Crkvina i svete trokutne strukture

Iitavanje mitskoga konteksta petih

crikav na Kosovi
VITOMIR BELAJ
Degenova 2
10000 Zagreb
vito@belaj.com

UDK 232.93+398.32
Izvorni znanstveni lanak
Original scietnific paper
Primljeno/Received: 4.05.2013.
Prihvaeno/Accepted: 8.05.2013.

JURAJ BELAJ
Institut za arheologiju
Ljudevita Gaja 32
10000 Zagreb
jura@belaj.com
Pri novoj valorizaciji Crkvine, toga gotovo mitskog toposa hrvatske povijesti,
ne e biti zgorega provjeriti moe li ju se smjestiti u trokutnu prostornu
strukturu (u smislu tumaenja Pleterski Belaj). I doista, pet starohrvatskih
crkava u Kosovu polju smjeteno je na krakovima otroga kuta od 2327 i
tvore trokut s odnosom izmeu dulje i srednje stranice kao 1:1,6. Smije se
zakljuiti da je seoski sveenik/rec/vra, nakon slavenskoga zaposijedanja
ovoga podruja, posvetio novoosvojenu domovinu slavenskim vrhovnim
bogovima (Perunu, Mokoi i Velesu) i njihovoj boanskoj djeci (Jarilu i Mari)
odreujui im njihova nova mjesta i tumaei mitska kazivanja pokazujui
im pritom (doslovce kaiprstom) kako se i gdje zbivanja o kojima kazuju
mitovi (konkretno: Jarilov trudan hod kojim ovaj izmie vodu iz zemlje)
odvijaju u njihovu okruenju. To bi znailo da u Biskupiji moramo oekivati
kontinuitet kulta bogorodice.
Kljune rijei: Bogorodica, Perun, Moko, Veles, Jarilo, Mara, sveti trokut

Polazita
Ovaj rad, izvorno raen za projekt Kulturni i jezini kontekst
kao odrednice za stvaranje identiteta i istodobno uklopljen u potrebe
meunarodnoga projekta Francia media cradles of European culture,
tematski se dobro uklopio u znanstveni skup Kult Velike majke i tovanje
Majke Boje odran u Zagrebu 6. i 7. listopada 20111. Prvo ga je Vitomir Belaj

Prva verzija je ve objavljena u elektronikoj verziji, vidi Belaj, V. 2012.

KULT VELIKE MAJKE I TOVANJE MAJKE BOJE

153

mislio sam napisati, no shvatio je da tema, usko povezana s arheologijom,

nadilazi njegove kompetencije pa je pozvao u pomo svojega dugotrajnog
pomagaa i suradnika, sina Jurja. Bila je to jako dobra odluka. Zadatak je
bio, pomou posebnih, tek nedavno uoenih pomagala utvrditi postoje li
pokazatelji da je Crkvina, gotovo mitski topos i najstarije i najnovije hrvatske
nacionalne povijesti (mjesto na kojem je pronaen zabat oltarne pregrade s
likom to ga danas tuju hrvatski rimokatoliki vjernici kao Gospu velikoga
hrvatskog zavjeta!), bila ve i prije pokrtavanja Hrvata sveto mjesto, sveto,
dakako, prema kriterijima starije pretkranske slavenske vjere, te ima li
pokazatelja o kontinuitetu kulta bogorodice na njemu.
Indicija za takvu mogunost ne manjka. Doista, na podruju ad
quinquae Ecclesias in campo, odnosno v petih crikvah na Kosovi, gdje se
navodno okrunio kralj Zvonimir (vladao od 1076. do oko 1090.), a prema
legendi 20. travnja 1089. je tu i ubijen2, te gdje je povremeno bilo sjedite
hrvatskoga kralja i kninskoga biskupa (episcopus Chroatensis), pronaeni
su ostatci nekoliko poganskih grobalja. A groblja su sama po sebi sveta
mjesta. To su groblja na Bukorovia podvornici, pa na negdanjoj oblinjoj
oranici Aima Popovia, na Popovia dolima sjeverno od Crkvine, na Braia
podvornicama nedaleko Crkvine te na samoj Crkvini ispod kranske
bazilike3. Dovoljno mogunosti da se kransko nadovee na pretkransko.
Pomagala to smo ih spomenuli iznaao je u istonim Alpama Andrej
Pleterski (1996), a mi smo ih primijenili na hrvatskom podruju. Budui da
smo o njima vie puta dosta opirno pisali (pogledajte popis radova na kraju
lanka), bit e ovdje dovoljno spomenuti samo najvanije detalje. Rije je o
trokutima kojih su vrhovi bili posveeni vrhovnim slavenskim boanstvima,
gromovniku Perunu, njegovu suparniku Velesu (vladaru zagrobnoga
svijeta) i boici Moko (poistovjeenoj sa Suncem) za koju se njih dvojica
estoko bore. Pretkransko znaenje tih toaka kasnije je bilo zamaskirano
2
3

Legenda je, dodue, izmiljena, ali pokazuje vanost koju je Biskupija imala u ono vrijeme.

O tome je na ovome skupu govorila Maja Petrinec u izlaganju Arheologija Crkvine izmeu
poganstva i kranstva i iznijela (navedeno prema saetku izlaganja) da je sakralnom kompleksu na
Crkvini prethodilo groblje s poganskim karakteristikama pokapanja s ukopima rodovskih poglavica
opremljenih orujem i konjanikom opremom franake provenijencije u doba irenja Karolinkog carstva
na istok.
Opirnije o istoj temi pogledajte u Petrinec 2006. Povijest arheolokih istraivanja Biskupije vrlo je
bogata i od presudnoga znaenja za hrvatsku nacionalnu srednjovjekovnu arheologiju. Samim time
je i literatura o toj temi opsena i samo njezin prikaz izaao bi iz okvira ovoga rada. Dobar pregled
istraivanja grobalja uinjen nedavno pogledajte u Petrinec 2009. Uvid u iru sliku moe se dobiti iz
monografije koja je pratila izlobu Hrvati i Karolinzi 2000. godine (Miloevi, A. [ur], 2000).

