Ime i prezime Elektroliza

Elektroliza je elektrokemijska reakcija razlaganja (razgradnje) elektrolita djelovanjem istosmjerne elektrine struje. Kad se u otopinu elektrolita urone elektrode spojene s izvorom istosmjerne elektrine struje, ioni nastali elektrolitskom disocijacijom bit de privueni elektrodom suprotnog naboja. Zbog prolaska struje kroz elektrolit, negativno nabijeni ioni (anioni) otopine, kredu se prema pozitivnoj elektrodi (anodi), a pozitivno nabijeni ioni (kationi) prema negativnoj elektrodi (katodi), odnosno od plusa (+) prema minusu (). Dakle, katione (pozitivne estice) privlai katoda (negativna elektroda), a anione (negativne estice) anoda (pozitivna elektroda). Na elektrodama se ioni izbijaju i izluuju kao atomi ili kao molekule. Pri tome anioni predaju anodi viak elektrona (oksidacija), a istodobno na katodi kationi primaju jednaku koliinu elektrona (redukcija), jer se na elektrodama odvijaju elektrodne reakcije. Tako se posredovanjem iona elektricitet prenosi s jedne elektrode na drugu, pa kroz otopinu tee elektrina struja. esto se anodni i katodni prostor odjeljuju pomodu dijafragme (koja je nekad od PVC-a, a nekad od metala koji provodi struju), kako bi se u otopini sprijeile mogude reakcije meu produktima. Elektrolizom se mogu ralanjivati samo one tvari ije vodene otopine provode elektrinu struju (takve se tvari nazivaju elektrolitima, a dijele se na jake i slabe). Elektrolit se ulije u posudu u kojoj se odvija elektroliza i u njega se urone elektrode, anoda i katoda, koje su spojene na izvor istosmjerne elektrine struje. Najpoeljnija je elektroliza s voltaom od 9 V do 12 V. Ako je mogude vie istovremenih razliitih elektrodnih reakcija, odvijat de se ona za koju treba najmanje energije. Kod svih metala iji je standardni redukcijski elektrodni potencijal vedi od -1,5 V, elektrolizom vodenih otopina njihovih soli na katodi se odvija redukcija iona tih metala. Ako je standardni redukcijski elektrodni potencijal manji od -1,5 V, na katodi se odvija redukcija vode. Na anodi se tijekom elektrolize vodenih otopina soli koje sadre jednostavne anione uvijek vri oksidacija tih aniona. Ako soli sadre sloene ione, na anodi se uvijek vri oksidacija vode. Kako se tijekom elektrolize na objema elektrodama izluuju razliite tvari, stvara se galvanski lanak (elektroda), pa se elektroliza moe nastaviti samo ako je napon vanjskog izvora struje suprotan i vedi od napona (elektromotorne sile) tako nastaloga lanka. Prema tome, da bi se ioni izbijali na elektrodama, potreban je odreeni napon (napon razlaganja) karakteristian za pojedine elektrolite. Na elektrodama de se izbijati ioni one tvari kojoj je napon razlaganja najmanji. Elektroliza je vrlo vana u metalurkom dobivanju mnogih metala iz njihovih ruda (elektrometalurgija). S njom se vie bavi analitika kemija (elektroanaliza) i elektrokemija, a i glavna je osnova galvanotehnike. Tako se dobivaju: alkalijski metali, zemnoalkalni etali, aluminij, cink, alkalijske luine, soli hipokloriti, klorati, kloridi i dr., a rafiniraju se: bakar, srebro, aluminij i plemeniti metali. Elektrolize su zanimljive kod modre galice i morske soli, tj. bakar (II) sulfata i natrijeva klorida. Elektroliza vode se koristi preteno za dobivanje vodika. Voda koja se koristi ne smije biti destilirana (jer takva voda ne provodi elektrinu struju), pa se u nju esto dodaje malo kuhinjske soli. Elektrode moraju biti napravljene od platine jer bi nastali kisik reagirao s vedinom ostalih metala. Na katodi se odvija redukcija i nastaje vodik u plinovitom stanju: 2H2O + 2e- H2 + 2OH-, a na anodi oksidacija pri kojoj nastaje kisik (takoer kao plin): 2H2O O2 + 4e- + 4H+. Konana formula te reakcije glasi: 2H2O 2H2 + O2.

Slika 1.: Elektroliza vode. Informatika - kolokvij iz vjebi