SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ POVIJESTI

Vlado Mihojevi

Tursko osvajanje hrvatskih zemalja

Esej

Mentor: doc. dr. sc. Dijana Pinjuh

Mostar, 2014.

SADRAJ
Uvod ..................................................................................................................

1. Pad Bosne ..............................................................................................

2. Pustoenje Hrvatske ...............................................................................
2.1. Pad Slavonije .......................................................................
2.2. Turci u Dalmaciji ................................................................

4
6
7
8

Zakljuak ...........................................................................................................

11

Literatura ............................................................................................................

12

Uvod
2

U ovome radu govoriti u, kako sam naziv kae, osmanska vlast u hrvatskim
zemljama. Rije e biti o mnogim ratovima, obranama i svakodnevnim nedaama koje
su pratile hrvatski narod u to vrijeme, koje e trajati skoro tri stoljea, od pada Bosne
1463. pa sve do Reliquiae Reliquiarum. Strah, nemar i neznanje e pokazati kako je u
ranom novom vijeku, nekada veliko Hrvatsko Kraljevstvo spalo na mali teritorij sjevera
Hrvatske. Mo Osmanskog Carstva, kako doivljava vrhunac a obranu od te horde sa
Istoka prua jedan mali narod koji nikada nije posustao u svojoj zadai, iako je bio
ostao bez 2/3 svoga kraljevstva. Ne samo Hrvatski kralj, nego i europski vladari igraju
jednu od najznaajnijih uloga u opstojnosti kraljevine, vjera moe biti jedna od najveih
razloga patnje, ali zbog jaine vjere, narod je opstao. U malom vremenskom razdoblju
dolazi do velikih razlika u razmiljanju u Hrvata i drugih nehrvata u dravi. Nauiti
emo sami da bez pomoi ikoga rjeavamo probleme koji se tiu ne samo Hrvatske,
nego i cijele Europe, vanost te zadae od svih europskih vladara uvidio je samo Papa,
pa jedini On pokuava uiniti neto da se pomogne Hrvatskoj. Ostavljeni skoro od svih
uspjeli smo se sauvati i nastaviti ivjeti na svome. Citirat u jednoga pjesnika koji je
rekao: "Opet sam sam. Moda je i najbolje tako, ne oekuje pomo i ne boji se izdaje.
Sam. Uinit u sve to mogu, ne uzdajui se u podrku koje nema, i onda je moje sve
to postignem, i zlo i dobro." Jer sve to smo ikada postigli, postigli smo samo
zahvaljujui nama samima.

1. PAD BOSNE

Stanje u bosanskoj kraljevini nakon Tvrtka I. je loe, snaga nekih velikaa poput
Hrvoja Vukia Vukadinia, obitelji Pavlovi, te Sandra Hrania nadvisuje snagu
samoga kralja. ak se i Dubrovaka Republika u nekim zahtjevima ne obraa tadanjem
kralju Stjepanu Ostoji, ve tada najjaemu ovjeku u kraljevini Hrvoju Vukiu
Hrvatiniu. Pokuaji kralja da vrati mo nisu uspjeli, a ne prepoznata opasnost Turaka
ve pomalo ali sigurno ulazi u Bosnu, ta krivnja moe ii na ve spomenute velikae
koji su ih u svojim svaama esto zvali u pomo, te s njima suraivali. Sam je i Sandalj
Hrani priznao vlast velikog sultana Mehmeda, te u nekim ispravama moemo nai: ...
milou bojom i velikog cara sultana.... Uz pomo Turaka Sandalj udari na obitelj
Pavlovia, te ubi Petra u oujku 1420., a sa Radoslavom se nakon nekog vremena
izmiri.1
Za vrijeme Tvrtka II. u Bosnu kreu ponovno upadi Turaka, ali ovaj put nisu
zvani ni od jednog velikaa. Tvrtko II. je pozivao u pomo kralja Sigismunda, no ovaj
zaokupljen samim sobom nije uspio pristii. Tako Tvrtko sklopi savez sa roakom i
velikaem Hermanom Celjskim, u dogovoru Tvrtko se obavezuje da e ukoliko ne bude
imao mukih naseljenika svoju krunu ostaviti njemu. Umjesto da stane uz bok svoga
kralja, Sadalj zajedno sa despotom uraom Brankoviem napade iz Srebrenice kralja
te mu tako nanesoe veliki oiljak. Tvrtko je ve 1429. morao priznati Tursku vlast.2
Sultan Murat 1432.god. proglasi za bosanskog kralja nezakonitog sina Stjepana
Ostoje, Tvrtko se tada bio sklonio kod kralja Sigismunda gdje su zajedno kovali plan
kako izbaciti Murata iz Bosne i Srbije. Mislili su u taj plan ukljuiti i Albanske ratnike
koji su se vjeto na elu sa Jurijem Kastrorom Skenderbegom borili protiv Turaka.
Zajedno sa Sigismundom Tvrtko se vrati u Bosnu 1435. te nastavi vladati oevinom. Ali
sada njegova vladavina je bila pod prisilom plaanja danka turskome sultanu, veliina
tog danaka brojala se u dukatima, odnosno njih dvadeset i pet tisua. Samim time Bosna
postaje vazal Osmanskome carstvu. Tvrtko II. umire 1443. a njega na prijestolju na
njegovu inicijativu zamjenjuje Stjepan Toma Ostoji, nezakoniti sin kralja Ostoje.3
1 MILKO BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum identitet i kontinuitet, Crkva na kamenu,
Mostar, 2010., str. 70.
2 VJEKOSLAV KLAI, Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Dionika tiskara, Zagreb, 1882.,
str. 270-273.
3 M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum identitet i kontinuitet, 2010., str. 72.

