1

RANKO MARINKOVIC /
KIKLOP

KIKLOP
Marinkovi Kiklop
MAAR...MAAR...

zavie

glas s krova. Melkior se

nae

kod

ograde

stepenica to
vode u podzemlje; nad
njima

svijetli

ploica

GOSPODA. Sa suprotne
strane
ukrtaju

se

druge

stepenice pod natpisom

DAME. X od stepenica,
pomisli,
reciprone
brojnici

vrijednosti,
GOSPODA

brojnici DAME (ukrteno

mnoenje), a

nazivnici svravaju dolje

u majolici i porculanu,
gdje nazivnici ute s
potovanjem:
samo

mutan

uje

se

apat

vode, pitanje ventila i

um ventilacije.

Kao

utrobi

transatlantika.

Mirna

plovidba. Silaze putnici

s veseljem i bukom
kao da idu u brodski bar
na

aicu

Vraaju

se

palubu, bodri

whiskya.
zatim

na

zadovoljni, s uivanjem
sru
napitak

svjei
iz

veernji
MAAROVA

zraka.
Sve je osvojio MAAR.
Visoko gore na krovu
palae razvio platno kad
je pao mrak i

stao se derati - MAARCENTROREKLAM! Kad je

ispisao

po

platnu

tajanstvenim
svjetlom
ime,
izvedu

svoje

MAARova

mono
slova
luckasti

divertisman pjevajui

unisono neku pjesmu u

slavu svoga gospodara.
Odskakuu

zatim

zamraeno nebo, a
on

jo

jednom

zadivljenom

vikne
svijetu

MAAR-TONFILMSKA
REKLAMA.

Pojavi

se

jadna

zatim
i

kua

prljava,

naherena

krova,

izvaljenih vrata, a iz
njenih

prozora

paninom strahu iskau

zguvane

musave

koulje, sablasna

10

torza bez glave i nogu.

Uz

muziku

macabra

dance

vuku

se

bolesne rtve neistoe

prema kotlu na vatri u
kome

nestrpljivo

gusta

bijela

usidjelikim

kipi

pjena.

11

nepovjerenjem,
oklijevajui

jo

na

samom rubu kotla (boje

se da ih ne nasamare)
skau koulje u pjenu... i
gle, nepovjerenje je bilo
posljedica glupe

12

predrasude,

jer

evo

kako jedna za drugom

blistavo bijele izlaze iz
kotla i
marirajui
pjevaju

redu

oduevljeno

"Radion pere sam". Onda se na platnu

13

pojavila

sfinga

pita

gledaoce dalekim
Marinkovi Kiklop
pustinjskim glasom: "Je
li to mogue?" i odmah
lijepa
pokazuje

daktilografkinja

14

kako

nije

istovremeno

mogue
pisati

na

dvije pisae maine. "A

je li ovo
mogue?" pita sfmga. Ne, ni to nije mogue...
da voda tee uzbrdo. Pa
ni to

15

nije mogue, da se kua

gradi od krova, ni to da
se

Sunce

okree

oko

Zemlje,
"ali je zato mogue da
"Tungsram-Crvpton"
sijalice

sa

dvaput

spiraliziranom niti

16

daju

dvostruko

jae

svijetlo, uz isti potroak

struje"...

zasja

na

platnu
arulja

kao

sunce

nebesko te je valjalo i
zamiriti od stranoga
sjaja. - Jada

17

na

platno

doplee

nestana

djevojica

piknjastoj

dinderlici

izdeklamira
djevianskim

glasom

internatkinje kod asnih

sestara:

"Sjajno

sapun Zora,

pere

18

to

se

zbilja

mora

priznat... priznat mora",

popravlja

pogreku,

uzaludno,
gledaoci

se

smiju.

Djevojica

se

povlai

postideno.

Nakon

djevojice slijedi

19

putnik, vue dva teka

kovega,

vijuga

iza

njega

cesta

beskrajnoj
perspektivi.
putnika

Odozgo

sunce

bije

vatrenim bievima, no
on koraa lako i

20

veselo,

namigujui

lukavo

doaptava

publici u povjerenju: "Sa

Palma
potpeticama
dug

put

umora"

bez
i

prelazite
ikakva
pokazuje

ogromne tabane: -

21

doista, Palma potpetice!

-Onda navali silna horda
ohara, buha, stjenica i
ostale strane gamadi,
a

gore

iznad

horde

guste formacije moljaca

i muha uz

22

pratnju brzih eskadrila

komaraca...
odjednom

Kad
zauje

se

teki topot kopita, a

malo zatim dojuri na
konju

Flitov

naoruan

grenadir
uvenom

Flitovom trcaljkom

23

- i zaas bojno je polje

prekriveno

izginulom

vojskom (gamadi). - Iz
valjka
pisaega

stroja

"Remington"

raste

legendarni

lik

velikog

Napoleona s vlasima na

24

elu

kao

pijanice.

Raste Napoleon, raste i

Remington, a kada su
njih dvojica
prekrili

cijeli

globus,

Remington otkuca preko

ekvatora
rijei:

historijske

25

"Osvojili

smo

cijeli

svijet" - i dospjeli na
Svetu

Helenu,

mrmlja

Melkior, ne
hvalite
Zatim

se

mnogo.

"Singer"

od

Euroazije i Amerike ije

aren kaput

26

trbonji mister Globusu;

od Afrike mu ije crne
hlae, a od Grenlanda
bijelu kapu
-

mister

Globus

grohoe
zadovoljstva.

od
-

"Bata"

27

pita

prolaznika

to

epesa
ulicom

munje

mu

sijevaju iz kurjih oiju:

"Je li to potrebno?" Nije,
odgovara Melkior, ako
kupujete

cipele

kod

28

Bate. Cipele su antejska

veza sa
materom zemljom, tajna
snaga ovjeka-pjeaka...
I

eto

"Brilla"

kako

svojom
pastom

ljubi

ljudsku

obuu: dvije dugokose

29

etke

umiljavaju

se

meko se maze
kao dvije lukave make
oko pjeakovih nogu; on
sveano

koraa,

cipele se
sjaje! - Kastner i Ohler,
najvea robna

30

Marinkovi Kiklop
kua

na

prosula

iz

obilja

Balkanu,
roga

svog

nevjerojatne

arobne stvari, "od

igle

do

kamiona",

mata gledalaca kljuca,

31

kljuca po tim raskoima.

-Julio
Meinl

sve

napoji

hoe

da

kitajskim,

cejlonskim, ak i ruskim
ajem, a od kava samo

kava

Haag,

jer

ona tedi vae srce. -

32

Kihni ako moe nakon

Baverova
aspirina! Dok ti spava,
Darmol radi, a Planinka
aj

ima

patriotsku

dunost da
isti arijevsku krv. Elida
krema

strepi

za

tvoj

33

teint.

"Interkozma"

se

kune da
e za najkrae vrijeme
poumiti tvoju ogoljelu
glavu. "Kalodont" je ljuti
neprijatelj

zubnoga

kamenca, a "Vi-Ha-Ge"

34

vas

vragoljanski

pita

jeste li
mukarac? I na koncu "Prvi hrvatski zavod za
sjajne

pogrebe",

uz

najvee
potovanje slobodan je
da vas podsjeti na vae

35

dostojanstvo

pa...

izvolite
pogledati: crno lakirana
kola s baroknim zlatnim
anelima,

konji

sjajne

crne
dlake, udoban koveg,
pratnja uzorno trijeznog

36

osoblja

admiralskim

kapama te
je tako vaa smrt jo
jedan uspjeh i ljepota,
gotovo poetina...
MAAR-CENTROREKLAM
objavljuje urbi et orbi s

37

visokoga

krova

svoj

visoki standard.
Od

njegove

silne

akustike jedva se i uje

iz

mrane

vee

nemono zapomaganje
slijepca-prodavaa:
"Konane sve-zice, crne,

38

ute - dva dinara; deset

kuverata i
deset

papira

dinara..."

est

Monotona

slijepeva litanija zvui

umorno i bez
uvjerenja;
usmena

jadna
reklama

eli

39

samo

da

prikrije

prosjaenje, to i nita
vie.
Melkior

se

sklonio

veu k slijepcu-prosjaku
i uzeo motriti: to moe
ovaj

40

MAAR?

Gledalac

zaneseno

uzdignuo

glavu i pije kao koka

naslikanu udobnost
blagostanja.
svoga

Gleda

iz

prizemnoga

stanja MAARovu visoku

fatamorganu, slua

41

njegov glas sa "onoga

svijeta"

omamljen

ve

je

raskonom

iluzijom svoje vjeno

prieljkivane
razmaenosti,

kad

se

javi glas prokletih malih

stvari - konanih

42

svezica,
dva
svoja

crnih,

dinara...
dva

utih,
i

osjeti

dinara

depu i svoju
potrebicu za svezicama
crnim

ih

utim.

Potamnio je TungsramCrvpton sjaj... i

43

to

meni

Flitov

grenadir... i vidim daje

trik to s Napoleonom...
Propala je
veer. Aumrijeti je bio
voljan

zbog

hrvatskog"!

"Prvog
Sto

slijepce negdje ne

te

44

skupe da pletu korpe,

nego tako... prosjae! Tu
je misao osjetio ve i
Melkior,
od

nestrpljenja

uz

prosjaku molitvu. Sto

im

ne

otvore

azil

ogrijevom, jadnim

45

slijepim

ljudima,

utedjeli bi na svijetlu...
htjede

popraviti

svoju

okrutnost,
kupi ak i par svezica
utih

(a

trebaju

mu

crne) i sve bi neto htio

Marinkovi Kiklop

46

Marinkovi Kiklop
uiniti
ovjeka...

za

slijepog
Baci

na

zemlju komad srebrnog

novca, pokupi ga i
upita slijepca: "Vama je
ispao ovaj novac, ne?"

47

"Bit e, upalj mi je
dep",
odgovori

slijepac

poluozbiljno-polualjivo,
za svaki sluaj, no uzme
novac,
gramzljivo.

48

udan

gest

milosra

pomakne jedno lice u

blizini. Sa sveenikim
ovratnikom oko
vrata,
usput,
kroz

ovjek

je

tek

probijajui

se

vrevu,

nehajem bacio

tunim

49

pogled

gore

na

MAARove arolije. Onda

se

obradovao

od

"istinskoga sjaja" kad je

Melkior

pronaao

(o,

kako kranski!) nain

da

slijepcu

milostinju. "Kad

udijeli

50

daje milostinju ne trubi

pred sobom"... Potapao
ga

je

po

ramenu

osmjehnuvi
mu se s odobravanjem
ponovno
vrevu.

utonuo

Melkior

uspio da mu vidi

je

u
jo

51

glavu,

smeuranu,

tunu, iscijeenu meu

akama nekog stranog
zla, i par
golemih uiju na njoj to
strogo

stre

na

strane
Zaprepastila ga

dvije

svijeta.

52

ta udna veliina, toliko

slina jednoj ve davno
poznatoj

dobro

upamenoj
veliini..^ No tada je ta
glava
puna,

bila

crvena

mlada

strahovita, s tim

i
i

53

istim
krila

uima
u

valovima

nalik

na

imia

bujne

kose

koja ih je titila od
smijenosti
Taj tanki blijedi vrati!
tiho usklikne Melkior, je
li to mogue?

54

No, za njim! Mora jo

jednom vidjeti te ui!
...A tko bi znao imaju li
one tamo neko mjesto
gdje

kriju

svoje

uspomene? Imaju
li neki tajni pretinac na
pero iz kojeg uveer,

55

kad

se

zavuku

samou, vade
neke male stvari koje
miluju

jecaju

nad

njima?
Melkior

otpone

romantinu

svoju

priu

56

zagonetnoj

dui

sveenika to luta u
gradskoj

vrevi

traei

mira i spasenja... Ali to

je drugo, ta pria o
romantinoj

dui...

Te

ui vuku jednu drugu

57

tajnu kojom je zatamnjeno cijelo

njegovo djetinjstvo. One
katehetske pljuske nosi
jo

uvijek

na

svojim

obrazima
kao

zagonetku.

sve

kasnije to se dogodilo s

58

don Kuzmom zaplela je

njegova
djeaka mata u priu
o

neobinom

ovjeku.

ak je bio spreman da
ga proglasi
muenikom, mada mu
je muenik raspalio par

59

prevrelih

uaka

po

ljupkim obrazima.
(One

zrelije

ene

govorile su tada da "to

dijete"

ima

ljupke

obraze - i ljubile
su ga, ak i grizle za
obraze, usidjelice.)

60

Svi razredi Melkiorove

kole, pa i oni maliani
iz prvoga to nisu jo
znah
napisati ni i, znali su
nacrtati uho. Svi i svuda
i u svakoj zgodi crtah

61

su uho. Uho na tabli, na

klupi, na podu, na putu,
na plotu, na zidu, na
svim
zidovima gdje god se
naao

komad

ugljena

pri ruci. Sve su knjige,

biljenice

62

iarane

uesima.

Uho

na listu agave, u pijesku

na

plai.

Pojavila

se

tajna sekta
otoista,

aurista,

usnih

manijaka, in hoc signo

vinces. Svuda uho, kao
riba

63

prakranska.
golemo,
natprirodno

Uho
ogromno,

na

kakvoj

god krumpirastoj glavi.

Nije vana glava, vano
je

uho...

nacrtati.
tehniku i

to

bolje

Svladati

64

ablonu.

Odrasliji

mladii

plesali

charleston

su

irokim

nogavicama (po modi),

a

mah

crtali

su

uho.

fanatino
Nisu

znali

zato crtaju ba uho.

Pitaju ih

65

roditelji, uitelji: zato

crta uho? - Svi crtaju,
odgovara mali i udi se
to
se ni to ne smije. Zaraza,

slegnuli

ramenima, ospice. A iz
centra stigao

66

telegram

andarmeriji:

ispitati da li je ta pojava
u

kakvoj

vezi

komunistima?
Glupe - djeje manije.
Sakupljati marke - to
rade i odrasli, filatelisti,

67

mislioci
smjera.

potanskoga
Ali

sakupljati

rogaeve sjemenke! - to
rade
seminaristi

(neovisni).

Melkior ih je imao na
kilograme. Bacio je sve
kad je

68

dolo pletenje arapa.

arape, dakako, nikada
nisu

stizale

do

pete;

nisu znale
za korisnost rada, ni za
tetnost.
Crtanje

uha

buknulo

odjednom i proirilo se

69

kao kuga. Poduzimane

su kasnije i
neke
vlasti),

mjere
ali

(kolskih
one

su

pojaale poast: otkrio

se smisao tog
uha... koji dotad moda
nitko nije ni znao.

70

Melkioru
duboko

se

inilo

uvredljivim

nedostojnim

kad

i
je

saznao za razlog i
nikad vie nije nacrtao
uha.

Ali

njega

je

dohvatila don Kuzmina

ruka. Kad je

71

prola
osjeao

fizika
je

katehetom,

stid
traio

bol
pred
je

svoj dio krivnje.

Od stida vie nije iao u
kolu da se ne bi morao
susresti s don Kuzmom.
I nije

72

ga ni sreo vie... do
veeras. (Ali u kakvom
jadnom stanju!)
Don Kuzma je unosio u
borbu odvie strasti da
bi mogao pobijediti. Bilo
je

73

besmisleno to je radio,
ak i ludo, te se inilo,
hoe golim rukama (to
jest,
crnkama) izbrisati sve
te "ui" oko sebe to ga
izazivaju. Uputao se u
bezumna

74

kolektivna ukanja po
razredima, naprosto iz
preventivnih

razloga.

Razmahujui
svojim tekim rukama
njegova

je

revnost

svuda

kao kazna

osvetnika
stizala

75

boja.
Svakome

je

aku

osvetniki priio po neki

naziv

iz

zoologije.

Nekima i po dva,
kombinirana. Uzimao je
imena
ivotinja da

udnovatih

76

LU
Marinkovi Kiklop
bi

se

on

nekome

narugao, da bi se tome
netko

smijao...

smijeha nije bilo,

Ali

77

ve

podmukla

djeja

lukavost: kako da prou

ispod udaraca.
Otkriva
tamo

don
u

klupi

Kuzma
nekog

klipana to brie ptiji

nos u rukav a kosa

78

mu

ko

prerasla

slamnati
vrat

krov
ui

(popriline):
- A to je ufanje?... reci
ti

tamo,

Kondoru

Andski?
Osjea

ornitoloki

egzemplar dva svijetla

79

maa

don

Kuzmina

pogleda na svom
ptijem
sebe

licu

odmah

identificira

grabljivu

ptiurinu

kao
sa

Anda.
- Uf... ufanje je... ufanje
je, kad...

80

- Doi, da ti ja kaem...
na uho.
Ide

Kondor

katedri

rukom na uhu (kao da

nije dobro uo) no don
Kuzma ga klepne
po drugome uhu svojom
tekom

mesnatom

81

rukom. Jedan uenik sa

smijenim nosom,
te se inilo da mu se
lice neprestano smije,
nesvjesno trgne glavu
od udarca po
Kondorovom uhu. Don
Kuzma ga zato i odabra:

82

- A to je to ljubav, ti...
Kljunau udnovati?
- Lju... ljubav... je, kad
se...
- ...Kad se dobije po tom
kljunu slinavom - dovri
don Kuzma odgovor a
nos

83

Kljunaev

proizvede

upalj i vlaan zvuk od

udarca,

pa

krvlju

posvjedoi svoju
nevinost.
- Hajde, reci mu ti, Foka
Pingvinski,

to

je

to

ljubav? - To je bio malen

84

paljiv uenik koji od

straha

nije

mogao

zinuti.

Krupnim

oima

sumnjiavo prati
kretanje don Kuzminih
ruku: prikuplja sve svoje
oskudno lukavstvo kako
bi

85

izmaknuo udarcu... Ali

odjednom desilo se da
je

djeak

odluno

podigao glavu i
zagledao se drsko u don
Kuzmino uho. Vidjelo se
jasno kako se to uho
pod

86

njegovim

pogledom

stidi.

Mijenja

blijedi,

crveni

boje:
se

sve

jae, sve ljue, u

grimiz, u purpur, u boje
olujnoga neba. Oekuju
se

munje

groma. Cijeli

udarci

87

razred

poniknuo,

polegao po klupi, zna

to sada slijedi. Svi u
mati sad crtaju
strano,

osvetniko,

ubilako uho: sad svi

znaju zato se to crta...
Ali uho

88

poinje
olovnu

da

tamni

modrinu,

u
u

sumorni indigo: bijes je

u njem zamro,
ostala je samo mrtva,
prebijena
Kuzma

krv.
spusti

okrene se i izae

Don
ruke,

89

iz sobe.
Melkior

umalo

nije

zapljeskao. Divan prizor

ljudske veliine! Osjetio
je uvstvo
udnog rastereenja od
mune
Kuzmi:

misli

don

90

Marinkovi Kiklop
otkrila mu se odjednom,
nejasno i mutno, sva
teina njegove sudbine.
Prvi put se
tada i javila u njemu ta
rije; izgovorio je u sebi

91

sudbina

gotovo

zaplakao,
potresen.
"I ree Bog"... govorio je
don Kuzma uzvieno... i
ondje
stvarao je

pred

njima

92

svijet. - "I svjetlo bi!" I

opet

ree

Bog...

ali

Adam i Eva pojedoe

jabuku a
Bog ih istjera iz Raja
zemaljskoga.

Don

Kuzma ih je lino tjerao

iz razreda

93

pokazujui

prstom

prema vratima. U znoju

lica svoga zaraivat e
kruh svoj! I
otponu

tada

ljudske

nevolje. Kain ubi brata

svoga Abela; Absalon se
die protiv

94

oca svoga Davida; Jakov

bjei

pred

bratom

svojim Ezavom, a sina

njegova Josipa
roena

braa

Misircima;
zavodi

prodae
Putifarka

Josipa;

iskuava brau;

Josip

95

Benjamin. Tri mladia u

uarenoj pei; Daniel u
jami lavovskoj; Jona u
utrobi
kita;

David

ubija

Golijata; strana pria o

Samsonu

koji

magareom eljusti pobi

96

tisue

Filistejaca,

svlada

ga

propala

enska i preda na milost

i nemilost
neprijateljima njegovim.
Na

mjestu

prokleta

kad

Dalila

Samsonovu kosu

je

iala

97

Don

Kuzmino

se

lice

preobrazilo, gorina mu
je vezivala rijei, oi mu
se zavile
u tugu. Melkior je vidio
don

Kuzmu

oslijepljena
stejskog

oiana,
usred

fili-

98

hrama,

ui

mu

osamljeno stre meu

stupovima...

Ali

tada

Samson, oajan,
zavapi
ree:

prema

nebu

Gospode,

Gospode! opomeni me

99

se,

molim

te,

samo

sada,
o Boe! da se osvetim
jedanput Filistejima za
oba oka svoja. I zagrli
Samson dva
stupa srednja, na kojima
stajae kua, i nasloni

100

se na njih, na jedan
desnom a
na drugi lijevom rukom
svojom; pa onda ree
Samson: neka umrem s
Filistejima. I
nalee jako, i pade kua
na knezove i na sav

101

narod koji bjee u njoj; i

bi
mrtvijeh

koje

pobi

umirui vie nego onijeh

koje

pobi

za

ivota

Melkior

suze

svojega.
Vidje

osvetnike

oima

102

vjerouiteljevim

sav

potresen i satrven
priom,

ponesen

strasnom

eljom

da

osveta bude potpuna i

strana dokraja, on
upita
nevinom

uzbueno

zanosu,

103

naprosto zbog osjeaja

pravde:
- A je li i Dalila bila tu u
hramu?
Tad padoe pljuske po
njegovim
obrazima.

ljupkim

104

Melkior
osnovno

prekine

svoje

kolovanje.

Nije elio vie izai don

Kuzmi na
oi. Zbog stida i zbog
ponienja. Zbog kobnog
nesporazuma.
elio

On

nije

105

ismijati

suze

don

Kuzminim oima, kojih

moda nije
Marinkovi Kiklop
ni bilo, nego se njemu
samo to priinilo... Ali
kako

da

se

objasni? Kako

sada

to

106

da mu kae, ispljuskan:
ja

sam

Samsona,

sam

alio

gospodine?

elio sam samo da

i ona gadura Dalila bude
kanjena. Zato sam i
pitao... Zato ste me
istukli?

107

No malo zatim neto se

udno dogodilo s don
Kuzmom

on

je

na

tajanstven nain
nestao. Naklapalo se da
je poslan u Rim na neku
strogu ispovijed, jer mu
samo

108

kardinal (po nekima i

sam sveti otac) moe
dati

otpust

od

nekih

tekih grijeha.
Kasnije se ulo da se
nalazi

kod

benediktinaca na Monte
Cassinu gdje izdrava

109

pokoru,

zatim

da

je

"vien" u trapistikom
samostanu u Banjaluci
gdje, opasan
bijelim
uzlovima
odricanja,

paom

strogog
trapei

se

glau, eu i bdijenjima,

110

u apsolutnoj utnji pravi

uveni sir, poznat pod
imenom "Trapist".
Melkior je neto i sam
uo o tom siru... i o
nekim drugim stvarima
zbog kojih je

111

i uzvisio don Kuzmu do

biblijskog

muenitva.

Tko je bila ta Dalila nikada se

pravo nije saznalo. Po
nekima,
trafikantica

lijepa
to

tajanstveno smijeila

se

112

mukarcima;
drugima

po
neudata

uiteljica

koja

se

zaljubila u don Kuzminu

muku
snagu,
ona

to,

nije

ni

uostalom,
najmanje

113

krila. A moda nije ni

jedna ni druga
izvrila

tu

sramnu

izdaju. Nego neka trea

podla

enska

osoba,

moe biti ak i
aneoskog

lika,

na

spavanju oiala sedam

114

pramova don Kuzmine

kose i poslala ih
uz

vlastoruno

samom

biskupu

pismo
kao

dokaz njegova grenog

ivota. I u pismu
daje stajalo: "pogledajte
kako sada stre gole ui

115

njegove".

Strana

poruga.
Ali

otkud

ba

sedam

pramova? Zato ih je
upravo

do

sedam

brojila? Nije li don

Kuzma i njoj priao, u
dokolici

sitosti

116

ljubavnoj, a sve alei

se u svojoj
mukoj nadmoi, kako
je

perfidna

oduzela

Dalila
snagu.

Samsonu? Poigrao se
mujak

svemoni

zagrljaju krhke enkice,

117

raspustio

svoju

snagu

umornu i
raspriao se cinino o
silnom Samsonu i maloj
podloj

kujici...

pa

zaspao. A ona
trafikantica

ili

uiteljica... ili ona trea

118

enska osoba... nagnula

se nad
spavaev san i misli:
gle, kako je moj Samson
sada nemoan! Pa hajde
da mu... i
ona nalazi u prii divnu
pouku

za

svoju

ve

119

davno

zamiljenu

osvetu. A uz to je
valjda

teila

onoj

glupoj

nadmoi

kojoj

jadne

ene

preesto

nasjedaju...
Liila ga tako nepoznata
ena

sve

njegove

120

snage,

izvrgla

ga

strahovitoj sramoti.
I

evo

klipe

ga

gdje

nesretnik

sada
u

jesenjem sumraku,
Marinkovi Kiklop
ispijen i blijed, kao da je
za svih ovih godina koje

121

su odonda protekle u
nekom
mranom
dijelio
kruha

podrumu

komad
s

crnog

mievima

gujama natapajui ga
svojim gorkim suzama.
Njegov

nekadanji

122

krepki vrat, na kome su

ile bijesno
igrale kad bi se razljutio,
bio je sada tanka krhka
granica to nosi svoj
smeurani osueni plod
s dva strana uha kao
pokoru.

123

Melkior

se

mukom

gibao kroz gustu vrevu

koju je prosulo po gradu
lijepo toplo
predveerje. U gradu je
mirisala
otvorenih

jesen

iz

voarskih

izloga svjeinom

124

zrela voa: mirisi struje

ulicama

kao

blaga

opomena

prije

nekog

tekog rastanka.
Otkida se u drvoredu
poneki uti list i uti
alosno kao staro pismo
nekadanje

125

sretne ljubavi...
Jesen,

jesen...

muziku

Uz

sezonskog

lagera otplesalo je ljeto

-Addio, Mare.
Jesen se uuljala u grad
neujno preko travnjaka

126

zelenih

ploha,

proetala se
parkovima
kurtizana

ocvala
u

utavoj

svili, a od njena daha

zastidjele se breze
kao nevine djevojice.

127

Zaronio

bezobzirno

Melkior u toplu bujicu

tjelesa,

rijei,

mirisa,

traei
nestrpljivo don Kuzmin
ispijeni vrat. Laktovima i
ramenima probija silom
sebi

128

put

kroz

zgusnuto

ilavo tijesto veernjih

etaa i prima uvrede i
prijetnje i
"podvodne"

udarce

rebra. No slabo se na to
osvre.

Ona

alosna to luta

dua

129

po ovome gradu toliko

mu je panju zaokupila
te umalo nije vrisnuo
kad je tu
pred sobom odjednom
otkrio

njenu

jadnu

tjelesnost kako se na
rubu plonika

130

sprema da prijee ulicu.

Don Kuzma se najprije
ogledao

oprezno

na

obadvije
strane,
oklijevajui
da

ulazi

zatim,
asak
u

kao

rijeku

krokodilima, urno

131

pregazi nesigurno korito

zamahujui

udno

rukama kao da doista

koraa po vodi.
, Kako se uva, dua
nemirna!

samilosno

misli Melkior prelazei

132

ulicu,

opreznije

od

samoga don Kuzme.

- Ne gine se danas od
tramvaja,

moj

gospodine! - dobaci mu
nepoznati prolaznik.
Nije bio pijan niti je bio
neki

svadljivi

133

podrugljivac,

nego

drei otvorene
veernje novine bio je
uplaen i oajan, pa je
svoje

stanje

elio

nekome
saopiti.

Melkior

je

odluio da se ne osvre

134

na njega. U posljednje
vrijeme,
otkad su uestali pozivi
starijim

goditima

rezerve, pojavili se u
gradu
iznuivai novca koji su
radili "psiholoki". Takav

135

majstor

dobaci

prolazniku,
tako

usput,

udicu

prosuujui jo iz daljine
kakva

je

klijentova

dareljivost.
Lakovjeran

obziran

prolaznik lako zagrize u

136

Marinkovi Kiklop
dobaenu
majstor

meku,
ga

"obraivati":

uzme
poziv

vojsku, sam po sebi,

nita... da nisu tu ena,
djeca,

stari

roditelji,

137

bolesna (dobra!) punica,

pa
stanarina, nigdje dinara,
a zima dolazi... Eto, na
to sam spao! i zalomi
oajniki rukama, a rije
mu tee lako i uvjerljivo

138

te zaas smota svoju

rtvu i
slomi

svaki

pokuaj

otpora.
Neki
ovjek

dan

tako

ulicom,

plonikom

hita
grabi

urnim

poslovnim korakom.

139

Poklopljen
eirom

sa

masnim
sputenim

obodom,

cipele

aplinske - svaka udara

na
svoju

stranu,

lice

zaraslo i tuno, pogled

140

zabrinut,

pozdravlja

Melkiora tako,
usput,

rastreseno

gotovo nehajno, kao da

ga u tom danu po peti
put susree:

141

- Zdravo, Filipoviu! - i
grabi dalje ne osvrui
se.
Melkior,

iznenaen,

stane i okrene se za
ovjekom. Onaj tamo ne
okree se odmah:

142

on tek konstatira daje

ovaj stao. Tek trenutak
kasnije,

svejednako

hitajui, on
se malko osvrne, tek od
puke

radoznalosti,

ovla rukom domahne

"ej, zdravo!" i

143

nasmijei

se

prijazno.

No uri se njemu, nema

vremena za prijateljska
ispitivanja o zdravlju i
ivotu. Melkior jednako
stoji zbunjeno: ne sjea
se

144

ranijeg

susreta

tim

licem. A opet, sjeti se

da mu nije odzdravio i
poboja se
da se ovjek ne uvrijedi.
Htjede
potrati

ak
i

stvar, moliti

za

njim

razjasniti

145

za oprotenje. Ah onaj
tamo zna to se ovdje
deava,

zna

da

ovaj

stoji i da
gleda za njim, pa stane i
on i gleda Melkiora sa
smijekom
kome nije do

ovjeka

146

smijanja. Lako maui

glavom

znak

predbacivanja stane se
pribliavati Melkioru
sporim

strpljivim

reklo

bi

se

korakom.

Cijelo njegovo dranje

(kada se

147

pribliio)
stid

izraavalo

zbog

je

"takvog

izgleda" pred prijateljem

koji ga u
takvom

liku

nije

ni

prepoznao.
-

Cviker

izgovori

osjeajem krajnjeg stida

148

oplakujui

svom

prezimenu
ujedno i svoju opaku
sudbinu. - Eh, izmijenio
se ja... - doda elegino
zagledajui

turobno

prolost. ak mu se i oi

149

ovlaile... ili se Melkioru

samo
inilo.
- Ja doista... ne mogu... promuca Melkior i sam
zbog neega postien.

150

- Kako? Ne sjea se?

Trea realna, dvije klupe
iza tebe... Cviker. Iz
latinskoga vjeni drugi
red. Ante, aput, dvaput,
triput - i odoh ja u aut!
Ti si

151

iao dalje, ja zaostao.

Kao

sad

te

gledam,

tvoju pametnu
Marinkovi Kiklop
glavu. Do tebe je sjedio
onaj

mali...

kako

se

zvao?... ekaj, prezime

mu je bilo

152

neto to se jede...
- Opolski?
- ...ih pije, vidi! Znao
sam, tako neto...
Melkior
Nikada

se

snebivao.

ovjeka

prezimenom Cviker nije

poznavao u svome

153

ivotu, a ovaj se ve
sasvim

udomaio

razgovoru,

ak

u
ga

uhvatio za lakat i
drmao ga intimno: budi
u

njemu

uspomene.

mladenake

154

Melkior uzeo prekapati

po svom sjeanju ne bi
li

ipak

ieprkao

odnekle ovog
Cvikera. Moda je on
doista postojao u nekoj
tamo klupi iza njega kao
skromni,

155

neprimjetni ai koji se
niim nije isticao?...
Cviker je gledao dotle u
njega s nadom.
- No? A sjea li se kad
smo zimi divlje kestenje
bacali u pe, pa nastala
pucnjava, a?

156

- Da, i to smo radili... samo, ja nisam Filipovi!

- i tu svoju sumnju
Melkior priopi Cvikeru.
- Filipovi? - iznenadi se
on i lupi se po elu. - Eh,
pa da, ima pravo! Sve

157

sam pobrkao, godine su

prole,
Filipovi

zna.
je

Pa

sjedio

da,
do

mene, pravio
rebuse, krialjke, itao
rijei naopako, Edison nos ide... Pa da, gdje bi
ti

158

bio Filipovi, kad si ti...

ovaj...
- Tresi - bubne Melkior
nepromiljeno.
- No da, Tresi Pavii!
Bogamu, sve sam...
- Ne, samo Tresi. Ja
sam samo Tresi.

159

- Ma da! Pa i zvali smo

te "Samotres", sjea li
se?

oduevljava

se

Cviker
svojim pamenjem te i
Melkior

nesvjesno

potvrdi glavom, mada

se nikako nije

160

sjeao
nazivao

da

bi

ga

tko

"Samotres".

Govorili su ti valjda i
drugi "Tresi
Pavii",

Tresi",

pa

ti:

"samo
odatle

"Samotres". A to nekako
samo izleti

161

skupa Tresi Pavii kao

iril i Metod. A glupost,
kao da iril ne moe biti
i
bez Metoda, je li tako?
- Da, glupo - potvrdi
Melkior

premjesti

162

teinu tijela s noge na

nogu, to
Cviker

protumai

nestrpljenje

to

kao
ga

uplai.
- uri ti se? A ja sam ti,
brate, eto, iz bolnice.

163

Stara

kubura

bubrezima.
Doktor
mora

veh
van"

"bubreg
-

Cviker

napravi otar pokret kao

da palcem sebi

164

para slabinu - a ja velim

"priekaj ti. Jok, ne dam
bubreg
Marinkovi Kiklop
u pirit!" I tako ja, moj
Samotresiu,

izgubio

lijepo namjetenje kod

"Prve

165

hrvatske".
jutros

kod

Bio

sam

direktora.

Veli: sutra je sjednica

uprave,
predajte

molbu.

Taksiranu? - Taksiranu. Obino?

Sedamdeset

pet? -Sedamdeset

166

pet.

Kratko

jasno.

Zbogom - zbogom. Dok

sam

leao

bolnici,

ena sve zaloila

to smo imali. Da imam
to zaloiti... ali nema
nita

vie.

namjetenja -

Bez

167

nema kredita. A to da
ti priam, zna kakvi su
nai

filistri.

Sjede

na

parama,
a

ovjek

zbog

neka

piivih

crkne
sedam

banki, uh! Cviker uuti,

pokunjivi glavu

168

oekivanju.

krajikom

Tek

oka

on

zvjerski prati Melkiorov

zbunjeni pokret u
unutranji dep gdje se
obino

krije

lisnica.

doista, Melkior izvadi

lisnicu...

169

Ah,

nemoj,

nisam

mislio... - uini Cviker

zakanjeli

pokuaj

da

mu zaustavi
ruku. - Ja sam to tebi
kao

starom...

Nemam

kome da se izjadam.

170

- Ja na alost... - muca
Melkior stidljivo. - To je
sve to imam -prui mu
srebrni

komad

od

pedeset dinara i rastvori

praznu lisnicu - evo.
-

Boe

uzvikne

sauvaj!

Cviker

171

ustuknuvi kao da se
uplaio. - Posljednji
novac, jok, brate, nisam
ja takav!
- Ali nije posljednji gotovo ga moli Melkior ja u ga sutra dobiti.
- Sigurno?

172

- Sasvim sigurno.
- No onda... Samo, zna,
nemoj mi lagati! Ako
lae, ovo je milostinja,
a to
neu! - izjasni se Cviker
ponosno, zatim doda u

173

povjerenju: -1 zna, to
te
molim, neka ovo ostane
meu nama,

zar ne?

Nego, gdje u te moi

nai, da ti
vratim?

174

- Lako, ve emo se
vidjeti...
-

Eh,

moj

Samotres,

hvala ti kao bratu. Ovo

ti

nikada

neu

zaboraviti, da zna!
- Strese nekako u urbi
Melkiorovu

ruku

175

pogledavi ga u lice s
iskrenom
zahvalnou. - E, pa do
vienja.

Odoh

ja

po

marke - i poe onim

istim uurbanim

176

poslovnim

korakom

kojim se i pojavio malo

prije.
Melkior je znao da ga je
Cviker namagario, no
nije znao da se odupre
toj

177

osobitoj

formi

bezobratine. Odluio je
tada mudro: nee se
vie osvrtati na
dobaene
sada

na

udice.
ovoga

Tako
s

novinama "ne gine se

danas od tramvaja"

178

odluio

je

da

se

ne

osvre, ve da pouri za
don
Marinkovi Kiklop
Kuzmom; ponovo gaje
izgubio

meu

prolaznicima. No ipak je
pogledao ovjeka s

179

novinama zbog nekakve

radoznalosti.
opazio

Ovaj

pogled

kao

odkrinuta vrata i
odmah u njih mugnuo:
-

Ne

ljude

ubija

se

danas

tramvajem,

moj

180

dragi, nego evo ime - i

pokae glavom
krupne

naslove

novinama.
Melkior

proita

NAJSTRANIJE
BOMBARDIRANJE
LONDONA

OD

181

POETKARATA, a ispod
toga
est sati pakla i uasa itavi

kvartovi

plamenu... No iza tih

uzbudljivih
rijei

on

zamisliti

nije

mogao
nita

182

konkretno,

nikakvo

ubijeno dijete,
zdrobljenu
oajna
sruenim

lubanju,

ovjeka

nad

domom,

ubijenom porodicom...
nita od onih stranih
slika to doista postoje

183

iza naslova. Melkior je

ostao
ravnoduan

kanda

to

je

ovjeka

uvrijedilo:
-

to

velite?

To

nije

prometna nesrea, a? -

184

govorio

je

gorkim

osmijehom,
ponosan

to

shvaa

doseg strahota u tim

naslovima.
- Sto da kaem? Pa to
ste

mogli

proitati

juer i prekjuer...

185

- I juer i prekjuer...
Ako je jue i prekjuer,
zar

je

manje

strano

ovo
danas ? - upita ovjek
strogo. - Da se to shvati
ne treba biti doktor. Ali,

186

naravno, doktori shvate

to je bolest kad se
sami razbole. A to e
biti kad oni
tamo prijeko - mahne
glavom

neodreeno

budu ovako u novinama

itali o nama?

187

Kad neki doktor tamo u

Kaliforniji bude mrmljao
kako

su

naslovi

novinama
dosadni, uvijek isti - od
juer

prekjuer?

prekjuer i juer vi i vai

188

ostali ste ivi, pa hoete

li i onda govoriti da je
sve isto i danas i sutra?
Melkioru je bio udan taj
razgovor... I otkuda se
ovaj
dohvatio?

ba

njega

189

- Pa jest, takvi su ljudi...

-

ree

tek

da

zavri

neoekivani susret.
- Kakvi?
- Pa takvi... da sada
mene

ili

tramvaj,

vas
vie

uzbudilo nego te

pregazi
bi

ih

190

tisue

ubijenih

ruevinama

Londona.

Ne zato to bi nas vie

voljeli, ve
naprosto to nee na te
stvari da troe fantaziju.
ovjek nije shvaao to
mu

Melkior

govori,

191

rije fantazija naprosto

ga je
uvrijedila.
-

Fantaziju?

strogo.

Skupi

upita

obrve

pogleda Melkioru u oi s
neprikrivenom
antipatijom. - Savjest,

192

savjest, a ne fantazija!
to se tu
Marinkovi Kiklop
ima fantazirati? Hou li
kriti da se bojim rata?
Ne, ne za sebe! Ni za
enu! Ja

193

sam i njima rekao jutros

gore na vojnom... Dali
su

mi

objavu

za

Apatin... Rekao
sam:

za

govorim...

enu
Ako

ne
rata

mora biti, ne moe ga,

velim, ne biti zbog

194

moje ene. Je li tako? Ali

mogu li ja pogledati u
oi

mom

djeaku

od

praviti

se

etrnaest
godina

veselim kao da idem na

kuglanu, kad deko ita
novine i zna

195

kako je vabo probio

Mainotovu
osvojio

liniju

Francusku

za

mjesec dana? Nema

danas djece. Deko zna
kamo ja idem i samo
uti...

sluam

male: tata e,

one

196

kau, ofirati u tenku.

Eto, na emu smo! - i
ovjek

rairi

ruke,

pokazuje kako
u rukama nema nita,
prazne
bespomone.

ruke,

197

- A to, pozvani ste... no ovjek ne da dovriti

pitanje.
-

Mobiliziran!

surovo

kao

opsovao

boga.

gledajte, tu mladi

vikne
daje
-

198

etaju, enske hvataju,

a

nas

mobiliziraju,

devetstotu! Kau -poto

ja sam ofer
kod "Impeksa" - da sam
odreen za tenkista. A
tenk sam ja vidio samo
u kinu!

199

Otkud

ja

znam

voziti

tenk? A ruski... jer kau

da e Rusi dati tenkove,
ruski
tenk

nije

za

nae

zemlje, nikako i nipoto!

Na to bi trebali misliti
oni tamo u

200

Beogradu, a ne ja, jedan

ofer, je li tako?
Melkior je oima traio
don

Kuzmu

tenkovima

te

je

jedva

o
i

sluao, pa iz
pristojnosti ovla upita
ovjeka:

201

- A velite, nisu za nau

zemlju?
- Ma gdje! To su eline
tvrave od devedeset i
vie tona, pa kud ete vi
s tim
po naim brdima? Mi
smo gorovita zemlja.

202

- Da, udno... - ree

Melkior

sasvim

rastreseno. Obuzela ga
udnovata tjeskoba
od rijei mobilizacija. Znai, mobiliziraju?
- Sve u esnaest! Moj
kum je ve od prolog

203

utorka

unutra.

Isto

devetstota. Lako
njemu,

on

je

kroja,

ostao je tu, ije injele,

spava kod kue. Nisu ga
ni
oiali. A ja u Apatin!

204

ovjek se smekao od
saaljevanja

sebe

samoga, ak mu se i oi
ovlaile. Melkior
osjeti nekorisnu potrebu
tjeenja

kojom

se

poslue ljudi kad u sebi

ne nalaze

205

nikakvog

iskrenijeg

boljeg osjeaja.
- Tko zna? Moda samo
pozivaju

na

vjebu?

Konano, rat je u Evropi,

nitko ne
eli biti iznenaen...

206

- E, to je ono! - uzvikne
ofer oajno kao da je
Melkior pogodio misao
koje se
on najvie i bojao. - S
tim Hitler i rauna, s
iznenaenjem! Marinkovi Kiklop

207

Zatim,
sasvim,

pribliivi

se

zaape

povjerenju: - Tu sve vrvi

od vap-skih
pijuna i pete kolone.
Od devetsto trideset i
sedme

oni

se

vozikaju u gumenim

tu

208

amcima i fotografiraju
nae

prirodne

ljepote.

Turisti - i nasmije se
gorkom
ironijom
utjeio

kao
aicom

da

se

ljutog

alkohola. - No, a vama

se uri - ree

209

zatim

zbunjeno,

opazivi

Melkiorovo

nestrpljenje.

-No

da,

svatko ima svojih

briga. Zbogom - i ode
ponovo
novine,

rastvorivi
vano,

zabrinut ovjek u

kao

210

toj

gomili

bezbrinih

budala.
Melkior
mjestu.
uri?

ostane
Kamo
Uini

smijenim
nad

mu
mu

na
se
se

saaljenje

211

don

Kuzminom

sudbinom?

Rije

mobilizacija proela ga
uvstvom nepodnosive
tjeskobe,
uao

nemir

njega

je

nekog

stranog iekivanja. I
to sada valja

212

nositi u sebi... Pojavile

se

(naivno,

dakako)

slike pustih ulica, vrsto

zatvorene
duani...
zatvorio

vee

Mrtav
se

grad
svoje

zidove, uti i ne pali

213

svijetla. Iza zamraenih

prozora oprezno se pale
ibice, spaljuju se papiri
u
pei, trpaju se stvari u
kovege:

ljudi

pakuju,

ure, putuju... Ulice su

214

opustjele
poneki
automobil

tihe.

Tek

dravni
projuri

mahnitom brzinom; nosi

vana hitna nareenja:
sve spalite... podnesite
izvjetaj...
konjskih

Odjeci

215

potkova

noi,

aputanje

meu

straama

tajanstvenih

rijei,

strogo

vojne

tajne.
Nestvarno i djetinjasto,
kao u djetinjstvu don

216

Kuzmina

pria

Samsonu... A
Melkior

nalazi

tim

slikama ozbiljni patos vojniki. Zamilja sebe

snanog,

217

plecatog vojnika u punoj

ratnoj spremi (tako se to
kae) stoji mirno u
postrojenoj

koloni

sve

samih stranih Samsona

to

magareom

eljusti pobiti

218

Filisteje... eka se samo

zapovijed

oficira

na

bijelome konju...
U staklu meu izloenim
cipelama
tanka,

pojavi

se

neugledna

silueta gradskog

219

stanovnika sasvim slabe

tjelesne

konstrukcije.

Naherena

pojava

odrazu izloga
izazove

Melkioru

lukavi podsmijeh i rije

mobilizacija
odjednom u

nae

se

220

jesenjem blatu po kome

gaa

maslinastosiva

monotonija

tunih

nepoznatih ljudi na
nekom
kraja.

hodanju
Vika

bez
ljutih

narednika, umoran glas

promoenih cokula i

221

tajanstvena rije "ordonanc"... Tako se zaeo

taj

strah

od

novih

zbivanja oko
njega: ofer ide u Apatin
da ofira u tenku... po
naoj gorovitoj zemlji...
U

222

nekoj

gori

kao

savijena

duboko

pritajiti

se

buba

kori

neunitivoga stabla:
eto,

mene

ivjeti,

nema...

ivjeti...

Kako

zatajiti svoje postojanje,

ukrasti

223

od ljudi
Marinkovi Kiklop
svoje

izdajniko

odnijeti

ga

beskrajnu

tijelo,
neku

samou,

sakriti ga u
ahuru straha, uvui se
u privremenu smrt?...

224

Don Kuzma i ne sluti da

bi mogao biti objektom
jedne zavisti... Stigavi
do
osobne vage invalida u
vei, skine eir, obrie
malu olinjalu glavu s
uima...

225

kao da je dva anela

nose,

zatim

obrie

oznojeni vrati i eir s

unutranje
strane, eir metne na
glavu, rubac u dep i
stupi na osobnu vagu.

226

Invalid

je

jo

samo

njega ekao (bilo se ve

prilino

smrklo):

uzvrpolji se
usluno

tucne

uurbano

svojom

drvenom

nogom,

227

namjesti

naoale

izvezane koncem
i odvagne don Kuzmu
reklo bi se s pobonou
koja

mu

dolikuje.

Sudei po svemu
don Kuzma je tu dobra
stalna muterija koja je

228

ve

stekla

puno

povjerenje.
Pitanje povjerenja ovdje
je

sasvim

Bolesnik

umjesno.

kome

ivot

zavisi od
svjedoanstva

jedne

vage obino ne vjeruje

229

toj

trgovakoj

spravi

(koja je i
stvorena

zbog

prijevare), a jo manje
vjeruje
gospodaru.
je on,

njenom
Sumnjiav

230

i misli: svi gledaju kako

da ga prijevare, da mu
otmu

nekoliko

dragocijenih
dekagrama na koje se
jo oslanja njegov ivot,
ivot, prijatelju!

231

Don

Kuzma

strepnjom

sa
saeka

sudbonosnu cifru teine

koja znai bit il ne bit.
ak

se

sam

gorljivo

zaokupi

jeziaka

na

neto
oko

vagi,

porjeka se malo s

232

invalidom i odgurne mu
ruku

nestrpljenjem,

napokon

se

smiri

pomiri s
jezicima,

primi

ceduljicu i ode zabrinut.

Melkioru

se

prisustvuje

inilo

da

lukavom

233

obredu

kome

se

provjerava milost
boja, a moda i boje
postojanje.

intelektualnim

stidom,

kao da prua ruku

susjedu-kiromantu,
stupi

on

na

vagu

234

uznemirena srca. Apatin

je na Dunavu,
pomisli, ime lijeka protiv
apatije...
- Koliko? - upita invalida
toboe nehajno.

235

ezdeset

kilogram,

jedan

sedamsto

osamdeset grama.
- Ne moe biti! - povie
uplaeno.
-

Moe,

odgovara

moe
invalid

sa

236

sigurnou. Naviknuo se
na zanovijetanje
mravih muterija.
-Kako? Pa ja sam...
- Vi ste dovoljno mravi
za

tu

invalid

teinu
s

cinizmom. -

ree

doktorskim

237

Moja vaga ne krade doda u korist renomea. Mi poteno zaraujemo

komad kruha,
ne bojte se.
Marinkovi Kiklop
- Ne bojim se ja... da
krade

nastoji

238

smijekom

objasniti

svoju misao - nego,

recite,

ne

poklanja

li

ona?
- Nit krade, nit poklanja.
Sto ima to i klima.

239

- A kako je stajao onaj...

sveenik?

upita

povjerljivim osmijehom.
- Kao i jutros. -Znai, i
jutros je?...
-1

jutros,

jutros.

Dvaput dnevno. - Invalid

240

je pokazivao elju da
zavri
beskoristan

razgovor:

ova mu je radoznalost
ve

bila

"ispituje ovaj
neto..."

sumnjiva,

241

- Ada se on ne trapi,
ujte?

navaljuje

Melkior. - Moda postaje

svecem, to vi
znate?
- Ne znam kakvim se vi
svecima bavite, a on se

242

kod

mene

aboni-rao,

ako ba
morate
unaprijed

znati.

Plaa

mjeseno...

ve treu godinu.
- Treu godinu? A prije,
to jest prije tri godine,
bio je tei, zar ne?

243

Samo,

ako

vi

to

onako... ne mislite? invalid

pogleda

nepovjerljivo na
novine
ruci.
poeo

u
-

Melkiorovoj
Da

je

sa

kaemo,
vie

od

osamdeset. Oi su mu

244

sijevale

od

sada,

eto,

snage,

jedva

pedeset i est. I to mu
nekako uinim.
- Uinite? - Melkior se
uplai

strunosti

termina. Znai, nije to

vrati od

245

podruma i pokore na
Monte Cassinu? A ree
invalidu

licemjerno:

No, kaem ja
vama, posvetio se.
- Ah - odmahuje invalid
samilosno - posveuje

246

se on majci zemlji iz
dana u dan.
Sui se od bolesti, jadan
ovjek, a za svaki gram
ja sam kriv... i ova moja
-i
udari familijarno vagu
po eljeznom vratu. -

247

Dvadeset

est

kilograma to je do
sada izgubio, to nita.
Slistio sam mu ih, nije ni
primje-tio, sve malo po
malo.
Zna da sam mu uzeo,
kako ne bi znao, ali o

248

tome ni rijei. No za
desetak
grama...

ubijate

vi

mene, ubijate, mrmlja

jadnik.
Melkior se sjea: moda
je ipak sve to otilo na

249

onih

sedam

pramova,

na
spavanju?
-

sada

ga

moram

obarati vie od osam

stotina

grama

mjeseno. ovjek, tako

250

rei, umire tu na vagi

preda

mnom,

ja

moram voditi zapisnik iz

dana u dan.
Muno mi je, to mogu?
-

Invalid

doista

je

nije
alio

Kuzmu. - Uveer

lagao,
don

251

mu,

na

primjer,

poklonim i svih ezdeset

grama,
Marinkovi Kiklop
da

ga

umirim

za

spavanje, a ujutro ga
ruim za sto dvadeset
Pokunji se, suze mu

252

oima,

laete,
moe

ne

veli,
biti

vjeruje,
kako

preko

to
noi

toliko? Ne valja
vaa

vaga,

veli,

popravite vagu! Ja sam

ovjek, imajte na umu! i
plae od

253

straha. Odlazi slijepome

kolegi onamo na uglu.
On ga tamo, da kaemo,
po
sporazumu,

utjei

sa

nekoliko grama. Ali ne

vjeruje sad ni njemu i
eto opet k

254

meni napasti. Dobra je,

veli,

vaa

vaga,

uglavnom. To se moe,
veli, desiti po
noi,

zar

ne,

uslijed

probave i slino... No
ipak,

pripazite,

pripazite! A

veli,

255

onome

na

uglu

vaga

nita ne valja. Ja bih

njemu,

kae,

oduzeo

vagu. Na ugao se
postavio delija! Mislite li
daje on uistinu slijep?
Prikrivaju se oni tako,

256

prikrivaju, zna se... Aja,

to u, povlaujem mu.
No, da vidimo, veli, u
ime
boje,
Ponovo

jo
ga

jedanput.
vaem

pritiskam malo da ga
umirim. Ovaj sam

257

avao zabio u protezu

zbog njega pa pritiskam
donju polugu, oprezno,
kao da
sipam kapljice u oko. Ali
on se dosjea, ini mu
se sad odjednom odve
povoljno,

258

ne

vjeruje.

vagu,

veli,

Pritiskajte
pritiskajte!

Nai e se tko e i vama

pritisnuti kad vam se
dua bude vagala pred
licem bojim! i odlazi
srdit i

259

nesretan.

sada

je

otiao nesretan to je
stanje isto od jutros. A,
veli, najeo
se kao nikad u ivotu... i
trbuh

mi

je

pokazao.

Eno ga sada kod kolege,

pa e

260

moda opet ovamo. A

meni ga je, da reemo,
ao. Sui se ovjek kao
list, to
mogu ja? A duan mi je
jo preko dva kilograma.
- Znai, ima kod vas i
veresije?

naali

se

261

Melkior

da

bi

prikrio

kako je
potresen.

Invalidu

se

ala nije dopala i prijee

preko nje s uzdahom:
- Ah, jadan je on ovjek,
vjerujte.

262

- Jadan, jadan - odjekne

Melkior

iskreno,

ali

odmah se pouri da to
pokvari: - A
ipak, on jo moe dobiti
natrag svoje kilograme,
a vama tko moe nogu
vratiti?

263

Vi ste izgubili vie od

njega.
- Pa on e umrijeti! usklikne invalid pouno.
- A vi, zar neete? I zar
niste

ve

jednom

umirali u Galiciji kad vas

je bratska

264

granata

ruskog

poljubila

cara

nogu?

poslije su vas u pitalu,

u nekom
Kapovaru,

stjenice

izjedale za kaznu, kao

da ste vi izmislili rat?
Gle, "sui

265

se"! Eh, ovjee!

I ne primivi ceduljicu o
svojoj

teini,

odjuri

prema uglu gdje je na

vagi
slijepevoj

stajao

Kuzma

vlastoruno

don

266

izravnavao

jezike

traio im
ravnoteu. Prsti su mu
drhtali kod te molitve
gdje je u Boga vapio
Marinkovi Kiklop
da mu jezikom na vagi
izree

svoju

milost.

267

doista, dobriina Bog se

smilovao!
Don Kuzma oduevljeno
sie

stane

urno

prazniti depove kao da

sama sebe eli
opljakati.

Kljueve,

lisnicu, sat, novanik s

268

metalnim

novcem,

brevijar i rubac
i

ostale

izbaci

na

sitnice

sve

klupicu

do

vage. ak i eir skine i ponovo

zagazi
Nadahnuta

na

vagu.
sprava

269

samilosno prijee preko

injenice da se klijent
olakao za tisuu grama
i s osmijehom iskae
malopreanju

teinu.

Zaludu su je
sveenik
drmali

i
i

slijepac

tresli

(don

270

Kuzma

ju

je

ak

udarao) - ona
dosljedno

ostane

kod

svoje izjave, stradajui

zbog istine.
To je tjeenje uvrijedilo
don Kuzmu. emu tako

271

glupo

uljepati

stvarnost?
"Prokleta bila!" ree joj i
odlui

vagnuti

jedanput

sa

se

jo
svim

stvarima.
Vaga

sada

skoi

radosno za cijelih tisuu

272

dvjesta

grama

postojano osta kod

svog iskaza. Izdrala je
sva zlostavljanja kojima
se

oborio

uplaeni

na

nju

273

jaha i tvrdila je uporno

ono to je i ranije rekla.
Muenica. Njezini su se
kljunici traili s enjom
zaljubljenih ptica da se
spoje u vjeni poljubac
ravnotee, harmonije i
mira.

274

Ah,

dakle,

ipak!

uzdahne don Kuzma s

olakanjem i blagoslovi
nevini
poljubac. - Vidite! - ree
slijepcu. - Znai, prvi
put nije bilo dobro. Ne

275

govorim vam ja uzalud

da vagu valja popraviti.
No kae se: "do tri puta
Bog
pomae..."

slijepcu

dvostruku

pristojbu,
mu prije

ali

Plati

priprijeti

276

odlaska: - A vi vagu ipak

dajte pregledati. Izgubit
ete

muterije,

prijatelju!
- i ode s pomuenom
vjerom u ispravnost svih
vaga na svijetu.

277

"Interesantno",

pomisli

Melkior osjetivi i sam

oslabljenu

vjeru

njega

je

invalidovu
vagu.

Na

djelovalo don Kuzmino

nepovjerenje;

tko

kakvih sve tu ima

zna

278

profesionalnih trikova?...
Ipak stupi na slijepevu
vagu.
-

Eustahije

Izgubljeni!

Nenadoknadivi
Eustahije! - klikne glas
iza njegovih

279

lea. Melkior se najei:

uini

mu

se

da

je

odjednom gol gol-cat na

vagi pred
oima prolaznika. On se
uini

kao

da

se

to

vikanje njega ne tie:

nastavi svoje

280

sporazumijevanje

sa

slijepcem.
- Da mu se ne vjeruje,
da mu se ne vjeruje,
gospodo! - Smijao se
runim smijehom
pokazujui prednje zube
s

velikim

tamnim

281

plombama.

Intelektualac, vejk,
spekulira
Gledajte
ga,

na
ga!

vagi.
Gledajte

milogledi!

Vojni

spekulant! Pha,
ha, ha... Kod slijepca on
ide! Milogledi!

282

Marinkovi Kiklop
Prolaznici

se

zaustavljaju i motre sa
zanimanjem.

Netko

je

upitao svoga susjeda:

A to je ukrao? Vi ste bili
od poetka?

283

Nitko

nita

ne

zna

nita ne razumije od tog

udnog

incidenta.

