SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ POVIJESTI

Vlado Mihojevi i Marijan ola

Kralj Tomislav
Seminarski rad

Mentor: dr. sc. Dijana Kora

Mostar, 2013.

SADRAJ
Uvod ...................................................................................................................
1.
2.
3.
4.

Sukobi s Maarima i Bugarima ..............................................................

Krunidba ................................................................................................
Crkveni sabori ........................................................................................
Zavretak vladavine ...............................................................................

4
6
7
10

Zakljuak ............................................................................................................

11

Literatura ............................................................................................................

12

Uvod
O prvom hrvatskom kralju se zna vrlo malo, u pisanim tragovima doznajemo tek
par stoljea poslije. Tomislav priznavali ga mnogi ili ne, je bio prvi hrvatski kralj navodi
to papinska administracija, carigradski dvor, a i neki domai sveenici par stotina godina
kasnije. Prvi spomen o Tomislavu nam donosi dukljanski pop, odnosno sveenik iz
dananje Crne Gore tadanje hrvatske upanije Duklje. Skeptinost ili moda strah od
pogreke ubjedile su nekolicinu povjesniara da sumnjaju i ak opovrgnu postojanje
ovoga lika, ali veina historiografa i znanstvenika prigrlila je priu o prvom hrvatskom
kralju te ju je poela sustavno i znanstveno istraivati. Zahvaljujui njima i turim
spisima i dokazima koji su ostali od davnih vremena, mi danas imamo kakvu-takvu
predodbu o naemu prvom kralju. To budi neku sigurnost i elju za slavnom prolou,
Hrvatima je u mnogim situacijama bio potreban Tomislav radi osjeaja da smo nekada
sami imali mou i veliku Hrvatsku, kakvu je netko od drugih naroda mogao samo
poeljeti. Ponajvie se taj duh javio u vrijeme Ilirskog preporoda i elje Hrvata za
suverenom i nezavisnom dravom, taj duh se uz esto opadanje ouvao sve do
Domovinskog rata, te se od tada pa sve do danas enormnom brzinom rairio i sve se vie
dri na ivotu. U ovome radu vidjeti emo kako je Tomislav izrastao iz kneza male
hrvatske kneevine u monoga kralja koji je uspio proiriti i ouvati novonastale granice
svoje drave, kako mu moni bizantski car za uslugu daje dalmatinske gradove, kako
mu sami vrh katolike crkve odaje poast i krasi ga titulom regs, te kako bez njega ni
sami crkveni vjerodostojnici nisu mogli dogovoriti prvenstvo nad hrvatskom crkvom.
Bio je moan i jak diplomat, prema susjedima dobar, a prema neprijateljima
nemilosrdan, pravi kralj kojemu uz ime stoje samo superlativi i pohvale. Od njega je
potekla kraljevska krv koja je dva stoljea hranila hrvatski narod.

