She said: ,,l know what its like to be dead.

I know what it is to be sad.

And shes making me feel like I ve never been born.

THE BEATLES*

* Rekla je: Znam kako je biti mrtav. Znam kako je biti tuan." Zbog toga se osjeam kao da se nikad nisam rodio.

Prvi dio

KRAJ
Elspeth je umrla dok je Robert stajao ispred automata i gledao kako aj iklja u malu plastinu
alicu. Poslije e se sjeati kako je iao bolnikim hodnikom sa alicom grozna aja u ruci, sam se pod
fluorescentnim svjetlima vraao u sobu gdje je Elspeth leala okruena strojevima. Glava joj je bila
okrenuta prema vratima, a oi otvorene; u prvom trenutku Robert je pomislio da je pri svijesti.
U sekundama prije no to je umrla, Elspeth se sjetila kako su jednog dana prolog proljea ona i
Robert hodali blatnim puteljkom pokraj Temze u Kew Gardensu. Osjeao se miris trulog lia; prije je
kiilo. Robert je rekao: Trebali smo imati djecu a Elspeth je odgovorila: Ne budali, duo.
Rekla je to naglas, ali Robert nije bio u bolnikoj sobi da je uje.
Elspeth se okrenula licem prema vratima. Htjela ga je zazvati, Roberte, ali joj je grlo odjednom bilo
puno. Imala je osjeaj kao da joj se dua pokuava uspeti jednjakom. Pokuala je zakaljati, izbaciti je,
ali je samo zagrgoljila. Utapam se. Utapam se u krevetu... Osjetila je snaan pritisak pa odlebdjela; bol
je nestala, a ona sa stropa gledala svoje malo razoreno tijelo.
Robert je stajao na vratima. Ruka ga je pekla od aja te ga je spustio na noni stoli. Zora je poela
mijenjati sjene u sobi od boje antracita do neodredivo sive; sve se ostalo inilo onakvim kakvo je bilo.
Zatvorio je vrata.
Robert je skinuo cipele i okrugle naoale tankih metalnih okvira. Uvukao se u krevet pazei da ne
pomakne Elspeth i ovio se oko nje. Tjednima se tresla u vruici, no sada joj je temperatura bila gotovo
normalna. Osjeao je kako mu koa postaje neznatno toplija na mjestima gdje je dodirivala njezinu.
Prela je u carstvo neivih predmeta i gubila vlastitu toplinu. Robert se licem utisnuo u stranji dio
Elspethina vrata i stao duboko disati.
Elspeth ga je gledala sa stropa. Kako joj je samo bio poznat, a kako se udnovatim inio. Vidjela je,
ali ne i osjeala, njegove dugake ruke utisnute u njezin struk sve je na njemu bilo izdueno, na licu
se najvie isticala eljust i velika gornja usna; imao je pomalo kljunast nos i duboko umetnute oi;
smea mu se kosa rairila po jastuku. Koa mu je bila bljedunjava jer je predugo bila na bolnikom
svjetlu.
lako svijen oko njezina majuna, mlitava tijela izgledao je vrlo utueno, mravo i golemo: Elspeth se
sjetila fotografije koju je davno vidjela u National Geographicu, fotografije majke koja stie dijete
umrlo od gladi. Robertova je bijela koulja bila zguvana; arape razbijene na palcima. Svladalo ju je
sve ono za im je alila, za to se osjeala krivom i za im je udjela u ivotu. Ne, pomislila je, ne idem.
No ve je otila i u trenu bila negdje drugdje, raspreno nitavilo.
Sestra ih je nala pola sata poslije. Stajala je bez rijei promatrajui visoka, mlaahna mukarca,
svinuta oko slabane, mrtve, sredovjene ene. Zatim je otila po bolniare.
Vani se budio London. Robert je leao zatvorenih oiju, oslukujui promet na glavnoj ulici, korake
u hodniku. Znao je da e uskoro morati otvoriti oi i pustiti Elspethino tijelo. Sjesti, ustati, govoriti.
Uskoro e nastupiti budunost bez Elspeth. Drao je oi zatvorenima, udisao njezin miris koji je slabio
i ekao.

POSLJEDNJE PISMO
Pisma su stizala svaka dva tjedna. Nisu dolazila na kunu adresu. Svakog drugog etvrtka Edwina
Noblin Poole odvezla bi se deset kilometara do pote u Highland Parku, dva grada dalje od njezina
doma u Lake Forestu. Imala je mali potanski pretinac. U njemu nikada nije bilo vie od jednog pisma.
Pismo bi obino odnijela u Starbucks i itala ga uz veliku kavu bez kofeina sa sojinim mlijekom.
Sjela bi u kut, leima okrenuta zidu. Gdjekad bi, ako joj se urilo, pismo proitala u autu. Nakon to bi
ga proitala, odvezla bi se do parkiralita iza tanda s hot dogovima u Drugoj ulici, parkirala se pokraj
kontejnera za smee i zapalila pismo. Zato ima upalja u pretincu? upitao ju je suprug Jack.
Dosadilo mi je pletenje. Poela sam se baviti paleom odvratila je Edie. Nije dalje navaljivao.
Jack je toliko znao o pismima jer je platio istraitelja da mu slijedi suprugu. Detektiv ga je izvijestio
kako nije bilo nikakvih sastanaka, telefonskih poziva ni eletronikih poruka; uope, nieg sumnjivog,
osim pisama. Detektiv mu nije prenio kako je Edie poela zuriti u njega dok je palila pisma, a onda
cipelom drobila pepeo na ploniku. Jednom ga je pozdravila nacistikim pozdravom. Zadatak njezina
praenja poeo je u njemu izazivati strepnju.
Bilo je neto u Edwini Poole to je uznemiravalo istraitelja; nije bila poput ostalih predmeta
njegovih istraga. Jack je naglasio kako ne prikuplja dokaze za razvod. Samo elim znati to radi
rekao je.
Neto je... drugaije. Edie se obino nije obazirala na detektiva. Jacku nije rekla nita. Pomirila
se s tim, znajui da je debeli mukarac masna lica nikako ne moe razotkriti.
Posljednje je pismo stiglo poetkom prosinca. Edie ga je uzela u poti i odvezla se na plau u Lake
Forestu. Parkirala se na mjestu koje je bilo najudaljenije od ceste. Dan je bio vjetrovit i nemilo hladan.
Na pijesku nije bilo snijega. Jezero Michigen bilo je smee; valii su oplakivali rubove stijena. Sve su
stijene bile pomnjivo razmjetene kako bi se sprijeila erozija; plaa je podsjeala na postavljenu
pozornicu. Na parkiralitu nije bilo nikoga osim Edieine Honde Accord. Nije ugasila motor. Detektiv
se kolebao, a onda uzdahnuo i parkirao na suprotnom kraju parkiralita.
Edie ga je okrznula pogledom, Moram li za ovo imati publiku? I neko je vrijeme sjedila gledajui
jezero. Mogla bih ga spaliti, a da ga ne proitam. Pomislila je kakav bi joj mogao biti ivot da je ostala
u Londonu; mogla je pustiti Jacka da se bez nje vrati u Ameriku. Preplavila ju je silna enja za sestrom
blizankom te je izvadila omotnicu iz torbice, gurnula prst ispod preklopa i rastvorila pismo.
Najdraa e,
Rekla sam ti da u te obavijestiti i evo, trenutak je doao zbogom.
Pokuavam zamisliti kako bi bilo da se to dogaa tebi, no nemogue je doarati svijet bez tebe
iako smo tako dugo odvojene.
Nita ti nisam ostavila. Dobila si moj ivot i ivi ga. To je dovoljno. Umjesto toga eksperimentiram
sve sam ostavila blizankama. Nadam se da e uivati.
Ne brini se, sve e biti dobro.
Pozdravi Jacka u moje ime.
Voli te, unato svemu
e
Edie je sjedila sputene glave i ekala suze. Nije ih bilo, to joj je bilo drago; nije eljela plakati
pred istraiteljem. Provjerila je potanski ig. Pismo je bilo poslano prije etiri dana. Pitala se tko ga
je poslao. Moda bolniarka.
Tutnula je pismo u torbicu. Vie nije bilo potrebe spaliti ga. Neko e ga vrijeme uvati. Moda e
ga i zadrati. Izila je s parkiralita. Kada je prolazila pokraj detektiva, pokazala mu je prst.

Prevaljujui kratku udaljenost od plae do kue, Edie je mislila na svoje keri. Mislima su joj
prolijetali katastrofalni scenariji. Kada je dola kui, bila je odluna u nakani da onemogui prijenos
sestrina vlasnitva na Juliju i Valentinu.
Jack se vratio s posla i naao Edie sklupanu na krevetu, u sobi s ugaenim svjetlima.
to je?
Umrla je Elspeth rekla mu je.
Kako zna?
Predala mu je pismo. Proitao ga je i osjetio samo olakanje. To je to, pomislio je. Cijelo vrijeme
radilo se samo o Elspeth. Legao je na svoju stranu kreveta, a Edie se namjestila oko njega. Jack je
rekao: ao mi je, duo a onda vie nisu prozborili ni rijei. Sljedeih dana i mjeseci Jack e to
poaliti; Edie nije govorila o sestri blizanki, nije odgovarala na pitanja, nije htjela nagaati to je
Elspeth mogla ostavili njihovim kerima, nije govorila kako se osjea pa ak ni njemu nije doputala
da spomene Elspeth. Jack se poslije pitao bi li Edie progovorila tog popodneva da ju je pitao. Da joj
je rekao to zna, bi li ga iskljuila? Poslije je to visjelo izmeu njih.
No tada su leali na svojem krevetu. Edie je poloila glavu na Jackova prsa i sluala otkucaje
njegova srca. Ne brini se, bit e dobro."... Mislim da ja ovo ne mogu. Mislila sam da u te opet vidjeti.
Zato nisam otila k tebi? Zato si mi rekla da ne doem? Kako smo dopustile da bude ovako? Jack ju
je zagrlio. Je li se isplatilo? Edie nije mogla govoriti.
uli su blizanke na kunim vratima. Edie se oslobodila zagrljaja i ustala. Nije plakala, ali je otila u
kupaonicu i umila se. Ni rijei rekla je Jacku dok se eljala.
Zato ne?
Zato.
Dobro. Pogledi su im se sreli u zrcalu toaletnog stolia. Izila je, a on je uo kako savreno
normalnim glasom pita: Kako je bilo u koli? Julia je rekla: Beskorisno. Valentina je rekla:
Nisi poela pripremati veeru? a Edie je odvratila: Mislila sam kako bismo mogli otii na pizzu
u Southgate. Jack je sjeo na krevet s osjeajem teine i umora. Kao i inae, nije bio siguran to je
to, ali je barem znao da e veerati.

CVIJETAK NA NJIVI
Elspeth Noblin bila je mrtva te joj vie nitko nije mogao pomoi; mogli su je samo pokopati.
Pogrebna povorka prola je tiho kroz ulazna vrata groblja Highgate; pogrebno vozilo pratilo je deset
automobila punih trgovaca rijetkim knjigama i prijatelja. Vonja je bila kratka; crkva sv. Michaela bila
je malo dalje na brdu. Robert Fanshaw doao je pjeice iz Vautraversa sa susjedima s gornjeg kata,
Marijke i Martinom Wellsom. Stajali su na irokom dvoritu na zapadnoj strani groblja i gledali kako
pogrebno vozilo vjeto prolazi kroz ulaz i uskim putem kree prema obiteljskoj grobnici obitelji Noblin.
Robert je bio iscrpljen i tup. Zvukovi kao da su se izgubili, kao da je dolo do kvara na zvunom
zapisu filma. Martin i Marijke stajali su zajedno, malice odmaknuti od njega. Martin je bio vitak,
uredan mukarac kratko oiane prosijede kose i iljasta nosa. Sve je na njemu bilo nervozno i brzo,
vorugavo i iskrivljeno. Imao je velke krvi i nizak prag tolerancije na groblja. Njegova supruga Marijke
nadvila se iznad njega. Imala je asimetrinu frizuru, grimiznoljubiastu kosu i ru. Bila je krupne grae,
ivopisna i nestrpljiva. Crte njezina lica bile su u opreci s pomodnom odjeom. Sa zebnjom je
promatrala supruga.
Martin je zatvorio oi. Usne su mu se pomicale. Netko nepoznat mogao je pomisliti da se moli, ali
Robert i Marijke znali su da broji. Snijeg je padao u krupnim pahuljama koje su nestajale im bi dotaknule tlo. Groblje Highgate bilo je prepuno bljuzgavih ljunanih staza i stabala s kojih je kapala
voda. Vrane su s grobova odlijetale na niske grane, zatim kruile zrakom i sputale se na krov
disidentske kapele koja je sada sluila kao ured groblja.
Marijke se borila s porivom da zapali cigaretu. Nije posebno voljela Elspeth, ali sada joj je
nedostajala. Elspeth bi rekla neto zajedljivo i duhovito i sve okrenula na alu. Marijke je otvorila usta
i izdahnula, a dah joj je jedan trenutak poput dima ostao visjeti u zraku.
Pogrebno vozilo neujno je skrenulo na Cuttings Path i nestalo iz vida. Noblinov mauzolej
nalazio se neposredno iza Comfort's Cornersa, blizu sredine groblja; oaloeni bi ili uskom,
korijenjima stabala ispresijecanom Colonnade Path i tamo doekali pogrebno vozilo. Ljudi su parkirali
automobile ispred polukrune kolonade koja je dijelila dvorite od groblja, izili i stajali gledajui oko
sebe, uoavajui kapelice (glasovi! je opis u kojem su jednom nazvane primjercima "pogrebnikogotikog" stila), eljezna vrata, spomenik rtvama rata, kip Fortune koji prazna pogleda zuri pod
kositrenim nebom. Marijke je pomislila na sve pogrebne povorke koje su prole kroz glavna vrata
Highgatea. Viktorijanske crne koije koje su vukli konji s nojevim perjem na glavama, s profesionalnim
naricateljima i onima to su zanijemjeli od boli, ustupile su mjesto tom arolikom skupu auta,
kiobrana i stianih prijatelja. Marijke je odjednom doivjela groblje kao staro kazalite: igrao se isti
komad, ali su kostimi i frizure osuvremenjeni.
Robert je dotaknuo Martinovo rame, a Martin otvorio oi s izrazom ovjeka koji je naglo probuen.
Preli su preko dvorita pa kroz sredinu kolonade i mahovinastim stubama uli u groblje. Marijke je
ila iza njih. Za njima su ili ostali. Staze su bile kliske, kose i kamene. Svi su pazili gdje staju. Nitko nije
govorio.
Nigel, upravitelj groblja, stajao je pokraj pogrebnog vozila, dotjeran i pripravan. Kimnuvi je
Robertu dao do znanja da ga je vidio, uputio mu pogled kojim je govorio: Drugaije je kada je u pitanju
netko tvoj, zar ne? Robertov prijatelj Sebastian Morrow stajao je uz Nigela. Sebastian je bio pogrebnik;
Robert ga je i prije gledao kako radi, ali sada se inilo kao da je Sebastian dobio dodatnu dimenziju
suosjeanja i unutarnje suzdranosti. Izgledalo je kao da ravna pogrebom ne miui se i ne govorei;
pogledao bi pogdjekad bitnu osobu ili predmet i ono to se trebalo uiniti bilo bi uinjeno. Sebastian
je na sebi imao tamnosivo odijelo i tamnozelenu kravatu. Sin nigerijskih roditelja roen u Londonu,
tamne koe u tamnoj odjei, bio je istodobno iznimno prisutan i gotovo nevidljiv u sumornosti
raslinjem obrasla groblja.

Nosai lijesa okupili su se oko pogrebnog vozila.

Svi su ekali, no Robert se glavnom stazom uputio do mauzeloja obitelji Noblin. Na vapnencu je,
iznad vrata od oksidiranog bakra, bilo urezano samo prezime. Na vratima je bio bareljef koji je prikazivao pelikana to vlastitom krvlju hrani svoje mlade, simbol Uskrsnua. Kada je vodio grupe, Robert ga
je prigodice znao ukljuiti u obilazak. Sada su mu vrata bila otvorena. Thomas i Matthew, ukopnici,
stajali su i ekali koja tri metra dalje, ispod granitnog obeliska. Susreo je njihov pogled; kimnuli su i
prili mu.
Robert je oklijevao prije no to je pogledao u mauzolej. U njemu su bila etiri lijesa lijesovi
Elspethinih roditelja, bake i djeda i umjerena koliina praine koja se skupila u kutovima male
prostorije. Pokraj police na kojoj e se nai Elspethin lijes bili su postavljeni nogari. To je bilo sve.
Robertu se uinilo da hladnoa izbija iz unutranjosti mauzoleja kao iz hladnjaka. Osjeao je da e
doi do svojevrsne razmjene: on e groblju dati Elspeth, a groblje e njemu dati... to, nije znao.
Sigurno mora biti neto.
Vratio se do pogrebnog vozila s Thomasom i Matthewom. Elspethin je lijes bio ojaan olovom, za
nadzemne grobnice, te neprimjereno teak. Robert i drugi nosai stavili su ga na ramena pa odnijeli
u grobnicu; bilo im je pomalo nezgodno spustiti ga na nogare. Mauzolej je bio premalen za sve nosae
te se lijes odjednom uinio golemim. Namjestili su ga. Tamna se hrastovina sjajila na slaboj dnevnoj
svjetlosti. Jedan za drugim izili su svi, osim Roberta koji se lagano pogrbio iznad lijesa, oslonivi se
dlanovima o poklopac, kao da je lakirano drvo Elspethina koa, kao da u kutiji u kojoj je njezino
iscrpljeno tijelo moe osjetiti otkucaje srca. Mislio je na Elspethino blijedo lice, plave oi koje bi se
otvorile u tobonjem iznenaenju i suzile kada joj se neto nije svialo, male grudi, neobinu vrelinu
njezina tijela u vruicama, rebra koja su joj u posljednjim mjesecima bolesti strala iznad trbuha,
oiljke od potkonog prikljuka i operacije. Preplavila ga je elja i odvratnost. Sjeao se fine teksture
njezine kose, kako je plakala kada joj je u pregrtima ispadala, kako je rukama prelazio po njezinu
golom tjemenu. Mislio je na zakrivljenost Elspethinih bedara te nadimanju i truljenju koje ju je ve
preobraavalo, stanicu po stanicu. Bile su joj etrdeset i etiri godine.
Roberte. Pokraj njega stajala je Jessica Bates. Pomnjivo ga je promatrala ispod jednog od
svojih kitnjastih eira; inae strogo lice sada je bilo ublaeno samilou. Hajdemo, sada.
Mekane starake ruke poloila je na njegove. Ruke su mu se znojile, a kada ih je podigao, vidio je da
je ostavio jasne otiske na inae savrenoj povrini. Htio je obrisati tragove pa ih poelio ostaviti tamo,
posljednji dokaz njegova dodira na tom produetku Elspethina tijela. Dopustio je Jessici da ga izvede
iz grobnice te se s njom i ostalima namjestio za obred ukopa.
Dani su ovjekovi kao sijeno, cvate ko cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i ve ga nema,
ne pamti ga vie ni mjesto njegovo. 2
Martin je stajao na rubu skupine. Oi su mu opet bile zatvorene. Glava mu je bila sputena, a ruke
je vrsto stiskao u depovima kaputa. Marijke se nagnula prema njemu. Uhvatila ga je ispod ruke; kao
da to nije primijetio, poeo se njihati naprijed-natrag. Marijke se ispravila i pustila ga da se njie.
Svidjelo se Bogu Svemoguemu u njegovu velikom milosru k sebi uzeti duu nae preminule
sestre ije tijelo predajemo njezinu vjenom poivalitu; zemlju zemlji, pepeo pepelu, prah prahu, u
sigurnoj i pouzdanoj nadi u uskrsnue za vjeni ivot po Kristu, naem Gospodinu, koji e preobraziti
ovo nae smrtno tijelo na sliku i priliku svojeg tijela slavnog, snagom svojega djela kojemu e sve biti
podvrgnuto, bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Robert je lutao pogledom. Stabla su bila gola do Boia su ih dijelila jo tri tjedna ali je groblje
bilo zeleno. Highgate je bio pun grmova boikovine koji su izniknuli iz viktorijanskih pogrebnih vijenaca. Ozraje je bilo blagdansko, ako ste bili u stanju promijeniti mentalni sklop i poeti razmiljati o
Boiu na groblju. Dok se pokuavao usredotoiti na vikarove rijei, uo je kako se u blizini glasaju
lisice.
2 Psalam 103, Biblija, KS, Zagreb 1987., str.548.

Jessica Bates stajala je do Roberta. Ramena su joj bila ravna, brada podignuta, no Robert je osjeao
njezin umor. Bila je predsjednica Prijatelja groblja Highgate, dobrotvorne organizacije koja se brinula
za groblje i organizirala obilaske s vodiima. Robert je radio za nju, ali je bio uvjeren da bi na Elspethin
sprovod dola u svakom sluaju. Sviale su se jedna drugoj. Kada bi dola ruati s Robertom, Elspeth
bi uvijek donijela i sendvi za Jessicu.
Uhvatila ga je panika: kako u zapamtiti sve o Elspeth? U tom je trenutku bio ispunjen njezinim
mirisom, glasom, oklijevanjem prije no to bi se predstavila na telefonu, njezinim kretnjama dok su
vodili ljubav, ushitom cipelama nemogue visokih potpetica, ulnou kojom je pristupala starim
knjigama i nedostatkom osjeaja kada ih je prodavala. Znao je sve to e ikada znati o Elspeth te je
bez odgaanja morao zaustaviti vrijeme da mu nita ne pobjegne. No bilo je prekasno; trebao se
zaustaviti kad i ona; sada je prolazio pokraj nje, gubio je. Ve je blijedjela. Trebao bih sve zapisati...,
ali nita nee biti dovoljno. Nita to napiem nee je vratiti.
Nigel je zatvorio vrata grobnice i zakljuao ih. Robert je znao da e klju leati u brojem oznaenom
pretincu u uredskoj ladici dok ga opet ne zatrebaju. Uslijedila je nelagodna stanka; obred je bio gotov,
ali nitko nije tono znao to slijedi. Jessica je stisnula Robertovo rame i kimnula vikaru. Robert mu je
zahvalio i predao omotnicu.
Svi su se uputili stazom. Uskoro se Robert opet naao u dvoritu. Snijeg se pretvorio u kiu. Jato
crnih kiobrana rastvorilo se gotovo istodobno. Ljudi su uli u automobile i poeli izlaziti s groblja.
Osoblje je neto govorilo, ruke su ga tapale, nudio se aj i neto jae; nije tono znao to je odgovarao
ljudima, ali oni su se taktino povlaili. Svi trgovci knjigama otili su u Angel. Vidio je da ga Jessica
gleda s uredskog prozora. Marijke i Martin drali su se postrani; sada su mu prili. Marijke je vodila
Martina pod ruku. Glava mu je jo bila prignuta te se inilo kao da mu, dok je prelazio dvorite,
pozornost posve zaokuplja svaki pojedinani kamen. Roberta je dirnulo to je uope uspio doi.
Marijke je uhvatila Roberta pod ruku pa su utroje izili s groblja i uputili se Swains Laneom. Kada su
stigli na vrh brijega Highgate, skrenuli su lijevo, hodali nekoliko minuta pa opet skrenuli lijevo. Marijke
je morala pustiti Roberta kako bi pourila Martina. Ili su dugakom, uskom asfaltnom cesticom.
Robert je otvorio vrtna vrata i bili su kui. Sva tri stana u Vautraversu bila su mrana, a dan je uzmicao
pred veeri te se Marijke zgrada inila jo tumornijom i tjeskobnijom no inae. Zajedno su stajali u
vei. Marijke je zagrlila Roberta. Nije znala to rei. Sve su ve rekli te nije rekla nita. Robert se
okrenuo da ue u stan.
Martin se oglasio promuklim glasom. Rekao je: ao mi je. Reenica ih je sve zapanjila. Robert
je oklijevao pa kimnuo. ekao je da vidi hoe li Martin jo neto rei. Sve su troje nelagodno stajali
dok Robert opet nije kimnuo i nestao u svojem stanu. Martin se zapitao je li dobro uinio to je
progovorio. On i Marijke poeli su se penjati stubama. Zastali su na drugom podestu kada su prolazili
pokraj Elspethinih vrata. Na njima je bio kartoni s natipkanim prezimenom: NOBLIN. Proavi uz
njih, Marijke je ispruila ruku i dotaknula ga. Podsjetio ju je na ime na mauzoleju. Pomislila je kako e
odsad tako biti svaki put kad proe pokraj njih.
Robert se izuo i legao na krevet u svojoj asketskoj i gotovo mranoj spavaoj sobi, jo uvijek s
mokrom vunenom kapom na glavi. Zapiljio se u strop i mislio na Elspethin stan nad sobom. Zamiljao
je njezinu kuhinju, punu hrane koju ona nee pojesti, njezinu odjeu, knjige, stolce koji se nee habati,
na kojima nee ni sjediti ni itati, njezin radni stol pretrpan papirima koje e morati pregledati. Mnogo
je toga morao uiniti, ali ne odmah.
Nije bio spreman za njezinu odsutnost. Prije Elspeth nije umro nitko koga je volio. Bili su odsutni,
ali nitko nije bio mrtav. Elspeth? ak joj je ime zvualo prazno, kao da se odvojilo od nje i nesputano
mu plutalo u mislima. Kako u ivjeti bez tebe? Nije bila rije o tijelu; tijelo e initi to i inae.
Problematino je bilo kako: on e ivjeti, ali bez Elspeth taj ivot nee imati ni okus ni oblik, niti e u
njemu biti reda. Morat e se ponovno nauiti biti sam.
Bila su tek etiri sata. Sunce je zalazilo; spavau sobu zamutile su sjene. Zatvorio je oi i ekao da

zaspi. Nakon nekog vremena shvatio je da mu to nee poi za rukom; ustao je, obuo se, popeo na
gornji kat i otvorio Elspethina vrata, proao je kroz stan ne upalivi svjetla. U njezinoj spavaoj sobi
opet je skinuo cipele i kaput, na trenutak razmislio, a onda skinuo i ostatak odjee. Uvukao se u
Elspethin krevet, na stranu na kojoj je uvijek spavao. Naoale je odloio na uvijek isto mjesto na
njezinu nonom ormariu. Sklupao se u uobiajeni poloaj i polako se oputao kako je studen
nestajala iz plahti. Robert je zaspao ekajui Elspeth da legne pokraj njega.

ONA ODLAZI OD KUE

Marijke Wells de Graaf stajala je na vratima spavae sobe koju je posljednje dvadeset i tri godine
dijelila s Martinom. U ruci su joj bila tri pisma, a ona je napeto razmiljala gdje da ostavi jedno od njih.
Kovezi su joj bili na stubitu, s uredno sloenim utim baloncem preko njih. Morala je samo ostaviti
pisma i mogla je otii. Martin se tuirao. Ve je dvadeset minuta bio pod tuem; ostat e tamo jo
koji sat, ak i kad potroi vruu vodu. Marijke nije htjela znati to tamo radi. ula ga je kako govori sa
samim sobom; tiho, ugodno mrmljanje; gotovo kao radio. Sluate umobolni radio, pomislila je, koji
vam donosi najnovije i najvee OKP hitove.
eljela je pismo ostaviti negdje gdje e ga nai brzo, ali ne prebrzo. Isto ga je tako eljela ostaviti
na mjestu koje Martinu ne predstavlja problem tako da ga moe uzeti i otvoriti. No nije ga eljela
ostaviti na mjestu koje e prisutnost pisma kontaminirati, koje e, nakon toga, zauvijek biti povezano
s njim i stoga van Martinova domaaja.
Tjednima je ve razbijala glavu tom dilemom, ne uspjevi je rijeiti. Gotovo je odustala i odluila
poslati pismo, no nije eljela da se Martin brine kada ne doe doma s posla. Kad bih ga barem mogla
ostaviti da lebdi, pomislila je. A onda se nasmijeila i otila po ivai pribor.
Marijke je stajala u Martinovu uredu pokraj raunala i pokuavala umiriti ruke kako bi udjenula
konac u iglu u bazenu utog svjetla iz svjetiljke s radnog stola. Stan im je bio vrlo mraan; Martin je
papirom prekrio prozore te je znala da je jutro samo po bijeloj svjetlosti koja se probijala kroz selotejp
po rubovima novina. Udjenuvi konac u iglu, brzo je nainila nekoliko avova oko ruba omotnice pa
se popela na Martinov stolac da kraj konca zalijepi na strop. Marijke je bila visoka, no morala se
rastegnuti te joj se na trenutak zavrtjelo u glavu, a ona se zaklimala na stolcu u mranoj sobi. Bilo bi
uistinu glupo da sad padnem i slomim se. Zamislila se na podu, raskoljene glave, s pismom koje se
njie iznad nje. No sekundu poslije povratila je ravnoteu i sila sa stolca. Pismo kao da je levitiralo
iznad radnog stola. Savreno. Pokupila je ivai pribor i ugurala stolac ispod stola.
Martin ju je zazvao. Marijke je zastala kao ukopana. to je? naposljetku je viknula. Odloila je
ivai pribor na Martinov stol. Zatim je otila u spavau sobu i stala pokraj zatvorenih vrata kupaonice.
to je? Zadrala je dah; preostala dva pisma skrila je iza lea.
Na mom je stolu pismo za Thea; bi li ga mogla poslati kad izide?
Dobro...
Hvala.
Marijke je odkrinula vrata. Para je ispunila kupaonicu i ovlaila joj lice. Martine...
Hmmm?
Glava joj se ispraznila. Tot ziens, Martine rekla je napokon.
Tot ziens, ljubavi moja. Martinov je glas bio veseo. Vidimo se veeras.
Suze su joj navrle na oi. Polako je izila iz spavae sobe, probila se izmeu hrpa plastikom
omotanih kutija u hodniku, uletjela u ured, uzela Martinovo pismo za Thea, nastavila prema
predsoblju i izila kroz vrata njihova stana. Marijke je stajala s rukom na kvaki. Palo joj je na pamet:
Ovdje smo zajedno stajali, meni je ruka bila na kvaki ba kao sada. Mlaa ruka; bili smo mladi. Bili
smo u duanu. Marijke je zatvorila oi i stajala sluajui. Stan je bio velik te s mjesta na kojem je stajala
nije mogla uti Martina. Ostavila je vrata odkrinuta (nikada nisu bila zakljuana), obukla ogrta i
pogledala sat. Podigla je kovege i nespretno ih snijela niza stube, bacivi letimian pogled na
Elspethina vrata kada je prola pokraj njih. Spustivi se u prizemlje, jednu je omotnicu ostavila u
Robertovoj koarici za potu.
Marijke se nije okrenula da pogleda Vautravers dok je izlazila kroz vrtna vrata. Dola je do ulice
vukui kovege za sobom. Bilo je hladno, vlano sijeanjsko jutro; nou je kiilo. U Highgate Villageu
vladalo je tog jutra ozraje nepromjenjivosti, kao da vrijeme uope nije prolo otkako je tamo stigla

kao mlada udana ena 1981. Crvena je telefonska govornica jo uvijek bila na Trgu Pond iako jezera3
vie nije bilo, niti se Marijke sjeala da ga je ikada bilo, samo ljunak i klupe na kojima su dremuckali
umirovljenici. Stari je vlasnik knjiare jo uvijek pomnjivo prouavao turiste dok su pregledavali
njegove neugledne zemljopisne karte i krhke knjige. uti je labrador pretrao preko trga, lako
umaknuvi vriteem djetetu. Restoranii, kemijske istionice, agencije nekretnina, drogerija svi
su ekali kao da je negdje eksplodirala bomba, ostavivi tek mlade mame s kolicima ispred sebe. Kada
je, zajedno sa svojim, poslala Martinovo pismo, Marijke se sjetila svih sati koje je tu provela s Theom.
Moda e stii zajedno.
Voza ju je ekao kraj stajalita taksija. Zavitlao je kovege u prtljanik te su uli u auto.
Heathrow? upitao je. Da, terminal etiri rekla je Marijke. Uputili su se niz North Hill prema
Great North Roadu.
Neto poslije, dok je Marijke ekala u redu pred KLM-ovim alterom, Martin je iziao iz tua.
Gledatelj koji ne poznaje Martina mogao se zabrinuti zbog njegova izgleda: bio je jarkocrven, kao da
ga je kakva nadljudska domaica pofurila da izvue neistoe.
Martin se osjeao dobro. Osjeao se isto. Jutarnje tuiranje bilo je jedan od vrhunaca njegova
dana. Zabrinutost bi opala; pod tuem se mogao pozabavati onim to ga je muilo; misli su mu bile
jasne. Tuiranje prije popodnevnog aja nije mu donosilo toliko zadovoljstva jer je bilo krae, prepuno
nametljivih misli i pritiska Marijkeina neizbjenog povratka s posla na BBC-ju. Tuiranje prije odlaska
u krevet bilo je optereeno tjeskobom zbog odlaska u krevet s Marijke, brigom zbog svojeg mogueg
udnog mirisa te pitanjem hoe li ona htjeti te veeri voditi ljubav s njim ili je odgoditi za neku drugu
no (u posljednje je vrijeme seksa bilo sve manje), kamoli ne brigama vezanim uz krialjke, napisane
i neodgovorene elektronike poruke, Thea koji je bio u Oxfordu (i stalno iznosio sve manje pojedinosti
o svojoj svakidanjici, djevojkama i razmiljanjima to bi Martinu bilo drago znati; Marijke je rekla:
Devetnaest mu je godina, pravo je udo da nam ita govori", ali to ba nije pomoglo te je Martin
zamiljao svu silu grozomornih virusa, prometnih nezgoda i ilegalnih tvari; Theo je nedavno nabavio
motocikl Martinovim je uobiajenim ritualnima dodano jo mnogo, mnogo drugih kako bi Theo bio
zdrav i itav.)
Martin se poeo suiti runikom. Revno je vodio rauna o svojem tijelu, s velikim zanimanjem i
zabrinutou zamjeivao svako kurje oko, venu i ugriz kukca, a ipak, gotovo da i nije znao kako izgleda.
ak su i Marijke i Theo postojali samo kao snopovi osjeaja i rijei u Martinovu sjeanju. Nije dobro
pamtio lica.
Danas je sve teklo glatko. Okosnica mnogih Martinovih rituala pranja i njege bila je simetrija; potez
britve na lijevoj strani zahtijevao je identian potez na desnoj. Nekoliko godina prije prolazio je kroz
teko razdoblje kada je doao do toke u kojoj je izbrijavao svaku naznaku dlake na cijelom tijelu. To
je svakog jutra trajalo satima, a Marijke je plakala kada bi ga pogledala. Najposlije se uvjerio da dodatno brojenje moe zamijeniti brijanje. Stoga je tog jutra brojio poteze britve (njih trideset) potrebne
da uistinu obrije bradu, a onda svjesno odloio britvu na umivaonik i trideset puta izbrojio do trideset.
To mu je uzelo dvadeset i osam minuta. Martin je brojio tiho, bez urbe. urba bi uvijek sve pokvarila.
Kada bi pokuao pouriti, morao bi u jednom trenutku poeti ispoetka. Bilo je vano da to dobro
napravi kako bi imao osjeaj potpunosti.
Potpunost: kada bi sve bilo propisno uinjeno, Martin bi osjetio (prolazan) uitak u svakoj seriji
pokreta, brojeva, pranja, misli, ne- misli. No nije valjalo kad je bio odvie zadovoljan. Smisao nije bio
da udovolji sebi, nego da odvrati katastrofu.
Bilo je opsesija bile su poput uboda igle, gurkanja, bockanja: Jesam li ostavio upaljen plin? Gleda
li netko kroz prozor na stranjim vratima? Moda se mlijeko pokvarilo. Bolje da ga opet pomiriem
prije no to ga ulijem u aj. Jesam li oprao ruke kad sam se popiao? Za svaku sigurnost, bolje ih je
3 Pond, ribnjak, jezerce; op. prev.

opet oprati. Jesam li ostavio upaljen plin? Jesu li mi hlae dotaknulepod kada sam ih oblaio? Ponovi
to, uini kako treba. Uini to opet. Uini to opet. Opet. Opet.
Kompulzije su bile odgovori na pitanja koja su postavljale opsesije. Provjeri plin. Operi ruke. Dobro
ih operi da ne bi bilo sumnje. Upotrijebi jai sapun. Upotrijebi izbjeljiva. Pod je prljav. Operi ga. Obii
prljavi dio tako da ga ne dodime. Napravi najmanji mogui broj koraka. Prostri runike po podu da
zaustavi kontaminaciju. Operi runike. Opet. Opet. Pogreno je ovako ui u sobu. Pogreno, kako?
Jednostavno pogreno. Zakorai prvo desnom nogom. Tijelom se okreni nadesno, eto. To je bolje. A
to je s Marijke? I ona mora tako. Nee joj biti drago. Nije vano. Nee to uiniti. Mora. Odvie je krivo
ako ne uini. Kao da e se dogoditi neto uasno. to tono? Ne znam. Ne mogu misliti o tome. Brzo
viekratnici od 22: 44, 66, 88... 1122...
Bilo je dobrih dana, loih dana, vrlo loih dana. Dananji se dan razvijao u dobar dan. Martin se
sjetio vremena kada je bio u Balliolu i svake srijede igrao tenis s tipom sa svojeg kolegija filozofije
matematike. Bilo je dana kada je, ak i prije no to bi izvadio reket, znao da e svaki udarac biti
ugodan. Dananji dan budio je takav osjeaj.
Martin je otvorio vrata kupaonice i pogledom preao po spavaoj sobi. Marijke mu je prostrla
odjeu na krevet. Cipele su bile na podu, uredno poravnate uz nogavice hlaa. Odjea je bila sloena
tono odreenim slijedom. Nijedan komad nije dodirivao druge. Prouavao je parket od tvrdog drva.
Bilo je na njemu dijelova na kojima se premaz izlizao, mjesta na kojima je bio iskrivljen od vlage no
Martin se na nita od toga nije obazreo. Pokuavao je razabrati je li sigurno da bos zakorai na pod.
Danas je zakljuio da jest. Velikim koracima doao je do kreveta i poeo se veoma polako odijevati.
Sa svakim komadom odjee koji bi mu se spustio na tijelo Martin se osjeao sve sigurnijim,
obavijen istom, izlizanom tkaninom. Bio je vrlo gladan, ali nije se urio. Napokon je uvukao noge u
cipele. Cipele su bile problematine. Smee klasine cipele s vezicama bile su svojevrstan dogovor
izmeu njegova istog tijela i poda koji ga je uvijek plaio. Nije ih volio dodirivati. No dodirnuo ih je i
uspio zavezati vezice. Marijke je ponudila da mu nabavi tenisice s iak-trakom, ali Martinu je sama
zamisao bila estetski odbojna.
Martin se uvijek odijevao u nenapadnu, tamnu odjeu; zraio je formalnou. Nije iao tako daleko
da po stanu nosi kravatu, ali je uvijek izgledao kao da ju je upravo skinuo ili kao da trai neku koju e
staviti prije no to odjuri iz stana. Otkako je prestao izlaziti, kravate su visjele na vjealici u ormaru.
Odjenuo se pa oprezno koraajui hodnikom doao do kuhinje. Doruak mu je bio na kuhinjskom
stolu. Cjelovite itarice u zdjeli, vri mlijeka, dvije marelice. Pritisnuo je gumb na elektrinom grijau
vode, a ona je za nekoliko minuta prokuhala. Martin je imao malo kompulzija povezanih s hranom
(uglavnom su se odnosile na to koliko je puta neto provakao). Kuhinja je bila Marijkein teren te ga
je uvijek tjerala da ono to ga smeta odnese u neki drugi dio stana. Nikada nije pokuao ukljuiti
tednjak jer nikako nije mogao biti siguran da e ga iskljuiti te bi satima stajao s rukom na prekidau
i okretao ga tamo-amo. No aj je mogao napraviti pomou grijaa za vodu te je to i uinio.
Marijke je ostavila novine pokraj zdjele itarica. Bile su netaknute, jo uvijek uredno sloene.
Martin je osjetio malu plimu zahvalnosti volio je prvi otvoriti novine, ali nikada ne bi stigao do njih
prije nje. Rastvorio je Guardian odmah na krialjku.
Danas je bio etvrtak, a etvrtkom je Martin uvijek smiljao krialjku sa znanstvenim temama. Ta
je bila o astronomiji. Martin ju je na brzinu pregledao da provjeri je li sve tono. Posebno je bio ponosan na oblik rjeenja - irio se preko krialjke nalik prilino etvrtastoj i posve simetrinoj spiralnoj
galaktici. Potom je pogledao rjeenje jueranje krialjke, strogo ximenovske, koju je sastavio njegov
kolega Albert Beamish. Beamish je radio pod imenom Lillibet; Martin nije imao pojma zato. Nikada
nije upoznao Beamisha iako su tu i tamo razgovarali telefonom. Martin ga je uvijek zamiljao kao
dlakava ovjeka u baletnom kostimu. Martinovo je ime bilo Bunbury.
Martin je otvorio The Times, Daily Telagraph, Daily Mail i Indipendent te zapoeo temeljitu
pretragu za zanimljivim vijestima. Krialjka na kojoj je trenutano radio bila je o povijesti ratovanja u

Mezopotamiji. Nije bio siguran da e se svidjeti njegovu uredniku, ali kao svaki umjetnik osjeao je
potrebu svojim radom izraziti ono to ga je zaokupljalo, a Irak je u posljednje vrijeme Martinu esto
bio na pameti, tog su dana novine bile pune posebice krvava napada bombaa samoubojice u damiji.
Martin je uzdahnuo, izvadio kare i poeo izrezivati lanke.
Nakon doruka oprao je ruke (relativno normalno) i uredno odloio novine na hrpu (iako su sada
unekoliko podsjeale na ipku). Otiao je u ured, nagnuo se da upali svjetiljku na radnom stolu. Kada
se uspravio, neto mu je okrznulo lice.
Martin je prvo pomislio da je u ured uao imi. No onda je ugledao omotnicu koja se lagano
njihala na koncu sa stropa. Stao je i promatrao je. Na njoj je Marijkeinim odlunim rukopisom bilo
napisano njegovo ime. to si uinila? Mozak mu se ispraznio te je ispred visee omotnice stajao
sputene glave i ruku zatitniki prekrienih preko prsa. Naposljetku je ispruio ruku i uzeo je, lagano
potegnuo i tako odvojio konac od stropa. Polako ju je otvorio, razmotao pismo, naslijepo potraio
naoale za itanje i stavio ih na nos. to je uinila?
6. sijenja
Lieve Martin,
Dragi moj muu, oprosti mi. Ne mogu vie ovako ivjeti. Kad bude itao ovo pismo, ja u biti na
putu za Amsterdam. Thea sam obavijestila pismom.
Ne znam moe li shvatiti, no pokuat u objasniti. Moram ivjeti svoj ivot ne bdijui stalno, ne
trudei se primiriti tvoje strahove. Umorna sam, Martine. Iznurio si me. Znam da u biti osamljena bez
tebe, ali bit u slobodnija. Nai u stani, otvoriti prozore i pustiti u njega sunce i zrak. Sve e biti
obojeno u bijelo, a u svim u sobama imati cvijee. Neu morati u njih ulaziti uvijek desnom nogom,
niti mirisati izbjeljiva na koi i svemu to dotaknem. Stvari e mi biti u ormarima i ladicama, ne u
plastinim posudama i prozirnoj foliji. Namjetaj mi se nee izlizati od pretjerana ribanja. Moda u
imati maku.
Bolestan si, Martine, ali odbija otii lijeniku. Ne vraam se u London. eli li me vidjeti, moe
doi u Amsterdam. No prvo e morati izii iz stana pa se bojim da se moda nikada vie neemo
vidjeti.
Pokuala sam ostati, ali nisam uspjela.
Budi dobro, ljubavi moja
Marijke

Martin je stajao s pismom u rukama. Dogodilo se najgore. Nije mogao shvatiti. Otila je. Nee se
vratiti. Marijke. Polako se prelomio u struku, bokovima, koljenima dok nije unuo na pod ispred
radnog stola, s jakim svjetlom na leima, lica nekoliko centimetara udaljena od pisma. Ljubavi moja.
Oh, ljubavi moja... Sve su ga misli napustile, postojala je samo velika praznina, kao kad se voda povue
pred tsunamijem. Marijke.
Marijke je sjedila u vlaku iz zrane luke Schiphol i gledala sivu ravnicu uz prugu dok je zamuena
prolijetala pokraj nje. Kiilo je, nebo je bilo nisko. Brzo u biti kod kue. Pogledala je sat. Dosada je
Martin ve sigurno naao pismo. Izvadila je mobitel iz torbe i otvorila ga. Nije bilo poziva. Zaklopila ga
je. Kia je postrance isprugala prozore vlaka. to sam uinila? Oprosti mi, Martine. No znala je da joj
nee biti ao kad doe doma, a sada joj je dom mogao biti samo Amsterdam.

VELJAA
Robert je u posebni obilazak Zapadnoga groblja odveo skupinu antikvara iz Hamburga pa je sada
stajao pod lukom glavnog ulaza i ekao da kupe razglednice i pokupe svoje stvari kako bi ih mogao
ispratiti i zakljuati. Radnim danima zimi nije bilo redovitih obilazaka. Volio je priguenost radnog
dana na groblju tih mirnih dana.
Antikvari su ratrkano izili iz nekadanje anglikanske kapele koja je sluila kao improviziran
darovni duan. Robert je zatresao zelenom plastinom kutijom za priloge, a oni su u nju ubacili sitni.
Uvijek mu je bilo neugodno pri toj maloj transakciji, ali groblje nije plaalo porez na promet na
donacije te su svi u Highgateu prosili to su gorljivije mogli. Robert se nasmijeio i maui ispratio
Nijemce pa okrenuo starinski klju u golemoj bravi grobljanskih vrata.
Otiao je u ured te klju i kutiju s prilozima odloio na radni stol. Felicity, upraviteljica ureda,
nasmijeila se i ispraznila je. Nije loe za tako turobnu srijedu rekla je. Ispruila je ruku. Tokivoki?
Robert se potapao po depu kinog ogrtaa i rekao: Vratit u ga Izlazi, znai? upitala je Felicity. Poinje kia.
Samo kratko.
Molly je na ulazu preko puta. Moe li joj odnijeti ovo?
Dobro.
Robert je od Felicity uzeo pamflete i kiobran iz stalka pokraj stubita. Uputio se prema Swains
Laneu. Molly, mrava starija ena odjevena u zeleni radni kombinezon i debelu zimsku jaknu, sjedila
je na rasklopivom stolcu pod spomenikom baruna Strathcona and Mount Royala, koji se u divoti
ruiastoga granita uzdizao neposredno uz ulaz u Istono groblje. Stoiki je provirila iz tmine, uzela
pamflete od Roberta te ih tutnula u mali stalak pokraj sebe. Na naslovnici pamfleta bio je Karl Marx;
on i George Eliot bili su glavne atrakcije meu mrtvima na toj strani groblja.
Hoe otii malo unutra i ugrijati se? upitao ju je Robert.
Mollyin je glas bio usporen, hrapav, pospan; imala je jedva zamjetan australski naglasak. Dobro
sam. Upalila sam grijalicu. Jesi li posjetio svoj grob?
Ne, upravo sam zavrio voenje grupe.
Hajde, onda.
Kada je ponovno preao Swains Lane, Robert je pomislio kako je Molly rekla svoj grob" kao da je
to sada dio slubenoga dnevnog rasporeda groblja. Moda je i bio. Mislio je kako je osoblje napravilo
prostora za njegovu tugu kao da je neto opipljivo. U vanjskom svijetu ljudi su se povlaili, no na
groblju su svi bili naviknuti na nazonost oaloenih te su o smrti govorili trijezno, to Robert nikada
dotada nije cijenio.
Rosulja se pretvorila u kiu kada je Robert doao do Elspethina mauzoleja. Otvorio je kiobran
napadno zamahnuvi rukom i sjeo na stube leima okrenut vratima. Zabacio je glavu i zatvorio oi.
Prije manje od sat vremena proao je tono pokraj tog mjesta s grupom. Razgovarali su o karminama
i pretjeranim mjerama koje su viktorijanci poduzimali iz straha da e ih ive zakopati. Volio bi da
Noblinov grob nije bio na jednom od glavnih putova; bilo je nemogue voditi obilazak i ne proi pokraj
Elspeth, a on se osjeao beutnim kada je skupine zablenutih turista vodio pokraj male graevine
na kojoj je bilo urezano njezino ime. Nikada mu to nije smetalo kada je to bila samo njezina obiteljska
grobnica jer nikada nije upoznao njezinu obitelj. Prvi je put zapravo shvatio zato je Jessica bila
neumoljiva kada je rije o pravilima ponaanja na groblju. Znao ju je zbog toga zadirkivati. Za Jessicu,
smisao Highgatea nisu bili organizirani obilasci, spomenici, nadnaravno ozraje ni morbidne
osebujnosti viktorijanaca; za nju su smisao groblja bili mrtvi i vlasnici njihovih grobova. Robert je,
prilino sporo, za svoj doktorat radio na povijesti groblja Highgate i viktorijanskim pogrebnim

obiajima. No Jessica, koja nikada nita nije tratila i koja je nadasve vjeto pronalazila ljudima posao,
rekla je: Ako ve obavlja sva ta istraivanja, zato ne bi bio koristan?" I tako je poeo voditi
organizirane ture. Shvatio je da mu je groblje mnogo drae od bilo ega to je o njemu napisao.
Robert se namjestio. Kamena stuba na kojoj je sjedio bila je hladna, vlana i plitka. Koljena su mu
strala gotovo do visine ramena. Bok, ljubavi rekao je, ali, kao i uvijek, besmisleno mu je
zazvualo glasno obraanje mauzoleju. U sebi je nastavio: Bok. Tu sam. Gdje si ti? Zamislio je Elspeth
kako sjedi u mauzoleju poput svetice u pustinjakom stanu i gleda ga kroz reetku na vratima s
laganim osmijehom na licu. Elspeth?
Uvijek je nemirno spavala. Dok je bila iva, u snu se prevrtala i okretala; esto bi ugrabila sve
pokrivae. Kada je spavala sama, leala je rairenih ruku i nogu prebaenih preko kreveta,
oznaavajui teritorij udovima umjesto zastavom. Kada je spavala s Robertom, esto bi ga probudio
zalutali lakat, koljeno ili EIspethine noge kojima je mlatila kao da tri u krevetu. Jedne e mi noi
slomiti nos rekao joj je. Priznala je da je opasna druica u krevetu. Unaprijed se ispriavam za
bilo kakav lom rekla mu je i poljubila ga upitno u nos. No dobro e izgledati. Dat e ti neto
huliganskog sjaja.
Sada je oko njega sve bilo nepomino. Vrata su bila prepreka kroz koju je mogao proi; osim u
uredu groblja, jedan je klju bio i u Elspethinu radnom stolu. Njezino je tijelo bilo u kutiji nekoliko
metara od njega. Odluio je ne zamiljati to su mu uinila tri mjeseca.
Roberta je jo jednom dojmila konanost toga svega, konanost saeta i predstavljena kao tiina
u sobici iza njega. Imam ti toliko toga ispriati. Slua li? Za njezina ivota nikada nije uvidio do koje
se mjere nita ne bi posve dogodilo dok joj je to ne bi ispriao.
Roche je juer poslao pismo Juliji i Valentini. Robert je zamiljao pismo kako putuje is Rocheova
ureda u Hampsteadu do Lake Foresta u lllinoisu u Sjedinjenim Dravama, kako upada u potanski
sandui na broju 99 Pembridge Roada, kako ga uzima jedna od blizanki. Bila je to debela omotnica
krem-boje na kojoj je, kao adresa poiljatelja, u sjajnoj crnoj tinti urezana stajala adresa Roche,
Eldridge, Potts & Lefley odvjetnici, te imena i adresa blizanki napisana tankim, nepravilnim
rukopisom Rocheove stare tajnice Constance. Robert je zamiljao kako jedna blizanka dri omotnicu,
zamiljao je njezinu radoznalost. Nervozan sam zbog toga, Elspeth. Bolje bih se osjeao da si vidjela
te djevojke. Ti ne mora ivjeti s njima moda su strane. Ili to ako jednostavno stan prodaju
nekome tko je straan? No blizanke su mu pobuivale znatielju te je na neki iracionalan nain imao
povjerenja u Elspethin pokus. Sve to mogu ostaviti tebi rekla je. Ili mogu ostaviti djevojkama.
Neka to dobiju djevojke odvratio je. Ja imam vie nego dovoljno.
Hmm. Onda hou. Ali to tebi mogu dati?
Sjedili su na njezinu bolnikom krevetu. Bila je u groznici nakon splenektomije. Veera joj je
netaknuta leala na pokretnom nonom stoliu. Masirao joj je stopala, ruku kliskih od toplog,
mirisnog ulja.
Ne znam. Bi li mogla srediti reinkarnaciju?
Kau da su blizanke prilino vjerne kopije nasmijeila se Elspeth. Dovest u ih neka ive u
stanu ako ele. Da ti ostavim blizanke?
Robert joj je uzvratio osmijeh. To bi moglo imati suprotan uinak. Moglo bi biti prilino... bolno.
Uvojak kose?
Oh, ali to je sada loa kosa rekla je prolazei prstima po pahuljastim, srebrnastim kovricama.
Trebali smo ga sauvati kada sam jo uvijek imala svoju pravu kosu. Elspethina je kosa bila duga,
valovita, boje zimskog maslaca.
Robert je odmahnuo glavom. Nije vano. Samo sam htio neto tvoje.
Kao viktorijanci? teta to vie nije tako. Mogao bi napraviti naunice ili bro ili neto.
Nasmijala se. Mogao bi me klonirati.
Pravio se da razmatra tu mogunost. Ali mislim da postupak jo nije posve siguran. Mogla bi

ispasti morbidno debela ili s perajama na udovima ili tko zna im. Osim toga, morao bih ekati da
naraste, a do tada bih ve bio u mirovini i ti ne bi htjela imati ikakve veze sa mnom.
Blizanke su mnogo sigurnije. Pola su ja, pola Jack. Vidjela sam fotografije, njega uope ne vidi
u njima.
Otkud ti njihove slike?
Elspeth je rukom pokrila usta. Zapravo, od Edie. Ali nemoj nikome rei.
Robert je rekao: Otkad si u kontaktu s Edie? Mislio sam da je mrzi.
Mrzim Edie? Elspeth je izgledala ojaeno. Ne. Bila sam veoma ljuta na Edie i jo uvijek
sam. Ali nikada je nisam mrzila; to bi bilo kao da mrzim sebe. Ona je samo uinila neto glupo to
nam je poremetilo ivote. No jo mi je uvijek sestra. Elspeth je oklijevala. Pisala sam joj prije
otprilike godinu dana kada sam dobila dijagnozu. Mislila sam da to treba znati.
Nisi mi rekla.
Znam. Bilo je osobno.
Robert je znao da je djetinjasto osjeati povrijeenost. Nita nije rekao.
Ona je rekla: Ma daj. Da ti se javio otac, bi li mi rekao?
Zapravo, bih.
Elspeth je stavila palac u usta i njeno ga zagrizla. To mu je uvijek bilo seksualno uzbudljivo, ali
sada je gesta bila liene te moi. Rekla je: Da, naravno da bi.
I to eli rei kad kae da su one pola tebe? One su Edieina djeca.
Jesu. Njezina su djeca. Ali Edie i ja smo jednojajane blizanke te su, u genetskom smislu, njezina
djeca isto to i moja.
Ali, nikada ih nisi ni vidjela.
Je li to toliko vano? Mogu samo rei, ti nema blizanca pa ne zna kako je to. Robert se i
dalje durio. Daj nemoj. Ne budi takav. Pokuala je krenuti prema njemu, ali cijevi u njezinim
rukama nisu joj to dopustile. Robert joj je paljivo poloio stopala na runik, obrisao ruke, ustao i
ponovno sjeo na luk bijele plahte do njezina struka. Gotovo da i nije zauzimala prostor. Jednu je ruku
stavio na jastuk. Tono pokraj njezine glave. I nagnuo se nad nju. Elspeth mu je stavila ruku na obraz.
Kao da ga je dotaknuo brusni papir; njezina mu je koa gotovo nanosila bol. Okrenuo je glavu i
poljubio joj dlan. Ve su mnogo puta to uinili.
Daj da ti ostavim dnevnike rekla je Elspeth tiho. Onda e znati sve moje tajne.
Tek je poslije shvatio da je cijelo vrijeme to planirala. No onda je samo rekao: Reci mi svoje
tajne sada. Zar su tako uasne?
Oajne. Ali sve su to vrlo stare tajne. Otkad sam te upoznala, ivjela sam krepostan i neduan
ivot.
Krepostan?
No, dobro, monogaman.
To je dovoljno. Ovla ju je poljubio. Temperatura joj je narasla. Morala bi spavati.
Hoe li mi jo malo masirati stopala? Bila je poput djeteta koje trai omiljenu priu prije
spavanja. Vratio se na mjesto pokraj njezinih stopala, istisnuo jo ulja na ruke, zagrijao ga trljajui ga
meu dlanovima.
Elspeth je uzdahnula i zatvorila oi. Mmm rekla je nakon nekog vremena, izvivi stopala.
To je vraki dobro. Onda je spavala, a on sjedio drei njezina skliska stopala i razmiljao.
Robert je otvorio oi. Nakratko se zapitao je li zaspao; sjeanje je bilo preivo. Gdje si, Elspeth?
Moda sada ivi samo u mojoj glavi. Robert je zurio u grobove s druge strane staze nagnute pod
opasnim kutom. Jednome su s obiju strana rasla stabla: ona su neznatno podignula temelje
spomenika te je centimetar-dva levitirao iznad tla. Dok je Robert gledao, lisica je prola kroz brljan
koji je guio grobove iza onih na glavnoj stazi. Ugledala ga je, na trenutak stala pa se izgubila u
grmlju. Robert je uo druge lisice kako se zavijajui dozivaju, neke u blizini, druge u udaljenijim

dijelovima groblja. Bila je sezona parenja. Robert je bio prozebao i mokar. Prenuo se.
Laku no, Elspeth. Osjeao se glupavo to to govori. Ustao je i krenuo prema uredu, osjeajui
se umnogome kao tinejder kada shvati da vie ne moe moliti. Gdjegod Elspeth bila, tu nije.

ZRCALNE BLIZANKE
Julia i Valentina Poole voljele su rano ustajati. To je bilo udno jer nisu ile u kolu, bile su
nezaposlene i prilino nemarne. Nije bilo nikakva razloga da se bude u zoru; rano su ranile, ali ne da
bi neto posebno ugrabile.
Te subote u veljai sunce jo nije bilo posve izilo. Snijeg, kojeg je preko noi palo tridesetak
centimetara, na slabom se svjetlu priinjao plaviastim; golema stabla koja su rasla uz Pembridge
Road prignula su se pod njegovim teretom. Lake Forest jo je spavao. Kua od ute cigle u ranerskom
stilu, u kojoj su blizanke ivjele s roditeljima, djelovala je pod snijegom tiho i zatieno. Sve je bilo
stiano uobiajen promet, glasanje ptica i pasa.
Julia je pojaala grijanje dok je Valentina pravila instant-vruu okoladu. Julia je otila u dnevnu
sobu i ukljuila televizor. Kada je Valentina ula u sobu s pladnjem, Julia je stajala ispred televizora i
daljinskim upravljaem mijenjala programe iako je znala to ele gledati. Uvijek je bilo isto. Svake
subote. Blizanke su voljele nepromjenjivost, ak i kada im se inilo da je vie ni aska ne mogu podnijeti. Julia se zaustavila na CNN-u. Predsjednik Bush razgovarao je s Karlom Roveom u dvorani za
sastanke. Crknite rekla je Valentina. Blizanke su slono pokazale prst predsjedniku i njegovu
savjetniku, a Julia je nastavila mijenjati programe dok nije dola do This Old Home. Pojaala je zvuk,
pazei da ne pretjera i tako ne probudi roditelje. Smjestile su se na kau, omotale jedna oko druge
tako da su Julijine noge poivale u Valentininu krilu. Mookie, njihova ostarjela, prugasta maka, sjela
je pokraj Valentine. Navukle su preko sebe karirani vuneni prekriva, ugrijale ruke na alicama
okolade i zapiljile u televizor, iskljuivi sve ostalo. Subotom ujutro mogle su, jednu za drugom,
pogledati reprizu etiriju epizoda.
Kuhinjske radne plohe od steatita rekla je Julia.
Mmm, hmmm rekla je ushieno Valentina.
Dnevna soba bila je polumrana; svjetlost je dolazila jedino s televizora i dvostrukog prozora. No
da je bila svjetlija, bilo bi je teko gledati jer je sve u njoj bilo jarkozelene boje, u svijetlocrvenom karouzorku ili inspirirano golfom. Cijela je kua bila napadno ureena. Pokustvo je bilo ili premekano,
pokriveno kretonom, od bruenog metala i mutnog stakla ili obojeno bojama ija su imena zvuala
kao imena sladoleda. Edie se bavila unutarnjim ureenjem; voljela je vjebati na njihovoj kui, a Jack
je odustao od pokuaja da se uvai i njegovo miljenje. Blizanke su bile uvjerene da im majka ima
najneuveni ukus na cijelom svijetu. To vjerojatno nije bila istina; veina kua u Lake Forestu bila je
ureena u skuplje verzije istog stila. Blizanke su voljele dnevnu sobu jer je to bila soba njihova tate te
stoga, da ironija bude vea, stravina. Jack je pronalazio izvjesno zadovoljstvo u mirenju sa zahtjevima
njegova plemena sve dok je njemu bilo ugodno.
Blizanke su izgledale udno u toj kui. Zapravo, izgledale su udno kamogod bi otile.
Te su zimske subote navrile dvadeset godina. Julia je bila starija za est (njoj vrlo znaajnih)
minuta. Bilo je lako zamisliti Juliju kako se probija i odguruje Valentinu odluna da bude prva.
Blizanke su bile vrlo blijede i vrlo mrave; bila je to mravost koja u djevojkama izaziva zavist, a u
majkama zabrinutost. Julia je bila visoka metar i pedeset i est centimetara. Valentina je bila pola
centimetra nia. Obje su imale lijepu, lepravu, vrlo svijetlu plavu kosu, podrezanu do unih resica,
koja im je u pauinastim uvojcima padala oko lica dajui im izgled bijelog maslaaka. Imale su dugake
vratove, male grudi i ravne trbuhe. Kraljeci su im bili vidljivi, dugaak ravan stup izboina pod koom.
Ljudi su esto mislili da su neuhranjene dvanaestogodinjakinje; u kakvu televizijskom filmu mogle su
glumiti viktorijanske siroie. Oi su im bile velike, sive i tako razdvojene da su se mogle uiniti
razrokima. Imale su srcolika lica, jedva primjetno praste nosove, izrazite usne, ravne zube. Obje su
grizle nokte. Nijedna nije imala tetovae. Valentina je smatrala da je nespretna i nesigurna i alila to,
poput Julije, ne zrai zadovoljstvom samom sobom. Valentina je izgledala krhko i upravo time
privlaila druge.

Bilo je teko odrediti to blizanke ini osebujnima. Ljudi bi osjeali nelagodu kada bi ih vidjeli
zajedno ne znajui zato. Blizanke nisu bile samo identine; bile su zrcalne. Zrcalnost se nije
ograniavala na njihovu vanjtinu, ve je ukljuivala svaku stanicu njihova tijela. Tako je malen made
na desnoj strani Julijinih usana bio na lijevoj strani Valentininih: Valentina je bila ljevakinja, Julia
denjakinja. Nijedna nije sama po sebi izgledala neuobiajeno. udo je bio najjoitije na rendgenskim
snimkama: dok su Julijini organi bili na uobiajenim mjestima, kod Valentine je sve bilo obrnuto. Srce
joj je bilo na desnoj strani, sve klijetke i pretklijetke preokrenute. Valentina je imala srane mane koje
je trebalo operirati im se rodila. Kirurg je rabio zrcalo kako bi njezino majuno srce vidio onako kako
je bio naviknut. Valentina je imala astmu, Julia se gotovo nikad nije ni prehladila. Valentinini otisci
prstiju bili su gotovo posve opreni Julijinima. Bile su u osnovi jo uvijek jedno stvorenje, cjelovito, ali
puno suprotnosti.
Blizanke su sjedile i pozorno gledale kako na golemoj kui na Atlantskom oceanu mijenjaju indru,
kako je bruse pa boje. Krovne su kuice obnovili, dimnjak ponovno izgradili. Klupu pokraj kamina koja
je bila istrgnuta zamijenili su novom.
Blizanke su bile lude za stvarima iz prolosti. Spavaa im je soba izgledala kao da je neko bila dio
neke druge kue, kao da je odlutala, pa ju je iz milosra usvojila ta obina kua amerikog tipa. Kada
je bli- zankama bilo trinaest godina, skinule su sa zidova zaputene cvjetne tapete, sve pliane
ivotinje i lutke poslale u AMVETS pa sobu proglasile muzejem. Trenutano je u njemu bila izloena
stara krletka natrpana plastinim raspelima na kukianom podloku prebaenom preko stolia
potpuno pokrivena naljepnicama Hello Kitty. Sve ostalo u sobi bilo je bijelo. Bila je to soba za Des
Esseintesove sestre.
Vani su poele brujiti ralice. Dan je prerastao u isto, zasljepljujue sunano jutro. Na odjavnoj
pici etvrte epizode, blizanke su se digle, istegnule i ugasile televizor. Stale su do prozora u ogrtaima
s kamirskim uzorkom i kiljei se zagledale u Serafina Garciju (koji je od njihovih najranijih dana kosio
tratinu i istio snijeg) dok je istio kolni prilaz. Vidio ih je i mahnuo im. One su mu odmahnule.
ule su roditelje kako se mekolje, ali to nije znailo da e uskoro ustati. Edie i Jack voljeli su
vikendom due spavati. Sino su bili na zabavi u klubu Onwentsia; blizanke su ule da su se vratili oko
tri ( Ne bi li trebalo biti obrnuto? rekla je, ne prvi put, Julia Valentini.
Ne bi li se oni trebali brinuti zbog nas? ) Blizanke su prele na sljedei dio svojega uobiajenog
subotnjeg jutra: palainke. Napravile su ih dovoljno da ih, kad se Edie i Jack napokon pojave i poele
jesti, mogu podgrijati u mikrovalnoj. Julia je napravila tijesto, a Valentina ga je nalijevala u tavu i stajala
zurei u blijedoute krugove dok su se u njima pojavljivali mjehurii zraka i pucali. Voljela je okretati
palainke. Napravila je pet malih palainki za sebe i pet za Juliju, Julia je napravila kavu. Jele su u
kuhinji, sjedei za otokom, okruene afrikim ljubicama i staklenkom za kekse u obliku patuljka.
Nakon doruka oprale su posue. Zatim su obukle traperice i trenirke s kapuljaama na kojima je
bio natpis BARAT. (Bio je to lokalni koled; blizanke su ga pohaale jedan semestar, a onda odustale,
ustvrdivi da je to gubitak vremena i Jackova novca. Bio je to trei fakultet na koji su se upisale. Prvo
su se upisale na Cornell; Julia je prestala odlaziti na predavanja u ljetnom semestru, a kada su je
zamolili da ode, Valentina je otila s njom. Na University of Illinois izdrale su cijelu godinu, ali Julia se
odbila vratiti.) Potar se teko probio prilazom te gurnuo potu kroz otvor u vratima. Glasno je
bubnula na pod predsoblja. Blizanke su se nale iznad nje.
Julia je zgrabila snop i poela, poiljku po poiljku, izbacivati na blagovaoniki stol. Pottery Barn,
Crate and Barrel, ComEd, Antrophologie, pismo za mamu... pismo za nas? Blizanke su rijetko
dobivale potu; sve je njihovo dopisivanje bilo internetsko. Valentina je iz Julijine ruke uzela teku
omotnicu. Stajala je vaui je, opipavajui teksturu papira. Julija ju je uzela natrag. Pogledale su se.
Od odvjetnike je tvrtke. Iz Londona. Blizanke nikada nisu bile u Londonu. Nikada nisu bile izvan
Amerike. Njihova je mama bila iz Londona, ali Edie i Jack rijetko su o tome govorili. Edie je sada bila
Amerikanka

postala je izvorna ili lano izvorna; obitelj Poole ivjela je u predgrau Chicaga, koje je od samog
zaetka imalo ambiciju biti englesko selo. Blizanke su primijetile da se Ediein naglasak znao pojaviti
kada bi bila ljuta ili nekoga pokuala dojmiti.
Otvori ga rekla je Valentina. Julijini su prsti petljali po krutom papiru. Otila je do prozora u
dnevnoj sobi, a Valentina za njom. Stala je iza Julije i stavila joj bradu na rame, a ruke oko struka.
Izgledale su kao jedna dvoglava djevojka. Julia je podigla pismo tako da ga Valentina bolje vidi.

Julia i Valentina Poole

99 Pembridge Road
Lake Forest, IL 60035, SAD
Drage Julia i Valentina Poole,
Sa alou vas obavjetavani o smrti vae tetke, Elspeth Alice Noblin. Iako vas nikada nije upoznala,
iskreno joj je bilo stalo do vae dobrobiti. Prolog rujna, doznavi da e njezina bolest uskoro zavriti
smru, sastavila je novu oporuku. Prilaem presliku tog dokumenta. Vi ste njezine nasljednice, to jest,
vama je ostavila cijelu svoju imovinu uz iznimku nekoliko sitnica koje je ostavila prijateljima i
dobrotvornim ustanovama. Nasljedstvo ete primiti kada navrite dvadeset i jednu godinu.
Oporuka ukljuuje sljedee uvjete:
1) Gospoa Noblin imala je stan u Londonu, u Vautravers Meusu, Highgate br. 6. Zgrada
granii s grobljem Highgate u Highgate Villageu, uistinu vrlo lijepom dijelu Londona.
2) Ostavila vam je stan pod uvjetom da obje u njemu provedete godinu dana prije no to ga
budete mogle prodati.
3) Cijela je ostavtina dana pod uvjetom da ni jedan njezin dio ne moe biti upotrijebljen u
korist sestre gospoe Nohlin, Edwine, niti Edivinina supruga, Jacka (vaih roditelja). Osim
toga, Edivini i Jacku Poole zabranjeno je kroiti u stan ili pretraivati ono to je u njemu.
Molim vas da me obavijestite hoete li prihvatiti imovinu gospoe Noblin pod ovim uvjetima.
Stojim vam na raspolaganju za sva pitanja koja biste moda mogle vezano uz to imati.
Robert Fanshaw izvritelj je oporuke gospoe Noblin. On e biti va susjed ako prihvatite
nasljedstvo svoje tetke jer ivi u stanu ispod njezina. Gospodin Fanshaw moe vam takoer pomoi u
pitanjima koja se odnose na imovinu.
Uz srdaan pozdrav,
Xavier Roche
Roche, Elderidge, Potts & Lefley LLP - odvjetnici
54D Hamstead High Street
Hampstead, London, NW3 1QA
Julia i Valentina izmijenile su poglede. Julia je okrenula sljedeu stranicu. Rukopis je bio
uznemirujue slian Edieinu.
Drage Julia i Valentina,
Bok. Nadala sam se da u vas obje jednog dana upoznati, ali sada se to nee dogoditi. Moda se
obje pitate zato sve svoje triarije ostavljam vama, a ne vaoj majci. Rekla bih da me ispunjavate
nadom. Pitam se kako biste to mogle iskoristiti. Pomislila sam da bi vam moglo biti zanimljivo, ak i

zabavno.
Vaa majka i ja udaljile smo se u posljednjih dvadeset i jednu godinu. Poeli li, moe vam ispriati
zato. Moda mislite da su uvjeti moje oporuke malice okrutni; bojim se da ete jednostavno same
morati odluiti hoete li je pod tim uvjetima prihvatiti. Ne pokuavam unijeti razdor u vau obitelj.
Pokuavam samo zatititi vlastitu povijest. Loa strana umiranja jest to to sam se poela osjeati kao
da me se brie. Druga je to to neu doznati to e se sljedee dogoditi.
Nadam se da ete prihvatiti. Veliko mi je zadovoljstvo misliti na vas dvije koje tu ivite. Ne znam
mijenja li to ita, ali stan je velik i pun zabavu ih knjiga, a London divno mjesto za ivot (iako, bojim se,
prilino skupo). Vaa mi je majka rekla da ste napustile studij, ali da ste samouke; ako je tako, ovdje
biste uistinu mogle uivati.
elim vam sreu, togod da odluite.
S ljubavlju,
Elspeth Noblin
Bilo je jo listova, ali Julia je spustila snop i poela koraati dnevnom sobom. Valentina se posadila
na uzglavlje naslonjaa i gledala kako Julia krui oko stolia, sofe, potom odlijee i nekoliko puta obilazi
blagovaoniki stol. London, pomislila je Valentina. Pomisao je bila velika i mrana, rije poput
divovskog crnog psa. Julia je stala, okrenula se i nasmijeila Valentini.
Kao u bajci.
Ili filmu strave rekla je Valentina. Mi smo kao neke naivke.
Julia je kimnula i nastavila koraati. Prvo se rijei roditelja.
Zatim namami bezazlene junakinje u sablasnu staru kuerinu...
To je samo stan.
Nebitno. Onda...
Serijske ubojice.
Bijelo roblje.
Ili kao u Herniju Jamesu.
Mislim da ljudi vie ne umiru od suice.
Umiru u zemljama Treeg svijeta.
No, dobro, ali Velika Britanija ima zdravstvenu zatitu.
Valentina je rekla: Mami i tati nee se svidjeti.
Ne rekla je Julia. Prstima je prela po stolu u blagovaonici i otkrila gomilu mrvica. Ula je u
kuhinju, namoila spuvicu i obrisala stol.
Valentina je rekla: to ako ne prihvatimo?
Ne znam. Sigurno se to negdje spominje. Julia je zastala. Ne misli valjda ozbiljno da ga ne
prihvatimo? Ovo je upravo ono to smo ekale.
to to, duo? Edie je, kiljei prema njima, stajala pod lukom izmeu dnevne sobe i hodnika.
Kosa joj je bila raskutrana i izgledala je zguvano. Obrazi su joj bili vrlo ruiasti, kao da ih je netko
utipnuo.
Julia je rekla: Dobile smo pismo. Valentina ga je podigla sa stolia i odnijela majci. Edie je
pogledala adresu poiljatelja i rekla: Ne mogu o tome prije no to popijem kavu. Valentina joj
je otila natoiti alicu kave. Edie je rekla: Julia, hajde probuditi tatu.
Um...
Reci mu da sam ti ja to rekla.
Julia je odskakutala niz hodnik. Valentina ju je ula kako vriti: Tataaaa dok je otvarala vrata
roditeljske sobe. Odlino, pomislila je Valentina. Zato ga jednostavno ne probode otrim
predmetom? Edie se dala u potragu za naoalama za itanje. Kada je Jack teka koraka uao u

blagovaonicu, ona je ve proitala prvih nekoliko stranica pisma i probijala se kroz oporuku.
Jack Poole bio je neko zgodan, jedar, u seljako-sportskom stilu. Crna mu je kosa sada bila
naveliko proarana sjedinama. Bila je dua nego u ostalih momaka iz banke. Bio je poprilino visok te
je strio iznad malene i graciozne supruge i keri. Godine su mu ogrubjele crte lica i podebljale struk.
Jack je nosio odijela toliki dio svojega budnog ivota da je vikendima rado bio nemarno odjeven. U
tom je trenutku imao na sebi veoma star tamnosmei ogrta i goleme raspucale papue od ovje
koe.
Fii, fi, fo, fam rekao je Jack. Bila je to stara ala, ostatak koje se gubio u izmaglici najranijeg
djetinjstva blizanki. Znaila je: Dajte mi kavu ili u vas pojesti. Julia je napunila alicu i postavila je
ispred oca. Ustao sam. Gdje gori?
Elspeth rekla je Edie. Ne samo da ga ostavlja njima nego ih drsko odvlai od nas.
to si rekla? Jack je ispruio ruku, a Edie je na nju stavila dio pisma. Sjedili su jedno pokraj
drugoga i itali.
Osvetoljubiva kuka rekao je Jack bez mnogo osjeaja ili iznenaenja. Julia i Valentina sjele
su za stol i gledale roditelje. Tko su ovi ljudi? Sto se dogodilo? Zato ih je teta Elspeth mrzila? Zato
oni mrze nju? Blizanke su se pogledale razrogaenih oiju. Doznat emo. Jack je zavrio itati i
pipkajui po depu ogrtaa traio cigarete i upalja. Stavio ih je na stol, ali nije zapalio; pogledom je
okrznuo Valentinu koja se namrtila. Jack je rukom poklopio kutiju da samog sebe uvjeri kako su tu.
Valentina je izvukla inhalator iz depa trenirke, stavila ga na stol i nasmijeila se ocu.
Edie je pogledala Valentinu. Ako ne prihvatite, veina e imovine pripasti dobrotvornim
ustanovama rekla je. Blizanke su se pitale koliki je dio njihova razgovora ula. Edie je itala dodatak
oporuci. U njemu se netko po imenu Robert Fanshaw upuivao da iz stana iznese sve osobne
dokumente, kao i dnevnike, pisma i fotografije, koje mu Elspeth ostavlja. Edie se pitala tko je taj
Robert da ga je njezina sestra uinila uvarom cijele njihove povijesti. Ipak, glavno je da se pobrinula
da papiri ne budu u stanu kada dou blizanke. To je bilo ono ega se Elspeth najvie bojala,
presijecanja blizanki i onoga to je Elspeth ostavila kao dokaz.
Jack je stavio Elspethino pismo na stol. Naslonio se na stolcu i pogledao suprugu. Edie je drala
oporuku ispruene ruke i ponovo je itala, mrtei se. Ne djeluje posve iznenaeno, duo, mislio je
Jack. Julia i Valentina gledale su Edie kako ita. Julia je izgledala zaneseno, Valentina zabrinuto. Jack
je uzdahnuo. Iako se trudio istjerati keri iz kue u stvarni svijet, imao je na umu onaj fakultetski, po
mogunost i na nekom od uglednih sveuilita, uz punu stipendiju. Uspjeh bli- zanki na maturi bio je
gotovo savren iako su im ocjene bile suludo neujednaene te bi njihove svjedodbe svakog navele
da promisli prije no to bi ih primio. Zamiljao je Juliju i Valentinu sigurno smjetene na Harvardu ili
Yaleu, ak i na sveuilitu Sarah Lawrence; dovraga, i Hennigton bi bio dobar. Valentina ga je okrznula
pogledom, nasmijeila se i tek neznatno podigla svoje gotovo nevidljive obrve. Jack se sjetio Elspeth
kada ju je posljednji put vidio, Elspeth kako plae u redu u zranoj luci. Ne sjeate je se, djevojke.
Nemate pojma za to je sposobna. Jacku je laknulo kada je Elspeth umrla. Mislio sam da me vie ne
moete iznenaditi, gospoice Noblin. Uvijek bi je podcijenio. Ustao je, dlanom pokupio cigarete i
upalja te se uputio prema sobi za odmor. Zatvorio je vrata, naslonio se na njih i zapalio cigaretu.
Napokon si mrtva. Udahnuo je dim i pustio da mu polako prostruji kroz nosnice. ovjek moe izii na
kraj najvie s jednom sestrom Noblin. Promislio je kako je on ipak zavrio s pravom sestrom i osjetio
zahvalnost. Stajao je puei i mislio kako je sve moglo biti drugaije. Kada je Jack ponovno uao u
blagovaonicu, bio je mirniji i gotovo veseo. Divna tvar, taj nikotin.
Edie je sjedila vrlo uspravno na stolcu; obje su blizanke bile nagnute naprijed, s laktovima na stolu,
bradama u rukama, a Valentina je nagnuta postrance pomnjivo sluala kada je Julia rekla: Ali nismo
je upoznale; zato bi nam ita ostavila? Zato ne tebi?
Edie ih je tiho promatrala dok je Jack sjedao na stolac. Julia je rekla: Kako to da nas nikada nisi
odvela u London?

 Jesam odvratila je Edie. Otili smo u London kada su vam bila etiri

mjeseca. Upoznale ste

baku koja je umrla malo poslije iste te godine i Elspeth.

Jesmo? Jesi?
Edie je ustala i hodnikom otila do spavae sobe. Nestala je na nekoliko trenutaka. Valentina je
rekla: Jesi li iao i ti, tata?
Ne rekao je Jack. Tada tamo nisam bio ba popularan.
Oh. Zato ne?
Edie se vratila nosei dvije amerike putovnice. Jednu je dala Valentini, drugu Juliji. Otvorile su ih
i zapiljile se. udno je vidjeti slike novoroene djece. Na igu je pisalo: HEATHROW AIRPORT; 27.
TRAVNJA i OHARE INTERNATIONAL AIRPORT, 30. LIPNJA 1984. Izmijenile su i usporedile fotografije.
Bez imena bilo je nemogue rei koja je blizanka na kojoj slici. Izgledamo kao krumpiri s oima,
pomislila je Julia.
Blizanke su odloile putovnice na stol i pogledale Edie. Njezino je srce brzo udaralo. Nemate
pojma. Ne pitajte. Ne tie vas se. Samo me pustite. Pustite me. Neprozirna je lica zurila u njih. Zato
to nije ostavila tebi, mama? upitala je Valentina.
Edie je pogledala Jacka. Ne znam rekla je. Morali biste pitati nju.
Jack je rekao: Majka vam ne eli govoriti o tome. Papire koji su bili razbacani po stolu sakupio
je na hrpu, udario dnom hrpe po stolu da se poravnaju i dao ih Juliji. to je za doruak?
Palainke rekla je Valentina. Svi su stajali, svi su pokuavali prijei u jutarnju rutinu uobiajene
subote. Edie si je natoila jo kave i objema rukama umirila alicu dok je pila. Preplaena je, pomislila
je Valentina koja je i sama osjeala strah. Julia je otila hodnikom plesnim korakom, drei oporuku
iznad glave kao da prelazi nabujalu rijeku. Ula je u njihovu spavau sobu i zatvorila vrata. Potom je
poela skakati po debelu sagu, akama udarajui zrak iznad glave, uzvikujui u sebi: To! To! To!
Te su noi blizanke leale u Julijinu krevetu okrenute jedna prema drugoj. Valentinin je krevet bio
zguvan, ali neupotrijebljen. Dodirivale su se stopalima. Blizanke su mirisale blago na morske alge i
neto slatko; isprobavale su novi losion za tijelo. ule su zvukove kue, koja se spremala za no. Soba
im je bila mutno osvijetljena plavim svjeicama za Hanuku koje su nanizale oko uzglavlja od kovanog
eljeza.
Julia je otvorila oi i ugledala Valentinu zapiljenu u nju. Hej, Miiu.
Valentina je proaptala: Bojim se.
Znam.
Ti se ne boji?
Ne.
Valentina je zatvorila oi. Naravno da ne.
Bit e divno, Miiu. Imat emo svoj stan, neemo morati radili, barem ne neko vrijeme;
moemo to god hoemo. Kao potpuna sloboda, zna?
Potpuna sloboda za to tono?
Julia se prebacila na lea. Oh, Boe, Miiu, ne budi takav mi. Ja u biti tamo. Ti e biti tamo.
to nam drugo treba?
Mislila sam da emo se vratiti na studij. Obeala si.
Studirat emo u Londonu.
Ali to je tek za godinu dana.
Julia nije odgovorila. Valentina je zurila u Julijino uho. U polutami je izgledalo kao tajnovit tuneli
koji vodi u Julijin mozak.
Da sam siuna, mogla bih se uvui kroza nj i rei ti to da radi, a ti bi mislila da je to tvoja zamisao.
Julia je rekla: To je samo za godinu dana. Ne bude li nam se svidjelo, prodat emo stan i vratiti

se.
Valentina je utjela.
Nakon nekog vremena Julia ju je uzela za ruku, ispreplela njihove prste. Moramo se pripremiti.
Ne elimo biti neke glupe Amerikanke koje idu u Europu pa jedu samo u McDonald'su i glasno govore
samo engleski umjesto tamonjih jezika.
Ali, u Engleskoj govore engleski.
Zna to hou rei, Miiu. Moramo uiti.
Dobro.
Dobro. Premjestile su se tako da su leale jedna do druge, dodirujui se ramenima,
sklopljenih ruku. Valentina je pomislila: Moda bismo u Londonu mogle imati vei krevet. Julia je zurila
u uasnu svjetiljku iz Home Depota na stropu, u mislima popisujui sve ono o emu e morati neto
doznati: teajevi, cjepiva, nogomet, kraljevska obitelj...
Valentina je leala u Julijinu krevetu mislei o unutranjosti Julijina uha, kako je njezino suprotno
te bi li, da pritisne uho uz Julijino i uhvati zvuk u zamku, unedogled oscilirao tamo-amo, zbunjen i
jadan. Bi li ga ula unatrag? to ako je to londonski zvuk, poput auta koji voze na suprotnoj strani
ceste; moda bih ga u tom sluaju ula naprijed, a Julia natrag. Moda e u Londonu sve biti obrnuto
od ovoga... Uinit u to elim; nitko mi nee zapovijedati... Valentina je sluala Julijino disanje.
Pokuavala je zamisliti to bi uinila da je samo ona, sama. No nikada nita nije uinila sama te se s
mukom trudila uobliiti nekakav plan pa iscrpljena odustala.
Edie je leala u krevetu ekajui da Jack zaspi. Obino je pokuavala prva zaspati jer je Jack hrkao.
Te su joj veeri, meutim, misli jurile te je znala da nema smisla ni pokuavati. Napokon se okrenula
na svoju stranu i shvatila da je Jack otvorenih oiju okrenut prema njoj.
Bit e dobro rekao je Jack. Ve su prije bile daleko od kue i sve je bilo u redu.
Ovo je drugaije.
Zbog Elspeth?
Moda rekla je. Ili je samo... veoma daleko. Ne elim da budu tamo.
Obgrlio ju je oko struka, a onda se ugnijezdila u njega. Sigurna sam. Ovdje sam sigurna. Jack je bio
njezino atomsko sklonite, njezin ljudski tit. Sjea li se kad su bile na Cornellu? rekao je.
Kako je divno bilo imati cijelu kuu za sebe?
Da... Bilo je to otkrie: brani ivot bez djece bio je bajan. Barem neko vrijeme.
Dvadeset im je godina, Edie. Ve su odavno trebale otii. Trebali smo ih poslati u odvojene kole
rekao je Jack.
Uzdahnula je. Ne razumije. Prekasno je. Elspeth je to preuzela.
Moda nam je uinila uslugu.
Edie nije odgovorila. Jack je rekao: Koliko se sjeam, udjela si biti sama kad si bila njihovih
godina.
To je bilo drugaije.
ekao je da nastavi. S obzirom na to da nije, vrlo je tiho rekao: Zato, Edie? Zato je bilo
drugaije? No ona je stisnula usne i zatvorila oi. Rekao je: Moe mi rei.
Otvorila je oi i nasmijeila se. Nema se to rei, Jack. Opet se okrenula od njega.
Pokuajmo spavati.
Zamalo, pomislio je. Nije bio siguran je li razoaran ili mu je laknulo. Dobro rekao je Jack.
Dugo su zajedno leali, sluajui disanje onog drugog, sve dok Jack nije zahrkao, a Edie ostala sama
sa svojim mislima.

IZBJELJIVA
lzum interneta omoguio je Martinu da napusti vanjski svijet. Bolje reeno, internet mu je
omoguio da dodijeli tom svijetu ulogu sustava podrke onom njegovu koji je cvjetao unutar stana.
Martin nije oekivao da e ga Marijke ostaviti. Gotovo dvadeset i pet godina utke je trpjela
njegove rituale, pratila njegove sve neumoljivije kompulzije. Nije shvaao zato ga je sada ostavila.
Ti si kao lo ljubimac rekla mu je. Ti si kao ljudska vjeverica koja nikada ne izlazi, nego dan i no
ui u stanu i lie isto mjesto. elim otvoriti prozore. elim ui u stan tako da ne moram staviti vreice
na noge.
Vodili su taj razgovor u kuhinji. Prozori su bili oblijepljeni ljepljivom vrpcom i pokriveni novinama,
a oboje su preko arapa imali plastine vreice. Martinu je glava bila prazna; nije imao argument
kojim se mogao usprotiviti Marijkeinoj tvrdnji. On jest bio ljudska vjeverica i to je znao. No tko e se
brinuti za njega ako ona ode? Ti si pedesettrogodinji doktor znanosti s telefonom i raunalom. Bit
e ti dobro. Dogovori se s Robertom da ti iznosi smee. Dva je dana poslije Marijke otila.
Ostavila mu je zamrznute obroke za dva tjedna te popis internetskih stranica i telefonskih brojeva.
Sainsbury je dostavljao namirnice i sredstva za ienje; Marks & Spencer slao je hlae i arape.
Robert mu je slao pisma i iznosio smee.
Sve u svemu, nije to bio lo ivot. Udovoljiti je morao samo sebi. Strahovito mu je nedostajala
Marijke, ali mu nisu nedostajali njezini prijekorni pogledi ni glasni uzdasi, kako bi zakolutala oima
kada bi je zamolio da izie iz sobe i opet ue jer je ula pogrenom nogom. Marijke nije bilo da se
namrti kada je od sumnjive internetske tvrtke naruio pet tisua pari kirurkih rukavica. Tom je
prilikom kupio i aparat za mjerenje krvnog tlaka, plinsku masku te jednodijelno kamuflano odijelo
pustinjskog uzorka iz vojnih zaliha za koje se na stranici tvrdilo da je otporno na kemijsko oruje.
Moglo se kupovati iznimno povoljno. S druge je stranice naruio etiri pedesetlitarska kanistra
izbjeljivaa. To mu je na vrata dovelo Roberta.
Martine, dolje je tip s golemom koliinom izbjeljivaa. Kae da si ga ti naruio i da mora
potpisati. Misli li da je sigurno imati toliko izbjeljivaa u kui? Na kanistrima je gomila stranih sliica
ruku iz kojih izlazi dim i sva sila upozorenja. Jesi li siguran da je to dobra zamisao?
Martin je smatrao da je to izvrsna zamisao; stalno je ostajao bez izbjeljivaa. Robertu je samo
rekao da e biti vrlo oprezan i zamolio ga da izbjeljiva stavi u kuhinju.
to je Martin vie rovao po bespuima interneta, to je vie shvaao da nema apsolutno niega to
mu, uz nadoknadu, ne moe doi do vrata. Pizza, cigarete, pivo, jaja iz organskog uzgoja, Guardian,
potanske marke, arulje, mlijeko; sve se to, a i vie od toga, pojavljivalo kada bi mu zatrebalo.
Naruivao je preko Amazona desetke knjiga te su mu se uskoro u hodniku nagomilale neotvorene
kutije. Nedostajalo mu je neobvezatno razgledavanje u Standfordsu, duanu zemljopisnih karata i
planova u Long Acreu, te je bio izvan sebe od sree kada je pronaao njihovu internetsku stranicu.
Tako su poele stizati i zemljopisne karte, kao i vodii za mjesta koja Martin nikada nije posjetio. U
naletu nadahnua naruio je iz Standordsa sve to su nudili o Amsterdamu pa zidove spavae sobe
prekrio planovima toga grada. Na njima je slijedio zamiljeno Marijkeino kretanje. Ispravno je pretpostavio (iako to nije znao) da ivi u etvrti Jordaan. Dodijelio joj je svakodnevni raspored te je u
mislima pratio dok je vozila bicikl uz kanale i kupovala udno povre koje je voljela, a on nije jeo.
Komora, artioke, rikulu. Nita od toga nije smatrao hranom. Martin je ivio na aju, prepeencu,
jajima, odrescima, krumpirima, pivu, curryju, rii i pizzi. Bio je slab na puding. No u njegovoj mati
Marijke se motala po amsterdamskim trnicama i koaru na biciklu punila frezijama i prokulicama.
Sjeao se etnji na koje su on i Marijke odlazili prije desetke godina, arobnih proljetnih veeri kada
su bili opijeni jedno drugim, Amsterdam djelovao prigueno, a zvukovi brodova i galebova odbijali se
o sedamnaestostoljetne kue uz kanale kao da su snimke iz prolosti. Martin bi stajao u spavaoj sobi
i vrhom kaiprsta pritiskao na planu grada mjesto gdje je bila radiopostaja za koju je Marijke sada

radila. Zatvorio bi oi pa joj neujno, miui usnama, sto puta ponovio ime. inio je to kako bi sprijeio
samog sebe da je nazove. esto je to bilo dovoljno. U ostalim je sluajevima morao zvati. Nikada se
nije javila. Zamiljao ju je kako otvara mobitel, mrti se pri pogledu na njegov broj, zatvara ga.
Martinov je radni stol bio otok normalnosti u kru njegova stana. Uspio je radno mjesto sauvati
od kompulzija; ako bi ga kakva opsesija poela muiti za radnim stolom, ustao bi i odnio je u drugi dio
stana da izie s njom na kraj. Osim obreda ienja na poetku i kraju svake radne seanse, Martin je
radni stol odrao kao mirnu oazu. Raunalo niti je sluilo samo za rad; elektronika pota sluila je
samo za dopisivanje s urednicima, lektorima i korektorima. Osim to je sastavljao krialjke, Martin je
prevodio s nepoznatih i drevnih jezika. Bio je lan jedinoga postojeeg foruma koji je omoguavao
znanstvenicima irom svijeta da raspravljaju o vrijednostima raznih tekstova i zabavljaju jedni druge
ismijavanjem rada prevoditelja koji nisu pripadali forumu.
No sada je internet poeo zadirati u njegov ljubljeni radni otok te se uhvatio kako na eBayu prati
aukcije akvarijskih strojeva za filtriranje i svakih deset minuta provjerava Amazon da vidi kako se
prodaju njegove krialjke. Uvijek su imali tjeskobne brojeve poput 673.082 ili 822.457. Jednom je
njegova najnovija dola do broja 9.326. Ugodno mu je bilo to poslijepodne sve dok se, prije odlaska
na poinak, nije prijavio na stranicu i naao je na broju 787.333.
Martin je shvatio da, iako na mrei moe nai Vrue djevojke za vas!!!, Ekstra sise, S*xy mame i
preobilje drugih prilika da zadovolji svoju poudu i lakomost drugih ljudi, Marijke nije mogao nai.
Stalno ju je guglao, no ona je bila jedna od onih rijetkih, posebnih stvorova kojima je u potpunosti
uspijevalo postojati u stvarnom svijetu. Nikada nije napisala neki rad, ni osvojila nagradu; telefonski
joj broj nije bio naveden u imenicima, a nije se pojavljivala u chat roomovima ni popisima elektronike
pote. Mislio je kako mora imati eletroniku adresu na poslu, ali nije bila navedena u imeniku
radiopostaje. to se interneta tie, Marijke nije postojala.
Kako su dani prolazili, Martin se poeo pitati je li ikada postojala ena po imenu Marijke koja je
ivjela s njim, ljubila ga i itala mu nizozemske pjesme o poetku proljea. Proli su mjeseci, a Martin
je radio na krialjkama i prijevodima, prao ruke dok ne bi prokrvarile, brojio, provjeravao, opominjao
samog sebe zbog pranja, brojenja i provjeravanja. U mikrovalnoj penici podgrijavao je monotoni niz
zamrznutih jela, jeo za kuhinjskim stolom i itao. Prao je odjeu, a ona se stanjivala zbog pretjerane
upotrebe izbjeljivaa. Katkad je uo kakvo je vani vrijeme: kiu i susnjeicu, rijetku grmljavinu, vjetar.
Ponekad se pitao to bi se dogodilo da zaustavi sve satove. Internetski svijet postojao je izvan
vremena; Martin je pomislio kako bi i on mogao ne biti vezan za sat. Ta ga je misao potitila. Bez
Marijke bio je samo adresa elektronike pote.
Martin je svake noi leao zamiljajui Marijke u njezinu krevetu. Tijekom godina postala je malo
punana, no on je volio njezinu zaobljenost, njezinu toplinu, teinu i krivulju pod pokrivaima. Gdjekad
je tiho hrkala te je Martin sluao u mraku sve dok ne bi uspio uti lagano hrkanje iz njezine
amsterdamske spavae sobe. Izgovarao joj je ime sve dok se ne bi pretvorilo u besmislene zvukove
mahRIJkeh, mahRIJkeh natuknice u rjeniku usamljenosti. Zamiljao je da je sama. Nikada si nije
dopustio pitanje je li moda nekoga nala. Nije mogao podnijeti niti pojavu tog pitanja u glavi. Tek
kada bi je posve zamislio nabore njezina lica na jastuku, grbu njezine sklupanosti pod pokrivaima
tek onda bi si dopustio zaspati. esto bi se probudio i shvatio da je plakao.
Sa svakom noi koja bi prola bilo mu je sve tee posve se precizno sjetiti Marijke. Obuzela ga je
panika te je po stanu prikaio desetke njezinih fotografija. Na neki je nain to samo pogoralo
situaciju. Njegova su stvarna sjeanja zamijenile slike: njegova supruga, cjelovito ljudsko bie
pretvaralo se u zbirku boja na malim bijelim pravokutnicima papira. ak ni fotografije nisu bile tako
intenzivnih boja kao nekad, vidio je to. To to ih je oprao nije pripomoglo. Marijke je blijedjela iz
njegova sjeanja. to se vie trudio zadrati je, to je ona bre nestajala.