Ne

zna se hoe
li

tu

doi

do

neke

tunjave, to li?
Pijanac
prilazio

je

sasvim
Melkioru,

284

dodirivao mu ui, bradu

i pokazivao ga
publici kao da na sajmu
pokazuje

monstruma-

patuljka,

enu-ribu,

prase s dvije

285

glave, morskog psa to

je

pojeo

vedskoga

turista...
Slijepac

isprui

obje

ruke preda se da bi se
obranio od pijanca, a on
mu u svaku

286

utisne po dva dinara

metalna: "Malo, ali gest
taj vrijedi" i pogladi mu
ruke.
Publika

je

oekivala

veseo razvoj dogaaja:

nalio

se

Dobivi prvi

ovjek...

287

smijeh, pijanac nastavi

svoj

improvizirani

program.
- Molim vas, dragi barde
- obrati se slijepcu koliko je teak strah od
rata u

288

ovog

Eustahija

Mirotoivog?
- to brbljate? Vi ste ludi
- zaape mu Melkior u
uho.
-

vi,

monsieur

Brabonjak - obrati se

289

sitnom debeljku to se
slatko cerio
gladei

sa

zadovoljstvom

svoje

uho - to vi mislite o
mojoj ludosti?
- ujte, vi!... - uvrijedi
se

sitni

debeljko.

290

Pazite samo da vas ja

ne
raspalim

po

uesima,

vi!...
- Pazim, vi... A svoje uho
milujete, a? Da vas ono
moda ne hrani, kao

291

najstariji
kod

sin

uposlen

firme

"Vau

legitimaciju, molim"? E,
u tom sluaju
odnosite
njemu
uho

se

prema

oinski;
vrijedi

takvo

vie

sedam debelih krava.

od

292

I uvajte ga svakako od
iznenadnih

dodira

kojekakvim ruetinama
koje nose
teko prstenje.
Iz

tog

debeljko

smotka
nije

rijei

izvukao

293

pravu nit: zbunile ga

samo rijei
"legitimacija"

"ruetine". On razumno
uroni

meu

kapute

kiobrane mrmljajui
neke

teko

prijetnje.

ostvarive

294

Pijanac, meutim, skoi

na

vagu,

zamahne

eirom i vikne: "Hej,

izvoik, vozi!"
Dri Melkiora oko vrata,
drugom rukom mae i
jezikom
tjera, pa

pucka:

konje

295

zaklopivi oi stane u
zanosu

recitirati

Jesenjina:

...a

poljem

juri tua
trojka, na tuoj trojci
tua

mladost...

gdje

mije srea, gdje mije

radost?...

296

Marinkovi Kiklop
i

suze

Ponavlja
srea,

mu

potekoe.

"gdje
gdje

mi
mi

je
je

radost?" a suze mu
cure niz obraze.
Gledaju ga ljudi kako
ludo tjera trojku na vagi

297

suze

mu

teku,

pa

netko apne s
potovanjem

"plae".

Aon, valjda je uo apat

to suosjea s njegovim
bolom,

298

odjednom skoi s vage i

isceri

svoje

tamne

plombe.
-

Eustahije

Podjednakoviu, nemam
ni kopjejke, vi platite
izvoika - ree

299

Melkioru.

vama

graanine Ferdvenko,
"Zatvoreno"

neprimjetno objesi o
dugme

kaputa

radoznalom prolazniku,
to se upravo zaustavio
da vidi to se tu

300

deava, limenu ploicu

s natpisom ZATVORENO
koju je do sada drao
sakrivenu pod
kaputom, a skinuo ju je
valjda

usput

vrata

neke radnje. Radoznali

graanin i

301

ne zna to mu visi na
trbuhu,
skupa

pa
s

se

smije

ostalima.

Malkior jo
jednako stoji na vagi i
znoji se od muke. Izvui
e

se

on

Ferdvenko opazi

kad

302

ploicu,

pa

Ferdvenko po meni...
- ujte, Ugo - obrati mu
se Melkior ljubazno gdje

kasnije?

vas

nai

303

- Hm, Ugo? Zaboravili

ste moje dostojanstvo
dajdamsko?
- Parampione, gdje ete
biti kasnije? - popravi
Melkior strpljivo.
-

Tako

se

govori!

Hotel-Pimodanu,

dragi

304

Eustahije,

zna

se,

Hotel-Pimodanu...
ili

kako

mi

Dajdamu.
tamo.

Bit

kaemo,
e

Trae

svi

vas...

Maestro-Ludi Kukac
mjesecima

pita

gdje

ste? Neprestano vie: a

305

gdje

je

na

umni

Eustahije? Bit e i
don Fernando, iznimno.
Doite.
-

Dolazim

odmah

za

vama. Samo da tu jo
neto...

306

Ali Ugo ga vie ne slua.

On

se

publici

ve
i

okrenuo

klanja

se

nekome po
panjolskom
ceremonijalu:
-

Potovanje

smjerno

plemenitom hidalgu! -

307

Bio je to srditi trafikant

koji je
upravo zakljuavao svoj
mali kiosk na uglu i
osvrnuo se da pogleda
kakve su to
gluposti.
dareljivost,

Vaa
seiior,

308

zacijelo e ubrati jednu

cigaretu na
duhanskom otoku kome
ste vi vladarom?
Trafikant to shvati kao
uvredu. Spusti odluno
kljueve
promrmlja

dep

309

ogoreno
icari".

"prokleti
I

pljune

na

odlasku.
- A to, gospodine, ako
se ta tuberkuloza, koju
ste sad ispljunuli, vrati
vaoj

310

kerki uoi udaje, kao

oinski miraz? Na sve
treba

misliti.

Zato,

gospodo, ne
pljujte na pod! Je li tako,
kamarad? - obrati se
nekom
Marinkovi Kiklop

311

Marinkovi Kiklop
raznosau

plakata

biciklom.
- Tako je - ree biciklist
ponosan to se njemu
obratio.
- A to su to, plakati s
kukastim krievima? Da

312

ne

radite

vi

njemakom
konzulatu,

von

Velocitas? Kuke bacate

meu nas, ha?
-

Ne

nasmije

se

biciklist prostoduno - ja
radim kod "Francka".

313

- Hm, ak! Kaem ja,

tjerate

neki

faizam.

Kod Caudilla on radi! Pa

kako general
Queipo

de

Llano?

Ostario, to? Hemeroidi,

ispovijeda
ga spopala?

se,

svetost

314

- ujte vi! - uozbilji se.

raznosa plakata. - Sto
je ala, ala, ali ja s
faistima!... to mislite
da sam ja blesav?... Posljednja
reenica imala

mu

je

315

direktnu vezu s desnom

rukom,
lijevoj

koja
bila

je

ve

prepustila

bicikl...
No,

Parampion...

zar

njegova iscerena njuka

da bude kanjena zbog
nestane igre

316

malog harlekina to je u
njegovoj

glavi

izvodio

svoj luckasti program?

-

Bicikletissime!

usklikne on oduevljeno
i nastavi, reklo bi se,
ozbiljnim i

317

nekako

svijetlim

tonom

sveanim

dopustite da vam pred

estitim pukom ovog
prastaroga
kraljevskoga,
slobodnoga,

glavnog

318

grada snano stegnem

ruku zbog
vaeg

ponosnog

mukog

gnuanja

od

bilo

kakve

veze

najveim neprijateljem
ovjeanstva,

nepismenim faizmom!

319

- i on zgrabi spomenutu
desnicu biciklista,
ve spremnu za neki
drugi posao, i strese je
temeljito

znak

"vjenog
prijateljstva". Pao je ak
i

poljubac

elo

320

raznosaevo, peat na
povelji.
Razdragani namjetenik
"Francka", koji je lijepio
po

gradu

reklamne

plakate
tvornice

cikorije,

uzbudio se sretno zbog

321

javne

proklamacije

njegova politikog
potenja.
- A sada, gospodo obrati se Ugo publici - ja
idem...

moda

Pampelunu.

322

Zavrili

smo

na

dananji

lini

ulini

program. Svojim dragim

sluateljima
elimo laku i ugodnu
no. Himna - i gotovo.
No,

pro-pos,

bicikletissime, ima

323

li

moda

vaa

potovana
velocipederastija

jednu

cigaretu?
-1 dvije, i dvije! - vadi
biciklist
od

omanu

svinjske

nabijenu

dozu
koe

324

cigaretama.

Evo,

posluite se.
- 0, tenkju veri ma iz
toka,

brao!

Ne,

ne,

samo jednu, radi,

kako

su

dubrovaki

govorili
gospari,

325

skladne uspomene. Ili,

moda ipak... jo
jednu

za

Eustahija.
papagaj,

moga
To

to

je

nije
onaj

prijatelj na vagi. Neki

specijalisti

preporuuju

mu puenje. He, he, ljuti

326

se...

Tako,

hvala

velikarna.
Takva se velocipederska
gesta

ne

zaboravlja!

ViteeL. - klikne Ugo.

Odstupivi
tri koraka, zabaci nogu i
iroko zamahne eirom

327

klanjajui

se

pred

biciklistom
vrlo

ceremonijalno.

Zatim baci hitar pogled

na Melkiora i prasne u
smijeh.
-

Pha,

milogledi,

obratite panju, on se

328

ljuti. Ne, za mene su

obje cigarete, a
treu...

dopustite,

bicikletissime - izvue
raznosau

jo

jednu

cigaretu - dat
u

mu

veeras

Dajdamu. Sada se on

329

stidi zbog mene, inae

me voli i potuje. A
vi,

potovani

Ferdyenko..."Sezame,
otvori se!" - i neopaeno
skine s trbuha
Radoznaloga
ZATVORENO.

ploicu

330

Radoznaloga
uvrijedilo

je
gdje

se

pijanac ve
drugi put bavi njegovom
osobom
tko

nazivajui
zna

ga

kakvim

uvredljivim imenom,

331

no elio je biti razborit

pa promrmlja oprezno:
"tko

samo

hrani

te

fakine?"
-

sada,

gospodo,

pha... vi mislite da ja
sada

idem

Pampelunu? Ne,

neku

332

varali su se! Ja sada

idem u Pantogegonu. A
Pantogegona je... nita.
Nulla,
nihil,

njievo!

Adieu,

moda i pour tou-jours,

nikad se ne zna... - Ugo
se

333

probije

izmeu

gledalaca
prolazniku

prema
na

drugoj

strani ulice kod kojega

pripali cigaretu i proe
pjevajui
"Aupres
blonde..."

bezbrino
de

ma

334

Melkior

ostane

sam

pred hrpom razoaranih

gledalaca kao krivac koji
sada valja
da

odgovara

razoaranje.

za
I

to

doista,

gledali su u njega kao

da ih je pozvao

335

na neku predstavu gdje

se nisu dovoljno zabavili
i

sad

ga

pitaju

za

objanjenje.
On se stao i ponaati
kao da je zaista neto
skrivio toj nezadovoljnoj
rulji...

336

- Ja samo pitam, tko

hrani

tu

ponovi

fakinau?
svoje

pitanje

radoznali
graanin

ploicom

ZATVORENO. Sada je to
pitanje iznio naglas pred
sve

337

prisutne,

oni

bezuvjetno

su

mu

duni

dati

neki odgovor.
-

Ha,

tko?

slegne

intrigantski jedan kome

je sve jasno. - Jasno, zna
se tko!

338

Zar niste opazili kako

oni to rade? Kao da mu
je meksikanski general
intimus, pa
"bicikletimus",
"bicikletimus",

hokus-

pokus, tu pravi cirkus,

majmun jedan, a

339

ovaj

mu

tu

na

vagi

sekundira, ovog slijepog

ovjeka vue za nos... A
sve je to
dogovoreno, gospodo, i
sad pogledajte
JlJ
Marinkovi Kiklop

340

Marinhovi Kiklop
to

vam

fali

depovima.

po

Bogme,

meni nita; bio sam ja u

Meksiku, poznajem ja
njihove metode.
Kao
povezane

marionete
jednom

niti

341

koju je povukao iskusni

Meksikanac, svi
prisutni napravie iste
brze i uplaene kretnje.
Nastane

nervozno

opipavanje po
prsima,

po

po bedrima,

bokovima,
po

svim

342

mjestima gdje se nalaze

depovi. Jedan
je ak pogledao da li mu
je jo i vjenani prsten
na ruci...
Tada se odjednom zau
uzvik "jao!", a to je znak

343

krajnjeg oajanja. Sve

ruke
odjednom stanu i sve se
oi upiljie u oajnika.
On je kao smuen stajao
prekrienih
prsima

ruku

na

pritiskajui

344

prazne depove; kolutao

je oima po
prisutnima

traei

od

njih pomo.
Melkior
okradenog

pogleda
nesretnika:

svi su, dakako, mogli

opaziti njegovo

345

zaprepatenje kad je u
okradenom
Cvikera!

prepoznao
Njegova

neduna misao da se
odavle neopaen izvue
(nije elio prisustvovati
hvatanju
pokazala se

depara)

346

sada

vrlo

naivnom.

Ubrzo mu se objasnilo
da je, na Meksikanevu
sugestiju, ovdje
preutno
lopovom

proglaen
ba

on!

Lopovom ili lopovskim

ortakom. Pod optubom

347

tih stranih pogleda to

su

od

njega

priznanje,

traili

Melkior

se

sasvim
nerazumno

zagleda

Cvikera u napregnutom
oekivanju...
Dokaza svoje

ega?

348

nevinosti?
to

je

Cvikera
znao.

oekivao
ni

od

sam

nije

se

ipak

Valjda

nadao da ga se
Cviker jo nije sjetio...
ono

od

neki

dan...

349

Samotres... A Cviker mu
upravlja
suzan i tragian pogled,
pun molbe i muenikog
pratanja

(to

nije

ostalo
nezapaeno).

Zatim,

odvrativsi

pogled

350

neodreeno i smeteno
nekud ustranu,
izgovori suznim glasom
te se jedva ulo (ali ulo
se)... jer on nikoga tu ne
optuuje, nego mu se
srce

oinsko

nadvoje:

cijepa

351

Htio

kupiti
kupi,

sam

cipelice

djetetu...
veli,

jedan

Tata,
broj

vee, ja
rastem.

Siromano

dijete, i na to misli. A
sad, eto, jesen dolazi,
kia...

352

Dijete e mi brzo ii u
kolu.
itao

je

Dostojevskoga,

nitkov
pomisli

na brzinu Melkior.
- A jesu li vam mnogo? upita netko ganuto.

353

Lisnicu

dvjesto

tisuu

dinara.

dokumente.

sve
Onda

doda nakon dobro

odmjerene

pauze,

iz

dna due vapije, obraa

se cijelom ovjeanstvu
-

354

Legitimaciju makar da
mi

vrati!

Sada

su

ozbiljna vremena.
Bilo je ganutljivo. Jednoj
eni suze udarile na oi.
Gle, jadnik, dijete mu
boso, a on legitimaciju
samo

trai!

Sjeti

se

355

netko

da

bi

trebalo

pozvati
straara... No Cvikeru se
nije osobito svidio taj
prijedlog: on se ivo
usprotivi, ak do vrlo
sumnjive granice; - Ne,

356

ne,

molim

vas!

Ljudi

smo, treba
razumjeti...
- ujte vi! - javi se
odjednom

biciklist

uhvativi srdito Cvikera

za lakat. -

357

Komu vi to laete? Niste

vi imali nikakve lisnice,
otud stvar poinje. Sad
je
doao, kad je ovaj iz
Meksika upitao to nam
fali po depovima.

358

- Boe, ja? - prevrnuo

Cviker

oima,

slika

sveca-muenika

to

poziva Boga za
svjedoka. - A otpoetka
sam ovdje! Evo neka
kae ovaj tu gospodin,
jesam li

359

stajao iza njega? Jeste li

mi vi ugazili na nogu i
rekli

kao

ovjek

"pardon"?
Jo se i trag od cipele
poznaje, evo, gledajte.
Meksikanac

je

bio

gospodin to mu je stao

360

na nogu. On to i potvrdi
glavom.
-

Vidi

ga,

"trag

se

poznaje"! Dat u ja tebi

trag po gubici, lopove!
Sad je
doao, i jo me odmah
pita: a je li bio straar,

361

molim vas? Kao da ja

tebe ne
znam pijanduro! Zapio
bi ti cipelice i boijega
djeteta! Kako se samo
sjetio,
bitanga!

362

- ujete li, ljudi? - zajei

ojaeni Cviker. - Okradu
te tako bezduno, onda
te
jo i pijanicom proglase!
- Jasno, to su njihove
metode
Meksikanac

ree
mrko,

363

neim

strano

razoaran
na ovome svijetu. - Reci
istinu, rei e ti da si
pijan; lai, pitat e te
to
eli

popiti.

Pi!

otpljune estoko i stane

364

se probijati iz kruga oko

vage: Pustite me da izaem,
jer u ja jo ovdje komu
zube sasuti... - a uz te
rijei
Melkiora
jednom.

omjeri

jo

365

Njemu noge klecnue.

Meksikaneva
prijetnja

je

naila

na

odobravanje, a
Cvikerova

neuvena

lopovtina
otkrilje

nala
u

je

uvara

svetosti privatnoga

366

vlasnitva.
zakljui

da

Melkior
bi

bilo

vrijeme da umakne iz
kruga ovih
potenjacina, makar uz
cijenu

da

poviu

za

njim: dr te lopova. On
sie s vage i

367

pokua da se probije
kroz (nazovimo ga tako)
"Meksikanev

prolaz",

no odmah
nasta ope gunanje... i
zatvaranje prolaza. Oni
su htjeli da se lopov
uglavi

368

(ako

usto

bude

tunjave, jo bolje).
To

ohrabri

Cvikera.

Biciklist mu nije uspio

naruiti

ugled...

drsko istupi
pred Melkiora:
Marinkovi Kiklop

On

369

- Hej, kamo, mladiu? A

novac? Netko mora biti
odgovoran!
-

Idite

vi

samo

pokroviteljski

marine

Melkioru

glavom

biciklist. Onda lijevoj

370

ruci prepusti bicikl, a

desnom

se

podboi,

pred Cvikerom: - Evo,

odgovoran sam
ja!
- Pa kako... " odgovoran
sam

ja?"

zamuca

371

Cviker,

naputa

ga

hrabrost. - Ja
samo molim, zar ne, da
se potrai moj novac,
bez uvrede... Ljudi smo,
je li

372

tako?

Ne

odmah...

treba
Ali

se

potenja

mora biti!
Tada Melkior uini gestu
sasvim

glupe

velikodunosti:

izvadi

lisnicu u kojoj je

373

bilo naslagano nekoliko

stotinjarki

jednu

od

njih prui Cvikeru.

- Evo. Neka vam i drugi
neto

dadu,

mene

pustite na miru. Cviker

poudno prui

374

ruku

za

novcem,

no

biciklist mu je odbije ne
birajui kod toga ba
najblai
nain.
- Zato? Kad gospodin
hoe dati? - udi se

375

Cviker. - Vidite, kakvi ste

vi... ree

prijekorom

blagim
i

pokua

ponovo
dohvatiti

novanicu.
Taj

je

nain

rasrdio

biciklista i on ga klepne

376

po

ispruenoj

ruci,

odmah i
potkrijepi taj postupak
stisnutom
mu

akom

namijesti

koju
ispod

nosa.
- No, pomirii - ree mu
dareljivo kao da mu

377

nudi

naranu, a onaj

odvrati glavu
s grimasom dosade i
gaenja.
- Gadi ti se, a? A tui
novci, to? fino miriu?
- to tui?... Meni su
ukrali... - Ali to je ve

378

zvuilo

na

uzmak.

doista,
Cviker se poe povlaiti
ledimice
nekim

branei

se

nejasnim

mumljanjem nalik na
psovke.

Naavi

se

izvan kruga, uzdahne iz

379

dna

due

"ah,

teko

ode

onim

potenom
ovjeku!"

ve poznatim poslovnim
korakom.
I

publika

se

stala

razilaziti, razoarana.

380

- Sve su to fakini, kaem

ja vama: jedan kao i
drugi. Sad neka ovjek
zna jesu
li mu ukrali ili nisu?
To je govorio graanin
to

je

gladio

uho,

381

nezadovoljan to stvar
nije
razjanjena.
- Zar bi ovjek govorio
da nisu?
- Ah, nemojte, danas
jedino lopovi i viu: dr
te tata.

382

Na

mjestu

Melkior

ostadoe
biciklist.

slijepac je jo bio tu, no

on se bavio
oko svoje vage, navlaio
joj kapu od votanog
platna (za no),
Marinkovi Kiklop

383

a radio je tako pomno te

i nije bio prisutan.
Melkior osjeti nelagodnu
sluajnost

svoje

situacije i ree "eto" i

malo zatim

384

"hvala"

zbunjenosti

svojoj

pogreno

zakopa kinu kabanicu.

- Da - ree biciklist, i
sam u neprilici, ali se
sjeti Cvikera: - Ubio ga
bog

385

lopovski!
Sova
djetetu...

Cipelice
htio
a

je

kupiti
nema

ni

make, bitanga
pijana!
-

Sova?

zaudi

se

Melkior. - Ane zove li se

on?...

386

- Ma kakvi! Svi ga zovu

Sova. Ali tko bi znao
kako se zove zapravo?
Nou ivi
po

lokalima,

pijanice,

potkrada
danju

se

zavlai po tavanima i
spava. Neki dan

387

umalo nije zapalio kuu

naeg knjigovoe. Palio
ibice

na

tavanu,

zapalio se
stari papir... jedva su ga
vatrogasci
dima.

izvukli

iz

388

Biciklist as posuti pa
upita stidljivo:
- A onaj... to je va
prijatelj?
- Da. Nemojte se ljutiti,
bio je malo...

389

- Zato? - ree biciklist

srdano. - Volim ja takve
mangupe. Sve nas je tu
zavitlavao

otiao

pjevajui. Taj ne misli

zla.

Zatim

povjerljivo: - A

upita

390

imate li vi moda veze s

novinama?
- Imam. Ja piem za
novine.
- Pa... to se govori,
hoe li biti rata tu kod
nas?

391

Ja

ba

politike

ne

piem

stvari...

ali

govori se da bi moglo
biti... Zadre Melkior kao da
su zazivali avla.
- Samo da ne bi Hitler
polomio zube ovdje na

392

Balkanu! Pazite to vam

kaem! ree

biciklist

sa

strasnim uvjerenjem. Moda

emo

se

negdje i sresti? Vi

jo

393

ste poten ovjek - doda

smijui se veselo, zatim
zajai bicikl i dobacivi
"dovienja"

odjuri

niz

ulicu.
Sto je ovo? Te su rijei
miljene

bezglasno

394

imale

su

sljepako

znaenje: gdje
se nalazim? Sve mu je
odjednom
nepoznato:

bilo
ulice,

tramvaji, kue, ljudi... i

395

sami ljudski likovi. U snu

su ga prenijeli, probudio
se na uglu kod osobne
vage...

Postidio

se,

ovako gol, pobojao se

ne gledaju li u njega ovi
prolaznici

396

one

ene

gore

na

prozorima to se tako
smiju...
- Vaganje niste platili! surov
vrati

slijepev
ga

odnose. Plati

glas

poznate

397

mu pristojbu. Taj ga mali

posao

sjeti

ostalih

dunosti. U
Marinkovi Kiklop
depu

je

jo

bila

ulaznica za film sa von

Stroheimom

Romance, a on

Viviane

398

poao za don Kuzmom

po

tragu

djejih

uspomena... I dospio na
vagu... kontrola
tjelesne teine... Traaaata-ta,

ta-ta-ta-ta-ta...

javlja truba iz vojarne

399

tuno

poveerje

vojnikog ivota. Poe

niz

mranu

aleju

trideset i petog puka, a

tuna

pjesma

sna

oduzme mu volju da se
popne u svoju sobu, tu,
preko puta, na

400

treem katu.
Gazio je po jesenjem
liu. uti lie svojim
glasom uvelim... tad se
sjetih
slatkih

snova:

sretni

dani gdje ste sad?... -

401

nadovezala se pjesma u
njemu na
utanje

lia

nogama.
trebao

pod

filmu

noas

je

napisati

recenziju za
sutranji
Viviane

broj.
Romance

Lijepa
igra

402

razvratne zavodnice. S
tugom je
gledao njene filmove. A
u

njemu

srce

treperi

zbog Vivijane, one kojoj

je dao to

403

ime
svoje

zbog

proienja

ljubavi,

tune

beznadne...
Melanholija
Besciljne

ulice,

jesenja.
mrea

zamrenih snova. Mlaka

jugovina

404

miluje
dahom
dlanom

mu

obraze
bludnice;

prelazi

preko

lica, zbog gaenja.

Na uglu svijetle slova
Dajdama,
gase,

pale

se

namiguju

prolazniku "ui, popij,

405

razveseli

se".

Shvaa

njihov mig i Melkior. Ve

dvaput tuda prolazi, a
odozgor,
plavi

Dajdam

namiguje
mrgodi

se,

Vivijana"...

"ui,
unutra

mu
ne
je

406

Unutra Vivijana? - zato i

ne ulazi. Koliko je puta u
posljednje

vrijeme

primao
taj

mig

prkosom

pakosnoj sudbini koja ga

je zvala "ui, ui, tu je".
-

407

Odupirao se, putao da

vrijeme uini... ili kako
se

ve

to

kae.

Ali

veeras
ispruila je svoj arobni
prst, ispisala po praini
ime Vivijane...

408

Iza
ulo

zahukanih
se

stakala
orgijanje

smijeha i, dakako, Ugov

glas.
"Vesele se", ree kao
krtac koji gleda kako
drugi rasipaju blago i
odlui da

409

krene,

no

odjednom

vrati se i ue. Zvonce

na vratima (postavljeno
da zvoni za
odbjeglim

pijancem)

usluno najavi Melkiorov

ulazak.
Marinkovi Kiklop

410

Opet jedna pijana no,

dim i brbljanje, pomisli s
nekom pakou. Sto e
ovo biti
s

nama?

zahripao

Ali

ve

Maestro

je
iz

oblaka dima: - No, evo i

Eustahija

411

umnoga! - a Ugo mu je
letio u susret i obasipao
poljupcima oba obraza,
jedan je
ak pao i na obrvu "za
isti um". Cijeli buffet je
morao
vratio

saznati

da

se

412

Eustahije iz svog isposnitva.

irokim

govornikim gestama i
rijeima
najbiranijim - blagajnici
se

posebno

"madame"
ceremonijalu

poklonio
sve

po

413

dajdamskom. Ugo odri

"eloge" u ast prijatelja.
Melkior

se

provue

stidljivo
kroz

gestikulaciju i retoriku i
uputi se ve

414

poznatom stolu podno

anka gdje je "drutvo"
sjedilo na okupu.
-

Priite,

Eustahije

Lampion, Parampionskoj
brai - dere se Maestro i
vue

415

Melkiora da sjedne do
njega. - Nisam vie Ludi,
ve

nadahnuti

Kukac,

nova
titula, steena za vaeg
odsustva - ree mu u
povjerenju. Nos mu je
veeras kao

416

zrela ljiva i ruke mu

jako dru.
Ne mnogo star, "ali ve
istroen

ovjek,

pijanica-rakija, urednik
gradske
rubrike.

Prsti

zubi

pocrnjeli od nikotina, iz

417

usta

bazdi

zvjerska

nastamba, a
uhvatio Melkiora za vrat
i

puhnuo

mu

lice

straan dah.
Melkior
istjerujui

se

zakalje
iz

sebe

418

Maestrovo "nadahnue"
i gotovo se
pobljuje

od

gaenja.

Sjeti se s enjom mirne

sobe s knjigama; bijeli
listovi na
stolu poudno se nude
"pii

po

nama",

on

419

gleda igru plamena u

pei i govori
"ekajte,

dok

smislim

dobre rijei za vas, male

moje iste djevice"...
enski
"djevice"

smijeh
zapljusne

na
i

420

ugasi igru plamena. Ona

je tu! A znao je
i da je s Fredijem: uo
se i njegov dragocijeno
razmazani glas. Upravo
dobrostivo poklanja njoj
i onoj drugoj kozi za
stolom va-

421

Marinkovi Kiklop
njske

listove

kupusastog

svoga
duha.

Melkior je s obadva uha

hvatao glasove sa
onoga stola i pretvarao
ih u zle i gorke cvjetove

422

svoje

zavisti.

Ugo

je

govorio
potresno, sa suzama u
oima,

"povratku"

Melkiorovu i na kraju
traio od

423

vlasnika Dajdama da i
on

kae

neku

rije

dobrodolice.
- A sad je na vama,
papa

Thenardier,

pozdravite

da

povratak

najmilijega gosta.

424

- Ma nisam ja nikakav
govornik,

pustite

vi

mene - izvlai se gazda

i odmahuje s
dosadom. - Svi ste vi
meni

jednako

mili

dobrodoli... - a to je
znailo:

425

nemojte, sav se topim

od miline...
Ipak

je

"Parampionsku
ak

podnosio
brau",

podravao

kao

neku vrst reklame.

Znao je da u nazivu
"Thenardier" ima nekog

426

ruganja,

ali

posao

je

posao, avo da
ih nosi. Ta luda bratija,
"umjetnici

bohemi"

privlaila je goste od
kazalita
i

tampe;

"burgije"

velike
terevenke

427

smijeha, tko na to ne bi
neto popio!
Usta

se

kreveljenja,

koila

od

grlo

se

suilo od grohotanja, daj

da se pije,

428

gospoda ti boga, bolje ti

je ovo nego u kakvom
cirkusu!
Ugovi

su

nadahnuti

prizori bili korisniji od

plavih
jetleeg

epruveta

svi-

429

Dajdama nad ulazom, to

je znao Thenardier, pa
se

uzeo

uznosi-ti

"umjetnikim
nadimkom". Svi su oni
nosili

neke

smijene

nazive, pa valjda je to
tako, s tim

430

luckastim

svijetom,

neto sasvim prirodno, i

dopustio je sebi, zbog
posla, da i
sam glumi nekog "papa
Parampiona, po imenu
asnog

Thenardiera",

kako ga je Ugo

431

jednom

proklamirao.

Pazio

je

ipak

tenardjeovskim

okom

da se to manje stakla
razbija

da

se

pie

plaa, ili makar biljee

krediti, pa i koja nula
dodaje kad

432

braa odve ogreznu u

svoja ludovanja.
-

Ne,

ne,

papa

Thenardier, reci izriito,

tko je najmiliji? - inzistira Ugo i
naginje mu silom dugu
konjsku

glavu

prema

433

Melkioru. - Kako je Krist

govorio o
izgubljenoj ovci: milija je
nego sve one koje su na
broju. Reci, papa, kao
Krist

434

iz

Biblije:

najmiliji

Melkior

je

Tresi,

izgubljeni.
-

Eustahije

Neizrecivi!

Lampion
zahriplje

Maestro profesorski, kao

daje Ugo

435

zamijenio

historijsko

ime.
- Pardon, Maestro! Za
sada jo Melkior Tresi
Apostata. Mora
Marinkovi Kiklop
se izvriti rehabilitacija,
sa svim pravima... Pola

436

godine

je

(govorniki

patos)
istio

duh

dajdamskog
udisao
mirisnog
duevnih

od
dima,

inspiracije

iz

ozona

437

oluja,

tovio

mudrim

je

glavu

tomovima...

Zatvorio se u sebe i u
svoju sobu, na
kucanje ne otvara, krije
se kao krivac i veliki
dunik, pokrio se kao
opatica

438

ili mila djevica s divnim

oima pred pohotljivim
pogledima ovog niskog i
vulgarnog

svijeta...

Odrekao se puenja, kod

slijepca
svoje

invalida

vae

439

isposniko tijelo za prvi

avion koji leti Bogu...
Kratko: uzvisio se i odao
jadnomu

ivotu

osamljenog umnika to
uti

suznim

oima

gleda u svoj smrtni

440

pupak... Nije iskljueno

da se i zaljubio... (njezin
smijeh

Melkiorovo

sveto
blijedilo)

no

to

zadovoljstvo
preputamo

njegovoj

441

sudbini...

Evo

ga,

meutim,
brao, opet k nama u
pokajnikoj
(sjeti

se

kostrijeti
don

Kuzme

Melkior),
spremnog da se napoji
dajdamskog

dima

442

parampionskog

duha!

On je opet na
Eustahije Lampion...
- Kreten i idiot!
To je dobacio Fredi i
kesio se izazovno. Zatim
se

nagnuo

Vivijani.

na

uho

443

Melkior

ju

je

tada

gledao: imala je najprije

zaueno

lice

dok

je

sluala
Fredijevo aptanje, onda
je na kraju prasnula u
smijeh. Zrelija glumica

444

ispijenih oiju, to je bila

s njima, uivala je u
uvredi.
A to sve zbog onih "pet,
est

obaavateljica",

misli Melkior.
Prole sezone napisao
mu je u kritici da glumi

445

kao frizer za dame zbog

pet, est
oboavateljica

da

ulja nerazumljivo. Da
sam

mu

ih

pripisao

dvanaest stotina
moda bi bilo sve u
redu? No pet, est za tu

446

glavu Hermesa doista je

premalo.
Ali Melkior je napisao
pet-est namjerno, kako
bi

ga,

ovla,

tim

neznatnim
brojem likvidirao. A to je
bilo

smijeno.

Zbog

447

Fredija

su

se

ene

trovale,
rezale

ile,

prozora,
mijenjale,

skakale

boju

kose
mueve

ostavljale - sve za
ljubav

Fredija.

Za

ljubav? - oh, to je odvie

448

sree - za obeanje na
telefonu:
veeras

u,

madame,

samo za vas igrati. I

doista je samo za nju
igrao, vjerovala

449

je ona da samo za nju

igra i govorila je "slatki"
u sebi.
Fredi

idealan

mladi

ljubavnik. I stas i glava i

ramena,
sve, sve

ruke,

noge,

450

je bilo divno na njemu! I

kako je hodao, sjedao,
prebacivao nogu preko
noge,
lupkao

cigaretom

po

srebrnoj dozi, pa kako ju

je priLj

451

Marinkovi Kiklop
paljivao... ne, pun je,
pun je arma, govorile
su

ve

raskvaene

zamiljenom
zagrljaju s njim.
Fredijeve
manire

glumake
doista

su

452

dostojne

boljega

frizera... I uketa
mazno...

ak

ni

ovo

"kreten idiot" nije znao

rei

kako

valja...

Ali

Melkior lovi
njezin
mudro,

pogled,

trai

objektivno

453

stanje, htio bi se uzvisiti

iznad svoje
patnje,

biti

ist,

biti

ist...
Smijala

se

dosjetkama
vlanim

Ugovim
i

oima

odmah
lijepila

po Melkioru njegove

454

podrugljive

rijei.

Prokleti Parampion, to
se dohvatio!...
Prekinut
zanosu

retorinom
Fredijevim

ispadom, Ugo presijee

kao sabljom svoju

455

sveanu

besjedu.

Okrene

se

stolu,

lupi

glumevu
petama

vojniki, a lice mu je
sveano i strogo:
- Nije potrebno da vas
sada

pljuskam

ili

da

456

vam bacam rukavicu u

lice. Primite
formalan poziv: sutra u
sedam
ekam

sati
vas

izjutra
sa

svjedocima kod gornjeg

maksimirskog

jezera.

Ponesite sa sobom ma

457

iz

"Henrika

IV",

epizodistika nulo.
Ja u ponijeti viljuku,
na koju u vas nabosti u
sedam sati i pet minuta,
tono.
Bifeom
smijeh.

se

prolomio

458

Namjetenik za ankom
grunuo u kikot te je
ispustio

flau

nekog

dragocijenog
pia; dva mjeseca e
kod Thenardiera raditi
bez plae.

459

Melkior

je

potraio

nju:...

smijala

ramena

joj

se,

se

tresu.

opomenuo

pod

Fredi ju je, ini

se,

stolom,

uozbiljila

se

naglo:

pa

se

on

"nama"... uh, a ipak je

460

smijeno.

Zbunila

se

zateeno.
Ugo se nakon poziva na
dvoboj okrenuo na peti i
odmarirao

svome

stolu. Nalie
mu za nagradu au,
koju iskapi naduak, pa i

461

sam prasne u smijeh.

Netko je
uzviknuo s udivljenjem:
to je glumac!
Moda je taj uzvik otkrio
Frediju veliinu uvrede.
On

ustane,

popravi

blijed,

462

kravatu. Htjede odmah

navaliti na Uga.
Ona ga je zaustavila.
Odjednom

se

neega

uplaila i povukla ga za
rukav: "Nemoj,

463

Fred, vidi da je pijan."

On je i raunao da e ga
netko povui za rukav
(odijelo

novo,

bijela

koulja, kravata), sagne

se i poljubi joj ruku. Bez
potrebe namjesti stolicu
i

sjedne.

ak

se

464

osmjehne

kao

finiji

gospodin to se
ne mijea s bagaom.
- No eto, sad je opet sve
u redu - ree ona mazno
gladei mu ruku.
Marinkovi Kiklop

465

- Ipak si ti njega trebao

maznuti po njuci, Fred ree

glumica

ispijenih

oiju
svojim tamnim glasom.
- Valja lupati tu bandu! Bila

je

nezadovoljna

veoma

466

svretkom incidenta.
- Ma ba! - usprotivi se
Vivijana. - Da se tue s
fakinima! - a "fakine" je
uputila ravno Melkioru.
On osjeti da su mu ui
vrue, znao je da su i

467

crvene.

Smatrao

se

nedunim pred
njenom uvredom. Smeo
se te nije odgovarao na
mnotvo pitanja to mu
je, po
ceremonijalu, postavljao
Ugo. Opravdava se u

468

mislima,

objanjava

njoj... ma to?
- objektivno! - Fredi je
plitak,

netalentiran

kico, govoriti ne zna,

ulja...
razmazuje rijei, u jednu
rije - budala.

469

Ona kao da mu ita

misli: svom se svojom
ljepotom

oborila

na

njega. Osjea silan

strah u tijelu... i kako su
svi

mirni

njezinoj

blizini, svi zatieni

470

ravnodunim
smijehom... I ruka mu,
eto, poloena na stol,
ne lei mirno,
uplaeno dre.
- Zar se vi bojite njega?
-

pita

ga

apui

471

Maestro, a miri pri tom

na jedno
oko

zbog

raskvaenog

dima

sa

ika

to

mu dogorijeva u jednom
uglu usta, pa se
ini da se ruga.
- Koga da se bojim?

472

- Onoga, Fredija?
- Zato mislite da se
bojim?
- Pogledavate stalno na
njegovu
Maknite

stranu?
tu

ruku

stola, vrlo marljivo

sa

473

vam dre, to bi njega

moglo ohrabriti - govori
oinski

Maestro.

budite
oprezni. Devet stotina i
dvadesete
glumac

jedan

iibao

kazalinog

je

naeg

474

kritiara. Izdevetao ga
usred bijela dana pred
kavanom

Kazalinom

korbaem za
pse. Gledao sam ovim
svojim oima.
- Zato ga je istakao?
Zbog kritike? - Melkior

475

je osjeao da mu glas
podrhtava.
- Govorilo se... Pa bit e
neto

zbog

kritike,

napisao mu je da vriti,
ili
neto slino, ne znam,
odavno

ne

idem

476

kazalite.

Moda

je

vritao. Ali nije

bila u pitanju vriska, ve
blondinka.
- Blondinka? - osmjehne
se Melkior, a nekakav
mu

nemir

oima.

zatitra

477

Da,

punaka,

svojstava

oblih

svakom

pogledu. Poznavao sam

je lino. Romani
u
predstavljali

nastavcima
su

njezin interes za
Marinkovi Kiklop

sav

478

pisanu rije. Sjedila je

po kavanama kao i ova
tu...

Na

komplimente

odgovarala
je "ma nemojte", a u
svemu to je govorila
nalazio
atribut

se

bezuvjetno

479

"strano".

Toliko

armu i koketnosti.
Maestro

ispljune

gucne

rakiju

novu

cigaretu,

odmah jezikom

ik,

pripali
koju

480

prenese u kraj usta da

mu

ne

smeta

pri

govoru.
- No ini se da su oba
umjetnika bili amateuri
njezine punoe, pa je
umjetnik

481

pozornice zato i izlupao

umjetnika pera. uvajte
se.
- Zato? Pa ja... - Melkior
osjeti

potrebu

da

se

sakrije.
- Pa ja i ne kaem da
vi...

Maestro

uini

482

pokret obrvama prema

Vivijani. - Ne,
to

bi

bila

glupost,

nedostojna vas, velebni

Eustahije. Vi ste ipak
neto

483

drugo... No, ne crvenite,

ja bih vam mogao biti
otac.
- Ah - uzdahne Maestro
duboko i tuno - ja sam
gledao Fijana! Eto, zato
ne idem

484

kazalite.

pokojni

Fijan

Kad

je

prolazio

ulicom, kao da sam kralj

Lear
prolazi. A danas, vidite i
sami - Fredi! A o ibanju
sam vam ispriao iz

485

komparativnih

razloga,

da se vidi to je Bog, a
to

eirdija.

Fijan

bjee Bog!
Ili makar i polubog... ali
neto

velianstveno.

Ljudi su mu se uklanjali
s

486

potovanjem, pravili mu
mjesta na ulici da bi
mogla proi nesmetano
njegova
veliina.

kad

bi

mrtvom Cordelijom na
rukama vikao "urlajte,
urlajte, o

487

urlajte!" dua nam se

tresla.
njakanje

Na

Fredijevo

jedino

bi

se

neki magarac
mogao

odazvati,

bratski. Ja ne znam na
to on peca ove jegulje?
Jer u njega je

488

meka uistinu mekana.

Impotencija.

To

je

provjereno.
U Melkioru se razvedrio
jedan osjeaj, pun stida
i

nadanja.

Maestrove

Ali

to

su

489

izmiljotine... i opet se
sve smrai.
- A ja sam i sam neko
imao
ambicija

umjetnikih
-

izjavi Maestro.
- Glumakih?

odjednom

490

Knjievnikih,

pjesnikih. No onda se i
vino pilo, poganski,

pjevalo se
"sunane

ditirambe".

Svi

bili

faliki

instrumentalisti,

po-

smo

mahnitala braa

491

Erosa. A Zeus je bio

divan bog. U stihu je
stalno neto "brektalo",
bolje
gospoice bile su nimfe,
a

nae

none

koke

hetere. Vinogradi, jesen,

mijeh i

492

Pan.

Pili

plamno.

smo
Svi

sunce
bradati

satiri, pohotni kentauri,

pijana Bahova
majmunad. Anakreont,
Arinoe

mala,

argonauti... sve iz prvog

sveska

493

enciklopedije, pod A... podsmijevao se

Marinkovi Kiklop
Maestro gorko i lijevao u
sebe rakiju.
- A sada, eto, rakija ree

stresavi

se

494

nekim

gaenjem.

-Alambik. Kemija.
Loemo formule Ce-hao-ha

svinjarije.

Paracelzusove
Rakija

je

kurvinsko pie,
drolja-zavodnica, vamp
s modrim podonjacima

495

s promuklim

altom,

raskona kao
naa Zarah, je li tako
Cikorije Hazdrubaloviu?
-

Molim,

trgne

se

smijeha

Maestro?
iz

grevitog

blijedi

nervozna lica,

mladi

496

plave zalizane kose i

oiju crvenih s oteenim
kapcima.
- Zarah, naa ljubav,
velim,
raskona?
zaklopi oi
zadivljeno.

zar
-

nije
Maestro

497

- Ah, Maestro, vi ste

okrutni!

komino

zavapi Cikorije i prasne

u smijeh
nervozno trzajui licem.
-

ipak

prihvati

Maestro - jedna takva

498

kinematografska ljubav
unosi novi
sakramenat

nau

biografiju. Cikorije ju je
upoznao lino, lani, kad
je bila
ovdje. Pa eto, nikakva
monstranca,

razoarao

499

se. Debela i glupa, vodi

sa sobom
nekakvog makroa, tako
neto, he, he... Propali
smo, dakle, Cikorije
Hazdrubaloviu!
- Propali sasvim, moj
veliki

Metre.

Ali

500

Eustahije

nam

pre-

porua Vivijanu,
divnu smokvicu.
Melkior

osjeti

onanistiki stid od toga

imena.
- Ne buljim u razapete
plahte - ree Maestro

501

uvrijeeno

ne

poznajem nijednu od
tih

Platonovih

sjena.

Objasnite, Cikorije, na
kojem se jeziku smokva
odaziva?
-

Romanska

Figue

smokva,

Romance.

Iz

502

njukice joj curi nektar

za sladostrasne
ljubitelje.
-

Ah,

Maestro

ah
ve

uzdie
sasvim

ravnoduno i odvraa se
s dosadom. - Sve je

503

to, naravno, "mi smo

djeca malena, rado bi
se igrala"... A evo to bi
meni
trebalo:

mira

sabranosti - odjednom
se

obrati

Melkioru,

trijezno, kao da je

504

rekao sebi "no, dosta je

lakrdije".
cvijeu

Kuica
(neka

u
je

"idilino",
neka, ja to i hou!), stol
pod zelenom sjenicom,
na stolu aa zdrava
vina. U

505

kuici vjerna domaica s

bijelim rukama (ono s
laktovima

kao

Oblomova, sjeate
li se?), dopiru mirisi iz
kuhinje,

razdrauju

apetit i matu, a ja sav

ist i

506

svean. Eto, to je moj

san, bio i ostao. I ostao,
to je najgore. I pronai
e
ga sigurno u mojoj glavi
Marinkovi Kiklop
kad je rastvore oni tamo
gore

profesori

na

507

anatomiji.

Neostvareni

san. A gdje tu
kod nas moete ostvariti
neki san, a da ovjek
ostane ist i svean?
Gdje se ja
tu

mogu

nestati,

kad

izgubiti,
me

svi

508

poznaju? I taman tako

hodajui neto
matam,

smiljam,

trebalo bi samo baciti

na

papir,

kad

me

odjednom zaskoe "o,

kako ste?" i ode sve do
avola. A da je njemu

509

barem imalo stalo kako

sam ja!
Vraga mu je stalo! Tek
tako
moda

dosauje...
i

zato

da

bi

pokazao kako i on
poznaje mene, Yorickaludu,

pijan-duru

vieg

510

stupnja.

No

dobro,

znam, - nastavi
Maestro nakon gutljaja ja

ne

mogu

napisati

"Zloin i kaznu". Gdje

mi je tu

511

Raskoljnikov? Jeste li vi
Raskoljnikov ili koji od
ovih tu? Hajde, jo vi, ali
ovaj - pokae oima na
mravog

studenta

za

stolom - je li to Rodion
Romani

512

Raskoljnikov,

otkupitelj

ovjeanstva? Mali gad,

kau, okrao je oca i ivi
s
jednom

droljicom

(profesionalnom) koju je
nazvao
razumijete li

onjom,

513

pretenzije

ovog

zelembaa? Ja bih ga
vrhom

cipele

izbacio

odavle da nemam
respekta prema Cikoriju,
koji ga je doveo. Njemu
je

potreban

ministrant za

takav

514

stolom, ad Deum qui

laetificat

juventutem

meam, ulijeva mu vino

(gledajte) i
sprema

ga

krevet.

Mali krpelj. to se moe

nai u glavi takve male
ui, to

515

kaem

gnjide!...

gnjida

nema

Ideje.

Kakve

no

glave.
ideje!

Gnjida udobno
ivi na glavi, grije se
gad, nema pojma to se
unutra

deava.

koncu, emu

na

516

ja

sve

to

kuham

mijesim u sebi, to jest,

za koga? To je ono to
mi ruku
ustavlja iznad papira i
sve ostaje bez rezultata.
Nita. Nikad nita.

517

Da, to je ono - nita.

Melkior ga je u poetku
sluao

naivnim

zanimanjem kao
promaenoga genija. Ali
sada,

nakon

gledao
rakijaa s

je

"gnjida",
stranog

518

vjeito

smrznutim

mrcavim

nosom

pomodrjelim

oteenim

rukama s nekim
nepovjerljivim oprezom.
To

bi

mogla

biti

ivotinjica sa stranim
instinktima, a

519

krije se u idili cvijea

kao

pauk.

Razvratni

bludnik, strast za debele

oznojene
ene, sve mu je meso
ve zatrovano luesom,
kau...

Melkior

odmakne od njega i

se

520

pripali

cigaretu,

raskuuje zrak oko sebe.

Maestro je osjetljiv na
takvo

ponaanje:

za

kaznu, primakne stolicu

i zaape
Melkioru u usta, trujui
ga dahom:

521

Mogao

upoznati

bih
s

onom

vas
-

pokae glavom na nju s

uvredljivom intimnou.
- Ja je poznajem. To s
Fredijem nije nita,
Marinkovi Kiklop

522

obostrani dekor. Jedno

drugo upotrebljava zbog
pitanja ukusa: oboje su
sada u
modi pa se nose kao
najnoviji kroj. Dakle, ako
hoete?...

523

- Ne bih elio da se
historija

moga

kolege

ponovi na mojim leima

- naali se
Melkior i obraduje se to
mu je to uspjelo. - A
velite, ba ga je mlatio s
mrnjom?

524

- Kao mahnit. ia on po
njemu, a na kazalini
barem

da

bjei,

ne,

nego stoji i
trpi kao kakav muenik.
Prekrio

oi

rukama,

valjda zbog stida, i ne

mie se.

525

Viem mu ja iz redakcije
(ba sam se desio na
prozoru) bjei, ovjee!
a od
njega

nita...

samo

praina leti. I da znate

kako se odlino prae
odijela

526

onim korbaem za pse!

- Eno, opet on tamo o
nekim psima! - javi se
Ugo

drugog

kraja

stola. - A
molim, je li uka ili
Perezvon?

527

- Nije o psima, nego je

rije o korbau za pse odgovori

Maestro

sa

strpljivim
smijekom. - A vi biste,
Pa-ara-rampione

zamuc-ne od srdbe mogli ve

528

upamtiti da su uka i
Perezvon jedna te ista
osoba, hou rei, jedan
pas, samo
je Kolja Krasotkin zbog
iznenaenja
nazvao

Zuku

Perezvonom,

zbog samilosnog

529

iznenaenja.
-

On

je,

da

znate,

gospodo - obrati se Ugo

cijelom buffetu - on je
specijalist
za

ivotinje

Dostojevskoga.

u
Molim,

530

Maestro, a kako se zove

pas u "Ponienima i
uvrijeenima"?
- Azorka, Azorka se zvao
-

odgovori

Maestro

nehajno.
- A zato "zvao"? - upita
netko kod stola.

531

- Zato "zvao", - prihvati

Maestro pedantno - to
je

Azorka

ugi-nuo

odmah na
poetku romana, ve u
prvoj glavi.
-

Vidite,

uzvikuje

zna

sve!

Ugo

532

lakrdijakom
oduevljenju

kao

da

nudi
papigu na prodaju - A
molim, Maestro, kako se
zvala
kapetana

ona

pjesma

533

Lebjatkina? Vidjet ete, i

to on zna.
- Ne znam - nasmijei se
Maestro
Neoekivani

lukavo.
odgovor

uinio je utisak u
drutvu. Ugo se zbunio.

534

- Ne znam - nastavi
Maestro nakon efektne
stanke - jer Lebjatkin
ima vie
pjesama. A vi, dakako,
mislite na "ohara".
-

Ma,

naravno,

na

"ohara"! - klie Ugo

535

ushieno.

ohara,

ohara, ha, ha,

vidite da zna! Kako ne
bi znao, kukca ohara,
ludi kukac...
- Nadahnuti! - popravlja
Maestro.
Marinkovi Kklop

536

Ah,

da,

nadahnuti,

nadahnuti kukac! Kako

ne bi znao, i ohar je
ivotinja! A
on, da znate, gospodo, i
sam ima pjesama. Nisu
ivotinjske, ve nekakve

537

nadahnute,
melanholinoanatomske,

"time-

tame". Dajte, Maestro,

"Tame". Moda
svi i ne vjeruju, pa neka
uju! Evo, ovdje se don

538

Fernando

smjeka

skeptino,
toboe,

kakav

ste

vi

pjesnik? A to je ba
neto

za

vas,

don

Fernando, neto
humano...

Dakle,

Maestro, molim "Tame".

539

- Ja se ne smjekam mrmlja

don

Fernando

strano crvenei jer su

ga svi gledali
kao krivca.
I

doista,

on

se

nije

smjekao. Gotovo nije ni

540

sluao

Ugovo

naklapanje (barem se
tako drao kao da ne
slua), ali njegovo je lice
cijelo vrijeme ipak bilo
nasmijeeno,

te

se

inilo kao da se lice

541

samo od sebe smijei, a

on, zabavljen
svojim mislima, i ne zna
ta ono radi.
Sjedio je cijelu veer s
tim

podrugljivim

osmijehom i nikako se
nije udostojao

542

izustiti ni jednu jedinu

rije; sve motri s neke
rastresene,

tovie,

umne
visine.
Taj

vani

osmijeh

uostalom, nikada nije ni

543

nestajao

don

Fernandova lica. On je
u neku ruku sainjavao
smisao

njegove

fizionomije.

Ugo

je

govorio da on namjeta
osmijeh

ujutro

pred

ogledalom i zatim izlazi

544

s njim na cijeli dan, a

tek ga u
krevetu prije spavanja
skida

sprema

pod

jastuk. Tko zna to se

krije iza
maske? Moda osveta
ovjeanstvu... ili neki

545

mali predujam na veliki

triumf u
budunosti?
Don Fernando je tako i
pisao,

tim

nedokuivim
osmijehom.
kritiar o

Jedan

je

546

njemu napisao da svoja

lica

pri

koprivama

kaklje do bjesnila. Bilo

je doista
nekog

sadizma

njegovu pisanju: izmilja

ljude kako bi ih mogao
muiti. No to

547

muenje

nije

nipoto

surovo i bolno. Naprotiv:

ljudi se smiju i vesele,
no smiju
se kao luaci i usto se
preznojavaju od muke
ledenim znojem, kao da
ih pisac

548

biem

tjera

da

budu

veseli.
- Ali ja se doista ne
smjekam - govori don
Fernando gotovo srdito
osjeajui
na

sebi

prijekorne

poglede cijelog drutva.

549

to

ste

zautjeli?

Molim. Maestro,
izvolite.
- A, ne, ne - zabrunda
Maestro uvrijeeno - ne
mogu ja pred Europom.
Prezrivo

550

lice

najistananijeg

ukusa stoji nad mojim

praseim
Marinkovi Kiklop
talentom i smjeka se...
Ako je talenat prasei,
ponos nije prasei, monsieur

551

Le Gout! - Pogleda otro

don

Fernanda,

gotovo

prijetei.
-

Ali

ne,

umijea

Maestro,
se

Melkior

miroljubivo - ne, on se
doista ne

552

smjeka.

To

se

samo

ini, takvo mu je lice.

Don

Fernando

Melkiora

osine

letiminim

prezirnim pogledom, ali,

kao da se
pobojao
otkriven,

da

ne

bude
odmah

553

razblai

taj

pogled

svetakom milou, koju

je veeras lio iz svojih
svijetlih oiju po cijelom
Dajdamu.
Nije Dajdam imao tako
esto ast da ga don

554

Fernando

pomiluje

oima. Ovdje se
ivjelo

pijano

ludo,

razbarueno i bezumno
ljenarilo, a on je bio
ozbiljan i
radin i nekud odgovoran
ovjek. Radio je, pisao,

555

mislio. Ne, nikako on

nije
spadao ovamo, te se
nije

znalo

zato

je

uope i dolazio. Tu su
Parampioni
izvodili

svoje

aave

"programe", a on, tako

556

razuman i trijezan, kao

neko
milostivo
osvijetlio

Sunce
bi

naas

jednom zrakom panje

ovo glupavo komeanje
i

557

ponovo bi zatim pogasio

svijetla

punom

zamraenju otplovio u
svoju
nedostinost.
Don

Fernando

je

naprosto bio neosvojiv.

558

Koliko se Ugo trudio da

ga razorua i
podvrgne

moi

"elokvencije",
zbaci

da

svoje
ga

prijestolja

indiferentne i
utljive

podrugljivosti,

da ga izravna i usadi u

559

"drutvo"!

Don

Fernando se
dodue,

odmah

predavao, bacao oruje,

dizao

ruke,

ak

uvjeravao: on nije nita

posebno, nita osobito,
obian, obian ovjek,

560

ak

eto...

moda

nikakav ovjek
- ostajao je svejedno
dalek

tu,

to

je

uostalom i htio da bude

i, ini se,
uivao u tome.

561

utnja

je

postala

munom

kao

da

se

neto eka. I Ugo je

ostao bez rijei. Ili je
moda namjerno putao
da

ozbiljnost

ubije

raspoloenje, da pohara
veselje, da bi

562

onda sam nastupio u

"velikom

stilu"

kao

izbavitelj.

On

bio

je

veliki majstor
takvih situacija.
Najtee je bilo Melkioru.
Otkud

taj

osjeaj

563

krivnje? ini mu se da
su sve oi
uperene

njega

nekim

oekivanjem,

kao... on moe donijeti

nekakvo rjeenje.
to

je

dirao

Fernandovo

don

564

neobjanjivo boanstvo?
Ono se vinulo strahovito
visoko

iznad

njegovih

pozemljarskih snaga te
je ve odavno poeo
razvijati
strpljivu politiku vjernika
to zavidi svome bogu

565

na tolikoj moi. Ali u

zavist
se

mijeala

neka

podmukla

antipatija

koju

nesvjesno

je

rastjerivao udnom
spremnou
rtvuje.

da

se

566

Marinhovi Kiklop
I svaki put kad bi ulovio
sebe u spremnosti na
rtvu, jo dok se raao
u njemu
taj

inferiorni

laskave

osjeaj

poniznosti

567

javljala se i srdba i
odvratnost
prema svemu tome, pa i
prema sebi samome u
svemu tome. Odakle taj
ljigavi
osjeaj

puzave

laljivosti to se vjerno

568

lijepi

uz

nadmonu

mrsku osobu? Neka

se jave imuni za tu vrst
podlosti!

0,

ovjee!

uzdahne

Melkior

"iz

dubine"
lukavo izigravajui svoju
savjest, kao da je tim

569

"ovjekom"

vjeto

zaepio neku
bocu

iz

koje

suklja

smrad.
- Predlaem - javi se
usred

utnje

Cikorije

Hazdrubalovi tronutim
glasom - da

570

cijelo

parampionsko

bratstvo ponizno zamoli

velikog don Fernanda da
uzme tunu
masku

za

pompe

funebre, a zatim da se
obratimo

jednakom

molbom i besmrtnom

571

Maestra neka iznese iz

kue

alosti

pokojnicu

da

dragu
je

tu

dostojno i skupno
oplaemo...
Prekinuli

su

ga

smijehom (u kome se

572

ulo i Maestrovo srdito

roktanje). Ugo
obilno nagradi Cikorija
poljupcima uime cijelog
bratstva... i stvar je ve
lijepo krenula s mrtve
toke...

