cTt - C^Tocut/

SOCIOLOGIJA RELIGIJE

1. RACIONALNI FUNDAMENT ALIZAM I KARIZMATSKI FUNDAMENTALIZAM

Fundamentalizam predstavlja zbirnu oznaku za veoma razlicite pokrete unutar krscanstva,

islama i zidovstva. Pojavljuje se tek pocetkom dvadesetog st. u anglosaksonskom
protestantizmu SAD-a. Rijec fundamentalisticki ne odnosi se na pojedinacnu teologiju nego
naglasuje religiozne izvore: u krscansrvu kao izvor vjere treba vrijediti samo Biblija.
Ustrajanje na nepogresivosti Biblije dovodi do zestoke kritike svjetovne znanosti kao i
moderne teologije.

Fundamentalisticki pokreti su protestni pokreti koji u svojoj obrani od modernizacije pozivaju

na ono sto oni drze istinskim religijskim tradicijama vjerovanja i djelovanja (ortodoksija i
ortopraksija). Fundamentalisticki se pokreti sluze modernim sredstvima. Ustrajaju na tomu da
pojedinacna institucionalna podrucja, podsustavi, budu podredeni nacelima koja su izvedena
iz sama nauka, pa se boji da za posljedicu imaju de-diferenciranje drustva i da time vracaju
unatrag i smanjuju pluraliziranje i funkcionalno diferenciranje. Fundamentalizam se poziva
izricito na tradicije koje se vise ne dijele nego se ozivljavaju. Posto fundamentalizam svoje
vracanje na stare tradicije proglasava pragmatikom, njega se stoga smatra specificnim
modernim refleksivnim tradicionalizmom.

Racionalni fundamentalizam- naginje ovladavanju svijetom, trazi racionaliziranje vodenja

zivota koji je usmjeren na religiozna nacela, tj. na bozanski zakon. Utjelovljuju ga znalci
Pisama i cudoredni propovjednici. Clanstvo potjece iz starog srednjeg sloja anglosaksonskog
podrijetla, koji zastupa politicki konzervativnu poziciju.

Karizmatski fundamentalizam- naginje bijegu od svijeta, u obzir uzima religiozne osjecaje,

individualni dozivljaj Boga kao cuda, a otjelovljuju ga mistik, svetac, cudotvorac i mucenik.
Njegov je nositelj dugo vremena bilo sitno gradanstvo koje je socijalno i gospodarski
nazadovalo i koje je bilo usmjereno prema tradicionalistickim shvacanjima.

Crkvena sociologija je istrazivacki smjer, usmjerena na empirijska istrazivanja onoga sto se

naziva crkvenost, dakle, prema crkveno uspostavljenoj religioznosti. Bavi se suvremenom
situacijom religijskih zajednica. Svoju pozornost usmjerava na crkvenu praksu i pita se koje
ucinke ima pripadanje odredenoj religijskoj zajednici na drustvenu strukturu i na stavove
samih drustvenih i religijskih grupa.

Crkvena sociologija, koju se sredinom 20. st. pocelo promicati, nije nastala iz nista.
Izgradujuci se na kameralisticnim brojanjima razlicitih europskih vlada, dakle na pokusaju da
se statisticke podatke o pucanstvu iskoristi u svrhu unosnih ubiranja drzavnih prihoda.
izgradena je postupno i neka vrsta ,,knjigovodstva trenutnog socijalnog stanja". U vezi time je
belgijski matematicar QUETELET u 19. st. utemeljio socijalnu fiziku. Pomocu matematicko-
statisticke metode pokusao je brojevima iskazati drustvene cinjenice i procese, nastojeci
metode apstraktne matematike primijeniti na drustveni zivot. Interesirao se najvise za etiku
individuuma. OETTINGEN je svojom moralnom statistikom ciljao na pravilnosti i kineticke
zakone opazljivog ponasanja i osjecajnog zivota. Okrenuo se numericko, iskazivanju
duhovno-cudoredne sfere i iznosio podatke o crkvenom ponasanju.

Metode crkvene sociologije- karakteristike: religija se razumije pomocu oblika vjerovanja,

organizacije modela i crkvenih obreda. Religiju se mjeri na temelju ucestalosti odlazaka u
crkvu ill na temelju broja clanova. LE BRAS je ukazao da mjerenje crkvene religioznosti
mora uzimati u obzir cijeli niz razlicitih kriterija, dakle, pqjam bi se trebao nijeriti prema
razlicitim dimenzijama.

GLOCK- promatrao je religiju kao sustav simbola, vjerskih dogma, vrednota i praksa koje se
odnose na nadnaravne stvari i sile onostranog svijeta i koje iskustvo svijeta ureduju na
interpretativan nacin. Razlikuje 5 dimenzija religije: ideoloska dimenzija vjere- zajednicka
vjerska uvjerenja clanova neke religije, obredna dimenzija prakse-kao sluzba Bozja, zaruke ili
molitva, dimenzija religioznog iskustva- emocionalni odnos prema onostranom bicu,
intelektualna dimenzija religioznog stanja, znanje doticnog nauka i izvora religije,
dimenzija religijskog djelovanja- norme i vrijednosti koje proizlaze iz religije.

LUCKMANN mjerenju religioznosti predbacuje da se bavi pukim tehnickim pitanjima

mjerenja religioznosti i da se pritom gubi iz vida velika pitanja klasicne sociologije religije:
sto religija znaci za drustvo.

3, BERGEROV PCMTAM SVETOG KOZMOSA-/

U odredivanju pojma religije polazi od toga da postoje posebna, nesvakidasnja, izvanredna

iskustva. Granicne situacije zalosti kao i neuobicajene radosti i ekstaze bacaju sumnju u
samorazumljivost svakidasnje zbilje. Posto su te druge zbilje stalna prijetnja rutiniziranom
svakodnevlju, ljudima je potreban poredak koji ce u cijelosti obuhvatiti ta svakodnevlja. Taj
sveobuhvacajuci poredak, kojeg stvara drustvo, naziva nomos koji rasprsenim iskustvima daje
smisao. Kada nomos stekne status drustveno priznate izvjesnosti, tada se govori o kozmosu.
Religija predstavlja jedan sveobuhvacajuci simbolicki univerzum. Religija znaci stvaranje
sveobuhvacajuceg svetog poretka u djelovanju , koji moze postojati bez obzira na prijeteci
kaos kojeg nalazimo u svakom vremenu. Religija je covjekov pothvat da stvori sveti kozmos.
Religija je kozmiziranje na sveti nacin. Religiju karakterizira specificna znacajka koju
pripisuje posebnoj vrsti iskustva kojeg pojedinac stjece u granicnim situacijama. Religiju
odreduje kroz supstancijalno iskustvo onoga Svetoga, one numinozne moci koja izaziva strah,
covjek ono sveto dozivljava kao nesto sto odudara od rutine svakodnevlja, kao nesto posebno
i potencijalno opasno.

4. BELLAH* TIPOVI EVOLUCIJE RELIGIJE f £1 <

..
Povijesni razvoj religije i drustva karakterizira sve vece diferenciranje religije i srustva, koje
oznacava kao evolucija. Evolucija se tako odnosi na religiju kao simbolicki sustav.

1 primitivna religija- religija australskih urodenika, karakterizira simbolicki sustav koji jos ne
poznaje jasnu razdvojenost sakralnog i profanog. U obredu sudionici postaju jedno s mitskim
bicima. Organizacija ne poznaje posebne religijske uloge. Socijalna funkcija se sastoji u
jacanju solidarnosti i socijaliziranju.

2 arhaicna religija- africka i polinezijska drustva, rana indijska, kineska i zidovska religija.
Pokazuju sve vecu napucenost i sve uredenije poljodjelstvo. Simbolicki sustav sadrzi
odredena mitska bica i nudi jasnu sliku bogova. Kult pravi razliku izmedu ljudi kao subjekta i
bogova kao objekta. Dolazi do stvaranja panteona bogova, uloge svecenika.

3 historijske religije- srednjovjekovno krscanstvo. Sluze se pismom, poznaju trziste, novae.

Cetveroklasni sustav: politicko-vojna, kulturno-religijska elita, seoski i gradski stalez.
Simbolicki sustav transcendentan. Religija je univerzalisticka. Djelovanje usmjereno na
postizanje spasenja i postoji jasno shvacanje osobe. Religijske zajednice formirane- religijska
elita.

4 rane moderne religije- protestantska reformacija. Raspada se hijerarhijska razdvojenost

sakralnog i profanog i dolazi do izravnog odnosa individuuma i transcendentne realnosti.
Religijsko je djelovanje identicno sa zivotom.

5 moderna religija- prijelazni stadij. Upitno ima li simbolicki sustav. Crkva izgubila monopol.
Djelovanja karakterizira visok stupanj slobode, govori se o izrazitom individualizmu. Postoji
kao podsustav uz znanost i umjetnost.

6. FUNKCIONALlSf ICKI EKVTVALENTI RELIGIJE- YINGER t

Funkcije koje je Parsons pripisivao religiji mogu ispunjavati takoder i druge institucije, drugi
pojedinacni sustavi. To bi bili funkcionalni ekvivalenti religije. Kako religije ne mogu vise
integrirati sve clanove drustva, na njihovo mjesto dolaze drugi pokreti i ideologije kao
zamjena za tu integracijsku funkciju. On ispunjava prostor koji izostavlja religiju koja postaje
sve beznacajnijom i zbog toga stjecu karakteristiku zamjenske religije. Kao primjer
komunizam ili nacionalizam.

Od Rousseaua. Religijski vjerski sustav se odvojio od legitimacije politickog autoriteta. Kako

se sada moze odrzati drustvo kao politicka zajednica? Drustvu je potreban minimalni
konsenzus uvjerenja koji ce moci prihvatiti velika vecina. A taj minimalni konsenzus je u
civilnoj religiji, a temeljne postavke u vjeri u Bozje postojanje, zivotu nakon smrti, nagradi i
kazni.

1 f AXCQTT PARSONS- OBILJE^JA I FUNKCIJE RELIGIJE ^

Kako je moguc drustveni poredak? Za odgovor uvodi strukturalno-funkcionalisticku teoriju.

Funkcije koje treba ispuniti svaki socijalni sustav sazima u paradigmi cetiri funkcija:

1 prilagodba sustava: svojoj socijalnoj i nesocijalnoj okolini pomocu podsustava privrede koji
omogucuje prilagodbu.
2 ostvarenje cilja sustava: nastoji se postici politickom organizacijom kolektivnih djelovanja i
svjesnom podjelom clanova.

3 integraciju sustava: stvaraju zajednicke strukture, u kojima se ljudi drustveno odnose.

4 odrzavanje strukturalnog modela i legitimaciju: ispunjava kulturni sustav u koji se ubraja i

religija.

Svaki podsustav ispunjava funkciju za cjelokupno drustvo koje time postize stanje ravnoteze,
homeostaze.

ZNACAJKE REL1GIJE

1 niz vise ili manje medusobno povezanih vjerskih predodzaba koje se odnose na sveta bica.
Religijski vjerski sustavi su neempirijski pandani ideoloskih religioznih predodzaba, jezgra
religije je posljednji smisao.