154

Ethnologica Dalmatica 19

kranskim tumaenjima (esto gradnjom crkava na njima), ali sauvali su

se tragovi u starim vijestima, toponimima, pa i kranski preoblikovanim
starijim predajama. Postavljanjem svojih bogova na odreene toke u
prostoru, slavenski su reevi dobili svete trolane prostorne strukture koje su
odraavale sveti nebeski red. Budui da pomou triju toaka uvijek moemo
konstruirati trokut, mi danas prema njihovim odreenim znaajkama u njima
prepoznajemo svete trokute. Jedan od kutova takvoga trokuta uvijek ima
oko 23 (2; tono bi bilo 23,27), to predstavlja razmak izmeu najviih
toaka prividne putanje Sunca na dane solsticija i ekvinocija. To ima asocirati
na opaanje da je Sunce jednu polovicu godine (ljeti) blie nebeskom Perunu,
a drugu (zimi) podzemnom Velesu. To potvruju odnosi dviju veih stranica
kojih se duine odnose priblino kao 1:2 (tono: 1:1,4142...). Manje stranice
izraavaju odnose izmeu Peruna i Velesa s Mokoi, a vea (kvadrat nad
hipotenuzom) je odraz napetosti koja vlada izmeu mukih bogova. Inae,
odnos 1:2 je poput onoga izmeu stranice kvadrata i njegove dijagonale.
Plemenski sveti trokut (idealna rekonstrukcija)

Takvim su trokutima, pretpostavio je Pleterski, plemenski sveenici

uspostavljali kozmiki red kakvoga je bio uspostavio Stvoritelj dok je stvarao
Svijet i kakvoga su Slaveni imali u svojoj pradomovini. Sveti trokut, obredno
uspostavljen (pri emu su, oito, bili kazivani mitovi o stvaranju Svijeta,
odnosima izmeu vrhovnih boanstava Stvoriteljeve djece, nastanku
plemena/naroda, vladarskoga roda), davao je legitimitet plemenskomu
vodstvu, pa ga je imala svaka plemenska jedinica (upa, jo u pretkranskom
smislu).
Uspjelo nam je na hrvatskom podruju pokazati da su uz takve velike
plemenske trokute postojali i znatno manji, takoer uvijek s kutom veliine
od oko 23, no koji gotovo nikada nemaju spomenuti odnos stranica u
KULT VELIKE MAJKE I TOVANJE MAJKE BOJE

155

vrijednostima 1:2, nego oko 1:1,2, 1:1,26, 1:1,6 ili 1:1,8, to govori o njihovim
vjerojatno drukijim funkcijama. Popratni tragovi upuuju na zakljuak
da su bili povezani s mitskim kazivanjima o Perunovoj i Mokoinoj djeci,
boanstvima plodnosti (Jarilu/Jurju i Mari/Morani) i njihovu odnosu prema
roditeljima. Ti su mali trokuti nerijetko povezani s velikima, a konstruirali su
ih vjerojatno seoski sveenici za potrebe manjih seoskih zajednica. Funkcija
im je, oito, bila pospjeiti plodnost i rodnost.
Kako postupiti u Biskupiji?
Notorna je injenica da bilo koje tri toke u Svemiru moemo povezati
zamiljenim linijama i tako dobiti trokut. No to nipoto ne znai da smo
time ujedno dobili i praslavenski sveti trokut! Dodue, kut od oko 23 znatno
suzuje izbor, a dodatni filtar su i spomenuti odnosi izmeu dviju stranica.
No jo uvijek postoji prevelika mogunost da pronaeni trokut nema a ma
ba nikakve veze sa starom slavenskom vjerom, pa ga nipoto ne smijemo
napreac uzeti kao dokaz pri rekonstruiranju starijih predodbi povezanih s
nekim zaokruenim podrujem.
Pleterski je krenuo od injenice da je uoio tri konkretne toke koje
nekim svojim znaajkama (imenom, predajom) upuuju na praslavenska
boanstva, pa zatim pomislio da vjerojatno nose neki dublji smisao. Pritom
je razradio mjerila koja si je postavio za provjeru njihove autentinosti.
Donosimo saet prikaz najbitnijih kriterija:
-
jedan od kutova ima oko 23 stupnja;
-
dvije dulje stranice trokuta odnose se jedna prema drugoj
priblino kao 1:2 (tono: 1,414235...);
-
najdua stranica trokuta obino povezuje muke toke
(udaljenost izmeu Peruna i Velesa vea je od njihove udaljenosti
prema Mokoi);
-
Perunova je toka uvijek negdje na povienom;
-
enska toka obino je uz vodu;
-
izmeu enske toke i toke Perunova protivnika u pravilu je
voda, obino tekua.
Mi smo pak u Biskupiji dobili zadatak da ve unaprijed pretpostavljeni
smisao ugradimo u trokut kojega tek valja pronai, da bismo na koncu u nj
upisali slavensku mitsku interpretaciju. A taj je postupak od samoga poetka
metodiki naopak.

