UNIVERZITET U ZENICI

Mainski fakultet u Zenici

Odsjek za inenjersku ekologiju
Inenjering zatite voda

Lejla Mei

ODREIVANJE VODOSTAJA I PROTOKA

Seminarski rad

Mentor:
Doc. dr. Nusret Imamovi

Zenica, 2015.

SADRAJ
1.

UVOD ................................................................................................................................. 3

2.

MJERENJE HIDROLOKIH VELIINA ......................................................................... 4

2.1.

RAZINA VODE .......................................................................................................... 4

2.1.1.

Vodomjerna letva ................................................................................................. 5

2.1.2.

Limnigraf .............................................................................................................. 6

2.2.

PROTOK ..................................................................................................................... 7

2.2.1.

Zapreminska metoda ............................................................................................ 8

2.2.2.

Metoda povrina brzina ..................................................................................... 9

2.2.3.

Mjerni objekti ..................................................................................................... 10

3.

PROTOK U OTVORENIM KANALIMA ....................................................................... 12

4.

PROTOK U CIJEVIMA POD PRITISKOM .................................................................. 14

5.

KRIVA PROTICAJA ....................................................................................................... 16

6.

EKOLOKI ZNAAJ ODREIVANJA VODOSTAJA I PROTOKA .......................... 17

7.

ZAKLJUAK ................................................................................................................... 20

8.

LITERATURA ................................................................................................................. 21

1. UVOD
Svakodnevni porast broja stanovnika na Zemlji i gospodarski razvoj ima za posljedicu sve
vee potrebe za vodom i veu potronju vode. Voda je u 21. vijeku postala najznaajniji
strateki prirodni resurs, jer budunost ovjeanstva zavisi od vode. [1]
Upotrebom vode za razliite namjene dolazi do promjene njezinih fizikalnih, hemijskih i
biolokih svojstava tako nastaju otpadne vode, koje je potrebno prikupiti te na prikladan
nain preistiti i odvesti u prijemnik bez tetnih posljedica za okoli.
Brzi napredak vodoprivrede doveo je do ofrmljavanja inenjerske hidrologije, prvenstveno
zbog potrebe za kvantitativnim informacijama o vodnim resursima i vodenim sistemima u
svrhu planiranja, projektovanja, odravanja i koritenja vodoprivrednih objekata i sistema.
Karakteritike vodnog reima zavise od velikog broja faktora, koji su skoro iskljuivo rezultat
prirodnih procesa u prirodi, ali mogu biti i rezultat ljudske aktivnosti, iji se krajnji efekti ne
mogu sa sigurnou predvidjeti [2].
Isputanje otpadnih voda u prirodne i umjetne vodne sisteme potpada pod zakonske propise
pri emu se takoer vodi rauna o lokalnim uvjetima koji treba da obuhvate [1] .

hidroloke podatke o prijemniku,

podatke o namjeni i intenzitetu koritenja nizvodno od ispusta,

analitike podatke o sastavu vode prijemnika iznad mjesta ispusta.

Protok i vodostaj predstavljaju dvije od nekoliko hidrolokih veliina kojima se bavi

hidrologija, a ujedno i podatke koji su potrebni za definisanje lokalnih uslova pri isputanju
otpadnih voda u vodotoke.

2. MJERENJE HIDROLOKIH VELIINA

Iako je proticaj najvanija veliina kada su u pitanju vodotoci, njegovo direktno mjerenje nije
mogue u veini sluajeva. Na izvorima i na veoma malim vodotocima, proticaj se moe
mjeriti volumetrijski, a na veim potocima i rijekama, to je nemogue, tako da se obavljaju
mjerenja dubina ili nivoa vode (vodostaj) te se na osnovu njih odreuje proticaj [4].
2.1.

RAZINA VODE

Pokazatelj nivoa vode je vodostaj, koji zapravo predstavlja vertikalno odstojanje od neke
fiksne ravni do nivoa vode. Fiksna ravan je ustvari zamiljena horizontalna ravan sa poznatom
geodetskom kotom (kota nula). Vodostaj se obino oznaava sa (h) i izraava u cm. Kada se
(h) pretvori u metre i sabere sa nulom vodomjera, dobije se nadmorska visina nivoa vode H u
(m n.m.).
H= kota nule+ h (m n.m.)

