Split 2009.

Broj 16

GODIŠNJAK KATEHETSKOG UREDA SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE

Teme broja:
poznajemo li potrebe svojih učenika?
Kristocentričnost vjeronaučne nastave
 Sadržaj:

Uredništvo: Svjedok našega „biti“ i „djelovati“ . ................................................................................. 3

Marin Barišić: U službi cjelovitog učenja o životu ............................................................................... 4
Stručno usavršavanje:
Luči Lončar: Poznajemo li potrebe svojih učenika? . ................................................................ 6
Voditelji radionica: Razumijevanje potreba učenika kao preduvjet
uspješnog odgojno-obrazovnog rada ....................................................................................... 12
Mladen Parlov: Isus Krist – središte teologije, kršćanskog života i navještaja .......................14
Jadranka Garmaz: Kristocentričnost u katehezi i vjeronauku . .................................................28
Statistika:
Pohađanje vjeronauka u osnovnim školama – 2009./2010. .................................................... 32
Pohađanje vjeronauka u srednjim školama – 2009./2010. ...................................................... 34
Pohađanje vjeronauka u centrima za osobe s posebnim potrebama – 2009./2010. ............... 35
Vjeroučitelji pripravnici – 2009/2010. . .................................................................................. 36
Stručni ispiti u Splitu – 2008/2009. ......................................................................................... 37
Raspored vjeroučitelja po školama – 2009/2010. . .................................................................. 38
Kateheze:
Marina Šimić: Svatko je od nas jedinstven i potreban drugoga . ............................................ 46
Ružica Maleš: Što je pubertet? ................................................................................................ 49
Zdenka Krokar: Razmirice i sukobi u pubertetu ...................................................................... 53
s. Marinela Delonga: Idoli i ideali u izgradnji osobnosti ........................................................ 57
Mirjana Vuletić: Bog – jedini ideal . ....................................................................................... 61
Jadran Bašić: Zamke suvremenih ovisnosti .............................................................................. 66
Julijana Hrvoić: Ovisnost – pomanjkanje vrijednosti .............................................................. 69
Više autora: Potraga za vrijednostima i opasnost od otuđenja ............................................... 72
Događaji, iskustva, razmišljanja:
Katica Radačić: Vjeronaučna olimpijada za osnovnu školu . .................................................. 77
Mirjana Vučica: Natjecanje iz vjeronauka za srednju školu . .................................................. 79
Dušan Vuletić: Međubiskupijski susret maturanata ................................................................ 81
Jadran Bašić: Odgoj za medije. Stručni skup u Supetru ......................................................... 83
Mirjana Vučica: Državno natjecanje iz vjeronauka . .............................................................. 85
Anica Mužinić: Budite kao djeca! Stručni skup za odgojiteljice u vjeri ................................ 88
Silvana Burilović: Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola .......................... 90
Marina Šimić: Vjeroučitelji stopama svoga Učitelja. Hodočašće u Sv. zemlju . ..................... 94
Antun Budimir: Vjeronauk i poduzetničke kompetencije ...................................................... 100
JeŽ: Društvene mreže – komunikacija ili zamka? . ................................................................ 102
Silvana Puljić: Bijela kronika . ............................................................................................... 104
Marina Šimić: Svetac prijatelj ............................................................................................... 105
Branka Mlinar: Do vječnosti .................................................................................................. 106
Branka Mlinar: Emanuel ........................................................................................................ 106
PAX: Prvoškolci ..................................................................................................................... 107
VaMa: Slutnja Vječnoga . ....................................................................................................... 108
Branka Mlinar: Božje oči ....................................................................................................... 108
Kronika Katehetskog ureda – 2008./2009. ......................................................................... 109
Kalendar rada – školska godina 2009./2010. ...................................................................... 119
 UVODNIK
Svjedok našega „biti“ i „djelovati“
Poštovani/e vjeroučitelji/ce!
Cijenjeni čitatelji!
Pred vama je još jedno svjedočanstvo našeg
vjeroučiteljskog života i djelovanja, kojega zasi-
gurno ne bi bilo da nam svake školske godine naši
učenici, zajedno sa svojim roditeljima, iznova ne
ukazuju povjerenje svojim izborom vjeronauka u
školi.
Ova je činjenica nama ohrabrujuća povratna
informacija, ali i dokaz da uspijevamo u dvo-
strukoj zadaći odgojno-obrazovnog procesa: pre-
nošenju vjerskoga znanja i kršćanskoj formaciji
naših učenika. Jednako tako, to je i potvrda da
smo se dokazali u onome što bi kao vjeroučitelji
u svom specifičnom poslanju trebali biti – osobe
koje kroz predanje Kristova nauka uvode druge u
zajedništvo s Isusom Kristom.
Jamstvo uspjeha naše ključne zadaće u poti-
canju sazrijevanja vjere naših učenika krije se u
svjedočanskom obilježju našega rada. Bitna pret-
postavka u našem djelovanju – poučavati cijelim
svojim životom poput našeg Učitelja – temelj
je za izgradnju povjerenja kod onih kojima smo
poslani. Ukoliko učenici u nama prepoznaju vje-
rodostojnog svjedoka vjere o kojoj poučavamo,
tada znamo da naš vjeronauk nije tek prazna riječ
ili samo jedan u nizu školskih predmeta.
Važno je imati na umu kako ćemo samo našim
osobnim primjerom mlade kršćane najbolje pota-
knuti da u svijetu svjedoče za Isusa Krista. To je
lijepo izrazio papa Pavao VI: „Suvremeni čovjek
radije sluša svjedoke no učitelje, i ako sluša uči-
telje, čini to jer su svjedoci.“ Posebno priznanje
u ovome smislu treba odati onim vjeroučiteljima
koji su svojim radom i primjerom oduševili nove
naraštaje mladih za studij teologije.
I ovaj 16. broj Svjedoka svjedočanstvo je naše-
ga života, točnije našega djelovanja u protekloj
školskoj godini. Svjesni smo profesionalne obve-
ze trajnog stručnog usavršavanja, o čemu na oso-
bit način vodi računa Katehetski ured. U suradnji
s Agencijom za odgoj i obrazovanje, Ured po već
ustaljenom običaju organizira godišnje dva struč-
na skupa na nadbiskupijskoj razini. Prošle školske
godine imali smo prigodu prisustvovati preda-
vanjima o poznavanju i razumijevanju potreba
naših učenika te o kristocentričnosti vjeronaučne
3
nastave. Kao i uvijek nakon predavanja vjerouči-
telji su sudjelovali u vrlo kreativnim pedagoškim
radionicama. U rubrici o stručnom usavršavanju
možete pročitati radove sa spomenutih stručnih
skupova.
Katehetski ured još od školske godine
1999./2000. prati stanje/trendove pohađanja vje-
ronauka u školi. Prikupljene podatke za ovu
školsku godinu prilažemo u posebnoj rubrici, te
njima dodajemo popis ovogodišnjih pripravnika
i izvješće o polaganju stručnih ispita. Na kraju
ove rubrike možete se informirati o rasporedu
vjeroučitelja u tekućoj školskoj godini. Iza ovih
statističkih podataka ne stoji samo dokumentarna
vrijednost, nego život i djelovanje splitskih vjero-
učitelja.
Stalna rubrika „Kateheze“ i u ovom broju
Svjedoka obiluje oglednim vjeronaučnim modeli-
ma. Radi se o prvoj nastavnoj cjelini VII. razreda
„Upoznajmo i izgrađujmo vlastitu osobnost“ te
jednoj temi o vrijednostima iz srednjoškolskog
programa. Ovi ogledni vjeronaučni modeli nastali
su kao plod rada u pedagoškim radionicama koje
su bile posvećene metodičkoj primjeni kristocen-
trične dimenzije u nastavi vjeronauka. Vjerujemo
da će mnogim vjeroučiteljima ponuđeni modeli
biti na korist i praktičnu pomoć.
Svjedok po običaju, uz redovitu kroniku Kate-
hetskog ureda, završava širim pregledom nekih
važnijih događaja, od čega posebnu pozornost
skrećemo na državno natjecanje iz vjeronauka
održano ove godine u Splitu te hodočašće vjerou-
čitelja u Svetu zemlju pod geslom „Vjeroučitelji
stopama svog Učitelja“. Upravo će ovaj 16. broj
našega godišnjaka s razlogom na svojim koricama
čuvati uspomenu na ovo jedinstveno hodočašće.
Željeli bismo i preko ovog broja Svjedoka biti
i ostati prepoznatljivi svjedoci vjere. Pred nas se
stavlja zahtjev dosljednosti i podudaranja dviju
životnih sfera – poslovne i osobne. Stoga ne smi-
jemo dopustiti raskorak u naučavanju i privatnom
životu, nego promicati sintezu našega „biti“ i
našega „djelovati“. Podjednako smo pozvani pou-
čavati i odgajati. U tome ćemo uspjeti ako se sami
trudimo našim učenicima biti poželjan model
ponašanja kojeg treba nasljedovati.
Uredništvo
 4 NADBISKUPOVA PORUKA

U službi cjelovitog učenja o životu

Poruka prigodom početka nove školske i vjeronaučne godine

Dragi roditelji,
poštovani ravnatelji škola, učitelji,
nastavnici, vjeroučitelji i odgojitelji,
braćo svećenici,
draga djeco i mladi!

Početak nečega novoga - bilo da je riječ

o potpuno novom početku ili nastavku puta
na kojem smo se s razlogom zaustavili kako
bismo predahnuli i prikupili snagu za daljnji
hod - uvijek u nama pokreće dvojake osjećaje:
neizvjesnost i čežnju za otkrićem nepoznatoga.
Neizvjesnost nas ponekad poput bremena do
te mjere pritišče da bismo se najradije zausta-
vili na onome što smo već ostvarili, u čemu
se osjećamo sigurnima i zaštićenima. I bilo bi
sasvim opravdano ostati u okvirima dosadašnjih
školskih postignuća, spoznaja i umijeća kada u
sebi ne bismo osjećali čežnju za novim znanji-
ma. Znati, ne mnoštvo raznovrsnih informacija,
nego znati dublje i sveobuhvatnije o životu - to
je potreba i hrana bez koje ljudsko biće ne može
u punini živjeti.
Iskreno me raduju svi novi pozitivni poma- o temeljnom ili ključnom pitanju: koju sliku
ci, stručna i materijalna ulaganja, osobito na čovjeka promiče odgojno-obrazovna reforma?
području odgoja i obrazovanja. Novosti u našem Polazi li školska reforma od čovjeka kao slo-
školstvu, uobličene u Prijedlog Nacionalnog bodnog bića koji ima svoje dostojanstvo, odno-
okvirnog kurikuluma kao temeljni dokument sno neprocjenjivu vrijednost - koji se ne može
budućem odgojno-obrazovnom sustavu u Repu- staviti ni u kakve okvire, koji nadilazi sve
blici Hrvatskoj, upravo ciljaju na stjecanje odre- ideologije, koji je u konačnici uvijek otvoren
đenih znanja, odnosno osposobljenosti, koje nespoznatljivome što ga ne prestaje privlačiti?
se žele potanje definirati. Što bi učenici kao Nije li to nespoznatljivo, to otajstveno, upravo
izravni sudionici i suorganizatori odgojno-obra- ono znanje za kojim žudimo i prema kojemu
zovnog procesa trebali znati, za što bi trebali vode sva druga znanja? Teško se oteti dojmu da
biti osposobljeni - to su, moglo bi se reći, ideje se u najnovijoj koncepciji reforme školstva ne
vodilje školske reforme, a njezin je konačni cilj odražava bitno drugačija slika čovjeka, čovjeka
stvoriti „društvo znanja“. proizvođača. Ako je čovjek sveden samo na tu
Takva koncepcija obrazovanja doima se vrlo dimenziju, ako ga se uokviruje u privredni način
privlačnom, no njezin istinski uspjeh ovisi razmišljanja, onda odgoj i obrazovanje postaju
 NADBISKUPOVA PORUKA
roba na tržištu kapitala, a škola poduzeće. U
tom slučaju ni učenici, koji se reformom želi
staviti u središte odgojno-obrazovnog procesa,
ne bi zadržali svoje središnje mjesto. U konač-
nici, njihova bi se vrijednost mjerila kriterijima
tržišta i materijalnog probitka.
Zadaća je škole učenicima otvoriti široke i
univerzalne vidike što osmišljavaju život, koji
se ne daju zatvoriti u programe znanstveno-
tehničkog obrazovanja. Škola treba biti mjesto
očovječenja, vježbaonica vrlina, ona treba ponu-
diti cjelovitu viziju čovjeka, njegove povijesti i
povijesti svijeta. To nije samo znanje iz nekih
područja, niti znanje koje bi ostalo tek na razini
spoznaje, već znanje o životu, odnosno mudrost
kako su je nazivali stari Grci. Stoga za stjecanje
takvog znanja nije dovoljan samo intelektualni
napor učitelja koji ga prenosi i učenika koji ga
prima. Tu je potrebna potpuna raspoloživost i
učitelja i učenika koju bih usporedio s evanđeo-
skom slikom o trsu i lozi. Vinogradar čisti, reže
lozu kako bi donijela više roda. Onaj tko pouča-
va, tko odgaja, pozvan je da po Božjem primje-
ru bude u isto vrijeme strpljiv ali i uporan, pun
razumijevanja ali i zahtjevan. Božje djelovanje
u povijesti spasenja koje ima za cilj odgoj poje-
dinca i zajednice pokazuje se odlučnim. Bog se
ne miri s postojećim stanjem; on nije popustljiv,
pomiren sa sudbinom: on je zauzet, odlučan,
spreman ukoriti i pozvati na „ispravak“.
Biti u ovakvoj školi u kojoj se raste, u kojoj
se sukladno prispodobi o trsu i lozi donose trajni
plodovi, podrazumijeva također spremnost uče-
nika već od najranije dobi na izgradnju kritičkih
stavova prema sebi i svijetu koji ga okružuje.
Preispitati svoja znanja, preispitati sebe, svoje
stavove i ponašanja, donijeti ispravan sud i dje-
lovati na temelju toga, to je najviši cilj škole.
Takvo učenje nije tek puka informacija; to je
učenje o životu, učenje i priprema za život. Kao
pastiru ove mjesne Crkve osobito mi je stalo
da naše škole doista postanu drugi dom za našu
djecu i mlade, u kojima će oni uz potrebno zna-
nje usvajati temeljne ljudske i kršćanske vred-
note. Stoga, u svima vama, poštovani ravnatelji,
učitelji, nastavnici i odgojitelji, vidim osobe
5
koje imaju prevažnu i uzvišenu zadaću odgoja
naše djece i mladeži na dobrobit i bolju buduć-
nost Crkve i društva.
U toj odgojno-obrazovnoj zadaći, koja je
često slabo materijalno vrednovana i društveno
potcijenjena, posebnu podršku upućujem svima
koji su uključeni u vjerski odgoj – u obitelji,
školi i župnoj zajednici. Moja misao upravljena
je vama, dragi roditelji, da uza sve svoje rodi-
teljske obveze ne zanemarite kršćanski odgoj
svoje djece. Upravo u obiteljskom ozračju treba
se događati prva inicijacija u kršćanski život; u
obitelji se budi smisao za Boga, u njoj se doga-
đaju prvi koraci u molitvi i odgaja moralna svi-
jest. Kršćanski se odgoj u obitelji više svjedoči
nego uči, više živi nego naređuje. I vi, dragi
vjeroučitelji i vjeroučiteljice u školi, nastojte
svojim zauzetim radom i odgojnim kompeten-
cijama dati značajan doprinos novoj humanijoj
slici škole o kojoj govorimo. Vjeronauk je u
tome ključni školski predmet koji odgaja za
vrednote i potiče cjelovito učenje o životu.
Istodobno se obraćam i vama, braćo svećenici,
koji ste po svom pozivu i službi najizvrsniji
odgojitelji u vjeri, da u ovoj svećeničkoj godini
svoje najbolje sposobnosti i umijeća usmjerite
na redovitu župnu katehizaciju, ne samo djece i
mladih nego svih vam povjerenih vjernika.
U toj vam perspektivi svima želim ustra-
jan i plodonosan rad, zajedništvo i suradnju, a
iznad svega takvo odgojno ozračje u kojem će
svakodnevno svi njegovi sudionici - oni koji
poučavaju i odgajaju, kao i oni koje se poučava
i odgaja - rasti, poboljšavati svoju ljudskost i
razvijati svoje sposobnosti. I na kraju, prisjeća-
jući se riječi jednog genijalnog odgojitelja, koji
reče da je odgoj „stvar srca“, na sve zazivam
Božji blagoslov, kako bismo u školi njegove
ljubavi učili najdublje tajne života i razvijali
najraznovrsnija i najhumanija umijeća dostojna
čovjeka kao slike Božje.
U Splitu, 1. rujna 2009.
Vaš nadbiskup:
Mons. Marin Barišić
 6 STRUČNO USAVRŠAVANJE

U rubrici „stručno usavršavanje“ redovito objavljujemo predavanja i ostale radove s naših

nadbiskupijskih stručnih skupova. I prošle školske godine 2008./2009. organizirali smo dva
stručna skupa za vjeroučitelje na nadbiskupijskoj razini. U ovom broju Svjedoka možete pro-
čitati više vrijednih priloga.
Prvi nadbiskupijski stručni skup održan je 22. studenoga 2008. godine u Nadbiskupskom
sjemeništu u Splitu, na okvirnu temu: Poznajemo li potrebe svojih učenika? Nakon molitve-
no-meditativnog početka, pozdravnih govora i uvoda u rad stručnog skupa održano je jedno
predavanje i potom upriličena zajednička tematska rasprava. Zatim su vjeroučitelji nastavili
rad u pedagoškim radionicama po kriteriju pripadnosti stručnim vijećima, tako da je ovaj nad-
biskupijski stručni skup vrijedio i kao redoviti sastanak stručnih vijeća vjeroučitelja. Ovdje
možete pročitati dva priloga: predavanje i sažetak pedagoške radionice:
• Poznajemo li potrebe svojih učenika? (Luči Lončar, prof.)
• Razumijevanje potreba učenika kao preduvjet uspješnog odgojno-obrazovnog rada
(voditelji radionica)

Poznajemo li potrebe svojih učenika?

Sve češće smo svjedoci različitih događaja i manjak ili višak nečega što bi da je prisutno
napisa u tisku o negativnom i problematičnom u prikladnoj količini pridonijelo dobru stanju
ponašanju djece i mladih, njihovu odnosu prema organizma odnosno ličnosti. Niz autora kroz
okolišu, vršnjacima, roditeljima, učiteljima, kao povijest bavilo se proučavanjem čovjekovih
i problemima alkohola, droge i kriminaliteta te potreba. Jedan od najpoznatijih i najznačajnijih
nasilja među djecom i mladima. Pitamo se: Što bio je američki psiholog A. H. Maslow. On je
se zbiva s našom djecom? Jesu li se u pretrpa- začetnik humanističke psihologije koja je nasta-
nim obrazovnim programima izgubili odgojni la kao reakcija na dva do tada prevladavajuća
problemi naših učenika? Problem odgoja jedan pravca u psihologiji – biheviorizam i psihoana-
je od najvažnijih zadataka s kojima se učitelji i liza.
vjeroučitelji svakodnevno suočavaju.
Od suvremenog vjeroučitelja očekuje se da
prepozna potrebe svojih učenika te da svojim
komunikacijskim vještinama motivira učenike
za rad i učenje, da uspostavi dobru atmosferu u
razredu i, kolikogod je to moguće, spriječi neže-
ljena ponašanja učenika. Važno je napomenuti
da djeca različitog uzrasta imaju različita reagi-
ranja i različite potrebe te drugačija ponašanja
pred izazovima svakodnevnog života.

Zašto govorimo o potrebama?

Iza svakog ljudskog ponašanja kriju se razli-

čite potrebe ljudi. Ako bismo pokušali definirati
što je to potreba, onda možemo reći da je ona
 STRUČNO USAVRŠAVANJE
Maslow govori o psihologiji zdravlja koja se
nudi kao veća mogućnost da svoj život usmje-
rimo napredovanju i da budemo bolji. Sve
osnovne potrebe mogu se smatrati malim kora-
cima koji vode do ostvarenja krajnje vrednote
čovjeka, idealnog cilja ili svrhe koju pokušava
doseći. Za humanističku psihologiju, čiji je
predstavnik Maslow, čovjek je odgovorno biće
sposobno samostalno odlučivati i izabrati razne
mogućnosti koje mu se pružaju. Svaki pojedinac
ima određene ciljeve koje želi u životu ostvari-
ti. Međutim, nisu svi motivi i ciljevi, želje i
potrebe pojedinca jednakog značenja i jednake
vrijednosti. Neki su jači i važniji od drugih. Tek
kad su zadovoljene primarne potrebe, može se
pojaviti druga razina potreba koje čovjek treba
zadovoljiti. U tom smislu, Maslow navodi slje-
deću hijerarhiju potreba:
• Fiziološke potrebe
• Potreba za sigurnošću
• Potreba za pripadanjem i ljubavlju
• Potreba za ugledom i samopoštovanjem
• Potreba za samoostvarenjem - samoaktualiza-
cija
Fiziološke potrebe
To su najosnovnije, najsnažnije i najočiti-
je potrebe čovjeka. To su potrebe za hranom,
vodom, kisikom, spavanjem, toplinom itd. Iz
iskustva vidimo kako one imaju vitalnu važnost
jer o njima ovisi čovjekovo tjelesno zdravlje i
sam život pojedinca. Te su potrebe, dakle, nužne
za biološku opstojnost i funkcioniranje čovjeka.
Da bi se uopće mogle pojaviti potrebe iz neke
više razine u spomenutoj hijerarhiji ljudskih
potreba, važno je zadovoljenje ovih fizioloških
potreba. Nezadovoljavanje tih potreba dovodi
do smrti organizma. Ako jedna od tih potreba
nije zadovoljena ostale ne mogu funkcionirati.
U suvremenim društvima, koja obiluju bla-
gostanjem i izobiljem dobara, zadovoljenje fizi-
oloških potreba najčešće nije upitno. Međutim,
ako neka od tih potreba nije zadovoljena, nje-
zin intenzitet se naglo povećava tako da ona
postane isključivi gospodar čovjeka i njegova
7
ponašanja. Dakle, ako dominiraju ove fizio-
loške potrebe sve će se aktivnosti usmjeriti na
njihovo zadovoljenje. Kod mlađih učenika to
vidimo na primjeru izgladnjelog djeteta koje će
prvo utažiti glad, a tek onda će moći krenuti na
druge aktivnosti.
Potreba za sigurnošću
Kad su osnovne fiziološke potrebe adekvatno
zadovoljene, pojavljuje se jedna druga skupina
ljudskih potreba koje Maslow naziva potreba
za sigurnošću. To je jedna od temeljnih potreba
koja se manifestira kao potreba za stabilnošću,
stalnošću, redom, strukturom i predvidljivošću
događaja. Potreba za sigurnošću posebno se pri-
mjećuje kod manje djece koja se osjećaju ovisna
o drugima, osobito o roditeljima i bližoj okolini.
Zato je zdravo i skladno obiteljsko ozračje nužni
preduvjet djetetova osjećaja sigurnosti.
Naši učenici, pogotovo adolescenti koji se
stalno bune protiv autoriteta itekako imaju
potrebu za strukturom, disciplinom, redom, gra-
nicama. Zadovoljenje tih potreba stvara zaštitu
od neželjenih utjecaja. Život u obitelji u kojoj
je djeci sve dopušteno, nesloge i svađe među
roditeljima, fizičko nasilje, rastave, smrt rodite-
lja, zanemarivanje i zlostavljanje djece – sve su
to situacije koje uvelike otežavaju zadovoljenje
djetetove potrebe za sigurnošću. U takvim slu-
čajevima neće se normalno javljati nove razine
potreba, što će nužno otežati djetetov skladan
rast i razvoj. Kod odraslih potreba za sigurnošću
izraženija je u situacijama stvarnih opasnosti:
 8 STRUČNO USAVRŠAVANJE

djeca koja su u svom djetinjstvu primila ljubav

strah od bolesti, smrti, rata, nesreća, prirodnih
katastrofa, kronično loših situacija u obitelji.
Maslow smatra da su različita osobna vjero-
vanja, religiozni običaji i religijske pripadno-
sti, ideološki svjetonazori i životne filozofije
također izrazi čovjekove potrebe za sigurnošću.
Vjera u Boga i pripadnost određenoj religijskoj
zajednici čovjeku pomažu u izgradnji koheren-
tnog i smislenog života što mu pruža osjećaj
sigurnosti, čak i u pitanju prekogrobnog života.
Potreba za ljubavlju i pripadanjem
Potreba za ljubavlju i pripadanjem nastupa
kada se zadovolje prve dvije gore navedene
potrebe – one fiziološke i potreba za sigurnošću.
Privrženost, ljubav, razumijevanje i odanost
stvaraju odnos s drugim ljudima i dobar osjećaj
pripadanja obitelji, grupi, razredu, vršnjacima.
Svaki čovjek ima potrebu biti voljen i prihva-
ćen, najprije u vlastitoj obitelji, zatim afirmiran
i prihvaćen u grupi kojoj pripada. Ljubav rađa
međusobnim poštovanjem i povjerenjem, potiče
na druženje i prijateljstvo, stvara osjećaj ispu-
njenosti i vrijednosti, te čovjeka osposobljava
za davanje i primanje ljubavi. Ljubav je, prema
Maslowu, osnovni preduvjet zdravog razvoja
pojedinca.
Prema Maslowu postoji jedan duboki i nera-
skidivi suodnos između povjerenjem i ljubavlju
ispunjenog odgoja u djetinjstvu i mladosti, s
jedne strane, i zdravog i uravnoteženog živo-
ta u odrasloj dobi s druge strane. To znači da
i nježnost u odgoju od strane svojih roditelja i
bližnjih, kada odrastu postaju psihički zdraviji
i stabilniji ljudi. Treba naglasiti veliku ulogu
obitelji i snažni utjecaj majke i oca u prvim
godinama života djeteta.
Nezadovoljena potreba za ljubavlju i pripada-
njem jedan je od najvećih izvora neprilagođenog
društvenog ponašanja. Patološke oblike ponaša-
nja prepoznajemo osobito danas u mladim bun-
tovnicima koji takvim svojim negativnim pona-
šanjem pokušavaju prebroditi osjećaj otuđenosti
i usamljenosti. Oni su otuđeni i razočarani jer
nemaju povjerenja u druge, zatvaraju se u sebe i
ne povjeravaju se drugima, nesposobni su ući u
intimne odnose s drugima jer stalno strahuju od
novih razočarenja i odbačenosti.
Potreba za ugledom i samopoštovanjem
Kada je adekvatno zadovoljena potreba za
ljubavlju i pripadanjem javlja se četvrta razina u
hijerarhiji potreba koje Maslow naziva potrebe
za ugledom i samopoštovanjem. Radi se o dvije
komplementarne dimenzije poštovanja vlastito-
ga ja - poštovanje samog sebe ili samopoštova-
nje i poštovanje od strane drugih ljudi.
Potreba za samopoštovanjem uključuje
čovjekovu želju da samoga sebe smatra vri-
jednim, sposobnim u rješavanju svih životnih
problema i poteškoća. Samopoštovanje rađa
samopouzdanjem i uvjerenjem u vlastitu kom-
petentnost. Ono potiče uspješnost, slobodu,
 STRUČNO USAVRŠAVANJE
neovisnost i samostalnost. Kod naših učenika
samopoštovanje se manifestira u uspješnom i
samostalnom savladavanju školskih zadataka.
Doživljaj uspjeha stvara u njima pozitivnu sliku
o samima sebi, potiče samopoštovanje i osjećaj
vlastite vrijednosti.
Uz samopoštovanje jednaku važnost u živo-
tu čovjeka ima i potreba poštovanja od strane
drugih. Čovjek je relacijsko biće i, kao takav,
upućen na druge. Stoga on očekuje od drugih
priznanje, odlikovanje, prihvaćenost. Ima potre-
bu da ga drugi cijeni, osobito da cijeni i priznaje
njegove sposobnosti što kod pojedinca stvara
osjećaj vlastite vrijednosti kao temeljni predu-
vjet njegova normalnog rasta i razvoja.
S druge strane, nezadovoljenje ovih potreba
dovodi do osjećaja inferiornosti, slabosti, bespo-
moćnosti, nesposobnosti i lošoj slici o samome
sebi. Međutim, istinsko poštovanje vlastitog ja,
osobito od strane drugih ljudi, treba biti objek-
tivno utemeljeno i stečeno zasluženim radom, a
ne stvoreno na temelju nekakvoga materijalnog
statusa ili društvenog položaja, prividnog obo-
žavanja ili lažne samohvale. Ugled od strane
drugih i samopoštovanje uvijek trebaju kores-
pondirati s uloženim naporom i trudom. Bilo bi
opasno kada bi čovjek gradio svoje samopošto-
vanje isključivo na mišljenjima i percepciji dru-
gih, a ne na vlastitim stvarnim sposobnostima,
uspjesima i postignućima.
Potreba za samoostvarenjem
- samoaktualizacija
Najviša, peta razina u hijerarhiji ljudskih
potreba prema Maslowu je potreba za samoo-
stvarenjem ili samoaktualizacijom. Ona se može
pojaviti tek kada su i ako su sve prethodne niže
razine potreba adekvatno zadovoljene. Samoo-
stvarenje znači postignuće potpunog razvoja, tj.
realizacija svih sposobnosti, potencijala i potre-
ba na svim razinama. Samoostvarene osobe su
one ličnosti koje su postale sve ono što su mogle
postati i postigle sve ono što su mogle postići.
Međutim, čovjek nikada nije siguran koje
sve sposobnosti i talente posjeduje, koji se
9
kapaciteti u njemu kriju. Stoga, on nikada ne
može biti apsolutno siguran je li doista ostvario
samoaktualizaciju. Maslow zato radije govori o
potrebi za samoostvarenjem, što znači da svaki
čovjek treba trajno nastojati ostvarivati sve
svoje mogućnosti i maksimalno koristiti svoje
talente.
Samoostvarenje ili samoaktualizacija ostva-
ruje se na najrazličitije načine i ne tiče se samo
nekih vrhunskih ostvarenja na području zna-
nosti, umjetnosti ili kulture. Ne radi se samo
o izvanrednim herojskim djelima. Različiti su
ciljevi i težnje ljudi o kojima će ovisiti njihovo
samostvarenje. Tako je npr. neki nogometaš
postigao samoaktualizaciju ako je razvio do
maksimuma svoje nogometne talente; roditelji
su ostvarili sve svoje ambicije ako su uspjeli
pravilno odgojiti, podići i školovati svoju djecu;
inženjer brodogradnje ostvario je sebe ako je
uspio konstruirati jedan veliki brod; običan rad-
nik postigao je samoaktualizaciju ako je svojim
marljivim i ustrajnim radom uspio riješiti svoje
stambeno pitanje ili sagraditi kuću itd. Nije
dobro tuđe ciljeve i ostvarenja omalovažavati
ili potcjenjivati.
Potpuno samoostvarenje prema Maslowu
postiže vrlo mali broj ljudi. Uspijevaju samo
najuporniji i oni koji su uspješno zadovoljili sve
prethodne razine svojih potreba. Zašto svi ne
uspijevaju doći do vlastite samoaktualizacije?
Većina ljudi ne poznaje dovoljno svoje moguć-
nosti i sposobnosti; postoje mnoge društvene
 10 STRUČNO USAVRŠAVANJE
predrasude i stereotipi koji sprječavaju čovjeko-
vo samoostvarenje; mnoge potrebe iz nižih razi-
na često puta su onemogućene zbog društevnih
uvjetovanosti itd.
Bez obzira na sve poteškoće na koje mnogi
ljudi nailaze, samostvarenje je ideal prema
kojem svaki čovjek treba težiti, kako veli
Maslow, postati totalna ličnost. Živjeti na razi-
ni viših potreba znači više duševnog zdravlja,
veću sreću, sklad i bogatstvo unutarnjeg živo-
ta. Samoaktualizacija predstavlja, prema tome,
konačni najviši čovjekov cilj, odnosno motiv
koji ga pokreće, psihološko stanje koje ga odre-
đuje, stil života koji njeguje.
Razumijevanje potreba naših učenika
Djetetove potrebe ne mogu biti adekvatno
zadovoljene u svim stadijima njegova razvoja.
Nerijetko imamo više od jedne potrebe ili na nas
djeluje više poticaja istodobno. Često na putu
do zadovoljenja potreba nailazimo na različite
prepreke koje izazivaju osjećaj frustriranosti.
Reagiranje na frustraciju kod ljudi može biti
vrlo različito - netko bolje podnosi frustraciju,
a netko lošije.
Tako će neočekivano slaba ocjena dovesti
nekoga učenika do stanja ravnodušnosti, dok
će drugi zaplakati, glasno negodovati i izrazi-
ti sumnju u ocjenjivateljevu objektivnost. Na
nekoga će frustracija djelovati uglavnom pozi-
tivno, tj. dovest će do povećanog napora i zala-
ganja u učenju. Međutim, duže i jače frustracije
imaju nerijetko i negativne posljedice. Najčešće
negativne posljedice frustracije su agresivnost,
odustajanje od cilja, promjene u ponašanju i
anksioznost.
Razumijevanje potreba učenika preduvjet
je uspješnog odgojno-obrazovnog rada. Dobar
učitelj je ljubazan, poticajan, pravedan, stručan,
ima jasno postavljena pravila i granice. Nameće
se svojim autoritetom, ali i svojom osobnošću.
Zadovoljan učenik ima pozitivnu sliku o sebi,
sigurniji je i samostalniji. Samopoštovanje je
naša osobna procjena samoga sebe, slika koju
imamo o sebi. Razvijen osjećaj samopoštova-
nja prepoznaje se kao zadovoljstvo sa samim
sobom, osjećajem vlastite vrijednosti, vjerom
u uspjeh, prijateljstvo i ljubav. Nisko samopo-
štovanje obilježava stalan osjećaj nesigurnosti,
samokritičnosti i krivnje. Istraživanja su poka-
zala određena karakteristična ponašanja koja se
mogu primijetiti kod učenika s visokim, odno-
sno s niskim samopoštovanjem.
Učenici s visokim stupnjem samopoštovanja:
• u školi su najčešće aktivni, znatiželjni i snažno
motivirani;
• uključeni su u razrednu dinamiku bez straha
od iznošenja vlastitog mišljenja;
• svoj uspjeh pripisuju radu, disciplini i zalaga-
nju;
• spremno traže pomoć;
• postavljaju sebi realistične ciljeve;
• zadatke se trude izvršiti na vrijeme.
Učenici s niskom razinom samopoštovanja:
• u školi su najčešće pasivni i nezainteresirani;
 STRUČNO USAVRŠAVANJE 11

• tihi su i zatvoreni za vrijeme razredne komu-

nikacije;
• neuspjeh pripisuju nedovoljnim sposobnosti-
ma i neznanju;
• ne traže pomoć;
• odugovlače sa školskim obvezama;
• motivirani su samo toliko koliko im je potreb-
no da izbjegnu lošu ocjenu.

Zaključak

Možemo zaključiti kako novija istraživanja

potvrđuju važnost uočavanja stanja slike o sebi
kao preduvjeta školskog uspjeha ili neuspjeha.
Potvrđuje se činjenica kako usporedo s jača- učenika, te iskreno i stručno nastojanje pomoći
njem i razvojem pozitivne slike o sebi raste i im u pravilnom zadovoljenju njihovih opravda-
kognitivna sposobnost učenika i njegova moti- nih potreba.
viranost u učenju, što ujedno jamči mogućnost
boljega uspjeha u školi.
Suvremena teorija o hijerarhiji ljudskih potre- Preporučena literatura:
ba pokazuje kako su upravo potrebe pokretač
djelovanja. One se nikada ne pojavljuju izolira- C. Kyriacou, Temeljna nastavna umijeća,
no, nego najčešće imamo više od jedne potrebe. Educa, Zagreb 2001.
Prirodni i normalni tijek razvoja ličnosti ide od S. Nikolić, Svijet dječje psihe, Prosvjeta,
„nižih“ prema „višim“ potrebama, od temeljnih Zagreb 1996.
fizioloških do potrebe za samoaktualizacijom. J. Juul, Vaše kompetentno dijete, Educa,
Ekonomski i društveno razvijene zajednice naj- Zagreb 2001.
češće osiguravaju svojim članovima zadovolje- V. Andrilović, M. Čudina, Psihologija učenja
nje osnovnih potreba kako bi se oni mogli dalje i nastave, Školska knjiga, Zagreb 1998.
razvijati u svom osobnom stvaralaštvu. Manje V. Andrilović, M. Čudina, Osnove opće i
razvijena društva, naprotiv, ne osiguravaju svo- razvojne psihologije, Školska knjiga Zagreb,
jim članovima stalno zadovoljenje ni fizioloških 1987.
potreba. Tako je i s našim učenicima. Oni učeni-
A. Fulgosi, Psihologija ličnosti. Teorije i
ci koji nemaju zadovoljene osnovne potrebe ne
istraživanja, Školska knjiga, Zagreb 1983.
mogu se kvalitetno i uspješno razvijati.
Učitelji trebaju imati na umu da učenici pred- A. Jelačić, T. Jerković, Djeca traže vrijeme,
stavljaju ličnost s različitim osobinama i različi- Osnovna škola „Gripe“, Split 2000.
tim sposobnostima te da jednak postupak neće
imati i jednake posljedice kod različitih poje- Luči Lončar, prof.
dinaca. Odgojne postupke treba birati prema
osobinama onoga na koga se primjenjuju. To je
jedan od osnovnih zahtjeva u odgojno-obrazov-
nom radu – zahtjev za individualizacijom rada
s učenicima. A individualizacija odgojno-obra-
zovnog rada nije ništa drugo nego ispravno pre-
poznavanje i razumijevanje različitih potreba
 12 STRUČNO USAVRŠAVANJE
Razumijevanje potreba učenika
kao preduvjet uspješnog odgojno-obrazovnog rada
Struktura i sažetak pedagoške radionice
Ciljevi:
• posvijestiti da se iza određenih oblika ponaša-
nja kriju različite potrebe učenika
• posvijestiti važnost prepoznavanja ljudskih
potreba
• uočiti kako ispravno reagirati na učeničke
potrebe
Trajanje radionice: 120 minuta
1. Uvod u radionicu: Zaključili su da problemi uglavnom nasta-
Voditeljica radionice najprije je kao polazište
naglasila kako je za svako ljudsko biće velika
sreća ako u životu u pravi trenutak susretne pra-
vog čovjeka. Vjeroučitelji su se prisjetili svojih
uzora za vrijeme svog školovanja te navodili
vrednote tih ljudi. Većina se usuglasila oko
temeljnih općeljudskih vrijednosti kao što su:
ljubav, pravednost, sloboda, poštenje, istina. U
samom uvodu radionice zaključili smo da svi
cijenimo iste vrijednosti.
2. Iznošenje vlastitih iskustava u radu:
Kroz daljnji tijek pedagoške radionice vje-
roučitelji su razmjenjivali iskustva i stavove
u radu s djecom i mladima. Svaki je sudionik
imao zadatak navesti osnovne i najčešće poteš-
koće s kojima se suočava u svom odgojno-
obrazovnom radu. Zatim smo po skupinama
raspravljali o problemima u školi i zajednički
naveli moguća rješenja.
ju u radu s djecom s poteškoćama i to najviše
s učenicima s poremećajima u ponašanju i
ADHD-om. Vjeroučitelji smatraju da nemaju
uvijek potrebnu stručnu pomoć kada se radi o
ozbiljnim poteškoćama kod učenika.
3. Rad u skupinama:
Uslijedio je rad u manjim skupinama. Sudi-
onici su se podijelili u šest skupina u kojima se
zajednički raspravljalo o određenom školskom
problemu. Svaka skupina dobila je određeni
zadatak vezan uz neko karakteristično ponaša-
nje učenika u razredu.
Zadatak: Koje potrebe učenika prepoznajete
u određenom ponašanju i kako biste riješili pro-
blem u ovim primjerima:
• Učenik koji se uvijek nudi da vam nešto učini
(obriše ploču, podijeli materijal, ode nešto
kupiti). Toliko je servilan u svom ponašanju
da vas to počinje pomalo smetati.
• Učenik koji se neprestano žali da ste ga nepra-
vedno ocijenili, da ste ga negdje zakinuli,
tužaka druge učenike.
• Nešto se dogodilo preko odmora i učenici to
stalno komentiraju, odvraćaju vam pažnju i ne
možete održati isplanirano.
 STRUČNO USAVRŠAVANJE
• Učenik koji se uvijek javlja, ne dozvolja-
va drugima da dođu do riječi, stalno nešto
komentira i svima pametuje.
• Učenik je nemiran na nastavi, uvijek nešto
dobacuje, umjesto da prati rad piše nešto
drugo ili crta.
• Previše miran učenik, uvijek po strani, izdvaja
se i izgleda kao da mu i nije stalo da se uklopi
u razrednu skupinu.
Svaka skupina dobro je proučila problem
koji je predstavljen u zadatku i povezala ga s
konkretnim događajima ili slučajevima iz svoje
nastavničke prakse. Pokušali su prepoznati koje
su nezadovoljene potrebe naših učenika skrive-
ne u ovim primjerima i kako je problem moguće
riješiti.
13
4. Iznošenje rezultata rada:
Nakon rada u manjim skupinama predstavni-
ci pojedinih skupina iznosili su rezultate zajed-
ničkog rada i promišljanja. Zaključili su:
• Da je u radu potrebno voditi računa o poje-
dinim razvojnim fazama djeteta jer su neka
ponašanja dozvoljena u nekoj dobi, a u nekoj
nisu.
• Važno je voditi računa o individualnim potre-
bama djeteta.
• Naglasili su važnost uloge vjeroučitelja u
odgoju učenika i razvijanju pozitivnog pristu-
pa koji nudi razumijevanje i podršku.
• Važnost međusobne komunikacije vjeroučite-
lja i učenika, iskrenog prihvaćanja drugoga i
konstruktivne diskusije.
• Ukoliko se sami ne mogu nositi s određenim
složenim problemima, potrebno je potražiti
pomoć stručnih službi u školi.
5. Zaključak:
Nakon iscrpne diskusije sudionici su na
samom kraju radionice trebali napisati jednu
do dvije vrijednosti koje bi željeli podariti svo-
jim učenicima. Vrijednosti smo zatim pročitali.
Naveli su u prvom redu ljubav, odgovornost,
poštenje, razumijevanje, pravednost, empatiju.
Na samom kraju voditeljica radionice prika-
zala je istraživanje o vrijednostima u više zema-
lja u svijetu (R. Kidder, Zajedničke vrijednosti
uskomešanog svijeta) u kojem se navode temelj-
ne ljudske vrijednosti. Istraživanje je pokazalo
da većina ljudi na svijetu najviše cijeni sljedeće
vrijednosti: ljubav, toleranciju, slobodu, praved-
nost i istinu. Vjeroučitelji su na kraju pedagoš-
ke radionice, u jednom opuštenom i ugodnom
ozračju, uspoređivali ove vrijednosti s njihovim
vlastitim razmišljanjima i iskustvima.
Radionicu pripremile:
Luči Lončar, defektolog
Danica Bavčević, psiholog
Nada Šalinović, psiholog
 14 STRUČNO USAVRŠAVANJE

Drugi nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje održan je 21. veljače 2009. godine u
Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, na okvirnu temu: Kristocentričnost vjeronaučne nastave.
Nakon molitvenog početka i uvoda u rad stručnog skupa, glavno predavanje održao je prof. dr.
Mladen Parlov na temu: Isus Krist – središte teologije, kršćanskog života i navještaja. Nakon
tematske rasprave uslijedio je rad u pedagoškim radionicama po kriteriju pripadnosti stručnim
vijećima, tako da je i ovaj nadbiskupijski stručni skup vrijedio kao redoviti sastanak stručnih
vijeća. U radionicama su vjeroučitelji obrađivali temu: Kristocentrična dimenzija vjeronauč-
nih sadržaja u didaktičko-metodičkoj primjeni. U rubrici „kateheze“ objavljujemo nekoliko
oglednih vjeronaučnih modela s osobitim naglaskom na kristocentričnost sadržaja.
Ovdje objavljujemo spomenuto predavanje dr. Mladena Parlova i skraćenu verziju preda-
vanja o kristocentričnosti vjeronaučne nastave doc. dr. Jadranke Garmaz koje je održala na
stručnom skupu za vjeroučitelje u Šibeniku.
• Isus Krist – središte teologije, kršćanskog života i navještaja (prof. dr. Mladen Parlov)
• Kristocentričnost u katehezi i vjeronauku (doc. dr. Jadranka Garmaz)

Isus Krist –
središte teologije, kršćanskog života i navještaja
Isus Krist, Otkupitelj čovjeka, središte je
svemira i povijesti - napisao je papa Ivan Pavao
II u enciklici Redemptor hominis, posvećenoj
Drugoj božanskoj osobi. Prenošenje kršćanske
vjere i nije drugo doli navještaj Isusa Krista.
Cilj je tog navještaja da se vjera onih koji vje-
ruju produbi i ojača, a onih koji ne vjeruju da
dođu do vjere u Isusa Krista, tj. do zajedništva
s njim. Za sv. Pavla poznavati Isusa Krista je
„najizvrsnije znanje“ (Fil 3,8), budući da o tom
znanju ovisi čovjekovo ispunjenje i njegovo
vječno određenje. U ovom izlaganju bit će riječi
o središnjoj ulozi otajstva Isusa Krista u teologi-
ji, kršćanskom životu, navještaju i katehezi.
1. Kristocentričnost teologije
Kršćanska teologija, shvaćena kao govor o
Bogu i božanskim stvarima, ima kao vlastiti
temelj i središte Božju objavu u Isusu Kristu.
Drugim riječima, predmet je teologije Bog koji
se svojim spasenjskim djelovanjem čovjeku
otvara i dariva u Isusu Kristu. To otvaranje,
to Božje povijesno sebedarje čovjeku u Isusu
Kristu otkriva Božju najdublju bit, njegov unu-
tarnji skriveni, božanski život koji po Isusu
Kristu postaje dostupan čovjeku. U središtu
kršćanske teologije nalazi se lik Isusa Krista,
Boga koji je postao čovjekom, koji je u sebi
Božje darivanje čovjeku te čovjekov odgovor
Bogu. U toj perspektivi kršćanska je teologija u
svojoj najdubljoj biti kristologija, govor o Bogu
koji postaje čovjekom te govor o Čovjeku koji
postaje Bogom i u kojem je svaki čovjek pozvan
postati „dionikom njegove slave“, tj. po njemu
sudjelovati u punini božanskog života.
U teološkoj antropologiji opravdano se govo-
ri o otvorenosti i raspoloživosti čovjeka da sluša
i primi Riječ koja mu je upućena izvana, tj. po
Objavi. Čovjek je kadar primiti Božju riječ jer
je stvoren na njegovu sliku i priliku. Antropo-
loška datost i povijesni događaj Objave dvije
su nadopunjujuće stvarnosti koje prethode sva-
kom govoru o teologiji. Uloga teologije usko je
povezana s objektom teologije, tj. s Objavom
ili „darom istine“ koja dolazi od Boga po Isusu
Kristu u Duhu Svetomu.
S druge strane, teologija je usko povezana
s vjerom kao odgovorom naroda Božjega na
božanski poziv. Teologija stoga odgovara dina-
 STRUČNO USAVRŠAVANJE
mici same vjere bez koje nije moguće spasenje
(Heb 11,5). Naime, istina se po svojoj naravi
želi priopćiti, jer je čovjek stvoren da bi shvatio
istinu i želi je upoznati u svojoj dubini kako bi
se u njoj pronašao i kako bi u njoj našao svoje
spasenje (usp. 1 Tim 2,4). Staro je teološko
načelo da vjera traži razumijevanje (fides que-
rens intellectum). Teologija pomaže da vjera
postane priopćiva i da je um onih koji još ne
poznaju Isusa Krista može tražiti i naći, kao i
da oni koji već vjeruju sve dublje poniru u razu-
mijevanje otajstava vlastite vjere. J. Ratzinger u
svojoj knjizi Uvod u kršćanstvo tvrdi da „razu-
mijevanje raste samo iz vjere. Zato teologija
kao govor o Bogu u kojemu je prisutno razu-
mijevanje, logos, predstavlja prastari zadatak
kršćanskog vjerovanja.“
Trajna je opasnost za teologiju da postane
sterilna, da se odvoji od konkretnog ljudskog
života te postane samodostatno teoretsko raz-
matranje, kakva je primjerice bila nominalistič-
ka teologija krajem srednjeg vijeka. Teologija
ne bi trebala biti samo učena, nego i sveta.
Odnosno, zadaća teologije nije samo obasjati
i osvijetliti nepoznata ili manje poznata teo-
loška pitanja, nego i ogrijati i okrijepiti ljude
na putu boljeg života i svetosti. Drugim riječi-
15
ma, teologija bi trebala biti usmjerena prema
izgradnji kršćanskog života, tj. prema življenoj
duhovnosti. Time dolazimo do odnosa između
teologije i duhovnosti. Međutim, taj odnos nije
jednoznačan. Povijesno gledajući, ondje gdje se
je razvila određena škola duhovnosti – a povi-
jest kršćanske duhovnosti poznaje brojne škole
ili pravce duhovnosti – ona gotovo nikada ne
ovisi o postojećoj teologiji niti se dade shemati-
zirati u određeni teološki sustav. Štoviše, često
se događa suprotno da se određena duhovnost
javlja kao reakcija na prevladavajući teološki
mentalitet, kao što je primjerice pokret devotio
moderna reagirao na nominalističku teologiju
koja se bavila teoretskim, apstraktnim pita-
njima. Devotio moderna preporuča povratak
evanđeljima, odnosno Svetom pismu, što u ono
vrijeme nije bilo uobičajeno. Dakle, vidimo da
duhovno iskustvo može prethoditi teološkom
promišljanju (to će biti posve očito u slučaju sv.
Tereze Avilske). No, s druge strane teologija,
ukoliko donosi zdrav nauk Crkve, izlaže temelj-
na načela na kojima se gradi autentični kršćanski
život te je time duhovnost podložna crkvenom
nauku. Kraće rečeno, indikativ objavljenog i u
Pismu sadržanog nauka, kojeg zakonito izlaže
i tumači crkveno Učiteljstvo, postaje temelj na
kojem se gradi imperativ moralne teologije te
je ujedno temelj duhovnog iskustva, odnosno
duhovnosti.
Duhovni život kršćana u konačnici nije drugo
doli razvoj krsne milosti, razvoj onog nadna-
ravnog milosnog dara koji je temelj kršćanske
egzistencije i na kojem se temelji svaki daljnji
istinski korak kršćanskog življenja. To dalje
znači da se teologija duhovnosti mora uvijek
iznova vraćati dogmatskoj teologiji koja joj
nudi daljnja objašnjenja i zdravo vodstvo. Uko-
liko teologija postaje svjesna svoje usmjerenosti
konkretnom kršćanskom življenju, utoliko je
pozvana istaknuti antropološke i iskustvene
aspekte vlastita promišljanja, a time se nužno
približava teologiji duhovnosti. Suvremena teo-
logija ide tim tragom, odnosno želi stići do egzi-
stencijalno-iskustvenog smisla, tako da se može
reći ne samo da duhovnost ovisi o dogmatici,
 16 STRUČNO USAVRŠAVANJE
nego da se sama teologija nadahnjuje na duhov-
nosti. K. Rahner je to sažeo u poznatu misao da
će kršćanin 21. stoljeća biti mistik, tj. vjernik s
dubokim vjerskim iskustvom, ili ga neće biti.
1.1. Razvojni pravci suvremene teologije
Možda neće biti suvišno predstaviti tenden-
cije suvremene katoličke teologije u njezinim
pozitivnim, ali i negativnim vidovima. Budući
da je kršćanstvo povijesna religija, podložno
je mijenama koje se događaju i koje pogađaju
svijet u kojem kršćanstvo živi. Promjene koje
pogađaju kršćanstvo dakako da imaju odraza i
na kršćansku (katoličku) teologiju. Od vremena
prosvjetiteljstva u filozofiji središnje mjesto
umjesto Boga zauzima čovjek. Potom veliki
razvoj psihologije, sociologije, proces sekula-
rizacije s idejom autonomije stvorenja, imao
je snažan odjek i u kršćanskoj teologiji. Govor
o Isusu Kristu, Bogu koji je postao čovjekom,
postaje govor o čovjeku Isusu iz Nazareta, pro-
roku, rabiju i učitelju, religioznom i političkom
reformatoru. Dakle, govor o povijesnom Isusu
kojeg se želi odvojiti od Krista vjere. Teologija
je postupno svedena na (teološku) antropologi-
ju.
U ovom antropološkom obratu katoličke
teologije 20. stoljeća moguće je nazrijeti odre-
đene tendencije. Ponajprije susrećemo skupi-
nu teologa koji se zanimaju za antropološku
postavku na egzistencijalnoj, personalističkoj i
fenomenološkoj razini. Taj se pravac u teologiji
naziva i Lebenstheologie (Guardini, Soiron,
Soehngen). Druga se skupina nadasve zanima
za nadnaravni transcendentalni egzistencijal,
odnosno za unutarnje strukture po kojima je
svaki pojedinac životno u transcendentalnom
odnosu s nadnaravnim i sa svim što nam o tome
kaže Objava. Tu spadaju K. Rahner i njegovi
sljedbenici. Treća skupina teologa, želeći odgo-
voriti na izazove marksizma te na izazove koji
proizlaze iz teških društveno-političkih prilika
u siromašnim zemljama, zanimaju se za teo-
loški antropocentrizam usmjeren na spasenjsku
vrijednost čovjekovih zemaljskih čina, nadasve
na čovjekovu društveno-političku zauzetost. Na
ovu se tendenciju nadovezuje teologija ovoze-
maljskih vrednota (Thils), te teologija razvoja
i nade. Tu su se pronašle i političke teologije,
bilo tipa J. B. Metza (deprivatizacija religije
te vjera kao kritička svijest društva), bilo tipa
teologije oslobođenja koja se razvila u Latinskoj
Americi s ciljem mijenjanja društvenog poretka
političkim putem, ne isključujući ni revoluciju.
U antropocentrične teologije možemo svrstati
i teologije, poput Schillebeeckxa, koje žele
valorizirati ortopraksu s obzirom na ortodoksi-
ju, odnosno pokušavaju adekvatno odgovoriti
na marksistički antropocentrizam. Naravno da
se antropološka tendencija očituje i u drugim
teološkim disciplinama, poput teološke antro-
pologije, sakramentologije, liturgije, moralne
teologije, duhovnosti itd.
1.2. Središnjost Kristova lika u teologiji
Središnjost Kristova lika u teologiji proistje-
če ne samo iz činjenice da Isus Krist objavljuje
Boga, nego i zato što je ključ razumijevanja
tajne čovjeka. Drugi vatikanski sabor, u pasto-
ralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu
Gaudium et spes, ističe ovu središnjost Kristova
lika u govoru o čovjeku: „Misterij čovjeka doi-
sta se rasvjetljuje jedino u misteriju utjelovljene
Riječi. Adam, prvi čovjek, bio je naime slika
onoga koji je imao doći (Rim 5,14), Krista Gos-
podina. Krist, novi Adam, objavljujući misterij
Oca i njegove ljubavi, također potpuno otkriva
 STRUČNO USAVRŠAVANJE
čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvi-
šenost njegova poziva… On koji je slika Boga
nevidljivoga (Kol 1,15), također je savršeni
čovjek koji je Adamovoj djeci vratio sličnost s
Bogom koja je već prvim grijehom izobličena.
Budući da je u njemu ljudska narav uzeta, a
ne uništena, time je ona i u nama uzdignuta na
veoma visoko dostojanstvo. Utjelovljenjem se,
naime, Sin Božji na neki način sjedinio sa sva-
kim čovjekom. Radio je ljudskim rukama, raz-
mišljao ljudskim razumom, odlučivao ljudskom
voljom, ljubio ljudskim srcem. Rođen od Marije
Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu
nam sličan osim u grijehu“ (GS 22).
Budući da teologija ne smije biti apstraktni
govor o Bogu, kako se to dogodilo skolastici
kasnog srednjeg vijeka, ona se mora trajno vra-
ćati svome središtu, a to je lik Isusa Krista. No,
čim smo to rekli, našli smo se pred pitanjem:
znamo li uistinu tko je Isus Krist? Što je doista
rekao i učinio, a što mu se pripisuje? Je li jedno
čovjek Isus iz Nazareta, a drugo Krist vjere?
Možemo li na temelju evanđeoskih izvješta-
ja doći do povijesnog lika Isusa iz Nazareta?
Ovo su veoma bremenita egzegetska i teološka
pitanja te na njih ne možemo ovdje odgovori-
ti. Upućujem na knjigu Isus iz Nazareta pape
Benedikta XVI. Važno je ipak istaknuti da i
danas vrijedi misao koju je početkom 20. sto-
ljeća izrekao Albert Schweitzer, filozof, teolog,
liječnik, misionar te dobitnik Nobelove nagrade.
On je u svom djelu Povijest istraživanja Isusova
života (1906.) zapisao da „nema povijesne zada-
će koja tako jasno otkriva vlastito ‘ja’ kao pisa-
nje Isusova životopisa“. Drugim riječima, svako
vrijeme i svaki pojedinac u tom vremenu, stvara
vlastitu sliku Isusa Krista te često ta slika više
govori o duhu određenog vremena i onima koji
su fascinirani Isusom nego o samome Isusu.
U povijesti čovječanstva nije bilo osobe
poput Isusa Krista. Povijest, bez sumnje, prepo-
znaje i priznaje veličinu Mojsija, Bude, Konfu-
cija, Muhameda, no nitko se od njih nije usudio
za sebe reći da je uistinu Sin Božji. Nitko nije
poput Isusa svojom osobom i svojom porukom
toliko utjecao na povijest tolikih naraštaja ljudi
17
pa čak i na druge velike religije izvan kršćan-
stva. Brojni velikani duha tvrde da je u Isusu
iz Nazareta ljudska riječ dosegla svoj najčišći
i najuzvišeniji izričaj. Sjetimo se samo Govora
na gori i nauka o Kraljevstvu Božjemu. Ipak,
povijest nas uči da životni odnos s Isusom i
iskustvo njegove nazočnosti nisu uvijek imali
isti tonalitet ni ista sredstva posredovanja. Sva-
kom novom naraštaju kršćana, a možemo reći i
općenito ljudi, uvijek se iznova postavlja pitanje
koje je Gospodin Isus postavio apostolima: „Što
vi kažete, tko sam ja?“ (Mt 16,15). Na to sudbo-
nosno pitanje daju se različiti odgovori, uvjeto-
vani kulturnom razinom, društvenim ozračjem,
društvenom i političkom osjetljivošću, sviješću
vjernika i crkvenom samosviješću određenog
razdoblja. Drugim riječima, svaka epoha stvara
neku „svoju“ sliku Isusa iz Nazareta. Naravno
da se onda postavlja pitanje: koja je slika Krista
izvorna, ili najbliža izvornoj, onoj evanđeoskoj?
Možemo li zapravo doći do Isusa iz evanđelja?
U svojoj poznatoj knjizi Biti kršćanin, H.
Küng nudi dojmljivu sintezu o Isusu Kristu u
obliku pitanja: „Je li (Krist) golobradi mladić,
dobri pastir paleokršćanske umjetnosti ili je bra-
dati pobjednik Imperator ili Kozmokrator kasne
ikonografije povezane s carskim kultom, hlad-
no-uzvišen, nedostupan, prijeteći veličanstven
na pozlaćenoj pozadini vječnosti? Je li on Lije-
pi-Bog Kartuzije ili njemački tajanstveni Spasi-
telj? Je li Krist kralj i sudac svijeta, koji vlada
s križa romaničkih portala i apsida, ili je čovjek
boli predstavljen surovim realizmom u Dürero-
 18 STRUČNO USAVRŠAVANJE
vu ‘Christus in Elend-u’ i jedinom preostalom
raspelu iz Grünewalda? Je li on protagonist
nepomućene ljepote iz Rafaellove ‘Rasprave’,
ili je Michelangelov čovjek na samrti? Je li on
Velasquezov uzvišeni patnik ili je El Grecov lik
izmučen samrtnim grčevima?…“ Ovako bismo
mogli nabrajati mijene Kristova lika kroz umjet-
nost sve do najnovijih vremena, a to vrijedi i za
teologiju od njezinih početaka pa do danas.
Ostaje trajno pitanje: koji je Kristov lik pravi,
ili barem koji je najbliži izvorniku? Vjerujem
da nećemo pogriješiti ako kažemo da je svaki
od spomenutih, i onih nespomenutih Kristovih
likova donekle opravdan, ukoliko osvjetljava
dio Kristova lika. Dakako, postoji opasnost
manipulacije, a osobito opasnost da ga sami
kršćani u potrazi za izvornim Kristovim likom
deformiraju i izmanipuliraju, možda i nesvjesno
i uz ispriku da ga žele aktualizirati i moderni-
zirati. Ova je opasnost uvijek prisutna, osobito
u ovo naše vrijeme kulturne tranzicije. U želji
da se Krista inkulturira, postoji opasnost da
se Krista izda ili da ga se falsificira. Drugim
riječima, i mi smo u opasnosti da navješćujući
Krista govorimo o sebi, o svojim projektima i
svojim izborima, svodeći Isusa na svoju mjeru i
za svoju upotrebu.
Na Petrovu ispovijest kod Cezareje Filipo-
ve Isus mu uzvraća: „Blago tebi, Šimune sine
Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac
moj koji je na nebesima“ (Mt 16,17). Istinsko
znanje o Isusu dolazi „odozgor“, od Oca koji
je na nebesima te je nužno dopustiti Ocu nebe-
skom da nas po svome Duhu pouči tko je uistinu
njegov Jedinorođenac, pun milosti i istine, po
kojemu nas pohađa i po kojemu nas poziva u
svoj očinski dom.
Budući da je Isus „Početak i Svršetak“,
„prvorođenac među mnogom braćom“, „Put,
Istina i Život“ te budući da „nitko ne dolazi
Ocu osim po njemu“, od životne je važnosti
poznavati izvorni Isusov lik, tj. upoznati Isusa
kakav je doista bio, upoznati što je zaista rekao
i učinio, jer sve to ima spasenjsko značenje i
za nas danas. U potrazi za izvornim Kristovim
likom mi polazimo od evanđelja, jer - kako
napisa papa Benedikt XVI. - „imamo povjerenja
u evanđelja“.
2. Kristocentričnost kršćanske duhovnosti
Ako je kršćanska kateheza odgoj u vjeri, a
ne puko prenošenje informacija, tada bi ona po
svojoj naravi trebala imati utjecaja na kršćanski
život, pomoći da se taj život mijenja i usavršu-
je. Prije nego progovorimo o kristocentrično-
sti kateheze nije suvišno reći nekoliko riječi o
kristocentričnosti kršćanske duhovnosti. Što je
to duhovnost i to ne bilo koja, nego kršćanska
duhovnost? Često se u širem općinstvu bez du-
blje teološke izobrazbe poistovjećuje religiozni
i duhovni život. To je redovito prva i najčešća
pogrješka u shvaćanju duhovnosti. Netko može
biti veoma religiozan, a da nije u isto vrijeme
i duhovan. Druga je pogrješka poistovjećivanje
duhovnog i osjećajnog, tj. nutarnjeg života. Za
nekoga tko je osjećajan, ili sklon umjetničkim
doživljajima ili meditaciji, zna se reći da ima
veoma razvijen nutarnji život, tj. da je duhovan.
No nije riječ o istovjetnim stvarnostima. Naime,
netko može biti veoma osjećajan, meditativan
te imati bogat nutarnji život, ali ne mora biti i
duhovan.
2.1. Srž kršćanske duhovnosti
U čemu je, dakle, srž kršćanske duhovnosti?
Duhovni život još se naziva i „milosni“ ili „nad-
naravni“ život. Ovi izričaji upućuju na ono što
nadilazi čovjeka, na ono što čovjek ne bi mo-
gao steći svojim snagama, na ono što je „iznad“
njega (nad-naravni) i što mu je ujedno darovano
(milosni). Ako bismo se željeli približiti defini-
ciji kršćanske duhovnosti moglo bi se najkraće
reći da je kršćanski duhovni život sudjelovanje
u božanskom životu Presv. Trojstva.
Tri su bitna elementa istinske kršćanske du-
hovnosti: preporođenje/obraćenje, koje svoj vr-
hunac ima u sakramentu krštenja i koje je ujedno
početak duhovnog života; Duh Sveti, kao glavni
djelatnik u duhovnom životu te, napokon, vri-
jeme. Premda je Duh Sveti – Posvetitelj glavni
 STRUČNO USAVRŠAVANJE 19

