SVEUILITE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO MATEMATIKI FAKULTET

FIZIKI ODSJEK

DIPLOMSKI RAD

VIZUALIZACIJA AKUSTINIH POJAVA

Ivan Lesi
Mentor: doc.dr.sc. Darko Androi

Zagreb, lipanj 2006.

Uvod ........................................................................................................................................... 2
1.

Povijesni razvoj akustike.................................................................................................... 3

2.

Fizikalna pozadina fenomena zvuka .................................................................................. 6

2.1.

Valne pojave u prirodi................................................................................................ 6

2.2.

to je zvuk? ................................................................................................................ 7

2.3.

Intenzitet zvuka .......................................................................................................... 9

2.4.

Boja zvuka................................................................................................................ 10

2.4.1.
2.5.
3.

Jo neke akustike pojave ........................................................................................ 13

Uvod u vizualizaciju akustinih pojava i povijesni osvrt................................................. 15

3.1.

4.

Harmonici i njihova uloga................................................................................ 11

Povijesni eksperimentalni postavi............................................................................ 16

3.1.1.

Fonoautograf .................................................................................................... 16

3.1.2.

Kenigov aparat poetak Fourierove analize ................................................ 18

Moderne metode vizualizacije akustinih pojava ............................................................ 20

4.1.

Raunalna podrka hardverski zahtjevi................................................................. 21

4.1.1.
4.2.

Glazbeni sintetizatori izvori zvuka................................................................ 23

Softverska podrka ................................................................................................... 25

4.2.1.

Visual analyser - program za vizualizaciju zvuka............................................ 26

4.2.2.

Mogunosti primjene u nastavi fizike .............................................................. 29

4.3.

Internet i mogunosti vizualizacije akustinih fenomena ........................................ 31

4.3.1.

Interaktivni appleti ........................................................................................... 32

Zakljuak.................................................................................................................................. 34
Dodatak: Ukratko o Fourierovoj analizi................................................................................... 35
Literatura .................................................................................................................................. 36

Uvod
Rijetki su trenuci kada bi mogli rei da se nalazimo u potpunoj tiini jer je zvuk svuda
oko nas. Zvuk je sastavni dio naeg ivota, i vrlo bitan faktor u stvaranju percepcije i
cjelokupnog dojma o okolini. On je prijenosnik naih rijei i poruka u svakodnevnoj
komunikaciji, prijenosnik naih osjeaja u glazbenom izriaju i neizostavan element bez kojeg
svijet nebi bio isti. esto zvuk ne doivljavamo kao neto posebno i zanimljivo. Ne
razmiljamo toliko o njegovoj prisutnosti, fizikalnoj prirodi, ni primjeni u svakodnevnom
ivotu.
Osnovni je cilj ovog diplomskog rada pokuati demonstrirati neke metode koje bi
zvuk predoile na drugi nain, tonije vizualizirale ga. Vizualizacijom fenomena zvuka
produbljuje se shvaanje njegove fizikalne prirode i doprinosi razumijevanju brojnih
akustinih pojava koje on neposredno uzrokuje ili u kojima sudjeluje.
Ovaj rad je podijeljen u nekoliko cjelina. U prvoj cjelini opisan je povijesni razvoj
razmatranja fenomena zvuka i razvoj podgrane fizike - akustike. Druga cjelina donosi
objanjenje fizikalne osnove zvuka, kao i kratki pregled akustinih pojava kao izravnog
manifesta spomenutog fenomena. Trea cjelina daje svojevrstan uvod u problematiku
vizualizacije akustinih fenomena, predstavlja neke metode vizualizacije koje su se razvile
kroz povijest, te donosi primjer jednostavnih metodikih pokusa koji se mogu izvoditi u
kolama u sklopu praktinog izvoenja nastave fizike. etvrta cjelina bavi se modernim
tehnolokim dostignuima i informatikim alatima koji su se razvili zadnjih godina, a uvelike
su pripomogli kvalitetnijem prikazu kako samog zvuka, tako i njegovih fizikalnih
karakteristika (boje, intenziteta, zvunih udara) i ostalih akustinih fenomena. Pri tome su u
razmatranju prikazani neki od naina koritenja hardvera (npr. glazbeni sintetizatori), ali i
mogunosti koritenja softverskih rjeenja u razmatranju fizikalnih fenomena.

1. Povijesni razvoj akustike

Poeci razmatranja fenomena zvuka stari su sigurno koliko i sama ljudska vrsta. Ljudi su
od samih poetaka bili okrueni zvukom: pjev ptica ili um mora u njima je zasigurno morao
izazvati neku dozu znatielje i zainteresiranosti. Prva smislena razmatranja i zakljuke o
zvuku izvode grki filozofi. Tada izvedeni zakljuci u dananjim okvirima nemaju veliku
fizikalnu tonost, niti daju pravo objanjenje pojava. Najvea vrijednost tih zakljuaka je u
trudu koji je uloen u njihovo stvaranje, te u injenici da su sluili kao poticaj za daljnja
razmiljanja i istraivanja.
Negdje u 6. stoljeu prije Krista grki filozof Pitagora uoava vibracije ica glazbenih
instrumenta pri svakom trzaju, te ih povezuje sa percipiranom glasnoom zvuka. Uoava da
krae ice vibriraju bre, te da ova bra vibracija proizvodi vii ton. Slijedei zapisi
datiraju iz vremena oko 400. godine prije Krista kada Arhit, pripadnik Pitagorejske filozofske
kole, donosi postulat o nastanku zvuka. Tvrdi da zvuk nastaje sudaranjem objekata. Iz toga
dalje zakljuuje kako bre gibanje tijela pri sudaru stvara vii zvuk, dok sporije gibanje daje
nii ili dublji ton.
Oko 350. godine prije Krista, Aristotel se kao i Pitagora bavi vibrirajuim icama
glazbenih instrumenata. Zakljuuje da ica dok vibrira udara zrak oko sebe, te da svaki
udareni dio zraka udara dio do sebe, koji pak udara slijedei i tako redom. Aristotel stvara
tezu da je zrak potreban kao medij kroz koji se iri zvuk. Nadalje zakljuuje da se zvuk ne
moe iriti bez medija, tj. da u vakuumu nema zvuka.
Spoznajom da vibrirajua ica udara zrak puno puta, a ne samo jednom, rimski
inenjer Marco Pollio u 1. st. poslije Krista zakljuuje da zvuk ne samo da se iri nego da i
vibrira. Smatra da su upravo vibracije koje nastaju titranjem ice ono to ujemo i
doivljavamo kao zvuk.
Slijedei vrlo vaan korak u razvoju prouavanja akustinih fenomena bio je
uspostavljanje povezanosti izmeu gibanja zvuka i gibanja vala. Rimski filozof Anicius
Boethi oko 500. g. poslije Krista usporeuje irenje zvuka kroz zrak sa irenjem valova na
vodi. Danas znamo da su zvuni valovi i valovi na vodi dvije razliite vrste valova, ali samo
povezivanje fenomena zvuka sa valnim gibanjem predstavja velik napredak.

Od vremena grkih filozofa, kroz cijelo mrano doba srednjeg vijeka, nije bilo
znaajnijeg napretka u istraivanju zvuka i akustinih pojava. Razvojem i napretkom drutva,
dolazi i do poveanog interesa za istraivanjem prirodnih fenomena, pa tako i akustinih
pojava. Strpljivim istraivanjem poinje se polako dobivati uvid u fizikalnu pozadinu zvuka i
postavljaju se osnovni principi na kojima i danas poiva akustika.
U 16. i 17. stoljeu svojevrsne temelje moderne akustike postavljaju francuski
prirodoslovac Marin Mersenne (1588-1684), kojeg nazivaju jo i ocem akustike, te Galileo
Galilei (1564-1642), koji u svojim djelima iznose vane pretpostavke: valno gibanje koje
nastaje titranjem tijela i stvara zvuk odreene frekvencije je periodino i ima identinu
frekvenciju kao promatrano tijelo koje titra.
Poetak matematike teorije gibanja zvuka u svojem djelu Principia (1686) daje Isaac
Newton (1642-1727) . Zvuk opisuje kao pulseve tlaka koje stvara vibrirajue tijelo, a koji se
dalje prenose preko okolnih estica fluida. Matematiki modeli koje djelo donosi bili su
ogranieni samo na valove konstantne frekvencije i u velikoj mjeri su patili od nedostatka
terminologije i odgovarajuih koncepata.
1711. godine John Shore izrauje prvu glazbenu viljuku i time uvelike unapreuje
prouavanje zvunih pojava. Stvorena je mogunost da se dobije zvuk tono odreene
frekvencije. Akustika sve vie dobiva na popularnosti i veliki broj i znanstvenika i glazbenika
ulae sve vee napore sa ciljem objanjenja akustinih fenomena.
Rudolf Kenig (1832-1901) obiljeio je svoje razdoblje kao vodei graditelj akustinih
instrumenata i dijelova eksperimentalnih postava. Dao je velik doprinos istraivanju
akustinih pojava i razumijevanju fenomena. Posebno je potrebno istaknuti njegov rad na
vizualizaciji akustinih pojava, a o jednom njegovom eksperimentalnom ureaju biti e vie
govora kasnije.
Daljnji napredak akustika doivljava u radovima Christianna Dopplera (1803-1853).
On je dao objanjenje fenomena kod kojeg dolazi do promjene frekvencije i valne duljine vala
koju uoava promatra koji se giba u odnosu na izvor zvuka. Taj efekt i danas nosi njegovo
ime, Dopplerov efekt. Efekt nije uoen samo u akustici, ve i u astronomiji, te ima i svoju
praktinu primjenu u medicini i tehnici. O fizikalnoj pozadini Doppplerovog efekta biti e jo
govora u ovom radu.
Uz gore navedene, jo je velik broj znanstvenika dao svoj doprinos istraivanjima
akustinih pojava: Helmholtz, Weber, Fletcher, Mach samo su neki od njih.
4

