SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ POVIJESTI

Vlado Mihojevi

Dioklecijan
Referat

Mentor:asistentica Ana Nokovi

Mostar, 2013.
SADRAJ
Uvod ................................................................................

Uspostava vlasti ...............................................................

4-5

Tetrarhija ........................................................................

5-6

Novi ustroj carstva ...........................................................

6-7

Dioklecijanov edikt o cijenama ...........................................

7-8

Edikt o progonu krana ..................................................

Palaa i abdikacija velikog Augusta ..................................

Zakljuak ........................................................................

10

Literatura ........................................................................

11

UVOD

U doba najveih unutranjih nemira i dravne ne stabilnosti dolazi do

uspijeha jednog ilirskog vojnika po imenu Dioklo. Ime u ovome obliku
nam nista nebi znailo da se nije nakon nekog vremena latiniziralo i
promijenilo u Dioklecijan. Imati emo uvid u jednog od najsposobnijih,
ali i jednog, ako ne i najokrutnijeg vladara rimskog carstva. Dioklecijan
je bio jedan od rijetkih careva koji je poeo svoju karijeru od samoga
dna rimske vojske, pa preko zapovijednitava i vlastite snalaljivosti i
sposobnosti dolazi do jednoga od najupeatljivijih careva i vladara
Rima. Obraditi emo neke teme koje su bile jako vane za nastavak i
zavretak skore propasti carstva, mnoge edikte, reforme, progonstva
krana, mirovne ugovore... U svoj svojoj sposobnosti i snalaljivosti
Dioklecijan je uvudio problem u voenju tako velikog carstva, stoga
uvodi podjelu carstva na dva, a kasnije i na etri dijela. Zao glas mu je
dodjeljen zbog velikog progonstva kranstva, te okrutnosti kojom je se
odnosio prema njima. U svojoj dvadesetogodinjoj vladavini
stabilizirao je i osigurao carstvo u njenim granicama, te reformirao i
ponovno ustroio i odrao vlast do tada nelojalnoj vojsci. Svoju mrnju
prema kranstvu opeatio je i ediktom protiv kranstva, no za to ne
trebamo kriviti samo Dioklecijana, u to vrijeme vladala su etri
ovijeka i moemo rei da su ostala tri Cezara imala takoer svoje prste
u tome. Iako u carstvu vlada tetrahija, etvrovlae nikada nije bilo
upitna prevlast Dioklecijana nad ostala tri suvladara. Tonije njih
trojica nikada nisu dovela u pitanje svoju odanost svome
nadreenom. Za nae podruije najznaajniji je zbog svoga
ljetnikovca koji se nalazio, i jo se nalazi u blizini tada sredita
dalmatinske provincije Salone, danas poznatijeg kao Solin. U svojoj
palai koja i danas krasi grad Split donijeo je i mnoge stvari iz cijelog
carstva.

USPOSTAVA VLASTI
Provincijski mladi pod imenom Dioklo, rodio se 245. godine u Iliriji.
Odrasta u redovima vojske na strani Proba, jednog od najmonijig ljudi
3

u tadanjem rimu. Nakon nekih znaajnijih pohoda i unaprijeenja

latinizira svoje ime i postaje Dioklecijan. Kao mona osobnost i dobar
politiki manevar donosi mu od strane njegove vojske i titulu jedinog
cara 285. godine. U to vrijeme nemira i straha od germanskih naroda na
granicama, promijenilo se u stotinjak godina preko sedamdeset
zakonitih, te i onih ne zakonitih careva. Dolaskom na vlast 285.
Dioklecijan nakon samo jedne godine vlasti sebi uz bok postavlja 286.
godine za Cezara1 jednog od najlojalnijih ljudi i prijatelja Marka
Aurelija Valerija Maximilijana. Maximilijana ne uzima samo zbog
njegove lojalnosti i prijateljstva, on je se pokazao kao vrsni ratnik i
politiar, zbog toga mu Dioklecijan daje upravu nad zapadnim
carstvom, koje je prije toga podjelio. Ve idue godine Maximilijan
dobiva od Dioklecijana titulu Augusta2. Zbog velikih problema na obije
strane carstva, Dioklecijan se pozabavio istokom, sredio odnose sa
Perzijancima, istjerao Arape iz Sirije te uguio brojne plemenske
pobune, od kojih su najznaajnije one u gornjem Egiptu. Dok je
Dioklecijan smirivao tenzije na istoku, Maximilijan se pozabavio sa
galskim i mnogim drugim plemenima koja su ugroavala sigurnost
granica, te samoga carstva. Ali nisu samo barbarska plemena
predstavljala opasnost carstvu, u provinciji Britaniji zapovijednik
mornarice Karauzije se proglaava Augustom, te na vlastitu inicijativu
osvaja Normandiju3. Kada su uguili sve pobune i nemire, svak na
svojoj strani, 288.-289. godine okreu se zajednikim snagama u
protjerivanju Erula iz Recije4. Nakon uspostave mira u carstvu, dva se
vladara, kako je priliilo carevima u to vrijeme, krune i titulama Iovius
i Herculius. Tim titulama eljeli su pokazati da njihova mo vie nije
samo svjetovna, nego i boanska, tako bi se narod pokoravao njihovim
odlukama i zakonima jer su vijerovali u njigovu nepogreivost kao
bogova. 291. godine dva vladara Dioklecijan i Maximilijan se susreu u
tada glavnom gradu Italije Mediolanu5.