NO NA GROBLJU HIGHGATE
Robert je sjedio za radnim stolom s ugaenim svjetlima i kroz prozore gledao kako obrasli vrt pred
Vautraversom nestaje u sumraku. Bio je lipanj te se inilo da svjetlo visi, kao da je vrt ispao iz vremena
i sam postao golema slika. Uzdigao se gotovo pun mjesec. Robert se digao i stresao, uzeo kameru s
ureajem za nono snimanje i depnu svjetiljku te iziao kroz stranja vrata. Tiho se spustio niza
stube; Martin se brinuo zbog uljeza. Robert je izbjegao ljunanu stazu u stranjem vrtu te je ljapajui
po mahovinastoj zemlji doao do zelenih vrata u vrtnom zidu. Otkljuao ih je i uao u groblje.
Stajao je na asfaltu, krovu Arkada. Do razine zemlje na oba su kraja vodile stube; te se veeri
odluio za one sa zapadne strane pa se zaputio prema Dickensovu putu. Nije upalio depnu svjetiljku.
Pod gustim je kronjama bilo mrano, ali on je mnogo puta proao tim putem po mraku.
Groblje Highgate volio je najvie nou. Tada nije bilo posjetitelja, ni korova koji je trebalo poupati,
ni novinarskih upita postojalo je samo groblje razastrto na mjeseini poput tihe sive halucinacije,
kamena divljina viktorijanske melankolije. Gdjekad bi poelio da moe s Jessicom proetati loe
osvijetljenim stazama, uivati u zvukovima veeri i ivotinjama koje su se u daljini glasale pa utihnule
dok je prolazio. No znao je da je Jessica doma, da spava i da bi ga zasigurno prognala s groblja da je
znala za njegove none boravke. Racionalno je to pokuavao opravdati govorei samom sebi da je u
ophodnji, da titi groblje od vandala i samozvanih lovaca na vampire koji su ga opsjedali sedamdesetih
i osamdesetih godina prolog stoljea.
Robert je gdjekad susretao ljude na groblju. Prolo je ljeto neko vrijeme na jugozapadnom rubu
groblja nedostajala ipka u eljeznoj ogradi sa iljcima. U tom je razdoblju Robert poeo uveer viati
djecu na groblju.
Prvi put Robert je sjedio posred skupine grobova iz dvadesetih godina dvadesetog stoljea. U
visokoj je travi raistio mjesto gdje je veoma mirno sjedio i gledao kroz videokameru s ukljuenim
ureajem za nono snimanje, u nadi da e snimiti obitelj lisica ija je jazbina bila tek kojih est metara
dalje. Sunce je zalo za stabla, a nebo se utilo iznad obrisa kua neposredno iza ograde. Robert je
zauo neko ukanje i okrenuo kameru. No umjesto lisica, trailo je odjednom ispunio duh djeteta
koje je tralo prema njemu. Robertu je zamalo ispala kamera iz ruku. Pojavilo se drugo dijete koje je
pokuavalo uhvatiti ono prvo; djevojice u kratkim haljinama trale su tiho izmeu grobova, teko
diui, ali ne dozivajui se. Gotovo su dole do njega kada je neki djeak povikao te su se obje okrenule
i otrale do ograde, pro- vukle su kroz pukotinu i nestale.
Robert je sljedeeg jutra prijavio razbijenu ipku. Djeca su se nastavila igrati naveer na groblju, a
Robert ih prigodice promatrao, pitajui se tko su, gdje ive i to znae njihove udnovate igre izmeu
grobova. Nakon nekoliko tjedana doao je ovjek i popravio ogradu. Robert je te veeri hodao ulicom
i osjetio laganu tugu kada je proao pokraj troje djece koja su se okupila i drei se za ogradu, bez
rijei, virkala u groblje.
Robertov je doktorski rad poeo kao povijesna studija; zamislio je groblje kao prizmu kroz koju je
mogao promatrati viktorijansko drutvo u njegovu najsenzacionalnijem, najblistavijem i
najiracionalnijem izdanju; spajajui higijenske reforme i inovacije, statusom opsjednuti viktorijanci
stvorili su groblje Highgate kao kazalite alovanja, pozornicu postavljenu za vjeni poinak. No kako
je istraivao, Roberta su zavele osobnosti ljudi pokopanih na groblju te mu je rad poeo skretati u
biografiju; s puta ga je skrenula anegdota, zaljubio su u jalovost sloenih priprema za zagrobni ivot
koji se, u najboljem sluaju, nije inio vjerojatnim. Poeo je groblje doivljavati osobno i izgubio
esto je sjedio s Michaelom Faradayem, glasovitim znanstvenikom, i Elizom Barrow, rtvom
zloglasnog serijskog ubojice Fredericka Seddona; provodio je vrijeme zadubljen u misli nad
neoznaenim grobovima nahoadi. Robert je ugodno proveo cijelu no gledajui kako snijeg pokriva

Lava, kamenog psa, koji je bdio nad Thomasom Sayersom, posljednjim borcem koji se tukao golim
akama. Ponekad bi posudio cvijet iz Radclyffe Halla, koji je uvijek bio u cvatu, i premjestio ga na neki
udaljen grob bez prijatelja.
Robert je volio gledati izmjenu godinjih doba na Highgateu. Groblje nikada nije bilo bez zelenila;
mnoge su biljke i stabla viktorijancima bili simboli vjenog ivota te su sluajnu geometriju grobova
ak i zimi ublaavala zimzelena stabla, empresi i boikovina. Nou su kamen i snijeg odraavali
mjeseinu te se Robert ponekad osjeao besteinski dok se kriputavim koracima probijao kroz tanki
bijeli pokriva po stazama. Tu i tamo donio bi ljestve iz vrtne kuice Vautraversa i popeo se do trave
u sreditu Libanonskog kruga. Naslonio bi se na tristo godina star libanonski cedar ili legao na lea i
gledao nebo kroz njegove vorugave grane. Rijetko su se vidjele zvijezde; skrivalo ih je svjetlosno
oneienje londonske elektrine mree. Robert je kroz lie libanonskog cedra gledao mirkanje
zrakoplova. U takvim trenucima osjeao je snaan osjeaj ispravnosti; pod njegovim tijelom, ispod
trave, mrtvi su bili tihi i mirni u svojim sobicama; iznad njega, zvijezde i strojevi vrljali su nebom.
Veeras je stajao kraj Rossettijevih i mislio na Elizabeth Siddal. Poglavlje o njoj prepravio je bezbroj
puta, vie zbog zadovoljstva koje mu je prualo razmiljanje o Lizzie nego zato to je imao ita novo
rei. Robert je u mislima milovao putanju njezina ivota: roena kao ki kitniarke; otkrivaju je slikari
prerafaeliti i angairaju kao model; postaje oboavana ljubavnica Dantea Gabriela Rossettija.
Neobjanjena bolest, njezin dugooekivani brak s Rossettijem; mrtvoroena ki. Smrt od trovanja
laudanom. Krivnjom optereen Dante Gabriel kriom tutne jedini rukopis svojih pjesama u suprugin
lijes. Sedam godina poslije, Lizzieina nona ekshumacija uz svjetlost krije- sa, da vrati pjesme. Robert
je uivao u svemu tome. Stajao je zatvorenih oiju, zamiljajui grob 1869., bez toliko drugih grobova
oko sebe, mukarce koji kopaju, palucanje vatre.
Mnogo poslije Robert je krenuo tamnom stazom natrag izmeu grobova i poeo besciljno hodati.
Nije mogao vjerovati u raj. U svojem anglikanskom djetinjstvu zamiljao je iroku prostranu
prazninu, suncem obasjanu i hladnu, ispunjenu nevidljivim duama i mrtvim pjesnicima. Kada je
Elspeth poela umirati, pokuao je oivjeti staro vjerovanje, zaranjajui u svoj skepticizam, kao da je
vjera samo stariji sediment, dostian kroz tanke slojeve sofisticiranosti i iskustva. Ponovno je proitao
traktate spiritista, stotinu godina stare opise seansi, znanstvenih pokusa s medijima. Njegova se
racionalnost pobunila. Bila je to povijest; oaravajua, neistinita.
Nou je na groblju Robert stajao pred Elspethinim grobom ili sjedio na svojoj samotnikoj stubi
leima naslonjen na neudobne reetke. Nije ga smetalo kada je stajao pokraj Rossettijeva groba i nije
osjeao nazonost Lizzie ili Christine, ali bi ga uznemirilo kada bi otiao do Elspeth i otkrio da za njega
nije kod kue. U ranim danima nakon njezine smrti vrzmao se oko groba ekajui neku vrstu znaka.
Progonit u te rekla mu je kada je doznala da e umrijeti.
Samo daj odvratio je, ljubei joj mrav vrat. No progonila ga je samo u sjeanju, gdje je iezavala
i naglo se pojavljivala u posve pogrenim trenucima.
Sada je Robert sjedio na Elspethinu pragu i gledao kako zora rudi iznad stabala. uo je ptice kako
se mekolje, pjevaju, bue i prskaju preko ulice u parku Waterlow. Svako bi malo neki automobil
profijukao Swains Laneom. Kada je bilo dovoljno svjetla da je mogao proitati natpise na grobovima
preko puta Elspethina, Robert je ustao i krenuo prema stranjem dijelu groblja i Arkadama. Vidio je
Sv. Michael, ali Vautravers nije se vidio od zida. Popeo se stubama na Arkade te preko njihova krova
doao do zelenih vrata. Sepao ga je umor. Doi sve do stana prije no to ga san savlada zahtijevalo
je izniman napor. Vani je groblje poprimalo dnevni izgled: zora je uzmaknula pred danom, osoblje je
stizalo, telefoni su zvonili, prirodni i ljudski svjetovi vrtjeli su se na svojim odvojenim, ali zajednikim
osima. Robert je zaspao odjeven s blatnim tenisicama pokraj kreveta. Kada se oko podneva ukazao u
uredu groblja, Jessica je rekla: Dragi moj mome, izgleda posve iscrpljeno. Popij malo aja. Spava
li ti uope?

NEDJELJNO POPODNE
London se pekao pod srpanjskim nebom bez oblaka. Robert se izvalio na pletenoj lealjci u
stranjem vrtu Jessice Bates s oroenim din-tonikom u ruci. Gledao je kako se Jessicini unuci
spremaju zaigrati kriket. Bilo je nedjeljno poslijepodne. Nejasno je osjeao da je na pogrenom
mjestu; obino bi on i Jessica bili na groblju. Tako divne nedjelje rojila se na ulazima gomila turista,
mahala fotografskim aparatima i prosvjedovala zbog pravila o prikladnoj odjei i zabrani unoenja
boca vode. Cviljeli bi zbog pet funti koliko je stajao obilazak i besmisleno ustrajavali da uu s kolicima
i djecom mlaom od osam godina. No iz nekog je razloga tog dana bilo dovoljno vodia te je njega i
Jessicu Edward otpremio zapovjedivi im: Zabavite se, mi emo biti dobro, nemojte ni misliti na nas.
I tako je Jessica, koja je imala osamdeset i etiri godine i nije bila u stanju dokoliariti, sada bila u
kuhinji i spremala ruak za dvanaestoro ljudi, a Robert (koji je ponudio pomo pa bio odluno izveden
iz kue) dokono leao i gledao kako djeca zabijaju obrue i kolce u zemlju.
Trava je bila previsoka za kriket, ali to kao da nikome nije smetalo. Htio sam nai nekoliko ovaca
da podreu travu, ali me Jessica odbila rekao je James Bates. Umotan tankim pokrivaem, Jessicin
je suprug sjedio u vrtnom naslonjau; Robertu je bilo vrue od samog pogleda na njega. Bio je visok
ovjek koji se smanjio s godinama, a blagi mu je glas pomalo drhtao. Imao je velike naoale koje su
mu poveavale oi, krhke kosti i odluan nastup. Bio je ravnatelj kole, a sada je vodio arhiv groblja.
James je s ljubavlju promatrao unuke. Porjekali su se oko pravila i pokuavali izabrati ekipe. udio
je ustati iz naslonjaa, prijei tratinu i zaigrati s njima. Uzdahnuo je i spustio pogled na knjigu krialjki
koja mu je leala u krilu. Ova je prilino domiljata rekao je, okrenuvi stranicu prema Robertu.
Upute su matematike jednadbe, a onda prevede odgovore u slova i ispuni je.
Uf. Je li Martinova?
Da, darovao mi ju je za Boi.
Sadistiki vrag.
Djeca su se razmjestila oko prvog obrua i poela kroz njega udarati lopte razliitih boja. Vea su
djeca strpljivo ekala da najmanja odradi udarac. Odlino, Nell rekao je najvii djeak. James je
kemijsku olovku uperio prema Robertu. Kako ti napreduje s Elspethinom ostavtinom?
Izmeu dva roaka buknula je manja svaa oko lopte izbaene izvan linije. Robertove su se misli
vratile Elspeth, koja od njih nikada nije bila daleko. Roche se dopisuje s blizankama. Elspethina je
sestra prijetila da e osporiti oporuku, ali mislim da ju je Roche uvjerio da e izgubiti. Ima neto u toj
Americi to ljude tjera na parnienje.
Meni je jo uvijek udno da Elspeth nikada nije spomenula da ima sestru blizanku. James se
nasmijeio. Teko je zamisliti jo jednu poput nje.
Da... Robert je gledao kako djeca pristojno lupkaju lopte po tratini. Elspeth je rekla da su se
ona i Edie razlikovale osobnou. Mrzila je kada bi je zamijenili s njom. Jednom smo bili u Marks &
Spenceru kada je Elspeth prila neka ena i poela govoriti; pokazalo se da je majka jednog momka s
kojim je izlazila Edie. Elspeth se prilino grozno ponijela prema njoj. ena je uvrijeena otila, a
Elspeth se nadimala od ljutnje i izgledala kao one brazilske abe koje jako narastu i pljuju po onima
koji ih ele pojesti.
James se nasmijao. Bila je velika za onako malu enu.
Znao sam je nositi. Jednom , sam je prenio preko Hamstead Heatha slomila joj se potpetica.
Kako li je samo visoke znala nositi!
Robert je uzdahnuo i sjetio se Elspethine garderobe koja je sluila i kao improvizirani muzej cipela.
Nedavno je tamo proveo dio popodneva leei na podu, gladei njezine cipele i drkajui. Zacrvenjeo
se.
Ne znam to u s njezinim stvarima.

 Sigurno ne

mora nita; kada blizanke dou, one e ih srediti.

Ali mogle bi neto i baciti rekao je Robert.
Istina, mogle bi. James je polako promijenio poloaj u naslonjau. Boljela su ga lea. Pitao se
zato je Elspeth sva svoja zemaljska dobra ostavila tim djevojkama, koje bi mogle doi i u hipu
pobacati sve to je voljela. Jesi li ih upoznao?
Ne. Zapravo ih ni Elspeth nije upoznala. Ona i Edie nisu govorile otkako je Edie pobjegla s
Elspethinim zarunikom. Robert se namrtio. To je zapravo vrlo neobina oporuka. Blizanke
nasljeuju veinu imovine, ali tek kad navre dvadeset i jednu godinu, dakle, krajem godine. A stan
nasljeuju jedino ako njihovi roditelji nikada u njega ne zakorae.
Malo osvetoljubivo, zar ne? Kako je oekivala da e ti to provesti?
To je ubacila samo zato to nije mogla podnijeti pomisao da Edie i Jack dobiju neto njeno. Znala
je da nije praktino.
James se nasmijeio. Tako elspethovski. Zato je to onda ostavila njihovim kerima? Zato ne
tebi?
Ostavila mi je ono do ega mi je bilo stalo. Robert je piljio preko tratine, ne videi. Bila je
prilino tajnovita kada je rije o blizankama. Mislim da je bila slaba na njih jer su blizanke; zamiljala
je sebe kao tetu Elspeth iako im nije slala ni roendanske estitke. Zna da je upravo pretjeranost i
neobinost ono to ju je privlailo. To e njima potpuno promijeniti ivote, izvui ih iz roditeljskog
krila i prenijeti ravno u Elspethin svijet. to e, pak, one s tim, ne zna se.
teta to ih nee upoznati.
Da. Robert nije imao volje dalje razgovarati o oporuci. Partija kriketa izrodila se u opu
pomutnju. Mlai su se djeaci batiima koristili kao maevima, a djevojice su se dobacivale loptom
iznad Nelline glave dok je ona skakala izmeu njih pokuavajui je se doepati. Samo su dva najstarija
djeaka i dalje uporno udarala lopte kroz obrue. U tom je trenutku Jessica sluajno izila u vrt,
primijetila mete i stala podboivi se rukama o bokove, slika i prilika gnjeva. Nakaljala se i rekla:
to radite? Jessica je imala glas koji se dizao i sputao poput zmaja na nebu. Djeca su istog trenutka
prestala raditi ono to su radila i poprimila smeten izraz poput maaka koje su nezgrapno pale s
neega te sada sjede i liu se, pretvarajui se da se nita nije dogodilo. Jessica je oprezno dola do
mjesta gdje su sjedili James i Robert. Dvoje je njezinih prijatelja nedavno slomilo kuk te je privremeno
odustala od navike da neustraivo koraa. Privukla je stolac i sjela do Jamesa.
Kako ruak? upitao ju je.
Oh, potrajat e, pile se pee. Jessica je rupiem posuila elo. Robert je shvatio da po toj
vruini nee moi jesti peenu piletinu. au punu gotovo otopljena leda pritisnuo je na obraz. Jessica
ga je pogledala. Ne izgleda dobro rekla mu je.
Nisam spavao odvratio je.
Mmmm rekli su uglas James i Jessica. Pogledali su se. Zato? upitala je Jessica.
Robert je odvratio pogled. Djeca su se vratila igri. Veina ih se okupila oko kolca u sredini iako je
Nell mlatila loptu koja je zapela u busu perunika. Snano je opalila te je nekoliko perunika izletjelo iz
zemlje. Okrenuo se Jessici i Jamesu koji su ga tjeskobno promatrali. Vjerujete li u duhove? upitao
je Robert.
Naravo da ne rekla je Jessica. To su jeftine gluposti. James se nasmijeio i spustio pogled
na Martinovu krialjku u krilu.

No, dobro. Znam da vi ne vjerujete u duhove. Groblje Highgate trpjelo je u prolosti zbog
pozornosti paranormalista i sotanista. Jessica je velik dio vremena provodila u pokuajima da obeshrabri i odgovori japanske televizijske ekipe i ljubitelje nadnaravnog od toga da Highgate predstave
kao svojevrstan zabavni park groblja s duhovima. Samo... odlazim u Elspethin stan i imam osjeaj
da je ona... tamo. Jessici su se usta spustila u kutovima kao da je ispriao neumjestan vic. James je

radoznalo podigao pogled. Kakav osjeaj? upitao je Roberta.

Robert je promislio. Prilino neopipljiv. Ali, na primjer, neto je vrlo udno s temperaturom u
njezinu stanu. Sjedim za stolom, sreujem papire i odjednom osjetim iznimnu hladnou u nekom
dijelu tijela. Ruka mi se smrzava, a onda se hladnoa stane penjati uz ruku.
Ili mi se sputati niz vrat... Robert je zastao zapiljen u pie. U njezinu se stanu stvari pomiu. To
su vrlo siuni pomaci zavjesa, olovaka. Pomicanje na rubu mog perifernog vida. Stvari nisu tamo gdje
ih ostavim. Knjiga s radnog stola pala je na pod... Podigao je pogled i uhvatio Jamesa kako lagano
odmahuje glavom prema Jessici koja je rukom pokrila usta. Da, dobro. Nije vano.
Jessica je rekla: Roberte, sluamo te.
Ludim.
Moda. Ali ako e se osjeati bolje...
Neu.
Ah. Sve troje sjedili su bez rijei.
James je rekao: Ja sam jednom vidio duha.
Robert je pogledom okrznuo Jessicu. Imala je ravnoduan izraz; poluzatvorenih oiju smijeila se
jednom stranom usta. Robert je rekao: Vidio si duha?
Da. James se premjestio u naslonjau, a Jessica se nagnula i popravila jastuk koji mu je bio
ispod donjeg dijela lea. Bio sam prilino malen, bilo mi je tek est godina. Da vidimo, morala je
biti 1917. Odrastao sam blizu Cambridgea, a kua u kojoj je moja obitelj tada ivjela bila je neko
krma. Izgraena je 1750. Bila je vrlo velika i puna propuha, osamljena na raskriju. Nismo se koristili
drugim katom, sve su spavae sobe bile na prvome. ak je i slukinja spavala na prvom katu. Otac mi
je predavao na St. John'su te smo esto imali goste koji bi prespavali kod nas. Obino je bilo dovoljno
soba za sve, ali jednom ih je zacijelo bilo vie no inae jer su mojega mlaeg brata Samuela stavili da
spava u jednu neupotrebljavanu sobu na gornjem katu. James se nasmijeio samom sebi. Sam
je inae bio, kao to l)i Amerikanci rekli, prilino kul frajer, ali je zavijao sve dok se majka nije popela
k njemu i odvela ga u svoju sobu.
Robert je rekao: Nisam znao da ima brata.
Sam je poginuo u ratu.
Oh.
I tako sam sljedee noi ja morao spavati u sobi na drugom katu...
ekaj. Je li ti Sam rekao zato je plakao?
James je rekao: Samu su bile tek etiri godine; ja sam ga, jasno, zadirkivao pa mi nije htio rei.
Barem je to ono ega se ja sjeam. I tako su me stavili u krevet. Sjeam se kako sam leao s pokrivaem
na- vuenim do brade, kako me majka poljubila za laku no, a onda sam se naao u mraku, ne znajui
kakva bi se strahota mogla iuljati iz ormara i uguiti me...
Jessica se nasmijeila. Robert je pomislio kako bi to mogao biti smijeak namijenjen morbidno
fantastinoj djejoj mati.
to se, onda, dogodilo?
Zaspao sam, ali sam se poslije probudio. Kroz prozor je prodirala mjeseina, a sjene grana padale
su na krevet, lagano se njiui na povjetarcu.
A onda si ugledao duha?
James se nasmijao. Dragi moj, grane su bile duh. U krugu od stotinu metara od kue nije bilo
nikakvih stabala. Sva su bila posjeena godinama prije. Vidio sam duh stabla.
Robert je promislio. Prilino elegantno. Oekivao sam gadne demone.
Pa, to je to. Mislim da su te stvari, mislim, duhovi, ako poto je, ljepi i neoekivaniji nego to
nas uvjeravaju stare prie.
Robert je sluajno pogledao Jessicu dok je James priao. Gledala je supruga s izrazom u kojem se
mijealo strpljenje, divljenje i neto vrlo prisno to se Roberta dojmilo kao destilat dugogodinjeg

braka. Osjetio je iznenadnu potrebu da bude sam. Ima li ibuprofen?

upitao je Jessicu. Mislim da me glava zaboljela od sunca.
Naravno, donijet u ti ga.
Ne, ne rekao je, ustajui. Morat u lei prije ruka.
U ormariu u donjoj kupaonici nai e anadin.
Jessica i James gledali su Roberta kako ukoeno prelazi terasu i ulazi u kuhinju. Uistinu sam
zabrinuta za njega rekla je Jessica.
Malo je prolupao.
James je rekao: Mrtva je samo osam mjeseci. Daj mu vremena.
Da. Ne znam. Kao da je prestao - hou rei, ini sve to se mora, ali bez ara. Mislim da ne radi
ni na doktoratu. Ne moe je preboljeti.
James je susreo zabrinuti suprugin pogled. Nasmijeio se. Koliko bi tebi trebalo da preboli
mene?
Ispruila je ruku, a on ju je prihvatio. Rekla je: Dragi Jamese, mislim da te nikada ne bih
preboljela.
Pa, Jessica rekao je njezin suprug to ti je odgovor.
U kui je Robert stajao u slabo osvijetljenu hodniku u prizemlju s dvjema tabletama u ruci.
Progutao ih je bez vode pa se elom naslonio na hladan gipsani zid. Nakon neumoljiva sunca osjeaj
je bio divan. uo je djecu kako se dozivaju nakon to su kriket zamijenili nekom drugom igrom. Sada
kada je bio sam, poelio se vratiti vani, skrenuti misli. Razgovarati o neem drugom. Vratit e se za
nekoliko minuta. Grlo mu je bilo stegnuto; tablete su otile pogrenim smjerom. Shvatio je da ostavlja
znoj na zidu te ga je obrisao podlakticom. Zatvorio oi i pomislio na Jamesa, djeaka koji sjedi u
krevetu i zuri u sjene odsutnih stabala. Zato ne, pomislio je. Zato ne?

POVIJEST NJEZINA DUHA

Elspeth Noblin ve je gotovo godinu dana bila mrtva i jo je uvijek pokuavala shvatiti pravila.
Isprva je jednostavno strujala stanom. Imala je malo energije te je mnogo vremena provodila
zurei u ono to je neko posjedovala. Zadrijemala bi i ponovno se probudila satima, moda i danima
poslije nije znala, nije bilo vano. Nije imala oblik. itava je popodneva provodila valjajui se po
podu od jednog osunanog dijela do drugog, putajui da joj sunce zagrije svaku esticu kao da je
zrak, tako da se uzdizala i sputala, grijala i hladila.
Otkrila je da moe ui u male prostore to ju je dovelo do prvog pokusa. U njezinu pisaem stolu
postojala je ladica koju nikada nije uspjela otvoriti. Zacijelo je bila zaglavljena jer klju, isti za sve ladice, donju lijevu nije otvarao. teta; dobro bi joj bila dola za uvanje spisa. Sada se Elspeth uvukla u
nju kroz kljuanicu. Bila je prazna to ju je malko razoaralo. No svialo joj se neto u injenici da je u
ladici. Zbijena u etvrt kubinog metra dobivala je vrstou o kojoj je brzo postala ovisna. Jo nije
imala odvojene dijelove tijela, no kada bi se skuila u ladici, Elspeth je imala senzacije sline dodiru:
ono to je mogla osjetiti kada bi joj kosa dodirnula kou, jezik zube. Poela je dugo ostajati u ladici,
tamo spavala, mislila, smirivala se. Kao da se vraam u maternicu, pomislila je, sretna to je
ograniena.
Jednog je jutra ugledala svoja stopala. Jedva su se nazirala, no Elspeth ih je prepoznala i poradovala
im se. Slijedile su ruke, noge, grudi, bokovi i trup da bi naposljetku Elspeth osjetila i glavu i vrat. Bilo
je to tijelo u kojem je umrla: mravo, pokriveno oiljcima od igala, s ranom od potkonog prikljuka,
ali njoj je bilo tako drago to ga nakon toliko vremena vidi da za to nije marila. Postupno je postala
neprozirnom to jest, sve je bolje i bolje vidjela samu sebe; za Roberta je bila posve nevidljiva.
Mnogo je vremena provodio u njezinu stanu, zatvarajui tvrtku, besciljno se kreui i dodirujui
stvari, leei sklupan na njezinu krevetu s kakvim komadom njezine odjee. Bila je zabrinuta za njega.
Izgledao je mravo, bolesno, potiteno. Ne elim ovo gledati, mislila je. Kolebala se izmeu potrebe
da je postane svjestan i elje da ga pusti na miru. Nee te moi preboljeti, dozna li da si tu, rekla je
sama sebi.
Ne prebolijeva ni ovako ni onako.
Dodirnula bi ga pogdjekad. inilo se kao da je dotaknuo ledeni propuh; vidjela je kako mu se koa
jei dok je rukama prolazila po njemu. Njoj je on bio vru. Osjeala je samo toplinu i hladnou. Grubost
i glatkou, mekou i tvrdou; sve je te osjete izgubila. Nije imala ni osjet mirisa i okusa. Progonila ju
je glazba; pjesme koje je voljela ili mrzila ili jedva primjeivala sada su joj stalno odzvanjale u glavi.
Bilo ih se nemogue rijeiti. Bile su poput radija koji stian dopire iz susjednog stana.
Elspeth je voljela zatvoriti oi i milovati si lice. Pod rukama je osjeala tvar iako je ostatak svijeta
prolazio kroz nju kao da hoda ispred filma projicirana na platnu. Vie nije obavljala dnevne rituale
pranja, odijevanja ni minkanja: bilo je dovoljno pomisliti na omiljeni demper ili haljinu i ve bi bila u
njima. Na veliko Elspethino razoaranje, kosa joj nije rasla. Bilo je teko gledati kako joj ispada, aku
po aku, a kada je poela ponovno nicati, bita je to kosa neke duge osobe, srebrnosiva zamjena
njezine plave kose. Bita je gruba pod dodirom kada bi rukama prola po njoj.
Elspeth se vie nije odraavala u zrcalima. To ju je izluivalo ve se osjeala marginalno, a zbog
toga to nije mogla vidjeti svoje lice, osjeala se i usamljeno. Ponekad je stajala u predsoblju i napeto
gledala razna zrcala, ali najvie to bi vidjela bio je taman, nejasan nagovjetaj, kao da je netko poeo
ugljenom crtati po zraku, a onda ga nepotpuno izbrisao. Mogla je ispruiti ruke i vidjeti ih pred sobom.
Mogla se nagnuti i zapiljiti u svoje noge u dobrim cipelama. Lice joj je, meutim, izmicalo.
Biti duhom bilo je uglavnom tako: bita je prisiljena hraniti se svijetom. Vie nita nije posjedovala.
Morala je pronai zadovoljstvo u onome to su inili drugi; njihovoj sposobnosti da pomiu predmete,
konzumiraju hranu, udiu zrak.

Elspeth je silno eljela proizvesti zvuk. No Robert je nije uo, ak ni kada je stajala par centimetara
od njega i urlala. Elspeth je zakljuila da nema im proizvesti zvuk njezine bestjelesne glasnice nisu
bile dorasle zadai. Tako se usredotoila na pomicanje stvari.
Isprva uope nisu reagirale. Elspeth bi svom svojom materijalnou i estinom zavitlala jastuk sa
sofe ili knjigu: nita se ne bi dogodilo. Pokuala je otvoriti vrata, zazveckati alicama, zaustaviti satove.
Rezultati su bili neprimjetni. Odluila je smanjiti oekivanja te poela raditi na manje ambicioznim
ciljevima. Jednog je dana slavodobitno pomaknuta spajalicu. Zahvaljujui strpljivom jednosatnom
potezanju i guranju uspjela ju je pomaknuti za pola centimetra. Tada je shvatila da nije zanemarivo
bie: moe djelovati na svijet bude li se dovoljno uporno trudila. I tako je Elspeth vjebala svakog
dana. Na kraju je bila u stanju gurnuti spajalicu preko stola. Mogla je nabrati zavjese i trznuti brkove
plianog zerdava na radnom stolu. Poela je raditi na prekidaima. Uspijevala je nekoliko centimetara
pomaknuti vrata, kao da je kroz sobu proao povjetarac. Na njezinu radost, uspjela je okrenuti
stranice knjige. Elspeth je, za ivota, itanje bilo jedan od najveih uitaka, a sada mu se opet mogla
prepustiti sve dok je knjiga bila otvorena pred njom. Poela je raditi na izvlaenju knjiga s polica.
Koliko god predmeti bili netjelesni za Elspeth ili ona za njih, zidovi stana bili su nepremostive
prepreke preko kojih nije mogla. Isprva nije marila. Bojala se da bi je vani rasprili vjetar i druge
atmosferilije. No na kraju je postala nemirna. Da je njezin teritorij ukljuivao i Robertov stan, bila bi
zadovoljna. Mnogo je puta pokuala propasti kroz pod, ali bi se na kraju nala u nekoj vrsti lokve,
slino kao Zla Vjetica od Zapada. Ni pokuaji da se ispod ulaznih vrata provue u hodnik nisu bili
uspjeni. ula je kako se Robert dolje u stanu tuira, obraa televizoru, puta Arcade Fire. Zvukovi su
je ispunjali samosaaljenjem i srdbom.
Otvoreni su je prozori i vrata mamili, ali uzaludno. Kad bi pokuala izii kroz njih, rasprila bi se,
shvatila da je bezlina, ali i dalje u stanu.
Elspeth se pitala: Zato? emu sve ovo? Shvaam argumentaciju za postojanje raja i pakla,
nagrade i kazne, ali ako je ovo limb, koji mu je smisao? Sto bih trebala nauiti iz duhovne inaice
kunog pritvora? Mora li svaka mrtva osoba opsjedati svoju bivu kuu? Ako je tako, gdje su svi drugi
koji su tu ivjeli prije mene? Je li ovo nekakav previd nebeskih vlasti?
Oduvijek je bila nemarna kada je rije o vjeri. Bila je pripadnica Anglikanske crkve isto kao svi ostali:
pretpostavljala je da vjeruje u Boga, ali dizanje prevelike galame zbog njega smatrala je neugodnim.
U crkvu je ila rijetko, samo kada bi netko umro ili se oenio; gledano unatrag, imala je osjeaj da je
bila jo nemarnija jer je Sv. Michael bio doslovce susjedna zgrada. Da se barem mogu sjetiti svojeg
sprovoda. Zacijelo se dogodio dok sam se u amorfnoj maglici valjala po podu u stanu. Elspeth se pitala
je li trebala biti revnija kada je rije o vjeri. Pitala se hoe li vjeno biti zaglavljena u svojem stanu.
Pitala se moe li se netko tko je ve mrtav ubiti.

LJUBIASTA HALJINA
Edie i Valentina sjedile su u Edieinoj radnoj sobi i ile. Bila je subota prije Boia; Julia je s Jackom
otila u grad da mu pomogne u kupnji. Valentina je privrstila kroj na metre ljubiaste svile, pazei da
ih postavi ne protrativi previe tkanine. Radila je dvije istovjetne haljine, a nije bila sigurna da je
kupila dovoljno materijala.
Dobro je rekla je Edie. Soba je bila topla od popodnevnog sunca te je bila malice pospana.
Ponudila je Valentini svoje najbolje kare i gledala kako elik prolazi kroz tanki materijal. Kakav divan
zvuk, otrice koje se zajedno kreu. Valentina je dodala Edie iskrojene komade, a Edie je poela
prenositi linije avova s kroja na materijal. Prolazile su po svili tamo-amo, radei zajedniki iz
dugogodinje navike. Kada je materijal bio oznaen, kada su s njega skinule pribadae pa ih opet
zabile bez kroja, Valentina je sjela za ivai stroj i pomnjivo proila haljinu dok je Edie poela
oznaavati i izrezivati drugu haljinu.

Vidi, mama rekla je Valentina. Ustala je i stavila haljinu na grudi. Statiki elektricitet omotao
je suknju oko nje i ne zapucketavi. Jo nije bilo rukava, a avovi su bili grubi; Edie je pomislila kako je
haljina nalik kostimu vile za boini igrokaz. Izgleda kao Pepeljuga rekla je Edie.
Stvarno? Valentina je otila do zrcala i nasmijeila se svojem odrazu u njemu. Svia mi se
boja.
Pristaje ti.
Julia je htjela da budu ruiaste.
Edie se namrtila. Izgledale biste kao dvanaestogodinje balerine. Mogle smo njezinu napraviti
ruiastu.
Valentina je ulovila majin pogled, a onda odvratila svoj. Nije bilo vrijedno gnjavae. Htjela je
ono to sam radila za sebe.
Voljela bih kada bi joj se ee mogla suprotstaviti, duo.
Valentina je skinula haljinu sa sebe i sjela za ivai stroj. Poela je izraivati rukave. Je li Elspeth
zapovijedala tebi ili ti njoj?
Edie je oklijevala. Nismo.... nije bilo tako. Poloila je haljinu na stol i poela prenositi kroj.
Sve smo radile zajedno. Nikada nismo voljele biti same. Jo mi nedostaje. Valentina je nepomino
sjedila, ekajui majku da nastavi. Ali Edie je rekla: Poaljite mi fotografije stana, hoete li? Valjda
je pun namjetaja naih roditelja. Elspeth je voljela te teke viktorijanske stvari.
Naravno Valentina se okrenula na stolcu i rekla: Da barem ne idemo.
Znam. Ali kao to je tata rekao: ne moete zauvijek ostati kod kue.
Nisam ni kanila.
Edie se nasmijeila. To je dobro.
Voljela bih kad bi zauvijek mogla ostati u ovoj sobi i iti.
To zvui kao bajka.
Valentina se nasmijala. Ja sam Cvilidreta.
Ne, ne rekla je Edie. Odloila je komade tkanine i prila Valentini. Stala je iza nje i ovila joj
ruke oko ramena. Nagnula se i poljubila Valentinu u elo. Ti si kraljevna.
Valentina je podigla pogled i ugledala majka kako joj se u obrnutoj slici smijei. Jesam li?
Naravno rekla je Edie. Uvijek.
Znai, ivjet emo sretno dok ne umremo?
Apsolutno.
Dobro. Valentina je doivjela snaan trenutak, spoznaju da se oblikuje sjeanje. ivjet emo
sretno dok nas smrt ne razdvoji? Apsolutno. Edie se vratila drugoj haljini, a Valentina zavrila prvi
rukav. Kada su Jack i Julia doli kui, Valentina je na sebi imala ljubiastu haljinu, a Edie je uala pred
njom s ustima punim pribadaa i porubljivala je. Valentina je davala sve od sebe da se ne mie: eljela

se zavrtjeti da se haljina napue kao u karnevalskoj povorci. Nosit u je, pomislila je, kada me kraljevi
pozove na ples.
Mogu li je probati? rekla je Julia.
Ne rekla je Edie kroz pribadae prije no to je Valentina uspjela progovoriti. Ova je njezina.
Vrati se poslije.
Dobro rekla je Julia, okrenula se i pohitala umotati darove koje je Jack kupio.
Vidi rekla je Edie Valentini. Samo otvori usta i reci ne.
Dobro rekla je Valentina. Zavrtjela se, a haljina se napuhala. Edie se nasmijala.

STJEPANJE
Jack je uao u sobu za odmor i naao u njoj blizanke. Gledale su film. Bila je pono; obino bi dotad
sve troje bili u krevetu.
Djeluje mi nekako poznato rekao je Jack. to gledate?
The Filth and the Fury rekla je Julia. Dokumentarac o Sex Pistolsima. Ti i mama darovali
ste nam ga za Boi.
Oh. Blizanke su se izvalile na kauu pa se Jack spustio u naslonja. im je sjeo, osjetio je
iscrpljenost. Uvijek je uivao u Boiu, ali dani nakon Boia inili su mu se praznima i neveselima.
Dojam je pogoravalo to to su blizanke za nekoliko dana odlazile u London. Kamo je otilo vrijeme?
Pet dana do njihova dvadeset i prvog roendana. A onda gotovo.
Kako napreduje pakiranje? upitao je.
Dobro rekla je Valentina. Iskljuila je zvuk na televiziji. Imat emo viak prtljage.
To me ba i ne iznenauje rekao je Jack.
Moramo nabaviti adaptere, zna, da ukljuimo raunala i to. Julia je pogledala Jacka.
Moemo li sutra s tobom u grad?

Jasno. Ruat emo u Heavenu u Sedmoj ulici rekao je Jack.

I mama e htjeti s nama. Edie je ve tjednima kao sjena slijedila blizanke, spremala ih, pamtila.
Izvanredno, moemo otii u Water Tower. Trebaju nam nove izme.
Valentina je gledala kako Johhny Rotten neujno pjeva. Izgleda poremeeno. Ima izvrstan pulover.
Ona i Julia vrijedno su se pripremale za put u London, itale vodie i Charlesa Dickensa, sastavljale
popise onoga to e nositi sobom i na Google Earthu pokuavale nai svoj novi stan. Unedogled su
umovale o teti Elspeth i tajanstvenom gospodinu Fanshawu, bile ugodno iznenaene svotom novca
na novom bankovnom raunu u Lloydsu. Gotovo da vie nita nije trebalo obaviti to je stvorilo
udnovatu prazninu, osjeaj nemirne groze.
Julia je gledala oca. Jesi li dobro?
Da, dobro sam Zato?
Ne znam, djeluje nekako izmodeno. Nabacio si nevieno mnogo kila i naveliko uzdie. to
ti je?
Dobro sam. Blagdani.
Oh.
Jack je sjedio i pokuavao zamisliti kuu / brak / ivot bez blizanki. On i Edie izbjegavali su ve
mjesecima tu temu te je sada o njoj opsesivno razmiljao, oscilirajui izmeu matanja o branoj srei,
stvarnih sjeanja na vrijeme kada su blizanke posljednji put otile od kue i zabrinutosti za Edie.
Neko vrijeme prije Elspethine smrti Edie je bila rastresena. Jack je unajmio istraitelja u nadi da e
otkriti razlog njezine rastresenosti, prazna pogleda, vedra lanog veselja kadgod bi je za to pitao. No
istraitelj je mogao samo promatrati Edie; nije imao odgovore na Jackova pitanja. Nakon Elspethine
smrti Edieinu je rastresenost zamijenila duboka tuga. Jack je nije mogao utjeiti. Kao da nije uspijevao
pronai prave rijei iako je pokuavao. Sada se pitao kako e se Edie snai kada blizanke odu.
Svaki put kada su blizanke otile na studij, sve bi poelo dobro. Jack i Edie uivali bi u slobodi:
dokasno bi bili budni, glasno vodili ljubav, zabavljali se kada bi im palo na pamet i moda malko
pretjerano pili. No onda bi nastupila svojevrsna sumornost. Uskoro bi ovladala njima i njihovom
praznom kuom. Veerali bi samo njih dvoje; veer bi se pruala pred njima u tiini koju bi ispunili
DVD-om ili bi moda odetali do plae ili kluba. Ili bi se povukli na suprotne krajeve kue, on da surfa
po internetu ili ita Toma Clancyja, Edie da ije uz audio- knjigu. (Trenutano je sluala Povratak u
Bridshed to je Jack smatrao pouzdanom najavom ozbiljna napadaja depresije.)
Te veeri nije vidio mnogo toga emu se mogao veseliti kada blizanke odu. Bio im je zahvalan to
su tako dugo ostale s njim, zahvalan Edie i Elspeth to su se dogovorile tako da Julia i Valentina mogu

odrasti u toj runoj, udobnoj kui, da on moe biti tata, da djevojke mogu sjediti u njegovoj sobi i
gledati Johhnyja Rottena kako spazmodiki pjeva God Save the Queen s iskljuenim zvukom;
odjednom ga je preplavila zahvalnost koju je osjetio kao tugu te se s mukom izvukao iz naslonjaa,
promumljao laku no i iziao iz sobe, bojei se da bi, ostane li i minutu dulje, mogao zaplakati ili
lanuti neto to bi poalio. Uao je u spavau sobu gdje je Edie spavala, sklupana i plavkasta od
svjetlosti radio-sata. Jack se tiho razodjenuo, uao u krevet ne opravi zube i legao u bezdan,
nesposoban zamisliti ikakvu sreu za sebe.
Valentina je ugasila televiziju. Blizanke su ustale i rastegnule se. Djeluje stvarno potiteno
rekla je Valentina.
Oboje su skoro suicidalni odvratila je Julia. Pitam se to e biti kada odemo?
Moda ne bismo trebale ii.
Julia je djelovala nestrpljivo. Na kraju moramo nekamo otii. to prije odemo, to e prije
preboljeti.
Valjda.
Zvat emo ih svake nedjelje. Mogu doi i posjetiti nas.
Znam. Valentina je uzdahnula. Moda bi ti trebala otii u London, a ja ostati s njima.
Julia je osjetila val odbacivanja. Radije bi ostala s mamom i tatom nego otila sa mnom? Ne!
Zastala je, pokuavajui svladati svoju razdraenost. Valentina ju je gledala pomalo zabavljena.
Miiu, obje moramo...
Znam. Ne brini se. Idem s tobom. Stisnula se uz Juliju ijednom je rukom obgrlila oko ramena.
Zatim su ugasile svjetlo i otile u svoju sobu, letimice pogledavi vrata roditeljske sobe kada su prole
pokraj nje.

NOVA GODINA
Robert je stajao u Elspethinu uredu. Blizanke e doi sutra. Donio je vanjski disk i nekoliko kutija
iz Sainsbury'sa; prazne i otvorene stajale su pokraj Elspethina glomaznog viktorijanskog stola.
Elspeth je sjedila na stolu i promatrala Roberta. Oh, ne izgleda sretno, ljubavi. Nije imala pojma
koliko je vremena prolo. Jesu li proli mjeseci otkako je umrla? Godine? Neto se dogaalo; do tog
trenutka Robert u njezinu stanu nije promijenio gotovo nita. Izbacio je svu hranu i otkazao njezine
kreditne kartice. Vie nije primala potu. Zatvorio je njezinu tvrtku i klijentima napisao osobna pisma.
U stanu se skupljala praina. ak se i sunana svjetlost inila mutnijom no to je se sjeala; trebalo je
oprati prozore.
Robert je pretraio ladice njezina radnog stola. Ostavio je pisae potreptine i fakture. Uzeo je
neke fotografije i biljenicu u kojoj je rastreseno rkala dok je razgovarala na telefon. Otiao je do
polica za knjige i s njih poeo pomnjivo skidati biljenice tvrdih korica koje su joj sluile kao dnevnik,
brisati s njih prainu i slagati ih u kutije. Otvori jednu, rekla je Elspeth. Otvori onu. Ali Robert je,
naravno, nije mogao uti.
Radio je u tiini. Elspeth se osjeala zanemareno; gdjekad joj se obraao kada je bio u stanu. U
kutijama su zavrili fotoalbumi, kutija od cipela puna pisama, biljenice. eljela ga je dotaknuti, ali se
suzdrala. Robert je ukljuio prenosivi disk u raunalo i presnimio sve njezine podatke. Potom je
obrisao s raunala sve osim operativnog sustava i programa. Elspeth je stajala iza njega i gledala. Kako
je udno osjeati tugu zbog raunala. Mora da sam uistinu mrtva. Robert je izvukao disk i stavio ga u
kutiju.
Poeo je tumarati stanom s kutijom u ruci, a Elspeth za njim. Hajde u spavau sobu, neujno ga je
nukala. Kada je doao do nje, nekoliko je minuta ostao na vratima. Elspeth je prostrujala pokraj njega
i sjela na krevet. Pogledala ga je; bilo je neto u tome kako je sjedila na krevetu, a on stajao tamo i
svjetlosti, kako je oplakivala sobu pranjavom toplinom. Za tren e mi prii i poljubiti me. Elspeth je
ekala, zaboravivi. Toliko su puta to uinili.
Robert je otvorio vrata garderobe. Spustio je kutiju na pod i otvorio ladicu. Stavio je u nju nekoliko
majica bez rukava, nekoliko grudnjaka i nekoliko skupocjenijih gaica. Stajao je i pogledom prelazio
po njezinim cipelama. Uzet e tikle od ruiastog antilopa, pomislila je Elspeth i doista ih je uzeo.
Druge je cipele razmjestio tako da se ne primijeti praznina. Nemoj zaboraviti pisma. Otvorio je ladicu
punu dempera i svaki pomirisao. Izabrao je bezlian plavi kamirski; pretpostavljala je da nije bio u
kemijskoj istionici otkako ga je posljednji put obukla. Otvorio je drugu ladicu i u kutiju ubacio est
seksualnih igraaka. Jednu si zaboravio, rekla je Elspeth, ali on je zatvorio ladicu.
Robert je podigao ruku i s najvie police skinuo kutiju. Elspeth se nasmijeila. Raunala je na
njegovu temeljitost i dobila je. Poloio ju je uz kutiju s odjeom.
Ispraznio je kupaonicu. Veinu je higijenskih potreptina bacio u kantu, ali je trenutak stajao drei
njezinu dijafragmu. Od kakve li gluparije postane sentimentalan, pomislila je. A onda je i ona zavrila
u kanti.
Zatvorio je vrata kupaonice i stao pokraj kreveta, zamiljen. Zatim je legao na njega. Elspeth je
legla pokraj njega, pazei da ga ne dotakne, nadajui se. to ako te vie ne vidim? Uzimao je stvari
koje mu je dala, odlazio iz stana. Ne srami se, duo. Tu smo samo ti i ja. Razveselila se kada je otkopao
remen i zatvara na hlaama. Zamislila se golom pokraj njega i bila je gola.
Ponekad je oponaao njezinu tehniku, ali tog je dana bio grublji, okrenutiji sebi. Elspeth je
promatrala Robertovo lice. Podigla se, sjela i nagnula iznad njega; oi su mu bile zatvorene. Dotaknula
mu je kosu. Pribliila je lice njegovu, pustila da je njegov dah zagrije. Tako topao, tako vrst. Sve bi
bila dala da u tom trenu bude iva s njim, da ga dotakne. Elspeth je znala da je njemu njezin dodir
hladan; kad god ga je pokuala dotaknuti, zadrhtao bi i acnuo se. Kleknula je uza nj i gledala ga.

esto se divila igri izraza na Robertovu licu za vrijeme seksa. Bilo je na njemu elje,
usredotoenosti, boli, izdrljivosti, veselja, oaja, osloboenja; katkad se osjeala kao da promatra
povorku krajnosti Robertove due. Tog mu je dana na licu bila odlunost, svojevrsna mrka molba;
dugo je trajalo te se Elspeth uznemirila. Barem uivaj. Za nas oboje. Gledala je ruke na njegovu udu,
kako mu se svijaju noni prsti, trzaj glave na stranu kada je svrio. Tijelo mu se opustilo. Robert je
otvorio oi i kroz Elspeth se zabuljio u strop. Tu sam, Roberte.
Suza mu se otkotrljala niz obraz. Nemoj, duo. Ne plai. Elspeth nikada nije vidjela Roberta da
plae, ak ni u bolnici, ak ni kad je umrla. Kvragu. Ne elim da bude tako jadan. Spustila je ruku i
dotaknula mu suzu. Robert se preplaeno okrenuo.
Tu sam tu sam tu sam. Osvrnula se oko sebe u potrazi za neim to bi mogla pomaknuti te poela
lagano njihati zavjese. No Robert je sjedao, brisao ruke, zakopavao hlae i nije gledao. Pokuala je
zatresti kutiju sa seksualnim igrakama i gaicama, ali bila joj je preteka. Iscrpljena je stajala na
sredini sobe. Robert je otiao u kupaonicu, oprao se i iziao nosei kantu za smee punu njezinih
stvari. Spustio ju je i poeo popravljati posteljinu. Elspeth je sjedila na krevetu dok je to radio, a kada
se nagnuo, spustila mu je dlanove na prsa i proavi kroz koulju lagano mu dotaknula kou. Ustuknuo
je.

Elspeth? aputao je gorljivo.

Robert. Rukama mu je polako prelazila po koi; leima, bokovima, nogama, kurcu, trbuhu,
dlanovima, rukama. Stajao je okrenute i sputene glave, zatvorenih oiju. Zamiljala je kakav je to
osjeaj moda kao da mu kocke leda prelaze tijelom? Gurnula je ruke u njega, a on je zadrao dah.
Tako si topao, pomislila je i shvatila to zacijelo osjea; njezina nematerijalna hladnoa sigurno je ista
opreka njegovu divnom vruem tekuem tijelu. Odmaknula je ruke. Jo je uvijek osjeala toplinu u
njima. Pogledala ih je oekujui da e se malko zaariti. Robert je prekriio ruke preko grudi i
pogrbljen drhtao. Oh duo, oprosti.

Elspeth proaputao je. Ako si to ti - uini neto - uini neto to samo ti zna - neto
elspethovski...
Stavila je vrh prsta izmeu njegovih obrva te ga pogladila spustivi ga polako po njegovu nosu,
ustima i bradi. Pa jo jednom.

Da rekao je. Moj Boe. Opet je sjeo na krevet, s laktovima na koljenima i glavom u
rukama te se zapiljio u pod. Elspeth je sjela do njega izvan sebe od sree. Napokon! Bila je gotovo
opijena od olakanja. Zna da sam tu!
Robert je zajecao. Elspeth ga je pogledala; oi su mu bile vrsto stisnute, a on se ritmiki objema
akama udarao u elo. Potpuno sam izgubio razum. Sranje. Ustao je, zgrabio kutije i kantu pa
se brzo vratio u njezin ured. Elspeth ga je slijedila u nevjerici. ekaj... Roberte... nemoj...
Podigao je svaku kutiju, kroz predsoblje je iznio iz stana i spustio stubama sve do svojeg stana.
Ona je stajala pokraj otvorenih vrata i sluala njegove korake u donjem stanu, potom opet na
stubama. Pustila je da proe ravno kroz nju svaki put kada bi se popeo pa krenula za njim, hvatajui
tu i tamo pokoju rije koju bi promumljao dok ga je uhodila.

Jessica je govorila da sam prolupao i bila je u pravu! 'Razboljet e se', rekla mi je, vrag me odnio
ako nisam... Sto sam si ja to umiljao, ona se nee vratiti... Oh, Boe, Elspeth.
Vrata su se zatvorila. Elspet je opet bila sama. Suze, pomislila je, kao kad bi poeljela vidjeti na sebi
demper. Prinijela je ruku licu i osjetila suze. Isuse, plaem. Zastala je da se zadivi svojem novom
postignuu. Zatim se suoila sa svojim tihom stanom.

Drugi dio

ZRCALNE BLIZANKE
Julia i Valentina Poole izile su iz zrakoplova u zranu luku Heathrow. Njihove bijele lakirane cipele
udarale su tapison u savrenu ritmu, precizno poput filmske glazbe. Bile su odjevene u bijele dokoljenke, bijele plisirane suknje koje su zavravale desetak centimetara iznad koljena i obine bijele
majice ispod bijelih vunenih kaputa. Obje su imale bijeli al i vukle za sobom koveg. Julijin je putni
koveg bio od ruiastog i utog frotira s licem majmuna iz japanskog crtanog filma koji se cerio
ljudima iza nje. Na Valentininu plavo-zelenom kovegu bio je crtani lik mia. Mi je bio pun aljenja i
stida.
S one strane aerodromskih prozora jutarnje je nebo bilo plavo. Blizanke su odmicale beskrajnim
hodnicima, drale se desno na pokretnim trakama, slijedile iscrpljene putnike niz rampe i stube.
Stajale su u redu pred imigracijskim slubenicima, drei se za ruke i zijevajui. Kada su dole na red,
blizanke su predale svoje djevianske putovnice.

Koliko ete dugo ostati? upitala je umorna ena u uniformi.

Zauvijek rekla je Julia. Naslijedile smo stan. Dole smo ivjeti u njemu. Nasmijeila se
Valentini koja joj je uzvratila osmijeh. ena je pomnjivo provjerila njihove boravine vize, udarila peat
u putovnice i zamahnuvi rukom pustila ih u Ujedinjeno Kraljevstvo.
Zauvijek, pomislila je Valentina. Zauvijek u ivjeti s Julijom u naem stanu u Londonu koji nikada
nismo vidjele, okruena ljudima koje nismo upoznali, zauvijek. Snano je stisnula Julijinu ruku. Julija
joj je namignula.
U crnom je taksiju puhalo i bilo hladno. Valentina i Julia zadrije- male su na stranjem sjedalu, nogu
naguranih izmeu gomile prtljage, i dalje se vrsto drei za ruke. Londonske su ulice jurile ili
nepomino stajale; drugi su vozai fijukali pokraj njih, slijedei nerazumljive prometne zakone. Julia i
Valentina nauile su voziti, no kako se taksi vijugavo probijao zakrenim krivudavim ulicama, Julia je
shvatila da voziti Londonom nee moi ni ona, a kamoli Mii. Valentina se nije voljela gubiti, ni biti
na udnim mjestima. Osim toga, nisu imale auto. Julia se pomirila s taksijima i javnim prijevozom.
Gledala je dvokatni crveni autobus koji se njihao pokraj njih. Svi su u njemu izgledali shrvani umorom
i dosadom. Kako vam moe hiti dosadno? ivite u Londonu! Udiete isti zrak kao kraljica i Vivienne
Westwood!
laki je proao postaju podzemne eljeznice. Ljudi su nagrnuli van. Julia je pogledala sat koji je
pokazivao etiri i petnaest. Namjestila ga je na deset i petnaest. Skrenuli su u Highgate Road, a Julia
pomislila kako su zacijelo blizu. Pogledala je Valentinu, koja je sada uspravno sjedila i zurila kroz
prozor. Taksi se poeo penjati uza strmi brijeg. SWAINS LANE4. Kao ulica zaljubljenih? upitala je
Valentina.
Vie kao ulica svinja, gospoice rekao je voza. Prije su ovuda gonili svinje. Valentina se
zacrvenjela. Julia je izvadila ru i nanijela ga bez zrcala, pa ga ponudila Valentini koja je uinila isto.
Pogledale su se. Julia je ispruila ruku i obrisala majuni komad zalutala ruiastog rua iz kuta
Valentininih usana. Iz radija je dopirao dugaak niz imena i brojeva koji su zvuali kao ifre: Tarmvorth
jedan, Burton Albion jedan, Bamet nula, Wokin nula, Exter City nula, Hereford United jedan, Aldershot
dva, Dagenham i Redbridge jedan... Nogometni rezultati, gospoice rekao je voza kada ga je
Julia pitala.
Doli su na vrh brijega i uli u usku ulicu s parkom na jednoj i kuama od opeke na drugoj strani.
Nasred bloka uzdizala se velika crkva, a taksi se zaustavio na pola puta izmeu nje i obukane zgrade
bezizraajna proelja, koja se nalazila neposredno iza. Evo je. Vautravers Mews. Voza je uzeo
Julijin novac. Bila je okirana shvativi da su na taksi upravo potroile sto dvadeset dolara. Ostavila je
napojnicu od deset posto. Hvala vam rekao je voza. Valentina je otvorila vrata taksija, a na nju
4

Igra rijei: SWINE, svinja; SWAIN, zaljubljeni momak

je nasrnuo hladan, vlaan vjetar.

Ne vidim je povikala je Juliji. Crkva je bila lijevo, a obukana zgrada na broju 72. Izmeu njih
je vodio uzak asfaltni puteljak koji se obruavao u polutminu. Zasjenjivao ju je golem cigleni zid, koji
je omeivao crkveno zemljite. No Valentina nije vidjela nikakvu kuu koja je mogla biti njihova.

Sigurno je na tom putu rekao je taksist. Da vam pomognem ponijeti prtljagu? Podigao
je nevjerojatan broj kovega i uputio se stazom. Julia i Valentina krenule su za njim, vukui frotirske
kovege. Staza ih je odvela iza obukane zgrade gdje su ugledale visok kameni zid sa iljcima na vrhu.
Preko njega su se razgranale breze. Valentina je namirisala vlanu zemlju te ju je uhvatila nostalgija.
Julia je velikim kljuem otvorila teka drvena vrtna vrata. Vrata su se neujno rastvorila, a Julia se
izgubila iza zida. Taksist je uredno posloio kovege; Valentina je stajala na asfaltu pokraj njih, ne
pokazujui volju da ue. Taksist ju je znatieljno pogledao. Bio je tanuan, slariji mukarac vodenasto
plavih oiju, odjeven u svijetlozelen demper na kopanje i smee karirane hlae. Jeste li dobro,
gospoice? upitao je

Da, dobro sam rekla je Valentina premda joj je zapravo bilo malo muno.

Doi, Miiu! doviknula je Julia. Glas joj je zvuao prigueno i udaljeno.

Jeste li Amerikanke? upitao je voza.

Teta nam je oporuno ostavila stan rekla je Valentina. Onda se osjetila budalasto. Kao da ga
se tie.

Ah rekao je taksist. To je, izgleda, utailo znatielju koju su u njemu pobudile. Valentina je
osjetila val zahvalnosti. Nee komentirati to to su blizanke. Ili to moda nije ni primijetio. Bilo joj je
drago kada ljudi to ne bi primijetili.

Miiu!
Taksist joj je malko nasmijeio. Poite. Valentina mu je uzvratila osmijehom i odvukla koveg
kroz vrtna vrata.
Julia je stajala pred ulaznim vratima s rukom na kvaki. ekala je da Valentina pree preko ljapkave
mahovine, koja je pokrivala kamenje na stazi. Valentina je pogledala veliku tamnu masu Vautraversa,
crne prozore, ukraene eljezne dijelove i zadrhtala. Nije ba kiilo, ali nije ni ne kiilo. ula je kako
taksist ljapka stazom iza nje. Julia je otvorila vrata.
Ule su u veu. Za razliku od vanjskog dijela, ona je bila topla, uredna i gotovo prazna. Zidovi su bili
ruiasto sivkasti to je Valentinu podsjetilo na boju mozga. Nadesno su bila zatvorena hrastova vrata
s malenom karticom na kojoj je rukom bilo napisano FANSHAW Ispred njih su na stoliu bile tri prazne
koare; na njega je bio naslonjen jedan kiobran. Nalijevo je bilo stubite koje im se vijugajui uzdizalo
iznad glava. Valentina je pomislila kako bi tu trebala biti i boica s natpisom POPIJ ME, ali nije je bilo.

Samo ih ostavite tu rekla je Julia taksistu. Valentina je rekla: Hvala vam. Taksist je
odvratio: Onda, sretno i otiao. Valentina se osjeala pomalo ucviljeno. Hajde rekla je Julia.
Kao da se oslobodila gravitacije, poskakujui potrala je uza stube. Valentina je staloenije krenula za
njom.
Na sljedeem podestu ukazao se izlizan orijentalni sag. Stube su se nastavljale, no blizanke su se
zaustavile. Na vratima je bio svijetlo- zeleni kartoni, a na njemu prezime NOBLIN, oigledno
natipkano na pravom pisaem stroju. Julia je gurnula klju u bravu. Morala ga je nekoliko puta
prodrmati da bi otkljuala vrata. Pogledala je Valentinu. Valentina je uhvatila Juliju za ruku te su
zajedno ule u svoj novi dom.
Predsoblje je bilo puno zrcala i kiobrana. Blizanke su se odraavale osamnaest puta u isto toliko
zrcala, a odraavali su se i njihovi odrazi i tako unedogled. To ih je uplailo: obje su stajale potpuno
mirno, ne znajui kojoj djevojci pripada koji odraz. Potom je Julia okrenula glavu; polovina se odraza
takoer okrenula; efekt se smanjio. Sablasno rekla je Julia da narui tiinu. Valentina je rekla:
Uh-hu. Ispruila je ruku ispred sebe poput slijepca i ula u prolaz koji je iz predsoblja vodio do

velike mrane sobe.

Elspeth je drijemala u ladici. Glasovi su je probudili.
Kada je Julia zakoraila u dnevnu sobu iza Valentine, imala je osjeaj kao da je ispod vode, kao da
je soba dno jezera. Sve su stvari u sobi bile glomazne sjenke; Valentina je bila vitka sjenka koja se
kretala u polumraku. Julia je zaula nekakav zvuk (Valentinu koja se spotaknula o hrpu knjiga), a
onda je sobu okupala svjetlost kada je Valentina rastvorila zavjese na visokim irokim prozorima.
Svjetlost je bila hladna, siva i nekako estiasta. Soba je bila vrlo pranjava.

Pogledaj, Julia - sova! Visjela je s visokog stropa, na mjestu nepostojeeg rasvjetnog tijela, iz
male rupe iz koje su provirivale ice. Sovina su krila bila rairena, a kande otvorene kako bi epale
mali plijen. Julia je ispruila ruku i oprezno joj dotaknula jednu nogu, zbog ega se lagano zavrtjela.
Sovakopter rekla je, a Valentina se nasmijala.
Elspeth je stajala na vratima i gledala blizanke. Oh, nedostajale ste mi. eljela sam vas opet vidjeti
i sada ste tu. Obgrlila je samu sebe, napeta i preplaena.
Kao to je Edie predvidjela, namjetaj je bio teak, ukraen i star. Sofe su bile od blijedoruiasta
baruna, s noicama u obliku ivotinjskih apa, s mnogo dugmadi. Bio je tu klavir (blizanke su bile
izrazito nemuzikalne) i irok, mekan perzijski sag s krizantemama, koji je nekad bio tamnocrven, ali je
sada na veini dijelova izblijedio do mutno ruiaste. Kao da je iz svega u sobi iscurila boja. Julia se
zapitala je li se boja sakupila negdje drugdje; moda je bila u nekom ormaru pa e se, kad otvore ta
vrata, u bujici vratiti u predmete koje je napustila. Pomislila je na Trnoruicu i palau punu
nepokretnih dvorjana u kojoj je stotinu godina sve stajalo. Edie i Jack vie su voljeli nove stvari. Julia
je prstom prela po klaviru, ostavivi sjajnocrn trag u bezbojnoj praini. Valentina je kihnula. Obje su
blizanke pogledale prema vratima kao da oekuju da e ih netko uhvatiti da nezvane zadiru u tiinu
stana.
Elspeth je zakoraknula naprijed, spremna progovoriti, a onda shvatila da je ne mogu vidjeti.
Knjige su bile posvuda; zidovi pokriveni policama za knjige, hrpe knjiga na stolovima i na podu.
Valentina je unula da pokupi hrpu o koju se spotaknula, otoi bestijarija i herbarija. Vidi, Julia,
mantikor. Blizanke su se vratile u predsoblje. Elspeth za njima.
Prele su prilino praznu blagovaonicu u kojoj je bio samo sveani stol, stolci i veliki bife; u kutu je
poput siroeta stajao malen otoman s gumbima. Sumorna dnevna svjetlost prokapavala je kroz
goleme francuske prozore koji su vodili na minijaturan balkon. Blizanke su vidjele crkvu koja se
uzdizala iznad zida brljana.
Sljedea je bila soba koja je trebala biti salon, ali je Elspeth sluila za ured. Bio je tu golem, bogato
ukraen radni stol s nezgrapnim uredskim stolcem iz pedesetih godina. Na njemu je bilo otrcano raunalo, hrpa papira, jo knjiga, stroj za obradu kreditnih kartica, fina bijela i zlatna alica za aj kojoj
je na dnu bio davno ishlapio aj, a na rubu mrlja od rua boje marelice. Zidovi su bili pokriveni
policama za knjige punim prirunika i kompletnim Oksfordskim rjenikom engleskog jezika. Jedna
jedina polica bila je prazna i bez praine. Soba je bila krcata spljotenih kutija, najlona s mjehuriima,
ormaria za spise, a s vrha ladica punih katalokih kartica zurio je u njih malen pliani zerdav. Kao da
ju je netko uredio, a da zapravo nije postala uredna. Valentina je sjela za stol i otvorila sredinju ladicu.
U njoj je bio blok s raunima, Smints, spajalice, gumice i podsjetnice.
Elspeth Noblin
Rijetke i rabljene knjige
Kupnja - prodaja
enoblin @bookish.uk. com

Valentina je rekla: Misli li da su sve ove knjige bile za nju ili za prodaju? Je li imala duan?
Mislim da joj je ovo bio duan rekla je Julia. Ni na jednom raunu nema adrese. Kladim se

da je radila odavde. Osim toga, oporuka ne spominje nita osim ovog stana.

Voljela bih da mama vie zna, kako jadno da nisu razgovarale. Valentina je ustala i prouila
zerdava. Nehajno joj je uzvratio pogled. to misli, kako se zvao? upitala je Valentina. Pomislila
je: Tuno je da ne znamo.
Margaret, pomislila je Elspeth. Zvala se Margaret.

Izgleda kao George Bush. Dok je govorila, Julia se vratila kroz blagovaonicu, a Valentina za
njom.
Mimokretna vrata na udaljenom kraju prostorije vodila su u kuhinju. Bila je starinska, a strojevi su,
prema amerikim standardima blizanki, bili kao iz kue lutaka. Sve je bilo kompaktno, svrhovito, bijelo.
Jedino je perilica za sue djelovala novo. Valentina je otvorila ormari i u njemu pronala stroj za
pranje rublja. Bila je tu i naprava koja je iskakala u sloen mehanizam konopa za suenje i metala.
Ovo je, valjda, suilica rekla je Julia, ponovno ga sklapajui. Elektrine su utinice bile drugaijeg
oblika. Sav je kuhinjski pribor bio pomalo
udnovat, stran. Blizanke su se pogledale s osjeajem
nelagode. Valentina je otvorila slavinu, a voda je progunala i iknula. Oklijevala je, potom stavila ruke
ispod struje boje hre. Trebalo je neko vrijeme da se zagrije.
Elspeth je promatrala blizanke kako razbijaju glavu nad njezinim posve obinim kuanskim
predmetima. Sluala je njihov ameriki naglasak. One su strankinje; nisam to oekivala.
Iza kuhinje je bila mala spavaa soba. Do vrha je bila puna kutija i pranjava namjetaja. Uz nju je
bila majuna, skromna kupaonica. Blizanke su shvatile da je zacijelo bila namijenjena sluavki. Tu su
bila stranja vrata i poarni izlaz, tamo gotovo prazna smonica. Mmm rekla je Julia. Ria.
Vrativi se u hodnik (Trebali bismo skupiti dvjesto dolara svaki put kada proemo ovuda", rekla
je Valentina) ule su u spavae sobe. Bile su dvije, spojene divnom kupaonicom u bijelim mramornim
ploicama. U svakoj je spavaoj sobi bio kamin, fino izraene ugradbene police za knjige, prozori s
klupicama.
Druga spavaa soba, koja je oito bila Elspethina, gledala je na vrt i groblje Highgate.

Julia, gledaj. Valentina je zadivljena stajala kraj prozora.

Stranji vrt Vautraversa bio je malen i strog. Iako je prednje dvorite bilo zbrkana gutara grmova,
stabala i busena trave, stranji je vrt bio gotovo japanski s pomnjivo razmjetenim poljunanim nakoenim stazama, kamenom klupom i skromnim biljkama.

Ne mogu vjerovati da je tako zelen u sijenju rekla je Julia. Doma u Lake Forrestu na tlu je
bilo dvadeset i pet centimetara snijega.
U zidu od cigle bila su drvena zelena vrata koja su odvajala vrt od groblja.

Pitam se je li itko prolazi kroz njih rekla je Valentina. Brljan oko vrata bio je uredno podian.

Ja hou rekla je Julia. Ii emo na piknik.

Mmm.
Onkraj zida pred njihovim se oima prostiralo groblje Highgate, prostrano i kaotino. Budui da su
bile na brijegu, mogle su vidjeti prilino daleko, ali to im je onemoguavala gustoa stabala; grane su
bile gole, ali su tvorile mreu koja je zbunjivala oko. Vidjele su vrh velikog mauzoleja i mnogobrojne
male grobove. Dok su gledale, skupina ljudi ila je prema njima stazom, a onda se zaustavila, oito
govorei o nekom grobu. Potom su nastavili put prema njima pa nestali iza zida. Stotine vrana podiglo
se u zrak poput jedne. ak su i kroz zatvoren prozor mogle uti brz lepet krila. Sunce je nenadano
izilo te je groblje iz tamnih nijansi i sivila prelo u utu i svijetlozelenu istokanost. Nadgrobni
spomenici postale su bijeli i kao obrubljeni srebrom: poput zubi lebdjeli su posred brljana.
Valentina je rekla: Kao u bajci. Bila je nervozna zbog groblja. Zamiljala je mirise, vandalizam
i jezu. Umjesto toga, ono je bilo bujno zeleno, puno mahovinastog kamenja i tihih zvukova sa stabala.
Skupina ljudi otila je stazom u smjeru suprotnom od onog iz kojeg su doli. Julia je rekla: To su
sigurno turisti s vodiem.

Trebale bismo to uiniti. Otii u obilazak.

Dobro. Julia se okrenula i promotrila spavau sobu. Bio je tu golem krevet nalik gnijezdu s
bezbrojnim jastucima, upavim pokrivaem i fino oslikanim drvenim uzglavljem. Ja sam za to da
ovdje spavamo.
Valentina je odmjerila sobu. Doista jest bila ljepa od one druge: vea, toplija, svjetlija. Jesi li
sigurna da elimo sobu s pogledom na groblje? Malo je, zna, uvrnuto; da je ovo film, svi bi mogui
zombiji ili tko zna ve kakve spodobe nou izmigoljile s groblja, popele se uz brljan, hvatale nas za
kosu i pretvarali u zombije. Osim toga, ovo je bila soba tete Elspeth. to ako je tu umrla? Hou rei,
kao da ba traimo nevolju?
Julia je osjetila kako joj se grlom uspinje nestrpljenje. Htjela je rei: Ne budali, Valentina, ali nju se
nije dalo tako umiriti kada bi je uhvatio napadaj iracionalnosti. Hej, Miiu zagugutala je. Zna
da je umrla u bolnici, a ne tu. Odvjetnik je to rekao mami, sjea se?

Daa, da odvratila je Valentina.

Julia je sjela na krevet i dlanom potapala pokriva u znak poziva. Valentina joj je prila i sjela do
nje. Obje su legle na mekani krevet, a mrave su im se bijele noge zanjihale preko ruba. Julia je
uzdahnula. Kapci su joj se eljeli zaklopiti samo na sekundu, samo jo trenutak, samo jo minutu...

Ovo nas sigurno hvata jet leg rekla je Valentina, ali Julia ju nije ula. Minutu poslije spavala
je i Valentina.
Elspeth je prila krevetu. Tu ste, posve odrasle. Kako je udno to ste tu. Da ste barem dole prije...
nisam shvaala, bilo bi tako jednostavno. Prekasno, kao sve ostalo. Sada se Elspeth nagnula iznad
blizanki i lagano ih dotaknula. Naoale za itanje visjele su joj oko vrata te su, kada se nagnula,
okrznule Valentinino rame. Vidjela je kako se malen made pokraj Julijina desnog uha ponavlja pokraj
Valentinina lijevog. Prislonila je glavu na njihova prsa i oslunula im srca. Valentinino je uznemirujue
umjelo, aputalo, a ne udaralo. Elspeth je sjela na krevet pokraj Julije i pomilovala je po kosi; gotovo
da se nije pomaknula, kao da je lagani povjetarac uao kroz zatvorene prozore.
lste, ali razliite. Elspeth je u Juliji i Valentini vidjela neobinost, istovjetnost, ono to su imale ona
i Edie, a to je u ljudima izazivalo nelagodu. Sjetila se onoga to je Edie pisala o blizankama. Smeta li
ti to ti Julia stalno zapovijeda, Valentina? Ima li ijedna od vas prijatelja? Ljubavnika? Niste li malo
stare za takvu odjeu? Elspeth se nasmijala. Zvuim kao majka gnjavatarica. Osjeala se izvan sebe
od sree. Tu su! Voljela bi da im je mogla nekako zaeljeti dobrodolicu, otpjevati pjesmicu,
razraenom pantomimom pokazati koliko joj je drago to su dole da ublae dosadu zagrobnog
ivota. Umjesto toga njeno je poljubila svaku blizanku u elo i poput make smjestila se na jastuke
da bdije nad njihovim snom.
Gotovo sat poslije, Valentina se promekoljila. Dok se budila, usnula je kratak san. Bila je dijete, a
Ediein joj je glas doplovio do uiju, rekao da ustane, pada snijeg pa e morati ranije krenuti u kolu.

Mama?
Valentina se naglo digla u sjedei poloaj i shvatila da je u nepoznatoj sobi. Trebao joj je trenutak
da shvati gdje je. Julia je jo spavala. Valentina je eljela nazvati majku, ali mobitelima nisu mogle
obavljati meunarodne razgovore. Pokraj kreveta pronala je telefon, no podigavi slualicu, shvatila
je da je iskljuen. Nitko nas ne moe nazvati, niti mi moemo ikoga nazvati. Valentina se poela
osjeati usamljeno, uivajui pomalo u tome, kao svi oni koji su rijetko sami. Da odem prije no to se
Julia probudi, nitko me ne bi mogao nai. Mogla bih jednostavno nestati. Oprezno se spustila s
kreveta. Julia se nije pomaknula. Povezana sa spavaom sobom tete Elspeth bila je garderoba, neka
vrsta ormara u koji se moglo ui, i veliko zrcalo. Valentina se pogledala u zrcalu: kao i uvijek, izgledala
je vie kao Julia nego ona sama. Otvorila je ladicu u toaletnom stoliu, pronala vibrator te je uz
nelagodu zatvorila. Elspeth je stajala na vratima pomalo preplaena. Gledala je kako Valentina
isprobava crvene cipele s visokom platformom. Moda su joj za pola broja bile prevelike. Bolje e
odgovarati Juliji. Valentina je s vjealice skinula sivi perzijaner i obukla ga. Elspeth je pomislila, mi u
janjeoj koi. Valentina je ponovno objesila kaput i vratila se u spavau sobu. Elspeth ju je pustila da

proe kroz nju. Valentina je zadrhtala i rukama energino protrljala nadlaktice.

Julia se probudila i okrenula prema Valentini. Miiu rekla je muklo.

Tu sam. Valentina se opet popela na krevet. Je li ti hladno? Navukla je pokriva preko

njih i uvukla prste u Julijinu kosu.
Julia je rekla: Ne. Zatvorila je oi. Usnula sam bizaran san.
Valentina je ekala, ali ona nije nastavila.
Naposljetku je Julia rekla: Onda?
... Da. Nasmijeile su se jedna drugoj dok su im lica na svjetlosti filtriranoj kroz upavac imale
boju bundeva.
Elspeth je stajala i gledala ih spojene u jedan jedini oblik ispod pokrivaa. Nije se ozbiljno brinula
da bi je mogle odbaciti; od spoznaje da e ostati jo su je uvijek prolazili trnci zadovoljstva. Pomisli
samo to e vam se dogoditi ne vama, nama! Pustolovine, obroci... Knjige e se skidati s polica i
vraati. Bit e glazbe, a moda i zabava. Elspeth se nekoliko puta zavrtjela po sobi. Crveni vuneni
demper i smee sam- tene hlae zamijenila je tamnozelenom haljinom bez naramenica koju je nosila
na ljetnom plesu u Oxfordu. Pjevuila je samoj sebi, odvrtjevi se kroz vrata spavae sobe u predsoblje
gdje je plesala po zidovima i stropu u stilu Fred Astairea. Oduvijek sam to htjela uiniti. He-he.

Jesi li neto ula? upitala je Valentina.

Ha? Ne odgovorila je Julia.

Zvualo je kao da su mievi.

Zombiji. Zahihotale su. Julia je sila s kreveta i rastegnula se. Unesimo prtljagu rekla je.
Elspeth ih je slijedila do vrata i lagano poskakivala gledajui blizanke kako dovlae stvari u njezin stan,
gledala ih u ekstazi kako vjeaju svoju odjeu do njezine, stavljaju boce ampona u tu i prijenosna
raunala da se napune. Nakon kratke rasprave Valentinin su ivai stroj postavile u gostinsku sobu
gdje e mjesecima skupljati prainu. Elspeth ih je promatrala s oduevljenjem. Prekrasne ste, pomislila
je i bila iznenaena to je toliko iznenaena. Moje ste. Osjetila je neto nalik ljubavi za te djevojke
neznanke.

Evo nas rekla je Julia nakon to su ispraznile kovege natezale se oko mjesta svake majice
i etke za kosu.

Da sloila se Valentina. Valjda.

GOSPODIN ROCHE
Sljedeeg su jutra Julia i Valentina otile posjetiti gospodina Xaviera Rochea, njihova odvjetnika.
On je, zapravo, bio Elspethin odvjetnik; blizanke su ga naslijedile zajedno s ostalim Elspethinim
stvarima. Gospodin Roche slao im je ve mjesecima papire na potpis, upute, kljueve te suhoparna
upozorenja.
Taksi ih je ostavio pred uredskom zgradom u lanom tudorovskom stilu. Tvrtka Roche, Elderidge,
Potts & Lefley nalazila se iznad putnike agencije. Blizanke su se popele uskim stubama i nale u malenu predsoblju s vratima, praznim pisaim stolom, uredskim stolcem, dva neudobna naslonjaa,
stoliem i primjerkom Timesa. Deset minuta zabrinuto su sjedile u naslonjaima, ali nita se nije
dogodilo. Napokon je Julia ustala i otvorila vrata. Mahnula je Valentini da ue.
U sljedeoj je prostoriji bio jo jedan radni stol, ali za njim je sjedila pristala, starija tajnica i golemo
be raunalo. Ured je bio ureen u stilu koji je Elspeth uvijek opisivala kao ranotaerovski. Blizankama
se inio zaudno skromnim; prvi su se put susrele s britanskom sklonosti da odreene stvari izgledaju
istodobno vano i otrcano, skupo i nepretenciozno. Tajnica ih je uvela u drugi ured ureen u istom
stilu, ali s vie knjiga i rekla: Sjednite, molim vas. Gospodin Roche pridruit e vam se odmah.
Kada je stigao, gospodin Roche zapanjio ih je, poput kakva Dickensova lika, ali ne onako kako su
blizanke zamiljale. Bio je star. Kao prvo, bio je prilino nizak, a s godinama se i smanjio; hodao je
polako, pomaui se tapom, te su blizanke imale dosta vremena promotriti kosu kojom je pokrivao
elu, bujne obrve i dobro saiveno, ali iroko odijelo dok je prelazio preko saga i s objema se njeno
rukovao.
Gospoice Poole rekao je dubokim glasom. Veliko mi je zadovoljstvo upoznati vas. Imao
je tamne oi i istaknut nos. Julia je pomislila: Izgleda kao ona mamina staklenka za kekse u obliku
patuljka. Elspeth ga je katkad zvala gospodin Imp, iako nikad pred njim.

Sjednimo za stol rekao je, polako mu se pribliavajui. Valentina mu je izvukla stolac pa su

obje priekale da se polako smjesti. Mnogo je ljepe i oputenije nego za radnim stolom, zar ne?
Constance e nam donijeti aj. Oh, hvala vam, draga moja. Onda, recite mi sve o svojim
pustolovinama. to ste radile otkad ste stigle?

Uglavnom spavale rekla je Julia. U poprilinom smo jet legu.

Je li vas obiao Robert Fenshaw?

Hm, ne. Ali, stigle smo tek juer rekla je Julia.

No, dobro. Oekujem da e danas doi. Jedva vas eka upoznati. Gospodin Roche se
nasmijeio i pogledao jednu pa drugu. Nevjerojatno nalikujete rodbini s majine strane. Da ne
znam, pomislio bih da sjedim s Edie i Elspeth prije dvadeset godina. Natoio im je aj.
Valentina je upitala: Poznavali ste ih tada? Gospodin Roche bio je tako star da bi mu
povjerovala i da je rekao kako je poznavao kraljicu Viktoriju.
Nasmijeio se. Drago dijete, moj je otac bio odvjetnik vaeg pradjeda. Njihao sam na koljenu
vaeg djeda kada je bio malen, a vaa majka i teta su kao male djevojice sjedile na tom sagu i igrale
se kockama dok sam ja razgovarao s njihovim roditeljima kao to sada razgovaramo nas troje.
Blizanke su mu uzvratile smijeak. teta to Elspeth nije vie tu da vas pozdravi. No mogu vam rei
da je bila uzbuena to ete doi ivjeti ovamo i to vas je dobro osigurala. Nadam se da su uvjeti
oporuke jasni?

Moramo ivjeti godinu dana u stanu prije no to ga budemo mogle prodati rekla je Julia.

Mama i tata ne mogu nas posjeivati rekla je Valentina.

Ne, ne rekao je gospodin Roche. Doista se nadam da e vam roditelji doi u posjet; nije to
ono to je Elspeth mislila. Njezin je uvjet da ne smiju biti u stanu.

Ali, zato ne? rekla je Valentina.

Ah. Gospodin Roche izgledao je kao da mu je ao. Rairio je svoje kvrgave ruke, nagnuo glavu.
Elspeth nije odavala svoje namjere. Jeste li pitale majku? Ne, vjerojatno ne eli o tome govoriti.
Gospodin Roche gledao je blizanke dok je govorio. Juliji se inilo kao da oekuje od njih nekakvu
reakciju. Ljudi u oporukama znaju biti udni. Postavljaju najudnovatije uvjete, a esto sve ispadne
drugaije od onog to su htjeli postii.
ekao je da neto kau. Blizanke su se premjestile na stolcima u nelagodi zbog ispitivanja.
Naposljetku je Julia rekla: Oh? No gospodin Roche spustio je pogled i uzeo spis.

Dakle rekao je pokazat u vam kako je va novac uloen. Za blizanke je sljedeih pola
sata bilo zbunjujue, ali uzbudljivo. Zaraivale su novac uvanjem djece i provele jedno ljeto kao
savjetnice u izviakom kampu za djevojice u Winsconsinu, ali nikada nisu zamiljale da e
posjedovati svote koje im je gospodin Roche podastro.

Koliko je to sveukupno? upitala je Julia.

Negdje oko dva i pol milijuna funti, ukljuimo li i vrijednost stana. Julia je pogledala Valentinu.
Od toga moemo, tako rei, ivjeti do kraja ivota rekla je. Valentina se namrtila.
Gospodin Roche odmahnuo je lagano glavom. Ne u Londonu. Iznenadit ete se koliko sve kota.
Valentina je rekla: Moemo li ovdje raditi?

Nemate prave vize, ali zasigurno ih moemo zatraiti. Cime se bavite?

Valentina je rekla: Jo nismo sigurne, no kanimo studirati.

Zapravo, gotove smo sa kolom rekla je Julia.

Gospodin Roche pogledao je jednu pa drugu i rekao: Ah.

Zanimalo nas je rekla je Julia. Zato je teta Elspeth sve ostavila nama? Hou rei, zahvalne
smo joj i sve to, ali ne razumijemo zato nas nikada nije dola vidjeti, a sve nam je ostavila.
Gospodin Roche utio je trenutak. Elspeth nije bila posebice brian tip ene, ali je imala snaan
osjeaj pripadnosti obitelji. Dodao je: Bojim se da ne znam pravi razlog, ali tu smo.
Ne moe rei ili ne eli rei, zapitale su se blizanke.

Mogu li odgovoriti na druga pitanja?

Valentina je rekla: Ne razumijemo ba kako radi grijanje u stanu. Noas je bilo prilino hladno.

Robert vam moe pomoi; vrlo je praktian rekao je gospodin Roche. Pozdravite ga u moje
ime i recite mu da me nazove, moramo proi neke stvari. Pozdravio ih je. Julia se okrenula na
izlasku i vidjela ga kako stoji s objema rukama na tapu. I zamiljeno ih promatra.
Kada su se vratile u Vautravers, zgrada je bila tiha i nevesela. U vei je Julia rekla: Moda bismo
mu trebale pokucati.

Kome?

Tom Robertu Fanshawu. Mogle bismo ga pitati za grijanje.

Valentina je slegnula ramenima. Julia je pokucala; ula je slab zvuk
ukljuenog televizora u stanu. Julia je ekala, a onda opet pokucala, ovaj put jae, no nitko nije doao
do vrata. No, dobro rekla je te su se popele na kat.

SUSJED S GORNJEG KATA

Martin je spustio telefon na krevet. Krevet je bio otok. Oko kreveta je bilo kontaminirano more.
Ve je etiri sata uao na krevetu. Sreom, imao je kraj sebe orue za preivljavanje: telefon, neto
kruha i sira, izlizan primjerak Plinija. Martin je arko elio sii s kreveta. Morao je piati, a nadao se
obaviti i neto posla. Raunalo ga je ekalo u uredu. No nekako je osjeao, znao, da se nou dogodila
stravina nesrea. Pod spavae sobe bio je pokriven prljavtinom. Mikrobi, govna, bljuvotina; netko
je uao u stan i razmazao tu uasnu sluz po podu. Zato, pitao se Martin. Zato se to uvijek dogaa?
Je li to mogue? Ne, nije stvarno. Ali to ja mogu?
Kao da je pitanje postavio naglas, dobio je odgovor: Rimskim brojevima broji unatrag od tisuu.
Diraj uzglavlje dok to ini. Naravno! Poeo je tako postupati, ali glas mu je zapeo na DCCXXIII te je
morao poeti ispoetka. Dok je brojio, pitao se odvojenim dijelom mozga, zato je to potrebno. Opet
se izgubio, opet poeo.
Zazvonio je telefon. Martin se nije obazreo, ve se pokuao usredotoiti na brojenje. Zazvonio je
jo tri puta, a onda se javila telefonska tajnica. Bok, dobili ste Martina i Marijke Wells. Nismo tu; molimo vas, ostavite poruku. Stanka. Martine? Hajde, javi se. Znam da si tamo. Uvijek si tamo.
Robertov glas. Martine. kljocaj. Martin je shvatio da je opet izgubio nit u brojenju. Bacio je
telefon preko sobe. Razbio se o zid i poeo zujati. Martin je bio uasnut. Sada e morati zamijeniti
telefon. Bio je na podu, kontaminiran. Sobu je ispunjavala popodnevna, nakoena svjetlost. Nije uspio
pobjei s kreveta. Jo je jednom dopustio da njegovo ludilo ovlada njime.
No sinulo mu je. Da: jednostavno e pomaknuti krevet. Krevet je bio velik, drven, antikni. Na sve
etiri doao je do podnoja kreveta i poeo ga ljuljati kako bi ga odgurao prema kupaonici. Krevet se
pomicao u centimetrima. Njegovi mali drveni kotai strugali su po parketu. Ipak, pomicao se. Martin
se znojio, koncentrirao, gotovo radostan. Vozio je krevet preko spavae sobe, centimetar po
centimetar, i napokon zakoraio na prostirku u kupaonici bio je slobodan.
Nekoliko minuta poslije, upravo kada se popiao i poeo prati ruke, Martin je uo Roberta kako se
kree kroz stan i doziva ga. ekao je dok Robert nije doao u sobu i onda rekao: Ovdje sam. uo
je zvuk za koji je pomislio da to vjerojatno Robert vraa krevet na njegovo uobiajeno mjesto.
Robert je stao ispred vrata. Jesi li dobro?

Dobro sam. Mislim da sam razbio telefon. Bi li ga mogao izvui iz utinice?

Robert je otiao i vratio se s telefonom u rukama. U redu je, Martine.

Ne, ne... bio je na podu.

Znai, kontaminiran je?

Da. Bi li ga mogao odnijeti? Naruit u novi.

Martine, bih ga li ja mogao dekontaminirati? Ovo je trei telefon u ne znam koliko vremena?
Mjesec dana? Upravo sam na Radio Fouru sluao kako su britanska odlagalita otpada prekrcana
starim raunalima i mobitelima. Sramota je baciti telefon koji savreno radi.
Martin nije odgovorio. Poeo je prati ruke. Uvijek je dugo trajalo da se voda dovoljno zagrije.
Koristio se karbolnim sapunom. Pekao je.
Robert je rekao: Hoe li u neko dogledno vrijeme izii?

