Professional Documents
Culture Documents
OOO/OPA
k r p
krip
Uvodnik
Ispostavlja se da je bilo kakav kontinuitet u toku nekog vremena dovoljan za stvaranje gotovo samoodrive platforme. Recimo da se to vidi po tome to se u ovom broju nalazi veliki broj tekstova ljudi koji sa kripom i njegovom redakcijom nemaju nikakve formalne ili prijateljske veze, ve imaju elju da podele svoje radove za koje misle da bi nekako mogli da doprinesu oplemenjivanju celokupnog hood-a regionalnog (ak, udeo neredakcijskih autora je vei od udela redakcijskih). Tako u ovom broju imamo tekstove autora irom bive Jugoslavije, od Slovenije do Makedonije. Pesme, prie i meovite forme koje smo dobili u prethodna dva meseca svedoe o postojanju ljudi koji ine ceo ovaj regionalni hood dinaminim okruenjem na planu obinih ljudi, udaljenih od centara moi. Imajui u vidu kako je sitan ovaj asopis u ovom trenutku, pojava velikog broja tekstova autora sa kojima redakcija prethodno nije imala nikakvog kontakta je zaista dobra vest. I tako se ta mala pria o dobrim vestima za ovaj asopis odvija u velikom svetu koji u meuvremenu - divlja. Neto posle izlaska treeg broja uhapen je Ratko Mladi, zloinac i simbol tragine zatupljenosti dobrog dela stanovnitva u ovom kutku sveta, a Svetlana Ranatovi je nekako otila u kuni pritvor, ostavivi gorak ukus u istima mnogih kojima ide na nerve predugo izvrtanje pravosudnog sistema u nekakvo... lone puno izmeta. U isto vreme, na zamahu dobija pria o skorom kolapsu mnogih velikih zapadnih ekonomija (ak se bankrot SAD spominje), teorije zavere opet postaju razbibriga mnogih ljudi, a Srbija je definitivno dobila nov poligon za uvebavanje nacionalistikih oseanja i masovnih performansa: trijumfi Novaka okovia se pripisuju celom jednom narodu, koji veze sa njegovim pobedama u stvari - nema. Koliko se jo miliona stvari desilo u ova dva meseca izmeu 3. i 4. broja kripa, a gotovo nita o tome ne moemo rei (ta se deava sa Libijom? Zato je samo tek tako opalo interesovanje, iako rat i dalje traje?), uplaeni medijskim manipulacijama, igrom gluvih telefona i ostalim mehanizmima stvaranja paralelnih stvarnosti, istina i svetova... U ovom broju radili smo ono za ta smo mislili da bi vam moglo priiniti prijatan oseaj u ove vrele dane u ovoj konici koju nazivamo (the) Svetom. Po prvi put uvodimo feljton, i to o danskom esid roku. Tu nismo stali sa osvrtima na muzike pojave, ve je ponuen i osvrt na atmosferu folk roka i protestnih pesama ezdesetih godina u SAD. to se drutveno-politikih tema tie, imamo dva kvalitetna osvrta na dve prie koje se manje ili vie oigledno provlae kroz srpsku politiku scenu poslednjih godina: vojna neutralnost Srbije i lustracija u istoj. Takoe, donosimo i intervju sa pevaem trenutno vodee domae rege grupe FC Apatride Utd, Abdelraheemom Kheirawiem, koji iznosi svoje poglede na angaovanost i trendove u svetu. Trudimo se da iz broja u broj obezbedimo ovakvu meavinu razliitih tema, zato to mislimo da, kombinujui nae tekstove, moemo da doprinesemo otvaranju razliitih pogleda na svet, koji e se meusobno susretati, dopunjavati, stanjivati i menjati... U tome se cilj asopisa od nastanka nije promenio. Preostaje nam samo da se i dalje cimamo, jer nas u suprotnom abokreina gui. krip kolektiv P.S. U trenucima nastajanja ovog uvodnika saznajemo da je uhapen Goran Hadi, poslednji haki begunac. Sada kreemo da itamo i da upijamo razne reakcije i manipulacije sa tom veu, ali je dobro znati da se to pitanje privodi barem formalnom kraju. A i nema sumnje da aparat zvani drava moe, kad hoe. Mnogoznana je to pomisao.
krip
str. 4: Jedan dan str. 6: Pria iz autobusa str. 8: Intervju: Abdelraheem Kheirawi (Fc Apatride UTD) str. 10: Protestna pesma str. 13: Vojna neutralnost Srbije,
neodriv koncept
str. 16: Tao u Srba i duh globalnog kapitalizma str. 20: (??)
str. 23 Danski esid rok str. 24 Lustracija i lustracija u Srbiji str. 28 SARAJEVSKI.O MES.TO str. 29: Poezija str. 30: Poezija + reenja zavrzlami iz prolog broja
krip
Jedan dan
Adnan Repesa
Nije vjerovao da e jednom zavriti u prii. Nije ni slutio. Leao je na travi posutoj srebrnom rosom i razmiljao da li da ustane i potri. Ali kuda? Oko njega su se nizali nepoznati krajolici, naikani kuerci iz kojih su, vjerovatno, virile puane cijevi. Odluio je da ne ide nigdje. Makar ne do povoljnog trenutka. Do noi. Savio je svoje klonulo tijelo i pored sebe odloio puku. Osamnaesti sat je kako lei na istom mjestu, zaboravljen od svih. ak i od neprijatelja. Jo lani su svi izlazili na ista mjesta, otimali se oko istih djevojaka. Da, ba lani su jedni druge posjeivali, razmjenjivali knjige i garderobu. A sad se nazivaju neprijateljima. Iz jakne je izvadio keks i prinio ga ustima. Zatim ga je brzo savakao i progutao. inilo mu se da jako hrska. Ostatak je odbacio. Nije elio da zalogajima privlai panju. Mogu ga otkriti, mogu uti kako halapljivo guta, mogu mu se priunjati i nasloniti hladnu cijev na oznojeno elo. Mogu, ali nee. Ne vide ga. Leao je u gustoj djetelini. Od sino je tu. Miris baruta je ve izlapio. Oko podne e julska ega u njegovo skrovite, na daku vjetra donijeti novi miris. Miris ljudskog lea. Znao je to. Iz gornjeg desnog depa, na kojemu je stajao amblem s ljiljanima, izvadio je komadi gaze, iz drugog boicu s vodom. Zatim je namoeni komadi gaze prislonio na usta. Ovako e se braniti. Ba ovako. Kad nahrupe mrtvaki mirisi. Kau da pomae. Jutro se ve rasipalo dolinom. Sunce je kiljilo na jedno oko, vlaga iz zemlje proimala mu je tijelo. Crijeva su jeala, gladna. Pred sebe je, na mali busen trave, poloio sliku. Ana. Gdje bi mogla sad biti Ana, njegova djevojka iz lanjskog ivota. Njegova posljednja djevojka. Nakon nje nije vie imao nijednu, izuzev onih lakih koje su za kutiju cigareta bile spremne lei, od nogu u trenu napraviti estar, bez emocija, bez osjeaja, koje u jeku akta mirne due mogu itati roman ili vesti goblen. Ali, one se ne raunaju. Ana je neto sasvim drugo. Deset minuta, samo deset piljivih minuta autom odavde, u gradu, spava njeno tijelo, u sobi naikanoj akvarelima. Ana je slikarica. Bila je slikarica do ovoga rata, do uasa, slikala je sve do posljednjeg trena, sve dok nije podigla oi s platna i odluno rekla: uj, ovako vie ne ide. Gledao ju je prodorno, zbunjeno, u nevjerici. Nije se alila. Zato? Rat e, rekla je, tebe e odvui jedna strana, ja u ostati ovdje, iako ja nemam svoju stranu. Ostau s tobom, rekao je. Zato? Da te ubiju, je li? Ustao je s taburea, pokupio sa stola cigarete i upalja, jaknu prebacio preko ruke i izaao napolje. Nije se okrenuo prema njenim prozorima. Nije niti elio. Znao je da ni Ana ne stoji iza zavjese kako bi mu brojala korake. Iskliznuo je iz njenog ivota, tiho, kao komadi svile iz prstiju. Od njega, u Aninom ivotu nije ostalo nita, tek knjiga, Jadi mladog Vertera, tek njegova Lota, gore, na treem spratu, koja ga je prognala sa svoje strane ivota. Sljedee jutro je uao u komandu. Oho-ho, ta je, Mire, sam se javlja, zajedljivo je dobacio bezbjednjak. Nije rekao nita. Zaduio je uniformu, nekakvu ratimanu puku, ranac, zaiven na dva mjesta, dobio je izme koje se kopaju sa strane, u koje su mu jedva mogla stati stopala kad obue malo deblje arape. Dali su mu nekakvu ploicu i na njoj utisnut broj: 014552, da ga arhiva pamti ako se nikada ne vrati.