2 sustav simbola, predmeta, djelovanja, iskustvenih i duhovnih, kojima se pripisuje kvaliteta

svetoga i prema kojima ljudi izrazavaju ona emocionalna stanja koja spadaju u religioznu
sferu. Religija je sustav simbola i sadrzi niz propisanih djelovanja koja se iz perspektive vjere
smatraju vaznima ili nuznima, a iz perspektive svakodasnjeg zivota nemaju smisla.

3 religijski kolektiv

4 moraine vrijednosti

FUNKCUE RELIGIJE

1 funkcija internaliziranja- nudi smislen sustav koji daje doprinos konstituiranju

individualnog identiteta i njegovog odrzavanja u promjeni. Doprinosi izgradnji i osiguranju
osobnih identiteta u drustvenom poretku.

a) kognitivna funkcija- daje odgovore na covjekova pitanja o njemu samome i o svijetu.

b) katekticna funkcija- raligija je ekspresivni simbolicki sustav i nudi oblike ili ekspresivne
simbole koji covjeku dopustaju iskazati svoje osjecaje.

c) evaluativna funkcija- predstavlja sustav vrijednosti koje upravljaju djelovanje ljudi.

2 funkcija legitimiranja- religija sluzi za legitimiranje i opravdanje tako sto sakralizira

vrijednosni sustavi norme drustva. Religija sluzi kako bi ponovno porizvela konsenzus koji se
nisi radi kriznih situacija.

Moderno drustvo karakterizira sve veci pluralizam. A pluraliziranje vodi privatiziranju

religije.
8. LUHMANN

Socioloska teorija religije. Posto je religija vlastiti drustveni podsustav, ona stoga moze
ispunjavati i posebnu drustvenu funkciju. Drustvo je samostalan sustav, koji se razlikuje od
drugih sustava.

Religija i drustvo dijele iste osnove. Religija je dio drustvenog sustava, koji se tijekom
razvoja drustva pocinje razlikovati od njega. U tijeku drustvenog razvoja se povecava
kompleksnost drustvenog sustava a to je proces DIFERENCIRANJA. U torn se procesu
mijenja struktura drustva u tri stupnja: nakon segmentarnog dolazi stratifikacijsko, a nakon
njega funkcionalno diferenciranje drustva.

1 segmentarno- sastoji se od strukturalno slicnih parcijalnih sustava, kao sto su obitelj, klan,
plemena.

2 stratifikacijsko- drustva u kojima postoje nejednaki, hijerarhijski ustrojeni slojevi, staleska

drustva.

3 funkcionalno- moderno se drustvo dijeli na posebna parcijalna podrucja koja ispunjavaju

posebnu funkciju za cjelokupno drustvo.

Funkcije nisu postavljene ranije, vec kad nastupe odredeni problemi onda se stvaraju funkcije
u rjesavanju tih problema.

KOMUN1KACIJA

Pojedinacna se funkcionalna podrucja stvaraju i odrzavaju pomocu komunikacije. Ali ne

konstituiraju se sustavi tek komunikacijom, vec njih karakterizira odredena komunikacija. Ta
komunikacija se odvija samo u specificnom mediju koji sa ravna po specificnom binarnom
kodu. Ti kodovi nisu ugradeni u odgovarajuce institucije i organizacije. U religiji
komunikacija nije u crkvama, to su specificni oblici komunikacije koji stvaraju granicu
religije prem drugim sustavima. Religija kroz yjeru nudi duhovna sredstva komunikacije.
Problem: u svijetu imanentne komunikacije preko transcendentne. Komunikacija preko
nepoznatog vise nije komunikacija kao takva.

FUNKCIJE RELIGIJE

1 prevladavanje kontingencije trazi se pomjeranje funkcije religije u apstraktno i opcenito.

Religija cilja opcenito na kontingenciju: trajnu prijetnju socijalnom sustavu od strane

nepredvidive okoline.

2 cini odredene usluge za sustave u okolini u kojoj se nalazi sustav- pokusaji rjesavanja
problema koje stvaraju drugi parcijalni sustavi. Takoder i rjesavanje vlastitih osobnih
problema. Socijalne usluge religije naziva dijakonija. a vrsenje religije u personalnom sustavu
naziva dusobriznistvo.

3. refleksija- kao promisljanje religijskog sustava o samcm sebi cini teologija. Ona se bavi
utemeljivanjem i opravdanjem religijskih funkcija crk\e i njezinim dijakonijskim sluzenjem.
Teologija stvara i dogme kojima vrednuje sadrzaj religijskih iskustava. Teologija jamci
drustveni i vremenski identitet.

Crkva je organizacija koja vrsi funkciju religije. Ona je cvrsti komunikacijski sustav kojega
karakterizira duhovna komunikacija, obredi i teologija. Crkva pokazuje formalne znacajke
drugih organizacija.

INKLUZUA

U funkcionalno diferenciranim drustvima postoje posebni problemi uvezivanja ili inkluzije

clanova. Inkluzija se odnosi na uvjete sudjelovanja u socijalnoj komunikaciji, dakle, ona se
odnosi na ocekivanja socijalnih sustava, odnosno religijskoga sustava od sudionika i na uvjete
njihova pristupa tim sustavima. Inkluzija se u crkvama dogada na primjer u potrebnom
ocekivanju placanja crkvenih poreza i moguceg sudjelovanja u religijskoj komunikaciji.

9. HABERMAS

Predstavnik kriticke teorije. Smatra da se izvorna vrijednost religije nalazi u tomu sto je
doprinosila moralu drustva.

EVOLUCIONISTICKO-TEORIJSKA ARGUMENTACUA

Tijekom drustvenog razvoja dolazi do povecanja racionalizacije. Ta se racionalizacija odvija

na razlicitim kolosjecima. Kognitivno-instrumentalna racionalnost koja obuhvaca
kategorijalno misljenje i ciljno djelovanje, racionalizira se stvaranjem znanstvenog pogona i
tehnike. Estetsko-prakticna racionalnost naseg osjetilnog vidljivog svijeta izrazava se u
umjetnosti. Moralno-prakticna racionalnost uprava dobro i ispravno djelovanje a izraz nalazi
u religioznom razvoju.

Religija sluzi da utemelji moral. Transcendentni se religiozni odnos u drustvenom razvoju

gubi u mjeri koliko slike svijeta i svijest postaju racionalnijim.

RACIONALIZIRAJUCIRAZVOJRELIGIJE KROZ 4 ETAPE

1- arhajska drustva- obredi i mitovi sluze kao oblici sporazumijevanja.

2- razvijene (visoke) kulture- od mitova nastaju religiozne i metafizicke slike svijeta, a

prakticiranje rituala postaje sakramentalnom praksom.

3- rano moderno drustvo- kultna se praksa preoblikuje u obrazovnu religiju koja se sluzi
umjetnoscu, a slike svijeta postaju etikom religioznoga nadzora.

4- moderna- praksa postaje komunikativnim djelovanjem te se iz etike nadzora razvija

komunikativna etika.
10.

crkve i sekte: crkva je birokratska organizacija koja polaze

univerzalno pravo i stoga dopusta da svaki covjek moze biti njezin clan. Religiozna karizma u
crkvama vise nije na osobama vec na sluzbi. Clanstvo u crkvi se stjece automatski. Sektaima
clanove koji su dragovoljno pristali, krstenje odraslih, sekta postaje udruga religiozno
kvalificiranih. Dok se crkva moze aranzirati u drugim svjetovnim podrucjima, sekte odbijaju
svijet.

Identificirao razlicite oblike religijskih zajednica koje se razlikuju po socijalnom

ustroju i religijskoj orijentiranosti. Cilj je sekte krscansko uredenje zivota i pripremanje puta
nadolazecem kraljevstvu Bozjem. Priznaje postojanje i treceg drustvenog oblika religije kojeg
on naziva mistika. Mistika opisuje samo prolazne i sasvim osobne grupe za koje kult i dogme
ne igraju posebnu ulogu. Ta se individualisticka usmjerenost pokazuje u pounutarnjenju i
stvaranju izravnog odnosa s idejnim svijetom koji postaje cisto osobni duhovni posjed i koji je
utemeljen u kultu i nauku.

da izmedu crkve i sekte postoji neki meduoblik koji on naziva

denominacija. Taj oblik igra veliku ulogu u SAD-u. Denominacije nastaju iz sekti koje su
vecinom utemeljili karizmaticni vode. Uspije li nekoj sekti prezivjeti smrt svog utemeljitelja i
karizmu donekle uciniti trajnom, ona postaje denominacijom. Denominacije pokazuju
znacajke crkava- s iznimkom dragovoljnosti pristupanja i priznavanja religijskog pluralizma.
Mnoge denominacije mogu zadrzati odredene znacajke sekti. Denominacije sa sektama dijele
voluntativni karakter, ali istodobno svojim clanovima dopustaju vecinom neograniceno
sudjelovanje u svjetovnom zivotu.

naglasava historijski oblik mistike koji igra znacajnu ulogu u modernoj

religiji. Naziva ga kult. Kult predstavlja socijalni oblik religije koji pokazuje privatni, osobni
karakter i ne poznaje nikakvo formalno clanstvo.

11. SLOBODNE CRKV*W*Wva/V

Slobodne crkve su one religijske zajednice koje su nastale nakon 16. St. koje su se
suprotstavile crkvenosti koja je bila povezana s drzavom. One nisu neovisne samo od drzave,
nego je i clanstvo kod njih dragovoljno. Vezane su strogo uz Bibliju. Ne zastupaju posebna
ucenja i nisu izgradile vlastitu crkvenu strukturu, clanstvo je moguce i u drugim
protestantskim crkvama. U slobodne se crkve ubrajaju menoniti i bapristi koji potjecu iz
tradicije krstenja, zatim metodisti, duhovske i druge udruge zajednica, koje su povezane u
Savez evangelickih slobodnih crkava. Unutar slobodnih crkava razvile su se misionarske
aktivnosti.

-WILSON- razlikuje sekte prema njihovim teoloskim ucenjima i nacinu njihova misionarskog
djelovanja:

1 evangelisticke skupine koje zele promijeniti svijet pokusavajuci obratiti covjeka.

2 adventisticke koje propovijedaju ponovni dolazak Mesije i propast svijeta, koje se
pripremaju za skori kraj svijeta, kao Jehovini svjedoci.

3 introvertirane skupine koje naglasavaju unutarnjost i poboznost, gaje visu poboznost

usmjerenu na unutarnje prosvjetljenje od strane Duha Svetoga.

4 gnosticki usmjerene ezotericne skupine, cija mistika treba pomoci da se zivotni problemi
rijese optimisticno. (Krscanska znanost, Zajednica krscana).

-Nove religijske zajednice- prihvatile su nekrscanske elemente, u njih se ubrajaju mormoni,

Krscanska znanost ili udruzenje Univerzalni zivot.

