Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

2.3. KLASIFIKACIJA STIJENSKOG MASIVA

Radna sredina, u kojoj se izrauju jamske i druge podzemne prostorije, izraena je od
razliitih minerala sa razliitim osobinama, ponaanjem i meusobnim odnosima. Sve ovo
uslovilo je da se stijena, kao radna sredina, moe grupisati na razliite naine: prema genezi
(magmatske, sedimentne i metamorfne), prema strukturi (kristalaste, amorfne i zrnaste),
prema stepenu kohezije (vezane, poluvezane, nevezane i tene), prema vodopropusnosti
(vodopropusne i vodonepropusne) itd. Meutim, za izradu jamskih i drugih podzemnih
prostorija i radova u stijeni daleko su vanije tzv. tehnike klasifikacije stijena, koje stijenske
materijale dijele prema uslovima rada i ponaanja stijene u toku i po izradi podzemne prostorije.
Svaka od ovih klasifikacija znaajna je za bolje poznavanje radne sredine, njeno
definisanje i specificiranje odreenih karakternih osobina stijenskog masiva. Meutim i
pored pokuaja da se preko podjela i klasifikacije to bolje definie stijenski masiv, s obzirom
na heterogenost stijenskog masiva ni jedna od podjela ne rjeava problem definisanja
radne sredine u cjelini, ve samo parcijalno, to iziskuje vei broj razliitih podjela i dalja
istraivanja u ovom pravcu. U narednom pregledu date su neke od osnovnih podjela stijenske
mase koje su od interesa za izvoenje rudarskih radova i izradu podzemnih prostorija.
Tabela 2.28. Podjela stijena prema podnom uglu

Tabela 2.29. Podjela stijena prema debljini monosti

Tabela 2.30. Podjela stijena prema vrstoi

2.3.1. Tehnika podjela stijena

Sa stanovita izrade podzemnih prostorija i rada u stijeni uopte, od posebnog su
znaaja podjele stijena i stijenskog masiva prema: ponaanju stijenske mase, stabilnosti i
uslovima rada. S obzirom da su sve ove karakteristike stijenskog materijala od znaaja za rad
u rudarstvu, i kod rada na izradi podzemnih prostorija, to e iste u potrebnom obimu biti i
prikazane.
102

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

2.3.1.1. PODJELA STIJENA PREMA PONAANJU

Jedna od najoptijih klasifikacija je ona koja dijeli radnu sredinu na tvrde (vrste) i
mehke stijene.
Neto detaljnija je klasifikacija koju je predloio prof. Werner (1780. god.), po kojoj
se stijene dijele na:
sipke, trone (pijesak, zemlja, ljunak i dr.),
mehke (glina, ilovaa),
krte, slojevite i raspucane (gips, so, ugalj i sl.),
vrste (krenjak, pjear i sl.) i
veoma vrste (granit, gabro, dacit, kvarcit i sl.).
PODJELA PO BRAUNSU I STINIJU. Ove, kao i sline klasifikacije, imaju nedostatak
to su samo opisne i nedovoljno odreene. Neto detaljnija i odreenija je klasifikacija
predloena od strane Brauns-Stinija. Njihova podjela stijena prihvaena je u mnogim
zemljama, a uvedena je kao standard i u graevinskim normama. Brauns i Stiny su sve
stijene podijelili u sedam klasa na osnovu alata potrebnog za rad, koliine eksploziva potrebne
za razaranje 1 m3 stijenske mase i vremena potrebnog za uklanjanje 1 m3 razorenog materijala.
Ova podjela prikazana je u narednom pregledu.
Prvu klasu izgrauju rastresite, mekane i slabo vezane stijene u kojima se moe
raditi lopatom i po potrebi aovom. Za iskop 1 m3 takvog materijala potrebno je 0,5 -0,9
asova runog rada. U ovu klasu spadaju: rudina, pijesak, ljunak i sline stijene.
Drugu klasu izgrauju neto vre, inae slabo vezane stijene u kojima se pored
aova i lopate mora primjenjivati i budak. Za iskop 1 m3 u ovakvom materijalu potrebno je
utroiti 0,9 1,5 asova runog rada. Ovdje spadaju: vre gline, lapori, les, slabo vezani
pijeskovi, drobina i sl.
Treu klasu ine stijene u kojima se otkopavanje vri pijukom. Za iskop 1 m3 u
ovakvom materijalu potrebno je utroiti 1,5 2,3 asova runog rada. Stijene koje bi
odgovarale ovoj klasi su: vrste suhe gline, mehki laporci, poluvezani ljunkovi, ilovaa sa
samcima i sl.
etvrtu klasu ine stijene u kojima se pored pijuka i uskije koriste povremeno
klinovi i ekii. Za iskop 1 m3 u ovakvom materijalu potrebno je utroiti 2,30 3,3, asova
runog rada. Ovdje spadaju: trone, raspadnute i jako ispucale kamenite stijene.
Peta klasa sastoji se od stijena u kojima se pored uskije i ekia mora koristit i
neto eksploziva (0,1 0,2 kg/m3). Za iskop 1 m3 u ovakvom materijalu potrebno je utroiti
3,3 4,5 asova runog rada. U ovu grupu spadaju: mehaniki oteene kamenite stijene,
kriljci, tufovi, slabije vezani pjeari, tanko uslojeni krenjaci i sline stijene.
esta klasa sastoji se od kamenitih stijena u kojima se za iskop pored alata mora
koristiti i eksploziv (oko 0,3 kg/m3). Za iskop 1 m3 u ovakvom materijalu potrebno je utroiti
3,5 6,00 asova runog rada. Ovdje spadaju: dobro vezani pjeari, konglomerati, krenjaci,
mermeri, dolomiti, gnajsevi i veina magmatskih stijena.
Sedma klasa sastoji se od vrstih i ilavih stijena u kojima se za razaranje mora
primijeniti oko 0,5 kg/m3 jaeg eksploziva. Za iskop 1 m3 u ovakvom materijalu potrebno je
6,00 10,00 asova rada. U ovu klasu spadaju: gabro, bazalti, dijabazi, amfiboliti i sline
stijene.
103

