosti uzorka doe do nepravilnog loma. U takvim sluajevima pokus
treba smatrati nevaeim. Slika xxx pokazuje tipine oblike pravilnog i nepravilnog loma uzoraka.

Slika XXX Pravilni pokusi (a,b,i c). Nepravilni pokusi (d i e)

Kada se ispituje anizotropna stijena, pokuse treba obaviti u dva pravca. Jedan od pravaca optereenja treba
dati vee a drugi pravac manje vrijednosti indeksa vrstoe (slika 3).

Slika XXX Pravci optereenja anizotropne stijene

Proraun

Nekorigirana vrstoa pri optereenju u toki, Is, izrauna se kao
2
e
s
D
P
I =
D
e
=Ekvivalentni promjer jezgre
Krivo
Ispravno
Ispravno
Krivo

Ekvivalentni promjer jezgre za dijametralni pokus:

D
e
2
=D
2

Ekvivalentni promjer jezgre za aksijalni, blok i pokus na nepravilnim uzorcima:

D
e
2
=4A/

A=W*D=minimalna povrina presjeka kroz uzorak u ravnini toaka kontakta zaobljenih iljaka.

Korekcija vrijednosti vrstoe u odnosu na dimenzije uzorka

Indeks vrstoe I
s
mijenja se kao funkcija D u dijametralnom pokusu i kao funkcija D
e
u aksijalnom,
prizmatinom i pokusu s uzorcima nepravilnog oblika. Zbog toga se mora izvriti korekcija u odnosu na
dimenzije, a u svrhu da se dobije unificirana vrijednosti indeksa vrstoe, koja e se moi koristiti za
klasifikaciju stijena prema vrstoi.

Korigirana vrijednost indeksa vrstoe uzorka I
s(50).
pri optereenju u toki definira se kao vrijednost I
s
koja
bi se dobila da je mjerenje izvreno dijametralnim pokusom na uzorku promjera 50 mm.

Prema tome, najjednostavniji sluaj je kada se ispituju uzorci promjera 50 mm. Tada ne treba vriti korekciju.
Korekciju ne treba vriti ni za promjer NX (54 mm) jer je pogreka mala. Meutim, u praksi najei na
raspolaganju stoje vrlo razliiti promjeri jezgre. U tom sluaju korekciju treba provesti na sljedei nain:

I
s(50)
=F*I
s

gdje je:

I
s
=vrijednost indeksa vrstoe izraunata za stvarne dimenzije uzorka

F=faktor korekcij dimenzija

45 , 0
50
|
.
|
\
|
=
e
D
F

Prosjena vrijednost I
s(50)
se rauna izbacivanjem po dvije ekstremne vrijednosti (2 najvee i 2 najmanje) od
10 ili veeg broja veeih pokusa i izraunavanjem prosjene vrijednosti preostalih rezultata. Ako se testira
znatno manji broj uzorka onda se izbacuje najvea i najmanja vrijednost a prosjena vrijednost se rauna od
preostalih pokusa.

Na taj nain dobivene prosjene vrijednosti I
s(50)
koriste se za klasifikaciju stijena prema vrstoi pri
optereenju u toki i za proraun indeksa anizotropije stijena.

Indeks anizotropije I
a(50)
definira se kao odnos prosjene vrijednosti I
s(50)
izmjerene okomito na plohe
oslabljenja i paralelno s njima, tj. odnos najvee prema najmanjoj vrijednosti vrstoe pri optereenju u toki.

I
a(50)
ima vrijednost blizu 1 za kvaziizotropne stijene i vee vrijednosti kada je stijena anizotropna.

Procjena jednoosne tlane vrstoe na osnovi poznavanje indeksa vrstoe u toki

(vidi Goodman, 1980. str. 35)


Uobiajen se uzima da je jednoosna tlana vrstoa 20 do 25 puta vea od I
s(50)
. Meutim, zbog anizotropije
stijena ovaj odnos moe biti od 15 do 50.

20*I
s(50)
<
tlano
<=50*I
s(50)

U praksi se za procjenu jednoosne tlane vrste najee koristi odnos:

tlano
=22*I
s(50)

Priblian odnos I
s(50)
i vlane vrstoe iz Brazilskog pokusa je:

vlano
=0,8*I
s(50)

Slika XXX Dijametralni, aksijalni i pokus na uzorccima nepravilnog oblika (IGH-Zagreb)


9.3.6 Trajnost

Slabe stijene pokazuju sklonost troenju pri ciklikom vlaenju i suenju.

Ureaj za ispitivanje

Slika XXX Oprema za ispitivanje trajnosti (slake durability aparatus) (IGH-Zagreb)

Slike XXX Dimenzije bubnja

Uzorak
Uzorak za ispitivanje sastoji se od deset reprezentativnih, neporemeenih, grubo jednakih fragmenata stijene
koji tee od 40 60 g svaki. Ti se fragmenti mogu pojaviti kao prirodni ili ih se moe lomiti ekiem. Takvi
se fragmenti mogu dobiti iz jezgre ili iz istranih jama, a njihove veliine e varirati ovisno o metodama
uzorkovanja. Po mogunosti treba lomiti sve otre uglove i uklonite svu prainu etkanjem uzorka prije
vaganja. Cijeli uzorak treba teiti od 450 do 550 g.
Uzorak treba transportirati i skladititi tako da zadri prirodni sadraj vode.

Slika XXX Uzorak prije i poslije ispitivanja


Opis Simbol
1. Odabere se 10 tipinih uzoraka stijene pojedinane teine 40-60 g tako da ukupna teina
bude 450-550 g. Uzorci trebaju biti grubo kuglastog oblika.

2. Fragmenti ejla stave se u bubanj bez poklopca te se izmjeri masa stijene i bubnja A
3. Bubanj bez poklopca s fragmentima stijene osui se u suioniku (16 sati suenja ili do
postizanja nepromjenjene mase). Nakon to se bubanj ohladio (20 min) izmjeri se masa
bubnja i uzorka.
B
4. Bubanj se postavi u korito koje se napuni s destiliranom vodom sobne temperature do
dubine od 20 mm ispod osovine bubnja. Ukljui se rotacija na brzinu od 20 okretaja u
minuti u trajanju od 10 minuta. Zabiljei se temperatura vode na poetku i na kraju
okretanja.

5. Bubanj se izvadi iz korita odmah nakon zavretka vrtnje (rotacije) i osui zajedno s
uzorkom ostavljajui ga u suioniku 16 sati ili dok ne postane nepromjenjive masa
(bubanj je bez poklopca).

6. Izmjeri se masa uzorka i bubnja bez poklopca, kako bi se dobila suha masa za drugi
ciklus

7. Bubanj se postavi u korito koje se napuni s destiliranom vodom sobne temperature do
dubine od 20 mm ispod osovine bubnja. Ukljui se rotacija na brzinu od 20 okretaja u
minuti u trajanju od 10 minuta. Zabiljei se temperatura vode na poetku i na kraju
okretanja.

8. Bubanj se izvadi iz korita odmah nakon zavretka vrtnje (rotacije) i osui zajedno s
uzorkom ostavljajui ga u suioniku 16 sati ili dok ne postane nepromjenjive masa
(bubanj je bez poklopca).

9. Izmjeri se masa uzorka i bubnja bez poklopca, kako bi se dobila konana suha masa W
F
10. Izmjeri se masa istog bubnja bez poklopca. C

Izrauna se prirodni sadraj vode kako slijedi:

w = |(A-B)/(B-C)|x100

Izraun se indeks postojanosti na troenje (drugi ciklus) kako slijedi:


I
d(2)
= |( W
F
C) / (B C )| x 100

gdje je

I
d(2)
=

indeks postojanosti na troenje (drugi ciklus),
B = masa bubnja bez poklopca i uzorka osueni u suioniku prije prvog ciklusa, (g)
W
F
= masa bubnja i uzorka osueni u suioniku nakon drugog ciklusa, (g)
C = masa bubnja bez poklopca (g)

9.3.7 Bubrenje

Potencijal bubrenja i iznos bubrenja

Kada se govori o bubrivim svojstvima tla ili stijena, bitno je istai razliku izmeu potencijala bubrenja i
iznosa bubrenja. Potencijal bubrenja ovisi o prirodi stijene (mineralokom sastavu i vezama izmeu pojedinih
estica), a iznos bubrenja o okolnostima u kojima e se ta stijena nai. To znai da iznos bubrenja
(deformacija ili naprezanje) u odreenim okolnostima moe biti zanemariv iako stijena ima visok potencijal
bubrenja.

Potencijal bubrenja je relativni kapacitet stijene da bubri.
Iznos bubrenja je stupanj do kojega je realiziran potencijal bubrenja.

Saturirana stijena iskazat e svoj potencijal bubrenja samo ako uvjeti njenog okolia dovedu potencijal
bubrenja u poloaj djelovanja. U tunelogradnji dva fenomena dovode potencijal bubrenja u poloaj djelovanja:
(a) rastereenje stijene; (b) djelomino desaturiranje stijene zbog prozraivanja tunela. Svaki od njih, ili oba
istodobno, izazvat e bubrenje pod uvjetom da postoji dostatna koliina pukotinske vode (voda u tekuem
stanju).

Tijekom iskopa, bubrenje saturirane stijene uglavnom je posljedica rastereenja. Dugo nakon iskopa (tijekom
gradnje dugakih tunela ili tijekom koritenja tunela) bubrenje je posljedica djelominog desaturiranja.

Tablica xxx Utjecajni imbenici potencijala i iznosa bubrenja
UTJECAJNI IMBENICI
POTENCIJAL BUBRENJA IZNOS BUBRENJA
Tip bubrivih minerala Struktura i tekstura stijene
Koliina bubrivih minerala Poetna vlanost
Jaina meuestinih veza Dotok vode
Tip adsorbiranih iona Koncentracija i vrsta elektrolita
Tlak kojemu je stijena izloena
Gustoa stijene
Stupanj oteenja meuestinih veza

Seed i dr. (1962) preporuuju da se ispitivanje bubrivih materijala obavlja u dvije faze: (a) ispitivanje
potencijala bubrenja; (b) ispitivanje iznosa bubrenja. Ispitivanje potencijala bubrenja ima za svrhu
prepoznavanje materijala na kojima e se obavljati ispitivanje iznosa bubrenja. Rije je dakle, o jednoj vrsti
eliminatornih ispitivanja. Zbog toga postupci za ispitivanje potencijala bubrenja moraju biti jednostavniji, bri
i jeftiniji od postupaka za ispitivanje iznosa bubrenja. U suprotnom, ispitivanje potencijala bubrenja nema
nikakvog smisla.


Ve odavna je poznato da sposobnost poveanja volumena pod djelovanjem vode ima manja skupina minerala
glina (smektiti), odnosno da hidrataciju nekih minerala prati poveanje volumena (npr. prijelaz anhidrita u
gips). To znai da se kvalitativna procjena potencijala bubrenja moe napraviti na osnovi mineralokog
sastava (tipovi i zastupljenost pojedinih minerala) i petrolokih svojstava stijena (veza izmeu pojedinih
estica). Za utvrivanje mineralokog i petrolokog sastava stijena postoji vie naina, a najee se koriste
sljedei: (a) mikroskopska ispitivanja; (b) rendgenska difrakcijska ispitivanja; (c) diferencijalno-termike
analize. Ti su postupci pouzdani, ali nisu praktini. Oni su i spori te se ne mogu koristiti u svakodnevnoj
geotehnikoj praksi (npr. za klasifikaciju materijala tijekom izgradnje tunela) (Holtz i Gibbs, 1956). To je
ponukalo mnoge istraivae da pokuaju dovesti potencijal bubrenja u vezu s parametrima koji se mogu na
jednostavan, brz i jeftin nain ispitati u prosjeno opremljenom geotehnikom laboratoriju. Rezultat tih
nastojanja je itav niz razliitih postupaka koji slue za procjenu potencijala bubrenja stijene.

Na materijalima koji su identificirani kao bubrivi (imaju znatan potencijal bubrenja) izvodi se druga faza
istraivanja - ispitivanje iznosa bubrenja. Iznos bubrenja se obino izraava kao deformacija ili naprezanje. U
tim pokusima prirodni uvjeti moraju biti vjerno simulirani. Obavljaju se u laboratoriju ili na terenu i znatno su
sloeniji od pok usa kojima se odreuje potencijal bubrenja.

Najee je bubrenje stijena posljedica bubrenaj minerala glina (osmotsko i/ili intrakristalno bubrenje) ili
transformacije anhidrita u gips. Treba voditi rauna da se ove dvije vrste stijena razliito ponaaju tijekom
pripreme i ispitivanja te se isti postupci i materijali ne mogu koristiti u oba sluaja.

Tablica xxx Uvjeti ispitivanja ovisno o oekivanom mehanizmu bubrenja

Bubrenje stijene jposljedica je
bubrenja minerala glina
Bubrenje je posljedica transformacije
anhidrita u gips
Suenje uzorka nakon
obavljenog pokusa bubrenja
Uzorci se sue na temperaturi
105
0
C
Na kraju pokusa anhidrit e biti
transformiran u gips.
Suenje na 105
0
C dat e nelogine
razultate jer e se tijekom suenja
izgubiti i kristalna voda gipsa (nain
suenja opisuje ISRM,1999)
Trajanje bubrenja
Bubrenje minerala glina je
relativno brzi proces. U
laboratoriju traje obino nekoliko
dana. Trajanje ovisi o veliini
uzorka.
Transformacija anhidrita u gips je
relativno spor proces i traje vie godina.
Voda kojom se vri natapanje
uzorka
Standardno se koristi destilirana
voda a nekada i voda s lokacije
uzorkovanja ili fluidi posebnog
kemijskog sastava.
Destilirana voda moe izazvati
nekontrolirano otapanje sulfata. Treba
koristiti otopinu kalcijeva sulfata 2,4 g
CaSO
4
. po jednoj litri destilirane vode
Reverzibilnost procesa bubrenja
Proces je reverzibilan to znai da
se poveanjem naprezanja moe
ponititi deformacija bubrenja
Proces nije reverzibilan. Poveanjem
naprezanja ne moe se postii
reverzibilan proces (transformacija gipsa
u anhidrit)

Postupci za ispitivanje potencijala bubrenja u pravilu su jednostavniji i bri od postupaka za ispitivanja iznosa
bubrenja. Ispitivanjem potencijala bubrenja vri se selekcija materijala na kome e se obaviti ispitivanje iznosa
bubrenja. Meutim, nekada se isti pokus koristi za odreivanje i potencijala i iznosa bubrenja. Naprimjer,
jedan od standardnih pokusa za ispitivanje potencijala bubrenja je pokus kojim se odreuje tlak bubrenja (tlak
koji se razvije tijekom bubrenja ako je sprijeeno poveanje volumena uzorka). Isti ovaj pokus koristi se i za
odreivanje iznosa bubrenja ako e stijena bubriti u uvjetima sprijeenog poveanja volumena (apsolutno
kruta tunelska podgrada). U ovom sluaju iznos bubrenja definiran je tlakom bubrenja.

9.3.7.1 Uzorkovanje i priprema uzoraka


Laboratorijska ispitivanja obavljaju se na poremeenim ili neporemeenim uzorcima. Uglavnom se potencijal
bubrenja odreuje na poremeenim, a iznos bubrenja na neporemeenim uzorcima. Meutim, moe biti i
obrnuto. Ako se radi o materijalima kod kojih cementne veze imaju znaajan utjecaj na potencijal bubrenja,
tada se on mora ispitivati na neporemeenom uzorku. Ovo je sluaj kod skoro svih stijena. S druge strane, ako
se materijal sa svojstvima bubrenja ugrauje u nasip ili se koristi kao podloga laganih konstrukcija (obloge
kanala), tada se iznos bubrenja odreuje na poremeenim uzorcima s tim to se simuliraju uvjeti ugradnje
(vlanost, gustoa) kao i uvjeti tijekom eksploatacije (cikliko vlaenje i suenje i sl.).

Stijene sklone bubrenju pripadaju kategoriji tzv. slabih stijena (weak rocks). Vrlo esto ove stijne priinjavaju
znaajne potekoe pri uzorkovanju i pripremi uzoraka. Naime, na njih se ne moe primjeniti metodologija
koja se koristi u tlu, a esto puta ni metodologija prilagoena vrstim stijenama. Ako pored toga, stijena ima i
svojstva bubrenja, potekoe se multipliciraju. Problem uzorkovanja i pripreme uzoraka u bubrivim stijenama
uglavnom se svodi na problem ouvanja prirodne vlanosti i gustoe. to stijena pokazuje vei potencijal
bubrenja to su i ovi problemi vei (Franklin, 1984; Franklin, 1989, p 332; Yesil i dr., 1993,).

to je vei problem, povaanje ili smanjenje vlanosti?

Logino se nemee odgovor da vee probleme stvara poveanje vlanosti, poto poveana vlanost moe
inicirati bubrenje tijekom uzorkovanja i pripreme uzoraka. U ovom sluaju e se tijekom ispitivanja utvrditi
slabiji kapacitet bubrenja od onog koji posjeduje stijena. Kod bubrivih stijena kao sredstvo za hlaenje
tijekom buenja i rezanja uzoraka treba koristiti tekuine koje ne iniciraju bubrenje odnosno zrano hlaenje.

Koje tekuine ne provociraju proces bubrenja? Uglavnom su to tekuine s niskom dielektrikom konstantom.

Antisol (ISRM, 1989)
Petrolej (Franklin i Dusseault, 1989, p 36).
Silikonsko ulje (Richardson i Wiles, 1990, p 1866).
Ulje i benzin (Braun, 1992).

Gubitak vlanosti se kod bubrivih stijena rijee spominje kao problem uzorkovanja i pripreme uzoraka.
Meutim, istraivanja autora na uzorcima bentonita iz rudnika "Gornja Jelenska" kod Kutine, pokazuju da kod
ove stijene postoji iskljuivo problem zatite uzorka od gubitka vlage. Problem poveanja vlanosti ne postoji,
jer prirodno vlaan bentonit u uvjetima potapanja u vodu ne upija mjerljivu koliinu vode (Vrkljan i dr.,
1993). Meutim, isti materijal vrlo brzo gubi vlagu na zraku. Tijekom obrade uzorka suhim postupkom, ve u
prvoj minuti se pojavljuju prsline suenja. Uzorak koji je izgubio prirodnu vlagu u uvjetima potapanja
intenzivno upija vodu i pokazuje efekte bubrenja. Franklin (1984), gubitak vlage ejla rjeava umatanjem
jezgre u vlanu tkaninu i sprejanjem s vodom (Franklin, 1984; Franklin, 1989, p 332).

Komisija za bubrive stijene meunarodnog drutva za mehaniku stijena, preporua slijedei tretman prilikom
uzorkovanja glinovitih stijena (ISRM, 1999):

Treba nastojati, koliko je to mogue, da uzorak ima istu gustou i vlanost kao i in-situ materijal u vrijeme
uzorkovanja.
Ako se uzorkovanje vri buenjem, onda kao sredstvo za hlaenje pribora, treba koristiti zrak ili tekuinu
koja ne inicira bubrenje (naprimjer Antisol).
Buenje treba izvoditi ili s dvostrukom ili s trostrukom srnom cijevi (promjer ne manji od 54 mm,
preporua se da promjer bude blizu 100 mm).
Nakon ienja, uzorak treba detaljno opisati i fotografirati.
U cilju zatite od gubitka ili prijema vlage, uzorak treba umotati u plastinu ili aluminijsku foliju te zaliti
parafinom.
Za vrijeme transporta i skladitenja, uzorak treba biti u okoliu s temperaturom od 5-30C.
Vrijeme skladitenja treba biti minimalno a teeemperatura u skladistu treba biti oko 20
0
C.
Kod dueg sskladitenja vlanost zraka u skladitu treba biti odgovarajua.

Kod svih pokusa bubrenja, uzorci imaju cilindrini oblik s promejrom od 50 do 100 mm i visinom od 20 do 30
mm.. Medunarodno drutvo za mehaniku stijena preporua da uzorci budu precizno obraeni i da tono
odgovaraju dimenzijama opreme (edometar). Nije predvieno koritenje bilo kakvih materijala za
izravnavanje. Meutim, ovo je lako preporuiti ali u mnogim sluajevima je vrlo teko ostvariti. Dovoljno je
zamisliti uzorak "mekane" stijene dobivene buenjem koga treba u laboratoriju jo jedan put buiti, rezati,
brusiti i to pazei da uzorak niti primi niti izgubi vlagu. Imajui ovo u vidu, Franklin (1984) opisuje nain na
koji je vrio pripremu uzoraka ejla za "ring-swell" pokus. Jezgra iz buotine bila je u stanju koje nije
doputalo novo jezgrovanje i bruenje s ciljem dobivanja eljenog promjera. Tehnologiju pripreme uzorka
jasno pokazuje slika xxx.

Slika XXX Oblikovanje ispitnih uzoraka (a) zaljevanje prostora izmeu prstena i uzorka tekuim sumporom;
(b) rezanje uzorka; (c) bruenje ispitnog uzorka na abrazivnoj podlozi; (c) ispitni uzorak u stegi do poetka
ispitivanja (Franklin, 1984)

Pripremu uzoraka stijene koja se lako lomi, treba vriti utiskivanjem cilindra s istovremenim trimanjem uzorka
otrim noem ispod otrice cilindra (ISRM, 1989).
Tijekom uzorkovanja i pripreme uzoraka treba voditi rauna o slijedeoj injenici: Uzorak izvaen iz stijene,
osloboen je naponskog stanja kome je prethodno bio izloen, to stvara dobre uvjete za otvaranje pukotina.
Otvaranje pukotina stvara dobre uvjete za cirkulaciju zraka i vode, to e bitno utjecati na efekte bubrenja
(Franklin i Dusseault, 1989, p 332).

Vrlo esto se procjena potencijala bubrenja vri na poremeenim uzorcima. Ako se bubrivi materijali koriste
kao materijali od kojih se gradi objekt (posteljice putova i kanala, formiranje tamponskih slojeva izmeu
kontejnera s radioaktivnim otpadom i stijenskom masom) tada se i iznos bubrenja utvruje na poremeenim
uzorcima vjetaki pripremljenog bubrivog materijala. Priprema uzoraka u laboratoriju treba vjerno simulirti
postupke ugradnje tretiranog materijala na konkretnom objektu.

Yesil i dr. (1993) u nemogunosti da postignu pravilnu formu neporemeenog uzorka primjenjuju slijedeu
tehnologiju: trimaju materijal te od tako dobivenih listia formiraju uzorak eljenog oblika i dimenzija
statikim kompaktiranjem na gustou neporemeenog materijala. Ovim postupkom poremeuje se struktura
stijene (cementne veze) to nekada moe znaajno utjecati na iznos bubrenja.

9.3.7.2 Procjena potencijala bubrenja na osnovi poznavanja mineraloko-petrolokih svojstava

Mineraloka analiza moe biti dobar pokazatelj sklonosti stijene bubrenju. to je vei udio ekspanzivnih
minerala u sastavu stijene vea je i mogunost da stijena bubri. kod toga treba voditi rauna i o jaini veza
izmeu mineralnih zrna.

elini
prsten
Uzorak
Pijesak
Tekui
sumpor
(a) (a)
(b)
(c)
(d)

Za analizu mineralokog sastava najee se koriste slijedei postupci: (a) mikroskopska ispitivanja; (b)
rendgensko difrakcijska analiza; (c) diferencijalno termika analiza (Holtz i Gibbs, 1956).

Mikroskopsko ispitivanje uglavnom slui za odreivanje mineralokog sastava, teksture i unutarnje strukture
stijene ili tla. Treba razlikovati optike mikroskope i elektronske mikroskope. Optiki mikroskopi rade na
dva principa: (a) s reflektiranim svjetlom i tada se zovu reflektirajui mikroskopi. Promatra se svjei prelom
stijene; (b) s polarizacijskim svjetlom i tada se zovu polarizacijski mikroskopi. Promatra se vrlo tanka ploica
stijene (preparat) kroz koju prolazi polarizacijska svjetlost. Skenirajui elektronski mikroskop (SEM-
scaning electron microscope) postie mnogo veu rezoluciju u odnosu na optike mikroskope to pomae pri
prouavanju strukture pora i sklopa fino granuliranih stijena. SEM daje topografski prikaz povrine stijene. s
detektorom za XXX (backscattered electrons) mogu se razluiti pojedini minerali. Ako postoji i rendgenski
detektor (x-ray detector) mogu se dobiti i informacije o kemijskom sastavu (Franklin i Dusseault, 1989, p 30).

Diferencijalno termika analiza (DTA) i rendgenske metode slue za identifikaciju i u nekim sluajevima
kvantifikaciju postotnog uea razliitih minerala glina u glinovitoj stijeni.

Minerali glina mogu biti identificirani ovim metodama:

rendgensko difrakcijskim analizama,
nuklearnom magnetskom rezonancom,
kemijskim analizama,
infracrvenom spektroskopijom.

Od svih ovih metoda rendgenska difrakcijska analiza je najuobiajenija i najee se koristi.

Kemijske analize kod stijena rijetko daju rezultat poto veina minerala koji formiraju stijenu imaju slian
kemijski sastav. Npr., granit moe imati identian kemijski sastav kao i ejl (Franklin i Dusseault, 1989, p 31;
Holtz i Gibbs, 1956, p 268).

9.3.7.3 Odreivanje aksijalnog naprezanja bubrenja

Pod aksijalnim naprezanjem bubrenja (axsial swelling stress) podrazumijeva se naprezanje koje je razvijeno u
uzorku nakon dodavanja vode u uvjetima sprijeene promjene volumena. U literaturi se umjesto izraza-
naprezanje bubrenja esto koristi izraz-tlak bubrenja (swelling pressure).

Za odreivanje naprezanja bubrenja koristi se vie postupaka. Brackley razlikuje tri grupe postupaka za
odreivanje naprezanja bubrenja (Sridharan i dr., 1986, p 24):

Metoda konstantnog volumena (cijelo vrijeme pokusa se volumen uzorka ne mijenja). Ovaj postupak
izmeu ostalih preporuuju i Meunarodno drutvo za mehaniku stijena (1999). Pokus se obavlja na
jednom uzorku. (Identian postupak za odreivanje aksijalnog naprezanja bubrenja predvia i
britanska norma: BS 1377: Part 5: 1990, p 5.)
Bubrenje tri ili vie identina uzorka koji su prije dodavanja vode konsolidirani u edometru pri razliitim
aksijalnim naprezanjima.
Kod odabranog aksijalnog naprezanja, dodavanjem vode se inicira poveanje volumena uzorka u
edometru. Nakon stabilizacije aksijalno naprezanje se poveava u stupnjevima sve dok se ne dostigne
poetna visina uzorka.

U nastavku e se opisati prva metoda ispitivanja.

Svrha ovog pokusa je mjerenje aksijalnog naprezanja u funkciji vremena, neophodnog za odravanje
konstantne visine uzorka u uvjetima sprijeenog bonog irenje nakon njegovog potapanja u vodu Pokus se
obavlja na neporemeenom uzorku.

Oprema za obavljanje ovog pokusa prikazana je na slici xxx. elija u kojoj se nalazi uzorak adekvatna je
standardnoj edometarskoj eliji. Poto se pri bubrenju glinovitih stijena mogu razviti vrlo visoka aksijalna
naprezanja (preko 10 MPa) konstrukcija standardne edometarske elije obino ne zadovoljava zahtjevane
kriterije krutosti sistema.

Slika XXX Oprema za mjerenje aksijalnog naprezanja bubrenja (ISRM, 1999)

Uzorku, obraenom po kriterijima opisanim u prethodnom poglavlju, izmjere se masa i dimenzije. Izmjeri
se i masa prstena.
Uzorak se ugradi u eliju. elija se stavlja u ram te se zatezanjem navrtki uzorak optereti s 25 kPa.
elija se ispuni s vodom tako da gornja porozna ploica bude u vodi. Uobiajeno je da se koristi destilirana
voda, ali se moe koristiti i podzemna voda uzeta s lokacije uzorkovanja odnosno specijalne kemijske
mjeavine.
Prati se aksijalna sila i aksijalni pomak koji se ne moe izbjei zbog deformabilnosti opreme, u funkcija
vremena.
Mali iznos aksijalne deformacije ne moe se izbjei zbog deformabilnosti opreme. Kod ispitivanja stijena
ije je bubrenje posljedica bubrenja minerala glina, ovu deformaciju povremeno treba kompenzirati.
Naime, bubrenje minerala glina je reverzibilan proces te se poveanjem naprezanja deformacija bubrenja
moe ponititi. Na taj se nain visina uzorka moe odravati stalnom. Ovu kompenzaciju treba raditi u im
manjim koracima. Kao to je naprijed objanjeno kompenzacija aksijalne deformacije se ne moe vriti u
sluaju transformacije anhidrita u gips.
Pokus se nastavlja sve dok se ne postigne maksimalna aksijalna sila.
Kod jako bubrivih stijena voda iz elije se odstrani prije rastereenja uzorka.
Uzorak se izvadi iz elije te se odredi masa uzorka i prstena.
Uzorak s prstenom se osui na 1052C te mu se nakon hlaenja u desikatoru, izmjeri suha teina.


Aksijalno naprezanje u funkciji vremena te se zabiljei maksimalno aksijalno naprezanje (slika xxx).
Aksijalno naprezanje u funkciji kompenzirane deformacije bubrenja (slika xxx).
Gustoe, poetna i konaana, vlanost te stupanj saturacije.

Ureaj za
oitavanje
sile

Slika XXX Prikaz rezultata ispitivanja aksijalnog naprezanja kada je bubrenje posljedica bubrenja minerala
glina

Slika XXX Bubrenje mjeanih stijena koje sadre bubrive minerale glina i anhidrit. Poetno brzo bubernje
pripisuje se bubrenju minerala glina a dugotrajno bubrenje transformaciji anhidrita u gips

Napomene vezane uz ispitivanje anhidritinih stijena

Transformacija ahidrita u gips moe biti sprijeena ako se stijena nae pod odreenim tlakom (npr
cca 2 MPa u anhidritinim ejlovima). Mautim, ako se anhidrit transformira u gips, za reverzibilni
proces prijelaza gipsa u anhidrit potrebno je znatno vee naprezanje cca 80 MPa. O ovoj injenici
treba voditi rauna kada se obavlja pokus za odreivanje maksimalnog aksijalnog naprezanja
bubrenja. Kod ovog pokusa, nemogue je u potpunosti sprijeiti promjenu volumena uzorka
(deformabilnost mjerne doze, deformabilnost konstrukcije i edometarske elije). Postupak predvia
da se tijekom pokusa, u koracima, visina uzorka odrava konstantnom (pretpostavlja se da je elija
dovoljno kruta te da nema bonog irenja uzorka). Ako bi se ovaj postupak primjenio na stijenu ije
je bubrenje posljedica transformacije anhidrita u gips, rezultat bi bio potpuno nedefiniran. Naime,

Vrijeme

Suma kompenziranih
deformacija bubrenja

h
h+h
h

Vrijeme (dani)
Vrijeme (dani)
1500 1500

poveanje volumena uzorka, posljedica je razvoja kristala gipsa na raun kristala anhidrita. Pokuaj
dovoenja uzorka u volumen koji je uzorak imao prije poetka pokusa, podrazumijeva i djeloman
reverzibilan proces transformacije gipsa u anhidrit. Meutim, za transformaciju gipsa u anhidrit
potreban je znatno vei tlak. Na taj nain, tlak bubrenja izmjeren ovim postupkom, predstavlja
mjeavinu raznih efekata i ne moe se koristiti u svrhu projektiranja objekata.

Bubrenje minerala glina je neuporedivo bri proces od transformacije anhidrita u gips. Zbog toga je
kod mjeanih stijena (stijene koje sadre bubrive minerale glina i anhidrit) bubrenje u prvih nekoliko
dana uglavnom posljedica bubrenja glina. Madsen i Nesch (1991) su ispitivali mjeane stijene s
razliitim udjelima minerala glina i anhidrita. Redukciju visine uzorka vrili su samo u prvih
nekoliko dana. Nakon toga samo su mjerili promjenu visine koja se nije mogla izbjei zbog
deformabilnosti sistema. I nakon 6 godina tlak bubrenja se jo uvijek poveavao. Kod aksijalnog
naprezanja bubrenja od 4,1 MPa aksijalna deformacija bila je 2,8%.

9.3.7.4 Odreivanje aksijalne i radijalne deformacije bubrenja slobodnog uzorka

Odreivanje deformacije bubrenja slobodnog uzorka u praksu je uveo Duncan, 1961. godine. On je mjerio
poveanje visine uzorka nakon potapanja u vodu. Kasnije su uvedeni postupci kojima se na jednom uzorku
prate promjene dimenzija u vie pravaca to omoguava procjenu anizotropije bubrenja.

Svrha ovog pokusa je mjerenje aksijalne i radijalne deformacije bubrenja slobodnog, neporemeenog uzorka,
nakon potapanja u vodu. Neporemeeni uzoraka moe imati oblik cilindra ili prizme.

Po ovom postupku mogu se ispitivati stijene koje se u vodi ne raspadaju. Stijene koje su vrlo podlone
raspucavanju (slaking) treba ispitivati u edometru (sprijeeno bono irenje).

Postupak ispitivanja cilindrinih uzoraka:

Uzorku obraenom po kriterijima opisanim u prethodnom poglavlju izmjeri se masa i dimenzije.
Uzorak se stavi u eliju te se postave mjerna urica i mjerna traka. Mjerna traka obavije se po platu
cilindrinog uzorka
elija se ispuni s vodom tako da cijeli uzorak bude u vodi. Uobiajeno je da se koristi destilirana voda, ali
se moe koristiti i podzemna voda uzeta s lokacije uzorkovanja odnosno specijalne kemijske mjeavine.
Prati se deformacija uzorka sve dok se ne postignu maksimalne vrijednosti.
Prije vaenja uzorka iz elije, izmjeri se poveanje opsega cilindrinog uzorka C pomou mjerne trake.
Uzorak se izvadi iz elije i osui na temperaturi od 1052C. Nakon hlaenja u desikatoru izmjeri se masa
suhog uzorka.
Izraunava se gustoa, poetni i konani sadraj vode i stupanj zasienja.

Slika XXX Oprema za mjerenje aksijalne i radijalne deformacije bubrenja slobodnog cilindrinog uzorka
h
C-Opseg uzorka
prije potapanja
C+C- Opseg uzorka nakon
zavrenog bubrenja


Aksijalna deformacija bubrenja

0
h
ax
ax

=

ax
-Aksijalni pomak
h
0
-
poetna visina uzorka

Radijalna deformacija bubrenja (cilindrini uzorak)

0
d
rad
rad

=

d
0
-
poetni promjer uzorka
C
rad

=

C-poveanje opsega uzorka izmjeren pomou mjerne trake

Postupak ispitivanja prizmatinih uzoraka identian je ispitivanju cilindrinih uzoraka osim to se u ovom
sluaju radijalna deformacija mjeri direktno u dva okomita pravca. Ovaj pokus omoguava procjenu
anizotropije bubrenja.

Slika XXX Oprema za mjerenje aksijalne i radijalne deformacije bubrenja slobodnog prizmatinog
uzorka (IGH-Zagreb)

Iz izmjerenih podataka se izraunaju deformacije uzorka u tri okomita pravca

0
a
a
a

=
0
b
b
b

=
0
c
c
c

=

a
0
,
b
0
, c
0

.poetne dimenzije prizmatinog uzorka
a, b , c ..... izmjerene promjene dimenzija a, "b" i "c"

Slika XXX Prikaz rezultata pokusa slobodnog bubrenja (a - cilindrini uzorak, a - prizmatini uzorak).

Pokus bubrenja slobodnog uzorka primjenjiv je na uzorke koji se tijekom bubrenja ne raspadaju

Slobodno bubrenje uzoraka koji se u vodi raspadaju, ispituje se u edometru. U edometrskim uvjetima uzorak
nema potpunu slobodu te je za ocjenu anizotropije bubrenja potrebno obaviti vie pokusa s razliitim
orijentacijama uzoraka.

ax
rad
Vrijeme

b
Vrijeme
c

Meunarodno drutvo za mehaniku stijena (ISRM, 1979) preporua da se pokus obavlja na slijedei nain:

Uzorak se ugradi u eliju (edometar). elija se stavlja u ram i optereti s aksijalnim naprezanjem od 3 kPa.
elija se napuni s vodom tako da gornja porozna ploica bude u vodi.
Biljei se poveanje visine uzorka (pomak bubrenja) u funkciji vremena.
Pokus traje sve dok pomak bubrenja ne postigne stalnu vrijednost ili vrnu (kolapsibilno tlo).

Slika XXX Pokus za odreivanje aksijalne deformacije bubrenaj u edometru (sprijeeno bono irenje)

Iz izmjerenih podataka izrauna se:

indeks deformacije bubrenja

h/h

h-maksimalni pomak bubrenja
h-poetna visina uzorka.

Identian pokus predviaju i njemake preporuene metode s tim to je uzorak prije potapanja optereen s
aksijalnim naprezanjem od 5 kPa (Axel, 1986).

Neto drugaiji postupak predvia britanska norma BS 1277: Part 5: 1990, p 5. Prvi dio pokusa predstavlja
mjerenje aksijalnog naprezanja bubrenja. Nakon to je postignuto maksimalno aksijalno naprezanje bubrenja,
vri se rastereenje uzorka u koracima. Ovaj drugi dio pokusa, identian je postupku rastereenja kod
odreivanja aksijalnog naprezanja bubrenja kao funkcije aksijalne deformacije bubrenja.

9.3.7.5 Odreivanje aksijalnog naprezanja bubrenja u funkciji aksijalne deformacije bubrenja

(ISRM, 1999)

Svrha ovog pokusa je mjerenje aksijalne deformacije bubrenja potrebne da bi se aksijalno naprezanje bubrenja
uzorka sa sprijeenim bonim irenjem, reduciralo s njegove maksimalne vrijednosti na prihvatljivu vrijednost
u konkretnom sluaju. Rezultate pokusa treba koristiti u sluajevima gdje vladaju analogni rubni uvjeti. Pokus
je primjenjiv samo u stijenama ije je bubrenja posljedica bubrenja minerala glina.

Ovaj pokus daje kompletnu naponsko deformacijsku krivulju. Poznavanje ovisnosti naprezanja i deformacije,
osnovni je preduvjet za obavljanje analiza i projektiranje objekta u stijeni. ISRM priprema vodi za
analiziranje/projektiranje objekata u ili na bubrivoj stijeni koji e biti baziran na ovoj vrsti pokusa.
h
h+h

Slika XXX Oprema za mjerenje aksijalnog naprezanja bubrenja kao funkcije aksijalne deformacije bubrenja

Oprema za obavljanje ovog pokusa prikazana je na slici xxx. elija u kojoj se nalazi uzorak identina je eliji
koja se koristi kod odreivanja maksimalnog aksijalnog naprezanja bubrenja. Ram za optereenje mora imati
mogunost poveanja optereenja u koracima.

Postupak ispitivanja:

Uzorku, obraenom po kriterijima opisanim u prethodnom poglavlju, izmjeri se masa i dimenzije. Izmjeri
se i masa prstena.
Uzorak se ugradi u eliju, a elija se zajedno s ramom postavi na postolje ureaja.
Uzorak se optereuje u koracima dok se ne postigne odgovarajue aksijalno naprezanje
A
. (krivulja 1 na
slici 3.5.2). Naprezanje
A
moe odgovarati primarnom naprezanju na lokaciji s koje je uzorak uzet.
Tijekom poveanja aksijalnog naprezanja mjeri se slijeganje uzorka (aksijalna deformacija)
elija se ispuni s vodom, tako da gornja porozna ploica bude u vodi (toka 2 na slici 3.5.2). Uobiajeno je
da se koristi destilirana voda ali se moe koristiti i podzemna voda uzeta s lokacije uzorkovanja, odnosno
specijalne kemijske mjeavine.
Zabiljei se poetno izdizanje uzorka (segment 3 na slici 3.5.2).
Aksijalno optereenje se reducira u koracima. Uobiajeno je da narednog, bude 1/2 prethodnog
koraka.
Aksijalna deformacija bubrenja svakog koraka mjeri se sve dotle dok ne prestane poveanje visine uzorka.
Rastereenje se obavlja sve dok se ne postigne aksijalno naprezanje od 25 kPa. Nije preporuljivo
kompletno rastereenje.
Iz elije se odstrani voda te se uzorak rastereti
Izmjeri se masa uzorka i cilindra
Uzorak i cilindar se osue na 1052
0
C.

Uzorak i cilindar osue se u desikatoru te im se odredi masa

Proraun

Aksijalno naperzanje:
A
N
=
N-izmjerena aksijalna sila
A-povrina poprenog persjeka uzorka

Deformacija matriksa:
0
h
-Trenutani aksijalni pomak usljed rastereenja matriksa za vrijednost rastereenja

h
0
-Originalna visina uzorka.

Deformacija bubrenja:
0
h
s
s

=
-Aksijalni pomak bubrenja za vrijednost rastereenja

h
0
-Originalna visina uzorka.

Slika XXX Aksijalno naperzanje u odnosu na ukupnu aksijalnu deformaciju, (1) krivulja tlaenja (u eliji
nema vode), (2) voda se dodaje kod naperzanja
A
; (3) bubrenaj pri naprezanju
A
, (4) rastereenje na
naprezanje
B
, (5) bubrenje pri naprezanju
B
;

Treba razlikovati deformaciju matriksa usljed rastereenja uzorka od deformacije bubrenja. Deformacija
matriksa (
) deava se trenutano nakon rastereenja i posljedica je elastine deformacije uzorka.

Deformacija bubrenja (
s
) posljedica je adsorpcije vode i razvija se u vremenu.
Aksijalno naperzanje
A
k
s
i
j
a
l
n
a

d
e
f
o
r
m
a
c
i
j
a

b
u
b
r
e
n
j
a

+

T
l
a
e
n
j
e

-

2
3
4
5
ukupno
=
+
s


Dijagram na slici xxx prikazuje odnos naprezanja i deformacije bubrenja.

Slika XXX Aksijalno naperzanje u odnosu na aksijalnu deformaciju bubrenja

9.4 Ispitivanje diskontinuiteta

9.4.1 Ispitivanje vrstoe diskontinuiteta pri izravnom posmiku

Uobiajeno se posmina vrstoa diskontinuiteta u laboratoriju ispituje u ureajima za izravni posmik. Uzorci
mogu biti cilindrinog oblika kada se eli ispitati diskontinuitet utvren u jezgri iz istranih buotina, ili se
dobiven buenje

Slika XXX Shema stroja za izravni posmik diskontinuiteta u jezgri izvaenoj iz buotine (Hoek, E., Rock
Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ p.62)

Aksijalno naperzanje
A
k
s
i
j
a
l
n
a

d
e
f
o
r
m
a
c
i
j
a

b
u
b
r
e
n
j
a

s
=
s


9.4.2 Ispitivanje vrstoe diskontinuiteta u troosnim elijama

ASTM D 2664; Goodman1980, p. 155; Brady i Brown, 1985, p.116; Hudson, 1989, p. 32

vrstoa diskontinuiteta moe se ispitati i u troosnoj eliji. Uzorak treba pripremiti na nain da diskontinuitet
bude pod kutem =50-65 stupnjava. Pokus moe biti dreniran ili nedreniran. Preporua se da tlak vode u
diskontinuitetu tijekom pokusa bude identian onom na terenu. Rezultat pokusa su vrijednosti normalnog
n
i
posminog naprezanja na diskontinuitetu.

Slika XXX Normalno i posmino naprezanje na diskontinuitetu u troosnim uvjetima optereenja

Normalno i posmino naprezanje na plohi diskontinuiteta

2 cos
2 2
3 1 3 1

+
+
=
n

2 sin
2
3 1

=

Ako se obavi vie pokusa pri razliitim elijskim tlakovima
3
, dobije se vie parova vrijednosti
n
i to
omoguava definiranje kriterija vrstoe (slika XXX).
3
2

3
3
n

A

Slika XXX Kriterij vrstoe diskontinuiteta odreen na 4 uzorka pri razliitim elijskim tlakovima

Ako se ne moe dobiti vie uzoraka sa slinim diskontinuitetom, pokus se obavlja na jednom uzorku
(multistage test). Pri tome se prati promjena veeg glavnog naprezanja (aksijalno naprezanje) i aksijalnog
pomaka. Kada pri jednom elijskom tlaku krivulja
1
--postane horizontalna, zaustavi se poveanje aksijalnog
naprezanja, elijski tlak se povea na novu vrijednost i pokus se nastavlja poveanjem aksijalnog naprezanja.
Na ovaj se nain dobije vie parova vrijednosti veeg (
1
)

i manjeg glavnog naprezanja (
3
) iz kojih se mogu
izraunati normalna i posmina napzenja na diskontinuitetu to omoguava definiranje kriterija vrstoe (slika
xxx)

Odreivanje posmine vrstoe diskontinuiteta na jednom uzorku. elijski tlak se poveava nakon postizanja
maksimalne vrijednosti aksijalnog naprezanja.

9.5 Ispitivanje stijenske mase

Kod projektiranja radova u ili na stijenskoj masi neophodno je poznavati njena mehanika svojstva i naponsko
stanje u kome se ona nalazi (primarno naponsko stanje). Meu mehanikim svojstvima stijenske mase, dva su
naroito bitna: vrstoa i deformabilnost. Ova svojstva kontroliraju ponaanje stijenske mase te je njihovo
definiranje osnovni preduvjet uspjenog projektiranja.

Postoji vie in-situ pokusa za odreivanje deformabilnosti stijenske mase. Gotovo standardni postali su pokus
optereenja ploom (PLT-Plate Load Test), pokusi velikog (LFJ) i malog (SFJ) tlanog jastuka, dilatometarski
i neki drugi pokusi. U nekim posebnim sluajevima koriste se i pokusi radijalne pree i pokusi hidraulikih
komora. Dilatometarski pokusi i buotinske pree (borehole jacks) imaju volumen djelovanja tek neto vei od
laboratorijskog uzorka te se moduli iz ovih pokusa smatraju indeksnim pokazateljima deformabilnosti. To
znai da se od velikih danas uglavnom koriste dva: PL i LFJ pokusi.

A
1
A
2
A
3
A
4

3
1
3
2
3
3
3
4
1
4
1
3
1
2
1
1

9.5.1 Ispitivanje deformabilnosti stijenske mase u buotinama

9.5.1.1 Uvod

Istrane buotine malog promjera uglavnom se izvode radi dobivanja jezgre (uzoraka stijenskog materijala).
Kako se uvidom u stanje jezgre i njenim laboratorijskim ispitivanjima, ne mogu kvantificirati sva svojstva
stijenske mase, logino je bilo nastojanje inenjera da iskoriste buotinu i za druge svrhe. Tako je razvijen
cijeli niz postupaka ispitivanja u buotinama. U buotinama se mogu ispitivati mehanika svojstva
(deformabilnost i vrstoa), fizikalna svojstva (gustoa, poroznost), geofizika (brzina prostiranja elastinih
valova) i hidroloka svojstva stijenske mase (vodopropusnost). Buotina takoer moe posluiti za mjerenje
pomaka (ekstenzometri i inklinometri), vizuelni pregled stijenske mase (TV kamere, periskopi), mjerenje
piezometarskih nivoa i dr.

U literaturi se pojavljuju dva termina za isti ureaj: presiometar i dilatometar. Nekada se pod terminom
presiometar misli samo na Mnard-ov tip ureaja dok se terminom dilatometar naziva ureaj koji se
koristi iskljuivo u stijenama.

Bez obzira to dilatometarski pokusi, slino drugim terenskim pokusima, imaju neka ogranienja, oni se jo
uvijek esto koriste. U nekim okolnostima, dilatometarska ispitivanja su jedini nain za dobivanje informacija
o deformabilnosti i vrstoi stijene.

Za ispitivanje deformabilnosti i vrstoe stijenske mase u buotinama koriste se tri grupe ureaja:
Dilatometri ili presiometri
Buotinske pree (Borehole jack)
Buotinski penetrometri

Kod svih se pokusa optereuje plat buotine a mjeri se promjena njenog promjera. Pojedine grupe pokusa
razlikuju se samo po obliku i veliini optereene povrine. Nekada se uz naziv dilatometar koristi i prefiks
fleksibilni kako bi se eliminirala mogunost zamjene sa "borehole jack"-om.

Tablica XXX. Principi rada tri najee koritena ureaja za odreivanje vrstoe i deformabilnosti u
buotinama

Naziv ureaja Uvjeti optereenja
Nain
optereenja

Dilatometar (presiometar)

Radijalnosimetrian tlak aplicira
se po cijeloj duini sonde

Borehole jack

Tlak se na stijenku prenosi preko
dvije ploe (krute ili elastine)

Buotinski penetrometar

Tlak se na stijenku buotine
prenosi preko male povrine


9.5.1.2 Dilatometarska ispitivanja

Prema njemakoj literaturi dilatometar se koristio za odreivanje deformabilnosti tla jo 1930. Metoda se
rutinski poela koristiti u kasnim 1950-im razvojem aparature i postupka predloenim od strane Mnard-a
1956. god. Prvo uspjeno koritenje fleksibilnog dilatometra visokog kapaciteta prikazali su Panek i dr. (1964)
(razvijen na United States Bureau of Mines), Roche i dr. (1966) (razvijen u LNEC - Laboratorio Nacional de
Engenharia Civil), Jonada i Mermina (Elektricite de France), Kujundia i Stojakovia (razvijen na institutu
Jaroslav erni).

Pomou dilatometra (presiometra) na plat buotine se aplicira radijalno simetrian tlak po cijeloj duini
instrumenta. Tlak u dilatometru se ostvaruje pomou plinova ("Menard" i "Geoprobe" presiometri) ili pomou
vode i ulja. Promjena promjera buotine mjeri se na dva naina:

indirektno- mjerenjem promjene volumena fluida u dilatometru
direktno - mjerenjem promjene promjera buotine pomou mjernih ureaja.

Osim za odreivanja deformacijskih svojstava stijenske mase, dilatometarski pokus moe posluiti i za
odreivanje:

In situ naprezanja i vlane vrstoe koristei dilatometar visokog kapaciteta koji dovodi stijenu do
loma.
Svojstava teenja koristei dilatometar relativno velikog kapaciteta u slabim i plastinim stijenama
kao to su ejl, potaa ili sol.
Svojstva kratkotrajne vrstoe slabih stijena iz nelinearne krivulje tlak-volumen koristei dilatometar
visokog kapaciteta i optereujui stijenu iznad njene granice elastinosti. Metode su sline onima koje
se koriste za interpretaciju rezultata Mnard -ovog presiometra (ISRM 1987).

9.5.1.2.1 Dilatometri s direktnim mjerenjem radijalnih pomaka (LNEC tip)

Ovaj je ureaj razvijen u Laboratorio Nacional de Engenharia Civil-Portugal (LNEC) pa se esto naziva po
skraenici ovog instituta.

Direktno mjerenje omogueno je ugraivanjem mjernih pretvornika pomaka (LVDT ili DCDT tipa) u sondu.
Time je znatno poboljana osjetljivost i preciznost mjerenja. Osim toga, radijalna mjerenja pomaka pruaju
uvid u anizotropiju deformabilnosti stijenske mase. ISRM (1987) zahtjeva razluivost ureaja za mjerenje
dilatacije od 0,02 mm ili bolju. Ureaji za mjerenje tlaka trebaju imati osjetljivost oitanja bolju od 2%
podruja mjerenja. Instrumenti s ovim nainom mjerenja mogu se koristiti i u stijenskoj masi izrazito niske
deformabilnosti (visokih modula deformabilnosti).

Osnovno pitanje koje se postavljalo pred konstruktore dilatometara bilo je - za koji promjer buotine
proizvesti opremu? Prednost veeg promjera buotine je poveani volumen stijene koja se tlai. S druge
strane, cijena i vrijeme izvoenja buotine te problemi rukovanja brzo se poveavaju s porastom promjera
buotine, to za posljedicu ima reduciranje dubine i broja ispitivanja. Prvi dilatometri su imali promjere od
160 - 300 mm s mogunou postizanja pritiska od 4 do 15 MPa. Projektanti LNEC-a odluili su se za sondu
koja odgovara promjeru buotine od 76 mm. Danas se obino dilatometri proizvode s promjerom 76-116 mm i
odnosom duine i promjera od 5-15. Maksimalni tlak se obino kree oko 20 MPa.

Ovaj pokus je naroito koristan za brzo indeksno kartiranje buotine u, glinovitim ili gusto ispucalim
stijenama koje se teko jezgruju i iz kojih se ne moe dobiti adekvatan uzorak za laboratorijska ispitivanja .
Mjerenje dilatacije buotine u vie pravaca omoguava procjenu anizotropije stijenske mase.


Slika XXX (a) Borehole jack (1-Ploe za prijenos optereenja; 2-Hidrauliki cilindri; 3-Ureaji za mjerenje
pomaka) (b) Dilatometar s direktnim mjerenjem pomaka. (4-gumena membrana; 5- ureaji za mjerenje
pomka). (c) Provjera ispravnosti rada dilatometarske sonde prije ispitivanja u buotini; Dilatometarska sonda
prije sputanja u buotinu (Godar -E- Landar, 1991)

Interpretacija rezultata mjerenja

Meunarodno drutvo za mehaniku stijena objavilo je 1978 godine preporuenu metodu koja opisuje postupak
ispitivanja kao i proraun dilatometarskih modula iz rezultata mjerenja. Dilatometarski modul odredi se iz
podataka o apliciranom optereenju unutar elastinog ili pseudoelastinog podruja i izmjerenoj rezultirajuoj
dilataciji. Veze izmeu naprezanja i deformacija dane su za dva stanja stijenske mase (ISRM, 1987):

Neispucala stijena (ili stijena s velikim razmakom izmeu pukotina),
Ispucala stijena za koju se pretpostavlja da nema vlane vrstoe u tangencijalnom pravcu na
buotinu.

Neispucala stijena:
( ) E
D R
= + 1
D
( ) ( )
P
D
MPa
i
L LLL 1

P
i
- inkrement tlaka unutar odabranog segmenta (MPa)
D - Poetni promjer buotine
D - odgovarajua srednja promjena promjera buotine
r
- Poisson-ov koeficijent stijenske mase
(a) (b)
(c)

E
D

- sekantni dilatometarski modul

Ispucala stijena (cracked rock):

Ako (p
i
) prelazi dvostruko srednje naprezanje stijene oko buotine (P
0
), sve postojee radijalne prsline (crack)
e se otvoriti te treba koristiti jednadbu:
( ) ( ) ( ) ( ) E D
P
D
P
P
MPa
D
i
R R
i
= +
|
\
|
.
|
+
1 1
2
1 2
0
ln L LLL

p
i
primjenjeni tlak
D srednje poveanje promjera buotine kada se tlak povea od nule na p
i

Obje gornje jednadbe vrijede samo za linearno elastinu, homogenu i izotropnu stijensku masu i izvedene su
pod pretpostavkom da nema vlanih naprezanja u pravcu tengencijalnom na buotinu.

Interpretacija dilatometarskog pokusa je sloen postupak zbog malog volumena koji je zahvaen pokusom i
zbog promjene ponaanja stijenske mase za vrijeme pokusa (pojava prslina kao posljedica vlanih naprezanja.
Vrijednosti dilatometarskog modula se razlikuju od modula dobivenih drugim pokusima (PLT ili LFJ pokus).
Dilatometarski moduli su uglavnom nii. (Rocha i dr. 1966, p. 698). Iskustvo pokazuje da su oni cca 2 puta
nii od modula dobivenih ploom ili tlanim jastukom. Zbog toga dilatometarski modul treba smatrati
indeksnim pokazateljom mehanikog ponaanja stijenske mase, posebno njene deformabilnosti.

Razlika u vrijednostima modula iz dilatometarskog pokusa na jednoj, i pokusa optereenja ploom (PLT-Plate
Loading Test) odnosno velikim tlanim jastucima (LFJ-Large Flat Jack) na drugoj strani, uglavnom je
posljedica dvaju faktora:

(a) Stanje naprezanja stijenske mase prije i tijekom pokusa.
(b) Stvaranje pukotina u tijeku dilatometarskog pokusa. Zbog dimenzija buotine i upotrebe dijamantnog
pribora stijena je ostala neporemeena te je sekundarno naprezanje u okolici buotine vee od
primarnog koje je vladalo prije buenja. Meutim za obavljanje PLT i LFJ - pokusa potrebno je izraditi
podzemnu prostoriju u ijim zidovima je stijena obino pretrpjela poremeenje te su sekundarna
naprezanja u zoni utjecaja pokusa manja od primarnih. Kod LFJ i PLT pokusa stijenska masa je u
stanju troosne kompresije dok se u sluaju dilatometra javljaju tlana naprezanja u radijalnom pravcu i
vlana naprezanja sline veliine u tangencijalnom pravcu. Pored tlanih i vlanih naprezanja koja
djeluju u ravnini okomitoj na os buotine, javljaju se i naprezanja u pravcu okomitom na ovu ravninu
(ova naprezanja se obino zanemaruju).


9.5.1.2.2 Dilatometri s indirektnim mjerenjem radijalnih pomaka

Indirektno mjerenje omoguava izraunavanje srednje vrijednosti modula deformalnosti, poto se iz
izmjerene promjene volumena izrauna srednja promjena promjera buotine. Dilatometar s ovim nainom
mjerenja koristi se u tlima i slabim stijenama kod kojih se ne oekuje znaajnija anizotropija deformabilnosti
Na tritu se nalazi vie komercijalnih tipova ovog ureaja. Meunarodno drutvo za mehaniku stijena
preporuilo je metodu za odreivanje deformabilnosti stijena pomou dilatometra ovoga tipa. Preporuena
metoda ISRM-a baziran je uglavnom na CSM eliji (Colorado School of Mines) koja je modificirana verzija
Cylindrical pressure Cell (CPC) originalno razvijena od strane Panek-a. Ovom tipu pripada i Menardov
presiometar koji je namijenjen za ispitivanje tla te je projektiran za rad s niim pritiscima. Nekada se koristi za
odreivanje deformabilnosti mekih (soft) stijena kao to su one iji je modul deformabilnosti manji od 500
MPa .Kada se koristi u tlu, Mnard -ovim presiometrom moe se odrediti i vrstoa, in situ horizontalno
naprezanje, te vodopropusnost (za odreivanje vodopropusnosti koriste se dodatni ureaji pa se tada
kompletan ureaj naziva presiopermeametrom). Detaljan prikaz uporabe Mnard-ovog presiometra daju
Robertson (Robertson, 1986), te Bauguelin i dr.

Kod ovih se ureaja srednji radijalni pomak rauna iz izmjerene promjene volumena sonde. Ovi dilatometri su
naroito korisni za brzo indeksno kartiranje buotine u glinovitim stijenama ili gusto ispucalim stijenskim
masama iz kojih je nemogue dobiti intaktni uzorak za laboratorijska ispitivanja. Postoji vie tipova ovih
ureaja razliitih dimenzija i tlakova. CSM dilatometar (Colorado School of Mines) postie tlakove do 100
MPa a Mnard-ov do 20 MPa. U Europi je najee koriten Mnard-ov tip dilatometra koji se u literaturi
redovito opisuje kao Mnard-ov presiometar. Mnard-ovim presiometrom dobiju se deformacijski parametri i
parametri loma, a obino se koristi u stijenskim masama koje imaju modul deformabilnosti manji od 500 MPa.

Mair (1987) je u izvjetaju Britanskog geotehnikog drutva istaknuo da postoji temeljna razlika u pristupu
koritenja presiometra pri projketiranju u Francuskoj i Engleskoj.

Francuski pristup podrazumijeva da se parametri dobiveni ispitivanjem (E
M
i p
L
) direktno koriste pri
projektiranju. Rezultati presiometarskog pokusa su empirijski dovedeni u vezu s geotehnikim parametrima ili
jo direktnije s uvjetima temeljenja (bono optereeni piloti, te nosivost i slijeganje plitkih temelja). Ovo je
vezano uz povjesni razvoj Mnard-ovog presiometra u Francuskoj i njihov stav da ovaj pokus ne treba
generalno razmatrati kao sredstvo za dobivanje temeljnih svojstava tla, ve rae kao metodu koja se koristi
striktno empirijski u projektiranju.

Engleski pristup podrazumijeva koritenje presiometra kao ureaja kojim se dobiju temeljna svojstva tla
(deformabilnost i vrstoa). Ovako dobiveni parametri koriste se na uobiajeni nain u konvencionalnim
metodama projektiranja ).

Iako se ini da je tijekom dilatometarskog ispitivanja stijena optereena tlano, promjena promjera buotine
posljedica je iskljuivo posminih naprezanja. Nagib krivulje tlak-deformacija (ekspanzija) zbog toga daje
posmini modul G koji je esto transformiran u ekvivalentni Young-ov modul, E (za izotropni materijal).

Slika XXX. Prikaz rezultata presiometarskih ispitivanja kao odnosa tlaka i deformacije, odnosno
tlaka i promjene volumena buotine

Jewell i Fahey su utvrdili da G
i
varira znaajno uglavnom zbog utjecaja poremeenja dok je G
ur
(modul
ponovljenog optereenja) mnogo ponovljiviji i konzistentniji. Odnos modula iz ciklusa rastereenja i
ponovnog optereenja govori o stupnju ispucalosti stijenske mase. Poveanje ovog odnosa ukazuje na jau
ispucalost stijene. Odnos G
ur
/G
i
moe biti vei od 3 za srednje ispucalu stijenu i ak do 10 za jae ispucalu
stijenu. Preporua se da se ciklus rastereanja i ponovnog optereenja oganii na 25% naprezanja dostignutog
prije rastereenja.

9.5.1.2.3 Uputrebljivost rezultata dilatometarskih ispitivanja

Treba naglasiti da se samo dilatometarskim pokusom ne moe odrediti deformabilnost stijenske mase.
Deformabilnst odreenu dilatometarskim pokusom treba shvatiti kao indeksni pokazatelj mehanikih
svojstava i zato se radi izbjegavanja konfuzije, modul iz ovog pokusa zove dilatometarsaki modul. Odnos
dilatometarskog modula na jednoj i modula PLT-a i LFJ-pokusa na drugoj strani slian je odnosu izmeu
indeksa vrstoe dobivenog optereenjem u toki i jdnoosne tlane vrstoe odreene u laboratoriju na
intaktnom materijalu. Kao to se pokusom optereenja u toki ne dobije "vrstoa" ve "indeks vrstoe" tako
se i dilatometarskim pokusom ne dobije deformacijski modul ve samo indeksni pokazatelj nazvan
"dilatometarski" modul. Kao i u sluaju optereenja u toki, tako i u sluaju dilatometarskog pokusa,
ispitivanje ima smisla ako se provede u velikom broju. Treba naglasiti da pojedinani rezultati mogu dati
potpuno krivu informaciju. Tek statistikom obradom rezultata veeg broja ispitivanja, moe se doi do
valjanih zakljuaka o mehanikim svojstvima stijenske mase.

Ako se u zoni stijenske mase homogenoj po parametru deformabilnosti (GMU-Geotechnical Maping Units),
obave pored dilatometarskih, PLT i LFJ pokusi, moe se uspostaviti korelacija dilatometarskog modula i
deformacijskog modula stijenske mase. Meutim, i u ovom sluaju treba biti oprezan jer su mogua prilina
iznenaenja (slino pokuajima uspostavljanja korelativnih odnosa indeksa vrstoe u toki i mehanikih
svojstava intaktne stijene).
Deformacija (
c
)

T
l
a
k

n
a

s
t
i
j
e
n
k
u

b
u
o
t
i
n
e

(
p
)

2G
i
~2G
ur
P
0
Promjena volumena (V)

T
l
a
k

n
a

s
t
i
j
e
n
k
u

b
u
o
t
i
n
e

(
p
)

G
i
/V
0
G
ur
/V

P
0

Danas se dilatometri koriste najee u sljedeim situacijama:

Na velikim projektima kod kojih je podruje istraivanja veliko (betonske lune brane, veliki
podzemni objekti i slino), dilatometar se koristi za zoniranje istranog podruja u geotehnike
jedinice slinih mehanikih svojstava. Ova ispitivanja obavljaju se istovremeno s istranim buenjima
i geofizikim ispitivanjima. Na taj se nain utvrde zone u kojima treba obaviti velika statika in situ
ispitivanja. Kako se radi o vrlo skupim i dugotrajnim ispitivanjima, bitno ih je locirati u zone ija
deformabinost ima najvei uinak na ponaanje objekta. Korelacije dilatometarskog modula i modula
velikih in situ pokusa, omoguavaju u kasnijoj fazi istraivanja provjeru nekih neistraenih zona
izvoenjem samo dilatometarskih ispitivanja. Na osnovi rezultata dilatometarskih ispitivanja, pravi se
program skupih i dugotrajnih velikih in situ pokusa. Charrua-Graca (1979) izdvaja etiri klase
stijenske mase po parametru dilatometarskog modula (tablica 2). U stijenskoj masi klase I nije
potrebno obavljati velike in situ pokuse jer preciznije poznavanje deformabilnosti nema praktinu
vrijednost. Zone stijenske mase klase II zahtjevaju paljivu analizu rezultata istraivanja. Zone
stijenske mase klase III i IV zahtjevaju obavljanje velikih in situ pokusa kako bi se utvrdila stvarna
deformabilnost stijenske mase.

Tablica XXX. Klasifikacija stijenske mase prema dilatometarskom modulu (Charrua-Graca, 1979)

Klasa
Dilatometarski modul
(GPa)
I E
d
>10
II 5 < E
d
< 10
III 1 < E
d
< 5
IV E
d
< 1

Na manjim objektima, gdje izvoenje velikih in situ pokusa nije prihvatljivo iz ekonomskih razloga,
dilatometar je jedini in situ pokus kojim se dobiju statika deformacijska svojstva. Alternativa
dilatometru su empirijske metode koje imaju jedno znaajno ogranienje-ne mogu se koristiti u
stijenskoj masi loe kvalitete (RMR<30 i Q<0,1) zbog dominantne uloge RQD-a (Rock Quality
Designation Index) u ovim klasifikacijama i potekoa pri njegovom mjerenju u vrlo loim stijenskim
masama. U ovim se situacijama moduli deformabilnosti stijenske mase nastoje odrediti iz
dilatometarskog ispitivanja. Kako kod manjih objekata deformabilnost vrste stijenske mase ne utjee
bitno na njeno ponaanje, ispituje se uglavnom deformabilnost mekih i intenzivno ispucalih stijena.
U ovim se situacijama koriste dilatometri manjeg kapaciteta s indirektnim mjerenjem deformacija
(Mnard) ili s direktnim mjerenjem ako sonda moe mjeriti velike pomake (OYO-elastomer-2).
Prevoenje dilatometarskog modula u modul deformabilnosti stijenske mase za numerike analize,
zahtjeva veliko iskustvo istraivaa i iroko znanje iz podruja inenjerske geologije i mehanike
stijena. U daljnjem tekstu se za opis kompletnog mjernog ureaja koristi termin sonda.

Rezultat ispitivanja kod svih tipova dilatometara (presiometara) znaajno ovisi o kvaliteti buenja. Neophodno
je striktno potivanje normiranih i preporuenih metoda buenja.

Da bi se iz dilatometarskog pokusa dobio proraunski modul, ispitivanje treba izvesti s jednim ili vie ciklusa
rastereenja i ponovnog optereenja. Moduli iz ovih ciklusa puno su blii modulima deformabilnosti stijenske
mase od modula iz kontinuiranog poveanja naprezanja. Kao to obavljena ispitivanja pokazuju, modul iz
ciklusa rastereenja i ponovnog optereenja moe biti i dvadeset puta vei od modula poetnog optereenja.
Ciklus rastereenja i ponovnog optereenje treba definirati sukladno oekivanoj deformabilnosti stijenske
mase. Kod jako deformabilnih stijenskih masa (modul deformabilnosti do 500 MPa), ciklus treba ograniiti na
25% naprazanja prije rastereenja. Ovisno o stanju stijenske mase treba koristiti odgovarajue membrane
(gumene, armirane ianim pletivom, zatiene elinim lamelama i dr).


