SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ POVIJESTI

Vlado Mihojevi i Gabrijel Prusina

GRANICE BOSANSKOG PAALUKA

Referat

Mentor: dr. sc. Boo Golua

Mostar, 2015.
SADRAJ

Uvod ...............................................................................................................

1. Pad Bosne ...................................................................................................

2. Bosanski paaluk...

3. Granice Bosanskog paaluka

Zakljuak ..

10

Izvori i literatura

11

Uvod
2

U ovome radu govorit emo o granicama Bosanskog paaluka i kako su se one

mijenjale kako su godine prolazile. Prvo emo neto rei o padu Bosne pod osmansku vlast
pod ijom je izmom ostala skoro 500 godina, a onda o stvaranju samog paaluka i
sandacima koji su se nalazili u njemu. Zadnji dio rada se odnosi na protuturske ratove i
mirovne sporazume koji su nastali kao posljedica tih ratova i u njima e se moi vidjeti
promjena granica bosanskog paaluka i slabljenje moi Osmanskog carstva.

1. PAD BOSNE

Stanje u bosanskoj kraljevini nakon Tvrtka I. je loe, snaga nekih velikaa poput
Hrvoja Vukia Hrvatinia, obitelji Pavlovi, te Sandra Hrania nadvisuje snagu samoga
kralja. ak se i Dubrovaka Republika u nekim zahtjevima ne obraa tadanjem kralju
Stjepanu Ostoji (1398.1404. i 1409.-1418.), ve tada najjaemu ovjeku u kraljevini Hrvoju
Vukiu Hrvatiniu. Pokuaji kralja da vrati mo nisu uspjeli, a neprepoznata opasnost
Turaka ve pomalo ali sigurno ulazi u Bosnu. Ta krivnja moe ii na ve spomenute velikae
koji su ih u svojim svaama esto zvali u pomo, te s njima suraivali. Sam je i Sandalj
Hrani priznao vlast velikog sultana Mehmeda, te u nekim ispravama moemo nai: ...
milou bojom i velikog cara sultana.... Uz pomo Turaka Sandalj je udario na obitelj
Pavlovia, te ubio Petra u oujku 1420., a sa Radoslavom se nakon nekog vremena izmiro. 1
Za vrijeme Tvrtka II. (1404.-1409. i 1421.-1443.) u Bosnu kreu ponovno upadi
Turaka, ali ovaj put nisu zvani ni od jednog velikaa. Tvrtko II. je pozivao u pomo kralja
Sigismunda, no ovaj zaokupljen samim sobom nije uspio pristii. Tako je Tvrtko sklopio
savez sa roakom i velikaem Hermanom Celjskim. U dogovoru Tvrtko se obavezuje da e
ukoliko ne bude imao mukih naseljenika svoju krunu ostaviti njemu. Umjesto da stane uz
bok svoga kralja, Radoslav Pavlovi zajedno sa despotom uraom Brankoviem napao je iz
Srebrenice kralja pa mu tako nanesoe veliki oiljak. Tvrtko je ve 1429. morao priznati
tursku vlast. 2
Nedugo nakon toga dolazi do bitke na rijeci Varni 1444., koja je bila od iznimne
vanosti za politiku srednje Europe, zbog pogibije hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava I.
Jagelovia. A Turci ponovno postaju nadmoniji u odnosu na europske vladare. Ostoji je
znao da mu preporuka od Tvrtka II. nije dovoljna za mirno stanje u dravi, pa trai od Svetog
Oca da mu poalje legalizaciju roenja. Papa Eugen IV. mu to 29. svibnja 1445. alje, ime
Ostoji rjeava jedan problem. 3
1 MILKO BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet, Crkva na kamenu, Mostar,
2010., str. 70.
2 VJEKOSLAV KLAI, Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Dionika tiskara, Zagreb, 1882., str. 270273.
4

Dolazi do sukoba oko prijestolja, pretendent na njega bio je Stjepan Vuki Kosaa uz
njega je stajao turski sultan, te neki europski vladari, Ostoji rjeava problem sa Stjepanom
Kosaom tako to je oenio njegovu sestru Katarinu. Tim inom Bosna izlazi iz graanskog
rata i postaje skoro jedinstvena. Sultan Murat II. 1459. udari na Smederevo, nakon ega on
pada. U borbi protiv hrvatskog bana pirania pod gradom Orihovcom 10.srpnja 1461.
Bosanski kralj Toma gubi svoj ivot. 4
Naslijedo ga sin kojeg je imao sa prvom enom Vojaom, Stjepan po njemu
Tomaevi, on premjeta prijestolje iz Bobovca koji je bio pod stalnim udarom Turaka u Jajce
gdje se i okruni za kralja 1461. 5
Tim inom Tomaevi razljuti Matijaa Korvina, jer ga je ovaj smatrao svojim
vazalom i bilo je nedopustivo da se ovaj in izvri. Matija se toliko razljutio na Bosnu i Papu,
da je volio da ona bude Turska, nego neovisna o hrvatsko-ugarskoj kruni.6
No razmjerice su nestale kada je Stjepan priznao vrhovnu vlast Korvina, te otkazao plaanje
danka Osmanskom sultanu. Sultanu se to nije svidjelo pa je organizirao vojnu na Bosnu. Kada
je Stjepan to uo poslao je poslanike sultanu, uz la da e sa 150 000 vojnika koncentriranih u
Drinpolju napasti Albaniju, poslanici se vratie. Ali veliki vezir Muhamed-paa napade Bosnu
i u rekordnom vremenu uz pokoju izdaju, poput kneza Radaka, osvoji Bobovac, Jajce i Klju
u kojem je ubio posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaecia. Bosna aptom pade
ostavljena od strane svih.