SUKOBI S MAARIMA I BUGARIMA

Naslijedivi snanu i dobro ustrojenu dravu od oca Muncimira 1, Tomislav je
imao dobar preduvjet da osnai i unaprijedi jo vie hrvatsku dravu. Od samog poetka
pred Tomislavom su se nalazile prepreke, jaanje Maara i Bugara na granici
predstavljalo je veliki izazov za tada jos mladog kneza. Maari udarie snano o
Panonskoj Hrvatskoj, ak ubie i slavonskog kneza Braslava2. U svojim pljakakim
pohodima Maari su opustoili Slavoniju3 i ozbiljno ugrozili dravu mladog kneza. Tako
skupi Tomislav vojsku i krenu u obranu svoje brae u Panonskoj Hrvatskoj, no Maari
nisu htjeli tako lako predati bogatu slavonsku zemlju nego izbi rat. Na elu Maara bio
je Arpad4, a Tomislav je tada bio mlad i krhka, ali je znao da se Maarima ne moe
suprotstaviti na otvorenome, nego ih doeka negdje u klancu i potue ih. Neki izvori
govore da je Tomislav proirio svoju dravu sve do Drave i Dunava. No vrlo je malo
vjerojatno da je snaga hrvatskog kneza bila tolika da je mogao braniti slavonsku ravnicu
od snane maarske konjice, najvjerojatnije se Tomislavova drava proirila samo do
malo ireg zalea grada Siska5 koji je i u eto vrijeme bio dobro utvren 6. Izvori navode
da su Hrvatima u bijegu dolazili Hrvati iz Kocaljeve Panonije, dananja sredinja
Srbija7. Maari su pokuavali ponovno u par navrata oteti Slavoniju ali im to nije
polazilo za rukom. Bizantski car Konstantin Porfirogenet hvalio je Tomislava govorei:
Hrvatska mogla podii ezdeset tisua konjanika i sto tisua pjeaka, da
je imala osamdeset velikih brodova a na svakome do etrdeset ljudi, i sto
manjih brodova s dvadeset momaka8.

1 U nekoj literaturi se nalazi takoer i ime Mutimir.

2 HRVOJE HITREC Hrvatska povijesnica, Mosta, Zagreb, 1996., str. 26
3 Ivo Goldstein u knjizi Hrvatski rani srednji vijek govori kako je Maarska vojska toliko bila
jaka i mobilna da je ak u svojim pljakama sezala do Francuske i panjolske.
4 MARKO PEROJEVI Tomislav, prvi kralj hrvatski, i njegovo doba, Tisak tamparskog zavoda
D. D., Sarajevo 1925.
5 Ivo Goldstein u svome djelu Hrvatski rani srednji vijek navodi kako je Sisaka biskupija u
to vrijeme sukoba Hrvata sa Maarima bila vakantna, odnosno bez zakonitog vladara.
6 NEVEN BUDAK Prva stoljea hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994.
7 SKUPINA AUTORA, Povijest Hrvata, Srednji vijek, Zagreb, 2003., I, str. 91-92.
4

Iako su ove brojke tu samo da naglase snagu i mo hrvatskog vladara, moemo

pretpostaviti da je Tomislav imao vrlo snanu vojsku. Sam broj konjanika, iako ne
60000 govori nam kako je hrvatska drava mogla u to vrijeme prehraniti ne samo narod
nego i velik broj konja, koji su u to vrijeme kotali malo bogatstvo.
Na istoku se uzdigla mona bugarska drava sa knezom Simeonom na elu.
Bizantu je tada trebao jedan jak saveznik, kojega je naao u Tomislavu. Hrvatskobugarski odnosi su bili dobri od rata Trpimira i Mihaila Borisa, to nam govore neki
izvori koji potvruju da su Bugarska izaslanstva preko Hrvatske ila u Rim i vraala se
istim putem.9 U borbama Bizanta i Bugara Simeon je nosio pobjede pa se u svojoj
prijestolnici Velikoj Prijeslavi okruni za cara Bugara i samodrcem grka10.
Bizant je morao nai saveznika protiv Bugara na zapadu, pretendirali su Srbe, no
kako srpska drava u to vrijeme nije bila dorasla takvom protivniku Bizant se okrenu
prema Hrvatima. Srpski knez Zaharija u poetku je pomagao Bizant pa ga Simeon
pokori i na njegovo mjesto stavi kneza Pavla, iako je Pavle bio Simeonov ovjek, protiv
njega ga okrenu Roman Lepakin11 suvladar cara Konstanatina. Pavle se odrekao
Simeona pred sami pohod na Carigrad, pa Simeon vrati Zahariju na vlast i nastavi ve
zamiljeni pohod za osvajanje cijelog Balkana. Nakon to se rijeio neprijatelja u Srbiji i
nju pokorio, Simeon je poslao svoga vojskovou Alogobotura na Hrvatsku zbog
upletanja u vodstvo Srbije. Zaharija je moda utoite 924. nakon pada Srbije naao na
Tomislavovom dvoru jer su tada dvije drave drale bliske i bratske odnose. Mogue da
je to pomaganje Srbima bilo i najvei pohod napadu Bugara na Tomislavovu dravu.
Bugari su najvjerojatnije napali neku od hrvatski upanija koja je graniila sa
Srbijom. Netom prije tog sukoba Tomislava za saveznika pridobie Bizantinci, a
8 MARKO PEROJEVI Tomislav, prvi kralj hrvatski, i njegovo doba Tisak tamparskog zavoda
D. D. Sarajevo. 1925., str. 16.
9 NEVEN BUDAK Prva stoljea hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994., str. 21
10 MARKO PEROJEVI Tomislav, prvi kralj hrvatski, i njegovo doba Tisak tamparskog
zavoda D. D. Sarajevo. 1925., str. 16.
11 MARKO PEROJEVI Tomislav, prvi kralj hrvatski, i njegovo doba Tisak tamparskog
zavoda D. D. Sarajevo, 1925., str. 16.
5

