Professional Documents
Culture Documents
Osmansko carstvo
Izdava~i: Prosvetni pregled, Beograd i Centar za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi, Solun
Potpomognuto i od:
Sponsors: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), the German Ministry of Foreign
Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe.
Disclaimer: The designations employed and presentation of the material in this book do not imply the expression of any opinion whatsoever on the part
of the publisher (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe), nor on the part of the sponsors (the US State Department, USAID, the
German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe). This book contains the views expressed by the authors in their indi-
vidual capacity and may not necessarily reflect the views of the CDRSEE and the sponsoring agencies.
ISBN: 86-7055-058-X
MAPA 1: JUGOISTO^NA EVROPA
4
OSMANSKO CARSTVO
5
PREDGOVOR
Najve}i doprinos dala je profesor Kristina Kuluri, koordinator i urednik ove edicije,
bez ~ije bi upornosti, stru~nosti, strpqivog rada sa saradnicima, odlu~nosti, ali i
strastvenog li~nog interesovawa ~itav ovaj projekat bio nezamisliv. [estoro prire|i-
va~a, profesori Halil Berktaj i Bogdan Murgesku (Osmansko carstvo), dr Mirela Lumini-
ca Murgesku (Nacije i dr`ave u jugoisto~noj Evropi), profesori Valerij Kolev i Kristina
Kuluri (Balkanski ratovi) i Kre{imir Erdeqa (Drugi svetski rat), neumornim su i po`rt-
vovanim radom savladavali mnoge prepreke na koje su nailazili u protekle dve i po
godine; plod wihovog rada su istorijske ~itanke koje dr`ite pred sobom. Upravni odbor
ovom prilikom `eli da im najsrda~nije zahvali za saradwu i samopregorni rad.
Osim wih, upravni odbor `eli da pomene i one saradnike koji su prikupqali materijal
za ove ~itanke, wih ~etrnaestoro iz jedanaest zemaqa jugoisto~ne Evrope. Najtoplije im
zahvaqujemo za sate i sate koje su proveli pretra`uju}i gra|u po arhivima i biblioteka-
ma i privatnim zbirkama – zahvaquju}i wima i imamo tekstove i ilustracije sabrane u
ovoj ediciji. Poseban dug imamo i prema onim nastavnicima istorije koji su ocewivali i
kritikovali ove priru~nike jo{ dok se na wima radilo, a treba da pomenemo i ~lanove
Komisije za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi,
koji u ovom projektu u~estvuju od samog wegovog pokretawa 1998. godine.
Kostas Karas,
~lan upravnog odbora zadu`en za Zajedni~ki projekt za nastavu istorije
6
PREDGOVOR
^itanke koje imate pred sobom plod su ideje i neiscrpne energije Kostasa Karasa. Upravni
odbor Centra za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi veoma mu je zahvalan za
predan rad na ovom pionirskom poduhvatu.
Posebno treba pomenuti i firme koje su nas podr`ale, i bez ~ijeg poverewa i velikodu{-
ne finansijske podr{ke ovaj projekt ne bismo mogli da izvedemo do kraja. To su: Coca-Cola
HBC, Hyatt Regency Solun i Titan S. A. Na ovom mestu im jo{ jednom zahvaqujemo.
No pre svega, re~i najve}e zahvalnosti moraju biti upu}ene Kostasu Karasu. Wegovom na-
dahnu}u dugujemo i samu ideju za ovaj projekt, a wegovoj posve}enosti i neiscrpnoj energi-
ji izbor saradnika i koordinisawe wihovog rada na ovom pionirskom projektu. Na{ dug
prema wemu je neizmerno velik.
Ri~ard [ifter,
predsednik upravnog odbora
7
PREDGOVOR SRPSKOM IZDAWU
Kao i u nekim sli~nim slu~ajevima (npr. uxbenik evropske istorije) bilo je jasno da nije
mogu}e napraviti zajedni~ki balkanski uxbenik istorije, jer se u odnosu prema pro{losti
ne mo`e tra`iti konsenzus izme|u, neretko, potpuno suprotstavqenih vi|ewa. Bilo je
tako|e jasno da u stvarawu istorijske i nacionalne svesti daleko va`niju ulogu igraju
predstave o pro{losti nego minuciozne analize priqe`nih nau~nika. Postavilo se zbog
toga pitawe kako se onda stru~no, nau~no i odgovorno mo`e ponuditi novi tip znawa o
pro{losti.
Dubravka Stojanovi}
8
Kristina Kuluri OP[TI UVOD
Opis projekta
9
OP[TI UVOD
isto~ne Evrope od XIV veka do dana{wih dana. Mi imamo odre|ene saznajne i moralne ciqeve i
`elimo da predlo`imo konkretne metode i sredstva za nastavu istorije: mi se zala`emo za prist-
up istoriji koji je nov po metodu, a ne po sadr`aju.
Ciqevi i mogu}nosti
Da bismo uop{te mogli da formuli{emo op{te i posebne ciqeve ovog nastavnog materijala i da
odaberemo pojedina~ne dokumente koje }emo uvrstiti u wega, morali smo najpre realno da proceni-
mo stawe u nastavi istorije i mogu}nosti da se ona inovira. Na{i predlozi zasnovani su na novijim
saznawima iz istorijskih nauka i na sli~nim projektima reforme u nastavi istorije, mahom sprove-
denim u Evropi.
Istoriju u~imo da bismo saznali ne{to o na{oj pro{losti i razumeli je. Ako je subjekt istorije
kakva se predaje u {kolama nacija, onda treba pokazati da nacija nije jedini mogu}i okvir za iden-
tifikovawe. U~enike treba motivisati da taj okvir prevazu|u, da otkriju celine koje bi bile {ire
od we ili pak u`e od we, i da prihvate ideju da negde mo`e postojati i vi{e identiteta koji se
me|usobno dopuwuju. Mu{ki ili `enski identitet, lokalni identitet, identitet navija~a ovog
ili onog fudbalskog kluba ili evropski identitet – svi ti identiteti mogu postojati i uporedo,
iako, naravno, nemaju svi isti zna~aj. U~enike zato treba motivisati da saznaju i ne{to vi{e o sebi
tako {to }e horizont pro{losti pro{iriti i van onog {to im politi~ka geografija propisuje.
Razvoj kriti~kog mi{qewa jo{ je jedan bitan ciq nastave istorije. Ovaj ciq najboqe se mo`e
posti}i ako se u~enici suo~e s razli~itim verzijama jednog istog doga|aja, po{to ve} i samo posto-
jawe ve}eg broja svedo~anstava podriva nespornost jedne va`e}e istine.
Radom s istorijskim svedo~anstvima u~enici mogu da steknu uvid i u prirodu istori~arevog
posla. Va`no je da u~enici shvate da se jedan te isti istorijski dokument mo`e tuma~iti na vi{e
na~ina a da to ne podrazumeva nu`no i iskrivqewe ili zloupotrebu tih svedo~anstava.
Kroz nastavu istorije u~enici treba da steknu sposobnost da ocene neki postupak i da donesu
moralni sud. Pod malo~as pomenutim razvojem kriti~kog mi{qewa ne podrazumevamo samo
10
OP[TI UVOD
sumwi~avost: kriti~ko mi{qewe treba da stvori odgovorne gra|ane s izgra|enim sistemom moral-
nih vrednosti, gra|ane kojima niko ne}e mo}i lako da manipuli{e.
Prilikom sastavqawa ove kwige trudili smo se da svi narodi jugoisto~ne Evrope mogu da prepoz-
naju sebe u ovim ~itankama. U te svrhe bilo je neophodno da:
a) ova ~itanka bude kompatibilna s aktuelnim nastavnim programima i aktuelnim uxbenicima; i da
b) sve zemqe jugoisto~ne Evrope budu jednako zastupqene.
U ciqu kompatibilnosti, odabrali smo ~etiri glavne teme moderne istorije koje postoje u svim nas-
tavnim programima zemaqa u regionu jugoisto~ne Evrope:
Osmansko carstvo
Nacije i dr`ave
Balkanski ratovi
Drugi svetski rat
U `eqi da damo uravnote`enu sliku, tra`ili smo istorijske dokumente iz jedanaest zemaqa ne
obaziru}i se na „doprinos“ koji je ova ili ona zemqa dala istoriji ovog regiona i izbegavaju}i svaki
vrednosni sud. Me|utim, iz sasvim razumqivih razloga, relativna zastupqenost svake zemqe u
ovom ili onom priru~niku zavisi}e od same teme: jasno je da }e o Sloveniji biti daleko vi{e govo-
ra u priru~niku o Drugom svetskom ratu nego u priru~niku o balkanskim ratovima. Opet, neke raz-
like u zastupqenosti mogu se objasniti i agilno{}u saradnika koje smo zamolili da tra`e istori-
jske izvore u svojoj zemqi, ali i stepenom razvoja na kom se u svakoj zemqi nalazi istorijska nauka:
u nekim zemqama naprosto postoje boqe organizovani arhivi, postoje redovne publikacije u kojima
se iznose istorijski dokumenti i postoji daleko ve}i broj izvora. Ti su faktori, uprkos na{oj prvo-
bitnoj nameri, ipak neminovno uticali na kona~ni oblik ovih ~itanki i wihovu nepristrasnost.
Geografski okvir ova ~etiri priru~nika jeste jugoisto~na Evropa, od Slovenije do Kipra, a wihov
vremenski okvir jeste doba od osmanlijskog osvajawa Balkana do dana{wih dana. Trudili smo se da
pokrijemo ~itav ovaj period. Iako se priru~nici vremenski nadovezuju jedan na drugi, na nekim mes-
tima oni se i preklapaju.
Prva ~itanka, Osmansko carstvo, i druga ~itanka, Nacije i dr`ave u jugoisto~noj Evropi, pokri-
vaju dugo vreme od XIV do po~etka XIX veka, odnosno od kraja XVIII do kraja XX veka. Tre}a ~itanka,
Balkanski ratovi, i ~etvrta, Drugi svetski rat, odnose se na kra}e periode, a tema su im dva najve}a
oru`ana sukoba u ovom regionu. Prva i tre}a ~itanka imaju ne{to u`i prostorni okvir, bave se
uglavnom istorijom ovog regiona, dok druga i ~etvrta pokrivaju i evropsku i svetsku istoriju iako
se prete`no bave istorijom jugoisto~ne Evrope.
Nismo zanemarili ni politi~ku i diplomatsku istoriju – naprotiv, rat je glavna tema dvaju od
~etiri priru~nika. Na ovo smo se odlu~ili zato {to su ratovi va`an element u nastavi istorije u
svim zemqama na Balkanu, ali i zato {to smatramo da se pre}utkivawem nekada{wih sukoba nikako
ne mo`e posti}i mir u budu}nosti. Za narode jugoisto~ne Evrope ratovi ~ine zna~ajan deo wihovog
zajedni~kog istorijskog iskustva, pa bi stoga bilo pogre{no da se u projektu ~iji je ciq da afirmi{e
wihovu predstavu o zajedni~koj istoriji ratovi presko~e.
Bilo u svom istinskom, tragi~nom vidu, bilo u idealizovanom herojskom, rat zaista jeste bio pre-
sudan doga|aj u HH veku, i on je sablasno prisutan u se}awima svih generacija. Spomenici, ceremoni-
je, jubileji i grobqa utemequju ovakva se}awa i produ`avaju im vek. A rat je jednako zastupqen i u
11
OP[TI UVOD
12
OP[TI UVOD
naravno da se CD-ROM mo`e koristiti na jednako tradicionalan na~in koliko i {tampani materi-
jal, ba{ kao {to se i na internetu mogu na}i problemati~ne informacije koje iskrivquju istorijske
~iwenice i ponavqaju stereotipe i pojednostavqena tuma~ewa.
Kao {to je ve} re~eno, ove ~etiri ~itanke se me|usobno dopuwuju, iako se svaka mo`e koristiti i
pojedina~no i nevezano s drugim ~itankama.
Sve ~itanke strukturisane su na slede}i na~in:
Op{ti uvodni deo: wega pi{e glavni koordinator projekta, obja{wava u wemu koncepciju ~itanke
i daje nastavnicima metodi~ka uputstva. Ovaj op{ti uvod dat je samo u prvom priru~niku;
Hronolo{ki pregled doga|aja;
Uvod, poseban za svaku ~itanku: wega pi{e koordinator rada na toj ~itanki i on nam predstavqa
wenu temu (definiciju, te`i{ta, nove perspektive);
^etiri do {est poglavqa (tematskih celina) s odeqcima; svako poglavqe po~iwe kra}im uvodom
i sadr`i i tekstualnu i vizuelnu gra|u, s uvodnim ili propratnim obja{wewima, a posle svakog tek-
sta odnosno slike data su konkretna pitawa vezana za wih;
Izvori gra|e, odabrana bibliografija, relevantna za sve zemqe u regionu;
Mape, dve ili tri u svakoj ~itanki.
Dok smo odabirali gra|u, vodili smo se principom da svako svedo~anstvo pro{losti mo`e
poslu`iti kao istorijski izvor. Zato smo se trudili da u ovim priru~nicima obuhvatimo {to {iri
spektar tekstova i ilustracija kako bismo pokrili ekonomske, dru{tvene, kulturne i politi~ke
aspekte istorijskog iskustva i ostavili prostora za {to vi{e asocijacija. Svi tekstovi pred-
stavqeni su prema istom modelu: svaki tekst ima naslov, i svaki prate obja{wewa i pitawa. Osim
toga, na nekoliko mesta se na kraju poglavqa mogu na}i i pitawa op{tijeg tipa. Nastavnici istori-
je mogu koristiti wih, kao {to mogu da formuli{u i neka nova. Tekstovi se mogu birati i horizon-
talno, to jest mogu se kombinovati i tekstovi iz dve ili tri ~itanke, {to je ponekad sugerisano i u
pitawima koja ukazuju na druge ~itanke.
U praksi bi nastavnici istorije mogli imati problema da materijal iz neke druge zemqe stave u
pravi kontekst, po{to im je za to potrebno znawe koje nisu stekli tokom svog formalnog obrazo-
vawa. Zato smo se trudili da za svaki tekst damo {to vi{e informacija, ali tako da time ne
ugu{imo inicijativu samih nastavika. To zna~i da se ovi tekstovi mogu koristiti na dva na~ina:
1) kao informacija o tome kako drugi vide doga|aj s kojim su sami nastavnici, pa i wihovi u~enici,
upoznati preko etnocentri~ne literature, i
2) kao nagove{taj o tome da i qudi iz razli~itih nacionalnih ili etni~kih grupa mogu imati sli~na
ose}awa povodom spornih pitawa i prolaziti kroz sli~na iskustva.
U su{tini, stereotipi se najboqe mogu obesmisliti znawem. Predrasude i stereotipi hrane se
neznawem, kao {to mo`emo videti po predstavama koje imamo o na{im susedima ili o ~itavim peri-
odima na{e istorije. ]utawe je najve}i saveznik stereotipa. Zato ovi priru~nici imaju i saznajnu
dimenziju: u wima smo `eleli da stavimo na raspolagawe informacije o istorijskim doga|ajima u
jugoisto~noj Evropi, ali i da postavimo odre|ena pitawa. Ove ~itanke nisu gotove jednom zasvagda:
dra`e bi nam bilo da ohrabrimo wihove korisnike da sami istra`uju daqe, da kritikuju i da raz-
govaraju.
13
OP[TI UVOD
Ovi priru~nici nameweni su pre svega u~enicima vi{ih razreda sredwih {kola, dakle osobama
15–18 godina, ali ih mogu koristiti i studenti, kako u jugoisto~noj, tako i u zapadnoj Evropi. [to
smo du`e radili na sastavqawu ovog materijala, to smo vi{e shvatali da bi on mogao da bude
interesantan i istori~arima na zapadu, koji nemaju na~ina da se adekvatno bave istorijom na{eg
regiona. Zbirka istorijskih izvora iz svih zemaqa jugoisto~ne Evrope na engleskom jeziku mogla bi
biti od koristi akademskoj publici na zapadu, koja istoriju Balkana poznaje gotovo iskqu~ivo na
osnovu sekundarne literature.
14
OP[TI UVOD
Pored tih pojedina~nih tema, u drugom priru~niku uglavnom se dr`imo hronolo{kog pristupa
kako, s jedne strane, ne bismo skrenuli u teorijska razmatrawa o nacionalizmu, ali i kako bismo, s
druge, pokazali: 1) kako se mewala definicija nacije, 2) koji je geografski i hronolo{ki okvir
nacionalisti~kih pokreta, i po ~emu se oni razlikuju me|u sobom, i 3) na kako su se razli~ite na~ine
formirale nacionalne dr`ave u jugoisto~noj Evropi. Vi{e od ostale tri ~itanke, ova druga pogodna
je za prikazivawe razli~itih perspektiva zato {to je wena tema sama su{tina nacionalnog samo-
odre|ewa, ali i zato {to se u woj osporava predstava o specifi~nosti i autenti~nosti nacije.
Najve}i zna~aj priru~nika o nacijama i dr`avama jeste to {to on naciju prikazuje kao istorijsku kate-
goriju, to {to ne koristi aistori~ne predstave o kontinuitetu i jedinstvu. Uz to, u wemu se istorija
jugoisto~ne Evrope sme{ta u kontekst evropske i, {ire, svetske istorije, po{to je nacionalna
dr`ava najbitnija organizaciona celina u novijoj i u savremenoj svetskoj istoriji.
Tre}i priru~nik, priru~nik o balkanskim ratovima, sasvim je mogao da bude i deo drugog, ako
ne i prvog, po{to u wemu razmatramo presudni momenat u stvarawu pojedinih nacionalnih dr`ava
na Balkanu i kona~ni slom Osmanskog carstva. No u isto vreme, balkanski ratovi su u potpunosti
„balkanski“: bez obzira na wihov ishod, wih mo`emo videti i kao dokaz za to da su balkanski naro-
di kadri da sami odlu~uju o svojoj sudbini, bez me{awa evropskih „velikih sila“. Osim toga, balka-
nski ratovi su pokazali i kakav zna~aj vera ima u nacionalnim sukobima: dok se u Prvom balkan-
skom ratu koalicija hri{}anskih dr`ava borila protiv muslimanskog Osmanskog carstva, u Drugom
balkanskom ratu protivnike uop{te nije delila religija.
Tre}a ~itanka najkra}a je od svih, po{to pokriva doga|aje u svega dve godine (iako su u wu
ukqu~eni dokumenti i iz ranijih i iz kasnijih godina). U woj smo se, kao, uostalom, i u ~etvrtoj,
trudili da, osim na politi~ke i vojne doga|aje (o wima ionako govore i {kolski uxbenici), uka`emo
na razli~ite aspekte rata kao kolektivnog iskustva. U tre}em priru~niku dajemo informacije o
doga|ajima iz regionalne istorije koji su na zapadu poslu`ili kao dokaz za „specifi~nost“ ovog
regiona, ta~nije za posebnu nasilnost kojom se u wemu re{avaju svi sukobi. Nije ni ~udo {to se ovak-
vo uverewe, pa ~ak i sam termin „balkanski ratovi“ ~esto mogao ~uti i tokom ratova u Jugoslaviji
devedesetih. U me|unarodnom javnom mwewu preovladavao je stav da su na Balkanskom polustrvu
krvoproli}e i me|unacionalna mr`wa nekakva endemska boqka. Zato bi moglo biti korisno da se
i u u~ionici balkanski ratovi uporede s tzv. Velikim ratom, koji je izbio odmah posle wih i koji je
istinski izmenio i samu definiciju rata.
Posledwi, ~etvrti priru~nik posve}en je najve}em doga|aju svetske istorije, te smo u wemu stoga
1) lokalnu istoriju stavili u globalni kontekst, i 2) posebnu pa`wu posvetili moralnim ciqevi-
ma nastave istorije. Zaista, ako |acima predajemo istoriju kako bismo od wih na~inili gra|ane
demokratske dr`ave, onda }e nam Drugi svetski rat dati najboqe lekcije u tu svrhu. Zemqe jugois-
to~ne Evrope nisu mogle ostati netaknute u`asima ovog „totalnog rata“, {to se jasno vidi po doku-
mentima koje dajemo. Me|utim, istorija ovog dela Evrope u isti mah nam pru`a mogu}nost da ka`emo
na{im u~enicima ne{to o humanosti i moralnim vrednostima, i to tako {to }emo izlo`iti:
1) borbu protiv fa{izma. – Smatrali smo da, iz pedago{kih razloga, treba da naglasimo otpor
totalitarnoj ideologiji i brutalnosti nacizma, otpor koji je u balkanskim zemqama ipak bio maso-
van. Male pri~e o viziji koju su neki qudi imali u jeku najve}e krize zapadne civilizacije mogle
bi na{im u~enicima poslu`iti kao uzor i pomo}i im da steknu jasniju predstavu o moralnoj dimen-
ziji qudskih postupaka.
2) primere solidarnosti i mimo verskih, politi~kih i nacionalnih razlika. – Va`no je
naglasiti pomo} koju su pojedinci ili ~ak ~itavi kolektivi pru`ali tokom rata, dakle u vreme
te{kih moralnih dilema i borbe za goli `ivot.
No istovremeno, koliko god Drugi svetski rat zapravo bio doga|aj od vanrednog zna~aja, patwa u
ratu op{ta je stvar. Razarawem gradova i masovnim ubijawem civila gotovo da je potrta razlika
15
OP[TI UVOD
izme|u fronta i pozadine. Rat postaje nekako poznat, on se prihvata kao bezmalo „prirodni“ deo
politi~kog i dru{tvenog `ivota. U priru~niku o Drugom svetskom ratu `eleli smo da poka`emo da
jugoisto~na, sredwa i zapadna Evropa dele isto iskustvo rata, {to ipak baca novu svetlost na pri~u
o nekakvoj specifi~noj balkanskoj brutalnosti.