dosadno mi je
krip
Dobio je ak i dvije kutije cigareta. Ovo ti je za dva dana, rekli su mu. On ih je ispuio za dva sata. Dali su mu kartu puta smrti kojim se spremao poi. Zatim su zatvorili vrata, nasuli rakiju i nazdravili. Bezbjednjak i oruar. On je odetao s pukom na ramenu, pravo u diverzante. Oni su ostali u komandi, opkoljeni tekim balvanima, vreama s pijeskom, u sigurnoj bazi, lieni emocija, s flaom rakije na stolu, uvjereni da e kraj rata doekati na nogama. Leao je u travi, keks koji je bacio razvlaili su mravi. Iznad glave mu se kooperio pauk. Tanka svilenkasta ipka kakljala mu je lice. Nije se pomjerao. Jedva da je disao. Nonu tamu, zamijenio je vreo, sparan dan. uo je ljude kako psuju, uo je kako oplakuju svoje mrtve, uo je kripu konica. Pazi, snajper, tiho, uni, pouri. Sklanjali su svoje leeve, njegove lanjske kolege, njegove drugare koje je jo lani posjeivao, iste one s kojima se otimao za djevojaku naklonost, kojima je i od kojih je posuivao knjige. Ali, nita vie nije isto. Zaspao je. Umoran i klonuo, stisnut u poloaj fetusa. Kako se ovjek od dva metra moe sklupati u jednu aku, mislio je, dok su mu oni kapci, oteali od umora, prekrivali oi. Sanjao je Anu. Slikaricu. Svoju lanjsku djevojku. Sanjao je Lotu i Vertera. U snu su njegove muke bile tee od Verterovih. Leao je na krevetu, omamljen od prole noi. Ana ga je kakljala po tabanima. Zatim se razbudio i savio svoje ruke oko njenog mravog, gimnastiarskog tijela. Vodili su ljubav satima, sve dok se nije oglasio ezan, sve dok zvono na crkvi nije odzvonilo dvanaesti put. Podne je, dii se. Nigdje nam se ne uri. Ve sam trebala biti na poslu. Ne idi. Moram. Nemoj. Moram. Poljubila ga je u razdjeljak. Dva raspoluena pramika kose, podijeljeni na sredini tjemena, padali su mu na ramena. Kao kod antikih bogova. Ali on je bio pjesnik. On je bio bog oaja. Makar takvi su bili njegovi stihovi. Nije tano, branio bi se pred drutvom. Pa zato onda pie o bijedi, zato doziva krikom upomo, zato se boji da e sve jednom u velikom prasku da nestane?! Zato, pitali su ga. Nije znao. Pokuavao je opjevati osakaeni svijet. Svijet u koji je i sam upao, trgnuvi se naglo iz sna. Ane nije bilo, ni ezan se nije uo. Tek zvono na oblinjoj crkvi ga je upozorilo da je tri sata poslije podne. Bio je mokar od znoja. Teka vojnika jakna pokrivala mu je tijelo. Kosa mu se rasula po travi. Mravi su puzali u njoj. Mislio je na Lotu, na Vertera, na Zagajevskog, na osakaeni svijet, mislio je da ustane i potri. Ali nije. Iz depa je izvukao ploicu, 014552, broj, njegov broj kad ga jednom ne bude. Postao je broj. Pomislio je na bezbjednjaka, na oruara, na litru rakije, na njihove noge podignute visoko na sto. Osjetio je kako se od umornog vojnika pretvara u bijesno pseto. Privukao je puku. Pritegao izme i stao puzati mislei na stihove: Noas se moje elo ari, Noas se moje vjee pote, I moje misli san ozari, Umrijeu noas od ljepote... Odluio je. Jo samo dvije pjesme. Jo samo dvije pjesmice da sloi u svojoj glavi, i da konano potri. Dug je put do vjenosti i mi ga prelazimo utke i u miru, sjetio se stihova odbjeglog pjesnika. Zatim je vrsto stegnuo puku i poeo da tri. Trao je dugo, skoro vjenost, sam i bez prijatelja. Dan se odvlaio svom zenitu kad je konano zapucalo. Nadao se, dok je trao, da su ga poznali kroz snajpersko oko. Ali se nije nadao da e pucnji stati. Poelio je da s druge strane stoji neko od njegovih lanjskih prijatelja i da sklapa stihove u kojima se davi ovjek koji u inat svima tri do konanice, do neke nove pjesme,
dosadno mi je
krip
Pria iz autobusa
Isidora Petrovi
Tenkju sam upoznala u trolejbusu. Pitala me je koliko je sati, mada ne verujem da joj je to neto zaista znailo - i ovako je trebalo da peva po trolama i tramvajima dok ne padne mrak, a onda da odnese roditeljima ono to joj daju ljudi koji imaju bar malo dobre volje da izvuku sitni iz pregrade novanika. Delovalo mi je da je prestala da se plai onih koji su, iako su se vraali mrtvi umorni sa posla, imali snage da estogodinjoj devojici podviknu prljava Ciganturo, samo bi prela do drugog sedita i nastavila da peva svoju pesmu. Poto je ula koliko je sati i videla da neu podviknuti, sela je pored mene. Rekla mi je da je pojela jedan sladoled i da e sad da skuplja pare. Objasnila mi je da zna kojim putem treba da ide kui, da ima tri sestre i dva brata, i da e mama da rodi novu bebu, da e uskoro krenuti u kolu i da ne pije cigare kao njene drugarice. Nisam znala ta da je pitam jer nisam navikla da priam sa takvom decom navikla sam da priam o novim igraakama, crtaima, drugarima iz vrtia, o tome koje e kue mama i tata da kupe. Ali, njoj se prialo. Priala mi je kako su njeni bili po snajku za jednog od brae, kako e mama da joj kupi nove patikice jer su se ove pocepale a i te koje je imala bile su ogromne u odnosu na njenu malu i mravu nogu, kako se kupala pre neki dan i kako e, kad zavri kolu za velike, da bude balerina kao ona ivotinjica sa sliica, jer voli muziku. Rekla mi je da ima drugaricu Zajdu koju tata bije, ali da je njen tata dobar i da e je voditi u paniju. Poto mi je otpevala dve pesme, rekla je da mora da izae iz trole jer mora da ide u onu ulicu u kojoj ima mnogo autobusa da bi skupila pare. Pitala sam je da li hoe da idemo na sladoled, rekla je da hoe. Trebalo je da preemo veliku raskrsnicu u Ruzveltovoj i ona me je uhvatila za ruku i povela, kao da je ulica njena, kao da semafor nije vaan i kao da je tano znala kada e koji auto da naie, na nekom delu me je povukla da pourimo. Kada smo stigle do friidera sa sladoledom, odabrala je najareniji i odjednom se namrtila i rekla prodavaici da ne otvara. Pitala sam je zbog ega, a ona je odgovorila: Ako ja pojedem sladoled, onda sam danas pojela dva, ako ja pojedem dva, ti nee imati ta da jede. Objasnila sam joj da sam ba danas dobila platu, i da e ona astiti mene od prve plate. Nasmejala se, uzela sladoled, zagrlila me i poljubila u obraz, mahnula i prela istu ulicu jednako sigurno kao kad je mene vodila kao da sam ja mala, a ona velika. Prela sam ulicu posle nje i videla da ulazi u bus i seda na sedite, a onda joj je priao mladi i verovatno rekao da ustane. Pomerila se i nastavila da jede svoj sladoled kao da je nita ne dotie, a onda je autobus krenuo. Da je Tenkju bila bela, taj deko joj ne bi rekao da ustane, jer ne bi eleo da se raspravlja sa roditeljima koji su mogli da budu u blizini. Da je Tenkju imala manje prljavu odeu i da je bila manje musava, ovek iz trole bi joj i dalje rekao da je prljava Cigantura. Da je onaj krupni momak koji se smejao kada je uo njeno ime svaki put kada uje da neko vrea dete reagovao, taj ovek koji vie bi pomislio da moda ipak nije u redu to to radi. Da je neka mama iz autobusa pomislila kako je svoje dete do drugog razreda vodila preko ulice u kolu, a da ova devojica prelazi kao da je sama organizovala saobraaj, sledei put bi joj objasnila da ne treba prelaziti na crveno i zagovarala bi je taman toliko da se zeleno svetlo pojavi. Da je neki tata meu putnicima pomislio da u podrumu ima patike koje njegovo dete nije htelo da nosi, a koje bi joj mogle biti taman, njene noge ne bi bile mokre kada padne kia. Da je neki deka pomislio da ta devojica ne zna ni ta je kola, ali se raduje, jer zna da tamo idu i ona druga deca, moda bi joj poklonio svesku
dosadno mi je
krip
Vidi sliku
koju je ba pre minut kupio u knjiari. Da je neka baka pomislila da ta devojica ne moe da zamisli kakve sve igrake postoje, moda bi polovinu novca za najnoviju i najpopularniju igraku za svog unuka odvojila i objasnila mu da je lepo da se jo nekome ulepa dan, a moda bi taj unuk nauio isto i svoje dete. Da je ona devojka koja je sedela iza ofera pomislila da e ta devojica ii u kolu moda samo da bi neto pojela, nauila bi svoje dete da nije vano biti bolji od drugih, ve da je vano pomoi kad moe. Da je kontrolor koji je uo priu pomislio da tata koji bije nije Zajdin, moda bi se potrudio da, ako nita drugo, Tenkju prui bar malo panje tih nekoliko minuta dok se voze prevozom. Da je onaj deak koji je stajao pored friidera sa sladoledima pomislio da, kada je bio mali, nije morao da misli na to da li e neko drugi imati ta da pojede, moda bi sledei put detetu koje prosi ispred pekare kupio pogaicu.