Kod manje zahtjevnih geotehnikih objekata u vrstoj stijenskoj masi, deformabilnost stijenske mase ne utjee
znaajno na projektno rjeenje pa se obino ne obavljaju terenska ispitivanja. U ovim sluajevima, empirijske
metode temeljene na klasifikaciji stijenske mase, u potpunosti zadovoljavaju. Meutim, u mekanim stijenama
(koje su esto tektonizirane) i tlima, deformabilnost znaajno utjee na projektno rjeenje. Kako se iz ovakve
stijene obino ne moe dobiti kvalitetan uzorak za laboratorijska ispitivanja, dilatometar ostaje kao jedino
prihvatljivo rjeenje.

9.5.1.2.4 Primjeri iz prakse

Primjer 1. Dilatometri s direktnim mjerenje radijalnih deformacija

Ispitivanje dilatometrima kod kojih se radijalna deformacija mjeri direktnim nainom, ilustrirat e se
ispitivanjima koje je Geotehnika-Zagreb izvela na vie lokacija u Iranu.

Geotehnika d.d. iz Zagreba je u periodu od 1991. do 1994. godine obavila opsena in situ ispitivanja stijenske
mase na lokacijama tri velika hidroenergetska objekta u Iranu. Obavljeno je vie od 100 dilatometarskih
ispitivanja, 17 pokusa velikim tlanim jastucima (ELFJ-Extra Large Flat Jack) i 28 pokusa ploom (PLT-Plate
Load Test) promjera 1 m. Ispitana je i posmina vrstoa kontakta beton-stijena na 3 serije po 5 pokusa
(70x70 cm). Primarna (prirodna) naprezanja u stijenskaoj masi odreena su uporabom CSIR troosne sonde
(35 pokusa) i doorstopper metodom (5 pokusa). Pored istraivanja deformabilnosti stijenske mase u
dovodnom tunelu HC Vinodol koje je profesor Nonveiller proveo 1949. godine, (probna komora tlaena
zrakom) bila su to najopsenija in situ ispitivanja koje je jedna hrvatska tvrtka ikad obavila.

Slika XXX. Luna brana Karun 3 visine 205 m na istoimenoj rijeci u Iranu

Na projektima Karun 1 i Godar-E-Landar HEPP ispitivanja su obavljena za potrebe projektiranja podzemnih
strojarnica, a na projektu Karun 3 za potrebe temeljenja najvie lune brane u Iranu, visine 205 m (slika
XXX). Ispitivanja su obavljena u istranim galerijama i buotinama. Stijenski masiv na lokaciji Karun 3 sadri
dva litoloka lana: vapnence i lapore koji geoloki pripadaju tzv. Asmari formaciji.

Dilatometarska ispitivanja su obavljena u vertikalnim i kosim buotinama koje su buene unutar istranih
galerija. Koritena je sonda njemake firme "Interfels", tip S/LNEC - IF sljedeih tehnikih karakteristika:
duina sonde: 1050 mm; maksimalni promjer sonde D = 76 mm; duina optereene zone L = 470 mm,
mjerenja pomaka u 4 pravca pomou LVDT-a; maksimalni tlak p
max
= 200 bar; maksimalna dubina
ispitivanja 200 m; promjer gumene membrane: 70 mm; mjerni opseg ureaja za mjerenje pomaka 1 mm;
rezolucija ureaja za mjerenje pomaka 1m; tonost mjerenja pomaka 3 %.

Programom ispitivanja bila su predviena tri ciklusa optereenja i rastereenja s tim da maksimalni tlak u
treem ciklusu bude 10 MPa. Naprezanje je poveavano i smanjivano u inkrementima vodei rauna da se

maksimum odnosno minimum ciklusa postigne u 4-6 inkremenata. Poveanje ili smanjenje tlaka jednog
inkrementa obavljano je tijekom jedne minute (runa hidrualika pumpa), s tim da je dostignuto naprezanje
odravano stalnim tijekom 5 minuta. Oitanje pomaka vreno je nakon prve, tree i pete minute. Nakon pete
minute optereenje se mijenjalo bez obzira na prirast pomaka u prethodnom vremenskom intervalu. Kriterij za
prestanak mjerenja na maksimalnom i minimalnom naprezanju svakog od ciklusa bio je sljedei: tlak se
odrava stalnim najmanje 15 min s tim da se oitanje pomaka obavlja u prvoj, drugoj, etvrtoj, osmoj i
petnajstoj minuti od postizanja maksimalnog odnosno minimalnog naprezanja. Mjerenje je dalje obavljano u
vremenskim intervalima od 30, 60, 90, 180, (t
i
=2t
i-1
) min, odnosno sve dok promjena svih mjerenih promjera
nije bila u posljednjem vremenskom intervalu manja od 3 m.

Rezultati ispitivanja obraeni su u skladu s preporukama ISRM (1987). Moduli su izraunati uz pretpostavku
da Poisson-ov koeficijent ima vrijednost = 0.3. Rezultati ispitivanja prikazani su tablino i grafiki. Kao
primjer, prikazuju se rezultati pokusa s oznakom D4BT3. Slika 4 prikazuje vremenski tijek ispitivanja a slika
5 naponsko-deformacijske krivulje za sve mjerne pravce. Anizotropija deformabilnosti izraena je indeksom
anizotropije koji predstavlja omjer maksimalnog i minimalnog modula (I
a
= E
max
/E
min
) koji su odreeni pri
istom optereenju odnosno rastereenju, ali u razliitim pravcima (slika XXX). Provedena ispitivanja
pokazuju visoki stupanj aniztropije kod veine obavljenih pokusa.

Rezultati dilatometarskih ispitivanja koriteni su za odreivanje broja i pozicije velikih in situ pokusa i za
definiranje inenjersko-geolokog modela po parametru deformabilnosti stijenske mase.

Slika xxx Vremenski tijek i krivulja naprezanje-pomak dilatometarskog pokusa D4BT3 u pravcu A (Karun 3,
1992)

Slika xxx Krivulja naprezanje-pomak pokusa D4BT3 u pravcima B i C(Karun 3, 1992)

Slika xxx Krivulja naprezanje-pomak pokusa D4BT3 u pravcu D; Krivulja naprezanje-prosjeni pomak
pokusa D4BT3 (Karun 3, 1992)

0 1 0 0 2 0 0 300
0
2
4
6
8
1 0
1 2
Vrijeme (min)
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

D4BT3
N
A
0 100 200 300 4 0 0 5 0 0
0
2
4
6
8
10
12
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

Pomak (m)
D4BT3SA
N
B
N
C

0 1 0 0 2 0 0 30 0 4 0 0 5 0 0 6 0 0 700
0
2
4
6
8
1 0
1 2
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

D4BT3SB
Pomak (m)
0 100 200 300 400 500 6 0 0 7 0 0
0
2
4
6
8
10
12
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

D4BT3SC
Pomak (m)
N
D

0 1 0 0 2 0 0 300 4 0 0 5 0 0 6 0 0 700
0
2
4
6
8
1 0
1 2
Pomak (m)
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

D4BT3SD
0 100 200 300 400 50 0 6 0 0 7 0 0
0
2
4
6
8
10
12
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

D4BT3AV
Pomak (m)

Slika XXX Naponsko-deformacijske krivulje za etiri mjerna pravca (Karun 3)

Slika xxx. Prikaz anizotropije deformabilnosti za pokus D4BT3 (Karun 3, 1992)

Sjever
A
B
C
D
8 16 24
A
B
C
D
Rastereenje (MPa): 3 1 6 1 8 0,5
Inkrement promjera krugova = 8 GPa
32
Moduli rastereenja(GPa)
Sjever
A
B
C
D
2 4 6
8
A
B
C
D
Optereenje (MPa): 0,5 3 1 6 1 8

Inkrement promjera krugova = 2 GPa
Moduli optereenja (GPa)
2
4
6
8
10
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

D4BT3
A B C D
Sjever
A
C
D
0
0,0 0,1 0,2 0,3
0,0 0,1 0,2 0,3
0,0 0,1 0,2 0,3
0,0 0,1
0,4
0,4
A

C

D

Pomak (mm) 0,4
0,5 B


Tablica XXX. Moduli deformabilnosti dilatometarskog pokusa D4BT3 (Karun 3)

DILATOMETARSKI POKUS
Projekt: Karun 3
Oznaka pokusa: D4BT3
D=75.7 mm Dubina: 17.18 m =0.3
Interval
optereenja
(MPa)
Smjer
A
(MPa)
Smjer
B
(MPa)
Smjer
C
(MPa)
Smjer
D
(MPa)
Geom.sred.
(AV)
(MPa)
MODULI OPTEREENJA
0,5 3 2870 1420 1965 7791 2811
1 6 2318 1548 2154 6977 2710
1 - 8 2487 1980 2528 8684 3225
MODULI RASTEREENJA
3 1 6970 3703 3660 24184 6914
6 1 3849 2910 3225 17473 5012
8 - 0,5 2945 2381 2902 8952 3674

Tablica XXX. Odnos modula velikih in situ pokusa i dilatometarskog modula u vapnencima Asmari formacije
(Karun 3)

Projekt: Karun 3
Moduli deformabilnosti (GPa)
Statistiki Paralelno sa slojevima Okomito na slojeve
pokazatelji Optereenje Rastereenje Optereenje Rastereenje
PLT ELFJ PLT ELFJ PLT ELFJ PLT ELFJ
Dilatometarski
modul
(GPa)
Dinami
ki modul
(GPa)
Boyle ISRM Boyle ISRM Boyle ISRM Boyle ISRM Opt. Rast.
Kategorija
RMR
76

[15]
Srednja vrijednost E
sr
9,08 13,05 9,34 14,06 5,65 7,92 9,31 9,21 5,40 6,68 27,62
E
sr
/E
SrDil
1,68 2,42 1,40 2,10 1,05 1,47 1,39 1,38
II
sr
5,29 5,66 7,49 6,51 9,46 4,14 1,72 4,86 4,19 5,03 9,89
E
sr
/E
SrDil
1,26 1,35 1,49 1,29 2,26 0,99 2,53 0,96
III
sr
1,99 2,09 2,82 2,64 2,21 0,53 3,30 0,83 3,62 5,04 6,46
E
sr
/E
SrDil
0,55 0,58 0,56 0,52 0,61 0,15 0,65 0.16
IV
Napomene:
PLT Boyle: Rezultati pokusa ploom interpretirani prema Boyle-u[15]
ELFJ: Extra Large Flat Jack

0
2
4
6
8
10
0 0,2 0,4 0,6 0,8
Pomak (mm)
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)
E
rast
E
opt

Moduli iz pokusa velikim tlanim jastucima dobro opisuju deformabilnost stijenske mase i mogu se usvojiti
kao proraunski moduli. Zato je izuzetno vano uspostavljanje korelacija mjerenih veliina iz ova dva pokusa.
Ove odnose treba koristiti pri interpertaciji dilatometarskih ispitivanja u sluajevima kada su to jedina in situ
ispitivanja. Slika XXX jasno pokazuje kako omjer modula iz pokusa velikim tlanim jastucima i
dilatometarskog modula opada s opadanjem kvalitete stijenske mase. Pri tome su razlikovani moduli koji
definiraju deformabilnost u pravcu okomitom na ravninu slojeva od modula u pravcu paralelnim sa slojevima.
Takoer su analizirani moduli optereenja i rastereenja.

Slika XXX Omjer modula iz pokusa velikim tlanim jastucima i dilatometarskog modula u funkciji kvalitete
stijenske mase

Ako se dilatometarski modul koristi za procjenu proraunskih modula deformabilnosti, treba voditi rauna o
kvaliteti i anizotropiji stijenske mase. Provedena istraivanja pokazuju da u kvalitetnoj stijenskoj masi (II
kategorija po RMR klasifikaciji) proraunski modul u ravnini paralalnoj sa slojevima moe biti do 2,5 puta
vei od dilatometarskog a u pravcu okomitom na slojeve do 1,5 puta. Sa opadanjem kvalitete stijenske mase
ovaj se omjer mijenja, pa u etvrtoj kategoriji RMR klaisifikacije, proraunski modul pada na polovinu
dilatometarskog modula i nie, ako se govori o modulu u pravcu okomitom na izraeni sustav diskontinuiteta.

Dilatometarski se pokus pokazao pouzdanim u smislu ponovljivosti mjerenja. Najvei problem tijekom
ispitivanja predstavljalo je uestalo pucanje gumenih membrana. Dilatometri slinog tipa obino su deklarirani
za maksimalno naprezanje od 20 MPa. Steeno iskustvo pokazuje da u stijenskoj masi koja se najee
susree u praksi nije mogue dostii deklarirano maksimalno naprezanje zbog pucanja membrane.

Tijekom obavljanja ispitivanja uspostavljen je odnos izmeu ispucalosti stijenske mase i maksimalnog tlaka
kod kojeg uglavnom nije dolazilo do pucanja membrane (tablica 5). Ispucalost stijenske mase definirana je
razmakom diskontinuiteta uzdu osi buotine (prividni razmak). Pokusi nisu obavljeni na mjestima
pojavljivanja otvorenih diskontinuiteta ak ni u sluaju minimalnog zijeva.
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
1 2 3 4 5
RMR kategorija
E
S
r
E
L
F
J
/
E
S
r
D
I
L

II III IV
Paralelno-opter.
Paralelno-raster.
Okomito-opter.
Okomito-raster.

Tablica XXX. Maksimalno naprezanje tijekom pokusa uvjetovano stupnjem ispucalosti stijenske mase
Minimalni tlak
(MPa)
Maksimalni tlak
po ciklusima
(MPa)
Razmak diskontinuiteta
L(cm)
0,5 3-6-8 > 60
0,5 2-4-6 l 20-60
0,5 2-3,5-5 6-20
0,5 1,5-3-3 < 6

Primjer 2. Dilatometri s indirektnim mjerenjem radijalnih deformacija

Uporaba dilatometra s ciljem definiranja proraunskih parametara deformabilnosti ilustirtat e se rezultatima
ispitivanja na vie lokacija u Hrvatskoj i Sloveniji. Kako se radi o mekanoj stijeni (tvrdom tlu) ili vrlo
tektoniziranoj stijenskoj masi, nije bilo mogue dobiti kvalitetnu jezgru za laboratorijska ispitivanja pa su
presiometarska ispitivanja jedini nain za procjenu modula deformabilnosti. Na objektima u Hrvatskoj
koriten je Mnard-ov tip presiometra francuskog proizvoaa Apageo-Segelm, a u Sloveniji presiometar
OYO-elastomer-2.

Pri uporabi Mnard-ovog presiometra, koriten je postupak predvien procedurom za koritenje ove sonde s
tim da su kod svih ispitivanja napravljeni jedan ili dva ciklusa rastereenja i optereenja kako bi se dobio
odgovarajui modul. Ranije je objanjena svrha rastereenja i ponovnog optereenja stijene tijekom
ispitivanja. Tipian rezultat ispitivanja prikazuje slika XXX. U sluaju pucanja gumenih membrana treba
koristiti sonde kod kojih je membrana zatiena metalnim lamelama.

U Sloveniji su geotehniki problemi posebno izraeni u permokarbonskim kriljavcima. Radi se o izrazito
tektoniziranoj stijenskoj masi koja se esto ponaa kao tlo. U ovakovoj sredini nemogue je napraviti buotinu
bez poremeenja stijenske mase. esto puta se buotina zarui samo nekoliko minuta ili sati nakon izvlaenja
buaeg pribora. Buenje s isplakom se izbjegava zbog mogueg popunjavanja diskontinuiteta bentonitom.
Zbog nestabilnosti buotine, usvojena je procedura da se na ispitnoj sekciji duljine tri metra, izvre tri
ispitvanja. Pri tome se naredni metar bui tek nakon to je na prethodnom zavreno ispitivanje. Tipian
rezultat ispitivanja prikazuje slika XXX.

Tablica XXX prikazuje rezultate ispitivanja u tri buotine na autocestama u Hrvatskoj i Sloveniji. Izraunate
su vrijednosti presiometarskih modula, te modula iz ciklusa rastereenja i optereenja. Presiometarski modul
(Mnard -ov E-modul) izraunat je prema standardnoj proceduri koristei program proizvoaa opreme.
Moduli rastereenja i ponovnog optereenja izraunati su prema naprijed opisanoj proceduri. U sva tri sluaja
primjeeno je opadanje omjera modula rastereenja i ponovnog optereenja prema poetnom modulu s
dubinom ispitivanja. To se moe pripisati ili zatvaranju diskontinuiteta (ako postoje) ili poveanju krutosti
materijala s dubinom.

Kada se presiometri koriste za odreivanje proraunskih parametara deformabilnosti, svakako treba ispitivanje
obaviti s najmanje jednim ciklusom rastereenja i ponovnog optereenja. Iskustvo pokazuje da su moduli iz
rastereenja i ponovnog optereenja puno blie proraunskim modulima od modula dobivenih stalnim
porastom optereenja.

Slika XXX. Tipian rezultat ispitivanja Mnard -ovim presiometrom s jednim ciklusom rastereenja i
ponovnog optereenja (CL glina s proslojcima pijeska)

Slika XXX. Tipian rezultat ispitivanja s vie ciklusa rastereenja i ponovnog optereenja
(tektonizirani kriljavi glinjak, prahovnjak i tanki slojevi ispucalog pjeenjaka)
0
0,4
0,8
1,2
1,6
2
120 160 200 240 280 320
Volumen V (cm
3
)
T
l
a
k

p

(
M
P
a
)
G
i
=10,35 MPa
G
ur
=51,10 MPa
E
i
=27,52 MPa
E
ur
=135,92 MPa
E
ur
/E
i
=4,9
G
i
G
ur

Tunel Vidovci, KMT-2P, D=6,1 m
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
41
42 43 44 45 46 47
Radijalni pomak (mm)
T
l
a
k

(
M
P
a
)

Gi
Gur2 Gur1
Gur3
E
i
=47 MPa
E
ur1
=214 MPa
E
ur2
=171 MPa
E
ur3
=150 MPa
E
ur1
/E
i
=4,5

Tablica XXX Rezultati presiometarskih ispitivanja na nekoliko lokacija u tvrdim tlima i mekanim stijenama

Litoloki Tlak Granini Mnard-ov
Engleski pristup
(E=2G(1+), =0,33)
opis teenja tlak E-modul
Modul
elast.
Modul
elast.
ispitne zone P
c
* P
l
* E
m
E
i
E
ur

O
b
j
e
k
t
:

O
z
n
a
k
a

b
u
o
t
i
n
e

R
e
d
n
i

b
r
o
j

D
u
b
i
n
a

i
s
p
i
t
i
v
a
n
j
a

(
m
)

R
a
z
i
n
a

p
o
d
z
e
m
n
e

v
o
d
e

(
m
)

(MPa) (MPa) (MPa) (MPa) (MPa)
Odnos

E
ur
/E
i

Odnos

E
ur
/E
m

1. 24,6 Pijesak > 3,9 > 6,6 70,5 62,3 232,9 3,7 3,3
2. 31,0 Pijesak do prah > 4,1 > 7,0 149,8 215,5 426,4 2,0 2,8
3. 35,0 > 4,0 > 6,8 119,2 95,8 243,1 2,5 2,0
4. 39,0
Pijesak s proslojcima
praha
> 3,5 > 5,9 174,7 89,6 190,1 2,1 1,1
5. 41,5 Pjeenjak - pijesak > 3,8 > 6,4 149,7 92,7 275,8 3,0 1,8
6. 45,2 > 1,8 > 3,0 112,6 100,7 416,4 4,1 3,7
7. 49,5
Prah (siltit) s
prosloj.pijeska
> 2,1 > 3,6 19,0 45,8 98,4 2,1 5,2
8. 52,5 > 3,8 > 6,5 295,6 194,3 274,1 1,4 0,9
9. 55,5 > 4,7 > 8,1 475,3 246,3 312,5 1,3 0,7
10. 60,5
Prah do sitnozrni pijesak
> 4,8 > 8,1 479,3 304,8 319,9 1,0 0,7
A
C
:

Z
a
g
r
e
b
-
M
a
c
e
l
j
,

T
u
n
e
l

S
v
.
T
r
i

K
r
a
l
j
a

K
M
T
-
8
P

(
M
n
a
r
d

-
o
v

p
r
e
s
i
o
m
e
t
a
r
)

11. 68,0 Prah - pjeenjak (prelaz)
19,4
> 3,9 > 6,6 210,9 108,6 181 1,7 0,9
1. 6,1 CL glina pjeskovita > 1,3 > 2,3 25,1 27,5 135,9 4,9 5,4
2. 10,2 ML prah srednje gnjeiv > 2,0 > 3,4 33,3 35,5 151,3 4,3 4,5
3. 15,0 ML prah pjeskovit > 3,2 > 5,4 31,2 39,8 223,9 5,6 7,2
4. 17,0
CL glina pjeskovita lako
gnje.
> 3,3 > 5,7 120,0 109,3 327,7 3,0 2,7
5. 21,3 ML prah vrlo vrst > 3,9 > 6,7 179,1 115,1 316,1 2,7 1,8
6. 24,1 Prah zaglinjen > 3,9 > 6,6 203,4 160,7 322,0 2,0 1,6
7. 27,1 ML prah vrlo vrst > 3,9 > 6,7 154,5 33,6 242,2 7,2 1,6
8. 30,0 ML prah vrlo vrst > 3,9 > 6,7 333,4 267,1
9. 33,0
ML prah pjeskovit vrlo
vrst
> 3,8 > 6,5 71,3 72,2 185,1 2,6 2,6
10. 36,2
ML prah pjeskovit vrlo
vrst
> 3,8 > 6,5 379,6 310,3
11. 39,2 Glina laporovita > 3,8 > 6,4 497,0 177,8 262,0 1,5 0,5
12. 43,0 Pijesak sitnozrn prainast > 3,8 > 6,4 122,2 164,5 283,5 1,7 2,3
13. 46,5 Pijesak sitnozrn prainast 156,5 255,4 1,6
A
C
:

Z
a
g
r
e
b
-
M
a
c
e
l
j
,

T
u
n
e
l

V
i
d
o
v
c
i

K
M
T
-
2
P

(
M
n
a
r
d
-
o
v

p
r
e
s
i
o
m
e
t
a
r
)

14. 49,5 Pijesak sitnozrn prainast
13,75
> 3,9 > 6,6 141,3 136,4
1. 7,8 1,4 > 1,8 6 115 19.6
2. 8,7 2,4 >2,5 6 118 19.6
3. 10,7
Tektonizirani kriljavi
glinjak i prahovnjak
2,7 > 2,9 7 138 19.7
4. 16 4 > 4,5 114 410 3.6
5. 17
glinjak, prahovnjak i tanki
slojevi ispucalog
pjeenjaka
2,8 > 5,1 215 335 1.5
6. 18
glinjak i prahovnjak
2,0 > 3,2 47 150 3.2
7. 22,5 4,2 > 9,2 1086 2066 1,9
8. 23,2 9.4 > 10 483 3301 6,8
A
C
:

V
r
a
n
s
k
o

B
l
a
g
o
v
i
c
a
,

O
Z

0
8

O
Z
-
8
-
G
1

(
O
Y
O
-
e
l
a
s
t
o
m
e
r
-
2
)

9. 24,5
Ispucali pjeenjak,
glineni kriljavac i
prahovnjak
Bez vode
5 > 7,1 246 1020 4,2


9.5.1.3 Ispitivanje pomou buotinskih prea

Dilatometarski pokus ima nekoliko ogranienja:

maksimalni tlak cca 20 MPa,
ne moe se koristiti u stijenama ekstremne krutosti kako visoke tako i niske,
ne moe se koristiti u stijenskoj masi s otvorenim diskontinuitetima.

Da bi se savladala ova ogranienja, konstruirani su sredinom 60-tih u USA tzv. borehole jackovi (rigid
dilatometri). Bock (1991) preporua da se borehole jack treba koristiti u krutoj stijeni (solid rock) (E > 15
GPa). Za stijene s oekivanim modulom manjim od 5 Mpa, Interfels proizvodi borehole jack razvijen na
odjelu za mehaniku tla Sveuilita u Sttutgartu (Sttutgarter Seitendrucksonde promjera 146 mm, duine 205
mm i pritiskom od 0,14 MPa). Za razliku od dilatometra fleksibilnog tipa gdje je stijenka buotine podvrgnuta
jednolikom radijalnom optereenju po itavom opsegu buotine, ovaj tip instrumenta koristi dvije ploe koje
meusobnim razmicanjem tlae dva nasuprotna dijela buotine kutne irine 2. Ploe za nanoenje
optereenja mogu biti krute ili fleksibilne. Ploe krutog tipa imaju nedostatak koji se oituje u nepotpunom
dosjedu na stijenku buotine to rezultira veim poetnim deformacijama i zakretanjem jack-a. Fleksibilni tip
jack-a daje jednoliniju distribuciju naprezanja koja je blia teoretskom rjeenju koje se koristi za
interpretaciju rezultata tih pokusa.

Postoji vie tipova ovog ureaja. Najpoznatiji je Goodmanov jack pa se esto pod tim imenom
podrazumijevaju i ostali tipovi koji su po konstrukciji razliiti. Prednost borehole jacka u odnosu na
dilatometar je vrlo visok nivo naprezanja koji se unosi u stijenu (do 65 MPa), to omoguava ispitivanje
stijene i izvan zone elastinog ponaanja. Nedostaci ovog pokusa su potekoe u interpretaciji rezultata zbog
vrlo kompleksne raspodjele naprezanja u stijeni i kompleksnosti same konstrukcije. Za razliku od dilatometra,
borehole jack se moe koristiti u proizvoljno orijentiranim buotinama (ak i u horizontalnim). Kod nagnutih
buotina postoji opasnost oteenja gumene membrane i senzora dilatometra. Meunarodno drutvo za
mehaniku stijena (ISRM) priprema preporuenu metodu (Suggested Method) za koritenje borehole jacka.

9.5.1.4 Ispitivanje pomou buotinskog penetrometra

S ovim ureajima optereuju se male povrine plata buotine pomou krutih klipova. Koriste se uglavnom za
ispitivanje ponaanja stijene pri visokim lokalnim optereenjima (stijenska sidra). Nisu namijenjeni za
ispitivanje deformabilnosti stijenske mase.

9.5.1.5 Prednosti i nedostaci pokusa u buotinama

Pokusi u buotinama za odreivanje deformabilnosti stijenske mase imaju, u odnosu na druge postupke
(pokusi velikih tlanih jastuka, pokus optereenja ploom i dr.) neke prednosti i nedostatke.

Prednosti pokusa u buotinama su:

Koritenjem dijamantnog pribora za buenje, stijenska masa ostaje neporemeena. Drugi pokusi (PLT
i LFJ) se obino izvode u zoni stijenske mase koja je pod utjecajem podzemnog ili povrinskog
iskopa.
Trokovi ispitivanja su mali to omoguava izvoenje velikog broja pokusa. Pokusi u buotinama su
naroito primjenjivi za brzo profiliranje buotine po parametru deformabilnosti u izlomljenim
(fragile), glinovitim ili gusto ispucalim stijenama koje se teko jezgruju za laboratorijska ispitivanja.
Na ovaj nain dobije se vrlo koristan zapis o razlikama u kvaliteti stijena i komparacija relativne
deformabilnsoti susjednih slojeva. Veliki broj podataka omoguava statistiku obradu podataka koja
je u sluaju dilatometra neophodna. Pojedinani rezultati mogu dati potpuno iskrivljenu sliku o
deformabilnosti stijenske mase. Statistika obrada daje relevantne podatke o distribuciji

deformabilnosti stijenske mase, ukljuujui i anizotropiju, te se rezultati ovih pokusa mogu smatrati
indeksima kvalitete stijenske mase.
Mogunost izvoenja pokusa pod vodom (korito rijeka ili morsko dno) i velikim dubinama.
Mogunost apliciranja veih naprezanja u odnosu na pokuse PLT i LFJ.

Nedostaci pokusa u buotinama su:
Dilatometrom se optereuje mali volumen stijene, obino manji od 0,3 m
3
(LNEC dilatometar 0,06
m
3
, Wittke, 1984) i esto i suvie mali da bi se rezultati direktno primjenili na prombleme
projektiranje. Ekstrapolaciju rezultata dilatometarskog pokusa u veliko mjerilo (large scale),
omoguavaju korelacije s rezultatima PLT-a, LFJ-a ili s rezultatima povratnih analiza iz rezultata
promatranja stvarnih objekata.
U vertikalnoj buotini, dilatometar daje podatak o horizontalnoj deformabilnosti. Za temeljenje
objekata je potrebna vertikalna deformabilnost.
Dilatometar razvija vlana i radijalna naprezanja u zidovima buotine te izraunati modul treba
razlikovati od modula dobivenog pomou PLT ili LFJ pokusa. Zbog toga se modul dobiven
dilatometarskim pokusom naziva "dilatometarski" a ne deformacijski modul ili modul elastinosti.
Postoje potekoe u interpretaciji kako dilatometarskog, tako i "borehole jack" pokusa.
Dilatometarski pokus se ne moe obaviti ako buotinu presjecaju otvoreni diskontinuiteti (problem
pucanja gumene membrane). To znai da se lokacija ispitivanja odabire prema mogunostima sonde, a
ne prema potrebama ispitivaa.
Ovisno o "scale efektu" dilatometarski modul moe biti reprezentant intaktne stijene ili stijenske
mase. Meutim, lokalni uvjeti (otvoreni ili glinom ispunjeni diskontinuiteti u zoni utjecaja) mogu
bitno utjecati na smanjenje izmjerenih modula i ispod modula stijenske mase.

9.5.2 Ispitivanja deformabilnosti stijenske mase pokusom optereenja ploom

Relativno niski trokovi pripreme i jednostavnost izvedbe daju prividnu prednost ovom pokusu u odnosu na
druge velike in situ pokuse zbog koje je pokus optereenja ploom vjerojatno najee koriten in situ pokus
za odreivanje deformabilnosti stijenske mase. Pokus podrazumjeva primjenu optereenja na povrinu stijene
pomou krute krune ploe koju se tlai hidraulikom preom ili pomou hidraulikog tlanog jastuka koji se
umee izmeu ploe i povrine stijene. U poetku se pokus obavljao iskljuivo s krutim ploama manjeg
promjera i mjerenjem rezultirajueg pomaka na optereenoj povrini. Razvoj postupka doveo je kasnije do
koritenja ploa velikog promjera (do 2 m) s tlanim jastukom i mjerenja pomaka stijenske mase u dubini
optereene zone.

Pokus optereenja ploom (kratica PLT engl. Plate Loading Test) se moe obavljati na povrini terena ili u
iskopanoj podzemnoj prostoriji. Pokus na povrini se moe obaviti na razini irokog iskopa, na dnu kesona ili
na dnu buotine velikog promjera. Koristi se u sluajevima kada se eli odrediti deformabilnost stijenske mase
u relativno plitkoj zoni. Obavljanjem pokusa na razliitim dubinama u buotini moe se dobiti uvid o promjeni
deformacijskih svojstava s dubinom. Za obavljanje pokusa na povrini potrebno je osigurati protuteret.
Umjesto protutereta moe se koristiti uporite uvreno geotehnikim sidrima ili pilotima. Zbog ogranienja
u veliini protutereta, poveanje promjera ploe uzrokuje smanjenje maksimalnog naprezanja i obrnuto.

Kada se eli odrediti deformabilnost stijenske mase na veim dubinama kao npr. u sluajevima dubokog
temeljenja visokih betonskih brana ili iskopa velikih podzemnih galerija za smjetaj strojarnica ili za rudarske
potrebe i dr., pokus se mora obaviti u pripremljenim potkopima koji su izvedeni za tu svrhu ili su pak dio
projekta. Prednost podzemnih pokusa je u mogunosti postizanja vrlo visokih naprezanja s ploama velikih
promjera zbog jednostavnog naina razupiranja. Pokus se obino obavlja s dvije ploe koje optereuju
suprotne strane ispitne prostorije. Orjentiranjem sustava za razupiranje u razliitim pravcima dobit e se
podaci o anizotropiji stijenske mase.

U tlu ovaj pokus moe posluiti za odreivanje posmine vrstoe i deformabilnosti, dok se u stijenama
iskljuivo koristi za odreivanje deformabilnosti i svojstava teenja (Meigh, 1973), (BS 5930, 1981),
(Goodman, 1980).

9.5.2.1 Postupak ispitivanja

Stijenska masa se postupno, cikliki optereuje pri emu se mjere rezultirajui pomaci u zoni utjecaja
optereenja. Iz podataka o primjenjenom optereenju na povrinu stijene i izmjerenih pomaka rauna se modul
deformabilnosti stijenske mase. Pomaci toaka u zoni utjecaja optereenja mjere se na dva naina:

mjerenjem pomaka u ravnini kontaktne plohe;
mjerenjem pomaka u dubini stijene pomou viestrukih buotinskih ekstenzometara.

Kod prvog naina, pomaci se mogu mjeriti neovisno za svaku od ploa (bolja varijanta) ili kao promjena
konvergencije (mjeri se ukupan pomak identino lociranih toaka obiju ploa). Glavni nedostatak mjerenja
pomaka na povrini stijene je utjecaj poremeenosti stijenske mase zbog iskopa podzemne prostorije. Zbog
poremeenja stijenske mase u povrinskoj zoni dobit e se manji modul (vea deformabilnost) od realnog.
Ovim nainom mjerenja nije mogue izbjei utjecaj poremeenja koje nastaje bez obzira na paljiv rad pri
iskopu podzemne prostorije i pripremi povrine za ispitivanja.

Da bi se izbjegao navedeni nedostatak preporua se mjerenje pomaka u dubini zone utjecaja pokusa. Ova
mjerenja se obavljaju pomou viestrukog ekstenzometra ugraenog u buotinu koja se izbui okomito na
optereenu povrinu (u sreditu ploe). Najdublja toka ekstenzometra, u odnosu na koju se mjere pomaci,
treba biti udaljena najmanje 6 promjera ploe od optereene povrine. Upute za lociranje mjernih toaka
ekstenzometra mogu se nai u preporukama Meunarodnog drutva za mehaniku stijena (ISRM, 1979).
Ovakvo mjerenje prua mogunost za otklanjanje utjecaja poremeene zone i odreivanje modula u funkciji

dubine. Instrumenti za mjerenje pomaka trebaju imati razluivost bolju od 0,01 mm, ako se ispitivanje obavlja
u stijenskoj masi iji je modul deformabilnosti vei od 35 GPa (ISRM, 1979).

Slika XXX Zone mjerenja pomaka. (a) Mjerenje pomaka u ravnini optereenja; (b) Mjerenje pomaka u dubini
optereene zone

Slika XXX Krute i fleksibilne ploe


Slika xxx Horizontalni i kosi pokus (Karun 3-Iran, 1992) )(Geotehnika-Zagreb)

Slika xxx Glava ekstenzometra s mjeriliima pomaka (Karun 3-Iran, 1992) (Geotehnika-Zagreb)

9.5.2.2 Interpretacija rezultata mjerenja

Pokus ploom je jednostavan za izvoenje i teoretski gledano vrlo je pogodan za odreivanje deformabilnosti.
Meutim, interpretacija rezultata mjerenja optereena je mnogim imbenicima tako da su dosta este
potekoe pri pokuaju izraunavanja modula (Bieniawski, 1978). Na ovu injenicu ukazao je i Rocha
komentirajui rezultate vie od 500 pokusa koje je obavio LNEC (Rocha i dr., 1970; Rocha, 1974). Potekoe
mogu biti posljedica geolokih uvjeta u stijenskoj masi (Bock, 1991, 1993), ali glavne potekoe proizlaze iz
osnovnih principa pokusa. Modul se rauna iz izmjerenih pomaka stijenske mase pod utjecajem primjenjenog
optereenja, s tim da se distribucija naprezanja rauna po teoriji elastinosti. Uvoenje viestrukih
ekstenzometara omoguilo je mjerenje pomaka u dubini stijenske mase, ali nije rijeilo problem odreivanja
naprezanja unutar zone utjecaja pokusa. Zbog toga je jedino rjeenje bilo koritenje zatvorenih rjeenja teorije
elastinosti koja daju vezu izmeu naprezanja na povrini poluprostora, deformacije u dubini poluprostora i
parametara elastinosti (modul i Poisson-ov koeficijent). Modul se izraunava iz primjenjenog kontaktnog
optereenja, izmjerene deformacije i pretpostavljenog Poisson-ovog koeficijenta.

Rocha je analizirao 118 horizontalnih i 130 vertikalnih pokusa istraujui odnos modula jedne i druge ploe u
istom pokusu (Rocha i dr., 1970). Iako se ploe nalaze na razmaku ne veem od 3 m dobio je u oko 30%

sluajeva odnos jednog i drugog modula vei od 2, a u 14% sluajeva ovaj odnos je vei od 3. Kako se
deformabilnost stijenske mase na tako malom razmaku ne moe toliko razlikovati, Rocha ovu pojavu pripisuje
nedostacima samog pokusa. On smatra da je ovaj pokus preporuljiv samo u posebnim sluajevima relativno
homogene stijenske mase gdje je mogue pripremiti povrinu stijene bez znaajnijeg poremeaja. Ovi uvjeti
postoje nekad u vrlo tronoj stijeni, gdje je modul deformabilnosti manji od 1 GPa.

Za interpretaciju rezultata mjerenja koriste se rjeenja izvedena iz teorije elastinosti. Stijenska masa se
predstavlja izotropno elastinim poluprostorom koji je na povrini optereen ploom krunog oblika. Pri tome,
ovisno o krutosti ploe razlikujemo:

Pokus s fleksibilnom ploom tj. tlanim jastukom;
Pokus s krutom ploom.

Kruta ploa je dobro rjeenje kod ispitivanja tla i mekih stijena. U tvrdim stijenama, ploa promjera veeg od
1 m esto puta nema zahtjevanu krutost to komplicira sliku raspodjele naprezanja (Van Heerden, 1976). S
poveanjem promjera ploe sve je tee zadovoljiti krutost. Krutost ploe mora biti najmanje dvostruko vea
od krutosti stijenske mase (Lama i dr., 1978).
Za stijensku masu vee krutosti bolje rjeenje je fleksibilna ploa. Fleksibilni kontakt postie se umetanjem
tlanih jastuka izmeu krutih ploa i stijenske mase. U ovom sluaju optereenje se moe postii na 2 naina:

pomou hidraulikih prea kao i u sluaju krute ploe (tlani jastuci su zatvoreni);
hidraulikim tlaenjem jastuka (hidraulike pree se zamijene razuporama).

Pretpostavka idealno elastine (fleksibilne) ploe podrazumjeva jednoliku raspodjelu naprezanja, a idealno
kruta ploa jednoliko raspodijeljen pomak ispod ploe. Rjeenje preporueno od Meunarodnog drutva za
mehaniku stijena (ISRM, 1979) se odnosi na fleksibilnu plou odnosno na Boussinesq-ovo rjeenje tj.
pretpostavku jednoliko raspodjeljenog naprezanja, gdje se pomak u bilo kojoj toki ispod sredita ploe moe
odrediti preko izraza (1):
( )
|
|
|
|
.
|
\
|
+
+
|
|
|
|
.
|
\
|
+
|
.
|
\
|

= 1
2
1
)
2 2
(
1
2
1
)
2 2
(
2
1 2
z a z
E
qz
z z a
E
q
z
w

(1)
gdje su:

w
z
pomak mjerne toke u smjeru primjenjenog optereenja,
z udaljenost optereene povrine i toke u kojoj je pomak izmjeren,
a polumjer optereene krune ploe,
q primjenjeno optereenje,
Poisson-ov koeficijent,
E modul elastinosti.

Jednadba (1) moe se prikazati i u obliku (2):
( )
z z
K
E
q
w =
(2)
Modul deformabilnosti stijenske mase koja se nalazi izmeu toaka dubine z
1
i z
2
moe se izraunati prema
(3):

(
=
2 1
2 1
z z
z z
w w
K K
q E (3)

Preporuena metoda ISRM-a ne navodi rjeenje za optereenje krutom ploom. Jednadba (4) za izraun
pomaka ispod krute ploe (Pells, 1983), uz pretpostavku jednoliko raspodjeljenog pomaka ispod ploe:

| | ) ( ) 1 ( ) ( ) 1 ( 2
2
103 101
2

I z I
D E
Q
w
z
+ + = (4)

gdje su:

w
z
pomak mjerne toke unutar optereenog poluprostora,
Q ukupno primjenjeno optereenje,
D promjer ploe,
z udaljenost optereene povrine i toke u kojoj je pomak izmjeren.
Poulos daje rjeenja integrala I
101
() i I
103
() kako sljedi (Poulos i dr., 1974):

( )
o
I
2
1
101
2
)
`
= (5)
o o
N I
2
1
sin
2
) (
1
2
1
103

)
`
= (6)

gdje:

)
`
+ + + + =
1
2
1
2 2
2
1
2 2
) ) 1 ( ( ) ) 1 ( ( 2 arcsin r r
o
(7)
{ }
4
1
2 2 2 2
4 ) 1 ( + + = r N
o
(8)
{ }
1 2 2
) 1 ( 2 arctan

+ = r
o
(9)

gdje je:

r - radijalna udaljenost od sredinje osi ploe.

Za izotropni materijal je = z. Jednadba (4) se pojednostavljeno moe izraziti u obliku (10) za pomak toke
u sredinjoj osi (gdje je r = 0). U jednadbi (10) izvrena je zamjena D=2a i optereenje Q je izraeno kao
prosjeno naprezanje q
av
na povrini a
2
:
(
+
+ + =
1
) 1 ( ) 1 ( 2
2
2
2
z
z
E
a q
w
o
av
z
(10)
Vrlo esto rjeenja za fleksibilnu i krutu plou daju module stijenske mase vee od modula intaktnog
stijenskog materijala to je nemogue ako se zna da stijenska masa sadri diskontinuitete koji doprinose
smanjenju modula odnosno poveanju deformabilnosti (Vrkljan i dr., 1995). Ove greke, izmeu ostalog,
prouzroene su i zbog razlika izmeu stvarnih uvjeta u kojima se pokus odvija i pretpostavljenih pri izvoenju
jednadbi. Jednadbe su izvedene pod pretpostavkom da kruna ploa prenosi jednoliko optereenje (elastina
ploa) ili jednoliki pomak (kruta ploa) na homogeni, izotropnoelastini, beskonaan poluprostor za koji se
pretpostavi vrijednost Poisson-ovog koeficijenta. Na alost, u najveem broju sluajeva ovi uvjeti nisu
ispunjeni.

W. J. Boyle je numeriki simulirao pokus ploom (metodom konanih elemenata) da bi procjenio utjecaje
raspucalosti stijenske mase i geometrije iskopa na odreivanje modula deformabilnosti (Boyle, 1992).
Interpretacija simuliranih pokusa ISRM-ovom metodom pokazala se problematinom. Modul raspucane stijenske
mase bio je vei od modula neraspucane, a obadva modula su bili vei od ulaznog modula kojim je simulirana
intaktna stijena. Zbog toga, Boyle predlae alternativnu metodu interpretacije koja u osnovi polazi od Bousinesq-

ovog rjeenja odnosno rjeenja za fleksibilnu plou, ali koristi metodu najmanjih kvadrata. Funkcija se definira
kao suma kvadratnih razlika izmeu prognoziranih i izmjerenih pomaka (11):
( )
2
1
=
=
n
i
mi pi
y y (11)
gdje je:
y
mi
izmjereni pomak u nekoj dubini ukljuujui i povrinu stijene,
y
pi
prognozirani pomak u istoj dubini i pri istom stanju naprezanja kao za y
mi
,
n broj toaka u kojima se mjeri pomak tijekom pokusa.

Ako se u jednadbi (11) prognozirani pomak y
pi
izrazi kao w
z
u jednadbi (1) dobit e se proireni oblik
jednabe u kojoj su poznati svi parametri osim E i . Deriviranjem proirene jednadbe prvo po parametru E, a
zatim po parametru dobiju se dvije nove jednabe. Prognozirani pomaci e najbolje odgovarati izmjerenim
pomacima kada funkcija ima minimalnu vrijednost. To znai da je novonastale jednadbe (12) i (13)
potrebno izjednaiti s nulom.
0 =
dE
d
(12)
0 =
d
d
(13)
Rjeavanje ovih jednadbi podrazumjeva da se E u jednadbi (12) izrazi u smislu , te se kao takav uvrsti u
jednadbu (13). Time jednadba (13) postaje polinom 4-tog reda gdje je jedina nepoznanica . Ovaj polinom
se moe rijeiti numeriki ili analitiki. Rjeenje polinoma koje pada u interval 0<0,5 predstavlja vrijednost
Poisson-ovog koeficijenta. Uvrtenjem vrijednosti u jednadbu (12) odredi se vrijednost modula
deformabilnosti E. Boyle navodi da je ovakvim postupkom interpretacije, kod simuliranih pokusa, dobiven
nii modul u raspucanoj nego u neraspucanoj stijenskoj masi, dok su obadva bili nii od ulaznog modula.
Metodu najmanjih kvadrata mogue je naravno primjeniti i za rjeenje problema krute ploe tako da se analogno
slijedi opisani postupak (Unal, 1997).


Slika xxx Utjecaj diskontinuiteta na raspodjelu naprezanja ispod ploe (Bock, 1993).

9.5.2.3 Prednosti i nedostaci pokusa ploom

U rijetke prednosti ovog pokusa treba ubrojiti:

Jednostavnost izvoenja pokusa.
Relativno prihvatljiva cijena opreme.

Glavni nedostaci ovog pokusa su:

Problemi u interpretaciji rezultata mjerenja.
Zona ispitivanja je u pravilu poremeena iskopom podzemne prostorije to znatno utjee na rezultat
ispitivanja. Problem utjecaja poremeene zone stijenske mase na rezultat pokusa, pokuao se rijeiti
upotrebom viestrukih ekstenzometara. Meutim, mjerenje pomaka unutar zone utjecaja pokusa
otvara neke nove probleme (Rocha, 1974), (Lama i dr., 1978).
Volumen stijenske mase zahvaen pokusom nije u veini sluajeva dovoljno velik da reprezentira
stijensku masu (Rocha, 1974).
Vrlo esto oblik prostorije u kojoj se izvodi pokus ne zadovoljava uvjete beskonanog poluprostora.
Da bi se zadovoljili ovi uvjeti, povrina u ijem je sreditu locirana ploa treba biti ravna u rasponu od
najmanje 3-4 polumjera ploe (Lama i dr., 1978). ISRM preporua da ravna povrina treba imati
promjer koji je 1,5 do 2 puta vei od promjera ploe. U sluajevima kada ovaj uvjet nije zadovoljen
rezultate mjerenja treba korigirati na nain preporuen od strane Bollo-a i dr. (1970).
Neposredno ispod optereene povrine razvijaju se visoka posmina naprezanja to uslijed ciklikog
karaktera optereenja moe rezultirati velikim pomacima. Ovaj utjecaj je vaan u gusto ispucaloj i
tronoj stijeni, te kod ploa malih dimenzija (Lama i dr., 1978).
Raspodjela naprezanja u ispucaloj stijenskoj masi znatno ovisi o orijentaciji pukotina. Ova injenica
se obino zanemaruje to moe biti uzrokom znaajnih greaka pri izraunavanju modula. Rauna se s
raspodjelom naprezanja za idealno elastian, homogen i izotropan poluprostor, a u stvarnosti ona
moe biti bitno drugaija (Lama i dr., 1978).

Van Heerden (1976, p. 155) smatra da uobiajeni pokus s trajanjem od par dana ne moe dati
kvalitetne podatke za prognozu svojstava teenja. Da bi se dobile zadovoljavajue informacije o
teenju, optereenje se treba drati konstantnim u periodu od 3 do 30 dana ovisno o tipu stijene.
Pokazano je da razvoj deformacije nekih stijena moe biti u periodu duem od 400 sati i da
deformacija teenja moe biti 100-200% trenutne deformacije. Rezultati teenja esto se izraavaju
preko koeficijenta:
E E
E
x
0
0
100

ili
E
E
x
0
100
gdje je:

E
o
- poetni modul
E
- modul koji ukljuuje deformaciju teenja

Neposredno ispod optereene povrine razvijaju se visoka posmina naprezanja to uslijed ciklikog
karaktera optereenja moe rezultirati visokim deformacijama. Ovaj efekt je vaan u gusto ispucaloj i
alteriranoj stijeni i kod ploa malih dimenzija (Lama i Vutukuri, 1978, p. 52, 53).
Raspodjela naprezanja u ispucaloj stijenskoj masi znatno ovisi o orijentaciji pukotina (Lama i
Vutukuri, 1978, p. 55). Ova injenica se obino zanemaruju to moe biti uzrokom znaajnih greaka
pri izraunavanju modula (rauna se s raspodjelom naprezanja za idealno elastian, homogen i
izotropan poluprostor a u stvarnosti ona moe biti bitno, drugaija) (Lama i Vutukuri, 1978, p. 55).


U periodu od 1991. do 1994. godine Geotehnika d.d. iz Zagreba obavila je opsena in situ ispitivanja stijenske
mase na lokacijama tri velika hidroenergetska objekta u Iranu. Obavljeno je 28 pokusa optereenja ploom
promjera 1 m.

Na projektima Karun 1 (postojea luna brana Shahid Abbaspour) i Godar-E-Landar HEPP ispitivanja su
obavljena za potrebe projektiranja podzemnih strojarnica, a na projektu Karun 3 (slika 1) za potrebe
temeljenja lune brane visine 205 m.

Stijenski masiv na lokaciji Karun 3 sadri dva litoloka lana: vapnence i lapore koji geoloki pripadaju tzv.
Asmari formaciji Zagros masiva. Vapnenci su bankoviti s vrlo izraenim plohama slojevitosti. Inenjersko-
geolokim istraivanjima ustanovljeno je postojanje 4 glavne familije diskontinuiteta. Dominiraju meuslojni
diskontinuiteti i oni imaju najvei utjecaj na stabilnost kako povrinskih tako i podzemnih iskopa. Meuslojne
plohe nekada su potpuno zatvorene ili pak ispunjene glinom. Izraena je karstifikacija, tako da je pojava
kaverni dimenzija od nekoliko cm do 1 m vrlo esta (prevladavaju kaverne manjih dimenzija). Lapori se ne
nalaze u samom pregradnom profilu brane ve dublje u desnom boku, na lokaciji optonih tunela i nemaju
bitnog utjecaja na buduu branu. (Kavur, 2000).

Pokusi optereenja ploom obavljeni su u istranim galerijama. Istrane galerije s poprenim presjekom
2.5x2.5 m iskopane su miniranjem. Na projektu Karun 3 obavljeni su pokusi u vertikalnom i horizontalnom
pravcu (slika 2) i to sukladno optereenjima budue brane. Obzirom na vrlo strm nagib slojeva (cca 80) moe
se smatrati da horizontalni pokus daje deformabilnost stijenske mase u pravcu okomitom na slojeve, a
vertikalni u pravcu paralenom sa slojevima. Na projektu Karun 1 obavljeni su pokusi pod kutem od oko 45
o

odnosno okomito na slojeve.

U sklopu pripremnih radova na odabranoj lokaciji pokusa obavljena je obrada povrina stijene koje su u
kontaktu s ploama. Gruba obrada je obavljena pomou zranog ekia, a fina paljivo upotrebom ekia i

dlijeta. U veini sluajeva na dubini od 30 cm nije vie bilo vidljivih tragova oteenja stijenske mase uslijed
miniranja. Obraena povrina imala je promjer oko 1,52,0 m. Kriterij ravnosti obraene povrine bio je 5
mm, s tim da ravnine obiju ploha moraju biti paralelne. Nakon pripreme povrina obavljeno je vrlo detaljno
inenjersko-geoloko kartiranje svih vidljivih elemenata koji slue za opis stijenske mase u zoni utjecaja
pokusa.

U sreditima pripremljnih ploha izbuene su koaksijalne buotine promjera 76 mm i dubine 6,5 m za ugradnju
ekstenzometara. Buotine su okomite na plohe optereenja i izbuene su dijamantnim krunama i wire line
priborom kako bi se dobila to kvalitetnija jezgra. Mjerne toke ekstenzometra (MPBX) su smjetane od
povrine pa do dubine 3,0 m (ukupno 5 toaka na svakoj od ploa), a fiksna toka na dubini od 6,0 m.

Mjernu opremu je proizvela njemaka tvrtka Interfels. Oprema se u osnovi sastoji od dvije krute krune ploe
promjera 1 m. Ploe se razupiru hidraulikim preama. Na svakoj ploi nalazi se osam sferinih leita za
kugle preko kojih se ostvaruje prijenos sile optereenja. Izmeu ploa postavlja se sustav od osam razupora od
kojih svaka sadri po jednu hidrauliku preu. Nazivna sila svake hidraulike pree je 1 MN. Za mjerenje
pomaka na povrini stijene i u stijenskoj masi koriteni su buotinski, viestruki ekstenzometri. Za mjerenje
pomaka koriteni su elektrini pretvornici (LVDT). Za akviziciju mjernih podataka koriteno je terensko
raunalo.

Program ispitivanja

Ispitivanja su obavljena s pet ciklusa optereenja i rastereenja,. Maksimumi pojedinih ciklusa bili su: 1,8; 3,6;
5,4; 7,2 i 9,0 MPa. Optereenje i rastereenje je vreno u inkrementima s tim da se maksimum odnosno
minimum jednog ciklusa dostigne u 5-6 inkremenata.

Ciklusi br.1-4
Optereenje jednog inkrementa poveavano je i smanjivano tijekom cca 1 min. Nakon postizanja eljenog
tlaka, isti je odravan stalnim tijekom 5 min. itanje pomaka vreno je nakon prve, druge i pete minute.
Nakon pete minute optereenje je poveavano (smanjivano) bez obzira na brzinu pomaka. Maksimalni i
minimalni tlak ciklusa odravan je stalnim najmanje 4 sata s itanjem pomaka nakon 1, 2, 4, 8, 15, 30, 60,
120, 180 i 240-te min. Ako se mjerenja u posljednja dva sata razlikovalo za vie od 0,01 mm, mjerenje je
nastavljeno u vremenskim intervalima od po 1 sat sve dok ovaj uvjet nije bio ispunjen.

Ciklus br. 5
Optereenje jednog inkrementa obavljeno je po istom programu kao i u prethodnim ciklusima. Pri
rastereenju, tlak jednog inkrementa odravan je konstantnim tijekom 1 sata s itanjem pomaka u 1, 2, 4, 8,
15, 30 i 60-oj minuti. Maksimalni tlak petog ciklusa odravan je stalnim tijekom 8 sati s itanjem pomaka u 1,
2, 4, 8, 15, 30, 60, 120, 180, 240, 300, 360, 420 i 480-oj minuti. Ako se mjerenja u posljednja 2 sata
razlikovalo za vie od 0,01 mm mjerenje se nastavljalo u vremenskim intervalima od po jedan sat sve dok ovaj
uvjet nije bio ispunjen. Minimalni tlak petog ciklusa (final recovery) odravan je stalnim tijekom najmanje 12
sati s itanjem pomaka u 1, 2, 4, 8, 15, 30, 60, 120,........720-oj minuti. Ako se mjerenja u posljednja 2 sata
razlikuju za vie od 0,01 mm mjerenje je nastavljeno u vremenskim intervalima od po jedan sat sve dok ovaj
uvjet nije bio ispunjen. Pokus je trajao cca 62 sata.

Rezultati ispitivanja

Rezultati mjerenja obraeni su u skladu s tokom 9.c preporuene metode ISRM-a (ISRM, 1979), kao i po
metodi Boyle-a (1992). S obzirom da centralno postavljeni otvor u ploi (za prolaz ekstenzometra) ima
promjer 132 mm, njegov utjecaj na raspodjelu naprezanja ispod optereene povrine je vrlo mali (manji od 0.2
m), te pri interpretaciji rezultata mjerenja nije uzet u obzir. Moduli su izraunati uz pretpostavku da Poisson-
ov koeficijent ima vrijednost =0.3. Na projektu Karun 3, iz krivulja naprezanje-pomak izraunati su
moduli optereenja i rastereenja dok su na projektu Karun 1 pored ovih izraunati i moduli ponovnog
optereenja prema definiciji Witke-a (1984).

Rezultati mjerenja svih pokusa prikazani su grafiki na nain pokazan na slikama xxx do xxx, te u tablici xxx.

1
1

0 1 0 2 0 3 0 4 0 50 60 70
0
2
4
6
8
1 0
1 2
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

G3P2H
Vrijeme (sati)
0 1 2 3 4 5
0
2
4
6
8
10
12
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

G3P2H2S1
Mjerna toka 1
Pomak (mm)

Slika xxx Vremenski tijek pokusa ploom G3P2H; (Krivulja naprezanje-pomak u pokusu G3P2H, na ploi
br.2, za mjernu toku 1Karun 3, 1992)

Slika xxx Krivulja naprezanje-pomak u pokusu G3P2H, na ploi br.2, za mjerne toke 2 i 3

Slika xxx Krivulja naprezanje-pomak u pokusu G3P2H, na ploi br.2, za mjerne toke 4 i 5

2
3

0 1 2 3 4 5
0
2
4
6
8
1 0
1 2
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

G3P2H2S2
Mjerna toka 2
Pomak (mm)
0 1 2 3 4 5
0
2
4
6
8
10
12
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

G3P2H2S3
Mjerna toka 3
Pomak (mm)
4
5

0 1 2 3 4 5
0
2
4
6
8
1 0
1 2
Pomak (mm)
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

G3P2H2S4
Mjerna toka 4
0 1 2 3 4 5
0
2
4
6
8
10
12
G3P2H2S5
Mjerna toka 5
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

Pomak (mm)

Tablica xxx Moduli deformabilnosti pokusa G3P2h za plou br.2 (Karun 3, 1992)

POKUS OPTEREENJA PLOOM
POKUS G3P2h Ploa 2
Rjeenje prema preporukama ISRM-a (1979)
Mjerna toka
ekstenzometra
Kontaktno naprezanje (MPa)
1.81 3.63 5.42 7.23 9.04
MODULI OPTEREENJA (MPa)
0.00 m 1299 2774 3780 4163 4537
0.40 m 2305 3512 4245 4461 4658
0.75 m 4184 4521 4646 4720 4953
1.50 m -49548 112191 11931 14335 12077
3.00 m -9337 -14033 -79594 -19753 -21598
MODULI RASTEREENJA (MPa)
0.00 m 6667 5402 5218 5130 5355
0.40 m 11697 6227 5715 5172 5368
0.75 m 26956 7291 6465 5643 5478
1.50 m -41806 -175542 22975 15292
3.00 m 0 -18498 -8605 -17041 -13768
Boyle-ovo rjeenje (1992)
Kontaktno naprezanje (MPa)
Interval 1.81 3.63 5.42 7.23 9.04
MODULI OPTEREENJA (MPa)
0.00-6.00 m 867 1631 2065 2227 2379
0.40-6.00 m 1499 2095 2337 2442 2535
0.75-6.00 m 2803 2990 2769 2862 2935
MODULI RASTEREENJA (MPa)
0.00-6.00 m 4495 3046 2875 2697 2770
0.40-6.00 m 7962 3630 3298 2883 2895
0.75-6.00 m 18058 4884 4331 3506 3295

Eopt
Erast
Pomak
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e


Kritiki osvrt na pokus ploom

Na temelju iskustva autora u izvoenju pokusa i interpretaciji rezultata mjerenja, te iskustva autora s pokusom
tlanog jastuka koji je paralelno koriten na spomenutim projektima izvode se sljedei zakljuci (Vrkljan i dr.,
2001):

Moduli deformabilnosti izraunati prema ISRM-ovom postupku redovito imaju vee vrijednosti od
modula odreenih pokusom velikog tlanog jastuka (engl. Large Flat Jack) u slinim uvjetima
stijenske mase. Odnos modula odreenog ploom i modula tlanog jastuka kretao se u vrlo irokim
granicama, priblino od 1 do 6. Neki moduli su bili vei i od modula intaktnog materijala, to oito
govori o problemima ovog pokusa.
Moduli izraunati alternativnom metodom predloenom od Boyle-a (1992), imaju redovito nie
vrijednosti od modula izraunatih po preporukama ISRM-a. Odnos tako odreenog modula prema
modulu tlanog jastuka bio je u granicama od priblino 0,7 do 4.
U interpretaciji su esto dobivene neupotrebljive vrijednosti modula na mjernim tokama smjetenim
dublje od 1 m. Na tim tokama esto su izmjereni vrlo mali pomaci (par stotih dijelova milimetra)
pozitivni ili negativni po predznaku.
Koeficijent varijacije modula i nakon odstranjivanja neloginih rezultata vrlo je visok, kako kod
ISRM-ove (59 %), tako i kod Boyle-ove interpretacije (58 %).
Odnos modula izmeu ploa u istom pokusu kree se u irokom rasponu. Tako je u ak 36 %
sluajeva odnos povrinskih modula bio vei od 2, a u ak 59 % sluajeva taj je odnos bio vei od 3 za
module koji su odreeni na dubinama od 0,30 do 0,50 m.

Takve razlike u modulima teko da se mogu pripisati bitno razliitim svojstvima stijenske mase na relativno
malom prostoru izmeu ploa. Osim toga, budui da se razlike u modulima izmeu ploa s dubinom
poveavaju, onda se ne moe kao jedini uzrok pretpostaviti ni eventualni razliit stupanj povrinske
poremeenosti stijenske mase. Oito je, da se tu radi o bitnim razlikama izmeu uvjeta koji stvarno vladaju u
stijenskoj masi koja je zahvaena pokusom i onih koji su pretpostavljeni u interpretaciji rezultata pokusa.
Uvoenjem ekstenzometarskih mjerenja u centru optereene plohe eliminiran je utjecaj zone oteene izradom
podzemne prostorije na rezultat mjerenja. Meutim, realni uvjeti u stijenskoj masi kontroliraju pomake dubljih
mjernih toaka ekstenzometra, te je njihova raspodjela po dubini bitno razliita od raspodjele koja se dobije po
teoriji elastinosti. Mjerenje pomaka ekstenzometrima u dubini i raunanje naprezanja u tim istim tokama po
teoriji elastinosti, esto daje neprihvatljivo visoke module, koji su esto vei od onih koji su dobiveni na
uzorcima intaktne stijene. Problem je jasan: naprezanja u stijenskoj masi se raunaju po teoriji elastinosti, a
pomaci se mjere. To znai da naprezanje u svakoj toki ima konanu vrijednost (teoretski, utjecaj optereenja
see beskonano u dubinu), dok zbog uvjeta u stijenskoj masi, pomak moe biti minoran ili nula to e dati
nerealno visoke ili ak beskonano velike module.


9.5.3 Ispitivanje deformabilnosti stijenske mase s velikim tlanim jastucima

Pokus velikim tlanim jastucima (LFJ-Large Flat Jack) najpouzdaniji je in situ pokus za odreivanje
deformabilnosti stijenske mase. Pokus prua iroke mogunosti izbora veliine optereene plohe kao i njenog
poloaja u prostoru. Slino drugim in situ pokusima i LFJ pokus je optereen problemima interpretacije
rezultata mjerenja.

Metoda velikih tlanih jastuka uvedena je u praksu s ciljem otklanjanja nedostataka pokusa optereenja
ploom. Zato Lama i Vutukuri [1978] ovaj pokus tretiraju kao modificirani pokus ploom. Metodu su prvi put
koristili Oberti, Breth i Talobre, te neto kasnije Institut Jaroslav erni iz Beograda [Kujundi, 1954]. Bitno
poboljanje postupka izvrio je LNEC (Laboratorio Nacional de Engenharia Civil) iz Portugala [LNEC;
1976]. Meunarodno drutvo za mehaniku stijena (ISRM) podralo je LNEC metodu te je izdalo preporuenu
metodu u kojoj je opisana procedura ispitivanja i nain interpretacije mjerenih podataka [ISRM, 1986].
Interpretacija rezultata mjerenja nije jednostavna i nekada zahtjeva provoenje numerikih analiza to nije
sluaj kod veine drugih metoda.

Kod visokih lunih brana i drugih objekata koji su osjetljivi na pomake, empirijkse metode ne mogu zamjeniti
velike in-situ pkuse. Evert Hoek, jedan od autora danas najee koritenog empirijskog pristupa za
odreivanje vrstoe i deformabilnosti stijenske mase, naglaava da je namjera empirijskih pristupa procjena
svojstava u poetnoj fazi projektiranja i da ih treba paljivo koristiti. U kritinim situacijama, strogo preporua
in-situ mjerenja ili povratne analize iz rezultata opaanja [Hoek, 2004].

Princip LFJ (Large Flat Jack) pokusa je sljedei: U iskopani ili izrezani prorez umee se tlani jastuk.
Poveanjem hidrostatskog tlaka u jastuku, optereuje se stijenska masa u suprotnim stranama proreza. Mjeri
se poveanje irine proreza u funkciji primjenjenog naprezanja. Iz podataka o naprezanju i izmjerenom
pomaku raunaju se moduli deformabilnosti stijenske mase.

9.5.3.1 Metoda instituta Jaroslav erni

Ovu metodu prvi put spominje Kujundi 1954 god. Osnovne karakteristike metode su:

lic u koji se ugrauje jastuk izvodi se miniranjem. Poeljno je da lic ima minimalnu irinu. Praksa je
pokazala da je teko iskopati lic irine manje od 60 cm, te je ova irina usvojena kao standardna.
Promjer jastuka je 2 m.
Mjerenje naprezanja vri se mjerenjem tlaka u jastuku.
Mjerenje pomaka (poveanje irine lica u zoni optereenja) kao posljedice optereenja vri se na dva
naina: (a) Volumetrijskim principom kada se iz ukupne promjene volumena fluida rauna srednja
vrijednost pomaka; (b) Mjerenjem konvergencije toaka rasporeenih po opsegu jastuka

Volumetrijski princip nije primjenjiv u stijenama male deformabilnosti (visokih modula) poto se radi o vrlo
malim pomacima. Pri izraunavanju modula iz podataka volumetrijskih mjerenja uvodi se korekcija za utjecaj
stiljivosti betona i vode.

Metoda instituta Jaroslav erni ima nekoliko bitnih nedostataka:

(a) Izradom lica miniranjem oteuje se stijenska masa u zidovima to direktno utjee na rezultata
mjerenja;
(b) (b) Nije mogue izmjeriti pomak u optereenoj zoni.
(c) (c) Mogue je izvoenje samo vertikalnih liceva u podu istrane galerije (eventualno u zidovima).
Ovim nedostacima treba dodati dugotrajan i mukotrpan rad na izradi lica i ugradnji jastuka.

Kujundi i Gruji (1967) razvili su postupak za seizmiko testiranje oko hidraulikog jastuka. Ovaj postupak
omoguava uspostavu korelativnih odnosa izmeu statikih i dinamikih svojstava elastinosti.