Mislim da e potrajati.

Mogu li ita uiniti?

Samo odnesi telefon.

U redu.
Martin je ekao. Robert je minutu stajao s druge strane vrata pa otiao. Martin je uo kako su se
vrata zalupila. Oprosti. Fraza se poela ponavljati u njegovoj glavi dok je nije zamijenio drugim, tajnijim refrenom. Sada je voda bila zadovoljavajue vrua. Bit e to dugo poslijepodne.
Robert se vratio u svoj stan i nazvao Marijke na posao. Rekla mu je da to ne radi, osim u hitnom

sluaju, ali se nikada nije javila na mobitel, ni uzvratila poziv. Radila je na VPRO-u, jednoj od osebujnijih
nizozemskih radiopostaja. Robert nikada nije bio u Nizozemskoj. Kada je zamiljao Holandiju, mislio
je na Vermeerove slike i Prijatelja iz Amerike.
udnovata nizozemska zvonjava: glas koji nije Marijkein. Robert je zatraio Marijke, a glas ju je
otiao potraiti. Robert je stajao u dnevnoj sobi, sa slualicom pritisnutim na uho i oslukivao zvukove
radiopostaje. uo je priguene glasove: Nee, ik denk van nie...
Vertel hem dat het onmogelijk is, hij wil altijd het onderste uit de kadn hebben... Robert je zamiljao
slualicu kako lei na Marijkeinu radnom stolu poput izolirana kukca. Zamiljao je kako mu Marijke
prilazi, njezino obino, lagano naborano lice, umorne zelene oi, usne crvene od prejaka rua i napete
u kutovima, usne koje su se rijetko smijeile. Robertu se pred oima pojavila u naranastom demperu
koji je svake zime znala nositi danima. Njezini prsti nisu nikada mirovali, uvijek su drali cigaretu ili
olovku, upkali nepostojee pahuljice s neijeg ovratnika, igrali se njezinom slabom kosom. Svojim je
vrpoljenjem izluivala Roberta.
Sada je podigla slualicu.

Hallo? Marijke je imala erotian glas. Robert je uvijek govorio Martinu kako bi se mogla
obogatiti da radi na seksi linijama. Na starom poslu na BBC-ju itala je popodnevna prometna izvjea;
ponekad bi se u predvorju radijske kue pojavio neki mukarac i pitao za nju. Na VPRO-u je bila vrlo
popularna voditeljica emisije koja se uglavnom bavila priama o katastrofama na podruju ljudskih
prava, globalnog zatopljenja i uasno tunim stvarima koje su se dogaale ivotinjama.

Marijke. Robert je.

Osjetio je kako njezina nelagoda kroz telefonski eter dolazi do njega. Nakon stanke je rekla:
Bok, Roberte. Kako si?

Ja sam dobro, tvoj mu nije.

to eli da uinim? Ja sam ovdje, on je tamo.

elim da doe doma i uzme stvari u svoje ruke.

Ne, Roberte, neu to uiniti. Marijke je rukom pokrila slualicu i nekome neto rekla, a onda
se vratila njemu. Nipoto se neu vratiti. A on se ne moe spustiti niti po potu to znai da se u
skoro vrijeme neemo vidjeti.

Barem ga nazovi.

Zato?

Nagovori ga da uzme lijek. Razveseli ga. Kvragu, ne znam. Zar mu nimalo ne eli pomoi da se
sredi?

Ne, to sam prola. Ne alim se, Roberte. Beznadan je.

Robert se zapiljio u Vautraversov kaotini prednji vrt, koji se koso uzdizao od kue te se inilo kao
da gleda praznu nagnutu pozornicu. Upravo kada je Marijke obznanila da je posve nezainteresirana
za Martinovu budunost, blizanke su otvorile vrata Vautraversa i stazom otile do vrtnih vrata. Imale
su na sebi svijetloplave kapute i eire i nosile svijetloljubiaste mufove. Jedna je blizanka njihala muf
na vrpci kojom joj je bio zakaen oko runog zloba; druga je pokazivala neto na stablu na to su obje
prasnule u smijeh.

Roberte? Jesi li tu?

Jedna je blizanka hodala malo ispred druge; Robertu se inilo kao da su dvoglave, etveronone,
dvorune. Izile su iz vrta. Robert je zatvorio oi, a na unutarnjoj strani kapaka oblikovala se slika,
obris djevojke koja je svjetlucala tami. Bio je oaran. Bile su poput mlade Elspeth, prethodne verzije
koja mu je dosad bila uskraena. Tako su mlade. I tako udne. Moj Boe, izgledaju kao
dvanaestogodinjakinje.

Roberte? Oi su mu se naglo rastvorile: blizanke su otile.

Oprosti, Marijke. to si rekla?

Moram ii. Imam rok.

Dobro, onda. Oprosti to sam ti smetao.

Roberte, je li sve u redu?

Razmislio je trenutak pa odgovorio. Upravo sam vidio neto prilino divno.

Oh rekla je Marijke. to? Gdje si? Prvi je put zvuala kao da je razgovor zanima.

Stigle su Elspethine blizanke. Upravo su prole kroz vrt. Malo su me... iznenadile.

Nisam znala da je Elspeth imala djece.

Edieine i Jackove su.

uvena Edie. Marijke je uzdahnula. Nikad nisam posve vjerovala u Edie; uvijek sam
sumnjala da ju je Elspeth moda izmislila.
Robert se nasmijeio. Ni ja nikada nisam bio siguran u postojanje Jacka, legendarnog zarunika
koji je s demonskom blizankom pobjegao u Ameriku. ini se da su ipak stvarni.
Marijke je dlanom prekrila telefon. Kada je progovorila, rekla je: Doista moram ii, Roberte.
Zastala je. Izgledaju li kao Elspeth?

Vrati li se doma, vidjet e sama.

Nasmijala se. Nazvat u ga, ali ne dolazim u London. Zna, Roberte, nikada ga ba nisam osjeala
kao dom. Marijke je ivjela u Londonu dvadeset i est godina. Dvadeset i pet je godina ivjela s
Martinom. Robert nije mogao zamisliti kako joj je to polo za rukom. Zamislio ju je s drugim
Nizozemcima, visokim krnim ljudima koji govore pet jezika i jedu haringe koje kupuju na malim
pokretnim ulinim tandovima. U Londonu je Marijke uvijek izgledala zabrinuto i uskraeno. Robert
se pitao je li joj povratak u njezin grad vratio ono za im je udjela.

eka te, Marijke. Tiina, zvuk statikog elektriciteta u telefonu. Robert se smekao. Doista
lie na Elspeth iako su plavije. Mislim da nisu ni estoke kao Elspeth. Izgledaju kao maii.

Maii? Kako neprimjereno. No, maii e dobro djelovati na kuu. Sumornim mukarcima kao
to ste vi dobro e doi maii. Moram ii, Roberte. Ali, hvala to si nazvao.

Bok, Marijke.

Bok.
Marijke je stajala u svojem radnom odjeljku s rukom na slualici. Bilo je neto poslije tri te je mogla
ugrabiti nekoliko minuta unato onome to je rekla Robertu. Trebala bi to uiniti. Martin je mogao
vidjeti tko ga zove te e zvati samo s mobitela. Osjetila je otar osjeaj krivnje. Kada je otila, prije
godinu dana, zvala ga je svakih nekoliko tjedana. Sada su prola dva mjeseca, a ona ga nije nazvala.
Drala je slualicu na uhu i brojila zvonjavu. Martin se javljao nakon to bi telefon zazvonio sedam
puta; da, evo ga.

Halo? Zvuao je kao da je prekinut; pitala se to je radio kada je zazvonio telefon, ali znala je
da nije pametno i izgovoriti pitanje.

Hallo, Martine.

Marijke... Telefon je vrsto pritisnula na uho. Uvijek je voljela kako izgovara njezino ime. Sada
ju je rastuilo. Marijke se nagnula, jo uvijek stiui mobitel uz uho, a onda unula pokraj radnog
stola tako da je, kada je podigla pogled, vidjela samo zidove odjeljka i akustine ploe stropa.
Marijke, kako si? Nije zvuao nita drugaije nego kada ga je ula posljednji put.

Dobro sam. Unaprijedili su me. Sada imam pomonika.

Sjajno. Slijedila je stanka. Pomonika ili pomonicu?

Nasmijala se: Pomonicu. Zove se Ans.

Hmm, dobro, to je izvrsno. Ne elim da ti neki mladi Adonis na tom je mjestu Martin
spustio glas fan-ta-sti-nog iz-go-vo- ra zavrti glavom.

Ne brini se, ovdje nema nikoga osim radijskih udaka. Mlai su prezaposleni meusobnim
razgovorima da bi se gnjavili nekim poput mene. Marijke je osjetila neobino zadovoljstvo zato to
je Martin zamiljao da je opsjedaju udvarai. ula ga je kako pripaljuje cigaretu, a onda tiho ispuhuje
dim.

Prestala sam puiti rekla mu je.

Ma nisi valjda. Sto e initi s rukama? Tvoje e jadne ruke poludjeti bez cigarete. Martin ju
je milovao glasom, ali Marijke je osjetila da se trudi biti leeran. Kada si prestala?

Prije est dana, dvanaest sati i pogledala je sat trinaest minuta.

Sjajno. Ljubomoran sam. Na rije ljubomoran slijedila je zajednika stanka.

Marijke je prekapala po mozgu u potrazi za novom temom. Na emu radi? Asircima? Martin
je prigodice radio za British Museum, a kada su proli put razgovarali, spomenuo je da prevodi neke
asirske natpise.

Mmm, to sam zavrio. Dali su mi riznicu pjesama koju su otkrili, a koje je navodno napisala
gospoa po imenu Marcella iz doba cara Augusta. Da su prave, bile bi poprilino uzbudljive; iz tog
doba nije sauvano ni jedno djelo koje je napisala ena. Ali nemaju pravo. Mislim da su Charlesa
obmanuli.

Kako zna da nemaju pravo? Charles ih je, nedvojbeno, dao struno pregledati.

Formalno djeluju dobro. Ali jezik je umnogoemu pogrean. Kao kada bi odluila napisati nove
Shakespeareove sonete: iako je tvoj moderni engleski divan i draestan, napravila bi udne male
pogreke u arhainim strukturama fraza, elegantnim notama koje bi prirodno dolazile autoru iz tog
vremena. Mislim da je autor Francuz iz dvadesetog stoljea s izvanrednim znanjem
devetnaestostoljetnog latinskog.

Ali, nisu li to kopije kopija? Moda su pogreke ubaene...

Ah, naene su u knjinici u Herkulaneumu pa su smatrali da su izvorne. Moram danas nazvati

Charlesa. Poludjet e...
Marijkein se ef pojavio na ulazu u njezin odjeljak, zbunjeno se osvrnuo oko sebe i otkrio je na
podu. Marijke je pogledala Bernarda iz unja i ustima oblikovala rije: Martin. Bernard je zakolutao
oima jo uvijek iznad nje dok su mu rijetke sijede dlake strale uvis kao liku iz crtanog filma kojeg je
stresla struja. Pokazao je sat. Ona je ustala i rekla: Moram ii, Martine. Imam termin.
Martin se trgnuo - razgovarati s Marijke bilo je tako utjeno, tako normalno i ispravno da je gotovo
to zaboravio; podsjealo ga je na razgovore koje su vodili svakog dana te je zaboravio da e brzo
zavriti. A kada e ponovno nazvati? Obuzela ga je panika.

Marijke...
ekala je. Da je barem Bernard prestane gledati. Slobodnom je rukom nainila krunu kretnju. Da,
znam. Bit u gotova za tren. Bernard je izvio svoje goleme obrve kao znak upozorenja i vratio se u
svoj ured.

Nazovi brzo, Marijke.

Da. eljela je. Znala je da nee. Groetjes, ljubavi moja.

Doeg! Ik hou van je... Oboje su zastali. Ona je prekinula vezu.

Martin je stajao u uredu s mobitelom u ruci. Ispunilo ga je mnotvo osjeaja. Nazvala je. Rekla je
ljubavi moja. Trebao sam joj postaviti vie pitanja, previe sam govorio o svom poslu. Rekla je da e
brzo opet nazvati. Kada? Ali nije rekla da e nazvati dok je nisam zamolio da nazove. Ali nazvala je
danas, znai, nazvat e opet. Kada e nazvati? Trebao bih zapisati pitanja koja u joj postaviti. Prestala
je puiti, nevjerojatno. Moda bih trebao i ja. Mogli bismo zajedno; kad drugi put nazove, mogao bih
joj rei. Ali kada e nazvati? Martin je istresao drugu cigaretu iz kutije i zapalio je. Nazvala me.
Razgovarali smo prije jedne minute. Pritisnuo je mobitel uz obraz. Bio je topao. Osjeao je ljubav
prema malenu telefonu, donio mu je Marijkein glas. S telefonom u jednoj, cigaretom u drugoj ruci,
Martin je otiao u kuhinju. Kada je doao tamo, vratio se u ured. Nazvala me. Obeala je da e opet
nazvati. Kada e opet nazvati? Moda bih trebao prestati puiti...
Marijke je sklopila mobitel i stavila ga u dep. Zavrila je tekst za Bernarda i posla ga elektronikom
potom. ula je zvuk s njegova raunala koji ga je obavijestio da je tekst preao tri i pol metra izmeu
njihovih stolova. Netko je rekao: U eteru si za petnaest minuta.

Kimnula je i uputila se prema studiju, ali je skrenula u WC gdje se naslonila na zid i zaplakala. Ne
mijenja se. Da ga barem nije zvala. Razgovarajui telefonski, bilo je odvie lako sjetiti se Martina kakav
je nekad bio. Marijke se umila i otrala u studio gdje ju je tehniar ljutito pogledao. Proi e mjeseci
prije no to ponovno nazove Martina.

UHOENJE
Robert je godinu dana zamiljao dolazak blizanki. U mislima je vodio s njima cijele razgovore:
priao im je o Londonu, groblju, Elspeth; avrljao je s njima o restoranima, svojem doktorskom radu,
svemu i svaemu. Dok se probijao kroz dane u dugoj godini njihova neminovnog dolaska, Robert je u
mislima biljeio zanimljivosti Maka Dicka Whittintona, htjet e znati neto o tome... Odvest u ih
u Potarski park, u Lovaki muzej, u Josh Sloane. U predveerje emo ii na London Eye. On i Elspeth
uinili su sve to. Za Boi emo obii kuu Dennisa Serversa. I Muzej nahoadi. Robert je u mati postao
vodi blizankama u londonskom ivotu, nezamjenjivi erpa, izvorni govornik. Njemu e se, naravno,
obraati kad ih pritisnu dvojbe i pitanja; oinski e ih savjetovati i pomagati u njihovoj londonskoj
inicijaciji. Robert se veselio blizankama. Obavio ih je s toliko dosjetki, oekivanja i nada da ih se sada,
kada su Julia i Valentina napokon dole, Robert poprilino bojao.
Mislio je da e se jednostavno uspeti stubama, pokucati im na vrata i predstaviti se. No zvuk
njihovih koraka i smijeha paralizirao ga je. Gledao ih je kako dolaze i odlaze, vuku kroz vrt u istim
kaputima, nosei vreice s namirnicama, cvijee, runu svjetiljku. Zato im treba svjetiljka? Elspeth ih
ima mnogo.
Kucale su mu na vrata jednom ili dvaput dnevno. Robert bi se svaki put ukoio, prekinut u radu ili
veeri; uo ih je kako tiho razgovaraju na hodniku. Samo otvori vrata, govorio je sam sebi. Ne budi
takav kreten.
Skanjivao se zato to su bile blizanke; zajedno su djelovale uzvieno i nepovredivo. Svakog ih je
jutra gledao kako brode kliskom stazom do vrtnog ulaza. Djelovale su tako samodovoljno i, obrnuto,
tako se oslanjale jedna na drugu da se osjeao odbaenim, a da nikada nije s njima izmijenio ni rije.
Jednog vedrog prohladnog jutra Robert je, u kaputu i eiru, s kavom u ruci stajao kraj prozora u
dnevnoj sobi i ekao. Napokon je uo blizanke kako se sputaju stubama. Gledao ih je kako prelaze
dvorite i izlaze kroz vrtna vrata.
Zatim je krenuo za njima.
Odvele su ga preko Trga Pond kroz Highgate Village pa Jacksonovom ulicom do postaje podzemne
eljeznice Highgate. Zaostajao je, pustio da mu nestanu iz vida pa ga je uhvatila panika jer bi mogao
doi vlak i odnijeti mu ih pred nosom. Sjurio se niz pokretne stube. Postaja je bila gotovo prazna; bilo
je jedanaest i pol. Opet ih je pronaao na peronu za liniju u smjeru juga te se smjestio dovoljno blizu
njih da uu u isti vagon. Sjele su blizu srednjih vrata. On je sjeo preko puta njih, etiri i pol metra
dalje. Jedna je blizanka prouavala depnu kartu podzemne eljeznice. Druga se naslonila na sjedalu
i prouavala reklame. Vidi rekla je sestri za jednu funtu moemo odletjeti u Transilvaniju.
Robert se trgnuo od njezina mekanog amerikog naglaska, tako razliita od Elspethina
samouvjerenog oxbridgeovskog.
Izbjegavao ih je pogledati. Sjetio se make koju je imala njegova majka, zvala se Squeak; svaki put
kada bi je odveli veterinaru, maka bi tutnula glavu pod Robertovu ruku i sakrila se. Kao da je mislila
da je veterinar nee vidjeti ako ni ona ne bude vidjela njega. Robert nije gledao blizanke pa ni one
nee vidjeti njega.
Izili su na Embankmentu i preli na liniju District. Napokon su izile iz postaje na Trgu Sloane i,
kolebajui se, odetale u Belgraviju, esto se zaustavljajui kako bi pogledale vodi. Robert nikada nije
bio u tom dijelu Londonu te se i on brzo izgubio. Drao se na udaljenosti, ne isputajui ih iz vida zbog
ega se osjeao perverzno i budalasto, a kamoli ne izrazito uoljivo. Mladi bogati minkeri obaju
spolova stupali su pokraj njega sa zagonetnim vreicama u rukama i slualicama zakaenim za uho.
Maglice daha izlazile su im iz usta dok su jurili pokraj njega, avrljajui sami sa sobom kao glumci na
probi. U usporedbi s njima blizanke su djelovale nesigurno i djetinjasto.
Ule su u sporednu ulicu i odjednom se uzbudile, poele skakutati i izvijati vratove da vide brojeve

duana. Evo! rekla je jedna. Ule su u majuan duan eira, Philip Treacy, i provele u njemu
itav sat isprobavajui eire. Robert ih je promatrao s druge strane ulice. Blizanke su naizmjence
isprobavale eire, okreui se najvjerojatnije ispred zrcala. Prodavaica im se smijeila i ponudila
golemu spiralu jarko zelene boje. Jedna ga je blizanka stavila na glavu, a sve su tri izgledale prilino
zadovoljno.
Robert je poalio to ne pui jer bi mu cigareta pruila izgovor da bez cilja stoji na ulici. Moda bih
trebao otii i popiti pivo. Izgledaju kao da e tamo provesti cijelo popodne. Blizanke su kliktale nad
naranastim plastinim diskom koji je Roberta podsjetio na velike tanjuraste aureole sa
srednjovjekovnih slika. Treba mi krinka. Moda brada. Ili posebno zatitno odijelo. Blizanke su iz
duana izile bez vreica.
Robert ih je slijedio po Knigtshbridgeu, gledao ih kako gledaju izloge, jedu palainke, zure u druge
kupce. Sredinom popodneva nestale su u podzemlju. Robert ih je pustio i otiao u British Library.
Stvari je stavio u ormari i stubama se popeo do itaonice drutvenih znanosti. Prostorija je bila
puna; naao je mjesto izmeu no- sate ene okruene knjigama o Christopeheru Wrenu i runjava
mlada mukarca koji je, inilo se, istraivao kuanske obiaje iz jakobinskog razdoblja. Robert nije
naruio nikakve knjige; nije ak ni pogledao knjige koje je prije naruio. Poloio je dlanove na stol i
zatvorio oi. udno se osjeam. Pitao se hvata li ga gripa. Robert je bio svjestan rascjepa u samom
sebi - ispunjavali su ga opreni osjeaji, izmeu ostalog sram, neobina radost, ispunjenje,
zbunjenost, odvratnost prema samom sebi i snana elja da i sutra slijedi blizanke. Otvorio je oi i
pokuao se pribrati. Ne moe ih tako uhoditi. Primijetit e prije ili poslije. Robert je zamislio Elspeth
kako ga kori: Gdje su ti muda, duo. Samo otvori vrata kada drugi put pokucaju. Zatim je pomislio
kako bi mu se rugala. Elspeth nikada nije razumjela srameljivost. Ne rugaj mi se, Elspeth, rekao joj je
Robert u mislima. Nemoj.
Svjetlo se na njegovu stolu upalilo. Robert je shvatio da zacijelo sjedi na neijem mjestu. Pogledao
je oko sebe, zatim ustao i napustio itaonicu. Kui je otiao podzemnom eljeznicom. Dok je stazom
iao prema Vautravesru, vidio je svjetla u srednjem stanu, a srce mu se stisnulo od radosti. Tada se
sjetio da su to samo blizanke. Ovako je bilo samo danas. Sutra u im pokucati na vrata i propisno im
se predstaviti.
Sljedeeg ih je jutro slijedio do Ulice Baker i platio dvadeset funti da obie Madame Tussauds na
diskretnoj udaljenosti dok su se one zabavljale na raun votanih verzija Justina Timberlakea i kraljevske obitelji. Sutradan su otile do Towera, a onda pogledale kazalite lutaka na Embankmentu. Robert
je poeo oajavati. inite li ikad neto zanimljivo? Dani su prolazili u izmaglici Neals Yarda, Harrodsa,
Buckinghamske palae, Portobello Roada, Westminsterske opatije i Leicester Squarea. Robert je
osjetio odlunost blizanki; kao da su kruile najjavnijim londonskim sferama traei zeju rupu koja bi
ih odvela u stvarni grad ispod toga. Pokuavale su izgraditi osobni London na temelju Rough Guidea i
Time Outa.
Robert se rodio u Islingtonu. Nikada nije ivio nigdje osim u Londonu. Njegovu geografiju Londona
inio je splet emocionalnih asocijacija. Imena ulica dozivala su u sjeanje djevojke, kolske prijatelje,
dosadna popodneva kada je bjeao iz kole i dokoliario, rijetke izlaske s ocem u nepoznate restorane
i zooloki vrt, rave partjje u skladitima istonog Londona. Poeo se pretvarati da ga blizanke vode na
kolske izlete, da sve troje pohaaju egzotinu privatnu kolu s udnim odorama i turistikim
nastavnim programom. Prestao je misliti to radi ili se posebice brinuti da e ga uhvatiti. Njihova ga
je nesvjesnost plaila. Nedostajale su im vjetine urbane kamuflae koje mlade ene moraju imati.
Ljudi su stalno zurili u njih, a one kao da su toga bile svjesne, no nisu se obazirale, kao da im je prirodno
biti predmetima stalne pozornosti.
One su vodile, a on slijedio. Tu i tamo odlazio je na groblje. Kada ga je Jessica pitala gdje je, rekao
je da doma radi na tezi. Znatieljno ga je pogledala; poslije je primijetio poruke nagomilane na
telefonskoj tajnici i shvatio kako misli da je izbjegava.

Zatim su blizanke nekoliko dana zaredom ostale doma. Jedna je blizanka sama obavljala poslove.
Robert se zabrinuo. Trebao bih otii gore i provjeriti kako su. Sada je imao osjeaj da ih dobro poznaje,
ali im se nije nikada obratio. Nedostajale su mu. Prekoravao je samog sebe to je uronio u njihove
ivote. Ipak, oklijevao je poeti. Uhvatio se kako provodi dane tiho sjedei u stanu, oslukujui,
ekajui, brinui se.

BOLOVANJE
Valentina se tog jutra nije osjeala dobro te je Julia otila u Tesco Express kupiti pileu juhu,
krekere Ritz i coea colu, to su blizanke smatrale propisnom bolesnikom hranom. im je Julia otila,
Valentina se izvukla iz kreveta, povratila u kupaonici, vratila se u krevet i legla na bok, privukavi
koljena na grudi, gorei u vruici. Zurila je u sag, pogledom pratei zlatne i plave oblike. Poela je
tonuti u san.
Netko se nagnuo nad nju i pomnjivo je pogledao. Osoba ju nije dotaknula; samo je imala osjeaj
da je netko tamo, da je ta osoba zabrinuta za nju. Valentina je otvorila oi. Pomislila je da vidi neto
tamno, mutno. Kretalo se prema podnoju kreveta. Valentina je ula Juliju na ulaznim vratima i posve
se probudila. Na dnu kreveta nije bilo niega.
Kratko nakon toga Julia je ula u sobu s pladnjem. Valentina se pridigla i sjela. Julia je spustila
pladanj i dala joj au coca cole. Valentina je zazveketala kockicama leda o au, dotaknula njome
obraz. Otpila je majuan gutljaj, zatim vei. U sobi je bilo neto udno rekla je.

to hoe rei? upitala je Julia.

Valentina je pokuala opisati. Kao mrlja u zraku. Bila je zabrinuta za mene.

Lijepo od nje rekla je Julia. I ja sam zabrinuta za tebe. Hoe juhe?

Mislim da hou. Mogu li dobiti samo juhu, bez rezanaca i ostaloga?

Kako hoe. Julia se vratila u kuhinju. Valentina je pogledom prela po sobi. Bila je to samo
uobiajeno jutarnje izdanje sobe. Dan je bio sunan, a namjetaj topao i neduan. Sigurno sam
sanjala. Ipak, kako bizarno.
Julia je ula i dala joj juhu u alici. Stavila je ruku na Valentinino elo tono kao Edie. Gori,
Miiu. Valentina je popila malo juhe. Julia je sjedila na podnoje kreveta. Trebale bismo nai
lijenika.

Ovo je obina gripa.

Miiu..., zna da ne moe biti bez lijenika. Mama bi se izbezumila. Sto ako te uhvati napad
astme?

Da... moemo li nazvati mamu? Zvale su doma juer, ali nije bilo pravila koje im je branilo da
zovu dvaput tjedno.

Tamo je etiri ujutro rekla je Julia. Moemo poslije.

Dobro. Valentina joj je dodala alicu. Julia ju je stavila na pladanj. Mislim da bih spavala.

O. K. Julia je navukla zavjese, uzela pladanj i izila. Valentina se opet sklupala. Zatvorila je
oi. Netko je sjeo pokraj nje i pogladio je po glavi. Zaspala je smijeei se.

VALENTINA I JULIA POD ZEMLJOM

Valentina nije voljela podzemnu. Bila je mrana, brza i prljava; bila je puna ljudi. Nije voljela biti
zgnjeena uz ljude, osjeati neiji dah na vratu, visjeti na rukohvatu uza znojne mukarce. No najvie
od svega Valentina je mrzila biti pod zemljom. To to se i slubeno zvala podzemna na neki je nain
pogoravalo situaciju. Kad god je mogla, ila je autobusom.
Pokuavala je ne dopustiti Juliji da vidi koliko je podzemna plai, ali je Julia nekako to pogodila.
Sada bi, svaki put kada bi izlazile, Julia rairila plan podzemne na blagovaoniki stol i razraivala
sloene rute koje su zahtijevale barem tri presjedanja. Valentina nikada nije nita rekla. Klipsala je
pokraj Julije i sputala se beskonanim pokretnim stubama u postaje bez dna. Te su veeri ile u Royal
Albert Hali vidjeti cirkus. Krenule su s Archwaya. Na Warren Streetu blizanke su morale presjesti s
linije Northern na liniju Victoria te su se nale u moru drugih ljudi koji su hodali dugakim hodnikom
obloenim bijelim ploicama. Valentina je drala Juliju za ruku. U mislima je provjerila zatvara na
svojoj torbici, imajui na umu depare. Valentina se pitala vide li svi da su Amerikanke. Gomila se
kretala kao sirup.
Valentina je primijetila mukarca koji je hodao ispred njih.
Bio je prilino visok i imao smeu valovitu kosu do uha. Bio je odjeven u obinu bijelu koulju
uvuenu u smee hlae od samta i nosio debelu knjigu depnog formata. Na nogama su mu bile
klasine cipele na rupice, ali ne i arape. ovjek je hodao dugakim rasklimanim koracima labradorretrivera ili ljenjivca. Bio je blijed i mekoputan. Valentina se zapitala to ita. Blizanke su iza njega ule
u dizalo. Hodao je ispred njih u tunelima, a onda su one stale iza njega na veoma dugakim pokretnim
stubama zbog kojih se Valentini inilo kao da je svijet nakoen, kao da je izloena nekoj novoj, uvrnutoj
gravitaciji. Napokon su pronale peron za liniju Victoria.
Valentina je pokuala kradom vidjeti naslov knjige. Zavravao je na sis. Kafka? Predebela. Imao je
male naoale tankih zlatnih okvira i dobroduno lice, lice s velikom eljusti i dugakim uskim nosom
koji je zabadao u knjigu. Oi su mu pod oputenim kapcima i dugim, gustim trepavicama bile smee.
Vlak je stizao. Bio je krcat te su se vrata otvorila i zatvorila, a da nitko nije ni iziao ni uao. ovjek je
podigao pogled i nastavio itati.
Julia je priala o nesrei koju je vidjela tog jutra, u kojoj je moped udario pjeakinju, neku staricu.
Valentina se trudila ne sluati. Julia je znala da se boji prelaziti ulicu; Valentina je tvrdoglavo ekala
da se pojavi zeleni ovjeuljak ak i kada na vidiku nije bilo automobila, ak i kada je Julia skakutala
preko ulice i domahivala joj s druge strane. Prestani rekla je Juliji. Ne umukne li, zauvijek u
ostati kui, a ti e sama morati odlaziti u nabavu. Julia se doimala iznenaeno, no na Valentinino
olakanje utihnula je.
Sljedei je vlak doao za minutu. Taj je bio manje nakrcan te su se blizanke ugurale u nj. Julia se
probila do sredine vagona, ali je Valentina ostala pokraj vrata, vrsto se uhvativi za rukohvat. Kada
je vlak jurnuo naprijed, Valentina je podigla pogled i vidjela da ovjek kojeg je gledala stoji stisnut uza
nju. Uhvatio je njezin pogled te ga je ona odvratila. Mirisao je na travu, kao da je kosio tratinu, znoj i
neto to Valentina nije uspijevala pogoditi. Papir? Zemlju? togod bilo, dobro je mirisalo te ga je
udisala kao da sadri vitamine. Neija ju je vreica okrzavala po nozi. Valentina je opet podigla pogled.
ovjek ju je jo uvijek gledao. Zacrvenjela se, ali zadrala pogled. Rekao je: Ne voli ba podzemnu,
zar ne?

Ne rekla je Valentina.

Ni ja rekao je on. Glas mu je bio ugodan i tih. Odvie je intimna.

Valentina je kimnula. Gledala je ovjekova usta dok je govorio. Usta su mu bila iroka, gornja usna
pomalo zeja jer je otkrivala malice izboene zube kojima bi dobro doao ortodont. Sjetila se godina
koje su ona i Julia provele kod dr. Weissmana ispravljajui zube. Pitala se kako bi im zubi izgledali da

ih nisu dirali.

Jesi li ti Julia ili Valentina? upitao je.

Valentina odvratila je i istog se asa prenerazila vlastitom smionou. Ali, kako imje znao
imena? Vlak je kliznuo u postaju, izbacivi je iz ravnotee. ovjek ju je uhvatio za lakat i pridrao je
dok se vlak nije zaustavio. Ovo je Victoria, rekao je bestjelesan enski glas podzemne.

Miiu! Ovo je naa stanica. Ovdje moramo presjesti. Julijin se glas uzdigao iznad ljudskog
zida kada su se otvorila vrata. Valentina je iskrivila glavu da vidi ovjeka.

Moram izii rekla mu je. Bilo je neto umirujue u nainu na koji ju je promatrao, kao da
zajedno putuju i kao da su ve satima u tom vlaku.

Kamo idete? upitao ju je. Julia se gurala prema njima. Valentina je izila iz vlaka.

U cirkus rekla je kada se Julia spustila do nje. Nasmijeio se; vrata su se zatvorila; vlak je
krenuo. ovjek je digao ruku, trenutak oklijevao pa mahnuo.

Tko je to bio? upitala je Julia. Uzela je Valentinu za ruku te su se uputile s gomilom da

presjednu na District Line.

Ne znam odvratila je Valentina.

Bio je zgodan sladak rekla je Julia. Valentina je kimnuia. Znao je kako se zovemo, Julia.
Nikoga ovdje ne poznajemo. Kako je znao naa imena ?
Robert je gledao Valentinu i Juliju kako odmiu. Siao je na sljdeoj postaji, Pimlico, otiao do
galerija Tate i sjeo na strme stube s pogledom na Temzu duboko uznemiren. ega se toliko boji,
upitao je samog sebe, ali nije znao odgovor.

POPLAVA
Bilo je vrlo kasno, prola su dva sata nakon ponoi, a blizanke su spavale. Veer je bila prohladna.
Blizanke jo uvijek nisu shvatile kako radi grijanje te veeri kao da se nije htjelo upaliti iako je bilo
hladnije nego prije. Bile su naviknute na pretjerano zagrijan ameriki dom; cijelu su veer stavljale
ruke na radijatore pitajui se zato su tako mlaki. Sada su spavale pod nekoliko popluna. U ladici su
pronale termofor pa su ga tutnule ispod stopala. Valentina je leala na boku sklupana u poloaj
fetusa. Palac joj nije ba bio u ustima; lebdio je u blizini kao da ga je sisala. Julia se savila oko Valentine,
tijela privijena uz Valentinino, ruke poloene na Valentinino bedro. To je bio poloaj u kojem su
blizanke inae spavale, podsjeao je na poloaj u kojem su spavale u maternici. Na licima su im bili
drugaiji izrazi; Valentina je imala lagan san, elo joj je bilo nabrano, a oi poluzatvorene. Julia se
trzala snivajui. Oi su joj se velikom brzinom kretale tamo-amo pod sedefasto tankim kapcima. Julia
je sanjala da je na plai, doma u Lake Forestu. Na plai je bilo djece. Vriskala su od sree; prevrtali su
ih valii. Julia je osjeala mokrinu jezera na koi i izvijala se u snu. Ono je u njezinu snu poelo rasti.
Djeca su pojurila roditeljima, koji su pokupili igrake i kreme za sunanje. Poelo je kiiti kao iz kabla.
Julia se pokuavala sjetiti: gdje je auto... sada je trala....
Voda joj je zapljusnula lice. Stavila je ruku na obraz i dalje snivajui. Valentina se probudila, sjela i
pogledala Juliju. Voda je u tankom mlazu curkala s jednog mjesta na stropu tono na poplun preko
Julijinih grudi.

Fuj, Julia, probudi se!

Julia se probudila daui. Trebala joj je minuta da shvati to se dogaa. Kada je Julia ispuzala iz
kreveta, Valentina je ve otrala u kuhinju i vratila se s golemim loncem. Postavila ga je ispod mjesta
s kojeg je curilo, a voda je zaklopotala. Krevet je bio natopljen. buka na stropu iznad kreveta bila je
sjajna i mrviasta. Blizanke su stajale i gledale kako se voda skuplja u loncu. Komadii buke upadali
su u vodu poput grudica svjeeg sira.
Valentina je sjela u naslonja pokraj kreveta. to misli? upitala je. Imala je na sebi bokserice
i majicu s uskim naramenicama i bila najeena itavom duljinom ruku i bedara. Ne kii. Nakrivila
je glavu, zapiljila se u strop. Moda se netko htio okupati i ostavio vodu?

Ali zato onda ne proputa i ovdje? Julia je otila u kupaonicu i upalila svjetlo. Pomnjivo je
pogledom prela po stropu. Potpuno je suho rekla je Valentini.
Pogledale su se dok je voda i dalje curila u lonac. Huh rekla je Julia. Ne znam. Obukla
je stari ruiasti ogrta koji je pronala u Oxfamu. Bolje da odem gore i provjerim.

Idem i ja.

Ne, ostani tu za sluaj da se lonac prelije... to je bila dobra ideja jer je voda uistinu prijetila
da e doi do vrha lonca.
Julia je odluno izila iz stana i popela se stubama. Julia nikada prije nije bila na gornjem katu. Na
podestu su bile hrpe novina, uglavnom Guardiana i Telegrapha. Vrata su bila odkrinuta. Julia je pokucala. Nitko se nije javio.

Halo? viknula je. Do nje je dopirao ritmian, abrazivan zvuk, kao da netko neto brusi. Taj
netko, mukarac, govorio je tihim glasom.
Julia je nervozno stajala pred vratima. Nita nije znala o susjedima. Da je barem povela Valentinu.
Sto ako su ljudi sotonisti, zlostavljai djece ili motornim pilama rasijecaju znatieljne mlade ene? Ima
li u Britaniji motornih pila ili je to neto to rabe samo ameriki serijski ubojice? Julia je stajala s rukom
na kvaki i oklijevala. Zamiljala je kako voda puni cijeli stan. Kako sav namjetaj tete Elspeth pluta po
njemu, Valentinu kako pliva iz sobe u sobu pokuavajui spasiti stvari od poplave. Otvorila je vrata i
ula u stan, uzvikujui: Halo?
Stan je bio vrlo slabo osvijetljen te je Julia odmah naletjela na hrpu kutija koje su ispunjavale
predsoblje. Imala je osjeaj da je mnogo predmeta nagurano u nesnosno malo prostora. Iz neke je

sobe s druge strane hodnika dopiralo svjetlo, no oko nje je bio samo njegov mutni odraz. Pod bosim
joj je nogama pod bio ljepljiv i zrnat. U predsoblju su postojale staze uz koje su s obiju strana bile
naslagane kutije. Kutije su dosezale do stropa, uzdizale se tri metra od poda. Julia se zapitala jesu li
ikad pale i nekoga zgnjeile. Moda su pod hrpama razliitih stvari zatrpani ljudi. Brodila je pipkajui
kutije poput slijepca. Osjeala je miris kuhanog mesa i prenog luka. Sladak miris duhana. Prodoran,
sloen miris sredstva za pranje na bazi izbjeljivaa. Trulo voe; limuni? Sapun. Julia je pokuala
razabrati mirise. Izazivali su joj svrbe u nosu. Molim te, Boe, nemoj da kihnem, pomislila je pa
kihnula.
Mrmljanje i bruenje naglo su stali. Julia je nepomino stajala. inilo joj se da je prola cijela
vjenost prije no to su se zvukovi ponovno pojavili. Srce joj je snano udaralo; okrenula se da provjeri
je li ostavila otvorena ulazna vrata, ali ona su nestala. Mrvice, pomislila je Julia. Klupko. Nikada se
neu uspjeti izvui odavde.
Kutije su joj nestale pod prstima; ispruila je ruku i napipala zatvorena vrata. Da je to njihov stan,
tu bi bila prva spavaa soba. Zvuk je sada bio snaniji. Julia se polako vukla hodnikom. Naposljetku se
nala na vratima druge spavae sobe i pogledala unutra.
Mukarac joj je bio okrenut leima. uao je savijenih koljena i prao pod dodirujui ga samo
stopalima i etkom. Juliju je podsjetio na ovjeka koji oponaa mravojeda. Bio je odjeven samo u
traperice. Svjetlo sa stropa bilo je jako, prejako za malu sobu, a krevet golem. Posvuda je bilo
razbacano mnotvo odjee, knjiga i smea. Po zidovima su bile karte i fotografije. Dok je ribao, ovjek
je recitirao neto na stranom jeziku. Imao je divan glas, a Julia je znala da je ono to govori tuno i
nasilno. Upitala se je li vjerski fanatik.
Pod je bio taman od vode. ovjek je uvukao ruke u vjedro i izvadio etku za ribanje punu sapunice
i vode. Julia ga je promatrala. Uskoro je shvatila da stalno riba jedno te isto mjesto. Ostatak poda bio
je suh.
Juliju je poeo hvatati oaj. eljela je neto rei, ali nije znala kako poeti. Zatim je samoj sebi rekla
da se ponaa kao Mii, to ju je potaknulo da progovori.

Oprostite rekla je tiho Julia. ovjekova je ruka bila u vjedru, a on se toliko preplaio da ga je
naglim pokretom sruio te se voda izlila na pod. Oh! rekla je Julia. Tako mi je ao, oprostite.
Evo, dajte da... Preko vode koja se razlijevala pojurila je u kupaonicu i munjevitom se brzinom
vratila s runicima. Mukarac je uao na podu, gledajui je u nevjerici, gotovo preneraen. Julia je
pokuavala zadrati poplavu koristei se runicima kao platnenim branama, kao vreama pijeska.
Odjurila je u kupaonicu i opet se vratila s rukama punim runika, nesuvislo se ispriavajui. Martina je
tako dojmila Julijina energija i neprekinuta struja kajanja te je samo zurio u nju. Ruiasti joj se ogrta
razvezao, a kosa joj je bila u neredu. Izgledala je kao djevojica koja u spavaici plee valcer. Noge su
joj velikim dijelom izvirivale, a Martin je mislio kako je divno to mu je ta djevojka upala u stan u
starom ogrtau i gaicama i, premda nije shvaao to radi, osjeao je olakanje to je vidi. Silna
tjeskoba koju je osjeao nestala je. Martin je obrisao ruke o hlae, Julia je obrisala pod, smotala sve
runike i bacila ih u kadu. Vratila se u sobu zadovoljna sobom i ugledala Martina kako klei prekrienih
ruku preko prsa i gleda je.

Hm, bok rekao je Martin. Pruio je ruku, a Julia ju je zgrabila i povukla. Kada ju je pustila,
primijetila je da krvari: dlan joj je pokrio tanak sloj krvi. Martin je oekivao da e se rukovati s njim te
se iznenadio shvativi da je na nogama. Julia je pak bila iznenaena Martinovom ustrinom. Nala se
zapiljena u vitka sredovjenog mukarca ije su se naoale u okviru od kornjaevine nakrivile. Djelovao
joj je prilino kvrgavo; koljena, laktovi i zglobovi prstiju bili su mu izboeni. Uope nije bio dlakav. Julia
je primijetila da su mu prsa malko udubljena. Zacrvenjela se i podigla pogled. Imao je kratku prosijedu
kosu. inio se dobrim.

Ja sam Martin Wells rekao je.

Ja sam Julia Poole odvratila je Julia. ivim ispod vas.

Oh, jasno. A... bili ste usamljeni?

Ne, vidite, voda... Krevet nam je tono ispod, puno je vode dolazilo kroz strop i probudilo nas.
Martin se zacrvenjeo. Strano mi je ao. Pozvat u nekoga da to popravi. Sve e vam srediti.
Spustila je pogled na vjedro, etku i mokar pod. Zbunjeno je opet pogledala Martina. to
radite? upitala je.

istim odvratio je. Perem pod.

Ruke vam krvare rekla mu je Julia.

Martin je pogledao ruke. Dlanove su mu presijecale otvorene raspukline od dugih sati u vodi. Ruke
su mu bile sjajne i jarkocrvene. Pogledao je Juliju. Promatrala je spavau sobu, hrpe kutija uza zidove.

to je u kutijama? upitala je.

Stvari odgovorio je.

Julia je zanemarila obzirnost. Ovako ivite?

Da.

Vi ste jedan od onih koji stalno peru. Kao Howard Hughes.

Martin nije znao to rei te je jednostavno odvratio: Da.

Fora.

Um, hmm, uope nije. Martin je otiao u kupaonicu, otvorio ormari s lijekovima i izvadio
tubu losiona koji je poeo utrljavati u ruke. To je bolest. Ispravio je naoale prstom obloenim
losionom. Julia je osjetila da je napravila pogrean potez.

Oprostite.

Sve u redu.
Slijedila je nelagodna stanka tijekom koje se nisu gledali.
Julia je poela osjeati nervozu. Imala sam pravo - duevno je bolestan. Rekla je: Morala bih se
vratiti. Valentina se vjerojatno pita gdje sam.
Martin je kimnuo. Oprostite zbog stropa. Nazvat u nekoga odmah ujutro. Sam bih doao do
vas...

Da?

Ali nikada ne izlazim iz stana.

Julia je bila razoarana iako je samo nekoliko trenutaka prije htjela otii od njega. Uope?

To je dio moje bolesti. Martin se nasmijeio. Ne gledajte me tako. Vi slobodno doite k

meni. Proveo je Juliju kroz labirint kutija. Kada su stigli do ulaznih vrata, pustio ju je da ih otvori i
izie na podest. Nadam se da ete opet doi. Na aj? Moda sutra?
Julia je stajala na dobro osvijetljenu podestu i buljila u Martina koji se drao mrana predsoblja,
podalje od vrata. Dobro rekla je. Rado.

I vaa je sestra dobrodola.

Julia je osjetila ubod posesivnosti. Upozna li Valentinu, vjerojatno e mu se vie svidjeti. Svima se
vie sviala. Umm, vidjet u moe li.
Martin se nasmijeio. Onda, do sutra. U etiri?

Dobro. Drago mi je to sam vas upoznala rekla je Julia i sjurila se niza stube.
Valentina je upravo ispraznila lonac kada se Julia vratila. Sa stropa je jo curkalo, a posteljina je
bila u raskvaenu neredu. Blizanke su stajale i procjenjivale tetu. Onda, to je bilo? upitala je
Valentina.
Julia joj je ispriala, ali bilo joj je teko opisati Martina. Valentina je bila uasnuta kada joj je Julia
rekla da ju je pozvao na aj. Ali, straan je rekla je Valentina. Nikada ne izlazi iz stana?

Nemam pojma. Bio je nevjerojatno uljudan. Hou rei, da, oito je lud, ali na simpatian,
ekscentrian engleski nain. Blizanke su poele skidati pokrivae s kreveta. Odnijele su ih u
kupaonicu i pokuale iscijediti vodu iz njih. Mislim da su moda uniteni.

Ne, to je samo buka. Isprat e se. Moda bismo ih mogle namoiti? Valentina je zaepila

kadu i poela je puniti toplom vodom.

U svakom sluaju, rekla sam mu da u doi i popiti aj s njim, a ako eli, moe doi i ti. Mislim
da bi ga barem trebala upoznati. Susjed nam je.
Valentina je slegnula ramenima. Sve su skinule s kreveta i ostavile lonac na madracu da sakuplja
vodu koja je curkala. Legle su u krevet u gostinskoj sobi (koja je bila poprilino hladna i vlana) i
zaspale, u mislima zaokupljene kuanskim popravcima i ajem.

OSJETLJIVA TEMA
Blizankama je djevianstvo bilo teret, svakoj na svoj nain.
Julia je poneto eksperimentirala. U gimnaziji je doputala momcima da je poljube i/ili pipaju u
autu, u roditeljskim spavaim sobama prijatelja koji bi organizirali zabave kada im roditelji nisu bili u
gradu, jednom u enskom WC-u u Navy Pieru te nekoliko puta na pragu Jackove i Edieine
neimpresivne kue za koju je oduvijek alila to nije divovska viktorijanska kua s trijemom tako da
moe s momkom sjediti na ljuljaki na trijemu, jesti sladoled koji bi mogli polizati jedan drugome s
usana dok ih Valentina kradom promatra iz zamraene dnevne sobe. No trijema nije bilo te su poljupci
bili podjednako neuzbudljivi kao i kua.
Julia se sjeala kako je odgurivala momke na plai, iza zaklona u West Parku nakon klizanja, u
glazbenom kabinetu u srednjoj koli. Sjeala se reakcije svakog momka, razliitih nijansi zbunjenosti i
ljutnje. Zato si onda dola ovamo? upitao ju je deko u glazbenom kabinetu, a ona na to nije
imala odgovor.
to je eljela? Sto je zamiljala da bi joj ti momci mogli uiniti? I zato ih je uvijek zaustavljala prije
no to bi to uspjeli uiniti?
Valentina je bila traenija i ne tako vjeta u odbijanju. U njihovim tinejderskim godinama
Valentinu su odabirali tihi momci i oni koji su za sebe mislili da su rock-zvijezde u nastanku. Dok je
Julia odabirala momke koje ona nije zanimala, a onda ih progonila, Valentina ih je sve sanjivo
ignorirala i osvajala. Uvijek je bila iznenaena kada bi joj momak koji je sjedio iza nje na satu
matematike izjavio ljubav dok je otkljuavala lanac bicikla; kada ju je urednik kolskih novina pozvao
na maturalnu zabavu.

Trebala bi ih pustiti da ti priu rekla je Valentina kada se Julia poalila na nesklad. No Julia je
bila nestrpljiva i smetalo joj je kada bi je preskoili. Sve to ubija romantiku, posebice kada je tvoja
indiferentija verzija u blizini.
Seks je zanimao Valentinu, ali ne i momci s kojima ga je mogla odraditi. Kada bi usmjerila pozornost
na nekog momka, djelovao bi joj nedovreno, nezanimljivo i besmisleno. Bila je naviknuta na duboku
prisnost ivota s Julijom i nije znala da je oblak nade i estoke iluzije nuan za poetak odnosa.
Valentina je bila poput veteranke iz dugog braka koja je zaboravila koketirati. Momci koji su je na
sigurnoj udaljenosti slijedili hodnicima srednje kole u Lake Forestu izgubili bi ar kada bi se suoili s
uljudnom zbunjenou.
Tako su blizanke ostale djevice. Julia i Valentina gledale su kako sve njihove prijateljice iz gimnazije
i s fakulteta, jedna po jedna, nestaju u odraslom svijetu seksa, sve dok nisu ostale jedine u svijetu neiniciranih. Kako je bilo? pitale bi prijateljice. Odgovori su bili neodreeni. Seks je bio tajna ala;
morao si biti tamo.
Seks je bio njihova zajednika briga, ali i briga svake ponaosob. Ipak, temeljni je problem bio neto
o emu nikada nisu razgovarale: seks je bio neto to nisu mogle uiniti zajedno. Jedna e morati biti
prva, a onda u druga biti ostavljena. Svaka e morati izabrati drugog momka, a oni, ti potencijalni
momci, eljet e provoditi vrijeme samo s jednom ili drugom; eljet e biti vane osobe u Julijinu ili
Valentininu ivotu. Svaki e momak biti eljezna poluga i uskoro e nastati pukotina; u svakom e
danu biti sati kada Julia nee ak ni znati gdje je Valentina, niti to radi, a Valentina e se okrenuti da
neto kae Juliji, no umjesto nje, tu e biti momak koji e ekati da mu kae to se spremala rei iako
bi to razumjela samo Julia.
Njihov privatni svijet bio je osjetljiva tema. Zahtijevao je potpunu vjernost te su tako ostale djevice
i ekale.

BISERI
Julia se pojavila na Martinovim vratima sljedeeg popodneva tono u etiri; Valentina je dobila
napadaj stidljivosti i odbila otii, log je jutra doao ovjek i poeo popravljati strop u spavaoj sobi te
je Julia osjeala da mora ispuniti obeanje.
Imala je na sebi traperice i bijelu bluzu. Kada je Martin otvorio vrata, sa zaprepatenjem je
ustanovila da je odjeven u odijelo i kravatu. Imao je na sebi i kirurke rukavice zbog ega je izgledao
kao batler s televizije.

Izvolite rekao je. Proveo ju je kroz stan do kuhinje, koja je bila iznenaujue ugodna iako su
prozori bili pokriveni novinama i ljepljivom vrpcom. Uvijek ovdje jedemo rekao je Martin.
Blagovaonica je zatrpana kutijama. Rekao je to kao da nema pojma kako je do toga dolo.

Imate obitelj? Juliji nije palo na pamet da bi itko mogao biti u braku s tom ludom osobom.

Da, imam suprugu i sina. Supruga je u Amsterdamu, a sin u Oxfordu.

Oh. Je li ona na odmoru?

Pretpostavljam da biste mogli i tako rei. Nisam zapravo siguran kada e se vratiti pa se
snalazim. Trenutano je sve pomalo improvizirano. Martin je postavio tri mjesta za kuhinjskim
stolom. Julia je sjela na ono okrenuto stranjim vratima, za sluaj da moram pobjei.

Valentina nije mogla doi. Ne osjea se dobro rekla je Julia, to je, na neki nain, i bila istina.

ao mi je. Drugi put rekao je Martin. Bio je zadovoljan sobom; brzo je pripremio vrlo
prikladan jelovnik. Bilo je sendvia s ribljom patetom, kao i onih s krastavcima te biskvitni kola.
Izvadio je porculan Marijkeine majke, kao i vri mlijeka i zdjelicu s kockama eera. Mislio je kako
izgleda jednako lijepo kao i kada bi stol postavila Marijke. Koji biste aj eljeli? upitao je.

Earl Grey?
Upalio je elektrini grija vode i ubacio ajnu vreicu u ajnik. Nije kako bi trebalo, ali ovjek se
ulijeni.

A kako bi trebalo?

Oh, ugrijete ajnik, koristite aj u listiima... ali ja ne osjeam razliku, a pijem puno aja pa je
ritual malo izgubio smisao.

Naa mama upotrebljava vreice umirila ga je Julia.

Onda je to zacijelo u redu rekao je Martin ozbiljno. Voda je zakuhala (on ju je, zapravo,
prokuhao nekoliko puta prije no to je Julia dola da bude siguran da grija radi) pa je napravio aj.
Ubrzo su sjedili, pili aj i jeli sendvie. Martina je proelo zadovoljstvo. Prije nije shvaao koliko mu
nedostaje obrok podijeljen s drugim ljudskim biem. Julia je podigla pogled i ugledala njegov iroki
osmijeh. Moda je umobolan, ali je veoma veseo.

Onda, hm, koliko ivite ovdje? upitala ga je.

Dvadeset i neto godina. Kada smo se vjenali, ivjeli smo u Amsterdamu, a onda smo ivjeli u
St. John's Woodu. Ovaj smo stan kupili tono prije no to se Theo rodio.

Jeste li uvijek... bili stalno u kui?

Martin je odmahnuo glavom. To je relativno nova situacija. Radio sam u British Museumu,
prevodio sa starih i klasinih jezika. Sada radim od kue.
Julia se nasmijeila. Znai, donose vam ovamo Kamen iz Rosette i ostalo? Blizanke su bile u
British Museumu prolog tjedna. Julia se sjetila kako se Valentina, gotovo u suzama, naginjala nad
ovjeka iz Lindowa.

Ne, ne. Pravi mi predmeti rijetko trebaju. Naprave fotografije i crtee i njima se sluim. Sve je
lake sada kada je sve digitalno. Valjda e jednog dana samo mahnuti predmetom ispred raunala, a
on e otpjevati prijevod u gregorijanskom koralu. U meuvremenu im, jo uvijek, treba netko poput
mene. Martin je stao, a onda prilino stidljivo rekao: Volite li krialjke?

Nismo ba dobre u njima. Mama rjeava one iz New York Timesa. Pokuavala nas je nauiti, ali
uspijevamo rijeiti samo one od ponedjeljka.

Vaa teta Elspeth bila je pravo udo. Za njezin sam roendan sastavljao posebne kriptogramske
krialjke.
Julia je eljela pitati za tetu Elspeth, ali je shvatila da je Martin zapravo poziva da ga pita za njegove
krialjke pa je iz pristojnosti rekla:
Vi sastavljate krialjke?

Da, za Guardian. Martin je to rekao kao da priznaje svoj tajni identitet superheroja.
Julia je namjestila lice nadajui se da izraava prikladno strahopotovanje. Vau. Nikada nismo
pomislile da ih netko izrauje. Samo se, znate, pojave u novinama.

To je podcijenjena vrsta umjetnosti. Postavi ti njoj pitanje; monopolizira razgovor. to vi

radite?

Jo ne znamo. Nismo odluile.

Martin je otpio gutljaj aja i upitno pogledao Juliju. Govorite li esto o sebi u prvom licu
mnoine?
Julia se namrtila. Ne; mislila sam na sebe i Valentinu. Nismo nale nita ime bismo se obje
eljele baviti.

Morate li obje initi isto?

Da! Julia je zastala i podsjetila se da razgovara s neznancem, a ne s Miiem. Hou rei,

elimo neto to bismo mogle raditi zajedno. Mogle bismo, znai, raditi dva neznatno razliita posla
koja bi se meusobno nadopunjavala.

to svaka od vas voli raditi?

Pa, Valentina voli odjeu. Voli uzeti odjeu i nainiti od nje neto novo. Uzme, na primjer, vae
odijelo, razree mu lea i napravi korzet ili francusku guzu ili tako neto. Luda je za Alexanderom
McQueenom. Julia je pogledala mjesto namjeteno za Valentinu i upitala se to radi njezina
blizanka; Martin je zamislio sebe s francuskom guzom i nasmijeio se.

A vi?

Hm. Ne znam. Volim otkrivati stvari. Valjda. Julia je pogledala tanjur dok je to izgovarala. Rub
tanjura bio je oslikan plavim zvoniima. 'Zato se osjeam kao da sam na rubu rupe?
Martin je rekao: Jo aja? Julia je kimnula. Natoio joj ga je.
Veoma ste mladi, zar ne? Ni moj sin ne zna to bi. Studira matematiku, ali nema u njemu strasti.
Mislim da e zavriti u financijama i cijelo vrijeme planirati egzotina putovanja. Uiva u svemu to je
pomalo opasno.

Kao na primjer?

Oh, motorima. Mislim da planinari, ali nitko to ne eli ni potvrditi ni porei. Dobro je da ne znam.

Brinete se zbog njega?

Martin se nasmijao. Mjesecima se nije osjeao tako bezbrino.
Drago dijete, brinem se zbog svega. Ali, da, posebice se brinem zbog Thea. Takvi su roditelji. Poeo
sam se brinuti zbog njega onog trenutka kada je zaet. Ne mislim da mu je to donijelo nimalo dobra,
ali ne mogu si pomoi.
Julia se sjetila Martina koji pere pod. Ti si poput psa koji stalno lie isto mjesto. Vi, znai, perete
stvari?
Martin se naslonio i prekriio ruke preko prsa. Vrlo dobro zapaate. Da, tono. Pogledao je
Juliju, a ona je pogledala njega. Oboje su osjetili malen trzaj prepoznavanja. Pomislila je: Lud je, a ja
ga razumijem. No moda nije posve lud. Moda je to neko lucidno ludilo, poput sna. Martin je rekao:
Vi volite otkrivati. to?
Julia je pokuala objasniti. Jednostavno, sve. Zanimaju me stvari koje ljudi ne bi trebali vidjeti tako, na primjer, volim odlaziti u British Museum, ali bi mi bilo drae kada bih mogla otii u urede i

skladita; elim zaviriti u sve ladice i - otkrivati razliite stvari. Hou rei, znam da je vjerojatno
nepristojno, ali elim znati zato imate sve te kutije i to je u njima i zato su vam svi prozori pokriveni
novinama i koliko je dugo tako i kako se osjeate kada perete stvari i zato ne poduzmete neto s tim
u vezi? Julia je pogledala Martina i pomislila: Sada e me zamoliti da odem. Dugo su sjedili u
neugodnoj tiini. Onda se Martin nasmijeio.

Prava ste Amerikanka, zar ne?

Je li to eufemizam za 'vrlo nepristojna'? Da, vrlo sam nepristojna. Oprostite.

Ne, ne, nemojte se ispriavati. To je moj posao. Jo aja?

Ne, hvala. Date li mi previe kofeina, posve u se prestati obuzdavati. Moda se to ve dogodilo
rekla je Julia.
Martin je sebi natoio jo aja. elite li doista sve to znati? rekao je. Jer, odgovorim li na
sva vaa pitanja, mogao bih izgubiti aureolu tajnovitosti pa me vie neete doi posjetiti.

Posjetila bih vas. Vi ste najudnovatija osoba koju sam ikada upoznala. Ne biste me se mogli
rijeiti ni da se potrudite.
Martin je otvorio usta, malo se skanjivao pa rekao: Puite li?

Da odvratila je Julia. Martin se ozario. Ustao je od stola i vratio se s kutijom cigareta i

upaljaem. Protresao je kutiju te ponudio cigaretu Juliji. Uzela ju je, prinijela usnama, pustila ga da joj
je zapali i istog trenutka doivjela ozbiljan napadaj kalja. Martin je poskoio i dodao joj au vode.
Kada je uspjela progovoriti, rekla je: Dovraga, to je to bilo?

Gauloises bez filtera - oprostite. Nisam vas pokuao ubiti.

Dodala mu je upaljenu cigaretu. Evo, ja u samo udisati dim od vas.
Martin je duboko udahnuo i pustio da mu dim polako izie iz usta. Julia je pomislila kako nikada
nije vidjela izraz tako istog zadovoljstva na neijem licu. Tada je shvatila kako je uspio privui i oeniti
djevojku: Uputio joj te takav pogled. Julia je poeljela da nju netko tako pogleda. Zatim je osjetila
zbunjenost.
Martin je rekao: Znatielja je ubojita. Povukao je jo jedan dim iz cigarete.

Znam. Samo to imam osjeaj da e mi se glava rasprsnuti ako ne doznam to god to bilo.

Bili biste dobra znanstvenica.

Juliji je bilo neobino uzbudljivo kako mu je dim u malim naletima izlazio iz usta dok je govorio.
Mislila sam da je tata okorjeli pua, ali ovaj je tip definitivno u drugoj ligi. Ne mogu dugo sjediti.
elim doznati sada, a onda otkriti sljedee.

Onda, novinarka.
Julia je izgledala sumnjiavo. Moda. Ali to je s Valentinom?
Primijetila je da je Martin skinuo kirurke rukavice kako bi puio. Zguvane su leale pokraj njegove
alice aja i tanjuria.

Ne mislite li da bi svaka bila sretnija da slijedi vlastite interese?

Ali mi smo zajedno - uvijek smo sve radile zajedno.

Hmm.
Julia je imala neugodan osjeaj da se netko potajno oduljao do Martina prije nje i iznio mu
Valentinin stav. to? rekla je kivno.

teta to neete upoznati Elspeth. Mogla je rei tota zanimljivo o blizancima.

Julia se pretvorila u uho. Kao, na primjer, to?
Martin je upitao: Jeste li za malo kolaa? Julia je odmahnula glavom. Ja bih komadi
rekao je. Pomnjivo je odrezao kriku kolaa i poloio je na tanjur, a onda ga zanemario i nastavio
puiti.
Elspeth je smatrala da postoji granica koliko daleko odnos blizanaca treba ii, koliko se vlastite
individualnosti treba odrei. Smatrala je da su ona i vaa majka prele tu granicu.

Kako?

Martin je odmahnuo glavom. Nije mi rekla. Trebale biste pitati Roberta; ako je nekome rekla,
rekla je njemu.

Robertu Fanshawu? Jo ga nismo upoznale.

Hmmm. Pomislio bih da je odmah doao i predstavio vam se. Kako udno.

Kucale smo mu na vrata, ali nikada nije kod kue. Moda nije u gradu rekla je Julia.

Vidio sam ga jutros. Sredio je popravak vaeg stropa. Martin se nasmijeio. Propisno me
izgrdio to sam vas izgnjavio. Martin je ugasio cigaretu pa pomnjivo navukao rukavice.

Huh. Pitam se kako je mogue... hou rei, kakav je?

Martin je uzeo komadi kolaa, a Julia je ekala da ga provae i
proguta. Pa, bio je veoma privren Elspeth. Mislim da je malice rastrojen od njezine smrti. Ali,
dobar je on momak, ima mnogo strpljenja s mojim nezgodama.

Dogaaju li vam se esto hm, trebamo li oekivati da stalno curi sa stropa?

Martin je bilo neugodno. To se dogodilo samo jo jednom. Istinski u se truditi da se ne ponovi.

Imate li izbora?

Obino ima malo manevarskog prostora.

Juliji se vrtjelo u glavi od dima cigarete. Mogu li se posluiti kupaonicom?
Martin je rekao: Naravno. Pokazao je prema djevojakoj sobi.
Jedna je unutra. Julia je nesigurno ustala i kroz sobicu punu kutija dola do majune kupaonice.
U kadi je bilo jo kutija. Kao da ivi u skladitu. Upotrijebila je nunik, zapljusnula lice vodom i osjetila
se bolje. Kada se vratila u kuhinju, rekla je: Onda, to je u kutijama? Izgleda kao da ste se uselili.
Martin ju je tolerantno gledao. U redu, gospoice Pandora Poole. Kao poseban dar, smijete
otvoriti kutiju.

Bilo koju?

Moda. Ne mogu se uvijek sjetiti to je u njima pa onda i nije vano koju.

Oboje su ustali. Ovo je kao Uskrs. Ili Boi. Imate li kakav prijedlog?

Ne rekao je. Veina nije ba uzbudljiva. Preli su u blagovaonicu. Julia se zapiljila u

tornjeve kutija. Martin je rekao:
Moda biste mogli izabrati jednu s vrha? Da ih ne moramo sve premjetati?
Julia je pokazala kutiju, a Martin ju je oprezno spustio s hrpe i predao joj je. Bila je balzamirana
ljepljivom trakom te je otiao po skalpel. Stavila je kutiju na pod, kleknula pokraj nje i zarezala je. Kada
je otvorila kutiju, Martin se povukao unatrag kao da bi mogla eksplodirati.
Bila je puna plastike. Isprva je Julia mislila da u kutiji nema nieg drugog, ali kada je stala kopati,
shvatila je da je u njoj itav niz predmeta, svaki omotan plastikom pa oblijepljen. Podigla je pogled
prema Martinu. Stajao je na vratima, nervozno poteui prste u rukavicama.
Da stanem? upitala je.

Ne. Odmotaj neto.

Naslijepo je traila pa izvukla plastini paketi. Polako ga je odmotala. Bila je to naunica, jedan
biser u pomnjivo izraenu srebrnom okviru. Pruila ju je Martinu. On se nagnuo naprijed da pogleda.
Ah rekao je. To je Marijkeino. Htjet e da joj je vratim.
Nije je uzeo od Julije.
Ona je rekla: Mislite li da je tu i druga? Kimnuo je. Pretraivala je kutiju sve dok nije nala
slian paket. Kada je pronala je naunice, ustala je. Prila je Martinu i ispruila ruku. Skupio je ruke u
rukavicama te je naunice spustila u njih. Onda je vratila svu plastiku u kutiju pa kutiju na hrpu. Nije
htjela znati to je jo unutra. Vratili su se u kuhinju i nelagodno stajali pokraj stolaca. Martin je oprezno
spustio naunice u Valentininu alicu aja. Rekao je: Ponekad je predmet preintenzivan pa se mora
odvojiti i skloniti. Martin je slegnuo ramenima. U kutijama su, dakle, osjeaji. U obliku predmeta.
Pogledao je Juliju. Jeste li to eljeli znati?

Da. Zvualo je kao potpuno razuman sustav. Hvala vam.

Jo koje pitanje?
Zurila je u svoje cipele. Oprostite. Nisam htjela... vrlo ste ljubazni... Zastala je jer je bila na
rubu plaa.

Hej, hej, sve je u redu, dijete. Martin je stavio palac pod njezinu bradu i podigao joj lice.
Nita se nije dogodilo. Trepnula je prema njemu. Ne primaj to tako tragino.

Na tren mi se inilo kao da sam uistinu Pandora.

Ne, nimalo. Ali mislim da u te sada poslati kui.

Mogu li doi opet? Juliji je odgovor na to pitanje bio iznimno vaan.

Da rekao je Martin. To bi bilo divno. Zna, vrlo si slina teti. Molim te, doi opet. Bilo kada
dodao je.

Dobro rekla je Julia. Hou. Hvala. Brodili su izmeu kutija dok nisu doli do Martinovih
kunih vrata. Gledao je kako Julia nestaje, kako se smanjuje niz stube. Zastala je i mahnula neposredno
prije no to je iezla. uo je kako se njezina vrata otvaraju pa zatvaraju, uo je kako je viknula
"Miiu!" i odgovor. Boe rekao je Martin samome sebi, okrenuo se i zatvorio vrata.

NJEZINA ELEKTRINA PRIRODA

Bila je turobna subotnja veer sredinom veljae. Kia je ibala po prozorima; Elspeth se pitala hoe
li isprati svu prljavtinu s njih. Julia i Valentina veerale su pred televizorom. Uzmanjkat e im
vitamina, pomislila je Elspeth. Nikada ne jedu nita zeleno. Te su veeri jele rijetku pileu juhu,
kikirikijev maslac na prepeencu i poluobrano mlijeko. Blizanke su dosta gledale televiziju (Julia se
alila kako nekako moraju nauiti jezik), no te se veeri inilo da im je stalo do neke posebne emisije.
Ispostavilo se da je to Doktor Who.
Elspeth je lebdjela iznad njih leei na trbuhu, brade poloene na prekriene ruke. Zar na televiziji
nema nieg drugog? Bila je snob kada je rije o znanstvenoj fantastici te od ranih osamdesetih nije
pogledala ni jednu epizodu Doktora Whoa. Eh, to je valjda bolje od niega. Gledala je Juliju i Valentinu
kako gledaju televiziju. Polako su jele juhu iz alica i djelovale ivo zainteresirano. Elspeth je igrom
sluaja pogledala ekran da vidi Doktora kako izlazi iz TARDISA i ulazi u zastarjeli svemirski brod.
To je David Tennant! Elspeth je naglo prila televizoru i sjela na pola metra od njega. Doktor i
njegov pratilac otkrili su u svemirskom brodu francuski kamin iz osamnaestog stoljea. U njemu je
gorjela vatra. elim vatru, pomislila je Elspeth. Pokuavala se zagrijati nad plamenom tednjaka u
rijetkim prigodama kada su blizanke neto kuhale. Doktor je unuo pokraj vatre i razgovarao s
djevojicom iz Pariza iz 1727. g. koja je, ini se, bila s druge strane kamina. Je li tuno da ti se svia
David Tennant kad si mrtva? Ovo je vrlo udna epizoda. Otkrilo se da je djevojica budua Madame
de Pompadour. Mehaniki androidi iz svemirskog broda pokuavali su joj ukrasti mozak.

Cyber-steampunk ili steam-cyberpunk? upitala je Julia. Elspeth nije imala pojma to eli rei.
Valentina je rekla: Pogledaj joj kosu. Misli li da bismo to mi mogle uiniti?

To je perika rekla je Julia. Doktor je itao misli Madame de Pompadour. Stavio joj je ruke na
glavu, dlanovima joj obujmio lice, prste njeno rairio oko uiju. Tako dugi prsti, divila se Elspeth. Svoju
je malu ruku stavila na ruku Davida Tennanta. Ekran je bio izvanredno topao. Elspeth je spustila ruku
u nj, centimetar, dva.

Boe, kako udno rekla je Valentina. Doktorovu je glavu pokrivao taman obris enske glave.
On je pustio lice Madame de Pompadour, no crna je ruka ostala gdje je i bila. Elspeth je odmaknula
ruku; ekran je ostao crn. Kako si to uinila? rekao je Doktor. Elspeth je pomislila da se obraa
njoj, no tada je shvatila da mu odgovara Madame de Pompadour. Sigurno sam sprila ekran. Sto ako
to mogu uiniti s licem? Cijela se uvukla u televizor i shvatila da gleda iz ekrana. U televizoru je bilo
divno, prilino toplo i ugodno omeeno. Elspeth je bila u njemu tek sekundu-dvije kada su blizanke
vidjele da se ekran zacrnio. Televizor je odumro.

Kvragu! rekla je Julia. Izgledao je nov. Ustala je i poela petljati po gumbima, ali bez
uspjeha.

Moda je pod garancijom rekla je Valentina. Tko zna gdje ga je nabavila?

U Johnu Lewisu, sjetila se Elspeth. Ali mislim da je jamstvo isteklo. Izila je iz televizora i stala ispred
njega, nadajui se da e oivjeti. To je bilo prilino uzbudljivo - vidjele su me! Dobro, vidjele su mi ruku.
ekala je iskru ivota u televizoru, ali on je tvrdoglavo ostao crn. Razmisli. Izazvala sam kratki spoj u
elektrinom ureaju. Jesam li elektrina? Od ega sam zapravo? Zapiljila se u ruke koje su njoj izgledale kao ruke. Odlebdjela je do svjetiljke u kutu sobe. Bila je ugaena. Ispruila je ruku kroz rasvjetno
tijelo i prstima dodirnula dno arulje. Poela je slabano svijetliti. Ah, ovo je sjajno. Pogledala je da
provjeri jesu li blizanke to primijetile, ali nisu.

Moda bi nam onaj tip gore dopustio da je odgledamo kod njega rekla je Valentina. Njezina
nevoljkost da upozna Martina bila je snana koliko i njezina elja da odgleda ostatak epizode.

Nisam sigurna da ima televizor rekla je Julia. Bilo ga je teko vidjeti s obzirom na sve one
stvari. Stajale su gledajui se u tiini, neodlune.

Moda je tu negdje Scrabble. Valentina se dignula i izila iz sobe, a Julia za njom. Elspeth je
stajala drei arulju s jasnim osjeajem antiklimaksa. U ormaru je u gostinskoj sobi, pomislila je.
Pustila je arulju, a svjetlo je nestalo. ula je kako blizanke prekapaju po uredu. Moram se ovome
mnogo ozbiljnije posvetiti. Da sam barem itala vie pria o duhovima, sigurna sam da bih pronala
neke upute u Le Fanu i slinima. Moda ima neto na Wikipediji. Tko zna mogu li upaliti raunalo? Ne,
vjerojatno bih ga pokvarila. Elspeth se vratila u mrtvi televizor koji je jo uvijek bio topao. Stoje sa
mnom? Posve sam sjebana; mislim da mije smrt smanjila IQ za pedeset. Mogla sam zakljuivati. Sada
samo arlijam i bez ikakva reda izvodim pokuse povezane s prirodom postojanja. I valjam se u
samosaaljenju.
Kada je toplina posve nestala iz televizora, Elspeth je izila iz njega i otila u gostinsku sobu. Ormar
je bio neznatno otvoren. Scrabble je bio na gornjoj polici, ispod Monopolyja i stare daske za praenje
rezultata kartakih igara. Elspeth je otila do police iza igara. Poela je gurati. Uzalud; kutije su joj bile
preteke. Jebiga.
Otila je do ureda da vidi to rade blizanke. Sjedile su na podu, zgrbljene nad jednim starim brojem
Facea. Elspeth je to razdrailo. Idiotkinje. Sjedite u stanu koji je krcat arobnim tiskanim izdanjima, a
vi itate o Morrisseju.

Nemoj rekla je Valentina.

to nemoj? odvratila je Julia.

Ne ljuti se na mene. Nisam ja kriva za televizor.

Ne ljutim se na tebe. Julia je odloila asopis i pogledala Valentinu. Malo mi je dosadno,

ali ne ljutim se.

Huh. Samo sam imala osjeaj da si uistinu ljuta na mene.

Pa nisam.

Dobro.
Vratile su se itanju. Elspeth je unula nekoliko centimetara dalje i zapiljila se u njih. Valentina je
podigla glavu i zbunjena pogledom prela po sobi. Ne vidjevi nita, ponovno je spustila pogled. Julia
je okrenula stranicu.
Dobro, pomislila je Elspeth. Napredujemo ti i ja.
Valentina je rekla: Ovdje je hladno. Hajdemo u krevet. Julia je maknula asopis i ugasila
svjetlo. Elspeth je sama sjedila u mraku i sluala kako blizanke peru zube. Kada je stan utihnuo, otila
je do pisaeg stola i prstima dotaknula arulju stolne svjetiljke. Zasjala je.

VJEVERICE
Martin je ve danima uo zvukove u strehi. Neto je trkalo, greblo, eprkalo u prostoru izmeu
stropa i krova. Martin je pozvao Roberta. Robert je pozvao deratizatora koji se zvao Kevin.
Kevin je, ba kako treba, doao odmah u ponedjeljak ujutro. Bio je to golem ovjek, teak barem
sto dvadeset kila, visok i irok. Nije rekao ni rije dok su ga Martin i Robert vodili kroz zamraene sobe
i hrpe kutija. Martin se pitao kako e se tako golem ovjek provui kroz vrataca u stropu garderobe
kojima se ulazilo u krov.
Kevin je spustio ljestve, izvadio depnu svjetiljku i provukao se kroz rupu tiho progunavi. Robert
i Martin uli su ga kako stupa od grede do grede. Martinu je bilo pomalo muno dok je zurio u tu
rupu. Neto iz nje moe istrati. togod to bilo, moda ima buhe; moda e ih Kevin snijeti na
izmama. inilo se da je dugo gore. Martina je spopao nemir. Robert je rekao: Ne mora biti tu.
Zato ne ode i ne zapali za stolom? Ja u ga ekati. Martin je odmahnuo glavom. Slabani koraci
u izmama kao da su se kretali po vanjskom obodu zgrade. Jesi li ikada bio gore? upitao je
Robert.

Kada smo tek doli, popela se Marijke. A imali smo i neke probleme s krovom, ali to je bilo prije
no to si ti doao. Daske i izolacija.
Martin se pitao bi li mogao nagovoriti Kevina da skine izme prije no to zakorai na ljestve. Ne ba.
Koraci u izmama pribliili su se; Kevin se pojavio u otvoru pa spustio ljestvama. Martin je piljio u
njegove izme. Robert je rekao:
Jeste li neto vidjeli?

Gore nema niega rekao je Kevin. Imate vrlo prazan tavan.

Hmmm rekao je Robert. Mora da su na krovu, a ne u njemu.

Valjda je to.
Robert ga je ispratio pa se vratio gore. Martin je ribao pod garderobe.

Onda? rekao je Robert.

Teko je to odvratio je Martin.

I moj je djed to govorio.

Martin je rekao: Zato se nisi predstavio Elspethinim djevojkama? Ovdje su ve est tjedana.
Robert se naslonio na dovratnik i razmislio. Ne znam. Bio sam prilino zauzet. Ali sredio sam im
strop. Gledao je Martina kako riba i rekao: Mogao bi upotrebljavati malo manje vode kad to
radi ili e sruiti i strop u garderobi i unititi sve Elspethine cipele.

Draesne su. Ili jedna od njih. Drugu nisam upoznao. Bila je prilino slina Elspeth.

Kako?

Ona ubojita izravnost. Elspeth bi je, naravno, bolje upotrebljavala; Julia kao da je malo izvan
kontrole. Ali je uistinu draesna djevojka. Nita ega bi se trebalo bojati.
Robert je malko frknuo, to je Martin ispravno preveo kao ne mijeaj se. Ti zvukovi koje uje?
Jesi li siguran da ih proizvode ivotinje? Primijetio sam da je veliki hrast narastao preko krova. Moda
bismo morali pozvati komunalnu slubu da mu podreu grane. Ne bi kodilo.

Dobro. Martin je bio uvjeren da tavan vrvi neim, ali je znao da je bolje ne ustrajavati na
tome kada ga je deratizator provjerio i nita nije naao. Martin je znao da postoje dvije stvarnosti:
stvarna i ona koja se osjea. U prolosti je pokuavao objasniti, ali Robert nije razumio i beziznimno
naimao razgovor o lijekovima, ozbiljno i gotovo pokroviteljski. Martin je prestao ribati i zapiljio se u
pod, a onda zatvorio oi i provjerio kako se osjea. Nunost da isti bila je zadovoljena. Ustao je i
pokupio kantu i etku.

Kako napreduje s radom? upitao je Roberta.

Dobro. Danas idem u Kraljevsko medicinsko drutvo. Pomaem dr. Jellifeu na brouri o svima

onima koji su se bavili medicinom a sahranjeni su na Highgateu.

Oh, kako zabavno rekao je Martin sjetno. Istraivanje u pravim knjinicama bilo je na vrhu
popisa onoga to mu je nedostajalo od vanjskog svijeta. Robert je otvorio usta da neto kae pa se
predomislio. Martin je rekao: Onda, pozdravi doktore. I za ime Boga, otii blizankama.
Robert se nasmijeio i zagonetno pogledao Martina. Dobro. Odmah u. Iziao je iz Martinova
stana i spustio se stubama. Na prvom katu stao je okrenut vratima, zapiljivi se u kartoni s
Elspethinim imenom. Podigao je ruku da pokuca, ali nije, nego se nastavio sputati stubama pa uao
u svoj stan.

PRIMROSE HILL
Dan je bio siv i hladan. Kia je bila neizbjena. Julia i Valentina penjale su se Primrose Hillom. Bile
su zabundane zbog studeni, a od napora su im obrazi bili ruiasti. Julia je u nekom Oxfamovu duanu
kupila knjigu Super-Mini British Slang Dictionarj. Prigodice bi ga spomenula dok su hodale.

Bubble and squeak rekla je Julia.

Valentina se zadubila. Neto za jelo. Odrezak i pita od bubrega?

Ne, odrezak i pita od bubrega je odrezak i pita od bubrega.

Dobro, neto kao varivo.

Preni komadi kupusa i krumpira rekla je Julia Dobro, evo jedne dobre: codswallop.

Glupost.

Jako dobro, pet plus za naeg Miia. Sad ti pitaj mene. Julia je dala knjigu Valentini. Blizanke
su dole do vrha breuljka. Pred njima se prostirao London. One toga nisu bile svjesne, ali Winston
Churchill stajao je esto na mjestu na kojem su se nale i za vrijeme Drugog svjetskog rata promiljao
strategiju. Bile su razoarane pogledom. Chicago je bio dramatian; kada biste se popeli na vrh John
Hanckock Centrea, malo bi vam se vrtjelo u glavi, a ugledali biste grad prepun golemih zgrada uz
divovsku vodenu povrinu. Stojei na Primrose Hillu, blizanke su vidjele Regent's Park, koji je u veljai
bio turoban, i u daljini, kamo god je pogled sezao, majune zgrade.

Ovdje je jebeno hladno rekla je Julia, skakuui i grlei se.

Valentina se namrtila. Nemoj govoriti jebeno". Psuje.

Dobro. Vraki je hladno ovdje. Prokleto je hladno. Sveca mu, hladno je. Julia je poela neku
vrstu plesa. Sastojao se od tranja u krug, povremena skakanja i skakutanja uz zabacivanje tijela u
stranu. Valentina je stajala prekrienih ruku i gledala Juliju kako se odbija kao biljarska lopta. Tu i tamo
zabila bi se u nju. Hajde, Miiu rekla je Julia zgrabivi Valentinine ruke u rukavicama. Nekoliko
su minuta plesale u krug dok Valentina nije ostala bez daha. Stajala je nagnuta s rukama na koljenima
i teko je disala.

Jesi dobro? upitala je Julia. Valentina je odmahnula glavom zbog ega joj je pala kapa. Julia
ju je vratila. Nakon nekoliko minuta Valentinino se disanje vratilo u normalu. Julia je imala osjeaj da
bi se mogla deset puta trei popeti i spustiti niz breuljak, a da se ne za- die kao Valentina nakon
nekoliko minuta plesa. Je li ti sad dobro?

Da. Poele su se sputati niz breuljak. Vjetar je gotovo istog trenutka jenjao. Valentina je
osjetila kako joj se plua oputaju.

Trebale bismo smo smisliti kako nai doktora.

Da. Neko su vrijeme hodale u tiini, slijedei isti lanac misli: Obeale smo mami da emo
odmah nai lijenika, a ne ekati da Valentina postane hitan sluaj. No ovdje smo tek est tjedana,
tako da je ovo jo uvijek odmah". Osim toga, bolnica je malo nie na Highgate Hillu pa ako neto
poe po zlu, moemo otii na hitnu. Ali jo nismo osigurane pa emo na kraju morati rei mami i tati.
Ali kako emo dobiti zdravstveno osiguranje? Moda bi nam onaj odvjetnik koji je napravio Elspethinu
oporuku mogao objasniti.

Trebale bismo nazvati gospodina Rochea rekle su u jedan glas i nasmijale se.
Julia je rekla: Moja srea.
Valentina je rekla: Bolje mi je. Tada ju je obuzeo odnedavno tako est osjeaj da je netko
promatra. Ponekad bi nestao; nije ga imala na breuljku. Okrenula se i pogledala oko sebe, ali one su,
osim mlade ene koja je gurala kolica s usnulim djetetom, bile jedine u ulici. Kue su ih iskljuivale
bezizraajnim uskim licima i zavjesama zakrivenim prozorima. Blizanke su sile stubama do staze uz
Regent's Canal; kanal je bio miran, sa irokim stazama na objema obalama. Kue su se uzdizale iznad
njih u udnoj perspektivi, kao da hodaju ispod providne ulice. Tu i tamo padale su velike hladne kine
kapi. Valentina se i dalje osvrtala preko ramena. Neki je tinejder bio na biciklu: proao je pokraj njih

i ne pogledavi ih. U ulici iznad njih netko je drao korak s njima. Valentina je ula kripu koraka koja
je pratila njihove.
Julia je primijetila Valentininu nelagodu. to je?

Zna.
Julia se spremala rei isto to je ve danima govorila: To je ludo, Miiu. No iznenada je i sama
postala svjesna koraka. Podigla je pogled. Nita se nije vidjelo osim zida, ograda i kua. Zaustavila se
kao i Valentina. Koraci su se nastavili, jedan, dva, tri, etiri, a onda stali. Voda je pojaavala korake;
sada je njihovo odsustvo bilo pojaano mrmorom vode koja je oplakivala cementne zidove kanala.
Julia i Valentina bile su okrenute jedna prema drugoj, nakrivljenih glava kako bi uhvatile zvuk. ekale
su, a ekali su i koraci. Blizanke su se okrenule i vratile putem kojim su dole. Koraci su nastavili hod,
udaljavajui se od njih, kolebajui se, a onda nastavili, postajui sve slabaniji kako su se odmicali.
Blizanke su dole do stuba. Popele su se do ulice. U daljini je bio mukarac u dugakom kaputu
koji je urno odlazio od njih. Valentina se namrtila. Julia je rekla: eli li doma?
Da, ali ne onako kako misli. Ne rekla je Valentina. Taj je osjeaj bio snaniji u stanu.
Hajdemo do V&A i pogledajmo odjeu kraljice Caroline.

Dobro rekla je Julia. Stale su dok je Julia provjeravala plan grada. Valentina je gledala, ali
togod da je bilo, otilo je.
Elspeth je imala osjeaj da je na rubu otkria. Ozbiljno je razmiljala o plaenju. Estetska i praktina
strana podjednako su vane. Pokuaji da uinim ono to ine ivi bili su traljavi, prtljanje s predmetima
i slino. Ali, mogu initi ono to oni ne mogu: mogu letjeti i prolaziti kroz zidove i izazvati kratki spoj u
televizoru. Nisam ba tvar, znai da sam energija. Elspeth je alila to nije vie pozornosti pridavala
fizici. Veina njezina znanja o prirodnim znanostima dolazila je iz kvizova i krialjki. Ako sam energija,
to onda? Nije shvaala zato je Valentina moe osjetiti, a Julia ne. No udvostruila je napore; slijedila
je Valentinu po stanu, gasila i palila svjetla. Valentina se alila Juliji na stare instalacije i brinula se da
bi se cijela zgrada mogla zapaliti. Kada su blizanke bile vani, Elspeth je vjebala: kako baciti sjenu,
podii raun iz Tesca nekoliko centimetara iznad stola. (Nije svladala nijednu.) Zamiljala je veliku
scenu: Izbacit u sve knjige s polica, razbiti sve prozore, na klaviru odsvirati Maple LeafRag. Bila je,
meutim, preslaba da odsvira i jednu notu. Prelazila je preko tipki, u svojim utim martensicama
toptala po njima to je jae mogla. Tipke bi se udubile nekoliko milimetara; pomislila je da je ula
apat struna, ali zapravo se nije ulo nita. Bila je uspjenija s vratima; ako su arke bile dobro
podmazane, mogla je zatvoriti vrata tako da se nasloni na njih i gurne ih svom snagom.
I tako je nastavljala vjebati. Da sam se ovoliko trudila dok sam bila iva, mogla sam podii Mini
Cooper. Do rezultata je dolazila postupno, ali bili su oiti. Elspeth je bila najdjelotvornija kada je samo
zurila u Valentinu.
Valentini se to nije svialo. Kao da je hvatala Elspethina emocionalna stanja. No ak i kad je Elspeth
nastojala projicirati vedrinu i osmijehe, Valentina je osjeala nelagodu. Ogledala se oko sebe, ustajala
i micala se, ostavljajui knjigu, nosei aj u drugu sobu. Ponekad ju je Elspeth slijedila, a ponekad bi
je pustila da pobjegne. Elspeth je, da bi sve bilo poteno, pokuavala zuriti u Juliju, ali Julia je bila
nepristupana.
Jednog ih je jutra Elspeth zatekla za dorukom u blagovaonici. Kada je ula u sobu, Valentina je
govorila: ... ne znam, to je kao duh, kao, neka prisutnost. Kao da je netko tu. Valentina je pogledom prela po sobi, koja se kupala u jutarnjem suncu. Sada je tu. Maloprije nije bio.
Julia je posluno nakrivila glavu i mirno sjedila, pokuavajui osjetiti duha. Onda je odmahnula
glavom i rekla: Ne.
Uini neto, mislila je Elspeth. Bila je uzbuena jer je Valentina uistinu upotrijebila rije duh.
Elspeth je dola iza Julijina stolca i nagnula se nad nju, ovila joj ruke oko ramena i stavila dlanove na
srce, Julia je ispustila slab vrisak i uzviknula: Hej! Elspeth ju je pustila, a Julia se drui zgrila

na stolcu.

to? rekla je Valentina preplaeno.

Ovdje je nevjerojatno hladno. Nisi li osjetila?

Valentina je odmahnula glavom i rekla: To je duh. Elspeth je prstima prola Valentini po ruci.
Bojala se zagrliti Valentinu onako kako je zagrlila Juliju; nije bila sigurna da bi Valentinino srce to izdralo. Valentina je protrljala ruku i rekla: Ovdje je propuh. Obje su sjedile koncentrirajui se,
ekajui. Sad ili nikad. Elspeth je pogledom prela po sobi traei neto dovoljno lagano da moe
pomaknuti. Uspjela je slabano zatresti Valentininu liicu o alicu. Blizanke su je gledale,
pogledavajui jedna drugu pa onda licu. Elspeth je upalila arulje u zidnim svjetiljkama. Soba je bila
puna svjetla te blizanke nisu vidjele da se vratila liici.

Onda? rekla je Valentina.

Julia je rekla: Ne znam. to misli. Ugodi joj.

Neto se dogaa.

Duhovi?
Valentina je slegnula ramenima. Elspeth je osjetila navalu ushita: Na rubu smo. Valentina je rekla:
Sretan je.

Kako zna? upitala je Julia.

Jer se odjednom ja osjeam sretnom, samo to nisam sretna. Kao da je dolo izvan mene.

Barem nije zloesti duh. Zna, kao onaj u Poltergeistu, koji premjesti kuu na vrh groblja rekla
je Julia. Sumnjiavo je pogledala Valentinu.

Misli da je neto s groblja? Valentina je zamislila magliastu, sluzavu mrtvu stvar kako se
preko zida groblja i uza zid kue penje do njihova stana. Fuj. Ustala je, spremna pobjei.

Ovo postaje udno rekla je Julia. Hajdemo van Julia je vidjela da Mii ludi; bolje da se
pokrenu, da iziu.
Valentina je rekla: Idemo vani, due. Molim te, nemoj nas slijediti, mrzim kad to ini.
O emu govori? Nikada ne izlazim iz stana. Elspeth je gledala blizanke kako se oblae, a onda ih
ispratila do kunih vrata. Valentina je rekla: Bok, due glasom u kojem se osjeala natruha
neprijateljstva i zalupila vrata Elspeth u lice. Elspeth je pokuala ne shvatiti to osobno.