Da je ceo autobus eleo da razume da je Tenkju devojica kao svaka druga, da njenim roditeljima nije pruena ansa da se koluju i rade, pa poalju dete u vrti umesto na ulicu, jer su i sami bili tu kao mali; da je ceo autobus eleo da ne pomisli da se njeni roditelji kote i imaju toliku decu iako znaju da nemaju kako da ih prehrane, jer oni ne znaju za kontracepciju, a i ako znaju, vanije je da ono malo para od sakupljanja kartona potroe na hleb; da je ceo autobus eleo da razume da Romi nisu zatieni kao beli medvedi i da je u Beogradu na svakih mesec dana romsko dete prebijeno; da je ceo autobus samo eleo da razume da svi imaju probleme i da se ti problemi ine nereivim, ali da neko ima probleme koji su mu kao pojedincu stvarno nereivi; da je ceo autobus eleo da shvati da se ta devojica ne ponaa tako zato to postoji nekakva tradicija koja ini da Romi vole da budu prljavi i ive u nehigijenskim naseljima, ve da je dete osueno na diskriminaciju i bezizlaznost iz
zaaranog kruga od trenutka kad se rodi, ova devojica ne bi ivela u kui bez polovine crepova, imala bi ta da obue kada se jedne pantalone zimi zalede na konopcu za ve, smejala bi se gledajui crtane filmove i imala roditelje koji bi je nauili slova pre prvog razreda, umesto da u koli prebace u odeljenje za decu sa specijalnim potrebama, jer ne moe za dan da naui ono to sva deca ve odavno znaju. Moda bi neko od roditelja reagovao kada bi je neko dete u odeljenju udarilo jer je Ciganka i nastavnica bi rekla roditelju tog deteta da mu objasni da je to nedozvoljeno. Moda bi Tenkju zavrila i tu kolu za velike i stvarno postala balerina. Moda bi taj deak iz kole koji ju je vreao shvatio koliko je pogreio i izvinio joj se. Moda bi se zaljubili i zajedno putovali u tu paniju. Moda nije potrebno da se dogodi udo i da ceo autobus razmilja na ispravan nain, ili da ba taj jedan putnik koji je razmiljao sutradan postane predsednik i odluno rei sve probleme sa kojima se suoavaju
dosadno mi je
krip
Intervju:
Abdelraheem Kheirawi
Peva i tekstopisac jednog ozbiljnog domaeg rege benda, o aktuelnostima i neaktuelnostima.
KRIP: ta ste svirali pre reggae-a? Abdelraheem: I pre reggae-a, reggae...svirali smo ga od obdanita, al nismo znali da sviramo, niti smo imali instrumente. KRIP: Koja pesma je prva napravljena za prvi album i moda definisala ono to je sada prepoznatiljvo u vaem stilu? Abdelraheem: Pesma Rockers je nastala prva i definisala dalji pravac borbe...
Abdelraheem: Vladan je odrastao na Hendriksu, to se da i osetiti u svirci, ali i na Stievi Ray Vaughnu. A od skora i Mark Nopfler ima svoj uticaj. No, autentinost i sopstveni stil ipak preovladavaju.
KRIP: Kako se odnosite prema etiketi militantnosti koju vam mnogi lepe? ta uopte za vas znai militantnost? Abdelraheem: Militantnost je izraz koji opisuje spremnost osobe ili organizacije, pokreta ili KRIP: Da li je gitarsta posve- ideologije da ciljeve ostvari ditio odreenu panju delu Jimmy rektnom akcijom. Uklapamo se Hendrix-a? u navedenu definiciju. ivimo
u svetu gde etvrtina zemaljske kugle nema dodir sa pijaom vodom. Ako samo i ukaete na to u razvijenim zemljama, etiketirani ste kao militant, a mislim da za one to pozivaju na direktnu akciju spreavanja genocida i eksploatacije siromanih irom sveta danas imaju novi izraz - terrorist. Tako da, militantnost u liberalnom kapitalizmu oznaava svaki napad na status quo i trinu umetnost.
KRIP: Koliko se, unutar benda, slaete u pogledu stavova koje iznosite u pesmama? Abdelraheem: Unutar benda ca-
dosadno mi je
krip
ruje drugarstvo. Ono je zasnovano prvenstveno na uzajamnomj ljubavi i potovanju, razumevanju i solidarnou. To je jedini nain da ovakav bend opstane,i izbori se sa munim poecima, materijalnom,i duhovnom borbom, infiltratorima i reklamerima zabave. Kao ljude koji su rasli na razliitim muzikim pravcima, ono to nas je spojilo je upravo ta ideologija koju bezrezervno propagiramo. E, to je taj reggae pre reggae-a, iz obdanita. KRIP: Poklonike kojih stranaka u Srbiji ne bi voleo da vidi pored sebe na protestu? Abdelraheem: Stranke? Stranke su podgrupe elite u parlamentarnoj demokratiji. Slue za maskiranje diktature kapitala i odbranu iste od naroda. Glasati na izborima znai dati im legitimitet i kontrolu nad naim ivotima. Dakle, nema bojazni od susretanja sa takvima na protestima, jer nemamo iste interese. KRIP: Da li ima i da li bi izloio svoj stav na sledee teme: nezavisnost Kosova; hapenje Ratka Mladia; homoseksualizam; trenutno stanje u Libiji; trenutno stanje u Tunisu; rastua nestabilnost EU? Abdelraheem: Vidi, koren svih svetskih problema je Kapitalizam.
U osnovi kapitalizma se nalazi novac i on je cilj svakog poslovnog poteza kapitalistikog drutva, drave ili kompanije. Drutvo bazirano na akumulaciji kapitala i eksploataciji radnika ne moe biti zdravo. Ono generie socijalne razlike, namee strogu hijerarhiju, degenerie oveka kao prirodno i ljudsko bie, unitava i zagauje ovekovu okolinu. Imperijalizam je poslednji stadijum kapitalizma i jasna naznaka njegove neodrivosti. Kosovo, Libija, Sudan i Irak su plodovi takvih pretenzija za kontrolom i bogaenjem, te krae resursa i ostvarivanja primata u svetu. Dakle, koren je isti. KRIP: Koliko je dobro kada zarauje za ivot od muzike? Abdelraheem: Povlaenost je raditi posao koji voli i zaraivati od njega, ali i retkost. Specijalizacija svakako dehumanizuje oveka, a posao muziara svakako nosi prednost nad 9-5 poslom i vremenski omoguava negovanje svestranosti... KRIP: O kojim korenima se radi (never forget your roots iz pesme Throw down your guns), imajui u vidu Apatride iz imena benda? Abdelraheem: Koreni treeg sveta. Ne priam o nacionalnoj niti verskoj
kategoriji, ve mukotrpnoj borbi od rojenja i prvog plaa i nepoljuljanosti i istrajnosti u istoj. Nema predaje... KRIP: ta, po tvom miljenju, predstavlja pokret Hamas i situacija u pojasu Gaze? Abdelraheem: Hamas je definitivno jedina organizacija koja Palestinskom konfliktu pristupa sa ideolokog i patriotskog stanovita, a ne radi profita. Iako poznati po socijalnom programu, ne mogu da kaem da smo ideoloki istomiljenici, no, za revolucionara je borba protiv imperijalizma na prvom mestu, te pitanje podrke ne zahteva mudrovanje. rtve koje su izneli u borbi za slobodu su za sve potovanje. A Gaza ko Gaza... ne postoji u medijima, samo na mapi. KRIP: ta, po tvom miljenju, treba uraditi u Srbiji da bi se doprinelo poboljanju u celom svetu? Abdelraheem: ta uraditi? Socialismo o muerte. KRIP: Nadolazee svirke i album? Abdelraheem: Dupli album Roots History lesson se krka u naoj kuhinji. Nemamo poret sa ploom, pa kuvamo na Smederevac, loimo drva. Tako je ukusnije.
dosadno mi je
krip
Questions
Nije svaki glazbenik folker, niti je svaka pesma protestna. Protestni folker se prepoznaje po tome to opevava pesme koje nose teinu koja moe da krije jedan ili vie socijalnih problema. Ili, kako se izrazio stari veteran ove scene, Fil Oks: A protest song is a song thats so specific that you cannot mistake it for bullshit. Teina o kojoj govorim uvek se predstavlja egzistencijalno problematino. Obratimo panju na ove rei Boba Dilana, najpoznatijeg predstavnika ove scene: How many roads must a man walk down, before you call him a man? How many seas must a white dove fly, before she sleeps in the sand? And how many times must a cannon ball fly, before theyre forever banned? I tako dalje u slinom ruhu, jednostavnim slikama opevavaju se ivotna pitanja koja pesniku ne daju
10
dosadno mi je
krip
Vidi sliku
mira. Kada je ovek ovek? Postie li se bezbrina sloboda? Da li se mir postie uladima? U ovom upitanom trojstvu lei sr svih protestnih pesmama ikada napisanih i znaenja ova tri tiha su svakom folkeru bila na pameti. Kao dodatak Oksovom citatu s poetka, protestna pesma se takoe prepoznaje po tome to se uspeno prenosi kroz vreme; u ovoj pesmi, Blowin in the wind, sva tri stiha dola su do nas zato to je univerzalnost, pa i besmrtnost, ono to ini ovakve pesme. Njihove pouke i danas svetle, jer gotovo organska potreba da se izrazi nezadovoljstvo uvek e zvuati autentinije od bilo kojeg videa na MTV-u; privlaie nau panju jer je to ono to svako od nas (moe da) oseti. Ovo nezadovoljstvo esto je dovodilo mnoge folkere, te i Dilana, do
opasnih i preteranih dihotomija: prevareni ovek neverna ena, zlikovac rtva, klovnovi pesnici. Ovo su slike koje ograniavaju um i koje su pojaavale egzistencijalnu usamljenost pesnika. No, bez tog oseanja, svaka protestna pesma bila bi jalova; pesnicima su potrebna oseanja od kojih common folk najradije bei. Kako su pevali Richard i Mimi Faria Pack up your sorrows and leave it all to me / You would lose them, I know how to use them leave it all to me kazuje da e oni iz tuge izvui najvie pesmu. Richard Faria bio je ogromantna mica, muziar, prozni pesnik, borac ekscentrinog uma. Dobar Dilanov prijatelj u Zelenom selu i njegov duhovni tutor. Svoje pesme, zajedno sa svojom enom Mimi, pevao je drndajui po cimbalu.