Vano je napomenuti da tradicija istraivanja akustinih fenomena postoji i na

Fizikom odsjeku Prirodoslovno-matematikog fakulteta u Zagrebu. Nakon to je 1875 g.
izabran za profesora fizike na tadanjem Mudroslovnom fakultetu, profesor Vinko Dvok ,
asistent Ernesta Macha i cijenjen svjetski znanstvenik, oprema zbirku pokusa velikim brojem
tada najmodernijih ureaja. Meu tim eksperimentalnim postavima bio je i velik broj postava
za pokuse iz akustike. Velik dio ureaja sauvan je do dananjih dana u povijesnoj zbirci
Fizikog odsjeka. Neki od njih se jo uvijek koriste u nastavi ope fizike, a zbirka kao cjelina
predstavlja znaajnu kulturno-znanstvenu batinu. U zadnje vrijeme postoji tendencija
obnavljanja starih pokusa i eksperimentalnih postava kako bi se ira javnost to bolje
upoznala sa nainom izvoenja eksperimenata i nastave u prolosti. U tom su vidu u sklopu
Tjedna fizike, u studenom 2005. godine odrana predavanja o etiri povijesna eksperimenta
iz zbirke Fizikog zavoda. O jednom eksperimentalnom postavu za vizualizaciju akustinih
pojava biti e neto vie govora kasnije.

2. Fizikalna pozadina fenomena zvuka

U ovom dijelu ukratko e biti objanjeni osnovni pojmovi koji objanjavaju fenomen
zvuka, biti e opisane fizikalne veliine, te uspostavljene relacije meu njima. Svrha je ovog
poglavlja pruiti uvod u svijet akustinih pojava kako bi se postavio odgovarajui temelj za
razmatranja koja slijede u narednim odjeljcima.

2.1. Valne pojave u prirodi

Val moemo definirati kao poremeaj u nekom mediju. Poremeaj se kroz medij iri
brzinom koja ovisi o fizikalim karakteristikama medija. Val takoer prenosi energiju
zahvaljujui kojoj na svojem putu moe izvriti neki rad.
Postoje dvije osnovne vrste valova: transverzalni i longitudinalni valovi. Razlikuju se
meusobno po smjeru oscilacija u mediju u odnosu na smjer rasprostiranja vala. Kod
transverzalnih valova oscilacije koje tvore val su okomite u odnosu na smjer irenja vala
(slika 1).
Smjer irenja vala

Poremeaj

Slika 1: Transverzalni val

Transverzalni se valovi najlake mogu uoiti npr. na ici nekog glazbenog

instrumenta. Jako bitna kategorija transverzalnih valova su elektromagnetski valovi, koji su
jedinstveni po tome to za irenje ne trebaju medij. Razliiti tipovi EM valova su slini u svim
svojim svojstvima, osim u frekvenciji (valnoj duljini). Spektar EM zraenja se moe podijeliti
prema rastuim frekvencijama na slijedei nain: radio-valovi (TV, radar), IC podruje,
vidljivo podruje, UV zraenje, X-zraenje, gama zraenje. Transverzalni valovi se ne mogu
iriti kroz tekuine ili plinove zato to ne postoji mehanizam koji bi omoguavao titranje
estica okomito na smjer irenja.

Kod longitudinalnih valova gibanje oscilacija u mediju koje tvore val odvija se u
smjeru irenja vala.
Smjer irenja vala

Slika 2: Longitudinalni val

Poremeaj

Longitudinalni valovi sastoje se od niza guih i rijeih dijelova u mediju. Mogue je

napraviti usporedbu izmeu transverzalnih i longitudinalnih valova: mjesto zguivanja
sredstva je podruje gdje je tlak vei nego normalni tlak, i analogno je brijegu transverzalnog
vala. Isto tako mjesto razrjeenja sredstva je podruje manjeg tlaka od normalnog, i
analogno je dolu transverzalnog vala.

Slika 3: usporedba transverzalnog i longitudinalnog vala

2.2. to je zvuk?
Zvuk je najlake definirati kao longitudinalni val neke frekvencije koji se iri kroz
medij. Tijelo koje proizvodi zvuk mora vibrirati i biti u direktnom kontaktu sa medijem koji
zvuk prenosi. Princip irenja zvunog vala zasniva se na nizu poremeaja, odnosno
zguivanja i razrijeivanja sredstva koji nastaju uslijed promjena tlaka. Zbog toga zvuk
za svoje irenje obavezno zahtjeva neko sredstvo (voda, zrak, metal). Iz tog razloga u
vakuumu nema zvuka ne postoji sredstvo za njegovo irenje.

Zvuni valovi obuhvaaju frekvencije unutar podruja ujnosti od 16 do 20000 Hz.

Podruje ujnosti zvunih valova individualno je za svaku osobu gornja granica praga se
smanjuje sa godinama starosti. Podruje frekvencija ispod 16 Hz naziva se infrazvuk, a
podruje iznad 20 KHz ultrazvuk. Odreena frekvencija titranja nosi sa sobom dojam visine
tona - valovi veih frekvencija zvue nam kao vii tonovi.
Za sve vrste valova, pa tako i za zvune valove vrijedi slijedea relacija koja povezuje
valnu duljinu i frekvenciju:

v = f
v brzina irenja vala, f frekvencija, valna duljina. Pri tome je: f=1/T, pa se prethodni
izraz moe zapisati i kao:

= v t
Poput svih valova, zvuk putuje razliitim brzinama, ovisno o sredstvu kojim se iri.
Tona brzina irenja zvuka u nekom sredstvu ovisi o njegovoj eleastinosti i gustoi.
Konkretnije: brzina ovisi o tome koliko se daleko molekule medija mogu odmaknuti od
ravnotenog poloaja (elastinost medija), te koliko su te molekule meusobno udaljene
(gustoa medija). to je vea elastinost medija, a manja njegova gustoa to e se zvuk bre
iriti kroz medij. Na brzinu irenja e utjecati i promjena temperature, i to iz razloga to se
poveanjem temperature smanjuje gustoa medija (npr. zraka), bez utjecaja na elastinost.
Dok temperatura ima utjecaja na brzinu irenja zvuka, tlak utjecaja nema. To je zbog toga to
promjena tlaka uzrokuje jednake promjene u elastinosti i gustoi, pa brzina ostaje
nepromijenjena. Brzina zvuka u zraku moe se ovisno o temperaturi prikazati slijedeim
izrazom:

v zvuka 331 .4 + 0 .6Tc m / s

gdje je Tc temperatura u stupnjevima Celzijusa. Iz izraza slijedi da je brzina zvuka u zraku pri
20o celzijusa 343.6 m/s.
Zvuni valovi dijele interakcijske karakteristike sa ostalim vrstama valova, tako da i
kod njih uoavamo pojavu interferencije, difrakcije-ogiba, refleksije te refrakcije - loma na
prijelazu izmeu dva sredstva. O svim e ovim pojavama ukratko biti govora u jednom od
slijedeih odjeljaka.

2.3. Intenzitet zvuka

Zamislimo tokasti izvor koji emitira zvuk u vidu sfere koja se iri od izvora u prostor.

Slika 4: tokasti izvor i sferno irenje zvuka u prostor

Kako se sfera poveava, njezina se povrina udaljuje od tokastog izvora zvuka, a ista
koliina energije se distribuira na vee podruje. Time se intenzitet zvuka smanjuje. To je
razlog zato zvuk ujemo tie ako je izvor udaljeniji od nas. Iz toga moemo zakljuiti
sljedee: to je vea amplituda zvunog vala, vea je glasnoa i vei je intezitet zvuka.
Kvadrat amplitude vala je proporcionalan intenzitetu zvunog vala. Promotrimo npr. icu
gitare. to se ica jae trzne, vie se otkloni od poloaja ravnotee. Samim time vea je
amplituda zvunog vala i nastali zvuk je glasniji. Za razliku od amplitude, intenzitet zvuka
nije teko izmjeriti. Intenzitet zvunog vala se moe opisati kao energija koju prenese val u
nekom vremenu, po jedinici povrine valne fronte. Jedinica za inenzitet je wat po metru
kvadratnom (W/m2 ).
Zvuk se obino mjeri kao razina intenziteta. Razlika izmeu stvarnog intenziteta i
razine intenziteta je u tome to je skala razine intenziteta zvuka prilagoena ljudskoj
precepciji glasnoe. Kako bismo pronali razinu intenziteta izraenu u decibelima, poinjemo
razmatranje od razine ujnosti, najmanjeg intenziteta I0=1x10-12 W/m2 to iznosi 0 dB, i
najmanji je intenzitet zvuka kojeg ljudsko uho moe registrirati. Poto se odnosi prikazuju na
logaritamskoj skali, 10 puta glasniji zvuk od poetnog ima razinu intenziteta od 10 dB, dok
100 puta glasniji zvuk ima intenzitet od 20 dB. Razina intenziteta zvuka koja izaziva bol je
120 dB to znai da je stvarni intenzitet zvuka jednak 1 W/m2 . Matematika relacija koja
povezuje intenzitet u W/ m2 i razinu intenziteta u dB glasi:

I
I ( dB ) = 10 log10
I0

S obzirom da je zvuk u svojoj osnovi manifestiran kao niz promjena tlaka u sredstvu
oko izvora, jedan od naina opisivanja njegovih svojstava je i izraavanje promjene tlaka
relativno u odnosu na atmosferski tlak. Tako prag ujnosti izraen preko tlaka iznosi P0=2x105

N/m2, a intenzitet u decibelima se moe raspisati kao:

I
P2
P
I ( dB ) = 10 log10 = 10 log10 2 = 20 log10
I0
P0
P0
U tablici su navedeni neki zvukovi koji se svakodnevno susreu, zajedno sa
pripadajuim intenzitetima.
Razina intenziteta (dB)

Intenzitet (W/ m2)

Prag ujnosti

1x10-12

apat

10

1x10-11

Razgovor

60

1x10-6

Rock glazba

115

.30

Prag bola

120

1.0

Puknue bubnjia

160

1x104

Zvuk

Tablica 1: neki zvukovi i njihovi intenziteti

2.4. Boja zvuka

U fizikalnim razmatranjima, boju zvuka po vanosti svrstavamo u rang sa
frekvencijom i intenzitetom. Pojam boje zvuka opisuje one karakteristike zvuka koje
omoguavaju razlikovanje u sluaju kada dva ili vie razliitih zvukova imaju istu frekvenciju
i intenzitet. Boja zvuka je uglavnom odreena udjelom viih harmonika (tj. dodatnih
frekvencija), koji se uz osnovnu pojavljuju vie ili manje izraeno u svakom zvunom uzorku.
U manjem dijelu boji zvuka doprinose i dinamike karakteristike zvuka (npr. vibracije). U
svakodnevnom ivotu boja zvuka omoguava razlikovanje ljudskih glasova, glazbenih
instrumenata (npr. klavira od violine) i sl. S obzirom da svaki zvuk koji se sastoji od vie
harmonika posjeduje karakteristian valni oblik, moe se razdvojiti na osnovne harmonike i
pri tome je mogue odrediti doprinos svake frekvencije u valnom uzorku (slika 5). Taj se

10

postupak naziva Fourierova analiza. Uobiajena je praksa danas karaterizirati valni oblik
zvuka prema spektru harmonika potrebnih za njegovu reprodukciju. O harmonicima i
Fourierovoj analizi spektra biti e vie govora u slijedeim poglavljima.

Slika 5: valni oblik zvuka gitare i udio frekvencija

2.4.1.

Harmonici i njihova uloga

Prije razmatranja uloge i vanosti viih harmonika u zvunoj slici pojedinog uzorka,

potrebno je ipak rei nekoliko rijei o pojmu rezonancije. U promatranju primjera sa zvukom
rezonantnu frekvenciju moemo postaviti kao osnovnu ili tono odreenu viu frekvenciju
titranja odreenu fizikim parametrima izvora zvuka. Ideja o fizikim parametrima odreenoj
osnovnoj frekvenciji provlai se kroz sve dijelove fizike mehaniku, elektricitet i
magnetizam pa ak i modernu fiziku. Tijelo koje vibrira na bilo koji nain lako e vibraciju
postii na rezonantnoj frekvenciji, dok e teko vibrirati na ostalim frekvencijema. Isto tako,
tijelo e samo odabrati svoju rezonantnu frekvenciju iz kompleksnih pobuenja, vrei
stanovito filtriranje frekvencija.
11

Najnia rezonantna frekvencija vibrirajueg tijela naziva se osnovna frekvencija.

Veina tijela koja titraju ima vie rezonantih frekvencija tipian sluaj susreemo kod
glazbenih instrumenata koji uvijek imaju vie harmonike u uzorku zvuka. N-ti harmonik je
definiran kao n-ti cjelobrojni viekratnik osnovne frekvencije: fn = n x f0. Vibrirajue ice
glazbenih instrumenata i otvoreni stupci zraka u cijevi mogu vibrirati svim harmonicima, dok
stupci zraka zatvoreni na jednom kraju mogu imati samo neparne harmonike.
Promotrimo sluaj nastanka rezonancije na ici na primjeru sinusoidnog vala neke
frekvencije. irenjem kroz icu val u jednom trenutku nailazi na fiksne krajeve. Tada mijenja
fazu za 1800 vraa se natrag. Pri tome dolazi do konstruktivne interferencije sa valom
koji dolazi stvara se stojni val. Dijelovi stojnog valova koji se ne miu nazivaju se orovi,
dok se dijelovi sa najveom amplitudom nazivaju trbusi.
Slina se situacija deava i u stupcu zraka. Pri razmatranju se mogu uoiti dvije
situacije: a.) oba kraja cijevi su otvorena, b.) jedan kraj cijevi je zatvoren. Kod prvog sluaja
otvoreni dijelovi stupca predstavljaju trbuhe, dok se za osnovnu frekvenciju titranja vor
nalazi na sredini cijevi. U drugom sluaju zatvoreni dio cijevi predstavlja vor, a otvoreni
trbuh stojnog vala.

Slika 6: stojni val na ici i u stupcu zraka otvorenom na oba kraja, i sa jednim krajem zatvorenim

Kod svih glazbenih instrumenata (gudaki instrumenti, puhaki instrumenti) osnovni

harmonik, te jedan ili vie viih harmonika nastaju istovremeno. Oni meudjelovanjem
12

stvaraju tzv. superponirani zvuni val. Kada razliiti instrumenti sviraju isti glazbeni ton, oni
proizvode istu osnovnu frekvenciju ali razliite intenzitete za vie harmonike. Npr. etvrti
harmonik moe biti izrazito naglaen kod jednog, a u potpunosti izostati kod drugog
instrumenta. Iz tog razloga razliiti instrumenti zvue razliito.

2.5. Jo neke akustike pojave

Uz gore opisane pojave vezane za fenomen zvuka, potrebno je u kratkim crtama dati
objanjenja jo nekih, kako bi se u potpunosti stvorila slika o uincima i meudjelovanjima u
akustikim pojavama. Sva do sada prikazana objanjenja, kao i ova koja tek slijede, dobro e
posluiti kao uvodna motivacija u razmatranja problematike vizualizacije akustinih pojava.
S obzirom da su akustike pojave u svojoj fizikalnoj osnovi valne pojave, valovi
zvuka se ponaaju kao i sve druge vrste valova. I kod njihovih djelovanja i meudjelovanja u
raznim situacijama uoljive su pojave interferencije, difrakcije (ogiba), refleksije, refrakcije
(loma na prijelazu izmeu dva sredstva) te Dopplerov efekt.
Interferencija je pojava koja se oituje pri meudjelovanju dva vala koji se u jednom
trenutku nau u zajednikom dijelu prostora. Dolazi do interakcije njihovih amplituda.
Ukoliko se njihove amplitude zbrajaju nastaje konstruktivna interferencija a ako se amplitude
meusobno ponitavaju nastaje destruktivna interferencija. Interferencija kao posljedicu ima
nastanak udara podruja izmjeninog poveavanja i smanjivanja amplitude rezultantnog
vala.
Difrakcija je pojava ogiba zvunog vala oko neke malene prepreke ili pojava
irenja vala kroz neku malenu pukotinu. Pojam malena oznaava da je prepreka ili
pukotina usporediva sa valnom duljinom promatranog vala. Difrakcija se bolje uoava pri
veim valnim duljinama, to znai da e se zvuk nie frekvencije bolje ogibati na preprekama
i iriti dalje nego zvuk vie frekvencije. Iz tog se razloga probliavanjem npr. puhakom
orkestru najprije uju bas bubanj i tuba, a zatim svi ostali instrumenti.
Refleksija zvuka slijedi zakon refleksije: kut upada vala jednak je kutu odbijanja.
Identino se ponaanje primjeuje kod svjetlosnih valova, ili kod npr. odbijanja biljarske
kugle od ruba stola. Odbijeni val moe interferirati sa upadnim valom, proizvodei pri tome
uzorke konstruktivne i destruktivne interferencije. Ta interferencija moe dovesti i do

13

rezonantnog stvaranja stojnih valova u prostorijama. Do kakve e interferencije doi, ovisi o

promjeni faze na mjestima odbijanja vala.
Refrakcija je pojava zakretanja valova u situaciji kada oni prelaze iz jednog sredstva
u drugo, u kojima im se brzine meusobno razlikuju. Refrakcija nije toliko vaan fenomen u
akustici koliko u optici. Prilikom refrakcije ne dolazi samo do zakretanja u smjeru prostiranja
vala, nego i do smanjenja brzine irenja, odnosno valne duljine. Iz osnovne valne jednadbe
v = x f, oito je da smanjenje brzine mora utjecati na smanjenje valne duljine s obzirom da
je frekvencija vala odreena na izvoru i ne moe se mijenjati.
Dopplerov efekt je pojava kod koje dolazi do promjene frekvencije zvuka svaki put
kad postoji relativno gibanje izmeu izvora i promatraa. Efekt postaje jasno uoljiv kada
relativna brzina iznosi barem nekoliko postotaka brzine zvuka (20-25 m/s). Promotrimo npr.
situaciju kada se izvor zvuka giba prema opaau: gibanje izvora zvuka uzrokuje promjenu
registrirane valne duljine i frekvencije, unato tome to frekvencija izvora ostaje
nepromijenjena. Valna duljina se smanjuje, a s obzirom da je brzina zvuka konstantna, vei
broj valnih fronti dolazi do promatraa u odreenom vremenskom intervalu, to stvara dojam
poveanja frekvencije. Nakon prolaska izvora pokraj opaaa, frekvencija se smanjuje
poveava se valna duljina.

