You are on page 1of 11

Mi ko Ivi mag.phil., mag.rel. misko_ivic@yahoo.

com

ANAKSAGORAS
(ANAKSAGORA)

UVOD
Bio je Anaksimenov u enik i prvi je materiji prepostavio (um), a svoj spis zapo inje: Sve stvari bijahu zajedno: zatim prido e um i rasporedi ih [= fr. 17 Schaubach; usp. 59 B 1]. Stoga je i dobio nadimak Nus (Um), a Timon u svojoj knjizi Silloi o njemu ka e sljede e: [fr. 24 Diels] Ka u da negdje b Anaksagora, valjani junak, Um, jer u njega um, probudiv se jednoga dana, Skupi sve stvari ujedno to prije razbacane bjehu. A Aristotel u Metafizici o Anaksagori ka e sljede e: Stoga kada je netko (Anaksagora) rekao kako, kao u ivim stvorovima, tako i u naravi postoji um koji je uzrok sklada i cjelokupnoga poretka, pokazao se kao trijezan ovjek nasuprot nasumi nu govoru svojih prethodnika.1 Za Anaksagoru postoji beskona no mnogo, kvalitativno razli itih pratvari. Svaka stvar je odre ena karakteristi nim odnosom mije anja ovih tvari koje su prisutne u svakom njezinom, pa i najmanjem, dijelu.2
1

Arist. Metaph. I. 1. 984b, 15 - 18 =[ LADAN, Tomislav (pr.) Aristotel, Metafizika (Zagreb, Hrvatska sveu ili na naklada 1992) 6]
2

KUNZMANN, P.; BURKARD,F.P.; WIEDEMANN, F. Atlas Filozofije [(pr.: PERI A, A.; Atlas Filozofije, Golden marketing, Zagreb 2001.) 31]

1.

IVOT
Sin Hegezibulov ili Eubulov, rodio se oko 500.g.p.K.u Klazomeni u Lidiji (Maloj

Aziji). Isticao se plemenitim rodom i velikim bogatstvom, ali i velikodu no u jer je o inski imetak ustupio ku nim slugama. U ranoj mladosti odlazi od ku e i po inje se baviti prou avanjem prirodnih pojava, a na dr avne poslove nije ni pomi ljao. Kada ga je jednom netko upitao: Zar te nije ni ta briga za domovinu?, rekao je Ne govori tako, jer mi je i te kako na srcu domovina, i pokaza prema nebu.3 Tako er se mnogo bavio i matematikom. Anaksagora je napisao spis O prirodi. U tom izu avanju zna ajna je njegova meteorologija. Pod tim se razumije istra ivanje metora, tj. stvari u visini, a to zna i pojava na nebu i u oblacima. Prema tome meteorologija je nauka o nebeskim stvarima.4 Filozofija se s Anaksagorom seli u pravu Gr ku, u Atenu, u kojoj do sada skoro da i nije bilo filozofije. U Atenu dolazi za vrijeme arhonta Kalije, odnosno oko 456.g.pr.K., kako ka e Demetrije iz Falera u Popisu honata [FgrHist 228 F2 II 960]; te tako er ka e da Anaksagora boravi u Ateni trideset godina. Ina e, Anaksagorin boravaku u Ateni pada u najljep e vrijeme gr kog atenskog ivota, naime Atena u to vrijeme postaje sredi te i umjetnosti i filozofije, a ujedno i glavni grad gr ke mo i. Kao to su se u Ateni okupljali najve i umjetnici tako je taj grad postao i najve e okupljali te naj uvenijih filozofa i sofista (Eshil, Aristofan, Protagora,...). Za vrijeme svoga boravka u Ateni Anaksagora je odr avao blisko prijateljstvo s velikim Periklom. To je prijateljstvo trajalo samo do onoga trenutka u kojemu se Periklo po eo baviti dr avnim poslovima. Tako er se tvrdi da je Anaksagora zapao u bijedu kada ga je Periklo napustio. Ali va nije je to to je Anaksagora bio optu en zbog preziranja bogova koje je narod tovao. Pri a se da je Anaksagora smatrao Sunce i zvijezde za ni ta vi e nego veliko u areno kamenje. Izvje taji o ishodu ove optu be su proturije ni i pomalo sumnjivi; ali vjerovatno jedina sigurna stvar oko svega toga je ta da ga je sam Periklo spasio od smrtne kazne. Neki tvrde da je bio osu en na progonstvo iz Atene, i to po to se Periklo zauzeo za njegov
3

