ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4.

razreda

1. Zakoni zračenja idealnog crnog tijela

Idealno crno tijelo - ono tijelo koje upije (apsorbira) sve zračenje koje na njega padne
- model : šuplja kugla počađena iznutra, sa malomrupicom na površini
Zbog zakona očuvanja energije (Z.O.E.) : a + r + t = 1
a – koeficijent apsorpcije r – koeficijent refleksije t – koeficijent transmisije
Za idealno crno tijelo je : a = 1
Kirchhoffov zakon – tijelo zrači upravo one iznose energije koje može i apsorbirati
e(λ ,T ) = a(λ ,T ) e – koeficijent emisije
Omjer izlazne snage zračenja i koeficijenta absorpcije tog tijela konstantan je za sva tijela u termodinamičkoj
ravnoteži (vrijedi za bilo koju temperaturu tijela i za bilo koju valnu duljinu zračenja)
termodinamička ravnoteža - tijelo će uspostaviti zajedničku temperaturu izmjenom energije putem
elektromag zračenja; svako tijelo je i abmiter i absorber (dobar apsorber je i dobar emiter)
STEFAN – BOLTZMANNOV zakon – snaga zračenja idealnog crnog tijela razmjerna je površini i
četvrtoj potenciji termodinamičke temperature : P = σAT [W ] , watt
4

P – snaga zračenja A - površina tijela T – termodinamička temperatura ( K, kelvin )

σ = 5,67 ⋅10 Wm K , Stefan – Boltzmannova konstanta
−8 −2 −4

WIENOV ZAKON (zakon pomaka) - umnožak apsolutne temperature crnog tijela i valne duljine
na kojoj je snaga zračena maksimalna je konstanta : λ m ⋅ T = b c=λ⋅ f
−3
b = 2,9 ⋅ 10 mK , Wienova konstanta c – brzina svjetlosti
λm − valna duljina na kojoj je snaga zračenja maksimalna
Wienov zakon je dobiven eksperimentalnim putem; na slici dolje su 2 krivulje ovisnosti intenziteta
zračenja o frekvenciji energije koju zrači idealno crno tijelo na 2 različite temperature. Vidi se da je
krivulja zračenja na višoj temperaturi pomaknuta u lijevo prema krivulji zračenja na nižoj
temperaturi. I
I – intenzitet zračenja I
λ − valna duljina
teorija
P ⎡W ⎤
I=
A ⎢⎣ m 2 ⎥⎦
f – frekvencija zračenja
fm – frekvencija kod koje je snaga zračenja najveća c = λm ⋅ f m

Američki fizičari Rayleigh i Jeans (čitaj : Rejli i Džins) teorijskim putem su došli do zakona zračenja
koji se nije slagao sa rezultatima dobivenim pokusima, naročito u područjima visokih frekvencija.Ta
je činjenica u povijesti fizike poznata pod nazivom ULTRALJUBIČASTA KATASTROFA. Naime,
matematička obrada (integralni račun) energija zračenja crnog tijela davala je rezultate da energija zračenja
raste na neizmjerne vrijednosti kada frekvencija zračenja raste.
Izlaz iz problema pronašao je njemački fizičar Max Planck, koji je uveo pojam „KVANT“. Klasična
fizika (19.st.) tumačila je zračenje tijela na način da tijela zrače KONTINUIRANE (neprekinute)
iznose energija. Problem nestaje ako se pojava tumači diskontinuiranim zračenjem energije : znači
mora postojati najmanja količina energije koju tijelo zrači ( zračenjem u „paketićima“, tzv. kvantima
→ KVANTNA FIZIKA )

1 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

2. Planckova formula, o fotonu

8πf 2
Rayleigh - Jeansov zakon : E = 3 kT → ultraljubičasta (ULJ)
c
katastrofa

Planckova formula : 8π h f3 poznata i kao

E= hf
c3 Planckov zakon zračenja
e kT
−1
Planckova formula za energiju jednog kvanta : Ekvanta = hf kvant – zrnce, paketić, najmanja
h = 6,626⋅10-34 J s – Planckova konstanta količina, .... foton

Planckova formula za energiju više kvanata : E = Nhf N = 1,2,3... – broj kvanata

o FOTONU ( roj fotona ≈ svjetlost ≈ elektromagnetski val )
Svojstva fotona :
- giba se brzinom c = 3·108 m/s (foton nikad ne miruje ⇒ nema energiju mirovanja)
- nema masu (foton je čestica bez mase ⇒ nema energiju mirovanja)
- za fotone NE VRIJEDI ZAKON OČUVANJA BROJA fotona
- foton traje vječno ... ali često ulazi u interakciju s materijom ...
( za fotone vrijeme ne teče, ne postoji pojam vremena ... )
- fotoni imaju dvojnu (dualnu) prirodu : fotoni su i čestice i valovi .. kada će pokazati koju
prirodu ovisi o uvjetima u kojima se nalaze; kada putuju kroz prostor/tvar ⇒ manifestiraju
valna svojstva; kada stupaju u međudjelovanje s materijom ⇒ pokazuju čestična svojstva
( fotoučinak )
Materija se dijeli na 2 skupine :
TVAR ⇒ lokalizirana energija ( energiju nosi čestica )
POLJE ⇒ ne lokalizirana energija ( energija se nalazi u prostoru u kojem je prisutno polje )
- na fotone djeluje gravitacijska sila ⇒ savijanje zrake svjetlosti u gravitacijskom polju ( područje opće
teorije relativnosti )
E h
- može se opisati sljedećim formulama : E = hf , c = λf , E = pc ⇒ p = ( m = 0) , p =
c λ
Oznake fizikalnih veličina :
E – energija fotona p – količina gibanja („impuls“)
f – frekvencija fotona n – indeks loma sredstva
λ – valna duljina fotona 1 elektronvolt - mjerna jedinica za energiju 1eV = 1,6 ⋅ 10 −19 J
c
c – brzina fotona/svjetlosti ( u vakuumu i zraku ); inače vrijedi formula n =
v
1 1 ⎡ J ⎤
w = εE 2 + μH 2 ⎢ 3 ⎥ w – gustoća energije fotona , „tlak fotona“
2 2 ⎣m ⎦
J Nm
dimenziona analiza ⇒ [w] = 3
= 3 = Nm 2 = Pa uređaj za tlak fotona
m m
slika fotoefekta