Ali

odjednom

573

ponovo se spusti utnja

kao mrak i
zagui
veselje.
dogaalo

tek

oivljeno

Neto
na

se
don

Fernandovom licu i to se
odmah odrazi na svima,
kao da su se pojavile

574

pjege na Suncu pa se
odjednom
promijenila
Doista,

klima.

pojavile

se

tamne pjege na oba don

Fernandova rumena
obraza

mrki

oblak

srdbe preletio mu u

575

oima. Dodue, oblak je

on odmah
uklonio tako te nije ni
dolo do bljeska munje
u oima, ali pjege su se
irile
na licu i prekrile ga sve
do uiju.

576

Nastalo

tako

pomraenje

Sunca.

Zavladao religiozni muk

u drutvu za stolom i
neka mistina strepnja
spopala

sav

Dajdam.

Smak

svijeta

oekuje. Ali Maestro

se

577

tom

oekivanju

uvrijeenim

prezirom

ispija svoj okanj, a Ugo

se podrugljivo
iscerio
Suncu

potamnjelom
-

Fernandovu

licu

don

pokazujui

svoje tamne plombe

578

neustraivo.
Je

li

je

zbog

plomba
heretike

ili

samih
zbog

nepokornosti

dva gla-vna
Parampiona iskoila iz
uzviene ravnotee don
Fernandova

579

boanstvena

mirnoa?

On
je

pohlepno

pograbio

au kao da e je ispiti
naduak, jedan as ju je
stiskao u
aci (ipak je htio odoljeti
napasti), a onda lakim

580

zamahom,

ali

izvanredno
efektno, pljusnuo vino
preko stola ravno Ugu u
zube. Zatim je ustao i
ne

581

pogledavi nikoga, bez

urbe,

iziao

iz

Dajdama.
Marinkovi Kiklop
Fredi

je,

triumfirao.
neoekivano

dakako,
Tako
osveen

582

tuom

rukom!

Hura!

Bravo!
Pljeskao

je,

smijao

vikao,

se

od

zadovoljstva,

buno,

prebuno.

gaje

ona,

ak

583

Vivijana,
krotiti,
ruci,

pokuala
gladila

molila

da

ga

po

bude

umjereniji. Ona u
tom ispadu nije vidjela
nita smijeno, njene su
simpatije bile, oito, na

584

Ugovoj strani. (0, kako

joj

je

Melkior

zahvalan!)

bio
Pusti

napokon Fredijevu
ruku, ustane i prie Ugu
s njenom zabrinutou.
- Je li vas u oi pogodio?
-

upita

skidajui

Ugu

585

ruke

oiju.

Melkior

osjeti u
grlu dragu, nemuku bol
od ganua. Dobra. Mila.
Ugo trlja oi kako bi se
snaao

586

(ipak

ga

je

don

Fernando iznenadio), a
ona misli...
- Recite, je li vam ulo u
oi?
- Nije, srce - ree on
sablanjivo

njeno,

587

zagrli

je

iznenada

poljubi u usta.
Kakav

podlac!

ljubomorno
Melkior,

misli
drugi

kraj

misli mu se raduje...
Oskvrnue

samilosti,

silovanje anela! dodaje

588

podsmjeljivo

gleda

nju kako joj

se oi pune suzama - od
iznenaenja. Prekrila je
lice rukama i slijepo
doteturala

do

Fredija.

On je zatitniki prihvati
i posadi na stolicu, onda

589

polako poe prema Ugu

ljuljajui se u bokovima
kako

je

gledao

filmovima: ide
straan

osvetnik...

Ali

usput popravi kravatu i

stane

na

udaljenosti.

razumnoj

590

- uj, ti, majmune! Izai

sa mnom napolje ako si
doista mukarac kakvim
se
prikazuje.
-

Neu

da

izaem,

vitee! - Ugo mu se

591

pokloni kao Sganarelle.

- Vi biste se
tukli kao vitez lutalica
zbog asti svoje dame,
ali ja ne bih da se sada
tuem s
vama.

Nekako

nisam

raspoloen, prole noi

592

imao sam ruan san...

Rekao sam sutra
u sedam kod gornjega
maksimirskog jezera. To
jo vrijedi. Sutra u vas
nabosti,
kako

je

reeno,

na

viljuku od srebra, sa

593

svim

poastima

koje

pripadaju vaoj
iznimnoj osobi. A sada
pustite na miru ovjeka
kojeg

je

Sudbina

odabrala da ga
polije dionizijskim piem
iz nadarene rake svog

594

velikog

sina.

Ja

sam

maloas
uao u biografiju jednog
velikana! Budui doktori
citirat e me u svojim
disertacijama,

studenti

e padati zbog mene na

ispitima, uenjaci e me

595

spominjati

fusnotama...
Zahvaljujui

genijalnoj

gesti don Fernanda, vi

sada
stojite pred
Marinkovi Kiklop

596

historijskim

licem,

bijednice!
-

Pljujem

ja

historijsko
majmune!

lice,
-

Fredi pljune Ugu u

oi.

tvoje

doista

597

- To ide na isti raun ree Ugo briui se bez

urbe i uzruja-vanja. Va
conto raste vrlo brzo,
dvadeset

sedmi

graanine u "Koriolanu".
ao mije samo

598

to

se

sjeati

neete

moi

naplate

svih

mojih potraivanja, jer

vas nee vie
biti. Suze mi dolaze kad
na

to

Sudbino,

pomislim.
ne

0,
budi

okrutna prema ovom

599

naprnjaku
nezasoljenog mozga, za
mnogo toga on nije kriv.
A sada - obrati se
svome stolu odvrativi
se od Fredija s nehajem
-

ostavimo

digresije i

nezgodne

600

preimo na dnevni red.

Dakle,

Maestro,

to

govore dva okanjia

ljute?
Fredi je ostao nasred
Dajdama
smijehom,

okruen
sam

naputen. Veliki triumf

601

Ugov, na koji se on i ne
osvre! Zrelija glumica
ispijenih

oiju

stee

Fredijevu
ruku, estita mu zbog
pljuvanja.

Poljubila

ga

ispod nosa (otkad je ona

za tim

602

eznula) i ostavila mu
pobjedniki peat svojih
usana.
Vivijana
pogledala.
stolu,

ga

nije

Sjeo

pruio

daje miluje po

joj

on

ruku

603

obiaju, no ona uzela

kopati po torbici a ruke
ne

primjeuje.

Nema

vie te ruke
u

njezinoj

propada

milosti,
Fredijevo

carstvo vivijansko.

604

0, kako je to povoljno za
Parampiona,

prokletog

brbljavca!

Nita

Melkioru nije
umaklo.
pokrete,

Pratim

tvoje

prevrtljiva

mako! Gotovo je bio

spreman navijati

605

za Fredija. Au sebi je
jadikovao..." Kako sam
ja propao, ah, kako sam
ja
propao!" i srce mu se
stezalo beznadno i oi
lutale

za

nekim

skrovitem. Sakriti

606

svoj jad to je plakao u

pogledu, jecao u golim
oima.

Kako

su

svi

slobodni, svi
sigurni

kretanju,

hodu!

ja

se

u
ne

usuujem krenuti ni do
onih vrata na

607

kojima

je

nacrtana

muka cipela... premda

ve itav sat on... da.
Cipela! Kao
daje

unutra

postolar!

Laan znak! Udruenje

postolara
protestirati.

moralo

bi

608

Dopustite

nam

tu

asocijaciju,

mole

higijeniari.

Koja

rafiniranost u
Thenardiera,

kondora

opakog! Cipelom podie

svoj lokal do znatnog
ugleda, do

609

internacionalnog
urolokog jezika. Kodeks
uriniranja.

To

je

Europejac!
Melkior se neprestano
tu

snebivao

njihove

zbog

smionosti.

Vinom zapljusnuti Uga!

610

kakvom

kraljevskom!

gestom
Poljubiti

onako nju). Detaljno se

uzme baviti
svojim

gorkim

udnjama, a matanja
mu se
Marinkovi Kiklop

611

uinie strano smionim

i on pocrvenje.
-

Dakle,

Maestro

nepobjedivo

se

javlja

Ugo s predsjednikom
poslovnou mislim da je nastupio
pravi

trenutak

za

612

"Tame". Evropa je izila

na vrata koja
se

ba

ne

bi

mogla

nazvati triumfalnima, a
pljuvati

lice,

poto

civilizacija
zabranjuje

pljuvati

po

podu - to je logino. I

613

muki snano. Osobito

muki. Nije
lako doi do uloge u
kojoj ima pljuvanja, to
se uva za protagoniste.
I Roscius
je u Rimu pljuvao u
velikim

scenama.

Ali

614

ostavimo

ta

sputaliciozna pitanja
pljuvaima, iz njihovih
usta umjesto rijei leti
slina. Zbogom, slinavci,
uvajte

svoju

dragocjenu municiju kao

615

opsjednuti

tvravi,

osuit e vam se
usta

od

uzrujavanja.

Oprostite, Maestro, to
ste me ekali zbog ove
ratne poruke
njima tamo, na drugoj
obali

gdje

prestaje

616

kultura.

Govorio

sam

kao Cezar
Vercingetorbcu.

Dakle,

molim, to govore dva

okanjia

ljute?

Ili...

moda
apu, moda apu?

617

- Ne apu - zahriplje
Maestro srdito - riu! Ali
ja u umjereno odsvirati
svoj
marche-funcbre,
moderato, kako pie u
notama.

Parampione,

pitanje! - ree strogo

618

kao neki ampion koji

trai da se udari u gong.
-

Sto

govore

dva

okanjia ljute? - upita

Ugo ceremonijalno.
- Dva okanjia ljute
govore:

"Tame"

619

izgovori

Maestro

sveano. Zatim
ispljune ik, iskalje se
poteno i propere grlo
gutljajem

rakije

(to

jednako
spada

simbolino),

ceremonijal,
onda

620

zaklopivi

oi

pone

recitirati udnovato
izvijajui

vratom:

Anatomija ili rasprodaja

svoga organizma:
Kapariraj

ti

kapariraj tame.

me,

621

- To je uvod, gospodo ubaci Ugo - i neto kao

refren...

No

zapsikae, i
Maestro nastavi:
Dajem ispod cijene,
evo, cijelog mene:

svi

622

jednu dobro uuvanu

kou
nudim

slavnom

anatomskom nou.
Item,
krupniji,
ljiva

jedan
modar

nos,
kao

623

(nauivao se vina, rakije

i

piva)

njuha

fenomen
za

od

podvale

spletke...
Marinkovi Kiklop
Kapariraj

ti

kapariraj tame.

me,

624

Item,

jednu

spretnu

malu spravu,
to mi Priroda usadi u
glavu,
mali uas, britvu, avla,
zmiju moj

pogani

prljaviji od sviju

jezik,

625

slinih

organia

na

svijetu...
Kapariraj

ti

me,

kapariraj tame.
(okanj do oknja - dva
daj amo, krmaru,
da se uje pjesma sva,
majku li mu staru!)

626

- Daj, okanj do oknja dva

apne

Ugo

Thenardieru.
- Tako - ree Maestro
kad je stiglo pie - dva
okanjia
govorei:

nastavljaju

627

Item,

jedan

mozak

raznobojnim

snima:

Ona, Madona u plavom

(meu avolima!)
psi i mjesec (da na
njega laje) i zaljubljeno
tele, vele, hoe da se
eni,

628

a meni, zato, koara se

daje...
Otuda, tako, na mozgu
te kraste od jave,
ti

buboci,

pritevi,

gadosti, guba,
te silne bube (kae se, u
glavi),

629

stjenke i crvi po prljavoj

slici one iste dame...
0,

kapariraj

ti

me,

kapariraj tome!
Sto jo da vam nudim,
nauni mesari?
Marinkovi Kiklop

630

- Nita - upada Ugo. Sada

emo

preskoiti

malo
razne

delikatese. Jer on obraa se publici - sada

secira

redom

svaki

organ, a moete misliti

to tu sve

631

ima.
- Tu su razne izboine govori Maestro u prozi ili hemisfere, pa usjeci i
klanci, prijevoji, otvori...
i rupe sve ostale za
funkcije velike i male...

632

- To emo preskoiti, te
rupe, i ostale detalje, i
odmah idemo na bitno govori
mu Ugo.
- Anatomija ima devet
sistema.

Molim,

onda

633

jo samo kosti i neke

ekstremitete.
Item, eto, moje kosti
lomne i uope skelet i
jo neke stvari skromne
to

pripadaju

tijelu mome.

gordom

634

Da spomenem jo noge
(kurje oi k tome),
zakrpljeno

srce

uzdrhtale ruke...
sve,

sve

dajem

za

procvat nauke!
A svoj u mali spleen
utopiti u formalin.

635

Moj poslednji put, haj,

jeste anatomski institut,
good-bye!
Kapariraj

ti

Kapariraj Tame.
Time
Tame.

me,

636

- Jesam li vam rekao! vie Ugo oduevljeno. Time-tame! - i skrueno

prevre
Joima
potovanju
poezije.

svetom
Maestrove

637

Cijeli se Dajdam ori od

ogromnog

aplauza

smijeha. Maestro se ne
predaje
pijanstvu

uspjeha:

skromno vadi iz depa

komadi

razbijenog

ogledala i namiguje

638

jednim okom tom istom

oku u ogledalu (osim
oka drugo i ne vidi u
komadiu
stakla): mi znamo... to
znamo.
Melkior oima trai po
lokalu

saveznitvo

639

osamljene

due

koja

isto tako pati kao

i

njegova.

gadila

Njemu

se

Maestrova

anatomija. Ali sve se

due buno raduju

640

Maestrovoj gadosti koju

je

namjerno

veeras

istreMarinkovi Kiklop
sao zbog nekog svoga
cininog

razloga.

No

njem dua se ne raduje!

Fredi i

641

glumica ispijenih oiju

sudjeluju svesrdno, ali
ona,

Vivijana,

oborila

pogled
stidljivo i gle pod stolom
gazi

neki

staniol

iritirano. Melkior vreba

makar

642

jedan pogled njen da joj

ponudi svoje gaenje u
zajedniku

riznicu

duevne
ljepote... nakubio usta
u gadljivu grimasu kako
bi je doekao odmah s
otvorenom

643

srodnou

za

nijemi,

asni sporazum... A ona

osjetila njegovu udnu
ponudu,
digla oi od staniola i
kao

da

pogledom

je

svojim

pljunula

njegovu glupu

na

644

ponudu.

On

odmah

otpusti gadljivu grimasu

i

uzme

osmijeh

iz

atmosfere dajdamske,
uivalaki,

mangupski,

jer ve se, evo, Ugo na

njega ustremio:

645

Gledajte,

milogledi,

bijela dua pati! - vie

on

pokazuje

na

Melkiora koji
umalo to se nije pod
stol

skljokao.

zgurio

kao

Sav

se

da

se

zaklanja od neke

646

pucnjave i samo bijedno

muca: "Ne, ne, nije ne...
Ja se zabavljam, smijem
se"...
i pokua se smijati, ali
osjeti

da

ga

lice

ne

slua, a ui gore, gore...

Svi

647

gledaju, svi se smiju... I

ona. Ah, i ona! - Nije
vie nita vidio.
A

Ugo

je

bezobzirno

slavio.
- Ne vjerujte, on pati! vie i prstom upire, tjera
ga u pakao izopenja. -

648

Pati

golubica

bijela

pored Leinara Velikog

to

poeziji

kljuca

bubrege! Sada e
se golubica onesvijestiti,
nosila molim!
Zahvatio je njega delirij
razularenosti,

ono

649

njegovo

ludo

nadahnue
neodgovornosti
nema

obzira

koje
i

nema

granica. Duga crna kosa

razdijelila mu se

650

po sredini i pala na obje

strane

lica

ruke

uzdigao u raspuinskom
orgijastikom
doziva

zanosu:

silazak

nekih

aavih sila u ovaj

zadimljeniilumperaj.

651

Maestro,

olimpijski,
derali

Leinaru
dosta

jetra

ste

Eustahiju

okovanom na
hridi dajdamskoj. Sada
molim onu bolnolirsku
kao melem. "Dajte mi
srce za

652

paradu"...
-

Neu!

odgovara

Maestro vano, ak i s
nekom srdbom. -Sada
dolaze na red
"Plemeniti".
Svi

Parampioni

uzviknue oduevljeno:

653

Plemeniti,

Plemeniti!

Samo Ugo nije

zadovoljan izborom:
-

Uf,

sad

gnjaviti
precima!

ete
tim

To

je

njegova zooloka

opet
vaim
neka

654

genealogija
Ugo

tumai

Dajdamu.

Ali

ostavimo
Marinkovi Kiklop
privatno rodoslovlje...
- Nije privatno! - hriplje
Maestro uvrijeeno. - Tu
se iznosi porijeklo

655

plemikih
temelju

vrsta

na

Danvinove

nauke, sve po granama

stabla ivota. Kad je
Yorick dao svoju lubanju
u ruke grobaru, a ovaj
opet

dalje

Hamletu, to

ruke

656

je

ovaj

rekao

Aleksandru Velikom, ha?

Ne

znate?

Sjednite,

magarino, ponavljat
ete
blesavi

razred!

Vi

kao

ste

pruska

ilovaa to je ispunila
genijalnu lubanju

657

Immanuela Kanta? Mar

na mjesto!
- Ali, Maestro... - moli
Ugo.
- Neu da ujem!
- Molim, nauit u za
slijedei put - obori Ugo
oi stidljivo.

658

- Kad nauite, onda mi

se javite.
Mravi
Cikorijev

student,
ministrant,

stvar je uzeo ozbiljno pa

grabi priliku da
se istakne:

659

- Ja znam - ree a oi
mu triumfalno sjaju.
- to zna, krastaviu
moj zeleni?
- to je Hamlet rekao o
Aleksandru Velikom.
-

odakle

zna?

Proitao si u "Ali-Babi i

660

etrdeset

hajduia"?

Viknuo si
Sezame i pred tobom se
rastvorie dveri svega
znanja

ljudskoga?

moda ti zna
i

vie

ljudskoga?

od

znanja

Moda

ti

661

ima

neka

znanja

stonoga? Sto misli da

te vrijeam? Misli da je
glupa stonoga? A ja ti
kaem, zaista, zaista ti
kaem,
da nitko ne zna kako
stonoga hoda sa stotinu

662

nogu odjednom. To nije

znao ni
Lunaarski.

A,

vidi,

stonoga to zna. Da ne
zna, ne bi mogla hodati.
Ih ti
misli da si pametniji od
Lunaarskog?

663

Cikorije

Hazdrubalovi

molio je milost za svoga

ministranta. No Maestro
je ve
sasvim nakresan i ne
uvaava

molbu

pomilovanje.

za

664

- Ti misli razni meh-hanizmi, to je rjeenje?

Elek-tri-ci-teti, visoki
naponi...

Montezuma

je

li
imao

mehanizme? Nita nije

imao, a pravio je

665

okoladu! Ha, oblizuje

se?

Drag

ti

Montezuma

je

sada

kao

sveti

Nikola? Zbog
okolade? Ali to ja tebi
govorim

starim

civilizacijama, ti tupi...
ne znam

666

to. Moe rei ocu da si

mu

sasvim

neuspio

proizvod...
- Ne doputam da me
vrijeate!

odjednom

plane student i ustane...

ali nije

667

znao zato je ustao, pa

sjedne ponovo.
- Eto, Cikorije, on ne
doputa. Znai, neemo
ga vie vrijeati.
Marinkovi Kiklop
Nikada,

nikada

ga

neemo vie vrijeati!

668

-1

neete!

student

govori

raspadnutim

glasom, od ljutine. - Ja s
vama nikada
vie neu sjediti!
-1 meni ti to kae koji
sam te kao sina volio! -

669

uzvikuje Maestro gotovo

sa
suzama - Ti nezahvalni
derane!
Melkioru se svidio taj
plemeniti
proplamsaj,
studenta da

Maestrov
on

gurka

670

popusti,

da

prie...

Maestro nije tako mislio,

u

biti

on

je

dobar

ovjek...
Student

se

nasmijei
misli

dobio

napokon
pomirljivo;
je

zadovoljtinu. No

ipak

671

svejedno
pogleda

nee
Maestra,

da
sve

pogledom trai savjet,

ili moda utoite,
u

svog

mentora

Hazdrubalovia.
-

No,

Cikorije

pa

posredujte,

neumoljivi!

672

vie Ugo s drugog kraja

stola. Vidite

da

se

od

vas

oekuje pomo!
Cikoriju

se

trzaju
neodluno

nervozno

obrazi

mirka

oima, a svi se ostali

673

neto lukavo smjekaju

u dlanove.
- Pa Maestro nije neko
tursko velianstvo - veli
Cikorije - moe se s
njime
izravno pregovarati.

674

- to se mene tie...ree student kao mladi

ljubavnik u renesansnoj
komediji,
u scenama mirenja.
-

Eto,

Maestro

mir,
mu

sinko.

prui

675

kaiprst, a ovaj spremno

prihvati cijelu
ruku. - Evo, prui mu
prst, a on cijelu... - ali
se Maestro. -Ne tako,
kaiprst na kaiprst i mir, mir do neba...

676

I uinie tako: kaiprst

na kaiprst, pa uzlijeu
tako njihove ruke kao
dvije
ptice

povezane

poljupcem. I poljubi ga
Maestro

oinski. I student

obraz,

677

uzvrati poljubac.
- A sada lijepo reci to si
htio

njeno

govori

Maestro - to je Hamlet
rekao
o Aleksandru Velikom?
Svima

se

za

stolom

obrazi

nadimaju.

Ugo

678

samo to nije prasnuo,

ali ne vidi toga
student, on hoe da se
iskae:
- Hamlet je rekao da
bismo mogli u mislima
slijediti
prah i nai

Aleksandrov

679

ga

napokon

kako

je

zaepio bure piva.

Za

stolom

odjednom

grune smijeh koji se ve

dugo

pripremao.

Student je uletio...
- to se smijete, budale
- srdi se toboe Maestro

680

- pa on je tono rekao?
Da
zaepi bure piva, je li
tako?

Aleksandar

postaje ep, to je
Marinkovi Kiklop
smisao, je li tako, sinko?

681

No student je ve skoio
od

stola

pobjegao.

Povikali su za njim "ala

je to,
vrati se", Hazdrubalovi
je i potrao, no uzalud,
uvreda je bila prevelika.

682

Zaorio pljesak i padoe

povici "bravo" sa svih
strana, a za ankom dva
Thenardierova
pomonika

prave

Maestru ovacije, lupaju

po staklu, luduju od

683

veselja, Ugo se ispruio

preko

stola

Maestra

obasuo

estitanjima,

pa i
poljupcima u masnu i
pljeivu glavu.

684

- Kako je to izveo! - divi

se Ugo. - Doctor subtilis!
Ne bi ni sveti Toma
Akvinski

tako

rafinirano...
- Toma Akvinski bio je
doctor

angelicus,

685

pouava Maestro -sed

tu es doctor
asinus! Magarino, nita
ne zna! Otjerali ste ono
bistro dijete, a
smo

mogli

686

jo kojeta uti! A sada

mi, evo, tjerate i dragog
Eustahija. Imate pravo,
Eustahije blaeni, ovdje
je neizdrivo, ponaaju
se kao gimnazijalci na
maturalnoj zabavi. Idite,
ja se ne ljutim.

687

Doista se Melkior poeo

nemirno

micati

na

stolici: spremao se na
odlazak. I
njega

su

nasamarili.
je

ovdje
Povjerovao
Maestrov,

"proplamsaj", pomogao

688

"uvaliti"

studenta...

Sada on luta ulicama i

grize

se

to

je

bio

naivan. Zato
mu odmah nisam dao
po gubici! Nego "mir mir do neba", ha, ha...
Smije se sebi

689

ogoreno i mrzi cijeli

svijet. Otrov djeluje...
Melkior

se

nije

ni

odlijepio od stolice, a
Ugo ga ve zgrabio za
iju: - 0,

690

skarababine! - vie kao

da je ulovio uhodu za
vratima.
- Pustite me, doavola!
Kakav je to nain!
- Nain...nikakav - ceri
se Ugo i ne puta ga - to
je materijalnom silom

691

izraena volja. Nasilje!

Tu

nas

cijelu

veer

prouavate kao doktorpsihijatar

neke male kretenie!
A, neemo tako! Odmah
da ste sjeli i molili za
oprotenje

692

maestralnu linost ovog

simpozija
poezije!

konkretne
Zar

se

tako

ignorira
stvaralatvo?
- Ja sam sluao pozorno
- muca Melkior. - Ali

693

sada

moram,

mene

eka rad.
- Rad! - Ugo napravi
pobonu
ujete

grimasu.
li,

vjerni,

tu

presvetu rije?
Priite i poklonite se!
Sam gospodin Bog nju

694

izmisli

ree

Adamu

(nakon podvale
s jabukom): u znoju lica
svoga

zaraivat

kruh svoj. Prilijepio mu

smokvin
list i najurio ga iz Raja.
Svrilo mirno plan-

695

Marinkovi Kiklop
dovanje

uz

Zemljina

njedra. Valja raditi. Tada

na

praotac,

zbog

utjehe u jadu,
izmisli

znamenitu

pohvalu radu: tko kupus

696

sadi, ne boji se gladi.

Zato, brao
moja, kupus sadite i ne
bojte se.
- I va je dini otac
odnjegovao ba uzornu
glavu! - dobaci Maestro.

697

Zahvaljujem

na

komplimentu - nakloni
se Ugo. No zbunila ga
Maestrova upadica;
on se zato ponovo baci
na Melkiora:

698

- Sramota, drueljubivi
Eustahije - okrene ga k
sebi i govori mu u lice sramota

za

jednog

parampionskog
veterana da se zatvara
u svoj mali tajni

699

laboratorij
danonono

gdje
destilira

ekstrakt najkorozivnijeg
antimilitaristikog
raspoloenja, koje bi se,
u

daljnjim

postupcima,

kemijskim

700

moglo

nazvati

protudravnim.
- Ugo! - apui zavapi
Melkior.
- Usred bijela dana nastavlja Ugo okrutno via se po uglovima na
invalidskim

701

vagama u tajnoj misiji

kontroliranja

teine

svoga nenadoknadivoga
tijela s
osobitim

obzirom

na

neke tamo vrlo dobro

poznate vojne propise.
Ve sedam godina

702

on uzgaja u svojoj glavi,

ubri, zalijeva, okopava
svoj mili kupusi: kako
uskratiti

svoje

tijelo

kraljevini, na koje ona,

zbog svoje slave, ima
sveto

703

pravo,

kao

poznato

iz

to

je

cjelokupne

historije. Ima on i jednu

takvu pjesmu u
kojoj je sve to i pjesniki
reeno.

Ne

znam

joj,

dodue, naslova, ali nije

ni

704

potreban, a moda ga i
nema, je li Eustahije?
- Ugo, molim te, - ape
Melkior

drui

ne

luduj, molim te!

- A to? - zaudi se Ugo.
- Pa pjesma je dobra.

705

Moda

malo

staromodna. Sluajte:
Pustite me sada, pustite
me

sama

dapriem

travi...
- Dosta! - vrisne Melkior
oajno

silovito

se

706

istrgne iz Ugovih ruku. Ti si

pseto, a ne ovjek! - jo
dobaci i branei se u
povlaenju

od

Ugovih

ruku koje
su ga htjele zadrati.
Kad

je

za

sobom

707

zatvorio vrata, zajeca za

njim
Thenardierovo zvonce.
- teta - ree Maestro
zamiljeno. - A tako smo
lijepo zapoeli veer! Vi
ste,

708

Ugo, ipak samo ugodan, da ne kaem bogodan, glupan.

Marinkovi Kiklop
Sve bijelo... i mala neka
bolest. Tiha i prostrana
terasa nekog alpin-skog

709

sanatorija

za

grudobolne.
rei

Nije

htio

"tuberkulozne",

ipak se bojao te
rijei.
planinska

Pogled
jezera

na
i

gleere. aa mlijeka na
bijelom stoliu.

710

Lei u chaise-longu, a u
rukama debela historija
nekog dugog, trideset,
tristo,
tri tisuegodinjeg rata.
A

podalje

na

terasi

odmara se zlatokosa i
blijeda,

711

grudobolna koja ita...

Sad bi netko napisao:
ona ita "Werthera" ili
"Adolpha"
ili "Proljetne vode", a
ba za inat neka ita
Kumiia,
bosiljak" ili

"Jelkin

712

ak "Sluaj" od istoga
pisca. Lijepa banalnost
jedne

tlapnje...

Lijepa

zlatokosa
na nekim mjestima u
knjizi

brie

skromno
Sirotica. Sve

suzice

kaljuca.

713

blijedo, bolesno, tuno...

Banalno!

Navlas

banalno!
Originalnost je gotovo
plaila Melkiora svojom
literarnom koketerijom.
Svojim

714

zavodnikim

armom

koji odvodi od stvarnih

briga, koji se smijei u
daljini i
mami

iznenaenjima.

Originalnost bi ga mogla
odueviti i iupati iz
stvarnosti

715

to gaje sapinjala. Ali to

ne

bi

bilo

trajno

osloboenje, to je samo
slatki tren
zaborava: malo svirke
Te Deum lau-damus i
mirisa tamjana, a iza
prvog ugla vreba

716

briga da ga zadavi. Za
trajno

osloboenje

potrebna

mu

je

bila

upravo banalnost,
bljutava,

tupa

banalnost, sve bijelo i

mala

neka

terasa, gleeri,

bolest,

717

mlijeko i zlatokosa. I,
Kumii!

Bez

zanosa,

bez knjievnih ambicija,

bez ukusa,
bez afektacija, stvarao
je sebi sliku osloboenja
od

more

najprimitivniji

na

718

nain, gotovo kao neki

kult gluposti, kome bi se
Ugo slatko rugao kad bi
Melkior
bio

naivan

povjeri
svoj
svoju

da

mu

svoj

sanatorij,

"Jelkin

bosiljak",

719

grudobolnu

tlapnju

pogledom na planinska
jezera.
A

ipak

ta

otrcana

razglednica davala mu
je snage da izdri put
Marinkovi Kiklop

720

koji je poduzeo, taj izlaz

iz jednog besmisla koji
mu je prijetio da ga
proguta.
Bolnika

kola

to

vritei jure ulicama s

bolesnicima,
unesreenima,

721

pregaenima,
samoubojicama
je

pratio

zainteresiranim,

gotovo zavidnim oima,

a
za

mrtvakim

kolima

umalo to nije i psovao.

722

Promatrao je tijela to
prolaze
mimo njegova tijela i
usporeivao

ta

mala,

neugledna,

patuljasta

bia sa svojim
zdravljem,
ilavou,

snagom,
sa

svojom

723

sposobnou za sve to
se moe zvati
dunost koja apelira na
njegovo tijelo. Daj mi
tijelo, govori dunost, i
otkrit
u ti njegovu snagu.

724

ivot se njegov plaio te

sile ivota u njemu. Evo,
gle,

svim

tim

organizmima
to se kreu, to vau,
to viu, to se smiju
ima moda neki kvar,
neka

725

pukotina, neka rupica,

na koju e iscuriti sav
taj smijeh i vika; ima tu
nekih
kamenaca, zaepljenja,
ireva, kaverna, nekih
reuma, iijasa, gluhoa,

726

iaenja,

sakatosti,

nedostatak

desnog

kaiprsta,

ravnih

tabana... Idiot! Idiot

neka

ivi!

najsolidnija
koju

je

To

mimikrija

ivot

pruiti svojoj

je

mogao

727

kreaturi. Idiot gleda iz

svoje

osmatranice

kako se odvija historija,

bez
opasnosti da bi mogao
biti uvuen u igru, kao
to mi gledamo kako se
odvija film

728

kinematografu.

Mi

plaemo zbog fiktivnih

nesrea, idiot se smije
zbiljskim
smrtima. Ruga se ivotu
iz

svoje

sigurnosti;

osveuje mu se to gaje
odbacio i

729

uiva to gaje potedio.

ivot

je

Inteligenciju

odabrao
za

svoje

igre, on ne
pravi

historiju

idiotima. On je genije
odredio za velike rijei
na kriu, pod

730

giljotinom,

pod

vjealima,

pred

puanim cijevima, pred

narodima koji kliu i
Brutu i Cezaru. Idiot je
Sokratu

prepustio

vr

otrova. Idiot je Dantonu

731

prepustio slavu da mu
historija odrubi glavu. A
idiot

nosi

svoju

anonimnu glavu
s

udnom

grimasom

gaenja, kao daje ve

davno

sve

nasmijeio se

shvatio,

732

podrugljivo i zaustavio
vrijeme

naborima

ukoenim
svoga

bezumnoga lica. Idiot

neka ivi!
Melkior
sebe

je

zlostavljao
gorkim,

733

sarkastinim

mislima.

Kao da ga slua neka

ogromna mo, neki bog
ili neka sila kao to bi
bila

zajednika

misao

svih ljudi,
on je govorio demagoki
kao

advokat,

734

propovijedao prorokim
patosom, glasom
vapijueg,

traio

je

efektne

govornike

figure,

paradokse,

drastine primjere,
on

je

stvar".

branio

"svoju

735

I trapio je tijelo kao

svetac. Morio ga glau,
ispijao bdjenjima,
Marinkovi Kiklop
ne dao mu mira nigdje,
ni jednog asa. Tovario
ga izmiljenim, suvinim
brigama,

736

pronalazio zadatke nou

u

krevetu:

polju

na

jedno

prvom

zrno,

na

drugom dva, na
treem
etvrtom
petom

etiri,

na

osam,

na

esnaest,

na

737

estom trideset i dva,

na
sedmom

ezdeset

etiri,

osmom

sto

osam,

na

na

dvadeset

devetom dvijesto
pedeset
desetom

est,

na

petsto

738

dvanaest,

na

jedanaestom

tisuu

dvadeset i
etiri,

na

dvanaestom

dvije tisue etrdeset i

osam, trinaestom etiri
tisue

739

devedeset

etrnaestom

est,
osam

tisua sto devedeset i

dva, petnaestom
esnaest
stotine
etiri,

tisua
osamdeset

tri
i

esnaestom

trideset i dvije

740

tisue
ezdeset

sedamsto
i

osam,

sedamnaestom
ezdeset i

pet tisua

petsto
trideset

est,

osamnaestom

sto

741

trideset i jedna tisua

sedamdeset i dva,
devetnaestom

dvije

stotine ezdeset i dvije

tisue sto etrdeset i
etiri,
dvadesetom... To doista
strahovito raste! Htio se

742

poigrati malo raunom,

a to je
bio uas! I kamo to vodi,
i

emu

sasvim

to?

Jednim
malim,

nedunim
podvostruenjem,
upravo

neznatnim

743

posredstvom

tako

omiljelog,

tako

popularnog,
svagdanjeg,
prijateljskog,
rodbinskog,
ljubavnikog broja dva
raste taj

744

beskrajni monstrum, to
nesagledivo

tijelo

beskonanosti,

strano

kao strah,
veliko kao vjenost.
I

to

je

bio

nain

muenja: beskonanost

745

i vjenost. Jer mi smo

navikli gledati
stvari

ukroene

oblicima, upregnute u
nae

ograniene

potrebe, izrezane u
zalogaje prema naem
apetitu.

Kostimirane

746

stvari,

izbrijane,

ureene za paradu,
za predstavu; ponienje
materije,

svoenje

na

rekvizit, na motiku, na
etku.
A stvari su udnovato
nadmone i bezobzirne.

747

Nedimenzionirane.
Beskrajne. I svi
simboli to su narasli
iznad stvari, oblaci to
su

se

isparili

iznad

beskrajnih
voda, putuju po naim
glavama

kao

misli,

748

brige, elje, matanja.

Muenja.
Melkior je ulazio u svoje
muilite

nasladom.

Ali u njegovoj nasladi

nije bilo
uivanja,
Naslaivao

ve

rauna.
se

749

raunajui kako e se u
tim komplikacijama u
koje je svesrdno utrao,
kako e u tom labirintu,
po

kome

je

luckasto

trkarao i
vikao iz svega glasa "ja
sam

nestao,

mene

750

nema", doista nestati za

jedan
besmisao
njega

koji

je

vrebao.

nevidljiv,

na
Biti

neulovljiv

onim ogromnim,
dlakavim,
prstima

masnim
to

mu

se

751

priblie svaki put kad

mu za- stane misao,
kad

se

zaboravi

prepusti zadovoljstvima.
Marinkovi Kiklop
Ondje je njegov stan iza
ugla: soba sa stubinim

752

ulazom,

gleda

preko

ulice u
dvorite

vojarne

35.

puka. A ovdje prije ugla

je "Ugodan kuti", mala
gostionica
ili buffet, koji Ugo zove
"bistro".

Tu

Melkior

753

navraa uveer, usput,

na
povratku kui, da "neto
popije". "Ugodan kuti"
dri

njemaka

obitelj:

mali
rumeni otac s nabreklim
trbuhom

licem

754

uvjerenim

vanost

svoga postojanja,
duga i mrava mati koja
dobroudno

smijeno

govori

hrvatsko-

njemaki, punaka
bijela kerka Else, kao
da je donedavno bila

755

opatica,

krije

svoje

enstvo pred
mukom
stidljivo
kad

pohotom
obara

pogled

posluuje

kod

stolova (kao da
posluuje kod oltara) i
sin

Kurt

velikom

756

plavom glavom, uskih

ramena i irokih
bokova.
vodnici

Tu
iz

zalaze
vojarne

trideset i petog, a zato

ba vodnici,
Melkior se i sam pita, no
moda taj lokal upravo

757

odgovara

njihovom

inu, to li?
Melkior

ue

bi

pozdravljen od tri lana

njemake familije (otac
se rijetko tu
viao,

on

nekakvim

obilazi

po

poslovima),

758

no mamin se pozdrav
istie "topra
fea".
Vodnici su zauzeli etiri
strane jednog stola, a
na jednom od uglova
sjedi

759

stidljiva

Else,

preplie

svoje bijele prste u krilu,

dakako,

oborena

pogleda.
Kurt

posluuje

dragi

stol: jednog orijaa i uz

njega sitnog staria na
kome se

760

jo

od

ljeta

zadralo

bijelo platneno odijelo.

Po dva deci.
Dva su stola slobodna.
Melkior sjedne za onaj
udaljeniji
vodnika",

od

"stola

761

razborito, izvan dohvata

mirisa vojnog naftalina.
Kurt je spretan "keba";
on kae da je "kelna",
inae

je

student

tehnike.
Posluio
onom

je

Melkiora
"njihovom"

762

specijalnom kobasicom i
pivom i zamolio da
li smije sjesti.
- Ah, znate, gospodin
profesor

(Melkiora

je

zvao profesorom zbog

tona

763

konverzacije,

ili

vie

zbog vlastitog ugleda)

da mi je ve svega,
znate...
Radi,

radi,

zato

radi? Za ivot radi. A

zato ivi? Da radi.
Circulus

764

vitiosus,

gospodin

profesor, apsurd. Jeste li

kada

mislili

kako

se

vrtimo u
krugu

apsurda,

gospodin profesor, kako

nema cilja, nema - i
poloi Kurt u nekom

765

teoretskom

oajanju

svoje ruetine na stol

pored

Melkiorova

tanjura. Deset
prstiju

mesnatih,

kobasiastih.
upravo

zareza

kobasicu, ali je

Melkior
svoju

766

pomiluje, odustane od
klanja zbog tih
Marinkovi Kiklop
Kurtovih prstiju na stolu.
I ponovo se javi ideja o
ljudoderima, o tijelu

767

upropastitelju koje moe

izazvati apetit u drugom
tijelu i posluiti mu kao
jelo. A misli toga "jela",
ideje,

osjeaj

za

ton

utoga pored modrog,

za

768

tragediju kralja Leara,

raanje suze, tjeskoba u
dijafragmi,

strah

na

vrhu
tjemena,

matanja

jednom hodu, o gibanju

bokova, "na dragoj usni
osmijeh mali,

769

ai

cvijea"...

vode
sve

kita
-

jelo,

tijelo - upropastitelj.
-

Circulus,

gospodin

profesor. Eto, ja, vi, ova

dva

gospodina,

vojnici, svi

oni

770

govorimo.
moemo

A
mi

to
rijeiti?

Moemo li mi rukama
neto uiniti da se sve
promijeni?

Govorimo,

hm, ba smo mi...

"Zna, kume" - govori
stari orijau - "to u

771

krivolovi, raubieri. A
to nije
uivanje.

Jesam

ti

priao, kume, kako am

spavao? Spavam ti ja,
spavam..."
"Eh, bogati! Evo, neka
Elza kae. Jesam li ja,

772

Elza,

subotu

potamanio petnaest
ljutih? Pa nita. Ustao,
opasao se i na levo krug
pravac kasarna. A noga
ko
grom,

iskra

plonika,

frca
ko

iz
u

773

paradnom

prvog

decembra."
"Ja ti, brate, nisam za
pie zbog pia. Nikako.
Nego trgne jednu-dvije
zbog
raspoloenja.
nekako

ko

Pa

si

slobodniji.

774

Eto,

uem

ovamo,

sjednem ko klada,
rije

ne

znam

da

izustim. Ko nema to
da

kae.

Trgnem

li

okanje, eh breee, i
Elzu

bih

poljubim.

mogao
Sta

da

znai,

775

hou da kaem, kad ti

ui zagrije."
-

Eto,

na

gospodin
gradimo

primjer,
profesor,

nasip,

doe

poplava i sve srui.

Pa

ima

li

smisla,

gospodin profesor?

776

"Spavam

ja,

kad

najedanput ku, ku u
prozor. Ustanem ti ja,
kume, to jest
dignem e i kreveta,
mjee
prozorom
zna."

ja,

pred

golubica,

777

"Gr" - uini orija te se

ne zna odobrava li ili
podriguje.
"Sto kae, kume? A ja
ti e nita ne razumijem
u tumaenje snova. I
ku, ku,

778

golubica

po

prozoru.

Ada am otvorio ko na?

- moda je bila dua, a
kume?"
"Grg, nije" - odgovori
orija kratko i sigurno.
"Nije, a? A eto, ja e ne
razumijem. Ma kako je

779

ona ku, ku... A gledao

am
neki dan jedan film o
caru Makimilijanu kako
u ga komunisti ubili u
Meksiku. A

780

ena

mu

aria

Miramaru kod Trsta. Kad

je ar izdahnuo..."
&
Marinkovi Kiklop
- A raati djecu? Vi niste
oenjeni,

gospodin

781

profesor,

tako

je.

Pametno.
ovjek nema prijatelja.
Kad

nam

kau

"Prijatelj", mislimo, to
on to treba?
"0",

pomisli

"proiruje

se

Melkior,
Kurtova

782

filozofija!" 0 nasipima je
ve
sluao, no, eto sada i
djeca, prijatelji...
"Kad je ar izdahnuo,
eto

carii

njegove

na

due

golubie! I

prozor
u

liku

783

pjesmu

pjeva:

Otvori

prozor dua je moja...

(zapjevao stari). A ti
kae,
kume, da nije?"
"Nije", hripne orija. "To
je kino."

784

"Taamooo

daleeko,

daleeeko kraj moraa"...

zabugari

nostalgino

vodnik druge
klase zabacivi glavu i
zaklopivi oi.
"Ne, ne", zamoli Else da
se sauva mir. "Platit

785

emo globu. Nemamo

dozvolu za
muziku."
"Vidi, muziku! Ovo je
naa, nacionalna. Drugo
je muzika za ples."
"Ne,

pjevanje

zabranjeno,

je

uope",

786

govori

Else

umiljato,

gotovo sa stidom, kao

daje

netko

hoe

poljubiti.
- Vojske su za rat, zar
ne, gospodin profesor? Zatim

Kurt

apui, ak

nastavi

787

nekako povjerljivo, te je
Tresiu sinula neobina
misao koje se gotovo i
uplaio.

gospodin

profesor,

mentalitet
glavom na

Gledajte,
taj

(pokae

788

vodnike), je li to za rat?
To

je

za

tunjave

krmi. Petnaest ljutih, to

je
njegov heroizam. Rat je
danas nauka. A njemu
je vojnik - da iskra vrca
pod

789

nogom.
moja

Mentalitet.

sestra,

to

A
e,

mora sluati te budale

zbog posla. Od
toga ivimo. Opet se
krug zatvara...
"Sta? Nema ovjeka do
naeg majora. Ono kad

790

ga vidi pred strojem

reko bi duu
e ti na sablji izvaditi, a
majka je, asna rije.
Jednom

ja

tako

pred

njega,
gosn majore, znate kako
je, vojska smo, enska

791

eka u varoi... Zgodna?

namigne
on

onim

avolskim

okom.

-Paaa...

ne

znam

smijem

li

da

kaem daje ko carica

nebeska. - Hajd, i ne
brukaj mi bataljon, pa

792

pljucne i frkne ko da me
alje u
patrolu.

Majka,

asna

rije."
"A jesi li ti, kume, kada
vidio kako e kanarini
ljube? Ja am vidio. To je

793

sjajno kako e ljube i

jako zanimljivo. Ko bi
rekao,

tako

sitni

stvorovi..."
Marinkovi Kiklop
- Pa i ta vaa stvar,
gospodin profesor... Vi

794

ste inteligentan ovjek,

to je
glupo!
- Sto je glupo? - Melkior
uas shvati i ozbiljno se
uplai.
-

Da

superiornom

jednom
ovjeku

795

ovakvi

prostaci

devet

mjeseci piju krv! Zar se

nikako

ne

moete

izvui? -1 ponovo Kurt

vrlo

povjerljivo:

Moj

otac, znate,
gospodin

profesor,

poznaje jedan postupak,

796

ali

nita

opasno

nikakvih
posljedica po zdravlje.
Zna on to, iz rata, a vrlo
jednostavno i nikakav
profesor

medicine

ne

moe nita posumnjati.

797

Dvije

cigarete

treba

natopiti u...
ne znam u to, u neto
ih

treba

natopiti

popuiti prije pregleda.

Otpremit e
vas kui sa suzama u
oima. Moj fater ih je na

798

stotine izvukao. Ali u to

ono
valja umoiti?... On bi
ovaj
doe.

as

trebao

Ako

pitat emo ga,

ne?

da

priekate,

799

Melkior

se

uznemiri

zbog te neke ortake

intimnosti kojom je Kurt
navaljivao na
njegovu

nevinu

zaplaenost
historijom.

pred
Pa

to

je

neto drugo, Kurt, to to

800

vama pada naum, to to

vi,

Kurt...

poeo

Melkior
sebi

je

mucati

neku ispriku
svojoj savjesti.
- Vi ve idete, gospodin
profesor?

ja

sam

801

mislio pitati fatera? No,

u to se
ono umoi, Christgott?
Pitat u ja to za vas,
gospodin profesor. Moj
repekt,
laku no.

802

- Laku nooo, - otpjeva

Else kao automat svoju
malu

ariju

za

Melkiorom,
ljubazno

lakim

rumenilom.
Teko

se

uspeo

do

svoga treeg kata kao

803

da su mu depovi puni
kamenja. To je
iscrpljenost, pomisli, od
trapljenja. Ona Kurtova
kobasica

bilo

je

prvo

jelo od
juer u podne. "Svetac",
rekao

bi

Ugo.

Zbog

804

Kurtovih prstiju nije ni

pojeo
kobasicu

do

kraja.

"Kanibalstvo" - to je bila
misao na koju je naiao
u drugoj
polovici

kobasice.

ostavio je tu polovicu

805

iznenaenom,

ak

uvrijeenom Kuitu!
"Konji

su

skuplji

od

goveda i svinja", rekao

je

Kurt,

"tu

nema

konjetine".
Ima ovjetine, Kurt, u
naoj mati.

806

Zavue ruku pod koulju

i

zagrabi

svojih

punu

dlakavih

aku
prsiju.

Covjetina.
Upotrebljiv termin... a i
meso
Kanibali.

ponegdje.
Zavaljen

krevetu, u mraku,

na

807

ponovo

zaplovi

"Menelajem",
njakom

s
teret-

pacifike

kompanije.

"Kanibali".

Tako
se imala zvati drama
koju

si

zamiljao.

808

Zapravo

groteska

ljudoderskim
urlikanjem, plesovima i
Marinkovi Kiklop
uroenikim igrama uz
zagluno bubnjanje oko
kotla na velikoj vatri.
Kotao je,

809

naravno, iza kulisa, jer

se

takvi

najefektniji

prizori u kazalitu uvijek

deavaju iza kulisa. U
kotlu se kuha bijelac,
debeli kuhar, najdeblji
od sedam

810

brodolomaca
potopljenog

s
broda

"Menelaj". Trebala je to
biti neka simbolina
satira, ili tako neto...
Uostalom, svejedno to
je trebalo biti, kad od
toga i

811

tako nita nije bilo osim

trenutnog bljeska jedne
ideje koja ti je veeras
ponovo

sijevnula

"Ugodnom kutiu" kad

je Kurt donio na stol
kobasicu.

812

Prvi put ti se javila ta

misao
vlaku

jedne
na

noi

tvrdoj

klupi

treeg
razreda. Uivao si itav
mali kupe kao privilegij
koji

si

kupio

konduktera za

od

813

neto malo novaca. Dok

si se vrtio u nesanici na
tvrdom rebrastom leaju
nicala
je

polako

ta

zamisao

kao sjeanje na prie

koje

si

sluao

djetinjstvu od

814

laljivih

starih

pomoraca, koji ne samo

da su bili zarobljeni od
ljudodera,
nego

su

svi

vidjeli

jednookog diva kome su

svi i oko izbili. Ali odakle

815

odjednom

te

starake

hvalisave

odisejade

vlaku, na tvrdoj klupi, uz

strahovitu
lupu kotaa ispod uha?
U

jednom

momentu

zatekao si jednu svoju

ruku na koljenu,

816

drugu

na

ramenu,

osjetio si pod prstima

svoje

tvrde

iljaste

kosti, prevuene
suhom tankom koom;
zavlaio

si

prste

spojeve

zglobova,

rupe u kostima, u

817

usjeke

izmeu

tetiva,

odjeljivao kost od kosti,

konstatirao

svaku

zasebno,
nesvijesno,
samo

opipom,

opipom,

kao

strane, tue stvari, i ne

mislei na njih,

818

i sada kad naknadno na

to

misli,

sve

ti

se

objasnilo. Bio si tada

strano
izmravio

od

straha

pred dogaajima koji su

traili tvoje tijelo (i to je

819

putovanje

bilo

zbog

pitanja vojnih), i pipajui

tako svoje iljaste gole
kosti
osjetio
neko
ogromno

si

odjednom
instinktivno
zadovoljstvo,

upravo neku obijest

820

podsmjeljivu

radost

nad tim svojim kostima,

nad

tim

svojim

kosturom, koji
putuje, koji nosi tvoje
ime,

koji

je

od

konduktera lukavo kupio

ovaj zasebni

821

mali kupe gdje moe

poloiti

svoje

kosti

pipati ih i konstatirati:
gle, kosti
koljena,
kljuna
rebra...jednom

lopatica,
kost,
rijei:

ustanoviti zastraujuu

822

razgovijetnost

jednog

skeleta koji lukavo misli

o sebi: A to sam ipak ja,
ja
koji

znam

kako

se

zovem, koji puim tu u

mraku nad kloparanjem
kotaa i - entre

823

nous soit dit - koji se

kani provui, provui...
Pst, pst, jezik za zube!
To mravo tijelo! Pritajilo
se

svom

skeletu,

sakrilo se, uvuklo

Marinkovi Kiklop

824

kosti

tu

osjetilo

sigurnost pua, mia u

rupi, jea pod bodljama.
Jednostavno

proglasilo

tijelo:

nema!

mene

zatim, u tom sklonitu,

u tom

825

predahu

izmeu

dva

straha, poela je nicati

zamisao

antropofagima i
brodolomcima, zabavno
i vedro i gotovo obijesno
kao

od

kad se

prezasienosti

826

dareljivo

razmeemo

hranom.
I veeras u "Ugodnom
kutiu",

uz

Kurtove

alobne napjeve, pored

kobasice i
Kurtovih prstiju, ponovo
dareljiva

obijest

827

skeleta

koji

kanibale

posluuje
ivom

svjeom

ovjetinom, a sam se
hrani

umjereno

oprezno, da se ne bi na

828

njemu pojavilo meso, da

ne bi iz njega provirilo
tijelo. Ponovo ideja o
kanibalima.

Ve

brod

"Menelaj".

zvao

se

Plovio je, nastavljajui

opasno ratno

829

putovanje,

koje

traje

ve desetak noi, kroz

arhipelag

Tonga

(Europljani ga zovu
"Prijateljskim otocima"),
izmeu otoka Vavau i
Tongatabu
Tutuili, otoku u

prema

830

arhipelagu
zapravo

Samoa,
prema

luci

Pago-Pago gdje treba da

ukrca tovar kopre
za fabrikaciju ulja. Sino
je kapetan prouio na
karti arhipelage (rije je

831

lijepa - arhipelag!), a
veeras dosta, rat je,
"Menelaj"

treba

da

potone.
Pogodio ga torpedo i
"Menelaj" - mu lijepe
Helene (od trojanskog
rata tratatata-

832

rata) -je potonuo. No on

nije vaan, brod, nego
ljudi... svi su se utopili,
osim sedmorice, to jest
estorice,

jer

sedmi,

stari mornar s lulom,

pao je u

833

ruke

polinezijskim

ljudoderima,

tek

nekoliko sati poslije njih

i jedva dospio
da prisustvuje kuhanju
efa

kuhinje

"Menelaja". No - to bi
rekao Hamlet - ne

834

gdje bi on kuhao, nego

gdje su njega kuhali uz
kanibalsko

veselje

mnoge
folklorne
su

plesove,

preko

osvojili

Europu

neka vrst

koji

Amerike
i

kao

835

helenizacije

kanibalske

kulture

postali

univerzalnijima

uzbudljivijima od
Eshila i Sofokla. Tada je
brodski cinik, lijenik po
struci,
ubogi

izjavio

da

je

836

kuhar

otpraen

mrani

svijet

ljudoderske
mandizije

guruz

neto

pretjerane
poasti za njegov ovji
mozak, koji je mnogo

837

bolje

pripremao

na

"Menelaju".
No

prije

tog

kuhanja

brodolomci su svueni
do gola i predve-deni
pred neku
komisiju

kao

regruti.

(Jo dvadesetak dana i

838

stii

poziv,

jo

jednom, sedmi:
mladi Melkior Tresi da
stupi

pred

komisiju

regrutnu

radi

ocjene

sposobnosti za
odsluenje...
onaj

bivi

Predsjeda
austrijski

839

Peharek

pukovnik

ravnim
tabanima.

Najprije

govor "vojnii-junai i vi
ai-vojnii...

ovo

obilno vrijeme
Kral

Ota-dbina

oekuju hrabru

840

Marinkovi Kiklop
du-nost"... Goli se tresu
od

hladnoe,

stida;

neki

treme,
pokrivaju

rukama
svoje visee vrtove, a
hrabriji junaci ih i podiu

841

kakljaju

njima

stidljivce
ispred
zaplaenoj,

sebe

po

najeenoj

stranjici. Sedmi put e

mladiu Melkioru
Tresiu,

uvredljivo

spustiti na glavu polugu

842

za

mjerenje

visine,

udah-izdah,
opet

im

utajiti

nekoliko litara zraka, s

dva

gadljiva

prsta

uhvatit e ga za
miicu

kapetan

Eskulapovom zmijom na

843

epoletama

teka

astenija, privremeno...
No,

nema

vie

privremeno, sad je ili ili! Poluglasna prepirka

kod komisijskog
stola.

Peharek

zalogaja!

ne

da

Mrav,

844

astenian, kost i koa,

kae Eskulap, ali
dobra je i kost, pa i koa
Kralu i Ota-dbini, jer to
misli neto, kost i koa,
pa neka se obue u sivo
maslinasto, kost i koa,

845

odozgo

poklopi

ajkaom do
uiju, pa neka tiho cvrlji
tu ispod po pravilima
slube - sva etiri dijela
u
boju
Ljudoderski

mater!)
Peharek,

846

kuhar ili mesar, moda i

sam car s karikom u
nosu, struno ocjenjuje
pleke,
bubrege

butove,
na

bijele

golima

jednom
kretnjom odreuje efa
kuhinje za veeru. Drugi

847

po

debljini,

agent

kompanije,
pada u nesvijest. Ostali
gledaju
svoju

uasom

sudbinu.

Jedino

brodski
lijenik
skot!)

(pjegavi,
odvaja

rii
svoju

848

inteligentnu
radoznalost, motri,
ocjenjuje kao da je i on
tamo

komisiji,

odjevenoj u golu mrku

kou koja daje
pravo

na

regrutaciju

mesa.

On

paljivo

849

gotovo

njeno

klizi

anatomskim pogledom
po

iroko

pleima
stroja,

nabijenim
upravitelja
plazi

po

gojaznom strojarovom
tijelu,
leta

krugom

mujeg

oblijee

njegov

850

arogantno

izboen

trbuh, obavija mu
bedra gotovo ljubavnom
njenou i kae u sebi
"trei"

podlom

sigurnou.
Jadni upravitelj stroja!
Osjea

hladnu

njuku

851

takora

na

sebi,

svijestan je
svoga

mjesta

ovoj

groznoj kronologiji, pa
ne

moe

da

sakrije

zavist na
odvratnost
tijela.

lijenikova

852

Toliko
zmiji

je
i

Eskulapovoj

trebalo

provjerila

da

bi

vrijednost

svoga
zakljuka.
meu

Lijenik

ovim

je

tjelesnim

aristokratima bio jadno,

smrdljivo

853

stvorenje,
odjednom
nadmonost.

koje

je

osjetilo
Tamo,

"onom svijetu", on je
zbog svoga tijela ivio u
paklu samoe. U svijetu
mirisavu,
standardni

gdje

su

854

smradovi

zatvoreni

posebne ustanove, gdje

ih ispire voda i udaraju
kemijski i
parfumerijski izumi, on
je

morao

nositi

sa

sobom tu ustanovu sa
svojim sasvim

855

nekonvencionalnim,
nepatenti-ranim, ak i
nekako

originalnim

smradom sa stranom
svijeu o definiMarinkovi Kiklop

856

tivnosti

svoga

stanja.

On je bio eljan drutva,

prijatelja, ena. ak ni
kupljene
podnosile

ene

nisu

njegove

blizine dulje od nunog

radnog vremena. U

857

Sangaju

mu

je

rekla

jedna debela Rumunjka,

koja je i sama smrdjela
po znoju, da
se od njega iri neki
takav

miris..."Smrdim,

smrdim, majko moja!"