S druge strane, s obzirom na to da nam je tema ~etvrtog priru~nika ipak vremenski veoma bliska,
raste i opasnost od potpuno razli~itog ~itawa i tuma~ewa dokumenata koje smo ovde ponudili. Za
neke zemqe jugoisto~ne Evrope vreme posle Drugog svetskog rata bilo je gotovo jednako bolno
koliko i vreme samog rata, tako da je tuma~ewe rata delom obele`eno i posleratnim iskustvima. S
obzirom na kompleksnost i me|unarodni okvir posleratnih doga|aja, odlu~ili smo da ~etvrtu kwigu
zavr{imo trenutkom oslobo|ewa, koliko god da je ono bilo razli~ito u svakoj zemqi. Tako smo
mogli da se zadr`imo kod optimizma zbog sloma nacizma i zbog toga {to je prestala mora rata a da
ne ulazimo u direktne i indirektne posledice koje je on imao za posleratno dru{tvo i u zapadnoj i
u isto~noj Evropi. Osim toga, u periodu Hladnog rata zemqe u regionu jugoisto~ne Evrope krenule su
razli~itim putevima i od jednog trenutka pripadale Isto~noj odnosno Zapadnoj Evropi, u
politi~kom smislu te re~i.
Nastavni metodi
Sastavqa~i ovih ~itanki nisu po{li od toga da }e se wihove kwige bez ikakvih problema koristiti
u u~ionicama. Dok smo radili na ovom projektu, imali smo u vidu ~itav niz ote`avaju}ih okolnosti:
1. vreme koje je u nastavnim programima uop{te i predvi|eno za nastavu istorije veoma je ogra-
ni~eno, zbog ~ega ni inovativnost nastavnikâ ne mo`e da do|e do izra`aja;
2. u~enici se sve mawe zanimaju za istoriju: wihova pa`wa sve je vi{e usmerena na neke druge, „mo-
dernije“ i atraktivnije oblasti, na primer, na nove tehnologije;
3. usavr{avawu nastavnika jedva da se poklawa ikakva pa`wa, tako da oni nemaju gde da obnove
znawe ili da se obu~e za kori{}ewe alternativnog nastavnog materijala. Zato je te{ko re}i u kojoj
}e meri ciqevi nazna~eni na po~etku ovog projekta uop{te mo}i da se ostvare u prakti~noj nastavi.
Nastavnici istorije mo}i }e da koriste ove priru~nike na razne na~ine – ponegde su oni ve} i
u{li u nastavnu praksu. Pitawa navedena posle svakog izvornog dokumenta i posle ve}ine odeqa-
ka prvi su korak ka ne{to kompleksnijim nastavnim metodima poput simulacije, inscenirawa
odre|enih situacija, pisawa samostalnih radova i aktivnog u~ewa. Neke teme pogodnije su za
samostalni rad: Drugi svetski rat, na primer, kod kog nastavnik mo`e da kombinuje metode usmene
istorije i igrane i dokumentarne filmove. U svakom slu~aju, na{e ~itanke treba da omogu}e
kriti~ki pristup postoje}im {kolskim uxbenicima i usvajawe novog znawa putem racionalnog i
kriti~kog bavqewa datom temom. Uspeh ovakvog poduhvata gotovo u potpunosti zavisi od nas-
tavnikove inicijative, snala`qivosti i metodi~kog pristupa.
Pa ipak, kriti~ki pristup postoje}im uxbenicima treba shvatiti na pravi na~in. Uxbenici koji
se koriste u nastavi imaju razli~it kvalitet, i oni nisu ni{ta mawe „autenti~ni“ nego {to je to
zbirka originalnih dokumenata. Time {to smo se odlu~ili za to da na jednom mestu saberemo izvor-
ne dokumente, a ne da se bavimo istoriografijom, nikako ne zna~i da automatski polazimo od objek-
tivnosti ili autenti~nosti tih izvornih tekstova: ciq nam je bio da poka`emo koliko se tuma~ewa
jednog doga|aja, zavisno od stanovi{ta, mogu razlikovati. @eleli smo, drugim re~ima, da afirmi-
{emo komparativni metod i da predo~imo razli~ite perspektive. Kona~no, sasvim smo svesni toga
da na{ izbor nije ba{ sasvim slu~ajan: i on odra`ava specifi~na stanovi{ta i tuma~ewa, na {ta
smo skrenuli pa`wu i u uvodu u svako poglavqe.
16
OP[TI UVOD
Zakqu~ak
Priru~nici ove edicije plod su dugotrajnih rasprava i sporova, ali su i prijatno iznena|ewe: one
nam, naime, pokazuju da istori~ari u svom poslu mogu da prevazi|u granice. Trenutno na Balkanu pos-
toji kriti~na masa nastavnika istorije koji su spremni da promene svoj na~in rada, jer nema sumwe
u to da se nastava istorije u svim balkanskim zemqama trenutno nalazi u krizi. Mi se upravo i
obra}amo onim nastavnicima kojima su za takvu promenu potrebna nova sredstva i nove smernice.
Ti }e qudi mo}i da motivi{u i druge svoje kolege, jer najve}i protivnik u ovom na{em poduhvatu
nije ni politika ni ideologija, ve} apatija.
Zato `elimo da pobudimo interesovawe u~enika za ono {to se de{avalo u regionu kom i wihova
zemqa pripada i da im pomognemo da razumeju kompleksnu sada{wicu u kojoj `ive. Utoliko ovo i
nije samo nau~ni eksperiment: ovo je i odgovor na isku{ewa koja o~ekuju zemqe jugoisto~ne Evrope
na wihovom putu u zajedni~ku budu}nost.
17
Sadr`aj
Uvod 25
Hronologija 27
19
SADR@AJ
IIb. Dev{irma 58
II-5. Biv{i jani~ar opisuje dev{irmu 58
II-6. Hri{}anska kritika dev{irme u @itiju Georgija Novog iz Sofije
(1539) 58
Sl. 8. Deca popisana za dev{irmu 59
Sl. 9. Jani~arski aga 60
II-7. Lutfi-pa{a se prise}a svog `ivota od vremena kad je otet
dev{irmom 60
IIv. Timari 61
II-8. Pravila o raspodeli timara 61
II-9. Popis prihoda koje spahija treba da prikupi sa timara 61
II-10. Ponovno naimenovawe za posednika sredweg ili ve}eg timara 61
II-11. Odluke o posednicima timara koji se nisu odazvali pozivu za rat 62
Sl. 10. Naoru`ani spahija 62
20
OSMANSKO CARSTVO
IIIa. Muslimani 70
III-1. Natpis na portalu Sulejmanove xamije u Carigradu (polovina XVI veka) 71
III-2. Dimitrije Kantemir o muslimanskim molitvama 72
Sl. 11. Xamija u Izniku (Nikeja) iz XIV veka 72
Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova xamija) u Carigradu (1550–1557) 72
III-3. Kako jedan musliman obja{wava vezu izme|u Boga i ki{e (1779)
Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Kurana u Staroj xamiji u Jedrenu (XV vek) 73
Sl. 14. Turska gospa na kamili prilikom hodo~a{}a u Meku 73
III-4. Muslimanska heterodoksija – {ale o bekta{ijama 73
Sl. 15. Astronomska opservatorija u Carigradu (oko 1580) 74
Sl. 16. Narodni junak Nasradin-hoxa 74
IIIb. Hri{}ani 75
III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog pravoslavnog patrijarha posle osvajawa
Carigrada (1453) 75
Sl. 17. Osmanska srebrna ~inija s natpisom na gr~kom, kori{}ena za pravoslavni
crkveni obred (XVI vek) 75
III-6. Francuski putnik Pjer Leskalopje o manastiru Sv. Save u Srbiji (1574) 75
III-7. Pavle Alepski o moldavskim crkvama (polovina XVII veka) 76
Sl. 18. Manastir Voronec u Moldaviji (izgra|en 1488, spoqne freske 1547–1550) 76
Sl. 19. Tajna ve~era – freska iz manastira Stavronikita, Sveta gora (1546) 76
III-8. Kozma Etolski poziva hri{}ane da daju decu u {kole 77
III-9. Kiril Pej~inovi} o sukobima izme|u seqana pravoslavne vere i wihovih
sve{tenika (1816) 77
IIIv. Jevreji 78
III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Jedrena, upu}eno Jevrejima u sredwoj Evropi
(polovina XV veka) 78
III-11. Elija Kapsali o bogatstvu Jevreja u Osmanskom carstvu za vreme vladavine
Mehmeda II 78
III-12. Jevrejski mesijanizam: slu~aj Sabataja Zevija (1666) 79
Sl. 20. Jevrejski lekar, francuska gravira (1568) 80
21
SADR@AJ
22
OSMANSKO CARSTVO
IV-8. Drumovi i po{ta u Albaniji za vreme osmanske vlasti (oko 1800) 103
23
SADR@AJ
Bibliografija 129
Bele{ka o koordinatorima projekta 133
Bele{ka o saradnicima 135
Nastavnici koji su u~estvovali u seminarima 137
24
Uvod
Osmansko carstvo je jedna od glavnih politi~kih sila koje su tokom veoma dugog perioda uticale
na istoriju jugoisto~ne Evrope. Od XIV pa sve do po~etka XX veka osmanska dr`ava bila je najve}a
politi~ka organizacija u ovom regionu.
Me|utim, to nije jedini razlog iz kog prou~avamo osmansku istoriju jugoisto~ne Evrope. Osman-
sko carstvo je va`no zbog na~ina na koji narodi jugoisto~ne Evrope odre|uju svoj identitet. Upra-
vo zato {to su se borili protiv Osmanlija, ovi narodi sebe smatraju delom hri{}anske Evrope.
Osim toga, osmanska vlast ~esto se okrivquje i za ekonomsku zaostalost i haoti~nu politi~ku
situaciju kakve i dan-danas mo`emo zate}i u mnogim zemqama jugoisto~ne Evrope. No, mi ovde
ne}emo razmatrati da li su Osmanlije krive za ove pojave ili nisu: ova i mnoga druga pitawa mo}i
}emo da sagledamo u objektivnijem svetlu ako se pobli`e pozabavimo razli~itim svedo~anstvi-
ma iz osmanskog perioda na{e zajedni~ke istorije.
Postoji jo{ jedan razlog iz kog treba nanovo da se posvetimo osmanskoj istoriji. U posledwih
nekoliko decenija, prou~avawe Osmanskog carstva do`ivelo je neobi~no jak zamah, i to ne samo u
Turskoj i zemqama jugoisto~ne Evrope nego i u zapadnoj Evropi, u SAD, pa ~ak i u Japanu. Istori-
~arima su odnedavno dostupni novi izvori gra|e, kojima se mo`e pristupiti i preko starih i
preko novih metoda, pa je predstava o Osmanskom carstvu sada sadr`ajnija, potpunija i ne{to
objektivnija. Osim toga, neke stvari koje su ranije va`ile za nesporne ~iwenice sada su, zahvaqu-
ju}i ovim novim saznawima, dovedene u pitawe ili su ~ak odba~ene.
^esto se ka`e da je Osmansko carstvo bilo turska dr`ava. Istini za voqu, osniva~i osmanske
dr`ave i dinastije jesu bili turskog porekla, ali se osmanska dr`ava {irila s novim osvajawi-
ma i s vremenom obuhvatala mnoge narode koji su govorili razli~itim jezicima i imali razli~ite
vere. [tavi{e, i samu vladaju}u klasu u Osmanskom carstvu su tokom ve}eg dela wegove istorije
~inili qudi iz razli~itih etni~kih grupa. Od „klasi~nog doba“ Mehmeda II i Sulejmana pa do
ja~awa nacionalizma u XIX veku ~ak su i sami pripadnici vladaju}e klase pod „Turcima“ podrazu-
mevali proste i nepismene seqake iz Male Azije s kojima nisu hteli da imaju ni{ta. Zato pred-
stavnici osmanske vlasti i u~eni qudi svoju dr`avu nikad i nisu zvali turskom, nego devlet-i aliye,
Visoka porta, ili devlet-i ali-Osman, dr`ava Osmanove loze. Kao i u ve}ini drugih sredwovekovnih
i ranih novovekovnih dr`ava, i ovde je lojalnost dinastiji bila va`nija od pripadnosti etni~koj
grupi.
I predstava o „osmanskoj despotiji“ osporena je u novijim istorijskim istra`ivawima. Najva`-
niji argument koji obara tezu o „osmanskoj despotiji“ jeste to {to se osmansko dru{tvo tokom svoje
duge istorije i te kako mewalo. Ta~no je da su sultani, bar tokom „klasi~nog doba“, imali neo-
grani~enu vlast i da su kontrolisali sve {to se de{ava {irom svih osvojenih oblasti. Me|utim,
carevinu koja se prostirala na tri kontinenta nije bilo lako nadgledati, naro~ito s onako
ograni~enim tehni~kim sredstvima kakva su postojala u poznom sredwem veku i na po~etku novog
doba. ^ak je i slavni sistem timara, zahvaquju}i kojem su sultani mogli da kontroli{u najzna~aj-
niji deo vojske, zapravo bio samo sredstvo kakvo se koristilo u svim razvijenijim poqoprivred-
nim dru{tvima s ne{to ve}om teritorijom i stanovni{tvom, sredstvo, dakle, kojim se na lokal-
nom nivou postizalo ono {to se, s obzirom na nizak stepen razvoja nov~ane privrede, nerazvijen
saobra}ajni sistem i nerazvijen sistem komunikacije, nije moglo posti}i na nivou ~itave zemqe –
naime, uspostavqawe vlasti licem ~itave zemqe, a preko grba~e seqaka, kako bi se o~uvali red
i mir i kako bi se obezbedio prenos svakog proizvedenog vi{ka u ruke same vladaju}e elite. Ni
25
UVOD
sultanova kontrola nad timarima ni wegov monopol na vatreno oru`je (Osmansko carstvo mo`emo
smatrati „barutnim carstvom“, mada to va`i i za neke druge velike dr`ave na po~etku novog veka)
nisu uspeli da pre`ive krizu kakvu je doneo kraj XVI veka.
Daqe, koliko god da su tvrdili da imaju apsolutnu vlast, i sultani su, kao i ve}ina drugih
samodr`aca u Aziji, Evropi i drugde u svetu, morali da po{tuju ograni~ewa kakva im je nametao
Bo`ji zakon – u osmanskom slu~aju, {erijat. Sultan je o ova ograni~ewa ponekad mogao da se
oglu{i uz pomo} {ejh-el-islama, vrhovnog verskog poglavara, ali to nam samo kazuje da je sultan
i te kako bio svestan toga da ipak nema neograni~enu mo}. Jednostavnije re~eno, „despotska“
vlast osmanskih sultana teorijski je zavisila od Boga, a prakti~no od okolnosti kakve vladaju
me|u qudima.
Razlika izme|u dru{tava i stanovni{tva jugoisto~ne Evrope, s jedne, i osmanskih osvaja-
~a/tla~iteqa, s druge strane, okosnica je mnogih na{ih nacionalnih verzija istorije. Nema nikak-
ve sumwe u to da je i tokom osvajawa i tokom duge osmanske vladavine sukoba bilo mnogo, i da su
vlastodr{ci umeli biti i okrutni. Pa ipak, ~itavu istoriju jugoisto~ne Evrope od XIV do XX veka
ne ~ine samo sukobi. Kao i u mnogim drugim dru{tvima kojima vlada nadnacionalna i multikon-
fesionalna carska dr`ava, qudi se nisu samo opirali ve} su i tra`ili na~ina da se prilagode
istorijskoj situaciji, da stvore boqu budu}nost i za sebe i za zajednicu kojoj pripadaju. Ponekad
je u tom ciqu vaqalo „pregovarati“ s vlastodr{cima, a ponekad i aktivno sara|ivati s wima
kako bi se stekle li~ne ili kolektivne povlastice. Ponekad je vaqalo pokoriti se vlastima, ali
ponekad je trebalo odabrati ovaj ili onaj vid aktivnog ili pasivnog otpora. A to, opet, zna~i da
je svakodnevica ~esto bila va`nija od velikih politi~kih pitawa. Noviji radovi nam kazuju
mnogo toga o prakti~nim aspektima `ivota u jugoisto~noj Evropi za vreme osmanske vladavine, po
~emu vidimo i da je on u velikoj meri bio sli~an svakodnevnom `ivotu u drugim regionima Evrope
istog tog doba, vidimo da unutar jugoisto~ne Evrope postoje mnoge sli~nosti, ali i razlike od
jednog kraja do drugog.
Kad poredimo zakqu~ke do kojih su do{li autori novijih istoriografskih radova, vidimo kako
predstava o istorijskoj „specifi~nosti“ jugoisto~ne Evrope pod osmanskom vla{}u polako gubi
svoj osnov, i sve vi{e otkrivamo sli~nosti na{eg regiona s drugim regionima, ali i s dru{tvom u
kom trenutno `ivimo. Naravno, razlike i daqe postoje, i wih ni ti noviji radovi ne negiraju, ali
wih prosto nema toliko da bismo ~itavu jugoisto~nu Evropu za vreme Osmanskog carstva mogli da
proglasimo nekakvim egzoti~nim rezervatom. Na osnovu tih razlika boqe mo`emo da shvatimo
kompleksnost dru{tava i u pro{losti i u sada{wici, {to u stvari i jeste jedan od osnovnih
zadataka istorijskog znawa, i to ne samo ovde.
U ovom priru~niku `eleli smo da motivi{emo nastavnike, u~enike i nau~nike da istoriju jugo-
isto~ne Evrope za vreme Osmanskog carstva pogledaju na nov na~in. Da bismo izbegli preklapawa
ove kwige s drugim priru~nikom, priru~nikom o nacijama i dr`avama u jugoisto~noj Evropi, ovde
se nismo bavili posledwim vekom Osmanskog carstva, ve} smo se zaustavili na kraju XVIII veka i
naveli svega nekoliko dokumenata s po~etka XIX. No ~ak i uz ovo ograni~ewe, pokazalo se da je na
ovako malo strana gotovo nemogu}e prikazati sve aspekte i pojedinosti pet vekova pozne sred-
wovekovne i rane novovekovne istorije jugoisto~ne Evrope. Morali smo da se dr`imo dogovo-
renih prioriteta i da vr{imo strogu selekciju. Neke smo aspekte, koliko god va`ni oni bili, ili
u potpunosti presko~ili ili smo ih samo ovla{ nazna~ili. U izboru originalnih dokumenata
oslawali smo se na na{e saradnike i trudili se da damo nepristrasnu sliku, i u geografskom i
u tematskom smislu. Pa ipak, znamo da }e neki korisnici ovog priru~nika po`eleti da upotrebe
i druge tekstove i ilustracije. Ako to bude tako, onda }e na{ ciq biti ostvaren – jer mi i `elimo
da motivi{emo nastavnike, u~enike, pa i istori~are od struke da postanu svesni bogatstva i kom-
pleksnosti istorije ovog regiona u vreme osmanske vladavine.
26
OSMANSKO CARSTVO
Hronologija
Osman- Politi~ki Politi~ki Teritorija Dru{tvo Zna~ajni
ski procesi i vojni i doga|aji van
sultani doga|aji kultura Osmanskog
carstva
Osman I Oko 1300. do 1302 – Osman 1307 – Kraj sul-
(1281-1324) 1345. godine: odnosi pobedu tanata Rumskih
po~etak nad Vizantijom Selxuka; turski
{irewa kod Bafeona emirati u Maloj
osmanske Aziji postaju
vlasti na direktni vaza-
severozapad li mongolske
Male Azije, a na (ilhanidske)
ra~un dr`ave u
Vizantijskog Persiji
carstva; u ovom
Orhan periodu 1326 – Osvajawe Vizantijski 1335 – Raspad
(1324-1362) osmanski Bruse (Burse), gradovi polako Ilhanidskog
emirat bori se posle koje postaju carstva;
za prevlast s padaju i Nikeja osmanski osmanski
drugim turskim (Iznik, 1331) i (prete`no emirat postaje
emiratima u Nikomedija muslimanski); nezavisan
Maloj Aziji; (Izmit, 1337) tokom XIV i XV
ulema, sloj veka sli~no se
islamskih de{ava i u
u~ewaka, Maloj Aziji i na
polako se Balkanu
integri{e u
osmanski
politi~ki 1339 – Orhanova 1337–1453 –
sistem xamija u Bursi, Stogodi{wi
prva xamija s rat izme|u
osnovom u vidu Francuske i
slova T Engleske
1346–1347 – 1345–1353 –
Kuga iz Kafe Velika
sti`e u jugois- epidemija kuge,
to~nu Evropu i crne smrti,
poga|a velik {irom Azije,
deo ovog Evrope i
regiona severne Afrike
27
HRONOLOGIJA
28
OSMANSKO CARSTVO
1430 – Solun
pada pod
osmansku vlast
1444 – Novi
ugarski pohodi
na Balkanu,
poraz kod Varne
1448 – Druga
kosovska bitka,
Osmanlije
odnose pobedu
nad ugarskom
vojskom, koju
predvodi Jano{
Huwadi
(Sibiwanin
Janko)
29
HRONOLOGIJA
1479 – Osvajawe
ve}eg dela
Albanije
1480 – Osmanlije
osvajaju Otrant,
na jugu Italije;
predaju ga 1481.
godine
30
OSMANSKO CARSTVO
31
HRONOLOGIJA
1545–1563 –
Tridentski kon-
cil, reforme
unutar
katoli~anstva
32
OSMANSKO CARSTVO
1569–1575 –
Mimar Sinan
gradi Selimovu
xamiju u Jedrenu
33
HRONOLOGIJA
Mustafa I
(1617-1618)
1635 – Revanski
paviqon u
Topkapi saraju
34
OSMANSKO CARSTVO
1683 – Druga
opsada Be~a;
austrijsko-
poqska vojska
nanosi osmanskoj
te`ak poraz
35
HRONOLOGIJA
36
OSMANSKO CARSTVO
1751–1780 – U
Parizu izlazi
Enciklopedija, u
35 tomova, naj-
ve}e dostignu}e
evropskog pro-
svetiteqstva
37
HRONOLOGIJA
38
PRVO POGLAVQE
[irewe osmanske vlasti u jugoisto~noj Evropi
Osmanska ekspanzija otpo~ela je oko 1300. godine sa severozapada Male Azije i nastavila se
sve do poznog XVII veka, ta~nije do 1672. godine, kada je osvojena posledwa zna~ajnija teritori-
ja, Podoqe (koje je u to vreme bilo pokrajina Poqske i Litvanije a sada pripada Ukrajini).
Tako je jedno malo polunomadsko sto~arsko pleme postalo osniva~ ogromne birokratizovane
imperije koja se prostirala na tri kontinenta.