Carigrad bijae u opasnosti pa tako bizantski car Konstantin ponudi Tomislavu

skupocjene darove i gradove Split, Zadar, Trogir, Osor, Rab i Krk za pomo protiv
nemilosrdnih Bugara. Od tad Tomislav se zove i vladarom Dalmacije, te Dalmaciju
priblii Rimu i papi. U nekim suvremenim izvorima se navodi kako je sam Tomislav
zatraio od Bizanta Dalmaciju kao protuuslugu za njegovo mijeanje u bizantskobugarske i srpske sukobe12.
Nadalje u ratu koji se desio izmeu Tomislava i Alogobotura, Tomislav
izvolijeva pobjedu i pokla sve Bugare koji su se borili 13. Bugarski pisac Ivan Skilica
nam govori kako su se Bugari borili na vrlo nepristupanom i brdovitom, odnosno
planinskom terenu, te kako je to bio najvei razlog njihovom neuspjehu i na kraju
porazu od Tomislava. Tonu lokaciju borbe ne moemo odrediti, vjerojatno se dogodila
na podruju dananje Tuzle odnosno u to vrijeme Soli 14. Simeon je u to vrijeme bio pod
Carigradom, no mona diplomacija bizantskog carstva pridobi natrag kneza srpskog
Zahariju. Poraz od Hrvata, novi-stari neprijatelj Zaharija i Humski knez Mihajlo
pomutili su sve planove Simeona da Bugarsku proiri od Crnog do Jadranskog mora. On
primirje sa Bizantom potpisa 921. i krenu se vraati. Simeon po povratku u Bugarsku
okupi vojsku te pokori srbe i Srbiju pripoji Bugarskoj na elu sa svojim vazalom
knezom aslavom15.

12 TOMISLAV RAUKAR Hrvatsko srednjovjekovlje, kolska knjiga, Zagreb 1997., str. 119.
13 NEVEN BUDAK Prva stoljea hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994., str. 21
14 IVO GOLDSTEIN Hrvatski rani srednji vijek, Novi Libre, Zagrab, 1995., str. 289.
15 MARKO PEROJEVI Tomislav, prvi kralj hrvatski, i njegovo doba Tisak tamparskog zavoda
D. D. Sarajevo, 1925., str. 17.
6