-Svjetonazorske zajednice- zastupaju s jedne strane religijska ucenja koja su pod krscanskim
utjecajem, ali ta ucenja povezuju sa svjetonazorskim elementima. Ne slave nikakve Bozje
sluzbe, ne vrse nikakve sluzbe (ne dijele sakramente) i ne poznaju polozaj koji odgovara
polozaju svecenika. U njih se ubrajaju slobodni mislioci, antropozofi, teozofi.

-Novi religijskipokret- novi su zato jer su nastali poslije 2.svj.rata. nazivaju ih religijski
pokreti zbog toga sto nude religijske ili filozofske svjetonazore ili sredstva kojima se moze
postici vise ciljeve, kao transcendentno znanje, spiritualno prosvjetljenje ili samoostvarenje. U
njih se ubrajaju krscanski fundamentalisticki usmjerene skupine ali i skupine koje preuzimaju
istocne vjerske predodzbe, hinduizma i budizma, te one koje su psiholosko-terapeutski
usmjerene. Razlicite se pokrete moze razlikovati po njihovim predodzbama.

-Religije mladih-recepcija istocne religioznosti ulaze u 20. St. u siroke intelektualne slojeve
naroda. Povezivanjem s protukulturnim pokretima od 50-ih g. Recepcija se prosirila u kulturu
mladih.sadrzaji istocnih religija su se nasli u popularnoj masovnoj kulturi.

-Protukultnipokreti-Nove religijske pokrete karakterizira- odreduju cjelokupno vodenje

zivota svojih clanova i time ih potpuno izdvajaju iz njihovih ranijih socijalnih odnosa. Stoga
se protiv njih vodi zestoka borba. Ti protukultni pokreti provode otvorene kampanje,
organiziraju deprogramiranje bivsih clanova koje treba vratiti u prvotno stanje prije
provedenog ispiranja mozga sto su ga ucinili novi religijski pokreti.

12. SCIJENTOLOSKA CRKVA #

Pokazuje samo slicnosti s istocnim (hinduistickim) predodzbama i karakteriziraju je posebice

tehnicisticko-moderna shvacanja. Hubbard je izdao knjigu u kojoj opisuje predodzbe koje
povezuje s tehnikom dijaneticke terapije. Tijekom te terapije auditor treba pomoci covjeku
unistiti engrame koji su se u proslosti natalozili u njegovoj dusi i koji ga sada sprecavaju da
optimalno iskoristi svoj duh i tijelo. Ako se to radi tada oni govore o ociscenom, to je savrseni
individuum koji vise nema nikakvih engrama. Scijentoloska crkva je osnovana 1954. U
Njemackoj nije priznata crkva, dok u Australiji jest. Okrece se protiv odredenih droga,
posebnih oblika terapija i medicinskih operacija.
-Subud- u Indoneziji osnovao Bapak, u sredistu je iskustvo koje naziva latihan. Dok se covjek
nalazi u grupi, on osjeca vibracije, pritisak da ide, da govori. Latihan traje pola sata i obavlja
se vise puta tjedno. Zene i muskarci su torn prigodom razdvojeni.

-/S^COjV-zajednica rasirena po svijetu, potjece iz hinduizma i prakticira Bhakti-

Yogu.teologija Hare Krishne nalazi se u tradiciji Visnu-hinduizma, koji podrijetlo ima u 26.
St. a u SAD ga donio Prabhupada, a nakon njegove smrti ostali clanovi, od njih se ocekuje
asketski zivot, ne jesti meso, ne piti alkohol, a spolnost samo radi radanja.

-zajednicke karakteristike novih religijskih pokreta-

1 teze uskom povezivanju religijskog vjerovanja i svjetovnog zivota: svakodnevni se nacini

ponasanja religiozno tumace i mijenjaju, cijeli je privatni zivot podreden religiji.

2 polazu visoku vrijednost na intenzivna i novaiskustva Boga ili transcendencie, koja se

osjecaju na vlastitom tijelu.

3 spasenje se ocekuje kroz tajno znanje koje zastupa grupa i koje u vecini slucajeva
utemeljuje i posjeduje karizmatski voda.

Moguce je razlikovati grupe na temelju odnosa njihovih pripadnika prema vodi i njegovom
svetom znanju:

1 sljedbenici bozanske osobe i njezine mudrosti- ISKCON.

2 ucenici svete discipline- ZEN.

3 naucnici u desifriranju misterija svete sile- transcendentalna meditacija, scijentologija.

Tipovi voda: opominjaci, propovjednici, egzemlarni proroci, terapeuti, treneri.

-pokreti koji odbijaju svijet- proklinju moderno drustvo i njegov poredak i drze da taj svijet
odstupa od bozanske namjere. Poricu postojanje razlike izmedu svjetovnih i religioznih stvari.
Naglasuju odricanje od egoisticnih interesa, i traze sluzenje jednom vodi, anjihova
organizacijaje totalna institucija koja regulira cjelokupni zivot clanova.

-pokreti koji prihvacaju svijet- pokazuju malo znacajki koje se ocekuje od religija. Oni status
quo socijalnog poretka promatraju kao nesto sto sadrzava znacajke prema kojima je preko njih
vrijedno teziti. Njihova spiritualnost naglasuje individualno iskustvo i njegovu subjektivnu
realnost. Njihovi spiritualni pojmovi stoje u sluzbi osobnog uspjeha i postizanja cilja. Njihov
je cilj osloboditi covjeka od konvencionalnih stega i socijalnih ogranicenja da bi prodro do
istinske osobe.

-pokreti koji su se prilagodili svijetu- promatraju religiju izvorom osobne inspiracije, cak i
onda ako se njezina praksa provodi vecinom u obliku kolektivnih rituala. Naglasuju aktivno
religiozno iskustvo bozanske moci. Njihovi clanovi poticu iz srednjih slojeva i vise radnicke
klase koji su cvrsto integrirani u socijalni poredak. Njihova organizacija poprima tradicionalni
oblik crkava.
13.NEWAGE>*

Nastao sezdesetih godina. Odnosi se na razlicite religijske fenomene: komplicirana mreza

slicnosti koje se medusobno preklapaju i krizaju. U New Ageu su pomijesani element!
magicnih i ezotericnih tradicija te element! istocne filozoflje i zapadne znanosti. New Age
cini jedan dio sveobuhvatnijeg religijskog i kulturnog strujanja sastavljenog od ezotericnih,
okultnih i psihoterapeutskih elemenata. Njegovi sadrzaji bez obzira na naziv ne sadrze nista
novo vec imaju dugu tradiciju u europskoj religijskoj povijesti. U osnovi predodzbe New
Agea nalaze se u uzem smislu stara astroloska ucenja, prema kojima svakih 2000 g. Zapocinje
novo vremensko razdoblje. Tako s eoni nadaju novim mogucnostima ocovjecenja koje su
povezane s novim, prosirenim oblicima misljenja, iskustva i zajednickog zivljenja. S jedne
strane naglaseni su posebni putovi spoznaje, sa naglasenom ulogom subjektivnog izvanrednog
iskustva. U sredistu je transformacija individuuma. Svijest si otvara pristup novim silama,
skrivenim dimenzijama i stvara promijenjenu stvarnost u kojoj postize harmoniju s prirodom,
spolovima, gospodarstvom i drustvom. U srzi se nalazi i predodzba unutarnjeg daljnjeg
razvoja ljudske osobe koji se oznacava kao spiritualnost osobe, to je spasenje vezano za
vlastiti covjekov ucinak jer moderna zapadna civilizacija prekriva istinsko bice pojedinacnog
covjeka.

Isprepleteno mnostvo grupa, instituta i radnji, koje je snazno usmjereno prema trzistu naziva
se kultni milieu. U njemu je napravljena razlika izmedu vise razlicitih organizacijskih razina,
koje se razlikuju u zahtjevima prema sudionicima i u sadrzajnim ponudama. S jedne strane su
kulturnipokreti kod grupa koji se okupljaju oko karizmatickih osoba i nude tumacenja koja se
odnose na transcendentalne stvarnosti. Od tih se grupa razlikuju klijentski kultovi- nude usluge
klijentima, bave se dalekoseznim pitanjima vodenja zivota, rijec je o magijskim,
prorocanskim ili terapeutskim prakticnim radnjama koje se izvode kao usluge. Kultovi za
publiku- aktivisti New Agea se ovdje bave profesionalno ili privatno magijskim znanjem i
modelom.

Aktivisti New Agea se oznacavaju kao trazitelji, jer ne ostaju trajno vezani za posebne nauke
nego cesto mijenjaju i teze prema novim iskustvima.

New Age i moderna ezoterija shvacaju se kao reakcija na kulturnu neizvjesnost nase kulture
koja proizlazi iz raspadanja uobicajenih tradicija. Ona snazno odgovara onomu sto oznacuje
kao nevidljiva ili difuzna religija. Nevidljiva religija- da se osoba nalazi u sredistu njezina
ucenja i njezinih prakticnih radnja koje su sinkretisticke. Difuzna religija- ne odnosi se samo
na organizacijski stupanj religije, vec ukazuje na natalozene elemente religijskog vjerovanja i
djelovanja, koji su na duge staze irelevantni za aktere ali koji se ubrajaju u kulturnu tradiciju.

-Popularna religioznost- nije novi postmodernisticki fenomen. Pokazuje prekid s magijskim

i okultnim aspektima pokreta New Agea i s tradicionalistickim aspektima fundamentalistickih
pokreta. Karakterizira ju difuzni (sirenje) organizacijski stupanj kao i religijske pokrete i
dozivljava slican porast. Pojam popularne religioznosti potjece iz romanskog podrucja.
Poznato je kao pucko vjerovanje, praznovjerje, pucka pobozost. Razliciti izrazajni oblici
popularne religioznosti:

1 tradicionalni oblici kulta i vjere koji do izrazaja dolaze u usmenoj kulturi molitava za
stolom, u religioznom sobnom i zidnom ukrasu. Cascenje svetaca znacajno.

2 marginalni oblici vjere i religijske prakse.

3 masovne religijske fenomene karakterizira njihova posebna rasirenost, hodocasca, procesije.

4 blagdanska religija se odnosi na posebne dogadaje gdje je rijec o godisnjo ili zivotno
ciklusnim razdobljima. Npr. svetkovina Bozica s obitelji.

5 pucka povezanost s naviknutim, u djetinjstvu naucenim liturgijskim oblicima kao

pridrzavanje katlickih rituala koji su ukinuti 2.vatikanskim saborom.

Popularna religioznost izrazena u katolickom podrucju, protestantizmu.

-Religiozna iskustva- nisu rijetka. Izvanredna iskustva tj. stanja svijesti. 2 vrste iskustva:
ekstaza- izlazenje duse i entuzijazam- opsjednutost- neka duhovna sila ulazi u tijelo. Govor
jezika- entuzijasticko iskustvo, ljudi se tada osjecaju ispunjeni posebno msnagom, Svetim
Duhom i govore nerazumljive glasove. Doticna se osoba nalazi u stanju nemoci koje osjeca
kao radosno i utjesno iskustvo. Wiliam James- religiozna iskustva promatra kao specijalne
slucajeve ljudskih iskustva koja se ne razlikuju od drugih iskustva. Specifican je njihov
sadrzaj koji je religiozni. Stajalista:

1 supstancijalno- oni koji religiju defmiraju supstancijalno pokusavali odrediti znacajke tih
sadrzaja, pa je Rudolf Otto posebnost tog svetog iskustva nazvao numinozno- religiozni
osjecaj izlazi iz numinoznog objekta izvan subjekta koji to osjeca.