Bio je uvjeren

858

da sav smrdi, da smrdi

njegov

hod,

njegov

pokret, njegov pogled,

njegov glas, da
njegova

rije

iri

nepodnosivo

smrdljivu

atmosferu

kojoj

ljudi gue. Smrdio

se

859

je

Sapunao

samom
se,

sebi.

strugao,

prao, izlijevao po sebi

mirisne vode i
ulja, kupao se u moru,
izlagao

tijelo

vjetru

kii, pekao ga na suncu,

a ono

860

se,

podlo,

osulo

mekinjastim tokicama i
nekim

odvratnim

crvenim pjegama, ivim

ranama. Ria izmorena
kosa, upave i rijetke,
jedva vidljive obrve, sve
je

861

izgoreno,

uniteno

od

vrue vode, sapuna i

najstranijih
kozmetikih podvala
kojima

je

nesretnik

usrdno nasjedao. Bio je

kao

gubavac

svoga vjenog

svjestan

862

izopenja iz svega to je
drutveno i ljudsko, to
je radosno i lijepo, to je
svima doputeno.
Jadni brodski lijenik!
I gle odjednom, njemu,
u rukama polinezijskih

863

ljudodera, pred kotlom

smrti,
mladi

Melkior

Tresi

zavidi! Osjea strano

zadovoljstvo

njego-

vom odvratnom
tijelu,
smradu,

njegovu
u

njegovu

864

jadnom

odbaenom

fizikom biu! Nanjuit

e
ga, proi e on - nije to
dobra ovjetina za ove
gurmane.
Gleda lijenik punake,
zaobljene

forme

865

kapetanove, mesnata i
jaka plea
strojarova

te

delikatno,
bijelo

ono

sanjarsko

meso

prvog

asnika palube pa
osjea

sam

neko

kanibalsko zadovoljstvo

866

nad

tim

slasnim

zalogajima, nad tim

superiornim
kome

mesom

nita

uskraeno

nije
u

bilo
onom

svijetu, koje se
nasitilo

nauivalo

hrane

ugleda

867

potovanja i ljubavi. On
je sada bio
siguran

za

svoje

posljednje mjesto, koje

bi u najgorem sluaju
mogao dijeliti
jedino

sa

starim

mornarom. A dotle, he,

868

dotle... samo da mu ovi

vrate odjeu!
Ima

on

depovima

tamo

po

stvarica

koje prave udesa.

I

doista,

vratie

mu

odijelo. Njemu i starom

869

mornaru.

Ali

oficirske

uniforme,
ukraene
sidrima,

zlatnim
vrpcama

gumbima,

obukli

i
su

cara i dva najvia

funkcionara

natakli

njihove mornarske kape

870

na

glavu.

Poto

su

poveerali efa
kuhinje,

otplesali

domaini

nekoliko

najmoMarinkovi Kiklop

871

dernijih

a-a-a

ritmova i povukli se siti i

zadovoljni na poinak.
est
provodi

brodolomaca
prvu

polinezijsku no u maloj
okrugloj uroenikoj

872

kolibi,

spletenoj

od

bambusa i iblja. Nakon

neiz-bjeivih

malih

svaa i
triavog natezanja oko
izbora leaja (to dalje
od lijenika i mornara),
u tom

873

tijesnom
tuljkom

krugu
od

pod

pletera

smirie se napokon dva

prezrena odjevena i
etiri

otmjena

golaa,

kao ulovljene ptice pod

slamnatim klobukom.

874

Ali

san

Oslukujui
svojom

ne

dolazi.

svaki

sa

zebnjom

razgovore majmuna iz
oblinje dungle sjeaju
se

brodolomci

ogorenjem

s
svoga

slavnog Zapadnjaka

875

koji ih je prije stotinjak

godina

proglasio

praunucima

te

groteskne parodije
ljudskog bia to skae
po granama i urlie u
toplim tropskim noima.
Gadi im se

876

sada

Tarzanov

djevianski heroizam i
ogoreno

zazivaju

gospodu

literate

Defoea,
Burroughsa

Kiplinga

neka izvole doi ovamo

877

te

robinzonske

tarzanske i
riki-tiki-tavi
djevianski

ljepote
iste

ljudoderskog
polinezijskog
otoka!

idile

878

Ubogi kuhar! Sluajui u

beskrajnoj

noi

tune

krikove kaka-dua ini im

se da to
panino
tijelo

doziva
bijela

kuharova,

svoje
dua

pa

nalazei tijela svoga,

ne

879

luta u noi izgubljena i

jadna

kao

preplaena

ptica i moli za pomo i

spas. Dua
zamire u golaima od
tih onomatopeja to ih
zovu

sebi

papagajsku vjenost.

880

gore

visoko

nebeskim
nehajno

daljinama
vise

sjajne

tropske zvijezde i njiu

se na nitima svjetlosne
pree od dosade svoga
beskrajnoga
Igraju se

trajanja.

881

zvijezde

prostorima

modrim
nad

ljudoderskim

otokom

razbacujui prakama
meteore to padaju u
plamenim

lukovima

mrana tropska mora.

882

Otplovio

je

mladi

Melkior Tresi na svom

krevetu

menelaj-skom.

Indonezija,
Polinezija,

Poezija.

Arhipelag snova! (ima

neki

takav

Arhipelagi. Atoli

roman).

883

i lagune. Havaji - odakle

ar te rijei? "0 rajski
cvijete, moj havajski..."
Psovao je od oaja te
noi

osamljenike.

Taj

Bog to bi sve trebao da

vidi i da

884

zna! A agent kompanije

trese

se

Svijestan

u
je

groznici.
svoga

mjesta u
redoslijedu: to moe biti
sutra,

prekosutra...

Brodski lijenik nudi mu

pomo,

885

masau

glave,

miia

na vratu, nekog tamo

ivca

koji

se

moe

umrtviti... Nazvao
ga zloincem i cinikom.
- Ah, nema nam vie
naeg dobrog kuhara -

886

odgovara lijenik na tu
neljubaznost.
Agent je zaplakao.
Nitko se ne osvre na
njegovo jecanje. Svatko
opipava sebe u mraku,
ispituje

887

stanje svoga tijela i srdi

se

na

njega.

Konstatacije su krupne,
teke, fatalne
kao optube neke glupe
lakomislenosti koja eto
donosi
Konac u

sada

propast.

888

kotlu

kanibalskom.

Uas.
Netko

bijesno

udara

akama po sebi i psuje

svoje meso. To je "trei",
upravitelj

889

stroja, lijenik to zna. S

oajnom mrnjom tue
upravitelj stroja svoj
neposluni

trbuh,

ali

ipak i s nekom nadom

da

ga

lupanjem nekako

moda

890

prignjeiti,

smanjiti,

stjerati u sebe i prikriti

pred ljudoderskim
sladokuscima. Doao je
ak na ideju "operacije"
i priopio to lijeniku.
Rii cinik se nasmijao.

891

- A ja? A tko e s mene

skinuti varke i odreske?
- Pa vama to, kako da
kaem - i ne treba.
-

Ne,

meni

treba

helikopter. Dajte vi meni

helikopter, ili makar i
obini balon,

892

da me podigne iz ovog
raja zemaljskog, a ja u
od

vas

izmodelirati

odvratno

mravu

takvu

mizeriju

da

ljudoderima
ekam odgovor.

se

zgaditi.

893

Smijeno.
Upravitelj
uzdahnuo

je
i

stroja
napustio

svaku nadu.
Kapetan tiho proklinje
svoj

"prokleti

Predbacuje
raskona

apetit".

sebi

svoja

894

hranjenja u proteklom
ivotu. Burne simfonije
gurmanskih uivanja, za
koja je
mnogo kriv i onaj debeli
idiot to su ga danas
"ovi" skuhali. Defiliraju
pred

895

njim

sveane

slavnih
luncha

povorke

breakfasta,
i

dinnera

tustim slaninama od
neprispodobivih
jorkirskih svinja, utih
hamandeggsa, suptilnih
narezaka

896

bacona,
mortadele

unke

talijanske,

uzbudljivih pateta od
gusaka, zeeva,
jarebica;
perfidni
krivonoge

mariraju
rakovi,
abice

balerine u paniranom

897

trikou
mother"

fazone
i

"grand
nestano

ljapkaju po delikatnoj
kai od whiskya,
rice-pudinga

najra-

zmaenijih krema to se
slatko
pjesma

razlijegaju

kao

898

slasti

po

toj

dolini

ugodnikoj. A na svetom
jezeru

gurmandizije

plivaju masni
svetokruzi kao metalni
zvui

veernjih

highlandskih

angelusa.

Ah, sve su to sada

899

mrtvi zvui jorkirskog

roktanja

kotskog

kokodakanja, pitanja i
fri-ganja i
peenja

prokletoj

kuhinji "Menelaja", sve

su to sada pokojne
Marinkovi Kiklop

900

Marinkovi Kiklop
uspomene

lupanja

umanjaka,

zveketa

tanjura, klinkanja aa i
pucanja epova! I
to

je

"Menelaja"

kapetanu
stvarno

901

ostalo

od

cijele

te

sveanosti - ah, kad bi

se

bar

moglo

dekadentno uzdahnuli "nita"! - ostala je ova

glupo nabijena
lina konzerva, perfidno
zainjena

svim

902

monstruoznim zainima
izjelike ludosti
kao

zavodniki

upakirana slast na koju

sline cure iz zuba ovih
prodrljivih
divljaka.

903

Uzdahnuo je iz dna due

jadni

kapetan

"Menelaja" i izgovorio,
ne znajui ni sam
zato, oitu besmislicu:
- Eh, do avola, da smo
barem ponijeli kompas!

904

- Da, do avola! - javi se

iz mraka ironian glas. No valjda emo se s
naim
nautikim znanjem i bez
kompasa nekako snai u
kotlu vode.

905

To je bio prvi asnik

palube,

blijed

mlad

ovjek, bijela kokojeg

mesa,
enskasto

ljepukast,

njean i senzibilan kao

razmaena jedinica. Za
dugih i

906

dosadnih putovanja na
sporim

trgovakim

brodovima

njegova

melankolina priroda
zala je u mrani spleen
i

neko

stanje

gorke

potitenosti i sarkazma.
Osjeao se

907

osamljenim u svijetu, pa
je u jednoj puionici u
Hong

Kongu

ubrzo

otkrio
Nirvanu.
Ostao je bez droge i bio
je,

razumije

se,

908

razdraen.

Cijeli

dananji dan nije

okusio

svojega

blaenstva, zna da ga
nikada vie nee okusiti
i to ga znanje

909

dovodi do oaja. Udara

se

akom

po

glavi

mumlja neto idiotski.

Zna rii Eskulap to je
to,

pa

ublaiti

mu

nastoji

prolaznu

perspektivom

bol

910

skorog vjenog smirenja

u

pravom,

tako

"prirodnom"

rei

nitavilu.

No nita, pa
ni

to

nitavilo,
utjeiti

kanibalsko
ne

blijedog

asnika. Jedino

moe
prvog

911

izjavljuje
takva

da

mu

vrst

se

smrti

naprosto - gadi, i nita

vie. On je znao
Hamletovoj

misli

kralju koji prolazi kroz

prosjaka

crijeva

maha u svojoj

dati

912

fantaziji i zamiljao je
sasvim
sebe

ravnoduno
savakanog

na

tom posljednjem
putovanju. Gadilo mu se
to i nita vie. Ali ovo,
"ivjeti
stvarnosti" i

paklu

913

nikad vie ne okusiti...

pa

makar

to

"nikad

vie" trajalo i tri dana to mu je

nepodnosivo.
- A lie betela! - sjeti se
doktor. - To se vae i
sasvim je dobro... u

914

nudi.
-

Betel

uzdahne

je

Indiji

asnik

enjom i zajaue kao

bolesnik prvu no nakon
operacije.
- Mora ga biti i ovdje tjei

doktor

ne

915

odustaje.

Betel

je

tropski biber, a
mi smo u tropima, hvala
budi Budhi i Vini.
- E, pa dajte mi ga! vrisne asnik kao da e
nekoga zadaviti ako mu
odmah ne

916

dadu lie betela.

- Sutra ete ga dobiti ree

doktor

sigurnou

sa

Kristovom

kad je desnom
razbojniku za sutradan
obeao raj.

917

Sutra - raj. I kao neka

radost

rodi

se

Melkioru-putniku,

u
okus

nekog osjeanja
osjeti

sebi.

Ali

osjeanja samog jo nije

bilo. Bilo je potrebno
pitanje:

918

otkud to odjednom, ta
razmaenost

srca,

ta

fantastina rasvjeta po
ivcima,
morbidno

milovanje

Budunosti? Kao da je
usuo u sebe okanj ljute
po

919

Maestrovom...

Dajdamu... Ljepotica se
ipak ljupko nasmijeila u
magli njegova
straha - Ugu... Ugu se
nasmijeila!
Proguta Uga u suhim
ustima,

na

silu,

bez

920

vjere. Bez simpatija, sa

zaviu.
Titanija se zaljubila u
magarca.

Ona

se

zaljubiti u Uga. Titanija

e
napustiti Fredija i prijei
e magarcu. Bit e s

921

nama,

majstorima.

Uortaio se s
"drutvom". Drutvo e
imati

kraljicu.

On

igrati Pirama, Ugo Lava.

Maestro e

922

biti

Zid,

Cikorije

Hazdrubalovi

Mjesec.

San ljetne noi...

Na granici sna zaustavi
ga surovi glas - "stoj"!
Mijenja se straa dolje
pred

923

vojarnom
petog

trideset
puka.

i
Pod

svijetlom plinske lampe

stari i novi straar
dodiruju se glavama i
apuu

tajanstvene

rijei kao mravi. Novi je

preuzeo

924

strau. - ljak! - lupa

cokulama.

Poela

je

uspinje

na

dosada...
Netko

se

trei kat. Ali to su etiri

noge
Melkior

na

stubitu.

925

osluhne paljivije. etiri.

Dvije su tihe, htjele bi
se pritajiti, a dvije
naglaeno

bune,

domae, nastoje prikriti

one druge dvije to se
uljaju. Noge

926

stanu pred Melkiorovim

vratima. Pokucaju. Vrata
nisu bila zakljuana. Ne
saekavi

odgovora

pojavi se crna bradica

sa

smijekom,

ispriavajui se zbog

927

smetanja. U sobu stupi

gospodin Adam - ATMA,
vrlo cijenjeni kiromant.
Na sebi je
imao crni kuni kaput s
bijelim alom oko vrata,
sa

zlatnim

ispod brade.

paukom

928

Iznajmio

je

sobu

na

drugom
Marinkovi Kiklop
katu, ispod Melkiorove.
Artistiko

ime

ATMA

pronaao mu je Melkior
jo prije

929

dvije, tri godine kad se

gospodin Adam uselio u
sobu ispod njegove kao
sasvim
nepoznat poetnik koji
se

tada

bavio

pravljenjem slika umrlih

osoba. Sada on

930

ima klijentice iz cijeloga

grada, dame iz najvieg
drutva.

kui

ga

cijene
vie nego apelacionog
suca iz treeg kata, ak
ga se i pribojavaju. Pred

931

njegovim
ape

se
i

vratima

hoda

na

prstima.
-

Dobra

gospodine
Oprostite,

veer,
Melkiore.

ovako

sam

banuo... ujem, hodate

932

mi

nad

glavom,

pa

rekoh sebi, hajde da mu

pravimo drutvo. To ja
sebi tako
govorim u mnoini. Kad
ovjek sa sobom govori,
zapravo i jesu dvojica,
zar ne?

933

- Pa i ule su se etiri
noge na stubitu - ree
Melkior

dosta

neprijazno.
Smetala mu je sada ova
prisutnost.
- Niste me valjda htjeli
uvrijediti? - nasmijei se

934

kiromant

umiljato.

Htjeli
ste me smatrati nekom
ivotinjom,
etverononom?
- Ne... Uinilo mi se da
se dvojica uspinju...

935

- Ta udvostruenja nisu
iznimna,

Djelovanje

noi.
none

fantazije. No
umnoava,

osobito

akustike fenomene. I
samoa. Vi ste mnogo
usamljeni.

936

Razmiljate. Smiljate.
- Ja mislim da ste vi
mnogo usamljeniji.
- A ne! - ivahno se
usprotivi
Adam

gospodin
i

sjedne

udomaeno, spremajui
se

937

za dulju konverzaciju. Ja nikada nisam sam.

Zato sebi govorim u
mnoini? Mi
smo dvojica: ja i "ja".
Kao u drami. Vi tako ne
razmiljate, dramatino.
Vi ste

938

samostalan
razmiljanju,

u
prodoran.

Naprosto, ne date se
smetati. A mene
smetaju.

Neprestano

kvake, kvaice te razna

zapitkivanja:
ako"... i "kad

"a

to

939

bi"... i tako dalje. To jest,

kad bi ovjek nosio sa
sobom

kuicu

na

leima, kao
pu.

Zamislite,

kakve

ludosti! Pa i viceva ima,

poglavito o psima. Zbog
lajanja

940

je to, zbog nemira. Tako

je

to

kod

mene.

Zadirkivanje.
I smjekao se gospodin
Adam

dobroudno,

gladei vrcima dugih

bijelih prstiju
svoju iljastu bradicu.

941

- Razgovaramo mi i o
udnim osjeajima, nas
dvojica. Protegnemo se
tako u
samoi i neto kvrcne u
vratu, tu odmah ispod
lubanje.

Otvaraju

vrata udnim

se

942

mislima. Ulaze u glavu,

kroz kimu, iz cijeloga
tijela.

Sve

to

smo

skupili kroz
dan dirajui, sluajui,
gledajui.
Marinkovi Kiklop

943

Tu

ima

doslovnoga
kojekakvih

smea,
smea

prljavtina.

Dodirujemo kojeta
svojom pozornou kao
pasjom njukom. Sve se
lijepi za nas, svakakva
opaanja.

944

Njuimo,
prstom,

njukamo
uhom,

okom.

Gledamo jedan drugoga

i ini nam se: nita
neobino. Auvee, kad
kvrcne u glavi, gle - sve
je udno. Tada i poinju
zadirkivanja.

945

- Vi ste o neemu htjeli

sa mnom razgovarati? upita

ga

Melkior

nestrpljivo. 0 neem odreenom?

- O-dre-enom? Zapravo
i ne. Ne o odre-e-nom.
Endefinisabl

946

- kae li se to tako? - to
mene uzbuuje mnogo
strastvenije.

Zar

sam

malo blata
procijedio
jednog

zbog

zrna,

jedinog

zrna

istine? Pa to mi je i
zanimanje.

947

Cijediti,

procjeivati.

Doe lijepa dama da joj

otkrijem budunost. A
na temelju
ega? Na temelju mulja
kojim

me

zalijeva?

Svega me oblije laima,

prljavtine

948

joj cure iz lijepih usta,

armantne gadosti. Pa
sad lovite u toj mutei
njezinu
"budunost"!
gospoo!

Ja

Ane,
cijedim,

cijedim, ako me sluaj

zanima i cijelo

949

popodne ja tako tjeram

blato,

filtriram.

Neka

druge ekaju, a ovu ja

pretaem,
pretaem...

dok

se

dama ne uplai. Sve se

one boje. Tako ih ja i
lovim. Ne boje

950

se one budunosti. 0
ne!
bojimo

Budunosti
mi,

vi

se
i

ja,

pametni ljudi. Vi se,

naravno, bojite mnogo
vie, prema pameti. Vi
se ak i previe bojite.
Ali one

951

dame,
zrna
bisera

boje
u

se

onog

mulju,

onog

njihovim

koljicama, he, he, to

se

istaloio

prakticiranju stanovitog
ivota. Pa kad segnem
ja prstima da

952

uhvatim zrno, uzdru

one. Dogodi se da se i
onesvijeste, ako je zrno
pokrupnije, he, he...
- A mislite da ih to
odbija? Ne, gospodine,
privlai ih to. Opijaju se
strahom,

953

razdrauju

se,

doslovno,

hou

ak

rei

seksualno.
- Mi bjeimo, mi koji
znamo
pjeva.

zato
Mi

ne

znati. Naa je

pijetao
elimo

954

prolost ista. Naa je

sadanjost...
pitanje

E,

tu

je

-sadanjosti.

Skoro sam
se zaletio, a sadanjost
nam,
bistra.

na

alost,
Strah

budunosti - to

nije
od

955

je muti. Zato i ne elimo

zaviriti.

Pametni

smo,

pa bolje - ne, zar ne?

bolje
tako - u neizvjesnosti...
-

Hm,

vi

znate

izvjesno?... - osmjehne
se Melkior s dosadom.

956

- Vi znate?...
- Izvjesno ne zna ni Bog,
jer

moe

odluku.

promijeniti
U

jednom

trenutku svidi
mu se "neto drugo".
Hir boanski.
Marinkovi Kiklop

957

-1 vi ste, ini se, hirovit.

Zbog hira ste i doli k
meni.
-

Zato

zbog

hira?

Moda sam doao i zbog

zahvalnosti?
dosaujem?...

No

ako

958

Uvrijedio

se

gospodin

Adam i htio ustati. No

ipak je ostao sjediti, ak
se i
namjestio udobnije.
- Ja brbljam ovdje, a
moram

dovriti

dva

959

horoskopa

za

sutra.

Jedan je za
istaknutu

linost.

Politiku.
- Pa to ete proreci
istaknutoj linosti?
-

Zabrinut

sam.

Ne

rugajte se. Ja ne znam

960

vie ni to znai ATMA.

Sve sam
zaboravio
tumaili.
nisam

to

ste

mi

Ani

onda

shvatio.

Atma,

Karma, Veda, nita

ja ne znam. Vi ste to
meni podrugljivo prisili,

961

ieprkali tamo iz Indije.

A
moda

niste

ieprkali,

nego

ni
tek

tako, to vam je prvo

palo na pamet. Moda
to

ATMA

nita

ne

znai? Kao da ja sada

962

kaem MADA. A Mada

neto i znai, to je
moje

ime

naopako,

preokrenuto. A moda je
i

ATMA

neto

preokrenuto, tako, iz
vica?

Mnogo

sam

sumnjao u poetku. No

963

sada - svejedno. Vae

mi ruganje...
- Ja vam se ne rugam ree

Melkior

neuvjerljivo.
- 0, da, smijete se vi. U
sebi. "Ovaj bi budunost
proricao," velite vi. "A

964

zato

sebi

proriete?"
proriem,

ne
Pa

ako

i
ba

hoete, samo nikome ne

govorim.
I

emu

da

govorim?

Zato i kaem da sam

965

zabrinut, jer znam. "I

vidjeh, i gle,
konj bijel, i onome to
sjedae na njemu, bjee
ime smrt, i pakao iae
za njim;
i njemu se dade oblast
na

etvrtom

dijelu

966

zemlje da ubije maem i

glau i smru
i

zvjerinjem

zemaljskijem". Proitao i
uptamtio. Apokalipsa. A
ja se ipak ne
rugam

vaem

strahu

-doda odjednom ATMA s

967

udnim osmijehom, od
kojeg Melkioru
posta nekako tjeskobno.
"Sto

se

ovaj

mene

prihvatio? - pomisli. to on hoe?"

- 0 kakvom strahu vi
govorite? - gotovo se

968

izdere

na

ATMU.

-Ja

nemam nikakva
straha!
- No zato se branite? nasmije
Adam

se

gospodin

srdano.

ovjek misli,

-Kad

969

boji

se

prema

snazi

misli. Zar u vas zato

potcjenjivati? Pribliava
se, vi
znate,

konj

bijel

jahaem... U jednoj od
onih vaih knjiga to su
dolje kod

970

mene vidio sam jednu

sliku

od

nekog

umjetnika. Slika se zove

"Mi". ene
poskakale

na

stolice,

stisnule noge, skupljaju

suknje
Marinkovi Kiklop

971

najveem

strahu

mi! Ali bomba se one

ne boje. No a vi, zar se
vi bojite
mia?
ATMA ga je sada gledao
s

izazivakim

972

podsmijehom. Ali sve je

to jo nejasno,
zato se popeo veeras
ovamo i to znai taj
razgovor?
Melkior

naprosto

ne

moe doi do rijei, a ni

973

misao mu nikakva ne
pada na pamet.
I

glupo

je

to

se

pokuao braniti. Braniti

se - od ega? Od straha.
Strah od
straha! Nova potencija.
Sada mora i ovoga kiro-

974

manta imati nou ispod

uha i na
njega

misliti.

Bio

je

bijesan na sebe to je
ovom

zagonetnom

probisvijetu
dopustio
priblii.

da

mu

se

975

ujte,

gospodine

Adame...

otpone

sveano

tjeranje

iz

sobe. Ali ATMA je imao

sluha za taj ton i odmah
prekine

sveanost

gestom kojom sve brie,

sve

976

dosadanje

da

se

pone ispoetka.
- Eto, metnimo sve na
vagu. Odvagnimo stvari
ozbiljno,

gospodine

Melkiore. Vaga
je precizan instrument,
nema tu smicalica ni

977

zadirki-vanja. to ima,
to klima,
veli invalid s drvenom
nogom. Ja se slaem s
vama to potujete tu
spravu. Ipak
se
njoj,

provjeravamo
i

na

doslovnom

978

smislu, zar ne? Koliko

smo teki? Jer to
je koji put odluno, zna
se.

Postoje

zdravlja

propisi
dravnom

smislu.
- Molim vas, gospodine
Adame...

ponovo

979

pokua

Melkior

istjerivanjem.
-

Molim,

gospodine

Melkiore. Ja vas sluam

pobono.
spreman neto
nauiti. Uvijek!

Uvijek

980

Melkior

je

gubio

strpljenje. Sve se bojao,

skoit e i povui e ga
za bradu. I
nogom e ga udariti!
-

Jo

napisati

moram

lanak
za

981

sutra.Oprostite

moram

noas raditi!
-1

ja,

kako

rekoh,

moram raditi noas. I

kakvu budunost da im
nacrtam? - ATMA
spusti elo na ispruen
dlan,

zabrinuto.

Da

982

sam

arobnjak,

pretvorio bih
politiara u pticu, pa
nek leti kud ga krila
nose.

Takva

mu

je

budunost:
letjeti... - Zatim unosei
se Melkioru u lice, tako

983

da je osjetio kuan dah

iz
kiromantovih
neto

kao

arape:

usta,
na

prljave

-Odletjeti,

a,

gospodine
Melkiore?

Daleko

od

ovih tu - mahne glavom

984

na vojarnu preko puta. U sigurnost.

Ali

ne

putaju

oni!

Zagrizu u meso i ne
putaju. A mi im, he,
he... ukidamo
meso. Nema mesa, jok!
Kost i koa,

985

Marinkovi Kiklop
eto, pa grizite. A to ako
zagrizu u kosti i kou,
gospodine Melkiore, ako
ipak
zagrizu?
pakosni...

Psi

su

oni

986

- Neka grizu to hoe! zavie Melkior oajno.

-1

emu

sve

te

budalatine?
Ostavite me, gospodine!
Hou

da

radim!...

radim,

da

987

- Ah, raditi, doista... I

zaboravio je da moramo
raditi... obojica. Ustane
kiromant zateui pojas
na kunom kaputu, kao
da e
sada zbilja otii. Melkior
se ponada, ak mu i

988

jedan

nabor

popravi,

usluno,
lakajski.
Ali ATMA opazi svjee
izglaano
Melkiorovo
na krevetu.

rublje
naslagano

989

- A. Imate lijepo rublje.

Bijele

koulje.

preferiram

ja

bijele

koulje. A vi
ovo sami kupujete?
- Dakako. Sam. A tko bi
mi kupovao?

990

Ah,

ne

mislim,

novano tko kupuje. To

bi, naravno, bilo... Ve,
mislim,
savjetnik neki, sa-vjetni-ca,

he,

he...

pogledu ukusa? Jer to je

zbilja vrlo

991

ukusno. Najfiniji popelin.

Pa

manete

na

dva

gumbia. Ne na jedan,
ve na dva.
Najmodernije.
Melkior je i sam elio da
ATMIN

odlazak

ne

992

ispadne kao istjerivanje,

pa skupi
sve

svoje

dokraja

izmueno strpljenje da
mu sagradi zlatni most
za asno
povlaenje.
ATMA

ne

Ali

da!

misli

na

993

povlaenje. Skrstio ruke

na prsima pa uzeo
etati po sobi odajui se
meditacijama.
-

Mi

njih

osuujemo

zbog povrnosti, a ipak

kako

se

te

ruice osjeaju

njihove

994

na naim stvarima. Eto,

na

kouljama,

primjer.

To

je

na
njihov

svijet, ta dva
gumbia, ak i pogled, i
pogled na svijet. - On
jako

naglasi

"pogled", kao

rije

995

da od toga sve ovisi. - A

mi se smijemo umno,
muki,

nas

razdiru

vane brige.
One se smiju vanim
brigama i bave se oko
naeg rublja, tjeraju nas
da se svaki

996

as

presvlaimo,

kupamo, reemo nokte.

Dosauju.

Uzdiemo

mueniki, jer to je u
neku ruku teror. Teimo
za

ma

kakvim

osloboenjem. Vi to ne
znate, gospodine

997

Melkiore,

niste

bili

oenjeni, ja jesam. No,

pa i doe jednog dana
to
osloboenje.
neoekivano,

Sasvim
kao

da

vam je sreka upalila na

lutriji. I

998

spremate se tako jedne

veeri

na

avanturu.

neku
Okupan,

izbrijan (po slobodnoj

volji,

bez

terora)

navlaite svjeu koulju

pjevuei, mazei svoj
stil

999

slobodnog ljubavnika, a
sve pred ogledalom da
bi se i veselje nekako
udvostruilo,
Marinkovi Kiklop
jednom rijei, silan ste
vi,

divljenju

nema

1000

kraja... kad - gumb fali

na koulji!
Ostali

na

mjestu

oni

njegovu
brii

od

konca, tu se nitko nije

brinuo... Eto vam
osjeaja
Amislite

samoe!
da

bi

ona

1001

ostavila

drukiji

trag?

Da je ona iznad
gumbia?
odjednom

upita
ATMA

Melkiora pribliivi mu
sasvim svoj podrugljivi
osmijeh.

1002

- Koja "ona"? - Melkiora

je neto steglo poput
straha.

Vi

doista

naklapate...
-

Ona

veeras...

Dajdama?

Ha,

iz
ha!

Vivijana! Ali ona se ne

zove Vivijana. To

1003

je ve prva greka.
Melkior

je

rijei

od

ostao

bez

uenja!

Otkuda on?... Pa to je
telepatija!
Nikome nije govorio... A
Vivijana, to bi joj ime i

1004

sam dao... Ne, on je

naprosto
blenuo u ATMU i jeio se
od strave: Pa ovaj sve
zna!
-

Sve,

Melkiore,

gospodine
ja

znam

1005

priopi

kiromant

istraiteljski. -1
koliko

patite

zbog

"posljednjeg mjesta". I
to

je

pogreka.

Vi

mislite daje ak i
Ugo

ispred

glumac

je

vas.

naprosto

1006

ukosnica,

podvezica,

eto, grudnjak. Moda

vas vrijea ova slika, ali
gledajte u prenesenom
znaenju - kao pribor toaletni... Moda ste ba
vi onaj... odabrani?

1007

- Vi nju poznajete? izleti Melkioru to vrlo

nesretno

pitanje,

ali

nestrpljivo,
nestrpljivo!
- Da li je poznajem? Ona
k

meni

dolazi

po

1008

muia! Kao da joj ga ja

drim u depu
budunosti i treba samo
da u dep posegnem. A
vlastita

inicijativa?

to

sam joj
ja

rekao.

Treba

potraiti, i pokucati, i

1009

dat e se, otvorit e se.

Zato su ta
oka dva neodoljiva, te
noice

dvije

koljena,

pa

iznad
zamisao

jedrih grudi da se
srce stee? Govorio sam
joj

tako,

zamalo

1010

stihovima. Vi se smijete
stihovima?
Ali

ipak

rekao

sam

najpje-snikije to sam
znao, u zanosu.
-1

odbila

poveseli

vas
se

je!

Melkior.

1011

Postajao je nadmoniji,
gotovo je
zbunio ATMU.
- Odbila... i nije ba
sasvim.

Ve

se

snalazio kiromant. Vidi

se, titilo ga

1012

je to. Moda se zato i

uspeo da bi razgovarao
o njoj. - To jest, odbila
me
upola. Zapravo, u dvije
treine me odbila, ali
jednu treinu sam ipak
sauvao -

1013

kontakt.

Mi

kon-tak-ti-

ramo. Mrtite li se vi to
na "kontaktiramo"? No
dobro:
podravamo
diplomatske

odnose.

Obostrani
Marinkovi Kiklop

1014

interesi.
valjda

Ona
ve

je

to

znate

parazit.
-

Vi

je

izdravate?

Melkiora neka bol munu

u dijafragmu.

1015

- Ni govora. Zato? Ima

druga biljka na kojoj ona
ivi. Ne bojte se, enska
biljka.

Flora.

Tetka.

Modni salon za dame.

Salon "Flora", uli ste?
Ja tamo

1016

aljem svoje pacijentice.

I reciprono.
-Tako?
- Tako.
Melkioru

se

osmjehne

sunce. Osjeti miris rua

s

oltara

djeakih

iz

dalekih

1017

svibanjskih
U

kratkim

pobonosti.
hlaicama

odlazi u crkvu da uje

Anu
djevojicu kako pjeva s
crkvenoga kora. elio je
svirati u orgulje - tako je
on

1018

ljubio Anu. Tada je oblak

naas prekrio sunce i
smrailo se u crkvi, i
Anin glas
je

sibilski

smrti.

Ali

pjevao
sunce

o
se

oslobodilo oblaka, i Ana

je opet

1019

zasjala...
- Ne zove li se ona Ana?
- Ni to jo ne znate kako se zove? Ne, ne
zove se Ana. I otkud ba
Ana? Pa
ostanite kod Vivijana, i
tako ime nita ne znai.

1020

- A otkud vi znate to
veeras iz Dajdama? sjeti

se

odjednom

Melkior da upita.
- Ha, otkuda? udno.
Bio sam tamo.
- Ja vas nisam vidio.

1021

- A ja vas jesam. Ima

tamo

iza

Thenardier

sobicu, kancelariju. On i
spava tamo
kad se zalumpuje. Ima
otoman.
boravim...
potrebno.

Ja

ondje
kad

je

1022

- Vi nju slijedite?
- Katkada. Ja ekam.
-

Tamo

ekate?

Thenardiera,

Kod
na

otomanu?
- Ah, ne tako doslovno.
Fredi

uskoro

nju

1023

zamijeniti

novom

namjesnicom. To ja
ekam.
- Kako, on zamijeniti, a
malo prije ste rekli da
ona njega...
-

Dri

kao

uljepavanje?

pribor

za

Da.

Tu

1024

nema

proturjenosti.

Tako uljepanu
njime,

on

ju

je

namjestio pored sebe za

sjedenje u kavanama.
Kad poe apat po
"Kazalinoj
"Fredi

se

kavani"

zaljubio",

1025

namjesnica

se

odmah

mijenja.
- Znai, njemu nije ni
stalo do nje? - Melkior
se zainteresira ivo.
Marinkovi Kiklop
- Stalo... jest, ali ne
"onako". On je prilian

1026

onjo. -"onjo", to je
to?
- To je "danas nisam
raspoloen". To je "ne
garantiram,

veeras

imam predstavu".
I

tako.

odgodom.

Mukarac

1027

- Interesantno! - Melkior
se

smijao

sa

zadovoljstvom. - Avelite,
uskoro e...
- Uskoro. Pukao je glas u
"Kazalinoj".

Nee

sve lie poutjeti na

ni

1028

stablima. Ona je roena

24. prosinca, na Badnji
dan. Roendan nee s
njime
slaviti. Moda sa mnom,
moda i s vama, ali s
Fredijem nee.

1029

- Zato sa mnom? Melkior

se

nasmijati,

pokua
ali

bez

uvjerljivog uspjeha.
Zavolio je ATMU.
-

Vi

ste

ozbiljan

kandidat. -1 doda kao

1030

zabrinuto: - Pitala me za
vas.
- To ste sada izmislili! - a
srce

mu

je

zaigralo,

ludo.

To

je

poetak

ljubavi,
pomisli.

1031

- Ni govora. Pitala je.

Fredi

ju

je

zbog

kritika.

upozorio,
On

vas

Veeras

me

mrzi,
strahovito.
-

Znam.

provocirao u Dajdamu.

1032

- Znam. Htio vas je i

tui.

Ona

ga

je

nagovarala. Ugo je sve

pokvario. Htjela je
gledati tunjavu izmeu
vas dvojice.
Ponovo je oblak prekrio
sunce. Ili se ovo ATMA

1033

poigrava

sa

mnom?

Navalio bi on
sada s pitanjima, ali se
svlada, ozlojaeno.
Kiromant

ga

gleda

ozbiljno, ak i s nekim
suosjeanjem kao dionik
iste sudbine.

1034

Zatim

pucne

svojim

dugim finim prstima i

rasklopi

ruke

kao

misnik, rezignirano,
"oremus".
- Hja, tko bi ih shvatio!
Valjda

vole

takve

1035

prizore?

One

vole

gledati i
pregaene

pod

kotaima tramvaja. Krv.

Raskomadane udove. A
u kinu cmizdre kad
izgubljeni
gospodara.

psi

trai

1036

- Kako znate da ga je
nagovarala?

Ipak

Melkior nije odolio.

-

Sama

Sjedio

je

sam

priznala.
s

njima,

poslije, kad ste vi otili.

"Ba sam se

1037

ueljela

jedne

makljae".
takvi

su

dobre

Makljaa,
njeni

izrazi.

Morate znati,
njezina

je

minimalna.

naobrazba
Kad

se

upoznate, ona e vas

moda pitati to to

1038

znai "egzemplar". Ona

nita ne zna.
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
Melkiora
uznemiravali

su
podaci.

Osjeti glupu potrebu da

pita.

1039

- Pa ime se bavi?
- ita ljubavne romane.
Trai mua. Moda ste
vi... Ne, niste. Odvie
obino.
Njezina je predodba o
muu

senzacionalna.

1040

Njena

ponovna

udaja

morala bi da bude
neki skandal. Ja imam
vie

ansa.

Kiromant

ATMA. Skandal!
- A ona je ve bila
udana?

1041

- Jednom. I to obino.
Dobar,

mlad,

marljiv

ovjek.

Obino.

Tetka

Flora kae
nije
Tetka

joj
je

"imponirao".
usidjelica

angorskim
One ne ive

makom.

1042

zajedno.
Sve

ljepe.

zato
govori?

ATMA

Ali

zato,

sve

to

li

on

Je

zaljubljen u nju? I
emu ovaj noni posjet?
Kakva je to igra?

1043

- Sto vas je pitala za

mene? - upita Melkior s
izvjesnom stro-gou.
-

Valjda

ne

za

djevojako prezime vae

mame...
- Nego to?

1044

- Pa... ima pitanja, zar

ne, raznih...
- Kojih?
- Zar mladi kao vi ne
moe biti veoma iroko
zanimljiv za takvu enu?
- Sto to znai "iroko
zanimljiv"?

1045

- Moda znai "ekaj,

isposnie noni, suta si
protivnost... a ipak te
hou"... ili tako neto.
Uostalom, zna li itko to
ene
ovjeku?

zanima

na

1046

Glavno da ih zanima.
Upoznat u vas s njom.
-

Zato?

Ako

sami

reflektirate... ak i na
enidbu?
-

enidbu

spomenuo

nisam

izriito.

Ali

1047

nije iskljueno, kako se

kae u "Malom
oglasniku".
sam

Samo,

strpljiv.

to

ja
je

snaga - strpljivost. Ja je
putam da
se prije iivi. Da doe
do

stadija

"uvijek

1048

nai

starca

kome

krpiti
arape". A ja nisam jo
tako
prema

skoro
tome

veu milost.

starac,
pruam

1049

Stjeem nadmo. A ona

je,

morate

priznati,

ljepotica.
- Jest, lijepa je - prizna
Melkior

takvim

tonom

kao da je u sebi dodao

neku
kletvu.

1050

- Vrlo lijepa. Upoznat u

vas, da je vidite izbliza.
A da vidite
suze u njenim oima, vi
biste stihove pisali! Ja i
sam ponekad... Ali, to,
ne

1051

znam

ja,

nemam,
nedostaju.

talenta
rijei

mi

Operiram

uglavnom sa "srcem" i
"tugama", a kakva je to
poezija - srce i tuga?
Ugo e joj pisati sonete.
Ugovorio je sastanak.

1052

Ta gaje vijest sasjekla

kao

sablja.

slutio:

Zar

prijei

nije
e

magarcu?
- Sastanak... s njom?
- Ili na njoj, kako se kae
u nekoj drami. A mislite

1053

li

da je meni

lake?

Samo,
ja

sam

oklopnik.

Strpljenje je moj oklop,

kako rekoh.
- Vi nju doista volite.

1054

- "Doista" - to je to? Ja
nju

volim

silno,

ne

doista. Za cijeli ivot!

-A ale zbijate?
- Moda mi takve rijei
dolaze? Ali u meni je
smiljeni
ekanje.

realizam:

1055

Poslije svih vas, ja u

nju

imati

konano.

Razumijete li: konanol

Poslije mene
potop! Zar je to ala? Pa
ja se dajem raspinjati!
- A ljubomornost? Zar
niste ljubomorni?

1056

- Jesam. A to da radim?
Da

sve

poubijam,

podavim, potrujem koji

se njoj
privremeno

sviaju?

Kaem - privremeno. Ja
nju hou, ne vau smrt.
Sada je Ugo

1057

na redu, moda i vi,

meni je svejedno. Zato
vas i hou upoznati s
njom, da bih
ubrzao hod historije. Da
dovrite svoju vladavinu
to prije. Ne kaem da
mi se

1058

uri. Uostalom, rat se

pribliava. Sve e vas
povui u vojske, u borbe
za neke
tamo

komplicirane

Budunosti. Ja ostajem.
Jednostavno:

"trajno

nesposoban". Imam

1059

uvjerenje potpisano od
generala, ha-ha. Moda
ete svi izginuti. Ona ne
treba
mrtvaca.
Raun je priveden kraju.
Melkior

osjeti

sebi

1060

kostur

kako

se

mie

komino pred
ATMINIM osmijehom koji
ga gleda s one strane, iz
ivota.

Kao

nekom

grotesknom
mimohodu nae se tako
Melkior

povorci

1061

historijskih mrtvaca to
mariraju pored
ivota u svoj nepovrat,
a gore na tribini sjedi
izvanvremenski,
ATMA -

vjeni

1062

kiromant,

milo

nasmijeeni

ljubazni

poznavatelj budunosti.
Ljubazno

se

smijei

ATMA pred Melkiorom i

prua

mu

ruku za "laku

finu

bijelu

1063

no".

Ne

opaa

on

ATMINE ruke, ve osjea

tijelo

svoje

kao

rasprostrti,
nepobitni,

neunitivi

strah od svega to se
mie,
ivi.

to

govori,

to

1064

Marinkovi Kiklop
-

No,

laku

gospodine
prihvaa

no,

Melkiore

gospodin

Adam Melkiorovu ruku i

stie

je

vrsto,

sa

srdanim prijateljstvom.

1065

- Dugo smo se zadrali,

gospodine
Melkiore,
Imao
potrebu

oprostite.

sam

stranu

da

nekome

otvorim duu svoju.

Teko mi je. Laku no.

1066

I izae ATMA potiteno

kao jadnik koji je eto
ispovijedio

sve

svoje

slabosti.
Tiho za sobom zatvori
vrata

kao

daje

sama

njegova dua na njih

izala.

1067

Samoa
Melkioru

se
kao

javi

bolno

stanje tijela, kao neka

beskrajno tuna
izgubljenost.
Pustite me sada, pustite
me

sama

da

priem

1068

travi, divljoj ljubavnici,

da kaem
trnju,

drau,

ljutim

koprivama kako ljubim

zemlju u zelenoj slici.
U

slici

mrtvaci,

bez

glave, bez oka. Glava u

1069

ljemu putuje niz vodu,

a mrtvo oko
promatra sa grane gdje
novi mrtvaci jedni druge
bodu.
I moje je tijelo strepnja
ispod noa, jadno tijelo

1070

plaa,

jada,

tunog

stada.
Domovini slava, bubnju
moja

koa.

moje

kosti...
Dalje nije znao. "Te e
mene

bosti",

doda

1071

makinalno. 0, Gospode,
oprosti,
Gospode, oprosti. Ona
ne treba mrtvaca.
Purine

skupljenim

usnicama, a puhanje se
pretvori u zviduk. Uini
mu se to kao

1072

vjetar

na

pozornici

Shakespearovoj
tragediji. Ku, pojavit e
se vjetice!
Kad je uutkao sebe,
javi

se

"oprosti,

don
sinko,

onih pljusaka,

Kuzma:
zbog

1073

htio sam te odgojiti u

strahu bojem". Spopala
ga neka dobrota. Ganuo
ga danas
don

Kuzma

vratiem

kako

onim
se

na

vagi svaa sa smru.

Htio ga je opravdati.

1074

Moda sam ja i Bogu bio

Marinkovi Kiklop
antipatian, a kateheta
je

samo

antipatije?

izvrilac
Sva

je

krivnja bila onamo

gore. Tada. Danas su
don

Kuzmine

ruke

1075

odbaeno,

prokleto

orue. Tiranin je
odbacio vjernog slugu
svoga.

Poslao

ga

od

vage do vage da vae

jadno tijelo
svoje i da na grame
potkrada smrt svoju.

1076

Smrt

sviju.

Jedna

je

smrt. Za kitove i leptire,

jedna je smrt. To ATMA
zna,
Veliki

Duh.

ATMA

zaljubljeni, koji ita, ak

i pouruje Budunost.

1077

Kako postoji Budunost?

Postoji li ve ono to e
se

dogoditi?

Ako

ne

postoji,
kako
neto

se

moe
ega

desiti
nema?

Postoji li ve metak koji

e prosvirati

1078

moju

glavu?

Onaj

odreeni metak puani

broj taj i taj, izraen
danas popodne u
jednoj Kruppovoj fabrici
u Essenu, koji e mi
razrovati

mozak

jednoj sekundi

1079

to

je

iz

cjelokupnog

vremena upravo za to
odabrana?

mislima

pratim metak od
njegova
putu

do

postanka
moje

fabriciranje,
pakiranje,

na

glave:

sortiranje,

1080

isporuivanje.
transporti
on,

gad,

Veliki

municije.
u

jednom

sanduku putuje
zbog mene. I tono su
ga odredili gdje treba da
stigne,
dodijeli,

kome

da

se

1081

kada da se umetne u
puku i tada... tada u
onoj mojoj sekundi - kh i ja mu
vie ne piem biografiju.
Sam je pljunuo u moju
tin-tarnicu. Gotovo, ne
pratim

1082

ga vie. ivio je u mojoj

misli.

Ubio

je

moju

misao i sebe. Mrtav je i

on. Jedna
je smrt. Ona postoji i
ona

se

desiti,

Besmrtni
"avolska to je

o,

ATMA.

1083

teologija." Dobra misao

prije

spavanja,

dobra,

Jago...
Baci

se

zaklopi

na
oi.

krevet
Kako

i
bi

sredio misli.
Sada seminarist sanja u
sjemenitu

svoju

milu

1084

svetu Margaretu. Golu.

Ali svetu.
I

sve

je

kako

bog

zapovijeda. Sve je kao

priest,

rtva

tijela

krvi. Kako se
zove lijepa Vivijana iz
Dajdama? Nije se sjetio

1085

da

upita

Maestra,

ATMA nee da
mu kae. Od veeras
zove

se

Vivijana,

do

daljnjega... "Jer propast

bit e to za nas oboje", zapjevui Melkior u sebi da

1086

ne bi zaspao. Spavanje
krijepi
tijelo,

pothranjuje,

zaobljuje, oblae mau

"carsko meso", odreske,
butine.
Dobar

kare

ovjetine.

Pojest e na Peharek,

1087

zna, kume. Pa e nam,

dua,
papagajska
golubia,
tropskim

ptia-

lebdjeti

nad

morima

urlikati kao modroko

1088

Leopardijev. - Gr, kae

orija s karikom u nosu,
gr...
I

orijako

hrkanje

se

tada javi u nonoj tiini.

Tamo negdje
Marinkovi Kiklop

1089

odozgo,

sa

stubita,

izmeu dviju straarskih

cokula na ljunku - ljak!
- uje
se hrkanje diva-orijaa,
legendarno, zmajsko, ob
dan

ovcu

djevojku.

ob

no

1090

Gargantua

se

zavalio

izmeu dva kata i drma

zgradom.

Pue

iz

goleme mjeine pod

pazuhom,

pa

gudi

svira u svoje divovske

gajde har-har, uh-hah,
puh-fu, uh-puh,

1091

puih-pljuf...

Hrkanje

iroko,

bogato,

raskono.

Bezbrino,

ljudodersko.
Optimistiko.
Gospoa Ema ne hre
tako.

Gospoa

Ema,

1092

udovica,

Melkiorova

gazdarica, hre
komplicirano,
klimakteriki,

muena

snovima

debelim

zmijama i razbojnicima
to

1093

joj

zarivaju

noeve u

pupak. Ona to sutradan

pria Melkioru uz kavu.
Ona re,
cvili, mijaue, njae od
sanjanih
muenica.
uivalac

boli.

Ona

je

ovo

je

1094

muki, brate moj, ovo

hre

za

kontinenata

svih

pet

svijeta,

golemo, egzemplarno,
izazovno.
Tu smo spremili neto
vlanog jesenjeg zraka

1095

u naa gnijezda za nas,

da nam bude
za no, a ovaj e nam
sve

usisati,

sve

poderati, sve polokati.

Prodrljivi
spava. Uguit e na,
kume moj, zna.

1096

Satovi prolaze a harrrharrr

se

kotrlja

nezadrivo

niz

stepenice, vraa se iz
podruma
bijesom
tavana

s
i

hukom
penje

i
do

ponovo

strovaljuje i pljuska,

1097

pljaska,

fulji,

pijace,

hrae, rie, zvidi, pada

- pljuf i die se, leti,
proleti projektil fijuuu i
zariva se, ruje, svrdla,
bui - rrr, rui, ree, pili
eljezne ipke, stubite
uzdu,

stubite

1098

poprijeko, sruit e kuu

jednooki
strani kiklop Polifem.
Koja odiseja! Melkior se
obraduje dogaaju kao
dijete nekoj katastrofi.
Sve je

1099

neobino.
spavanja.

Nema
Svi

ustaju.

susjednom

stanu

Kua gori.
U

apelacionog suca miu

se.

Papue

po

tapkanje u mraku,

podu,

1100

glasovi.
"Tata,
keri,

Uzbuenje.
tata",

uju

se

prigueno.

Apelacioni sudac
brunda
sam:

srdito.

uje

nadnaravno

hrkanje. alje djevojku

da izvidi hrkanje

1101

i neka zatim podnese

izvjetaj.
Polako se otvaraju vrata
sueva stana, oprezno,
da

se

hrkanje

ne

bi

uuljalo.
Ruke
vrata

dru

djevojci,
kripuu

1102

neodluno. Petrolejku je
ispruila kroz
vrata na stubite, neka
petrolejka

najprije

pogleda... Ali odjednom

vrata se
zalupe i pljas! - dakako
lampa tresnu-la na pod,

1103

a djevojka vie da gori.

Zbrka,
lupnjava vratima, veliko
uzbuenje. ini se da
djevojka

doista

gori.

Gospoa
vie "vode", sudac vie
"ne vode! Kaput. Stari".

1104

Ugasili su. Djevojka nije

ni
gorjela, upalio
Marinkovi Kiklop
se

neki

prostira

predsoblju.

Gospoa

kuka: "Ah, tepih, tepih!

Sad ga mogu

1105

baciti."
"Vrag s tepihom! - srdi
se

sudac.

Obraa

se

djevojci: "A ti, kako se

to
dogodilo?"

1106

"Puhnuo

je"

djevojka.

muca

"Neto

je

puhnulo i ugasilo..."
"Ugasilo? Lampu hoe
rei?" - ispituje sudac
struno.

"Ali

upalilo, ako

kako

se

1107

je

lampa

ve

bila

ugaena?"
"Pala mi je... Puhnuo je
kad

sam

najedanput

otvorila,
i

zapalila

se..."
"Zapalila?

Lampa?"

Sudac gubi strpljenje. -

1108

"Ali

kako

se

mogla

zapaliti kad je
bila ugaena?"
"Gorjela je..." - Djevojka
ve plae.
"Je li ti pala svjetiljka
upaljena ili ugaena, to

1109

mi

reci?"

-Sudac

inzistira,
hoe

iste

injenice,

golu istinu i samo istinu!

"Ja ne znam" - plae
djevojka. - "Puhnuo je..."
"Puhnuo? U glavu ti je
puhnuo!

Ajde,

ajde

1110

spavati. Ne, ekaj. Dri

tu vrata i
pazi da se ne zatvore...
kad puhne..."
"Propuh" - misli sudac
muki. Izlazi na stubite
da

sam

gospoa se

izvidi.

No

1111

protivi,

keri

preklinju

"tata, tata". Ne putaju

ga u tamu.
"Kakvu
Upalit

vraju
u

stubitu!"

tamu?

svijetlo

na

1112

Hrkanje

nahrupi

na

otvorena vrata, snano,

brkato. Prijetei.
"uje
bezumni

li,

bezumni,

ovjee?"

Gospoa ne puta mua

u avanturu.

1113

"Tata,

tata!

plau

kerke. Gube oca.

"Gospon doktor!" - Slae
se i djevojka.
"Koji vam je vrag? to
kukate? Ma pustite me,
sakripest! Poderale ste
mi

1114

pidamu, koze!"
Istrgnuo se enama i
izlazi, hrabro.
"A ti dri vrata. Pazi."
Upalio

je

svijetlo

na

stubitu i slua. Sada ni

sam ne zna to da uini.

1115

"Gospodin

Tresi!

Gospodin Tresi!" - lupa

gospoa

Melkiorova

vrata. Zove
pomo.
Nije
svoga

volio

izvikivanje
imena.

1116

Prezimena.

"Znaju

kako
Marinkovi Kiklop
se zovem. Znai, vode
rauna tamo, priaju..."
To je pomislio prije nego
se
odazvao.

1117

- Molim.
- Gospodin Tresi, molim
vas.

Gospoa

je

drhtala pred njegovim

vratima. Jeste li uli? (Skupila je
kunu

haljinu

na

1118

grudima

pred

Melkiorovim sluajnim
pogledom.) - ujete li
to se ovdje dogaa?
- Ne, gospoo. Sto se
dogaa?
- Zar ne ujete, zaboga?

1119

Hrkanje se jo uvijek
"dogaalo". Sada mirno,
gotovo umno. Uzvieno.
- Ah, to? Netko spava. Melkior je uivao.
Na stubitu je zatekao
prizor: u sredim sudac,

1120

sijed,

visok,

mrav,

okrenut
prema

tavanu,

dlanovima iza uiju, kao

sveenik neke sekte u
molitvi. S jedne
i s druge strane kerke
u dugim spavaicama

1121

(kao

aneli),

ministriraju. Djevojka
obim rukama dri vrata,
vrsto,
instrukcijama,

prema
gospoa

zvoni po svim
vratima,
vjernike...

poziva

1122

Kad se Melkior pojavio,

kerke

su

napustile

vriskom
obred.

"Pobjegle. Lude
djevice." Vidio je prvo
cvjetanje

grudi

"pupoljci" - i dvije duge

obline,

1123

mazne,

prpone,

bijegu. A noge u silueti,

duge, brze - "zvjerke" spojene
stidljivim otrim kutom.
Melkioru

se

heretike
svetogrdne.

osmjehnu
misli,

1124

Zaboravi

na

straha

pogleda

svetost
za

anelima - poudno.
- Trebalo bi ga probuditi
- ree mu sudac.
- Zato? Neka spava.
- Spava? To je ljudoder!

1125

- Polifem Kiklop, gad,

poderat e sve nas,
jednook...
- to kaete?
-

Kaem,

kakvo

velianstveno

hrkanje!

Homersko!

1126

Sudac

se

njega

odvrati

od

grimasom

"nemam volje za alu."

Gospoa je probudila
dva kata, drugi i trei.
Svi su izali na stubite,
kao u francuskom filmu.
Svi

1127

govore

odjednom,

beskorisno,
inicijative.

bez
Sudac

ih

najprije umiri, zatim

objasni o emu je rije.
Spava
mogao

je

ljudeskara,

bi

pomlatiti, treba

ih

sve

1128

postupati

oprezno

slono. Predlagali su da
se

poe

po

metle

kiobrane. Da se
pozovu
Marinkovi Kiklop
vatrogasci
svakako!),

(to
da

se

1129

alarmira vojska tu preko

u vojarni. Gospoa Ema,
jo pod dojmom nekog
sna, misli da se postupi
"jednostavno": treba mu
odrezati
kosu

na

spavanju

gotovo je s njegovom

1130

snagom.

Kao

to

je

Dalila Samsonu
odrezala kosu...
Pojavi
ATMAna

se

napokon

stubitu.

Crni

kuni ogrta, bijeli al i

zlatni

1131

pauk,

crna

osmijeh
uine

bradica

strunjaka
kraj

svim

naklapanjima. Na
stubitu

zavlada

potovanje. I sam sudac

izjednai se s ostalima.
ATMA se uzdie

1132

kao Spasitelj. Sveano

spusti
dlan

lakat
lijeve

desne
i

gladei

bradicu
strpljivo
zavlada

saeka
potpun

da
mir.

Onda ree: "Ja u njega

hipnotizirati!"

1133

Bila je to katarza. Zauli

se i aplauzi. Uz jedno
"pst"

prstom

na

ustima ATMA
prekine ovacije i nakloni
se publici na sve tri
strane gotovo s bolnim

1134

osmijehom. "Ah, emu

to".

Tada

uzaae,

jer

otpone
on

se

uspinjao na tavan kao

Bog na nebo. I nestane
u mraku. Ostavio je za
sobom uzdignute glave
kao na

1135

renesansnoj slici.
I

Melkior

glavu
Kao

je

podigao

prema

tavanu.

koko

zbog

kapi

vode. Proguta slinu

s nestrpljenjem. Slua.
Neto

je

ipak

upalo

1136

meu

zupce

hrkanja:

djeluje
nepravibo,

kao

motor

kad se zaustavlja. I stalo

je sa snanim ispuhom.
I kao
neka

kletva

umijeala.

uje

da

se

Tresi

1137

srdito

aptanje,

neoprezno, bunovno
povisivanje

jednoga

glasa, a drugi glas ga

gui, prijetei. Svi misle
daje to
um

Hipnoze,

tajanstvene

sile

glas
to

1138

upravo opija hrkaa. I

sada ekaju
silazak.
Kako je samo rekao "ja
u njega hipnotizirati"!
A zbilja, to se sada
ondje gore

1139

dogaa? etiri noge na

stubitu,

sjeti

se

odjednom Melkior, etiri

noge kad se
ATMAk meni uspinjao!
Kiromantov
trik,

reklamni

zakljui

Zadravala ga je

Tresi.

