Googleov Lunar X Prize
Astronomska udruga
Vidulini u Synergy
Moonu
Piše: Marino Tumpić
V iše je odgovora na pitanje kako napraviti
Mjesečev rover. Mi ćemo se zadržati na
dva moguća. Prvo, Mjesečev rover može se
napraviti kad zemlja politički odluči da će na
to potrošiti nekoliko stotina milijuna dolara.
To nije naš slučaj.
Drugo, ujediniti hrabre ljude s idejama, pole-
tom i znanjem voljne da sve svoje mane i vr-
line te životno iskustvo nesebično, besplat-
no daruju za plemenit cilj. E, to je naš slučaj.
Novo vrijeme
Najprije nekoliko tehničkih napomena. Od
vremena ruskih Lunohoda 1 i 2 prošla su če-
tiri desetljeća. Za to vrijeme tehnika i tehno-
logija znatno su napredovale. Skupocjene
mehaničke, elektroničke, optičke i druge
komponente i materijali koji su još do prije
desetak-petnaestak godina bili rezervirani
isključivo za vojne potrebe danas su znatno
bolji od njih i nalazimo ih i u najjeftinijim ure-
đajima za široku potrošnju.
24
Mjesečev rover
made in Croatia
Upozorenje čitateljima: ovo nisu upute tipa “korak
po korak” za izradu Mjesečeva rovera. Naš je jedan
od načina na koji se može ostvariti nekad
nezamislivo – “prošetati” napravu stvorenu
ljudskom rukom površinom našega prirodnog
satelita Mjeseca
Egzotični materijali poput kevlara i sličnih
danas se u slobodnoj prodaji mogu kupiti za
dvoznamenkasti iznos eura. Prošlo je više od
dvadeset godina otkako je nedaleko od Vidu-
lina u Istri pao pokusni vojni zrakoplov N-62
(supergaleb) kojim su se testirala umjetna
vlakna repnog stabilizatora. Isti se materijali
ugrađuju u svaki bolji model daljinski uprav-
ljanih letjelica za cijene dostupne amateri-
ma.
Mobilni telefoni u samo stotinjak ili nešto vi-
še grama zapravo su pravi demonstratori mi-
nijaturizacije i funkcionalnosti. U vrijeme Lu-
nohoda uređaj s mogućnostima koje ne bi
bile ni nalik na one današnjega mobilnog te-
lefona zauzimao bi prostor omanje sobe i
stajao stotine milijuna.
Danas raspolažemo tehničkim elementima i
uređajima znatno većih i boljih mogućnosti i
nemjerljivo jeftinijima od nekadašnjih Mje-
sečevih rovera. Ti uređaji nisu predviđeni za
let u svemir jer ne bi preživjeli okrutne uvjete
na njemu. Međutim, dovoljno su tehničko po-
lazište za realno razmišljanje možemo li mi
napraviti Mjesečev rover u uvjetima garaž-
nog laboratorija. A odgovor je: da, možemo.
(Pozor, ovdje ne govorimo “mogli bismo, ra-
dimo na tome”, nego “napravili smo to”!)
Sve u vlastitoj režiji
Kako početi? Možda najbolje s igranjem. Go-
dinama smo u Astronomskoj udruzi Vidulini
na ljetnim astronomskim radionicama
“cLARKe” radili s djecom svojevrsne light
inačice simulacije roverovih misija nalik na
one koje se odvijaju u drugim svjetovima. Bili
su to prerađeni autići na daljiinsko upravlja-
nje kojima bismo dodavali kamere i slično...
No vrijeme čini svoje, a znatiželja i ambicije
traže više. Tu na scenu stupa drugi naraštaj
odvažnih ljudi, spremnih uhvatiti se ukoštac
s problemima i utemeljiti svemirski program.
veljača/ožujak 2011.

U njegovu dijelu “Projekt rover” (vidi www.
astronautika.com) izradili smo pokazne ro-
vere (zemaljske!) koji sadrže mnogo kritič-
nih elemenata pravih rovera sposobnih da
istražuju Mjesec ili Mars, sposobne za auto-
noman život. Sve na njima izrađeno je u vla-
stitoj režiji: od nosive konstrukcije, kotača,
solarnih panela do radijskih primopredajni-
ka, senzora, antena… Ipak, nema smisla iz-
mišljati toplu vodu. U vlastite ideje i kon-
strukcije ugradili smo sklopove iz uređaja za
široku potrošnju da bi sve funkcioniralo kao
cjelina (kamere, računala, motori itd.). Re-
zultat je rover koji je sposoban ostati autono-
man, kretati se, upravljati i raditi bez prisut-
nosti čovjeka. U kombinaciji s drugim spra-
vama poput landera ili stratosferskih sondi,
koje su danas ravne (piko)satelitima, ti robo-
ti stvoreni da istraže druge svjetove uskoro
će biti spremni za javno pokazivanje. Svemir-
ske tehnologije u zemaljskoj izvedbi spre-
mne su za suočavanje s javnošću.
Naša priča o Mjesečevu roveru tu tek poči-
nje. Nje ne bi bilo bez čovjeka po imenu Želj-
ko Mogoroš.
Sve su to znanje i trud ipak prepoznali u svi-
jetu. U našoj “državi znanja”, naravno, ne
očekujete da će vas netko zapaziti i pohvaliti.
Za naše prilike to je znanstvena fantastika.