DIELS, H.; Die Fragmente Der Vorsokratiker II [pr.: Grupa autora, DIELS, H.; Predsokratovci BO NJAK, B. Povijest filozofije razvoj mi ljenja u ideji cjeline. Knjiga prva (Nakladni Zavod Matice

Fragmenti II (Filozofska Biblioteka Naprijed, Zagreb 1983) 5]


4

Hrvatske, Zagreb 1993) 129

polo aj te ga izveo pred atenski narod, govore i u njegovu korist i mole i za njega koji je svojom staro u, mr avo u i slabo u izazvao sa aljenje u narodu. Drugi pak tvrde da je uz Periklovu pomo pobjegao iz Atene, te je u odsustvu osu en na smrt, tako da osuda nikada nije izvr ena. Otprilike 425.g.pr.K. Anaksagora umire u Lampsaku, koloniji grada Mileta u pokrajini Joniji. Tamo je vjerovatno osnovao i svoju kolu. A stanovnici toga grada su mu na trgu podigli spomenik (oltar posve en Umu i Istini), a navodno je, po njegovoj elji, godi njica njegove smrti u gradu dugi niz godina slavljena kao kolski praznik.

2. HOMEOMERIJE BEZBROJ

ESTICA

Aristotel navodi kako je Anaksagora postavio dva po ela nous i homeomerije. Ako bi tkogod prepostavio da je Anaksagora postavio dvije pratvari, najbolje bi prepostavio prema dokazu, koji iako doti nik nije sam ra lanio, ali bi ga po nu nosti prihvatio ako bi ga tkogod doveo do toga. 5 Homeomerije su nenastale, nepromjenjive, nepropadive i njihov je broj uvijek jednak. Promjene u pojedinim predmetima su samo izmjene nekih estica, na ije mjesto dolaze druge estice. Po ovome je Anaksagora sli no kao i Empedoklo nastojao slo iti bitak s bivstvovanjem ali to je prili no sve u emu se ta dva filozofa sla u. Anaksagori se inilo o itim da se iz Empedoklova etiri elementa (zemlja, zrak, vatra i voda) ne mogu protuma iti svojstva svih stvari. On je dakle uzeo, da ima neizmjerno mnogo estica, a kako se nije ni moglo ni pomi ljati, da bi sastavljanjem nekih svojstava nastala nova, sasvim druga, kako drugim rije ima Anaksagora nije ni slutio to o kemijskom spajanju, nu no je dr ao, da estice ve od iskona imadu sva svojstva iskustvenih predmeta.6 Iako Anaksagora ne poznaje u enje o atomima princip homeomerije se pokuzuje jasnijim kada ga usporedimo sa Leukipovim i Demokritovim u enjem. Vidjeli smo da je ova materija, ili ono to je apsolutno, odre ena kod Leukipa i Demokrita, kao i kod Empedokla, tako da su atomi kod Empedokla etiri elementa, razli iti samo u pogledu oblika, i da su egzistiraju e stvari njihovi spojevi. Dok na jednom mjestu Aristotel veli da
5 6

Usp. ARISTOTEL. Metafizika. 989a, 30 BAZALA, A. Povijest filozofije I [Globus, Zagreb, 1988] 138 - 139