Njihov prvenac Celebrations For The Grey Day (1965) spada meu njihova najznaajnija ostvarenja. Nesvakidanji ritualistiki doivljaj ovog albuma smeta ga meu prave folk- amajlije. Pesnitvo Richarda Farie bogato je nadahnuima iz prolosti, mahom religioznim. Njegova pesma Bold marauder poredi pesnike sa metaforom belih unititelja (javlja se moderna asocijacija: ratnik svetlosti). Naime, Faria je pokazao da su ovi folkeri sebe smatrali nekakvom vrstom prosvetitelja. U pesmi, kao hrabar lopov, pesnik i krade i ubija, ali takoe i poduava; strah je uvek ime pesnika, a no, Hrist i smrt oboavane drage. U stvarnosti im to i jeste bila namera da ubiju stare naine razmiljanja i da podue novim; nose promenu koja donosi strah i nelagodnost (but
11
dosadno mi je
krip
Obavezna lektira:
Bob Dylan Blowin in the wind, With God On Our Side Richard & Mimi Faria - Bold marauder, Pack Up Your Sorrows Leonard Cohen, u izvedbi Buffy Sainte Marie - God is alive, Magic is afoot; Suzanne
Vidi sliku
I like my comfort zone!), a nabrojane drage su klasine pesnike inspiracije, sa tim izuzetkom to im je jedan beli unititelj bila najvea inspiracija: They are all stuck with Jesus Za nae pomenute folkere, Isus je bio jedini Hermes koji je nosio poruku ljubavi meu ljudima. Nairoko deljeno pogreno shvatanje te poruke dostiglo je bolne i tragine posledice u 20. veku. Bol je bio toliki da je naterao jadnog Dilana da peva ak vam ni Isus nee oprostiti ta ste sve uradili. U svakom sluaju, saoseajnost prema Isusu inspirisala je mnoge pesme. Tragom pouke, za koju veruju da se izgubila tokom vekova, idu svi folkeri; slike asketa, usamljenih svetionika i mornara, ali i koljaa i ratnika preplavljuju pesme. Isus je bio jedan od njih, neshvaen, tragian, izdan. No, i otelotvorenje istine za kojom tragaju. Propratni imaginarijum oko Isusa protee se kroz itavu auru 60-ih toliko da je ve postao klie i otrcana fraza. to je teta, naravno, moda zato to je Isus jedan od najpoznatijih protestnih glazbenika u istoriji. Koen u svojoj uvenoj Suzanne kae kako je Isus potonuo ispod nae mudrosti kao kamen.
ta eli rei Leonard Koen, vie intuitivni no geografski starosedelac pokreta? Kako tone onaj ko hoda po vodi? Zato je u nemogunosti da hoda po naoj mudrosti ili sa njom? Moda zato to je ona u naoj svakodnevici, izgubljena ili prljava, nama teka kao kamen i tone. Tako da ne udi to su se pesnici hvatali isusovskih skuta tu im je leala mudrost koja im je bila potrebna. Sam Koen kao da je upravo gorenavedenim stihom prepoznao pad folk scene, pa i flower-power pokreta. Krajem 1960-ih i poetkom 1970-ih ve se stvarao ring u kojem se energija ovog pesnitva gubila usled suoavanja sa komercijalnim trendom koji je prodaje i prilagoava.
Ta, naravno: Izdajnie! Prodana duo!. On i jeste prodana dua ali je takoe i ovek. No, posebna je tragedija kada se obogati, a stupio si na tlo Zelenog sela samo sa harmonikom u ustima i, sad, dojueranje voljeno domainstvo zajednike pesme trai autorska prava na tvoje (?) pesme? Da li ove pesme gube na vrednosti kada se ljudskost u pohlepi otrgne? Ne. Jer, vidite, medij preko koga su ove pesme dole do mene i vas u sutini je nebitan ako vas pesma zaista dotakne, promeni. Moete vi da kupite Bob Dylans Golden Edition i da uivate u mjuzi, ali slaba vajda ako ne umete da koristite sebe u odnosu sa tom mjuzom. Mnogo pre no to se njegovo ime izjednaavalo sa robom, postojao je devetnaestogodinjak koji je samo sa harmonikom zaraivao sebi dolar dnevno cepajui plua. Nain na koji je koristio sebe bio je iskren i za divljenje. To je bio iskren mladi, kao i svi oni. Znam, jer njihovu zajedniku pesmu dobro poznajem. Isti taj mladi i dalje ivi kroz album The Freewheelin Bob Dylan, za koji znate da moete skinuti/sluati na netu za d. Sharing is caring i taj mladi to i dalje misli.
12
dosadno mi je
krip
Neprecizno deklarisana vojna neutralnost u 21. veku, kako ju je Srbija uvela 2007. godine u tekstu koji se, pre svega, odnosi na politiku Srbije prema Kosovu, u strunim, a pogotovo u diplomatskim krugovima, izazvala je dosta nedoumica. Ovoj odluci nije prethodila ni struna ni ira javna rasprava. Imajui u vidu hipoteku iz prolosti, injenicu da Srbija sarauje sa bar jednim vojnim savezom, nedovren proces reforme sektora bezbednosti, suvie irok i problematino rangiran spisak potencijalnih bezbednosnih pretnji, loe ekonomske indikatore zemlje, strategije bezbednosti i odbrane koje ne pominju koncept vojne neutralnosti, vojnu strategiju, oito je da odluka o vojnoj neutralnosti nije doneena kao rezutat ozbiljnih procena donesenih na osnovu injenica. Kao to je to sluaj i sa mnogim drugim politikama u Srbiji, politike bezbednosti i odbrane su skoro iskljuivo u funkciji odbrane Kosova, ili su limitirane okvirom koji ta politika zadaje. Zato je i argumentacija kojom je tadanji dravni vrh opravdavao ve donesenu odluku bila neadekvatna i upitno povrna. Navodili su se modeli neutralnosti razvijenih zemljama EU: vedske, Irske, Austrije i Finske. Zaboravljalo se da su njihove neutralnosti meunarodno prihvaene, te da su
to bogate miroljubive zemlje koje, s jedne strane, dugo nisu ozbiljno ratovale, a sa druge, uestvuju u seriji mirovnih miisja UN, EU i NATO.
politiara u javnosti stekao utisak da se radi o znaajnoj dravnoj odluci o vojnoj neutralnosti, iako parlament rezoluciju pod tim imenom i tom sadrinom nikada nije usvojio. Ukoliko je glavni razlog njenog usvajanja bila elja Kotuniinog kabineta da se Srbija ne prikloni ni jednom vojnom savezu, onda takva rezolucija i nije bila potrebna. Budui da je imao parlamentarnu veinu, bio je u stanju da ne dozvoli bilo kakvo ulanjivanje tokom svog mandata. Ako je namera bila da se buduim generacijama otea ulanjenje u neki savez, vezujui tu odluku sa odbranom Kosova, to je vrlo verovatniji razlog, Kotunica je uspeo, makar kada je u pitanju kabinet Mirka Cvetkovia. Formalno, naravno, ni jedna parlamentarna veina nema pravo da zabranjuje ni jednoj buduoj mogunost da bilo ta promeni. Jasno je da je to bila politika propaganda DSSa i narodnjake koalicije koju je podrao DS, ija se politika prema Kosovu nije znaajnije promenila od one koju je vodio Kotunuca.
Besmislice i smicalice
Dananja Srbija je naslednica drave koja je vodila rat na tri teritorije. Politiki, vojni i policijski vrh
13
dosadno mi je
krip
pravosnano je osuen za teka dela uinjena na prostoru bive Jugoslavije; brojni su i dokazi koji dovode Srbiju u vezu sa pomaganjem zaraenim stranama u ratnim dejstvima. Na teritoriji Srbije uhapena su dva najtraenija ratna zloinca, kao i poslednji (Hadi), koji je, do nedavno, bio u bekstvu. Srbija nema ingerenciju nad celom svojom teritorijom i, u tom smislu, na delu njene teritorije sudsku funkciju obavljaju kosovski organi pravosua uz podrku i nadzor EU misije (u misiji uestvuju i predstvnici EU zemlja koje nisu priznale Kosovo, ali i strunjaci iz SAD, Kanade i drugih zemalja koje nisu lanice EU), izvrnu obavljaju institucije koje su nezavisne od Beograda i vojne jedinice NATO-a. Zemlja sa ovakvim izazovima nema mogunost da sebe proglaava neutralnom, pa ni kad je u pitanju odnos sa nekim vojnim savezom. jne neutralnosti omoguuje izvoz oruja i vojne opreme pogotovo u zemlje u kojima je ratno stanje ili u zemlje koje vode rat. Ministar spoljnih poslova je vie puta napomenuo da se spoljna politika Srbije oslanja na etiri stuba: EU, SAD, Rusiju i Kinu. Tokom svoje posete Srbiji, predsednik Srbije Boris Tadi i dravna sekretarka SAD Hilari Klinton usaglasili su se da dve zemlje snano sarauju u oblasti obuavanja vojnika, kroz saradnju Vojske Srbije sa Nacionalnom gardom u Ohaju. Ove godine Ministarstvo odbrane je potpisalo plan vojne saradnje Srbije i SAD.