156

Ethnologica Dalmatica 19

Dodatnu potekou ini teka povijest ovoga kraja. Kosovo su

temeljito poharali Tatari godine 1242., no vjerojatno se dio stanovnika nakon
njihova odlaska vratio u svoja sela i nastavio ivjeti i pritom uvati svoju
drevnu predaju, barem u ulomcima. No niti tri stoljea kasnije, godine 1522.,
prodrli su na to zemljite Turci i zadrali se do 1688. U tom je razdoblju
iselilo (ili bilo protjerano, pobijeno) starije stanovnitvo, a naselili su se
Morlaci, pravoslavno stanovnitvo ijekavskoga govora, predci dananjih
sjevernodalmatinskih Srba. S njima su dole i skupine katolikih ikavskih
Bunjevaca koji su u mnogome bili slini pravoslavnim Morlacima. Ti su
dogaaji u potpunosti prekinuli kontinuitet u stanovnitvu, pa i u mjesnoj
predaji koja danas ne see dublje u prolost. Mi ni kada bismo htjeli ne
moemo kroz tu prazninu prodrijeti do pretkranskoga vremena. Ostali su
samo tragovi pet ranosrednjovjekovnih, predromanikih (starohrvatskih)
crkava, i to u arheolokom stanju. Govore li nam one togod?
Rije je o crkvi na Lopukoj glavici (254 m)4, crkvi sv. Cecilije (Stupovi,
oko 260 m), bazilici sv. Marije na Crkvini (278,6 m), crkvi na Bukorovia
podvornici (235 m) i, petoj, pod dananjom pravoslavnom crkvom sv. Trojice
(278 m).
Crkve na Lopukoj glavici, Stupovima i Crkvini spaja crta u prirodi
duga 1.820 m. Ta se crta odvaja od pravca sjevera na desno () za 14957.
Lopuku glavicu i Sv. Trojicu povezuje crta od 1.135 m, a azimut () joj
iznosi 12630. Stotinjak metara izvan ove crte prema istoku je Bukorovia
podvornica. Udaljenost od Crkvine do sv. Trojice iznosi 900 m. Imamo,
dakle, trokut kojemu jedan kut (onaj na sjeveru, kod Lopuke glavice) ima
tono 2327, a stranica Lopuka glavica Sv. Trojica odnosi se prema stranici
Lopuka glavica Crkvina tono kao 1:1,6. Pred nama je lijep sveti trokut
s omjerom kakav je zabiljeen kod Lepoglave (Sv. Juraj Sv. Marija Sv.
Ivan), Brsea (Perun Sv. Jelena Gradac) i Splita (Perunsko Sv. Mihovil
na Poljudu Sv. Marija na Otoku)5. Upravo zapanjuje preciznost kojom su
neko trokut kod Biskupije upisali u krajolik. To ne moe biti igra sluaja.
Evo toga trokuta:

Visine pojedinih toaka skinuli smo s topografskih karata TK25. Ostale zemljopisne
vrijednosti koje ovdje navodimo skinuli smo sa satelitskih snimaka pomou programa Google Earth
6.1.2.604 i donekle se razlikuju od TK25.

Ovaj trokut s omjerom kao kod seljakih je inae velik poput plemenskih. O tome
pogledajte redom radove V. i J. Belaj 2007, V. Belaj 2006b i Goss 2009.
KULT VELIKE MAJKE I TOVANJE MAJKE BOJE

157

Sveta trolana prostorna struktura u Biskupiji

Doista, to je po svojim omjerima pravi seljaki sveti trokut. Ali taj
nam trokut, osim svojih geometrijskih vrijednosti, u prvi mah nita ne
govori. Niti jedna od tih toaka nema nikakvih elemenata koji bi upuivali
na negdanje tovanje pretkranskih bogova. Kao da su toke zapamene,
ali su svi dijelovi mita potpuno izbrisani iz memorije. Valja stoga posvetiti
panju zamiljenom suodnosu pojedinih boanstava na tim tokama.
Nebesniku Gromovniku prilii najvia toka, a to je Crkvina. On i Moko
trebali bi biti s jedne strane vode tekuice, a Veles s druge. Znai da Velesa
treba pretpostaviti na Lopukoj glavici, s one strane tekue vode (to je ovdje
danas, nakon melioracije rjeice Kosovice, jedva uoljiv potok izmeu
Lopuke glavice i zaselka Bukorovia) i zamovarene nizine. Mokoi onda
preostaje mjesto gdje su danas Sv. Trojica, ali tamo nema nikakve vode, koja
se u pravilu nalazi uz Moko.
Druga je mogunost da bi crkva sv. Marije mogla (ali ne bi morala) biti
kranskim supstitutom mjesta na kojem se tovala praslavenska bogorodica
Moko (majka Jarila i Mare), kako je to ve utvreno na mnogo drugih
mjesta. Ako to prihvatimo, sve se poinje slagati u lijepu sliku. Od bazilike
je kakvih 440 metara prema jugoistoku, pod oniom stijenom (visokom
etrdesetak metara) ispod visoravni Kra, malo Braia jezero, pa bi tamo
Moko mogla imati i svoju vodu. Perunova bi toka u tom sluaju bila kod

158

Ethnologica Dalmatica 19

Sv. Trojice, dodue, za nepun metar nia od Mokoine, ali ako se sa Crkvine
gleda prema sjeveru, izgleda kao da su sv. Trojica malo vii od nje. Osim
toga su Sveta Trojica (Presveto Trojstvo) bili bolji izbor za Perunov supstitut
nego to je sv. Marija. Naime, jedna od dobro uoenih Perunovih znaajki je
njegova mnogostranost koja se izraava brojem glava, pa ga prepoznajemo
u opisima, imenima i pronaenim kipovima boanstava s vie glava. Rije
je ponajprije o zapadnoslavenskim bogovima Svantevitu i Triglavu u kojima
moemo vidjeti osamostaljene neke od Perunovih aspekata. Baltoslavenski
*Perun/Perkuns je bog koji nadzire sve tri kozmike razine: nebesku,
zemaljsku i podzemnu. Neemo spominjati dinarski vrh Troglav (koji se s
kninskoga podruja ni ne vidi), nego zagonetni kip iz Vaana kod Bribira
koji moe zornije doarati tu Perunovu sposobnost.