2 kognitivno- svijest konstruira religiozna iskustva, iskustvima se pridaju posebni atributi i na

taj se nacin pojavljuju kao religiozna. U obzir se uzimaju fizioloski i neuroloski procesi.

3 sociolosko- na iskustva odlucujuci utjecaj ima drustveno konstruirana znacenja.vrsta

religioznih iskustava ovisi o socijalnim i kulturnim utjecajima.

-konverzija - konverzija- upucuje na dugu povijest koja se nalazi u zidovskoj, krscanskoj i

islamskoj tradiciji. Oznacuje radikalnu promjenu osobnih religioznih predodzaba i prakse kao
na pr. U NZ za slucaj Savla- Pavla. Konverzija- preokrenuti- znaci sasvim opcenito
pristupanje nekom sustavu znacenja ili njegovo napustanje. Uz njega se veze radikalna osobna
promjena. U Bibliji- dramaticne promjene, zakret od jednog shvacanja ka drugome, ili
vracanje ranijem shvacanju. Konverzija je izvanredno iskustvo koje je povezano s
psihosomatskim simptomima. 4 aspekta konverzije:

1 na promjenu religijske organizacije, grupne ili politicki nadredene konverzije.

2 na promjenu religijskog sustava znacenja. Kao pojam alternacije predlaze se svjetonazor ili
ideologija, npr. Komunizam.

A
3 na preorijentaciju vrijednosti, rituala i usmjerenja djelovanja.

4 na posebno iskustvo i njegovo predocivanje.

Kulturno znacenje iskustava konverzije i religioznih iskustava se stvara komunikacijom.

Ulmer- rijec je o posebnom obliku biografske ispovijesti u kojoj se u sredistu pozornosti

nalazi izvansvakodnevno zbivanje. Posebnost sto izvansvakodnevno zbivanje priopcuje
sredstvima uobicajenog nacina komunikacije, pomocu posebnih sredstva vremenskog
strukturiranja ispovijesti. Konverzija moze biti dogadaj koji je oslucujuc za cjelokupnu
biografiju, vracajuci se u djetinjstvo. U sredistu faze nakon toga je istinska konverzija koja
egzaktno smjesta u biografiju. U posljednjem dijelu pripovijesti se opisuje zivotni tijek nakon
konverzije koji seze do trenutka pripovijedanja.

14.IUELIGIJSKA KOMWIKACIJA 1,3 STAJALISTA|

Komunikacija je postala sredisnjim pojmom u razlicitim socioloskim stajalistima. Drustva se

temelje na komunikaciji pa i religija postaje komunikativni fenomen. Religiozna iskustva
nose pecat znacenja koja se nalaze u komunikativnim rodovima (Luckmann), u drustvenoj
semantici (Luhrnann)jli u semantici jezika (Habermas) na kojima se izgraduju religije i
njihove organizacije. Odnosi religijskog iskustva i komunikacije u 3 stajalista:

1 u osnovi stajalista koje je usredotoceno na iskustvo je shvacanje da je u dubinama osobe

skriveno religiozno iskustvo, koje svoj izraz nalazi u komunikaciji. To stajaliste koje je
povezano sa substancijalnim teorijama religije, slijedi model religije kao prijenosnika
informacija. Komunikacija postoji u razmjeni spremnika iz kojih se uzimaju iskustva.

2 dijalekticko stajaliste- prigovor da nacin kako se iskustva priopcuju vrsi znacajan utjecaj
kako ce se iskustvo razumijeti. Jezik i komunikacija se nalaze u medusobnom odnosu s
religioznim iskustvima: priopcenja se grade na religioznim iskustvima, ali njihova jezicna
objektivacija djeluje povratno na njih dajuci ima svoj pecat. Taj se utjecaj pripisuje
semantickoj strukturi jezika,dakle, cijelom spletu sastavljenom od leksickih selekcija,
semnatickih polja i gramatickih kateogrija koje posljedicno djeluju na subjektivne ciljne
predodzbe, prostorne predodzbe i religiozna iskustva.

3 religiozna iskustva bitno nose pecat jezika koji je uobicajen u toj kulturi i njegovih
komunikacijskih oblika. Ono sto ljudi dozivljavaju kao religiozno ovisi o onome sto se u toj
kulturi smatra religiozno. Samo ona iskustva mogu postati religijom za koja postoje jezicni
oblici i komunikativni modeli.

Te oblike i komunikativne modele istrazuje sociolingyistika, znanost koja se bavi ovisnoscu

jezika o socijalnim procesima.

U posebnosti religiozne komunikacije ubrajaju se sutnje, ucestalost tajnih govora, primjena

posebnih stilova, ponavljajuce figure, metafore, jezicne melodije.

Jezik religije karakterizira mnogobrojno veci komunikativni oblici kao molitve, psalmi,
propovijedi. pripovijesti o cudima ili formalna obracanja.
15. ISPOVIJED KROZ POVIJEST

- biograflja- znacenje religije za individualno vodenje zivota a taj se odnos obraduje s

obzirom na manje dramaticne aspekte biografije. Ona se pri torn poziva na mnosrvo
ispitivanja u okviru istrazivanja biografije. U kojoj mjeri religija ima jos utjecaja na
pojedinca? To se pita baveci se raznim biografijama pojedinacnih ljudi.

Ispovijedi- religija tradicionalno sudjeluje bitno u konstituciji individuuma, njegovom

vodenju zivota i u njegovoj biografiji. Hahn- taj se odnos izmedu individuuma i religije
mijenja tijekom povijesnog vremena. U ranoj je crkvi ispovijed bila jos bez znacenja, glavno
se znacenje tada pridavalo kajanju. Tek u mjeri kada je Crkva postajala masovnom
organizacijom, u toj je mjeri javno kajanje postajalo sve vece opterecenje. Da bi taj problem
rijesili anglosaksonski su redovnici razvili tarifne ispovijedi. Idpovijed je djelovala kao
ucinkovit oblik socijalne kontrole. Dubinskim drustvenim i religijskim promjenama pocetkom
2. Tisucljeca promijenila se i ispovijed: umjesto ispovijedanja vanjskih djelovanja, sada su
predmetom ispovijedi postale namjere, intencije, dakle, unutarnji svijet onoga ko se
ispovijeda. Stvara se predodzba o krivnji i subjektivnoj svijesti. S reformacijom se potiskuje
uobicajeni nacin ispovijedanja i ispovijed se kasnije smatrala kao pukim ljudskim cinom. Ipak
ispovijed kao takva nije dokinuta. Ostala je i dalje kao dragovoljni unutarnji cin sto dovodi do
samokontrole, a posljedica premjestanja kontrole je jacanje samoponasanja i kontrole
osjecaja. Javlja se dnevnik da se moze pred samim sobom opravdati i pa se mora biti svejstan
svojih djelovanja pa tako i voditi dnevnik. Razvoj autobiografije ukazuje da se osobu sve
manje definira kroz njezin odnos prema drugima, vec ju se definira time kako se odnosi
prema samoj sebi.

-individualizacija- taj razvoj se ocituje individualizacijom. To znaci da se biograflja pojedinca

izdvaja iz unaprijed danih drustvenih ui religijskih utvrdenih pravila: ono sto je tradicionalno
bilo utvrdeno sada postaje individualnom odlukom. Sudjelovanje individuuma u razlicitim
podrucjima drustva on sam postaje posljednjom istancom koja determinira biografiju. Indicija
individualiziranja je snasno naglasavanje individualnih religioznih iskustava.

Pojedinci izdvajaju vlastitu religiju iz postojece osnove religijskih sustava i stvaraju

individualne sinkretizme, mjesavine elemenata razlicitih religija, ili mijenjaju jednu religiju
drugom mijenjajuci i dentitet.

l^RELIGUSKO PODRIiejE- PIERRE BOURDIEU /

Bourdieovo je polaziste vazno za tumacenje polozaja religije u nasem drustvu. U sredistu je

pojam socijalnog podrucja. Akteri se ne nalaze nikad u socijalnom vakuumu nego u posebnim
kontekstima koje naziva podrucje. Svako se drustvo sastoji od niza hijerarhijski strukturiranih
podrucja (ekonomsko, politicko, religijsko) koja slijede vlastita pravila i pokazuju vlastite
moci. Ti se odnosi temelje na simbolickom kapitalu doticnog podrucja. U tijeku drustvenog
diferenciranja stvorilo se vlastito podrucje religije. Religija je posebno simbolicko dobro koje
s ene moze promatrati smao ekonomski vec posjeduje sibolicku vrijednost koja se sastoji u
tome da razlicita egzistencijalna iskustva straha i nemoci stvaraju kod ljudi potrebu za
ritualnim radnjama i simbolima koju zadovoljava religija simbolickim spasenjskim dobrima.
Religijski eksperti, njihove organizacije i simbolicka spasenjska dobra cine autonomno
podrucje religije. Podrucjem dominiraju vladajuce grupe koje daju svojo jreligiji posebni
legitimitet koji opisuje ono sto nazivamo ortodoksija- ispravno vjerovanje. Oni defmiraju ono
sto je religiozno i gdje se nalaze granice religijskog podrucja. Teodicejaje tako uvijek
sociodiceja. Religijsko je podrucje organizirano kroz polove ortodoksije i heterodoksije koje
karakteriziraju organizacije, kao crkva na jednom i sekte na drugom polu. Religijsko se
podrucje nalazi u trajnoj mijeni i karakterizira ga dinamika koja obuhvaca drustveno
etablirane (uspostavljene) religije i konkurirajuce nove religije i religijske pokrete.

Dolazi se i do ukidanja granica religijskog podrucja. Na jednoj se strani crkvena religioznost

prilagodava drugim izvanreligijskim kulturnim podrucjima, a na drugoj se pojavljuju akteri
nekoga novog tipa koji se bave novim razumijevanjem duse i tijela.

17. GLOBALIZACIJA f

Problematicno je baciti pogled na buducnost religije. Religijski razvoj u zapadnim drustvima

moze poci razlicitim putovima iz samih razlika izmedu SADa- prevladavajuceg trzisnog
modela i Europe- dominirajuceg socijalnog podrucja. Religijska situacija i na njemackom
govornom podrucju se promatra na temelju sve veceg globaliziranja religije. Pojmom
globaliziranja zeli se ponajprije ukazati na to da rastuca komunikacija postaje sve ucestalija i
da zahvaca cijeli svijet koji time postaje jednim mjestom, globalnim selom. To s jedne strane
moze navesti na stvaranje svjetske privrede, prije svega kapitalistickog svjetskog trzista s
protokom roba po cijelom svijetu. S ruge strane sve se vise drzava udruzuje u jedan politicki
svjetski sustav koji neposredno ne prozimaju gospodarski pritisci. Na toj se osnovi stvara
svjetska kultura. Globaliziranje se ne smije razumijevati kao puka ekspanzija (sirenje)
zapadne kulture. Teza o globaliziranju proizlazi iz shvacanja da se stvara globalna kultura a
time i globalna socijalna struktura.

