G. IZGARANJE 52. KARAKTERISTIKE GORIVA Gorivo se najteSée definira kao materija koja s kisikom burno reagira (oksi- dira, tj. izgara) i pri tome oslobada svoju kemijski vezanu energiju, koja se prenosi na produkte izgaranja i okolinu. Za praktiénu upotrebu, medutim, gorivo mora biti materija koje u prirodi ima u dovoljnim kolitinama, mora biti jeftino, izgarati bez Stetnih produkata izgaranja itd. Tipi¢na goriva, poznata iz svakodnevne upo- trebe, su: drvo, ugljen, nafta, plin, Skriljavci, gradski i industrijski otpaci itd. Cesto se ta goriva grupiraju kao: évrsta, tekuéa i plinovita, Sto je vise vaino za tehniku njihovog izgaranja, a manje je va%no za termodinamitke procese koji ¢e se u nastavku prouCavati. Kisik potreban za izgaranje goriva najée3de se dobavlja iz zraka, pa bi se gotovo moglo re¢i da je izgaranje kemijska reakcija goriva i zraka. Za proutavanje procesa izgaranja potrebno je znati sastav goriva. U tu svrhu obavljaju se tzv. tehnitka i clementarna analiza goriva. Tehnitkom analizom ustanovljuju se ove sastavne komponente goriva: vlaga, isparljive izgorive materije, évrste izgorive materije i pepeo. Vlaga se odreduje sugenjem goriva na tempercturi od 105°C. Isparljive izgorive materije dobivaju se Zarenjem goriva do 875°C bez prisutnosti zraka. Pepeo, odnosno neizgorive materije u gorivu odreduju se Zarenjem goriva na temperaturi od 700 do 775°C uz prisutnost zraka. Koli¢ina évrstih izgorivih materija nalazi se kao razlika poéetne mase goriva i izmjerenih ostalih komponenata. Elementarna analiza goriva obavlja se kompleksnijim kemijskim metodama, a njome se ustanoyljuju ove sastavne komponente goriva: c(kg/kg] — sadréaj ugljika h[kg/kg] sadrZaj vodika s [kg/kg] sadrZaj sumpora n[kg/kg] sadr2aj dusika o [kg/kg] sadrZaj kisika al[kg/kg] sadraj pepela w[kg/kg] sadraaj vlage Sasvim prirodno iz same definicije komponenata, mora biti zadovoljena relacija cthtsintotatw=l (291) Od svih tih komponenata u procesu izgaranja sudjeluju i odaju toplinu c, h i s. Kisik (c) potpomaze izgaranje (za istu kolitinu ga treba manje uzcti iz zraka), a dusik (n), pepco (a) i vlaga (w) su balast u procesu izgaranja.Jo8 jedna od bitnih tehnitkih karakteristika goriva je temperatura njegovog paljenja. To je, zapravo, ona temperatura kod koje potinje lanéani proces izgaranja, tj. brza oksidacija uz intenzivno izdvajanje topline. Za razli¢ita goriva i tempera- ture su paljenja razlitite, 8to se ée ilustirati s nekoliko primjera: drvo i drveni ugljen 250°C mrki ugljen 300—375°C mazut 350—400°C metan (CHa) 650—750°C 53. STEHIOMETRIJSKI ODNOSI IZGARANJA Mehanizam izgaranja vrlo je kompleksan i nije joS dovoljno poznat. Na srecu, medutim, za praktitna ratunanja bitan je odnos potetnih i konatnih produkata i efekata izgaranja, koji su dobro poznati kroz mnoge teorijske i eksperimentalne radove. Za svaku izgorivu komponentu, iz elementarne analize goriva razradene su tzv. stehiometrijske jednadZbe izgaranja. Prilikom