Slika 1. Grafika ilustracija definicije vodostaja (H) i dubine vode (d)

Dakle, vodostaj je relativna (uslovna) veliina. On ne mora da znai ni kotu, ni dubinu (moe
da bude ak i negativno ako je nula postavljena iznad minimalnog nivoa). Ta cifra koja
znai vodostaj, sama po sebi ne mora da znai nita odreeno, ali daje potpuno odreen i
jasan uvid za one koji raspolau podacima o poprenom presjeku vodotoka i o promjenama
vodostaja. U periodu mjerenja kota nule vodomjera ne smije se mijenjati.
Hidrometeoroloka sluba obavlja svakodnevna mjerenja nivoa vode na utvrenim mjernim
stanicama i o tome se zadaje zvanini javni izvjetaj [2].

2.1.1.

Vodomjerna letva

Vodomjerna letva je najjednostavniji ureaj za mjerenje nivoa vode. Nain ugraivanja letve
zavisi od uslova na terenu. Poetak letve treba u principu postaviti ispod najnieg opaenog
nivoa vode [3]. Na slici 2. je prikazan dio vodomjerne letve.

Slika 2. Izgled dijela prvog metra vodomjerne letve

Na slici 3. dat je prikaz ugraivanja letve ukoliko je obala kosa, gdje se po jedan, dva ili vie
komada od po jednog metra letve privruju na vertikalno pobijene tapove. To je tzv.
stepenasti vodomjer [2].

Slika 3. Izgled stepenastog vodomjera

5

Tanost oitavanja se kree 1-4 cm, a ovisi o vie faktora [4]:

o savjesti motrioca,

o stanju (vidljivosti) brojane skale,

o mirnoi vodne povrine prilikom oitavanja.

2.1.2.

Limnigraf

Mjerenje vodostaja pomou vodomjerne letve je jednostavno i jeftino ali bi se moralo vriti
esto da bi se zabiljeilo opadanje ili porast vodostaja u periodima kada se on izrazito mijenja.
Limnigrafi otklanjaju ovu manjkavost. Kod srednjih i malih vodotoka se koriste ureaji za
kontinualno i automatsko registrovanje vodostaja- limnigrafi. Postoje tri tipa limnigrafa: sa
plovkom, pneumatski i sa senzorom [2].
Limnigraf sa plovkom. Sastoji se od sistema: plovak-ue-koturaa-kontrateg. Vertikalno
pomijeranje plovka se prenosi na papirnu traku koja se moe kasnije obraditi elektronskim
itaima. Papirna traka se namotava na dobo. Klasini limnigrafi se izrauju sa vertikalnim i
horizontalnim doboem. Ako je opremljen standardnim satnim mehanizmom, brzina okretanja
doboa je 2 mm/h, odnosno jedan pun okretaj za 8 dana, poslije ega se mijenja papir sa
upisanim (ucrtanim) nivogramom1. Limnigraf sa plovkom zahtijeva objekat za smjetanje
instrumenta i bunar, koji je putem jedne cijevi spojen sa vodotokom, to je ilustrovano na slici
5. Bunar slui da zatiti plovak instrumenta. Uz limnigraf se obino ugrauje i vodomjerna
letva. Pisaljka na registratoru se tako postavlja da odgovara trenutnom vodostaju na letvi [2].

Slika 5. Prikaz ugraivanja limnigrafa sa plovkom

Pneumatski limnigraf. Princip rada pneumatskog limnigrafa (slika 6.) je da su promjene

hidrostatskog pritiska mjerenog na fiksnoj dubini direktno proporcionalne promjenama
1

Nivogram je grafiki prikaz promjene vodostaja u vremenu.

vodostaja. Iz boce sa komprimiranim zrakom, preko reduktora pritiska, zrak se potiskuje u

cijev koja je potopljena u vodu. U zavisnosti od dubine vode iznad ulaza cijevi, u cijevi se
proizvodi pritisak ija je veliina jednaka hidrostatikom pritisku p = h, gdje je specifina
teina vode. Preko metalnog manometra, ovaj pritisak se pretvara u silu koja djeluje na
polugu vage sa klizajuim tegom. Teg se pokree pomou servo motora2, i ovo pokretanje se
prenosi na pisa koji ostavlja trag (nivogram) na papirnoj traci. Traka je vezana sa satnim
mehanizmom. Iako su ovi limnigrafi znatno skuplji od limnigrafa sa plovkom, trokovi
ugradnje su manji tako da mogu biti ekonominiji od klasinog registrujueg ureaja [2].