14

3. Uvod u vizualizaciju akustinih pojava i povijesni osvrt

Nakon poneto detaljnijeg objanjenja fizikalne pozadine fenomena zvuka i akustinih
pojava vezanih uz dotini fenomen, u daljnjim razmatranjima slijede detaljnija objanjenja
naina i metoda vizualizacije zvunih pojava. U pregledu razvoja metoda, svojevrsna teina
pri analizi e biti stavljena na metodiku komponentu i one aspekte koji bi se mogli to bolje
iskoristiti u edukativne svrhe. Prvotna namjera pri stvaranju ovog rada bila je upravo naglasiti
mogunosti koritenja kako starijih tako i novijih metoda prezentacije akustinih pojava sa
svrhom to boljeg postavljanja koncepata i razvijanja uenike percepcije pri usvajanju novih
sadraja. Valne pojave u klasinoj fizici i kasnije valna svojstva materije u kvantnoj fizici
bitan su i neizostavan dio u edukaciji fizike, koji ponekad nije sasvim jednostavno predoiti
na razumljiv i uenicima pristupaan nain. Zbog toga je potrebno sa razumijevanjem
postaviti osnove na kojima e se dalje razvijati mogunosti kognitivnog usvajanja novih
elemenata u nastavnom procesu.
Svako vremensko razdoblje u kojem su se vrila akustika prouavanja i demonstracije
istraenog, nosilo je sa sobom odreenu razinu tehnolokog napretka kojom su ljudi koji su se
time bavili bili ogranieni. Teko je u samim poecima razmatranja akustinih pojava bilo
zamisliti kako izgleda valni oblik koji stvara zvuk nekog glazbenog instrumenta ili koliki je
udio razliitih frekvencija u njemu. No s vremenom su eksperimentalni postavi napredovali
toliko da vizualizacija do tad nevidljivog vie nije predstavljala problem. Danas u raunalnoj
eri, vizualizacija akustinih fenomena lako je izvediva i dostupna svakome. No u svoj raskoi
prezentacije koju prua moderna tehnologija, potrebno je ipak sauvati osnovne koncepte
neiskvarene, i prikazati fenomene na nain da trajno i kvalitetno ostanu u sjeanju svima
kojima su prezentirani. Opirnije o modernim informatikim nainima vizualizacije u
poglavlju 4.

15

3.1. Povijesni eksperimentalni postavi

Vrijeme je druge polovice 19. stoljea. Tehnologija tog vremena poinje lagano nuditi
ljudima mogunosti istraivanja do sada nevienih fizikalnih pojava. Meu njima su i
akustike pojave. Problemi koje je trebalo rijeiti bili su mnogi kako tehnike tako i
konceptualne prirode. No upornost i domiljatost entuzijasta i zaljubljenika u fizikalne
fenomene donijela je na svijet neke sasvim upotrebljive ideje koje su u velikoj mjeri
doprinjele razvoju buduih eksperimentalnih i teorijskih metoda i tehnika u vizualizaciji
akustinih pojava.

3.1.1.

Fonoautograf
Fonoautograf je konstruirao douard-Lon Scott de Martinville 1857. godine.

Osnovna mu je svrha bila pretvaranje zvunih valova u vidljive tragove (valne oblike) na
nekoj povrini. Pretvaranje se vrilo uz pomo jednostavnog mehanizma - povezivanjem
membrane koja je prihvaala zvune signale sa odgovarajuom iglom koja je pak mogla
ostavljati trag po nekom materijalu uglavnom je to bilo zaaeno staklo. Iako je bio od
velike pomoi pri stvaranju prvih vizualizacijskih slika akustinih pojava, ureaj nije zbog
svoje jednostavnosti mogao u primjeni ostati due vrijeme i naslijedile su ga neke modernije
modifikacije. Na neki ga nain moemo smatrati prethodnikom svih ureaja za reprodukciju
zvuka, jer se iz njegovih principa i mehanizama razvila ideja gramofona, kojeg je prvi
patentirao Thomas Alva Edison 1877. godine. Edisonova inaica gramofona je u svojim
kasnijim izvedbama i modifikacijama doivjela niz promjena koje su pridonijele znatno
kvalitetnijoj reprodukciji zvunog zapisa, to je dovelo do toga da mnogi i danas kao osnovni
ureaj pri sluanju glazbe koriste gramofon, unato svim modernim tehnikim ureajima.

Slika 7: fonoautograf

16

Naprednija verzija fonoautografa konstruirana oko 1910. godine nazivala se fonodiek (engl.
phonodiek). Fonodiek je bio ureaj za stvaranje fotografskih zapisa oblika vala. Radio je na
sljedeem principu: zvuk uzrokuje vibraciju membrane. Membrana je povezana sa malim
zrcalom koje se trese zajedno sa njom i reflektira svjetlosnu zraku u razliitim smjerovima
pod razliitim kutevima, ovisno o prirodi zvuka. Refektirana se zraka svjetlosti biljeila na
fotografski film, te su na taj nain nastajali trajni zapisi o obliku zvunih valova. Fonodiekom
su detaljno snimljeni valni oblici gotovo svih glazbenih instrumenata, mnogi zapisi postoje i
danas. S obzirom da je imao mogunost prikazivanja iznosa tlaka kojeg proizvodi
odgovarajui zvuni val, koriten je za vrijeme 1. svjetskog rata pri mjerenjima tlaka i trajanja
udarnih valova topova i ostalih vrsta oruja, to je uvelike pridonijelo razumijevanju
fiziolokih uinaka promatranih pojava na ovjeka. U svoje je vrijeme bio neizostavan kao
demonstracijski ureaj za valne oblike razliitih zvunih uzoraka promatrai su mogli iz
prve ruke uoiti razliku meu njima, tj. uoiti razliku u boji zvuka.

Slika 8: valni oblik klarineta snimljen fonodiekom

S obzirom na sloenu formu pojedinih valnih uzoraka, samo po sebi se postavilo

pitanje o mogunostima razdijeljivanja sloenih uzoraka na jednostavnije dijelove njihove
konstituente. Poelo se razmiljati o osnovnim principima i idejama onog to danas
poznajemo pod nazivom Fourierova analiza (po matematiaru Fourieru koji je postavio i
dokazao teoriju). U etvrtom poglavlju biti e neto vie reeno o osnovnim konceptima koje
sa sobom donose pojmovi Fourierova analize i sinteze, te njihovim neposrednim
implikacijama na akustike pojave i istraivanja u akustici.

17

3.1.2.

Kenigov aparat poetak Fourierove analize

Daleko od teoretskih matematikih modela, u radionici jednog zaljubljenika u

akustike fenomene, nastao je ureaj kojeg danas s pravom moemo smatrati ureajem za
Fourierovu analizu 1 . Radi se o Kenigovom aparatu sa Helmholtzovim rezonatorima. Ureaj
je ime dobio po svom konstruktoru - Karlu Rudolfu Kenigu (1832 - 1901).
Kenigov aparat je u svojoj osnovi jednostavan mehaniki ureaj koji mogunost
vizualizacije zvuka temelji na promatranju plamena plina koji gori. Ureaj se sastoji od 7 ili
vie Helmholtzovih rezonatora (ovisno o modelu). Rezonatori su sa stranje strane ureaja
cjevicama spojeni sa plamenicima, na koje pak sa prednje strane druga skupina cjevi dovodi
plin. U sredinjoj komori na kojoj se nalaze plamenici, sa unutranje strane postavljena je
polupropusna membrana (fini papir). Plin na plamenicima gori. Zrcalo sa strane koje se moe
rotirati slui za bolje uoavanje promjene plamena na plamenicima.
Princip rada ureaja je krajnje jednostavan. Helmholtzovi rezonatori su nainjeni tako
da rezoniraju na zvuk tono odreene frekvencije. S obzirom da su povezani sa plamenicima
na kojima gori plin, pojava rezonancije na rezonatoru imat e odreeni uinak na plamen.

Slika 9: Kenigov aparat

V. Dodatak na str.35

18

Ukoliko izvor zvuka emitira odreenu frekvenciju koja odgovara frekvenciji nekog
rezonatora, na plameniku spojenom sa tim rezonatorom uoit e se promjena veliine
plamena. Na svim ostalim plamenicima promjene nee biti. U sluaju kada izvor zvuka
emitira vie frekvencija (npr. neka se radi o skupu svirala dvije, tri ili vie koje istodobno
proizvode zvuk), mogue je prema uinku koji zvuk ima na plamen tono odrediti frekvencije
koje se nalaze unutar emitiranog zvunog uzorka. Upravo je odreivanje osnovnih frekvencija
od kojih se sastoji neki zvuni val princip na kojem poiva Fourierova analiza stvorena je
mogunost razlaganja vala na njegove osnovne konstituente. Kenig ne samo da je pronaao
vrlo jednostavan nain za vizualizaciju djelovanja zvuka, ve je uspio otii i korak dalje.
Teko je u ono vrijeme bilo zamisliti jednostavniji i uinkovitiji ureaj za jednostavnu
demonstraciju tako sloenih fizikalnih pojava.
Kenigov aparat zajedno sa pripadajuim izvorom zvuka (malenim modularnim
orguljicama) nalazi se i u povijesnoj zbirci Fizikog odsjeka Prirodoslovno-matematikog
fakulteta u Zagrebu. Eksperimentalni postav je dugo vremena sluio u nastavi fizike, no sa
vremenom je ipak ustupio mjesto naprednijim metodama i lagano pao u zaborav. U sklopu
aktivnosti oko obiljeavanja Svjetske godine fizike 2005, Koenigov aparat i orgulje u
potpunosti su obnovljeni i ponovo stavljeni u funkciju. Zahvat je bio dosta zahtjevan s
obzirom da su dijelovi aparature bili u potpunosti uniteni, te je bilo potrebno napraviti
potpunu rekonstrukciju. Na predavanjima o povijesnim eksperimentima u studenom 2005.
ponovo su u novom svjetlu predstavljeni iroj javnosti. Osnovna je zamisao pri tome bila
skrenuti panju na vrijedne povijesne eksperimentalne postave koji i danas mogu uspjeno
posluiti u nastavi fizike, a nepravedno su stavljeni u drugi plan. Fizikalni principi trajni su i
nepromijenjeni, bez obzira kojom se tehnikom u njihovom objanjavanju sluili.
Vie o samom eksperimentalnom postavu i predavanjima moe se pronai na adresi:
http://metodika.phy.hr/gf