izgaranja ugljika dolazi do njegovog spoja s kisikom iz zraka, pri emu nastaje ugljik-dioksid i oslobada se toplina C+02=CO2 +33 900 kJ /kge (292) Ta kemijska formula razraduje se dalje kao 1 molekula C-+1 molekula O2=1 molekula COzg Ako se jednad%ba izmnoZi sa 6,023-1026 (Avogadrov broj, 11. poglavlje), moze se pisati 1 kmol C+1 kmol O2=1 kmol COs Kad se mase za C, Oz i COz umjesto u kilomolovima izraze u kilogramima, bit e 12 kg C-+32 kg O2=44 kg COz Ako se izraz pomnozi s c/12, konatno izlazi 44 2 ckg C4 we kgO2=—~c kg COz (293) 12 Slitno prethodnom, prilikom izgaranja vodika vrijede ove jednadzbe: Ha} O2—H20 4-120 000 kJ/kg mr, (294.a) ili Ho + O:=110 +142 000 kJ/kgmz, (294.b) U vezi s prikazanim, razlititim toplinama oslobodenim u toku reakcije izgaranja, treba redi da je ovdje rijet o natinu iskori8tenja i definiranja te topline. Ako se za proces izgaranja vodika uzima Cisti kisik, tad je samo vodena para produkt ize garanja. Dovodedi vodenu paru na stanje okoline, tj. na iste pogetne uvjete kojesu imali vodik i kisik pred potetak reakcije, ona ée se ohladiti i kondenzirati pa ée oslobodena toplina biti 142 000 kJ/kg. Ako medutim, za proces izgaranja vodika sluzi kisik iz zraka, tad Ge u produktima izgaranja osim nastale vodene pare biti i dusik iz zraka. Prilikom hladenja produkata izgaranja do stanja okoline oslobode- na toplina Ge biti manja jer Ge jedan dio vodene pare ostati u dusiku jednako kao Sto je to bilo s vlagnim zrakom. U ekstremnom sluéaju, ako bi izgaranje vodika bilo s nekim zrakom jako siromasnim kisikom (ili s velikim suviSkom zraka, 0 éemu ¢e malo poslije biti rijeti), produkti bi izgaranja imali jako puno dusika, au njemu bi zaostala gotovo sva para. U toj krajnjoj prilici para se uopée ne bi kondenzirala, a dobivena toplina bila bi samo 120000 kJ/kg. Te dvije topline imaju i svoj posebni naziv: gornja (Hg=142 000 kJ/kg) i donja (Ha=120 000 kJ/kg) toplinska moé goriva. Analogno jednadzbama za izgaranje ugljika, i jednadZbe (294) za izgaranje vodika mogu se izraziti na ove natine: | molekula He + F.imotekute O2=1 molekula H2O 1 kota +-kmo!0;—1kmol HO 2 kg Ho +16 kg O2=18 kg H2O i konaténo hkg Ho + oA kg Oh kg H20 (295) I za tre¢i izgorivi element iz goriva, sumpor (S), analogne jednadzZbe glase: S+02—SO2+10 500 kJ /kgs (296) 1 molekula S +1 molekula O2=1 molekula SO2 1kmol S+1kmol O2=1 kmol SO 32 kg S432 kg O2=64 kg SOz skg S-+skg O2—2s kg SOa (297) Na osnovi tih stehiometrijskih jednad%bi izgaranja izgorivih komponenata iz go- riva, jednostavnim zbrajanjem pronalazi se minimalno potrebna koli¢ina kisika: One== tet S450 [kg Oe/kg goriva] (298) U jednadzbi (—o) je kolitina kisika koja se po clementarnoj analizi veé nalazi u gorivu i za toliko je potrebno dovesti manje kisika za izgaranje. Ako se jednad%ba (298) podijeli molekularnom masom kisika (Moz=32) i pomnodi s 22,41 nm/kmol, dobit ée se ista vrijednost, ali izraZena u volumnim jedinicama Omin= 1,868 -c+5,603-+0,700-s—0,700-0 — [nmOz/kg goriva] (299)Kao Sto je veé napomenuto, za uobitajene procese izgaranja u inZenjerskoj praksi sludi kisik iz zraka. Bududi da ga tu ima 23% po masi ili 21% po volumenu, to minimalno potrebna koli¢ina zraka za izgaranje iznosi _Omin __jednadZba (298) Zan=—_ =——___——— kg ar/kg go: 300) mi 0,23 0,23 Ge ace ee Omin _ jednadzba (299) 2Za2=— >= nm2zr/k; 301) mo ol [ {kg gor] ¢ Osim toga, gorivu se u procesu izgaranja mora dovoditi veéa kolitina zraka od mini- malne jednostavno zato Sto je nemoguée do svake éestice goriva dovesti idealnu kolitinu zraka, pa je Za=h-Zmin (302) Pri tome je (—) tzv. koeficijent suviska zraka i u praksi iznosi od 1,1 do 1,3 pa i znatno vise. Koriste¢i se i dalje stehiometrijskim jednad%bama izgaranja, a i jednadZbama za potrebnu kolitinu zraka, odreduje se i kolitina produkata izgaranja (dimnih plinova): Vain et oh 2s Ln +o+0,77 Zum [kg dimjkg gor] (303) U jednadzbi prva tri dlana desne strane su produkti izgaranja COz, H,0 i SOz. Iduéa dva lana (n iw, dusik i vlaga) clementi su koji ne sudjeluju u reakeiji izgara- nja, nego direktno iz sastava goriva prelaze u sastav produkata izgaranja. Posljednji Glan na desnoj strani oznatava neminovni sastojak zraka duSik (77%); koji je zajedno s kisikom doveden u proces. Stvarna kolitina dimnih plinova kad se proces odvija sa suviskom zraka iznosi Ver=Voint+(2—1)-Zsr [kg dim|/kg gor] (304) Iste kolitine izra%avaju se i u nm, Sto analogno opisanom natinu pretvaranja daje Vinin = 1,868 -c+-11,205-h-+-0,700-s-+-0,800-2-+-1,245- 20 -+-0,79 * Zmin [am? dimjkg gor] (305) Vst=Vinint+(A—1)-Zet [nm dim/kg gor] (306) Kod upotrebe posljednjih dviju jednad%bi, Zmin i Zet uvrStavaju se u nm®/kg, &to je i logitno 54, TOPLINSKA MOC I TEMPERATURA IZGARANJA Toplinska moé goriva za praktitnu je upotrebu jedna od najbitnijih njegovih karakteristika. Do pouzdanih podataka o toplinskoj mo¢i dolazi se mjerenjima posebnim napravama — kalorimetrima. Takvim mijerenjima odredene su i toplinske modi navedene u jednadZbama (292), (294) i (296). Ako se, medutim, Zeli izracunati, toplinska mo¢ goriva u kojem ima: ¢ [kg/kg] ugljika, # [kg/kg] vodika, s [kg/kg] sumpora i drugih (uglavnom inertnih) sastojaka, nije dovoljno zbrojiti topline kojesvaki od datih izgorivih sastojaka oslobada prilikom izgaranja. Naime, kao 8to je veé spomenuto, proces izgaranja vrlo je kompliciran — on teée s nizom medufaza reakcija mijeSanja, disocijacije itd. Iz tah razloga, jednadZbe za odredivanje toplinske mio¢i praktitnih goriva korigiraju se eksperimentalnim podacima. Najée&éi izraz za gornju toplinsku moé goriva je H,=33 900° ¢+-142 000-(— ~ +10 500-s [kJ/kg] (307) Kao &to se vidi, gornja toplinska moé je uglavnom zbroj toplinskih moti za ¢, hi s, ali uz izvr8enu korekciju s obzirom na tzv. slobodni yodik. Naime, kisik iz goriva (0) najéedée je veé vezan, kao HzO, COs ili sliéno, pa se odgovarajuée smanjenje toplinske mo¢i najpribliznije izraZava preko veze