1140

jo samo radoznalost.
Automatsko svijetlo na
stubitu

odjednom

se

ugasi. Zavlada strah od

tame.
Stiskanje tijela uz tijelo,
zatiivanje. Neto oblo,

1141

ensko, polugolo stisne

se
uz Melkiora. On uzvrati
zatitnikim zagrljajem.
Ono

oblo

predaje

se

nemono,
mazno.
poudno

Njegove

ruke

istrauju

1142

plastiku

hemisfere,

sputaju se u klance,
niz klance; usta ulaze u
dunglu kose, otkrivaju
koljicu
draga,

uha

"draga,

1143

povucimo
usta

se"

sama

od

govore
sebe,

neujno.
Deseci prstiju panino
trae

gumb

na

Prepliu se kao
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

zidu.

1144

jezici

koji

se

ne

razumiju. "Tu mora biti.

Svi

se

maknite",

zapovijeda sudac, a
glas mu je na krivom
valu,

podrhtava.

"ibice!" Nitko ih nema.

Ni gumba nema.

1145

"Gdje

gaje

sada

vrag?..."
"Draga"

Melkiorove
dungli,

apu
usne

oblo

u
toplo

govori njegovim
dlanovima
tvoja".

Sve

"tvoja,
je

tu

1146

rukama poklonjeno kao

u snu. "Draga apu usne malom uhu
-

tu

je

moja

soba."

Odjednom gla-tka vitka

riba oivje,
trgne

se

preplaeno,

isklizne iz ruku i zaroni u

1147

tamu.

Ah,

mogao

ono

muko

sam... To je
prokleto

"odmah". Pohota pasja

"na licu mjesta". Mogao
sam se
dogovoriti.

Ovako,

ne

znam ni koja je. One

1148

vole

dogovaranje,

tajnovitost. Ugo je
ugovorio

sastanak

njom. Moda ATMAlae?

to je to sada gore?
Nita se ne uje.
Napokon

je

netko

napipao gumb. Svijetlo

1149

kresne. Koja je od njih?

Ne potrai po
metodi

iskljuivanja,

ve obrnuto: po izboru,
stazom elje. "Gumbii",
kae
gospodin

Adam.

Koji

gumbi? Sueva su dva:

1150

"lude djevice". I mlada

gospoa s
drugog kata.
mladu

Odabere

gospou

drugog. Bila je podalje,

uz mua. Skija,
sportsman,

iroka

ramena. Osjeti se manje

1151

vrijednim.

Pogleda

je.

Nita. Jo
jedan

pogled,

suuesniki,
nevidljivim
Nita.
Nije

Suta

dug,
s
migom.

nevinost.

1152

to. Onda "lude djevice"?

Ali one se ne osvru.
Gledaju

gore,

prema

tavanu. Svi
gledaju prema tavanu.
"Silaze",
pobono.

apne

netko

1153

"Silaze." Rije odjekne u

Melkioru
akustikom,

udnom
razlomljena

kroz zvunu
prizmu, s mnogostrukim
jekama. ATMA je iao
odzada kao mo koja
upravlja. Iz

1154

oiju

mu

se

neto

isijava. Svi su to vi-djeli.

Ispred

njega

hipnotizirani medij
s posluno ispruenim
rukama kao slijepac. Oi
su

mu

nita ne

otvorene,

ali

1155

vidi. Njime upravlja mo

iz ATME.
Pa to je Cviker, pijanica!
Kiromant je sve udesio.
etiri noge na stubitu:
to
su

se

oni

uspinjali.

Dogovorena stvar.

1156

Ope

razoaranje

stubitu.

Oekivao

div-ljudoder

na
se

ukroen

hipnozom. A eto,
mali

odrpanac,

neobrijan, prljav. Ipak je

zanimljivo. Hipnotiziran.
Ispruene

1157

ruke, crvene, promrzle,

podrhtavaju

mu

nesigurno, umorno, tek

probuene, trgnute
iz sna.
Dobro

igra,

majmun,

pomisli Melkior. To im
sigurno nije prvi put.

1158

Na posljednjoj stepenici
ATMA

stane.

isputa

Ali

ne

uspavanog

medija iz
svemonog

pogleda.

Staklenim oima Cviker

trai

nekoga

meu

prisutnima. Melkior

1159

protrne: pronaao ga je!

Pribliavaju mu se dvije
ispruene prljave ruke.
Doista, ivotinja dobro
glumi.

Prije

nego

se

snaao, medij mu padne

oko vrata

1160

jecajui "mon ami, mon

ami". Napokon, napokon
je

pronaao

davno

izgubljenog!
- A zato "neka spava"? ree sudac. Sve mu je
sada jasno. -Znali ste.

1161

- Ne, nisam! - jedva

Melkior
prljavog

vrisne

iz

zagrljaja.

Smrdljivo rame nabio

mu Cviker na usta i jeca
mu na uho "mon ami,
mon ami".

1162

- A-ha, "mon ami"! I

kae da nije znao! smije

se

sudac

zagriljivo. Dogovorena
gospodo.
spavati.

stvar,
Hajdmo

Laku

no.

1163

Samo,

gospodine

Tresiu,
ove cirkuse prireujte u
krmi. A nas pustite da
spavamo.

Mi

rano

ustajemo.
I ode sudac. Povue za
sobom

enu

svoje

1164

djevice,

koje

su

oklijevale:
zadravala

ih

je

radoznalost. Ipak, kako

e se to zavriti?
-

Reci

mi

Horacije,

tko

neto,
je

taj

1165

ubojica snova? - upita

Cviker Melkiora
trijezno, ak i zabrinuto,
ispustivi ga iz zagrljaja.
Iz usta mu je sukljala
rakija.

1166

Melkior se odmakne od
njega

gaenjem.

Drhtao je od bijesa.
- Gospodine Adame, ako
smjesta

ne

odvedete

svoga majmuna, ja u
ga izlupati!

1167

- Gospoe i gospodo prozbori

ATMA

dostojanstveno - zar vi
ovdje vidite nekog
majmuna? Priberite se
zaboga,

gospodine

Melkiore. Svi smo mi

trgnuti iz sna.

1168

Svima

je

nama

neobino.
Publika je bila uz ATMU.
Ali Melkior nije opaao
kako propada.
- Ovo je danas drugi put
kako me ova pijandura
inzultira. Ja ga uope ne

1169

poznajem.
- Moda ipak, gospodine
Melkiore,

iz

nekog

ranijeg ivota? -govori

ATMA ljubazno
kao

psihijatar

ludom

pacijentu. - No, sjetit

1170

ete se ve jednom... Zatim,

obraajui se publici: - U
stanju hipnoze, gospoe
i gospodo, dua stjee
takozvano
metempsihiko
sjeanje.

1171

Marinkovi Kiklop
Ovdje

imate

tipian

sluaj. Vidjeli ste kako

ga je traio i pronaao.
Moda su
njih dvojica u nekom
ranijem

ivotu,

kako

1172

rekoh,

pasli

na

istoj

livadi ili moda

i

trali,

da

oproste

dame, za istom kujom? I

sada, u reinkarnaciji...
-

Prestanite

brbljati,

glupane! To ste proitali

1173

u brourici koju ste neki

dan
tu od mene uzeli!
Sada je ve i Melkior
osjeao da gubi. Da je
barem sudac ostao, on
bi moda

1174

neto razumio. Ali ovi,

svi, gledaju ushieno u
ATMU,

poznavatelja

tajni.
-

Vidite,

gospodo,

brourici".
brourici.

"u

Mi
A

oni

debelim knjigama.

u
-

1175

Nisu

okultne

tajne,

gospodine Melkiore, u
brouri-cama, ve ovdje
- kiromant
takne prstom svoje elo.
- I vas u, ako hoete,
voditi kao medij goredolje po

1176

ovim stubama sa svim

vaim

bibliotekama.

Gle, "u brourici"!

ATMA se uvrijedio. Ali
odmah je bio nagraen
simpatijama
prisutnih, to je,

svih

1177

uostalom,

oekivao.

Efekt je bio potpun: svi

su prezirali Melkiora, i
nisu to
krili.
A nitko nije ni primijetio
kako je medij nestao.

1178

Valjda

na

neki

tajni

kiromantov
znak Cviker se izgubio,
naprosto

ishlapio

kao

privienje. I kasnije, kad

je
primijeen

njegov

nestanak, nitko vie nije

1179

ni vjerovao da je on
stvarno tu
postojao.
vjerovali

ak

su

je

ono

da

hrkanje proizveo ATMA i

da je cijeli ovaj
incident
samo

na
jedna

stubitu
nona

1180

arolija

kojom

ih

je

kiromant htio
iznenaditi, i bili su mu
zahvalni

zbog

Razilazili

su

toga.
se

sa

smijekom na
licu i divili se majstoriji.

1181

I ATMA je htio da sie u

svoju

sobu,

ali

ga

Melkior zadri.
-

ekajte

malo,

gospodine Adame.
Okreui
Melkioru,

se

prema

kiromant

smjekao neduno.

se

1182

- to je sve ovo znailo

veeras...

tim

Cvikerom?
-

Cvikerom?

Kakvim

cvikerom?
- Cvikerom, pijanicom.
Doveli ste ga ovamo i

1183

dogovorili s njim ovu

budalatinu.
Sami

smo,

moete

govoriti.
- Hipnoza - budalatina?
Tako

govori

psiholog?

Vidjeli

kako nita ne

jedan
ste

1184

razumiju. Samo se dive.

Ali

vi,

gospodine

Melkiore!...
Marinkovi Kiklop
- Ostavite se laskanja ree

Melkior

prijetei.
doveli

gotovo

Zato

ste

1185

Cvikera?
- Eto, znate i kako se
zove! Atu ste izigravali
da ga ne poznajete?
- ujte, zato ste ga
doveli?

1186

- Pa on je va prijatelj,
"votre ami", to mene
pitate.
- uo sam etiri noge na
stubitu

kad

ste

se

uspinjali...
- Eto, kako vi slikovito
vrijeate!

Kako

samo

1187

pronaete

nain

da

biste me
nazvali

magarcem!

etiri noge, a? No, ne

bojte se. Ne morate se
sluiti

1188

literarnim

izrazima

uvrede,

za

vrijeajte

izravno, neu vas tuiti.

- Ja u... ja u vas...
-

Ubiti?

kiromant

zaape

sladostrasno,

zakiljivi jednim okom.

Nudio mu je

1189

lice

na

svesrdno,
uljudno.

udarac,
gotovo

Kao

da

nije

elio drugo nego da ga

tu
odmah Melkior zadavi.
Stajao mu je strano
blizu. Melkior osjeti kako

1190

se u njemu mie neka

pobjenjela
maka zbog toga nosa,
tih uiju, tih obraza... Ali
oi, oi kiromantove,
smjetene
pod

tako

ravnom

blizu,
crtom

1191

obrva,

gledale

su

ga

ispod maske, kao

kroz proreze, nekakvim
drukijim pogledom koji
se

nije

slagao

njegovim
rijeima.

Pogledom

dalekim, prijeteim, koji

1192

"zna

sve"

koji

se

nimalo ne ali.
Zvijer se njegova uplai
tog

pogleda,

povi

kimu, savi se mazno,

zamijaue
umiljato.

1193

- Zato me slijedite? upita kiromanta gotovo

moleivo

apui,

oajanju.
Oi su se kiromantove
ponovno

smekale,

pribliile,

prijateljski,

intimno

1194

dodirujui

Melkiorove

oi nekom dobrotom.
-

Gospodine

gospodine

Melkiore,

Melkiore

mahao je ATMA glavom

snebivajui se to

vam

pada

na

pamet! Slijedim? Ja vas?

1195

Da niste moda vie vi

sljedbenik nekih
za-ni-mlji-vih osoba?
-

Sljedbenik?

Kojih

osoba?
-

To

"sljedbenik"

je

namjerno odabran izraz

1196

kako

bi

se

istaknula

jedna idejica.
Zanimljivih,

zanimljivih

osoba,

gospodine

Melkiore.
zanimljivih.

Rekoh

1197

Podsjeate

jednog

me

na

preprodavaa

riba u mome mjestu.

Marinkovi Kiklop
On je na ribarnici po
cijeli

dan

izmiljao

zbunjivao ljude. "Sve" je

znao.

1198

- Moda je preprodava
izmiljao,

ja

ne

izmiljam.

Sjetite

se,

gospodine
Melkiore...
popodne...

danas,
-

Kiromant

ponovo zakilji na jedno

oko,

1199

podrugljivo.
Tada se i Melkior sjeti.
Moda
toga

upravo
kiljenja.

zbog
Doista,

iao je za
don Kuzmom. Znai...
- Znai i danas ste me
slijedili, popodne?

1200

- Eh, vi mislite, nemam

drugog posla nego da
hodam za vama? Mnogo
ste smravili
u posljednje vrijeme. A
vaete li se svakog dana
ili onako, povremeno?

1201

- A to se sve to vas
tie, prokleti ovjee? vikne

Melkior

ve

sasvim
razbjenjen.
-1 sam se pitam: to me
se tie? A tie me se, ne
toliko vaa osoba, koliko

1202

pogreka

koju

Upravo,

radite.

pogrean

raun. Cirkulus viciozus,

kae li se to
tako? Jer to e vam
ivot koji morate izgubiti
na drugi nain, to jest
zbog

1203

bolesti?

Vidjeli

katehetu.

Ali

ste

on

se

trapio iz drugih razloga,

pokajnikih.
Pa se i on pokajao. Htio
bi

sada

ivjeti.

Prekasno. On se odricao
ivota,

1204

ispatajui,

vi,

naprotiv, hoete ivjeti.

I

zato

se

ubijate.

Ja

opaam taj
besmisao, eto, to sam
htio

odavno

kaem.

da

vam

1205

- Ja se nikako ne ubijam.
To su opet vae glupe
kombinacije. Ali Melkior
odjednom opazi da se
brani, da uzmie. I zato
uope

doputa

ovom

nitkovu da se mijea u
njegove stvari?

1206

-1 ja vam zabranjujem
da se bavite sa mnom! ree energino i nekako
definitivno.
-

Ali,

gospodine

Melkiore, pa ja se i ne
bavim

vama.

Ve

1207

problem sam, problem

je
veoma

zanimljiv:

spaavati ivot iz jedne

opasnosti, istina - velike
i strane,
ali

po

opasnosti

cijenu

druge

koja

nikako

1208

nije ni manja ni manje

strana. Drugu
opasnost
opaate,

sada

vi

sav

ne
ste

opsjednut strahom od
one prve. Ja razumijem
robijaa

koji

trapi

stanjuje svoje tijelo da

1209

bi

se

mogao

provui

kroz neku
rupu.

Njegov

cilj

je

odmah tu - provui se, a

odmah

poslije

rupe

oporavak i
debljanje. A to je vaa
rupa? Gdje je ta vaa

1210

rupa kroz koju se elite

provui?
- Ostavite me! - zavie
Melkior

oajno.

Uostalom, laku no.

Marinkovi Kiklop
- Okrene se i htjede da
ode, ali ga ATMA ubode

1211

svojim iljastim prstom

u lea.
- Jeste li ba sigurni u
svoju

"laku

no",

gospodine Melkiore?
-

iskesi

bezobrazno.

mu

se

1212

Melkior ga pogleda s
nemonim

prezirom.

Htjede mu neto rei, ali

se u taj as
svijetlo

na

stubitu

ugasi. Sto da mu kae

sada u mraku? Jeza ga
podie od

1213

kiromantove blizine. On
instinktivno isprui ruke
preda se i napipa ATMU
koji mu
se

pribliavao

koracima

sitnim
sikui

ubrzano "ubiti... ubiti...

ubiti"...

1214

Odgurne

ga

prestravljeno,

silovito,
i

stane

panino traiti zid da bi

zatitio
lea. I gumb potrai sa
svih deset prstiju kako
bi

upalio

gumba

svijetlo.

Ali

1215

nije bilo. Ni zida vie

nije bilo. Nigdje nikakva
predmeta oko njega koji
bi ga
zatitio,

nita

vrsto,

sigurno, samo mrak i

praznina. Ali ni ATME
vie nije

1216

bilo.

Samo

njegov

smijeh iz neke udne,

jecave daljine ha-ha-ha.
I neki udarci,
neki prasak, neka vika.
Kao da ga netko zove na
francuskom. I svijetlo se
odjednom upalilo.

1217

On otvori oi. Svjetlo

gori u sobi. Koliko je
spavao? Hrkanje? Kakvo
hrkanje?
Sluao je svoje hrkanje.
Opet
prozor.

neto

lupne

Kameni.

1218

netko je vikao na ulici

"mon ami, mon
ami!"
Prie prozoru. Ugo je
gestikulirao
ulice.

Pijan,

Melkior otvori
prozor.

nasred
dakako.

1219

Elle

m'aime,

elle

m'aime! - vikao je Ugo

odozdo, dobacujui mu
poljupce obim
rukama. - Elle m'aime,
mon cher, elle m'aime,
Melchior!

1220

Melkioru se srce steglo.

Elle l'aime! Ali neka uje
to i ATMA.
- Ali koja? Qui est celle
qui vous aime? - Neka
bude

sasvim

"njemu ispod".

jasno

1221

- Ona, la Grande! - vie

Ugo suludo. - Sutra u
vam

priati.

Ah,

l'amour! a
demain, mon cher. Laku
no, plemeniti i mudri.
Ah, l'amour!

1222

I ode Ugo recitirajui

Baudelairea

nekoj

svojoj verziji, patetino,

sigurno sa
suzama u oima: a la
tres

belle,

la

tres

bonne, a la tres chere...

qui remplit

1223

tout mon coeur, tout

mon

coeur...

salut

aFiminortalite...
Marinkovi Kiklop
Melkior zatvori prozor.
Zamiljen.

Dakle,

odmah, istu veer. Tek

se upoznala i

1224

odmah... Drolja. To je
njihov ukus - brbljavci i
pijanice.

Jesam

li

ti

rekao da
e

ona...

ree

sebi.

Ovako ATMA razgovara

sa sobom. Ja i "ja". Do
avola, jesam

1225

li zaljubljen? Ili je to
zavist? Treba piti, biti
(vidi, rima!) pijanica,
pjandura. Gadura! ak
je poalio i Fredija. S
jednom

milju.

Licemjerno. Kako to

1226

one lako rade! A onaj

vie

l'amour.

Baudelaire. Bordel.
Baci

se

na

krevet.

Zagrize kraj jastuka i

stane ga bijesno trgati.
Osjeti

1227

kokoje pero u ustima.

Eto ti. L' amour. Koko.
Samo

polegne

pred

prvim kokotom.
Cocotte.
dvoritu.
papagaju,

svakom
Legne

arenom,

brbljavom. - Pardon,

1228

mislila sam da ste novi

pijetao.
madame.

Nita,
Ja

sam

general. Uniforma
zgodna, to? - Diiivna! Ja imam sto i dvadeset
godina. Mlad papagaj. A ve

1229

general, a? - Ve. Zato,

madame,
predlaem

ipak
un

amour

prije rata. - A bit e

rata? - Bit e. -I vi ete
me ubiti? - I pojesti. Ve
vas vidim, madame, u
juhi.

1230

Dva batka... - Ne budite

lascivni,

monsieur

le

Perroquet! - 0 ne, ja
sam gurman.
Vojska

Nemamo

vremena

delikatnosti.

pokretu.
za

Budite

moja. - Tako naprosto?

1231

- Da. Ali s ljubavlju! Ah, tko bi vam vjerovao.

Svi

ste

vi

mukarci

jednaki.
Sve

biste

odjednom.

htjeli
A

ne

odjednom. Pola kuhano

danas, sutra pola

1232

peeno,

madame

Poule.

la

Ordonanc,

pobrinite se da gospoa
Cocotte ne pati.
Otar

no.

Uope,

postupajte s njom kao s

Marijom

Antoinettom.

Trticu skuhajte.

1233

- Kako ste njeni! -Po

prirodi.

Drugo

profesija.

je
Mrzim

surovosti. Volite li
moj kljun? -Diiivan je. U ljubavi je straan. II
est
ete.

formidable.

Vidjet

1234

Mogao bih vam priati

svoje

uspomene.

Mi

dugo

ivimo.

Mi,

krokodili, slonovi i
kornjae. teta to niste
kornjaa.

Brzo

ete

ostarjeti. - A to mogu?
-Da. to

1235

moete? Nosite li jaja

svaki dan? - Kako ste
indiskretni!

Samo

kad

sam trudna. S

kokotima?

pijetlom.
Cocoom.

S
-

mojim
Dere

se,

glupan. Ku-ku-rii-kuuu...

1236

to

to

Glupost.

znai?
-

Nita.

Ljubomorni

ste na njega. To znai

"zora puca"...
- "bit e dana". I to je
bio "kukuriku". Bio mi je
kolega,
mora

ali

istina

se

1237

rei. Uostalom, deru se i

usred noi, budale. A vi
im se divite. ene vole
dernjavu.

ene

uope

vole glupane. - Ne sve. Znam. Vi ne volite. One

koje nas

1238

vole uvijek su izuzetak.

- Ja nisam rekla da vas
volim. - Nita. Zavoljet
ete
me.
Marinkovi Kiklop
Zbog mog arma. Mi
papagenerali

smo

1239

armantni. Da popijemo
neto? - Joj, opit u
se. - Pijana koko. To
sam

ve

vidio.

Zanimljivo. - Htjeli biste

me zavesti. Priznajem,
konjaka

uz

aicu

ene

lake

1240

shvaaju ljubav. - To vi
nazivate
ljubavlju? - A to je po
vaem
Kokodakanje?

ljubav?
Ja

sam

realist. - Vi ste
zavodnik jadnih ena. Vi
ste vulgarni. - A vi ste

1241

divni kad se vrijeate,

madame
la

Poule!

Ja

vas

poljubiti. - Ne! Ah, ne.

Zaboga, ne. Ah, to to
radite? to
radite

od

mene?

Ljubim vas, duo moja.

1242

Jedina, jedina moja. Ali, ja, ja

ljubim mog Cocoa, mog
Cocoa.

Samo

njega,

samo... Ah, strani ste,

strani!
-Jesam,

draga,

jesam.

Lud sam, mala moja,

1243

slatka Poulette! - Mali

moj
Pappagallo! - Pojest u
te,

slatka

mala

moja

Poupoulette! Pojest u
te! -Jedi
me, mali moj. Jedi, jedi,
jedi... ah...

1244

Sutra u nazvati Enku.

Bio

je

umoran

razdraen.

Sjeti

i
se

Enkinih bijesnih
milovanja
strano.
spava

poeli

Moda
na

klinici?

sie do javne

je

Coco
Da

1245

govornice i da je nazove
odmah?

Kako

bi

se

obradovala, sada u noi.

Rekla bi
"quelle surprise"! Ona
voli

svoju

odijevati

ne-vjernost
u

fraze. Zbog

francuske

1246

dekora.
gadosti,
Pompadour.

Kostimirane
a
Bila

la
je

njim, to jest pod njim

(rekao bi Jago), na onom
irokom

krevetu

baldahinom. Zazvonio je
telefon na

1247

stoliu

pored

kreveta.

Htio ju je sprijeiti da
digne slualicu. Ne, ona
je
htjela govoriti. Ba u
situaciji! Namignula mu
je.

Coco.

fakulteta,

Javlja

se

1248

izmeu dva predavanja.

"Kako si, ma poulotte?"
Umire

od

dosade.

Odgovorila mu je
francuski. Mon bichon,
mon cheri. ita knjigu
koju joj je preporuio.
Ne svia

1249

joj se. Dosadno. Kad e

doi?

Jo

predavanja.

dva
Doi

sata
to

prije, on fera
des iki-iki. Coco se
smijao u telefon. Sretan.
Spustila
Smijala

je

slualicu.

1250

se.

"Gdje

smo

ono

stali?"
"Koja

si

ti

drolja!"

rekao joj je s divljenjem.

I on se smijao. Svi su se
smijali.

1251

"A

ti

si

mali

glupi

provalnik. A to da mu
kaem? Da si ti ovdje?"
"Da se ne javlja."
"Ah,

glup

Dojurio

si
bi

ti.

uti.

taksijem

ovamo, da mi se
Marinkovi Kiklop

1252

Marinkovi Kiklop
nije to dogodilo."
"Jadan Coco."
"On je sretan, jer nita
ne zna. On je divan.
Pametan."
"Voli ga?"

1253

"Mnogo.

Na

drugi

nain."
"I s njim ti je lijepo?"
"Divno. Na drugi nain.
Ti to ne razumije."
"Ne,
Podla

ne

razumijem.

stvorenja.

1254

ovjek

vas

voli,

vjeruje..."
"A to ti ima meni ne
vjerovati? Doi, mravi
moj..."
Ne noas. Moda bi je
ispljuskao. Nazvat e je

1255

sutra.

Malu,

podlu,

nasmijanu
Enku.
"M

uitelj"

revno.

Ali

zvrndanje

je

zvonio

njegovo

je

provalilo

spavaev san

1256

kao

razbija

bezobzirna

prokleta

pijanica. -Kakav rusvaj!

San je skoio da
zatvara prozore i vrata,
da gasi svijetla, da plavi
no i uspostavlja mir. Da

1257

pria priu o plovidbi

morem

na

bijelom

velikom
brodu.

"Muitelj" zvrnda daleko

dolje u utrobi strojarima
da

mijenjaju

polake, tie...

brzinu:

1258

Tiha

vonja.

Svjetionici
daljini:

Zvijezde.

migaju

zdravo,

kume,

kapetane. On,
gore
mraku,
zdravo,

na

mostu,
smjeka

u
se:

momci,

1259

noobdije.

Cigaretu

stjerao
ukraj usta, zamirio na
jedno oko, zbog dima.
Morski vuk. Kormilaru:
petnaest
desno. Petnaest desno,
odjekuje kormilar kao u

1260

litanijama: moli za me.

Sve
slua.

Vodi

brod

kao

vojsku vojskovoa. Ona,

Vivijana,

umotana

kotski plaid,
zuri u kompas i dre
kao no. Prua joj ruku,

1261

ona

je

ne

prihvaa.

Zgrabi joj
ruku,

ona

je

istrgne

plaho i sakrije pod plaid.

On

jezikom

prebaci

cigaretu u
drugi kraj usta, zamiri
na drugo oko i ree

1262

kormilaru:

Dri

kurs.

Njoj:
Hajdemo.
(pokorno):

Ona
Kamo?

On

(odluno): Umrijeti. Ona

(zabrinuto): A brod?
-Plovi. - A putnici? Spavaju. - A svjetionici?

1263

- Zdravo! - Ona: Ne
mogu. Zato? - Neto u ti
pokazati. Odgrne plaid:
Gledaj.

pokae

mu

mali penis i
testis mali, golubinji. On
je

pljusne,

lako,

tek

1264

vrcima

prstiju,

bezbolno,
simbolino. Ona: Znai
da

me

voli?

Pokazujui

Da.

cigaretom

njezine
minijature: Je li to zbog
vjernosti?

Da.

1265

Penelopa! - Zato me
vrijea? - Ti
ne zna to je to. - Ne
znam.

Svakako

neka

uvreda. - Nije uvreda.

On nije
Odisej. On je pijanica. Ipak

je

uvreda.

1266

Kormilaru, vosak u ui.

Vei me. Sto
osamdeset lijevo. - Sto
osamdeset
-Natrag

lijevo.
Polifemu.

Natrag Polifemu. Neka

kiklop,

podere sve nas

gad,

1267

Marinkovi Kiklop
jednook. - Neka kiklop,
gad, podere sve nas
jednook. - Nema Itake.
-Nema Itake.
- Penelopa penis ima. Penelopa penis ima. -

1268

Da

se

baci

morskim

psima? Morskim psima...

- Barba, sirena, sirena! vie odjednom kormilar.
- Vosak! Ui! Veite se!
Sirena je vritala nad
gradom. Melkior skoi iz

1269

kreveta.

Je

li

to

ve

poelo!
Ilije vjeba? Ljudi mirno
hodaju ulicama. Straar
se poudno ogledava za
enama.
Jo nije. Vjeba. Javimo
se Enki.

1270

Zahvatila
urba,

ga

kao

treba

da

na

neka
neto
vrijeme

osigurati. Jurio je niz

stepenice
pozdravljajui

ne
nikoga,

da ga ne bi zadrali
zbog najglupljih

1271

pitanja

zdravlju,

ratu, o vremenu. Mnogo

snova, gospodo, mnogo
snova u
posljednje

vrijeme.

Erotikih.

Nemamo

vremena.

1272

Broj "Hitne pomoi", pa

na kraju 4 umjesto 3.
Tako gaje Enka uputila
da je
naziva. Zauzeto. Metalni
je

novac

ispao

automata.
Okree brojeve

iz

Ponovo.

1273

strasno. Tako je birao

brojeve

po

Enkinim

grudima, za alu, nakon

milovanja,
odmarajui
krevetu,

se

jedno

drugoga. Goli.

na
pored

1274

"Halooo?"...

Njezin

mazni glas uvijek gaje

uzbuivao na telefonu.
"Halo, Hitna pomo ? - a
glas mu je podrhtavao
kao da je doista stvar
hitna.
Teak sluaj.

1275

"Ne,

ovdje

privatni

stan", - rekla je hladno,

uvjerljivo,

ak

dosadom. Pa ne
sputajui

slualicu,

ree tamo, Njemu: "Ovo

je

etvrti

jutros". I smijeh

majmun

1276

se

uo,

nekako

uvredljiv, tamo, meu

"njima".
Premda
dogaalo,
stranim,

se

to

ve

osjeti

se

iskljuenim.

Majmun! Strpala ga je

1277

s onom trojicom koji su

jutros pogreno nazivali,
s onima to dosauju.
Namjerno,
Poznaje

neka
ona

uje.
njegov

glas, o, i te kako! Zato

je htjela ba

1278

danas da on uje da je
jutros

etvrti

majmun

koji

dosadni
ne

zna

birati brojeve
na telefonu? Pojavi se
neto

kao

trag

ljubomornosti... Ne, ne
ljubomornosti!

1279

Branio

se

osjeaja.
vrata

od
Zalupila

pred

Prosjakom?
Prostakom,

je

njegovom

ispruenom rukom,
prosjakom.

toga

1280

provalnikom! Davao je
sebi cinike
vanosti. Oito, nisam
dorastao

lukavstvu

te

drolje. U dvije godine

nije jo
nauio
svoju

da

prilagodi
osjetljivost

1281

njezinim

kompliciranim

branim
situacijama koje je ona
rjeavala
svojom

virtuozno
priroenom

pokvarenou.
Marinkovi Kiklop

1282

Nikakva
nisu
imunizirati

ga

iskustva
uspijevala
od

uvredljivosti. Ona e se
kasnije smijati njegovoj
naivnosti,

navesti

pametne razloge, uvjerit

e ga. Ali

1283

ona
riskirati.
stjee

nee

nimalo

tovie,

ona

sigurnost,

ona

uvruje svoju
vjernost Cocou na raun
njegova

ponosa,

njegove asti, njegove

ljubavnike

1284

uviavnosti.

Stoji

sa

svojim cinizmom iznad

njegove

osjetljivosti

smije se,
superiorno, raskalaeno,
strano

daleka,

nerazumljiva,
neulovljiva, odvratna.

1285

Koliko

je

odlazio
namjerom

ve
k

njoj
da

puta
s
je

ispljuska? Da je pljuska
ba
po onim lanim ustima,
da joj iupa jezik, da

1286

ode, zauvijek. I onda je

ponovo
ljubio

ta

usta,

drao

onaj mali avolji jezik

meu svojim zubima i
osjeao

1287

njegovu

morbidnu

mekou kao najistinskiju

istinu na svijetu.
Netko ga zgradi za vrat i
okrene
Ugleda

mu

glavu.

neobrijano

Maestrovo lice.

1288

Stajali su pred zgradom

redakcije.
- Ako ste se uputili gore,
ne idite. - Maestrove su
rijei bile posveene
jutarnjim dahom rakije.
- Moram lanak...

1289

Kasnije,

Gore

je

kad

proe.

sada

rusvaj.

Upravo "glavni" sapuna

i riba
"muzikoga".
- Zato?
- Ja mislim da nije zbog
Beethovena.

Mnogo

1290

spominju

tehniku,

politiku..." to
muzika"?

Slabo

sam

razumio. Pa znate kamo

plovimo.
- Nita ne razumijem. Ali
zato vie na...

1291

- Ne vie iz uvjerenja.
Vie da ga uje ef iza
tapeciranih vrata. Teko
se uje
kroz

ta

vrata.

Mora

vikati. Konano, takvo

mjesto,
Isplati se

takva

plaa.

1292

vikati i protiv uvjerenja.

- Ali povod? Zato? Vi
znate? - Maestrovo gaje
uvijanje

poelo

uzrujavati.
- Povod je Beethoven,
zamislite! -Pa?

1293

Pa...

sino

sveana
"Fidelia",

je

bila

predstava
"muziki"

je

napisao
kritiku.
-1

to?

Beethovena!

On

voli

1294

On

uope

njemaku
Maestro

voli

muziku.
je

smijekom

popratio svoju aluziju.

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
-1? Nije dosta hvalio?

1295

- Hvalio je, hvalio. Ali

"glavni"

vie:

kroniarska

"a

dunost"?

"Mi smo
politiki
"politiki

list",

to

jest

orijentiran

list", tako je on rekao. A

1296

sveana

predstava,

razumijete?
Trebalo

je

Linosti.
spomenuti

linosti.
- A "muziki", naravno
nije spomenuo linosti?

1297

- Nije. Neka ih avo

nosi! Hajdmo na aicu
"nesretnice".
- to se kritiara tiu
linosti!

To

je

stvar

vae, "gradske".
-

Da,

smetlarske.

skupljamo

smee,

Mi
vi

1298

skorup. Ali ini se da se

neto
izmijenilo - svi smee.
Izjednaenje. Ne derite
se zbog toga. Prije ili
kasnije,

svi

emo

se

nai u smeu. Takav je

1299

hod historije. Hajmo na

aicu. Ja
astim...

"na

pragu

historijskih dana", kako

kae

ef

dananjeg

naslovu

1300

uvodnika.
pragu

Evo,

"Na

historijskih

dana"...
Maestro

mu

razvije

novine, ali Melkior ih

ukloni

odluno.

bijesnu potrebu

Osjeti

1301

da

se

umijea

tamo

gore. Mogli bi jednog

dana

meni...

da

spominjem linosti...
- Ne, ja moram ii gore!
-

uputi

donkihotskim

se

koracima

"sad u ja...", ali

1302

ga Maestro zadri obim

rukama

mrmljajui

neto nerazumljivo.
- Molim?
- A znate li da je sino
Fredi ipak izlupao Uga?
Kad ste vi otili. I dobro
je

1303

to ste otili, to je bilo

namijenjeno vama.
- to je bilo namijenjeno
meni? - Melkior je pitao
rastreseno,

gledajui

gore,
u prozore redakcije.

1304

- to? Siite na zemlju

da vam kaem: utipci...
Fredijevi. Smjestio mu ih
je
nekoliko po fizionomiji.
Tu i tamo. Raskrvario
mu la-brdu. Ona mu je
krv brisala

1305

vlastitom

rukom

rupiem

vlastitim.

Njeno. Zato je Ugo jo

dobio i nogom,
mislim ba u Krakatau.
- Krakatau? - Melkior se
smijao.

1306

- Da, usred kratera, jer

je, uslijed pritiska zraka,
zamumljao "um", dosta
umno.
-

Vivijana

mu

je

brisala krv? - Melkior je

uivao

pakosno,

osveen Fredijevom

1307

nogom.
- Koja Vivijana?
- Pa... ljepotica.
-

Ona

se

ne

zove

Vivijana. Ona je...

-

Jaje

pouri

tako
se

da

zovem

prekine

1308

Maestra. Nije htio prvi

put uti njeno
ime

iz

ovog

izvora

gadosti.
-

Vivijana

unula

dobro

samaritanski

kod njegove glave, a on,

ranjenik

1309

teki, stenje i gleda joj

pod suknju, ha, ha... A
te forme, moj Eustahije!
Zaviao

sam

mu

na

ranama.
-

Fredi

Nastoji

nita?

Melkior

1310

radoznalou prikriti jad

zapostavljenoga.
Pogodio je ATMA, Ugo je
na redu.
- Kako nita! Zove je,
vue, "ostavi majmuna,
idemo".

"Sam

majmun. Idi!" I,

si

1311

bogami, otiao Fredi s

onom Lady Macbeth. A
ona ostala s nama, to
jest,
preciznije da se kae, s
Ugom, i mi udarili Veliki
program. Naprosto - Pad

1312

Bastilje!

Thenardieru

samo to nismo iupali

uho u aru revolucije.
Ugo je bio
velik.

to

kaem?

velianstven! Ona ga je
samo

ljubila

nateenu usnu od

onu

1313

Fredijeve

ake,

on

odmah rukom u dekolte.

Jednom je i iznio stvar
na vidjelo.
Uh, kakva pompejanska
sliica!
- to je bila pijana? Melkior je traio za nju

1314

opravdanje.

Sjetio

se

Enke.
Nazvat u je.
-

Pijana,

zaljubljena,

sve. Zvala ga je da je
prati kui. Tamo je i
ostao
spavati.

1315

- Nije! - izleti Melkioru

radosna istina, kliktavo
kao ptica.
- Vi znate?
- Znam. I uope mislim
da je vrlo malo od toga
istina. Ugo je prole noi
spavao

1316

kod kue. Vidio sam ga.

-

Pa

sad...

vidio,

ne

vidio,

ne

budite

ljubomorni,

dragi

Eustahije. I vi ete
doi na red. Ja ne. Mene
je

sudbina

obdarila

1317

Velikom

Samoom.

Prostranim
ogrtaem

kome

ni

buhe nema da mi pravi

drutvo.

Pustinjak.

Leone Eremita.
istunac.
vapijueg.

Glas
Leopold,

1318

zovu me i Poldi. ak i
Polda, intimniji
pijanci. Tako smo, eto,
stigli i do tale sisavca
Thenardiera. Sjednimo,
moj
Eustahije.
Thenardier,

Sisavce
okanj

do

1319

oknja - dva oknja. A

ostalo
preputamo
Raznim

tehnici.

icama

PTT i

visokim naponima. To se
zove vano VOD.
Osobito elektrini vod! nasmije

se

Maestro

1320

podrugljivo.

to

mislite,
Eustahije, postoji li ica
PTT izmeu Vatikana i
Kremlja?

Tajna

ica?

Podzemna.
Dogovaranja, a? Kad bi
mi uspjelo da je negdje

1321

iskopam,

kako

bih

ja

njima
poruio

neto,

oba

smjera! Sa Karpata.
Marinkovi Kiklop
- Zato ba sa Karpata?
- A mislio je Melkior na

1322

Enku, prkosno, nazvat

u je, za
inat onoj...
- Rije je historijska. I na
pola puta su Karpati.
Gledao sam na karti. Ali
najprije

mi

se

rije

svidjela. "Leone Eremita

1323

poruuje

sa

Karpata

Vatikanu i
Kremlju"... ha? Onda bih
prekinuo icu i vezao im
za svaki kraj po jednu
maku,
neka

im

ivotinjo

se

dere!

Thenardier,

1324

okanj do oknja - dva. Zatim stane

Melkioru

aptati

povjerljivo kao da mu
otkriva

neku

tajnu:

Ovaj Thenardier je
nova
njemu

vrst
jo

sisavca,

ne

ue

1325

koli,

ali

uiti.

Agledaj-te koliko
smo mu sino istegnuli
lijevo uho. Sasvim se
lijepo razabire razlika.
Jesi li ga
mjerio,

Thenardier?

Crveno ti je kao lijevo

1326

bono svijetlo na brodu.

Zbog none
navigacije.
- Pa i ti si dobio po
gubici

Thenardier

otrese
uz

nervoznu grimasu.

se
neku

1327

- Batrahomiomahija. Uh,
to smo kreketali!
Ugasila

mu

raskvaena,
cigareta

se
slinava

ustima.

Uzalud ju je isisavao.
Nita.
- Thenardier, ibicu!

1328

- Na zapovijed, strani
Faraone! - i pripali mu
poniznom

gestom

dvorskog metra.
Ceremonijalno.
-

Nakon

mora

rei

"Faraona"
"ivot

1329

zdravlje

snaga",

ivotinjo! Tako se
govorilo faraonima, kao
podanika elja: "onkhu
- uza -sonbu". To je na
staroegipatskom
objasni

Melkioru.

1330

sada

odstupi!

-otpusti

Maestro
Thenardiera

gestom

faraonskom.
-

Staroegipatski!

udite

se,

Ne

Eustahije?

Drite da sam izmislio?

- Doista, otkuda?...

1331

- Bavio sam se - istie

Maestro

hvalisavo

ulijeva u sebe rakiju.

Rastvara
krbava usta, rashlauje
uareno drijelo.

1332

- Imali su oni i socijalnu

poeziju. Stari Egipani
prije harkovske linije!
"Vidio sam kovaa na
djelu, na drijelu svoje
pei; prsti su mu ko u
krokodila,

1333

prljav

gnjila."

je

kao

Ima

riba
i

postolaru: "Postolar je
vrlo jadan vjeito
se ali; zdravlje mu je
kao u krepane ribe, da
ne gloe kou, ostao bi
gladan."

1334

To

je

ovako,

po

memoriji, u slobodnom
prijevodu. A ovi danas,
mainisti, misle
da su sve oni pronali.
Kult

maine!

Prepotencija! Inspiracija
- benzinska.

1335

Pegaz - Ford, muza onja Hennie,

Marinkovi Kiklop
zdravlje

na

ledu

najgluplji nos na svijetu!

Kakva

je

nastala u

to

poezija

1336

autu, u avionu, neka mi

se

kae!

Maenje

zadnjice! Gdje su bili

bager i buldoer
kad je Keops podizao
piramidu, kad je Periklo
gradio Akropolu? Kad se
Sokrat

1337

zavitlavao
Recite,

po

Ateni?

jesam

li

pretjerao?
- Ni govora. Samo...
- Da, kaite: Progres!
Neka

izvoli

samo

Progres, neka proe. Ja

ostajem! Neka

1338

juri, neka leti! Ja, biped

obini, hodam na svoje
dvije noge, zadovoljan
to
osjeam

zemlju

pod

nogama, sretan to je
gazim, gazim, gazim! - i
uzeo da lupa

1339

nogama

po

podu,

bijesno, ak i s mrnjom
- tu staru prokletu drolju
to me
rodila zato da bi me
opet
moga

progutala!

od

materijala

napravila moda neku

1340

svinju, jea ili naprosto

salatu koju e pojesti
neka debela enska u
kuri
mravljenja. Da poludi!
A oni lete, lepraju, uri
im

se.

strojari,

Kamo?

Kamo,

1341

bravari,

mehaniari,

oferi?
Maestro iroko raskrilio
ruke i pitao uokolo po
praznom
nekom
oajanju.

buffe-tu

1342

Thenardier sa svoja dva

ministranta

razmjeta

flae po svom oltaru i

smije se
sitno, hi hi hi, primajui
sa

zadovoljstvom

jutarnju zabavu.

1343

- Daj tog otrova, prokleti

sofisto! I ne kesi se!
Margaritas ante porcos priopi

Melkioru

rezignirano
glavom.

tresui
Ovakvi

Sokratu dali kukute. A

su

1344

to e meni dati? Struje.

Elektrine energije. Ha,
ha, ha -udari Maestro u
neki
ludi, frenetini smijeh. Dalekovod...
ha...

naponom... ha,

ha,

ha,

visokim

1345

ha,

ha.

0,

visokim.

osobito

uvajte

s
se!

Opasno po ivot! A na
stupovima,
vidjeli

ste?

naslikah

mrtvaku glavu i dvije

kosti, kao na flaici s
otrovom.

1346

Kao u apoteci: molim

jedan stup dalekovoda s
visokim

naponom.

Imam da ubijem
jednog mislioca, ha, ha,
ha...
- Ipak je elektrika u
mnogome

usreila

1347

ovjeanstvo

ree

Melkior tek tako, da

dokae svoju prisutnost.
Znai ipak je s Ugom...
On

je

mogao da

poslije

toga

1348

ode kui na spavanje.

Kasno se vraao, bio je
kod nje.
-

ovjeanstvo?

Koje

ovjeanstvo? - Maestro
se ozbiljno uzrujao. Ima raznih

1349

ovjeanstava. Zar stari

Grci

nisu

bili

ovjeanstvo? U emu
je to Aristotel bio
nesretan

bez

visokog

napona? Pa on je znao
za trljanje jantara, ali ga
je

1350

prezreo. Trljanje. Imao je

vanijih misli od trljanja. Zar bi Dante pisao
bolje
stihove pod mlijenom
aruljom.

Da

je

Leonardu bila potrebna

nekakva elektrika,

1351

ve bi on bio zavrtio
tamo neke
Marinkovi Kiklop
kotae da iskre vrcaju.
Strojeve je konstruirao,
ostali su nacrti, pa kako
ne

1352

bi... A ipak je naslikao

onu perfidnu feminu to
se

smjeka,

he,

he...

Smjeka
se

ona

ivotinjica

enska... Imam je kod

kue,

izvrsna

reprodukcija, vidjet ete

1353

kad doete. Pa vi jo
niste bili kod mene? Ne,
morate svakako jednom
doi... Sto
kaem

"jednom"?

Morate naprosto doi da

razgovaramo u miru. To
je potrebno.

1354

Samo, kod mene nema

elektrike,
Visoki

da

znate.

napon

prolazi

pored kue, ak
da-le-ko-vod,

odmah

ispod prozora, a u mene

cmulji

petrolejka!

ha, kako vam

Ha,

1355

se to svia? Ignoriram
stranu silu to prolazi
pored

mene.

Idi,

idi,

silna
besmislico,
pusti

na

trebam te ja.

a
miru,

mene
ne

1356

- Ada

li

vi,

Maestro,

mrzite svaku energiju, ili

samo elektrinu? ini se
da je
osjetio

ironiju

Melkiorovom
pogleda ga

pitanju:

1357

sumnjiavo

jednim

okom, jer mu je dim od

cigarete drugo ispunio
suzom, i dobaci
prezirno:
- Ja ne mrzim nita.
Odbacujem suvino.

1358

Ipak

se

vozite

elektrinim tramvajem!
-

Nikada!

plane

Maestro uvrijeeno. - Ja
cijeli sat pjeaim do
redakcije.

1359

Hodam i mislim. Ljudska

misao se i rodila u hodu.
Grci su mislili na ulici.
Peripatetici

su

etali.

Ljudi i govore tako kako

hodaju,

to

teorija, ako

je

moja

1360

vam se ne gadi. Neka se

lingvisti i... kako se ve
zovu

ti

strunjaci,

objese,
kad

nisu

opazili

tu

najoigledniju injenicu!
A to je govor nego
miljenje?

1361

Drukije

govori

onaj

kome opanci upadaju u

blato,

nego

onaj

koji

hoda po
asfaltu.

Tvrda

rije

gortaka kao kamen po

kome

gazi.

brzaju u hodu -

Oni

to

1362

brzo i govore; oni to

vuku noge, vuku i rijei.
Kvantiteti nekih ravnica
i
akcenti tvrdih, neravnih
terena. U govoru je sva
plastika
kretanja u

tla,

tempo

1363

prostoru.

Ritam

melodija hodanja. Ljudi

hodaju u duru i molu.
Tako i govore:
veselo i sumorno.
- A vi, hodate li u duru ili
u molu?

1364

- U molu. Ima sumornih

govora ak i kad priaju
o veselim stvarima. Ja
znam
kako govorim. Da se to
napie, reklo bi se ivahno

avrljanje.

treba mene

Ali

1365

uti! Zato i volim vie

priati

nego

pisati.

Usmena literatura.
- Vi ste govornik. I to je
umjetnost.
- Zato to sam pjeak.
"Pjeak", ne, dakako, u
vojnikom smi-

1366

Marinkovi Kiklop
slu. Profesionalni vojnici
i kad govore mariraju.
Avojnike zapovijedi, zar
je
to jo ljudski govor? Vi
niste

jo

sluili?

Ne?

1367

Zapovijed

se

sastoji,

moj
gospodine,
dijela:

od

dva

pripravnog

izvrnog. Prije je bila

zapovijed "stupatistuuu-paj!"
izvrni

dio.

"Paj"

je

to

je

1368

"paj"? A? "Stupatistuuu"
treba
da

stvori

potrebno

trtici

raspoloenje,

onda opali "paj" svakog

soldata lino
nogom u zadnjicu kao
poetni

impuls

za

1369

kretanje. Iskusit e to
ve vaa
presvijetla guza pa ete
me se sjetiti, makar i
tim povodom.
-

Oktopodu,

hobotnico,

polipe,
usisau

1370

praine - obrati se zatim

ljubazno
Thenardieru
neto

koji

raunao

je
za

tezgom eui zabrinuto

olovkom svoj
pelikanski podbradak.

1371

- Izvoli, filozofe, Sugava

Njuko?

Thenardier

javi
ne

se

diui

glave od
svojih rauna.
-

Sluaj,

bakalaru

bezglavi, podigni to to

1372

nema kad sa mnom

razgovara.
Poslui goste. okanj do
oknja...
- Ne, Maestro. Ja neu
vie - brani se Melkior.
Odavno je ve odluio
da

1373

ustane,
zgodnu

samo
pauzu

eka
da

pobjegne iz Maestrova
suanjstva. Mora ii
sada na telefon, mora
nazvati Enku. Zna ona
da u je nazvati. eka
ona.

1374

Eustahije

ljubazni,

ostavite vi njih - ree

odjednom

Maestro

nekako
zavjereniki.

Vi

ste

osobit ovjek.
- Koga da ostavim? trgne

se

Melkior

iz

1375

intimnog

zagrljaja

Enkom.
- Njih. Uga i ostale. Plitki
ljudi,

komedijai.

-1

nastavi apui: - A to
se
nje tie, doplazit e vam
sama pred noge. Molit

1376

e ona da je gazite, kao

koka e
lei, ponizno. Znam ja
nju, kaem vam. Budite
pijetao.
Ponosno.

Visoko

glavu.

1377

Ne

mene.

interesira
Maestro.

ona
Zato

mislite...
-

Pustite,

tatina

vas

Usporeujete:
Ugo bolji... A
ona je lijepa.

Eustahije,
izjeda.
to

je

1378

- Da, lijepa je. Ali meni

je svejedno ija je.
- Laete, Eustahije, ali
nije vano. avo neka je
nosi. A mi bismo mogli
nai i
drugo

mjesto

za

razgovor, vi i ja, tiho

1379

mjesto. Mi smo ljudi koji

imamo jo
mnogo toga da kaemo.
A

to

nam

preostaje

nego da govorimo jedan

drugome. Da
prelijevamo

misli

glave u glavu, da tako

iz

1380

Marinkovi Kiklop
kaem,

da

duhovi

nam

se

oplouju

meusobno...
Glas

je

zadrhtao

Maestru kod posljednjih

rijei

od

neke

njenosti. Melkior

udne

1381

se nije usudio da mu
pogleda u lice: ono sada
sigurno ima onaj izraz
ponizno
moleivi,

bolni

nekontrolirane,

izraz
jadne

iskrenosti kad se rijei

ve u grlu

1382

tope

od

slasti

ponizivanja.
-

Ne

mrtite

Oprostite,

se.

Eustahije,

gotovo zajeca Maestro.

-Moda sam
dirnuo

neku

vau

tanku icu?... Nita. Ja

1383

mogu riskirati. Nemam

vie to
izgubiti, jer nita vie
nemam.
tijelo

ak

nije

ni

vie

ovo
moje.

Svoj kadaver
sam

prodao

medicinskom fakultetu. I

1384

zapio ga odavno. Ja sam

ovjek koji je
progutao

svoj

le

fukam na sve finese.

Onda odjednom kao da
ga

je

ozarila

neka

misao, oi mu se udno
zasjaju i osmijeh

1385

mu se razlije po licu
nadmoan, trijumfalan.
Javilo

se

prkosno

uivanje.
- A takvu smrt kao to
e biti moja jo nikada
nitko

nije

Opaate li

doivio!

1386

ovaj izraz, Eustahije "doivio smrt"? Ha, ha,

nitko ne moe kazati:
"doivio
sam smrt". To je ve i
Danton

opazio

uoi

smaknua: ne moe se
rei "bio sam

1387

giljotiniran".

Ali

to,

giljotina - to je banalno.
Maestro naglo uuti i
kao

da

je

uzeo

neemu razmiljati.
- Ja sam odabrao svoju
smrt ve odavno, jo

1388

prije

nego

sam

se

prodao anatomskom
institutu. (Ovo "prodao
se"

zvui

nekako

prostitu-tski, to ne?) A
ba sam se i
prodao

zato

to

sam

odabrao. A kakva smrt,

1389

moj Eustahije! - On se
oduevljavao.
-

Nitko

jo

nije

tako

umro! Tako adekvatno!

Tako

triumfalno-

ironino.
Simbolino!
kompletno.

Tako

1390

- Ne govorite ludosti,
Maestro,
Melkior.

uplai
Da

se

se
vi,

moda, ne
kanite ubiti?
- Hm, ubiti... Ne vucite
me po blatu, Eustahije!

1391

uvrijedi

se

Maestro

vrlo
ozbiljno.

Ubijaju

se

naputene

dame

drugom

stanju

zaljubljeni djeaci s
pritiima po licu. Osim
toga, potrebno je i neko

1392

sredstvo da se ovjek
ubije.
Ja

to

prezirem.

Nedostojno je i gadno
unakazivati svoje tijelo!
A svi koji se
ubijaju upravo to rade:
pucaju u svoju glavu,

1393

reu

vene,

grkljane,

trbuhe,
zabijaju noeve u srce
(ak i avle u mozak!),
unitavaju

unutranje

organe
kojekakvim
svinjarijama,

otrovnim
dave

se,

1394

bacaju

svoje

tijelo

iz

velikih
visina, komadaju ga i
masakriraju
kotaima

pod

lokomotive...

Jezivo i odvratno.
Zloinci
Perverzni

okrutni!

1395

Marinkovi Kiklop
nitkovi! Kad sami to ne
bi uinili, trebalo bi ih
smaknuti. Oistiti ivot
od
prokletih
manijaka.

koljaa

1396

- Ne, Eustahije - nastavi

Maestro sentimentalno moja e smrt biti nova
novcata,
ista,
izrazim.

medicinski
da
Bez

se

tako
krvi

govana. Vidjet ete.

1397

Samo

moram

vie

urinirati. Tonije - jae

urinirati. Moram prijei
na pivo. Od
njega

se

vie

mokri.

Moram ve zapoeti s
vjebama,
Ne pitajte

hahahaaa...

1398

nita,

Eustahije

preljubazni.

Jednog

dana bit e vam sve

jasno.
Odvratna
tvoja

je

ipak

ta

medicinska

istoa, pomisli Melkior

ustajui. Gadio mu

1399

se

jadni

Ukoliko

Maestro.

on

samo

ne

dramatizira neke svoje

svinjarije, u kojima
hoe da odigra glavnu
ulogu?

Mistifikator.

Umalo mu nije nasjeo. A

moda je sve

1400

to

namjerno

neke

vrlo

prljanje
intimne

istoe? Zna li se ikada

to se moe nai
u kanti za smee?
-

Zar

ljubazni

me

ostavljate,

Eustahije?

1401

prui Maestro ruke za

njim,
oajniki.
-

Moram

odgovori

Melkior kratko da bi se
to prije otkinuo.
- Valjda ne idete gore? opomene ga Maestro. -

1402

Mislim

da

jo

nije

vrijeme.
- Ne idem. Uostalom,
hoete li predati ovaj
lanak

kulturnom?

drugoj strani
imam posla...

Na

1403

- Seksualnog? - nasmije
se

Maestro

bludniki

zavidno. -Spomenite se
u svojim
molitvama

svih

mojih

grijeha.
-

Dokle

smuenoj

pamenje
mi

glavi

1404

stoluje,

moj

bijedni

due, sjeat u se
tebe!
Melkior
potrao
telefonskoj

je

gotovo
prema
govornici.

Blizu deset sati! Ah, ako

1405

je izala!... Nije mogao

dopustiti

da

ostane

danas tako - odbijen.

Brojevi su se
presporo

okretali

na

aparatu. Njegovom se
nestrpljenju urilo da joj
uje glas,

1406

da izbrie ono "etvrti

majmun od jutros" i onaj
njezin smijeh...
- Hitna pomo? - glas
mu je drhtao mujaki
uzbueno.
- Da. Izvolite. - Javio se
muki glas.

1407

Pa

da,

nazvao

pogrijeio
je

je,

"Hitnu

pomo", 3 umjesto 4.
Na kraju 4, 4, 4!
Marinkovi Kiklop
- Halo, hitna pomo?
- Da, daaa... - Enka se
smijala

poznatim

1408

smijehom, pozivnim. -Je

li jako teko?
- Vrlo. Enki, vrlo teko. Odlanulo
Nasrnuo

je

glas, osjeao

mu

je!

na

njezin

1409

ju je golu ispod kune

haljine.

Doao

bih,

Enki - jedva promuca.

- Kada, Kior, kada e
doi? - Podavala mu se.
- Moe li odmah?
- Odmah. Enki, odmah!

1410

- Doi, Kior. Jo sam u

krevetu.

ekam

te,

zna...
Znam, o znam! Gola,
topla...
naiao

tramvaj
kako

je

treba.

Kondukter mu je sa

1411

smijekom

odrezao

voznu kartu. "Ide ti,

a?..."

govorili

su

njegovi brii.
Objesio se o dvije ruke,
nehajno,
Prepustio
Uspinjaa

mornarski.
se

vonji.

1412

naopako - A AJ NI PSU.
TKANINA
AENKIN

ANIN

AKT?

AKT.

TKA-NI-

KEN... Nije.
Zapleo se u poslednjim
slovima.
pogreno.

NEKIN,

da,

Ona

nije

NEKA. ENKA, ENKIN

1413

-NIKNE...TKANIKNE

besmislica!
"A to ti na to?
"Da je idiot. I to onaj od
Tolstoja!
Obje

su

prasnule

smijeh, uivajui. Idiot.