Anaksagora tvrdi o elementima ne to suprotno onome to o njima tvrdi Empedoklo; na jednom drugom mjestu ka e da i Anaksagora prepostavlja, kao i Empedoklo, mnogo principa u pogledu onoga to je materijalno. Protivan je Empedoklu u tome to Empedoklo pretpostavlja kao praprincipe vatru, zrak, zemlju i vodu, etiri prosta, prvobitna bi a, nepomije ana, nepromjenjiva, koja postoje po sebi i za sebe, ijim spajanjem nastaju sve stvari. Nasuprot tome Anaksagora je obrnuto shvatio elemente tako da ono to egzistira, to je razli ito, kvalitativno odvojeno, individualizirano; tako ne to kao to je voda, zrak, zemlja, voda jest apsolutno jedna mje avina iz prvobitnih elemenata, beskona na mje avina svega to egzistira koja ga sadr i u beskona no malim dijelovima. Meso se sastoji od malih dijelova mesa, zlato od malih dijelova zlata,....7 Za Anaksagoru je vrijedio isti princip kao i za ele ane, a to je da ni iz ega ne mo e nastati ne to. ini se kako je Anaksagora mislio kako su one tako beskona ne zbog toga to je pretpostavljao da je istinito zajedni ko mnijenje naravoslovaca ni ta ne nastaje iz nebi a (jer stoga i govore sve stvari bijahu ujedno, pa se postojati takvim svelo na preina enje dok prema drugima biva sastavljene i rastavljene). Uz to, budu i protimbe nastaju jedna iz druge, morale su ve biti prisutne jedna u drugoj; i budu i sve to nastaje nu no nastaje ili iz bi a ili iz nebi a, a nemogu e je da nastaje iz nebi a (jer o tome se mnijenju sla u svi oni koji se bave naravlju), mislili su kako preostalo iz nu nosti slijedi, to jest da nastaju iz bi a i prisutnina, ali je to nezamjetljivo na im osjetilima zbog sitno e njihovih veli ina. 8 Anaksagora se dakle vra a na beskona nu raznovrsnost principa. Ono to je osjetilno postalo je tek nagomilavanjem svih onih djeli a, i u njima onda prevladava jedna vrsta dijelova; tako se u svemu nalazi sve. Homeomerije kojih je najvi e nagomilano na jednom mjestu ine da nam cjelina izgleda kao ovo odre eno. Ovakvo shva anje u potpunosti se razlikuje od Talesovog i Heraklitovog shva anja u ijim osnova ne samo da le i mogu nost preobra enja u drugo ve i njegova stvarnost. Anaksagorina homeomerija je interesantna zamisao. Ako princip homeomerija dovedemo u vezu s drugim Anaksagorinim principom, odnosno umom onda su zaklju ci

HEGEL, G.W.F. Vorlesungen ber die geschichte der philosophie [(pr.) Popovi , N.M. Georg Vilhelm Fridrih Hegel Istorija filozofije II (Beogradski izdava ko grafi ki zavod, Beograd, 1975) 295] 8 Arist. Physics. 187a 25 =[ LADAN, Tomislav (pr.) Aristotel, Fizika (Sveu ili na Naklada Liber, Zagreb, 1987) 11 12]

o onome to je pojedina no dosljedniji nego to na prvi pogled izgledaju. Kako je razum ono to samo sebe opredjeljuje to je onda sadr aj svhe odr ava se u odnosu prema drugome; ona (homeomerija) niti postaje niti prestaje, iako se nalazi u djelatnosti. Prema tome, Anaksagorina zamisao da konkretni principi postoje i da se odr avaju dosljedna je. On ukida postojanje i prestajanje; za njega postoji samo promjena koja se sastoji u povezivanju i razdvajanju onoga to je udru eno. Principi su konkretni, bogati sadr ajem to jest oni predstavljaju isto toliko svrha; u promjeni koja se obavlja, a principi se odr avaju. Promjena je spajanje ili razdvajanje; gdje se jednako sa ima samo sa jednakim. Kaos sadr i zajednice razli itih mje avina; ali to je samo spajanje, a ne neka individualna iva tvorevina, - takva se tvorevina odr ava povezuju i jednako s jednakim. Sa stajali ta istog spekulativnog odnosa nousa prema ovoj materiji (homeomeriji) ta dva pojma nisu spekulativno stavljeni kao jedno. Jer, materija nije zami ljena kao jedno, a u nju samu pojam jo nije prodro. Tu pojmovi postaju djelomi no povr ni.

