3.4.

REHABILITACIJA BOLESNIKA NAKON AIM

Rehabilitacija bolesnika podijeljena je u tri faze:

 program u bolnici (rana rehabilitacija)

 program izvan bolnice (kod kuće, rehabilitacijski centri, medicinske ustanove)
 kontinuirani program rehabilitacije (može i ne treba biti vezan s medicinskim
ustanovama)

Značaj rehabilitacije je povratak samopouzdanja, porast srčane snage i obnašanja

funkcije, produžetak života i poboljšanje kvalitete života. Važno je da se vježbanje
obavlja dva sata nakon obroka, a ne neposredno nakon jela, u slučaju bolesti ili povišene
tjelesne temperatura vježbanje se odgađa, bolesnik mora biti u ugodnoj odjeći i obući, s
vježbanjem se počinje polaka i postepeno, potrebno je izbjegavati vježbanje ako u
prisutne oscilacije u temperaturi, u slučaju boli, dispneje, umoru, klonulosti i gubitku
daha potrebno je obavjestiti liječnika.

Rana rehabilitacija počinje u bolnici. Fizikoterapijski postupak ovisi o procjeni

trenutačnog stanja bolesnika. Kontraindikacija za fizioterapijske postupke je vitalno
ugrožen bolesnik, relativna kontraindikacija je prisutnost jake boli. U tom slučaju
fizikoterapijski postupak se odgađa do eliminiranja boli analgezijom.Bolesnik sjedi i
ustaje se iz kreveta uz kontrolu krvnog talaka i srčanog ritma (monitor). Prvo ustajanje i
šetnja obavlja se uz nadzor medicinske sestre i odobrenje liječnika. Od bolesnika
zahtjevamo maksimalnu aktivnu suradnju. (Džuzdanović, 2005)

Program izvan bolnice započinje po dolasku kući. Poželjno je da bolesnik postepeno

povećava fizičke aktivnosti. Šest do osam sednica IM bolesnik se upućuje u
specijalizirane centre za rehabilitaciju, tzv. toplice. Tu se bolesnici osposobljavaju za
normalne svakodnevne poslove s izuzetkom teških tjelesnih opterečenja.

Kontinuirani program rehabilitacije  (postrekonvalescentna faza) je rehabilitacija u

narednim mjesecima i godinama. u ovoj fazi bolesnik je osposobljen za svoj svakodnevni
posao u kući i na poslu s izuzetkom od teških tjelesnih opterečenja. Bolesnik treba
redovito provoditi fizički trening. Bitno je da bolesnik redovito provodi liječničke
kontrole i da se kod liječnika informira o svemu što ga zanima ili što za njega predstavlja
nepoznanicu. Rehabilitacijom bolesnika poslije IM javljaju se i uobičajene potrebbe
među kojima je i vožnja automobila. Važno je educirati bolesnikia da izbjegava gužve i
duge vožnje (kao vozač) zbog opterečenja i stresa, treba izbjegavati vožnju u tamnim
automobilima jer zadržavaju toplinu, kao i vožnju po vrućem vremenu. Svaka nagla
promjena vremenskih prilika, bilo na toplo ili hladno, može u bolesnuika u
postinfarktnom periodu izazvati nervozu, nelagodu, probadanje u prsima, nesanicu i opći
umor. Niske okolinske temperature izazivaju vazokonstrikciju krvnih žila što dovodi do
porasta tlaka i opterećenja srca, dok viskoke tjelesne temperature dovode do
vazodilatacije krvnih žila s posljedićnom hipotenzijom. Znojenje također opterečuje srce.
http://www.sem.com.hr/stara/index.php?
option=com_content&task=view&id=51&Itemid=2