Slika 6. Objanjenje principa rada pneumatskog limnigrafa

Limnigraf sa senzorom. Nivo vode se mjeri kao hidrostatiki pritisak sa poluprovodnikomsenzorom (pijezo-sonda), koji se transformie u elektrini signal sa integrisanim pojaalom.
Senzor je smjeten u cilindar od nehrajueg elika. Senzor je sastavni dio ureaja koji
kontinualno biljei (na papiru) promjene vodostaja [2].
Mjerenje nivoa vode se takoer moe vriti pomou tzv. kapacitivne sonde, ultrazvunog
davaa, pokretne igle sa servo-ureajem i drugim metodama gdje se kao rezultat mjerenja
dobije neka elektrina veliina [2].
2.2.

PROTOK

Protok vode, openito, predstavlja koliinu vode koja protie kroz popreni presjek vodotoka
u jedinici vremena. Metode za mjerenje protoka mogu se openito podijeliti na neposredne i
posredne. Neposredne metode se zasnivaju na volumenskim metodama zasnovanim na
mjerenjima putem mjernih ureaja to je u principu primjenjivo za male vodotoke i izvore,
kao to je volumetrijska ili zapreminska metoda. Posredne metode mjerenja protoka se
2

Servo motor je pomoni motor s elektronskim, pneumatskim ili hidraulikim pogonom koji se automatski
ukljuuje u procese upravljanja.

zasnivaju na definisanju na temelju mjerenja nekog drugog elementa vodotoka, a tu se

ubrajaju slijedee: metoda povrina-brzina, koritenje mjernih objekata (kanala), metoda
mjeavina, elektromagnetna metoda i pribline hidraulike metode. [5]
Metoda mjerenja protoka se najee odabire ovisno o okolnostima u kojima se mjeri protok i
o zahtjevanoj tanosti.
2.2.1.

Zapreminska metoda

Metoda se odlikuje visokom tanou mjerenja i koristi se za mjerenje proticaja malih tokova
ili izvora. Sutina metode je u mjerenju vremena (t) da protok (Q) koji protie kroz neki
sistem napuni posudu tano poznatih dimenzija odnosno zapremine (V). Protok je pri tome
definisan jednainom [4]:
Q=

... (1)

Da bi se moglo izvriti mjerenje proticaja zapreminskom metodom, potrebno je da se ukupan

dotok vode koncentrie u cijev ili lijeb i usmjeri prema mjernoj posudi. U praksi postoje
razliiti tipovi prethodno kalibrisanih mjernih posuda, od kojih su dva tipa esto koritenih
posuda Milneova i tzv. Danaida. Milneova posuda djeluje kao automatski registrator, koji se
sastoji od dvije posude jednake zapremine i oblika. U trenutku kada je jedna od posuda
napunjena, ona se prevre zbog poloaja svog teita i prazni te poinje punjenje druge
posude. Danaida je posuda sa jednim ili vie otvora na dnu, kroz koje istie voda. Svaki otvor
je normiran i oblikovan kao sapnica. Voda se u posudu ulijeva preko posebnog sistema za
smirenje valova u posudi. Ako u Danaidu dotie konstantan protok, nivo e se u posudi
stabilizirati na odreenoj visini kada je postignuta jednakost dotoka i isticanja kroz otvore.
Budui da je isticanje mogue regulisati zatvaranjem odreenog broja sapnica, protok se
odreuje iz jednaine isticanja [2]:
Q = nf

... (2)

gdje su:
koeficijent isticanja,
n broj otvora kroz koje istie voda,
f povrina otvora sapnice,
8

h visina vode u posudi,

g ubrzanje sile tee.
2.2.2.