19

4. Moderne metode vizualizacije akustinih pojava

Razvojem moderne raunalne tehnologije mnoge su eksperimentalne tehnike prikaza
fizikalnih pojava bitno pojednostavljene i doivjele su ogroman napredak. Eksperimentalni
postavi obogaeni su informatikom opremom koja postaje njihov neizostavan dio kao
sustav kontrole cijelog procesa opaanja, kao sustav za prikaz rezultata ili oboje. Bez obzira o
kojem se dijelu procesa radilo rad je uvelike olakan.
Uvoenjem raunala u fiziku, razvijaju se nove metode istraivanja, analize i prikaza
podataka i u akustici. Stvoreni su mnogi napredni sustavi za primanje zvunih signala
(odgovarajui mikrofoni i akustini periferni ureaji), te sustavi za analizu i prikaz podataka
(odgovarajui softverski paketi). Paralelno sa razvijanjem ekspertnih sustava za istraivanja,
razvijaju se i edukacijska softverska i hardverska rjeenja koja uvelike pripomau razvoju
percepcije i svijesti uenika o akustici i akustikim procesima. Upravo e o nekima od tih
rjeenja biti vie govora u odjeljcima koji slijede.
Dodatnu komponentu edukacijska rjeenja dobivaju razvojem Interneta i prilagoivanjem
njihovih mogunosti za on-line upotrebu i prezentaciju. Time je u potpunosti izgubljena
obaveza lokalnosti nekog demonstracijskog postupka ili prikaza problema, jer se cijeli
proces moe odvijati putem Interneta, neovisno o lokaciji na kojoj se nalazi demonstrator
predava, ili uenici koji ga prate.
Informatika tehnologija nije odmah bila spremna odgovoriti na izazove koje su pred nju
postavile postojee eksperimentalne metode i metode analize podataka. Bilo je potrebno
odreeno vrijeme kako bi raunala ili neki njihovi dijelovi postali dovoljno moni za obradu
eljenih procesa. Danas takvi problemi gotovo vie i ne postoje, jer su moderna raunala u
potpunosti prilagoena prikazu multimedijalnih sadraja i nose sa sobom potpunu mogunost
njihove analize i obrade.
Uz prikaz nekih pogodnih softverskih rjeenja za vizualizaciju zvuka, u slijedeim e
odjeljcima biti govora i o nekim praktinim edukativnim rjeenjima, te o tome kako u svemu
iskoristiti mogunosti koje prua Internet i open-source zajednica.

20

4.1. Raunalna podrka hardverski zahtjevi

Od pojave prvih raunala za kunu upotrebu, jedna od glavnih njihovih zadaa
postala je mogunost manipulacije multimedijalnim sadrajima. Prva su raunala tu imala
velikih potekoa zbog nedostatnih hadverskih resursa. O obradi zvuka, pa tako i prikazu
akustinih pojava nije bilo govora.
Unazad deset godina raunala postaju dovoljno snana i tu se javljaju prve
mogunosti njihove upotrebe u demonstracijskim pokusima i ispitivanjima. Intenzivnim
razvojem tehnologije raunala ubrzo postaju u potpunosti tehniki dorasla multimedijalnim
zahtjevima. Dananja raunala bez veih problema mogu raditi najsloenije zahvate na svim
vrstama multimedijalnih sadraja. Hardverski resursi mogu bez problema podnijeti sve to
najnovije aplikacije od njih trae, a sve je skupa cijenom i mogunostima dostupno najirem
krugu korisnika.
Za uspjenu demonstraciju i vizualizaciju akustinih fenomena postoje ipak neki
minimalni tehniki zahtjevi koje raunalo mora zadovoljiti. Prije svega mora biti opremljeno
odgovarajuom zvunom karticom kako bi moglo primiti ili reproducirati zvuni signal.
Zvuna kartica ima mogunost primanja signala sa mikrofona ili nekog vanjskog ureaja, te
mogunost pohranjivanja tog signala na raunalo u odgovarajuoj kvaliteti zapisa, koja
takoer ovisi o samoj kartici. Mikrofoni koji se koriste za snimanje zvunih zapisa moraju
primati sve frekvencije koje emitira izvor zvuka kako bi analiza signala bila potpuna.
Alternativa primanju signala preko mikrofona u izvoenju demonstracijskih pokusa je
koritenje specijaliziranih izvora zvuka, primjerice glazbenih sintetizatora (synthesizera).
Zvuna kartica nadalje omoguuje reprodukciju zapisa putem odgovarajuih zvunika ili
slualica. Sam dojam o zvunom zapisu uvelike e ovisiti o zvunicima preko kojih se
reproducira. Potrebno je voditi rauna o rasponu frekvencija koje odreeni zvunici mogu
reproducirati, njihovom poloaju u odnosu na sluatelja, materijalu od kojeg su nainjeni... Pri
odabiru opreme vrijedi jednostavno pravilo: kvalitetnija oprema nudi bolju mogunost
stvaranja i reprodukcije zapisa, ali je ujedno i skuplja zato je potrebno donekle voditi rauna
o omjeru kvaliteta/cijena. Sreom danas je situacija takva da i jeftinija oprema nudi dobre
mogunosti za izvoenje i analizu pokusa. U izvoenju demonstracijskih eksperimenata
vezanih za vizualizaciju akustinih pojava podjednako je vana kvalitetna reprodukcija audio
sadraja kao i sama vizualizacija, jer se u izvoenju zvuk odmah povezuje sa vizualizacijskim
efektom koji stvara.

21

Da bi promatrani uzorak vizualizirali potrebno ga je predoiti na monitoru raunala, ili

u sluaju veeg broja promatraa na LCD projektoru. Monitor zajedno sa grafikom karticom
daje mogunost prezentiranja sadraja sa raunala neophodan je za rad. Dananji grafiki
podsustavi raunala i monitori dorasli su svim zahtjevima koje pred njih postavlja
vizualizacija zvuka, s obzirom da se ona svodi na prikaz sadraja kojeg generiraju odreeni
raunalni programi. Kao izlazna periferna jedinica raunala moe se koristiti i pisa s obzirom
da se sadraj koji generiraju programi moe i ispisati. Na taj se nain stvara trajniji zapis o
izvrenoj analizi.
S obzirom da se danas tei sve veoj dostupnosti materijala putem Interneta, pogodno
je raunalo opremiti i mrenim prikljukom (mrenom karticom), kako bi se stvorila
mogunost kako prikaza sadraja najirem krugu korisnika, tako i mogunost primanja
sadraja sa mree. Internet je svojim mogunostima otklonio prostorne prepreke i omoguio
jednaku dostupnost svih sadraja ak i fiziki najudaljenijim korisnicima.
Shematski bi se cijeli sustav za vizualizaciju akustinih pojava mogao predoiti na
slijedei nain:

Slika 10: shema raunalnog sustava za vizualizaciju akustinih pojava

22

4.1.1.

Glazbeni sintetizatori izvori zvuka

Da bi se na bilo koji nain izvrila kvalitetna vizualizacija akustinih pojava potrebno

je prije svega imati kvalitetne, raznovrsne izvore zvuka. S obzirom na irok raspon zahtjeva
koje specfini sluaj vizualizacije moe imati, potrebno bi bilo na raspolaganju imati mnotvo
razliitih glazbenih instrumenata, udaraljki, izvora umova i sl. Samim time izvoenje
demonstracije ili mjerenja moe postati poprilino tehniki zahtjevno.
Napredak moderne tehnologije imao je utjecaja na sve dijelove ljudske svakodnevnice,
pa tako izmeu ostalog i na glazbene instrumente. Dok su stari mehaniki instrumenti imali
i jo uvijek imaju neizostavnu ulogu u stvaranju glazbe ili izvoenju demonstracijkih pokusa i
mjerenja, prava revolucija nastala je pojavom elektronikih izvora zvuka glazbenih
sintetizatora (engl. synthesizera). Prvi syntesizeri nastali negdje 70'tih godina 20. stoljea nisu
imali tako velike mogunosti u generiranju zvukova kao dananji, ali su ve onda davali
naznake jasnih i nenadoknadivih prednosti u odnosu na klasine izvore zvuka. Prije svega
frekvencije zvukova koje su davali synthesizeri mogle su se odreivati do u tisuiti dio herza,
pa i preciznije. Stvorena je mogunost kontinuiranog stvaranja zvuka kroz praktiki
neogranien vremenski period (tako neto bi primjerice jednom saksofonistu za vrijeme
demonstracije bilo neizvedivo). Frekvencije koje synthesizer daje mogle su se kontinuirano
mijenjati kroz cijelo podruje ujnosti uz mogunost dodavanja i kombiniranja novih
frekvencija po elji. Isto tako vano je spomenuti mogunost jednostavnog generiranja raznih
oblika valova (sinusni, trokutasti, etverokutni, oblik pile).
Sve navedene karakteristike su na neki nain samo pozadina onog to je u biti glavna
prednost glazbenih sintetizatora generiranje zvuka odreene boje prema karakteristikama
specifinih glazbenih instrumenata. Konkretnije, kvalitetan glazbeni sintetizator moe
reproducirati vie ili manje kvalitetno zvuk gotovo svih glazbenih instrumenata. Time je
stvorena mogunost da se iz samo jednog jedinog izvora zvuka dobije uvid u sve mogue
valne uzorke koji karakteriziraju boju zvuka razliitih glazbenih instrumenata. Uz to, svi
glazbeni sintetizatori imaju mogunost stvaranja zvunih uzoraka prema vlastitoj elji.
Prednost ovakvog izvora zvuka pri demonstraciji ili mjerenju u odnosu na neki od klasinih
izvora nije potrebno niti spominjati. Nadalje, vrlo je bitna mogunost direktnog povezivanja
izvora sa sustavom za analizu ili vizualizaciju (putem odgovarajuih kablova i suelja na
raunalu), ime se direktno umanjuje utjecaj vanjskih izvora zvuka demonstracije je mogue
izvoditi i u relativno bunom okruenju (npr. uionici).