Najve}i deo jugoisto~ne Evrope osvojen je u XIV i XV veku, s tim {to su neki krajevi zauzeti
tek kasnije (na primer Slavonija, Banat, Kipar, Krit), dok neki nikad nisu potpali pod osmans-
ku vlast (na primer Krf, Dalmatinsko primorje, Hrvatska i Slovenija). Za narode u ovom regio-
nu osmanska vladavina predstavqa veoma zna~ajnu istorijsku ~iwenicu, koja je wihov `ivot
odredila i u neposrednom i u dugoro~nom smislu. Istori~ari su o tome imali razli~ita, a po-
nekad i opre~na mi{qewa, ali su istoriju uglavnom pisali sa stanovi{ta nacije, iako nacija
u poznom sredwem veku uop{te nije bila glavni kriterijum razgrani~avawa. Zato oni to doba
uglavnom predstavqaju kroz niz juna~kih podviga, kao hrabru borbu svog naroda protiv nad-
mo}nog neprijateqa, a o osmanskim osvajawima pi{u ili kao o katastrofi za svoj narod, pa i
za ~itavu evropsku civilizaciju, ili pak hvale mir koji je ova centralisti~ka vladavina done-
la. Me|utim, drugi istori~ari skre}u nam pa`wu na to da je ~itav taj proces {irewa bio dale-
ko kompleksniji, da je u wemu nemogu}e jasno razdvojiti etni~ke, verske i kulturne grupe, da je
tokom wega bilo i velikih ratnih pohoda i sitnih ~arki. A u praksi, na samom terenu, nisu
postojale one jasne granice koje su moderni istori~ari tako lako povukli: osmanskim vlasti-
ma je, naime, dobra mre`a saradnika bila jednako va`na koliko i ratovawe. Juna{tvo i po-
`rtvovanost sastavni su deo ove pri~e isto koliko i okrutnost, patwa i prevare.
U ovom poglavqu ne `elimo da damo detaqan prikaz osmanskih osvajawa i/ili otpora koji
su pru`ali pojedini narodi: navodimo ograni~en broj izvornih istorijskih dokumenata, kako bi
u~enici mogli da steknu makar okvirnu predstavu o kompleksnosti tog procesa, ali i o `ivotu
qudi tog vremena i o razli~itim predstavama koje su oni imali o nekim istorijskim doga|ajima.
I-1. Orhan se `eni }erkom tekfura1 od Gazi2 Osman3 dade je svom sinu gazi-
Jar Hisara Orhanu,4 wu kojoj ime be{e Ulufer Hatun.
A Orhan je tad ve} bio sr~an mladi}. […] A
Deo 13 kad osvoji{e ova ~etiri utvr|ewa [Bile-
U ovom delu re}i }u kako su uzeli nevestu, xik, Jar Hisar, Inegol, Aja Nikolu], done-
koja be{e k}er tekfura od Jar Hisara, {e pravdu i jednakost toj pokrajini. I svi
kome su je dali i {ta je s wom posle bilo. qudi [iz tih sela] vrati{e se i nastani{e
1
Tekvur ili tekfur, vlastelin, vladar mawe oblasti hri{}anske vere, ~ija }e zemqa s vremenom biti
integrisana u Osmansko carstvo.
2
Gazi(ja), ratnik, junak, borac za veru.
3
Osman I, osniva~ osmanske dr`ave, vladao od oko 1281. do 1324.
4
Orhan, osmanski vladar 1324-1362.
39
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
gde im je i mesto. @ivot, ~inilo se, posta- uveo molitvu petkom u svoje ime i kako je
de boqi no {to je to bio pod nevernicima. to do~ekano u gradu.
Jer ~uv{i kako ovi nevernici sad dobro Kad je zauzeo Karaxa Hisar, [mnoge] ku}e u
`ive, i qudi iz drugih pokrajina po~e{e gradu bile su puste. A mnogi su pristizali
da pristi`u. A gazi-Osman htede ven~awe iz Germijana i drugih krajeva. Tra`ili su
kako bi svom sinu gazi-Orhanu doveo Ulu- od gazi-Osmana da im dâ dom. I tako wima
fer Hatun za `enu. I tako i u~ini. Ulufer Osman-gazi dade dom. I grad uskoro po~e
Hatun je gospa koja dr`i tekiju [dervi{ki da cveta. I stado{e one mnoge crkve pret-
manastir] odmah pored bursanske tvr|ave, varati u xamije. Pa ~ak i tr`nicu izgradi-
nedaleko od vrelâ s toplom vodom. Ona je {e. I taj se narod [kavim, {to mo`e da zna-
izgradila i most preko Uluferinog poto- ~i i pleme] dogovori me|u sobom da obav-
ka. A po tom mostu potok je i dobio ime. I qa molitve petkom, pa ~ak i kadiju zatra-
gazija Murat-han5 i Sulejman-pa{a6 weni `i. A be{e tu jedan sveti ~ovek po imenu
su sinovi. Obojici je otac Orhan-gazi. A Dursun Faki. On je ovom plemenu slu`io
kad je gospa umrla, sahranili su je zajedno kao imam. I oni se wemu obrati{e. Tada
s gazi-Orhanom unutar zidina bursanske on ode gazi-Osmanovom tastu Edu Baliju i
tvr|ave. re~e mu to. Ali, i pre no {to je uspeo da
A¦ikpa¦a-zâde, str. 102 zavr{i, do|e gazi-Osman. Ovaj ga upita to
isto. Osman je razumeo {ta pleme ho}e.
Gazi-Osman re~e: „[ta god da imate a da
A{ik-pa{ina hronika jedna je od pr- treba da se uradi, uradite to.“ Dursun
vih hronika osmanske dinastije, ali Faki re~e: „O hane, treba nam sultanova
ona je nastala u XV veku, dakle, vi{e od sto dozvola.“7 Gazi-Osman na to re~e: „Ja sam
godina posle doga|aja koji se u woj opisuju. ovaj grad osvojio sabqom. [ta je sultan
imao s tim da sad wega treba da pitam za
dozvolu? Isti onaj Bog koji je wemu dao
? Za{to se Orhan-gazi o`enio tekfu- sultanat meni je dao moju snagu i moj hanat.
rovom }erkom? Za{to je odluku o toj A ako mi zbog ovog barjaka {togod zamera,
`enidbi doneo wegov otac? Zamisli neka zna da sam ja nosio svoj barjak u borbi
sebe u Orhanovom polo`aju. protiv nevernika. I ako mi ka`e da je on
[ta su, po A{ik-pa{i, glavne osobine od loze Selxuka [Âl-i Salçukvan], ja }u mu
koje jedna osmanska gospa treba da ima? re}i da sam ja sin Goka Alpa. I ako ka`e
da je u ove krajeve stigao pre nas, re}i }u
mu da je moj ded Sulejman-{ah ovde stigao
i pre wega.“ I tako pridobi onaj narod
I-2. Osvajawe Karaxa Hisara i prvo [pleme]. Dursunu Fakiju dade zvawe kadije
~itawe hutbe u gazi-Osmanovo ime i pravo da dr`i molitvu. Prva hutba ~ita-
na je na Karaxa Hisaru. Tamo pro~ita{e i
Deo 14 molitve za Bajram.
U ovom delu re}i }u kako je gazi-Osman A¦ikpa¦a-zâde, str. 102-103
5
Murat I, osmanski vladar (1362-1389).
6
Sulejman-pa{a, najstariji Orhanov sin, poveo Osmanlije na prve pohode po Balkanskom poluostrvu i osvo-
jio Galipoqe 1354; umro 1357.
7
Dozvola selxu~kog sultana od Konije (Ikoniona), koji je formalno bio nadre|en ratnicima iz pograni~-
nih podru~ja kakav je Osman.
40
OSMANSKO CARSTVO
8
Bugarski oblik Muratovog imena (Murat I, 1362-1389).
9
Jovan VI Kantakuzin, vizantijski car 1341-1354; bio je prinu|en da abdicira, potom se zamona{io i postao
jedan od najve}ih u~ewaka poznog Vizantijskog carstva.
10
Ivan Aleksandar, 1331-1371.
11
Pod Romanijom treba podrazumevati teritoriju Vizantijskog carstva.
41
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
Ak~a (aspra), sitan srebrni novac, u upotrebi uglavnom od XIV do XVII veka.
12
13
Ivan [i{man, bugarski vladar (car) od Trnova (1371-1395), sin Ivana Aleksandra (1331-1371).
14
Ali-pa{a ^andarlizade, sin Halila Hajredina pa{e, bio je, kao i wegov otac, vojni sudija, vojni zapoved-
nik, a potom i veliki vezir, od 1389. pa do smrti 1407. godine. Bio je izuzetno ve{t u upravnim, diplomatskim
i vojnim poslovima, i slu`io je, redom, trima gospodarima: Muratu I, Bajazitu I i Sulejmanu.
42
OSMANSKO CARSTVO
43
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
I-6. Kako se u XIV veku obja{wavala zloba i oholost. Zato je svemo}ni Bog odre-
pobeda Osmanlija nad hri{}anima dio wih da osvoje hri{}anske zemqe, i da
osvoje {to vi{e wih, jer hri{}ani svoje
A. Grigorije Palama (1354) zakone nisu uskladili s pravom, ni sa crk-
venim ni sa svetovnim, i jer oni svojim za-
Neki od wih [Turaka] mi pri|o{e, zapode- konima samo `ele zaradu i korist, jer
nu{e razgovor, a kako bi nadoknadili sla- bogati, sa svojim dvorskim obi~ajima, samo
bost svojih argumenata, obrazlo`i{e [na- tla~e siroma{ne, ne poma`u im i ne daju im
{e] zato~eni{tvo time {to je na{a vera ni imetak ni pravdu, a ne po{tuju ni pra-
neutemeqena. vila vere koja im je spasiteq zaostavio.
Ovi se bezbo`nici, omra`eni od Boga i Nevoqe i bedu koja ih snalazi nalo`io je
be{~asni, razme}u time da su Romeje15 po- sam Bog, zato {to su nepravedni i zli.
bedili zato {to vole Boga; oni ne znaju da Schiltberger, str. 133
se ovaj svet dole vaqa u grehu i da ve}im
delom pripada onima koji svoje bli`we Hans [iltberger u~estvovao je u
krsta{kom pohodu 1396. godine i za-
ugwetavaju oru`jem; zato su, sve do vreme-
robqen je u bici kod Nikopoqa. Wegove pu-
na Konstantinovog, koji je istinski vladao topisne bele{ke spadaju me|u najranije za-
qube}i Boga, idolopoklonici dr`ali padwa~ke spise o Osmanlijama.
gotovo ~itav svet, a ~ak i posle wega, i to
zadugo, a drugi se od wih nisu razliko-
vali nimalo, ili tek vrlo malo.
Phillipidis-Braat, str. 140-143 ? Uporedi obja{wewa osmanskih pobe-
da u tekstovima I-3 i I-6, i wihov mo-
ralni prizvuk. [ta misli{ o logi~ko-
Grigorije Palama (1296–1359; progla- teolo{koj argumentaciji na kojoj ovi
{en za sveca 1368) bio je jedan od vo- tekstovi po~ivaju? Da li bi ona mogla
de}ih pravoslavnih teologa u XIV veku. On je biti relevantna i u na{e doba?
branio isihazam i utemeqio ga teorijski, a
bio je i mitropolit Soluna. Osmanlije su ga
zatvorile 1354, pa je godinu dana proveo u I-7. Hri{}ani timarnici u Arvanidu,
zato~eni{tvu, da bi potom Srbi platili ot- albanskoj provinciji (1431/1432)
kup za wega. Ovaj ise~ak deo je poslanice ko-
ju je Grigorije pisao svojoj bra}i po veri u So-
153 – Timar koji dr`i Petro, a koji se `e-
lunu, i u kom potvr|uje odanost svojoj veri.
nidbom orodio s pisarem Jorgijem, pa je ta-
ko timar i dobio. Pod na{im [pokojnim?]
sultanom,16 od wega je [prvi?] jeo17 Omer od
B. Hans [iltberger (1396)
Saruhana. Pod na{im sultanom,18 timar je
dat sada{wem posedniku, koji ima i pove-
Nevernici ka`u da oni hri{}anske zemqe
qu na{eg sultana. Selo Lagos, {est doma-
nisu osvojili zato {to su mo}ni i mudri,
}instava, jedna udovica, [o~ekivani] pri-
niti zato {to su odabrani i pobo`ni, ve}
hod: 531 [ak~a].
zato {to me|u hri{}anima vlada greh, §nalc¨k 1987, str. 59
Ovo je ime koje su za sebe i svoju dr`avu koristili qudi koje }e istoriografija od XVI veka nadaqe zvati
15
44
OSMANSKO CARSTVO
Na po~etku svoje vlasti, Osmanlije su koji je, u ime Velikog Tur~ina, do{ao da ga
se trudile da obezbede podr{ku ma- zamoli da po{aqe sina i svoje qude u voj-
kar jednog dela lokalne vlastele. Tako su sku, kakav je bio obi~aj. Naime, on je, po-
uglednije velmo`e postajale vazali, i po- red danka koji pla}a, bio du`an da, na
nekad su ~ak morali da {aqu sinove sulta- Tur~inov zahtev, po{aqe drugog sina i hi-
nu na dvor kao taoce (to je, na primer, bio qadu ili osamsto kowanika. Osim toga, on
slu~aj sa znamenitim Skenderbegom, ~ije je mu je dao i jednu }erku za `enu,20 ali upr-
pravo ime bilo \ura| Kastriot i koji je bio kos tome i daqe strahuje da }e mu zemqa
sin \ona Kastriota, velmo`e iz sredwe
biti oduzeta. ^uo sam da su neki qudi ovo
Albanije). S druge strane, Osmanlije su
hri{}anima ni`eg plemstva dodeqivale napomenuli Tur~inu, a da je on odvratio
mawe timare, {to vidimo i iz ovog popisa. da na ovaj na~in dobija vi{e kowanika
Kasnije, kada se osmanska vlast u~vrstila, nego da sam dr`i tu zemqu u svojim ruka-
timare su dobijali samo muslimani. ma, jer tada bi morao da je deli podanici-
ma, a onda wemu ne bi ostalo ni{ta.
Le voyage, str. 129, 131
? U ovom tekstu hri{}anin postaje po-
sednik timara prvobitno dodeqenog
muslimanu. Kako to obja{wava{? Koji Bertrandon de la Brokjer bio je ple-
se drugi vid saradwe navodi u ovom mi} iz Burgowe koji je proputovao
tekstu? isto~nu Evropu i Bliski istok. Srbija je
tokom skoro ~itavog perioda 1389–1459 bi-
la vazalna dr`ava Osmanskog carstva.
I-8. Srpski despot kao osmanski vazal
(1432)
? Kako su Osmanlije obezbedile sebi
Posle grada Kru{evca, pre{ao sam skelom lojalnost srpskog vazala? Kakve su
reku Moravu i u{ao u zemqu despota Ra{- prednosti obe strane imale od takvog
ke ili Srbije. Ono {to se nalazi na drugoj dogovora?
strani reke jeste tursko, a ono {to se na-
lazi s ove strane reke pripada pomenutom
despotu, koji za to pla}a danak od 50.000 I-9. Kako je palo Novo Brdo (1455)
zlatnika [dukata] godi{we. […]
Stigao sam u grad zvani Nikodem [Neku- Odatle je car21 krenuo i opseo jedan grad
dim], varo{icu koja podse}a na selo, sme- koji zovu Novo Brdo, odnosno Srebrna i
{tenu u veoma lep i plodan predeo. A po- Zlatna planina, i zauzeo ga je, ali pomo}u
menuti despot Ra{ke19 `ivi u ovom gradu dogovora po kojem je stanovnicima obe}ao
zato {to on ima tako dobar polo`aj me|u da }e ih ostaviti na wihovim imawima i
{umama i rekama, pa je pogodan za lov i da im mlade `ene i sitnu ~eqad ne}e
lov sa sokolovima. Vladara smo zatekli odvoditi. A kad se grad pokorio, car je
na poqu, kako ide na reku da lovi sa soko- naredio da se zatvore kapije i da se
lovima, zajedno s wegova tri sina i pede- ostave otvorena samo jedna vrata. Kada su
setak kowanika, kao i s jednim Tur~inom, Turci do{li u varo{, naredili su svim
19
\ura| Brankovi}, srpski despot 1427-1456. U Smederevu, novoj srpskoj prestonici, izgradio je tvr|avu na
Dunavu, i u veoma te{kim prilikama poku{ao da odr`i ravnote`u izme|u dve susedne velesile, kraqevine
Ugarske i Osmanskog carstva.
20
\ur|eva }erka Mara postala je jedna od `ena Murata II (1421-1451).
21
Mehmed II (1444-1446; 1451-1481).
45
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
46
OSMANSKO CARSTVO
22
Vrhbosna je sredwovekovni grad na mestu dana{weg Sarajeva.
47
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
I-12. Pad Carigrada, vizantijsko ime pomiwe i u na{oj slu`bi, po{to smo
vi|ewe: Georgije Sfrances se nadali nekakvoj pomo}i […] [est mese-
ci kasnije, iz Rima smo primili isto ono-
^etvrtog aprila iste te godine [1453] sul- liko pomo}i koliko i od sultana iz Kaira.
tan se vratio i opkolio grad s kopna i s Sphrantzes, str. 69-72
mora svim mogu}im napravama i lukavst-
Georgije Sfrances bio je poznovizan-
vima. S mora je opseo svih 18 miqa grada
tijski dostojanstvenik i jedno vreme
sa 400 malih i velikih plovila, a s kopna najvi{i slu`benik, ~uvar dr`avnog pe~ata.
sa 200.000 qudi. Iako na{ grad jeste Po{to je oslobo|en, zamona{io se i napisao
velik, u na{oj odbrani na{lo se ta~no hroniku koja predstavqa jedno od najva`ni-
4.773 Grka i jedva dvesta stranaca. jih svedo~anstava o padu Carigrada. @ele-
[…] U utorak 29. maja [1453. godine], ranom }i da opravda politi~ke poteze Vizantije,
zorom, sultan je zauzeo na{ grad; tom pri- Sfrances krivicu svaquje na katolike, koji
likom moj pokojni gospodar i car, Konstan- nisu pomogli Vizantiji, a ne uzima u obzir
tin,23 bio je ubijen. to {to je, po sklapawu crkvene unije u Fi-
[…] Ja sam zato~en i propatio sam sva zla renci 1439, papa uspeo da pokrene nekoliko
krsta{kih pohoda protiv Osmanlija; s druge
ropstva. Kona~no sam otkupqen 1. septem-
strane, me|utim, ta~no je i da su posle te{-
bra 6962. [1453], pa sam krenuo ka Mistri.24 kih poraza kod Varne (1444) i na Kosovu
Moja `ena i deca pre{la su u vlasni{tvo (1448) svi poku{aji da se Osmanlije prote-
nekih starijih Turaka, i oni se prema wi- raju iz Evrope a da se Vizantija spase po-
ma nisu zlo ophodili. Potom su prodati stali bespredmetni, kao i da su Vizantinci
sultanovom mirahoru,25 koji je stekao ve- u vreme zavr{nog napada Osmanlija na
liko bogatstvo prodajom mnogih drugih Carigrad dobili tek neznatnu pomo}.
lepih plemkiwa.
[…] Mo`da bi neko `eleo da zna kako se ? Kakvu su sudbinu do~ekali Vizan-
car spremao pre opsade, dok je sultan pri- tinci koji su pre`iveli pad Cari-
kupqao snage, i kakvu smo pomo} primili grada? Da li su s padom u ropstvo ukinu-
od hri{}ana sa strane. te sve povlastice plemi}a i bogata{a?
Drugi nam hri{}ani nikakvu pomo} nisu [ta misli{, da li je Carigrad mogao da
poslali. […] se spase osmanske invazije da je vizan-
Car je iz nu`de pristao na to da se papino tijski car vodio druga~iju politiku?
23
Konstantin XI Paleolog, posledwi vizantijski car (1449-1453)
24
Mistra je bila glavni grad vizantijske kne`evine Moreje (Peloponez), koju su Osmanlije zauzele 1460. godine.
25
Osmanski velikodostojnik, upravnik carskih {tala.
48
OSMANSKO CARSTVO
49
[IREWE OSMANSKE VLASTI U JUGOISTO^NOJ EVROPI
u Menemenskoj ravnici stavi pod jaku kon- I-17. I-17. Kako je jedan kadija
trolu i da wegove sluge [kul, kullar] otprate zabele`io slu~aj de~aka bez oca koji
sve nomade do ravnice kod Filibea [Plov- prima islam (1636)
diva]. Ertugrul u~ini onako kako mu je
otac zapovedio, posla one nomade, sve do Zimija30 Totodori, de~ak od deset godina
jednog, na Filibe; sluge ih otprati{e don- iz sela Orta Koj u srezu Levko{e re~e:
de i natera{e da se nastane oko Filibea. Sad sam ostavio za sobom la`nu veru a po-
Danas zemqu oko Filibea uglavnom oni i ~a{}en sam islamom. I uze ime Mustafa.
nastawuju. Jennings 1993, str. 139
Neþrî, str. 339
U na~elu, qudi se popisuju prema
svom i o~evom imenu („H sin Y-ov“). To
? Da li su turski nomadi s Menemena {to se u Totodorijevom slu~aju ne pomiwe
mogli slobodno da odlu~e da li }e o~evo ime verovatno zna~i da je on bio van-
se preseliti na Balkan ili ne}e? bra~no dete.
[ta misli{, koje je posledice osman-
sko osvajawe imalo po tursko stanov-
ni{tvo Anadolije? I-18. Molba jednog mladi}a da pre|e u
islam (1712)
30
Hri{}anski ili jevrejski podanik.
50
DRUGO POGLAVQE
Institucije Osmanskog carstva
31
Kap¨kulu bukvalno zna~i „rob (carske) Porte“. U ovu kategoriju nisu spadali samo jani~ari ve} i {est
drugih regimenata kap¨kulu-vojske, kao i razno osobqe na dvoru.
32
Porta ili Visoka porta je ime kojim su u Evropi nekad zvali tursku vladu.
51
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
u~ewak Carstva, {ejh el islam, imao je da potvrdi da li je svaki takav sultanov zakon, odredba
ili naredba saglasan s {erijatskim pravom.