Metoda povrina brzina

Osnovni zadatak kod mjerenja protoka metodom povrina-brzina nalazi se u pravilnom izboru
poloaja taaka na vertikali u kojima se vri mjerenje brzina te u izboru broja i poloaja
mjerenih vertikala u hidrometrijskom profilu. Broj taaka na vertikali u kojima se mjeri
brzina, fukncija je prije svega dubine i vertikale, ali i karakteristika teenja. U praksi treba
potovati princip da razmak meu takama mjerenja ne bude manji od dva promjera elise
hidrometrijskog krila (slika 7.). Iskustvo je pokazalo da zbog relativno visoke pravilnosti
raspodjele brzine du vertikale otvorenog vodotoka, nije potrebno mjeriti brzine vie od 5-6
taaka. Samo u sluajevima velikih dubina (veih od 7 m) odstupa se od ovog pravila [2].

Slika 7. Hidrometrijsko krilo

Bitni element hidrometrijskog krila je okretni dio (elisa), koji kada se krilo unese u vodu,
okree pod utjecajem vodene struje. Upotreba hidrometrijskog krila zasniva se na pretpostavci
da izmeu brzine vodene struje i brzine okretanja ovog okretnog dijela krila postoji odreena
konstantna ovisnost. Razlikuju se Prajsovo i propelerno hidrometrijsko krilo, s tim da je
propelerno u upotrebi na naim prostorima [4].
U idealnoj tekuini jednaina idealne elise imala bi oblik:
, gdje je

v- brzina vodene struje (m/s),

n- broj okretaja elise (s),
K- vrijednost geometrijskog koraka elise, kod elise sa povrinama izvedenim u obliku vijka, a
kod elise sa drugaije izvedenim povrinama, jedan odgovarajui srednji korak.
Meutim, kako se za okretanje elise troi izvjesna energija koja se dobiva na raun kinetike
energije vode, elisa e u odnosu na vodenu struju poneto zaostajati, odnosno imati manji broj
okretaja u odnosu na jednainu za idealnu tekuinu. Sila kojom vodena struja djeluje na elisu
proporcionalna je produktu v i (v-Kn). Ako se sa A oznai faktor proporcionalnosti koji ovisi
od veliine i oblika elisei specifine teine tekuine, onda se okretni moment kojim tekuina
djeluje na elisu moe izraziti na slijedei nain [4]:
.
Faktori koji utiu na tanost pri mjerenju hidrometrijskim krilom su [4]:
a) Naini privravanja elise
Prilikom upotrebe hidrometrijskog krila, ono se uvijek mora privrstiti na neki dra iji oblik
i dimenzije zavise od uvjeta u kojima se obavljaju mjerenja. Potrebno je poznavati utjecaj
sistema za privrenje na rad hidrometrijskog krila, odnosno na vrijednost njegovih
konstanti.
b) Koso strujanje u odnosu na osovinu krila.
2.2.3.

Mjerni objekti

Mjerni objekti su takvi ureaji za mjerenje protoka vode kod kojih postoji funkcionalna veza
izmeu protoka vode i jedne ili dvije hidraulike visine. Mjerni objekti se mogu podijeliti na
tri grupe [2]:

preljeve,

mjerne kanale,

kontrolne (ureene) profile.

Kriterijumi za izbor tipa mjernog objekta su [2]:

-

raspon proticaja koji se mjeri,

10

pronos nanosa,

eljena tanost,

gubitak hidraulike visine zbog prisustva mjernog objekta (denivelacija),

kotanje objekta.

Preljevi su relativno jednostavni i tani za mjerenje protoka. Mogu biti pravougaoni sa i bez
bone kontrakcije, trougaoni i trapezni (slika 8.). Preljevi se iroko koriste za mjerenje
protoka vode u hidraulikim laboratorijama.

Slika 8. Razliiti tipovi preljeva kao mjerni objekti

Mjerni kanali predstavljaju vrlo pogodne mjerne objekte. Najee se koriste kanali sa
suenjem, Venturi kanal i Paralov kanal. Stvar je sutinski ista kao i za prelive, mora se
poznavnati veza izmeu proticaja i mjerenje dubine pa se mjerenjem dubine zna i proticaj.
Veza izmeu proticaja i dubine poznata je za tipizirane mjerne objekte [2].
Kontrolni (ureeni) profili predstavljaju hidrotehniki objekat (prag, pregrada), koji je tako
oblikovan da omoguava precizno definisanje veze izmeu protoka i vodostaja, u rasponu od
najmanjeg do najveeg oekivanog proticaja. On se u osnovi sastoji u izgradnji jedne
pregrade u rijenom koritu sa kuitem za limnigraf [2].