kisika s vodikom, tj. 2Mi_/Moo= =1/8. Donja toplinska moé istih goriva, kako je veé obrazlo%eno, manja je od gornje za toplinu kondenzacije vodene pare Ha=H,—2500-(9:h+w) [KI /kg] (308) U jednadbi w [kg/kg] je kolitina viage u gorivu, a 9+/ [kg/kg] takoder je koligina vlage, ali nastala izgaranjem h [kg/ky] vodika — jednadiba (295). Pri praktiénom iskorigtavanju goriva u kotlovima, pecima, loziStima itd., dimni plinovi odlaze u dimnjak pri pritisku okoline i s temperaturom viiom od 100°C. To praktitki znati da je sva vlaga u njima u parnom stanju, pa je donja toplinska moé ona energija s kojom se kod izgaranja i praktitki moZe ratunati. Znajuci toplinsku moé goriva, potrebnu kolitinu zraka za njegovo izgaranje i kolitinu nastalih dimnih plinova, mogu¢e je izratunati temperaturu izgaranja, odnosno temperaturu dimnih plinova. U stacionarnom procesu, za izgaranje 1 kg goriva kojem je potetna tempera- tura jednaka temperaturi okoline, fox, treba dovesti koli¢inu zraka Zs; koji moze biti predgrijan i imati temperaturu tz. Nastali dimni plinovi, kojih je kolitina Vet, imaju konaénu temperaturu 7. Osim toga, veé u toku procesa izgaranja moguée je odvoditi dio nastale topline, g-r (gar je UKupno odvedena toplina u kojoj zbog vi- soke temperature najviSe sudjeluje zratenje plamena). Opisana toplinska bilanca za proces izgaranja pri stalnom pritisku pise se kao Iz Hat Zst° Cpa} (tz—tox) lox tt “(Ct tox) +Ger (309) fox Odatle je temperatura dimnih plinova na izlasku iz loZista tok HatZot- cpa} -(t2—tox)— dar 14 tox¢ —— G10) Vest * op.v toxU izrazima se specifiéne topline pri stalnom pritisku za zrak i dimne plinove ratu- naju kao za mjesavinu plinova, tj. prema jednadZbi (101): Osim toga, uzimaju se njihove srednje vrijednosti izmedu temperatura fox i tz, odnosno fox i t1 jer se nji- hove tekuée vrijednosti znatno mijenjaju s temperaturom. Dalje, budu¢i da je konaéna vrijednost za t, u pocetku nepoznata, ona se mora pretpostaviti da bi se te te izratunalo cp,y|_ . Kad se zatim izracuna #+, valjanaci novu vrijednost za cpy| pa tok To zatim novu vrijednost za ty i tako nekoliko puta do postizanja Zeljene toénosti. 55. KONTROLA PROCESA IZGARANJA Izgaranje, kao i svaki drugi stvarni proces u termodinamici, teée s vise gubi- taka. Tu je u prvom redu gubitak samoga goriva, koje dijelom propada s pepelom, jelom se kao éada gubi s dimnim plinovima. Ti se gubici uglavnom svode na ugliik iz goriva (jer su drugi gorivi elementi lakSe izgorivi), pa je uobizajeno ozna- Cavati ovako: a-c [kg/kg] — kolitina ugljika koja stvarno izgori (1—a)-c [kg/kg] — koli¢ina ugljika koja se gubi Povezano opet s ugljikom jest imogu¢nost njegovog nepotpunog izgaranja — umjesto u COs, izgara on u CO i odaje manje topline, Teorijski postoji moguénost da neiz- goreni ostanu Hz, CH, i neki drugi gorivi elementi, ali se zbog njihove lako¢e izgaranja to rijetko de’ava. Najve¢i gubitak u procesu izgaranja je toplina samih dimnih plinova, koji