3. ANAKSAGORIN NOUS Anaksagora kao suvremenik Empedoklu je sasvim opre an i to vi e po udi nego po mi ljenju. Dok je Emedoklo bio pjesni ki nastrojen, vo en bujnom ma tom; Anaksagora je trijezni, strogi i dosljedni mislilac, pravi u enjak, kojemu je domovina nebo a promatranje zvijezda ivotna zada a. Iz Anaksagorine filozofije prirode slijedi stav da je sve u svemu, to e re i da ne mo e ni ta odvojeno egzistirati (hen panti panta)- a to se vidi u estom fragmentu: I budu i da su mno inom jednaki dijelovi i velikoga i malenoga, tako tako er mogu u svakoj stvari biti sadr ane sve stvari. Tako er ne mo e bilo to postojati odvojeno, nego sve stvari imaju udjela u svemu. A budu i da ne mo e postojati, nego moraju, ne bi se moglo ni odvojiti niti za sebe postojati, nego moraju, kao u po etku, i sada sve stvari biti zajedno. U svim pak stvarima sadr ane su mnoge tvari, a od onih koje nastaju odvajanjem jednaka je mno ina u ve im i manjim stvarima.9 Za Anaksagoru je nous beskrajan (=apeiron) i samostalan (=autokrates), te je on sve uredio (panta diekosmese nus). U fragmentima 12 i 13 jasno se o ituje da nous za Anaksagoru jo nije mi ljen u smislu kasnijeg shva anja duha.

Usp. DIELS, H. Predsokratocvi Fragmenti. fr.6; 41

Iako Aristotel za Anaksagoru ka e da bio prvi razboriti mislilac, ipak mu prigovara i upu uje na to da je Anaksagora primjenio um samo mehani ki (mehane), a navodi ga jedino onda kada je bio u aporiji koji uzrok da navede, no ina e tra i uzroke u svemu vi e nego u umu. Jer Anaksagora se slu i umom kao umjetnim pomagalom pri tvorbi svijeta i kada dvoji zbog kojega je uzroka togod po nu nosti, tada ga uvijek uvla i u to, do im u drugim slu ajevima pripisuje uzrok doga aja vi e svemu nego umu.10 Svojom filozofijom prirode o odnosu materije i nusa Anaksagora je zasnovao filozofski dualizam (lat. Dualis dvostruko, to sadr i dva). To zna i da se uzimaju dva odvojena i samostalna principa pomo u kojih se obja njava svijet.11 O Anaksagorinoj filozofiji mo emo re i da je na tragu Parmenidove ontologije i Zenonove dijalektike (pojam beskona nosti). Ali je njegova ideja o nousu potpuno orginalna. Anaksagora se mnogo bavio promatranjem nebeskih tijela; mjesec je dr ao zemljom, a sunce velikom u arenom kamenom gromadom, od koje se ponekad odvajaju komadi koji potom ohla eni padaju na zemlju u obliku meteora. U po etku je postajanje bi a tuma io iz vlage, topline i zemlje; a kasnije rasplo ivanjem. Za princip ivota postavlja nous (um), koji u ivim bi ima i osje a i misli. Anaksagora ne odbija posve osjetilnu spoznaju, ali ipak dr i da se pravo znanje mo e posti i samo umovanjem (umnim razmi ljanjem). Sve do problema snage ili sile koja je odgovorna za oblikovanje stvari iz prvobitne mase, Anaksagorina filozofija predstavlja varijantu Empedoklovog tuma enja i preradu Parmenidovog u enja, ali tu se na ovom pitanju o ituje i javlja osobni doprinos Anaksagore filozofiji. Dok je Empedoklo kretanje u svemiru pripisivao dvjema fizi kim silama: Ljubavi i Mr nji; Anaksagora na ta mjesta uvodi na elo Nousa ili Uma. O Anaksagori u svojoj Povijesti filozofije Hegel ka e da: Sa Anaksagorom po inje da se ra a jedna svjetlost, ona je, dodu e, jo slaba: razum priznaje kao na elo. 12 Anaksagorino shva anje uma da se i itati iz fragmenta 12.: Sve ostale stvari imaju udjela u svemu, ali um je ne to neograni eno i nezavisno, i nije pomije an ni s jednom stvari, nego je sam, samostalan, za sebe. .... On je naime najnje nija od svih stvari