Troglava (etveroglava?) skulptura iz Vaana, Split, MHAS

(foto: Z. Alajbeg, MHAS). Prema: Goss 2009:157.
ini nam se da je Perun s mjesta na kojem su danas Sv. Trojica mogao
imati bolji pregled nad Kosovom nego to bi ga imao sa Crkvine.
Mogao bi netko prigovoriti da je trokut, dodue, sam po sebi pravilno
oblikovan, ali da se sve drugo svodi na puko nagaanje. Toga smo se i bojali.
Rekli smo da je zadatak na samome poetku naopako postavljen. Ali ako
ire pogledamo prostor u kojem lei taj trokut, stvar e postati ozbiljnijom.
Argumenti o svetosti biskupijskoga trokuta umnoit e se. Mogu se podijeliti
u dvije skupine: jedno su toponimi smjeteni izvan samoga trokuta koji se
mogu odnositi na drevna slavenska mitska kazivanja, a drugo je umreenost
elemenata ove trolane prostorne strukture u iri prostor.

KULT VELIKE MAJKE I TOVANJE MAJKE BOJE

159

ire okruenje
Rekli smo da je biskupijski trokut prema svojim dimenzijama i prema
meusobnom odnosu dviju veih stranica tipian seoski trokut povezan
s kazivanjem o boanstvima vegetacije. Zato bi trebalo u njegovu okruju
oekivati tragove mitskoga kazivanja o tim boanstvima, o blizancima Jurju
i Mari. Upada u oi brdace Konj to dijeli Knin od Biskupije. Konj kao
oronim je gotovo stajai element u sveto organiziranom prostoru. Naime,
i Jarilo/Juraj i Mara/Morana javljaju se i u konjskom obliju, i to ne samo na
baltoslavenskoj, nego i na indoeuropskoj razini. Uz gotovo svaki otkriveni
sveti trokut postoji oronim koji podsjea na konja ili kobilu.
A na junom kraju Kosova je selo Treskavica (ne trebamo itatelju
objanjavati tko tamo trijeska svojim munjama i gromovima). Malo istonije
od Treskavice je Golo brdo (relativne visine 90 m; usporedite istarski toponim
Gologorica, neko Gola gorica; neobrasli vrh ponegdje je oznaka posebne
svetosti gore) sa sjeverozapadnom padinom zvanom mikina strana. Junije,
iznad sela Oegovia, su Paklene strane iste gorske kose. Na podnoju
mikine strane izviru izvori koji napajaju polje pred sobom i pune potoke
Barica i Potok (kao to i kroz Moeniku dragu pod Perunom tee Potok).
Usput: Golo brdo samo je sjeverozapadna padina jugozapadnoga pobra ve
spomenutoga Kozjaka (Bat, 1206 m).
Spomenuti toponim mikina strana moe se povezati s drugim
mjestima slinih imena i znaajki. Takva je, na primjer, minjica kod
srednjoistarskog trokuta (vidi Belaj 2012:265/266). To je tamo ime za umom
pokrivenu uleknutu padinu niskoga hrpta (iznad je vrh visok 281 m) izmeu
Gologorikoga (!) i Krbunskoga potoka, kod zaselka ilii. U njoj izvire,
prema TK25, pet potoia koji se spajaju u jedan i teku u Gologoriki potok.
Druga minjica je sustav jakih krakih podmorskih vrela kod Bakarca, danas
ukljuen u rijeki vodovod. Toponim minjaa odnosi se pak na mjesto
gdje uza cestu izvire vie malih izvora kraj Zmijskoga kamena, toke svetoga
trokuta kod Stroanca pod Perunom (Belaj 2011a:76-78). Uvijek su takvi
toponimi povezani s izviranjem vode iz zemlje. Moemo dodati i istarski
ojkonim minj, ime gradia sa starohrvatskim grobljem (a svako groblje
je sveto mjesto) s jo pretkranskim elementima, koji se datira u IX. i X.
stoljee. U neposrednoj blizini otkrivena su slavenska groblja i iz VIII. stoljea
(ukljuujui i Babinu brajdu!) (Marui 1995).
Podrijetlo imena minjica/minjaa i njima srodna lei, najvjerojatnije,
u glagolu ti, mikati (cijediti vodu iz neega) koji ima homonim ti (isprva:
bjui srpom otkidati klasove s itnih vlati). Oba su praindoeuropskoga

160

Ethnologica Dalmatica 19

podrijetla. Izvor im je glagolski korijen *ghen udarati, iz ega imamo i

praslavensko *ti u zemljoradnikoj terminologiji (ti, etva, etelac) i
*gnati u pastirskoj (goniti, pogon, goni). minjica i minjaa bi, prema tom
tumaenju, bili nazivi za mjesta gdje na silu istjee voda iz zemljine utrobe
na povrinu. A takvu snagu mogu posjedovati samo boanske osobe (Belaj
2011a, 2012).
Lijepo se to vidi, na primjer, u jednoj ruskoj svadbenoj pjesmi. Treba
pritom znati da je u cijelom slavenskom svijetu obina, ljudska svadba
zapravo bila oponaanje nebeske svadbe Jurja i Mare (Belaj, V. 1993), pri emu
Juraj dolazi izdaleka od preko mora, iz opasne tuine (iz Velesova svijeta) po
Maru pred Perunov dvor da ju odvede u svoj dom. U toj konkretnoj pjesmi
nevjesta pjeva o mladoenji koji dolazi po nju (prelazei pritom preko mosta).
Donosimo kljuni dio zajedno s Katiievim prijevodom (2010:47, 64/65):
- -
.
,
- .