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Pored toga to je zvanino prihvaena u mnogim zemljama, to opisno definie

svaku sredinu i uslove rada u istoj, klasifikaciji po Brauns-Stiniju u rudarstvu se samo
izuzetno primjenjuje, jer je zasnovana na pokazateljima vezanim za rad na povrini,
ogranienom obimu i runom radu.
PODJELA PO PROTOAKONOVU. Za razliku od svih prethodnih klasifikacija, prof.
Protoakonov (1926. godine) predloio je jednu klasifikaciju na osnovu koeficijenta vrstoe
(f). On je sve stijene podijelio u 15 kategorija, sa koeficijentima vrstoe od 0,3 20. Ova
klasifikacija data je u tabeli 2.31.
Tabela 2.31. Klasifikacija stijena prema M. M. Protoakonovu

2.3.1.2. PODJELA STIJENA PREMA STABILNOSTI

U poglavlju 2.1.7. detaljno je objanjeno ta je to stabilnost i od ega stabilnost
zavisi. U navedenom poglavlju istaknuti su svi parametri od kojih stabilnost izraene
prostorije zavisi pri emu je posebna panja bila posveena stijenskoj masi kao materijalu,
odnosno radnoj sredini.
POSTUPAK PO DIRU. Korak dalje, u oblasti procjene kvaliteta stijenske mase, sa
stanovita stabilnosti u odnosu na Tercagia, Stinija, Laufera i drugih, uinio je Dir (Deere)
predloivi kao mjerilo ocjenu kvaliteta stijenske mase procenat neoteenog jezgra iz istrane
buotine. U literaturi ovaj pokazatelj kvaliteta stijenske mase poznat je kao (RQD) po Diru i
predstavlja procenat jezgra izvaenog iz buotine, ija duina je vea od 100 mm. Ovaj
pokazatelj proraunava se po slijedeoj metodologiji:
104

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

(2.74.)
Kod ovih istraivanja podrazumijeva se da prenik jezgra ne bude manji od 50 mm i
da se jezgrovanje vri duplom jezgrenom cijevi.
Postupak predloen od Dira je veoma jednostavan i mogue ga je primijeniti kod
svake promjene materijala po duini buotine, ili za odreene sektore. U praksi esto se ovaj
indeks odreuje za svaki komad izvaenog jezgra, na primjer na svaka 2 m.
Na osnovu (RQD) indeksa Dir je predloio podjelu stijena u odnosu na njihov
kvalitet, imajui u vidu stabilnost izraene prostorije u toku izrade i eksploatacije, koja je
data u tabeli 2.3.2.
Tabela 2.32. Podjela stijena prema indeksu RQD po Diru

Geomehanika klasifikacija BIENIAWSKI (1973.), Q-sistem uraen od strane

BARTON-a, LIEN-a i LUNDE (1974.) su dva sistema klasifikacije stijena koji se najee
koriste. Oba sistema ukljuuju odgovarajue informacije koje treba da obezbjede realnu
prognozu faktora koji utiu na stabilnost podzemne prostorije.
GEOMEHANIKAKLASIFIKACIJA
Ova klasifikacija operira sa pet osnovnih parametara klasifikacije za stijenske mase.
Na koji nain su ovi parametri uklopljeni u geomehaniku klasifikaciju stijenske
mase prikazan je u dijelu A tabele 2.33. Niz vrijednosti je naznaen za svaki parametar i suma
vrijednosti svakog parametra se zove RMR (Rock Mass Rating) vrijednost.
RMR-vrijednost mora biti utvrena za orijentaciju zbog izvrenih korekcija naznaenih
u dijelu B tabela 2.33.
Dio C tabele 2.33. prikazuje vrstu i opis stijenskih masa sa razliitim ukupnim indeksom
(rejtingom) RQD (Rock Quality Designation) vrijednosti, DEERE 1964., date su u tabeli
2.33.