Slika xxx Pokus tlanog jastuka po metodi Instituta Jaroslav erni (Kujundi, 1974). 1-lic; 2-Jastuk; 3-
Betonska ispuna izmeu jastuka i stijene; 4-Ureaj za mjerenje promjene volumena; 5-Hidraulika pumpa; 6-
Ureaji za mjerenje pomaka zidova lica

9.5.3.2 Metoda LNEC

Strunjaci LNEC-a (Laboratorio Nacional de Engenharia Civil) uoili su nedostatke metode razvijene u
Institutu Jaroslav erni [Lama i Vutukuri, 1978] opisane metode te su razradili sasvim novi pristup ovom
pokusu. Uveli su izmjene u tehnologiji izrade zasjeka, obliku jastuka, sistemu mjerenja pomaka i dr. Pokus je
najavio Rocha na prvom kongresu ISRM-a 1966 [Rocha, 1966], a slubeno je predstavljen 1968 [Rocha,
1968]. Detaljan opis i teoretska osnova metode prikazana je u dokumentu LNEC-a [LNEC, 1976]. Glavne
karakteristike ove metode su (slika XXXX):

Zasjek se izvodi rezanjem pomou dijamantne pile. Kako se ovdje radi o rezanju stijene pilom
debljine 6 mm, primjerenije je umjesto termina zasjek koristiti termin-prorez. irina proreza je
jednaka je debljini pile, dakle 6 mm.
Prorez moe imati proizvoljnu dubinu to ovisi o tehnikim karakteristikama opreme.
Prorez moe imati proizvoljan poloaj u prostoru.
Moe se istovremeno koristiti vie jastuka u jednoj ravnini ime se znatno poveava volumen utjecaja
pokusa.
Oblik jastuka je kombinacija kvadrata sa stranicom 1 m i polukruga promjera 1 m (slika XXX).
Prorezi mogu djelomino ili potpuno ostati prazni radi stvaranja tzv zatitne zone. Na ovaj nain
dobiju se jasniji rubni uvjeti pokusa to olakava interpretaciju rezultata mjerenja.
U svaki jastuk ugraena su etiri mjerna ureaja za mjerenje promjene irine proreza to moe ukazati
i na neheterogenost stijenske mase.

Meunarodno drutvo za mehaniku stijena (ISRM-International Society for Rock Mechanics) preporuilo je
ovu metodu za upotrebu, te je 1986 izdalo tzv. Suggested Method (SM) u kome je opisana metodologija
izvoenja i interpretacija rezultata mjerenja [ISRM, 1986]. Treba upozoriti da preporuena metoda ISRM-a
ostavlja otvorenim neke probleme interpretacije rezultata mjerenja to korisnicima stvara znaajne probleme.


Slika XXX prikazuje tlani jastuk veih dimenzija od standardnog LNEC-ovog. Ovaj jastuk poznat je kao
Interfels-ov ELFJ (Extra Large Flat Jack). Sve dimenzije kod ELFJ proporcionalno su poveane u odnosu na
LNEC-ov LFJ. Proporcionalnost dimenzija ova dva jastuka, omoguava koritenje iste procedure za
izraunavanje modula.

Slika xxx Tlani jastuk kod LNEC metode

U namjeri da eliminiraju neke nedostatke satndardnog LFJ pokusa istraivai LNEC-a su modificirali pokus
kako to pokazuje slika 3 (Pinto1993). Uvedene su sljedee promjene: (a) Pokus se standardno obavlja sa dva
jastuka u jednom licu. Kao i kod ranije opisanog postupka i ovdje se u jednoj ravnini moe izrezati vei broj
liceva ime se znatno poveava volumen optereene stijenske mase. (b) ureaji za mjerenje pomaka nisu
ugraeni u jastuk ve se umee u buotine. Centralna buotina ima promjer 168 mm a bone buotine promjer
76 mm. U svaku od buotina se instaliraju 4 mjerna ureaja to znai da se pomak stijenske mase mjeri na
ukupno 4(2n+1) mjesta, gdje n oznaava broj liceva.

Treba upozoriti na jedan problem koji autori modificiranog pokusa ne spominju. Radi se o problemu
injektiranja jastuka. Naime, praksa pokazuje da stijenska masa uvijek sadri otvorene diskontinuitete koji
uzrokuju pucanje jastuka ve kod malih pritisaka (20 bara). Ovaj je problem tijekom ispitivanja opisanih u
poglavlju xxx, uspjeno rijeen injektiranjem lica pod malim pritiskom. Dispozicija jastuka i buotina kod
modificiranog pokusa ne doputa injektiranje lica poto buotine moraju ostati otvorene tijekom mjerenja.


Slika xxx Nova dispozicija opreme za LFJ pokus (Pinto, 1993)

9.5.3.3 Interpretacija rezultata mjerenja

Postupak izraunavanja modula deformabilnosti detaljno je prikazan u referencama [LNEC, 1976; ISRM,
1986; Pinto, 1981]. Pod pretpostavkom izotropno elastinog ponaanja stijenske mase, modul deformabilnosti
se rauna po sljedeoj jednadbi:
( )
i
i i
d
P
k E
2
1 =
(1)
i - Pozicija mjernog ureaja ugraenog u jastuk
E
i
- Modul deformabilnosti na mjernoj toki i
P - Inkrement primjenjenog naprezanja. P=P
M
-P
m

P
M
- Maksimalno naprezanje
P
m
- Minimalno naprezanje
d
i
Promjena irine proreza u mjernoj toki i kao posljedica apliciranog naprezanja P
- Poisson-ov koeficijent (obino se uzima vrijednost 0.2-0.3).
k
i -
Koeficijent koji ovisi o

krutosti, obliku, broju i rasporedu tlanih jastuka, lokaciji mjerne toke i, obliku
podzemne prostorije u kojoj se pokus izvodi i dubini vlane pukotine nastale u stijenskoj masi tijekom
pokusa.

Problem izraunavanja modula nastaje pri pokuaju definiranja koeficijenta k
i
u kome su sadrane sve
aproksimacije koje se ne mogu izbjei zbog vrlo kompliciranih rubnih uvjeta. Koeficijent k
i
ovisi o krutosti,
obliku, broju i rasporedu tlanih jastuka, lokaciji mjerne toke i, obliku podzemne prostorije u kojoj se pokus
izvodi i dubini vlane pukotine nastale u stijenskoj masi tijekom pokusa. Osnovni problem predstavlja
odreivanje dubine vlane pukotine koja nastane tijekom pokusa kada naprezanja premae vlanu vrstou
stijene. Ovaj su problem autori detaljno prikazali u referenci [Vrkljan i dr. 1995].


Openito gledajui postoje dva pristupa definiranju koeficijenta k
i
.

Sluaj A

Pod pretpostavkom koritenja jastuka standardnih dimenzija u podzemnoj prostoriji standardnog oblika, ISRM
(1986) daje vrijednosti ovih koeficijenata za nekoliko kombinacija tlanih jastuka uz pretpostavku poznavanja
dubine vlane pukotine. Tu nastaje problem. Dubina vlane pukotine u pravilu se ne moe izmjeriti s obzirom
da se njena vrijednost mjeri u dubini stijenske mase a ne na povrini iskopa podzemne prostorije (vidi tablicu
1). to uiniti u tom sluaju? Autori ove metode preporuuju dva rjeenja:

1. Ako je poznata vlana vrstoa (
t
) stijene i poetno naprezanje u stijenskoj masi (
i
)

(to obino nije
sluaj), dubina vlane pukotine moe se dobiti sa dijagrama prikazanog na slici 4 za sluaj koritenja jednog
jastuka. Autori daju sline dijagrame i za dva odnosno tri paralelna jastuka. Kao to se vidi, ak i uz
pretpostavku poznavanja vlane vrstoe i stanja naprezanja, pripremljeno rjeenje koje se moe direktno
koristiti bez dodatnih numerikih analiza (to izvritelj obino ne eli raditi) postoji samo za tri kombinacije
jastuka. Na taj nain se 9 kombinacija iz tablice reducira na tri iskoristiva.

Najvjerovatnija vrijednost modula deformabilnosti stijenske mase u zoni utjecaja jastuka rauna se prema
sljedeoj jednadbi:
( ) ( ) E P
i
k
i
k d
i
i i
= 1 2
2
L L L L L

Tablica xxx. Koeficijent k
i
(cm) za razliite kombinacije tlanih jastuka (ISRM 1986).
Dubina vlane pukotine h(m)
Sluaj

0,0 0,2 0,5 1,0 1,5 1,7 2,0 3,0
AB 131,4 163,0 183,9 196,7 205,8 22,4
CD 136,8 166,0 184,4 196,7 205,0 221,5
AF 150,3 193,0 214,2 232,1 240,7 246,9 280,8
BE 191,0 239,0 257,0 273,0 281,1 286,6 320,3
CI 160,7 198,2 217,1 232,6 240,5 246,2 279,8
DG 215,3 245,4 260,6 274,1 281,3 286,6 319,7

A 137,4 167,8 185,7 196,7 205,8 222,4
B 151,5 175,2 187,3 196,7 205,8 222,4
C 144,7 171,3 186,6 196,7 205,0 221,5
D 164,8 179,4 188,8 196,7 205,0 221,5

AL 155,7 199,3 224,9 242,4 257,3 267,3 313,2
BJ 202,8 255,5 277,8 294,2 307,6 316,8 361,9
CN 167,7 206,2 228,4 243,5 257,5 266,9 312,2
DM 231,7 264,9 282,6 296,0 308,2 316,8 361,3
EF 216,9 273,9 296,0 312,2 325,0 333,8 378,6
GI 249,7 284,4 301,2 314,2 325,6 333,9 378,0

AL 141,1 178,7 198,2 213,4 224,0 254,9
BJ 159,7 192,8 209,7 223,8 233,9 264,1
CN 149,5 183,3 200,3 213,7 223,5 253,8
DM 176,0 198,7 212,2 224,2 234,3 263,1

EF 159,8 182,9 190,4 196,7 205,8 222,4
GI 176,1 187,8 192,3 196,7 205,0 221,5
A 137,9 171,3 187,2 199,0 205,8 222,4
B 152,2 177,9 190,1 199,1 205,8 222,4
C 145,1 175,3 188,6 199,3 205,0 221,5
D 165,7 182,5 191,7 199,5 205,0 221,5

A 152,2 197,1 213,5 232,1 240,7 246,9 280,8
B 195,3 234,5 256,8 273,0 281,1 286,6 320,3
C 163,3 203,4 217,0 232,6 240,5 246,2 279,8
D 221,4 251,4 261,1 274,1 281,2 286,6 319,7
E 200,7 247,0 258,7 273,0 281,1 286,6 320,3
F 175,7 210,6 220,0 232,1 240,7 246,9 280,8
G 228,6 255,3 263,2 274,1 281,2 286,6 319,7
I 197,2 218,1 224,1 232,6 240,5 246,2 279,8

AP 157,5 199,4 225,5 250,0 268,9 288,1 335,7
BO 206,2 258,6 284,3 306,4 323,6 341,5 388,5
CR 170,5 209,1 231,1 252,6 269,3 287,2 334,6
DQ 237,5 271,6 291,1 309,6 324,4 340,9 387,8
EL 223,4 282,4 309,3 331,0 347,4 364,4 411,1
FJ 228,8 291,6 319,4 341,1 357,2 373,8 420,3
GN 259,9 296,8 316,6 334,1 348,2 363,8 410,4

IM 267,9 306,8 326,9 344,3 358,0 373,3 419,7

D C
B A
I G
F E
D C
B A
D C
B A
I
G
F
E
D
C
B
A
N
M
L
J
D C
B A
N
L J
I G
F E
A
D
C
B
A
I
G
F
E
D
C
B
A
I
G
F
E
N L
J
R
Q
P
0
h

Slika xxx Promjena dubine vlane pukotine h(m) s promjenama poetnog naprezanja (
i
), vlane vrstoe
stijenske mase (
t
) i maksimalnog apliciranog naprezanja (P
M
), za sluaj koritenja jednog jastuka (ISRM,
1986)

2. Ako vrijednosti vlane vrstoe i poetnog stanja naprezanja nisu poznati, to je najei sluaj, autori
preporuuju koritenje metode najmanjih kvadrata na taj nain da se za odabrani sluaj iz tablice izraunaju
moduli za sve vrijednosti dubine vlane pukotine prema jednadbi 2. Ove vrijednosti omoguavaju
izraunavanje sume kvadrata prema izrazu:
( ) =

|
\
|
.
|
i
d
E
P k
i i
1
3
2
2
LLLLLL
Najvjerovatnija vrijednost dubine vlane pukotine je ona koja daje najmanju vrijednost i najvjerovatnija
vrijednost modula je ona koja se dobije iz jednadbe 2 za ovu dubinu pukotine. Ovaj postupak zahtjeva
najmanje 6 mjernih toaka to znai da se pokus mora obaviti s najmanje dva paralelna jastuka.

Sluaj B

Naprijed opisana metodologija ne moe se primjeniti u sljedeim sluajevima:

Ako se koriste jastuci drugaijeg oblika i/ili s drugaijim rasporedom mjernih toaka u odnosu na jastuk
LNEC-a
Ako podzemna prostorija ima drugaiji oblik od onog prikazanog u referencama (LNEC, 1976; ISRM,
1986)
Ako se primjenjuje kombinacija jastuka drugaija od onih u tablici

to uiniti ako neki od ovih zahtjeva nije ispunjen? Autori (LNEC, 1976) preporuuju korisniku da vrijednosti
koeficijenta k
i
odredi numerikim postupkom na nain kako su to oni uinili za sluajeve prikazane u tablici
xxx. ISRM prihvaa ovakav pristup te upuuje korisnika na izvornu referencu (Pinto, 1980). Ovakav pristup
otvara cijeli niz problema koji mogu nastati u odnosima naruitelja i izvritelja ispitivanja poto se radi o
proraunima s kojim izvritelj obino nije familijaran.

Uoavajui vrlo rano problem odreivanja dubine vlane pukotine, Rocha i Silva [Rocha i Silva, 1970]
preporuuju eliminiranje ovog problema stvaranjem tzv. zatitne zone oko jastuka. Ova se zona izvodi
rezanjem tzv. pasivnih proreza sa obje strane tzv. aktivnog proreza te produbljenjem aktivnog proreza. Jastuci
se umeu samo u aktivne proreze. Dubina produbljenja aktivnog proreza od cca 0.5 m (za jastuk irine 1m)
moe se smatrati dubinom vlane pukotine to omoguava koritenje koeficijenata k
i
iz tablice s
koeficijentima [ISRM, 1986]. Dubina pukotine moe biti i vea od 0.5 m ali je taj utjecaj relativno mali.

Slika XXX prikazuje sluaj sa dva aktivna i dva pasivna proreza (ELFJ). Ako se koristi ELFJ, (irina jastuka
1,2 m) prorez treba produljiti na 0,6 m kako bi se mogli koristiti koeficijenti k
i
[ISRM, 1986] za standardni
jastuk irine 1 m (koeficijenti koji odgovaraju dubini pukotine od 0,5 m kod LFJ-a).

Danas se proizvode vei i manji jastuci od standardnog LNEC jastuka. Tablica s koeficijentima u referenci
[ISRM, 1986] moe se koristiti za jastuke istog oblika i s proporcionalnim rasporedom mjernih toaka.
Ekvivalentna dubina vlane pukotine s kojom se odabiru vrijednosti koeficijenta k
i
dobije se mnoenjem
dubine ostvarene pukotine s koeficijentom 1/B gdje je B (m) irina koritenog jastuka.

Slika xxx Izvoenje zatitnih zona radi reduciranja vlanih naprezanja u stijenskoj masi na rubovima jastuka.

9.5.3.4 Prednosti i nedostaci LFJ pokusa

Prednosti LFJ pokusa

Veliki volumen utjecaja pokusa (daleko vei u odnosu na PL pokus),
Mogunost postizanja vrlo visokih naprezanja (do 20 MPa).
Postupak rada je puno jednostavniji i laki u odnosu na PL i pokus radijalne pree.
Stijenska masa je u relativno neporemeenom stanju.
Pomak zidova lica mjeri se u vietoaka (4 toke za jedan jastuk) to moe ukazati na heterogenost
stijenske mase.

Nedostaci LFJ pokusa

Oprema za izradu lica i centralne buotine je vrlo skupa.
Podruje mjerenja promjene irine lica je manje od 10 mm.
U sluaju visokih primarnih napona i/ili nepovoljnih geolokih struktura, rezanje lica moe predstavljati
problem (zaglava pile).
Jastuk se moe koristiti samo jedan put.

2.4 m
0.6 m

9.5.3.5 Ostale mogunosti koritenja velikih tlanih jastuka

Odreivanje naprezanja u stijenskoj masi

Naprezanja u stijenskoj masi mogu se odrediti pomou velikih ili malih tlanih jastuka.

Ako se u stijensku masu ugrade parovi repera prije nego sto se izree lic, oni e se nakon rezanja primaknuti
jedan drugome (ako se nalaze na suprotnim stranama lica) ili razmaknuti ako se nalaze na istoj strani lica.
Ako se razmak repera izmjeri prije i nakon rezanja lica, dobit e se promjena njihovog razmaka koja je
posljedica naprezanja u stijenskoj masi. Tlak u jastuku koji je potreban da se reperi tijekom pokusa vrate u
poloaj koji su imali prije rezanja lica, predstavlja tzv. cancelation pressure, koji se moe smatrati
sekundarnim naprezanjem u zidu iskopa.

Slika xxx Raspored repera u zoni lica kojim se prati deformiranje stijenske mase tijekom rezanja lica i
izvoenja pokusa
1
2
3
4
5
6
Centralna buotina
lic (prorez)
1.20 m


Prikazat e se program i rezultati ispitivanja za jedan pokus na projektu Karun-3 u Iranu (Geotehnika-Zagreb, 1993-
1995) (Kavur, 2000).

Svi pokusi izvedeni su u podzemnim istranim galerijama. Kako je iskop vren miniranjem, na lokacijama
ispitivanja izvren je iskop poremeene zone upotrebom zranih ekia do dubine 60 cm. Obraena zona bila
je najmanje 2 m ira od irine aktivnih jastuka kako bi se mogao pratiti razvoj vlanih pukotina u ravnini
jastuka. Nakon zavretka ovih radova, a prije montae opreme za buenje i rezanje, izvreno je detaljno
inenjerskogeoloko snimanje mikrolokacije pokusa. Ovaj snimak zajedno s podacima dobivenim pregledom
jezgre iz centralne buotine daje vrlo detaljnu sliku inenjerskogeolokih karakteristika mikrolokacije.

U zoni budueg aktivnog proreza (prorez s tlanim jastukom) ugrauju se tri para repera. Raspored repera za
mjerenje pomaka na povrini iskopa prikazan je na slici XXX. Poetni razmak repera odredi se prije buenja
centralne buotine i rezanja aktivnog proreza.

Buenje centralne buotine i rezanje lica

Po ugradnji repera pristupa se buenju centralne buotine to je uvjetovano tehnologijom rezanja proreza. Za
vrijeme rezanja proreza u nju ulazi nosa pile s hidraulikim motorom. Jezgra koja se dobije iz centralne
buotine omoguava detaljan uvid u stanje stijenske mase. Dubina buotine je kod pokusa s jednim aktivnim
prorezom bila 1.8 m, a kod pokusa sa jednim aktivnim i dva pasivna proreza 2 m. Promjer buotine od 250
mm omoguava vizualni pregled njenih stijenki (slika XXX). Koriteni su Interfelsovi ELFJ jastuci irine 1,2
m (slika xxx).

Slika xxx Fotografija stijenki buotine kod horizontalnog pokusa. Vidi se izrezani lic

Aktivnosti buenja i rezanja odvijala se sljedeim redoslijedom:

(a) Ugradnja repera za mjerenje pomaka na povrini iskopa u zoni aktivnog lica. Nulto oitanje
meusobnog razmaka repera;
(b) Buenje buotine i rezanje prvog pasivnog lica;
(c) Buenje buotine i rezanje drugog pasivnog lica;
(d) Buenje buotine i rezanje aktivnog lica;
(e) ienje aktivnih liceva od komadia stijene ili pukotinske ispune koja je ispala nakon izvlaenja pile.
Raspored repera za mjerenje pomaka na povrini iskopa prikazan je na slici 10. Promjena meusobnog
razmaka repera mjerena je mehanikim instrumentom koji ima tonost oitanja 1m (Slika xxx).


Slika xxx prikazuje dispoziciju opreme za buenje centralne buotine a slike xxx i xxx dvije faze rezanja tri
lica za pokus sa jednim aktivnim i dva pasivna lica na projektu Karun 3.

Slika xxx Buenje centralne buotine za horizontalni pokus; Rezanje lijevog pasivnog lica. Vide se reperi za
mjerenje pomaka u zoni aktivnog lica

Slika xxx Rezanje srednjeg (aktivnog ) lica. Pasivni licevi su izrezani. (Vide se eperi za mjerenje pomaka u
zoni aktivnog lica)

Ugradnja jastuka i mjerne opreme

Nakon zavretka rezanja svih proreza i ienja aktivnog proreza, pristupa se ugradnji jastuka (slika XXX).
Jastuk se mora im prije ugraditi kako bi se izbjeglo eventualno zatvaranje proreza. Nakon ugradnje, jastuk se
pumpanjem paljivo napuni s uljem tako da se stijenke jastuka priljube uz stijenke proreza. Pri tome treba
paziti da se jastuk ne deformira u podruju otvorene centralne buotine. Takoer, treba paziti da se zrak iz
jastuka u potpunosti istisne uljem. Nakon toga centralna buotina se zapunjava cementnim mortom.

Preporuke ISRM-a [ISRM, 1986] ne predviaju injektiranje uske zone oko jastuka. Meutim, naa iskustva
pokazuju da samo u izuzetnim situacijama stijenska masa ne sadri diskontinuitete i upljine koji mogu
prouzroiti rano pucanje jastuka ve pri malom optereenju. Uostalom, deformabilnost stijenske mase bez
diskontinuiteta moe se odrediti i na mnogo prikladniji nain u laboratoriju (intaktni materijal).


Injektiranje zone oko jastuka vreno je cementnim mortom uz pomo rune pumpe s vrlo malim tlakom
(maksimalno 50 kPa) i malom koliinom smjese (do 5 lit). Injektiranjem je potrebno zapuniti samo otvorene
diskontinuitete u zoni jastuka i to u dubini od nekoliko cm. Injektiranjem proreza pod veim tlakom i veom
koliinom smjese izvrila bi se konsolidacija stijenske mase to bi utjecalo na rezultat mjerenja. Za vrijeme
injektiranja na mjernom instrumentu su praene promjene svakog od mjerila pomaka ugraenih u jastuku.
Pokus je poinjao tri dana nakon injektiranja proreza i zapunjavanja centralne buotine cementnim mortom.

Mjerenje razmaka repera obavlja se redovito u svim fazama pripreme pokusa (buenja centralne buotine i
rezanja proreza) i tijekom samog ispitivanja. Naprezanje kod kojeg se zabiljei poetni (nulti) razmak repera
je tzv. cancellation pressure i predstavlja dobru indikaciju stanja naprezanja stijenske mase u zoni pokusa.

Slika xxx Umetanje jastuka u vertikalni lic na projektu Godar-E-Landar.

Slika xxx Tlani jastuk u elu nie postavljen paralelno sa slojevima. Vide se obraene povrine za pokus
ploom

Program ispitivanja

Svaki od izvedenih pokusa planiran je sa est ciklusa optereenja i rastereenja. Kod prva tri ciklusa
optereenje se poveavalo i smanjivalo u inkrementima od po 0,2 MPa s itanjem mjernih ureaja u 1, 2 i 4
minuti svakog inkrementa. U posljednja tri ciklusa inkrement optereenja iznosio je 0,5 MPa, a oitanje je
obavljano u istim vremenskim intervalima kao i kod prva tri ciklusa. Maksimalno i minimalno optereenje u

prvih 5 ciklusa odravano je stalnim tijekom 2 sata, dok je maksimum estog ciklusa odravan najmanje 4
odnosno 12 sati u sluaju tzv pokusa teenja (creep test).

Oitanje mjernih ureaja kod maksimalnih i minimalnih optereenja u jednom ciklusu obavljano je u 1, 2, 4,
8, 15, 30, 60, 120, 180, 240, minuti. U sluaju da u posljednjem satu maksimalnog odnosno minimalnog
optereenja prirast pomaka bude vei od 0,003 mm, mjerenje je produljeno za jedan sat sve dok prirast nije
bio manji od 0,003 mm/sat. Neki od pokusa bili su tzv failure test kod kojih je nakon estog ciklusa
optereenje poveavano u inkrementima od 0.5 MPa sve do sloma stijene ili pucanja jastuka.

Na projektu Karun 3 obavljeno je ukupno 12 pokusa velikim tlanim jastucima, a na projektu Godar-E-Landar
5 pokusa. Sva ispitivanja obavljena su s jednim aktivnim jastukom. Raspored jastuka na projektu Karun 3
prikazan je u tablici 1.

Pri definiranju maksimalnih i minimalnih naprezanja vodilo se rauna o oekivanim naprezanjima stijenske
mase tijekom eksploatacije brane.

Tablica xxx. Tipovi i broj pokusa obavljenih na projektu Karun 3

Tip pokusa
Kombinacija
jastuka
Broj izvedenih
pokusa
Napomena

A

8 pokusa
Dimenzija proreza
odgovara dimenziji
jastuka

B

3 pokusa

C

1 pokus

Dubina produbljenja
svih proreza = 60 cm

Rezultati ispitivanja

Moduli deformabilnosti izraunati su prema preporukama ISRM-a [7]. Kod pokusa tip A, dimenzije proreza
bile su za nekoliko mm vee od dimenzija jastuka to znai da nije izvedena zatitna zona. Vlana pukotina se
pojavljivala ali ne svaki puta.

Na otvaranje vlane pukotine ukazivali su sljedei pokazatelji:

(a) trenutna promjena nagiba krivulje naprezanje-pomak;
(b) pojava vlane pukotine na povrini stijene;
(c) zvuni efekti u trenutku loma stijene;
(d) dostignuto optereenje kod kojeg su reperi na povrini stijenske mase doli na nulti razmak, na kojem
su bili prije rezanja proreza (tzv.cancellation pressure).

U sluajevima kada je ocijenjeno da se pukotina nije stvorila, koeficijenti k
i
izabrani su iz tablice sa
koeficijentima [ISRM, 1986] za dubinu vlane pukotine h= 0 m (k
i
=131.4 odnosno 136.8).

U sluajevima kada je ocijenjeno da je tijekom pokusa nastala vlana pukotina primjenjen je sljedei
postupak:


Do trenutka otvaranja pukotine moduli su izraunati uz pretpostavku da je dubina vlane pukotine
jednaka nuli.
Nakon otvaranja pukotine moduli su odreeni s izraunatom vrijednou dubine vlane pukotine.

Dubina vlane pukotine izraunata je u skladu s preporukama ISRM [ISRM, 1986] uz pretpostavku
poznavanja inicijalnog naprezanja stijenske mase i njene vlane vrstoe. Inicijalno naprezanje poistovjeeno
je s tzv. cancellation pressure koji je ustanovljen tijekom pokusa praenjem promjene razmaka repera
ugraenih na povrini iskopa u zoni proreza. Vlana vrstoa stijenske mase je procjenjena. Pri tome se vodilo
rauna o gustoi i poloaju diskontinuiteta dotine mikrolokacije.

Kod pokusa tipa B izvedena je zatitna zona sa svake strane jastuka irine 1.2 m i u dubinu od 0.6 m.
Dubina zatitne zone od 0.6 m kod ELFJ (irina jastuka od 1.2 m) odgovara dubini zatitne zone od 0.5 m kod
LFJ (irina jastuka od 1 m). Prema tome, moduli su izraunati s vrijednostima koeficijenta k
i
od 190.4 i 192.3
(vidi tablicu s koeficijentima u referenci [ISRM, 1986]).

Kod pokusa tipa C usvojena je pretpostavka da dubina zatitne zone od 0.6 m odgovara dubini vlane
pukotine od 0.5 m, te su moduli izraunati sa sljedeim vrijednostima koeficijenata k
i
:

187.2; 190.1; 188.6; i
191.7 (vidi tablicu s koeficijentima u referenci [ISRM, 1986]).

Rezultati pokusa prikazani su tabelarno grafiki. Tablini prikaz ilustriran je tablicom 2 a neki od grafikih
prikaza dani su na slikama 10,11 i 12. Prikazan je vremenski tijek jednog od obavljenih pokusa (slika XXX) te
naponsko-deformacijske krivulje za sva etiri mjerila pomaka (slika 11). Slika 12 prikazuje vrijednosti modula
optereenja i rastereenja na pokusu G5L1h. Vidljivo je poveanje modula optereenja s poratsom naprezanja
to ukazuje na zatvaranje diskontinuiteta u stijenskoj masi. Takoer se primjeuje ujednaenost modula
rastereenja. Tijekom provedenih ispitivanja postignuto je maksimalno naprezanje od 16 MPa, to odgovara
sili od 26 400 kN.

Na projektu Karun 3 ispitivanja tlanim jastukom su provedena u laporu i vapnencima razliitih kategorija po
RMR klasifikaciji, a na projektu Godar-E-Landar u koglomeratima i pjeenjacima II kategorije. Obavljeni
pokusi grupirani su prema kategoriji (RMR) stijenske mase, te prema pravcu optereenja . Statistika obrada
ukljuivala je sljedee: broj uzoraka, minimalnu i maksimalnu vrijednost modula, aritmetiku i geometrijsku
srednju vrijednost modula, standardnu devijaciju i koeficijent varijacije. Tablica 2 prikazuje rezultate
ispitivanja velikim tlanim jastucima (ELFJ), dilatometrom i ploom promjera 1 m (PLT) u stijenskoj masi
etvrte kategorije po RMR klasifikaciji [Bieniawski, 1976]. Sline tablice formirane su i za ostale kategorije
stijenske mase.

Slika xxx Vremenski tijek pokusa tlanim jastukom G5L1h (Karun 3, 1993)

0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0 60
0
2
4
6
8
1 0
1 2
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

Vrijeme (sati)
G5L1h

Slika xxx Krivulja naprezanje-pomak pokusa G5L1H za senzore 1 i 2 (Karun 3, 1993)

Slika xxx Krivulja naprezanje-pomak pokusa G5L1H za senzore 3 i 4 (Karun 3, 1993)

0 . 0 0 1 . 0 0 2.00 3 . 0 0 4 . 0 0 5.00
0
2
4
6
8
1 0
1 2
Pomak (mm)
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

G5L1hS1

0.00 1.00 2.00 3.00 4 . 0 0 5 . 0 0
0
2
4
6
8
10
12
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

Pomak (mm)
G5L1hS2

0 . 0 0 1 . 0 0 2 . 00 3 . 0 0 4 . 0 0 5.00
0
2
4
6
8
1 0
1 2
G5L1hS3
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

Pomak (mm)

0.00 1.00 2.00 3.00 4 . 0 0 5 . 0 0
0
2
4
6
8
10
12
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)

G5L1hS4
Pomak (mm)

Slika xxx Krivulje naprezanje-pomak pokusa G5L1H za sva etiri senzora (Karun 3, 1993)

0 1 2 3
0 1 2 3
0 1 2 3
0 1 2 3
4
4 5
4 5
S
1
S
2
S
3
S
4
Pomak (mm)
G5L1h
S
1
S
2 S
3
S
4
0
2
4
6
8
10
12
N
a
p
r
e
z
a
n
j
e

(
M
P
a
)
S
4

S
3

S
2

S
1


Slika xxx Krivulja naprezanje-pomak pokusa G5L1H za senzor 4 (Karun 3, 1993)

Slika xxx Moduli deformabilnosti u optereenju i rastereenju u zavisnosti od razine naprezanja u
pokusu (pokus G5L1H, Karun 3, 1993)

Slika XXX Moduli deformabilnosti u optereenju (a) i rastereenju (b) u ovisnosti od razine naprezanja u
pokusu G5L1h, (Karun 3)

0 2 4 6 8 1 0 1 2
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
1 0
M
o
d
u
l
i

r
a
s
t
e
r
e
e
n
j
a

(
G
p
a
)

G5L1H
Naprezanje (MPa)

0 2 4 6 8 1 0 1 2
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
1 0
M
o
d
u
l
i

o
p
t
e
r
e
e
n
j
a

(
G
p
a
)
G5L1H
Naprezanje (MPa)
Senzor
br.:
S1
S2
S3
S4
Sred.

0 2 4 6 8 1 0 1 2
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
1 0
M
o
d
u
l
i

o
p
t
e
r
e
e
n
j
a

(
G
P
a
)
G5L1H
Naprezanje (MPa)

0 2 4 6 8 1 0 1 2
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
1 0
M
o
d
u
l
i

r
a
s
t
e
r
e
e
n
j
a

(
G
P
a
)

G5L1H
Naprezanje (MPa)
Osjetilo:
S1
S2
S3
S4
Sred.
S
4

S
3

S
2

S
1

(a) (b)

Slika xxx Canellation pressure u pokusu G5L1H (Karun 3, 1993

Tablica 2. Moduli deformabilnosti vapnenca etvrte kategoriji RMR klasifikacije odreeni razliitim
in-situ metodama (vapnenac Asmari formacije, Karun 3, Iran)

Projekt: Karun 3
MODULI DEFORMABILNOSTI (GPa)
Statistiki
Paralelno sa slojevima Okomito na slojeve
Dilatometarski
modul
Dina-
miki
modul
pokazatelji Optereenje Rastereenje Optereenje Rastereenje (GPa)
PLT ELFJ PLT ELFJ PLT ELFJ PLT ELFJ
ISRM Boyle ISRM ISRM Boyle ISRM ISRM Boyle ISRM ISRM Boyle ISRM Opt. Rast. (GPa)
Broj uzoraka N 15 15 12 12 12 12 25 25 14 25 25 14 50 40 77
Minimalna vrijednost E
min
2,49 1,34 0,51 4,01 2,05 1,83 0,84 0,54 0,33 1,92 1,17 0,76 1,04 2,60 0,33
Maksimalna vrijednost E
max
4,85 2,26 4,33 8,29 4,24 4,07 6,59 4,52 0,75 16,74 13,83 0,91 7,59 8,88 24,83
sr
3,95 1,99 2,09 5,61 2,82 2,64 3,34 2,21 0,53 4,69 3,30 0,83 3,62 5,04 6,46
Standardna devijacija S 0,67 0,26 1,44 1,36 0,74 0,65 1,80 1,21 0,14 3,39 2,76 0,04 1,70 1,93 4,52
Koeficijent varijacije % 16,9 13,2 68,9 24,3 26,1 24,8 54,0 54,5 26,3 72,3 83,6 4,9 47,0 38,3 70,0
Geometrijska sredina E
gsr
3,89 1,97 1,63 5,47 2,74 2,58 2,85 1,89 0,51 3,91 2,64 0,83 3,23 4,70 5,05
E
sr
/E
SrDil
1,09 0,55 0,58 1,11 0,56 0,52 0,92 0,61 0,15 0,93 0,65 0.16
E
SrPLT,ISRM
/E
SrBoyle
1,98 1,99 1,51 1,42
E
SrPLT,ISRM
/ E
SrELFJ
1,89 2,13 6,30 5,65
E
SrPLT,Boyle
/ E
SrELFJ
0,95 1,07 4,17 3.98
E
SrDin
/E
SrELFJ
3,09 2,45 12,19 7,78
Opis stijenske mase:
Vapnenac, frakturiran, s pojavom gline u meuslojnim plohama.
Kaverne ispunjene glinom. Primjeuju se jai tragovi troenja zidova
diskontinuiteta.
RMR
76
[16]
IV

Na slici XXX prikazane su izmjerene i empirijski odreene deformabilnosti vapnenca za tri kategorije RMR
klasifikacije. Od empirijskih metoda koritene su metode Hoek-a i Brown-a [Hoek i dr. 2002], te Serafim-a i
Pereire [1983]. Izmjerene vrijednosti predstavljene su modulima iz pokusa velikim tlanim jastucima (ELFJ),
pokusima ploom (PLT) te iz dilatometarskih pokusa. Prikazane su i prosjene vrijednosti modula dobivene
ispitivanjem intaktnih uzoraka u laboratoriju. Iz ovog prikaza moe se vidjeti slijedee:

Moduli odreeni pokusom ploom znatno su vei od modula odreenih ELFJ pokusom (naroito u II i
III kategoriji stijenske mase).

4.0 4.5 5.0 5 . 5 6 . 0
-0.4
-0.3
-0.2
-0.1
0.0
0.1
0.2
0.3
0.4
G5 L 1 H
5-6
1-2
Detalj:
Cancellation pressure
P
o
m
a
k

(
m
m
)

Naprezanje (MPa)

0 2 4 6 8 1 0 12
- 1 . 2
- 0 . 8
- 0 . 4
0 . 0
0 . 4
0 . 8
1 . 2
1 . 6
P
o
m
a
k

(
m
m
)

Cancellation pressure
G5L1H
Naprezanje (MPa)
Detalj
Reper br.:
1-2
3-4
5-6

Rasipanje rezultata ispitivanja za sve pokuse, smanjuje se s opadanjem kvalitete stijenske mase. U
stijenskoj masi etvrte kategorije, empirijski i eksperimentalni moduli se dobro slau. U kvalitetnoj
stijenskoj masi empirijske metode daju pre optimistine prognoze modula deformabilnosti.

Slika XXX. Izmjerene i empirijski odreene deformabilnosti vapnenca za tri kategorije RMR
klasifikacije (Asmari formacija Zagros masiva u Iranu)

Iskustva s veeg broja obavljenih ELFJ pokusa ukazuju na sljedee:

Rezultati svih pokusa u potpunosti su iskoristivi. Sve izmjerene veliine ukljuene su u statistiku obradu.
Prosjeni koeficijent varijacije modula u vapnencima na projektu Karun 3 iznosi samo 24.5%, a na
projektu Godar-E-Landar u pjeenjaku 32.0% i u konglomeratu 35.5%.
Na projektu Karun 3, moduli u pravcu okomitom na slojevitost nii su od modula u pravcu paralelnom s
ravninama slojevitosti, to je s obzirom na stanje diskontinuiteta bilo za oekivati.
Na 10 od 17 pokusa dostignut je tzv cancelation pressure to daje informaciju o stanju naprezanja
stijenske mase u zoni pokusa.
Kod svih pokusa moralo se, s obzirom na pojavu diskontinuiteta i kavernica u stijenkama proreza, obaviti
injektiranje zone oko jastuka.
Rezultati veine pokusa pokazuju vrlo malu razliku modula poetnog optereenja u odnosu na ponovljena
optereenja i skoro konstantne vrijednosti modula ponovnog optereenja neovisno o vrijednosti
0
10
20
30
40
50
60
20 40 60 80
RMR KLASIFIKACIJA
M
o
d
u
l

d
e
f
o
r
m
a
b
i
l
n
o
s
t
i

(
G
P
a
)

.
Dilatometarski modul
Modul deformabilnosti iz PLT pokusa
Modul deformabilnosti iz ELFJ pokusa
Modul deformabilnosti iz laboratorijskih pokusa
Hoek i Brown; Serafim i Pereira
E
m
(GPa) = 0,0017 RMR
2,154
(ELFJ+PLT)
IV III II

naprezanja. Ovo je vrlo bitno za donoenje konane ocjene o podobnosti stijenske mase za temeljenje
lune brane koja u masiv unosi velika optereenja, a trpi relativno male pomake. Naime, velika poetna
deformabilnost bez obzira na malu deformabilnost kod ponovljenog optereenja, moe ugroziti stabilnost
lune brane. Velika poetna deformabilnost obino je posljedica trajnog zatvaranja diskontinuiteta kod
prvog optereenja.
Mogunost proizvoljne orijentacije jastuka omoguava odreivanje modula u pravcu maksimalnih
naprezanja koje e graevina prouzroiti.

Provedena istraivanja pokazuju dobro slaganje izmjerenih modula s empirijski odreenim modulima za
stijensku masu IV kategorije RMR klasifikacije. Meutim, s poveanjem kvalitete stijenske mase, empirijski
moduli znatno bre rastu u odnosu na izmjerene (slika XXX).

9.6 Rjenik

Metrologija-Znanost o mjerenju
Mjerna metoda-Smislen niz postupaka, opisanih prema rodu, koji se upotrebljavaju za provoenje mjerenja
Mjerni postupak-Skup postupaka, opisanih prema vrsti, koji se upotrebljava za provoenje pojedinih mjerenja u skladu
s odreenom metodom.
Mjerna veliina-Posebna veliina podvrgnuta mjerenju
Mjerna tonost-Usko slaganje izmeu kojeg mjernog rezultata i istinite vrijednosti mjerene veliine (tonost je
kvalitativan pojam; naziv preciznost ne smije se upotrebljavati umjesto tonosti)
Ponovljivost (obnovljivost)-Usko slaganje izmeu rezultata uzastopnih mjerenja iste mjerene veliine izvedenih u istim
mjernim uvjetima
Mjerna nesigurnost-Parametar pridruen rezultatu kojeg mjerenja koji opisuje rasipanje vrijednosti koje bi se razumno
mogle pripisati mjerenoj veliini
Mjerna pogreka-Mjerni rezultatmanje istinita vrijednost mjerene veliine (kako se istinita vrijednost ne moe odrediti,
u praksi se upotrebljava dogovorena istinita vrijednost
Mjerilo, mjerni isntrument-Ureaj namjenjen za izvedbu mjerenja, samostalno ili u vezi s dodatnim ureajima
Osjetilo-Element mjerila ili mjernog lanca koji je izravno izloen djelovanju mjerene veliine
Kalibracija-Postupak utvrivanja poloaja oznaka na ljestvici mjerila (u odreenim sluajevima samo glavnih oznaka) u
odnosu na odgovarajue vrijednosti mjerenih veliina (ne treba brkati kalibraciju i umjeravanje)
Osjetljivost-Promjena odziva mjerila podijeljena s odgovarajuom promjenom poticaja
Razluivanje (pokaznog ureaja)-Najmanja razlika izmeu pokazivanja pokaznog ureaja koja se moe jasno zamjetiti
Tonost mjerila (accuracy of measuring instruments)-Sposobnpost mjerila da daje odzive bliske istinitoj vrijednosti
(tonost je kvalitativan pojam)
Razred tonosti (accuracy class)-razred mjerila koja zadovoljavaju odreene metrologijske zahtjeve kojima je svrha
odravanje pogreaka u navedenim granicama (razred tonostiobino se oznaujedogovorenim brojem ili znakom, a
naziva se kazalom razreda)
Pogreka (pokazivanja mjerila) (repeatibility of measuring isntruments)-Pokazivanje mjerila manje istinita vrijednsot
odgovarajue ulazne veliine
Ponovljivost (mjerila)-Sposobnost mjerila da daje veoma slina pokazivanja kod ponovljenih primejna iste mjerene
veliine u istim mjernim uvjetima
Mjerni etalon-Tvarna mjera, mjerilo, referencijska tvar ili mjerni sustav namjenjen za odreivanje, ostvarivanje, uvanje
ili obnavljanje jedinice jedne ili vie vrijednosti kakve veliine da bi mogli posluiti kao referencija
Umjeravanje (calibartion)-Skup postupaka kojima se u odreenim uvjetima uspostavlja odnos izmeu vrijednosti
veliina koje pokazuje neko mjerilo ili mjerni sustav ili vrijednosti koje prikazuje neka tvarna mjera ili neka
referencijska tvar i odgovarajue vrijednosti ostvarenih etalonima

9.7 Literatura

Preporuke ISRM-Laboratorijska ispitivanja

ISRM,(1972) Suggested Methods for Determining the Uniaxial Compressive Strength Of Rock Materials and the Point -
Load Strength Test.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1974), Suggested Methods for Determining Shear
Strength,
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978), Suggested Methods for Determining Sound
Velocity, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 15, , pp. 53-58.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978a), Suggested Methods for Determining
Hardness and Abrasiveness of Rocks, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 15, , pp. 89-
91..
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978b), Suggested Methods for Determining
Tensile Strength of Rock Materials, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 15, , pp. 99-103.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Test (1978c), Suggested Methods for Determining the
Strength of Rock Materials in Triaxial Compression, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol.
15, , pp. 47-51.
ISRM Comission on Standardization of Laboratory and field test. (1979), Suggested Methods for Determining Water
Content, Porosity, Density, Absorption and Related Properties and Swelling and Slake Durability Index Properties,
International Journal of Rock Mechanics and Mining Sciences, Vol. 16, N
o
. 2, pp 141-156. (31)
ISRM Comission on Standardization of Laboratory and field test. (1979a), Suggested Methods for Determining the
Uniaxial Compressive strength and Deformability of Rock Materials, International Journal of Rock Mechanics and
Mining Sciences, Vol. 16, pp 135-140.
ISRM Comission on Standardization of Laboratory and Field Test, (1981) Suggested methods for Determination of the
Swelling Strain Index for a Radialy Confined Specimen with axial Surcharge. In Rock Characterization, Testing
and Monitoring (E.T. Brown, Editor), Program Press, Oxford. (62)
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Tests (1983), Suggested Methods for Determining the
Strength of the Rock Materials in Triaxial Compression (Revised version), Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and
Geomech. Abstr. Vol. 20, No 6, pp 283-290.
ISRM, Commission on Testing Methods, Working Group on Revision of the Point Load Test Method (1985), Suggested
Methods for Determining Point Load Strength, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 22,
No 2, pp 51-60.
ISRM, Commission on Testing Methods, (1988), Suggested Methods for Determining the Fracture Toughness of Rock,
Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 25, No 2, pp 71-96.

Matsuki, K., Hasibuan, S.S,. Takahashi, H., (1991), Specimen Size Requirements for Determining the Inherent
Fracture Toughness of Rocks According to the ISRM Suggested Methods, Int. J. Rock Mech. Min. Sci. and
Geomech. Abstr., Vol. 28, N
o
o 5, pp 165-174.

Matsuki, K., Hasibuan, S.S,. Takahashi, H., (1991), Boundary Element Analysis for Standard Specimen
Configurations in the ISRM Suggested Methods for Determining Fracture Toughness of Rock, Int. J. Rock Mech.
Min. Sci. and Geomech. Abstr., Vol. 28, N
o
o 5, pp 355-361.
ISRM, Comission on Swelling Rock and Working Group on Swelling Rock of the Comission on Testing Methods
(1989), Suggested Methods for Laboratory Testing of Argillaceous Swelling Rocks, Int. J. Rock Mech. Min. Sci.
and Geomech. Abstr., Vol. 26, N
o
o 5, pp 415-426. (56)
ISRM, Comission on Testing Methods (1989a), Suggested Methods for Large Scale Sampling and Triaxial Testing of
Jointing Rock, Int. J. Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr., Vol. 26, N
o
o 5, pp 427-434.
ISRM, Comission on Testing Methods (1995), Suggested Methods for Determining mode I Fracture Toughness Using
Cracked Chevron Notched Brazilian Disc (CCNBD) Specimens, Int. J. Rock Mech. Min. Sci. and Geomech.
Abstr., Vol. 32, N
o
1, pp 57-64.

Suggested Method for the Complete Stress-Strain Curve for Intact Rock in Uniaxial Compression, 1999.
Suggested Methods for Laboratory Testing of Swelling Rocks, 1999.

Preporuke ISRM-Terenska ispitivanja

ISRM Commission on standardization of laboratory and field test 1974. Suggested Methods for Rockbolt Testing. Doc.
No 2. Final Draft, March 1974., Reprinted in Rock Characterization Testing and Monitoring-ISRM Suggested
Methods, E.T. Brown (ed.) 1981, 161-168, Oxford-Pergamon.
ISRM, Commission on recommendations on site investigation techniques, (1975), Recommendations on site
investigation techniques
ISRM, Commission on standardization of laboratory and field test (1979), Suggested methods for determining in situ
deformability of rock, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 16, No.3, pp. 195-214.
ISRM, Commission on Standardization of Laboratory and Field Tests, (1981), Suggested Methods for Geophysical
Logging of Boreholes, In: Int. Your. Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 18, pp 67-84.
ISRM, Commission on testing methods (1985), Suggested method for rock anchorage testing, Int. Jour. of Rock Mech.
Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 22, No.2, pp. 71-83.
ISRM,(1986), Suggested method for deformability determination using a large flat jack technique, Int. Jour. of Rock
Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 23, No.2, pp. 131-140.
ISRM, Commission on testing methods (1987), Suggested methods for rock stress determination, Int. Jour. of Rock
Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 24, No.1, Special Issue: In situ Rock Stress, pp. 53 - 74.
ISRM, Commission on testing methods (1987a), Suggested Methods for Deformability Determination Using a Flexibile
Dilatometer, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 24, No.2, pp. 123-134.
ISRM, Commission on testing methods (1988), Suggested Methods for Seismic Testing Within and Between Boreholes,
Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 25, No.6, pp. 447-472.
ISRM, (1994), Commission on Swelling Rock, Suggested Methods for Rapid Identification of Swelling and Slaking
Rocks Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 31, No.5, pp. 547-550.
ISRM, Commission on testing methods (1996), Suggested method for deformability determination using a stiff
dilatometer, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 33, No.7, pp. 733-741.

Nacionalne norme

ASTM D 2938: Standard Test Method for Unconfined Compressive Strength of Intact Rock Core Specimens
ASTM D 3148: Standard Test Method for Elastic Moduli of Intact Rock Core Specimens in Uniaxial Compression
ASTM D 2664: Standard Test Method for Triaxial Compressive Strength of Undrained Rock Core Specimens Without
PorePressure Measurements
ASTM D 5407-95: Standard Test Method for Elastic Moduli of Undrained Intact Rock Core Specimens in Triaxial
Compression Without Pore Pressure Measurement
ASTM D 4644: Standard Test Method for Slake Durability of Shales and Similar Weak Rocks
ASTM D 4543: Standard Practices for Preparing Rock Core Specimens and Determining Dimensional and Shape
Tolerances

Dilatoemtar

ISRM: Suggested Methods for Deformability Determination Using a Flexibile Dilatometer, Int. Jour. of Rock Mech.
Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 24 (1987) No.2, 123-134.
Panek, L.A.; Hornsey,E.E.; Lappi, R.L.: Determination of the modulus of rigidity of rock by expanding a cylindrical
pressure cell in drillhole, Proc. 6
th
Symp. On Rock Mechanics, Rolla, Missouri (1964), 427-449.
Rocha, M.; Silveira, A.; Grossmann, N.; Oliveira, E.: Determination of the deformability of rock masses along boreholes,
Proc. of 1
st
Congress of the Int. Society for Rock Mechanics, Lisbon, Vol. 1 (1966), 697-704.

Rocha, M.: Present Possibilities of Studying Foundations of Concrete Dams, Proc. of the 3
rd
Congress of the ISRM,
Denver, Vol. 1A (1974), 879-897.
Charrua-Graca, J.G.: Dilatometer tests in the study of the deformability of rock masses, Proc. of 4
th
Int. Congress on
Rock mechanics, Montreux, Vol.2 (1979), 73-76.
Charrua-Graca, J.G.: Estudo da deformabilidade dos macicos rochosos com dilatometro, Thesis, LNEC, Lisbon, 1974.
Panek, L.A.: Effect of rock fracturing on the modulus, as determined by borehole dilation tests, Proc. of 2
nd
Congress of
the Int. Society for Rock Mechanics, Belgrade, Vol. 1 (1970), 2-16.
Stephanson, O.: Rock stress Meassurements by Sleve Fracturing, Proc. of the 5
th
Int. Congress on Rock Mechanics,
Melbourne, Vol. F. (1983), 129-137.
Ladanyi, B.; Gill, D.E.: In situ determination of creep properties of rock salt, Proc. of 5
th
Int. Congress on Rock
Mechanics, Melbourne, Section A (1983), A219-A225.
Mair, R. J.; Wood, D. M.: Pressremeter testing, methods and interpretation, CIRIA, Butterworths, 160 p., 1987.
Robertson, P.K.: In situ testing and its application to foundation engineering, Canadian Geotechnical Journal, Vol. 23
(1986) No.4, 573-594.
Baguelin, F.; Jezequel, J.F.; Shields, D.H.: The Pressuremeter and Foundation Engeeniering, Trans Tech Publications, p.
617, 1978.
Mair, R. J.: General report, The third international symposium on pressuremeters, Oxford, April 1990.
Holden, J.M.W.: Pressuremeter and Cone penetration Testing, A report of the British Geotechnical Societys meeting,
November +, 1987.
Boyle, W.J.: Interpretation of plate load test data, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 29, No.2,
pp. 133-142, 1992.
NF P 94-110: Essai pressiomtrique Mnard-AFNOR, juillet 1991.

Ploa

Bieniawski, Z.T. 1978. Determining rock mass deformability - experience from case histories, Int. Jour. of Rock Mech.
Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 15, No.5, pp. 237-248.
Bock, H. 1991. Geo - Instrumentation, and In Situ Testing of Rock, Interfels News, No. 5.,1991, pp. 1-8.
Bock, H. 1993. Comments on Plate Load Test carried out at Karun 3, Interfels, 15 p.
Bollo, M.F., Muzas, F., Piquer, J.S., De Urena, R. 1970. Some Indications for the Interpretation of Deformability Tests in
Rock Masses, Proc. 1
st
Congres of the ISRM, Lisboa, Vol. 1, pp.499-502.
Boyle, W.J. 1992. Interpretation of plate load test data, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and Geomech. Abstr. Vol. 29,
No.2, pp. 133-142.
BS 5930: 1981. Bearing Tests, 59 - 63.
Goodman, R.E. 1980. Introduction to Rock Mechanics, Wiley, New York, pp. 183-184.
Heuze, F.E., Salem, A. 1977. Rock deformability measured in-situ: Problems and solutions, Proc. of the Int. Symp. Field
measurements in Rock Mechanics, Zrich, pp.
ISRM, 1979. Suggested methods for determining in situ deformability of rock, Int. Jour. of Rock Mech. Min. Sci. and
Geomech. Abstr. Vol. 16, No.3, pp. 195-214.
Lama, R.D., Vutukuri, V.S. 1978. Handbook on Mechanical Properties of Rocks, Trans Tech Publications, Vol. 3.
Meigh, A.C., Skipp, B.O., Hobbs, N.B. 1973. Field and Laboratory Creep Tests on Weak Rocks, Proc. 8
th
. Int. Conf. Soil
Mech. Found. Eng., Moscow, 1.2., pp. 265-271.
Pells, P.J.N. 1983. Plate Loading Tests on Soil and Rock, Proc. of an Extension Course on In Situ Testing for
Geotechnical Investigations, Sydney, pp.73 - 86.
Poulos, H.G., Davis, E.H. 1974. Elastic solutions for soil and rock mechanics, John Wiley, pp. 165-180.
Rocha, M., Silva, J.N. 1970. A new method for the determination of deformability in rock masses, Proc. of 2
nd
Congr. of
the Int. Society for Rock Mechanics, Belgrade, Vol. 1, pp. 423-437.
Rocha, M. 1974. Present Possibilities of Studying Foundations of Concrete Dams, Proc. of the 3
rd
Congress of the ISRM,
Denver, Vol. 1A. pp. 879-897.

Unal, E. 1997. Determination of in situ deformation : New approaches for plate-loading tests, Int.J.Rock Mech.Min.Sci.
Vol. 34, No.6, pp. 897-915.
Van Heerden, W.L. 1976. In Situ Rock Mass Property Tests, Proc. of the Symp. on Exploration for Rock Engineering,
Johanesburg, Vol. 1. pp. 147 - 158.
Vrkljan, I.; Kavur, B.; Mehinrad, A.; Ghiassi, S. 1995. Rock Mass Deformability by Extra Large Flat Jack, Plate Load and
Dilatometer Testings, Proceedings of the 8
th
Int. Congress on Rock Mechanics, Tokyo, Vol. 1, 185-191.
Vrkljan, I., Kavur, B. 2001. Experience gained in rock mass deformability testing by large flat jacks, Proceedings of the
ISRM regional Symposium (Rock Mechanics-a Challenge for Society), Eurock 2001, Finland, Sarka and Eloranta
(eds), 191-196.

LFJ

Ladanyi, B.: Issues in Rock Mechanics: Personal View, Proc 23
rd
US Symposium on Rock Mechanics, Berkley,
California, 1982.
Hoek, E.; Carranza-Torres, C.; Corkum, B.: Hoek-Brown Failure Criterion-2002 Edition, Proc. North American Rock
Mechanics Society Meeting, Torino, 2002.
Serafim, J.L.; Pereira, J.P.: Consideration of the Geomechanics Classification of Bieniawski, Proc. Int. Symp. Eng. Geol.
And Underground Construction, Lisbon, 1 (II) 33-44, 1983.
Lama, R.D.; Vutukuri, V.S.: Handbook on Mechanical Properties of Rocks, Trans Tech Publications, Vol. 3, 1978.
Kujundi. B. Prilog eksperimentalnom odreivanju modula elastinosti stene in -situ, Nae Graevinarstvo, 8, (1954).
LNEC: Determinacao do modulo de deformibilidade dos macicos rochosos por meio de macacos planos de granda area,
Proc. 45/13/3439, 1976.
ISRM: Suggested method for deformability determination using a large flat jack technique, Int. Jour. of Rock Mech. Min.
Sci. and Geomech. Abstr., Vol. 23 (1986), 131-140.
Hoek, E.: Estimates of Rock Mass Strength and deformation modulus, http://www.rocscience.com/, 2004.
Vrkljan, I.; Kavur, B.; Mehinrad, A.; Ghiassi, S.: Rock Mass Deformability by Extra Large Flat Jack, Plate Load and
Dilatometer Testings, Proceedings of the 8
th
Int. Congress on Rock Mechanics, Tokyo, Vol. 1, 185-191, 1995.
Vrkljan, I., Kavur, B.: Experience gained in rock mass deformability testing by large flat jacks, Proceedings of the ISRM
regional Symposium (Rock Mechanics-a Challenge for Society), Eurock 2001, Finland, Sarka and Eloranta (eds),
191-196.
Rocha, M.: Rock Mechanics in Portugal, Proc. of the 1
st
Congress of the ISRM. Lisboa, Vol. 121 132, 1966.
Rocha, M., New techniques for the determination of the deformability and state of stress in rock masses, Int. Symp. on
Rock Mechanics, Madrid, 289-302, 1968.
Pinto, L. J.: Determination of the Deformability and State of Stress in Rock Masses, Eurock 93, 669-673, 1993.
Pinto, L. J.: Determination of the deformability modulus of weak rock masses by means of large flat jacks, Proc. Int.
Symp. on Weak Rock, Tokyo, 447-452, 1981..
Rocha, M.; Silva, J.N.: A new method for the determination of deformability in rock masses, Proc. of 2
nd
Congr. of the
Int. Society for Rock Mechanics, Belgrade, Vol. 1, 423-437,1970.
Bieniawski, Z.T.: Rock mass classification in rock engineering. Proc. of the symp: Exploration for rockengineering.,
Bieniawski ed., Balkema. Cape Town, 97-106, 1976.


9.8 Dodaci

9.8.1 Zahtjevi Eurokoda 7 koji se odnose na laboratorijska i in-situ ispitivanja

EUROPSKI ODBOR ZA NORMIZACIJU
EUROPEAN COMMITTEE FOR STANDARDIZATION
COMIT EUROPEN DE NORMALISATION
EUROPISCHES KOMITEE FR NORMUNG

Geotehniko projektiranje 1. dio: Opa pravila
Geotehniko projektiranje - 2. dio: Projektiranje podrano laboratorijskim ispitivanjima
Geotehniko projektiranje - 3. dio: Projektiranje podrano terenskim ispitivanjima

Postupci ispitivanja stijena u laboratoriju obraeni u HRN ENV 1997

Pokus
HRN
/broj/
Preporuen
postupak EC 7
(Part 2 annex B)
Zahtjevi po EC 7 koji se tiu postupka
ispitivanja, te ureaja i aparata za
ispitivanje
Priprema uzorka za
ispitivanje stjenskog
materijala
HRN.B.B7.1
10 (1988)
ASTM D4543-85
promjer vei od 50 mm
definira uvjete za pripremu uzoraka
stijene u sklopu opisa pojedinih metoda
ispitivanja
Identifikacija i opis
stjenske mase

ISO 14689
BS 5930:1981
(Toka 44)
ISRM Suggested
methods
za veinu pokusa dovoljna je jezgra
intaktne stijene duljine 50 do 200 mm i
promjera ne manjeg od 50 mm.
Sadraj vode SM ISRM
1
temperatura suenja 1055
0
C.
min. 10 ispitnih uzoraka po uzorku
min. masa ispitnog uzorka 50 g (idealno
100 g)
dimenzije ispitnog uzorka bar 10 puta
vee od najveeg zrna
Openito najmanje jedan uzorak na svaki
metar duine jezgre
Gustoa i poroznost SM ISRM
1
najmanje tri ispitna uzorka po uzorku
minimalne masa ispitnog uzorka 50 g.
(idealno 100 g)
mimenzije ispitnog uzorka bar 10 puta
vee od najveeg zrna
majmanje jedan uzorak na svaka dva
metra jezgre ili kod svake promjene vrste
stijene
Indeks tlaka bubrenja SM ISRM
2
Postupak ispitivanja detaljno opisan u

kod nulte promjene
obujma
SM ISRM-a.
EC-7 daje preporuke za minimalne
dimenzije i minimalni broj ispitnih
uzoraka
Indeks deformacije
uslijed bubrenja za
radijalno tlaeni uzorak
s osnim
predoptereenjem
SM ISRM
2

SM ISRM-a.
uzorak
Deformacija bujanja za
netlaeni uzorak
stjenske mase
SM ISRM
2

SM ISRM-a.
uzorak
Jednoosna tlana
vrstoa i
deformabilnost
HRN.B.B7.1
26
SM ISRM
3
ASTM D 2938-86
EC7-2 smatra da su kriteriji obrade
uzoraka prema SM ISRM suvie strogi te
smatra da je bolje obaviti vei broj
ispitivanja nego malo pokusa na vrlo
kvalitetnim uzorcima. EC7-2 definira to
treba izmjeniti kod SM ISRM-a.
D
min
=50 mm; H/D=2-3
Daje kriterije tonosti obrade cilindrinih
uzoraka
Minimalni broj pokusa ovisi o
varijabilnosti stijene i dostupnosti
usporedivih iskustava za projekte iz
druge geotehnike kategorije.
Ispitivanje tokaste
vrstoe
SM ISRM
4
Od rezultata dobivenih provedbom
barem 10 pojedinanih ispitivanja,
potrebno je izuzeti dvije najvie i dvije
najnie vrijednosti. Preostali se rezultati
koriste za izraunavanje srednje
vrijednosti
Za izraunavanje srednje vrijednosti
potrebno je najmanje 5 pojedinanih
ispitivanja
Za karakteriziranje stijene i predvianje
drugih parametara vrstoe potrebno je
obaviti bar 10 ispitivanja po sloju
Ispitivanje izravnim
Posmikom
SM ISRM
5
Preporua se izmjena SM ISRM u
pogledu odravanja normalnog
naprezanja tijekom smicanja, brzine
smicanja i rekonsolidacije
Minimalna povrina smicanja 2500 mm
2
.
Preporua se izvoenje bar 5 ispitivanja
na istom skupu pukotina, prri emu se
svako probno tijelo ispituje pri razliitim
ali konstantnim normalnim naprezanjima
Brazilski pokus
HRN.B.B7.1
27
SM ISRM
6
usporedivih iskustava
drugih parametara vrstoe potreban je
vei broj ispitivanja
Ispitivanje troosnim SM ISRM
7
Obino se ne mjeri porni tlak

tlaenjem Porni tlak i promjena obujma se mjeri u
posebnim sluajevima po posebnim
postupcima
usporedivih iskustava
drugih parametara vrstoe potreban je
vei broj ispitivanja

Postupci ispitivanja stijena in-situ obraeni u HRN ENV 1997

Pokus
HRN
/broj/
Preporuen
postupak EC 7
(Part 3)
Zahtjevi po EC 7 koji se tiu postupka ispitivanja, te
ureaja i aparata za ispitivanje
Ispitivanje
dilatometrom za
stijensku masu
(RDT))

Ne preporua bilo
koji normirani
postupak
Predvia mogunost injektiranja buotine i
ponovnog bueenja s tim da max. debljina
ceementne obloge bude manja od 1 mm (max. tlak
injekcijske smjese: 3 m)
Naprezanje do 20MPa
Deformabilnost se mjeri preko promjene volumena
ili direktnim mjerenjem pomou mjerila duljine
(dozvoljeno odstupanje 0,02 mm)
Volumetrijski princip mjerenja doputen samo u
slaboj stijenskoj masi
Ako se trai kontinuirani profil onda ispitivanja treba
izvesti na razmacima od 1 do 5 m.
Svrha ispitivanja je odreivanje deformabilnosti
(dilatometarski modul) i puzanja
Uzimanje uzoraka
stijena

Ne preporua bilo
koji normirani
postupak
Norma uvodi tri kategorije metoda uzorkovanja
(Kategorije A, B i C). Kategorije definiraju stupanj
poremeenje uzoraka.
Obaveza vizualne identifikacije na terenu
Uvodi pojednostavljenu klasifikaciju po tronosti s
podjelom na 6 klasa (svijea stijena; djelomino
trona stijena; srednje trona stijena; jako trona
stijena; potpuno istroena stijena; preostalo tlo)
(anex K)
Pored RQD-a uvodi i SCR (postotak tvrde jezgre) i
TCR (ukupni postotak jezgre)
Definira razliite tehnike uzorkovanja radi dobivanja
pojedinih kategorija uzoraka (A, B ili C)
Mogunost koritenja jednostrukih, dvostrukih i
trostrukih srnih cijevi
Za kategorije uzoraka A i B, rupa se mora oistiti
prije uzimanja uzoraka
Treba zabiljeiti brzinu napredovanja srne cijevi
tijekom uzorkovanja
Definira zahtjeve za transport i skladitenje uzoraka
Mjerenje podzemne
vode u tlu i stijeni

Ne preporua bilo
koji normirani
postupak

Ne tretira mjerenje negativnih pornih tlakova
Dva osnovna ssustava mjerenja: otvoreni i zatvoreni.
Piezometri zatvorenog sustava trebaju se badariti
prije svake upotrebe
Tonost mjerenja od 1 kPa za tlakove do 100 kPa ili
2 kPa za tlakove vee od 100 kPa

Ivan Vrkljan

10 Klasifikacija stijenskih masa

Klasifikacija stijenskih masa nezamjenjiv je element empirijskog pristupa
projektiranju geotehnikih graevina.
Opisani su danas najee koriteni klasifikacijski sustavi-RMR klasifikacija
Bieniawskog i Bartonov Q-sistem. Prikazan je i nain koritenja
klasifikacije za odreivanje elemenata podgradnih sustava kao i mehanikih
svojstava stijenske mase.

10-Klasifikacija stijenskih masa.doc


10 Klasifikacija stijenskih masa

10.1 Uvod................................................................................................................................. 3
10.2 RMR-Gemehanika klasifikacija (Rock Mass Rating system) ............................................... 5
10.2.1 Primjena geomehanike klasifikacije........................................................................... 7
10.3 Q sistem.......................................................................................................................... 10
10.3.1 Primjena Q-sistema.................................................................................................. 13
10.4 Veza Q-sistema i RMR klasifikacije.................................................................................. 16
10.5 Rjenik ........................................................................................................................... 16
10.6 Literatura ........................................................................................................................ 17
10 Klasifikacija stijenskih masa 3

10.1 Uvod

....when you can measure what you are speaking about, and express it in numbers, you know
something about it, but when you can not express it in numbers, your knowledge is of a meagre
and usatisfactory kind.... Lord Kelvin (1824-1907)
Barton, Lien, Lunde, 1974

Iako su tehnike ispitivanja stijena i stijenskih masa dostigle zavidan nivo, ostaje jo uvijek mnogo
problema pri primjeni teorija na rjeavanje praktinih inenjerskih problema. U takvim okolnostima
pojavile su se klasifikacije kao kompromis izmeu koritenja teorijskih rjeenja i potpunog ignoriranja
svojstava stijenske mase. Sve klasifikacije ukljuuju nekoliko kljunih parametara stijenske mase i
pridruivanje pojedinog parametra nekoj od unaprijed odreenih klasa. Svakoj od klasa pridruena je
odgovarajua numerika vrijednost. Zbrajanjem pridruenih numerikih vrijednosti za svaki od
parametara stijenske mase, dobije se konana numerika vrijednost koja obiljeava ponaanje tretirane
stijenske mase.