MAKICA SMRTI
Sljedee je noi padao snijeg. Valentina i Julia kretale su se oprezno zaleenom stazom to je od
South Grovea vodila do Vautraversa. Snijeg je bio visok samo centimetar i pol, ali one su imale kone
cipele glatkih potplata, a staza se sputala pod kutom zbog kojeg je hodanje bez trenja bila
pustolovina. Razglabale su o tome je li ienje staze njihov problem ili problem njihovih susjeda. Zid
Sv. Michaela bacao je sjenu na stazu. Nono je nebo iznad njih bilo vedro; pun mjesec i snijeg
pretvorili su Highgate Village u svjetlucavu zemlju iz bajke. Julia je puila cigaretu. Njezin je naranasti
vrh lebdio nekoliko centimetara od zasjenjena lica, poskakivao dok su hodale, potom opisivao luk
kada je Julia odmicala cigaretu od usana i ispuhivala nevidljivi dim iznad glave. Valentinu je to
ozlovoljilo; Julia e u krevetu smrdjeti po dimu, a ujutro e joj zaudarati iz usta. Nije, meutim, nita
rekla. Bude li utjela, zakljuila je Valentina, Julia nee stalno poinjati puiti samo da bi je gnjavila.
Upravo u tom trenutku Julia je presnano uvukla dim pa je morala stati i zakaljati se. Valentina je
zurila pokraj Julijina lika koji je potresao snaan kaalj kada je ugledala kako je neto malo i bijelo
jurnulo kroz brljan ravno na crkveni zid. Stvor je bio veliine vjeverice, a Valentina se zapitala postoje
li u Londonu bijele vjeverice. Zatim se sjetila duha te joj se stegnulo u grlu. Stvor je jurnuo prema vrhu
zida pa zastao, kao da je znao da ga se promatra. Julia je prestala kaljati i uspravila se.
Vidi prouputala je Valentina pokazujui prstom. Bijeli se stvor doepao vrha zida, a kada se
uspravio, blizanke su u njegovu obrisu prepoznale maku, malu maku: makicu. Istegnula se i sjela
na zid. Pogledala ih je s visine, puna prezira prema njihovu loijem poloaju. Zid je bio visok etiri i pol
metra te se makica doimala i malom i nezgrapnom.
Vau rekla je Julia. Mogu li to make? Kao da je majmun.
Valentina se sjetila bijelog tigra kojeg su jednom vidjele u cirkusu. Tako je njeno poloio dreseru
apu na rame da se inilo kao da kani zaplesati s njime. Tigar je hodao na zategnutom uetu tri metra
iznad tla.
To je makica koja prkosi smrti rekla je Valentina. Misli li da ivi na groblju?
To je makica smrti rekla je Julia. Bok, makice smrti! Poela ju je prizivati: mic-mic-mic,
ali ona se stresla i nestala preko zida. uli su je kako se probija kroz brljan s druge strane zida.
Kada su stigle kui, Valentina je na balkon blagovaonice stavila staru otkrhnutu alicu punu mlijeka
i tanjuri s tunjevinom. Julia ih je primijetila sutradan za dorukom.
Za koga je to?
Makicu smrti. elim da doe k nama.
Julia je zakolutala oima. Najvjerojatnije e prizvati rakune. Ili one lisice.
Mislim da se oni ne mogu tako penjati.
Rakuni se penju kamo ele rekla je Julia glasno vaui maslacem namazan prepeenac.
Tunjevina i mlijeko stajali su tamo cijeli dan, privukavi nekoliko radoznalih ptica. Valentina je
nekoliko puta potajice ula u blagovaonicu da provjeri je li bilo kakvih posjeta, ali alica i tanjuri ostali
su nedirnuti do veere.
Ostavi li to dovoljno dugo na balkonu, doi e mravi rekla je Julia.
Zima je. Mravi spavaju zimski san rekla je Valentina. Poslije je bacila mlijeko u sudoper, oprala
alicu i ponovno je napunila svjeim mlijekom; isto je napravila i s tunjevinom. Vratila je alicu i tanjuri na isto mjesto na balkonu i otila lei.
Sljedeeg je jutra Valentina otvorila francuski prozor koji je vodio na balkon i pregledala alicu i
tanjuri. Bila je zadovoljna to je neto dolo do njih; tunjevina je nestala, a mlijeka je bila upola manje
nego veer prije. Unijela je posue prije no to je Julia ula. Te ih je noi opet napunila i stavila na
balkon, ugasila svjetla, sjela na pod blagovaonice i ekala.
ula je Juliju kako se kree stanom. Isprva se samo kretala; razodijevala, umivala, prala zube. Zatim
je poela traiti Valentinu po stanu. Miiu? Julijini su koraci otili hodnikom do predsoblja.

Miiu? Valentina je tiho sjedila, kao da se igraju skrivaa. Julia je ila hodnikom i dola pred
blagovaonicu. Toplije, toplije. Miiu? Gdje si? Otvorila je vrata i ugledala Valentinu kako sjedi u
bazenu mjeseine pokraj francuskih prozora. Vrue. to radi?
Psst. ekam makicu proaputala je Valentina.
Ohh. Mogu li i ja? Valentina se zapitala kako je mogue da je Julijin apat glasniji od njezina
uobiajenoga glasa.
Dobro odvratila je Valentina ali mora biti posve tiha. Blizanke su sjedile jedna do druge.
Nijedna nije imala sat. Vrijeme je prolazilo.
Julia se ispruila po podu i zaspala. U sobi je bilo hladno, a na podu jo hladnije. Julia je na sebi
imala donji dio trenirke i majicu dugih rukava Wilco koju je ukrala Lukeu Brenneru, momku u kojeg je
bila zaljubljena u gimnaziji. Valentina je razmiljala da li da ode po jastuke i pokrivae za Juliju jer nije
izgledala kao da joj je udobno. Ona je bila posve odjevena, ali su joj ruke, noge i nos bili hladni. Moda
da napravi aj? Ustala je i izila iz sobe.
Kada se Valentina vratila s ajem, jastucima i pokrivaima, Julia je bila budna. Prinijela je prst
usnama dok joj se sestra pribliavala. ulo se ukanje, kao da neto pliva kroz suho lie. Valentina
se spustila na pod obloen jastucima. Tiho je odloila aj.
Julia je pogledala sestru blizanku ije su oi sjale u polusjeni. Valentina tog dana nije oprala kosu
te je bila beivotna i bez sjaja. Duboko je disala, usredotoena na alicu i tanjuri. Julia se nasmijeila
i pogledala alicu. Voljela je kada je Valentina neto arko eljela.
Zvukovi su se pribliili pa stali. Blizanke su bile nepomine. Sve je stalo, a onda se bijela makica
bacila sa zida na balkon.
Bila je mala i mrava. Blizanke su joj vidjele rebra. Imala je goleme ui kao u imia. Dlaka joj je
bilo zamrena i kratka. Ipak, nije bila jadna; ostavljala je dojam odlunosti. Nije u njoj bilo nieg
posebno nadnaravnog. Dola je poslom i odmah otrala do tanjuria da proguta tunjevinu. Blizanke
su joj gledale bokove koji su se micali dok je jela. Valentina se sjetila meduze koju je jednom vidjela
na floridskoj plai. Makica je bila tako mrava da joj se inilo kako joj moe vidjeti sve unutarnje
organe. I nije bio mai, nego makica. Valentina je bila ushiena.
Makica je pojela i sjela da se oisti. Uputila im je kratak pogled (ili samo pogled u njihovu smjeru;
Valentina nije bila sigurna da ih makica moe vidjeti jer se mjesec pomaknuo te su sada sjedile u
sjeni). Zatim je skoila s balkona i ukajui otila.
Julia je ispruila dlan, a Valentina joj je dala pet. Ovo je stvarno fora, Miiu. Hoe li je i dalje
hraniti?
Valentina se nasmijeila. Posvojit u je. Nee se ni okrenuti, a ona e mi sjediti u krilu s ogrlicom
oko vrata.
Ali, ne misli li da je malo... divlja? to ako ne zna obavljati nudu?
Valentina je prostrijelila Juliju pogledom. Makica je. Nauit
e.
Prizor se ponavljao sljedeih noi. Valentina je otila u Sainsbury's i kupila konzerve maje hrane i
kutiju za nudu. Svake je noi sjedila i ekala da doe Makica Smrti. Obino je sjedila dobrano
udaljena od francuskih prozora i samo gledala. Nakon pet noi malice je otvorila prozore i pokuala
dovabiti Makicu u stan, no nju je to samo prestrailo te je Valentina morala ispoetka. Makica je
bila zaista divlja i nije se dala namamiti.
Mislila sam da e ti do sada sjediti u krilu zadirkivala ju je Julia.
Pokuaj ti odbrusila je Valentina.
Julia je malo razmislila i te se noi pojavila u blagovaonici s kalemom konca iz Elspethine kutije.
ekala je da Makica zavri obrok pa zakotrljala kalem na balkon. Makica ga je sumnjiavo pogledala.
Julia je malice potegnula konac. Makica je kolebljivo ispruila apu. Ubrzo je Makica lovila kalem
po balkonu, divlje skakuui i bacajui se na nj, ekajui sljedei potez konaca. No im je Julia povukla

kalem u sobu, Makica je podigla pogled, ugledala Juliju i sjurila se s balkona u brljan.
Dobar pokuaj rekla je Valentina. Potajice je bila zadovoljna to ni Juliji nije uspjelo uvesti
Makicu iako ju je Valentina sada toliko arko eljela da joj to i ne bi bilo vano.
Makicu Smrti nisu, na kraju, namamile ni Valentina ni Julia. Jednog utorka naveer, krajem
veljae, Valentina je pripremila hranu za Makicu i svladavala vrata blagovaonice s pladnjem u rukama
kada je ula trkaranje i ukanje brljana. Francuski su prozori bili odkrinuti, a u sobu je ulazio hladan
zrak. Makica je na balkonu skakutala i bacakala se. Kalem se trzao i kotrljao u vlasti nevidljive ruke:
sad izvan domaaja bijele makice, sad trzajui se po balkonu, obuzdan njezinom rairenom apom.
Valentina se nije pomaknula. Kalem se zavrtio izmeu vanjskih vrata i praga. Zavodljivo se kolebao.
Makica je oklijevala. Skupila se i skoila na njega. Zalet ju je odbacio u sobu. Vrata su se za njom
zatvorila.
Valentina i Makica zurile su jedna u drugu, podjednako okirane. Dole su k sebi u istom trenutku.
Makica je poela trati amo-tamo, koprcajui se po parketu u potrazi za izlazom. Valentina je
zatvorila vrata blagovaonice i leima se naslonila na njih.
Tko je tu? rekla je. Htjela je zvuati normalno, ali je zaciala. Tko je to? Kalem je
nepomino leao na podu. U sobi je sve mirovalo, osim Makice koja se ispruila pod naborima sofe
i sakrila. Valentina je stajala i oslukivala ili, bolje reeno, tijelom osjeala sobu i pokuavala razabrati
je li neto u njoj, no drhtala je i nije osjeala nita osim hladnog zraka i Makicina straha. Tada je neto
gurnulo vrata s druge strane, a Valentinu je obuzela slabost.
Miiu? Bila je to samo Julia. Valentina je izdahnula i odkrinula vrata. Ui brzo rekla
je. Julia je to uinila, provukavi se kroz tek petnaest centimetara otvorena vrata i zatvorila ih. Jesi
li je uhvatila? upitala je Julia ozarena lica.
Ne rekla je Valentina. Uhvatio ju je duh. Oekivala je Julijin prezir, ali Julia ju je pogledala
i vidjela da drhti. Upalila je svjetlo, a blagovaonica se ispunila slabom svjetlou stropne svjetiljke.
Doi rekla je Julia. Izvukla je jednu od visokih, tankih sjedalica nagruvanih oko stola te je
Valentina sjela. Ako ju je uhvatio duh, gdje je?
Ispod sofe.
Julia se spustila na sve etiri ispred sofe i oprezno podigla rese Ugledala je ivotinjicu sjajnih
zelenih oiju koja se iskezila i zasiktala.
Tvoja je rekla je Julia.
Valentina se nasmijeila. Evo, stavi tunjevinu blizu sofe, moda izie da je pojede.
Julia je to uinila. Hej rekla je kako je duh to uinio? Odluila je na trenutak zanemariti
nevjericu. Juliji se svidjela pomisao da je duh koristan.
Duh je to uinio na posve isti nain kao i ti, samo to Makica nije mogla vidjeti duha te se bacila
ravno u sobu, a onda je duh zatvorio vrata.
To znai da nas duh gleda? Juliju je i protiv volje uhvatila jeza. Jer kako bi duh uope znao
da elimo Makicu? Jesi li ostavila konac ovdje ili je bio meu ivaim priborom?
Ne, bio je ovdje.
Hmmm. Julia je koraala tamo-amo s rukama na leima. Valentina se sjetila filma o Sherlocku
Holmesu koji su kao djeca stalno gledale na programu Nine. Holmes je uvijek koraao. Gotovo da je
oekivala da Julia kae: To je oito, dragi moj Watsone, ali Julia je samo sjela na pod i mrtei se
zapiljila u sofu. Misli li da je duh jo tu?
Valentina se ogledala po sobi. Nije bilo mnogo mjesta na kojima je mogao biti; blagovaonica je
bila pomalo prazna. Valjda rekla je. Ali duh je uglavnom osjeaj, barem je bio do veeras.
Nikad ga nisam vidjela. I trenutano ga ne osjeam.
Elspeth je stajala na blagovaonikom stolu. Imala je na sebi plavu koktel-haljinu od ifona te cipele
s visokim tankim potpeticama i mreaste arape. Elspeth je bila ushiena injenicom to moe hodati
po glatkom drvetu stola, a da ga ne oteti. Nevjerojatno joj je zadovoljstvo prualo i to to je ulovila

Makicu i to ju je Valentina vidjela. To je, dakle, to. Uspjela sam! Sada moraju povjerovati u mene.
Makica Smrti sjedila je bijesna ispod sofe. Znala je da je tunjevina prilino blizu, ali nije htjela
nikome pruiti zadovoljstvo da je vidi kako jede. Nakon nekog vremena Juliji je dosadilo gledati sofu
te je otila lei. Valentina je stavila kutiju za nudu u blagovaonicu, nadajui se da Makica nee sve
pomokriti. Ugasila je svjetla i otila lei. Elspeth je sjedila na stolu i ekala.
Mic-mic-mic rekla je, znajui da je Makica ne moe uti. Nakon pola sata potpune tiine,
Makica je ispuzala i pogledala oko sebe, obila sobu traei izlaz. Elspeth je skoila sa stola i sjela na
sofu. ekala je da se Makica smiri pa je pogladila dok je gutala tunjevinu. Ona to nije primijetila.

OBILAZAK GROBLJA HIGHGATE

Jedne prohladne nedjelje poetkom oujka Jessica je stajala ispred ulaza u Istono groblje i gledala
kako se ispred glavnog ulaza na zapadnoj strani okupljaju posjetitelji. Nisu obeavali: ameriki par u
grozomornim tenisicama i s impresivnim fotaparatima; tih, proelav sredovjeni mukarac s
dalekozorom, tri mlada Japanca u irokim trapericama s bejzbolskim kapama, ena s djejim kolicima
poprilino aerodinamina izgleda, krupan ovjek s golemom naprtnjaom koji je ivahno i energino
iao tamo-amo.
Crni je kombi projurio Swains Laneom. Na njemu je pozlaenim slovima u stilu cirkuskih plakata
stajao natpis: SMJELOST.
Ma daj, pomislila je Jessica. Provjerila je sat. etvrt do tri. Okrenula se i pogledala Kate, oblu,
ugodnu ameriku dobrovoljku koja je s nekim vlasnicima grobova razgovarala o obnovi zida Istonoga
groblja. Kada je Jessica vratila pogled na skupinu pred ulazom, vidjela je da su joj se pridruile dvije
djevojke od glave do pete u bijelom. Stajale su postrance, drei se za ruke. Bile su odjevene u trenirke
s kapuljaama obrubljenima krznom, bijele minice, tajice i izme. Bijele su im pletene kape bile gotovo
iste boje kao kosa. Djevojke su Jessici bile okrenute leima, ali ona je, i ne vidjevi im lica, znala da su
blizanke. Kako su draesne. Zapitala se shvaaju li koliko su blatnjave staze na groblju i imaju li
esnaest godina.
Julia i Valentina stajale su ispred ulaza, premjetajui se s noge na nogu i drhtei. Julia se pitala
gdje su svi; u ulaznom je prostoru vladala potpuna tiina. Vidjela je iroko dvorite s one strane ulaza
i polukrunu kolonadu oko njega. ula je nekoga kako govori na toki-voki, ali nikoga nije vidjela. S one
strane ulice bio je drugi dio groblja u kojem je pokopan Karl Marx. Bilo je otvorenije i slinije obinom
amerikom groblju. U vodiu je pisalo da je Zapadno groblje zanimljivije, ali mogue ga je posjetiti
jedino u organiziranim skupinama. Bilo kako bilo, prozori sestara blizanki gledali su na zapadnu
stranu.
Jessica je prela Swains Lane, prola kroz gomilu i otkljuala masivna vrata. Na njoj je sve bilo u
ljubiastim i svijetloljubiastim nijansama, a na glavi je imala eir na kojem joj je Valentina istog asa
pozavidjela filcani primjerak iroka oboda s raskonim perom zataknutim u vrpcu. U prvom su
trenutku pomislile da je to netko iz kraljevske obitelji, kakva vojvotkinja koja je to poslijepodne dola
na groblje presjei vrpcu ili posjetiti voljene pa ostala kao ispomo. la se slutnja nije rasprila onog
asa kada je progovorila: Uite, dragi moji. Jesu li svi proitali upute? Dobro. Molim vas da sve
stvari ostavite u uredu. Uistinu mi je ao, ali djeci mlaoj od osam godina nije doputen ulaz u
Zapadno groblje. Fotografirati moete samo za osobnu upotrebu. Ovuda, molim, ljubazno vas molim
da se smjestite ispred Spomenika rtvama rata na udaljenom dijelu dvorita, odmah emo vam se
pridruiti. Blizanke su posluno sjele na klupu i ekale.
Robert je iziao iz ureda s ulaznicama, mislei na zagonetku koju mu je James upravo proitao.
Prikljuio se Jessici te su zajedno preli dvorite. Ugledao je blizanke, a eludac mu se stisnuo. Osjeaj
ga je podsjetio na tremu; zatim je shvatio da je to krivnja.
Nemoj im naplatiti rekao je Jessici.
Pobogu, zato ne?
Vlasnice su groba.
Ne, naravno rekla je pomnjivije se zagledavi. Shvaam.
Nastavili su hodati. Hoe li moi? Da zamolim Kate da provede grupu?
Ne budi smijena. Na kraju ih moram upoznati.
Blizanke su ih gledale kako im prilaze. Julia je laktom podbola Valentinu. Nije li ono tip kojeg si
srela u podzemnoj? proaputala je. Valentina je kimnula. Gledala je Roberta kako trga ulaznice, a
Jessica od svakoga uzima pet funti. Blizanke su bile na kraju niza klupa. Kada je uzela novac od

amerikog para, Jessica je zatvorila kasu i namignula im. Julia je pruila deset funti, ali Jessica je
odmahnula glavom i nasmijeila se. Amerikanka ih je ljutito pogledala. Julia je stisnula Valentininu
ruku.
Dobro doli na groblje Highgate rekla je Jessica. Va e vodi biti Robert. Jedan je od
najboljih poznavatelja groblja, povjesniar viktorijanske ere koji pie knjigu o groblju Highgate. Svi
radimo na potpuno dobrovoljnoj osnovi, a svake godine moramo prikupiti preko tristo pedeset tisua
funti samo da bi groblje bilo otvoreno. Jessica je koketirala s njima dok je govorila i pokazivala
zelenu kutiju.
Kada budete odlazili, na izlazu e biti dobrovoljac s ovom zelenom kutijom, a mi emo vam biti
zahvalni na svakom prilogu. Robert je gledao kako se turisti nelagodno vrpolje. Jessica im je
poeljela ugodan obilazak i vratila se u ured. Osjetila je drhtaj uzbuenja. Zato? Stajala je pokraj
uredskog prozora i gledala kako Robert okuplja grupu pred stubama kolonade. Uspeo se dvije stube
i obratio im se, gledajui ih odozgo, gestikulirajui. S mjesta na kojem su stajali, turisti nisu mogli
vidjeti nita osim zelenila i stuba. Te su djevojke nevjerojatno sline Elspeth. Kako je ivot
nevjerojatan. Nadam se da e on biti dobro. Bio je malo blijed.
Robert je pokuao razbistriti misli. Imao je osjeaj kao da promatra samog sebe, kao da se
razdvojio na dva Roberta od kojih jedan mirno vodi obilazak, a drugi, zanijemio od nervoze, pokuava
smisliti to bi mogao rei blizankama. Dovraga, ovjek bi pomislio da ti je sedamnaest godina. Ne
mora govoriti s njima. One e govoriti tebi. ekaj.
Poetkom devetnaestog stoljea zapoeo je Robert londonska su groblja bila zapanjujue
pretrpana. Pokojnike su stoljeima pokapali uz crkve. Ljudi su jatimice hrlili u grad: dogaala se industrijska revolucija; tvornice su trebale radnike. Nije vie bilo mjesta za ukop, a ljudi su svejednako
umirali. Godine 1800. u Londonu je ivjelo oko milijun ljudi. Sredinom stoljea broj se popeo na vie
od dva milijuna. Groblja uz crkve nisu vie mogla drati korak s neumoljivim ritmom smrti. Bila su,
osim toga, opasna za zdravlje. Zagaivala su podzemne vode i bila uzrokom epidemija tifusa i kolere.
Budui da vie nije bilo mjesta za grobove, leevi su se iskopavali kako bi sahranili tek preminule. Ako
ste itali Dickensa, znate o emu govorim: laktovi koji vire iz zemlje, pljakai grobova koji kradu
mrtvace kako bi ih prodali medicinskim kolama. Vladala je potpuna zbrka. 1832. godine Parlament
je donio zakon koji je dopustio otvaranje privatnih, komercijalnih groblja. U sljedeih devet godina
otvoreno je sedam groblja oko ondanjeg ruba grada. Ta su groblja postala poznata kao Sedam
velianstvenih: Kensal Green, West Norvvood, Highgate, Nunhead, Brompton, Abney Park i Tower
Hamlets. Highgate je otvoren 1839. godine i vrlo brzo postao najpoeljnije mjesto za ukop u Londonu.
Popnimo se stubama da vidimo zato.
Blizanke su bile na zaelju grupe te su, penjui se, vidjele samo noge drugih ljudi. Kada su dole
na vrh, Robert je stajao usred grupe koja ga je okruila. Ugledale su gusti mete velikih, nakrivljenih
grobova uz koje su se tiskala i prisvajala ih stabla i zelenilo. Valentinu je ispunio snaan osjeaj
prepoznavanja. Bila sam ovdje! - ali nisam; moda sam sanjala? Jedna im je vrana preletjela iznad
glava pa se, usporivi preko dvorita, spustila na vrh krova kapelice. Valentina se zapitala kako bi bilo
drsko proletjeti kroz groblje; pitala se to o tome svemu misli vrana. udno je ljude stavljati u zemlju,
a onda kamenje na njih. Obuzelo ju je uenje to svi ljudi pristaju da ih se zajedno stavi pod zemlju.
Robert je rekao: Stojimo na vrhu kolonade. Pogledajte prema kapelicama gdje ste uli: dvije su,
anglikanska i disidentska, spojene u jednu, gotovo jedinstvenu zgradu. Na Zapadnom smo groblju,
prvobitnom dijelu. Veliko je sedamnaest jutara, od ega su dva namijenjena disidentima - znai
baptistima, prezbiterijancima, sanemancima i drugim protestantskim sektama. Highgate je bio tako
popularan da su ga 1854. morali proiriti te je London Cemetary Company kupio dvadeset jutara
zemlje s druge strane Swains Lanea za Istono groblje. To je stvorilo problem. Kada zavre obred u
anglikanskoj kapeli, kako e prenijeti lijes do istone strane, a da ga ne iznesu s posveenog tla? Nisu
mogli posvetiti Swains Lane te su, umjesto toga, pribjegli tipinoj viktorijanskoj domiljatosti i iskopali

tunel ispod ceste. Nakon zavretka obreda, lijes bi pneumatskim dizalom bio sputen u tunel. Nosai
lijesa uzeli bi ga i prenijeli na drugu stranu gdje bi se uzdigao na istonu stranu, dirljivom aluzijom na
Uskrsnue.
Julia je pomislila: Izgleda istinski zadovoljan sobom, kao da je sam to izmislio. Osjeala je nekakvu
mrzovolju, bilo joj je hladno i vlano. Okrznula je pogledom Valentinu koja je pobonom pozornou
zurila u vodia. Robert je pogledom preao po skupini. Veina je imala pripremljene fotoaparate i
nestrpljivo ekala da ih upotrijebe, da krenu. Vidio je kako Valentina zuri u njega i okrenuo se prema
grobu kraj kojeg su stali.
Ovo je grob Jamesa Williama Selbyja koji je u svoje doba bio uven koija. Volio je brzo voziti
bez obzira na vremenske prilike. Bi i truba oznake su njegova zanimanja, okrenuta potkova kazuje
nam da ga je srea napustila. Godine 1888. Selby je prihvatio okladu da od Londona do Brightona
doe za manje od osam sati. Doao je za sedam sati i pedeset minuta, upotrijebivi sedam konjskih
zaprega, osvojio je tisuu funti, ali je pet mjeseci poslije umro. Mislimo da mu je taj iznos omoguio
da kupi ovaj lijepi spomenik. Pazite na stazu, danas je u prilino loem stanju.
Robert se okrenuo i poeo uspinjati. uo je kako se turisti urno penju za njim. Glavni je put
bio kamenit i blatnjav, prepun korijenja i rupa. Dok su hodali, uo je fotoaparate koji su kljocali poput
digitalnih kukaca. eludac mu se uskomeao. A da ih sve dovedem do Comforts Comersa pa
jednostavno odem i povratim u grmlje? Nije pokleknuo. Pokazao im je grob u gotikom stilu s praznim
kamenim stolcem koji je kazivao kako je stanovnik otiao da se vie nikada ne vrati. Odveo ih je do
grobnice sir Loftusa Otwaya, golemog obiteljskog mauzoleja na kojem su neko bile velike staklene
plohe. Mogli ste pogledati u grobnicu i vidjeti lijesove. Pazite, razlog tomu nije bilo nae
voajeristiko zadovoljstvo: mnogo je viktorijanaca mrzilo pomisao da bude zakopano dva metra ispod
zemlje te je poprilian broj ljudi na ovom groblju sahranjen iznad razine zemlje... Ispriao im je
kako je Highgate spasila udruga Prijatelji groblja Highgate. Prije Prvog svjetskog rata na groblju je
radilo dvadeset i osam vrtlara. Sve je bilo uredno, prostrano i mirno. No svi su tjelesno sposobni
mukarci otili na ratite i nita vie nije bilo isto. Vegetacija je poela osvajati groblje, ponestalo je
prostora za nove grobove, novac je prestao pristizati... te je 1975. godine zapadna strana stavljena
pod lokot i time zapravo preputena sotonistima, luacima, vandalima, Johnnyju Rottenu...
Tko je on? elio je znati jedan Japanac.
Pjeva Sex Pistolsa svojedobno je ivio u blizini, u Finchley Parku. Da, kao to ste mogli
primijetiti, etvrt oko groblja pomalo je otmjena pa su se susjedi uznemirili zbog skrnavljenja grobova
i nepoudnog elementa u njihovoj blizini. Okupila se skupina lokalnih stanovnika i za pedeset funti
kupila groblje Highgate. Onda su se latili zadae da ga opet urede. Oni su osmislili 'sreenu
zaputenost' to znai upravo ono to kae: nisu pokuali sve urediti i oponaati vik- torijance. Sredili
su groblje tako da vidite to su mu priroda i vrijeme uinili, ali nisu pustili da to ode predaleko i
postane opasno. To je, na neki nain, muzej, ali funkcionira i kao kransko mjesto za ukop. Robert
je pogledao na sat. Morao ih je pouriti; Jessica mu je upravo juer govorila kako treba vratiti grupu
na vrijeme. Ovuda.
Brim ih je ritmom odveo do Comfort's Cornersa gdje im je poeo pripovijedati o Elizabeth Siddal
Rossetti. Robert je, kao i uvijek, morao suzbiti poriv da grupi ispria sve to je znao; danima bi bili tu
i postupno padali od umora i gladi, a on bi i dalje priao. Oni uglavnom ele vidjeti mjesto. Ne zamaraj
ih pretjeranim pojedinostima. Odveo ih je do jednog od svojih ljubimaca, groba s grobnom ploom i
bareljefom uplakane ene koja nou sjedi uz lijes. Prije moderne medicinske tehnologije ljudima
je bilo teko odrediti kada je netko uistinu mrtav. ovjek bi pomislio da je smrt prilino oita, ali postoji
itav niz poznatih sluajeva u kojima je mrtvac ustao i nastavio ivjeti te su mnogi viktorijanci imali
napadaje straha pri samoj pomisli da bi ih mogli ive pokopati.
Budui da su bili praktini, pokuali su rijeiti problem. Izumili su sustav zvona s uzicama koje su
ispod zemlje dolazile sve do lijesa, te biste, da se probudite ispod zemlje, mogli potezati zvono sve

dok netko ne bi doao i iskopao vas. Nije zabiljeeno da su te naprave ikoga spasile. Ljudi su u oporuke
stavljali raznorazne udne uvjete, kao primjerice, da im se odrubi glava kao jamstvo neeljena
oivljavanja.
to je s vampirima?
to s vampirima?
uo sam da je na groblju bio vampir.
Ne. Postojala je hrpa idiota eljnih pozornosti koji su tvrdili da su vidjeli vampira. Iako neki tvrde
da je Bram Stoker nadahnue za Drakulu dobio prilikom ekshumacije ovdje na Highgateu.
Valentina i Julia drale su se na zaelju grupe. Obilazak su doivjele posve razliito. Julia je eljela
ostaviti grupu i sama otii istraivati. Mrzila je predavanja i profesore te ju je Robert ivcirao. Samo
blebe- e. Nastavi. Valentina nije posebice pomnjivo pratila Robertove komentare jer je mislila samo
na ono to ju je izjedalo od trenutka kada ga je Jessica predstavila: Ti si Elspethin Robert Fanshaw.
Zato si nas poznavao. Uznemirila ju je pomisao da ih je zacijelo gledao, a da one za to nisu znale.
Trebala bih rei Juliji. Valentina je pogledala Juliju. Ne, bolje je priekati. Nije dobro raspoloena.
Robert se okrenuo i odveo ih dalje uzbrdo, zaustavivi se na ulazu u Egipatsku aveniju. ekao je
ameriki par; zaostajali su jer su pokuavali sve fotografirati. Neete uspjeti, ljudi, ovdje ima 52.000
grobova. Jedan je Japanac rekao: Opa. Izrekao je to tako da je zvualo kao oopaaa. Robert je
volio dramatinost Egipatske avenije; izgledala je kao pozornica postavljena za Aidu.
Groblje Highgate nije bilo samo kransko mjesto za ukop ve i poslovni pothvat. Kako bi postao
najpoeljnija adresa za ugledne viktorijanske mrtvace, trebalo mu je ono to ima svaka otmjena
etvrt: luksuzni dodaci. Krajem tridesetih godina devetnaestog stoljea, kada se otvorilo groblje
Highgate, u modi je bio Egipat te ovdje imamo Egipatsku aveniju. Ulaz je nastao po uzoru na grobnicu
u Luksoru. Na poetku je bio obojen, a sama avenija nije bila tako mrana i turobna. Otvarala se prema
nebu, nije bilo nijednog stabla koja se sada nadvijaju nad nju...
Mauzoleji u aveniji mogu primiti osam do deset ljudi. Postoje police za lijesove. Obratite
pozornost na okrenute baklje; preokrenute su i kljuanice. Rupe na dnu vrata omoguuju izlaz
plinova.
Plinova? upitao je tihi mukarac s dalekozorom.
Tijela su, raspadajui se, isputala plinove. U grobove su stavljali svijee koje bi plinovi ugasili.
Nou je zacijelo bilo prilino sablasno. Proli su kroz Egipatsku aveniju i stali na njezinu drugom
kraju, a blizanke se zagrlile jer im je bilo hladno ak i na jakom suncu. Robert ih je pogledao i bio
preplavljen sjeanjem na Elspeth koja je stajala na gotovo istom mjestu, lica nakrivljena da uhvati
sunce. Oh, ti... Zamucao je. Svi su ekali da nastavi. Ne gledaj ih. Ne misli na njih. Robert je trenutak
piljio u zemlju, a onda se sabrao.
Stojimo u Libanonskom krugu. Ovo je bila najtraenija adresa na groblju. Ime je dobila po
golemu libanonskom cedru koji vidite iznad mauzoleja. Stablo je sada staro nekih tristo godina, ali je
zacijelo bilo zadivljujue ak i kada je groblje bilo otvoreno. Zemlja je prije pripadala londonskom
biskupu, a kada su doli napraviti krug, kopali su oko stabla; stoji na izvornoj razini zemlje. Zamislite
da s opremom iz 1830. pokuavate premjestiti svu tu zemlju. Prvo je napravljen unutarnji krug, koji
se pokazao tako popularnim da je dvadeset godina poslije zapoeta gradnja drugog kruga. Vidite kako
se mijenjao ukus u arhitekturi, od egipatskog do gotikog stila.
Robert ih je proveo kroz Libanonski krug. Ovo ne postaje lake. Bacio je pogled na sat i odluio
preskoiti nekoliko grobova.
Ovo je mauzolej Veronice Batten i njezina ljubavnika Radclyffea Halla... Ovdje imamo
kolumbarij. Ime mu dolazi od latinske rijei columba, to znai grlica, a izvorno je oznaavao
pregratke u kojima su ivjele... Molim vas, za mnom, stubama... Dobro. Ovo je grob Georgea
Wombwella, vlasnika poznatog zvjerinjaka. Poeo je tako to je od nekog mornara kupio dva udava...
Robert je preskoio suprugu gospodina Henryja Wooda, grobnicu obitelji arter u

lanoegipatskom stilu i Adama Wortha te proveo posjetitelje po vrhu kruga kako bi se mogli diviti
pogledu na Sv. Michaela. Potom ih je okupio izmeu Arkada i goleme grobnice obitelji Beer. Blizanke
su shvatile da gledaju u golemi mauzolej koji vide s prozora spavae sobe. Ustuknule se, pokuavajui
vidjeti preko katakombi, ali iako su mogle vidjeti Martinov stan, njihov nije bio vidljiv.
Julius Beer bio je njemaki idov koji je u London doao bez novca, a obogatio se na burzi...
Valentina je razmiljala o tome kako nikada zapravo nije razmiljala o smrti. Groblje u Lake Forestu
bilo je uredno i prostrano. Tamo su, na skromnoj estici, s odgovarajuim oznakama od ruiastoga
granita, bili pokopani Jackovi roditelji. Blizanke nisu upoznale svoje djedove i bake. Ne poznajemo
nikoga tko je umro. Teko je zamisliti da nisam tu ili da Julia nije tu... Osjetila je gr usamljenosti ili
nostalgije, nije tono znala ega. Gledala je Roberta. Nije se obazirao na nju; kao da se hotimice
usredotoio na ovjeka s dalekozorom. Poznavao je Elspeth. Bio joj je ljubavnik. Mogao nam je priati
o njoj.
... Julius Beer nije mogao osigurati poloaj u viktorijanskom drutvu jer ne samo da je bio
stranac i idov ve je novac zaradio, a ne naslijedio. Tako je podigao prilino velik mauzolej gdje ga
nitko nije mogao previdjeti. Beerov mauzolej blokira pogled ako eete po Arkadama, to su
viktorijanske gospoe rado inile nedjeljom popodne. Valentina se sjetila zelenih vrata u njihovu
stranjem vrtu. Zamislila je sebe i Juliju u krinolinama, kako eu iznad stotina tijela koja su trunula u
mranim, runim Arkadama. Ti su se viktorijanci ba znali zabaviti.
Robert ih je vodio stazama kraj disidentskog dijela; pokazao im je grob Thomasa Sayersa nad kojim
je strpljivo bdio kameni pas Lav; preskoio sir Rowlanda Hilla, izumitelja Uniform Penny Posta. Proao
je bez komentara pokraj mauzoleja obitelji Noblin. Nekih etrdesetak metara dalje okrenuo se da
kae neto grupi i shvatio da je izgubio Juliju i Valentinu. Stajale su ispred Noblinovih, drei se ruku
pod ruku, i vijeale. Robert je ostavio grupu ispred Thomasa Charlesa Drucea i otrao do blizanki.
Bok uspio je protisnuti.
Utihnule su poput kunia kada ih pogledate ravno u oi. Valentina je rekla: Vi ste Robert
Fanshaw, zar ne? Julia je pomislila: to?
Robertov je eludac zatreperio. Da, jesam. Valentina i Robert izmijenili su pogled koji Julia
nije mogla protumaiti. Razgovarat emo nakon obilaska, moe? rekao je i vratio ih na proelje
grupe. Nespretno se provukao kroz ekshumaciju Thomasa Charlesa Drucea, preskoio rtvu umorstva
Elizu Barrow, kao i Charlesa Crufta, slavnog po izlobama pasa. Donekle se pribrao govorei o
Elizabeth Jackson i Stephanu Gearyju, a onda na brzinu otpremio grupu niz Cuttings Path. Jessica ih
je ekala na izlazu sa zelenom kutijom. Robert joj je rekao: Samo u odvesti blizanke do obiteljske
grobnice. Napola se nadao da e Jessica odbiti, ali ona se samo nasmijeila i mahnula mu.
Nemoj dugo rekla je. Zna da nas je danas malo. Dok je Robert iao prema Valentini i
Juliji, vidio ih je uokvirene lukom nad stubama kolonade, dva bijela kipa koja sjaje na turobnoj
pozadini. Kao da je bilo neizbjeno tu ih susresti.
Hajdemo onda rekao je. Slijedile su ga, ustre i znatieljne. Osjeao je njihove poglede na
sebi dok ih je vodio stubama i stazama. Blizankama je bilo sve neugodnije; na obilasku se inilo da je
Robert Fanshow govorljiv, eljan udovoljiti; sada ih kroz groblje vodio bez komentara. Tiinu su
ispunjavali zvukovi groblja: ljapkanje njihovih izama na stazi, um i zavijanje vjetra u stablima. Ptice,
promet. Robertov je kaput leprao iza njega, a Valentina se sjetila lika koji se povlaio onoga dana
pokraj kanala. Poela je osjeati strah. Nitko ne zna da smo tu. Potom se sjetila vojvotkinje na izlazu i
umirila se. Doli su do mauzolaja Noblin.

 Dakle

rekao je Robert, osjeajui se kao apsurdna parodija vodia po Highgateu ovo je

vaa obiteljska grobnica. Vaa je te je moete dolaziti posjeivati kad god elite, kad god je groblje
otvoreno. Napravit emo vam iskaznicu vlasnika groba. Klju je u Elspethinu radnom stolu.
Klju za to? upitala je Julia.
Klju od ovih vrata. Imate i klju od vrata izmeu naeg stranjeg vrta i groblja iako nas je osoblje
groblja zamolilo da se ne sluimo njima.
Idete li vi?
Ne. Srce mu je snano udaralo.
Valentina je rekla: Pitale smo se to je s vama. Pitale smo se zato vas ne vidimo. Mislile smo
da ste moda otili iz grada ili neto...
Martin je rekao da niste prekinula ju je Julia.
Zato smo bile zbunjene jer je gospodin Roche rekao da ete nam pomoi... Valentina je
podigla pogled prema Robertu, ali on je gledao svoje noge i dugo mu je trebalo da odgovori.
ao mi je rekao je.
Nije mogao gledati blizanke, a one su ga alile iako nijedna nije bila sigurna zato. Julia je bila
zapanjena to ovjek koji je bio tako blagoglagoljiv, koji je elio priati o groblju vie no to je itko elio
znati, sada stajao nemut i preplaen. Kosa mu je padala preko lica; djelovao je jadno. Valentina je
pomislila: On je samo vrlo srameljiv - boji nas se. S obzirom na to da je Valentina i sama bila
srameljiva - s obzirom na to da je provela ivot s ekstravertom kojemu nikada nije bilo dosta
izrugivanja njezinoj bojaljivosti budui da nikada nije upoznala osobu koja je djelovala normalno,
a onda se naglo pokazala izrazito inhibiranom, budui da je u promatranju Robertova straha bilo neto
duboko prisno, budui da ju je osmjelila Julijina prisutnost, Valentina se primaknula Robertu i poloila
mu dlan na podlakticu. Robert ju je pogledao preko ruba naoala.
U redu je rekla je. On je osjetio, a da to samom sebi nije mogao objasniti, da je meu njima
obnovljeno neto to je bilo izgubljeno.
Hvala ti odvratio je. Rekao je to tiho, ali takvim intenzitetom da se Valentina zaljubila u njega
iako nije mogla imenovati osjeaj, niti ga je mogla s neim usporediti. Mogli su tako dugo stajati, ali
Julia je rekla: Uh, moda bismo se morali vratiti a Robert je rekao: Da, rekao sam Jessici da
neu dugo. Valentina je imala osjeaj kao da je svijet stao. U tom je trenutku krenuo dalje; zajedno
su se, jedno uz drugo, uputili niz Colonadde Path.
Julia je pitala Roberta za njegov rad, a njegov ih je odgovor vra tio na ulaz u groblje. Kada su
prolazili pokraj vrata ureda, iskoila je Jessica; Robert je pretpostavio da ih je ekala. Uzela je ruke
blizanki u svoje i rekla: Elspeth nam je svima bila vrlo draga. Veoma nam je drago napokon vas
upoznati. Doista se nadam da ete nas esto posjeivati.
Hoemo rekla je Julia. Bila joj je draga mogunost da zae iza kulisa, da otkrije to se dogaa
na groblju kada odu turisti. Valentina je susrela Jessicin pogled i nasmijeila se. Robert je stajao malo
iza Jessice i promatrao ih. Dovienja rekla je Valentina kad su ona i Julia kliznule kroz vrata.
Valentinino lice pokazalo je Robert u neto to ga je ispunilo strahom lice joj je odraavalo njegove
vlastite osjeaje. Razumio je i nije elio znati.
Dovienja, drage moje rekla je Jessica. Okrenula je klju u bravi i gledala blizanke kako idu
Svvains Laneom. Zato ste tako zabrinute, zapitala se. Drage su. Robert je nestao u uredu. Nala ga
je kako prebrojava kovanice i stavlja ih u plastine vreice.
Jesi li dobro? upitala ga je.
Dobro sam rekao je ne pogledavi je. Spremala se pitati ga kada je iz voki-tokija zakrijetao
Katien zahtjev: jo ulaznica za Istoni ulaz. Jessica je zgrabila blok i ostavila Roberta u njegovu
raspoloenju Ostatak nedjelje izgubio se u magli vodia i posjetitelja, prebrojavanja rauna i
zatvaranja; kada se opet sjetila Roberta, stajali su na zapadnom ulazu i zatvarali.
Phil i neki mlai vodii uputili su se uzbrdo na pivo u Gatehouse

 Hoe s nama? upitao je Phil Roberta.

Ne rekao je Robert. elio je pie,

ali nije htio ni s kim razgovarati. elio je razmiljati o

popodnevu, ponovno ga preivjeti, uinit ga drugaijim. Doi do drugog zakljuka. Ne, mislim da
me hvata neka bolest. Okrenuo se i otiao, zapanjivi ostale svojim naglim odlaskom.
to ga izjeda? upitala je Kate Jessicu.
Jessica je odmahnula glavom. S naim Robertom ovjek nikad ne zna odvratila je.
Vjerojatno samo Elspeth. Svi su se sloi li, da, vjerojatno samo Elspeth. Otili su do Gatehousa i
govorili neko vrijeme o Robertu, a onda izgubili zanimanje i okrenuli se preim zadovoljstvima
razmjene pria o udnovatostima koje su se tog dana do godile na njihovim obilascima i pokuavali
nadmaiti jedni druge poznavanjem mutnih anegdota s groblja. Kate je odvezla Jessicu doma sloile
su se da se s Robertom definitivno neto dogaa i da je Elspeth u osnovi svega. Kada su to ustanovile,
pozornost su preusmjerile na pogrebe zakazane za ponedjeljak.
Robert je otiao doma i uzeo au, bocu viskija i klju od zelenih vrata pa uao na groblje. Nije se
usudio otii dalje, nego je sjeo leima okrenut zidu i natoio si viski. Sjedio je rastreseno zurei u vrh
mauzoleja Juliusa Beera i pio dok se nije snoalo. Zatim se nesigurna koraka vratio u stan i legao.

DII
Dani su prolazili bez ikakvih posebnih dogaanja. Julia i Valentina pokuavale su uljuditi Makicu,
mamei je hranom i lopticama aluminijske folije, sjedei u blagovaonici i avrljajui s njom dok ih je
ona sumnjiavo gledala ispod stolca. Elspeth se igrala s njom kada su blizanke bile van ili kada su
spavale, sretna to ima nekoga s kim moe provoditi vrijeme, ak i ako je to srdita bijela makica.
Postupno je Makica postala manje bijesna te su joj dopustile da ide u druge dijelove stana. Tu i tamo
dopustila bi im da je poglade. Elspeth je bila oajna kada je razderala hrbat romana K svjetioniku u
izdanju Hogarth Pressa te pozadinu sofe. Valentina je bila oduevljena njezinim napretkom i u bliskoj
budunosti s radou oekivala, kako je Julia rekla, potpunu maju sreu".
Blizanke uope nisu viale Roberta iako su gdjekad ule kako se tuira ili gleda televiziju. Pritajio
se u svom stanu gdje se s mukom probijao kroz poglavlje o groblju Highgate kao rezervatu prirode.
Svako je poslijepodne odlazio na groblje i radio biljeke dok su ga Jessica i Molly pouavale flori i fauni.
Nagonile su ga da eta po prirodi i pokazivale samozatajne divlje cvjetove koji jo mjesecima nee
procvjetati, tjerale da naui njihove latinske nazive, prijekorno coktale govorei o nametnikim
vrstama, prisjeale se davnanjih dostignua pejzane arhitekture na groblju i klicale rijetkim vrstama
pauka. Robert se valjao u vlastitu neznanju i pokuavao drati korak s njima dvjema dok su ga
energino odvlaile u udaljena i skrovita mjesta na groblju. Molly i Jessica ozarile bi se kadgod bi
postavio inteligentno pitanje. Tako nije mislio na blizanke, a i spavao je bolje zbog posvemanje
iscrpljenosti.
Julia je posjetila Martina, no on ju je uljudno zamolio da se vrati za nekoliko dana jer je bio u
zaostatku s poslom. im je otila, vratio se u kupaonicu i obinim izbjeljivaem i etkicom za zube
nastavio istiti podne ploe. Bliio se Marijkein roendan te ga je muilo hoe li je biti u stanju nazvati,
kao i kako da joj poalje dar. Ti su ga problemi danima zaokupljali, ali se nimalo nije pribliio njihovu
rjeenju. Moda e mu jo ienja pomoi.
Elspeth je, barem za neko vrijeme, popustila u uznemiravanju blizanki i drala se podalje od njih. Nije
bilo smisla prisiljavati ih da priznaju njezino postojanje ako im se nije sviala, a jasno su pokazale da
su sumnjiave (Julia) ili neprijateljski raspoloene (Valentina). Elspeth se drala za sebe, vjebala svoje
osebujne vjetine i ekala. Valentina je odjednom shvatila da je slobodna. Robert je prestao potajice
slijediti blizanke te Valentina vie nije imala osjeaj da je netko gleda na ulici; poela se oputati i
uivati u izlascima.
Kada su odlazile u kupnju, blizanke su rijetko kupovale. Imale su stan prepun Elspethinih stvari
prema kojima su se ponaale kao da su kombinacija arheolokog nalazita i magiareva eira; sve
to bi im zatrebalo kao da im je ve bilo negdje na dohvatu ruke. Iz Elspethina su ivota stvorile svoj;
kao lovci sakupljai na vrhu sruene Troje.
Tog su dana bile u Harvey Nicholsu. Prodavaice su ocijenile da nee kupovati te je usluga bila
spora, no blizanke su posve zadovoljne cijelo popodne paradirale u Pradi i Stelli McCartney. Valentina
je u kabini prevrtala odjevne predmete, razmiljala o tome kako i od ega su izraeni. Julia ju je
promatrala i u njezinoj srei pronalazila svoju. Plan (ak ne ni plan, ve potreba) ve se neko vrijeme
oblikovao u Valentininoj glavi te je poslije, kada su sjedile na zadnjem katu i pile aj, rekla Juliji:
elim ii na Central Saint Martins College i upisati neke predmete.
Predmete? Zato?
elim biti modna dizajnerica Valentina je smijekom pokuala izraziti samopouzdanje, kao
da daje Juliji divan dar. Tamo je iao i Alexander McQueen.
Um. to bih ja trebala raditi dok si ti tamo?
Ne znam. Valentina je zastala. Pomislila je: nije me briga. ini to god hoe. Nije bila sigurna
treba li joj Julijina suglasnost da podigne novac s rauna. Pitat e gospodina Rochea. Valentina se nije

htjela prepirati pa je rekla: Mogla bi mi biti menaderica?

Julia je napuila usne. Zvui malo dosadno.
Onda nemoj.
Sjedile su u tiini i zurile u suprotnim smjerovima. Strop kafia bio je visok, za mnogobrojnim
stoliima sjedile su mame s kolicima, sve ih je okruivao bezopasan svakodnevni zveket jedaeg pribora i posua, enski razgovor i smijeh. Valentini se inilo kao da ju je napokon izazvala na dvoboj:
zamiljala je kako izmeu pribora za aj lei maevalaka rukavica. Uvijek se povuem, ali ovaj put
neu. Rekla je: Jednog emo dana morati raditi. A kada smo dole u London, obeala si da emo
se vratiti u kolu. Julia ju je bijesno gledala, ali nije odgovorila.
Konobar je donio raun. Julia je platila. Valentina je rekla: Pogledajmo doma na internetu
University of Arts. Moda nude neto to bi se tebi svidjelo.
Julia je slegnula ramenima. Bez rijei su prole kroz duan i izile na Knightsbridge. Valentina je
mislila da bi podzemna trebala biti odmah nalijevo, ali Julia je skrenula desno i poela vrlo brzo hodati.
Prole su postaju podzemne eljeznice Hyde Park Corner. Valentina je rekla: Evo podzemne ali
Julia se nije obazrela. Prele su u Mayfair i poele ii tamo-amo, nasumce skreui, Julia na elu,
Valentina kasajui za njom. Valentina je znala da e hodati sve dok Julia ne odlui opet razgovarati s
njom; u meuvremenu e se potpuno izgubiti.
Bila je pica te su ulice bile prepune. Veer je bila jasna i hladna. Valentina je vidjela poznate
duane, trgove, imena ulica, ali nije imala unutarnji plan Londona, niti je uspijevala shvatiti gdje je;
bio je to Julijin posao. Julia se nije ni trudila obraati pozornost. Valentina se poela bojati. Pitala se
bi li jednostavno trebala otii i nai postaju podzemne eljeznice; bile su u sredinjem Londonu;
postaje bi trebale biti posvuda. Trebala bih je ostaviti i otii kui. Valentina nikada nije probala ostaviti
Juliju usred svae. Osjetila je zebnju pri pomisli da sama ue u podzemnu nikada to nije uinila bez
Julije. U tom je trenutku ugledala poznat crveni, bijeli i plavi znak: OXFORD CIRCUS.
Blizanke su prele Regent Street i istog se trena nale u natisnu- toj masi ljudi koja je pokuavala
ui u postaju podzemne eljeznice. U gomili je bilo razliitih tokova te su nekoliko minuta ile protiv
struje. Juliju je dojmila mirnoa ljudi, kao da to ine svakog dana u est i pol popodne, to moda i
jest tako. Valentina je bila iza nje; Julia je ula njezino teko disanje. Ispruila je ruku, a Valentina ju je
uhvatila. U redu je, Miiu rekla je. Pronale su struju ljudi koja se kretala u smjeru u kojem su
one eljele ii. Sada ih nisu toliko gurali i pritiskali.
Valentini se inilo da se utapa. Nije mogla udahnuti; sa svih su je strana pritiskali ljudi. Nestala je
svaka pomisao na ulazak u podzemnu. eljela je samo izii iz gomile. Podbadali su je laktovi i ruksaci.
ula je autobuse i automobile kako prolaze na nekoliko metara udaljenosti. Ljudi su gunali sami sebi
i drugima, ali Valentini su svi zvukovi bili prigueni.
Dolo je do velikoga gurkanja u smjeru ulaza u podzemnu eljeznicu. Juliju su gurnuli naprijed,
Valentinu natrag. Julia je osjetila kako se Valentinina ruka izvlai iz stiska. Miiu! Valentina se
poskliznula i boimice pala na ljude koji su nailazili. ovjek je aljivim tonom rekao: Ups! Pala je!
Ustanite, molim vas! no nitko se nije mogao pomaknuti. Bilo je kao u prvim redovima pred
pozornicom na rock-koncertu. Ruke su naslijepo posegnule za Valentinom; opet je bila na nogama.
Sve u redu, duo? upitao je netko. Odmahnula je glavom, nije mogla odgovoriti. ula je kako je
Julia doziva, ali nije ju vidjela. Valentina je pokuala doi do daha. Grlo joj se zatvorilo; pokuala je
vrlo polako usisati zrak. Hodala je, gomila ju je gurala naprijed.
Julia je stajala izvan gomile u panici. Valentina! Nije bilo odgovora. Opet se bacila u natiskanu
svjetinu, no vidjela je jedino ljude pokraj sebe. O, moj Boe. Na trenutak je ugledala svijetlu kosu i
ustremila se prema njoj. Pazi. Valentina je ugledala Juliju i stavila ruku na vrat. Ne mogu disati.
Julia ju je zgrabila pa se laktovima poela probijati i odgurivati ljude ispred sebe. Ima napadaj
astme; pustite nas da proemo! Gomila se pokuala razdvojiti. Nitko nije mogao vidjeti to se
dogaa. Naposljetku su blizanke izletjele na plonik Oxford Streeta.

Valentina se naslonila na jarko osvijetljen izlog pun jeftinih cipela, dahui. Julia je prekapala po
Valentininoj torbici. Gdje ti je inhalator? Valentina je odmahnula glavom. Ne znam. Promatrala
ih je zabrinuta skupina prolaznika. Evo, uzmi moj. Tinejder duge kose koja mu je zatvarala lice,
sa skejtbordom u ruci, slobodnom joj je rukom pruio inhalator. Valentina ga je uzela, uvukla zrak iz
njega. Grlo joj se neznatno otvorilo. Kimnula je momku koji je stajao tek malo ispruene slobodne
ruke, kao da e je moda morati uhvatiti. Julia je gledala Valentinu kako die, pokuavala joj pomoi
tako to je i sama duboko disala, pokuavala snagom volje natjerati Valentinu da die. Valentina je jo
nekoliko puta udahnula na inhalator, ruku prislonila na prsnu kost, disala. Hvala rekla je
napokon, pruivi inhalator momku.
Nema na emu.
Gomilica se promatraa rasprila. Valentina se eljela sakriti. Htjela se maknuti s hladnoe. Julia je
rekla: Nai u nam taksi i otila. Kao da su proli sati prije no to ju je Valentina ula kako vie:
Miiu! Ovamo! pa zahvalno ula u toplinu crnog taksija. Skljokala se na sjedalo i poela vaditi
stvari iz torbe na krilo sve dok nije nala inhalator. Sjedila je vrsto ga stiui poput oruja. U njoj je
procvjetao oaj. Ovo je ludo. Ne mogu provesti ivot kao Mii. Valentina je kradomice pogledala Juliju
koja je kroz prozor tupo promatrala spori promet. Misli da te trebam. Misli da te ne mogu ostaviti.
Valentina je pogledala nepoznate zgrade. London je bio beskrajan, nemilosrdan. Da sam umrla u onoj
gomili...? Zamislila je Juliju kako naziva njihove roditelje.
Julia ju je pogledala. Jesi dobro?
Jesam.
Trebale bismo nai lijenika.
Da.
U tiini su se vratile u Vautravers. Hoe da pogledamo onu stranicu na internetu? upitala
je Julia kada su ule u stan.
Ne rekla je Valentina. Nije vano.

DNEVNICI ELSPETH NOBLIN

Valentinu i Juliju zbunjivala je prazna polica u Elspethinu uredu. Budui da je ured bio natrpan svim
moguim knjigama, triarijama, pisaim priborom i drugim korisnim i beskorisnim stvarima, prostora
nije bilo mnogo, stoga je postojanje netaknute, posve prazne police bilo zagonetka. Jednom je na njoj
zacijelo bilo neto. Ali to? I tko je to maknuo? Polica je bila tridesetak centimetara duboka i etrdeset
i pet centimetara iroka. Bila je trea polica od dna u nizu polica s knjigama pokraj Elspethina radnog
stola. Za razliku od ostatka ureda, s nje je nedavno obrisana praina. U radnom stolu postojala je,
osim toga, i zakljuana ladica za koju nisu mogle nai klju.
Sadraj police bio je sada u Robertovu stanu, u kutijama na podu pokraj njegova kreveta, zajedno
s drugim stvarima koje je donio iz Elspethina stana. Nita nije dirnuo osim njezina dempera i cipela,
koje je sloio u ladicu u svojem radnom stolu. Tu i tamo otvorio bi ladicu i pomilovao ih, pa je zatvorio
i vratio se poslu.
Stavio je kutije uz stranu kreveta koja je bila dalje od vrata tako da ih je danima mogao ne
pogledati. Razmiljao je bi li kutije stavio u ostavu, ali to mu se inilo neuljudnim. Na kraju e morati
pogledati to je u njima. Prije no to je Elspeth umrla, mislio je da eli proitati dnevnike. Mislio je da
eli znati sve, da eli biti upuen u sve njezine tajne. Ipak, dosta je dugo odlagao trenutak da otie po
njih i donese ih u svoj stan. Sada su bili tu, ali on ih jo nije otvorio. Imao je svoje uspomene koje nije
elio ni mijenjati ni pobijati. Kao povjesniar znao je da su svi pronaeni dokumenti potencijalno
opasni. Tako su kutije leale na podu njegove spavae sobe poput eksplozivne naprave koja nije
eksplodirala, a Robert se iz petnih ila trudio ne obraati na njih pozornost.

ROENDANSKE ESTITKE
Bio je dvanaesti oujka, siva, sumorna subota, Marijkein pedeset i etvrti roendan. Martin se
probudio u est i leao u krevetu dok su mu misli prhtale od sretnog iekivanja (oekivat e njegov
poziv te e se sigurno javiti) do zabrinutog razmiljanja o njegovu roendanskom daru (strahovito
sloene kriptine krialjke u kojoj su prva i posljednja slova svake rijei inila mnogostruke anagrame
njezina punog imena, a rjeenje je bio anagram stiha iz pjesme Johna Donnea (Oprotaj koji brani
tugovati). Krialjku i dar dao je Robertu koji je obeao da e ih poslati kao urnu poiljku. Martin je
odluio ekati do dva da nazove. U Amsterdamu e biti tri; do tada e ona ruati te e biti u oputenu
raspoloenju subotnjeg popodneva. Ustao je i krenuo kroz svoju jutarnju rutinu, osjeajui se kao
jedinae koji na Boi eka da mu se probude roditelji.
Marijke se probudila zbunjena, kasno ujutro, na slabom suncu koje je prodiralo kroz rolete i padalo
joj na jastuk. Roendan mi je. Lang zal ze leven, hieperderpiep, hera. Nije nita planirala osim veernje
kave i kolaa s prijateljima. Znala je da e Martin nazvati, nadala se da e i Theo ponekad bi Theo
zaboravio; kao da je hotimice gradio obrambeni sloj zaborava. Ona je uvijek zvala Thea da ga podsjeti
na Martinov roendan; moda je Martin uinio isto za njezin? Sanjala je Martina. Bio je to vrlo
aangename san; bili su u njihovu starom gezellig stanu u St. Johns Woodu. Prala je posue, a on joj
je priao odostraga i poljubio je u iju. Sjeanje ili san? Zamislila je njegove ruke na ramenima, njegove
usne kako joj lagano dodiruju vrat. Mmm. Marijke je nadzirala svoju erotsku matu otkako je otila
od Martina. Obino bi ga brzo izbacila iz misli kada bi se pokuao uuljati, ali tog jutra, kao
roendansku poslasticu, dopustila je svojem snu ili matariji da se razvije.
Paket je stigao oko podneva. Marijke ga je stavila na kuhinjski stol pa nekoliko minuta provela u
potrazi za skalpelom jer je paket bio potpuno oblijepljen selotejpom i pokriven usrdnim
upozorenjima: POSTUPATI OPREZNO. Kao da ga je poslao luak. No on je moj, i samo moj luak.
Prkala je po plastinom pakiranju i izvukla debelu omotnicu i ruiastu kutiju. U ruiastoj je kutiji
bio par plavetnih konih rukavica. Marijke ih je navukla. Savreno su joj pristajale; bile su mekane
poput daha. Prstima u rukavicama prela je po nevidljivim dlakama na ruci. Rukavice su prikrivale
njezine vorugave zglobove i starake mrlje. Imala je osjeaj kao da je dobila nove ruke.
U omotnici su bili pismo i krialjka te rjeenje krialjke u drugoj, manjoj omotnici. Marijke je odmah
otvorila manju omotnicu; nije imala smisla za rjeavanje krialjki, a Martin je to znao. Nije ni poinjala
rjeavati remek-djela koja je za nju sastavljao svake godine, no oboje su te roendanske krialjke
doivljavale kao ono to su bile: kao znak odanosti istovjetne nevjerojatnim demperima tekih
uzoraka koje je Marijke plela Martinu za njegov roendane. U omotnici su bile dvije stance iz Donnove
pjesme:
Ako su dvoje, onda u tom slie
Kracima dvama to ih estar ima;
Dua je tvoja vrst krak, to se mie
Samo od drugog kada pokret prima.
I premda u svom sreditu se kui,
Kad onaj drugi daleko odluta,
Za njim se nagne, sve oslukujui,
A uspravlja se kad on stie s puta.
Marijke se nasmijeila. Otvorila je pismo, a na ruku u plavoj rukavici ispao je majuan paketi.
Morala je skinuti rukavice da ga otvori. U prvi je mah pomislila da je prazan protresla ga je, a nita
nije ispalo. Uvukla je prst u nj i pronala dva komadia metala u koje je bio umetnut biser. Ispale su

joj na dlan. Oh, oh! Moje naunice. Marijke ih je odnijela do prozora. Zamislila je Martina kako danima
prekapa po kutijama, vadi slojeve plastikom balzamiranih predmeta samo da pronae njezine
naunice. Lieve Martin. Zatvorila je ruku oko naunica, zatvorila oi i pustila sebe da osjeti kako joj
nedostaje. Sva ta udaljenost...
Podigla je glavu, pogledala svoj jednosobni stan. U sedamnaestom stoljeu bio je to sjenik javne
konjunice. Imao je visoke stropove, teke grede, obijeljene zidove. Njezin je futon bio u jednom kutu,
odjea joj je visjela iza zavjese u drugom. Imala je stol s dva stolca, majunu kuhinju, prozor koji je
gledao na zavojitu uliicu, vazu s frezijama na prozorskoj dasci. Imala je udoban naslonja i svjetiljku.
Vie od godinu dana ta je soba bila njezina luka, utvrda, utoite, njezin slavodobitni, neprovjerljivi
gambit u branoj igri skrivaa. Dok je tako stajala, rukom obuhvativi naunice, Marijke je svoju udobnu sobu doivjela kao usamljeno mjesto. Izba. Mjesto kamo odlazi kada izbiva. Odmahnula je
glavom kako bi skrenula misli te otvorila Martinovo pismo.
Lieve Marijke,
Sretan roendan, gospodarice srca moga. Volio bih da te danas mogu vidjeti, volio bih da te mogu
zagrliti, no kako to nije mogue, aljem ti zamjenske ruke da kliznu preko tvojih, da se pritaje u tvojim
depovima dok hoda gradom, da te griju, da te podsjeaju na plavo nebo (i ovdje je sivo).
Voli te tvoj suprug,
Martin
Savreno, pomislila je Marijke. Namjestila je rukavice, naunice, krialjku i pismo na stolu kao
mrtvu prirodu. Gotovo je teta to e nazvati i pokvariti ovo.
Martin je bio u uredu s telefonom u ruci i gledao kako sat na raunalu pokazuje vrijeme do dva
sata. Obukao je odijelo i stavio kravatu. Kada je sat pokazao 14.00, izdahnuo je i pritisnuo broj jedan
na brzom biranju.
Hallo, Martine.
Marijke. Sretan roendan.
Hvala. Hvala ti.
Je li Theo ve zvao?
Marijke se nasmijala. Mislim da se jo nije ni probudio, hmm? Kako si? to ima nova?
Dobro sam. Sve je u redu. Martin je zapalio cigaretu. Bacio je pogled na popis pitanja na
stolu. A ti? Jo uvijek ne pui?
Da, ne puim. Nevjerojatan osjeaj, trebao bi probati. Osjeam mirise. Zaboravila sam kako
stvari miriu, kako mirie voda, frezije. Toliko je divnih mirisa. Rukavice koje si poslao miriu na prvi
dan zime.
Sviaju ti se?
Oh, sve je bilo savreno. Ne mogu vjerovati da si naao naunice.
Amerikanci imaju za to novu rije: redarivanje. inilo mi se malo jadno poslati ti za roendan
tvoje naunice, ali s obzirom da sam ih naao... Martin se sjetio kako mu je Julia stavila naunice
na ruku. Marijke se sjetila prilike u kojoj joj je Martin darovao naunice, a to je bilo Theovo roenje.
Ne, tako sam sretna... a pismo i krialjka...
Jesi li je ve rijeila? zadirkivao ju je.
Ja, sjela sam i odmah je rijeila, za dvadeset minuta. Oboje su se nasmijali.
Slijedila je zadovoljna stanka. Kako e proslaviti roendan? rekao je naposljetku.
Mmm, ii u na kavu i kolae s Emmom i Lisom. Priala sam ti o njima.
Oh, dobro. A veera?
Ne - jest u doma.

 Sama? Martin je bio nadahnut. To nije dobro. Sluaj, daj da te izvedem na veeru.

Marijke se namrtila. Martine...

Ne, sluaj, ovako emo. Izaberi restoran, neko lijepo mjesto. Rezerviraj, odjeni neto lijepo,
ponesi mobitel. Razgovarat emo telefonski, ti e lijepo veerati, bit e gotovo kao da smo zajedno.
Martine, u takvim su restoranima mobiteli zabranjeni. A meni bi se inilo da sam previe
upadljiva da na takvom mjestu jedem sama.
I ja u jesti. Jest emo zajedno. Samo u razliitim gradovima.
Oh, Martine... Popustila je. Na kojem jeziku?
Kojem god eli. Nederlands? Frangais?
Ne, ne. Neto neuobiajeno, zbog intimnosti...
Pali?
Bila bi to onda vrlo kratka veera?
Martin se nasmijao. Razmisli pa mi javi. Kada emo veerati?
Sedam i pol po tvom vremenu ?

Dobro, bit u tamo. Pomislio je da je ne bi trebao podsjetiti.

Nemoj zaboraviti napuniti mobitel.
Znam.
Tot ziens.
Tot straks.
Martin je spustio slualicu. Tijekom cijelog razgovora stajao je na istom mjestu, nagnut iznad
telefona na radnom stolu. Sada se uspravio i smijeei se okrenuo - a ruka mu je poletjela prema srcu.
Na vratima je stajala Julia, taman lik na mutnu svjetlu. Oprosti, nisam te htjela prestraiti.
Spustio je lice i zatvorio oi, gotovo kao da e tutnuti glavu pod krilo; ekao je da mu srce pone
sporije kucati. U redu je. Jesi li dugo tu? Pogledao ju je. Ula je u sobu i postala samo ona.
Ne, nisam dugo. Je li to bila tvoja supruga?
Da.
Sviaju li joj se rukavice?
Martin je kimnuo. Doi u kuhinju, napravit u aj. Da, rukavice su joj se veoma svidjele. Hvala
to si ih odabrala. Iao je za njom prolazom od kutija koji je kroz blagovaonicu vodio u kuhinju.
Um, zapravo ih je izabrala Valentina. Ona ima smisla za odjeu. Julia je sjela za stol i gledala
kako Martin uzima pribor za aj. Stavio je kravatu da bi telefonski razgovarao sa enom. Iz nekog je
razloga to Juliju malice potitilo.
Ti i Valentina ste kao stari brani par. Sve ste podijelile, talente i poslove. Martin ju je okrznuo
pogledom dok je nalijevao vodu u elektrini grija. Neto je na njoj bilo drugaije. to nije u redu? Kao
da nije dobro. Je li te netko udario? Iznad Julijine jagodice pruala se modrica.
Dodirnula ju je prstima. Ima li leda?
Martin je otiao do zamrzivaa i pomicao stvari u njemu dok nije pronaao veoma staru vreicu
zamrznutoga graka. Evo. Julia je protisnula vreicu uz obraz. Martin se vratio pripremi aja.
Nisu progovorili ni rije dok im ga nije nalio.
okoladni keks? ponudio joj je.
Da, hvala.
eli li govoriti o tome?

Ne. Julia je piljila u alicu, grakom skrivajui izraz lica.

Nije to htjela uiniti.
Svejedno.
Koliko ste ti i tvoja supruga u braku? upitala je.
Dvadeset i pet godina.
Koliko ima da je otila?

 Jedna godina, dva mjeseca, est dana.

Hoe li se vratiti.
Ne, nee.

Julia je naslonila lakat na stol, lice na graak te ga je promatrala iz kuta. Onda...?

Sekunda. Martin je otiao do ureda i uzeo cigarete i upalja. Kada se vratio u kuhinju, smislio
je odgovor. Idem u Amsterdam. Zapalio je cigaretu i nasmijeio se, zamislivi Marijkeino
iznenaenje.
Julia je rekla: Izvrsno. Kada?
Oh, er, uskoro. Kad budem mogao izii iz kue. Moda za tjedan-dva.
Oh. Izgledala je razoarano. Znai, nikad?
Nikad ne reci nikad.
Zna, malo sam istraivala. Postoje lijekovi za OKP. I bihevioralna terapija.
Znam, Julia rekao je njeno.
Ali...?
Dio bolesti je odbijanje lijeenja od bolesti.
Oh. Objema rukama je uzela graak i pokuala ga razbiti na velike grude. Martin je pomislio
kako je modrica potamnjela iako je oteklina moda malo splasnula. Graak je zapucketao, to je
Martina ojadilo. Nije to tvoj problem, duo. Na kraju u otii u Amsterdam.
Julia mu se slabano nasmijeila. Da, dobro. Otpila je malo aja, a onda vratila graak na
obraz.
Hoe li biti dobro?
to? Jasno, to je samo mala ozljeda.
Dogaa li se to esto?
Ne otkako smo bile male. Tukle smo se, grizle, pljuvale, vukle za kosu i sve, ali to smo prerasle.
Martin je rekao: Hoe li biti sigurna kad se vrati u stan?
Julia se nasmijala. Naravno. Valentina je moja sestra blizanka, nije neko golemo udovite.
Zapravo je vrlo plaljiva.
Mmm. Plaljivi te ljudi mogu iznenaditi.
Ona jest.
Martin je puio i mislio na Marijke. to e obui? Zamiljao ju je kako izlazi iz taksija, ulazi u
restoran, cvijee, bijele stolnjake. Julia je mislila na Valentinu koja se zakljuala u garderobi. Julia je
stajala kraj vrata, sluala Valentinu kako jeca, ekala. Moda bih se trebala vratiti. Ustala je.
Idem vidjeti kako je.
Ponesi ovo Martin joj je ponudio kutiju okoladnih digestiva. Kao znak mira?
Hvala. Mogu li posuditi graak? Nemamo leda.
Naravno. Ustao je, smijeei se, i proveo je kroz kutije. Graak, graica, graina, graevina...
Reci neto. Nekako sam uvijek mislio da su Amerikanci opsjednuti ledom s obzirom na sva ona pia
s ledom. Nemate, znai, gomilu malih ledenjaka u zamrzivau?
Ne, otopili su se... Zna, napola smo Engleskinje. Moda i nismo prosjene Amerikanke?
Siguran sam da uope niste prosjene rekao je Martin. Julia se nasmijeila i sila stubama.
Graak, graica, graina, graevina... Pogledao je sat. Moram ubiti tri sata i dvadeset i osam minuta
prije veere. Tono da se istuiram.
Marijke je sjedila za dugim stolom u restoranu Sluizer, vrsto stiui mobitel ispod stolnjaka.
Glavnom je konobaru objasnila neugodnu situaciju u kojoj se nala, a on ju je ljubazno otpratio u
prostoriju koja je obino bila rezervirana za privatne zabave. Zapalio je nekoliko svijea i brzo odnio
viak postavljenih tanjura, ostavivi je samu u prostoriji u kojoj je moglo sjediti dvadeset ljudi. Letimice
je pregledala jelovnik iako je uvijek naruivala isto.

Telefon je zazvonio upravo kad joj je konobar donio vino.

Martine?
Bok, Marijke. Gdje si?
U Sluizeru. U privatnoj prostoriji.
to ima na sebi? upitao je.
Spustila je pogled; imala je na sebi hlae i sivu dolevitu. Onu crvenu haljinu otvorenih lea,
cipele na petu otvorenih prstiju, naunice. Uistinu je imala naunice. to e ti veerati?
Mmm, mislio sam da bi za predjelo uzeo Sikh kebob od ovetine, a onda peeni hrbat od
crvenog jelena s ukiseljenim zainima za glavno. I dobar merlot.
Zvui mesno. Gdje zamilja da si?
U Cinnamon Clubu.
Je li to onaj indijski restoran u knjinici?
Da.
Nikad tamo nisam bila.
Ni ja, eksperimentiram. Dok je razgovarao, Martin je otvarao kutije zamrznute hrane, drei
mobitel stisnut izmeu glave i ramena. Chicken tikka masala i saag aloo. Cinnamon Club nije vrio
dostave. A hoe li ti uzeti svoj uobiajeni arbun?
Hou. Stigao je konobar i uzeo njezinu narudbu. Marijke mu je dodala jelovnik i zapiljila se
u svoj odraz na prozoru restorana. Na blagu svjetlu svijea koje su se u njemu odraavale izgledala je
gotovo mlado. Nasmijeila se samoj sebi.
Je li nazvao Theo? upitao je Martin.
Da. Ba kad sam izlazila pa nismo dugo razgovarali.
Kako je?

Dobro. Moda doe za praznike. Mislim da ima novu djevojkurekla je Marijke.

Ah, to je novo. Je li ti ita rekao?
Zove se Amrita. Iz Bangladea je. Obitelj joj ima tvornicu kuhinjskih krpa, ili neto slino. Prema
Theovim rijeima, zgodna je i genijalna. A kae da zna i kuhati.
Zvui zatreskano. U emu je genijalna? Martin je pritisnuo gumb na mikrovalnoj penici te
se hrana poela vrtjeti.
Matematici. Objasnio je, ali mislim da nisam shvatila. Ti e ga morati pitati.
Martin je odjednom osjetio lakou, privremeno nestajanje zabrinutosti. To je odlino. Moi e
razgovarati o poslu. On i Marijke upoznali su se na satovima ruskog; uvijek su uivali u mogunosti
da jedno s drugim podijele zamrenosti prevoenja, pretapanja jednog jezika u drugi. Bojao sam
se da ne zavri s nekom odgojiteljicom iz vrtia. S nekom od onih uasno veselih ena.
Hmm, nemoj ga jo eniti.
Da, znam. Natoio si je jo vina. To je problem posrednog ivljenja; mnogo je bri od
pravog. Za nekoliko minuta brinut emo se oko imena djece.
Nasmijala se. Sve sam ih ve odabrala. Jason, Alex i Daniel za deke, a Rachel, Marion i Louise
za cure.
estero djece?
Zato ne? Pa ne moramo ih mi podizati. Stigla joj je hrana. Martin je svoju izvadio iz
mikrovalne. Izgledala je poprilino bezbojno te je Martin poelio da je u Cinnamon Clubu u stvarnosti,
a ne samo u mati. Zatim je pomislio: Glupost. Volio bih da smo bilo gdje zajedno.
Kakvo je tvoje? upitao ju je.
arobno, kao i uvijek.
Kada je konobar raistio stol, a onda pijuckala brendi, Marijke je rekla: Diz-me coisas porcas.
("Reci mi neto prosto.")

Na portugalskom? Smjerna gospodarice, za to e mi trebati koji rjenik. Otiao je u ured,

zgrabio portugalsko-engleski rjenik pa otiao u spavau sobu. Skinuo je cipele i popeo se na krevet.
Martin je kratko mislio, proputajui stranice rjenika niz palac u potrazi za nadahnuem. Dobro,
evo nas. Estamos a sairdo restaurante. Estamos num taxi a descer a Vijzelstraat. Somos dois estranhos
que par- tilham um taxi. Sentados tao afastados um do outro quanto possivel, cada um olhando pela
sua janela. Vai ser uma longa viagem. Olho de relance para ti. Reparo nas tuas belas pemas, collants
de seda e saltos altos. O vestido subio-te ate as coxas, tera sido quando entraste no taxi, ou talvez o
tenhas puxado para cima deliberadamente? Hmm, e difficil dizer... ("Odlazimo iz restorana. U
taksiju smo, vozimo se Vizjelstraatom. Stranci smo koji dijele taksi. Sjedimo to je mogue dalje jedno
od drugoga i gledamo kroz prozor. Bit e to duga vonja. Pogledam te kradom. Primjeujem tvoje
lijepe noge, svilene arape i visoke potpetice. Haljina ti se popela uz bedra, moda kad si ula u taksi
ili si je moda namjerno podigla? Hmm, teko je rei...")
Marijke je sama sjedila za dugim stolom, s brendijem u ruci, mobitelom na uhu, mislima u prolosti
i taksiju koji krivuda labirintom amsterdamskih ulica. elim te. elim nas onakve kakvi smo bili.
Marijke? Plae li?
Ne. Ne, nastavi... Govori to due dok mi ne iscuri baterija, do zore, dok te opet ne vidim,
ljubavi moja.

POTARSKI PARK
Sljedei je dan bio neobino blag, od one vrste koja nagna ljude da kau: Globalno zatopljenje",
i potiteno se nasmijee. Roberta su rano probudila crkvena zvona i misao: Danas je savren dan za
piknik u Potarskom parku.
Skupio je hrabrost, popeo se na gornji kat i pozvao blizanke. Do podneva je u veoma staru koaru
za piknik, koju je posudio od Jessice i Jamesa, sloio sendvie, vodu u bocama, jabuke i bocu bijelog
pinota. Odluio je ii autobusom, dijelom da rijei Valentininu fobiju od podzemne eljeznice, a
dijelom zato to je smatrao da bi blizanke morale svladati autobusnu mreu. Kada su doli do
skromnih ulaznih vrata parka, sve su troje bili gladni, a blizanke prilino izgubljene.
Robert je unio koaru za piknik u park i spustio je na klupu.
Voila rekao je. Potarski park. Nije im rekao to mogu oekivati; zamiljale su neto nalik
St. Jamesu ili Regent's Parku te su stajale i zbunjeno se ogledale. Park je zauzimao uski prostor izmeu
crkve i nekih bezlinih zgrada. Bio je uredan, sjenovit i bez ljudi. Bila je tu minijaturna fontana, osam
drvenih klupa, razbacana stabla i paprat, niska kuica nalik upi najednom kraju i neki stari nadgrobni
spomenici u obliku ploa koji su se naginjali prema zgradama.
Ovo je groblje? upitala je Julia.
Da, ovo je staro crkveno groblje.
Valentina je izgledala zbunjeno, ali nije nita rekla. Park je bio pomalo neugledan te nije shvaala
zato ih je Robert tako zduno elio dovesti.
Zato se zove Potarski park? Ne vidim nikakve potare. Ni bilo koga tko radi u poti rekla je
Julia.
U blizini je stara pota. Ovdje su potari ruali.
Valentina je odetala do natpisa na zidu crkve. GUILD AND WARD CHURCH OF ST. BOTOLPHWITHOUT- ALDERSGATE. Pogledala je Roberta koji se nasmijeio i slegnuo ramenima. Napravila je
nekoliko koraka prema kuici u stranjem dijelu parka.
Toplije rekao je. Julia je bila tamo, a Valentina joj se pourila pridruiti. Zgrada je bila
pokrivena lijepim bijelim ploicama na kojima su bili plavi natpisi.
Elizabeth Boxall iz Bethnal Greena koja je u sedamnaestoj godini umrla od ozljeda zadobivenih u
pokuaju da spasi dijete od odbjeglog konja, 20. lipnja 1888.
Frederick Alfred Croft, istraitelj. U dobi od trideset i jedne godine spasio umobolnu enu od
samoubojstva u postaji Woolwich Arsenal, no njega je pregazio vlak, 11. sijenja 1878.
Blizanke su ile tamo-amo i itale plakete. Bilo ih je stotine.
David Selves iz Woolwicha, u dobi od dvanaest godina pomagao je prijatelju koji se utapao i
potonuo zajedno s njim, povuen vrstim stiskom njegovih ruku, 12. rujna 1886.
Ti si malo bolestan, zna? rekao je Julia Robertu. Doimao se lagano povrijeenim.
To su spomenice obinim ljudima koji su se rtvovali za druge. Ja mislim da su krasne.

Okrenuo se Valentini koja je kimnula.

Lijepe su rekla je. Pitala se zato je Julia tako podla. Obino je upravo ovakvo neto bilo
objema zanimljivo. U ploama je bilo neto veoma udno; prie su bile krajnje skraene, govorile o
tekim ozljedama, ali su bile ukraene cvijeem i liem, krunama i sidrima. Ukrasi su bili u suprotnosti
s rijeima: utopio, izgorio, zgnjeio, sruio.

Sarah Smith, pantomimiarka u Prinevskom kazalitu, umrla je od uasnih ozljeda koje je zadobila
pokuavajui u svojoj zapaljivoj haljini ugasiti vatru koja je obavila njezina druga, 24. sijenja 1863.
Sve su te obine katastrofe svladale Valentinu. Vratila se na klupu. Za svaki sluaj izvukla je
inhalator i dva puta udahnula. Julia i Robert gledali su je.
Ima astmu? upitao je Robert.

Da, ali mislim da trenutano pokuava izbjei napadaj panike. Julia se namrtila. Zato si
nas doveo ovamo?
Ovo je bilo jedno od Elspethinih omiljenih mjesta. Da je ona tu i pokazuje vam grad, sigurno bi
vas dovela ovamo. Krenuli su prema Valentini. Hoemo li ruati? Robert je otvorio sendvie
i podijelio hranu i pie blizankama. U redu su sjedili na klupi i jeli u tiini.
Jesi dobro? upitao je Robert Valentinu.
Okrznula je pogledom Juliju i rekla: Dobro sam. Hvala to si donio ruak, ovo je dobro. Reci
neto lijepo, Julia.
Da, stvarno je dobro. to jedemo?
Sendvie od kozica i majoneze.
Blizanke su prouile sadraj sendvia. Podsjea me na kamp rekla je Julia.
Vi biste ga zvali sendvi sa salatom od kampa. Iako nikad nisam shvatio zato salata.
Julia se nasmijeila. Jesi li ikad bio u Americi?
Da odvratio je Robert. Prije nekoliko godina bili smo Elspeth i ja u New Yorku. Otili smo i
do Grand Canyona.
Blizanke su se zbunile. Zato nas niste doli posjetiti? upitala je Julia.
Razgovarali smo o tome. No na kraju je ona odluila da nee. Da je moda znala da e umrijeti...?
Robert je slegnuo ramenima.
Nije govorila o svojoj prolosti.
Blizanke su se pogledale i bez rijei dogovorile da e Valentina zatraiti uslugu. Ali ti ima njezine
papire, zar ne? Znai, zna sve?
Valentina je spustila sendvi i pokuala izgledati leerno.
Imam njezine papire. Nisam ih proitao.
to? Kako si mogao ne proitati ih? Julia nije mogla skriti svoju ljutnju.
uti. Julia, Ja u. Zar nisi znatieljan?
Bojim se rekao je Robert.
Oh. Valentina je pogledom okrznula Juliju koja je izgledala kao da je spremna otrati kui i
proitati Elspethine dnevnike svialo se to Robertu ili ne. Pa, mi smo se pitale, hm, ako ne bi imao
nita protiv, bismo li ih mogle proitati? Hou rei, ivimo u njezinu stanu sa svim njezinim stvarima,
a ne poznajemo je, a, zna, zanima nas.
Robert je odmahnuo glavom prije no to je Valentina zavrila. Zao mi je. Znam da vam je bila
rod; inae bi vam rado sve predao. Ali Elspeth mi je rekla da ih ne smijete dobiti. Zao mi je.
Ali ona je mrtva Julia je rekla.
Sjedili su u tiini. Valentina je sjedila do Roberta; da Julia ne vidi, uhvatila je Roberta za ruku.
Robert je isprepleo prste s njezinima. Valentina je rekla: Dobro, pretvaraj se da nita nismo rekle.
ao nam je. Julia je zakolutala oima. Danas joj je modrica bila manja; pokrila ju je minkom, ali
Valentini je bilo loe pri samom pogledu na nju. Pitala se je li ju Robert primijetio.
Nije to moja odluka rekao je. A s obzirom na to da ne znam to je u njima, ne znam zato
bi bilo bolje da ih ne proitate. Ali Elspeth je bilo stalo do vas pa mislim da ne bi bila tako nepokolebljiva da nije vano.
U redu, u redu rekla je Julia. Nema veze.
Na uskom nebu iznad parka pojavili su se oblaci i poele padati rasprene kapi kie. Robert je

rekao: Moda je bolje da se spremimo.

Piknik je bio promaaj, nipoto urbana idila koju je tog jutra zamiljao. Jedno za drugim izili su iz
parka, svi snudeni, ali u razliitoj mjeri. No u autobusu je Valentina sjela do Roberta, a Julia ispred
njih te je ponudio Valentini ruku. Uzela je njegovu ruku u svoju te su se u iznenaujuoj i zadovoljnoj
tiini vratili u Highgate.

VJEVERICE U LJUDSKOM OBLIJU

Martin je sanjao da je u podzemnoj. Bio je to vlak na liniji Circle, ona vrsta vagona u kojem su sva
sjedala okrenuta prema prolazu. Isprva je bio jedini putnik, ali uskoro su poeli ulaziti ljudi te se u
jednom trenutku uhvatio kako zuri u svoja koljena kako ne bi gledao u meunoje ovjeka koji se
tiskao uz njega. Nije znao na kojoj bi postaji trebao izii; budui da je to bila kruna linija, sve e se
stalno ponavljati te je ostao gdje je i bio, pokuavajui se sjetiti kamo ide.
Martin je uo neobine zvukove koji su dolazili sa sjedala tono nasuprot njemu zvukove
hrskanja, deranja, vakanja koji su se pojaavali kako je vlak odmicao. Martin se uznemirio zvukovi
su na njegove ivce djelovali kao zubi koji drobe. Neto mu se otkotrljalo do noge. Spustio je pogled.
Bio je to orah.
Vlak se zaustavio na Monumentu, gdje je izilo dosta ljudi. Sada je mogao vidjeti drugu stranu
prolaza. Dvije su mlade ene sjedile jedna do druge. Bile su odjevene u oguljene bijele tenisice i odjeu
medicinskog osoblja, a u krilu su imale vreicu. Obje su imale izbuljene oi
i naglaenu gornju eljust. Na licu im je bio izraz opreza, kao da su spremne braniti vreice od lopova.
Obje su prekapale po vreicama lopatastim rukama, vadile orahe i razdirale ih golemim zubima.
ta gleda? rekla je jedna Martinu. uo je orahe kako se valjaju po podu. Nitko drugi kao da
nita nije primjeivao. Martin je odmahnuo glavom, nesposoban govoriti. Na njegov uas, ene su
ustale i sjele do njega. Ona koja mu se obratila nagnula se i prinijela usta njegovu uhu.
Mi smo vjeverice u ljudskom obliju proaputala je. A i ti si.

DII
Moramo ti nai lijenika rekla je Julia. Valentina je kimnula i zahripala.
No lake je bilo rei nego uiniti. Blizanke su bile blaeno nesvjesne zamrenosti sustava
zdravstvenog osiguranja. Upuujui ih u njih, Robert se trudio ne zvuati ogoreno.

Ne moe se tek tako pojaviti i oekivati da e ti pruiti pomorekao je Valentini kada su mu

blizanke prile pred vratima stana. Stajao je drei snop pisama i mahao njima da naglasi svoje rijei.
Morate nai lijenika ope prakse koji prima nove pacijente pa zatraiti termin da se prijavite. Onda
ispunite hrpu obrazaca i date im podatke. A onda, i samo onda, moete dobiti termin za pregled.
Valentina je zaustila da neto kae, ali je umjesto toga zakaljala.
Julia je zaprijetila prstom Robertu kao da je on osobno izmislio zavod za zdravstveno osiguranje.
Ne dolazi u obzir rekla je.
Mii treba doktora ovog trena.
Onda otiite na hitnu pomo u bolnici Whittington. To su na kraju i uinile. Robert je otiao
s njima.
Bolnica Whittington bila je razvedeni kompleks zgrada neto nie na Highgate Hillu, s druge strane
parka Waterlow. Otili su pjeice. Proljetni je vjetar bio vlaan i jak te je, kada su stigli, Valentina tako
teko disala da joj se stiskao trbuh.
Nakon nekoliko pitanja i neto ekanja Valentinu je odvela mlada pakistanska sestra. Julia i Robert
uli su sestru kako tihim i dubokim glasom umiruje Valentinu dok ju je uurbano provodila kroz
dvostruka vrata koja su odvajala ekaonicu od odjela. Posvetili su se ispunjavanju obrazaca sa
sredovjenim bijelcem za prijamnim alterom koji je imao eljust nalik basetovoj.
Alergije?
Tetraciklin, plijesan, soja rekla je Julia.
Od ega boluje?
Pa rekla je Julia ima situs inversus. Prijamni slubenik, kojemu su, inilo se, bili krajnje
dosadni, sada je podigao pogled i radoznalo podigao obrve. Mi smo zrcalne blizanke, ona je
uglavnom obrnuta unutra. Srce joj je ovdje Julia je poloila ruku na prsa, desno od prsne kosti a
jetra, bubrezi i jo kojeta na suprotnoj strani od mojih. ovjek je trenutak mislio, a onda poeo
brzo tipkati.
Nisam to znao rekao je Robert.
E, pa sad zna rekla je Julia razdraeno. Nije ba da je vano, osim ako nisi Valentinin
lijenik.
Mislio sam na onaj dio o zrcalnim blizancima. Mislio sam da ste identine. To jest, ne bi li zrcalne
blizanke bile... oprenije?
Julia je slegnula ramenima. Prilino smo simetrine tako da se to ne vidi toliko na licu. Moe
to bolje uoiti pogleda li nam razdjeljak na kosi ili madee; na rendgenskim bi snimkama to jasno
vidio jer je izokrenuta. Ima asimetrini mitralni prolaps valvule dodala je slubeniku sa altera.
to to znai? upitao je Robert.
Ventil koji nije ispravno formiran odvratila je Julia. Zato sam tako zabrinuta kada ovako
die. Moe opteretiti srce, a onda smo u velikoj nevolji.
Ne mogu vjerovati da ste u Londonu gotovo tri mjeseca, a da joj jo niste nale lijenika!
Robert se odjednom osjeao krajnje uznemireno te mu je ton bio otar.
Odvratila je: Kanile smo to uiniti, samo smo odgaale jer nismo znale kako ga nai. Nije ba da
nismo o tome razmiljale. Julia je znala da to nije primjeren razlog i to ju je razljutilo. Zavrila je
administrativne formalnosti te su se vratili svojim mjestima u ekaonici.
Dijagnoza je bila bronhitis. Taksijem su se vratili uz brijeg; Valentina se zgurila u Julijinu zagrljaju i
kaljala. Kada su se vratili u Vautravers, blizanke su se zaputile stubama, a Robert je krenuo za njima.

 Ne rekla je Julia. Dobro smo. Hvala. Naglo se okrenula.

