Nikolaj Berdjajev Novo srednjovjekovlje

Zanimljivo je primjetiti kako se u

aktualnim prijeporima oko nekih
bitnih svjetonazorskih pitanja, koji
ovdje u Hrvatskoj traju ve due
vrijeme, nai "liberali", odnosno
protivnici "religioznih predodbi",
u etiketiranju nas vjernika
neprestano koriste pojmom
"srednjeg vijeka", valjda kako bi
ukazali na na primitivizam,
zadrtost, zatucanost, neznalatvo
i tota drugo (negativno). Pritom
izgleda mislei kako pojam
"srednjega vijeka" oznaava
iskljuivo jedno mrano, opskurno
vrijeme, obiljeeno svim ovim
negativnostima koje smo nabrojili
i jo mnogim drugim.
S obzirom na ovakve okolnosti, instruktivno bi bilo prisjetiti se velikog
ruskog mislioca i religijskog filozofa Nikolaja Berdjajeva (Kijev, 1874. Pariz, 1948.) i njegove knjige "Novo srednjovjekovlje" izdane u Berlinu
1924. godine, ili, drugim rijeima, njegova shvaanja pojma
"srednjovjekovlja", koje se veoma razlikuje od ovoga upravo naznaenog,
a koje je zanimljivo i zbog mnogih drugih razloga. Za reenu knjigu, koja
se, u prijevodu Nikole Thallera, na hrvatskom jeziku pojavila 1932. godine,
(isti je prijevod ponovno tislala nakladnika kua Laus iz Splita 1991.),
treba napomenuti kako se moe smatrati i prorokom ili barem
anticipatorskom - premda uskoro navrava svoju 90. godinjicu ona ni
danas nije izgubila gotovo nita na svojoj aktualnosti.
Citirat emo jedan odlomak iz knjige koji moda najzornije ilustrira da je
tome uistinu tako - "Politika je obavila ovjekov ivot kao parazitarna
izraslina, koja mu isisava krv. Vei dio politikog i socijalnog ivota
savremenog ovjetva nije realni ontoloki ivot, to je fiktivni, iluzorni
ivot. Borba partija, parlamenti, mitinzi, novine, programi i platforme,
agitacije i demonstracije, borba za vlast - sve to nije pravi ivot, nema
odnosa na smisao i ciljeve ivota, u svemu tomu teko je doepati se
ontoloke jezgre. U svijetu mora poeti velika reakcija ili revolucija protiv
gospodstva spoljanje socijalnosti i spoljanje politike, u ime povratka k
nutarnjem, duhovnom ivotu u ime sadraja i cilja ivota".

to se pak tie pojma srednjovjekovlja, njega treba shvatiti u kontekstu

jedne o temeljnih postavki Berdjajevljeve filozofije, a to je ona o
periodinom tijeku ljudske povijesti i ritminom smjenjivanju historijskih
epoha, ili preciznije reeno o smjenjivanju "tipova kulture" koji dominiraju
na svjetskoj sceni. Iza epohe kriticizma, tehnicizma, sekularizma, (mi
bismo rekli "epohe analitikog uma"), to je upravo ova sadanja, iji je
kraj kako vidimo neminovan, dolazi epoha organicka, sakralna, "epoha
sintetikog uma", koju skupa s Berdjajevom moemo nazvati "novim
srednjovjekovljem".
"Prijelaz iz dana u no"
Berdjajev ovaj prijelaz prispodobljava "prijelazu iz dana u no", s tim da
termin "no" ne treba smatrati vrijednosno negativnim - jer "no je
metafizinija, ontologinija od dana". "U noi jarko N.
srednjovjekovljeto se pak tie pojma srednjovjekovlja, njega treba
shvatiti u kontekstu jedne o temeljnih postavki Berdjajevljeve filozofije, a
to je ona o periodinom tijeku ljudske povijesti i ritminom smjenjivanju
historijskih epoha, ili preciznije reeno o smjenjivanju "tipova kulture" koji
dominiraju na svjetskoj sceni. Iza epohe kriticizma, tehnicizma,
sekularizma, (mi bismo rekli "epohe analitikog uma"), to je upravo ova
sadanja, iji je kraj kako vidimo neminovan, dolazi epoha organicka,
sakralna, "epoha sintetikog uma", koju skupa s Berdjajevom moemo
nazvati "novim srednjovjekovljem".svijetle zvijezde, u noi bivaju
otkrivenja, kojih ne zna dan. No je 'prvozdanija', stihijnija nego dan.
"Bezdan" (Ungrund) J. Bhmea raskriva se samo u noi. Dan baca na nj
koprenu."
Citirajmo nadalje jo neke Berdjajevljeve reenice koje dodatno
karakteriziraju pojam "novog srednjovjekovlja", a koje su ujedno vrlo
aktualne i s obzirom na retoriku dananjih sukoba i nadmudrivanja
spomenutih na poetku:

"Progresisti (mi bismo danas

rekli liberistiko-genderistikokorporatistiki-globalisti) se
jako boje povratka starom
srednjem vijeku i bore se sa
idejama i vjerovanjima koje oni
smatraju srednjovjekovnima.
Mene je to svagda udivljavalo.
Ta prije svega, oni ne vjeruju u
ivotnu snagu i pobjedu ideja i
vjerovanja, koja bi se mogla
nazvati srednjovjekovnima oni su ubijeeni u stalnost i
dugotrajnost naela nove
historije.
emu se onda tako uzbuivati. A drugo, treba jedno za svagda
ustanoviti da nikakvih povrataka i restauracija starih epoha nikada nije
bilo i biti ne moe. Kad govorimo o prijelazu od nove historije k
srednjovjekovlju, onda je to tek slikoviti nain izraavanja. Prijelaz je
mogu samo k novome, a ne starome srednjovjekovlju. I taj prijelaz
treba smatrati za revoluciju duha i stvaralaki pokret naprijed, a ne
'reakciju' kako se to privia zastraenim i degenerisanim
progresistima. Napokon, doba je da se prestane govoriti o 'tmini
srednjovjekovlja' i suprotstavljati mu svjetlo nove historije. Ti banalni
sudovi ne stoje na razini suvremenog historikog znanja. Nepotrebno
je idealizirati srednji vijek, kako su to inili romantici. Mi odlino znamo
sve negativne i tamne strane srednjeg vijeka - barbarstvo, grubost,
okrutnost, nasilnitvo, ropstvo, neznalatvo u oblasti pozitivnog znanja
o prirodi i historiji, religiozni teror povezan s uasom paklenih muka.
No znademo takoer, da je srednji vijek bio po preimustvu religiozna
epoha, bio obuzet eznuem za nebom, koje je inilo narode
opsjednutim svetim bezumljem, da je sva kultura srednjeg vijeka
upravljena na transcedentno i transcedentalno, da je u tim vjekovima
bilo veliko naprezanje misli u skolastici i mistici za rjeenje posljednjih
pitanja bivstva, kojemu ravnoga ne zna historija novoga doba, da
srednji vijek nije rastrajao svoju energiju na spoljanjost, ve ju je
koncentrirao na unutranjost i iskovavao osobu u liku monaha i viteza (
sveenika i ratnika), da je u barbarsko vrijeme sazrio kult prekrasne
dame i trubaduri pjevali svoje pjesme. Daj Boe da ove crte prijeu u
novo srednjovjekovlje! Zapravo je kultura srednjeg vijeka ve bila
preporod, borba s tim barbarstvom i tminom, koji su nastupili poslije
pada antike kulture. Kranstvo je bilo velika sila prosvjetljenja,
pretvorenje kaosa u kozmos." ... "I povratak srednjovjekovlju je
povratak viemu religioznom tipu. Nama je jo daleko od vrhova
srednjovjekovne duhovne kulture. Mi ivimo u epohi dekadense, ili