11

3. PROTOK U OTVORENIM KANALIMA

Protok vode u otvorenim kanalima je protok u bilo kojem kanalu u kojem tenost (voda) tee
slobodnom povrinom. Primjeri istih su rijeke i kanali za navodnjavanje. Odreeni zatvoreni
kanali kao to su kanalizacije, kada teku djelimino pune i kada nisu pod pritiskom, takoer se
mogu klasifikovati kao otvoreni kanali. Tri su metode za automatsko mjerenje protoka u
otvorenim kanalima i to [6]:
-

Mjerni objekti,

Brzina - povrina,

Kontrolni profili.

Otpadne vode zbog svoje prirode (neistoe,talog) mogu uzrokovati znatne smetnje kod
klasinih postupaka mjerenja protoka. Zbog toga se najee koristi konkretno Parshallov
kanal, koji omoguava pouzdana mjerenja u najteim uslovima i jedan je od najpouzdanijih
naina mjerenja protoka otpadnih voda. Mjerenje protoka otpadnih voda redovno je na
mjestima sa tekim uslovima rada. Otpadne vode zbog svoje prirode oteavaju postupke
mjerenja zbog sedimenata, mehanikog oneienja itd. Mjerenje protoka na otvorenim
kanalima ima prednost zbog toga to se eventualna oneienja mogu jednostavno ukloniti, a
montaa i odravanje mjernog sistema znatno su jednostavniji nego kod mjerenja na
zatvorenim cjevovodima.
Parshallov kanal je najei nain mjerenja protoka na otvorenim kanalima. Na slici 9. dat je
shematski prikaz Parshallovog kanala, a na slici 10. je dat prikaz ugraenog Parshallovog
kanala u starnosti.
Parshallovi kanali se iroko koriste za mjerenje protoka u otvorenim kanalima, posebno za
tokove koji sadre suspendovane materije, kao to je npr. tok otpadne vode. Parshallov kanal
se sastoji od konvergirajueg dijela, grla i divergirajueg dijela. On ima propisane varijacije
padine na dnu kanala. Jednaine Parshallovog kanala su dostupne za protok izraunate prema
mjernog glavi, za Parshallove kanale konstruisane prema propisanim dimenzijama, kako je
prikazano na slici. Veliina Parshallovog kanala je dizajnirana na osnovu irine njegovor grla.

12

Slika 9. Shematski prikaz Parshallov-og kanala

Slika 10. Parshallov kanal

13

4. PROTOK U CIJEVIMA POD PRITISKOM

Postoji mnotvo razliitih metoda za mjerenje pranjenja i brzine u cijevima, ili zatvorenim
cjevovodima. Mnoge od tih metoda omoguavaju veoma tana mjerenja, a neke daju grube
procjene. Openito je lake postii datu mjernu tanost u cijevima, nego u otvorenim
kanalima.
Za mjerenje brzine toka u zatvorenim cjevovodima, moe se koristiti Pitototva cijev. Pitototva
statika cijev, prikazana na slici 11., pripada mjeraima protoka diferencijalnog pritiska,
zajedno sa Dallovom i Venturijevom cijevi. Pitotva cijev mjeri brzinu protoka u odreenoj
taki. Mjeri se statiki pritisak fluida i pritisak fluida. Fluid ulaskom u cijev koja vodi do
manometra, gubi na brzini, odnosno stagnira uz porast pritiska fluida. [8].
Venturijevi mjerai, mlaznice i otvori se takoer koriste za mjerenje protoka. Princip rada
Venturijevih mjeraa je u tome da se pritisak pretvara u brzinu kada povrina poprenog
presjeka protoka opada. Mlaznice rade na istom principu kao i Venturi mjerai. Otvori su
ureaji koji imaju tanku plou sa otvorom, manjim od prenika cijevi kako bi se napravila
razlika pritisaka. Otvori su obino kruni, ali mogu biti i drugih oblika ( kvadrati, trougaoni i
sl.).