- -
- ,
- -

Ide pak to tu tuinac

po mostiu kalinovu.
Kalinov se most sagiba,
kaline se lome.
...
Ispod desne noge
voda se i mulj iima,
ispod lijeve noge
oganj s iskrama izlijee.6

Mladoenja dolazi nevjesti kao to Jarilo dolazi Morani. Kada hoda i

jednom nogom zagazi u blato, iimaju se voda i mulj, a kada zagazi drugom,
ognjevito se iskri. Jarilo time spaja znaajke ognjevitoga Perunova i mokroga
Velesova svijeta. A vlaga podrava zelenu vegetaciju, dok su iskre i oganj
crveni. Uleknua u podnoju padina otisci su Jarilove noge, a izvori koji
iz nje teku, to - , voda se i mulj ispod njegove noge
iima. Doista, drevno je mitsko kazivanje tako upisano u krajolik.
Promotrimo biskupijski trokut u irem prostornom kontekstu.
Potegnemo li crtu od Lopuke glavice preko crkve na Bukorovia podvornice
(koja inae nije ukljuena u trokut) prema jugoistoku, doprijet e do glavnog
vrha Kozjaka znakovito zvana Bat (1206 m).
6

. . , . . , . . , .
( ), skv
1985., str. 342b, bilj. 5

KULT VELIKE MAJKE I TOVANJE MAJKE BOJE

161


To nije sve. Ve smo naznaili da je azimut pogleda s Lopuke
glavice na Sv. Trojicu 12635. A to je blizu azimuta toke suneva izlaska
s horizonta, promatrana s Lopuke glavice na dan zimskoga solsticija. On
iznosi, astronomski izraunat, 123, dakle 325 manje. No s Lopuke glavice
ne vidi se horizont, on je zakriven iza Kozjaka i Dinare. Sunce, dakle, nuno
izlazi u Biskupiji nekoliko minuta kasnije no to su to izraunali astronomi,
pa je stoga toka vidljiva izlaska pomaknuta nekoliko stupnjeva udesno. To
bi trebalo na licu mjesta promatrati i mjeriti jednoga vedrog jutra tri dana
prije Boia, no sumnjamo da bi se vrijednost vidljivo razlikovala od azimuta
pogleda na Crkvinu.
Vana bi moda mogla biti biljeka fra Gapara Vinjalia (1707.-1781.)
koji je u talijanski pisanom djelu Compendio istorico e cronologioco delle pi
memorabili occorse agli Illiri e Slavi in Dalmazia, Croazia e Bosnia (Povjesni
i kronoloki pregled vrlo znamenitih dogaaja Ilira i Slavena u Dalmaciji,
Hrvatskoj i Bosni, to ga je pod naslovom Storia Civile Ed Ecclesiastica
Della Dalmazia preradio i objavio pod svojim imenom 1775. u Mlecima
Gianantonio Bomman) opisao onda jo vidljive ostatke temelja stare crkve
pod dananjom pravoslavnom crkvom sv. Trojice, dakle na poloaju na kojem
oekujemo Peruna, kao rotunda ottangolare (Regan i Nadilo 2008: 563-564)
to bi se moglo shvatiti kao osmerolisna crkva, kakva je u predromaniko
vrijeme u nas bila na Olju, a moda jo i na Bribirskoj glavici. Naime,
takav je bio tlocrt i Perunova svetita u Novgorodu (i jo nekih u istonoj
Europi), pa Vladimir Goss pomilja na mogunost (2009) da su praslavenski
tlorisi djelovali na arhitekte ranih hrvatskih crkava (i drugdje u slavenskom
svijetu). No kako su samoga Vinjalia te ruevine podsjetile na mauzolej cara
Dioklecijana u Splitu (katedralu Sv. Duje), to nije jako vjerojatno. Naalost,
vlasnik dananjega objekta ne doputa nikakva istraivanja na tome mjestu
pa se za sada ne mogu donositi nikakvi utemeljeni zakljuci. Vjerujemo da
bi neinvazivna geofizika metoda arheolokih istraivanja bila optimalna za
razrjeenje ove dileme.
Ve smo dva puta spomenuli Kozjak i njegov vrh Bat. Rije bat znai
isto to i batina, kij/kijaa, malj. A to je oruje, atribut indoeuropskoga
Gromovnika! I praslavenskoga Peruna, dakako. Pogledajmo malo njegovo
okruenje (no odmah moramo priznati da, barem dosad, nismo tamo uoili
ni jedan trokut). Pod njime je naselje (selo) Kijevo, a rije kijev, -a, -o je,

162

Ethnologica Dalmatica 19

gramatiki gledano, posvojni pridjev od imenice kij. Odmah se, jednostavno,

moramo sjetiti ukrajinskoga glavnog grada koji se zove /Kijev to su ga,
prema legendi zapisanoj poetkom XII. stoljea, osnovala tri brata, Kij, ek
i Horiv. Kijev nije posvojni pridjev imenice kij, nego osobnoga imena ,
Kij. Ime /Kijev doslovce znai Kijev grad, pa bi i selo Kijevo znailo
Kijevo selo. Kao to i poljski Krakw nije drugo nego Krakov grad. I tako
imamo u zaleu Dalmacije u toponime upisane ostatke praslavenske predaje
o osnutku grada Kijeva! Ako je to tako, a ne vidimo neko mogue tumaenje
koje bi bitno moglo odstupati od ovoga, onda smo ovdje zali duboko u
praslavenske etnogenetske mitove.

Goseck, Njemaka, 4800 pr. Kr.