14
dosadno mi je
krip
Vidi sliku
drava da preduzmu akciju. Lisabonski ugovor u lanu 42. predstavlja Zajedniku bezbednosnu i odbrambenu politiku koja je naslednica Evropske bezbednosne i odbrambene politike. Tako je ova politika postala integralni deo spoljne politike EU. U stavu tri se izriito navodi da e lanice EU staviti Uniji na raspolaganje civilne i vojne resurse zarad implementacije zajednike politike. Napominjem i da je koren odbrambene politike EU upravo NATO Evropski bezbednosni i odbrambeni identitet, koji se, zatim, razvio u Evropsku bezbednosnu i odbrambenu politiku pod EU. Ukoliko je glavni cilj vlade Srbije ulanjenje u EU, a da pri tom svi ministri ponavljaju da je Srbija vojno neutralna, bez preciziranja ta ta neutralnost tano znai, ostaje da se vidi kako Srbija planira da uestvuje u zajednikim politikama i misijama EU. Raspoloenje Unije prema konceptu vojne neutralnosti Srbije se moe videti iz komentara nemakih poslanika koji su u junu 2011. godine posetili Beograd. Napomenuli su da postoji mogunost da Srbija ne bude lanica NATO-a, ali da je saradnja sa NATO kljuna kada jednog dana postanete lanica EU. Sistem bezbednosti EU osiguran je zahvaljujui NATO-u.
Sigurosni izazovi
U nacionalnoj strategiji bezbednosti Srbije se kao jedan og glavih rizika po bezbednost navode i separatistike tenje dela albanske nacionalne manjine, a proglaenje nezavisnosti Kosova se proglaava kao najvea pretnja bezbednosti Srbije. Postavlja se pitanje kako zemlja koja ima otvoreno pitanje sa 76 drava koje su priznale Kosovo, ukljuujui veinu stalnih lanica saveta bezbednosti i ubedljivu veinu lanica EU, moe biti neutralna. Terorizam se, takoe, navodi kao jedan od problema s kojim se Srbija moe suoiti. Kako je terorizam transnacionalna pojava, koja se ne obazire na suverene teritorije drava, postavlja se pitanje kako Srbija moe da reaguje na teroristike akte, sama, kao neutralna drava. U stratekim dokumentima UN, EU, NATO-a i drugih organizacija, pretnja tetorizmom se smatra jednom od najveih pretnji po meunarodnu bezbednost i radi se na tome da se udrue snage u borbi protiv istog. Nedemokratski kontrolisane bezbednosne snage Kakvo je stanje kada je u pitanju demokratksa kontrola oruanih snaga najbolje nam govori deo iz izvetaja EU o napretkuu Srbije za 2010. Godinu, u kojem se, izmeu ostalog, kae: Skuptinski nadzor
15
dosadno mi je
krip
Vidi sliku
Jednoelijska utopija
Nema vie one entropine prefinjenosti u vazduhu koja je levitirala nad naim opozicionim asfaltom devedesetih, kada smo bili ujedinjeni protiv njih. Nema ni onog arhetipskog odbijanja, protestvovanja naroda, traenja glasa izlaenjem na ulice, kako bi se dobilo na smislu. Iako nesposobna za bilo kakvu kritiku mo, pozitivno miljenje,
masa je svoju energiju hranila poricanjem. Politiki govori su uveliko ohrabrivali nediferenciranu jainu pobunjenih, mada od nje nisu oekivali ono za ta nije ni bila spremna da se sa svojom slobodom uzdigne iznad onih koji su hteli da je oslobode. Politiari, makijavelisti bez strategije, obeavali su promene do kojih nikada nije dolo, koristei infantilnost iste te mase kako bi se pozicionirali u ravnodunosti,
hladnoi vlasti. Vaspostavljanjem ucenjivakog politikog sistema, podelom i rasaravanjem drutvenog, apologete novog vremena se pribliie onima na ijem su ruenju sudelovale, pri tom ih prevazilazei po spektakularnoj prozornosti. Umesto autentine, realne predstave, koja je, uslovno reeno, jo i postojala devedesetih iji je deo svakako bio narod je poeo da posmatra iluziju, prividnu binu, sa
16
dosadno mi je
krip
tendencijom sve veeg otuenja i udaljavanja od objekta svoje strasti. Sporadini nasrtaji na beogradske izloge i kraa patika u centru grada jesu krajnja konsekvenca masovne marginalizovanosti i besmisla, nedostatka objekta, unitenosti samog protivnika smisao se uruio u svojoj sutini, ako ga je masa ikada i imala. Posle pobede svih moguih ratova, usvojenih rezolucija, osvojenih revolucija ukus nam se radikalno izmenio, pa nas nije ni pojela naoj politikoj eliti preostaje samo to repriziranje i evaluacija prolosti, dok pokuava da legitimie sadanje propadanje (o televiziji, gde su se i odigrale pomenute pobede, neto kasnije). Meutim, ovde se radi o neemu suptilnijem. Politike partije Srbije se danas odravaju jedino kao senka svoje funkcije, izbledela i umorena sopstvenim spektaklom. Kako se bezrezervno trude da ubede javno mnjenje u korisnost svog postojanja, one oajniki pokuavaju da pronau krivca, prestupnika, taoca gue se u svoj iznemoglosti da preko simbolike moi oznae Drugog. Podela ministarstava, upravnih odbora, stolica, fotelja, meu sobom, ne dozvoljava nijednoj od njih da se u potpunosti realizuje kao takva. Politike partije, neto to u samom imenu sugerie na parcijalno, odvojeno od celine zarad nje same, gube svaki smisao u svojoj novonastaloj meuzavisnosti. Razlike izmeu njih su apsorbovane dogovorima, ugovorima, uslugama, pa su dojueranji neprijatelji, ironino, postali koalicioni partneri. Nema vie opozicije, kritike poluge vlasti. Stapanjem svih antagonizama u jedno, totalitet se do kraja realizovao, ne ostavljajui prostora ni za kakvo postojanje drugog, drugaijeg. Time se zavrava jedan period borbe, nesigurnosti, strepnje, zarad nekakve bespotedne rutine, iako veina onih zbog kojih postoji to politiko jedno, od njega zazire u svojoj bespomonosti, ili mu se oajniki nudi. Shvativi svu monotoniju izazvanu liavanjem neprijatelja, nemali broj pojedinaca, iz one obeshrabljene mase stanovnika, pohrlio je ka nekoj od mnogobrojnih politikih partija. Nije vie ni bitno koja se ideologija iza njih krije, ako ona uopte i postoji, kao to je irelevanto i to da li su na vladajuim pozicijama, jer pravih razlika nema. Meutim, kako novorealizovana politika ivotinja ni tada ne uspeva da zadovolji svoju strast prema borbi, intrigi, unitavanju protivnika, ona se okree ka onima koji su van sistema, onima koji mu se suprotstavljaju svojom ravnodunou, kojih se ne tie, suptilno ih primoravajui da postanu deo ove jednoline plejade. Time se krug sve vie iri, proima najfinije pore svakodnevice, ne ostavljajui prostora za bilo kakvo drugojaenje. Preduzea, trafike, vrtii, bioskopi, fabrike, nevladine organizacije, kole, javni toaleti, bolnice, ahovski klubovi, auto otpadi, fakulteti, rudnici ima ih svuda i u svemu. Unutar kruga su vrednosti, unutar njega je mogue delanje. Prividno dobro i skriveno zlo. Sve se manje porie, jer nema koga poricati sve se manje suprotstavlja, jer nema nespojivosti. Politizacija mase zarad njenog opstanka subjekt bez objekta omasovljenje politike kao nunost. Zarad stabilnosti. Prelivanje vrednosti. Jednoelijska utopija.