1 Titula Cezara u to vrijeme bila je neka vrsta regenta, nasljednog princepsa.

2 Titula August bila je samo zamijenski naziv ua imperatora.
3 Normandija je pokraina u sjevernoj Francuskoj.
4 Recija je bila granina pokraina koja se nalazila na prostoru dananje
vicarske i Bavarske.
4

TETRARHIJA
Nakon to je osigurao i stabilizirao carstvo, Dioklecijan je 293. godine
radi uinkovitije vlasti postavio jo dvojicu sebi vijernih ljudi, koji su
takoer bili i iskusne vojskovoe, te vrsni politiari. Titule Cezara
dodjeljuje Flaviju Valeriju Konstanciju zvanom Klor i Gaju Valeriju
Maximilijanu Galeriju, iako je carstvo prelo iz dijarahije u tetrahiju,
njeno jedinstvo nikada nije dolo u pitanje. Sada etvorica vladara, dva
Augusta i dva Cezara dijele zadatke, podruija djelatnosti i nadlenosti.
U nekim izvanrednim situacijama njihove djelatnosti su se mogle
izmjenjivati, no sva vlast i ssva mo bezupitno je bila u jednom
ovijeku, a to je bio Dioklecijan, i ta njegova vlast, a i vijernost
suvladara nikada nije dola u pitanje. Carstvo su podijelili tako da i
dalje na zapadu Maximilijan bude glavni, sa zaduenjima u Italiji i
Africi i sa sjeditem u Milanu, uz pomo Klora 6 koji je dobio oblasti
Hisanije, Galije i Britanije. Dioklecijan se idalje nastavio brinuti o
istonome carstvu, tonije o Trakiji, Makedoniji, Aziji i Egiptu, dok se
Galerije brinuo o Noriku, Panoniji i Meziji. Dioklecijanovo sredite
bilo je u Nikomediji (dananji Izmit u Turskoj), Galerijeva u Sirmiumu
(dananja Sremska Mitrovica u Srbiji), Maximilijan u Milanu, te Klor u
Treviriju (Trier u Njemakoj). Blagostanje carstva u jednom trenutku
naruava perzijski kralj Narzes koji svrgava Dioklecijanovog
namjesnika u Armeniji Tiridata III. Narzes je iskoristio Dioklecijanovu
odsutnost i zaposlenost u Egiptu te relazi Eufrat i kod Nikeforiona
poraava Galerija i njegove snage. No nedugo nakon toga 298.
Dioklecijan se osveuje, te pobjeuje Narzesa te ga prisiljava da
potpise mirovni ugovor kojim gubi neke oblasti istono od Tigrisa, to
je jo jednom pokazalo kakav je zaista sposoban i moan vladar bio
Dioklecijan. No nemojmo zaboravit da je jedan od kljunih faktora u
snazi rimske vojske bila reforma koja je ukljuila konjicu kao glavno
oruije protv neprijatelja. Do prije glavni dio vojske je bila njena teko
naoruana pjeadija sa potporom konjice od traga i sa strane. Sada to
nije tako konjica je postala glavna i samo se u manjem broju koristila
teko i lako naoruana pjeadija. U konjici su bile dvije vrste ratnika,
5 Rim je sve vie u to vrijeme bio izvan politikih zbivanja, zbog jakih
konjikih postrojba koje su tada obitavale tamo i spremno ekale poziv na
obranu carskih granica.
6 Klor dobiva nadimak izriito po svome blijedom licu koje ga je
karakteriziralo kao takvog.
5