Ciljevi inenjerskih klasifikacija su:
identificirati najznaajnije parametre koji utjeu na ponaanje stijenske mase,
podjelu stijenske mase na strukturne regione u kojima stijenska masa ima slino ponaanje,
osigurati bazu za razumjevanje karakteristika svake od klase,
uporediti iskustvo sa svojstvima stijenske mase na jednoj lokaciji sa svojstvima na nekoj drugoj
lokaciji,
ponaanje stijenske mase opisati numerikim vrijednostima kako bi se mogle obaviti analize,
osigurati temelje za komunikaciju izmeu geologa i inenjera.

Identifikacija i klasifikacija stijenskih masa predstavljaju prvi korak u procesu definiranja njihovog
ponaanja. Bienawski (1989, p 1) pravi razliku izmeu ovih pojmova na slijedi nain: Klasifikacija se
definira kao postupak grupiranja objekata na bazi njihovih meusobnih odnosa. Identifikacija znai
svrstavanje neidentificiranih objekata u odgovarajuu klasu koja je prethodno ustanovljena
klasifikacijom.
Klasifikacija se moe bazirati samo na jednom svojstvu i tada se naziva jednovarijantna (univariate).
Ako se klasifikacija bazira na dva ili vie svojstava, tada se naziva dvovarijantna (bivariate) ili
vievarijantna (multivariate). to je vie parametara u igri to je i slika o prouavanim objektima bolja.
Meutim i tu se mora postii kompromis izmeu broja parametara i zahtjeva koji se postavljaju pred
klasifikaciju. Osnovni princip kod stvaranja klasifikacijskog sustava je da treba koristiti samo one
parametre koji imaju najvei utjecaj na ponaanje stijenske mase, te da se ti parametri mogu odrediti na
jednostavan nain.
U samim poecima inenjerske geologije, ime stijene se koristilo kao indikacija mehanikih svojstava.
Naravno da su se pri tome deavala vrlo velika iznenaenja. Slijedei korak bilo je uvoenje tzv.
klasifikacije troenja (weathering classification). Po ovoj klasifikaciji, uz ime stijene su se dodavali
termini - svjea (frech), ili jako trona (highly weathered). Meutim i ova je klasifikacija pokazala niz
nedostataka to je dovelo do uvoenja pokusa s ciljem mjerenja odreenih parametara.

Prva kvantitativna klasifikacija bila je bazirana na jednom parametru - jednosnoj tlanoj vrstoi. Stijene
su bile klasificirane od slabih do jakih. Ova klasifkacija moe posluiti za razdvajanje stijena koje se
mogu ripati od onih koje se moraju minirati. Kasnije spoznaje, da diskontinuiteti imaju odluujuu ulogu
u ponaanju stijenske mase, dovele su do klasifikacije koja je bazirana na tzv. RQD parametru (Rock
Quality Designation). RQD indeks razvio je Deere, 1967.

Ubrzo je postalo jasno da klasifikacije bazirane na jednom parametru ne mogu dati odgovarajuu sliku o
stanju stijenske mase. Tako je dolo do uvoenja klasifikacija s dva (bivariate) i vie (multivariate)
parametara.

Deere i Miller su 1966. god. predloili klasifikacijski sistem koji je uzimao u obzir jednoosnu tlanu
vrstou i Young-ov modul. Ova klasifikacija ima dva osnovna nedostatka: jednoosna tlana vrstoa i
modul elastinosti nisu parametri koji imaju dominantan utjecaj na ponaanje stijenske mase; modul
elastinosti se ne moe odrediti jednostavnim postupcima na terenu.

Od vievarijantnih klasifikacijskih sustava u praksi se najee korite:

Terzaghijeva klasifikacija (1946)
Lauferova klasifikacija (1958)
Modiffikacija Lauferove klasifikacije kao dio NATM pristupa (New Austrian Tunneling Method)
RSR (Rock Structure Rating, Wickeham i dr. 1972)
Geomehnika klasifikacija Bieniawskog (RMR-Rock Mass Rating System)
Q-klasifikacija Bartona (Rock Tunnelling Quality Indexs, Q)
Treba naglasiti da klasifikacija stijena ne moe i ne smije zamjeniti kompletnu proceduru projektiranja.
Meutim, kompletna procedura projektiranja zahtjeva detaljno poznavanje stanja naprezanja i svojstava
stijenske mase te uvjete teenja vode to obino nije sluaj u ranoj fazi projektiranja.

Kod primjene klasifikacijskih sistema, stijenska masa se podjeli u strukturne regione, i svaki se region
klasificira odvojeno. Granice strukturnih regiona obino se podudaraju sa glavnim strukturnim
obiljejima kao to su rasjedi ili s granicama razliitih tipova stijena. U nekim sluajevima znaajne
promjene u gustoi pojave diskontiniteta trait e da se u jednom tipu stijene izdvoji vie strukturnih
regiona.

Danas se najee koriste Gemehanika klisfikacija Bieniawskog i Q-klasifikacija Bartona.

Slika XXX Strukturni regioni tunela Sv. Rok


10.2 RMR-Gemehanika klasifikacija (Rock Mass Rating system)

RMR sistem razvijen je u Junoj Africi, 1973. god. Detalje ovog sistema objavio je Bieniawski, 1976.
god. Tijekom godina sistem se razvijao te je Bieniawski 1989 godine obajvio sistem u kojem se
odreenim parametrima pridruuju druge vrijednosti bodova u odnosu na verziju iz 1976. Kako se jo
uvijek neka druga istraivanja vezuju na klasifikaciju iz 1976 godine, treba razlikovati ove dvije varijante:
RMR (1976) i RMR (1989)

U nastavku e biti opisana verzija iz 1989 godine.

Ovaj sistem uzima u obzir est parametara:

1. jednoosnu tlanu vrstou,
2. indeks kvalitete jezgre (rock qualiti designation index-RQD),
3. razmak diskontinuiteta (diskontinity spacing),
4. stanje diskontinuiteta,
5. uvjete podzemne vode,
6. orijentaciju diskontinuiteta.

Tablica XXX RMR-Gemehanika klisfikacija (Rock Mass Rating system) (Bieniawski 1989)
A. Klasifikacijski parametri i njihovi bodovi
Parametri Vrijednosti parametara
Indeks vrstoe
u toki
>10 4-10 2-4 1-2
Prepora se ispitati
jednoosnu tlanu .
vrstoa
intaktne
stijene
(MPa)
Jednoosna
tlana vrstoa
250 100-250 50-100 25-50 5-25 1-5 <1
1
Bodovi 15 12 7 4 2 1 0
RQD (%) 90-100 75-90 50-75 25-50 <25
2
Bodovi 20 17 13 8 3
Razmak diskontinuiteta >2 m 0,6-2 m 200-600 mm 60-200 mm <60 mm
3
Bodovi 20 15 10 8 5
Stanje diskontinuiteta (vidi E)
Vrlo hrapave
povrine
Nisu kontinuirani
Zijev=0 mm
Zidovi nisu
rastroeni
Neznatno hrapave
povrine
Zijev<1 mm
Stijena u zidovima
neznatno rastroena
Neznatno hrapave
povrine
zijev<1 mm
Stijena u zidovima
jako rastroena
Skliski ili ispuna<5 mm
debljine
Zijev 1-5 mm
Kontinuirani
Mekana ispuna >5 mm
debljine
ili
Zijev>5 mm
Kontinuirani
4
Bodovi 15 10 7 4 0
Dotok na 10 m duljine
tunela (l/m)
nema <10 10-25 25-125 >125
Odnos tlaka pukotinske
vode i veeg glavnog
naprezanja
0 <0,1 0,1-0,2 0,2-0,5 >0,5
P
o
d
z
e
m
n
a

v
o
d
a

Openiti uvjeti kom pletno suho vlano mokro kapanje teenje
5
Bodovi 15 10 7 4 0
B. Korekcija bodova s obzirom na orijentaciju diskontinuiteta (vidi F)
Orijentacija diskontinuiteta Vrlo povoljna Povoljna Dobra Nepovoljna Vrlo nepovoljna
Tuneli i rudnici 0 -2 -5 -10 -12
Temelji 0 -2 -7 -15 -25 Bodovi
Kosine 0 -5 -25 -50 -60


C. KATEGORIZACIJA STIJENSKE MASE NA OSNOVI UKUPNOG BROJA BODOVA
Ukupni bodovi 100-81 80-61 60-41 40-21 <21
Oznaka kategorije I II III IV V
Opis
VRLO DOBRA
STIJENA
DOBRA
STIJENA
POVOLJNA
STIJENA
slaba stijena
VRLO SLABA
STIJENA

D. ZNAENJE POJEDINIH KATEGORIJA
Ukupni bodovi 100-81 80-61 60-41 40-21 <21
Oznaka kategorije I II III IV V
Srednje vrijeme
20godina za 15 m
raspona
1 godina za 10 m
raspona
1 tjedan za 5 m
raspona
10 sati za 2,5 m
raspona
30 min za 1 m
raspona
Kohezija stijenske mase (kPa) >400 300-400 200-300 100-200 <100
Kut trenja (stupnjevi) >45 35-45 25-35 15-25 <15

E. Vodi za klasifikaciju stanja diskontinuiteta
Duljina diskontinuiteta (m)
Bodovi
<1
6
1-3
4
3-10
2
10-20
1
>20
0
Zijev diskontinuiteta
Bodovi
nema zijeva
6
<0,1 mm
5
0,1-1,0 mm
4
1-5 mm
1
>5 mm
0
Hrapavost diskontinuiteta
Bodovi
vrlo hrapavi
6
hrapavi
5
neznatno hrapavi
3
glatki
1
skliski
0
Ispuna diskontinuiteta
Bodovi
nema ispune
6
tvrda ispuna<5 mm
4
tvrda ispuna>5
mm
2
mekana ispuna<5
mm
2
mekana ispuna>5
mm
0
Rastronost zidova diskontinuiteta
Bodovi
nerastroeni
6
neznatno rastroeni
4
umjereno
rastroeni
2
jako rastroeni
1
potpuno rastroeni
0

F. Efekt orijentacije diskontinuiteta u tunelogradnji
Pruanje okomito na os tunela Pruanje paralelno s osi tunela
Iskop u smjeru nagiba
diskontinuiteta 45-90
0
Iskop u smjeru nagiba diskontinuiteta
20-45
0
Nagib 45-90
0
Nagib 20-45
0
Vrlo povoljno Povoljno Vrlo nepovoljno dobro
Iskop u smjeru suprotnom od
nagiba diskontinuiteta 45-90
0
Iskop u smjeru suprotnom od nagiba
diskontinuiteta 20-45
0
Nagib 0-20
0
bez obzira na pruanje
Dobro Nepovoljno Dobro

Pruanje= Pravac
nagiba+90
0

(Strike)
Pravac nagiba
(Dip Direction;
Azimuth)
Nagib
(Dip)
Sjever
(North)
Reversno pruanje= Pravac
nagiba-90
0

(Reverse strike)

10.2.1 Primjena geomehanike klasifikacije

Geomehanika klasifikacija prevenstveno je namjenjena definiranju podgrade tunela i drugih podzemnih
graevina u graevinarstvu.

Postoji vie modifikacija RMR sistema koje su napravljene s ciljem da se podruje primjene RMR
sistema proiri i na druge graevina. etiri najpoznatije modifikacije su:

1. MRMR-Modified Rock Mass rating system for mining MBR (Modified Basic RMR) objavili su
Cummings i dr. (1982)
3. SRM (Slope Mas Rating), Romana 1985
4. Q
TBM
(Q sistem prilagoen strojnom iskopu tunela) (Barton, 2000)

Kako je RMR klasifikacija tijekom vremena postala ope prihvaena, poela se koristiti i kao polazite za
odreivanje mehanikih parametara stijenske mase.

Primjeujui da se esto RMR klasifikacija nekritiki primjenjuje, Bieniawski 1989, upozorava da RMR
sistem treba koristiti u sluajevima za koje je i razvijen a ne kao odgovor na sva projektne probleme.

Preporuke za iskop i podgraivanje tunela

Slika XXX Vrijeme stabilnosti u odnosu na raspon za razliite vrijednosti RMR

Bieniawski je 1989 objavio preporuke za iskop i podgraivanjetunela na osnovi vrijednosti RMR (tablica
xxx). Preporuke u tablici xxx odnose se na tunel potkoviastog oblika, raspona 10 m koji je iskopan
miniranjem u stijenskoj masi s primarnim vertikalnim naprezanjem <25 MPa (ekvivalentna dubina <900
m).

Tablica XXX Preporuke za iskop i podgraivanje tunela raspona 10 m prema geomehanikoj klasifikaciji
Kategorija stijenske
mase
Iskop
Sidra (promjer 20
mm, adheziona)
Mlazni beton elini lukovi
Vrijeme stabilnosti (sati)
R
a
s
p
o
n

(
m
)

Trenutni lom
Nije potrebno podgraivanje
Primjeri tunela
Primjeri rudnika

I-Vrlo dobra
stijenska masa
RMR: 81-100
Puni profil,
napredovanje 3 m
Openito nije potrebna podgrada osim mjestiminog sidrenja
II-Dobra stijenska
masa
RMR: 61-80
Puni profil,
napredovanje 1-1,5
m. Kompletna
podgrada 20 m od
ela iskopa
Mjestimino sidrenje
svoda. Sidra duljine
3 m na razmaku 2,5
m. Mjestimino
elina mrea.
50 mm u krovu po
potrebi
Nepotrebno
III-Povoljna
stijenska masa
RMR: 41-60
Iskop u dvije faze.
Napredovanje u
svodu 1-3 m.
Zapoeti
podgraivanje nakon
svakog miniranja.
Kompletna podgrada
10 m od ela iskopa
Sistematsko sidrenje
u svodu i zidovima.
Sidra duljine 4 m na
razmaku 1,5-2 m.
elina mrea u
svodu.
50-100 mm u krovu i
30 mm na zidovima
Nepotrebno
IV-Slaba stijenska
masa
RMR: 21-40
Iskop u dvije faze.
Napredovanje u
svodu 1-1,5 m.
Zapoeti
podgraivanje nakon
svakog miniranja.
Kompletna podgrada
10 m od ela iskopa
u svodu i zidovima.
Sidra duljine 4-5 m
na razmaku 1-1,5 m.
elina mrea u
svodu i zidovima
100-150 mm u krovu
i 100 mm na
zidovima
Lagani do srednji
lukovi na razmaku
1,5 m po potrebi
IV-Vrlo slaba
stijenska masa
RMR:<20
Razrada profila,
napredovanje u
svodu 0,5-1,5 m.
Podgraivanje
uporedo s iskopom.
Nanoenje mlaznog
betona odmah nakon
iskopa
u svodu i zidovima.
Sidra duljine 5-6 m
na razmaku 1-1,5 m
u krovu i zidovima.
elina mrea u
svodu i zidovima.
Sidrenje podnonog
svoda.
150-200 mm u
krovu, 150 mm na
zidovima i 50 mm na
elu
Srednje teki do
teki lukovi na
razmaku 0,75 m s
elinim platicama i
predbijanjem po
potrebi. Zatvaranje
podnonog svoda.

Coulomb-Mohrov kriterij vrstoe

Polazei od pretpostavke da za stijensku masu vrijedi Coulomb-Mohrov kriterij vrstoe, Bieniawski
(1989) je uspotavio vezu izmeu RMR i Coulomb-Mohrovih parametara (kohezija i kut trenja).
Vrijednosti kuta trenja i kohezije za pojedine kategorije stijenske mase dani su u tablici 3.1. Treba
naglasiti da se radi o parametrima vrne vrstoe.

Deformabilnost stijenske mase

Bieniawski (1989) preporua sljedeu vezu RMR i modula deformabilnosti:

E
stijenske mase
=2*RMR-100 (GPa) (za RMR>50)

Serafim i Pereira (1983) predloili su odnos izmeu in situ modula deformabilnosti i RMR klasifikacije
Bieniawskog.

[ ] GPa E
RMR
m

=
40
10
10

Ovaj odnos temeljen je na povratnim analizama pomaka temelja brana i dobro odgovara boljoj kvaliteti
stijenske mase. Meutim za mnoge stijene loije kvalitete ini se da je prognozirani modul previsok.

U ranijim verzijama Hoek-Brownovog openitog kriterija, Hoek i suradnici uspostavili su ovisnost
deformacijskog modula stijenske mase i RMR-a. U posljednjoj verziji ovog kriterija (Hoek, Carranza-
Torres i Corkum, 2002), autori uspostavljaju vezu deformacijskog modula i indeksa GSI (Geological
Strength Indeks) te uvode efekt oteenja stijenske mase usljed miniranja preko faktora (D) na sljedei
nain:

( )
( ) ( )
( ) 100 10
100 2
1
40 / 10
= <
=

ci
GSI ci
m
D
GPa E

( )
( ) ( )
( ) 100 10 .
2
1
40 / 10
=

ci
GSI
m
D
GPa E

GSI-Geological Strength Indeks

D-faktor koji ukljuuje oteenje stijenske mase usljed miniranja i naponske relaksacije


10.3 Q sistem

Q sistem su razvili Barton, Lien i Lunde, 1974 na Norvekom geotehnikom institutu. Indeks kvalitete
stijene Q, slui za odreivanje kvalitete stijenske mase i elmenata podgradnog sustava u tunelogradnji.
Numerika vrijednost indeksa Q varira na logaritamskoj skali u granicama od 0,001 do 1000. Indeks Q
definiran je izrazom:

SRF
J
J
J
J
RQD
Q
w
a
r
n
* * =

Ovaj sistem uzima u obzir slijedeih est parametara:

RQD-Indeks kvalitete jezgre,
Jn-broj familija pukotina,
Ja-koeficijent alteracije pukotina,
Jr-koeficijent hrapavosti pukotina,
Jw-faktor koji uzima u obzir vodu u pukotinama,
SRF-faktor koji uzima u obzir naponsko stanje.

Ako se analizira struktura gornje jednadbe, vidi se da je indeks Q funkcija tri parametra:

Veliine bloka RQD/ Jn
Posmine vrstoe meu blokovima Jr/Ja
Aktivnog naprezanja Jw/ SRF

Tablica XXX prikazuje klasifikaciju pojedinanih parametara koji dovode do indeksa Q.

Tablica XXX Klasifikacija pojedinanih parametara koritenih u Q-klasifikaciji (Barton. 2007.)

Opis Vrijednost
1. Indeks kvalitete jezgre RQD
A vrlo slaba 0-25
B slaba 25-50
C povoljna 50-75
D dobra 75-90
E odlina 90-100
Napomene:
Kada se izmjeri RQD<10 (ukljuujui i 0) kod izraunavanja vrijednosti Q uzima se da je RQD=10
Dovoljno je tono da se RQD izrazi u intervalima od 5 (100; 95, 90 i.t.d)
2. Boj familija pukotina (J) Jn
A. masivna stijena bez ili s nekoliko pukotina 0,5-1,0
B. jedna familija pukotina 2
C. jedna familija pukotina i sluajne pukotine 3
D. dvije familije pukotina 4
E. dvije familije pukotina i sluajne pukotine 6
F. tri familije pukotina 9
G. tri familije pukotina i sluajne pukotine 12
H. etiri ili vie familija pukotina, sluajne pukotine, jako ispucale stijene 15
J. razdrobljena stijena slina zemlji 20
Napomene:
Na krianjima tunela koristi (3,0*J
n
)
Za portale koristi (2,0*J
n
)
3. Indeks hrapavosti pukotine Jr
a) kontakt zidova pukotina i b) kontakt zidova pukotine prije posmika od 10 cm

A. diskontinualne pukotine 4
B. hrapave ili nepravilne pukotine, valovite 3
C. glatke, valovite 2
D. skliske valovite 1,5
E. hrapave ili nepravilne, ravne 1,5
F. glatke, ravne 1,0
G. skliske, ravne 0,5
Napomene:
Opis se odnosi na malu i srednju skalu promatranja

b) nema kontakta zidova pukotina pri posmiku
H. glinovita min. ispuna dovoljne debljine da sprijei kontakt stijenki pukotine 1,0
J. pjeskovita, ljunana ili zdrobljena ispuna dovoljne debljine da sprijei kontakt stijenki pukotine 1,0
Napomene:
Dodaj 1,0 ako je srednji razmak kod mjerodavnog skupa pukotina vei od 3 m
J
r
=0,5 za planrne pukotine koje imaju izraenu lineaciju
Jr i Ja klasifikacija primjenjena je an skup diskontinuiteta koji je najnepovoljniji za stabilnost s gledita orijentacije i
posmine vrstoe, (~tan
-1
(Jr/Ja)
4. Indeks alteracije pukotina Ja
Priblini
rezidualni
kut trenja
(
0
)
a) kontakt zidova pukotina (nema mineralne ispune, samo prevlaka (coating)
A. zbijena, zacijeljena, vrsta pukotina, nerazmekavajua, nepropusna ispuna 0,75 -
B. nepromijenjen zid pukotine, povrina samo s mrljama 1,0 25-35
0
C.
neznatno promijenjeni zid pukotine. Nerazmekavajua mineralna prevlaka pjeskovite
estice, dezintegrirana stijena bez gline itd.
2,0 25-30
0
D.
prainasta ili pjeskovito-glinovita prevlaka, mali dio glinene frakcije
(nerazmekavajua)
3,0 20-25
0
E.
prevlaka od glinenih materijala,meka ili s niskim kutem trenja (diskontinualna prevlaka,
1-2mm ili manje debljine)
4,0 8-16
0
b) kontakt zidova pukotine prije posmika od 10 cm (tanka mineralna ispuna)
F. pjeskovite estice, dezintegrirana stijena bez gline itd. 4,0 25-30
0

G.
jako prekonsolidirana nerazmekavajua glinovito mineralna ispuna (neprekinuta, <5mm
debljine)
6,0 16-24
0
H.
srednja ili mala prekonsolidacija, razmekana glinovito mineralna ispuna (neprekinuta <5mm
debljine)
8,0 12-16
0
J.
bubriva glinovita ispuna tj. montmorilonit (neprekinuta <5mm debljine). Vrijednosti Ja
ovise o postotku bubrivih glinovitih estica, pristupu vode itd.
8,0-12,0 6-12
0
c) nema kontakta zidova pukotina pri posmiku (debela mineralna ispuna)
K,L,M
zone ili pojasevi dezintegrirane ili zdrobljene stijene i gline (vidi G, H i J za opis uvjeta
u pogledu gline)
6,8, ili 8-12 6-24
0
N zone ili pojasevi prainaste ili pjeskovite gline, mala frakcija gline (nerazmekavajua) 5,0 -
O,P,R debela neprekinuta zona ili pojas gline (vidi G,.H i J za opis uvjeta u pogledu gline) 10, 13. ili 13-20 6-24
0
Napomene:
Rezidualni kut trenja odnosi se na produkte alteracije ako postoje

5. Faktor pukotinske vode J
W

Priblini tlak vode
(bara)
A. suhi iskop ili manji priliv
(dotok<5 l/min, lokalno)
1,00 <1
B. srednji priliv ili tlak (ispuna ponegdije isprana iz pukotina) 0,66 1,0-2,5
C. veliki priliv ili visoki tlak vode u zdravoj stijeni (pukotine bez ispune) 0,50 2,5-10,0
D. veliki priliv ili visoki tlak vode, znaajno ispiranje ispune pukotina 0,33 2,05-10,0
E. iznimno veliki priliv ili tlak vode kod miniranja, opada s vremenom 0,2-0,1 >10
F. iznimno veliki priliv ili tlak vode koji se nastavlja bez zamjetljivog opadanja 0,1-0,05 >10
Napomene:
Faktori od C do F su grubo odreeni. Poveaj Jw ako je ugraena drenaa
Nije razmatrano smrzavanje vode.
For general characterization of rock masses distant from excavation influences, the use of Jw = 1.0, 0.66, 0.5, 0.33 etc. as depth
increases from say 0-5m, 5-25m, 25-250m to >250m is recommended; assuming that RQD /Jn is low enough (e.g. 0.5-25) for good
hydraulic connectivity. This will help to adjust Q for some of the effective stress and water softening effects, in combinatian with
appropriate characterization values of SRF. Correlations with depth- dependent static deformation modulus and seismic velocity will
then follow the practice used when these were developed.
6 Faktor redukcije naprezanja SRF
a) oslabljene zone sijeku iskop to moe uzrokovati rastresanje stijenske mase pri iskopu
A. uestala pojava rasjed. zona koje sadre glinu ili kem. raspadnutu stijenu, vrlo rastresena okolna stijena (sve dubine) 10,0
B. jedna rasjedna zona koja sadri glinu ili kem. raspadnutu stijenu (dubina iskopa 50m) 5,0
C. jedna rasjedna zona koja sadri glinu ili kem. raspadnutu stijenu (dubina iskopa 50m) 2,5
D. uestale rasjedne zone u zdravoj stijeni (bez gline) rastresena okolna stijena (sve dubine) 7,5
E. jedna rasjedna zona u zdravoj stijeni (bez gline, dubina iskopa 50m) 5,0
F. jedna rasjedna zona u zdravoj stijeni (bez gline, dubina iskopa > 50m) 2,5
G. rastresene otvorene pukotine, jaka ispucanost itd. (sve dubine) 5,0
Napomene
Reduciraj ove vrijednosti SRF-a za 25-50% samo ako relevantne posmine zone ne presjecaju iskop

b) Zdrava stijena, problemi naprezanja
C
/
1

/
1
SRF
H niska naprezanja, blizu povrine >200 >13 2,5
J srednja naprezanja 200-10 13-0,66 1,0
K visoka naprezanja, vrlo zbijena struktura (obino povoljno za stabil., moe biti nepovoljno za stabilnost zidova) 10-5 0,66-0,33 0,5-2,0
L gorski udari slabog intenziteta (masivna stijena) 5-2,5 0,33-0,16 5,0-10,0
M gorski udari jakog intenziteta (masivna stijena) <2,5 <0,16 10,0-20,0
Napomene:
Za jako anizotropno polje naprezanja (ako je izmjereno):
kada je 5
1
/
3
10, reducirati
C
na 0,75
C

kada je
1
/
3
> 10, reducirati
C
na 0,5
C

c
-Jednoosna tlana vrstoa
1
i
3
-Vee i manje glavno naprezanje
-maksimalno tangencijalno naprezanje (izraunato po teoriji elastinosti)

U sluajevima kad je debljina nadsloja manja od irine raspona tunela, SRF treba poveati od 2,5 na 5 (vidi H)

Sluajevi L,M i N su najrelevantniji za projektiranje podgrade dubokih tunela u vrstim masivnim stijenskim masama, sa RQD /Jn odnosom od
oko 50 do 200.

For general characterization of rock masses distant from excavation influences, the use of SRF = 5, 2.5, 1.0, and 0.5 is recommended as depth
increases from say 0-5m, 5-25m, 25-250 m to > 250m. This will help to adjust Q for some of the effective stress effects, in combination with

appropriote characterization values of Jw. Correlations with depth -dependent static deformation modulus and seismic velocity will then follow
the practice used when these were developed.

c) zgnjeena stijena: plastini tok stijene pod utjecajem visokog naprezanja
N slabi tlak zgnjeene stijene 5,0-10,0
O jaki tlak zgnjeene stijene 10,0-20,0
Napomene:
Moe doi do gnjeenja stijene (squeezing) na dubinama H > 350 Q
1/3
prema Singhu J. 993. Tlana vrstoa stijenske mase moe se
odrediti iz izraza SIGMAcm ~5 Qc
1/3
(MPa) gdje je = gustoa stijene u t /m
3
, i Qc=Qx
c
/100, Barton, 2000
d. bubriva stijena, intenzitet ovisi o raspoloivoj vodi
P slabi tlak bubrive stijene 5,0-10,0
R jaki tlak bubrive stijene 10,0-15,0

Dodatne napomene uz tablicu XXX:

When making estimates of the rock mass Quality (Q), the following guidelines should be followed in addition to the notes listed in the
tables:

1. When borehole core is unavailable, RQD can be estimated from the number of joints per unit volume, in which the number of joints
per metre for each joint set are added. A simple relationship can be used to convert this number to RQD for the case of clay free
rock masses: RQD = 115 - 3.3 Jv (approx.), where Jv = total number of joints per m
3
(0 < RQD < 100 for 35 > Jv > 4.5).

2. The parameter Jn representing the number of joint sets will often be affected by foliation, schistosity, slaty cleavage or bedding etc. If
strongly developed, these parallel 'joints' should obviously be counted as a complete joint set. However, if there are few 'joints'
visible, or if only occasional breaks in the core are due to these features, then it will be more appropriate to count them as 'random'
joints when evaluating J n .

3. The parameters J r and J a (representing shear strength) should be relevant to the weakest significant joint set or clay filled
discontinuity in the given zone. However, if the joint set or discontinuity with the minimum value of Jr /Ja is favourably oriented for
stability, then a second, less favourably oriented joint set or discontinuity may sometimes be more significant, and its higher value of
Jr /Ja should be used when evaluating Q. The value of Jr /Ja should in fact relate to the surface most likely to allow failure to initiate.

4. When a rock mass contains clay, the factor SRF appropriate to loosening loads should be evaluated. In such cases the strength of
the intact rock is of little interest. However, when jointing is minimal and clay is completely absent, the strength of the intact rock may
become the weakest link, and the stability will then depend on the ratio rock-stress/rock-strength. A strongly anisotropic stress field
is unfavourable for stability and is roughly accounted for as in note 2 in the table for stress reduction factor evaluation.

5. The compressive and tensile strengths (
c
and
t
) of the intact rock should be evaluated in the saturated condition if this is
appropriate to the present and future in situ conditions. A very conservative estimate of the strength should be made for those rocks
that deteriorate when exposed to moist or saturated conditions.

10.3.1 Primjena Q-sistema

Preporuke za podgraivanje tunela

U cilju uspostavljanja veze indeksa Q i potrebne podgrade tunela, Barton i dr. (1974) definirali su dodatni
parametar koji su nazvali ekvivalentnom dimenzijom iskopa, D
e
. Ova dimenzija dobije se djeljenjem
raspona, promjera ili visine tunela sa veliinom koju su nazvali indeksom podgrade ESR (excavation
support ratio). Vrijednosti ESR dobivene su empirijski i prikazane su u tablici xxx.

ESR
m tunela a vi ili promjer Raspon
D
e
) ( sin ,
=

Tablica XXX Vrijednosti indeksa podgrade (Barton i dr. 1974)
Kategorija iskopa ESR
A Privremeni rudarski otvori 3-5
B
Vertikalna okna:
kruni presjek
pravokutni presjek
2,5
2,0
C
Stalne rudarske prostorije, hidrotehniki tuneli (nisu ukljueni tuneli pod visokim tlakom) ,
pilot tuneli, tuneli kod razrade profila za vee iskope
1,6
D
Skladita, postrojenja za tretman vode, manje znaajni cestovni i eljezniki tuneli, prilazni
tuneli i slino.
1,3
E Skladita nafte, strojarnice, glavni cestovni i eljezniki tuneli, sklonita, portali, raskrija 1,0
F Podzemne nuklearne centrale, eljeznike postaje, sportski i javni objekti, tvornice i slino. 0,8

U odnosu na kvalitetu stijenske mase i ekvivalentnu dimenziju iskopa, Barton i dr (1974) izdvojeili su 38
kategorija iskopa. Grimsted i Barton su 1993. objavili drugi oblik ovog dijagrama u kojem je izdvojeno 9
kategorija stijenske mase kako bi ukazali na poveanu uporabu mikroarmiranog mlaznog betona. Ovaj
drugi oblik Q-ESR dijagrama prikazuje slika xxx.

1. Nepodgraeno
2. Mjestimino sidrenje
3. Sistematsko sidrenje
4. Sistematsko sidrenje sa 40-100 mm
nearmiranog mlaznog betona
5. Mikroarmirani mlazni beton, 50-90 mm, i
sidrenje

sidrenje
sidrenje
8. Mikroarmirani mlazni beton, >150 mm, sa
armiranim lukovima mlaznog betona i
sidrenjem
9. Ljevani beton

Slika 3.3 Odreivanje podgradnih kategorija na osnovi Q indeksa (Grimsted i Barton, 1993)

Slika 3.4 Armirani lukovi (Grimsted i Barton, 1993)

Barton i dr. (1980) su prikazali dodatne informacije koje se odnose na duljinu sidara, maksimalni
nepodgraeni raspon i tlak na podgradu u krovu tunela kako bi se dopunile preporuke iz 1974.

Duljina sidara u krovu tunela
D
e
=


ESR
B
L
15 , 0 2 +
=

B-irina tunela (m)

Maksimalni nepodgraeni raspon
Maksimalni raspon (nepodgraeno)=2 ESR Q
0,4

Deformabilnost stijenske mase

Barton i dr. (1980) upozoravaju da se deformabilnost stijenake mase kree u irokom rasponu.

10 log
10
Q<E
stijenske mase
<40 log
10
Q

Srednja vrijednost deformabilnosti stijenske mase za Q>1 je

E
stijenske mase
=25 log
10
Q (GPa)

Tlak na podgradu

Stalni tlak na podgradu u krovu tunela:
) / (
0 , 2
2 3 / 1
cm kg Q
J
P
r
krov

=

Kada broj skupova diskontinuiteta padne ispod tri, vrijedi sljedei oblik gornje jednadbe:

) / (
3
2
2
3
1
cm kg
J
Q J
P
r
n
krov
=

Veza Q i brzine P-vala

Vrijednost indeksa Q moe se grubo odrediti iz brzine P vala (

=
1000
3500
10
p
V
Q

V
p
-brzina P vala (uzduni val) (m/s)

10.4 Veza Q-sistema i RMR klasifikacije

Najpoznatija korelacija RMR i Q sistema je:

RMR=9log
e
Q+44

Ovu jednadbu treba shvatiti kao grubu aproksimaciju.

10.5 Rjenik


10.6 Literatura

Barton, N., By, T.L., Chryssanthakis, L., Tunbridge, L., Kristiansen, J., Lset, F., Bhasin, R.K.,
Westerdahl, H. and Vik, G. 1992. Comparison of prediction and performancefor a 62 m span sports
hall in jointed gneiss. Proc. 4th. int. rock mechanics and rockengineering conf., Torino. Paper 17.
Barton, N.R. 1987. Predicting the behaviour of underground openings in rock. Manuel RochaMemorial
Lecture, Lisbon. Oslo: Norwegian Geotech. Inst.
Barton, N.R., Lien, R. and Lunde, J. 1974. Engineering classification of rock masses for the design of
tunnel support. Rock Mech. 6(4), 189-239.
Barton, N., (1978), Recent Experiances with the Q-system of Tunnell Support Design, Norwegian
Geotechnical Institute, Publication, Nr. 119, pp.1-9.
Barton, N., (2000), TBM Tunnelling in Jointed and Faulted Rock, Balkema 172.p.
Barton, N., (2007), Rock Quality, Seismic Velocity, Attenaution and Anisotropy, Taylor & Francis 729.p.
Bieniawski Z.T. 1989. Engineering Rock Mass Classifications. Wiley, New York. 251pages.
Bieniawski, Z.T. 1967. Mechanism of brittle fracture of rock, parts I, II and III. Int. J. RockMech. Min.
Sci. & Geomech. Abstr. 4(4), 395-430.
Bieniawski, Z.T. 1976. Rock mass classification in rock engineering. In Exploration for rockengineering,
proc. of the symp., (ed. Z.T. Bieniawski) 1, 97-106. Cape Town: Balkema.
Bieniawski, Z.T. 1979. The geomechanics classification in rock engineering applications. Proc. 4th.
congr., Int. Soc. Rock Mech., Montreux 2, 41-48.
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company,
Grimstad, E. and Barton, N. 1993. Updating the Q-System for NMT. Proc. int. symp. on sprayed concrete
- modern use of wet mix sprayed concrete for underground support, Norway. Norwegian Concrete
Associatio.
Hoek, E., Carranza-Torres, C., Corkum, B. (2002) Hoek-Brown Failure Criterion-2002 Edition, Proc.
North American Rock Mechanics Society Meeting in Torinto in July 2002.
Balkeme, 215 p 27-47 O.K.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ 40-58 O.K
of rock jointing. Proc. 4th congr. Int. Assn Engng Geol., Delhi 5, 221-228.
Singh, B., Goel, R.K., 1999, Rock Mass Classification, A practical approach in civil engineering,
Elsevier, 267 p.
Riedmuller, G., Schubert, W., 1999, Critical Comments on quantitative Rock Mass Classifications,
Felsbau, 17, Nr.3
Mihali, S., Kvasnika, P., Jurak, V., 2002, Identifikacija i opis stijena i tala u geotehnici, Priopenja
treeg savjetovanja Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo, Geotehnika kroz
Eurocode 7, Hvar, 2-5. listopada 2002. str. 322-331.

Ivan Vrkljan

11 Principi stabiliziranja

Iskopom stijenske mase (povrinskim i podzemnim) poremeti se polje
primarnih naprezanja kao i reim podzemnih voda. Novonastalo stanje
naprezanja i teenje podzemne vode moe ugroziti stabilnost iskopa.
Opisani su principi stabiliziranje stijenske mase. Tehnike stabiliziranja biti
e opisane u posebnom poglavlju.

11-Principi stabiliziranja.doc



11.1 Uvod.......................................................................................................................................................... 3
11.2 Djelovanje iskopa na stijensku masu................................................................................................... 3
11.3 Strategija stabiliziranja .......................................................................................................................... 6
11.3.1 Karakteristina krivulja stijenske mase........................................................................................... 8
11.3.2 Armiranje stijenske mase (rock reinforcement)........................................................................... 12
11.3.3 Podupiranje stijenske mase (rock support) ................................................................................... 12
11.4 Rjenik................................................................................................................................................... 18
11.5 Literatura ............................................................................................................................................... 18

3

11.1 Uvod
Raspravit e se principi stabilizacije za dva sluaja:

Sekundarna naprezanja izazvana iskopom su manja od vrne vrstoe stijene (u analizama se koristi
prije-lomno podruje kompletne naponsko-deformacijske krivulje).
Sekundarna naprezanja premaila su vrnu vrstou stijene (u analizama se koristi poslije-lomno
podruje kompletne naponsko-deformacijske krivulje-rezidualna vrstoa stijene).

Dvije temeljne metode stabilizacije-armiranje stijene (rock reinforcement) i podupiranje (rock support)
razmatrat e se za dva modela stijenske mase:

stijenska masa se ponaa kao kontinuum,
stijenska masa se ponaa kao diskontinuum.

11.2 Djelovanje iskopa na stijensku masu

Tri primarna efekta iskopa su:

1. Pomak granice iskopa zbog uklanajnja napregnute stijenske mase, to omoguuje pokrete okolne
stijenske mase (zbog rastereenja).
2. Nema normalnih i posminih naprezanja na nepodgraenoj plohi iskopa te zbog toga granica iskopa
mora biti ravnina glavnih naprezanja. Pri tome je glavno naprezanje, okomito na ravninu iskopa,
jednako nuli. Openito, iskop e izazvati glavnu preraspodjelu primarnih naprezanja kako po veliini
tako i po orijentaciji.
3. Na granicama iskopa tlak vode e pasti na nulu (tonije na atmosferski tlak). Iskop e djelovati kao
dren te e voda iz stijenske mase tei prema iskopu sve do izjednaavanja potencijala.


Slika XXX Tri primarna efekta iskopa na stijensku masu

Intaktna stijena e se
pomaknuti prema
iskopu
U diskontinuiranoj
stijeni blok e kliznuti u
iskop
Efekt 1:
Pomak i lom stijene

Stijenska masa se pomie u iskop jer
je uklonjen dio stijene s kojom je bila
u ravnotei

3
=0

Efekt 2:
Rotacija naprezanja

Normalna i posmina
naprezanja na granici iskopa
imaju vrijednost nula te ploha
iskopa postaje ploha glavnih
naprezanja
Kompleksan reim
teenja podzemne
vode

Efekt 3:
Teenje vode

Hidrauliki tlak na granici
iskopa pada na nulu te iskop
djeluje kao dren
Pravci glavnih
naprezanja rotiraju kako
bi postali paralelni i
okomiti na
nepodgraenu plohu
iskopa
5

Efekt 1:
Pomak i lom stijene

Pomak stijenske mase moe se dopustiti ili ograniiti mjerama za stabiliziranje. Projektom treba biti
definiran znaaj svakog oblika pomaka stijenske mase kao i veliina pomaka. Vano je znati koji od
sljedeih mehanizama uzrokuje pomak:

blok stijene se pokree u iskop
stijenska masa se deformira kao cjelina (elastina deformacija)
pomak je posljedica loma stijenske mase

Mogue je da sva tri mehanizma djeluju istovremeno. Da bi se definirala strategija stabiliziranja potrebno
je razumjeti ove mehanizme.

Efekt 2:
Poremeenje polja naprezanja

Poremeenje polja naprezanja dovest e do poveanja devijatorske komponente naprezanja u zoni
utjecaja iskopa to pogoduje stvaranju uvjeta za lom stijene. Uz sami iskop, stijena je u stanju jednoosnog
odnosno dvoosnog tlaenja (ovisno o tome analizira li se ravninski ili prostorni model). Poznato je da ista
stijena ima neuporedivo manju vrstou u stanju jednoosnog tlaenja u odnosu na vrstou pri troosnom
tlaenju (slika xxx). Inenjer treba traiti oblike iskopa koji e za posljedicu imati najmanja sekundarna
devijatorska naprezanja.

Slika XXX Poremeenja polja naprezanja (a) Promjena veliine i orijentacije glavnih naprezanja u zoni
utjecaja iskopa (b) vrstoa stijene u uvjetima jednoosnog i troosnog tlaenja

1

Deformacija
1
-
3

Efekt 3:
Teenje vode

Hidrostatski tlak vode nepovoljno utjee na stabilnsot blokova stijene. Voda takoer moe prouzroiti
dezintegraciju i bubrenje nekih stijena.

Slika XXX Dreniranje vode u tunelu Sv. Rok

Naprijed su navedena tri glavna efekta iskopa na stijensku masu s ciljem da se razumiju njihovi
mehanizmi.

Cilj inenjerskih zahvata ne treba biti eliminiranje ova tri primarna efekta ve njihovo
kontroliranje

11.3 Strategija stabiliziranja

Za stabiliziranje stijenske mase, bez obzira na mehanizam po kome se pomak deava, mogu se primjeniti
dvije mjere.

Armiranje stijenske mase (rock reinforcement). Armiranjem se diskontinuirana stijenska masa
poinje ponaati kao kontinuum.
Podupiranje (rock support). Elementi podgrade se ugrauju u iskop sa svrhom da ogranie pomak
konture iskopa na doputenu vrijednost.

Armiranjem se inenjerski elementi ugrauju u stijensku masu. Elementi koji slue za podupiranje
stijenske mase ugrauju se unutar iskopa.

Treba napomenuti da tanki sloj mlaznog betona koji se ugrauje radi zatite povrine stijenske mase ili za
sprijeavanje ispadanja manjih blokova, ne pripada elementima za podupiranje jer je njegova nosivost
beznaajna. U ovom sluaju mlazni beton smatra se elementom armiranja.

Kao elementi podgrade, u tunelogradnji se najee koristi mlazni beton znaajne debljine, elini lukovi,
betonska podgrada od ljevanog betona ili prefabriciranih elemenata i dr.. Podgrada ne poveava direktno
7

vrstou stijenske mase, ali ograniava njenu dezintegraciju koja bi se desila da pomak konture nije
ogranien na doputenu vrijednost.

Temeljni principi stijenskog armiranja i podupiranja su razliiti.

Stabiliziranje stijenske mase (rock stabilization) podrazumjeva kombiniranu primjenu armiranja i
podupiranja stijene radi postizanja ravnotenog stanja.

Slika XXX Armiranje i podupiranje

Stabiliziranje stijenske mase
Zadravanje integriteta iskopa kako je odreeno
inenjerskim projektom
Armiranje stijenske mase (rock
reinforcement)
Ugradnja stijenskih sidara ili kablova u stijensku
masu kako bi joj se poveala krutost i vrstoa
to e joj omoguiti samonosivost
Podupiranje stijene (rock support)
Postavljanje elemenata na konturi iskopa koji e
sprijeiti (ograniiti) pomake stijenske mase u
iskop (betonska obloga, elini lukovi i drugi
tipovi konstrukcija u tunelogradnji)
Kontinuum
Ponaa se kao
kompozitni armirani
materijal, analogno
armiranom betonu ili
plastici armiranoj
staklenim vlaknima
Diskontinuum
Ponaa se kao
kontinuirani medij koji je
krui i i vri, poto je
pomak po
diskontinuitetima
sprijeen (ogranien)
Kontinuum
Mjenjaju se rubni uvjeti-
ugraeni elementi
apliciraju silu ili
naprezanje to
sprijeava pomake
kontinuuma
Diskontinuum
Mjenjaju se rubni uvjeti-
ugraeni elementi
apliciraju silu ili
naprezanje to
sprijeava pomake
pojedinanih blokova

Slika XXX Armiranje i podupiranje

11.3.1 Karakteristina krivulja stijenske mase

Kod razmatranja interakcije stijenske mase i podgrade treba poeti od deformacija koje se dogode u
blizini ela nepodgraenog tunela (slika 7.6)

Slika XXX Radijalni pomak u okolini ela tunela (nije u mjerilu)
Armiranje stijenske mase
stijenskim sidrima
Podupiranje stijenske mase
betonskom podgradom
Pravac
napredovanja
tunela
Radijalni pomak dostie oko treine
konane vrijednosti na elu tunela
Radijalni pomak dostie konanu
vrijednost na oko 4,5 promjera
tunela iza ela iskopa Deformacija
ela tunela
Radijalni pomak poinje na nekoj
udaljenosti ispred ela iskopa (od pola
do dva i pol promjera tunela
9

Treba primjetiti da radijalni pomak:

poinje na nekoj udaljenosti ispred ela tunela (oko 2,5 promejra tunela),
dostie oko treine konane vrijednosti na elu tunela,
dostie maksimum na udaljenosti 4,5 promjera tunela iza ela iskopa.

Vano je primjetiti da i kod nepodgraenog tunela, elo tunela (tunnel face) predstavlja prividni tlak
podgrade (apparent support pressure). Ovaj prividni tlak podgrade osigurava stabilnost u periodu od
iskopa da ugradnje podgrade.

Slika XXX Tlak podgrade p
i
(misli na prividni a ne stvarnu podgradu) na razliitim pozicijema u odnosu
na elo tunela

Prividni tlak podgrade je:

Jednak primarnim naprezanjima (p
i
= p
o
) na nekoj udaljenosti (oko 2,5 promjera tunela) ispred
ela iskopa tunela (dakle u neiskopanom dijelu tunela).
Jednak oko etvrtine primarnih naprezanja na elu tunela
Postepeno poprima vrijednost nula na nekoj udaljenosti iza ela tunela.

Plastificiranje stijene u okolini iskopa ne znai da e doi do kolapsa tunela. Slomljeni materijal (failed
material) jo ima znaajnu vrstou. Kada je debljina plastificirane zone mala u odnosu na promjer tunela,
moe se pojaviti manji broj prslina i manji opseg ljutenja (raveling or spalling)

Kada je plastificirana zona velika, doi e razrahljenja stijene to e za posljedicu imati pomake konture
iskopa i eventualno do kolapsa tunela.

Primarna funkcija podgrade je kontrola pomaka konture iskopa (inward displacement of the walls) radi
spreavanja razrahljenja koje moe dovesti do kolapsa tunela. Ugradnjom podgrade (sidra mlazni beton,
elini lukovi) ne moe se sprijeiti lom (failure) stijene u okolini tunela koja je izloena znaajnom
preoptereenju, ali e ona imati znaajnu ulogu u kontroli deformiranja tunela.

Karakteristina krivulja stijenske mase (ground reaction curve or characteristic line) predstavlja
odnos unutarnjeg tlaka podgrade i konvergencije tunela (radijalni pomak konture iskopa). Pretpostavimo
da je tunel krunog poprenog presjeka polumjera r
0
iskopan u stijenskoj masi u kojoj vlada hidrostatsko
primarno naprezanje p
0
, te da na konturu iskopa djeluje jednoliki tlak podgrade p
i
. Lom stijenske mase
koja okruuje tunel desit e se kada je unutarnji tlak podgrade manji od kritinog tlaka podgrade p
cr
. Kada
Radi se o nepodgraenom
tunelu.

p
i
- prividni tlak podgrade.
Zona plastificiranja
Napredovanje tunela
K
o
n
v
e
r
g
e
n
c
i
j
a


je unutarnji tlak podgrade vei od kritinog tlaka podgrade p
cr
, nee doi do loma stijenske mase i
stijenska masa u okolini tunela ponaat e se elastino. Radijalni elastini pomak konture tunela prikazan
je donjom jednadbom.

Kada je unutarnji tlak podgrade p
i
manji od kritinog tlaka podgrade p
cr
, desit e se lom stijenske mase i
oblikovati e se plastificirana zona polumjera r
p
u okolini tunela. Radijalni plastini pomak u
ip
je definiran
karakteristinom krivuljom izmeu pi = pcr i pi = 0. Tipinu karakteristinu krivulju stijenske mase
prikazuje donja slika.

Slika XXX Karakteristina krivulja stijenske mase predstavlja odnos unutarnjeg tlaka podgrade i
konvergencije tunela (radijalni pomak konture iskopa).

p
i
- prividni tlak podgrade a ne tlak stvarne podgrade. Dakle, karakteristina krivulja stijenske mase
prikazuje ponaenja nepodgraenog tunela.

ground reaction curve
characteristic line
rock mass displacement curve
P
i
=p
0
=primarno naprezanje
u
ie
=elastini pomak
P
cr
= Kritini tlak podgrade
definiran inicijacijom
plastinog loma stijene u
okolini tunela
u
ip
=plastini pomak
Radijalnipomak u
i

T
l
a
k

p
o
d
g
r
a
d
e

p
i

Zona
plastificiranj
Napredovanje tunela
R
a
d
i
j
a
l
n
i

p
o
m
a
k

11

Slika XXX Interakcija podgrade i stijenske mase

Karakteristina krivulja pokazuje:

Nema pomaka konture iskopa kada je tlak podgrade jednak primarnom naprezanju (pi = po).
Elastini pomak uie za po > pi > pcr
Plastini pomak uip za pi < pcr
Maksimalni pomak kada je tlak podgrade jednak nuli.

Za zadani promjer tunela i zadano primarno naprezanje, oblik karakteristine krivulje stijenske mase ovisi
o kriteriju vrstoe i drugim svojstvima stijenske mase.

O kriteriju vrstoe i svojstvima stijenske mase ovise:
Kritini tlak podgrade pcr
Polumjer plastificirane zone rp
Oblik karakteristine krivulje u plastinom podruju (pi < pcr)

U literaturi se karakteristine krivulje stijene i podgrade javljaju pod razliitim nazivima:
Fenner-Pacher curve,
load- deformation curves,
ground reaction curve,
ground response curve,
available support line,
confinement- convergence curve,
rock and support characteristic curve.

p
i

u
p
i
=p
0
U
1
U
2
U
3
u
Napredovanje tunela
Stabilan tunel
Podgraeni tunel
Nestabilan tunel
1/2 D
D
U
2
U
1
U
3

11.3.2 Armiranje stijenske mase (rock reinforcement)

Armiranje stijene primjenjeno na kontinuiranu stijenu razlikuje se od armiranja diskontinuirane stijenske
mase zbog razliitog djelovanja elemenata armiranja (sidra, kablovi) u ovim sredinama.

Na prvi pogled izgleda da ima smisla armirati samo diskontinuiranu stijensku masu radi sprijeavanja
pokreta pojedinanih blokova. Meutim, i armiranje kontinuirane stijene ima puni smisao jer se njime
popravljaju opa svojstva stijene te na taj nain i njeno ponaanje u okolini iskopa. Stijena boljih
mehanikih svojstava lake e podnijeti poveanje devijatorskog naprezanja pa e tee doi u stanje loma.
Jasno je da je armiranje najefikasnije u jae deformabilnoj stijeni niske vrstoe.

Slika XXX Sidrenje dovodi elemente stijenske mase u stanje troosnog tlaenja

Armiranje diskontinuirane stijenske mase ima dvostruki efekt:

poboljanje mehanikih i strukturnih svojstava stijenske mase
sprijeavanje velikih pomaka kompletnih blokova stijene

Ako armiranje sprijeava pokretanje blokova i ako diskontinuiteti mogu preuzeti znaajna naprezanja,
tada armiranje mjenja diskontinuiranu stijensku masu u kontinuiranu stijenu.
U praksi se esto puta uz sidrenje stijenske mase vri ugradnja armiranog mlaznog betona po konturi
iskopa. Treba naglasiti da su mlazni beton i armatura dio sistema armiranja. Svrha mlaznog betona je da
stvori kruti omota radi sprijeavanja lokalnog pomaka i rotacije blokova.

11.3.3 Podupiranje stijenske mase (rock support)

Termin podgrada (rock support) odnosi se na elemente koji se ugrauju u iskopanom dijelu radi
sprijeavanja pomaka granice iskopa.

Analizirajmo utjecaj iskopa na stanje naprezanja i pomake konture iskopa za kruni otvor u elastinom
mediju. Iskop stijenske mase za posljedicu ima promjenu primarnog stanja naprezanja u zoni utjecaja
iskopa. Izmjenjena naprezanja u zoni utjecaja iskopa obino se nazivaju sekundarnim naprezanjima.
Veliina i orijentacija sekundarnih naprezanja ne ovisi o elastinim konstantama stijene niti o veliini
otvora. Meutim, veliina radijalnog pomaka ovisi o polumjeru otvora i o elastinim konstantama.
Pomaci su proporcionalni polumjeru iskopa i obrnuto proporcionalni modulu elastinosti.

Startegija stabilizacije moe biti temeljena na ograniavanju pomaka sukladno zahtjevima projekta.

13

Karakteristine krivulje na slici XXX prikazuju ovaj odnos za sluajeve linearno-elastinog, stabilnog-
neelastinog i nestabilno-neelastinog ponaanja stijene.

Ako karakteristina krivulja presjeca apscisu dijagrama to znai da e tunel biti stabilan i bez podgrade
(p
i
=0). Toka u kojoj karakteristina krivulja stijene presjeca apscisu, definira maksimalni pomak granice
iskopa (radijalni pomak). Ako ovaj pomak zadovoljava kriterije projekta, tunel nije potrebno
podgraivati. U sluaju elastinog ponaanja stijene, ova vrijednost za veinu inenjerskih problema
iznosi 0,1% polumjera tunela to je obino prihvatljivo. U sluaju stabilnog-neelastinog ponaanja
stijene, radijalni pomak pri kome tunel ostaje stabilan i bez podgrade, moe biti do 10% polumjera tunela.
Ovaj pomak moe se tolerirati kod privremenih rudarskih prostorija, ali se ne moe tolerirati kod
eljeznikih tunela za velike brzine vlakova. Ako je pomak granice iskopa vei od doputenog, tunel se
mora podgraivati kako bi se pomak ograniio. Jasno je da se tunal mora obavezno podgraivati u sluaju
nestabilnog-neelastinog ponaanja stijene jer e se tunel bez podgrade zaruiti.

Dakle, podgrada se mora koristiti:

ako karakteristina krivulja presjeca apscisu a rezultirajui maksimalni pomak konture je vei od
doputenog,
ako karakteristina krivulja stijene ne presjeca apscisu.

Kao to se vidi, oblik karakteristine krivulje ovisi o mehanikim svojstvima stijene. to su mehanika
svojstva bolja (manja deformabilnost-vea krutost) krivulja e biti strmija i presjei e apscisu pri manjim
maksimalnim pomacima. Tijekom iskopa moe doi do poremeenja stijene to e za posljedicu imati
poveanje njene deformabilnosti i smanjenje vrstoe. Na poremeenje stijene utjeu:

sekundarno stanje naprezanja,
primjenjena tehnika iskopa.

Nekada sekundarno stanje naprezanja moe premaiti vrstou stijene. Ako se primjene neadekvatne
tehnike miniranja, inae stabilna stijena, moe postati potpuno nestabilna (slika XXX)

Kao to je naprijed objanjeno, armiranjem stijene poboljavaju se njena mehanika svojstva. To znai da
e armiranje utjecati i na oblik karakteristine krivulje stijene (slika xxx).

Slika XXX Karakteristina krivulja stijene u (a) razliitim tipovima stijene i (b) u istom tipu stijene sa
razliitim tehnikama iskopa

1-Perfektan iskop
2-Strojni iskop
3-Dobro miniranje
4-Loe miniranje
Radijalni pomak u
1
2
3
R
a
d
i
j
a
l
n
i

t
l
a
k

p
o
d
g
r
a
d
e

p
i

p
i
=p
0
1-Elastino ponaanje stijene
2-Stabilna stijena neelastina
3-Nestabilna stijena neelastina
Radijalni pomak u
1
2
3
4
p
i
=p
0
R
a
d
i
j
a
l
n
i

t
l
a
k

p
o
d
g
r
a
d
e

p
i

1-Nearmirana stijena
2- Armirana stijena
p
i
=p
0
l
n
i

t
l
a
k

p
o
d
g
r
a
d
e

p
i


Slika XXX Karakteristina krivulja nearmirane i armiranestijene

Ako se podgrada mora ugraditi onda se dobra indikacija njene efikasnosti moe dobiti ako se na istom
dijagramu nacrta i karakteristina krivulja podgrade. Slika xxx prikazuje popustljivu podgradu koja nakon
neke deformacije ima stalnu nosivost (elastino-perfektno plastino ponaanje). Presjecite
karakteristinih krivulja stijene i podgrade definira ravnoteno stanje. Od ukupne nosivosti podgrade (P
s
)
angairana (mobilizirana) je vrijednost (P
sm
). Do uravnoteenja, podgrada se radijalno deformira za
vrijednost (u
sm
).

Slika XXX Karakteristina krivulja stijenake mase i karakteristina krivulja podgrade

Slika xxx prikazuje tri podgrade razliite radijalne deformabilnosti. Treba obratiti pozornost na
popustljivu podgradu (2-na slici xxx). Ova podgrada poveava vrstou do nekog iznosa pomaka a nakon
toga vrstoa se ne mjenja sa pomakom. U ovom sluaju vrna vrstoa podgrade dostignuta je prije nego
je dolo do uravnoteenja. Podgrada ovog tipa postie se ugradnjom hidraulikih elemenata u rudarstvu a
u tunelogradnji ugradnjom popustljivih elemenata izmeu elemenata podgrade (popustljive brave kod
elinih lukova, zazori u betonu ispunjeni deformabilnim materijalom i sl.).

Slika xxx prikazuje neke karakteristine sluajeva koji ilustriraju utjecaj vremna ugradnje podgrade te
krutosti podgrade na veliinu mobiliziranog radijalnog naprezanja podgrade.
Radijalni pomak u
p
i
=p
0
R
a
d
i
j
a
l
n
i

t
l
a
k

p
o
d
g
r
a
d
e

p
i

u
0
u
sm
P
s
u

P
sm
15

Slika XXX Karakteristina krivulja stijenake mase i karakteristine krivulje razliitih tipova podgrade

Slika XXX Utjecaj krutosti i tranutka ugradnje podgrade na mobilizirano radijalno naprezanje podgrade

Slika XXX Radijalni pomak desi se i u neiskopanom dijelu tunela

Karakteristine krivulje stijene i podgrade ukazuju na nekoliko znaajnih injenica:

1. Podgrada pone djelovati nakon to se desio radijalni pomak (u
0
). Ovaj pomak je posljedica tri efekta:
Iskop tunela prouzroit e deformiranje i neiskopane stijene ispred ela tunala do udaljenosti 0,5
do 2,5 promjera tunela
Obino se podgrada ugradi na nekoj udaljenosti od ela iskopa to e za posljedicu imati daljnje
deformiranje granice iskopa
Radijalni pomak u
1
2
3
1-Kruta podgrada
2-Popustljiva podgrada
3-Mekana podgrada
p
i
=p
0
R
a
d
i
j
a
l
n
i

t
l
a
k

p
o
d
g
r
a
d
e

p
i

u
0
Radijalni pomak u
p
i
=p
0
R
a
d
i
j
a
l
n
i

t
l
a
k

p
o
d
g
r
a
d
e

p
i

1

2

3

4
5

1-Podgrada ugraena suvie rano
2-Podgrada ugraena suvie kasno
3-Prekruta podgrada
4-prefleksibilna podgrada
5-Podgrada optimalne krutosti
pravovremeno ugraena
u
Napredovanje tunela
Stabilan tunel
Podgraeni tunel
Nestabilan tunel
0,5 do 2,5 D
D

Podgrada poinje djelovati nakon nekog vremena (beton) ili nakon nekog pomaka (pasivna sidra)
2. Podgradu ne treba ugraditi ni previe rano ni previe kasno (slika xxx)
3. Podgrada ne smije biti ni previe kruta ni previe fleksibilna (slika xxx)
4. Popustljive podgrade su vrlo efikasne

Karakteristine krivulje stijene i podgrade na ilustrativan nain pokazuju interakciju stijene i podgrade. U
praksi neemo biti u mogunosti odrediti egzaktan oblik karakteristine krivulje stijene, ali moemo
mjeriti pomake granice (radijalne pomake) najee kao konvergenciju tunela. Karakteristina krivulja
stijene i konvergentna krivulja su povezane jer na razliite naine prikazuju isti fenomen.

Kod konvergentnih mjerenja, mjeri se promjena razmaka dviju fiksnih toaka na konturi tunela. Na taj
nain izmjere se samo komponente pomaka u pravcu koji povezuje ove dvije toke i to kao njihov zbroj.
Danas su u irokoj uporabi geodetske metode kojima se mjeri vektor prostornog pomaka niza toaka na
konturi tunela to daje preciznu i kompletnu sliku deformiranja konture iskopa ili podgrade.

Konvergencija se deava brzo nakon iskopa a usporava se sa pribliavanjem ravnotenog stanja podgrade
i stijene. Ovo direktno vodi ka metodi opaanja (nekada se naziva Novom Austrijskom tunelskom
metodom-NATM) u kojoj se mjerenjma pomaka kontrolira efikasnost ugraene podgrade. Ako
konvergencija pokazuje pribliavanje ravnotenom stanju, moe se zakljuiti da podgrada zadovoljava.
Ako konvergencija pokazuje stalni prirast pomaka, podgradu treba pojaavati.

Slika XXX Mjerenje konvergencije u tunelu

Slika xxx prikazuje karakteristinu krivulju stijenske mase na dubini od 600 m. Na ovoj dubini djeluju
primarna naprezanja u iznosu od 15 MNm
-2
. Ekonomski opravdana podgrada ne moe na sebe preuzeti
vie od 2 MNm
-2
. To znai da daleko najvei dio naprezanja na sebe preuzima stijenska masa. Zbog toga
je stijenska masa najvaniji element podgrade i njena mehanika svojstva dominantno utjeu na stabilnost
tunela. Zato treba svim mjerama pokuati sauvati prirodna svojstva stijenske mase (izbjei njeno
poremeenje).
Vrijeme
u
u
ravnoteno stanje
u-promjena razmaka dvije fiksne
toka na zidovima tunela
17

Slika XXX Odnos naprezanja koja na sebe preuzimaju stijenska masa i podgrada

Sve to je reeno o karakteristinim krivuljama kontinuirane stijene i podgrade vrijedi i za sluaj
podupiranja diskontinuirane stijene. Sa poveanjem stupnja ispucalosti opada vrstoa stijenske mase i
poveava se deformabilnost (smanjuje modul deformabilnosti) to e za posljedicu imati sve poloeniju
karakteristinu krivulju stijenske mase (slika xxx). Efekt je slian reduciranju modula deformabilnosti sa
poveanjem gustoe diskontinuiteta.

Slika XXX Karakteristina krivulja stijenake mase u diskontinuiranoj stijenskoj masi

Na dijagramu sa slike xxx vide se dva granina stanja stijenske mase. Jedno granino stanje odnosi se na
idealno elastino ponaenje stijene a drugo na stanje u kojem stijenska masa nema vrtoe (vodoravna
karakteristina krivulja stijenke mase). U oba sluaja radijalni pomak konture iskopa bit e jednak nuli
(potpuno sprijeeno deformiranje) ako tlak podgrade bude jednak primarnom stanju naprezanja koje je
vladalo u stijeni prije iskopa. Naravno da ovo vrijedi i za sve meusluajeve. Kako se ravnoteno stanje
postie u tokama presjecita karakteristinih krivulja, jasno je da nema smisla ograniavati pomak na
nulu osim u sluaju kada stijenska masa nema vrstoe. Naime, kada stijena nema vrstoe, jedino
mogue rjeenje je da tlak podgrade bude jednak primarnom naprezanju. U svim ostalim sluajevima tlak
kojim podgrada mora djelovati na konturi iskopa da bi se postiglo ravnoteno stanje, bit e manji od
primarnog naprezanja ako se dopusti radijalni pomak konture iskopa. U praksi se sluaj stijenske mase
bez vrstoe javlja pri izgradnji tunela u potpuno zasienom tlu sa velikim dotocima vode. U ovim
uvjetima iskop tunela mogu je jedino primjenom strojeva za iskop u punom profilu sa zatvorenim titom
ili zamrzavanjem stijenske mase. Postoji i mogunost konsolidiranja ovakve stijene injektiranjem, ali tada
stijenska masa dobiva nova mehanika svojstva te vie nije bez vrstoe.

Radijalni pomak u
Poveanje gustoe
pukotina
R
a
d
i
j
a
l
n
i

t
l
a
k

p
o
d
g
r
a
d
e

p
i

p
i
=p
0
Radijalni pomak u
p
i
=p
0
=15 MN/m
2
R
a
d
i
j
a
l
n
i

t
l
a
k

p
o
d
g
r
a
d
e

p
i

Stijenska masa
Podgrada
2 MN/m
2

11.4 Rjenik

convergence
Generally refers to a shortening of the distance between the floor and roof of
an opening, for example, in the bedded sedimentary rocks of the coal
measures where the roof sags and the floor heaves. Can also apply to the
convergence of the walls toward each other
support
Structure or structural feature built into an underground opening for
maintaining its stability

11.5 Literatura
Unwin (Publishers) Ltd, 527 (p. 260-291)
Harrison, J.P., Hudson, J.P., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illustrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 (p.247-283)
Hoek, E., Brown, E.T., (1980), Underground excavation in Rock, The Institute of Mining and
Metallurgy, London, 527 p.245
Balkeme, 215 p.99 O.K.
Pergamon, 444 (p.267-287)
NATM, Summercourse July2-July 8, 1998, IACES Bureau of Vienna, University of technology Vienna,
International Association of Civil Engineering Students

Ivan Vrkljan

12 Tehnike stabiliziranja

Prikazani su elementi armiranja i podupiranja koji se primjenjuju u procesu
stabiliziranja stijenske mase

12-Tehnike stabiliziranja.doc



12.1 Uvod.............................................................................................................................................................. 3
12.2 Primarna i sekundarna podgrada tunela .............................................................................................. 3
12.3 Stijenska sidra i kablovi ........................................................................................................................ 5
12.4 Mlazni beton ......................................................................................................................................... 13
12.5 elini lukovi........................................................................................................................................ 19
12.6 Cjevni kiobran..................................................................................................................................... 20
12.7 Prekoprofilski iskop............................................................................................................................. 21
12.8 Rjenik................................................................................................................................................... 22
12.9 Literatura ............................................................................................................................................... 23
3

12.1 Uvod

Pojava mlaznog betona kao i nove tehnike sidrenja, revolucionarno su promijenile tehnike graenja
podzemnih objekata. Iskop eljeznikih tunela u Alpama krajem 19 i poetkom 20 stoljea pogodavalo je
stvaranju nove filozofije u tunelogradnji koja se esto naziva Novom Austrijskom Tunelskom Metodom
(NATM).