bolje reeno pribliavamo se poecima srednjovjekovlja, kad su

negativni procesi raspada nadvladali nad pozitivnim procesima
slaganja i stvaralatva. Srednjovjekovlje nije epoha tmine, ve nona
epoha. Dua srednjovjekovlja je - nona dua, kad su se raskrivale
stihije i energija, koje su se potom skrile saznanju radenog dana nove
historije".
Iz ovih citata, posve je dakle jasno kako termin "srednjovjekovlje",
shvaen u irem smislu, kao "duh" jednog vremena, ne bi trebao
predstavljati vrijednosno negativan pojam, niti bi sintagma "novo
srednjovjekovlje" mogla oznaavati regresiju, stagnaciju ili povratak na
staro. Pritom treba naglasiti kako spomenuta temeljna Berdjaevljeva
postavka o "ritminom smjenjivanju epoha" ne predstavlja nekakvo
defetistiko "vjeno vraanje istog", ve da u kategorijama njegove "nove
historije" i njegovog "eshatolokog" poimanja povijesnog tijeka (radi se o
promatranju ovjeka i svijeta "sub speciae aeternitatis" o emu je
Berdjajev posebno pisao u svojoj knjizi "Ja i svijet objekata"), predstavlja
posljedicu sukoba dvaju temeljnih "duhovnih koncepcija" ("dnevne" i
"none") kroz koji se i odvija razvoj ljudske kulture i ljuskog drutva uope,
s tim da taj sukob na odreeni nain reflektira vjeitu borbu "dobra i zla"
u stvorenome svijetu.
Kapitalizam
Inae zgodno je ovdje napomenuti
kako je po Berdjajevu i cijeli
kapitalistiki sustav jedan od
plodova duhovne degradacije koja
nastaje pod "dnevnim svjetlom
nove historije" - (cit.)
"Individualizam, atomizacija
drutva, nesuzdriva pohota
ivota, neogranieni porast
puanstva i neogranieni porast
potreba, dekadansa vjere,
oslabljenje duhovnog ivota - sve
je to privelo izgradnji industrijalno
kapitalistikog sistema, koji je
izmijenio sav karakter ovjejeg
ivota, sav njegov stil, otkinuvi
ivot ovjeji od ritma prirode."

ini se da je Berdjajev bio meu prvima koji su postali duboko

svjesni "duhovne sutine krize kapitalizma" - o kojoj su u
njegovo vrijeme govorili tek rijetki (Maritain), a koja je i u Crkvi
toga vremena bila prilino zapostavljena tema. O toj njegovoj
svijesti svjedoe i sljedei citati - "Posvuda se raskriva odurna
beskonanost koja ne zna gdje da zavri. Sav je kapitalistiki
sistem gospodarstva dijete prodirue i istrebljujue pohote. On
je mogao niknuti tek u drutvu koje se konano odreklo svakog
kranskog asketizma, odvrnulo se od neba i iskljuivo se
podalo zemnim zadovoljstvima." ...
"Ekonomizam nae historike epohe (i) jest naruavanje
istinskog hijerarhizma ovjejeg drutva, gubitak duhovnog
centra. Autonomija gospodarskog ivota uzrokovala je prevlast
ekonomskog ivota nad svim ivotom ovjejih zajednica.
Mamonizam je postao odreujua sila vijeka, koji se sve vie
klanja zlatnom teletu. Najuasnije je od svega, da u tom niim
ne prikritom mamonizmu, vijek na vidi veliku prednost
spoznaje istine, osloboenje od iluzija. Ekonomijski je
materijalizam to najsavrenije formulirao, jer je priznao za
iluziju i obmanu sav duhovni ivot."
No, Berdjajev nudi i svoje vienje rjeenja, a to je je rjeenje na
tragu onih koja su i danas na dnevnom redu - "Da bi dalje ivjeli,
morat e bankrotirani narodi, valjda, stupiti na drugi put, na put
ogranienja pohote ivota, ogranienja beskonanog porasta
potreba i porasta puanstva, na put novog asketizma." ...
"Trebat e organizirati se u gospodarske saveze i kooperacije,
princip konkurencije zamijeniti principom kooperacije. Princip
privatnog vlasnitva u vjenoj svojoj osnovi sauvat e se, no
bit e ogranien i oduhovljen. udovinog privatnog bogatstva
u novoj historiji nee biti. Jednakosti takoer nee biti, no nee
biti ni gladnih, ni onih koji skapavaju od nude. Trebat e prijei
k jednostavnijoj i elementarnijoj materijalnoj kulturi (to ne
treba shvatiti u smislu materijalnog nazadovanja ve u smislu
oslobaanja od nepotrebnih materijalnih potreba), a sloenijoj
duhovnoj kulturi. Konac kapitalizma je konac nove historije i
poetak novog srednjovjekovlja. Grandiozno poduzee 'nove
historije' nuno je likvidirati, ono nije uspjelo. No do toga,
moda, jo e pokuati tehnika civilizacija da se razvije do
posljednjih granica, do crne magije, isto kao i komunizam."
Borba protiv magije