foton
svjetlost = fotoni

zrcalo
tamna ploha

2 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

3. Fotoelektrični učinak (efekt)

Foto-učinak je pojava izbacivanja elektrona ( tzv. fotoelektrona ) s površine fotoni
metala pod utjecajem svjetlosti ( EM-zračenja, fotona, kvanata svjetlosti,...).
Pojavu je prvi opazio Halwachs, krajem 19.st. (prema drugom izvoru bio je
to R.Hertz). Seriju eksperimenata o fotoučinku izveo je Phillip Lenard.
(Nobelova nagrada 1905.g.). Rezultati Lenardovih pokusa : elektroni
1. broj izbačenih elektrona proporcionalan je intenzitetu upadne svjetlosti: N ~ I
2. kinetička energija izbačenih elektrona razmjerna je frekvenciji upadne svjetlosti: Ek ~ f
3. postoji frekvencija ( fg ) ispod koje se fotoefekt ne događa
Prema dotada postojećoj, valnoj teoriji svjetlosti, mogao se objasniti samo prvi rezultat (točka1). Prema toj
teoriji očekivalo se da i kinetička energija elektrona bude razmjerna intenzitetu svjetlosti ( I ~ A2 ), tj. Ek ne bi
trebalaovisiti o frekvenciji. Osim toga, fotoefekt bi mogao izazvati EM-val bilo koje frekvencije.
Potpuno tumačenje fotoučinka dala je čestična, tj. KORPUSKULARNA teorija svjetlosti. Fotoefekt
je protumačio A. Einstein, 1905.god. pomoću Planckove formule E = hf uvođenjem pojma
KVANTA SVJETLOSTI – FOTONA ⇒ svjetlost je roj fotona ; fotoni = čestice svjetlosti
Fotoefekt je interakcija 1-1 ( 1 foton, 1 elektron ). ( 1921.g. Einstein dobiva Nobelovu nagradu. )

Einsteinova formula fotoefekta je u biti zakon očuvanja energije : hf = Ek + Wi

Ek – kinetička energija izbačenog elektrona
Wi – izlazni rad elektrona iz metala Wi = hf g h = 6,625 ⋅10 −34 Js

Izlazni rad (energija ionizacije) je energija koju je potrebno dati elektronu da napusti atom.
fg – granična frekvencija, najmanja frekvencija fotona koji mogu izazvati fotoefekt
Grafički prikaz Einsteinove formule :
Wi < 0 , jer treba uložiti vanjsku
energiju da se elektron „otrgne“ od
1 atoma
Ek = me v 2

2 zadatak za vježbu : žuta zbirka. 6.2.

Elektrone pri fotoefektu na platini
zaustavlja potencijal od 0,8 V. Izlazni
rad za platinu je 5,3 eV. Kolika je valna
duljina fotona pri tom fotoučinku ?
( R : λ = 0,204 μm; vidi dolje uputu)
Uputa : postoji pojam „zaustavni potencijal“
tj. „napon kočenja“ U fotoefekta – to je
c = λg f g c = λf napon koji treba uspostaviti između anode i
katode u fotocijevi da zaustavi elektrone uz
samu površinu metala. Uvjet se svodi na
jednakost energije električnog polja i
kinetičke energije elektrona.
fotoni
Formula za opisani proces je : eU = 1 m v 2
e
2 katoda anoda
Einsteinova formula – drugi oblik : hf = eU + Wi
slika desno : fotoćelija – služi kao sklopka, tj. PREKIDAČ elektroni
( kad svjetlost padne na katodu, strujni krug se zatvori, a kada
se zraka prekine i strujni krug se prekine)
konstante : −31 −19
izvor napona
me = 9,11 ⋅10 kg e = 1,6 ⋅ 10 C

3 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

4. Zadaci – fotoučinak FORMULE :

15
Zadatak : Kada je metalna ploča obasjana fotonima frekvencije 2,23 · 10
Hz iz nje izlijeću elektroni kinetičke energije 6,6 eV. Ako istu ploču hf = W + E mv 2
i k E k =
obasjavamo fotonima frekvencije 4,62 · 1015 Hz najveća kinetička 2
energija izbačenih elektrona iznosi 16,5 eV. Izračunaj vrijednost h = 6,626 ⋅ 10 −34 Js
Planckove konstante. Naboj elektrona je 1,6 · 10-19 C.
Rješenje : W
Wi = hf g ⇒ f g = i
h
f1 = 2,23 ⋅ 1015 Hz
hf1 = E1 + Wi c hc
E1 = 6,6eV c = λf ⇒ λ g = =
hf 2 = E 2 + Wi ⋅ (− 1) f g Wi
f 2 = 4,62 ⋅ 1015 Hz
zbrajanjem gornje dvije jednadžbe hf = Wi + eU
E 2 = 16,5eV
dobijemo E − E1
e = 1,6 ⋅ 10 −19 C h= 2 = 6,63 ⋅ 10 −34 Js
f −f
2 1

h=?

FORMULE :
E = hf 1) Neka radio postaja odašilje 1028 fotona u tri sekunde. Energija svakog fotona
je 10-24 J. Izračunaj :
E = Nhf a) frekvenciju tih fotona c = 3·108 m/s
c = λf b) snagu te radio postaje ( u kW )
E = pc m=0 2) a) Koliko fotona u 1s emitira radio postaja ako snop fotona ima snagu 12 kW,
a svaki foton nosi energiju 100 eV?
h
p= b) izračunaj impuls fotona
λ 3) kada monokromatska svjetlost valne duljine 2,82 μm obasjava fotokatodu,
1 1 5
w = εE 2 + μH 2 izlaze elektroni brzinom 3,1·10 m/s. Izračunaj : a) graničnu frekvenciju b)
2 2 graničnu valnu duljinu za fotoučinak