Robert je rekao: Ali ona treba...
Ja u se brinuti za nju. To je moj posao. Julia je gledala Valentinu kako se polako uspinje
stubama, zaustavljajui se na svakoj stepenici.
Mogao bih nabaviti lijek ponudio se Robert.
Julia je razmislila. To bi pomoglo; ljekarna je bila samo jednu autobusnu postaju dalje. Dobro.
Evo. Pruila je Robertu recept kao da ona njemu ini uslugu, a ne on njoj. Iziao je kroz vrata kao
ovjek na zadatku. Ja se brinem za nju. Ne ti, pomislila je Julia. Ula je za Valentinom u stan. Prije no
to je skinula kaput, napunila je termofor i ula u spavau sobu gdje se Valentina polako razodijevala.
Gdje je Robert? upitala je Valentina kao da nije ula njihov razgovor.
Otiao je u ljekarnu rekla je Julia.
Valentina je ula u krevet ne rekavi nita. Julia joj je dala termofor, ukljuila ovlaiva zraka,
donijela knjigu koju je Valentina itala, napravila aj; sve je to uinila odluno i prilino sretno, tiho
pjevuei dok je obavljala sve male smirujue zadatke. Ula je u spavau sobu s ajem i nala Makicu
sklupanu pokraj usnule Valentine. Makica je ispruila apu i zatitniki je spustila na Valentinino
rame, sumnjiavo gledajui Juliju. I ti, pomislila je Julia. Svi mi elimo da joj budemo jedini. Spustila je
pladanj na noni stoli. Juliji se odjednom zapitala: Da seja razbolim, bi li svi pohitali k meni? Misao ju
je razdraila. Nikada nije bila bolesna, emu onda takvo pitanje? Valentini je zrak pitao u grlu. Julia
se smjestila na prozorsku klupu sa alicom aja zbog ega je Elspeth, koja je tamo bila cijelo vrijeme,
ustala i stala pokraj kreveta, grizui palac, brinui se. Bio je to dan brige za sve: ljude, make i duhove.
Edie je sjedila za stolom u blagovaonici i pila kavu, a telefon joj je bio pokraj lakta; nije ga zapravo
gledala, samo ga je drala blizu jer je za nekoliko minuta trebao zazvoniti. Jack je dobauljao do nje,
nosei Sunday Times. Poeo ga je dijeliti na njegovu i njezinu hrpu. Edie je ispruila ruku, a on je na
nju poloio dio s poslovnim vijestima. Odluno ga je otvorila i prstom prola burzovnim tablicama,
tiho cokui. Zazvonio je telefon. Edie je otpila gutljaj kave kao da joj se ne uri i pustila da zazvoni tri
puta. Jack se otiao javiti iz njihove sobe.
Mama?
Bok, Julia rekla je Edie.
Valentina? rekao je Jack.
Bok, tata rekla je Valentina. Trudila se da joj glas zvui uobiajeno, ali zbog napora uhvatio ju
je napadaj kalja.
Oh, moj Boe rekla je Edie. To ne zvui dobro.
Obian bronhitis rekla je Julia. Bile smo kod doktora.
Danas mi je bolje rekla je Valentina. Odloila je telefon i otila u kupaonicu iskaljati se. Julia
ju je gledala kako se pognula drei laktove na umivaoniku i ruku preko usta da prigui zvuk kalja.
Jesu li joj dali antibiotike? Uzima li onaj lijek za smanjenje sluzi koji ti je dao dr. Brooks? Edie
i Julia poele su polako i detaljno raspravljati o svemu to bi mogle i trebale napraviti za Valentinin
bronhitis. Napokon se Valentina vratila na telefon.
Upoznale smo Roberta Fanshawa rekla je, uglavnom zato da promijeni temu.
Napokon rekao je Jack. Gdje je bio cijelo vrijeme?
Pomae nam da dobijemo zdravstveno rekla je Julia.
Oh rekla je Edie. Ha. Kakav je?
Potiten rekla je Julia. Nekako uvrnut i udan. Da je naih godina, vjerojatno bi bio darker,
pun pirsinga i tetovaa.
Ne rekla je Valentina. Drag je. Malo je stidljiv i vidi se da mu nedostaje Elspeth. Ima naoale
kao John Lennon. Htjela je rei vie, ali je morala odloiti telefon i kaljati.
Valentina se zatreskala u njega obavijestila ih je Julia. Valentina je povukla prst po vratu. Julia,

nemoj.
Valjda je neto stariji od nje. Sigurno je naih godina? rekao je Jack.
Mislim da je mlai. Trideset i koja?
Valentina se vratila. Nisam zaljubljena u njega, ali je drag.
Edie je pomislila, uh-uh, ali je mudro utjela. Razgovor je skrenuo na vrijeme, filmove, politiku.
Kada su zavrili, Valentina je ljutito rekla: Sada e postati opsesivni. Zato si to rekla?
Tako nee misliti na to kako si bolesna odvratila je Julia.
Ali to nije istina.
Julia se samo nasmijala.
Edie i Jack spustili su slualicu istodobno i sreli se u hodniku. Ne budi tako zabrinuta rekao
je Jack. Rekla je da nije nita.
Edie je frknula. Upravo tada treba biti zabrinut.
Obgrlio ju je jednom rukom. Doista je zvuala strano.
Moda bismo trebali otii tamo. Ne bismo otili u stan, samo bismo bili u Londonu. Mogli bismo
unajmiti stan u blizini... Edie se privila uza nj. Bilo joj je drago to je Jack tako velik, to se uz njega
osjea tako malom. To ju je umirivalo.
Pogladio ju je po glavi. Kako bi se ti bila osjeala da te mama slijedila preko oceana i doselila
ulicu dalje od nas?
To je bilo drugaije.
Snalaze se. Pusti ih.
Edie je odmahnula glavom, ali mu se nasmijeila. Tako je, samo se nasmijei i budi moja Edie, to
mije dosta. Poljubio ju je u vrh glave. Bit e to dobro.
Robert i Jessica pili su popodnevni aj u gornjem uredu groblja Highgate. Jessica je prikovala
Roberta svojim Pogledom namjere, a on se psihiki pripremio za jedan od njezinih razgovora.
Oekivao je

govor o tome kako ne treba dopustiti turistima da uspore obilazak beskonanim snimanjem ili, pak,
na temu Molim te, ne hodaj grobljem s rukama u depovima jer ne izgleda dostojanstveno, no
Jessica ga je iznenadila.
Ne misli li upitala ga je Jessica da je malo premlada za tebe?
Malo?
Smijeno mlada za tebe?
Moda rekao je Robert. S koliko je godina premlada?
Nije rije toliko o godinama jer poznajem mnogo ljudi koji su zreli u dvadeset i prvoj - ali one
izgledaju veoma mlade. Podsjeaju me na moje cure kad im je bilo esnaest.
To ima izvjestan ar, Jessica.
Mahnula mu je rukom. Razumije ti mene. ini se udnim da nakon Elspeth, koja je bila tako
draga djevojka, tako staloena i nimalo vjetropirasta - Valentina je udan izbor.
Neki su ljudi smatrali da sam premlad za Elspeth.
Jesam li ja to rekla?
Zapravo, mislim da jesi. Koliko se sjeam, ba u ovom uredu.
Nisam sigurno.
Devet sam godina mlai od Elspeth. Ali, nadoknaujem.
Da...
Ti si mlaa od Jamesa.
James ima devedeset i etiri, ja u ovog srpnja navriti osamdeset i est.
Pitam se zato je drutveno prihvatljivije da mukarac bude stariji?
Mislim da su mukarci to tako uredili.
Ah. Mislim da nikada nisi spomenula kako ste se ti i James upoznali?
Jessica je oklijevala prije no to je odgovorila. Robert je pomislio: Zacijelo je neto kakljivo. Izgleda
kao da sam je pitao za veliinu grudnjaka. Upoznali smo se za vrijeme rata. Bila sam Jamesova
pomonica u Parku Bleatchley.
Zeza? Nisam imao pojma. Razbijali ste ifre?
Mi smo se, zapravo, vie bavili... administrativnim stvarima. Jessica je napuila usne kao da
je rekla vie no to je bilo nuno.
Mislio sam da si studirala pravo?
ovjek moe raditi mnogo toga u dugom ivotu. Isto sam tako mnogo igrala tenis i podigla troje
djece. Postoji vrijeme za sve vrste pustolovina.
A spasila si i groblje.
Ne sama, kao to dobro zna. Molly i Cathrine, Edward... pomoglo nam je mnogo ljudi. Iako
pomoi nikad dosta za sitnice koje treba obaviti. Kad smo ve kod toga, bi li na putu doma odnio ova
pisma i samo ih ostavio Anthonyju i Lacey u sanduiu? Utedjet emo marke.
Naravno.
Jessica je uzdahnula. Moram priznati da se od same pomisli na sva pisma koja moram napisati
osjeam malice iscrpljenom. Stavila je alicu na radni stol i obje ruke ispruila prema njemu.
Hajde, pomogni starici da se digne.
Robert je popodne proveo u mauzoleju Stratchona pokraj ulaza u Istono groblje, prodajui
ulaznice i gledajui ekipu za odravanje zelenih povrina kako potkresava stabla. Bio je to spor dan te
je imao vremena zapitati se ima li Jessica pravo. Moda Valentina jest premlada za njega. Moda bi
je trebao pustiti na miru i vratiti se oplakivanju Elspeth. Nije on nju prestao oplakivati: pomisao na
Elspeth bila je otra bol. No Robert je morao priznati da ne misli na nju tako esto kao prije, da se
dolazak blizanki poklopio sa slabljenjem Elspethine nazonosti u njegovim mislima u budnom stanju.
Osjeao je stid, kao da je straar koji je neprijatelju prepustio straarnicu. Ali Elspeth ne hi voljela da
provedem ivot oplakujui je. Bi li? Nisu ba o tome razgovarali, ali on je osjeao da ini neto loe

kad bi se posvetio uspomeni na nju ili kad bi dopustio da mu Valentina doplovi u dnevne sanjarije u
kojima je nekad bila Elspeth. ivio je u stanju rasplamsale krivnje. Zbunjivalo ga je, ali gotovo ugodno.
Rano jednog jutra Robert je naao Valentinu kako sjedi u stranjem vrtu s termosicom aja. Uao
je kroz zelena vrata i nije imao pojma da je tamo sve dok nije rekla: Dobro jutro.
Blagi Boe rekao je zakoraivi unatrag i gotovo slomivi gleanj na nadgrobnom kamenu.
Hou rei, dobro jutro.
Valentina je sjedila na niskoj klupi u kariranom kunom ogrtau. Bila je bosa. Oh - ao mi je.
Zar ti nije hladno? Dan je trebao biti topao, ali je zora bila prohladna.
Da, sada je. aj mi se ohladio.
Zato ne ue?
Podigla je na brzinu pogled prema prozorima na prvom katu. Julia jo spava.
Valentina je oprezno prela preko vlane mahovine, a Robert joj je pridrao vrata. Kada je prola
ispod njegove ruke, bilo mu je kao da je uhvatio pticu.
eli li demper? Ne? Moda malo aja? Robert je pristavio vodu i otiao se presvui iz
blatnjave odjee. Kada se pojavio, Valentina je stajala pokraj njegova radnog stola. Tko su sve ove
ene?
Zid iznad Robertova stola bio je pokriven razglednicama, novinskim izrescima, slikama isprintanim
s interneta i preslikanim iz knjiga, a na svima su bile ene. Sirile su se poput etvrtastih sunevih zraka;
u skupinama, kao da ucrtavaju solarne sustave u galaksiji ena.
Oh. Pa, ovo je Eleanor Marx, Karlova ki. Ovo je supruga Henryja Wooda. Ovo je Catherine
Dickens...
Sve su pokopane na Highgateu?
Tono.
Nijedan mukarac?
Mukarci su prijeko. Na susjednom je zidu avliima bila pribijena druga galaksija. Kad
sam blokiran, radije zurim u ene; mukarci su kao skupina pomalo mrki.
Valentina je upalila stolnu svjetiljku kako bi bolje vidjela. Grija je zazvidao te je Robert u skoku
izjurio iz sobe. Vratio se s Valentininim ajem, a ona je rekla: U galeriji Tate vidjele smo ovu sliku.
Pokazala je razglednicu na sredini zida. Tko je ona?
To je Millaisova Ofelija. Model je Elizabeth Siddal. Robert je osjetio kako se crveni upravo
kada se Valentina okrenula prema njemu. Rekla je: Ima mnogo njezinih slika.
Bila je muza Dantea Gabriela Rossettija. Stalno ju je slikao. Ona je djevojka prerafaelita. Pomalo
sam njome opsjednut.
Zato?
Doista, zato? ini se da nije bila posebice privlana kao osoba; bila je poprilino zahtjevna i
boleljiva. Moda zato to je bila lijepa, a umrla mlada. Robert se nasmijeio. Nemoj biti tako
zabrinuta. To je vrlo blaga opsesija.
Kao da te privlae mrtve djevojke rekla je Valentina.
alila se, ali je Robert odgovorio kao da se brani: Ne zato to su mrtve. Iako je nedostinost
uvijek privlana.
Oh. to time eli rei?
Robert je raistio prostor izmeu hrpa papira i sjeo na stol. Njoj je ponudio uredski stolac te se
okrenula za tristo ezdeset stupnjeva, izbacivi bose noge ispred sebe, paljivo drei alicu. Izgledala
je tako djetinjasto da je Robertu bilo bolno gledati je. Mislim da su mrtve djevojke trenutano moj
najmanji problem.

Valentina je rekla: Nema mnogo namjetaja.

Ne. Ovaj je stan odvie velik za mene. I, iskreno reeno, preskup.
Kako to da onda ivi tu?
Za to je kriva Elspeth.
Valentina mu se osmjehnula i opet zavrtjela. Tako je i u mojem sluaju. Ispruenom je nogom
zaustavila vrtnju, a onda se polako okrenula u drugom smjeru. Jesi li se uselio zato to je ona bila
tu?
Sreli smo se, zapravo, u vrtu. Muvao sam se oko kue jer je pred njom stajao znak da se
iznajmljuje stan, a ja sam traio stan do groblja jer sam elio ona vrataca u vrtnom zidu... I tako
prepisujem ja broj agencije kada kroz ulazna vrata iskoi Elspeth i kae da ima klju i hou li pogledati
stan? Naravno, kaem ja, da, molim, jer sam ga ionako elio vidjeti. A ona me provela njime. Istog je
trenutka bilo oito da je prevelik, ali nema nieg privlanijeg od ene u praznu stanu... - Robert se
izgubio u svojoj prii i na trenutak zaboravio Valentinu. - I tako sam uselio. Iako moram rei, bio sam
bedast jer mi je trebala godina dana da shvatim kako je ona pokupila mene, a ne ja nju. Bio sam vrlo
mlad.
Kad je to bilo?
Robert je raunao. Bit e sad i trinaest godina.
Oh. - Mi smo tada imale osam godina. Valentinu je spopala iznenadna misao. - Zato niste ivjeli
zajedno? Stanovi su golemi. Glupo je da dvoje samaca ive u dva golema stana. A ti ba nema mnogo
stvari.
Ne, nemam, a ti? Robert je zurio u Valentinina koljena. Elspeth nije time bila ba
oduevljena. Jednom je ivjela s nekim i nije joj se svidjelo. Mislim da se pri kraju osjeala drugaije,
onda kada sam se stalno brinuo za nju. Mislim da je shvatila da je moglo uspjeti, to da ivimo skupa.
Prilino sam samodovoljan, a takva je bila i ona. Voljela je biti sama, a znati da sam u blizini ako me
zatreba.
Takva je naa mama.
Je li?
Mislim da je tata uvijek pomalo zbunjen; katkada se ini kao da je mama samo u posjetu,
potpuno je povuena, a onda je, zna, odjednom zabavna i na neki nain prisutnija, shvaa?
Valentina ga je pogledala od dolje. - Je li Elspeth bila takva?
Robert je zastao da razmrsi njezinu sintaksu. Da rekao je.
Ponekad je bila udaljena, ak i kad je bila tu. Sjetio se kako bi Elspeth, nakon voenja ljubavi,
izgledala kao da je zaboravila na njega, ak i dok je ljepljiv od znoja leao na njoj.
Da, potpuno. Je li Elspeth bilo drago upravljati drugima? Naa mama stalno ima sve u svojim
rukama.
Hmm. Valjda je, ali s druge strane, meni se svialo da mnome upravlja. Dolazim iz obitelji s
mnogo tetaka; djetinjstvo sam proveo tako da su mi zapovijedale ene. Nasmijeio joj se. Imam
dojam da Julia upravlja tobom.
Ne volim to. Valentina se nakreveljila. Ja ne elim nikim upravljati, ali ne elim ni da netko
upravlja mnome.
Zvui razumno.
Koliko je sati? upitala je Valentina. Uspravila se i spustila alicu na stol, odjednom
uznemirena.
Robert je bacio pogled na sat. Pola osam rekao joj je.
Sedam i pol? Moram ii. Ustala je.
ekaj rekao je. Sto je? Spuzao je s radnog stola i stao pred nju.
Julia e poludjeti probudi li se i ne nae me.
Robert je oklijevao. Vratit e se. Pusti je. Osjeao se bolno sam ak i prije no to se Valentina

okrenula da ode. Otpratio ju je do stranjih vrata. Stavila je ruku na kvaku. Spopala ih je nelagoda.
Bi li koji put izila sa mnom na veeru? upitao ju je.
Da.
Ovu subotu?
Dobro. I dalje je stajala, ekajui. Robertu je palo na um da bi je mogao poljubiti pa je to i
uinio. Poljubac ga je iznenadio jer je prolo dosta vremena otkako je poljubio nekoga drugog osim
Elspeth. Iznenadio je i Valentinu jer tako gotovo nikad nije nekoga poljubila - njoj je ljubljenje uvijek
bilo vie teorija nego praksa. Poslije je stajala zatvorenih oiju, rastvorenih usana, nakrivljena lica.
Robert je pomislio: Slomit e mi srce, a ja u joj to dopustiti. Valentina je izila i beumno se popela
stubama. uo je povlaenje zasuna na njihovim vratima. Robert je stajao i pokuavao shvatiti to se
upravo dogodilo, no nije uspio te se predao vrtoglavoj smetenosti. Natoio sije pie i legao.
Sljedee subote naveer Robert se pojavio na vratima blizanki u odijelu. Valentina se iskrala i rekla:
Hajdemo. Letimice je u zrcalima u predsoblju ugledao Juliju, bespomonu i izgubljenu na mutnu
svjetlu. Poeo joj je mahati, no Valentina je pohitala niza stube te je krenuo za njom. Podigao je asak
pogled i ugledao Juliju kako glavom proviruje na hodnik. Mrko ga je pogledala i zatvorila vrata.
Naruio je taksi. Andrew Edmunds u Sohu rekao je vozau. Projurili su kroz Highgate Village
i Kentish Town. Pomnjivije je pogledao Valentinu i vidio da je odjevena u Elspethinu odjeu, crnu
barunastu haljinu i bijeli kamirski al, koji su mu pobudili uspomene na druge veeri prije mnogo
godina. ak su i cipele bile Elspethine. to time eli rei? Zatim je shvatio da Valentina moda nije
ponijela veernju odjeu. Pomislio je, prilino razdraljivo, da je Elspeth blizankama ostavila vie nego
dovoljno novca da kupe novu odjeu. Valentina je u Elspethinoj odjei izgledala starije, kao da je
preuzela djelie Elspeth. Zurila je kroz prozor. Nikada ne znam gdje sam.
Robert je pogledao pokraj nje i rekao: Camden Town.
Valentina je uzdahnula. Sve izgleda isto. A toliko je toga.
Ne svia ti se London?
Odmahnula je glavom. elim da mi se svidi. Ali nije dom.
Robertu nije palo na pamet da nee ostati u Londonu kada istekne godina dana; sada je osjeao
neku nunost, potrebu da je uvjeri koliko je London poeljan. Ne mogu zamisliti da bih igdje
drugdje mogao ivjeti. Ali, s druge strane, ovdje sam odrastao. Mislim da bih se osjeao malo
odsjeeno da odem odavde. Ovdje su sva moja sjeanja.
Upravo tako. To ja osjeam za Chicago.
Nasmijeio se njezinoj iskrenosti. Nisi li premlada da bude tako nostalgina? Ja sam knjiki
stari povjesniar. Ja imam pravo biti okamina. Ali ti bi trebala biti u potrazi za pustolovinama.
Koliko ti je godina? upitala je.
Za dva u tjedna navriti trideset i sedam rekao joj je. Primijetio je da ga nije opovrgla kada
se nazvao starim.
Valentina se nasmijeila. Trebali bismo ti organizirati zabavu.
U prvi je mah Robert pomislio da se ,,mi odnosi na njih dvoje, nju i njega; onda je shvatio da misli
na sebe i Juliju. Zamislio je Julijinu vjerojatnu reakciju i rekao: Mislim da emo piti aj i jesti kolae
na groblju; mogla bi doi i sve upoznati?
Dobro. Nasmijeila se. Nikad nisam bila na roendanskoj proslavi na groblju.
Oh, nije to proslava; samo smo malo dotjeraniji no inae. Nema darova i tih stvari.
Poeli su priati jedno drugome o roendanima: Prvi smo put ile u cirkus... Zavrio sam u
bolnici, na ispumpavanju eluca...
Julia je poludjela... Tog se jutra pojavio moj otac; nikada ga prije nisam vidio...
to?
Robert je zastao, ne znajui bi li joj elio ispriati tu priu na poetku njihova poznanstva. Err,

pa. Moji roditelji nisu bili u braku jedno s drugim. Moj je otac imao drugu obitelj u Birminghamu. Oni
su bili njegova prava obitelj - jo su uvijek i ne znaju za mamu i mene. Upoznao sam ga tek za peti
roendan. Pojavio se u lamborghiniju i odveo nas na izlet u Brighton. Tada sam prvi put vidio more.
To je tako udno. Kako to da je tako dugo ekao da te doe vidjeti?
On je veoma zaokupljen samim sobom i ne voli djecu, to je smijeno jer imam petero polubrae
i polusestara. Majka je rekla da me je doao upoznati zato to je ona naposljetku zatraila novac.
Nakon toga je pogdjekad dolazio, donosio nepraktine darove... Prilino je zabavan i posve
nepouzdan. Kad sam bilo mlai, bojao sam se da e me odvesti od majke i da je vie nikad neu vidjeti.
Valentina je pogledala Roberta. ali li se? Ako se i alio, nije to uspjela otkriti. Taksi se zaustavio
ispred restorana. Valentina je oekivala de e biti velik, priguen zastorima i sagovima i tih, ali se nala
u pretrpanoj maloj prostoriji niskog stropa, punoj drva koje je pocrnjelo od vremena. Rijetko je imala
osjeaj da je prevelika. Ovo je pravi London gdje jedu Londonci. Ponio ju je kovitlac osjeaja;
slavodobitnost da napokon nije turist; zadovoljstvo to je tu, a Julia ne; osjeaj da nije dorasla
razgovoru s Robertom. to rei nekome tko ti kae da je mislio kako e ga otac oteti? to bi Julia rekla?
Kada su sjeli za malen stol, stisnuti izmeu ivahnog drutva ljudi iz Cityja i knjievnog agenta koji se
udvarao urednici, Valentina je rekla: Zato bi to uinio?
Robert ju je pogledao preko jelovnika i rekao: Oprosti?
Um,

tvoj tata? Rekao si...?

Oh, da. Sada znam da to nikada ne bi uinio, ali se uvijek alio s tim, govorio kako je divno kad
smo on i ja sami i kako e me odvesti na sjever... Meni je on bio kao nekakav zloduh. Prilino sam ga
se bojao sve dok nisam uao u tinejderske godine.
Valentina ga je pogledala raskolaenih oiju pa, u nedostatku odgovora, nala utoite u jelovniku.
ini se tako mirnim. Obitelj te ne iznenauje kakva god bila. Imala je sada ve dobro poznat osjeaj
da je apsurdno mlada i sa Srednjeg zapada.
Pretjerao sam, shvatio je Robert. Jesi li za au vina? to e jesti? Poeli su kolebljivo
avrljati, popravivi razgovor zajednikom simpatijom za Montyja Pythona, anegdotama o groblju,
lakrdijama Valentinine makice te uivanjem u juhi od komoraa. Do kraja obroka bilo im je opet
ugodno ili barem manje neugodno nego to im je bilo do tada.
Juliji, samoj u stanu, to je bila duga veer. Razmiljala je o lome da ode posjetiti Martina, ali bila je
ljuta to ju je Valentina ostavila samu i odluna da provede najjadniju moguu veer. Bila je zadovoljna
to je televizor jo pokvaren.
Julia je podgrijala malo juhe od rajice i sjela u blagovaonicu, jela i itala neko staro izdanje Sretnog
Jima koje je nala u Elspethinu uredu. Elspeth joj je sjedila nasuprot i gledala je. Nemoj proliti juhu po
tome, to je potpisano prvo izdanje. Elspeth je shvatila da je blizankama morala ostaviti detaljnije
upute. Iako nisu imale namjeru unitavati, izluujue su se leerno ponaale prema njezinim stvarima;
u kupaonici su itale rijetka izdanja Tristrama Shandyja i Villette, zabijale pamflete Daniela Defoea u
rune torbice da ih itaju u podzemnoj. Elspeth je strasno eljela istrgnuti Juliji knjigu iz ruku. Ali zato
ti je stalo? To je knjiga, ona je ita, to mi ne bi trebalo smetati. Ne bi me trebalo muiti to Valentina
nosi moju odjeu i izlazi na veeru s Robertom
ali mui me, uistinu me veoma mui. Julia je pojela juhu, zatvorila knjigu, odnijela posue i oprala
ga. Igrala se s Makicom sve dok njoj nije dosadilo te je nestala u garderobi da malo odspava. Tada je
Julia legla na sofu u dnevnoj sobi, zapiljila se u strop i piljila sve dok to vie nije mogla podnijeti pa
ukljuila raunalo. Uspjela je ubiti nekoliko sati piui poruke dugo zanemarenim prijateljima iz
srednje kole. Elspeth se povukla u ladicu da se duri. U deset se Julia otila okupati. U deset i trideset
poela je misliti kako bi Valentina svakog asa trebala doi kui. Do ponoi je triput nazvala Valentinu
na mobitel i poela paniariti. Elspeth je gledala Juliju kako koraa i imala predosjeaj... ega? Nevolje.
Opasnosti. Nepodnoljivo je da se prolost ponavlja sa zastraujuim varijacijama. Elspeth je

zamiljala na koja je sve mjesta Robert mogao odvesti Valentinu, omiljene barove, srcu prirasle etnje... Doi ovamo, doi ovamo gdje te mogu drati na oku. Julia je otila u krevet, ali je leala budna,
pjenei se od bijesa. Elspeth je sjedila na prozorskoj klupi. ekale su.
Bi li proetala po Junoj obali? upitao je Robert Valentinu. Platio je raun; spremali su se otii
iz restorana. Valentina je oklijevala. Promatrala je cipele u kojima je bila; cipele visokih, tankih potpetica, iljasta vrha i pola broja prevelike. Moe rekla je.
Taksijem su otili do Westminsterskog mosta. Ulice su bile neobino prazne. Koraci su im glasno
odzvanjali po ploniku, uli su smijeh s druge strane rijeke. Valentina nikada nije nou bila u
Westminsteru. Mnogo je ljepe bez gomile ljudi. Robert ju je poveo preko mosta pa niz neke stube.
Stajali su jedno pokraj drugoga uz ogradu i preko Temze gledali zgradu Parlamenta. Iznad Big Bena
nisko je visio naranast mjesec. Robert ju je zagrlio jednom rukom. Ona se ukoila. Stajali su tako
nekoliko minuta i pitali se to ono drugo misli. Na kraju je on rekao: Da proetamo? Sigurno ti je
hladno.
Da, malo rekla je. Onda su se vratili stubama. Valentini je bilo olakanje hodati. Nije tono
znala kako to ide; mislila je da e je poljubiti, ali hoe li oekivati vie? Je li mislio da e otii s njim
doma? Je li shvaao koliko je to nemogue? Koliko je sati ? Julia e se uzrujati ako uskoro ne doe
kui. (Izrujat e se i ovako i onako, ali e ovako posve poiziti... Valentina je pokuala pogledati
Robertov sat, a da on to ne primijeti. Zatim se sjetila gdje je i okrenula da vidi Big Ben. Bila je gotovo
pono. Proli su Waterloo Bridge, Blackfairs Bridge. Stopala su joj bridjela. Priao joj je o nekom
izloenom djelu koje je vidio u galeriji Tate Modem. S enjom je gledala svaku klupu koju bi proli.
Bili su blizu Londonskog mosta kada je rekla: Moemo li sjesti?
Oh rekao je, shvativi. Uasno mi je ao zaboravio sam na tvoje cipele.
Valentina se spustila na klupu i izvukla noge iz cipela. Migoljila je prstima i okretala zglobove.
Robert se sagnuo i dignuo joj cipele. Sjeo je pokraj nje i stavio ruke u njih. Bile su tople i pomalo
vlane.
Jadne tvoje noge rekao je.
To nisu moje cipele rekla je.
Znam. Stavio je Elspethine cipele na klupu. Evo rekao je pruajui ruke. Daj mi
stopala.
Bila je sumnjiava, ali posluala ga je. Okrenuo ju je te se naslanjala na laktove dok su joj stopala
bila u njegovu krilu.
Bi li mogla skinuti arape?
Nemoj gledati rekla je.
Poeo joj je masirati stopala. Isprva ga je gledala, no ubrzo je pustila glavu da joj padne unatrag
te je on vidio samo dugaak vrat i zailjenu bradu. Predao se njezinim stopalima, osjeajui da je
dosegnuo novu razinu razvratnitva time to je u javnosti masirao stopala mladoj djevojci. Uhite li
ljude zbog ovoga? Prestao je misliti. Svijet se sveo na njihovu klupu, njezina stopala, njegove ruke.
Valentina je podigla glavu. Osjeala je vrtoglavicu i potpunu oputenost. Robert se nagnuo i
poljubio joj stopala. Evo rekao je.
Oh, moj Boe rekla je. Mislim da ne mogu hodati.
Nosit u te rekao je i to uinio.
Bila su gotovo dva sata nakon ponoi kada su Julia i Elspeth zaule korake na stubama. Julia je
iskoila iz kreveta, ne znajui bi li trebala izii Valentini ususret ili je priekati. Elspeth je poletjela u
hodnik i vidjela kako se vrata polako otvaraju: vidjela je da Robert nosi Valentinu; vidjela je kako je
njeno sputa na bosa stopala, vidjela je kako se Valentina lagano zanjihala s cipelama u rukama i
znala to se meu njima dogodilo kao da je to vidjela. Okrenula se prema Robertu i lagano mu
mahnula. Neznatno se naklonio s osmijehom, dodao joj arape i spustio na donji kat. Valentina je ula

u stan i zatvorila vrata. Neujno je ula u sobu.

Elspeth je ostala u hodniku. Nije joj bilo do svae koja e se odviti izmeu blizanki. Bila, doivjela.
Htjela je otii iz stana, biti sama, srediti se. eljela je nai Roberta i preklinjati ga. Ali to bih traila od
njega? Sto bih rekla? Elspeth je poeljela popiti neko estoko pie, dobro se isplakati u kupaonici.
eljela je hodati dok se toliko ne iscrpi da zaspi. Umjesto toga otila je u svoj ured i pogledala u vrt
okupan mjeseinom. Pusti me, zamolila je ono to ju je dralo tu. elim umrijeti, molim te, doista
umrijeti i nestati. ekala je, ali nije bilo odgovora. Molim te, Boe, ili to ve jesi, molim te, pusti me.
Pogledala je vrt, nebo. Nita se nije dogodilo. Tada je shvatila da nitko ne slua. Sve to joj se dogodi
ovisit e samo o njoj.
Valentina se uuljala u sobu, i dalje drei cipele i arape. Julia je sjedila na krevetu u pidami, s
nogama objeenim preko ruba. Okrenula se kada je ula Valentina. Zna li koliko je sati?
Ne.
Skoro su dva sata.
Oh.
Julia je skoila s kreveta. Valentina je pomislila: mogu se cipelama obraniti ako me pokua udariti.
Stajale su okrenute jedna drugoj, obje nesklone izgovoriti rijei koje e izazvati svau. Julia je
pomislila: Trebale bismo samo otii u krevet, no nije mogla odoljeti da ne kae: Je li to sve to ima
rei? 'Oh?' oponaala je Valentinin pokuaj da zvui neduno. Oh, oh, oh.
Valentina je slegnula ramenima. Nije da imam zabranu izlaska. A ti mi nisi mama. A ak i da jesi,
imam dvadeset i jednu godinu.
I onda to e, Julia?
Najobinija je pristojnost obavijestiti me kad e doi kui; inae se brinem. Vie nego mama.
Ne moe tek tako otii.
To nije moj problem. Znala si gdje sam i s kim sam. Ne posjeduje me.
Izila si na veeru. Veeru ne traju do dva poslije ponoi! to si radila sedam sati?
Izila sam na spoj, to se tebe ne tie! Skini mi se!
Tie! Kako to misli? Nemamo tajni izmeu sebe.
Ne misli li da je vrijeme da ponemo ivjeti vlastite ivote?
Oh, Boe, Julia, pusti me.
ivimo ih. ivimo ih zajedno. Valentina!
Nisam tako mislila! Valentina je bacila cipele preko sobe. Bezopasno su odskoile o sag.
Zna to hou rei - elim svoj ivot! elim privatnost! Sita sam toga da budem pola osobe. Briznula
je u pla. Julia je zakoraila prema njoj, a Valentina je vrisnula. Ne diraj me! Nemoj... i istrala iz
sobe.
Julia je stajala podboivi se zatvorenih oiju. Sutra e biti normalna. Bit e kao da se ovo nije
dogodilo. Vratila se u krevet i leala pokuavajui uti Valentinu u stanu. Najposlije je zaspala i sanjala
da je gore, u Martinovu stanu, da sama luta beskrajnim stazama izmeu hrpa kutija.
Valentina je legla u gostinskoj sobi. Plahte su bile vlane i hladne, a ona se osjeala zaudno
profinjenom spavajui u donjem rublju. Ne sjeam se da sam ikada sama spavala. Bila je previe
uzbuena da bi uistinu spavala. Misli su joj bile obuzete svaom s Julijom; veer s Robertom kao da
je bila tjednima daleko. Mutan i ugodan predah u pravoj bitci. Doivljavala se racionalnom i
pobjednicom: Pobijedila sam, pomislila je. Rekla sam ba ono to sam htjela rei. U krivu je. Zna da ja
imam pravo. Odsada e sve biti drugaije.

Ujutro su se blizanke stidljivo srele u kuhinji. Napravile su kajganu i prepeenac te zajedno, bez
mnogo rijei, dorukovale na hladnoj svjetlosti blagovaonice. Stvari meu njima vratile su se u

normalu, ali bile su drugaije.

VITAMINI

Strano izgleda rekla je Julia Martinu nekoliko dana poslije.

Kupit u ti vitamine.
Sada zvui kao Marijke.
Je li to dobro ili loe? Bili su u Martinovu uredu. Bilo je kasno poslijepodne; Valentina je bila
na groblju s Robertom te je Julia dola Martinu kao zalutali stvor, glasno se jadajui kako je ostavljena,
nadajui se da e Martin s njom gledati televiziju. Ali Martin je radio te je lebdjela oko njega,
dosaujui se, ali u oekivanju.
Martin se nasmijeio i okrenuo na stolcu da je pogleda. Na mutnu svjetlu raunalnog zaslona
djelovao je kao s drugog svijeta: Julia je smatrala da je lijep iako je znala da je to ljepota kvara. Lice
mu je bilo plavkasto, a ruke pod toplom svjetlou svjetiljke s radnog stola nevjerojatno krvavo
naranaste boje. To je lijepo. Dobro je imati nekog tko se brine za mene. Samo malo. Ne bi,
meutim, volio da se previe brine.
U Julijinu se umu uobliavala zamisao. Neu. Ali hoe li uzimati vitamine ako ti ih donesem?
Martin se okrenuo prema zaslonu. Izraivao je mreu za krialjku. Kliknuo je i tri su se polja
zacrnjela. Moda. Ne sjetim se uvijek uzeti tablete.
Ja bih te mogla podsjeati. To bi mogao biti moj posao.
Pretpostavljam da je to lake nego uistinu jesti voe i povre.
Julia je rekla: Dobro, sutra u poi u ljekarnu. Oklijevala je.
Hoe li cijelu no raditi?
Da, trebao sam poeti juer, ali mi je neto skrenulo pozornost. Moram zavriti do prekosutra.
Martin je napravio biljeku na rukom nainjenoj skici krialjke. Ako eli gledati televiziju, samo
naprijed.
Ne, ne da mi se gledati sama. Otii u dolje itati.
Pa, oprosti to sam tako loe drutvo. Ali ovo stvarno moram zavriti ili e mi urednik doi na
vrata s pendrekom.
U redu je. Kada se vratila u stan, Julia je imala plan.
Ne moe to uiniti rekla je Valentina kada joj je Julia rekla o emu je rije. Ne moe mu
tek tako dati lijek i ne rei mu.
Zato ne? Kae da je odbijanje lijeenja dio bolesti. Zato u mu ga dati kriomice. Bit e mu drago
kad bude djelovao i kad bude mogao izii.
Stoje s nuspojavama? Sto ako je alergian? I kako e se doe pati lijeka za opsesivno
kompulzivni poremeaj?
Otii emo lijeniku i pretvarati da imamo OKP itala sam o njemu, nije ga teko simulirati.
Mislila sam rei doktoru da se uasno bojim zmija. I moda poupati obrve.
Kako to misli mi? Ne idem s tobom Valentina se vrsto uhvatila za rukonaslon stolca kao da
misli da bi je Julia mogla izvui iz njega.
Julia je slegnula ramenima. Dobro, ii u sama.
Bilo je mnogo sloenije nego to je predvidjela, ali je na kraju uspjela dobiti recept za anafranil.
Prebacila je kapsule u bocu vitamina i jedne se veeri, nakon veere, pojavila u Martinovu uredu.
Vidi, nisam zaboravila rekla je, protresavi boicu tako da su tablete zaklopotale.
Bio je nagnut nad nekim fotografijama, izgubljen u drugom jeziku. Oprosti, to si rekla? O, bok,
Julia. Stoje to? Vrlo ljubazno od tebe, hvala. Evo, stavit u ih do raunala da ih se sjetim uzeti.
Ne rekla je Julia. Drat u ih kod sebe i paziti da ih uzima. Tako smo se dogovorili, zar ne?
Jesmo li? rekao je. Otila je u kuhinju po au vode. Kada mu je dodala kapsulu i au, Martin
je pustio da mu poiva na dlanu i pogledao je. Znatieljno je podigao pogled prema Juliji, ali nita nije

rekao.
Zar je nee uzeti? nervozno je upitala. Na kapsuli je pisalo: ANAFRANIL 25 MG; raunala je
na Martinovu kratkovidnost.
Hmm? Oh, da. Stavio je tabletu u usta i progutao je s vodom. Evo, sestro.
Julia se nasmijala. Ve bolje izgleda. Koketno je zatresla bo iom i spustila se. Valentina je
sjedila na podu u Elspethinu uredu i zurila u svoj laptop.
Ubit e ga rekla je Valentina.
Ne, neu. O emu pria?
Pogledaj ovo. Valentina je okrenula raunalo prema Juliji, koja je sjela na pod do nje.
Pogledaj nuspojave.
Julia je proitala. Zamuen vid, zatvor, munina, povraanje, alergije, lupanje srca... Bio je to
dugaak popis. Pogledala je Valentinu. esto sam gore. Vidim ga ee nego to bi ga vidio lijenik.
Samo ga moram promatrati, to je sve.
to ako doivi infarkt?
To se vjerojatno nee dogoditi.
to ako dobije napadaje? Nee ti rei ako odjednom postane impotentan ili konstipiran.
Dala sam mu malu dozu.
Valentina se odjavila i ugasila raunalo. Ustala je. Ti si idiotkinja rekla je Juliji. Ne moe
tek tako odluivati umjesto drugih, a izgleda udno bez obrva.
Nisi ga ak ni upoznala rekla je Julia, ali Valentina je ve otila iz sobe. Julia ju je ula kako
prolazi kroz stan, izlazi kroz vrata i sputa se niza stube. Dobro rekla je Julia. Budi takva. Vidjet
e.

ROENDAN

Robertov je roendan osvanuo vedar i blag. Veer prije legao je u razuman sat te je iskoio iz
kreveta zaudno radostan i u iekivanju.
Dadadadadada-blablablablablabla ROENDAN... Pjevao je pod tuem pa pojeo meko kuhano
jaje i prepeenac. Proveo je raskono jutro preraujui poglavlje svojeg rada posveeno Stephenu
Gearyju, arhitektu groblja Highgate. Pojavio se na groblju prije podneva i s Jamesom petljao po arhivu
do dva, kada je vodio obilazak. inilo mu se kao da ga svi poznati spomenici pozdravljaju: Na kraju e
i ti biti mrtav, ali danas nisi. Kada se vratio s obilaska, u uredu u prizemlju nije bilo nikoga osim Nigela,
upravitelja groblja, i mladog para koji je s njim razgovarao o ukopu svojeg djeteta. Robert se urno
povukao i popeo na gornji kat.
Valentina se smjestila na jedan uredski stolac, skromno se drei po strani. Jessica je govorila na
telefon; Felicity je pravila aj i tiho razgovarala s Georgeom, klesarom, o spomeniku koji je izraivao;
James je iz arhiva pozvao Jessicu; Edward je fotokopirao, a Phil je vadio tortu iz kutije. Thomas i
Matthew uli su prilino stidljivo, a ured kao da se odjednom napunio jer je ekipa grobara rijetko
ulazila, a obojica su bila vrlo visoka.
Pogledaj rekao je Phil. Dao sam da od eerne glazure naprave Egipatsku aveniju.
Opa rekao je Robert. To je stvarno... neukusno.
Da rekao je Phil. Siva glazura nije zamamna.
Felicity se nasmijala kada je vidjela tortu. Zatim su se svi utiali sjetivi se oaloenih roditelja u
Nigelovu uredu ispod njih. Ovo je sjajno rekla je apatom. Poela je postavljati ruiaste svjeice
na tortu. Jessica je zavrila razgovor i rekla, ne obrativi se nikome posebno: Budite pristojni.
Namignula je Valentini i sila na donji kat.
Jedini ljudi koje je Valentina poznavala, osim Roberta, bili su Jessica i Felicity. Kad je Robert uao,
nasmijeio joj se, a Valentina je osjetila radost samopouzdanja. S iznenaenjem je gledala kako se
Robert ali s Philom, a s Thomasom i Matthewom izmjenjuje viceve o svojoj smrtnosti. Kao da sam
zoolog koji promatra ivotinju u prirodnom okoliu. Robert se tu nije doimao nimalo stidljivim. Izvukao
je Valentinu iz stolca u kutu i poeo je upoznavati s drugima, jednom joj rukom lagano dodirujui lea.
Valentina je bila uzbuena to je Robertovi prijatelji vide kao dio para iako je bila svjesna koliko bi je
razdraivalo da je, umjesto Roberta, svojata Julia.
James se spustio iz arhiva i oprezno smjestio za Jessicin radni stol. Jessica je ula u ured, a za njom
Nigel. Oh! rekao je. to se slavi?
Imamo zabavu za 20. travnja, Nigel rekla je Felicity. Zar nisi donio kostim?
Robertu je roendan rekao mu je James.
Naravno sa aljenjem je rekao Nigel. Bojim se da su mi misli negdje drugdje.
Sve je dogovoreno? upitao je James.

Da odvratio je. Sprovod je u ponedjeljak u jedanaest.

Mrtvaki pokrov tiine spustio se na ured; nitko nije volio djeje sprovode. Robert je pomislio:
Uvijek pada kia kada pokapamo djecu. Zatim se sjetio da to zacijelo nije istina. Alija u, za svaki sluaj,
ponijeti kiobran.
Oh, Boe rekao je Nigel primijetivi tortu. to se ovdje dogodilo?
Hej rekao je Phil malo potovanja prema torti. Slikao ju je mobitelom ...za arhiv.
Felicity je zapalila svjeice. Svi su se sjatili oko Roberta koji je izgledao smeteno zadovoljan dok su
mu pjevali roendansku pjesmu. Valentina je pjevala i imala osjeaj kao da ve godinama poznaje te
ljude; Phila u konom kinom ogrtau pokrivena tetovaama; Georgea sa zavrnutim rukavima na
koulji i baritonom, koji u rukama zamrljanim grafitom lagano dri crte nadgrobnog spomenika;
Edwarda koji ju je podsjeao na glavnoga glumca u nekom starom crno-bijelom filmu, a koji je pjevao

s rukama sklopljenima ispred sebe kao da je u crkvi; Thomasa i Matthevva u visokim izmama, sa
zubnim aparatiima, koji su pjevali, smijeei se; Nigela tuna lica koji je pjevanje doivljavao kao vrlo
sveanu zadau s moguim neugodnim posljedicama; ljubaznu Felicity jasna glasa: Jessicu i Jamesa
koji su pjevali sipljivo poput flauta kad ih sviraju s previe daha svi su mu zajedno pjevali. Sretan
roendan tebi, sretan roenda ti. Na kraju je Robert zatvorio oi i poelio da samo opet bude sretan i
ugasio sve svjeice osim jedne. Skupinom je prostrujao mrmor tobonje zabrinutosti, a onda je Robert
opet udahnuo i ugasio i posljednju svjeicu. Pljesak, smijeh. Robert je razrezao tortu i Valentini dao
prvu kriku. U jednoj je ruci drala papirnati tanjur, plastinu vilicu u drugoj i gledala ga kako dijeli
krike. Felicity je natoila aj u raznovrsnu zbirku alica.
Robert je pojeo komadi torte; siva je glazura imala okus kao i one drugih boja. Pogledao je Valentinu
i shvatio da ga netremice gleda, ozbiljna i tiha usred vesele gozbe. Iznenada se Valentina nasmijeila,
a on se osjetio bezbrinim; prolost kao da se rasipala, sada je bila vana samo budunost. Robert je
priao Valentini te su stajali jedno do drugoga i jeli tortu, sretno tihi usred ivahne roendanske
proslave. Sve e biti u redu, pomislio je.
Jessica ih je promatrala. Tako slii Elspeth, pomislila je. Ne ostavlja ovjeka ravnodunim. Sjetila se
para koji je netom upoznala, mladih roditelja. Naslanjali su se jedno na drugo dok su izlazili kroz vrata
groblja kao da se suoavaju sa snanim vjetrom koji nitko drugi nije mogao zapaziti. Robert i Valentina
nisu se uope dodirivali, ali se Jessica prisjetila tog oslanjanja. Doimlje se sretnim. Uzdahnula je i otpila
gutljaj aja. Moda e biti dobro.

NEVIDLJIVI AUTOR

Elspeth je vjebala na praini. Nikako joj nije ilo u glavu zato nije prije shvatila njezine
komunikativne moi. Bila je lagana te ju je lako mogla pomicati; bila je savren medij za poruke.
Kada su blizanke tek stigle u stan, Julia je nehajno prola prstima po praini na klaviru, ostavivi za
sobom blistav trag. Elspeth je smetao te je poela marljivo vraati prainu da izbrie Julijino nepromiljeno nagrivanje, kada je shvatila kako je nabasala na, tako rei, praznu plou. Praina je bila
megafon koji je mogao pojaati njezin poziv upomo. Bila je tako uzbuena da je odmah otila u ladicu
da razmisli o mogunostima.
Sto rei sada kada joj se napokon pruila prilika? Pomozite mi, mrtva sam. Ne, ne mogu nita
protiv toga. Bolje ne zvuati previe patetino. Ali, ne elim ih prestraiti. elim da znaju da sam to
ja, a ne neka smicalica. Sjetila se Roberta. Mogla bi mu pisati; znao bi da je tu.
Sutradan je bila nedjelja. Padala je kia, a dnevna je soba bila proeta jednolinom, slabom
svjetlou. Elspeth je lebdjela iznad klavira. Da je ikome bila vidljiva, ukazala bi se samo kao lice i desna
ruka.
Blizanke su bile u blagovaonici; otezale su kavu i ostatke prepeenca i dema. Elspeth je ula
ugodan, povran razgovor, jutarnju raspravu o vrsti zabave kojom e se tog dana baviti. Iskljuila ih je
i usredotoila na tromo pranjavo prostranstvo ispred sebe.
Elspeth je vrhom prsta nesigurno dotaknula klavir. Sjetila se da je negdje proitala kako se
kuanska praina sastoji uglavnom od odbaenih stanica ljudske koe. Znai da moda piem
komadiima svojeg biveg tijela. Praina je popustila, mekane su estice uzmicale dok je ucrtavala
sjajnu stazu. Likovala je to je tako lako; pazila je na rukopis kako bi Robert bio posve siguran da je
njezin. Gotovo je cijeli sat ispisivala nekoliko redaka. Kada je zavrila, blizanke su ve izile. Elspeth je
pjevuila i lebdjela iznad svojeg djela, divei se kitnjastu potpisu, tonosti interpunkcije. Velikim je
naporom upalila svjetiljku kojom se neko koristila za osvjetljavanje partitura. Ovo im ne moe
promai, zakliktala je i slavodobitno obletjela stan, jurila kroz vrata i okrzavala stropove. Uspjela je
kockom eera pogoditi Makicu u glavu dok je spavala na stolcu, djelomice uvuenu ispod
blagovaonikog stola. Kakvo velianstveno jutro!
Robert je taj dan, igrom sluaja bio je prvi svibnja, proveo na ulazu u Istono groblje pokazujui
velikom broju ljudi, uglavnom Kineza, grob Karla Marxa. Naveer je iscrpljen sjedio za radnim stolom.
Piljio je u raunalo i pokuavao shvatiti to ga je tono razdraivalo u treem poglavlju. Pogrean je
na neki nain bio ton; bilo je to obijesno, gotovo veselo poglavlje o koleri i tifusu. Tako ne moe. Nije
mogao pojmiti zato su mu se epidemije u jednom trenutku inile tako divnima.
Crvenim je oznaavao sve bitne dijelove kada je uo lupanje na vratima.
U predvorju su, vrlo ozbiljne, stajale blizanke. Doi gorerekla je Valentina.
to je?
Moramo ti neto pokazati.
Julia je ila za Valentinom i Robertom. Bila je svjesna osjeaja nade.
Stan je bljetao od svjetlosti. Blizanke su otpratile Roberta do klavira i povukle se. Ugledao je
Elspethin rukopis:
POZDRAV, JULIA I VALENTINA - OVDJE SAM.
VAA ELSPETH
i:
ROBERT - 22. LIPNJA 1992. - E.
Robert je stajao prazne glave. Ispruio je ruku da dotakne napisano, ali ga je Valentina uhvatila za
zapee. to to znai? Datum? upitala je Julia.
Neto... to znamo samo ona i ja.

Valentina je rekla: Upalila je svjetiljku.

to se tog dana dogodilo? upitala je Julia.
Valentina je rekla: Rukopis je isti kao mamin.
to se dogodilo?
Osobno je, dobro? To je izmeu mene i Elspeth. Robert je zvuao osorno. Blizanke su se
pogledale i sjele na sofu skrtenih ruku. Robert nije prestajao itati poruku. Sjeao se tog prvog dana:
stajao je u vrtu ispred kue, prepisivao broj agencije sa znaka Iznajmljuje se. Elspeth ga je gledala s
prozora dnevne sobe. Mahnula mu je, a on joj je odgovorio; nestala je i pojavila gotovo odmah zacijelo se sjurila niza stube. Bila je odjevena u bijelu ljetnu haljinu, a kosa joj je bila povuena unatrag
i uhvaena ukosnicom. Na nogama je imala jeftine gumene sandale - Kako su se ono zvale? Dok se
uspinjala stubama ispred njega, vodei ga u stan, udarale su o dno njezinih stopala, log je dana njegov
stan bio potpuno prazan. Provela ga je kroza nj, ali su razgovarali o drugim stvarima. Sto su rekli jedno
drugome? Nije se mogao sjetiti. Sjeao se samo da je iao za njom, haljine koja joj je otkrivala ruke,
njenih izboina kraljeaka koji su se gubili u koritu njezine kraljenice, patentnog zatvaraa na haljini,
uska struka i iroke suknje. Tog je ljeta bila blago preplanula. Poslije su se popeli u njezin stan i u toj
sobi pili pivo s limunadom, a nakon toga otili u spavau sobu gdje joj je otkopao haljinu te je poput
oklopa spala s nje. Bila je topla pod njegovim rukama. Poslije je unajmio stan, ali tog je popodneva
zaboravio zato je tu. Zaboravio sve, osim njezinih bosih stopala, kose koja joj je ispadala iz ukosnice,
lica bez minke, kretnji njezinih ruku. Raspast u se, Elspeth. - Ne znam to osjeati.
Zurio je u napisano. Valentina je pomislila: prema meni to ne osjea. Julia je ekala. Pitala seje li
Elspeth s njima u sobi. Makica je skoila na sofu i sklupala se na jednom rukohvatu. Skupila je ape
ispod grudi i gledala ih, oito ravnoduna prema duhovima koji su moda bili prisutni.
Naposljetku je Robert rekao: Elspeth?
Jedno po jedno osjetili su snanu, prolaznu studen u tijelu. Robert je rekao: Hoe li nam neto
napisati? Blizanke su ustale te su sve troje stali kraj klavira i gledali njegovu povrinu.
Pred njima kao da se odvijao spor crtani film u kojem su se prizori na trenutke zamrzavali. Praina
kao da se premjestila; slova su se pojavila djelovanjem nevidljive sile: DA.
Elspeth je vidjela da se Robert trudi pomiriti prolost i sadanjost, da je uzbuen i uznemiren.
Valentina je gledala njega, a Julia je gledala Valentinu. Tako je, pomislila je Elspeth. Svima nam je
teko. Poela se kretati sobom, gurajui stvari. Vrata su se njihala, zavjese lelujale. Robert se trgnuo i
maknuo pogled s klavira kada je nekoliko puta ugasila i upalila stolnu svjetiljku.
Doi, duo rekao je, a ona je, odjednom sretna, doletjela do njega. Osjetio ju je kao blizinu,
hladnu prisutnost. Kako nisam to prije shvatio? Bila je tu, a ja sam je ostavio. Robert se sjetio koliko
je puta otiao na grob, sati koje je proveo sjedei na stubama Noblinova mauzoleja govorei u prazno,
veeri pokraj rijeke provedene s Valentinom; spopao ga je osjeaj vlastite gluposti i lagane munine.
Ali nisam zapravo vjerovao da je tamo. Jesam li? Stajao je odmahujui glavom. Reci nam kako je...
Kako je... Kako si? Robert je elio rei ono to nije mogao rei pred blizankama. Elspeth se smjestila
preko klavira i poela razmiljati o odgovoru. Kako sam? Pa, mrtvo. Hm, pokuaj biti pozitivna. Hmm...
Razmiljajui o tome, napravila je u praini malu spiralu. Robert se prisjetio stranica i stranica spirala
koje je navrljala razgovarajui na telefon. Ovdje si, doista si ovdje.
Valentina i Julia gledale su kao pasivne promatrake kako se pojavljuje sjajna spirala. Mi smo kao
ovce na Isusovu roenju, pomislila je Julia. Valentina se pitala je li ih Elspeth stalno gledala. Sto zna o
nama? Sviamo li joj se? Sve je bilo vrlo nelagodno. Valentina se pokuala sjetiti je li ijedna ikada rekla
neto loe o Elspeth. Kada su blizanke bile veoma male, plaile su jedna drugu idejom Boga koji ih
promatra svakog trenutka u svakom danu. Nikada ne moe biti dovoljno dobra... Promatrala je
Robertovo lice. Zaboravio ju je. ekao je da Elspeth opet neto napie.
Poela su se pojavljivati slova: USAMLJENO. UHVAENA U STANU. SRETNA TO SU TU V&J.
NADOSTAJE MI.

Julia je rekla: eli li neto?

ITATI KNJIGE. IGRATI IGRE. OBRATITE POZORNOST
Da obratimo pozornost na tebe?
DA. RAZGOVARAJTE SA MNOM, IGRAJTE SE SA MNOM.
Elspeth je pisala najbre to je mogla. Rukopis joj je bio nekontroliran, slova velika; shvatila je da
povrina klavira nee dopustiti neogranieni razgovor. Upravo u tom trenutku Makica je skoila na
klavirske tipke uz glazbeni prasak pa se popela nasred poklopca, obrisavi ono to je Elspeth napisala
uinkovito poput peruke. Oh rekla je Valentina, podigavi je zloesta cura. Bacila je
Makicu na sofu. Tako odbaena, Makica je otila ispod klavira duriti se.
Sada je pola praine nestalo s klavira. Elspeth je pisala po rubu stalka za note: R - SEANSE - TABLA
I AA?
Tono, viktorijanci su se sluili abecedom i aom. I automatskim pisanjem. Duhovi bi uli u
medije i kroz njih govorili. Hou rei, mediji su se pretvarali da to rade. Ali, oni su bili prevaranti,
Elspeth.
MODA.
Dobro. Hoe probati?
SLOVA I AA?
Morat u napraviti plou sa slovima. Okrenuo se blizankama. Imate li veliki komad papira?
Treba nam biljenica, kemijska i aa koja e se pomicati. Valentina je donijela biljenicu i nekoliko
listova bijelog papira iz pisaa. Spojila ih je ljepilom.
Robert je u tri reda napisao slova abecede. U gornjim kutovima papira napisao je DA i NE. Stavio
je papir na stoli te u sredinu okrenutu au.
Elspeth je pomislila: Taje aa preteka. Uspjela ju je buno pro- drmati kao da doivljava osobni
potres, ali nije je uspjela pomaknuti ni milimetar.
Robert je rekao: Treba nam neto to gotovo nema teine. Moda ep? Julia je otrala u
kuhinju i vratila se s okruglim plavim sigurnosnim obruem koji ju je tog jutra skinula s boce mlijeka.
Da, izvanredno rekao je Robert. Stavio ga je na mjesto gdje je bila aa te se poeo vrtjeti po
papiru kao da mu je drago da je iziao iz kante za smee, poput sretne vodene hube, pomislila je Julia.
Bilo je lako zamisliti Elspeth tu u sobi kada je pisala na klaviru, a kada je pomaknula plastini obru,
inilo se kao da je sam obru postao stvorenjem, da se kree svojom voljom. Julia i Valentina sjele su
na pod pokraj stolia. Robert je sjeo na sofi i nagnuo se nad abecedu. Plastina je stvarica stala s
iekivanjem, kao da slua. Prila je Makica, podigla se na stranje noge spremajui se za skok.
Maknite tu ivotinju odavde, pomislila je Elspeth. Kao da je to rekla naglas, Valentina je ustala,
odnijela Makicu u blagovaonicu i zatvorila vrata.
Kada se ponovno smjestila, Valentina je upitala: Kako to misli, uhvaena u stanu? Jesi li cijelo
vrijeme tu? Nije rekla: Gleda li nas stalno, iako je eljela.
Plastina se stvarica polako kretala od slova do slova. Nitko je nije dirao; kretala se promiljeno,
u kratkim ravnim linijama. DA UVIJEK TU NE MOGU OTII Kada bi plastini krug stao na slovo, Robert
bi ga zapisao. Pomislio je kako bi morao ukljuiti i interpunkcijske znakove.
Julia je upitala: to je s rajem? Svemu onome o emu nam govore u crkvi?
NEMA DOKAZA NI ZA NI PROTIV OVDJE SAMO EKAM
Ugh rekla je Julia. Zauvijek? Mijenja li se ita? POSTAJEM JAA
Dogaa li se to svima koji umru?
NE ZNAM OVDJE SAMO JA Elspeth je eljela postavljati pitanja, ne samo odgovarati na njih. KAKO
EDIE napisala je prije no to je Julia uspjela ita vie pitati.
Blizanke su se pogledale. Dobro je rekla je Valentina. Bila je tuna to si rekla da nas ne
smije posjetiti rekla je Julia.
Plastini se krug besciljno zavrtio po papiru. Naposljetku je Elspeth slovo po slovo napisala:

NEMOJTE REI EDIE.

Da joj ne kaemo to? upitao je Robert.
NEMOJTE REI JA DUH NEMOJTE NIKOME REI
Nitko nam ne bi vjerovao rekla joj je Valentina. Zna mamu, mislila bi da bezono laemo.
I mislila bi da je to posve opasno.
DA OPASNO GOVORITE FRANCUSKI
Da rekla je Julia.
LATINSKI
Uh, ne.
VENI HUC CRAS R UT TECUM EX SOLO COLLOQUAR
Robert se nasmijeio. Julia je rekla: Nije poteno imati tajne. Valentina je pomislila: Oni ve
imaju godine tajni. Htjela je povratiti. Robert je ispruio ruku i pogladio je po glavi. Sumnjiavo ga je
pogledala. I Julia i Elspeth osjetile su otricu ljubomore i svaka se iz svojih razloga zbog toga osjeala
udno.
Elspeth je nasricala: UMORNA
Dobro rekao je Robert.
LAKO NO
Laku no, duo.
Laku no, teta Elspeth.
Robert i blizanke ustali su. Vladala je nelagoda; pred Elspeth nisu imali to rei jedni drugima. Svi
bi rado bili otili nekamo i poeli klicati zbog neobinosti, kako je udnovato, uzbudljivo i uznemirujue, i to s tim? Pa onda, laku no rekao je Robert i spustio se u svoj stan. Laku no rekle su
blizanke gledajui ga kako odlazi. Zatvorio je vrata i stajao zapiljen u strop posve zabezeknut. Zatim
se poeo smijati i nije mogao prestati. Blizanke su ga ule. Sjele su za stoli te bez rijei poele prstom
kvrcati obru po papiru. Elspeth je neko vrijeme leala na podu u hodniku i zabrinuto sluala Roberta
kako se smije. Kada se utiao, vratila se u dnevnu sobu. Svaku je blizanku dotaknula po tjemenu. Laku
no, laku no. U ekstazi zadovoljstva Elspeth se sklupala u ladici.
Sljedee je jutro opet bilo vlano i turobno. Robert je leao u krevetu i sluao blizanke kako se
kreu stanom. Bojao se da bi mogle ostati doma; vrijeme nije obeavalo. uo je Makicu kako
nasumce galopira sobama. Kako je mogue da stvorenje zvui kao konjica, a izgleda kao preveliki
laboratorijski mi? Robert se izvukao iz kreveta. Napravio je kavu i istuirao se. Kada se obukao i popio
kavu, na vratima su mu se pojavile blizanke.
eli li s nama u Cabinet War Rooms? upitala je Valentina.
Err, elim, ali bolje da radim. U stranom sam zaostatku. Jessica ak insinuira da sam odustao.
Oh, svejedno hajde. Julia ga je nekoliko minuta pokuala nagovoriti, posve svjesna da zvui
neiskreno. Valentina je izgledala kao da ga zaklinje. Robert ih je blago potaknuo da odu svojim putem
te su napokon otile bez njega. Robert je kroz prozore svoje dnevne sobe gledao kako naginjui golem
karirani kiobran, izlaze kroz vrtna vrata.
ekao je dok nije zakljuio da su sigurno u podzemnoj. Zatim je uzeo olovku, papir pa iz male ladice
na svojem radnom stolu izvadio klju Elspethina stana. Popeo se i uao u stan.
Stajao je u predsoblju, pitajui se kako dalje. Zakljuio je da e stol u blagovaonici biti najugodniji
te sjeo za njega s abecedom, plastinim krugom i blokom ispred sebe.
Elspeth? rekao je tiho. Moda spava. Spavaju li mrtvi? Elspeth, mislio sam da bismo mogli
probati automatsko pisanje jer mi se ini da ti je teko micati obru po slovima. eli li probati?
inilo mu se da je dugo tako sjedio, s rukom poloenom na papiru, u tiini, i ekao.
Poeo je snatriti o tome koliko je meko kuhanih jaja pojeo sjedei upravo na tom stolcu za tim
stolom. Prvo jutro kada je dorukovao s Elspeth, a ona pitala: Kako najvie voli jaja? a on

odvratio:
Meko kuhana. Pokazao joj je kako da ih skuha; Elspeth je jela kajganu. Svako jutro poslije toga
iznijela bi mu savreno skuhano jaje u malom plavom stalku. Pitao se gdje je. Spremao se ustati i
potraiti ga, kada mu je ruka postala hladna i trznula se u stranu. Osvrnuo se oko sebe i nita nije
vidio. Podigao je olovku i ponovno se namjestio.
Ovaj je put pustio da vrak olovke dodiruje papir. Studen mu je postupno ula u ruku. Olovka se
poela micati po papiru.
Krugovi, spirale, iljaste crte koje su izgledale kao seizmogra- mi ispunile su stranicu. Robert je na
trenutke osjeao kako mu prsti stiu olovku bez njegove volje. Ponekad se inilo da se sama olovka
mie pod utjecajem nevidljive sile. Nagnuo se nad papir i gledao. Besmisleni reci postali su manji i
gui. Robert se sjetio svojih kolskih poetaka, kada je debelom olovkom na grubom papiru vjebao
pisati slova. Prsti su ga boljeli od hladnoe.
O EMU MISLI?
Pustio je olovku te je pala na stol, nepokretna.
Meko kuhanim jajima rekao je Robert tiho.
Olovka se zavrtjela nekoliko puta kao da ju je to zabavilo ili kao da je moda uzrujana to je
ostavljena. Robert ju je podigao lijevom rukom, davi desnoj priliku da se zagrije.
LOL NEDOSTAJE Ml.
I ti meni. Blago reeno. Samo - kvragu, Elspeth. Nisam shvaao. Sanjao sam o tebi, da si iva i
da te ignoriram; prije tjedan dana sanjao sam kako te traim po Sainsbury'su, a ti si pretvorena u
salatu, a ja nisam imao pojma... a sada ispadne da tako je... hou rei, nisi salata, ali ovdje si, a ja to
nisam shvaao.
NISI TI KRIV.
Stalno mislim da sam te iznevjerio.
UMRLA SAM. NISI TI KRIV
Razumom to znam...
Blizanke su sjedile na kuhinjskom podu i sluale, uiju priljubljenih uz vrata blagovaonice. Julia je
pogledala trag blatne vode koji su ostavile po linoleumu. Nadam se da nee ui u kuhinju jer se
nemamo gdje skriti. Valentini je bilo ao to uistinu nisu otile u muzej. Nije htjela sluati ono to je
Robert morao rei Elspeth. Pogledala je Juliju koja je bila neudobno raskreena kako bi joj uho bilo
na najboljem mjestu. Julia je bila ushiena; voljela je uhoditi ljude.
Elspeth je sjedila na stolu i gledala Robertovo lice dok je govorio. Kao da je oslijepio; nije imao
pojma gdje je te je sjedila gledajui gore.
... kao da ne mogu dalje, kao da je sve, na neki nain, bez smisla. A onda se stvori, ali ne ba.
Robert je zastao, ekajui to e Elspeth odgovoriti. Kada nije odgovorila, rekao je: Moda bih
ja mogao k tebi. Da umrem...
Ne.
Zato ne?
TO AKO ZAPNE U SVOM STANU?
Ah.
NE BIH PODNIJELA DA UMRE.
Robert je kimnuo. Priajmo o neem drugome.
Oboje su u istom trenutku postali svjesni disanja. Elspeth je napisala: NASTAVI GOVORITI, a Robert
joj je poeo priati o neemu to mu je Jessica ispriala dan prije, anegdotu iz njezinih studentskih
dana. Elspeth je otila do kuhinjskih vrata i gurnula glavu kroz njih. Isprva nije nita vidjela. Zatim je
spustila pogled i ugledala blizanke. Elspeth se nasmijala i odletjela natrag Robertu. UHODE, napisala
je. VRATI SE NEKI DRUGI DAN.
KAKO E ZNATI KAD U DOI? Napisao je Robert.

UVIJEK SAM TU, odvratila je Elspeth.

Moram ii, duo. Gotovo je podne, rekao sam Jessici da u joj pomoi oko rada na biltenu.
VOLIM TE.
Otvorio je usta da to kae, a onda napisao. I JA TEBE. UVIJEK.
Elspeth je prstima prela po napisanome. Poeljela je da moe imati taj papir, zatim pomislila: Ne,
to je samo predmet. Robert je pokupio biljenicu i vratio stolac na mjesto. Stajao je u predsoblju, ne
elei je ostaviti. Val hladnoe proao je kroza nj. Od njega mu je bilo muno. ekao je da nestane pa
otiao.
Elspeth se vratila u kuhinju oekujui da e nai blizanke, no tamo su bili samo tanki blatni tragovi
na podu. Elspeth je otila do stranjeg prozora i vidjela Juliju i Valentinu kako se polako i neujno
sputaju poarnim ljestvama. Kada su dole do dna, pretrale su preko mahovine i nestale u
susjednom vrtu. Pametnije su nego to izgledaju. Nije bila sigurna je li to problem; bila je svjesna
pomijeanih osjeaja - ponosa, opreza, nostalgije i ogorenja. Da ih barem mogu negdje otpremiti dok
ja ludujem s Robertom. Uzdahnula je. Kakva bih ja loa majka bila.
to je temelnije od potrebe da te netko upozna? To je ukupnost prisnosti, eliksir ljubavi. Robert
mu se predao. On i Elspeth svakog su dana, kad god bi blizanke izile iz stana, provodili sate posve
zaokupljeni jedno drugim te papirom i olovkom oivljavali djelie dana koji su se neko inili obinima,
ali su sada postali dragocjeni i trebali lapidarne inove zajednikog sjeanja.
Sjea li se dana kada si slomila noni prst?
U PARKU GREEN.
Nikada te prije nisam vidio da plae.
BOLJELO JE. I TI BI PLAKAO.
Mogu misliti.
ONAJ DIVNI TAKSIST
Da, a poslije smo pojeli sav onaj sladoled.
I OPILI SE. MAMURLUK JE BIO GORI OD PRSTA.
Gospode, to sam zaboravio.
I:
to ti najvie nedostaje?
DODIR. TIJELA. PIE, ONA VATRA U GRLU. TVAR - DA UISTINU PODIGNEM RUKU ILI NOGU,
OKRENEM GLAVU. MIRISI. NE SJEAM SE KAKO MIRIE.
Zadrao sam neto tvoje odjee, ali miris je ishlapio.
RECI MI KAKO MIRIIS.
Oh. Da vidimo...
RAZLIITI DIJELOVI MIRIU DRUGAIJE.
Da... ruke mi miriu po olovkama i losionu, onom od krastavca koji si mi ti kupovala... Ruao
sam kobasice... Hmm. Ne znam je li mogue znati kako sam mirie. Slino tome to ne moe vidjeti
svoje lice, slae se?
NE MOGU SE VIDJETI U ZRCALU.
Oh. To zvui samotno.
DA.
Da te barem mogu vidjeti.
S TVOJE SAM LIJEVE STRANE; NAGINJEM SE IZNAD TEBE.
Mmm. Ne. Moda si u nekom drugom dijelu spektra. Ultraljubiastom? Infracrvenom?
TREBAJU TI NAOALE ZA DUHOVE.
Sjajno! Mogli bismo ih patentirati, ljudi bi ili ulicom i vidjeli sve duhove u autobusu, one koji

lutaju Sainsbury'som...
MOGAO BI IH NOSITI NA GROBLJU. GOMILA DUHOVA TAMO?
Tko zna. Hou rei, ti nisi na groblju, a tamo bih te oekivao.
BLIZANKE STIU.
Oh, moj Boe. Do sutra.
I:
TO EMO? NE MOE OVAKO IVJETI.
Kako to misli? Sretan sam. To jest, sretan sam s obzirom na okolnosti.
VALENTINA JE ZALJUBLJENA U TEBE.
Robert je spustio olovku. Ustao je i poeo hodati po rubu blagovaonice, ruku obavijenih oko tijela
kao da se grije. Naposljetku je sjeo.
to eli da uinim?
NE ZNAM.
Opet je ustao. Ne znam to da kaem, Elspeth. Pokupio je biljenicu i olovke i spustio se u
svoj stan. Elspeth je pomislila: Reci da me voli. Prola su dva dana prije no to se Robert ponovno
pojavio u blagovaonici. Razmiljao sam rekao je i sjeo s rukom na papiru, ekajui da se pojavi
Elspeth. Ve je bila tu, ali nije mu dala znak. Sjedila je njemu nasuprot, na jednom od stolaca s
uspravnim naslonom, prekrienih ruku, oiju stisnutih u male proreze.
Napokon je Robert rekao: Elspeth, pokuao sam razmotriti situaciju. U vezi s Valentinom.
Jednostavno sam vrlo - zbunjen.
Tiina. Robert je uo svoj ivani sustav kako mu cvili u glavi. Dan je bio priguen, mraan i kiovit
te je blagovaonica bila vrlo turobna.

Dobro, onda. Samo u sjediti ovdje i govoriti sam sa sobom.

Zastao je. Elspeth je ekala. Elspeth, to si mislila da e se dogoditi? Umrla si prije gotovo godinu
i pol dana. Godinu sam te dana oplakivao i alio to nisam mrtav, ozbiljno razmiljao da se ubijem, a
upravo kada se inilo da sve kree nabolje, stigle su blizanke. A pogleda li unatrag, nagovijestila si ili,
zapravo, vie no jednom rekla da alje blizanke kao svjevrsnu zamjenu za sebe. I upravo kada sam ih
poeo doivljavati u tom svjetlu, ili bolje reeno, Valentinu, pojavi se ti - zapravo, ne ba pojavi,
nego obznani da si tu i, iako je to posve prekrasno, ini se kao da smo malo zapeli.
Elspeth je osjeala neto to nikada nije osjetila dok je bila iva. Ostavit e me, pomislila je. Ne voli
me vie. Bilo je neto u tonu njegova glasa.
Elspeth, da mogu doi i uzeti te - da znam kamo ii i kako - ili ak da ti se mogu pridruiti, uinio
bih to.
Prila mu je i stala kraj njega, bojei se to bi mogao rei sljedee kao i prekinuti ga.
Ali oboje smo ni tamo ni amo, zar ne? Ja sam uhvaen u zamku svojeg tijela, a ti u zamku - ovog
stana, potpuno bez tijela; bez tijela, bez glasa... Spustim se u svoj stan pa pogledam sve te ispisane
stranice i pomislim da gubim razum.
Uhvatila ga je za ruku i olovkom povukla isprekidanu crtu. Kada ju je stavila pod nadzor, napisala
je: ELI DA IMAM TIJELO?
Na to sam naviknut rekao je. Oprosti.
Elspeth se pustila i odletjela sve dok nije gledala Roberta sa stropa, zapetljavi se nekako u visei
svijenjak. Poela je rukama prolaziti izmeu kristalia, a Robert je podigao pogled. Kao da sam oblak,
a on oekuje kiu.
Ako eli da se odreknem Valentine, uinit u to.
elim li to, zapitala se. Zato meni preputa odluku? Stavila je prste na dno jedne od tanahnih
arulja u obliku plamena. Kroz nju je prostrujala svjetlost, a ona se rasprsnula. Robert je odvratio
pogled, podigao ruke da zatiti lice. Elspeth se inilo da je dugo tako sjedio. Zatim je tiho rekao:

Zato si to uinila? Podigao je olovku, njeno stavio ruku na papir, izbjegavajui krhotine stakla od
arulje.
OPROSTI OPROSTI OPROSTI. GREKOM - RAZMILJALA SAM.
Jesi li ljuta ne mane?
POVRIJEENA I ZBUNJENA, NE LJUTA.
ekaj, tu, Elspeth. Poistit u staklo. To e nam oboma dati vremena da promislimo. Otiao
je u kuhinju i naao metlu i lopaticu.
Kada je pomeo sve krhotine i zamijenio arulju, opet je sjeo i zapiljio se u papir. Izgleda tako
deprimirano, pomislila je Elspeth. Nije dobro da sjedi tako u mraku i dopisuje se s mrtvom
gospoom. Da je ovo bajku, dola bi kraljevna i spasila ga. Najmanje to mogu uiniti jest pustiti ga.
U REDU JE, napisala je. AKO TE VALENTINA USREUJE, SAMO NAPRIJED.
Elspeth...
NEMOJ ME ZABORAVITI,
Elspeth, sluaj...
No ona je otila iz sobe i nije se vratila da bi razgovarala s njim ni tada, ni mnogo sljedeih dana.

Trei dio

LIMINALAN
Bilo je vrlo rano ujutro; Valentina se probudila prije Julije, to se esto dogaalo. Njeno se
oslobodila Julijinih ruku i sjela u krevetu. Zavjese nisu bile posve navuene; svjetlost je bila blijeda i
rasprena. Neto se pomaknulo. Valentina nije bila posve budna te je vidjela, a da zapravo nije vidjela.
Pomislila je da je Makica, ali ona je spavala pokraj nje na krevetu. Valentina je fokusirala pogled; to
neto odvojilo se od mjesta na kojem je sjedilo pokraj prozora, a Valentina je shvatila da vidi Elspeth.
Osjeaj je bio isti kao kad gledate iz velike udaljenosti: Elspeth je bila slabo vidljiva i bez jasnih
obrisa. Izgleda isto kao mama, pomislila je Valentina, no neto u nainu na koji ju je duh pogledao
bilo joj je nepoznato i strano. Elspeth je pokretala usta kao da govori i krenula prema krevetu. Do tog
se trenutka Valentina nije bojala, ali tada je osjetila strah. Strah ju je posve razbudio: Elspeth je
nestala. Valentina je osjetila hladan dodir na obrazu, potom nita. Skliznula je s kreveta i istrala iz
stana, spustila se niza stube, a onda u pidami, teko diui, stala pokraj koara za potu.
Robert je zaspao tek koji sat prije te mu je trebalo neko vrijeme da mu u svijest dopre kucanje na
vratima. Prvo je pomislio da u kui gori. U donjem je rublju doao do vrata i mirei izvirio kroz vrata.
Valentina je rekla: Mogu li ui?
Ah. Trenutak. Otiao je do sobe, navukao hlae i jueranju koulju te se vratio i otvorio vrata.
Rekao je: Dobro jutro a kad ju je pomnjivije pogledao: to je?
Vidjela sam Elspeth odvratila je i poela plakati.
Robert ju je zagrlio i rekao joj u tjeme: S. Kada se donekle oporavila, rekao je: Ja je
tjednima pokuavam ugledati. Kako je izgledala?
Kao mama.
Zato onda plae?
Nikad prije nisam vidjela duha. Zna, ona je mrtva.
Da. Znam. Odveo ju je u kuhinju. Sjela je za stol, a on poeo pripremati aj. Valentina je u
papirnati runik ispuhala nos. Robert je rekao: Jesi li imala dojam da ti se trudi prikazati? to se
tono dogodilo?
Valentina je odmahnula glavom. Mislim da je, kad sam je ugledala, sjedila na prozorskoj klupi
i gledala kroz prozor. Nije bilo kao da se neto posebno trudi da je vidim. Kada je spazila da je gledam,
krenula je prema meni, a ja sam se tada uplaila i ona je nestala. Valentina je zastala. Zapravo
mislim da nisam bila posve budna.
Oh rekao je Robert. Znai, sanjala si je?
Ne, ne mislim da sam je sanjala. Ali to je moda kao, zna, kad se pokuava neega sjetiti i ne
moe, a onda poslije, kada vie ne pokuava misliti o tome, samo ti iskrsne u glavi.
Da?
Moda sam je vidjela jer sam zaboravila da je ne mogu vidjeti.
Robert se nasmijao. Morat u to isprobati. Ona, naravno, u
zadnje vrijeme ne razgovara sa mnom pa mislim da se nee pojaviti. Kakvom ti se uinila? Je li bila
ljuta na tebe?
Ljuta? Ne, pokuavala mi je neto rei, ali ne kao da je bijesna ili tako neto.
Voda je prokuhala te ju je Robert nalio u ajnik. Rekao je: Zar ti i Julia ne razgovarate s njom?
Ponekad. Ali ne eli odgovoriti na pitanja koja mi elimo postaviti.
Robert se nasmijeio i stavio pribor za aj na stol. Moda biste, da pustite nju da postavlja
pitanja, na kraju doznale ono to elite znati. Sjeo je suelice Valentini.
Moda. Voljela bih da nam to jednostavno kae.
Kaem to?
togod da je - nismo ba sigurne, ali izmeu mame i Elspeth postoji neka velika tajna. Hou
rei, bile su blizanke, a onda su prestale govoriti. Zbog ega?

 Ne bih

mogao rei.
Ne bi mogao ili ne bi htio? rekla je Valentina razdraeno.
Ne bih mogao. Nemam pojma zato su se Elspeth i Edie razile. To je bilo mnogo prije no to
sam upoznao Elspeth, a ona gotovo nikad nije spominjala vau majku. Natoio je aj.
Valentina je gledala kako joj se iz alice die para.
Robert je rekao: Zato mora znati? Majka vam ne eli rei, a Elspeth se dobrano potrudila da
ne ostavi iza sebe nita to bi vas moglo uznemiriti. Naravno, pod pretpostavkom da postoji tajna.
Mama se boji da emo je otkriti.
Nije li to dobar razlog da je ne dirate? Rekao je to silovitije no to je kanio; Valentina se
uplaila. Sluaj rekao je Robert mirnije ponekad, kad ovjek napokon dozna, shvati da je bilo
bolje ne znati.
Valentina se namrtila. Kako ti to zna? Osim toga, povjesniar si. Stalno kojeta otkriva o
drugim ljudima.
Valentina, jedno je istraivati viktorijance, neto posve drugo iznositi na vidjelo obiteljske
kosture.
Nije odgovorila.
Evo, ispriat u ti priu. Robert je otpio malo aja i osjetio strepnju. eli li joj doista to
ispriati? No ona ga je gledala s iekivanjem. Rekao je: Kada mi je bilo petnaest godina, moja je
majka naslijedila dosta novca. 'Tko ti je ostavio novac, mama?' pitao sam je. 'Oh, umrla je moja prateta
Pru i ostavila mi ga', rekla je. E, ja dolazim iz obitelji s udesnim brojem tetki, ali za tu nikad nisam
uo; obitelj moje majke mogla je pratiti svoje korijene do kriarskih ratova, ali za tetu Pru nitko nije
uo. No to je bila pria od koje nije odustajala. A onda, dva tjedna poslije, vidio sam na televiziji
intervju s novim ministrom - bio je to moj otac. Drugaije se zvao, ali to je bio on. 'Mama', rekao sam,
'doi, vidi ovo.' Oboje smo gledali intervju; izgledao je strano samozadovljno i ugledno.
Valentina je znala to slijedi. Novac je, znai, doao od tvog oca?
Da. Napokon je doao do toke u karijeri na kojoj ga je mogla prilino spektakularno unititi da
je otila tablodima. Naslov bi, valjda, bio Ministrov dvostruki ivot. Tako ju je isplatio i nikada ga vie
nisam vidio. Osim, naravno, na televiziji.
Valentina je shvatila neto to se bojala pitati. Zato, znai, ne radi?
Daaa rekao je Robert. Iako mislim da bih na kraju, kad doktoriram, volio predavati.
Uzdahnuo je. Radije bih da sam ostao siromaan i tu i tamo viao oca.
Mislila sam da ga nisi volio.
Pa, nije mu bilo stalo do djece. A ja sam ba dospio u dob u kojoj smo mogli razviti nekakav
odnos, ali sve je, i tako i tako, bilo privid.
Oh. Valentina je mislila kako treba neto rei. ao mi je.
Robert joj se nasmijeio. Svakog dana zvui sve vie kao Engleskinja. Ne mora ti biti ao. uli
su Julijine korake u kuhinji iznad njih. Bi li trebala otii gore?
Uskoro.
Bi li onda dorukovala?
Rado.
Robert je iz hladnjaka izvadio jaja, slaninu, maslac i tota drugo.
Kakva voli jaja?
Na oko?
Dok su se slanina i jaja prili, postavio je tanjure i pribor, dem i sok, napravio prepeenac.
Valentina ga je promatrala, umirena njegovom uinkovitou i oduevljena otkriem mukarca koji
joj posluuje doruak, pretvarajui se istodobno kako ne primjeuje da je u pidami.
Robert je spustio hranu na tanjure i sjeo. Poeli su jesti. Gore je Julia toptala po kuhinji. Netko
nije sretan rekao je Robert.

 Ba me briga.
Ah, dobro

rekao je on.
Da barem mogu otii rekla je Valentina.
Ali tek si stigla, rekao je Robert. Zato, onda, ne ode?
Valentina je osjetila da je - to? Uvrijeen? urno je dodala: Ne mislim od tebe, mislim od Julije.
Misli da me posjeduje. Kao neka diktatorica.
Robert je oklijevao, a onda rekao: Na kraju godine moete prodati stan i initi to vas volja.
Valentina je odmahnula glavom. Julia ga ne eli prodati. Julia ne eli nita to bi mi omoguilo
da se osamostalim. U stupici sam.
Mogla bi otii Xavieru Rocheu i zatraiti podijelu imovine. U zakladama ima dovoljno novca da
Julia zadri stan, a ti dobije gotovinu rekao je Robert.
Valentina se razvedrila. Mogla bih to uiniti?
To je navedeno u oporuci. Zar je nisi proitala?
Proitale smo je rekla je Valentina neodreeno ali nisam obraala pozornost na sitno
napisano.
Elspeth kae da joj je ao to vam je uvjetovala da ivite tu godinu dana. Prilino je zabrinuta za
tebe.
Kad je to rekla? upitala je Valentina.
Prolog tjedna.
Prekasno.
Da rekao je Robert. Mislim da je gledati tebe i Juliju kako se odljepljujete jedna od druge
previe slino onome to se dogodilo njoj i Edie.
Valentina je pojela jaja i obrisala usta, Da nam barem kae.
Robert je rekao: Mislim da bi - mislim da je vaa majka ta koja ne eli da znate.
to bi uinio da si na mom mjestu?
Robert se nasmijeio i pogledom preao po njezinoj pidami.
Svata rekao je. Da nabrojim?
Ne - zna to mislim. Zacrvenjela se.
Uzdahnuo je. Sprijateljio bih se s Elspeth.
Oh. Razmiljala je o tome. Bojim je se.
To je zato to je poznaje samo kao hladne zapuhe zraka i slino. Bila je divna kad je bila iva.
Zato Elspeth ne razgovara s tobom?
Oprosti?
Rekao si da ne...
Oh, jesam. Ustao je da raisti posue. To je samo nesporazum. Proi e.
Je li... bila vie kao Julia ili ja?
Robert je odmahnuo glavom. Bila je ona. Bila je smiona kao Julia, ali i suzdrljiva kao ti. Bila
je pametna i voljela je da bude po njezinu. Ali obino bi to izvela tako da sam uivao u svemu na to
bi me natjerala.
Izluuje me to nas gleda, a mi ne znamo da je tamo.
Moda biste to mogle iskoristiti kao ispriku da budete ljubaznije jedna prema drugoj.
to ti je rekla? upitala je Valentina.
Doimao se iznenaenim. Imam i ja oi.
Snano se zarumenjela, ali nije odgovorila. Robert je rekao: Iz onoga to sam mogao zakljuio,
Elspeth i Edie dogovorile su se da Elspeth nee imati nikakve veze s tobom i Julijom. Elspeth, ini se,
osjea da se ona drala svog dijela nagodbe. Vratio je maslac i sok u hladnjak. Ali sada mislim da
bi vas eljela malo upoznati. Budui da ste tu. Pustio je vodu u sudoper. Ako je to ikakava utjeha,
vjerojatno provodi manje vremena lebdei nego misli. Voljela je biti sama. Ostavite li joj nekoliko

knjiga negdje gdje im moe prii ili upaljen televizor, siguran sam da e vas pustiti na miru.
Televizor ne radi podsjetila ga je Valentina.
Onda to rijeimo, moe? Robert je stajao za ankom, leima okrenut Valentini. Zurio je kroz
prozor i mislio na Elspeth. Sigurno umire od dosade. Nema nikoga s kim bi razgovarala, knjiga koje
bi itala. Pokuao je zamisliti kako se Elspeth osjeala kada je Valentina u panici pobjegla od nje.
Okrenuo se i rekao: Bi li ti smetalo da poslije doem gore i pokuam razgovarati s njom?
Valentina je slegnula ramenima. Naravno da ne bi. Ali zato uope pita? Stalno si u naem
stanu i razgovara s njom.
Nisam mislio da je to tako oito.
I mi imamo oi. Nasmijeila se.
Touche.
Valentina je ustala i neujno prila Robertu. Hvala na doruku. Ruke su mu bile u pjenuavoj
vodi te mu je dobacila poljubac u lice ba kad se okrenuo prema njoj.
Joj rekao je. Napravimo to kako valja. Svaki je poljubac bio mala lekcija. Robert je uivao
u njima iako se poeo pitati hoe li ikada dospjeti do naprednijega gradiva. Ruke su mu bile vlane,
ali gurnuo ih je njoj pod pidamu i dlanovima joj proao po grudima.
Proaputala je: To je lijepo.
Moglo bi biti i ljepe ponudio je.
Mmm. Ne - jo. Odmaknula se zbunjena izraza. Robert se smijeio.
Moram gore rekla je Valentina.
Dobro.
Razgovarat u s Elspeth.
To je dobro rekao joj je.
I bit u dobra prema Juliji.
I to je dobro.
Vidimo se.
Da.
Kada se Valentina vratila u stan, nala je Juliju za stolom u blagovaonici, potpuno odjevenu, kako,
s cigaretom u ruci, ita novine i pije kavu.
Bok rekla je Valentina.
Bok rekla je Julia ne podigavi pogled.
Voljela bih kad ne bi puila u stanu.
I ja bih voljela kad ti ne bi trala dolje i evila se s Robertom dok ja spavam, ali to tebe ne
zaustavlja, zar ne? Julia nije odmaknula pogled s novina.
Nisam - nismo - i to se tebe ne tie.
Julia je pogledala Valentinu. Kako god. Pidama ti je posve mokra. Prinijela je cigaretu
usnama i otpuhnula dim u Valentininu smjeru. Valentina je otila istuirati se. Kada se obukla, Julije
nije bilo.
Valentina je uzela papir, kemijske i olovke. Rairila je abecedu koju je Robert napravio na stoliu i
oprezno postavila plastini krug posred nje. Elspeth? zazvala je. Jesi li tu?
Obru se poeo micati. DOBRO JUTRO, rekla je. Valentina je vidjela kako se Elspeth polako
materijalizira, kako ledbi iznad ploe i velikom usredotoenou mie mali obru. Elspeth je podigla
pogled i nasmijeila joj se.
Valentina joj je uzvratila smijeak. Ispriaj mi priu rekla je. KAKVU PRIU
Priaj mi o sebi i mami kad ste bile male...
Elspeth je nagnula glavu na stranu i na trenutak se zamislila. Stavila je prst u obru i nekoliko ga
puta okrenula. Tada je kleknula pokraj stola i polako poela sricati: JEDNOM DAVNO IVJELE DVIJE

SESTRE KOJE SU SE ZVALE EDIE I ELSPETH...

KUNA STOMATOLOGIJA
Martina je muila zubobolja. Pribliavala mu se danima. Sada je, poput vlaka, stigla u njegova usta,
te nije bio u stanju ni o emu drugome misliti. Stajao je ispred zrcala u kupaonici i pokuavao vidjeti
bolni zub tako to je nagnuo glavu unatrag, otvorio usta i izbeio oi prema dolje, no zbog toga se
samo sruio i razbio cjevanicu o kadu. Odustao je i uzeo malo kodeina koji je Marijke uzimala kada joj
je iskoio disk. Tada se vratio u krevet.
Poslije tog jutra zazvonio mu je telefon. Budui da je telefon bio s njim u krevetu, prilino blizu
glave, Martin je imao osjeaj da mu to zvoni zub; bol je bila strana. Bila je to Marijke.
Bog, mornaru, kako more? Zvuala je prilino veselo.
Jo je slano rekao je. Kako si ti? Uspravio se u sjedei poloaj i pipajui poeo traiti
naoale.
to je? rekla je Marijke. Zvui pospano.
Oh... boli me zub. Malo se sramio samog sebe; elio je da joj ga bude ao.
Oh, ne. Marijke je sjedila u stanu provodei dokono subotnje jutro u udobnu naslonjau s
detektivskim romanom u krilu i zdjelom ipsa pod rukom. Odluila je nazvati Martina u raspoloenju
velikodunosti i plemenitosti. Sada je njegova zubobolja dotapkala kroz telefon i traila da se pobrine
za nju. Jesi li neto poduzeo? Koji zub?
Gornji kutnjak. Desni. Imam osjeaj kao da me neko udara po licu.
Ni on ni ona nisu nita rekli jer nije bilo oitog lijeka. ak i da je Martin mogao otii do zubara, nije
imao zubara kojem je mogao otii: dr. Prescott nije vie radio preko zdravstvenog osiguranja, nego
privatno; pri postupku prelaska u privatnu praksu Martina je izbacio s popisa svojih pacijenata. Bilo
kako bilo, to i nije bilo vano jer dr. Prescott nije odlazio u kune posjete. Naposljetku je Marijke rekla:
Moda bi trebao nazvati Roberta?
Zato?
Moda bi on mogao - ma nema veze.
Martin je pritisnuo ruku uz obraz. Zub je jo nemilosrdnije bubnjao. Pametan je on momak, ali
mislim da ne zna mnogo o stomatologiji. Martin se spustio s kreveta i uao u kupaonicu. Neto je
bilo drugaije - no nije mogao shvatiti to, ne dok mu je zub pulsirao, a on razgovarao s Marijke i
pokuavao nai boicu s kapsulama kodeina - Ah, evo ih. Progutao je dvije i oteturao natrag do
kreveta. Kada je legao, shvatio je da je upravo bos hodao po podu ne obrativi na to pozornost. Hmm.
Tjeskobe nije bilo; nije mu se nametala nikakva kompulzija. Pozornost je opet usmjerio na Marijke.
Onda, to e uiniti? upitala ga je.
Spavati?
Da nazovem Roberta?
Dobro - reci mu da ponese klijeta.
Ugh rekla je. Nastavi spavati.
Poslije je Martin sjedio za kuhinjskim stolom u kodeinskoj izmaglici i pokuavao jesti mlaku zobenu
kau. uo je kako Robert posre kroz mraan stan dozivajui ga. Tu sam. U kuhinji protisnuo je
Martin.
Hej rekao je Robert tiho kada je stigao u kuhinju. Marijke kae da si se posvadio sa zubivilom?
Mmm rekao je Martin.
Sluaj, ako naem zubara, bi li mogao izii iz stana?
Martin je vrlo polako odmahnuo glavom.
Jesi li posve siguran?

 Oprosti...
Nema

veze. Obavit u nekoliko poziva. Brzo u se vratiti. Nadam se.

Vrijeme je prolazilo, a Robert se nije pojavljivao. Martin je spustio glavu na stol i zadrijemao. Kada
se opet probudio, za stolom je sjedila Julia i itala jueranji Telegraph. Oprala je posue.
Poslao me Robert rekla mu je.
Sati je? upitao je Martin.
Oko etiri rekla je Julia. Mogu li neto uiniti? aj?
Da, molim rekao je Martin. Julia je donijela vreicu smrznutoga graka. Martin ju je zahvalno
prinio licu. Ustala je i poela praviti aj.
Julia je rekla: Robert je tu. Martin se uspravio i rukama proao kroz kosu, koja se podigla i
tako ostala, davi mu izraz iznenaenosti.
Martine rekao je Robert. Doveo sam Sebastiana.
Robertov prijatelj Sebastian Morrow, pogrebni poduzetnik, stajao je na kuhinjskim vratima.
Martin je oduvijek smatrao da je Sebastian prilino suzdran; sada se doimao nesigurnim i kolebljivim
iako je blistao u divnu modrom odijelu; cipele su mu sjajile, a u rukama je imao zloslutnu konatu
torbu.
Ali meni treba zubar rekao je Martin ne pogrebnik. Barem ne jo.
Robert je rekao: Prije no to je postao pogrebnik, Sebastian je u Bartsu zavrio dodiplomski
studij stomatologije.
Julia se digla sa stolca i stala pokraj stranjih vrata, prekriivi ruke na prsima. Samo Robert moe
dovesti pogrebnika da izvadi zub.
Martin je rekao: Zato nisi zavrio stomatologiju?
Sebastian je rekao: Mrtvi ne grizu. Podigao je torbu i rekao:
Mogu li?
Izvoli rekao je Martin.
Robert je rairio isti runik po stolu, a Sebastian je izvadio instrumente: injekciju za novokain,
bocu alkohola, vatene tampone i gazu. Robert je iz ormaria uzeo alicu i zdjelu, a Sebastian je obukao
savreno ist bijeli ogrta. Oprao je ruke i navukao plastine rukavice.
Cijelo vrijeme dok je ekao da Robert doe, Martin je usrdno elio da se agonija okona. No
gledajui sada Sebastiana kako se priprema, Martin je poeo osjeati nepodnoljivu tjeskobu.
ekaj! rekao je zgrabivi Sebastianovo zapee. Prvo moram neto obaviti.
Martine rekao je Robert ne moemo satima ekati da ti...