Maklavun, Hrvatska, 2000 pr. Kr

No za nas je trenutno dovoljno da vidimo kako su oko Kozjaka s Batom

nagomilani toponimi poput Sv. Mihovil (kranski lik ije su crkve misionari
rado postavljali na mjesta poganskih svetih mjesta, borac protiv Zmaja/
Zmije; Otk 12, 7-9), Tutnjevina (vrh v. 710 m, mjesto gdje tutnji), Tretenova
glavica (1101) i selo Tretenovac (tamo trijeska), mekova glavica (mek
mak zmaj?, 721), selo Dubrava (mjesto gdje se pod dubom/hrastom bore
Perun i Veles), Marina Glavica (935) i Kunica (1101 m; Mara se u tekstovima
javlja kao kuna) ve nad cestom Drni-Vrlika. A prema jugozapadu Kozjak
see do mikine i Paklene strane.

KULT VELIKE MAJKE I TOVANJE MAJKE BOJE

163

Kozmiki (sunani) okvir

Druga skupina argumenata odnosi se na umreenost elemenata
biskupijskoga trokuta u jo iri prostor. Pokazali smo kako je pravac Lopuka
glavica Sv. Trojica usmjeren na mjesto gdje izlazi Sunce na dan zimskoga
suncostaja. Za tumaenje orijentacije prema izlasku Sunca u odreene dane
bio bi potreban cijeli vei novi lanak. Ovdje emo se morati usredotoiti na
svega nekoliko primjera. Prvi, vrlo jasan, je nedavno otkriveno neolitiko
nalazite Goseck u srednjoj Njemakoj, na Saali izmeu Naumburga i
Weienfelsa. Rije je o svetom krunom prostoru, ograenom (promjer
je oko 75 m) jednim jarkom, nasipom i dvjema koncentrinim krunim
palisadama s trojim vratima. Jedna vode prema sjeveru, druga prema toki
izlaska Sunca na dan zimskoga suncostaja, a trea prema toki zalaska sunca
na isti dan. Datira se u poetak 5. tisuljea (oko 4900. god. pr. Kr.). U
krugu su pronaeni ostatci koji upuuju na rtvovanja ili pogrebne obrede
(Bertemes 2008).
Drugi je iz naih krajeva, iz Istre, kod sela oii izmeu Rovinja i
Kanfanara. Rije je o Maklavunu, lokalitetu i bronanodobnoj grobnici
(oko 2000. god. pr. Kr.), tolosu s grobnom komorom i prilaznim hodnikom.
U sredini grobnice pronaeni su ostatci groba nekog velmoe. Hodnik je
usmjeren prema jugozapadu, prema toki zalaza Sunca na dan zimskoga
suncostaja.
Prvi primjer, Goseck, ne moe se drukije protumaiti nego kao sveti
prostor, svetite na kojem su obavljali obrede s rtvovanjima (ljudi?) u dane
zimskoga solsticija. U sreditu je bio moda neki kip ili simboliki stup, ili
grob nekog uglednika (ili oboje). Simboliki je to bilo vrsto povezano sa
ivotom Sunca koje o zimskom solsticiju opet pridobiva snagu i poinje
se vraati Nebu, a isto tako i s uglednim pokojnikom (kao predstavnikom
svih pokojnih) u sreditu svetoga prostora. Maklavun se pak usredotoio
samo na jedan aspekt zbivanja, na odlazak (u podzemlje, zagrobni svijet),
no i kod njega je rije o svetom prostoru usmjerenu prema zalasku sunca
na zimski suncostaj. Idejna se pozadina lako razabire. Sunce izlazi (raa se,
obnavlja) na jugoistoku, a zalazi (umire) na jugozapadu. U Gosecku su na
jugoistona vrata simboliki uvodili Sunce u svetite do njegova sredita i
opet ga osnaena obredima izvodili, ispratili kroz jugozapadna vrata. Sve
je zbivanje mogla kroz sjeverni ulaz pratiti Sjevernjaa kao zalog stalnosti
u kruno se okreuem, periodino mijenjajuem Svemiru. Maklavun je
mnogo jednostavniji, tu su jednom unijeli pokojnika i omoguili mu da
promatra Sunev put u Onaj svijet kao putokaz njegovoj besmrtnoj dui. No

164

Ethnologica Dalmatica 19

http://www.perillos.com/sacredland.
html

i tu su mogli svakoga suncostaja obredno ponavljati to zbivanje te time i sebi

osigurati prolaz u vjenost. Zbivanja na kozmikoj razini (ivot Sunca) i na
ljudskoj obredno se povezuju i ine jedinstvo.
Jasno je da su oba kompleksa, Goseck i Maklavun, nastala, trajala i
utrnula davno prije no to je u istonoj Europi oblikovana praslavenska
jezina zajednica. Oni imaju s praslavenskim svjetonazorom zajednike
samo korijene u mezolitikoj kulturi koja je iznjedrila tzv. nostratiku
skupinu govora u koje ubrajamo i indoeuopske. Za razumijevanje trokuta u
Biskupiji to je vano samo utoliko to potvruje da je ovdje rije o arhainom
svjetonazoru vrlo dubokih korijena. I nita vie. Jednako je i s kutom od 23.
Niti on nije iskljuivo slavenski. Lijep primjer uporabe takvoga kuta uoljiv
je daleko od naih krajeva, u junoj Francuskoj, na granici departmana Aude
i Pyrnes-Orientales (u kojem se u pokrajini Roussilon govori katalonski).
Tamo je na samoj sjevernoj granici departmana vrh Montaillou de Perillou
(707 m), a od njega ide jedna ledinska crta prema jugozapadu (=214) preko
svih triju kapela koje ima selo (zapravo skupina danas naputenih zaselaka)
Perillos. To su srednjovjekovne crkvice sv. Mihovila u sreditu naselja, te
dvije u zaselku Bel Auriole: sv. Barbare (zatitnice rudara: u okolini je neko
bilo vie rudnika) i sv. Terezije.
KULT VELIKE MAJKE I TOVANJE MAJKE BOJE