Nestea DSS
ak i da pronaemo kakvu zaveru, podlost, proneveru, ne bismo znali ta da uradimo sa njom, koga da optuimo, kome da piemo, protiv koga da se borimo. Naa indieferentnost stoji u uzajamnom odnosu sa indieferentnou kolektiva. Nema vie negodovanja, jer nema depolitizovane mase koja porie, koja se buni. Nema kritike, jer nema protivnika. Grozniave, negativne strasti strepnja, umrtvljenost, ogorenje kulminiraju u mrnji. Mrnja koja nema objekt ne vie roena iz suparnitva, ve iz ravnodunosti jeste mrnja prema
17
dosadno mi je
krip
najrazliitijim temama govore vazda isti ljudi. Imaju sve odgovore, unapred spremni na svaku provokaciju, diskusiju. Politiari, popovi, pevaice. Svi zajedno transparentno, egzotino, transseksualno raspredaju o ljubavnim zavrzlamama, krizi srednjih godina, maloletnikoj delikvenciji i western filmovima. Pokuavaju da nas ubede u neminovnost i nevinost izvetaenosti, njenu svrsishodnost i osloboavajue dejstvo. Gledaj, kupuj, budi. No, kako nam nema povratka jer nema vie stvarnog ostaje nam da pobegnemo od ovog medijskog udovita i vratimo se ivim ljudima, to dalje od ovog insceniranog uasa. Meutim, neto mora da se promenilo od kada smo se prvi put zagledali u ekran. Pojava impresionista, pre vie od veka, bila je neto kontraverzno danas, izai na ulicu oblepljen parolama Fuck the System ima manje efekta nego nositi demper anfrankofere. Mora da je ta opinjenost provodnikom, specijalnim efektom, uivanjem u pogledu, dovela do masovnog samoetiketiranja najrazliitijim sadrajima i porukama od majica koje nas upozoravaju da je onaj koji je nosi ponositi Srbin, to u nama, koji nemamo istu, izaziva ogorenje uzrokovano manjkom valjanih argumenata za dokazivanje naeg ethnos-a, najrazliitijih rock n roll bendova, (just do it) brendova, do svetleih krpa equalizer-a, instant televizora. Ako je Mekluan bio u pravu kada je konstatovao da je medijum poruka, onda smo svi mi postali poruke, ali nam nedostaje odgovor na pitanje kome je taj kvazi-sadraj poruka upuen. O ukusima ne treba raspravljati! implozija ukusa, zbog manjka rasprave. Svako trai svoj ekran, svoju sliku, svoj bilbord, ne bi li time afirmisao svoje postojanje, bez ikakve elje da zavede druge nevina i ista pornografija. Ili kako to Bodrijar brilijantno izrie To nije ak ni narcisoidnost, to je ekstravertovanje bez dubine, neka vrsta reklamne prostodunosti u kojoj svako postaje impresario svog vlastitog nastupanja. Sve prolazi. Svi gledamo ono to je ostalo prelivanje naih senki. Njihovo orgijanje!
Ekranizovani nomokanon
Brojanice krajnja konsekvenca ekranizacije u Srba, parodiranje onostranog, njegovo (ili njeno) tehniciziranje, komercijalizacija. Mogue je, i sasvim razumljivo, da bog nikada nije ni postojao, ve da smo jedino sluali prie i gledali slike o njegovoj moi i podvizima. Meutim, sva ona teoloka natezanja oko valjanosti prikazivanja boanskog gube trku sa ovim famoznim gadget boanstvima. Uz malo sree i strpljenja, mogu se nabaviti po jako povoljnim cenama valja saekati kakav shopping night u oblinjoj bogomolji i simuliranje moe da pone! Sablasna pandemija povezivanja istog. Svuda ih ima, svi ih nose, na svakom koraku ih moemo sresti. Prodavci kokica, studenti, preduzetnici, trgovci nekretninama, uiteljice, raznosai pica od crnih brojanica, obojenih najrazliitijim bojama, onih izlepljenih konglomeratom svetaca, do prefinjenih brojanica, specijalno dizajniranih za retrovizore automobila. Gotovo da se osea ustajali vazduh nostalgije za nekim, toboe, lepim vremenima, kada smo svi bili sjedinjeni u veri. Moda i jesmo, ali za tu koheziju nam je bio neophodan protivnik, tuin. Kako je sa smru neprijatelja, avola, iskonskog zla, drugog, umrla i svaka pomisao na postojanje vrhovne dobrote, ljubavi, preostaje nam jo samo da simuliramo njegovo postojanje, nosei ono to je od njega ostalo lanu robu, obavijenu lanom svetou onostranog. Gotovo da moemo da napravimo paralelu izmeu brojanica i e Gevare, koji nas jedino svojim likom na najrazliitijim majicama i bedevima podsea na revoluciju. Globalni kapitalizam, sa stalnom tendencijom irenja, preob-
18
dosadno mi je
krip
oji bolji nain nego osvetati maketu globalnog kapitalizma velelepni i raskoni trni centar. Svega ima, sve moemo da kupimo, sve moemo da budemo jedino to ga deli od rimskih foruma je uestvovanje u diskusijama, debati, kritici. Fascinacija opredmetljenim boanstvom u vidu brojanice, osvetavanje trnog centra, gradnja ogromnog krsta na ulazu u Kragujevac, oekivanje izgradnje jo impozantnijeg u Niu, uvoenje veronauke kao predmeta, neminovno dovode do zakljuka da je transcedentno postalo eksplicitno, i da, ukoliko ne eli da se izgubi u obilju informacija bez smisla, mora zadrati ovu pojavnost u vidu slike, ina, podseanja, vidljivosti. Nema tu govora o desekularizaciji, ponovnom vraanju vere, jaanju njenog uticaja i uloge ovde se radi u umnoavanju, falsifikovanju, politikoj poeljnosti, ekonomskoj isplativosti, etikoj relativnosti, estetskom zasenjivanju. Verske birokrate vie nemaju iskonskog protivnika umesto nematine, bede, otuenja, nejednakosti, i ko zna ega sve to nas titi, one se grevito dre parade ponosa i Darvinove teorije, ne bi li u njima pronali onog simbolikog neprijatelja koji im toliko nedostaje. Kako smo veru vazda dokazivali jedino obiajima i ritualima, nije nam bilo teko da je, u novonastalim
Vidi sliku
19
dosadno mi je
krip
(??) *
. Th. W. Adorno
. , , , , . , , a . , , , , ,
. . - , - , . : ; , . , . , , ,
, , . , . . . , , . , . , , , . ,
20
dosadno mi je
krip
. , . , , . . - . , ? , . . , a , . , . , , .... , . , , , . . . , , , , , . , . , . , , , , . . , . , , . , , , , , , , . , , , , . , . , . , . , , . ,
21
dosadno mi je
krip
. , , . , . , . , , () (). , , . , , . , , . . , , .
22
dosadno mi je
krip
Vidi sliku
23
dosadno mi je
krip
zemljama u nezgodni procep nemogunosti istog pravnog savladavanja. Efektivno, lustracija je privremena zabrana rada u dravnim, sudskim institucijama i u dravnim slubama pojedincima koji su ne neki bitan nain uestvovali u funkcionisanju biveg reima ili su svojim radom u dravnom aparatu krili neka ljudska prava. Organizuje se lustracioni organ koji donosi odluke u datim sluajevima. Vano je napomenuti: lustracija nije kazna, ve je njena sutina prevencija sa ciljem spreavanja nastavka loih praksi starog reima. Lustracija moe imati vie oblika i modela. Jedna od osa podele je na takozvanu neposrednu i posrednu lustraciju. Neposredna lustracija znai da odluka lustracionog organa (komisije ili slino) ima takozvano konstitutivno dejstvo. Odluka organa ima neposredno pravno dejstvo, dakle ono izriito i pravno zabranjuje rad nekome na odreenom mestu u dravnoj slubi. Ovakva, tvrda lustracija moe takoe dosadno mi je
24
krip
biti podeljena na dve vrste. U jednoj se zabrana moe istai za rad u javnoj slubi, bez obzira da li se to mesto dobija neposrednim glasanjem na izborima ili osobu za datu poziciju bira neki trei organ ili se to mesto dobija na neposrednim izborima (recimo za poslaniko mesto). Ovakva lustracija naziva se i apsolutna lustracija. Sa druge strane je lustracija koja moe zabraniti rad na javnoj funkciji samo ako se na tu funkciju ne dolazi neposradnim glasanjem. Dakle, ova lutracija ne moe da zabrani nekome ko je izabran za poslanika ili predsednika drave da to i postane, iako je on moda u prolosti inio dela koja bi ga diskvalifikovala za poloaj, recimo, policajca pozornika. Sa druge strane postoji posredna (ili meka) lustracija, u kojoj lustracioni organ ne moe da zabrani nikome rad u odreenoj slubi, ve je njegov zadatak da izvetava o svojim nalazima: lustracioni organ obavetava o svojim nalazima osobu koja je u pitanju, ili obavetava javnost sa idejom da graani moraju da znaju koga biraju i ko vri koju funkciju. Ali, lustracioni organ ne moe dalje da zabrani rad osobi . Tipovi lustracije se takoe mogu podeliti i po drugim osama. One, naime, mogu biti individualne i kolektivne. Kolektivne lustracije zahvataju celu jednu grupu ljudi i kolektivno im se zabranjuje rad u odreenim oganima. Druga vrsta je individualna lustracija u kojem se od sluaja do sluaja donose odluke o tome da li je nekome dozvoljeno ili ne da obavlja neku funkciju. je dobre i loe strane. Na prvom mestu, lustracija je zgodna jer reava probleme koje isto pravna sredstva (suenja) ne mogu da ree ili bi njihovo reavanje bilo previe dugo ili skupo, to bi dodatno oslabilo novi dravni aparat ili ga u potunosti subverziralo. Sa druge strane, ona je brza i efikasno odstranjuje elemente koji taj aparat ele i mogu da subverziraju. Sledee, lustracija moe do izvesne mere da zadovolji graane koji su najvie patili pod tim reimom i time na jednoj strani zadovolji njih, ali i sprei eventualno nekontrolisano nasilje ili, to moe biti i gore, nagomilavanje resantimana koje moe, eventualno, da napravi jo vei problem. Sa tree srane, lustracija omoguava obilaenje sudova ija je struktura najee bila partijski diktirana, pa ak omoguava reviziju sudske strukture i time omoguava ienje i sudskog sistema. Na kraju, lustracija je jedan, u biti, legitimizirajui diskurs koji uspostavlja novi dravnu strukturu i poverenje graana u novu dravu. Ali, lutracija nije bez mana. Poto ne mora da potuje stroge procedure i kriterijume koje mora da potuje sud i sudski postupak, mogui su propusti, pa i to da osobe koje nisu uestvovale u krenju prava ostalih graana ili one koje se zaista nisu ogreile o svoje profesije snose posledice, to je nepravedno samo po sebi. Sa druge strane, isto se moe zameriti ako se lustracija primenjuje kolektivno, jer ona neminovno mora da zahvati i osobe koje nisu uestvovale u prljavim radnjama. Ovo je naglaeno injenicom Cost/benefit analiza da se kao izvor informacija koKao i bilo koja druga mera tranzi- riste dokumentacije bivih cione pravde, i lustracija ima svo- reima koji su potpuno nepouz-
broj 4, jul 2011 dani, a nekad i potpuno lani. Konano, lustracija ostavlja institucije bez ljudi koji su iskusni u svojim poslovima, pa te institucije postaju manje efikasne i ostaju bez kljunih kadrova.