12.2 Primarna i sekundarna podgrada tunela

Termin podgrada (support) esto se koristi za opis procedura i materijala koje se koriste za poboljanje
stabilnosti i odravanje samonosivosti stijenske mase u blizini granica podzemnog iskopa. Primarna svrha
podgraivanja je mobilizacija i konzerviranje vrstoe stijenske mase tako da ona postane samonosiva
(self-supporting). Bilo bi korektnije procedure i materijali koritene u ovom sluaju opisati kao
armiranje (reinforcement). Termin podgrada (support) tada moe biti rezerviran za sluajeve kada je
stijenska masa stvarno poduprta (supported) konstruktivnim elementima koji podnose, u cjelini ili
djelomino, teinu individualnih stijenskih blokova izdvojenih diskontinuitetima ili zone razrahljene
stijene.

Primarna podgrada ili armiranje (primary support or reinforcement) primjenjuje se za vrijeme ili odmah
nakon iskopa kako bi se osigurali sigurni radni uvjeti tijekom kasnijeg iskopa, i inicirao proces
mobiliziranja i konzervacije vrstoe stijenske mase na nain da se kontrolira pomak granica iskopa.
Primarna podgrada ili armiranje predstavlja jedan dio ukupne pdgrade ili armiranja koje je potrebno
(nekada primarna podgrada ili armiranje u cjelosti predstavlja ukupnu podgradu). Svaka dodatna
podgrada ili armiranje primjenjena u kasnijoj fazi naziva se sekundarnom. U rudarstvu se podgrada
nekada djeli na privremenu (temporary) i stalnu (permanent). esto se privremena podgrada, djelomini
ili u cjelosti, uklanja prije ugradnje stalne podgrade.

Slika XXX Principi armiranja stijene (rock reinforcement) i podupiranja stijene (rock support)

U njemakom govornom podruju pod primarnom se podgradom podrazumjevaju svi ugraeni elementi
koji stabiliziraju tunel (sidra, mlazni beton, elini lukovi i sl.). Nakon postavljanja hidroizolacije tunela,
ugrauje se sekundarna betonska obloga (nearmirana ili armirana). Ova je terminologija usvojena i kod
nas te e se u nastavku pod primarnom i sekundarnom podgradom podrazumjevati ovi elementi tunela.

Primarna podgrada ili armiranje, najee sadre sljedee konstruktivne elemenate:

stijenska sidra (aktivna i pasivna),
kablove,
armirani mlazni beton,
eline lukove (punog profila ili reetkaste),
cijevni kiobran (piperoof),
beton u izrezanim zarezima.

Sekundarna podgrada, najee sadri sljedee konstruktivne elemente:

armirani ili nearmirani beton,
prefabricirane betonske elemente,
eline segmente,
dodatno armiranje.
Armiranje
(reinforcement)
Stabilizacijske sile
djeluju unutar stijenske
mase
Podupiranje (support)
Elementi konstrukcije
direktno djeluju vanjskim
silama na stijensku
masu
5

Sekundarna podgrada ima vie funkcija:

pridrava hidroizolaciju,
daje tunelu aerodinamiki profil,
preuzima dio naprezanja stijenske mase u sluaju kada se procjeni da primarna podgrada nee u
potpunosti stabilizirati stijensku masu.

Postoje sluajevi kada se ne moe upotrijebiti primarna podgrada ve se ugrauje jedinstvena podgrada
koja ima funkciju i primarne i sekundarne podgrade. Ovaj sluaj se javlja kada se iskop vri u
materijalima sa izrazito niskom vrstoom koji se ne mogu stabilizirati osim podgradom koja na sebe
preuzima ukupna optereenja (ukupna primarna naprezanja). Obino se u ovim sluajevima koristi
podgrada od prefabriciranih elemeneta a nekada se koristi i podgrada od betona koji su ugrauje na licu
mjesta.

Terminologija koja se koristi za opis elemenata podgrade i armiranja nije jedinstvena. Tako Hoek (2003)
pod terminom rockbolt podrazumjeva mehanika prednapregnuta sidra dok za injektirana pasivna sidra
koristi termin-dowel. S druge strane Stillborg (1994) pod terminom rockbolt podrazumjeva sve tipove
pasivnih i aktivnih sidara (sa mehanikim usidrenjem, injektirana i frikcijska).

Slika XXX Primarna pdgrada ili armiranje i sekundarna podgrada

12.3 Stijenska sidra i kablovi
Armiranje stijenske mase sidrima i kablovima najefikasniji je i najekonominiji nain za podgraivanje
iskopa u rudarstvu i graevinarstvu. Koristi se za kontrolu svih tipova nestabilnosti izuzev u ekstremno
slabom i mekanom tlu.

Stijensko sidro (rock bolt)-element za armiranje obino formiran od punog ili cjevnog elinog profila
koji se ugrauje u stijensku mase sa ili bez prednaprezanja.
Kablovi (cablebolts)-element za armiranje obino formiran od elinih ica koji se ugrauje u stijensku
masu sa ili bez prednaprezanja.

Prednosti stijenskih sidara:

mogu se koristiti kod bilo koje geometrije iskopa,
jednostavno i brzo se ugrauju,
Sekundarna podgrada:
beton (nearmiran ili
armiran)
Primarna podgrada ili armiranje:
sidra
mlazni beton

relativno jeftina,
ugradnja moe biti potpuno mehanizirana,
raspored i duljina mogu se tijekom ugradnje mjenjati ovisno o lokalnim prilikama,
jednostavno se kombinbiraju s drugim nainima podgraivanja (mlazni beton, elina pletiva,
betonske obloge i dr.).

Klasifikacija stijenskih sidara:

Ovisno o tome dali se isdro tijekom ugradnje prednapinje ili ne, razlikujemo:
aktivna (prednapregnuta),
pasivna (neprednapregnuta).

Slika XXX Aktivno i pasivno sidro

Prema nainu prijenosa sile sa sidra na stijensku masu i obrnuto, razlikuje se:

sidra s mehanikim usidrenjem,
injektirana sidra,
sidra koja nose trenjem (frikcijska).

Slika XXX Dijelovi stijenskog sidra

dijelovi sidra:

sidrena ipka
podlona ploica
zglob
navrtka
T
Pasivno sidro
Aktivno sidro
7

Sidra s mehanikim usidrenjem

Rotacijom sidrene ipke konusni dio na kraju sidra se iri pritiskajui zid buotine. Konusni dio je
nazubljen i, ako tvrdoa stijene dopusti, izboeni dijelovi se utiskuju u stijenu. Na taj se nain mobilizira
posmina vrstoa kontakta elika sidra i stijene.

Slika XXX Sidro s mehanikim usidrenjem (Stillobrg, 1994)

Ovaj tip sidra se ne preporuuje u vrlo tvrdoj stijenskoj masi. Ako se koriste kao trajni sitem armiranja
moraju nakon ugradnje biti injektirana radi zatite od korozije.

Prednosti sidara s mehanikim usidrenjem:
jeftina
djeluju odmah nakon ugradnje
koriste se u srednje tvrdoj i tvrdoj stijenskoj masi

Nedostaci sidara s mehanikim usidrenjem:
ograniena uporaba u vrlo tvrdoj stijeni
mogu izgubiti efikasnost armiranja usljed vibracija izazvanih miniranjem

Injektirana sidra

Slika XXX Injektirano sidro (Stillobrg, 1994)
Injekcijska smjesa
Sidrena ipka
Podlona ploica
Navrtka
Ekspanzijska
glava
Sidrena ipka
Podlona ploica
Navrtka
Kuglasti
zglob

Sidra se injektiraju smjesom na bazi cementa ili ljepilima na bazi epoksija.

Prednosti injekcijske smjese na bazi cementa:
efikasna su u vrlo tvrdoj stijenskoj masi

Nedostaci injekcijske smjese na bazi cementa:
punu nosivost postie nakon nekoliko dana,
teko je kontrolirati i zadrati kvalitet injekcijske smjese,
ne mogu se koristiti u buotinama u koje dotie voda,
prednaprezanje je mogue samo u sluaju primjene specijalne procedure.

Prednosti injekcijske smjese na bazi epoksija:
efikasna su u vrlo tvrdoj stijenskoj masi,
djeluju odmah nakon ugradnje,
jednostavniji je postupak prednaprezanja u odnosu na cementnu injekcijsku smjesu.

Nedostaci injekcijske smjese na bazi epoksija:
buotina mora biti tonih dimenzija kako bi mjeanje komponenti bilo uspjeno i kako bi se
postigla dobra popunjenost prostora izmeu ipke i stijene,
ogranieno vrijema uporabe ljepila,
uvjeti u podzemlju mogu loe djelovati na postojanost ljepila.

Slika XXX Injektirani kabl (Stillobrg, 1994)
Injekcijska smjesa
Dvostruki elini kabl
9

Samobuaa injektirana sidra

Kod ovih sidara sidrena ipka je ujedno i buaa ipka. Nakon zavrenog buenja se kroz sidrenu ipku
izvri injektiranje prostora izmeu ipke i stijenke buotine. Primjenjuju se u tekim geolokim uvjetima
kada se ne moe ostvariti stabilnost buotine.

Slika XXX Samobuae sidro

Hoek (2003) prikazuje istraivanja ovisnosti vrstoe i deformabilnosti injekcijske smjese i
vodocementnog faktora (teinski odnos vode i cementa) Hyett-a i drugih. Istraivanja pokazuju pad
vrstoe i deformabilnosti s poveanjem vodocementnog faktora.

Slika XXX Odnos vodocementnog faktora i srednje jednoosne tlane vrstoe i deformacijskog modula
injekcijske smjese nakon 28 dana (Portland cement) (Hoek, 2003).

Slika XXX prikazuje kriterije vrstoe iste injekcijske smjese.

Slika XXX Anvelope Mohrovih krugova za vrnu vrstou injekcijske smjese razliitih vodocementnih
faktore (nakon 28 dana) (Hoek, 2003

Sidra koja nose na trenje (frikcijska sidra)

Danas se uglavnom koriste dva tipa frikcijskih sidara:

split set sidra,
swellex sidra.

Slika XXX Frikcijsko split set sidro (Stillobrg, 1994)

Glava sidra
Razrezana elastina
elina cijev
11

Prednosti split set sidara:

jednostavna ugradnja,
jednostavna oprema za ugradnju,
lagana primjena ianog pletiva.

Nedostaci split set sidara:

relativno skupa,
buotina mora imati toan promjer,
tekoe pri ugradnji duljih sidara,
ne mogu se koristiti kao trajna sidra bez posebne antikorozione zatite.

Slika XXX Frikcijsko swellex sidro (Stillobrg, 1994)

Prednosti swellex sidara:

jednostavna ugradnja,
mogu se koristiiti u razliitim stijenskim masama,
jednostavna oprema za ugradnju,
lagana primjena ianog pletiva.

Nedostaci swellex sidara:

relativno skupa,
ne mogu se koristiti kao trajna bez posebne antikorozione zatite,
potreba za visokotlanom pumpom.

Glava sidra
Ekspandirajua
elina cijev

Popustljiva sidra
Ako se oekuju vei radijalni pomaci konture tunela ugrauje se tzv. popustljiva podgrada. Sidra se
takoer mogu izvesti s popustljivom glavom koja doputa pomake do 20 cm. Sidro kod graninog
optereenja popusti i odrava nosivost tijekom pomaka glave sidra.

Slika XXX Popustljivo sidro

Slika XXX Sidra i mlazni beton

R
a
d
i
j
a
l
n
i

t
l
a
k

p
p
o
d
g
r
a
d
e

p
i

Radijalni pomak u
karakteristina krivulja
stijenske mase
sidra
13

12.4 Mlazni beton

Prvi stroj za prskanje suhog materijala koristio je Carl Ethan Akeley za prskanje iane oplate kod
proizvodnje modela ivotinja (Pennsylvanija1907). Projekt je kasnije (1915) razvila Cement Gun
Company proizvodnjom stroja s jednom i dvije komore na bazi ranijih projekata. U Sjedinjenim
Amerikim Dravama je 1950. razvijen rotirajui bubanj koji je kasnije poboljan od strane vicarskih
kompanija, Meynadir-Intradym i Aliva.

Originalni proces prskanja suhe mjeavine dobio je ime gunite. Ranih 1930 American Railway
Engineering Association uvodi termin shotcrete za opis gunite procesa. America concrete institute
(ACI) usvaja termin shotcrete za opis suhog postupka a 1966. usvaja ovaj termin za sve pneumatski
primjenjene buke i betone (suhi i mokri postupak).

ACI 506R-85 definira mlazni beton (shotcrete) kao buku ili beton pneumatski nabaen velikom
brzinom na povrinu. Termin mlazni beton (shotcrete) odnosi se i na suhi i na vlani postupak

Dvije su osnovne tehnike ugradnje mlaznog betona:

suhi postupak
mokri postupak

Suhi postupak

Kod suhog se postupka suha mjeavina cementa i agregata dovodi na mlaznicu zranim transportom. Na
mlaznici se mjeavini agregata i cementa dodaju voda i aditivi. Energiju prskanja daje zrak kojim se
agregat i cement transportiraju od stroja za doziranje do mlaznice.

Slika XXX Mlaznica kod suhog postupka

Voda
Suha
mjeavina
Napravi se suha mjeavina pijeska,
agregata i cementa
Suha mjeavina se istresa u stroj (dray
shotcreting machine). Stroj dozira suhu
mjeavinu koja se zranim transportom
velikom brzinom dovodi na mjesto
ugradnje.
Vlanost pijeska i agregata treba biti 3-6%.
Ako je smjesa suha, javlja se problem
praine. Vea vlanost od 6 % moe
izazvati zaepljenje cijevi.
Voda se mjeavini dodaje na mlaznici.

Mokri postupak

Kod mokrog se postupka mjeavina agregata, cementa i vode napravi u mjealici za beton i ako gotov
beton se gumenim crijevima dovodi na mlaznicu zranim transportom ili pumpama za beton. Energiju
prskanja daje zrak kojim se transportira gotov beton do mlaznice. Ako se koriste betonske pumpe,
energiju prskanja daje komprimirani zrak koji se dodaje na mlaznici.

Slika XXX Mlaznica kod mokrog postupka

Slika XXX Pravila ispravnog prskanja mlaznog betona

Beton
Komprimirani
zrak
Aditiv
Koriste se dvije osnovne tehnike:

vlana mjeavina se dovodi na
mjesto ugradnje zranim
transportom
vlana mjeavina se dovodi na
mjesto ugradnje pumpama za
beton
Kut prskanja
Ispravno
Neispravno
Ekstremni
odskok
Visoki
odskok
Niski odskok
15

Armiranje mlazneg betona

Primarna podgrada se aktivira tek nakon odreene deformacije tunelskog otvora. Zbog toga podgrada
mora biti duktilna (ductile). Nearmirani mlazni beton je krti materijal i njegovo deformiranje za
posljedicu ima krti lom (nagli gubitak vrstoe). Da bi se poboljala prilagodljivost mlaznog betona
deformacijama tunelskog otvora, on se mora armirati.

Slika XXX Ponaanje armiranog i nearmiranog betona

Mlazni beton armiran ianim pletivom ili varenim elinim mreama

Uobiajeno se mlazni beton armira varenim elinim mreama (weld mesh) i ianim pletivom (chainlink
mesh).

Slika XXX Varena elina mrea i iano pletivo

Nearmirani beton
Krti materijal (brittle)
Armirani beton
Duktilni materijal (ductile)

Prednosti ianih pletiva:
lagano se prilagoivaju neravnoj povrini iskopa, pa je potronja betona manja

Nedostataci ianih pletiva:
beton teko prolazi kroz mreu pa je slab kontakt betona i stijene,
deformiraju se pod teinom svjeeg betona.

Prednosti varenih mrea:
openito su idealne za armiranje mlaznog betona,
beton bez problema prolazi kroz njih tako da se ostvaruje dobar kontakt sa stijenom.

Nedostataci varenih mrea:
teko se prilagoivaju neravnoj povrini iskopa pa je potronja betona vea

Mikroarmirani mlazni beton

Klasino se mlazni beton armira s armaturnim mreama (varenim ili pletenim). Ranih 70 rade se prvi
pokusi s armiranjem betona elinim vlaknima (sfrs- steel fibre reinforced concrete). Od tada se
mikroarmirani beton koristi i u podzemlju i na povrini kao zamjena za eline varene mree i iana
pletiva. Mikrovlakna mogu biti i plastina (polipropilenska). Za ugradnju mikroarmiranog mlaznog
betona koriste se i suhi i mokri postupak.

Slika XXX elina mikrovlakna i beton pripremljen za ugradnju

17

Tablica xxx Usporedba suhog i mokrog postupka
Faktor Suhi postupak Mokri postupak
Oprema
Manja investicija
Relativno jednostavno odravanje
Manje opreme na terenu
Do 60% manja potronja zraka
Mjeavina
Spravlja se na licu mjesta ili u betonari
U uvjetima visoke vlanosti ne moe se daleko
transportirati
Ne moe se koristiti vlaan agregat
Mjeanje u betonari
Prihvatljiv vlaan agregat
Kapacitet Rijetko pree 5 m
3
na sat 2-10 m
3
na sat uz uprabu runih mlaznica
Odskok 15-40% od vertikalnog zida 20-50% iz kalote
Manji odskok. s korektnom mjeavinom.
moe biti manji od 10%
Kvalitet
Visoka vrstoa zbog malog vodocementnog faktora
Loija homogenost kvalitete
Teko se postiu visoke vrstoe zbog
visokog vodocementnog faktora
Kvaliteta homogenija
Brzina
prskanja
Visoka: bolja adhezija; lake se nanosi na kalotu Openito adekvatna za podzemne radove
Aditivi Prainasti, dodaju se suhoj mjeavini Openito su teni
Praina
Puno praine. moe se smanjiti uporabom polu-
mokrog postupka (5-15% vlage)
Vrlo malo praine. Dobra vidljivost
Ne postoji problem laminacije zbog
praine

Slika XXX Ugradnja mlaznog betona u tunelu i na kosini

Na koji e nain mlazni beton sudjeluje u stabiliziranju stijenske mase (kao elemenat armiranja ili kao
elemenat podgraivanja) ovisi o njegovoj debljini. Tanka ljuska nearmiranog mlaznog betona (naprimjer
100 mm) nije sposobna preuzeti velika radijalna optereenja bez loma te ne moe imati ulogu
konstruktivnog elementa podgraivanja (structural support). Meutim , ona e sprijeiti pokretanje
manjih blokova u iskop te tako dovesti stijensku masu u stanje prostornog naprezanja. Kako stijenska
Godar-E-Landar u Iranu (1993)

masa u troosnom stanju naprezanja ima znatno veu vrstou od one u jednoosnom, malzni beton e
efektivno poveati vrstou stijenske mase. Na taj e nain mlazni beton postati elementom armiranja
stijenske mase (reinforcement). Da bi mlazni beton imao funkciju podgradnog elementa (structural
support) morao bi imati odgovarajuu debljinu.

Djelovanje sustava za armiranje koji se sastoji o stijenskih sidara i ljuske mlaznog betona je koncepcijski
analogno djelovanju bica na kotau bicikla. Kada biciklist optereti kota, silu koja je posljedica njegove
teine preuzimaju samo vlano optereene bice (bice iznad osovine kotaa). Tanke bice ne mogu
preuzeti bilo koje tlano naprezanje. Alternativa je kota sa bicama koje imaju znaajnu tlanu vrstou,
kao to je to sluaj kod teretnih vozila (u ovom sluaju optereenje prezimaju bice ispod osovine
koata). U ovom sluaju kota teretnih vozila analogan je tekoj betonskoj oblozi koja djeluje kao
podgrada (support). .

Slika XXX Analogija armiranja (reinforcement) i podupiranja (support) sa kotaima bicikla i tekog
vozila

Armiranje stijenske mase:
sidra (optereena vlano)
mlazni beton
Podupiranje (support):
teka betonska obloga
(optereena tlano)
19

12.5 elini lukovi

elini lukovi (steel arches or steel sets) se koriste u tekim geolokim uvjetima kada je potrebno postii
veliku nosivost podgrade. Segmenti luka povezani su bravama u cjeloviti luk koji prati konturu iskopa.
Brave se mogu izvesti kao popustljive to e za posljedicu imati duktilno ponaanje luka.

elini se lukovi izvode kao:

elini nosai razliitih poprenih presjeka (U, I, zvonasti i sl.) (puni profil),
reetkasti elini lukovi (.

Puni elini profili kod veih tunela (kao to su cestovni, eljezniki i sl.) ne mogu se smatrati elementom
podgrade koja podupire tunel. Zbo svoje vitkosti, ove lukove treba smatrati jednim elementom u sustavu
koji ine: armirani mlazni beton i sidara.

Reetkasti elini lukovi ispunjeni mlaznim betonom, imaju znatno vei popreni presjek pa im je i
nosivost vea od elinih lukova punog profila.

Slika XXX Zazori u mlaznom betonu i popustljive brave na elinim lukovima

R
a
d
i
j
a
l
n
i

t
l
a
k

p
p
o
d
g
r
a
d
e

p
i

Radijalni pomak u
stijenske mase
popustljive podgrade

Slika XXX Puni i reetkasti elini lukovi

12.6 Cjevni kiobran

Cijevni se kiobran ugrauje u neiskopani dio tunela te se tako oblikuje zatitna kupola prije iskopa
tunela.

Ovisno o geotehnikim uvjetima i stupnju rizika u odnosu na doputeno slijeganje povrine terena,
primjenjuju se razliite tehnike formiranja kiobrana:

kiobran formiraju eline cijevi kroz koje se injektira stijenska masa u okolini cijevi (spiling
method),
pobijanjem cijevi velikog promjera ili iskopom niza mikrotunela (pipe roof method),
kiobran se oblikuje jet-grouting postupkom.

Slika XXX Iskop pod zatitom cijevnog kiobrana

Vereina Nord, vicarsaka, eljeznicki tunel.
L=19.052 m, Nadsloj 1200 m

Reetkasti elini lukovi
Javorova Kosa, 2000.
Napredovanje
iskopa
eline cijevi promjera
80-200 mm
neiskopani dio tunela
21

Slika XXX Ugradnja cijevnog kiobrana u tunelu Sv. Marko (autocesta Rijeka-Zagreb)

12.7 Prekoprofilski iskop

U tekim geotehnikim uvjetima mogu se oekivati veliki radijalni pomaci tunela te postoji opasnost da
primarna podgrada (mlazni beton) ue u prostor koji je predvien za sekundarnu betonsku oblogu. Da se
to nebi desilo, esto se promjer iskopa tunela poveava za oekivani radijalni pomak. Ovim pomacima
treba prilagoditi konstrukciju sidara i armiranog mlaznog betona. Slika XXX prikazuje sidro sa
popustljivom glavom. U mlaznom se betonu ostavljaju uzduni prorzi koji se zatvaraju tijekom radijalog
deformiranja tunela.

Slika XXX Planirani prekoprofilski iskop koji doputa radijalni pomak podgrade (u)

Slika XXX prikazuje projektirani prekoprofilski iskop od 70 cm u tunelu St. Gothard (vicarska).
u
Svijetli profil tunela
Sekundarna podgrada
Tunel Sv. Marko

Slika XXX Podgrada u tunelu St. Gothard prilagoena oekivanom pomaku od 70 cm

12.8 Rjenik

Forepoling- Driving forepoles (pointed boards or steel rods) ahead of the excavation, usually over the
last set erected, to furnish temporary overhead protection while installing the next set
Support-Structure or structural feature built into an underground opening for maintaining its stability
(ISRM, 1975).
Primary lining-The lining first placed inside a tunnel or shaft, usually used to support the excavation.
The primary lining may be of wood or steel sets with steel or wood lagging or rock bolts and
shotcrete (ISRM, 1975).
Secondary lining-The second-placed, or permanent, structural lining of a tunnel which may be of
concrete, steel or masonry (ISRM, 1975).
Ground-arch-The theoretical stable rock arch that develops some distance back from the surface of the
opening and supports the opening(ISRM, 1975).
Yielding arch-Type of support of arch shape the joints of which deform plastically beyond a certain
critical load, i.e., continue to deform without increasing their resistance (ISRM, 1975).
Armiranje stijenske mase (rock reinforcement)-Ugradnja stijenskih sidara ili kablova u stijensku masu
kako bi joj se poveala krutost i vrstoa to e joj omoguiti samonosivost
Podupiranje stijene (rock support) Postavljanje elemenata konstrukcije na konturi iskopa koji e
sprijeiti (ograniiti) pomake stijenske mase u iskop (betonska obloga, elini lukovi i drugi tipovi
konstrukcija u tunelogradnji)
Rock anchor-A steel rod or cable installed in a hole in rock; in principle same as rock bolt, but generally
used for rods longer than about four meters (ISRM, 1975).
Rock bolt-A steel rod placed in a hole drilled in rock used to tie the rock together. One end of the rod is
firmly anchored in the hole by means of a mechanical device and/or grout, and the threaded
projecting end is equipped with a nut and plate which bears against the rock surface. The rod can
be pretensioned (ISRM, 1975).
Rockbolts generally consist of plain steel rods with a mechanical anchor at one end and a face
plate and nut at the other. They are always tensioned after installation (Hoek, 2003)
GOTHARD BASE TUNNEL
eljezniki tunel
Nova alpska transverzala
Duljina tunela: 57 km
Beton
1,20 m
Mlazni beton
0,55 m
Prekoprofilski iskop 0,70
m
Svijetli profil tunela
elini lukovi
TH 44/70
na razmaku 0,33 m
Sidra 12 m
24 kom/m
23

Dowels or anchor bars generally consist of deformed steel bars which are grouted into the rock.
Tensioning is not possible and the load in the dowels is generated bymovements in the
rock mass (Hoek, 2003).
Groutable rock boltsrock bolts with hollow cores or with tubes adapted to the periphery of the bolts
and extending to the bottom of the bolts to facilitate filling the holes surrounding the bolts with
grout (ASTM D 653).

12.9 Literatura

Vandewale, M., (1990), Tunnelling the World, N.V.Bekaret S.A, 229 p.
Stillobrg, B., (1994) Rock Bolting, Second edition, Trans Tech Publications, 145 p.
Unwin (Publishers) Ltd, 527 (p. 260-291)
Hoek, E., (2003) Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/

Normiranje

Europske norme:

EN 1537 Execution of special geotechnical work-Ground anchors
EN 1538 Execution of special geotechnical work-Diaphragm walls
prEN 12715 Final draft Execution of special geotechnical work-Grouting
prEN 12716 Execution of special geotechnical work-Jet Grouting

Britanske norme:
BS 8081 : 1989 Ground anchorages

Ivan Vrkljan

13 Principi i tehnike iskopa

Iskop podzemnih prostora vri se razaranjem stijene za to se koriste
razliite tehnike. Danas se najee koriste klasine metode iskopa
(miniranje) i iskop strojevima razliitih konstrukcija. Prikazani su osnovni
principi modernih tehnika miniranja kao i osnovni elementi strojeva
razliiitih konstrukcija i namjena. Prikazane su i neke druge tehnike koje se
koriste u posebnim prilikama.

13-Principi i tehnike iskopa-sigurnosna kopija.doc

13 Inenjerska mehanika stijena 2

13 Principi i tehnike iskopa

13.1 Uvod................................................................................................................................. 3
13.2 Miniranje .......................................................................................................................... 3
13.2.1.1 Prespliting (pre-split) metoda.................................................................................. 6
13.2.1.2 Glatko miniranja (smooth-wall blasting).................................................................. 8
13.3 Strojni iskop (Tunnel-Boring Machines)............................................................................ 10
13.3.1 Strojevi za ikop u punom profilu(krtice) (Full face tunnel boring machines) ................ 16
13.3.1.1 Strojevi za iskop vrste stijenske mase .................................................................. 17
13.3.1.2 Strojni iskop u tekim geolokim uvjetima (Machine drive in loose ground) ............ 22
13.3.1.2.1 Hidrotit ....................................................................................................... 22
13.3.1.2.2 tit kod kojega iskopano tlo slui za stabiliziranje ela iskopa (EPB-Earth
Pressure Balanced shield) ................................................................................................. 24
13.3.1.2.3 tit za iskop razliitih geolokih formacija (Mixed Face Shields or Mixshield).. 26
13.3.2 Strojevi s pokretnom glavom (partial face tunnel boring machines; roadheader) ........... 27
13.3.2.1 Glodai (roadheader or tunnel miner) .................................................................... 27
13.3.2.2 Strojevi sa diskovima na pokretnoj glavi (mobile tunneller) .................................... 28
13.3.3 Raise borer .............................................................................................................. 29
13.3.4 Blind shaft borer (buenje) ....................................................................................... 29
13.4 Iskop rezanjem stijena (chain saw machines) ..................................................................... 30
13.5 Iskop hidraulikim ekiima i hidraulikim lopatama ......................................................... 30
13.6 Iskop bagerima ................................................................................................................ 31
13.7 Hidrauliko razaranje stijena (splitting) ............................................................................. 32
13.8 Koritenje ekspanzivnih materijala za razaranje stijena (non explosive demolition) .............. 34
13.9 Klasifikacije stijenskih masa s obzirom na mogunost kopanja ........................................... 35
13.9.1 Regulativa u graevinskoj praksi .............................................................................. 36
13.9.2 Svojstva stijene i stijenske mase bitna za procjenu mogunosti kopanja....................... 36
13.9.3 Klasifikacijski sustavi .............................................................................................. 38
13.10 Literatura .................................................................................................................... 40

Principi i tehnike iskopa 3

13.1 Uvod

Tehnike koje se primjenjuju za razaranje stijena radi oblikovanja podzemnih prostora, bitno se razlikuju
od tehnika za razaranje stijena sa svrhom dobivanja mineralnih sirovina ili lomljenog kamena u
kamanolomima. Kod izgradnje podzemnih prostora primjenjene tehnike iskopa moraju im manje otetiti
stijensku masu u okolini iskopanog prostora dok kod masovnog iskopa to nije toliko bitan zahtjev. Pod
klasinim se metodama iskopa obino podrazumjevavaju tehnike miniranja. Pored klasinih metoda, za
iskop se koriste strojevi razliitih konstrukcija kao i razne druge tehnike.

Slika XXX Razliite tehnike iskopa tunela

13.2 Miniranje

Miniranje stijenske mase obavlja se uglavnom za potrebe:

razlamanja stijene ili rudnog tijela (masovna miniranja radi eksploatacije rudaa ili stijenske mase
kako bi se dobio materijala za gradnju),
kreiranja podzemnog ili povrinskog prostora (tuneli, usjeci i zasjeci, temeljenje i slino).

Filozofija i tehnike miniranja za ove dvije potrebe su potuno razliite. U prvom sluaju se nastoji dobiti
im vea koliina miniranog materijala uz im manji troak. Pri tome se najee postavlja uvjet
odgovarajueg granulometrijskog sastava razlomljene stijene.

U rudarstvu se ova dva pristupa vrlo esto javljaju zajedno. Na primjer, u dnevnim se kopovima prvi
pristup koristi sve dok se iskop ne priblii zavrnoj konturi. Dok se minira sredinji dio rudnog tijela nije
presudan faktor ouvanje kvalitete stijenske mase u neminiranoj zoni jer se radi o privremenoj konturi
ikopa. Kada se eksploatacija priblii zavrnoj konturi, koliina miniranog materijala prestaje biti

Miniranjem i glodaima moe se postii
proizvoljan oblik poprenog presjeka

Strojevima za iskop u punom profilu moe se
dobiti kruni i eliptini popreni presjek tunela

presudna i panju treba posvetiti ouvanju kvalitete stijenske mase koja mora osigurati dugotrajnu
stabilnost stiejnske mase.

Kada se miniranje obavlja u blizini povrine, esto se pojavljuje problem zatite okolia. Miniranje u
blizini postojeih zgrada, tunela u eksploataciji, naftovoda, plinovoda, vodovoda i slino, ne smije otetiti
iste. U ovom sluaju se uinkovitost miniranja smanjuje a trokovi rastu. Utjecaj miniranja na okoli
podrazumjeva ogranienja sljedeih efekata miniranja:

vibracije koje mogu otetiti postojee graevine,
tete koje uzrokukju letei fragmenti stijene,
buka se mora svesti na doputenu mjeru,
koliina praine se mora svesti na doputenu mjeru.

Miniranje podrazumjeva sljedee radnje:

Buenje minskih buotina udarnim ili udarno-rotacionim buenjem,
punjenje minskih buotina eksplozivom i nihovo povezivanje detonatorima radi inicijacije
paljenja sa projektiranim vremenskim pomakom,
paljenje (detoniranje) eksplozivnog punjenja.

13.2.1 Miniranje radi stvaranja povrinskih i podzemnih prostora

Miniranje kod podzemnih gradnji je alat za rezanje a ne bombaka operacija
(Svanholm at al.,1977. u Singh i Goal, 1999, p. 207)

U graevinarstvu se miniranje najee koristi sa svrhom stvaranja podzemnih prostora, usjeka i zasjeka
na trasama prometnica, graevnih jama, pri temeljenju zgrada i slino. Iako se i ovdje tei im boljoj
uinkovitosti, glavna se briga posveuje:

im manjem oteenju stijenske mase u zidovima iskopa,
postizanju konture iskopa koja je im blie projektiranoj (im manji prekoprofilski iskop
(overbreak) i neminirani dio koji je trebao biti uklonjen (underbreak).


Slika XXX (a) Runo buenje ekiima i dlijetom; (b) Stroj na tranicama za buenje u eljeznikom
tunelu Gothard (vicarska, L=14 900 m, 1882); (d) Strojno buenje sa tri builice na jednoj razupori u
eljeznikom tunelu Simplon (vicarska-Italija, L=19 089 m, dvije tunelske cijevi, 1906)

Slika XXX (a) Povezivanje minskih buotina detonirajuim tapinom (b) Iskop punog profila tunela
miniranjem u kvalitetnoj stijenskoj masi

Slika XXX Prva miniranja u tunelu Mala Kapela (Sjeverna strana, 2002)

Kako bi se ostvarila im pravilnija kontura iskopa sa minimalnom oteenjem stijenske mase u zidovima
iskopa, danas se uglavnom koriste dvije tehnike miniranja koje se jdnim imenom nazivaju konturnim
miniranjem (contour blasting):

prespliting (pre-split) metoda,
glatko miniranja (smooth-wall blasting).

13.2.1.1 Prespliting (pre-split) metoda

Kada se miniranje obavlja na povrini ili blizu povrine terena, obino se koristi tehnika prethodnog
stvaranja pukotine po projektiranoj konturi iskopa. Ova je metoda poznata kao prespliting (pre-split)
metoda. Osnovna karakteristika ove metode je da se u prvoj fazi miniranja stvori pukotina po konturi
projektirane plohe iskopa a nakon toga se, sa vremenskim pomakom koji se mjeri milisekundama, minira
ostali dio stijenske mase. Na ovaj se nain stijenska masa koja ostaje iza plohe iskopa izolira od
negativnog utjecaja masovnog miniranja.

Konturne buotine se izvode na malom razmaku a koliina eksploziva treba biti dovoljna samo za
stvaranje pokotine koja e buotine povezati. Ove minske buotine nisu predviene za fragmentiranje
stijenske mase. Nakon to je konturna pukotina stvorena, aktivira se glavno minsko punjenje sa svrhom
fragmentiranja stijenske mase. Pri tome se udarni valovi reflektiraju od prethodno stvorene konturne
pukotine a takoer dolazi do disipacije tlaka u plinovima koji su posljedica eksplozije. Na taj nain
masovno miniranje (bulk blast), ima mali uinak na stijenu iza konturne pukotine (slika 11.4). Za
stabilnost kosine je naroito bitno da stijenska masa bude im manje poremeena miniranjem. Na taj se
nain znaajno smanjuju trokovi odravanja.


Slika XXX Osnovni princip prespliting tehnike miniranja

Za uspjeno prespliting miniranje treba ispuniti slijedee uvjete:

Konturne buotine moraju biti paralelne i u ravnini projektiranoj zavrne plohe iskopa
Konturne buotine moraju biti na malom razmaku. Razmak buotina ne smije biti vei od
desetostrukog promjera buotine
Buotine moraju biti napunjene s manjom koliinom eksploziva i eksplozivno punjenje ne smije
dolaziti u dodir s zidovima buotine (decoupled) ime e se lokalna raspdanje u prah
(pulverization) svesti an minimuma a efekt plinova pod tlakom e biti maksimalan.
Sve se konturne buotine detoniraju istovremeno to e imati maksimalni uinak na stvaranje
konturne pukotine
Osigurati kvalitno buenje (pravilna dubina i nagib buotina ime e se ostvariti uvjet njihove
paralalnosti u ravnini konture iskopa
Konturne buotine koje se prve detoniraju radi
stvaranja pukotine po projektiranoj konturi iskopa.
Ove su buotine na manjem razmaku, manjeg su
promjera i sa manjom koliinom eksplpziva u
odnosu na ostale.
Ove su buotine ne veem razmaku, s
veom koliinom eksploziva. Pale se
nakon to su konturne mine stvorile
konturnu pukotinu.
Presjek
Tlocrt
Konturna pukotina Stijenska masa fragmentirana
nakon stvaranja konturne pukotine

Pored toga treba voditi rauna i o slijedeem:

Konturne buotine moraju biti dovoljno udaljene od slobodne povrine terena kako se konturno
miniranje nebi pretvorilo u masovno miniranje. Energija konturnih mina mora biti potroena
samo na stvaranje pukotine.
Diskontinuiteti u stijenskoj masi utjeu na postignutu ravnost iskopane plohe (slika XXX). Ako
su diskontinuiteti skoro okomiti na ravninu konturnih buotina, njihov utjecaj na ravnost plphe
iskopa biti e zanemariv.
Orijentacija glavnih in situ naprezanja u odnosu na ravninu konturnih buotina, takoer utjee na
efikasno formiranje konturne pukotine jer stijena ima tendenciju pucanja okomito na pravac
najmanjih glavnih naprezanja. Ako su in situ naprazanja dovoljno velika i ako je pravac
najmanjih glavnih naprazanja u ravnini konturnih buotina, prespliting miniranje nee biti
efikasno.

Slika XXX (a) i (b) Utjecaj orijentacije diskontinuitata u odnosu na konturu iskopa na ravnost konturne
plohe; (c) Utjecaj orijentacije glavnih in situ naprezanja na efikasnost prespliting miniranja

Ova se metoda openito ne koristi za miniranje u podzemlju.

13.2.1.2 Glatko miniranja (smooth-wall blasting)

Glatko miniranje razvijeno je u vedskoj 1950-tih i 60-tih.

U prethodnom su poglavlju prikazane prednosti prespliting metode miniranja te je naglaeno da se ova
tehnika uglavnom koristi pri miniranju blizu povrine terena. Tehnika prespliting miniranja nije openito
primjenjiva u podzemnim iskopima zbog in situ polja naprazanja. Meutim, polje naprazanja koje
ograniava uporabu prespliting tehnike, moe se vrlo korisno iskoristiti u drugoj specijalnoj tehnici
miniranja poznatoj kao glatko miniranje (smoothwall blasting or post-splitting).

Slika 11.6 prikazuje osnovni princip glatkog miniranja na primjeru iskopa tunela krunog poprenog
presjeka. U prvoj se fazi minira vei dio tunela grubim miniranjem (centralni iskop) to e za posljedicu
imati pojavu visokih tangencijalnih naprezanja na projektiranoj konturi tunela. Tangencijalno naprezanje
3

predstavlja vee glavno naprezanje jer su radijalna naprezanja gotovo zanemariva. Ako se podsjetimo da
se kod prespliting tehnike miniranja, pukotina otvara u ravnini najveih glavnih naprezanja, dolazimo do
osnovne filozofije glatkog miniranja: superponiranja utjecaja efekta miniranja i povoljne orijentacije
glavnih naprezanja.

Tehnika glatkog miniranja, kao i prespliting, temelji se na dvostrukom miniranju, samo je redoslijed
inverzan. Treba naglasiti da se vremenski pomak ove dvije faze miniranja mjeri u milisekundama.

Slika XXX Princip glatkog miniranja an primjeru iskopa tunela krunog poprenog presjeka

Za uspjeno glatko miniranje treba ispuniti sve uvjete izvoenja konturnih buotina koji su navedeni za
prespliting miniranje.

Slika XXX Jasni tragovi minskih buotina, govore o kvalitenom miniranju ali i o kvalitetnoj stijenskoj
masi

Tangencijalno naprezanje je na konturi
iskopa najvee glavno naprezanje
Kontura
iskopa
tunela
Centralni iskop
formiran
grubim
miniranjem
Konturne buotine
koje se detoniraju
nakon miniranja
centralnog dijela

13.3 Strojni iskop (Tunnel-Boring Machines)

Izraz Tunnel Boring Machine (TBM) u literaturi se koristi na razliite naine.

TBM Oznaava sve strojeve koji se koriste za iskop tunala bez obzira radi li se o strojevima za iskop u
punom profilu tunela ili strojevima s pokretnom glavom
TBM Oznaava strojeve za iskop tunela u punom profilu u svim geolokim formacijama
TBM Oznaava strojeve za iskop u punom profilu koji se koriste samo u stijenskoj masi

Ovisno o konstrukciji, strojevi se dijele na:

Strojevi za iskop u punom profilu (krtice) (Full face tunnel boring machines)
Strojevi s pokretnom glavom (Partial face tunnel boring machines)
Blind shaft borer (buenje)
Raise borer (buenje perma gore)

Slika XXX (a) Stroj za iskop tunela u punom profilu; (b) Stroj sa pokretnom glavom; (c) raise borer; (d)
blind shaft borer

Ovisno o tome koristi li se ili ne koristi tit, strojevi se djele na:

strojevi sa titom (shield TBM),
strojevi bez tita.

Ovisno o materijalu u kojem se tunel kopa, strojevi se mogu podjeliti u dvije skupine:

strojevi za iskop stijena (rock machines),
Strojevi za iskop u tlu (soft ground machines).

Tablica XXX Klasifikacija strojeva za iskop tunela (AITES / ITA Working Group No.14)

Tablica XXX Usporedba razliitih tipova strojeva velikih promejra (Barla, Pelizza)


Slika XXX (a) Stroj sa titom i stroj bez tita

to je zapravo tit?

tit je elini cilindar koji ima promjer tunela i pod ijom se zatitom vri iskop. Koristi se za iskop
tunale u tekim geotehnikim uvjetima kada je teko osigurati stabilnost nepodgraenog tunela (ela,
kalote, bokova). tit se u tunelogradnji prvi puta koristio za prolaz ispod rijeke Thames u Londonu 1823.
godine (tit je patentirao Brunel 1818). Ovaj prvi tit imao je kvadratian popreni presjek. Ve je na
projektu Tower Subway 1869, koriten tit krunog poprenog presjeka i ovaj tit predstavlja prototip
dananjeg tita (Konda, xxx).

Gotovo redovito, konana se obloga tunela ugrauje ispod tita tako da je materijal u kojem se kopa tunel
vidljiv iskljuivo na elu tunela. Kod cestovnih i eljeznikih tunela, obloga se sastoji od prefabriciranih
betonskih elemenata dok kod mikrotunela obloga moe biti od betona koji se ugrauju na licu mjesta po
principima klizne oplate.

Princip iskopa tunela pod zatitom tita prikazan je na slici XXX. Kao to e se vidjeti, za iskop pod
zatitom tita koriste se sve metode strojnog i runog iskopa osim metoda masovnog miniranja (moe se
koristiti miniranje za sekundarno drobljenje pojedinanih blokova stijene koja se nae u tlu koje se kopa).

tit

Slika XXX Princip iskopa tunela pod zatitom tita

tit moe biti:

otvoren (open type shields),
zatvoren (closed shield).

Pod otvorenim se titom podrazumjeva tit koji je otvoren prema elu iskopa. Iskop se kod ovih titova
vri runo ili strojno (glodai, bageri, sekundarno miniranje i slino). Ako se pojavi problem prodora
podzemne vode, izvodi se tzv. tit sa komprimiranim zrakom (compressed air shield). Ovaj tit radi na
istom principu kao i kesoni za iskop temelja ispod nivoa podzemne vode. Otvoreni titovi esto imaju
eline ploe za podupiranje ela iskopa kada je elo nestabilno.

Kazalo:
1- elo iskopa
2-tit
3-Hidraulika za potiskivanje tita
4- Segmenti betonski obloge
5-Pumpani mort

Napomene:
Ako se radi o vrlo loem tlu, pumpani
mort nije potreban jer samo tlo u
kojem kopamo pupuni prostor koji
ostane nakon klizanja tita.
1
2
3
4
5
Napredovanje iskopa prati klizanje tita
za irinu jednog betonskog segmenta.
tit potiskuju snane hidraulike pree
koje se nalaze izmeu keline
konstrukcije tita i betonske obloge.
Umetanje novih segmnenata obloge
pod zatitom tita.

Nakon to hidraulike pree
oslobode prostor, ugrauju se
segmenti betonske obloge.

Kod otvorenih se titova stabilnost ela postie jednom od sljedeih mjera:

zrakom pod tlakom,
metalnim ploama,
ostavljanjem rampe.

Slika xxx Otvoreni titovi razliite izvedbe

Otvoreni tit s rotirajuim teleskopskim
glodaima i ploama za stabiliziranje ela.
Proizvoa: Alpine
Iskop pod zatitom otvorenog tita. Stabilnost ela osigurava
komprimirani zrak (Compressed air shield). Les Vignes tunel
(1993-1995). Prospekt tvrke Herrenknecht

Kombinirana metoda iskopa pod otvorenim titom
(gloda, bager)
Olympia 2004 Athen. Prospekt tvrtke Herrenknecht

Zatvoreni se tit koristi iskljuivo sa strojevima za iskop tunela u punom profilu. Tada je tit sastavni dio
konstrukcije stroja. Na elu tita se nalazi rotirajua rezna glava koja vri iskop. Stabilnost ela se obino
osigurava bentonitnom suspenzijom koja popunjava prostor rezne glave ili u posebnim sluajevima samo
iskopano osigurava stabilnost ela (EPB-Earth Pressure Balance).

Slika xxx Zatvoreni tit

Slika xxx Betonska obloga tunela oblikovana na licu mjesta (princip klizne oplate)

Slika xxx Obloga od prefabriciranih elemenata

Zatvoreni tit za iskop tunela u punom profilu D=14,87
m Groene Hart Tunnel, Nizozemska; eljeznica
Amsterdam-Rotterdam
L=7.176 m, Proboj: 17.01.2004. WT JanuaryFebruary 2004
Masa stroja: 1.900 t., duljina 120 m NFM tehnologies of
France (Wirth group)
Jednoslojna obloga je od pumpanog betona

Hochtief System-Putzmeister-1 Razvoj poeo 1985 sa komponentama
Putzmeister. Koriten na projektima: Lyon, Freundstein, Essen, Milan, Japan


13.3.1 Strojevi za ikop u punom profilu(krtice) (Full face tunnel boring machines)

Stroj za iskop tunela u punom profilu koristio se pri prvom pokuaju izgradnje tunela ispod La Mansha
1882. godine. Tada je pod vodstvom direktora Col. F. Beaumonta, kompanija Submarine Continental
Railway company, iskopala 1,5 km tunela sa engleske strane. Projekt je naputen jer oito u to vrijeme
nisu bili rijeivi mogi problemi na koje su graditelji naili a da ih na poetku nisu bili svjesni

U posljednjih 20 godina izgradnja tunela strojevima za iskop punog profila doivjela je enorman razvoj.
Izgradnja podzemnih eljeznica te cestovnih i eljeznikih tunela dala je snaan poticaj razvoju strojeva.
Channel Tunnel izmeu Engleske i Francuske, Rail 2000. u vicarskoj, Trans Tokyo Bay Highway u
Japanu i tuneli ispod rijeke Elbe u Njemakoj, najvei su meu brojnim velikim projektima.

Strojevi za iskop u punom profilu mogu napredovati 150 m na dan, 500 m na tjedan , 2 km na mjesec ili
ak 15 km na godinu. Meutim nepredvieni teki geoloki uvjeti mogu zaustaviti napredovanje stroja u
dugom vremenskom periodu (vie mjeseci do godinu dana). Na projektu Madrid M30, postignut je uinak
Herrenknecht strojem od 500 m na mjesec.
Trenutno najvei stroj za iskop tunela u punom profilu je stroj njemake tvrtke Herenknecht promjera
15,43 m koji radi na iskopu tunela duljine 9 km koji povezuje otoke Changxing i Pudong u Kini.

Obino se misli da stroj za iskop tunala u punom profilu moe kopati samo tunel krunog poprenog
presjeka. Meutim, koriste se i strojevi koji kopaju eliptini popreni presjek, kod kojih rezna glava nije
okomita na os stroja. Takoer kombinacijom vie strojeva u jednu cijelinu, dobiju se razliiti oblici
poprenog presjeka tunela.

Slika xxx Spajanjem vie strojeva mogu se dobiti razliiti oblici poprenog presjeka iskopa (multi-
circular face shield tunnel)


Slika XXX Stroj za iskop eliptinog poprenog presjeka tunela

Klasifikacija strojeva za iskop tunela u punom profilu

Strojevi ovog tipa kosiste se u izrazito vrstim eruptivnim stijenama a iso tako i u talozima jezera mora i
rijeka gdje se tlo sastoji od potpuno saturiranog materijala niske vrstoe sa uklopcima koreijenja,
stijenskih blokova i slino.

Konstrukcija stroja ovisi o geolokim, geotehnikim i hidrogeolokim uvjetima u tlu. Iako su proizvedeni
i strojevi za iskop tunela u razliitim geolokim formacijama, zadovoljavajua ekonominost i
uinkovitost stroja moe se postii jedino ako se konstrukcija stroja prilagodi uvjetima na konkretnoj
lokaciji. Donja tablica prikazuje podjelu strojeva u 4 kategorije ovisno o vrstu tla koje se kopa.

Medij u kojem se kopa Vrsta tita
Stijena tit za iskop stijenske mase (Rock mass shield)
Glina i prah, pijesak, ljunak
tit kod koga se elo iskopa stabilizira bentonitnom
suspenzijoM (Slury Shield)
Glina i prah
tit kod koga iskopano tlo slui za stabiliziranje ela iskopa
(EPB-Earth Pressure Balanced Shield)
Sve vrste tla (sa blokovima stijene) tit za iskop razliitih geolokih formacija (Mixed Face Shield)

13.3.1.1 Strojevi za iskop vrste stijenske mase

Za iskop vrste stijene koriste se strojevi sa ili bez tita, to ovisi o geotehnikim svojstvima stijenske
mase. Kod ove vrste strojeva kritina aktivnost je-iskop (razaranje stijene). Stabilnost iskopa je manji
problem.

Razaranje stijene postie se rotacijom glave stroja na kojoj se nalaze diskovi. Reakcija potisnoj sili
ostvaruje se preko razupiraa koji kontakt sa stijenom ostvaruju u bokovima tunela. Za stabiliziranje
konture iskopa tunela koriste se identine mjera kao i u sluaju iskopa tunela klasinom metodom
(stijenska sidra, armirani mlazni beton i slino). Slika XXX prikazuje jedan radni ciklus ovog tipa stroja:

Ovisno o kvaliteti stijenske mase strojevi za iskop stijena s dijele u dvije skupine:

strojevi bez tita
strojevi sa jednim titom (single shield) ili sa dva tita (double shield)

Strojevi bez tita se koriste u kompaktnoj stijenskoj masi gdje stabilnost iskopa nije upitna. Za uvrenje
potencijalno nestabilnih klinova koriste se stijenska sidra.

Strojevi sa titom koriste se u intenzivno ispucaloj stijenskoj masi. U ovom sluaju tit osigurava sigurne
radne uvjete. U ovim se uvjetima podgrada tunela obino sastoji od prefabriciranih betonskih elemenata
koji se ugrauju pod titom. Dvostruki tit se sastoji od dva tita izmeu kojih se nalazi jo jedan tit
manjeg promjera koji ulazi u ova dva (zapravo se dvostruki tit sastoji od tri tita). Ova konstrukcija
doputa teleskopsko poveanje i smanjenje duljine tita to ubrzava proces gradnje

Slika XXX Stroj bez tita za iskop tunela u punom profilu (proizvoa: Herenknecht). Koncentrini
krugovi su tragovi razaranja stijene i predstavljaju putanju diskova pri rotaciji rezne glave.
Vrlo vrste stijene i stijene koje sadre minerale visoke tvrdoe, znatno e poveati troenje diskova na
reznoj glavi to e za posljedicu imati velike trokove i smanjeno napredovanje.

Slika XXX Jedan radni ciklus stroja bez tita za iskop tunela u vrstoj stijenskoj masi

Slika XXX Iskop strojem bez tita

Poetno stanje
Iskop
Nosai stroja uvueni
Zavren jedan ciklus iskopa
Nosai stroja izvueni
Skupljanje elemenata za razupiranje
Povlaenje tijela stroja naprijed
Nosai stroja izvueni
Izvlaenje elemenata za razupiranje
Razupiranje
Iskop vrste stijenske mase strojem bez tita. Vidi se
idealan oblik iskopa i sidra koja slue sa stabilizaciju
potencijalnih klinova

Lesotho projekt

Slika XXX Iskop u vrlo kvalitetnoj stijenskoj masi koja je stabilna bez osiguranja. Jasno se vidi rasjed
(prospekt tvrtke Kawasaki)

Idelan iskop strojem krije opasnost prikrivanja klinova stijene koji se ogranieni prirodnim
diskontinuitetima.

Slika xxx Ispadanje klinova u kaloti i boku tunela koji je kopan krticom u vrstoj stijenskoj masi

Diskontinuiteti oblikuju klinove u
kaloti i boku tunela to je dovelo do
ispadanja klinova. Ispadanje
klinova ugroava sigurnost ljudi i
oprema te dovodi do zastoja u
napredovanjau iskopa

U Hrvatskoj je ovaj tip stroja koriten za iskop dva tunela:

Tunel za dovod pitke vode na Brau. (d=2,3 m.; L= 8,5 km; proizvoa stroja: Demag; 1971-
1976)
Tunel HE Zakuac 2 (proizvoa stroja: Robins, USA)

Slika XXX Channel tunnel. Rijetko viena slika stroja u podzemlju (Robbins, USA) (World Tunnelling,
No Longer an Island, Europe of the End of the Tunnel)

13.3.1.2 Strojni iskop u tekim geolokim uvjetima (Machine drive in loose ground)

Kada se radi o upotrebi strojava za iskop tunale u punom profilu onda se pod tekim geotehnikim
uvjetima podrazumjevaju iskopi u tlu niske vrstoe esto sa velikim dotocima vode. U ovim uvjetima
izuzetno je teko osigurati stabilnost ela te se njegova stabilnost pojavljuje kao kljuni problem. Strojevi
za rad u ovim uvjetima redovito imaju tit.

Ovisno o geolokim uvjetima koriste se ove vrste tita:

Hidrotit-tit kod koga se elo iskopa stabilizira bentonitnom suspenzijom (Hydro shield or Slury
shield)
tit kod koga iskopano tlo slui za stabiliziranje ela iskopa (Earth pressure balanced shield)
tit za iskop razliitih geolokih formacija (Mixed face shield)

13.3.1.2.1 Hidrotit

U literaturri se za ovaj nain stabiliziranja ela iskopa koriste razliiti termini:

Slury shield,
Hydro shield,
Bentonite TBM.

Stabiliziranje ela iskopa bentonitnom suspenzijom u praksu uveli Japanci 1974. Od tada se ova
tehnologija koristi vrlo uspjeno. Transport iskopanog tla vri se hidraulikim putem pumpanjem
mjeavine bentonitne suspenzije i tla. Na povrini se iskopani materijal izdvaja iz suspenzije te se
suspenzija ponovo koristi. U inenjerskoj se praksi bentonitna suspenzija esto naziva isplakom.
Bentonitnu suspenziju ini mjeavina bentonita, vode i aditiva. Bentonit je prirodna mjeavina minerala u
kojoj prevladavaju minerali smektitske grupe (najee montmorilonit).

Tipian problem kod upotrebe ovog stroja jekontrola koliine iskopa.

Slika xxx Shematski prikaz hidrotita

Slika XXX Hidrotitovi za iskop tunela ispod Tokijskog zaljeva (Trans-Tokyo Bay Highway, D=14,14 m
(Kawasaki)). Rezni alat kod hidrotita (Teeth Cutter (Cemented carbide blade attached)).
1-Rezna glava
2-tit
3-Hidraulika za potiskivanje
stroja
4-Segmenti podgrade
5-Pumpani beton
6-Transport mjeavine tla i
isplake
7-Cjevovod s isplakom
8-Glavni pogon stroja
9-Radni prostor (prostor pod
tlakom mjeavine tla i
suspenzije koja odrava
stabilnost ela iskopa
10-Separator za razdvajanje
tla i isplake
11-Rezervoar s isplakom
12.Deponij iskopanog
materijala

1
2 3 4 5
8
6
7
11
10
12
9

Slika xxx Stroj za iskop tunela u punom profilu

Slika XXX Hidrotit u tvornici i nakon proboja tunela

13.3.1.2.2 tit kod kojega iskopano tlo slui za stabiliziranje ela iskopa (EPB-Earth Pressure
Balanced shield)

Ovu su tehnologija u praksu uveli Japanci. U Japanu se javljaju vulkanska tla koja su homogena i imaju
sitne estice to pogoduje primjeni ove tehnike bez posebne pripreme tla. U Europi se rijetko nau ovakva
tla koja bi mogla posluiti za stabiliziranje ela tunela bez posebne pripreme jer prirodna tla nemaju
dovoljnu fluidnost. Ako tlo nema dovoljnu fluidnost ono se mora pripremiti dodavanjem razliitih
polimera. Iz radnog prostora (working chambre) iskopani materijal se obino izvlai s punim
transporterom (screw conveyers). Ova tehnologija koritena je u Lille-u, Lisabonu, Milanu. U Milanu je
bio problem gubljenja bentonitne suspenzije.
Kod veeg tlaka, u radnom prostoru moe doi do prodora tla kroz puni transporter. Tijekom iskopa
tunela ispod rijeke Anacosta u Washingtonu, 1985. dolo je od prodora 27 m
3
pijeska.

U Japanu su na vie projekata koritene klipne pumpe firme Putzmeister. Koritenjem pumpi mogue je
izraunati koliinu iskopanog tla te na taj nain procjeniti dali se ostvaruje prekoprofilski iskop. Na ovaj
nain smanjuje se rizik koji prekoprofilski iskop nosi sa sobom.
Stroj za iskop tunela u punom profilu D=14,87
m Groene Hart Tunnel, Nizozemska;
eljeznica Amsterdam-Rotterdam
L=7.176 m
Proboj: 17.01.2004.
WT JanuaryFebruary 2004
Masa stroja: 1.900 t., duljina 120 m NFM
tehnologies of France (Wirth group) Prodan
Shanghai Tunnel Engineering company

Slika xxx Shematski prikaz EPB tita

Slika XXX Transport iskopanog tla gumenim transporterima i pumpama

Slika XXX EPB tit. Transport iskopanog materijala pumpama (prospekt tvrtke Putzmeister)
Kazalo:
1- Rezna glava
2-tit
3-Hidraulika za potiskivanje stroja
4-Betonski segmenti podgrade
5-Pumpani beton
6-Puni transporter
7-Gumeni transporter
8-Glavni pogon stroja
9-Radni prostor (prostor pod tlakom
tla koje odrava stabilnost ela
iskopa)
10-Dodavanje aditiva
9
1
2 3 4 5
8
6
7
10

13.3.1.2.3 tit za iskop razliitih geolokih formacija (Mixed Face Shields or Mixshield)

Koriste se kod promjenjivih geolokih uvjeta. Stroj mora biti sposoban kopati sve geoloke materijale
kroz koje tunel prolazi. Treba naglasiti da je on ipak prvenstveno namjenjen iskopu tunela u tlu i nikada
se ne koristi za iskop tunela koji cijelom duinom prolazi kroz stijensku masu. Na reznoj se glavi nalaze
diskovi koji se koriste za razaranje stijena a isto tako i rezni elementi koji se koriste kod hidrotita i EPB
tita. Po konstrukciji je ovaj stroj identian hidrotitu s tim to je opremljen eljustima za drobljenje
blokova stijene koji su preveliki za transport pumpama. Za stabilizaciju ela koristi se bentonitna
suspenzija. Mjeavina tla i suspenzije transportira se pumpama na povrinu terena gdje se suspenzija
odvaja od tla i vraa u sustav.

Slika XXX Mixshield, Tunel ispod rijeke Elbe, Hamburg, 1998, D=14,2 m. eljusti za drobljenje
ulomaka stijena (prospekt tvrtke Herenknecht)

13.3.2 Strojevi s pokretnom glavom (partial face tunnel boring machines; roadheader)

Kod strojeva s pokretnom glavom, alat za rezanje nalazi se na rotirajuoj glavi koja se moe proizvoljno
kretati po profilu tunela koji se kopa. U odnosu na stroj za iskop u punom profilu, ovaj je stroj manji,
jeftiniji i fleksibilniji za uporabu. S njim je mogue kopati proizvoljan oblik poprenog presjeka tunela.

Ovisno o tipu alata kojim se stijena razara, strojevi se dijele u dvije skupine:

glodai (roadheader or tunnel miner)
strojevi s diskovima na pokretnoj glavi (mobile tunneller)

13.3.2.1 Glodai (roadheader or tunnel miner)

Ovaj tip stroja na pokretnoj glavi ima zube koji razaraju stijenu tijekom njene rotacije. Koriste se u
stijenama sa jednoosnom vrstoom manjom od 80 MPa. Mogu se koristiti i u vrim stijenama koje su
intenzivno ispucale, tako da stroj ne mora rezati stijenu ve izvaljuje sitne blokove stijene.

Slika XXX Gloda tvrtke Westfalia Lnen koji je Hidroelektra koristila za iskop tunele Chiffa i Harbil u
Aliru, 195-1993.

Slika XXX Gloda u radu. Vide se tragovi zubiju na elu tunela


13.3.2.2 Strojevi sa diskovima na pokretnoj glavi (mobile tunneller)

Mobile tunneller koristi se za iskop u vrstoj stijenskoj masi (50-250 MPa). Ovaj stroj koristi dobre
osobine stroja za iskop tunela u punom profilu i glodaa. Od stroja za iskop u punom profilu uzeo je rezni
alat (diskove) a od glodaa pokretljivost. Koristi se kod iskopa potkoviastog poprenog presjeka tunela.
Ne oteuje stijensku masu u zidovima iskopa kao i glodai.. Ovaj je stroj uspjeno koriten u periodu
1994-1998, za iskop cestovnih tunela u Kobeu u stijeni vrstoe 100-220 MPa).

Slika XXX Mobile tunneler; Popreni profil tunele izgraenog ovim tipom stroja

Stroj je originalno razvijen 1983 za iskop stijene jedneoosne tlane vrastoe od 150-430 MPa
(Mount Isa). Druga je verzija koritena za iskop 1400 m tunele u stijeni vrstoe 150-250 MPa
(Pasminco). Proizvodi se razliite irine. Najvei je problem stvara velika potronja diskova.


13.3.3 Raise borer

Ovaj se nain strojnog kopanja koristi uglavnom kod iskopa okana i tunala malog promjera (mikrotuneli).
Iskop se uvjek vri iz podzemne prostorije prema povrini terena ili prema drugoj podzemnoj prostoriji
koja se nalazi na viem nivo. Kada se radi o strojnom iskopu, iskopu uvijek prethodi izrada pilot buotine
za smjetaj osovine kojom se rotacija sa stroja prenosu na reznu glavu. Iskopani materijal pada na nii
nivo.

Slika XXX Raise borer tehnika iskopa okana (prospekti tvrtke Sandvik i Skanska)

13.3.4 Blind shaft borer (buenje)

Kod ove se tehnike koristi slian stroj i rezna glava kao kod raise borer tehnike. Razlukuju se po tome to
se iskop u ovom sluaju vri prema dolje. Transport iskopanog materijala vri se zranim transportom
kroz osovinu.

Slika xxx Blind shaft borer tehnika gradnje okna (prospekti tvrtke Sandvik)

13.4 Iskop rezanjem stijena (chain saw machines)

Primjena:
Mekane i srednje tvrde stijene

Prednosti:

Nema vibracija od miniranja
Nema velike buke
Mali prekoprofilski iskop
Malo poremeenje stijene

13.5 Iskop hidraulikim ekiima i hidraulikim lopatama

Iskop hidraulikim lopatama uglavnom podrazumjeva runi iskop glinovitih stijena niske
vrstoe (tvrda tla-mekane stijene) kojes e mogu kopati na ovaj nain.

Slika XXX Iskop hidraulikim lopatama pod zatitom otvorenog tita; Indeco MES 7000 eki na Fiat-
Hitachi bageru eljezniki tunel Col Albani u Italiji (WT, September, 1997)

Iskop hidraulikim ekiima (rock hammer excavation) doivio je u posljednje vrijeme enorman razvoj.
Sve tei ekii postavljeni na bagere, postiu znaajnu uinkovitost u uvjetima u kojima se izbjagava
miniranje stijenske mase.

13.6 Iskop bagerima

Bageri se tradicionalno koriste za iskop mekih stijena i tvrdih tala.

Slika XXX Iskop bagerom u tunelu Moffat (U.S.A.); Bager prilagoen iskopu tunela

Slika XXX Iskop bagerom pod zatitom otvorenog tita (WT, August 1997); Otvoreni tit s ploama za
stabiliziranje ela iskopa

Slika xxx Kombinirani iskop bagerom i hidraulikim ekiem u tunelu Sv. Rok

1
3 2

13.7 Hidrauliko razaranje stijena (splitting)

Princip hidraulikog frakturiranja stijene pri izradi tunela prikazan je na donjim slikama. Slike
prikazuju tehnologiju japanske tvrtke Fujima Corporation. Ova se tehnologija koristi u uvjetima
kada vibracije tijekom iskopa moraju biti svedene ana minimalnu mjeru zbog opasnosti od
oteenja okolnih objakata ili zbog opasnosti da se inicara odron stiejnskoj blokova na povrini
terena. Stijenska masa u okolini tunala nije oteena radovima u tunelu to je vrlo povoljno za
stabilnost tunela.

Slika XXX Iskop tunela hidraulikim frakturiranjem na jednoj lokaciji u Japanu (Fujita
Corporation)

Slika XXX Zarezi dijele stijenu na blokove koji e biti hidrauliki frakturirani. Vide se tragovi
konturnih zareza koji formiraju gotovo idealan oblik tnela. (Fujita Corporation)

Za izradu zareza koritena krunica
promjera 102 mm
Buotine unutar bloka imale su
promjer 54 mm
duinabuotina: 1,1 m
Duina sonde: 1,0 m
Stijenska masa: granit jednoosne
tlane vrstoe 200 MPa

Slika XXX Tehnologija iskopa hidraulikim frakturiranjem (Fujita Corporation)

Obiljeavanje
Izrada zareza kontinuiranim buenjem
Razaranje stijene vodom pod visokim tlakom
Sekundarno razaranje hidraulikim ekiem
Izradom zareza (slots), oblikuju se blokovi
stijene (u ovom sluaju 6 blokova). Zarezi se
izvode kontinuiranim buenjem rupa na nain
da jedna preklapa drugu. Da bi se to moglo
izvesti, buai pribor (boring bit) mora biti
vrsto voen sa posebnom vodilicom ( SAB-
road, Spining Anti-Bond).