Nedugo nakon toga izbora dolazi do bitke na rijeci Varni, koja je bila od iznimne
vanosti za politiku srednje Europe, poto je poljski, eki i hrvatsko-ugarski kralj
Vladislav I. Jagelovi poginuo. A Turci ponovno postaju nadmoniji u odnosu na
europske vladare. Ostoji je znao da mu preporuka od Tvrtka II. nije dovoljna za mirno
stanje u dravi, pa trai od Svetog Oca da mu poalje legalizaciju roenja. Papa Eugen
IV. mu to 29. svibnja 1445. alje, ime Ostoji rjeava jedan problem.4
Dolazi do sukoba oko prijestolja na prijestolju, pretendent na njega bio je
Stjepan Vuki Kosaa, uz njega je stajao Turski sultan, te neki drugi europski vladari,
ali je Ostoji rijeio i taj problem oenivi se Stjepanovom sestrom Katarinom
Kosaom. Tim inom Bosna izlazi iz graanskog rata i postaje skoro jedinstvena. Po
dolasku Matijaa Korvina na hrvatsko-ugarsko prijestolje svijetlost na kraju tunela za
bosanskog kralja se napokon pojavila, svojim sada rodbinskim vezama dobiva srpsku
despotovinu kojom upravlja njegov sin. Sultana Murata II., to je neizmjerno razljutilo
jer je smatrao da je despotovina njegova zemlja, pa on 1459. Udari na Smederevo koji
je branio mladi i nesposobni despot, pa i uze ono to je govorio da je njegovo.
Oekivalo bi se da ukoliko kralj umre na bojnom polju, to se dogodi protiv Turaka, no
dogodilo se potpuno suprotno. U borbi protiv hrvatskog bana pirania pod gradom
Orihovcom 10.srpnja 1461. Bosanski kralj Toma gubi svoj ivot.5
Naslijedi ga sin kojeg je imao sa prvom enom Vojaom, Stjepan po njemu
Tomaevi, on premjeta prijestolje iz Bobovca koji je bio pod stalnim udarom Turaka u
Jajce. Traei pomo od Pape, Tomaevi trai i krunu da bi se okrunio, miri se sa
Kosaama, te sa oevom enom Katarinom i nakratko se sve inilo da je krenulo boljim
tokom. Uz prisutnost Papina poslanika Stjepan se okruni, najvjerojatnije u Jajcu sa svim
svojim vazalima uz titule kralj Srbijem, Bosni, Primorju, Humsci Zemli, Dalmaciji,
Hrvatom, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori, Soli, Podrinju i k tomu.6

4 M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum identitet i kontinuitet, str. 73.

5 M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum identitet i kontinuitet, str. 74.
6 LJUBOMIR STOJANOVI, Povelje i pisma, Beograd Sremski Karlovci, 1929.
5