23

Postoji vie tipova glazbenih sintetizatora. Obino se razlikuju prema nainu na koji
generiraju zvuk, tj. tipu modulacije (sinteze). Openito kod tehnika modulacije zvuk nastaje
kombinacijom vie signala. Pri tome jedan signal uzrokuje promjenu fizikalnih karakteristika
drugog. Tipova sinteze ima puno i svaka nova generacija donosi nove mogunosti u
kvalitetnijem stvaranju zvuka.
Najnovija tehnologija koja se koristi u generiranju zvuka naziva se sempliranje (engl.
sampling). Razlikuje se od klasine sinteze zbog toga to se u ureaje (semplere) stavlja
uzorak zvuka (sample), snimljen i digitalno prilagoen za ovakvu vrstu reprodukcije. Zvuni
uzorak koji se dobije iz semplera identian je zvuku originalnog instrumenta sa kojeg je
preuzet. Sempleri su danas neizostavan dio svakog procesa stvaranja glazbe upravo zbog
svoje preciznosti u reprodukciji zvuka. Tako dobre tehnike osobine sigurno se mogu odlino
iskoristiti i prilikom vizualizacije akustinih fenomena.
Glazbeni sintetizatori i sempleri se danas zajedno ugrauju u vrlo mone glazbene
instrumente, tzv. workstatione. Takvi ureaji kombiniraju najbolje osobine generiranja zvuka
u procesu sinteze i najbolje osobine sempliranih uzoraka. Opremljeni su sustavima za
dodavanje efekata na zvukove te imaju nebrojene mogunosti kombiniranja i iskoritavanja
zvunih uzoraka. Sve funkcije objedinjuje jedinstven operativni sustav (neki ak koriste
inaice Linux-a). Hardverski su vrlo moni (procesori Pentium generacije, opremljeni tvrdim
diskovima, optikim ureajima), i u potpunosti su kompaktibilni sa dananjom raunalnom
tehnologijom sa kojom komuniciraju preko USB ili firewire suelja. Takav jedan ureaj
zamjenjuje sve potrebno za stvaranje ak i najsloenijih glazbenih djela u glazbenoj
produkciji, a njegove mogunosti za demonstraciju akustinih pojava su nebrojene. Na alost
cijenom su jo uvijek pomalo nedostini, no i slabija rjeenja mogu dobro posluiti u
svakodnevnim demonstracijama akustinih fenomena.

Slika 11: Korg PA1X pro trenutno jedan od najboljih workstationa

24

4.2. Softverska podrka

Nakon pregleda hardverskih zahtjeva u raunalnom sustavu za vizualizaciju akustinih
pojava, red je neto rei i o softveru koji se koristi za tu namjenu.
Sve komponente raunala kao i sve procese koje raunalo obavlja nadgleda operativni
sustav. On je zaduen za komunikaciju meu ureajima, sinhronizaciju procesa, optimizaciju
izvrenja naredbi i sl. Veina dananjih raunala koriste razne inaice Windows ili
Unix/Linux operativnih sustava. Operativni sustavi u veoj ili manjoj mjeri uglavnom imaju
implementiranu potrebnu podrku za upravljanje dijelovima raunala (primjerice zvunom
karticom), ili nekim od perifernih ureaja. Ukoliko to nije sluaj, mogue je upravljake
dijelove programa (tzv. drivere) instalirati i naknadno. Jednom kada je operativni sustav
ispravno podeen, i bez problema radi sa svim ureajima prikljuenim na raunalo, stvorena
je osnova za koritenje daljnjih specijaliziranih programa preko kojih e se izvesti
odgovarajua mjerenja, analize ili demonstracije.
Pri odabiru operativnog sustava vrlo je bitno procijeniti prednosti i nedostatke koje on
donosi u implementaciji konkretnog problema. Konkretno u problematici vizualizacije
akustinih fenomena Windows operativni sustavi su u maloj prednosti nad Linux/Unix
sustavima. Prije svega vie su okrenuti prema korisniku neto su jednostavniji za koritenje.
Imaju bolje implementiranu podrku za komunikaciju sa dodatnim ureajima koji se u radu
prikljuuju na raunalo (npr. glazbeni workstationi), a ukoliko podrka nije ve realizirana
lako se izvri nadogradnja. Isto tako postoji vei broj specijaliziranih programa koji se mogu
koristiti pri vizualizaciji, napravljenih upravo za Windows OS. Njihov je glavni nedostatak
cijena, te ponekad nestabilnost u radu, to moe predstavljati ozbiljan problem. Sreom,
novije verzije Windowsa (XP) su ipak napravljene poprilino dobro tako da se korisnik moe
pouzdati u njihovu stabilnost.
Sa druge strane Linux/Unix operativni sustavi su besplatni. Novije inaice imaju bolje
realiziranu podrku kako za raunalne komponente, tako i za periferne ureaje. Odlikuju se
stabilnou u radu. Glavna im je mana nedostatak specijaliziranog softvera koji se moe
iskoristiti u vizualizaciji, i injenica da softver koji postoji nije u veini sluajeva toliko
kvalitetan kao za Windows sustave. No uz izvrne verzije programa dolazi esto i source kd,
tako da korisnik ukoliko ima iskustva moe softver u potpunosti prilagoditi svojim
potrebama. Oba tipa operativnih sustava imaju svoje prednosti i mane, tako da je krajnja
odluka o odabiru preputena je iskljuivo korisniku.

25

Operativni sustav sam po sebi nije dovoljan za prikaz akustinih pojava. Uz njega na
raunalu mora postojati i odgovarajui softver koji e moi primiti, te na pravilan nain
obraditi i prikazati ulazni signal primljen na zvunoj kartici. Softvera za tu namjenu ima
mnogo razliitih proizvoaa, kvalitete, namjene od profesionalnih vrlo skupih i sloenih
programa za obradu zvuka i snimanje (Cubase), do besplatnih jednostavnih demonstracijskih
programa prilagoenih svim skupinama korisnika. Upravo e jedan od takvih programa biti
predmet detaljnijeg razmatranja u sljedeem poglavlju.
Za razmatranja u problematici vizualizacije akustinih pojava, te kasnijoj eventualnoj
obradi podataka nije nuno da softver koji se koristi bude usko specijaliziran. Ukoliko se
primjerice kao rezultat analize dobije skup podataka u numerikom obliku koji nosi
informacije o meusobnom odnosu dviju ili vie fizikalnih veliina, analiza i grafika
prezentacije moe se izvriti u programu za tablinu obradu podataka kakav je npr. Excel.

4.2.1.

Visual analyser - program za vizualizaciju zvuka

Od mnotva programa koji bi se mogli iskoristiti na manje ili vie uspjean nain za

vizualizaciju akustinih pojava, neto vie rijei u ovom poglavlju biti e o Visual Analyseru.
Zbog niza prednosti koje ima nad ostalim programima za slinu namjenu, odabran je kao
izvrstan primjer softvera koji je jednostavnou, pristupanou i mogunostima koritenja
dostupan svima, a ujedno je pogodan za ispunjenje svih zadaa koje bi demonstracijska
analiza akustinih pojava mogla pred njega postaviti.
Visual Analyser proizvod je tvrtke Sillanum Software. Program je unutar public
domene, tj. besplatan je za koritenje. Radi pod Windows operativnim sustavima. Instalacija
je dostupna na Internet adresi www.sillanumsoft.com. S obzirom na veliinu od samo 1.1 MB
pristupana je i korisnicima sa dialu-up pristupom.
Iako veliinom instalacije ne ostavlja takav dojam, Visual Analyser je poprilino
moan program. Svojim mogunostima moe zamijeniti niz ureaja i prikazati sve njihove
funkcionalnosti na jednom mjestu korisnikovom raunalu. Visual Analyser moe se koristiti
kao:
1. Osciloskop (dva kanala, x-y osi, vremenska podjela, trigger)
2. Analizator spektra sa prikazom amplitude i faze (linearni i logaritamski prikaz,
linije...)