1 Globaliziranje pospjesuje privatiziranje religije. Jer komunikacija i suradnja kroz razlicite

kulture stvaraju potrebu nadilazenja posebnih kulturnih i religioznih razlika pojedinacnih
osoba. Tada religija mjesto svog djelovanja pronalazi u privatnom podrucju. Posljedica tog
razvoj a je cinjenica da se religijske organizacije sve vise usredotocuju na ophodenje s
privatnim interesima i problemima osoba o kojima se brinu.

2 Moze doci i do politiziranja religije u kojem religija zauzima znacajnu ulogu za identitet i
aktivnost politickih zajednica. A politika u sve vecoj mjeri preuzima zadace bavljenja
najozbiljnijim zivotnim problemima.

3 Beyer naglasuje i trecu mogucu posljedicu globaliziranja koju za razliku od

partikularistickog globaliziranja naziva ekumenskom: religija moze ponovno u potpunosti
utjecati na javnost. Ta mogucnost javnog utjecaja religije pretpostavlja, sjedne strane, da je
jedan veliki broj individuuma religiozan i da svoja religiozna stajalista izrazava u kolektivnim
djelovanjima. S druge strane, ta mogucnost pretpostavlja da su moralni i religijski interesi
velikog mnostva privamih osoba povezani u jednu cjelinu u religijskim pokretima i
organizacijama i da ih one predstavljaju. I na poslijetku, ta mogucnost pretpostavlja da vode
tih organizacija raspolazu kontrolom nad resursima koji su umodernom svijetu obvezatni.
Ovdje je rijec samo o pretpostavljenim mogucim posljedicama globaliziranja za religiju.

Religija ce se kao i uvijek do sada i ubuduce razvijati. Sociologija religije je i dalje upucena
na to da teorijski, pojmovno i empirijski treba biti otvorena toliko siroko da svaki od tih
razvoja moze i dalje slijediti, opisivati i objasniti. U to spada i pitanje socijalne nejednakosti.
Mnoge oblike socijalne nejednakosti moze se promatrati kao posljedice globaliziranja, a
druge oblike treba promatrati na temelju globaliziranja.

Imajuci u vidu globaliziranje sociologija si religije mora stoga postaviti pitanje igra li religija
u stvarnosti jos uvijek nosivu ulogu u integraciji drustava i u njihovoj promjeni. Religije
procesom globaliziranja gube na znaceju. To je povezano s time koju poziciju zauzima
sociologija religije: zauzima li u odnosu prema opcem socioloskom i znanstvenom
istrazivanju sredisnju poziciju ili se sve vise zatvara i izolira i dospijeva li time u trajnu krizu.

Buducnost sociologije religije ovisi stoga od toga moze li si ona postaviti zadacu da pokaze
kulturnu relevanciju religije u novim drustvenim (znanstvenim) razvojima. Tako se na kraju
moze izraziti samo nada da ce ovaj uvod dati povoda da taj izazov treba prihvatiti.

CHURCH |

Komunikacija igra veliku ulogu za religiju. Potrebno je obratiti pozornost na razlicite medije
komunikacije. U jednostavnim je drustvima religijska komunikacija bila usmene naravi.
Komunikacije face-to-face igra i danas znacajnu ulogu. Sirenje religije ide usporedno sa
sirenjem pismenosti. Pismenost mijenja i sam karakter religije. Pismenost uvodi analiticki
karakter svojim vecim mogucnostima za apstrakciju. Dok usmenost dopusta malen odmak i
male mogucnosti apstrakcije iskustva, rijeci mogu trajnim pisanim materijaliziranjem postati
objektom analiticko-logickog razmatranja i rasprava. Posljednjih stoljeca dozivljavamo
pojavljivanje novih medija i masovno sirenje, tv, radio a dolazi i do promjena koje ne
ostavljaju ni religiju netaknutom. Tako mediji sami poprimaju religijski karakter i nastaje
medijska religioznost.george Gerbner istice kako su masovni mediji postali nova religija koja
kontrolira sve nas. Nastaje nova drzavna religija postmoderne.

Electronic church- navjescivanje krscanske spasenjske objave preko televizijskih postaja i

drugih novih medija. Pojavila se u SADu u kojimareligije su u situaciji da brzo prihvacaju
nove razvoje u medijima. Electronic church je razvila ne samo vlastite oblike emisija vec i
vlastitu organizacijsku strukturu unutar medijskog podrucja, koja snazno utjece ne samo na
religijske nego i politicke i kulturalne institucije.

-Trzisni model religije- koristenje komunikacija je u vezi s trzisnom orjentacijom religije.

Pojavljivanjem nereligijskih tiskovina religije pocele konkurecijske utrke i utemeljila
religijska drustva s orjentacijom na profit i zaradu. Otvorenost prema komercijalnom
bavljenju medijima. Religija je podredena slicnim mehanizmima kao i privreda.

Berger je razradio trzisni model religije: glavno pitanje- zasto velike americke denominacije
koje cine jezgru americkog protestantizma, u vremenu pojacanog priljeva sve vise naginju
ekumenskoj suradnji? Taj se razvoj moze objasniti trzisnim mehanizmom. Clanovi tih
denominacija su srednji sloj njih denominacije postuju, oni su veoma izbirljivi i imaju
zahtjevne potrosacke navike. Ti povecani zahtjevi prema religiji vode do povecanih troskova
denominacije i stoga potrebnim postaje racionalno planiranje i suradnja kojom se mogu sniziti
troskovi. Crkve ekumenskom suradnjom pokusavaju racionalizirati konkurencijsku borbu. To
dovodi do standardiziranja proizvoda.

Popularni postaju modeli religije koji su orjentirani na privredno trziste. Ti se modeli udaljuju
od Bergerove teorije. Suprotstavljaju se shvacanju o kontinuiranoj razgradnji nekoc
monopolisticke jreligije u sekularizirano, pluralisticko drustvo u kojem religijske organizacije
jedva vise igraju neku ulogu. S naslovom Nova paradigma sociologije religije oni ukazuju na
to da upravo konkurencija izmedu religijskih organizacija na slobodnom trzistu doprinosi
trajnom postojanju tj. pojacanoj religioznosti ljudi. Sto vlada veca konkurencija medu ljudima
time su ljudi religiozniji. Trzisni model Nove paradigme polazi od shvacanja da se ljudi
orijentiraju prema ekonomskom nacelu maksimiranja koristi: ljudi svoje odluke vazu prema
anticipiranim(unaprijed) troskovima i prihodima svojih djelovanja tako da maksimiraju svoje
netto prihode. To takoder vrijedi i za religiju u kojoj za ovosvjetske doprinose(financijske
potpore, aktivno sudjelovanje) nude onostrani nadnaravni prihodi. Za razliku od svjetovnih
roba religija obecava vjecni zivot i spasenje. Religija pociva tako na povjerenju. Religija se
shvaca kao trziste koje se bori za clanove.

I^N^LASAVANJESUBJEKTA-BERGERILUCIKMANN /
Provode shvacanja koja naglasavaju subjekt u sociologiji religije, kritika na strukturalni
funkcionalizam koji zapostavlja subjekt i covjeka podreduje sustavu. Oslanjajuci se na
fenomenologiju koja je izvrsila takoder veoma znacajan utjecaj na egzistenicjalizam oni su
trazili samo povratak na pitanja klasicne sociologije religije. U zajednickoj knjizi Drustvena
konstrukcija zbilje formulirali su teoriju sociologije znanja

-Znanje- stoji u sredistu drustvene konstrukcije zbilje i ono uprava djelovanjima ljudi. To nije
samo ono znanje koje steknemo u skoli vec predodzba o svijetu, oslanjajuci se na
fenomenolosku teoriju Schutza naglasaju da svaki oblik ljudskog znanja pociva na
subjektivnom iskustvu. Na temelju iskustva nasa svijest stvara predmete koji se u svijetu
pojavljuju kao stvari. Ti predmeti nase svijesti nisu preslike stvari iz svijeta vec one
konstituiraju svijest. Tek svijest stvara iskustvene predmete, nase znanje o svijetu ima
subjektivni karakter a zbog njega zivimo u mnogostrukim zbiljama: iskustvena zbilja
obuhvaca vremena u kojima sanjamo, fantaziramo, zbilja svakodnevlja-posebna vrsta
realisticnog stava subjekta prema svijetu.

Drustvena konstrukcija zbilje- dok s drugima medusobno djelujemo i komuniciramo, mi

zapravo s njima izgradujemo zajednicku zbilju koja se temelji i na nasim iskustvima i
djelovanjima. Ali posto se ona ne ogranicava na pojedince, nego je svi z^Jednicki djeliffl'6",
tada ona time nadilazi nasa individualna iskustva i djelovanja i povratno ufjece na njih. To je
dijalekticki proces koji se oznacava eksternaliziranje, objektiviziranje, internaliziranjer
.eksternaliziranje- covjek je po naravi prisiljen stvarati svijet koji mu sluzi kao potpora i
sigurnost, dakle, prisiljen je svoju nutrinu, planove okrenuti prema van da bi se tamo pokazali
kao stvarni. To dovodi do opredmecivanja.

-objektiviziranje- to opredmecivanje, ospoljenje predmeta dovodi do objektiviziranja: covjek

stvara institucije opceg, medusobnog djelovanja, alate i druge stvari koje zajedno cine kulturu.
Jedanput stvoreni ti se rezultati pokazuju kao objektivni, mogu egzistirati neovisno o
djelovanju.

-internaliziranje- na kraju se djelovanjem stvorena zbilja internalizira, ponovo se smjesta u

ljudskoj svjesti da bi pojedinac mogao unutar zajednicke kulture zivjeti i s drugima
komunicirati.

-Simbolicki univerzum- predstavljaju najsveobuhvatniji oblik legitimacije, u njega se

smjestaju, transcendiraju i uzdizu sveukupna drustvena zbilja, najrazlicitije institucije i
tradicije. Simbolicke univerzume konstruiraju ljudi-teoreticari i oni sluze za to da podupiru
institucije, organizacije i cijele drustvene poretke da ih odrzavaju i stite od konkurirajucih
ponuda smisla. Za Bergera i Luckmanna religija predstavlja samo jedan simbolicki univerzum
pored drugih.

FUNKCIONALNE DEFINICIJE RELIGIJE

Daje se odgovor na pitanje koje posljedice ili funkcije religija ima u odnosu na probleme u
svijetu svakodnevlja. Funkcionalno se definira religija pomocu onoga sto ona cini unutar
svijeta. Religiozno prepoznaju u odredenim djelovanjima ili po odnosu na odredene probleme.

-psiholoske funkcije:

Kognitivna: religija se sluzi da se nepoznato shvati.

Afektivna: religija omogucuje prevladavanje emocionalnih stanja.

Pragmaticna: religija omogucuje prevladavanje kriznih situacija i daje putokaz.