RQD vrijednost e se obino utvrivati za svako jezgro uzeto za svakih 1 do 2 m.

105

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Tabela 2.33. Geomehanika klasifikacija BIENIAWSKI (1979. godine)

A. Klasifikacijski parametri i njihovi bodovi

B. Korekcija bodova za orijentaciju pukotina

C. Kategorija stijenske mase iz zbira bodova

D. Znaenje kategorije stijenske mase

106

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Tabela 2.34. Uticaj pruanja i pada pukotina u tunelu

Bieniewski je vezao njegovu RMR vrijednost za vrijeme koje je potrebno da se

duina nepodgraenog svoda podgradi i podgrada stavi u dejstvo. Odnos je prikazan na
slici 2.51.
Izraunavanje vrijednosti RMR u polju je jednostavna kada se koriste podaci dobijeni
pri istraivanju.
Praktini primjer uzet od HOEK-a i BROWN-a (1980.) koji je modifikovan da bude
saglasan sa preispitanom geomehanikom klasifikacijom, BIENIAWSKI (1979.) pokazuje
kako se sistem koristi.
Poto su odreeni strukturni regioni, parametri klasifikacije za svaki strukturni region se odreuju sa mjerenjima na terenu i biljee se na ulazne podatke date u dodatku.
Razmatra se primjer granitne stijenske mase u kojoj se izrauje tunel. Klasifikacija je dala
slijedee rezultate:

Tunel je orjentisan tako da se dominantna ploha prua normalno na osu tunela sa

nagibom od 30o, u odnosu na pravac napredovanja. Iz tabele 2.34. ova situacija je opisana
kao nepovoljna i za koju je utvreni iznos (rejting)-10, dobiven iz tabele 2B. Zbog toga
krajnji rejting stijenske mase iznosi 54, to smjeta stijensku masu na gornji kraj III klase sa
opisom - zadovoljavajue.
Slika 2.51. daje, za koje vrijeme nepodgraenih 3 m tunela e biti stabilno, to iznosi 1
mjesec.

Slika 2.51. Odnos izmeu RMR i vremena do kojeg moe da nepodgraeni dio prostorije bude
nepodgraen

107

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Q-SISTEM ZA KLASIFIKACIJU STIJENSKE MASE

Na bazi provjere velikog broja prouenih sluajeva o stabilnosti podzemnih prostorija,
BARTON, LIEN i LUNDE sa Norvekog geotehnikog instituta (NG) predlau indeks za
odreivanje kvaliteta stijenske mase pri izradi tunela. Vrijednost ovog indeksa (pokazatelja
Q) je definisan kao:

Jn broj ploha koje presijecaju stijene (diskontinuiteti)

Jr broj neravnina tih ploha, grubost ploha
Ja broj koji pokazuje uestalost ploha
Jw faktor redukcije u zavisnosti od vode
SRF faktor redukcije naprezanja (napona)
gdje je:

Numerike vrijednosti ovih parametara se odreuju prema tabeli 2.35. Moe se stei
utisak da je Q sistem komplikovan i teak za upotrebu u analizama praktinih problema, ali to
nije ba tako.
Odreivanje Q-vrijednosti za tipine stijenske mase e to dokazati. Vano je da se
komentari dati ispod tabele 2.35. paljivo razmotre.
Tabela 2.35. Klasifikacija individualnih parametara koritena u Q-sistemu
prema BARTONU, LIEN i LUNE (1977.)

108

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Nastavak tabele 2.35.

109

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Nastavak tabele 2.35.

110

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

DODATNE ZABILJEKE (NAPOMENE) O KORITENJU TABELE 2.35.

