SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ POVIJESTI

Vlado Mihojevi

Hrvatske politike stranke BiH u 19.

stoljeu
Esej

Mentor: dr. sc. Marina Beus

Mostar, 2015.

Sadraj

Uvod ..............................................................................................................

1. Stanovnitvo BiH od 1879-1910. ..............................................................

2. Borba za opstojnost .............................................................................. .......... 5

2.1. Nadbiskup Josip Stadler ...................................................................... 6
3. Hrvatska narodna zajednica ................................................................. .......... 7
Zakljuak ......................................................................................................

10

Popis literature ............................... ..............................................................

11

Uvod

Hrvatska graanska politika u Bosni i Hercegovini mogla je ostvariti relativnu veinu

jedino pridobivanjem na svoju stranu bosanskohercegovakih Muslimana. Prevladavalo
je miljenje da se hrvatski dravnopravni ciljevi mogu ostvariti samo ako se Muslimani
pridobiju za hrvatstvo, stoga Muslimane smatraju ''neprijepornim Hrvatima''. Takav stav
elnika Hrvatske narodne zajednice bio je u odreenom smislu i glavni razlog
sukobljavanja u toj stranci. Uskoro bosanskohercegovaka politika scena dobiva novu
stranku pod rukovodstvom vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera - Hrvatsku
katoliku udrugu. Hrvatska narodna zajednica na prvim saborskim izborima dobila je 12
mandata od moguih 16, koji su bili predvieni za hrvatsko birako tijelo.

1. Stanovnitvo BiH od 1879-1910.

Politiko djelovanje stranaka u BiH nakon aneksije bilo je, kao i danas,
obavijeno nacionalnom idejom tri naroda i tri konfesije. Da bi se poblie upoznali sa
politikim djelovanjem hrvatskih stranaka u BiH moramo imati na umu da je za vrijeme
1879-1910. godine broj katolikog stanovnitva uvelike porastao sa 18% na 23%, i to
najvie na podrujima Mostara, Sarajeva, Travnika i Banja Luke. 1 Srpsko stanovnitvo
takoer doivljava prirast no u odnosu na Hrvate vrlo mal, cca 0.7%, dok je
muslimasnko stanovnitvo za to vrijeme doivjelo znaajan pad od oko 6%. 2
U gradovima struktura stanovnitva nije bila na strani Srba i Hrvata jer su veinu
u svim gradovima do 1910. godine imali Muslimani, i to u velikom postotku, no u
sluaju Srba i Hrvata, hrvati su imali prednost od par postotaka, jer su sveenici igrali
veliku ulogu. to se tie sela i njihovih postotaka, Srbi su prevladavali, no u ovom
sluaju bilo je rijei o veini kmetova 62%, dok je samo 38% srpskih seljaka pripadalo
u red slobodnih seljaka, u usporedbi sa Hrvatima Srbi su bili u loijem poloaju jer su
postotci kmetova Hrvata bili 45%, a slobodnih seljaka bilo je 55%. Stoga se politika
scena Srba odvijala u nezahvalnijem poloaju od Hrvatske jer su u veem dijelu krili
svoje kmetovske ugovore.3
Vaan faktor u ovom razdoblju bilo je i useljenitvo koje je u najveem broju
bilo katoliko, a to katoliko dijelilo se na govornike hrvatsko-srpskog, njemakog,
maarskog i slavenskog jezika. Veina migranta koji su priali ne srpsko-hrvatski
naselili su podruje gradova, a od veine koja je priala srpsko-hrvatski najveim
djelom bili su Hrvati koji su doli iz Maarske. A uvelike su naseljavali ruralna podruja
drave. U politikom smislu Srbi su bili protiv priljeva tolikog broja migranta, jer se
njihova dominacija polako ali sigurno smanjivala. Hrvatski politiki krugovi bili su
1 Stanovnivo u tim mjestima nije nuno moralo biti Hrvatsko s obzirom da dolaskom
Austro-Ugarske monarhije migracija Maara i Nijemaca postaje svakodnevica.
2 MIRJANA GROS, Hrvatska politika u BiH od 1878 do 1914., str. 9.
3 MIRJANA GROS, Hrvatska politika u BiH od 1878 do 1914., str. 9-10.
4

zadovoljni priljevom katolikog, odnosno hrvatskog stanovnitva, koji je njima davao