Usp. ARISTOTEL. Metafizika. 985a , 18 Usp. BO NJAK, B. Povijest filozofije razvoj mi ljenja u ideji cjeline. Knjiga prva. 131. 12 Usp. HEGEL, G.W.F. Istorija Filozofije 281.
11

10

i naj istija, i posjeduje potpuno znanje o svemu i ima najve u mo ; i bi a koja imaju du u, i ve a i manja, nad svima njima vlada um. (fr.12)13 U po etku, dakle bija e mje avina svih estica a onda im pristupi um i uredi ih. Um je za Anaksagoru pokretna sila, koja stavlja estice u gibanje. Zelleru se ini, da je Anaksagora taj um doista pomi ljao netvarnim, dok Windelband smatra da je Anaksagorino mi ljenje skroz materijalisti ko, pa e i um biti tvaran, odnosno, kako ga on naziva, misaona tvar. Iako je postavio um kao pokreta a gibanja, Anaksagora ga nije upotrijebio za telologijsko tuma enje svijeta; a um, po to je stavio estice u gibanje mi e se u stranu te samo motri njihov mehanizam a to mu prigovaraju Sokrat, Platon i Aristotel. Anaksagora tako er ka e da je um, koji je uvijek, jo vi e je i sada ondje gdje su i sve druge stvari, u mno ini koja ga jo okru uje i u onim stvarima koje su se pridru ile i u stvarima koje su se ve odvojile (fr.14).14 Kada govori o nousu Anaksagora se slu i izrazima materijalnog svijeta. A na osnovu Anaksagorinog materijalnog govora o nousu J. Burnet15 izvodi zaklju ak da se ovaj filozof nikada nije uzdigao iznad koncepcije tjelesnosti. Anaksagora je u inio nous istijim od drugih materijalnih stvari, ali nikada nije dopro do ideje o nekoj nematerijalnoj ili beztjelesnoj stvari. Pa ipak, mada nije uspio da ostvari punu potrebu tog na ela, Anaksagori se mora odati priznanje zbog toga to je u gr ku filozofiju uveo ovo na elo od najve e va nosti, koje e u budu nosti donijeti sjajne plodove. 16 Anaksagorin princip je u tome to je on nous, misao ili razum razumio kao to je apsolutno. Nous je op e, ali op e za sebe, ja sam ja, ja = ja. Ja razlikujem ne to od sebe, ali jedno isto jedinstveno ostaje, to nije nikakvo kretanje, ve jedna razlika koja nije razlikovana ili bi e za mene. Aristotel u De Anima17 obja njava kako je Anaksagora objasnio nous; ono to je op e ima dvije strane: a) da je isto kretanje; i b) da je op e, ono to miruje. Aristotel tako er navodi u De Anima da Anaksagora vi e puta tvrdi da je um uzrok lijepog i istinitog, a na drugim mjestima ga poistovje uje s du om, jer se ona nalazi u svim ivim bi ima (velikima i malima, odnosno vrijednima i nevrijednima). Sa ovim principom u filozofiju ulaze sljede e odredbe: a) razum je djelatnost koja se opredjeljuje sama sobom. U djelatnosti koja se opredjeljuje sama sobom sadr i se u isto
13