djelatnik u duhovnom životu, ipak središnja ulo-

ga pripada Isusu Kristu jer je Krist cilj i model
prema kojem Duh Sveti oblikuje nutarnji život
kršćana. Zbog središnjeg mjesta Isusa Krista
u duhovnom životu, a istodobno glavne uloge
Duha Svetoga u tom istom životu, potrebno je
pojasniti odnos između Duha Svetoga i Isusa
Krista te njihov suodnos u duhovnom životu kr-
šćana.
Odnos između Isusa Krista i Duha tako je
dubok da, primjerice, kod sv. Pavla susrećemo
formule “u Kristu” i “u Duhu” kao sinonime:
kršteni smo u Kristu (Gal 3,27), ali i u Duhu (1
Kor 12,13); vjera je u Krista (Gal 3,26) i u Duha
(1 Kor 12,9); kršćani su hram u Kristu (Ef 2,21)
i prebivalište u Duhu (Ef 2,22); u kršćanima pre-
biva Krist (Rim 8,10), ali i Duh (Rim 8,9); lju-
bav je u Kristu (Rim 8,39), ali također i u Duhu
(Kol 1,18). No to nije razlog da se Krist i Duh
poistovjete ili da dođe do zabune: samo Krist
ima tijelo, Duh nema tijela; samo je Krist bio
raspet i uskrsnuo, ali ne i Duh. Uloga je Duha ka. Čovjek postaje novi čovjek osposobljen za
da Kristov život, njegova neponovljivost i bo- sudjelovanje u intimnosti božanskih trojstvenih
gatstvo, postanu život u Kristu. Prema sv. Pavlu odnosa; u njemu se događa prijelaz od tjelesnog
prisutnost uskrslog Gospodina čini jedinstvo s na duhovno biće; Duh ga osposobljuje da Boga
darom Duha Svetoga. U tom pogledu osobito je i bližnje ljubi po primjeru Isusa Krista, dok se i
važan tekst: “Prvi čovjek, Adam, postade živa sam ne preobrazi u Krista (usp. Gal 2,20), dok
duša, posljednji Adam - duh životvorni” (1 Kor ne prispije do savršena čovjeka, do mjere uzrasta
14,45). Za razliku od staroga Adama koji je za punine Kristove (usp. Ef 4,13). Najkraće rečeno,
čovječanstvo bio počelo tjelesnog života, ogra- Duh Sveti u kršteniku oblikuje lik Isusa Krista
ničena i propadljiva; Krist, novi Adam, je postao tako da kršćanin uistinu postaje „drugi Krist“.
“Duh životvorni”: on je preobražen životnom Dakle, u središtu kršćanske duhovnosti, u ko-
snagom Duha tako da je postao počelo novoga joj je glavni djelatnik Duh Sveti, nalazi se osoba
života za vjernike, života koji preobražava čo- Isusa Krista. To ustvari znači da se kršćanin de-
vjeka čak i u njegovoj tjelesnoj dimenziji. finira u odnosu na Isusa Krista; kršćanin je netko
Duh Sveti čovjeku kršteniku u njegovoj naj- tko vjeruje u Krista, tko uspostavlja osobni od-
intimnijoj nutrini priopćava snagu uskrslog Kri- nos s Kristom i prema Kristu, netko tko je svje-
sta omogućujući mu ne samo da prijeđe iz smrti stan da mu je Krist, kako reče sv. Augustin, inti-
u život, nego ga uvodi u bogatstvo odnosa koji mniji od njega samoga. Ovu središnjost Krista u
vladaju u Presvetom Trojstvu. Duh uzdiže čo- duhovnom životu lijepo sažima završna dokso-
vjeka u stanje „sina u Sinu“, udjeljujući mu iste logija euharistijskog kanona: „Po Kristu, s Kri-
osjećaje kao u Kristu Isusu kako bi, poput Kri- stom i u Kristu, tebi Bogu Ocu svemogućemu, u
sta, mogao ljubiti Boga iznad svega, a sve drugo jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve
u Bogu i radi Boga. Ovo preobražujuće djelova- vijeke vjekova“. Kršćanin je pozvan po Kristu, s
nje Duha Svetoga unutar čovjeka u pashalnom Kristom i u Kristu, djelovanjem Duha Svetoga,
smislu ima za cilj cjelovitu preobrazbu čovje- živjeti na hvalu Slave njegove, tj. Očeve (usp. Ef
 20 STRUČNO USAVRŠAVANJE
1,14). No, kako je to konkretno ostvarivo i kako
se je to konkretno, kroz povijest, ostvarilo?
2.2. Modeli kristocentričnosti u
kršćanskom životu
Povijest kršćanske duhovnosti poznaje neko-
liko modela u kojima se je ostvarivao ovaj
potrebni i zahtijevani kristocentrizam. U monaš-
koj teologiji i duhovnosti razvila se ideja da je
monaški život hod s Kristom, težnja da mu se
nalikuje, da se Krista oživi u vlastitom vremenu
i prostoru. Ideja se temeljila na pretpostavci
da je Krist smisao i temelj povijesti spasenja
te posrednik koji stvari i osobe vraća njihovu
početku, tj. privodi njihovoj svrsi, a u slučaju
čovjeka to znači da Krist u čovjeku obnavlja
božansku sliku koja je narušena u Adamu. Krist
postaje „mjesto“ očitovanja plana otkuplje-
nja koje se u njemu ostvaruje na egzemplaran
način, a po njemu se vrši i na nama. Suobličenje
Kristu je suobličenje otajstvima njegova života.
Na taj način Krist postaje suvremenik svakog
monaha, budući da monah reaktualizira Kristo-
va otajstva.
Drugi model je kristocentričnost nasljedo-
vanja Kristova života. Bit ovog modela, vezan
osobito uz imena sv. Franje Asiškog i sv. Igna-
cija Lojolskog, nije potraga za određenim pra-
vilima ili oblicima življenja, nego se želi činiti
i ponašati poput Krista. Riječ je u prvom redu o
moralnom naporu vjernika koji želi vlastiti život
živjeti na način povijesnog Isusa. Krist iz evan-
đelja, njegove riječi i djela, postaju „zakon“ ili
„pravilo“ življenja. Ograničenost ovog modela
je da može završiti u određenom evanđeoskom
„pozitivizmu“, ukoliko, držeći se slova, može
zaboraviti na duh evanđelja. No, ostaje pitanje
u kojem je smislu Krist vrhovni uzor i uzrok
kršćanskog života? Drugim riječima, što kršća-
nin treba „ponoviti“ od Kristova života, riječi i
djela, kako bi bio savršen? Svakako, nije riječ
o povijesnom, izvanjskom nasljedovanju, tj. o
odlasku u Palestinu, o hodu Kristovim putovima
i ponavljanju njegovih gesta. Odgovor je u obli-
ku pitanja i s velikom jednostavnošću ponudio
sv. Vinko Paulski: „Što bi Krist učinio na mome
mjestu?“ Potrebno se prilagoditi načinu Kristo-
va razmišljanja, poprimiti njegov duh, njegovo
držanje, njegovo nutarnje duhovno bogatstvo.
Daljnji model kristocentričnosti u duhovnosti
jest onaj francuske škole duhovnosti, kojoj je
začetnik kardinal Pierre Bérulle i čiji se utjecaj
protegnuo sve do Drugog vatikanskog sabo-
ra. Kardinal Bérulle ne predstavlja kršćanski
život kao jednostavnu imitaciju Isusa Krista u
otajstvima njegova života, nego kao suobliče-
nje Isusu Kristu koje se temelji na sakramentu
krštenja te na osobnom i svjesnom prianjanju uz
otajstva-stanja njegova života. Krista ne treba
nasljedovati samo u njegovu siromaštvu (poput
franjevaca), ili u njegovoj osamljenosti (poput
monaha) ili u njegovoj poslušnosti (poput isu-
sovaca), nego u njemu samome i zbog njega
samoga. Ovakvim naukom Bérulle dovodi u
jedinstvo teologiju i duhovnost, upravo onako
kako su to činili crkveni Oci. Božji život u sebi
samome za Bérullea i oratorijance tvori jednu
vrst ontološko fundamentalne sheme koja se
ponavlja i koja se nalazi posvuda u Božjem
djelu, budući da sve što proizlazi od Boga odno-
si se na Boga i njemu je na slavu. Ovaj božan-
ski egzemplarizam koji vrijedi za stvorenje još
više vrijedi za Utjelovljenje. U njemu imamo
prototip i primjer svakog pokreta kršćanskog
pobožanstvenjenja. Utjelovljenje je solemnité
de Jésus, jer je prvi razlog njegova utjelovlje-
nja da bude Očev klanjatelj. Isus, istinski Očev
klanjatelj, postaje exemplum adorationis: on je
uzor kako kršćani trebaju prinositi Bogu hvale i
Kristove zasluge.
Od 16. do 19. stoljeća razvijao se model
kristocentričnosti „križa”. Križ znači križ Ras-
petoga, ali također znači i nutarnje razapinjanje
koje treba prihvatiti i svaki učenik, budući da je
križ neizostavni dio ljudskog života i hoda za
Isusom. Teologija križa, koju nalazimo nada-
sve u djelima sv. Ivana od Križa, temelji se na
antropologiji koja promatra čovjeka kao stvore-
nje i grješnika koji je pozvan na zajedništvo s
Bogom. U to ga zajedništvo poziva sam Bog, i
to po Isusu Kristu Raspetom. Čovjekov hod za
 STRUČNO USAVRŠAVANJE
Kristom je uspon („na goru Karmel“), u tami,
tegobi, siromaštvu, vjeri.
Spomenimo i model kristocentrizma „Srca
Isusova” koji se razvija od 17. st. (sv. Jean
Eudes i sv. Marija Margarita Alacoque). Pobož-
nost Srcu Isusovu želi istodobno predstaviti
konkretnu sintezu kršćanskog pogleda na cje-
lokupnu stvarnost (milosrdni Bog se u Kristu
otvara ljudima; Krist umire za grješnike; čovjek
grješnik u Kristovoj bolnoj ljubavi pronalazi
vlastito spasenje; pozvan je prihvatiti tu ljubav
te, sudjelujući u Kristovu križu, raditi na vla-
stitom spasenju i spasenju svijeta) te osobitost
kršćanskog iskustva, a ono je iskustvo akci-
je, socijalne, kulturne i političke zauzetosti u
izgradnji kraljevstva Srca Isusova.
Još možemo spomenuti kristocentrizam
duhovnosti „Mističnog tijela” koja o kršćanskom
životu ne govori toliko kao o životu milosti koli-
ko o životu u Kristu. Istaknuti predstavnik ove
duhovnosti je benediktinac C. Marmion, autor
poznatih djela Krist u svojim otajstvima te Krist
život duše. Možemo spomenuti i T. de Chardina
s njegovom vizijom Krista koji obuhvaća cjelo-
kupnu stvarnost. U tom modelu postoji opasnost
„pankristizma“ u kojem se gubi individualna
Kristova osobnost, ali također i opasnost da se
nezamjenjiva pojedinačna osobnost pojedinih
osoba izgubi u kristovskoj cjelini.
Zaključimo s kristocentrizmom Drugog vati-
kanskog sabora koji predstavlja Crkvu kao narod
Božji u kojem svi pojedini vjernici sudjeluju na
Kristovoj proročkoj, svećeničkoj i kraljevskoj
službi i poslanju (Lumen gentium). Na razini
razumijevanja Objave i kršćanskih vjerskih isti-
na u središte se stavlja Kristov lik ili bolje reći
njegove riječi i djela (Dei Verbum). Pastoralna
konstitucija Gaudium et spes, okrenuta dijalogu
Crkve sa svijetom, pokazuje da je Isus Krist
autentična i normativna mjera svakog ljudskog
projekta i istinskog humanizma.
Kristocentričnost kršćanskog duhovnog isku-
stva nalazi se u samoj strukturi tog iskustva
budući da je Krist središnji objekt vjere, a time
i same osobe vjernika. Isus, kao „Put, Istina i
Život“ (Iv 16,4), kao vrhunac i konačna Riječ
21
u kojoj Bog Otac izriče sebe i sve što nam
želi priopćiti postaje odlučujuća odnosna točka
vjerničkog života. Tražiti ili staviti u središte
kršćanskog života nešto ili nekog drugog, znači-
lo bi stvaranje projekta nekršćanskog duhovnog
iskustva. A tu više nije riječ o kršćanstvu ni o
kršćanima.
3. Kristocentričnost kršćanskog
navještaja i kateheze
Ako se katehezom naziva „sveukupno nasto-
janje Crkve da ljude učini Kristovim učenicima,
da im pomogne vjerovati da je Isus Sin Božji,
kako bi po vjeri imali život u njegovo ime, da ih
odgaja i poučava u tom životu i da tako izgra-
đuje Tijelo Kristovo“ (KKC 4; CT 1), tada je
jasno da se kateheza ne može jednostavno svesti
na prenošenje informacija o vjeri, zvala se ona
kršćanska ili vjera općenito. Kateheza, koja za
cilj ima uvođenje vjernika u puninu kršćanskog
života (usp. KKC 5; CT 18), nužno uključuje
ne samo informaciju, nego i formaciju i inicija-
ciju. Ona je ortopraksa, prožimanje ispravnoga
nauka i uvođenje u praktični, konkretni vjernič-
ki život. Ove spoznaje valja imati osobito na
umu kad je riječ o kristološkoj dimenziji, tj. o
kristocentričnosti kršćanske kateheze, budući da
je ispravna kateheza u prvom redu hod ususret
jednoj osobitoj i posebnoj osobi, koja je povije-
sna ali i prisutna. Riječ je naravno o živoj osobi
Isusa Krista.
 22 STRUČNO USAVRŠAVANJE
Važno je pak napomenuti da kristocentrič-
nost, osim svoje prirođene teološke i katehetske
vrijednosti, posjeduje i svoju didaktičku vrijed-
nost. Naime, ona se u katehezi može predstaviti
kao „organizacijski pojam” zbog svoje objedi-
njujuće snage prema drugim kršćanskim sadr-
žajima. Usvajanje kršćanske poruke, osobito sa
strane djece i mladih, olakšano je ukoliko je ta
poruka unificirana oko jednog središta koje je
prikladno i kadro koordinirati i dati značenje
svim drugim dimenzijama i značenjima. S druge
strane, pristup metodologiji sadržaja kršćanske
kateheze zahtijeva postojanje jedne osi, jednog
središta koji objedinjuje cjelokupni katehetski
sadržaj. Ako u cjelini katehetskih sadržaja ne
postoji središte, os koja sve povezuje, prijeti
opasnost da se izgubi slika cjeline, da se sadr-
žaji rasprše. Na taj bi način u pitanje došao sam
cilj kateheze.
3.1. Osoba Isusa Krista u središtu kateheze
Svaka kršćanska kateheza svoj egzemplar
nalazi u prvoj kršćanskoj kerigmi koja je uzor i
obrazac svake daljnje kerigme. Ta prva, izvor-
na kršćanska kerigma, kako doznajemo iz pet
Petrovih govora u Djelima apostolskim (usp.
Dj, 2; 3; 4; 5; 10), bila je ponajprije navještaj
Kristova vazmenog otajstva - njegove muke,
smrti i uskrsnuća, a potom se u postapostolskim
vremenima iz te jezgre proširila i na druge sadr-
žaje kršćanske vjere (stvaranje, ćudoredni život,
eshatologija itd.). Nije čudno što se u otačko
vrijeme svi katehetski sadržaji vrte oko jedne
osi, oko osobe Isusa Krista. Na tom otačkom
tragu nalaze se i svi noviji crkveni dokumenti
koji kao objedinjujuće središte čitave kateheze
vide Isusa Krista, pravog Boga i pravog čovje-
ka. On je doista, kao takav, posrednik između
Oca i ljudi.
Već spomenuti papa Ivan Pavao II, u svojoj
apostolskoj pobudnici Catechesi tradendae, veli
da „u srcu kateheze bitno nailazimo na osobu,
i to na osobu Isusa iz Nazareta… Bitni je i
prvotni predmet kateheze - prema izrazu koji je
drag svetom Pavlu i drag suvremenoj teologiji
- ‘Kristova tajna’. Katehizirati znači navesti na
neki način čovjeka da istražuje tu tajnu u svim
njezinim razmjerima… To dakle znači otkriti u
Kristovoj osobi cijeli vječni Božji naum koji se
u njoj ispunjava. To znači nastojati razumjeti
značenje Kristovih djela i riječi, znakova koji
su ostvareni po njemu, jer oni skrivaju i ujedno
otkrivaju njegovu tajnu. U tom smislu konačni
je cilj kateheze uvesti čovjeka ne samo u dodir,
nego u zajednicu, u bliskost s Isusom Kristom.
Samo on može dovesti do Očeve ljubavi u Duhu
i učiniti nas sudionicima života Svetoga Troj-
stva“ (CT 5).
Opći katehetski direktorij promatra kristo-
centričnost evanđeoske poruke pod tri vida.
Najprije se ponavlja već donesena misao iz
Catechesi tradendae (br. 5) da se u srcu kate-
heze nailazi na osobu Isusa Krista. Kateheza ne
čini drugo doli potiče na nasljedovanje Krista,
na zajedništvo s njime; svaki element poruke
k tome teži. Potom se, pod drugim vidom, veli
da kristocentričnost znači da je Krist u središtu
povijesti spasenja koju izlaže kateheza. Isus
Krist je posljednji događaj prema kojemu smje-
ra svekolika sveta povijest. On je ključ, središte
i kraj svekolike ljudske povijesti. Pod trećim
vidom naglašava se da kristocentričnost znači
da evanđeoska poruka ne dolazi od čovjeka,
nego od Boga. Kateheza prenosi nauk Isusa
Krista, onu istinu koju je on objavio, ili točni-
je, onu istinu koja je on sam. Kristocentričnost
obvezuje katehetu na prenošenje onoga što Isus
 STRUČNO USAVRŠAVANJE
podučava u odnosu na Boga, čovjeka, moralni
život, smrt, ne dopuštajući da se ni u čemu izmi-
jeni njegova namisao (usp. ODK 98). Drugim
riječima, Opći direktorij za katehezu naglašava
ne samo da se u središtu kateheze nalazi osoba
Isusa Krista, nego i da svaka druga kateheza
mora voditi Kristu, prema njemu biti usmjerena
kao prema svom odredištu i konačnoj svrsi te
da, napokon, ispravna kršćanska kateheza mora
biti utemeljena na nauku Isusa Krista koji se
nalazi na stranicama Svetoga pisma i u živoj
Tradiciji Crkve.
Osobito je danas potrebno iznova i s velikom
brigom upozoriti sve katehete da se u svom
evangelizacijskom poslanju ne oslanjaju na
mišljenja kojekakvih teologa i teoloških škola,
a još manje na mišljenja onih koje protežiraju
svjetovni mediji, nego na nauk Isusa Krista
kako ga tumači i naviješta Katolička Crkva.
To je jedan od bitnih vidova kristocentričnosti
kršćanske kateheze. Ivan Pavao II s pravom
piše da „kristocentričnost u katehezi znači i to
da preko nje želimo predati ne svaki od nas
svoju vlastitu nauku ili nauku drugog učitelja,
nego naučavanje Isusa Krista, onu istinu koju
on priopćuje ili točnije: onu istinu koja je on…
u katehezi naučavamo Krista, utjelovljenu Riječ
i Sina Božjega, a sve ostalo odnosi se na njega.
I samo Krist poučava, a svaki drugi to čini uko-
liko je govornik u njegovo ime, koji dopušta
Kristu da poučava njegovim ustima. Neprestana
briga svakoga katehete, kakva god bila razina
njegovih odgovornosti u Crkvi, mora biti ta
da svojim poučavanjem i svojim ponašanjem
posreduje Isusovu nauku i život“ (CT 6).
Ne smije se zaboraviti da i sama kristocentrič-
nost ima svoje vlastito središte, a to je otajstvo
Presvetoga Trojstva. Drugim riječima, kako to
naglašava Opći direktorij za katehezu, „kristo-
centrizam kateheze na osnovi svoje unutarnje
dinamike dovodi do ispovijedanja vjere u Boga:
Oca, Sina i Duha Svetoga“ (ODK 99). Naime,
kršćani po sakramentu krštenja suobličuju se
Isusu Kristu, Sinu Božjemu, te po njemu dolaze
u zajedništvo s Ocem i Duhom Svetim. U sre-
dištu kršćanske vjere nalazi se otajstvo Presve-
23
toga Trojstva, a to znači da je i sama kršćanska
vjera po svojoj naravi trojstvena. Ovaj trojstveni
kristocentrizam navodi katehezu na njegovanje
sljedećih vidova (usp ODK 100):
• unutarnje strukture kateheze koja uvijek treba
biti kristocentrično-trinitarna (po Kristu k Ocu
u Duhu);
• na temelju Objave kateheza treba pokazati
nutarnji Božji život polazeći od ekonomije
spasenja (ekonomijsko Trojstvo je identično
imanentnome);
• izlaganje nutarnjeg Božjeg života dovodi do
posljedica za ljudski moralni život (čovjek
stvoren na sliku Boga zajedništva osoba ostva-
ruje se u susretu s braćom i sestrama; pitanje
ljudskog dostojanstva itd.).
Kristocentričnost treba pomoći katehezi da
se ostvari njezin cilj, ukoliko je ona odgoj
krštenika u vjeri kako bi dosegli vlastitu mjeru
ljudske i kršćanske zrelosti. Ta zrelost, kao živ-
ljenje vlastitog stanja božanskog posinovljenja,
nije drugo doli življeni odnos sa sve tri osobe
Presvetoga Trojstva. Kršćanski život, po Kristu
s Kristom i u Kristu, u jedinstvu Duha Svetoga
postaje život na hvalu i slavu Boga Oca. To je
cilj kršćanske kateheze. Nije dakle riječ samo
o prenošenju poruke, ideje, nego o susretu sa
živom osobom Isusa Krista; susretu koji zahtje-
va duboke promjene u ljudskom životu; promje-
ne što ih jednom riječju nazivamo obraćenje,
ukoliko je ono djelo Božje i djelo ljudsko.
Papa Ivan Pavao II. veli da kateheza teži za
tim „da razvije razumijevanje Kristove tajne u
svjetlu Riječi da cio čovjek bude njome prožet.
Preobražen djelovanjem milosti u novo stvo-
renje, kršćanin počinje tako slijediti Krista i u
Crkvi neprestano uči misliti kao on, suditi kao
on, djelovati u skladu s njegovim zapovijedima
i nadati se kako nas on poziva… Cilj je kateheze
u cjelini evangelizacije da bude korak nauča-
vanja i sazrijevanja, to jest vrijeme u kojem se
kršćanin, primivši vjerom osobu Isusa Krista
kao jedinoga Gospodina i pristavši cjelovito uz
njega iskrenim obraćenjem srca, trudi da bolje
upozna toga Isusa kojemu se predao: da upozna
njegovu tajnu, kraljevstvo Božje koje on navje-
 24 STRUČNO USAVRŠAVANJE
šćuje, zahtjeve i obećanja koja sadrži njegova
evanđeoska poruka, staze koje je on zacrtao za
svakoga koji ga želi slijediti“ (CT 20; usp ODK
80-84).
Budući da kateheza ima bitnu ulogu u evan-
gelizacijskom poslanju Crkve, bilo bi zanimljivo
progovoriti o putovima evangelizacije, osobito o
dimenziji osobnog svjedočanstva kateheta, no to
pak prelazi okvire našeg izlaganja. Nas primarno
zanima kristocentričnost kateheze, odnosno pita-
nje koji su to konkretni elementi koje bi katehete
trebali imati na umu pri navještaju „Kristove
tajne“. Drugim riječima, potrebno je ukazati na
bitne elemente kristološkog navještaja bez kojih
bi taj navještaj bio nepotpun, a s druge strane
ti isti elementi postaju istinski kriteriji svakog
pastorala, time i svake ispravne kateheze.
3.2. Bitni elementi navještaja Isusa Krista
Bitni elementi kristološkog navještaja proi-
zlaze iz onoga što smo već rekli o kristocentrič-
nosti kateheze, a Opći direktorij za katehezu ih
donosi u govoru o svrsi i zadaćama kateheze. Mi
ćemo ih ovdje malo drugačije obraditi, odnosno
svest ćemo ih na četiri elementa:
• polazište kateheze mora biti izlaganje povije-
sti Isusa Krista;
• nužno je ukazati na Isusovu osobnu prisutnost
u Crkvi u današnje vrijeme, u suglasju s biblij-
skom porukom i crkvenom tradicijom;
• ispovijedati Isusa kao konačnog i apsolutnog
Spasitelja;
• ukazati da se spasenje događa sada u Crkvi i
po Crkvi.
1) Biblijsko-crkveni Krist nije apstraktna
ideja, ni mit ni projekcija želja prve kršćanske
zajednice. Polazište i središte svakog kristo-
loškog navještaja jest povijesna osoba Isusa iz
Nazareta. Kršćanstvo se predstavlja kao religija
u kojoj se spasenje nudi i dariva u konkretnoj
povijesti čovjeka Isusa iz Nazareta. U njemu
jedna ljudska povijest postaje povijest spasenja
za sve ljude (usp. Rim 5-6). Ispravna kršćan-
ska kateheza polazi od povijesnosti događaja
Isusa Krista, događaja koji su se zaista dogodili
prije dvije tisuće godina u Palestini, za vrijeme
careva Augusta i Tiberija te pod upraviteljima
Kvirinijem i Poncijem Pilatom (spominje ih
Luka). Konkretna povijest Isusa iz Nazareta,
njegov život, njegove riječi, njegovi čini, sta-
vovi, osobito vazmeno otajstvo, sve ima spa-
senjsko značenje za nas ljude. Naime, Isus iz
Nazareta je pravi Bog i pravi čovjek. No, oprez!
U navještaju povijesnog Isusa može doći do
zastranjenja koje kateheza treba znati izbjeći,
osobito isključive storicizacije Isusova života.
Isus postaje samo povijesni lik, poput brojnih
drugih povijesnih velikana. Isus ostaje zarobljen
u povijesti, kako na to upozorava Benedikt XVI
u svojoj knjizi Isus iz Nazareta.
2) Da bi se izbjeglo ovom zastranjenju
potrebno je uvažiti drugi kriterij kristološkog
navještaja koji glasi: Isus je danas osobno
prisutan u svojoj Crkvi, u suglasju s biblij-
skom i crkvenom tradicijom. Ovaj drugi kriterij
odgovara na pitanje: je li Krist kojeg naviješta
crkvena tradicija – ispovijesti vjere, dogme,
pučka pobožnost, teologija, kateheza i pastoral
- identičan onom povijesnom Isusu o kojemu
svjedoče evanđelja? Ili možda Krist kojega
naviješta Crkva nema puno veze s povijesnim
Isusom kako ga otkrivamo u evanđeljima? Bez
duže eksplikacije ovih pitanja samo recimo da
i u Novom zavjetu nalazimo potvrdu da je Isus
Krist, Pomazanik; da je to njegovo svjedočan-
stvo o samome sebi; da ga je kao takvog prepo-
znala prva skupina njegovih učenika; da su za
tu istinu naraštaji kršćana bili spremni umrijeti.
Isusova spasenjska povijest ne zaustavlja se na
njegovoj biblijskoj prošlosti, nego se nastavlja u
spoznanju i iskustvu Crkve, koja ga, osvijetljena
Duhom Svetim, ispovijeda kao Živoga, Uskr-
sloga, Onoga koji će doći.
U tom smislu, Opći direktorij za katehezu
veli da „kateheza nije ništa drugo doli proces
prenošenja evanđelja, takvoga kakvog ga je
kršćanska zajednica primila, kako ga shvaća,
slavi, živi i komunicira u mnogostrukim obli-
cima. Stoga, kada kateheza prenosi otajstvo
Kristovo, u njezinoj poruci odzvanja vjera sve-
 STRUČNO USAVRŠAVANJE 25

kolikog naroda Božjega u tijeku povijesti: ona

apostola, koji su je primili od samoga Krista i
djelovanja Duha Svetoga; ona mučenika, koji
su je ispovjedili i ispovijedaju je svojom krvlju;
ona svetaca, koji su je duboko živjeli i žive;
ona otaca i crkvenih naučitelja, koji su je sjajno
podučavali; ona misionara, koji su je naviještali
bez stanke; ona teologa, koji pomažu u njezinu
boljem shvaćanju; i konačno – ona pastira, koji
je čuvaju s revnošću i ljubavlju i tumače s vje-
rodostojnošću. Uistinu, u katehezi je prisutna
vjera svih onih koji vjeruju i dopuštaju da ih
vodi Duh Sveti“ (ODK 105). Ta jedna vjera, kao
zalog i počelo jedinstva same Crkve, ispovijeda
da je Isus Krist jedini Posrednik između Boga i
ljudi (usp. 1 Tim 2,6), jedini Otkupitelj ljudi.
3) Time dolazimo do trećeg kriterija, a riječ
je o ispovijesti Isusa Krista kao apsolutnog i
konačnog Spasitelja. Ovaj je kriterij osobito
važan danas, u vrijeme relativizma koji nije
samo filozofski, nego je i teološki i religijski;
relativizma koji niječe mogućnost postojanja
objektivne istine te stoga sve religije predstavlja
kao jednakovrijedne na putu potrage spasenja.
Katolička teologija, s jedne strane, naglašava
sveopću spasenjsku volju Božju, odnosno istinu
da Bog želi da se svi ljudi spase i da dođu do spo-
znanja istine (usp. 1 Tim 2,4). Stoga se priznaju
„zrake istine“ (zrnca istine) i u drugim religija-
ma (usp. NA 2), no s druge se strane naglašava
da se je Božja spasenjska volja u korist svih
ljudi objavila u Isusu Kristu te da postoji istina
koja vodi do spasenja. Ta istina glasi da je samo
„jedan Bog, jedan je i posrednik između Boga
i ljudi, čovjek Krist Isus koji sebe samoga dade
kao otkup za sve“ (1 Tim 2,5-6). Suvremena
katolička teologija ne promatra više Isusa kao
isključivog Spasitelja, koji bi radikalno isklju-
čivao svaki drugi oblik spasenja izvan vidljive
Crkve, nego se o Isusu govori kao o konstitutiv-
nom posredniku spasenja, tj. On sam je konačni
i jedincati događaj spasenja te kao takav u sebi
uključuje i podržava elemente djelomičnog
spasenja koji postoje izvan kršćanstva. To je
tzv. kršćanski inkluzivizam. O tome više govori
dokument Kongregacije za nauk vjere, Dominus
Jesus, Izjava o jedincatosti i spasenjskoj univer-
zalnosti Isusa Krista i Crkve.
Ova Kristova soteriološka nužnost temelji
se na samom njegovu otajstvu, ukoliko je on
Riječ Božja, Sin koji je postao čovjekom za
spasenje svih ljudi. Drugi vatikanski sabor uči
da je „Riječ Božja, po kojoj je sve stvoreno,
sama postala tijelom da kao savršen čovjek sve
spasi i u sebi sve rekapitulira. Gospodin je cilj
ljudske povijesti, točka prema kojoj smjeraju
želje povijesti i civilizacije, središte ljudskog
roda, radost svih srdaca i punina njihovih težnji.
Njega je Otac uskrisio od mrtvih, uzvisio i
posadio o svoju desnu postavivši ga sucem
živima i mrtvima. U njegovu Duhu oživljeni i
sjedinjeni putujemo prema konačnom dovršenju
ljudske povijesti, koje potpuno odgovara planu
njegove ljubavi: ‘Obuhvatiti pod jednu glavu u
Kristu sve što je na nebesima i na zemlji’ (Ef
1,10)“ (GS 45). Papa Ivan Pavao II, u enciklici
Redemptoris missio, veli da upravo ta osobita
Kristova jedincatost udjeljuje Kristu apsolutno
i univerzalno značenje po kojem je, premda u
povijesti, istodobno i središte same povijesti
(usp. RM 6).
4) Četvrti kriterij ispravnog kristološkog
navještaja jest istaknuti kako se spasenje svije-
 26 STRUČNO USAVRŠAVANJE
ta događa u Crkvi i po Crkvi. Izjava Dominus
Jesus veli da se u povezanosti s jedincatošću i
univerzalnošću Kristova spasenjskog posred-
ništva, kao istina vjere, mora čvrsto vjerovati i
jedincatost Crkve koju je Krist utemeljio. Isus
Krist je utemeljio Crkvu kao spasenjsko otaj-
stvo; On sam je u Crkvi i Crkva je u njemu.
Crkva je njegovo Tijelo te je neodvojiva od
njegova otajstva, a time i od otajstva spasenja
i Kristova poslanja (usp. DJ 16). Prva je svrha
Crkve da bude sakrament, oruđe najtješnjeg
sjedinjenja ljudi s Bogom (usp. LG 1). U Kri-
stovim rukama i pod vodstvom Duha Svetoga
Crkva postaje sveopći sakrament spasenja (usp.
LG 9) po kojemu Krist očituje i ostvaruje otaj-
stvo Božje ljubavi prema čovjeku (GS 45).
U konkretnom kristološkom navještaju, ute-
meljenu na iznesenim kriterijima, kateheza se
treba čuvati od mogućih pogrješnih pristupa i
zastranjenja. Na jedno smo već ukazali, naime,
na mogućnost storicizacije Kristova lika. U
približavanju Kristova otajstva djeci i mladima,
važno je da kateheza polazi od otajstva „Kri-
sta uskrsloga-proslavljenoga”, a ne od djeteta
Isusa. Ili bolje rečeno, od intuicije Krista koji
živi jučer, danas i uvijeke, prijeći će se na govor
o Isusovu djetinjstvu, o njegovu skrivenu životu
u Nazaretu, o njegovu propovijedanju, o smrti
na križu, o njegovoj prisutnosti u Crkvi. Samo
u svjetlu uskrsnuća Kristov ljudski život nalazi
svoje ispravno tumačenje unutar plana spasenja
u čijem se središtu nalazi upravo Krist uskrsli.
U ovom smislu djeca i mladi će moći shvatiti
Krista kao „prisutnog” u povijesti čovječanstva i
u povijesti svakog pojedinog čovjeka. U suprot-
nom, odsutnost takve eshatološke perspektive
mogla bi dovesti do opasnosti da se Kristova
osoba storicizira, tj. fiksira u povijest. To dalje
traži ispravno predstavljanje Kristove smrti i
uskrsnuća. No, uz tu opasnost mogu se pojaviti
i druge. Primjerice, može doći do pretjerane
tematizacije evanđeoske poruke, na način da se
iz poruke evanđelja selektivno uzmu sadržaji
koji u određenom trenutku potkrjepljuju zauze-
te (ideološke) pozicije. Također može doći do
etičke instrumentalizacije Isusova ponašanja, na
način da se određeni Isusovi stavovi reduktivno
tumače u prilog opravdanja vlastitih etičkih sta-
vova i mišljenja.
Zaseban spomen u govoru o Isusu Kristu
zaslužuje govor o njegovim čudesima koja
također treba promatrati u svjetlu njegova uskr-
snuća. Ovakav vid navještaja Krista postav-
lja i određena pitanja. Na primjer, dosadašnji
način tumačenja Kristovih čudesa bio je često
puta pogrješan, jer se je Isusa prikazivalo kao
čarobnjaka koji može učiniti nešto što drugi ne
mogu (kao konkurencija Haryju Potteru). Na
taj su način njegova čudesa umjesto poticaja
vjeri postajala zapreka samoj vjeri. Čudesa
kao zapreka odnosa s Bogom - zbog Kristova
nerealnog lika. Ispravno metodološko-sadržajno
predstavljanje čudesa moći će potaknuti vjeru
samo ako su ona znakovi objave koju Krist
donosi o samome sebi, ukoliko je Spasitelj koji
ostvaruje Očev plan spasenja.
Ispravno tumačenje Isusovih čudesa traži da
ona budu prenesena poštujući njihov prostor-
no-vremenski smještaj, kao i poštujući njihovu
narav navještaja. Drugim riječima, potrebno je
jasno izraziti ono što je Isus htio postići s odre-
đenim čudesnim događajem. Dakle, potrebno
je prevesti njihovo implicitno značenje koje
 STRUČNO USAVRŠAVANJE
izražava višu stvarnost, tj. poruku da Bog u
Kristu oslobađa čovjeka od zla koje ga pogađa.
U ovom smislu očito je da djeca i mladi treba-
ju biti upućeni da znaju čitati čudesa i njihovo
implicitno spasonosno značenje na način da
nadiđu opasnost da se zaustave na nivou magij-
ske religioznosti.
Umjesto zaključka
Na kraju umjesto zaključka donosim neko-
liko misli o navještaju Isusa Krista u katehezi
srednjoškolaca, služeći se promišljanjima iz
članka A. Th. Filipović. Lik Isusa Krista ima
trajnu privlačnu snagu i za današnje mlade
naraštaje, usprkos brzim promjenama pomodne
kulture. Budući da je današnja kultura obilježe-
na s jedne strane relativizmom na svim područ-
jima, a s druge isticanjem tolerancije i dijaloga
među religijama i kulturama, mladima može
zasmetati Isusov zahtjev apsolutnosti, tj. zahtjev
da se Isusa Krista prizna kao konačnu i nenad-
mašivu objavu Boga te kao jedinog i konačnog
spasitelja ljudi. Naravno da se kao kršćani ne
možemo odreći vjere u Isusa Krista kao sveop-
ćeg, konačnog i jedinog spasitelja čovječanstva.
No, upravo tu leži i zahtjev da se na ispravan
način današnjim mladima približi otajstvo Isusa
Krista.
Mlade osobito privlači lik Krista koji se opire
moćnicima te se posvećuje siromašnima, margi-
naliziranima, zadnjima u društvu. Premda je ovo
jednostrani pristup osobi Isusa Krista, ovo može
postati put prema otkrivanju cjelovitog Kristova
otajstva. Naime, u navještaju Isusa Krista potreb-
no je poći uzlaznim pristupom (tzv. kristologija
odozdo, prisutna osobito u Markovu evanđelju),
tj. poći od čovjeka Isusa kako bi se prispjelo
do otkrivanja njegova božanskog sinovstva. U
ovom pristupu važno je na ispravan način osvi-
jetliti Isusovu čovječnost: njegovu nepopustlji-
vost kad je riječ o vršenju volje Božje, njegov
suvereni pristup, njegovu zauzetost za čovjeka,
posebno za slabe i malene, njegovu sposob-
nost da bude prijatelj, ali i njegovu jedinstvenu
povezanost s Bogom. Iz osvjetljivanja njegove
27
divne čovječnosti postupno na vidjelo proizlazi
njegov jedinstveni odnos s Bogom, kojega Isus
naziva Ocem. Ovim pristupom se opet dolazi do
dogme koju je iznjedrila crkvena tradicija, tj. da
je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek.
U približavanju Isusa Krista mladima treba
se čuvati određenih zastranjenja koja mogu
dovesti do iskrivljene slike o Bogu. Primjerice,
u govoru o Kristovoj muci, preveliko inzistira-
nje na Kristovoj žrtvi kao zadovoljštini Bogu za
ljudske grijehe mogu dovesti do pogrešne slike
Boga Oca koji je neosjetljiv za patnju svoga
Sina te usto traži i zadovoljštinu za nanesene
mu uvrede. Primjereni je put istaknuti vazmeno
otajstvo kao otajstvo ljubavi - žrtve u koju su
uključene sve tri Osobe Presvetoga Trojstva.
Osobito osjetljivo područje je Kristova sakra-
mentalna prisutnost i djelotvornost u Crkvi. Ne
smiju se banalizirati sumnje i pitanja mladih,
nego ih ozbiljno shvatiti i s njima o tome ozbilj-
no razgovarati.
Izabrana bibliografija:
Katekizam Katoličke Crkve, HBK, Zagreb
1994.
Kongregacija za kler, Opći direktorij za kate-
hezu, KS - NKU HBK, Zagreb 2000.
Ivan Pavao II, Redemptor hominis – Otkupitelj
čovjeka, KS, Zagreb 1997.
Zbor za nauk vjere, Dominus Jesus - Izjava
o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa
Krista i Crkve, KS, Zagreb 2000.
Zbor za nauk vjere, Otajstvo Crkve. Otajstvo
Sina Božjega, KS, Zagreb 1973.
J. Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, KS, Zagreb
²1988.
J. Ratzinger – Benedikt XVI, Isus iz Nazareta,
Verbum, Split 2007.
J. Ratzinger, Gledati probodenoga, Verbum,
Split 2008.
J. Pelikan, Isus kroz stoljeća. Njegovo mjesto u
povijesti kulture, ZIRAL, Mostar 1997.
Ana Thea Filipović, Navještaj Isusa Krista u
katehezi srednjoškolaca, u: Vjesnik Đakovačke i
Srijemske biskupije 3/2008, str. 256-258.
Prof. dr. Mladen Parlov
 28 STRUČNO USAVRŠAVANJE
Kristocentričnost u katehezi i vjeronauku
Izlaganje je podijeljeno u četiri dijela. U
prvom se dijelu kristocentričnost predstavlja
kao načelo povijesti spasenja i teologije. U
drugome se dijelu upućuje u kristocentričnost
Objave i Novog Zavjeta. U trećem dijelu bit će
riječi o relaciji kristocentričnosti prema načelu
„hijerarhije istina“, osobito u službenim kate-
hetskim dokumentima Crkve. U četvrtom dijelu
iznosim nekoliko praktičnih smjernica kako
kristocentričnu dimenziju kateheze i vjeronauka
primjenjivati za različite dobi vjeroučenika.
1. Kristocentrična povijest spasenja
Nasuprot harmatocentrične interpretacije
povijesti spasenja koja polazi od grijeha i koja
otajstvo Isusa Krista tumači polazeći od čovje-
kove grješnosti i potrebe za otkupljenjem, kri-
stocentrična, novozavjetna perspektiva otajstvo
Isusa Krista smješta u središte povijesti spasenja
i sve momente unutar te povijesti tumači u svje-
tlu univerzalne i kozmičke uloge Isusa Krista.
Na temelju novozavjetne teologije možemo
kazati da je u središtu vjere Pracrkve vjera da je
Bog sve stvorio po Kristu, s Kristom i u Kristu.
U središtu ekonomije spasenja nalazi se Isus
Krist. Utjelovljeni Krist ima središnju ulogu i
univerzalno značenje te se njegova uloga prote-
že na cjelokupnu povijest spasenja i predstavlja
temelj jedinstva protologije i eshatologije, te
kristologije i kozmologije s antropologijom. Iz
toga slijedi da je odnos s Kristom konstitutivan,
bitan i nezaobilazan element ljudskog bića.
Svako ljudsko biće kojemu je darovano
postojanje, a priori i neovisno o svijesti i o osob-
nom odnosu prema Kristu, kristovsko je biće.
Poradi toga što red stvaranja pripada redu spa-
senja, svaki čovjek pripada otajstvu Isusa Krista
jer postoji temeljna otvorenost svakog čovjeka
prema Kristu. Postoji ontološko jedinstvo cjelo-
kupne stvorene stvarnosti i svih ljudi u Kristu.
Princip jedinstva stvorenog svijeta i ljudskog
roda je Krist, a ne grješni Adam. Biti „u Kristu,
po Kristu, za Krista“ znači u Kristu otkrivati
vlastiti prototip te neiscrpni izvor i ključ inter-
pretacije čovjeka i čitave kozmičke stvarnosti.
Kristovo utjelovljenje nije plod grijeha nego
slobodni Božji zahvat u ljudsku povijest koji
pripada Božjem naumu spasenja odvijeka (usp.
Ef 1,3-14). Bog je vjeran čovjeku kojega je
stvorio. Poštuje njegovo ljudsko dostojanstvo i
slobodu, njegove mogućnosti i granice te poziva
na vjernost vlastitom ljudskom identitetu. Vje-
ran je njegovim mogućnostima i antropološkim
datostima.
2. Isus Krist, utjelovljena Božja riječ,
središte i vrhunac Objave
Na općem planu Objave Krist predstavlja
Božju riječ, vrhunac Objave, vrhunsko očito-
vanje Boga čovjeku i vrhunsku Objavu čovjeka
čovjeku (usp. GS 22), on je „posrednik i punina
Objave“ (DV 2), Logos, riječ Očeva (Iv 1,1),
Božja snaga i mudrost (1 Kor 1,24), slika Boga
nevidljivoga (Kol 1,15), odsjaj Slave i otisak
Bića njegova (Heb 1,3). On je najviša objava
Boga čovjeku, u njemu se očituje i ostvaruje
naum spasenja svega čovječanstva. „Hijerarhij-
ski“ način promišljanja prisutan je i u Bibliji.
Pavao razlikuje Krista kao temelj i ono što drugi
na tom temelju svojim propovijedanjem nadozi-
đuju (usp. 1 Kor 3,10-11). U njemu je prisutan
trojstveni način razmišljanja (2 Sol 2,13.14; Gal
4,4-7) Kod Marka Isusova propovijed o kraljev-
stvu Božjemu ima u njemu svoje središte (Mk
1,15). Vjera u Isusovu osobu je prema Ivanu
nadređena vjeri u njegove riječi (Iv 8,24; 14, 11)
 STRUČNO USAVRŠAVANJE
Između sakramenata osobito su istaknuti Krst i
Euharistija (Gal 3,27).
Svi kristološki izričaji Novoga zavjeta poku-
šavaju odgovoriti na pitanje: tko je Isus Krist?
Za Marka on je Sin čovječji koji će doći, ali i
čovjek obdaren božanskom moći. Za Mateja on
je novi zakonodavac, novi Mojsije. Za Luku on
je novi prorok, novi Mojsije koji ostvaruje izla-
zak prema zemlji obećanja, Božji pomazanik
i Gospodin povijesti. Za Ivana on je objavitelj
nebeskih istina, poosobljena Istina. Za Pavla
on je Pantokrator koji upravlja svemirom koji
je otkupio. Za pisca poslanice Hebrejima on
je Veliki svećenik. Za autora Otkrivenja on je
osloboditelj od sila zla koje djeluju u povijesti.
Sva kristologija je domišljanje i jasnije izrica-
nje čvrstog uvjerenja da je Bog temelj i smisao
života, da on spašava čovjeka i povijest po Isusu
iz Nazareta kojega je potvrdio kao Gospodina,
da u njemu objavljuje svoju slavu koja iz smrti
vodi u život.
3. Kristocentričnost i hijerarhija istina
Načelo hijerarhije istina jedno je od temelj-
nih teološko-pastoralnih načela koje bi se treba-
lo primjenjivati u katehezi i vjeronauku. Ovo je
načelo posebno istaknuto već u Općem katehet-
skom direktoriju iz 1971. godine (usp. OKD 43)
i svrstano među norme kojih se kateheza mora
držati u otkrivanju i izlaganju svojih sadržaja
(usp. OKD 37-46). Spomenuti Direktorij nagla-
šava kako kateheza na svim svojim razinama
treba voditi računa o hijerarhiji istina koje se
sve mogu sabrati oko četiri temeljna stožera:
misterij Boga Oca Stvoritelja svega, misterij
29
Krista kao utjelovljene riječi, misterij Duha
Svetoga prisutnog u Crkvi i misterij Crkve kao
mističnog Tijela Kristova (usp. OKD 43).
Opći direktorij za katehezu iz 1997. godine,
predstavljajući kriterije za izlaganje kršćanske
poruke (usp. ODK 97-118), preuzima također
to isto načelo (usp. ODK 114-115). U njemu
se, između ostaloga, ističe kako je evanđeo-
ska poruka nužno cjelovita poruka s vlastitom
ljestvicom istina te kako je hijerarhija istina
kriterij stvaranja i oblikovanja kateheze. U dva
poglavlja Opći direktorij za katehezu najprije
navodi pravila i kriterije za izlaganje sadržaja
vjere (usp. ODK 97-118) te zatim upućuje na
sadržaje vjere sadržane u katekizmima, osobito
u Katekizmu Katoličke Crkve (usp. ODK 121-
130) i u katekizmima mjesnih Crkava (131-
136). Katekizam Katoličke Crkve je doktrinarni
uporišni tekst za katehezu, jer su u njemu na
organski i sintetički način izloženi temeljni
sadržaji katoličkoga nauka. Katekizam Katolič-
ke Crkve (donosi temeljne sadržaje vjere) i Opći
direktorij za katehezu (izlaže načela i smjerni-
ce katehetskog djelovanja) dva su različita ali
istovremeno komplementarna djela. Direktorij
jasno upućuje na Katekizam Katoličke Crkve,
te nastoji biti metodološko sredstvo za njegovu
stvarnu primjenu (usp. ODK 120).
Budući da se sadržaj kateheze ne može
isključivo svesti na jedan skup istina, već da
u središtu kateheze susrećemo živu osobu –
Isusa Krista, Opći direktorij za katehezu navodi
nekoliko temeljnih kriterija koje kateheza treba
slijediti u utemeljenju, formuliranju i izlaganju
svojih sadržaja (usp. ODK 97-118). To su:
 30 STRUČNO USAVRŠAVANJE

nost nadalje znači da je Krist u središtu povijesti

spasenja i da je evanđeoska poruka bitno kristo-
centrično-trinitarna. Zbog toga je ona izvor kri-
stocentričnosti kateheze i način njenog izlaganja
neizostavno mora biti kristocentrično-trojstven
(usp. ODK 100). Cijela povijest spasenja ure-
đuje se oko Krista koji je njezino središte. Opći
direktorij za katehezu ide korak dalje te navodi
četiri glavna stožera evanđeoske poruke: vjero-
vanje, sakramenti, dvostruka zapovijed ljubavi i
Očenaš. Ova četiri stožera su, ustvari, sadržajna
okosnica Katekizma Katoličke Crkve.