veu mo u okviru nacionalnih ciljeva Hrvata.4

2. Borba za opstojnost

Odmah nakon okupacije BiH, franjevci kao nositelji inteligencije i hrvatskog

nacionalnog identiteta u BiH doli su na udar

od strane Austro-ugarske ideje o

uvoenju svjetovnih redova u katoliki krvotok Hrvata u BiH. U svoje zamisli o jaanju
katolike struje u BiH pod vodstvom katoliki nastrojene Monarhije, franjevci su se
duboko razoarali odmah nakon premjetaja generala Josipa Filipovia 5. Ono to je
eljela Monarhija nije se poklapalo sa stoljeima enje franjevaca u BiH, u veoma
nategnutim odnosima Monarhije i Vatikana, franjevci su se izborili za opstojnost, a
rezultat toga jest uspostavljanje redovne hijerarhije 1881. godine sa sjeditem u
Sarajevu i sjemenitem za sveenike svjetovnog reda. U to vrijeme, a pogotovo za
reima Benjamina Kallaya svjetovnjaci pokuavaju na sve naine pridobiti upe, a
franjevci su se nali u defenzivnoj borbi za opstojnost na stoljeima uvanoj grudi.6
Benjamin Kallay svojim reimom je uvelike zaduio Hrvate u BiH,
zabranjivanjem spominjanja hrvatskog imena, uvida u hrvatski dio Monarhije Hrvati su
poeli gubiti kontakt sa matinom zemljom. U asopisima, kao to je Bosiljak, kojeg su
pisali i izdavali franjevci iz Mostara, esto su se nalazile razne politike prie, iako je
bio list koji se bavio kulturom, nedugo nakon tih lanaka, list biva zabranjen. Nakon
nekog vremena javlja se i Glas Hercegovca koji 80-tih godina 19. stoljea poinje gajiti
pravake ideje i nestanak dotadanje ilirske tradicije7, glasilo je imalo naelo: Za vjeru i
4 MIRJANA GROS, Hrvatska politika u BiH od 1878 do 1914., str. 10.
5 Filipovi svoju kratkotrajnu vladavinu moe zahvaliti svojoj elji da se nova vlast
osloni na hrvatski faktor u BiH, no tadanja vlast je eljela neto drugo, a jedini nain
da to drugo ostvari jest da makne Filipovia.
6 MIRJANA GROS, Hrvatska politika u BiH od 1878 do 1914., str. 11-13.
7 Ilirska ideja koja je kruila franjevcima u BiH, bila je uzgojena u akovu, odnosno u
Strossmayerovu sjemenitu gdje su se kolovali bosanski i hercegovaki franjevci.
5

domovinu! Ali nije imalo na umu da dira i omalovaava druge konfesije u zajednikoj
im dravi, sve do 1889. godine kada Obrenovi odlazi sa vlasti u Srbiji. Nakon toga
prosrpska propaganda raste i ugroava sve nesrpsko na svome putu, na vlast HSP-a u
Hrvatskoj dolazi Josip Frank i dolazi do velikog napada na prosrpsku propagandu. Sada
se rat vodi za pridobivanje muslimana, ali na dva fronta, s jedne strane Srbi, a s druge
strane o ideji bonjake narodnosti. Glas se takoer sve vie pribliava Austrijancima
jer znaju da sami bez jake podrke nee dugo izdrati u borbi protiv prosrpskih
nastojanja.8
Novo glasilo pod imenom Osvit podravalo je pravake ideje ali s iznimkom jer
se nije htio opredijeliti ni za jednu pravaku stranku, odnosno ni za HSP, niti za HSP,
ve je ponajvie isticao vanost da se muslimane odvoji od srpstva. Benajmin Kallay
kako bi stvorio protuteu srpskoj strani, 1899. doputa upotrebu hrvatskog imena. A u
propagandnoj borbi za muslimane veliku ulogu igraju ponovno franjevci, ali ovaj put
svojom izjavom da je vjera osobno pitanje pojedinca, dolaze u sukob sa bosanskim
biskupom i velikim pobornikom svehrvatstva i katolianstva Josipom Stadlerom, u
svojoj ideji za pripajanje BiH, kako i sam kae:
to se tie Naroda, elim, da to prije Bosna i Hercegovina sjedini sa materom
zemljom.9