4) Da li će svjetlost valne duljine 1,5·10-7 m izazvati fotoučinak na metalu, za koji je izlazni rad 5 eV ?
5) Koliki je napon potreban za zaustavljanje fotoelektrona, ako ti elektroni, nakon izlaska iz metala imaju
brzinu 1,6 ·106 m/s . Masa elektrona iznosi 9,11·10-11kg.
6) Fotoni energije 20 MeV upada okomito na pločicu metala. Izračunajte :
a) koliki impuls fotoni daju toj pločici
b) koliki bi joj impuls dali da upadnu pod kutem od 30° ? ( vidi sliku )
Napomena : treba izračunati komponentu p1.
7) Koliko će fotoelektrona izbaciti s površine metala izlaznog rada 2,5·10-5eV 1020 fotona, ako je
energija jednog fotona 6,626·10-24J. Koliki je napon zaustavljanja za taj metal ? Masa elektrona iznosi
9,11·10-11kg. Naboj elektrona je 1,6·10-19C.
8) Kolika je kinetička energija elektrona izbačenih iz kalija svjetlošću valne duljine 500 nm , ako je
granična valna duljina fotona koji mogu izazvati fotoefekt 551 nm.
9) Elektrone pri fotoefektu na željezu zaustavlja potencijal 2,4 V. a) Odredi valnu duljinu svjetlosti koja
je uzrokovala fotoefekt. b) Izračunaj graničnu valnu duljinu ! Izlazni rad za željezo je 4,63 eV.
10) Granična valna duljina za fotoefekt na elektrodi od litija je 504 nm. Koliki se potencijal mora
upotrijebiti da se zaustave elektroni koji izlaze iz te elektrode, ako se ona osvijetli fotonima valne duljine
0,32 μm ?

4 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

5. Rőntgensko- zračenje
Otkrio ga je W.C. RÖNTGEN ⇒ 1901.g. dobio Nobelovu nagradu ( prva Nobelova nagrada )
x ( rendgenska ) – cijev ;
Opis procesa u cijevi : - iz katode izlaze elektroni, udaraju u
anodu, te iz nje izbijaju fotone; taj proces je obrnut procesu
fotoefekta

K- katoda (-); izrađena iz volframa: grijana na 2700

K
K A

A ... anoda ( + ); izrađena iz materijala malog izlaznog

rada

U ≈ ( 30 – 150 ) kV ; napon između K i A

Jednadžba za x – cijev :
. U eU
hf x = eU ⇒ f x = ≈ (1018 − 10 22 ) Hz
h
f x − frekvencija x-zračenja
U – napon
c = λf
λ x − valna duljina x-zračenja λ x ≈ 1 pm – 10 nm
E x − energija x-zračenja ( )
E x ≈ 10 2 − 10 22 eV
x – zračenje je VISOKOENERGETSKO zračenje

NAČELO RADA x- cijevi

Ako brzi elektron koji izlazi iz katode pogodi u elektronski omotač atoma mete (anode), može izbiti
elektron iz unutarnje ljuske te će na to prazno mjesto uskočiti elektron iz više energetske ljuske i
pritom emitirati foton x-zračenja. Na taj način emitira se zračenje samo točno određenih frekvencija
(valnih duljina) – vidljivi su kao šiljci na grafu ovisnosti I - λ

I I – intenzitet zračenja
Kα Kβ ⇐ Na grafu je prikazan karakterističan spektar x-zračenja)

λ - valna duljina

λg
.. λ

λg − granična valna duljina za metal od kojeg je izrađena anoda

5 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

6. Modeli atoma
Prvi modeli atoma :
Demokrit (5.st.pr.Kr.) ⇒ atom = nedjeljiv
Boškovićeva krivulja
J.R.Bošković, 18.st. ⇒ ideja o silama između čestica; bila je temelj razvoja atomske fizike
J.J.Thomson 1899.g ⇒ otkrio elektron (Nobelova nagrada 1906.g.); dao tzv. statički model
atoma ili tzv. „ plum-pudding“ model
E.Rutherford 1911.g ⇒ srušio Thomsonov model i dao tzv. planetarni
model atoma na temelju pokusa bombardiranja tankog listića zlata α -
česticama ( Nobelova nagrada 1908.g. za kemiju )
Rezultat Rutherfordovog pokusa :
pozitivan naboj koncentriran je samo u malom dijelu
atoma, i to u njegovom središtu ⇒ JEZGRA (nukleus)
veći dio volumena atoma oko pozitivno nabijene jezgre je prazan prostor, u
kojem oko jezgre kruže elektroni pod utjecajem elektrostatske sile koja ima
ulogu centripetalne sile ( slično kao što planeti kruže oko Sunca )
Niels Bohr ⇒ dao model atoma poznat kao BOHROV MODEL ( Nobelova nagrada 1922.g. )
relativno dobar model u to doba ⇒ ali jedino tumači ponašanje H-atoma
model je nastao kao rezultat J.J. Balmerovih eksperimenata ( 1885.g.)
Balmer se bavio analizom spektra zračenja H-atoma
BOHROV „KVANTNI“ MODEL ATOMA :
- nastao 1913.g na temelju Planckove ideje o kvantima i rezultata Rutherdovog modela
- temelji se na 2 postulata
1. Bohrov postulat : Elektroni se oko jezgre gibaju po kružnim putanjama sa točno određenim
radijusima i na njima imaju točno određene energije ⇒ tzv. STACIONARNA ENERGIJSKA
STANJA. Gibajući se po tim putanjama elektron ne zrači energiju.
U odsutnosti vanjskih utjecaja elektroni se nalaze u najnižim stacionarnim energetskim stanjima.
h
Za stacionarna stanja vrijedi : me r ⋅ v = n me − masa elektrona
2π
rn − radijus staze (putanje) elektrona n – redni broj staze
Time je Bohr KVANTIZIRAO ENERGIJE i putanje elektrona u atomu . Pri tom kružnom gibanju
ulogu centripetalne sile ima Kulonova privlačna sila između jezgre i elektrona.
2. Bohrov postulat : Pod utjecajem vanjskog djelovanja elektron može prijeći u više stacionarno
energetsko stanje. Elektron emitira energiju u obliku fotona kad preskače iz stanja više energije u
stanje niže energije, a kad apsorbira energiju prelazi iz stanja niže energije u stanje više energije.
Pri tome je razlika energijskih razina jednaka energiji emitiranog (apsorbiranog) fotona :
foton
(zakon očuvanja energije) ΔE = hf = E m − E n

elektron

spektar : emisijski ⇒ nastaje kada elektron prelazi iz stanja više u stanje niže energije (slika iznad)
apsorpcijski ⇒ nastaje kada elektron prelazi iz stanja niže u stanje više energije (sl. dolje)

Atomi apsorbiraju samo fotone onih energija koje

u pobuđenom stanju emitiraju !