Iako se u zvani~noj ideologiji insistiralo na politi~koj stabilnosti i tradiciji, osmanski
politi~ki sistem nikako nije bio otporan na promene – samo {to su one bile krajwe protivre~ne.
Neki istori~ari smatraju da promene do kojih je do{lo posle XVI veka zapravo predstavqaju opa-
dawe gotovo savr{ene organizacije kakva je postojala u tzv. klasi~nom dobu. Drugi pak ka`u da te
promene svedo~e o prilago|avawu Carstva izazovima koje je sobom doneo rani novi vek, te da
sli~nih pojava ima i u drugim dr`avama u Evropi i Aziji. Na`alost, zbog obima ovog nastavnog ma-
terijala ne mo`emo detaqnije da se pozabavimo svim aspektima politi~kih promena u Osmanskom
carstvu, ali svakako treba da naglasimo da wegove institucije nisu bile stati~ne, ve} dinami~ne.
Izvorni tekstovi navedeni u ovom poglavqu kazuju nam pone{to o kompleksnoj prirodi osman-
skih politi~kih institucija, po{to donose razli~ita, pa mo`da i sukobqena vi|ewa jednog istog
problema. Nadamo se da }e u~enici na osnovu wih mo}i da steknu boqu predstavu o kompleksnoj
prirodi politi~ke vlasti.
II-1. Titule koje je Sulejman koristio u II-2. Odlike idealnog vladara u pesmi
prepisci s Ferdinandom I (1562) koju je Xelalzade posvetio sultanu
Selimu II (1566–1574)
Padi{ah i sultan Belog [Sredozemnog] i
Crnog mora, ~asne Kabe i prosvetqene Me- Ko `eli da bude dobar vladar
dine, svetog Jerusalima, egipatskog pres- Neka dr`i kamen mesto jastuka.
tola najdragocenijeg u na{e doba, provin-
cija Jemen, Aden i Sana, Bagdada, sedi{ta Nek se odrekne udobnosti,
mira, i Basre i Lahse, i gradova Anu{ri- Odrekne pi}a,
vana,33 zemaqa Al`ira i Azerbejxana, ze- I neka nema prijateqa
maqa Zlatne horde i tatarske zemqe, Me|u nezaslu`nima.
Dijarbekira i Kurdistana i Luristana, i
Rumelije i Anadolije i Karamanije i Vla- Neka ga se neznalica kloni.
{ke i Moldavije i Ugarske, a osim wih i Jer, kako ka`u, u dece nema mudrosti.
mnogih drugih velikih i svetlih zemaqa i
krajeva […] Oni {to su ven~ani sa dr`avom,
Bayerle, str. 46-47 [to gospodare blistavim svetili{tem,
Neka stave na kocku i glavu i `ivot,
Neka budu spremni da se bore u svaki ~as.
? Prona|i na karti teritorije navede- […]
ne u Sulejmanovim titulama. Koje te-
ritorije nedostaju? Ako i kad bude{ sultan
Kakav utisak vladar `eli da ostavi Ovoga sveta, ~ist i savr{en,
kad koristi ovakvu titulu? Ne uputi nikad osmeha licu
@enstvenih.
33
Stara persijska prestonica Ktesifont, u dana{wem Iraku.
52
OSMANSKO CARSTVO
53
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
54
OSMANSKO CARSTVO
40
Sultanove li~ne sluge, naj~e{}e u tre}em krugu Carskog dvora. Pored `ena, qudi koji su slu`ili u
Unutra{wem dvoru bili su ili mladi momci (iço°lan, pa`evi) ili evnusi.
41
Pored jani~ara, u trupe kapi kulara, carskih slugu, spadalo je jo{ {est elitnih jedinica.
42
Glave{ine imenovane za ~lanove Carskog saveta, koji je mogao imati svega ~etiri, ali i vi{e od deset
~lanova. U Carskom savetu je sedeo i glavni namesnik (beglerbeg) Rumelije, a ponekad i namesnici drugih
pokrajina.
55
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
43
Iza Kapije sre}e bile su sultanove privatne odaje, u koje su pristup imali samo wegovi pa`evi, evnusi
i wegove `ene.
56
OSMANSKO CARSTVO
57
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
IIb. Dev{irma
II-5. Biv{i jani~ar opisuje dev{irmu44 vojnicima odu tamo gde ima hri{}anskih
ku}a. I ako u ku}i nekog hri{}anina na|u
Kad god upadnu u koju zemqu i narod poko- tri sina, dva neka uzmu za cara, a tre}ega
re, tada carski pisar odmah za wima ide i neka ostave roditeqima. Ali ako hri{}a-
{to god je de~aka sve u jani~are uzima, a nin ima samo jednog sina, wega neka mu
za svakoga daje pet zlatnika i {aqe preko uzmu silom, za cara. Ovi u~ini{e kako im
mora u Anadoliju, gde ih ~uvaju. Takvih de- je car nalo`io, obreza{e ih prema bez-
~aka biva oko dve hiqade. A ako od nepri- bo`ni~koj saracenskoj [muslimanskoj] veri
jateqskih qudi ne bi dobio dovoqno, i nau~i{e ih la`qivoj kwizi imamovoj.
onda od svih hri{}ana u wegovoj zemqi Potom taj car dade naredbu da se deca
koji imaju de~ake ove oduzimaju u svakome obu~avaju u vojnim ve{tinama: da se bore i
selu, odrediv{i koliko koje selo mo`e da ja{u kowe. Kad bi dostigli zrelost,
dati najvi{e da bi ipak broj bio uvek pot- car bi ih obasipao velikim po~astima i
pun. A ove de~ake koje iz svoje zemqe uzi- zvao ih jani~arima. A oni su bili tako zas-
ma naziva ~ilik, a posle svoje smrti svaki lepqeni da su se po~eli pona{ati bespri-
od wih sav svoj imetak mo`e ostavqati zorno, ~ak i prema sopstvenim roditeqi-
kome ho}e. Ali one koje uzima od neprija- ma, sopstvenim majkama i o~evima, da su
teqa nazivaju penxik. Ovi posle svoje stali ubijati hri{}ane na najsramniji
smrti ne mogu ni{ta ostaviti, ve} sve pre- na~in, pa su tako bili i gori od Saracena.
lazi caru, osim ako se neko tako ponese i Georgieva, Canev, str. 126-127
zaslu`i da bude oslobo|en, taj mo`e dati
posle svoje smrti kome {ta ho}e.
Mihailovi}, str. 164-165 ? Uporedi podatke koje tekstovi II-5 i
II-6 navode o broju de~aka koji su
oduzeti roditeqima, i imaj u vidu da je
II-6. Hri{}anska kritika dev{irme u tokom perioda o kom se govori u ovim
@itiju Georgija Novog iz Sofije (1539) tekstovima broj hri{}ana u jugoisto~noj
Evropi iznosio bar 4 miliona. Objasni
Ovo se dogodilo za vreme vladavine za{to se u jednom od ovih izvora pre-
bezbo`nog, nepravednog i zlog turskog uveli~avaju razmere ovog fenomena.
sultana Selima.45 U potaji, lukavo, on je u Kakvu je korist dev{irma donela os-
tre}oj godini svoje vladavine razaslao manskoj dr`avi?
glasnike i slu`benike u sve krajeve svojih Da li je de~ak nemusliman imao ikakve
mnogih kraqevstava i nalo`io im da s koristi od dev{irme?
44
Dev{irma, „odabir“ (danak u krvi), osmanski sistem za regrutovawe dece u sultanovu slu`bu, s po~etka
XIV veka: iz seoskih krajeva naseqenih nemuslimanskim stanovni{tvom redovno su odvo|eni de~aci, koji bi
potom bili „prevaspitavani“, prevo|eni u islam, u~ili turski i obu~avali se za razne dr`avne slu`be.
Ve}ina ih je dodeqena kapi kularima, naro~ito jani~arima, ali neki su mogli biti odabrani za slu`bu na
Unutra{wem ili Spoqnom dvoru. Tokom XV i XVI veka velik, a ~esto i najva`niji deo osmanske politi~ke i
vojne elite sastojao se od qudi skupqenih preko dev{irme, {to zna~i da je ona bila i sistem koji je
omogu}avao dru{tveni uspon. Zbog sve ve}eg pritiska koji su podanici muslimanske vere vr{ili na sultana u
`eqi da ostvare vojnu i politi~ku karijeru, dev{irma je tokom XVII veka polako iza{la iz prakse.
45
Selim I (1512–1520).
58
OSMANSKO CARSTVO
? Kakvu nam
informaciju
daje ova
ilustracija? Koje
su li~nosti
prikazane i kako
su sme{tene u
prostoru? Kako
razume{ zna~ewe
wihovih gestova?
[ta misli{,
za{to je na slici
tako mnogo `ena?
Hegyi, Zimanyi, sl. 41
59
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
46
Bajazit II (1481–1512).
47
Selim I (1512–1520).
48
Sulejman I (1520–1566).
60
OSMANSKO CARSTVO
Lutfi-pa{a isti~e se vi{e po svojim kul- ? Pogledaj tabelu br. 1 i prona|i fun-
turnim sklonostima i po tome {to je, kad se kciju koju je Lutfi vr{io pre no {to
povukao s polo`aja velikog vezira, postao je poslat u razne provincije.
zna~ajan autor politi~kih tekstova. Wego- [ta nam Lutfijev slu~aj govori o mogu}-
vi spisi va`ni su nam i zato {to kazuju do-
nosti napredovawa u osmanskom dru{t-
sta toga o primawu islama: izgleda da je u
neko doba, po{to je mali Lutfi odveden, i
vu? Da li na osnovu wegovog slu~aja mo-
wegov otac primio islam. `emo da izvu~emo i {ire zakqu~ke?
IIv. Timari
II-8. Pravila o raspodeli timara wima [resm-i bennâk] i obaveze za ne`ewe
bezemqa{e [resm-i cebe = resm-i caba], kao
Prihodi koji se od wih dobijaju zovu se i desetak od vinograda [ö¦ür-i ba°], {to sve
„plodovi rata“ [mâl-i mukatele]. To zna~i da zajedno izlazi na 5.000 ak~i, kako je u
se takva korist dobija u zamenu za u~e{}e popisnom registru [defter-i mufassal] vlas-
u borbi protiv neprijateqa. […] toru~no zabele`io nadzornik, a zbirni
[to se timara ti~e, wih ima dve vrste. Ti- popis [defter-i icmâl] kazuje da 3.000 ak~i od
mar mo`e biti „dodeqen i zaveden [u kwi- ove sume treba dodeliti drugde…
ge]“ [tezkirelü] ili „nezaveden“ [tezkiresüz]. A Barkan, str. 771-772
evo {ta ta~no zna~i „dodeqen i odobren“
i „nedodeqen“: po{to je ograni~en deo Za{to je dr`ava tako detaqno popi-
? sala {ta sve posednici timara tre-
[ili koli~ina] koju svaki glavni namesnik
(beglerbeg) mo`e da dodeli i da izda pove- ba da daju na ime poreza?
qu na to [berat], na kojoj }e napisati potvr-
du [tezkire] o dodeqivawu, a poveqa potom II-10. Ponovno naimenovawe za
biti odobrena na Carskom sudu [u posednika sredweg ili ve}eg timara
Carigradu], zato su se javile te dve oznake,
„dodeqen i odobren“ i „nedodeqen“. ^au{ Mustafa bin Ahmed, kom je oduzet ti-
Hezarfen, str. 139
mar od 15.100 ak~i u Kajseriju, sada dobija
slede}e: timar od 1.600 ak~i u Endirliku
i drugim selima nahije Xebel Erxi{, ti-
? Koji je timar bio ve}i: onaj koji je mar od 2.000 ak~i u seocetu Gaziler i dru-
„dodeqen i zaveden“ ili onaj koji je
„nezaveden“? [ta misli{, za{to? gim mestima oblasti Koramaz, koje je rani-
je dr`ao pokojni Abdul-Kerim; timar od
2.000 ak~i od prihoda [mahsul] tvornice
II-9. Popis prihoda koje spahija treba boze [boza hane] u gradu Kajseriju koja je
da prikupi od timara pripadala Abdul-Kerimu; timar od 800
ak~i u selu Kenari, oblast Irmak; timar
^etrdeset mu{kih glava iz seqa~kih od 3.000 ak~i u Istefani i drugim selima
doma}instava [k¨rk nefer reaya] i tri Xebel Erxi{a; i nekoliko drugih mawih
zemqi{na poseda [zemin], i selo Ardi~ imawa, sve ukupno 15.100 ak~i.
Agil, iz kojeg upisani prihodi obuhvataju Jennings 1972, str. 212
ubirawe desetka u `itu [ö¦ür] i sto~noj
hrani [salâariyye] i porez na p{enicu [resm- ? Objasni za{to su izvori prihoda u
i gendüm] i porez na zemqu [resmi çift], i ve}em timaru tako rasuti.
porez na zemqu za seqake s malim ima-
61
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
Inalcik, sl. 25
62
OSMANSKO CARSTVO
II-12. Saveti Murata I Evrenos-begu, kog uzeti siroma{tvo sirotih. On ne}e gleda-
je upravo postavio za namesnika (1386) ti na one koji na ovome svetu imaju blago…
Naro~ito po{tuj ugledne qude, a me|u u~e-
Primi ovaj savet i upamti ga: nima Elvana Fekiha, nek se wegovo znawe
Znaj da su mesta koja pripadaju pokrajini uve}a, koji je naimenovan za {ejh-el-isla-
Rumeliji49 udaqena jedna od drugih. Da bi ma sve Rumelije. I vodi ra~una o svojim
vladao wima i zadovoqio wihove potrebe imamima koji su naslednici Prorokovih
i sa~uvao mir, svakako }e{ morati da potomaka. Uka`i im svu qubav i milost,
ima{ mnogo qudi od sabqe i od pera. ^uvaj po{tuj ih i {titi…
se da ne posegne{ za bogatstvom svojih Otvori vrata za nagrade i darove spahija-
qudi. […] Onaj ko za`muri na veru na ovom ma. ^uvaj se da ne bude{ pre{iroke ruke
svetu zaboravqa da se boji Boga. Ne me{aj ali ni suvi{e {krt. Ne me{aj se u dogovo-
se u te stvari. Ne pouzdaj se ni u koga i ne re me|u spahijama, ne primaj od wih ni naj-
otvaraj se ni pred kim. Mnoge }e{ videti mawu stvar kao nagradu za to {to si ih po-
da poste tokom dana i da su na nogama no}u, stavio. Ne uzimaj lako. Radi {to bri`qi-
iako se klawaju kumiru. Pazi se takvih. Ne vije mo`e{. Ne razme}i se svojom hrab-
dozvoli da te zavara spoqni izgled… ro{}u i juna{tvom, ali neka ti sabqa uvek
A ako po`eli{ da postavi{ nekoga na ne- bude o{tra. Dobro hrani svoga kowa. Ne-
ko mesto, ne oslawaj se na ono {to o wemu prestano pokazuj koliko si bogat i nepre-
zna{ odranije. Mo`da se u me|uvremenu stano deli darove. I ne uzrujavaj se ako sa-
promenio. Jer telo sina ~ove~ijeg podlo`- kupi{ prihode sa zemqe koju si uzeo sab-
no je svakojakim promenama… Zato dobro qom, pa ka`e{: „Oni ne pokrivaju sve moje
osmotri i dobro oslu{ni onoga kome pove- tro{kove!“ Ako treba, pi{i nam ovamo. Mi
rava{ neki posao. Vidi da li je u svemu }emo ti bez ustezawa dati ono {to imamo
isti onakav kakvog ga zna{, i prema tome ovde. Posla}emo ti sve {to mo`emo. […]
meri wegove re~i. Neka se niko ne na|e Napisano svetog meseca {evala, godine
uvre|en. 788 [1386].
A poslu{aj i ovaj savet: Odbrani, I, str. 187-189
Ako namesnici koje odredi{ za unutra{-
wost budu marqivi, i podanicima (raji) }e
biti dobro […] I naredi svima da musli- ? [ta bi moglo biti skriveno zna~e-
mane u delu kojim upravqaju smatraju svo- we nekih saveta (npr. „hrani svoga
jom bra}om. I neka podanike ne dr`e stro- kowa“)? Kakvu ulogu u Muratovim save-
go, neka im ne ~ine na`ao i neka ih ne di- tima ima vera?
raju. Neka stalno imaju na umu da }e do}i Koga Evrenos treba da se pribojava i
dan kada }e zapisi s delima po~iwenim u za{to? Kako se tebi ~ine sultanovi sa-
pro{losti padati kao sneg, da }e do}i dan veti? Da li su oni uop{te bili prime-
suda. Neka se pobrinu za siromahe. Neka wivi u `ivotu osmanskog namesnika?
obezbede dovoqno sredstava za `ivot. Koji bi saveti mogli biti od koristi i
Siroti su Bogu dragi. On }e na sebe pre- tebi danas?
Bukvalno: zemqa Grkâ (Rum ili). U osmanskim tekstovima iz XIV i XV veka ovo je bio naziv za evropski deo
49
Osmanskog carstva, i wime je upravqao beglerbeg. Posle novih osvajawa, tokom XVI veka, Osmanlije su po
Evropi osnivale i druge administrativne celine, ali je pokrajina Rumelija i daqe obuhvatala ve}i deo
Balkanskog poluostrva.
63
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
64
OSMANSKO CARSTVO
evropskim zemqama, Osmanlije su u XVII veku i same po~ele da kuju guru{e, pa je guru{ postao i obra~unska
jedinica, vredna 40 para i 120 ak~i.
65
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
bude silom doveden pred moj Carski sud glavarine i drugih [nameta] snagom uzvi-
[to jest u Carigrad] i potom ba~en na gali- {ene poveqe i plemenitih fermana koji
ju kako bi bio istinski ka`wen. se nalaze u wihovim rukama. Vi nikad ne-
Kal'a, str. 177 }ete dopustiti da ih netko, suprotno gore
spomenutoj uzvi{enoj poveqi i drugim
Imaj u vidu da se spahija nije `alio plemenitim ispravama, zlostavqa ili
kadiji nego pravo Carskom savetu u
uznemiruje tra`ewem hara~a, bilo u wi-
Carigradu.
hovim samostanima a isto tako i kad se
nalaze u odgovaraju}im zaseocima, selima
ili nurijama pokrajine Bosne, bili oni na
? Kako su se `iteqi Samakoxuka opi- cesti ili u svom stanu. Vi }ete ih prema
rali uteriva~ima poreza? Kakav je
stav zauzeo sultan po tom pitawu? Da li odredbi plemenitog fermana za{ti}iva-
Todoraki ima izgleda da izbegne kaznu? ti i braniti u svakom susretu i postupat
}ete prema sadr`aju ove bujruntije ~uva-
ju}i se, {to vi{e mo`ete, da u~inite ne{-
II-18. Osmanska poveqa kojom se {tite to protivno ovome. Tako zapovijedam.
manastiri u Bosni (1785) Beni}, str. 303
66
OSMANSKO CARSTVO
Ovim obe}avam i zakliwem se […]: dokle Moldavski kne`evi bili su li{eni prava da
god su pomenuti knez (beg) i vojni zapoved- objave rat, da sklope mir, potpisuju ugovore,
nici i drugi velikodostojnici Gorwe Ugar- {aqu glasnike kne`evima susednih zemaqa
ske podanici moje Visoke porte, i to iskre- u vezi s dr`avnim poslovima, iako im je bila
no, s verom i ~a{}u, dokle god su prijateqi data sva sloboda i gotovo ista ovla{}ewa
mojih prijateqa i neprijateqi mojih nepri- da donose zakone kao i nekad, da izri~u
jateqa, i dokle god delaju zajedno i u dogo- kazne, da podignu nekog do polo`aja bojara54
voru s pomenutim Betlenom Gabrijelom,53 i ili da mu oduzmu tu po~ast, da nametnu pore-
trude se da oteraju i satru neprijateqa koji ze i ~ak da imenuju episkope, i jo{ sli~nih
bi s bilo koje strane mogao da napadne ovla{}ewa. A vlast kne`eva ne prote`e se
Transilvaniju, a da bi dokazali da su odani samo na uglednike i stanovnike Moldavije
i pokorni, posla}e ove godine, svojom vo- ve} i na turske trgovce i druge qude raznih
qom i slo`no, svoje darove [pe¦ke¦] mojoj stale`a dokle god borave na wegovoj terito-
Carskoj porti, prema bogatstvu i mogu}nos- riji: wihov `ivot i smrt u wegovim su ruka-
tima koje ima wihova zemqa; ma […], svi civilni i vojni velikodostojnici
Dotle }u ih ja, za uzvrat, {tititi na svaki u wegovoj su milosti: on daje onima koji su mu
na~in od wihovih neprijateqa, kad god se dragi, uzima od onih koji mu se ne dopadaju. A
uka`e potreba za mojom pomo}i i podr{- u tom ~inu davawa knez ne mora da se obazire
kom; sve tvr|ave i gradovi, kao i sve zem- ni na kakva pravila. […] Knez ima istu vlast
qe u wihovom posedu osta}e, odsad pa na- ne samo nad pripadnicima ni`eg sve{tenst-
daqe, u wihovim rukama, i u to se ne}e me- va nego i nad mitropolitima, episkopima, ar-
{ati apsolutno niko: nijedan beglerbeg himandritima, igumanima i svim pripadnici-
niti beg koji meni slu`i, niti vrhovni za- ma crkve ako bi ~inili nepravdu ili ne{to
povednik moje vojske. {to {kodi narodu ili bi kovali zavere pro-
Wihovi se obi~aji i red i pravila i vera tiv kneza ili dr`ave. Knez tada mo`e, bez
ni na koji na~in ne}e mewati, kao ni obi- ikakvih prepreka i bez saglasnosti cari-
~aji koje neguju vekovima; niko ne treba da gradskog patrijarha, da ih ukloni s polo`aja
im se me{a niti da im ~ini zlo, ve} da ih (u crkvi, ali ne i u sve{tenstvu) i ~ak da ih,
ostavi da `ive mirno pod okriqem pravde. ukoliko prilike to nala`u, kazni smr}u […].
