SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ POVIJESTI

Vlado Mihojevi

Dan Diner Kataklizma

Referat

Mentor: dr. sc. Ivica arac

Mostar, 2016.

Genocid i sjeanje

U ne slavnim odnosima Grka i Turaka, jedan od vanijih dana smatra se 19.

svibnja 1919, dan kada grke snage ulaze na podruje, tada jo Osmanskog carstva, pod
pokroviteljstvom Velikog vijea Alijanse iz Pariza. Grke trupe premjetene su iz
junoruskih stepa, gdje su se borile pod francuskim zapovjednitvom strani ruskih
rojalista (bijelih), sada dolaze za neku veu svrhu, poveati granice vlastite drave.
Anatolija, pokrajina mijeanog grko-turskog stanovnitva, sve do ovog
dogaaja ivjela je manje-vie mirno. Dolaskom Grkih trupa na to podruje poinje
lagano, ali sigurno etniko ienje antikog Grkog teritorija. Najkrvavije je bilo u
dananjem Izmiru, odnosno Smyrni kako je Grci nazivaju, grad koji lei na Egejskom
moru, tu se odvilo krvoprolie turskog stanovnitva od strane grkih postrojbi, svatko
tko je nosio fes bio je ubijen, to donosi do nestanka ovog odjevnog predmeta s toga
podruja. Pokolji turskog ivlja na podruju Smyrne i okolice, rezultirat e jednako
tekom osvetom turskog stanovnitva nad grkim u gradu Aydinu, juno od Smyrne. Ti
pokolji i razne migracije stanovnitva dovesti e do razlike u etnikoj pripadnosti
nekada mijeanog stanovnitva.
Zvjerskim dogaajima u Anatoliji prethodili su oni u Makedoniji za vrijeme
Drugog balkanskog rata i neasnim djelima koja su se dogodila za vrijeme trajanja
istog. Svojatanje ove drave donijelo je samo pokolj i etniko iivljavanje jaeg etnosa
nad slabijim, dolazi do etnikog ienja na podruju Makedonije, u Anatoliji e dakako
imati velik znaaj, jer se veina (par stotina tisua stanovnika, veinom muslimanskog)
naseljava upravo na podruju oko Anatolije, odnosno grada Aydina.
Grci e takoer osjetiti istu bol ve 1914. kada e to podruje, koje je bilo od
antikih dana naseljeno Grcima, postati istije od njih samih. Da bi zaustavili daljnje
migracije i uinili za obje strane povoljna djela, Grka i O. C. su razraivali plan kako
grko stanovnitvo iz Anatolije premjestiti u Makedoniju i okolicu Soluna, a tursko u
Anatoliju. Dogovor je skoro bio i postignut, no zbog izbijanja rata taj se plan sruio,
pogotovo nakon ukljuenja Grke na stranu Atante 1917.
Praksa premjetanja stanovnitva s jednog teritorija na drugo nije bila nova, ve
se u carskoj Rusiji za vrijeme raznih ratova sa neposredno ugroenog podruja znalo

sistematski premjetati stanovnitvo u sigurnije krajeve, na due ili krae periode.