Kada se vri utvrivanje kvaliteta stijenske mase (Q) treba se pridravati slijedeih
napomena kao dodatak napomenama predstavljenih u samoj tabeli broj 2.35.
1. Kada jezgro ili buotina nije na raspolaganju, RQD se moe odrediti (utvrditi) iz
broja ploha presijecanja stijene po jedinici zapremine, a kojoj je dodat broj ploha po metru za
svaku postavljenu plohu. Jednostavan odnos se moe koristiti za prevoenje ovih cifara na
RQD za sluaj stijenske mase bez gline.
RQD = 115 3,3 Jv
gdje je:
Jv ukupan broj ploha po m3 (RQD = 100 ako Jv < 4,5)
2. Parametar Jn predstavlja broj ploha koje su obino podlone uslojavanju,
krljavosti, cijepanju u ploe itd. Ako su jako razvijene, ove paralelne plohe e se oito
brojati kao kompletna ploha. Ako postoji par vidljivih ploha ili samo povremeno pucanje
jezgra prouzrokovano ovim pojavama, onda bi bilo mnogo bolje raunati ih kao sluajne
plohe presijecanja kada procjenjujemo Jn.
3. Parametri Jr i Ja (koji predstavljaju vrstou na smicanje), e biti vani kod
najslabijih ploha presjeka ili diskontinuiteta sa glinenim umetcima u datoj zoni. U svakom
sluaju ploha diskontinuiteta ili ploha presijecanja sa minimalnom vrijednou Jr/Ja je dobro
usmjeren za stabilnost, nego drugih slabije usmjerenih (orijentisanih) ploha ili diskontinuiteta
i njegovu veu vrijednost Jr/Ja emo koristiti pri procjeni Q. Vrijednost Jr/Ja se ustvari
odnosi na povrinu koja e najvjerovatnije dozvoliti poetni lom.
4. Kada stijenska masa sadri glinu, Faktor SRF e se procjenjivati. U takvim
sluajevima vrstoa primarne stijene je nebitna. U svakom sluaju, kada je prisustvo ovih
ploha minimalno i kada nema gline vrstoa primarne stijene moe postati najslabija veza
(spoj), i stabilnost e zavisiti od odnosa stijenski napon/vrstou stijene.
Jako anizotropno polje napona je nepovoljno za stabilnost i grubo se rauna kako je
to predstavljeno u zabiljeci II u tabeli 3.4., za procjenu faktora redukcije napona.
5. Pritisna i zatezna vrstoa ( i
) primarne stijene se moe procijeniti u uslovima
gdje je stijena zasiena vlagom. Veoma konzervativno utvrivanje vrstoe e se praviti za
one stijene koje su sklone propadanju u uslovima kada su stijene zasiene vlagom.
Kod povezivanja Q-vrijednosti sa ponaanjem i potpornim zahtjevima kod izrade
podzemne prostorije, Barton, Lien i Lunde su definisali kontakt podzemne prostorije, zvani
ekvivalent dimenzija De. Ova dimenzija je dobijena dijeljenjem dimenzija svoda prostorije,
prenika ili visine zida prostorije sa koeficijentom koji je predstavljen namjenom prostorije
i vrstom podgrade.

Brojna vrijednost ESR se odnosi na traenu namjenu prostorije i na stepen traene

sigurnosti. Barton (1976.) je dao slijedeu vrijednost za ESR:
111

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Odnos izmeu Q-vrijednosti i ekvivalentne dimenzije De kod podzemne prostorije

dijela koji e ostati nepodgraen je predstavljen na slici 2.52.
Koritenje slike 2.52. e biti detaljnije opisano u poglavlju gdje se govori o izradi
sistema armiranja stijena.
Praktini primjer ilustrira kako je Q-vrijednost koritena za klasifikaciju stijenskih
masa (HOEK i BROWN 1980. god.).
Podzemna drobilina stanica se izrauje u krenjakoj podini Pb-Zn rudnog tijela.
Potrebno je odrediti duinu prostorije koja moe biti odreeno vrijeme nepodgraena.
Analiza je izvedena na slijedei nain:

Ove vrijednosti stavljene u jednainu daju:

Na slici 2.52. max. ekvivalentna dimenzija De za duinu nepodgraene podzemne

prostorije je 4 m.
Za trajno otvaranje rudnika (dugotrajna namjena prostorije) ESR je 1,6.
Maksimalna duina nepodgraene prostorije iz izraza:
Dmax = ESR De = 1,6 4,0 = 6,4 m.

Kvalitet stijenske mase

Slika 2.52. Odnos izmeu max. duine nepodgraene prostorije i kvaliteta stijenske mase (Q)

112

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Obino se kod rjeavanja problema koriste oba sistema i geomehanika klasifikacija

i Q-sistem. Dolo se do zakljuka da kod problema vezanih za izuzetno slabo tlo sklono
bujanju, u uslovima zavodnjenosti, teko je primijeniti geomehaniku klasifikaciju. U ovakvim
sluajevima preporuuje se upotreba Q-sistema.
POSTUPAK PO LAUFERU. Ako su u pitanju podzemne prostorije velikih irina
(15 20 m), tada je preporuljivo koristiti podjelu stijena po H. Lauferu. Na slici 2.53. prikazan
je grafik na osnovu koga se utvruje klasa stijenskog masiva, a u tabeli 2.36. dat je tekst sa
potrebnim objanjenjima, koja slue kao klju za deifrovanje ove klasifikacije.
Klasifikacija prema Luaferu podesna je u sluajevima kada je u pitanju izrada
podzemnih prostorija veeg profila i kada se izvoau postavi zadatak izgradnje stalne
betonske podgrade. Meutim, kako se u rudarstvu, za sada, koriste prostorije manjih raspona
i tei izbjegavanju stalne betonske podgrade ( s obzirom na karakter jamskih prostorija), to
klasifikacija prema Lauferu u rudarstvu veoma rijetko koristi, mada pri procjeni kvaliteta
stijenske mase moe da da korisne podatke.
Tabela 2.36. Klasifikacija stijenskog masiva prema Lauferu (klju uz sliku 2.53.)