6 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

H – atom
Balmer je eksperimentalnom metodom ( pokusom ) otkrio formulu pomoću koje se vrlo precizno moglo
predvidjeti koje valne duljine vidljivog dijela spektra zrači vodik u plinovitom stanju :
1 1 1
= R⋅( − 2 ) n = 3,4,5, .... R = 1,097·107 m-1 , Rydbergova konstanta
λ 2 2
n
Taj niz valnih duljina vidljivog dijela spektra vodikovog atoma nazvan je Balmerov niz ili Balmerova serija.
Kasnije su slijedila otkrića sličnih diskretnih valnih duljina i u drugim područjima spektra H – atoma :
1 1 1
Paschen je otkrio seriju u infracrvenom području ( Paschenova serija ) : = R⋅( − 2 ) n = 4,5,6, ...
λ 3 2
n
• Lyman otkriva 1916. godine seriju valnih duljina u u ultraljubičastom (ULJ) području ( Lymanova serija )
1 1 1
= R⋅( − 2 ) n = 2,3,4, ...
λ 12
n
1 1 1
Valna duljina zračenja u vodikovom spektru može se odrediti formulom : = R⋅( − 2)
λ m 2
n
m, n - prirodni brojevi, za koje vrijedi m < n
n = m + 1, m + 2, m + 3,....
⎛ 1 1 ⎞
Zbog c = λ f ⇒ f = cR ⋅ ⎜ 2 − 2 ⎟
⎝m n ⎠
Spektar zračenja H – atoma objašnjen je u okviru Bohrovog modela atoma kao posljedica Bohrovih
postulata :
1. kvantizacija radijusa putanje elektrona ⇒ rn = n r1
2

r1 = 5,3 ⋅ 10 −11 m ...tzv. Bohrov radijus

( radijus putanje elektrona koji se nalazi u najnižem energijskom stanju )
rn - radijus n-te staze (putanje)
Energije elektrona u atomu su kvantizirane zbog kvantiziranosti putanje

En = −
13,6 [eV ] za n = 1 ⇒ E1 = -13,6 eV
n2 (energija ionizacije H – atoma)
2. uvjet zračenja iz atoma ⇒ atom zrači samo kada elektron
„skače“ iz stanja više u stanje niže energije :
⎛ 1 1 ⎞
E f = E m − E n = 13,6 ⋅ ⎜ 2 − 2 ⎟ ( eV) E f = hf
⎝m n ⎠
Iz formule za frekvenciju dobije se formula za tzv. graničnu frekvenciju
pojedinog niza : iznad ove energije atom je ioniziran, tj. elektron je slobodan
cR
f = f gr ⇔ n → ∞ ⇒ f gr = c = λ gr f gr
m2
f gr - granična frekvencija– najviša frekvencija pojedine serije
λ gr - granična valna duljina (najmanja valna duljina pojedine
serije)
1 R
λ = λgr ⇔ n → ∞ ⇒ =
λgr m2

7 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

7. Atomski spektri
Model atoma koji je predložio N. Bohr mogao je protumačiti samo spektar H-atoma. Već u
nastojanju da se protumači spektar He-atoma Bohrova teorija nije bila dostatna. No, ipak, povijesna
zasluga N. Bohra je u tome što je :
♥ izvor zračenja smjestio u atom (elektromagnetsko zračenje dolazi iz atoma)
♥ kvantizirao energije elektrona u atomu
9 tumačenje načela zračenja iz atoma : ΔE = Em − En = hf , zakon očuvanja energije

Načelo emisije iz atoma :

elektroni prelaze iz stanja
više energije u stanje niže
energije i pti tome zrače
fotone

9 kvantizirane su i energije atoma i energije molekula

Svaki atom ima svoj vlastiti, JEDINSTVENI spektar zračenja.
Radi se ili o emisijskom ili o apsorpcijskom spektru, ovisi o uvjetima u kojima se atom nalazi.
Spektar pojedinog elementa se dobije tzv. spektralnom analizom :

O – okular Ž1
S – spektroskop
P – plin ( „zagrijani“, tj.
pobuđeni plin ) S
P

Ž1, Ž2 – žice spojene u struju Ž2

Spektroskop je uređaj za promatranje spektra.

Proučavanjem emisijskih i apsorpcijskih spektara može se zaključiti o sastavu pojedinog uzorka
materijala. Na tom se načelu zasniva metoda poznata pod imenom SPEKTRALNA ANALIZA. Ona
se vrlo često rabi u fizici, kemiji i primijenjenim strukama (forenzici i sl.). Prvi čovjek koji je opazio
spektar, bio je austrijski fizičar J. Fraunhoffer u 19. st. On je, kroz začađeno staklo, na kojem je
urezao niz tankih pukotina ( prva optička mrežica ) promatrao Sunce i uočio niz tamnih linija u
kontinuiranom spektru Sunca.

8 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

VRSTE spektara (spektri atoma i molekula)

‰ Kontinuirani spektar: emitiraju ga užareno čvrsto tijelo i plin velike gustoće i visoke temperature

prizma

el. žarulja detektor

( npr. fotografska ploča)
pukotina

‰ Linijski spektri: emitiraju ih razrijeđeni „ugrijani“ plinovi i pare metala u atomarnom stanju
žarna nit prizma
detektor

visoki
napon
pukotina

spektar H-atoma

Detaljnije : Apsorpcijski spektar vodika - svjetlost koju emitira izvor kontinuiranog spektra (bijela svjetlost)
prolazi kroz razrjeđeni plin vodika. Uočite tamne linije na istim mjestima (valnim duljinama, tj.
frekvencijama ili energijama) koje emitira razrjeđeni i pobuđeni plin vodik.