Zarezi e omoguiti razaranje stijene
hidraulikim frakturiranjem
U svakom od blokova izbui se veliki broj
buotina u koje se umae gumane sonde.
Visokotlanim pumpama sonde se napune
vodom pod tlakom to razara stijenu.
Istovremeno se koristi do 20 sondi kje su
prikljuene na dvije hidraulike jedinice.
Kako raspucala stijena nije prilagoena
uobiajenim nainima utovara (bager,
utovariva), ona se mora sekundarno usitniti
to se obino postie upotrebom hidraulikih
ekia.
Na elu tunela obiljee se zarezi (slots) i
buotine. Zarezi podjele elo na eljeni broj
blokova (u ovom sluaju 6 blokova).

13.8 Koritenje ekspanzivnih materijala za razaranje stijena (non explosive demolition)

esto se za sekundarno razaranje stijena koristi svojstvo nekih amterijala da poveavaju volumen kada
dou u dodir s vodom. Jo su se davno u kamenolomima korsistili drveni klinovi koji bi se u suhom
stanju stavljali u buutine. Nakon zalijevanja buotina vodom drvo bi nabreklo i lomilo stijenu. Slino se
radi i danas, samo se umjesto drvenih klinova koriste bubrivi materijali.

Prednosti ovog naina razaranja su:

minimalni rizik
jednostavno se izvodi,
nije pod ingerencijom zakona koji uvjetuju educiranost osoblja i sigurnosne mjere koje se
primjenjuju kod miniranja,
ne proizvodi buku, vibracije, letee komade stijena i prainu.

Kalcijev oksid hidratacijom prelazi u kalcijev hidroksid pri emu mu se poveava volumen. Mehanizam
hidratacije:

CaO+H
2
O= Ca(OH)
2 +
15,6 Kcal/mol

Koristi se u uvjetima gdje nije poeljno miniranje a upotreba strojeva je skupa zbog relativno malih
duina tunela

Pripremljena se mjeavina u tekuem ili plastinom stanju ulijeva ili umee u buotinu. Brzina bubrenja
ovisi o upotrebljenom bubrivom sredsvu.

Slika XXX Punjenje buotina plastinim bubrivim materijalom; Fragmentirana stijena

Slika XXX Brzina bubrenja dva tipa bubrivog materijala tvrtke Yoshizawa iz Japana (1MPa=10 kg/cm
2
);
Primjer fragmeniranja stijenskog bloka

13.9 Klasifikacije stijenskih masa s obzirom na mogunost kopanja

Istraivanja stijenske mase pri gradnji nekog objekta uglavnom su usmjerena ka rjeavanju problema
njihove stabilnosti tijekom graenja i eksploatacije. Meutim, svakodnevno se susreemo s problemom
kopanja (razaranja) stijenske mase koji vrlo esto postaje znaajniji od problema stabilnosti. Tipini
primjeri su problemi iskopa u urbanim sredinama gdje se ne mogu primjeniti tehnike miniranja zbog
njihovog tenog djelovanja na ljude i susjedne objekte. Iskopi uz naftovode, plinovode, vodovode kao i
iskop druge tunelske cijevi u uvjetima prometa kroz prvu, esto iskljuuju miniranje kao nain razaranja
stijene. U ovim prilikama se pristupa strojnom iskopu. Miniranje je uglavnom efikasno u stijenskim
masama vrlo razliitih geolokih i geotehnikih svojstava. Meutim, u sluaju uporabe strojeva treba biti
vrlo obazriv kako bi se izbjegle situacije koje obino zavre na sudu. Naime, efikasnost uporabe
odabranog stroja ovisi o brojnim svojstvima stijenske mase to se obino zaboravlja, a vrlo esto oni koji
odabiru strojeve (najee izvoditelji) malo znaju o ovoj problematici.

Tehnoloki razvoj strojeva omoguio je efikasno koritenje strojeve i u sredinama koje su nekada bile
predodreene iskljuivo za miniranje. Na alost, u praksi se i danas ponekad pozivamo na Privremene
tehnike propise iz 1957. godine u kojima se govori o iskopu aovom, pijukom, trnokopom, uskijama,
uporabi baruta i slino, dok je za iskop vrste stijene predvieno iskljuivo miniranje. Pozitivan pomak
napravljen je u Opim tehnikim uvjetima za radove na cestama, u kojima se govori o tri kategorije tla
kod irokog iskopa (OTU, 2001).

U ovom je poglavlju naglasak dan na iskope vezane uz graevinske zahvate. Kada se radi o rudarskim
iskopima, treba znati da se tu radi o koliinama i prostranstvima koje se graevinarstvu gotovo nikada ne
pojavljuju. Masovnost iskopa i velike povrine zahvaene iskopom, rudarima otvaraju mogunost
uporabe strojeva koji se u graevinarstvu ne koriste (veliki bageri vedriari, veliki rotorni bageri i slino).

Kod procjene mogunosti kopanja neke stijenske mase moraju se u vidu imati dvije glavne komponente:
svojstva stijene (stijenske mase) i svojstva stroja. Poveanjem snage stroja (na primjer-teina hidraulikog
ekia) otvara se mogunost efikasnog kopanja i one stijenske mase koju laki hidrauliki eki ne moe
kopati.

Danas su ope prihvaene dvije osnovne metode pri procjeni efikasnosti uporabe nekog stroja u
odreenoj geolokoj formaciji:

1. direktne metode kod kojih se vri probni iskop odabranim strojem na lokaciji gdje e se vriti
iskop,

2. indirektne metode kod koji se procjenjuje efikasnost odabranog stroja na osnovi poznavanja
geolokih i geotehnikih svojhtava stijenskih msa.

Direktne metode su vrlo efikasne ali se u graevinskoj praksi rijetko koriste. ee se koriste u
rudarstvu s obzirom na velike koliine iskopanog materijala. Indirektne metode su izazov kako
za getehniare i geologe tako i za proizvoae opreme. U nastojanju da se broj neugodnih
iznenaenja svede na najmanju moguu mjeru, razvijeni su razliiti klasifikacijski sustavi koji
trebaju pomoi u sveobuhvatnom opisu i definiranju parametara stijenskih masa bitnih za
efikasno kopanja (razaranje).

13.9.1 Regulativa u graevinskoj praksi

Graevinska norma GN 200, donesena odmah nakon Drugog svjetskog rata, sve geoloke formacije dijeli
u sedam kategorija zemljita. Ova je norma odavno prevaziena i potpuno neprimjerena novim
tehnologijama iskopa. Naalost, svjedoci smo da se jo i danas projektanti pozivaju na normu u kojoj se
govori o iskopu aovom, pijukom, trnokopom, uskijama, upotrebi baruta i slino.

OTU za radove na cestama (2001), iroki iskop djeli u tri kategorije. Kategoriji A pripadaju sve vrste
stijene koje se razaraju iskljuivo miniranjem. Tlo iz kategorije C moe se kopati bagerom, buldozerom i
slino dok se u kategoriji B nalaze slabe stijene koje se mogu kopati strojevima uz djelomino miniranje.
U ovim Uvjetima jo uvijek se rabe neki stari, nestruni, termini kao to su ilovaa, kamenita tla, zdravo
stanje stijene i slino. Iz opisa pojedinih kategorija se moe vidjeti da je ova kategorizacija temeljena na
sljedeim elementima: litolokom opisu, kvalitativnoj procjeni mehanikih svojstava i povrnom opisu
inenjerskogeolokih znaajki stijenske mase. Niti jedan od parametara u kategorizaciji nije kvantificiran.
Zato nije ni udo to se, vrlo esto, izvoditelji radova spore sa investitorima oko kategorije iskopa. OTU
(2001) opisuje kategorije stijene na ovaj nain:

Pod materijalom kategorije A razumijevaju se svi vrsti materijali, gdje je potrebno miniranje kod
cijelog iskopa. Toj skupini pripadaju sve vrste vrstih i veoma vrstih kamenih tala kompaktnih stijena
(eruptivnih, metamorfnih i sedimentnih) u zdravom stanju, ukljuujui i mogue tanje slojeve rastresitog
materijala na povrini, ili takve stijene s mjestiminim gnijezdima ilovae i lokalnim tronim ili
zdrobljenim zonama.
U ovu se kategoriju ubrajaju i tla koja sadre vie od 50% samaca veih od 0,5 m
3
, za iji je iskop takoer
potrebno miniranje.

Pod materijalom kategorije B razumijevaju se poluvrsta kamenita tla, gdje je potrebno djelomino
miniranje, a ostali se dio iskopa obavlja izravnim strojnim radom.
Toj skupini materijala pripadaju: flini materijali, ukljuujui i rastresiti materijal, homogeni lapori, troni
pjeenjaci i mjeavine lapora i pjeenjaka, veina dolomita (osim vrlo kompaktnih), raspadnute stijene
na povrini u debljim slojevima s mijeanim raspadnutim zonama, jako zdrobljeni vapnenac, sve vrste
kriljaca, neki konglomerati i slini materijali.

Pod materijalom kategorije C podrazumijevaju se svi materijali koje nije potrebno minirati, nego se
mogu kopati izravno, upotrebom pogodnih strojeva - buldozerom, bagerom, ili skreperom. U ovu
kategoriju spadala bi:
sitnozrnata vezana (koherentna) tla kao to su gline, praine, prainaste gline (ilovae), pjeskovite
praine i les,
krupnozrnata nevezana (nekoherentna) tla kao to su pijesak, ljunak odnosno njihove mjeavine,
prirodne kamene drobine - siparini ili slini materijali,
mjeovita tla koja su mjeavina krupnozrnatih nevezanih i sitnozrnatih vezanih materijala.

13.9.2 Svojstva stijene i stijenske mase bitna za procjenu mogunosti kopanja


Razaranja stijene alatima prikazanim na slici XXX, komplaksan je proces. Pri odabiru stroja za konkretan
sluaj iskopa, postavljaju se sljedea pitanja:

koji e biti uinak stroja,
koji rezni alat je nabolji,
koji je najbolji poloaj reznog alata na glavi stroja,
kako potronju reznog alata svesti na minimum,
kako izbjei oteenja nosaa reznog alata,
kako vibracije svesti na minimum.

Pri odabiru adekvatne tehnologije iskopa mora se voditi rauna o stijenskoj masi kao sustavu koji se
sastoji od intaktne stijene i diskontinuiteta te o injenici da je stijenska masa anizotropna, nehomogena i
prirodno napregnuta. To se vrlo esto zanemaruje te je do danas zadran pragmatian pristup empirijske
procjene brzine razaranja na osnovi poznavanja jednoosne tlane vrstoe stijene. Ovaj pristup je u praksi
ponekad imao uspjeha zbog povezanosti vrstoe s ostalim mehanikim svojstvima stijene ali se najee
pokazuje kao potpuno krivi jer zanemaruje inenjerskogeoloka svojstva stijenske mase. Strukturna i
druga svojstva stijenske mase te petrografska svojstva stijene, esto su za iskop bitnija od

vrstoe intaktne stijene. U praksi se stijena izrazito visoke jednoosne tlane vrstoe kopa vrlo efikasno
ako je intenzivno ispucala (vie skupova s malim razmakom diskontinuiteta). S druge strane, stijena
povoljne vrstoe teko e se kopati ako je masivna, s malo diskontinuiteta. Thuro i dr. (2002) prikazuju
parametre stijene i stijenske mase bitne za definiranje svojstava stroja i potronju reznog alata (tablica
XXX). Mineralni sastav i intaktna stijena kontroliraju tzv. osnovnu mogunost kopanja, a stijenska masa
kontrolira opu mogunost kopanja (Thuro i dr. 2002).

Slika XXX Princip rada najee koritenih reznih alata s naznakom jednoosnih tlanih vrstoa stijena
koje je mogue razarati (Hudson i Harrison, 2000)
Zubi glodaa
u
<70 MPa
rvanjska kruna
u
=275-415 MPa
Mlaz vode
u
=sve vrstoe
Diskovi
u
=70-275 MPa

Tablica XXX. Parametri bitni za definiranje svojstava stroja i potronju reznog alata (Thuro i dr. 2002)
Parametri intaktne stijene odreeni u laboratoriju Parametri bitni za
Jednoosna tlana vrstoa UCS (MPa) stroj (rezni alat)
Rad razaranja po jedinici volumena Wz (kJ/m
3
) stroj (rezni alat)
Modul elastinoati E (GPa) (stroj) (rezni alat)
Vlana vrstoa (MPa) stroj (rezni alat)
Suha gustoa, poroznost D(g/cm
3
), P(%) stroj rezni alat
Ekvivalentni sadraj kvarca Equ (%) rezni alat
Indeks abrazivnosti stijene RAI=Equ x UCS rezni alat
Paremetri ije se utjecaj jo uvijek ne moe kvantificirati
Primarna (in situ) naprezanja
1
;
2
;
3
stroj (rezni alat)
Dotok vode i kemizam vode Q (m
3
/s), kemijski sastav stroj (rezni alat)
Bubrenje stijena (deformacija, naprezanja) h(%), (MPa) stroj (rezni alat)
Parametri stijenske mase
Razmak diskontinuiteta
Stupanj ispucalosti
Razmak diskontinuiteta (cm)
RQD (%)
stroj
Anizotropija, Folijacija
Kut (
0
) u odnosu na os tunela
ili orijentaciju kosine
stroj
Parametri koji se mogu kvantificirati indirektnim metodama
Stupanj ukljetenja UCS, RAI stroj rezni alat
Kvalitet cementacije UCS, RAI stroj rezni alat
Stupanj troenja i hidrotermalna alteracija Suha gustoa, porozitet stroj rezni alat
Utjecaj stijena osjetljivih na vodu Udio glina stroj (rezni alat)
Utjecaj nehomogenosti stroj rezni alat
(zagradom je naglaen indirektan utjecaj)

13.9.3 Klasifikacijski sustavi

Klasifikacijski sustavi stijenskih masa za procjenu efikasnosti kopanja nekim strojem, mogu se podijeliti
u dvije skupine: (a) sustavi koji su prvenstveno namijenjeni za procjenu stabilnosti tunela (RMR-Rock-
Mass Rating, Bieniawskog i Q sustav Bartona) i (b) sustavi razvijeni samo za probleme kopanja
(razaranja).

Logino je nastojanje da se ope prihvaene RMR (Bieniawski, 1976; 1989) i Q klasifikacija (Barton i dr.
1974) koriste za procjenu mogunosti kopanja. Tako je Weaver jo 1975 napravio modifikaciju RMR
klasifikacije za procjenu podobnosti ripanja stijenske mase. Amerika vojska preporua ju kao
prihvatljivu (U.S. Army Corps of Engineers, 1983). U ovoj klasifikaciji Weaver posebnu vanost daje
brzini seizmikih valova i razmaku diskontinuiteta. Caterpillar je iskoristio ovu klasifikaciju za odabir
snage buldozera prema ukupnom zbroju bodova Weaver-ove klasifikacije. Brojni su i drugi pokuaji
koritenja Q i RMR klasifikacije u originalnim i modificiranim oblicima. Naalost niti jedna od njih nije
iroko prihvaena. Publicirani su rezultati brojnih istraivanja rezultat kojih je modifikacija postojeih
klasifikacija kako bi se mogle koristiti kod problema kopanja

Tablica 3.2 Mogunost ripanja u funkciji brzine seizmikih valova za buldozer Caterpillar D10
(Caterillar, 1983; Hudson i Harrison, 2000)

Povrinsko tlo
Glina
Morenski materijal
Magmatske stijene
Granit
Bazalt
ine stijene
Sedimentne stijene
ejl
Pjeenjak
Prahovnjak
Glinjak
Konglomerat
Brea
Kalie
Vapnenac
Metamorfne stijene
kriljavac
Slejt
Minerali i rude
Ugljen
eljezna rudaa

U Catterpilaru su zakljuili da e se mogunost ripanja dobro procjeniti na osnovi seizmikih brzina ako
ve postoji korelacija brzine i postignutih uinaka u istoj stijenskoj masi. Oni su izradili dijagrame za
procjenu mogunosti kopanja buldozerima DL8 (250kW), DL9 (343 kW) i D10 (522 kW) .

Kod irokih (povrinskih) iskopa, mnogi istraivai znaajnu ulogu daju brzini prostiranja seizmikih
valova. Srednja seizmika brzina ovisi o vrstoi stijene, uslojenosti, stupnju ispucalosti, stupnju troenja,
dakle o svim faktorima koji direktno odreuju uinkovitost ripanja. Openito, manje brzine ukazuju na
bolju efikasnost ripanja. Meutim, samo srednja brzina seizmikih valova ne korelira dobro s
mogunou ripanja. Na primjer, troan ili slabo ispucali granit koji se teko ripa ima sline brzine kao i
prahovnjak koji se lako ripa. Kod nas je esta pojava okrenih povrinskih zona u kojima su brzine male a
mogunost ripanja zanemariva.

Basarir i Carpuz (2004) daju klasifikacijsku sustav za pogodnost ripanja lapora u rudnicima lignita. (marl
type cola measure rocks). Istraivanja su proveli na est rudnika lignita u Turskoj. Klasifikacijski sustav
se temelji na svojstvima stijenske mase i intaktne stijene, uincima ripanja na terenu i specifinoj energiji
stijena (specific energy values of rocks). Svojstva stijenske mase opisana su s etiri parametra:
jednoosnom tlanom vrstoom, brzinom seizmikih P valova, razmakom diskontinuiteta i tvrdoom
odreenom Schmidtovim ekiem. Svako svojstvo je bodovano posebno a klasa ripabilnosti se odreuje
na osnovi ukupnog broja bodova (tablica XXX).
Brzina prostiranja
seizmikih valova km/s
0 1 2 3
Pogodno za ripanje
Zanemariva mogunost ripanja
Ripanje nije mogue

Tablica XXX Ripability rating chart (Basarir i karpuz, 2004)
Klasa
Parametar
1 2 3 4 5
Brzina P-valova, m/s 0-800 800-1000 1000-2000 2000-2500 >2500
Bodovi 0-5 5-15 15-20 20-30 30
Indeks vrstoe u toki, MPa <0,1 0,1-0,5 0,5-1 1-2 >2
Jednoosna tlana vrstoa, MPa <5 5-15 15-25 25-45 >45
Bodovi 0-5 5-18 18-25 25-35 35
Srednji razmak diskontinuiteta, m <0,50 0,5-1 1-1,5 1,5-2,5 >2,5
Bodovi 0-3 3-10 10-14 14-20 20
Tvrdoa odreena Schmidtovim ekiem <15 15-35 35-45 45-50 >50
Bodovi 0-2 2-7 7-10 10-15 15

Specifina energija odreuje se u laboratoriju na blokovima stijene i predstavlja rad potreban za iskop
jedininog volumena stijene. Ovo je uobiajeni nain za procjenu djelotvornosti stroja sa pokretnom
glavom i stroja za iskop tunela u punom profilu (krtica). Kako za odreivanje specifine energije treba
imati na raspolaganju posebnu laboratorijsku opremu, Basarir i Carpuz (2004) daju korelaciju specifine
nergije i jednoosne tlane vrstoe u sljedeem obliku

SE=0,2UCS+2,41 (MPa)

Cjelokupan klasifikacijski sustav za procjenu podobnosti ripanja stijenske mase prikazan je u tablici
XXX. Uvoenje koncepta specifine energije u ovaj sustav je glavni doprinos ovog sustava u odnosu na
druge sline sustave.

Tablica XXX Klase ripabilnosti lapopra (Basarir i karpuz, 2004)
D8 D9 D10 D11
Kla
sa
Bodovi
Specifina
energija,
MJ/m
3
Uinak,
m
3
/h
Assessed
class
Uinak,
m
3
/h
Assessed
class
Uinak, m
3
/h Assessed
class
Uinak, m
3
/h Assessed
class
1 0-20 <3,75 >1300 Vrlo lako >1500 Vrlo lako
a
>6000 Vrlo lako
a
>100000 Vrlo lako
a
2 20-55 3,75-5,25 900-1300 Lako 1000-
1500
Lako 4300-6000 Vrlo lako
a
7000-10000 Vrlo lako
a
3 55-70 5,25-7,00 400-900 Srednje 450-1000 Srednje 1900-4300 Vrlo lako
a
3000-7000 Vrlo lako
a
4 70-85 7,00-9,00 250-400 Teko 285-450 Teko 1200-1900 Lako 2000-3000 Vrlo lako
a
5 85-95 >9,00 <250 Vrlo
teko
b
<285 Vrlo
teko
b
<600 Teko <8000 Lako
6 95-100 - 0 Miniranje 0 Miniranje <150 Vrlo
teko
b

<250 Teko
a
U ovim sluajevima, upitno je koristiti dozere D10 i D11, poto e i i D8 biti visoko djelotvoran
b
Na ovim terenima nema potrebe koristiti dozere D8, D9 i D10, jer e svi imati vrlo slab uinak

13.10 Literatura

Babendererde, S., Babendererde L., 1996, Tunnel Boring Machines, Balkeme, p. 130, 260 p.
Babendererde, S., Babendererde L., 1996, Tunnel Boring Machines, Balkeme, p. 130, 260 p. (Wagner H.,
Schulter, A., editors)
Barla, G., Pelizza, S., TBM tunnelling in difficult ground conditions
Barton, N., 2000, TBM Tunnelling in Jointed and Faulted Rock, Balkema, 172 p.
Barton, N.R., Lien, R. and Lunde, J. 1974. Engineering classification of rock masses for the design of
tunnel support. Rock Mech. 6(4), 189-239.
Basarir, H., Karpuz, C., A Rippability classification system for marls in lignite mines, Engineering
geology 74 (2004) 303-318.
Bieniawski Z.T. 1989. Engineering Rock Mass Classifications. Wiley, New York.
Boi, B., 2001, Minerski prirunik, Izdava: dr.sc. Branko Boi, 122 str.


Caterpillar. 2000. Handbook of Ripping, 7
th
ed. Catterpillar Tractor Co., Peoria, III., 1983.
GN 200. Prosene norme u graevinarstvu, II deo, Niskogradnja, Norma 200-Zemljani radovi i sondae.
Hanamura, T., 1996, State of the Art of the Japanese TBM Technology, New Developments, Tunnel
Boring Machines, Balkeme, p. 130, 260 p. (Wagner H., Schulter, A., editors)
Herrenknecht, M., 1998, Inovation in Machine driving tunnelling by M., WT March 1998, pp. 79-80)
Hudson, J.A. and Harrison J.P. 2000. Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon.
Geomech. Abstr. Vol. 15, pp 319-368.
Izvjetaj o kategoriziranju stijenske mase na zelenom otoku 2 u zranoj luci Dubrovnik, 2003,
Dokumentacija Instituta graevinarstva Hrvatske (Autori: Ivan Vrkljan i elimir Ortolan)
Koli, D., Hrlein, N., Steiner, H., 2006, Tunel za instalacije ispod glavnog kolodvora u Grazu, Austrija
Priopenja 4. Savjetovanja HGD-a, Ojaanje tla i stijena, Opatija, 5.-7. listopada 2006.
Konda, T., Shield Tunnelling Method
Kramadibrata, S., 1996, The influence of rock mass and intact rock properties on the design of surface
mines with particular reference to the excavatability of rock, PhD thesis, School of Civil
Engineering, XXXX
Krsnik, J., 1989, Miniranje, Rudarsko-geoloko-naftni fakultet Svauilita u Zagrebu, 179 str.
Microtunnelling by. Paul Hayward, WT March 1997, pp.77-81)
OTU. 2001. Opi tehniki uvjeti za radove na cestama knjiga II Zemljani radovi, odvodnja, potporni i
obloni zidovi, Hrvatske ceste - Hrvatske autocest, Zagreb.
Rock Mechanics in Japan, Vol. VI, 1991. str. 59)
Thuro, K., Plinninger, R.J. and Spaun G. 2002. Drilling, Blasting And Cutting Is it Possible to Quantify
Geological Parameters Relating to Excavatability? Engineering Geology for Developing Countries -
Proceedings of 9th Congress of the International Association for Engineering Geology and the
Environment. Durban, South Africa, 16 - 20 September 2002 - J. L. van Rooy and C. A. Jermy,
editors.
U.S. Army Corps of Engineers. 1983. Rock Mass Classification Data Requirements For Rippability,
CECW-EG Washington, DC 20314-1000 ETL 1110-2-282; Technical Letter No. 1110-2-282 30
June 1983, Engineering and Design.
Vervoort, A., De Wit, K., 1997, Use of rock Mass Classifications for Dreging, Int. J. Rock Mech. Min.
Vol.34, No 5, pp.859-864.

Ivan Vrkljan

14 Stabilnost kosina i potporne graevine

Ovim poglavljem eli se itatelje upoznati s okruenjem u kojem je nastala
znanstvena i inenjerska disciplina- inenjerska mehanika stijena. Takoer
se eli pokazati pozicija inenjerske mehanike stijena u odnosu na druge
srodne discipline-mehaniku stijena, mehaniku tla, stijensko inenjerstvo,
inenjersku geologiju. Daju se i osnovni podaci o Meunarodnom drutvu
za mehaniku stijena i Hrvatskoj udruzi za mehaniku stijena.

14-Stabilnost kosina i potporne gradevine.doc


14 Stabilnost kosina i potporne graevine

14.1 Uvod................................................................................................................................. 3
14.2 Mehanizmi loma kosina ..................................................................................................... 3
14.3 Faktor sigurnosti kod metoda graninog ravnotenog stanja.................................................. 4
14.4 Ravni lom ......................................................................................................................... 9
14.4.1 Analiza ravnog loma ................................................................................................ 11
14.5 Lom po zakrivljenoj plohi ................................................................................................ 19
14.5.1 Faktor sigurnosti ...................................................................................................... 20
14.5.2 Analiza statike odreenosti ..................................................................................... 21
14.5.3 Metode koje pretpostavljaju krnu plohu loma........................................................... 25
14.5.3.1 Bishopova metoda ............................................................................................... 25
14.5.3.2 Aproksimativna metoda lamela............................................................................. 29
14.5.3.3 Dijagrami krunog loma Hoeka i Braya................................................................. 29
14.5.4 Metode koje pretpostavljaju nepravilnu plohu loma.................................................... 35
14.5.4.1 Janbuova metoda ................................................................................................. 35
14.6 Rjenik ........................................................................................................................... 41
14.7 Literatura ........................................................................................................................ 41
14 Stabilnost kosina i potporne graevine 3

14.1 Uvod

14.2 Mehanizmi loma kosina

Lom kosina deava se po jednom od sljedea dva modela:

Slika xxx (a) prikazuje nestabilnost stijenske mase koja se ponaa kao ekvivalentni kontinuum
Slika xxx (b) prikazuje nestablnost stijenske mase koja se ponaa kao diskontinuum.

Slika xxx Modeli loma kosine. (a) stijenska masa ponaa se kao ekvivalentni kontinuum (b) stijenska
masa ponaa se kao diskontinuum

Postoji i meusluaj kada ploha loma prolazi djelomino kroz stijensku masu koja se ponaa kao
ekvivalentni kontinuum a djelomino slijedi plohu (plohe) diskontinuiteta. Veina lomova u tlu deava se
po modelu koji opisuje lom kontinuuma dok je veina klizanja u stijenskoj masi posljedica nepovoljne
orijentacije diskontinuiteta. U stijenskoj masi ploha loma uglavnom prati diskontinuitete poto je njihova
vrstoa neuporedivo nia od vrstoe intaktne stijene.

U mediju koji se ponaa kao homogeni kontinuum ploha loma prolazi kroz toke najveeg posminog
naprezanja. U stijenskoj masi koja se ponaa kao diskontinuum, ploha loma slijedi mjesta najmanje
posmine vrstoe.

Na relativno blago nagnutim kosinama (
f
<45
0
) u slaboj stijeni i tlu formirat e se zakrivljena klizna
ploha (kruna kao specijalan sluaj openito zakrivljene klizne plohe). Na strmijim kosinama klizna ploha
je skoro ravna.

etiri osnovna modela netabilnosti stijenske mase prikazani su na slici xxx.
(a)
(b)

Model loma kosine Primjer Napomena
L
o
m

p
o

z
a
k
r
i
v
l
j
e
n
o
j

p
l
o
h
i

(
c
u
r
v
i
l
i
n
e
a
r

s
l
i
p
)

L
o
m

p
o

k
r
u
n
o
j

p
l
o
h
i

j
e

s
p
e
c
i
j
a
l
a
n

s
l
u
a
j

o
v
o
g

m
o
d
e
l
a

l
o
m
a

R
a
v
n
i

l
o
m

(
P
l
a
n
e

f
a
i
l
u
r
e
)

D
i
s
k
o
n
t
i
n
u
i
t
e
t

r
e
b
a

b
i
t
i

p
r
i
b
l
i
n
o

p
a
r
a
l
e
l
a
n

p
l
o
h
i

k
o
s
i
n
e

(
2
0
0
)

K
l
i
n
a
s
t
i

l
o
m

(
w
d
g
e

f
a
i
l
u
r
e
)

P
r
e
v
r
t
a
n
j
e

(
t
o
p
p
l
i
n
g
)

N
e

m
o
e

s
e

a
n
a
l
i
z
i
r
a
t
i

s
t
a
b
i
l
n
o
s
t

m
e
t
o
d
a
m
a

g
r
a
n
i
n
o
g

r
a
v
n
o
t
e
n
o
g

s
t
a
n
j
a

Pored ova etiri osnovna modela loma, treba spomenuti i odron (rockfall) koji stvara velike
probleme naroito na prometnicama

Slika 2.2 etiri osnovna modela loma kosine

14.3 Faktor sigurnosti kod metoda graninog ravnotenog stanja

Uvjeti graninog ravnotenog stanja (condition of limiting equilibrium) opisuju stanje u kojem su sile
koje nastoje izazvati klizanje (sile poremeenja, driving force, disturbing force) uravnoteene silama koje
se suprotstavljaju klizanju (otporne sile, resisting force). Kako bi se mogla iskazati stabilnost kosina koje

nisu u stanju granine ravnotee uveden je indeks koji se uobiajeno naziva faktor sigurnosti (factor if
safety). Faktor sigurnosti moe se definirati kao odnos otpornih sila i sila poremeenja.

Slika xxx Analiza stabilnosti bloka na nagnutom diskontinuitetu

Slika xxx prikazuje blok stijene na nagnutom diskontinuitetu. Na blok djeluju sljedee sile:

Vlastita teina bloka (W)
sila koje je posljedica tlaka vode u vlanoj pukotini (V)
sila koje je posljediva tlaka vode na kliznoj plohi (U)
Sila prednapinjanja sidra (T)
Otporna sila na kliznoj plohi (R)

Granino stanje ravnotee definirano je sljedeim odnosom:

( ) tan sin cos cos sin T U W cA T V W + + = +
ili
( ) tan cos cos sin sin T U W cA T V W + + = +

Jedna komponenta sile sidrenja reducira sile poremeenja. Druga njena komponenta poveava normalnu
silu na kliznu plohu te na taj nain i otpornu silu (R).

Najmanja sila sidrenja potrebna za stabiliziranje bloka ima poloaj definiran kutem

=
gdje je -kut trenja.

Faktor sigurnosti sidrenog bloka na nagnutom diskontinuitetu definiran je jednadbom:

( )

sin sin
tan cos cos
T V W
T U W cA
F
+
+ +
=

Ova jednadba je korektna za uvjete graninog ravnotenog stanja (F=1). Za drge vrijednosti F postoje
neki teorijeki problemi koji e se raspraviti u nastavku.

Faktor sigurnosti vei od jedan pokazuje da je blok stabilan.
V
W
W cos
W sin
R

U
T

Faktor sigurnosti moe se poveati:

smanjenjem tlaka vode u vlanoj pukotini i na kliznoj plohi,
poveenjem sile sidrenja.

Kao to se vidi, smanjenjem vlastite teine smanjuju se i otporna sila i sila koja nastoji izazvati klizanje.
Zato utjecaj teine na faktor sigurnosti treba paljivo analizirati za svaki poseban sluaj.

Faktor sigurnosti kod metoda graninog ravnotenog stanja moe se izraunati za sljedee modele loma:

Lom po zakrivljenoj plohi loma (curvilinear slip)
Ravni lom
Klinasti lom

Na naprijed opisan nain ne moe se izraunati faktor sigurnosti za sluajeve:

prevrtanja,
odrona.

U gornjoj jednadbi faktor sigurnosti za sidrenu kosinu definiran je je kao:

sin T poremcenja Sile
sile Otporne
F
=

gdje je T sila sidrenja. To znai da je pretpostavljeno da sila T umanjuje sile poremeenja.

Meutim, djelovanje sile sidrenja mogue je ukljuiti na nain da ona poveava otporne sile.

poremcenja Sile
T sile Otporne
F
sin +
=

Ove dvije jednadbe daju razliite rezultate. Koju od njih koristiti?. Londe preporua da je opravdano
koristiti prvu jednadbu kada se koristi aktivno sidro (sidro je prednapregnuto prije nego se desi bilo
kakav pomak). Kod pasivnog sidra (sidro nije prednapregnuto ve samo injektirano) otporna sila javlja
se tek nakon to se pomak desio. U ovom sluaju Londe smatra da je druga jednadba primjerenija.


Slika xxx Aktivno i pasivno sidro

Za nesidrenu kosinu sa jasno izraenim kritinim diskontinuitetom i izmjerenim piezometarskim nivoima,
sa dosta pouzdanosti se mogu izraunati sile poremeenje i otporne sile pa tako i faktor sigurnosti.
Meutim, za sidrenu kosinu to je znatno tee. Razlog tome je injenica da razliiti elementi na kosini
razliito reagiraju na pokrete. Razvoj ukupne posmine vrstoe zahtjeva pomak na kliznoj plohi koji
moe biti inkompatibilan s pomakom koji je nametnut silom sidrenja T. I tlak vode na kliznoj plohi ovisi
o pokretima i moe se smanjivati ili poveavati ovoisno o nainu ugradnje sidara. Namee se zakljuak da
je teko za oekivati da e se istovremeno u potpunosti mobilizirati posmina vrstoa (kohezija i kut
trenja), sila sidrenja i porni tlakovi. Zato Londe preporua da se umjesto jedinstvenog faktora sigurnosti
koristi vie faktora sigurnosti ovisno o stupnju pouzdanosti kojim su pojedini parametri odreeni (Londe,
citirano prema Hoek i Bray, 1977, ). Za parametre koje je tee tono definirati treba koristiti vee
vrijednosti faktora sigurnosti. Faktori sigurnosti koji se odnose na pojedine parametre, esto se nazivaju
parcijalnim faktorima sigurnosti. Londe preporua da se za tipine probleme koriste sljedee vrijednosti
parcijalnih faktora sigurnosti:
T
Aktivno sidro
T
Pasivno sidro
T

Parametar Parcijalni faktor sigurnosti
Naziv
Oznaka
karakteristine
vrijednsoti
Oznaka Vrijednost
Proraunska
vrijednost parametara
Kohezija c f
c
1,5 c
d
=c/f
c

Kut trenja tan f

1,2 tan
d
=tan/f

Porni tlak u f
u
2,0 u
d
=uf
u
Teine i sile W f
w
1,0 W
d
=Wf
w
Napoemne: Eurokod 7, parcijalne faktore sigurnosti naziva parcijalnim koeficijentima

Faktori koji odgovaraju otpornim silama (f
c
i f
) su faktori umanjenja (karakteristina vrijednost kohezije

i kuta trenja se djeli s vrijednosti parcijalnog faktora sigurnosti)

Razmotrimo sluaj bloka na nagnutom diskontinuitetu. Stanje granine ravnotee definirano je izrazom:

( ) tan sin cos cos sin T U W cA T V W + + = +

Koristei parcijalne faktore sigurnosti iz gornje tabele, ova jednadba dobiva oblik:

( )
2 , 1
tan
sin 2 cos
5 , 1
cos 2 sin

T U W A
c
T V W + + = +

Ako se gornja jednadba rjei po T dobije se potrebna sila sidrenja

cos
2 , 1
tan
sin
5 , 1 2 , 1
tan
2 2
2 , 1
tan
cos sin
+
+ + |
.
|
\
|

=
A
c
U V W
T

U nekim sluajevima, pristup koji preporua Londe i pristup s jedinstvenim faktorom sigurnosti, dat e
vrlo razliite vrijednosti sile sidrenja (sile se mogu razlikovati dva puta). (Hoek i Bray, 1977).

Hoek i Bray (1977) (p.396) preporuaju da se za sidrenu kosine koristi Londeov pristup s parcijalnim
faktorima sigurnosti za izraunavanje potrebne sile sidrenja.

Primjer:

Faktor sigurnosti
Aktivno sidro Pasivno sidro
S
i
l
a

s
i
d
r
e
n
j
a

T

(
k
N
)

( )
0 0
0 0
45 cos 45 sin
tan 45 sin 45 cos
T W
T W
F
+
=

( )
0
0 0 0
45 sin
45 cos tan 45 sin 45 cos
W
T T W
F
+ +
=

5 F=1,7 F=1,35
10 F= F=2,2
15 F=-2,9 F=2,9
20 F=-1,7 F=3,7
vrstoa diskontinuiteta: = tan30
0
W=10 kN

14.4 Ravni lom

Ravni lom moe se smatrati specijalnim sluajem klinastog loma koji se ee javlja u prirodi.
Jednostavne analize ravnog sloam pogodne su za obavljenje parametarskih analiza kojima se moe
procejniti utjecaj pojedinih parametara na stabilnost kosine.

Slika xxx Ravni lom kosine

=45
0
T

c=0
=30
0

Uvjeti za nastajanje ravnog loma

Da bi se dogodio ravni lom trebaju biti zadovoljeni sljedei
geometrijski uvjeti:

pruanje diskontinuiteta po kome e se desiti klizanje treba biti
priblino paralelno pruanju lica pokosa (20
0
)
nagib diskontinuiteta treba biti manji od nagiba pokosa
nagib diskontinuiteta treba biti vei od kuta trenja na plohi
diskontinuiteta (za statiko stanje bez vode u vlanoj pukotini i
diskontinuitetu)
moraju postojati granine plohe sa zanemarivom posminom
vrstoom.

Nestabilnost kosine moe, ali ne mora, prouzroiti pojavu vlane
pukotine na licu pokusa ili na gornjoj plohi pokosa. Slika xxx
prikazuje tipine ravne modele loma.

Kod dvodimenzionalnih analiza stabilnosti, uobiajeno je da se razmatra stabilnost lamele jedinine
debljine (irine). To zani da je povrina klizne plohe predstavljena njenom duljinom a volumen kliznog
tijela njegovom povrinom u dvodiemnzionalnom pikazu.

Slika xxx Lamela jedinine irine u dvodimenzionalnim analizama

Granine bone plohe sa
zanemarivom posminom
vrstoom
Lamela jedinine irine
Vlana pukotina
Lice kosine
(slope face)
Gornja ploha
kosine
Noica kosine
(toe of slope)

Vlana pukotina na gornjoj plohi
kosine
Vlana pukotina na licu kosine Klizanje bez vlane pukotine

O
p
e
n
i
t

s
l
u
a
j

P
o
s
e
b
a
n

s
l
u
a
j

(
k
l
i
z
n
a

p
l
o
h
a

p
r
o
l
a
z
i

n
o
i
c
o
m

p
o
k
o
s
a
)

Slika xxx Ravni lomovi sa i bez vlane pukotine

14.4.1 Analiza ravnog loma

Geometrijski elementi

Ukoliko pokos sainjava stijenska masa s izraenim ravnim
diskontinuitetima (ravnine slojevitosti ili drugi diskontinuiteti) te
ako njihov poloaj u odnosu na poloaj lica pokosa zadovoljava
uvjete ravnog loma, onda e ovi diskontinuiteti u potpunosti
kontrolirati lom pokosa. Poloaj ovih diskontinuiteta u principu
nije teko identificirati na terenu.

Ukoliko diskontinuiteti nisu izraeni tada je definiranje geometrije
i poloaja klizne plohe teak zadatak. Prvo treba pretpostaviti oblik
klizne plohe. U relativno blago nagnutim pokosima (
f
<45
0
) u
slaboj stijeni i tlu formirat e se zakrivljena klizna ploha (kruna
kao specijalan sluaj openito zakrivljene klizne plohe). Ovaj
sluaj bit e kasnije tretiran.

U strmim stijenskim pokosima klizna ploha je skoro ravna i njen
nagib moe se dobiti izjednaavanjem drugog izvoda jednadbe za
faktor sigurnosti nesidrene kosine po
p
sa nulom. Za suhu kosinu,
kritian nagib klizne plohe je (p.165).

( ) + =
f p
2
1

gdje je -kut trenja diskontinuiteta.
p
H

H


Vlana pukotina

Ukoliko je ve dolo do klizanja, poloaj vlane pukotine moe se utvrditi na gornjoj plohi pokosa ili
na licu pokosa.
Ako je gornja ploha pokrivena nasipnim materijalom, vlana pukotina moe ostati nevidljiva.
U sluaju da je vlana pukotina nevidljiva ili da u vrijeme analiziranja stabilnosti jo nije ni formirana
(faza projektiranja iskopa), moe se izraunati njen poloaj koji daje najmanji faktor sigurnosti.
(Hoek i Bray, 1977, p.161).

( )
p f
H z tan cot 1 =
( )
f p f
H b cot cot cot =

Jedandba je izvedena iz jednadbe koja definira faktor sigurnosti pod pretpostavkom suhe kosine (nema
vode u vlanoj pukotini i na kliznoj plohi). Tonost gornje jednadbe se smanjuje s poveanjem visine
vode u vlanoj pukotini.

( )
f p
H z H b cot cot =

Voda

Vlana pukotina je vertikalna i ispunjena je s vodom do dubine z
w

Voda ispunjava diskontinuitet i curi iz njega u noici pokosa

Posmina vrstoa diskontinuiteta

Veina diskontinuiteta ima nelinearan kriterij vrstoe. Kako e se u analizama koje slijede koristiti
linearni, Coulomb-Mohrov kriterij, objasnit e se nain dobivanja Coulomb-Mohrovih parametara iz
nelinearnog kriterija. Kohezija i kut trenja definirani na ovaj nain obino se zovu trenutanom
(instantaneous) ili prividnom (apparent) kohezijom odnosno kutem trenja.
p
z

H

b


n

Slika xxx Odreivanje prividnih vrijednosti kohezije (c) i kuta trenja() iz nelinearnog kriterija vrstoe
diskontinuiteta

Da bi se iz nelinearnog kriterija odredile prividne vrijednosti kohezije i kuta trenja, potrebno je odrediti
prosjeno normalno naprezanje na kliznoj plohi. Tangenta povuena kroz toku koja odgovara zadanom
normalnom naprezanju predstavlja Coulomb-Mohrov kriterij vrstoe diskontinuiteta:

tan
n
c + =

c,-prividna kohezija i prividni kut trenja izraunati iz
nelinearnog kriterija vrstoe diskontinuiteta.

Kod izraunavanja normalnog naprezanja na kliznoj plohi
(
n
), treba voditi rauna da se radi o efektivnim
noramalnim naprezanjima.

Efektivno normalno naprezanje za nesidrenu kosinu sa vlanom pukotinom na gornjoj plohi je (Hoek i
Bray, 1977, p.167):

A
V U W
p p
n

sin cos
=

Utjecaj potresa

Raspodjela ubrzanja u stijenskoj masi izloenoj optereenju od potresu ili miniranja je vrlo kompleksna.
Isti potres generirat e razliite magnitude potresa na razliitim lokacijama. Praksa pokazuje da jaki
potresi mogu u mekanim povrinskim materijalima prouzroiti spektakularne posljedice dok rudari u
podzemlju isti potres ne registriraju.

Odgovor stijenske mase na ubrzanje ovisit e od:

magnitude
pravca djelovanja ubrzanja
trajanja
frekvencije ubrzanja
P
o
s
m
i
n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e

Normalno naprezanje
n

n
c

tangenta

Izgleda da vei broj nametnutih ubrzanja (veliki broj miniranja) jae oteuje stijensku masu nego jedan
dogaaj (potres). S obzirom na injenicu da meudjelovanje ovih faktora, a i oni sami, nisu dovoljno
razumljivi, uvode se pojednostavljene pretpostavke koje omoguavaju jednostavno ukljuivanje efekta
potresa u analize stabilnosti.

Tradicionalna metoda ukljuivanja ubrzanja, koje je
prouzroeno potresom ili snanim miniranjem u analize
stabilnosti, je zamjena ovog djelovanja ekvivalentnom
statikom silom koja djeluje vodoravno prema licu
kosine

W

gdje je () vodoravno ubrzanje koje se izraava kao dio
ubrzanja gravitacije (g). Ova pseudo-statika analiza je
konzervativna (daje vee optereenje od realnog) te je
njen rezultat na strani sigurnosti. Kako se ni ostali
ulazni parametri ne mogu odrediti sa vie pouzdanosti, nema smisla uvoditi sofisticirane analize
djelovanja potresa (p.183).

Hoek (1976) preporua jo jedno pojednostavljenje na nain da se dinamiki faktor sigurnosti (F
d
)
izrauna iz vrijednosti statikog faktora sigurnosti (F
s
):

F
d
=F
s
-2,3
Primjer:

F
s
=1,5
=0,15g
F
d
=1,5-2,3 x 0,15=1,16

Utjecaj miniranja jednostavno je utvrditi postavljanjem instrumenata prije miniranja i mjerenjem efekata
miniranja. Vie instrumenata na razliitim lokacijama dat e potpun uvid u raspodjelu ubrzanja. Kod
potresa je to gotovo nemogue jer se nazna kada e on
nastupiti. Zato se podaci o vjerojatnom potresu na
lokaciji kosine, trebaju traiti u seizmolokim slubama
koje imaju zabiljeene prethodne potrese.

Sidrenje

Ukoliko je faktor sigurnosti kosine manji od jedan, treba
razmotriti mogunost stabiliziranja kosine, jednom od
sljedeih metoda:

dreniranjem
djelovanjem vanjskog optereenja

Vanjsko optereenje moe se postii:

ugradnjom stijenskih sidara (rock bolts) ili kablova
usidrenih u stabilnu stijensku masu
podupiranjem pokosa nasipnim materijalom u noici.

W
W
T

Optimalni poloaj sidra

Slika xxx Optimalan poloaj sidra

PRIMJERI

Kosina s vlanom pukotinom na gornjoj plohi

Faktor sigurnosti izraunat je iz uvjeta ravnotee sila. Pretpostavljeno je da sve sile koje djeluju na klizno
tijelo prolaze njegovim teitem (nema momenata koji bi prouzroili rotaciju kliznog tijela). Iako se u
stvarnosti momenti javljaju, njihov utjecaj je mali pa je i njihovo zanemarivanje opravdano.

H
U
W
W
Z
w Z

T
Sidro

p
V
Raspodjela tlaka vode
b

c

tan
-1
(/)
|
.
|
\
|
=

1
tan

V
U
W
R
T
tan
-1
(/)
W
U
V
T
R


( ) ( )
( )
F
cA W U V T
W V T
p
p p
p p p
=
+ +
+ +
cos sin sin cos tan
sin cos cos sin

A
H z
p
=

sin

W
H z
H
r
p f
=
|
\
|
.
|
|
\
|
.
|
|
\
|
.
|
|

2 2
2
1 cot cot

U
z A
w w
=

2

V
z
w w
=

2
2

Ako se na terenu izmjeri poloaj vlane pukotine definiran s njenom udaljenosti od vrha pokosa (b), tada
se jednostavno moe izraunati njena dubina pod pretpostavkom da ona see do klizne plohe.

Ako se ne moe izmjeriti poloaj vlane pukotine, njena najnepovoljnija dubina, za suhu kosinu, moe se
izraunati:

( )
p f
H z tan cot 1 =

Udaljenost vlane pukotine od vrha pokosa:

( )
f p
H z H b cot cot =

Posmina vrstoa diskontinuiteta:

= + tg c

Znaenje pojedinih simbola u naprijed prikazanim jednadbama dano je u tablici xxx.


Kosina bez vlane pukotine

Faktor sigurnosti izraunat je uz iste pretpostavke koje su opisane u prethodnom sluaju a odnose se na
ukljuivanje efekta potresa, posmine vrstoe i geometrije pokosa.

( ) ( )
( )
F
cA W U T
W T
p p
p p
=
+ +
+
cos sin cos tan
sin cos sin

gdje je:
A
H
p
=
sin

( )
W
H
r
p f
=

2
2
cot cot

U
H
w W
p
=

2
4sin

Posmina vrstoa diskontinuiteta
= + tg c

Znaenje pojedinih simbola u naprijed prikazanim jednadbama dano je u tablici xxx.

H
U
W
W
Z
w
/2
Z
w
T
Sidro

p
Raspodjela tlaka vode
Pretpostavljena,
izraunata ili
izmjerena
piezometarska
linija

Tablica xxx Simboli i jedinice u prikazanim jednadbama
Oznaka Opis Jedinice
F Faktor sigurnosti Neimenovan broj
H Visina kosine m
f
Kut nagiba pokosa Stupanj
p
Kut nagiba diskontinuiteta Stupanj
Z Dubina vlane pukotine m
Z
w
Dubina vode u vlanoj pukotini ili na diskontinuitetu m
Vodoravno ubrzanje kod potresa Dio ubrzanja (g)
r
Jedinina teina stijene 0,027 MN/m
3
w
Jedinina teina vode 0,01 MN/m
3
W Teina kliznog bloka MN
A Povrina kontakta bloka i mase na diskontinuitetu m
2
U Rezultantna sila tlaka vode MN
V Vodoravna rezultantna sila tlaka vode u vlanoj pukotini MN
C Kohezija na diskontinuitetu MN/m
2
Kut tranja na diskontinuitetu Stupanj
T Sila sidrenja MN
Kut nagiba sidra mjeren u smjeru suprotnom od smjera okretanja
kazaljke na satu
stupanj


14.5 Lom po zakrivljenoj plohi

U praksi se ee javljaju kosine u nehomogenom i anizotropnom materijalu to e za posljedicu imati
pojavu klizanja du kliznih ploha proizvoljnog oblika (curvilinear slip). U homogenim kosinama mogu se
koristiti metode koje analiziraju granino stanje na plohama klizanja krunog oblika.

Metode Autori Napomene
R
e
z
u
l
t
a
n
t
n
e

m
e
t
o
d
e

Taylor (1937 i
1948); Frohlich,
(1951). uklje
(1969)

M
e
t
o
d
e

k
o
d

k
o
j
i
h

s
e

r
a
z
m
a
t
r
a

r
a
v
n
o
t
e
a

c
j
e
l
o
k
u
p
n
o
g

k
l
i
z
n
o
g

t
i
j
e
l
a
.

P
r
i
m
j
e
n
j
i
v
e

s
u

s
a
m
o

n
a

h
o
m
o
g
e
n
e

k
o
s
i
n
e
.

G
r
a
f
i
k
e

m
e
t
o
d
e

Fellenius, 1927;
1936
K
r
u
n
e

p
l
o
h
e

k
l
i
z
a
n
j
a

A
n
a
l
i
t
i
k
m
m
e
t
o
d
e

Bishop, 1954

Janbu (1954)
Morgenstern i Price
1965)
M
e
t
o
d
e

l
a
m
e
l
a

K
l
i
z
n
e

p
l
o
h
e

p
r
o
i
z
v
o
l
j
n
o
g

o
b
l
i
k
a

A
n
a
l
i
t
i
k
e

m
e
t
o
d
e

Nonveiller (1965)

M
e
t
o
d
e

k
o
d

k
o
j
i
h

s
e

k
l
i
z
n
o

t
i
j
e
l
o

d
i
j
e
l
i

n
a

l
a
m
e
l
e

u
z

o
d
r
e
e
n
e

p
r
e
t
p
o
s
t
a
v
k
e

o

d
j
e
l
o
v
a
n
j
u

s
i
l
a

n
a

g
r
a
n
i
n
i
m

p
o
v
r
i
n
a
m
a

i
z
m
e
u

d
v
i
j
e

l
a
m
e
l
e
.

N
a
j
j
e
d
n
o
s
t
a
v
n
i
j
e

s
u

o
n
e

m
e
t
o
d
e

k
o
j
e

z
a
n
e
m
a
r
u
j
u

u
t
j
e
c
a
j

m
e
u
l
a
m
e
l
a
r
n
i
h

s
i
l
a
.

Napomene:
Sve navedene metode pretpstavljaju linearan kriterij vrstoe loma na kliznoj plohi (Coulomb-Mohrov kriterij)
= tan+c.
Razmatraju se samo statiki uvjeti.
Pretpostavlja se da je na cijeloj kliznoj plohi mobiliziran isti dio raspoloive posmine vrstoe (pretpostavlja se isti
koeficijent sigurnosti za cijelu kliznu plohu)
Metode ne uzimaju u obzir: primarno stanje naprezanja; promjenu vrstoe s deformacijom (progresivni lom kao
posljedica pada vrstoe nakon dostizanja vrne vrijednosti).
Sve metode modeliraju klizno tijelo, odnosno lamele, kao kruto tijelo.

Slika xxx Metode graninog ravnotenog stanja


Prva u nizu analitikih metoda koje uzimaju u obzir meulamelarne sile predstavio je 1954
godine Bishop na konferenciji o stabilnosti zemljanih materijala u Stockholmu (Bishopova
metoda). Ova metoda u pojednostavljenom obliku iroko se koristi jo i danas.

Kod analitikih metoda Bishopa, Janbua, Morgensterna i Pricea i Nonveillera razmatraju se
uslovi ravnotee za svaku od lamela posebno i za cijelokupno klizno tijelo. Metode se razlikuju
meussobno po razliitim pretpostavkama o djelovanju meulamelarnih sila, kao i po redoslijedu
i tehnici prorauna (Sara, 1976, p.10).

Kod ovih metoda odreuje se faktor sigurnosti za vie pretpostavljenih (potencijalnih) kliznih
ploha. Mjerodavnom (kritinom) smatra se klizna ploha s minimalnim faktorom sigurnosti).
Izbor potencijalnih kliznih ploha najvie se zasniva na iskustvu i intuiciji ako istranim radovima
nije jasno dokazana potencijalna klizna ploha.

14.5.1 Faktor sigurnosti

Faktor sigurnosti predstavlja broj sa kojim je potrebno reducirati stvarnu posminu vrstou da
bi se dostiglo stanje granine ravnotee na plohama loma (bio zadovoljen kriterij vrstoe).

Faktor sigurnosti definiran je kao odnos raspoloive posmine vrstoe prema potrebnoj za
odravanje ravnotee

Faktor sigurnosti predstavlja odnos raspoloive posmine vrstoe prema mobiliziranom
posminom naprezanju na bazi lamele
Stvarna posmina vrstoa:

= tan+c

(c; -efektivna kohezija i efektivni kut trenja)

Mobilizirana posmina vrstoa
( ) ' tan ' '
1

+ = = c
F F
m

odnosno
F
c
c
m
'
' =
F
m
' tan
' tan

=


Vrijednosti c
m
i
m
obino se nazivaju mobiliziranom kohezijom i mobiliziranim kutem trenja.

Mobilizirana posmina vrstoa izraena preko ukupnih normalnih naprezanja

u
n
= '
( ) { } ' tan
1
u c
F
n m
+ =

n
-ukupno normalno naprezanje
u-porni tlak

14.5.2 Analiza statike odreenosti

Kod ravninskih problema svaka sila definirana je s tri podatka: dvije komponente i napadnom
tokom. Napadna toka definirana je jednom koordinatom jer je druga poznata (naprimjer
granica izmeu dvije lamele ima definiranu x koordinatu).

m

c
m
c


Na svaku od lamela djeluju sljedee poznate sile:

Poznate sile koje djeluju na svaku od lamela
Oznaka Opis Polje
W
i
Vlastita teina lamele
A
i
=q
i
b
i
Kontinuirano optereenje na povrini
Gravitacijsko polje
P
i-1
; P
i
Rezultante tlaka vode na meulamelarnim plohama
U
i
Rezultanta tlaka vode na bazi lamele
Hidrauliko
potencijalno polje
H
i
Rezultanta vodoravnih sila (naprimjer-seizmike sile)
P

Vertikalno koncentrirano optereenje na povrini
E
a
Sila koja djeluje na prvu lamelu (naprimjer utjecaj potpornog zida)
E
b
Sila koja djeluje na posljednju lamelu
Ostale sile

P
1
2 i
n
q
H
i
W
i
U
i
3
P
i-1
P
i
E
a
E
b
b
i
y
x

F
N N S
mi i i
' tan
' ' tan ' '

= =

i i i m ci
l
F
c
l c S
'
' ' = =

i i c i
S S S

' ' ' + =

Ako je sila E
i
ili E
i-1
odreena iz analize ravnotee prethodne lamele, onda na lemelu djeluju
dvije nepoznate sile: Q
i
i E
i
.

Nepoznate sile
Oznaka
Sila je definirana s
sljedeim podacima
Broj nepoznatih za
jednu lamelu
Broj nepoznatih za cijelo
klizno tijelo (n lamela)
Napomene
Q
i
N
i
; X
Qi
; F

3 3n
E
i
E
ix
; E
iy
;Y
Ei

ili
E
ix
;
i
;Y
Ei

3 3(n-1)
Sile E
(i-1)x
; E
(i-1)y
i
njihov poloaj Y
Ei

izraunaju se iz
ravnotee prethodne
lamele
Ukupan broj nepoznatih 6 6n-3

Analiza statike odreenosti pokazuje da za svaku lamelu imamo 6 nepoznatih veliina a na raspolaganju
nam stoje tri uvjeta ravnotee:

X=0
Y=0
M=0

Prema tome, problem je statiki neodreen. Za postizanje statike odreenosti trebalo bi uvesti jo tri
deformacijska uslova. Kako su veze naprezanja i deformacija komplicirane, ilo se na usvajanje drugih
pretpostavki koje pojednostavljuju analizu stabilnosti.

Razliiti autori usvajali su razliite pretpostavke i po tome se metode meusobno razlikuju.

Q
i
= N
i
+ S
i
E
i

E
ix

E
iy

E
i-1

E
(i-1)x

E
(i-1)y

Y
Ei

X
Qi

i

b
i
Q
i

Q
i

N
i

S
i

S
ci

mi


Pretpostavke pojedinih metoda
Pretpostavka Janbu (1957) Morgenstern i Price, 1965 Nonveiller, 1965
1 Y
Ei
=Y(x)
i
= (x) E
iy
=E
ix
tan
i

2 X
Qi
(Sila N djeluje na polovini baze lamele)
3 F
i
=F (konstantna vrijednost faktora sigurnosti za sve lamele)

Janbu uvodi pretpostavku o poloaju sile E
i
(poloaj tzv. tlane linije).

Nonveiller uvodi pretpostavko o veliini sile E
iy
.

Morgenstern i Price uvode pretpostavku o odnosu sila E
ix
. i E
iy
(drugim rjeima uvode pretpostavku o
kutu ).

Svi autori uvode pretpostavku da sila N
i
djeluje na polovini irine lamele te da je faktor sigurnosti isti za
sve lamele.

Uz ove pretpostavke, statika odreenost pojedinih metoda prikazana je u donjoj tablici.

Broj nepoznatih veliina nakon ukljuivanja pretpostavki
Nepoznata
veliina
Janbu (1957) Morgenstern i Price, 1965
N
i
n n
E
ix
(n-1) (n-1)
E
iy
(n-1) (n-1)
F 1 1

0 1

Ukupan broj
nepoznatih
3n-1 3n

Kako se vidi, Janbuov pristup daje statiki preodreen problem. Da bi izbjegli statiku preodreenost,
Morgenstern i Price uveli su dodatnu nepoznatu konstantu .

14.5.3 Metode koje pretpostavljaju krnu plohu loma

14.5.3.1 Bishopova metoda

Bishop je svoju metodu objavio na konferenciji u Oslu1954 godine. Bila je to prva metoda koja je
ukljuila djelovanja meulamelarnih sila. Metoda pretpostavlja krunu plohu loma. Kako se radi o metodi
lamela, mogue je analizirati stabilnost nehomogenih kosina (kosine koje sadre materiajle razliitih
posminih vrstoa).

Slika xxx Bishopova metoda

Za masu tla ogranienu krunom kliznom plohom i povrinom tla, uslov ravnotee momenata glasi:

= R S x W 1

( ) ( ) ' ' sec '
1
' ' '
1
tg N b c
F
tg N l c
F
S + = + = 2
sin R x =
( ) ' ' sec '
sin
1

tg N b c
W
F +
= 3

Gornja jednadba daje faktor sigurnosti, ali se u njoj javlja kao nepoznata-vrijednost efektivne normalne
sile na bazi lamele N. Ovu silu mogue je izraunati iz uvjeta ravnotee sila u vertikalnom pravcu.
x
W
b
E
(i-1)x
E
ix
E
iy
E
(i-1)y
R
N

S

h
N=N+U
l
-
+
W
E
(i-1)y

E
(i-1)x

U=ul

N
m
cl F

Ntan / F

S
N

F
F
c
u l E E W
N
iy y i

sin ' tan
cos
sin
'
cos ' '
'
) 1 (
+
|
.
|
\
|
+ +
=

4
Kada se ova vrijednost unese u izraz za faktor sigurnosti te izvre neke transformacije, dobije izraz za
faktor sigurnosti u obliku:

( ) | |
+
+ +
=

F
E E b u W b c
W
F
iy y i

tan ' tan

1
sec
' ' ' tan '
sin
1
) 1 (
5

Ova jednadba predstavlja tzv. strogo Bishopovo rjeenje.

U ovoj jednadbi nisu poznate sile E
(i-1)y
i E
iy
. Za izraunavanje ovih sila Bishop predlae koritenje
uvjeta ravnotee u pravcu tangente na bazu lamele:

( ) ( ) cos ' ' sin ' '
) 1 ( ) 1 ( ix x i iy y i
E E E E W S + + =

6

Jednadba strogog rjeenja moe se napisati u obliku:

{ } m
W
F =
sin
1
7

gdje je (m) dio jednadbe u vitiastoj zagradi jednadbe za faktor sigurnosti

( ) | |
+
+ + =

F
E E b u W b c m
iy y i

tan ' tan

1
sec
' ' ' tan '
) 1 (
8
Slijedi:

F
m
S = 9

Iz jednadbi za S, ako se primjeni sumiranje za sve lamele kliznog tijela, dobije se:

( ) ( )
(
+ =

tan ' ' sec ' '
) 1 ( ) 1 ( iy y i ix x i
E E W
F
m
E E 10
Ako nema vanjskih sila onda je jasno da mora biti:
| | 0 ' '
) 1 (
=
ix x i
E E 11

Slijedi da sile E
iy
i E
(i-1)y
moraju zadovoljiti uvjet:

( ) 0 tan ' ' sec
) 1 (
=
(
+

iy y i
E E W
F
m
12

Prema tome, koeficijent sigurnosti se odreuje prema jednadbi (5) za strogo rjeenje s time da sile E
(i-1)y

i E
iy
trebaju zadovoljiti uvjet (12). Proraun se provodi iterativnim postupkom. Prvo se pretpostavi da su
sile E
(i-1)y
i E
iy
jednake (E
(i-1)y
- E
iy
=0) te se uz ovaj uvjet odredi koeficijent sigurnosti po jednadbi (5).
I uz ovu pretpostavku faktor sigurnosti nije dan eksplicitno te se mora raunati s nekoliko iteracija. Sa
tako odreenim faktorom sigurnosti odredi se vrijednost (m) prema jednadbi (8). Ove vrijednosti (m)
uvrste se u jednadbu (12) te se trae vrijednosti sila E
(i-1)y
i E
iy
koje zadovoljavaju jednadbu (12). Sa
ovim vrijednsostima se ponovo izrauna faktor sigurnosti po jednadbi (5). Postupak se iterativno
ponavlja sve dok nisu zadovoljene obje jednadbe (5) i (12). Pored toga trebalo bi provjeriti i uvjete
ravnotee za svaku od lamela.

ak ni strogo Bishopovo rjeenje ne zadovoljava sve uvjete ravnotee prikazane u opem konceptu
analiza graninog ravnotenog stanja. Rjeenje nije jednoznano jer postoji vie razliitih raspodjela sila
E
iy
koje zadovoljavaju jednadbu (12). Naime, metoda nije zasnovana na ispitivanju svih uslova
ravnotee za svaku lamelu, ve je za svaku od lamela zadovoljen uslov ravnotee sila u vertikalnom
pravcu, a zadovoljeni su i konturni uvjeti:

0
0
= M i | | 0 ' '
) 1 (
=
ix x i
E E (13)

Bishop je na osnovi izvrenih prorauna zakljuio, da razliite rasopodjele sila (E
(i-1)y
- E
iy
) koje
zadovoljavaju jednadbu (12), neznatno utjeu na promjenu vrijednosti faktora sigurnosti (manje od 1%).

Ukoliko se usvoji pretpostavka:

0 ' ) 1 (
'
=
iy
y i E E (14)
faktor sigurnosti se moe izraziti sljedeom jednadbom:

( ) | |
+
+
=
F
b u W b c
W
F

tan ' tan

1
sec
' tan '
sin
1
(15)

Ova jednadba opisuje tzv. pojednostavljenu Bishopovu metodu zasnovanu na pretpostavci (14). Ukoliko
je E
1
=0, onda su i sve sile E
iy
jednake nuli. U praksi se najee primjenjuje ova metoda, te se pod
Bishopovom metodom uvijek misli na ovu pojednostavljenu formulaciju.

Jednadba (15) za faktor sigurnosti dobije se iz uslova ravnotee momenata (jednadba 3) s tim da se
nepoznata sila N odredi iz uslova ravnotee sila u vertikalnom pravcu. Ako rezultanta sila koje djeluju na
bokove lamela djeluje vodoravno (E
(i-1)y
E
iy
=0), onda se sila N moe izraziti kao:

F
F
c
u l W
N

sin ' tan
cos
sin
'
cos
'
+
|
.
|
\
|
+
= (16)
pa je jednadba (15) za faktor sigurnosti potpuno tona.

To znai da je jednadba (15) tona ukoliko je razultanta sila koje djeluju na bone plohe svih lamela
vodoravna. U najveem broju sluajeva to znai da su sve sile E
iy
jednake nuli, odnosno da su
meulamelarne sile vodoravne. Ovaj uvjet obino nije ispunjen pa je to izvor pogreaka Bishopove
metode.

Jednadba (15) koja definira faktor sigurnosti za pojednostavljenu metodu moe se napisati i u drugom
obliku.