Evo, Martine rekla je Julia naavi se odjednom pokraj njegaja u to uiniti za tebe. Dobro?
Ti ostani tu i samo mi reci to da uinim, moe? Nagnula se i s iekivanjem prislonila uho uz
Martinova usta.
Martin je oklijevao. Je li u redu ako to uini umjesto mene? Pokuao se posavjetovati s unutarnjim
osjeajem koji je presuivao u tim pitanjima. Nije se uo. Na kraju je proaputao Juliji, a ona kimnula.
Naglas? upitala je.
Ne, ali stani tu gdje te mogu vidjeti.
Sebastian je rekao: Daj da te udobno namjestimo. On i Robert posjeli su Martina tako da mu
je glava bila nagnuta preko naslona, a pridraavali su je telefonski imenici i runici na stolu. Julia je
stajala iznad njega s runom svjetiljkom koju mu je uperila u lice. Poela je brojiti, neujno pomiui
usne. Martin je prikovao pogled o Julijine usne i molio se.
Otvoriti, molim rekao je Sebastian. Oh, boe.

Martin je vrsto drao Juliju za ruku dok je ekao da pone djelovati novokain; druga joj se ruka
tresla te je svjetlo podrhtavalo na njegovu licu. Martin je imao blaen osjeaj da netko skida bol s
njega. Mirno, molim rekao je Sebastian. Skoro ga imam. Sljedeih nekoliko minuta bilo je
prilino krvavo. Martin je zatvorio oi. uo se tupo pucketanje, a onda napipavanje. To je to
rekao je Sebastian, zvuei iznenaeno. Martin je osjetio miris ulja klinia i alkohola. Sebastian je
nagurao pamuka u prazninu u zubnom mesu. Njeno zagristi, molim. Martin je otvorio oi.
Sve rijeeno rekao je Sebastian ozaren od radosti. Martin je ustao. Zub je leao u zdjeli:
smekastosiv, krvava korijena, mnogo manji no to ga je zamiljao. Julia je jo uvijek brojila, a Martin
je podigao ruku kao znak da moe prestati. Osamsto dvadest i dva rekla je.
Je li to sve? pokuao ju je upitati Martin, ali mu je lice bilo umrtvljeno te ga nije razumjela.
Bolje nestala, ostavivi za sobom prazninu koju e ispuniti drugaija bol kada anestetik prestane
djelovati.
Ti si genije promumljao je Sebastianu.
Nipoto rekao je Sebastian, ali je izgledao kao da mu je laknulo. Svatko moe izvaditi zub.
Drago mi je da je iziao u jednom komadu, izgleda strano krhko.
Da smo imali opremu, bi li ga bilo mogue spasiti? upitao je Robert.
Ne... no to smo trebali znati prije vaenja, a ne poslije. Sebastian se poeo prati. Julia mu je
pomogla. Spakirao je torbu i rukovao s Martinom koji mu je htio platiti za obavljeni posao. Ne
dolazi u obzir, drago mi je da sam pomogao. Sad moram juriti - bio sam usred neega kada me Robert
nazvao.
Robert je ispratio Sebastiana. Kada se vratio, Martin je rekao:
to je radio kad si ga nazvao? Martin je zamislio Sebastiana kako se naginje nad nepokretan lik
na elinom stolu i vitla sjajnim instrumentima...
Pio je aj u Wolseleyju s vrlo zgodnom enom. ekala ga je u mom stanu dok je radio na tvom
zubu. To je jedan od razloga zato mi je trebalo toliko da ga dovedem. To, a i namuili smo se nabaviti
novokain. A kad smo kod toga, moramo ti nekako nabaviti antibiotike.
Martin je stavio prste na obraz. Hvala vam. Oboma. Svim trima. Pogledao je Roberta.
Moram mu poslati bocu viskija. I tebi. Martin se ukrivo nasmijeio Juliji. I tebi?
Uzvratila mu je osmijeh. Ne, hvala. Ima okus kao lijek.
Martin je rekao: Da ne zaboravim, sestro; trebao bih uzeti vitamine.
Julia je izgledala kao da joj je neugodno. Jo nije vrijeme.
Znam, ali sam umoran i rano u lei pa, daj, budi zlato...
Dobro rekla je Julia. Otila je po tablete.
Robert je rekao: to je to bilo?
Oh rekao je Martin da je mi anafranil. Pravi se da su vitamini, a ja se pravim da joj vjerujem.
Robert se nasmijao. U sljedeem se ivotu vraam kao lijepa djevojka. Tipino - nisi to htio
uiniti za Marijke, mene nisi htio ni sluati kad sam inzistirao na tome, ali Juliji si uzoran pacijent.
Robert je napunio elektini grija i pristinuo prekida. Moe li neto pojesti?
Valjda bih morao Martin je gledao Roberta kako vadi pribor za aj. Ali ga, zapravo, uzimam
radi Marijke.
Doista? Jesi li joj rekao?
Ne jo. Mislio sam kako bih je jednog od ovih dana mogao iznenaditi. Martin je opet
dotaknuo obraz; osjeao je kako natie. Polako se digao i iz zamrzivaa uzeo vreicu graka. Robert
je uzeo vreicu i omotao je kuhinjskom krpom. Martin ju je prinio obrazu, mislei na Marijke. elio ju
je nazvati i rei joj da je sve u redu, ali nije htio da Robert slua. Martin se namrtio i rekao: Je li
Sebastian rekao da ne smijem puiti?
Julia je ula u kuhinju i pogledala Roberta. Jo si uvijek tu? Robert je rekao: Ne smije puiti niti
piti slamkom jer se na mjestu vaanja mora napraviti krasta, a sisanje je moe pomaknuti.

Martin je tako turobno izdahnuo da su se i Robert i Julija nasmijali. Robert je upitao: to radi
Valentina? a Julia je mu je pokazala da pie na nevidljivom papiru. Doista? - rekao je Robert.
Misli li da e joj smetati ako navratim?
Ne znam rekla je Julia. Mislim da mene nije eljela u blizini. Ali probaj. Ja u napraviti aj.
Robert je rekao Martinu: Samo zovi ako neto treba.
Martin je rekao: Sad sam dobro. Jo ti jednom hvala; to je bilo... udo.
Zar ne? rekao je Robert i otiao zadovoljan samim sobom.
Julia je napravila aj, a onda proeprkala po ormariima i hladnjaku traei mogue sastojke za
veeru. Podigla je limenku pilee juhe s rezancima, a Martin je rekao: Da, molim. eludac mu je
zakrulio. Rekao je: Tvoja sestra voli pisati?
Julia je oklijevala. Elspeth im je rekla da nikome ne kau i nisu. Bila je u iskuenju da kae Martinu,
ali bi je uvijek neto zadralo; bojala se da ne pomisli da je laljivica Da odvratila je. Nita
ozbiljno, samo poruke na raunalu. Dala je Martinu alicu aja i otvorila limenku juhe. Martin je
stavio smrznuti graak na stol i rukama obavio alicu ekajui da se aj ohladi. Novokain je prestajao
djelovati. Mrzio je osjeaj gumenih usana koji je ostajao nakon njega, ali ga je zabrinjavao i
meuprostor izmeu boli i neboli.
Julia je podgrijala juhu, u mikrovalnoj skuhala krumpir i postavila stol, tiho se kreui Martinovom
kuhinjom, mislei kako su dolje Robert i Valentina s Elspeth; sjeala se Sebastianovih mravih ruku u
rukavicama koje stiu forceps da izvuku zub, a onda panike na Martinovu licu kada je na Sebastianov
zahtjev otvorio usta, kako je popustila kada je prikovao pogled za njezine usne dok mu je brojila.
Brojevi... Zato brojevi? Sto je umirujue u brojevima? Okrenula se da pogleda Martina. Klonulo je
sjedio nakrivivi glavu i zurio u prazno. Izgleda tuno. Ili moda tako izgleda kad mu lice miruje.
Julia je posluila Martina. Nije bilo smisla pitati se oekuje li Valentina da e veerati s njom; Robert
je bio s njom. Martin je jeo oprezno, trudei se ne ugristi se. Julia je nakon obroka izbrojila tablete,
on ih progutao i napola joj se osmjehnuo. Hvala, sestro.
Molim rekla je i poela raspremati stol. Kada ga je na trenutak pogledala, ponovno se izgubio
u tunom izrazu. to je, Martine?
Oh, znam da je glupo, ali brinem se jer ne mogu puiti. Znam da bih trebao prestati, ali ovo nije
ba pravi trenutak. Hou rei, uvijek prestajem, ali nisam planirao prestati danas.
Julia se nasmijeila. Kada su naem tati izvadili umnjak, nije smio puiti pa je mama puila za
njega.
Ne shvaam kako...
Julia je pucnula prstima. Gdje su ti cigarete?
U sobi.
Vratila se s plavom kutijom i upaljaem; privukla svoj stolac veoma blizu Martinovu i zapalila
cigaretu. Dobro, sada, ovako... Julia je uvukla dim, pazei da ne udahne. Martin je otvorio usta,
a ona puhala dim u njih. Da? rekla je. Martin je kimnuo, a iz nosa mu je iziao dim. Da.
Julia je poloila ruku na Martinovo rame. Naslonili su se jedno na drugo. Okrenula je glavu i
prinijela usne cigareti; vrh se zaario. Martinove su oi bile poluzatvorene, usta poluotvorena. Julia je
nakrivila glavu, a kada mu se pribliila na samo nekoliko centimetara, vrlo je polako otpuhala dim;
zvuk koji je Martin isputao kada je udisao podsjetio ju je na Valentinine asmatine hroptaje. Izdahnuo
je, a onda se zasmijuljio.
to? rekla je.
Strano sam beskoristan, zar ne? Ne mogu ak sam ni putiti.
Ne budali rekla je Julia. Dotaknula mu je eljust. Bucko.
Martin je podigao obrve. Povukla je jo jedan dim iz cigarete. Pohlepno se nagnuo prema njoj.
***

Kada se Robert spustio kat nie, vrata stana blizanki bila su odkrinuta. Pokucao je i uao. Negdje
u stanu bio je otvoren prozor te se hladan i vlaan vjetri probio do predsoblja. Valentina je sjedila na
sofi u dnevnoj sobi, okruena komadima papira. Papir s abecedom i plastini obru bili su na stoliu.
Veernja je svjetlost sve pozlatila: zagasito i jarko ruiast barun zasjao je, Valentinina se
svijetlozelena haljina rairila oko nje poput ljiljanova cvijeta na vodi, a elektrizirana kosa okruivala joj
je lice; sve se spojilo u zlatnoj svjetlosti te se Robertu uinila kao slika, neprekinuta povrina. Valentina
je sjedila na udaljenom dijelu sofe s jednom nogom ispod sebe. Bila je okrenuta prema drugom kraju
sofe kao da tamo netko sjedi. Robert je stajao na vratima i pokuao, poelio i ponadao se vidjeti drugu.
No nije uspio.
Valentina se okrenula prema njemu. Nije prije primijetio koliko je umorna; oi su joj bile krvave, a
pod njima tamni podonjaci. Vidi li je? upitala je.
Ne rekao je. Reci mi... kako izgleda?
Valentina se nasmijeila. Promijenila je odjeu kada si ti uao...
Valentina je lagano odmahnula glavom. Zato bih to rekla? Kako god, ima na sebi plavu svilenu
haljinu. Uska je u struku, a dolje se iri; kosa joj je kratka, malo uvijena, oi su joj goleme; nevjerojatno
je blijeda, osim na rukama i rubovima uiju... Ima tamni ru... to jo da mu kaem?
Moe je uti?
Ne, pokazuje mi...
Robert se sputao dok nije sjeo na pod uz razbacane papire. Laktovima se naslonio na stoli. S tog
mu se poloaja uinilo da vidi poremeaj u zraku tamo gdje je trebala biti Elspeth: moda je to bilo
kao da gleda kroz savreno istu au; moda je to kao kad pokuava vidjeti glazbu. Odmahnuo je
glavom. elim, ali ne mogu.
Obru se poeo micati. Valentina je zapisala poruku. MODA USKORO.
Da rekao je Robert. Laknulo mu je to je opet u Elspethinoj milosti. Bacio je pogled na papire
na podu. O emu ste razgovarale?
Obiteljskim temama rekla je Valentina. Elspeth mi je priala kako je bilo kad su ona i mama
bile male, kako je bilo odrastati u kui u Pilgrim's Laneu.
Zar ti to majka nije ispriala?

Ne mnogo. Mama nam je mnogo priala o Cheltenhamu. Zna, o udnim

drutvenim
hijerarhijama i dosadnim kolskim uniformama. Julia je uvijek govorila da su umjesto toga morale ii
u Hogwarts.
SVIALO NAM SE VIE NEGO DOMA.
Zato, Elspeth? rekla je Valentina. No Elspeth nije iznijela pojedinosti. Valentina ju je gledala
kako gleda Roberta. Elspeth se lagano naslonila te se inilo kao da se ona i Robert gledaju u oi. Zatim
se Robert okrenuo prema Valentini i rekao: Tvoji su djed i baka bili uasno strogi. Oito je internat
bio pravo olakanje; Elspeth je priala
o kolskim priredbama, a voljele su se obijesno aliti s drugim uenicima - onako kako mogu blizanke.
Valentina je upitala Elspeth: Jeste li se ti i mama jednako odijevale?
U KOLI SU SE SVI ISTO ODIJEVALI. INAE NE SAMO KAD SMO BILE JAKO MALE. Valentinu je smelo
to je Elspeth potpuno usredotoena na Roberta; otkako je uao u sobu, jedva da je digla pogled s
njega. Toliko je naviknuta na svoju nevidljivost da zaboravlja da je mogu vidjeti.
Cijelo popodne, i tako nekoliko dana zaredom, kad god bi Julia nekamo otila, Valentina i Elspeth
sjedile su i razgovarale isprekidanim pitanjima i odgovorima. Valentinu je zapanjilo koliko je ono to
je priala Elspeth drugaije od onoga to im je priala mama. U Elspethinu djetinjstvu dogaaji su
esto imali mrane obrate; piknik pokraj rijeke zavrio je utapanjem uenika; ona i Edie pokuale su
se sprijateljiti s djeakom iz susjedne kue kojeg su poslije poslali u umobolnicu. U svakoj su se prii
Elsepth i Edie dobro slagale; nije bilo naznake nesloge, nagovjetaja raskola; uvijek su bile zajedno,
pametnije i bre od mnogobrojnih suparnika. Prie su u Valentini izazivale enju za Julijom - ne

sadanjom, Julijom koja nareuje i gui, nego Julijom iz djetinjstva, Valentininom zatitnicom i drugim
ja. Napetost u svakoj prii pojaavali su mukotrpni pokreti plastinog obrua. Elspethine su prie zbog
uvjeta bile prava uda jezgrovitosti. Valentinu su podsjeale na plave i bijele ploe u Potarskom
parku.
Robert je uzeo nekoliko listova papira. Smijeni? Valentina je pogledala Elspeth koja je
slegnula ramenima. VE SI IH UO, polako je rekao obru.
Valentina je dodala neto interpunkcijskih znakova. BILO NAM JE DEVET GODINA. JEDNOG DANA,
NA PUTU KUI, VIDJELE ISPRED DUANA ZNAK TENAD NA PRODAJU". VRLO UZBUENE, ULE SMO
I OBRATILE SE STARCU ZA TEZGOM. PRODAVAO JE DUHAN. PROVEO NAS JE KROZ DUAN DO KUICE
U DVORITU. TAMO SU BILI TENCI. DUGO SMO SE S NJIMA IGRALE. ONDA SMO HTJELE OTII I
OTKRILE DA NAS JE ZAKLJUAO U KUICI. Tu je stranica zavravala. Robert se sjetio da mu je Elspeth
to prije mnogo godina priala; etali su Ulicom Pond gdje je bio duan duhana. Valentina je nala
sljedeu stranicu i dala mu je. VIKALE SMO ALI NITKO NIJE DOAO. KUJA JE LAJALA S NAMA.
SMRAILO SE. OVJEK JE OTKLJUAO VRATA. POJURILE SMO, SRUILE GA I OTRALE KUI.
Valentina je pomislila: Zvui kao bajka. Koliko je toga istinito? Prije je uivala, ali je u tom trenutku
osjetila strah.
Elspeth se sjetila hladne, rune kuice, straha tenaca kada su ona i Edie poele vikati; pogledala
je Valentinu i pomislila: Zato joj to priam? Umorna je, a ja sam je zbunila. Elspeth je slovo po slovo
rekla: ISPRIAJ PRIU V i nasmijeila se to je dobrohotnije mogla.
Ja? Valentini je glava bila potpuno prazna. Tako sam umorna. eljela je da Robert otie tako
da ona i Elspeth mogu nastaviti jedna drugoj kazivati povjerljive stvari ili da ona otie dolje s
Robertom, da je ljubi i skriva od Elspeth. Ili bi jednostavno mogla pobjei i prepustiti ih jedno drugome.
to radi Julia? upitala je Roberta.
Valjda njeguje Martina rekao im i ispriao za Martinovu zubobolju i Sebastianov smioni
zubarski zahvat. Valentina je osjetila otricu ljubomore; Julia se brinula za nekoga. Pomislila je: Ne,
ne smeta mi. Doista. Naslonila se na stranu, ramenom na naslon sofe, a glava joj je pala. Robert je
rekao: Jesi li ita jela?

Ne. Sjeala se da je dorukovala, ali to se inilo jako davno.

Nismo bile u kupnji. Pogledala ga je. Oi su joj izgledale golemo, lice upalo.
Robert je rekao: Izgleda kao da si gladna. Bolje reeno, izgladnjela. Koliko dugo sjedi tu?
Ustao je. Elspeth, mislim da Valentina mora veerati. Ispruio je ruke. Valentina ih je primila, a
on ju je povukao. Vrtjelo joj se.
Elspeth je gledala kako odlaze. Na vratima se Valentina okrenula i rekla: Odmah u se vratiti,
Elspeth. Samo moram neto pojesti. Vrata su se zatvorila za njima.
Elspeth se digla sa sofe i otila do otvorenog prozora. ekala je. Uskoro su Robert i Valentina
nestali kroz vrtna vrata. Trebala sam znati, rekla je Elspeth samoj sebi. Tako je naviknuta da se netko
brine za nju. Svjetlost se gasila. Trebala bih biti sretna zbog njih. Elspeth je gledala kako nebo postaje
tamnije. Upalila se ulina rasvjeta. No bio je to lijep dan. Gotovo kao u stara vremena.
Bilo je prilino mrano kada se Julia vratila. Prola je kroz stan, palei svjetla, dozivajui. Miiu?
Kada je dola do dnevne sobe, upalila je svjetiljku pokraj klavira i zatvorila prozor. Pokupila je papire
i prelistala ih. Elspeth ju je gledala, zamiljena. udno je imati napisan itav razgovor. Kao da te netko
moe prislukivati, kao da mi prislukuju telefon. Ali zato ne? Zato rei Valentini, a ne Juliji. Ne
smijem imati miljenice.
Julia je podigla pogled kao da je osjetila kako je Elspeth premjerava. Elspeth? Gdje je Valentina?
Elspeth se nagnula nad plou. VEERA S R, sloila je slova.
Oh. Julia je sjela na sofu, jadna i bespomona.
KAKO MARTINOV ZUB
Julia se ozarila. Mnogo je bolje. elio je lei pa sam sila. DOBRO SE BRINE ZA SVE

 Trudim se. Julia je odmahnula glavom.

Mislim da me Valentina mrzi zbog toga.

ZAHVALNOST JE ZAMORNA
Mislim da ne postoji opasnost da mi bude zahvalna. Jednostavno je tako; ona se razboli, ja se
brinem za nju.
AKO JE PUSTI VIE E TE VOLJETI
Znam. Ne mogu.
Elspeth je sa zaprepatenjem ugledala kako se Julijine oi pune suzama. Sjedile su u nepokretnoj
tiini. Nakon nekoliko minuta Julia je otila iz sobe. Elspeth je ula kako ispuhuje nos. Kada se vratila,
rekla je: Zato na ovoj stranici pie 'trauma glave'? Pruila je Elspeth papire kako bi ih mogla
vidjeti.
PITALA ME KAKO JE UMRO NA OTAC
Oh. Nismo ga upoznale, zar ne?
NE SAMO BAKU
Ali ne sjeamo je se.
UMRLA JE KAD STE BILE JAKO MALE
Kakvi su bili? Mama nikad ne pria o njima.
ON JE BIO TEAK ONA KROTKA
Julia je oklijevala. Nacrtala je nekoliko spirala razmiljajui o sljedeem pitanju. Elspeth ju je
gledala i promislila: Nevjerojatno; postoji li gen za vrljanje spirala?
Elspeth? to se dogodilo tebi i mami?
TAJNA
Daj, Elspeth...
OPROSTI NE MOGU LAKO NO
Elspeth?
Ali Elspeth je otila. Julia je slegnula ramenima i otila u krevet, osjeajui se frustrirano, ali
uzbueno. Kada je Valentina dola kui, Julia je spavala, sanjajui brojeve i zube.
Martin je leao u krevetu s telefonom pritisnutim uz splasnuti obraz, sluajui zvonjavu u mraku.
Marijke se javila nakon sedmog zvona, a on osjetio zahvalnost.
Martine?
Bok, ljubavi moja. Da ti ispriam moju zubajku?
Tako sam se brinula. Zvui kao da su ti usta puna vakae gume.
Ne, ali mislim da mi je obraz osam puta vei. Nikada nee pogoditi koga je Robert doveo da mi
izvadi zub...
Marijke se naslonila u svojem krevetu i sluala. Sigurno je bio jako prestraen; trebala sam biti
tamo. Zamisli, Robert poznaje pogrebnika zubara... Oboma je bilo toplo oko srca kad su uli glas onog
drugoga. Leali su zajedno u mraku, u udaljenim gradovima, mislei: Ovaj smo put imali sree i stiskali
telefone vre uz ui, pitajui se koliko e jo dugo moi biti odvojeni.

ZALUTALI
Kad se izgubi, ovjek moe reagirati na nekoliko naina. Kao prvo, moe poeti paniariti: to je
obino bio Valentinin prvi poriv. Kao drugo, moe se prepustiti, prihvatiti to da si na krivom mjestu
kako bi promijenio nain na koji doivljava svijet. Julia je voljela taj osjeaj te ga je poela izazivati.
London je bilo savreno mjesto za gubljenje. Zavojite ulice mijenjale su imena svakih nekoliko blokova,
spajale se i razdvajale, zavravale u nizovima garaa i iznenada se otvarale u trgove. Julia je poela
igru: vozila bi se u podzemnoj eljeznici i nasumce iskakala na postajama sa zanimljivim imenima:
Tooting Broadway, Ruislip Gardens, Pudding Mili Lane. Nadzemna bi je stvarnost obino razoarala.
Imena na planu podzemne dozivala su u sjeanje krajolik iz djejih pjesmica, ugodan i umanjen.
Stvarna mjesta bila su uglavnom sumorna: lokali s prenim piliima, prodavaonice alkohola i
kladionice koje istiskuju ono osebujno.
Julijin mentalni plan Londona poele se popunjavati neobine pojedinosti: goveda i slonovi s
Albert Memoriala; duan u Bloomsburyju koji je prodavao samo sablje i tapove; restoran u kripti
crkve St. Mary-le-Bow. Otila je u Lovaki muzej i cijelo popodne gledala zamagljene staklenke pune
organa, izloenih antiseptika i kostur ptice dodo.
Svaki je dan dolazila kui ispunjena londonskim sliicama, odlomcima razgovora, idejama za
sljedee avanture. Kada bi ula u stan, beziznimno bi zatekla Valentinu na sofi meu hrpama papira
kako posve usredotoeno prati plastini krug koji se kree po napisanoj abecedi. Julia bi Valentini i
Elspeth ispriala svoj dan. Valentina bi joj prenijela neke Elspethine prie. Obje su bile ugodno
iznenaene otkrivi da, provedu li odvojeno dan, imaju o emu razgovarati za veerom iako bi se
esto pojavio Robert i odveo Valentinu upravo kada bi se Julia ponadala da e cijelu veer provesti u
njezinu drutvu.
Svako je jutro Julia preklinjala Valentinu da izie s njom. Valentina bi se gotovo dala nagovoriti, ali
onda bi nala izgovor da ostane doma.
Idi ti rekla bi Valentina. Nisam ba bolesna. Samo sam umorna. I doista je izgledala umorno.
Kao da je svakog dana gubila malo ivotne energije. Treba ti malo sunca, Miiu rekla joj je Julia
vie no jednom. Sutra uvijek je odgovarala Valentina.
Martin je stajao na vratima stana. Ispruio je ruku u rukavici i spustio je na kvaku. Srce mu je
estoko udaralo, a on se nije pomicao; pokuavao se smiriti. Nebrojeno si puta bio u hodniku. Ovdje
je sigurno. Nikad ti se nita bolno nije dogodilo u predsoblju. Nema nikoga. Niega osim starih novina.
Duboko je udahnuo, polako izdahnuo i otvorio vrata.
Bilo je kasno popodne te je stubite bilo puno sunca. Sjajne trunice praine lebdjele su u
nepokretnu zraku. Martin je zamirio. Vidi, posve je bezopasno. Prouavao je prag, novine, pod.
Zamislio je kako je zakoraknuo naprijed, spustio nogu na sag, iziao iz stana nakon vie od godinu
dana.
Samo naprijed. To je samo podest. Robert i Julia stalno su tu. Marijke je bila tu. Marijke eli da
izie iz stana. Ti si razumno bie; zna da je sigurno. Ako moe izii iz stana, moe vidjeti Marijke.
Martin je doivljavao sebe kao djeaka koji prvi put stoji na skakaoj dasci, uasnut. Drugi djeaci u
razredu zasuli su ga podrugljivim uzvicima kada se okrenuo i spustio ljestvama. Ovdje nema nikoga.
Nitko nee znati ako ne uspijem. Ali ako uspije, moe rei Juliji. Pokuao je zamisliti Julijino lice, ali
se umjesto toga sjetio njezinih usana koje broje dok njemu vade zub.
Znojio se te je izvadio rupi i obrisao elo. Samo zakorai preko praga. Postalo mu je teko disati.
Martin je zatvorio oi. Ovo je jednostavno idiotski. Poeo je drhtati. Zakoraio je unatrag i hvatajui
dah zatvorio vrata.
Sutra. Sutra u opet pokuati.

DEVET IVOTA
Valentina i Elspeth igrale su se s Makicom Smrti. Ilo je ovako: Valentina je sjedila na podu u
predsoblju, blizu ulaznih vrata, s kantom punom stolnoteniskih loptica koje je nala u smonici.
(Otkuda ti, Elspeth?" pitala ju je. Elspeth je samo slegnula ramenima.) Elspeth je stajala na drugom
kraju predsoblja. Kao i inae, Makica nije imala pojma da je Elspeth tamo pa bi, kada bi Valentina
zakotrljala lopticu po podu, puna samopouzdanja potrala za njom, a Elspeth bi je u posljednjem
trenutku preusmjerila u neoekivanu smjeru. Makica je vrlo brzo postala veoma uzbuena i poela
se sumanuto bacati na bijele loptice koje kao da su znale kamo ele otii, loptice koje su mogle naglo
poletjeti ili jednostavno promijeniti smjer. Elspeth je pustila Makicu da protri ravno kroz nju,
uivajui u letiminu dodiru krzna po njezinoj fantomskoj koi i kostima. Legla je na pod i pustila da se
loptice kotrljaju kroz nju, a Makica kolebljivo za njima. Kada se Makica pribliila, Valentina je vidjela
kako prua ruke kao da e je uhvatiti. Elspeth je zaboravila da je bestjelesna. Makica joj je protrala
kroz ruke; osjetila je kako joj se neto glatko i sklisko zakailo za mali prst; osjetila je kako joj se ruke
pune neim vrstim s im se hrvala kao da je ulovila ribu. Stvorenje se izvijalo i pokuavalo je ugristi.
Elspeth je drala Makicu.
No Valentina je u istom trenutku vidjela kako Makica pada na pod i nepomino lei. Dotrala je.
Makica je bila mrtva.
Elspeth! Valentina se bacila na pod, zgrabila Makicu. to si uinila? Vrati je!
Elspeth je i dalje vrsto stiskala Makicu koja se bacakala i grebla je. Valentina nije vidjela Makicin
duh, ali je vidjela da se Elspeth s neim bori.
Vrati je! Odmah!
Elspeth je uzela Makicu koja se koprcala i, kako je najbolje znala i umjela, gurnula je natrag u
beivotno tijelo. inilo joj se kao da pokuava staviti ivu pastrvu u svilenu arapu: Makica koju je
Elspeth drala uasnuto se otimala, a Makica u Valentininim rukama bila je nepokretna i krhka.
Elspeth je bilo strah da e ozlijediti Makicu pokuajima da je vrati u tijelo. Zatim je shvatila da je
Makica mrtva i da e ostati mrtva ne bude li odluna. Odluila je usredotoiti se na glavu, a onda na
ostatak. Imala je osjeaj kao da se koristi starim fotografskim aparatom s daljinomjerom i pokuava
dvije slike spojiti u jednu.
Elspeth je dala znak Valentini da spusti Makicino tijelo na pod. Shvatila da je Makicin duh u
njezinim rukama stvaran; od ega god bila nainjena, bila je nalik Elspethinu duhu, poznata kao tvar.
Makica je bila prvo to je dotaknula otkako je umrla, a to je postojalo s njom, a ne u nekoj drugoj
stvarnosti. Tako sam osamljena, pomislila je dok je pokuavala ugurati Makicu u njezino beivotno
tijelo. Da je barem mogu zadrati.
Makica se prestala vrpoljiti, kao da je shvatila to Elspeth pokuava. Elspeth je, kao da prstima
neto nabire, pokuavala zadrati Makicu unutra; sjetila se kako je majka gnjeila krajeve pite po
rubovima. Odjednom je duh Makice iezao. Utonuo je natrag u tijelo. Tijelo bijele makice zgrilo
se ustala je, zanjihala ustranu, a zatim dola k sebi. Pogledala je oko sebe, poput djeteta uhvaena
u krai bombona, a onda se poela lizati po cijelom tijelu.
Elspeth i Valentina sjele su na pod i netremice se zagledale u Makicu, a zatim jedna u drugu.
Valentina je izila iz sobe i vratila s abecedom i obruem.
to se dogodilo? upitala je Elspeth.
UHVATILO SE ONA IZILA
to se uhvatilo?
NJEZINA DUA
Uhvatila za to?
Elspeth je savinula mali prst poput gospoe koja pije aj.

Valentina je sjedila i mislila. Bi li to mogla ponoviti?

RADIJE NE BIH
Da, ali da eli, misli li da bi to mogla namjerno uiniti? NADAM SE NE
Da, ali Elspeth...
Elspeth je ustala. Valentina je otila za njom u kuhinju, no ona je ieznula. Makica je glasno
zamijaukala i zabila se u Valentininu nogu.
Kao da si se izvukla bez posljedica. eli li veeru? Valentina je iznijela posudu, otvorila
konzervu, istresla hranu u nju i stavila je na uobiajeno mjesto na podu. Makica ju je ekala kao da
je pripadnica cargo-kulta i poela uobiajeno halapljivo jesti. Valentina je sjela na pod i gledala je kako
jede.
Elspeth je, nevidljiva, stajala nasred kuhinje i gledala Valentinu kako gleda Makicu. O emu misli,
Valentina?
Valentina je razmiljala o udima. Dok je jela, Makica je izgledala posve svakodnevno: to je bilo
udo. Nikada ne bih rekla da si prije deset minuta bila mrtva. Ti kao da to nisi ni primijetila. Zar nije
boljelo, Makice? Je li bilo teko vratiti se u tijelo? Jesi li se bojala?
ula je kako se otvaraju ulazna vrata; Julia je dola doma.
Miiu? Gdje si? Nemoj rei Juliji, pomislila je Elspeth. Stidjela se to je ubila Makicu, iako je
bila mrtva samo privremeno.
U kuhinji doviknula je Valentina.
Julia je ula s vreicama iz Sainsbuiyja, koje je spustila na radnu plohu, i poela raspremati
kupljeno. to ima? upitala je.
Nita posebno. to je s tobom?
Julia se upustila u dugaku dosadnu priu o eni u redu pred blagajnom, majunoj starici koja je
navodno ivjela samo na ajnom pecivu i aju Lipton.
Odurno rekla je Valentina pokuavajui se dosjetiti to je ajno pecivo.
ajni kolutii rekla je Julia.
Oh, to onda nije tako strano. Digla se s poda i poela joj pomagati. Blizanke su radile u
poluugodnoj tiini. Makica je veerala i nekamo otila. Elspeth je stajala u kutu, podalje od blizanki,
ruku prekrienih preko grudi, i razmiljala. To je bilo izvanredno. Bio je to - klju - za neto... ali to?
Morat u promisliti. Elspeth je ostavila blizanke u kuhinji i nala Makicu koja se spremala zadrijemati
u sunanoj mlaki na sofi. Elspeth se sklupala pokraj nje i gledala kako joj kapci padaju, kako joj se
disanje produbljuje. Bio je to draestan, svakodnevan prizor, prilino nepoveziv s Elspethinim
uzburkanim raspoloenjem. Valentina je ula u sobu i proaputala: Elspeth? ali Elspeth nije
odgovorila niti joj dala do znanja da je tu. Valentina je otila virnuti u druge sobe, kao da se igraju
skrivaa. Slijedila ju je Elspeth, nevidljiva sjena.

PROLJETNA GROZNICA
Jednoga lijepog svibanjskog popodneva Robert je sjedio za radnim stolom i pokuavao se natjerati
na pisanje. Radio je na dijelu doktorata posveenu Ellen, supruzi gospodina Henryja Wooda, spisateljici. Smatrao je da je gospoa Wood nevjerojatno nezanimljiva. Mukotrpno se probijao kroz East
Lynne, dubio nad detaljima njezina ivota i shvatio da mu, jednostavno, nimalo nije stalo do nje.
Kada je vodio grupe po groblju, uvijek je preskakao gospou Wood. Bila bi izmeu Georgea
Wombwella i Adama Wortha, ne samo abecedno nego i zemljopisno, no Robertu se inila
nevrijednom njihova osebujna, gotovo zanosna drutva. Sjedio je grizui vrh olovke i pokuavajui
odluiti moe li je izbaciti iz rada. Moda ne. Mogao bi pokuati iskoristiti njezinu smrt, ali i ona je bila
neznimljiva: umrla je od bronhitisa. Prokleta bila.
Laknulo mu je kada ga je Valentina prekinula. Iziimo rekla je. Proljee je.
Kada su izili, noge su ih same odvele prema groblju. Dok su ili Swains Laneom, uli su usamljena
sviraa trube kako vjeba ljestvice u Waterlow Parku. Note su zvuale pomalo elegino. Budui da su
Svvains Lane s obiju strana zasjenjivali visoki zidovi, vjeno je bio u sumraku, ak i kad je iznad njih
bilo plavo nebo bez oblaka. Valentina je pomislila: Mi smo kao mala pogrebna povorka od dva ovjeka. Bilo joj je drago kada su doli do ulaza u groblje i stali na suncu, ekajui da im otvore.
Vrata im je otvorio Nigel. Nismo te danas oekivali.
Robert je rekao: Ne, ali vrijeme je tako divno da smo pomislili kako bismo mogli potraiti divlje
cvijee.
Jessica je izila iz ureda i rekla: Ako odete, ponesite grablje. I bez muvanja, molim.
Naravno. Robert je oboje opremio voki-tokijima i grabljama, a uzeo je i veliku vreu za
otpatke pa su preli dvorite i popeli se u groblje. Pa rekao je Robert kada su skrenuli na
Dickensov put oprosti. Nisam te kanio zaposliti.
U redu je rekla je Valentina. Ionako sam uglavnom beskorisna. Ne pada mi teko grabljati.
Otkud sve ove prazne boce vode?
Mislim da ih ljudi bacaju preko zida rekao je Robert.
Neko su vrijeme grabljali u drueljubivoj tiini, istei stazu, i sakupili impresivnu vreu omota brze
hrane i plastinih alica kave. Valentini se svialo grabljati. Nikad prije nije to inila. Upitala se koje bi
poslove rado obavljala. Punila vreice u supermarketu? Bavila se telemarketingom? Tko zna? Moda
bih mogla isprobati razliite poslove, svaki po tjedan dana. Zamiljala se kao garderobijerka u British
Museumu, kada joj je Robert dao znak da mu prie.
Pogledaj proaputao je. Pogledala je i ugledala dvije male lisice kako spavaju sklupane na
hrpi starog lia, dodirujui nosovima repove. Robert je stajao iza nje i zagrlio je. Valentina se napela.
On ju je pustio. Otili su stazom ostavivi lisice da spavaju i vratili se grabljanju.
Nakon nekog vremena Valentina je rekla: to je muvanje?
Mislim da je to amerikanizam. Jessica i James pokupili su neto amerikih izraza za vrijeme rata.
Ali to znai?
Pa, moe znaiti besposliariti, dangubiti. Ili moe znaiti zezati se u drugom smislu.
Valentina se zacrvenjela. Je li Jessica mislila...?
Ah - siguran sam da mi ba ne izgledamo kao dvoje ljudi koji kane provesti popodne skupljajui
smee. Virnuo je u vreu.
Mislim da je dosta. Proetajmo se - grablje samo ostavi tu, vratit emo se po njih. Uzeo ju je za
ruku i odveo prema Livadi, otvorenu, suncem proaranu dijelu punom dobro odravanih grobova.
Valentina je rekla: Lijepo je biti na suncu. Mislim da je bilo sivo otkako smo dole.
Ma nije.
Ne - valjda se samo tako ini. Kao da sivilo namoi zgrade ili tako neto.

 Mmm.

Robert se osjeao pomalo potitenim. Ne moe je natjerati da zavoli London. Ili, kad
smo ve kod toga, tebe. Nastavili su hodati. Na mnogim je grobovima bilo nedavno zasaeno cvijee
te je svaki bio malen gust vrt.
Valentina? rekao je Robert. Reci mi. Zato ustukne kad god spustim ruku na tebe?
Kako to misli? odgovorila je. Ne ustuknem.
Ne uvijek. Ali upravo jesi, kada smo vidjeli lisice.
Valjda. Otili su s Livade i vratili se na stazu. Valentina je rekla: Samo mi se inilo - udnim.
Kao da ne pokazujemo potovanje.
Zato to smo na groblju? upitao je Robert. Ne znam... kada umrem, eljet u da ljudi
redovito vode ljubav na mom grobu. To e me podsjeati na sretnija vremena.
Ali, bi li ti to uinio na neijem grobu? Na Elspethinu?
Ne - ne osim ako ne bi bio s Elspeth. Kako god to funkcioniralo. Moda ako oboje budemo mrtvi
rekao je.
Tko zna seksaju li se mrtvi?
Moda to ovisi o tome zavri li u raju ili paklu.
Valentina se nasmijala. To i dalje nije odgovor na moje pitanje.
Robert ju je utipnuo za stranjicu, a ona ciknula. Sav dosadni seks u paklu, a sav dobri,
neudoredni seks u raju ponudio je kao mogunost.
To zvui izokrenuto.
To iz tebe govori ameriki puritanizam; zato smisao raja ne bi bila sva velika zadovoljstva? Jesti,
piti, voditi ljubav. Ako je sve to pogreno, zato to moramo initi da se odrimo na ivotu i produimo
vrstu? Ne, mislim da e raj biti neprekinut niz bakanalija. Oni dolje u paklu brinut e se zbog spolno
prenosivih bolesti i prerane ejakulacije. Bilo kako bilo nastavio je Robert, vragolasto se smijeei i
postrance gledajui Valentinin trijezan profil ne pripazi li, zavrit e u posebnu, ogradom
ograenu prostoru gdje dre sve djevice.
U raju ili paklu?
Odmahnuo je glavom. Doista ne znam. Ne bi trebala riskirati.
Bolje da se latim posla.
Da barem hoe. Zastao je. Bili su blizu malog skretanja koje je vodilo do Rossettijevih.
Valentina se zaustavila malo dalje, shvativi da Robert nije iza nje. Na trenutak su zurili jedno u drugo,
a onda je ona zbunjeno oborila pogled.
Ne misli valjda - ovdje? Valentinin se glas jedva uo.
Ne rekao je Robert. Kao to si prije rekla, to bi bilo neuljudno. Jessica bi me, da ikada
dozna, dala uhititi. Gospode, ne svia joj se ak ni kada su posjetitelji u kratkim hlaama.
Mislim da bi ti samo dala otkaz.
To bi bilo gore, to bih ja onda? Morao bih nai pravi posao. Ponovno je poeo hodati, a ona
prihvatila njegov ritam. Valentina, voli li kada ovako razgovaram s tobom?
Nita nije rekla.

Ti ga izazove, a onda kao da te uzruja. Nisam... nitko nije ovako sa mnom postupao... barem
ne od estog razreda. Valjda je rije o razlici u godinama. Uzdahnuo je. Iako bi veina djevojaka
koje poznajem jedva doekala priliku da se poevi. Bilo je to divno doba.

Valentina je odmahnula glavom. Ne radi se o evi. Oklijevala je jer joj je bio nepoznat argon,
kao i ono to je pokuavala rei. Radi se o Juliji.
Robert joj je uputio pogled istog iznenaenja. Kakvo bi to, pobogu, bilo povezano s Julijom?
Valentina je rekla: Uvijek smo sve inile zajedno, sve vano...
Ali ti mi stalno govori koliko eli sama iskuati ivot.
Oprosti rekla je. Samo se bojim.
Dobro. To je razumljivo.
Ne, glupo je rekla je Valentina. Da je barem mogu ostaviti.
Nisi udana za nju. Moe to eli.
Ne razumije.
Ne, ne razumijem. Nastavili su hodati u tini, a onda je Robert rekao: ekaj, moram pokupiti
grablje. Otrao je stazom, ostavivi Valentinu na suncem obasjanom dijelu. Lijepo je ovdje, pomislila je. Da sam Elspeth, radije bih bila ovdje nego zatvorena u stanu. Robert se pojavio s grabljama
i vreom. Gledala je kako kaska prema njoj. Volim liga? Mislim da volim. Zato onda...? No bilo je
nemogue. Uzdahnula je. Moram otii od Julije. Robert je usporio kada joj je priao. Hoemo li
popiti aj u uredu?
Jasno rekla je te su se, zbunjeni, vratili do kapele.
Julia se eljela zabaviti po lijepom vremenu, ali nije joj se dalo izii samoj, a Valentina je nekamo
pobjegla s Robertom. Tako se popela na gornji kat, odluna da Martinu nametne svoje raspoloenje.
Bok, zlato rekao je kada se pojavila u njegovu zaguljivu, zamraenu uredu. Daj mi minutudvije, samo to nisam gotov. Bi li nam napravila aj?
Julia je odluna koraka otila do kuhinje i poela pripremati aj. Obino je uivala postavljati alice
i tanjurie, grijati vodu, u svim umirujuim uobiajenim pokretima koji su dovodili do aja, ali tog
dana nije imala strpljenja. Sve je bez reda nabacala na pladanj i odnijela u Martinov ured.
Hvala ti, Julia. Stavimo to na radni stol pa privucimo stolac za tebe. Evo, ugodno je.
Tiho se spustila na stolac. Umori li se ikad sjediti u mraku?
Ne rekao je ljubazno.
Zato si zalijepio novine preko prozora?
Preporuka naeg dekoratera nasmijeio se Martin.
Da, jasno.
Martin je natoio aj. Kao da ste malo uzrujani, gospoice Poole.
Oh - Valentina je negdje s Robertom.
Dodao joj je alicu. I zato je to problem?
Pa, izlazi s njim.
Martin je podigao obrve. Izlazi? Zanimljivo. ini mi se star za nekoga njezinih godina.
Julia je rekla: Da nisi oenjen, bi li izlazio sa mnom?
Martina je pitanje toliko zateklo da joj nije odgovorio.
Julia je rekla: To je valjda ne, ha?
Julia...
Spustila je alicu, nagnula se i poljubila ga. Nakon to je to uinila, Martin je sjedio posve
nepomino, istinski zbunjen. Ne bi to smjela initi rekao je napokon. Oenjen sam.
Julia je ustala i zaobila jednu od manjih Martinovih hrpa kutija.
Marijke je u Amsterdamu.
Ipak, oenjen sam njome. Obrisao je usta rupiem.
Julia je ponovno u krugu zaobila kutije. Ali, ostavila te. Martin je pokazao tornjeve kutija i
prozore. Nije joj se svialo ovako ivjeti. I ne krivim je.
Julia je kimnula. Osjeala je da ne bi bilo pristojno sloiti se odvie kategoriki.

Rijei su izletjele iz Martinovih usta protiv njegove volje: Vrlo si privlana, Julia. Nepomino
je stajala i sumnjiavo ga pogledala.
Ali ja volim Marijke i nitko mi drugi nije dobar.
Julia je ponovno poela kruiti. to tono... kakav je to osjeaj?
Martin joj nije odgovorio te je pokuala objasniti. Nikada nisam bila zaljubljena.
Martin je ustao i rukama preao preko lica. Oi su mu bile umorne; osjetio je poriv da se obrije.
Nije to bila kompulzija. Tek osjeaj neurednosti i netom izrasle brade. Letimice je pogledao raunalo;
bilo je gotovo etiri. Bilo je vrijeme ili bi bilo vrijeme za tuiranje da Marijke dolazi s posla. Mogao bi
malo priekati. Julia je pomislila: Nee odgovoriti i osjetila olakanje. Martin je rekao: Kao da se dio
mene odvojio i otiao u Amsterdam gdje me taj dio - ona - eka. Jesi li ula za sindrom fantomskog
uda? Julia je kimnula. Bol je ondje gdje bi ona trebala biti. On hrani drugi bol, onaj koji me tjera
da se perem i brojim i to. Tako me njezina odsutnost spreava da je odem nai. Shvaa li?
Ali, ne bi se osjeao mnogo bolje da ode i nae je?
Siguran sam da bih. Da. Naravno. Bio bih vrlo sretan.
Izgledao je uznemireno kao da se Julia sprema istjerati ga.
Onda?
Julia, ne razumije.
Nisi mi odgovorio na pitanje. Pitala sam te kako je biti zaljubljen. Rekao si mi kako je bilo kada
te napustila supruga.
Martin je ponovno sjeo. Kako je mlada. Kada smo mi bili tako mladi, izmiljali smo svijet, nitko
nam nita nije mogao rei. Julia je stajala vrsto stisnutih ruku, kao da eli iupati odgovor iz njega.
Biti zaljubljen je... muka rekao je. eli udovoljiti, brine se hoe li te vidjeti onakvog kakav
doista jesi. Ali eli da te upozna.... gol si, stenje u mraku, bez imalo dostojanstva... elio sam da me
vidi i da me voli iako je znala sve o meni, a ja o njoj. Sad je otila, a moje je znanje nepotpuno. Cijeli
dan zamiljam to radi, to govori i s kim razgovara, kako izgleda. Pokuavam ispuniti sate koje sam
propustio, to postaje sve tee kako se nagomilavaju otkad je nema. Moram zamiljati. Zapravo, ne
znam. Vie ne znam. Sjedio je glave sputene na prsa, a rijei su mu postale gotove neujne. Julia
je pomislila: On prema svojoj eni osjea isto to ja osjeam prema Valentini. To ju je prepalo. Ono
to je osjeala za Valentinu bilo je suludo, pogreno, nesvjesno. Julia je odjednom mrzila Marijke.
Zato ga je ostavila da tu sjedi na stolcu dok mu ramena podrhtavaju? Sjetila se svojeg tate. Osjea li
on to prema mami? Nije mogla zamisliti oca samoga. Dola je do mjesta gdje je sjedio Martin,
zatvorenih oiju, sputene glave. Stala je iza njega, nagnula se i zagrlila ga, poloila obraz na stranji
dio njegove glave. Martin se ukoio, potom polako prekriio ruke i spustio dlanove na Julijine. Sjetio
se Thea, pokuao se prisjetiti kada ga je Theo posljednji put zagrlio.
Oprosti proaputala je Julia.
Ne, ne odvratio je Martin. Julia ga je pustila. Martin je ustao, iziao iz ureda. Julia je ula kako
ispuhuje nos nekoliko soba dalje. Vratio se u sobu napravivi svoj udni pokret ustranu, pa opet sjeo
na stolac.
Julia se nasmijeila. Iziao si iz sobe ne uinivi to.
Jesam? O, Boe. Martin je na trenutak bio uasnut, ali je osjeaj nestao. Trebao bih to
popraviti, pomislio je, no skrivene potrebe nije bilo.
Julia je zadovoljno zatresla rukama i bokovima te ga pogledala.
Kao da ti je bolje ovih dana. Nisi izbezumljen kao inae.
Ozbiljno?

 Ozbiljno.

Ne bih ila toliko daleko da kaem da izgleda normalno, ali ne skae svakih deset
sekundi da bi neto oprao.
Sigurno zbog vitamina rekao je.
Nikad ne zna odgovorila je Julia. U Martinovu je glasu bilo neto to ju je navelo da se zapita.
Vjebao sam izlaziti iz stana i stajati na podestu rekao joj je.
Martine, to je divno! Hoe li mi pokazati?
Hmm, zapravo, jo nisam uspio. Ali, vjebam.
Morat emo ti dati jo vitamina.
Da, mislim da je to dobra zamisao.
Julia je opet sjela. Ako izie, hoe li otii u Amsterdam?
Da.
I onda te vie neu vidjeti?
Onda e doi u Amsterdam i posjetiti nas. Poeo joj je priati o Amsterdamu. Julia je sluala
i mislila: Moglo bi upaliti. Bila je istodobno i uzbuena i zabrinuta; ako Martinu bude bolje, hoe li
postati dosadan?
Prekinula ga je. Hoe li mi dopustiti da skinem novine s prozora?
Martin je razmislio. Nije se pojavio unutarnji glas da to zabrani, ali je oklijevao. Moda samo s
nekoliko prozora? Samo kao probu.
Julia je poskoila i u juriu zaobila kutije koje su joj prijeile pristup prozorima. Poela je trgati
novine i ljepljivu traku. Svjetlost je zapljusnula prostoriju. Martin je stajao i trepui gledao stabla i
nebo. Boe moj, opet je proljee. Julia je kaljui udahnula prainu koju je podigla. Kada se kaalj
umirio, rekla je: Onda?
Martin je kimnuo. Vrlo lijepo.
Da ih jo otkrijem?

Jo prozora? Nije bio siguran. Daj da se prvo naviknem na

- sunce. Moda bi za nekoliko dana mogla otkriti i ostale. Martin je stao blizu prozora. Kakvo
divno vrijeme rekao je. Srce mu je udaralo. Svijet kao da se utiskivao u njega. Julia je neto rekla,
ali je on nije uo.
Martine? Oh, moj Boe. Julia ga je zgrabila za ramena i odvukla do stolca. Bio je pokriven
znojem; teko je disao. Martine? Podigao je ruku da preduhitri pitanja i naglo sjeo. Nekoliko
trenutaka poslije rekao je: To je bio samo napadaj panike. I dalje je sjedio zatvorenih oiju,
okrenut u sebe.
Julia je rekla: to mogu uiniti?
Nita rekao je. Sjedi sa mnom.
Sjela je i ekala s njim. Uskoro je Martin uzdahnuo i rekao: Pa, to je bilo uzbudljivo, zar ne?
Rupiem je nekoliko puta potapkao po licu.
Oprosti. Nita to je tog dana uinila nije bilo dobro.
Nemoj da ti bude ao. Evo, pomaknimo stolce i sjednimo na sunce.
Ali...?
Bit e dobro. Drat emo se dalje od prozora. Pomaknuli su stolce.
Julia je rekla: Stalno mislim kako razumijem, ali zapravo ne razumijem.
Ni ja ne razumijem, zato bi ti? rekao je Martin. To i jest ludost, zar ne? Izlete sve daske i
nita vie nema smisla. Ili bolje reeno, ima, ali nije to smisao koji itko drugi moe razumjeti.
Ali bilo ti je bolje rekla je na rubu suza.
Oh, mnogo sam bolje. Vjeruj mi. Martin je ispruio noge i pustio da ga prekrije sunce. Uskoro
e ljeto. Mislio je na Amsterdam ljeti, uske kue na kanalima, okupane svojim dijelom sjevernog
sunca, preplanulu i ustru Marijke koja se smije njegovu naglasku; davno je to bilo, ali ljeto se opet
pribliava. Ispruio je ruku i dao je Juliji. Ona ju je uzela te su sjedili jedno pokraj drugoga na suncu i

sa sigurne udaljenosti gledali proljetni dan.

RAIVANJE
Valentina je u London donijela ivai stroj, ali ga nije ni pipnula otakako su ga, zajedno s ostalim
stvarima, unijele u stan. Stajao je u gostinskoj sobi i prekoravao je svaki put kada bi ga sluajno
primijetila. ivai stroj poeo joj se pojavljivati u snovima, zahtjevan i zapostavljen, poput ljubimca
kojeg je zaboravila nahraniti.
Stajala je u gostinskoj sobi i zurila u stroj. Ako je ovo ono to elim raditi, moram to uiniti. Na
internetu je prouila mogunosti studija modnog dizajna; da bi te primili, treba ti mapa radova. S
Julijom ve tjednima nije razgovarala o fakultetu. Prijavit u se. Ako me prime, jednostavno u otii.
Tata e plaati. Julia mi ne moe nita. Valentina je skinula presvlaku sa stroja. Donijela je stolac iz
blagovaonice; pronala koveg prepun tkanina i istresla ga na krevet. Dok je podizala svaki komad
materijala, rastvarala ga, zaglaivala i ponovo slagala, mislila je na Edie. Julia nije imala strpljanja za
ivanje i nikad nije ni nauila iti. Valentina je razmrsila vrpcu i razvrstala konce. Nala je kutiju s
kalemima i dobre kare. Sada je sve bilo uredno posloeno na krevetu, a ona je stajala pitajui se to
da od toga napravi.
Bile su tu dvije napola dovrene bluze koje je poela iti prije no to su otile iz Chicaga. Mogla bih
njih dovriti. Ne, pomislila je. elim napraviti neto novo. I ne dva komada; sait u samo jedan.
Kod kue je imala krojaku lutku, ali je bila prevelika da je donese u London. Izvukla je krojaki
metar i uzela svoje mjere. Kako udno. Smravjela sam. Razvrstala je materijal na hrpe: da, ne, moda.
U hrpi moda" bio je ostatak crnog baruna. Kupila ga je u osmom razredu, tijekom kratkog flerta s
darkerskom modom; Julia nije voljela nositi crno te je barun neiskoriten leao u Valentininoj zbirci
metrae. Razmotala ga je. Tri i pol metra? Dovoljno za haljinu.
Skicirala je novu haljinu kada se pojavila Elspeth. Oh, bok rekla je Valentina. ovjek bi pomislio
da e primijetiti da su vrata zatvorena i da elim biti sama.
Elspeth je pokazala rukom kao da jiie, a Valentina je okrenula istu stranicu u bloku. HOE LI
NETO SAITI?
Da. Valentina joj je pokazala skicu. Mini haljinu s uivenim mrtvakim platem.
PREVIE SI S ROBERTOM.
Valentina je slegnula ramenima.
SMIJEM LI GLEDATI?
Kako hoe. Valentina je protrljala ruke da ih zagrije pa se vratila crtanju. Elspeth se sklupala
na krevetu i nestala.
Proli su sati. Valentina je pokuavala izraditi kroj i osjeala se frustrirano. Izraivanje kroja bilo je
jedna od stvari koje je eljela nauiti na fakultetu. Sjedila je na podu s papirom ispred sebe, znajui da
je neto pogreno, ali nesposobna da to popravi. Tako sam glupa. Moda bih trebala raskrojiti neku
Elspethinu haljinu da vidim to proputam. ula je Julijine korake u hodniku. Miiu? Valentina
je sjedila jedva diui. Miiu? Vrata su se otvorila.
Oh, tu si. Odlino. to radi? Julia je cijeli dan bila vani, lunjala Hackneyjem. Bila je mokra do
koe. Valentina je shvatila da kii; nije prije primijetila.
Zato nisi uzela kiobran? upitala je Valentina.
Jesam. Stvarno pljuti pa sam se i uz kiobran smoila. Julia se izgubila pa vratila u pidami, s
runikom oko glave. to e napraviti?
Ovo. Valentina joj je nevoljko pruila skicu.
Julia ju je pomnjivo pogledala. Od crnog materijala?
Da.
Pa, to je drugaije.
Valentina nije odgovorila. Ispruila je ruku, a Julia joj je vratila blok.

Julia je rekla: Gdje emo to uope obui? Izgleda kao kostim za makare za Lolitu.
Valentina je rekla: To je pokus.
I ovako nema dovoljno materijala. Moda bismo mogle nai duan koji prodaje metrau. Mogla
bi je napraviti ruiastu. To bi bilo kul.
Imam dovoljno materijala za jednu haljinu. I ne bi dobro izgledala u ruiastom. Valentina je
hinila da ispravlja kroj. Nije htjela pogledati Juliju.
Koja je svrha jedne haljine?
Moj portfolio rekla je tiho Valentina.
Kakav portfolio?
Za studij. Studij dizajna.
Ali ti nee studirati. Sloile smo se da nee. Julia je kruila oko kroja i unula pokuavajui
vidjeti Valentinino lice. Hou rei, zato? Imamo novca.
Valentina je rekla: Mi se nita nismo sloile, Ti meni stalno pokuava neto nametnuti.
Poela je umatati kroj, spremati olovke i blok.
Ali ti stalno neto radi bez mene. Gotovo te vie i ne viam, nikamo nee sa mnom, a svake
veeri izlazi s Robertom. Cijeli dan razgovara s Elspeth. Kao da me mrzi.
Valentina je napokon pogledala Juliju. Da, mrzim te.
Ne rekla je Julia. To nije mogue.
Ti si kao neki moj tamniar. Valentina je ustala. Julia je ostala kleati na podu. Samo me
pusti, Julia. Krajem godine zamolit emo gospodina Rochea da podijeli imovinu. Moe ostati ivjeti
ovdje ako eli. Ja u samo uzeti neto novca. ak neu uzeti mnogo, tek toliko da mogu ivjeti... Ti
moe to hoe. Ja u studirati, raditi ili to god, nije vano. Samo elim neto uiniti, imati ivot,
odrasti.
Ali ne moe rekla je Julia. Ustala je, a runik joj se nespretno rastvorio i spao s glave. Zavitlala
ga je na pod. Izgledala je patetino mlada, neraeljane kose, u nebeskoplavoj pidami. Valentina,
ne moe se brinuti ak ni za sebe! Prvi put kad se uistinu razboli, a mene ne bude tu da se brinem
o tebi, umrijet e!
Dobro rekla je Valentina. Radije u umrijeti nego ostatak ivota provesti s tobom.
Dobro odvratila je Julia. Otila je do vrata i zastala, pokuavajui smisliti to jo rei. Nita nije
smislila. Kako god. Julia je izila i zalupila za sobom vrata.
Valentina se zapiljila u vrata. Sto sad? Odjednom je shvatila da se Elspeth ponovno pojavila i da
jo uvijek sjedi na krevetu, promatrajui je s izrazom oka na licu. Odlazi rekla joj je Valentina.
Molim te, ostavi me na miru. Elspeth je posluno ustala i odlebdjela kroz zatvorena vrata.
Valentina je ostala tako stajati dok su joj misli jurile glavom. Naposljetku je povukla crni barun s
kreveta. Popela se, unula na sredinu hrpe materijala i pokrila se barunom. Nestat u, pomislila je.
ula je kako pljuti kao iz kabla. Valentina je dugo plakala. Pod barunom joj je bilo toplo i sigurno;
tonui u san pomislila je: znam, znam to u... a plan joj se, u tom prostoru izmeu sna i jave, posve
uobliio.

PRIJEDLOG
Sljedeeg jutra Valentina je gledala Elspeth kako ita. Na sagu u dnevnoj sobi ostavila joj je est
rastvorenih depnih izdanja. Elspeth je itala rairenu stranicu jedne knjige pa prelazila na sljedeu.
Mijeala je stare miljenice (Middlemarch, Emmu, Molitvu za Owena Meanyja) s priama o duhovima
(Okretajem zavrtnja te odlomcima iz djela M. R. Jamesa i Poea) u nadi da e pronai nekakav savjet
vezan za uznemiravanje ivih. Prizor je izazivao laganu nelagodu. Kada bi proitala sve otvorene
stranice, vratila bi se na prvu knjigu i uz napor okrenula stranicu. Zatim bi prela na druge i ila redom
dok ne bi okrenula sve stranice. Valentina je vidjela samo Elspethin dio; bili su joj vidljivi glava, ramena
i ruke, ali demper koji je imala na sebi nestajao je negdje pri dnu grudnog koa. Lebdjela je iznad
knjiga; da joj je tamo bilo cijelo tijelo, izgledalo bi kao da visi sa stropa. Da je uope imala krv, sva bi
joj sila u glavu. inilo se, meutim, kao da joj je posve ugodno.
eli li da ti okreem stranice?
Elspeth ju je pogledala i odmahnula glavom. Savila je ruku kao da pokazuje miie: moram vjebati.
Valentina je leala na ruiastoj sofi s otrcanim Penguinovim izdanjem ene u bijelom. Bilo joj je
teko usredotoiti se na grofa Fosca i Marian dok je Elspeth samo koji metar dalje lepetala stranicama.
Odloila je knjigu i uspravila se. Gdje je Julia?
Elspeth je prstom pokazala strop. Valentina je rekla: Ah i izila iz sobe. Vratila se s kartonom
sa slovima i obruem te prinijela prst usnama. Elspeth ju je zbunjeno pogledala. Meni ne mora rei
da utim. Dola je do Valentine.
Valentina je rekla: Zna to se dogodilo s Makicom?
Elspeth se okrenula. Ne elim razgovarati o tome. Valentini nije nita rekla. Valentina nije odustala.
Bi li to mogla uiniti meni? Izvaditi mi - duu - i vratiti je?
Ne, rekla je Elspeth.
Ne bi mogla ili ne eli?
NE NE NE. Sjedila je odmahujui glavom. Kakva prokleto glupa ideja, eljela je rei. Umjesto toga
napisala je: ZATO?
Zato. Zato mora znati razlog?
Elspeth se zapitala bi li tako bilo imati ker tinejdericu: nerazumni zahtjevi izneseni kao da na to
ima potpuno pravo. Napisala je: TO AKO TE NE MOGU VRATITI.
Mogla bi vjebati na Makici.
PRILINO TEKO MAKICI
Valentina se zacrvenjela. Ali Makici je bilo dobro. Nema razloga misliti da ne bi funkcioniralo
na meni, pa uope ne mora ponavljati to na Makici.
SMRT STANICA OTEENJE MOZGA KAKO ZNAMO DA JE MAKICA DOBRO
Daj, Elspeth. Barem promisli o tome.
Elspeth se zapiljila u Valentinu. Zatim je napisala: ZABORAVI
i nestala. Valentina je sjedila i razmiljala. Povjetarac je namrekao stranice knjiga koje su otvorene
leale na sagu. Valentina se pitala je li to Elspeth ili samo vjetar. Da naljuti Elspeth, sve je knjige
okrenula prema podu. Nije oekivala da e Elspeth pristati. No uvela je ideju i znala da e smisliti kako
dobiti ono to eli.
***
Julia je bila nemirna. Sjedila je na podestu leima naslonjena na vrata Martinova stana; jedna joj
je noga bila ispruena, druga na stepenici. Bilo je to jo jedno kino jutro, a svjetlost na podestu kao
da je sve zaogrnjivala dodatnom prainom. Julia je ula Martina kako guna u stanu. Htjela je ui i

gnjaviti ga, ali priekat e jo malo. Promijenila je poloaj tako je objema nogama dodirivala hrpu
novina koju je Martin drao na podestu. Hrpe su bile pomalo nestabilne. Julia je zamiljala kako se
prevru i zatrpavaju je. Uguile bije. Martin je nikada ne bi naao ne bi mogao otvoriti vrata stana.
Ne, to nije tono. Vrata se otvaraju prema unutra. Valentina bi mislila da je pobjegla; bilo bi joj ao.
Bit u duh pa e me opet voljeti. Cijeli e dan sjediti tu s abecedom i divno emo se zabavljati. Robert
bi se popeo da ih potrai te bi ga zatrpala lavina novina; razbio bi glavu i umro. Julia je gurnula jednu
hrpu. Sruila se boimice na drugu hrpu novina. Nije joj ba pruilo zadovoljstvo.
Dosadno mi je, zakljuila je Julia. Nije bilo zabavno biti sam u dosadi. Julia je pogledala oko sebe,
ali nije nala nita to je vrijedilo gledati ili o emu je vrijedilo misliti. Nije bilo smisla sii; Valentina
nije s njom razgovarala.
Martin je poeo pjevati. Julia je shvatila da uiva. Pjesma joj nije bila poznata. Pomislila je kako bi
to mogla biti melodija iz reklame. Opet je nogom udarila novine, ali one se nisu sruile. Moda bih
trebala nai posao, pomislila je. Jo bi mi bilo dosadno, ali bih barem imala razlog izii iz kue.
Namirisala je prepeenac i iznenada osjetila neizmjernu tugu. Snano je udarila nogom, no tog su joj
puta novine ile na ruku i sruile se, pokrivi joj noge i trbuh. Unekoliko je bilo kao da je na plai,
ukopana u pijesak, ali novine nisu bile toliko mekane; bockale su je bridovima. Nekoliko je minuta
tako sjedila, pokuavajui u tome nai zadovoljstvo. Ne, pomislila je. Nema smisla. Izvukla se iz hrpe
novina, zakoraila preko nje i otvorila vrata. Slijedila je Martinov glas do kuhinje gdje je sjedio i
spremao se jesti, o da, prepeenac.
Sljedeeg jutra Valentina i Elspeth sjele su zajedno za plou sa slovima. Elspeth je malo razmiljala.
NE RAZUMIJEM, nasricala je Elspeth.
elim otii od Julije rekla je Valentina. Zamisao se u njoj razvijala sve dok nije postala gotovo
jedino o emu je mislila.
ONDA JE OSTAVI
Ne doputa mi.
GLUPOST
Kada ste se ti i mama razdvojile...
NISMO IMALE IZBORA
Zato ne?
Elspeth je okretala plou pa stala.
Bude li Julia mislila da sam mrtva, pustit e me.
JULIA E BITI SHRVANA UMRE LI KAO I EDIE I JACK
Valentina se nije sjetila roditelja. Namrtila se, ali je rekla: Vidi, Elspeth, bit e savreno. Ja u
umrijeti, Julia e biti prisiljena nastaviti ivot bez mene, preboljet e me. A ti e me vratiti u tijelo i
ivjet emo sretno, ili u barem moi ivjeti svoj ivot. Bit u slobodna.
Elspeth je sjedila, drei prste na plastinom krugu i gledala Valentinu. Valentini se inilo da je
ljuta, a onda zamiljena. RAZMOTRIMO TO LOGISTIKI, nasricala je Elspeth. DANIMA E BITI IZVAN
SVOG TIJELA - BIT E SPROVOD - TIJELO E POETI TRUNUTI - ONDA TIJELO NA GROBLJU - MI OVDJE
- MODA - TO AKO TVOJ DUH ZAVRI NEGDJE DRUGDJE - KAKO E TI SE TIJELO I DUA OPET SPOJITI
- TIJELO E BITI UASNO - UKRATKO LUDA SI
Natjerat emo Roberta da nam pomogne.

NEE TO UINITI
Hoe ako ga ti zamoli.
Elspeth je osjetila duboku uznemirenost. Uas, eto stoje to. 'Zmija, jabuka, ena; najobinije
prokleto iskuenje. Moe zavriti samo loe. Reci joj ne. Ne moe to uiniti bez tebe. Odbijeli, nai
e razumniji nain da izie na kraj s Julijom. Ne, ne, ne. Elspeth je shvatila da Valentina sjedi
strpljivo poput uenice i eka njezin odgovor. Odluno joj reci 'ne'.
Elspeth je stavila prste na obru: PUSTI DA RAZMISLIM, nasricala je.

BROJENJE
Valentina je sjedila u stranjem vrtu i pila aj. Bilo je vlano i sivo svibanjsko jutro, ranije no to se
naviknula ustajati. Kamena klupa na kojoj je sjedila bila je pokrivena liajem, a vlaga je prodirala kroz
stari karirani Elspethin ogrta koji je imala na sebi. Izvukla je stopala iz papua i podigla ih na klupu
tako da joj je brada poivala na koljenima. Elspeth je sjedila na prozorskoj klupi i gledala je.
Valentina je ula svrake kako se glasaju na groblju. Dvije su se smjestile na vrhu zida i gledale je.
Premjetale su se s noge ne nogu. Valentina im je uzvratila pogled, pokuavajui se prisjetiti pjesmice
koju ih je Edie nauila:
Jedan za tugu
Dva za radost
Tri za vjenanje
etiri za dijete
Pet za bolest
est za smrt
Dva za radost, pomislila je. No ak i dok se smijeila sama sebi, tri nove svrake neujno su se
spustile pokraj prve dvije, a trenutak poslije priduila im se posebno velika i kretava svraka koja se
prizemljila izmeu njih i natjerala ostale da nelagodno hodaju tamo-amo po zidu. Valentina je
odvratila pogled podigavi ga prema njihovu prozoru. Je li ono Julia? Tamnije lik stajao uokviren
prozorom na pozadini mraka sobe, poput rupe u stvarnosti. Valentina je ustala i rukom zaklonila oi
pokuavajui vidjeti. Elspeth? Ne, tamo nema niega. Bila je to uznemirujua pomisao, tamna mrlja u
mraku... Ne, to nije nita. Elspeth ne bi bila tako... udna.
Valentina je popila posljednji gutljalj aja, pokupila alicu, tanjuri i licu te se vratila u kuu.

TEST
Makica Smrti spavala je na Valentininu jastuku. Bilo je poslijepodne, a sunce je ukoso prodiralo
kroz prozor spavae sobe, preko saga, uz krevet, ali nije dosezalo do Makice. Bila je gotovo toliko
bijela da se stopi s jastunicom, kao crte polarnog medvjeda u snjenoj oluji, pomislila je Elspeth.
Elspeth je stajala na suncu, putajui ga da struji kroz nju i gledala Makicu kako spava. Hou tebe.
Elspeth je bila potitena. Nikada za sebe nije mislila da je netko tko e ubiti prelijepu usnulu bijelu
makicu. No ona je oito bila takva osoba. Ne brini se, Makice. Odmah u te vratiti. Elspeth je
nesigurno ispruila ruku prema Makici; nije se pomaknula. Gurnula je prste kroz mekano krzno
njezina trbuha. Kako sam to onda izvela? Prstima je ula u Makicu koja je zamijaukala u znak
prosvjeda i okrenula se, ne probudivi se. Elspeth se neometano povlaila kroz vruu krv, organe,
kosti, miie. Naslijepo je traila sklopku nematerijalnosti; prsti e joj prepoznati Makicinu duu jer
je nainjena od istog onog od ega je izgraena i sama Elspeth. Ima li stalno mjesto u tijelu? Ili se seli?
Proli mi se put inilo kao da sam je zakaila prstom. Bila je skliska kao kotica koja iskoi iz avokada.
Makica je zastenjala i vre se sklupala. Oprosti, Makice. Oprosti. Elspeth je podigla ruku prema
pluima, a Makica se probudila.
Elspeth je naglo povukla ruku. Ne vidi te. Ali Makici nije bilo ugodno; izvila se unatrag, oprezno
pogledala oko sebe. Dovukla se do ruba kreveta i osluhnula. Stan je bio tih; Julia i Valentina nisu bile
doma. Elspeth je ula Roberta kako usisava kuhinju. Makica je napravila krug i smjestila se na dnu
kreveta, prekriila prednje ape, poloila na njih glavu, a oi stisnula u prorez. Elspeth je sjela do nje i
ekala.Nekoliko minuta poslije Makica je zatvorila oi. Elspeth je gledala kako joj se bokovi podiu i
sputaju. Vrh joj se repa trzao. Njeno. Elspeth ju je pomilovala po glavi; svialo joj se kada bi
Valentina to uinila. Sada je samo zlovoljno strignula uima.Makica je ponovno zaspala. Elspeth je
brzim, irokim potezima prekapala po malom bijelom tijelu, onako kako Makica udara igraku. Neto
je uhvatila tijelo joj je propalo prema unutra kao kad se urui torta a Elspeth je u rukama drala
bijesnu makicu koja je grebla i grizla.
Ako me ogrebe, moe li ogrebotina zacijeliti? Elspeth je zamislila svoju avetinjsku kou u krpama i
bacila Makicu na krevet. Zurile su jedna u drugu. Makica je glasno zasiktala. Elspeth je bila zateena.
Ako je ujem...? Rekla je: Dobro je, Makice i ispruila ruku. Makica je uzmaknula, sikui.
Okrenula se, poskoila s kreveta i nestala. Elspeth je poletjela preko kreveta tono na vrijeme da vidi
kako se bijela izmaglica rasplinjuje pokraj nonog stolia.
to sad? Kako je sad mogu vratiti? Elspeth je pomislila na Valentinu te ju je obuzeo oaj. Sklupala
se uz Makicino mlitavo tijelo. Vrati se, Makice. Samo sam vjebala... Oh, Boe. Makica je izgledala
posve mrtva. Oi su joj bile poluotvorene, a trei su joj se kapci spustili. Izgledala je kao maji
izvanzemaljac. Ruiasti joj je jezik malko izvirivao iz usta, glava pod neugodnim kutom visjela iznad
apa. Oprosti, Makice. Jako, jako mi je ao.
Gdje bi mogla biti? Je li uope u stanu? Moda je otila u stranji vrt u lov ili postala bijeli oblai
koji po groblju vreba duhove vrabaca i majunih aba. Moda e postati maji duh koji opsjeda kante
smea u South Groveu. Elspeth je pogladila Makicu. ak joj je i krzno izgubilo ivotnost. Gurnula je
prste u bok promjena je bila zapanjujua. U tijelu je bilo ivota, ali je to ivot svega onoga to ga
razara. Mikroorganizmi to se hrane mrtvim ve su se oslobodili u Makici.
Elspeth je izvukla ruku i sjela. Ovo nee ii, Valentina. Ne onako kako si mislila. Do kraja sprovoda
tijelo e ve naveliko truniti. Umrijet e od gnjilei. Umrijet e od vlastite umrlosti.
Elspeth se stanjila i rasprila u zraku. Stidjela se to je ubila Makicu zbog glupe ideje. Mogla sam
znati. Jadna Makica. Elspeth je otila u ladicu i sklupala se. Stajala je tamo i osjeala se grozno i
udovino, prekoravajui se i pitajui se to e svi misliti o njezinoj okrutnosti. Ba nita jer nitko osim
Valentine nee imati pojma to je Elspeth uinila.

SPROVOD MAKICE SMRTI

Makicu je nala Julia. Bila joj je to prva smrt; odmah je pomislila na Valentinu; poeljela da nije
tako, da se Makica moe nekako probuditi, da Valentina nikada ne dozna. No Valentina se samo
snudila.
Oh bilo je sve to je izustila kada joj je Julia rekla.
Julia je u djevojakoj sobici pronala drvenu kutiju sa arkama. Neko je u njoj stajao jedai pribor,
ali utori za pojedinane komade podstavljeni svijetlozelenim barunom sada su zjapili prazni.
Srebrninu su kao vjenani dar dobili Elspethini i Edieini roditelji. Nestala je u provali 1996. Julia se
asak zapitala zato netko zadri praznu kutiju koja je potpuno izgubila svrhu. Donijela ju je u spavau
sobu i stavila pokraj Makicina tijela.
Valentina je otvorila kutiju. Mislim da nee stati rekla je.
Moda bi i stala da je slinija vilici. ekaj, mislim da se ovo moe izvaditi rekla je Julia. Staro
je ljepilo popustilo kada je Julia istrgnula umetak iz kutije. Pri tome je snano zamirisalo na plijesan.
Valentina je napravila grimasu i navukla koulju preko nosa.
Stavit emo s njom i maju metvicu. I omotati je u neto lijepo. Julia je ula u garderobu i
izila nosei Elspethin plavi svileni al. Valentina je kimnula. Julia ga je rairila po krevetu. Valentina je
podigla Makicu i poloila je na al. Poljubila ju je u vrh glave. Tijelo je bilo djelomice ukoeno.
Valentina ju je omotala alom i stavila u kutiju. U kutiji je Makica izgledala mrtvija nego dok je leala
na krevetu; gruda pod svilom bila je posve nepomina i patetina. Valentina je spustila poklopac.
Blizanke su sile na donji kat i bez rijei stale ispred Robertova stana. Valentina je drala kutiju.
Kada je Robert otvorio vrata, rekao je: Razmiljao sam i mislim da bismo je trebali pokopati u stranjem vrtu.
Zato? rekla je Julia. S druge je strane zida cijelo groblje. Glupo je imati obiteljsku kriptu,
a ne moi je staviti u nju. Blizanke su ule u Robertov stan i ostale u predsoblju kao da se spremaju
opet otii. Zatvorio je vrata.

Postoje posve valjani razlozi zato do toga nee doi. Kao prvo, nemate propisan lijes za pogreb
iznad zemlje pa biste naile na ozbiljne probleme. Kao drugo, na groblju Highgate nije doputen ukop
ivotinja, to je posveeno zemljite za kranski ukop.
ak ni kranskim ivotinjama? upitala je Julia.
to i ako nabavimo pravi lijes? upitala je Valentina.
Robert je rekao: Pokopat emo je uz vrtni zid i zamoliti Georgea
da joj isklee mali nadgrobni spomenik. Bit e metar od groblja, a vi je moete posjeivati kad god
elite.
Dobro rekla je Valentina. Osjeala se umrtvljenom. Morala je razgovarati s Elspeth, ali nije ju
mogla nai.
Izili su u stranji vrt. Robert je otiao po lopatu i rukavice. Nakon to se posavjetovao s
Valentinom, poeo je kopati rupu. Iako kutija nije bila velika, kopao je do metra dubine. Kada je rupa
bila dovoljno velika, osjetio je novo potovanje prema grobarima; Thomas i Matthew iskopali bi taj
grob za deset minuta, a ja dobivam uljeve i pokriven sam znojem. Pomnjivo je poloio kutiju na dno
rupe.
Julia je rekla: Ne bismo li trebali... neto rei?
Misli, pomoliti se? upitao je Robert. Pogledom je brzo preao od Julije do Valentine.
Valentina je rekla: Zbogom... Makice... Volim te. Oprosti... Zaplakala je. Robert i Julia
pogledali su se, nesigurni, oboje pokuavajui prepustiti onome drugome tjeenje. Julia mu je rukama
dala znak: hajde. Robert je pristupio Valentini, privukao je k sebi; sada je jecala. Julia se okrenula.
Otila je do kue i popela se poarnim stubama. Kada je otvorila vrata, pogledala je dolje i vidjela
Valentinu priljubljenu uz Roberta. Robert je gledao Juliju. Izgleda kao da mu je nelagodno. Kao da mu

je netko darovao neto to nije elio, ali mora se pretvarati da muje drago. Julia je ula u stan i ostavila
ih.
Dva su se dana svi izbjegavali. Elspeth je bila u ladici i prekora- vala se; Robert je odraivao sate
na groblju sreujui knjigu pokopanih; Julia je rano ustajala i izlazila ne govorei kamo ide; Valentina
se motala stanom i pokuavala raditi na svojoj mrtvakoj haljini. Bilo joj se teko koncentrirati; nije
uspijevala shvatiti logiku kroja. Robert je blizankama pomogao naruiti novi televizor, koji je stigao
dan nakon Makicina pogreba. Valentina je ostavila haljinu zbog serije Antique Roadshaw i
dokumentanog fima o islamu. Martin nije imao pojma da neto nije u redu te je zadovoljno radio na
svojim krialjkama i vjebao stajati na vrhu stuba. Sada je mogao deset minuta stajati na po- destu
bez ispada; razmiljao je o sputanju stubama.
Valentina je veerala i gledala EastEnderse kada se Elspeth napokon pojavila. Sjedila je metar
udaljena od televizora, Valentini nevidljiva, i pokuavala smisliti to e rei. Emisija je zavrila.
Valentina je ugasila televizor i poela pospremati posue. Elspeth je otila za njom u kuhinju pa, u
stranim mukama, i u spavau sobu.
Valentina je rekla: Elspeth? Znam da si tu.
Elspeth je prstima dotaknula stranji dio Valentinine glave. Valentina je ula u dnevnu sobu i sjela
za plou sa slovima. Sto se dogodilo, Elspeth?
UASNA POGREKA JAKO MI JE AO
Nisam eljela da je uistinu ubije, zna?
ZNAM POKUALA SAM JE VRATITI NIJE HTJELA POBJEGLA JE
Je li sada tu?
NE VIDIM JE
Ako je vidi, hoe li mi, molim te, rei?
MODA POTRAJE PRVO E BITI KAO OBLAK
Dobro.
AO MI JE
I meni. Ja sam kriva, Elspeth. Nisam to smjela predloiti.
I NAJBOLJI SE PLANOVI IZJALOVE
Valjda. Valentina je ustala. Elspeth, umorna sam. Moram sada lei.
LAKU NO
Laku no. Valentina je izila iz sobe. Zatim ju je Elspeth ula kako pere zube. Toliko o tome,
pomislila je Elspeth. Moda je tako i bolje.
Sljedeeg jutra Julia je pronala Valentinu u stranjem vrtu. Sjedila je na klupi na suncu, zapiljena
u mali humak na Makicinu grobu.
Bok rekla je Julia.
Bok.
Mislila sam otii do Libertyja. Hoe sa mnom?
Valentina ju je kanila odbiti kada se sjetila da Julia zapravo ne voli Libertj; zacijelo ide da meni
udovolji. Sjetila se ostataka tkanina na treem katu Libertyja; mogla bi potroiti nekoliko sati
neobvezno premeui materijale. Bit e dobro da se malo makne od televizora. Dobro
rekla je. Dapae.
Nisu mnogo razgovarale na putu do Libertyja. Valentina je od glave do pete bila u crnome; odjea
je bila Elspethina. Julia, koja se nije mogla mjeriti s njome, odluila se za svijetloruiastu trenirku s
kapuljaom te kratku suknju s tajicama. Ruiasto i crno dobro se slau, pomislila je. Slagat emo se
unato neusklaenosti. Sjedile su jedna uz drugu dok je linija Northern Line napredovala, tiho reei,
obje posve svjesne one druge, ali nesposobne zapodjenuti razgovor. Kada su stigle u Liberty,

Valentina je otila na trei kat i ubacila se na odjel metra/e. Julia je ila za njom, drei se otraga,
prevrui u mislima to bi mogla rei Valentini kada bude eljela razgovarati.
U vrijeme ruka izile su iz duana i otile u Pret; podijelile su sendvi od slanine, salate i rajice
te paket ipsa, Julia je pila kolu, Valentina aj. Kako se ruak rastezao u tiini, Julia je postajala sve
uznemirenija. Napokon je rekla: Gdje bi sada rado otila?
Valentina je slegnula ramenima. Na znam. Valjda doma.
Ma, daj ulagivala se Julia. lako je lijep dan. Nemoj |os doma.
Dobro. Valentinin je ton jasno kazivao da joj nije slalo io ini.
Proetajmo.
Dobro.
Kada su se vratile na ulicu, Julia se uputila prema jugu. Mogla se kretati ne gledajui plan grada,
primijetila je Valentina. Ubrzo su etkale po Parku St. James. Pogledajmo patke rekla je
Valentina U' su sjele na klupu i neko vrijeme zurile u patke.
Julia je rekla: Zato si tako ljuta na mene?
Zna.
Ne... ne shvaam. Uvijek smo bile zajedno i bile smo sretne. Hou rei, nismo o tome ni
razmiljale. Jednostavno je tako bilo. eljele smo isto i nismo se htjele nikada razdvojiti... sjea se?
Valentina je odmahnula glavom. To si ti mislila, lako si nas li doivljavala.
Uvijek smo inile ono to si ti htjela. Nisi to ak ni primjeivala, ali je uvijek bilo po tvojem. Ono
to sam ja htjela nikada ne bi dolo na red. Kao, primjerice, kola. Mogle smo ostati na Cornellu, ili ti
ili ja. Do sada smo mogle diplomirati. Mogle smo imati posao. No, tebi se nije svialo kada sam neto
pokuavala bez tebe pa si odustala i od vukla me sa sobom. Ti, koliko vidim, nita ne eli uiniti sa
svojim ivotom pa onda ni meni nije doputeno imati ivot. Zato, Julia? Ne moe se zauvijek drati
mene.
Ali mi bismo trebale biti zajedno. Hou rei, pogledaj mamu i Elspeth. Nisu se eljele odvojiti.
Dogodilo se neto doista veliko tisu se morale odvojiti, ali ne bi, da nisu morale, i bile su zbog toga
nesretne.
Valentina je rekla: Mogle su se pomiriti, ali nisu. Robert i Elspeth bili su u Americi na odmoru,
a nisu ak ni otili u Chicago jer Elspeth to nije htjela. Robert misli da je mama rekla Elspeth da ne
bude s nama u vezi.
Ali poenta je da se nisu eljele razdvojiti.
Koga briga za njih? rekla je Valentina. Ja elim studirati. Ja elim deka. Ja se elim udati i
imati djecu. elim biti dizajnerica, elim ivjeti sama u stanu, elim pojesti cijeli sendvi. Ne nuno tim
redom dodala je.
Moe dobiti sve sendvie koje eli odvratila je Julia. Rekla je to u ali, ali Valentina je ustala
i naglo izila. Julia ju je zazvala. Kada je Valentina nastavila hodati, Julia je krenula za njom. Kamo ide,
zabrinula se Julia. Nema plana, izgubit e se za deset sekundi. Valentina je izila iz parka, oklijevala,
skrenula desno i poela hodati prema Mallu. Julia je potrala za njom da je dostigne. Vidjela je kako
je Valentina bacila brz pogled unatrag, a onda pourila. Kada je dola do Trga Trafalgar, zastala je da
upita neto kolportera Big Issuea, koji joj je prstom i rukama neto pokazao i kao da joj je neto
napisao. Pokuava nai podzemnu, pomislila je Julia. ekala je da Valentina shvati gdje je. Uhvatit u
je u podzemnoj. Tada nee moi pobjei. Valentina je pogledala oko sebe te je, ne ugledavi Juliju,
krenula u pogrenom smjeru. Zato ne ide do Charing Crossa? Julia je ila za njom Ulicom Cockspur
do Haymarketa. U crnom je gotovo nevidljiva. Julia je malo smanjila udaljenost izmeu njih te na svu
sreu ugledala Valentinu kako nestaje u postaji Piccadily Circus. Potrala je za njom. Vidjela je kako
Valentina povlai pokaznu kartu po itau, prolazi kroz prepreku i tri prema stubama. Julia je
potrala za njom; krenula je pokretnim stubama te je na dno stigla prije Valentine. Valentina je bez
rijei prola pokraj Julije. Julia je ila nekoliko koraka iza nje, izbezumljena.

Valentina je mugnula na peron za Piccadily Line u smjeru zapada. Kamo dovraga ide? Julia je
stala koji metar dalje i rekla: Valentina. Ovo je pogrean vlak. Ide na Heathrovv. Valentina ju je
ignorirala. Ide li na aerodrom? Nema putovnicu. Nema ak ni mnogo para. Stigao je vlak. Valentina
se ukrcala. Julia je ula za njom.
Upravo kada su se vrata zatvarala, Valentina se provukla kroz njih i iskoila iz vlaka. Julia ju je
vidjela kako stoji na peronu i s izrazom zadovoljstva gleda vlak koji odmie.
Robert je doao kui s groblja malo nakon est. Napravio si je pie i iziao u stranji vrt kanei sjesti
s one strane zida groblja i opustiti se. Na klupi je sjedila Julia. Vidjelo se da je plakala.
to je? rekao je, znajui da to moda i nije pametno.
Valentina se izgubila odvratila je Julia. Ispriala mu je dio onoga to se dogodilo.
Ne znam rekao je. Samo zato to ti je umakla, ne znai da se izgubila.
Julia je odvratila pogled. Gdje je onda?
Ne znam, ali veeras e sigurno doi.
Julia je izgledala sumnjiavo, ali je rekla: Valjda.
Robert joj je ponudio svoju au. Hoe malo?
Ne, hvala.
Mogu li ita uiniti?
Ne, ali hvala. Julia se vratila u stan, ostavivi zabrinuta Roberta u vrtu.
U jednanaest se spustila kat nie i pokucala Robertu na vrata.
Javila se? rekao je.
Ne. Julia je ostala stajati u predsoblju. to emo? Da zovemo policiju?
Ne znam rekao je. Nisam siguran...
Zazvonio je telefon. Robert je hitro otiao prema njemu. Halo?... Hvala Bogu, bili smo
zabrinuti... Gdje si?... West Dulwich? Kako si dospjela tamo?... Nije vano, daj da uzmem plan... Doi
u taksijem, samo me ekaj na ulazu, dobro... Ne, u redu je, samo budi tamo. Da, nema brige. Vidimo
se. Spustio je slualicu i okrenuo se prema Juliji. Na eljeznikoj je postaji u junom Londonu.
Mogu li s tobom?
Robert je rekao: Moda bolje ne. Naao je novanik i kljueve; uao je u predsoblje. Zao
mi je, Julia. Zvuala je... premoreno.
Julia je rekla: Sve u redu. Okrenula se i otila u stan. Robert se uputio prema uredu taksija.
Vonja od Highgatea do West Dulwicha bila je duga te je Robert imao vremana za razmiljanje.
Moda bih trebao nazvati njihove roditelje. Ne znam kako rjeavati ovu vrstu problema, Elspeth mi
ne moe pomoi. Mogao bih nazvati Edie i Jacka, zamoliti ih da dou... i uine, to? Uzmu ih pod
svoje... nisam njihov uvar... Njima treba sudac....
Kada se taksi naposljetku zaustavio na postaji, Robert je iziao i stao na plonik. Valentina kao da
se materijalizirala iz sjene; Robert je vidio kako njezina glava bez tijela lebdi prema njemu, onda
shvatio da je odjevena u crno. Nitko nije progovorio ni rije. Ula je u taksi, a on se uvukao do nje.
Promet je bio slab. Taksist je na hindskom razgovarao s nekim na mobitel. Nekoliko su se
kilometara vozili u neugodnoj tiini. Kada su prelazili Temzu, Robert je rekao: Jesi li dobro?
Odluila sam rekla je mirno Valentina. Ali trebat e mi tvoja pomo.
Robert je proela zla slutnja. Poslije je mislio da je trebao zaustaviti taksi, poslati je kui samu;
tada ju je trebao ostaviti i trati ulicama Londona dok ga ne izda srce. Umjesto toga je rekao: Oh?
Vrlo tiho, tako da je taksist ne uje, Valentina mu je poela priati o tome kako je Elspeth vratila
Makicu u ivot. Robert ju je sluao sve nestrpljivije. Ne razumijem rekao je. Makica je mrtva.
To je bilo prije Elspeth je vjebala. Makici se to nije svidjelo te je pobjegla, a Elspeth je nije
mogla vratiti u tijelo.

 Zato je, pobogu, Elspeth vjebala? to je vjebala?

To

sam ti i htjela rei. Smislile smo plan... Dok ga je objanjavala tihim amerikim glasom,
gotovo aptom, Roberta je proeo osjeaj uasa. Odmaknuo se od Valentine. Lude ste rekao je.
Malu mu je ruku spustila na koljeno. To je na poetku rekla i Elspeth. No onda je promislila i
smislila kako emo to izvesti. Trebao bi razgovarati s njom.
Da, to u sigurno uinti. Odmaknuo joj je ruku s koljena, a onda se smekao i zadrao je.
Hmm, Valentina. Ne bi trebala - moda nije dobro pustiti da Elspeth vodi priu.
Zato ne?
Lukava je. U njezinim se zamislima kriju druge.
Bila je uistinu draga prema meni.
Robert je odmahnuo glavom. Elspeth nije draga. ak i dok je bila iva, nije bila posebno draga
- bila je otroumna, lijepa i nevjerojatno originalna na izvjestan nain, ali sada, kad je mrtva, kao da
je izgubila neku bitnu osobinu - suosjeanje ili empatiju, neto ljudsko - mislim da joj ne bi trebala
vjerovati, Valentina.
Ali, ti joj vjeruje.
Samo zato to sam budala.
Ostatak su vonje proveli u tiini.
Robert je ponudio Valentini svoj krevet jer nije htjela otii u gornji stan. ekao je da zaspi, a onda
otiao gore i pokucao na vrata stana blizanki. Julia ih je istog trenutka otvorila.
Ui rekla je. Stajao je u predsoblju; nije htio sjesti i riskirati dugaak razgovor.
Spava u mom stanu rekao je.
Dobro.
Julia rekao je je li ti Valentina ikada izgledala suicidalno?
Julia je brzo rekla: Ne misli to ozbiljno.
Robert se okrenuo da ode. Mislim da moda jesi ozbiljna. Samo budi oprezna. Spustio se u
svoj stan. Kada je doao do svojih vrata, uo je kako Julia zatvara svoja.
Uao je i otiao do telefona. U Lake Forestu bit e gotovo sedam. Zamiljao je Poolove kako
veeraju, blaeno nesvjesni kako im ki planira vlastitu smrt i uskrsnue. Podigao je slualicu i
spremao se utipkati broj kada je shvatio da ga nema. Bi li mogao pitati Juliju? Bolje ne; ujutro e ga
nabaviti od Rochea.
Robert je vei dio noi prosjedio, gledao nogometni pregled i emisiju o amerikoj folk-glazbi s
iskljuenim zvukom. U nekom je trenutku zaspao u naslonjau. Kada se probudio, Valentine nije bilo.
Popeo se do njihova stana i pronaao blizanke za dorukom, naizgled u miru. Valentina mu je
napravila kavu.
to ete danas? upitao ih je.
Nita posebno rekla je Valentina.
Moda biste mogle u duan.
Imamo dosta hrane rekla je Julia.
Ili u razgledanje.
eli razgovarati s Elspeth? rekla je Valentina.
Kako si pogodila? rekao je ljupko.
Valentina je izgledala posramljeno, ali nije nita rekla. Nakon doruka, Julia je otila vidjeti
Martina, a Valentina je s ajem otila u stranji vrt. Robert je stao u blagovaonici i rekao: Elspeth.
Doi ovamo.
Osjetio je hladan dodir na obrazu. Sjeo je za stol drei olovku u zraku i rekao: Elspeth, to
smjera?
JA?