oklopni konjanici te strijelci konjanici. U uspijenoj obrani granica jako

vanu ulogu odigrale su i dobro graene ceste, od kojih mnoge postoje i
danas.
Kako titula augusta nije bila doivotna, Dioklecijana i Maximilijana su
nakon dvadeset godina vladavine trebali zamjeniti njigovi Cezari,
tonije Klor i Galerije, no da bi izbjegli vandinastiko upravljanje
carstva Dioklecijan posvaja Galerija te ga eni sa svojom kerkom
Valerijom. Isto su napravili i Maximilijan i Klor, Klor se rezveo te
oenio sa Teodorom, Maximilijanovom pokerkom. Kako bi sve to
imalo svoj neki vjerski i boanski blagoslov, titula Iovius i Herculus su
takoer bile nasljedne. Mudar potez Dioklecijana kojim bi osigurao
dugorono osigurao carsko prestolje nije bio urodio plodom, zbog
dolaska na vlast Maximilijanovog dijeteta iz prvog braka Konstantina.
Nakon nekoliko godina vladanja u miru Klor koji je bio nadlean za
Galiju, Hispaniju i Britaniju trebao je ponovno pridobiti
samoprozvanog Augusta i zapovijednika mornarice Karauzija, te
njegovog nasljednika Alekta. Britanija se nakon deset godina
odvojenosti ponovno vratila u carstvo te je priznala potpunu vlast
Augusta i Cezara. Time su granice carstva postale sigurne, tonije u
posljenih sto godina carstvo nije bilo bolje ustrojeno i vie sigurno.
Kada su rijeili sve prepreke to su mu prijetile iz vana, Dioklecijan se
okrenuo reformama
unurar carstva, na svim podruijima od
poljoprivrede pa do religije. Mnogim ediktima i zakonima stabilizirao
je cijene, i odredio maksimalnu visinu njih. Ediktom o progonu krana
elio je uspostaviti ponovnu vjeru u stare rimske bogove, te istrijebiti
tada novu kransku vjeru koja je sve vie jaala i postajala sve brojnija
u carstvu.

NOVI USTROJ CARSTVA

Za to bolji rad i uspjenije voenje pojedinih provincija, potreban je
bila reforma podjele provincijskih podrucija na manje i produktivnije,
sada vojne jedinice. Stoga Dioklecijan, August i dva Cezara provode sa
svojim slubenicima i savjetnicima potrebne reforme za bolju
produktivnost i veu angairanost provincija koje je u vrijeme prije
reformi postojalo 48, a nakon razmotrenih opcija o dijeljenju tih
provincija nastalo ih je 104. Na elu tih provincija bili su magistri

scriniorum7. Provincije vie nisu bile podjeljene na temelju geografskih

nekih pojedinsoti, nego su sada podjeljene na jednostavnije i bolje
organizirane vojne jedinice. Tom podjelom ne samo da je se vojska u
sluaju opsnosti bolje organizirala, nego se i ograniilo bogaenje i
prevelika mo nekim pojedincima koji bi upravljali provincijom, to je
i prije bio problem kada su se stvorili nemiri oko prijestolja. Senat je
odmah nakon uspostave Dioklecijanove vlasti izgubio na vanosti, a
samim tim i neke svoje ovlasti kao to je bilo imanovanje upravitelja
provincija, sada je to bila iskljuivo carska nadlenost. Zbog velikog
broja provincija Dioklecijan je takoer stvorio vee oblasti koje su u
svome sastavu imale odreeni broj provincija. Te oblasti nazivale su se
Dijeceze8. Rim je idalje postojao kao grad, te posebna provincija kojom
je upravljao senat, senat se sastojao od prefecta i veliki
zemljoposjednika.9 Dok je Maximilijan u Medilianu (Milanu) poeo
graditi zidine i amfiteatar, terme, trkalite... te je Medolijan postao
glavnim gradom tetrarhijske rimske drave.