3 M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet, str. 73.

4 M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet, str. 74.
5 LJUBOMIR STOJANOVI, Povelje i pisma, Beograd Sremski Karlovci, 1929.
6 M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet, str. 77.
5

2. BOSANSKI PAALUK

Najvea osmanska vojno-upravna jedinica za podruje Bosne, Hercegovine, Dalmacije

(bez primorskih gradova), Like, Slavonije i nekih susjednih podruja u Crnoj Gori i Srbiji.
Osnovan neto prije 23. IX. 1580. ujedinjavanjem sandaka: Bosanskog, Hercegovakog,
Klikog, Krko-likog, Cernikog (Pakraki), koji su izdvojeni iz Rumelijskog ejaleta, te
Zvornikog i Poekog, koji su od 1541. pripadali Budimskomu paaluku, te dodavanjem
Prizrenskoga i Vuitrnskoga. Tako se u granicama Bosanskog paaluka naao najvei dio
hrvatskih zemalja i Hrvata uope.7
Na elo novouspostavljenoga Bosanskog paaluka postavljen je Ferhad-beg
Sokolovi (158088), dotadanji sandak-beg Bosanskog sandaka. Bosanski beglerbeg nosio
je naslov pae s dva ili tri tuga (konjska repa), a od po. XVII. st. esto ima i naslov vezira.
Vie je puta teritorijalno ureivan, tako su potkraj XVI. st. vraeni sandaci Prizrenski i
Vuitrnski Rumelijskomu ejaletu, osvajanjem Bihaa osnovan je Bihaki sandak 1593. i
pripojen Bosanskomu paaluku. Po. XVII. st. ostao je Bosanski paaluk bez sredinje
Slavonije pripajanjem Poekoga sandaka novoosnovanomu Kanikom paaluku. Zbog
neuspjeha u Austro-turskom ratu (168391) izgubio je Bosanski paaluk sandake Cerniki i
Liki. U sastavu Bosanskog paaluka ostali su sandaci: Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki,
Kliki i Bihaki, koji je uskoro bio ukinut, a njegovo podruje pripojeno Bosanskomu
sandaku.8

7 http://www.enciklopedija.hr/bosanskipasaluk (27.4.2015.)
8 http://www.enciklopedija.hr/bosanskipasaluk (27.4.2015.)

Po. XIX. st. ukinut je najprije Kliki, potom 1832. i Zvorniki sandak (podruje mu
je pripojeno Bosanskomu sandaku), a Hercegovaki se izdvojio 1833. u samostalni
Hercegovaki paaluk, s vezirom na elu. Takvo je stanje ostalo do 1851., kada je Omer-paa
Latas reorganizirao Bosanski paaluk ukidanjem sandaka i kadiluka. Tom vojno-upravnom
reformom Bosanski paaluk podijeljen je na pet okruga (kajmekamluka): Sarajevski, Bihaki,
Banjaluki, Zvorniki i Novopazarski, a Hercegovaki paaluk na tri okruga: Mostarski,
Pljevaljski i Trebinjski. Podruje Bosanskog paaluka podijeljeno je zatim na 44
kotara (mudirluka), a Hercegovaki paaluk na 14 kotara. Osim toga, u Bosni je bilo 19
nahija, a u Hercegovini jedna. God. 1865. provedena je nova reorganizacija: podruja su
Bosanskog paaluka i Hercegovakog paaluka ujedinjena, pa se zemlja poela nazivati
vilajet, a na elu joj je bio valija (guverner). Zemlja je bila podijeljena na sedam sandaka:
Sarajevski, Travniki, Bihaki, Banjaluki, Zvorniki, Novopazarski i Hercegovaki. God.
1872. iz Bosanskog vilajeta izdvojen je Novopazarski sandak i najprije pripojen Nikomu
sandaku, a 1877. Kosovskomu vilajetu. Uoi austrougarske okupacije 1878. Bosanski je
vilajet imao est sandaka, koji su 1882. pretvoreni u okruge. Sjedite Bosanskog paaluka
bilo je u Banjoj Luci 15801639., Sarajevu 163987., Travniku 16871850., potom opet u
Sarajevu.9

9 http://www.enciklopedija.hr/bosanskipasaluk (27.4.2015.)