( ) | |
+
+
=
F
b u W b c
W
F

tan ' tan

1
sec
' tan '
sin
1
(15)

( ) | | { }

sin
' tan '
W
m b u W b c
F
+
= (19)

F
tg
F
tg tg
sek
m

sin '
cos
1
'
1 +
=
+
= (20)

Slika xxx Izraunavanje pornog tlaka na osnovi poznavanja hidraulikog potencijalnog polja

Ekvipotencijala kroz
sredite baze lamele
Strujnica
h
w
u=
w
h
w


14.5.3.2 Aproksimativna metoda lamela

Uvjet ravnotee momenata oko centra zakrivljenosti klizne plohe (jednadba 3) predstavlja osnov i za
aproksimativnu metodu lamela. Jedina razlika izmeu Bishopove i aproksimativne metode lamela lei u
nainu odreivanja sile N. Kod aproksimativne metode lamela, normalna sila N odredi se iz uslova
ravnotea sila u pravcu okomitom na bazu lamele po izrazu

l u W N = cos ' (17)

Ovakav izraz za N implicira pretpostavku da je rezultanta sila koje djeluju na bone strane lamela
paralelna bazi lamele. Ukoliko bi ovaj uvjet bio ispunjen na svim lamelama, izraz za faktor sigurnosti po
aproksimativnoj metodi lamela bio bi toan. Kako ovaj uvjet u opem sluaju nije ispunjen za sve lamele,
javlja se greka u odreivanju faktora sigurnosti. Ako se jednadba (17) za N uvrsti u jednadbu (3),
dobije se faktor sigurnosti po aproksimativnoj metodi lamela u obliku:

( ) | |

sin
' tan cos '
W
l u W l c
F
+
= (18)

Kod ove metode, faktor sigurnosti je dan u eksplicitnom obliku i zbog toga je ovaj pristup vrlo
jednostavan. I Bishopova pojednostavljena metoda i aproksimativna metoda lamela primjenjuju se samo
na krune klizne plohe. I jedna i druga metoda kao osnovni uvjet koriste momentnu ravnoteu oko centra
rotacije. Razlikuju se jedino po pretpostavci o pravcu djelovanja rezultantne sile na graninim vertikalnim
plohama lamele. Po Bishopovoj metodi ova je rezultanta vodoravna a po aproksimativnoj metodi, ova
rezultanta je paralelna bazi lamele. Bishopova metoda daje tonije vrijednosti faktora sigurnosti te
aproksimativna metoda lamela nema praktinu vrijednost jer se gotovo i ne koristi. Naime, Bishopova
metoda ve kod tree iteracije daje zadovoljavajuu tonost faktora sigurnosti.

Ako se analizira jednadba (16) za normalnu silu N, vidljivo je da za negativne vrijednosti kuta ()
imenitelj moe biti jako malen ili ak negativan. Za male vrijednosti imenitelja, vrijednosti N mogu biti
nerealno visoke to za posljedicu ima pojavu nerealno visokih otpornih posminih sila na ovim lamelama
te tako i nerealne vrijednosti faktora sigurnosti.

Problem se moe javiti i u sluaju kada je brojitelj u jednadbi (16) negativan to se javlja u sluaju
visokih vrijednosti pornih tlakova (u) i niskih vrijednosti faktora sigurnosti. U ovakvim sluajevima treba
koristiti egzaktnije metode (Morgenstern i Price i sl.)

14.5.3.3 Dijagrami krunog loma Hoeka i Braya

Dijagrami krunog loma Hoeka I braya izvedeni su uz sljedee pretpostavke:

1. Stijenska masa u kosini je homogena po parametrima mehanikih svojstava.
2. Vrijedi Coulomb-Mohrov kriterij vrstoe (=tan+c).
3. Lom se deava po krunoj plohi loma koja prolazi noicom kosine.
4. Vertikalna vlana pukotina formira se na gornjoj plohi kosine.
5. Poloaj vlane pukotine i plohe loma je takav da se za zadanu geometriju kosine i uvjete teenja
podzemne vode, dobije minimalni faktor sigurnosti.
6. Uvjeti podzemne vode variraju od suhe kosine do potpuno zasiene kosine.

Faktor sigurnosti definiran je kao odnos posmine vrstoe koja se opire klizanju i posminih naprezanja
mobiliziranih uzdu plohe loma.

mb
c
F F
= +
tan

mb
-Posmino naprezanje mobilizirano uzdu plohe loma

Za izraunavanje faktora sigurnosti, dijagrami krunog loma koriste se na sljedei nain (slika xxx):

1. Odredi kojem od pet dijagrama najbolje odgovaraju uvjeti podzemne vode problemu koji rjeava
2. Izraunaj vrijednost
tan H
c
(1)

c-kohezija stijenske mase
-volumna teina stijenske mase
H-visina pokosa
-kut trenja stijenske mase

3. Nai izraunatu vrijednost na krunom dijelu dijagrama. Slijedi radijalnu liniju koja najbolje
odgovara izraunatoj vrijednosti (1) do presjecita s linijom koj definira kut nagiba pokosa
4. Oitaj odgovarajue vrijednosti tan/F ili c/ HF te izraunaj koeficijent sigurnosti

Primjer:

tan/F=AF= tan/A

Ako se eli izraunati visina kosine (H) koja je stabilna s odreenim faktorom sigurnosti (F), treba
provesti sljedee korake (slika xxx).

1. Odredi kojem od pet dijagrama najbolje odgovaraju uvjeti podzemne vode na problemu koji rjeava
2. Izraunaj vrijednost
F
tan
(2)

3. Nai izraunatu vrijednost na ordinati dijagrama. Slijedi vodoravnu liniju koja najbolje odgovara
izraunatoj vrijednosti (2) do presjecita s linijom koj definira kut nagiba pokosa
4. Oitaj odgovarajuu vrijednost c/ HF na apscisi te izraunaj koeficijent sigurnosti


Primjer:

c/HF=BH=c/FB

Slika xxx Uvjeti teenja podzemne vode u dijagramima krunog loma Hoeka i Braya

Slika xxx (a) Redoslijed koraka pri odreivanju faktora sigurnosti koristei dijagrame krunog loma
Hoeka i Braya; (b) Redoslijed koraka pri odreivanju visine kosine za poznati faktor sigurnosti koristei
dijagrame krunog loma Hoeka i Braya

H
x
Ekvipotencijale
Strujnice
H
Strujnice
Ekvipotencijale
1
2
3
4
4
tan H
c
F H
c

F
tan

4
3
tan H
c

F H
c

F
tan

2
(a)
(b)

Slika xxx Dijagrami krunog loma (Hoek i Bray, 1977)





14.5.4 Metode koje pretpostavljaju nepravilnu plohu loma

14.5.4.1 Janbuova metoda

Prvu metodu koja analizira stabilnost na nepravilnoj plohi loma objavio je Janbu 1954. godine na
konferenciji o stabilnosti kosina u Stockholmu. Pojednostavljena varijanta za rutinske proraune
predloena je 1956 godine (Janbu, Bjerrum i Kjaernsli, 1956). Primjenu metode za proraun tlaka na
potporne konstrukcije i nosivost tla predstavio je Janbu 1957: Detaljno tumaenje metode dao je Janbu
(1973).

Slika xxx Janbuova metoda
E+E
x
P
Q
W

T+T
E
T
y
t
t
N=l
S=l
l
l
h
t
y
t
y

Z
q
Z

q
Rezultanta poznatih
vertikalnih sila:

W=W
+q
x
+P
(W
= z
x
)
Y
X
P
q
E
T
E
b
E
a
T
b
T
a
Q

x
y
+
-

U poglavlju koje analizira statiku odreenost opeg sluaja klizanja po nepravilnoj plohi metodama
graninog ravnotenog stanja, pokazano je da je sustav statiki neodreen ta da se moraju uvesti neke
pretpostavke kako bi sustav postao statiki odreen. Janbu uvodi sljedee pretpostavke:

Sila N djeluje u toki u kojoj rezultanta poznatih vertikalnih sila W=W
+q
x
+P presjeca
osnovicu lamele.
Poznat je poloaj djelovanja sile E odnosno elementi tlane linije h
t
i
t
.

injenica da je mogue uvesti razliite pretpostavke o poloaju tlane linije pokazuje da rjeenje nije
jednoznano.

Za svaku od lamela moraju biti zadovoljeni sljedei uvjeti:

Uvjet loma:

( )
' '
tan u c + = (1)

Uvjet ravnotee sila u vertikalnom pravcu:

tan + = t p (2)
gdje je
dx
dT
t =

Kombinacija uvjeta ravnotee u vertikalnom i vodoravnom pravcu:

( ) ( )
2
tan 1 tan + + + = x x t p Q E (3)

Uvjet ravnotee momenata za lamelu ifinitezimalne irine:

dx
dQ
z
dx
dE
h E T
q t t
+ = tan (4)

Jednadba (4) izvedena je iz sume momenata oko napadne toke sile N, uz zanemarivanje lanova drugog
reda. Ukoliko su zadovoljeni uvjeti ravnotee za svaku lamelu, zadovoljeni su i za cijelo klizno tijelo.

Analiza statike odreenosti metoda graninog ravnotenog stanja prikazana je u jednom od prethodnih
poglavlja. Pokazano je da je Janbuovo rjeenje statiki preodreeno (ima vie uvjeta nego nepoznatih).
Ovo ukazuje da nije mogue ispuniti sve uvjete ravnotee, i da mora postojati jedna od lamela na kojoj
jedan od uvjeta ravnotee nee biti ispunjen.

Za cjelokupno klizno tjelo Janbu je postavio sljedei uvjet ravnotee vodoravnih sila:

a
b
a
b
E E E =
(5)


Janbu je izveo sljedee jednadbe za nepoznate veliine:

Faktor sigurnosti:
+
=
b
a
b a
b
a
B E E
A
F (6)
gdje je:
( )
2
tan 1+ = x A
f
(7)

n
A
A
'
= (8)

( ) | | x u t p c A + + =
' ' '
tan (9)

2
'
tan 1
tan tan
1
1
+
|
.
|
\
|
+
=
F
n (10)

( ) tan x t p Q B + + = (11)

x
P
q z
x
W
p
+ + =
= (12)

Naprezanja na plohi klizanja:
( ) x F
A
F
f
+
= =
2
tan 1
(13)

tan + = t p (14)
Meulamelarne sile:
F
A
B E = (15)

E E E
a
+ = (16)

dx
dQ
zq
dx
dE
h E T
t t
+ = tan (17)

x
T
t
= (18)

Prethodne jadnadbe rjeavaju se iterativnim postupkom.


Puna procedura zahtjeva obavljanje iterativnog postupka u tri faze. U praksi se vrlo esto koristi
pojadnostavljena Janbuova metoda. Pojednostavljena metoda predstavlja u stvari prvu fazu
iterativnog postupka koji se primjenjuje u punoj proceduri.

Prva faza iterativnog postupka, odnosno pojednostavljeno rjeenje, utjecej sila (T) uzima u obzir
aproksimativno preko koeficijent (f
0
) pri emu je:

0 0
F f F = (19)

Vrijednost (F
0
) izrauna se uz pretpostavku da je T=0:

( ) | |
( )
+ +
)
`
+
=
b
a
b a
b
a
x p Q E E
n
x u p c
F
tan
tan
' '
0
(20)

Kod pojednostavljene metode, sile (T) se ne razmatraju te nije potrebno uvoditi pretpostavku o poloaju
tlane linije.
Kod ove metode razmatra se samo ravnotea sila na svakoj lameli a ne i ravnotea momenata.
Zanemarivanje vertikalnih sila na bonim stranama lamela za posljedicu e imati vodoravan poloaj
rezultantnih sila na istim plohama. Faktor (f
0
) kojim se obraunava utjecaj sila (T) Janbu je dao u obliku
dijagrama. Ovaj dijagram dobiven je na osnovi brojnih prorauna faktora (F
0
) i (F) za homogene profile
tla (F-faktor sigurnosti po punoj proceduri).

Ako se u gornju jednadbu naprezanje (p) zamjeni izrazom (12)

x
P
q z
x
W
p
+ + =
= (12)

i koeficijent (n
) izrazi na drugi nain

|
.
|
\
|
+ =
+
|
.
|
\
|
+
=
F
tg tg F
n

1 cos
tan 1
tan tan
1
1
2
2
'
(21)

dobije se izraz za izraunavanje faktora sigurnosti po pojednostavljenoj Janbuovoj metodi koja
ukljuuje razliita djelovanja na kosinu:

( )
( ) | |
+ + + +
|
.
|
\
|
+
+ + +
=
b
a
b a
tg P x q W Q E E
F
tg tg
tg x u P x q W x c
f F
'
1 cos
'
2
0
(22)


Slika xxx Izraunavanje pornog tlaka na osnovi poznavanja hidraulikog potencijalnog polja

Veliina Jedinica Opis
E
a
kN Sila koja potpomae klizanja
E
b
kN Sila koja se opire klizanju
W

kN Vlastita teina lamele (W
= z
x
)
kNm
-3
Jedinina teina stijenske mase
P kN Koncentrirana vertikalna sila na lameli
q kN/m
2
Kontinuirano optereenej na lameli
Q kN
Vodoravna sila koja se javlja kao vanjska koncentrirana sila na povrini tla ili kao
volumna sila (vodoravna sila kod pseudo-statike analize kojom se ukljuuje efekt
potresa ili jakih miniranja)
u kPa Porni tlak
x m irina lamele
c kPa

Efektivna kohezija
(
0
) Efektivna kut trenja
(
0
) Nagib baze lamele

Za prvi pretpostavljeni faktor sigurnosti obino se izabere F
0
=1.
Ekvipotencijala kroz
sredite baze lamele
Strujnica
h
w
u=
w
h
w


Kako Janbuova metoda ne zadovoljava uvjet ravnotee momenata, ona se ne preporua za analizu
stabilnosti strmih kosina.

Slika xxx Korekcijski faktor f
0
u Janbuovoj metodi


14.6 Rjenik

14.7 Literatura

Hoek, E., Bray, J.W., (1977) Rock Slope Engineering, revised second edition, The Institute of Mining and
Metallurgy, London, 402 p
Sara, D., (1976) Metode prorauna stabilnosti kosina u mehanici tla, Institut za geotehniku i fundiranje
Graevinskog fakulteta u Sarajevu.
Pergpamon, 444 p.
Hoek, E. 1976. Rock slopes. Proceedings of special conference Rock Engineering for foundations and
slopes, Boulder, Colorado, vol 2. pp.157-171 (Utjecaj dinamikog optereenja)
Goodman, R.E. and Bray, J.W. 1976. Toppling of Rock Slopes. Proceedings of special conference Rock
Engineering for foundations and slopes, Boulder, Colorado, vol 2. pp.201-234 (Detaljan prikaz
prevrtanja)
Brandl, H., Blovsky S., 2002, Protective barriers against Rockfall, str. 3-16Priopenja treeg savjetovanja
Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo, Geotehnika kroz Eurocode 7, Hvar, 2-5.
listopada 2002. 466 strana.

Ivan Vrkljan

15 Temeljenje na stijenskoj masi

Prikazani su osnovni principi temeljenja na stijenskoj masi

15-Temeljenje na stijenskoj masi.doc


15 Temeljenje na stijenskoj masi

15.1 Uvod................................................................................................................................. 3
15.2 Inenjersko-geoloki uvjeti temeljenja................................................................................. 4
15.3 Tipovi temelja ................................................................................................................... 6
15.4 Doputeno optereenje plitkih temelja................................................................................. 6
15.5 Posebni problemi temeljenja............................................................................................... 9
15.6 Rjenik ............................................................................................................................. 9
15.7 Literatura ........................................................................................................................ 10

15 Temeljenje na stijenskoj masi 3

15.1 Uvod

Dok je nestabilnost pokosa uglavnom posljedica vlastite teine nestabilnog dijela, nestabilnost temelje
posljedica je vanjskih optereenja koja se unose u stijensku masu. Kako optereenje uvijek izaziva
graevina, u analizama temeljenja potrebno je razmatrati interakciju graevine i temeljnog tla.

Slika xxx Pojednostavljeni dijagram toka intarakcije graevine i stijenske mase kod problema temeljenja
(S.D. Priest citirano prema Hudson i Harrison (1997)

Uobiajene graevine prenose u tlo optereenja koja i slabija stijenska masa preuzima bez veih
problema. Kod ovih graevina istraivanjima se treba provjeriti eventalno postojanje spilja u krkim
terenima ili sposobnost bubrenja stijena.

Velike razvedene graevine kao to su veliki bolniki kompleksi, aerodromski terminali i sl. pokrivaju
velike povrine te je za oekivati promjenjive uvjete temeljenja. esto su temelji optereeni velikim
silama jedan pored drugog te treba voditi rauna o interakciji djelovanja.

Industrijski objekti kao to su turbine, reaktori, akceleratori i sl. zahtjevaju izrazito stabilne temelje pod
dinamikim djelovanjima o emu treba voditi rauna tijekom istranih radova ak ako se radi i o
kvalitetnoj stijenskoj masi.

Visoke graevine kao to su piloni velikih mostova i tornjevi, generiraju velika vodoravna i vertikalna
optereenja zbog djelovanjem potresa i vjetra. Optereenja mogu dostii graninu nosivost (bearing
capacity) ak i srednje vrstih stijena.

Temeljenje mostova i vijadukata esto zahtjevaju rjeavanje dva problema: (a) problem nosivosti i
doputenih slijeganja kao kod klasinih problema, (b) problem stabilnosti kosina na kojoj se temelj nalazi.
Vrlo esto je ovaj drugi problem prioritetan jer u potpunosti kontrolira stabilnost temelja.

Optereenje graevine definirano
iznosom i raspodjelom
Naprezanje i
deformacija graevine
Oteenje ili slom
graevine
Optereenje temelja
Deformiranje
stijenske mase
Naprezanje
stijenske mase

Slom stijenske mase
Ako su vea od
doputenih
Ako su vea od
doputenih

Temeljenje visokih lunih brana je jedan od najsloenijih i najodgovornijih geotehnikih zahvata.
Njihova izgradnja znaajno je utjecala na razvoj mehanike stijena a naroito na razvoj velikih terenskih
ispitivanja. Kod ovih graevina pojavljuje se problem stabilnosti centralnog dijala brane u koritu rijeke
kao i problemi stabilnosti krila brane na svakoj od obala. Vrlo esto su inenjerskogeoloki uvjeti razliiti
na jednoj i drugoj obali to znaajno komplicira projektiranje ovakvih graevina.

Slika xxx Stabilnosti kosina kao prioritetan problem temeljenja mostova i vijadukata

Slika xxx (a) Luna brana Osiglietta u Italiji; Luna brana Karun 3 u Iranu

15.2 Inenjersko-geoloki uvjeti temeljenja

Slika xxx prikazuje neke tipine inenjersko-geoloke situacije koje se javljaju pri temeljenju graevina
na stijenskoj masi.


Tlo pokriva stijensku masu. Povrina stijenske mase priblino
ravna. Idealni uvjeti za temeljenje graevina.

povrina stijenske mase (bedrock)

Povrinu stijenske mase teko je utvrditi. Mehanika svojstva
stijenske mase variraju u irokim granicama. Teko odrediti dubinu
temeljenja i doputeno optereenje.

Krka podruja kriju izrazito nepravilne oblike povrine stijenske
mase, neoekivane nivoe podzemne vode, skrivene neispunjene
kaverne.

Stijensku masu predstavlja izmjena slojeva vrste stijene
(pjeenjak, vapnenac) i slabe stijene (lapor, glinac, muljac i sl.).
Slojevi vrste stijene mogu stvarati probleme tijekom izvoenja
pilota.

Fli

Rasjedi ispunjeni stiljivom ispunom kompliciraju temeljenje.U zoni
rasjeda teko je utvrditi pravu inenejrskogeoloku sliku terena.
Velika razlika deformacijskih svojstava ispune rasjeda i osnovne
stijenske mase moe izazvati neugodna diferencijalna slijeganja
graevine.

Tlo pokriva teko ispucalu stijensku masu. Ispucalost stijene za
posljedicu ima znaajno reduciranje njene nosivosti a mogu se javiti
i poveana slijeganja kao posljedica zatvaranja pukotina.

Slika xxx Razliiti uvjeti temeljenja u stijenskoj masi

15.3 Tipovi temelja

Skica Opis

Plitki temelji

Temeljenje u
irokom iskopu.
Pozornost treba
obratiti na stabilnost
kosina graevne
jame.

Temeljenje na
zabijenim ili
buenim pilotima.

Temeljenje tekih
graevina na
buenim pilotima ili
oknima.

Slika xxx Razliiti tipovi temelja

15.4 Doputeno optereenje plitkih temelja

Doputeni kontaktni pritisak (doputeno optereenje stijenske mase) (allowable bearing pressure)
temelja je maksimalno naprezanje koje stijena moe podnijeti a da se ne ostvare prekomjerna slijeganja
niti da stijenska masa doe u stanje granine ravnotee. . Pri tome se treba voditi rauna da naprezanja ne
prekorae doputena naprezanja betona temelja. U vrlo kvalitetnoj stijenskoj masi visoke vrstoe, ovaj
drugi uvjet (vrstoa betona) moe biti glavni ograniavajui imbenik.

Pri izraunavanju nosivosti (bearing capacity) temelja po metodama graninog ravnotenog stanja mora
se voditi rauna o sloenosti i razliitim modelima loma prikazanim na slici xxx.

Ne postoji jedinstven pristup odreivanj nosivosti stijenske mase. Prikazat e se jedan jednostavan nain
koji daje informaciju o redu veliine nosivosti stijenske mase. Pokusi na izotropnoj stijeni pokazuju da se
granina nosivost dostigne kod slijeganja temelja od 4 do 6% njegove irine.

Razmotrimo model loma prikazan na slici xxx. Homogena stijenska masa na kojoj se kani graditi ima
kriterij vrstoe prikazan gornjom anvelopom Mohrovih krugova na slici xxx. Pretpostavimo da je
optereenje temelja prouzroilo frakturiranje stijene u zoni (A) ispod temelja. Stijenska masa nakon
frakturiranja ima manju vrstou te je njen kriterij vrstoe prikazan donjom anvelopom na istoj slici.
Pretpostavimo da je najvee vodoravno naprezanje (p
h
), koje moe biti mobilizirano radi podupiranja
slomljene zone (A), jednako jednoosnoj tlanoj vrstoi stijenske mase. Ova vrijednost odreuje manje
glavno naprezanje u slomljenoj zoni (A). Vee glavno naprezanje koje stijensku masu u zoni (A) dovodi u
stanje granine ravnotee ima vrijednost (q
f
). Naprezanja (q
f
).i (p
h
) definiraju krug koji tangira kriterij
vrstoe slomljene stijenske mase. Naprezanje (q
f
).predstavlja graninu nosivost stijenske mase
(bearing capacity). Ova analiza vodi ka zakljuku da granina nosivost homogene stijenske mase ne moe
biti manja od njene jednoosne tlane vrstoe.

Ako stijenska masa ima konstantan kut trenja () i jednoosnu tlanu vrstou (q
u
) (Mohr-Coulombov
materijal), granina nosivost stijenske mase je

( ) 1 + =

N q q
u f
(1)
gdje je

+ =
2
45 tan
2
N (2)

Doputeni kontaktni pritisak (p
a
) dobije se djelenjem nosivosti sa faktorom sigurnosti (F)

F
q
p
f
a
= (3)

p
a
Doputeni kontaktni pritisak stijenske mase (allowable bearing pressure)
q
f
Granina nosivost stijenske mase (bearing capacity)


Pojava pukotina (cracking)

Drobljenje (crushing)

Stvaranje klinova (wedging)
R
a
z
v
o
j

p
u
k
o
t
i
n
a

k
a
o

p
o
s
l
j
e
d
i
c
a

p
o
v
e
a
n
j
a

o
p
t
e
r
e
e
n
j
a

s
t
i
j
e
n
s
k
e

m
a
s
e
.

O
v
i
s
n
o

o

r
a
s
p
o
d
j
e
l
i

n
a
p
r
e
z
a
n
j
a

n
a

t
e
m
e
l
j
n
o
j

s
t
o
p
i

i

s
v
o
j
s
t
v
i
m
a

s
t
i
j
e
n
s
k
e

m
a
s
e

u

s
t
a
n
j
u

l
o
m
a
,

s
l
i
j
e
g
a
n
j
a

m
o
g
u

d
o
s
t
i
i

n
a
j
v
e
a

d
o
p
u
t
e
n
a

Slijeganje usljed zatvaranja
pora (punching)

U slabo cementiranim
sedimentnim stijenama moe
se desiti nereverzibilno
slijeganje bez pojava pukotina i
stvaranja klinova usljed loma
strukture porozne stijene

Posmini lom (Shear)

Slika xxx Modeli loma stijene ispod temelja graevine (Ladanyi, 1972; Goodman, 1980)


Slika xxx Analiza nosivosti stijenske mase

15.5 Posebni problemi temeljenja

Znaajni se problemi mogu javiti u sluaju kada stijenska masa sadri bubrive i nestabilne minerale.
Kemijski procesi u stijenskoj masi nekada mogu proizvesti spojeve koji su agresivni na beton.
Lako topive stijene, kao to su gips i sol, zahtjevaju poseban tretman kod graevina s izraenim
teenjem podzemne vode.
Temeljenje na podruju slijeganja povrine terena usljed podzemnog rudarenja.

15.6 Rjenik

ultimate bearing capacity, qe, qult (FL-2)the average load per unit of area required to produce failure
by rupture of a supporting soil or rock mass (ASTM: D 653).

bearing capacity (of a pile), Qp, Pp (F)the load per pile required to produce a condition of failure
(ASTM: D 653).

allowable bearing value (allowable soil pressure), qa, pa(FL-2)the maximum pressure that can be
permitted on foundation soil, giving consideration to all pertinent factors,with adequate safety against
rupture of the soil mass or movement of the foundation of such magnitude that the structure is impaired
(ASTM: D 653).

allowable pile bearing load, Qa, Pa (F)the maximum load that can be permitted on a pile with
adequate safety against movement of such magnitude that the structure is endangered. (ASTM: D 653).
A
q
f
p
h
=q
u

q
u
=Jednoosna tlana
vrstoa stijenske mase
Kriterij vrstoe
stijenske mase nakon
sloma (zona A)

t
p
h

q
f
Kriterij vrstoe stijenske
mase
Jednoosna tlana
vrstoa stijenske mase
Nosivost stijenske
mase

Allowable bearing pressures = doputeni kontaktni pritisak = doputeno optereenje stijenske mase
bearing capacity=nosivost, granina nosivost
bearing resistance=nosivost
bearing resistance failure=lom dosezanjem nosivosti

15.7 Literatura

Pergamon, 444 p., p.p.298-308
Goodman, R.E., (1980), Introduction to Rock Mechanics, Wiley, New York, pp.288-333
EN 1536 Execution of special geotechnical work-Bored piles
EN 1537 Execution of special geotechnical work-Ground anchors
EN 1538 Execution of special geotechnical work-Diaphragm walls
prEN 12699 Execution of special geotechnical work-Displacement piles
prEN 12715 Final draft Execution of special geotechnical work-Grouting
prEN 12716 Execution of special geotechnical work-Jet Grouting
prEN 12794 Precast concrete foundation piles
EN 12063Execution of special geotechnical work-Sheet-pile walls

Ivan Vrkljan

16 Geotehniko projektiranje prema
Eurokodu 7

Ideja o ujedinjenoj Europi nametnula je potrebu donoenja skupa usklaenih tehnikih
pravila za projektiranje graevina koji bi poetno sluili kao alternativa razliitim
vaeim pravilima u raznim dravama lanicama, a na koncu ih zamijenili. Ova
tehnika pravila postala su poznata kao "Konstruktorski Eurrokodovi" (Structural
Eurocodes ). Projektiranja u geotehnici pokriva Eurokod 7 koji uvodi, u veini
zapadnoeuropskih zemalja, koritenje metode graninih stanja sa parcijalnim
koeficijentima u geotehniko projektiranje. Ovaj pristup donosi znaajne promjene u
odnosu na dosadanji pristup geotehnikom projektiranju. lanak u kratkim crtama
prikazuje filozofiju Eurokoda 7

16-Geotehniko projektiranje prema Eurokodu 7.doc


16 Geotehniko projektiranje prema Eurokodu 7

16.1 Uvod...................................................................................................................................... 3
16.2 Povijest Eurokodova ............................................................................................................... 3
16.3 Ciljevi Eurokodova ................................................................................................................. 3
16.4 Program Eurokodova .............................................................................................................. 3
16.5 Ostale relevantne norme .......................................................................................................... 4
16.6 Podruje primjene Eurokoda 7................................................................................................. 4
16.7 Osnove geotehnikog projektiranja .......................................................................................... 5
16.8 Projektni zahtjevi .................................................................................................................... 6
16.9 Proraunske (projektne) situacije ............................................................................................. 8
16.10 Trajnost.............................................................................................................................. 9
16.11 Geotehniko projektiranje proraunom................................................................................. 9
16.11.1 Djelovanja u geotehnikom projektiranju ......................................................................... 9
16.11.2 Svojstva temeljnog tla ................................................................................................... 10
16.11.3 Geometrijski podaci ...................................................................................................... 10
16.11.4 Proraun po graninim stanjima nosivosti....................................................................... 11
16.12 Geotehnika istraivanja i geotehniki podaci ..................................................................... 13
16.13 Zakljuak ......................................................................................................................... 16
16.14 Rjenik ............................................................................................................................ 16
16.15 Literatura ......................................................................................................................... 16
16 Geotehniko projektiranje prema Eurokodu 7 3

16.1 Uvod

16.2 Povijest Eurokodova

Rad na uspostavljanju skupa usklaenih tehnikih pravila za projektiranje graevina zapoelo je Povjerenstvo
Europske zajednice (CEC). Ova tehnika pravila postala su poznata kao "Konstruktorski Eurokodovi"
(Structural Eurocodes). Rad na Eurokodovima zapoeo je 1976, a na Eurokodu 7, 1981. Godine 1990., nakon
savjetovanja sa zemljama lanicama, CEC je prenio rad na daljnjem razvoju, izdanjima i obnavljanju
Konstruktorskih Eurokodova na CEN (Euuropean Committee for Standardization), a tajnitvo EFTA se
sloilo da podupre CEN-ov rad. Tehniki odbor CEN / TC 250 je odgovoran za sve Kontruktorske
Eurokodove. Prvi dio Eurokoda 7 objavljen je, kao prednorma (ENV), 1994. godine (ENV 1997-1:1994). U
daljnjem tekstu prvi dio Eurokoda 7 biti e oznaen kao EC7-1. Na temelju komentara koji e se prikupiti
tijekom perioda pokusnog koritenja, prednorma e se prevesti u europsku normu (European Standard EN
1997-1). Planirana je sljedea dinamika aktivnosti na prevoenju EC7 iz statusa europske prednorme (ENV)
u europsku normu (EN): 2000. (rujan) prva verzija EC 7-1 kao EN; 2002. (sijeanj), konana verzija EC7-1
kao EN na engleskom; 2003. (srpanj), formalno glasanje; 2008. (srpanj), obavezna upotreba. Objavljivanje
Eurokoda 7, predstavlja znaajan doprinos razvoju graevinarstva, poto on uvodi metodu graninih stanja sa
parcijalnim koeficijentima u geotehniko projektiranje.

16.3 Ciljevi Eurokodova

Konstruktorski Eurokodovi obuhvaaju skupinu normi za konstruktorsko i geotehniko projektiranje
graevina. Ciljevi njihovog donoenja su sljedei (ENV 1997-1:1994):

1. Oni trebaju posluiti kao referentni dokumenti za sljedee svrhe:
Kao sredstvo da dokau kako graevine udovoljavaju bitnim zahtjevima Direktive za proizvode u
gradnji (CPD). (u Hrvatskoj, npr. Zakon o graenju)
Kao okvir za izradu usklaenih tehnikih specifikacija za proizvode u gradnji
2. Oni pokrivaju izvedbu i provjere u opsegu potrebnom da naznai kvalitetu proizvoda u gradnji, i radnih
normi, potrebnih da udovolje pretpostavkama projektnih pravila
3. Dok ne bude dostupan usklaeni skup tehnikih specifikacija za proizvode i metode ispitivanja njihovog
ponaanja, neki od Konstruktorskih eurokodova pokrivaju ove aspekte u informativnim dodacima.

16.4 Program Eurokodova

Radi se na sljedeim Eurokodovima, od kojih se svaka openito sastoji od vie dijelova (ENV 1997-1:1994):

EN 1991 Eurokod 1 Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije
EN 1992 Eurokod 2 Projektiranje betonskih konstrukcija
EN 1993 Eurokod 3 Projektiranje metalnih konstrukcija
EN 1994 Eurokod 4 Projektiranje spregnutih konstrukcija
EN 1995 Eurokod 5 Projektiranje drvenih konstrukcija
EN 1996 Eurokod 6 Projektiranje zidanih konstrukcija
EN 1997 Eurokod 7 Geotehniko projektiranje
EN 1998 Eurokod 8 Aseizmiko projektiranje konstrukcija
EN 1999 Eurokod 9 Projektiranje aluminijskih konstrukcija

Za razne, gore navedene, Eurokodove, CEN/TC 250 je osnovao odvojene pododbore. Eurokod 7, kao
prednormu (ENV) odobrio je Europski odbor za normizaciju (CEN) 25. svibnja 1993. kao buduu normu za
privremenu primjenu. Eurokodovi su bile zamiljeni od strane Europske komisije u 1970-im kao grupa
harmoniziranih Europskih normi za strukturno i geotehniko projektiranje zgrada i radova u graditeljstvu

(Orr i Farrell, 1999). One se bave zahtjevima za: (a) vrstoom; (b) stabilnou; (c) upotrebljivou, (d)
trajnou graevina.

Od svih Eurokodova sljedee su najvaniji za EC7:

EN 1991 Eurokod 1: Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije
EN 1992 Eurokod 2-Dio 3: Projektiranje betonskih konstrukcija-Betonski temelji
EN 1993 Eurokod 3-Dio 5: Projektiranje metalnih konstrukcija-Piloti
EN 1998 Eurokod 8-Dio 5: Aseizmiko projektiranje konstrukcija-Temelji, potporne konstrukcije i
geotehniki aspekti. Treba primijetiti da EC7 ne pokriva specijalne zahtjeve seizmikog projekta i zbog
toga referenciranje na EC8 Dio 3 je neophodno za situacije koje ukljuuju optereenja od potresa.

Eurokodovi su norme za projektiranje a ne norme za ispitivanje. Meutim, geotehniko projektiranje se
razlikuje od veine drugih projektiranja poto se radi s prirodnim materijalom a ne s proizvedenim (beton,
elik), te je potreba za odreivanjem svojstava tla dio procesa projektiranja. Zbog toga su napisana jo dva
dijela EC7 koji, dok ne budu napisane norme za ispitivanja, pokrivaju zahtjeve za geotehnika projektiranja
poduprta s laboratorijskim i terenskim ispitivanjima (ENV 1997-2(1999); i ENV 1997-3(1999)). U daljnjem
tekstu, drugi i trei dio EC7 biti e oznaeni kao EC7-2 i EC7-3.

16.5 Ostale relevantne norme

TC250 bavi se samo normama za projektiranje konstrukcija. Odgovornost za pripremu normi za ispitivanja
bez obzira radi li se o betonu, tlu ili drugim materijalima, je na tehnikim komitetima a ne na TC250.
Trenutno nema CEN komiteta za pripremu normi za tlo. Postoji ISO (International Standar Organization)
komitet, TC182-Geotechnic in Civil Engineering, koji je pripremio norme ISO 14688 za identifikaciju i
klasifikaciju tla i ISO 14689 za identifikaciju i klasifikaciju stijena. Radi izbjegavanja udvostruenja, CEN
nee pokretati komitet kada ISO komitet ve priprema norme za neko podruje. Zbog toga nisu oformljeni
CEN komiteti za pripremu normi za geotehnike pokuse. Europski tehniki komitet, ETC5, koji je pokrenulo
Meunarodno drutvo za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo, pripremilo je preporuke za veinu
uobiajenih geotehnikih laboratorijskih pokusa (ISSMGE, 1999). U odsutnosti europskih ili meunarodnih
normi za geotehnika ispitivanja, EC7-2 i EC7-3 pozivaju se na razliite nacionalne norme za razliita
laboratorijska i terenska ispitivanja. Slika 1 prikazuje aktivnosti CEN-a I ISO-a na donoenju normi za
geotehniko projektiranje, izvoenje i ispitivanje (Orr i Farrell, 1999).

CEN tehniki komitet, TC288-Izvoenje specijalnih geotehnikih radova, formiran je radi pripreme normi za
izvoenje geotehnikih radova. Kako je pokazano na slici 1, komitet je pripremio ukupno osam normi od
kojih je 7 prihvaeno kao europska norma i jedna kao prednorma (prEN). Planirano je i donoenje normi za
armirana tla i za stabilizaciju tla. Neke od ovih normi ukljuuju neke zahtjeve koji bi trebali biti u EC7 ali su
zanemareni u vrijeme pisanja EC7. Ovi zahtjevi e vjerojatno biti pokriveni s EC7 kada se on donese kao
europska norma. Kako je EC7 bio pisan prije donoenja ovih normi, on ih ne referira (Orr i Farrell, 1999).

16.6 Podruje primjene Eurokoda 7

Ova prednorma primjenjuje se na geotehnike aspekte projektiranja graevina i odnosi se na zahtjeve za
vrstoom, stabilnou, upotrebljivou i trajnosti konstrukcija. Drugi zahtjevi, npr. oni koji se odnose na
toplinsku ili zvunu zatitu, nisu razmatrani. Eurokod 7 podijeljena je na tri dijela (EC7-1, EC7-2 i EC7-3).
EC7 treba koristiti zajedno s EN 1991 Eurokod 1: Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije, koja
uspostavlja naela i zahtjeve za sigurnou i upotrebljivou, opisuje osnove za projektiranje i dokazivanje i
daje smjernice za povezane aspekte pouzdanosti konstrukcije.

EC7 ne obuhvaa posebne zahtjeve seizmikog projektiranja. Eurokod 8 "Aseizmiko projektiranje
konstrukcija" daje dodatna pravila za seizmiko projektiranje koja upotpunjuju ili prilagouju pravila ove
prednorme.

Slika 1 Aktivnosti CEN-a i ISO-a na donoenju normi te ISSMGE-a i ISRM-a na donoenju preporuka za
geotehniko projektiranje, izvoenje i ispitivanje

EC7-1 daje opu osnovu za geotehnike aspekte projektiranja graevina. Ona obuhvaa sljedea podruja:

Poglavlje 1: Openito
Poglavlje 2: Osnove geotehnikog projektiranja
Poglavlje 3: Geotehniki podaci
Poglavlje 4: Nadzor nad izvedbom, praenje i odravanje
Poglavlje 5: Nasipavanje, odvodnjavanje, poboljanje i armiranje tla
Poglavlje 6: Plitki temelji
Poglavlje 7: Temeljenje na pilotima
Poglavlje 8: Potporne graevine
Poglavlje 9: Nasipi i kosine

16.7 Osnove geotehnikog projektiranja

Osnovu geotehnikog projektiranja prema EC 7 ini filozofija graninih stanja. Prema ovoj filozofiji treba
zadovoljiti osnovne zahtjeve, odabrati parametre optereenja i materijala, definirati parcijalne koeficijente za
optereenja i materijale kao i proraunom provjeriti granino stanja nosivosti i granino stanje
upotrebljivosti. Temeljni zahtjevi koje moraju zadovoljiti sve konstrukcije projektirane prema
Eurokodovima, ukljuujui i EC 7, dani su u poglavlju 2.1(1)P ENV 1991-1 (Osnove projektiranja i
djelovanja na konstrukcije): Ovi zahtjevi trae da se konstrukcija treba projektirati i izvoditi na nain da:

ostane sposobna za zahtjevanu upotrebu,
moe preuzeti sva djelovanja i utjecaje koji se mogu dogoditi tijekom izvedbe i upotrebe.
CEN ISO
(ispitivanje)
TC250
Konstruktorski
eurokodovi
TC 288
Izvoenje geotehnikih
graevina
SC7
Euronorma-7

EC7: Geotehniko
projektiranje
Dio 1: Opa pravila
Dio 2: Projektiranje
podrano
laboratorijskim
ispitivanjima
Dio 3: Projektiranje
podrano
terenskim
ispitivanjima
Norme za izvoenje

EN 1536: Bueni piloti
EN 1537: Sidra
EN 1538: Dijafragme
EN 12063: Zagatne stijene
EN 12699: Utisnuti piloti
EN 12715: Injektiranje
EN 12716: Mlazno
injektiranje
PrEN288008: Mikropiloti
TC 182
Identifikacija i
klasifikacija tla
Identifikacija i
klasifikacija stijena
ISSMGE
(ETC 5)
Preporuke za geotehnika
laboratorijska ispitivanja
ISRM
Preporuke za:
- laboratorijska
ispitivanja
- terenska ispitivanja
- opaanja,
- projektiranja,
- opis stijenske mase

16.8 Projektni zahtjevi

Kompleksnost geotehnikih projekta varira od vrlo jednostavnih, laganih graevina na dobrom tlu do
kompleksnih graevina kao to su velike, osjetljive graevine na slabom tlu ili duboki iskopi blizu starih
zgrada. EC7 pravi razliku izmeu lakih i jednostavnih geotehnikih graevina za koje je mogue osigurati da
temeljni zahtjevi budu zadovoljeni na osnovi iskustva i kvalitetnih geotehnikih istraivanja sa zanemarivim
rizikom za svojstva i kompleksnijih geotehnikih graevina , za koje su potrebni prorauni i opsena
istraivanja. Pri odreivanju geotehnikih projektnih zahtjeva treba uzeti u obzir sljedee imbenike (ENV
1997-1:1994):

1. Narav i veliinu konstrukcije i njenih dijelova, ukljuujui bilo koje posebne zahtjeve
2. Uvjete koji se tiu njezine okoline (susjedne konstrukcije, promet, druge upotrebe ili koritenje,
vegetaciju, opasne kemikalije i sl.)
3. Uvjete u temeljnom tlu
4. Podzemna voda
5. Regionalna seizminost
6. Utjecaj prirodnog okolia (hidrologija, povrinske vode, potonua tla, sezonske promjene vlanosti)

Radi uzimanja u obzir razliitih nivoa kompleksnosti projekta uveden je sistem triju gotehnikih kategorija.
Prednost kategorija je da one osiguravaju okvir za kategoriziranje razliitih nivoa rizika u geotehnikom
projektiranju. Odgovornost je projektanta osigurati da graevina ima dovoljnu sigurnost protiv oteenja u
odnosu na svaki potencijalni hazard. Tablica 1 prikazuje odnos istraivanja, projektiranja i tipova graevine u
odnosu na geotehnike kategorije. Treba primijetiti da EC7 ne uvodi razliite koeficijente sigurnosti za
razliite kategorije. Umjesto toga, EC7 za vie kategorije trai posvetu vie panje kvalitetnim geotehnikim
istraivanjima i projektiranju (Orr i Farrell, 1999).

Granina stanja su stanja izvan kojih konstrukcija vie ne zadovoljava zahtjeve projektnog ponaanja.
Eurokodovi prave razliku izmeu graninih stanja nosivosti i graninih stanja upotrebljivosti. Granina
stanja nosivosti su ona koja se dovode u vezu sa slomom, ili nekim drugim slinim oblikom otkazivanja
konstrukcije. Stanja koja prethode slomu konstrukcije smatraju se, radi jednostavnosti, umjesto samog sloma,
graninim stanjima nosivosti. Granina stanja nosivosti obuhvaaju sigurnost konstrukcije i njenih sadraja i
sigurnost ljudi. Vjerojatnost pojave graninih stanja nosivosti ima male izglede kod dobro projektiranih
graevina.

Granina stanja upotrebljivosti, prema EC1, odgovaraju uvjetima izvan kojih utvreni uporabni zahtjevi na
konstrukciju ili na neki njen element nisu vie zadovoljeni. Primjeri ukljuuju deformacije, slijeganja,
vibracije i lokalna oteenja graevine u normalnoj upotrebi pod radnim optereenjem. Dostizanje graninog
stanja upotrebljivosti ima veu vjerojatnost od dostizanja graninog stanja nosivosti.

Tablica xxx. Istraivanje, projektiranje i tipovi graevina u odnosu na geotehnike kategorije (Orr i Farrell,
1999; ENV 1997-1:1994)
Geotehnika kategorija
GC1 GC2 GC3
Openito
(ENV 1997-1)
Ova kategorija ukljuuje samo male i
relativno jednostavne konstrukcije:
- za koje je mogue osigurati
zadovoljenje bitnih zahtjeva na osnovi
iskustva i kvalitativnih geotehnikih
istranih radova;
- sa zanemarivim rizikom za vlasnitvo ili
ivote.
Postupci za Prvu geotehniku kategoriju e
biti dovoljni samo za uvjete temeljnog tla za
koje se iz usporedivog iskustva zna da su
zadovoljavajue jednostavni kako bi se
rutinski postupci mogli koristiti za
projektiranje i izvedbu temelja.

Postupci za Prvu geotehniku kategoriju e biti
dovoljni samo ako nema iskopa ispod razine
podzemne vode ili ako usporedivo lokalno
iskustvo pokazuje da e predloeni iskop ispod
razine podzemne vode biti jednostavan

Ova kategorija ukljuuje
uobiajene tipove konstrukcija i
temelja bez pretjeranog rizika ili
neuobiajenih ili izuzetno tekih
uvjeta u temeljnom tlu ili uvjeta
optereenja. Konstrukcije u
Drugoj geotehnikoj kategoriji
zahtijevaju brojane geotehnike
podatke i proraune kako bi se
osiguralo da e bitni zahtjevi biti
zadovoljeni, no mogu biti
upotrebljeni rutinski postupci za
terenske i laboratorijske pokuse,
kao i za projektiranje i izvedbu.
Ova kategorija
ukljuuje konstrukcije
ili dijelove konstrukcija
koji izlaze izvan
granica Prve i Druge
geotehnike
kategorije.
Trea geotehnika
kategorija ukljuuje
vrlo velike ili
neuobiajene
konstrukcije,
konstrukcije koje
ukljuuju rizike vee
od uobiajenih, ili
neuobiajene ili
izuzetno teke uvjete
optereenja i
temeljnog tla, kao i
konstrukcije u
podrujima visoke
seizminosti

Potrebne
ekspertize
Osoba s odgovarajuim iskustvom Iskusna osoba
Geotehniar specijalist
s iskustvom
Geotehnika
istraivanja
Kvalitetna istraivanja ukljuujui sondane
jame
Rutinska istraivanja ukljuujui
buenja, terenska i
laboratorijska istraivanja
Dodatna sofisticirana
istraivanja i
laboratorijska
ispitivanja
Procedure
projektiranja
Postupci propisanim mjerama i
pojednostavljeni postupci. Proraun
stabilnosti i deformacijska analiza mogu biti
nepotrebni.
Rutinski prorauni stabilnosti i
deformacije temeljeni na
projektnim postupcima iz EC7
Sofisticirane analize
Primjeri
graevina
- jednostavne jednokatne ili dvokatne
kue ili poljoprivredne zgrade s
najveom silom ispod stupova od 250
kN i 100 kN / m ispod zidova i uz
upotrebu uobiajenih tipova plitkih
temelja ili pilota.
- potporni zidovi ili zatite iskopa
(razupore) gdje razlika razina terena i
dna ne prelazi 2 m
- manji iskopi za drenae, polaganje
cjevovoda i sl.
Uobiajeni tipovi
- plitkih temelja
- temeljnih ploa
- temeljnih pilota
- zidova ili drugih potpornih
konstrukcija (za tlo i vodu )
- iskopa
- stupova i upornjaka
mostova
- nasipa i zemljanih radova
- geotehnikih sidara i drugih
sustava zatega
- tunela u tvrdim,
nerazlomljenim stijenama
bez posebnih zahtjeva za
vodonepropusnou ili
drugih zahtjeva

- Vrlo velike
zgrade
- Veliki mostovi
- Duboki iskopi
- Nasipi na slabom
tlu
- Tuneli u slabom
ili jako
propusnom tlu

Osnovu filozofije projektiranja prema graninim stanjima koja je opisana u EC1 i prihvaena u EC7 , je da
treba razmotriti sve mogue modele sloma konstrukcije te, za svaku projektnu situaciju, treba provjeriti da
relevantno granino stanje nee biti dostignuto. Pri projektiranju po graninim stanjima, granina stanja
nosivosti i granina stanja upotrebljivosti se razmatraju odvojeno. U praksi se esto zna iz iskustva koje
granino stanje je relevantno. Klizanje tla je vjerojatno najuobiajenije granino stanje nosivosti i
prekomjerno slijeganje temelja je najuobiajenije granino stanje upotrebljivosti (Orr i Farrell, 1999).

Za svaku geotehniku projektnu situaciju treba potvrditi da relevantno granino stanje nije premaeno. Ovaj
zahtjev moe se postii (ENV 1997-1:1994):

upotrebom prorauna,
usvajanjem propisanih mjera,
modelskim ispitivanjima i probnim optereenjima,
metodom opaanja.

Ova etiri pristupa mogu se koristiti u kombinaciji. U praksi e iskustvo esto pokazati koja vrsta graninih
stanja je mjerodavna za projektiranje, a izbjegavanje ostalih graninih stanja moe biti potvreno grubim
provjerama (Orr i Farrell, 1999).

16.9 Proraunske (projektne) situacije

Prema EC1 (2.3(1)) moraju se razmotriti okolnosti u kojima konstrukcija treba ispuniti svoju funkciju i za
njih odabrati mjerodavne proraunske situacije. Odabrane proraunske situacije trebaju biti dovoljno
zahtjevne i tako kombinirane da obuhvate sve uvjete koji se razumno mogu oekivati da e se dogoditi
tijekom izvedbe i upotrebe konstrukcije. Proraunske situacije razvrstane su kao (Orr i Farrell, 1999):

Stalne situacije koje se odnose na uvjete obine upotrebe
Prolazne situacije koje se odnose na povremene uvjete u kojima se nalazi konstrukcija, primjerice
tijekom izvedbe ili popravke
Udesne situacije koje se odnose na iznimne uvjete u kojima se nalazi konstrukcija, ili kada je
konstrukcija izloena primjerice poaru, eksploziji, udaru
Potresne situacije koje se odnose na uvjete u kojima je konstrukcija izloena potresnim utjecajima

U geotehnikom projektiranju treba ukljuiti, prema prilici, sljedee projektne situacije (ENV 1997-1:1994):
1. opu podobnost temeljnog tla na kojem je konstrukcija smjetena ;
2. raspored i klasifikaciju raznih podruja tla, stijene i elemenata konstrukcija koji su ukljueni u
proraunski model;
3. rudarske radove, pilje ili druge podzemne konstrukcije;
4. Za graevine na stijeni
- nagibe slojnih ravnina;
- uslojenost tvrdih i mekih slojeva;
- rasjede, pukotine, raspukline;
- upljine nastale otapanjem, kao to su podzemna drijela (pukotine, rupe) ili raspukline (kaverne)
ispunjene mekim materijalom, i kontinuirane procese otapanja;
5. djelovanja, njihove kombinacije i sluajeve optereenja;
6. prirodu okolia unutar kojeg je smjeten projekt, ukljuujui sljedee:
- uinke podlokavanja, erozije i iskopa, koji vode promjeni geometrije povrine terena;
- uinke kemijske erozije;
- uinke vremenskih (atmosferskih) razaranja (troenja);
- uinke smrzavanja;
7. promjene razina podzemne vode, ukljuujui i uinke odvodnjavanja, mogueg poplavljivanja,
zakazivanja (sloma) drenanog sustava, itd.;
8. prisutnost plinova koji izlaze iz temeljnog tla;
9. druge uinke vremena i okoline na vrstou i druga svojstva materijala; npr. posljedice rupa izazvanih
ivotinjskom djelatnou;
10. potresi;
11. potonua tla uslijed rudarenja ili drugih uzroka;
12. doputene deformacije konstrukcija;
13. uinke nove konstrukcije na postojee konstrukcije ili slube (funkcije) lokacije.

16.10 Trajnost

U geotehnikom projektiranju unutranji i vanjski uvjeti okolia trebaju biti ocijenjeni u projektnom stupnju,
kako bi se odredilo njihovo znaenje u odnosu na trajnost, te omoguile odredbe za zatitu ili odgovarajuu
otpornost materijala (ENV 1997-1:1994). Zahtjevi za trajnost betona dani su u EC2-Part 3 (ENV 1992-
3,1989) a opi zahtjevi za zatitu elinih pilota protiv korozije dani su u EC3-Part 5 (prENV 1993-5,1997).

16.11 Geotehniko projektiranje proraunom

Projektiranje proraunom je najuobiajeniji projektni pristup u geotehnici. EC7-1 zahtjeva da proraunski
model treba opisivati ponaanje temeljnog tla za razmatrano granino stanje. Zbog toga se odvojeni i razliiti
prorauni trebaju izvesti kod provjere graninog stanja nosivosti i graninog stanja upotrebljivosti. Prorauni
prema graninom stanju nosivosti ukljuuju svojstva vrstoe tla dok prorauni prema graninim stanjima
upotrebljivosti ukljuuju analizu deformacija i svojstva krutosti i kompresibilnosti tla. Projektne proraune
treba izvesti u skladu s metodom parcijalnih koeficijenata opisanom u EC1-1. Osnova ove metode je da se
prorauni koriste radi provjere dali je rizik od sloma graevine dovoljno nizak (za tip sloma prema
graninom stanju nosivosti ili za tip sloma za granina stanja upotrebljivosti). U bilo koji geotehniki
proraun prema graninim stanjima treba ukljuiti sljedee komponente (Orr i Farrell, 1999):

nametnuta optereenja ili pomake (djelovanja),
svojstva tla, stijene i drugih materijala,
geometrijske podatke,
parcijalne koeficijente ili neke druge elemente sigurnosti,
granine ili prihvatljive vrijednosti deformacija, irine pukotina, vibracije i.t.d.,
proraunske modele.

16.11.1 Djelovanja u geotehnikom projektiranju

Izraz djelovanje je uveden u Eurokodove za optereenja i nametnute pomake. Za bilo koji proraun
vrijednosti djelovanja su poznate veliine. Prije provedbe prorauna, projektant treba izabrati sile i nametnute
pomake koji e biti smatrani djelovanjima u tom proraunu. Neke sile i nametnuti pomaci e biti smatrani
djelovanjima u odreenim proraunima, a nee u drugima. Negativno trenje i zemljani pritisci su primjeri
takovih sila. U geotehnikim proraunima, za ukljuivanje u djelovanja treba razmotriti sljedee (ENV 1997-
1:1994):

teina tla, stijene i vode;
naprezanja u temeljnom tlu "na mjestu" (in situ);
pritisci otvorene (slobodne, vanjske) vode;
pritisci podzemne vode;
sile strujnog tlaka;
stalna optereenja, nametnuta optereenja od konstrukcija i optereenja okolia na konstrukcije;
dodatna (pokretna) optereenja;
sile od usidrenja (brodova);
odstranjivanje optereenja ili iskop zemljita;
optereenja prometom;
pomaci uzrokovani rudarskom djelatnou;
bujanje ili skupljanje uzrokovano vegetacijom, klimatskim promjenama ili promjenama vlanosti;
pomaci uslijed puzanja ili klizanja zemljanih masa;
pomaci uslijed degradacije, rastvaranja, samozbijanja i otapanja;
pomaci i ubrzanja uzrokovani potresima, eksplozijama, vibracijama i dinamikim optereenjem;
uinci temperature, ukljuivo i izdizanje smrzavanjem;

optereenje ledom;
nametnuta prednaprezanja u geotehnikim sidrima ili razuporama.

Karakteristine vrijednosti stalnih djelovanja, G
k
, izvode se iz teine materijala, ukljuujui tlak vode.
Karakteristine vrijednosti promjenljivih djelovanja, Q
k
, na primjer vjetra i snijega, su ili specificirane
vrijednosti ili vrijednosti dobivene iz meteorolokih zapisa razmatranog podruja (Orr i Farrell, 1999).

Proraunske (projektne) vrijednosti djelovanja, F
d
, za analizu graninog stanja nosivosti treba ili izvesti iz
karakteristinih vrijednosti, F
k
, koristei jednadbu

F
d
=
F
F
k
(1)

gdje je

F
parcijalni koeficijent optereenja, ili ih treba odrediti direktno. Ako se djelovanje sastoji od stalnog
i povremenog optereenja, gornja jednadba se moe napisati u obliku:

F
d
=
G
G
k
+
Q
Q
k
(2)

Vrijednosti
G
i
Q
dane su u tablici 2.

16.11.2 Svojstva temeljnog tla

EC7-1 definira karakteristine vrijednosti kao vrijednosti parametara tla ili stijene koje trebaju biti izabrane
kao oprezna procjena vrijednosti koja se tie pojave graninog stanja. Zbog toga karakteristine vrijednosti
trebaju biti odabrane s obzirom na pojedino granino stanje, i zbog toga pojedini parametar, npr. u jednom
sloju, moe imati razliite karakteristine vrijednosti za razliite mehanizme sloma. Kada se koristi vie
razliitih pokusa za odreivanje jednog parametra (SPT, triaksijalni pokus i sl.) mogu se dobiti razliite
izvedene vrijednosti istog parametra na istoj lokaciji. Ovo treba uzeti u obzir pri odreivanju karakteristine
vrijednosti.

Proraunska (projektna) vrijednost svojstva tla kod primjene metode granine stanja nosivosti , X
d
, dobije
se ili djelenjem karakteristine vrijednosti X
k
s parcijalnim koeficijentom za svojstvo materijala
m

X
d
=X
K
/
m
(3)

ili se procijeni direktno. Kada se X
d
procjenjuje direktno, preporua se koritenje vrijednosti
m
kao vodilje za
zahtjevanu stabilnost (Orr i Farrell, 1999). Proraunska vrstoa gradiva i proraunska nosivost
konstrukcijskih elemenata treba biti proraunata u skladu s ENV 1992 do 1996 i 1999 (ENV 1997-1:1994).

16.11.3 Geometrijski podaci

Geometrijski podaci ukljuuju visinu (razinu) i nagib povrine terena, razine vode, dubine granica slojeva,
dubine iskopa, oblik temelja itd. (ENV 1997-1:1994).

Karakteristine vrijednosti geometrijskih podataka (a
k
) su izmjerene vrijednosti na terenu. Za granina
stanja s tekim posljedicama, proraunske vrijednosti geometrijskih podataka (a
d
) trebaju predstavljati
najnepovoljnije vrijednosti koje se u stvarnosti mogu pojaviti (ENV 1997-1:1994). U sluajevima gdje
promjene i odstupanja (varijacije) geometrijskih podataka nisu bitne, treba ih uzeti u obzir pri izboru
proraunskih vrijednosti svojstava tla ili djelovanja. Parcijalni koeficijenti optereenja i materijala
F
i
m

ukljuuju slobodu za manja odstupanja u geometrijskim podacima. U ostalim sluajevima je openito
preporuljivo da se s ovim nesigurnostima rauna neposredno: a
d
=a
k
+a.


16.11.4 Proraun po graninim stanjima nosivosti

Kod prorauna po graninim stanjima nosivosti koji ukljuuje slom tla, normalno se prihvaa projektna
situacija koja odgovara prihvatljivo niskom riziku sloma, primjenom dva seta parcijalnih koeficijenata
sigurnosti. Jedan set poveava optereenja kako bi se dobilo proraunsko (projektno) djelovanje, E
d
, a drugi
set reducira parametre vrstoe tla ili otpornosti radi postizanja proraunskog (projektnog) otpora, R
d
. Radi
provjere da je granino stanje nosivosti dovoljno neoekivano, neophodno je zadovoljiti sljedei uvjet.

d d
R E (4)

Parcijalni koeficijenti s kojim se postiu E
d
i R
d
mogu se uvesti koristei jedan od dva sljedea pristupa (Orr i
Farrell, 1999):

MFA pristup (Material factor Approach) u kojem se primjenjuju parcijalni koeficijenti na karakteristina
djelovanja i karakteristina svojstva materijala
RFA pristup (Resistance factor Approach) u kojem se primjenjuju parcijalni koeficijenti na
karakteristina djelovanja i karakteristine otpornosti

Termini MFA i RFA ne nalaze se u EC7 ali mogu biti ukljueni u EN verziju.
Kada se koristi MFA metoda, proraunski (projektni) efekt djelovanja i proraunska (projektna) otpornost
kod projektiranja po graninim stanjima nosivosti, izvodi se iz sljedeih jednadbi:

) , / , ( ) , , (
a k m k k F d d d d
a X F E a X F E E = = (5)

) , / , ( ) , , (
a k m k k F d d d d
a X F R a X F R R = = (6)

gdje su E() i R() funkcije efekta djelovanja odnosno funkcije efekta otpornosti koje kombiniraju proraunske
(projektne) vrijednosti djelovanja (F
d
), materijalnih svojstava (X
d
) i geometrijskih podataka (a
d
). Ako je efekt
geometrijskih varijacija zanemariv, njegov utjecaj se moe ukljuiti kroz parcijalne koeficijente
F
i
m
pa je
a=0, te se gornje jednadbe pojednostavljuju. (Orr i Farrell, 1999).

U geotehnikom projektiranju prema EC7, uvedena su tri projektna sluaja poznata kao Sluaj A, Sluaj B i
Sluaj C. Sluajevi A, B i C su uvedeni kako bi se osigurala stabilnost i odgovarajua vrstoa u konstrukciji
i temeljnom tlu, u suglasju s Tablicom 9.2 u ENV 1991-1, Eurokod 1 Osnove projektiranja i djelovanja na
konstrukcije. Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za optereenje i materijal dani su u tablici 2. Ove
vrijednosti su za konvencionalne graevine u trajnim, i privremenim projektnim situacijama. Vie vrijednosti
razmatraju se u sluajevima abnormalnog rizika i neoekivanog ili posebno tekog tla ili uvjeta optereenja.
Kako je namjera da Eurokodovi postanu skupina harmoniziranih normi za projektiranje konstrukcija,
vrijednosti
F
za sluajeve A, B i C za stalna i promjenljiva djelovanja (tablica 2.1 u EC7-1) u geotehnikom
projektiranju su ista kao i vrijednosti u tablici 9.2 u EC1-1 koji su primjenljivi za projektiranja koja ukljuuju
sve materijale od betona i elika do tla.

Poglavlje 2.4.4(12) EC7-1 zahtjeva da projekt treba provjeriti s obzirom na oba aspekta, konstrukcijski i
geotehniki za sva tri sluaja A, B i C odvojeno. esto e samo jedan proraun biti potreban jer e i on jasno
pokazati koji je sluaj kritian u kojoj projektnoj situaciji.

Sluaj A primarno se odnosi na promjenljivost-nesigurnost u nepovoljnim promjenljivim djelovanjima, u
situacijama gdje su vrstoa graevine i tla beznaajne. Sluaj A je relevantan u situacijama gdje ravnotea
ovisi primarno o teini, s malim utjecajem vrstoe tla i gdje su hidrostatske sile esto glavno optereenje
(Orr i Farrell, 1999).


Sluaj B bavi se primarno s nesigurnostima djelovanja i zbog toga su parcijalni koeficijenti djelovanja za
sluaj B openito vei od jedan. Cilj sluaja B je da osigura sigurne geotehike veliine i projekt graevine
protiv nepovoljnih odstupanja djelovanja od njihovih karakteristinih vrijednosti, dok su svojstva tla jednaka
njihovim karakteristinim vrijednostima. Sluaj B je obino kritian u konstruktorskom projektiranju
elemenata kao to su temelji i potporni zidovi. Sluaj B nije relevantan gdje nije ukljuena vrstoa
konstrukcije, kao na primjer kod projektiranja kosina.

Sluaj C bavi se primarno s nesigurnostima u svojstvima materijala i zbog toga je openito MFA metoda, s
parcijalnim koeficijentima na svojstva tla veim od 1. Cilj sluaja C je da osigura sigurne geotehike veliine
i projekt graevine protiv nepovoljnih odstupanja od svojstava tla i otpornosti od njihovih karakteristinih
vrijednosti, dok su stalna djelovanja jednaka njihovim karakteristinim vrijednostima a promjenljiva
djelovanja su neto poveana, ali manja nego u sluaju B,. Sluaj C je obino kritian kod odreivanja
veliine elemenata u tlu, kao to su veliina temelja i dubina potpornih zidova. Za situacije gdje je samo
ukljuena vrstoa tla, kao u sluaju stabilnosti pokosa, sluaj C je jedino relevantan.

Tablica xxx Parcijalni koeficijenti za sluajeve A, B i C (Orr i Farrell,1999)

Parametar Koeficijent Sluaj A Sluaj B Sluaj C
Parcijalni koeficijenti optereenja (
F
)
Stalno nepovoljno djelovanje
G
1,00 1,35 1,00
Promjenljivo nepovoljno djelovanje
Q
1,50 1,50 1,30
Stalno povoljno djelovanje
G

0,95
(0,90)
**
1,00 1,00
Promjenljivo povoljno djelovanje
Q
0 0 0
Udesno djelovanje
A
1,00 1,00 1,00
Parcijalni koeficijenti materijala (
m
)
tan
tan
1,10 1,00 1,25
Efektivna kohezija c
c
1,30 1,00
1,60
(1,25)
**
Nedrenirana posmina vrstoa c
u
cu
1,20 1,00 1,40
Tlana vrstoa q
u
qu
1,20 1,00 1,40
Presiometarski granini tlak p
lim

plim
1,40 1,00 1,40
CPT otpor
CPT
1,40 1,00 1,40
Jedinina teina tla
g
1,00 1,00 1,00
Parcijalni koeficijenti otpornosti (
R
)
Otpor nosivosti
Rv
* 1,00 1,00
Otpor klizanju
Rs
* 1,00 1,00
Otpor zemlje
Rc
* 1,00 1,00
Otpor baze pilota
b
* 1,00 1,30
Otpor na platu pilota
s
* 1,00 1,30
Ukupni otpor pilota
t
* 1,00 1,30
Vlani otpor pilota
st
1,40 1,00 1,60
Otpor sidra na izvlaenje
A
1,30 1,00 1,50
Parcijalni modelski koeficijenti efekta djelovanja i otpora (
E;
sd,
rd
)
Efekti djelovanja i otpora
sd,
rd
1,00
**
1,00 1,00
Napomene:
Bold vrijednosti su parcijalni koeficijenti koji su dani ili koji se podrazumijevaju u ENV verziji EC7
Italic vrijednosti su preporueni parcijalni koeficijenti kojih u ENV EC7 nema ali mogu biti ukljuene u
EN verziju
* Parcijalni koeficijenti koji nisu relevantni za Sluaj A
** Vjerojatno e imati ovu vrijednost u EN verziji EC7
Vjerojatno e u EN verziji EC7 biti uvedena jo dva sluaja (Sluaj C2 i Sluaj C3)

16.12 Geotehnika istraivanja i geotehniki podaci

Sva tri dijela EC7, treba razmatrati kao cjelinu kod procjene zahtjeva za planiranje geotehnikih istraivanja i
prikupljanja geotehnikih podataka. Dijelovi 2 i 3 EC7 daju osnovne zahtjeve na opremu za ispitivanje i
postupke ispitivanja, za interpretaciju i prikaz rezultata i za dobivanje izvedenih vrijednosti parametara tla i
stijena. Dijelovi 2 i 3 nisu norme za ispitivanje ali su dijelovi EC7, koji je norma za geotehniko
projektiranje. Namjera je da dijelove 2 i 3 trebaju koristiti projektanti, ne osobe koje izvode laboratorijska i
terenska ispitivanja. Slika 2 prikazuje vezu sva tri dijela EC7 s obzirom na planiranje geotehnikih
istraivanja i dobivanje geotehnikih podataka za koritenje u projektnim proraunima. Trenutna intencija je
da se dijelovi 2 i 3 spoje u jedan dokument (Orr i Farrell, 1999.p).

EC7-1 predvia izvoenje geotehnikih istranih radova u tri faze:
prethodna (preliminarna) istraivanja (vidi 3.2.2 u EC7-1);
projektna istraivanja (vidi 3.2.3 u EC7-1);
kontrolna istraivanja (vidi 4.3 u EC7-1).

Slika XXX Uloga EC7 u postizanju geotehnikih podataka

Ovisno o geotehnikim kategorijama neke od faza mogu biti preskoene. Na primjer, za geotehniku
kategoriju GC1, prethodna i projektna istraivanja mogu se kombinirati.

