SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ POVIJESTI

Vlado Mihojevi

TURSKO OSVAJANJE HRVATSKIH ZEMALJA

Esej

Mentor: doc. dr. sc. Dijana Pinjuh

Mostar, 2014.

SADRAJ
Uvod ..................................................................................................................

1. Pad Bosne ......................................................................................................

2. Pustoenje Hrvatske ......................................................................................

2.1. Pad Slavonije ..................................................................................

2.2. Turci u Dalmaciji ............................................................................

Zakljuak ...........................................................................................................

10

Literatura ............................................................................................................

11

UVOD

U ovome radu govoriti u, kako sam naziv kae, o turskom osvajanju hrvatskih
zemalja. Rije e biti o mnogim ratovima, obranama i svakodnevnim nedaama koje su
pratile hrvatski narod u to vrijeme, od pada Bosne 1463. pa sve do Reliquiae
Reliquiarum, odnosno ostatka nekada velikog i monog hrvatskog kraljevstva. Nekada
veliko Hrvatsko Kraljevstvo spalo je na mali teritorij sjevera Hrvatske ostavi bez 2/3
svoga kraljevstva. Mo Osmanskog Carstva u 16.st. doivljava vrhunac. Vanu ulogu u
obrani od Istoka.
Vanost u obrani Hrvatske uvidjeli su ne samo susjedni austrijski stalei nego i
pape, koji alju prijeko potrebnu pomo Hrvatskoj. Meutim pomo je bila nedovoljna
tako da su se hrvatski velikai i sami ugroeni neprijateljskim provalama i pustoenjima
morali oslanjati na svoje snage. Unato takvim prilikama uspjeli smo se sauvati i
nastaviti ivjeti na svome. Citirat u jednoga pjesnika koji je rekao: "Opet sam sam.
Moda je i najbolje tako, ne oekuje pomo i ne boji se izdaje. Sam. Uinit u sve to
mogu, ne uzdajui se u podrku koje nema, i onda je moje sve to postignem, i zlo i
dobro." Jer sve to smo ikada postigli, postigli smo samo zahvaljujui nama samima.

1. PAD BOSNE
3

Stanje u bosanskoj kraljevini nakon Tvrtka I. je loe, snaga nekih velikaa poput
Hrvoja Vukia Hrvatinia, obitelji Pavlovi, te Sandra Hrania nadvisuje snagu
samoga kralja. ak se i Dubrovaka Republika u nekim zahtjevima ne obraa tadanjem
kralju Stjepanu Ostoji (1398.1404. i 1409.-1418.), ve tada najjaemu ovjeku u
kraljevini Hrvoju Vukiu Hrvatiniu. Pokuaji kralja da vrati mo nisu uspjeli, a
neprepoznata opasnost Turaka ve pomalo ali sigurno ulazi u Bosnu. Ta krivnja moe
ii na ve spomenute velikae koji su ih u svojim svaama esto zvali u pomo, te s
njima suraivali. Sam je i Sandalj Hrani priznao vlast velikog sultana Mehmeda, te u
nekim ispravama moemo nai: ... milou bojom i velikog cara sultana.... Uz
pomo Turaka Sandalj je udario na obitelj Pavlovia, te ubio Petra u oujku 1420., a sa
Radoslavom se nakon nekog vremena izmiro. 1
Za vrijeme Tvrtka II. (1404.-1409. i 1421.-1443.) u Bosnu kreu ponovno upadi
Turaka, ali ovaj put nisu zvani ni od jednog velikaa. Tvrtko II. je pozivao u pomo
kralja Sigismunda, no ovaj zaokupljen samim sobom nije uspio pristii. Tako je Tvrtko
sklopio savez sa roakom i velikaem Hermanom Celjskim. U dogovoru Tvrtko se
obavezuje da e ukoliko ne bude imao mukih naseljenika svoju krunu ostaviti njemu.
Umjesto da stane uz bok svoga kralja, Radoslav Pavlovi zajedno sa despotom
uraom Brankoviem napao je iz Srebrenice kralja pa mu tako nanesoe veliki oiljak.
Tvrtko je ve 1429. morao priznati tursku vlast. 2
Nedugo nakon toga dolazi do bitke na rijeci Varni 1444., koja je bila od iznimne
vanosti za politiku srednje Europe, zbog pogibije hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava
I. Jagelovia. A Turci ponovno postaju nadmoniji u odnosu na europske vladare.
Ostoji je znao da mu preporuka od Tvrtka II. nije dovoljna za mirno stanje u dravi, pa