Na dolje navedenim linkovima možete vidjeti spektre pojedinih atoma.

http://physics.mef.hr/webpraktikum/spektroskopija/Page1.htm
Pogledajte i ovo: http://jersey.uoregon.edu/vlab/elements/Elements.html
klikom na bilo koji element vidjet ćete njegov spektar

Apsorpcijski spektar Sunca

‰ Vrpčasti spektri: daju ih plinovi i pare metala u molekularnom stanju

9 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

8. Valna priroda čestica

Louis de Broglie (de Brolj) ( 1892. – 1987. ) – franc. fizičar, dao je hipotezu :
čestice imaju valna svojstva (1929. Nobelova nagrada)
h
Valna duljina pridružena čestici : λ = m – masa čestice v – brzina čestice
mv
h 1
Gornja jednadžba može pisati : λ = ⇒ λ ∼ p - impuls (količina gibanja)
p p
p = mv , klasična fizika ili p = γ ⋅ mv , relativistička fizika
Hipoteza je potvrđena pokusom ogiba ( difrakcije ) elektrona na kristalima.
POKUS Davissona i Germera ( Nobelova nagada 1937.g. ) :
Kristal je optička mrežica za elektrone.

MnO Na foto - ploči nastaje ogibna slika elektrona.

(tzv. Laueov dijagram – laueogram)
Max Laue, austijski fizičar

Pri ogibu na kristalu elektroni zadovoljavaju tzv. Braggov uvjet : kλ = 2d ⋅ sin Θ

k – red ogibne slike k = 1, 2, 3,...

λ – valna duljina elektrona

d – udaljenost mrežnih ravnina kristala
tj. konstanta optičke mrežice (rešetke)

Θ (theta) – kut sjaja ( kut koji zatvara DE = d sin θ

upadna zraka sa mrežnom ravninom EF = d sin θ DE + EF = 2d sin θ
razlika hoda
Δ = kλ , uvjet konstruktivne interferencije, dolazi do pojačanja valova
De Broglieva jednadžba povezuje i valna i korpuskularna svojstva elektrona. Ono što vrijedi za
elektron, vrijedi i za ostale čestice. No, valovi-čestice nisu poput elektromagnetskih valova : brzina
im je manja od brzine svjetlosti i nije stalna. Ali, kao i EM-valovi, niti čestice ne pokazuju uvijek
valna svojstva. To ovisi o odnosu valne duljine čestice i njene veličine :
♥ uvjet koji određuje kada čestica pokazuje pokazuje valna svojstva :
d << λ d – veličina čestice
♥ uvjet koji određuje kada čestica ne pokazuje pokazuje valna svojstva : d ≥ λ
Zašto elektron uvijek pokazuje valna svojstva ?
Odgovor : Kada se izračuna valna duljina pridružena elektronu dobije se vrijednost puno manja od
„veličine“ elektrona, koja se procjenjuje na približno ~ 10-16 m.
Npr. kada se elektron giba brzinom 105 m/s, njegova valna duljina je 7,3 nm :
h 6,626 ⋅10 −34
λ= = −31
= 7,3 ⋅10 −9 m = 7,3 nm elektron u atomu formira stojni val :
mv 9,11⋅10 ⋅10 5

10 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

9. Heisenbergove relacije neodređenosti

dualizam val – čestica ↔ SIMETRIJA PRIRODE
Niels Bohr je izrekao načelo KOMPLEMENTARNOSTI ( nadopunjavanja ) :
VALNA I ČESTIČNA SLIKA SU KOMPLEMENTARNE.
Werner Heisenber, njem. fizičar : 1927. g. izrekao relacije (formule) neodređenosti (imao je 25 godina)
1932. g. dobio Nobelovu nagradu
Heisenbergove relacije su posljedica dualizma kvantnomehaničkih pojava i :
govore o nepouzdanosti pri ISTODOBNOM mjerenju tzv. komplementarnih veličina
KOMPLEMENTARNE veličine su :
x ( položaj ) i p ( impuls )
E ( energija ) i t ( vrijeme )
φ (kut ) i L ( kutna količina gibanja )
rezultat su interakcije ( međudjelovanja ) mjernog uređaja ( subjekta ) i atomske čestice ( objekta ) u
procesu mjerenja
relacije glase : h h
Δx ⋅ Δp ≥ ΔE ⋅ Δt ≥
2π 2π
Δx − neodređenost (nepouzdanost) pri mjerenju položaja ΔE − neodređenost pri mjerenju energije
Δp − neodređenost pri mjerenju impulsa Δt − neodređenost pri mjerenju vremena
h
ћ= = 1,05 ⋅ 10 −34 Js , tzv. reducirana Planckova konstanta ( čitaj : h precrtano )
2π
Tumačenje relacija neodređenosti : U istom mjerenju, veća pouzdanost pri mjerenju jedne veličine dovodi do
to veće nepouzdanosti druge veličine.
Dodatni komentar : U svijetu atoma ne postoji pojam putanje.
Na koji način u klasičnoj fizici možemo odrediti položaj (putanju) neke čestice? Promatranjem gibanja –
okom, uređajima ( dalekozor, teleskop, povećala, mikroskop – optički, elektronski, laserski ). Predmet mora
biti OSVIJETLJEN (mi taj predmet vidimo upravo zahvaljujući refleksiji svjetlosti).
Kako, npr. odrediti položaj elektrona? Morali bismo ga osvijetliti! No, budući da je elektron vrlo malen, to
bismo morali činiti u posebnom mikroskopu s dovoljno velikim povećanjem. Ali, ... javlja se teškoća :
MIKROSKOPOM SE NE MOGU JASNO VIDJETI OBJEKTI MANJI OD VALNE DULJINE
„SVJETLOSTI“ KOJOM IH OSVJETLJAVAMO ( posljedica ogiba svjetlosti na otvoru mikroskopa ).
Dakle, „svjetlost“ u kojoj bismo promatrali elektron i njegovu „stazu-niz točaka putanje“ morala bi imati
valnu duljinu razmjernu veličini elektrona ( oko 10-16 m ).Tu valnu duljinu ima gama zračenje. Gama zračenea
ima vrlo veliku energiju i količinu gibanja! Zbog toga bi takvo zračenje, pri naletu na elektron, znatno
promijenilo stanje gibanja samog elektrona!
Ta je promjena svaki puta drugačija, nepredvidiva je u sudaru pojedinačnih elektrona s fotonima gama
zračenja. Čak ni uz savršeno dobru aparaturu ne bismo mogli odrediti putanju elektrona uzastopnim
osvjetljavanjem i fotografiranjem njegova položaja.
Obimna istraživanja su pokazala da nema izlaza iz tog ograničenja; to je posljedica valno-čestične prirode
materije. Ni na koji način nije moguće odrediti točnu putanju čestice na razini veličine atoma. OBJEKT (
atomska čestica ) I SUBJEKT ( uređaj ) NEODVOJIVO SU POVEZANI UTJECAJEM SUBJEKTA NA
OBJEKT U PROCESU MJERENJA i to se ne može izbjeći. Ispitujući svijet atoma, u njemu se moramo
odreći uobičajenog pojma putanje, jer je ne možemo izmjeriti, tj. točno odrediti.
Ali, zašto se ne bi moglo postići da, prilikom procesa mjerenja, jedan atomski objekt tek neznatno djeluje na
drugi? Stvar je u tome da su oba, i mjerni uređaj i objekt, u istom kvantnom svijetu. Osnovno je obilježje
kvantnih pojava njihova DISKRETNOST. U tom svijetu ništa ne biva „sasvim malo“ – međudjelovanje tamo
teče u kvantima – ili SVE ili NIŠTA. Mi ne možemo po volji slabo djelovati na kvantni sustav – sve do
nekog trenutka on to djelovanje uopće neće osjetiti. Ali, čim veličina djelovanja toliko naraste da ju je sustav
spreman primiti, to onda obično dovodi do njegovog prijelaza u novo ( također kvantno ) stanje, a često i do
njegovog raspada.