-socioloske funkcije:

Fundiranja: religija utemeljuje najvise vrijednosti.

Integracije: religija nudi zajednicke vrijednosti koje odrzava postojanje kulture.

Legitimacije: religija sluzi za legitimaciju vlasti.

Kompenzacije: pomocu predodzbe o drugom svijetu daje zadovoljstvo patnjem nedostatke.

-antropoloske funkcije- religiju se moze promatrati kao humanu, kao specificnu znacajku
ljudske egzistencije. Feuerbach i teorija projekcije.
SUPSTANCIONALNE DEFINICIJE RELIGIJE

Kroz odredene predodzbe o Bogu, transcendencye ili sadrzaje religioznih iskustava.

Supstancionalno se definira religija pomocu onoga sto je njezin sadrzaj.

One zele definirati samu vlastitost religioznoga, objasnjenja kao sto su Bog, nadnaravno bice,
onostrani svjetovi.

-psiholoski usmjeren supstancijalni pojam religije- naglasava da postoje posebna iskustva za

koja se, temeljenrnjihova sadrzaja, veze nesto religiozno. Religiozna iskustva se razlikuju od
normalnih.

-socioloski supstancijalni pojam religije- temelji se u psiholoskom pojmu religije, kao istinte
prihvaca one sadrzaje gornjeg pojma koje clanovi srustva smatraju religijskim. Religijska
iskustva tako cesto povezana s ritualima i dogmama i oblicima zajednice koje su religijske-
crkve, sekte.

-prednosti i nedostaci- funkcionalne definicije isticu slicnost religija a supstancionalne razlike.

Funkcionalne ne mogu vidjeti ono specificno kod religija, tesko je jos razdvojiti religijsko od
nereligijskog. Supstancijalne definicije koje vezu za odredene religije specificnost, izlazu se
opasnosti da postanu etnocentricne i da nepravedno poopce znacajke pojedinacnih religija.

PLURALIZAM

Crkve sve vise gube svoj utjecaj i razdvaja se crkvenost (pripadnost crkvi) i religioznost.
Religija i gubi utjecaj na vodenje zivota ljudi. Dolazi do stvaranja drugih svjetovnih
ideologija: marksizam ili nacionalizam. Rusenje njezine hegemonije dovodi dakle do
pluralizma svjetonazora. Berger pod pluralizmom razumijeva i mirnu koegzistenciju razlicitih
svjetonazorskih i religijskih grupa u drustvu. S pluraliziranjem povezana je trzisna orijentacija
religija.

PRIVATIZIRANJE

Crkva jos uvijek sluzi kao ponuditeljica usluga ali sve manjezahtijeva prema svojim
clanovima. Stoga pripadanje nekoj crkvi sve manje utjece na vrednote, stajalista njezinih
clanova. Ne uzima vise teme koje se ticu njihovih individua, samoostvarenja. Tada raste
znacaj psihologije te zajednice usmjerene na same sebe, tijelo i dusu.

SEKULARIZACIJA __^ ^

Berger- religija je od opceg drustvenog dobra degradirana na posebni crkveni posjed. Crkveno
religiozni clanovi su postali kognitivna manjina dok se vecina okrece zamjenskim religijama
koje im daju smisao.

Luckmann- sekularizacija je moderni mit. Kaze isto da je znacenje crkvenih organizacija palo,
ali to ne znaci da je religija izgubila tlo pod nogama. Ona samo mijenja svoj oblik. Nisu se
ipak sekulirali drustvo ni pojedinci, samo znanosti, umjetnosti, privrede. On religiju oznacuje
nevidljivom religijom zato sto ona vise ne mora bezuvjetno prihvacati oblik poznatih
religijskih organizacija, tradicionalnih ucenja i obreda.

NEVIDLJIVA RELIGIJA THOMASA LUCKMANNA

Religioznost je antropoloska znacajka Ijudske egzistencije. Ta se znacajka temelji u tome sto

je covjek bice koje se rada nedovrseno i zato je upucen na druge ljude. On postaje covjekom
tek kad je medu drugim ljudinia. Tom procesu odgovara religioznost koja se nalazi u osnovi
procesa transcendiranja covjekove bioloske prirode. Bitno je moci se odvojiti od aktualnih
procesa i reakcija bioloskog organizma. To se omogucuje u interakciji s drugim ljudima.
Religija je u srzi drustvena. Ova religioznost poprima socijalni oblik koji naziva svjetonazor.
Temeljni oblik religije je taj svjetonazor a ne pojedinacni element! znanja. Unutar
svjetonazora moze se kristalizirati smisleno podrucje koje se pojavljuje kao sveto, to smisleno
podrucje je sveti kozmos, koji nadilazi svakodnevnicu. Razlikuje razlicite razine
transcendency a iskustva: male transcendencije- ako nesto nadilazi iskustvo neposredno,
srednje- ono sto se dozivljava moze se iskusiti opcenito samo posredno. To podrucje,
svjetonazor nadilazr velike transcendencije- ono sto se iskusuje nije vise pristupacno u
svakodnevnom svijetu. U ekstazama i snovima se stjece iskustvo koja se razlikuju od onih u
svakodnevlju, ta iskustva cine drustvenu konstrukciju svetog kozmosa.

Aarhajska drustvaa- diferenciranje razlicitih drustvenih funkcija je veoma slabo, preklapaju

se osoba, religija i socijalna struktura. Jasna izgranicenost svetoga kozmosa u odredenim
institucijama tek ce obiljeziti tradicionalne visoke kulture.

Tradicionalne visoke kulture. Jasnije razgranicenje svetog kozmosa u odnosu na

svakodnevicu. Religiju se sada moze i biografski iskusiti kao nesto posebno, kao religioznu
dimenziju ili kao numinozno.

Moderna industrijska drustva karakterizira cinjenica da podrucje znacenja svetog kozmosa,

koje je kao sluzbeni model religije nekoc legitimiralo cijelo drustvo, gubi sada svoj utjecaj na
druga institucionalna podrucja i na vodenje zivota pojedinca.

NEVIDLJIVA RELIGIJA

Ukazuje na to da smanjeno podrucje vazenja sluzbenog modela religije, ciji su nositelji

specijalizirane institucije, ne ostavlja iza sebe nikakav religijski vakuum. Buduci je religija
antropoloska znacajka, ljudi ostaju i dalje religiozni, ali religija poprima socijalne oblike koje
se vise ne moze iskazati u obliku tradicionalnih religijsko prepoznatljivih institucija i -
predodzaba. Svjetovne ideologije, komunizam, fasizam, mogu preuzeti funkciju religijskih
smislenih sustava. Preostali dio sluzbenog modela religije konkurira na jednom trzistu
svjetonazora s tim ideologijama i s novim oblicima religije. Naglasuje i povecano znacenje
privatiziranja religije. Time naglasuje tendenciju da religije ima manje u crkvenim
institucijama nego u privatnoj sferi. Privatnu religiju karakterizirajukrastkorocni, grupni
organizacijski oblici, kao grupe za samopomoc. S druge strane privatiziranje znaci da se
relevantne religijske teme odnose uvijek vise na privatno, subjektivno podrucje. U srediste

/'O
svetog kozmosa modernih drustavamdolaze sve vise teme koje spadaju u srednje i manje
transcendency e.

20.PREZRITERIJANSKE CRKVEIEVANGELICKO-REFORMIRANE^

Nastale djelatnoscu Zwinglija i Calvina, naglasavaju znacenje zajednica u odnosu prema

opcoj crkvi. Za vodenje zajednica uspostavljena je sluzba najstarijeg, sluzba prezbitera, koju
obansa laik. Od 18. St. luteranske i reformirane crkve ujedinile su se u unijske crkve. One
danas cine Evangelicke crkve Unije.

ILSCiJENtOLOGUA I

Scijentologija je skup vjerovanja i ucenja, izvorno uspostavljena kao sekularna filozofija

1952. godine, a ciji je tvorac bio pisac znanstvene fantastike L. Ron Hubbard. Nedugo poslje,
1953. godine preusmjerena je kao "primjenjena religijska filozofija". Scijentologiju zastupa
Scijentoloska crkva, koja, prema njenim kriticarima, predstavlja komercijalno udruzenje
poznato po obrani svojih ucenja oslanjanjem na zakone o zastiti autorskih prava, te zakone
vezane za poslovne tajne. Isto tako, scijentologiju se kritizira da koristi prisilne metode
prodaje u svrhu iznude novca od svojih clanova, a zbog nacina koristenja komercijalnih
pravnih instrumentata protiv pojedinaca, vecina smatra da scijentologija takvim pristupom ne
ostavlja dojam ozbiljnog religioznog pokreta.

Osnovne postavke scijentologije su:

• Covjek je besmrtno duhovno bice.

• Covjekova iskustva sezu mnogo dalje od jednog zivotnog vijeka, a njegove su
sposobnosti neogranicene, cak i ako ih trenutacno nije svjestan.
• Covjek je u osnovi dobar. On tezi opstanku. Njegov opstanak ovisi o njemu samome,
njegovim bliznjima i njegovom postizanju zajednistva sa svemirom.

Scijentologija covjeka naziva thetan (od grckog slova theta sto znaci misao, zivot ili duh).

Taj se izraz koristi da bi se izbjeglo brkanje s ostalim konceptima duse. Thetan je osoba sama
- duhovno bice koje nije odvojeno od njega samog vec covjek sam jest thetan.

22.SUNITI, SIJITI

Islamska zajednica na samom se svom pocetku (druga polovica VII. stoljeca) podijelila na
sunite, haridzite i sijite. Premda je povod bio borba oko kalifata, ogranci su se s vremenom
izdiferencirali pravno i dogmatski. Uz Kuran suniti prihvacaju jos tri izvora islama i
serijatskog prava (sunn, idzmu i kijas). Sijiti osporavaju treci izvor (idzmd) i naglasavaju
ulogu osobnog istrazivanja (idztihad). Zbog naglasavanja subjektivnog nacela religioznog
iskustva, sijiti su se dalje rasclanjivali na pojedine sekte (duodecimiti, septimiti, ismailiti,
karmati, muteziliti). Novije su sekte sijitskog ishoda ahmadizam i babizam. Cuvajuci
zajednicki dogmatski i bogostovni okvir, sunizam se rasclanjuje na pravne skole i derviske
redove. Suniti tvore vecinu (90%) u islamu, sijiti manjinu (10%).
23. SEKULARIZACIJA f

Najvazniji drustveni razvoj koji je omogucio nastajanje sociologije religije. Ima vise
znacenja: sekularizacija- ukidanje crkvenih imanja: unutarnja sekularizacija- odvajanje
svjetovnog vodenja zivota od religijskih sustava, dakle, da moderna drustva nemaju nikakve
ili jako slabe veze sa crkvom a i smanjenje transcendencye, znaci da vece znacenje imaju
vlastita iskustva nego onostrani svijet; preorijentacija djelatnih Ijudi s religioznih na drugs
sustave tumacenja, tj. umjesto spasenja dolazi uspjeh.