Slika 2.53. Dijagram za odreivanje klase stijenskog masiva sa stanovita stabilnosti nepodgraene
podzemne prostorije irine 15-20 (prema Lauferu).

113

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

POSTUPAK PO MERITU. RQD indeks su pokuali da iskoriste mnogi istraivai

(Cording, Hendron), meu kojima je i Merit (Merrit), koji je predloio postupak za procjenu
da li podzemnu prostoriju treba podgraditi ili ne, i ako treba kojim podgradnim sredstvom.
Meritov prijedlog definisan je jednim dijagramom, iji definitivan oblik je dat na slici 2.54.
Sam Merit istie da na kvalitet stijene (RQD), osim gustine pukotina, utie i zapunjenost
pukotina nekim sekundarnim materijalom, to se posebno odnosi na glinu, to njegovim
prijedlogom nije obuhvaeno, pa bi trebalo definisati nekim dodatnim parametrima.

Slika 2.54. Prijedlog za primjenu RQD postupka za izbor sistema podgrade (po Meritu).

PODJELA STIJENA PREMA STABILNOSTI

Ako se posmatra samo ponaanje konture izraene podzemne prostorije i cijeni
njena stabilnost, tada se moe zakljuiti da u raznim radnim uslovima i ponaanje ove
konture je razliito. Prema jednoj od predloenih klasifikacija stijenski masiv se moe podijeliti
u slijedee klase:
I klasa prostorija je nestabilna i bez podgrade ne moe se odrati.
II klasa prostorija je neto stabilnija i dozvoljava da se ostavi nepodgraena duina
prostorije do 1 m, najvie 2-3 asa.
III klasa prostorija je srednje stabilna i mogue je ostaviti nepodgraenu duinu
prostorije do 2 m, najvie jedan dan.
IV klasa prostorija je stabilna i u ovakvoj sredini mogue je ostaviti nepodgraenu
duinu prostorije do 2 m, najvie do 2 dana.
V klasa prostorije je veoma stabilna i u ovakvoj sredini mogue je ostaviti
nepodgraenu duinu prostorije 4-6 m neogranieno dugo vrijeme.
POSTUPAK PO GILJENKU. Veoma korisno moe posluiti i podjela radne sredine
prema stabilnosti konture, ako se ovaj problem posmatra na nain kako je to uinio V. A.
Giljenko sa saradnicima. Naime on je podijelio radnu sredinu prema potrebnom broju drvenih
podgradnih okvira za osiguranje 1 m horizontalne prostorije. Ova podjela prikazana je u
tabeli 2.37.
Tabela 2.37. Podjela radne sredine prema stabilnosti (po Giljenku)

Jedna klasifikacija stijenskih masa koju je predloio profesor dr. ENVER MANDI,
sa RGGF-a Tuzla zasluuje panju te je ovdje navodimo u cijelosti kako je i objavljena.
114

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

POSTUPAKPOPROFESORUDR.ENVERUMANDIU*
PARAMETRI KLASIFIKACIJE I NJIHOVO ZNAENJE I VREDNOVANJE.