1414

Zaljubljene su u njega,
obadvije.
Lijepe,

namirisane,

ureene za kavanu.
"Ii u ga pogledati u
kazalitu drugi tjedan. S
njim. Rekla sam mu."
"Koga e ii gledati?"

1415

"Idiota. Igraju ga."

"Meni

se

ne

sviaju

ruski komadi. Sve neki

odrpanci, a filozofiraju."
"Zna
komadu

da

na

kau flundra?"

jednom
pozornici

1416

"Nije, nego ba kurva",

ree apui.
"Ma nemoj..." - Smijale
su se to se na pozornici
kae "kurva".
Melkior iskoi prije nego
je tramvaj stao. Njima

1417

se

valjda

dopada

ta

rije.
ee je upotrebljavaju
nego

mi,

mukarci.

Osjeaju je intimnije. U
drugom inu
kae
obina,

Leone

"jedna
anonimna

1418

kurva".
puttana.

La

grande
Azurno-

ruiaste
Boucherove gologuze. A
Dante "donne, ch'avete
intelletto d'amore!" - ili
tako

1419

nekako

aristotelska

kvintesencija
Zrno

soli

bordela.
u

mozgu

ivotinje
odreene za uivanje.
Skromna
toliko

da

doza,
ne

tek
bude

bljutavo. One od toga

1420

prave - pohoeziju! OhoMarinkovi Kiklop

eziju-oho-oho-ez...ohooho-ez...
Grabio je po dvije, po tri
stepenice,
lopovski.
uspinjao

urno,
Ovako

se

1421

Raskoljnikov

Aljoni

sa

sjekirom ispod kaputa.

Nije ovako. Raskoljnikov
se polako
uspinjao,

oprezno,

oslukujui. A stepenica
ovdje ima sedamdeset i
dvije. Danas

1422

je prvi put propustio da

ih

broji.

Znai

li

to

neto? ATMAbi iz toga

ispreo malu
sudbinu...
Sedamdeset
Cocoova

druga.
mjedena

1423

ploica

na

vratima

sjajila se dobrodolicom
starom

znancu

i...

kunom prijatelju, doda

oklijevajui.

Doktor,

profesor,
kirurg... Osjeti respekt
pred

ozbiljnou

1424

zanimanja. Cocoom ga
je ona prozvala,
opravda se na brzinu
pred

vratima.

Pritisne

na zvonce dugo - kratko

- dugo,
ugovoreno

Morseovo

"K". Kior, ona ga tako

1425

zove. No vrata su ga
nestrpljivo
oekivala - odkrinuta.
- Kior - javi se Enka
mazno, proteui se. Zakljuaj iznutra. Ve je
to

1426

uinio, automatski, po
navici.
Leala je u prostranom
branom
rukama

krevetu
ispod

glave,

grudi otkrivenih do

1427

bludne

granice,

rafinirano. Smijeila mu
se smijekom "doi".
On

se

baci

na

nju,

onako, odjeven...
-

Uh,

gadljivu
rakiju!

pio

si

uini

grimasu

1428

Ostavi

sad,

ostavi!

Enka, Enka... - Nije bilo

vremena za objanjenja.
- Ali... skini se... i doi.
Vidi kakva sam ja.
Pokae

mu

se

pod

pokrivaem, gola Malo,

1429

punako,

savreno

tijelo.
On

navali

Uvue

se

nezadrivo.
k

njoj

krevet. Htio ju je imati

ba tako,
odjeven,
prkosa,

iz

nekog

zbog

onog

1430

smijeha

jutros

na

telefonu, zbog "etvrtog

majmuna". Htio joj je
podmetnuti

svoju

uvredu kao "ludu elju",

kao bezumni hir
poude.
polaskalo.

To

joj

je

1431

- Onda... makar cipele,

cipele... ludi, ludi moj...
- hihotala je uivajui.
Ni

cipele!

Nita!

Zagospodario je i uivao
u nadmoi. ak vie u
nadmoi nego u

1432

njoj.

Bilo

je

neto

osvetniko

tom

uzimanju,

kao

da

je

ubija. A ona mu je bila

zahvalna

svakim

prstom,

svakim

zglobom;

ivcem,

1433

grudima, oima, ustima,

zubima!
Ujela ga za bradu.
- Au, ne! - promumlja on
iz mekoe jastuka kamo
je sklonio lice.
Marinkovi Kiklop

1434

PrijapeL.

PrijapeL.

vikala je bezumno. - To
je udo, udo! PrijapeL.
Odjednom,
Melkior

udno!
se

sjeti

Maestra..."Svih njegovih
grijeha"... "Moj

1435

bijedni due"... i pojavi

se neto gadno, ljigavo.
to on to
0 uriniranju?...
I oluja se stia. Sve se
svede na

blagi

ritam

jedrenja

na

lakim

valovima. Oblo

1436

ljuljanje

dugim

amplitudama.

Brani

izlet.
- Kiooo?!... - javi se ona
negdje iznutra, iz utrobe
broda, u panici, kao da
tone.

1437

On je nije uo. Kakvu to

smrt

sprema,

novcatu?

novu

Medicinski

istu? Zar se od
piva umire?
- Kior, to se dogodilo? Ona je izala na palubu,
upava, oznojena.

1438

- Reci, zar se od piva

moe umrijeti?
- Boe, kakvo pitanje! Digla

je

zaprepateno

ruke prema glavi

1

male

su

joj

grudi

splasnule. - to e ti to
sada?

1439

- A zato ne sada? upita

on

na

vrhuncu

moi. - Zna li neto o

tome? Ti si
doktorska ena?
Boe,

kakav

ivot!

jadao se uivajui. - Pa

1440

ona

gnjavi!

Imam

ja

svoju Vivijanu
("svoju"!), a ti se... I
grudi su joj dvije pogae
sa sitnim malinama u
sredini...

1441

- Gdje smo ono stali,

Kio?

upita

ona

pripijajui se umiljato.
- 0 opasnosti piva po
ivot.
Nije

vie

Maestra.

mislio
Radilo

se

na
o

1442

njoj: htio joj je pokazati

da mu ona ne
moe prekinuti nit misli,
da je njegova glava na
mjestu.
- Ti si lud... i dosadan!
Okrene se od njega i

1443

bijesno pripali cigaretu.

On
ustane.

Ona

zine

uasnuto, a dim joj kulja

iz usta kao iz
nekog malog pakla. Ali
kad je vidjela da se on

1444

svlai, pomirljivo ugasi

cigaretu
i

zakokodae

oduevljenim
smijehom...ko-ko-ko-koko...
- Ti si lud - ponovi sa
znaenjem

velikog

1445

priznanja.

Znai

"originalan".
Momenat
Strateg.

iznenaenja.
To

mu

je

laskalo. Izvlaio je noge

iz hlaa s
osmijehom generala koji
ide

laku

pobjedu.

1446

Papageneral. Mirno, bez

urbe. Po
uroenoj

pedanteriji

umalo nije i hlae sloio.

Ipak ih baci na stolicu.
Moe i
odustati, neprijatelj e
moliti za poraz. Doplazit

1447

e ona pred noge i molit

e
daje gazim, kao koka,
ponizno.

Vivijana?

Golubica na krovu.
Marinkovi Kiklop

1448

- Doi, vrabac... - ree

joj bacivi se u krevet
nehajno.
- Mala, je li? Vrapi? No ponaala se vie kao
sitna kujica. -Draga sam
ti

1449

ovako mala? Reci, Kio?

Reci?
Mala,

Draga

sam

tvoja,

ti?

sva...

tvoja... Kio!
Desdemona i Cassio... Je
li

ovoga

bilo

meu

njima? Maestro vjeruje

da je bilo.

1450

Venecijanci.
Desdemonice,
budimo,

krijmo

oprezni
nau

ljubav! Da joj zatraim

neki Cocoov rubac? On
sada na klinici dri srce
nekog ovjeka u ruci.
Masira,

1451

spaava

ivot.

"Srce

moje", a misli na nju,

ovu ovdje, malu Enku,
srce moje.
Tako je Melkior bivao s
njom, s glavom iznad
potopa. Mogao je misliti,
sluati

1452

(nedavno) na radiju o
umorstvu
(ekiem

Trockoga
po

glavi),

gledati kako stvari

miruju po sobi. Svjedoci.
Hlae

preko

raskreene,
kaput segnuo

stolice
u

trku,

1453

rukavom

za

srebrnom

pedesetdinarkom

na

podu to je ispala iz
depa. Ipak urba.
Nasmije
briljivokrtoj

se
gesti

rukava: usisat e novac.

Neto za Cvikera.

1454

- Ne smij se, zlotvore! uspije Enka da izroni

naas i ponovo potone u
mulj,
rekao bi ATMA.
Dokai,

huljo,

sigurno

dokai daje moja ljubav

1455

bludnica! A tko to moe

dokazati?
Izvuci
mulja,

zrnce
crne

istine

iz

okrutni.

Zar ne bi i ova bila

kadra veeras

1456

pjevati pjesmicu o vrbi?

Umrijeti nevina za cijeli
svijet. A svijet je njezin
svijet. Sretan brak, za
cijeli svijet iz ljubavi. Ja
ljubim te, ti ljubi me...
Parazitska opera: brljan
po Shakespeareu.

1457

Ukopao

je

"erotiki

reostat". Tako je nazivao

pruanje otpora svome
uivanju,
iznalaenje

misli

koje

smetaju, zavitlavanje s
hormonima.

1458

ekajte, djeice, svijet

je premalen za sve vas.
Jo

djevojice...

ali

djeaci!
Kud

ste

navalili?

vojarne? U ratove? Gle,

taj mali gorljivi general!
Carlu

1459

Buonaparte
dvadeset

se
i

u
treoj

omaknuo Napoleon. Tko

zna kakav bi
hidrokefalni esejist sada
nastao,
upravljam

da

ja

ne
ovom

plovidbom? Nasmije se

1460

suho: ha-ha.
- Ti si danas sasvim lud!
-

ree

trijezno,

Enka

budno,

na

ovome

svijetu.
Ovo tree "ti si lud" bilo
je zakljuno. Ona sjedne
i uzme uvrijeeno

1461

popravljati kosu. On se
okrene na lea, utei.
Smijeio

se

hladno,

udaljeno.
Stane joj prstima brojiti
kraljeke

po

leima,

rastreseno, ne mislei
na nju.

1462

Ona to osjeti na vrcima

njegovih

prstiju,

indiferentnih od
Marinkovi Kiklop
sitosti.

Otrese

se

neprijateljski, pusti me.

Tada je on odjednom
obuhvati snano

1463

i povali na lea. I uzme

je bijesno i iskreno, ne
mislei vie ni na to.
Leali
su na leima i puili istu
cigaretu.
poloila

Glavu
na

miicu, on se

je

njegovu

1464

igrao njezinom dojkom:

mala

malina

nabrekla

joj srdito od drakanja.

Triav
razgovor.
- A zato si se onako
glupavo smijala?

1465

Odjednom

te

to

vrijea? Pa uvijek sam

tako... kad je on tu.
- I "etvrti majmun od
jutros"...

Ja

sam

taj

etvrti majmun! Navlas

nisi

1466

spustila
ba

slualicu,

ujem

da

da
sam

etvrti majmun.
- Da on vidi...
- to da vidi? Da sam
majmun?
sam.

To

vidim

1467

- Da vidi da govorim kod

otvorene

slualice,

da

mi ruje stalo da on uje

to sam
rekla...
- Da ti nije stalo da on,
to jest da ja ujem da
sam majmun?

1468

- Ne ti, nego on.

- Taj "on" sam ja.
- Ma ne. On, Coco, da
uje...
- ...da sam ja majmun?
Pa mogla si i zatvoriti
telefon,

on

svejedno uo.

bi

te

1469

Da, ali ne bih uo ja!

- Uh, straan si! Spleo si
me... Uostalom, ba si
majmun! -Razljutila se. On
je

moj

ovjek

mu!
koji

On
se

je

bavi

1470

ozbiljnim poslom i ja ga
neu muiti
sumnjama.

njemu

ovise ljudski ivoti, on

mora

biti

miran.

Ja

njega potujem i
volim.

Ne

smij

se,

demone, ja ga doista

1471

volim.

On

je

dobar,

vrijedan i pametan
ovjek...
-1 ti ga potuje i voli.
Ah, sretna li ovjeka,
boga mu!
- Pa i jest sretan! A ti se
objesi

sa

svojim

1472

cinizmom. Mi ivimo u
sretnom
braku.
- Iz ljubavi.
-

To

ne

ide

tvoju

zaguljenu glavu? Ja tu
sreu ne dam ni za to
na svijetu!

1473

Njegovu
njegovo

sreu!

zadovoljstvo,

njegov mir. Pa moda i

zbog toga - sad
e se opet majmunski
kesiti

to

ja

volim

ljude, a ti ljude mrzi.

Jedan

1474

drhtaj

njegove

ruke

moe znaiti prestanak

jednoga

ivota.

od

tvoga piskaranja
to se moe desiti? - da
te netko prebije, kao to
te i htio prebitL.onaj

1475

glumac.

Njega

svi

potuju. Meni je ast to

sam njegova ena.
Marinkovi Kiklop
Pa ona je iskrena, do
avola! Ona u sve to i
vjeruje,

ova

Desdemona!

jagov-ska

1476

E, sad, stoje to? Hajte,

psiholozi,
psihoanalitiari,
psihijatri, endokrinolozi,
kriminalisti,

sofisti,

sadisti, kazuisti, jezuiti,

diplomati,
mistici,

gnostici,

1477

dijalektici,

okulisti,

moralisti,

veterinari,

smetlari,

vatrogasci...

to je to?
0, veliki ATMA, ti zna!
Ti... i Shakespeare! Taj
zapletaj crijeva u glavi,
tu

1478

Luciferovu

teologiju,

droljinu moralistiku, to
smee

na

salatu,

poslasticu od
sadraja

vlastitoga

crijeva. "Njena ast je

neto to se ne vidi, nju
imaju

1479

esto

oni

koji

je

nemaju."
On ponovi naglas taj
citat.
- to je to? - upita ona
sumnjiavo.

1480

- Shakespeare. To Jago
govori

Othellu

Desdemoni.
- Razumijem - ree ona
svadljivo. - To znai da
ja nemam asti. Mogao
bi biti
malo pristojniji.

1481

On se nasmije iz dubine
plua
nervoznim

isforsiranim,
smijehom.

Sada bi je
trebalo

ispljuskati

uiniti kraj. Ali znao je

da bi to poalio ve
sutra. Ne

1482

zbog nje, zbog sebe.

Bila

mu

upravo

je

potrebna
ovakva,

paradoksalna i laljiva,
nadarena za svaku vrst
pokvarenosti. U njoj je
nalazio pokrie za svoje
stanje

1483

izgubljenosti,

neku

prljavu kupku za svoje

leprozno

osjeanje.

Gubavac. to vie
gadosti

oko

sebe!

Izgubiti se u prljavtini
kao odvratni insekt to
ivi u

1484

izmetu. Maestro - ludi

kukac.
A ipak mu se gadi kukac
Maestro.
Znao je da lae. Sve je
to

mimikrija

svijesti

nad

blatom u koje

uasnute
ivim

1485

eka da ga gurnu. Ane

moe bjeati, jer sve jo
misli da je to san, ruan,
straan

djeji

monstrumima

san
sa

dva

prsta - klijeta, umjesto

ruku, kojima

1486

grle, "mali moj, ja sam ti

tata". I kad se probudi u
novi dan naprosto je
nevjerojatno da ljudi ne
bi tako privatno hodali
ulicama,
vagom ne

da invalid

1487

bi u vei srkao juhu iz

lonia

podne,

da

kolporteri ne bi vikali
"najstranije
bombardiranje Londona
od poetka rata". Da bi
netko ozbiljno rekao

1488

dolje

na

ulici

"nije

vjeba, poelo je. Radio

je javio, uo sam na
svoje ui". A
ona

planinska

bjelina

sanatorija za nedune
bolesti, sanjarenja pod
zatitom

1489

melankoline
zastave
kriem

bijele
maginim

crvenim,

nad

kojim se visoko gore

u

oblacima

piloti

smjekaju kao aneli?

Mlijena braa i sestre
na terasi pod

1490

gleerima
termometrima

s
pod

jezikom u popodnevnim
kontemplacijama listaju
breMarinkovi Kiklop
vijare ljubavne. Ona je
sada

Vivijana.

Nije

1491

Francesca, nije Beatrice

ni Laura ni
Izolda

ni

Heloisa

ni

Virginija, nego Vivijana,

ime...
- to si uutio? - javi se
Enka

pomirljivo.

emu misli?

1492

Abelardu.

Srednjevjekovnom
kastratu.
- Je li to uinio zbog
pobonosti?
- Uinili su mu. Crkva.
Zbog

ljubavi

maloj Heloisi.

prema

1493

- Bi li i ti podnio to zbog
mene? Bi vraga! - ak
se

ozbiljno

uvrijedila

zbog
svoga zakljuka.
- Ja tebe ne ljubim - ree
on

otpuhnuvi

njenu

1494

vlas to ga je kakljala
po nosu.
-Ne?
-Ne.
Ona otjera njegovu ruku
sa svojih grudi i ustane
neodluno.
kunu haljinu

Obue

1495

ode

bez

rijei

kupaonicu.
Tako

su

obino

zavravali ti susreti, na
njegovo

zadovoljstvo.

On je i udeavao
takve
zatvarao

zavretke
za

sobom

1496

vrata bez elje da se

ikad vrati. I silazio
niz stepenice sretan to
odlazi.
iskupljuje
podlosti.

Kao

da

zbog

se
neke

1497

Poeli da pobjegne. Da
iskoristi

njezinu

odsutnost i da nestane.
Obue

se

urno.

uljajui se na prstima,
nastojao
neujno,

je

da

gazi

1498

provalniki. No parket je
zapucketao

pod

njegovim nogama. Ona

odjednom otvori
vrata i zagleda se u
njega uplaeno kao da
e zavikati u pomo. On
stane,

1499

zateen. Sagne se kao

da je neto izgubio.
- to si izgubio? Obraz?
- snae se ona. Bijes joj
je sukljao iz oiju.
- Da. No tu bi negdje
morao

biti

tvom

1500

branom krevetu - isceri

se ciniki. Nita.
Danas

Uzet
i

tako

tvoj.
imam

posla s nekim huljama.

- Kior! - vrisne ona i
poleti k njemu, no njene

1501

ruke

umjesto

da

ga

napadnu, bace
mu se oko vrata.
- Kio, zato me vrijea?
- Ponovo je bila mazna
Enka.

1502

- Nisam kriv to su sve

injenice

oko

tebe

uvredljive.
- No dobro. Reci, to
hoe da uradim? Hoe
li da ga sada nazovem:
"uj,

1503

dragi, Melkior Tresi je

moj ljubavnik"? eli li
to?
On

se

osmjehne

prezirno.
-

Pa

moda

sam

ja,

hajde... drolja, kako ti

kae, ali nikada ne

1504

Marinkovi Kiklop
bih eljela da nanesem
bol tom ovjeku. To je
moj moral. A sad se smij
koliko
hoe.
Nije

se

smijao.

Odjednom ree nekako

1505

pokunjeno, te se sam
udio odakle mu ta
nijansa u glasu:
- Boli me to si takva.
Lagao je. Volio je to je
takva, to je ona, Enka,
takva. Ali je mislio na
onu,

1506

Vivijanu...

ta

gaje

misao zaboljela. Ugo joj

je gledao pod suknju
kad se
sagnulanad

njim,

samaritanski... Znala je
da

joj

gleda...

Gospode, zar sve

Oh,

1507

moraju biti ovakve?

A

Gospod

njemu

odgovori surovo - sve!

Lice mu se zgri od
istine gospodnje.
Enka

uini

samilosnu

gestu prema njemu, ali

1508

odustane.

Sjetila

se

same sebe:
- A to e, Kio, ja sam
takva. Tu se nita ne
moe

slegne

ramenima.
Zar sve tako slegnu? Sve, ponovi Gospod u

1509

njemu. On se okrene da
izae. Enka
mu zakri put smijeei
se zbunjeno.
- Hoe li da posluamo
"Bolero"?
nismo

Odavno

sluali.

mala, ponizna

Bila

ga
je

1510

Nekada je s Ravelovim
"Bolerom" uspijevala
- Ne - ree on odluno. Prolo
Moram

je
jo

dvanaest.
i

redakcije...
- Kad e opet doi?
- Vjerojatno - nikada.

do

1511

Vidio je kako joj je u

oima

preletio

strah.

Eto, to je htio: provjeriti.

Nju
niemu iskustvo ne ui.
Koliko

sam

joj

puta

rekao "nikada" i ponovo

dolazio, i

1512

uvijek

taj

treptaj

oima! No da, ali sam

stvarno mislio da neu
vie dolaziti.
Moda je ona na nekom
svom

valu

hvatala

upravo tu misao? Ja i
sada mislim daje

1513

ovo "nikada" posljednje.

A moda je i stvarno
posljednje?

elio

je

sada od svega
srca da bude.
- Kio, molim te, ostani
jo samo asak. - Molila
je.

1514

- Zato da ostanem? Ona je utjela. - No,

govori, zato?
-

Eto,

mene.

izdire
-

Jecaj

se
joj

na
je

stezao grlo. - to sam ti

uinila?
- Nita mi nisi uinila.

1515

Marinkovi Kiklop
- Zato se onda ljuti?
- Ne ljutim se.
-

uj,

Kio.

Molim

te

ekaj, samo asak jo,

molim te, a onda moe
ii... ako

1516

hoe. Ja ne znam to
sam

ti

uinila.

Ali...

sluaj, molim te, ako

sam te neim
uvrijedila, molim te da
mi oprosti. Obeavam
ti da neu vie nikada.
Kio.

1517

- to nee vie nikada?

- upita on s nadmonim
prezirom.
- Da ti dam povoda da
se srdi na mene.
- Pa sva si ti povod,
sva... hahaha... - On se

1518

smijao ljuto i oajno. I

Enka se
smijala. Mislila je, bolje
je kad se smije.
- Uzmi me, Kio, ovakvu
kakva

sam.

Zar

nam

ipak ne bi moglo biti

lijepo?

1519

- Lijepo, lijepo... Divno! iskesi se on odjednom. I tvom muu je lijepo!

- Pa i jest mu lijepo! istupi ona prkosno.
- Ne zna ovjek koliko je
sretan.

1520

- Zna on vrlo dobro. I

zna to cijeniti. A ti...
Ona zajeca i suze joj
potekoe

niz

obraze.

Osjeala se nedunom i
prevarenom.

1521

Razapetom
dva

voljena

tu

izmeu

ovjeka...

rtvom svoje dobrote.

- Kajat e se za sve
ovo,

Kior,

alit

jednoga dana, upamti...

Plakala je

1522

gorko i iskreno. I ponovo

Melkior uzme sazivati
duhove

okultnoga

svijeta,

medijume

trikova

podvala,

velemajstore mranih
enigma, da mu objasne
ovo

ovdje

udnovato

1523

bie. I onda, gle, ja sam

zao? Ja sam
sotona,

muitelj,

krv

pijem ovoj jadnoj eni!

Stajala je nasred sobe,
rukama prekrila lice i
plakala. Simbol nesree.
Zazvoni telefon.

1524

Ona

sasvim

pribrano

obrie suze, ak i kosu

popravi (instinkt kokete!
ree
Melkior
propusti

sebi)

njemu

znak da se ne mie.
Podigne slualicu.

ne
dati

1525

- Da, duo - govorila je u

telefon

slatko,

nasmijano. Drugo lice,

novo bie.
Metamorfoza
hladetinaste meduze u
ljetnom
Rasplouje se

pliaku.

1526

partenogenetski,
postaje

bezbrojna,

beskrajna.
Marinkovi Kiklop
Posvudanja.

Vjena.

Neunitiva i svemona.
Gle, ona sve moe! 0,
Boe, ti koji

1527

je

stvori

rastvori,

raspori, otvori, da vidim

tu

tvoju

vicarsku

preciznost u
ovom

dragocijenom

mehani- zrnu to nikada

ne grijei! Ili pretvori to
natrag u

1528

rebro

Adamovo!

0,

Zeuse, vrati kosti Velikoj

Majci Zemlji to ih je
Pvrrha
bacala

preko

svoje

glupe glave! Daj nam

muklog

kamenja

po

naim ivotnim stazama

1529

neka

nam

ranjavaju,

ali

noge
spasi

dostojanstvo nae kad

si, nakon opeg
unitenja,

dopustio

Deukalionu da postane
ovjekom!

1530

- Ti si, srce, umoran,

jedva govori - topila se
u iskrenoj zabrinutosti.
Nije
vie

ni

znala

daje

Melkior pored nje. - Ah,

loe, loe, nikako se ne
mogu snai.

1531

Pa kako umro? Na stolu?

Srce?

Ma

nemoj!

Ali

zato? Pa ti si uinio
sve, ja sam
uvjerena. Ja vjerujem u
tebe, dragi moj. Doi k
meni, duo, doi. Pouri.
-1 dva

1532

poljupca mu je otkucala
prije nego je spustila
slualicu.
- ovjek mu je umro pod
noem,

strano

je

utuen.

Govorila

je

tuno, prilazei

1533

Melkioru, i opet su joj se

suze
pojavile. Digla je ruke
da

ga

zagrli:

"jadan

ovjek"...
On

joj

grubo,

odbaci
okrene

ruke
se

1534

zalupi vrata za sobom.

uo je vrisak
"Kior!"

oajniko

kukanje. Nita ga vie

nije moglo vratiti.
Odakle odjednom nada
da

bi

mogao

sresti

1535

Vivijanu?

Prolo

je

dvanaest, to je
vrijeme kad ona izlazi u
kavanu.
nee,

Danas
ako

se

valjda
sino

posvadila s
Fredijem? to bi da je
sretne!

Da

li

bi

je

1536

pozdravio?

udnovato

kako je, evo,

odmah zaboravio, sve
ono

gore

kod

Enke.

Nikakva traga. to, da

se valjda i zbog
toga
kirurg,

derem?

Jadan

umro

mu

1537

pacijent. Jadan pacijent.

A Coco?... on je
jadan na drugi nain.
Gospode, i on nju voli!
Da,

odgovori

Gospod

mrano, s
osjeajem krivnje.

1538

A dan je jesenji, divan,

bez oblaka. I sunce je
jo

visoko

podne.

Toplo je,
ugodno.

Osjeao

se

lagan. Trao bi. Lokali su

do

malo

otvoreni, jo

prije

bili

1539

se

ulicama

mirisi

iz

provlae

parfumerija...

Ne, to je ova zamirisala

u
mijesivom
usko

kostimu

pripijenom

uz

tijelo. Kakav mi, mon

Dieu! Te noice, te

1540

noice,

imaju

to

nositi. Lijeva - desna,

jedan - dva... Pukovnik
Peharek je
ve

sigurno

potpisao

poziv, zna, kume. Dai

- vojnici, jedan - dva...

1541

Melkioru se dan smrai.

Osjeti

svoje

tijelo

gotovo s mrnjom. Ti
Marinkovi Kiklop
e me otpremiti tamo,
ree mu neprijateljski. Ti
i tebi slini kreteni.

1542

Vjealica

za

puku

desno rame, ruka na

obarau,

glava

za

ajkau. Noge: lijeva

- desna, jedini smisao
nogu, cilj - ono stablo,
mar, mar! Trati.

1543

Malo prije elio je trati

u ovom svijetlom danu
naprosto

tako,

bez

stabla pred
sobom,

lagan,

prozraan. A sada osjeti

mlitavu tromost u sebi
kao stranu

1544

prisutnost tijela. Evo, tu

je.

Bacit

me

ljudoderima -ratnicima
u kotao gdje
se kuha Historija. Svi e
dobiti
tanjuru,

svoj

dio

na
zbog

nacionalnog ponosa. A

1545

neutralni... oni e dobiti

dima u oi, za kaznu.
Oni

nemaju

ponosa,

zato e
ostati bez svoga dijela
historije.

Sto

je

Historija? To: Aristotel,

odgojitelj

1546

Aleksandra

Velikoga...

Seneca, odgojitelj cara

Nerona...

Shakespeare,

pisac elizabetinske
epohe...

Nije

Aristotel

Veliki, nego Aleksandar;

nije stoik Seneca

1547

uzaludno troio vrijeme

s jednim zloincem; nije
Elizabeta bila kraljica
engleska

vrijeme

Shakespearovo... to nije
Historija.

Reci,

vojnie, pita

ae-

1548

Peharek, s kim je ono

Napoleon razgovarao u
Njemakoj?

jednim

poznatim
ovjekom? - Ne znam.
Znam

da

razgovarao

je

Goethe
s

1549

Napoleonom, ali, bojim

se,
vi niste to mislili. Daje
Beethoven

brisao

posvetu "Eroice"... Ali to

nije

1550

Historija.

Higlgrija

su:

Veliki, Mali, Dugi, Kratki,

Krotki, Debeli, Lijepi,
Dobri, Mudri, Ljubljeni,
Pravedni,
Poboni,
Svadljivi,

Smioni,
Posthumni,

1551

elavi, Mucavi, Hromi,

Grbavi, Strogi, Strani,
Grozni,

Crvenobradi,

Bez zemlje,
Lavljega
Naroda,
purpuru

Srca,
Roen

Otac
u

(Porfirogenet),

Velianstveni...

1552

Pijanice,

ubojice,

trovai, koljai, palikue,

bludnici,

luaci...

Historija uiteljica.

Usidjelica

naoalama na iljastom
nosu,
neiivljena, sa

histerija,

1553

ibom:

nikada

pogaamo
uvijek

smo

ne

to

hoe,

za

neto

krivi, kleimo za kaznu

u kutu, okrenuti zidu,
strepimo,

dremo,

molimo onoga Boga nad

katedrom (iznad

1554

kralja Mladog): pusti da

odahnemo, da ivimo,
da nas oslobodi straha i
smrti
kojima nas preesto bije
naa draga uiteljica. Mi
ne elimo Historije, mi

1555

elimo ivota, Gospode!

Ali to mi tebe molimo!
Pa i tebe je ona udesila!
Probila ti avlima noge i
ruke, pribila te na dva
ukrtena
uzdigla te

balvana,

1556

do historijskog skandala
i

zavela

poslovne

svoje

knjige

pod

pridjevom Raspeti.
0,

Gospode,

ikakve

ima

li

od

te

obrane

luakinje?

Gospod

odgovori Melkioru

1557

tiho i stidljivo: nikakve.

Pod

pritiskom

svojih

nabujalih voda Melkior

se odjednom nae
Marinkovi Kiklop
pred

ulazom

podzemlje
trgu.

na

Banovu

Desno

silaze

1558

dame, lijevo gospoda.

Koje
li kavalirtine! Ja sam,
dakle, gospodin. Tu pie
iznad glave na zelenim
ploicama: GOSPODA. I
gospodin uzme silaziti
lijevo...

1559

- Gospodine... No dobro,
razgovarat emo kad se
vratite. Melkior podigne
glavu
za

glasom.

Nad

eljeznom ogradom
opazi Ugovo nacereno
lice

tamnim

1560

plombama na prednjim
zubima.
-

Nita,

izmolite,

izmolite,
tu

vas

ekati.
Melkior

sie.

Sva

su

etiri ugla bila zauzeta.

Svi trae uglove zbog

1561

radoznalosti
ministranata
strane
zavirkuju

obje

to

drsko

tajne.

Potrai
slobodan boks i prie
zidu uzdisaja. II muro

1562

dei

sospiri.

Uzdahne

olakano.
-

Sospiri?

ministrant
Prekine

ga

upita

lijeva.

taj

glas,

automatski.
Gospodin

Kalisto,

papinsko ime, potanski

1563

kontrolor u miru, Ugov

otac.
- Uzdiete, uzdiete, ti i
onaj

moj

sin

predbacivao je gospodin
Kalisto preko
mramorne ploe koja je
pokuavala

1564

razgraniavati

privatne

ivote dvaju susjeda u

tim intimnim asovima
kad

se

ezne

za

apsolutnom samoom.
- Ma svaku noo, svaku
noo, moj Melkooo!

1565

- Sto svaku no? - mada

je znao to "svaku no",
takav je bio svaki susret
s
gospodinom Kalistom.
-

Svaku

no

tim

enskamaaa... - kukao

1566

je

zavidno

(zna

se)

gospodin Kalisto. Ma odakle vam novaca

za to, gospodine Boe
moj!

Za

to

novaca, novaca,

treba

1567

oslobodiboe,

koliko

novaca one pojedu! Ah,

enske, enske!
- Ma koje enske?
- One to govore "mali
moj" iz iste ljubavi iskesi

se

Kalisto preko

gospodin

1568

mramorne
Melkior
lijepe

pregrade

ugleda

jedne

ruiaste

desni

bez zuba. On je
uketao preko tih golih
desni i mljaskao rijei
uivajui. - One to vam

1569

pokazuju
grla,

nogeee

he-heee.

do
Ajde,

pasao sam i ja po toj

divljaini. Ali
uvijek

umjerenooo,

uvijek kad je vrijeme za

tooo, a spavanje jeee,
spavanjeee za

1570

organizam
mladom

potrebno
i

starom

jednakooo.

Gubite

noiii. Tu se i pijeee i
bani, znamo mi sve to.
Proli

smo

tu

kolu,

boe moj, ne govori ti

meni.

1571

Marinkovi Kiklop
Klijenti u boksovima su
se okretali prema njima.
Melkioru

je

posjet ovoj
bijeloj ustanovi.

prisjeo

1572

- Ja vam ne govorim... pokua

sniziti

ton

gospodina Kalista.
-1 ne govori! to e mi
rei:

umjetniciii?

Ugo

nije umjetnik. Ugo treba

odsluiti

vojsku,

da

dobije mjesto profesora

1573

i da se oeni. Ja ga vie
ne mogu
hraniti. A ti kako hoe.
-1 na kraju strogo, s
uzdignutim

kaiprstom

iznad
mramorne

ploe:

Ostavi se ti moga sina!

1574

Idi svojim putem. Ti si

umjetnik - idi
s

umjetnicima.

nemate

ni

kue

Vi
ni

obitelji, ne poznajete ni
Boga ni zakona.

1575

Vama

smo mi uredni

graani smijeni. E, pa
smijte se. Zbogom.
I nakon to se istresao,
gospodin
zakopa
osobitim

se
i

Kalisto

uspravi

1576

ponosom.

Melkior

pogleda za njim kako

izlazi neujno na svojim
gumenim
potpeticama. Otac onog
sina, gore, to eka...
Ima

kurje

tabanima, kae

oi

po

1577

Ugo. Hoda na petama.

Tako hodaju vojnici u
velikim cokulama, ulja
ih sudbina.
Melkior

pusti

mlaz

uivanjem. Zagleda se u
svoju

parabolu

topnik i uzme

kao

1578

savjesno

pucati

po

jednom iku dok ga nije

sasvim unitio. Opazi da
iza njega
stoji

pretendent

njegov
mu

pregradak.

ga

prepusti

bratskim osmijehom.

na
On
s

1579

Kod

neto

vas

taj

podulje

obred
traje?

Prostata? - doeka ga
Ugo nestrpljivo
na izlazu iz podzemlja. II je moda moj tata
opet pokucao na vrata
vae

1580

trule savjesti?
- Da, nastoji da vas
spasi od moga utjecaja.
- Dok nije kasno. Dragi
roditelj! Za njim! - i
zamahne rukom u kojoj
je nosio

1581

neto

umotano

novinski papir.
- Znam ja kamo smjera
moj Polonije. Zato je i
bogat

savjetima

mrmlja Ugo, a
koljena

naporno

izbacuje kao da gazi po

1582

dubokoj vodi. Pouruje

Melkiora da ne bi
oca izgubili iz vida.
-

Sada

ete

prisustvovati

taktici

zavaravanja
eventualnih
progonitelja. Ide na

1583

glavnu

potu,

vidjet

ete. Tamo sada ima

najvie svijeta. Oprezan
je taj moj
pros-tata.

Pros-ta-ta,

pros-ta-ta, troetvrtinski
taktiar. A ja moram,
evo,

1584

stari eir, i to moj!

nositi staretinaru da bih
imao to puiti!
Melkior

nita

shvaao.
Marinkovi Kiklop

nije

1585

- Pa kamo on sada ide? upita gotovo trei za

Ugom.
- Velim vam, na potu.
- Pa to ima u tome?
Pustite ga.
- Pustite? A znate li tko
vam

govori

da

ste

1586

umjetnik i bludnik? Tko

meni ispija
licu

krvi

troim

dnevno
novac

da
na

enske? Ne srdite me.

Eto, sad sam ga
izgubio!

1587

Doista, gospodin Kalisto

je nestao u masi svijeta
koja

se

odjednom

prosula iz
neke
Ugo

sporedne
se

ulice.

istegnuo

na

prste, izduio vrat ne bi

li otkrio onu

1588

dostojanstvenu
svoga

roditelja,

glavu
ali

ogoreno javi odozgo: Gotovo. Sve je

propalo.
- Ja stvarno ne znam
zato ga slijedite?

1589

Idem

za

vodiljom!

zvijezdom
Za

svojim

uzorom! Tragom svoga

pretka! - ispali
Ugo

oajnikom

jetkou. - to u sada?
Propala

mi

je

danas

jedinstvena prilika!

1590

Tko zna kada u ga opet

ukebati?
Ili

su

besposleno,

utei. Ugo je kriomice

pogledavao

ene

prolazu: bio je
srdit i alostan, pa je
mislio da je u alosti

1591

nepristojno

gledati

ene.
- A sveano je, u etiri
oka,

potpisao

Ne

smijte

ugovor!
se.

Vi

poznajete moju
majku? No, a on je tu
svoju gluhu uvjerio da

1592

mu je ena na umoru,
da nee jo ni
est dana ivjeti. I dola
gluha

da

se

uvjeri.

Majka je primila veselo,

naivno,
znate

vi

nju.

Zamumljala gluha kao

1593

medvjed kad je vidjela

majku na nogama,
zdravu. Trebali ste uti
taj

razgovor

predsoblju: gluha gue

razoarano,
oajno,
nade

vidi

pred

propale

sobom,

1594

majka nita ne shvaa,

nudi joj kave,
aja, obloge na glavu,
aspirin... Ja u sobi urlam
od

smijeha.

Majka

strahu to
je sa mnom, uleti u
sobu, gluha za njom,

1595

mumljajui hoe sve da

vidi svojim
oima.

Majka

predstavlja,
misli,

to

me

pristojno,
e,

valjda,

pomoi. Kae: "moj

sin". Nita ne shvaa.

1596

"To tin"? - mumlja gluha

jo oajnije. "Aon leko
nema dete"! i pada u
nesvijest
na

moj

uivanjem
privodio

krevet.

sam

je

svijesti

1597

pljuskama.

Majka

mi

dri
ruke,

ne

pljuskam,

da

da

odlazi

je
po

vodu, po ocat, no kad se

vratila gluha je
ve

na

nogama,

spremna da se tue sa

1598

mnom.

Jedva

sam

je

izgurao iz kue. Majka

njemu nita nije priala
zbog skandala koji sam
ja izazvao, a sa mnom
nije
mjesec
razgovarala

dana

1599

Marinkovi Kiklop
zbog

moje

surovosti

prema onoj jadnici. Ona

do danas misli da je to
bila neka
luda koja je sluajno k
nama zalutala.

1600

Tada je greni roditelj s

oduevljenjem
na

moje

pristao

uvjete

za

uvanje tajne.
Ali

se

vremena

od
poeo

nekog
tiho

buniti, ak i sa suzama
u oima: i najvei

1601

zloinci, veli, znaju na

koliko su osueni, a on
ne zna ni da li je samo
doivotno.

ivotni

trokovi su vei, a i on
pui, i on popije kavu,
eto, ak

1602

ekspresnu,
Molio

je

pomilovao

stojei...
milost
sam

i
ga.

Onda je postao
agresivan,
moralist,

dragi
savjetnik

Polonije. A sada, eto,

opet ide gluhoj.

1603

- Kako znate da njoj ide?

- Ah, prljavko je veliki
gospodin

Kalisto.

Stid

me je i rei po emu
znam.
Zamislite, kad je mene
stid!

1604

Melkior

se

Zabavljalo

smijao.
ga

je

vragolanstvo gospodina
Kalista. Moralista.
- A znate li to on radi
tamo dolje? - Uga je
oito

muilo

seksualno

oevo

1605

odmetnitvo.
Oslukuje

umove

iz

enskog odjela! Zid je

tanak, uhvati se
poneki
enskog

akustiki

znak

organizma.

Bijedno. Ali po to on i
ide tamo dolje:

1606

afrodizijak za seansu s
gluhom. Eto, kako znam
daje otiao k njoj. Pi! - i
pljune Ugo estoko i s
iskrenim gaenjem.
Melkior se sjeti Maestra:
sve je to neko starako

1607

uriniranje.

Glogotanje

mlakih
voda, lani signali.
-

niste

li

ipak

to

poneto iskonstruirali?
- Iskonstruirao? Sam mi
je,

stanju

surovog

1608

blaenstva, uljao onim

svojim
slinavim desnima, kako
se

ujeee

ziiid...

kroz
Ugo

onaj

ga

imitirao s
gadljivom mrnjom.

je

1609

- A sad ovaj eir... Sto

e za njega dati Kikinis?
-

ni

deset

dinara.

nema
ni

jedne

rupice,

regardez.
Odmota eir iz novina i
okrene ga prema suncu.

1610

Obojica zau pogledom

pod kupolu
i ukae im se mrano
nono nebo gusto osuto
zvijezdama
drugog i treeg
reda.

prvog,

1611

Lijepo

se

moe

razabrati Veliki Medvjed,

Andromeda

Alfa

Betegeuze.
Nazdravlje!
promatrao

Ugo

je

zvijea

astronomskim
zanimanjem, ozbiljno. -

1612

Galaksije
konstelacije

moljaca,
cjedila

za

juhu. Mala astronomija

iznad nae
glave. Nita. Barem smo
otkrili zvjezdano nebo
Marinkovi Kiklop

1613

nad

nama

moralni

zakon u nama, kao stari

Immanuel

iz

Konigsberga. Slijedimo,
dakle,

nau

Polarnu

zvijezdu kao Argonauti,

sluajmo
kategorikog

glas

1614

imperativa u nama!
Tako ue, sve u nekom
zanosu,
aulu

glavne

prostranu
pote,

Melkior dotra za
njim.

1615

- to emo tu? - pokua

ga odvui. Bilo je tu
mnotvo ljudi poslovnih,
strpljivih,
dostavljaa.

srditih
Bojao

se

Ugovih ekscesa.
- Traim globus, da mu
poklonim nebo - ree

1616

Ugo izgarajui od elje

za
dobroinstvom.

Ne

bojte se, sve po Kantu:

ini

uvijek

tako

da

moe htjeti...
kako ide dalje, vi ste
neki

kantovac?

1617

Kategoriki,
imperativno! Pazite, sad
e
se

Zemlja

potresti,

mislite na uzmak.
Odabra
golu

egzemplarno

ukastu

glavu

1618

nekog

uurbanog

dostavljaa i vrlo
hitrom,

nevidljivom

kretnjom spusti na nju

svoj stari, izbueni eir.
Zatim se

1619

nehajno obrati Melkioru

kao

da

trai

neku

informaciju:
-

Alea

zaape

jacta

est!

uurbano.

Zemlja se ve trese od
povrede ponosa.

1620

Bit e rata. Bjeite u

vicarsku!
Melkior

nije

oklijevao,

gotovo

potri

prema

izlazu. To je ve sasvim
ludo, ubit
e ga oni unutra...

1621

- Tko mi je ovo metnuo?

- u jo za sobom i bje-bje-bjei! Strah u
leima.
Noem u lea, nizato,
zbog takve ale. Mrtav
na

glavnoj

Neduan. rtva

poti.

1622

nesporazuma. Jo prije
rata - svreno. Zbogom
oruje.
Doista bi netko mogao
pomisliti...
bjeim...

kad
Umiri

tako...
se

ulici, na
suprotnom trotoaru.

na

1623

Ugov

"acte

gratuit".

Nedavno je itao Gidea,

imitira Lafcadia. Uvijek
imitira.
Lica iz romana. Majmun.
Veeras e priati (Njoj).
Boli ta pomisao. Ipak,
treba smionosti za to.

1624

Bezobraznika za takve
gluparije. Usuditi se. Na
primjer:
Starac,

dostojanstven,

tvrd, hrid,

crte odaju

najveu
naprosto jedan

veliinu,

1625

Goethe,
(desi

se)

zakalje
i

pljune

se
-

prema svojoj vanosti snano u rupi

i zagleda se, reklo bi se
- nauno u svoj nadasve
vani ispljuvak.

1626

- No? Dobro izgleda, ne?

- odapne Melkior svoj
"acte gratuit" i
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
oglui kao da mu je
puka (sluajno) opalila
u ruci.

1627

Bez-obraznik!

zagrgolji

hrid

kroz

katare, a prolaznici se
sloie s time, u
dui.
-

Gratuit

dobaci

Melkior mehaniki, kao

1628

objanjenje onima koji

su se za njim
osvrtali.

pocrveni,

jadno.
Ne, ne znam ja. Doista,
ne znam ja to...
- ...da tvoj in postane
opim

moralnim

1629

zakonom. Sjetio sam se

gledajui onog
nezahvalnog
nebonosca.

Mislim

na

mala sunca to e mu
sjati na eli kad izie na
ulicu. Gad. Platio bi on
Kikinisu za taj klobuk,

1630

brat

bratu

trideset

dinara. A
tui se htio.
Pokaja

se

Ugo

zbog

poklona.
- Gledali smo ga prema
suncu,

trebalo

je

1631

gledati u mraku. I onda

ii astrologu
Kikinisu. Dao bi deset
dinara. Poigrali smo se
anonimnog
dobroinitelja,
ekscentrika,
kantovskokg

filistra,

1632

rtve

kategorikog

imperativa - fuj! A mogli

smo sa deset din-dindin

dajdemisati

do

objeda. Fatalna greka!

Ili su utei. Melkior je
svjesno upravljao etnju

1633

prema

Kazalinoj

kavani.
Prema Vivijani. I kako to,
ako je sino bio s njom,
kako to da se nisu
dogovorili? Dogovorili su
se.

Za

veeras.

Pod

1634

otkri-ljem noi. Krije se

on od
zarunice. Krijmo nau
ljubav. Oenit e se kad
odslui vojsku. I jedan
rat.
Imat e djece. Ratna
siroad: ogromne glave,

1635

velike oi, mali kosturi,

rebarca,
koljena...
- Imate li kakvu elju,
Eustache? Ide Scarpia.
Melkior nita ne ree,
ukoila mu se eljust.

1636

Strano

se

bojao

policije.
Platonska Politeia.
epesao je prema njima
na kraoj i duljoj nozi,
ali s licem "uklanjaj se".
U
uniformi, u zlatu...

1637

- "E lucevan' le stelle"...

-

zapjeva

izdaleka

Ugo

jo

pratei

ga

pogledom. No
upravo kad je prolazio
mimo, on izgovori preda
se

strano

dikcijom u

izazovnom

1638

maniri stare, patetine

glume:
-

Ima

neto

trulo

dravi Danskoj.
Scarpia zastane u arzi
(na duljoj nozi) s milju
"da li da shvatim?" i dok
se

1639

odluivao, Ugo je ve
povukao

Melkiora

iza

ugla. "U luku spasa".

-

Inae

nejednaka

bi

to

borba.

bila
Ne

stidite se, dakle, zbog

uzmaka. Dan

1640

odmazde ve e do.
Datum je poznat don
Fernandu, rekli su mu u
kavani "Corso".
"Don Fernando" zvrcne
u Melkiora kao alarm,
kao strah da ne bude
zateen s Ugom

1641

u ulinim ispadima. Don

Fernando

je

neko

ozbiljno tajanstvo, mit,

ono "neto
drago".

Prilaenje

problemima. Odgovorna
zabrinutost
ovjeanstva. Nita

zbog

1642

manje.
- Tko mu je to rekao? - U
Melkiora se ugasi volja
za alu.
- Oni bradati. Oni strogi.
To

jest,

obrijali

ne
su

natmureni, s

bradati,
se,

ali

1643

borama na elu. A sve

zbog ovjeanstva.
-

vi

fukate

ovjeanstvo?

na

upita

Melkior sumnjiavo, ak
s nekim
moralnim prezirom.

1644

- Vidite... da! - apne

Ugo

pokajniki,

nadima se od smijeha.
-Nekako mi nije
stalo do njega. A ono,
znam,

strahovito

pati

zbog mene. Pha-ha-ha...

Nezahvalnik

1645

sam

ja,

mon

ami,

gadan.
- To da, ovo svakako ree

Melkior

iz

iznenadne

svoje
osam-

ljenosti. to bi
sada

trebalo

rei?

ovjeanstvo? - To su

1646

svi ljudi. I Enka. I Fredi. I

Maestro.
Ima

raznih

ovjeanstava.
ovjeanstvo

Enka,

ovjeanstvo - Fredi,
ovjeanstvo - gospodin
Kalisto...

Don

1647

Fernandovo
OVJEANSTVO? Rije i
patos. Moe se rei i
ANAKON-DA - sveano.
Zmijurina.
- A je li vas jako udario,
prijatelju

moj?

1648

odjednom upita Uga sa

arkim
sarkazmom. - Pokaite,
da vidim?
- Tko? Mislite sino, u
borbama
Fredegariusom?

s
Tko

vam je priao? Cikorije?

1649

Da, okraj je bio estok,

prijatelju

moj.

Krv

je

tekla potocima. I ja sam

se
zadobio

rana,

od

buzdovana. Ima teku

raku

taj

Roscius-

Rostratus. Bio sam vae

1650

predzie,

antemurale

Melchioritatis!

Svojom

fizikom

osobom

zaustavio sam
stvaralaku snagu toga
kabote-na, kao to se
moe vidjeti iz priloene
gornje

1651

usne. Gledajte, tu lijevo,

tu

se

spustio

ekstremitet

prednji

umjetnika

scene.
Da, tu je usna jo bila
oteena...

Melkior

pogleda

ozljedu

suutno.

1652

Ali

rat

smo

dobili,

pardieu! Fredegunda je
osvojena i stoji vrsto
uz nas,
bez brige.
- Uz vas - iupa se
Melkiora
korijenom.

uzdah

1653

Marinkovi Kiklop
- Ma emu uzdasi? Uz
nas,

uz

vas,

uz...

Insomma, s nama je! A

za prinesene rtve
i ratne zasluge uzeh i
dio plijena, shvatite.

1654

- Vi ste bili s njom,

poslije? - a privija na
svoju ranu osmijeh.
-

Naturellement,

mon

petit!
- Kod nje?
- Garsonijera, kau, (dva
kaua)!,

kupaonica,

1655

topla voda. Et, ce qui

est le plus
important, elle m'aime.
-A vi nju?
- Fou d'amour.
Gledanje
dok

mu

pod

suknju

je

brisala

1656

krvavu

gubicu,

to

je

"amour"? Ne, nije

mogao vie. Napetost je
narasla do maksimuma,
i odjednom - pregorio
mu nervni
osigura: bljesak!

1657

- Vi ste takav nitkov! - a

zatim mrak... i mir.
- 0? - iznenadi se Ugo. A vi ste neki histerik,
preisti
vam

Eustahije?

To

1658

je od apstinencije. Ja
opim spolno. Ugledajte
se.
Melkior
sebi.

se

Enka.

nasmije
Sto

radi?

Pograbi ga elja da je
nazove. Ne,

1659

Coco se vratio s klinike.

Sada

oplakuju

njegov

neuspjeh s onim srcem.

A tko je
ikada uspio sa srcem,
mon Coco?

1660

- Sastanak veeras? upita

Uga

udvorno,

prosjaei.
- Ne. - Ugo je sada znao
cijeniti svoju vanost.
- Oho, ve otkaz?
- Ne, voljno. Danas. -1
pucne

jezikom

Ugo,

1661

slasno.

Odjednom

uhvati Melkiora za
ramena

okrene

ga

prema sebi.
Zagleda mu se u oi
objeenjaki,
podrugljivo.

1662

- Boli vas to, Eustahije,

recite?

-1

prasne

smijeh. - No, onda nita

nije
istina.

Nita.

Melkiora

Zagrli

zatitniki.

Nita, razumijete li? Ona

je

1663

ista kao Ofelija. Moe

ii

samostan,

ako

hoe. Ali... ali moda

ona nee u
samostan,

ha?

Lijepa

Fredegunda. Moda vie

voli ovaj greni ivot,
dajdamski?

1664

Ha-haaa, moj knee!

"A ja jo ne znam ni
kako se zove... Vivijana.
Eto, sada i Fredegunda!
0,
Gospode, to je ovo sa
mnom?" Zlo je s tobom,
zlo, odgovori Gospod.

1665

ujte,

Parampione,

recite - upita oklijevajui

- tko je ta ena?
- Nepoznanica! - ree
Ugo ozbiljno. - Kao i
svaka druga. A
Marinkovi Kiklop

1666

moda i... - Nije htio da

dovri.

Evo

mi

tramvaja. Kalisto zvoni

na ruak.
Umoran. Doite veeras
u Dajdam - dobaci mu
ve s tramvaja.

1667

"A

moda

Nepoznanica.

i..."

to?

On

se

ipak bolje razumije, ini

se, u te
nepoznanice. Tu se krije
svata.
mogunosti.

Razne
Sve

1668

mogunosti.

Sve

mogue.
Svemogue. Svemone.
Kao

miris

proljetnog

daha prou pored nas...

to je poetak.
Kao

munja

udare

po

ivcima, izgruhaju nas,

1669

smotaju,

sasijeku,

skuhaju, smekaju.
Razmazujemo
posluno,

se
kaasto,

pekmezasto po njihovim
hirovima. Dok ima
hirova.
odlijepe,

Onda

nas

sastrugaju,

1670

isiste sve, sve, da ne bi

ostalo ni mrve
od "prolosti" i bace sve
u

potpuni

vjeni

zaborav.
Teku po naim venama
kao

otrov,

1671

melanholino,

turobno.

eljni smo nekog

svretka,
neke

bilo

kakvog,

konanosti,

bilo

kakve, negdje stati, lei

mirno, na
lea,
granja

gledati
na

njihanje
vjetru,

1672

pomagati

mravima

njihovom malom
ivotu... Vuemo se kao
bolesni psi uz plotove
tuih

srea,

tueg

smijeha...
Zalajemo sami u noi.
Gledamo

sumnjiavo,

1673

razroko, na obje strane

ivota,
oprezno.
Osakaeni

Otrovani.
za

toplinu

nekog dodira, za mirise

cvijea, za
proljea,
buenja,

za
za

jutra,

za

smisao

1674

hodanja,

gibanja...

Kamo? Otrovani.
Otrovani. Otrovani.
I

onda...

uzimamo

ih

kao aicu konjaka za

ankom,

na

prozebli, tui,

brzinu,

1675

daleki,

sluajni

prolaznici kroz sve te

ivote

tue,

daleke,

sluajne.
Ravnoduni.

Zatvoreni.

Cinini. To je kraj.
0,

Maestro,

gadosti!

Rapsodijo

1676

Aipak ide prema kavani

s nesvijesnom nadom...
Ah, ne! Sa svi-jesnom
nadom, ak
sa eljom da je sretne.
Da

sazna,

nekako

no"... i sve

da

proita

nje

"prolu

1677

hijeroglife ljubavne to
su

ih

razni

faraoni

ispisali po njoj u svim

noima
njene prljave historije.
Sfmga prokleta!

1678

"A moda i..." A moda i

- drolja, htio je rei. Ugo
zna neto o njoj, neto
gadno, neto to se ne
kae o eni s kojom se...
S kojom se, s kojom se...

1679

ponavlja u sebi, a misli

mu glavinjaju na drugoj
strani, bijesne, lude. Je li
ona - to? Ili je moda
neto drugo htio rei?
Nita ne radi ona, od
ega ivi?

1680

Od kavalira. No, ako nije

-

to,

ako

nije?...

0,

Manon! Eto jo jednog

imena.
Pribliavao

se

kavani.

Na terasi ima gostiju,

bunih,

ivahnih.

Uzimaju konjake

1681

prije
ekaju

ruka.

Novinari.
prijelome

listova. U jednoj
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
grupi Maestro, bezumno
pijan,

recitira.

"Na

1682

oblaku sam ponad mora

bio"...
Nema nje. Ni unutra je
nema. E, sad... E, sada
trebalo

bi

napustiti

sebe.
Ostaviti

sebe

tu

kavani neka eka nju. I

1683

poi... poi... Kamo poi

jadan, sam,
bez sebe? Ali nai u ja
nju! Jo danas moram
da je vidim, da je vidim
ja...
Opazi da pjeva u sebi
besmislice. Kakva tuga!

1684

Opjevati tugu svoju. Ili

ruati?
Osjeti

glad

tijelu.

To

cijelom

potjee

od

Enke. Od Enke glad je

to. O-ho.
Obrati se tijelu: A-a, ne
dam

ti.

Nee

jesti,

1685

upamti to, dok razlog

traje.
Strpi se i... raspadni se,
rasplini se, rasplini se u
rosu. Sino sam ti dao
kobasicu kod Kurta, zar
ne? Razgovaram s njim

1686

kao sa psetom. Oprosti,

jadno
tijelo moje. Nisi krivo ti.
Nismo krivi mi. Zna,
kume, Peharek e na
pojesti,
ako e ugojimo. Mar,
mar, rei e, u vojarnu!

1687

Pak u kazan historijski,

gdje e
kuha

sudbina

nae

otadbine.
Od tih rijei probude se
refleksi

elucu.

On

zakrulji ljutilo. eluce,

ne budi

1688

lud,

opasnost

vreba,

vreba! Jo da nas tko

uje!

Rekli

bi

jadan

otac, tako
neodgojeno
Zato

je

dijete!
ivio

jedan

Pestalozzi? Umjerenost,
umjerenost, kako

1689

su Grci uili. AEpikur,

kae?

pa

on

nije

mislio samo na jelo! A

ono "drugo",
to dobiva , po zasluzi.
Budi

stoik.

Odricanje,

moj sinko, znai pravu

veliinu.

1690

Don Kuzma bijee orija,

a sad, a sad?... plae
tako tijelo-Melkior. A sad
na
vagu

tobom,

vrae

prodrljivi! Ubit e ti
mene,

vidim

odgovori um-

ja!

1691

Melkior

odvede

odluno svoju ivotinju

invalidu na vagu.
Upravo je ovjek drao
lonac meu koljenima i
licom

pota-pljao

komade kruha to

1692

ih je nadrobio u juhu. Do
njega

je

sjedila

na

klupici

baba

koaricom: u drugom
je loniu bilo mesa i
krumpira

prenog

lukom.