Tim inom Tomaevi razljuti Matijaa Korvina, jer ga je ovaj smatrao svojim
vazalom i bilo je nedopustivo da se ovaj in izvri. Matija se toliko razljutio na Bosnu i
Papu, da je volio da ona bude Turska, nego neovisna o hrvatsko-ugarskoj kruni.7
No razmjerice su nestale kada je Stjepan priznao vrhovnu vlast Korvina, te
otkazao plaanje danka Osmanskom sultanu. Sultanu se to nije svidjelo pa je
organizirao vojnu na Bosnu. Kada je Stjepan to uo poslao je poslanike sultanu, uz la
da e sa 150 000 vojnika koncentriranih u Drinpolju napasti Albaniju, poslanici se
vratie. Ali veliki vezir Muhamed-paa napade Bosnu i u rekordnom vremenu uz pokoju
izdaju, poput kneza Radaka, osvoji Bobovac, Jajce i Klju u kojem je ubio posljednjeg
bosanskog kralja Stjepana Tomaecia. Bosna aptom pade ostavljena od strane svih.

2. PUSTOENJE HRVATSKE
Nakon pada Bosne, sljedea na udaru postaje Hrvatska. Provale akindija
postaju sve ee i snanije. U poetku smjer turskih prodora nije bio prema sjeveru,
odnosno prema Beu, nego je to bilo prema Italiji i Rimu, tek e se kasnije dolaskom
granice na Dunav taj smjer promijeniti, no unato tome hrvatske zemlje nee biti
poteene turske vojske. Ti neprekidni napadi hrvatsku e potresati sve do kraja 16. st.
kada nakon velike borbe pod Siskom 1593. god. turska mo konano pada i rat prelazi
iz defenzive u ofenzivu.8
Do te godine Hrvatska je vodila stoljetnu borbu s Turcima u kojoj je uvelike
gubila, do te mjere da je legitimna hrvatska drava na elu sa Hrvatskim saborom i
banom bila veliine oko 12 000 km2, nazivana jo i Ostatak ostataka. Tim gubljenjem
teritorija ime Hrvatska se po prvi put zajedno sa stanovnitvom koji bjei od najezde,
seli na sjever, na podruije Zagreba i Varadina kao dva najvanija hrvatska sredita u to
vrijeme, te u mnoge krajeve izvan Hrvatske. Osvojene hrvatske zemlje bivaju pripojene
prvo Rumelijskom, a kasnije Bosanskom paaluku. Te osvojene pokrajine dobivaju

7 M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum identitet i kontinuitet, str. 77.

8 NENAD MAOANIN, Turska Hrvatska Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791,
Matica Hrvatska, Zagreb, 1999., str. 30-31.
6

vojno-upravni naziv sandak. Na prostoru dananje Hrvatske bilo je tada pet sandaka a
to su: Cerniki, Kliki, Krki (Liki), Poeki, te Srijemski.9
2.1. Pad Slavonije
Dolaskom sultana Sulejmana Velianstvenog (Zakonodavca) na vlast, u
Osmanskom Carstvu poinju velike pripreme na pohod u Panoniju. Za samo godinu
dana skupila se vojska za rat, krenuli su u proljee 1526., pohod je iao preko Srijema,
potom su redom osvajali svaki grad koji im se naao na putu, pa tako je krajem
kolovoza iste godine zauzet Ilok, Vukovar i Osijek. Nakon pet dana gradnje pontonskog
mosta preko Drave, Turci su uli u Ugarsku na podruje Mohakog polja. Osijek su
pozdravili na nain da su ga spalili, kao i cijelu Baranju kroz koju su proli da bi
dospjeli do Mohaa, gdje ih je ekao hrvatsko-ugarski kralj Ludovik (Lajo) II
Jagelovi.10
U toj bitci Ludovikova vojska pretrpio je straan poraz, a i sam je Ludovik u
bijegu pao s konja i uguio se u oblinjem potoku. Sultanova vojska ve do sredine
rujna zaposjela Budim. U tom munjevitom osvajanju na stranu Turaka u strahu za svoje
posijede i ivot pribjeglo je mnogo hrvatskih i ugarskih velmoa, meu kojima se
najvie istie Ivan Zapolja. Nakon toga dogaaja dolazi do kratkotrajnog zatija, tomu
jo pridodaje i primirje koje je sklopio novi kralj Ferdinand Habsburki. Primirje e
trajati do 1536. kada poinju pripreme za konano osvajanje Slavonije. Postojala su dva
pravca osvajanja, jedan je krenuo od Save prema Sjeveru, dok je drugi od Beograda
prema Zapadu, uz manje zastoje turska vojska je do kraja 1537. imala cijelu Slavoniju
pod svojim okriljem. Odmah po osvajanju poinju i reforme koje Slavoniju pretvaraju u
sandak, glavni grad je bio Poega po kojem sandak i dobiva ime.11
U taj sandak koji se odrao sve do 1691. spadali su kadiluci Poega, Brod,
akovo, Osijek, Orahovica i Virovitica, a u 17. stoljeu pojavljuje se i kadiluk Valpovo.