3. GRANICE BOSANSKOG PAALUKA

Dugom ratu (15931606) Osmanlije su osvojili Eger (1596) i Kaniu (1600) i osnovali
dva nova paaluka. God. 1606. sklopljen je mir na uu rijeke itve prema naelu status quo.
Bio je to prvi ravnopravni mirovni ugovor izmeu Habsburke Monarhije i Osmanskoga
Carstva. tovie, Habsburgovci su prestali plaati sultanu godinji danak.10
Novi se rat vodio izmeu 166064., a zavrio je turskim porazom kod Szentgottharda.
Unato porazu, mirovnim ugovorom u Vavaru Osmanlije su zadrali podruja osvojena u
ratu, pa je taj mir poznat kao Sramni mir. Izazvao je jaanje otpora ugarskog i hrvatskog
plemstva habsburkomu apsolutizmu. Tim je mirom Leopold I. prihvatio mir na 20 godina,
pristao da Osmanlijama ostane sve to su tada drali i uz to se obavezao za plaanje dara
sultanu u visini od 200 000 talira.11
Novi je rat zapoeo nakon ustanka I. Thokolyja u gornjoj Ugarskoj. God. 1683. veliki
vezir Kara Mustafa-paa opsjeo je Be. Opsada je potrajala mjesec dana, a 12. IX. 1683. u
bitki na Kahlenbergu poljska vojska, pod zapovjednitvom kralja Jana III. Sobjeskoga, i
carske postrojbe pod zapovjednitvom Karla Lotarinkoga razbile su tursku vojsku. Tijekom
Bekoga (Velikog) rata 168499. vojske kranske Svete lige (Austrija, poljsko-litavska unija
i Mletaka Republika, od 1686. i Rusija) nanijele su vie poraza Osmanlijama, a konaan je
rezultat rata bio mir u Srijemskim Karlovcima 1699. Teritorijalni opseg Osmanskoga Carstva
10 http://www.enciklopedija.hr/austro-turskiratovi (27.4.2015.)
11 SKUPINA AUTORA, Povijest Hrvata, od kraja 15. do kraja Prvog svjetskog rata, II. kolska knjiga,
Zagreb, 2005., str. 109-110.
8

bitno je smanjen: Habsburgovci su zadrali gotovo cijelo podruje nekadanje Ugarske,

ukljuujui Hrvatsku, Slavoniju i Srijem, osim temivarskoga Banata koji je ostao pod vlau
Osmanlija. Mleani u Dalmaciji su zadrali Knin, Vrliku, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu,
tim mirom Dubrovaka Republika bila je okruena Osmanskim Carstvom, ustupivi im
Sutorinu i Neum.12
Poarevaki je mir potpisan 21.7. 1718. u Poarevcu izmeu Austrije i Venecije s jedne
i Osmanskog carstva sa druge strane.
Od 1714. do 1718. Turci su uspeno vodili ratove protiv Venecije u Grkoj i na Kritu, ali
porazima kod Petrovaradina 1716, Temivarai Beograda 1717. od strane austrijske vojske
predvoene Eugenom Savojskim. Osmansko carstvo je izgubilo Temivarski Banat,
severnu Srbiju i severnu Bosnu. Veneciji je izgubila posede na Peloponezu i Kritu koje je
dobila mirom u Karlovcima 1699. ali je zadrala Jonska ostrva i Dalmaciju. Mir je trajao do
novog rata Austrije i Turske i mira u Beogradu 1739. kada se novi austrijsko-turski rat zavrio
nepovoljno po Austriju i kada je izgubila severnu Srbiju i Beograd.13

12 SKUPINA AUTORA, Historija naroda Jugoslavije, II. kolska knjiga, Zagreb, 1953., str. 827-828.
13 SKUPINA AUTORA, Historija naroda Jugoslavije, str. 834-835.

Zakljuak

Porazom turske vojske kod Siska je zapoela stagnacija i opadanje vojne i napadake
moi Osmanskog carstva. To su prepoznale susjedne drave kojima je Osmansko carstvo
dugo vremena zadavalo glavobolje i odluili su da tog neprijatelja uklone s podruja
Jugoistone Europe. Drave koje su predvodile razne koalicije protiv Turaka su Habsburka
monarhija i Venecija, prva je eljela preko Bosne i Hercegovine prodrijeti dalje na istok, a
druga je eljela uvrstiti svoj poloaj u Dalmaciji i vratiti vane utvrde koje su izgubili.
Meutim nije sve ostalo onako kako je bilo ostvareno na bojnom polju, karte su se crtale za
zelenim stolovima i Austrija je nerijetko inila ustupke Osmanskom carstvu preputajui mu
neke osvojene dijelove. Nekada se i na bojitu nije moglo zadrati ono to je zauzeto jer bi
Osmanlije ve u protunapadu to povratili zbog slabih reakcija i nemara austrijskih generala.
Trebalo je proi jo puno vremena da se turska vlast ukloni iz Bosne i Hercegovine a njene
posljedice se osjeaju i danas, to se najbolje vidi po granicama Bosne i Hercegovine sa
susjednim dravama. Vlast Turaka se osjea i u mentalitetu naroda, etnikoj i vjerskoj
raznolikosti a i danas se osjea mrnja prema Turcima i gotovo svemu to je njihovo jer nas
podsjea na najtee razdoblje nae povijesti.

10

Izvori i literatura

11