52
Ahdnama je poveqa koju sultan izdaje nemuslimanskoj dr`avi s kojom je sklopio mir. Wu nisu dobijale
samo „tipi~ne“ vazalske dr`ave, nego i Mleta~ka republika, Poqska i druge. Osmanlije su dugo izbegavale
praksu formalnih bilateralnih ugovora, koje izdaju i potpisuju obe ugovorne strane; me|utim, i o odredbama
ahdname dogovarale su se obe strane pre nego {to bi potpisale formalni dokument.
53
Knez Transilvanije 1613–1629.
54
Bojar je bila i titula uglednika i naziv slu`be.
67
INSTITUCIJE OSMANSKOG CARSTVA
55
Konstantin Mavrokordat (`iveo 1711–1769) bio je jedan od najistaknutijih predstavnika pravoslavne
gr~ke elite u Carigradu, takozvanih Fanariota, u XVIII veku. Izme|u 1730. i 1769. vladao je Vla{kom {est puta
a Moldavijom ~etiri puta. Izuzetno obrazovan, ukinuo je kmetstvo i preduzeo mnoge druge reforme u duhu
prosve}enog apsolutizma.
68
OSMANSKO CARSTVO
dr`ave koje su priznale osmansku vlast ali su zadr`ale svoju tradicionalnu orga-
nizaciju; ipak, sultan je mogao da odlu~uje o imenovawu wihovih vladara
ovakve dr`ave uglavnom su imale velik politi~ki, vojni i/ili simboli~ki zna~aj za
Osmansko carstvo, i dobijale su od wega razne vidove finansijske pomo}i
u ove dr`ave spadaju, na primer, Krimski hanat, {erifat u Meki i dr.
osobenost: 1590–1603 i Persija je pla}ala danak Osmanskom carstvu, ali nije trajno
bila wegov vazal.
69
TRE]E POGLAVQE
Verske institucije, verske zajednice i verski obredi
IIIa. Muslimani
III-1. Natpis na portalu Sulejmanove Koji je, uz pomo} svemogu}eg Boga i svoje
xamije u Carigradu (polovina XVI veka) pobedonosne vojske, osvojio zemqe na is-
toku i na zapadu, gospodar svetskog carst-
[Sultan Sulejman] mio Bogu, gospodar ve- va, senka Bo`ja nad svim narodima, sultan
li~anstva i svemo}i, tvorac sveta, zemqe sultana Arapa i Persijanaca, objavqiva~
i vlasti, [sultan Sulejman] koji je wegov carskih zakona [kanun], deseti od osman-
rob, silan bo`anskom snagom, kalifa {to skih hakana,
Bo`ju milost zra~i, Sultan, sin sultanov, sultan Sulejman-han,
On koji ispuwava naredbe Tajne kwige i […] Neka sultanat wegov potraje za sva
sprovodi wene odredbe u (svim) nastawe- vremena!
nim delovima zemqe, Imber, str. 75
70
OSMANSKO CARSTVO
71
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
Sl. 11. Xamija u Izniku (Nikeja) iz XIV III-3. Kako jedan musliman obja{wava
veka vezu izme|u Boga i ki{e (1779)
? Uporedi ove dve xamije. Da nisi ? U {ta zapravo mula Mustafa Ba-
imao/imala podatke o vremenu u kom {eskija veruje? Da li ki{a ima pri-
su nastale, kako bi mogao/mogla da rodne ili bo`anske uzroke?
zakqu~i{ koja je starija a koja novija?
72
OSMANSKO CARSTVO
73
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
74
OSMANSKO CARSTVO
IIIb. Hri{}ani
III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog Sl. 17. Osmanska srebrna ~inija s
pravoslavnog patrijarha posle natpisom na gr~kom, kori{}ena za
osvajawa Carigrada (1453) pravoslavni crkveni obred (XVI vek)
75
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
76
OSMANSKO CARSTVO
III-8. Kozma Etolski poziva hri{}ane drugog, a jedan ide za wim i nosi mu
da daju decu u {kole epitrahiq i kwigu.
^ak mi je i `ao nekih sirotih hri{}ana,
A vi, roditeqi, dajte decu u hri{}ansku jer moraju da ~ekaju sve{tenika sve do
obuku, nau~ite ih da ~itaju i pi{u. U~inite podneva ne bi li se pri~estili. I onda
sve {to mo`ete da osnujete {kolu, prona- ka`u, {to li sve{tenik kasni, da nije ovo
|ete u~iteqa i platite ga da vam podu~ava ili da nije ono. Neki ka`u, dajte da ga pre-
decu, jer velik je greh da ih ostavite slepe tu~emo, pa da vi{e ne kasni. A neki, opet,
kod o~iju, nepismene; ne trudite se samo koji su malo imu}niji (~orbaxije), ka`u:
da im ostavite blaga i imetka da bi posle „Ama ne tako, ako ga prebijemo, kazni}e
va{e smrti mogli da jedu i piju i da vas se nas, nego boqe da se svi ovako okupimo, pa
se}aju. Boqe vam je da ih ostavite siro- da agi ili pa{i odnesemo ovcu, pa da tek
ma{ne i obrazovane nego bogate a nepis- onda prebijemo popa i izbacimo ga, pa da
mene. na|emo nekog drugog, ~ak i ako `ivi poda-
Menounos, str. 173 qe.“ A onda jedan jo{ bogatiji seqak
(kmet) ka`e za tog drugog popa: „Pusti, i
taj napla}uje previ{e. Ovaj, dodu{e,
Kozma Etolski (1714–1779) bio je kasni, ali makar uzme mawe, a i peva xabe
misionar, naro~ito aktivan u zapad- ili ume da ~eka pare godinama. A onaj
noj Gr~koj i Albaniji, ali je imao i jake veze
drugi do|e po novac sa Turcima ako mu ne
sa Svetom gorom. To {to Kozma insistira na
vezi obrazovawa i pravoslavne pobo`no- plati{ odmah.“ I tako jedan ka`e jedno,
sti tipi~no je za po~etke prosvetiteqstva drugi ka`e drugo, […] i svi psuju na
u jugoisto~noj Evropi. sve{tenika koji je wihov duhovni vo|a,
koji ih je krstio u ime Svetog trojstva i
koji ih je ven~ao i koji }e ih i sahraniti,
koji im je roditeq i vi{e od roditeqa.
? Da li se sla`e{ s onim {to Kozma
Etolski tvrdi, naro~ito s onom pos- Oni ne dr`e post i hule na sve{tenika, i
ledwom re~enicom? Za{to Kozma mis- ~ekaju pri~e{}e do podneva. A ja gre{ni i
li da je obrazovawe tako va`no? nedostojni Kiril, koji sam gre{niji od
Porazgovaraj s drugovima o tome da li svih wih i koji sam po~inio greh samim
su obrazovawe i dru{tveni napredak tim {to wih optu`ujem, tako sam ja, gre{-
povezani. nik, video wih da tako govore, video to,
pa mi se nije dopalo, i zato im rekoh: „Za-
{to bismo mi hri{}ani ~ekali do podne-
va? Za{to ne bismo prosto nalomili hle-
III-9. Kiril Pej~inovi} o sukobima ba i nalili vina na hleb, umesto {to ~eka-
izme|u seqana pravoslavne vere i mo sve{tenika?“ A oni }e: „Ono {to nam
wihovih sve{tenika (1816) pop donosi nije hleb i vino ve} Hristova
krv. Zato ~ekamo do podneva, jer smo ~uli
Vidim ih po nekim selima, bog da te sa~u- od starijih da bez toga ne mo`e da se
va, veoma je te{ko! Ne mogu re}i ni da su `ivi.“ A ja im ka`em: „Ko vam je to rekao,
hri{}ani ni da su nevernici. Jedu i piju sve{tenik?“ A oni na to: „Ma kakvi, on nam
na Veliki petak i Subotu, uz ~asni post jo{ ni{ta nije rekao, ovo nije ni pre{lo
[…], ~ine grehe, psuju, tuku se, a onda na preko wegovih usana. On radije po|e s na-
Uskrs stanu u red da se pri~este. A siro- ma na svadbu, na izlet, na igranku, u lov,
mah sve{tenik, koji se stara o osam sela, na zabavu, u pazar, ali {to se veronauke
ne zna kud bi pre. Tr~i od jednog sela do ti~e, nit mi {ta pitamo nit on {ta ka`e.“
77
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
IIIv. Jevreji
III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina ke, i da im ispri~am kako je prijatna ova
iz Jedrena, upu}eno Jevrejima u zemqa. […] A kad sam shvatio da oni to
sredwoj Evropi (polovina XV veka) ~ine bez ikakvog li~nog interesa, odlu~io
sam da odgovorim na wihove molbe, jer ja
Bra}o moja i moji gospodari, po{to sam se bih voleo da dam Izraiqu priliku da
pomolio Bogu da vam poda mira, `eleo bih dobije ono {to s pravom zaslu`uje…
da vam ispri~am pod kojim su okolnostima Shaw, str. 31-32
mladi rabin Zalman i wegov dru`benik
rabin David Koen do{li meni. Ispri~ali Posle velike epidemije kuge polovi-
su mi svu patwu, te`u od same smrti, kroz nom XIV veka, progawawe Jevreja in-
koju su pro{li i jo{ uvek prolaze bra}a tenziviralo se ne samo u Nema~koj nego i u
na{a, sinovi Izraiqevi koji `ive u Ne- ve}em delu zapadne i sredwe Evrope. Me|u-
ma~koj: uredbe donete protiv wih, mu~e- tim, u osnovu tih progona le`e verske pre-
ni{tvo, proterivawa kakva se odvijaju drasude, ekonomska konkurencija i dru{-
svakoga dana i zbog kojih oni moraju da lu- tvena segregacija, pa su mnogi Jevreji bili
prinu|eni da pribe`i{te potra`e u bez-
taju od zemqe do zemqe, od grada do
bednijim i mawe naseqenim zemqama, kao u
grada, beskrajno, bez ijednog mesta koje bi Poqskoj i Litvaniji i u Osmanskom carstvu.
ih prihvatilo […]
A kad su stigli ovamo u Tursku, zemqu na
koju se Bo`ji gnev nije obru{io svom te`i-
nom, i kad su videli mir, spokoj i obiqe ? Da li ijedna zemqa na svetu mo`e
biti tako savr{ena kako je to opi-
kakvo vlada ovim zemqama, i kad su vi- sano u ovom tekstu? Da li je `ivot u Os-
deli da je udaqenost izme|u Turske i Je- manskom carstvu ovde istinito opisan?
rusalima mala i da se mo`e pre}i kopne- Da li je autor teksta mo`da pre}utao
nim putem, obuze ih velika radost i reko- neke bitne mane? Za{to poku{ava da
{e: nema sumwe, kad bi Jevreji koji `ive u privu~e Jevreje u Osmansko carstvo?
Nema~koj znali makar za desetinu blago-
slova kojima je Bog obasuo svoj narod Izra-
iqev nastawen u ovoj zemqi, nema tog sne- III-11. Elija Kapsali o bogatstvu Jevreja
ga ni te ki{e, ni tog dana ni te no}i koje u Osmanskom carstvu za vreme
bi ih spre~ile da do|u ovamo. I zamolili vladavine Mehmeda II
su me da pi{em izgnanicima, Jevrejima na-
stawenim u Nema~koj, u gradovima [vaps- U prvoj godini vladavine sultana Mehme-
ke, Rajnske, [tajerske, Moravske i Ugars- da, turskog cara […], gospod nadahnu carev
78
OSMANSKO CARSTVO
79
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
58
Stariji uglednici jevrejske zajednice.
80
OSMANSKO CARSTVO
59
Petokwi`je, Psalmi, Novi zavet i Kuran.
81
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
[Sarajevo]
? [ta misli{, za{to su osmanski Crkve. – Sve crkve su male, i nemaju zvono.
Turci sa svojim zato~enicima razgo- Crkve srpskih i latinskih hri{}ana u
varali o verskim pitawima? dobrom su stawu, a i Franci i Grci odr`a-
Kako ti izgledaju argumenti navedeni u vaju svoje obrede u wima. Postoji i jedna
ovoj raspravi? Da li bi se wima moglo jevrejska sinagoga.
objasniti to {to je neki broj qudi pri- Evlija ^elebija, str. 195-198
mio islam kad su Osmanlije pokorile
wihovu zemqu?
? Uporedi ono {to Evlija ^elebija
ka`e o hri{}anskim crkvama u Sa-
rajevu s onim {to Pavle Alepski ka`e
III-14. Zajedni~ki `ivot razli~itih o moldavskim crkvama (tekst III-7).
verskih zajednica u osmanskim
gradovima (oko 1600)
III-15. Odnosi izme|u pravoslavaca,
[Beograd] katolika i luteranaca u Bugarskoj i
Na obalama reke Save postoje tri cigan- Vla{koj (1581)
ske ~etvrti [mahale], a na obalama Dunava
su tri ~etvrti u kojima `ive gr~ki never- Stvari koje je kao zakqu~ak zabele`io
nici [Romeji], kao i Srbi i Bugari. Tik uz papski nuncije po{to je saslu{ao neke ~i-
tvr|avu je i jevrejska ~etvrt, a weni `ite- wenice koje mu je nekoliko katoli~kih tr-
qi pripadaju sedmoroma karaimskim govaca saop{tilo o prilikama u kojima
zajednicama. Tu je i ~etvrt u kojoj `ive jer- `ive katolici u Bugarskoj i Vla{koj. Po-
menski nevernici, ali Franaka60 i Ugara seta Silistri i Provadiji, koju je na{
nema, a nema ni wihovih konzula. Ostalo vladar odobrio pismima veoma po{tova-
su muslimanske ~etvrti, tako da Muhame- nog monsiwora, [kardinala] od Koma od 11.
dovi sledbenici imaju najboqe, najpros- marta 1581. Dana 5. decembra, predstavi-
tranije i najprozra~nije delove grada, u li su mu se trgovci iz Dubrovnika […] koji
wegovim vi{im ili sredwim delovima. `ive u mestu na Dunavu zvanom Silistra,
[…] a koje doma}i `ivaq zove Deristor, dva
U Beogradu ima dvesta sedamdeset61 xami- dana od Varne; zemqa se zove Dobruxa, u
ja, ali samo se sa sultanove zove na molit- stara vremena zvala se Mezija, a jezik je
vu petkom; a sad }emo opisati i vezirske bugarski ili ilirski. Wome vlada sultan
xamije i xamije doma}ih velmo`a i ugled- s druge strane reke, a pre pomenute zemqe
nika. […] je Vla{ka, turski vazal. Pomenuti Bugari
[…] Crkava i manastira ima devet, i tamo su pravoslavci, imaju svoje crkve, sve{te-
oni upra`wavaju svoju la`nu veru. Tu su nike i episkope. Ka`u da katoli~kih po-
hramovi gr~ki, jermenski, srpski, bugarski rodica ima svega deset, i sve su Dubrov-
i jevrejski, ali nema ku}a za idolopoklon- ~ani. Oni nemaju crkve niti revnosne
stvo Franaka ili Ugara. sve{tenike, ali su iz Dubrovnika, zajedno
[…] s ovima {to `ive u Provadiji, koja je dva
60
Naziv za sve qude sa zapada Evrope, i katolike i protestante.
61
Kako je Evlija ^elebija i ina~e sklon preterivawu, ovaj broj je sasvim sigurno prevelik.
82
OSMANSKO CARSTVO
62
Veliki srebrwaci iz sredwe i zapadne Evrope.
63
Safavidska dinastija vladala je Persijom 1502–1736 i uvela radikalnu {iitsku verziju islama, koja je
tokom XVI veka bila izuzetno popularna me|u osmanskim podanicima u Anadoliji.
83
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
Tokatu. Stvari se polako sre|uju, ali su se ne obrane – dati sve ono bez ~ega se oni ni u
neki frana~ki sve{tenici, preru{eni u kojem slu~aju nisu htjeli smiriti i za{tititi
lekare ili ve} ne{to sli~no, nastanili na{u stvar. S druge strane, gr~ki64 su dosto-
tamo i povezali se s bogatim i uglednim janstvenici nudili tom istom pa{i golem
qudima. Ne slute}i ni{ta zlo, uglednici iznos, zaista ve}i nego {to je bio na{, da bi
im poverova{e da su lekari i stado{e da im presudio prema odredbama [datim] u
im poma`u u svim wihovim namerama. Kako wihovom fermanu. Budu}i da nismo imali
patrijarh ka`e, frana~ki sve{tenici ta- novaca, dali smo umjesto wih pismeno jamstvo
ko neprestano izazivaju me{tane Jermene dr`avnoj riznici i potpisali se da dugujemo
i izopa~uju ih ne bi li se ovi prihvatili toliko novca. […]
frana~kog obreda. On moli da se Franci- Najprije je, dakle, sudac pro~itao povequ
ma zabrani boravak na tim mestima, bilo protivnika i razmotrio u woj klauzule i we-
da se izdaju za lekare bilo za ne{to dru- zinu bit. Zatra`ili su zatim i na{e povlas-
tice, pa su i wih isto tako pro~itali, a na-
go. A i nesretne podanike treba za{tititi
vlastito hati{erif s Milodra`eva (blizu
od wihovih provokacija i ostaviti ih na
Fojnice), koji je fratrima dat jo{ kad su Tur-
miru. Zato se ovaj carski ferman izdaje u
ci osvajali Bosnu. Zatim su sravnili i ispo-
skladu s ovom molbom.
BOA, CA 3126
redili klauzule i bit dokumenata ili car-
skih poveqa. Iza toga je [sudac] upitao metro-
polita – {ta on zapravo tra`i ovom parni-
? [ta misli{ o tome {to su i jermen- com. On je odgovorio: „Tra`im od ovih frata-
ski patrijarh Jovan i sultan sve za-
padwake zvali Francima, bez obzira na ra da me slu{aju i da mi se pokoravaju u svemu
{to propisuju i nare|uju poveqe koje je dobro-
to {to „jeres frana~kog obreda“ u stva-
stivo izdao na{ uzvi{eni sultan i koje ste
ri pokriva i veoma razli~ite verois-
sada pro~itali.“ Zatim je isti sudac upitao
povesti?
na{u stranku: „[ta vi navodite kao razlog da
se ne pokoravate ovome {to va{i protivnici
III-18. Osmanske vlasti u Bosni od vas tra`e?“ – Na taj upit odgovorio je de-
presu|uju u sporu izme|u pravoslavaca kan: „Ima ve} skoro trista godina otkako je
i katolika (1760) uzvi{eni sultan Mehmed-han pokorio Bosnu, a
Po{to smo zrelo razmotrili [ovu] ovako te{- mi s Grcima nismo imali ni{ta zajedni~kog,
ku stvar, napokon smo preko posrednika naja- budu}i da su oni jednog a mi drugog obreda, kao
vili svoj dolazak }ehaji-begu [pa{inom zame- {to se to jasno razabire iz ovog hati{erifa
niku]. On je dopustio da do|emo k wemu, pa je i drugih isprava i poveqa koje su nam uzvi{e-
dekan s novoizabranim fojni~kim gvardija- ni sultani dobrohotno podijelili.“ […]
nom po{ao do wega. Od wega je, me|u ostalim, Kad je kadija to ~uo, odmah je izrekao ovu
morao ~uti ove zadwe rije~i: „Ako ho}ete da presudu: „Patrijarh i metropolit nemaju
dobijete parnicu, najprije saspite dvadeset nikakva prava nad vama fratrima ili nad
kesa novca u dr`avnu blagajnu“ (to iznosi oko svetovwacima rimokatolicima. Oni od vas
dvije hiqade i {est stotina venecijanskih ne mogu i ne smiju zahtijevati nikakva nov~a-
zlatnika). […] nog nameta, niti bilo ~ega drugog, jer fer-
Vidjeli smo, dakle, da }e na{a stvar bezu- man ne mo`e biti iznad hati{erifa.“ […]
vjetno propasti ako ne dadnemo ovaj pret- I tako se zavr{ilo ovo su|ewe, s kojega je
jerani iznos novca. […] metropolit (Bog je tako htio) oti{ao pos-
Stoga smo se – prije suo~ewa s na{im protiv- ramqen. Nije, brate, posla kod Turaka brez
nicima na sudu – sastali s pa{om i }ehajom. jaspri [novca]!
Obe}ali smo im – zbog takve i toliko potreb- Beni}, str. 187-190
64
Ovde u zna~ewu pravoslavni.
84
OSMANSKO CARSTVO
85
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
66
Florin je isprva bio zlatnik koji je kraqevina Ugarska kovala po ugledu na firentinski novac.
Me|utim, u ovom tekstu ne pomiwe se konkretno taj zlatnik ve} uobi~ajena moneta kraqevine Ugarske i
kne`evine Transilvanije u to vreme.
86
OSMANSKO CARSTVO
87
VERSKE INSTITUCIJE, VERSKE ZAJEDNICE I VERSKI OBREDI
88
^ETVRTO POGLAVQE OSMANSKO CARSTVO
Prema zvani~noj ideologiji Osmanskog carstva, status dru{tvenih grupa zavisio je od wihovog
odnosa prema dr`avi. Dru{tvo je bilo podeqeno na vladaju}e grupe i na „stado“ obi~nih podanika.
U vladaju}e grupe spadali su vojnici (askeri), u~ewaci (ulema) i pisari (}atibi). Svi su oni, svak u
svom domenu, slu`ili sultanu, pa su stoga bili izuzeti od pla}awa poreza. Po pravilu, to su bili
muslimani, ali zabele`eni su i slu~ajevi vojnika i pisara druge vere. „Stado“, raju, ~inio je najve}i
deo stanovni{tva, i to su bili i muslimani i nemuslimani, i qudi sa sela i qudi iz grada.
No, dru{tvena stratifikacija bila je daleko kompleksnija. Zbog verskih i profesionalnih raz-
lika, razli~itog mesta stanovawa i etni~ke pripadnosti, kao i pola, starosne dobi i nejednake
raspodele bogatstva, s vremenom su i unutar svake grupe nastajale razlike. U ovom poglavqu
trudi}emo se da makar nazna~imo te grupe i da nagovestimo wihovu {arolikost, a jasno je da nikako
ne}emo mo}i da damo potpunu sliku o kompleksnom osmanskom dru{tvu.
Ipak, na{ glavni ciq nije toliko da opi{emo dru{tvo kao ne{to sa~iweno od posebnih slojeva
i stati~no, koliko da rasvetlimo neke aspekte svakodnevnog `ivota i komunikacije me|u qudima.