Da se tehnika ili bolje reeno ova "postindustrijska" civilizacija

ve prilino razvila preko svih realnih granica i prela u predjele
crne magije, danas je svima jasno. To se posebno jasno vidi
iz BorbaNo nadamo se da e ovi zaostali i zatucani primitivci
koji imaju neke drugaije "religiozne predodbe" od njih, uspjeti
pobijediti u ovoj velikoj borbi protiv magije kojom su njihovi
gospodari skupa s njima opinili globalizirano ovjeanstvo.
Sigurno je da e nam pri ovom raskrinkavanju pomoi i uvid u
izvanredno instruktivno i bogato djelo Nikolaja Berdjajeva.svih
istupa ovih dananjih liberala (liberistiko-genderistikokorporatistikih-globalista) koji su ovih zadnjih dana posebno
buni. udnovata je ta glasnost kojom se objavljuju krajnje
granice dekadencije suvremenog drutva.
Pritom je zanimljivo primjetiti kako ovi nesretnici govorei o
"modernosti" uope ne razmatraju niti imaju u vidu, njezine
tehnike i tehnoloke aspekte - ni rijei recimo nema o novim
obnovljivim i jeftinim izvorima energije, o novim metodama u
poljoprivrednoj proizvodnji kojima se ne zagauje okoli, novim
materijalima i metodama u graditeljstvu, daljoj automatizaciji i
robotizaciji materijalne proizvodnje (jer su im dosezi oito takvi
da o tome i nemaju to rei) nego se jedino govori o "novim
ivotni stilovima" i "novim vrijednostima" - valjda zato jer e im
sve te njima nuno potrebne tehnikalije priskrbiti njihovi bogovi
na nebu i na zemlji Steve Jobs i Bill Gates (a za ostale stvari
zaduene su crnomagijki serkli poput Monsanta ili Exxon
Mobila).

No nadamo se da e ovi zaostali i zatucani primitivci koji imaju

neke drugaije "religiozne predodbe" od njih, uspjeti pobijediti

u ovoj velikoj borbi protiv magije kojom su njihovi gospodari

skupa s njima opinili globalizirano ovjeanstvo. Sigurno je da
e nam pri ovom raskrinkavanju pomoi i uvid u izvanredno
instruktivno i bogato djelo Nikolaja Berdjajeva (dakako uz djela
mnogih drugih religijskih mislilaca i mistika, kao i onih istinskih
znanstvenika i strunjaka koji se nisu prodali Neprijatelju za
aku srebrenjaka).
No, osim svih praktinih akcija i aktivnost, u ovakvim je
okolnostima od kljunog znaenja i naa molitva. Obratimo se
zato u borbi protiv ovoga suvremenog liberalistikog faizma,
koji nas krane smatra graanima drugog reda kojima trebaju
biti oduzeta sva prava i oito misli kako bi bilo najbolje kad nas
uope ne bi ni bilo, za zagovor naim velikim svecima - sv.
Maksimilijanu Kolbeu i sv. Edith Stein koji su pali u borbi protiv
slinoga zla. I imajmo pouzdanja u Boga koji e sigurno usliiti
njihove i nae usrdne pronje.
Zdenko Kremer