26

3. Generator valnih oblika (triangular, square, sinus, noise, pulsni generator)

4. ''Frequency metter'' (sa prikazom vremena i raspona frekvencija)
5. Volt-metar
6. ''Filtering'' ureaj (low pass, hi pass, band pass, band reject...)
7. Potpuni softverski konverter za digitalno-analognu konverziju (za kompletnu
rekonstrukciju signala)
Nakon pokretanja programa, otvara se njegov glavni prozor:

Slika 12: Suelje Visual Analysera

Suelje programa je jednostavno i podijeljeno na nekoliko dijelova. Pri vrhu prozora

nalaze se izbornici pomou kojih se mogu podeavati postavke programa ili ukljuivati neke
njegove dodatne opcije (npr. opcije za dodatni prikaz pri mjerenju traenih veliina). Srednji
dio slui za prikaz promatranih pojava. Gornji prozor prikazuje periodinosti valnih oblika
koji se promatraju i njihove amplitude, dok donji pokazuje frekvencije koje se pojavljuju u
promatranom valnom uzorku (prikazuje spektar frekvencija). Sa desne strane suelja nalaze se

27

izbornici za podeavanje karakteristika prikaza u svakom od prozora. Mogue je podesiti

razinu ulaznog signala, raspon prikaza na svakoj osi, te ukljuiti neke od dodatnih funkcija
programa. Od dodatnih funkcija potrebno je spomenuti mogunost tonog prikaza
frekvencije, prikaza faze promatranog vala te mogunost generiranja raznih valnih oblika.

Slika 13: Mjerenje frekvencije zvuka

Frekvencija nekog izvora zvuka se uz pomo Visual Analysera moe odrediti sa dosta
velikom tonou (4 decimale). No rezultat moe varirati ovisno o izvoru zvuka, nainu
prijenosa zvunog signala, koliini uma koji je obuhvaen pri prijenosu i sl.
Uz pomo ''Phase'' prikaza, mogue je promatrati promjene faze vala u vremenu.
Prikaz je mogue prilagoavati ovisno o potrebama konkretnog sluaja analize.
Posljednja spomenuta dodatna funkcija odnosi se na mogunost generiranja raznih
valnih oblika proizvoljne frekvencije. Tako je mogue generirati pravilne oblike valova
(sinusne, pravokutne, trokutaste), valne uzorke nepravilnih oblika (umove ili pulseve), te
oblike koji nastaju postavljanjem neke proizvoljne matematike funkcije. Postoji mogunost
generiranja valnih oblika iz dva prividno nezavisna izvora, tako da se kod razmatranja mogu
uoiti pojave interferencije, zvunih udara i sl.

Slika 14: mogunosti pri generiranju valnih oblika

28

Visual Analyser ima mogunost primanja signala na vie naina: putem mikrofona, iz
nekog vanjskog izvora zvuka direktno spojenog odgovarajuim kablom, ili sa CD/DVD
ureaja na raunalu. Koji e se izvor zvuka korisititi, ovisi o mogunostima i potrebama koje
postavlja analiza. Visual Analyser takoer posjeduje odgovarajue filtere koji se mogu
koristiti u sluaju kada je prije analize potrebno izvriti korekcije na signalu (npr. u sluaju
kada je um izrazito jak). Na kraju, kada se analiza napravi, program ima mogunost
pohranjivanja podataka u razliitim oblicima. Podaci se mogu pohraniti kao slike ili u
numerikom (tekstualnom) obliku. Ukoliko se podaci pohranjuju u nekom od grafikih
(slikovnih) formata,Visual Analyser ima mogunost promjene boja unutar svog suelja, kako
bi dobiveni rezultati pogodovali izgledom za eventualnu daljnju obradu. Tekstualni oblik
podataka omoguuje pak daljnju analizu u nekom od programa (npr. Excell).

4.2.2.

Mogunosti primjene u nastavi fizike

Ako Visual Analyser stavimo u kontekst demonstracijskog softvera u nastavi fizike, u

kombinaciji sa izvorom zvuka daje mogunost kreiranja niza jednostavnih vjebi. Uz pomo
tih vjebi, uenici e na uinkovit nain moi razumjeti i doivjeti akustike pojave. Tako se
primjerice moe postaviti i slijedei zadatak: potrebno je iz izvora zvuka generirati nekoliko
valnih oblika razliitih glazbenih instrumenata, izmjeriti frekvencije signala, razmotriti oblik
vala, te napraviti analizu frekvencije harmonika koji stvaraju karakteristian valni oblik.
Ovdje se pretpostavlja da se kao izvor zvuka koristi glazbeni sintetizator. U dolje provedenoj
analizi u tu je svhu koriten synthesizer Korg i30. Koritenje glazbenih sintetizatora nudi
mogunost odabira valnih oblika razliitih instrumenata (uenici ih mogu proizvoljno odabrati
prema vlastitom interesu), te takoer mogunost analize proizvoljno generiranih valnih oblika
(zvukova) sastavljenih od vie razliitih valnih oblika razliitih instrumenata.
Eksperimentalni postav koji je koriten za analizu je vrlo jednostavan: sastoji se od
izvora zvuka (glazbenog sintetizatora), raunala opremljenog zvunom karticom i Visual
Analysera. Za razmatranje su odabrani karakteristini valni oblici (zvukovi) violine i trube
frekvencije 440 Hz (frekvencija tona A iz prve oktave prema kojem se formiraju svi odnosi
ostalih tonova unutar glazbene ljestvice). Uzorci su odabrani samo za prikaz, kako bi se
okvirno stekao dojam to se sve sa Visual Analyserom moe uiniti. Prilikom praktinog
izvoenja demonstracije poeljno je iskoristiti to vie razliitih valnih uzoraka i razmotriti ih
na vie razliitih frekvencija.
29

Slika 15: valni oblik i udio frekvencija u harmonicima violine 2

Slika 16: valni oblik i udio frekvencija u harmonicima trube

Iz gore priloenih slika jasno je vidljiva razlika izmeu valnih oblika violine i trube.
Na osnovu te razlike stjee se dojam razliite boje zvuka razlikuju se glazbeni instrumenti.
Isto tako, analiza frekvencija pokazuje razliit doprinos viih harmonika u valnom obliku. Iz
toga uenici direktno mogu uoiti doprinos viih harmonika konanom obliku vala, tj. boji
zvuka. Samim time uz akustiki, direktno stjeu i vizualni dojam, te njihovim kombiniranjem
lake usvajaju trajne spoznaje o prirodi zvuka. Dodatni bonus pri razumijevanju donosi prikaz
promjene faze vala.
Uzimajui u obzir koliko je jednostavno danas pomou raunalne tehnologije i
softvera izvriti gore opisanu analizu, neupitna je uloga Visual Analysera i slinih programa u
razvijanju uenikih koncepcija i usvajanju novih sadraja. Unatrag samo 15 godina, napor i
tehnoloki zahtjevi za izvoenje sline demonstracije bili bi daleko vei.

Za kvalitetniji prikaz unutar samog rada, prilikom stvaranja slika promijenjene su postavke boje Visual

Analysera

30

4.3. Internet i mogunosti vizualizacije akustinih fenomena

S obzirom na aktualne trendove koji danas vladaju u svim aspektima ljudskog ivota,
a odnose se na opu prisutnost informacija i sustava za razne namjene na Internetu, svoje
mjesto na ''mrei svih mrea'' nali su i sustavi za vizualizaciju akustinih pojava. Mogunosti
koritenja tih sustava, kao i njihov znaaj pri usvajanju koncepcija kod uenika neupitni su. U
razmatranjima, online sustavi za analizu akustinih pojava mogu se podijeliti s obzirom na
svoju namjenu i tehniku realizaciju. Svojom namjenom sustavi mogu biti namijenjeni
edukaciji (demonstraciji) ili provoenju strunih fizikalnih mjerenja (analizama). S obzirom
na tehniku realizaciju mogu biti implementirani za rad putem web browsera, ili pruaju
mogunost pokretanja na nekom drugom informatikom sustavu razliitom od korisnikovog
(takvom se sustavu obino pristupa preko odgovarajueg suelja, izvri analiza te putem
mree korisniku dostavljaju rezultati). Sustavi namijenjeni edukaciji obino su implementirani
kao web browser-based, dok se specijaliziranim analitikim sustavima pristupa na neki drugi
nain. Naravno postoje i obrnute implementacije.
Promatrajui openite prednosti koje donose mreni sustavi za vizualizaciju i analizu
akustinih pojava, bez obzira na njihovu implementaciju potrebno je spomenuti njihove
zajednike karakteristike:

Dostupnost svim skupinama korisnika bez obzira na lokaciju (npr. izvor zvuka
i dio sustava za analizu mogu biti fiziki vrlo udaljeni)

Mogunost brze razmjene aktualnih informacija i znanja

Mogunost razmjene velike koliine podataka

Sustav ne mora nuno u sebi sadravati samo hardversku i softversku implementaciju,

ve moe ukljuivati i ljudski faktor (humanware). Ljudski faktor je od posebnog znaaja pri
razmjeni iskustva i informacija meu korisnicima, ili kao aspekt pomoi kada hardverski ili
softverski dijelovi sustava zakau. U takvim se situacijama iskustvo ostalih korisnika i
mogunost dobivanja adekvatne informacije ne moe niim zamijeniti.
Iako su mogunosti upotrebe mrenih tehnologija i simulacija u edukaciji i
razmatranjima velike i donose sa sobom niz prednosti, potrebno je ipak voditi rauna o tome
da pretjerana upotreba tehnoloki ''naprednih'' metoda moe neki puta imati i negativan
uinak. Stoga se nikako ne smiju iz edukacijskog ciklusa izostaviti i ''starije'', ali jednako
uinkovite metode prezentacije akustinih fenomena.