Naro~itu pa`wu posvetili smo odnosima u pograni~nim zonama, primerima bespo{tedne borbe
koliko i primerima zajedni~kih navika i poslova i me|usobne pomo}i. U posledwem odeqku re}i
}emo ne{to o ulozi `ene. Naime, u osmansko doba, kao uostalom i danas, `ene ~ine polovinu sta-
novni{tva, a ipak su, u muslimanskom koliko i u nemuslimanskom okru`ewu, bile pot~iwene mu{-
karcima i na~elno iskqu~ene iz javnog `ivota. Zato o `enama postoji daleko mawe izvora, i zato
o wihovom istorijskom zna~aju jedva da i mo`emo ste}i pravu sliku. Me|utim, treba imati u vidu da
su `ene ra|ale decu i vaspitavale je, i da su one prakti~no nosile doma}instvo. U tekstovima koje
navodimo u ovom odeqku vide se i primeri diskriminacije i na~ini na koje su se `ene borile da
poprave svoj polo`aj.
Jednoga dana dva Tur~ina pri~ahu A ovaj odvrati: „[ta bih pa i jeo?
I govorahu neprili~no u tom razgovoru. Kad mi ni{ta nisi ostavio.
Nema hrane boqe od one koju si ti
Jedan od wih upita: „[ta bi bilo odabrao.“
Da postane{ gospodar,
Postane{ velik ~ovek me|u qudima, Turski narod je ~udan narod.
On ne zna {ta vaqa a {ta ne.
^ega bi najvi{e jeo za ru~ak, o brate?
Supe, ukusnog mesa ili piletine?“ Wihova nepca ne znaju {ta je ukusno,
I wihove re~i ne vredi ponavqati.
A ovaj drugi re~e: „Jeo bih meka hleba
I sve`eg crnog luka. To je najboqe. Güvahi, str. 167-168
89
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
Pendnama (Kwiga pouka) je stara per- ? Koje argumente pesnik navodi pro-
sijska zbirka popularne kwi`evno- tiv „turskog naroda“? Zna{ li za
sti, koju je u prvoj polovini XVI veka prera- neke sli~ne primere iz istorije tvoje
dio i dopunio Guvahi, koriste}i i nov kwi- zemqe, da li je i tu elita prezirala
`evni materijal. U ovom tekstu vidimo da
obi~an narod?
osmanske elite sebe uop{te nisu zvale Tur-
cima, ve} da su taj izraz koristile za
„necivilizovane“ anadolske seqake.
90
OSMANSKO CARSTVO
91
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
]atib, „pisar“, pripadnik osmanske birokra- ne XVI veka }atiba je bilo jedva stotinu, da
tije. ]atibi su dolazili iz razli~itih dru{- bi taj broj potom porastao, zahvaquju}i {ire-
tvenih grupa, i najpre bi slu`ili kao {egrti wu kako centralne, tako i provincijske biro-
a potom kao slu`benici u carskoj kancelari- kratske mre`e. Iako su retko zauzimali neki
ji i poreskim kancelarijama. Sve do polovi- visok polo`aj, }atibi su bili veoma uticajni.
92
OSMANSKO CARSTVO
93
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
94
OSMANSKO CARSTVO
Dervi{: pripadnik verskog bratstva su- Monah: pravoslavni ili katoli~ki hri{-
fijskog reda. Da bi postao dervi{, musli- }anin koji je odlu~io da se izdvoji iz sve-
man je morao da pro|e kroz obred inicija- ta i da `ivi ugledaju}i se na Isusa. Da bi
cije, koji je podrazumevao misti~ke ve`be postao monah, hri{}anin je najpre morao
i asketsku meditaciju. Dervi{i su `iveli da provede neko vreme kao isku{enik u
u zajednicama ili su putovali i vr{ili manastiru, a zatim da polo`i zakletvu na
svoje obrede u selima i gradovima. Posto- poslu{nost, siroma{tvo i ~ednost. Mona-
jalo je ra{ireno verovawe da kroz der- si su, po pravilu, `iveli u manastirima,
vi{ke obrede bo`anska mo} silazi na ali su mogli i da se povuku u neke udaqe-
zemqu. Dervi{i su imali velik uticaj na ne, izolovane krajeve. Ve}inom su to bili
muslimansko dru{tvo, zna~ajan je wihov mu{karci, ali bilo je i monahiwa, koje su
doprinos osmanskoj poeziji, muzici i ple- tako|e imale svoje manastire. Osim {to
su, ali su ponekad umeli i da kritikuju su se bavili kontemplacijom i molitvom,
osmansku vlast. monasi su imali i da odr`avaju manastire
i da se bave kulturom.
95
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
Sl. 35. Pravoslavni patrijarh cari- Sl. 36. Veliki rabin carigradski
gradski (kraj XVIII veka)
Asdrachas, sl. 6
96
OSMANSKO CARSTVO
97
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
Sl. 39. Osmanski mewa~ novca poslanici, ali i trgovci i putnici. Krajem
XVII veka, tuma~i su bili dr`avni slu`be-
nici i ~inili sastavni deo osmanske biro-
kratije. Najvi{i po polo`aju bili su tuma~i
pri Carskom savetu i u mornarici; sve do
po~etka XIX veka Osmanlije su na ove polo-
`aje, po pravilu, postavqale Fanariote,
pravoslavce iz carigradske ~etvrti Fanar.
98
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 42. Galiot nosi svoje sledovawe Rob: U Osmanskom carstvu `iveli su i
vode najrazli~itiji robovi, mu{karci i `ene,
qudi tamne i svetle puti, lokalni ili
„uvezeni“, i oni su obavqali najrazli~i-
tije poslove. Kao i u drugim muslimanskim
dru{tvima, i ovde je osloba|awe robova
bilo ~esta pojava; osim toga, rob je mogao
biti oslobo|en i kad bi primio islam.
Sultanovi slu`benici (kul), koji su slu`i-
li na dvoru, u vojsci ili u dr`avnoj
upravi, bili su poseban slu~aj; od XV do
XVII veka neki od najsposobnijih osman-
skih dr`avnika, ukqu~uju}i tu i mnoge
velike vezire, regrutovani su iz robqa.
? Da si ti `iveo/`ivela u Osmanskom
carstvu, kojoj bi dru{tvenoj grupi
najvi{e voleo/volela da pripada{?
Za{to?
99
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
krupnika, mereno bursanskim mudom. Neka mu odmore, po{to su bili tako iscrpqeni od
se uzme 50 ak~i svake godine kad ne poseje puta po brdima, {umama i groznim bugar-
wivu. Ali ako poseje jedan mud mereno kara- skim putevima, po krajevima tako slabo
manskim mudom, neka mu se uzme 25 ak~i, i neka naseqenim da smo neretko i mi i na{i ko-
ga daqe niko ne ometa. A ako podanika sna|e wi morali da zano}imo pod vedrim nebom.
neka nevoqa pa zbog we vi{e ne bude kadar da Wihove ku}e imaju samo po jedan sprat.
se stara o wivi i napusti je, wegov spahija Prizemne su, debla i direci ukopani su
mora da dâ wegovo dobro nekom drugom i da od direktno u zemqu i povezani tankim pru-
wega zahteva samo {to i od kmeta [resm-i ben- }em, kao u Pikardiji.69 Zidovi su oblo`eni
nâk], a ne pun iznos za imawe [resm-i çift]. blatom pome{anim sa slamom. Ku}e su
Barkan, str. 751-752
{est stopa visoke i pokrivene slamom; na
krovu je otvor kroz koji ide dim iz ogwi{-
Za{to su se osmanske vlasti me{ale ta, sme{tenog u sredini ku}e. Qudi i sva
? wihova stoka `ive zajedno pod istim kro-
u to da li neko obra|uje zemqu ili
ne? Kojim su sredstvima mogle da privo- vom, a kako nismo mogli da podnesemo tu
le seqake na to da obra|uju zemqu? prqav{tinu i smrad, ~esto bismo no} pro-
veli pod drvetom.
Georgieva, Kitanov, str. 133
Sl. 43. Bugarska ku}a u Trijavni
(XVIII vek)
Kako je Leskalopje do`iveo bugar-
? sko selo, i naro~ito uslove `ivqe-
wa na wemu? [ta mo`e{ da zakqu~i{ o
`ivotnom standardu u wegovoj zemqi?
Kakav stav ima Leskalopje prema `ite-
qima ruralnih krajeva Bugarske?
69
Pokrajina na severu Francuske.
100
OSMANSKO CARSTVO
odeveni u sive i bele ogrta~e s kapuqa~a- Sl. 44. Soba u Arbanasima (XVIII vek)
ma, i nemaju ni dobre cipele ni ~izme, ve}
samo opanke od sirove volujske ko`e i
dokolenice. Wihove {iqate kape na~i-
wene su od bele ~oje ili od bele ili mrke
vune. Mu{karci ne nose kapute, idu samo u
ko{uqama i leti i zimi. Kosu ne seku ona-
ko kratko kao Turci, ve} im s temena pada-
ju dugi uvojci, ~ime pokazuju da nisu Turci.
Niko ne nosi nikakvo oru`je, izuzev veli-
kih, te{kih toqaga.
Vazvarova-Karateodorova, str. 211
Glavna hrana ovih qudi jeste p{eni~ni „Izjutra krenosmo u 8 sati za Karabunari.
ili ra`ani hleb, ili proja od kukuruznog Putem smo nai{li na veliku i duga~ku {umu.
bra{na, zatim sir od kozjeg mleka, piri- Sreli smo najprije stra`u iz Fakija, a zatim
na~ pome{an s maslacem, jaja, su{ena riba, onu iz Karabunarija. Pone{to pred selom,
masline i povr}e. O praznicima se koqu na{li smo bunar, a pokraj wega neku vrstu
jagawci i ovce, kao i `ivina, koje ima po- natkritog kioska, koji slu`i za molitvu i
svuda; me|utim, meso ~ini daleko mawi kao zakloni{te od ki{e, ali i kao preno-
udeo u hrani od svega ostalog. Piju vino, i }i{te. Neobi~no veliko blato mnogo nam je
muslimani i hri{}ani, i tako|e i jako smetalo na tom putu, koji je imao da traje 4
alkoholono pi}e dobijeno od komine i je~- sata, a prevalili smo ga za 5 sati. […]
Karabunari je veoma veliko selo sa pet do
ma, zvano rakija, koje donekle nalikuje
{est stotina turskih i bugarskih ku}a. Le-
viskiju. Ali zbog sveg onog sira retko kad
`i u prekrasnoj dolini, ravnoj i obrasloj
sa~uvaju ne{to mleka. Uglavnom piju hlad-
travom i cvije}em. Presijeca ga rje~ica.
nu vodu, i to u velikim gutqajima, ~ak i
Izme|u gorskog bila s jedne i bre`uqkastih
usred leta i tokom najte`eg posla, a posle
kosina s druge strane, ta mi se dolina u~ini
nemaju nikakvih tegoba. Kafe ima u mnogim
{iroka otprilike po miqe, a duga nekoliko
ku}ama, a ponegde i rosoglia iz Italije i
miqa. ^im smo u{li, saznali smo da su nam
likera iz Kefalonije i s Krfa.
Broughton, str. 130-131
za stan dozna~ili ku}u, blizu koje su se u
jednoj kr{}anskoj ku}i pojavile bogiwe, a
rekli su nam, da ih po selu ima na vi{e mjes-
ta. Sam je seoski ~orbaxija, kojim imenom
zovu vo|u jawi~ara, ali se obi~no daje i
glavaru sela, kao {to je ovdje bio slu~aj,
ustupio svoju ku}u. Bila je to najboqa ku}a u
? Uporedi ova dva teksta, jedan iz
XVI i jedan s po~etka XIX veka. selu, a obi~no se nije iznajmqivala. Uvjera-
Kakve razlike prime}uje{? va{e nas da u woj nema bogiwa. Svakako,
zbog ve}e sigurnosti, dr`ali smo, da je
101
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
boqe oti}i izvan sela i tamo podi}i {ato- djevoj~ica, da igraju onaj svoj ples i pjevaju
re. Pre{li smo nekim mostom i u{atorili pred vratima gospodina poslanika. To su po-
se u dolini uz obronke bre`uqaka, koji su je novile vi{e puta, a na kraju bi uvijek bacale
zatvarali, a s te strane su dosta niski. Kad po jedan rup~i}, najprije Wihovim ekselen-
se uspne{ na te bre`uqke, otvara ti se naj- cijama, a onda nekima iz pratwe, da bi dobi-
qep{i vidik, {to ga mo`e{ zamisliti, jer le nekoliko para za napojnicu. Pro{etali
s jedne strane vidi{ gore selo, dolinu s smo, iako mjesto nije bilo ba{ zgodno, i tra-
mnogo krda i stada ovaca, a s druge se stra- `ili mogu}nosti, kako bismo sutradan otpu-
ne {iri druga velika dolina i niz obraslih tovali, ali nismo mogli zakqu~iti ni{ta.
qupkih bre`uqaka. Tek smo bili podigli Sutradan izjutra pokazalo se izvr{ewe
{atore, kad se iza brda spustila jaka ki{a, plana jo{ te`im, jer su svi mu{karci iz se-
a kad je prestala, do{li su iz sela qudi da la pobjegli i povezli sa sobom i svoje bivo-
nas zabavqaju nekom divqom pjesmom i le, koje smo tu skupa s kolima morali uzeti
svirkom, kako bi dobili napojnicu.“ u zamjenu. Po{to im se svakojako zaprijeti-
[…] lo, sve su te{ko}e otklowene. Prisilili
„Dobral je malo bugarsko selo od oko 60 ku}a, smo bivolska kola iz Karnabata, da prosli-
a smje{teno je u dosta velikoj dolini, me|u jede naprijed, a u okolici smo na{li {est
planinama, u kojima po~iwe lanac Balkana, pari bivola za na{e dvije ko~ije.“
tj. Emo. […] Wihove ekselencije su se na- Bo{kovi}, str. 40-41, 51
stanile u nekoj novoj bugarskoj ku}i, koja je
imala samo jednu dobru, veliku, ~istu sobu. ? Kakav je odnos vladao izme|u bal-
Ostali se smjesti{e, kako su boqe mogli, po
kanskih seqaka i putnika iz inos-
transtva?
razli~itim bugarskim ku}icama. Kratko vri-
Koje se tegobe `ivota na selu pomiwu u
jeme nakon na{eg dolaska do{lo je nekoliko ovom tekstu?
102
OSMANSKO CARSTVO
Sl. 46. Mu{karci i `ene s ostrva podigli, na jakim lukovima, tako da se da-
Paros sviraju i igraju nas mo`e koristiti isto kako su ga koris-
tili i oni.
Video sam mno{tvo tih rimskih mostova
po Albaniji. Neki se koriste kakvi su od
davnina; neki su delom tro{ni, daske i
kameni blokovi im propali u potoke, a
drugi su se prosto sru{ili. Jedino nigde
nisam video most da su ga Turci popra-
vili.
[…]
S Elbasanom nema redovne trgovine ili
ma koje druge veze. Hteo sam da po{aqem
neka pisma. Re~eno mi je da otprilike jed-
nom nedeqno po{ta ode u Monastir, ali
Istoria, tom 11, str. 288 samo ako ima dovoqno pisama pa da ih
vredi poneti tamo; s druge strane, putawa
IV-8. Drumovi i po{ta u Albaniji za preko Dra~a, kojom se pismo za Englesku
vreme osmanske vlasti (oko 1800) moglo otpremiti znatno br`e, samo ako bi
se moglo odmah poslati, bila je opet mnogo
Koliko god razlokan i opasan, put na kom nesigurnija, jer je i prevoz bio mnogo ne-
sam se na{ao bio je glavni drum preko izvesniji, i niko ne bi mogao da ka`e da
Albanije, koji je i{ao od Makedonije pa do li }e pismo uop{te biti odaslano tokom
Dra~a, na obali; a tim drumom, iako je on slede}ih nekoliko meseci.
sada opusteo, tokom vi{e od dvadeset Fraser, str. 242, 251-252
103
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
70
Mehmed-pa{a Sokolovi}, ro|en 1505. u Sokolovi}ima, u Bosni, odveden je kao dete u dev{irmu, regruto-
van u osmansku vojsku, ostvario je blistavu karijeru i ~etrnaest godina slu`io trima sultanima kao veliki
vezir (1565–1579). ^ak i pre no {to je postao veliki vezir, izdejstvovao je obnovu patrijar{ije u Pe}i 1557.
godine. Oreol „mu~enika“ dobio je zato {to je 1579. ubijen pod nerazja{wenim okolnostima.
71
Lik iz arapske mitologije, prete~a Slovena.
104
OSMANSKO CARSTVO
105
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
Sl. 48. Povorka pekara u Carigradu daleko boqe, a nema nijedne u na{oj zemqi
(1720) s name{tajem gorim od ovog ovde. Pratio
sam reku Dambrovicu, koja te~e veoma brzo
i nikad ne presu{uje. Na woj je mnogo
vodenica. Wihov mehanizam ne odlikuje se
ni~im posebnim. Pomiwem ih samo zato {to
je gospodin Andronaki wih uzeo kao povod
da mi, pokazav{i mi one kraj kapija palate,
ka`e da su vrtovi u veoma lo{em stawu, da
su svi arteski bunari presu{ili a da se
niko ne usu|uje da ih popravi, iako bi knez
platio {ta god da tra`e za to. Rekao sam
mu da }u im dati nacrt za crpku koja ne samo
{to }e pokrenuti arteske izvore nego }e i
dovesti vodu u svaku prostoriju koju
nazna~e […] Knez je, reklo bi se, bio veoma
zadovoqan time i rekao mi da }e na}i
nekoga da mu je {to pre ugradi […]
Ve} i po samom izgledu wegove rezidenci-
je mogao sam ste}i jasnu predstavu o wego-
voj hrabrosti, ali sad sam imao prilike i
da se divim wegovoj pameti i wegovoj ose-
}ajnosti: sve je govorilo da ovde `ivi ~o-
vek naklowen umetnosti i dobrog ukusa.
Posedovao je bogatu i izvrsno odabranu
zbirku kwiga; imao je i neke dragocene
slike, nekoliko predivnih skulptura,
raznovrsne naprave i nekoliko veoma
neobi~nih strojeva koje su mu doneli iz
Nema~ke i Engleske. Mislim da zaslu`uje
da ga hvalim tako {to }u re}i da je bio
mudar i da nije patio od predrasuda, da je
Hegyi, Zimanyi, sl. 158
bio sasvim nepristrasan. Govorio je sve
evropske jezike i poznavao najva`nije pis-
ce, koje je nastojao da prou~i {to boqe
IV-10. Rezidencija vla{kog kneza
mo`e. Bio sam zapawen koliko je daleko
Konstantina Mavrokordata, kako je
odmakao u nauci.
prikazuje francuski putopisac Fla{a C¤l¤ltori, IX, str. 256
(polovina XVIII veka)
Oti{ao sam u kne`ev letwikovac, koji, kao ? Za{to pisac u istom dahu kritikuje
i wegova gradska palata, jo{ uvek svedo~i lo{u infrastrukturu i hvali osobi-
o tome {ta joj je zapravo glavna namena. To ne vla{kog kneza? Da li je Fla{a izne-
su nekada, naime, bili manastiri, koje su na|en prefiweno{}u svog doma}ina?
wegovi preci malo doterali. Ve}ina na{ih Za{to? Dodatne informacije o Konstan-
drugorazrednih rezidencija izgleda tinu Mavrokordatu mo`e{ na}i uz tekst
II-2, i naro~ito u fusnoti br. 55.
106
OSMANSKO CARSTVO
107
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
108
OSMANSKO CARSTVO
109
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
110
OSMANSKO CARSTVO
111
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
`emo vi{e odr`ati pred licem neprijate- se u Boga da }e nam stvar uspjeti; samo ako
qa. Naposqetku bez ikakva osje}aja kriv- odmah udarimo neprijateqe po glavi, ako ne
we otvoreno }u re}i jo{ i ovo: bojim se, dopustimo plundra{ima [nem. Plunderhosen
sveti O~e, da oni na{i siroma{ni zemqa- = {iroke pantalone] da do|u k sebi. Ako me
ci zbog oskudice, neima{tine i o~aja ne glavar bude htio poslu{ati […], bit }e
budu prisiqeni da ratuju zajedno s Turci- dobro, i ja }u na sebe preuzeti sav teret, jer
ma i da pqa~kaju ostale kr{}ane.“ ja znam kako treba s Nijemcima postupati.
Gliga, str. 84-85 Mijatovi} 1999, str. 90
112
OSMANSKO CARSTVO
73
Murat II (1421–1451).
74
Uporedi ovaj tekst sa tekstom I-8, a naro~ito vidi napomenu br. 19.