Klasifikacija stijenskih masa za prognozu stabilnosti rudarskih radilita u fazi

otvaranja, razrade i otkopavanja poiva na slijedeim parametrima:
a. Homogenost stijenske mase
Poto jo nije pronaena kvalitativna vrijednost za ocjenu homogenosti, moe se
samo opisno izraziti i procentualno vrednovati u odnosu na ostale parametre. U ovom
sluaju homogenost znai da je stijena ista u cijelom regionu posmatranja. Homogenost
moemo podijeliti u pet osnovnih klasa zavisno od individualno usvojenih postavki.
b. Kvalitet stijenske mase RQD
Procjena kvaliteta stijenske mase RQD moe se izvesti na osnovu dobijenih rezultata
buenja, tj. ako podijelimo ukupnu duinu izvaenog jezgra dueg od 100 mm sa dubinom
buotina. RQD se izraava u procentima i takav nain procjene kvaliteta stijene predloili su
Deere i Muler 1966. god. RQD se odreuje u fazi istraivanja leita, razrade leita, i
neophodnog predvrtavanja iz postojeih podzemnih radilita. Postoji uspostavljena
korelativna veza i sa drugim osobinama stijena, tako da se RQD moe odrediti mjerei druge
veliine. Na primjer: RQD = 115 3,3 Jv , gdje je Jv ukupan broj pukotina u m3, prema
Palstromu 1974.
Deere 1963. predlae kvalitativno vrednovanje kvaliteta stijenske mase na osnovu
utvrenog RQD broja. Stijene se dijele na pet klasa pa su takve i ovdje usvojene.
c. Efektivna vrstoa na pritisak stijenskog materijala
vrstoa na pritisak je parametar, koji zavisi od velikog broja uticajnih faktora (shema).
Jedan od moguih puteva sumarnog dejstva tih faktora i pribliavanja vrstoe stvarnoj
vrijednosti je ispitivanje uzoraka velikih dimenzija. Ova ispitivanja mogu se provesti u
laboratoriji i in situ, ali ne bi trebalo razmatrati rezultate ispitivanja na uzorcima sa irinom
osnove manjom od 30 cm i odnosa irine osnove i visine ne manjom od 2. U takvim uslovima
dobivaju se takozvane efektivne vrijednosti vrstoe na pritisak i predstavlja parametar koji
vie nije uslovni pokazatelj. Kod vrlo vrstih stijena (magmatska stijena tektonski
neizdrobljena) efektivna vrstoa se moe dobiti i pri ispitivanju relativno malih uzoraka
(irina osnove do 5 cm.).
d. Smanjenje efektivne vrstoe pod uticajem vlage
Voda u porama ili slobodna voda u pukotinama moe uticati na znatno smanjenje
vrstoe stijenskog materijala. Porijeklo ove vode moe biti neposredno iz okolnih stijena ili
iz radilita koja imaju vodu, u radilita koja nemaju vodu, buenjem, plavljenjem i dr. Parametar
je usvojen kao uticajni faktor zbog toga jer se eksperimentima pokazalo da i kod vrlo vrstih
stijena dolazi do smanjenja vrstoe ako se stijene povrinski i zapreminski navlae. Opti
zakon je da se vrstoa pod uticajem vlanosti smanjuje, ali fiziko objanjenje ove pojave
jo nije pronaeno.
e. Deformacione karakteristike stijenskog materijala
Za ocjenu deformabilnosti usvojen je procentualni iznos dilatacije do trenutka loma
stijenskog materijala. Poto jo ne postoji kvalitativan izraz za ovaj parametar on je podijeljen
u etiri klase.
* Rad objavljen u Zborniku radova Rudarsko-geolokog fakulteta u Tuzli.

115

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

f. Upijanje vlage
Upijanje vlage kao uticajni faktor na stabilnost odrava se u utvrenoj injenici da
stijenski materijali pod izmijenjenim uslovima okoline poslije prolaska rudarskih radova,
bivaju ovlaeni kada dolazi do pojave bujanja stijenskog materijala. Sanacija radilita pri
ovakvoj pojavi je veoma teka. Fiziki mehanizam pojave je objanjen, ali kvalitativne
zavisnosti nisu uspostavljene. Ovaj parametar moe da se odrava i kroz gubljenje vode
koja ispunjava pore i pukotine u stijenskom materijalu. Predloeno je da se parametar vrednuje
kroz koliinu upijene vode u toku jednog minuta na 1 m2 povrine. Parametar se moe
takoer vrednovati i preko koliine izgubljene isplake u toku buenja, kada se mjeri litrima
na minut.
g. Gustina pukotina
Parametar indicira izmijenjenost stijenske mase preko gustine pukotina. Predstavlja
veoma interesantno odlije stijenske mase u smislu teorijskih istraivanja. Uslovno se moe
podijeliti na 7 klasa tako da svaka klasa pokriva iroko polje mogueg odraza pojave.
h. Orijentacija pukotinskih sistema u odnosu na pravac napredovanja
rudarskih radilita
Ovaj parametar opisuje mogue sluajeve orijentacije pukotinskih sistema u odnosu
na pravac napredovanja radilita. Parametar nema fiziko znaenje, ali se njegov odraz moe
pronai u svakom radilitu kod otkopavanja, probijanja hodnika u raznim smjerovima i dr.
Odreuje se na osnovu mjerenja i iznalaenja glavnih pravaca orijentacije pukotinskih sistema.
i. vrstoa veze izmeu pukotinama
Za ocjenu vrstoe veze meu pukotinama moe posluiti parametar trenja du
pukotina koga treba eksperimentalno odrediti. Kod sistema pukotina ispitivanje se moe
izvesti smicanjem u pravcu statistiki odreene glavne orijentacije pukotinskog sistema.
Moe se dobiti i iz rezultata opita jednoosne vrstoe gdje se kao uticajni faktor uzimaju
pukotinski sistemi i njihova orijentacije. Zadatak je najlake rijeiti kada postoji ravninska
anizotropija (slojevita struktura). Kod haotinog sistema pukotine rjeenje se istrauje
statistikim metodama.
j. Zavodnjenost masiva i procjeivanje vode u radilite
Zavodnjenost masiva moe se izraziti preko koliine vode koju masiv otputa u
odreenom razmatranom dijelu. Poto zavodnjenost ima veliki uticaj na svaki od parametara,
to se njegovo dalje istraivanje i vrednovanje mora detaljno izvoditi. Veliku ulogu tu igra i
pritisak vode u porama i pukotinama u stijenskoj masi.
Poto su parametar f (upijanje vlage) i ovaj parametar (otputanje vode) u suprotnosti,
to se kod utvrenog dejstva jednog od njih procentualne vrijednosti odreene klase sabiraju.
Parametar se moe priblino odrediti jo u fazi istraivanja leita, a dopuniti u svakom od
razmatranih sluajeva.
Klasifikacija parametra datih shemom ima za cilj upoznavanje sa osnovnim uticajnim
faktorima na stabilnost stijene, a s tim u vezi stabilnost podzemne prostorije. Klasifikacija je
daleko od toga da bude univerzalno primijenjena za svaki od sistema otkopavanja u rudarstvu.
Svrha je da da kvalitativnu ocjenu pogodnosti stijenskog materijala, da bude stabilan u
odreenom vremenskom periodu uz primjenu najekonominije podgrade.
116