14

Usp. DIELS, H. Predsokratocvi Fragmenti. fr.12; 42 Usp. DIELS, H. Predsokratocvi Fragmenti. fr.14; 43 15 BURNET, J. Greek philosophy from Thalest to Plato (London, 1914 (1968)) 16 COPLESTONE, F. A history of philosophy, Vol. I, Greece and Rome [ UNJI , S.(pr.) KOPLESTONE, F. Istorija filozofije, tom I Gr ka i Rim, (Beogradski izdava ko grafi ki zavod, Beograd, 1988)107] 17 Aristoteles De Anima I, 2. [NOVAKOVI , D. (pr.) Aristotel O Du i ,( Naprijed, Zagreb, 1996) 8]

vrijeme to da se djelatnost, kako proizvodi proces, odr ava kao ono to je op e, jednako sa samim sobom. b) u njemu se nalazi odredba op eg, iako ona nije formalno izra ena; on (um) ostaje u odredbi u odnosu prema sebi. c) te se u njemu nalazi svrha, ono to je dobro. Nous je ta djelatnost koja neku prvu svrhu postavlja kao subjektivnu, ali se ona pretvara u objektivnu; time ona postaje druk ija, ali ta se suprotnost stalno ukida, tako da ono to je objektivno nije ni ta drugo do ono to je subjektivno. Ova djelatnost koja opredjeljuje samu sebe, koja osim toga utje e i na ne to drugo, stupa u suprotnost (stavlja se u nju), ali je ponovno uni tava, njome vlada, u njoj reflektira samu sebe je svrha, um, nous. Ako tra imo daljni konkretni smisao nousa, onda ne emo na i ni ta drugo doli djelatnost koja odlu uje iz sebe, koja postavlja neku mjeru, neku odredbu. Kako nam Anaksagora ne daje nikakav razvoj, nikakvu konkretniju odredbu nousa ostaje nam samo apstraktna odredba onoga to je u sebi konkretno.

4. SOKRATOVSKO PLATONSKA KRITIKA ANAKSAGORI


Da je Anaksagorin nous ostao ne to formalno najiscrpnije je pokazano u Platonovom Fedonu. Kod Platona Sokrat najodre enije navodi do ega je stalo njima dvojici, to je za njih apsolutno i za to ih Anaksagora ne zadovoljava. U po etku Sokrat obja njava kako se ponadao i poveselio kada je negdje uo itanje Anaksagorina spisa. Ali jedanput ujem jednoga, gdje iz spisa tako je rekao Anaksagorina ita i tvrdi, da um sve uredi i svemu je uzrok. Poveslim se tome uzroku, i u ini mi se u neku ruku lijepo, da je um svemu uzrok. I pomislim, ako je to tako, a ono um rede i sve redi i svako za se namje ta onako, kako e biti najbolje. Ako bi dakle tko htio izna i uzrok pojedince svemu, kako postaje ili propada ili jest, treba da na e, kako je ono najbolje, da li, da jest ili da drugo to mu drago trpi ili radi18. Sokrat iz ovoga izvodi zaklju ak da ovjek mora jedino uvati i paziti ono to je najbolje, te da je prema tome nu no da zna to je gore, jer je isto znanje o dobru i zlu. Tako razmi ljaju i Sokrat se radovao to je u Anaksagori na ao u itelja koji e ga pou iti o uzroku onoga to jest o uzroku dobroga - i da e mi on prije svega re i, je li zemlja ravna ili okrugla, a kad to ka e, protuma it e jo tomu uzrok i potrebu, i da e kazuju i, to je bolje, re i: za nju je bolje bilo, da je takva. Pa re e li, da je ona na srijedi protuma it e, da je za nju bolje bilo, da je na srijedi. A