113
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
k}eri gotova je. Po{qite ~oveka, uzmite delovima zemqe, `ene nisu ba{ tako bro-
svoju robiwu.“ jne kao mu{karci, pa mlada svom budu}em
Pa{e reko{e sultanu: „Treba uzeti.“ A car mu`u ~esto uop{te i ne donosi miraz, nego
na to re~e: „Spremite {to treba.“ Iz Skop- ga on daje woj, i mora da prikupi oko hiqa-
qa posla{e gospo|u Ishak begovu. […] Odo- du gro{a [pjastera] pre nego {to sme i da
{e pravo u Smederevo. Kad su bili jo{ ne- pomisli na `enidbu.
koliko kanaka pred Smederevom, Vlk-ogli Broughton, str. 136
im u susret posla gospo|e |aurske vlastele
i priredi im neobi~an do~ek. Uz veliko ? Za{to su `ene koje se pomiwu u ovom
po{tovawe doprati{e ih u Smederevo. […] tekstu u tako lo{em polo`aju? [ta
Popisa{e devoja~ku pr}iju. Taj spisak pre- autor teksta misli o tome? [ta misli{,
dado{e Uzbek-agi. Ka`u da je Vlk-ogli tom kako on zami{qa normalan brak?
prilikom izjavio: „Ja miraz nisam dao
svojoj k}eri, caru sam dao. Ako miluje,
neka ga da ovoj svojoj robiwi; ako ne, mo`e IV-27. Solidarnost me|u hri{}ankama:
ga dati i drugoj svojoj robiwi.“ mu~eni{tvo sv. Filoteje (1589)
Kratko re~eno, devojku odvedo{e u Jedre-
ne. Car joj nije pravio svadbu vele}i: „[ta U ta vremena […], robiwice u Atini dola-
}e svadba za k}er jednog neverni~kog zile su iz raznih krajeva. Nema re~i koje
spahije.“ mogu opisati dragu pokojnu Filoteju i svu
Elezovi}, str. 18 wenu blagost i milosr|e, kao ni isku{ewa
i opasnosti kojima se izlagala ne bi li
? Kakvu su svrhu imali dinasti~ki spasla i izle~ila ove robiwice. […] ^e-
brakovi? Kakav je izbor knegiwica tiri robiwice ~ule su za ovu sveticu, pa
uop{te imala u ovoj prilici? Da li su kad im se ukazala prilika, one uteko{e
`ene ovde iskori{}ene? od svojih gospodara, koji su ih prisiqava-
Kako osmanski hroni~ar vidi Muratovu li da pre|u u drugu veru, i po|o{e da je
`enidbu Marom? Na kakav nam to odnos potra`e. A ona ih do~eka, sa svom svojom
prema `enama ukazuje? bri`no{}u i qubazno{}u, i podu~i ih ka-
ko da smognu hrabrosti da se suo~e s opas-
nostima, ali i kako da ne jadikuju nad svo-
IV-26. @ene u Albaniji (oko 1810) jim ropstvom, i dugo je poku{avala da ih
vrati domu. A gospodari tih `ena, ~uv{i
Nemam neku naro~itu `equ da govorim o {ta se doga|a, do|o{e kod Filoteje, si-
moralu Albanaca. Oni svoje `ene, koje su lom je odvedo{e od ku}e i dovedo{e pred
gotovo sve potpuno neobrazovane i ne govo- muslimanskog namesnika, koji je baci u
re nijedan jezik osim svog materweg, tre- tamnicu. Ova izuzetna `ena, koja je u tom
tiraju jednako kao i stoku, pa ih tako neka- ~asu bila dostojna i svakog `aqewa, pre
ko i koriste (mada kao stoku od boqe sor- je bila spremna da se `rtvuje nego da oda
te), i koriste ih za te`ak rad, a neretko i one `ene koje su joj se obratile za pomo};
ka`wavaju batinama. Zaista, oni prema `elela je da poka`e glas jevan|eqa u
svojim `enama gaje prezir, mo`da i mr`wu, stvarnosti.
a ~ak ni u povremenim izrazima naklonos- Synaxaristis, str. 325-326
ti nema ni~eg {to bi i izdaleka podse}alo
na ono {to mi nazivamo ne`no{}u. A ipak, Filoteja je umrla 19. februara od ra-
svaki od wih se `eni ako samo mo`e, jer to na. Progla{ena je sveticom i postala
je znak blagostawa, a i zato {to `eli da je jedna od duhovnih za{titnica Atine.
ima roba u ku}i. Osim toga, kao i u drugim
114
OSMANSKO CARSTVO
75
Ovde to zna~i prema hri{}anskom zakonu.
115
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
116
OSMANSKO CARSTVO
117
TIPI^NI PREDSTAVNICI DRU[TVENIH GRUPA I SVAKODNEVNI @IVOT
118
PETO POGLAVQE
Faktori krize
Mnogi se istori~ari sla`u s tim da je krajem XVI veka Osmansko carstvo po~elo da slabi i da je
wegovo opadawe potrajalo ~itava tri veka, sve do kona~nog raspada po~etkom XX. Drugi pak tvrde
da je proces slabqewa po~eo 1683. godine, s neuspe{nom opsadom Be~a, posle koje je Osmansko
carstvo po~elo da gubi ratove i teritorije u Evropi, ili po~etkom XIX veka, kada je Osmansko
carstvo ekonomski i politi~ki po~elo da se ukqu~uje u svetski poredak kojim je dominirao Zapad.
No, pitawe slabqewa Osmanskog carstva, iako su se wime uglavnom bavili istoriografi u XX
veku, nije ba{ tako novo. Ono se, naime, mo`e sresti i u spisima iz XVI i XVII veka, kad su osman-
ski u~ewaci tvrdili da vi{e nema „dobrog starog poretka“ iz „zlatnog doba“ Sulejmana I
(1520–1566) i da se sad {ire nered i korupcija. Istori~ari su ovo mi{qewe uspeli da opovrgnu
i da ga prika`u kao ideolo{ko sredstvo kojim su osmanske elite `elele da o~uvaju svoj polo`aj.
Osim toga, novije studije pokazale su da je Osmansko carstvo uspelo da prevazi|e krizu s kraja
XVI i po~etka XVII veka tako {to se okrenulo modernizaciji, ja~awu nov~ane razmene i birokrati-
zaciji dr`ave – a ne{to sli~no se na po~etku novog veka zapravo de{avalo i u ve}ini velikih
evropskih i azijskih monarhija. To bi onda zna~ilo da XVII i XVIII vek nisu bili period kontinui-
ranog opadawa nego period slo`ene modernizacije, a u mnogo ~emu ~ak i period ja~awa i razvoja.
To ne zna~i da u ovom dobu nisu postojali ba{ nikakvi elementi krize. Qudi koji su `iveli
u Osmanskom carstvu bili su, ba{ kao i svi drugi na po~etku novog veka, ma gde `iveli, izlo`eni
raznim ograni~ewima i pritiscima. Pre svega, i sam fizi~ki opstanak ~esto je bio ugro`en: le-
tinu su mogle uni{titi razne prirodne katastrofe, vatra je mogla satreti i nagomilano bogat-
stvo i elementarna sredstva za `ivot, qude su kosile nepoznate bolesti koje oni nisu umeli da
izle~e. Nameti su za mnoga doma}instva bili ogromno optere}ewe. Ratovi su bivali sve skupqi
i slabili su osmansku dr`avnu kasu. Kako bi pove}avale svoje prihode, osmanske vlasti bi ili
pove}ale poreze ili bi vr{ile devalvaciju, ali od toga se dr`avni buxet nije mogao oporaviti.
Prodaja polo`aja ili otvoreno davawe mita bili su na~ini da se privatni kapital ubaci u
dr`avne tokove novca, ali time su se stvarale i paralelne mre`e vlasti i uticaja, zahvaquju}i
kojima su male grupa dr`avnih slu`benika i posrednika mogle da uzimaju za sebe novac, bio on
dr`avni ili novac poreskih obveznika.
U ovom poglavqu `eleli smo da poka`emo i kako su pojedine krize nastajale i kako su vlasti
poku{avale da ih re{e. Povratak na dobri stari poredak bio je jedna mogu}nost, izlazak iz
osmanskog sistema druga. Tekstovi koje navodimo ovde pokazuju nam na kakve su se na~ine qudi
dovijali u kriznoj situaciji, ali i kako su dalekose`ne posledice te krize imale.
V-1. Glad u Carigradu (1758) hleba bivalo sve mawe. Po nekoliko sto-
tina qudi stalno je opsedalo vrata svake
Te godine qudi su se slili u Carigrad pekare. Uzimali bi i napola pe~ene vek-
po{to je u ve}ini krajeva vladala glad. ne. Starci, `ene i mu{karci [raiyye] glado-
Tako glad nastade i u glavnom gradu, gde je vali su. […] Zato su qudi po~eli da kupuju
119
FAKTORI KRIZE
76
Osmanska mera za te`inu - 1,283 kg.
77
Nemusliman.
120
OSMANSKO CARSTVO
121
FAKTORI KRIZE
U drugoj polovini XVI i tokom XVII carevini nema monarhije kakva je bila za
veka nastao je velik broj politi~kih vladavine Ibrahim-pa{e,78 ali posle ve-
spisa u kojima se ukazivalo na simptome po- likog vezira svaki visoki slu`benik iz
liti~ke krize, ali u kojima su se davali i Spoqnog dvora je kao nezavisni vezir.
predlozi kako bi se kriza mogla razre{i- Glavni glasnik (~au{-ba{a), mo}an je koli-
ti. Mahom su se predlagale mere kojima bi ko i zamenik velikog vezira [kethüda], a i
se povratilo „dobro staro vreme“, tako da stare{ina pisara [reis] je otprilike isti.
ovakvi saveti nisu imali naro~ito veliku Ovi {to su u pratwi velikog vezira su pra-
prakti~nu vrednost. ve zveri, a i oni okolo: Hajati je onakav
kakvim ga i vi znate, wegov zamenik bez
? Da li Ko~i-begov savet ima ikakve okoli{ewa govori pravo agi od harema
veze s konkretnim razlozima krize [darisadet], nekada{wi pisar [iazegi] Ali-
ili je on samo uop{ten? Kakav bi savet efendija govori umesto wega i sve je u we-
bio efikasniji? govoj {aci; Esad-mula je kandidat za polo-
`aj muftije, Pirizade je bliski savetnik,
Xara Halif-efendizade je veoma ugledan,
V-5. Poslanici moldavskog kneza Amegi ima veliku mo} i bliskiji je s veli-
Konstantina Mavrokordata kim vezirom nego {to je to ^isrijeli s
obja{wavaju za{to su u Carigradu agom od harema. Ostavimo sad po strani
morali da podmite vi{e qudi (1741) one koji su mawe zna~ajni, poput ^au{za-
dea, [a}irbega i nekih drugih koji bi te
Va{a visosti, grdite nas {to smo delili boli kao zoqe i `ive ti rane otvorili ako
darove, ali mi bez wih ni{ta ne bismo mo- ih ne potkupi{.
gli posti}i; a opet, nije pravo ni da se ne Murgescu, str. 165-166
daju nikakvi darovi, jer vremena su takva
da su i Porta velikog vezira i oni oko we-
? Uporedi savete koje daje Ko~i-beg i
ga izuzetno gramzivi, i da su svi, pa i naj- realnost kakvu opisuju poslanici
mawi me|u wima, kao zveri. Kad tra`e ne- moldavskog kneza.
{to, oni to najpre ~ine izokola, potom sta- Da li je podmi}ivawe bilo pitawe slu~a-
nu grditi, koriste}i svu svoju mo}, a potom ja ili sistemska stvar? Da li je ono
i pretiti, pa vam drugo i ne preostaje. U toj uop{te moglo da se izbegne? Po koju cenu?
78
Ibrahim-pa{a Nev{ehirli, veliki vezir 1718-1730.
122
OSMANSKO CARSTVO
davnih vremena, pobegli su iz svojih sela Age od Levkozije, koje su ubirale ove name-
1662, 1663. i 1664. godine i naselili se u te, nekad jedan, nekad drugi, po~ele su da
selima na{eg okruga. Pomenuti vojvoda se nadme}u i sva|aju; onda su se latili
do{ao je kod wih, a kako odbegli podani- oru`ja i stali da napadaju jedan na drugog,
ci nisu hteli da se vrate, poslao je izve- sve dok ih Mehmed-aga Bojaxioglu nije uzeo
{taj u kojem tra`i vaqanu naredbu. pod svoje, bio progla{en za vo|u i sedam
Zato se ova naredba i izdaje, uz napomenu godina predvodio pobunu. Svake je godine
da se odsad ovi podanici ne uznemiravaju ubira~u poreza kog bi Porta poslala pla-
tako {to }e im se tra`iti porez bez vaqa- tio razrezani porez, za koji je ubira~ do-
nog ovla{}ewa; podanici koji pobegnu iz tad morao da moli, da bi ga na kraju opet
pomenutih sela a ubele`eni su u registar zadr`ao za sebe. U svim okruzima [kazilik]
[defter] sreza treba da se vrate u stara postavio je odane mu qude, koji su onda
sela i stara mesta i ponovo se nastane bili namesnici. A Porta, saznav{i da taj
tamo. Bojaxioglu uop{te vi{e sebe ne smatra
Odbrani, I, str. 282-283 wenim podanikom, posla na Kipar ^olaka
Mehmed-pa{u da silom ponovo uspostavi
? Za{to su seqani pobegli iz svog red. U Levkoziji ga primi{e, ali posle
sela? Kako su vlasti reagovale na nekoliko meseci, kad je poku{ao da se
to? Da li je ta reakcija bila primerena nametne pomenutom Bojaxiogluu, pobuwe-
situaciji? nik ga natera da ode iz Levkozije i da se
povu~e na imawe [~itluk] Kubatoglua, gde
je ovaj otad `iveo kao pastir, i dobro se
V-7. Pobuna Mehmed-age Bojaxioglua na potrudio da glas o tome ne stigne do
Kipru (oko 1680) Porte. Me|utim, ne zadugo potom vesti
ipak dopre{e donde, i tad ^ifutoglu
[…] pri~a o pobuni ~uvenog Mehmed-age Ahmed-pa{a dobi nare|ewe da iz Karama-
Bojaxioglua, koja se verovatno odigrala nije pre|e na Kipar, s ne{to vojske, da
oko 1680. Ovu sam pri~u ~uo li~no od onog oslobodi ^olaka Mehmed-pa{u i da do|e
uglednog gospodina Benoaa Astjea, fran- glave vo|i pobuwenika.
cuskog konzula, koji je sve do ove 1788. Ahmed-pa{a u~ini kako mu je nare|eno,
godine dostojno predsedavao esnafom iskrca se u Akantuu i krenu pravo na Kit-
francuskih trgovaca na Kipru. […] Evo raju da odmah zauzme vodenice, kako niko
kakve su bile wegove re~i: „^uo sam ne{to ne bi mogao da meqe `ito, pa je tako uspeo
iz narodnog predawa, a stigla mi je i pouz- da spre~i i dopremawe hrane u Levkoziju,
dana vest iz usta jednog vreme{nog Tur~i- koja je bila upori{te pobuwenika. Tamo je
na, i od jednog Grka gotovo iste dobi, koji ostao dva meseca, i ^olak Mehmed do|e da
su obojica bili svedoci pobune {to se se sretne s wim. […]
odigrala na ovom ostrvu pre osamdesetak Grad se tako na|e bez hleba, a pa{a, znaju-
godina i potrajala ~itavih sedam. Kipar je }i da mu je pomo} blizu, iako se niko nije
u to doba, kao i Rodos i ostrva [egejskog] usudio da ka`e ne{to o pobuweniku, pred-
arhipelaga, bio pod vla{}u osmanskog lo`i Bojaxiogluu da }e ga pustiti da se
admirala [kapudan-pa{e]. Godi{wi porez povu~e i posla mu paso{ kao jemstvo za to.
[hara~] za Portu ubirao je poseban ~inov- Videv{i da pa{a ima ja~e upori{te u
nik [hara~lija]; sredstva za `ivot gradu, pobuwenik iza|e iz grada po no}i s
[ma'ishet] su se prikupqala za admirala, a grupom ~uvara od poverewa, i ode najpre
porez u naturi [nuzul] odlazio je za names- do Levkare, a potom do Levke, gde ga pa-
nika kog je [admiral] naimenovao […] {in zamenik [kehaya] iznenadi, ubi dvade-
123
FAKTORI KRIZE
set osmoricu wegovih qudi a zarobi jo{ No kad je 1688. pomenuti Georgije zajedno
trideset dvojicu. […] Opkoqen sa svih sa svojim bugarskim vojnicima, ~etiri ka-
strana pa{inim vojnicima, Bojaxioglu u petana iz Kolopiveca, ~etvoricom iz ^ip-
tajnosti krenu put Amohostosa, nadaju}i se rovca i ostalima, i zajedno s ^akijevim
da }e tamo mo}i da se utvrdi, ali pre no husarima hteo da ugasi ratni~ku bakqu Te-
{to je stigao, ovi mu zatvori{e kapije, a kelijevu79 i uni{ti je, izdao ih je jedan de-
pa{ini qudi satre{e i to malo vojnika zerter, pa je hiqade Bugara ubijeno u krva-
{to mu je ostalo. On sa svega {estoricom voj bici koja je iznenadno po~ela nedale-
pobe`e u Pilu, pa potom u Larnaku, misle- ko od Kulovice i u kojoj su oni pretrpeli
}i da }e odatle mo}i u Limasol, ali su ga poraz. Posle bitke, ostaci [trupa] povukli
uhvatili u okrugu Kelanon i odveli u Lev- su se u ^iprovec i neko vreme uspe{no
koziju, gde ga je pa{a obesio preko no}i, a branili grad od Tekelija, ne `ele}i da ga
ujutro ga, zajedno s wegovim sledbenicima, predaju, iako je Tekeli, koriste}i to {to
koji su jo{ bili `ivi, izlo`io obe{enog o je hri{}anin, poku{ao da ih namami obe-
kuku koja mu je prolazila kroz bradu. I }avaju}i im ugled i bogatstvo u Transilva-
tako se, posle sedam godina, ova pobuna niji. Kona~no, grad je zauzet muwevitim
zavr{ila. Svi Bojaxiogluovi sledbenici napadom: osvojile su ga turske i tatarske
i nekoliko vo|a pobuwenika bili su horde, i sve je bilo uni{teno i spaqeno a
uhva}eni i pogubqeni. qudi pobijeni. Govori se da je ogromno
Kipar pod Turcima, str. 32-35 blago, koje se gomilalo godinama i uve}a-
valo u doba mira, odneto odatle na vi{e
[ta je u Osmanskom carstvu ~ekalo
? od stotinu kola. Ali niko od tamo{wih
pobuwenike? [ta bi ti uradio na hri{}ana nije mogao da spase i{ta vi{e
wihovom mestu? osim glave na ramenima, i samo ih je malo
Uporedi sudbinu drugih pobuwenika u koji su i to uspeli da urade.
Osmanskom carstvu. Kakve su im bile Spisarevska, str. 201-202
{anse da pregovaraju s vlastima?
79
Imre Tekeli, vo|a otpora Habzburgovcima me|u ugarskim plemstvom. Sa svojim vojnicima [kurucz] borio
se na strani Osmanlija u ratu 1683-1699.
124
OSMANSKO CARSTVO
V-9. Srbi be`e u strahu od osmanske pozva svoje bojare, one koji su ostali s
odmazde (1690): svedo~ewe |akona wim, a to su kancelar [logofet] Nikolaj
Atanasija Srbina Kostin, magistrat [vornic] Joan Struca, ma-
gistrat Jordaki Ruset i rizni~ar [vistier-
I u|o{e Srbi u la|e. […] Be{e preko de- nic] Ilie Katar|ul, i re~e im da je pozvao
set hiqada la|a, i svi pobego{e rekom Du- Ruse i da oni sad ve} prelaze reku Prut
navom uz vodu i do|o{e pod grad Budim, kod Zagaran~e.
koji je pod [habzbur{kim] carem. I tako je ^uv{i to, svi bojari se obradova{e i
Gospod sve tri one rane od kojih je David radosno reko{e knezu:
samo jednu primio na svoj grad u sada{we „Dobro ste u~inili, Va{a visosti, jer mi
vreme pustio na srpsku zemqu: prvo smrt, smo se bojali da }ete oti}i Turcima, pa
a zatim opet ma~ i smrt u vodi i qutu smo nameravali da vas, ukoliko zaista
glad, tako da je srpskom narodu preostalo pre|ete Turcima, napustimo i da se pok-
da jede pse}e meso i meso mrtvih qudi, lonimo pred Rusima.“ I bejahu svi zadovo-
koji su pomrli od gladi. Sve je ovo bilo u qni. Jedino Jordaki Ruset, magistrat, re-
moje doba i o~i moje vide{e, a le`ahu tru- ~e: „Bili ste neobazrivi, Va{a visosti,
pla pomrlih srpskih qudi po svim ulica- kad ste pozvali Ruse. Trebalo je da se str-
ma velikog Beograda, i po svim selima we- pite, Va{a visosti, i da vidite kako
govim i po svim putevima wegovim le`ahu stvar zaista stoji s wihovom snagom.“
mrtvi, i nisu bili sahraweni. Koji su jo{ Knez Dumitra{ko odgovori ovako: „Vi{e
`ivi hodali, nisu imali nikakvog izgle- nisam imao vremena za ~ekawe, jer sam se
da, ni lepote ~ove~je, behu pocrneli od bojao da }e me Turci uhvatiti. A vi ste me
gladi i lica im behu kao lica „etiopska“, svi ve} napustili i ne delite sa mnom
i tako pomre{e i ne osta ni deseti deo. iste misli i istu veru.“
Agapova-Ili}, str. 134-135 I tad knez Dumitra{ko uzjaha kowa i
iza|e pred Ruse na reci Prut […]
Kao i bugarski katolici iz ^iprova- A ~im ugleda{e Ruse, Moldavci, svikli na
ca, mnogi pravoslavni Srbi sara|i- pqa~ku ~im se stvari pogor{aju, po~e{e,
vali su s Habzburgovcima 1688–1689. Me|u- neki po nare|ewu a neki i bez wega, da
tim, 1690. Osmanlije su opet osvojile Beo- ubijaju Turke ili da ih teraju u robqe,
grad, pa je velik broj Srba pobegao, nasta- neke u Ja{iju a neke u drugim krajevima,
nio se na teritorijama koje su bile pod kon- gde god da su ih mogli na}i, po ~itavoj
trolom Habzburgovaca (na primer u Slavo-
zemqi. I otimali bi im sav novac, sve
niji i Ugarskoj) i dobio znatne privilegije.
blago, kowe, ode}u, volove, ovce, med i
vosak i sve {to bi im na{li. Trgovine po
ulicama isprazni{e se, pa su ~ak i deca
? Poku{aj da izdvoji{ biblijske ci- mogla da uzmu pone{to. I sve su starije
tate iz teksta Atanasija Srbina.
[ta ostaje kao nesporna istorijska `ene sad imale dovoqno gro`|ica, smoka-
~iwenica? va i kikirikija. A one Turke koje nisu po-
bili, odvedo{e gole-golcate knezu kao
robqe. Neki od wih skrili su se kod pri-
jateqa, ukoliko su uop{te uspeli da sti-
V-10. Moldavska buna protiv gnu do wih. A kasnije su Turci koji su se
Osmanlija (1711) skrili kod prijateqa dobro poslu`ili
onima {to su im pru`ili uto~i{te.