4. Kristocentričnost u vjeronauku

Dok je glavna svrha kateheze što cjelovitije

i što dublje uvođenje u osobno iskustvo vjere,
osobito u molitveni, liturgijski i sakramentalni
život, vjeronauk u školi smjera sustavnom i što
cjelovitijem upoznavanju vjere u svim njezinim
dimenzijama (u učenju, slavljenju i življenju
vjere). Prema Programu katoličkoga vjeronau-
ka u osnovnoj školi (Zagreb 2003.) uloga vjero-
• kristocentričnost i trinitarnost evanđeoske nauka je višestruka.
poruke; Vjeronauk pomaže učenicima da u duhu
• evanđeoska poruka naviješta spasenje i zato je Evanđelja i vjere Crkve kritički prosuđuju svoj
ona poruka oslobođenja; život i sve probleme, nade i tjeskobe društva i
• eklezijalnost evanđeoske poruke; svijeta u kojem žive. On im pomaže da upo-
• inkulturacija evanđeoske poruke; znaju, u različitim fazama svoga odrastanja i
• evanđeoska poruka je cjelovita i organski izgradnje osobnosti, povijesno-kulturnu stvar-
strukturirana poruka s vlastitom hijerarhijom nost u kojoj žive, opće etičke i moralne norme te
istina; nauk, načela i vrednote kršćanske vjere. Crkva
• značajnost evanđeoske poruke za ljudsku jednostavno želi učenicima ponuditi jasnoću
osobu; svog nauka o Bogu, čovjeku i svijetu, prema
• metodološka raznovrsnost u prenošenju evan- načelima postupnosti, sustavnosti i cjelovito-
đeoske poruke. sti, kako bi oni mogli osobno, zrelo i svjesno
Iz razloga što se u središtu katehetskog sadr-
žaja nalazi osoba Isusa Krista, jasno je zašto
je prvi kriterij za izlaganje sadržaja u katehezi
upravo usredotočenost na osobu Isusa Krista,
tj. kristocentričnost (usp. ODK 98), a u skladu
s time i trinitarnost (usp. ODK 99-100). Temelj
i središte kršćanske poruke su Isus Krist i Pre-
sveto Trojstvo.
Budući da je Isus Krist glavni sadržaj i sre-
dište evanđeoske poruke i navještaja, i kateheza
kao integralni dio tog navještaja u svojoj cjelo-
kupnosti izriče odnos prema njemu. „Osnovna
zadaća kateheze je predstaviti Krista, a sve osta-
lo u odnosu na njega“ (ODK 98). Kristocentrič-
 STRUČNO USAVRŠAVANJE 31

ostvariti svoj vlastiti kršćanski život u obitelji

i društvu.
Glede osobe Isusa Krista koju vjeroučitelj
treba približiti današnjim učenicima, svakako
je potrebno ponajprije narativno pristupiti uče-
nicima mlađe dobi, a izbjegavati svaki oblik
moraliziranja. Pri tome je važno da se u poza-
dini barem nasluti Isusov Bog, tj. njegov dobri
Otac koji nikada ne zatvara vrata povratka i
obraćenja.
U pubertetu je važno prikazati osobu Isusa
Krista kao nesebičnog ljubitelja ljudi. Treba
prikazati Krista koji nije agresivan i posredovati
njegovu miroljubivost i zajedništvo koje niko-
ga ne isključuje. Također je važno u ovoj dobi
naglasiti Isusovu brižnost za sve koji su prikra-
ćeni i ugroženi, njegovu solidarnost sa svima
koji su marginalizirani, osobito osamljenima.
Adolescentima će Krist biti predstavljen kao
onaj koji se lišio usredotočenosti na samoga
sebe i čiji je život u trajnoj relaciji prema Bogu Zaključak
Ocu. Isusovo prijateljevanje s ljudima osobito
će biti zanimljivo mladima ove dobi kao paradi- Na koncu zaključimo da je kristocentričnost
gma svoga prijateljevanja s ljudima. U ovoj dobi načelo traženja susreta, osobnog susreta s Isu-
je važno isticati jedinstvenost Isusova identiteta som Kristom, načelo ljubavi u slobodi na kojoj
i upućivati adolescenta da je kršćanski identitet počiva sve katehetsko i vjeroučiteljsko znanje.
matrica svakog drugog identiteta bilo osobnog, Ono kaže da je Isus Krist ne samo načelo kate-
obiteljskog, poslovnog, nacionalnog, kulturnog, heze i vjeronauka nego da je on početak, put,
društvenog itd. osnovni sadržaj i cilj sveg rada, druženja, tuge i
U adolescenciji se, i kasnije u prvoj mlado- veselja, svega što se naziva ljudskim životom.
sti, može ozbiljno poučavati o osobnoj molitvi.
Mladi traže osobne i izvorne načine susreta Preporučena literatura:
s cjelokupnom zbiljom pa ih treba uputiti i
u mnoge oblike unutarnjeg života s Bogom. Đ. Hranić, Vjera u Boga – osobni i skupni
Ovdje treba osvijetliti Isusov način molitve, stav, iskustvo i počelo djelovanja, u: Kateheza
povlačenja u samoću i tišinu te naglasiti da je 17 (1995) 1, 4-17.
Isusovo vanjsko djelovanje proizišlo iz njegove Đ. Hranić, Jubilej utjelovljenja. Povijest spa-
unutarnje veze ljubavi prema Ocu, te da je Isus senja u svjetlu utjelovljenja Isusa Krista, u:
od svojih učenika tražio unutarnjeg čovjeka. U Kateheza 22 (2000) 1, 5-15.
ovoj se točci ujedinjuje znanje o Isusu i susret s M. Vidović, Isus Krist - središnji sadržaj
Bogom Ocem. Mlade treba voditi k zreloj vjeri apostolske kerigme, u: Kateheza 18 (1996) 2,
koja uključuje žrtvu za druge i predanje Bogu 112-122.
koji prašta i otkupljuje promašaje i grijehe. I. Šarčević, Isus Krist osobni susret dviju
Za zrelu dob kristocentrično načelo ističe sloboda. Kristocentričnost - temeljno načelo u
svjedočenje vjere u Isusa Krista, neizmjerne katehezi, u: Kateheza 20 (1998) 1, 26-40.
Očeve ljubavi, Otkupitelja svega što je u ljud- E. Alberich, Kateheza danas, KSC, Zagreb
skim samoćama i zajedništvima neotkupljeno. 2002., str. 151-152.
Kristocentričnost u ovoj dobi znači darivanje
svoga tijela i svojih snaga Kristu. Doc. dr. Jadranka Garmaz
 32 STATISTIKA

Pohađanje vjeronauka u osnovnim školama

Školska godina 2009./2010.

škola učenici vjeroučenici postotak

OŠ “Aržano” – Aržano 79 79 100 %
OŠ “Bariša Granić Meštar” – Baška Voda 223 220 98,65 %
OŠ “Dr. Franjo Tuđman” – Brela 140 137 97,85 %
OŠ “Ivan Goran Kovačić” – Cista Velika 119 119 100 %
OŠ “1. listopad 1942.” – Čišla 268 268 100 %
OŠ “Ante Starčević” – Dicmo 309 308 99,67 %
OŠ “Jesenice” – Dugi Rat 591 589 99,66 %
OŠ “Dugopolje” – Dugopolje 336 335 99,70 %
OŠ “Gradac” – Gradac 191 163 85,34 %
OŠ “Grohote” – Grohote 82 76 92,68 %
OŠ “Ivan Mažuranić” – Han 305 305 100 %
OŠ “Dinko Šimunović” – Hrvace 370 368 99,45 %
OŠ “Stjepan Radić” – Imotski 1196 1151 96,23 %
OŠ “Knez Trpimir” – Kaštel Gomilica 972 962 98,97 %
OŠ “Ostrog” – Kaštel Lukšić 685 676 98,68 %
OŠ “Bijaći” – Kaštel Novi 794 773 97,35 %
OŠ “Prof. Filip Lukas” – Kaštel Stari 793 789 99,49 %
OŠ “Knez Mislav” – Kaštel Sućurac 586 568 96,92 %
OŠ “Petar Kružić” – Klis 353 352 99,71 %
OŠ “Ivo Dugandžić Mišić” – Komin 107 107 100 %
OŠ “Tin Ujević” – Krivodol 319 319 100 %
OŠ “Kula Norinska” – Kula Norinska 130 130 100 %
OŠ “Silvije Strahimir Kranjčević” – Lovreć 82 82 100 %
OŠ “O. Petar Perica” – Makarska 541 514 95 %
OŠ “Stjepan Ivičević” – Makarska 794 705 88,79 %
OŠ “Don Mihovil Pavlinović” – Metković 905 904 99,88 %
OŠ “Stjepan Radić” – Metković 1218 1190 97,70 %
OŠ “Knez Branimir” – Muć Donji 125 123 98,4 %
OŠ “Neorić-Sutina” – Neorić 102 102 100 %
OŠ “Josip Pupačić” – Omiš 1064 1049 98,59 %
OŠ “Opuzen” – Opuzen 412 404 98,05 %
OŠ “Kamešnica” – Otok 497 497 100 %
OŠ “Otrići-Dubrave” – Otrić Seoci 74 74 100 %
OŠ “Vladimir Nazor” – Ploče 632 569 90,03 %
OŠ “Don Mihovil Pavlinović” – Podgora 162 154 95,06 %
OŠ “Strožanac” – Podstrana 940 936 99,57 %
OŠ “Ivan Leko” – Proložac Donji 367 364 99,18 %
OŠ “Runović” – Runović 230 230 100 %
OŠ “Kralj Zvonimir” – Seget Donji 314 312 99,36 %
OŠ “Fra Pavao Vučković” – Sinj 829 824 99,39 %
 STATISTIKA 33

OŠ “Ivan Lovrić” – Sinj 811 809 99,75 %

OŠ “Marko Marulić” – Sinj 749 743 99,19 %
OŠ “Slatine” – Slatine 65 65 100 %
OŠ “Don Lovre Katić” – Solin 1060 1053 99,33 %
OŠ “Kraljica Jelena” – Solin 938 931 99,25 %
OŠ “Vjekoslav Parać” – Solin 637 635 99,68 %
OŠ “Blatine-Škrape” – Split 467 446 95,50 %
OŠ “Bol” – Split 587 553 94,20 %
OŠ “Brda” – Split 574 565 98,43 %
OŠ “Dobri” – Split 375 342 91,2 %
OŠ “Gripe” – Split 492 458 93,08 %
OŠ “Kamen-Šine” – Split 699 678 96,99 %
OŠ “Kman-Kocunar” – Split 766 749 97,78 %
OŠ “Lučac” – Split 620 583 94,03 %
OŠ “Manuš” – Split 579 535 92,40 %
OŠ “Marjan” – Split 592 570 96,28 %
OŠ “Mejaši” – Split 575 572 99,47 %
OŠ “Meje” – Split 410 392 95,60 %
OŠ “Mertojak” – Split 854 836 97,89 %
OŠ “Plokite” – Split 509 458 89,98 %
OŠ “Pojišan” – Split 597 548 91,79 %
OŠ “Pujanki” – Split 882 860 97,50 %
OŠ “Ravne njive” – Split 711 695 97,74 %
OŠ “Skalice” – Split 627 598 95,37 %
OŠ “Spinut” – Split 627 471 75,11 %
OŠ “Split 3” – Split 947 893 94,29 %
OŠ “Sućidar” – Split 808 788 97,52 %
OŠ “Trstenik” – Split 510 428 83,59 %
OŠ “Visoka” – Split 482 475 98,54 %
OŠ “Srinjine” – Srinjine 192 192 100 %
OŠ “Gornja Poljica” – Srijane 75 75 100 %
OŠ “Fra Ante Gnječ” – Staševica 115 115 100 %
OŠ “Stobreč” – Stobreč 306 302 98,69 %
OŠ “Studenci” – Studenci 44 44 100 %
OŠ “Dr. fra Karlo Balić” – Šestanovac 230 230 100 %
OŠ “Stjepan Radić” – Tijarica Donja 37 36 97,29 %
OŠ “Trilj” – Trilj 998 998 100 %
OŠ “Majstor Radovan” – Trogir 751 728 96,93 %
OŠ “Petar Berislavić” – Trogir 758 725 95,64 %
OŠ “Tučepi” – Tučepi 158 150 94,93 %
OŠ “Vrgorac” – Vrgorac 812 810 99,75 %
OŠ “Milan Begović” – Vrlika 172 172 100 %
OŠ “Zagvozd” – Zagvozd 102 102 100 %
OŠ “Zmijavci” – Zmijavci 370 370 100 %
OŠ “Žrnovnica” – Žrnovnica 379 369 97,36 %

U školskoj godini 2009./2010. u osnovnim školama na području Splitsko-makarske nadbiskupije od

ukupno 42.285 učenika nastavu vjeronauka pohađa 40.974 učenika (96,89 %).
 34 STATISTIKA

Pohađanje vjeronauka u srednjim školama

Školska godina 2009./2010.

škola učenici vjeroučenici postotak

Ekonomska škola – Imotski 405 404 99,75 %

Gimnazija "Dr. Mate Ujević" – Imotski 576 570 98,95 %
Obrtničko-industrijska škola – Imotski 454 452 99,55 %
Tehnička škola – Imotski 269 268 99,62 %
SŠ "Braća Radić" – Kaštel Štafilić 468 456 97,43 %
Srednja strukovna škola – Makarska 344 311 90,40 %
SŠ "Fra Andrija Kačić Miošić" – Makarska 597 540 90,45 %
Gimnazija "Metković" – Metković 421 421 100 %
Srednja škola – Metković 867 850 98,03 %
SŠ "Jure Kaštelan" – Omiš 652 645 98,92 %
Srednja poljoprivredna i tehnička škola – Opuzen 228 225 98,68 %
SŠ "Fra Andrija Kačić Miošić" – Ploče 541 492 90,94 %
Franjevačka klasična gimnazija – Sinj 187 187 100 %
Gimnazija "Dinko Šimunović" – Sinj 365 358 98,08 %
SSŠ "Ban Josip Jelačić" – Sinj 726 722 99,44 %
TIŠ "Ruđer Bošković" – Sinj 591 590 99,83 %
Ekonomsko-birotehnička škola – Split 1105 1074 97,19 %
Elektrotehnička škola – Split 632 618 97,78 %
Graditeljska obrtnička i grafička škola – Split 745 714 95,83 %
Graditeljsko-geodetska tehnička škola – Split 594 573 96,46 %
I. gimnazija – Split 673 630 93,61 %
II. gimnazija – Split 675 617 91,41 %
III. gimnazija – Split 716 659 92,03 %
IV. gimnazija "Marko Marulić" – Split 721 679 94,17 %
V. gimnazija "Vladimir Nazor" – Split 708 635 89,68 %
Gimnazijski kolegij "Kraljica Jelena" – Split 159 148 93,08 %
Prirodoslovna tehnička škola – Split 476 430 90,33 %
Industrijska škola – Split 124 124 100 %
Nadb. klasična gimn. "Don Frane Bulić" – Split 220 220 100 %
Obrtna tehnička škola – Split 540 530 98,14 %
Obrtnička škola – Split 660 645 97,72 %
 STATISTIKA 35

Pomorska škola – Split 561 516 91,97 %

Privatna jezična gimnazija "Pitagora" – Split 57 39 68,42 %
Priv. jez.-infor. gimn. "Leonardo da Vinci" – Split 8 8 100 %
Priv. srednja ugostiteljska škola "Wallner" – Split 15 15 100 %
Privatna SŠ "Marko Antun de Dominis" – Split 156 154 98,71 %
Priv. umjetnička gimnazija "Ars animae" – Split 9 8 88,88 %
Srednja tehnička prometna škola – Split 808 796 98,51 %
"Dental centar Marušić" – Split 125 114 91,2 %
Škola likovnih umjetnosti – Split 240 99 41,25 %
Tehnička škola – Split 406 386 95,07 %
Trgovačka škola – Split 634 599 94,47 %
Turističko-ugostiteljska škola – Split 782 743 95,01 %
Zdravstvena škola – Split 820 799 97,43 %
SSŠ "Blaž Jurjev Trogiranin" – Trogir 680 645 94,85 %
SŠ "Ivan Lucić" – Trogir 471 453 96,17 %
SŠ "Tin Ujević" – Vrgorac 345 345 100 %

U školskoj godini 2009./2010. u srednjim školama na području Splitsko-makarske nadbiskupije od

ukupno 22.555 učenika nastavu vjeronauka pohađa 21.506 učenika (95,34 %).

Centri za osobe s posebnim potrebama

Školska godina 2009./2010.

centar učenici vjeroučenici postotak

Centar za odgoj i obrazovanje “Juraj Bonaći” – Split 32 31 96,87 %

Centar za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj” – Split 52 28 53,84 %
Centar za autizam – Split 39 39 100 %

U školskoj godini 2009./2010. u Centrima za osobe s posebnim potrebama na području Splitsko-

makarske nadbiskupije od ukupno 123 učenika nastavu vjeronauka pohađa 98 učenika (79,67 %).
 36 STATISTIKA

Vjeroučitelji pripravnici
Školska godina 2009./2010.

br. pripravnik škola mentor prijava

1. Don Ivica Barišić OŠ „Mejaši“ – Split Ines Paut 1. 09. 2009.

2. Ankica Bravić OŠ „Trilj“ – Trilj Julijana Hrvoić 1. 09. 2009.

3. Belinda Buzov OŠ „Split 3“ – Split Danica Bašić 9. 11. 2009.

4. Mario Ćurković OŠ „Ivo Dugandžić Mišić“ – Komin s. Marinela Delonga 1. 09. 2009.

5. Žarka Karoglan OŠ „Grohote“ – Grohote Ružica Amižić 1. 09. 2009.

6. Lucijan Kosor TIŠ „Ruđer Bošković“ – Sinj s. Natanaela Radinović 11. 11. 2009.

7. Fra Tino Labrović OŠ „Fra Pavao Vučković“ – Sinj Bosiljka Mandac 6. 11. 2008.

8. Ljubomir Ladan SŠ „Jure Kaštelan“ – Omiš Dušan Vuletić 1. 09. 2009.

9. Ivana Lujić OŠ „O. Petar Perica“ – Makarska s. Katarina Čotić 12. 01. 2009.

10. Snježana Mikelić OŠ „Blatine-Škrape“ – Split Sanja Vučković 1. 09. 2009.

11. Branimir Poljak OŠ „Milan Begović“ – Vrlika Julijana Hrvoić 23. 02. 2009.

12. Fra Ivan Režić Ekonomska škola – Imotski Fra Jakov Udovičić 1. 09. 2009.

13. Don Ivan Urlić OŠ „Split 3“ – Split Ružica Maleš 1. 09. 2009.
 STATISTIKA 37

Stručni ispiti u Splitu

Školska godina 2008./2009.

Tijekom 2008./2009. školske godine održano je u Splitu 26 stručnih ispita za vjeroučitelje u osnovnoj
i srednjoj školi.

Stručni ispiti za vjeroučitelje koji su stažirali u osnovnoj školi održani su u Osnovnoj školi „Plokite“
(Slavonska 13, Split). Ispit su položili sljedeći vjeroučitelji pripravnici:

1. Antonia Barović (Dubrovnik)

2. Svjetlana Brešković (Split)
3. Joško Ćudina (Šibenik)
4. Marina Fabijanić (Zadar)
5. Ivana Grabić (Split)
6. Ante Kujundžić (Split)
7. Mladenka Mamić (Zadar)
8. Don Ante Matulić (Hvar)
9. Don Ante Prnjak (Split)
10. Hrvoje Rogulj (Split)
11. Ana Šokota (Zadar)
12. Danijela Špis (Split)
13. Fra Božidar Šustić (Dubrovnik)
14. Kristina Tomić (Dubrovnik)
15. Anita Vedrić (Zadar)
16. Ružica Zelić (Zadar)
17. Iva Žižić (Zadar)

Stručni ispiti za vjeroučitelje koji su stažirali u srednjoj školi održani su u II. gimnaziji (Teslina 10,
Split). Ispit su položili sljedeći vjeroučitelji pripravnici:

1. Marijana Jasna Marasović (Split)

2. Tomislav Paleka (Zadar)
3. Don Oleg Petrović (Šibenik)
4. Hrvoje Petrušić (Split)
5. Slavica Šeparović (Dubrovnik)
 38 STATISTIKA

Raspored vjeroučitelja – 2009./2010.

OSNOVNE ŠKOLE

OŠ “Aržano” – Aržano OŠ “Gradac” – Gradac

Damir Mandić (+ PŠ Svib) Ružica Renić
don Nedjeljko Ribičić (PŠ Svib) fra Bono Bilić (+ PŠ Brist)
fra Ivica Omazić (PŠ Drvenik i PŠ Zaostrog)
OŠ “Bariša Granić Meštar” – Baška Voda fra Niko Glavinić (PŠ Drvenik)
s. Verica Grabovac
Tea Mardešić OŠ “Grohote” – Grohote
don Dražen Radman
OŠ “Dr. Franjo Tuđman” – Brela
Žarka Karoglan
don Mate Škaričić
Ana Vilić (zamjena Tea Mardešić)
OŠ “Ivan Mažuranić” – Obrovac sinjski
OŠ “Ivan Goran Kovačić” – Cista Velika s. Vjera Gulić (+ PŠ Gala, PŠ Gljev
Pera s. Vlasta Tadić (+ PŠ Dobranje i PŠ Cista i PŠ Bajagić)
Provo) fra Luka Banić
Paula Alagušić
OŠ “1. listopad 1942.” – Čišla
Marija Biserka Kalebić (+ PŠ Gata) OŠ “Dinko Šimunović” – Hrvace
Sanja Pešić (PŠ Kostanje) Mara s. Vitalija Križan
don Špiro Čikeš (PŠ Kostanje) Stipe Dukić (+ PŠ Potravlje)
don Vlado Đuderija (PŠ Gata) fra Jakov Dževrnja Viro (PŠ Potravlje)
don Božo Ćubelić (PŠ Tugare) don Jozo Gojsalić (PŠ Bitelić)
don Jakoslav Banić (PŠ Dubrava)
OŠ “Stjepan Radić” – Imotski
OŠ “Ante Starčević” – Dicmo Marija Bubalo
Anđela Barać Ivka s. Filipa Smoljo
Paula Alagušić Anela Kukavica (zamjena Edita Živanović)
don Vlado Strikić Veronika Galić (+ PŠ Kamen Most
Marija Gašpar (PŠ Krušvar) i PŠ Vinjani Donji)
fra Zoran Kutleša (PŠ Glavina Donja)
OŠ “Jesenice” – Dugi Rat
fra Jakov Udovičić (PŠ Kutleše)
Darija Mladin
Ana Karan fra Denis Šimunović (PŠ Kukavice, PŠ Vinjani
Žarka Karoglan Donji i PŠ Lončari)
Marija Ercegović (PŠ Krilo)
OŠ “Knez Trpimir” – Kaštel Gomilica
OŠ “Dugopolje” – Dugopolje Zdenka Krokar
Marija Gašpar Mara s. Mirta Lišnić
Mira s. Celestina Jerčić Lucija Crljen
don Mirko Bitunjac don Božo Renjić
don Jozo Varvodić (PŠ Kotlenice) Ivana Milas
 STATISTIKA 39

OŠ “Ostrog” – Kaštel Lukšić OŠ “Silvije Strahimir Kranjčević” – Lovreć

Kata s. Terezina Bašić Andrea Ćapin (+ PŠ Medov Dolac)
Ana Biliškov
Mario Žuvela OŠ “O. Petar Perica” – Makarska
Marina Marinović Zdenka Mravičić
don Stipan Šurlin Ana Vilić (zamjena Ružica Renić)
Silvana Andrijašević (+ PŠ Promajna
OŠ “Bijaći” – Kaštel Novi – zamjena Ivana Lujić)
Katica Radačić don Damir Vuletić
Natalija Burazin
Mario Žuvela OŠ “Stjepan Ivičević” – Makarska
Ružica Šarić (zamjena Mirjana Mešin) Ante Mravičić
Ivana Miloš
OŠ “Prof. Filip Lukas” – Kaštel Stari
Petar Kelvišer
Milka Radačić
Don Ante Prnjak
Nives Vilić
Anita Parčina
OŠ “Don Mihovil Pavlinović” – Metković
Radojka Slugan
Marinko Tošić
OŠ “Knez Mislav” – Kaštel Sućurac Marija s. Marijana Cvitanović
Joško Krokar Tomislav Medak (+ PŠ Vid)
Svetlana Ćurković Krešimir Jurić (+ PŠ Prud)
don Emanuel Petrov don Tomislav Bašić
Ivana Milas don Senko Antunović

OŠ “Petar Kružić” – Klis OŠ “Stjepan Radić” – Metković

Vedrana Balić (zamjena Anđa Dževrnja Viro)
don Miro Šestan
don Jakov Rančić (PŠ Konjsko i PŠ Kosa)
Sandra Glavina (PŠ Prugovo)
OŠ “Ivo Dugandžić Mišić” – Komin
Monika Ćopo (zamjena Mario Ćurković)
OŠ “Tin Ujević” – Krivodol
Slava Ćelić (+ PŠ Poljica Imotska)
don Petar Čondić-Kapetanov (PŠ Poljica
i PŠ Ivanbegovina)
Josip Lasić (+ PŠ Kljenovac, PŠ Poljica
i PŠ Ivanbegovina)
Ivana Grabić (PŠ Grubine)
fra Vinko Gudelj (PŠ Grubine)
OŠ “Kula Norinska” – Kula Norinska
don Nikola Bodrožić-Selak
Ivanka Šešelj (+ PŠ Momići i PŠ Krvavac –
zamjena Milan Kapović)
Divna s. Vedrana Krstičević
Elena Jelčić
Mirela Raguž
Krešimir Jurić
fra Filip Mimica
Ivanka Šešelj (zamjena Milan Kapović)
don Marinko Jurišin (PŠ Bijeli Vir)
don Damir Bistrić (PŠ Mlinište)
OŠ “Knez Branimir” – Muć Donji
Marijana Zeljković
Sandra Glavina (+ PŠ Brštanovo)
don Pavao Pavić (PŠ Muć Gornji)
OŠ “Neorić–Sutina” – Neorić
Marijana Zeljković
don Nikola Golemac
OŠ “Josip Pupačić” – Omiš
Ružica Matijević (+ PŠ Kučiće)
s. Maksencija Midenjak
 40 STATISTIKA

Kate Mrčelić Ivana Grabić (+ PŠ Ričice)

Sanja Pešić don Mladen Ivišić (PŠ Dolića Draga)
Antun Budimir (+ PŠ Slime)
don Ivan Delić OŠ “Runović” – Runović
don Božo Plazibat Snježana Bubalo
fra Mladen Prolić (+ PŠ Sebišina)
OŠ “Kamešnica” – Otok
Vesna Škopljanac-Mačina (+ PŠ Udovičići) OŠ “Kralj Zvonimir” – Seget Donji
Ankica Katić-Jurela (+ PŠ Ruda) Marija s. Blagoslava Lončar
Marija s. Beatrica Bakić Ariana Tomaš (+ PŠ Ljubitovica)
fra Mate Matić
OŠ “Fra Pavao Vučković” – Sinj
Danja Milun
OŠ “Opuzen” – Opuzen
Bosiljka Mandac (+ PŠ Brnaze)
Marija s. Marinela Delonga
Ana s. Bogdana Galić (+ PŠ Brnaze)
Rosanda Lovrić (zamjene Viktor Bušić, fra Tino Labrović
Gordana Bekavac) fra Ante Bilokapić (PŠ Turjaci)
don Stipan Jerković Berislav Perković-Paloš (PŠ Turjaci)
don Ante Bekavac (PŠ Blace)
OŠ “Ivan Lovrić” – Sinj
OŠ “Otrići-Dubrave” – Otrić Seoci Mirjana Đula (+ PŠ Radošić)
Monika Ćopo (zamjena Mario Ćurković) Ivana Dolić (+ PŠ Glavice)
don Dražen Dukić Marija Perković-Paloš

OŠ “Vladimir Nazor” – Ploče OŠ “Marko Marulić” – Sinj

Olgica s. Agneta Juka Berislav Perković-Paloš
Kristina Sršen Julijana Hrvojić
don Tihomir Jurčić (PŠ Rogotin) Nađa Buljan (+ PŠ Karakašica i PŠ Lučane)
Nives Šušnjara (+ PŠ Karakašica i PŠ Čitluk)
OŠ “Don Mihovil Pavlinović” – Podgora
don Milivoj Čalo OŠ “Slatine” – Slatine
Silvana Andrijašević (zamjena Ivana Lujić) Slavenka Barada
Gloryan Grabner (PŠ Drašnice i PŠ Igrane) don Ante Čulić
fra Danko Glibota (PŠ Živogošće)
OŠ “Don Lovre Katić” – Solin
OŠ “Strožanac” – Podstrana Mara s. Roka Ćubelić
Ankica Cicvarić Zdravka Vrdoljak
Danica Tabak Snježana Rađa (PŠ Ninčevići i PŠ Rupotine)
Snježana s. Klara Pavlović Antonija Bilokapić
Ankica s. Dominika Vrdoljak Radojka Slugan (PŠ Rupotine)
don Ante Čotić
don Petar Dukić OŠ “Kraljica Jelena” – Solin
Helena Lekić
OŠ “Ivan Leko” – Proložac Donji Ksenija Jelavić-Šako
Maja Ivanko (+ PŠ Ričice Tomislav Budić
i PŠ Gornji Proložac) don Mario Mihanović
fra Ante Madunić (+ PŠ Meteri) s. Dulcelina Plavša (PŠ Mravince i PŠ Kučine)
 STATISTIKA 41

OŠ “Vjekoslav Parać” – Solin OŠ “Lučac” – Split

Matija Zečević Meri Dadić
Mirjana Nejašmić Dubravka Bjelica
Tomislav Budić Danica Bašić
don Stjepan Lončar
Anita Parčina (PŠ Vranjic) OŠ “Manuš” – Split
Nediljka s. Katarina Čotić
OŠ “Bol” - Split Anita Lukšić-Nimac
Sanja Đivanović Ankica s. Dominika Vrdoljak
Željka Retelj
Jela s. Helena Bakula OŠ “Marjan” – Split
Jadranka Madunić Dijana Ćubelić
Jelka s. Jelena Marević
OŠ “Brda” – Split Mara s. Terezija Pervan
Sonja Čulić Don Mihael Jelavić
Nevenka Grbeša don Marko Klarić (KBC Firule)
Smiljanka s. Nives Bajić
OŠ “Mejaši” – Split
OŠ “Blatine-Škrape” – Split Kata s. Loreta Leventić
Sanja Vučković Jadranka Madunić
Ljiljana Galić (zamjena Snježana Mikelić) Marija Koštić
don Ivica Barišić
OŠ “Dobri” – Split
OŠ “Meje” – Split
Anđa s. Palmina Koštro
Iva s. Patricija Koštro
Ana s. Ankica Marić
Dijana Čondić-Kapetanov
OŠ “Gripe” – Split
OŠ “Mertojak” – Split
Ines Paut
Nikolina Kalajžić
Ivanka Valenta
Milena Budimir
Franka s. Eudoksija Franić
Nives Kekez
don Ante Žderić
don Dalibor Milina
don Ranko Vidović
OŠ “Kamen-Šine” – Split
Nives Muše
OŠ “Plokite” – Split
fra Smiljenko Brnadić
Miranda Banovac
fra Branko Zebić
Ljiljana Matković
don Josip Delaš
Ivanka s. Anita Maleš (PŠ Sirobuja)
OŠ “Pojišan” – Split
Meri Jurić
OŠ “Kman–Kocunar” – Split
Esma Bojanić
Silvana Puljić
s. Ruža Baturina
Renata Ruić
Sanja Sinovčić
OŠ “Pujanki” – Split
don Mladen Delić
Ružica Amižić
Snježana Brzica
Divna Latković
 42 STATISTIKA

don Davor Bilandžić OŠ “Srinjine” – Srinjine

don Ante Vranković Marina Jelić
don Ante Delić
OŠ “Ravne njive” – Split
Svemirka Grčić OŠ “Fra Ante Gnječ” – Staševica
Silvana Grubić Kristina Sršen
Antonija Matković-Vuin Zlatko Bartulović
don Ante Čotić
OŠ “Stobreč” – Stobreč
OŠ “Skalice” – Split Niveska Klarić (zamjena Hrvoje Rogulj)
Dijana Parać (zamjena Marijana Marasović) Rudolf Ljubos
Marija s. Lidija Čotić
Dijana Čondić-Kapetanov OŠ “Studenci” – Studenci
fra Jakov Begonja
OŠ “Spinut” – Split
Ružica Maleš OŠ “Dr. fra Karlo Balić” – Šestanovac
Anica s.Vida Hrsto (zamjena Katarina Jadrić) s. Branimira Lozo (+ PŠ Blato n/C)
Marija Ercegović don Matko Džaja
don Ivan Periš
OŠ “Split 3” – Split
Karmela Raić OŠ “Stjepan Radić” – Tijarica Donja
Vesna Galić don Mate Lekić
Marija Bojčić (zamjene Ivana Zrinušić, Miljenko Jozić
Belinda Buzov)
Ratka Pivčević OŠ “Trilj” – Trilj
don Ivan Urlić Jadranka s. Zdenka Tomas (+ PŠ Košute)
Vesna Tadić (zamjena Danijela Cibilić)
OŠ “Sućidar” – Split don Hrvoje Dragun (PŠ Košute)
Mirjana Vuletić s. Vedrana Ivišić (+ PŠ Grab, PŠ Jabuka
Ivana Vukosav i PŠ Velić)
Ruža Mihanović Julijana Hrvojić
Ratka Pivčević Ivan Šipić (zamjena Stipe Ivišić)
don Ivan Čotić don Stipe Ljubas
don Jozo Varvodić (PŠ Bisko)
OŠ “Trstenik” – Split don Mirko Skejić (PŠ Čaporice)
Ljubica Kundid don Marinko Matijaca (PŠ Vrpolje)
Zdravka Buljević fra Duško Botica (PŠ Grab)
Ankica Bravić (PŠ Vojnić i PŠ Ugljane)
OŠ “Visoka” – Split fra Nediljko Tabak (PŠ Ugljane)
Ivan Kalajžić (zamjena Neda Mustapić) don Ivan Džaja (PŠ Budimiri)
Marija s. Rafaela Katić-Jurela
OŠ “Majstor Radovan” – Trogir
OŠ “Gornja Poljica” – Srijane Ksenija Maras
Ivan Šipić (zamjena Stipe Ivišić) Irena Ivačić
don Ivan Kovačević Ljubica Tabak
don Ivan Prelas
 STATISTIKA 43

OŠ “Petar Berislavić” - Trogir don Mladen Margeta (PŠ Veliki Prolog,

Vesna Barać PŠ Umčane, PŠ Podprolog i PŠ Dusina)
Edita Bratinčević don Mario Čagalj (PŠ Mijaca)
Svjetlana Brešković
don Mario Matković (PŠ Okrug Gornji) OŠ “Milan Begović” – Vrlika
Tončica Josipović (PŠ Okrug Gornji) Mirjana Vodanović-Mandarić
(zamjena Branimir Poljak)
OŠ “Tučepi” – Tučepi
Marina Šimić OŠ “Zagvozd” – Zagvozd
fra Nediljko Šabić Marija Kujundžić (+ PŠ Slivno)
don Mario Čagalj (+ PŠ Krstatice
OŠ “Ivan Duknović” - Marina i PŠ Dobrinče)
don Ivan Simunić (PŠ Vinišće)
OŠ “Zmijavci” – Zmijavci
OŠ “Vrgorac” – Vrgorac Janja s. Jasna Kasalo (+ PŠ Šute)
s. Eduarda Marić Ante Kujundžić (+ PŠ Drum)
Zlatko Bartulović fra Vinko Gudelj (PŠ Podbablje i PŠ Drum)
fra Petar Vrljičak Josip Lasić (PŠ Znaori)
don Neven Vuković (PŠ Ravča, PŠ Kokorići i
PŠ Dusina) OŠ “Žrnovnica” – Žrnovnica
fra Marko Bitanga (PŠ Dragljane, PŠ Zavojane Matilda Mužinić
i PŠ Duge Njive) don Luka Jozić
don Marin Marčić (PŠ Stilja i PŠ Orah) Rudolf Ljubos (+ PŠ Sitno Gornje
i PŠ Sitno Donje)

USTANOVE ZA OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA

Centar “Juraj Bonaći” – Split Centar za autizam – Split

Filipa s. Marijanka Dominiković Slavenka Barada

Centar “Slava Raškaj” – Split

Jakša Korda
 44 STATISTIKA

SREDNJE ŠKOLE

Ekonomska škola – Imotski SŠ “Fra Andrija Kačić Miošić” – Ploče

fra Ivan Režić Marjan Scipioni

Gimnazija “Dr. Mate Ujević” – Imotski Franjevačka klasična gimnazija – Sinj

fra Jakov Udovičić fra Mijo Šabić
Josip Domazet
Gimnazija “Dinko Šimunović” – Sinj
Obrtničko-industrijska škola – Imotski Sanja s. Natanaela Radinović
Ante Brnas
SSŠ “Ban Josip Jelačić” – Sinj
Tehnička škola – Imotski Helena Balajić
Josip Domazet Stipe Ivišić

SŠ “Braća Radić” – Kaštel Štafilić Tehnička i industrijska škola

Dominik Matković (zamjena Maja Gotovac) “Ruđer Bošković” – Sinj
Tomislav Budimir (zamjena Lucijan Kosor)
Srednja strukovna škola - Makarska Sanja s. Natanaela Radinović
Jerko Stipica
Gloryan Grabner Ekonomsko-birotehnička škola – Split
Draga Kegalj
SŠ “Fra Andrija Kačić Miošić” – Makarska Ivana Bulić
Mario Udovičić Melita Luetić

Centar za obrazovanje „Narona“ – Metković Elektrotehnička škola – Split

Ivan Menalo Dušan Vuletić

Gimnazija “Metković” – Metković Graditeljska obrtnička i grafička škola – Split

Zlatko Tomić Nada Barać
Brankica Galić (zamjena Branka Čaljkušić)
Srednja škola – Metković
Ivan Menalo Graditeljsko-geodetska škola – Split
Zlatko Tomić Matija Zekić-Dragun
Rosanda Lovrić (zamjene Viktor Bušić, Gorda-
na Bekavac) I. gimnazija – Split
Jerko Župa
SŠ “Jure Kaštelan” – Omiš Anita Vuletin
Miljenko Strujić (zamjena Ljubomir Ladan)
don Ivan Babić II. gimnazija – Split
Mladenka s. Dolores Brkić
Srednja poljoprivredna i tehnička škola
– Opuzen III. gimnazija – Split
Ljudevit Cikojević Ivka s. Darija Bota
 STATISTIKA 45

IV. gimnazija “Marko Marulić” – Split Turističko-ugostiteljska škola – Split

Neda Nižetić Gorana Kelam
Ana Balta Melita Luetić

V. gimnazija “Vladimir Nazor” – Split Zdravstvena škola - Split

Ante Majić Mirjana Vučica
Višnja Milanović Dajana Vujević

Nadbiskupijska klasična gimnazija Privatna jezična gimnazija “Pitagora” – Split

“Don Frane Bulić” - Split Ivana Bulić
Mirjana s. Petra Šakić
don Darijo Čorić Gimnazijski kolegij “Kraljica Jelena” - Split
Mirjana s. Petra Šakić
Industrijska škola – Split
Stipe Čeko Privatna srednja škola
“Marko Antun de Dominis“ – Split
Obrtna tehnička škola – Split o. Jozo Ćirko
Nikola Milanović
Vanja Markioli Srednja zubotehnička škola
“Dental centar Marušić” – Split
Obrtnička škola – Split Hrvoje Petrušić
Elda Šuljić
Brankica Galić Privatna umjetnička gimnazija
“Ars animae“ – Split
Pomorska škola – Split Brankica Galić (zamjerna Branka Čaljkušić)
Stipe Čeko
Hrvoje Petrušić Privatna jezično-informatička gimnazija
“Leonardo da Vinci“ – Split
Prirodoslovna tehnička škola – Split Fra Ivan Čikara
Katija Lončar
Privatna srednja ugostiteljska škola
Srednja tehnička prometna škola – Split “Wallner“ – Split
Ana Gelo Branka Čaljkušić
Jasmina Kvasina Dragičević
(zamjena Josipa Bosnić) Srednja strukovna škola
“Blaž Jurjev Trogiranin” – Trogir
Škola likovnih umjetnosti – Split Dušan Bešlić
Dajana Vujević Marina Marinović

Tehnička škola – Split SŠ “Ivan Lucić” – Trogir

Vanja Markioli Anita Vuletin

Trgovačka škola – Split SŠ “Tin Ujević” – Vrgorac

Antonija Tošić don Marin Marčić
Jasmina Kvasina Dragičević
(zamjena Josipa Bosnić)
 46 KATEHEZE

U ovom broju Svjedoka objavljujemo nekoliko oglednih vjeronaučnih modela za osnovnu

i srednju školu koji su nastali kao plod rada u pedagoškim radionicama na našem nadbisku-
pijskom stručnom skupu koji je bio posvećen kristocentričnosti vjeronaučne nastave. Ciljano
smo izabrali jednu naglašeno antropološku nastavnu cjelinu o izgradnji osobnosti iz sedmoga
razreda i antropološku temu iz srednjoškolskog programa te nastojali upravo takvim vjerona-
učnim sadržajima ponuditi kristocentričnu obradu.

Upoznajmo i izgradimo vlastitu osobnost

Vjeronaučni modeli za VII. razred osnovne škole
– prva nastavna cjelina

SVATKO JE OD NAS JEDINSTVEN I POTREBAN DRUGOGA

1. nastavna cjelina: Upoznajmo i izgradimo s osam putnika); omotnica za svakog vjerou-

vlastitu osobnost
1. nastavna tema/jedinica: Svatko je od nas
jedinstven i potreban drugoga
Ključni pojmovi: čovjek kao vrhunac stvara-
nja, čovjek kao jedinstvena osoba, čovjek kao
društveno biće
Novo stručno nazivlje: jedinstvenost osobe,
neponovljivost osobe
Odgojno-obrazovni ciljevi:
• prepoznati sebe i druge kao vrhunac Božjeg
stvarateljskog djela
• shvatiti da je svaki čovjek jedinstveno, nepo-
novljivo i društveno biće
• prihvatiti sebe sa svojim prednostima i nedo-
stacima
• nasljedujući Isusa Krista živjeti i razvija-
ti osjetljivost za druge i svoju sličnost s
Bogom
Metodički pristup: problemsko-stvaralački s
elementima heurističkoga
Oblici rada: čelni, pojedinačni, rad u paru, rad
u skupini
Nastavne metode: pisano rješavanje problema,
izlaganje, usmeno izražavanje, likovno i glazbe-
no izražavanje
Nastavna sredstva i pomagala: hamer (brod
čenika u kojoj se nalazi lik koji sjedi, ogrtač za
putnika i kartica s Isusovim riječima; udžbenik
„Zajedno u ljubavi“; flomasteri; boje; audio
zapis Odlučio sam slijediti Krista
Globalna struktura i tijek sata:
1. Meditativno-molitveni početak:
Susret može početi uz laganu meditativnu glaz-
bu i molitvu:
Što tražiš od mene, Gospodine, danas?
Čemu se nadaš od mene?
Želio bih uskladiti svoj život s tvojim namjera-
ma, s tvojim najmanjim željama.
Želio bih te moliti, gledati tvoje lice,
da čitam u tvojim očima sve što očekuješ
od ovoga dana koji mora biti tvoj.
Što tražiš od mene ako ne dar srca,
trajni, potpuni dar?
Pokaži mi kako moja ljubav može rasti,
više ti se sviđati.
Što tražiš od mene ako ne otvorenost
svim tvojim mislima,
duh koji sluša i srdačno dočekuje
tvoja nadahnuća?
Nauči me razabirati po sigurnim znacima
tvoj istinski glas,
 KATEHEZE
razlikovati ga od glasa koji bi me htio zavesti i
udaljiti od tebe.
S više molitava i više razgovora
ojačaj moju želju
da slijedim u svakom času namjeru tvoje mudro-
sti, tvoje ljubavi prema meni. (J. Galot)
2. Motivacija:
Svaki vjeroučenik, iz omotnice koju je pripre-
mio vjeroučitelj, uzima lik koji sjedi i treba mu
nacrtati lice svog najčešćeg raspoloženja.
Vjeroučitelj potom predočuje učenicima slije-
deću situaciju: Idete na putovanje brodom iz
Makarske do Hvara. Na brodu je osam putni-
ka. (Vjeroučitelj stavlja unaprijed pripremljen
hamer “Putnici na brodu”.) Putnici su: Jeho-
vin svjedok, zagovornik abortusa, kompjutorski
haker, poznata glumica, ovisnik o drogi, bivši
zatvorenik, neprijateljski vojnik i islamski fun-
damentalist. Izaberite jednog putnika s kojim
ne biste putovali do Hvara i natrag. Na svoj lik
napišite tko je vaš nepoželjni putnik i osobine za
koje mislite da ih vi imate, a nepoželjni putnik
nema.
(Vjeroučenici čitaju koga su izabrali i po čemu
se razlikuju od nepoželjnog putnika.)
3. Najava teme:
Vjeroučitelj nastavlja: Iz vaših crteža i odgovo-
ra, preko svoje različitosti u susretu s drugima,
otkrili ste svoju jedinstvenost. Tema našeg
susreta je: Jedinstveni smo i upućeni na druge.
4. Stvaranje problemske situacije s kraćim
izlaganjem:
(Vjeroučitelj uvodi vjeroučenike u problem krat-
kim izlaganjem i postavljanjem nekoliko pro-
blemskih pitanja.)
• Čovjek je stvoren na sliku Božju. Što to
znači? To znači da čovjek više pripada Bogu
nego sebi, da ima svijest i odlučnost samood-
lučivanja, da je razumno, voljno i slobodno
biće, da je određen za blaženstvo i ne može
se smiriti dok ne otpočine u Bogu. Biblijski
izraz da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku
(usp. Post 1, 26) znači u konačnici da mu On
47
(Bog) bude prijatelj. Sve što čovjek treba
napraviti jest biti prijatelj Prijatelju. Ukoliko
čovjek odgovori Bogu, postaje Njemu sli-
čan.
• Kako čovjek može Bogu odgovoriti? Kako
može postati Bogu sličan? Koje su to bogoli-
ke crte u čovjeku? (postojanje, govor, stvara-
laštvo, čovjek je jedinka i množina, vladanje,
sloboda.) Bog čovjeku pojedincu daje zada-
ću da razvija tu svoju sličnost do savršenstva.
Upravo je to čovjekova zadaća.
• Može li tu svoju zadaću ostvariti bez drugih
ljudi? Može li je čovjek ostvariti nasljedujući
Krista?
5. Izdvajanje i preciziranje problema:
• Kako možeš u susretu s drugim i drugačijim
biti što sličniji Bogu?
• Može li ti Isus Krist pomoći?
6. Upute za rješavanje problema:
Vjeroučitelj upućuje učenike u rad: Danas ula-
ziš u brod za Hvar. Dolazi Isus. On je kormilar
broda i želi da sjedneš pokraj putnika kojega si
izabrao kao „nepoželjnoga“. Učini to!
(Vjeroučitelj poziva neke od vjeroučenika da
zalijepe svoj lik na brod pokraj „nepoželjnog
putnika“, a onda se pridruže onom vjeroučeniku
koji je izabrao istog nepoželjnog putnika. Dalje
rade u paru ili u skupini.)
Vjeroučitelj nastavlja: Isus ti želi reći da ga
možeš gledati u svakom čovjeku. Svaki je
 48 KATEHEZE
čovjek po Božjem utjelovljenju u Njemu dodir-
nut. Ima za tebe posebne riječi. Poslušaj ga! Iz
omotnice uzmi karticu s Isusovim riječima i
ogrtač! Razmišljaj o Isusovim riječima, a onda
(na ogrtač) odgovori na slijedeća pitanja:
• Što Krist traži od tebe?
• Možeš li postupiti prema putniku po Kristo-
vim riječima?
• U svjetlu Kristove riječi napiši poruku putni-
ku!
• Prokomentirajte odgovore u paru ili u skupini
i izaberite „ogrtač“ s kojim bi Krist zaogrnuo
vašeg nepoželjnog putnika.
Tekstovi na karticama (svaki vjeroučenik ima u
omotnici samo jedan od ovih tekstova):
• Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li
vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?
I ako pozdravljate samo braću, što osobito
činite? Zar to isto ne čine i pogani? (Mt 5,
46-47)
• Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni
druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi lju-
bite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste
moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni
za druge. (Iv 13, 34 – 35)
• Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima,
da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega
koji je na nebesima. (Mt 5, 16)
• Doista, ako vi otpustite ljudima njihove pri-
jestupe, otpustit će i vama Otac vaš nebeski.
Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš
neće otpustiti vaših prijestupaka. (Mt 6,
14-15)
7. Priopćavanje rezultata rada, dopune i korek-
cije rezultata:
Vjeroučenici čitaju odgovore i predstavljaju
ogrtač s kojim bi Krist zaodjenuo putnika i
zalijepe ga na nepoželjnog putnika. Vjeroučitelj
naglašava kako u susretu s drugačijim možemo
biti što sličniji Bogu, ako nasljedujemo Krista.
(Odgovor na problemsko pitanje)
8. Sinteza s aktualizacijom:
Svaki je čovjek jedinstven i neponovljiv u cjeli-
ni svoje osobe. Ta je neponovljivost ujedno dar i
zadatak. Čovjek pojedinac bez društva ne može
biti ostvaren. Ostvariti se možeš ispunjenjem
zadaće „biti što sličniji Bogu” koju možeš ispu-
niti ako se daruješ i ako prihvatiš drugoga kao
dar. To nije uvijek lako. Isus te hrabri. On stoji
pred tobom posve ispunjen Duhom i predan
Ocu, ispunjen osjećajima i okrenut čovjeku. On
ti daje sigurnost da si jedinstven i neponovljiv te
da imaš nešto reći ovom svijetu. U Isusu možeš
otkriti svu ljepotu čovjeka, Božje slike i prilike.
Isus te poziva na nasljedovanje. On je „Put,
Istina i Život”. U obraćanju ljudima, zapitaj se
uvijek bi li Krist izabrao takav „ogrtač“?
9. Meditativno-molitveni završetak:
Vjeroučitelj pročita molitvu:
Tražio sam ono nešto danima,
tražio sam život među stvarima.
I sam bijah zaključana stvar.
Čežnja me Tebi vukla
da sebi i drugima
postanem dar.
I odlučio sam… (M. Šimić)
Nakon molitve slijedi pjesma: Odlučio sam sli-
jediti Krista.
Priredila: Marina Šimić
 KATEHEZE
ŠTO JE PUBERTET?
1. nastavna cjelina: Upoznajmo i izgradimo
vlastitu osobnost
2. nastavna tema: Izazovi puberteta
1. nastavna jedinica: Što je pubertet?
Ključni pojmovi: pubertet, tjelesni razvoj,
duševni razvoj
Odgojno-obrazovni ciljevi:
• razumjeti kako je pubertet jedna od prijela-
znih faza u razvoju i izgradnji zrele osobe
• prepoznati i nabrojiti glavne odrednice tjele-
snog razvoja u pubertetu
• prepoznati i nabrojiti glavne odrednice dušev-
nog razvoja u pubertetu
• prihvaćati osobno promjene koje se događaju
u pubertetu
• po Isusovu primjeru nastojati rasti u dobi,
mudrosti i milosti
Metodički pristup: heuristički
Oblici rada: čelni, pojedinačni, rad u skupina-
ma
Metodički postupci: izražajno čitanje, prepri-
čavanje, razgovor, usmeno izražavanje, pisano
izražavanje, slušanje glazbe, rad na tekstu, pro-
matranje fotografija
Nastavna sredstva i pomagala: udžbenik
„Zajedno u ljubavi“, Biblija, projektor (instru-
mentalna glazba), ploča, bilježnica, priručnik za
katehetu „S Kristom kroz mladost“
Globalna struktura i tijek sata:
1. Meditativno-molitveni početak:
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
49
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio. (…)
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje. (…)
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!
(Ps 139, 1-6, 13-15, 23-24)
2. Motivacija i najava teme:
Uz zvukove iz prirode, vjeroučitelj projicira
slike prirode (vrta) u proljeće.
Vjeroučitelj započinje razgovor s učenicima:
• O kojem godišnjem dobu se radi?
• Zašto svi volimo proljeće?
• Što vam je lijepo u proljeće?
Sve što je spavalo zimskim snom, budi se, oživ-
ljuje, raste, buja. Svaka travka, a osobito svaki
grm i stablo postaju veći, zelene se i cvatu.
Rastu, postaju lijepi, dozrijevaju. I u životinj-
skom svijetu vidimo kako male ptičice izlaze
iz jajeta, cvrkuću, rastu, prvi put polete iz gni-
jezda... Život se budi. Sve malo postaje veliko,
mrtvo postaje živo, sve nedozrelo dozrijeva...
I u životu čovjeka ima nešto slično. I ti sada
doživljavaš svoj procvat, svoj rast, svoje dozri-
jevanje... Zato ćemo danas govoriti o procvatu,
proljeću u tvom životu, o pubertetu.
(Vjeroučitelj na ploči piše naslov: „Što je
pubertet?“)
3. Otkrivanje i razumijevanje sadržaja
(izlaganje kroz razgovor):
Pubertet je prijelazno razdoblje između djetinj-
stva i odrasle dobi. To je vrijeme sazrijevanja. U
 50 KATEHEZE
djevojčica najčešće počinje oko 11. do 12. godi-
ne, a u dječaka i do dvije godine kasnije. U tom
vremenu dječaci i djevojčice doživljaju duboke
tjelesne i duševne promjene. Tjelesne promjene
započinju ranije i odvijaju se brže. Duševne
promjene započinju kasnije i odvijaju se sporije.
Izražavaju se promjenama u osjećajnom životu,
razmišljanju i ponašanju.
4. Produbljivanje sadržaja
(rad u skupinama):
Prva skupina: Tjelesni procvat
U pubertetu se događa niz tjelesnih promjena.
Crte lica se mijenjaju. Dječaci dobivaju oštrije
i ozbiljnije crte lica, a nos često raste brže nego
ostali dijelovi tijela. Lice postaje izražajnije,
dobiva mladenačku ljepotu. Promjene se zbiva-
ju u cijelom tijelu dječaka i djevojčica. Događa
se tzv. spolno sazrijevanje. Pokazuju se izraziti
znaci djevojaštva i izrazitiji znakovi muževno-
sti. Spolna zrelost označava kraj tjelesnih pro-
mjena u pubertetu, završetak je ubrzanog rasta i
početak sposobnosti muškarca i žene za spolni
život i rađanje djece. Bog nam je dao tijelo. „Na
svoju sliku stvori Bog čovjeka, muško i žensko
stvori ih“ (Post 1,27). On ima planove s nama,
našim rastom i razvojem. Koji je to plan? Kako
se treba ponašati prema svome tijelu? Kako se
treba ponašati prema svojim vršnjacima?
Zadatak A: Uz pomoć ovog teksta opiši sebe i
nastavi započete misli:
• „Osjećam promjene na svom tijelu…“
• „Ne mogu se prepoznati...“
Zadatak B: Isus je napredovao u dobi, mudrosti
i milosti (Lk 2, 52). Evanđelist nam spominje
Isusove mlade godine i kaže da je poslije dva-
naeste godine, između ostaloga, napredovao u
dobi, tj. u tjelesnom razvoju. On je kao čovjek
s naporom surađivao na razvoju svoga tjelesnog
života (rad). Nastavi započetu rečenicu i uputi
kratki zaziv Isusu:
• Djevojka: „Isuse, daj mi milost mirnog dozri-
jevanja. Dobila sam nalog da se brinem za
svoje tijelo...“
• Mladić: „Dragi Isuse, ponekad osjećam nemir
zbog neshvatljivosti svoga bića. Pomozi
mi…“
Druga skupina: Procvat moga uma
Isus je napredovao u dobi, mudrosti i milosti
(Lk 2,52). Isus je kao čovjek napredovao u
mudrosti (znanju). S naporom je surađivao na
razvoju svoga umnog života – razmišljao je,
učio je u sinagogi.
Zadatak A: Odgovorite na pitanja:
• Razum je Božji dar. Je li tvoja želja da sve
razumiješ, da razmišljaš, da proučavaš dar?
Zašto?
• O čemu najviše razmišljaš? Na koji način
želiš svima dokazati da si zreo, odrastao?
• Što najviše voliš čitati? Zašto?
• Jesu li za tvoj procvat razuma dovoljni samo
časopisi, stripovi, filmovi i romani? Zašto?
• Prihvaćaš li sve spoznaje s televizije i časo-
pisa ili razvijaš svoj vlastiti sud?
• Treba li te tjerati na učenje? Što je s tvojom
 KATEHEZE 51

vjerom? Imaš li vjerskih sumnja? Koliko ti

pri tome pomaže vjeronauk?
• Kada najviše osjećaš potrebu za tišinom,
za razmišljanjem? Razgovaraš li s nekim o
tome? S kime?