9 N. MAOANIN, Turska Hrvatska, Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791., str. 3741.
10 PAVAO IVKOVI, Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje, str. 172.
11 P. IVKOVI, Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje, str. 173.
7

U svome postojanju poeki sandak mijenja tri paaluka, Rumelijski, Budimski, te od

1600. Bosanskom.12
2.2. Turci u Dalmaciji
Zaposjedanjem Bosne, turskim etama se otvorio irok put prema Dalmaciji i
Jadranu. Prvi upadi biljee se ve 1467.godine kada akindije na elu sa velikim
vosjkovoom Isa-begom Ishakoviem dolaze do ibenika i okolice Zadra, gdje
pljakaju, pale i ubijaju stanovnitvo na to ovi odgovaraju bijegom. Ve sljedee
godine isti akteri upadaju ponovno u Dalmaciju, no ovoga puta oni idu dalje, sve do
grada Senja i njegove okolice koju kao i u prethodnome pohodu pljakaju i pale.
Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin je u to vrijeme bio zauzet ratovanjem u ekoj
pa se jo ne dira Turaka. U jo par navrata Isa-beg sa svojim akindijama je pohodio u
Dalmaciju i vodio u zarobljenitvo stotine stanovnika tih krajeva. Stanovnici u strahu za
vlastite ivote bjee na oblinje otoke, gdje nalaze zaklon od Turske najezde.13
Zbog vapaja dalmatinskog stanovnitva i molbi upuenih Mletakoj Republici,
sama Venecija bila je prisiljena poslati dva providura u Zadar i ibenik. Provale
akindija nastavljaju se i intenziviraju kroz nadolazee godine. Zauzeem Poitelja
1471. Turcima se otvara prostor izmeu Cetine i Neretve. Malu stanku u prodorima
napravio je sam kralj Matija svojim vojnama u Bosni, no to nije dugo trajalo jer je ve
1477. umro hrvatski ban Nikola Iloki. Najveu tetu hrvatskom narodu i plemiima
uradie Turci 9.rujna 1493. godine na Krbavskom polju kod Udbine, kada potukoe
bana Derenina sa svom hrvatskom vlastelom i plemstvom. Preko 10000 hrvatskih
konjanika stradalo je u toj bitci, od toga poraza hrvatska se dugo nee oporaviti. Velike
muke Turcima nanosi Ivani Korvin koji ih u nekoliko navrata odbija i pobjeuje
zajedno sa Pavlom tripcem i arkom Draojeviem. Zbog stalnih upada i iznemoglosti
grad Makarska zajedno sa svojim zaleem pade pod Turke ve 1499.14
Molitve hrvatskoga naroda bile su usliene kada na mjesto bana dolazi biskup
Petar Berislavi, rodom Trogiranin, koji je Turke vraao to je mogao vie prema Bosni.
No ta dobra srea bila je kratkog vijeka, odnosno do 1517. Berislavi je uzaludno slao
12 N. MAOANIN, Turska Hrvatska, str. 41.
13 IVE MAURAN, Povijest Hrvatske od 15. do 18. stoljea, str. 31.
14 GRGA NOVAK, Prolost Dalmacije, Marijan Tisak, Split, 2004., str. 84.
8

pisma kraljevima i papi, uspijevao je samo braniti sjevernu Hrvatsku, a Dalmacija je