165

Jo je jedna linija koja polazi od vrha gore. Ona prelazi preko pilje Caune
(cauna na okcitanskom jednostavno znai pilja; u ovoj su pilji pronaene
slikarije i predmeti koji nam ju otkrivaju kao prapovijesno kultno mjesto) do
katastarske estice zvane Sige de la Mort, sjedalica/sjedite Smrti. Na njoj
je ruevina neke drevne velike zgrade. Tako se zove i poboje gore ispod koje
je Sige de la Mort. Kako se i dolina u domaem govoru zove Coume de la
Mourtre, bit e da je Smrt na tome mjestu doista opeatila krajolik. Moda
je sve to povezano i s mjesnim imenom Perillos. Na francuskome prilleux
znai opasan. Nas pak asocira na nae Vraje stuleke/stoleke u ivanekom
kraju od kojih je jedan, u dolini Ivaneke Bistrice, usko povezan s mitskim
sklopom oko boja izmeu Gromovnika i njegova suparnika (Belaj 2006a).
Jo dalje prema jugu je osamljena kamena stijena (kao neke nae babe) koja
potie matu radoznalima, zvana Roc Redon. Ova druga crta ide istonije od
prve: =191 i zatvara s njom kut od 23.
Prillosu se dogodio poetkom XX. stoljea abb (seoski upnik)
Franois Brenger Saunire (1852.-1917.), fantast koji se posvetio traganju za
znakovima to da su ih ostavila zamiljena zbivanja povezana s templarskim
vitekim redom. Njega se u novije vrijeme uhvatio Flamanac Filip Coppens
(*1971.), zainteresiran kako je sam napisao in de oude mysterien, za stare
misterije. Ti stari misteriji obuhvaaju iroku lepezu od izvanzemaljaca
preko predatlanida do Isusova ivota nakon zbivanja na Golgoti i, dakako,
Svetoga graala. Sve nae znanje o Perillosu i njegovom kutu imamo na alost
samo s interneta, sa stranica Socit Prillos (http://www.perillos.com/
index1.htm). Moemo samo najkrae rei da, osim kuta od 23 (kojega smo
sami iitali s karte, domai interpreti njegovu geometrijsku vrijednost nisu
opazili), sve ostale znaajke ovoga trokuta nemaju nikakve veze s naim
trokutima. Nama ovo govori samo to da su ljudi ve odavna u raznim
krajevima svijeta dosmiljavali svoje teritorije asocijacijama na prividno
kretanje Sunca.
Ispriavamo se itateljima na ovom neznanstvenom ispadu. Mislimo
da je ipak potrebno od vremena na vrijeme pokazati gdje su metodike
granice preko kojih znanstvenik ne bi trebao prelaziti.

166

Ethnologica Dalmatica 19

Zakljuak
Na kraju bismo na prilog zakljuili ocjenom da je, naopaku poetku
usprkos, prouavanje trokuta u Biskupiji ipak pokazalo da ima dovoljno
argumenata za pretpostavku da su u pretkransko vrijeme novopridoli
stanovnici toga podruja ispunili svoj prostor elementima koji podsjeaju
upuene na mitska zbivanja opisana u dosad fragmentarno rekonstruiranim
starim slavenskim svetim tekstovima. Seoski je sveenik, rec, vra, kako ga
ve elimo nazvati, nakon slavenskoga zaposjedanja ovoga podruja posvetio
novu domaju slavenskim vrhovnim bogovima (Perunu, Mokoi i Velesu) i
njihovoj boanskoj djeci (Jarilu i Mari) odreujui im njihova nova mjesta i
tumaei mitska kazivanja po-kazujui (doslovce, kaiprstom) kako se i gdje
zbivanja o kojima mitovi kazuju (konkretno: Jarilov trudan hod kojim ovaj
izmie vodu iz zemlje) odvijaju u naem okruenju.
Prigodom pokrtavanja novo se bogotovlje vrsto nadovezalo na
stara kultna mjesta. Vidi se to lijepo po tome to zamiljena pretkranska
sveta crta Lopuka glavica Stupovi Sv. Marija prelazi gotovo tono preko
apsida tih crkava7, dakle preko mjesta na koja su pri uspostavi nove vjere
postavljeni kranski rtvenici. Na Crkvini je time utvren i kontinuitet
tovanja bogorodice, s prijenosom s Mokoi na Blaenu Djevicu Mariju. A
lako je mogue da su jo ranije, u rimsko i ilirsko vrijeme, na tome mjestu
tovali Veliku majku, samo to o tome za sada smijemo jedino nagaati. U
u dosadanjim arheolokim istraivanjima nisu pronaeni nikakvi tragovi
takvoga kulta na ovome poloaju.
Trebamo ipak napomenuti da u najranije starohrvatsko doba, prije
pokrtavanja, Kosovo nipoto nije bilo neko nacionalno, potencijalno
dravotvorno sveto sredite, nego ako sudimo prema znaajkama njegove
svete trolane strukture skromna seoska zajednica, ali ipak dovoljno vana
da si je mogla uspostaviti vlastiti sveti trokut kojim je opeatila svoj prostor i
ostavila ga nama u batinu.