2.1. Nadbiskup Josip Stadler

O ivotu ove persone moe se rei mnogo toga, kronolokim redom, roen je u
Slavonskom Brodu 24. sijenja 1843. godine u obrtnikoj obitelji eirdije, jo kao
dijete ostaje bez roditelja te ide u orfantrofij u Poegu, a zatim u Zagreb gdje dolazi po
nareenju tadanjeg zagrebakog kardinala Juraja Haulika. U Zagrebu zavrava i
klasinu gimnaziju te nakon nje odlazi u Rim na sveuilite Gregoriana od 1962-1969.
gdje doktorira iz teologije i filozofije. U domovinu se vraa 1874. te radi kao sveuilini
profesor na Teolokom fakultetu u Zagrebu, a nedugo nakon toga 1881. Car Franjo
8 MIRJANA GROS, Hrvatska politika u BiH od 1878 do 1914., str. 14-16.
9 TOMO VUKUI, Nadbiskup Josip Stadler (1881.-1918.) i Srbi, Sarajevo, 1998, str. 3438.
6

Josip ga ustoliuje za prvog vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita, to ustolienje

potvrdit e jo istog mjeseca papa Leon XIII. Svoju dunost obavljat e sve do
zavretka Velikog rata 1918.10

3. Hrvatska narodna zajednica

Hrvatski politiki pokret poetkom 20. stoljea u BiH vrlo je oprezno pristupio
formalnom organiziranju, zbog ve spomenute zabrane osnivanja politikih organizacija
nije bilo mogue politiko djelovanje, jedini put k tome bilo je osnivanje hrvatskih
pjevakih drutava i itaonica. Prilike u katolikom puanstvu bile su razliite,
inteligencija, trgovci i obrtnici bili su proeti hrvatskim nacionalnim osjeajem, dok
seljatvo uglavnom nije bilo nacionalno osvijeteno, jer im to nije prireivalo
svakodnevni kruh za koji su morali krvavo raditi. Iz razloga slabe ekonomske i staleke
situacije hrvatski narod morao se ujediniti po pitanju ciljeva koji su im potrebni za
poboljanje vlastite situacije. To je uvidio i nadbiskup Stadler te u tom praznom
prostoru povoljnom za manevre osnova se u Docu kod Travnika 1906. Hrvatska
narodna zajednica, na skupu je izabran odbor od est osoba, takozvani Odbor estorice,
u koji su uli: dr. Nikola Mandi, Milan Katii, dr. Jozo Sunari, Stjepan Kukri, dr.
Ivo Pilar i uro Damonja. Usporedno sa stvaranjem statuta i pravila organizacije
napravljen je i, tada tajni, politiki program.11
Tek godinu dana kasnije, na temelju uredbe Zajednikog ministarstva u Beu 10.
studenog 1907.,odobravaju se ovjerena pravila Organizacije Hrvatske narodne zajednice
u BiH, za odobrenje pravila bila je presudna injenica da su se predstavnici HNZ
izjanjavali za aneksiju, o kojoj su vrhovi Monarhije odluili iste godine, te se moe
10 JOSIP ANTOLOVI, Prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, u: Obnovljeni ivot,
Zagreb, 3/1986, str. 283-285.
11 FRANJO TOPI, Stadler i politika, u: Josip Stadler, ivot i djelo, Studia
Vrhbosniensia, Sarajevo, 1999, str. 285-287.
7

zakljuiti da su austrougarske vlasti tolerirale politiki program stranke koja je imala

prosvjetno i gospodarsko, a ne politiko obiljeje. HNZ u BiH do konca 1908. godine
brojila je 48.000 lanova. Mjesni odbori bili su diljem BiH u est okruja: Banjaluka,
Biha, Mostar, Sarajevo, Travnik i Donja Tuzla.12
Za predsjednika Hrvatske narodne zajednice izabran je odvjetnik i sarajevski
dogradonaelnik dr. Nikola Mandi koji je izabran na svim okrunim skuptinama u
Sarajevu, Mostaru, Travniku, Banjaluci, Donjoj Tuzli i Bihau, te je sredinji
predsjednik Hrvatske narodne zajednice.