Miroslav Ambruš-Kiš nakon nekoliko nas je
sastanaka, dogovora, razgovora i telefonski
poslanih fotkica o tome što mi u AUV-u radi-
mo napokon uspio posjetiti. Ubrzo zatim
Astronomska udruga Vidulini dobiva zeleno
svjetlo i pozivnicu za pristup Synergy Moo-
nu, timu koji se natječe za Googleov Lunar X
Prize. Naš je zadatak (i zadovoljstvo) osmi-
sliti, projektirati, izraditi i testirati rover koji
se u iduće dvije do tri godine mora kotrljati po
Mjesecu. Nemoguća misija?
Naš čekić stoji pet dolara
Okupljen je tim koji se prihvatio tog posla. U
međuvremenu se prikupljaju strana dostu-
pna iskustva, izrađuju pojedini sklopovi kon-
strukcije. Nekoliko ljudi neovisno radi na vla-
stitim zamislima. Pridružili su nam se i ljudi iz
inozemstva. Kao predsjednik Astronomske
udruge Vidulini i voditelj tima Astronautike
veljača/ožujak 2011.
od pristupanja Synergy Moonu dogovorno
među našim članovima i suradnicima “ogra-
ničavam” (pod debelim navodnim znakovi-
ma!) komunikaciju ključnih ljudi. Razlog: ne-
ka neometani izrade nekoliko koncepata ro-
vera koje ćemo ujediniti na tehničkoj konfe-
renciji tima Astronautike 19. i 20. veljače u
Istri. Zatim ćemo izraditi nekolio zemaljskih
modela. Stablo problema na koje pritom gra-
ditelji nailaze široko se razgranalo, ali rješe-
nja nalazimo u izračunima, na modelima – i u
umovima. Posla je još mnogo, no napredak
nije mjerljiv kao ni problemi koji se tek mora-
ju riješiti. No izvrsno je što su svi dosad iskr-
snuli problemi bili rješivi. Stalno razmišljamo
o pokretanju projekta “Apollo” u vrijeme kad
je postavljen cilj iako u tom trenutku nije bilo
tehničkih odgovora na mnogo pitanja. I zai-
sta, za nas je Mjesečev rover izazov možda i
veći nego što je bio u tom projektu. Dobra je
stvar što naš čekić stoji pet dolara za razliku
od onog (a istog takvog) u NASA-i koji stoji 50
tisuća. Novčana su pitanja neizbježna, ali to
nije predmet ovog teksta.
Do kraja godine imat ćemo nekoliko zemalj-
skih prototipova rovera. Na njima će se isku-
šati tehnička rješenja, odbaciti nerealna, a
prihvatiti jednostavna, funkcionalna i koja
jamče da mogu izdržati u Mjesečevu krajoli-
ku. U tom trenutku Mjesečev će rover biti ja-
ko blizu ostvarenja. Istina, još nas čeka pri-
hvaćanje nekih tehnologija i postupaka, te-
stiranja i ono što u njima iskrsne kao pro-
blem. Moramo napraviti hladne i tople komo-
re, poligon s uvjetima na tlu nalik na regolit-
nu smjesu (upotrijebit ćemo cement u pra-
hu), moramo sve ujediniti u kontrolni centar.
Slijedi još mali milijun drugih stvari… Ali, da!
Možemo to napraviti! Nema povratka.
Naravno, do trenutka kad rover zaista bude
morao provozati kotače po Mjesecu trebat će
još mnogo toga, ali već i to što smo krenuli
prema tom cilju dovoljan je poticaj da u njega
rado utrošimo godine svojeg života.
Googleov Lunar X Prize
Mnogo toga ipak ne ovisi o nama samima jer
je to timski projekt. Ovisimo o financijama, ali
i o propulziji koja naš robot mora dovesti na
Mjesec. Naše je da svoj dio napravimo što
bolje. Synergy Moon, objašnjava Miroslav
Ambruš-Kiš, vođa tima, zamišljen je kao mre-
ža, bez nečijeg diktata i ozbiljnijega središ-
njeg financiranja prije integriranja rovera u
lander, a zatim tog paketa u raketu nosač,
lansiranje i kontrolu misije.
I Aerosvijet dio priče
Uspijemo li u tome, odnosno odradi li rover
svoju dionicu Mjesečeve misije, bit će to po-
vijesni trenutak za sve, a nama životni doga-
đaj koji smo sami osmislili i odradili. Nepore-
civ uspjeh.
Ne uspijemo li – a to je također dio rizika –
ponovno ćemo biti obogaćeni neprocjenji-
vim iskustvom i nenadoknadivom predno-
šću pred drugima koji bi se latili nečega slič-
noga bez njega. Skeptici, zlonamjernici i ini
dobit će svoju zadovoljštinu i neće se previ-
še zamarati time jesmo li o svemu vodili ra-
čuna, je li bilo dovoljno novca i znanja, je li
zatajila potpora društva ili nešto treće, izvan
naše moći i nadzora. Ni danas nam se ne mo-
že poreći da smo se, uvjereni da imamo do-
bre temelje u znanju, odvažili sastaviti naj-
bolju ekipu i prvi put u Hrvatskoj autonomno
se uključiti u stvaran svemirski program.
Znam samo da ćemo u zadanim rokovima
dati sve što možemo. I osam od deset prije-
đenih stuba mnogo je, a naš će rad za koju
godinu nekomu uvelike olakšati posao.
Za kraj možda je najbolje citirati prijatelja i
kolegu koji je, dok smo raspravljali i odlučiva-
li se hoćemo li se svega toga prihvatiti, jez-
grovito rekao: “Vidi, ja ne znam hoćemo li
uspjeti, ali znam da ćemo dati sve od sebe da
se to dogodi. Kad bih znao da za uspjeh ne-
mamo izgleda, u projekt se ne bismo ni upu-
stili.”
Mjesečev je rover made in Croatia realnost. I
Aerosvijet je partner u toj svemirskoj priči.
j
25