Hrana

zamirisala. Melkiorov

s
je

1693

se eludac trgne srdito,

ali

odmah

zacvili

beznadno kao kanjeno

tene.
Kad je Melkior stupio na
vagu, baba je ustala da
ga poslui. Invalid ga
nije ni

1694

pogledao. Tant mieux.

Srkao je slasno juhu i...
ma-nite vi mene.
- ezdeset i dva - izjavi
baba

poslovno,

poneto
proitavi

ak

neprijazno,

1695

Melkiorovu

teinu

na

poluzi osobne vage.

-

Je

li

to

okruglo?

onako

Neto

ste

prebrzo vi to...
- Nita prebrzo, nita
okruglo!

ree

baba

otro, tako da i invalid

1696

podigne glavu spreman

da brani solidnost svog
poslovanja. - Toliko je - i
bog!
Invalid

zadovoljno

klimne glavom i nastavi

jesti. Odobrava eninu
odlunost.

1697

- Ali, zar sam od sino

mogao toliko dobiti? Postajem

don

Kuzma,

opazi
Melkior i osjeti neto
kao stid.
- Moe se, moe i do
osamsto

grama

baciti

1698

gore - ree invalid s

profesionalnom
strpljivou

kroz

omaan zalogaj koji je s

uivanjem pripremao u
svojim sasvim
ispunjenim

ustima.

Jede se, gospodine, na

1699

to

vi

zaboravljate.

Veera, ruak to je teina, a vaga to

ima to i klima.
Opet

"klima"!

ovog poduzea.

Geslo

1700

Plati i krene niz ulicu,

zabrinut.

Ipak,

morao

bih biti laki po logici

najjednostavnijeg
knjigovodstva.
izdataka,

Bilo

je

doavola!

ljutnu se nesretni

1701

posjednik novih dvjesto

i

etrdeset

primitaka

grama.

nikakvih,

ni

veere ni
ruka, ni jela ni pila!
Ruak, veera - banalna
objanjenja. Ima, ima tu

1702

nekih misterija u tim

teinama,
nekih

hirova

Egzaktnost?

fizike.
Kakva

egzaktnost! U zakonima
fizike ima
odstupanja,
paradoksa.

iznimaka,

1703

Zamrzavanje

vode

poveanje obujma, na
primjer,

ree

triumfirajui

Melkior,
nad

fizikom. Htio se sjetiti

jo jednoga
primjera. Uzalud. Moda
i

nema

drugoga.

1704

Konano - teina, to je
gravitacija.
Newtonov

zakon:

privlaenje

masa.

Danas

znai,

Zemlja
Masu

me,
jae

privlai?

1705

Melkiora Tresia danas

jae

privlai

masa,

da

Zemljina

znate.

Za

dvjesto i
etrdeset grama

jae.

Egzaktno. A zar se nije

mogla ugojiti Zemlja od
nekih

1706

svojih svemirskih hrana,

pa mene privui jae!
Tko zna po kakvim se
ona
zvjezdanim
skita,

na

galaksikim

prostorima
kakvim

se

gozbama

tovi? Pa tako se,

1707

pijana,

sita,

spusti

ovamo da mene privlai

gladna?

0,

vidi

je!

Metamorfoze!
Novi

zakon

na

invalidovoj

vagi:

Izgladnjelo

truplo

Melkiora Tresia Zemlja

1708

privlai snagom koja je

upravno

razmjerna

njegovom

vojnikom

teinom, a
obrnuto

njegovim

otporom. A rat je R,
konstanta. Konstantina.
Konstanca! moda

1709

je

to

pravo

ime

Vivijane? Naknadno mu
se i znaenje te rijei
mnogo svidjelo.
Vie nego sama rije.
Runo ime, zapravo, ali
lijepu duu ima...

1710

Iao

je

udnim

osjeajem nekog nereda

u sebi. Neto mu je
Marinkovi Kiklop
smetalo

njegovoj

uvijek pomno ureenoj

svijesti. Kao da je netko
unio neki

1711

strani
namjetaja
udomaeni,

komad
u

njegov
intimni

kuni mir. Ne moe se

nikako
smjestiti,

prihvatiti

promjenu bez mrtenja i

1712

otpora. Kad je ostajao

sam sa
sobom
nastaviti
kao

mogao

je

svoju

misao,

prekinutu

partiju

aha sa tono
odreenom situacijom a
sada: netko je micao

1713

figure,

mijenjao,

izmijeao... Nije
trpio nered. U njemu i
oko njega sve je moralo
biti na svome mjestu.
Definirano,
rasporeeno
odreenoj

po
logici,

po

1714

sistemu

neke

njegove

klasifikacije
vrijednosti,
neke

vanosti,
subjektivne,

luckaste hijerarhije koja

nije imala
nikakvog

bitnog,

objektivnog smisla. Ali

1715

za njega toliko je to bilo

vano, da se
bio kadar ponovo popeti
na svoj trei kat kako bi
izvukao neku knjigu i
postavio
je posebno, "na njeno
mjesto", jer... Nije bilo-

1716

jer, ve naprosto - mora

tako
biti zbog nekog njemu
samom

nepoznatog

tvrdoglavog razloga.
To je mrlja nekog otrova
to se razlila u meni. To
je ta mrlja, razlivena...

1717

Nisam

bio

dovoljno

oprezan da se uvam,
da

se

uvam.

To

je

Enkin blud preao

preko,
Uspinjao

preko...

ega?

se

svoju

sobu uz pratnju lanog

razmiljanja.

1718

Sve

je

neisto,

sve

neiskreno! I ova jesen s

lanim nebom, s lanom
vruinom, sa
zelenilom

umornim,

uvelim kao naminkano

lice starosti. Trebale bi
kie padati,

1719

tune, jesenje, i uto

lie u alejama i um
vjetra u kronjama, dani
sivi,
sumorni,
mokre,
Verlaine.

noi

duge,

monotone.
Les

sanglots

longs des violons de

1720

l'automne... Preputanje
nekim

tugama,

oputanje, odmaranje. A
ovo je sve neko
napregnuto iekivanje
pred
operacione

vratima
dvorane.

Unutra se vri misterij

1721

alternative: bit ili ne bit?

Nije to vie pitanje, moj
kraljeviu, to je
ekanje. Pitanje je samo
- kada? Kada e krvavi
kirurg zarezati u moj
pupak i

1722

povezati me ponovo s
mamom Zemljom koja
me

tako

gravita-ciono

vue k sebi od
ljubavi.
oduzimam
razvijam

Ali

ja

joj

silu.

Ja
svoju

antigravitaciju asketski,

1723

svetaki, aneoski. Krila

e mi narasti iz moje
Anti-zemlje i poletjet u
u neko
nezainteresirano,
neutralno,
sko,

natpatriot-

nadljudsko

Objesit u se o

nebo.

1724

neki oblak i njihat u se

iznad tebe. Mere-Folle,
ja tvoj ludi sin, Melkior
Tresi, pauk.
- Ah, kao naruen! presretne ga ATMA na
stubitu - Upravo vas
ekam.

1725

Izvolite,

Adame?

gospodine
Melkior

je

govorio kao to se
Marinkovi Kiklop
govori

vjerovniku

koji

eka u zasjedi.
- Ona je tu - apne mu
gospodin Adam ravno u

1726

uho, te su ga vokali iz
ona
zakakljali

duboko

punici.
- Tu je kod mene - ape
ATMA povjerljivo kao da
priprema umorstvo.

1727

-1?... Zato mene...? Ali to nisu bile rijei to

su se raale u mislima,
to
je

jezik

pleo

masku
kiromantom.

malu
pred

1728

- Zar vam nisam obeao

da u vas zvati kada
doe? I eto, dola je.
Neoekivano.
Ve sam vas traio gore
kod vas.
Kiromant

je

zaneseno

kao

govorio
to

se

1729

govori

izvanredno

sretnom dogaaju. I
sav

je

uznesen

bio

nekako

ustreptao.

Isprepleui

nervozno

svoje duge bijele

prste, on se lako klanjao
pred

Melkiorom

kao

1730

trgovac

koji

nagovara

muteriju to
se

zaustavila

pred

izlogom da izvoli ui u
radnju, da pogleda robu
izbliza...

1731

Izvolite,

gospodine

uite,
Melkiore.

ekali smo vas.

- Ali, zato? Pa vi imate
gosta... - U stvari bojao
se. Uzdrhtao od same
pomisli

1732

da i sam eli ui i da e
doista ui evo ovaj as.
- Nezgodno je to se
zadravamo. - ATMA ga
ve

gurka

prema

vratima. -1 to e
ona

pomisliti,

radimo?

to

tu

1733

Soba je prostrana. ATMA

ju

je

dvostrukom

podijelio
plianom

zavjesom na mrano
predsoblje-ekaonicu
radnu

sobu,

gdje

i
je

ujedno i spavao. Melkior

ue u mrak

1734

pa isprui ruke preda

se, sljepaki. ATMA ga
jo

uvijek

vodi

ispod

ruke ili
bolje, dri ga da mu ne
pobjegne.
- A zamisli, on se tebe
boji - vikne kroz zavjesu

1735

njoj tamo, u svijetlom

dijelu.
Ona

cikne

nekim

smijehom koji nije nita

znaio ili tek toliko - hm,
smijeno.
Kiromant
zavjesu

razmakne
i

uvede

1736

Melkiora u sobu. Ona se

oito namjestila za
taj

susret:

poprijeko
ispruenih

sjedila
na

je

kauu

nogu

debelom knjigom na
koljenima.
prepozna

Melkior
svoju

knjigu

1737

-prijevod

Individualne

psihologije
Alfreda Adlera; njenom
je

debljinom

ATMA

blefirao svoje muterije.

- Evo ti ga - postavi ga
kiromant pred nju kao

1738

drvenog

manekena.

Upoznajte se.
Na Tresi ona promrmlja
neko ime i odmah ree s
iskrenom skromnou:
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

1739

- Ja bih se vas trebala

bojati. Vi ste kritiar.
- Vi se niega ne trebate
bojati - odgovori Melkior
s uvjerenjem.
- Zar ne da je tako?
Niega! - skoi ATMA

1740

oduevljeno. -1 da zna
da ti on ne
laska.
Njoj

se

krajevi

usta

uzviju od zadovoljstva.
Lijepa,
kaplje u

lijepa,

lijepa...

1741

Melkioru slatko kao da

se med cijedi zlatnoprozirno,

sporo,

dugo,

lijeno.
Rairila je paunski oko
sebe svoju suknju po
kauu, pa joj se struk u

1742

zatvorenom,
puloveru

izvio

tijesnom
tanak,

uzak, a grudi krupne,

oble iskoile
gordo,

samosvijesno.

Kosa svijetlokestenjasta,
glatka,
punu, i

skupljena

1743

dvije sitne borie kad se

smije

eto,

zato

izgleda starija. Ali oi,

usta,
brada... ne, ja to nikada
neu

ljubiti,

zakljui

Melkior i od toga osjeti

neki

1744

mir u sebi, rezignirano

zadovoljstvo.
- A ovo je vaa knjiga?
Da?

Uzdigne

svoje

lijepe svijetle oi prema

njemu. -1
vi ste sve ovo proitali?

1745

- Jesam - ree Melkior s

nekim stidom.
- A ti, Mac Adame, i ti si
ovo

proitao?

upita

ATMU podsmjeljivo.
- Dakako da jesam. To
jest, nisam jo dovrio.
Ali itam, itam...

1746

- Ato e to tebi? Za
tvoje

babe?

Gospodin

Treec je profesor... Vi
ste
profesor, ne?
-

Diplomirao

filozofiju

sam

odgovori

1747

Melkior, a zna da su mu
se ui
zacrvenjele, pa doda o
istom troku: - A zovem
se Tresi.
- No da, profesor Tresi,
tako

sam

ula.

1748

Oprostite. -1 sama lako

porumeni, a
to

Melkior

sitni

kusur

uarene

primi
za

kao
svoje

ui

bi

mu

ja

nita

ne

ugodno.
-

Ovo

razumijem.

Pokuala

1749

sam itati. A to je to
kom-pen-zacija?
- Eto, egzemplar, zar
vam

nisam

rekao?

poskoi ATMA sretno i

zapucketa prstima
od zadovoljstva.

1750

uti,

nisam

tebe

pitala! - obrecne se ona

na njega. Kiromant se
pokunji,
mazno,
koje

se

razgovor

poput

djeteta

umijealo
odraslih.

jednim krajem

u
Ali

1751

oka

on

se

smijeio,

lukavo.
Kakav je to odnos meu
njima?

Melkiora

rastuila
autoritativna

je

njezina

1752

intimnost

prema

kiromantu. Odakle njoj

pravo na takav ton?
Ali

odmah

opazi

udvostruenom
kako

ATMA

tugom
istie

ponosom to njezino

1753

ponaanje.

Kao

svoje

pravo da se ne vrijea,
da to prima kao neto
uobiajeno,
domae. ak se i naceri
prema Melkioru - "vidi
kako mi ivimo?"

1754

Osjeao

se

strano

osamljenim pored njih.

Pomisli

da

bi

bilo

najbolje da ode dok

jo

postoji

minimalna

mogunost

da

se

prevario. Ali teko se

odricao njezine

1755

blizine. Radije reskirati i

neko
nego

strano

otkrie,

prekinuti

ovaj

Kojeta!

oni

sretni
as...

izigravaju

neku

komediju. Klopka! sine

mu odjednom. ATMA je

1756

namjestio

zasjedu:

ekali su s tom knjigom

na koljenima. S kompen-za-cijom.
- Ali sjednite, molim vas,
gospodine
uzmuva
kiromant i

se

Melkiore

odjednom

1757

iskesi

se

servilno.

Uplaila si ga, mako.

Sjednite tu na kau, zar
ne?
Doputa,

tu,

pored

tebe, zar ne? Ali zato

se

ustruavate,

gospodine Melkiore?

1758

Ne

bojte

samo

se,

ona

prema

je

meni

arogantna. Je li, mako,

da se ne treba tebe
bojati? Evo, i voda ve
kipi za aj.
- Govori gluposti, Mac,
kao da sam ja neka

1759

zvijer

ree

ona

makasto. Izvolite,

gospodine

Tresiu, htjela bih neto

nauiti od vas. Ovi samo
brbljaju
gluposti.

1760

- Ovi, to sam uglavnom

ja - objasni kiromant s
nekim ponosom. - No,
mako, vrlo
si ljubazna. Ali ja ipak
znam

to

kompenzacija,

je
a

Fredi

na primjer ne zna, na

1761

to sam spreman otrov

uzeti.
- Fredi je glupan - ree
ona razdraeno. - A i ti
si glupan. Izmeu vas je
razlika kao izmeu dinje
i bundeve.

1762

- Ali ja sam ipak dinja,

priznaj, ja sam dinja!
- Nisi! - ona pokae
svoje
pakosno,

lijepe
-

zube,
Dinja

je

slatka.
- Eto, nisam ni dinja.
Jeste li uli, gospodine

1763

Melkiore?

-nisam

ni

dinja.
ATMA prinese mali niski
stoli do kaua, smijui
se slatko. Melkior opazi
da su
na stol ve ranije bile
postavljene tri alice za

1764

aj.

Znai,

sve

je

unaprijed
aranirano,

smiljeno.

To ga ak uplai: to oni
kane sa mnom?
-

Fredi

je,

znai,

sladak? - naklapao je

1765

kiromant

veselo,

na-

smijano,
donosei na stol maslac,
patetu,

narezane

kobasice, sir, kruh a sve

je to radio
s nekom domainskom,
naviknutom spretnou,

1766

Marinkovi Kiklop
pomnjivim,

enskim

kretnjama.
- A ja bundeva, ha, ha..
Tikva. - Ulijevao je u
alice fini mirisavi aj
boje

1767

tamnog

jantara

osmjehujui
svojoj

se

nekoj

neizgovorenoj

misli.
- Mako, da ti namaem
patete? Prava guija,
nije

masna.

gospodine

Izvolite,

1768

Melkiore,

sluite

Preporuam
vrlo

su

se.

kobasice,

dobre.

Malo

paprene, za nas
momke.
Melkiorova se ivotinja
prene i zadre od gladi.

1769

Oima

stane

bijesno

prodirati
hranu.

Ali

Um

lupi

ivotinju
izbezumljenoj

po
gubici

objavi nehajno:
- Ah, hvala, gospodine
Adame, ja sam upravo s

1770

ruka...

Molim

samo

alicu aja.
Hvala.
-

odustali

ruka?
ste?

Znai,
Pa

da,

imate pravo. A i emu,

recite? Stalno

1771

mislim, ima li to smisla?

Ta,

kako

da

kaem,

kura? One to rade zbog

linije, a i
to

je...

beznadnu
nasmijei
dobroudno.

on

uini

kretnju

i
se

1772

- Da, i ja sam ula da

drite kuru? Pa vi ste
jako mravi, ne biste
smjeli. Zubi joj utonu u debeli
sloj

patete.

Ona

odgrize zalogaj i uzme

otmjeno

1773

vakati.
- Tko vam je to rekao? upita Melkior uplaeno.
- Ugo? Izmislio neto o
meni,
pa pria po krmama.
On je lud.
- Ugo? Koji Ugo?

1774

Onaj s kojim si prole

noi

spavala,

Ona

je

droljo!

proitala

Melkiorovu
pogledu

neku

slinu

misao i oi joj naas

sijevnu

pakosno,

odmah sve to

ali

1775

rastjera vrlo zauenim

osmijehom.
- Mac, poznajem li ja tog
Uga?
-

Poznaje,

nainu

po

mom

raunanja,

od

sino - promumlja ATMA

kroz zalogaj,

1776

osvetniki. - Ranjenik,
sino u Dajdamu, to si
ga njegovala.
- Ah, onaj to ga je Fredi
maznuo? - sjeti se ona
vrlo uvjerljivo.
- Jadnik. Sva su mu usta
bila

krvava.

Ona

1777

ivotinja ima teku ruku.

- Ona se
nasmije
zabacivi

buno,
glavu

na

naslon kaua. - Ali bio je

sjajan, jadan Ugo.
Nisam ni znala da se
tako zove.

1778

Tim gore. Nepoznanica s

nepoznanicom. A moda
i... Sada je jasno to je
Ugo htio
rei. I tako ue u na
ivot

neko

nepoznanica.
Marinkovi Kiklop

lice-

1779

Ukrca se u nau mirnu

(hm, mirnu?) plovidbu,
zagonetni

putnik

koji

nam odjednom
oduzme svaki smisao za
zbilju. Isie naprosto svu
volju
slatka

poinju

naa

1780

lutanja. Po iluzijama.
Melkior se ve osjeao
nemonim

magnetskom polju ove

ene. Ni imena joj jo ne
zna.

Prokletstvo

ugodnost

preputanja,

1781

nerazumno

tovljenje

tatine. Rijei to
se

po

najbanalnijim

zvunim

ablonama

otiskuju u prostor iz ovih

lijepih usta
dobivaju
znaenje

osobito
u

naoj

1782

zamreno poremeenoj
svijesti. Spremno im
podmeemo

glupava

oekivanja, nae nade,

neka svaka kapne na
mjesto koje elimo.
Da pokrije, oisti, utjei,
oduevi,

pogladi,

1783

pomiluje,

da

ujede,

zasijee, da
krvari i boli, jer i to je
katkada

potrebno

tatini.
Volim li ja nju? i pogleda
je uz to pitanje... kao da
bi htio provjeriti. Ne

1784

govorite mi o ljubavi!
Eto, da ona sada padne
nauznak

samrtnim

grevima, s
pjenama i muenjima,
da joj smrt ugledam u
oima

-da

izbezumio od

li

bih

se

1785

straha, od oajanja pred

gubitkom?... I pojavi se
kao

odgovor

sasvim

hladna
ciniki

nasmijeena

elja da se to doista i
dogodi, da umre sada tu
u mukama.

1786

Eto ljubavi!
On ju je mrzio. Mrzio ju
je

zainteresiranom,

okrutnom mrnjom koja

se unaprijed
osveivala
budunost.

za
Njegovu

1787

budunost. Jer tu je ve
proklijala u njemu
jedna bol, to on zna, i
ve

je

njenu

gledao

svoju

stabljiku

kako

njie gorke
plodove.

1788

- A on je i pjesnik, zar
ne? - upita ona, ali ne
oekujui

odgovora.

Govorio
mi

je

Nita

neke
nisam

pjesme.
upamtila,

ali vrlo lijepo. Hou rei,

vrlo

1789

osjeajno - popravi se
jer je opazila ironini
trzaj

oko

Melkiorovih

usta. - Ja
drim da je Ugo izvrstan
glumac.

Svakako

od Fredija.

bolji

1790

ATMA pogleda Melikiora:

zar nisam rekao? Na licu
mu

se

odrazi

profesionalni
triumf.
- ak i bolji glumac,
ujete

li,

gospodine

1791

Melkiore?

Lice

se

ATMINO izgubi u
neku neodreenost: tu
su

se

suprotna

mijeala

dva

izraza

kao

suprotni vjetrovi
na

povrini

njegovo

je

lice

vode;
lako

1792

podrhtavalo

od

ljubaznog osmijeha i
mrnje.

Fredi

je

sasvim bez talenta, to?

- A znate li to mu je on
uinio? - obrati se ona
Melkioru za
Marinkovi Kiklop

1793

Marinhovi Kiklop
pomo. - Fred je imao
premijeru, ne sjeam se
vie to je to bilo, imao
je
sjajnu, svoju scenu, a
ovaj Otelo...

1794

- Nije istina - prekine je

kiromant usplahireno. To nisam ja, nisam ja.
- Ti si, ti! - nadvikne ga
ona.

Ti

jede

golubove!
- Kakve to veze ima,
jedem golubove? Recite,

1795

gospodine

Melkiore?

Ona je luda,
ne?
- Ha, ha, luda? Znate li
to je uinio? Poela je
Fredova velika scena s
pauzom,

1796

vi znate kako je to. U

gledalitu tiina, ulo bi
se da se pero spustilo
na
zemlju, i u tom trenutku
ovaj...

1797

- Kaem ti, nisam ja. To

su

mu

kolege

od

zavisti...
- A ovaj, to mislite pustio goluba iz svoje
loe

Sigurno ste i

gledalite!

1798

vi

bili

na

predstavi,

sjeate li se?
Da, sjeao se Melkior
goluba. Scena je Frediju
doista propala. ene su
titile
kosu,

mislile

da

je

ogroman imi. Golub

1799

se zalijetao u mrak loa,

u galerije,
prestraen, u panici za
svoj

golubinji

ivot.

Nastao je u gledalitu
lov na
goluba, nikoga vie nije
zanimala

predstava.

1800

Dugo je trajao lovaki

intermezzo,
dok se golub nije sjetio
da uleti u pozornicu i
tamo se smirio negdje
gore u
kupoli.

1801

Eto,

sad

recite,

gospodine Melkiore, je li
avo u njoj? Ni avolu
ne bi...
- ...pala napamet takva
psina
njegovu

dovri

ona

reenicu

uivajui pakosno.

1802

- Ali kaem ti, nisam.

Sada bih priznao. Moda
bih i uinio da sam se
mogao
takvo to sjetiti, ali, na
alost,

nisam

tako

domiljat kao ti. Nisam.

Golub je

1803

sigurno sam uletio kroz

neku rupu na krovu, oni
imaju

gore

svoja

gnijezda...
- Oh, golube moj... zapjeva ona podrugljivo.
- Sjetio si se, sjetio kad
si

1804

hvatao golubove tu gore

u potkrovlju. On, znate,
jede golubove. A kako ih
ubija?
Gui ih u vodi. Zamislite
one male glavice to
tako koketno gledaju, on
zagnjuri

1805

u vodu dok se ne ugue.

Oh, Mac, ti si krvnik.
-

Oh,

mako,

pa

golubovi se jedu, zar ne,

gospodine Melkiore? A
guiti ih valja
da bi krv ostala u mesu.

1806

- ujete li ljudodera
kako

govori

krvi

mesu? uti, straan si! i okrene

se od njega kapriciozno.
- No dobro, ja znam
gospodine,
volite Freda,

da

vi

ne

1807

nikada mu niste napisali

dobru kritiku, ali takvu
svinjariju ipak ne biste
uinili, uvjerena sam. A
on... Jo mu se pravio
ne

znam

prijateljem. Fred

kakvim

1808

bio si sjajan, da nije bilo

gluposti

golubom,

sigurno bi dobio aplauz

na
otvorenoj

sceni,

ovamo sam je pustio

goluba! Ne, ti si straan
jezuit! Nita

1809

mu

ne

gospodine...

vjerujte,
gospodine

Tresiu.
- Zovite me po imenu ree Melkior uvrijeeno
- moje prezime teko
pamtite. Ime
mi je Melkior.

1810

- To je jo tee. A zar
sam opet pogrijeila? ree ona koketno.
- A zato vi ne volite
Freda?
- A zar se mora svakoga
voljeti?

1811

- Ali Fred nije svatko. On

je

jedan

istaknuti

umjetnik. Protagonist. A
to se
ti kesi, zlotvore, zar se
ne kae protagonisti

1812

- Kae se, kae, mako.

Egzemplar!

ATMA

namigne Melkioru.
- Sam si egzemplar! plane ona. - Egzemplar
glupana. Ali ne, zbilja,
gospodine

1813

Melkiore, zato ne volite

Freda?
- A zato ga vi vie ne
volite?

usudi

Melkior

upitati

vidljivim
crvenilom na licu.

se
vrlo

1814

- To je drugo. Ja ga
poznajem,

dobro

poznajem. Ali vi ga tako

rei i ne
poznajete,

osim

pozornici...

na

uope,

kako moete govoriti o

glumcima kad ih

1815

ne

poznajete

izbliza,

privatno?...
-

Ni

astronomi

ne

poznaju zvijezde izbliza,

pa govore o njima
- ree Melkior. - A Fredi
ba nije takva zvijezda

1816

da ja ne bih smio o
njemu
govoriti.
Jako

joj

odgovor.

se

svidio

Ona

se

nasmije zadovoljno.
-

Zgodno.

takva

Fredi

nije

zvijezda...

vrlo

1817

zgodno. Uope ste vi

duhoviti, vi,
Ugovo drutvo. A

svi

imate neka imena. Kako

vas zovu?
- Eustahije.
- A zato?

1818

- Tko zna. Bio je neki

rimski vojnik Eustahije u
cara Trajana...
- Kozje ui? A kako Uga
zovu?
*fr*fc
fv&n&rT*"
Marinkovi Kiklop

1819

Marinhovi Kiklop
- Parampion.
- A zato?
- Sam se tako nazvao.
- A zato? - pitala je
djejom upornou, ali
je ve mislila na neto
drugo.

1820

To

drugo

vrijealo

je

Melkiora. Ali vie je nije

mrzio.

Mislio

je:

da,

povrna,
prevrtljiva i - kad bi do
toga dolo - nevjerna
svakako. Ali je volio tu

1821

naivnost

koja

mu

se

inila nesposobnom da
bude

lana.

Ona

je

pjevala u mirisu
rua u koru s anelima.
Gotovo
zaljubljen.

je,

ja
I

veseo. Pronaao

bio

sam
je

1822

gnijezdo

granju.

Cvrkue. "Mala", ree joj

u sebi.
- A ti bi, Mac, mogao
ve

prestati

tim

vakanjem. - Nasmijala
se s malim
gaenjem.

1823

Doista,
ATMINO
njoj

moda

je

mljackanje

naruavalo

neku

sveanost?
- Oprosti, Mic, odmah
sam gotov. - On stane
raspremati stol. -Ovo je
meni ruak.

1824

Danas

sam

golem

posao.

historijska

obavio
Dva

horoskopa.

Pratim ih skoro pune

dvije

godine.

Obojica

idu

Gotovo.
na

Jutros sam dovrio.

- Oni brodovi, Mac?

dno.

1825

eline

sljedee

grdosije

godine

Gledajte,

tonu.

gospodine

Melkiore - on
prostre po stolu neke
papire

ucrtanim

sazvijeima, brojkama,
imenima. - 13.

1826

veljae prole godine u

13 sati i 15 minuta u
Hamburgu je puten u
more ratni
brod "Bismarck", a 21.
veljae iste godine u 15
sati i 42 minute porinut
je u

1827

Newcastleu bojni brod

"George V". Obojica bit
e razbijeni kao limene
kante.
Veliine. - On se nasmije
zajedljivo, oito s nekom
drugom milju.

1828

- A zato to radi? Tko ti

je naruio? Eto, u to on
troi vrijeme.
- To je za tampu. Za
nedjeljni
lista,

broj

vaeg

gospodine

Melkiore. Pojavit

1829

se

pod

naslovom

"Veritas" oba horoskopa.

Senzacija.

Ve

sam

govorio s
Maestrom.

Bio

je

oduevljen.
- To vam vjerujem. On bi
potopio sve brodove -

1830

ree

Melkior.

-1

sve

ljude promrsi ona i zacrveni

se

od

neke

velike

mrnje.
- Vi ga poznajete?
-

Toga

gada

poznaje

cijeli grad. Sino vam je

1831

meni

govorio

svinjarije, vidjela
sam. uvajte se, on je
zaraen

sifilisom.

Govorila

je

zadihano kao da
je trala.

brzo

1832

- Ali, mako, kako to

smije tvrditi? - blago se
usprotivi kiro-mant. - On
je
naprosto
ovjek.
zna.

nesretan
Ti

to

barem

1833

Molim

mijeaj

te,
me

Mac,
s

ne
tom

ivotinjom! - povie ona

i ustane. Grudi su
joj se ubrzano gibale pri
vrlo
disanju.
uzbudljivo

uzburkanom
To

je

prvo

1834

zapaanje MelMorovo, a
drugo

je

zapaanje,

takoer uzbudljivo, bila

ta njena
mrnja prema Maestru.
to joj je Tersit uinio?
Mrnja
surovu

je

imala

vrlo

1835

prolost.

Bila

nenaeta,

je

jo

netroena,

puna, do vrha. Sto je

uinio prljavko
- Tersit?
Ona

sjedne

okrene

lea

ponovo

obojici.

1836

Posvadila se. Svi ste vi

jednaki, svi
ste

protiv

mene.

Ramena joj se zatresu.

Pokrije

lice

rukama.

Sada e se vidjeti
te

glasovite

oima.

suze

ATMA

u
ga

1837

pogledom

upozori

na

fenomen. Trebalo je
ekati dok se okrene,
jo uplakana. Moda ju
je navlas uvrijedio, zbog
lijepih

1838

oiju? Gad je gospodin

Adam.

Smijei

se

strpljivo. eka.
- A tako mi je tu bilo
lijepo

jecajui.
mora
pokvariti.

govorila
-

Uvijek

je
sve

1839

Sada

emo

skuhati

kavu i okrenuti alicu.

Hoe li? - govorio je
kao u djejem
vrtiu.
- Neu. Nita vie neu
od tebe. I nikad ti vie

1840

neu doi - govorila je

kroz
dlanove. - A htjela sam
ostati

cijelo

popodne.

Tako mi je bilo lijepo. -1

ponovo
zajeca.

1841

- A moda je sada on u
kolima

bojnim,

mlad

ratnik

tepao

je

gospodin Adam
uspavanku. - Moda nije
vie

na

straan...

konju

vitez

1842

Lae

sada,

lae!

Udat u se za istaa
cipela na trgu... - Ona
zarida
zagledavi

se

crnu

pastu za cipele. Oajno.

On joj prie i pogladi je
lako po kosi drhtavom,

1843

poudnom rukom. Ona

se strese
gadljivo. On se iskesi
prema
izgubljeno

Melkioru
i

slegne

ramenima. Jo ekati,
znailo je to.

1844

Voda

zabrunda

na

reou. Gospodin Adam

otvori

limenku,

miris

kave ispuni sobu. To

je djelovalo na nju kao
aptanje: doi da vidi,
draga,

divan

Otvorena

krajolik.

1845

je

kutija

nevienom

novom,
igrakom.

Sad
_i.V 1
Marinkovi Kiklop
emo

zaviriti

kaleidoskop budunosti:

1846

raznobojna

stakalca

naarat e snove.
Obojena

geometrija,

luakov pejsa: nevina

djevojka,

bjelini,

koraa iznad
plamenih jezika gnusnih
gmazova,

simbolinih

1847

(ljudska zloba), u daljini

veliko
svjetlo. I on. Konjanik.
eka. Ah, idem, dragi, i
ostavljam
sobom.

sve

za

1848

Proklet bio ovaj svijet. Ja

sam za te roena. U
daljini.
enje. Sve su u daljini.
Linearne.
Jednodimenzionalne
metafore.
daleko...

Tamo

1849

More,

planine,

nebo,

zvijezde i ljubljeni - On.

Daleke

zemlje,

egzotine, zov
divljine.

Istok

osamnaesto
dvadeseto

stoljee;
-

gradovi, praume

daleki

1850

svijetla,
crnac

sa

konjak,

mokri

asfalt,

saksofonom,
Zapad.

to

hoete od
ivota? Malo enje mi
daj, dragi, dragi moj. Da
eznem

za

Pismo. Glava

tobom.

1851

(dravnika). Poslao mi je
dva kompleta (kombine
i gaice), est (slovom
est)
rupia,

al

spavaicu.

svileni
To

neto

znai, spavaicu. Zove

me. Ne mogu se

1852

odluiti, ovdje - ostaviti

- sve. Teta mi je rekla: ja
ne znam, odlui sama.
Ah,
enje, enje mi daj...
Prestala
Obrisala

plakati.
oi.

nos.

1853

Upropastila

je

sve.

mrc, mrc. Nos je

obilno sudjelovao u tuzi,
pun rupi tuge. A oi,
oi

lijepe

-crvene,

upaljene,
istrljane
prezirno

gledaju

hladno,

jo

1854

glou

kost

tuge,

isisavaju modinu.
Nezasitan
gospoice,

apetit
gospoe

Vivijane. Duevni napoj.

Ona oblizne suhe
usne, makasto.

1855

ATMA je kleei poslui

kavom.

Lice

ozbiljno,

mu

je

gotovo

razoarano: nije
zasjala u suzama. Ipak
uspije istegnuti lice u
osmijeh no-no.

1856

- Mogla bi te ubiti. - Oi
joj

se

smijee

suzdrljivo. Lijepo. - Ti
pretpotopna
ivotinjo!
Ona

je

velikim

ispijala

kavu

gutljajima.

1857

urila se prema talogu:

tamo joj se
milo smijeila Sudbina.
Okrenula

je

alicu

ekala nestrpljivo. Sada

se Srea
raa.

Prua

krakove,

mie se u mraku, otvara

1858

putove,

otklanja

smetnje, rui
zapreke.

Silna

je,

strana je Srea, nita je

ne moe zaustaviti.
- Vidim put u daljinu vidi ATMA u talogu. - Na

1859

kraju neki ovjek sam.

eka.
Iza njega dvorac sjajan,
park

zeleni,

labudovi

bijeli.

jezero,
Iznad

krova
divlje

guske

lete

daljinu. Evo, gospodine

1860

Melkiore, vidite li guske?

- ATMA
pokae

malim

prstom

sreeno jato tokica. To

Marinkovi Kiklop
su guske. Znai, jesen
je. Ujesen e stii ovim

1861

putem

do

dvorca

blistavog nakon
jedne, dvije, tri, etiri,
nakon etiri godine. Ali
na putu vidim strane
zapreke: ruenja, poari,
eksplozije.

Vidite

li

1862

eksploziju

gospodine

Melkiore? Sada

je

pokazivao

raspreni mlaz taloga,

mjesto gdje je bomba
pala. -1 mnogo
ljudi oko tebe, tobonji
spasioci, pruaju ruke,

1863

dohvaaju

te

redom,

svaki za
sebe, na neko vrijeme. I
opet si na putu prema
dvorcu

ovjeka

to

eka...
-1 onda? - Sluala ga je
s

bolesnikom

1864

napregnutou. U oima
strah od
neizvjesnosti,
poniznom

s
laskavom

molbom za jedan sretan

svretak. Ako je ikako
mogue.

1865

Onda

nastupiti

pakost i zavist ljudska.

Vidim zmaja gadnoga s
tri glave, a
u svakoj glavi po jezik
plameni. Zavist, pakost i
kleveta -troglava adaja
na

1866

putu tvoje sree. Prvu

e glavu proi svojom
ljepotom,

drugu

glavu proi
svojom

dobrotom,

ali

treu, treu glavu nee

proi.

1867

- Joj - jaukne ona - zar

nikako?

drhtavim

rukama

prekrije

lice,

uasnuta.
Dobro

je.

Tu

su

im,

dakle, pupci srasli, oko

marka

njene

Kako je dri

Sree.

1868

prikovanu
Sudbine!
znamo

za
Ali

zato

jezu

mi

koji

pijetao

pjeva... Melkior se
nasmije u sebi, ali mu
ATMINA fraza jo uvijek
laskavo lei u uhu. Mi
koji

1869

znamo...
- Treu nee proi ponavlja

kiromant

sibilski. - Vidim snjenu

bjelinu svuda
uokolo. To je strast iste
ljubavi... protiv klevete,

1870

a tu nigdje tebe nema.

Ne
vidim te vie.
- Ali rekao si, Mac, rekao
si da u stii do dvorca
ujesen,
godine!

nakon

etiri

1871

Pogledaj

otpoetka,

zaboravio si, Mac.

-

Nita

zaboravio
ATMA

nisam
-

ja

odgovori

strogo.

Odloi

alicu, zaklopi oi,

digne lice prema stropu.
- Ne vidim te vie... ne

1872

prekidaj,

nisam

dovrio!... ne
vidim te okom ljudskim.
ekaj,

sada

drukije

gledam,unutra. Mlijeko,
mlijeko,
uzavrelo,
mlijeko

vidim.
od

Crno
ptice

1873

paklene, iz zmije jaje

izvaljeno, koljeno
prokleto. Sve se die,
die... Oho, oho. O-ho,
eto vojske crne, ratnika
zubatih

1874

od uha do uha, zub do

zuba. Krv i no, krv i
no...
- A on, a on? - vapije
ona izbezumljeno.
- Krv i no - govori ATMA
u transu i lice mu se
gri od

1875

Marinkovi Kiklop
proroanske boli.
-

Stoji

li

jo

pred

dvorcem? Stoji li sam? trese

se

ona

jadno,

zaljubljeno.
- Stoji, stoji... Pada! Zub
za

vratom,

no

pod

1876

grlom. - Ona vrisne. Sae

vidim,

sae,

sae

beskrajno. Iz saa glave

vire, oi tune, ui suhe.
Glave,
glave,

groe

gusto.

Berba krvava. Tup i tup,

1877

i tup, i tup... malj za

maljem.
Kosci idu, krvnici. Oh,
Mel-kiooor,
kiooorrr...
- to? - lane Melkior.

Mel-

1878

- Ne pitajte - apne ona

- probudit ete ga. Jo
nije dovrio.
- Molim - ree Melkior
uvrijeeno. - Ja mogu i
otii.
- Ne. - Ona mu estoko
stisne ruku. On osjeti taj

1879

stisak

cijelim

tijelom,

kao
dodir s gromom. -1 vas
vidi. Sluajte. - Ruku je
ostavila na njegovoj. On
je
osjeao samo tu ruku.

1880

-1 onda, Mac, i onda? eljela je da se nastavi

san. Moda ima i neki
lijepi
zavretak. Moda ipak
sretan, sretan!
- On ga die, Melkior ape ATMA u plafon, a

1881

lice

mu

se

smiruje,

nekim

razblaeno.
ak

osmijehom. - Die ga,

die. Teak je, oputen,
polumrtav. Ne
gubimo

nade,

veli

Melkior. Za nju u to

1882

uiniti. To i sve drugo,

sve u za nju
uiniti, veli Melkior. Ja
ljubim nju, Vivijanu, veli
Melkior.
- Vi ljubite? - upita ona
gotovo zaprepateno. Mac, koga to? Koju ljubi?

1883

Vi-vi-ja-nu

govori

ATMA, a jabuica mu u
grlu

poigrava

od

suzdranog
smijeha.

Adamova

jabuica. Vidi to Melkior

i crveni se. Pljusnut u
ga, misli,

1884

ba

po

jabuici

Adamovoj to grohoe u
grlu Adamovu. Pljusnut
u ga...
- A koja je to Vivijana,
Mac? - Nita ona ne
opaa. - Zato ga za nju
die? Tko

1885

je ona?
- Kerka tvoje majke, a
nije ti sestra - odgovara
on pitijski i jabuica
Adamova opet zaigra.
- Ki moje majke, a nije
mi... Pa to nije nitko,

1886

Mac! Zar ne, da to nije

nitko?
- obrati se ona Melkioru.
- To znai da vi i ne
ljubite... nikoga?
-

To

znai

Melkior
pruenu ansu.

prihvati
spremno

1887

- Onda to mota tu,

Mac Adame! - povie
ona razoarano. Marinkovi Kiklop
Sasvim si se smotao.
Brblja. Nita vie ne
vidi,
vidi?

reci,

nita

ne

1888

- Vidim. Uprtio ga na
rame Melkior i nosi u
dvorac

stakleni.

Za

njenu sreu
nosim,
daje

veli
mu

Melkior
krvi

ispod

vrata. Svoje krvi daje

Melkior za njenu

1889

sreu. Dolazi k sebi on,

otvara

oi

velike.

(Lijepe, popravlja ona).

Ako sam
mrtav,

veli,

sve

je

svreno (kako se ve
kae), ako li sam iv,
pustite da

1890

ekam, da doekam nju.

Malo su vas priklali, veli
Melkior, otvorili vam ile
i
otili. Iscurila vam krv.
No ja sam dao svoje,
ima toga u mene, veli
Melkior, pa

1891

neka vam je nazdravlje.

Vratit u vam, veli on,
kad naraste moja krv,
ak i
dvostruko

Hvala,

hvala,

Melkior

vratiti.

odbija

gaenjem. Ja sam to

veli
s

1892

poklonio zbog... i nee

da kae zbog ega, a
zbog

njene

sree

je

poklonio. Nego,
poslat u vam uitelja,
veli Melkior, jer vi ste
prostoduni
na jednoj

kao

roda,

1893

nozi ekate. Vas treba

poduiti jo kojeemu. 0
ne, ja hou ekati sam,
veli on,
sam doekati nju. Ana
dvije

noge

znadem

sam stajati. Ah ne, veli

Melkior, vi

1894

uitelja

trebate

prije

nego odem po nju. Vi

stojite na jednoj nozi,
nozi i po
najvie, vi ste roda, roda
i po najvie, a njoj treba
orao, ak i do dva orla,

1895

za danononu smjenu, i
jo po koja papiga zbog
askanja ugodnog. Sve
u joj ja
dati,

sve

iz

sebe,

odavde, i orle i papige,

samo idite, dovedite mi
nju.

1896

- Je li mene, je li mene,
Mac? - zamekee ona
mazno, puna nade.
- Vivijanu, rekoh ti.
- Tko je to? To nije nitko!
- Ki tvoje majke...

1897

- Ve smo rekli: to nije

nitko. To ne moe biti! Tko je to? -apui upita
Melkiora.

On

ramenima:
pojma.
- Eto, izmislio si.

slegne
nemam

1898

- Nisam ja - ree ATMA

zemaljskim

glasom

prikilji na
Melkiora. - To je on.
-Tko?
-

Melkior...

Melkior...

izmislio,

1899

- Gospodine Adame... ali dalje nita nije znao,

kao da je zateen u lai.
Osjeti potrebu da opere
ruke,

oznojene.

Gospodine

Adame

ponovi besmisleno i

1900

stane, nenavinut. Pukla

opruga,

osjetio

je

to

odjednom kad ga je ona

pogledala
velikim oima, upitno:
vi?
Marinkovi Kiklop

1901

On prebaci nogu preko

noge

kako

bi

usput

iljkom cipele smjestio

gospodinu Adamu
bolan
koljena.

udarac

Sluajno,

ispriavanja,
kakva.

ispod
uz

ne znam

1902

- Ah! - jekne gospodin

Adam i upali svoje male
zbliene

oice

Melkiora s
velikom

prijetnjom

sveobuhvatnog
stranoga

polipa,

gospodara

dubina. Ali izvije

1903

svoje krakove u visinu,

u protezanje, u razumno
buenje. - Kako? Zar
sam spavao?
-

Ne,

spavao

je

sin

tvoga oca! - ree ona

srdito.
propalo.

Sve

joj

je

1904

nije

mi

brat?

prihvati on oduevljeno.
- Pa to sam ipak ja,
znai,
spavao.
Njoj sine:

1905

- Ah, to sam ja! To sam

ja! - pljee ona rukama
i grli ATMU Velikoga.
- to ti? - udi se ATMA
vrlo uvjerljivo. Melkior
izmijeni noge i ponovo
ga

1906

upozori

cipelom

cjevanicu.

Ovaj

blago,

osmijehom

put

"mangupe".
-

Vivijana!

Ja

sam

Vivijana! - izvikivala je
ona

svoje

otkrie.

sudbinsko

1907

- Tko ti je rekao? Zar ste

joj

rekli?

Melkior

otpuhne nosom i okrene

glavu.
- Ti si rekao, ti, ludi Mac!
Zar

se

Vivijana?
svia. To si

ne

sjea?

Ba

mi

se

1908

ti izmislio, Mac?
- Ne, gospodin Melkior.
Ona

ga

koko
prema

pogleda

nagnuvi
jednom

kao
glavu
pa

drugom ramenu, jednim

pa

1909

drugim okom - s dvije

miline.
Neko

On

problije-di.

klupko

mu

se

naglo smotalo
pod dijafragmom, osjeti
aj u jednjaku, sladak.
- Lijepo ime. Ba vam
hvala

govorila

je

1910

Melkioru taknuvi licem

njegovo rame
umiljatom zahvalnou.
ATMA

ga

pogleda

zasluno. - A ti si, Mac,

ipak svinja!
Zbog onih orlova! Ipak
nisam toliko glupa. to

1911

e ovdje misliti? da sam

neka...
I papige! Ne, ti si doista
svinja, Mac Adame!
Rasrdila se opravdanomazno

zbog

insinuacije

udne

gospodina

Adama. Ona je jedna

1912

ena nesretna koja trai

ljubav (iskrenu i istu)
Marinkovi Kiklop
za svoju mladost i eto,
kau, ljepotu... a ovamo
za danononu smjenu...
zna se

1913

to

on

misli

pod

orlovima. Doista, to e
misliti o njoj tu gospodin
Melkior? A
gospodin Melkior je ve
mislio: gle, pa to je sada
jasno

nimfomanka!

ona

je...

1914

Do dva orla kljunata dan

i no, dan i no... I jo
papige k tome, glupe,
brbljave.
A sada je to bila strast
za

otkrivanjem,

poveavanjem
alosti. I zato

za
svoje

1915

je

ostao,

ekajui,

Melkior.
Ali

ona

je

skupljajui
stvarice

ustala
svoje

torbicu.

Seansa je zavrena ipak

s nekim izgledima: ima
tamo taj dvorac, pa On

1916

daljini.

tekoa

mora biti,
boe

moj.

Na

to

je

navikla.
- Hoete li me malo
pratiti,
Melkiore?

gospodine
-

To

ubila gospodina

da

bi

1917

Adama. Danas joj nije

vie potreban, a bio je
pakostan.

Ona

ga

je

odgajala.
- No dobro, Mic, - skoi
on i zapucketa prstima hoe li da ti kaem svu

1918

istinu do kraja? - Naas

neto
njegovim

zatrepti

zblienim

oicama kao elja

za silnom osvetom. Ali
se odmah rodi osmijeh i
otkrije
zube,

velike

rijetke

1919

kineske, pomisli Melkior.

To je obori natrag, na
kau.

Nije

otkidala

pogleda od oblaka nad

sobom.
Oekivala je munju. Ali
se

oblak

obrubio

1920

sunanim zlatom i nebo

se osmjehnulo.
- Prekinuli ste me - ree
slatko,

punim

pjenuave

ustima

dobrote.

Netko me
nogom

ispod

stola...

gurnuo, probudio sam

1921

se prerano. Nisam jo
dovrio, Mic.
Zaas je sputao njeno
slavlje

svadbeno

dvorcu

dalekom,

staklenom. Ona je
uasnuto
Demiurgove

gledala

razigrane

1922

zube

kojima

ide

da

pregrize grkljan
obeanoj srei. Ona je
preklinjala

ne

cijelim

tijelom, ne, smiluj se,

Mac.
Vidjela

je

prekid,

propast, kraj. Ah, kako

1923

je

teko

postii

tu

prokletu Sreu!
- Jer ja bih jo imao rei
o vienom...
- Ne, Mac, molim te! Ne
zagoravaj
zagoravaj...

mi...
-

zajeca pod ATMOM

ne
Ona

1924

Groznim,
usrdno,
oima

gledajui
suzno,
koje

je

ga

onim
htio

pokazati Melkioru.
On mu i dade znak da
pogleda.
Jadna. Melkior je htjede
pomilovati

1925

pokroviteljski,

ali

ga

njene oi vrate u
stanje poraenoga. Oi!
Pravo ima ATMA-Neron,
pjesnik tih
Marinkovi Kiklop
suza. Divio se njegovoj
okrutnosti.

1926

- A da mi malo dlan
pokae?... Da ti kaem
i svretak? - On segne
za njenom
rukom. Ona sakrije ruke
za leima. - Daj, nije
tako strano. - Smjekao
se gore

1927

ATMA,

divlji

bog,

svemoni. U njegovim
rukama

treptala

je

jadna mala enja za

Sreom.
Melkior ustane. Ona ga
pogleda

molbom;

1928

htjede ga zadrati, no
rije joj umre
na usnama. ATMA se ne
osvre, on je s njom
nasamo,

Melkiora

je

iskljuio
jednostavno. Pozvao me
na

manevre,

zakljui

1929

Melkior i promrmlja neki

pozdrav kao
molitvicu protiv uroka.
Na stubitu zagrabi po
dvije

stepenice

pobjegne,
ranjen, u svoju sobu.
Marinkovi Kiklop

1930

Sutra

ete

ga

dobiti,

lie betela, obeao je

rii

avao

prvom

asniku - anelu
Nirvane.

Sutra

raj

afionski. Makar i limb

betelski, samo da ga
logika ove noi

1931

ne

sasijee

otrom

kristalno

geometrijom

izvjesnosti. Njemu koji

je preao
Osmerostruku

stazu

Uiteljevu ovaj rii gad

asklepijad

nudi

betela da njime

list

1932

pokrije

svoj

sramni

strah pred nestankom.

0, Purna, zato nemam
snage tvoga duha
u ovoj divljini? I ti si se
spremao na put u divlji
kraj nastanjen moda i

1933

ljudoderima kao i ovaj

moj

divlji

Upozorio

arhipelag.
te

Uitelj:

estoki,

okrutni,

Purna, to su
ljudi

nagli u srdbi, bijesni,

nasilni. Ako ti dobace u
lice

1934

rijei
ako

zle
ti

i
se

usprotive,

uvredljive,
u
to

srdbi
e

misliti?
Ako mi dobace u lice
rijei

zle

uvredljive,

evo to u misliti: to su
sigurno

1935

ljudi

dobri,

koji

mi

dobaciju rune rijei, ali

me ne udaraju rukom
niti bacaju
kamenje na me.
Ali ako te udare rukom i
bace kamenje na te, to
e tada misliti?

1936

Mislit u da su ti ljudi
dobri, da su mili, jer me
ne

tuku

batinom

ni

maem.
Ali ako te udare batinom
i maem?
Dobri su to ljudi, mislit
u, ljudi mili, koji me

1937

udaraju

batinom

maem, ali
mi ne oduzimaju ivot.
Ali

ako

ti

ivot

oduzmu?
To su dobri ljudi, to su
ljudi mili, mislit u, koji
me s tako malo boli

1938

oslobaaju tijela punog

gadosti.
Dobro, Purna, ree tada
Uitelj Gotama, ti moe
ii onim barbarima. Idi,
Purna,
osloboeni - oslobaaj,
utjeeni

tjei.

Kad

1939

stigne do nirvane uini

da i
drugi tamo dou.
Marinkovi Kiklop
0, Veliki Gotama, kako
da

se

proklete

odlijepim

od

elje

za

postojanjem? Ja znam

1940

svetu istinu o boli, ali ja

volim svoju bol. Bol mi
kae: ja jesam, i dok
jesam
jesi i ti. Ja sam tvoje
oko, tvoja ruka, tvoja
utroba, tvoj pupak kojim
te majka

1941

vezala

za

ivot.

Kad

mene nema, ti ivi zato

da bi me ekao cijelim
svojim
tijelom, svojom milju,
svojom

sudbinom.

Ja

sam tvoje postojanje, ja

sam tvoja

1942

svijest o tebi, ja sam ti.

Hoe li radosti, hoe li
smijeha, hoe li
zadovoljstva? - ja u ti
ih dati. Ja dajem dan, jer
sam no, dajem svijetlo
jer

1943

sam mrak, dajem misao

jer sam strah, dajem
ljubav jer sam smrt. Ja
sam sve.
Daj

mi

boli,

Veliki

Gotama!
Jer sve je tako jasno
sraunato na muenje

1944

postojanja.

Lanci

kauzalnosti,
krialjke

pojmova,

kavezi silogizama, ARS

MAGNA. Lullusov izum
za otupljivanje
pameti, idiotski kodeks
razuma.

ARS

1945

COMBINATORIA,

trik

kartakih varalica.
Lukavac,
lupeki
svodnik
Medius,
lanim

meetar,
posrednik,
Terminus
varalica

1946

identitetom,

dvostrukom
sad

ulogom

subjekt

S,

sad

predikat P, sad me vidi,

sad

me

arobnjak

ne
-

vidi

arlatan,

ljubavnik dviju bludnica

- Premisa,

1947

misteriozni
anonimni

tip
otac

kretena

M,
sina

zvanog

Conclusio. A pradjedovi
Principi,
Kategorije!
tetaka!

tetke
Deset

1948

0, Aristotele, Aristotele!
uzdie

prvi

asnik.

Osjea uasno identitet

svoga
tijela po predujmu boli
skoranje
transsupstancijacije
jelo i blato

1949

ljudodersko, a Stagirit
mu nudi da poljubi prije
misterija

pretvorbe

Princip
Identiteta,

da

preao

supstanciju

ne

samo

bi

novu
tje-

lesno-bolno, osjetilno,

1950

kao

govedo.

Nije

dostojno jedne Svijesti

da ne zna da to tijelo
to u kotao
bacaju

ljudoderi

nije

samo suma osjeta, kaos

boli,

uzdrhtalo

straha, ve

klupko

1951

ona

sama,

ona

teorijska Svijest, uvijek

prisutna

svome

kontinuitetu, ona logiko Ja koje - ako

hoe - moe izvesti i
silogizam po bezgrenoj
djevici

1952

BARBARI:

Svaki

je

ovjek smrtan - ja sam

ovjek - ja sam smrtan.
arlatan - arobnjak mistifikator

zove

se

ovjek. to je, dakle,

ovjek?

1953

ovjek je Terminus M,
Srednji

pojam

silogizmu smrti. Ja sam

Subjekt, Predikat
mi je kotao s kipuom
vodom, moje meso, zubi
kanibalski, pod stablom
banane

1954

netom

snesena,

jo

topla banana. To je moja

Nirvana, o Gotama!
Marinkovi Kiklop
Osjeao je svoje tijelo u
elucu

puritanskom

eljom za povraanjem.
Autofagija

1955

- sasvim dobar termin,

pomisli,

moe

se

uivati i sirov, tko voli.

Tko

voli

jo

ivjeti

ovdje? Svi. Svi ovi to bi

noas htjeli ispiti svoje
salo,

1956

izgristi

svoje

meso,

progutati sve tjelesno,

sve pojavno na sebi i
ostati jedno
isto Ja an sich bez usta
i drijela (sami su sebe
prije pojeli), jedna

1957

neulovljiva,

nejestiva,

svijesna Monada, koja

raspolae

arielskim

moima osvete:
sve vidi, sve zna, sve
moe.
dakako,

Ali

sve

to,
samo

1958

privremeno,

dok

opasnost
mine. A onda, molim
natrag moje tijelo, moja
usta i drijelo i crijeva i
sve
ostalo

crijevno

crijevovodno, sve slasti,

1959

blaga

blaenstva

Mene-Fenomena
molim natrag. Takva je
bila pogodba. Takva je,
tko kae da nije! Samo,
to mi
pada na um, da vam
sada damo reinkarnaciju

1960

u jednog reptila, jednog

krokodila,
a? Pa klop-klop, derete
ljudodere - pojavno, a
glava an sich
kantovska,noumenonska

ivi

idejama?

Kakva samsara!

1961

Da

proirimo

zadovoljstva

krug
i

na

hrkanje. Stari se mornar

oslobaa svoga
umora

gotovo

bi

se

reklo historijskog. Sie

snagu iz tropske noi, iz
sna, iz

1962

mira, puni rezervoare za

sutranji dan. Tko zna
to ga eka?
- Doktore, gurnite ga,
probudite ga! - uje se
zapovjedniki
komandantov.

glas

1963

- Prvo, zato ba ja? iti

asklepijad

kroz

smijeh pakosni. -Drugo,

zato
buditi ovjeka koji spava
bezbrino

moda

prvi

put u ivotu? A tree,

komandni

1964

most je potonuo skupa s

lijepim
"Menelajem".

brodom
Ovdje

smo na jelovniku samo

kao razliita jela, prema
ukusu domaina, to je
sva razlika meu nama.

1965

- Vi ste jo uvijek pod

mojom komandom, ne
zaboravite. I to ratnom!
S posebnim
ovlatenjima,

skreem

vam pozornost. Vi znate

kako se u ratu kanjava

1966

otkazivanje poslunosti,
ne?
- U ratu? S kim smo mi
u ratu?
-

Mi

smo

ovdje

dio

domovine pod ratnom

mobilizacijom. Mi smo
pali u ruke

1967

neprijatelju,

statusu

ratnih zarobljenika.
-

Mi

smo

prirode
gospodine,

ovdje
u

dio

prirodi,
ako

jo

mogu tako da vas

nazovem.
neprijatelji?

Kakvi
Ovo

su

1968

Prijateljski otoci, a mi
smo hrana ovim
prijateljima,

gospodine

Zalogaju. Provijant.
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
Prvi asnik se smijao
zajedljivo u svom dijelu

1969

mraka.