Zadatak B: Isus je napredovao u milosti. Poka-

zao nam je kako moramo razvijati vjerski život
(molio je uza svu vrućinu i umor, vjerno je vršio
vjerske obveze). I vi ćete sada moliti za svoj rast
i razvoj. Nastavite ovu molitvu: „Bože, hvala Ti
što si mi dao oči da vidim svijet i um da shvatim
njegove tajne. Pomozi mi...“

Treća skupina: Procvat moga srca

„Ne prepoznajem samu sebe. Jutros sam bila
žalosna, u podne sam došla kući s neobuzda-
nom željom da se smijem. Mogla bih vikati i
pjevati... Čini se da za mene nema izlaza iz tog
škripca.“ (Zdenka, 13 godina)
„Donedavno ja nisam primjećivala da ptice
lijepo pjevaju i da su jutra neizrecivo divna... A
sada, kao da sam upalila radio: osjetljiva sam za
valove glazbe i ljepote.“ (Mirjana, 13 godina)
• U domu: nekoć – sada
Zadatak A: Promislite, razgovarajte i napišite: • U školi: nekoć – sada
• Promjenljiv/a sam u osjećajima... (opiši svoje • Na zabavi: nekoć – sada
osjećaje) • U crkvi: nekoć – sada
• Raspoloženja me nose kao valovi morski Pavao nam govori: „Kad sam bio dijete, govorio
čamac... (kakva raspoloženja) sam kao dijete, mislio sam kao dijete, sudio sam
• Mašta me zanosi da katkad previše sanjarim... kao dijete. Kad sam postao zreo čovjek, odbacio
ne radim… (o čemu maštaš, fantaziraš) sam što je djetinje“ (Kor 13,11).
• Zaljubim se, zamrzim, ne vladam svojim Kakav je Pavao postao kad je pošao za Kristom?
srcem... (opiši) (prokomentirati u parovima).

Zadatak B: Apostoli zaneseni valovima zavapi-
še one noći Isusu koji je spavao u lađi: Učitelju,
pogibosmo! Isus ustade i smiri buru (Mk 4,
35-41).
Napiši pismo Isusu i zamoli ga da i tebi pomo-
gne u burama tvoga osjećajnog života.
Četvrta skupina: Proljeće moga života
Zadatak A: Prisjetite se i napišite: Kakav sam
bio/la, a kakav sam sada: u domu, u školi, na
zabavi i u crkvi.
Zadatak B: Želim pokazati više zrelosti i odgo-
vornosti: Kriste, pokaži mi pravi put!
Napravi umnu mapu: „Moje dobre odluke“ (kod
kuće, u školi, na zabavi, u crkvi)
5. Iznošenje rezultata rada:
Učenici iznose rezultate svoga rada, ali samo
prvi dio (zadatak A).
6. Sistematizacija s aktualizacijom:
Bog koji je obukao livade u zelenilo, bilje okitio
 52 KATEHEZE

cvijećem, nudi i tebi procvat, ljepotu, zrelost...

Nudi ti mladost. Procvat tvoga tijela dao ti je na uvijek ponekad nikada
radost. Sada postajete mudriji, zreliji. Umom
otkrivate svijet i njegove tajne. I u svojoj vjeri Moraju li me drugi tjerati
na urednost (soba, knji-
želite sve dublje razumjeti, htjeli biste sve razu- ge, umivanje...)?
mom shvatiti. Divno je biti mlad, doživjeti pro-
Tjeraju li me drugi uve-
cvat svoga uma. Polako i strpljivo proučavajte, čer u krevet, a jutrom me
razmišljajte, pitajte... (roditelje, svećenike, vje- izvlače iz njega?
roučitelje, učitelje, prijatelje...) Moraju li mi drugi odre-
Po mladenačkom razvoju Bog te je obdario da đivati mjeru pri jelu i
uočiš ljepotu, da osjećaš, da si zadivljen, ushi- piću?
ćen, sretan, da voliš, da se oduševljavaš. To je Moraju li mi drugi odre-
Božji dar! Sada si sposoban primiti Očev dar, đivati mjeru moga rada,
uživati u njemu, radovati se i reći mu „hvala“. igre, športa?
„Proljeće tvoga života“ stavlja pred tebe i zada-
Pušim li i pijem li potaj-
tak, kao što i bujni vrt zove vrtlara na posao: no?
da okopa, poveže, zalije... I najljepši vrt ako
se zapusti postaje ružan. Obrati se Isusu kao Izbjegavam li teške i
prijatelju koji će te podupirati u tvom rastu i mrske predmete u školi?
sazrijevanju.
(Sada učenici iznose rezultata svoga rad: zada- Prihvaćam li bez promi-
šljanja svaku modu, obi-
tak B) čaje i mišljenje okoline?

Moraju li drugi preda

7. Molitveni završetak: mnom zatvarati TV,
(Ovu molitvu podijeliti svim učenicima i zajed- radio, kompjutor?
no moliti)
Vladaju li nada mnom
„Isuse, ja bih htio da moj život u budućnosti hirovi, bijes, tvrdogla-
bude lijep, sretan, velikodušan, posve sličan vost, osjetljivost?
Tvojemu. Evo me pred Tobom. U Tvoje ruke Jesam li sposoban odreći
se nečega za ljubav dru-
stavljam i Tebi povjeravam sve te velike novosti gima (jela, igre, odmo-
koje sada doživljavam: svoj rast i svoju zbu- ra)?
njenost, svoje veselje i teškoće, svoje velike Tjeraju li me ili nagova-
želje i uznemirenost, svoje oduševljenje i svu raju drugi na nedjeljnu
misu i na molitvu?
svoju mladost. Ne mogu sam, ne mogu bez
Tebe. Pomozi mi svakog dana da postanem zreo Idem li na vjeronauk
čovjek i pravi kršćanin. Pomozi i svim mojim zbog boljeg prosjeka?
prijateljima, svim mojim mladim vršnjacima.
Amen.“
(Ako prevladava uvijek ocjena je 1 ili 2; ako
prevladava ponekad ocjena je 3 ili 4; ako pre-
Ispuni ovaj test da vidiš jesi li još dijete ili si
vladava nikada ocjena je 5)
zaista zagazio u mladost:
(Može se raditi na satu, a može se podijeliti i
Priredila:
kao domaći uradak.)
Ružica Maleš
 KATEHEZE 53

RAZMIRICE I SUKOBI U PUBERTETU

1. nastavna cjelina: Upoznajmo i izgradimo
vlastitu osobnost
2. nastavna tema: Izazovi puberteta
2. nastavna jedinica: Razmirice i sukobi u
pubertetu
Ključni pojmovi: pubertet, sukobi u pubertetu
Odgojno-obrazovni ciljevi:
• učenici uočavaju i prepoznaju glavne proble-
me s kojima se mladi susreću u pubertetu
• učenici uočavaju razloge sukoba i razmirica
u pubertetu
• učenici usvajaju načine rješavanja razmirica
s roditeljima
• učenici slijede primjer Sv. obitelji u rješava-
nju razmirica u vlastitoj obitelji
Metodički pristup: interpretativno-analitički s
elementima stvaralačkog
Oblici rada: čelni, pojedinačni (individualni)
Metodički postupci: izražajno čitanje, prepri-
čavanje, razgovor, usmeno izražavanje, pisano
izražavanje, rad na tekstu
Nastavna sredstva i pomagala: Biblija, udžbe-
nik „Zajedno u ljubavi“, ploča, bilježnica
budem mama nikada neću biti tolika gnjava-
torica“ – sigurno ti je često puta pala na pamet
takva misao ili si je ljutito izgovorio. Pa evo ti
prilike! Promisli i odaberi odgovore vezane uz
pojedine događaje koje i ti i tvoji roditelji sada
prolazite!
1. Koliko bi djece želio/la imati?
a) Jedno mi je više nego dovoljno
b) Dvoje
c) Što više, to bolje i veselije
2. Tvoje dijete u školi mora biti:
a) Jedan od najboljih učenika
b) Jedan od najboljih prijatelja
c) Mora biti redovito u školi
3. Tvoje malo dijete je odnekud naučilo ružnu
psovku:
a) To iz njegovih usta zvuči tako smiješno i
simpatično, svaki put mu se nasmijem.

Globalna struktura i tijek sata:

1. Molitveni početak:
Daj mi, Bože, djetinje srce za vjeru,
majčinsko srce za ljubav,
muško srce za rad!
Djetinjem srcu u vjeri podaj savjesnost!
Majčinskom u ljubavi:
čistoću i iskrenost!
Muškom u radu:
poniznost i pouzdanje!
I bit ću dovoljno bogat,
i sve su moje molitve uslišane.
(J. M. Sailer)

2. Motivacija:
„Da sam ja roditelj, nikad ne bih bio tako
sitničav, tako strog kao moj tata“ ili „Kad ja
 54 KATEHEZE

b) Zabranjujem mu to govoriti kada dođu c) Neću mu to dopustiti jer može poslije u

gosti, inače me baš to ne smeta. životu zažaliti na svoje postupke.
c) Svaki put ga ozbiljno ukorim, da što prije
zaboravi te prostote. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
a 0 5 1 2 4 2 0 0
4. Vrijeme je za počinak. Tvoje dijete ide spavati: b 1 3 0 4 0 4 5 4
a) Uvijek prije mene c 3 4 3 0 3 3 3 5
b) Prije devet navečer, jer mora biti naspa-
vano DO 15 BODOVA: Ti bi bio roditelj po mjeri
c) Kad ga je volja, kad osjeti da mu se spava svakog djeteta, ili bolje rečeno onog neposluš-
nog i zločestog. S tobom bi uživali – sve bi im
5. Na TV počinje film sa oznakom 12, film pun dopuštao i sve popuštao! Takav roditelj svoju
krvi i nasilja. Tvoj 11-godišnji sin se udobno djecu uopće ne bi odgajao, pustio bi ih da rastu
smjestio i napeto očekuje film. kao divlja trava. Postavi si pitanje gdje bi tvoja
a) Bez puno razgovora ugasit ću mu televi- djeca završila i što bi bilo od njih.
zor.
OD 16 DO 24 BODOVA: Ti imaš šanse posta-
b) Pa što? I ja sam rado gledao takve filmove
ti pravi roditelj. Malko strog, ali pravedan i
u njegovoj dobi.
odgovoran. Roditelj koji ne bi djeci popuštao
c) Sjest ću uz njega i uz zajedničko gledanje
u svakoj njihovoj želji ali onaj koji zna što je
pokušati mu objasniti zašto film nije prikla-
dobro za njegovu djecu. Bio bi istinski uvoditelj
dan za njega i njegovu dob.
i voditelj kroz život pun ljubavi. Mora da imaš
primjer takvih roditelja u kući. Samo nastavi
6. Na redovnim informacijama u školi neugod-
tako razmišljati pa će u svijetu biti još sretne
no si se iznenadio lošom ocjenom, o kojoj vam
djece.
vaše dijete nije ništa reklo.
a) Sigurno je zaboravilo, jer uvijek mi sve
25 I VIŠE BODOVA: Sva sreća što si još dijete
kaže.
i nisi roditelj, jer bi svojom strogošću ubio u
b) Samo dok stignem doma, priredit ću mu njima svaku volju za životom. Stalno bi zano-
još veće „iznenađenje“. vijetao, ništa ne bi vjerovao, ništa dopuštao…
c) Objasnit ću mu da me više boli neiskrenost Ti bi od svoje kuće napravio kazneno-popravni
nego slabe ocjene. Možda shvati za drugi dom. Znaj da se samo strogoćom ne postiže
put. puno u odgoju.

7. Tvoje dijete je izašlo s društvom i nije došlo

u dogovoreno vrijeme kući.
a) Da? Nisam ni primijetio. Bitno je da je
došlo.
b) Odmah ću mu odrediti kaznu od mjesec
dana zabrane izlaska.
c) Prvo ću pokušati ustanoviti zašto se to
zbilo.

8. Tvoje dijete htjelo bi staviti naušnicu na nos.

a) To je baš „cool“! I ja bih to napravio.
b) Izrugat ću mu se i reći da je smiješan, ali
ću ga pustiti da radi što hoće.
 KATEHEZE
3. Najava teme:
Među generacijama uvijek je postojao različit
pogled na iste stvari. Poslušajmo jedan događaj
iz Lukina evanđelja koji govori o Isusovoj obi-
telji te nam današnju temu – Razmirice i sukobi
u pubertetu – pomaže bolje razumjeti i lakše
prebroditi svaku razmiricu u obitelji.
4. Prvi susret s tekstom:
Vjeroučitelj izražajno čita tekst iz Lukina evan-
đelja. Vjeroučenici ispred sebe imaju tekst.
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu
Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvana-
est godina, uziđoše po običaju blagdanskom.
Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak
Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njego-
vi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima,
odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među
rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se
u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše
ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša
ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni
razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga
ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova
reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac
tvoj i ja žalosni smo te tražili.” A on im reče:
“Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti
u onome što je Oca mojega?” Oni ne razumješe
riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Naza-
ret i bijaše im poslušan. A majka je njegova
brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A
Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod
Boga i ljudi. (Lk 2, 41-52)
5. Emocionalna pauza:
Vjeroučenici ostaju kratko u tišini kako bi proči-
tani tekst dotaknuo njihovu doživljajnu razinu.
6. Izražavanje prvih dojmova i zapažanja:
• Što ste prvo pomislili slušajući ovaj tekst?
• Koji se dio teksta urezao u vaše sjećanje?
• Zašto baš taj dio?
7. Interpretacija u užem smislu:
Svatko je od nas imao neko svoje zapažanje
i odabir određenog dijela teksta. (Poticajnim
55
pitanjima vjeroučitelj zajedno s vjeroučenicima
analizira događaje u tekstu)
• Gdje su Isusovi roditelji išli o blagdanu
Pashe?
• Koliko je godina Isus imao kada je prvi put
išao na hodočašće?
• Što se dogodilo?
• Gdje su ga roditelji našli?
• Što im je Isus rekao kada su ga našli?
8. Stvaralačko izražavanje (individualni rad):
Kroz ovaj oblik rada učenici produbljuju biblij-
ski tekst povezujući ga s temom sata. Vjerou-
čitelj priprema tri skupine papira na kojima su
dana pitanja i zadaci za svakog vjeroučenika.
(Jednak broj u svakoj skupini ovisno o broju
učenika u razredu. Papiri mogu biti i u boji).
Svaki vjeroučenik uzima jedan papir iz skupine
i individualno odgovara na postavljene zadatke
na papiru. Preporuka je da djevojčice uzimaju 1.
ili 3. skupinu, a dječaci 2. ili 3. skupinu.
Skupina Marija:
Promatraj u tekstu lik majke Marije. Razmisli i
odgovori na postavljena pitanja!
• Zašto Marija nije primijetila da nema Isusa?
• Gdje Marija traži Isusa?
• Kako je reagirala kad ga nije našla tamo gdje
je mislila da će biti?
• Što je Marija proživljavala i razmišljala tra-
žeći tri dana Isusa?
 56 KATEHEZE
• Kakva je Marijina reakcija kad je ugledala
Isusa?
• Zašto Marija nije razumjela što joj Isus govo-
ri?
• Što znači da je Marija pohranjivala te doga-
đaje u svom srcu?
• Kako bi tvoja majka reagirala da je bila na
mjestu Marije?
Skupina Josip:
Promatraj u tekstu lik oca Josipa. Razmisli i
odgovori na postavljena pitanja!
• Zašto Josip nije primijetio da nema Isusa?
• Gdje Josip traži Isusa?
• Kako je reagirao kad ga nije našao tamo gdje
je mislio da će biti?
• Što je Josip proživljavao (o čemu je mislio)
tri dana tražeći Isusa?
• Kakva je Josipova reakcija kada je ugledao
Isusa?
• Zašto Josip nije razumio što mu Isus govo-
ri?
• Kakav je odnos poslije bio između Josipa i
Isusa?
• Kako bi tvoj otac reagirao da se našao u ulozi
Josipa?
Skupina Isus:
Promatraj u tekstu lik dječaka Isusa. Razmisli i
odgovori na postavljena pitanja!
• Zašto Isus nije bio zabrinut što ne vidi rodi-
telje tri dana?
• S kime je Isus provodio to vrijeme?
• Što je on za to vrijeme radio?
• Čime je oduševljavao slušatelje?
• Kako je Isus reagirao kada su ga roditelji
našli?
• Kako je reagirao na kritiku roditelja?
• Kakav je Isus bio nakon povratka u Naza-
ret?
• Kako bi ti postupio da si bio na Isusovu mje-
stu?
9. Sinteza s aktualizacijom:
„Živimo u dekadentnom vremenu. Mladi više ne
poštuju roditelje. Drski su, nestrpljivi, posjećuju
taverne i nemaju nikakve samokontrole“. Natpis
na jednoj egipatskoj grobnici iz razdoblja 3.000
godina prije Krista pokazuje da je međugenera-
cijski jaz i tada postojao. Stariji nisu razumjeli
mlade, a mladi nisu razumjeli zašto roditelji
i stariji njima stalno prigovaraju. Vidjeli smo
kako ni Isusovi roditelji nisu razumjeli Isusa.
Danas vaši roditelji najčešće ne razumiju vas.
Uvijek nešto prigovaraju, zamjeraju, a i mladi
zamjeraju roditeljima i starijima.
• Što roditelji najčešće prigovaraju djeci?
• Što vi (mladi) najčešće prigovarate roditelji-
ma?
• Gdje je izlaz?
(Vjeroučitelj na ploči nacrta tablicu i piše zapa-
žanja svojih vjeroučenika)
Djeca u odgoju trebaju prepoznati roditeljsku
ljubav. Pravi primjer imamo u Sv. nazaretskoj
obitelji koja nam pokazuje da su i oni imali
sličnih nesporazuma. Oni su svoj nesporazum
riješili ljubavlju, strpljivošću i poštivanjem.
Između roditelja i djece mora postojati ljubav
i poštovanje. Mladima treba omogućiti osje-
ćaj sigurnosti, povjerenja, blizine i strpljenja.
Roditeljima i starijima treba omogućiti osjećaj
poštivanja i uvažavanja kako nas uči i četvrta
Božja zapovijed: „Poštuj oca i majku da dugo
živiš i da ti bude dobro na zemlji!“ Sada ćemo
vidjeti kakvi će te vi biti roditelji. (Vjeroučitelj
čita rezultate testa s početka sata)
10. Meditativno-molitveni završetak:
Budi prijateljski raspoložen, srdačan,
pun ljubavi, prije svega kod kuće.
Jedan gram ljubavi u kući
vrijedi više nego sva raskoš.
Stavi na vagu gram ljubavi,
na drugu stranu kilogram zlata;
zlato će izgubiti težinu.
(Phil Bosmans)
Priredila:
Zdenka Krokar
 KATEHEZE 57

IDOLI I IDEALI U IZGRADNJI OSOBNOSTI

1. nastavna cjelina: Upoznajmo i izgradimo vla-

stitu osobnost
3. nastavna tema: Idoli i ideali u izgradnji osob-
nosti
1. nastavna jedinica: Idoli i ideali u izgradnji
osobnosti

Ključni pojmovi: osobnost, idol, ideal, uzor

Odgojno-obrazovni ciljevi:
• uočiti razliku između idola i ideala
• objasniti mladenačku potrebu za poistovjećiva-
njem
• otkriti i kritički razmišljati o prividu suvreme-
nih idola koji se najčešće nameću mladima
• otkriti i imenovati prave i istinske uzore i idea-
le u izgradnji vlastite osobnosti
• otkriti i prihvatiti Boga kao naš najveći ideal
Metodički pristup: interpretativno-analitički s
elementima problemsko-stvaralačkog
Oblici rada: čelni (frontalni), pojedinačni, rad u
skupinama
Nastavne metode: fotogovor, čitanje, razgovor,
stvaralačko istraživanje, razgovor, analiza i inter-
pretacija teksta, pisano izražavanje 3. Najava i uvod u temu:
Nastavna sredstva i pomagala: bilježnica, ploča, Vjeroučitelj najavljuje temu o ulozi idola i ideala
tekst, udžbenik, glazba u izgradnji osobnosti. Služi se tekstom iz udžbeni-
Izvori za pripremanje: fotografije, vjeronaučni ka (str. 19-21), posebno tumačeći razliku između
udžbenik „Zajedno u ljubavi“, tekst iz Veritasa, idola i njihova lažnog privida te pravih ideala i
10/2006 (Svjedočanstva – D. Boić, Potrebno je uzora u životu mladih.
uvijek tragati – Rafael Dropulić-Rafo)
4. Prvi susret s tekstom:
Globalna struktura i tijek sata: Svoje iskreno i snažno svjedočanstvo na Festivalu
mladih u Međugorju, pred oko 30.000 mladih iz
1 Molitveni početak: cijelog svijeta dao je i Rafael Dropulić - Rafo,
Dio Rafine pjesme… koji je 2003. godine pobijedio na Story super
Nova music talents i postao vrlo popularan. Izdao
2. Motivacija: je singl „Ja sam Rafo“ koji je postao hit, a 2004.
Fotogovor – vjeroučitelj pokazuje učenicima nastupio je na Splitskom festivalu s pjesmom „Dvi
nekoliko fotografija mladih sa koncerta i započinje ribe i dva krumpira“. Potom je nestao iz javnosti.
s njima razgovor: O tome je posvjedočio svojom neposrednom,
• Što vidite na slici? intimnom pričom: (tekst je jedna cjelina, ali je
• Što rade mladi na slici? Zašto? razlomljen u četiri dijela jer će učenici kasnije
• Kakvog su raspoloženja? Zašto? raditi po skupinama po jedan dio teksta)
 58 KATEHEZE
1) „Kada nešto moram pričati, nisam od onih koji
to spreme na papiru nego zamolim Duha Svetoga
nek me prosvijetli da kažem bar jednu pametnu od
svega što ću reći. A moja priča ide ovako:
Prije par godina bio je u Hrvatskoj jedan reality-
show, što je tada kod nas bila velika novost,
dok u zapadnim zemljama takvih zabava ima
već godinama. Bio je to pjevački show, tražio
se pjevački talent. Ja se bavim glazbom od
malena, išao sam u muzičku školu, svirao sam
po bandovima i uvijek sam vidio sebe da mi je to
put: biti glazbenik. Dobro mi je išlo i jednostavno
sam osjećao kao da je to poziv od Boga. I onda
se pojavio taj show, zvao se „Story super Nova“
nisam bio baš ljubitelj toga, ali sam mislio, ovo je
mala zemlja pa ako pobijedim angažirat ću svoj
band pa ćemo ponovo svirati rock. Prijavio sam se
i pobijedio. Onda su se počele događati neke čudne
stvari. U onom momentu kad su me proglasili
pobjednikom, bio sam na bini. Dali su mi neku
nagradu, oko 15.000 ljudi je skandiralo moje ime
plješćući. Neki bi se ljudi vjerojatno zanijeli, bili
bi oduševljeni. A ja sam u tom momentu osjetio
nešto sasvim drugo, nešto čudno. Makar sam i ja
digao ruke i počeo svima mahati, to je bilo zato
jer sam znao da se to od mene očekuje. No u
mojoj glavi su prošle sljedeće rečenice: evo sad
stojiš tu Rafo, svi ti plješću, sada te svi vole, sve
su oči uprte u tebe. To je sad, a što će biti sutra,
što prekosutra? Znao sam isto tako da me mladi,
srednjoškolci gledaju kao nekoga svog uzora,
idola. A ja sebe nisam mogao doživjeti kao idola
jer sam točno znao kakav sam.
2) Vjeru sam imao onu tradicionalnu koju su
mi moji roditelji usadili i iako sam u jednom
određenom periodu života odlutao od vjere, ona
je bila duboko ukorijenjena u meni. I jednostavno
me grizla savjest što se meni kliče, što se meni
dižu ruke, izvikuje moje ime i što djeca lijepe
moje slike preko postera. A znao sam da sam
iznutra jedan običan grob koji ne zaslužuje ništa
drugo nego da ga izbace iz te dvorane na ulicu.
Tako sam se osjećao.
I onda sam sebi rekao: Rafo, kad si već napravio taj
problem da te ljudi gledaju kao idola, imaš zadatak
da, ako si im već idol, onda bar ličiš na idola. Već
sutradan sam počeo tražiti po internetu. Otišao
sam i do crkve i tražio ima li išta ili itko (kakav
seminar ili razgovor) ili tko mi može pomoći da
se popravim, da izliječim one rane iz svog srca,
da ih zacijelim i da ponovno budem onakav kakav
sam bio kad sam bio mlađi, a mlađi su obično
neiskvareni. Ja sam se za vrijeme srednje škole
dosta iskvario. Sad mi je bilo u glavi kako što
prije popraviti sebe kao osobu da se mogu pojaviti
ispred svih tih ljudi koji su glasovali za mene.
Tako je počelo moje obraćenje. Makar se može
reći da sam i prije vjerovao u Isusa, ali to je bila
ona vjera: ja vjerujem u Isusa, ali me ne zanima
Crkva. I tada je počela moja istinska potraga za
Bogom. U crkvi nisam bio godinama. Nisam znao
da možeš otići kod svećenika ili fratra i ispričati mu
sve, razgovarati o svemu što te muči. Nisam znao
da sve to Crkva nudi. Nisam znao da ti se nude
seminari duhovnog ozdravljenja, posta i molitve.
To mi nije imao tko reći, jer moje je društvo (iako
su to sve dobri ljudi, da me ne bi krivo shvatili)
bilo klasično društvo koje samo razmišlja kako
će izaći van, kako će se napiti, kako će možda
„zarolati džoint“, otići na neki koncert i kako će
doma dovesti neku djevojku, spavati s njom i tako
to. A ja sam bio još najgori od njih. U tom traženju
sam naišao na svjedočanstvo jednog mladića, gdje
je točno napisao što je sve radio i što je sve prošao
(a prošao je iste jade). I odmah sam se našao u
njemu, jer je i on tragao za Bogom. Treba uvijek
tragati i kad misliš da ga nisi našao, tragaj, traži
i jednom ćeš ga naći. Možda za mjesec, možda
za godinu, možda za deset godina. Ali ako ste
na Božjem putu, ako stvarno želite Boga u svom
životu - Bog će vam polako otvarati sva vrata, sve
što ste tražili On će vam otvoriti i naći ćete.
3) I tako sam zbog tog svjedočanstva došao u
Međugorje na seminar posta i molitve, u Kuću
mira, gdje se sedam dana živi u šutnji, pije se voda
i jede se kruh. Nisam odmah doživio neka čuda,
ali sam nakon trećeg dana s fra Ljubom otišao na
razgovor. Ispričao sam mu cijeli svoj život, što
me muči, i kako jednostavno želim promijeniti
svoj život. Pola razgovora sam plakao, a jadni fra
Ljubo se umorio i rekao da ne može više, ali da
ćemo sutra nastaviti čim se probudi. Tako da smo
nastavili i sutra, a meni je tijekom ispovijedi srce
malo omekšalo. Iz mene su izišli neki goli grijesi
 KATEHEZE 59

koje sam već bio zaboravio, jer moje je srce već

bilo okamenilo. I vjerojatno se to događa da dođeš
sa glavnim grijesima i misliš to je to. Ali onda se
duša pročisti i izlaze i najmanji grijesi na vidjelo.
Duh Sveti je bio uz nas i odjednom je iz mene
izašlo što sam ja učinio mojoj majci prije par
godina... ali to je ostalo u mom srcu, duboko se
zabilo i začahurilo i srce je okamenilo. Sjećao sam
se toga i prije ali nije u meni izazivalo nikakvo
pokajanje - ništa. Mislio sam to nije ništa. Ali to je
kočilo cijeli moj život, cijeli daljnji moj razvoj.

4) Bio sam totalno paralizirana osoba, nije mi

se dalo odlaziti na fakultet, izlaziti, nisam vidio
smisao. Zatvorio sam se u kuću i živio sam za
sebe. Zahvaljujući seminaru posta i molitve u
Međugorju, meni je srce uspjelo omekšati. I sve
čahure su izišle kao leptiri iz srca i ja sam ih
predao Bogu. I od tada je moj život počeo ići na
bolje. I baš taj seminar bio je u meni jedna početna
iskra koja je probudila svijest o Bogu u meni, a ja
sam ga svaki dan „nogama tjerao u kut“. Prestao
sam piti, a pio sam puno. Prestao sam pušiti travu,
a popušio sam na vreće. To je najveća varka kad
vam kroz novine i televiziju kažu da ima laka
i teška droga, jer sve je to teška droga, ljudi
moji. Laka vodi u tešku. I tako, nakon početnog
obraćenja, trudim se iz dana u dan biti sve više
s Bogom, do te mjere da sam imao i problema
s prijateljima, s djevojkom, a čak sam naišao na
malo nerazumijevanje ukućana, jer kad bih molio
sat, dva krunicu, njima bi to bilo nenormalno.
Međutim, ja sam ustrajao na tom putu, polako
shvaćajući stvari, shvaćajući na svetoj misi da je
u hostiji stvarno živi Isus i da je u kaležu stvarno
Krv Kristova. Kamo sreće da sam to odmah znao!
Jer ta Krv Kristova i to tijelo Kristovo na misi
imaju takvu snagu da vam izliječe najgore boli i
rane koje ste dobili u svom životu!“
5. Emocionalno-intelektualna stanka:
(nekoliko trenutaka ostati u tišini da tekst što
dublje odjekne u učenicima)
6. Izražavanje prvih dojmova:
• Što biste rekli o tekstu?
• Kakve vam je osjećaje probudio?
• Je li vas nešto posebno taknulo?
• Što vam je prvo palo na pamet kad ste čuli ovaj
tekst?
• Koja ti je rečenica ostala u mislima?
• Što ste osobno doživjeli?
7. Stvaralačko-istraživački rad
(rad u skupinama):
Cilj svake skupine povezan je s jednim ključnim
pojmom. Vjeroučitelj je pripremio četiri različite
boje papira, svaki učenik izabere jednu boju i
tako se po bojama formiraju u grupe. Na svakom
papiru je napisano po jedno slovo. Kad se formi-
ra grupa, potrebno je, prema boji papira, otkriti
riječ koja je ujedno i jedan od ključnih pojmova:
idol, ideal, uzor i osobnost. Voditelj grupe će
vođenim razgovorom doći do ključnih riječi koje
će zapisati na papir. Slijedi rad u četiri skupine u
kojoj svaka dobiva za zadatak po jedan dio teksta
i pitanja uz tekst.
Prva skupina: Idol – Tko je Rafo?
„Kada nešto moram pričati...“ (pročitati prvi dio
teksta)
Zadatak: Odgovori na pitanja!
 60 KATEHEZE
• Što je radio?
• Zašto ljudi stvaraju idole?
• Jesu li moda, popularnost, lagodan život, ono
što čini idola ili i oni imaju životne vrijedno-
sti?
• Što mladima nedostaje kad se žele suobličiti s
drugima?
• Slažeš li se s tvrdnjom: „Mladi su u zabludi
kad u izgradnji svoje osobnosti imaju potrebu
poistovjetiti se s drugima“.
Druga skupina: Osobnost
„Vjeru sam imao onu tradicionalnu...“ (pročitati
drugi dio teksta)
Zadatak: Opiši ukratko Rafin stav prema Bogu
do trenutka dok se u njemu nije dogodila vjera i
odgovori na pitanja:
• Kakav je Rafin stav prema tradiciji?
• Što mi u našem životu smatramo tradicional-
nim?
• Zašto gubimo hrabrost kada je u pitanju stav o
vjeri?
• Koju misao bi izabrao kao svoje iskustvo ili u
kojoj se rečenici prepoznaješ?
• Razvijaju li mladi svoju osobnost na pravi
način?
• Na koje vrijednosti im je usmjerena pozornost,
izvanjske ili unutarnje?
Treća skupina: Ideal – Put do Boga
„I tako sam zbog tog svjedočanstva došao u
Međugorje...“ (pročitati treći dio teksta)
Zadatak: Odgovori na pitanja!
• Kako je Rafo došao u Međugorje?
• Pronađi bitne rečenice iz teksta koje govore o
iskrenosti i traganju za duhovnim životom.
• Možeš li zamisliti čovjeka koji slijedi idol i
onog čovjeka koji slijedi ideal?
• Uočavaš li među njima razliku? Koju?
Četvrta skupina: Uzor - život sa Kristom
„Bio sam totalno paralizirana osoba...“ (pročitati
četvrti dio teksta)
Zadatak: Odgovori na pitanja!
• Kakvi su problemi s kojima se susreće?
• Zašto danas nije interesantan medijima?
• Tko je njegov uzor?
• Navedi neke rečenice koje te ohrabruju!
8. Izvješće – iznošenje rezultata rada:
Učenici predstavljaju svoja razmišljanja kako je
prethodno navedeno. Rezultate grupe voditelj
poslije predstavljanja zalijepi na ploču ispod
ključnog pojma svoje grupe.
9. Sinteza s aktualizacijom:
• Kako mi danas možemo živjeti duhovnije?
• Koje bi ti pitanje danas postavio Rafi?
• Koji sustav vrijednosti promiče?
• Koju bi osobu izdvojio kao uzor vjere? Zašto?
• Koje bi njegove osobine rado posjedovao?
• Što nas sprječava da svjedočimo svoju vjeru,
da budemo autentičniji svjedoci?
• „Vjerujem u Isusa, ali me ne zanima Crkva. Tada
je počela moja istinska potraga za Bogom.“ Što
je Rafi dalo hrabrosti da ustraje?
10. Molitveni završetak:
Pjesma: Krist (udžbenik, str. 22.)
ili pjesma: On me je dotaknuo (Bill Gaither, „He
touched Me“, 1963.)
Sputan bremenom teškim
Pod teretom krivice i srama
Isusova me dotakne ruka
I sada više ja isti nisam.
Otkad Spasitelja sretoh
Otkad me očisti i iscijeli
Slaviti ga nikad stati ne ću
Sve dok se vječnost valja.
Priredila:
s. Marinela Delonga
 KATEHEZE
BOG – JEDINI IDEAL
1. nastavna cjelina: Upoznajmo i izgradimo vla-
stitu osobnost
3. nastavna tema: Idoli i ideali u izgradnji osob-
nosti
2. nastavna jedinica: Bog – jedini ideal!
Ključni pojmovi: osobnost, ideal, uzor, čovjek je
slika Božja
Odgojno-obrazovni ciljevi:
• otkriti i kritički obrazložiti privid suvremenih
idola koji se najčešće danas nameću mladima
• otkriti i imenovati prave i istinske uzore i idea-
le u izgradnji vlastite osobnosti
• otkriti i prihvatiti Boga Oca i Sina i Duha Sve-
toga kao naš najveći ideal
Metodički pristup: problemsko-stvaralački
Oblici rada: čelni, pojedinačni, rad u skupinama
Nastavne metode: interpretativno čitanje, izlaga-
nje, razgovor, evociranje osobnih iskustava, rad
na tekstu, pisano izražavanje
Nastavna sredstva i pomagala: udžbenik „Zajed-
no u ljubavi“, Molitve i razmišljanja „Dolazim ti
reći“, Biblija, Salezijanski časopis „Don Bosco
danas“, A. Stojić „Napast u pustinji“, radni listo-
vi
Globalna struktura i tijek sata:
1. Molitveni početak:
Isus Krist – tko je on za mene?
Isus je Riječ postala tijelom.
Isus je kruh života.
Isus je žrtva prinesena za naše grijehe
na drvu križa.
Isus je žrtva koja se prikazuje na svetoj misi
za grijehe svijeta i za moje grijehe.
Isus je riječ - da bude izgovorena.
Isus je istina - da bude izrečena.
Isus je svjetlo – da svijetli.
Isus je život – da bude življen.
Isus je ljubav – da bude ljubljena.
Isus je radost – da bude podijeljena.
Isus je mir – da bude darovan.
(Majka Terezija)
61
2. Motivacija:
Vjeroučitelj će iz teksta „Problematični klinci“
izdvojiti najzanimljivije dijelove i prepričati ih (V.
Lovrić, Slobodna Dalmacija, 7. 09. 2006.)
Slava nije uvijek ugodna, posebno kada joj niste
dorasli. Stoga i nije čudno što se mnogi, posebno
mladi, teško nose s njom. No, kako se nositi sa
činjenicom da slava nestaje i kako nakon glamura,
basnoslovnih zarada odjednom nitko više ne misli
na vas? Kako podnijeti još veći teret slave? Kako
preživjeti ionako teško razdoblje puberteta i mla-
denaštva bez ikakvih poroka kojima ste nepresta-
no okruženi? Nekima je to uspjelo. Nekima i nije.
Neki su shvatili kako svijet filma i nije nešto čime
bi se željeli baviti čitava života.
macaulay culkin
Macaulay Culkin (26) bio je
najpoznatije, ali i najbogatije
dijete koje je ikad zaigralo na
filmskom platnu. No, nije imao
sreće s roditeljima koji su se
klali oko novca koji je mališa
zarađivao. Glumio je u filmu
“Mojoj djevojci”, u kojem se
prvi put i poljubio sa zanosnom
Annom Chlumsky, no samo za potrebe scenarija!
I zaradio svoj prvi milijun dolara. Ipak serijal
filmova “Sam u kući” bio je njegov forte. Dječak
koji je kum prvom djetetu Michaela Jacksona
brzo je odrastao i nije više bio tako zanimljiv
redateljima. Izgubljen u vremenu i prostoru, u 18.
se ženi s Rachel Miner, no brak je potrajao tek
dvije godine. Prilikom rutinske kontrole vozila
policija je u Oklahomi 2004. zaustavila auto koji je
vozio Macaulay u društvu s prijateljem. Policajac
se zabrinuo kad je vidio glumčeve podbuhle
crvene oči misleći kako je dečko bolestan. Zašto
se poveo razgovor o novcu, ostala je enigma, no
Mac je rekao da ima sa sobom 3000 dolara, a kada
je to želio i pokazati, iz crne torbice ispao mu je
paketić marihuane. A u torbi još šest jointa, osam
bijelih pilula xanaxa, dvije cionazepama za koje
nije imao recept... I dečko je završio u šerifovu
 62 KATEHEZE

uredu, a noć je proveo sam u zatvoru plativši 4000 mora ući u javnost, obaviti važnu zadaću. Znao je
dolara jamčevine. Danas Mac kaže kako je doista da može poći raznim putovima i da je samo jedan
došlo vrijeme da kruh potraži u nekoj drugoj pravi, ali koji je to put?
branši. Ni milijuni nisu kao što su nekad bili.
4. Susret s cjelinom biblijskog teksta:
judy garland Vjeroučitelj pročita tekst iz Matejeva evanđelja o
Isusovoj kušnji u pustinji (Mt 4, 1-11):
Nakon što je stupila iza zrcala
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao
i ušla u svijet “Čarobnjaka iz
iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset
Oza”, za Judy Garland ništa nije
noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napa-
bilo kao prije. Istina, do tada je
snik i reče: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje
već snimila nekolicinu filmova,
postane kruhom.“ A on odgovori: „Pisano je: Ne
no “Oz” će joj zauvijek obilježiti
živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što
život. Imala je sve, stas, glas,
izlazi iz Božjih usta.“
ljepotu i 17 godina tek. Bila je u
Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga
“punom pogonu”, u tempu koji
na vrh Hrama i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci
je krhki djevojčurak teško podnosio. No, u studiju
se dolje! Ta pisano je: „Anđelima će svojim zapo-
su prema njoj bili nemilosrdni, kljukali su je
vjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje
amfetaminima koji su joj podizali elan, a navečer
nogom ne spotakneš o kamen.“ Isus mu kaza:
nije mogla zaspati pa su joj davali sredstva za
„Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina
umirenje. Uskoro uopće nije mogla funkcionirati
Boga svojega!“
bez “veselih tabletica”, ali ni muškaraca s kojima
Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i
je ulazila iz flerta u flert. Radilo se obično
pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu,
o starijim muškarcima poput Davida Rosa i
pa mu reče: „Sve ću ti to dati ako mi se ničice
Vincenta Minnellija (s kojim ima kćer Lisu koja
pokloniš.“ Tada mu reče Isus: „Odlazi, Sotono!
je u svim segmentima naslijedila majku), za koje
Ta pisano je „Gospodinu Bogu svom se klanjaj i
se i udala. Pred matičara još je stala tri puta, a
njemu jedinom služi!“
sa Sidneyem Luftom dobila je još dvoje djece,
Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i slu-
supruga Marka Herrona zatekla je u krevetu s
žili mu.
muškarcem.... Nakon što su je navukli na drogu,
iz studija nisu bili zadovoljni rezultatom te su joj
5. Stvaranje problemske situacije:
otkazali suradnju. S većim ili manjim uspjehom
S vjeroučenicima povedemo razgovor o općeljud-
snimala je filmove i ploče i dalje. No, nikada se
skim vrijednostima. Općeljudske vrijednosti su:
više nije mogla odviknuti od tableta. Umrla je u
47. godini od predoziranja tabletama.

3. Najava biblijskog teksta:

(Ako tekst nije dovoljno poznat sudionicima susre-
ta, kratko ćemo ga najaviti, lokalizirat ćemo ga i
dati potrebna objašnjenja ključnih riječi)
Nakon što je Ivan krstio Isusa u Jordanu i nakon
što je glas s neba objavio da je on Sin Božji, duh
je odveo Isusa u pustinju. Tu se trebao pripraviti
za javni nastup i poslanje, za svoje životno djelo.
Ali na samom početku nametnulo se važno i
nezaobilazno pitanje: tko je zapravo Isus? Koje
je njegovo djelo? Kako će ga izvesti? On sam je
trebao donijeti odgovor na ta pitanja. Slutio je da
 KATEHEZE 63

poštenje, istinoljubivost, iskrenost, druželjubivost,

smisao za (dobar) humor, skromnost, bogoboja-
znost, poniznost... Ove vrijednosti koje su ujedno
i kršćanske, tj. one koje nam je Isus ostavio, nisu i
one koje svi smatraju vrijednostima. Tako se često
skromnost i poniznost ne smatraju nekakvom vri-
jednošću poželjnom za nasljedovanje. Ono što se
danas nameće kao vrijednost su bogatstvo, slava,
ljepota... To je ono što nam se nudi kao privlačno
i poželjno. A vi, što vi birate?
Napasti počinju zamkom: „Ako si Sin Božji“, to
jest, ako te Bog voli, onda se podrazumijeva da
imaš pravo na užitke, uspjeh, čast i vlast. Nasje-
dam li ovom mentalitetu?
Što Isus kaže na to? Na slavu? Na moć? Sjetimo
se Isusove kušnje u pustinji... Đavao ga je isku-
šavao... Je li Isus mogao pozvati svoje anđele i
pokazat svoju moć: skočiti sa stijene, a anđeli da
ga nose… Što Isus izabire?