11 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

10.Kvantnomehanički model atoma

( QM – model atoma )

Modeli atoma koji su postajali prije QM – modela, nisu imali većeg uspjeha u potpunom tumačenju
spektara zračenja iz atoma. Bohrov model je mogao protumačiti samo ponašanje H – atoma i to u
uvjetima ne prejakog vanjskog električnog i magnetskog polja. Ipak, zasluge su Bohrovog modela :
1. uvedena je KVANTIZACIJA energije elektrona u atomu – broj „n“ kasnije nazvan
GLAVNI KVANTNI BROJ
2. izvor zračenja stavljen je u sam atom
Loše u Bohrovom modelu bio je pojam staze elektrona i činjenica da se tim modelom nisu mogli
protumačiti spektri zračenja niti jednog drugog atoma, osim vodikovog atoma.
Budući su nam poznate relacije neodređenosti, i barem djelomično njihov smisao, tj. priča o
međudjelovanju mjernog uređaja i atomske čestice, neće nam biti teško razumjeti razlog uvođenja
posebnog načina interpretacije „putanje“ atomske čestice, prije svega elektrona. Rekli smo da je
elektron ISTODOBNO i čestica i val, ali on je zapravo nešto treće, što mi NE MOŽEMO NITI
ZAMISLITI. Donekle zorno tumačenje dao je austrijski fizičar Ervin Schrődinger – pojam
kvantnog elektronskog oblaka, koji je opisan jednadžbom gibanja elektrona. (1933.g. dobio
Nobelovu nagradu). Uveo je veličinu nazvanu valna funkcija, Ψ (psi) .
ZORNO ZNAČENJE ima samo njena norma ( apsolutna vrijednost ) na
kvadrat, koja predstavlja VJEROJATNOST NALAŽENJA ELEKTRONA
U DIJELU VOLUMENA ΔV → tzv. „kvantni elektronski oblak“.

Schrődingerova jednadžba je osnovna jednadžba u suvremenoj kvantnoj fizici.

Na pitanje kako se odvija gibanje u svijetu atoma odgovor daje kvantna fizika : niti kao jednostavno
gibanje čestice, niti kao jednostavno širenje vala, već je to gibanje opisano odgovarajućom
matematičkom funkcijom, tzv. valnom funkcijom ψ. Ona utjelovljuje i valna i čestična svojstva
materije. Valna funkcija ima svojstvo vala, što upućuje na pojave ogiba i interferencije, a ima i
čestična svojstva, ali na poseban način : KVADRAT APSOLUTNE VRIJEDNOSTI VALNE
FUNKCIJE U SVAKOJ TOČCI PROSTORA DAJE VJEROJATNOST DA ČESTICA BUDE u
2
malom djeliću volumena ΔV oko te točke. Ψ predočavamo tzv. KVANTNIM OBLAKOM ( na
onom mjestu u kvantnom oblaku na kojem je čestica češće veća je gustoća kvantnog oblaka ).
VALNA FUNKCIJA NIJE VAL MATERIJE NEGO VAL VJEROJATNOSTI.

12 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

U kvantnoj fizici objekt se može nalaziti u stanjima samo određenih energija, a svako je stanje
opisano odgovarajućom valnom funkcijom.
pogledajte sliku kvantnog elektronskog oblaka : http://www.quantumintro.com/

pogledajte i ovaj link : http://www.falstad.com/qmatom/

Postoji nekoliko povijesno važnih eksperimenata, koji su doveli do uvođenja novih kvantnih brojeva.
Osim glavnog kvantnog broja „n“, koji je uveden Bohrovom teorijom, uvedena su još 3 nova
kvantna broja :
Starkov učinak – cijepanje* spektralnih linija H – atoma u jakom električnom polju ( 107 V )

- uveden je kvantni broj l , orbitalni kvantni broj

- radi se o tzv. FINOJ strukturi spektralnih linija
(* cijepanje – između dvije susjedne razine energije (spektralne linije) pojavljuju se nove razine (linije)

Zeemanov učinak – cijepanje spektralnih linija u jakom magnetskom polju ( 4 T )

- uvodi se kvantni broj m, magnetski kvantni broj

- radi se o tzv. superfinoj strukturi spektralnih linija
- http://www.mip.berkeley.edu/physics/noteindex.html#zeeman
Stern – Gerlachov učinak – cijepanje spektralnih linija u nehomogenom magnetskom polju
- uvodi se magnetski spinski kvantni broj ms