I tad knez Dumitra{ko [Dumitra¦co-vod¤] Neculce, str. 540-542
125
FAKTORI KRIZE
126
OSMANSKO CARSTVO
imali nikakve zle namere. Vi{e im se do- pokoq nad hri{}anima, koji se zatvori{e
padalo da zadevaju kavgu s Turcima, ali u ku}e.
kad se pokazalo da mi to nismo, samo su mi Stambolski, str. 28-30
se nasme{ili i pozdravili me dok su pro-
lazili pored nas na kowima. U prvoj deceniji XIX veka nekoliko
Fraser, str. 237-238 vojnih zapovednika koji su bili i
uteriva~i poreza preuzeli su kontrolu nad
Po~etkom XIX veka u jugoisto~noj nekim osmanskim pokrajinama, iskoris-
? Evropi bilo je uobi~ajeno imati tiv{i to {to centralna vlast, oslabqena
vatreno oru`je, no da li je to i{lo u ratom protiv Rusije i jani~arskom pobunom
prilog razvoju ovog regiona ili nije? u Carigradu, ne mo`e vi{e da primeni svoj
Navedi argumente za oba odgovora. autoritet. Da ironija bude ve}a, Mustafa
Bajraktar, koji je karijeru zapo~eo upravo
kao takav jedan ajan u severnoj Bugarskoj i
koji je 1808. postao veliki vezir, ve} je bio
V-13. Kako je Hromi Ibrahim provalio ubijen u Carigradu, novembra 1808, dakle
pet meseci pre no {to mu je Hromi Ibrahim
u Kazanlik (1809)
poslao stare{inu Kazanlika.
Aprila 1809. odmetnici su tako poharali
grad Kazanlik,81 vo|eni Topalom [=
hromim] Ibrahimom, koji je, u{av{i u grad ? Opi{i kvazi-legalni metod pqa~-
ke koji Hromi Ibrahim koristi.
[…], okupio lokalne uglednike [ayan] i
Za{to nije prosto napao grad i poharao
hri{}anskog predstojnika [muhtar] da mu
ga? Da li je Hromi Ibrahim obi~an
ka`u koliko poreza grad pla}a i kome. […]
razbojnik ili je on ~ovek s politi~kim
Tad im Hromi Ibrahim re~e da ne}e uni-
ambicijama? Kakve su bile razlike
{titi grad niti ga zapaliti ukoliko istu
izme|u lokalnih mo}nika i razbojnika?
tu sumu daju i wemu i odmah po{aqu glas-
nika u Carigrad po ferman sultana Mah-
muda u kom }e pisati da odsad on, Hromi V-14. Niz katastrofa u pri~i bugarskog
Ibrahim, ubira porez za slede}ih deset u~iteqa Todora iz Pirdopa kraj
godina. Sofije (1815–1826)
[…] No, kad je uzeo novac, Hromi Ibrahim
re~e predstojniku Stojanu Nikolovu: Neka svako ko ~ita ovo ili slu{a poraz-
„Dajem ti ovo pismo (bilo je otvoreno) za misli i zapita se {ta je Bog hteo da nam
Mustafu Bajraktara, koji je sada vezir u ka`e svojom srxbom u na{e doba, ne{to
Carigradu, i ako mi za ~etrdeset dana ne {to se nije desilo otkad je sveta i veka.
donese{ ferman, pretvori}u ~itav grad u Godine 1814. Bog posla kaznu ili kugu od
pepeo. Ja }u ostati ovde s mojim qudima i istoka na zapad, i pola qudi tu umre. Bi-
~ekati do krajweg roka; a ti dotle naredi lo je zaraza kuge i ranije, ali one nikad
svojim qudima da nas hrane pitama i nisu odnele tolike `ivote. Otad pa do
piletinom. Nadam se da si me razumeo.“ 1820. godine, tokom vladavine prokletog
[…] Na dan kad je isticao rok, Hromi Ibra- sultana Mahmuda,82 Bog nam dade mir […]. A
him, besan {to ga je predstojnik slagao, marta 1821. do|e |avo iz Jawine, zvani
ode sam i nabi Hrista Tomova na kolac Alipa{a, koji se pobuni protiv sultana.
nasred ulice. To je bio znak da se otpo~ne Sultan skupi veliku vojsku da se bori pro-
81
Grad na planini Balkan, u sredwoj Bugarskoj.
82
Mahmud II (1808-1839).
127
FAKTORI KRIZE
tiv wega, ali oni ga ne mogo{e pokoriti, crkvewak, monasi, sve{tenici, |akoni. A
jer wegova tvr|ava be{e veoma jaka. Sul- onda stado{e da ubijaju obi~ne hri{}ane.
tanova vojska zadr`ala se tamo dugo i Sam Bog zna koliko su hri{}ana pobili:
spalila je mnoga sela i gradove, zarobila bilo je me|u wima nekoliko Bugara, mnogo
i ubila mnoge hri{}ane, pa je cena bra{na Grka i Albanaca [Arnauta], i svi behu po-
porasla na 60 gro{a za kilo.83 Zato me|u bijeni u Carigradu. A `ene i decu udavi{e
siroma{nijima zavlada stra{na glad. u moru.
Posle toga, 25. marta, do|e jo{ jedan |avo Potom vojska krenu iz Carigrada i do|e do
u Vla{ku, Vlah-beg,84 koji di`e vojsku i Moreje, gde pobi mnoge qude po selima.
stade da hara i pali sela. A potom iz svih Gra|ani Moreje poku{a{e da pobegnu do
krajeva evropske Turske [Rumelije] do|o- mora i da se utabore na nekom ostrvu, ali
{e vojske da se bore protiv wega, i na ovi ih i tamo pobi{e.
kraju ga i slomi{e. Oni tako|e spali{e Georgieva, Canev, str. 356-357
mnoga sela uz Dunav i zarobi{e i pobi{e
mnogo qudi.
Potom prokleti sultan izdade zapovest, i ? Kako ti izgleda obja{wewe koje
patrijarh Grigorije Nepita{ be{e izvu~en Todor iz Pirdopa daje za mnoge
iz crkve usred slu`ewa na drugi dan neda}e koje su pogodile wegov kraj
Uskrsa i obe{en. Mnogi qudi umre{e toga po~etkom XIX veka? Da li se sla`e{ s
dana, a drugi behu pobijeni: 21 episkop i wim?
83
Mera zapremine, razli~ita s kraja na kraj carstva: 25-400 litara.
84
Bukvalno „vla{ki knez“; nejasno je da li se ovde misli na Aleksandra Ipsilantija, sina pre|a{weg
vla{kog kneza, koji je vodio pobunu protiv Turaka, ili na Tudora Vladimireskua (1780-1821), koji je 1821.
poveo vla{ku revoluciju.
128
OSMANSKO CARSTVO
Bibliografija
Marija Agapova-Ili}, Ilustrovana istorija Ru|er Bo{kovi}, Dnevnik putovanja iz Carigrada
Beograda, Beograd 2002. u Poljsku, Zagreb 1951.
Mula Mustafa Sevki Ba{eskija, Ljetopis (1746- Ilie Corfus, Cronica me¦te¦ugarului Ioan
1804), Sarajevo 1968. Dobrescu [Letopis zanatlije Joana Dobreskua],
"Studii ¦i articole de istorie", VIII, 1966.
Gustav Bayerle, Pashas, Beys and Efendis:
a historical dictionary of titles and terms in the Y¨ld¨r¨m Dursun, Türk Edebiyat¨nda Bekta¦i
Ottoman Empire, Istanbul 1997. Tipine Ba°l¨ F¨kralar [[ale o bekta{ijama u
turskoj kwi`evnosti], Ankara 1976.
N. A. Bees, Bibliographische Notizen und
Nachrichten, „Byzantinisch-Neugriechische G. Elezovi}, Turski izvori za istoriju
Jahrbücher”, 70 (1928-1929), p.526-528. Jugoslovena, Beograd 1932.
BOA, CA 3126 (= Ba¦bakanl¨k Osmanl¨ Ar¦ivi,
Cevdet Adliye 3126). Evlija ^elebi, Putopis. Odlomci o jugosloven-
skim zemljama, Sarajevo 1996.
Fra Bono Beni}, Ljetopis Sutjeskog samostana,
Sarajevo 1979. Evliya Çelebi Seyahatnâmesi [Putovawa
Evlije ^elebije] (eds. Yücel Da°l¨, Seyit Ali
Nicolaus H. Biegman, The Turco-Ragusan Kahraman, Ibrahim Sezgin), vol.V, Istanbul 2001.
Relationship. According to the Firmans of Murad
III (1575-1595) Extant in the State Archives Foster John Fraser, Pictures from the Balkans.
of Dubrovnik, The Hague – Paris 1967. New York 1906.
129
BIBLIOGRAFIJA
Tahsin Gemil, Relaþiile Þrilor Române cu Poarta Ronald C. Jennings, The Judicial Registers
Otoman¤ în documente turce¦ti (1601-1712) («er’î Mahkeme Sicilleri) of Kayseri (1590-1630)
[Turska svedo~anstva o vezama rumunskih as a Source for Ottoman History (unpublished
zemaqa s Visokom portom (1601-1712)], Ph.D. dissertation, 1972, University of California,
Bucure¦ti 1984. Los Angeles; University Microfilms, Ann Arbor,
Michigan).
Tsv. Georgieva, V. Kitanov, Documenti za
istorijata na bulgarskija narod prez 15-17 Vek Ronald C. Jennings, Christians and Muslims
[Svedo~anstva o bugarskoj istoriji XV-XVII in Ottoman Cyprus and the Mediterranean World,
veka], 1, Blagoevgrad 1991. 1571-1640, New York – London 1993.
Tsv. Georgieva, D. Tzanev (eds.), Hristomatija David Jones, A complete history of the Turks,
po Bulgarska Istorija [Hrestomatija za istoriju London 1719.
Bugarske], vol. 3, Pleven 1982.
Esther Juhasz (ed.), Sephardi Jews in the
Ferdo Gestrin, Milko Kos, Vasilij Melik, Ottoman Empire. Aspects of Material Culture,
Zgodovinska ~itanka za 6. razred osnovnih {ol, Jerusalem 1990.
Ljubljana 1971.
Ahmet Kal’a (ed.), Istanbul Ahkam Defterleri.
G. Giannoulis, Codikas Trikkis [Zakon iz §stanbul Finans Tarihi I (1742-1787)
Trika], Athens 1980. [Istanbulski zapisnik Carskog saveta.
Finansijska istorija Istanbula, tom I (1742-
Vedran Gliga, Govori protiv Turaka, Split 1983. 1787)], Istanbul 1998.
Güvahi, Pendnâme [Kwiga saveta] Koçi Bey Risalesi [Koxa-begove bele{ke] (ed.
(ed. M. Hengirmen), Ankara 1983. Ali Kemal Aksüt), Istanbul 1939.
130
OSMANSKO CARSTVO
131
BIBLIOGRAFIJA
Sture Theolin, The Swedish Palace in Istanbul, P. Zerlentou, Systasis tou Koinou ton Mykonion
Istanbul 2000. [Stvarawe zajednice na Mikonosu],
Hermoupolis 1924.
Maria Todorova, Podbrani Izvori za Istorijata na
Balkanskite Narodi XV - XIX vek [Zbirka izvora
za istoriju balkanskih naroda, XV-XIX vek],
Sofia 1977.
132
KOORDINATORI
Koordinatori
Koordinator projekta
Kristina Kuluri, predsednica Komiteta za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomire-
we u jugoisto~noj Evropi, predaje savremenu istoriju na Peloponeskom univerzitetu u Gr~koj.
Ro|ena 1962. u Atini, Kulurijeva je januara 1990. doktorirala na Sorboni. Godine 1994. dobila je
nagradu Nikolas Svoronos za istorijska istra`ivawa i objavqene radove. U~estvovala je u projek-
tu „U~ewe i predavawe evropske istorije HH veka“ (1996–2000) pri Savetu Evrope. Bila je ~lan
nau~nih komiteta koji su odobravali uxbenike istorije za sredwe {kole u Gr~koj; radi kao koor-
dinator projekata za uxbenike istorije i za istoriju Gr~kog olimpijskog komiteta. Autor je vi{e
kwiga i ~lanaka o nastavi istorije, o razvoju istoriografije, uxbenicima, nacionalnom pam}ewu i
nacionalnom identitetu i o istoriji sporta. Va`nija dela: Dimensions idéologiques de l’historicité en
Gréce (1834-1914). Les manuels scolaires d’histoire et de géographie, Frankfurt, Peter Lang, 1991; Sport et
société bourgeoise. Les associations sportives en Grèce 1870-1922, Paris, L’Harmattan, 2000; Clio in the
Balkans. The Politics of History Education, Thessaloniki, CDRSEE, 2002 (editor); Athens, Olympic City, 1896-
1906, Athens, IOA, 2004 (editor).
Istorijska ~itanka I
Halil Berktaj, istori~ar, trenutno vanredni profesor i predvodnik projekta za istoriju pri
Fakultetu umetnosti i dru{tvenih nauka univerziteta Sabanxi u Istanbulu. Ro|en je 1947. godine.
Diplomirao je ekonomiju na univerzitetu Jejl 1968. i doktorirao iz istorije na Univerzitetu u
Birmingemu. Radio je na Fakultetu politi~kih nauka na Univerzitetu u Ankari, na Sredwoisto~-
nom tehni~kom univerzitetu u Ankari i na Bosforskom univerzitetu u Istanbulu. Boravio je na vi-
{e univerziteta u inostranstvu: kao stipendista Britanskog saveta (British Council) na Volfsono-
vom kolexu u Kembrixu, u prole}e 1990, kao stipendista Fulbrajtovog fonda na Harvardu 1997.
godine (u saradwi sa Centrom za evropske studije i Centrom za prou~avawe Sredweg istoka), kao
NEXUS-ov vanredni profesor pri Centru za poslediplomske studije u Sofiji, 2002–2003. Potpred-
sednik je Komiteta za nastavu istorije pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj Evropi
u Solunu, ~lan osniva~kog odbora i biv{i potpredsednik Helsin{kog gra|anskog parlamenta za
Tursku. Tako|e je i ~lan ure|iva~kog odbora ^asopisa za prou~avawe seoskog `ivota, ^asopisa za
poqoprivredne promene, ^asopisa za prou~avawe jugoisto~ne Evrope i Crnog mora. Va`nija dela:
(na turskom) Republikanska ideologija i (istori~ar) Fuat Koprulu, Od plemena do feudalizma,
Kraj jedne ere, i (na engleskom) Novi pristupi dr`avi i seqacima u osmanskoj istoriji (1991, pri-
re|iva~, zajedno sa Surajom Faroki). Trenutno se bavi istoriografijom, komparativnim prou~ava-
wem nacionalizma na Balkanu, po~etnim definisawem nacionalnog pam}ewa u Turskoj i wegovim
redefinisawem u doba kemalizma, me|u drugim traumama stvarawa nacije i etni~kog ~i{}ewa
po~etkom HH veka.
133
KOORDINATORI
Istorijska ~itanka II
Valerij Kamenov Kolev, ro|en 1960. u Plovdivu, magistrirao je 1986. iz istorije i engleskog na
Univerzitetu u Sofiji. Od 1988. predavao je savremenu bugarsku istoriju (1878–1944) na
Univerzitetu u Sofiji, a od 1999. na Nacionalnoj akademiji lepih umetnosti u Sofiji. Godine 2001.
doktorirao je iz istorije. Od 1994. ~lan je izdava~kog odbora istorijskog ~asopisa Minalo. ^lan je
komiteta za utvr|ivawe nastavnog programa iz istorije i gra|anskog vaspitawa pri ministarstvu
za obrazovawe i nauku. Jedan je od autora uxbenika iz istorije za deseti razred. Glavna intereso-
vawa: dr`ava i lokalna samouprava, politi~ki i dru{tveni `ivot, spoqna politika.
Istorijska ~itanka IV
134
Saradnici
Boro BRONZA,
Istori~ar, Bawa Luka, Bosna i Hercegovina.
Helian DEMIRI,
Predava~, Univerzitet Aleksandar Xuvani, Albanija.
Qupka HRISTOVA,
Nastavnik istorije, Biv{a jugoslovenska republika Makedonija.
Nikola JORDANOVSKI,
Doktorant, [kola dru{tvenih istra`ivawa, Var{ava.
Angelos KIRIAKUDIS,
Nastavnik istorije, Nikozija, Kipar.
Bo`o REPE,
Profesor, Odeqewe za istoriju, Qubqana, Slovenija.
Milan RISTOVI],
Profesor, Filozofski fakultet, Beograd, Srbija i Crna Gora.
Araks SAHINER,
Upravnik Odeqewa za dru{tvene nauke, Istanbul, Turska.
Andrej SORA,
Urednik Istorijskog ~asopisa, Bukure{t, Rumunija.
Igor STOJAKOVI],
Nastavnik istorije i pisac uxbenika, Zagreb, Hrvatska.
Lina VENTURA,
Vanredni profesor, Peloponeski univerzitet, Korint, Gr~ka.
135
Saradnici Centra za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi (CDRSEE)
Direktor programa
[ila Kanon je direktor programa pri Centru za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi, u kom radi ve} pet godina i nadgleda primenu i razvoj svih projekata, radi na
strate{kom planirawu aktivnosti Centra, prikupqawu finansijskih sredstava i
zadu`ena je za odnose s javno{}u. Iskusna u osmi{qavawu projekata, u~estvovala je na
vi{e me|unarodnih konferencija na kojima je zastupala Centar, vodila je timove za kon-
kretne projekte i napisala vi{e ~lanaka o gra|anskom dru{tvu u jugoisto~noj Evropi. Tri
godine je bila direktor projekta pri Centru, a godinu dana radila je kao koordinator pro-
jekta za mlade skup{tinske poslanike. Diplomirala je starogr~ki na Kolexu Vasar u
Njujorku. Studirala je francuski i engleski jezik i kwi`evnost na Univerzitetu u Eks an
Provansu i na Univerzitetu u Bristolu. U~estvovala je u arheolo{kim iskopavawima u
Gr~koj i predavala engleski kao strani jezik. Dr`avqanka Irske, ro|ena je u Brajtonu, u
Engleskoj. @ivela je u Bostonu i Njujorku.
Koordinator projekta
Marija Milona koordinator je projekta za uxbenike istorije pri Centru za demokratiju i
pomirewe u jugoisto~noj Evropi od oktobra 2003, a na raznim programima Centra sara|uje
od aprila 2003. Magistrirala je na temu me|unarodnih odnosa na Univerzitetu u Redingu,
a 1999. diplomirala poslovnu administraciju na Ameri~kom kolexu u Solunu. Trenutno
studira evropske kulture na dodiplomskim studijama. U magistarskom radu bavila se
mirovnim akcijama na podru~ju biv{e Jugoslavije, s naglaskom na Bosnu i Hercegovinu.
Ima radno iskustvo i u Gr~koj i u Velikoj Britaniji, i aktivno je sara|ivala s drugim
evropskim nevladinim organizacijama. Materwi jezik joj je gr~ki, a te~no govori i engle-
ski, {panski i italijanski.
136
Nastavnici istorije
Kre{imir Alajbeg, Zagreb
Arzu Ajdin, Istanbul
Marilena Ber~ea, Bukure{t
Hristo Berov, Sofija
Radu ^erkez, Bukure{t
Emina Dautovi}, Beograd
Bojana Dujkovi}, Bawa Luka
Irena Lilkova Garkova, Plovdiv
Entela Jorgi, Tirana
Alma Kasaruho, Tirana
Hajretin Kaja, Istanbul
Jordanka Hristova Karageurova, Sofija
Swe`ana Koren, Zagreb
Davor Kozwak, Zagreb
Eliza Kiriaku, Nikozija
Angelos Kiriakudes, Limasol
Maria Kiriazi, Solun
Anastasia Kirkini-Kutula, Atina
Margita Maduni}, Zagreb
Kodruta Matei, Bukure{t
Valentina Maver, Qubqana
Mire Mladenovski, Skopqe
Nada Molerovik, Skopqe
Sorin Oane, Ramnicu - Val~ea
Nuket Oren, Istanbul
Valentin Maksim Oros, Klu`
Mutlu Ozturk, Istanbul
Adrian Papajani, Tirana
Maria Filipidu, Pafos
Nicu Pohoata, Bukure{t
Jelka Razpotnik, Qubqana
Vasiliki Saka, Atina
Qupka Smilanovska, Skopqe
Nevenka Sres, Qubqana
Angela Toader, Bukure{t
Elvan Tongal, Istanbul
Fatmiro{e Xemali, Tirana
Nenad @arkovi}, Beograd
Maria Zografaki, Ksanti
137
MAPA 2: OSMANSKO CARSTVO I EVROPA (1600) OSMANSKO CARSTVO
Ova mapa je zamena mape koja se pojavquje na stranama 138-139 u kwizi Osmansko carstvo
MAPA 2: OSMANSKO CARSTVO I EVROPA (1600) OSMANSKO CARSTVO
Ova mapa je zamena mape koja se pojavquje na stranama 138-139 u kwizi Osmansko carstvo
OCENITE OVU KWIGU!
Va{e mi{qewe kao ~itaoca ove kwige veoma nam je va`no, i kao ocena na{eg rada i za
planirawe na{ih budu}ih poduhvata. Centar za demokratiju i pomirewe u jugoisto~noj
Evropi (CDRSEE) je zajedno sa brojnim kolegama i saradnicima ulo`io ogroman trud,
vreme i dragocene dokumente u projekat „Nastava moderne istorije jugoisto~ne Evrope“, a
rezultat je ova kwiga koju dr`ite u rukama. Da bismo proverili uspe{nost na{eg metoda,
korisnost ovog poduhvata i vrednost na{e investicije, voleli bismo da date svoju ocenu
projekta.
Molimo za va{e iskreno mi{qewe za {ta }e vam biti potrebno izvesno vreme i trud.
Posle ~itawa ove kwige, ili ~ak wenog kori{}ewa u razredu, molimo vas da odete na na{
veb sajt, na|ete History Workbooks section i popunite obrazac za ocewivawe.
Formular za evaluaciju mo`ete na}i odavde: www. cdsee. org.
141
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd
94(560)“13/17“ (035.057.874)
94(4-12)“13/17“ (035.057.874)
ISBN 86-7055-058-H
ISBN 86-7055-057-1 (za izdava~ku celinu)
1. Berktaj, Halil 2. Murgesku, Bogdan
a) Tirska - Istorija - 14-18v - Priru~nici
b) Jugoisto~na Evropa - Istorija - 14-18v-
Priru~nici
COBISS.SR-ID 126623244