DIOKLECIJANOV EDIKT O CIJENAMA

Jedna od rijetkih Dioklecijanovih odluka koja je samo natetila carstvu
bila je odluka o donoenju Edikta o cijenama. Edikt je doneen 301.
godine kada je dob Dioklecijana bila 56 godina 10. Njegov zet Galerije i
on donose edikt kojim su mislili da ce smanjit trgovanje na crnom
tritu, no naprotiv taj edikt je zbog velike razlike u bogatstvu zapada i
istoka donijeo samo jo veu trgovinu na crno. Bogati istok i
siromani zapad su ve u to vrijeme bile dvije razliite drave koje su
opstajale zahvaljujui samo ovijeku, odnosno vladaru koji ih je drao
skupa. Ediktom su cijene postale iste u svim dijelovima carstva, to se
nije nikada trebalo desiti zbog plative moi, koja se razlikovala u
7 Scrinia su bili kovezi u kojima su se renosili pisani akti tijekom
premjetaja dvorova.
8 Gr. dioikesis oznaavala je sudsku oblast, upravu.
9 Dioklecijan tada uvodi kuriju koja je zamijenula ulogu senata u Rimu, ta
kurija djeluje i danas.
10 Razlog zbog kojeg navodim Dioklecijanovu dob je u tome da je on ovdije
ve, za antiko doba starac, te kako Laktacije navodi, da je on ve bedasti i
iznemogli vladar kojim upravlja njegov zet i osinak Galerije.
7

svakom dijelu carstva. Vanost ovog edikta ne predstavljaju samo

cijene i odluku cara o njima, nego je vaan takoer zato to je to jedan
od rijetkih spisa koji spominje tetrarhiju i sva etri vladara na jednom
mjestu. Ploa o ediktu nigdje nije u cijelosti sauvana nego se morala
rekonstruirati od vie njih koje su naene iskljuivo na podruiju tada
istonog carstva.

EDIKT O PROGONU KRANA

irenje kranstva krenuleo je sa istoka, tonije iz Aleksandrije koja je
tada bila jednan gradova u kojem je veina stanovnitva pripadala
kranskoj vjeroispovijesti. U poetku Dioklecijanove vladavine nije
bilo razloga za progon, niti je se progon deavao. No poetkom teeg
stoljea na inicijativu zeta - cezara Galerija, mnogih savjetnika i
osobnih prijatelja Dioklecijan poinje sve vie da zabranjuje kransku
vjeru. U poetku to je bilo samo zabrana vjere, te deloacija i unitenje
crkvi. Blagi odnos prema kranima prestao je 303. godine kada u
poaru palae koji podmee Galerije, Dioklecijan osuuje krane.
Cijeli dvor i vjerodostojnici su se nali na trenutnom suenju
nemilosrdnog cara koji je sve redom, koji su imali bilo kakvu vezu sa
kranima i kranskom vjerom slao na lomau ili ih je na licu mjesta
pogubljivao. Laktacije spominje kako je Dioklecijan tu ve na udaru
svog zeta i cezara Galerija, te da pada pod sve vei njegov utjecaj. Svi
dravni dunosnici i slubenici kranske vjere bili su udaljavani sa
svojih radnih mjesta, te voeni i zatvarani. Od 23. Veljae (sveanost
Terminalija11) 303. godine pa sve do 304. Izdana su etri edikta o
progonu krana. U prvom ediktu nareivano je ruenje crkvi,
spaljivanje svetih knjiga, oduzimanje slubi, te privilegija u carstvu.
Kako Laktacije navodi, dvor je nakon negog vremena napustio u
Galerije, kao razlo svoga odlaska Galerije je naveo da ne eli biti saljen
zajedno sa palaom. To je pobuivalo jo veu ljutnju Dioklecijana na
krane, te sve jae napade na njih. Drugi i trei edikt su nareivali
uhienja i muenja sveenika ukoliko ne odbace krivu vjeru i ne
podare rtvu rimskim bogovima u znak oprosta. Ova dva edikta bila su
samo uvod u okrutnost koja je dola proglasom etvrtog edikta u
proljee 304. godine. U ediktu je nareeno da svi krani odbace svoju
vjeru te u ast pravim bogovima prenesu rtvu. Veliko mnotvo krana

11 Sveanost Terminalija bio je dravni praznik koji se slavio irom carstva u

ast bogu Termaliju bogu meda.
8

je to odbilo, te nakon toga mueno i ubijano 12. Kako se Dioklecijan

nebi naao uvrijeen Maximilijan je vrio iste kazne na zapadu, dok je
Klor bio najblai, jer je samo ruio kranske sakralne objelte, ali nije
ubijao. I to je inio samo iz razloga da nebi bio na meti izdaje.