6. Izdvajanje i preciziranje problema:

Nabrojali smo neke pozitivne vrijednosti (pošte-
nje, istinoljubivost, iskrenost, druželjubivost, smi-
sao za dobar humor, bogobojaznost, poniznost,
skromnost...). Uočili smo da se mladima nameće
(putem reklama, medija…) kao vrijednost bogat-
stvo, slava, ljepota... Što Isus kaže na to? Što
Isus izabire? A mi? Što ćemo mi izabrati za svoj
život?
7. Rješavanje problema
(pojedinačno, u paru ili u skupini):
Svaki red dobije po jedan zadatak, jednu kuš-
nju, vjeroučenici samostalno rješavaju ponuđene
zadatke.
Prvi red: Prva kušnja „kruh“
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao
iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset
noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napa-
snik i reče: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje
postane kruhom.“ A on odgovori: „Pisano je: Ne
živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što
izlazi iz Božjih usta.“ (Mt 4, 1-4)
Zadatak A: Odgovori na pitanja!
• Što kruh ovdje znači?
• Kad kažemo – „radimo za svoj kruh“ – što to
znači? Što sve obuhvaća taj izraz?
• Može li se pretjerati u brizi za „svoj kruh”? Na
koji način?
• Koja je granica između neophodnog, potrebnog
i nepotrebnog? Tko odlučuje o toj granici?
• Je li samo kruh dostatan za život? Što nam je
još uz kruh potrebno?
Zadatak B: Dovrši zamišljeni dijalog!
Napast: Ako si dijete Božje, reci Bogu neka ti
svaki dan osigura kruha i hrane u izobilju.
Ja: (...)
Napast: Ako si dijete Božje, reci Bogu neka ti
osigura svaki dan odjeću u kojoj ćeš biti potpuno
zapažen. A kako bi volio izgledati?
Ja: (...)
Napast: Ako si dijete Božje, reci Bogu da ti ukloni
sve ono čime nisi zadovoljan u svome izgledu.
Ja: (...)
Zadatak C: Promisli i odgovori!
• Hoću li na takav način u životu biti sretan?
Hoću li po sretnom životu biti vječno sretan?
 64 KATEHEZE
• Radeći na ovom zadatku u meni se rodila
misao…
Drugi red: Druga kušnja „vrh hrama“
Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga
na vrh Hrama i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci
se dolje! Ta pisano je: „Anđelima će svojim zapo-
vjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje
nogom ne spotakneš o kamen.“ Isus mu kaza:
„Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina
Boga svojega!“ (Mt 4, 5-7)
Zadatak A: Pročitaj zamišljeni razgovor između
Napasti i Isusa i odgovori na pitanja!
Napast: Zar nije veličanstvena ova perspektiva:
dolje svijet i ljudi željni čuda. Ti se baciš, a tvoj
Otac te podrži intervencijom anđela... Sin Božji si
može priuštiti taj spektakl. Uostalom zar bi moglo
biti efikasnije reklame za tvoje poslanje? Ljudi će
tada vidjeti da je Bog na tvojoj strani. Zadivit ćeš
ih; ostat će bez daha; povjerovat će ti i slijediti te
slijepo.
Isus: Nudiš mi napast uspješnosti...
Napast: Imat ćeš ugled, bit ćeš „faca“, popularnost
će te učiniti omiljenim u njihovim očima, gladnim
senzacija. Zvijezde to najbolje znaju: budi zvijez-
da! Budi slavan! To i jest pravi uspjeh! Ta došao
si u svijet koji cijeni samo uspješne ljude!
• „Skočiti s hrama” i dokazivati se drugima ili
poslušati glas Božji u sebi i izabrati put kojim
me On šalje?
• Jesmo li mi kršćani stvarno vjernici, odnosno
vjerujemo li više Bogu ili ljudima? Je li naša
vjera ostala na izvanjskoj razini: obavljamo
pobožnosti, idemo na sv. misu ili pak osluš-
kujemo u sebi glas Onoga koji nas upućuje u
život? Kako ga osluškujemo?
• Kome više vjerujemo – onima koje trebamo
„zadiviti” nekim novim stilom života ili smo
spremni prihvatiti „konzervativne” vrijednosti
koje naviješta Crkva?
• Što je za mene uspješan život? Je li važniji
uspješan ili sretan život? Kako mogu ostvariti
jedno i drugo? Koju žrtvu moram prihvatiti?
Zadatak B: Zamisli da tebe Napast stavlja na kuš-
nje! Odgovori joj!
Napast: Ako si dijete Božje, zapovjedi Bogu da te
učini glavnom „facom“ u razredu. Kakav bi htio
biti?
Ja: (...)
Napast: Ako si dijete Božje, zapovjedi Bogu da te
učini „facom“ koju će pamtiti buduće generacije
u školi? Po čemu bi htio da te pamte?
Ja: (...)
Napast: Ako si dijete Božje, zapovjedi Bogu da te
učini slavnom osobom. Kakva slavna osoba želiš
biti?
Ja: (...)
Zadatak C: Promisli i odgovori!
• Hoću li na takav način u životu biti sretan?
Hoću li po sretnom životu biti vječno sretan?
• Moja poruka: (...)
Treći red: Treća kušnja „vlast“
Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i
pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu,
pa mu reče: „Sve ću ti to dati ako mi se ničice
pokloniš.“ Tada mu reče Isus: „Odlazi, Sotono!
Ta pisano je „Gospodinu Bogu svom se klanjaj i
njemu jedinom služi!“ Tada ga pusti đavao. I gle,
anđeli pristupili i služili mu. (Mt. 4, 8-11)
 KATEHEZE
Zadatak A: Odgovori na pitanja!
• Što sotona nudi Isusu? Što zauzvrat traži?
• Što znači „ničice se pokloniti“?
• Gdjegod ljudi žive zajedno, postoji napast da
jedni nad drugima vladaju. Prepoznaješ li ovu
sklonost u sebi? Kako je nadvladavaš?
• I u razredu postoji kušnja imati vlast nad dru-
gima. Koliko je ta kušnja prisutna među vama?
Kakvi su odnosi među vama? Tko u vašem
razredu vodi glavnu riječ i zašto?
Zadatak B: Nastavi zamišljeni dijalog!
Napast: Sve ću ti dati!
Ja: (...)
Napast: Postoji jedan uvjet!
Ja: (...)
Napast: (...)
Ja: (...)
Zadatak C: Promisli i odgovori!
• Hoću li na takav način u životu biti sretan?
Hoću li po sretnom životu biti vječno sretan?
• Napiši svoje razmišljanje!
8. Priopćavanje rezultata, dopune i korekcije::
Nekoliko učenika iz svake skupine iznosi rezulta-
te svoga rada. Vjeroučitelj po potrebi vrši dopune
i korekcije tih rezultata.
65
9 Sinteza s aktualizacijom:
U jednom trenutku Bog i sotona, ljubav i mržnja
našli su se zajedno licem u lice. Isus dopušta da
ga sotona kuša, i to prije svega da nama poruči da
ćemo i mi također biti napastovani i iskušavani.
Daje nam i primjer kako se oduprijeti napasniku.
Isus sa sotonom ne raspravlja mnogo, već samo
daje kratke odgovore na tri pitanja, na tri kušnje.
Mladost je vrijeme različitih kušnji i mogućnosti
izbora. To je vrijeme kada se traže uzori za naslje-
dovanje. Okolina, a naročito časopisi za mlade,
TV emisije, serije i filmovi mogu nam nametati
krive uzore, tj. osobe koje nemaju život izgrađen
po kršćanskim načelima. Na nama je da prosudi-
mo koliko me ta osoba dovodi bliže dobru, bliže
Bogu. Koliko mi ta osoba koju izabirem za svoj
uzor može pomoći da postanem bolja osoba.
Bog nam se kao ideal ne nameće. On uvažava
našu slobodu.­„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori“. Vjerovao ja ili ne,
ljubio Boga ili ne, lutao kroz život ili našao Boga,
Bog je nad svim životima, izvor svake sreće. Ima
li na ovoj zemlji ikakva života kojemu Bog nije
izvor i ikakve sreće i radosti koju nije on zamislio
i dao? Ako si postavimo pitanje – hoću li u životu
biti sretan, hoću li po sretnom životu biti vječno
sretan? – uz Boga je uvijek odgovor: 100 % sre-
tan, zauvijek sretan. Ali to nije sve! Bog nam je
poslao svoga Sina, Isusa Krista da nam bude brat
i prijatelj i da nas sve dovede k sebi.
Cijeli je život pred tobom. Što učiniti da budeš
sretan? Kako osigurati sreću života i vječnost?
Isus kaže: “Ja sam Put, Istina i Život”. Biram
pravi Put, pravu Istinu, pravi Život – želim s Kris-
tom poći u život!
­
10. Molitveni završetak:
Isuse Kriste, u svojoj mladosti dolazim k Tebi. Vri-
jeme je kada treba ući u život pun opasnosti. Osje-
ćam da sam na raskršću života. Daj mi snage da
se svom puninom slobode opredijelim za tebe i u
životu postanem potpuni kršćanin. A ja ti već sada
govorim: „Idem s Tobom, u život, Gospodine!“
Priredila:
Mirjana Vuletić
 66 KATEHEZE
Zamke suvremenih ovisnosti
1. nastavna cjelina: Upoznajmo i izgradimo vla-
stitu osobnost
4. nastavna tema: Zamke suvremenih ovisnosti
1. nastavna jedinica: Zamke suvremenih ovisno-
sti
Ključni pojmovi: ovisnost, droga, pušenje, alko-
hol
Odgojno-obrazovni ciljevi:
• uočiti i imenovati opasnosti suvremenih ovi-
snosti u koje najčešće upada suvremena mla-
dost
• prepoznati i protumačiti razloge zbog kojih
mladi najčešće postaju ovisnici o drogi, puše-
nju i alkoholu
• prepoznati posljedice ovisničkoga ponašanja
• izgrađivati osobni stav i čvrsti karakter pred
napastima suvremenih ovisnosti kod mladih
Metodički pristup: problemsko-stvaralački s ele-
mentima analitičkoga
Oblici rada: čelni, pojedinačni, rad u skupinama
Nastavne metode: evociranje učeničkih odgo-
vora, razgovor, izlaganje, rad na tekstu, pismeno
izražavanje
Nastavna sredstva i pomagala: fotografije, iza-
brani tekstovi, ploča, bilježnica, vjeronaučni udž-
benik „Zajedno u ljubavi“, pjesma „Danas smo
sretni“
Međupredmetni suodnos:
• Hrvatski jezik: „Iz velegradskoga podzemlja“
(V. Novak)
• Engleski jezik: pričanje o vlastitim doživljaji-
ma i pustolovinama, o problemima mladih u
modernom svijetu
• Sat razrednoga odjela: produbiti navedenu
temu
Globalna struktura i tijek sata:
1. Molitveno-meditativni početak:
Vjeroučitelj čita molitvu uz pratnju instrumental-
ne glazbe:
„Moj Bože i Gospodine!
Podari pijanome čovjeku oči koje vide zlo što leži
u opijanju.
Probudi ih da uvide koliko razaraju sami sebe,
svoju obitelj, dom i posao.
Otrijezni ih, o Gospodine, da uvide kako Tvoja
ljubav i suosjećanje raduju i obogaćuju život više
nego što ijedna boca alkohola može.“
(Bl. Majka Terezija)
2. Motivacija i stvaranje problemske situacije:
Vjeroučitelj uspostavlja komunikaciju s učenici-
ma i potiče na razgovor:
• Što je to ovisnost?
• Koji su najčešći oblici ovisnosti?
• Zašto mladi postaju ovisnici?
• Koje su opasnosti ovisničkoga ponašanja?
• Je li ovisnost neki oblik ropstva? Obrazloži!
• Ima li izlaza iz ovisnosti?
Ili:
Vjeroučitelj na ploču iznosi pojam „ovisnost“, a
učenici trebaju na taj pojam napisati asocijativni
niz riječi koje povezuju uz taj pojam (npr. neslo-
boda, zarobljenost, bolest…)
Ili:
Vjeroučitelj pripremi otvorene dlanove s oblači-
ćem koji predstavljaju Božje dlanove, a učenici u
oblačić unose vlastite osobine i vrline zbog kojih
smatraju da su u Božjim dlanovima vrijedni (npr.
poniznost, skromnost, poštenje...)
Osjećaj besmislenosti života, neprepoznavanje
osobnih kvaliteta i vrlina, bezvoljnost i nezado-
voljstvo plodno su tlo za razvijanje nesigurnosti, a
nesigurnost često vodi u različite oblike ovisnosti.
Kada se danas govori o ovisnostima, redovito se
misli na ovisnost o alkoholu, cigaretama i droga-
ma. No danas kada čujemo riječ ovisnost, mislimo
na različite oblike ropstva i zarobljenosti kojima
se prepušta današnji čovjek, a nerijetko i mladi.
Ovisnikom se postaje postupno, učestalim i redo-
vitim uzimanjem određenih sredstava ili praktici-
ranjem određenoga oblika ponašanja. Kada neka
osoba dođe do stanja da više ne može ni psihički
ni fizički živjeti bez opojnih sredstava, možemo
reći da je postala ovisna o alkoholu, cigaretama ili
različitim drogama.
 KATEHEZE 67

3. Definiranje problema i metoda

kojima se problem istražuje:
Na početku ćemo uočiti i imenovati opasnosti
suvremenih ovisnosti kojima se prepušta čovjek.
Jedna od najraširenijih ovisnosti današnjega vre-
mena je pušenje duhana, a naziva se nikotinizam.
Prema broju ovisnika o nikotinu, glavnom sastojku
cigareta, naša se zemlja nalazi na vrhu europskih
zemalja. Ništa manje raširena ovisnost jest ovi-
snost o alkoholu, tzv. alkoholizam. Jedna od naj-
većih pošasti današnjega vremena u životu mladih
je ovisnost o drogama, zvana narkomanija.
Tijekom kratkog izlaganja glavnih oblika ovi-
snosti, vjeroučitelj zapisuje ključne pojmove na
ploču:
• ovisnost o pušenju: nikotinizam
• ovisnost o alkoholu: alkoholizam
• ovisnost o drogi: narkomanija
Problem najraširenijih ovisnosti upoznat ćemo
i analizirati uz pomoć izabranih tekstova koji
donose iskustva bivših ovisnika. Iz tih neposred-
nih životnih iskustava pokušat ćemo prepoznati Zadatak:
posljedice ovisničkog ponašanja, kako za pojedin- • Vjeroučenici pozorno pročitaju tekstove.
ca osobno, tako i za društvo u cjelini. • Međusobno ih komentiraju i analiziraju te
iznose svoje viđenje tih situacija.
4. Rješavanje problema (rad u skupinama):
Vjeroučitelj formira radne skupine i daje upute za Druga skupina:
skupni rad: Počeo sam trošiti alkohol u 17. godini života.
Ispočetka je to dakako bilo umjereno a postupno
Prva skupina: je postajalo prekomjerno. Počeo sam se opijati. U
Piće u parku takvome stanju bio sam vrlo agresivan. Došavši
Tvoj najbolji prijatelj je odlučio provoditi više kući s liječenja na Rabu pio sam još više i češće.
vremena s grupom koja je u školi poznata po Pio sam gotovo preko svake mjere. Poradi toga
konzumiranju alkohola. Prijatelj te zove da im se doživio sam i dvije veće prometne nesreće, zado-
pridružiš poslije škole u parku i piješ s njima. bivši pri tome i potres mozga. Moje fizičko stanje
Što ćeš reći prijatelju o sastajanju poslije škole, je bilo bijedno, a duševno još bijednije, upravo
o grupi s kojom se namjerava sastati i o njihovu užasno, što se i ne može opisati. Više nisam znao
uživanju alkohola? Hoćeš li im se pridružiti? kako se gore osjećam: pijan ili trijezan. Četiri
puta sam dospio u zatvor ali u tako pijanome sta-
Školski športovi nju da još ni danas ne znam poradi čega. Kad su
Upotreba alkohola i droge, naravno, zabranjena me zadnji put vodili u zatvor, kći mi je bila svega
je u tvome timu, i ti se s tim slažeš. Dva najbolja dva mjeseca stara. Vrativši se iz zatvora vidio sam
igrača počela su tebi i drugima pričati o tome ju kako već stoji i pridržava se mami za suknju.
kako piju prije utakmice i tvrditi da su im rezultati Započela je svoje prve korake u životu ne shvaća-
bolji zbog alkohola. jući gdje joj je i tko joj je otac. Za vrijeme moga
Ti i ostali koji ne piju morate odlučiti kako se tmurnoga života svi su me izbjegavali. Obitelj mi
postaviti. U pitanju je prijateljevo zdravlje i je proživljavala velike teškoće zbog strahovanja
uspjeh vašega tima. za me i za sve što bi se još moglo dogoditi. Na
 68 KATEHEZE
radnome mjestu govorili su mi da sam vrlo dobar
radnik dok sam trijezan. No i tu nastadoše teško-
će jer sam se sve češće pokazivao pod utjecajem
alkohola i nisam se pridržavao discipline i reda.
Sami me otpustiše (…).
Sada sam drugi čovjek. Povratio sam svoj ugled u
kući, na poslu, u selu i svugdje. Počeo sam istinski
voljeti život i sve oko sebe. Normalizirao se moj
odnos i s onima s kojima sam bio u posebnim
sukobima. Započeo sam graditi kuću. Aktivan
sam u svome poduzeću. Nastojim pomoći gdje god
mogu. Podržava me i pomisao na moju suprugu
koju ne bih želio razočarati, jer je i suviše pretr-
pjela radi moga pijančevanja. (M.K „Postao sam
novi čovjek“)
Zadatak:
• Vjeroučenici trebaju pozorno pročitati tekst.
• Međusobno analiziraju tekst i izrađuju tablicu
u kojoj iznose različite posljedice ovisnosti
o alkoholu: tjelesne (oštećenje jetre, mozga,
srca); duševne (nesigurnost, strah, manjak
samopouzdanja); obiteljske (nasilje, agresiv-
nost, zanemarivanje obveza); društvene (svađe,
prometne nesreće, ubojstva...)
Treća skupina:
Poslala sam je kod psihologa, pa kod psihijatra,
koji je odmah razumio da se drogira (mislim
kokainom) i on nam je savjetovao da je odvedemo
u jednu kliniku; prvi put smo je odvukli i došla
je. Oslobodila se je otrova i nastavila studirati;
slijedili smo je neprestano (...) po povratku iz
Izraela otkrili smo joj u torbici metadon – hepta-
non. Razumjeli smo. Ispitivali smo je kako bismo
utvrdili želi li doista izići iz toga stanja. Opet ista
pomoć; u istu kliniku gdje su je ponovno oslobo-
dili otrova droge u tijeku. Poslije smo preko pri-
jatelja pronašli jednu zajednicu u središtu Italije i
polako, postupno, stižu rezultati. („Pomoći dijete
kako se može“, anonimni autor)
Zadatak:
• Vjeroučenici trebaju pozorno pročitati tekst.
• Međusobno analiziraju tekst i zajednički sastav-
ljaju nastavak životne priče.
Četvrta skupina:
Vjeroučenici trebaju pročitati tekst iz vjerona-
učnog udžbenika: „Zbog čega mladi posežu za
sredstvima ovisnosti?“ (str. 25–27)
Zadatak:
• Vjeroučenici trebaju pozorno pročitati tekst.
• Međusobno komentiraju tekst i izrađuju umnu
mapu s prikazom mogućih rješenja problema
ovisnosti.
5. Sinteza s aktualizacijom:
Ovisnost je stanje u kojemu čovjek ne upravlja
svojim potrebama i željama, nego one upravljaju
njime. To je stanje u kojemu čovjek više ne može
živjeti bez nekog od opojnih sredstava: duhana,
alkohola ili droge. Sve ovisnosti prate različite
posljedice, od tjelesnih do obiteljskih i društvenih
posljedica. Mladi najčešće posežu za duhanom,
alkoholom ili drogom iz znatiželje, na nagovor
drugih, zbog loših druženja ili zbog životnih pro-
blema u vlastitoj obitelji.
Naša je zadaća, bilo to zgodno ili nezgodno, pro-
nositi i promicati kulturu života. Ona se sastoji u
odricanju i samodisciplini. Nema nijedne ljudske
veličine koja nije izrasla na plodnom tlu kulture
odricanja, u zanosu sa velikim idealima. Život je
Božji dar, a ljudski zadatak. To konkretno znači da
bi svaki čovjek trebao štititi i čuvati taj Božji dar.
Sve su ovisnosti u prvome redu bolest duha, a tek
drugotno bolest tijela.
Vjeroučitelj važnije naglaske bilježi na ploču.
Uz međusobnu komunikaciju s učenicima nastoji
aktualizirati poruku za život:
• Prema vašemu mišljenju, je li moguća dobra
zabava i druženje bez alkohola, pušenja i lošeg
ponašanja? Obrazložite svoj odgovor!
• Kako je moguće suočiti se sa životnim proble-
mima, a da se ne bježi u svijet ovisnosti? Kako
i gdje pronaći snagu za takvu borbu?
• Može li vjera u Isusa Krista probuditi u čovje-
ku snagu za borbu protiv ovisnosti?
6. Molitveno-meditativni završetak:
Pjesma: Danas smo sretni
Priredio:
Jadran Bašić
 KATEHEZE 69

OVISNOST – POMANJKANJE VRIJEDNOSTI

1. nastavna cjelina: Upoznajmo i izgradimo vla- sve dok mi tvoje svjetlo nije
stitu osobnost sve moje rastjeralo tmine.
4. nastavna tema: Zamke suvremenih ovisnosti
2. nastavna jedinica: Ovisnost – pomanjkanje Samo tvoja ljubav može
vrijednosti učiniti da sve procvjeta,
samo tvoja ljubav može
Ključni pojmovi: ovisnost, droga, pušenje, alko- upaliti nova svjetla.
hol Samo tvoja ljubav, Bože,
Odgojno-obrazovni ciljevi: samo tvoja ljubav, Bože.
• prepoznati loša druženja i negativne društvene Nema takve pjesme,
utjecaje nema takvih riječi
• shvatiti posljedice ovisničkog ponašanja kojima bih mogao hvalu ti izreći,
• prihvatiti svoju slobodu kao dar Božji da čini- neka ti život moj, o Bože, bude hvala,
mo uvijek dobro, a izbjegavamo zlo neka ti život moj, o Bože,
• izgrađivati osobni stav i čvrsti karakter pred bude pjesma koja nema kraja!
napastima suvremenih ovisnosti kod mladih u
svjetlu Isusa Krista 2. Motivacija:
Metodički pristup: kombinirani Na plakatu se nalazi zalijepljena crkva. Učenici-
Oblici rada: čelni, pojedinačni ma podijeliti izrezane likove (siluete) djece s obla-
Nastavne metode: izlaganje, razgovor, video- čićima (za tekst). Oblačići su bijele i svjetlosive
zapis, pisano i scensko izražavanje boje. Vjeroučitelj daje učenicima zadatak:
Nastavna sredstva i pomagala: bilježnica, ploča, • U sive oblačiće napišite one vrijednosti koje
LCD-projektor, vjeronaučni udžbenik „Zajedno vam nedostaju u obitelji i društvu, a tražite ih
u ljubavi“, internet (N. Gašparović, Pravi način; u crkvi od Isusa.
SKIG, I ovo je život)

Globalna struktura i tijek sata:

1. Molitveno-meditativni početak:

Pjesma: Samo tvoja ljubav Bože

Lutao sam ovim svijetom
sam bez cilja i bez nade,
umoran od svojih rana,
umoran od svih lutanja,
sve dok me tvoja ljubav, Bože, nije dotakla,
sve dok me tvoja ljubav, Bože,
nije podigla iz blata.

Nije bilo prijatelja,

nije bilo nikog,
ruku da mi pruži,
moju bol da podijeli,
sve dok me tvoje boli nisu iscijelile,
 70 KATEHEZE
• U bijele oblačiće napišite vrijednosti koje tre-
bate iznijeti iz crkve.
• Likove (siluete) djece, s popratnim tekstom
u oblačićima, zalijepiti na plakat s crkvom.
Naslov plakata je: „Čekam te…“.
3. Najava teme:
Mnoge probleme u današnjem društvu, probleme
današnje mladeži, uzrokuje nedostatak ljubavi.
Ako usred zbunjenosti, laži i proturječnosti živo-
ta, mladi izgube vjeru u život, čast i dostojanstvo,
ako potraže izlaz u bijegu iz obitelji, u bijegu od
života – bilo u drogi, bilo u nestanku – znači da su
se osjetili izdanima, napuštenima, nevoljenima.
Obitelj provodi sve manje vremena zajedno, zbog
čega su mladi sve više sami i bez kontrole. U
takvom se ozračju rađa sebičnost i mladi se okre-
ću raznoraznim ovisnostima koji samo trenutačno
daju odgovor na njihovu potrebu za zadovolj-
stvom i ljubavlju. Ovisnosti se ukorjenjuju tamo
gdje nedostaju prave životne vrijednosti.
4. Otkrivanje sadržaja (uz prikazivanje):
• Zašto mladi ljudi uništavaju svoj život zbog
ovisnosti?
Jedan liječeni ovisnik o tome kaže: Sve je počelo
još u djetinjstvu. Nikad nisam naišao na razumije-
vanje svoje obitelji. Iako su se moji roditelji trudili
da mi pruže kršćanski odgoj, ja sam od najranijeg
djetinjstva išao krivim putem. Najprije sam krao
novac od roditelja, da bih kasnije počeo bježati od
kuće, pušiti, piti. Ni to mi nije bilo dovoljno, osje-
ćao sam potrebu za uzimanjem nečega jačega…
Najčešći uzrok svim pobunama mladih je nedo-
statak pažnje i potreba dokazivanja pred svojim
vršnjacima, privlačenje pozornosti u puno većoj
mjeri od one koju su on ili ona dobili u vlastitoj
obitelji. Ovisnost je oblik pokazivanja pobune
protiv neshvaćanja i neprihvaćanja. Sve to može
proći i bez tragičnog okretanja raznoraznim ovi-
snostima.
Papa poručuje mladima: Mladima stoga još jed-
nom želim naglasiti: Čuvajte se napasti nekih
varljivih i tragičnih iskustava! Nemojte im se
predati! Zašto biste išli na ulicu bez izlaza? Zašto
odustajati od punog zrenja vaše dobi, pristati na
prerano starenje? Zašto spiskati tvoj život i tvoje
snage, koje se mogu potvrditi u idealima poštenja
rada, požrtvovnosti, čistoće, prave ljubavi?
• Nalaze li i mladi ljudi ljubav u Crkvi?
Mnogi gledaju Crkvu kao na ustanovu, daleku i
nepristupačnu. Takva slika ne može biti privlačna
mladima koji traže nešto sasvim suprotno. Crkva
mora naviještati, spašavati i unaprjeđivati civili-
zaciju života i ljubavi.
Ako mladog čovjeka odgajamo bez ideala, bez
vrednota, bez smisla, bez napora, bez kulture
odricanja, bez ljubavi i ljepote darivanja, njegov
život postaje besmislen, depresivan i završava
tragično. U radu s mladima potrebno je puno lju-
bavi i strpljenja. To je često naporno i mnogima se
čini uzaludno. Mnogo je lakše živjeti slobodan od
različitih „okova” koje nameću društvo i Crkva.
Prepoznavši problem današnjih mladih, Papa im
poručuje: „Otac vas ljubi!“ i ističe važnost pove-
zanosti s Bogom i s Crkvom.
Crkva se ne zadovoljava samo time da se uklone
izvanjski uzroci ovisnosti. Ona nudi životni put:
naviješta Radosnu vijest o smislu ljudskoga živo-
ta. Ona svjedoči da se u Isusu Kristu nalazi pravi
smisao i istina o ljudskom životu. Život prožet
kršćanskim smislom najbolja je prevencija protiv
svih zala suvremenih ovisnosti.
• Gledanje video-zapisa o životu bivših ovisni-
ka u komuni: „I ovo je život“.
 KATEHEZE 71

5. Stvaralačko izražavanje:
Vidjeli ste i čuli bivše ovisnike u zajednici Cena-
colo kako se uz molitvu i rad bore protiv svoje
ovisnosti.
Zadatak – hrabri budite!:
• Pokušajte doživjeti: Što on (bivši ovisnik)
doživljava i osjeća, o čemu razmišlja? Što mu
je najvažnije? Kako ga vjera u Isusovu ljubav
drži na pravom putu?
• Zamislite njegovu priču i napišite je u obliku
kraćeg sastavka! Neka vam poticaj budu Isu-
sove riječi: „Ali ja nisam sam, jer je Otac sa
mnom. Ovo vam rekoh da u meni mir imate. U
svijetu ćete imati patnju, ali hrabri budite - ja
sam pobijedio svijet!” (Iv 16, 32-33)
• Ono što ste napisali, odigrat ćete kao mono-
dramu. Svaki „glumac“ iznosi svoj zami-
šljeni unutarnji govor kojim zapravo tumači
lik onako kako ga je zamislio i „dogradio“.
Nastojat će riječima, jačinom i bojom glasa,
šutnjom i gestama što življe dočarati lik koji
prikazuje.
• Promatrajte izvođenje, a nakon toga zajednič-
ki porazgovarajte o onome što ste vidjeli.
obitelj, Crkva, škola, mediji, udruge. Crkva navi-
6. Sistematizacija (međusobni razgovor): ješta da Bog po Isusu Kristu spašava čovjeka i da
• Jesu li vam prikazani likovi otkrili nešto o ga poziva na puninu života: „Ja dođoh da život
čemu vi niste razmišljali, nešto što vas je imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10, 10). Stoga
ugodno iznenadilo, nešto s čime se ne biste životu treba reći „da“, a svemu onome što život
složili? uništava „ne“! Trebamo vjerovati da „Bogu ništa
• Kako je moguće suočiti se sa životnim proble- nije nemoguće“.
mima, a da se ne bježi u svijet ovisnosti? Budimo anđeli čuvari anđelima slomljenih krila!
• Postoji li izlaz iz ovako ozbiljnih i dubokih Pratimo ih dok se mijenjaju u duši zahvaljujući
problema? prijateljstvu, napose prijateljstvu s Isusom kako bi
• Kako i gdje pronaći snagu za takvu borbu? im ostao dubok trag u srcu i označio početak na
• Što ti u tome znači tvoja obitelj? putu obraćenja i vjere, na putu u život!
• Što ti i koliko ti u toj borbi znači Isus? Vjerujemo kako je najbolji način pronalaženja
• Kako se boriti protiv dosade, nesigurnosti, pravih vrijednosti da ozbiljno slušamo glas Božji
osamljenosti, osjećaja manje vrijednosti? u nama koji nas poziva da ne bježimo od sebe,
• Kako je najbolje koristiti svoje slobodno vrije- nego nam pomaže da spoznamo sebe i susretnemo
me? Isusa u svome životu. Isus je uvijek uz čovjeka i
• Kako ti osobna vjera i pripadnost Crkvi poma- prati svaki njegov korak.
žu u osmišljavanju tvog života?
8. Molitveni završetak:
7. Sinteza s aktualizacijom: Pjesma: Rijeke žive vode…
Budući da su ovisnosti (droga, alkohol, pušenje)
toliko rasprostranjene, borbu protiv svih oblika Priredila:
ovisnosti treba voditi cijela društvena zajednica: Julijana Hrvoić
 72 KATEHEZE
Potraga za vrijednostima i opasnost od otuđenja
Vjeronaučni model za drugi razred srednje škole
Nastavna cjelina: U potrazi za životnim i religi-
oznim identitetom
Nastavna jedinica: Potraga za vrijednostima i
opasnost od otuđenja
Odgojno-obrazovni ciljevi:
• pozitivno vrednovati potrebe mladog čovjeka
za oblikovanjem identiteta, afirmacijom u
društvu i uspjehom
• prepoznati putove zastranjenja i otuđenja od
onih vrijednosti koje vode prema istinskoj
sreći
• kritički se postaviti prema negativnim poja-
vama suvremenog života kao što su: utilitari-
zam, individualizam, materijalizam, relativi-
zam, elitizam
• zauzeti čvrst stav u nasljedovanju Krista kao
putu samoostvarenja
Metodički pristup: problemsko-stvaralački u
kombinaciji sa „sendvič“ metodom
Oblici rada: frontalni, pojedinačni i rad u skupi-
nama
Nastavne metode: izlaganje, razgovor, pisanje,
stvaralačko izražavanje (crtanje, gluma)
Nastavna sredstva i pomagala: udžbenik, iza-
brani tekstovi, biblijski tekstovi, projekcija
Trajanje: dva školska sata
Globalna struktura i tijek sata:
1. Molitveni početak:
(čitaju dvoje učenika – naizmjenično ili dijaloški)
Najljepši dan? - Danas.
Najveća prepreka? - Strah.
Najlakša stvar? - Pogriješiti.
Korijen svakog zla? - Egoizam.
Najbolja zabava? - Rad.
Najgori poraz? - Obeshrabrenje.
Najbolji profesionalci? - Djeca.
Prva potreba? - Komunicirati.
Najveća sreća? - Biti koristan drugima.
Najveća tajna? - Smrt.
Najgora mana? - Zlovolja.
Najopasnija osoba? - Ona koja laže.
Najružniji osjećaj? - Mržnja.
Najljepši dar? - Oprost.
Najpotrebnije? - Obitelj.
Najbolji smjer? - Pravi put.
Najugodniji osjećaj? - Unutarnji mir.
Najbolji prijam? - Osmijeh.
Najbolja medicina? - Optimizam.
Najveće zadovoljstvo? - Ispunjena zadaća.
Najveća snaga? - Vjera.
Najpotrebnije osobe? - Svećenici.
Najljepša na svijetu? - Ljubav.
(Majka Terezija)
2. Stvaranje problemske situacije:
Sokrat je vjerovao da mudrac živi skromno. On
sam nije ni cipele nosio. No, bio je očaran trž-
nicom gdje je često odlazio i promatrao izloženu
robu. Kada ga je jednog dana prijatelj upitao
zašto to čini, Sokrat je odgovorio: ‘Volim ići tamo
i otkriti koliko toga mi ne treba da budem sretan’.
(Udžbenik, str. 138)
• Je li Sokrat bio mudrac ili luđak? Obrazložite
svoj odgovor!
• Što su za njega vrijednosti?
• Zašto uvijek razmišljamo o tome što nam sve
treba da bismo bili sretni?
• Što su naše vrijednosti?
3. Izdvajanje i preciziranje problema:
Adolescencija je proces odrastanja i traganja za
svojim ja, vrijeme otkrivanja i izbora životnih
vrijednosti. U traganju za vrijednostima, na putu
njihova prepoznavanja i usvajanja, tanka je crta
koja dijeli vrijednost od nevrijednosti, odnosno
istinsku vrijednost od zastranjenja. Tako se npr.
opravdana briga za zdravljem može pretvoriti u
opsjednutost vlastitim tijelom, nastojanje za pri-
stojnim i sređenim životom u nezasitnu glad za
materijalnim dobrima, a težnja za samopouzda-
njem i priznanjem u izoliranost i želju za domi-
nacijom nad drugima. Gdje su granice i kako ih
postaviti?
Isus, istinski čovjek, pokazuje kako ostvariti svoje
potrebe, kojim vrijednostima i na koji način ispu-
 KATEHEZE 73

niti svoj život. Izbor njegovih vrijednosti uvijek • Kako prepoznati pravu istinu? Što su tvoji
je bio kristalno jasan. Je li naš izbor vrijednosti orijentiri?
jasan, ili smo se možda zapleli u mrežu sumnjivih
ponuda koje prihvaćamo bez ikakvih kriterija? ČETVRTA SKUPINA:
biti uvažen, priznat – elitizam:
PRVA FAZA RADA: Dovrši započetu rečenicu: „Kada o poznatim
ljudima nešto čitam, čujem ili ih gledam na TV,
4. Rješavanje problema poželim…“
(pojedinačni rad i rad u skupini): • Zašto su časopisi puni fotografija i informaci-
Učenici su formirani u 4 manje skupine. Svatko ja iz života poznatih ljudi?
pojedinačno (već podijeljeni u skupine) za sebe • Izrazi svoje mišljenje o tome!
odgovara na pitanje ili dovršava započetu reče-
nicu: ***Druge mogućnosti:
Pitanja u skupinama mogu se preoblikovati s
PRVA SKUPINA: obzirom na vrstu škole, odnosno naslovnika.
individualnost – individualizam: Umjesto postojećih citata mogu se uzeti tekstovi iz
Ti nisi dio mase, nego vrijedan pojedinac. Jedin- revija za mlade.
stven si, drugačiji od svih drugih ljudi. Svjestan
vlastitih mogućnosti, ali i ograničenja, želiš jed- 5. Iznošenje rezultata rada i sistematizacija:
nostavno živjeti „svoj život“, ne obazirući se ni Nakon što su pojedinačno odgovorili na pitanja,
na koga. učenici po skupinama uspoređuju svoje odgovore i
• Tko se najviše „miješa“ u tvoj život i priječi te objedinjuju ih. Za ovu fazu rada treba 10 minuta.
u ostvarenju tvoga sna?
• Tko ti je sve potreban da ostvariš „svoj život“, 6. Domaći uradak:
tj. da postaneš ono što želiš i trebaš biti? Učenici će pronaći u novinama i revijama pri-
mjere za individualizam, utilitarizam, hedonizam,
DRUGA SKUPINA: relativizam i elitizam.
stjecanje i uživanje materijalnih dobara - utilitari-
zam i hedonizam:
U društvu ima mnogo ljudi kojima treba nesebič-
na pomoć, ali vremena je malo. Treba priskrbiti
sebi za život, brinuti se za svoje zdravlje i tjelesni
izgled. Treba se i zabaviti, život je kratak i zato ga
treba iskoristiti na najbolji način. Puno je potre-
ba, a vremena malo.
• Kojim svojim potrebama ti daješ prednost?
• Za što bi volio/voljela da imaš više vremena?
• Što tebi znači „iskoristiti“ život na najbolji
način?

TREĆA SKUPINA:
uvažavanje različitosti – relativizam:
Danas je teško znati što je ispravno i što je istina.
Ljudi imaju različite stavove i slobodni su birati.
Koliko ljudi, toliko životnih filozofija. Živimo u
demokraciji. Ipak, ima onih koji stalno ističu neke
zajedničke, temeljne vrijednosti.
• Za koje vrijednosti smatraš da su zajedničke,
neupitne i nepromjenjive?
 74 KATEHEZE
DRUGA FAZA (drugi školski sat):
Isus ukazuje na istinske potrebe
i vrijednosti
1. Molitveni početak:
Očenaš ili druga prikladna molitva.
2. Nastavak s prethodnog sata:
Učenici čitaju domaći uradak.
3. Produbljivanje sadržaja:
Nakon toga učenici dobivaju biblijski tekst s pita-
njima. Zajedno proučavaju tekst i odgovaraju na
pitanja te uspoređuju svoje osobne odgovore iz
prve faze s biblijskim tekstom.
PRVA SKUPINA:
individualnost – individualizam:
Sol zemlje i svjetlost svijeta (Mt 5, 13-16)
Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se
ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci
van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svije-
ta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti
se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego
na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka
svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša
dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebe-
sima.
• Isus poziva na svjedočenje, a ne na izolira-
nost, skrivanje od ljudi i društva.
• Prepoznaješ li se ti kao netko tko bi se „skrio
pod posudu“, ili kao „svijećnjak koji bi se sta-
vio na stol“?
• Na koji način se može sačuvati vlastita indi-
vidualnost i biti koristan član obitelji i druš-
tva?
• Koji suvremeni izazovi potiču mlade ljude na
zatvaranje u svoj mali svijet, u izoliranost?
DRUGA SKUPINA:
stjecanje i uživanje materijalnih dobara - utilitari-
zam i hedonizam:
Zgrtanje varava bogatstva (Lk 12, 16-21)
Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa
u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje
skupiti svoju ljetinu’. I reče: ‘Evo što ću učiniti!
Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje
zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši
svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za
godine mnoge. Počivaj, jedi, pij i uživaj!’ Ali, Bog
mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja
zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’
Tako biva s onim koji zgrće blago, a ne bogati se
u Bogu.
• Isus je vrlo jasan: jedino pravo bogatstvo je
bogatstvo Bogom. To ne znači da čovjek ne
treba stjecati materijalna bogatstva na ovoj
zemlji. U čemu je onda pogriješio čovjek iz
novozavjetnog teksta? Što je mogao učiniti s
velikim urodom umjesto da gradi nove žitni-
ce?
• Usporedi svoje odgovore s Isusovim zahtje-
vom: jesi li u ispunjavanju svojih potreba
našao vremena i mjesta za druge ljude, za one
koji ti ne mogu uzvratiti, koji ti ništa ne mogu
dati? Tko su ti ljudi?
• Čega bi se sve mogao (i trebao) odreći jer ti
nije neophodno za normalan život, a otežava
ti bogaćenje u Bogu?
TREĆA SKUPINA:
uvažavanje različitosti – relativizam:
Isus Dobri Pastir i Sin Božji (Iv 10, 9-10; 25-27):
Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se.
Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogu-
bi. (…) Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga
imaju. Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja
činim u ime Oca svoga – ona svjedoče za mene.
Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce
moje slušaju glas moj, ja ih poznajem i one idu
za mnom.
• Usporedi svoje odgovore s ovim Isusovim
riječima.
• Isus kaže da ima kradljivaca duša. Možeš li
ih prepoznati među novim, privlačnijim pasti-
rima današnjeg vremena? Tko su oni? Kako
djeluju?
• Bi li mogao/mogla na temelju svojih osobnih
odgovora zaključiti da u Kristu prepoznaješ
jedinoga vođu i put istine? Ako ne, što te od
njega odvlači u drugom pravcu?
ČETVRTA SKUPINA:
biti uvažen, priznat – elitizam:
Pranje nogu i njegovo značenje (Iv 13,12-15)
Kad im opra noge, uze svoj ogrtač, ponovno sjede
za stol pa im reče: ‘Razumijete li što sam vam
 KATEHEZE 75

učinio? Vi mene zovete učiteljem i Gospodinom.
Pravo velite, jer to i jesam. Dakle, ako ja, Gos-
podin i Učitelj, oprah vama noge, i vi ih morate
prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da i
vi činite kako ja učinih vama.
• Isus veliča poniznost i služenje. Zašto danas
nije „popularno“ služiti drugima?
• Je li tvoje razmišljanje o „poznatim“ ljudima i
njihovoj „veličini“ u skladu s Isusovim razmi-
šljanjem?
• Što treba učiniti da budemo uspješni, uvaženi
i priznati, a da ostanemo ponizni, spremni
drugima služiti – poput Isusa?
4. Priopćavanje rezultata, dopuna i korekcija:
Vjeroučitelj bira predstavnika skupine koji će pri-
općiti rezultat rada cijele skupine. Osim verbalnog
priopćenja učenici će ukratko (jednom gestom,
pantomimom, crtežom) predstaviti zastranjenje
one vrijednosti o kojoj su razmišljali kroz rad u
skupini. (Za ovu fazu treba oko 20 min.)
5. Sinteza:
Uz pomoć tablice koju ćemo projicirati najprije
ćemo objasniti određene potrebe mladih, zatim
ćemo uočiti razliku između stvarnih potreba i
zastranjenja u tim potrebama, da bismo na koncu
upoznali Isusove odgovore na duboke potrebe
koje svatko od nas u sebi nosi.
Potrebe za razvijanjem vlastitih sposobnosti, indi-
vidualnih vrijednosti i samopouzdanja bit će
ostvarene ne bijegom u individualizam, nego
razvijanjem svijesti o vlastitoj vrijednosti, ne u
izoliranosti od drugih, nego u otvorenosti dru-
gima. Isus nas poziva da se ne „sakrivamo pod
posudu“, nego da budemo „svjetiljka koja će svi-
jetliti svima u kući“.
Potrebe za radom stjecanjem koristi, potreba za
uspješnim i ugodnim životom mogu se ostvariti
jedino marljivim radom, solidarnošću s drugima,
osjećajem za društvenu pravdu, razvijanjem druš-
tvenih i duhovih potreba, a ne željom da steknemo
vlastitu korist pod svaku cijenu (utilitarizam) ili
željom da se sav naš život svede na postizanje
jeftinih zadovoljstava, ugodnosti i užitaka (hedo-
nizam). Isusov odgovor je potpuno jasan: jedino
pravo blago koje je u stanju potpuno ispuniti ljud-
sko srce jest bogatstvo Bogom.
Vrijednost pluralnosti, poštivanja različitosti
i potreba za tolerancijom lako mogu skrenuti
u relativizam ukoliko nismo otkrili objektivni
temelj vrijednosti, ako se za njih nismo čvrsto
opredijelili. Isus upozorava na lažne vrijednosti,
na opasnost zavođenja, na lažne proroke. Samo
on, Dobri Pastir, otvara vrata životu.
Duboko ukorijenjenoj ljudskoj potrebi da budemo
uvaženi i priznati odgovara Isus svojom logikom
koja se iz temelja razlikuje od logike trčanja za
priznanjem i popularnošću. Za Isusa pravu veli-
činu, istinsko uvažavanje i priznanje postiže onaj
tko je dobar, ponizan, iskren, jednostavan i otvo-
ren Bogu.
6. Aktualizacija:
A na ulice su izišle curice, naše mlade snaše
U lov na nogometaše,

Potrebe Zastranjenja Odgovor na potrebe Isusov odgovor

• svijest o vlastitoj • Sol zemlje i svjetlost svijeta

vrijednosti (svjetlo) (Mt 5, 13-16)
• individualnost
• odgovornost za drugoga • Bogu smo posebni i važni
• individualna vrijednost
INDIVIDUALIZAM • svjedočenje • svatko od nas je svjetiljka,
• samopouzdanje
• zajedništvo ali ne da se sakrije,
nego da svijetli svima u kući

• marljivost • Zgrtanje varava bogatstva

• rad • radišnost (Lk 12, 16-21)
• proizvodnja • solidarnost • bogatiti se Bogom
UTILITARIZAM
• stjecanje koristi • društvena pravednost • zemaljska dobra stjecati razumno
I HEDONIZAM
• ugodan život • razvijanje društvenih • dijeliti s drugima
i duhovnih potreba • umjerenost u svemu
 76 KATEHEZE

• Isus Dobri Pastir i Sin Božji

(Iv 10, 9-10; 25-27)
• upoznavanje
• vrijednost pluralnosti • Isus je jedini pravi Bog
RELATIVIZAM vlastitih korijena
• poštivanje različitosti • upozorava na kradljivce
• čvrsto opredjeljenje
(lažni proroci)
• On jedini daje pravi život

• prihvatiti ljude po onome

što jesu, a ne po onome
• biti uvažen što rade • Pranje nogu (Iv 13,12-15)
• biti priznat ELITIZAM • veličina čovjeka je u • Isus nam je dao primjer
njegovoj nutrini, koliko je • najveći je onaj tko ljubi,
spreman za druge a ljubav znači služenje
se žrtvovati

Ali im paše i druga mogućnost 7. Molitveni završetak:

Sve dok je sigurnost, izvjesna budućnost.
Nabrekle lisnice, a nisu baš bistrice,
Pa bi tile bit misice i na modne pistice.
To su nova iskustva koja otvaraju vrata
Auto faca velikog formata.
Ako nisu kriminalci, onda su tatini sinovi
U glavama im plinovi, invalidi
Sve šta vridi da im je roditelj
Body, auto i mobitel. (T.B.F., Heroji)
Nakon što je vjeroučitelj pročitao stihove grupe
T.B.F., učenici izražavaju svoje dojmove. Vjerou-
čitelj nastavlja s pitanjima:
• Ima li takvih ljudi u njihovu okruženju i kako
ih prepoznaju?
• Mogu li prepoznati u njihovom ponašanju indi-
vidualizam, utilitarizam, relativizam, elitizam?
• Kako se oduprijeti ovakvom i sličnim trendovi-
ma i ostati svoj, ostati Isusov?
Gospodine Isuse, ti se “nisi držao svoje jednakosti
s Bogom, nego si ponizio samoga sebe, postavši
ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik”. Hvala ti
za taj primjer malenosti i poniznosti. Spustio si se
na našu razinu premda si Bogu jednak. Dopustio
si da se još dublje sniziš i da te još dublje ponize:
na križu si raspet i pogubljen. Ali - Bog te uzvi-
sio!
Isuse, daj da te shvatim i prihvatim kad me uvodiš
u školu evanđeoske poniznosti. Daj da iskreno i
ponizno živim u tvome Duhu, u duhu malenosti i
duhu služenja. (Z. Linić)
8. Vrednovanje učenika:
Znanje učenika može se provjeriti metodom pri-
druživanja tekstova i njima odgovarajućih poj-
mova (individualizam, utilitarizam, hedonizam,
relativizam, elitizam), ili metodom asocijacija.
Priredili:
Draga Kegalj
Mirjana Vučica
Goran Pavelin
Dušan Vuletić
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA 77

Vjeronaučna olimpijada za osnovnu školu

Članovi svih ogranaka Franjevačkoga reda

ove godine su na različitim mjestima i na osobit
način proslavili osamstotu obljetnicu usmenog
odobrenja načina života sv. Franje. Zbog te izni-
mno važne uspomene za cijelu Crkvu i naše je
vjeronaučno natjecanje - vjeronaučna olimpijada
za osnovnu školu nosila naslov: „Franjo Asiški u
izgradnji Crkve“.
Potaknuti Franjinim riječima – „Gospodine, što
želiš da ja učinim?“ – vjeroučenici su se dali na
posao upoznavajući svečev lik i njegovu duhovnu
baštinu. Doista, što Gospodin želi od tih mladih i
vrijednih glavica? Više nego do pobjede, vjeruje-
mo da mu je stalo do toga da im se u pamet i srce
ureže poneka Franjina pouka o vrijednosti jedno-
stavnog života te o pogubnosti velikog blagosta-
nja, udobnosti, novca i egoizma. Franjinu životnu
priču, sinu bogatog trgovca koji je i sam prolazio
duboku unutarnju krizu, ispričao je fra Ante Čovo,
autor ovogodišnjeg Makovog gradiva.
Kao i prethodnih godina na području Splitsko- renstvo, a program je vodio i animirao don Josip
makarske nadbiskupije natjecanje za osnovnu Periš, predstojnik Katehetskoga ureda Splitsko-
školu organizirano je na trostrukoj razini: školskoj, makarske nadbiskupije.
međuškolskoj i nadbiskupijskoj. Nakon samostal- Pisani test učenici su pisali pojedinačno, a
no provedenih školskih natjecanja međuškolska bodovi su se zbrajali za cijelu ekipu. Ekipa je
su natjecanja održana 4. veljače u sedam škola – mogla osvojiti maksimalnih 280 bodova. Nakon
sjedištima stručnih vijeća. Ukupno su sudjelovale pisanog dijela natjecatelji su se osvježili hranom
62 ekipe (po 4 učenika) iz različitih škola. Poseb- i sokovima u organizaciji škole domaćina. Nakon
ne pohvale idu voditeljima stručnih vijeća koji su toga su posjetili franjevački samostan kapucina u
i ove godine savjesno i profesionalno organizirali Pojišanu, franjevački samostan sv. Frane na obali
i proveli međuškolska natjecanja. i katedralu sv. Duje. U razgovoru s domaćinima
Vjeronaučno natjecanje – vjeronaučna olim- franjevačkih samostana „obnovili“ su znanje i
pijada na nadbiskupijskoj razini, u zajedničkoj produbili spoznaju o doprinosu svetog Franje za
organizaciji Katehetskog ureda i Nadbiskupijskog Crkvu u vremenu u kojemu je živio. Glas Raspe-
povjerenstva za provedbu natjecanja, održana je toga: „Idi i popravi moju kuću!“ i danas odzvanja
2. ožujka u Osnovnoj školi „Sućidar“ u Splitu. kao poziv svima da se zauzmu za izgradnju žive
Ova škola je bila domaćin jer su njezini vjerouče- Crkve, a na osobit način svoje župne zajednice.
nici bili prošlogodišnji nadbiskupijski pobjednici, Poput sveca i natjecatelji su zamolili Gospodina
a s državnog natjecanja u Varaždinu su se vratili i da im pomogne, da ih prosvijetli te dadne isprav-
kao državni pobjednici. nu vjeru, sigurno ufanje i savršenu ljubav. Franjin
Ovogodišnje nadbiskupijsko natjecanje sasto- pomalo „nestvaran“ odnos prema Bogu, svim lju-
jalo se od tri dijela: pisanog testa, tombole i igre dima i svemu stvorenome proročko je naviještenje
„Tko želi biti Isusov mili-junak“. Sudjelovale težnji našega svijeta: traženje osobnog odnosa s
su 24 najbolje ekipe s međuškolskih natjecanja. Bogom, ljubav prema prirodi i svemu stvoreno-
Natjecanje je nadziralo nadbiskupijsko povje- mu, osjećaj za društveno suosjećanje, življenje
 78 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
istinske demokracije, poziv na sveopće bratstvo
i pomirenje. Stoga je poziv na svetost života za
svakog vjernika uvijek aktualan.
Nakon što su se natjecatelji vratili, nastavljeno
je natjecanje. Drugom krugu pristupile su sve
24 ekipe rješavajući zajedno tombolu u kojoj su
mogli osvojiti 30 bodova. Gotovo sve ekipe bile
su veoma uspješne, ali u treći krug natjecanja
plasiralo se pet najuspješnijih ekipa prema zbroju
bodova iz pisanog testa i tombole. Uslijedili su
najnapetiji trenuci natjecanja, završni krug „Tko
želi biti Isusov mili-junak?“ koji je nosio najviše
20 bodova. Odlučivalo se o konačnom poretku i
najbolje plasiranim ekipama vjeronaučne olim-
pijade na nadbiskupijskoj razini koji je na kraju
izgledao ovako:
1. Osnovna škola „Sućidar“, Split – 319 bodova
(voditelj: don Ivan Čotić)
2. Osnovna škola „Prof. Filip Lukas“, Kaštel
Stari – 292 boda (voditeljica: Anita Parčina)
3. Osnovna škola „Stjepan Radić“, Imotski – 285
bodova (voditeljica: s. Filipa Smoljo)
4. Osnovna škola „Ivan Mažuranić“, Han – 280
bodova (voditeljica: s. Vjera Gulić)
5. Osnovna škola „Knez Trpimir“, Kaštel Gomi-
lica – 269 bodova (voditelj: don Božo Renjić)
Sve ekipe dobile su priznanje o sudjelovanju
na natjecanju. Prvih pet ekipa posebno je nagra-
đeno prigodnim knjigama koje im je darovao
Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije,
a sve ostale ekipe dobile su prigodne darove kao
utješnu nagradu od škole domaćina i Franjevačke
provincije Presvetog Otkupitelja.
S obzirom na vrlo visoke rezultate koje su posti-
gli na nadbiskupijskom natjecanju naša nadbisku-
pija imala je pravo na državno natjecanje prijaviti
pet prvoplasiranih ekipa. Državno natjecanje iz
vjeronauka održano je od 11. do 13. svibnja 2009.
godine u Splitu. Iako su predstavnici naše nad-
biskupije svake godine na državnom natjecanju
uvijek pri samom vrhu, treba spomenuti da su
naše dvije prvoplasirane ekipe s nadbiskupijskog
natjecanja – Osnovna škola „Sućidar“ iz Splita s
voditeljem don Ivanom Čotićem i Osnovna škola
„Prof. Filip Lukas“ iz Kaštel Staroga – osvojila
i prva dva mjesta na državnom natjecanju. Od
srca čestitamo državnim pobjednicima, a svim
vjeroučiteljima i vjeroučenicima zahvaljujemo na
ustrajnom radu i uloženom trudu.
U ime Nadbiskupijskog povjerenstva za pro-
vedbu vjeronaučne olimpijade pozivam sve vje-
roučitelje da i dalje motiviraju svoje vjeroučenike
kako bi i ove školske godine u što većem broju
sudjelovali na vjeronaučnoj olimpijadi u našoj
nadbiskupiji.
Katica Radačić
Nadbiskupijska povjerenica
za vjeronaučnu olimpijadu u osnovnoj školi
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA 79