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Ovo se odnosi prije svega na privremene i stalne podzemne prostorije koje vode do
radilita gdje se izvodi otkopavanje mineralne supstance.
Klasifikacija je tako napravljena da se vrlo lako moe provjeravati i dopunjavati sa
izmjerenim ili iskustvenim veliinama za svaki pojedini rudnik i uslove u njemu. Osnovna
namjena je da se pomogne u razumijevanju stijenskog materijala kao realne radne sredine.

117

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Klasifikacija sadri 10 parametara koji lako mogu biti odreeni preliminiranim

kartiranjem inenjersko-geolokih, strukturno-geolokih, hidrogeolokih, i dr. karakteristika
leita koje se eli otvoriti. Na izvaenom jezgru mogu se dobiti parametri vrstoe,
propusnosti, deformacije, vee pukotine i dr.
Na osnovu skupljenih parametara moe se preko procentualno razdijeljenog uticaja
svakog parametra procijeniti da li e podzemne prostorije biti stabilne i kakvu podgradu je
najracionalnije upotrijebiti.
Poto je za izradu klasifikacije koriteno iskustvo i literaturni podaci mogue su i
modifikacije zbog brzog napretka tehnike, tj. konstrukcije razliitih maina za prokopavanje
hodnika i maina za postavljanje podgrade.

Slika 2.55. Vrijeme za koje je nepodgraena prostorija stabilna

(po LAUFFEU, modifikovao BEINIAWSKI, dopunio BARTON)

ZAKLJUAK
Izraena je klasifikacija pomou koje se moe izvesti procjena stabilnosti stijena oko
rudarskih podzemnih prostorija, a time i stabilnosti samih prostorija. Kvalitativno i
kvantitativno vrednovanje svakog parametra i sumarnog uticaja omoguava procjenu
stabilnosti jo u toku preliminarnih istraivanja leita.
Upotrijebljeni sistem klasifikacije omoguava i individualne korekcije prema uslovima
koji se mogu u odreenom sluaju pojaviti.
2.3.1.3. PODJELA STIJENA PREMA TEINI RAZARANJA
Iz prethodnih izlaganja vidi se da razliite stijene pruaju razliit otpor razaranju. Isto
tako vidi se da na ovaj otpor utiu veoma razliiti inioci, od vrste stijene, stepena
raspucalosti, svjeine stijene, pa sve do oblika alata sa kojim se vri razaranje i brzine i
naina nanoenja optereenja. U tako sloenim uslovima veoma je teko dati jednu
jedinstvenu podjelu stijena prema teini razaranja, to je i razlog da u praksi postoji vie
razliitih prijedloga, koji se obino odnose na odreene stijene i odreene radne uslove.
Jedna od ovakvih podjela je i podjela ugljeva prema teini razaranja, u koju su jo ugraeni
i odreeni normativni pokazatelji, tabela 2.39. U tabeli 2.40. prikazana je klasifikacija stijena
prema otporu prema miniranju.
118

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Tabela 2.39. Podjela ugljeva prema teini razaranja sa normativnim pokazateljima

(prema Sovjetskim izvorima)

Tabela 2.40. Podjela stijena prema otporu prema miniranju (prema Sovjetskim izvorima)