odlaze u dimnjak s temperaturom od, recimo, 150°C ili sliéno. Vi8e je praktiénih razloga da se ne ide na veée iskori8tenje topline iz dimnih plinova i time postizanje nize izlazne temperature. Neki od tih razloga su: premala temperaturna razlika izmedu dimnih plinova i (recimo) vode koja se grije pa bi trebala velika povrSina za razmjenu topline; daljnjim sniZavanjem temperature iz dimnih plinova bi se kondenzirala vlaga, a s njom i SOs, éime bi nastala sumporasta ili sumporna kiselina, koje vrlo korozivno djeluju na materijale kotla itd. Ako se, medutim, veé ne moie sniziti temperatura izlaznih plinova, tad se barem nastoji da im kolitina bude Sto manja, a to se prema jednadZbi (304) ili (306) postiZe izgaranjem uz minimalni suviSak zraka. Iz toga se lako zakljutuje da je kontrola procesa izgaranja bitan preduvjet za njegovo pra¢enje i optimalno odvijanje. Ne ulaze¢i u samu tehniku mijerenja poje- dinih parametara goriva i dimnih plinova, proces se izgaranja u opcem slutaju moéZe prikazati kao na slici 115. Na slici su s COs, CO itd. oznatene pojedine komponente u dimnim plinovima, a ujedno su to i volumni udjeli tih komponenata. Buduci da se njihovo stvarno odredivanje izvodi pri temperaturi okoline, kad je praktitki sva vodena para iz dimnih plinova kondenzirala, to su udjeli COz, CO itd. svedeni na 1 nm® suhoga dimnog plina, dakle je COz+CO+CHs+SO2+-02+Ne+Ha=1 (31DFe eet. PRM: Dimni plinovi, Vgp 7) (C0, , CO, CH, , HzO, S02, 03, Loziste tt My iow CY Jzolacija — 8 J ee 1 kg goriva : €,h,5, 9,0, a,, [kg/kg | IRE (to) ReSetka LOS, . se m Zrak Zrak, Zs [nm3/kg] exbesiers Pepeo,-a [4949] Neizgoreni ugljik, (1-a)c [4949] SL. 115. Bilanca materija u stvarnom procesu izgaranja Sasvim razumljivo, stvarni volumen vlagnih dimnih plinova koji nastaju izgaranjem 1 kg goriva, bit ce Vost= Veun+(11,205-4+1,245-w) (nm?/kg] (312) Za prikazani proces izgaranja na slici 155, u stacionarnom stanju, moraju biti za- dovoljene ove dvije bilance: — bilanca ugljika £22,41=Veun-(CO2+CO+CH1)—(1—a) 22,41 12 2 odakle je 1,868 -a-c COz+CO+CH, (Ulazna kolitina ugljika ¢ [kg/kg] podijeljena je njezinom molekularnom masom Mco=12 i pomnogena s 22,41 da bi se dobila vrijednost u [nm®/kg]). —bilanca dusika Veun= [nm3/kg] (313) 0,79-%-Zaain+ Joma =Voun Ne odakle je __ Veun*N2—0,800-n G4) O99" Bais(Sliéno kao prije, koligina dusika iz goriva n [kg/kg] pretvorena je u nm*/kg dije- ljenjem s My,=28 i mno%enjem s 22,41.). Ako se iz jednad%be (313) Vsun uvrsti u jednadZbu (314), u kojoj se jo8 i Zmin uyrsti iz jednadZbe (301), dobiva se izraz za koeficijent suviska zraka 1,868-0-c—_N2_0,800-n i CO2+CO+CHa OT cis bcana uctinne AGoA A. (315) Op (19868 ¢-+5,603 hi +-0,700-s—0,700-0) Kao &to se vidi, taj va%ni pokazatelj procesa izgaranja moguée je na¢i znajuéi ele- mentarnu analizu goriva i sastav suhih dimnih plinova. Svakako, posebnim mjere- njima ili iz iskustva potrebno je znati i koeficijent ~, tj. iskorigteni dio ugljika iz goriva.