Nadbiskupijsko natjecanje iz vjeronauka

za srednju školu
Natjecanje iz vjeronauka za vjeroučenike sred-
njih škola na području Splitsko-makarske nadbi-
skupije, na temu Franjo Asiški u izgradnji Crkve,
održano je 2. ožujka 2009. godine u Franjevačkoj
klasičnoj gimnaziji u Sinju. Ravnatelj Škole, fra
Josip Grbavac, prihvatio je otvorena srca ulogu
domaćina koju je, uz suradnju mnogih djelatnika
i učenika Škole, ostvario na zavidnoj razini.
Program natjecanja koji je u uvodnom dije-
lu vodila učenica Stipanka Šimleša započeo je
molitvom i pjevanjem državne himne. Nazočne
je zatim pozdravio ravnatelj koji je svima zaželio
toplu dobrodošlicu te uspješnu „borbu“ u koju
svi ulaze već kao pobjednici na prethodnoj razini
natjecanja. Zatim su kratku riječ pozdrava uputili nizirano uputili u posjet svetištu Gospe sinjske
fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provin- i muzeju u franjevačkom samostanu. Testove su
cije Presvetog Otkupitelja te fra Božo Vuleta, ispravljali svi mentori, a povjerenstvo sastavljeno
gvardijan samostana u Sinju. Oni su istaknuli od sedam članova nadziralo je rad i sistematiziralo
neke od glavnih osobina svetog Franje te važnost rezultate. Prvi dojmovi o rezultatima pokazali su
prisutnosti franjevačkog reda na ovim prostorima da su pitanja u testu bila zahtjevna. Svaki natjeca-
od samih početaka. Skup je također pozdravio i telj pojedinačno iz testa je mogao osvojiti najviše
gradonačelnik grada Sinja koji je istaknuo važnost 67 bodova odnosno cijela ekipa 268 bodova.
znanja u današnjim vremenima i preporučio mla- Sve ekipe su sudjelovale u drugom krugu
dima da idu tim putem. U program je bio uvršten natjecanja, tj. tomboli. U velikoj sportskoj dvora-
i kratki pregled povijesti franjevačke gimnazije ni „mogla se čuti muha“ dok su se čitala pitanja
koju je lijepo predstavila učenica Ornella Bogdan. i tražila rješenja na „karteli“. Neka od pročitanih
Gimnazijski mješoviti zbor oplemenio je program pitanja izmamila su lagani uzdah natjecatelja, a
natjecanja skladnim pjevanjem. druga pak usklik oduševljenja. Dok su članovi
Nakon uvodnog programa sudionici su upo- povjerenstva zbrajali bodove iz tombole natje-
znati s tijekom odvijanja natjecanja i predstavlje-
ni su im članovi nadbiskupijskog povjerenstva.
Potaknuti da natjecanju pristupe u duhu svetog
Franje, čovjeka prostodušnosti, malenosti, ali i
žarke predanosti, vjeroučenici su se rasporedili
po učionicama kako bi započeo prvi krug natje-
canja.
Natjecanje se odvijalo u tri kruga: pisani dio
(test - pojedinačno rješavanje i zbrajanje bodova
svih članova ekipe), tombola (ekipno rješavanje) i
treći krug pod nazivom „Tko želi biti Isusov mili-
junak?“. Kroz prva dva kruga natjecanja prošle su
sve ekipe, a u trećem krugu natjecalo se pet najbo-
ljih ekipa iz prva dva kruga. Nakon što su riješili
test natjecatelji su se odmorili i okrijepili te orga-
 80 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
catelji su zajedno „ponavljali gradivo“ uz vrlo
zgodne slike i crteže koje je maštovito i duhovito
osmislila naša web-majstorica Sanja. Svaki točan
odgovor u tomboli nosio je tri boda, odnosno
ekipa je u ovom krugu mogla osvojiti najviše 30
bodova.
Nakon što su se zbrojili bodovi iz prva dva
kruga, među prvih pet na ljestvici našle su se
škole od Kaštel Štafilića preko Splita do Ploča.
„Trka“ se nastavila u posljednjem krugu: Isusovu
mili-junaku. U ovom su krugu neke ekipe, vjero-
jatno zbog treme i umora, malo posustale tako da
se u manjoj mjeri poredak u konačnici promijenio.
Prvo mjesto osvojila je Nadbiskupijska klasič-
na gimnazija „Don Frane Bulić“ iz Splita pod
vodstvom s. Petre Šakić. Drugo mjesto osvojila
je ekipa III. gimnazije iz Splita pod vodstvom
s. Darije Bota. Treći na ljestvici bili su učenici
iz Srednje škole „Braća Radić“ iz Kaštel Štafilića
pod vodstvom mentorice Maje Gotovac, dok su
četvrto mjesto zauzeli natjecatelji iz Srednje škole
„Fra Andrija Kačić Miošić“ iz Ploča s mentorom
Marjanom Scipionijem. Peto mjesto na ljestvici
zaslužili su učenici IV. gimnazije „Marko Maru-
lić“ iz Splita po vodstvom svoje mentorice Nede
Nižetić. Sve ove ekipe nagradio je Katehetski
ured Splitsko-makarske nadbiskupije vrijednim
knjigama, a prve dvije ekipe nagradio je i ravna-
telj škole domaćina natjecanja.
Posebno priznanje treba odati članovima nad-
biskupijskog povjerenstva koji su bez oklijevanja
prihvatili ovaj posao te ga vrlo odgovorno i struč-
no obavili.
Na završetku natjecanja dvjema pobjedničkim
ekipama svi su zaželjeli puno uspjeha na držav-
nom natjecanju koje će se održati u svibnju 2009.
godine u Splitu zaslugom pobjedničkih ekipa
prethodne godine: Osnovne škole „Sućidar“ i
Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane
Bulić“ u Splitu.
Ono najvrjednije s ovog natjecanja ponijeli
su svi natjecatelji sa sobom. To je u prvom redu
dublje poznavanje svetoga Franje koji privlači
zbog svoje jednostavnosti, zaljubljenosti u Krista
i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Zatim je to bogatstvo
druženja sa svojim vršnjacima i mentorima u jed-
nom pozitivnom nadmetanju što vjeronaučnom
natjecanju daje poseban ton i što bi trebalo i ubu-
duće brižno njegovati.
Mirjana Vučica
Nadbiskupijska povjerenica
za natjecanje iz vjeronauka u srednjoj školi
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
Međubiskupijski susret maturanata
Mostar, 28. ožujka 2009.
U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-
makarske nadbiskupije u Mostaru je 28. ožujka
održan međubiskupijski susret maturanata na
kojem je sudjelovalo oko dvije i pol tisuće učeni-
ka završnih razreda s područja Splitsko-makarske,
Šibenske i Zadarske nad/biskupije. Ovogodišnji
susret bio je jubilejski, deseti po redu. Na inicijati-
vu nekolicine vjeroučitelja prije deset godina odr-
žan je prvi takav susret u Vepricu. Od početnog
skromnog okupljanja susreti su iz godine u godinu
postajali sve masovniji, poprimajući prepoznatlji-
vu fizionomiju.
Izbor Mostara kao ovogodišnjeg odredišta
pokazao se kao pravi pogodak. To je najprije bilo
vidljivo po masovnom odazivu učenika koji je
premašio sva naša očekivanja. To je stvorilo broj-
ne tehničke poteškoće koje su uspješno prevlada-
ne, zahvaljujući prije svega marljivosti užeg tima
vjeroučitelja na čelu s predstojnikom Katehetskog
ureda don Josipom Perišem. Kao i prethodnih
godina, i ovoga puta je u pripremi i organizaciji
susreta svojom snalažljivošću i predanim radom
prednjačila vjeroučiteljica Ana Gelo.
Najbrojnijoj skupini splitskih maturanata koja
je s Poljuda krenula s dvadeset i pet autobusa,
priključili su se maturanti iz Sinja, Imotskog,
Trogira, Makarske, Metkovića, Šibenika i Zadra.
Pred mostarsku katedralu stigla su ukupno pede-
set i dva autobusa. Nakon polusatnog duhovnog
programa tijekom kojeg su učenici imali prigodu
za pristupanje sakramentu pomirenja, započelo je
euharistijsko slavlje kojem je predsjedao mostar-
sko-duvanjski biskup mons. Ratko Perić, uz kon-
celebraciju nekoliko svećenika.
U nadahnutoj i na trenutke vrlo duhovitoj pro-
povijedi mons. Perić je, komentirajući evanđeosku
perikopu o Šimunu Cirencu koji pomaže Isusu
nositi križ, pozvao maturante da sa zahvalnošću
pogledaju na sve one koji su ih do ovog trenutka
pratili. „Do sada su svi drugi pomagali tebi nositi
križ. Hoćeš li ti od sada, kao punoljetnik, htjeti
pomoći nositi križ, ne prinudno nego svojevoljno,
svojoj obitelji, svojoj domovini i svojoj Crkvi?
81
Božjim darom i svojim radom?! I s križem i na
križu! To se od tebe očekuje" – istaknuo je biskup
Perić. Potrebno se najprije suočiti sa sobom, sa
svim svojim grijesima i slabostima, u konačnici s
normama ovoga svijeta. „A znaš li koji su norme
ovoga svijeta, koji su standardi posljednjih vreme-
na, tj. ovih naših današnjih“, upitao je biskup Perić.
Citirajući sv. Pavla istaknuo je da su to: sebeljublje,
priljepljenost na bogatstvo, preuzetnost, oholost,
huljenje, neposlušnost roditeljima, nezahvalnost,
bezbožnost, bešćutnost, nepomirljivost i neobuz-
danost. Biskup je u zaključku homilije posvijestio
maturantima da se u životu ne možemo ne opredi-
jeliti za Isusa: ili smo za njega ili protiv njega.
Molitve vjernika pripremili su učenici Nadbi-
skupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“
iz Splita, a prigodne darove prinijeli se učenici
Srednje škole „Ivan Lucić“ iz Trogira. Euharistiju
je glazbeno animirao VIS „Magnificat“ iz Bibi-
nja. Na završetku misnog slavlja mr. Josip Periš
naglasio je važnost i znakovitost ovakvih susreta,
a biskupu Periću u znak zahvalnosti za pruženo
gostoprimstvo darovao pretisak Splitskog evanđe-
listara, najstarije knjige u Hrvata.
Uslijedilo je razgledavanje Mostara, grada koji
je ne samo teritorijalno nego i u svakom drugom
smislu podijeljen na dva dijela: uz dva kazališta
grad ima dva nogometna kluba, dvije pošte, dva
sveučilišta, dvije potpuno odvojene godišnje kul-
 82 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
turne manifestacije. No ugođaj nadolazećeg pro-
ljeća kao da je sa sobom donio slutnju nekih novih
i vedrijih vremena čiji se dah osjećao na mostar-
skim ulicama i na poseban način u Starom gradu
i na Starom mostu. Tu se taj grad, čuvar mostova,
razotkriva u svoj svojoj ljepoti i izvornosti.
Nakon Mostara maturanti su posjetili zname-
niti franjevački samostan na Humcu, mjesto od
izvanredne važnosti za vjerski i kulturni život tog
dijela Hercegovine. Gvardijan samostana fra Miro
Šego upoznao je učenike s poviješću, značenjem
i duhovno-religioznim bogatstvom ovog samosta-
na. U sklopu samostana franjevci su otvorili 1867.
pučku školu. Na njihov poziv na Humac su došle
sestre milosrdnice koje su tu 1898. najprije otvo-
rile mješovitu osnovnu, a zatim i obrtnu žensku
školu. U prostorijama samostana 1916. godine je
otvorena Hrvatska seljačka škola za odrasle. U
samostanskom muzeju bogatom brojnim ekspo-
natima čuva se Humačka ploča, najstariji pisani
spomenik Hrvata u Bosni i Hercegovini. S Humca
je svatko krenuo prema vlastitom odredištu, nose-
ći hercegovačke dojmove kao snažne uspomene i
nadahnuća za nove korake.
Dušan Vuletić
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
Odgoj za medije
Stručni skup za vjeroučitelje voditelje županijskih stručnih vijeća,
mentore i savjetnike
U organizaciji Agencije za odgoj i obrazo-
vanje, u suradnji s Nacionalnim katehetskim
uredom HBK-a, upriličen je od 29. ožujka do 1.
travnja 2009. godine stručni skup za vjeroučitelje
voditelje županijskih stručnih vijeća, mentore i
savjetnike u Supetru na Braču. Državni stručni
skup s temom „Odgoj za medije“, na kojem je
sudjelovalo oko stotinu vjeroučitelja iz hrvatskih
(nad)biskupija, održan je u sklopu trajnoga struč-
noga usavršavanja vjeroučitelja vanjskih suradni-
ka Agencije za odgoj i obrazovanje i onih koji su
napredovali u viša zvanja. U znak dobrodošlice,
a nakon mise koju je u župnoj crkvi Navještenja
Marijina slavio župnik Andro Ursić, upriličen je
dramsko-glazbeni program pod nazivom „Pasion-
ska igra“, u izvedbi mladih pod vodstvom vjero-
učiteljice s. Dominike Šašo na oduševljenje svih
nazočnih.
Podravljajući sudionike stručnoga skupa u ime
Agencije za odgoj i obrazovanje viša savjetnica za
vjeronauk iz Splita prof. Sabina Marunčić ustvr-
dila je da su mediji kao moćna sredstva nezaobi-
lazni i u nastavi vjeronauka, te ih kao takve treba
upoznati i znati se njima koristiti. „Mediji često
potkopavaju i ruše ono što roditelji i učitelji grade.
Mediji prenose i pozitivne i poticajne poruke. Oni
su prozor otvoren u svijet. Oni su sredstva i ovise
o načinu kako se njima koristimo“, istaknula je
prof. Marunčić, podsjetivši kako su vjeroučitelji u
skladu s Općim direktorijem za katehezu, „pozva-
ni uložiti ozbiljan napor u upoznavanju medija
kako bi se njima kvalificirano koristili.“
Osvrnuvši se na važnost i aktualnost teme
stručnoga skupa, viši savjetnik za vjeronauk u
osnovnoj školi pri NKU HBK i predstojnik Kate-
hetskoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije
mr. Josip Periš istaknuo je da su se „kerigma i
kateheza prve Crkve oslanjale na živu riječ, dok
se otkrićem tiska dogodila kulturna revolucija
kojom je knjiga postala glavni medij.“ Upozorivši
na opasnosti medija koji su, istaknuo je, nositelji
novoga mentaliteta i kulture, a nerijetko i sredstva
manipuliranja, pozvao je vjeroučitelje da „u svije-
83
tu društvenih komunikacija prihvate medije i kori-
ste se njima kao sredstvima u evangelizaciji i vje-
ronaučnoj pouci, odgajajući za medije povjerene
im učenike.“ Upozorivši kako mediji ističu užitak,
konformizam i religiozni indiferentizam, poručio
je kako nije istinito ono što je istinito, nego ono
što mediji ističu i prikazuju. Unatoč tomu, mr.
Periš pozvao je vjeroučitelje da ne demoniziraju
suvremenu kulturu i medije, već se njima služe
kao sredstvima koja mogu biti od pomoći.
U ime župe sv. Petra i grada Supetra sudionike
skupa pozdravio je vlč. Andro Ursić zaželjevši
im da suvremene medije u vjeronaučnome radu
skladno povežu s osobom vjeroučenika. Hvarski
biskup Slobodan Štambuk u pozdravnoj je riječi
ustvrdio da onaj tko ima medije ima i vlast, te da
nije uvijek istina ono što mediji predstavljaju za
istinu, zaželjevši pri tome vjeroučiteljima da pro-
nađu koristan put prema medijima.
Izlaganje o etici i moralu u suvremenim medi-
jima održao je mr. Ivica Šola, kolumnist Glasa
Slavonije, upozorivši da su suvremeni mediji
etički indiferentni, te da ih ne zanimaju ni etika
ni odgovornost: „Svrha medija nije ni dobro ni
zlo, kao ni informacija. Njihova je prvenstvena
svrha zaraditi novac, dok je vijest kolateralni uči-
nak. Mediji se kreiraju tako da donose što veću
zaradu, a što manje istine“, upozorio je ustvrdivši
kako možemo govoriti samo o etičnosti i moralu
ljudi koji rade u medijima. Osvrnuvši se na medi-
je u kontekstu suvremenoga hrvatskoga društva,
predavač je istaknuo kako medijima vlada tržišni
fundamentalizam: „Mediji ne zagovaraju istinu,
ali ni laž. Oni ne zagovaraju dobro, ali ni zlo.
Svaka informacija je posljedica obrade, a svrha
svakoga medija je što atraktivnije prenošenje
informacije, bez interesa za istinom“, ustvrdio je
mr. Šola, zaključivši da su mediji blagodat ukoli-
ko je suvremeni čovjek kritički postavljen prema
njima.
Predavanje o temi „Manipuliranje potreba-
ma mladih“ održao je prof. dr. Zlatko Miliša sa
Sveučilišta u Zadru izloživši tri temeljne funk-
 84 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
cije medija: informativnu, obrazovnu i zabavnu.
Ustvrdio je kako su sve tri uloge svedene na
tzv. manipulativnu, koja se sastoji u prijevari i
zavođenju korisnika s ciljem „stvoriti od pojedi-
naca gomilu usamljenika.“ Govoreći o diktaturi
relativizma, suvremenome problemu, predavač
je upozorio da su sve stvarnosti, od obitelji preko
škole do Crkve izložene kritici kroz rušenje auto-
riteta: „Ako se želi propast obitelji, treba dopustiti
djeci da čine što žele. Nitko u tome toliko dobro
ne uspjeva koliko mediji, čija je temeljna uloga
‘ubiti’ empatičnost kod korisnika i svaki oblik
kritike.“ Govoreći o medijskoj ovisnosti podsjetio
je da je 25% mladih 7. i 8. razreda dnevno više
od 1,5 sati uz mobitel, dok je 12% mladih više
od 5 sati pred televizijom, upozorivši pri tome da
„mediji sve više postaju glavni agens socijalizaci-
je iz čega istiskuju školu, obitelj, te tako utječu na
formiranje vrijednosti i ponašanje mladih genera-
cija.“
O medijskim kompetencijama i odgoju za
medije govorila je prof. Mirela Tolić, znanstvena
novakinja na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u
Zadru istaknuvši da medijska kompetencija uklju-
čuje sve aktere u odgojno-obrazovnom procesu, i
to na svim razinama školskog sustava. Euharistiju
za sve sudionike stručnoga skupa slavio je biskup
Štambuk poručivši okupljenim vjeroučiteljima da
budu zaštitnici i čuvari tradicionalnih vrijedno-
sti u vremenima kada se one medijski napadaju
i smatraju konzervativnima. Na kraju misnoga
slavlja župnik Ursić ukratko je vjeroučiteljima
predstavio župu i župnu crkvu, a zatim su posjetili
muzej pri župi i galeriju „Ivan Rendić“ s kojom ih
je upoznala voditeljica prof. Gita Dragičević.
Viši savjetnik za hrvatski jezik iz Splita prof.
Srećko Listeš govorio je o suvremenim medijima
u nastavi i njihovoj primjeni u nastavnome proce-
su. Govoreći o komunikaciji upoznao je sudionike
skupa s komunikacijskim procesom pošiljatelj
– poruka – primatelj, te o razvoju različitih komu-
nikacijskih tehnologija. Prof. Zdenko Kobešćak,
vjeroučitelj iz osnovne škole u Brestovcu Ore-
hovečkomu kroz projekt Udruge za promicanje
aktivizma, djece i mladih i međugeneracijske
povezanosti „Angeljeki“ iznio je primjer iz prakse
kako aktivirati javnost i lokalne medije za promi-
canje dobroga.
Prof. Mirjana Kazija, viša savjetnica za stručne
suradnike iz Rijeke, govorila je o dječjim pravima
i demokratizaciji škole utemeljivši izlaganje na
temeljnim dokumentima o dječjima Pravima (UN-
ova Povelja o pravima djeteta iz 1959. i Konven-
cija o pravima djeteta iz 1989.). Ustvrdivši kako
djeca predstavljaju ranjivu skupinu koja zahtijeva
posebno regulirana i naglašena prava, upozorila
je i na oblike kršenja dječjih prava, od eksploata-
cije djece do tjelesnoga i spolnoga zlostavljanja.
Prema podatcima MZOŠ iz 2006./2007. šk. god.
policija je intervenirala u našim školama 307 puta,
zdravstvene službe su intervenirale 155 puta u
srednjim školama, u osnovnima 208 puta, dok su
socijalne službe reagirale 319 puta u osnovnim, a
117 puta u srednjim školama. Na kraju izlaganja
podsjetila je kako postoje dvije vrste prava koje
se primjenjuju na djecu: protektivna i participa-
tivna.
Uz predavanja i tematske rasprave, u tijeku
trodnevnoga seminara upriličene su i pedagoške
radionice: „Svjedočenje vjere u javnim medijima“
(Ivica Ursić), „Kako pridobiti medije za promica-
nje vlastitih ideja?“ (Anita Delaš) i „Djeca i medi-
ji“ (Mirjana Kazija). Uz nekoliko predstojnika
biskupijskih katehetskih ureda, u radu stručnoga
skupa sudjelovali su viši savjetnici za vjeronauk:
Gordana Barudžija iz Zagreba, Ankica Mlinarić
iz Osijeka i Tomislav Tomasić iz Rijeke. Stručni
skup završio je kratkim izletom vjeroučitelja koji
su tom prilikom posjetili Brački muzej u Škripu s
kojim ih je upoznala prof. Andrea Matoković iz
Centra za kulturu Brač i starohrvatski lokalitet sv.
Vida na Vidovoj gori.
Jadran Bašić
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
Državno natjecanje iz vjeronauka
Split, 11. do 13. svibnja 2009.
Zaslugom pobjedničkih ekipa s prošlogodiš-
njeg državnog natjecanja – Osnovne škole „Sući-
dar“ i Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don
Frane Bulić“ iz Splita – domaćin ovogodišnjeg
državnog natjecanja iz vjeronauka bila je Split-
sko-makarska nadbiskupija i grad Split. Tema
ovogodišnjeg natjecanja „Franjo Asiški u izgrad-
nji Crkve“ izabrana je prigodom obilježavanja
800 godina od odobrenja franjevačkog Reda.
Osim gradiva koje je za natjecatelje iz osnovnih
škola redovito izlazilo u dječjem vjerskom mje-
sečniku MAK-u, tiskana je i posebna knjižica
za srednjoškolce koju je priredio fra Ante Čovo.
Domaćinstvo natjecanja, koje se održavalo od 11.
do 13. svibnja 2009. godine, preuzele su Osnovna
škola „Sućidar“ i Nadbiskupijska klasična gimna-
zija „Don Frane Bulić“ u Splitu.
Prvog dana natjecanja vedrinom i suncem oku-
pan Split prihvatio je natjecatelje koji su pristizali
tijekom poslijepodneva iz svih krajeva Hrvatske
i smjestili se u hotelu „Zagreb“. Nakon večere
organiziranim prijevozom svi sudionici su krenuli
prema velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa
gdje je bio upriličen prigodni kulturni program i
predstavljanje ekipa: 19 ekipa iz osnovnih te 15 iz
srednjih škola, ukupno 170 vjeroučenika i njiho-
vih mentora iz cijele Hrvatske. Večer upoznava-
nja uz prigodni program pripremio je Katehetski
ured Splitsko-makarske nadbiskupije, a vodila ga
je vjeroučiteljica Helena Balajić.
U opuštenom ozračju nazočnima su se obratili
mr. Zvonko Marić, zamjenik pročelnika Odjela
za prosvjetu, kulturu i šport Splitsko-dalma-
tinske županije, dr. fra Željko Tolić, provinci-
jal franjevačke provincije Presvetog Otkupite-
lja, prof. Vinko Filipović, ravnatelj Agencije
za odgoj i obrazovanje, prof. Vlade Dragun,
ravnatelj Osnovne škole „Sućidar“ u Splitu i na
kraju mons. Marin Barišić, splitsko-makarski
nadbiskup. Svi su govornici zaželjeli sudionici-
ma ugodan boravak u Splitu te naglasili važnost
njegovanja općeljudskih vrijednosti, međusobnog
pomaganja i tolerancije po uzoru na sv. Franju.
Biskup Barišić, koji je kao pravi domaćin nazočio
85
pojedinim točkama programa natjecanja tijekom
sva tri dana, na osobit način je izrazio radost zbog
ovoga događaja rekavši kako mu se raduje i sv.
Dujam, biskup i mučenik, zaštitnik grada Splita i
Splitsko-makarske nadbiskupije kojega su Split i
cijela nadbiskupija proslavili nekoliko dana prije
samog natjecanja. Nadbiskup je dodao kako se
nada da će državno natjecanje imati odjeka u
svakom od nas jer trebamo izgrađivati Crkvu u
sebi. Program večeri uljepšali su svojim pjeva-
njem klapa „Kampaneli“, plesom starih splitskih
plesova i krasnoslovom čakavske poezije učenici
Osnovne škole „Sućidar“ te skladnim nastupom
mješoviti zbor Nadbiskupijske klasične gimnazije
„Don Frane Bulić“.
Drugi dan natjecanja započeo je u jutarnjim
satima u Osnovnoj školi „Sućidar“. Uz kratki pri-
godni program pozdravnu riječ uputio je ravnatelj
škole Vlade Dragun, a potom i nadbiskup Marin
Barišić. Djelatnici škole su se istinski potrudili
natjecateljima boravak učiniti ugodnim i nezabo-
ravnim. Naime, osim okrijepe, svi članovi ekipa,
mentori i članovi državnog povjerenstva na dar su
dobili prekrasne učeničke radove s dalmatinskim i
franjevačkim motivima. Rad su animirale i osmi-
slile vjeroučiteljice Osnovne škole „Sućidar“.
Osim ovih vrijednih poklona, vjeroučiteljice su se
također pobrinule za slobodno vrijeme natjecatelja
nakon što je završio prvi krug natjecanja. Povele
su ih u šetnju i razgledavanje brda Marjana. Dok
 86 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
su se natjecatelji odmarali i psihički pripremali za
nastavak natjecanja članovi državnog povjeren-
stva su ispravljali testove.
Drugi krug natjecanja kojemu su pristupile sve
ekipe nastavljen je u poslijepodnevnim satima u
prostorijama hotela „Zagreb“. Ekipe iz osnovnih
škola pokazali su svoje znanje i snalaženje kroz
fotoslagalicu, a srednjoškolci rješavanjem rebusa
i križaljke. Da zadatak i nije bio lagan pokazalo
se nakon ovoga kruga kada je u srednjim školama
došlo do drugačijeg poretka na ljestvici s obzirom
na prvi krug. U treći krug natjecanja pod nazivom
„Tko želi biti Isusov mili-junak?“ ušlo je pet naj-
boljih ekipa nakon prva dva kruga natjecanja.
U kategoriji osnovnih škola ponovno je i to vrlo
uvjerljivo pobijedila Osnovna škola „Sućidar“ iz
Splita (Luka Donadini, Mateja Gudelj, Antonia
Senta i Ana Tomičić s vjeroučiteljem don Ivanom
Čotićem) s čak 311 bodova, 24 boda prednosti u
odnosu na drugoplasiranu ekipu Osnovne škole
„Prof. Filip Lukas“ iz Kaštel Staroga koja je osvo-
jila 287 bodova. Treće mjesto osvojila je Osnovna
škola „Smiljevac“ iz Zadra s 283 boda.
Pobjednici srednjoškolskog natjecanja su uče-
nici Srednje škole „Zlatar“ iz Zlatara (Zrinka
Jurec, Antun Palanović, Andrija Jurki i Matija
Knok s vjeroučiteljem Stjepanom Pavekom) s
osvojenih 266 bodova, samo tri boda ispred
drugoplasirane ekipe prošlogodišnjega prvaka
Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane
Bulić“ iz Splita koja je osvojila 263 boda. Treće
mjesto osvojila je ekipa iz Gimnazije – Čakovec
s 239 bodova.
Završetak dana nije mogao biti bolje zamišljen
doli posjetom „Gospinoj livadi“ i slavljem svete
mise u svetištu Gospe od Otoka u Solinu. Svetu
misu uz koncelebraciju desetak svećenika predvo-
dio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.
On je u propovijedi podsjetio nazočne na povije-
snu važnost mjesta na kojem se nalaze, Gospinu
prasvetištu, korijenima naše hrvatske svijesti i
povijesti, vjere i kulture, u kolijevci i krstionici
po kojoj smo preporođeni ušli u zajednicu europ-
ske civilizacije i kulture. Ovdje teče jedna rijeka,
druga po važnosti, odmah nakon Jordana, ali za
nas najvažnija rijeka Jadro gdje su naši pradjedovi
po krštenju primili milosni život Božji da bismo i
mi danas sudjelovali u izgradnji Crkve, poput sv.
Franje i brojnih drugih svetaca, mučenika i svje-
doka kršćanske vjere. Nadbiskup je također govo-
rio o značenju krštenja koje smo primili i dosto-
janstvu djece Božje koje nadilazi sve zemaljske
nagrade koje smo primili i koje ćemo primiti kao
što su diplome i druge titule. Krštenje nas stavlja
u novi odnos s Nebeskim Ocem jer mu se može-
mo obraćati kao sinovi i kćeri riječima Očenaša.
Govoreći o tomu zajedništvu krštenika koji su
živo kamenje ugrađeno u duhovni hram, nadbi-
skup je naglasio posebnu i nezamjenjivu ulogu
svakoga krštenika u izgradnji Crkve potaknuvši
vjeroučenike na ustrajnu molitvu i učenje, rast u
dobi, znanju i mudrosti kako bi bili blagoslov i
Crkvi i društvu. Nakon svete mise vjeroučenici
su ostali u razgovoru s nadbiskupom Barišićem te
se zajedno s njim fotografirali na svetom mjestu
bogate prošlosti u svetištu gdje je izgrađena prva
crkva u Hrvata posvećena Gospi.
Posljednjeg dana natjecanja, 13. svibnja, natje-
catelji su zajedno sa svojim mentorima razgledali
povijesnu jezgru grada Splita. Uz stručno vodstvo
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
vjeroučiteljice Antonije Tošić čuli su najvažnije
činjenice o nastanku i razvoju grada, razgledali
splitsku prvostolnicu, staru krstionicu, „pjace i
„kalete“ i dotaknuli nožni palac kipa Grgura Nin-
skog, djelo našeg poznatog kipara Ivana Meštrovi-
ća. Hodajući uličicama grada među natjecateljima
se osjećalo zadovoljstvo bez obzira na postignuti
rezultat. Ispunjeni duhom sv. Franje, miroljubi-
vi i zahvalni za divno iskustvo, uputili su se na
završnu točku dodjele nagrada najuspješnijima i
zaključenje natjecanja.
U velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa
u Splitu proglašeni su pobjednici natjecanja iz
vjeronauka - vjeronaučne olimpijade kojima su
čestitali i uručili nagrade organizatori: Agencija
za odgoj i obrazovanje pri Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i športa, Nacionalni katehetski ured i
Glas Koncila, odnosno Mali koncil – MAK. Svim
natjecateljima uručena su priznanja o natjecanju, a
ekipama prigodni darovi Splitsko-makarske nad-
biskupije i monografija „Najljepši školski vrtovi
u Hrvatskoj“ autorice Lidije Komes, dar Hrvat-
skoga radija. Po tri prvoplasirane ekipe osnovnih
i srednjih škola dobile su i posebne nagrade Glasa
Koncila: medalje i statue grada Splita. Nagrade
87
je u ime Nacionalnoga katehetskog ureda uručio
predsjednik Državnoga povjerenstva za natjecanje
iz vjeronauka - vjeronaučne olimpijade dr. Josip
Šimunović. U ime domaćina nagrade su uručili
splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić i rav-
natelj Osnovne škole „Sućidar“ Vlade Dragun.
Prigodnu riječ i čestitke svim natjecateljima u ime
uredništva MAK-a uputila je s. Zrinka Majstoro-
vić. Na kraju se svima obratio i čestitao dr. fra
Ante Čovo, autor gradiva za natjecanje. On je tom
prigodom kazao kako su franjevci najuspješnije
ekipe odlučili nagraditi hodočašćem u Asiz i na
sva najznačajnija mjesta na kojima je boravio sv.
Franjo, obnovitelj Crkve, ljubitelj čovjeka i svega
stvorenja.
Svi su se učenici i njihovi mentori, nakon trod-
nevnog druženja, prepuni dojmova i predivnih
iskustava, uputili svojim kućama noseći u svojim
srcima najljepše uspomene iz „najlipšega grada
na svitu“.
Mirjana Vučica
Članica Državnog povjerenstva
za vjeronaučnu olimpijadu
 88 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA

Budite kao djeca!

Stručni skup za odgojiteljice u vjeri

Katehetski ured Splitsko-makarske nadbisku-

pije priredio je 16. svibnja ove godine stručni
skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim usta-
novama u prostorijama Centralnoga bogoslovnog
sjemeništa u Splitu. Tema stručnog skupa, na
kojemu je sudjelovalo 70-ak predškolskih odgoji-
teljica s područja cijele Dalmacije, bila je: Budite
kao djeca. Cjelokupni program pripremila je i
predvodila s. Katarina Pišković, donedavna viša
savjetnica za vjerski odgoj djece predškolske dobi
pri Nacionalnom katehetskom uredu HBK.
Stručni skup je započeo misnim slavljem koje
je u bogoslovnoj kapeli predvodio don Mihael
Prović koji je u prigodnoj propovijedi odgojite-
ljicama ponudio nekoliko pitanja za razmišljanje,
osobito o identitetu kršćanskog odgojitelja koji se
temelji u njegovu odnosu prema Isusu. Naglasio
je kako je uloga odgojitelja posebno važna u onim
situacijama kada dijete nema u obitelji potrebnu djeca! - istaknula je predavačica. Trebali bismo
zaštitu, odnosno kada su odnosi u obitelji poreme- prepoznati i posvijestiti maleno dijete u nama
ćeni. U tim trenucima odgojitelj može biti podrška samima, jer nam je iz tog kuta gledanja lakše sva-
djetetu i izvor sigurnosti u kojoj će ono zadobiti kodnevno otkrivati potrebe djece koju odgajamo.
povjerenje u Boga i smoći snage za daljnji život. Iz temeljnih potreba proizlaze vrijednosti koje
Nakon misnog slavlja nazočnim se odgojite- želimo kod djece postići i ostvariti. S. Katarina pri
ljicama, uime Katehetskoga ureda Splitsko-ma- tom je naglasila kako je vrijednost ljudske osobe
karske nadbiskupije i spriječenog predstojnika daleko više od ukupnog zbroja materijalnih, eko-
don Josipa Periša, pozdravnim riječima obratila nomskih, bioloških ili čak vjerskih i socijalnih
Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk vrijednosti i kako je potrebno da obitelj ponovno
u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Potom su postane graditeljica vrednota u odgoju djece, a ne
nastupila djeca iz dječjeg vrtića "Rusulica" koja samo da bude poslušni potrošač ljudskih potreba.
su otpjevala dvije pjesme: Isus ljubi male kao što Uz roditelje, odgojiteljice su nezaobilazni
sam ja i Kad Isus prolazi. posrednici i tumači vrednota djeci, posebno onih
U prvomu je predavanju s. Katarina Pišković koje su u vezi s Bogom. Roditelji su snagom svoje
govorila o potrebama i vrednotama u životu dje- uloge autoritet svojoj djeci bilo da je on primjeren
teta predškolske dobi. Tu je temu izabrala jer su ili neprimjeren, a odgojiteljice su snagom svoje
danas poljuljane vrednote i što – unatoč tomu što službe. Ali što je zapravo autoritet? – upitala je s.
stalno slušamo i govorimo o djetetovim potreba- Katarina te ustvrdila: „Svakako on nije neka izva-
ma – vidimo da se one baš i ne uvažavaju i da ima na pridodana kvaliteta, vlast ili stvar nadmoćnosti.
sve više kršenja i neprimjerenog zadovoljavanja Autoritet u izvornom smislu znači osobu koja
potreba. Isus nas upućuje na djecu kada kaže: posjeduje određene vrednote. To je, rekli bismo,
„Ako ne budete kao djeca nećete ući u kraljevstvo nutarnja kvaliteta, a ima za svrhu posredovanje
nebesko“. To je nama odraslima poziv: Budite kao vrednota. Upravo zbog toga pravi se autoritet
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
gradi na razumijevanju i ljubavi prema djetetu,
pa umjesto da izriče samo zahtjeve i zabrane, on
postaje uzorom.“ Lik pravog autoriteta imamo u
Isusu Kristu, koji najprije sam živi božansko-ljud-
ske vrednote a onda ih posreduje drugima. Takav
je autoritet uvijek poželjan u procesu izgradnje
ljudske osobe, kazala je s. Katarina te upozorila
odgojiteljice da „treba izbjegavati neprimjereni
autoritet koji inzistira na nečemu čega se sam ne
drži. Gdje djeca naslute istinske vrednote u rodite-
ljima ili odgajateljima, tu nema sukoba, neprihva-
ćanja, nego postoji usvajanje i življenje onoga što
im se prenosi kao vrednota“.
Potom je uslijedila pedagoška radionica o
vrednotama u kojoj su odgojiteljice dobile zadatak
napraviti stablo vrednota i oslikati koje bi vredno-
te trebale biti korijenje iz kojega niče stablo, koje
se grana i donosi plodove. Uz svaku predloženu
vrednotu trebale su pronaći odgovarajući biblijski
tekst ili neki drugi tekst prikladan za djecu.
Svoje drugo predavanje s. Katarina je naslo-
vila Dobri Pastir i ja, znajući što za dijete predš-
kolske dobi znači Isus kao dobar pastir. „Slika
dobrog pastira za čovjeka biblijskoga mentaliteta
je prikladna jer odražava mnoge važne sličnosti
u odnosu Boga i čovjeka, ali i odnosa nas prema
drugim ljudima, u našem slučaju prema djeci
koja su nam povjerena i kojoj mi moramo svje-
dočiti Boga kao dobrog pastira“, naglasila je s.
Katarina dodavši da djeca Božju blizinu i ljubav
mnogo lakše doživljavaju preko lika Dobroga
Pastira nego preko križa i Raspetoga. U tom vidu
prikazala je Dobroga Pastira kroz sedam slika.
89
Pastir nema radnog vremena što znači da je Božja
briga za nas trajna. Pastir se brine za hranu i piće
ovcama – brine se za naše potrebe. Pastir se brine
za dobru hranu, jer o tome ovisi prinos i kvaliteta
mlijeka – Bog se brine za kvalitetu našeg života,
jer o tome ovisi koliko i mi možemo drugima
pomagati. Pastir ne uzgaja ovce radi mesa, nego
radi vune i mlijeka, stoga s njima dugo živi i razvi-
ja prijateljski odnos, zove ih imenom i nastoji da
im život bude što bolji. I Bog računa dugoročno s
nama, nastoji razviti sa svakim od nas prijateljski
odnos, nitko od nas nije mu nevažan, jer svakoga
želi imati za svoga prijatelja. Pastir vodi ovce tako
da ide pred njima, provjeravajući je li sigurno, a
ovce ga slijede iz povjerenja. I Bog nas zove na
povjerenje, i u Isusu Kristu nam je pokazao put,
ako želimo doći do punine životne sreće. Dobri
pastir brani svoje ovce od zvijeri i razbojnika. I
Bog nam želi biti na pomoć i obranu u svim život-
nim poteškoćama.
Kad se netko tako brine za ovce, one ga onda
prepoznaju i slijede kao svoga pastira. I u živo-
tu svakog čovjeka iskrena zahvalnost za Božja
dobročinstva temelj je vjere i pouzdanja u Gos-
podina Boga i njegovu riječ. Slika Dobrog pastira
nalazi se i na metodičkim uputama u puzzlama
Dobar Pastir. „To smo stavili u metodičke upute
da roditelji mogu zajedno s djecom razmišljati
i produbljivati prijateljski i zahvalnički odnos s
Isusom za vrijeme slaganja puzzli“, objasnila je s
Katarina te preporučila svima da u svakoj skupini
djeca kao didaktički materijal imaju i drvenu ver-
ziju puzzli Dobroga Pastira koji svjedoči o njego-
voj trajnoj nazočnosti među djecom u vrtiću.
Na kraju smo imali prigodu vidjeti prezenta-
ciju rada dječjih vrtića "Sunčev sjaj - Nazaret"
iz Đakova i Sveti Josip iz Zagreba te meditativ-
nu videoprezentaciju psalma 23. Odgojiteljice
su izrazile zadovoljstvom temom i programom
stručnog skupa koji će im itekako pomoći u sva-
kodnevnom radu. Između ostaloga, na skupu je
najavljeno još jedno teološko-katehetsko doško-
lovanje odgojiteljica na Katoličkom bogoslovnom
fakultetu u Splitu s ciljem uvođenja vjerskog
odgoja u što veći broj predškolskih ustanova.
Anica Mužinić
 90 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
Procesi učenja i vrednovanja u vjeronaučnoj nastavi
Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola
Split, 27. – 29. kolovoza 2009.
Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnov-
nih škola s temom „Procesi učenja i vrednovanja
u vjeronaučnoj nastavi“ započela je 27. kolovoza
u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u
Splitu. Na školi, u organizaciji Nacionalnoga
katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferen-
cije i Agencije za odgoj i obrazovanje Ministar-
stva znanosti, obrazovanja i sporta RH, okupilo
se oko 400 osnovnoškolskih vjeroučitelja i vjero-
učiteljica, kao i predstojnici i predstojnice (nad)
biskupijskih katehetskih ureda te profesori na
teološkim i drugim učilištima.
Pozdravljajući okupljene vjeroučitelje, pred-
stavnike ministarstva i HBK, predstojnik Kate-
hetskoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije
mr. don Josip Periš izrazio je nadu kako će i ova
Katehetska škola donijeti vjeroučiteljima nova
saznanja koja će biti poticaj i motiv za svladava-
nje nadolazećih izazova u novoj školskoj godini.
Kao izaslanik splitsko-makarskoga nadbiskupa
Marina Barišića okupljenima se obratio generalni
vikar mons. Ivan Ćubelić. Razumijevajući težinu
i odgovornost vjeroučiteljskoga poziva mons.
Ćubelić je kazao kako su i sami vjeroučitelji
„predmet“ promatranja i vrednovanja – u razredu,
zbornici ali i u društvu – od onih koje sami vred-
nuju ali i od brojnih drugih s kojima surađuju i
koji ih promatraju. „Od vas se očekuje da budete
vjerodostojni svjedoci, da se aktivno uključite u
razgovore i rasprave o neradnoj nedjelji, o zaštiti
života, o umjetnoj oplodnji, o vjerskim simbolima
i drugim važnim temama te i na taj način date
važan prinos Crkve u hrvatskom društvu“, ista-
knuo je mons. Ćubelić.
Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje
Vinko Filipović u pozdravnom je govoru istaknuo
kako živimo u vremenu u kojem nam se nameće
poremećeni sustav vrijednosti te se stvaraju razli-
čite psihoze, defetizam i beznađe. Sve to utječe
na mlade ljude te im stoga još više treba ponuditi
sadržaje koji imaju istinsku vrijednost, pomoći im
razlučiti dobro od zla te im dati optimizam i moti-
vaciju, vjeru i nadu u bolju budućnost. U tomu
veliku ulogu, važnost i odgovornost ima vjerona-
uk i vjeroučitelji, istaknuo je Filipović.
Otvarajući Katehetsku ljetnu školu, predsjed-
nik Vijeća HBK za katehizaciju đakovačko-osječ-
ki pomoćni biskup mons. Đuro Hranić istaknuo
je kako procesi učenja, a onda posljedično i
vrednovanje u vjeronaučnoj nastavi uvijek i nei-
zostavno uključuju ljubav koja prožima i preo-
bražava vjeroučitelja te prožima i preobražava
i njegov odnos ne samo prema vjeroučenicima,
prema nastavi, nego i prema školi, društvu, svim
njegovim subjektima te prema kulturi i tradiciji
vlastite i svake druge sredine i naroda. Procesi
učenja uključuju istodobno i zajedništvo koje se
ostvaruje putem svjedočanstava vjeroučitelja i
vjeroučenika koje nas uvodi u empatijsko ozrač-
je i odnos, u plodan dijalog. „Dok primjećujete
određenu tendenciju u školi da se težište s nasta-
ve i relacije prebacuje na mjerljive rezultate i
ishode učenja, da se od škole očekuje da djecu i
mlade pripremi za proizvodnju, funkcionalnost i
snalaženje u promjenjivim gospodarskim struja-
njima i tržištu, vjeronauk i vi vjeroučitelji imate
nezahvalnu ulogu biti kritički korektiv takvih
pragmatičnih tendencija koje čovjeka svode na
funkcionalnost i njegove sposobnosti vrednuju
prema tržišnim kriterijima. U školu i u nastavne
procese i sadržaje pozvani ste unositi dimenziju
čovjekove otajstvenosti, poštovanja i vrednovanja
neponovljive jedinstvenosti i originalnosti svake
ljudske osobe“, poručio je vjeroučiteljima biskup
Hranić. Pozdravnim se riječima nazočnima obra-
tio i predstojnik NKU HBK dr. Ivica Pažin koji je
ujedno i moderirao prijepodnevni dio programa.
Prvo predavanje na temu „Odnos spoznaje i
vjere“ održao je prof. dr. Ivan Tadić. Istaknuo je
kako je vjera slobodan i osoban čin, milost i dar.
Njome čovjek Bogu potpuno podlaže svoj razum i
svoju volju. Vjera nije plod razuma odnosno uma,
ali ga ona podrazumijeva i uključuje; ona se ne
boji razuma nego ga traži i pouzdaje se u njega.
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
Govoreći o vjeroučiteljevoj zadaći i pomoći u
razumijevanju i životu u otajstvu vjere, dr. Tadić
je naglasio da vjeroučitelj svojim poslanjem pou-
čava istine vjere ali i živi ono što poučava, vjeru u
koju vjeruje. On je zrcalo jedne i druge vjere, pa
je pravi vjeroučitelj i vjeropokazatelj. Njegova je
zadaća dovesti učenika k Bogu, koji jedini može
utažiti čovjekovu metafizičku žeđ.
Dr. Rudi Paloš održao je predavanje na temu
„Sadržajne i odgojne kompetencije u procesu uče-
nja“. Imajući na umu posebnu, premda nedovolj-
no isticanu i vrednovanu odgojnu ulogu škole u
današnjem društvu, postavlja se pitanje o moguć-
nostima i potrebama odgojne kompetencije vjero-
učitelja. Ispravnim vrednovanjem odgojno-obra-
zovne funkcije škole, vjeronauk može biti i (p)
ostati predmet koji promiče i podržava sve, pa tako
i sadržajne i odgojne kompetencije vjeroučitelja i
vjeroučenika, time će ujedno doprinijeti i boljitku
i napretku hrvatske škole i društva općenito. U
poslijepodnevnom dijelu prvoga dana Škole sudi-
onici su nastavili rad u pedagoškim radionicama o
temama: 1) Raznovrsnost smjerova, polja, ciljeva
i metoda vrednovanja, 2) Metode vrednovanja i
samovrednovanja postignuća učenika, 3) Učenje
kroz vrednovanje i 4) Vrednovanje i učenje uz
‘portfolio’ metodu. Prvi dan završio je euharistij-
skim slavljem koje je u splitskoj prvostolnici sv.
Dujma predvodio biskup Hranić.
Drugoga dana Škole 28. kolovoza održana su
dva predavanja. U prvome je dr. Ana Thea Fili-
pović govorila o usmjerenosti prema subjektu i
vrednovanju u vjeronaučnoj nastavi. Usmjere-
nost obrazovanja prema obrazovnim ishodima i
osposobljenostima, kojoj se vjeronauk kao škol-
ski predmet ne može oteti, može biti plodono-
san izazov za ponovno promišljanje o ulozi i
svrsi vrednovanja u tom predmetu. Vjeroučitelji
i vjeroučiteljice se, naime, nerijetko osjećaju
nelagodno upravo naspram vrednovanja i ocje-
njivanja učevnih ishoda u svom predmetu. Neki
ga shvaćaju samo kao nužno zlo koje je bezu-
vjetno povezano sa školom, ali koje je zapravo
teško pomiriti s temeljnim ciljevima i sadržajima
kršćanske poruke. Zbog toga treba ponajprije
istaknuti neizbježnost i važnost vrednovanja i u
vjeronaučnoj nastavi. Govoreći o vrednovanju u
suvremenoj didaktici dr. Filipović upozorava da
91
se ono ne svodi na završno vrednovanje nego je
prisutno u cijelom nastavnom procesu: na početku
kao dijagnostičko vrednovanje kojim se analizi-
ra i utvrđuje polazna učevna situacija, u tijeku
nastavnog procesa kao longitudinalno, korektivno
i formativno vrednovanje koje propituje i usmje-
rava tijek učenja te kao završno vrednovanje koje
se odnosi i na rezultate i na sam proces. Na kraju
svoga izlaganja predavačica je iznijela neke zna-
čajke religijsko-pedagoškog poimanja mjerenja
i vrednovanja postignuća u školskome vjerona-
uku. Prvotno smatra da mjerenje i ocjenjivanje
postignuća u vjeronauku ne smije biti jedini niti
dominantni oblik davanja povratnih informacija u
školi. Nadalje, učenju je potrebno priznanje, ali i
objektivna informacija koja nuka na ispravljanje.
U ispitivanju školskih postignuća učenici pola-
žu račun o tome kako su se zahtjevi nastavnoga
plana i programa odrazili u njihovu učenju i u
njihovim postignućima. U nastavnim planovima
i programima dolaze do izražaja društvena i kul-
turna očekivanja prema školskome učenju. Na
pitanje što se u vjeronauku treba, može i smije
mjeriti i vrednovati, moguće je odgovoriti samo
u povezanosti s nastavnim planovima i programi-
ma. Osim postignuća koja se zahtijevaju izvana,
škola i nastava trebaju stvarati prostore u kojima
će učenici i sami sebi postavljati ciljeve i zadatke.
I ta postignuća moraju biti zapažena i vrednovana,
jer inače je uzaludno govoriti o individualizaciji
nastave. Mjerenje postignuća ne smije se svesti
na društvenu zadaću otvaranja pristupa daljnjem
obrazovanju i društvenom uspjehu. Ono mora biti
 92 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
pravedno i prema pojedinom učeniku u njegovom
vlastitom tempu učenja. Kvaliteta učevnog posti-
gnuća najuže je ovisna o kvaliteti nastave. Zbog
toga su mjerenja postignuća i evaluacija nastave
upućeni jedno na drugo. U vjeronauku se, tvrdi
dr. Filipović, mnogo toga može mjeriti, no nešto
se ne može mjeriti, a sve se niti ne smije mjeriti.
Mjerenje postignuća, prosuđivanje i ocjenjivanje
moraju biti objektivni i pravedni. Istodobno se
u školi pokazuje da su objektivnost i pravednost
složen zahtjev, za kojim se može samo što više
težiti. Ovisno o tome je li kod mjerenja postignuća
u prvom planu usporedba s učevnom skupinom
ili s vlastitom učevnom biografijom, sud će biti
različit. Učevne biografije su naime uvijek učev-
ne sudbine koje su usko povezane sa životnim
sudbinama. U središtu vjeronauka je religiozno
učenje; mjerenje i vrednovanje postignuća njemu
je usmjereno, ali ono nije samo to središte, zaklju-
čila je dr. Filipović.
Drugo predavanje održala je dr. Vesna Bulju-
bašić-Kuzmanović na temu: „Metode i instrumen-
ti vrednovanja u praćenju uspješnosti učenja“. U
svom izlaganju naglasila je da je cilj i zadatak
aktivnim i iskustvenim učenjem razvijati metode
i instrumente praćenja uspješnosti učenja. Velika
pozornost se treba dati i razvojnim osobinama
učenika koje se vrednuju (afektivni, kognitivni,
psihomotorički), tj. potreban je u vrednovanju
cjelovit pristup i u svakom djetetu pronaći ono što
je dobro te to razvijati. Govoreći o karakteristi-
kama vrednovanja u tradicionalnoj i suvremenoj
školi, predavačica je između ostaloga naglasila da
je u suvremenoj školi, gdje je nastava usmjerena
prema učeniku, ocjenjivanje trajno i kumulativno
usmjereno na razvoj, uspjeh i napredak te je u
proces ocjenjivanja uključen i učenik, a njegova
samoprocjena je ključ razumijevanja djetetovih
tekućih opažanja koja se stavljaju u funkciju
nastave i razvoja. Roditelji se smatraju, kazala je
predavačica, prvim učiteljima i partnerima škole
i vrijedan su izvor nadopune i jačanja škole te su
vijek dobro došli u školu. Govoreći o metodama
rada ona potiče na kreativno učenje i umrežava-
nje, a odgojno-obrazovnu metodu potpomognutu
strahom, tj. takvim autoritetom koje se temelji na
strahu, smatra nedjelotvornom. Oba predavanja
izazvala su dinamičnu diskusiju.
U poslijepodnevnom dijelu programa nastav-
ljen je rad u pedagoškim radionicama, dok je
navečer priređen kulturni program, koji je vodi-
la vjeroučiteljica Helena Balajić, a u kojemu
je nastupila klapa „Kampaneli“ pod stručnim
vodstvom gospođice Antonele Pilić. Nekoliko
vjeroučitelja i ove je godine samoinicijativno
sudjelovalo u akciji dobrovoljnog darivanja krvi
koja je provedena za trajanja Škole.
Posljednjega dana Škole 29. kolovoza pred-
stavljeni su rezultati rada u pedagoškim radio-
nicama kojima su sudionici pristupili ozbiljno
i kreativno s velikim entuzijazmom. Temama
radionica pokušalo se putem različitih metoda
postići vrednovanje ne samo učeničkih postignuća
na razini znanja nego kvalitete cjelovitog nastav-
nog procesa; dakle, vrednovati ne samo učeničko
znanje nego i kvalitetu rada te njegove društvene
odnose.
Zadnje predavanje „Izradba Nacionalnoga
kurikul(um)a i katolički vjeronauk u školi“ održao
je dr. Josip Baričević, član Vijeća za nacionalni
kurikulum. Stavivši naglasak na ono „novo“ što
se u tom pogledu dogodilo nakon završetka javne
rasprave o Prijedlogu Nacionalnoga okvirnog
kurikuluma (NOK-a) i početka rada novoosno-
vanoga Vijeća za nacionalni kurikulum u ožujku
ove godine, dr. Baričević je izlaganje podijelio
u tri dijela. U prvomu je dijelu progovorio o
suvremenom kurikularnom pristupu u planiranju
i programiranju odgojno-obrazovnog procesa u
svijetu i u nas. U drugom je dijelu govorio o
izradbi Hrvatskoga nacionalnog kurikula (HNK)
u aktualnoj preobrazbi hrvatskoga predškolskog,
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA 93

osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obra-

zovanja, dok se je u trećem dijelu osvrnuo na kon-
cepciju, identitet i status katoličkoga vjeronauka
u aktualnoj preobrazbi hrvatskoga školstva. Oci-
jenivši dosadašnji rad Vijeća i postignutu razinu
komunikacijske kakvoće smatra da se u sljede-
će dvije godine realno nadati izradi cjelovitoga
Hrvatskoga nacionalnog kurikula, odnosno cje-
lovitoga Hrvatskoga nacionalnog odgojno-obra-
zovnog uputnika za predškolski, osnovnoškolski
i srednjoškolski odgoj i obrazovanje. Vijeće za
nacionalni kurikulum donijelo je kratki jezgrovit
opis obvezatnoga izbornog predmeta konfesional-
noga Vjeronauka i njemu alternativnoga predmeta
Etike iz kojega se naziru, ustvrdio je dr. Baričević,
sve bitne odrednice koncepcije, identiteta i statusa
katoličkoga vjeronauka u aktualnoj preobrazbi strane Agencije za odgoj i obrazovanje osvježiti
hrvatskoga školstva na tragu suvremenoga kuri- pamćenje o novonastalim promjenama u tom vidu.
kularnog pristupa u planiranju i programiranju Nadalje se govorilo o vjeronaučnoj olimpijadi te
odgojno-obrazovnoga procesa. U opisu, tako, je dano nekoliko prijedloga koji bi olakšali rad
stoji da je vjeronauk „u skladu s Ugovorom izme- vjeroučitelja. Predstojnik NKU Ivica Pažin pota-
đu Svete Stolice i RH (1996./1997.) te u skladu knuo je vjeroučitelje na redovno praćenje „Kate-
sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajed- hetskog glasnika“. Također je obavijestio kako
nica (2002.) i s provedbenim ugovorima između je ponovno pokrenuto doškolovanje vjeroučitelja
Vlade RH i pojedinih vjerskih zajednica (1999. i za rad s učenicima s posebnim potrebama. U tom
nakon 2002.) – konfesionalni izborni predmet za jednogodišnjem programu sudjelovat će 40 vjero-
učenike svih razreda osnovne i srednje škole, koji učitelja iz različitih biskupija. Polovicu troškova
nakon izbora postaje obveznim te se izvodi pod snosi HBK, a drugu polovicu pojedine biskupije.
istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava osta- Po završetku programa kvalifikacija će prvi puta
lih obveznih predmeta. Ekumenski je i dijaloški biti upisana u radnu knjižicu. Pažin je istaknuo
otvoren prema drugim konfesijama, religijama i kako je i to doprinos HBK da u nedostatku timova
svjetonazorima. Posebno pridonosi upoznavanju, ljudi Crkva pridonese obrazovanju. Na kraju je
čuvanju i razvijanju vlastitoga vjerskog, etičko- u ime predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju
moralnog i kulturnog identiteta, te upoznavanju i biskupa Hranića, koji se ispričao što nije mogao
poštivanju vjerskoga, etičko-moralnog i kulturnog ostati do kraja programa, i NKU zahvalio svima
na aktivnom sudjelovanju u radu škole, osobito
identiteta drugih i drugačijih.“
domaćinu Katehetskom uredu Splitsko-makarske
U završnoj raspravi koja je uslijedila, vjerou-
nadbiskupije na čelu s predstojnikom Perišem na
čitelji su se posebno zanimali oko upisa ili ispisa
ugodnom domaćinstvu i dobroj organizaciji. Već
učenika s vjeronauka te o neusklađenosti održava-
nekoliko godina doživljavamo ljepotu zajedništva
nja nastave vjeronauka u školama misleći pri tom
te dobar i kvalitetan rad koji nas uvijek iznova
na one škole u kojima se nastava vjeronauka, odlu-
privlače u Split, kazao je Pažin poželjevši svim
kom ravnatelja, odvija u suprotnoj/drugoj smjeni
sudionicima dobar početak školske i vjeronaučne
što nije prikladno te rezultira slabijim odazivom
godine.
učenika na vjeronauk. Budući da je to, kako kažu,
diskriminacija vremena i nepravda koja se nanosi
Silvana Burilović
vjeronauku, vjeroučitelji su u tom svjetlu predlo-
žili da bi bilo dobro ravnatelje škola „dovesti“ na
Katehetsku školu ili im barem putem dopisa od
 94 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
Vjeroučitelji stopama svoga Učitelja
Hodočašće vjeroučitelja u Svetu zemlju
O Svetoj zemlji postoji mnoštvo materijala kao
što su knjige, vodiči, putopisi… Na ovim strani-
cama trebala se nalaziti reportaža o hodočašću u
Isusovu domovinu nas vjeroučitelja koji smo, u
travnju ove godine, pod stručnim i duhovnim vod-
stvom gospođe Nataše Bulić, nadbiskupa Marina
Barišića i predstojnika don Josipa Periša, imali
milost dotaknuti taj sveti prostor.
Ispred mene bilježnica s četrdesetak stranica
teksta s obiljem dragocjenih podataka koji bi,
vjeroučiteljima i onima koji su nam povjereni,
trebali pomoći u boljem razumijevanju i pri-
hvaćanju Božjeg spasenja. Ipak, odustajem od
klasične reportaže po danima, s popisom hotela
u kojima smo boravili, mjesta gdje smo ručali,
ulica u kojima smo se cjenkali. Odustajem i od
izvješća s onih dragocjenih teoloških rasprava u
večernjim satima o tome hoćemo li se prepoznati
i kako ćemo izgledati kad se susretnemo o Uskr-
snuću. Zatvorila sam bilježnicu i počela prebirati
po uspomenama: Kakav su trag svi ti geografski
prostori ostavili u nama?
Dok smo strpljivo čekali provedbu sigurnosnih
mjera i polazak za Tel Aviv pala mi je na pamet
misao jednog svećenika: Svako putovanje mora
imati svoj cilj. Ako putuješ, a ne znaš zašto, bolje
ti je, ostani kući! Iz razbacanih misli trgnuo me
policajac, mašući mojom putovnicom: Tko vam
je vodič? Gdje je? Pogledom sam tražila nadbi-
skupa Barišića. Poznajete li ovu osobu? Koliko
je poznajete? – upitao ga je, pokazujući na moju
sliku. Nadbiskupov ozbiljan pogled i minuta kao
vječnost! O njegovu odgovoru može ovisiti moj
put i ulazak u Svetu zemlju. Koje li simbolike!
Sva sreća što to nisu rajska vrata! Nadam se da
će me On odmah prepoznati. I ne samo mene.
Postoje i oni koje ću dopratiti. Hoće li im pomoći
prepričavanje o svetim mjestima Izraela? Ili nešto
drugo? Vjerovala sam da ću na ovom putovanju
pronaći odgovor.
Poziv na tihu, ali snažnu prisutnost
Kad ideš na put, sve svoje probleme ostavi
doma. Tako ja uvijek činim, inače ništa od puto-
vanja – rekla mi je moja draga susjeda.
Ovo je drugačije putovanje. Na njega treba
ponijeti sve probleme – pokušala sam je uvjeriti.
I baš na ovom mjestu sjetila sam se jednog
„napada“ na vjeronauk. Kako se ponašati u takvim
situacijama? Biti buka? Ili tiha prisutnost? Zar je
grad pred kojim se nalazim odgovor?
Nazaret. Grad koji nije uživao ugled, koji ni
u povijesti nije imao velike važnosti i za kojeg
je Natanael rekao: Iz Nazareta može li što dobra
izići? (Iv 1, 46). To nam se može učiniti na oči, ali
kad se približimo srcu cvijeta – Bazilici Marijina
navještenja – dobivamo odgovor: Budi tiha, ali
snažna prisutnost! Primi me u svoj život, u školu,
župu, obitelj!
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
Ova posljednja riječ „obitelj“ snažno je odje-
knula nedaleko od cvijeta Galileje, u Kani Gali-
lejskoj – mjestu gdje je Isus blagoslovio brak. I
ovo mjesto, na kojem je Isus dubinsku svježu vodu
pretvorio u vino, pruža niz odgovora. Isus želi
doći do dubinske svježe vode u srcima naših obi-
telji. U mogućnost da se dogodi čudo želi uključiti
nas vjeroučitelje. Ono bolje vino na kraju ne može
biti bez nas – rekao je Nadbiskup.
Kana je bila obavijena dozivanjem u pamet
događaja koji su se ovdje zbili i molitvama za sve
naše obitelji, a posebno za bračne parove Krokar
i Mravičić koji su obnovili svoje bračne zavjete.
Iznenadilo me što su to učinili na engleskom
jeziku. Ali, kad malo boljem razmislim, poput
novog jezika, od danas sve za njih treba biti novo
u mislima i riječima.
Ah, riječi! Toliko riječi izgovorimo, a kako
izabrati one prave? Uvijek bi trebali izgovarati
riječi o kojima se može razmišljati. Isus je takve
riječi govorio na Brdu blaženstava i njima oborio
ljudsku hijerarhiju. Kamene ploče s riječima bla-
ženstva u čarobnoj prirodi vapile su da ne budu
samo kamen ili znak, nego život u svim živima,
istina za sve. Tišina crkve Isusova Govora na gori
pružila nam je jedinstvenu priliku za sabranost.
Shvatila sam što znači „tiha, ali snažna prisutnost“
koja za sve napade, pobune, tužbe, kao „obranu“
navodi samo nekoliko redaka iz propovijedi na
Gori.
Put svjedočenja
Pogledat ću samo ocjene na lijevoj stranici
imenika. Ovi predmeti na desnoj nisu važni ni za
upis ni za život. Lijepo sam mu rekla da ne upisuje
tri izborna predmeta. Samo kvari prosjek. Ionako
95
ide na župni vjeronauk, sa školskog neka se ispiše
– sjetila sam se riječi jedne majke na informacija-
ma za roditelje.
Ponekad nam se učini da smo maleni, da je naš
predmet nevažan, a mi neprihvaćeni. Bog uvijek
uzima maleno da bi objavio velika djela. O tome
nam je svjedočio i Kafarnaum – grad kojega smo
pohodili.
Tu je Isus činio najviše čudesa i tu je rekao: Ja
sam kruh života. Tko dolazi k meni neće ogladnje-
ti (Iv 6, 35). Glad za životom i ljubavlju uvijek se
iznova javlja i na ovom prostoru, u sadašnje vrije-
me. Isus je želi utažiti. Blagujući ovu ljubav, koja
je postala tijelom, slavili smo euharistijsko slavlje
preko kojeg nam je Nadbiskup poručio: Euhari-
stiju slavimo u spoju Kafarnauma i Jeruzalema.
Euharistija bez svjedočenja nije ono što želi biti.
Nalazeći se u crkvi, nad nekadašnjom Petrovom
kućicom, čuli smo onaj isti Isusov poziv kojega je
uputio apostolima – da napustimo sebe i napravi-
mo prvi korak svjedočenja. Put svjedočenja put
je sazrijevanja poput ovog kojega je prošao Petar.
Od stijene, na kojoj je Isus stajao kada je umnožio
kruhove i ribe i nasitio mnoštvo, do kapele Petro-
va prvenstva. To je put prema zrelosti. Gospodin
nas je vodio tim putem. Uz šum valova i kamenje
koje je zadržalo Njegove stope, svatko je od nas
mogao „polagati maturu“ odgovarajući na pitanje:
Voliš li me?
Poput apostola, prvi put smo otkrili ljepotu
svjetlosti i vode. Naša lađa plovila je usred Gene-
zaretskog jezera. Bonacu je uzburkao Nadbisku-
pov glas: Što je naš život nego lađa na moru?
Kao da spava, Isus je prisutan u lađi. Treba ga
probuditi, zazvati, računati s njim. Čak i na kopnu
 96 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA

i mi poći. Ime tvrđave podsjetilo me na učenicu

na koju su se svi nastavnici žalili. Često sam je
pozivala na razgovor. Jednom sam je upitala:
Zašto to činiš? Znaš li kako je tvojim roditeljima?
Znaš li kako je meni? Pognula je glavu i rekla: A
ja sam mislila da vi volite sa mnom razgovarati.
I vama smetam? I roditelji sa mnom razgovaraju
samo kad nešto loše učinim. Dobro! Od sutra sam
službeno nova osoba! Obećavam!
Nije li Krist prolazeći baš kroz ovaj prostor
i noseći križ ponudio novost života za svakoga
od nas? Može li nam ovaj jeruzalemski prostor
pomoći u stvaranju odluke da sutra „službeno“
budemo nove osobe?
znaju biti valovi. Kopno je tvoja samodostatnost.
Za kršćane nezainteresirani trgovci, uzvikivali
Uspostavi dijalog sa Njim. Probudi Ga!
su ponude za svoju robu. Bio je to prizor poput
Sjetila sam se opet otvorenog imenika i riječi
onog iz Isusova vremena. Zaustavljajući se kod
one majke. Možda u svojoj samodostatnosti više
svake postaje, nastojali smo se sabrati u molitvi
mislim na Isusa čudotvorca koji stišava oluju,
križnog puta, sjećajući se pravog Velikog petka.
nego na Isusa koji želi ući u moju noć? Iz raz-
Posljednja stajališta križnog puta dovela su nas u
mišljanja me trgnula jedna druga oluja – oluja
Baziliku Isusova groba, mjesta gdje je Isus poko-
stihova predvođena našim Predstojnikom: Kome
pan i odakle je uskrsnuo na vječni život. Ulazak
bi šumilo more moje sinje, da Hrvatske nije… Baš
u Baziliku nikoga nije ostavio ravnodušnim. Kod
tako! Ako je Hrvatska u tebi, onda i Genezaretsko
oltara Marije Magdalene slavili smo euharistiju.
jezero šumi hrvatskim jezikom.
Obrede različitih konfesija nadjačale su Nadbi-
Lijepo se bilo osjećati Hrvatom znajući da je
skupove riječi: Gospodin ti izgovara ime. Izgova-
dio Hrvatske utkan u krovnu konstrukciju Bazi-
ranje imena znači otvaranje novih vidika, i srca,
like Preobraženja na Taboru. I ovo brdo govori:
i uma, i života. Idi! Nema važnijeg događaja za
Ako uistinu želiš biti svjedok, trebaš trenutke
tvoje poslanje od ovog navještaja. Idi, javi moji-
preobraženja. Bez truda i penjanja nema rado-
ma, svojoj obitelji, školi, razredu!
sti i uspjeha! S ove visine Tabora vidi se i naša
U baziliku ćemo se vratiti – rekao je Nadbi-
dolina. Vidljiva postaje svaka stopa kada smo
skup. Događaju Uskrsnuća treba se uvijek iznova
obeshrabreni odustajali od pravog svjedočenja
vraćati usred svoje svakodnevnice – pomislila
i nestajali kao ljudi. Kada su životnom dolinom
sam.
odjekivale riječi vjeroučenika: Nemam vjerouči-
telja. Nemam onoga koji bi me doveo do Izvora,
do vode koja ozdravlja. Nemam čovjeka. Upravo
su ove posljednje riječi obavile ribnjak Bethzatha
u kojem je Isus izliječio bolesnika. Vjeroučitelj
je vodič do Onoga za kojeg će Pilat, tu u blizini
reći: Evo čovjeka! Tako je malen, i geografski i
onaj u srcu, prostor između Nema čovjeka i Evo
čovjeka. Biti vjeroučitelj znači što prije doći do
ovog drugoga.

Od ruševina prema novoj budućnosti

Tvrđava Antonija. Tu je Pilat osudio Isusa na

smrt. Odatle danas polazi križni put kojim ćemo
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA 97

kucanje vlastitog srca. Uz „Puče moj“, kojim je

vjeroučitelj Joško Krokar unio naše običaje, rađao
se plamen u mraku ruševina naših slabosti s odsja-
jem u novu budućnost.

Poput pastira u Betlehemu

Od starog Jeruzalema, u smjeru juga Hebron-

skom cestom, došli smo u Betlehem na mjesto
gdje je Sin Božji rođen kao Sin Čovječji – u Bazi-
liku Isusova rođenja. Pohodom crkvi sv. Katarine,
Špilji nevine dječice, Špilji sv. Josipa, Špilji sv.
Jeronima… nadopunjavali smo slike koje smo
stvarali tijekom božićne mise. U Špilji Isusova
rođenja, na mramornoj ploči ispod oltara, srebrna
je zvijezda s četrnaest krakova. Čekali smo kako
Sva ova sveta mjesta gradila su na ruševinama
bismo poljubili to mjesto gdje je Sin Božji rođen
novu budućnost. To je zadatak kojeg možemo
kao Sin Čovječji. Darovano vrijeme prizvalo mi je
ostvariti ako naš život ima Kristov otisak i pogled
jednu anegdotu, naravno, sa sata vjeronauka.
prema nebu. O tome nam je govorilo i mjesto
- Da ste vi pastiri, što biste donijeli malom
na koje smo došli – mjesto Isusova uzašašća.
Isusu? – upitala sam učenike drugog razreda.
Nekada lijepa križarska kapela, a danas džamija
- Svijeću, loptu, lutku, odjeću... – radosno su
gdje je Isus imao zadnji dodir sa zemljom. Bili
odgovarali.
smo slobodni dotaknuti ovaj prostor kako bismo
Jedan dječak je više puta izvikivao odgovor:
mogli donositi odluke i nositi svoj život prema Donio bih mu rubac! Donio bih rubac!
Uskrsnuću. - Lijep dar. Da Marija Isusu obriše lice, zar
I došli smo do meni najdražeg mjesta, prelijepe ne? – upitala sam ga.
crkvice „Gospodin je zaplakao“, izgrađene u obli- - Ma ne, vjeroučiteljice. Znate, kao Veronika?
ku suze. Tu je Isus zaplakao nad sudbinom Jeru- Da mi Isus ostavi sliku i onda će moj tata vjerova-
zalema jer nije mogao do njega doprijeti ni svojim ti da On stvarno postoji – odgovorio je dječak.
riječima ni svojom ljubavi. Koliko se to puta Došavši na ovo mjesto i mi smo bili slični dje-
nama dogodilo? Pomislila sam na sve učenike do čaku. Teško nam je bilo ispustiti iz ruku aparat ili
kojih ne mogu doprijeti. Isus koji plače hrabri nas video kameru kako bismo nekome pružili dokaze.
da – preko suze kao preko ruševina – dođemo u Nismo ni primijetili da Isus treba naše prazne ruke
dodir sa svojim srcem.
Iz crkve uznesenja s Gospinim grobom put
nas je vodio do Getsemanskog vrta – mjesta gdje
je Isus ljudski priznao: Žalosna je duša moja do
smrti“ (Mt 26, 38). Tu je kao i čovjek pokazao
da je ljubav jača od smrti. Našli smo se pokraj
stabala ispod kojih je Isus u svom smrtnom strahu
molio. Stabla, koja se dva tisućljeća obnavljaju iz
vlastitog korijena, nose poruku: I tvoj rad donijet
će plod, ako budeš crpio snagu iz Njegova korije-
na. Snagu smo pronašli u bazilici Isusove agonije
kada smo oživjeli onu noć prvog i pravog Velikog
četvrtka. Kroz tišinu i sabranost i poljubac litici
koja je primila kapi Isusova znoja mogli smo čuti
 98 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA

da nam stane u naručje. Betlehem je poziv da,

poput Marije s Isusom u srcu, pohitimo drugima
kao što je ona pohitala u En Karim, svojoj rodici
Elizabeti da joj služi.
Našli smo se u Svetištu Marijina pohođe-
nja. Kod Marijinog vrela, gdje su se susrele
dvije majke, poželjeli smo imati Marijine motive:
radost i iskustvo vjere. Podijeliti s drugima to
bogatstvo i tako sebe, neopterećenim, besplatnim
služenjem – obogatiti. Takvo služenje je kod naših
majki, domaćica, strina… I upravo njima smo na
ovom mjestu izrekli molitve zahvale. Molili smo
i da „Veliča“ ne ostane na razini glasa, već da
zahvati naše živote.
Nalazeći se nad ostacima bazilike koja čuva
uspomenu na mjesto rođenja Ivana Krstitelja,
Nadbiskup nam je riječima potvrdio da se nala-
na prostor nekadašnje Kajfine kuće. Tu je Kajfa
zimo na „svome terenu“: Ovdje se rađa kateheta.
odlučio Isusa pogubiti i poslao ga Pilatu. U dvori-
Tko je Ivan Krstitelj? On je vjeroučitelj koji u
štu velikog svećenika ostvarile su se Isusove riječi
svom narodu, obitelji osobno sazrijeva, raste i
da će ga Petar zatajiti. Ipak u središtu nije zataja,
priprema se za ulogu da bude vjeroučitelj usmje-
već Isusov pogled koji tješi i pokazuje da uvijek
ren prema Učitelju. Vi ste Ivani u svojoj sredini.
možemo početi ispočetka.
Nadići početnu Zaharijinu razinu, to trebamo
Povratak u Baziliku Isusova groba, koja je inače
učiniti. On živi od hrane, od primanja. Ako to
zajedničko vlasništvo katolika, grčkih pravoslava-
nadiđemo, onda nismo više nijemi.
ca i armenskih kršćana, ostao mi je u posebnom
Poput pastira – s Isusom u srcu – krenuli smo
sjećanju. Došli smo kako bismo poljubili mjesto
na izvor na kojem će nas On staviti pred nova
gdje je Isus bio pokopan i odakle je uskrsnuo. Ne
pitanja.
postoje riječi kojima bih dočarala prizor u bazili-
ci. Katolici, pravoslavci i armenci u isto vrijeme
Na izvoru Ljubavi
obavljaju svoje obrede. Svaka kršćanska konfesija
želi biti bliže ovim mjestima. Čini se da se i silom
Još je bila svježa molitva s mjesta Isusove
to trudi postići. Na prvo „slušanje“ u glavi se stva-
agonije, kada smo se našli na stepenicama kojima
ra buka, a nakon kratkog privikavanja postaje tiha
su Isusa doveli na suđenje. Došli smo u crkvu,
pjesma života o Crkvi na ovom prostoru. Razumni
i pobožni hodočasnik ostaje zadivljen. Na ulazu
Stijena pomazanja – kratko Isusovo stajalište
između smrti i ukopa. Vjernici je žele dotaknuti.
S posebnom pozornošću pratila sam pravoslavne
vjernike koji su, na miomirisima namazanu Sti-
jenu, stavljali komade platna koje će im kasnije
trebati kod ukopa. Desno do Stijene pomazanja
je Kalvarija – koja je uz Isusov grob – najsvetije
mjesto kršćanstva.
Mnogi su se gurali nastojeći preko reda doći
do ulaza u Isusov grob, ali „ova prečica“ često
je ispadala duži put jer bi se ti isti opet našli na
početku. U to smo se i samo uvjerili. Na prvi
pogled htjela sam odustati misleći kako cijeli dan
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
neću doći na red, ali u dostojanstvenom Nadbi-
skupovom držanju osjetio se poziv na sabranost
i molitvu.
Sretan sam jer mi se ostvarila želja da na Veli-
ki petak dođem do ovog mjesta – čula sam riječi
mladića pravoslavne vjere.
Pogledajte, tuku se! – uzviknuo je mladić uka-
zujući na neobičan obred armenskih kršćana.
Ipak, u ovoj buci uspjela sam čuti razgovor
između njega i našeg Nadbiskupa: Ono naše brat-
stvo nije dugo trajalo. Što misliš, hoće li ovo? –
upitao je Nadbiskup mladića.
Ovo je nešto drugo. Ovo bi moralo! – odgo-
vorio je i, noseći svoj veliki drveni križ, nastavio
spori hod prema Isusovu grobu.
Moralo bi – jer ovo jedinstvo stvara energija
ljubavi Božje, snagom Duha Svetoga. Tu energiju
osjetila sam na mjestu Isusova ukopa i uskrsnuća.
Odavde je bilo lijepo doći na izvor te energije
koji zahvaća srca, ljude, generacije – u Dvoranu
posljednje večere. Tu je Isus dao zapovijed ljuba-
vi, oprao noge apostolima, ustanovio euharistiju.
Ta Ljubav je računala i na nas. Okupila nas
je u euharistijskom slavlju u kapeli franjevačkog
samostana. Odjeknulo je pitanje: Razumijete li
što činim? Došli smo na izvor kako bismo bolje
shvatili otajstvo Ljubavi koja želi služiti, da zaživi
u nama. Jer, samo takva može davati život i biti
na djelu u našim župnim dvoranama, razredima,
obiteljima.
Povratak u našu Galileju
Povratak je bio u znaku Isusove suze. Sjetila
sam se pisma jedne djevojčice kojega je ubacila
99
u školski sandučić. Pored ostalog je napisala: Svi
mi se u razredu rugaju jer lako zaplačem. Mama
kaže da je to zbog toga što imam dobro srce, a ja
mislim da je to veliki problem. Ako se nekome
nešto loše dogodi, meni se oči napune suzama.
Zanima me mogu li to izliječiti?
Biti kateheta znači ući u povoje raznih oblika
smrti naših vjeroučenika. Našli smo se u Betaniji
– na mjestu na kojem je Isus potresen zaplakao i
s kojeg nas gleda božanskom ljubavlju, ali kroz
ljudsko srce. Isusova suza zbog Lazara, kao izraz
ljubavi i brige, želi nam pomoći da sami izađemo
iz povoja sputanosti i da, obilježeni tom suzom,
uočimo suze svojih vjeroučenika.
Povratak u „našu Galileju“ nosio je posljednja
pitanja koja su uzvikivali Jordan i Mrtvo more:
Biti Jordan ili Mrtvo more? Svojom vodom sma-
njiti tuđe pustinje ili se zatvoriti u sebe, postati
mrtav?
Čekao nas je odlazak u zračnu luku Ben Guri-
on u Tel Avivu i povratak. Mnogi su se uplašili
ponovne kontrole prtljage i pitanja: Što smo
ponijeli iz Svete zemlje? Nešto jako vrijedno zbog
čega nećemo imati problema, što nije zatvoreno u
kovčegu: spoznaju da Sveta zemlja nije prošlost
već ima oznaku događajnosti danas!
Ovo putovanje nema smisla, ako odmah ne
počne novo – rekla sam svećeniku koji je sjedio
do mene u zrakoplovu. Da. Treba otići barem tri
puta da ti sve „sjedne“ – rekao je.
Možda za susret s mjestima. Ali ne za istinski
susret s Isusom na svetim mjestima. Ponekad je
dovoljno jedno putovanje poput ovoga, poslije
kojeg odmah poželiš „novim očima“ putovati
„svojom Galilejom“.
Marina Šimić
 100 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
Vjeronauk i poduzetničke kompetencije
U aktualnim nastojanjima da se naš hrvatski
obrazovni sustav uskladi s odrednicama obrazov-
nih sustava u zemljama Europske unije, čija su
načela o ključnim kompetencijama usuglašena
u rujnu 2006. godine, uglavnom se primjenom
metode pokušaja i pogreške nastoji iznaći adekva-
tan, ne samo sadržaj, nego i nazivlje. Izgleda da
mi iznalazimo i više nego što se od nas traži, što
opet dovodi do određene konfuzije. U dokumentu
Europski referentni okvir ključnih kompetencija
za cjeloživotno učenje govori se o osam ključnih
kompetencija koje bi svaki učenik trebao imati
nakon završenog obveznog školovanja. Te ključ-
ne kompetencije kombinacija su znanja, vještina
i stavova potrebnih svakom pojedincu za osobni
razvoj, uključenost u društvo i zapošljavanje.
Ponajprije sama riječ kompetencija ovdje bi
adekvatno prevedena značila biti osposobljen, a
nikako imati sposobnost. Dakle, naši bi učenici
nakon završetka osnovne škole, uskoro vjerojatno
i srednje, morali biti sposobni komunicirati na
materinjem i stranom jeziku, matematički se i pri-
rodoslovno izražavati, vladati digitalnom tehno-
logijom, umjeti oblikovati osobni razvoj (učenje),
voditi kvalitetan društveni i građanski (politički)
život, poduzimati aktivnosti za podizanje mate-
rijalne kvalitete života i kulturalno poznavati i
izražavati civilizacijske tekovine. To ne znači da
učenici u prošlosti nakon završetka školovanja
također nisu bili sposobni za one izazove koji-
ma su bili izloženi, kao i služenje tehnologijom
koja je bila u uporabi. Očito da nova načela kraj-
njih postignuća obvezatnih obrazovnih sustava
u europskim zemljama idu za neophodnim osu-
vremenjivanjem sukladno životnom okružju, a s
druge strane izravno poručuju učenicima, time i
nastavnicima, da u okružju učinkovitosti i kon-
kurentnosti (čitaj utilitarizma) osobe bez traženih
sposobnosti dovode u pitanje svoj egzistencijalni
opstanak.
Iz perspektive školskog vjeronauka, kojega mi
vjeroučitelji svakodnevno izvodimo, zanima nas
doprinosi li i u kojoj mjeri naš predmet osposo-
bljava učenike za buduće natjecanje u okružju
učinkovitosti i konkurentnosti. Mada u aktualnoj
razradbi kompetencija na kraju obrazovanja u
Europskoj uniji dominira važnost gospodarstva
iz perspektive kompanija, odnosno kapitala, to je
veća potreba za protutežom, odnosno socijalnom
pravednošću u ekonomiji suvremenog svijeta. I
gospodarski uzusi i prilike u Hrvatskoj dostatan
su motiv da kroz vjeronauk u školama pokuša-
mo ispravljati, barem u budućnosti, uobičajene
anomalije. Uostalom Katekizam Katoličke Crkve
kaže da „je teorija koja od dobiti čini isključivo
pravilo i posljednji cilj ekonomske djelatnosti
moralno neprihvatljiva“ (KKC 2424). Prihvaća-
jući europske trendove, kao i naše prilike, rekao
bih da je trenutno bitno osposobljavati učenike
za kompetenciju poduzetništva. Naravno, ne iz
perspektive kapitala, iako ga se ne smije zanema-
riti, još manje prezirati, nego s pozicije socijalne
pravde. Ne mislim pod tim akademsko izlaganje
o socijalnom nauku Crkve od pape Lava XIII, već
o sasvim konkretnim uputama i primjerima, koji
će onda osposobiti učenika za zauzimanje stava
i poduzimanje djelotvornih koraka u odnosnim
životnim situacijama.
U starim molitvenicima među inim „grijesima
koji vapiju u nebo za osvetom“ bili su navedeni
tlačenje ubogih, udovica i siročadi, te neisplaći-
vanje zaslužene plaće, a u našem vjeronaučnom
udžbeniku za sedmi razred navedeni su kao oblici
krađe, odnosno kršenja sedme Božje zapovijedi.
Utajivanje poreza, uz druge oblike, također je
krađa što u svijesti hrvatskog čovjeka, predesti-
niranog izrabljivačkom tuđinskom vlašću u proš-
losti, izgleda nevjerojatno. Dovoljno se osvrnuti
oko sebe i mora se postati svjestan dubine nera-
zvijenosti poduzetničke svijesti naših ljudi glede
zakonskih obveza. Vjerojatno su mnogi doživjeli
da pojedinci s poduzetničkim nosom, ali bez srca i
znanja, tvrde da nisu znali da je neplaćanje poreza
grijeh, kao i minimalna zakonska prijava radnika.
Koliko li je daleko u takvoj sredini i s takvim
ozračjem učenje da ono što je ukradeno nikada
ne postaje vlasništvo onoga koji je ukrao, nego
traži da bude vraćeno vlasniku? A kakva li je tek
svemirska udaljenost naših kršćana od istine da se
odrješenje u sakramentu pomirenja za krađu može
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
dati tek kad se vrati ukradeno? Naime, u sakra-
mentu se ne oprašta sadržaj, nego čin krađe. Već
u šestom godištu u govoru o sakramentima, mada
programom nije predviđena posebna obrada, treba
povezati sakrament pomirenja i kršenje sedme
Božje zapovijedi, te među učenicima uprisutniti
obzore i dosege sakramenta, a ne samo ponavljati
sadržaj župnog vjeronauka prije prve pričesti. U
sedmom razredu budući bi poduzetnici bili ospo-
sobljeni za prepoznavanje krađe u neplaćanju
poreza, minimalnoj prijavi radnika, umanjenoj
isplati plaće od zaslužene i drugim oblicima neo-
vlaštenog i protuzakonitog uzimanja tuđeg dobra
u što spada i opće dobro.
Zgodno je uz slavljenje dana Gospodnjeg i
treću Božju zapovijed, opet u okviru Dekaloga i
još uvijek aktualne rasprave o radnoj ili neradnoj
nedjelji, naglasiti da biblijski tekst ne dozvoljava
rad ne samo poduzetniku, nego i njegovu radniku,
pa čak i živini (usp. Izl 20,10). Sinteza učenja
socijalne naravi u osnovnoj školi, a što bi trebalo
osposobiti učenike za poduzetništvo, dogodila
bi se na samom kraju osmoga razreda u okviru
nastavne cjeline „Biti kršćanin u Crkvi i u druš-
tvu“. Prepoznavanje naših učenika da socijalno
djelovanje ne obvezuje i ne počiva samo na osob-
noj osjetljivosti i moralnosti, nego na zakonskoj
obvezatnosti, omogućava jasno razumijevanje
Isusovih referentnih riječi što god učinimo bilo
kome, pa i onom najmanjemu, činimo njemu
(usp. Mt 25, 34-46). Tek će onda osobna socijalna
osjetljivost i moralnost razumjeti Isusovu pouku
101
o „udovičinu novčiću“ (usp. Mk 12, 41-44), kao i
velikosvećeničku „krvarinu“ (usp. Mt 27, 6-10).
Važno je napomenuti da kompetencija podu-
zetništva prema dokumentu „ima aktivnu i pasiv-
nu komponentu: istovremeno sadrži sklonost
prema poticanju promjena i sposobnost prilagod-
be i korištenja inovacija uzrokovanih vanjskim
okolnostima. Poduzetnost uključuje preuzimanje
odgovornosti za vlastite postupke, bili oni pozi-
tivni ili negativni, razvijanje strateških vizija,
postavljanje ciljeva te motiviranost za uspjeh.“
Dakle, nije isključivo vezana samo za privat-
ne poduzetnike, nego pogađa svakog pojedinca
uključenog u gospodarsku dinamiku zajednice, a
onda time i svakog učenika.
Sintetizirati na kraju osmoga razreda sve u što
manje riječi, a što više reći, kako bi u konačni-
ci učenicima što trajnije pomoglo oko ostvare-
nja „Kraljevstva nebeskog“, nije jednostavno. U
pomoć se mogu pozvati prigodne misli, aforizmi,
gnome ili izreke. Zgodno je ponuditi aforizam:
Jedanput se živi, pa nek je pošteno! On kod uče-
nika, kao i inače ukoliko je ispričan sa zadrškom
nakon prvog dijela, ima dimenziju neočekivanog,
paradoksa što pojačava njegov učinak. Slično
zvuči i ima učinak poruka: Možeš kupiti križ,
ali ne i Isusa! U našem kontekstu jasna poruka
učenicima da se prisvajanjem tuđih dobara ili
krađom ne može naknadno kupiti Isusa zavjetnom
kapelom.
Razumljivo je da će vjeronauk osposobljavati
učenike i za ostala područja života i izravno im
pripomoći u stjecanju barem društveno-građan-
skih i kulturalnih kompetencija, ali sam želio
pokazati na konkretnom polju i razini da vjero-
nauk ima neizostavno i neophodno mjesto u škol-
skom sustavu, kao i u kompetencijski shvaćenoj
obrazovnoj paradigmi.
Antun Budimir
 102 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA

Društvene mreže – komunikacija ili zamka?

Internetske mreže
Internet je društvena mreža koja je jedan ogro-
mni ocean za pronalazak nebrojenog mnoštva
zanimljivih, potrebnih i vrlo vrijednih informa-
cija, ali je on i jedna velika opasnost za svakoga,
osobito za djecu i mlade. Danas je Facebook jedna
od verzija velikih on-line zajednica gdje svi znaju
svakoga i svi žele znati sve o svakome.
Facebook je na prvi pogled jedna društvena
zajednica preko koje se upoznaju i druže milijuni
ljudi. Obično se započinje tako da vam netko kaže
da se registrirao na Facebook. Drugi korak je – pa
zašto ne bih i ja? To je bar lako! Sjediš doma za
računalom i komuniciraš s kim god želiš. Najprije
započneš s dopisivanjem, pa sa slanjem slika, pa
počneš iznositi podatke o sebi i svojima. Zatim
slijedi priča o drugima, a na kraju jedva čekaš kad
ćeš doći kući iz škole ili s posla, itd...
Međutim, Facebook vam može donijeti i bole- u marketinškoj tvrtki Kimberley Swann. Nedugo
sti poput akutnog kroničnog facebookitisa ili zatim dobila je otkaz jer je njezin šef vidio
opsesivnog maničnog facebookiranja. Epidemio- komentare, pozvao je u kancelariju i prioćio joj
lozi predviđaju širenje virusa facebookitisa vrlo kako je otpuštena jer on „ne želi da se njegova
brzo i ako se nešto ne poduzme uskoro će milijuni kompanija povlači po vijestima“.
ljudi diljem svijeta biti zaraženo tim „opasnim“ Na svojem profilu popularne društvene mreže
virusom. Sam virus nije toliko opasan, ali su Facebook, medicinska sestra, zaposlena u bolnici
moguće posljedice nesagledive. Santa Maria di misericordia u talijanskom gradu
Udine, objavila je 48 fotografija s radnog mjesta.
Moguće posljedice Na fotografijama su liječnici i medicinske sestre
Petnaestogodišnju učenicu Ekonomske škole koji se smiju i šale između sebe, vjerojatno u
u Osijeku M.B. za vrijeme velikog školskog stanci.
odmora napala je skupina od desetak starijih CNN je sredinom prošle godine izvijestio kako
djevojaka u dobi od 17 i 18 godina. Djevojke koje je izraelsko Ministarstvo obrane društvenu web
su napale 15-godišnjakinju učenice su Obrtničke i stranicu Facebook identificiralo kao najnoviju
Trgovačke škole, a navodno je do incidenta došlo prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Dužnosnici
zato što je jedna od njih bila ljubomorna jer se spomenutog ministarstva su priopćili kako neki
mlađa djevojka dopisivala s njezinim dečkom vojnici nesmotreno postavljaju svoje slike s
preko Facebooka. Napadnuta djevojka zaradila tajnom opremom, unutrašnjosti vojarni i vojno
je nekoliko šavova na glavi jer ju je jedna od osjetljivim lokacijama.
djevojaka udarila bokserom, a policija je obavila
informativne razgovore s djevojkama koje su je Opasnosti krađe identiteta
istukle. Facebook je internetski fenomen čijoj se mreži
Da na Facebooku vrebaju opasnosti kojih svaki dan priključuje novih 100.000 korisnika.
korisnici nisu ni svjesni uvjerila se i mlada No jedno je istraživanje dokazalo da oni ne
Kimberley Swann iz Clactonu u Essexu koja je postupaju oprezno sa svojim privatnim podacima
na Facebooku kukala kako joj je posao dosadan koji mogu predstavljati sigurnosni rizik za njih i
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
za organizaciju u kojoj rade. Postotak korisnika
koji su spremno otkrili podatke:
• jednu ili više e-mail adresa – 72 %
• datum rođenja – 84 %
• adresu – 78 %
• broj telefona – 23 %
• detalje o edukaciji ili radnom mjestu – 87 %
• nadimak za instant messaging – 26 %, itd...
Opće sigurnosne preporuke
pri korištenju Facebook-a:
• Koristite napredne postavke Facebook-a za
zaštitu privatnosti!
• Dvaput razmislite i provjerite komu ćete
dopustiti da vam postane prijatelj!
• Koristite ograničeni profil „limited profile“ za
prikazivanje skraćene verzije vašeg profila!
• Isključite sve opcije, a potom ih jednu po jednu
uključite po potrebi!
Papa na Facebooku
Crkva je uočila da je internet novo i moćno
medijsko sredstvo komunikacije. Ne čudi da je
i sam papa Benedikt XVI. otvorio svoj profil na
Facebooku koji je namijenjen mladima. „Pope
to you“ možete naći na stranici www.pope2you.
net link. Tu možete naći što Sveti Otac misli o
mnogim aktualnim temama.
Kultura interneta i crkvene komunikacije
U Vatikanu se ovih dana održala plenarna
skupština Europske biskupske komisije za medije
s temom „Kultura interneta i crkvene komunika-
cije“. Ova komisija Vijeća europskih biskupskih
konferencija prati razvoj medija i crkvenih komu-
nikacija te pomaže biskupskim konferencijama u
radu na tome području. Uvodno izlaganje održao
je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
„Crkva treba internet, jer ima Radosnu vijest za
komuniciranje; i zato što je kroz internet moguće
shvatiti antropološki model čovjeka sutrašnjice,
koji se upravo njime stvara“ - rekao je kardinal
Bozanić. Internet nije samo primatelj koji okuplja
različite kulture nego ih i stvara. Većini osoba,
posebno mladih, koja je stasala na internetu, taj
virtualni svijet postaje glavni prostor u kojem
se događa njihova ljudska, moralna i spoznajna
formacija. Kao svako drugo sredstvo u ljudskim
103
rukama, i internet postaje ono što čovjek odluči da
postane. Istovremeno izaziva strah i entuzijazam
- istaknuo je kardinal Bozanić.
Zaključak
Prošlost se ne može promijeniti, a od buduć-
nosti se ne može pobjeći. Za neke ljude internet
(Facebook) je kriv zato što se na njemu mogu
naći bezbrojni nemoralni i opasni sadržaji koji
ruše dostojanstvo ljudske osobe, koji uništavaju
sve općeljudske pa tako i kršćanske vrijednosti,
koji čovjeka vode u društvenu izolaciju ili nepi-
smenost (tko još zna napisati pismo ili čestitku za
Božić), koji čovjeka zarobljuju u virtualni svijet
komunikacije ili igrica bez konca i kraja, itd...
Što se tiče Crkve, može se reći da je ta vrsta
komunikacije za nju veliki izazov pa zato ona stal-
no upozorava na sve moguće opasnosti interneta
i raznih pod-mreža komunikacije. Isto tako, ne bi
se trebala zaboraviti stvarna opasnost od onih koji
su skloni zloporabama te se lažno predstavljaju
ili pak anonimno šire laži, netoleranciju, mržnju,
vrijeđaju druge na rasnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj
osnovi, te manipuliraju, posebno onima koji su
najnezaštićeniji – djecom.
Za razmišljanje!
Jeste li i vi otvorili svoj profil na Facebooku?
Znadete li što vam djeca rade kad su na internetu
i s kim se dopisuju? Tko su im „prijatelji“? Koji
su podatci „stavljeni“ na profilu vaše djece ili vas
samih i ima li onoga čemu tu nije mjesto? Jeste
li uopće pričali sa svojom djecom o opasnostima
društvenih mreža? Imate li vremena za svoje dije-
te? Informira li se i odgaja kroz razgovor s vama
ili s „prijateljima“ s interneta?
Nemojte da jednog dana bude prekasno!!!
JeŽ
 104 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
Bijela kronika
Živimo u vremenu kada su mediji prepuni
crnih kronika koje stvaraju ozračje pesimizma i
crnila, suprotno radosnom kršćanskom pogledu
na život. Previše se nameće medijska slika „kul-
ture smrti“ nasuprot koje ostaju nezapaženi mnogi
koji samozatajno rade za „kulturu života“. Postoje
nebrojena svjedočanstva onih koji se strpljivo i
oduševljeno zauzimaju za dobrotu i humanost, a
čija imena ostaju anonimna i o čijoj se dobroti
javno puno ne govori. Nalazimo ih u mnogim
područjima života, ali oni ne „buče“ nego tiho
šire Ljubav... Nalazimo ih među umirovljenicima,
prosvjetnim djelatnicima, bolničkom osoblju, dje-
com i mladima, pa tako i među vjeroučiteljima.
Zalažemo li se dovoljno u naviještanju „Pra-
vednika“ ili smo često i sami žrtve razgovora
u kojima nehotice veličamo „kulturu smrti“?!
Dobro je o tome promišljati jer mi smo po svom
zvanju pozvani biti na strani „kulture života“.
Deset godina vodim karitativnu grupu u školi
u kojoj radim. Znam da nisam jedina, da ima još
vjeroučiteljica koje to zdušno rade. Oduševljena
sam s djecom i mladima jer su spremni na svaku
akciju koja u njima razvija volonterstvo i osjećaj
za drugoga.
Međutim danas su „povike“ na mlade i djecu
često s negativnim predznakom. Toliko sam puta i
sama čula samo negativno o mladima. Svi mi koji
smo uključeni u širenju volonterstva kod djece i
mladih svjesni smo s koliko se ljubavi i entuzijaz-
ma prihvaća svaka akcija puna ljubavi i dobrote.
Djeca i mladi uvijek su spremni dati sve od sebe i
svaku akciju prihvaćaju s oduševljenjem.
Nedavno smo na Dan siromašnih bili svjedoci
akcije prikupljanja hrane za pučku kuhinju i potre-
be siromašnih obitelji koju su organizirali upravo
mladi. Nije im bilo teško stajati cijeli dan po
niskoj temperaturi za štandom i prihvaćati darove
u hrani. Sličnih akcija ima puno, ali o tome se ne
piše, a još manje govori. Ali o lošim postupcima
mladih piše se i govori „punim ustima“.
Radim u školi koja ima svoj školski list koji
bilježi svaku vrijednu akciju u sklopu karitativne
grupe. Također se bilježe hvalevrijedne dječje
akcije iz drugih područja.
U župi kojoj pripadam već petu godinu organi-
zirano je Ljeto za siromašnu mladež iz Vukovara,
Žepča, te za djecu Udruge Alojzije Stepinac. U taj
volonterski rad uključeno je nas pet vjeroučitelja,
ali i ostali suradnici koji mogu odvojiti sedam
dana od svog godišnjeg odmora. Za mladež je sve
besplatno. Osim kupanja  i smještaja u Oratoriju
Ivana Pavla II, mladima je svaki dan isplaniran
bogatim sadržajima. Predivna su pisma zahvale
sudionika ljetovanja.
Ovo je samo zrnce u
moru volonterstva kojeg
obavljaju naši vjeroučitelji
i vjeroučenici. Bilo bi lije-
po kada bi se oni zapisali
na jednom mjestu. Bila bi
to prilično debela knjiga,
jer vjeroučitelj osim vjer-
skog znanja u svojim  ško-
lama „sije“ i neprolazna
zrnca dobrote...
Silvana Puljić
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA 105

Svetac prijatelj

Ako zadovolji potrebu za hranom, odjećom i

krovom nad glavom, današnji čovjek ne zna što bi
s preostalim životom pa svakom desetom Hrvatu
dan počinje i završava „surfanjem“ na Internetu.
I meni je jedan dan tako počeo. Htjela sam
pronaći podatke za sat vjeronauka na temu: Idoli
i ideali u izgradnji osobnosti. Točnije, zanimalo
me koga naši mladi biraju za uzore. Naišla sam na
rezultate ankete, provedene među mladima u Spli-
tu, u kojoj je najveći broj ispitanika za svoje uzore
izabrao članove grupe TBF, a njih slijede Ivaniše-
vić, Oliver, Severina, Kerum, ... Kao razlog svoga
odabira mladi navode kako njihove uzore nije
briga što ljudi pričaju o njima i oni rade ono što
vole i u tome uživaju, slobodni su, neovisni.
Čini mi se da je „kuća“ u kojoj živimo uzdr-
mana iz temelja. A onda „klik“ na tračak svjetla
koje je obuhvaćalo rezultate još jedne ankete
provedene na sedam zagrebačkih fakulteta. Tri-
deset posto studenata najčešće navode roditelje
kao svoje uzore. Nakon toga su na listi osobe koje
su studenti spomenuli više od jedanput, a među
njima je i papa Ivan Pavao II. Krajnje je vrijeme
da se prisjetimo temelja na kojem smo izgradili
telju – rekla je vjeroučiteljica. Ali većina prijatelja
ovaj naš život! Potrebno se suprotstaviti struji čiji
ima isti problem – primijetio je Marko.
„klik mišem“ izvlači iz čovjeka i posljednje ostat-
Riječi vjeroučiteljice koje su slijedile plijenile
ke duha i slobode. Ali, kako se osloboditi okova
od milijun mrtvih stvari? su posebnu pozornost: Postoje i drugi prijatelji, a
Izašla sam iz ovog tuđinskog svijeta, od lica to su sveci. U životu je potrebno izabrati jednog
prepunih lažne životne ugode, među lica koja sveca za prijatelja. On će najbolje osluškivati
zrače, govore, žive. Bila je to jedna od student- vaše probleme i pružiti vam pomoć. Sjetite se sve-
skih hospitacija u Centru za odgoj i obrazovanje taca o kojima smo govorili i izaberite jednog za
u zagrebačkoj Dubravi u kojoj žive, školuju se prijatelja. Za početak, svoje prijateljstvo možete
i obrazuju, uz rehabilitacijske sadržaje, mladi s započeti jednim pismom.
tjelesnim invaliditetom. Ne sjećam se imena vje- Promatrala sam ih dok su pokušavali staviti
roučiteljice, ali se sjećam riječi jednog učenika. riječi na papir. Kojeg će sveca izabrati za svoga
Tema je bila Sveci - naši prijatelji. Vjeroučiteljica prijatelja, za uzor? Ostala sam zatečena jer ga ni ja
je svojim učenicima „ponudila“ jedan drugačiji još nisam izabrala. I jave se sjećanja kao prozori
svijet uzora. Pokušala je probuditi njihove poteš- koji nam daju jedan novi pogled. Potrebno ih je
koće pitanjem: Što vas muči? otvoriti da bismo vidjeli život na nov način. Oni
Očekivala sam kako će govoriti o svojim tje- nas pokreću.
lesnim oštećenjima. Ipak, ništa slično nisam čula. Sjetila sam se župnog vjeronauka iz svoga dje-
Njih su mučili zdravi ljudi i način na koji ih gleda- tinjstva. Bilo je tu, gledano iz mog kuta, radosti i
ju. To su poteškoće koje možete reći svome prija- sreće kojim nas je naš tadašnji župnik fra Mario
 106 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
uvijek znao obasipati. Tu sam pronašla onaj
„osnovni ton“ svog životnog puta. On je vješto
uspijevao, uz osjećaj pripadnosti Crkvi, usaditi
nam i onaj - pripadnosti hrvatskom narodu. Samo
nas je sedam iz razreda išlo na župni vjeronauk,
na pripremu za prvu svetu pričest.
Što će nam danas dati? O čemu će govoriti? –
pitali smo se koračajući prema župnoj dvorani. U
ruci je držao sliku jednog sveca i rekao: Tko pogo-
di, koji je ovo svetac na slici, dobit će, dobit će…?
Bezuspješno smo izvikivali imena svih svetaca
koja smo znali. Onda smo prešli na svećenike, ali
nitko nije mogao pogoditi o kome je riječ. A tek
kad smo počeli nabrajati svoje susjede… Uslije-
dila je pomoć: Ovo je mali - veliki svetac! – ali
bez uspjeha. U rukama mi se našla njegova slika
na kojoj je pisalo: Sveti Leopold Bogdan Mandić.
Pogledala sam ga i bojažljivo izustila: Nemojte
meni ostaviti sliku. Strah me je! Izgleda tako…!
Fra Mario se samo blago nasmijao, kao i obično,
znajući da će taj strah proći. Slijedio je životopis
sveca koji je trebao srušiti sve moje predrasude.
Iz razmišljanja me trgnuo glas vjeroučitelji-
ce: Želi li netko pročitati svoje pismo? Na to će
Marko vjeroučiteljici: Pronašao sam svoga sveca
Do vječnosti
Koliko li je
koraka od
Boga do čovjeka,
koliko li je
ljubavi
od iskona
do vječnosti?
Branka Mlinar
prijatelja. To je sveti Leopold Bogdan Mandić.
Njemu sam napisao pismo.
Ostala sam zatečena, a on je s oduševljenjem
nastavio čitati glasom sasvim drugačijim koji vodi
čovjeka k svjetlu, prema novom življenju: Mislim
da me ti od svih svetaca, najbolje možeš razu-
mjeti zbog onoga što si pretrpio na svom tijelu.
Ja mucam i ti si mucao. Ja sam uvijek u kolicima
tako da, u ovom položaju, nisam veći od tebe. Od
danas ćeš biti moj posebni prijatelj. Ovo je tek
prvo pismo u nizu. Ti ćeš moje molitve predavati
Isusu. Od danas ćemo „se voziti“ zajedno – pot-
pisao je Marko osmijehom svoje pismo.
Ne znam što su drugi učenici rekli. Znam samo
da je mladić svoj križ pretvorio u blago za druge,
za mene. Ova patnja je u meni produbila prostor
do kojeg, možda, inače ne bih dospjela, a u kojem
sam pronašla sveca prijatelja. Bit će lijepo, umje-
sto onih statističkih podataka s Interneta, pokazati
je vjeroučenicima i započeti sat vjeronauka rije-
čima: Imate li sveca prijatelja? Znate tko je moj
svetac prijatelj? Prepoznajete li ga na ovoj slici?
To je sveti Leopold!
Marina Šimić
Emanuel
Pod visokim, bijelim
svodom Crkve
valovi mirisnog tamjana
i šaptaji molitve
iz bezbroj srca,
uz znak nebeskih orgulja.
Bog je s nama
i raskošna ljubav njegova.
Branka Mlinar
 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA
Prvoškolci
Prvoga ponedjeljka prvog polugodišta promet
potpuno paraliziran poradi prvašića. Predškolci
porasli preko praznika pa postali prvoškolci. Pro-
metni policajac ponavlja: „Pozor! Prvaši prolaze.“
Prvašima pak potiho progovara: „Pazite! Prelazite
preko pješačkog prijelaza! Prvo pažljivo pogle-
dajte, pa prelazite!“
Prešli prvaši prometnice pod pratnjom, pa
polako popunjavaju predvorje. Pomno promatraju
prigodne panoe pa pažljivo prelaze pogledima
preko prisutnih. Poneki pošteno prestrašen.
Počinje pljesak. Prisutni, posebno prvoškolci,
preusmjeravaju poglede prema pozornici. Prigod-
nim pozdravom počinje priredba. Poslije pozdrava
pjesma, pa ples. Priredba prekrasna, premda poko-
ja plesačica pogriješi. Plješću prvaši prepoznavši
pjesme, poneki pak plješću poradi pristojnosti.
Poslije priredbe pratitelji puni pouzdanja pre-
puštaju pridošle prvoškolce profesionalcima.
Polako počinje poduka. Prvaši prstićima pretra-
žuju pernice. Ponosno pokazuju pribor. Pažljivo
prate pisanje po ploči. Polako, pažljivo preslika-
vaju - pogriješe pa popravljaju. Postavljaju puno
pitanja, počesto ponavljaju. Prepričavaju poznate
107
priče: Pepeljugu, Palčicu, Pinokija... Poneku priču
pokušavaju pročitati.
Pogledâ prikovanih prema projekcijskom plat-
nu pomno promatraju prikaz Postanka. Postavljaju
pitanja posebno pokazujući prstima prizore prvo-
ga pada. Pregledavaju prezentacije poučnih priča,
primjera pravog prijateljstva, prizore psalama,
prizore posljedica prvoga pada. Poslije projekcija
pokušavaju polijepiti prigodne puzzle, ponekad
pak posložiti pano. Pribor podijele. Pomažu prija-
teljima. Prihvaćaju potrebnu pomoć.
Proučena pravila ponašanja podosta primjenju-
ju. Posebnu pozornost pokazuju prilikom pripovi-
jedanja priča. Pouke popamte. Po prirodi pobožni
pjevaju poznate pjesme, ponekad pjevaju psalme.
Plaču povrijeđeni povremeno, praštaju po potrebi
potpuno.
Pozornost pada potkraj polugodišta. Posli-
je prosinačkih praznika ponovo pristižu preko
poznatog predvorja.
Pozdrav PAX!
 108 DOGAĐAJI, ISKUSTVA, RAZMIŠLJANJA

Slutnja Vječnoga
Gospodine, nauči me osluškivati govor nutrine.
Oslobodi me mojih htijenja
i robovanja vlastitoj misli.
Privuci svojim dubinama moj nestalni duh,
nevidljivim sponama priveži za Izvor.
Neka mi žilama prostruji radost
slutnje Vječnoga.
I neka se tako dogodi Susret.
Prepusti mi dušu zatim udarima vjetrova,
kiša i mrazova.
Otvori mi obzorja,
podari krila za prostranstva neba.
Samo da ne zaboravim
- nikada -
da se jedino
Golgotom

Božje oči
ide naprijed.
I neka se tako ostvaruje Život.
Otkrij mi ljepotu u trajnoj napetosti
između onoga za čim čeznem I noćas je ruka Božja
i što uspijevam iskusiti. podigla tisuće zvijezda
Da se divim toj neminovnoj i veličanstvenoj i osvijetlila put
simfoniji nedovršenosti. svima koji bez svjetla
Neka ona za mene ne znači poraz lutaju kroz noć.
nego mogućnost uzdignuća. Svima koji samuju
Daj mi naslutiti cjelovitost, žudeći za suncem
dodirom duša nazrijeti puninu, u nekom zakutku svog
čistu radost darivanja, zemaljskog gnijezda
predokus Neba. i noćas je ruka Božja
I neka se tako prepoznaje Ljubav. na nebeski svod
podigla tisuće zvijezda.
VaMa Svima koji traže toplinu,
izgubljena svjetla
u dubinama morskim,
izgubljenu ljubav
u dušama ljudskim.
Jer, nebeske zvijezde
Božje su oči.