Najpoznatiji narod koji je u nemirnim vremenima koristio ovu praksu bili su idovi,
koji su namjerno ili silom bili primorani mijenjati lokacije.
Narod koji je osjetio surovost premjetanja, a kasnije i genocida bio je armenski
narod. Sve je poelo u Velikom ratu (sijenju 1915.), jedna od propalih ofenziva
osmanske vojske trebala se probiti do naftom bogatog podruja oko grada Baku, etiri
osmanske divizije pod slabim zapovjednitvom i ne naklonjenim vremenskim prilikama
(otra zima) suprotstavilo se dobro organiziranoj ruskoj obrani u kojoj su uglavnom bili
regrutirani Armenci. Osmanska vojska je doivjela katastrofalan poraz, te uz to ostala
osramoena jer je Armence smatrala svojim podanicima a ne ruskim. Zbog ovoga
velikom brzinom dolazi do razoruavanja Armenaca na cijelom podruju O.C.-a,
Armence se grupiralo u radne bataljune koji su bili okupljani i zajedno pogubljeni,
razne voe Armenaca u ostalim dijelovima carstva bile su podloene istome tretmanu,
bez obzira na njihovu lojalnost sultanu.
Svi ovi pokolji odvijali su se pod palicom ministra unutarnjih poslova Talat
Pae. Narod je bio premjetan, mukarci ubijani, a stariji, ene i djeca slani u vlakove
koji bi rijetko dolazili do svog odredita. Pokolji armenskog naroda dogaali su se kroz
cijelo 19. stoljee, na irem podruju carstva. Poetak Velikog rata staviti e u pitanje
ve klimave odnose muslimanskog stanovnitva prema ne muslimanskom. Kasnije
nakon zavretka rata, vlada Mlade Turske pokuat e na sve mogue naine zatakati
uinjeno zlo, to e im u poetku i krenuti za rukom, no Atanta e traiti krivce i
zahtijevat e da se nad njima provede krivini postupak.
U mnogome slinu sudbinu sa Armencima imati e i idovi u srednjoj Europi,
najvea koncentracija idovskog naroda bila je u Poljskoj, gdje su inili 10%
stanovnitva, te uz Ukrajince, Bjeloruse i Litvance inili su nacionalne manjine koje su
imale ustavom zagarantirana jednaka prava kao i sami Poljaci. No to se nije ostvarivalo,
zato u velikom broju odlaze u SAD, sve dok su granice bile otvorene za sve migrante,
nakon toga zbog zatvaranja granica SAD-a bili su primorani ostati i suoiti se sa sve
veim prisustvom antisemitizma koji e dolaziti od susjedne nacistike Njemake, koja
je imala mnogo radikalniji odgovor na pitanje idova u Njemakoj, u poetku to e biti
samo premjetaj, a kasnije e doi do rigoroznijih mjera kojima e se sluiti nacistki

reim. Zbog takve ideologije idovi, Romi i drugi nepotrebni narodi bit e dovedeni do
skoroga istrebljenja u Europi.
Poetak rata i njegove posljedice za idove, oznait e najsuroviju ljudsku crtu
koja je u stanju uiniti nezamislivo loe stvari zbog svoje ideologije. Okupacija Poljske
dovest e do jo veeg vala izbjeglica iz istone Europe u zapadne zemlje, valom tih
izbjeglica uvelike e se popuniti kapaciteti SAD-a, nakon ega F. D. Roosevelt trai da
ostale zapadne zemlje otvore svoja vrata narodu koji je trebao pomo.
Ghettoizacija Poljske nakon Njemake okupacije bila je samo prvi in u
rjeavanju problema sa idovima, u kojima su i oni sami bili ukljuivani u vodstvo
ghetta, te sada idovske etvrti najee su bile na poloajima kroz koje je postojala
eljeznika komunikacija, radi lakeg upravljanja velikim brojem populacije u njima.
Zavretak akcija prvog vala rata na istoku donijet e i velike promjene za idove,od
sada se na novoutvrenoj poljskoj vladi uvelike razgovaralo o ovom problemu.
Postojale su neke humanije ideje rjeavanja problema, kao npr. selidba inih na
Madagaskar, to je se pokazalo kao neuinkovito i skoro neprevodivo. Do kraja 40-te
konclogori su ve bili u punom kapacitetu rada, ali unato tome prevelik broj idova
inio je takve akcije sporo provedivim ali uinkovitim. Kroz cijeli rat trajat e ta
masovna pogubljenja, pred naletom ruskih snaga na istoku i zapadnih na zapadu, nacisti
su pokuali rijeiti se to je vie mogue dokaza, no bog brzih akcija te su akcije vrlo
brzo prekinute.
Surovosti dvadesetog stoljea doivjet e i na drugoj strani, ali ni u prilici
onoliko jako kao u Reichu, ali e na to ostati kao sjeanje na inove zbog kojih e se
svijet jos dugo sramiti.