ostala u nemilosti Turaka. Ve 1520. Dalmacija bi pod ponovnim udarom Turaka, a u
borbama poginu i sam ban Berislavi.15
Grad za gradom, utvrda za utvrdom, sve je padalo u ruke Turaka, kojima jedini
trn u oku bi grad Klis koji se u dva navrata 1520. i 1522. vratie zbog poraza. Glavni
uzrok tim porazima je bio Petar Krui vojskovoa koji je uspjeno organizirao obranu
Dalmacije od Turaka. Nakon te borbe Krui u nadi za pomo osobno krenu u Rim kod
Pape da trai pomo. Padom ostalih dijelova kraljevstva, Klisu se moglo prii samo sa
mora, te je trpio napade svakodnevno. Ljudstvo i pomo Klisu stizala je rijetko, ali su se
oni uz malo resursa znali dobro braniti. Da bi zaustavili dolazak pomoi Klisu, Turci na
solinskom polju sagradie katel iz kojega su mogli nesmetano upadati na podruje
Splita, Trogira i ibenika. Mleanin Allvizio Gritti dobi od sultana 1532. Senj, Klis i
Poljicu, a ovaj u odsutnosti Kruia ue u Klis i osvoji ga. No ne zadugo jer se Krui
vrati s vojskom, oduze Klis, te u napadu srui katel u Solinu. Klis se jo odupirao
mnogim napadima narednih godina, ali 1536. Turci udarie tako snano da je to viju
uzdrmalo, od kralja do Pape, koji poslae pomo u ljudstvu, no to nije bilo dovoljno jer
Turci presjedoe pomo koju je dobio Klis a vodio ih Krui i pobie sve vojnike
ukljuujui i Kruia. U takvoj prilici utvrda se preda, a posljednja utvrda pade 1537.16

15 G. NOVAK, Prolost Dalmacije, str. 84.

16 G. NOVAK, Prolost Dalmacije, str. 85.
9

ZAKLJUAK
Teko je uiti i prouavati Hrvatski narod za vrijeme pojave Turaka na njihove
prostore. Nije lako ovjeku gledati kako netko tvoj gubi, pa makar to bilo i u nekoj
daljoj povijesti. I sami smo svjedoci mnoge nepravde i zla koje nas okruuje, no ovakvo
stanje za Hrvate tada znailo je blagoslov. Nikada nismo bili maeni, ali smo
zahvaljujui tome postali snani, ne naroito pametni, ali snani u svakom sluaju. elja
za svojom domovinom nikada nam nije iezla, ali svjedoci smo da nije uvijek isto
izraena. Ljudi koji su dali svoje ivote tada za Hrvatsku, danas se slabo slave i sjeanje
na njih desi se samo na stogodinjim obljetnicama koje posjeti mali broj ljudi koji
shvaaju da uenjem na grekama prije, mogu sprijeiti da se te iste greke dese u
budunosti. Svakodnevnim upadima turske vojske na hrvatski teritorij rezultiralo je pad
velikog djela hrvatske kraljevine. Dalmacija i Slavonija neslavno su pale pod tursku
vlast jer velikom broju napada i izuenih turskih vojnika tadanji narod nije bio
dorastao, no i mnogi mudri potezi turskih vojskovoa dovele su do toga.
Nezainteresiranost europskih vladara za Hrvatsku, rezultirala je skoro potpunim padom

10

kraljevine. Tek nakon stoljea gubljenja, te pada turske moi, Hrvatska kree u rat za
izgubljena podruja koja e kroz sljedea stoljea postati napokon slobodna.

LITERATURA
BRKOVI, MILKO, Srednjovjekovna Bosna i Hum identitet i kontinuitet, Crkva na
kamenu, Mostar, 2010.
KLAI, VJEKOSLAV, Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Dionika tiskara, Zagreb,
1882.
MAOANIN, NENAD Turska Hrvatska, Matica Hrvatska, Zagreb, 1999.
MAURAN, IVE, Povijest Hrvatske od 15. do 18. stoljea.
NOVAK, GRGA, Prolost Dalmacije, Marijan Tisak, Split, 2004.
STOJANOVI, LJUBOMIR, Povelje i pisma, Beograd Sremski Karlovci, 1929.
IVKOVI, PAVAO, Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje, Povealo, Beli
Manastir, 2007.

11