1 MILKO BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet, Crkva na kamenu,

Mostar, 2010., str. 70.
2 VJEKOSLAV KLAI, Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Dionika tiskara, Zagreb, 1882.,
str. 270-273.
4

trai od Svetog Oca da mu poalje legalizaciju roenja. Papa Eugen IV. mu to 29.
svibnja 1445. alje, ime Ostoji rjeava jedan problem. 3
Dolazi do sukoba oko prijestolja, pretendent na njega bio je Stjepan Vuki
Kosaa uz njega je stajao turski sultan, te neki europski vladari, Ostoji rjeava problem
sa Stjepanom Kosaom tako to je oenio njegovu sestru Katarinu. Tim inom Bosna
izlazi iz graanskog rata i postaje skoro jedinstvena. Sultan Murat II. 1459. udari na
Smederevo, nakon ega on pada. U borbi protiv hrvatskog bana pirania pod gradom
Orihovcom 10.srpnja 1461. Bosanski kralj Toma gubi svoj ivot. 4
Naslijedo ga sin kojeg je imao sa prvom enom Vojaom, Stjepan po njemu
Tomaevi, on premjeta prijestolje iz Bobovca koji je bio pod stalnim udarom Turaka u
Jajce gdje se i okruni za kralja 1461. 5
Tim inom Tomaevi razljuti Matijaa Korvina, jer ga je ovaj smatrao svojim
vazalom i bilo je nedopustivo da se ovaj in izvri. Matija se toliko razljutio na Bosnu i
Papu, da je volio da ona bude Turska, nego neovisna o hrvatsko-ugarskoj kruni.6
No razmjerice su nestale kada je Stjepan priznao vrhovnu vlast Korvina, te
otkazao plaanje danka Osmanskom sultanu. Sultanu se to nije svidjelo pa je
organizirao vojnu na Bosnu. Kada je Stjepan to uo poslao je poslanike sultanu, uz la
da e sa 150 000 vojnika koncentriranih u Drinpolju napasti Albaniju, poslanici se
vratie. Ali veliki vezir Muhamed-paa napade Bosnu i u rekordnom vremenu uz pokoju
izdaju, poput kneza Radaka, osvoji Bobovac, Jajce i Klju u kojem je ubio posljednjeg
bosanskog kralja Stjepana Tomaecia. Bosna aptom pade ostavljena od strane svih.
7

3 M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet, str. 73.

4 M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet, str. 74.
5 LJUBOMIR STOJANOVI, Povelje i pisma, Beograd Sremski Karlovci, 1929.
6 M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet, str. 77.
7 VJEKOSLAV KLAI, Povijest Bosne do propasti kraljevstva, str. 275-277.

2. PUSTOENJE HRVATSKE

Nakon pada Bosne, sljedea na udaru postaje Hrvatska. Provale akindija

postaju sve ee i snanije. U poetku smjer turskih prodora nije bio prema sjeveru,
odnosno prema Beu, nego je to bilo prema Italiji i Rimu, tek e se kasnije dolaskom
granice na Dunav taj smjer promijeniti, no unato tome hrvatske zemlje nee biti
poteene turske vojske. Ti neprekidni napadi hrvatsku e potresati sve do kraja 16. st.
kada nakon velike borbe pod Siskom 1593. turska mo konano pada i rat prelazi iz
defenzive u ofenzivu. 8
Do te godine Hrvatska je vodila stoljetnu borbu s Turcima u kojoj je uvelike
gubila, do te mjere da je legitimna hrvatska drava na elu sa Hrvatskim saborom i
banom bila veliine oko 16 000 km2, nazivana jo i Ostatak ostataka. Tim gubljenjem
teritorija ime Hrvatska se po prvi put zajedno sa stanovnitvom koji bjei od najezde,
seli na sjever, na podruije Zagreba i Varadina kao dva najvanija hrvatska sredita u to
vrijeme, te u mnoge krajeve izvan Hrvatske. Osvojene hrvatske zemlje bivaju pripojene
prvo Rumelijskom, a kasnije Bosanskom paaluku. Te osvojene pokrajine dobivaju
vojno-upravni naziv sandak. Na prostoru dananje Hrvatske bilo je tada pet sandaka a
to su: Cerniki, Kliki, Krki (Liki), Poeki, te Srijemski. 9

2.1. Pad Slavonije

8 NENAD MAOANIN, Turska Hrvatska. Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791,
Matica -hrvatska, Zagreb, 1999., str. 30-31.
9 N. MAOANIN, Turska Hrvatska, Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791., str. 3741.
6