KRITIKA RELIGIJE, EKSTERNA IIMANENTNA

Kritika religije imala utjecaj na nastajanje znanstvenog nacina promatranja religije.

Imanentna: kritika religije koja se suceljava s vlastitom religijom, treba ju razlikovati od
interreligijske kritike, koja religiju kritizira iz perspektive neke druge religije, a takoder ju
treba razlikovati i od eksterne kritike koja svoja stajalista nalazi izvan postojece religije
odakle ju promatra i analizira i objasnjava kao da Boga nema.

24.HVMEORELIGWT f

Prvi nacin promatranja religije neovisno od krscanske teologije, stvarajuci filozofiju religije.
Trazi antropolosko i psiholoske temelje religije, uocava redoslijed religijskih oblika koje
naziva prirodno-povijesni, jer religije nisu od Boga vec iz prirodnih potreba Ijudi, kao slabost
ili strah te sklonost Ijudi da vjeruju u nevidljive moci. To se od politeizma (covjek stvarima
pripisuje svojstva koja su mu poznata, vidi nadmocne sile i antropomorfizira ih) razvija ka
monoteizmu (iz potrebe da svoje bozanstvo ucini vrednijim od drugih) pa do Boga (s
vremenom postaje apstraktiniji i racionalniji pojam Boga a time se udaljava od mogucnosti da
ga vecina pojmi pa cvjeta krivovjerje).

RAZD0BLJ£ FRANCUSKOG PROSVJETITELJSTVAf

Kritika religije kao sredstvo za raspravu sa crkvom da ljude oslobodi od glupe popovske
vjere. Pokusaji da se religiju promatra izvana u prirodnim osnovama za razliku od crkve koja
religiju ne izvodi iz prirode vec iz objave.

25.HOLBACH f

Francuski enciklopedist, zastupao stajaliste da je religija u svom crkvenom obliku najsnazniji

povod nepravedne i podle politike, posebno radi njezinog narkotizirajuceg djelovanja, cini
ljude pijanima, te se ne mogu oduprijeti zlim vladarima zbog toga.

26. VOLTAIRE; f

Kritizirao krscansku vjeru u providnost i vjeru u cuda, jer ona kao ideologija sluzi da bi
poduprla vladajuce rezime. Religija ima svoje podrijetlo u strahu i neznanju Ijudi, koje
iskoristava svecenicka kasta, koja pomocu religije osigurava vlastitu poziciju u drustvu.
Religiji priznaje i pozitivne strane, jer ona ispunjava i svjetovnu funkciju za zajednicu,
doprinosi stabiliziranju svjetovne vlasti. ..Kada Boga nebi bilo morali bismo ga izmisliti!"
tako ova kritika nije vodena mrznjom prema religiji.
27. DE DONALD I MAISTRE f

Jezik, pismo, obitelj, politick! suverenitet su objavljene institucije. Drustva predstavljaju

izrazajni oblik bozanskog. Razlika izmedu prirodne religije i krscanske objave, koja im se
ipak cinila prirodno danom. Nastupaju protiv individualizma, covjek ne stvara drustvo,
drustvo stvara covjeka.

28. AUGUSTS COMTE

Pronasao pojam religije. Zakon o tri stadija: teoloski, odgovara djetinjstvu, pojave se pripisuju
bicima koje izjednacavaju s ljudima; metafizicki, covjek se poziva na apstraktne stvari;
poitivni, promatranje pojava i odnosa izmedu njih.

29. KANT I HEGEL *

Njemci naglasavaju u svojoj kritici religije ulogu duha. Kant: duh igra aktivnu ulogu u
procesu spoznaje. Religiju podvrgava kritickoj analizi. Religija se temelji u mogucnostima
slobodnog djelovanja i time u moralu, dakle, vezana je za prakticni razum kojega ne moze
nadici. Hegel: nakon rane faze ostre kritike religije, naglasuje ovisnost religije o duhu. Rijec
je o apsolutnom duhu, a religija je samosvijest duha. Predodzba koju covjek ima o Bogu,
odgovara onoj koju on ima o sebi samom, o svojoj slobodi.

Teorija projekcije, otac modernog ateizma, religiozna slika svijeta povezana s ljudskim
bicem. Religija je odnosenje covjeka prema njegovu vlastitu bicu. Bozansko bice je ljudsko
bice. Covjek stvori Boga na svoju sliku. U religiji se zrcali bice covjeka.

?1. KARL MARX ;

Religija je proizvod podrustvljenog covjeka, koji si sam stvara povijest. Ljudi si proizvode
materijalni zivot. U zajednickoj proizvodnji ulaze u drustvene odnose, a ti asu odnosi bata
drustva. Zbog sve vece podjele rada nastaju klasni odnosi. Dolazi do samootudenja covjeka i
on ne spoznaje vise da stvara svijet. Kao dio nadgradnje religija preuzima ulogu ideologije,
koja otuduje drustvene odnose. Religijske su predodzbe iluzorne i djeluju kao ideologija koja
zamagljuje postojece odnose, i proizvodi nemoc. Ona je opijum naroda.

Baza i nadgradnja

• Primal ekonomije; proizvodne snage i proizvodni odnosi cine ukupnu ekonomsku

strukturu drustva, koja je realna osnova "na kojoj se dize pravna i politicka nadgradnja
i kojoj odgovaraju odredeni oblici drustvene svijesti". Nadgradnju cine pravno-
politicke institucije i ideologija (religija, filozofija, znanost)
• Socijalna revohicija; "S promjenom ekonomske baze zbiva se brze ili sporije prevrat u
ogromnoj nadgradnji."

Religija spada u nadgradnju koja zrcali ekonomsku i socijalnu bazu drustva. Za bazu
je karakteristicno prevladavajuci nacin proizvonje i odnosi radnika prema vlasnicima.
Baza i nadgradnja nisu staticne tvorbe, ako se ekonomska struktura drustva mijenja.
onda joj je potrebna i nova nadgradnja.

32. NIETZSCHE ,-

Smrt Boga, najavljuje kraj religiji, ljudi si stvaraju umjetni svijet ideja iza pojavnog
svijeta, jer zele prekriti svoje neciste nagone i tao prijeci u njihove suprotnosti. Zato
sto je covjek zao stvara si ideju dobra, a to posebice cini krscanstvo.

33,FREUD /

Religiju smjesta blizu neuroze. Religija je prisilna neuroza koja treba rasteretiti psihu
pojedinca. Prisilna neuroza je iskrivljena slika religije. Religiozne su predodzbe
iluzije, ispunjenje starih i elementarnih ljudskih zelja. Odrasla osoba trazi bogove koji
ce zajamciti zastitu. Ako covjek nije sposoban podnositi stvarnost onda si postavlja
iluziju. Religija je regresivna, ona je u dusevnom razvoju nazadna, a Bog je
psiholosko nadilazenje oca. Religija je iluzijska predodzba zelja. Ona ispunjava 3
funkcije: daje im zamisao o podrijetlu svijeta, jamci sigurnost u promjenjivim
zivotnim situacijama, svoja moralna shvacanja upravlja propisima.

ZNANSTVENOG PRISTUPA KQJX PRQIZLAZE IZ

1 religija postaje predmetom istrazivanja, tj. nju se promatra iz neutralne perspektive.

2 oblici religioznog iskustva promatraju se s motrista ljudskoga razuma, tj. dolazi do

kriticko-argumentirane rasprave s religijom.

3 teziste promatranja upravlja se na unutarsvjetsku stranu religije, na njezine

empirijske pojavne oblike i na njezine funkcije.

;35gjiA# WEBER/
Ako materijalno nade svoje mjesto u misljenju, misljenje bi tada moglo ponovno
utjecati na materijalne okolnosti. Postavlja pitanje o kulturnom znacenju religije, o
tomu koji utjecaji imaju religiozne predodzbe na gospodarstveno djelovanje i prirodni
razvoj.

Polaziste: protestanti se lakse snalaze s kapitalizmom nego katolici. Protestantske

zemlje su bile ekonomski uspjesne, imali su veci kapital i cijenili su vise rad nego
katolici.

Dun kapitalizma: covjek je usmjeren na stjecanje kao svrhu svoga zivota, stjecanje za
covjeka vise nije sredstvo u svrhu zadovoljenja njegovih materijalnih potreba.
Kapitalisticki duh u Zapadnoj europi pokazuje asketska svojstva, jer cilj vide u
stjecanju novca kao samosvrhe. Otvaranje novih kapitala je bitna obveza, a da bi to
ispunio duh kapitalizma trazi racionalno poslovanje. Posebno naglasivanje poziva
nalazi se izrazeno u kalvinizmu i protestantskim sektama u kojima je nasao ono sto je
oznacio protestantska etika. Kao temelj te etike je nauk o predestinaciji, prema kojem
ljudski zivot nema smisla osim velicanja Boga. Etika je posljedica prakticnog
djelovanja. Problem predestinacije: kako znati jesam li ja izabran ili ne? Kao znak
smatraju materijalni uspjeh. Jer kao sto bolesno stable ne donosi plodove, tako bi i
neizabranici moral! ostati bez uspjeha. A tko puno radi ostvaruje poziv i to je znak
izabranosti. Tako je kao posljedica izasao marljivi i naporan rad i kapital. Nauk o
predestinaciji dovodi do aktivne ili unutarsvjetske askeze, ciji je cilj djelovanje u
ovom svijetu. S tim je povezana racionalnost: racionalno planiranje i sustavna
organizacija. Na kraju torn radu vise nije potrbna religijska legitimacija i tako se
protestantska etika odvaja od svojih religijskih korijena.

Cisto se stjecanje novca sada moglo vrsiti s cistom savjescu, a danije trebalo bid
povezano s nekim visim religioznim osjecajem i tako je iz protestantske etike nastao
duh kapitalizma.

IflRELIGIJSKO IMAGIJSKO DJELOVANJE^ WEBEJ*

Djelovanje je cm ili propustanje koje je usmjereno prema nekom subjektivnom smislu

i to djelovanje cini temeljni element Weberove sociologije.

Religijsko- ovostrano i racionalno. Religisjko i magijsko djelovanje se ocituje

smislenom usmjerenoscu na pojave izvansvakodnevne snage. Te pojave nastupaju u
posebnim situacijama. Karizme- uspostavljanje odnosa sa onostranim svijetom-
stvarno podrucje koje se razlikuje od svakodnevnice. S magijskim djelovanjem treba
prisiliti snage onoga svijeta da djeluju u ovoj stvarnosti. Magijskom djelovanju cilj
moze biti puki rezultat, naturalistican cilj, dok u religiji se pojavljuju posebna bica:
bogovi. Magijsko djelovanje slijedi kauzalnu predodzbu koja polazi od pretpostavke
postojanja sila izmedu svakodnevnice i onostranoga svijeta. Ono sto magija zeli
postici ponekad se dogodi as ponekad ne. Religijsko djelovanje pripisuje moc
bogovima. U religiji postoji znakovni odnos: bogovi se pokazuju u svijetu, simbolima.
To nije karizma carobnjaka vec proroka. Proroci za razliku od carobnjaka posreduju
sadrzaje, nude nauk i zapovijedi. Religijsko djelovanje nastaje tamo gdje je postignuta
odredena racionalnost zivota. Proroci nude etiku, predodzbu o grijehu, pitanje smisla,
teodiceje dok magija zeli biti placena. Problem teodiceje- rjesenja: 1 indijsko ucenje o
karmi- ako se ne vidi smisao u ovom svijetu onda se pomocu kontemplacije vlastitim
snagama nalazi spasenjski put u drugi svijet. 2 perzijska religija Zaratustre
dualistickim modelom kraljevstva tame i svjetlosti rjesavanje tog odnosa napetosti se
interpretira religiozno. 3 kalvinisticko ucenje deus absconditus, vjerovanje u
predestinaciju, covjek se odrice mogucnosti shvatiti smisao i tako rjesava
problematiku, nesposoban je shvatiti smisao i tako objasnjava patnju.