Slika 1. Karta Hrvatske za vrijeme Tomislava

KRUNIDBA
Proirivi svoju vladavinu na mnoge dijelove, Tomislavu je bila potrebna i titula
kojom bi oznaio svoju mo. Na kraju svog sukoba sa Bugarima 925. i u povratku u
prijestolnicu zaostao je na visoravni koja je okruena planinama kao kruna, po Ljetopisu
Popa Dukljanina znamo da je to bilo Duvanjsko polje, na kojem se i nakon krunidbe
odrao sabor16. Dokaz o njegovom proglaenju za kralja i samu potvrdu te titule donosi
nam pismo pape Ivana X. koji ga i sam naziva titulom regs17. O inu same krunidbe
saznajemo samo u Ljetopisu Popa Dukljanina, a potvrda od pape bila je u to vrijeme
meunarodno priznanje18, iako ne znamo da je krunjen sa krunom, ezlom i maem
Tomislava moemo dosljedno nazvati kraljem, jer se i njegov potomci takoer
oznaavaju tom titulom, a i struktura vlasti je odgovarala stupnju i veliini drave.
Mnogi i danas Tomislava ne dre kao prvog kralja nego govore da je Stjepan Drislav
bio prvi kralj jer je on od Bizantskog cara dobio znakovlje, no na natpisu nadgrobnog
spomenika kraljice Jelene (umrla 975.) izriito pie ...ja majka Drislavova, a ena
16 HRVOJE HITREC Hrvatska povijesnica, Mosta, Zagreb, 1996., str. 27.
17 MARKO PEROJEVI Tomislav, prvi kralj hrvatski, i njegovo doba Tisak tamparskog zavoda
D. D. Sarajevo, 1925., str. 17.
18 NEVEN BUDAK Prva stoljea hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994., str. 22.
7

kralja Mihajla Kreimira..., dakle i na samoj ploi pie kako je njen mu Mihajlo
Kreimir takoer nosio titulu kralja19.
Postavlja se pitanje odakle Tomislavu kruna, neki izvori nam govore da je sam
papa po svome izaslaniku poslao krunu kao to je to uinio poslavi znakovlje
bugarskome caru Simeonu, a znamo da su u to vrijeme papa i hrvatski vladari imali
iznimno bliske i dobre odnose, pa bi to mogao biti i dobar argument po ovome pitanju.

Slika 2. Kip kralja Tomislava u Tomislavgradu

CRKVENI SABORI
O Tomislavovoj vlasti nad bizantskom temom Dalmacijom doznajemo iz samo
jednog izvora, odnosno reenica iz izvjetaja sa splitskog sabora , Tomislav se ne titulira
kao regs Dalmatie, nego izraz consulat peragente. To je jedinu podatak o Tomislavovoj
vladavini nad dalmatinskim gradovima i otocima koji su do tada pripadali bizantinskoj

19 MARKO PEROJEVI Tomislav, prvi kralj hrvatski, i njegovo doba Tisak tamparskog zavoda
D. D. Sarajevo, 1925., str. 17.
8

temi Dalmaciji20. Iako je nosio tu titulu konzula Dalmacije to mu je dodijelila bizantska

kruna ne znai da Tomislav u stvarnosti nije vladao dalmatinskim gradovima, znamo da
su bizantski carevi za sve kraljeve koji su vladali na njihovim bivem teritoriju smatrali
da su njihovi podanici i dodjeljivali im titule kako su oni htjeli samo da bi naznaili
svoju prevlast koju su u rijetkim sluajevima imali.
Politiki odnos sada sjedinjenih Dalmacije i Hrvatske znailo je da se moraju
ujediniti i crkveno pod vodstvom jednog metropolita, odnosno nadbiskupa. Tu ast po
smatranju biskupa ninskog Grgura trebao je nositi on, a ne splitski nadbiskup. Tada
dolazi do ideje da se sazove sabor na kojem e sve biti odlueno, na saziv sabora po
zamolbi pape prisustvovao je i kralj Tomislav. Papi moda nije bilo vano toliko tko e
biti na elu crkve u Hrvata, nego je to bilo pitanje glagoljice i bogosluja na narodnom
jeziku.21 Veliku pomo splitskom nadbiskupu Ivanu dale su moi svetog Dujma koje su
uvane u splitskoj katedrali, po tome Spliani su bili kako sami kau apostolskog
podrijetla, jer znamo da je sveti Duje bio uenik sv. Petra. Papa posla izaslanike Ivana i
Lava te pismo objema stranama u konfliktu, prvo pismo odnosilo se na kralja
Tomislava, velikae, hrvatske biskupe i kneza Mihajla Vievia.
Drugo pismo bilo je upueno splitskom nadbiskupu Ivanu i Latinima, stranci u
saboru koja je zagovarala da Split bude sredite hrvatske crkve, u pismu doznajemo da
papa kudi Latine jer su dopustili da se o hrvatskim upama iri rije napisana od strane
nekog Metoda a ne od drugih sveti pisaca koji su preveli Bibliju na latinski22.