Sredina apside crkve sv. Cecilije odmaknuta je od crtke sredina apside na Lopukoj glavici
sredina apside crkve Sv. Marije za oko 9 metara prema zapadu.
KULT VELIKE MAJKE I TOVANJE MAJKE BOJE

167

Literatura
BELAJ, Vitomir. 1993. Mladenkin vijenac na suhoj grani. Mitska pozadina jednoga
svadbenog obiaja u sjevernoj Hrvatskoj. Studia ethnologica Croatica,
V:81-91.
BELAJ, Vitomir. 1998a. Drugi pogled na podrijetlo imena grada Ivanca. Radovi
Hrvatskog drutva folklorista, 7:29-39.
BELAJ, Vitomir. 1998b. Strukturni pomak od majke bogova do Boje majke.
Etnoloka podloga pukih predoaba o Presvetome Trojstvu i o Blaenoj
djevici Mariji. Marija i Presveto trojstvo. Zbornik radova Hrvatske sekcije
XX. meunarodnog marioloko-marijanskog kongresa, Rim, 15.-24. rujna
2000. Split KS i HMI, Teoloki radovi, 36:185-201.
BELAJ, Vitomir i Goran Pavel ANTEK. 2006. Paki sveti trokut. Studia ethnologica
Croatica, 18:153-183.
BELAJ, Vitomir. 2006a. Kako je Ivanec dobio ime. Ivaneka krinjica, 2:14-21.
BELAJ, Vitomir. 2006b. Mit u prostoru. Moeniki zbornik, 3:5-39.3
BELAJ, Vitomir i Juraj Belaj. 2007. Ivaneki trokut se iri. Ivaneka krinjica
3:1623.
BELAJ, Vitomir. 2007. Hod kroz godinu. Pokuaj rekonstrukcije prahrvatskoga
mitskoga svjetonazora. 2. izmijenjeno i dopunjeno izd. Zagreb: Golden
marketing-Tehnika knjiga. 486 str.
BELAJ, Vitomir. 2008. Sacred Tripartite Structures in Croatia. Space and Time
in Europe: East and West, past and present, ed. Mirjam Mencej. Ljubljana:
Oddelek za etnologijo in kulturno antropologijo, Filozofska fakulteta,
Zbirka Zupanieva knjinica, 305-319.
BELAJ, Vitomir. 2009a. Pretkranski korijeni nekih Marijinih crkava u Hrvata.
Velika Proteturica. Duhovna batina Dubrovnika posveena Bogorodici.
Zagreb: KV i HMI, 399-423.
BELAJ, Vitomir. 2009b. Sveti trokut zagrebaki. Izazov tradicijske kulture. Sveani
zbornik za Zoricu Vitez, 35-57.
BELAJ, Vitomir. 2011a. Jurjevi koraci po minjai. Perunovo koplje, Studia
mythologica slavica, Supplementum, 4:73-80
BELAJ, Vitomir. 2011b. Pretkranski marijanski korijeni u Lici. Beata Virdo de

168

Ethnologica Dalmatica 19

Miraculis. tovanje B. Djevice Marije na podruju Gospiko-senjske biskupije.

Zagreb: KS i HMI. 321-334.
BELAJ, Vitomir. 2012. Sredinja Istra i rana teritorijalna organizacija hrvatskoga
prostora. Pianska biskupija i Piantina. Zbornik radova meunarodnog
znanstvenog skupa, 261-268.
BELAJ, Vitomir. 2012. Cum Adi in Campo. Sveani zbornik za Vladimira Petera
Gossa. Rijeka: Faculty of Humanities and Social Sciences (elektroniko
izdanje).
BERTEMES, Franois. 2008. Die Kreisgrabenanlage von Goseck: Ein Beispiel fr
frhe Himmelsbeobachtungen. Astronomische Orientierung und Kalender
in der Vorgeschichte. Internationales Kolloquium vom 9. bis 11. November
2006 im Museum fr Vor- und Frhgeschichte, ur. W. Menghin (Acta
Praehistorica et Archaeologica) 40: 714.
GOSS, Vladimir P. 2009. Landscape as History, Myth, and Art. An Art Historians
View. Studia. ethnologica Croatica. 21:133-168.
KATII , Radoslav. 2010. Zeleni lug. Tragovima svetih pjesama nae pretkranske
starine. Zagreb: Ibis grafika i Matica hrvatska.
PLETERSKI, Andrej. 1996. Strukture tridelne ideologije pri Slovanih. Zgodovinski
asopis 50:163-185.
REGAN, Kreimir i Branko Nadilo. 2008. Stare crkve u Biskupiji pokraj Knina.
Graevinar 60 (6):559-568.
Izvori fotografija:
Goseck: http://www.zodiacology.com/Goseck_Circle.html
Maklavun: http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/925/
Perillos: http://www.perillos.com/sacredland.html

KULT VELIKE MAJKE I TOVANJE MAJKE BOJE

169

Crkvina and Sacred Triangular Structures

Interpretation of the Mythical Context of Five
Churches in Kosovo
(Summary)

In the new valorization of Crkvina, almost mythical topos of Croatian
history, it should be checked whether it could be placed in a triangular spatial
structure (in terms of interpretation Pleterski-Belaj). Five early Croatian
churches in Kosovo Polje are located on the sides of acute angle 2327 and
form a triangle with the ratio between the longer and medium side 1:1,6.
It could be concluded that the village priest/pagan priest/shaman, after the
Slavic invasion of this area, dedicated newly conquered homeland to Slavic
supreme gods (Perun, Moko and Veles) and their divine children (Jarilo
and Mara) by defining their new places and interpreting mythic narratives
and showing (literally with finger) how and where the events described in
the myths (specifically: Jarilos weary walk which dodges water from the
ground) occurred in their environment. This could mean that in the diocese
the continuity of the cult of Virgin Mary should be expected.
Key words: Virgin Mary, Perun, Moko, Veles, Jarilo, Mara, sacred triangle

170

Ethnologica Dalmatica 19