Prethodna istraivanja treba provesti:
radi ocjene ope podobnosti lokacije;
radi usporedbe vie moguih lokacija, ako je primjereno;
radi procjene promjena koje mogu biti izazvane predloenim radovima;
radi planiranja projektnih i kontrolnih istraivanja, ukljuujui ustanovljavanje opsega temeljnog tla koje
moe imati bitan utjecaj na ponaanje konstrukcije;
za ustanovljavanje pozajmita, ako je primjereno.

Projektna istraivanja treba provesti:

radi prikupljanja informacija potrebnih za odgovarajue i ekonomino projektiranje trajnih i privremenih
radova;
radi prikupljanja informacija potrebnih za planiranje postupka izgradnje;
radi ustanovljavanja bilo kojih potekoa koje mogu nastati tijekom izgradnje.

Procjena projektnih situacija
Odabir geotehnikih kategorija
Opi zahtjevi za:
planiranje istraivanja,
dobivanje vrijednosti
parametara
Odreivanje karakteristinih i
proraunskih (projektnih)
vrijednosti za koritenje u
projektnim proraunima

Odluka o geotehnikim podacima
potrebnim za projektiranje
Izvjetaj s
geotehnikim informacijama,
izvedenim vrijednostima
parametara
Osnovni zahtjevi za:
geotehnika istraivanja,
uzorkovanje tla,
opremu za izvoenje
pokusa,
laboratorijske i terenske
pokuse.
Procjena (proraun) izvedenih
vrijednsoti svojstava tla
(parametara)
POKRIVENO S EC7-1
POKRIVENO S EC7-2 I EC7-3

Kontrolna istraivanja su istraivanja radi provjere stvarnih uvjeta u tlu koji se utvrde tijekom graenja.
Kako su ova istraivanja dio nadzora graenja, zahtjevi za kontrolna istraivanja specificirana su u u
poglavlju 4.3 Prvog dijela EC7.

Proces kojim se dobiju projektne vrijednosti geotehnikih parametara sastoji se od 4 faze kao to to pokazuje
slika 2, pri emu se dobiju sljedee etiri razliite vrijednosti (Orr i Farrell, 1999):

izmjerene vrijednosti parametara,
izvedene vrijednosti parametara,
karakteristine vrijednosti parametara,
projektne vrijednosti parametara.

Zahtjevi koje treba uzeti u obzir kod izvoenja izvedene vrijednosti parametara iz terenskih i laboratorijskih
pokusa za koritenje u geotehnikom projektiranju prema EC7 pokriveni su s EC7-1 i EC7-2. Zahtjevi koje
treba uzeti u obzir kod izbora karakteristinih vrijednosti i odreivanja projektnih vrijednosti pokriveni su s
EC7-1. Izmjerene vrijednosti su vrijednosti izmjerene tijekom pokusa.

Izvedene vrijednosti su vrijednosti parametara tla dobivene teorijom, korelacijama ili empirijski iz
izmjerenih rezultata pokusa. Izvedene vrijednosti ine osnovu za izbor karakteristinih vrijednosti. Primjer
izvedenih vrijednosti su kohezija i kut trenja koji se dobiju iz triaksijalnih pokusa prema Mohr-Coulombovoj
teoriji, nedrenirana vrstoa (c
u
) dobivena iz pokusa krilnom sondom ili kut trenja i modul elastinosti
dobiven iz SPT pokusa koristei empirijske odnose. Treba naglasiti da razliiti pokusi mogu dati razliite
izvedene vrijednosti istog parametra na jednoj lokaciji.

Karakteristina vrijednost geotehnikog parametra definirana je kao oprezno odreena vrijednost koja
djeluje na pojavu graninog stanja. Zbog toga se karakteristina vrijednost mora odabrati uzimajui u obzir
aktualnu projektnu situaciju.

Proraunska (projektna) vrijednost je vrijednost parametra koritena u projektnim proraunima. Ona se
odreuje, ili iz karakteristinih vrijednosti primjenjujui parcijalni koeficijent ili drugaije, direktno
procjenjujui iz izvedene vrijednosti.

U cilju pravljenja razlike izmeu razliitih metoda uzorkovanja, one su klasificirane u tri kategorije (ENV
1997-3, 1999): (a) metode uzorkovanja iz kategorije A; (b) metode uzorkovanja iz kategorije B; (c) metode
uzorkovanja iz kategorije C.

Kada se koriste metode uzorkovanja koje spadaju u kategoriju A to znai da elimo dobiti uzorke kod kojih
je u postupku uzorkovanja ili transporta dolo do vrlo malog ili nikakvog poremeaja strukture. Sadraj vode
i upljina odgovara uvjetima in situ. Komponente nisu promijenjene niti je dolo do promjene kemijskog
sastava tla.

Kada se koriste metode uzorkovanja koje spadaju u kategoriju B dobivaju se uzorci koji sadre sve
komponente koje je tlo imalo in situ i to u nepromijenjenim omjerima, a tlo je osim toga zadralo i svoj
prirodni sadraj vode. Moe se odrediti opi raspored raznih slojeva ili komponenata tla. Struktura tla je
poremeena.

Primjenom metoda uzorkovanja koje spadaju u kategoriju C u uzorku dolazi do potpune promjene strukture
tla. Opi raspored razliitih slojeva ili komponenata tla promijenjen je u takovoj mjeri da se slojevi koji
postoje in situ ne mogu precizno odrediti. Sadraj vode u uzorku ne mora odgovarati prirodnom sadraju
vode u sloju iz kojeg je uzorak uzet.


Poglavlje 2.3(1) EC7-2 opisuje 5 klasa kvalitete uzoraka tla u odnosu na laboratorijska ispitivanja koje ovise
o karakteristikama koje ostaju nepromijenjene pri uzorkovanju. Njih ne treba mijeati s tri kategorije metoda
uzorkovanja koje su opisane naprijed. Pet klasa kvalitete uzoraka su sljedee:

1. Uzorak gdje nije dolo praktiki znaajnih promjena karakteristika (neporemeen uzorak)
2. Druga klasa kvalitete: Uzorak kod koga je dolo do malog poremeaja. Poremeaj moe utjecati na
rezultat direktnog smicanja i kompresibilnost (lagano poremeen)
3. Trea klasa kvalitete: Uzorak kod koji sadri sve originalne komponente tla in situ, ukljuujui i vodu
4. etvrta klasa kvalitete: Uzorak kod koji sadri sve originalne komponente tla in situ ali gdje sadraj vode
ne odgovara vlanosti in situ.
5. Peta klasa kvalitete: Uzorak kod koga su sadraj vode i komponente tla promijenjeni tijekom
uzorkovanja tako da on nije podoban za ispitivanja ve samo za odreivanje granica slojeva

Tablica XXX Klase kvalitete uzoraka tla za laboratorijska ispitivanja
Klasa kvalitete uzoraka
Svojstva tla
1 2 3 4 5
Veliina zrna x x x x
Sadraj vode x x x
Redoslijed slojeva x x x x x
Granice slojeva - okvirno x x x x
Granice slojeva - precizno x x
Atterbergove granice, gustoa zrna, sadraj organskih materija x x x x
Gustoa, indeks gustoe, poroznost, propusnost x x
Stiljivost, posmina vrstoa x
A
B Prikladna kategorija uzorkovanja
C

16.13 Zakljuak

Objavljivanje Eurokoda 7, predstavlja znaajan doprinos razvoju graevinarstvu, poto on uvodi metodu
graninih stanja sa parcijalnim koeficijentima u geotehniko projektiranje. Promjena tradicionalne metode
projektiranja predstavlja potekoe za mnoge inenjere. Zbog toga je bilo mnogo skepticizma u nekim
geotehnikim krugovima o opravdanosti uvoenja metoda graninih stanja i parcijalnih koeficijenata.
Meutim, racionalna osnova metode graninih stanja i prednosti njenog koritenja u geotehnikom
projektiranju postajala je sve evidentnija kako je koncept EC7 bio provjeravan (Orr i Farrell, 1999).
Eurokodovi e uskoro ui u svakodnevnu potrebu u zemlje Europske unije. Da bi ulazak u Europsku uniju
bio im bezbolniji, potrebno je im prije upoznati logiku Eurokodova i neke njihove odredbe ugraditi u
nacionalnu regulativu.

16.14 Rjenik

16.15 Literatura

1. ENV 1991-1 :1994, Basis of Design and Actions on Structures
2. ENV 1997-1 :1994, Geotechnical Design, Part 1: General Rules
3. ENV 1997-2, 1999, Geotechnical Design, Part 2: Geotechnical design assisted by laboratory testing
4. ENV 1997-3, 1999, Geotechnical Design, Part 3: Geotechnical design assisted by field testing

5. Orr, T.L.L.; Farrell, E. R., 1999, Geotechnical Design to Eurocode 7, Springer-Verlag London Limited,
166 p.
6. ISSMGE (1999) Recommendation of the ISSMGE for geotechnical laboratory testing, DIN, Beuth
Verlag, Berlin
7. Szavits-Nossan, A., Ivi, T., (1995), Eurocode 7, Geotehnika, Graevinski godinjak 95, Hrvatsko
drutvo graevinskih inenjerastr. 154-208.
8. Priopenja treeg savjetovanja Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo, Geotehnika
kroz Eurocode 7, Hvar, 2-5. listopada 2002. 466 strana.

Ivan Vrkljan

17 Opaanja geotehnikih graevina

Opaenje geotehnikih graevina tijekom graenja i eksploatacije nema
istraivaku svrhu ve je to alat kojim se geotehniari slue. Zbog toga su
geotehnika opaanja sastavni dio projektiranja. Prikazani su principi i
naini mjerenja koji se najee koriste u postupku opaanja ponaanja
tunela i drugih podzemnih prostora

17-Opazanja geotehnickih gradevina.doc


17 Opaanja geotehnikih graevina

17.1 Uvod................................................................................................................................. 3
17.2 Opaanja i Eurokod 7......................................................................................................... 4
17.3 Tehnike opaanja tijekom graenja i eksploatacije tunela ..................................................... 5
17.3.1 Mjerenje pomaka ....................................................................................................... 6
17.3.1.1 Mjerenje pomaka konture iskopa (konvergencija) .................................................... 7
17.3.1.2 Mjerenje pomaka unutar stijenske mase................................................................. 11
17.4 Piezometarska mjerenja.................................................................................................... 20
17.5 Opaanja naprezanja u mlaznom betonu i betonskoj oblozi................................................. 22
17.6 Opaanje sidara ............................................................................................................... 23
17.7 Rjenik ........................................................................................................................... 26
17.8 Literatura ........................................................................................................................ 27
17.9 Prilozi ............................................................................................................................. 29
17.9.1 Mjerna nesigurnost .................................................................................................. 29
17 Opaanja geotehnikih graevina 3

17.1 Uvod

Svaki geotehniki projekt je u nekom stupnju hipotetski i svaka aktivnost u ili na stijenskoj masi
i tlu povezana je s rizikom i iznenaenjima. Ovo je posljedica injenice da su geotehnike
konstrukcije izgraene od prirodnih materijala koji su nastali razliitim procesima. Rijetko je
kada rezultat ovih procesa jednolian materijal. Prirodni materijala (tlo i stijenska masa) su
nehomogeni, anizotropni i prirodno napregnuti. Nemogunost da se istranim radovima, bez
obzira na njihov opseg, utvrde svi znaajna svojstva i stanja prirodnih materijala, za posljedicu
ima mnoge pretpostavke na kojima se temelji projekt i na osnovi kojih se odabire oprema i
tehnologija graenja. Jasno je da se pretpostavljena svojstva i stanja medija mogu znaajno
razlikovati od stvarnog stanja u prirodi.

Terenska promatranja (field observations), ukljuujui i kvantitativna mjerenja mjernim
ureajima, omoguavaju geotehnikom inenjeru da usprkos ogranienjima moe projektirati
sigurne i efikasne graevine a izvoau da moe raditi sigurno i ekonomino. Zato terenska
mjerenja neuporedivo vie znae geotehniarima u odnosu na druge projektante koji rade s
umjetnim materijalima, ija su svojstva i stanja definirana projektom a tijekom gradnje se samo
kontrolira zadovoljavanje postavljenih zahtjeva. Zato getehniar, za razliku od drugih
projektanata, mora dobro poznavati principe i tehnike mjerenja. Za geotehniare je
instrumentacija alat za rad a ne samo jedna od komponenti istraivanja.

U naoj se praksi ustalio izraz-opaanje za ono to u engleskoj literaturi nalazimo kao-
monitoring i field observation.

Ralph B. Peck u predgovoru Dunicliffove knjige iznosi neka razmiljanja o problematici
opaanja koja se esto zanemaruju: (Dunnicliff, 1993, str. vii).

ovjeije oi su najbolji instrument za opaanje ponaanja geotehnike graevine,
Rezultatima mjernje moraju biti pridruene tone informacije o stanju iskopa i ugraenoj
podgradi jer inae rezultat mjerenja nema smisla,
Treba ocijeniti koje ureaje koristiti i bolje je koristiti im jednostavnije (ako se pomaci
mogu vidjeti okom ne treba koristiti mikrometar),
Traba motivirati ispitivaa da u tekim uvjetima napravi kvalitetnu ugradnju opreme i
izvri mjerenja mjerenja.

Ladanyi (1982), kao glavne probleme mehanike stijena istie sljedee:

nemogunost direktnog mjerenja osnovnih svojstava stijenske mase,
efekt vremena,
modeliranje.

Osnovna svojstva stijenske mase nije mogue direktno mjeriti zbog ograniavajuih faktora mjerila,
(scale efects), vremena i novca. Ladanyi nudi i odgovor na pitanje-to initi u ovakvoj situaciji.
"Nemoemo mjeriti, ali ako dovoljno paljivo promatramo, razvijamo koncepcijske modele, radimo
povratne analize, utvrujemo okvire i klasifikacijske sisteme neprestano promatramo i poboljavamo ih
tijekom dovoljno dugog perioda, moemo se nadati da emo eventualno moi utvrditi ova svojstva
stijenske mase dovoljno tono za potrebe prjektiranja.

17.2 Opaanja i Eurokod 7

Osnovu filozofije projektiranja prema graninim stanjima koja je opisana u Eurokodu 1 (EC1) i
prihvaena u Eurokodu 7 (EC7), je da treba razmotriti sve mogue modele sloma konstrukcije te, za
svaku projektnu situaciju, treba provjeriti da relevantno granino stanje nee biti dostignuto. Pri
projektiranju po graninim stanjima, granina stanja nosivosti i granina stanja upotrebljivosti se
razmatraju odvojeno. U praksi se esto zna iz iskustva koje granino stanje je relevantno. Klizanje tla je
vjerojatno najuobiajenije granino stanje nosivosti i prekomjerno slijeganje temelja je najuobiajenije
granino stanje upotrebljivosti.

Za svaku geotehniku projektnu situaciju treba potvrditi da relevantno granino stanje nije premaeno.
Ovaj zahtjev moe se postii (ENV 1997-1:1994):

upotrebom prorauna,
usvajanjem propisanih mjera,
modelskim ispitivanjima i probnim optereenjima,
metodom opaanja.

Ova etiri pristupa mogu se koristiti u kombinaciji. U praksi e iskustvo esto pokazati koja vrsta
graninih stanja je mjerodavna za projektiranje, a izbjegavanje ostalih graninih stanja moe biti
potvreno grubim provjerama.

Rezultati opaanja geotehnikih graevina koriste se za:

potvrditu da relevantno granino stanje nije premaeno,
dobivanja parametara tla i stijena povratnim analizama.

Da bi metoda opaanja dala oekivene rezultate, moraju biti zadovoljena sljedea etiri zahtjeva i to prije
poetka gradnje:

moraju se uspostaviti prihvatljive granice ponaanja,
mora se ocijeniti raspon mogueg ponaanja i pokazati da postoji prihvatljiva vjerojatnost da e
ponaanje biti unutar prihvatljivih granica,
mora se nainiti plan praenja ponaanja, koji e pokazati je li ponaanje unutar prihvatljivih
granica; praenjem se to mora jasno pokazati i to dovoljno rano te u dovoljno kratkim
vremenskim razmacima da bude mogue uspjeno poduzimati uvjetovane mjere; vrijeme odziva
ureaja i postupci za analizu rezultata moraju biti dovoljno brzi u odnosu na mogui razvitak
dogaaja u sustavu,
mora se nainiti plan uvjetovanih mjera, koje se mogu usvojiti ako praenje pokae da je
ponaanje izvan prihvatljivih granica.


Tijekom gradnje praenje se mora provoditi prema planu, a ako zatreba mora se provesti i daljnje ili
zamjenjujue praenje. Rezultati praenja moraju se ocjenjivati u odgovarajuim fazama gradnje, a ako
zatreba moraju se provesti i planirane uvjetovane mjere.

17.3 Tehnike opaanja tijekom graenja i eksploatacije tunela

Geotehniko instrumentiranje nije samo odabir mjernih ureaja ve opsean inenjerski proces koji
poinje s definiranjem svrhe i zavrava s implementacijom podataka. Svaki korak u ovom procesu je
kritian za uspjeh ili promaaj cjelokupnog programa.

Postupak izgradnje tunela koji se stalno prilagoava napredovanju moe se ostvariti kombiniranjem
proraunskih metoda, empirijskog naina projektiranja i neposredne interpretacije mjerenja in situ. Pri
tome se terenska mjerenja deformacija masiva te deformacija i naprezanja u podgradi stalno koriste za
potvrdu projekta ili njegovu promjenu. Poetne dionice s intenzivnom instrumentacijom daju ulazne
podatke za taj postupak. Interpretacija izmjerenih vrijednosti daje uvid u ponaanje masiva kao reakciju
na napredovanje tunela. Za primjenu ovog postupka treba ispuniti sljedee uvjete:

mora postojati mogunost mijenjanja metoda iskopa i osiguranja uzdu osi tunela,
investitor i izvoa moraju unaprijed ugovoriti odredbe koje doputaju modifikaciju projekta
tunela,
terenska mjerenja moraju biti interpretirana po konceptu koji povezuje mjerenja i kriterije
projekta,
interpretacija posebne instrumentirane dionice tunela mora biti koritena za zakljuke o drugim
dionicama; prijenos iskustava ogranien je na dionice s usporedivim geotehnikim i drugim
okolnostima,
mjerenja in situ treba predvidjeti po cijeloj duini tunela da bi se provjerila ispravnost usvojenih
pretpostavki.

Opaanja svake geotehnike graevine mogu se podijeliti u dvije velike skupine:

Opaanja medija u kojem je graevina izvedena (tlo, stijena, voda, plinovi iz podzemlja)
Opaanje elemeta za stabilizaciju iskopa (mlazni beton ,sidra, betonska obloga i slino)

Kada se govori o podzemnim prostorima najee se vre opaanja prikazana na slici XXX.:

Slika XXX Razliite tehnike opaanja u podzemnim prostorima

17.3.1 Mjerenje pomaka

Svaka geotehnika konstrukcija izaziva promjenu naprezanja u tlu ili stijeni bez obzira radi li se
o temeljenju graevina, povrinskim zasjecanjima ili podzemnim iskopima. Promjenu naprezanja
izazvat e i unutarnji tlak u hidrotehnikim tunelima pod tlakom, plin pod tlakom u podzemnim
skladitima, bubrenje stijena, promjene temperature i slino. Vidljiva posljedica promjene
naprezanja su pomaci na konturama iskopa ili kontakta graevina i tla odnosno pomaci u dubini
stijenske mase do koje promjena naprezanja dosee. Moe se rei da se zona promjene
naprezanja deformira. U engleskomse jeziku za pojam-deformacija, koriste dva izraza s bitno
razliitim znaenjem:

Deformacija (deformation) se definira kao promjena oblika (ekspanzija, saimanje (contraction)
ili neki drugi oblik distorzije (distortion)). Obino se deava kao odgovor na djelovanje
optereenja ili naprezanja ali moe biti i posljedica promjene temperature ili vlanosti (bubrenje
ili skupljanje (swelling or shrinkage). Deformacija (deformation) se mjeri u jedinicama duljine
(m) ali se obino izraava kao neimenovani broj i tada se zove deformacija (strain).
Deformacija (strain) predstavlja odnos promjene duljine nekog elementa i njegove originalne
duljine u odreenom pravcu.

Svi ureaji za mjerenje promjene oblika i veliine prostora zahvaenog promjenom naprezanja,
uvijek mjere pomak (displacement, deformation).

pomak (displacement) promjena pozicije materijalne toke.

Iz izmjerenih pomaka mogu se izraunati deformacije (strain) u eljenim pravcima.

Deformabilnost (deformability) se moe opisati kao lakoa kojom se stijena moe deformirati. Krutost
(stiffness) se moe opisati kao otpor deformiranju.

Najee tehnike opaanja u podzemnim prostorima

1-mjerenje pomaka konture iskopa distometrima
2-mjerenje pomaka konture iskopa geodetskim metodama
3-mjernje pomaka u stijenskoj masi ekstenzometrima
4-mjernje naprezanja uzdu sidra (meassuring anchor)
5-mjerenje sile na glavi sidra (total anchor force)
6-mjerenje radijalnih i tangencijalnih naprezanja u mlaznom
betonu i u betonskoj oblozi
7-mjerenje kontaktnih naprezanja izmeu obloge is tijenske
mase
8-piezometarska mjerenja
1
2
3
4
5
6
7
8

Kada se govori o mjerenjima pomaka u podzemnim prostorima, treba razlokovati:

mjerenje pomaka konture iskopa,
mjerenje pomaka unutar stijenske mase

17.3.1.1 Mjerenje pomaka konture iskopa (konvergencija)

Pomaci stijenske mase su najoitiji na konturi iskopa. Ovi se pomaci nazivaju radijalnim pomacima jer su
naizraeniji u radijalnom pravcu u odnosu na konturu iskopa. Za nihovo mjerenje se koriste dvije tehnike:

mjerenje promjene razmaka dviju toaka na konturi iskopa,
odreivanje vektora pomaka toke na konturi iskopa.

Kod obje su tehnike mjerne toke grupirane u odabranim porenim profilima, te se na taj nain
dobije slika deformiranog poprenog profila.

Mjerenje promjene razmaka dviju toaka na konturi iskopa

Kod ovog se mjerenja na konturi iskopa ugradi vie repera u odabranom poprenom profilu.
Izmeu pojedinih repera se postavlja mjerna traka ili ica sa ureajem za precizno mjerenje
promjene razmaka repera. Treba naglasiti da za ova mjerenja nije bitna udaljenost repera
(razmak) ve samo njegova promjena. Prvo mjerenje je uvijek nulto i oitanje na isntrumentu ne
predstavlja neku fizikalnu veliinu. Ukoliko je izmeu prvog (nultog) i drugog mjerenja dolo do
pomaka repera, instrument e kod drugog mjerenja pokazati neku drugu vrijednost. Razlika
prvog i drugog itanja, predstavlja promjenu razmaka repera u mm (razluivost mjernih ureaja
je obino 0,01 mm). Kod ovih je mjerenja bitno da se mjerna traka ili ica uvijek napinje istom
silom. Mjerenjem promjene razmaka u vie pravaca, moe se izraunati vektor pomaka u ravnini
poprenog presjeka. ica ili traka rade se od materijala koji ne mijenjaju duljinu pri promjeni
temperature (npr. invar).

Prednosti odvog naina mjerenja:
jednostavna za izvoenje i ne trae posebnu obuenost operatera,
niska cijena opreme.

Nedostaci:
tijekom mjerenja prekida se promet tunelom,
ventilacija i propuh mogu stvarati potekoe kod mjerenja,


Slika XXX Distometar tvrtke Solexperts (prospekt tvrtke Solexperts)

Slika XXX Distometar s trakom (prospekt tvrtke Slope indicator)

Odreivanje vektora pomaka toke na konturi iskopa

Za ova se mjerenja koriste geodetski instrumenti kojim se precizno mjeri promjene poloaja
geodetskih markica ugraenih po konturi iskopa. Kako danas geodetski instrumenti imaju
vlastitu memoriju, spajanjem na raunalo dobiju se dijagrami pomaka pojedine markice s
vremenom.

Slika XXX Motorizirana totalna stanica Leica TCA 1800; Robotizirana totalna stanica u tunelu

Motorizirana totalna stanica moe izvesti automatska mjerenja u x.y, i z pravcu, sa relativno
visokom tonou: z < 0.5 mm; y, y < 1.0 mm na udaljenosti od 150 m.

Prikaz rezultata mjerenja

Rezultati mjerenja se redovito prikazjuju na dijagramima: pomak-vrijeme. Dok se mjerenja vre,
treba voditi evidenciju svih dogaanja koja mogu imati utjecaj na izmjerenu veliinu kao to su:
iskop nove faze,
ugradnja podgrade (mlazni beton, sidra i slino),
potres.

Slike XXX Praenje promjene radijalnih pomaka tijekom vremena
Vrijeme
1 2 3 4 5 6
1
u
2
2
u
3
3
u
1
4
u
4
u
1
u
2
u
3
u
4
Iskop prve faze
prouzroit e
radijalne pomake
konture iskopa
Ugradnjom podgrade
smanjit e se brzina
prirasta pomaka
Iskop druge faze
prouzroit e nova
pomjeranja konture
prema praznom
prostoru tunela
Ugradnjom novih elemenata
podgrade, radijalni pomak e
dostignuti konanu vrijednost
5. Potres moe prouzroiti
jednokratni pomak
konture

6. Konaan radijalni
pomak prije ugradnje
sekundarne betonske
obloge
u
5
u
6
R
a
d
i
j
a
l
n
i

p
o
m
a
k

(
u
)


17.3.1.2 Mjerenje pomaka unutar stijenske mase

Za mjerenje pomaka unutar stijenske mase koriste se:

ekstenzometri
inklinometri

I jedni i drugi ureaji mjere unutar buotine ali je princip mjerenja bitno razliit.

Ekstenzometri uvijek mjere promjenu razmaka dviju toaka u pravcu buotine a inklinometri
mjere pomake normalne na os cijevi kroz koju prolaze.

Samo ime (ekstenzometar) upuuje da su namjenjeni prvenstveno za mjernje poveanja razmaka
dviju toaka (extension). Naziv ekstenzometar potie iz vremena kada su se oni koristili
iskljuivo za mjerenja pomaka unutar graevina gdje se stvarno mogu izmjeriti samo izduenja.
Meutim, kada ekstenzometar koristimo za opaanja slijeganja ispod temelja, oni bi se trebali
zvati kompresometrima (compressometers). Ovaj naziv nikada nije zaivio u inenjerskoj praksi.
Terzaghi ih je nazivao faundations gauges. Danas se obino nazivaju osjetilima slijeganja
(settlement gauges). Ime inklinometra upuuje da se sa njim mjeri nagib-inklinacija.

Prema konstrukciji i principu mjerenja, razlikuju se:

tapni ekstenzometri (rod extensometers),
iani ekstenzometri (wire extensometers),
ekstenzometri kod kojih se koristi prenosiva mjerna sonda za mjerenje razmaka fiksnih
toaka (probe extensometers).

Bez obzira o kom se tipu ekstenzometra radi, mjerenja se uvijek izvode u cijevima koje u
ugraene u prethodno izbuenu buotinu. Prostor izmeu cijevi i stijenske mase se injektira
cementno-bentonitnom injekcijskom smjesom, odgovarajue konzistencije i vrstoe nakon
stvrdnjavanja.

Ekstenzometarska mjerenaj (izuzev jednostrukog ekstenzometra) pripadaju skupini tzv. linijskih
mjerenja (linewise measurement). Tokasta mjerenja (pointwise measurement) dobiju se upotrebom
jednostrukog ekstenzometra.


tapni ekstenzometri

tapni ekstenzometar (rod extensometer) se sastoji od jedne ili vie ekstenzometarskih ipki i
isto toliko mjerila pomaka. Jedan kraj ekstenzometarske ipka fiksira se u buotini na eljenoj
dubini a drugi kraj je na uu buotine. Svaki pomak toke u kojoj je ipka fiksirana prenijet e
se na ue buotine. Ako izmjerimo pomak kraja ipke u odnosu na ue buotine izmjerilo smo
zapravo pomak fiksne toke u odnosu na ue buotine.

ipke se obino umeu uPVC cijevi koje ih tite od eventualnog zaruavanja buotine.

Princip rada jednostrukog ekstenzometara prikazuju slika XXX a trostrukog slika XXX. Jasno je
da ekstenzometri mogu biti i dvostruki, etverostruki i.t.d.

Slika XXX Princip rada jednostrukog ekstenzometra
u
A
A
A
u
A
Buotina
ipka
Fiksna
toka
Buotina
ipka

Slika XXX Princip rada trostrukog ekstenzometra

Slika XXX Ekstenzometri ugraeni s povrine terena sa ciljem mjerenja pomaka tla u zoni
iskopa tunela
u
A
A
A
B
C
A
B
C
u
B
u
C

Slika XXX Moderna komunikacija projektanta s podacima koje ekstenzometri mjere (prospekt
tvrtke Solexperts)

Klizni deformetar (probe extensometer)

Radi na prncipu mjerenja promjene razmaka fiksnih toaka u cijevi koja je ugraena u stijensku masu
(tlo). Ovim nainom mjerenja dobije se slika o deformacijama tla na mjernoj bazi koja odgovara razmaku
fiksnih toaka (obino 1 m).

Cijev u kojoj e se vriti mjerenja sastoji se od segmenata duljine 1 m i spojeva. Spojevi su posebne
konstrukcije i oni predstavljaju ujedno i mjernu toku. Spojevi i cijev imaju teleskopsku vezu kako bi se
cijev prilagodila pomacima u tlu.

Nakon to se formira potrebna duljina, cijev se ugrauje u buotinu. Prostor izmeu cijevi i tla se
injektira cementno bentonitnom suspenzijom. Mjerna sonda sputa se u buotinu na metalnim
ipkama i zmjeri razmak izmeu dva susjedna spoja (meassuring marks).

Slina sonda, ali puno preciznija, komercijalno se naziva sliding micrometar. (mjerno
podruje=10 mm; osjetljivost ureaja izraena preko deformacije: 1*10
-6
.


Kombinacijom deformetra i inklinometra u jednos sondi dobiven je ureaj koji se komercijalno
zove trivec sonda.

Slika XXX Proncip mjernje kliznim deformetrom
1-Fiksni element (spoj cijevi)
(meassuring mark)
2-Injekcijska smjesa
3-Sonda (probe)
4- Fiksna toka
5-plastina cijev

Prva i druga skica prikazuju
umetanje sonde izmeu fiksnih
elemenata i prvo mjerenje.

Trea skica prikazuje mjerenje
nakon to se gornja fiksna toka
pomaknula za iznos L u odnosu
na prvo mjerenje.

Slika XXX Princip rada kliznog deformetra (prospekt tvrtke Solexperts)

Sliding deformeter (prospekt tvrtke Solexperts)

Deformetarska se mjerenja obavljaju u PVC cijevima koje u sebi, na razmacima od
1m, imaju fiksne elemente (measuring marks). Cijevi se ugrauju u buotinu a
prostor izmeu buotine i stijenske mase se injektira cementno bentonitnom
injekcijskom smjesom. Mjerna sonda se sputa u buotinu i mjeri promjenu razmaka
fiksnih elemenata. Oblik sonde i fiksnih elemenata je takav da sonda u odreenom
poloaju moe proi kroz ovaj element. Gornje slike prikazuju nain sputanja
sonde i njenu poziciju u trenutku mjerenja.


Slika XXX Mjernje TRIVEC sondom (Frodl; prospekt tvrtke Solexperts)

Inklinometri

Inklinometar (inclinometer, slope inclinometer, probe inclinometer, slope indicator) je ureaj
koji mjeri pomake normalne na os cijevi kroz koju prolazi. Ureaj sadri senzor koji mjeri otklon
njegove osi od vertikale. Inklinometarska se cijev ugrauje u buotinu a prostor izmeu cijevi i
stijene se injektira cementno-bentonitnom injekcijskom smjesom.

Inklinometri se proizvde kao vertikalni za mjeranja u priblino vertikalnim cijevima i
horizontalni kada se cijev postavlja vodoravno.

Slika XXX Inklinometar mjeri otklon cijevi od vertikale (prospekt tvrtke Slope indicator);
Tipian rezultat osam mjerenja nakon to je obavljeno nulto (sa nultim ukupno 9 mjerenja).

interval
mjerenja (L)
otklon
L*sin
Kut
naginjanja
inklinometarska
ciejv
Kabel s kojim se
inklinometar
sputa i povlai
iz buotine
inklinometarska
buuotina
Inklinometarska mjerenja
vrlo e precizno
identificirati kliznu plohu
(klizno podruje)

Slika XXX kabel. sonda i kolut za sputanje i povlaenje kabela na kojem visi sonda (prospekt
tvrtke Slope indicator)


17.4 Piezometarska mjerenja

Treba razlikovati nivo pozemne vode (ground water level) i piezometarski noivo (piezometric level,
piezometric elevetion).

Nivo podzemne vode je gornja povrinapodzemne vodene mase na kojoj vlada atmosferski tlak.
Tlak porne vode je tlak koji vlada u nekoj toki u tlu ili stijeni.
Piezometarski nivo je nivo vodenog stupca koji odgovara tlaku porne vode u zoni u kojoj je
mjerenje izvreno.

Pretpostavimo da se tlo sastoji od slojeva razliite vodopropusnosti, u ovom sluaju od
pjeskovitih slojeva izmeu kojih se nalazi slabo vodopropusna glina koja se moe smatrati
hidrogeolokim izolatorom.

Nivo podzemne vode i piezometarski nivo se mogu mjeriti razliitim tehnikama. Ovaj e se
sluaj ilustrirati uporabom najjednostavnijih mjerila koji se sastoje od plastine ili metalne cijevi
umetnute u buotinu. Uvedena je pretpostavka da je cijev idealno injektirana vodonepropusnom
inkecijskom smjesom na dijelovima koji nisu perforirani. To znai da voda u cijev moe ui
samo na njenom perforiranom dijelu. Ovo znai da se u sluajevima B i C, voda izmeu
pojedinih slojeva ne moe tei uz cijev iz jednog u drugi sloj.

Sluaj A

Ako se cijev kojom elimo izmjeriti tlak porne vode nalazi u vrlo propusnom materijalu (pijesak,
ljunak), nivo vode u cijevi e se izjednaiti s nivoom podzemne vode. U ovom sluaju nije bitno
jeli cijev perforirana po cijeloj duljini ili samo na jednom dijelu.
pijesak
glina
NPV
sloj 1
sloj 2
Pretpostavka:
Cijev je u buotini dobro injketirana i moe u
sebe primiti vodu samo na perforiranom
dijelu.

A B C
piezometarski nivo

Sluajevi B i C

U glinovitom, slabo vodopropusnom tlu nalaze se proslojci koji u porama sadre vodu pod
tlakom (pore water pressure). Tlakovi vode odgovaraju visini vodenog stupca koji dosee iznad
nivoa podzemne vode. U ovom sluaju govorimo o artekoj vodi (artesian aquifer). Cijev kojom
mjerimo tlak porne vode u ogranienoj zoni (perforirana je samo u zoni u kojoj elimo izmjeriti
porni tlak) nazivamo piezometrima (piezometers). Nivo koji voda dostigne u cijevi naziva se
piezometarskim nivoom.

Cijevi prikazane na slici XXX uglavnom se koriste za mjerenje nivoa podzemne vode i
piezometarskog nivoa u jae vodopropusnim tlima (pijesak i ljunak). U slabo vodopropusnim
tlima koliina vode koja ulazi u cijev moe biti tako mala da mjerenje na ovaj nain praktiki
nije mogue. U ovim se sluajevima koriste elektrine piezometarske sonde kod kojih je osjetilo
tlaka male povrine te brzo reagira na svaku promjenu pornog tlaka. Izmjereni podaci o tlaku
vode na poziciji sonde, proslijeuju se elektrinim kablovima na povrinu do raunala ili logera.

Slika XXX Piezometar s promjenjivim senzorima (Solexperts PiezoPress, Retrievable porewater pressure
sensor)
pizometarska cijev
Unutarnja cijev
(promjenjiva)
kabel senzora
senzor tlaka senzor tlaka
(promjenjiv)
piazometarski
filter
Detalj
Solexperts PiezoPress, Retrievable
porewater pressure sensor)

Prednost ovog sustava je to se
piezometarske sonde (senzor tlaka) mogu
zamjeniti u sluaju njihovog kvara, to nije
rijedak sluaj kod dugotrajnih mjerenja.

17.5 Opaanja naprezanja u mlaznom betonu i betonskoj oblozi

elije se satoje od elinih limova zavarenih po rubovima tako da ine mali jastuk. Obino se
ugrauju u paru za mjerenje naprazanja u dva okomita pravca.elije se ispune deareirenim
fluidom i spojs s mjerilom tlaka tako da u eliji i cijevima nema ni najmanja koliina zraka.
Nekada se kao tekuina koristila iva, danas se koritenje ive izbjegava iz ekolokih razloga.
Nakon stvrdnjavanja betona, elije se dovedu pod tlak. Svaka daljna promjena naprezanja u
betonu, izazvat e skupljanje ili razdvajanje elinih ploa koje ine eliju, to e biti izmjereno
elektrinim mjerilima tlaka.

Isti se tip elija koristi u mlaznom betonu (primarna podgrada) i u betonskoj oblozi (sekundarna
podgrada)

Slike XXX elije za mjerenje radijalnih i tangencijalnih naperzanja u mlaznom betonu; elija
model 4850 (Geokon)
ica za fiksiranje elije
mjerna elija
Veza na mjerni
ureaj
mlazni beton
Varena elina
mrea (armatura)
Stijena
Instaliranje elija u
mlaznom betonu primarne
Prenosivi ureaj za
oitavanje podataka

17.6 Opaanje sidara

Pri opaanju sidara obino se vri:

Mjerenje sile na glavi sidra (total anchor force)
Mjernje naprezanja uzdu sidra (meassuring anchor)

Mjerenje sile na glavi sidra (total anchor force)

Svrha ovog mjerenja je da se utvrdi sila kojom stijenska masa na konturi iskopa djeluje na glavu sidra
(podlonu ploicu i navrtku). Mjerilo sile umetne se izmeu navrtke i posbnog elementa koji je
prilagoen obliku mjerila sile. Tijekom vremena oitava se sila koju sidro preuzima na sebe.

Slika XXX (prospekt tvrtke Slope indicator)

Mjernje naprezanja uzdu sidra (meassuring anchor)

Mjerno sidro je posebne konstrukcije a slui za mjrenje naprezanja u sidrenoj ipki tijekom djelovanja
sidra. Ponekad probno sidro ima oblik cijevi u koju se ugradi viepozicioni mini ekstenzometar (4-9
fiksnih toaka).

Odrivanje vrstoe sidra

ISRM-a (1974) zahtjeva da se ispitivanja sidara (tzv. pull out test) izvodi na terenu dok ne bude
ispunjen jedan od slijedea dva kriterija: (a) izvlaenje sidra u iznosu od 40 mm ili (b) dostizanje
sile koja odgovara granici F-p0,2. Ukoliko se sidro izvlai, onda se sila kod pomaka od 40 mm
oznai kao vrstoa sidra. Ako se pomak od 40 mm ne moe dostii, sila izvlaenja se
poveava do vrijednosti sile koja odgovara granici F-p0,2 eline ipke. U ovom sluaju se
vrstoa sidra definira na ovaj nain:vrstoa sidra je nepoznata ali je vea od dostignute sile
tijekom pokusa (vidi slike XXX.i XXX.).
navrtka
mjerilo sile
podlone
ploice
sidrena
ipka
Betonska
obloga
podloka

Slika XXX Definicija vrstoe sidra (sidrena ipka+mort+stijena) kada se sidro izvlai iz buotine
(vrstoa sidra manja od vrstoe sidrene ipke)

Slika XXX Definicija vrstoe sidra (sidrena ipka+mort+stijena) kada se sidro ne izvlai iz
buotine (vrstoa sidra vea od vrstoe sidrenene ipke)
F-p0,2 Granica razvlaenja pri trajnoj istezljivosti 0,2%
(tensile yield point; yield bolt load (termin u SM ISRM,
1974))
Fm Sila loma elika (breaking load; ultimate bolt load
(termin u SM-ISRM,1974))
pomak (mm)
S
i
l
a

u
p
a
n
j
a

(
k
N
)

40
vrstoa sidra=A
Anchor strength
A
Naponsko-deformacijska
pomak (mm)
S
i
l
a

u
p
a
n
j
a

(
k
N
)

40
krivulja sidra (sidrena
vrstoa sidra je nepoznata ali
je vea od B
Fm Sila loma elika (breaking load)
F-p0,2 Granica razvlaenja pri trajnoj
istezljivosti 0,2% (tensile yield point)

Zatezanje sidra na terenu na silu koja je gotovo identina sili loma eline ipke nedopustivo je
iz slijedeih razloga:

Lom sidrene ipke tijekom ovog ispitivanja vrlo je opasan za ispitivae a redovito
dovodi do oteenja mjerne opreme.
Postupak preporuen od strane ISRM-a ne predvia lom sidrene ipke, zato i zahtjeva
da se tijekom ispitivanja ne prelazi granicu F-p0,2. Podrazumijeva se da se svojstva
elika ispituju u laboratoriju a da se na ternu ispituje cijeli sklop: sidrena
ipka+mort+stijena.

Slika XXX Rezultat ispitivanja vlane vrstoe sidrene ipke jednog sidra (IGH-Zagreb)
Fm=542,2/537,7
F-p0,2=302/297
Fm=Sila loma (breaking load)

F-p0,2=Sila pri granici razvlaenja
pri trajnoj istezljivosti
(tensile yield point)

17.7 Rjenik

ISRM (1975)
biaxial state of stress State of stress in which one of the three principal stresses are zero
compressive stress Normal stress tending to shorten the body in the direction in which it acts
displacement a change in position of a material point. (ISRM)
hydrostatic pressure A state of stress in which all the principal stresses are equal (and there is no shear stress)
inelastic deformation The portion of deformation under stress that is not annulled by removal of stress
linear (normal) strain The change in length per unit of length in a given direction
plane stress/strain
A state of stress/strain in a solid body in which all stress/strain components normal to a certain
plane are zero
principal stress/strain
The stress/strain normal to one of three mutually perpendicular planes on which the shear
stresses/ strains at a point in a body are zero
progressive failure
Formation and development of localized fractures which, after additional stress increase
eventually form a continuous rupture surface and thus lead to failure after steady deterioration
of the rock
secondary state of stress The resulting state of stress in the rock around man-made excavations or structures
shear force A force directed parallel to the surface element across which it acts
shear plane A plane along which failure of material occurs by shearing
shear strain
The change in shape, expressed by the relative change of the right angles at the corner of what
was in the undeformed state an infinitessimally small rectangle or cube
strain The change in length per unit of length in a given direction.
strain ellipsoid
The representation of the strain in the form of an ellipsoid into which a sphere of unit radius
deforms and whose axes are the principal axes of strain
strain/stress rate Rate of change of strain/stress with time
stress Force acting across a given surface element, divided by the area of the element
stress ellipsoid
The representation of the state of stress in the form of an ellipsoid whose semi-axes are
proportional to the magnitudes of the principal stresses and lie in the principal directions. The
coordinates of a point P on this ellipsoid are proportional to the magnitudes of the respective
components of the stress across the plane normal to the direction OP, where O is the centre of
the ellipsoid
stress/strain field The ensemble of stress/strain states defined at all points of an elastic solid
stress/strain tensor
The second order tensor whose diagonal elements consist of the normal stress/strain
components with respect to a given set of coordinate axes and whose off-diagonal elements
consist of the corresponding shear stress/strain components
triaxial compression
Compression caused by the application of normal
stresses in three perpendicular directions
triaxial state of stress State of stress in which none of the three principal stresses are zero
phreatic line
the trace of the phreatic surface in any selected plane of reference.
phreatic linesee line of seepage.
phreatic surfacesee free water elevation.
phreatic watersee free water.
piezometera device used to measure head at a point in the subsurface. D 5269
piezometric line
(equipotential line)
line along which water will rise to the same elevation in piezometric tubes.
piezometric surface
The surface at which water will stand in a series of piezometers.
An imaginary surface that everywhere coincides with the static level of the water in the
aquifer. (ISRM)
free water (gravitational
water) (ground water)
(phreatic water)
water that is free to move through a soil or rock mass under the influence of gravity
free water elevation
(water table) (ground
Elevations at which the pressure in the water is zero with respect to the atmospheric pressure.

water surface) (free
water surface) (ground
water elevation)
piezometer
An open or closed tube or other device installed downward from the ground surface
and used to measure the level to which the water from a given aquifer will rise under
its full head

Metrologija-Znanost o mjerenju
Mjerna metoda-Smislen niz postupaka, opisanih prema rodu, koji se upotrebljavaju za provoenje
mjerenja
Mjerni postupak-Skup postupaka, opisanih prema vrsti, koji se upotrebljava za provoenje pojedinih
mjerenja u skladu s odreenom metodom.
Mjerna veliina-Posebna veliina podvrgnuta mjerenju
Mjerna tonost-Usko slaganje izmeu kojeg mjernog rezultata i istinite vrijednosti mjerene veliine
(tonost je kvalitativan pojam; naziv preciznost ne smije se upotrebljavati umjesto tonosti)
Ponovljivost (obnovljivost)-Usko slaganje izmeu rezultata uzastopnih mjerenja iste mjerene veliine
izvedenih u istim mjernim uvjetima
Mjerna nesigurnost-Parametar pridruen rezultatu kojeg mjerenja koji opisuje rasipanje vrijednosti koje
bi se razumno mogle pripisati mjerenoj veliini
Mjerna pogreka-Mjerni rezultatmanje istinita vrijednost mjerene veliine (kako se istinita vrijednost ne
moe odrediti, u praksi se upotrebljava dogovorena istinita vrijednost
Mjerilo, mjerni isntrument-Ureaj namjenjen za izvedbu mjerenja, samostalno ili u vezi s dodatnim
ureajima
Osjetilo-Element mjerila ili mjernog lanca koji je izravno izloen djelovanju mjerene veliine
Kalibracija-Postupak utvrivanja poloaja oznaka na ljestvici mjerila (u odreenim sluajevima samo
glavnih oznaka) u odnosu na odgovarajue vrijednosti mjerenih veliina (ne treba brkati kalibraciju
i umjeravanje)
Osjetljivost-Promjena odziva mjerila podijeljena s odgovarajuom promjenom poticaja
Razluivanje (pokaznog ureaja)-Najmanja razlika izmeu pokazivanja pokaznog ureaja koja se moe
jasno zamjetiti
Tonost mjerila (accuracy of measuring instruments)-Sposobnpost mjerila da daje odzive bliske istinitoj
vrijednosti (tonost je kvalitativan pojam)
Razred tonosti (accuracy class)-razred mjerila koja zadovoljavaju odreene metrologijske zahtjeve
kojima je svrha odravanje pogreaka u navedenim granicama (razred tonostiobino se
oznaujedogovorenim brojem ili znakom, a naziva se kazalom razreda)
Pogreka (pokazivanja mjerila) (repeatibility of measuring isntruments)-Pokazivanje mjerila manje
istinita vrijednsot odgovarajue ulazne veliine
Ponovljivost (mjerila)-Sposobnost mjerila da daje veoma slina pokazivanja kod ponovljenih primejna
iste mjerene veliine u istim mjernim uvjetima
Mjerni etalon-Tvarna mjera, mjerilo, referencijska tvar ili mjerni sustav namjenjen za odreivanje,
ostvarivanje, uvanje ili obnavljanje jedinice jedne ili vie vrijednosti kakve veliine da bi mogli
posluiti kao referencija
Umjeravanje (calibartion)-Skup postupaka kojima se u odreenim uvjetima uspostavlja odnos izmeu
vrijednosti veliina koje pokazuje neko mjerilo ili mjerni sustav ili vrijednosti koje prikazuje neka
tvarna mjera ili neka referencijska tvar i odgovarajue vrijednosti ostvarenih etalonima

17.8 Literatura

ASTM D 653 02 Standard Terminology Relating to Soil, Rock, and Contained Fluids
Burland J.B., Standing J.R. and Jardine F.M. (2001) Building Response to Tunnelling Case
Dunnicliff, J., 1993, Geotechnical Instrumentation for Monitoring Field Performance, John
Wiley & Sons 577 p.
ENV 1991-1 :1994, Basis of Design and Actions on Structures

ENV 1997-1 :1994, Geotechnical Design, Part 1: General Rules
ENV 1997-2, 1999, Geotechnical Design, Part 2: Geotechnical design assisted by laboratory testing
ENV 1997-3, 1999, Geotechnical Design, Part 3: Geotechnical design assisted by field testing
Frodl, H., High-precision Ground Settlement & Movement Measurement with TRIVEC
Geokon, Geotechnical instrumentation, Instruction Manual Model 4850, NATM style VW concrete stress
cell
GIF-Prospekt tvrtke (Geotechniches Ingenieurburo Prof. Fecker &Partners GmbH.
Hudec, M., Prager, A., (1992) Konstruktivni projekt tunela, Graevinar, Zagreb (Prijevod Smjernica
Meunarodne tunelske asocijacije: ITA Guidelines for the Design of Tunnels,1988)
Kavvadas, M., J. Monitoring and modelling ground deformations during tunnelling, Proceedings, 11th
FIG Symposium on Deformation Measurements, Santorini, Greece, 2003.
Kovri, K., Lunardi, P., On the observational method in tunnelling
Ladanyi, B., (1982), Issues in Rock Mechanics: Personal View, Proc 23
rd
US Symposium on Rock
Mechanics, Berkley, California.

Naterop, D., Urs R, Web-based data visualisation for tunnel and deep excavation monitoring
Orr, T.L.L.; Farrell, E. R., 1999, Geotechnical Design to Eurocode 7, Springer-Verlag London Limited,
166 p. publishers, London.
Studies from construction of the Jubilee Line Extension, London. Thomas Telford
Thut, A., Slope Displacement: Geotechnical Measurement and Monitoring (Solexperts publikacija)
Schubert W., Grossauer, K., 2004, Evaluation and Interpretation of Displacements in Tunnels 14th
International Conference on Engineering Surveying Zrich, 15. 19. Mrz 2004
Ingenieurvermessung 2004.

Suggested Methods ISRM
ISRM, Terminology, 1975 (English, German, French)
Suggested Methods for Rock Anchorage Testing, 1985 April
Suggested Method for Blast Vibration Monitoring, 1992 March
Suggested Methods for Rockbolt Testing, 1974 March
Suggested Methods for Monitoring Rock Movements Using Borehole Extensometers, 1977 November
Suggested Methods for Monitoring Rock Movements Using Inclinometers and Tiltmeters, 1977
December
Suggested Methods for Surface Monitoring of Movements across Discontinuities, 1984 October
Suggested Methods for Rock Stress Determination, 1987 February
Suggested Method for in Situ Stress Measurement Using the Compact Conical-Ended Borehole
Overcoring (CCBO) Technique, 1999 April
Suggested Methods for Rock Stress Estimation Part 1: Strategy for Rock Stress Estimation, 2003
October

Suggested Methods for Rock Stress Estimation Part 2: Overcoring Methods, 2003 October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation Part 3: Hydraulic Fracturing(HF) and/or hydraulic
testing of pre-existing fractures (HTPF), 2003 October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation Part 4: Quality Control of Rock Stress Estimation, 2003
October

17.9 Prilozi

17.9.1 Mjerna nesigurnost

Nije problem kupiti ureaj i umjeriti ga u najboljim laboratorijima. To moe svatko. Mjerni
rezultat treba znati stvoriti a njega nema bez mjerne nesigurnosti. To ne moe svatko.

Pozanvanje mjerne nesigurnosti rezultata ispitivanja izuzetno je vano za laboratorij, klijente i
institucije koje koriste ove rezultate u komparativne svrhe. Kompetentan laboratorij mora
poznavati karakteristike svojih ispitnih metoda i nesigurnost koja prati dobiveni rezultat.

Mjerna nesigurnost izuzetno je vana mjera kvalitete rezultata ili metode ispitivanja. Druge takve
mjere su obnovljivost (reproducibility), ponovljivost (repeatability) i.t.d. [6]

Norma HRN EN ISO/IEC 17025:2000. [3] zahtjeva od akreditiranih laboratorija da za sve svoje
mjerne procese koji utjeu na ispitni rezultat procjeni mjernu neigurnost. Ovaj je zahtjev za
umjerne laboratorije bio iskazan i u normi EN 45001, a donoenjem norme [3] zahtjevi iz EAL-
ovih uputa postaju obvezni i za ispitne laboratorije (EAL-European Cooperation for
Accreditation) [7].

S obveznom primjenom norme HRN EN ISO/IEC 17025:2000. [3] (31.12.2002.), akreditirani
laboratoriji su preuzeli obvezu iskazivanja mjerne nesigurnosti. Kako je mjerna nesigurnost bila
novina za veinu ispitnih laboratorija, DZNM-NSO (Dravni Zavod za Normizaciju i
Mjeriteljstvo-Nacionalna Sluba za Ovlaivanje), definirao je kriterije koji ispitnim
laboratorijima pruaju dovoljno vremena za izobrazbu osoblja, te razvoj i uspostavu postupaka
za procjenu mjerne nesigurnosti ispitnih postupaka. Prema ovim kriterijima, ispitni laboratorij
bio je obvezan sainiti plan izrade i primjene vlastitih postupaka za procjenu mjerne nesigurnosti
a s primjenom plana moralo se poeti 01.01.2003.

Prema normi HRN EN ISO/IEC 17025:2000., ispitni laboratoriji moraju iskazati mjernu
nesigurnost rezultata ispitivanja u izvjetaju u sljedeim situacijama:

kada je to specificirano metodom ispitivanja,
kada to zatrai Naruitelj ispitivanja i/ili
kada bi interpretacija rezultata ispitivanja mogla biti ugroena nedostatkom
poznavanja nesigurnosti (sluaj kada rezultati moraju biti usporeeni s drugim
rezultatima ili vrijednostima iz specifikacija).

Meunarodna organizacija za normizaciju (ISO) izdala je Upute za iskazivanje mjerne
nesigurnosti (the Guide to the Expression of Uncertainty in Measurement, GUM) [8]. GUM
se prepoznaje kao osnovni dokument na koji se pozivaju sve upute i preporuke za proraun i

iskazivanje mjerne nesigurnosti. Iako je GUM namijenjen mjeriteljstvu primjenjiv je i u
ispitivanju premda postoje bitne razlike izmeu mjeriteljskih i ispitnih postupaka.

Mjerni je rezultat uvijek samo procjena prave vrijednosti mjerne veliine, koja ostaje nepoznata.
Prema meunarodnom dogovoru, mjerni se rezultat iskazuje najboljom procjenom mjerne
vrijednosti, kojoj se mora pridjeliti mjerna nesigurnost Jednoznanost svjetski usklaenog
iskazivanja mjernih rezultata omoguuje jasnou dogovora u trgovinskim, napose
meunarodnim, ugovorima.Pri tome jednoznanost znai: razumljivost iskaza, mogunost
provjere te da obje strane jednako tumae rezultate [7].

Mjerna nesigurnost, prema definiciji u VIM-u [9], je parametar pridruen mjernom rezultatu,
koji oznauje rasipanje vrijednosti, koje se smije razborito pripisati mjerenoj veliini. Parametar
moe biti npr. standardno odstupanje ili njegov viekratnik odnosno poluirina raspona
vrijednosti odreene razine pouzdanosti.

Slika 3 Rezultat mjerenja i mjerna nesigurnost

Za opisivanje nekog postupka mjerenja i pripadajue mu mjerne nesigurnosti koriste se
kvalitativni pojmovi: tonost, istinitost i preciznost. Tonost je mjera podudaranja nekog
mjernog rezultata s istinitom vrijednou. Kad je na raspolaganju vie mjernih rezultata,
podudaranje srednje vrijednosti tih rezultata s istinitom vrijednou je istinitost, a meusobno
podudaranje pojedinanih vrijednosti je preciznost. Razliite kombinacije istinitih i neistinitih
rezultata s preciznim i nepreciznim rezultatima slikovito su prikazane na slici 4.
Mjerna pogreka
Korekcija
Nepoznata sustavna
pogreka
Sluajna pogreka Sustavna pogreka
Poznata sustavna
pogreka
Preostala pogreka
MJERNA NESIGURNOST REZULTAT MJERENJA

Slika 4. Prikaz pojmova istinitost i preciznost. Sredina mete je (nepoznata) istinita vrijednost

Slika XXX Odnos granine vrijednosti, izmjerene srednje vrijednosti i mjerne nesigurnosti

[1] Zakon o normizaciji, NN 55/96.
[2] HR EN 45 001:1989 Opi kriteriji za rad ispitnih laboratorija
[3] Norma HRN EN ISO/IEC 17 025: 2000, Opi zahtjevi za osposobljenost ispitnih i mjeriteljskih laboratorija
(ISO/IEC 17025:1999; EN ISO/IEC 17025:2000).
[4] Zakon o akreditaciji, NN 158, 7.10.2003.
[5] Pravila za ovlaivanje ispitnih i umjernih laboratorija, Dravni zavod za normizacju i mjeriteljstvo, Nacionalna
sluba za ovlaivanje, Zagreb, travanj 2002.
[6] ILAC-G17:2002, Introducing the Concept of Uncertainty of Measurement in Testing in Association with the
Application of the Standard ISO/IEC 17025, November 2002.
[7] Bori, M., Galjevi, V., Procjena mjerne nesigurnosti, Seminar i raspravljaonica, Fakultet elektrotehnike i
raunarstva, Zagreb, 12. prosinca 2000.
Granina vrijednost
(Na primjer: Zahtijevana vrstoa sidra)
100 kN
150 kN
50 kN
A B C D
A - Rezultat mjerenja neosporno zadovoljava
propisanu graninu vrijednost
B i C Srednja vrijednost je blizu granine vrijednosti
ali je zbog mjerne nesigurnosti nemogue izrei
neosporan sud
D Rezultat mjerenja neosporno ne zadovoljava
propisanu graninu vrijednost
Neistinito ali
precizno
Istinito ali
neprecizno
Istinito i
precizno
Neistinito i
neprecizno
bias bias=0
bias=0
bias

[8] Upute za iskazivanje mjerne nesigurnosti, prijevod na hrvatskom DZNM, 1995. (Guide to the Expression of
Uncertainty in Measurement (GUM). BIPM, IEC, IFCC, ISO, IUPAC, IUPAP, OIML. International
Organization for Standardization, Printed in Switzerland, ISBN 92-67-10188-9, First Edition, 1993. Corrected
and reprinted 1995.).
[9] BIPM/IEC/IFCC/ISO/IUPAC/IUPAP/OIML: International vocabulary of basic and general terms in metrology,
1993. (skraenica VIM).
[10] EA-4/16, EA guidelines on the expression of uncertainty in quantitative testing, December 2003, rev00.
[11] Kavur, B., 2004., Procjena mjerne nesigurnosti pri ispitivanju tla i stijena u geotehnici, Saopenja savjetovanja:
Hrvatska normizacija i srodne djelatnosti, Tehniko usklaivanje na putu prema Europskoj uniji, Brijuni, 17-19.
lipnja 2004.

Meunarodni sustav mjernih jedinica 1

Dodatak-1

Meunarodni sustav mjernih jedinica

Ovaj sustav prihvatila je Generalna konferencija za mjere i utege 1960 godine. Tada je ovaj
sustav postao obvezatan za sve zemlje potpisnice.
Osnovne SI jedinice

Fizikalna veliina Osnovna SI jedinica
Naziv Oznaka Naziv Oznaka Izgovor
duljina l metar m metar
masa m kilogram kg kilogram
vrijeme t sekunda s sekunda
elektrina struja I ampere A amper
termodinamika
temperatura
T kelvin K kelvin
koliina tvari n mol mol mol
intenzitet I
v
candela cd kandela

Definicije nekih osnovnih jedinica

Osnovna je jedinica stalna, dogovorno utvrena, odreena vrijednost fizikalne veliine, koja ima
posebni naziv i znak.

Metar je duljina jednaka 1 650 763,73 valnih duljina u vakumu zraenja koje odgovara prijelazu
izmeu razine 2p
10
i 5d
5
atoma kriptona 86.

Kilogram je masa meunarodne pramjere kilogram. Meunarodnu je pramjeru utvrdila, ve
godine 1889. Prva generalna konferencija za utege i mjere. Pramjera ja nainjena od slitine
platine i iridija, a uva se u Meunarodnom uredu za utege i mjere u Sevresu, pokraj Pariza.
Omjer dviju masa odreuje se s pomou vage. Postupak vaganja, koji definira masu, sastoji se, u
naelu, u brojenju tijela malihi jednakih masa (utega) koja dovode do ravnotee vage.


Dopunske jedinice SI sustava

Fizikalna
veliina
Mjerna jedinica
Naziv Naziv Oznaka Definicija
kut radijan rad

Radijan je kut izmeu dva polumjera koji na
krunici odrezuju luk ija je duljina jednaka
polumjeru
prostorni kut steradijan sr
Steradijan je prostorni kut iji se vrh nalazi u
sreditu kugle, a na njenoj plohi omeuje
povrinu jednaku kvadratu polumjera kugle

Izvedene fizikalne veliine i njihove mjerne jedinice

Fizikalna
veliina
Mjerna jedinica
Naziv Naziv Izgovor Oznaka Definicija
povrina
etvorni ili
kvadratni metar
m
2
1m
2
=1 m * 1 m
volumen kubini metar m
3
1m
3
=1 m * 1 m * 1 m
volumna
masa-gustoa
kilogram po
kubinom metru
kg/m
3
=m/V
sila Newton Njutn N 1N=1 kg * 1 m/s
2
tlak Pascal Paskal Pa 1Pa= 1 N/1 m
2

Meunarodni sustav mjernih jedinica 3

Mjerne jdinice izvan SI sustava koje se mogu upotrebljavati

Fizikalna veliina Mjerna jedinica
Naziv Naziv Oznaka Definicija
volumen litra L

1 l=1 dm
3
kut u ravnini stupanj
0
1
0
=(/180)rad
masa tona t 1 t= 10
3
kg
vrijeme
minuta
sat
dan
tjedan mjesec i godina
gregorijanskog
kalendara
min
h
d
1 min=60 s
1 h=3600 s
1 d=86 400 s
tlak bar bar
1 bar= 100 000 Pa=
10
5
Pa

temperatura stupanj celzija
0
C
1 0
0
C=1 K
Temperatura od 0
0
C
jednaka je temperaturi
od 273,15 K
0
0
C=273,15 K

Definicije predmetka za tvorbu decimalnih jedinic

Multiple jedinice Submultiple jedinice
Predmetak
Oznaka
predmetka
Vrijednost
predmetka
Predmetak
Oznaka
predmetka
Vrijednost
predmetka
deka da 10
1
deci d 10
-1
hekto h 10
2
centi c 10
-2
kilo k 10
3
mili m 10
-3
mega M 10
6
mikro 10
-7
giga G 10
9
nano n 10
-9
tera T 10
12
piko p 10
-12
peta P 10
15
femto f 10
-15
eksa E 10
18
ato a 10
-18


Odnosi mjernih jedinica

NAPREZANJE
kp/cm
2
Mp/m
2
Pa kPa MPa N/m
2
kN/m
2
bar
kp/cm
2
1 10 98130 98,13 0,0981 98130 98,13 0,981
Mp/m
2
0,1 1 9813 9,81 0,00981 9813 9,81 0,0981
Pa 1,019*10
-5
1,019*10
-4
1 0,001 1*10
-6
1 0,001 1*10
-5

kPa 0,01019 0,1019 1000 1 0,001 1000 1 0,01
MPa 10,19 1 01,93 1*10
6
1000 1 1*10
6
1000 10
N/m
2
1,019*10
-5
1,019*10
-4
1 0,001 1*10
-6
1 0,001 1*10
-5

kN/m
2
0,01019 0,1019 1000 1 0,001 1000 1 0,01
bar 1,019 10,19 1*10
5
100 0,1 1*10
5
100 1

SILA
p kp Mp N kN
p 1 0,001 1*10
-6
0,00981 9,81*10
-6

kp 1000 1 0,001 9,81 0,00981
Mp 1*10
6
1000 1 9813 9,81
N 101,936 0,1019 1,019*10
-4
1 0,001
kN 1,019*10
5
101,936 0,1019 1000 1

VOLUMENSKE SILE
p/cm
3
kp/m
3
Mp/m
3
kN/m
3

p/cm
3
1 1000 1 9,81
kp/m
3
0,001 1 0,001 0,00981
Mp/m
3
1 1000 1 9,81
kN/m
3
0,1019 101,93 0,1019 1

X Y
Z

X=Y*Z

Odnosi faza u tlu 1

Dodatak-2

Odnosi faza u tlu

Odnosi faza u tlu

V
v

V
s

V
w

V
g

V
Volumeni Mase
M
M
s
M
w
M
g
0
W
Teine
W
s

W
w

W
g
0
Krute
estice
Voda
Plin

V Ukupni volumen
V
v
Volumen pora
V
s
Volumen krutih astica
V
g
Volumen plinske fza u tlu (zrak)
V
w
Volumen tekue faze u tlu (voda)
M Ukupna masa tla
M
s
Masa krutih astica
M
w
Masa tekue faze u tlu (voda)
W Ukupna teina tla
W
w
Teina krutih astica
W
s
Teina tekue faze u tlu (voda)


Volumenski odnosi Maseni odnosi Teinski odnosi

Porozitet
Porosity
V
V
n
v
=
Vlanost
Water content
s
w
s
w
W
W
M
M
w = =
Koeficijent
poroznosti:
Void ratio s
v
V
V
e =
Gustoa
Specific gravity of mass
V
M
G
m
=
Totalna jedinina teina
Total unit weight
V
W
t
=
Stupanj
saturacije
Degree of
saturation
v
w
V
V
S =
Gustoa suhog tla
Specific gravity of dry soil
V
M
G
s
d
=
Jedinina teina suhog tla
Unit weight of dry soil
V
W
s
d
=

n
n
e
=
1

e
e
n
+
=
1

Gustoa vrstih estica
Specific gravity of solids
s
s
V
M
G =
Jedinina teina krutih estica
Unit weight of soils
s
s
s
V
W
=

Jedinina teina vode
Unit weight of water
w
w
w
V
W
=

Jedinina teina potopljenog tla
Submerged (buoyant)
w w t b
e
S e G

+

= =
1
) 1 ( 1

Jedinina teina potopljenog tla
Submerged (saturated soil)
w w t b
e
G

+
= =
1
1

e S w G =

e S w
s
=
0

o
t
m
G
=
o
s
G

= G
w S wG
G
e
G
V
W
t w
w
s
d
+
=
+
=
+
= =
1 / 1 1

Gustoa (specific gravity) dobije se djeljenjem jedinine teine tla sa jedininom teinom vode.
0
= Jedinina teina vode na 4
0
C
w

Jedinina teina: teina/volumen (kNm
-3
)
Gustoa: masa/volumen=Jedinina teina*1/g (Mgm
-3
)
w w t
G
e
w
e
e S G
V
W

+
+
=
+
+
= =
1
1
1
o
w
w

Vrkljan - Inzenjerska Mehanika Stijena

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vrkljan - Inzenjerska Mehanika Stijena

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Inenjerska

-Trenutani aksijalni pomak usljed rastereenja matriksa za vrijednost rastereenja

-Aksijalni pomak bubrenja za vrijednost rastereenja

) deava se trenutano nakon rastereenja i posljedica je elastine deformacije uzorka.

- modul koji ukljuuje deformaciju teenja

-maksimalno tangencijalno naprezanje (izraunato po teoriji elastinosti)

) su faktori umanjenja (karakteristina vrijednost kohezije

tan ' tan

tan ' tan

tan ' tan

tan ' tan

) izrazi na drugi nain

You might also like