25
krip
lustracije potpuno nejasnom. U skorije vreme se kritiari (ove) lustracije zalau za prestanak ove farse i potpuno otvaranje dosijea tajnih policija. jesu. U takvoj situaciji, u kojoj mediji konstantno postavljaju dezinformacije i lane definicije, nije udno da je lustracija zaista dobila oreol nekontrolisane osvete nad politikim protivnicima. A danas se ponovo oivljavaju desetak godina stare dezinformacije. Ali, verovatno postoji i dublja struktura koja je postavila pogodno tlo za razvoj ovakvih pogrenih uverenja. Neto ranije sam rekao da lustracija obezbeuje konstitutivni narativ za uspostavljanje i utemeljenje novog dravnog sistema kroz uspostavljanje poverenja graana u dravu. Dakle, pre nego se uspostavi taj reim, pre nego se stari zameni, pre nego se pone sa bilo kojim od elemenata tranzicione pravde, pre, dakle, svih ovih postupaka, mora se pretpostaviti neka radikalna razlika izmeu starog i novog ureenja. U sluaju Nemake, novi sistem se mogao instalirati tek nakon to se shvatilo da je nacistiki bio radikalno antihuman, dok se u istonoj Evropi novi sistem liberalno demokratskog drutva moe formirati tek nakon to se shvati da je prethodni temeljno krio ljudska prava i neke univerzalne ljudske vrednosti. Dakle, potreban je narativ o bivem reimu koji ga tretira kao temeljno lo. U suprotnom ne bi bilo mogue uopte ni govoriti o nekom menjanju. Zato bi neto radikalno i menjali ako je strukturalno sve bilo u redu? U Srbiji je, meutim, situacija drugaija. Jedan od konstitutivnih narativa Miloevievog reima je bio nacionalizam, ali, za razliku od istonoevropskih drava, nacionalizam nije bio samo ideologija nametnuta odozgo, silom, kao kakva ideologija u koju zapravo niko ne
broj 4, jul 2011 veruje, ve je nacionalizam bio jedan opteprihvaneni princip razmiljanja. Takoe, nacionalizam, posebno etniki nacionalizam, konstituie bazinu drutvenu vezu i solidarnost, ne na odnosu hipotetikog ugovora izmeu graana i izmeu graana i drave, potujui zajednike principe, vrednosti i slino, ve na principu prediskurzivne i esencijalne, reju, prirodne solidarnosti pripadnika koji dele zajednikog (uvek mitskog) pretka ili poreklo (takoe mitsko). A kako je etniki nacionalizam bio prilino internalizovan u najiroj populaciji, on se nije mogao racionalno ili lako zameniti posle pada Miloevia. Nove politike elite, u nedostatku novog i uinkovitog konstitutivnog politikog narativa koji bi mogao da se implementira, prihvatili su stari, koji je ve implementiran: esencijalni nacionalizam. To je, sa jedne strane, stvaranje poverenja graana i drave proizvelo kao nepotrebno, jer je poverenje u dravu u etnikom nacionalizmu prirodno, a ne stvar dogovora, vrednosti ili ega slinog. Sa druge strane, ako se setimo onog sine qua non uspostavljanja novog sistema: da je novouspostavljeni neto radikalno drugaije i bolje od starog, dolazimo do zakljuka da, ako su konstitutivni narativ i starog i novog sistema isti, onda zaista i nema toliko radikalne razlike meu njima. Ovo je, moda, jedan od najvanijih politikih ciljeva poraenih politikih strana u Srbiji od 2000. godine na ovamo, strateki sjajno definisan. Cilj je prikazati da petooktobarski dogaaji nisu mesto promene jednog autoritarnog reima drugim, (relativno) demokratskim, dosadno mi je
Lustracija u Srbiji?
Za razliku od Poljske, u Srbiji je lustracija izvrena jo arlatanskije. Sam zakon je donesen 30. maja 2003. godine i zvao se Zakon o odgovornosti za krenje ljudskih prava. Bio je zasnovan na meavini posredne i neposredne lustracije i na principu individualne odgovornosti. Meutim, lustracioni organ nikad nije oformljen, a zakon nije primenjen ni jednom. I analiza srpskog zakona o lustraciji ne moe da se nastavi. Ali, moe se obratiti panja na uslove koji su do neprimenljivosti zakona i koncepta doveli. Potpunoj ridikulizaciji lustracije u Srbiji kumovalo je nekoliko elemenata. Na prvom mestu neznanje. Nedeljni list Nin je svojevremeno imao tekst u kojem se za lustraciju tvrdi da je izbacivanje pojedinaca iz javnog ivota , to je potpuno netano, ako ne i zlonamerno. Nastavak teksta tvrdi da je lustracija neka vrsta osvete i tekst na kraju zahteva okretanje individualnoj odgovornosti. Naravno, zaboravljajui da lustracija nije izbacivanje iz javnog ivota, da se lustracija sprovodi da ne bi dolo do nekontrolisanih izliva nasilja i rasantimana i da se radi da bi se omoguilo okretanje individualnoj pravnoj odgovornosti. Pomenuti tekst na najbolji nain pokazuje da se u Srbiji lustracija (a i ostali pojmovi tranzicione pravde) na svim kljunim takama prikazuju suprotno onakvim kakvi zapravo
26
krip
ve da su ti dogaaji jedna najnormalnija i najlegalnija smena dveju vlasti. I malo vea proslava koja je usledila. To bi znailo da dva ureenja i nisu radikalno razliita. Da bi se ovo ubeenje, tvrdnja ili diskurs utemeljili i na empirijskom nivou, potrebno je izvrgnuti ruglu sve strategije tranzicione pravde, prikazati stari reim demokratskijim nego to je bio, a novi manje pravednim i pravnim nego to jeste. U tom smislu diskvalifikovati lustraciju prikazujui je kao bezumnu osvetu ima kljuno mesto: ona pokazuje da (ak iako neko bude predmet lustracije) novi reim ne sudi pravedno, ve se sveti. A ako se sveti, onda nije toliko pravedan ili pravan kao to sam tvrdi. Na kraju, treba podsetiti i na sutinu lustracije: ona je nastala kao preventivna, a ne kao represivna mera. Kao to kriminalac koji je proveo nekoliko godina u zatvoru ne moe, ne moe, nikad ne moe da radi u policiji, tako lustracija ini da onaj koji se pokazao kao sklon neasnim radnjama vie ne moe da radi u dravnoj slubi. Moda pomalo neoekivana posledica je da lustracija definie uestvovanje u funkcionisanju loeg reima kao neto loe i time pokazuje da je sam reim bio temeljno lo. Zbog toga je lustracija u Srbiji dobila i privilegovano mesto kada je u pitanju kritika tranzicione pravde: ako ona pokae da je uestvovanje u Miloevievom reimu neto loe, to onda znai da je i sam taj reim lo. A ako novo ureenje deli konstitutivni narativ sa starim, to onda znai da je i novi reim isto toliko lo kao i stari, jer postoji najdublja zajednika taka starog i novog, postoji kontinuitet i neporeciva slinost ureenja.
broj 4, jul 2011 sfere u Srbiji: etniki nacionalizam. Lustracija danas nema mnogo smisla: preventivno, kasno je nakon deset godina delovati preventivno; ako je do konstitutivnog narativa, ve postoji, lo, ali postoji; ako je do ienja sudskog sistema, ve je uraena reforma, skandalozna, ali je uraena; ako je do spreavanja unitenja dokaza, ve su uniteni; ako je do predupreenja nasilja ili resantimana, i za to je kasno. Eventualno produenje roka vaenja zakona, ispostavlja se, bilo bi isto onoliko kozmetiki potez kao to je bilo i donoenje i implementacija ovog, pomalo smesnog zakona. Nedodirljive (a pritom i loe) take politikog diskursa u Srbiji dele i stara politika elita, i nova i istorijski dosta starija od elite devedesetih, i tako dalje, pa ispada da problem nije lustracija, ni njena implementacija, ni politika volja, ni vrsta iskoriene lustracije, ve je problem, u stvari, sposobnost bilo koje budue politike elite da napravi radikalan otklon upravo od tih nedodirljivih taaka ideologije srpskog nacionalizma.