Branka Mlinar
 kronika
Kronika Katehetskog ureda
Školska godina 2008./2009.
30. kolovoza 2008. – Podjela kanonskih
mandata. Pedeset vjeroučitelja Splitsko-makar-
ske nadbiskupije primilo je 30. kolovoza kanon-
ske mandate na neodređeno vrijeme ili za novu
školsku godinu iz ruku svoga nadbiskupa mons.
Marina Barišića. Ovaj bitno eklezijalni čin, kako
je to uvodno naglasio i sam predstojnik Katehet-
skog ureda don Josip Periš, upriličen je nakon
koncelebriranog misnog slavlja u splitskoj prvo-
stolnici koje je predvodio nadbiskup Barišić.
Ovom prigodom nadbiskup je uvodno podsjetio
da je vjeroučiteljska služba Božji poziv i posla-
nje koje im Gospodin predaje preko apostolskih
nasljednika. U prigodnoj homiliji, a oslonivši
se pri tom na navještaj Matejeva evanđelja koji
donosi prispodobu o talentima, nadbiskup je vje-
roučiteljima predstavio primjer onih slugu koji
su umnožili talente i spremni dočekali gospoda-
ra. Oni pak koji ne razvijaju talente, naglasio je
nadalje nadbiskup, imaju „rupe“ u svom životu.
Oni možda i ostvare karijeru i zarade novac, ali
im izmiče život jer ga zakopavanjem talenata nisu
ostvarili. Život se može ostvariti odgovornošću i
savjesnošću, razvijanjem talenata koji se opet ne
bi smjeli ograničiti samo na onu sposobnost koju
imamo. Talenti su Božja ljubav prema čovjeku.
Vjeroučitelji su stoga pozvani u školu donositi
ostvarenost i smisao učenicima, jer je puno „rupa“
u društvu. Dodjelom mandata oni ostvaruju ovu
prispodobu o talentima. „Na kanonski mandat
nitko nema pravo, ali kad ga dobijete onda je
to povjerenje koje Crkva ima u vas“ – poručio
je nadbiskup Barišić. Nakon dodjele mandata u
kripti katedrale upriličeno je kraće druženje vje-
roučitelja s nadbiskupom, a završio je njegovim
lijepim željama vjeroučiteljima za uspješnu novu
školsku godinu.
13. rujna 2008. - Stručni skup vjeroučitelja
pripravnika. U prostorijama Katehetskog ureda
Splitsko-makarske nadbiskupije održan je 13.
rujna stručni skup za vjeroučitelje pripravnike i
njihove mentore koji su zaposleni u osnovnim i
109
srednjim školama na području Splitsko-makarske,
Zadarske, Hvarske, Šibenske i Dubrovačke nad/
biskupije. Stručni skup je organizirala splitska
podružnica Agencije za odgoj i obrazovanje u
suradnji s Katehetskim uredom Splitsko-makar-
ske nadbiskupije, a na skupu je sudjelovalo šezde-
set vjeroučitelja. Na samom početku skupa, nakon
molitve, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-
makarske nadbiskupije don Josip Periš pozdravio
je sve nazočne i uveo ih u radni dio skupa. Održa-
na su dva predavanja i zatim je upriličena temat-
ska rasprava. Prvo predavanje, na temu Ostvari-
vanje pripravničkog staža i polaganje stručnog
ispita, održala je Sabina Marunčić, viša savjetnica
za vjeronauk u splitskoj podružnici Agencije za
odgoj i obrazovanje. U svom izlaganju je govorila
o svrsi, trajanju i programu pripravničkog staža,
zatim obvezama pripravnika i članova Povjeren-
stva za stažiranje te postupku i načinu polaganja
stručnog ispita. Drugo predavanje, na temu Men-
torstvo i praćenje pripravnika, održala je Mirjana
Vučica, vjeroučiteljica savjetnica u Zdravstvenoj
školi u Splitu, koja je u svom izlaganju istaknula
važnost uloge mentora u procesu praćenja priprav-
nika te suradnju mentora i pripravnika tijekom
pripravničkog staža. Nakon predavanja uslijedila
je zajednička rasprava. Vjeroučitelji pripravnici
i njihovi mentori aktivno su sudjelovali iznoseći
vlastite nedoumice i poteškoće, vezane uz izradu
programa stažiranja, ostvarivanje pripravničkog
staža te izradu školskog kurikuluma za nastavu
vjeronauka.
13. rujna 2008. – Radni sastanak voditelja
županijskih stručnih vijeća. Na početku nastav-
ne godine voditelji županijskih stručnih vijeća
planiraju i programski usklađuju radne susrete
županijskih stručnih vijeća s Katehetskim uredom
i Agencijom za odgoj i obrazovanje. Na rad-
nom sastanku sudjelovali su voditelji županijskih
stručnih vijeća iz svih pet južnih nad/biskupija
zajedno s predstojnicima nad/biskupijskih kate-
hetskih ureda. Planirana su četiri radna susreta
 110 kronika
(rujan, studeni, veljača i svibanj) te zajednička
duhovna obnova za vjeroučitelje laike u koriz-
menom vremenu. Dva središnja radna sastanka
županijskih stručnih vijeća (u studenome i veljači)
održat će se u sklopu nad/biskupijskih stručnih
skupova. Predstojnici katehetskih ureda vrlo su
se pohvalno izrazili o kvalitetnom povezivanju
županijskih stručnih vijeća s nad/biskupijskim
stručnim skupovima kao i međusobnoj suradnji
koja podiže kvalitetu stručnog usavršavanja vje-
roučitelja u svih pet južnih nad/biskupija.
26. rujna 2008. – Sv. misa za srednjoškolce.
Povodom početka nove školske godine, splitsko-
makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio
je 26. rujna u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu
koncelebrirano misno slavlje za sve srednjoškolce
grada Splita i okolice. Brojna mladež, neki od njih
i sa školskim torbama na leđima nakon šestoga
školskog sata, ispunila je prostranu lađu crkve da
bi zajedno sa svojim nadbiskupom zazvali Božju
pomoć i blagoslov za uspješnu novu školsku godi-
nu. Zajedno s njima i njihovim vjeroučiteljima u
misnom su slavlju sudjelovali brojni nastavnici
iz drugih nastavnih predmeta te djelatnici škola.
Nakon pozdrava dobrodošlice župnika fra Pavla
Vučkovića, nadbiskup Barišić je obrativši se
srednjoškolcima u uvodnom dijelu mise naglasio
važnost zajedničke molitve upućene Gospodinu
koji je naš početak i kraj, početak dovršenja svake
naše aktivnosti. U svojoj je propovijedi nadbi-
skup govorio o vremenu i Gospodaru vremena
naglasivši da je vrijeme Božje djelo koje služi kao
okvir jednoj povijesti koja se tiče nas. Vrijeme je
mjera zemaljskoga trajanja, onakvog kakvo nam
se konkretno ukazuje: najprije kozmičko trajanje
komu je žarišna točka nadolazak čovjeka, potom
povijesno trajanje kojemu daju ritam pokoljenja,
u kojemu čovječanstvo korača prema svom cilju.
U odnosu na oba ova trajanja Bog ostaje transcen-
dentan. Čovjek živi u vremenu, Bog u vječnosti.
No s Isusom Kristom dolazi „punina vremena“,
istaknuo je nadbiskup te potaknuo srednjoškolce
da shvaćaju svoje vrijeme kao „kairos“, moguć-
nost i prigodu za ispunjanjem svoga života tom
Puninom i Smislom. Podsjetivši na jednu izrazito
duboku i lijepu misao Dostojevskoga – „Kad bi
me netko i uspio uvjeriti da je Krist van istine,
ja bih radije ostao uz Krista nego uz istinu“ –
nadbiskup je pozvao mladež da se ne boje stati
i ostati uz Krista jer je on prava Istina te ih je u
duhu sv. Augustina ohrabrio: „Ako hoćete ostati
mladi, a to svi želimo, tražite Krista! I ne bojte
se zdravo živjeti svoju mladost i svjedočiti svoju
vjeru!“ Na kraju propovijedi mons. Barišić je
progovorio o važnosti zajedništva i razgovora te
darovanog vremena za druge bez kojega se ne
može drugoga upoznati, pa tako ni Krista. „Posta-
vite prioritete u svomu životu i nađite vremena za
njih. Nađite vremena za Krista i čitajte njegova
ljubavna pisma koja nam je uputio u Svetomu
pismu. Neka ova Punina i Istina ispuni ovu škol-
sku godinu da bismo svi zajedno rasli u milosti i
mudrosti“, poručio je nadbiskup Barišić na kraju
svoje propovijedi. Molitvu vjernika i prinos daro-
va pripremili su učenici splitske Nadbiskupijske
klasične gimnazije „Don Frane Bulić“, a na kraju
mise, koju je svojim pjevanjem uzveličao vokal-
no-instrumentalni sastav „Abba“ sa splitskog
Poljuda, riječ zahvale nadbiskupu, nastavnicima
i vjeroučiteljima, domaćinima župe Gospe od
zdravlja te naravno svim srednjoškolcima, uputio
je predstojnik Katehetskog ureda don Josip Periš.
Nakon mise srednjoškolci su sa svojim vjerouči-
teljima i nadbiskupom ostali u kratkom druženju
ispred crkve.
13. do 16. listopada 2008. – Stručni skup
u Vukovaru. Vjeroučitelji mentori, savjetnici i
voditelji županijskih stručnih vijeća sudjelovali
su na trodnevnom seminaru u Vukovaru, na temu:
Aktualnost socijalne tematike u nastavi vjerona-
uka. Seminar je organizirala Agencija za odgoj
i obrazovanje u suradnji s Nacionalnim katehet-
skim uredom HBK. Kroz predavanja, pedagoške
radionice i primjere dobre prakse vjeroučitelji su
imali prigodu proširiti svoje znanje i razmijeniti
iskustva vezana uz aktualnost socijalne tematike
u nastavi vjeronauka. Osim toga, imali su prigodu
posjetiti gradove Vukovar i Ilok.
3. do 6. studenoga 2008. – Stručni ispiti u
osnovnoj školi. U Osnovnoj školi „Plokite“ u
Splitu, u jesenskom ispitnom roku, polaganju
stručnog ispita iz vjeronauka pristupilo je osam
kandidata. Stručni ispit uspješno su položili slje-
 kronika
deći vjeroučitelji: Antonia Barović (Dubrovnik),
Ivana Grabić (Split), Ante Kujundžić (Split), Mla-
denka Mamić (Zadar), don Ante Matulić (Hvar) i
don Ante Prnjak (Split).
10. do 11. studenoga 2008. – Stručni ispiti u
srednjoj školi. U II. gimnaziji u Splitu, u jesen-
skom ispitnom roku, polaganju stručnog ispita iz
vjeronauka pristupila su dva kandidata. Oba su
uspješno položila stručni ispit: Marijana Jasna
Marasović (Split) i Slavica Šeparović (Dubrov-
nik).
22. studenoga 2008. – Nadbiskupijski struč-
ni skup. „Poznajemo li potrebe svojih učenika?”
bila je tema stručnog skupa za vjeroučitelje u školi
na području Splitsko-makarske nadbiskupije koji
je održan 22. studenoga u Nadbiskupskom sjeme-
ništu u Splitu.
Molitveni početak pripremili su vjeroučenici
Osnovne škole „Manuš” iz Splita sa svojom vje-
roučiteljicom Anitom Lukšić Nimac. Okupljenim
vjeroučiteljima kojih je bilo oko dvije stotine, a
pridružili su im se i vjeroučitelji Hvarske biskupi-
je zajedno sa svojim predstojnikom don Milijem
Plenkovićem, najprije se pozdravnim riječima
obratio predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-
makarske nadbiskupije don Josip Periš. Naglasio
je da ovaj skup već dvije godine zajedno s Ka-
tehetskim uredom organizira Agencija za odgoj i
obrazovanje te su teme ujednačene za sve biskupi-
je južne Hrvatske, a protagonisti ovoga stručnoga
skupa nisu kao i obično voditelji stručnih vijeća
nego psiholozi, pedagozi, defektolozi, stručnjaci
pri spomenutoj Agenciji. Vjeroučitelje je potom
pozdravio i splitsko-makarski nadbiskup mons.
Marin Barišić koji je, između ostaloga, istaknuo:
„Tema je izrazito zanimljiva i zahvaća široko po-
lje. Na talijanskom se jeziku upoznati, spoznati
kaže ‘conoscere’ a dolazi od lat. izraza ‘nascere’
što znači ‘roditi se’. Riječ je, dakle, o obostranom
procesu, međusobnom upoznavanju i spoznaji. Što
vjeroučenik vjeroučitelja bolje upozna kao dobro-
ga to će bolje primiti ono što mu on želi prenijeti i
dati. U svojim spoznajama ja se rađam, a prenose-
ći znanje vjeroučitelj ‘rađa’ vjeroučenika. No, nije
samo riječ o prenošenju znanja nego o formaciji
osobe. Stoga, vam želim, ono što smo čuli u uvod-
111
noj meditaciji, da još više posvijestimo sebi da
‘Onaj koji nas šalje, On nam i snagu daje!“
Predavanje na temu Uvažavanje i razumije-
vanje potreba učenika održala je Luči Lončar,
viša savjetnica za stručne suradnike defektologe
u Agenciji za odgoj i obrazovanje – podružnica
Split. Izlaganje je započela od nastavnoga pro-
cesa koji obuhvaća odgoj i obrazovanje te sustav
vrijednosti i obrazovna postignuća. U tom je vidu
istaknula da je danas – radi provedbe nacionalnih
ispita u osnovnim i srednjim školama, državne
mature i drugih projekata – sve više potisnut od-
gojni vid na račun obrazovnog, a problem odgoja
je jedan od najvažnijih i najtežih zadaća s kojima
se vjeroučitelji i učitelji svakodnevno suočavaju.
Nadalje je naglasila da je potrebno znati s kojom
djecom učitelji rade jer djeca različitog uzrasta
imaju i različite potrebe te se različito ponašaju
pred izazovima svakodnevnoga života. Govoreći
o potrebama, prof. Lončar je iznijela Maslowovu
hijerarhiju potreba, naglasivši da prvo moraju biti
zadovoljene primarne potrebe: fiziološke (hrana,
voda, zrak, san) i potreba za sigurnošću, potom
potreba za ljubavlju i pripadanjem. Nezadovolje-
na potreba za ljubavlju jedan je od najčešćih izvo-
ra neprilagođenog ponašanja. Ljubav i sigurnost
stečeni u prvim godinama života preventiva su
kasnijih poremećaja: smetnji u ponašanju, deli-
kvencije, ovisnosti, nasilja. Tu veliku ulogu ima
obitelj, osobito otac i majka. Kada su ispunjene
spomenute potrebe javlja se potreba za ugledom i
poštovanjem te za samoaktualizacijom. „Važno je
znati da potrebe nikada ne nestaju, da zadovolje-
nje jedne pokreće drugu te da često nismo svjesni
vlastitih potreba, osobito djeca i mladi. Prepozna-
vanje potreba znači razumjeti ih i odgovoriti naj-
bolje na njih“, istaknula je predavačica. Govoreći
o potrebama koje se kriju iza određenog ponaša-
nja, bilo da je riječ o izrazito nemirnom učeniku ili
mirnom i tihom, prof. Lončar je kazala da učenici
predstavljaju ličnosti s različitim osobinama te da
zato jednak postupak neće imati i jednake poslje-
dice kod različitih pojedinaca. Stoga, zaključuje,
treba odgojne postupke odabrati prema osobina-
ma onoga na koga se primjenjuju jer je to jedan
od osnovnih zahtjeva individualizacije u odgojno-
obrazovnom radu.
Po završetku predavanja uslijedila je tematska
rasprava s brojnim pitanjima iz vjeroučiteljske
 112 kronika
prakse. Naglašeno je, između ostaloga, da religio-
zne potrebe prožimaju sve ljudske potrebe, da vje-
roučitelji trebaju kod učenika odgajati potrebe te
da se djeci dobroga ponašanja i primjerenog vla-
danja a koja nemaju odlične ocjene treba posveti-
ti više pozornosti. Aktivni sudionik rasprave bio
je i nadbiskup, primijetivši da se danas umnažaju
umjetne potrebe te da je itekako važna mudrost i
razboritost razlikovati ono što nam treba od onoga
što ne treba. Rasprava je bila živa, konstruktivna i
afirmativna. Predstojnik Periš potom je dao neko-
liko obavijesti iz Katehetskog ureda, najavivši ti-
jek sljedećih događaja te podsjetivši na hodočašće
vjeroučitelja u Svetu zemlju u uskrsnom tjednu.
Drugi dio programa odvijao se u deset peda-
goških radionica koje su vodili vanjski suradnici
psiholozi, pedagozi i defektolozi, a tema je bila
„Razumijevanje potreba učenika kao preduvjet
uspješnog odgojno-obrazovnog rada“. (Priloge sa
stručnog skupa objavljujemo u ovom broju Svje-
doka)
24. siječnja 2008. – Radni sastanak voditelja
županijskih stručnih vijeća. Katehetski ured
u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje
organizirao je radni susret vjeroučitelja voditelja
županijskih stručnih vijeća za osnovne i sred-
nje škole svih pet južnih nad/biskupija kako bi
što kvalitetnije programski osmislili pedagošku
radionicu na temu Kristocentrična dimenzija vje-
ronaučnih sadržaja u didaktičko-metodičkoj pri-
mjeni, koja će se održati u sklopu nadbiskupijskog
stručnog skupa, 21. veljače 2008. godine u Splitu,
na temu Kristocentričnost vjeronaučne nastave.
Voditelji županijskih stručnih vijeća izabrali su
prvu nastavnu cjelinu VII. razreda osnovne škole
koja nosi naslov „Upoznajmo i izgradimo vlastitu
osobnost“ te će svaki voditelj napraviti po jedan
ogledni vjeronaučni model s bitno naglašenom
kristocentričnom obradom zadane teme. Namet-
nulo se glavno pitanje kako naglašeno antropološ-
ke sadržaje kristocentrično obraditi.
4. veljače 2009. Vjeronaučna olimpijada na
međuškolskoj razini. Nakon samostalno prove-
dene školske razine natjecanja, vjeronaučna olim-
pijada na međuškolskoj razini za osnovnu školu
u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji održana je 4.
veljače 2009. godine, od 13 do 14 sati, u sedam
škola - sjedišta stručnih vijeća. Tema vjeronauč-
ne olimpijade je: Franjo Asiški u izgradnji Crkve.
Od 62 prijavljene ekipe (po četiri učenika) dvije
su odustale od natjecanja. Svaki je učenik samo-
stalno rješavao pisani test s 50 pitanja kojima je
mogao osvojiti 72 boda, tako da je ekipa mogla
ostvariti maksimalnih 288 bodova. Voditelji struč-
nih vijeća, kao predsjednici povjerenstava za pro-
vedbu ove razine natjecanja, odradili su i ove go-
dine savjesno i profesionalno međuškolsko natje-
canje bez ijednog prigovora ili žalbe na čemu im
od srca zahvaljujemo. Na nadbiskupijsku razinu
natjecanja, koje će se održati 2. ožujka ove godine
u Osnovnoj školi „Sućidar“ u Splitu, plasirale su
se 24 ekipe: sedam prvoplasiranih iz svakog struč-
nog vijeća te još sedamnaest ekipa koje su ostva-
rile najveći broj bodova. Istoga su dana održana i
srednjoškolska natjecanja iz vjeronauka na škol-
skoj razini.
21. veljače 2009. – Nadbiskupijski stručni
skup. Katehetski ured Splitsko-makarske nad-
biskupije u suradnji sa splitskom podružnicom
Agencije za odgoj i obrazovanje priredio je stručni
skup za sve vjeroučitelje u školi na temu: Kristo-
centričnost vjeronaučne nastave. Skup je održan
21. veljače u prostorijama Nadbiskupskoga sje-
meništa u Splitu. Molitveni početak pripremila je
Brankica Galić, vjeroučiteljica u Obrtničkoj školi
u Splitu. Okupljenim vjeroučiteljima kojih je bilo
oko dvije stotine, a uobičajeno su im se pridru-
žili i vjeroučitelji Hvarske biskupije, najprije se
pozdravnim riječima obratio mr. don Josip Periš,
predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske
nadbiskupije. U uvodnoj je riječi predstojnik Periš
naglasio važnost teme zaključivši da osoba Isusa
Krista osvjetljava i objedinjuje sve vjeronaučne
sadržaje, premda se to na prvi pogled ne bi moglo
zaključiti: „Temeljna je zadaća kateheze i vjerona-
uka dovesti učenike u bliskost s Isusom Kristom,
da upoznaju, slave, žive i razmatraju Kristovo
otajstvo.“
Vjeroučitelje je potom pozdravio splitsko-ma-
karski nadbiskup mons. Marin Barišić koji je, iz-
među ostaloga, istaknuo kako ovakvi susreti ima-
ju svoje ljudsko i vjerničko značenje. Naglasio je
važnost ove teme budući da se u otajstvu Isusa
 kronika
Krista susreću teologija i antropologija. Kateheza
je primarno naviještaj Isusa Krista. Nadbiskup je
istaknuo da je Isus Krist, prema sv. Pavlu, mjera
čovjekova rasta i sazrijevanja te da mu je drago
da se ova tema obrađuje upravo u godini sv. Pa-
vla. Naime, nitko nije toliko stavio Isusa Krista u
središte vlastitog života i poslanja kao sv. Pavao.
Pavlov kristocentrizam je do te mjere naglašen da
je sv. Pavao mogao reći: „Živim, ali ne više ja,
nego u meni živi Isus Krist.“
Predavanje o temi Isus Krist - središte teologi-
je, kršćanskog života i navještaja održao je prof.
dr. Mladen Parlov, profesor na KBF-u u Splitu.
Predavač je svoje izlaganje podijelio u tri dijela: o
kristocentričnosti kršćanske teologije, o kristocen-
tričnosti kršćanske duhovnosti te o kristocentrič-
nosti kateheze i navještaja. Govoreći o kristocen-
tričnosti kršćanske teologije dr. Parlov se pozvao
na nauk Drugog vatikanskog sabora koji u svojim
dokumentima ističe središnjost otajstva Isusa Kri-
sta na svim razinama. Budući da je Isus „Početak i
Svršetak“, „prvorođenac među mnogom braćom“,
„Put, Istina i Život“ te da „nitko ne dolazi Ocu
osim po njemu“, od životne je važnosti poznavati
izvorni Isusov lik, tj. upoznati Isusa kakav je doista
bio, upoznati što je zaista rekao i učinio, jer sve to
ima spasenjsko značenje i za nas danas. U potrazi
za izvornim Isusovim likom pozvao je slušatelje
da rado uzmu u ruke knjigu pape Benedikta XVI.
„Isus iz Nazareta“. Govoreći o kristocentričnosti
kršćanske duhovnosti predavač je istaknuo kako
postoje tri bitna elementa kršćanske duhovnosti:
preporođenje/obraćenje, koje svoj vrhunac ima
u sakramentu krštenja, a koje je ujedno početak
duhovnog života; Duh Sveti kao glavni djelatnik
u duhovnom životu te, napokon, vrijeme. Premda
je Duh Sveti glavni djelatnik u duhovnom životu,
ipak središnja uloga pripada Isusu Kristu, jer je
Krist cilj i model prema kojem Duh Sveti oblikuje
nutarnji život kršćana. U trećem dijelu predavanja
dr. Parlov se najprije kratko osvrnuo na novije
crkvene dokumente koji ističu kristocentričnost
kršćanske kateheze. Pozivajući se na apostolsku
pobudnicu pape Ivana Pavla II. „Catechesi traden-
dae“, istaknuo je da se u „srcu kateheze nailazi na
osobu, i to na osobu Isusa iz Nazareta… Bitni je i
prvotni predmet kateheze ‘Kristova tajna’.“ Tako-
đer je naveo kako i „Opći direktorij za katehezu“
113
naglašava kristocentričnost evanđeoske poruke i
to pod tri vida: najprije se ponavlja već donesena
misao iz Catechesi tradendae (br. 5); potom da
kristocentričnost znači da je Krist u središtu povi-
jesti spasenja koju izlaže kateheza; te se naglašava
da kristocentričnost znači da evanđeoska poruka
ne dolazi od čovjeka, nego od Boga. U nastavku
je prof. Parlov istaknuo bitne elemente ispravnog
kristološkog navještaja: 1) navještaj treba poći od
povijesti Isusa Krista; 2) treba istaknuti aktualnu
Kristovu prisutnost u Crkvi i svijetu; 3) navijestiti
da je Isus Krist jedini i apsolutni Spasitelj ljudi;
4) navijestiti da se to spasenje ostvaruje u i po
Crkvi.
Uslijedila je tematska rasprava u kojoj je
istaknuto kako svaki vjeroučitelj treba živjeti
kristocentričnost na osobnoj vjerničkoj razini te
da će to nužno imati odjeka u katehezi. Zatim je
nastavljen rad u pedagoškim radionicama po kri-
teriju pripadnosti stručnim vijećima na temu: Kri-
stocentrična dimenzija vjeronaučnih sadržaja u
didaktičko-metodičkoj primjeni. Voditelji stručnih
vijeća izabrali su naglašeno antropološke sadržaje
iz vjeronaučnog programa te ih pokušali zajedno
s vjeroučiteljima obraditi na kristocentričan način
izrađujući ogledne vjeronaučne modele.
Završna je točka stručnoga skupa bila predstav-
ljanje Nacionalnoga okvirnog kurikuluma kojeg
je vjeroučiteljima predstavila Sabina Marunčić,
viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj
i obrazovanje. Istaknula je kako već obnovljeni
Program katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi
(Zagreb, 2003.) nastavu koncipira po načelima
kurikularnog programiranja, koji daje potreban
sustav i okvir vjeronaučne nastave i ostavlja
prostor slobodi i kreativnom radu vjeroučitelja,
osobito u izradi izvedbenog, a potom mjeseč-
nog plana i programa u konkretnim školama. U
izvedbi vjeronaučnog kurikuluma u središtu su
učenici, različitost životnih prilika u kojima žive
i ostvarenje odgojno-obrazovnih ciljeva koji tre-
baju biti usklađeni s mogućnostima, potrebama
i interesima učenika i njihova vjerskog odgoja.
Susret je završio zajedničkom raspravom. (Prilo-
ge sa stručnog skupa objavljujemo u ovom broju
Svjedoka)
 114 kronika
16. do 18. veljače 2009. – Stručni ispiti u
osnovnoj školi. U Osnovnoj školi „Plokite“ u
Splitu, u ovom ispitnom roku, polaganju stručnog
ispita iz vjeronauka pristupilo je sedam kandi-
data. Stručni ispit uspješno su položili sljede-
ći vjeroučitelji: Joško Ćudina (Šibenik), Hrvoje
Rogulj (Split), fra Božidar Šustić (Dubrovnik),
Ana Šokota (Zadar), Ružica Zelić (Zadar) i Iva
Žižić (Zadar).
4. do 6. ožujka 2009. – Stručni ispiti u sred-
njoj školi. U II. gimnaziji u Splitu, u ovom ispit-
nom roku, polaganju stručnog ispita iz vjeronauka
pristupila su tri kandidata. Svi su uspješno položili
stručni ispit: Tomislav Paleka (Zadar), don Oleg
Petrović (Zadar) i Hrvoje Petrušić (Split).
2. ožujka 2009. – Vjeronaučna olimpijada
za osnovnu školu. Nadbiskupijska vjeronaučna
olimpijada za osnovne škole održana je 2. ožujka
u Osnovnoj školi „Sućidar“ u Splitu, na temu:
Franjo Asiški u izgradnji Crkve. Od 62 ekipe koje
su sudjelovale na međuškolskom natjecanju, na
nadbiskupijskom natjecanju sudjelovale su 24
školske ekipe koje su ostvarile najbolje rezultate.
Program natjecanja, čiji je voditelj bio don Josip
Periš, započeo je pjevanjem himne, molitvom i
prigodnim pozdravnim govorima, nakon čega su
učenici Osnovne škole „Sućidar“ izveli prigodni
kulturno-duhovni program.
Potom je uslijedilo samo natjecanje koje se
sastojalo od tri dijela: pisanog testa, tombole i
Isusova milijunaka. Pisani test učenici su pisali
pojedinačno, a bodovi su se zbrajali za cijelu
ekipu. Nakon rješenja testa učenici su se osvježili
hranom i sokovima i u organizaciji škole doma-
ćina posjetili franjevački samostan kapucina na
Pojišanu, franjevački samostan sv. Frane na obali
i katedralu sv. Duje. U međuvremenu je Povje-
renstvo s vjeroučiteljima mentorima ispravljalo
testove.
Drugom krugu natjecanja pristupile su sve
ekipe rješavajući tombolu u kojoj su mogli osvo-
jiti 30 bodova. Ovaj dio rješavao se ekipno, a
bodovi su se pribrajali već osvojenim bodovima
s pisanog testa. Pet najboljih ekipa plasiralo se u
završni krug: „Tko želi biti Isusov mili-junak?“
U ovoj igri moglo se osvojiti najviše 20 bodova.
Konačni poredak izgledao je ovako: 1) OŠ „Sući-
dar“ – Split, 2) OŠ „Prof. Filip Lukas“ – Kaštel
Stari, 3) „Stjepan Radić“ – Imotski, 4) OŠ „Ivan
Mažuranić“ – Han i 5) OŠ „Knez Trpimir“ –
Kaštel Gomilica.
Sve ekipe dobile su priznanje o sudjelovanju
na natjecanju, a prvih pet ekipa posebno je nagra-
đeno vrijednim knjigama od Splitsko-makarske
nadbiskupije. S obzirom na vrlo visoke rezultate
koje su postigli, našu će nadbiskupiju na državnoj
vjeronaučnoj olimpijadi, koja će se održati od 11.
do 13. svibnja u Splitu, predstavljati pet prvopla-
siranih ekipa. Želimo im puno sreće i uspjeha!
(Opširnije o vjeronaučnoj olimpijadi u posebnom
prilogu)
2. ožujka 2009. – Natjecanje iz vjeronauka za
srednju školu. Natjecanje iz vjeronauka za vjero-
učenike srednjih škola Splitsko-makarske nadbi-
skupije, na temu Franjo Asiški u izgradnji Crkve,
održano je 2. ožujka u Franjevačkoj klasičnoj gi-
mnaziji u Sinju. Ravnatelj Škole fra Josip Grbavac
prihvatio je otvorena srca ulogu domaćina koju je
zajedno sa suradnicima ostvario na zavidnoj razi-
ni. Sudjelovale su 32 srednjoškolske ekipe.
Program natjecanja koji je u uvodnom dijelu
vodila učenica Stipanka Šimleša započeo je moli-
tvom, pjevanjem državne himne i pozdravnim
govorima. Zatim je natjecateljima predstavljen
kratki pregled povijesti franjevačke gimnazije
koju je lijepo predstavila učenica Ornella Bogdan,
a gimnazijski zbor oplemenio skladnim pjeva-
njem.
Natjecanje se odvijalo u tri kruga: pisani test
(pojedinačno rješavanje i zbrajanje bodova svih
članova ekipe), tombola (ekipno rješavanje) te
Isusov mili-junak. Kroz prva dva kruga natjecanja
prošle su sve ekipe, a u trećem krugu natjecalo se
prvih pet ekipa. Nakon što su riješili test natje-
catelji su se odmorili i okrijepili te organizirano
uputili u posjet svetištu i muzeju u franjevačkom
samostanu.
Sve ekipe su sudjelovale u drugom krugu
natjecanja, tj. tomboli. U velikoj sportskoj dvora-
ni „mogla se čuti muha“ dok su se čitala pitanja
i tražila rješenja na „karteli“. Nakon što su se
zbrojili bodovi iz prva dva kruga, među prvih
pet na ljestvici našle su se škole od Kaštel Štafi-
 kronika
lića preko Splita do Ploča. „Trka“ se nastavila u
posljednjem krugu: Isusovu milijunaku. Neke su
ekipe, što zbog male treme što zbog umora, ovdje
malo posustale tako da se u manjoj mjeri poredak
u konačnici promijenio. Prvo mjesto osvojila je
Nadbiskupijska klasična gimnazija „Don Frane
Bulić“ iz Splita pod vodstvom s. Petre Šakić.
Drugo mjesto osvojila je ekipa III. gimnazije iz
Splita pod vodstvom s. Darije Bota.
Sve ove ekipe nagradio je Katehetski ured
Splitsko-makarske nadbiskupije vrijednim knji-
gama, a nagrade prvim dvjema ekipama također
je uručio i ravnatelj Škole. Dvije prvoplasirane
ekipe zasluženo će predstavljati našu nadbisku-
piju na državno natjecanju koje će se održati ove
godine u Splitu od 11. do 13. svibnja. (Opširnije o
srednjoškolskom natjecanju u posebnom prilogu)
28. ožujka 2009. – Susret maturanata. U
organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makar-
ske nadbiskupije u Mostaru je 28. ožujka održan
međubiskupijski susret maturanata na kojem je
sudjelovalo oko dvije i pol tisuće učenika završnih
razreda s područja Splitsko-makarske, Šibenske i
Zadarske nad/biskupije. Ovogodišnji susret bio je
jubilejski, deseti po redu. Na inicijativu nekolici-
ne vjeroučitelja prije deset godina održan je prvi
takav susret u Vepricu. Od početnog skromnog
okupljanja susreti su iz godine u godinu postajali
sve masovniji, poprimajući prepoznatljivu fizio-
nomiju.
Izbor Mostara kao ovogodišnjeg odredišta
pokazao se kao pravi pogodak, što je vidljivo po
odazivu učenika koji je premašio sva očekivanja.
Najbrojnijoj skupini splitskih maturanata koja
je iz Poljuda krenula s dvadeset i pet autobusa,
priključili su se maturanti iz Sinja, Imotskog,
Trogira, Omiša, Makarske, Metkovića, Šibenika i
Zadra. Pred mostarsku katedralu stigla su ukupno
pedeset i dva autobusa. Nakon polusatnog duhov-
nog programa tijekom kojeg su učenici imali
prigodu za pristupanje sakramentu pomirenja,
započelo je euharistijsko slavlje kojem je pred-
sjedao mostarsko-duvanjski biskup mons. Ratko
Perić, uz koncelebraciju nekoliko svećenika. U
nadahnutoj propovijedi biskup Perić je, komen-
tirajući evanđeosku perikopu o Šimunu Cirencu
koji pomaže Isusu nositi križ, pozvao maturante
115
da sa zahvalnošću pogledaju na sve one koji su ih
do ovog trenutka pratili. Istaknuo je: „Do sada su
drugi za vas nosili križ, sada ga vi trebate staviti
na svoja ramena. Vi trebate nositi ne samo svoj
križ, nego i križ drugih“. Potrebno se najprije
suočiti sa sobom, sa svim svojim grijesima i
slabostima, u konačnici s normama ovoga svije-
ta. „A znaš li koje su norme ovoga svijeta, koji
su standardi posljednjih vremena, tj. ovih naših
današnjih“, upitao je biskup Perić. Citirajući sv.
Pavla istaknuo je da su to: sebeljublje, priljeplje-
nost na bogatstvo, preuzetnost, oholost, huljenje,
neposlušnost, nezahvalnosti bezbožnost, bešćut-
nost, nepomirljivost i neobuzdanost. Biskup je u
zaključku homilije posvijestio maturantima da se
u životu ne možemo ne opredijeliti za Isusa: ili
smo za njega ili protiv njega.
Molitve vjernika pripremili su učenici Nadbi-
skupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“, a
prigodne darove prinijeli se učenici Srednje škole
„Ivan Lucić“ iz Trogira. Euharistiju je glazbeno
animirao VIS „Magnificat“ iz Bibinja. Na zavr-
šetku misnog slavlja mr. Josip Periš naglasio je
važnost i znakovitost ovakvih susreta, a biskupu
Periću u znak zahvalnosti za pruženo gostoprim-
stvo darovao pretisak Splitskog evanđelistara,
najstarije knjige u Hrvata.
Uslijedilo je razgledavanje Mostara, grada koji
je podijeljen na dva dijela: uz dva kazališta ima
dva nogometna kluba, dvije pošte, dva sveučilišta,
dvije potpuno odvojene godišnje kulturne mani-
festacije. No ugođaj nadolazećeg proljeća kao da
je sa sobom donio slutnju nekih novih i vedrijih
vremena čiji se dah osjećao na mostarskim ulica-
ma i na poseban način u Starom gradu i na Starom
mostu. Tu se taj grad, čuvar mostova, razotkriva u
svoj svojoj ljepoti i izvornosti.
Nakon Mostara maturanti su posjetili zname-
niti franjevački samostan na Humcu, mjesto od
izvanredne važnosti za vjerski i kulturni život
tog dijela Hercegovine. Gvardijan samostana fra
Miro Šego upoznao je učenike s poviješću, zna-
čenjem i duhovno-religioznim bogatstvom ovog
samostana. U njegovu muzeju čuva se Humačka
ploča, najstariji pisani spomenik Hrvata u Bosni
i Hercegovini. S Humca je svatko krenuo prema
vlastitom odredištu, noseći hercegovačke dojmo-
ve kao snažne uspomene i nadahnuća za nove
 116 kronika
korake. (Opširnije o susretu maturanata u poseb-
nom prilogu)
30. ožujka do 01. travnja 2009. – Stručni
skup u Supetru. U organizaciji Agencije za odgoj
i obrazovanje, a u suradnji s Nacionalnim katehet-
skim uredom HBK-a, upriličen je od 29. ožujka
do 1. travnja stručni skup za vjeroučitelje voditelje
županijskih stručnih vijeća, mentore i savjetnike u
Supetru na Braču. Državni stručni skup na temu
Odgoj za medije, na kojem je sudjelovalo oko sto-
tinu vjeroučitelja iz hrvatskih (nad)biskupija, odr-
žan je u sklopu trajnoga stručnoga usavršavanja
vjeroučitelja vanjskih suradnika Agencije za od-
goj i obrazovanje i onih koji su napredovali u viša
zvanja.
Program stručnog skupa odvijao se kroz pre-
davanja, tematske rasprave i pedagoške radionice.
Predavanja su bila o etici i moralu u suvremenim
medijima (mr. Ivica Šola), o manipuliranju potre-
bama mladih (prof. dr. Zlatko Miliša), o medij-
skim kompetencijama i odgoju za medije (prof.
Mirela Tolić), o primjeni suvremenih medija u
nastavi (prof. Srećko Listeš) i o dječjim pravima
(prof. Mirjana Kazija).
Uz predavanja i tematske rasprave, u tijeku
trodnevnoga seminara upriličene su i pedagoške
radionice: o svjedočenju vjere u javnim medijima
(Ivica Ursić), kako pridobiti medije za promicanje
vlastitih ideja (Anita Delaš) i o djeci i medijima
(Mirjana Kazija). (Opširnije o stručnom skupu u
posebnom prilogu)
4. travnja 2009. – Duhovna obnova za vje-
roučitelje laike. Duhovna obnova za vjeroučite-
lje laike Splitsko-makarske nadbiskupije, koju je
predvodio nadbiskup Marin Barišić, održana je 4.
travnja u nadbiskupijskom marijanskom svetištu
Vepric. Na početku susreta predstojnik Katehet-
skog ureda don Josip Periš kratko je pozdravio
okupljene vjeroučitelje i predao riječ nadbiskupu.
U duhovnom nagovoru upućenom vjerouči-
teljima nadbiskup je stavio naglasak na važnost
riječi Božje u životu čovjeka. Podsjetio je kako
smo mi kršćani „vjernici Osobe a ne vjernici
teksta, budući da je i riječ Božja osoba, odnosno
Isus Krist, a ne neka apersonalna sila“. Povukavši
paralelu s riječima kojima se koristimo u našem
svakodnevlju, od kojih nas mnoge truju ili čine
pasivnima, nadbiskup je istaknuo kako nas „riječ
Božja proziva našim imenom i poziva na suradnju,
kreativna je te od nas traži određene odluke. Ona
je upravo takva jer u sebi krije pashalnu snagu i u
njoj je prisutan uskrsni događaj.“
Po završetku duhovnog nagovora uslijedilo je
pokorničko bogoslužje, prigoda za pojedinačnu
ispovijed, a potom sv. misa koju je predvodio
mons. Barišić. Nadovezujući se na kazano u
duhovnom nagovoru nadbiskup je u homiliji
zaključio: „Čovjek koji se susreće s riječi Božjom
zna biti vodič drugim ljudima do te iste riječi.
Zahvaljujući preobražujućoj moći ove riječi, mi
postajemo veći od nas samih – postajemo sama
prisutnost Boga u ovom konkretnom svijetu.“
Po završetku misnog slavlja vjeroučitelji su se
u pauzi za ručak družili za zajedničkim stolom.
Nakon ručka sudjelovali su na križnom putu pri-
lagođenom osobi i službi vjeroučitelja u školi.
Prigodna razmišljanja za križni put sastavila je
vjeroučiteljica Marina Šimić koja su po pojedinim
postajama čitali sami vjeroučitelji.
13. do 18. travnja 2009. – Hodočašće vjero-
učitelja u Svetu zemlju. Pod geslom „Vjerouči-
telji stopama svoga Učitelja“ pedeset vjeroučitelja
Splitsko-makarske nadbiskupije hodočastilo je od
13. do 18. travnja u Svetu zemlju. Uz duhovno
vodstvo splitsko-makarskoga nadbiskupa mons.
Marina Barišića i predstojnika Katehetskog ureda
don Josipa Periša te uz stručnu pratnju gospođe
Nataše Bulić vjeroučitelji su, preko geografskih
prostora Nazareta, Kafarnauma, Tabora, Kane Ga-
lilejske, Betlehema, Jeruzalema i drugih mjesta
vjerničke ljubavi, stvarali u svojim srcima prostor
za Isusovu živu riječ. Bili su slobodni dotaknuti ta
mjesta i stvoriti raspoloženje u sebi kako bi Božja
ljubav preko njih našla odjeka do njihovih vjero-
učenika i kako bi svoj život mogli nositi prema
Uskrsnuću. Upravo je to i bio cilj ovoga studij-
skog hodočašća.
Svakodnevno poniranje u evanđeoske teksto-
ve i sudjelovanje u misnim slavljima u bazilici
Navještenja, Petrovoj kući, bazilici Svetog groba,
špilji sv. Jeronima, kapeli Dvorane posljednje
večere, crkvi sv. Lazara, dozivalo je u svijest
činjenicu kako vjeroučitelji ne mogu razumjeti
 kronika
svoga Učitelja ako se njegova riječ ne utjelovi u
njima, tek tada će snaga njegova Uskrsnuća biti
djelatna u školi.
Za snagu te ljubavi molili su i kroz postaje
Križnog puta čiji su zazivi nadjačali buku pro-
davača na prepunim jeruzalemskim ulicama. U
crkvi svih naroda, bazilici Isusove agonije bilo je
upriličeno klanjanje pred Presvetim. Stijena koja
je primila kapi krvavog Isusova znoja primila je
poljupce vjeroučitelja koji su Isusu uputili svoje
osobne prošnje i zahvale.
Svoju sabranost pokušali su zadržati i u bazilici
Svetog groba gdje su među brojnim kršćanskim
konfesijama imali prostornu milost dotaknuti mje-
sto Isusova pokopa i uskrsnuća na nov život.
Posljednje euharistijsko slavlje ovog putovanja
nadbiskup Barišić predvodio je u crkvi sv. Lazara
kada je poručio kako ovo slavlje nije kraj puto-
vanja u Svetu zemlju već početak jednog novog
pogleda na svoju zemlju jer Kristovo otajstvo nije
uokvireno u vrijeme i prostor, nadiđeno je i pozi-
va svakog vjeroučitelja da mu se otvori i odgovori
mu. (Opširnije o hodočašću u Svetoj zemlji u
posebnom prilogu)
11. do 13. svibnja 2009. – Državno natjeca-
nje iz vjeronauka. Državno natjecanje iz vjero-
nauka učenika osnovnih i srednjih škola održano
je od 11. do 13. svibnja ove godine u Splitu.
Domaćini su bili Osnovna škola „Sućidar“ i
Nadbiskupijska klasična gimnazija „Don Frane
Bulić“ u Splitu, budući da su ekipe iz ovih škola
bile prošlogodišnje pobjednice na državnoj razini.
Sudjelovale su 34 ekipe (19 ekipa iz osnovnih i 15
iz srednjih škola) iz svih nad/biskupija Hrvatske.
Ovogodišnja tema natjecanja bila je „Franjo Asiš-
ki u izgradnji Crkve“, povodom 800. obljetnice
postojanja franjevačkoga reda.
Uz sam program natjecanja upriličen je prvo-
ga dana kulturni program i predstavljanje ekipa,
drugoga dana natjecatelji su imali prigodu razgle-
dati najvažnije kulturne i sakralne sadržaje grada
Splita, posjetiti Solin i slaviti sv. misu u svetištu
Gospe od Otoka.
Natjecanje se sastojalo od tri dijela: pisani
test, fotoslagalica odnosno rebus i križaljka, te
Isusov milijunak. Pobjednici državne vjeronaučne
olimpijade za osnovnu školu ponovno su učenici
117
Osnovne „Sućidar“ iz Splita (Luka Donadini,
Matea Gudelj, Antonia Senta i Ana Tomičić s
vjeroučiteljem don Ivanom Čotićem) s čak 311
bodova, 24 boda prednosti u odnosu na drugopla-
siranu ekipu Osnovne škole „Prof. Filip Lukas“ iz
Kaštel Staroga koja je osvojila 287 bodova. Treće
mjesto osvojila je Osnovna škola „Smiljevac“ iz
Zadra s 283 boda.
Pobjednici srednjoškolskog natjecanja na
državnoj razini učenici su Srednje škole „Zlatar“
iz Zlatara (Zrinka Jurec, Antun Palanović, Andrija
Jurki i Matija Knok s vjeroučiteljem Stjepanom
Pavekom) s osvojenih 266 bodova, samo tri
boda ispred drugoplasirane ekipe prošlogodiš-
njega prvaka Nadbiskupijske klasične gimnazije
„Don Frane Bulić“ iz Splita koja je osvojila 263
boda. Treće mjesto osvojila je ekipa iz Gimnazije
– Čakovec s 239 bodova.
Svim natjecateljima uručena su priznanja o
natjecanju i prigodni darovi. Po tri prvoplasirane
ekipe osnovnih i srednjih škola dobile su i poseb-
ne nagrade: medalje i statue grada Splita te četve-
rodnevno hodočašće u Asiz u lipnju ove godine.
I ove su godine vjeronaučnu olimpijadu zajedno
organizirali Agencija za odgoj i obrazovanje pri
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, Naci-
onalni katehetski ured i Glas Koncila, odnosno
Mali koncil – MAK. (Opširnije o državnom natje-
canju u posebnom prilogu)
16. svibnja 2009. – Stručni skup za odgojite-
ljice u vjeri. Katehetski ured Splitsko-makarske
nadbiskupije priredio je stručni skup za odgojite-
ljice u vjeri u predškolskim ustanovama, 16. svib-
nja ove godine u prostorijama Centralnoga bogo-
slovnog sjemeništa u Splitu. Tema stručnog skupa,
na kojemu je sudjelovalo 70-ak odgojiteljica s po-
dručja cijele Dalmacije, bila je: Budite kao djeca.
Nakon misnog slavlja u kapelici bogoslovije koje
je predvodio don Mihael Prović, predškolske od-
gojiteljice u vjeri pozdravila je u ime Katehetskog
ureda i Agencije za odgoj i obrazovanje Sabina
Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk.
Program stručnog skupa osmislila je i predvo-
dila s. Katarina Pišković, održavši dva predavanja
i pedagošku radionicu. U prvom predavanju govo-
rila je o potrebama i vrednotama u životu djeteta
predškolske dobi, a u drugome je odgojiteljicama
 118 kronika
predstavila govor o Isusu kao Dobrom pastiru
djeci predškolske dobi. Između dva predavanja
priređena je pedagoška radionica o vrednotama
u kojoj su odgojiteljice dobile zadatak napraviti
stablo vrednota i oslikati koje bi vrednote trebale
biti korijenje iz kojega niče stablo, koje se grana
i donosi plodove. (Opširnije o stručnom skupu u
posebnom prilogu)
18. do 20. svibnja 2009. – Stručni ispiti u
osnovnoj školi. U Osnovnoj školi „Plokite“ u
Splitu, u ovom ispitnom roku, polaganju stručnog
ispita iz vjeronauka pristupilo je šest kandidata.
Stručni ispit uspješno su položili sljedeći vjerou-
čitelji: Svjetlana Brešković (Split), Marina Fabija-
nić (Zadar), Danijela Špis (Split), Kristina Tomić
(Dubrovnik) i Anita Vedrić (Zadar).
6. lipnja 2009. – Godišnja skupština „Svje-
doka“. Redovna godišnja skupština Javnoga vjer-
ničkog društva svjetovnih vjeroučitelja Splitsko-
makarske nadbiskupije „Svjedok“ održana je 6.
lipnja u prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa
u Splitu. Na skupštini je sudjelovalo stotinjak
vjeroučitelja laika. Nakon molitvenog uvoda i
pozdravnih riječi mr. don Josipa Periša, pred-
stojnika Katehetskog ureda Splitsko-makarske
nadbiskupije, predavanje na temu „Pavao - učitelj
i vjerovjesnik“ održao je dr. Marinko Vidović,
profesor biblijske teologije na KBF-u Sveučili-
šta u Splitu. Prigodom obilježavanja Godine sv.
Pavla prof. Vidović nazočnim je vjeroučiteljima
približio Pavlov život i učenje. Svojim načinom
rada koji uključuje dijalog, izlaganje na temelju
promatranja te argumentirano dokazivanje Pavao
može biti uzor i primjer današnjim vjeroučiteljima,
no ne smije se zanemariti sadržaj koji se prenosi
a to je osoba Isusa Krista koji je svojim križem i
svojim uskrsnućem spasio čovjeka. Pavao se služi
himnima, vjeroispovijestima, bogoslovnim for-
mulacijama, kerigmom, aluzijama, uvjeravanjima
i vlastitim stavovima, a sve to može koristiti i
vjeroučiteljima danas – naglasio je dr. Vidović
koji je svojom tezom da se sv. Pavao nije zapravo
obratio, nego svoju vjeru digao na višu razinu,
izazvao brojna pitanja nazočnih kateheta.
Susret je završio izvješćima voditelja pojedi-
nih odbora koji djeluju pri Društvu „Svjedok“, a
predstojnik Katehetskog ureda je, unatoč brojnim
poteškoćama protekle godine, izrazio zadovolj-
stvo mnogim uspješno realiziranim projektima,
a osobito hodočašćem u Svetu zemlju koje je za
pedesetak vjeroučitelja predvodio splitsko-makar-
ski nadbiskup mons. Marin Barišić.
24. do 26. kolovoza 2009. – Katehetska ljetna
škola za vjeroučitelje u srednjoj školi. Katehet-
ska ljetna škola za srednjoškolske vjeroučitelje, na
temu „Procesi učenja i vrednovanja u vjeronauč-
noj nastavi“, održana je od 24. do 26. kolovoza
ove godine u nadbiskupijskom pastoralnom centru
u Zagrebu. Na Školi je sudjelovalo nešto više od
stotinu srednjoškolskih vjeroučitelja iz cijele Hr-
vatske, od toga 15-ak iz naše nadbiskupije. Imali
su prigodu slušati predavanja, aktivno sudjelovati
u tematskim raspravama i osobito u pedagoškim
radionicama posvećene procesima učenja i ele-
mentima vrednovanja u vjeronaučnoj nastavi.
27. do 29. kolovoza 2009. – Katehetska ljetna
škola za vjeroučitelje u osnovnoj školi. Katehet-
ska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola,
na temu „Procesi učenja i vrednovanja u vjerona-
učnoj nastavi“, održana je od 27. do 29 kolovoza
ove godine u nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.
Na Školi, u organizaciji Nacionalnog katehetskog
ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje RH,
okupilo se preko 400 osnovnoškolskih vjeroučite-
lja i vjeroučiteljica. Program i ove Katehetske ljet-
ne škole, uz duhovne i kulturne sadržaje, odvijao
se kroz predavanja, tematske rasprave i pedagoške
radionice. (Opširnije o Katehetskoj ljetnoj školi u
posebnom prilogu)
Priredio:
Josip Periš
 KALENDAR RADA
Školska godina 2009./2010.

5. rujna 2009. Podjela kanonskih mandata (katedrala)

12. rujna 2009. Radni sastanak voditelja županijskih stručnih vijeća
19. rujna 2009. Stručni skup vjeroučitelja pripravnika i mentora
24. rujna 2009. Sv. misa za srednjoškolce grada Splita (Gospa od zdravlja)
RUJAN 2009. Prvi radni sastanak stručnih vijeća
16. – 17. listopada 2009. Seminar za voditelje stručnih vijeća vjeroučitelja (Split)
23. – 24. listopada 2009. Katehetska jesenska škola za odgojitelje u vjeri osoba s teškoćama u
razvoju (Zagreb)
31. listopada 2009. Radni sastanak s predškolskim odgojiteljicama, polaznicama
jednogodišnjeg teološko-katehetskog doškolovanja (Split)
7. studenoga 2009. Početak teološko-katehetskog doškolovanja za odgojiteljice u
predškolskim ustanovama (Split)
13. – 14. studenoga 2009. Katehetska jesenska škola za odgojitelje u vjeri u predškolskim
ustanovama (Zagreb)
28. studenoga 2009. Nadbiskupijski stručni skup za sve vjeroučitelje i stručna vijeća
7. – 9. siječnja 2010. Katehetska zimska škola (Zagreb)
29. siječnja 2010. Vjeronaučna olimpijada u osnovnoj školi na međuškolskoj razini
Natjecanje iz vjeronauka u srednjoj školi na školskoj razini
24. veljače 2010. Vjeronaučna olimpijada u osnovnoj školi na nadbiskupijskoj razini
(Kaštel Stari)
Natjecanje iz vjeronauka u srednjoj školi na nadbiskupijskoj razini
(Omiš)
27. veljače 2010. Nadbiskupijski stručni skup za sve vjeroučitelje i stručna vijeća
20. ožujka 2010. Susret maturanata
27. ožujka 2010. Duhovna obnova za vjeroučitelje laike (Vepric)
23. – 24. travnja 2010. Katehetska proljetna škola (Zagreb)
19. – 21. svibnja 2010. Vjeronaučna olimpijada na državnoj razini (Zagreb)
22. svibnja 2010. Stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama
SVIBANJ/LIPANJ 2010. Zadnji radni sastanak Stručnih vijeća
23. – 25. kolovoza 2010. Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u srednjoj školi (Zagreb)
26. – 28. kolovoza 2010. Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u osnovnoj školi (Split)
 SVJEDOK – Godišnjak Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, Poljana kneza Trpimira 7, Split,
web: http://split.hbk.hr/katehetski/
e-mail: katehetski.ured@st.t-com.hr

Glavni i odgovorni urednik: Josip Periš

Uredničko vijeće: Dubravka Bjelica, Sabina Marunčić, Višnja Milanović,
Josip Periš, Mirjana Vučica, Dušan Vuletić, Jerko Župa
Tisak: Dalmacija-papir, Split

Prema mišljenju Ministarstva kulture, klasa: 612-10/97-01-116 Ur. broj: 523-03-1/7-97-01 Zagreb, 20 ožujka 1997,
periodično glasilo Svjedok oslobađa se od plaćanja poreza na promet proizvoda i usluga.