Slika 11. Pitotova cijev

Za mjerenje protoka vode u kanalizacionim sistemima najee se koriste ultrazvuni dopler
mjerai protoka. Ti ureaji su, pored niza dobrih osobina, osjetljivi na male brzine, talog i
nanos koji su esti u kanalizaciji. Pored ultrazvunih senzora, za mjerenje protoka je mogue
koristiti i elektromagnetne senzore koji u segmentu prljavih, upotrebljenih voda imaju
odreene prednosti u odnosu na ultrazvune senzore [8].

14

Ultrazvuni dopler mjerai protoka su zbog naina funkcionisanja najprimjenjiviji u tokovima

srednje ili vee brzine i u mutnim vodama. Problem predstavljaju talog i nanos, koji se esto
javljaju u kanalizaciji, kao i vei plutajui objekti, razni otpaci i sl. Takoer, na tanost
mjerenja utie i esto neravnomjerno i asimetrino strujanje po irini presjeka. U tim
situacijama se dobijaju pogreni rezultati bez obzira na specificiranu osnovnu klasu tanosti
instrumenata. Ultrazvuni mjerai protoka se zasnivaju na mjerenju utjecaja brzine toka fluida
na brzinu rasprostiranja ultrazvuka ili na njegovu frekfenciju. Mjerenja zasnovana na primjeni
brzine zvuka su na principu ugradnje dvije mjerne sonde u cjevovod (slika 11.), postavljene
jedna nasuprot druge. Razmak meu sondama predstavlja put kojim se kree ultrazvuk. Sonde
alju ultrazvune signale u oba smjera, naizmjenino. Signal protiv smjera strujanja je
negativan, a onaj u smjeru strujanja pozitivan. Prvi se strujanjem usporava, a drugi ubrzava.
Javlja se razlika u brzini ultrazvuka koja je proporcionalna brzini strujanja. Razlika brzina
ultrazvuka direktno je proporcionalna brzini strujanja i time volumnom protoku.

Slika 11. Princip mjerenja protoka pomou ultrazvuka

Pored ultrazvunih senzora, sve vie se koriste i elektromagnetni senzori za mjerenje brzine.
Elektromagnetni ureaji se ee koriste u istoj vodi, ali se razvojem savremenih rjeenja u
konstrukciji, njihov opseg rada proirio i na segment prljavih, upotrebljenih voda, gdje imaju
odreene prednosti u odnosu na ultrazvune senzore.
Mjerenje se zasniva na zakonu indukcije. Cjevovod kroz koji protie mjerna tekuina
presjecaju popreno linije magnetnog polja. Mjerna tekuina mora biti elektrini vodljiva, a
zbog boljeg razumijevanja, zamislimo da je i podijeljena na niz tankih diskova (slika 12.), ija
je ravnina okomita na osu cjevovoda. Na taj nain protok tekuine kroz cjevovod moemo
posmatrati kao popreno kretanje niza elektrovodljivih diskova, koji pri svom kretanju sijeku
15

silnice magnetnog polja, prema zakonu indukcije, u vodiu koji se kree kroz magnetno polje
inducirat e se elektrina struja. Inducirani napon proporcionalan je brzini kretanja tekuine, a
samim tim i zapreminskoj koliini protoka. Turbulentnost strujanja mjernog fluida ne utjee
znaajnije na tanost mjerenja. To je za praksu veoma vano, jer nam omoguava da mjernu
cijev ugradimo bilo gdje u cjevovod, bez obzira na razliite armature i konfiguraciju
cjevovoda. Greka mjerenja iznosi 0,2 do

0,5 %. Elektromagnetski mjera protoka se moe

ugraditi i na sifon koji se izvodi na postojeoj kanalizacijskoj cijevi tako da se dobiva cijev
iji je profil stalno ispunjen jer elektromagnetski mjerni instrument ne moe precizno mjeriti
brzinu (protok) u profilu koji nije itav ispunjen vodom [4].