U tabeli 2.40. izvrena je podjela stijena prema teini miniranja, pri emu je kao
osnova za podjelu usvojena specifina potronja eksploziva toplotne vrijednosti od 4190
kJ/kg. U tabeli su naznaeni, pored strukturnih karakteristika, i ostali parametri od znaaja za
identifikaciju kvaliteta stijenskog masiva. Radi lakeg praenja u posljednjoj rubrici data je
za svaku klasu odgovarajua kategorija prema klasifikaciji Protoakonova.
2.3.1.4. PODJELA STIJENA PREMA USLOVIMA RADA
Prema uslovima rada stijena se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe:
a) stijene u kojima se radovi na izradi podzemnih prostorija mogu obavljati pod
normalnim uslovima i
b) stijene u kojima se radovi na izradi podzemnih prostorija mogu obavljati pod
tekim uslovima.
Kao kriterijum uslova rada prihvaena je koliina vode koja pritie na radilite. Ukoliko
je pritok vode u takvoj koliini da se ona i poslije pumpanja ne moe ukloniti i predstavlja
tekou za rad, tada se ovakvi uslovi nazivaju teki uslovi. Meutim, ukoliko je priliv vode
na radilite takav, da se bez tekoa ista moe ukloniti, a njeno prisustvo ne ometa rad na
izradi podzemnih prostorija, tada se takvi uslovi nazivaju normalni radni uslovi.
Stijenske mase koje spadaju u grupu nevezanih i tenih stijena, kao i vrste i slabe
stijene koje su ispresijecane mnogobrojnim povezanim pukotinama, ako se nalaze ispod
nivoa podzemnih voda, mogu predstavljati radnu sredinu sa tekim uslovima rada.
119

 Izgradnja podzemnih rudarskih objekata

Ruenje radne sredine bez upotrebe eksploziva

Ukoliko je stijenska masa vie ispresijecana pukotinama i ukoliko je poroznost vea,

zatim ukoliko je hidrostatiki pritisak podzemne vode vii, tada se i uslovi rada pod zemljom
pogoravaju i postaju tei za rad.
U cilju stvaranja normalnih uslova za rad, i u ovakvim oteanim uslovima rada,
neophodno je preduzeti mjere da se isti normalizuju, za ta postoje razliite metode, o kojima
e biti govora u posebnim poglavljima.
Bez obzira da li se radi o normalnim ili tekim uslovima rada, prema stepenu opasnosti
od eksplozije i poara, podzemni objekti (jama) moraju biti kategorisani na uslove
nemetanskog ili metanskog reima rada.
Nemetanski reim rada moe se uvesti u onim jamama i podzemnim objektima u
kojima ni u jednoj separatno ili protono provjetravanoj prostoriji u jamskom vazduhu nema
izdvojenog metana vie od 0,1% (volumenski), a kada se provjetravanje obustavi
koncentracija metana se ni poslije 24 asa ne povea iznad 1,0%
Metanski reim rada mora se uvesti u jame, odnosno podzemne prostorije u kojima
je utvrena koliina metana preko 0,1%, odnosno 10% poslije 24 asa prekida ventilacije.
U jamama u kojima se eksploatie ugalj, veoma esto, kao posljedica tehnolokog
procesa, dolazi do stvaranja ugljene praine, koja u odreenom odnosu sa vazduhom moe
biti eksplozivna. Iz ovih razloga neophodno je utvrditi koji ugljevi su skloni ka stvaranju
eksplozivne ugljene smjese i koje jame treba kategorisati kao opasne od eksplozije. Kao
osnovno mjerilo uzima se, da ako hemijska analiza pokae da ist ugalj ima manje od 14
teinskih procenata volatilnih sastavnih dijelova, tada ugalj ne sadri opasnu ugljenu prainu.
Meutim, ako je ovaj procenat vei od 14 teinskih dijelova, tada ovakav ugalj moe biti
eksplozivan, to se utvruje posebnim analizama i odreuje stepen opasnosti.
Pojava endogenih poara, tj. pojava samozapaljenja uglja ili sulfidnih ruda, nije
neuobiajena pojava, te i ova pojava, takoer, predstavlja jedan od inilaca od kojih e
zavisiti reim rada i mjere zatite.
Ako se uslovi rada posmatraju sa stanovita normalnih i tekih uslova rada, reimi
mogu biti veoma razliiti. U narednom pregledu prikazani su najei sluajevi.
U okviru normalnih uslova rada mogui su:
A. nemetanski i
B. metanski reim,
a u okviru metanskog reima rad u rudnicima moe biti izloen
a) opasnosti od eksplozije metana,
b) opasnosti od eksplozije ugljene praine,
c) opasnost od samozapaljenja rude i
d) opasnost od jamskih udara.
U okviru tekih uslova, takoer, rad moe biti organizovan pod:
A. nemetanskim ili
B. metanskim reimom,
a u okviru ovih reima radovi mogu biti izloeni jo i
a) opasnosti od prodora vode,
b) opasnosti od prodora mulja i
c) opasnosti od prodora gasa.

120