PALAA I ABDIKACIJA VELIKOG AUGUSTA

U svim svojim dobrim namjerama i mudrim odlukama koje je donosio
Dioklecijana do kraja ivota zbog toga nisu tovali. U svojoj starosti
oronuli car, august i prvi meu etvoricom daje ili biva prisiljen 305.
godine na abdikaciju. Mnogi nagaaju da ga je na to prisilio njegov zet
Galijen, iako je dobio augustovu titulu doivotno. Iz Nikomednije
Dioklecijan se seli u svoj rodni kraj Dalmaciju u kojoj je jo 295.
godine dao sagraditi svoj ljetnikovac i mirno mjesto gdje e okonati
svoj carski ivot. ivot mu kasnije nije bio carski niti ga je mirno
okonao, nakon to su ponovno poele nove igre za prijestolje. Svaka
strana je imala svoga predstavnika i njegovo se miljenje vie nije
uvaavalo. Pri samom rodnom mjestu Saloni Dioklecijan je dao
sagraditi svoj ljetnikovac. Ona po svojoj grai i debljini zidova nije bila
samo ljetnikovac nego i utvrda koja bi titila samog cara od bilo kakve
opasnosti. Palaa je izgraena u golemim razmjerima, zauzima 30000
metara kvadratnih, uraena je pravokutno. Sjeverni dio je bio
namjenjen za poslugu, vojsku i skladitenje, a juni dio je bio
namjenjen carskoj obitelji osobno. Samu palau dijelila je takozvana
Ulica decamanus koja spaja istoni i zapadni ulaz u palau, ulica cardo
koja je spajala Zlatna vrata na sjevernom dijelu vodila je sve do
glavnog trga Prestila koji je bio ispred careve palae. Sa strana Prestilu
su krasili carev mauzolej, te Jupiterov hram. Dioklecijan umire u svojoj
palai 316.godine u 71. godini ivota. Njegov ljetnikovac je nastavio
pruati usluge njegovoj obitelji te kasnije nekim rimskim carevima.

12 Laktacije navodi kako je u Egiptu znalo biti smaknuto od 10-100 krana

dnevno.
9

ZAKLJUAK
Od svog stupanja u vojsku pa do titule cara Augusta, Dioklecijan je
proao mukotrpan put. Njegova sposobnost i njegova ambicijoznost su
mu donijele takvu vlast i mo kakvu nije mogao ni sanjati. Uz vijernog
prijatelja koji mu je do njegove smrti ostao vijeran, Dioklecijan se
nikada nije pribojavao nemira koji bi mogli zadesiti carstvo koje je bilo
na samom rubu u propast. Mudrom podjelom carstva na dva, a kasnije
na etri dijela ojaao je sve strukture vlasti, ponajvie vojsku koja je u
to vrijeme mnogo znaila u daljnjem osiguravanju mira. Za njegove ne
uspjehe nismo duni kriviti samo njega, jer sve zlo koje ini kranima
nije sam osmislio. Preveliko vjerovanje najbliim ljudima dovelo ga je
do same propasti, no na vrijeme to uoava i abdicira ostavljajui
probleme svojim cezarima i nasljednicima. U starosti vraa se u svoj
rodni kraj, mjesto u blitini Salone prua mu mir i spokoj do kraja
ivota. To mjesto e kasnije izrasti u jedan od najveih gradova na
jadranu, Spalato. Njegova palaa je postala jedno od prvih mjesta za
turizam, a svojom kasnoantikom gradnjom ostavlja bez daha. Mudri,
okrutni, ambiciozni, veliki, kako god nazvali Dioklecijana neemo
pogrijeiti jer je nakon velikog leta ovog cara dolo do malog zastoja
koji e na kraju rezultirati jo veim carem nego to je bio Dioklecijan,
njegovim miljenikom i sinom cezara Klora, Konstantina Velikog.
Mnogi ljudi cara Dioklecijana gledaju kao jednoga okrutnoga i zloga
vladara, no nakon to upoznaju njegove zasluge i uspjehe uvudit e
kako je on bio mudar i dobar vladar koji je uinio sve da sauva svoje
carstvo od neeljenih problema. Moje miljenje je da bi car Dioklecijan
trebao prije dobiti epitet Mudri, a ne okrutni kako ga neki nazivaju.

10

Literatura:
- Grka i Rim, Rimsko carstvo - Jutarnji list
- Velika ilustrirana povijest svijeta Otokar Kreovani
- Progoni krana, napose u Dioklecijanovo doba Grgo Grbei

11