31

4.3.1.

Interaktivni appleti
Interaktivne applete danas vrlo esto susreemo kao alate za analizu i vizualizaciju

akustinih pojava. Najee su implementirani kao web-based aplikacije (rade unutar web
browsera), ali mogu funkcionirati i kao samostalne (stand-alone) aplikacije. S obzirom na
njihovu veliku rairenost, dostupnost i jednostavnost koritenja zasluuju da se o njima
spomene neto vie detalja.
Najei programski jezik u kojem se interaktivni appleti implementiraju je Java.
Veina appleta je napravljena upravo u tom objektno-orijentiranom programskom jeziku. Java
je vrlo rairen jezik, prisutan na svim platformama. Programeri ga dosta koriste zbog
semantike i strukturne jednostavnosti, a pogodan je za pisanje kako mrenih tako i standalone aplikacija. Zbog velikog broja ve gotovih programskih biblioteka relativno je
jednostavan za programiranje grafikih suelja i vizualnih aspekata programa, te je iz tog
razloga pogodan za realizaciju vizualizacijskih sustava.
Interaktivni Java appleti koje danas susreemo na Internetu uglavnom su namijenjeni u
edukacijske svrhe. Osnovna im je ideja na jednostavan nain predoiti neku od sloenijih
fizikalnih pojava kako bi uenici lake stekli koncepcije i shvatili problematiku koja je pred
njih postavljena. Veliki dio tih appleta je besplatan za koritenje i distribuira se kao ''opensource'' izvorni kd aplikacija dostupan je svima. To otvara korisniku velik broj
mogunosti, jer applet moe u potpunosti prilagoditi svojim potrebama.
Appleti koje danas susreemo dosta se meusobno razlikuju svojom funkcionalnou i
nainima provoenja analize. Neki su orijentirani na prikaz i analizu valnih oblika koje sami
generiraju, dok drugi imaju mogunost proizvoljnog moduliranje valnih oblika od strane
korisnika, pa ak i mogunost analize nekog zvunog uzorka snimljenog preko web suelja.
Kao primjer, napravljen je kratki osvrt na mogunosti i funkcionalnosti dva appleta od kojih
svaki na svoj nain prikazuju razliite izvede metoda za vizualizaciju.
Na web adresi http://www.phy.ntnu.edu.tw/ntnujava/viewtopic.php?t=33 nalazi se
prvi primjer. Radi se o jednostavnom Java appletu namijenjenom demonstraciji Fourierove
sinteze. Korisnik ima mogunost odabira nekoliko valnih oblika: sinusni/kosinusni, oblik pile,
''square wave'' oblik, ili moe stvarati valne oblike po vlastitoj elji. Princip stvaranja novih
valnih oblika poiva na dodavanju viih harmonika nekoj osnovnoj frekvenciji. Nakon
odabira osnovne frekvencije, korisnik moe nadodati vie harmonike u rasponu od 1f do 15f, i
u realnom vremenu moe promatrati kakav uinak nadodavanje viih harmonika ima na
32

konani valni oblik. Isto tako, modifikacija valnog oblika ima utjecaj i na promjenu zvuka
koji se moe reproducirati, tako da je uz vizualnu komponentu modifikacije prisutna i
akustika, to korisniku odmah prua bolji uvid u problematiku i nudi mu veu mogunost
razumijevanja.

Slika 17: applet Fourierova sinteza

Uz applet i njegovu mogunost koritenja na stranici, dostupan je i source kd pomou

kojeg korisnik moe mijenjati izgled i funkcionalnost appleta. U tu svrhu potrebno je imati
neko od razvojnih okruenja za Javu (primjerice Eclipse).
Drugi primjer nalazi se na adresi http://www.kt.tu-cottbus.de/speech-analysis/simulation.html.
Rije je o interaktivnom appletu namijenjenom analizi ve snimljenih zvunih signala, ili
analizi signala kojeg korisnik sam moe snimiti putem web suelja (najee se radi o
ljudskom govoru). Nakon odabira ili snimanja zvunog uzorka, applet nudi mogunost
analize frekvencija. Mogue je takoer izvriti promjenu frekvencije na odabranom dijelu ili
na cijelom uzorku. Iz dobivene analize, applet nadalje moe sintetizirati dobiveni uzorak, te
usporediti originalni sa sintetiziranim uzorkom. Na taj se nain jednostavno moe provjeriti
uinkovitost sinteze uz pomo Fourierove analize.

Slika 18: uzorak unutar appleta

33

Zakljuak
Vizualizacija akustikih pojava kao dio procesa usvajanja novih znanja iz fizike ima
veliku ulogu u stvaranju uenikih koncepcija i razvoju njihovih spoznaja o akustinim
fenomenima. Obzirom na svoju dugu tradiciju, ima mogunost iskoristiti najbolja iskustva
steena kroz godine istraivanja i optimizacije metodikih pristupa, te ih kombinirati sa
prednostima moderne informatike tehnologije.
Tradicionalne metode vizualizacije poivale su na mogunostima mehanike
interpretacije uinaka zvunih valova. Uz pomo mehanikih i optikih ureaja uinci su bili
jasno vidljivi i zahvaljujui trudu istraivaa u velikoj su mjeri doprinjeli razvoju spoznaja i
koncepcija. Moderna raunalna tehnologija sa sobom donosi niz prednosti u samoj izvedbi
vizualizacije, cijeli proces podie na jednu viu razinu i vizualizacijske metode putem
Interneta ini dostupnima i najirem krugu korisnika. Ipak potrebno je voditi rauna da se
zbog velikog broja pogodnosti ne izgube zahtjevi za poznavanjem osnovnih fizikalnih ideja,
ime se unato dobrim namjerama u procesu usvajanja novih znanja postie upravo suprotni
uinak.
Budunost koja dolazi, sa sobom e zasigurno donijeti neka nova i poboljana rjeenja
koja e nuditi jo jasniji prikaz akustinih fenomena. Generacijama koje dolaze ostaje zadatak
pratiti tehnoloka dostignua i postii to veu kvalitetu nastave fizike i razumijevanja
fizikalnih koncepata. No isto tako, na brigu im je povjereno uvanje metodikih pristupa i
ideja koje su se razvijale kroz povijest. Samo kombinacijom iskustva prolosti i entuzijazma
budunosti moe se postii uspjena edukacijska sadanjost za generacije koje dolaze.

34

Dodatak: Ukratko o Fourierovoj analizi

S obzirom da je u ovim razmatranjima u nekoliko navrata spomenuta Fourierova
analiza bez podrobnijih objanjenja, osnovne ideje na kojima ona poiva prikazani su u ovom
dodatku. Vano je napomenuti da objanjenja poivaju strogo na konceptualnoj razini, vezana
su za zvuk i zvune fenomene, i daleko su od objanjenja matematikog aparata koji stoji iza
Fourierove analize.
Francuski matematiar Fourier u svojim je razmatranjima pokazao da se bilo koja
kontinurirana funkcija moe prikazati kao beskonana suma sinusnih i kosinusnih valova. Taj
je rezultat imao dalekosene posljedice kako u matematikom kontekstu pri razmatranju
funkcija, tako i na fizikalnu pozadinu reprodukcije i sinteze zvuka o kojoj je bilo govora u
ovom tekstu.
Sa fizikalnog stanovita gledano, jednostavan sinusni val moe biti pretvoren u zvuk
pomou zvunika i biti e percipiran kao ist ton odreene frekvencije. Zvukovi glazbenih
instrumenata obino se sastoje od jednog osnovnog i nekog dodatnog skupa harmonika koji se
mogu smatrati superpozicijom sinusnih valova osnovne frekvencije f i cjelobrojnih
viekratnika te frekvencije. Proces analize - razlaganja zvuka glazbenog instrumenta ili bilo
koje periodike funkcije na osnovne konstituente (sinusne ili kosinusne valove) naziva se
Fourierova analiza. Zvuni se valovi mogu opisati amplitudama konstituentnih sinusnih
valova koji ih tvore. Taj skup brojeva govori o harmonikom sadraju zvuka i ponekad se
naziva harmonijski spektar. On je najvaniji element pri odreivanju boje zvuka. Jednom
kada je poznat harmoniki sadraj nekog zvunog uzorka dobiven Fourierovom analizom,
postoji mogunost sintetiziranja tog istog uzorka pomou niza generatora zvuka koji daju
uzorke sa ispravno podeenom amplitudom i fazom. Dobivene uzorke je potrebno posloiti
zajedno. Taj se proces naziva Fourierova sinteza.
Matematiki model Fourierove analize je poprilino sloen, no ima svoju primjenu
kako u matematikim tako i u fizikalnim modelima i razmatranjima Detaljnije razmatranje
samog modela u velikoj bi mjeri prelazilo okvire ovog rada, ija je glavna svrha ipak bila
pruiti osnovni uvid u problematiku fizikalnih fenomena i pruiti motivaciju za daljnje
podrobnije upoznavanje sa navedenim temama.

35

Literatura
[1]

RICHARD E. BERG, DAVID G. STORK , The physics of sounds. Prentice-Hall, inc.,

New Jersey.

[2]

HUGH D. YOUNG, ROGER A. FREEDMAN, FRANCIS WESTON SEARS,

University physics. Adison-Wesley-Longman, 1996.

[3]

UDBENIK SVEUILITA U BERKELEYU Valovi i optika trei dio. Tehnika

knjiga Zagreb.

[4]

JAYANT, N.S.; NOLL, P, Digital Coding of Waveforms. Prentice-Hall, 1984

[5]

HYPERPHYSICS http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu

36