Zakljuak
Sve ovo ukazuje na izuzetnu kompleksnost neuspeha lustracije u Srbiji. Politika volja nije izostala, po mom miljenju, jer bi lustracija zahvatila ove ili one pojedince, ve zato to bi radikalno uzdrmala temelje novouspostavljenog poretka i njegov metanarativ i, verovatno, jedinu nedodirljivu taku javne
27
dosadno mi je
krip
SARAJEVSKI.O MES.TO
Tanja Gerkman
Obsvetilo me je sonno jutranje premagovanje, korak za korakom, tlakovane ulice, ki je puhtela od meanice razlinih vonjev. Meanica spolov, ver, pripadnosti... Roke so se mi mastile od bureka, kupljenega v sosednji buregdinici. Misli so mi poskakovale od enega pogleda k drugemu. Zamiljala sem si zgodbe vseh teh, ki so in jih ni. Prazni, nasmejani, razbrazdani, starikavi, ualoeni... izrazi. Pokonna, elegantna, skljuena... dra. Telo, ki samo po sebi govori. O em premiljujejo, kakne zgodbe nosijo v sebi, komu pripadajo, kam se skrijejo kadar jim je hudo? Med mnoico? Izgubljam se med uliicami in riem po papirju lastnega odseva, ki ga zagledam v eni od malih izlob prelepe trgovinice, ki ponuja sto in eno dezvo. Vstopim. Poleg mene si rono izdelane unikate beno ogleduje le e ena oseba. Mlad fant. Vsake toliko ga skrivaj, diskretno pogledam. Temno plave trenerkaste hlae, bele raznirane superge, rdea polo majica potlaena za hlami, rahlo naelejani malce kodrasti temni lasje, zagorela polt, suha postava. Takoj mu nadenem etiketo domaina. Pozornost preusmerim k staremu gospodu, ki s svojimi oguljenimi rokami dri za kladivo in udarja po e neizoblikovani kovini. Senca mu prekriva polovico obraza in sveti se mu le eno rjavo oko. Opazim, da me opazi. Dezva v nastajanju. Jel moe
jedna fotka, molim? ga prikupno zmotim. Z obutkom samozadovojstva mi odgovori: Naravno. Potem se na vratih pojavi e en mladec, zrcalno podoben onemu, ki sem mu prej namenila nekaj diskretnih pogledov. S irokim nasmehom pozdravi: es ba? In iz ozadja pripotuje: Pa dobro, nita. Takoj se mi poraja: zanimiva izbira meeting pointa. Iz pogovora razberem, da vse tri povezuje druina. Family biznis. Obrt. Ob odhodu za mano zazvonkljajo vrata in potiho si ponovim: Dezva. es ba. Obliznem si spodnjo ustnico in si zamislim okus po kavi. Naslednja postaja je mala kafana, kjer se misli spojijo z materialno, okualno resninostjo. Mmm... Med srebanjem rne tekoine z lino oblikovane skodelice pregledujem bilten 16. sarajevskega filmskega festivala in z rdeim kulijem oznaujem tisto, kar naj bi bilo vredno, da me odpelje v svet fikcije, dokumentarne realnosti, filmskega fokusa, panorame, novih tokov, otrokosti... Dogodek zaradi katerega se pojavim v mestu. In ves teden diham z njim. Z mnogimi prepriljivimi in malo manj prepriljivimi vizulanimi podobami, liki, scenariji Zaradi posedanja po zapolnjeno zatemnjenih kino dvoranah zamudim marsikateri pripetljaj z ulice a na koncu ugotovim, da sem prvi gledala mesto le skozi lastne
oi. Drugi veliko bolj skozi govoree zgodbe ljudi. Popoldan zadihano stopicam po hribu za mestom, med belimi nagrobnik. Vsake toliko me zmrazi, kot dokaz, kurja polt na koi. Mrtvaki. Trupla pod mojimi nogami. Misli me begajoe plaijo, ko povezujem dogodke skupne preteklosti. Preteklosti, ki jo e vedno nosimo na sebi kadar sedimo doma pred televizijo v ponoenihi puloverjih babic, ki so jih kupile e takrat. Takrat, ko smo bili eno. Ti pa nas grejejo v zazrto prihodnost. Zadnja no. Zavijem se v belo rjuho, vroina se plazi okrog mene. Odplavam... Zjutraj pred odhodom, preden drugi zapustim to drobno mesto obnovim svoje sanje. Sanjala sem, da sem se znala na kupu vsemogoih smeti. Ploevinke, steklenice, na pol izpraznjene konzerve, ponoeni evlji, ostanki hrane, plesniv kruh, zarjavela feltna... Popadel me je neprijeten, neist obutek in na vsak nain sem poskuala splezati z njih. Poskuala in poskuala.. Gora smeti pa se je veala. Vse vije. In gradila babilonski stolp. Bila sem povsem nemona. Na koncu so me smeti posrkale vase.. Na koncu me je mesto posrkalo vase...
28
dosadno mi je
krip
Surovo
Dejan Matlak
Prsten
Da li bi mi dao prsten? Da ga nosim preko dana. Da vide svi, Ko kraj tebe kroz ivot koraa. Da li bi mi dao prsten I podneo sram? Ne treba mi prsten, Ako za njega mora mnogo da da. Ne treba mi rtva Da bih video koliko si jak. Ne budi budala. Voli me sada. Prsten e doi, Kada drugima bude po volji. Kada drugi shvate, Mi emo znati. Kada drugi vide, Mi emo iveti. Neu prsten, Jer, prsten, znai da te ne volim, Sa njime te muim. Sa njime e obeleiti mene, A izgubie sebe. Neu prsten, Imam tebe.
Naa Ljubav ne zna da prata. Ona je surova I sa svakim udarcem je jaa. Ona boli, Ali to nas oslobaa. Nemoj da me mazi, Nisam dete. Lupi me, Grebi me, Pokai mi da ti je stalo. Poljubi me! Kada vidim dvoje Kako se za ruke vode I pomislim na nas Prozme me strahovita jeza, Jer dete u meni eli sliku istu, Naa je bez platine i zlata. Naa je gruba i bez srama. Volim da te gledam nagog. Volim da te lupam dok me ruka ne zaboli. Nemoj da mi peva pod prozorom, Jer u te pogoditi. Ne prosipaj rei, Njima nita rei nee. Ne priaj mi bajke, Samo me udari Da te osetim Da znam da si tu I da za nas ovo nije kraj.
29
dosadno mi je
krip
ZIMSKO JUTRO
Poljubi trokut moga oka dok se pretvaram da spavam zora je mlada i estoka. Kad oprezno otvori vrata kripe tvoji zubi. Napreu mi se zjenice kroz poluotvorene kapke vidim izlazi bez kape.
LE MERVEILLEUX
Kada bi udesno moglo biti izreeno ne znam kojim bi jezikom govorilo. Kada bi udesno moglo biti pojavno ne znam u kojem bi se obliku nastanilo. Dok moj jezik glagolja i imenuje, glagolima, imenicama udesne degeneracije oblikuje. I mislim da je ovo Lijepo (znam da je udesno lijepo) jer me titi da ga kaem, ono je u teini svojoj sreeno i vrlo, utimano i namjeteno; udesno udi izreeno biti, od udne boli moje tenja sve je ea, strahujem da li stih kolje ljepotu uda koja cjelovita je i vjena, i ovaj zapis tek je krnji dio, turi Ljepote i uda kojeg pismopis udi.
1. Zavisi od toga da li e doi do sklonita u pre kraja kie, tj, bolje je stajati jedino ukoliko si u pustinji. Ukoliko je realno da se stigne do sklonita, treba se kretati brzinom od 6 km/h, malim koracima ukoso.
3. Sreni smo kad pobedi. Uglavnom pobeuje. Uglavnom smo sreni kad ga gledamo. Uglavnom smo nesreni. Dakle, poenta je da nas usrei. 4.
30
dosadno mi je
Impresum: Izdavai: Omladinski odbor za obrazovanje, Vojvode Hrvoja 17, 11000 Beograd Klub OPA Omladina pokree akciju, Knez Danilova 4, 11000 Beograd Za izdavaa: Naim Leo Beiri Glavni i odgovorni urednik: Milan kobi milan.skobic@ooo.org.rs Izvrni urednik: Ognjen Kojani Redakcija: Stefan Aleksi, Stefan Beria, Petar ekerevac, Milica Drakuli, Aleksandar Guba, Nata Kovaevi, Dejan Matlak, Ivana Vuji Saradnice/i: Marjan Bioanin, Ana Jakimska Korektor: Nikola ivkovi Design & dtp: Dane Popovi tampa: Online izdanje Kontakt: skrip@ooo.org.rs
asopis krip je neprofitno izdanje koje se distribuira besplatno. Tekstovi i stavovi objavljeni u ovoj publikaciji vlasnitvo su autora i ni na koji nain ne mogu odraavati zvanine stavove Omladinskog odbora za obrazovanje i Kluba OPA Omladina pokree akciju.