Model atoma je u okviru QM-modela, protumačen temeljem sljedećih činjenica :

1) Schrődingerovom jednadžbom – jednadžba gibanja elektrona
2) Heisenbergovim relacijama neodređenosti nepouzdanost mjerenja komplementarnih veličina
3) uvođenjem kvantnih brojeva ( n, l, m i ms ) i izbornih pravila za njih
4) Paulijevim načelom isključenja
5) Hundovim pravilom
6) načelom minimuma potencijalne energije

13 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

11. Paulijevo načelo i tumačenje Periodnog sustava elemenata

( PSE )
U QM - modelu, na temelju rezultata eksperimenata sa atomima i rješavanjem Schrődingerove
jednadžbe, uvedena su 4 KVANTNA BROJA i njihova IZBORNA PRAVILA.

KVANTNI BROJEVI IZBORNA PRAVILA

OZNAKA NAZIV ( broj mogućih stanja elektrona )

n glavni kvantni broj 1, 2, 3, ... ∞
→ ljuske: K,L,M,N,O,P,Q ...

l orbitalni kvantni broj 0, 1, 2, .... , (n-1) → podljuske: s,p,d,f,g,h ...

m magnetski orbitalni kv. broj - l,(- l +1), ... -1, 0,+1, ... ,( l +1),l → „kućice“
1 1
+ − → strelice u „kućicama“
ms magnetski spinski kvantni broj 2 2

SPIN elektrona : uključuje relativističko ponašanje elektrona i gubi zorno značenje (Paul Dirac) i
nije vrtnja elektrona oko vlastite osi ; Paul Dirac (Nobelova n. 1933.) i Enrico Fermi (Nobelova
n.1938.) pronalaze matematičku, statističku metodu naziva Fermi – Diracova raspodjela, koja
opisuje način na koji čestice zvane FERMIONI zaposjedaju kvantna energijska stanja.
1 3 5
fermioni – čestice polucjelobrojnog spina ( ± ,± ,± ,... )
2 2 2
1
elektron je fermion, mogućeg spina : ±
2
Wolfgang Pauli ( Nobelova n.1945.) je utvrdio da za fermione vrijedi NAČELO ISKLJUČENJA
(1925.g.), koje glasi :
U jednom kvantnom stanju, određenom sa sva 4 kvantna broja , može se nalaziti samo jedan
elektron. ( to je tzv. jednoelektronsko energijsko stanje )
Broj mogućih elektronskih stanja u atomu za određene kvantne brojeve :
ℓ=1
z

KVANTNI BROJEVI Broj mogućih stanja dodatak :

z- os kvantizacije L= h [2]½
ms, m, l , n 1 m ℓ =1
L z =h

L – zamah, kutna
količina gibanja θ
m, l , n 2 L ℓ=1
Ako je vrijednost
L z =0 L= h [2]½
l,n 2( 2l +1 ) kvantnog broja
L m ℓ =0
L z =–h

ℓ =1 tada postoje
n −1
tri moguće ℓ=1
n 2 ⋅ ∑ (2l + 1) = 2n 2 vrijednosti za L
L= h [2]½
l =0 kvantni broj mℓ i
to: –1, 0, 1. m ℓ =–1

Skup svih mogućih energijskih razina elektrona u atomu naziva se JEDNOELEKTRONSKI

SPEKTAR ATOMA, tj. elektronska konfiguracija.

Za potpuno tumačenje jednoelektronskog spektra atoma treba još znati :

14 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

Hundovo pravilo :
Pri popunjavanju orbitala ( npr. px, py, pz ) u stanjima iste energije ( isti l ) broj paralelnih spinova je
maksimalan.

Načelo minimuma potencijalne energije – svaki fizikalni sustav spontano ( kada je izvan vanjskog
utjecaja ) zauzima stanje minimuma potencijalne energije.
Položaj nekih nivoa je energijski povoljniji, tj. razine se popunjavaju u smjeru povećanja zbroja
( n+ l ), pri čemu se razine s jadnakom vrijednošću tog zbroja popunjavaju u smjeru povećanja n :
... E(3p) < E(4s) ≈ E(3d) < E(4p) < E(5s) ≈ E(4d) < E(5p) < E(6s) ≈ E(5d) ≈ E(4f) ....

Tumačenje i izgradnja periodnog sustava trijumf je kvantne mehanike.

Broj kemijskih elemenata u periodnom sustavu određen je brojem raspoloživih

kvantnih stanja energija elektrona.

ZADACI : 1. Koliko se elektrona može smjestiti u s-stanje, koliko u p-stanje a koliko u d-stanje ?
( R : s-stanje ima 2 elektrona, p-stanje ima 6, a d-stanje 10 elektrona )
2. Odredimo redni broj energijske ljuske koja sadrži 50 jednoelektronskih stanja ?
50
( R : 50 = 2n2 ⇒ n = =5 )
2

15 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

Shematski prikaz mogućih kvantnih stanja elektrona za prve 4 energijske razine :

za n = 1 l=0 m=0 1s2 K – ljuska

2s2
n=2 l=0 m=0 L – ljuska

2p6
l=1 m=-1 m=0 m=1

3s2
n=3 l=0 m=0

3p6
l=1 m=-1 m=0 m=1

M – ljuska )

l=2 m=-2 m=-1 m=0 m=1 m=2

3d10

n=4 l=0 m=0 4s2

l=1 m=-1 m=0 m=1 4p6

l=2 m=-2 m=-1 m=0 m=1 m=2

4d 10

( N – ljuska )

l=3 m=-3 m=-2 m=-1 m=0 m=1 m=2 m=3

4f 14

16 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

12. Stimulirana emisija

L – light
A – mplitication by
S - timulated Stimulirana emisija zračenja – LASERI
E – emission of http://physics.mef.hr/Predavanja/Laser/index.html
R – radiation
spontana emisija zračenja : atomi uobičajenih izvora svjetlosti ( Sunce, lampe, žarulje ... ) zrače
nevezano (nekorelirano) jedan s drugim; dakle, JEDAN ATOM ZRAČI NEOVISNO O DRUGOM
Takvo zračenje je :
1. nekoherentno
2. nepolarizirano nekoherentna
3. izotropno (u svim smjerovima u prostoru oko izvora ) svjetlost
4. male snage ( intenziteta )
stimulirana emisija zračenja - da bi se ostvarila stimulirana emisija potrebno je imati
1. INVERZIJU NASELJENOSTI energijskih razina ( tzv. populacijska inverzija )
više elektrona ima na višoj energijskoj razini