Dolaskom sultana Sulejmana Velianstvenog (Zakonodavca) na vlast, u

Osmanskom Carstvu poinju velike pripreme na pohod u Panoniju. Za samo godinu
dana skupila se vojska za rat, krenuli su u proljee 1526., pohod je iao preko Srijema,
potom su redom osvajali svaki grad koji im se naao na putu, pa tako je krajem
kolovoza iste godine zauzet Ilok, Vukovar i Osijek. Nakon pet dana gradnje pontonskog
mosta preko Drave, Turci su uli u Ugarsku na podruje Mohakog polja. Osijek su
pozdravili na nain da su ga spalili, kao i cijelu Baranju kroz koju su proli da bi
dospjeli do Mohaa, gdje ih je ekao hrvatsko-ugarski kralj Ludovik (Lajo) II.
Jagelovi. 10
U toj bitci Ludovikova vojska je pretrpjela straan poraz, a i sam je Ludovik u
bijegu pao s konja i uguio se u oblinjem potoku. Sultanova vojska ve do sredine
rujna zaposjela Budim. U tom munjevitom osvajanju na stranu Turaka u strahu za svoje
posijede i ivot pribjeglo je mnogo hrvatskih i ugarskih velmoa, meu kojima se
najvie istie Ivan Zapolja. Nakon toga dogaaja dolazi do kratkotrajnog zatija, tomu
jo pridodaje i primirje koje je sklopio novi kralj Ferdinand Habsburki. Primirje e
trajati do 1536. kada poinju pripreme za konano osvajanje Slavonije. Postojala su dva
pravca osvajanja, jedan je krenuo od Save prema Sjeveru, dok je drugi od Beograda
prema Zapadu, uz manje zastoje turska vojska je do kraja 1537. imala cijelu Slavoniju
pod svojim okriljem. Odmah po osvajanju poinju i reforme koje Slavoniju pretvaraju u
sandak, glavni grad je bio Poega po kojem sandak i dobiva ime. 11
U taj sandak koji se odrao sve do 1691. spadali su kadiluci Poega, Brod,
akovo, Osijek, Orahovica i Virovitica, a u 17. stoljeu pojavljuje se i kadiluk Valpovo.
U svome postojanju poeki sandak mijenja tri paaluka, Rumelijski, Budimski, te od
1600. Bosanskom. 12

2.2. Turci u Dalmaciji

10 PAVAO IVKOVI, Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje, str. 172.

11 P. IVKOVI, Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje, str. 173.
12 N. MAOANIN, Turska Hrvatska, Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791., str. 41.
7

Zaposjedanjem Bosne, turskim etama se otvorio irok put prema Dalmaciji i

Jadranu. Prvi upadi biljee se ve 1467. kada akindije na elu sa velikim vojskovoom
Isa-begom Ishakoviem dolaze do ibenika i okolice Zadra, gdje pljakaju, pale i
ubijaju stanovnitvo na to ovi odgovaraju bijegom. Ve sljedee godine isti akteri
upadaju ponovno u Dalmaciju, no ovoga puta oni idu dalje, sve do grada Senja i
njegove okolice koju kao i u prethodnome pohodu pljakaju i pale. Hrvatsko-ugarski
kralj Matija Korvin je u to vrijeme bio zauzet ratovanjem u ekoj pa se jo ne dira
Turaka. U jo par navrata Isa-beg sa svojim akindijama je pohodio u Dalmaciju i vodio
u zarobljenitvo stotine stanovnika tih krajeva. Stanovnici u strahu za vlastite ivote
bjee na oblinje otoke, gdje nalaze zaklon od turske najezde. 13
Zbog vapaja dalmatinskog stanovnitva i molbi upuenih Mletakoj Republici,
sama Venecija bila je prisiljena poslati dva providura u Zadar i ibenik. Provale
akindija nastavljaju se i intenziviraju kroz nadolazee godine. Zauzeem Poitelja
1471. Turcima se otvara prostor izmeu Cetine i Neretve. Malu stanku u prodorima
napravio je sam kralj Matija svojim vojnama u Bosni, no to nije dugo trajalo jer je ve
1477. umro hrvatski ban Nikola Iloki. Najveu tetu hrvatskom narodu i plemiima
uradie Turci 9. rujna 1493. na Krbavskom polju kod Udbine, kada su potukli bana
Derenina sa svom hrvatskom vlastelom i plemstvom. Preko 10 000 hrvatskih
konjanika stradalo je u toj bitci, od toga poraza hrvatska se dugo nee oporaviti. Velike
muke Turcima nanosi Ivani Korvin koji ih u nekoliko navrata odbija i pobjeuje
zajedno sa Pavlom tripcem i arkom Draojeviem. Zbog stalnih upada i iznemoglosti
grad Makarska zajedno sa svojim zaleem pada pod Turke ve 1499.14
Molitve hrvatskoga naroda bile su usliene kada na mjesto bana dolazi biskup
Petar Berislavi, rodom Trogiranin, koji je Turke vraao to je mogao vie prema Bosni.
No ta dobra srea bila je kratkog vijeka, odnosno do 1517. Berislavi je uzaludno slao
pisma kraljevima i papi, uspijevao je samo braniti sjevernu Hrvatsku, a Dalmacija je
ostala u nemilosti Turaka. Ve 1520. Dalmacija bi pod ponovnim udarom Turaka, a u
borbama je poginuo i sam ban Berislavi. 15
13 IVE MAURAN, Povijest Hrvatske od 15. do 18. stoljea, str. 31.
14 GRGA NOVAK, Prolost Dalmacije, Marjan Tisak, Split, 2004., str. 84.
15 G. NOVAK, Prolost Dalmacije, str. 84.
8