Shema rada elektromagnetnog mjeraa protoka

Zajedniko za sve ureaje je mjerenje brzine i dubine, kao i raunski model preslikavanja te
dvije mjerene veliine u protok. U kanalizaciji su radni uslovi teki te je neophodno analizirati
kada i kako primijeniti koji nain mjerenja, kako e se obavljati kalibisanje i odravanje
ureaja, kao i kako utvrditi vjerodostojnost dobijenih rezultata.
5. KRIVA PROTICAJA
Uspostavljanje pouzdane veze izmeu osmotrenih vodostaja i odgovarajuih proticaja je od
sutinskog znaaja za hidroloke analize. Zavisnost izmeu vodostaja i proticaja za neku
hidroloku stanicu, naziva se kriva proticaja. Ona se formira na osnovu rezultata mjerenja
brzina i prorauna proticaja u poprenom profilu stanice pri trenutnom vodostaju. Kako bi se
pokrio cijeli dijapazon moguih proticaja i vodostaja, hidrometrijska mjerenja treba sprovoditi
pri razliitim vodostajima [3].
Kada se parovi vrijednosti osmotrenih vodostaja i sraunatih proticaja nanesu na dijagram QH (slika 11.), oni e se grupisati oko neke krive linije, ali e se neizbjeno pojaviti rasipanje
taaka usljed greaka u mjerenjima i nepreciznosti u proraunu proticaja. Provlaenje krive
16

linije kroz take, moe se obaviti matematiki uz pomo regresione analize, mada se u praksi
esto radi i runo jer ovaj postupak zahtjeva iskustvo. Kriva koja se provue kroz take moe
se onda definisati na slijedee naine [3]:
a) Grafiki, na dijagramu Q-H;
b) Tabelarno, sa parovima odgovarajuih vrijednosti vodostaja i proticaja;
c) Analitiki, u obliku Q=Q(H);
Najei analitiki oblici krive proticaja su stepene funkcije oblika Q =

ili Q=

Slika 11. Kriva proticaja za vodomjernu stanicu Bora na Borakoj rijeci

6. EKOLOKI ZNAAJ ODREIVANJA VODOSTAJA I PROTOKA
Za isputanje otpadne vode u vodotoke sa preteno niskim vodostajem, ispust se produava
po dnu vodotoka, ispod nivoa najnie vode i prua sve do matice. Za isputanje otpadne vode
u vodotoke sa preteno visokim vodostajem, dio kanala na ispustu treba postaviti tako da se
ne poremeti normalni tok kanalskog sadraja, zbog hidraulikog pritiska vodostaja. Uslovi za

17

kombinovane vodotoke su da kolektor ima dva ispusta na razliitim visinama i postavljanje

difuzora sa odreenim brojem otvora.
Kvalitet otpadnih voda mora zadovoljiti dva kriterijuma:
1. Lista propisanih dozvoljenih vrijednosti parametara,
2. Kvalitet vode prijemnog vodotoka tj. izraunate koncentracije u vodotoku za sve
parametre koji se isputaju sa otpadnom vodom poslije potpunog mijeanja pri
mjerodavnom protoku vodotoka moraju biti nie od vrijednosti propisanu za klasu
vodotoka Uredbe o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka.
Koncentracija parametra (g/

) nakon potpunog mijeanja otpadnih voda u vodotoku prema

protoku prijemnika i otpadne vode se dobije iz slijedeeg obrasca:

=
koncentracija parametra nakon potpunog mijeanja otpadnih voda u vodotoku,
koncentracija parametra u vodotoku uzvodno od mjesta isputanja,
dozvoljena koncentracija parametra u efluentu koji se isputa u vodotok,
mjerodavni protok u vodotoku ( srednji mjeseni protok malih voda 95% ),
protok otpadne vode.
Prema vaeem Zakonu o vodama, lan 62. :
(1) Ekoloki prihvatiljiv protok predstavlja minimalni protok koji osigurava ouvanje
prirodne ravnotee i ekosistema vezanih za vodu.
(2) Ekoloki prihvatljiv protok utvruje se na osnovu provedenih istranih radova i u skladu
sa metodologijom za njegovo odreivanje utvrenih propisom iz stava 4. ovog lana.
(3) Do donoenja propisa iz stava 4. ovog lana ekoloki prihvatljiv protok utvruje se na
osnovu hidrolokih osobina vodnog tijela za karakteristine sezone kao minimalni srednji
mjeseni protok 95% od vjerovatnoe pojave.
(4) Federalni ministar, uz saglasnost sa federalnim ministrom nadlenim za okoli, donosi
propis o nainu odreivanja ekoloki prihvatljivog protoka. Ovaj propis naroito sadri
18