20 IVO GOLDSTEIN Hrvatski rani srednji vijek, Novi Libre, Zagrab, 1995., str. 289.
21 NEVEN BUDAK Prva stoljea hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994., str. 22.
22 MARKO PEROJEVI Tomislav, prvi kralj hrvatski, i njegovo doba Tisak tamparskog zavoda
D. D. Sarajevo, 1925., str. 23.
9

Slika 3. kip biskupa Grgura Ninskog u Splitu, djelo kipara Ivana Metrovia

Na saboru su u poetku postojale tri struje, splitska, ninska i zadarska, no

zadarska je ubrzo bila izbaena i sukob se vodio izmeu splitskog nadbiskupa Ivana te
ninskog biskupa Grgura koji je pozdravljao i podravao voenje mise na narodnom
jeziku. Ubrzo je dolo do zakljuka veine u saboru i splitski nadbiskup je prihvaen za
metropolita hrvatskog i dalmatinskog, te da splitska stolica ima prvenstvo nad svim
crkvama u dravi. Na saboru je jo odlueno da se svaki biskup mora brinuti za svaku
crkvu u njegovoj nadlenosti, te da se ne priznaje niti jedan sakrament primljen od
strane nekog biskupa na teritoriju nadlenog biskupa23.
Na to su veliku buku digli Tomislav i velikai, te doznajemo iz saborski anala da
je splitski nadbiskup bio jako bezobrazan prema kralju, a samim tim i ostalim
velikaima2425. Trea odredba bila je o zabrani voenja mise na narodnom jeziku i slanja
sveenika tog uenja u samostane na nia redovnitva ukoliko ne naue latinski jezik.
Tim odredbama najvie je bio pogoen Grgur, pa se on poali samome papi na sabor.
Papa pozva u Rim Grura i jednoga sveenika koji je bio na strani Latina, o Papinim
odlukama jo je bilo razmatrano na drugom splitskom crkvenom saboru 928. Na tom
saboru 928. Grguru je ukinuta ninska biskupija koja je bila ogromna u odnosu na male
23 MARKO PEROJEVI Tomislav, prvi kralj hrvatski, i njegovo doba Tisak tamparskog zavoda
D. D. Sarajevo, 1925., str. 23.
24 IVO GOLDSTEIN Hrvatski rani srednji vijek, Novi Libre, Zagrab, 1995., str. 290.
25 Neven Budak u svojoj knjizi Prva stoljea Hrvatske govori kako se Tomislav nije bunio na
saboru, zato to to nije utjecalo na njegov poloaj kao vladara Hrvatske i konzula Dalmacije.
10

dalmatinske, te mu se dalo na izabir jednu od tri biskupije skradinsku, sisaku i

delmatsku26. Papa mu ak ukida i izabir vlastite biskupije te ga najvjerojatnije alje u
Skradin.27
ZAVRETAK VLADAVINE
Nije sa sigurnou utvrena smrt ili abdikacija prvog hrvatskog kralja no na tu
temu nam dolaze dvije godine to su 928. i 930. Prva godina se uzima iz tog razloga jer
se nigdje pa ak ni u spisima Drugog crkvenog sabora u Splitu ne spominje kraljevo
ime. To moe znaiti da je kralj tada bio bolestan ili ak preminuo, no sa sigurnou
moemo rei da ga nije naslijedio vlastiti sin. Na tron kralja 930. godine dolazi
Tomislavov brat Trpimir II.28 negdje se u izvorima navodi da je imao sina i ker, no
zbog nepoznatih razloga i oskudnosti spisa i dokaza ne moemo potvrditi to nagaanje.
Nakon Tomislava drava e na trenutke klonuti i njezina e mo opasti, narasti e tek za
vrijeme kralja Mihajla Kreimira II.