 Ti i Valentina. Rekla

mi je za va plan.
TO JE ZAPRAVO NJEZIN PLAN.
Valentina ne bi mogla isplanirati bijeg iz vlane papirnate vreice. Elspeth, posve dobro zna da
to nee ii. Kao prvo, mrtva su tijela puna kemikalija.
ZAMOLI SEBASTIANA DA JE NE BALZAMIRA.
Ne, mislio sam na prirodne kemijske spojeve. lijezde otputaju svakovrsne gadarije da razgrade
tijelo. Ima plinova, bakterija...
UVAJ TIJELO NA HLADNOME, GOTOVO NA GRANICI ZAMRZAVANJA.
Elspeth, sve je to nebitno. Nema za tim potrebe. Za est e mjeseci Valentina moi uzeti
polovinu tvoje imovine i otii. Ako ne eli vidjeti Juliju, ne mora.
TO AKO SE PRIJE TOGA UBIJE?
Nee se ubiti. Rekao je to s veim uvjerenjem no to je osjeao.
JESI LI JE U ZADNJE VRIJEME UISTINU POGLEDAO? FANATINA JE
Nazvat u joj roditelje. Mogu je odvesti kui.
I JA SAM TO PREDLOILA V NE ELI II.
Zato ne? Bilo kako bilo, ne bi li ona sama morala donijeti te odluke? Edie i Jack je, bude li
potrebe, mogu odvesti u bolnicu; ja nemam te ovlasti.
NEMAJU NI ONI.
Elspeth, neu ti pomoi u ovome, a bez mene ne moete uspjeti.
AKO TO UINIMO, MORA NAM POMOI ILI E OSTATI MRTVA.
Roberta je to uutkalo. Spustio je olovku, ustao i poeo koraati oko blagovaonikog stola. Elspeth
je sjedila na stolu i gledala ga. Nikad se nee promijeniti, pomislila je njeno. Naposljetku je sjeo.
A to ti time dobiva? upitao ju je. Jesi li ljubomorna na nju?
NE.
Hoe li je uistinu ubiti?
SADA BIH TO MOGLA UINITI BEZ IKAKVA PROBLEMA I NITKO NE BI ZNAO.
Istina. Robert je znao da bi trebao postaviti pitanje koje bi ogolilo temeljnu kontradikciju
itava smijenog plana, ali nije mogao misliti o tome. Jednostavno je pogreno, Elspeth.
MODA. ALI ONA JE VRLO ODLUNA.
Nee se ubiti.
A TO AKO SE UBIJE?
Odmahnuo je glavom. Logiki se vrtjela u krugu. On je nesumnjivo mogao stajati izvan kruga i
vidjeti drugo rjeenje? Nemojmo to uiniti preklinjao je Elspeth. Dogovorimo se oboje da
neemo te e morati opet promisliti.
TO AKO SE UBIJE?
Nita nije rekao.
PUSTI ME BAREM DA OBJASNIM KAKO BI MOGLO FUNKCIONIRATI.
Dok je Robert sjedio i ispunjavao list za listom Elspethim pomnjivim rukopisom, preplavio ga je
oaj. Neu to uiniti, mislio je. No poelo je izgledati kao da hoe.

ON SE RASPADA
U nedjelju popodne, nakon su zatvorili groblje, Jessica i Robert sjedili su s Jamesom na terasi koja
je gledala na stranji vrt Batesovih. Bio je to bjesomuan dan - velianstveno lipanjsko vrijeme privuklo
je turiste u golemu broju, a veina je vodia bila na odmoru; Robert i Phil morali su izbaciti dva
izuzetno velika i neprijateljski raspoloena filmaa i njihove glumce s Istonoga groblja; neki vlasnici
grobova doli su iz Manchestera nemajui ni najmanjeg pojma gdje je grob njihove bake. Sada su
Batesovi i Robert sjedili, pili viski i oputali se.
Moda bismo morali dati postaviti jo jedan znak na ulazu rekao je James. Molimo sve
vlasnike grobova koji ne znaju gdje su im grobovi da dou u radno vrijeme, kada se osoblje moe
posvetiti njihovim vremenski zahtjevnim predmetima.
Mi im elimo pomoi rekla je Jessica. Ali moraju se najaviti. Ti koji se navale na vrata groblja
i ele da im mi traimo grobove dok oni ekaju - to je da ovjek ne povjeruje.
Misle da je arhiv digitaliziran rekao je Robert.
Jessica se nasmijala. Moda za deset godina. Evelyn i Paul unose podatke o ukupima koliko im
brzina prstiju doputa, ali sa sto-ezdeset i devet tisua unosa...
Znam.
Robert i Phili bili su danas prilino smioni rekla je Jessica Jamesu. Osim to su nadvladali
neeljene filmae, svaki je odradio dva voena obilaska.
Blagi Boe. Gdje su bili ostali vodii?
Brigitte je u posjetu majci u Hamburgu, Marion i Dean su na odmoru u Rumunjskoj, Sebastian
radi prekovremeno u pogrebnom poduzeu zbog one uasne autobusne nesree u Little Wappingu,
a Anika je od kerkice dobila gripu.
Bilo nas je samo troje - Molly je, jadnica, cijeli dan bila na ulazu Istonoga groblja. Robert je
iskapio au, a Jessica mu je natoila jo viskija.
Onda rekao je James pretpostavljam da je to osnovna tekoa u voenju groblja s
dobrovoljcima. Ne moe ba rei ljudima da
ne idu na odmor jer nee ostati dovoljno vodia.
Ne rekla je Jessica. Ali voljela bih kada bi svima groblje bilo prioritet.
Zna, groblje im jest prioritet rekao je Robert. Dolaze od- svud, tjedan za tjednom...
Da, znam. Samo sam iscrpljena, to je sve. Bio je to uasno dugaak dan.
Robert je ispruio noge. S druge strane, da svakog dana vodim etiri grupe, bio bi u boljoj
kondiciji.
Ti izgleda kao da predugo nisi izlazio. Jessica ga je paljivo ispitivala pogledom. Trebao bi
uzimati vie vitamina D. Uvijek izgleda umorno.
Moda bih trebao nabaviti prijenosno raunalo. Mogao bih sjediti na Livadi meu grobovima i
pisati na suncu.
Vidjesmo esto u svitanje danka Gdje rosu kupi korakom, hitei Da
sretne sunce sred gorskog proplanka.5

Jessica se nasmijeila. Vrlo romantiarski. Bila bi to draesna reklama za prijenosna raunala.

Kako napreduje rad? upitao je James.
Relativno dobro. U posljednje vrijeme ne mogu se ba sabrati.
Zar nema rok? Mislila sam da tvoju komisiju hvata nemir rekao je James.
to vie istraujem, vie je onoga to bi trebalo istraiti. Ponekad mi se ini da e moja disertacija

Thomas Gray (1716. - 1771.), Elegy Written in a Country Church Yard, prepjevao Bratislav Luin

biti velika kao groblje Highgate, grob po grob, godina za godinom, svaka vlat trave, svaka paprat...
Ali, Roberte, za to nema potrebe! Jessica ga je prestraila
zvuala je tako nestrpljivo. Nama je bitno da napie to se dogodilo i zato je to vano; ne mora
ga ponovno stvoriti na papiru. Povjesniar si - povijest je ta koja mora nai i odabrati.
Znam. Hou. No teko je prestati skupljati materijal.
Jessica je stisnula usne i odvratila pogled. James je rekao: - Moemo
li nekako pomoi? Koliko ti je dug rukopis?
Robert je oklijevao prije no to je odgovorio. Tisuu etiristo trideset i dvije stranice.
James je rekao: To je divno; mora ga, dakle, samo probrati.
Ne

rekao je Robert. Zato to sam doao tek do Prvog svjetskog rata.

Oh rekao je James. Robert je pogledao Jessicu. Zurila je u vri, pokuavajui se suzdrati.
Groblje ima mnogo povijesti rekao im je Robert a ne jednu. Ima tu drutvenih i vjerskih
aspekata te aspekt javnog zdravstva. Ima biografija ljudi koji su tu pokopani, uspon i pad London
Cemetary Companyja. Vandalizam pa okupljanje Prijatelja i sve ono to je od tada uinjeno. Sve se to
mora uklopiti jedno s drugim. Onda postoji nadnaravno za to ljudi tvrde...
Nee valjda navesti sve te gluparije! Jessica se uspravila i okrenula prema njemu.
Ne kao injenicu. Ali to je dio modernih povijesnih zapisa.
Vrlo odbojan dio.
Djeli. Ali to je ludilo bilo katalizator za okupljanje Prijatelja. A i ne elim cenzurirati dogaaje
samo zato to ih ne odobravamo.
Jessica je uzdahnula. Ali povijest piu pobjednici. A u bitci za groblje Highgate, Prijatelji su
neupitni pobjednici. Stoga bi i nas tre balo neto pitati.
Robert je zametnuo citat; mislio je da citira Michela Foucaulta. Na trenutak se borio s kognitivnom
disonancom dok James nije dobrohotno rekao: Winston Churchill.
Oh, tono rekao je Robert. Alija sam marksist, pomislio je. Nije pokuao objasniti jer je Jessica
uvijek imala pomalo preziran stav prema Karlu Marxu (barem to se njegove nazonosti na groblju
Highgate tie). Robert nije bio siguran da ima snage braniti trenutane trendove akademskog
marksizma. Umjesto toga skrenuo je urno s predmeta razgovora. Razmiljao sam o prirodi
sjeanja. Memorijalima...
Batesovi su izmijenili poglede, ali nisu nita rekli. Robert je shvatio da nije siguran to eli rei.
Projektu digitalizacije rekao je naposljetku. I ienju grobova tako da se mogu proitati
natpisi, Georgeu koji u radionici klee imena i nove nadgrobne spomenike...
Da? rekao je James.
Zato to radimo? upitao je Robert.
Zbog obitelji rekla je Jessica. Mrtvima je svejedno.
I povjesniara dodao je James sa smijekom.
Ali to ako mrtvi znaju? upitao je Robert, to ako su svi tu ili negdje...
Pa.... Jessica je sjedila i promatrala ga. Neto s njim nije u redu. Prenapet je. Roberte, jesi
li dobro? Ne elim te gnjaviti, ali zabrinuta sam za tebe.
Robert je spustio pogled sebi u krilo. James je rekao: Je li sve u redu s blizankama? Prekini nas
ako zabadamo nos, ali mislimo da si prebrodio krizu... Robert je podigao pogled i shvatio da ga
Batesovi gledaju zabrinuto namrekanih ela.
Blizanke su na rubu. Ako sam dobro razumio, Valentina eli ostaviti Juliju, a Julia eli da
Valentina prekine sa mnom. No to zapravo nije problem.
Bio je svjestan otpora u samom sebi koji mu nije doputao da im kae; nije htio da loe misle o
njemu, a znao je da mu nee vjerovati. Glava e mi se rasprsnuti ako nekom ne kaem. Moda e oni

razumjeti, ak i ako ne budu vjerovali. Zrak je na terasi bio nepomian. U daljini je uo graktanje vrane.
Onda je prestalo te su sjedili u tiini, ekajui.

Poeo sam vjerovati da postoji nekakav oblik ivota nakon smrti rekao je Robert.
Mislim da je mogue da se ljudi zadre... ili na neki nain zapnu... Udahnuo je. Razgovarao sam
s Elspeth. Ona je u svom stanu i ne moe iz njega izii.
Oh, Roberte Jessica je zvualo veoma tuno. Znao je da je to tuga zbog njega, tuga zato to
gubi razum, a ne tuga zbog Elspethine neprilike.
Robert je rekao: I blizanke razgovaraju s njom.
Hmm rekao je James. Misli li da bi govorila i s nama? Kako komunicira s njom?
Automatskim pisanjem ili ploom sa slovima kada se umorimo. Vrlo je hladna pa je teko dugo
pisati.
Moe li je vidjeti?
Valentina moe, Julia i ja ne moemo, ne znam zato. Sve bih dao da je mogu vidjeti.
Jessica je rekla: ini se da ne djeluje ba dobro na tvoje zdravlje. Izgledala je kao da eli rei
mnogo vie toga.
Ne, ne djeluje.
Moda bismo te trebali poslati na odmor rekla je. Promjena okoline mogla bi pomoi. I
vitamini. Moda groblje nije ono to ti sad treba.
Jo viskija? upitao je James.
Da, molim. Poslije se Robert pitao jesu li popili vie viskija no to su trebali. Pruio je au.
James je dodao malo vode i obilno natoio iz boce. Ali, Elspeth nije na groblju. Na groblju nikad
nisam vidio nikoga osim lisica i turista i pokoju skupinu radnika.
To je dobro rekao je James. Ne bih volio misliti da su svi stalno tamo bez obzira na vrijeme.
Iako se meni ini da bi zagrobni ivot mogao biti pomalo dosadan ako se samo vue po kui i nema
to raditi.
Oito je tako poelo. No u posljednje je vrijeme prilino... aktivna. Juer sam gledao Valentinu
kako igra trik-trak s Elspeth. Elspeth je pobijedila.
Jessica je odmahnula glavom. Pod uvjetom da je to to nam govori istina, a shvati, molim te,
da meni zvui krajnje nevjerojatno - kakvo dobro od toga?
Robert je slegnuo ramenima.
Kao da te dovodi u teak poloaj rekao je James. Takva situacija nikada ne zavri dobro za
mukarca. Robert je pomislio: Kakav bi presedan mogao navesti, i upitno pogledao Jamesa. U
knjievnosti. Mitologiji. Euridika, Radostan duh, ona lijepa pria Edith Warton...
Sjeme ipka uskoila je Jessica.
Hvala ti, tako je. Svi ljubavnici i muevi loe zavre.
Pitao sam je da me ubije kako bih mogao biti s njom. Odbila je.
Tome bi se i nadala! Dobro da jest! rekla je Jessica, zgranuto.
To nee ii rekao je James. Daj da ti pomognemo. Mi emo te odvesti na odmor.
Tko e voditi groblje? upitao je Robert smijeei se.
Koga briga? odvratila je Jessica. Kako se s tim moe aliti? Nigel i Edward rijeit e to
izmeu sebe. Kamo da poemo? U Pariz? Kopenhagen? Nikad nismo bili u Reykjaviku, kau da je
udesan u ovo doba godine.
Hajdemo negdje gdje je sunano i toplo rekao je James. Poelo se oblaiti. Osjeao se
umorno, a od same pomisli da ode dalje od Ulice Highgate High zaboljela su ga lea. Pruio je au,
a Jessica ju je opet napunila.
U panjolsku rekla je Jessica. Ona i James nasmijeili su se jedno drugome. Ili moda na
amalfitansku rivijeru?
To bi se mogli dogoditi rekao je Robert. Bilo to od toga. Zvui fantastino. Zato ne,

pomislio je. Mogao bih jednostavno otii. Neka to njih tri srede. Blizanke e se pomiriti i ivjeti sretno
s Elspeth... Uzdahnuo je. Znao je da nee nikamo. Ipak, zvualo je jednostavno.
Priajmo o tome.
Trebali bismo neto pojesti rekla je Jessica. Osjeam kako mi eludac udara u kraljenicu.
Naruit u hranu iz Lighthousea, moe? rekao je Robert. kampe? Listao je na nesigurne
noge i uao da telefonira.
Jessica i James sjedili su u tiini, sluajui kako Robert hoda po njihovoj kui. uli su ga kako podie
slualicu u predsoblju, njegov tihi glas kako naruuje hranu.
James je rekao: Ne bismo li trebali nekome rei? Mogli bismo zvati Anthonyja...
Jessica je rukama prekrila oi. Tako sam umorna. Ne znam. to se radi kada ti dragog mladog
prijatelja progone duhovi?
Ne misli li da nam je to rekao kako bismo neto uinili?
Misli, da ga strpamo u ludnicu?
James je oklijevao. Govorio je o samoubojstvu.

Ne, mislim da je pokuavao natjerati Elspeth da ga ubije. Frknula je.

Nimalo mi se ne svia.
Ne. Misli li da bi otiao s nama?
James je uzdahnuo. Misli li da bismo se snali kada bi doivio ivani slom u nekoj hotelskoj
sobi u inozemstvu?
Neto moramo uiniti.
Robert se pojavio. Otii u po hranu. Zvuao je posve veselo i normalno. James mu je ponudio
novac, no Robert mu je zahvalio i rekao da on asti. Otiao je izgledajui gotovo potpuno trijezno.
Pariz. Rim. Saskatcheivan. Robert je tiho pjevuio kada je iziao na ulicu i krenuo prema Archway
Roadu. Hodao je bre; veer je brzo postajala svjeija. Adeladie. Kairo. Peking. Kamo god odem, ona
e i dalje biti zarobljena u stanu i planirati uskrsnue. To ga je nasmijalo. Ovo je sjajno; idem ulicom i
hihoem se kao Peter Lorre. Morao je stati i nasloniti se na novinski kiosk; presavijao se od smijeha.
Cancun. Buenos Aires, Patagonija. Mogao bih ui u podzemnu na drugoj strani ulice i za sat biti na
11eathrouu. Nitko ne bi znao. Stajao je tako nekoliko minuta, zatvorenih oiju, rukama se drei oko
struka. Robert je otvorio oi. Svijet se nakrivio, pa ispravio. Vrlo polako uputio se niz breuljak. Ovo
nee moi ovako. Moram po hranu. James i Jessica brinut e se. Kad bi ga proli na ulici, ljudi bi zurili
u njega. Problem je... preodgovoran sam. Ona zna da u to uiniti jer ako ne uinim... ako ne uinim...
Gotovo je proao riblji restoran, ali navika ga je spasila te je uspio ui i platiti hranu. Dok se tekom
mukom vukao uz brijeg, Robertu je sinulo: Trebao bih proitati one dnevnike. Elspeth ih je dala meni
te bi ih trebao proitati. Poeo je ponavljati: Dnevnici, dnevnici. Kada se vratio u kuu Batesovih,
hrana je bila hladna, a Jessica i James jeli su u kuhinji juhu. Jessica ga je smjestila u krevet u gostinskoj
sobi.
Ujutro se izvukao iz kreveta mamuran, s osjeajem da je neto zaboravio. Jessica ga je natjerala
da popije uvarak gadna okusa u kojem je bilo banana, rajica, votke, mlijeka i tabasca. Zatim je isprila
jaja i sjedila s njim dok je jeo. James je ve otiao na groblje.
Jessica je rekla: James i ja razgovarali smo sino i smatramo da se netko treba brinuti za tebe.
Bi li doao k nama? Imamo dosta soba.
Nasmijeila se.
Robertu je poskoilo srce. Tu je bio izlaz u nudi koji je traio; rijei prihvaanja bile su mu gotovo
na jeziku kada je pomislio: ekaj, ostanem li tu, neu moi nou na groblje. Rekao je: Smijem li
promisliti?
Naravno rekla je Jessica. Bit emo tu.
Zahvalio joj je i otiao, raspoloen poput brodolomca koji je dopustio da pokraj njega proe
spasilaki brod.

Robert se najposlije sjetio svoje odluke da sljedeeg jutra proita dnevnike. Sa strepnjom je
podigao kutije na krevet i poeo im pregledavati sadraj.
Samo se pretvaraj da istrauje, rekao je samome sebi. Nee te ugristi. Dnevnici su poinjali 1971.;
Elspeth i Edie bilo je dvanaest godina. Laknulo mu je kada je otkrio da naglo zavravaju 1983., mnogo
prije no to je on uao u Elspethin ivot; Roberta nije veselila pomisao da e itati o sebi. Dnevnici su
bili mi-ma kolskih traeva, komentara o knjigama koje je itala, razmiljanjima o momcima; jedan
dio kao da je bio ifriran. Autorica je vodila duge razgovore i rasprave sa samom sobom; odjednom je
Robert shvatio da su Elspeth i njezina sestra blizanka zajedno pisale dnevnike. Dojam je bio zaudno
ujednaen. To je u Robertu izazvalo nelagodu. Na marginama su bili simboli koji su se pojavljivali samo
tijekom praznika i kao da su se odnosili na Elspethine i Edieine roditelje; postojao je plan bijega koji
se izjalovio. No Robert je znao da je obiteljski ivot bio nesretan: nije bilo pravih iznenaenja, samo
zlokobna tuga koja se mijeala s uobiajenim zanimanjima djevojica, koarkom, kolskim
predstavama i slinim. Svesci koji su nastali poslije navodili su pojedinosti fakultetskog ivota, zabava,
prvog stana blizanki. Pojavio se Jack, prvo kao jedan od mnogobrojnih zgodnih, poeljnih mladia,
potom kao netko oko koga se odjednom sve okretalo. Robert je, kao jedinac, gajio stanovitu znatielju
prema brai i sestrama drugih ljudi. Elspeth i Edie rijetko su pisale u prvom licu jednine; gotovo uvijek
su odlazile u kino ili izlazile na ispit u prvom licu mnoine. Robert je nastavio prekapati, pitajui se za
im traga u Elspethinim ranim radovima.
Na minu je naletio u posljednjem dnevniku; Elspeth je u korice zatakla omotnicu. Na njoj je pisalo:
.Velike, mrane, uasne tajne". Pod natpisom bila je nevjeto nacrtana lubanja s prekrienim kostima.
Lubanja se smijeila. Oh, Elspeth, ne elim znati. Robert je drao omotnicu i razmiljao da li da je spali.
Zatim ju je otvorio.
Dragi Roberte,
Nadam se da nee biti odvie ljut. Rekao si da se nada kako meu mojim papirima nee nai
neke strahotne tajne, no bojim se da ih ima. Strahotne" moda nisu prava rije - moda bi ih bolje
bilo nazvati nezgodnima". U svakom sluaju, duo, to su stara iznenaenja - sve se to dogodilo davno
prije no to sam upoznala tebe.
Zovem se Edwina Noblin.
1983. zamijenila sam identitet sa svojom sestrom blizankom Elspeth. Bilo je to uglavnom njezino
maslo, no nisam to mogla obznaniti, a da nju ne bacim u veliku nesreu. No ni ja, zasigurno, nisam
bila neduna.
Kao to zna, Elspeth je bila zaruena za Jacka Poolea. Izmeu njihovih zaruka i vjenanja Jack je
sve vie i vie koketirao sa mnom. Elspeth ga je odluila iskuati.
Mnogo sam ti priala o tome kako smo Elspeth i ja zamjenjivale uloge, no nikada nas nisi vidio
zajedno - bile smo tako sline, savren par. I tako smo se prisno poznavale. Kada smo bile male, teko
smo se i same razlikovale; kad bi se Elspeth ozlijedila, ja bih zaplakala.
Elspeth je poela biti ja kada bi se pojavio Jack. Nije vidio razliku te se zaljubio u ,,Edie. Razvrgnuo
je zaruke s Elspeth i zatraio od Edie da pobjegne s njim, da umjesto Elspeth ode s njim u Ameriku.
to je mogla? Bila je povrijeena i bijesna. No sama je bila kriva. Dola je k meni. Odluile smo da
e ona biti Edie, a ja Elspeth, i da e se ivot nastaviti.
Naalost, nije bilo tako jednostavno. Ja sam spavala s Jackom (samo taj jedan put - na zabavi, bili
smo pijani - bila je to glupa pogreka, ljubavi moja, tek nepromisljenost i alkohol), noja sam
zatrudnjela. I tako sam na kraju ja otila u Ameriku. Gotovo sam godinu dana ivjela s Jackom iako je
oenio Elspeth. Rodila sam blizanke, trudila se kao manijak izgubiti kilograme, kuhala, vodila
kuanstvo i gotovo umrla od dosade, bijesa i osjeaja farse. Kada je blizankama bilo etiri mjeseca,
odvela sam ih u London da vide baku". LI Lake Forest se nekoliko mjeseci poslije s blizankama vratila

Elspeth (sada Edie). Otada ih nisam vidjela. esto ih sanjam. Prema onom to kae Elspeth veoma su
nam nalik.
Kada sam se vratila u London, Jack mi je beskrajno omrznuo, a gadila mi se i Elspeth jer je
inzistirala da iznesem trudnou (ja sam htjela pobaciti). Cijela situacija bila je sumanuta, neto u to
se moe uvaliti kada si mlad i glup. Ne znam to bi se dogodilo da je Jack ikada doznao. Kako je uspio
previdjeti sve sitne razlike izmeu mojeg i Elspethina tijela, nikada neu dokuiti. Moda je znao, a
da nikada nije rekao ni rije? Odluile smo ne riskirati da nas Jack opet vidi zajedno, jo uvijek ne
mogu vjerovati da nas nisu razotkrili.
Elspeth mi je gdjekad znala poslati pisma i fotografije blizanki. Nisam joj odgovarala sve do lani,
kao to sam ti rekla. Mislim da joj je ivot s Jackom bio razoaranje. Pisma su joj puna enje za
Londonom, starim prijateljima, za mnom. Prije no to se udala, kumila sam je da ga otjera ili mu sve
kae. Bilo joj je teko. Upozna li je, moda e shvatiti to hou rei.
Tako sam ja postala Elspeth. Mislim da to nije odvie promijenilo tijek mojeg ivota. alim to
nisam upoznala blizanke. Bilo je vrlo teko pustiti je da ih uzme. Nikada neu zaboraviti kako sam
stajala na Heathrowu, gledala je kako iezava s njima kroz izlaz. Danima sam plakala. Voljela bih i da
sam jo jednom vidjela Elspeth. Na kraju nas je razdvojene drao samo strah i ponos.
Roberte, ovo je bila moja jedina tajna prema tebi. Nadam se da nee loe misliti o meni. Nadam
se da e, kad upozna blizanke, u njima nai djeli mene i da e te on podsjetiti na sretna vremena.
S ljubavlju,
tvoja Elspeth (Edie)
P. S. Doista bih ti sve bila ostavila da si htio. No znala sam da nee. Volim te. e.
Pismo je bilo napisano tjedan dana prije no to je umrla. Robert je sjedio na krevetu, drao pismo
i pokuavao ga shvatiti. Sve je, znai, bila la? Ne, sigurno nije. No nije joj znao ak ni ime. Koga sam
volio?
Vratio je sve u kutije i odnio ih u djevojaku sobicu u stranjem dijelu stana; zatvorio je vrata i
pokuao izbaciti pismo iz misli, no ono mu se stalno nametalo to god on inio. Tijekom sljedeih
nekoliko dana Robert je poeo vie piti i ostajati sam u stanu.

PREDVIANJA
Valentina i Elspeth provodile su sate vijeajui o pojedinostima svojeg plana. Sve je trebalo biti
prirodno, leerno. Elspeth je smislila kako da Valentina digne neto novca s rauna koji je dijelila s
Julijom; dovoljno za godinu-dvije bude li tedljiva, a manjak novca nee prije sprovoda nitko ni
primijetiti. Valentina je u stanu pronala nekoliko knjiga o anatomiji i rairila ih za Elspeth po podu
gostinske sobe. Njima je to bilo gotovo poput igre. Predviati potencijalne potekoe, kako izigrati
Robertove prigovore, izbjei uznemiravanje Julije. to ako..., poela bi jedna 6 njih, a onda bi se,
poput istraiteljica, zajedniki posvetile problemu dok ga ne bi rijeile. Imale su privatne ale, tajni
jezik. Sve je to bilo krajnje ugodno ili bi bilo da su planirale piknik ili zabavu iznenaenja, bilo to, samo
ne Valentininu smrt. Elspeth je zapanjilo Valentinino uivanje u detaljima plana, kao i njezina
sposobnost da nepromiljeno nekoga rastui. Ali ni ja nisam nita bolja. Pomaem joj da to uini. Ne
bi to inila da zna... A to ako ne uspije? to ako uspije? Elspeth je gledala Valentinu i raspravljala
sama sa sobom. Mislila je, ne smijemo; to je posve pogreno. No svake bi noi doao Robert i izveo
Valentinu na veeru ili etnju. Uvijek bi se kasno vratili i aputali u predsoblju. Elspethino je srce
otvrdnulo.

DAN USKRSNUA
Robert je sanjao da je dan uskrnua na groblju Highgate.
Stajao je na vrhu stuba pokraj groba Jamesa Selbyja, koijaa. Selby je sjedio na grobu, nesvjestan
tekog lanca koji je kroz njegova prsa prolazio spajajui dva stupia. Puio je lulu i nogom u izmi
nervozno lupao o zemlju.
U daljini su trubile trublje. Robert se okrenuo i vidio da je put prema groblju natkriven dugakim
pokrovom od crvene tkanine, a da su zemlja, ljunak i blato puta prekriveni bijelom svilom. Opet je
bila zima, a svila je bila gotovo ista kao snijeg koji je leao preko grobova. Kroz stabla je vidio da su
sve staze obavijene u crveno i bijelo. Robert je shvatio da hoda. Uznemireno je gledao u pod, u strahu
da e mu blatnjave izme zamrljati svilu, ali nije ostavljao nikakve tragove.
Doao je do Comforts Cornersa i pronaao stolove postavljene za gozbu. Nije bilo hrane, samo
mjesta s postavljenim porculanskim tanjurima i priborom za jelom, ae za vino i prazni stolci. Trube
su se utiale, a Robert je uo kako stabla hue na vjetru. uli su se glasovi, ali nije mogao ocijeniti
otkud dolaze.
Sjednite, rekao mu je netko, ali to, zapravo, nije bio glas, bila je to vie misao koja mu je u glavu
ula izvana. Sjeo je na mjesto blizu ruba skupine stolova i ekao.
Duhovi su polako pristizali, nesigurnim koracima probijajui se svilenim stazama. Natiskali su se
oko stolova, svjetlopropusni, odjeveni onako kako su bili odjeveni u grobu, u mrtvake ponjave i
najbolja odijela. Zrak je postao gust od duhova. Na groblju je pokopano vie od sto ezdeset i devet
tisua ljudi. Robert se zapitao mogu li se svi smjestiti za stolove. Duhovi su drhtali na jutarnjoj
svjetlosti. Izgledaju kao meduze. Osjetilo se nezadovoljstvo; duhovi su bili gladni; hrane nije bilo.
Pomislio je da je vidio Elizabeth Siddal i poeo ustajati s milju da ode do nje i obrati joj se, no ruka
na ramenu zadrala ga je na stolcu.
Sada je tu bio nesaglediv broj duhova. I stolovi su se umnoili. Iza njega se zauo dobro poznat,
dugo uen glas. Roberte rekla je Elspeth to radi tu?
Nisam siguran. Traim tebe? Pokuao se okrenuti, ali opet je bio obuzdan.
Ne, nemoj. Ne elim. Ne tu. Privila se uza nj. Osjetio je nelagodu, kao da je zatvoren.
Odjednom je imao osjeaj da iza njega stoji neto uasno i udovino to ga pritie odvratnim
rukama.
Viknuo je njezino ime, tako glasno da je probudio blizanke u njihovoj spavaoj sobi; tako glasno da
je Elspeth satima leala na podu iznad njegova kreveta na sivoj svjetlosti koja se polako pojaavala i
ekala da je ponovno zazove.

POSLJEDNJI POZIV
Zazvonio je telefon. Edie je ispruila ruku i privukla slualicu uhu, ali nije istog trenutka
progovorila. Bila je sklupana na svojoj strani kreveta; bilo je gotovo devet ujutro. Jack je bio na poslu.
Mama?
Edie se uspravila na krevetu. Prstima je zagladila kosu kao da je Valentina moe vidjeti. Halo?
Zvuala je kao da je ve satima budna. Valentina?
Bok.
Je li sve u redu? Gdje je Julia?
Gore je. S Martinom.
Edie je osjetila kako joj razina adrenalina opada. Dobro je. Obje su dobro. Nedostajao nam je
na razgovor u nedjelju. Gdje ste bile?
Oh... oprosti. Samo smo... izgubile pojam koji je dan.
Oh rekla je Edie. Na trenutak ju je zaboljelo to je zanemarena. Onda, to ima?
Nita... samo mi je dolo da te nazovem.
Mmm, draga si. to se dogaa?
Ne mnogo. Ovdje je nekako kiovito i prohladno.
Kao da si malo potitena rekla je Edie.
Oh... ne znam. Dobro sam. Valentina je sjedila u stranjem vrtu, drhtei pod kiicom. Nije
htjela da Elspeth slua njihov razgovor, ali je odjednom bilo strano hladno za lipanj te je morala
uloiti napor da ne zacvokoe zubima. A to je s tobom i tatom?

Sve po starome. Tata je unaprijeen pa smo to sino proslavili.

Edie je s druge strane telefonske ice ula ptice. Gdje si?
U stranjem dvoritu.
Oh. Jeste li se u zadnje vrijeme negdje zabavile?
Julia je do sad zapamtila gotovo cijeli grad. Hoda bez plana grada.
Impresivno... Edie je pomislila: Neto mi ne govori. No onda je pomislila kako je to
neizbjeno. Odsele se i vrlo brzo nema pojma. Stvore svoj svijet i vie ti ne pripadaju. Valentina je
postavila pitanje o haljini koju je pokuavala saiti; Edie joj je rekla da joj eletronikom potom poalje
skicu, a onda se sjetila da nemaju skener.
No, dobro. Zaboravi rekla je Valentina. Nije vano.
Jesi li sigurno dobro? rekla je Edie. Zvui tako udno.
Da. Sad moram ii, mama. Volim te. Ostanem li na liniji, rasplakat u se.
Dobro, sreice. I ja tebe.
Bok.
Bok.
Valentina je utipkala oev broj na poslu, ali je dobila njegovu telefonsku tajnicu. Zvat u poslije,
pomislila je te nije ostavila poruku.

UHVAEN
Bila je gotovo zora. Jessica je stajala na prozoru arhiva groblja i preko dvorita gledala kolonadu.
Prostorija je bila mrana. Vei je dio noi probdjela u krevetu brinui se zbog pisma koje je napisala
jednom od potpredsjednika groblja. Naposljetku je ostavila Jamesu poruku i otila do groblja da ga
popravi, no iako joj je glava bila puna fraza koje su potpredsjednika trebale uvjeriti u logiku njezina
zahtjeva, nije uspijevala razmrsiti klupko svojih argumenata. Naslonila se na prozorsku dasku,
sklopljenih ruku i laktova izbaenih pod pravim kutem. Stabla i grobovi iznad kolonade bili su tamni i
mutni na neodredivoj svjetlosti. Dvorite ju je podsjealo na praznu pozornicu. Toliko posla, pomislila
je. Nitko ne shvaa kako smo radili. Svaki kamen u tom dvoritu runo je postavljen...
Odjednom je dvorite ispunila svjetlost. Lisice, pomislila je i pogledom prela po obzoru ne bi li ih
vidjela. Pokrenule su detektore pokreta. No onda je preko dvorita proao ovjek. Svjetla ga, inilo se,
nisu previe uzrujala; nije ni pourio, ni promijenio smjer. Jessica je izvila glavu naprijed pokuavajui
ga bolje vidjeti. Bio je to Robert.
Kvragu, mome. Rekla sam mu da se ne koristi onim vratima! Jessica je poela lupati o prozor to
je jae mogla, ne obazirui se na bol koju je hladno staklo izazivalo u artritinim zglobovima - bila je
dovoljno ljuta da to nije ni primijetila; poslije e se zapitati zato joj je ruka nateena i bolna. Robert
je nastavio hodati, ne opazivi je. Jessica je zgrabila kljueve i runu svjetiljku, spustila se stubama i
kroz ured izila na dvorite. Stala je tik uz luk kapele i zazvala ga.
Robert je stao. Nastradao sam. Jessica mu je hitro prilazila. Pomislio je: Past e kako brzo hoda.
Zaboravila je ukljuiti svjetiljku te je izgledalo kao da nosi oruje, a ne izvor svjetla. Prenuo se i krenuo
prema njoj. Kao prema uputama koreografa sreli su se pokraj stuba kolonade. Jessica je zastala da
doe do daha. Robert je ekao.
to, pobogu, radi? rekla je naposljetku. Nisi glup. Razgovarali smo o tome, a ipak si tu u cik zore besramno paradira grobljem na mjestu na kojem nema apsolutno nikakva prava biti!
Vjerovala sam ti, Roberte, a ti se me iznevjerio! Stajala je bez eira, zapjenjena od bijesa i jarosno
zurila u njega, podignute kose; bila je odjevena u odjeu u kojoj je radila u vrtu. Robert se zaprepastio
kada joj je vidio bljesak suze na obrazu. To ga je smekalo.

Imamo pravila! Postoje zbog pravnih i sigurnosnih razloga!

Jessica je sada vikala. To to ima klju ne daje ti za pravo da nou dolazi ovamo! Mogu te
napasti uljezi, moe pasti u kakvu rupu. Moe se spotaknuti o korijen i doivjeti potres mozga nema ak ni radio! Svata se moe dogoditi, spomenik ti moe pasti na glavu, svata - zamisli kako
bi se to odrazilo na rate naeg osiguranja - na publicitet ako bi se ozlijedio ili poginuo! Prokleto si
sebian, Roberte!
Zurili su jedno u drugo. Robert je njeno rekao: Moemo li porazgovarati u uredu? Probudit e
mrtve.
Jessica je izgubila i ono malo kontrole to joj je ostalo i prepustila se gnjevu. Zato ne moe to
ozbiljno shvatiti? Pokazat u mu da to nije ala! Ne! Neemo razgovarati u uredu! Daj mi, molim
te, svoje kljueve, ispruila je ruku u kojoj su ve bili njezini kljuevi a ti e izai s groblja.
Robert se nije pomaknuo. Odmah!
Spustio joj je klju na dlan i okrenuo se prema vratima. Ila je za njim kao da prati zatvorenika.
Doli su do izlaza; otkljuala je vrata; on ih je tako glomazna otvorio, provukao se kroz njih i opet ih
zatvorio. Gledali su se kroz reetke. to sad? upitao je.
Otii rekla je tiho.
Sagnuo je glavu, otiao i uputio niz Swains Lane. Jessica je stajala i gledala ga. to sad? Srce joj je
brzo udaralo. Nitko ga nije vidio osim mene - ne moraju to doznati. Gledala je Roberta dok nije nestao
niz cestu. Poeljala je otii za njim, rei to? Oprosti? Ne, nipoto. Sve nas je izvrgnuo opasnosti,

nesmotreno i bezobzirno... Stajala je na ulaznim vratima savladana osjeajima, ali nesposobna

ralaniti ih - ljuta, povrijeena, uzburkana, gnjevna. Nije uope mogla shvatiti to joj je. Odmah
moram razgovarati s njim, pomislila je, a onda: Ali potjerala sam ga. Okrenula je klju u bravi i polako
otila do ureda. Prolo je pet sati. James se moda probudio. Podigla je telefonsku slualicu, a onda
je spustila.
Jessica je sjedila u svojem stolcu, gledajui kako se prostorija rasvjetljava. Imala sam pravo. Kada
se razdanilo, ustala je i napravila aj. Zaokupljena mislima i umorna prolila je mlijeko i pomislila: To je
znak. Ili metafora. Odmahnula je glavom. to emo sad?

VITAMINI
Martin je bio smuen. Cijelo popodne radio je na kriptinoj krialjci posveenoj tristotoj obljetnici
roenja Carla Linnaeusa, ali se muio s objanjenjima te mu se krialjka inila neelegantnom i plitkom.
Martin je ustao i protegnuo se.
Netko je pokucao. Rekao je: Da? i okrenuo prema vratima.
Oh, Julia. Ui.
Ne rekla je zakoraivi u sobu Ja sam Valentina, Julijina sestra.
Oh! Martin je bio oduevljen. Napokon! Tako mi je drago da sam te upoznao. Hvala to si
dola - jesi li za aj?
Ne, ne... ne mogu ostati. Samo sam vam dola rei - znate one vitamine koje vam Julia daje?
Da?
Udahnula je. Nisu zapravo vitamini. To je lijek koji se zove anafranil.
Martin je blago rekao: Znam, duo, no hvala ti to si mi dola rei.
Valentina je rekla: Znali ste?
Pie na kapsuli. A anafranil sam ve uzimao pa znam kako izgleda.
Valentina se nasmijeila. Zna li Julia da znate?
Martin joj je uzvratio osmijeh. Nisam posve siguran. Mislim da joj moda ne bismo trebali
spomenuti ovaj razgovor; za svaki sluaj.
Oh, nisam ni kanila.
Onda neu ni ja.
Okrenula se da ode, a Martin je rekao: Jesi li sigurna da nee ostati?
Ne, ne mogu.
Onda drugi put, kad god ti odgovara.
Valentina je rekla: Dobro, hvala vam. uo je povlaenje njezinih koraka dok je hodala kroz
labirint kutija, a onda je otila.

PAS DE TROIS
Robert je poslije mislio da je bilo kao da gleda baletnu predstavu.
Jeste li spremne? upitao je.
Elspeth nije eljela da Valentina odgovori potvrdno. eljela se zaustaviti u trenutku prije svega,
prije onoga to se imalo dogoditi, prije iskuenja, prije katastrofe, prije no to Elspeth bude morala
uiniti ono to nije eljela.
Robert je gledao Valentinu. Bila je posve nepomina. Zapitao se bi li trebao otvoriti prozor; vrijeme
je i dalje bilo neuobiajeno hladno za lipanj, ali tko zna koliko e joj dugo tijelo tu biti prije no to se
Julia vrati? Svjetlost je brzo slabjela; vrane su se glasale na groblju. Julia je otila Martinu. Valentina
je zatvorila oi. Stajala je na dnu kreveta, skvrivi ruku oko okvira. Drugom je rukom vrsto stiskala
pa otputala inhalator. Otvorila je oi. Robert je bio tek metar dalje od nje. Elspeth je sjedila na
prozorskoj klupi s laktovima na koljenima, glavom u rukama, lica nakrivljena pod kutom koji je odavao
kontemplativnu tugu. Valentina je gledala Elspeth i osjetila gr sumnje.
Robert je oklijevao, a onda zakoraio prema njoj. Valentina ga je obujmila oko struka i obrazom se
naslonila na njegovu koulju. Zapitala se hoe li joj se gumb s koulje utisnuti u obraz i hoe li ostati
na njemu kad umre. Nije ju poljubio. Pomislila je kako je to moda zato to je Elspeth tamo.
Spremna sam rekla je. Odmaknula se, stala nasred saga i udahnula iz inhalatora. Elspeth je
pomislila: Ve izgleda bestjelesno, kao sjenka na nejasnu svjetlu.
Robert se povukao do vrata. Uope nije mogao razluiti to osjea; ekao je da se neto dogodi.
Nije vjerovao da e se dogoditi; nije elio da se dogodi. Nemoj, Elspeth...
Valentina je zatvorila pa otvorila oi i pogledala Roberta koji se inio dalekim; mislila je na roditelje
koji gledaju nju i Juliju kako prolaze kroz sigurnosnu provjeru u zranoj luci OHare, onog dana kada
su otile iz Chicaga. Tijelo joj je proela snana studen. Elspeth se kretala kroz nju, jednostavno
zakoraila u nju; to je Valentinu podsjetilo na gledanje stereoskopskih slika, pokuaja njihova spajanja.
Umrijet u od hladnoe. Osjetila je kako je neto hvata, odvaja, uzima. Oh! Interval niega. Zatim
je lebdjela neposredno iznad svojeg tijela koje se sruilo na pod. Ah Elspeth je kleala pokraj tijela
pogleda podignuta prema njoj. Doi ovamo, duo rekla je Elspeth. Zvui kao mama. Kako
uvrnuto. Pokuala je doi do Elspeth, no otkrila je da se ne moe micati. Elspeth je to shvatila te joj
prila i uzela u ruke. Sada je Valentina bila samo majuna gruda u Elspethinim rukama nalik miiu.
Posljednje to je pomislila bilo je: Kao kad tone u san...
Robert je vidio kako je Valentina klonula. Pala je: koljena su popustila, glava se objesila.
Presavinula se i muklo tresnula o pod. LI sobi se nita vie nije ulo osim njegova disanja. Stajao je na
vratima i nije priskoio jer nije znao to se dogaa, zacijelo se dogaa ono to je nevidljivo te nije
znao to mu je initi. Strovaljena djevojka na sagu i dalje je bila posve nepomina. Naposljetku je
preao kratku udaljenost i kleknuo pokraj Valentine. Nije krvarila. Nije znao je li slomljena; izgledala
je slomljeno, ali ju nije mogao dotaknuti; leala je kao da je pala, a on je znao da je ne smije dotaknuti.
Elspeth je gledala njega kako gleda Valentinu. U rukama je uhvaenu drala Valentinu, gustu
poput dima. Odmah je vrati. Vrati je dok postoji ansa da sve bude u redu... Htjela je da Robert
pomakne Valentinu, da joj ispravi udove i namjesti ruke. Glava joj je bila izvijena unatrag, leala je na
desnom boku ruku rairenih ispred sebe, uredno spojenih nogu. Oi su joj bile izvrnute, usta
otvorena, mali zubi otkriveni. Poloaj Valentinina tijela inio se pogrenim poput uvrede. Elspeth ju
je eljela dodirnuti, ali ruke su joj bile pune. to sad? Ako je pustim, hoe li se raspriti? Da barem
imam kutijicu... Sjetila se svoje ladice. Da, tamo u je staviti. Ponijet e Valentinu sa sobom u ladicu.
Tamo e stajati i ekati.
Robert je ustao. Iziao je iz sobe. elio je zaboraviti to je vidio prije no to doe do ulaznih vrata.
Zaustavio se s rukom na kvaki. Elspeth? rekao je. Odgovor je bio trenutaan hladan dodir na
obrazu. Neu ti oprostiti. Tiina. Zamislio ju je iza sebe i odupro se porivu da se okrene i pogleda.

Otvorio je vrata, spustio u svoj stan te stajao u kuhinji i pio viski dok je svjetlost slabjela, ekajui da
Julia doe kui i pronae tijelo, oekujui njezin poziv upomo.
Julia se spustila sat poslije. Sva svjetla u stanu bila su ugaena. Prolazila je kroz sobe palei ih i
dozivajui: Miiu? Sigurno je izila. Miiu? Moda je dolje. Stan je bio hladan i izgledao
zaudno prazan, kao da su sav namjetaj zamijenile optike varke. Dok je Julia ila iz sobe u sobu,
prstima je prola po stolu u blagovaonici, lagano dotaknula vrh sofe i hrtpove knjiga da se uvjeri kako
je sve vrsto. Elspeth? Gdje su svi?
Ula je u spavau sobu i upalila svjetlo. Ugledala je Valentinu kako iskrivljena lei na podu, kao da
je zaustavljena u bolnu plesu. Julia se polako kretala; dola je do Valentine i sjela pokraj nje. Dotaknula
je Valentinine usne i obraze. Vidjela je inhalator vrsto stisnut u Valentininoj ruci i bez razmiljanja
prinijela ruku grudima.
Miiu? Valentina je izgledala kao da pokuava vidjeti neto iznad nje; oi su joj bile okrenute gore,
a glava zabaena kao da se neto iznimno zanimljivo zbiva iznad njezine glave. Miiu? Valentina
nije odgovorila.
Julia je tiho zaplakala. Osjetila je hladnou na licu i bijesno zamahnuta prema njoj. Kvragu,
Elspeth! Odjebi! Gdje je ona? Gdje je ona? Tada je poela zavijati.
Elspeth je sjedila na podu s Julijom. Gledala je kako Julia stie Valentinu u zagrljaju i narie iznad
njezina tijela. Nisam to eljela uiniti, Julia. Mislila je na svoju sestru blizanku, telefonski poziv kojim
e joj netko uskoro uputiti. Elspeth je gledajui Juliju znala da vie nikada nita nee biti kako valja.
Sve je to moja pogreka. ao mi je. Tako mi je ao.
Elspeth i Valentina bile su u ladici kada su bolniari Valentinu proglasili mrtvom, lijenik, kod kojeg
je bila u bolnici, slubeno je potvrdio da je umrla prirodnom smru, Sebastian joj iznio tijelo iz stana,
Julia plakala, a Robert telefonirao Edie i Jacku. Prolazili su sati tiine, svjetla, tame.
Robert je dugo razgovarao sa Sebastianom to je dovelo do napetosti meu njima. Jasno mi je
da je ne eli balzamirati rekao je Sebastian. Razumijem zato ne eli da joj namjestim lice; u
redu. Ali zato, pobogu, ne eli da joj dam injekciju heparina?
To je antikoagulans.
Znam. Ali nee je sauvati kriogenski.
Ne ba. Ali bismo eljeli da lijes bude pun leda, molim te.
Roberte!
Udovolji mi, Sebastiane. I molim te, uvaj je u hladnjaku to je dulje mogue.
Zato? Roberte, ovo mi se ne svia.
Nije nita slino....
Sebastian ga je sumnjiavo promatrao. Oprosti, Roberte, ali ili e mi rei to ti je tono na
pameti ili nai nekoga drugoga.
Robert je rekao: Nee mi vjerovati; zvui ludo. Jest ludo.
Sebastian nije nita rekao. Robert je duboko udahnuo i pokuao srediti misli. Vjeruje li u
duhove?
Igrom sluaja rekao je Sebastian tiho vjerujem. Imao sam zanimljivih iskustava. Ali, koliko
me sjeanje slui, ti ne vjeruje.
Bio sam prisiljen preispitati svoje uvjerenje. Robert je ispriao Sebastianu o Elspeth. Nije
spomenuo njezin plan; ispriao je kako je Elspeth uhvatila Valentinin duh kada je umrla, kako e ga
sada vratiti u Valentinu, a nju u ivot.
Sebastian je imao itav niz prigovora (Zato je Elspeth nije odmah oivjela?" bio je najuvjerljiviji,
a Robert je mogao samo rei da ne zna.) Na kraju je Sebastian pristao uiniti sve to moe da odri
Valentinu hladnom; pristao je i da nita ne kae obitelji za sluaj da pokuaj ne uspije. No ak i nakon

toga, Robert se pitao bi li Sebastian mogao nazvati Jessicu ili policiju onog trenutka kada mu se izgubi
iz vida.
Sljedeeg su jutra stigli Edie i Jack.
Robert je s prozora gledao kako prilaze kui. Nestali su u njoj te ih je uo kako se penju stubama.
Sada je Elspethina zabrana da Jack i Edie ne ulaze u njezin stan bila neprikladna. Robert se pitao to
radi Elspeth; htio se rastresti piem, umrijeti; sve bi mu bilo drae nego upoznati Valentinine roditelje.
Pristao je otii s njima do pogrebnika.
U taksiju su jedva prozborili. Robert nije mogao gledati Edie. Bila je neizdrivo slina Elspeth, a
razlikovala se samo amerikaniziranim govorom. Julia je bila oamuena. Sjedila je do oca, naslonivi
glavu na njegovo rame. Edie je poela tiho plakati. Jack ju je zagrlio i pun boli pogledao Roberta.
Robert je sjedio na preklopnom sjedalu suelice njima. Cijelu mu je vonju pogled bio prikovan o
Jackove cipele.
Sebastian ih je ekao. Odveo je Jacka i Edie da vide Valentinino tijelo. Robert i Julia sjedili su u
Sebastianovu uredu.
Kako si? upitao ju je Robert.
Odlino rekla je Julia, ne pogledavi ga.
Sebastian se vratio s Edie i Jackom. Poeo je oprezno iznositi pojedinosti postupka i opcije, cijene
pogreba i kremiranja, razliite potvrde i potpise koji e biti potrebni. Robert je sluao, nadajui se da
mu izraz lica odaje ravnodunost. Zaboravio je da bi Valentinini roditelji mogli imati vlastite zamisli o
tome to uiniti s njezinim ostacima te da Sebastianu zakon nalae da im objasni sve to im se nudi.
Robertu je srce bjesomuno udaralo. to ako je odlue kremirati ?
Edie je rekla: elimo je odvesti doma - Jackova obitelj ima grob na groblju u Lake Forestu. Tono
na jezeru Michigen. Voljeli bismo je ondje pokopati.
Sebastian je kimnuo i poeo objanjavati kakav je postupak prijenosa tijela zrakoplovom. Robert
je pomislio: To je znai to. Pokuao sam i nisam uspio. Sada je sve bilo izvan njegovih ruku.
Situaciju je, zaudo, spasila Julia. Ne! rekla je. Svi su je pogledali. elim je tu.
Ali, Julia... rekla je Edie.
Julia je odmahnula glavom. eljela je biti pokopana na groblju Highgate. Julia je pogledala
Roberta. Tako je rekla.
Robert je rekao: Istina je.
Molim te rekla je Julia. Na kraju su odluili da e Valentinu pokopati u obiteljski mauzolej
obitelji Noblin, ba kao to je traila.
U ladici je Elspeth okruila Valentinu, natisnula je u mekanu bezoblinost, spreavala da se ne
raspri, drala blizu sebe. Tu smo, Valentina, i kao klokani u tobolcu ekamo da se razvijemo. Pitala se
to Valentina zna, ega e se sjeati. Kao da je bila s malim djetetom, kad ne zna to to majuno bie
misli, moe li uope misliti. Elspeth se nije sjeala prvih dana zagrobnog ivota. Sve je postupno
poprimalo oblik; nije postojao trenutak buenja, iznenadne svijesti. Drala je Valentinu blizu. Pjevala
joj pjesmice, govorila ni o emu posebnom. Valentina je bila poput nejasna zvuka, zuja bia, ali iz nje
prema Elspeth nisu ile ni rijei ni misli. Elspeth je mislila na blizanke kada su bile male. Nikada nisu
spavale ni jele u isto vrijeme, crpile su iz nje energiju i mlijeko; ak su se i onda inile neodvojivima, a
ipak odvojenima. Eto, uspjela si se posve odvojiti, Valentina. U ladici se nije zbivalo bogzna to. Dani
su prolazili. Brzo - iako je duhovima vrijeme malo znailo - pribliavao se dan Valentinina pogreba.
Bilo je vrijeme da se neto dogodi.

DAN USKRSNUA
U osam ujutro na dan pogreba Robert je stajao ispred Martinovih vrata preplavljen novinama koje
su se prelijevale s hrpa. Pokuao ih je izravnati, ali je odustao kada se pojavio Martin.
Ui. Preli su stan do kuhinje. Robert je sjeo za stol, a Martin je pristavio vodu. Robert je
pomislio kako, u usporedbi s onim to se dogaalo kat ispod njega, izgleda zaudno normalno i
pitomo. Zna da si u nevolji kada je Martin najfunkcionalnija osoba u kui.
Sprovod je danas u jedan.
Znam.
eli li doi? U redu je ako ne moe, zna, ali mislim da bi Juliji to znailo.
Nisam siguran. Zvat u te budem li mogao.
Shvatit u to kao ne.
Martin je slegnuo ramenima. Podigao je dvije kutije aja. Robert je pokazao Earl Grey. Martin je u
svaku alicu stavio po jednu vreicu. Kako je Julia?
Doli su joj roditelji. Po onome to je Elspeth govorila zamiljao sam da imaju tri glave i da oima
siju vatru, ali preuzeli su Juliju i svi su nekako, ne znam, prituljeni. Nitko, zapravo, ne vjeruje hodaju stanom kao da e u hodniku naletjeti na Valentinu. Julia je gotovo katatonina.
Ah. Martin je nalio vodu. Robert je zurio u struju. U stanu su?
Ne, u hotelu.
Julia je, znai, sama u stanu?
Da. Roditelji su je pokuali nagovoriti da ode s njima u hotel, ali ona je eljela ostati u stanu. Ne
znam zato.
Ne bi smjela biti sama.
Pa, o tome sam htio porazgovarati s tobom. elio bih da veeras pozove Juliju k sebi i zadri
je dok ti ne kaem da je moe pustiti.
Martin je sumnjiavo pogledao Roberta. Zato?
Robert je zadrao izraz za koji se nadao da je izraz nedunosti.
Julia ne bi smjela biti sama.
Ne ne bi, ali bi zasigurno radije bila s roditeljima.
Bude li potrebno, moe pozvati i njih.
ali se. Oekuje da pozovem Jacka i Edie? Jesi li propisno pogledao ovaj stan?
Daaa, ali mislio sam da ti nisi. Robert je promijenio taktiku. Vidi, Martine, rije je o ivotu
i smrti; mora mi pomoi i zadrati Juliju nekoliko sati izvan stana. Ne mogu ovisiti o Jacku i Edie.
to smjera?
Ne bi mi povjerovao da ti kaem.
Iskuaj me.
To je neka vrsta seanse.
Pokuava stupiti u kontakt s Valentinom? Ili Elspeth?
Manje-vie.
Martin je razdraeno odmahnuo glavom. Ovo ba i nije trenutak? Ako se i eli time poigrati,
to, valjda, moe priekati?
Nipoto.
Zato Julia ne moe biti tamo?
Ne mogu objasniti. I ne smije joj rei.
Ne, neu to uiniti.
Zato ne? Martin je ustao i poeo koraati kuhinjom. Robert je istog trenutka poalio to on
to nije prvi uinio, ali nisu mogla obojica istodobno koraati. To bi bilo nastrano.

Robert je rekao: Juliji neznanje nee nauditi. Evo, nagodit u se s tobom. Zadri li veeras Juliju,
dat u ti neto to oajniki eli.
Martin je opet sjeo. to je to? rekao je sumnjiavo.
Marijkeinu adresu u Amsterdamu.
Martin je podignuo obrve. Opet je ustao i iziao iz kuhinje. Robert je uo kako hodnikom odlazi u
ured. Nije ga bilo neko vrijeme. Kada se ponovno pojavio, u jednoj je ruci imao zapaljenu cigaretu, u
drugoj plan Amsterdama.
Mislio sam da si prestao? rekao je Robert.
Prestat u opet za pola sata. Martin je rairio plan na stolu. Robert je vidio da je pokriven
oznakama, biljekama, izbrisanim dijelovima. Martin je pokazao crvenu tokicu u Jordaanu. Tamo.
Robert je zakiljio, izotrio majune rijei. Zamalo. Zurili su jedan u drugoga. Robert se
nasmijeio. Kako si uspio izabrati to mjesto?
Poznajem je. Pazi da ne kae previe, ali ja pamtim. ivjeli smo u blizini, na Tweede
Leliedwarsstraatu.
Dodat u jo i njezinu adresu elektronike pote.
Marijke je nema.
Ima. Ve vie od godinu dana.
Godinu dana?
Dat u ti njezinu adresu, adresu elektronike pote i fotografiju njezina stana.
Poslala ti je sliku stana?
Nekoliko. Je li ti spomenula da ima maku?
Martin je izgledao sjetno.
Malu sivu maku Yvette. Spava na Marijkeinu jastuku.
Martin je tiho sjedio, puio i piljio u plan grada. Dobro, moe.to moram uiniti?
Robert mu je izloio plan. Zapravo je bio jednostavan; bila je to jedina jednostavna stvar u cijelom
danu.
Kada se Jack probudio, Edie je, u spavaici, stajala uz francuski prozor u maloj hotelskoj sobi i zurila
u plavu nebo iznad Covent Gardena i njegovih krovova od kriljevca. Leao je i promatrao je, trudei
se da joj prodre u misli. Naposljetku je ustao i otiao u kupaonicu. Nevjerojatno kako se ivot nastavlja.
Evo ja piam, tuiram se i brijem kao svaki dan, kao da sam na odmoru. Zato ih nismo prije doli
vidjeti? Obrisao je posljednje tragove sapunice s vrata i vratio se u sobu. Edie je jo uvijek stajala
pokraj prozora. Sada joj je glava bila prignuta. Jack joj je priao odostraga i stavio joj ruke na gola
ramena. Neznatno se okrenula.
Koliko je sati? upitala je.
Osam i petnaest.
Moemo nazvati Juliju.
Siguran sam da je ve satima budna.
Da.
Ostali su tako stajati; Jackove ruke teke na njezinim ramenima. Edie je rekla: Nazvat u je.
Mobitel joj nije radio te je petljala po hotelskom telefonu, nazvala pogrean broj pa opet birala pravi.
Julia? Samo sam ti htjela uti glas.
Bok, mama. Oh, Boe. Ne znam to u, mama.
Mislili smo doi malo ranije. Ne mogu biti u ovoj sobi.
Moete li doi brzo? Sama sam i ne znam to u.
Da, da, samo emo se obui i uzeti taksi. Doi emo najbre to moemo. Edie je osjetila
navalu neprimjerene sree. Treba me. Edie se smijeila dok je sputala slualicu. ustro je otila do
kovega i poela se odijevati za sprovod. Jack je otiao do ormara, stao i zagledao se u svoje tamno

odijelo koje je osamljeno visjelo. Zaboravio se na minutu, izgubio u tamnoj vuni koja je visjela u
sjenama ormara. Zatim se sjetio i posegnuo za njim. Osjeam se staro. Odijelo je bilo teko, kao da je
podstavljeno kakvim mekanim metalom. Gledao je Edie kako trkara sobom, etka kosu, stavlja
naunice. Ne elim izii. Sjeo je na krevet, drei par arapa. Edie je vidjela kako nepokretno sjedi i
rekla:
Hajde, eka nas i upravo ga je ta nestrpljivo izgovorena zamjenica u jednini napokon suoila s
injenicom Valentinine smrti.
Julia ih je ekala u predvorju. Gledala je roditelje kroz uski prozor s olovnim prljcima kada su uli
u vrt pa stazom doli do ulaznih vrata. Bio je vedar lipanjski dan, sunce im je davalo dodatnu dimenziju
i jasnou. Juliju su podsjetili na sliku iz jedne od njezinih i Valentinih slikovnica iz djetinjstva. Djevojica
vodi medvjeda. Julia je otvorila vrata, a kroz njih je nahrupio vjetar, otpuhnuvi Robertovu potu na
pod. Ostavila ju je tamo.
Edie ju je zagrlila i rekla: Jo se nisi obukla?
Julia je spustila pogled na donji dio trenirke. Nisam vas htjela gore ekati. Od stana me
trenutano obuzima jeza.
Budi onda s nama u hotelu rekla je Edie.
Julia je odmahnula glavom. Moram ostati tu. Valentina je ovdje. Mora biti.
Jack se nagnuo prema Juliji, a ona mu je savila i stisnula ruke oko vrata. Doite rekla je. Julia
ih je odvela do stana.
Kada su uli, oklijevali su. Jesi li jela? upitao je Jack. On je bio gladan kao vuk, ali je osjeao
krivnju to misli o doruku.
Ne rekla je Julia neodreeno. Vjerojatno ima neto hrane. Uzmi to god hoe. Ja u se
obui.
Edie je otila za Julijom. Juer kada su stigli, Edie je bila tupa od tuge i omamljena od leta. Mislila
je samo na Juliju. Jutros je Edie poela primjeivati stan. Kao da je odjednom Elspeth postala prisutna
u pokustvu, predmetima, boji na zidovima, kutu pod kojim je svjetlost dopirala kroz prozore, samom
zraku. Kao da im je djetinjstvo sauvano u muzeju. Edie je zadrhtala. Stajala je na vratima spavae
sobe dok je Julia skidala donji dio trenirke. Julia je na krevet poloila ljubiastu haljinu, bijele arape i
crne lakirane cipele. Bila je to ista kombinacija koju je odabrala za Valentinu.
Nemoj rekla je Edie.
to?
Nemoj obui ono u to je obuena i ona. Ne mogu - molim te, htjela bih da odjene neto drugo.
Ali...
Molim te, Julia. To mi

je previe.
Julia je pogledala Edie i popustila. U donjem je rublju ula u garderobu te s vjealica poela skidati
odjeu i bacati je na krevet.
Elspeth je ula Edie i Juliju kako razgovaraju. Izila je iz ladice i polako dola do spavae sobe. I
dalje je drala Valentinu u rukama. Juer se Elspeth drala podalje od svih. Cijelu se no pogaala sa
sobom, zbunjena, branei se. Nikada je vie neu vidjeti. Bit e rastrojena. Ne elim je takvu vidjeti.
Ja sam kriva. Ona je tu i trebala bih je vidjeti. Da zna, nikada mi ne bi oprostila. Kukavica, kukavica.
Ubojica. Valentina kao da je osjetila njezino raspoloenje i pritajila se, tuni preplaeni oblai
obavijen Elspethinim mranim mislima. Sada se Elspeth prikrala spavaoj sobi u poniznijem
duevnom raspoloenju.
Edie i Julia bile su na suprotnim stranama kreveta i prebirale po hrpi odjee. Oh... evo te. Elspeth
je stajala na vratima netremice zagledana. Valentina je postala vedrija i poela tui poput srca. Oh,
ti. to se dogodilo? Kako ti se ovo moglo dogoditi? Sestru je posljednji put vidjela 1984., kada su,
zagrljene, jecale na Heathrowu, a djeca bila u kolicima pokraj njih. Dvadeset i jednu godinu poslije

evo nas... Tako si drugaija. Starija, ali i neto drugo; beutnija. to je to? to se dogodilo? Elspeth
je zurila i mislila: Nije se brinuo za tebe; morala si se brinuti sama za sebe. Nitko te nije volio kao ja.
Da smo bile zajedno... Oh, Elspeth.
Pokunjeno se uljala po rubu sobe. Julia je pogledala ravno u nju i stala, promatrajui. Vidi li me
Julia? Ili si ti Valentina? Elspeth je sjela na prozorsku klupu i pokuala se ne isticati. Valentina se
izvijala i podrhtavala joj u rukama. Julia je dola do mjesta gdje je Elspeth sjedila i ispruila ruku prema
Valentini. Valentina se primirila kada ju je Julia dotaknula. Julia je zatvorila oi. Miiu?
to radi? upitala je Edie. Julia je stajala na prozoru s jednom ispruenom rukom. Julia?
Ona je ovdje! rekla je Julia i briznula u pla.
to? Ne, Julia... doi ovamo. Edie je prila Juliji i zagrlila je. Na vratima se pojavio Jack, to je
bio ok za Elspeth; bio je mnogo stariji, ublaeniji, pripitomljeniji. Edie je pogledala Jacka preko Julijina
ramena i lagano odmahnula glavom. Povukao se. Elspeth je ula kako odlazi kroz stan pa se sputa
stubama. Otiao je zapaliti, pomislila je. Gledala je Juliju i Edie. Julia je prestala plakati. Zagrljene su
se njihale naprijed-natrag. Elspeth je osjetila zavist. Potom stid. Ona im je majka. Nije vano. Prekasno
je za ispravke. Ono to joj se nekad inilo vanim sada je djelovalo glupo. Mislile smo da smo tako
pametne. Bile smo glupe. Sve smo upropastile. Elspeth se zapitala bi li mogla popraviti situaciju. Vrati
li se Valentina; vrate li se blizanke doma? Natjerat e Valentinu da ode s Julijom. Sve e rtvovati. Sva
ta tuga ni za to.
Ustala je i izila iz sobe. Osjeala je svojevrsnu enju pa shvatila da je osjea Valentina; Valentina je
eljela ostati, eljela je biti s Edie i Julijom. Oprosti. Ne mogu ih vie gledati. Mora sa mnom. Elspeth
je otila do uredskih prozora i pogledala kroz njih ne videi, privijajui uz grudi ker to se migoljila.
Robert je, zauvi kucanje, otvorio vrata oekujui Juliju. Bio je to Jack.
Nadam se da vam ne smetam. Izbacili su me pa sam pomislio da moda...
Ne eli biti sam, shvatio je Robert. Naravno. Uite. Robert je prije sjedio za radnim stolom i
zurio u golemi rukopis. Sve je bilo bolje od samoe. Odveo je Jacka u kuhinju. Mogu li vam to
ponuditi? aj? Kavu? Jameson's?
Da. To zadnje.
Robert je izvadio dvije ae i bocu. Voda? Led?
Da, ne, hvala. Robert je ulio malo vode u vr i stavio ga ispred Jacka. Sjeli su jedan drugome
suelice. Kuhinja je izgledala neobino veselo, isprana suncem i prazna. Jack se zapitao ima li itko u
zgradi neto hrane. Robert je vidio kako gleda prazne ormarie. Nije mi ba bilo do jela, ali, ako ste
za, mogu vam napraviti prepeenac?
Rado. Gore nema hrane. Julia je sama kost i koa.
Robert nije odgovorio, nego ustao i poeo pripremati tost. Otvorio je hladnjak, izvadio staklenku
marmelade i staklenku Marmitea. Tada je sjeo za stol. Jack se zavalio na stolcu. Bili su to mali stolci iz
pedesetih, od metala i vinila. Robert se pitao hoe li stolac izdrati pod Jackovom masom. Opet je
ustao i poao po jedai pribor.
Jack je rekao: Smijem li vam postati neku vrstu osobnog pitanja?
Robert se neobvezujue oglasio i sjeo.
Jeste li bili Elspethin...? Deko? Vaan lik? Kako ovdje zovu neoenjenog ljubavnika?
Da. Bio sam Elspethin. Stvor je rije za kojom traga. Tost je naglo iskoio te su se obojica
prepala. Robert je stavio tri komada na Jackov tanjur, jedan na svoj. Dodao je tanjur Jacku. Slijedila je
stanka dok su mazali marmeladu na tost. Nijedan nije govorio dok Jack nije sve pojeo. Robert mu je
pruio etvrti, nedirnuti komad. Jack je pomislio: djeluje vrlo suzdrano. Robert je pomislio, pozlit e
mi.
Jack sije natoio dva prsta viskija i dodao vode. Opet je poeo. Je li vam Elspeth ikada rekla to
se dogodilo izmeu nje i Edie?

Robert je odmahnuo glavom. To nisam oekivao, prijatelju. Ne dok je bila iva. Ostavila mi je
sve osobne papire, izmeu ostalog i dnevnike, kao i pismo u kojem mi je objasnila neke stvari.
Ah. Pretpostavljam da mi ne biste dali da ih pogledam? Moda pismo?
Err, vidjeli ste Elspethinu oporuku. Izriito nije eljela da vi i njezina sestra imate pristup
papirima.
Uh-hu. Jack je pojeo posljednji komadi tosta. Robert ga je promatrao. Jack je rekao:
Uistinu trebam odgovor na jedno pitanje. Sve drugo znam.
to to?
Zato su to uinile?
Robert nije nita rekao.
Jack je rekao: Volio bih znati koja je bila svrha cijele te glupe igre koju su igrale sve ove godine.
Jer, koliko ja znam, nikoga nisu prevarile, ali iz nekog razloga svi se i dalje moramo pretvarati da ne
znamo.
Da ne znate to?
Zar ne znate za zamjenu?
Da, ali prema Elspethinim rijeima, vi ne.
Ali ona je znala da znam. Hou rei, trudnoa joj je uistinu promijenila tijelo - Edie je oito jedina
koja nije shvatila... Moda je sve to bio samo nain na koji je Elspeth uzrujavala Edie? Ma znam da mi
ne moete nita rei rekao je Jack ali to ako vam ja ispriam kako sam ja shvatio cijelu priu?
Vi moete, recimo, malo podii obrvu kad ujete neto to ima smisla. Bi li to bilo mogue?
U redu.
Dobro. Jack je otpio gutljaj viskija. Obino ne pijem u ovo doba dana.
Ni ja. Donedavno nisam. Robert si je natoio malo viskija. Pomislio je da bi mu se od mirisa
mogao okrenuti eludac, ali nije. Oprezno je pio. Volim miris napalma u zoru.
Dakle rekao je Jack 1983. Edie i Elspeth Noblin ive zajedno u staniu u Hammersmithu,
u boemskoj prljavtini, o velikom troku svoje majke. Blizanke su neto prije dole iz Oxforda, a ja
radim u londonskoj podrunici banke u kojoj sam jo uvijek zaposlen. Zaruen sam enom koju oboje
poznajemo kao Edie, ali koja je onda bila poznata kao Elspeth. I dalje ih zovem njihovim sadanjim
imenima da izbjegnem zabunu.
Dobro.
Elspeth - vaa Elspeth nije me nimalo voljela. Bila je otvoreno neprijateljski raspoloena,
ponaala se vrlo britanski, znate ono kad vas netko ne eli upoznati pa vas iskljui. Mislim da nije bilo
osobno, ali znala je u kojem se smjeru stvari razvijaju: spremao sam se odvesti njezinu sestru blizanku
u Ameriku. Ne znam koliko je blizanatvo utjecalo na va odnos s Elspeth?
Ne mnogo. Edie nije bilo. Elspeth ju je rijetko spominjala. No prosvijetlile su me Julia i Valentina.
Robert se pitao to je Julia rekla roditeljima o njegovu odnosu s Valentinom.
Pa, rije je o sljedeem: nitko nikada ne moe zamijeniti blizanku. Hou rei, Edie i ja volimo
Valentinu, ali Julia... ne znam kako e... Jack je pogledao ruke. Robert je shvatio da mu je teko
disati.
Kako god. Blizanke - Edie i Elspeth - poele su se udno ponaati. Nikada ih niste mogli vidjeti
zajedno. Bilo su jako sline, ali ne toliko koliko su mislile da jesu. Kada su glumile jedna drugu, uvijek
se osjealo neto, ta gluma. Hou rei, biti svoj ne zahtijeva rad, ali kada bi jedna od sestara Noblin
bila ona druga, osjeao se trud.
Tako je Edie poela glumiti Elspeth - to jest, moja se zarunica poela pretvarati da je zapravo
svoja sestra - i poela mi se nabacivati, to vaa Elspeth ne bi ni u snu jer joj se iskreno nisam sviao,
beutno kako je to ona ve znala.
Zato je to uinila?
Jack je odmahnuo glavom. Moja je ena oduvijek bila prilino nesigurna u sebe. Bila je slabija

blizanka, ali je tijekom godina preuzela neto od sestrine osobnosti. Mislim da me iskuavala da vidi
to u uiniti.
to ste uinili?
Poludio sam. A onda sam poinio veliku pogreku. Prihvatio sam igru.
Ah.
Doista. I tako se sve zakompliciralo. Siguran sam devedeset i devet posto da je uz mene na
vjenanju bila Edie. Moja Edie, ako znate to elim rei. Zamjena se dogodila kada smo se ukrcali u
zrakoplov za Chicago.
Robert je zamislio Elspeth kako sjedi pokraj Jacka u avionu.
Elspeth se uasno bojala letjeti.
Obje su se uasno bojale. Zato Edie i ja i nismo doli vidjeti djevojke iako se to sad ini suludim.
No nije mi se upalila lampica.
Robert je ekao da objasni. Umjesto toga Jack je rekao: Molim vas, odgovor mora biti u
Elspethinim papirima. Zato bi se inae tako svojski trudila zadrati ih dalje od nas?
Robert je rekao: Ali ne razumijem - to pokuavate doznati? Elspeth je bila trudna, vi ste otac one su, s obzirom na to kako su bile zaokupljene same sobom, smatrale kako je prirodno da zamijene
identitet i da e sve biti dobro.
Jack je rekao: Nikada nisam spavao s Elspeth.
Robert je pomislio: mozak e mi se rasprsnuti. Ostanite tu rekao je. Ustao je i otiao u
djevojaku sobicu, pronaao kutiju s posljednjim dnevnicima i Elspethinim pismom pa sve to odnio u
kuhinju. Izvadio je dnevnik i prelistao ga traei stranicu. Prvi travnja 1983. rekao je i predao
dnevnik Jacku. Na zabavi u Knightsbridgeu. Bili ste pijani. Mislim da se Edie na neki nain trebala
naaliti.
Jack je ispruio ruku u kojoj je drao dnevnik i itao. Ne spominje moje ime.
Robert je odvratio: Zajedno su pisale dnevnike. Nagnuo se prema Jacku i pokazao zapis tono
ispod prvog. To je Ediein odgovor.
Prokleta bila. Zar ne mogu imati nita svoje? Jack je proitao te, zbunjen, podigao pogled.
Robert je rekao: Pokuale su to ispraviti, ali nisu shvatile to e sve to ukljuivati. Ne mogu
zamisliti da su vas htjele povrijediti.
Ne rekao je Jack. Ja sam se samo tamo zatekao. Spustio je dnevnik na stol, zatvorio oi
i stisnuo usne. Robert je pomislio: nije znao da im je doista otac. Oh Boe. Sjetio se Valentine i osjetio
bespomonost i bijes. Robert nije mogao govoriti. Napokon je rukom pokazao druge dnevnike i rekao:
Slobodno ih pogledajte.
Jack je odvratio: Ne, hvala vam. Otkrio sam to sam trebao.
Jack je ustao, dezorijentiran i pomalo pripit. Pogledali su se, a onda odvratili poglede, ne znajui
kako dalje.
Robert je rekao: Vidimo se u Lauderdaleu.
Daa. Hm - hvala. Jack je oteturao. Robert je uo kako se polako penje stubama. Vrata su se
otvorila i zatvorila. Robert je uzeo novanik, kljueve i otiao kupiti cvijee.
Valentinin ispraaj odran je u Lauderdale Houseu, esnaestostoljetnoj palai u kojoj je neko
ivjela Nell Gwyn, a koja je sada sluila kao umjetnika galerija / sala za vjenanja / kafi. Odran je u
velikoj prostoriji na gornjem katu gdje su se obino odravali satovi joge i figurativnog crtanja.
Prostorija je dijelom bila ukraena drvenim gredama, drugim dijelom ne, kao da je uina stolara
potrajala nekoliko desetljea. Pokriven bijelim ruama, lijes je stajao na nogarima u prednjem dijelu.
Ostatak prostora ispunjavali su rasklopivi stolci. Julia je sjedila izmeu roditelja u prvom redu i zurila
kroz prozor. Sjetila se prie koju im je netko ispriao o Nell Gwyn koja je njihala svoje dijete s jednog
prozora Lauderdale Housea. Julia se nije mogla sjetiti zato, niti s kojeg prozora.

Lijes je bio bijel, ojaan jednostavnim eljeznim dijelovima. Sebastian se kretao prostorijom, donio
na govornicu vr vode i ae, odloio tek pristigao vijenac ispred lijesa. Julia je pomislila kako je, tako
iznimno uinkovit i nadnaravno smiren, slian batleru. Nikada nisam upoznala batlera. Sebastian je
letimice pogledao Juliju kao da je znao da misli o njemu i mirno joj se nasmijeio. Zaplakat u, a ponem li, neu se moi zaustaviti. Poeljela je nestati. Sebastian je uz govornicu stavio kutiju papirnatih
rupia. Stalno to radi, to mu je posao. Julia nikad nije mislila o smrti kao neemu to se moe dogoditi
njoj, ni ljudima koje poznaje. Svi oni ljudi na groblju bili su samo spomenici, imena, datumi. Ljubljena
majka. Odani suprug. Elspeth je bila drutvena igra; Juliji nikada nije bila stvarna. U toj je kutiji
Valentina. To ne moe biti istina.
elim da me progoni, pomislila je Julia. Proganjaj me, Miiu. Doi i stavi ruke oko mene. Sjedit
emo i krugom zajedno pisati nae tajne. Ili ako to ne moe, samo me gledaj. Samo to trebam. Gdje
si? Ovdje nisi. Ali ne osjeam ni da si otila. Ti si moj fantomski ud, Miiu. Nastavit u tragati za
tobom. Zaboravljam. Osjeam se glupom, Miiu. Proganjaj me, nai me, vrati se otamo gdje ve jesi.
Ali sa mnom. Bojim se.
Julia je pogledala majku. Edie je sjedila ukoeno, vrsto stiui torbicu. I ona se boji. Otac je sjedio
prelijevajui se sa stolca, isputajui ugodan miris nepopuena duhana i alkohola. Julia se naslonila
na njega. Jack ju je uhvatio za ruku.
Ljudi su ulazili dvoje po dvoje i zauzimali mjesta na rasklopivim stolcima. Julia se okrenula da vidi,
ali veinom su joj bili nepoznati. Bili su to ljudi s groblja. Jessica i James sjedili su iza Pooleovih. Jessica
je potapala Juliju po ramenu. Bok, duo. Imala je na sebi crni eiri s velom koji kao da je bio
mrea u koju su se uhvatile zvijezde. Mii bi poludio za tim eirom.
Bok. Julia nije znala to jo rei te se nasmijeila i okrenula prema lijesu. Bolje bih ovo odradila
da mogu sjediti odostraga.
U prednjem dijelu prostorije stajala je voditeljica obreda s klip-podlogom i gledala kako ljudi
zauzimaju mjesta. Preko ramena bilo joj je prebaeno neto crveno. Julia se pitala to e se dogoditi.
Nisu htjeli vjersku ceremoniju. Robert je sve organizirao preko Humanistikog drutva. Pitao je Juliju
eli li neto rei. Sada joj je u torbi bio tutnut, mnogo puta presavijen i iskrian govor. Govor je bio
posve pogrean; neprikladan i pomalo neistinit. Martin joj ga je proitao i pomogao joj ga uobliiti, ali
on ni dalje nije prenosio ono to je Julia htjela izraziti. Nije vano, rekla je Julia samoj sebi. Valentina
to i tako nee uti.
Slubenica s crvenim alom poela je govoriti. Pozdravila ih je i rekla neto to je trebalo biti
utjeno, a to nije bilo povezano s vjerom. Pozvala je ljude koji su poznavali Valentinu da govore o
njoj.
Robert je iziao za govornicu. mirkajui je pogledom preao po prostoriji koja je bila napola puna.
Obitelj Poole sjedila je tek koji metar od njega i stoiki ga promatrala. Valentina, oprosti mi. Proistio
je grlo, namjestio naoale. Glas mu je, kada ga je pronaao, prvo bio tih, a onda preglasan. Robert je
elio da je negdje drugdje, da radi bilo to drugo. Ovo je pjesma koju je napisao Arthur William
Edgar 0'Shaughnessy rekao je. Ruke su mu vrsto drale papir.
Ja zasadih vrt novi, da,
za ljubav moju novu,
mrtvu ruu ostavih gdje bje,
novu posadih iznad nje.
Zato ljeto moje zapoelo nije?
Zato mi srce snanije ne bije?
Stara ljubav moja doe,
I razarajui kroz vrt proe.

Umor joj u smijeku titra,

ba ko u dan'ma starim;
Ogleda se oko sebe
I zadrhta ko da zebe:
to dodirnu usput, mre,
A pogledom zatre sve;
Bijele rue zarad nje latice izgubie,
A latice one rujne pobijelie.
Pjesma se nastavljala, ali je Robert nije proitao. Pogledao je ljude koji su sjedili na rasklopivim
stolcima i spremao se nastaviti, no predomislio se i naglo sjeo. Ljude je zbunilo ono to je proitao te
je prostoriju ispunio amor. Jessica je pomislila: Prilino neumjesno. Krivi Elspeth za neto. Trebao je
govoriti o Valentini. Edie i Jack zurili su ravno u bijeli lijes. Jack se pitao to je, pobogu, Robert htio
rei.
Julia je bila ljuta, no pokuala je to zatomiti; izila je za govornicu. Kao da joj je udove netko
pomicao daljinskim upravljaem. Rastvorila je govor pa poela govoriti ne gledajui u nj. Daleko
smo od kue... Hvala vam to ste doli iako nas ne poznajete dugo. Sto sam drugo htjela rei?
Valentina je bila moja sestra blizanka. Ni jednoj od nas nikada nije palo na pamet da bismo se mogle
razdvojiti. Nismo to planirale. Trebale smo uvijek biti zajedno. Kad smo bile male, mama i tata odveli
su nas u zooloki vrt u Lincoln Parku, to je, ako ne znate, veliki zooloki vrt usred Chicaga. Dok gledate
emue, irafe i ostale, vidite i nebodere. A mi smo gledale jednog tigra. Bio je sam u tom lanom
krajoliku - eljeli su, valjda, da misli da je u Kini ili tamo otkud zapravo jest. Valentina se zaljubila u tog
tigra. Samo gaje gledala, a on joj je priao i pogledao je. Stajali su i piljili jedno u drugo dok na kraju
on nije kimnuo i otiao. A Valentina mi je rekla: Kad umrem, bit u taj tigar." Pretpostavljam da je
sada moda tigar, no nadam se, ne u zoolokom vrtu jer ih je zapravo mrzila. Julia je duboko
uzdahnula. Neu sada zaplakati. S druge strane, to je bilo kada smo imale osam godina; u
posljednje vrijeme drugaije smo razmiljale o ivotu poslije smrti. Robert je pomislio: Oh, ne. Julia
je nastavila: Ne znam to je tono Valentina mislila o smrti. Otkako smo doselile ovamo, kao da ju
je na neki nain uzbuivala, no to je vjerojatno zato to ivimo pokraj groblja, to nam je dvadeset i
jedna godina i to se inilo da se ne moe primijeniti na nas. Julia se obraala cvjetnom aranmanu
u stranjem dijelu prostorije, no u tom je trenutku pogledala majku. Bilo kako bilo, mislim da joj
ne bi mnogo smetalo. Hou rei, nije da bi ba eljela umrijeti, ali je voljela ljepotu groblja pa ako se
ovo moralo dogoditi, mislim da bi bila sretna to je ovdje. to jo? Volim te, ne znam kako u dalje
bez tebe, bila si dio mene, sada te nema, ja elim umrijeti. Zar ne?
U svakom vam sluaju hvala. Hvala to ste doli. Julia je sjela usred amora gostiju. Sebastian
je uhvatio Robertov pogled. Robert je znao da su prema Sebastianovu miljenju govori malo
neuobiajeni. Slubenica je rekla par rijei, uputila sve da na groblje odu preko parka Waterlow,
zahvalila im to su doli. Nositelji su podigli lijes i iznijeli ga iz prostorije. Ljudi su ekali da za njim
krene obitelj Poole; kada to nisu uinili, slijedila je priguena rasprava, a onda su svi ustali te po dvoje
i troje izili. Poolevi su sjedili dok se prostorija nije ispraznila. Robert je stajao na podestu stubita i
ekao ih. Naposljetku je Sebastian ponudio Edie ruku. Pitao se hoe li uspjeti podnijeti ukop.
Biste li malo vode?
Ne. Ne. Jack i Julia ustali su. Edie je pogledala sve troje. Ne mogu se pomaknuti. Julia se
nagnula i proaputala : Moe ostati ovdje. Ja u ostati s tobom.
Edie je odmahnula glavom. Htjela je sve iskljuiti, zaustaviti vrijeme. Jo je razmiljala o pjesmi, o
opustoenom vrtu; zamiljala se samom u tom vrtu, s uvelim cvijeem dok se sputa no; tamo su
pokopane Valentina i Elspeth, a Edie je mislila da e ih uti kako joj govore bude li posve mirno sjedila
i puste li je svi na miru. Vizija ju je posve zaokupila; nije je se mogla otresti. Jack je spustio ruku i

podigao Edie sa stolca; zagrlio ju je. Poela je plakati. Sebastian se pridruio Robertu na podestu.
Sluali su Edieine jecaje. Julia je izila i prola pokraj njih, spustila se, ne davi im do znanja da ih je
primijetila.
to smo, pobogu, uinili? Edieine su suze bile sredstvo koje je otopilo Robertovu distanciranost,
njegovu namjeru da samo odradi dan, njegov doivljaj sebe kao estite osobe. On je udovite. Sada
je to znao. On je samo proveo plan, no plan je bio loe zamiljen i udovitan u svojoj sebinosti.
Ne rekao je.
Oprosti? rekao je Sebastian.
Nita rekao je Robert.
Jessica je imala snaan osjeaj ve vienog. Opet su svi stajali oko mauzoleja Noblinovih. Bilo je
ljeto, a ne zima; pokraj vozila je stajao Nigel, blizu ekipa grobara; Robert, oamuena izgleda, uz Phila
i Sebastiana. Nije bilo sveenika; ena iz Humanistikog drutva rekla je nekoliko rijei. Valentinin je
lijes poloen na pod mauzoleja, spreman da ga postave u niu ispod Elspethine. lanovi obitelji Poole
stisnuli su se jedni uz druge, Julia i otac doslovce su drali majku. Sebastian je spretno rastvorio
nekoliko stolaca. Obitelj se spustila na njih, ne skidajui pogled s vrata mauzoleja .Jadnici. Bila je tako
mlada. Jessica je skrenula pogled na Roberta s kojim nije razgovarala od onog jutra kada ga je uhvatila
na groblju. Proaputala je Jamesu: Mislim da e se onesvijestiti. Robert je bio prilino blijed i
naveliko se znojio. James je kimnuo. Uzeo je Jessicu pod ruku, kao da ona treba oslonac.
Sluba je bila gotova. Nigel je zatvorio vrata mauzoleja. Ljudi su poeli polako odlaziti. U
Lauderdale Houseu bilo je kave, hrane i pia. Jack Poole razgovarao je s Nigelom; Julia i Edie tiho su
ekale. Robert se sam zaputio stazom. Jessica ga je zazvala.
Okrenuo se i na trenutak oklijevao. Zatim se vratio do nje.
Tako nam je ao, Roberte rekla je Jessica.
Odmahnuo je glavom. Ja sam kriv rekao im je.
Ne rekao je James. Nimalo. Te se stvari dogaaju. Strana nesrea.
To je moja pogreka rekao je Robert.
Ne krivi sebe, duo rekla je Jessica. Poela je osjeati nemir. Bilo je neto u tome kako ih je
Robert gledao. Prije sam mislila da se raspada, ali sada mislim da se moda ve raspao. Ona pjesma.
Oh, Boe.
Trebali bismo otii rekla je. Zajedno su se Egipatskom avenijom zaputili prema kolonadi.
U Lauderdale Houseu razgovor su vodili uglavnom ljudi koji su samo povrno poznavali Valentinu.
Jack se vratio u Vautravers s Edie kako bi mogla prilei. Julia je sjedila smetena i tiha u malom krugu
mladih Prijatelja groblja Highgate; Phil joj je donio aj i sendvie i vrzmao se u blizini, ekajui da ga
netko neto zamoli. Naposljetku joj je priao Robert.
Mogu li te otpratiti doma? upitao je. Ili bi radije da te Sebastian odveze?
Dobro rekla je. Robert ju je pogledao i zakljuio da bi najbolje bilo ukrcati je u auto. Julia se
ugasila; oi su joj bile prazne, a ona kao da nije razumjela pitanje. Pomogao joj je da se oprosti od
Prijatelja. U tiini su izili na ulicu i ekali da doe Sebastian.
Koliko je Elspeth trebalo da postane duh? upitala je Julia tiho, ali ne pogledavi ga.
Mislim da je bila duh od samog poetka. Rekla je da je neko vrijeme bila svojevrsna izmaglica.
Jutros mi se uinilo da je Valentina tamo. U spavaoj sobi.
Julia je odmahnula glavom. Osjeala sam da je tu.
Je li Elspeth bila s njom? upitao je Robert.
Ne znam. Ne mogu vidjeti Elspeth.
Ni ja. Auto je stigao. U tiini su se vozili uz brijeg.

To popodne kao da se protezalo unedogled. Robert je sjedio za radnim stolom, ne mislei, ne

miui se. Htio je piti, ali se bojao da e se opiti i da e sve poi po zlu te je sjedio u tiini nita ne
radei. Edie je zaspala u krevetu blizanki. Jack je sjedio na prozorskoj klupi s gotovo navuenim
zavjesama, sluao tiho hrkanje svoje supruge i itao jedno od prvih amerikih izdanja romana Starac
i more. Julia je shvatila da ne moe biti u kui. Izila je i sjela u stranji vrt, tutnula koljena pod bradu,
obujmila se rukama. Martin je vjebao stajati kraj prozora. Vidio je Juliju; oklijevao je, a onda kucnuo
po prozoru i dao joj znak da doe. Poskoila je i potrala do poarnih stuba. uo je njezine glasne
korake i otvorio stranja vrata upravo kada je dola do njih. Julia je ula bez rijei i sjela na kuhinjski
stolac.
Jesi li jela? upitao ju je. Odmahnula je glavom. Poeo joj je pripremati sendvi od sira. Natoio
joj je au mlijeka, postavio sve ispred nje. Upalio je penicu i stavio u nju sendvi da se otopi sir.
Upotrebljava penicu? rekla je Julia.
Zakljuio sam da je to u redu. Nazvao sam plinaru da je spoje.
To je divno. Nasmijeila se. Mnogo ti je bolje.