Za tajnika je izabran Nikola Preka, a u

Sredinji odbor koji je brojio 12 lanova izabrani su Ivo Budimirovi, dr. Jozo Sunari,
fra Marijan Duji, dr. Milan Katii, Aleksa Cvijeti, dr. Ivo Pilar, Hamid ahinovi
Ekrem, Stjepan Mihi, Pavo Grgi, Kosta ebi Marui, uro Damonja i Dane
ubeli. Sredinji odbor Hrvatske narodne zajednice na osnivakim skuptinama
mjesnih odbora nastupao je s programom koji zahtijeva sjedinjenje Bosne i Hercegovine
s Hrvatskom u tijesnom spoju s Monarhijom. U vie navrata isticala se na prvom
mjestu potreba aneksije, a tek onda sjedinjenje BiH s Hrvatskom. Kasnije dr. Mandi
neisticanje potrebe sjedinjenja BiH s Hrvatskom kao uvjeta potpore aneksiji pravda
taktikim razlozima koji su bili nuni zbog sukoba Bea i Pete oko Bosne i
Hercegovine. Meutim, upravo ti razlozi utjecat e na sukobe izmeu Stadlerove
politike opcije i Hrvatske narodne zajednice. 13
Nakon proglasa aneksije jedina organizacija katolikih Hrvata u Bosni i Hercegovini
nije bila jedinstvena. Poetkom listopada 1908.godine predstavnici Hrvatske narodne
zajednice Nikola Mandi, Ivo Pilar i Jozo Sunari izrazili su zahvalnost hrvatskog
naroda za aneksiju na audijenciji kod cara Franje Josipa I., Pilar je poruivao politikom
vodstvu Monarhije da bi se trebali osloniti na Hrvate katolike u BiH za preodgoj
muslimana i stvaranje zajednike brane protiv Srba i njihovog prodiranja na Zapad.
Stadler meutim nije bio zadovoljan time, nego je organizirao novu struju Hrvata
katolika. Mandi je zbog svojih veza s katolikim socijalistima, utjecaja na izaslanstvo
12 FRANJO TOPI, Stadler i politika, u: Josip Stadler, ivot i djelo, Studia
Vrhbosniensia, Sarajevo, 1999, str. 288.
13 FRANJO TOPI, Stadler i politika, u: Josip Stadler, ivot i djelo, Studia
Vrhbosniensia, Sarajevo, 1999, str. 289-292.
8

muslimanskih i srpskih predstavnika na audijenciji kod cara, stekao povjerenje austrougarskih dravnih vrhova i dobio priliku susreta s prestolonasljednikom Francom
Ferdinandom. Izradio je i jedan memorandum u kojem moli potporu dinastije do sada
zapostavljenom, lojalnom i dinastikom hrvatsko-katolikom elementu, koji sada ima
zadau da obzirnom taktikom odgoji Muslimane u dinastikom duhu. Hrvatskomuslimanska veina bila bi otpor velikosrpskom prodoru i pripremila bi put Monarhiji
kao velesili na Jadran, sjedinjenjem BiH s Dalmacijom, te Hrvatskom i Slavonijom.
Prestolonasljednikova okolina je prije svega htjela oslabiti Srbe u Bosni i Hercegovini,a
to je bilo mogue

samo

hrvatsko-muslimanskom suradnjom kojoj je smetala

Stadlerova politika, pa su stoga austrijski krugovi radije pomagali Mandia koji je

nastojao

po

nalogu

prestolonasljednikove

kancelarije

oivotvoriti

Hrvatsko-

muslimanski savez.14

14 FRANJO TOPI, Stadler i politika, u: Josip Stadler, ivot i djelo, Studia

Vrhbosniensia, Sarajevo, 1999, str. 293..
9

Zakljuak
Mnogo imbenika je igralo ulogu u osnivanju stranaka u BiH za vrijeme dolaska
austrijske vlasti, stoga sam i posvetio prva dva poglavlja obrazlaui te, po meni, vane
imbenike. Hrvatski narod u BiH od otrgnua od matine nam zemlje broji tmurne
dane, Stadler je u jednu ruku imao jako dobru ideju, no ta ideja nije bila u skladu sa
realnostima toga doba, to su struno primijetili Mandi i Pilar, pa lagano ali sigurno
mijenjaju osnovu HNZ-a. Kasnija Stadlerova HKU previe je bila bliska HSP-u koji je
znatno izgubio mo. Pilarovo i Mandievo politiko djelovanje uvelike je zasluno za
poboljani status Hrvata u BiH te u samoj Monarhiji. Samo moemo razmiljati to bi
bilo da se nije desio atentat i taj nesretni Veliki rat.

10

Popis literature

ANTOLOVI,JOSIP, Prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, u: Obnovljeni ivot,

Zagreb, 3/1986
GROSS,MIRJANA, Hrvatska politika u BiH od 1878 do 1914.
TOPI, FRANJO, Stadler i politika, u: Josip Stadler, ivot i djelo, Studia Vrhbosniensia,
Sarajevo, 1999.
VUKUI, TOMO, Nadbiskup Josip Stadler (1881.-1918.) i Srbi, Sarajevo, 1998.

11