26 Ne zna se tono koje je mjesto bilo sredite ove delmatske biskupije, al se nagaa da je to
bio stari ilirski, kasnije rimski grad Delminij, no znamo da je se duvanjska biskupija obnovila
tek u 13.st zahvaljujui hrvatskim plemiima ubiima koji su u to vrijeme gospodarili tim
krajem.
27 NEVEN BUDAK Prva stoljea hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994., str. 24.
28 FERDO II Pregled povijest hrvatskog naroda, Zagreb, 1975., str. 51.
11

ZAKLJUAK
Kralj Tomislav je o svemu sudei jedan od najveih hrvatskih vladara srednjega vijeka.
To pokazuje njegova mo i samouprava nad dravom koju je uspio prvo sauvati od
najezde Maara i Bugara, te je na kraju pored snanih susjeda i proiriti. Domogao se
Tomislav i Dalmacije, tog bisera kojeg je jo njegov djed knez Trpimir htio prisvojiti, ali
mu to nije polo za rukom. Po tome vidimo da je bio i izvrstan diplomat jer je u pravo
vrijeme znao za uslugu zatraiti upravo ono to je godinama prije njega elio napravit
Trpimir. Divlje i snane Maare pobjeuje i pripaja Panonsku hrvatsku matinoj Bijeloj,
Bugare pobjeuje i iri dravu u unutranjost do granica Srbije. S papom Ivanom X. dri
bratske odnose i pribliava crkvu Rimu, rijetko koji vladar u Europi u to vrijeme je imao
toliko uspjeha kao Tomislav. Iako ne znamo tono dali je imao kraljevsko odlije,
znamo sa sigurnou da je bio kralj, bio je prvi kralj! Savreno mjesto za njegovu
krunidbu bilo je Duvanjsko polje, tu okupi sve vjerodostojnike i narod te se okruni za
kralja. Uistinu moemo rei da je bio velik, od stvaranja nezavisne drave, do ostvarenja
uprave nad Dalmacijom i velikog proirenja drave Tomislav je uinio izrazito dobre
temelje u daljnjem razvitku svoje drave, iako to nije ba polo za rukom njegovim
nasljednicima. Tvrdili povjesniari njegovo postojanje ili ne, na nama ostaje da
pronaemo i potvrdimo vrste i sigurne dokaze o postojanju prvog i najveeg hrvatskog
kralja. On nam je od X. stoljea udario temelje hrvatskog suvereniteta kojega nismo bili
svjesni do nedavno, no to sada moramo nastaviti uzgajati i ljubomorno uvati.

12

LITERATURA

BUDAK, NEVEN Prva stoljea hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb,

1994.
GOLDSTEIN, IVO Hrvatski rani srednji vijek, Novi Libre, Zagrab, 1995.
HITREC, HRVOJE Hrvatska povjesnica, Mosta, Zagreb, 1996.
KLAI, VJEKOSLAV Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX. st. I

Zagreb, 1972.
PEROJEVI, MARKO Tomislav, prvi kralj hrvatski, i njegovo doba, Tisak

tamparskog zavoda D. D. Sarajevo. 1925.

RAUKAR, TOMISLAV Hrvatsko srednjovjekovlje, kolska knjiga, Zagreb 1997.
SKUPINA AUTORA Povijest Hrvata, "Srednji vijek", Zagreb, 2003.
II, FERDO Pregled povijest hrvatskog naroda, Zagreb, 1975.

13