Od vitamina. Martin je po depovima potraio upalja i cigarete, izvukao jednu i zapalio je.
Sjeo je na drugi stolac. Kako si ti? Oprosti to nisam doao na sprovod tvoje sestre.
Nisam to oekivala.
Robert je pitao hou li, iziao sam na podest i stajao, ali nisam mogao dalje.
Hmm, to je u redu. Julia je zamislila Martina kako stoji okruen novinama, pokuavajui se
sam spustiti stubama i ne uspijeva.
Martin je cijeli dan razmiljao kako bi mogao nagovoriti Juliju da te noi ostane s njim. Isplanirao
je razliite razgovore, no sada je bubnuo: to radi veeras?
Julia je slegnula ramenima. Veerat u s mamom i tatom, vjerojatno u Cafe Rougeu. A poslije
ne znam. Valjda e se vratiti u hotel.
Moda bi i ti trebala s njima?
Julia je tvrdoglavo odmahnula glavom. Nisam dijete.
Martin je rekao: Bi li dola i bila sa mnom? Mislim da ne bi trebala biti sama.
Julia je pomislila na Elspeth koja luta stanom i rekla: Da, rado.
Otpila je gutljaj mlijeka. Nisu nita rekli dok nije zazvonio alarm, a Martin oprezno izvadio zapeeni
sendvi od sira iz penice, stavio ga na tanjur i poloio pred Juliju. Pogledala je sendvi i mlijeko i
pomislila kako je udno da se za promjenu netko brine za nju. Martin je ugasio cigaretu kako bi mogla
jesti. Kada je pojela, oistio je posude i rekao: Bi li igrala Scrabble?
S tobom? Ne, to je odvie poniavajue.
Onda karte?
Julia je oklijevala. ini mi se udnim bilo to igrati kada je ona - zna. Kao da ne bih smjela.
Martin joj je ponudio cigaretu. Uzela je jednu, a on ju je zapalio. Rekao je: Mislim da su igre
izmiljene kako ne bismo poludjeli zbog izvjesnih stvari - ali imam drugu ideju: obavimo nau
komemoraciju s obzirom na to da sam propustio onu prvu. Bi li mi priala o Valentini?

Isprva je mislio da nee odgovoriti. Zurila je u vrh cigarete, mrtei se. Onda je, zastajkujui, poela
Martinu govoriti o Valentini; izmamljivao je svaku priu dok rijei nisu poele stvarati Valentinu koja
e sada ivjeti u Julijinim mislima. Julia je satima priala o njoj; popodne je prelo u veer, a Martin je
tugovao za djevojkom koju je upoznao jednom u prolazu, nekoliko popodneva prije.
***
Jessica je imala njegov klju te je on uzeo Elspethin. Klju stranjeg vrta visio je, nerabljen, u
njezinoj smonici otkako ju je upoznao. Tjedan dana prije uzeo je klju Noblinova mauzoleja iz
Elspethina radnog stola. Ta su dva kljua, zajedno s kljuem stana blizanki, bila u depu njegova
kaputa. Robert je stajao pokraj prozora i gledao vrt pred kuom, ekajui da se smrai.
Julia i njezini roditelji izili su iz kue, pa iz vrta i otili na veeru. Robert je pomislio: Sad. Ne uinim
li to sada, neu uope moi.
Iziao je kroz stranja vrata; nije ih zakljuao. Iako su Martinovi prozori bili obloeni novinama,
Robert je ipak podigao pogled i provjerio ih dok je prelazio stranji vrt. udno. Skinuo je dio novina. U
Martinovu je uredu gorjelo svjetlo: sve su ostale sobe bile mrane. Robert se iuljao kroz zelena vrata
i ostavio ih odkrinutima.
Do Noblinova mauzoleja najbre e doi presijee li Libanonski krug i Egipatsku aveniju. Koristio
se depnom svjetiljkom kako bi bio bri. Na nebu je bio polumjesec, ali zbog drvea iznad Avenije
vladao je mrkli mrak. Ugasio je svjetiljku i osluhnuo. Tada se nije bojao. Bio je svjestan zadovoljstva
to je na groblju. uli su se samo uobiajeni noni zvukovi: lagani promet na dnu i vrhu brijega,
nekoliko kukaca priguenih svjeinom noi. Robert je iziao iz Avenije i krenuo uzbrdo prema
Noblinovu mauzoleju.
Klju se nije lako okretao. Trebao sam podmazati bravu. Uspio ga je okrenuti pa otvorio vrata.
Zakoraio je u malu prostoriju, navukao kirurke rukavice i povukao za sobom vrata, ne zatvorivi ih
posve, za sluaj da netko proe. Iako bi se taj netko vie prepao mene nego ja njega. Kleknuo je pokraj
Valentinina lijesa. Osjeao se kao golem uljez u majunu prostoru, poput Alice kada je narasla, a ruka
joj zapela u dimnjaku kue Bijelog Zeca. Lijes je bio gurnut u niu te ga je s naporom trzao i potezao
dok ga nije dovoljno izvukao da moe na njemu raditi. Ovo se ne moe uiniti s potovanjem, pomislio
je kada je iz depa izvadio odvija i poeo otvarati poklopac. inilo mu se da nikada nee zavriti. Bio
je okupan znojem kada ga je silom otvorio. Iz njega je naglo iziao zrak kao da je otvorio golemu
staklenku kiselih krastavaca.
Valentinino je tijelo lealo obavijeno bijelom svilom. Izgleda kao da joj je udobno. Robert je obje
ruke uvukao u lijes i uhvatio Valentinu; gotovo da nije imala teine. Bila je oroena od leda u plastici
koji je pod nju potajice stavio Sebastian. Bila je podatna iako vrlo hladna. Sebastian je odrao
obeanje: Valentina nije isputala miris trulei. Robert nije znao kamo da je spusti. Nespretno je
stajao, okrenuo se pa je poloio na pod. Izvadio je led iz lijesa i bacio ga u grmlje, zatim vratio vijke u
lijes i spustio poklopac. Prazan lijes gurnuo je natrag u niu. Robert je pokupio odvija i depnu
svjetiljku i pogledom provjerio je li za sobom ostavio kakav trag, no nije naao nijedan. Skinuo je kaput
i poloio ga na pod. Stavio je Valentinino tijelo na kaput i njime ga omotao. Sada je bila skrivena.
Shvatio je da su mu kljuevi u depu kaputa te ih je iskopao i stavio u dep koulje. Zatim je podigao
Valentinu. Nosio ju je stisnutu uza se, a glava joj je bila na njegovu ramenu. Jednom ju je rukom
obavijao oko trupa dok je drugom otvorio vrata i paljivo iziao, pazei da negdje ne udari svojim
teretom. Ponovno ih je zakljuao, ugasio svjetiljku i uputio se stazom u mrak.
To je bilo neobino lako. Uvijek sam zamiljao da je kraa tijela naporniji posao. I bio bi da treba
kopati. Kradljivci su nosili tamne svjetiljke, lopate i sve ostalo. Robertu je dolo da se zahihoe. Ili
zazvidi. Nisam ba pri sebi. Popit u pie kad doem doma. Skrenuo je u Egipatsku aveniju. U mraku

je osjeao kako Valentina poskakuje pri svakom njegovu koraku. Usporio je i vre je primio.
Stigao je do Libanonskog kruga i uspeo se stubama. Na vrhu je zauo neije disanje. Zastao je,
zadrao dah, ali nita nije uo.
Napokon je doao do katakombi. Priao je zelenim vratima i polako ih odgurnuo. Vrt je bio prazan.
U Martinovu je uredu gorjelo isto svjetlo, kao da vrijeme nije prolo, kao da se nita nije dogodilo. U
spavaoj sobi blizanki gorjelo je svjetlo; zavjese su bile navuene. Robert je uao u vrt, zakljuao vrata
i pretrao preko mahovine. Stigao je u svoj stan. Znoj se slijevao s njega.
to, pobogu, radim? Spustio je Valentinu na kuhinjski stol, otiao do zamrzivaa i izvadio bocu
votke. Spremao se povui iz boce, no onda se zaustavio, uzeo au iz ormaria, nalio malo votke i
ispio je zurei u vlastiti odraz u kuhinjskom prozoru. Iza sebe je, u odrazu, vidio Valentinino skriveno
tijelo, polegnuto poput mumije i izloeno kao u muzeju. Natoio si je jo jedno pie, otpio ga do pola.
Zakljuao je stranja vrata.
Hajdemo sada, duo moja.
Robert je oprezno spustio Valentinu na krevet. Polegao ju je prvo popreno te je leala paralelno
s uzglavljem, a stopala su joj strala preko kreveta. Odmotao ju je i bacio kaput preko stolca. Male
crne cipele kao da su levitirale iznad poda, kao da ih Valentinine noge uope nisu drale. Robert se
namrtio. To nije dobro. Njeno ju je uzeo u ruke i ponovo postavio na krevet, ovog puta u uobiajeni
poloaj za spavanje. Poravnao joj je haljinu, postavio joj ruke udobno pokraj tijela, protrljao joj prste.
Valentinina glava beivotno je leala na njegovu jastuku, kao da u vratu vie nema kostiju. Robert joj
je uzeo lice u ruke i okretao ga dok nije izgledalo zadovoljno, a ne slomljeno. Pogladio joj je obrve.
Soba je bila hladna - tog su lipnja sve noi bile hladne. Tog je jutra napunio sobu cvijeem. U
cvjearnici je oklijevao: ljiljani ili rue? Odluio se za ruiaste rue jer mu je od mirisa ljiljana uvijek
bilo muno i zato to je Valentina jednom rekla neto umjereno pozitivno o ruiastim ruama. Sada
su rue bile u vazama, starim limenkama, posudama davno posuenim od Elspeth. Rue su bile s obiju
strana kreveta, na prozorskim daskama i poklopcima radijatora. Rue su bile ruiaste poput baletnih
cipelica i kunih ogrtaa starih gospoa. U hladnoi spavae sobe kao da su drhtale, nerastvorene i
bez mirisa. Od uline prodavaice u Hacknevju Robert je kupio punu vreicu svijea. Na svakoj je bila
slika sveca. Objasnila mu je da svijee moraju dogorjeti i da e se tek onda ostvariti ono to si poelio.
Robert se nadao da je to istina. Svijee su stajale pokraj rua i gorjele.
Robert je sjeo pokraj Valentine na krevet i gledao je. Zapanjilo ga je njezino savrenstvo. Pokuao
se prisjetiti to je Valentina rekla o oivljavanju Makice. Ispod oiju su joj bili tamni podonjaci i, iako
je na nekim mjestima bila prilino plavkasta, na drugima precrvena, nije bila nalik leevima s
medicinskih fakulteta i policijskih mrtvanica, koji su bili napuhnuti, oroeni, bezbojni i smrdljivi.
Leevi u mrtvanicama vrlo su aktivno postojali; pokuavali su se preobraziti to je bre mogue u
neprepoznatljiva bia koja se vie nisu mogla zamijeniti s ljudima. Valentina je i dalje bila u biti
Valentina, a on je bio zahvalan na tome.
Pitao se bi li joj se trebao obratiti. inilo mu se neprirodnim biti u istoj sobi s njom i ne rei nita.
Kosa joj je bila zapletena. Da skrene misli, Robert ju je poeo eljati. Poeo ju je raeljavati vrlo
njeno; pregrt skliske bjeline. ealj je ulazio u nju, odvajao, gladio. Isprva su mu se ruke tresle, ali
onda ga je zaokupilo ponavljanje i ljepota Valentinine sjajne kose. Gotovo da je ovo sve to elim.
Zauvijek ovako sjediti i eljati je. Neznatan otpor kose elju bio je poput daha te je Robert, i ne
znajui, eljao Valentininu kosu ritmom kojim je disao, kao da time moe dah iz svojih plua prenijeti
njoj, kao da e joj kosa preuzeti zadau disanja.
Najposlije se nasilu zaustavio. Kosa joj je bila savrena; dodatnim eljanjem samo bi se
poremetila. Robert je mirno sjedio i sluao. Vani se podizao vjetar. U blizini je zalajao pas. Valentina
je bila tiha. Robert je pogledao sat. Bilo je tek jedanaest i dvadeset i dva.
Telefon je zazvonio jednom.

Julia je bila umorna. Za veerom su Jack i Edie razgovarali o sprovodu, o Londonu kakav su
poznavali prije dvadeset i dvije godine; ponudili su se da ostanu u Londonu s Julijom, daje odvedu
doma u Lake Forest; shvatili su daje odvie shrvana da odmah donese odluku, zatim napeto zurili u
nju kao da bi je mogli na brzinu pokupiti prije no to pojede steak frites. Oprezno su govorili o
Valentini; svima je bilo teko govoriti o njoj u prolom vremenu te su okoliali. Kada ih je Julia ukrcala
u taksi i pjeice se vratila u Vautravers, poeljela je na sve etiri uspuzati uza stube. Ali Martin me je
zamolio da ostanem s njim.
Kada je ula u njegov ured, Martin je sjedio za raunalom, ali mu je zaslon bio crn; sjedio je
prekriivi ruke, sagnuvi glavu kao da moli.
Martine?
Prenuo se. Tu si. Poeo me hvatati san.
I mene. Samo sam ti htjela zaeljeti laku no. Idem lei.
Oh, nemoj jo. Martin je ispruio ruku. Ona je popustila i prila mu. Rekao je: Razmiljao
sam da bih... sutra moda otiao.
Otiao? Nije mogla shvatiti. Kako moe otii? Da barem... Zar ne moe priekati?
Martin je uzdahnuo. Ne znam. Budem li ekao, hou li to uope moi? No sutra je moda
prebrzo. Ne elim te uznemiriti.
Julia se nagnula i sklopila mu ruke oko vrata. Uinila je to, ne razmiljajui, a Martin je reagirao
kao kada je Theo bio malen: privukao je Juliju u krilo. Poloila mu je glavu na rame. Dugo su tako
sjedili. Martin je pomislio kako e moda zaspati kada je rekla: Nedostajat e mi.
I ti meni rekao je. Pogladio ju je po kosi. Ali nemoj to shvaati tako tragino; siguran sam
da neu dugo biti odsutan. Ili moe doi u posjet.
Bit e drugaije. Sada je sve drugaije rekla je.
to e ti?
Ne znam. to ljudi rade kada su sami?
Doi sa mnom rekao je.
Julia se nasmijeila. To je aavo, ide k Marijke. Ne treba mene.
Ne trebam?
Ona je podigla lice, a on ju je poljubio. Poljubac je napredovao; on ga je prekinuo, dahui, i
odmaknuo joj ruku s kope svojeg remena.
Od toga nikakve koristi rekao je.
Oprosti.
Ne, bih da mogu - Julia, jedna od nuspojava anafranila je...
Ohh.
Zato ga nikad nisam volio uzimati.
Kao pojas nevinosti. Poela se hihotati.
Drznice.
Pretpostavljam da se Marijke ne mora brinuti zbog mene.
Martin je rekao prilino ozbiljno: U irem smislu, ne, ne mora.
Ali Julia, nisi ti za starca poput mene. Tvoj bi ljubavnik trebao biti kao ja prije trideset godina.
Ali, Martine...
Vidjet e rekao je. Pomaknuo se da ustane, a ona mu je spuznula s krila. U meuvremenu
doi i pusti da ti otpjevam uspavanku. Ah, ekaj; samo da neto provjerim. Izvadio je mobitel,
pritisnuo 2 na brzom biranju, pustio da jednom zazvoni i prekinuo vezu. Bilo je jedanaest sati i dvadest
i dvije minute.
Znatieljno ga je promatrala. to radi?
Za sreu rekao je. Doi.

Robert je provjerio jesu li mu kljuevi jo u depu. Poloio je dva na toaletni stoli i zadrao klju
od stana blizanki. Uzeo je Valentinu u ruke i podigao je s kreveta. Na trenutak je ugledao u zrcalu sliku
kao iz filma strave: svjetlost svijea treperi od dolje, tamna mu sjena pada preko lica, Valentinina je
glava zabaena, vrat izloen, noge i ruke beivotno vise. Ja sam udovite. Osjeao je apsurdnost
situacije, a onda dubok, neizreciv sram.
Proao je kroz stan to je mogao tie. Valentinina je noga udarila u zid; Robert je ustuknuo. Potom
se zapitao hoe li to osjetiti kada se vrati u tijelo. Otvorio je malice vrata stana i osluhnuo. uo je
promet, vjetar koji udara u prozore. Polako je provukao Valentinu kroz vrata i odnio je uza stube. Pred
vratima stana blizanki morao ju je premjestiti; prebacio ju je preko ramena kao da je odijelo koje je
pokupio iz istionice dok je prtljajui traio klju. Nakon neuspjena prekapanja shvatio je da vrata
uope nisu zakljuana.
Unio je Valentinu u mranu dnevnu sobu. Oi su mu se prilagodile te je oprezno spustio tijelo na
sofu.
Tiho: Elspeth? Valentina?
Nije bilo odgovora. Sjedio je gledajui Valentinino tijelo na odsjaju svojega runog sata i mjeseine
te ekao.
Elspeth je bila tu. Osjeala je kako joj se Valentina bjesomuno migolji u rukama. Pokuava li
pobjei? Bojala se otvoriti ruke. Bojala se da e se Valentina raspriti, da e se boriti ili mlatiti oko
sebe. Miruj, duo. Pusti me da promislim. Nije vie mogla otezati odluku.
Robert je promatrao Valentinine grudi. ekao je da prodie.
Elspeth je kleknula pokraj tijela. Bilo je hladno, posve nepomino, zamamno. Osjetila je da se
Valentina umirila. Pogledala je tijelo, mlitavo i u oekivanju. Elspeth je donijela odluku i otvorila ruke.
Nad Valentininom se tijelom skupila bijela maglica. Elspeth je gledala kako lebdi, ekala da vidi to
e uiniti. Robert nije nita vidio, ali je zrak odjednom postao hladan. Znao je da su duhovi tu. Dii,
Valentina.
Nita se nije dogodilo.
Ubrzo je postao svjestan promjene u tijelu. Neto je bilo tu. uli su se slabi zvukovi, grgljanje,
tekuina; imao je osjeaj kao da se pribliava neto to je bilo veoma daleko.
Tijelo je otvorilo usta i isprekidano, astmatino udahnulo, dugo zadralo taj dah, ispustilo ga pa
uasnim hroptajima poelo hvatati zrak. Zanjihalo se ustranu, no Robert ga je uhvatio; zgrilo se, a
disanje je prestalo. Odjednom je, opet s mukom, udahnulo. Robert je drao Valentinine ruke
pritisnute s obiju strana njezina trupa. Kleknuo je pokraj nje, podupro je svojim tijelom; udovi su joj
se stegnuli; glava joj se estoko pomaknula naprijed-natrag.
Viknula je: Uh-Uh-uh a on je rekao S kao da je dijete, no sada se bacakala, a oi su
joj se otvorile. Robert je ustuknuo pred praznim pogledom. Nije to bila ak ni ivotinja, bio je to pogled
oteena mozga koji je pokraj njega zurio u nitavilo. Oi su joj se opet zatvorile. Disanje joj se
primirilo. Stavio joj je ruku na prsa. Srce joj je tuklo.
Bojao se.
Elspeth? Robert se aptom obratio sobi. Mogu li je sada odnijeti? Nita.
Hrapav ga je glas zazvao u mraku.
Ovdje sam, Valentina. Ona nita nije rekla. Pogladio joj je kosu. Sada u te odnijeti u svoj
stan. Drala je oi zatvorene, nespretno kimnula poput djeteta odvie pospanog da govori. Digao
ju je sa sofe; pokuala mu je oviti ruke oko vrata, ali nije mogla. Iznio ju je na stubite. Sada je bila iva
teina, gusta i pokretna.
U svom ju je stanu polegao na krevet. Ona je udahnula i otvorila oi, pogledala ga. Robert je stajao
iznad nje. Izgledala je gotovo uobiajeno: iscrpljena, mlitava, no neto je u njezinu izrazu bilo drugaije. Nije znao to. Ispruila je ruku otvorena dlana, drhtei od napora. Uzeo ju je u svoju; ruka joj je
bila prilino hladna. Lagano mu je povukla ruku: Lezi pokraj mene.

 ekaj trenutak, Valentina.

Izvadio je mobitel, na brzom biranju pritisnuo Martinov broj. Pustio je da jednom zazvoni pa
prekinuo vezu. Zatim je na noni stoli odloio mobitel i naoale. Skinuo je cipele, obiao krevet, sjeo
pokraj Valentine. Pogledala ga je i nasmijeila se jednom stranom usana, smijekom koji se razliitom
brzinom pojavljivao na razliitim dijelovima njezina lica. Kako je svakodnevno izgledala; ljubiasta
haljina, bijele arape. Na mjestima na kojima se sakupila krv, koa joj je bila tamnocrvena; ta su mjesta
postajala ruiasta. Plavkasto bijela koa poela je rumenjeti. Prstima joj je dotaknuo lice. Bilo je
podatno i mekano.
Kako je bilo?
Samotno. Hladno. Bezumno frustrirajue. Nedostajao si mi. Glas joj je prepukao; zvuala je
kao trbuhozboreva lutka s kojom neto nije u redu, piskutavo, strugavo, i naglasak je bio pogrean.
I ti meni.
Opet je ispruila ruku. Legao je pokraj nje, a ona se okrenula prema njemu. Robert je ovio ruke
oko nje. Drhtala je. Shvatio je da plae. Bio je to tako normalan zvuk, a djevojka koja jeca u njegovu
zagrljaju tako opipljiva da je bilo Iako zaboraviti razlog njezinih suza, prirodno utjeiti je. Prestao je
razmiljati i poljubio Valentinino uho. Dugo je plakala. tucnula je; on joj je dodao papirnati rupi.
Nespretno je oistila nos, posuila oi. Bacila je rupi preko kreveta.
U redu?
Mmm-hmm.
Pokuala mu je raskopati koulju, ali je prsti nisu sluali. Prekrio joj je ruke svojima. Sigurna si?
Kimnula je.
Trebali bismo priekati...
Molim te...
Valentina....?
Tiho se oglasila, zamijaukala.
Sam je raskopao gumbe. Potom je razodjenuo nju. Pokuala mu je pomoi, ali se inila odvie
slabom: pustila je da joj on rastvori patentni zatvara i skine ljubiastu haljinu, pustila ga je da joj
oprezno skine gaice i bijeli grudnjak. Na tijelu su joj bili tragovi ipke, gumi-lastike i nabora odjee.
Leala je poluzatvorenih oiju, ekala da se skine. Jedna je svijea zatreperila.
Je li ti hladno?
Uh-huu. Oprezno je izvukao plahte i pokrivae ispod nje, uao u krevet i navukao posteljinu
preko njih. Mmm rekla je toplo. Zapanjio se koliko je hladna. Prstima joj je preao preko
bedara; bile su poput mesa iz hladnjaka u Sainsbury'su.
Robert nije bio posve siguran moe li se natjerati da je poljubi u usta. Iz usta joj je loe mirisalo,
poput pokvarene hrane, poput jea kojeg je pronaao mrtvog u sustavu grijanja u uredu na groblju.
Umjesto toga poljubio joj je grudi. Neki dijelovi tijela kao da su bili ivlji od drugih, kao da joj se dua
jo nije proirila cijelim tijelom. Valentinine su grudi Robertu djelovale prisutnije od ruku, manje odvojene od nje same. Ruke su joj bile kao u loe privrena robota. Trljao ih je izmeu svojih da ih
ugrije, nadajui se da e ih toplinom vratiti u ivot, ali kao da nije pomagalo.
Neto nije u redu, pomislio je. Privukao ju je blie sebi. Bila je tako mala i slabana da se Robert
sjetio Elspeth u posljednjim danima bolesti; gotovo da nije bila tu, kao da je mogla otkliznuti natrag,
tamo gdje je bila.
Kako se osjea? pokuao je opet.
Tako hladno rekla je. Umorno.
Hoe li malo odspavati?
Ne...
Sjedit u i gledati te, paziti da ti bude dobro. Pogladio ju je po vratu i licu. Pogled joj se
ispitivaki susreo s njegovim. Neto je drugaije. Njezin glas. Njezine oi. Popustila je i kimnula. Robert

se izvukao iz kreveta i ugasio svijee. Toliko o eljama. Upalio je svjetlo u hodniku, ostavio odkrinuta
vrata da je moe vidjeti pa opet legao u krevet. Drhtala je. Leao je vrsto stisnut uz nju, gledao kako
se dim ugaenih svijea rasplinjava u uskom pojasu svjetla iz hodnika.
Volim te, Roberte proaputala je. U hodnicima njegova sjeanja otvorila su se vrata i on je
bio gotovo siguran...
Rekao je: I ja tebe volim...
Prinijela je svoju nespretnu ruku njegovu licu, promatrajui ga; pruila je kaiprst i vrlo
usredotoeno i njeno dotaknula vrhom prsta udubinu iznad njegova nosa pa njime prela po njegovu
nosu, preko usana i brade.
...Elspeth.
Nasmijeila se, zatvorila oi, opustila.
Robert je leao s njom u mraku, u svom krevetu, dok je polako postajao svjestan strahote onoga
to su uinili.
Martin je sjedio poduprt o jastuke i puio. Julia je leala uza nj.
Pjevaj zapovjedila je. Martin je ugasio cigaretu u pepeljari na nonom stoliu. Zapjevao je:
Slaap kindje, slaap; Daar buiten loopt een schaap; Een schaap met witte voetjes; Die drinkt zijn melk
zo zoetjes; Slaap kindje slaap.
to to znai? upitala ga je.
Mmm... 'Spavaj djetece, spavaj; ide bijela ovica, ima bijele noice i pije fino mlijeko.'
Lijepo rekla je pa zaspala.

ODLASCI
Julia se probudila prije no to je svanulo. Martin je spavao sklupan do nje. Tiho je ustala, otila u
kupaonicu, obukla se. Neujno je izila, spustila se u svoj stan, skinula odjeu i navukla spavaicu.
Legla je u svoj krevet i zapiljila u strop. Nakon nekog vremena, ustala se i istuirala.
Ujutro se Elspeth probudila u Robertovu krevetu. Ispruila je ruku, ali njega nije bilo. Umjesto
njega, nala je poruku: Otiao sam po doruak. Vraam se brzo. R.
Leala je u krevetu ushiena glatkoom plahti, Robertovim mirisom na njezinu jastuku koji se
mijeao s mirisom svijea i rua, cvrkutom ptiica i samom svojom tjelesnou.
Sve ju je boljelo, ali to joj nije smetalo. Boljeli su je zglobovi, a krv joj je bila troma. Bilo joj je
naporno disati, kao da su joj plua puna polustvrdnuta instant-pudinga. Pa to? iva sam! Tekom se
mukom podigla i sjela, zapetljavi se u posteljini. Imala je predodbu to bi joj udovi trebali initi, no
oni nisu reagirali onako kako je oekivala. Elspeth se poela smijati. Zvuk je bio neugodan i kao da je
dolazio ispod vode te je prestala. Uspjela je ustati i nainiti nekoliko koraka drei se za krevet. Kada
je dola do podnoja, stala je, njiui se, i pogledala u zrcalo. Oh, oh... Bila je to Valentina. to si
oekivala? Zamislila je Valentinu u gornjem stanu, samu i promrzlu. Oprosti. Oprosti... Nije tono znala
to osjea. Neodgonetljivu mjeavinu slavodobitnosti i grinje savjesti. Zapiljila se u svoj odraz koji
nije bio ona; bio je to posve savren kostim koji e sada nositi kao tijelo. To je tijelo bilo mlado, ali su
mu dranje i pokreti bili kao u starice: bilo je pogrbljeno, lelujavo, oprezno. Mogu li ovako ivjeti?
Poloila je ruku preko srca, tamo gdje je trebalo biti, a onda se sjetila i premjestila ruku nadesno i
pronala njegov spori ritam. Oh, Valentina.
Elspeth je pustila krevet. Oteturala je do kupaonice s namjerom da se okupa. Kada je dola do nje,
polako se spustila na pod, dohvatila slavinu i uz napor je otvorila. Isto je kao u prvim danima
avetinjskog ivota. Ojaat u. Samo moram vjebati. Voda je potekla snanim mlazom. Elspeth nije
uspijevala dohvatiti ep te se vrtio niz odvod.
Naposljetku je zatvorila slavinu i sjela na hladne ploice ekajui da se vrati Robert.
Nakon doruka Martin je spakirao koveg. Nije stavio bogzna to u njega; raunao je da e ga
Marijke prezirno odbiti te da e se brzo vratiti ili da uope nee uspjeti doi do tamo pa zato se onda
opteretiti dodatnom odjeom? Moda e mu Marijke dopustiti da ostane te se ni on ni ona nikada
vie nee vratiti. Moda je Marijke nekoga nala, a u tom sluaju, znao je, radije e se baciti u
Princengraet nego se sam vratiti kui. Ponio je malo stvari.
Iao je stanom, gasio svjetla, ugasio raunalo. Stan mu se inio udnim; Martin je imao osjeaj kao
da ga godinama nije vidio, kao da sanja nepoznat stan, izgubljena blizanca koji je, tko zna kako, bio
pun njegovih kloniranih stvari. Kroz prozore, na mjestima s kojih je Julia otrgnula novine, prodirale su
plohe sunane svjetlosti. Martin je ispruio ruke, a ona mu je ispunila dlanove.
Kada je dolo vrijeme da izie, ode, stao je na vratima, s jednom rukom na kvaki, drugom vrsto
stiui ruku kovega. Sve je u savrenu redu. To je samo stubite. Ve si tu bio. Nikada ti se nita
grozno tu nije dogodilo. Nije potrebno brojiti. Pomislio je, ipak, kako bi bilo dobro ponijeti rukavice.
Vratio se, pronaao smotak kirurkih rukavica i tutnuo ih u dep jakne. Zatim je otvorio vrata i iziao
na podest.
Evo. Iziao sam iz stana. Martin je ocijenio svoje stanje. Malo ga je stezalo u prsima, ali bio je
dobro. Zakljuao je vrata. I dalje je sve u redu. Poeo se, uz tropot, sputati s kovegom. Kada je
doao na prvi kat, stao je, poljubio prste i dodirnuo vrata tono iznad ploice s Elspethinim imenom.
Zatim je krenuo dalje.
U prizemlju je pokucao na Robertova vrata. uo je kako Robert prilazi vratima i stoji iza njih, diui.

 Ja sam rekao je tiho Martin. Vrata su se otvorila par centimetara, a Martin ugledao Robertovo
oko kako ga promatra. To je u njemu izazvalo nervozu. Vrata su se otvorila, a Robert mu je bez rijei
rukom dao znak da ue. Martin je to uinio, vukui koveg. Robert je zatvorio vrata.
Martina je preplaio Robertov izgled. Promjena se nije mogla definirati, ali je bila golema, kao da
je Robert mjesecima bio bolestan: pod oima su mu bili tamni podonjaci; drao se pogrbljeno kao
da ga boli. Jesi li dobro? upitao je Martin.
Dobro sam rekao je Robert. Nasmijeio se. Djelovalo je groteskno. Robert je proistio grlo.
U posljednjih sam par dana doivio nekoliko uda, ali ovo je moda najvee. Kamo e?
U Amsterdam rekao je Martin. Jesi li siguran da si dobro?
Robert je rekao: Sve je pod kontrolom. Zna li Marijke da dolazi?

Ne rekao je Martin. No promisli li, ona me zapravo pozvala.

Volio bih joj vidjeti lice kada shvati da si se zbog nje smjelo suoio s taksijima, vlakovima i
autobusima. Jednostavno e se onesvijestiti. Opet se nasmijeio. Martin je odjednom urno elio
otii. No trebao je prvo postaviti pitanje. Rekao je: Roberte, zna li ikakav razlog zbog kojeg ne bih
trebao otii? Je li, ima li...?

Ne rekao je odluno Robert. Mislim da nije. Niti ima.

Onda... Slijedila je stanka.

Nedokuivo.
Martin je ispruio ruku. Robert ju je primio i rukovao se pa shvatio kakvu je pogreku uinio kada
je osjetio da se Martin trgnuo. Njezina adresa? zatraio je Martin.

Oprosti. Evo je. Robert je dao Martinu veliku omotnicu.

Martin ju je otvorio, proitao adresu. Jesam bio blizu, zar ne?

Samo dvije ulice dalje. Nevjerojatno.

Martin je imao osjeaj da Robert eka da ode. Bolje da krenem. Ali - hvala.

Err, nema na emu.

Martin se okrenuo pa rekao: Je li sve ispalo dobro?

to to?

Seansa. Pitanje ivota i smrti. Martin je stajao ne dodirujui ba kvaku, mislei na Juliju.

Stvari su malo izmaknule kontroli, ali je krajnji rezultat - zanimljiv. Robert je rekao. Usput,
kako si uspio zadrati Juliju?

Pomou selotejpa i karizme. Martin je otvorio vrata, zakoraio u hodnik.

Robert je rekao: Nazovi ponekad. Reci nam kako ide. Nasmijeio se prirodnije kada je
zatvorio vrata.
Martin je bacio pogled na sat i shvatio da mora pouriti. Zbog toga je, ne oklijevajui mnogo,
pohitao kroz hodnik i vrt. Na pola se puta okrenuo i pogledao natrag. Julia ga je gledala s prozora
salona. Mahnuo joj je; ona mu je uzvratila. Bacio je pogled na salon u prizemlju i ugledao nekoga Juliju ? kako sjedi u slabo osvijetljenoj sobi. Pa, to ne moe biti Julia. Kako udno. Odmahnuo je
glavom, pogledao Juliju i nasmijeio se. Ona je stajala i promatrala Martina kako se okree i izlazi kroz
vrtna vrata, nosei bez tekoa svoj koveg. to je to vidio, zapitala se Julia.
Elspeth je gledala kako Martin nestaje kroz vrtna vrata. Zbogom, prijatelju moj. ula je da je Robert
uao u sobu. Stao je iza nje. I ode on rekao je tiho.

Istinski inspirativno. Sigurno je prestravljen.

Djelovao je prilino sabrano. Julia mu je kriomice davala tablete.

Ah. Nadam se da e se dovoljno dugo zadrati u njegovu sustavu i dovesti ga na Marijkein prag.
Robert je rekao: Martin je bio na tvom sprovodu.

Ozbiljno? Kako slatko. I hrabro.

Vrlo hrabro.

Roberte. Zato samo 'zanimljivo'? upitala je.

Oprosti?

Rekao si Martinu da je krajnji rezultat bio 'zanimljiv'. Bi li radije da je ovo Valentina, a ne ja?

Ne mogu opravdati rtvovanje Valentine da bih imao tebe.

Elspeth se uz neto muke okrenula prema njemu. to tono misli da se sino dogodilo?
Stajao je pokraj nje, ali je nije dodirivao. Spustio je pogled na nju i oklijevao prije no to je odgovorio.
Nisam mogao nita vidjeti dok nisi ula u - Valentinino tijelo. Znam samo da si ti tu, a ona nije. to
bih trebao misliti?

Nije uspjela. Nije bila dovoljna jaka. Mogla sam je vratiti nekoliko minuta nakon to je umrla - ili
je morala biti vrlo jak duh poput mene, a trebali su mi mjeseci da budem u stanju pomaknuti etkicu
za zube, o tijelu da i ne govorim. Stavila je dlan na grudi. Isprva sve treba pokrenuti naporom i
voljom. Mora disati pluima koja ne znaju disati. Mora pokrenuti krv. Mora se vrsto zatvoriti
unutra i postati tijelo. Valentina je bila samo neka vrsta maglice. Lebdjela je iznad tijela, a onda se
rasplinula. A ja sam pomislila, dobro, ja u ga uzeti.

Misli li da je znala? Misli li da je odluila ne vratiti se?

Ne znam. Te se faze ne sjeam dobro.

Ali sve je onda bila prevara. Nikada i nije mogla uspjeti. Nije se mogla vratiti - zato joj to nisi
rekla?

Kako sam mogla znati? Nije ba da smo znanstvenici, odluivali smo usput. Ionako bi se bila
ubila.

Ne... mogla je i pobjei. Samo je htjela ostaviti Juliju - nije eljela umrijeti.

Bila je zaljubljena u tebe rekla je Elspeth. Pokuavala je biti tvoja savrena djevojka, a ti si
bio zaljubljen u duha. Sada je tvoj duh iv, a Valentina je duh. Zastala je. Onda, to e uiniti?

Ne znam. Ne mogu, Elspeth, trenutano se samo prezirem to sam uope u tome sudjelovao.

Hoe li me ostaviti radi svoga novog duha?

Okrenuo se od nje. Vrlo su tiho govorili od bojazni da e ih Julia uti, a to je na neki nain povealo
stravu koju je u njemu izazivala; ta aputava prepirka u nejasno osvijetljenu salonu odjednom mu je
postala bolno apsurdna.

Rekao si da se barem mogu vratiti - elio si me natrag...

Nije mogao odgovoriti.

Julia je stajala pred Robertovim vratima. Znam da si tu. Iza vrata je bilo tiho. Nije pokucala. Zurila
je u ploicu na kojoj je pisalo FANSHAW to je Martin gledao? Pokuala je smisliti uvjerljiv razlog za
dolazak pred Robertova vrata. Nita joj nije palo na pamet. Ipak je pokucala.
U salonu su Elspeth i Robert utihnuli i osluhnuli. Naposljetku ga je Elspeth pogledala. Nagnuo se
nad nju, a ona mu proaptala u uho:
Izii u na stranja vrata. Vidi to hoe. Robert joj je pomogao skinuti cipele, pomogao joj da
doe do stranjih vrata. S cipelama u rukama sjela je na poarne stube i teko disala.
Robert je hodao vrlo polako. Na trenutak je zastao na vratima pa ih otkljuao i otvorio. Pred njima
je bila Julia. Izgledala je umorno i izbezumljeno, haljina joj je bila nakrivljena, krivo zakopana, ruke
sklopljene kao u pokajnice.

Bok, Julia. Oprosti Julia. Ubio sam ti sestru.

Bok. Izgleda posve izbezumljeno, Roberte.

Jesi li dobro? Nisam je htio ubiti. Ona je inzistirala.

Mogu li ui? to skriva?

Err, da, naravno. Nije ispalo ba onako kako je mislila.

Julia je ula u Robertov hodnik. Napravila je nekoliko koraka i okrenula se. Mogu li malo
pogledati?

Zato?

Nije odgovorila, nego je otrala u dnevnu sobu, stajala i trenutak gledala, pa pojurila u salon, kroz
blagovaonicu, preko hodnika u spavau sobu. Stajala je i teko disala, prelazei pogledom po
svijeama i ruama, izgorenim ibicama, unereenoj posteljini. Ula je u kupaonicu i izila s eljem u
ruci. Oko njega su lebdjele srebrne dlake poput ticala kakva stvora iz morskih dubina koje se
prelijevaju u duginim bojama.

Ovo je Valentinino.

Da.

Gdje je ona?

Julia...

Znam, ali... neto nije u redu. Julia se okretala, pokuavajui vidjeti, traei neto to e
objasniti to nije u redu. Nemam osjeaj da je mrtva.
Robert je kimnuo. Znam.

Ovdje je.

Ne rekao je. Julia... znam da je nemogue povjerovati, ali umrla je.

Ne rekla je. Julia se opet poela kretati stanom. Robert ju je slijedio.

eli li dorukovati? upitao je. Imam jaja i soka od narane. Nije se obazrela na njega
ve je nastavila kruiti sobama kao da e joj brzina donijeti odgovor. U blagovaonici se okrenula prema
njemu.

Ti si kriv. Ti si je ubio. To je toliko odgovaralo onome to je sam osjeao da nije mogao

odgovoriti. Stajao je sputenih ruku, spreman prihvatiti presudu. Ti... da nisi... Ubio si Elspeth, a
onda si ubio Valentinu. Shvatio je da ga samo eli povrijediti.

Elspeth je umrla od leukemije, Valentina je imala astmu. Kako fino jezik zaobilazi problem.
Kako je besmislen.

Ali... ne znam. Zato je umrla?

Ne znam, Julia. Netremice ga je gledala, kao da eka da jo neto kae. Odjednom je istrala
iz sobe. Robert je uo kako je lupnula vratima i otrala uza stube.
Ovo je nepodnoljivo. Htio je otii na groblje, kretanjem otresti sa sebe pretjerani osjeaj
stvarnosti, pogrenosti. No na poarnim stubama sjedila je Elspeth. Otiao je po nju. Kada je otvorio
vrata, bila je sklupana na najnioj stubi, izgledala jadno i kao bez kostiju. Podigao ju je i bez rijei unio
u stan. Kada ju je poloio na krevet, sjeo je pokraj, odvrativi lice u drugom smjeru. Moramo otii
odavde rekao je.

Naravno rekla je Elspeth s olakanjem. Otii emo kamo god eli.

Iziao je iz sobe. ula je kako ukucava broj. Kamo idemo?

James? Smijem li doi? Dovest u nekoga... Objasnit u kad doem... Ne, situacija je malo
neuobiajena... Da. Hvala. Odmah emo doi.
Martin je bezbroj puta zamiljao to putovanje. U glavi su nm njegovi dijelovi bili prilino stvarni i
jasni dok su drugi ostali neodreeni. Letenje nije dolazilo u obzir. Znao je da ne moe podnijeti
zavezan sjediti na visini od devet tisua metara; srce bi mu prepuklo. Odluio je ii vlakom.
Prvo se morao natjerati da ue u taksi. Taksist je strpljivo ekao; na kraju mu otvorio vrata i pustio
ga da ue i izie nekoliko puta prije no to je sjeo i dopustio mu da zatvori vrata. Martin je neko
vrijeme sjedio zatvorenih oiju, ali se naposljetku osjetio dovoljno sigurnim da pogleda kroz prozor.
Evo svijeta. Pogledaj sve te nove zgrade i aute, toliko je mnogo udnih auta. Vidio je slike automobila
u reklamama; bili su tu. Crni Prius uao je ispred njih te je kod sljedeeg semafora dolo do razmjene
neprijateljstava. Martin je ponovno zatvorio oi.
Kada je iziao na postaji Waterloo, istog su ga trenutka svladali osjeaji. Otkako je tu bio posljednji
put, posve su je obnovili. Doao je sat ranije. Vrlo je polako preao otvoreni prostor postaje, gledajui
ravno ispred sebe, brojei korake. Ljudi su kolali oko njega. U svojoj tjeskobi Martin je uspio razabrati

traak uzbuenja, zadovoljstva zbog ponovnog ulaska u svijet. Mislio je na Marijke, o onome to e
rei kada ga ugleda, kako e biti ponosna. Vidi, duo, doao sam ti. Martin je zadrhtao na hladnu,
nepokretnu zraku postaje. Nesvjesno je zatvorio oi kao da oekuje poljubac. Nekoliko ga je ljudi
znatieljno pogledalo. Stajao je nepomino ispred ploe s obavijestima o dolascima i odlascima
vlakova i zamiljao Marijkein zagrljaj.
Kupio je kartu prvog razreda za Eurostar, u jednom smjeru, za sreu. ekao je u salonu, drei se
podalje od drugih putnika. Napokon je mogao ui u vlak te je otiao do svojeg sjedala na kraju vagona.
Vlak je bio tii i ii od vlakova kojih se sjeao. Sagnuo je glavu, sklopio ruke i poeo neujno brojiti.
Bilo je to petosatno putovanje. Bio je sretan to ne mora ii trajektom. Vlak e ii ravno naprijed po
pruzi. Nee letjeti, nee broditi morem. Morao je samo mirno sjediti, presjesti u Bruxellesu i uzeti jo
jednom taksi. To je bilo izvedivo.
Jessica je otvorila vrata. Robert je stajao na pragu vrsto stiui ono to se Jessici na prvi pogled
uinilo kao ranjeno dijete; drao ga je ispod ruke kao da e svakog asa kliznuti na pod. Iako je dan
bio blag, lik je bio obavijen alom. Robert je prignuo glavu iznad malog stvora, polako podigao lice i
pogledao Jessicu s izrazom duboke tuge.

Roberte? to se dogodilo? Tko je to?

Oprosti, Jessica. Nisam znao kamo drugamo otii. Pomislio sam da bi nam mogla pomoi.
Lik je okrenuo glavu; Jessica je ugledala lice. Julia? Ne. Edie?

Jessica reklo je eljade i pokualo se uspraviti, pokualo samo stajati. Bilo je neto u njemu
to je Jessicu podsjetilo na novoroeno drijebe, nesigurno na nogama, ali spremno na bijeg.

To je Elspeth, Jessica rekao je Robert.

Jessica je ispruila ruku i pridrala se za dovratnik. Iskusila je jedan od rijetkih trenutaka kada
stubokom promijenimo spoznaju svijeta, kada prihvatimo, premda ne i shvatimo, neto to je prije
bilo nemogue. Roberte uzviknula je to si uinio? Iz kue se oglasio James: Jessica, jesi
li dobro? Zastala je, a onda uzvratila:
Da, James. Zurila je u njih, nesigurna i prestraena.

Bolje da otiemo rekao je Robert. Oprosti. Nisam smio...

Ali kako je to mogue?

Ne znam rekao je Robert. Shvatio je golemost svoje pogreke. Jessica, oprosti. Vratit u
se kad podrobnije razmislim. Molim te samo da to ne spominje Juliji i njezinim roditeljima. Mislim da
radije ne bi znali. Pokupio je Elspeth i okrenuo se da otie.
Jessica je rekla: Roberte, ekaj... No on je ve odlazio. Elspeth mu je ovila ruke oko vrata.
James je doao do vrata kada su oni doli do plonika i kada ih je od njegova pogleda skrila ivica.
to se dogodilo? rekao je. Ui u kuu rekla je Jessica. Moram ti neto rei.
Martin je sjedio u vlaku, a svijet je tekao. Vani se nita ne mie; krovovi, dimnjaci, grafiti, uredske
zgrade i biciklisti; uskoro e to biti ovce i nepregledno nebo koje imaju izvan grada... Neko sam mislio
da postoje dvije stvarnosti, unutarnja i vanjska, ali moda je to malice jadno; nisam ba ista osoba
koja sam bio sino, a kada doem do Marijke, neu biti isti ovjek za kojeg se udala pa ak ni onaj
kojeg je ostavila... Kako emo prepoznati jedno drugo nakon svega to se dogodilo? Kako emo uspjeti
poravnati nae stvarnosti koje se udaljuju od nas ak i kad putujemo prema njima? Martin je omotao
prste oko boice vitamina koje mu je Julia neopazice turnula u dep. Sve je tako krhko i tako
velianstveno. Zatvorio je oi. Dolazi... ovo je budunost... i evo je opet...
Na eljeznikom kolodvoru u Bruxellesu kupio je sendvi od unke i sunane naoale; bio je
nervozan te ga je dodatna zatita umirila. Pogledao se u zrcalu u duanu. Bond... James Bond. U vlaku
Thalys bilo je vie ljudi nego u Eurostaru, ali nitko nije sjeo pokraj njega. Jo tri sata. Poeo je jesti
sendvi.

Taksi je izbacio Martina ispred ulaznih vrata Marijkeina stana. Stajao je u zavojitoj, uskoj ulici i
pokuavao se sjetiti je li ikada tu bio. Zakljuio je da nije. Popeo se do vrata i zazvonio na Marijkeino
zvono. Nije bila kod kue.
Martin se uspaniario. Nije razmiljao to e se dogoditi ne bude li odgovorila na zvono. Zamiljao
je prizor ba onako kako se morao dogoditi; nije uzeo u obzir da bi neko vrijeme mogao stajati vani.
Iskuao je kvaku. Osjetio je kako mu se srce ubrzalo. Ne. Ne budi blesav... samo dii... Sjeo je na koveg
i disao.
Marijke je skrenula biciklom u ulicu; udubljena u misli, prekapajui po torbi u potrazi za kljuevima,
nije odmah primijetila mukarca koji je na njezinim vratima teko disao. Kada je prila blie, ustao je
i rekao: Marijke.

Martine - oh, goh - je bent hier! Bicikl joj nije dao da se pomakne pa ga je urno prislonila na
zgradu i okrenula se prema njemu.
Doao si mi rekla je.

Da rekao je on i ispruio ruke prema njoj. Da.

Poljubili su se. Na suncu, pod blagonaklonim pogledom sluajnih prolaznika Martin je zagrlio
Marijke i godine su nestale. Opet ju je naao.

Ui rekla je.

Naravno rekao je Martin. Ali poslije emo opet izii?

Da rekla je Marijke smijeei se. Naravno.

KRAJ DNEVNIKA
Edie i Jack ostali su u Londonu dva tjedna. Svakog dana, nakon doruka, dolazili su u Vautravers
po Juliju i brzo je odvodili sa sobom da posjete stare prijatelje, vide London kroz prizmu Edieina
djetinjstva, Jackovih prvih dana u banci, njihova udvaranja. Juliji je bilo drago to je neim zaokupljena
iako joj se ritam inio usiljenim, a bilo je trenutaka kada bi uhvatila oca kako zbunjeno gleda mamu,
kao da prie nisu ba iste kao one kojih se on sjeao.
Jednog dana, kada su stigli Edie i Jack, Robert je iziao i presreo ih u vrtu. Edie rekao je.
Moram porazgovarati s tobom. Na sekundu.

Ja idem gore rekao je Jack.

Edie je otila za Robertom u njegov stan. Stan je odisao naputenou; bilo je malo namjetaja, a
premda je bio uredan, Edie je osjetila da mnogo toga nedostaje.

Seli se? upitala je.

Da, polako rekao je Robert. Nekako ne mogu podnijeti biti tu sam.

Proveo ju je kroz stan do djevojake sobice. U njoj nije bilo gotovo nieg, osim izvjesnog broja
kutija punih biljenica, fotografija i drugih papira.

Ovo mi je ostavila Elspeth rekao je. eli li ih?

Edie se nije pomaknula. Stajala je, prekriivi ruke kao u obrani, i gledala kutije. Jesi li ih
proitao? upitala je.

Neke rekao je. Mislio sam da bi tebi mogli vie znaiti.

Ne elim ih rekla je Edie. Pogledala ga je. Bi li ih spalio?

Spalio?

Da je po mome, naloila bih veliku vatru i sve to spalila. I sav namjetaj. Elepth je zadrala ak i
na krevet iz djetinjstva; nisam mogla vjerovati kada sam ga ugledala u sobi.
Robert je rekao: To je lijep krevet. Uvijek mi se sviao.
Edie je rekla: Hoe li ih spaliti za mene?

Da.

Hvala ti. Nasmijeila se. Robert je prije nije vidio nasmijeenu; bila je bolno slina Elspeth.
Okrenula se, a on ju je ispratio kroz stan. Na vratima je rekao: Hoe li Julia ostati tu?

Da rekla je Edie. Mislili smo da bi se moda eljela vratiti kui, ali ne eli. Kao da ima osjeaj
da naputa Valentinu ako ode iz stana. Edie se namrtila. Postala je vrlo praznovjerna.
Robert je rekao: To je razumljivo.
Edie je zastala. Jo jednom hvala; bio si vrlo ljubazan. Shvaam zato je i Elspethi i Valentini bilo
stalo do tebe.
Robert je odmahnuo glavom. Oprosti...

U redu je rekla je Edie. Sve e biti dobro.

Poslije, nakon to je obitelj Poole otila, Robert je odvukao kutije u stranji vrt i spalio sve to je
bilo u njima, dio po dio. Sljedeeg jutra Edie je na mahovini vidjela spreno mjesto i bila je zadovoljna.
***
Jednoga oblanog dana usred srpnja Jack i Edie sjedili su u zrakoplovu za Chicago i ekali da uzlete.
Edie je popila dva pia prije no to su se ukrcali, ali to joj nije ba pomoglo. Znoj joj se slijevao niz lea,
pazuhe, elo. Jack joj je ponudio ruku, a ona ju je stisnula. Mirno rekao je.

Tako sam glupa. Odmahnula je glavom.

Jack je proraunato riskirao. Ne ti, Elspeth, duo.

Zrakoplov se poeo kretati. Njezino ju je ime toliko iznenadilo da je samo zinula. Gotovo je
zaboravila strah dok su se penjali u nebo, a London nestajao pod njima. Koliko dugo zna?
upitala je kada se zrakoplov ispravio.

Godinama rekao je.

Ona je rekla: Mislila sam da e me ostaviti...

Nikad rekao je.

Oprosti rekla je. Strano mi je ao. Briznula je u pla, onu vrstu neurednih,
nekontroliranih, tucajima isprekidanih suza koje si je oduvijek branila - koje je skupljala cijeli ivot.
Jack ju je gledao i pitao se kako e to zavriti. Domaica zrakoplova prila joj je urno s paketiem
papirnatih rupia. Oh, Boe, radim predstavu rekla je naposljetku Edie.

To je u redu rekao je Jack. Avion je pun Amerikanaca. Nikome ne smeta. Svi gledaju
filmove. Podigao je rukonaslon izmeu njih te se naslonila na nj, s osjeajem praznine i neobinog
zadovoljstva.

POVRATAK
Julia se kasno probudila, smuena nakon noi pune runih snova. Edie i Jack vratili su se nevoljko
u Lake Forest prije dva dana. Juliji je laknulo kada ih je ispratila, ali sada je stan bio previe tih; kao da
je jedina ostala u Vautraversu. Budui da je bila nedjelja, navukla je na sebe jueranju odjeu (koju
je nosila i prekjuer, kao i dan prije toga) te otila do duana pokraj autobusnog stajalita da kupi
Observer. Kada se vratila, prilaz Vautraversa bio je zakren golemim motociklom. Julia ga je zlovoljno
obila. Ula je u vrt pa u kuu, ne shvativi da je netko promatra.
Napravila je aj i otvorila kutiju digestivnih okoladnih keksa. Nalila je mlijeko u aj pa sve, zajedno
s cigaretama, sloila na pladanj i odnijela u blagovaonicu. Makicin je duh bio sklupan na novinama;
jedno joj je oko bilo otvoreno, drugo zatvoreno. Julia je spustila pladanj na stol, ispruila ruku tono
kroz Makicu, uzela novine sa stola i poela odvajati njihove dijelove. Makica ju je pogledala gotovo
prijekorno i poela lizati donje dijelove tijela drei jednu nogu u zraku. Podsjeala je pomalo na
elisticu, ali je Julia nije mogla vidjeti te se nije uobiajeno naalila na njezin raun.
Julia je rairila novine i pojela keks. Lijeno se zapitala gdje je Elspeth i to radi; ve joj tjednima nije
bilo traga osim pokojeg hladnog poteza zraka i treptaja arulja. Kada bi Julia proitala neki dio novine,
nije se ni trudila preklopiti ga: Mii nije bio tu, Mii nee proitati novine, niti se naljutiti zbog Julijine
sebinosti. Pripalila je cigaretu. Makica je napravila grimasu i skoila sa stola.
Neto poslije, kada je proitala Observer i puila etvrtu cigaretu, zaula je zvukove. Toliko su
nalikovali koracima da je nakrivila glavu unatrag i zapiljila se u strop odakle su dolazili. Martin? Je li se
Martin vratio? Julia je zgnjeila cigaretu u talog aja te bez razmiljanja istrala iz blagovaonice, iz
stana, pa uza stube.
Vrata Martinova stana bila su odkrinuta. Julijino se srce ubrzalo. Ula je.
Nepomino je stajala, oslukujui. Stan je bio tih. Julia je ula kako vani pjevaju ptice. Kutije i
plastine posude i dalje su bile pranjave u polumraku. Julia se pitala bi li se trebala oglasiti; zatim je
pomislila kako to moda uope nije Martin. Neodluno je stajala, prisjeajui se prve noi kada ih je
Martin probudio svojom poplavom, a ona ga pronala kako riba kupaoniki pod. Davno je to bilo; bila
je zima. Sada je bilo ljeto. Julia je polako i neujno hodala kroz Martinove sobe. Svuda je vladala tiina.
Veina je prozora i dalje bila zamraena novinama. Neki su bili nepokriveni te je kroz njih prodirala
dnevna svjetlost; novine su leale tamo gdje ih je ona bacila. uljala se kroz salon i blagovaonicu. U
kuhinji je netko na radnoj plohi ostavio poklopac piva i otvara. Julia se nije mogla sjetiti da je Martin
pio ujutro, ali onda se zapitala je li jo jutro; ustala je veoma kasno.
Prela je hodnik i pogledala u Martinov ured. Za Martinovim je radnim stolom stajao visok, koat
mladi i itao papir koji je podigao prema svjetlu. Prizor je Juliju podsjetio na Vermeerove slike.
Mladi joj je bio okrenut leima. Bio je odjeven u traperice, crnu majicu i motociklistike izme. Kosa
mu je bila poluduga i pomalo tamna. Dok je itao, uzdisao je i prstima prolazio kroz kosu. Da je Julia
ikada upoznala Marijke, taj uzdah i taj pokret rekli bi joj koga gleda; ovako nije imala pojma dok se
nije okrenuo, a ona mu ugledala lice.

Oh! rekla je Julia. Mladi se trgnuo. Jedan su trenutak zurili jedno u drugo, a zatim je Julia
rekla: Oprosti. Mladi je u istom trenutku rekao: Tko si ti?

Ja sam Julia Poole. ivim u stanu ispod. ula sam korake... Radoznalo ju je gledao. Julia je
shvatila to vidi: neopranu, premravu djevojku prljave kose u neurednoj odjei. Tko si ti?

Ja sam Theo Wells, Martinov i Marijkein sin. Obino su tako komunikativni. Ne javljaju se na
telefon. A sad doem ovamo i njega nema. Shvaa li koliko je udno da ga nema? Ne mogu - ne
razumijem.
Julia se nasmijeila. Otiao je u Amsterdam nai tvoju mamu.
Theo je odmahnuo glavom. Dobrovoljno je iziao iz stana? Ukrcao se u autobus ili vlak? Ne.
Kada sam ga zadnji put vidio, bilo mi ga je teko izvui iz kupaonice.

Bolje mu je. Uzimao je lijek i stanje mu se postupno poboljavalo. Otiao je nai Marijke.
Theo je sjeo za Martinov stol. Julia nije mogla doi k sebi koliko slii Martinu: bio je mlai, manje
pogrbljen, irih pokreta, ali ipak su njegove ruke i lice bili tako slini Martinovim. Geni su udni. Uvijek
je to mislila. Pitala se je li slian Martinu u drugom, manje konvencionalnom smislu.
Theo je rekao: Mrzio je uzimati antidepresive. Bojao se nuspojava. Pokuavali smo ga
nagovoriti. Uvijek je odbijao. Theo je rukama preao po licu, a Julia se zapitala jesu li ona i Valentina
tako djelovale na ljude, jesu li mogli vidjeti jednu, a da ne pomisle na drugu, to je Mii toliko mrzio.
Slojevitost, isprepletenost. Kad bi je netko pogledao i vidio mene. Julia je gledala Thea i vidjela
Martina. To ju je uzbudilo.

Nije znao. Prevarila sam ga. Nije znala odobrava li Theo to ili ne. Kao da se izgubio u mislima.
Je li ono tvoj motor? upitala ga je.

Hmmm? Da.

Mogu li se provozati?
Theo se nasmijeio. Koliko ti je godina?

Dovoljno Julia se zacrvenjela. Misli da mi je dvanaest.

Tvojih sam godina.
Podigao je obje obrve. Jesam rekla je.

Onda dokai.

Ostani tu zapovjedila je Julia. Nemoj otii bez mene.

Ne brini se, moram pokupiti neke stvari. Ako ih naem rekao je Theo bacivi pogled na kutije.

Julia se sjurila dolje. Skinula je odjeu i istuirala se, zatim, smetena, ula u Elspethinu garderobu.
to bi Valentina obukla? Ne, zaboravi. to bih ja obukla? Izala je u trapericama, Elspethinim smeim
izmama od antilopa s visokom petom i ruiastoj majici. Stavila je ru, osuila kosu i vratila se u gornji
stan.
Theo je kleao pokraj hrpe kutija. Ovo je besmisleno rekao je.

Vjerojatno rekla je Julia.

Theo se okrenuo da je pogleda. Pa rekao je. Bi li se provozala na motoru? Imam rezervnu
kacigu.

O, da rekla je Julia. Rado.

POSJET
Isprva je Valentina bila gotovo nita i gotovo nita nije znala. Bilo joj je hladno. Besciljno se kretala
stanom, ekajui s osjeajem iekivanja.
Vrijeme je u stanu prolazilo vrlo sporo. Isprva nije na to obraala pozornost, ali kako su mjeseci
odmicali, poela je shvaati da je mrtva, da je umjesto nje Elspeth na neki nain otila, da je zauvijek
osuena na Juliju; kada je poela nasluivati to joj se vjerojatno dogodilo, vrijeme se usporilo sve
dok nije imala osjeaj kao da se zrak u stanu pretvorio u staklo.
Sada joj je Makica bila stalna druica. Dane su provodile slijedei barice sunca, lijeno se
izleavajui po sagovima; gledale su televiziju s Julijom, zurile u mjeseinom obasjano groblje. Ovo je
kao beskonaan san u kojem se nikada nita ne dogaa, a moe letjeti. Izgledalo je da je Julia trai,
eka; ponekad bi joj nesigurno izgovorila ime ili pogledala u njezinu smjeru, a tada bi Valentina otila
u drugu sobu: nije htjela da Julia zna da je tu. Stidjela se.
Ljeto je zavrilo, a stigla jesen. Jedne hladne kine veeri Valentina je ugledala Roberta kako prilazi
kui. U vrtu je stajao natpis: PRODAJE SE; Martin i Marijke odluili su prodati stan. Julia je pomagala
Theu da otpakira i prepakira kutije za selidbu.
Robert je uao u stan. Na vratima je i dalje bio kartoni s natipkanim Elspethinim imenom, a
njemu se srce stegnulo od tuge. Ve je na donjem katu skinuo blatnjave cipele te je neujno kroz
hodnik uao u dnevnu sobu. Upalio je svjetlo pokraj klavira i pogledao oko sebe. Valentina?
Stajala je pokraj prozora. ekala je da vidi to e uiniti.

Valentina - oprosti. Nisam znao.

Mjesecima je eznula da ga vidi. Sada je bio tu, a ona je bila razoarana.
Robert je stajao nasred sobe, nagnuvi glavu kao da slua, objesivi ruke. Nita se nije micalo. Nije
bilo hladne prisutnosti, samo praznina.

Valentina?
Pitala se je li ju volio.
ekao je. Napokon, ne dobivi nikakvo ohrabrenje, okrenuo se i beumno iziao iz stana. Gledala
je dok nije vidjela da je iziao kroz vrtna vrata, mraan u mraku. Kamo e, Roberte? Tko e te ekati
kada tamo doe?

SUSRETI, IZBJEGAVANJA, OTKRIVANJA

Julia je ila Long Acreom i gledala izloge. Bila je sunana sijeanjska subota. Tog se jutra probudila
s porivom da ode nekamo gdje e biti ljudi: gravitirala je duanima mislei kako bi Theu mogla kupiti
dar ili neto zgodno to bi mogla obui kada ga ode posjetiti za vikend. Ispod jednog od Elspethinih
kaputa Julia je bila nemarno odjevena u traperice, u kojima je bila i juer, te gornji dio trenirke.
Osjeala se posebno mravom, kao da i nije ispunjavala odjeu. Hodala je poput astronauta, polako
se kreui u krznenim izmama za snijeg. Ula je u duani u Neals Yardu, pun ruiastih stvari:
visokih tenisica, plastinih minica. Mii bi se zaljubio u sve ovo. Julia je zamislila sebe i Valentinu u
pahuljastim angora-puloverima i fluorescentozelenim mreastim arapama. Stavila si je pulover na
prsa ispred zrcala. Vlastiti joj je odraz bio odbojan; djevojka koja ju je gledala iz zrcala izgledala je kao
Valentina bolesna od gripe. Julia se okrenula i vratila pulover na vjealicu, ne probavi ga.
Naavi se opet na ploniku, na trenutak je zastala, mislei na Pret koji je prola nekoliko ulica
prije i pokuavajui se sjetiti iz kojeg je smjera dola. Neka ju je djevojka ovla dodirnula u prolazu.
Moda ju je Julia primijetila zbog neeg u njezinu mirisu, mjeavini sapuna od lavande, znoja i talka.
Djevojka je hodala brzo, izbjegavajui turiste. Kretala se ne oklijevajui, instinktivno zaobilazei
kolportere Big Issuea i uline izvoae. U hodu su joj poskakivale vitice tamnokestenjaste kose. Imala
je na sebi jarko crvenu haljinu i mali krzneni bolero. Julia ju je poela slijediti.
Kako je slijedila djevojku, uzbuenje joj je raslo. Sherlock Holmes kae da ne moemo preruiti
lea. Ili moda Peter Wimsey. Kako god, s lea djevojka izgleda ba kao Mii iako ne hoda kao ona.
Valentina se nikada ne bi kretala kroz gomilu tako sigurnim korakom. Djevojka je mugnula u
Stanfords, u kojem su se prodavale zemljopisne karte i planovi gradova. Julia za njom.

Molim vas, traim kartu Istonog Sussexa. Djevojka je imala dubok alt i nepogreiv
oxbridgeovski naglasak.

elite li cestovnu kartu ili kartu Ordnance Surveya? upitao je prodava.

Mislim, Ordnance Surveya.

Julia je zastajkivala pokraj stola punog knjiga o Australiji dok se djevojka sputala s prodavaem na
donji kat. Nekoliko trenutaka poslije djevojka se popela stubama s vreicom u ruci, a Julia joj je dobro
pogledala lice.
Bila je i nije bila slina Valentini. Postojala je nevjerojatna i nikakva slinost; djevojka je imala
Valentinine crte lica bez trunke njezina izraza. Bila je napadno naminkana; imala je tamni ru, a na
oima tu. Oi su joj bile smee, a lice puno samopouzdanja kojemu se Valentina ni izdaleka nije
mogla pribliiti. Zraila je sigurnou.
Djevojka je spustila ruku na vrata; spremala se klisnuti, no Julia to nije mogla podnijeti.

Oprostite rekla je Julia. Djevojka je stala, okrenula se i shvatila da je Julia oslovila upravo nju.
Julia je shvatila da je djevojka trudna. Pogledi su im se sreli: je li se djevojka iznenadila? Je li se prestraila? Ili se samo prepala neznankine ruke koja ju je vrsto uhvatila za podlakticu?

Oprosti? rekla je djevojka. Julia je tako uporno zurila u nju da je imala osjeaj kao da prodire
djevojino lice. Htjela je sastrugati minku, skinuti djevojku da vidi jesu li tamo svi poznati madei i
oiljci od cijepljenja.

Boli me rekla je glasno djevojka. Nije to bio Valentinin glas. U duanu oko njih zavladala je
tiina. Julia je iza sebe ula teke korake. Pustila je djevojinu ruku. Djevojka je naglo otvorila vrata,
zakoraila na ulicu i urno otila. Julia je izila za njom, a onda stala i gledala kako nestaje u gomili.
Elspeth se prisilila da ne potri. Teko je disala i pokuavala usporiti korak. Nije se osvrnula. Evo
Starbucksa; ula je i sjela za stol. Kada joj je srce prestalo divljaki udarati, otila je u zahod, ispljuskala
lice vodom, popravila minku. Pomnjivo je ispitala odraz u zrcalu. Nije prola test. Promijenila se, ali
oito ne dovoljno; Julia je ispod te promjene vidjela svoju sestru blizanku. Zna li Julia? Ako zna, zato

nije pojurila za njom; zato je izgledala tako nesigurno? Elspeth je u sjeanje prizvala Julijino lice: tako
mravo i tako umorno. Nagnula se iznad umivaonika, rukama se oslonila na nj i spustila glavu. Bradom
je dodirivala prsa, a trbuh joj je izmeu ruku bio napuhan poput crvena balona. Zaplakala je, a kada
je poela, nije se mogla zaustaviti. Mali krzneni bolero bio je mokar od suza.
Kada je naposljetku izila iz WC-a, pred njim su ekale tri ene, a kada je prola, svaka joj je uputila
prijekoran pogled. Elpeth je odluila zanemariti preostale obveze. Ula je u podzemnu i dvadeset
minuta poslije izala na King's Crossu St Paneras. Stajala je na vratima stania nespretno traei klju
kada je Robert otvorio vrata.

Gdje si bila? rekao je. Gotovo sam se zabrinuo.

Moramo otii iz Londona, Roberte. Vidjela sam Juliju.

Je li ona vidjela tebe?

Elspeth mu je ispriala to se dogodilo. Mislim da nije bila sigurna. No bila je zbunjena i prepala
me. Moramo otii.
Sjedili su u svojoj bijednoj kuhinji. Elspeth je sjedila za stolom s laktovima na stolu i glavom meu
rukama, a Robert je koraao kuhinjom. Kuhinja je bila tako mala da se u svakom smjeru mogao pomaknuti tek nekoliko koraka. Nju je to inilo nervoznom. Nju je to podsjealo na Juliju. Molim te,
prestani.
Robert je sjeo. Kamo moemo otii?

U Ameriku, Australiju, Pariz.

Nema ak ni valjanu putovnicu, Elspeth. Ne moemo ui na meunarodni let.

Istoni Sussex.
Robert je rekao: Zato Sussex?

Lijep je. Mogli bismo ivjeti u Lewesu i svake nedjelje popodne ii u etnju Downsom. Zato ne?

Tamo nikoga ne poznajemo.

Ba tako.
Robert je ustao i poeo opet koraati, zaboravivi da ga je Elspeth upravo zamolila da to ne ini.
Moda bismo trebali sve priznati. Tada bismo mogli ivjeti u mojem stanu i na kraju bi se sve vratilo
u normalu.
Elspeth ga je samo pogledala. Ti si potpuno lud. Trenutak poslije Robert je rekao: Valjda ne.

Mogli bismo nai kuicu. Ti bi mogao zavriti doktorat.

Kako, dovraga, da zavrim rad kad ne mogu ii na groblje? povikao je.

Zato ne moe ii na groblje? upitala je tiho Elspeth. Osjetila je kako ju je dijete udarilo.

Jessica te vidjela rekao je. to bih joj trebao rei?

Elspeth se namrtila. Reci joj to vie istine moe i pusti da sama s njom izie na kraj. Nema
potrebe lagati, samo poneto ispusti.
Robert je stajao gledajui njezino posueno lice. lako to ini, pomislio je. Nisam to prije shvaao.
Koliko dugo ve kuje plan da se preselimo u Sussex? upitao ju je.
Rekla je: Oh, od malih nogu. Roditelji su nas vodili u Glydebourne; iskrcali bismo se iz vlaka u
Lewesu sa svim ostalim ljudima u otmjenoj odjei. Uvijek sam eljela ivjeti izvan grada; tamo.
Zapravo, eljela sam ivjeti u operi, ali mislim da to nije izvedivo.

Oh, ne znam rekao je Robert razdraljivo. Ako se moe vratiti iz mrtvih, vjerojatno moe
ivjeti gdje eli.

Pa ne moemo ivjeti u tvom stanu rekla je Elspeth.

Ne.

Onda, dobro rekla je Elspeth. Moemo li barem otii i pogledati Istoni Sussex? S nekim
trgovcem nekretnina?

Dobro rekao je Robert. Pokupio je kljueve sa stola i zgrabio jaknu.

Kamo e?

Vani. Okrenuo se da je pogleda dok je oblaio jaknu; na licu joj je bio izraz skruenosti koji
nikada prije nije vidio. U knjinicu rekao je, smekan. Naruio sam neke knjige.

Vidimo se poslije? rekla je kao da nije posve sigurna.

Da.
Dok je Robert po suncu iao Euston Roadom mislio je: moram porazgovarati s Jessicom. Kada je
uao u knjinicu, pomislio je: ne mogu zamisliti da u otii iz Londona. Stavio je stvari u ormari i
popeo se na gornji kat. to u raditi? Sjedio je i ekao da se upali svjetlo za njegovim stolom kada mu
se ukazao odgovor, a on se glasno nasmijao zbog njegove oitosti.

Robert i Jessica sjedili su u njezinu uredu iza zatvorenih vrata. Radno je vrijeme prolo; svi su otili
kui. Sve joj je ispriao, najbolje to je mogao. Pokuao je pred nju podastrijeti dokaze; nije se tedio.
Jessica je beutno sluala. Sjedila je na sve slabijoj svjetlosti spojivi prste, nagnuvi se naprijed,
promatrajui ga ozbiljnim pogledom. Naposljektu je zautio. Jessica je ispruila ruku i povukla lani
stolne svjetiljke stvorivi tako baricu ute svjetlosti koja nije doprla ni do jednog ni drugog. ekao je
da progovori.

Jadni Roberte rekla je. Kakva nesrea. No valjda bi mogao rei da si dobio ono to si elio.

To je najgora kazna rekao je Robert. Da mogu, sve bih ponitio.

Da rekla je. Ali ne moe.

Ne, ne mogu. Uzdahnuo je. Bolje da krenem. Odlazimo sutra. Moramo se jo pakirati.
Ustali su. Rekla je: Hoe li se vratiti?

Nadam se. Upalio je glavno svjetlo i polako krenuo za njom niza stube. Kada su doli do vrata
groblja, rekla je: Zbogom, Roberte. Poljubio ju je u oba obraza, provukao se kroz vrata i otiao.
Evo, odlazi, pomislila je. Jessica je gledala dok joj se Robert nije izgubio iz vida. Zatim je zakljuala
vrata i ostala stajati u mranu dvoritu, oslukujui vjetar i udei se ljudskoj ludosti.

KRAJ
Bio je prvi dan proljea. Valentina je sjedila na prozorskoj klupi i gledala groblje Highgate. Jutarnje
je sunce koso padalo u sobu, bez ikakvih zapreka nadirui kroz nju na izlizani plavi sag. Ptice su kruile
iznad stabala koja su bujala od novog lia; ula je auto kako gnjei ljunak na parkiralitu Sv.
Micheala. Vanjski je svijet tog dana bio sjajan, ist i glasan. Valentina je pustila da je sunce grije.
Makica joj je skoila u krilo, a ona joj je gladila bijelu glavu gledajui kako golubovi svijaju gnijezdo
na vrhu mauzoleja Juliusa Beera.
Julia je spavala. Sada je spavala nemarno izvaljena, kao da pokuava pokriti to vei dio kreveta.
Usta su joj bila otvorena. Valentina je ustala, i dalje drei Makicu, i prila krevetu. Promatrala je
Juliju. Zatim joj je stavila prst na usta. Julia se nije probudila. Valentina se vratila i opet sjela na
prozorsku klupu.
Julia se probudila sat poslije. Valentine nije bilo; Julia se istuirala, obukla i sama popila kavu. Tiina
kue unespokojivala ju je. Robert se iselio; gornji se stan jo nije prodao (moda zato to je jo bio
pun kutija). Moda bih mogla nabaviti psa. Kako u Londonu ovjek nabavi psa? Englezi su bili fanatici
kada je rije o ivotinjama; moda jednostavno ode u sklonite za izgubljene ivotinje i odabere.
Moda ti moraju dati odobrenje. Zamiljala je to bi ljudi koji daju pse na usvajanje pomislili kada bi
vidjeli da poput siroeta ivi u golemom tihom Vautraversu. Moda bih trebala postati jedna od onih
ena koje imaju stotine maaka. Bile bi posvuda. Mogla bih ih pustiti u Martinov stan pa bi to bio kao
maji Disneyland. Bile bi lude od sree.
Julia je, uz kavu, sjedila za stolom u blagovaonici. Bio je pun porazbacanih listova papira i olovaka;
sve je bilo ispisano Valentininim rukopisom. Ljudi koji daju pse na usvajanje vidjeli bi da nije pri zdravoj
pameti. Poela je skupljati papire. Otila je u kuhinju i bacila ih u kantu. Kada se vratila u blagovaonicu,
Valentina je stajala pokraj francuskog prozora s Makicom prebaenom preko ramena. Julia je
uzdahnula.

Ne mogu ostavljati to po stanu rekla je. Izgleda udno.

Valentina se na to nije obazrela i napravila je gestu kojom su uvijek pozivale konobaru da donese
raun; pretvarala se da pie na okrenutom dlanu.

Dobro rekla je Julia. U redu. Otpila je gutljaj sada ve hladne kave samo da pokae
Miiu da ne mora skoiti istog trenutka kada ona to zatrai. Valentina je strpljivo stajala pokraj
njezina stolca; Julia je sjela i privukla komad papira, uzela kemijsku olovku i poloila je iznad papira.
Hajde rekla je.
Valentina se nagnula, a Makica je skoila na stol i stala na papir. Valentina ju je odgurnula i stavila
svoju ruku u Julijinu.
SMISLILA SAM.

to to?
KAKO OTII.

Oh. Julia ju je rezignirano pogledala. Dobro. U redu. Kako?

TREBA MI TIJELO. OTVORI USTA, IZII.

Da otvorim usta i iziem?

Valentina je odmahnula glavom.
OTVORI USTA; ZATVORI USTA; ONDA IZII.
Julia je otvorila usta kao u zubara, zatvorila ih pa stisnula usne, potom pokazala prozor. Dobro?
Valentina je kimnula. Sad? Valentina je opet kimnula. Daj da navuem cipele.
Valentina je pokupila Makicu Smrti i ekala Juliju u predsoblju. Pomislila je da vidi nagovjetaj
svojeg odraza u zrcalima, ali nije bila posve sigurna.
Julia se opet pojavila u jednom od Elspethinih omiljenih dempera na zakapanje od svijetloplavog

kamira sa sedefastim gumbima. Valentina je stajala i jedan je dugi trenutak promatrala, a onda se
nagnula prema njoj i poljubila je u usne. Julia je to osjetila kao duh svih poljubaca koje joj je Mii
ikada dao. Nasmijeila se; oi su joj ispunile suze.

Sada? ponovila je Julia, a Valentina kimnula.

Julia je iroko otvorila usta i zatvorila oi. Osjetila je kako joj se usta pune neim nalik gustom dimu;
otvorila je oi i pokuala zaustaviti nagon za povraanjem. Kako u disati? Stvar u njezinim ustima
postajala je krua. Julia ju je osjetila u grlu te je zakaljala i zadahtala. Kao da su joj usta bila puna
krzna, velike kugle dlaka. Zatvorila je usta. Julia je s naporom pokuavala doi do daha, a onda osjetila
kako se stvar smanjila i oteala, ostavivi mjesta oko sebe, namjestivi se izmeu jezika i nepca. Bila
je metalnog okusa i lagano se, ali stalno, micala, poput uzbuenog djeteta koje pokuava ostati mirno.
Julia se osvrnula po predsoblju. Valentina i Makica nestale su.
Hajde, vas dvije, idemo. Julia je prela preko praga i izila na stubite. Valentina i Makica i dalje
su joj bile u ustima. Stutila se niza stube i izjurila kroz. ulazna vrata Vautraversa; neobina joj je masa
jo drhtala na jeziku. Otrala je u stranji vrt do vrata u zidu i eprtljavo potraila kljueve. Otvorila je
vrata, ula u groblje i otvorila usta.
Valentina je izletjela. Lebdjela je na trenutak, rairena na jutarnjem povjetarcu poput duge koju u
vrtu stvori guma za zalijevanje. Makica Smrti bila je pomijeana s njom; dok je Julia stajala i gledala,
one kao da su se odvajale i rastvarale.
Valentina je osjetila kako je povjetarac nosi, iri, razdvaja od Makice. Isprva nije mogla ni uti ni
vidjeti. Julia je gledala Valentinu ruku pristisnutih na prsa i s neutjenim osmijehom na licu.

Zbogom, Valentina rekla je Julia. Suze su joj tekle niz lice.

Zbogom, Makice.
Zbogom, zbogom, Julia. Makica se izmigoljila iz Valentininih ruku, skoila na krov Arkada i odjurila
u groblje. Valentina se okrenula i otila za njom.
ula su joj se otvorila poput vrata i prozora. Sve joj je govorilo, pjevalo; trava, stabla, kamenja,
kukci, kunii, lisice: svi su zastali da pogledaju duha koji je proletio pokraj njih; svi su joj doviknuli, kao
da je bila daleko do kue, a oni sada gledaju njezin pobjedniki povratak. Proletjela je izmeu
nadgrobnih spomenika i grmova, uivajui u njihovoj gustoi i svjeini. Makica ju je ekala ispod
libanonskog cedra, a Valentina ju je sustigla. Zajedno su preletjele preko Egipatske avenije i
prostrujale glavnom stazom. Ako je drugih duhova i bilo, Valentina ih nije vidjela; pozdravljala ju je
priroda; aneli na grobovima bili su obino kamenje. Valentina je vidjela kroz sve i u sve. Vidjela je
duboka grobna okna u kojima su bili posloeni lijesovi; vidjela je tijela u lijesovima, u poloajima enje
i gestama preklinjanja, tijela davno pretvorena u prah i pepeo. Osjetila je glad, instinktivnu, gotovo
ekstatinu elju da pronae vlastito tijelo. Sada su letjele bre; svijet je strujao pokraj njih u magli
kamenja i zelenila; naposljetku, evo; malo kameno sklonite na kojem pie NOBLIN, eljezna vrataca
koja Valentini nisu bili nikakva prepreka, miran prostor u njemu, Elspethin lijes, lijesovi i tijela
Elspethinih roditelja i djeda i bake. Ugledala je svoj lijes i prije no to ga je dotaknula znala da je
prazan. Znai, istina je. Vidjela je kako Makica Smrti eznutljivo trlja lice o bijelu kutiju. Valentina je
poloila ruke na lakirano drvo Elspethina lijesa, upravo kao to je jednom uinio Robert. to sad?
Podigla je Makicu i izila. Stajala je na stazi, ne znajui to bi.
Stazom je dola djevojica. Pjevuila je drei eiri za vrpce i njiui ga u ritmu vlastitih koraka.
Imala je na sebi svijetloljubiastu haljinu u stilu kasnog devetnaestog stoljea.

Dobar dan rekla je ljubazno Valentini. Dolazite li?

Gdje? upitala je Valentina.

Okupljaju vrane rekla je djevojica. Letjet emo.

Zato vam trebaju vrane? upitala je Valentina. Zar ne moete letjeti sami?

Drugaije je. Zar to niste nikada radili?

Nova sam rekla je Valentina.

Oh. Djevojica je poela hodati, a Valentina s njom. Rekla bih - jeste li Amerikanka? Otkud
vam maka? Nitko ovdje nema maku - kad sam bila iva, imala sam maku koja se zvala Maisie, ali
ona nije tu... Valentina ju je slijedila do disidentskog dijela groblja gdje je mnogo duhova avrljalo
u malim skupinama. Stabla su u tom dijelu bila nedavno posjeena; bio je to dio otvoren prema nebu,
a izmeu grobova strali su panjevi. Duhovi su pogledali Valentinu, a onda odvratili pogled. Pitala se
bi li se trebala predstaviti. Djevojica je nekamo odlutala. Sada se vratila vukui za sobom nevjerojatno
debela ovjeka odjevena za lov na lisice.

Ovo je moj tata rekla je djevojica.

Siguran sam, prilino sam dobrodoao rekao je ovjek Valentini. Biste li nam se pridruili?
Valentina je oklijevala; visina ju je inila nervoznom. Ali zato ne, pomislila je. Mrtva sam. Sada mi
se nita ne moe dogoditi. Mogu togod hou. Da rekla je. Rado.

Izvrsno rekao je ovjek. Podigao je ruku, a jedna je golema vrana tiho sletjela ispred njih,
zagraktala i stala se epiriti. Valentina je pomislila: kao da zaustavlja taksi. Uskoro se stotine vrana
motalo uokolo. Duhovi su se smanjivali dok ne bi dosegnuli prikladnu veliinu, a onda skoili na vrane.
Valentina je inila to i oni. Bestjelesnom rukom vrsto je obujmila vranin vrat, drugom uhvatila
Makicu, a koljenima stisnula vranino tijelo.
Tada se mnotvo vrana slono podiglo s groblja Highgate, a duhovi s njima dok su im tamne haljine
i ponjave poput krila vijorile na nebu. Letjeli su iznad parka Waterlow, napravili krug da prelete Heath,
pa sve dalje i dalje dok nisu doli do Temze i poeli slijediti rijeku prema istoku, preletjeli pokraj
Parlamenta i Westminsterskog mosta, pokraj Embankmenta, Londonskog mosta, Towera i dalje i
dalje. Valentina se vrsto drala za vranu, Makica joj je prela na uho. Tako sam sretna, pomislila je
iznenaeno. Sunce je prolazilo kroz duhove, ne zamuujui se, a sjene vrana zatamnjivale rijeku.
Kada joj je Valentina nestala iz vida, Julia je neko vrijeme stajala na otvorenim vratima i sluala
ptice. Zatim je zatvorila zelena vrata. Vratila se u stan i napravila si jo jednu kavu. Sjela je na prozorsku
klupu i gledala kako se stabla njiu na groblju, a bijeli nadgrobni spomenici bljeskaju kroz lie.
Oslukivala je tiinu kue, zuj hladnjaka, kvrcaje pri promjeni brojeva na starom radio-satu. Sigurno
u nabaviti psa, pomislila je Julia. Popodne je provela briui prainu, a nakon veere razgovarala s
Theom. Julia je u krevet otila sama i zadovoljna te spavala, ne snivajui.

Bio je to jedan od onih ivopisnih dana: polja oko kuice bila su blistavo zelena, a nebo nad
Sussexom tako plavo da su boljele oi. Elspeth je otila proetati se s djetetom u ranu veer. Muili
su ga grevi. Kada nita drugo nije djelovalo, znalo bi ga smiriti hodanje. Sada je mirno disalo, usnulo
u tobolcu na njezinim prsima. Elspeth je dola do dugakog prilaza koji je vodio do njihova malog
doma. Pao je mrak, ali je mjesec bio gotovo pun, a onda je vidjela svoju sjenu kako se kree ispred
nje prilazom. Pjesma ljetnih kukaca salijetala ju je sa svih strana; ljeskavi, svjetlucavi zbor koji je kao
zvuni pokriva leao po poljima.
Ve je tjednima pomnjivo promatrala Roberta. Kada su se preselili u Sussex, dugo je bio loe. Nije
se mogao naviknuti na prostranost, tiinu; nedostajalo mu je groblje te bi naao i najmanju ispriku da
vlakom ode u London i posjeti ga. Rijetko je razgovarao s Elspeth; kao da se povukao u svoj nevidljivi
London i tamo ivio bez nje. Rukopis mu je leao bal kan. Down Load golem i nedirnut na radnom
stolu. Zatim se rodilo dijete, a Elspeth se nala u istom tjelesnom svijetu: san je bio neuhvatljiva
nagrada, dojenje sloenije no to se sjeala. Dijete je plakalo; ona je plakala, ali barem se Robert
naizgled probudio i primijetio je. Kao da ga je roenje djeteta iznenadilo, kao da je mislio da se ali s
trudnoom. Na Elspethino iznenaenje dolazak djeteta postigao je ono to ona nije: Robert se vratio
rukopisu.
Ve je mjesecima posve usredotoeno radio usred kaosa koji je donijelo dijete. Na vrcima je
prstiju hodala oko njega, bojei se da ne razbije aroliju, ali on joj je rekao da nije potrebno. Rekao je
da mu ta buka zaudo pomae. Kao da eli biti zavren rekao je. Pisa je zujao svake noi,

izbacujui stranice sa sve manje ispravaka.

Te je veeri ona osjetila stanku, napetost; svijet se preslagivao. Neto e se dogoditi; rukopis je
bio gotovo zavren. Elspeth je s djetetom etala po mraku, poljima koja su irila slatke mirise i
radovala se.
Ovdje sam. iva sam. Spustila je ruke na dijete, pod hladnim dlanom osjetila njegovu mekanu glavicu.
Zapahnulo ju je uvijek prisutno kajanje, sjetila se slomljene Valentine na podu spavae sobe. Elspeth
nije imala to rei u svoju obranu. Slika joj je ivo zabljesnula u mislima pa izblijedjela. Nastavila je
hodati.
Kuica s prozorima to su naranasto plamtjeli podsjeala ju je na tikvu s izdubljenim oima i
ustima. Sva su svjetla bila upaljena. Elspeth je prola kroz vrt i kroz stranja vrata ula u kuhinju.
Zvukovi kukaca stiali su se. Kua je bila vrlo tiha.

Roberte? zazvala ga je, pazei da ne povisi glas. Ula je u dnevnu sobu. Tamo nije bilo nikoga.
Na Robertovu je stolu bila uredna hrpa papira. Povijest groblja Highgatea. Nestali su svi dokumenti i
biljeke. U prizoru se osjeala konanost. Elspeth se nasmijeila.
Roberte?
Nije bio u kui. Nije se vratio te noi. Proli su dani te je na kraju shvatila da se uope nee vratiti.

ginger

Zahvale

Njezin strani sklad ne bih mogla napisati bez izuzetne velikodunosti Jean Pateman, predsjednice
Drutva prijatelja groblja Highgate. Osim to me pouavala o groblju i dopustila da budem vodi, bila
je velika prijatljica i nadahnue.
Veoma sam zahvalna osoblju groblja Highgate: Hilary Deeble- Rogers, Richardu Quirku, Simonu
Moore-Martinu, Pawelu Ksyti, Aneti Gomulnickoj, Victoru Hermanu i Neilu Luxtonu na pomoi oko
pogrebnih obiaja te velikom humoru i strpljenju s kojima su odgovarali na moja mnogobrojna
pitanja.
Posebno sam dunica dr. Tonyju Jelliffeu i Johnu Patemanu ije je istraivanje i znanje bilo posebno
vano za ovaj projekt.
Velika hvala Christini Nolan, Suan Norton, Alanu Petersu, Eddie Daleyju, Tracy Chevalier, Stuartu
Thornburnu, lanu Kellyju, Mary Openshaw, Justinu Bickerstethu. Gregu i Becky Howard, Jean Ettinger,
Judy Roberts, Rovvanu Daviesu, Kenu arteru, Bobu Trimmeru, Christianu Gilsonu, Steveu Hanafinu,
Matthewu Pridhamu, Samanthi Perrin, Alexu Mahleru, Judith Yuille i svim bivim i sadanjim vodiima
i Prijateljima groblja Highgate, koji su mi ljubazno dopustili da im se prikljuim na obilascima i
dodijavam im dok rade. Bila mi je ast raditi s njima.
Pozdravljam i zahvaljujem Josephu Regalu na oajnikoj hrabrosti, unutarnjoj snazi i
nekonvencionalnom razmiljanju, kao i neizmjerno korisnom redigiranju. Hvala Lauren Schott
Pearson, Markusu Hoffmanu i Howardu Sandersu na njihovim odlinim savjetima i vodstvu u
knjievnosti i ivotu. Hvala Barabari Marshall i Michaelu Strongu. I hvala Caspianu Dennisu iz Abner
Steina na prijateljstvu i izvrsnom poslu koji obavlja kao agent.
Hvala ti, Dan Franklin, na mudrim ispravcima i lateralnom razmiljanju; hvala ti to si ispravio moje
amerikanizme (francuski prozori; tko bi znao?). Pozdrav i hvala Rachel Cugnoni, Suzanni Dean, Chloei
Johnson-Hill, Alexu Bovveru, Liz Foley, Rogeru Bratchellu i Jasonu Arthuru iz Random Housa iz Velike
Britanije; hvala Marion Garner i Louise Dennys iz kanadskog Random Housea. Dank und Liebe Hansu
Jurgenu Balmesu, Isabel Kupski i Brigitte Jakobeit iz S. Fischer Verlaga.
Hvala Nan Graham na njezinu probaLk.An.doWn,loa.d.nicavu redigiranju i lakoi dodira; veselim
se buduoj suradnji. Hvala Suan Moldovv, Paulu Whitlachu, Rexu Bonomelliju i Katie Monaghan iz
Scribnera.
Zahvalna sam zakladama Ragdale te Corporation of Yaddo, koji su mi dali vrijeme i prostor za rad
te British Libraryju na pomoi u istraivanju. Hvala i zavodu Highgate Scientific and Literary Institution
na produktivnu popodnevu u njihovoj knjinici.
Hvala i pozdrav Lisi Ann Gurr, Ethanu Lavanu te malom Gurr Lavans Jonathanu i Nataliji na njihovu
divnom gostoprimstvu. Posebno hvala Lisi Ann Gurr to mi je dopustila da iskoristim njezinu priu o
duhovima stabala i posudim Makicu Smrti (oprosti to sam je morala ubiti.)
Veliki pozdrav i velika hvala Hayley Cambell, Neilu Gaimanu, Antoniji Rose Logue te Davidu Drewu
na divnim popodnevima na baletu.
Mnogo hvala Noahu D. Fredericku na latinskim prijevodima kao i svim pitanjima vezanima uz
prevoenje. Hvala i Ani Riti Pires na portugalskom prijevodu Martinove i Marijkeine zamiljene vonje
taksijem. Hvala Danielu Mellisu to je to organizirao.
Pozdrav i posebno hvala Bert Mencu na pomoi s nizozemskim i svim Nederlandish.
Hvala Johnu Padouru na njegovu nunom crteu stanova u mom izmiljenom Vautraversu, koji mi
je omoguio da izbjegnem mnoge pogreke. Hvala Janet Lefley na dugim danima pisanja i razgovora
u Kopisu; hvala Jesse Thomasu, Mary Drabik, Catalini Simon, Jesusu Mendesu i Jesusu Reyesu na
ruskom aju i suosjeanju.

Na nadahnuu, savjetima, pomoi u istraivanju i itanju rukopisa hvala: Lyn Rosen, Williamu
Fredericku, Jonelle Niffenegger, Rivi Lehrer, Bertu Mancu, Danei Rush, Banjaminu Chandleru, Robertu
Vladovi i Christopheru Schnebergeru. Patriciji Niffenegger hvala na pomoi vezano uz ivanje. A Beth
Niffenegger i Lawrenceu Niffeneggeru na podrci.
Hvala Sharon Britten-Dittmer na prijateljstvu i na tome to je kaos drala daleko od mene.
I hvala April Sheridan na njezinoj tihoj snazi i razboritosti, nevjerojatnu poznavanju pisanja i
umjetnosti te na tome to mi je pomogla u stvaranju moje.

Zelena kutijica

Na kraju svakog obilaska groblja Highgate netko stoji pokraj kitnjastih vrata s plastinom kutijom
za priloge u koju posjetitelji na izlasku ubacuju sitni. Novac ide na odravanje i ouvanje groblja koje
je u 2009. iznosilo otprilike 1000 funti dnevno. Naalost, odravanje raskonih starih groblja skupo je.
Ako elite pomoi Prijateljima groblja Highgate da nastave svoj rad, molim vas, razmislite o
dobrovoljnom prilogu. Moete ga dati gdje god ivite tako da odete na PayPal.com. Kliknite na send
money i u k u cajte PayPal-adresu groblja, donations@highgate-cemetery.org.
Hvala vam.
Audrey Nijfenegger