Predaja kae kako se godine 949.

u Poljice doselila tri brata: Tiimir, Kreimir i Elem

koji su osnivai Poljike upe. Potomci trojice brae nazivaju se didii. Od njihovih su
potomaka potekla tri poljika plemena, nazvana njihovim imenima: Kreimirovii,
Tiimirovii i Elemovii. Poljice su u to doba pripadala Primorskoj upaniji sa
sjeditem u Klisu. U XII., XIII. I XIV. stoljeu podrujem Hrvatske vladaju ubii.
Poljiani ih u potpunosti podravaju kao nasljednike hrvatskih banova. Poljice se 2.
veljae 1444. godine stavljaju pod starateljstvo Mleana emu je potvrda Zlatna
dukala 3. oujka iste godine. Zlatna dukala je dokument iz razdoblja mletakog
vrhovnitva, a izdao ga je mletaki dud Andrija Gitti s Vijeem desetorice. Dukala s
zlatnim peatom ureuje odnose izmeu Mletaka i Poljike Republike i garantira
Poljianima konkretnu pomo od 600 kopalja u borbi protiv Turaka. Godine 1540.
nakon svih odolijevanja Poljice ipak padaju pod tursko vrhovnitvo. Turske
dominacije s pravnog gledita Poljice se oslobaaju 1699. godine. Poljiki kotar
razdijeljen je 21. rujna 1807. izmeu Opine splitske, sinjske i omike. Time su Poljica
izgubila svoj suverenitet, integritet i svoje demokratsko ustrojstvo. Slijedei elju za
to veom nezavisnou od politikih faktora srednjovjekovne Hrvatske i Venecije te
onu za uvrivanjem dominirajueg poloaja didia i ugriia unutar Poljica, tvorci
Poljikog statuta su iz raznih izvora izvlaili osnovne pravne principe. Tako su stvarali
ope pravne norme, a obiajno pravo i elje vladajuih pretvarali u pisano pravo. To je
djelo jedinih pismenih ljudi u Poljicama sveenika. Poljiki statut pokazuje za ono
vrijeme visoki stupanj pravne strunosti i duboko poznavanje narodne pravne svijesti.
Cilj kodifikacije obiajnog prava je otkloniti nejasnoe, dvoznanosti i nepodudarnosti
te olakati primjenu prava. Pojava prvih statuta u Dalmaciji bila je izazvana potrebom
dalmatinskih gradova da se zatite od prevlasti stranih vladara u svom zaleu.
Najstariji sauvani rukopis Poljikog statuta, iz XVI. stoljea, pisan je bosanicom. Iz
cijelog teksta Poljikog statuta proizlazi da su njegovi tvorci bili popovi glagoljai koji
su bili vrlo dobro upueni u rimsko i kanonsko pravo te su njihove propise unosili u
statut. Potreba za popisivanjem tih poljikih prava javila se kad je ugarski kralj
Anuvinac Karlo Robert u rujnu 1322. godine s brojnom vojskom uao u junu
Hrvatsku i utaborio se u Kninu. Kralj je zatraio da mu se stara prava donesu na
odobrenje u obliku pismenih privilegija. Tom prigodom su i Poljiani na pregled

podnijeli prvih 18 lanova Poljikog statuta, koji sadre bitne obiaje vane za
samoupravu Poljica. Prvih 18 lanova Poljikog statuta bave se gotovo iskljuivo
procesualnim propisima, a iz njih izvire briga da plemenska zemlja ostane plemenu.
Kralj je glatko odbio njihove privilegije u 18 lanova statuta, a ak je u roblje bacio i
bana Mladena II. ubia koji je predvodio Poljiane u njihovim zahtjevima. Poljiani
su se u svojim sporovima podvrgavali samo svojim sudovima i svojem pravu te su
uvijek branili svoju samoupravu.
Prva redakcija statuta nastala je 1322. godine, a obuhvaala je samo prvih 18
lanova. Bila je podnesena kralju Karlu Robertu, ali ju on nije odobrio. Iz isprave
kraljice Elizabete proizlazi da su Poljiani donijeli svoj statut prije 1333. godine.
Druga redakcija podnesena je na odobrenje bosanskom kralju Tvrtku I., koji ju je i
odobrio 22. srpnja 1387. godine. Od te redakcije su potekle razne verzije nakon 1387.
godine.
Trea redakcija sastavljena je 1440. godine, a podnesena je Veneciji 1444. godine te
je bila odobrena pri prijelazu Poljica pod mletaku vlast.
etvrta redakcija sastavljena je 1485. godine u vezi s guenjem zavjere Poljiana s
ciljem da se otrgnu vlasti Mleana i prijeu pod hrvatsko-ugarsku krunu. U toj
redakciji izvrene su brojne izmjene i dopune izmeu lanaka 19. i 30. te 88. i 96.
Peta redakcija potjee iz 1665. godine, tj. iz doba Kandijskog rata. Sadri vrlo malo
izmjena i dopuna, a sastavljena je prilikom osloboenja Poljica od Turaka i ponovnog
prelaska pod mletaku vlast.
Oblik statuta ukazuje na njegovo postepeno nastajanje. Oblik statuta, nadalje, ukazuje
na to da je regulirana pravna materija unoena nesistematski, tj. onako kako se
tvorcima statuta uinilo potrebnim unijeti je. Otuda razbacanost propisa koji se odnose
na isti pravni institut kao i nabacanost bez reda raznih pravnih instituta.
ZAKLJUAK - Poljiki statut je vrijedan izvor za prouavanje povijesnih,
ekonomskih, politikih, drutvenih, ali najvie pravnih prilika u Dalmaciji i Hrvatskoj
u razdoblju od XIV. do polovice XVII. stoljea. Istinitost njegovih podataka ne dolazi
u pitanje i upravo ga njegova vjerodostojnost ini tako vrijednim spomenikom
hrvatske povijesne batine.