18

PLATO. Pheadon 97c [RAC, K. (pr.) PLATON Fedon (Naklada Juri i , Zagreb, 1996) 105]

razjasni li meni to, bio sam spreman ne tra iti vi e druge vrste uzroka.19 Nadalje Sokrat nastavlja obja njavati svojim prijateljima kako je nabavio knjigu i itao najbr e to je mogao ne bi li to prije saznao to je dobro, a to zlo. Ali divna mi nada, prijatelju moj, ode netragom, kad u itanju odmi u i vidim ovjeka, koji se nimalo umom ne koristi niti mu kakvih uzroka pripisuje u re enju stvari, nego navodi zrak, eter, vodu i ina e sila udnoga. 20 Ovdje vidimo kako se onome to je najbolje, onome to u svom bivstvovanju odgovara razumu (odnosno svrhovitosti) protuslovljuje ono to mi nazivamo prirodnim uzrocima, kao kod Leibnitza causa efficientes i causa finalis. A Sokrat to obja njava na sljede i na in u zatvoru, jedan sat prije svoje smrti. I u ini mi se, da mi se dogodilo ba onako, kao kad bi tko kazivao, da Sokrat sve, to radi, umom radi, a zatim bi, kad bi stao spominjati uzroke svemu, to radim, prije svega pominjao, da sada zato stojim ovdje, jer mi je tijelo sastavljeno od kosti i tetiva; kosti su tvrde i imadu jedna do druge zglobove, a tetive, to obuhvataju kosti s mesom i ko om, koja ih skupa dr i, daju se napinjati i odapinjati;21 te kako bi mogao jo navesti uzroke za to to Sokrat razgovara; zrak, sluh, glas,... pravi bi uzrok izostavio, jer kako su atenjani smatrali da je bolje da ga osude, tako i Sokrat misli da je pravednije i ljep e trpjeti kaznu to je grad odredi, nego se iskrasti i pobje i. Izgleda da Anaksagora odre uje jednu svrhu i eli da od nje po e; ali da odmah tu namjeru ponovno napu ta. Ali tako to nazivati uzrokom veoma je udnovato. A ako bi tko govorio, da bez toga bez kosti i tetiva i, ..., ne bi mogao raditi, to ina e radim, istinu bi govorio, ali da zbog njih radim, to radim, i da na taj na in umom radim, a ne, dok biram najbolje, - to ustvrditi bila bi velika i silna lakoumnost. Pa da jo ne umije razlikovati, da je ne to drugo pravi uzrok, a drugo ono, bez ega ne mo e uzrok nikad biti uzrok!22 To je ono to Platon tvrdi kada o Anaksagori ka e da njegov nous jest i ostaje samo formalan. U ovoj ocjeni Anaksagorinog nousa izra eno je da Anaksagora nije u inio nikakvu primjenu u realnosti. Ali ono to je pozitivno u Sokratovoj ocjeni, s druge strane izgleda isto tako nedovoljno, jer prelazi u drugi ekstrem, po to za prirodu zahtjeva uzroke koji se, kako se ini, ne nalaze u njoj. Jer ono to je dobro i lijepo dijelom je misao svijesti kao takve; svrha i svrhovito djelovanje jesu prije svega djelovanje svijesti a ne prirode.