metodologiju i potrebna istraivanja, uzimajui u obzir specifinosti lokalnog ekosistema i

sezonske varijacije protoka i procedure odreivanja ovog protoka.
(5) Trokove potrebnih istraivanja snosi investitor, odnosno korisnik.
Uzorkovanje i mjerenje protoka se vri prema Pravilniku o nainu obraunavanja, postupku i
rokovima za obraunavanje i plaanje i kontroli izmirivanja obaveza na osnovu ope vodne
naknade i posebnih vodnih naknada , objavljenog u Slubenim novinama Fedracije BiH, broj
92, 2007. godine, kao i meunarodnog standarda BAS ISO 5667 i ISO 748.

19

7. ZAKLJUAK
Iako je proticaj najvanija veliina kada su u pitanju vodotoci, njegovo direktno mjerenje nije
mogue u veini sluajeva. Na izvorima i na veoma malim vodotocima, proticaj se moe
mjeriti volumetrijski, a na veim potocima i rijekama, to je nemogue, tako da se obavljaju
mjerenja dubina ili nivoa vode (vodostaj) te se na osnovu njih odreuje proticaj.
Uspostavljanje pouzdane veze izmeu osmotrenih vodostaja i odgovarajuih proticaja je od
sutinskog znaaja za hidroloke analize. Zavisnost izmeu vodostaja i proticaja za neku
hidroloku stanicu, naziva se kriva proticaja. Ona se formira na osnovu rezultata mjerenja
brzina i prorauna proticaja u poprenom profilu stanice pri trenutnom vodostaju. Kako bi se
pokrio cijeli dijapazon moguih proticaja i vodostaja, hidrometrijska mjerenja treba sprovoditi
pri razliitim vodostajima.
Koliko stvarno optereenje zagaenjem moe "podnijeti" neki vodotok, moe se znati samo
ako se poznaju iznosi protoka vode na tom vodotoku. I konano, na kraju, ali ne i manje
vano, odbrana od poplava, regulacija vodotoka, izgradnja nasipa i kanala, izgradnja
hidrotehnikih graevina, mostova, brana, propusta ili preljeva, nezamisliva je bez
poznavanja podataka o protocima ili brzinama strujanja vode na rijekama.

20

8. LITERATURA
[1] Goleti ., Imamovi N., Nurudin A.: Obrada otpadnih voda, Univerzitet u Zenci, Zenica,
2014.
[2] Hrelja H.: Inenjerska hidrologija, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2007.
[3] Petrovi J.: Uvod u hidrologiju- skripta, Graevinski fakultet u Beogradu
[4] Eksperimentalna hidraulika, Mjerna tehnika: https://www.grad.unizg.hr/predmet/ekshid
(pristupljeno: oktobar 2015)
[5] Hidrometrija: http://www.gfmo.ba/Hidrologija%20predavanja%204.pdf. (pristupljeno:
oktobar, 2015.)
[6] Open Channel Flowmeters: www.isco.com (pristupljeno: oktobar, 2015)
[7] Gertrudys B. Adkins: Flow Measurement Devices, Devision of Water Rights, 2006.
[8] Flow Measurement in Pipes:
http://ocw.usu.edu/Biological_and_Irrigation_Engineering/Irrigation___Conveyance_Control
_Systems/6300__L13_FlowMeasurementinPipes.pdf (pristupljeno: oktobar, 2015)
http://ocw.usu.edu/Biological_and_Irrigation_Engineering/Irrigation___Conveyance_Control
_Systems/6300__L13_FlowMeasurementinPipes.pdf (pristupljeno: novembar, 2015)
[9] Prodanovi D., Branisavljevi N., Rukavina J., ai A.: Ispitivanje pouzdanosti merila
protoka

predvienih

za

rad

kanalizacionim

sistemima,

2012.:

http://hikom.grf.bg.ac.rs/web_stranice/SDHI/SDHI16/CD/pdf/4_A_6_ProdanovicIspitivanjePouzdanostiMerilaProtokaZaKanalizaciju.pdf (pristupljeno: oktobar, 2015)

[10] Pravilnik o kvalitetu otpadnih voda i nainu njihovog isputanja u javnu kanalizaciju u
prirodni recipijent: www.vodacom.co.me (pristupljeno: novembar, 2015)

21