Grad za gradom, utvrda za utvrdom, sve je padalo u ruke Turaka, kojima jedini
trn u oku bi grad Klis koji se u dva navrata 1520. i 1522. vratie zbog poraza. Glavni
uzrok tim porazima je bio Petar Krui vojskovoa koji je uspjeno organizirao obranu
Dalmacije od Turaka. Nakon te borbe Krui u nadi za pomo osobno krenu u Rim kod
Pape da trai pomo. Padom ostalih dijelova kraljevstva, Klisu se moglo prii samo sa
mora, te je trpio napade svakodnevno. Ljudstvo i pomo Klisu stizala je rijetko, ali su se
oni uz malo resursa znali dobro braniti. Da bi zaustavili dolazak pomoi Klisu, Turci na
solinskom polju sagradie katel iz kojega su mogli nesmetano upadati na podruje
Splita, Trogira i ibenika. Mleanin Allvizio Gritti dobi od sultana 1532. Senj, Klis i
Poljicu, a ovaj u odsutnosti Kruia ue u Klis i osvoji ga. No ne zadugo jer se Krui
vrati s vojskom, oduze Klis, te u napadu srui katel u Solinu. Klis se jo odupirao
mnogim napadima narednih godina, ali 1536. Turci udarie tako snano da je to viju
uzdrmalo, od kralja do Pape, koji poslae pomo u ljudstvu, no to nije bilo dovoljno jer
Turci presjedoe pomo koju je dobio Klis a vodio ih Krui i pobie sve vojnike
ukljuujui i Kruia. U takvoj prilici utvrda se preda, a posljednja utvrda pade 1537. 16

16 G. NOVAK, Prolost Dalmacije, str. 85.

9

ZAKLJUAK

Teko je uiti i prouavati hrvatski narod za vrijeme pojave Turaka na njihove

prostore. Nije lako ovjeku gledati kako netko tvoj gubi, pa makar to bilo i u nekoj
daljoj povijesti. I sami smo svjedoci mnoge nepravde i zla koje nas okruuje, no ovakvo
stanje za Hrvate tada znailo je blagoslov. Nikada nismo bili maeni, ali smo
zahvaljujui tome postali snani, ali snani u svakom sluaju. elja za svojom
domovinom nikada nam nije iezla, ali svjedoci smo da nije uvijek isto izraena. Ljudi
koji su dali svoje ivote tada za Hrvatsku, danas se slabo slave i sjeanje na njih desi se
samo na stogodinjim obljetnicama koje posjeti mali broj ljudi koji shvaaju da uenjem
na grekama prije, mogu sprijeiti da se te iste greke dese u budunosti. Svakodnevnim
upadima turske vojske na hrvatski teritorij rezultiralo je pad velikog djela Hrvatske
Kraljevine. Dalmacija i Slavonija neslavno su pale pod tursku vlast jer velikom broju
napada i izuenih turskih vojnika tadanji narod nije bio dorastao, no i mnogi mudri
potezi turskih vojskovoa dovele su do toga. Nezainteresiranost europskih vladara za
Hrvatsku, rezultirala je skoro potpunim padom kraljevine. Tek nakon stoljea gubljenja,
te pada turske moi, Hrvatska kree u rat za izgubljena podruja koja e kroz sljedea
stoljea postati napokon slobodna.

10

LITERATURA
BRKOVI, MILKO, Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet, Crkva na kamenu,
aaaaaaMostar, 2010 .
KLAI, VJEKOSLAV, Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Dionika tiskara, Zagreb, 1882.
MAOANIN, NENAD, Turska Hrvatska. Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791.,
aaaaaaMatica hrvatska, Zagreb, 1999.
MAURAN, IVE, Povijest Hrvatske od 15. do 18. stoljea.
NOVAK, GRGA, Prolost Dalmacije, Marjan tisak, Split, 2004.
STOJANOVI, LJUBOMIR, Povelje i pisma, Beograd Sremski Karlovci, 1929.
IVKOVI, PAVAO, Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje, Povealo, Beli Manastir,
aaaaaa2007.

11