Dva ideal tipa ekstrema u djelovanju religijskih predodzaba: aktivna askeza,

spasenjski put, oni koji djeluju su orude Bozje, racionalno oblikovanje svijeta;
kontemplacija i mistika koja pronalazi put u onaj svijet, bijeg iz svijeta pomocu
mistike.

37. DURKHEIM
j* '

Slijedi antropolosko-etnografski pristup i religiju istrazuje u neeuropskim kulturama.

Zanima ga jednostavni vjerski sustav australskih aboridina ili americkih indijanaca.
Zeli pronaci najelementarnije sastavne dijelove onoga sto se naziva religija. Tako
dolazi do 2 shvacanja: 1 najjednostavniji oblik religije sadrzi i najjednostavnije
elemente religije. 2 sve te najjednostavnije elemente religije moze se naci u svim
religijama, i razvijenima.

nasuprot zastupa misljenje da je religijski mentalitet primitivnih pred

logican i mistican i da se kvalitativno razlikuje od modernog duha. Za Durkheima su i
primitivac i suvremeni covjek djeca istog duha.

3& TOTEMIZAM

najraniji oblik religije kojeg se moze naci posebice u Australiji. Totemizam je skup
vjerovanja vezanih uz totem (rodbina po maternici, simbol kultne naravi) koja se
sastoje od elemenata vjerovanja i postovanja totema. Znacajke: egzogamija-pravila
sklapanja braka izmedu razlicitih totemskih skupina, totemski tabui, totemski amblemi-
slika ili reprezentacija, religiozne predodzbe o totemu i rituali s vjerovanjem u
zajednicko podrijetlo s totemom. U totemske skupine ubrajaju se klanovi koji su i
rodbinske grupe u kojima vrijedi tabu incesta. Klanovi su isto grupe koje se nalaze u
odnosu s totemom, koji su kultne zajednice i koji mole bozanstva. Totemizam je
pretpostavka za postojanje klanova. Za klan totem je simbol kojim se oznacava
zajednicka pripadnost: svaki klan posjeduje odredeni znak- totem. U obliku biljke ili
zivotinje. S totemom su povezane i stroge zabrane. Ne smiju jesti zivotinje iz iz
porodica njihova totema. Moraju sudjelovati u ritualnim svecanostima, ne smiju biti
medusobno u seksualnoj vezi. Tu se vidi postojanje religije koja se sastoji od vjerskih
iskaza o svetome, koje dijele svi clanovi klana.

39. SYETO I PROFANQ w

,

Rituali i religiozne predodzbe se razlikuju od svjetovnog podrucja profanoga i odnose

se na podrucje svetoga ili sakralnoga. Dva razlicita podrucja: profana svakodnevnica i
sakralna vremena svecanosti u znaku cascenja. Ta razlika je sredisnja za religiju. To
nije vjera u nadnaravna bica, nego stroga razgranicenost podrucja sakralnog od
profanog, jer sakralni osjecaj trazi druga pravila djelovanja. Fizioloski stupnjevana
nejednakost izgraduje se pomocu religijske simbolike (Hertz: desnoruki-sveto,
Ijevoruki- prljavo) i na taj nacin logika sakralnog i profanog seze do nasih prirodnih
sposobnosti. Srz religije: sustav vjerskih uvjerenja i djelovanja koji se odnose na
sakralne predmete. Stvarnost sakralnog se moze iskusiti, nije iluzija. Efervescencija-
kolektivno odusevljenje: postojanje religioznih iskustava ipak ne smije biti dokaz za
egzistenciju bogova. Uzrok kolektivne efervescencije je kolektiv totemske grupe.
Odnos prema bogu ali istovremeno i odnos pojedinca prema drustvu. Totem koji se
casti je tako zapravo sam klan koji se personificira i reprezentira. Ta druga Stvarnost je
zapravo srustvo koje cini vlastito podrucje stvarnosti. Transcendiranje pojedinca
podaruje drustvu religiozni karakter. Religijaje drustvena, jer sve sto je obvezujuce
ima drustveno podrijetlo. Nije bog taj koji trazi pozornost vec drustvo. Odnos
pojedinca prema totemu zrcali odnos pojedinca prema drustvu. Drustvo je ono sto se
casti u religiji.

Religija bi morala sadrzavati u sebi predodzbu Boga. A Bog bi sluzio kao formula za
transcendentna mjesta grupnih sila. Izmedu odnosa pojedinca prema Bogu i prema
drustvu postoje paralele. Kao sto pojedinac nije nista bez drustva tako ni vjernik nije
nista bez Boga. Bog je najsavrseniji oblik u onostranosti a drustvo u ovostranosti. Dok
Durkheim postavlja pitanje uloge socijalne funkcije religije za drustvo, Simmel pita
uloge religije za pojedinca. Odnos pojedinca i drustva iz djelovanja pojedinca. Religija
ispunjava potrebe pojedinca: umiruje zelje. Religiozne nagone, tj. individualne zelje
naziva religioidne, a to religiodno cini podlogu religije ali se moze ocitovati i u
umjetnosti ili znanosti. Religioznost je postojanost osobe, otvorenost duse, spremnost
na dozivljaj. Religija je ukorijenjena u socijalni zivot kojega nadilazi i cilja na
stvarnost kao cjelinu.

4k |JJNKCIJE RELIGIJE- DURKHEIM?

Iz elementarnih oblika religije mogu se izvesti temeljne funkcije svake religije.

Podrustvljenje- cini pojedinca dijelom kolektiva. Utemeljuje drustvenost pojedinca. Ta

se antropoloska funkcija dijeli u vise parcijalnih funkcija:

Integracijska funkcija- uclanjuje pojedinacne individue u kolektiv i regulira njihovu

pripadnost.

Normativna funkcija- priprema norme i vrijednosti zajednicka drustvu, a krsenje se

kaznjava.

Psiholosko-kognitivna (spoznajna) funkcija- strukturira misljenje pojedinca i upravlja

njegove osjecaje i osjetila. Pojedincevo misljenje i osjecaji imaju socijalno podrijetlo
koje se naziva kolektivna svijest.

Religijska predstavljanja drustva: trostruk nacin: 1 dopustaju kognitivno, duhovno

shvacanje drustva i socijalnih odnosa u njemu. 2 drustvo se predtavlja kada se
simbolizira i ritualizira. 3 religija podaruje drustvu izraz.

Socijalna morfologija- predstavljanja drustva u uskom su odnosu prema socijalnoj

strukturi drustva. Organizacijska struktura drustva dolazi do izrazaja i u kognitivnim
kategorijama, podjela na fratrije npr. se prosiruje na prirodu.

Religija moze kao i drustvo mijenjati svoj oblik ali se ipak moraju zadrzati temeljni
elementi religioznoga u svakom drustvu.

42.STRUKTURA QBREDA PRIJELAZA- (PP^EF^

Karakterizira ga dualizam sakralnog i profanog. Najrazlicitiji rituali slijede isti model

koji se pojavljuje u najizrazenijem nacinu u obredima inicijacija (obredno primanje u
neko udruzenje). Nizom obreda se prenasaju u sakralni prostor i onda se inicijacije sa
promjenjenim socijalnim statusom vracaju natrag u svakodnevnicu, tako da ih se moze
oznaciti kao simbolicki preporodene.,3 faze:

1 faza razdvajanja- obredi koji simboliziraju odvajanje pojedinca ili grupe od

dotadasnjeg statusa.

2 prijelazna faza- subjekt je u dvoznacnom polozaju, nalazi se u stanju koje jedva

pokazuje znacajke prvog i buduceg stanja.
 3 ponovo se ukljucuje u zajednicu i sada se mora ponasati prema novoj poziciji. ili
prema novom statusu.

Vlada Republike Hrvatske sklopila je i pet Ugovora o pi tan Jim a od zajednickog interesa
sa crkvama i vjerskim zajednicama, te na taj nacin regulirala odnose sa jos 14 crkava i
vjerskih zajednica (Narodne novine, 196/03):

Dana 20. prosinca 2002. godine potpisan je ugovor sa:

I. Srpskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj

II. Islamskom zajednicom u Hrvatskoj

Dana 4. srpnja 2003. godine potpisan je ugovor s:

III. 1. Evangelickom crkvom u Republici Hrvatskoj,

2. Reformiranom krscanskom crkvom u Hrvatskoj.

IV. 1. Evandeoskom pentekostnom crkvom u Republici Hrvatskoj, koja zastupajos

dvije crkve:
- Crkva Bozja u Republici Hrvatskoj,
- Savez Kristovih pentekostnih crkava u Republici Hrvatskoj.
2. Krscanskom adventistickom crkvom u Republici Hrvatskoj, koja zastupajos
jednu crkvu:
- Reformni pokret adventista sedmog dana.
3. Savezom baptistickih crkava u Republici Hrvatskoj, koji zastupajos jednu
crkvu:
- Kristovu crkvu.

Dana 29. listopada 2003. godine potpisan je ugovor s:

V. 1. Bugarskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj,

2. Hrvatskom starokatolickom crkvom,
3. Makedonskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj.

Ugovor o pitanjima od zajednickog interesa izmedu Vlade Republike Hrvatske i Koordinacije

zidovskih opcina u Republici Hrvatskoj te Zidovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj u
postupku je donosenja.

Druga obaveza proizlazi iz ugovora koje je RH sklopila s pojedinim vjerskim zajednicama

(ugovori od zajednickog interesa). Prema tim ugovorima, obaveza RH bila je slijedeca:

1. Srpska pravoslavna crkva = 9.655,708,00 kn

2. Islamska zajednica = 2.942.692,00 kn
3. Evangelicka vrkva = 919.592,00 kn
4. Reformirana krscanska kalvinska crkva = 970.680,00 kn
5. Evandeoska pantekostna vrkva - 858.287,00 kn
6. Krscanksa adventisticka crkva = 1.144.381,00 kn
7. Savez Baptistickih crkava = 873.612,00 kn
8. Bugarska pravoslavna crkva = 158.375,00 kn
9. Hrvatska starokatolicka crkva = 194.136,00 kn
10. Makedonska pravoslavna crkva = 679.476,00 kn
11. Zidovska vjerska zajednica Bet Israel = 408.708,00 kn
ili ukupno = 18.805.747,000 kuna