- inverzija se postiže pomoću atoma koji imaju tzv. metastabilno stanje

2. atome koji imaju tzv. METASTABILNO STANJE energije, tzv.
METASTABILNU RAZINU (NIVO) energije
pojašnjenje :
osnovno stanje svakog atoma je stabilno (stacionarno) stanje; ono
traje „vječno“, ako se atom nalazi daleko od vanjskih utjecaja
pobuđeno stanje je svako ono koje je više energije od osnovnog; kod većine
atoma elektron u pobuđenom stanju boravi jako kratko (načelo minimuma
potencijalne energije)
τ ≈ 10 −8 s, tzv. prosječno vrijeme života elektrona u pobuđenom stanju
Samo neki atomi, pod određenim uvjetima, posjeduju tzv. metastabilna stanja, a to su ona kojima je
τ >> 10-8s (tzv. dugoživuća stanja).
prosječno vrijeme života elektrona u pobuđenom stanju (metastabilnog stanja)
iznosi oko : τ ≈ 10 −3 s
Postojanjem takvog stanja bit će omogućeno ostvariti inverziju naseljenosti, činjenicu da je broj
elektrona u višoj energijskoj razini VEĆI od broja elektrona u osnovnom stanju (slika):

N2 > N1

pobuđenje time je ostvarena emisija „ LAVINE “ fotona ,

a to je laserska akcija

LASER - Light amplification by stimulated emission of radiation

(pojačanje svjetlpsti stimuliranom emisijom zračenja)
Laser je kvantni izvor koherentne svjetlosti. Zračenje svih atoma je usklađeno.
Fotoni izlazne laserske svjetlosti su:
1. koherentni (jednake frekvencije, jednake faze) koherentna
2. polarizirani (jednaka polarizacija) svjetlost
3. istog smjera širenja
4. velike snage ( mW, ... , GW, TW- tzv. pulsni laseri )

17 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

Podjela lasera :
a) prema agregatnom stanju aktivne tvari
plinski
tekući ( tzv. laser s bojilom )
čvrsti ( kristalni, amorfni, poluvodički )
b) prema načinu pobude elektrona na više energijske razine :
optički ( pobuda se izvodi pomoću svjetlosti )
sudarima elektrona i atoma u plinu
ozračivanjem čestica visokih energija
kemijskim reakcijama
c) prema načinu rada (zračenja fotona)
kontinuirani
pulsni
Primjena lasera : medicina; mjerna tehnika; prijenos informacija; ispitivanje i obrada materijala;
holografija; znanost; svemirske tehnologije ....
Pravci razvoja lasera :
XRASER ( laser u području x – zraka )
GRASER ( laser u području γ - zraka → kontrolirana fuzija, 3D slike molekula )

Dodatak : HOLOGRAFIJA : snimanje holograma E ( x, t ) = E 0 (ωt − kx )

rekonstrukcija slike
Važno svojstvo : svaki dio holograma u sebi sadrži i informacije o cijelom hologramu.
http://eskola.hfd.hr/projekt/sp-5/teorija5.html
Nobelova nagrada : 1971 Dennis Gabor "za otkriće i razvoj metoda holografije"

He – Ne laser
http://physics.mef.hr/Predavanja/Laser/index.html
- pripada grupi plinskih lasera
- dobiju se fotoni laserske svjetlosti u području crvene svjetlosti ( λ = 632,8nm )
‰ Radi na sljedećem načelu :
„ staklena cijev se napuni mješavinom He-Ne plinova u odnosu 20:80; neon je medij u
kojemu se odvija fizikalni proces emisije laserske svjetlosti
„ na slici dolje je prikazan energijski dijagram za atome He i Ne; struja koja prolazi kroz
mješavinu plinova, kroz sudare atoma He i elektrona iz struje uzrokuju pobudu atoma
helija u stanje E3, koje je metastabilno
„ energija stanja helija E3 (20,61 eV) je vrlo blizu energiji neonskog stanja E2 (20,66 eV);
stoga, kada se atom helija u stanju E3 sudari s atomom neona u osnovnom stanju E0,
energija pobude atoma helija se vrlo često prenese na atom neona, koji se pobudi u
stanjeE2; na ovaj način neonska energijska razina E2 postane naseljenija elektronima od
razine E1 → nastala je inverzija naseljenosti energijskih razina
„ Ovu inverziju gustoće naseljenosti je relativno lako izvesti zbog :
(1) na početku je razina E1 skoro potpuno prazna,
(2) metastabilnost helijske razine E3 osigurava kontinuirani prijelaz atoma neona na
razinu E2 i
(3) atomi iz razine E1 vrlo brzo se vraćaju (preko međustanja) u osnovno stanje E0

18 Nina Obradović, prof.

ATOMSKA i KVANTNA FIZIKA gradivo 4. razreda

E3 E2

E1

laserska cijev = rezonantna šupljina

- lavina fotona ; STOJNI VAL

- polupropusno zrcalo ( Brewsterov kut )

Rubinski laser
‰ rubinski laser je napravljen 1960.; sastoji se od rubidijevog štapa dužine nekoliko cm, a
okružen je helikoidalnom ksenonskom lampom
‰ rubin je prozirni kristal Al2O3 koji sadrži malu količinu (oko 0,05 %) kroma Cr3+ koji
zamjenjuju Al3+
‰ Cr3+ ima metastabilno stanje čije je vrijeme poluživota 0,003 s
‰ ksenonska lampa pobuđuje Cr3+ u više stanje koje se brzo raspada u metastabilno stanje te
laserska svjetlost nastaje prijelazom iz tog metastabilnog stanja u osnovno stanje

19 Nina Obradović, prof.