19

20

Usp. PLATO. Pheadon 97e Usp. PLATO. Pheadon 98 c 21 Usp. PLATO. Pheadon 98 c - d 22 Usp. PLATO. Pheadon 99 b

ZAKLJU AK
Za Anaksagoru op e je supstancija ne bogovi, osjetilni principi, elementi, niti misli koje su u su tini odre ene; supstancija je sama misao, po sebi i za sebe, op e bez suprotnosti koje u sebi sve obuhva a. Zastupao u enje da je u svemu dio svega o ito zbog toga to nije vidio kako bi objasnio injenicu promjene. Anaksagora je prvi filozof koji je izrazio apsolutno kao nous ili kao to je op e, kao mi ljenje. Nous vlada nad svime to ima du u i nad kru nim kretanjem tako da je tom kretanju dao po etak, a itav nous je sebi sli an. Nous je beskrajan, samoopstoje i i nije pomije an ni sa jednom drugom stvari nego je jedan sam za sebe. Kako Anaksagora o nousu govori materijalnim izrazima tako je nous tanji od svih stvari i da zauzima prostor. Iako je u inio n ous superironijim od ostalih stvari nikada nije do ao do ideje o nematerijalnoj stvarnosti, no to se mo e razumijeti jednostavnom injenicom da je ideja o neprostranosti uma tek kasnije shva ena pa se ne treba o njemu govoriti kao o dogmatskom materijalistu. Naprotiv, on prvi uvodi duhovno i intelektualno na elo, iako ne uspijeva razumijeti razliku izme u tog na ela i tvari koju on oblikuje ili stavlja u pokret. Nous ne treba zami ljati kao stvarala ku materiju, jer je materija vje na, a funkcija nousa je da pokrene vrtlog koji se odvija u dijelovima izmije ane mase. Nasuprot tom op em stoji bi e, materija mogu nost protiv op eg. Ono to je dobro, to jest svrha, odre ena je tako er kao mogu nost, ono to je op e je mogu nost; ali to op e kao ono to pokre e samo sebe je naprotiv stvarno po sebi samostalno bi e nasuprot bi u po sebi, mogu nost, onome to je pasivno. Iako je Sokrat bio razo aran kada itanjem Anaksagorinih spisa nije na ao na novu filozofiju, mi mu danas moramo odati priznanje to je u (gr ku) filozofiju uveo na elo od najve e va nosti.

BIBLIOGRAFIJA
ARISTOTELES. De Anima [NOVAKOVI , D. (pr.) Aristotel, O Du i (Naprijed, Zagreb, 1996)] ARISTOTELES. Physics [LADAN, T. (pr.) Aristotel, Fizika (Sveu ili na Naklada Liber, Zagreb, 1987)]

10

ARISTOTELES. Ta meta ta physika. [LADAN, T.(pr.) Aristotel, Metafizika (Zagreb, Hrvatska sveu ili na naklada 1992)] BAZALA, A. Povijest Filozofije I [Globus, Zagreb, 1988] BO NJAK, B. Povijest Filozofije razvoj mi ljenja u ideji cjeline. Knjiga prva. [Nakladni Zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1993] BURNET, J. Greek philosophy from Thales to Plato [London 1914 (1968)] COPLESTONE, F. A history of philosophy, Vol. I, Greece and Rome [ UNJI , S. (pr.) Koplestone, F. Istorija filozofije, Tom I, Gr ka i Rim (Beogradski izdava ko grafi ki zavod, Beograd, 1988)] DIELS, H. Die Fragmente Der Vorsokratiker II [Grupa autora (pr.); Diels, H. Predsokratovci Fragmenti II (Filozofska Biblioteka Naprijed, Zagreb, 1983)] HEGEL, G.W.F. Vorlesungen ber die geschichte der philosophie II [POPOVI , N.M. (pr.); Georg Vilhem Fridrih Hegel Istorija Filozofije II (Beogradski izdava ko grafi ki zavod, Beograd, 1975)] KUNZMANN, P.; BURKARD, F.P.; WIEDEMANN, F.; Atlas Filozofije [PERI A, A. (pr.), Golden Marketing, Zagreb, 2001] PLATO, Pheadon [RAC, K. (pr.) Platon, Fedon (Naklada Juri i , Zagreb, 1996)]

11

You might also like