Agent

upravitelj stroja
rigali

su

bezobzirno

mrnju na lijenika. I po
koi

se

vidi

da

ne

vas

je

moete biti s
nama,

iskljuio,

Bog

oznaio

vas

1970

smradom kao stjenku,

govorili su u
mrak lijenikov i alili
to mu ne vide lica. No
bolje za njih da ga nisu
vidjeli. Njegovo se lice
kupalo u zadovoljstvu:

1971

govorite,

govorite,

vi

odabrani,
vi isti, vi lijepi! Ukusni,
mirisni,

aromatini,

gurmanski obroci. Vi
delikatese!

0,

blagoslovljen,

da

si

Smrade

1972

moj iskonski! Ti si meni

oklop kornjain,
bodlja

jeeva,

kuica

pueva, brzina zeeva,

apa medvjea, rog
bivolski,

snaga

lavovska, otrov zmijski,

1973

lukavstvo

lisije,

krilo

ptije, crnilo
sipino,

gadost

salamandrova.

Postoje

mravojedi,

lastavice

muhoderke, kameleoni,
pauci, razni insektovori,
ali nema stjenicodera.

1974

Ja sam stjenica meu

ljudima!
Stjenka

smrdljiva,

noobdija

vaih

bdijenja, vampir vaih

groznica, muitelj
vaih

nesanica.

Ja

plazim po vaim lijepim

1975

snovima i pijem vau

istu, zdravu,
slatku

krv.

nadbiskupi

vi,

ljepote,

kucnuo je as odmazde!
- Probudite ga! - izdere
se najzad kapetan, jer je

1976

stari mornar hrkao reklo

bi
se pomamno.
-

Kako

spavati,
predbaci

moete
ovjee?
mu

upravitelj stroja

tako
-

ljubazno

1977

nakon to ga je dobro
prodrmao i razbudio.
-

Ato

gospodine

da

radim,

inenjeru?

No je... - ree mornar

nevino.
- Da. Ali vi hrete! izdere se kapetan.

1978

- Ah, doista? Oprostite,

nisam znao, gospodine
komandante

-ispriava

se
ozbiljno

mornar.

Sigurno vas budim. Da,

kau

mi

da

strahovito. Nikad

rokem

1979

nisam uo, ali govorili

su mi i momci na brodu
da rokem. To je meni
ostalo jo
iz mladih dana. I nos
sam dao operirati zbog
toga, pola funte mesa
su mi

1980

izrezali, proirili rupe, pa

nita, hrkao sam i dalje.
Hrem i hrkat u,
gospodo,
okrenem
nema

im
na

se

lea.

pomoi.

Tu

Nego

jedino da me okrenete
na

1981

bok...
- Ma ne radi se o tome,
do avola! - ljuti

se

kapetan. - Nego, kako

moete,
razumijete
moete
bezbrino?

li,

kako

hrkati

tako

1982

Ja

ne

znam

mogu,

kako

gospodine

komandante.

To

je

valjda samo od sebe. Ali

namjerno

nije

nikako,

tako mi...
- Ah, blaena budala! uzdahne kapetan.

1983

- Moe biti - uzdahne i

mornar, iskreno. - A to
se hrkanja tie,
okrenite vi samo mene
na bok, ako vam se ne
gadi,

hrkanje

odmah prestati.

1984

Kad bih ja to uo, sam

bih onas prekinuo. Ali
kad ovjek to ne uje.
Zanimljivo, svi uju, svi
se bude, samo grenik nikako.
nasmije

Zanimljivo.

-1

1985

se

stari

bezazleno

svome otkriu. - Svi, ali

onaj prokleti hrka - ne ponavlja
on za sebe i smijeno
mu je to. I ponovo mu
san pada na oi. Od
zadovoljstva.

1986

- A on se jo i smije! bjesni kapetan. - Zar ne

shvaate

vi,

prokleti

idiote,
da

vas

ovi

crni

moda ve sutra skuhati

i poderati kao avoli
grenika u

1987

paklu? A vi se cerekate,
umjesto

da

mislite

tome!
-

Ato

da

mislim,

gospodine? Ja znam da
sam veliki grenik, pa
ako me ovi

1988

vragovi poderu, nee

me oni tamo. teta je
samo

za

gospodina

glavnog kuhara.
Dobar ovjek. Sigurno bi
bio otiao u raj da ga
ovi vragovi nisu pojeli.
Pojesti

1989

onakvog ovjeka, ne, to

je

bogme

nepravda.

Koliko mi je puta, sad

vam to mogu
rei,

dodavao

oficirske

hrane.

vae
Jedi,

veli, stari, to je dobro. 0,

i te

1990

kako,
dobro

gospodine,
i

vrlo

hvala

vam,

na

vaoj

gospodine,

velikoj ljudskoj
dobroti. A kakav je tek
aljivac
glavni

bio
kuhar!

tako stojim

gospodin
Jednom

1991

ja...
- Gle, on bi sada priao
anegdote, dosadno mu
je - promumlja kapetan.
Stari mornar shvati da
ga

nitko

okrene

se

zaas zaspi

ne
na

slua,
bok

1992

bezbrino.
Sutradan
brodolomcima

se

plaljivo

rodi slabana nada kako

bi moda moglo sve
jo dobro krenuti. Nije
se

pripremao

nikakav

1993

kani-balski

ruak.

Na

jueranjoj
kuharovoj
miroljubivo
zeleno

lomai
se

granje,

dimilo
zbog

rastjerivanja
otrovnih
pomisli

insekata,
asklepijad,

1994

pametna mjera. Eto, da

se juer kuhar
sjetio da pred kotlom
odri

neki

govor,

bio

religiozni
bi

za

sto

godina
proglaen

svecem

ili

barem

muenikom,

1995

njegovo

bi

spominjalo

se

ime
u

katedralama
kranskoga

svijeta.

Ovako su za njim ostali

samo ovi nabrekli trbusi
sa

1996

"Menelaja",

koji

ga

usrdno proklinju to ih
je

tako

briljivo

nakljukao smru. U
naselju nije bilo nikakvih
priprema

za

osobite

sveanosti.

Uroenici su

neke

1997

besposleno

tumarali

uokolo koliba uklanjajui

se golim enama koje
su ih zbog
ale
blistavo

pljeskale

po
crnim

stranjicama. Majke su s
tupom ravnodunou

1998

dojile svoju mladunad,

ak

po

dvoje

odjednom, na
. ^1
Marinkovi Kiklop
svakoj

sisi

Odraslija

po
djeca

jedno.
sa

1999

zaviu

su

motrila

hranjenje malih
sisavaca i prstima krala
kapljice

mlijeka

prodrljivih

malih

njukica; sa
slau

su

oblizivala

ljepljivo oslaene prste.

2000

U umi je bolno vritao

jedan
majmun kojeg je crni
djeak oprio ugarkom.
Pridruilo mu se zatim
itavo pleme
solidarno

urlikalo

njime

protestirajui

2001

bijesno u zboru. Onda

se javila
cijela

uma

urlikom.

stranim
Uvrijeen

majmunski

narod.

Ljudoderi su se
smijali

nemonom

bijesu

majmunskom

2002

dobacujui

izazovno

razdraljive protuurlike.
Nato

se

vritanje

majmunsko pretvorilo u
neku vrst opeg plaa i
naricanja,

2003

priznanja

nemoi

poraza. I zaas je mir

zavladao u dungli.
Nekoliko
naoruanih

uroenika
sulicama

izveli su brodolomce iz
kolibe i odveli

2004

ih u umu. etiri gola

odlinika s "Menelaja" s
dlanom

umjesto

smokvina lista
prooe kroz selo pored
golih ena dentlmenski
oborena
umirui od

pogleda,

2005

stida.
asnik
bijelim

Samo
svojim

je

prvi
dugim

prstima

pedagoki obgrlio svoga

nehajnog miljenika kao
da

ga

nekim

poduava

elementarnim

vjetinama. Slab ak,

2006

pao bi na prvom ispitu.

Ali nije to, nego prvi
asnik

palube

prkosi

elementima:
on pravi humor od svoje
bijede. No nitko to i ne
primjeuje. A njemu nije
ni

2007

stalo do toga; dri svoje

kormilo u ruci za svoj
raun

smjeka

se

gadljivo.
Uz gole idu i dva gada
(nejestiva) u odijelima.
Stari mornar pokazuje
vrlo

2008

razgranani radoznalost:
brzim
ispituje

pogledima
nebo

podneblje, stabla,
kolibe,

ljude,

ene

djecu, prislukuje pjev

ptica, riku zvijeri, um
vjetra u

2009

kronjama,

ree

odjednom

sa

zadovoljstvom:
ovdje

je,

"

Pa

sveca

mi,

sasvim
dobro".
Doktor

hoda

malo

odvojeno od grupe kao

2010

to je hodao cijeloga
ivota. Ipak s
razlikom! Sada se on
sam odvojio,

odjeven,

ak i gizdav, svjestan
svoje
strahovite superiornosti
koju je jako isticao pred

2011

ovim usranim golaima.

Pred
ovim

stadom

blesavog

koje

blaga
sa

smijenim
dostojanstvom
ljudskih

bivih

2012

konvencionalnosti
stidljivo

krije

svoje

genitalije. Kojeta! Kao

da je u tome
pronaen
oblik

ove

neki

blai

zaguljene

situacije? Kao da e oni

tim svojim

2013

tuno

objeenim

nosovima ovdje nekoga

okirati? Izazvati revolt
javnog stida?
Povrijediti
osjetljivost

moralnu
ovih

dama

to se i same gole eu i
ne obraaju

2014

nikakvu

panju

na

prisutnost tu neke gole i

uzbudljive mukosti.
Marinkovi Kiklop
No im su zali u umu
prvi asnik ispusti svoga
smeuranog
stane pomno

sveca

2015

ispitivati floru, grickati

plodove, vakati lie,
granje, korijenje. Onda
se
odjednom izbezumljeno
obrati doktoru:
-Dakle?
- to, dakle?

2016

- Pokaite mi to drvo
spoznaje!
- Ah - sjeti se doktor - vi
traite svoje alkaloide?
Nadam

se

da

emo

neto
pronai za vas. Lie
Piper Bette. Samo ja ne

2017

znam

kako

stablo

izgleda. Ali
palmu

Areca

Catechu

poznajem. Viao sam je.

I njeni oraii sadre
veliki
postotak
Samo,

alkaloida.
ona

je

vrlo

2018

visoka, a betelovi orasi

su na vrhu, treba
se popeti.
- Penjanjem me plaite?
- nasmije se prvi asnik.
- To je jedna od vjetina
pomoraca

koju

nisam zaboravio.

jo

2019

- Ne sumnjam. Samo,
hoe li ovi dopustiti da
se penjete tako visoko?
- A kamo u im pobjei?
U nebo?
- To pitajte njih. Ali ja
znam

doda

rii

2020

asklepijad

lukavo

-ovjeka kome bi
dopustili da se penje.
-

Vama?

ree

prvi

asnik i odmjeri ga s
podsmijehom. - Ti bi se
penjao!

2021

- To jo ne znam. Osim
toga za tu majmunsku
vjetinu

nikada

nisam

bio sposoban.
Ali

staroga

ne

bi

njega

ne

spreavali...
-

Mislite,

kane... kuhati? - ree

2022

prvi asnik bez zavisti. A ni vas

nee - doda oklijavajui.
- Vjerujte, nije mi krivo.
Odnosno, svejedno mi
je. A
gledajte ove nae kako
su navalili na banane.

2023

- Da, upravo gledam.

Ugljikohidrati

bjelanevine. Pa e se
noas lupati po
trbusima mea culpa.
Doista,

kapetan,

upravitelj stroja i agent

2024

lakomo

su

ljutili

banane. Oko njih

su

samo

letjele

etverokrake ljuske kao

ispaljene ahure. Glad
im je potisnula
sve strane none misli;
oni

su

se

hranili

2025

bezumno,

gotovo

idiotski, ne mislei
vie na tako skoru i jo
gore - na tako stranu
smrt. Ali odjednom, kad
je mladi
kanibal bacio pred njih
novi naramak banana,

2026

kokosa,

ananasa,

mango plodova,
sladorne sri trstike te
ljepljivo

slatkih

ruiastih

indijskih

smokava,
kapetanu
neto

kao

sinulo.

da

je

On

se

2027

estoko lupi po svom

izboenom i svakako
inteligentnom elu:
Marinkovi Kiklop
- A znate to, gospodo?
Pa oni su nas izveli na
pau!

2028

Jedva

promrmlja

jednom!
doktor

uz

osmijeh saaljenja.
- Oni nas tove! - gotovo
zajeca

prvougroeni

agent s uasavanjem.
- Tako je, gospodo konstatira

posramljeno

2029

upravitelj stroja -oni nas

kljukaju
kao tukce.
I sada nastane bolno
buenje

brinom

naruaju mame Prirode.

Djeica se smjesta

2030

odbiju

od

dareljive

sise. Osjete kako im u

elucu buja, kako plazi i
ljapka po
kai od slatkih plodova
strana ivotinja. Kao da
su jeli ive salamandre,

2031

takore, ohare, sva im

se

utroba

panici

uzbuni

iznenadne

katastrofe. Svaki
obgrli po jedno stablo i
stane

iz

sve

snage

izbacivati iz sebe svoju

podmuklo

2032

prodrljivu

odvratnu

smrt.
Odvratnu

smrt.

Odvratnu smrt nosi u

sebi

kao

rodni

kraj,

dragi zaviaj.
Zaviaju, mili raju, tko
te ne bi ljubio. Tamo,

2033

tamo da putujem. I dua

se
rastaje od tijela. Odlazi.
Ali prije nego otputuje,
diktira da se uini i
postupi kako je ovdje
odreeno:

da

se

2034

polovica

pokretnog

nepokretnog imutka
preda

mojoj

zakonitoj

djeci, a druga polovica

mojoj zakonitoj eni na
doivotno
uivanje ako se ponovo
ne uda. Ako li se pak

2035

uda, da se sve od nje

oduzme i
preda zakonitoj djeci, ili
pak
bude,

unucima
o

ako

ih

njihovoj

punoljetnosti.
eni da se u tom sluaju
ostavi samo njena lina

2036

oprema iz tzv. miraza,

ukoliko
je jo neto od toga
ostalo. Item dvije haljine
-

jedna

svakidanja

jedna
blagdanska, item dvije
promjene

rubenine

2037

dva

kombinea,

dvoje

gaice, dva
grudnjaka, dva nosaa
za arape, a sve to po
jedan bijeli i po jedan
crni komad
(zbog
Isto

event.
tako

korote).

dva

para

2038

arapa, od toga jedan

par crnih (s
razloga kao gore). Item,
dva para cipela, jedne
bolje, jedne loije (bolje
neka
budu

crne

razloga

k.g.). Da joj se oduzme

2039

sav nakit, ukljuujui u

to i brani
prsten

koji

njezinom

novom

udajom

svoje

sakramentalno

gubi

znaenje i postaje
ukrasnim

predmetom,

koji da se oduzme. Da

2040

se u ostavinskoj masi
odredi svota (po
tekuim
njezin
razreda

cijenama)

za

pogreb

prvoga

(bez

mise

zadunice) i da joj
se

sprovodu

nosi

vijenac ispleten od trnja

2041

kopriva

sa

utom

vrpcom na kojoj
e pisati DOI, DOI
DRAGANA. Da se ukopa
u zaseban grob, a na
plou da joj se
uklee TU POIVA MOJA
MILA KOJA ME JE LJUBILA

2042

- DO GROBA- POKOJNI
MU I. Akad se
bude

zakucavala

sanduk, da se...
Marinkovi Kiklop
Kuc, kuc, kuc - estoko
kucanje

na

vratima

2043

prekine Veliki testament

Ali jo nije
dospio ni da upita tko
je,

sobi

se

pojavi

Ugovo nacereno lice.

-

Doista,

doista

vam

kaem - i u tri koraka

2044

stigne do otomana na
kome je leao
Melkior. - Vi od sebe
inite neto to ni Bog
nee

moi

vie

razumjeti. Leite
li

dugo

ovako?

dakako, matate?

I,

2045

- Pa, neto sam mislio odgovori

Melkior

proteui se kao da se
probudio.
- Mislio? Pa i ja prezirem
tijelo,
preljubazni.
sloi tijelo

Eustahije
"Ali

Bog

2046

i najhuemu udu dade

najveu

ast."

Sveti

Pavao. Sav sam danas

duhovan. Duhovno
lice bilo je kod nas na
ruku,
don

neki

Kuzma.

stanoviti
To

mama pokupi po

moja

2047

crkvama i dovede kui.

A on je sav duh, tijela
vie gotovo i nema.
- A ui ima... ogromne? Melkior se podigne na
lakat i zainteresira se
ivo.

2048

Neto

kao

elefant.

Vi

bivi
ga

poznajete?
- Ah, jadni don Kuzma. Melkior

ga

vidi

na

invalidovoj vagi, jadnog,

svadljivog,

za

gram

svoga mesa. - Mnogo

2049

smo mu krvi ispili. Bio

nam je kateheta.
Ali onda je bilo krvi u
njega, silovite.
- A sada, da vidite! Dies
irae. Jedan od onih to
stupaju
lice

pred

gnjevno

2050

Gospodnje.

Moja

je

majka odlazila u kuhinju

kako ne bi nad njim
plakala. ak se
ganulo

Kalistovo

crvljivo srce. Zavjetovao

se u dui da sedam
dana nee

2051

odlaziti gluhoj. A otii e

sutra, naravno. Nema u
njega

ba

nimalo

tjelesne
stidljivosti,

osnovne

vrline jednog oca.

- Takvoga sina - doda
Melkior kao amen.

2052

zato

vi

smatrate

mene
tako

nesposobnim
duhovno

za

uzlijetanje?

Neisti duh
koji proizlazi iz oca...
-

Proizlazi

Filioque.

iz

sina.

Teoloko-

2053

seksualni problem svake

familije.
Zato se i posvadio Istok
sa

Zapadom.

Vie

je

volio da se oslanja na
oca,
iskusnijega.

Seksualni

duh

nehotini

jeste

2054

tvorac

sina,

kanjeni

sladostrastnik
koji plaa skupo svoju
malu kratkotrajnu sreu.
Sin

je

njegovo

prokletstvo.
Njegov

inkarnirani

svijesni seks koji mu se

2055

neprestano

mota

pod

nogama kad mu se
javi elja. Budno uho u
bludnim
sumnjiavo

noima,
oko

to

vreba njegove poude

s

nepravednim

okrutnim

gaenjem.

2056

Jadni

roditelj

koji

se

mora stidjeti
Marinkovi Kiklop
svoje mukosti, jer ga je
njegov muki potomak
ukopio
fantaziji.

svojoj

2057

- Ja gledam na stvar
vie

ekonomski.

Kalistova

mukost

prilino optereuje
obiteljski budet.
- A vi biste htjeli da on
tu

stavku

prebaci

na

2058

vau mukost? Jer ona

ima pravo
na

financijsku

pomo

koja proizlazi iz jednog

stidnog odricanja, pravo
na rtvu?
A zato? ime je va
potovani

klipan

2059

zasluio vie veselja? A

moda je tamo ve
nastupila i panika pred
posljednjim

trzajima?

Bez veselja, bez poezije,

naprosto,

neko

provjeravanje?

tuno

2060

- Nemojte, zaplakat u!
-

uini

Ugo

komino

planu grimasu. -Sanjat

u Kalista
in flagranti s gluhom i
estoko u navijati za
njega.

2061

-1 trebali biste, da ste

vie samostalna muka
jedinka a manje glupavi
tatin
spermatozoid koji je u
svojoj glavici pronaao
ideju

roenju.

bezgrenom

2062

-1

vi

biste

ba

tako

odluno meni uskratili

taj mali izvor prihoda?
Ako je to
dozvoljeno,

ja

sam

propao.

Ako

nema

grijeha,

ne

mogu

2063

prodavati

oproste.

AKalisto
je

krupniji

primjerak

grenika i mogu vam

rei da kod mene jeftino
prolazi. Neka
pokua kod onih u crkvi,
pa^e

vidjeti

boga

2064

svoga.

Nauljao

bi

grena koljena kao

dromedar. Pa pokajanja,
zavjeti, korisne odluke
nikad vie... A kod mene
se moe
i nastaviti, uz neznatnu
odtetu, dakako. I jo

2065

kaete

da

sam

bez

razumijevanja!
Ja sam milosrdan. A on,
kako se odnosi prema
svom

legitimnom

"spermatozoidu"?
Prisiljava ga da prodaje
stare eire! Ja moram

2066

odlaziti

na

sastanak

ljubavni
kao suiavi romantik, s
pjesmama u depu, jer
nemam

kinte

da

djevojku odvedem u
kavanu.
svim

Duan

sam

konobarima.

2067

Thenardier e mi jetru
iskljuvati. Razbolit
u

se

od

vlage

po

parkovima. Ali Bog vidi

moju bijedu, poslao je
toplu jesen.
Ah! - uzdahne Ugo bez
ale. Iz depa izvue

2068

neke papire i baci ih na

stol. - A
moram

se

rimama
moe

muiti!
se

slobodnim
Gledaju

jo

nita

s
Ne
sa

stihom.

2069

vas nekako odsutno kao

krave i bave se svojom
milju: od dva metra
izala bi
haljina uz tijelo, ali za
plisiranu suknju trebat
e vie... Ne, bez rima
se ne

2070

moe. To je jedino to
one razumiju, granje sanje. Klepetanje. Ali to
im
privue

pozornost.

Strahopotovanje. Dive
se. Kako se samo slau
te rijei,

2071

boe, boe! - imitirao je

zadivljenu gusku.
Melkior

se

smijao

otomanu:

"Onda

pravite,
Parampu,

na

dragi
rimovane

stihove".
Marinkovi Kiklop

2072

Ah,

ne

pjesniku
Eustahije

smijte

se

praktiaru,
premudri.

Radije pomozite,
vi

lako

pravite

te

rezance

koje

rado

kljucaju

nae

koke.

Sluajte:

2073

Umrla

je

stara

nada.

Rujna jesen nemir nosi.

Blagi fluid...
i sad bi trebalo da se tu
neto deava u kosi, ali
nemam rime na nada za
trei

2074

stih. Blagi fluid... sada struji u tvojoj kosi. Ali

nekako mi ne zvui, ne
ini li se i vama, blagi
Eustahije?
- Da, pokvaren je ritam
u druga dva stiha - ree
Melkior. -Morali bi biti

2075

trohejski osmerci kao i

prva dva. Stavite ovako:
Blagi fluid listopada struji
sad u tvojoj kosi.
Ugo

ga

poljubi

oduevljeno. "Ah, kakav

2076

talenat! I vi to samo
onako... saspete iz
rukava".
Ugo-dan glu-pan. Onda
mu

sine:

Krpice

za

Vivijanu! Ipak s njom

ima sastanak

2077

veeras!

Blagi

fluid

listopada struji sad u

tvojoj kosi. Trait e da
joj upie
u

spomenar,

fluid

listopada. A to je to
fluid,

dragi?

sigurno neto

To

je

2078

prosto?
- Mogli ste joj napisati
neto

bolje

ustima

na

kojima

ree
se

osuio osmijeh.
- A zar nije sada dobro?
- uplai se Ugo. - Ah,

2079

koji ste vi pokvarenjak!

A
ovamo: napii listopada!
Podvalili ste, Eustahije?
Pa da, to je banalno
nada listopada.

Stvarno,

glupo. Vidite, kakvi ste!

2080

- Ne brinite, njoj e to
biti

divno.

A-ha,

ula

sam u poeziju! Ako je

ula za
Lauru, vi ste Petrarca.
-

Ma,

Eustahije

sumnjiavi - zine Ugo

2081

kao

zaprepateno

pokae velike plombe za koga vi mislite da

ovo

piem?

jo

se

hvalite, ja sam psiholog,

poznajem ja
njega.

Ne,

vi

mene

uope

ne

poznajete.

2082

Danas

zarunica

ima

roendan, a nemam,
jadan, ime da joj kupim
dar.

Pjesmu

nosim,

sonet, eto, kad hoete

ba sasvim da
me ponizite.

2083

- Umrla je stara nada, to

je

zarunica,

fluid

struji

blagi

kosi

Vivijane ree Melkior i ustane

nemirno.
- Ah, koji ste vi libidolog,
Eustahije nepogreivi!

2084

Marinkovi Kiklop
- Znai, priznajete!
- Priznajem. - Ugo obori
oi kao mala grenica. Ali... ali sve neduno,
isto,

2085

kao na prvoj priesti.

Idealno. U tome i jest
stvar. Jadna zarunica.
Melkior ju je viao s
njim u veernje sate,
odreene

za

Kavana "Gita",

nju.

2086

uglavnom za studente,
vona salata i kava, vrlo
jeftino. Ili kino, Nelson
Eddy i
Jeannette

Macdonald,

Rose Mary, I love you.

Dirljivo. Ona je voljela u
kinu

2087

plakati. Perfektan film.

Starija

od

njega

tri,

etiri godine, najmanje,

modna
krojaka, mrava, duge
tanke noge, kvadratni
bokovi - spljoten tur,
grudi

2088

skupljene - svezane u
dvije skromne pregrti
ispod djevianske bluze,
na bradi
bradavica s tri otporne
dlake.
otoku
voljela,

Tri

palme

sree.

Nije

na
ga

2089

Melkiora.

Raditi

njegovoj sobi gii-gii sa

zarunikom,

to

je

voljela.
Ali zarunik je dobivao
akutne napadaje drugih
ljubavi. Na posljednjoj
godini

2090

studija

kolegica

Cica,

proljee, etnje, soneti.

Umrla

je

stara

nada.

Zarunicu
je

spremao

(tako

se

garau
govorilo,

studentski) ve u devet,
onda s kolegicom

2091

Cicom do zore. A zato

se i zarunica ne bi
zaljubila

nekog

drugog? Ideja za
raskid, ti si kriva, a ja
sam ti tako vjerovao,
ah,
gore.

nevjernice.

jo

2092

Odveo je u zooloki vrt.

U proljee se ivotinje
pare,

ene

to

vole

gledati,
uspaljuju
majmunskim

se.

Pred

kavezom

sam je to priao, upravo

u asu majmunske

2093

sree. S njene strane

stajao

je

promatrao

mladi

uzbueno.

Ona je mijenjala
boje u licu, ljubomorno.
Idemo, dragi. Glas joj se
kidao kao da se umorila
od

2094

tranja.

on

ju

je

gurkao na mladia ne bi
li je pogledao, ne bi li ga
pogledala,
planula
velika,

ne

meu

bi

li

njima

neodoljiva

ljubav, povodom

2095

majmuna,

on

slobodan, s Cicom, u
proljetnim

sonetima.

Luda nada, uzaludna.

Umrla

je

Mladi

se,

zateen,

ta

nada.

onanistiki
uklonio.

Pardon. Ona je ipak

2096

pogledala za njim (inilo

mu

se)

onako,

majmunski. Mora da se
neto rodilo u
njoj. I bio je ljubomoran.
I posvadio se. Ti si opica
jedna obina, uspaljena!

2097

Ti bi sada sa svakim. I
ona je plakala. / love
you.

on

ju

je

pomilovao po
rijetkoj kosi i poveo u
umu iza zoo-vrta i radili
su

gii-gii

majmuni.

kao

2098

Kad

je

mogli

tako

isto,

joj

ipak

ste

napisati

neto

bolje.

Melkior je etao
po sobi s osvetnikim
osmijehom. U njemu je
cvjetala tuga u blagoj
klimi

malog

oajanja.

2099

Raspoloenje

lakog

otrovanja. Umor.
Zijevanje. Humor.
Marinkovi Kiklop
- Mogli ste, mogli ste srdio se Ugo izgubljeno.
- Ani vremena nije bilo.
ekao

2100

sam poslije ruka da od

Kalista

naplatim

kurvarinu, a onaj don...

va kateheta
razvezao

crvenim
zrncima.

svojim
krvnim

Nikad

kraja.

2101

Mami za svako zrnce

jedna
suza,

problijedio

Kalisto
od

straha.

Jedva sam ga odmamio

u moju sobu na malo
ivahniji
etiri

razgovor

oka.

Vas

u
sam

2102

naveo

za

svjedoka

njegovom jutronjem
kretanju

oko

glavne

pote. Ne srdite se. Pa

to, i tako vas ne trpi?
Ali to je
upalilo, mogu vam rei.
Osim toga, naveo sam i

2103

roendan,

dar

za

zarunicu.
Nemam,

veli,

uplatio

sam za ogrijev. A i ona

opet

(tj.

zarunica)

svaki as ima
roendan.

Ah,

sinko,

sinko, kad e stati na

2104

svoje noge? Ah, tata,

tata, ja ve
pola sata stojim pred
tobom

na

svojim

nogama. Ah sinko, ti si
nitko i nita. Ah,
tata, ti si netko i neto.
Poto

smo

izmijenili

2105

diplomatske

note,

pristupili smo
izvrenju

ugovora

reparacijama.

o
evo,

ispljunuo Kalisto jednu

UVAJTE
JUGOSLAVIJU.

Ugo

odbaci uvis i doeka na

2106

dlan

komad

srebrnog

novca od pedeset
dinara - Hopla!
- Bit e veeras za Dajdam veeg stila.
- Ane, veeras e stil
biti vie damski - ree

2107

Ugo

triumfalno.

-Tihi

lokal s
pristojnim

konobarima.

Moraju se stihovi aptati

u

koljicu

jednog

malog uha.
Samo, kad bi bilo malo
petrarkizma,

dolci

ire,

2108

dolci sdegni e dolci paci.

Blagi
fluid

listopada,

oh,

quelle difference! Osim

fluid - sve je ostalo na
nivou
Kalistove
moda

ljubavi.
vi

imate,

2109

Eustahije

irokogrudni,

neki stii u vaim

otpacima?

Dajte,

veliki

Cvrano,

svoga

duha

iskru
jadnom

Christianu, da bi, uz

2110

vlastitu ljepotu, vaom

poezijom

obdario

Roxanu.
-

Nemam,

jadni

Christiane, ba nimalo
duha. A emu duh uz
takva usta od uha do
uha?

2111

Spomenite

plombe,

jo

sasvim

dotucite,

i
me

ljubazni

Eustahije. Zar se takve

stvari
koji

govore
drui

sastanak

ovjeku
ide

ljubavni?

jo s tim vaim

na
Pa

2112

listopadom u depu!
- Molim, odbacite ga, Melkior se baci leima
na

otoman.

Opruge

zajecaju
bolno.
- Odbacite? A to da
metnem?

Oktobar?

0,

2113

Eustahije

okrutni!

gdje vam je ona ta

ja

sam,

dijete,

aren

pelivan? Sjeate li se, za

Minu? Onda ste skoro
sifonom
dobili po glavi. Pa recite,
tko vas je spa-

2114

Marinkovi Kiklop
sio? Eto, tu mi dajte.
Odgovarala
inae,

bi

mi

to

jest

raspoloenju i uope
stanju moje due.
- A tko zna gdje je
tooo...

Melkior

je

2115

zijevao do suza. Glad ga

je morila.
-

Gle,

dosaujem.

Zijevate. Eustahije, ne
budite

ivotinja,

posudite mi pjesmu.
-

Ne

znam

gdje

je,

razumijete li? - a mislio

2116

je, gdje bi mogla biti? U

utom
fasciklu

Mininim

jedinim pismom, javlja

da se vraa zaruniku,
zbogom. Zbogom,
Mina. Takvih oiju nikad
vie... Da mu dam, da

2117

osvaja

Vivijanu?

0,

zbogom,
draga, bit e gorak san
mojoj trpkoj noi kad
pogrbljen

bdijem.

No

vedar tebi
bio ovaj dan, a ja u...

2118

Govorite

mi

je,

Eustahije preslatki, ja u
je zapisati.

Imam jo

vremena da je
nauim.
- Zaboravio sam. - Ne
mari

ako

jednom

2119

(moda pijan) sve svoje

tuge suludo
ismijem,

ta

ja

sam,

dijete, aren pelivan...

- 0, boe, zar ni jedne
strofe

ne

Eustahije
makar jednu

znate?
milogledi,

2120

strofu,

molim

Kleknuo

Ugo

otomana

vas.

pored
cjelivao

Melkiora u
sljepooicu.
-

Ja

sada

idem.

Ti

zaklopi cvijet, eto, toga

se sjeam.

2121

- Jo, jo.
-

Kad

sunce

zae,

mislim da je tako bilo.

Ali moda i nije. Ne
znam. I zbilja
vie

ne

znam.

cjelov tvoj.
-A to? -to?

Zalud

2122

- Zalud cjelov tvoj?

- To je - idite doavola! Melkior ustane. Sada se
bojao da se Ugo ne sjeti
tih
naivnih stihova za Minu.
Ne bi ih mogao sluati iz
njegovih usta.

2123

Ja

sada

idem.

Ti

zaklopi cvijet - Ugo je

aptao patetino.
- Pa idi.
- Ali to je neupotrebljivo,
Eustahije bezumni. Sto
u

zae?

tim

kad

sunce

2124

- Pomokrite se i legnite.
A

kad

sunce

izae,

padat e bombe. Rat!

Razumijete
li, Parampione bezumni?
Rat!

vikao

je

razdraeno. Glad je u
njemu razvijala

2125

zvjerski

nagon

rikanjem.

Cijelo

za
svoje

jadno
Marinkovi Kiklop
izmueno tijelo osjeao
je tu prisutno, u svom
bezumnom glasu.

2126

No

dobro,

Eustahije

dobro,

grozni.

Ne

treba pjesme. Nemojte

vikati. Idem
goloruk
kao

protiv
onaj

zmaja
junak

biblijski... ne znam vie

koji.

2127

Uplaio se Ugo te vike.

Ali

kad

je

Melkior

pripalio cigaretu, on i
sam uzme
jednu

zamoli

vatre.

Melkioru je ruka drhtala

dok mu je pripaljivao.
Vidio je u

2128

svijetlu

ibice

izbrijano

lice,

loe
bludne

debele usne, rastvorene

konjske
nozdrve i to elo nisko,
idiotsko, upola obraslo
gotovo ravnom irokom
crtom

2129

gustih

crnih

majmun.

To

zakljuak

obrva

je

bio

kome

se

otapao njegov bijes i

oticao

mirno,

ak

nasmijeeno.
- Eto vidite, Eustahije
dobri. - Smijeio se i

2130

Ugo crnim plombama. Avi odmah

rat! zbog moga malog
udvaranja. Pustite neka
tamo

laje

preko

La

Manchea. Dobit
e ve po gubici od
naih strieva, zato to

2131

nas plai. Mi smo mali

papagali. Ugo

se

veselio

Melkiorovom
nasmijeenom

licu.

Koliko je sati? Idem na

2132

elektrinu stolicu, brrr...

-sav se strese i pogleda
umiljato. - Milost,
Eustahije okrutni. Dajte
mi makar onaj umorni
korak, neki dan ste mi
ga itali.

2133

Evo

mene,

tamnog

isposnika...

Kako

Dajte,

mogu

ne

ide?
ii

ovako. - On rairi
prazne

ruke

bespomono.
-

Ne

gnjavite,

Parampione. - Melkior je

2134

ponovo bio mrzovoljan.

Dolje kod ATME
danas popodne, lijepo.
Htjela

se

upoznati?

Pitati ATMU. - A otkud

znate da ona
voli stihove? Povedite je
na govei gula. Bar e

2135

znati to je to. - Na
"govei
gula" eludac zajaue
mueniki.

Gulaa

bi

jeo.
- Vi je, znai, poznajete?
-

Ugu

su

se

obrve

2136

stopile

kosom,

od

uenja.
-

Donekle

odgovori

Melkior navlas nehajno.

- Ona je primitivna.
- Ah, to su aporci onog
Mandrakea tu ispod vas!

2137

- Ugo udari nogom u

pod. Rekla mi je da je on
svakako eli upoznati s
vama.

Dakle,

primitivna?
Melkior
Ona

se

ne

odgovori.

nije

htjela

2138

upoznati? Dobro je to
sam onako otiao.
Dobro je.
- A to ete misliti - ree
Ugo

odjednom

ako

vam kaem da ona u

meni trai,

2139

kako

da

oslonac,
intelektualno

kaem...
to

jest
druenje

na najviem duevnom
nivou? - Lice mu se
nadimalo i svaki as e
prsnuti
Marinkovi Kiklop

2140

smijeh.

Ugo

se

zabavljao. - A vi kaete
"govei gula"! - i odista
smijeh prsne.
Melkior

se

sam

nasmije kiselo, s nekim

moralnim

gaenjem.

Ona misli da ga je

2141

ulovila

"na

najviem

nivou", on se ruga s
njom. Ona gradi njihovu
ljepljivu vezu
na bazi "due", on je
dri

tom

pekmezu

kako bi mu bila slaa.

Ali one vole

2142

ovakve,

ba

ovakve

lupee koji se s njima

sprdaju. Dat e svaka
sve to trai,
ak i one glavne drai.
Znam

da

zabavlja

se
sa

samo
mnom,

mangupe. A ja tebe

2143

stvarno volim. I suzica

potee
iskrene

niz
ali

obraz

od

prezrene

ljubavi. Ah,
moj dragi, nesretan bio,
zato si me ostavio? Zar
ti nisam ja vjerna bila,
zar

2144

te nisam ja ljubila? Jesi, draga, jesi mila, ali

si mi dosadila.
"Druge ene" ili "Don
Juanova
priruni

jahanja",
roman

naivne djevojke, koje

za

2145

zbog
njenosti

priroene
i

obiteljskim

odgojem

steene

stidljivosti prilikom
stupanja

ljubavne

odnose teko podnose

bestidne

grubosti

mukaraca, no ipak

2146

povjeruju
lanim
izjavama

njihovim
ljubavnim
te

tako

doivljavaju svakojaka
bolna razoaranja koja
ih

kasnije

cijeli

prate

kroz
ivot,

zagoravajui im duu

2147

runim sjeanjima, pa
kad se udaju ni svome
muu

koji

je

njihov

Spasitelj i
Otkupitelj od sviju zala,
ne smiju priznati svu
bobu
svoje

tugu

zbog

one

2148

mladosti
toliko

koja

je

neiskusna

bila
daje

mogla biti toliko puta

prevarena od
onih

silnih

to

su

mukaraca
im

djevianske
svojim medvjeim

guili
jecaje

2149

apama i silili ih da rade

neto to je bilo toliko
sramno i strano, te im
se
desi

da

sanjaju

najuasnije snove i u
snu trae muku pomo
u posveenom branom

2150

krevetu

od

dobrog

supruga

kako

svoga
strpljivog
bi

se

makar naas oslobodile

mune prolosti, oistile
od nepristojnih elja i
uzvisile do prave enske

2151

istoe te proivjele svoj

ivot u branom skladu i
ljubavi

sve

do

svoje

smrti.
Amen.
Ugo

se

kesio

nasred

sobe gledajui Melkiora

2152

nekim

oekivanjem.

Postao je
nestrpljiv, urilo mu se,
a ovaj se dao u neka
razmiljanja.
- No, jeste li smislili
koliko

je

dug

Kineski

2153

zid?

Putate

da

vas

ekam kao
fijakerski
hramom
zavrite

konj
dok
svoj

pred
unutra
misaoni

obred.
- Pa to ekate ako vam
se

uri?

otrese

se

2154

Melkior

nestrpljivo.

Zaelio je da
ostane sam, da u osami
oblizuje

svoj

papak.

Danas

opreni
sam

nagazio kao maak

zbog

zlatne

ATMA-Demiurg.

ribice.
Da

li

2155

doista

"ubrzava

historiju" mnome?
Vjetica

makbetska.

Melkiore, bit e kralj

Marinkovi Kiklop
Vivijane! Bit e kralj,
Melkiore, bit e kralj! I

2156

nee biti pobijeen dok

se
velika uma bernamska
ne

pomakne.

Tko

bi

mogao pomai umu?

Oh, divnoga li
proroanstva!
kralj

Bit

vivijanski,

u
tan

2157

tantalski, tan tankov-ski,

tan tanadi
izreetan,

mrtvac

balkanski. Hura!
-

Zdravo,

tane

dajdamski! - obrati se
Ugu dubokim naklonom
cerekajui se ludo.

2158

-1 zbogom. Nai emo

se

noas

dajdamskoj.

pustari

Triput

za

me, triput za te,

a tri puta nek je njoj! U
pustari

dajdamskoj.

Zbogom! - i okrene se
od Uga,

2159

legne potrbuke, zarije

lice u jastuk i ne izusti
vie ni rijei.
Prede

maak

Poto

je

ranjeni.

ostao

sam,

ranjene misli suce. Eto

tako, neki grad

2160

od

ispijenih

boca

sazidan. Pijanice boce

ispili

grad

sazidali.

Grad proziran,
bocama

naikan.

Staklengrad.
Zvuangrad.

grad

2161

zalutao vjetar i pjeva na

grla
staklena

stanarima

pijanstvu
Spava

usnulim.

grad

pjesmi

staklenoj. A u
svakoj

boci,

prozirnoj,

po

kuici
jedan

2162

budni lar, u drugoj po

jedan penat
srditi. Lare, spava li?
pita penat srditi. Kako
bih, kad mi je dunost
bdjeti
nad

domom

usnulim?

Zar je ovo dom? srdi se

2163

penat srditi. U atrijima

patricijskim
smo

stajali

na

postoljima mramornim,
uz bok samog Jupitera i
Venere predivne, a
ovo? tu me gui Bakhov
zadah

smrdljivi!

Taj

2164

ustajali alkoholni vonj,

taj smrad
kiselkasti!
staklenoj
Jupitere

flai

ivjeti,

svemoni,

zvati se penatom!
To je stan za gutere il
abe

krepane,

za

2165

embrione

prasee

fetuse i nedonoad
pobaenu

kolskim

zbirkama i patolokim
institutima,

nije

boravite ipak
jednog boga. 0, boga ti
tvoga, penate, srdi se

2166

lar strpljivi. Nit nas kia

moi,
nit nas

bije mraz,

svijetlo nas kupa i sunce

nas grije i vjetar nam
svira kao
Orfej premili. Ba dobro
su se ovi ljudi sjetili da

2167

grade

Staklengrad.

0,

lare
predobri,
sada

te

snivaju

pijanice
svoje

snove prljave, a kad se

probude lajat

2168

e ko paad jedni na
druge i pobit e se kao
divlji slonovi i slomit e i
slupati

taj

Bocagrad

svoj smijeni, prozirni,

jer

je

Bakhov duh
uzidan.

njem

divlji

2169

Ne vjeruje lar strpljivi.

Ali

jednog

lijepoga,

ba

dana
kad

je

Staklengrad na
suncu

divno

blistao,

bijel i zelen i zelenkastoplav,

pijanice

probudie

se

2170

proklete, protegnue se
i protrljae oi i zbog
zije-vanja

glasnog

kavgu

mutavog
zametnue
poklae

se

zvjerski

okrutno i razorie ba
do temelja svoj

2171

zelenkasto-plavi
Staklengrad to je na
Marinkovi Kiklop
suncu divno blistao. Nije
ni boce na boci ostalo.
A lari i penati beskuni
skupie se i odluie da

2172

potrae

druge,

bolje

gradove.
I

pronaoe

gradove

nove, nerazorive i uzee

asne slube u njima,
slube
pazikua,
mirnih

upravitelja
domova

za

2173

starce

portira

hotelima druge
kategorije, jer u njima je
uniforma

gotovo

admiralska.
Jastuk je bio sav slinav
pod

njim,

od

zavisti.

2174

Ugova? emu bjeati od

misli
emerne? Ugova je ona
(njegova),

Vivijana.

Ugova. uvao sam tu

misao da bih je
ba sada izgovorio, u
sebi.

Postojati

znai

2175

otresati tugu sa sebe. Tu

unutra, u
utrobi, izlije se iz nekog
tajnog izvora i iri se po
tijelu gorko. Tuna koa,
tune oi, i nos u tuzi
objeen. Da joj se izvor

2176

zatvori?

Eto,

nema

mene. 0,
da nema mene! Da sam
titrav zrak to osmijeh
njene usne... Pjesma za
Vivijanu.
Pjesma I... to osmijeh
njene

usne

ini

tako

2177

lijepim!

Zato

nisam

bauk koji iri

mrak

po

njenoj

(kakvoj?) sobi? - Kakvoj

sobi, doista? Bludnoj. Po
njenoj bludnoj
sobi. Ali ovo, za sada,
izvan pjesme. - Nou uz

2178

nju strepim, a zora me

zatjee
meu

zavjesama

pjesmom njenih snova i

uzdaha. - Pjesma snova,
hm... i uzdaha k
tome. Ali neka pjesma
pjeva

drhtaj

hladna

2179

stakla od njenog daha...

a - ha. - 0,
da nema mene, bio bih
s tobom u istome trenu,
na istome mjestu jedno
savreno
dvoje, u tvom srcu srce
moje, a u mome (jasno)

2180

tvoje. Tvoje ruke i ne

slute kada

mahnu,

mene

krenu...
Nesretniku ne bje dosta
muke i on se pjesme
mai. Neuspjela ljubav.
Ima neto

2181

trulo u korijenju poezije.

I cvijee raste iz gnoja.
Zagnojena

dua

Vivijanom,
najpoznatijim prirodnim
gnojivom u gradu. Duik
i fosfor. Tonu formulu
sastava

2182

zna

Maestro.

Pitati

Justusa von Liebiga, da

se

otkrije

tajna.

Tajanstvena
genetika sila, duevna
oplodnja,
cvjetanje:

poetsko
Ugo,

Maestro, ja, a

ATMA,

2183

vjerojatno

Fredi

Plejada

strastvenih

poeta

vivijanskih.

Akoliko ih jo ima
onanistiki malodunih,
anonimnih, sakrivenih u
svoje mrane sobice, u
svoje

2184

oajnike

brade,

muiavih

trubadura,

inspiriranih

nonih

glodavaca to danju
skupljaju

slasti

pokreta,

preivaju

puni

njenih

sluajne, prolazne,

nou
nje,

2185

djevojko iz moga kvarta

koju sam gledao kako...
un eclair... puis la nuit!
-Fugitive beaute... ne te
verrai-je plus que dans I
eternite?
fosfata,

Iz

njenih

2186

sulfata,

nitrata

klijaju

vjenosti.
Traaa-tata,
taratata,

ta-raa-tata,
tatata-taaa...

Truba preko u
Marinkovi Kiklop
vojarni
spavanje.

poziva

na

Osam

sati.

2187

Kao

kokoi,

glavu

krilo, vojnici, i
hri!

Bezbrino.

tobom

bdiju

Nad
strae,

deurni, poarni, i stric

ministar
vojni, i otac kralj, i mati
otadbina.

2188

Truba pozove Melkiora

na

ustajanje,

budnost

strepnje

na
od

dana sutranjeg.
Ustane

nervoznim

zijevanjem. Rije sjutra

u ustima vrlo pogodna
za zijevanje.

2189

Jo jedan zijev, mutavi

pijev
Stoji

gluhonijemog.
nasred

sobe,

besposlen. Sto
sada? Crv samoe uzme
vrtati,
eludac

neizdrivo.
zacvili

kao pas za

tuno

2190

vratima.
Bijeli je stari sjedio s
orijaem. I vodnici na
mjestu-voljno, s Elzom
na svom
uglu. Za treim stolom
studenti-veterinari,

sve

2191

krupni

primjerci,

glomaznim
gestama

"stranih

pijanica". Da se zna, oni

lumpuju.
pijano

Kurt

ih

je,

2192

pripitomljene, rastvarao
u

svom

nihilizmu.

Proces je bio u toku.

- Ima li ti, Kurt, na
primjer, djevojku?
- emu? - ree Kurt
beznadno
ramenima.

saevi

2193

- E, vidi, a ja imam i
znam emu.
Budui lijenici domaih
i pritipomljenih ivotinja
cerekali su se gledajui
na

2194

stvar medicinski. Imali

su bistru matu. Kurt je
ozbiljno utio, s licem
pozlaenim

vrlo

istananim prezirom.
- Da si makar i kobili
zavukao ruku u neku

2195

stvar...

Veterinari

su

preuzeli
inicijativu.

Kurt

se

izgubio u smijehu.
- Ali... - pokuao je rei,
ali se nita nije ulo.
- A to sam ja, valjda,
ugav?

vie

vodnik

2196

uvrijeeno. - Zato me
ne bi
htjela? Reci, Elza, sama,
neka uju.
-

Zato

se

ljutite?

Ukrstila Elza svoje bijele

ruke na prsima kao da
neto

2197

krije. - Ba ste udni.

-

Eto,

jeste

mamlazi

li

uli,

garnizonski?

ivi bili pa vidjeli. Obui

u ja nju
kao dvorsku damu, svu
u

bijelo.

Hajd,

Elza,

ivjela, u tvoje zdravlje!

2198

- A ja mislim, kume, da
u oni slabi - uketa
bijeli stari.
- Nisu - rikne orija.
- Niu? Abombe? Svaki
dan

bombe.

Kau

Londona vie nema?

- Ima.

da

2199

- Ima? A imaju li oni,

moj

kume,

brod

kao

Bimark? Govori e da
je to takva
snaga, da mu je samo
gospodin
Nikakvi

Bog
ga

ravan.

topovi

mogu potopiti.

ne

2200

Marinkovi Kiklop
- Mogu.
- Mogu? Ja am vidio
Viribu

Uniti,

kume,
devettopetnaete
uBokiodKotora.

zna

2201

Strah te bilo i pogledati

ga. ABimark je jo jai.
Straan je.
- Nije.
- Nije?
-

Nije.

Englezi

imaju

Georga V. -Petoga? A je
li jak?

2202

-Jak.
- Kao Bimarkl
- Jai.
- Dva puta? -Tri.
- Puta?
- Da. I uope. - Orija
uini

neku

gestu

2203

stisnutom

akom

koju

na koncu spusti na
stol, snano, da su ae
zazvonile.
Melkior se smjesti za
stolom

do

vrata,

skromno, iako je mogao

ulaziti u "Ugodan

2204

kuti" s vanou starog

posjetitelja.

Njegov

ulazak izbavi Kurta iz

kruga
veterinara.
- Ah, gospodin profesor!
Dobra veer. - Kurtova
je ruka sama potraila

2205

Melkiorovu i stiskala je
srdano.

moemo

ime
posluiti,

gospodin profesor?
Melkior zatrai komadi
jetre na aru, ili tako
neto, mravo.

2206

- Ah, bojim se, znate,

gospodin

profesor...

slabo danas stojimo s

mesom govorio

je

Kurt

jako

nesretan,

popravljajui

stolnjak.

dan, gospodin

Bezmesni

2207

profesor.
vojske

Meso
-

govorio

jedu
je

ganuto. - Rat je veliki

gurman, jede
samo fine stvari. Meso...
Covjetinu, osobito, ree
Melkior u sebi surovo,

2208

tako da je Kurt neto

uo.
-

Ovetinu,

ostavljamo

to

Englezima,

ha, ha - Kurt se milo

naali. - Pitat u
mamu ima li to za vas.

2209

Zaas

se

vrati

radosnom

vijeu,

konspirativno, ima lijep

komad teletine, to
kao za vas, pa beki
odrezak, dobro? Dobro.
Kurt,

dobro.

Kurt dade mami

Izvrsno.

2210

znak glavom "dobro" i

sjedne

odmah

Melkiorom za stol, dok

mama pripremi
"beki".
Marinkovi Kiklop
Moda

sam

slabokrvan, desni su mi

2211

blijede. Otuda valjda taj

defetizam. Jetra
su dobra za krv, kau.
Da se ima to proliti za
kralja i otadbinu. Da se
bori,
krv da lijes, bato! Zato,
eto, Vae Velianstvo, ja

2212

i naruujem jetru kod

Kurta,
upravo zbog te krvi, da
je lijem. Kakav bih ja bio
va podanik bez krvi,
Vae
Velianstvo?

to

da

prolijem za Vas? Suze?

2213

I, kukavico! Suze babe

liju, junaci
krv. Znam, tako je. Krv
je

ustavni

smisao,

kvintesencija

moga

podanitva,
epopeja kraljevstva. A
da ja ovako... natoim

2214

malo Vama u flaicu, pa

da me
pustite, a? Jer u mene
ba nema mnogo toga...
Ajok,

bato,

nema

zabuavanja! To
stjeni-cama
garnizonskim

daj

buhama!

2215

to

sam

ja

tebi,

neka, to li?
Oprostite,

Vae

Velianstvo. Mislio sam

samo,

zato

se

ne

propie doza, to
jest...

da,

doza

koju

svaki od nas treba da

2216

pridonese.

Jer

ovako,

nikad se ne
zna koliko se trai. A
znate kakvi su poreznici
Vaeg

Velianstva,

te

razni
generali, pa korupcija,
protekcija, veze. Ja bih

2217

samo

da

se

napravi

malo reda u
tom pitanju, i nita vie.
I onda (oprostite) ima i
drugih

tekuina

naem
podanikom

tijelu.

Zato se toliko inzistira

2218

ba na krvi? Zar se ne bi
moglo i
neto drugo prolijevati?
Eto,

na

Maestro,

na

primjer, preao na pivo

upravo
zbog...

2219

Pivo,

profesor,

gospodin
ili

moda

aicu vina?
Kurt mi rijei ita s usta,
do avola, ili je neki
telepat, to li?

2220

- Zar sam rekao pivo,

Kurt?

upita

ga

sumnjiavo.
- No moete i vino. Toga
barem

ima

ovoj

zemlji. Ali pivo bolje ide

uz
"beki", zar ne?

2221

Da, uz beki hm... bolje

ide pivo. Maestro zna:
uz beki... zato on pivo.
-

to

su

neki

intelektualci, oh, majko

moja - otpoinje Kurt
svoje jadanje. -

2222

Same prostote. S njima

ovjek uope ne moe
razgovarati. Kao da su s
neke druge
planete.
- Lumpaju - ree Melkior
s

dosadom.

Valjda

2223

neto

slave.

-Htio

se

otarasiti
Kurta, da bi mogao u
miru

razmotriti

pitanje
pragovima
historije...

krvi...

to
na

2224

- Aja njoj, ekaj, mala,

da ti neto apnem na
usta, ha, ha, ha... -1
dobio si
po gubici?
- Dobio. A mirnije joj
nisam

mogao

staloenije...

rei,

2225

Marinkovi Kiklop
-

Eto,

to

su

duhovitosti,

njihove
gospodin

profesor - skandalizirao
se Kurt
trljajui

svoje

vlane

ruke s kratkim debelim

2226

prstima.

-Same

prostote. Moja
sestra vie ne sjedi s
njima.

Bolji

podoficiri,

su

asna

ovi
rije.

Primitivni,
ali pristojni. Kad sestra s
njima sjedi nikad se ne

2227

uju proste rijei. Jedan

je
u nju i zaljubljen, htio bi
se

eniti,

-osmjehne

hm,
se

opratajui mu

hm
Kurt

2228

tu ambiciju. - Inae nije

lo ovjek, simpatian.
Ne bi nas smetalo to je
podoficir, ni Elza nema
velikih kola, ali kakva
je

to

Podoficir

budunost?

2229

jedne slabe vojske, a

onda pitanje koliko e i
to trajati? Rat je tu pred
nama.
Radi se o mjesecima... a
moda i danima - apne
u povjerenju.

2230

On zna, on zna, on...

ovim debelim prstima...
mijesi neto...
Melkioru se uini da je
osjetio u sebi, nekako
usput i sluajno, neto
kao strah

2231

od Kurta. Ili... kako da

se

to

objasni?

prisutnost stranoga, i
zatee sebe u
nesvijesnom

lukavstvu

da se sauva u krugu
Kurtovih

simpatija,

zadri njegovo

da

2232

povjerenje, ne bi li se ta
Budunost malo jasnije
iscijedila iz Kurta, ne bi
li
se mogao saznati ba
taj dan, taj da...Trebalo
bi

sada

protusloviti,

tek

malo

2233

malo

posumnjati...

jednom gestom, ah, tko

to zna, tko to moe
znati kada e,
izazvati Kurtovu in-formi-ranost.
Ali

ne

uini

gestu.

Melkior se tek osmjehne

2234

budalasto

laskavo

osjeti glupost
razmazanu
licu

kao

kozmetiku

po

svome
ukoenu

masku.

stidno obori glavu nad

stolom, kao u nekom
razmiljanju,

da

bi

2235

sugerirao

Kurtu

svoju

mlitavu
ravnodunost

pred

sudbinom. elio je da
njegovo ponaanje Kurt
shvati kao
uzvienu indiferentnost
ovjeka koji se naprosto

2236

ne bavi tim pitanjima i

od
svega toga ne razumije
nita.
- A napokon, tko zna,
gospodin
ree

Kurt

profesor?

uzdahnuvi

bespomono.

2237

Zovne

ga

majka

iz

kuhinje. Zaas se vrati s

jelom

aom

pjenuavog piva.
Melkior navali na hranu
pohlepno, a eludac mu
se

zahvaljivao

mrmljanjem,

tihim

2238

uivajui.
Kurt

Uivao

gledajui

dragom

gostu

je

kako
prija

njegova kuhinja.
Beki
bezmesni

odrezak
dan.

u
To-je-

san, to-je-san, to-je-san.

Melkior u sebi

2239

zaplee beki valcer tra-a-lala-tra-a-lala. - A

ono, pitao sam fatera,
ono je
obina octena kiselina odjednom zaape Kurt
nagnuvi

se

Melkiorova uha. -

do

2240

Namoi
pusti

se
da

cigareta
se

osui.

Popuiti je treba naglo

neposredno prije
pregleda. Srce
Marinkovi Kiklop
skae kao ludo, nema
takvog specijalista koji

2241

bi

se

sjetio...

posljedica nema
nikakvih,

ve

za

dvadeset minuta opet je

sve normalno. Izvlaili
su se oni tako
s fronta u prvom ratu.
Fater je bio Einjahrig-

2242

Freiwilliger,

ginuti

nikome nije
bilo milo... za austrougarskog
Habsburzi

cara.
su

bili

nesrea za germansku
misao. Dobro je to ih je
avao odnio. Svreno je

2243

bekom

valcer-

politikom "Na
lijepom
Dunavu"

plavom
za

sva

vremena. Sada je istom

austrijska
nala

provincija

2244

svoje pravo mjesto, u

zajednici Velikog Reicha.
Ne

ini

li

vam

se,

gospodin
profesor?
Melkior
neto

promumlja
kroz

zalogaj.

2245

Njegovo se tijelo opijalo

hranom, Kurta je
primalo

tamo

pomonim

nekim
valom

svijesti i registriralo kao

gurmanski dodatak
ovoj
okusa,

muzici

mirisa,
vakanja,

2246

gutanja. Beki odrezak,

Strauss u ustima.
vakao

gaje

troetvrtinskom taktu i
smijeio se carski.
- Drago mi je, gospodin
profesor, da volite nau
hranu.

2247

0, da, o da, volim i vau

sestru i vau mamu i
sve njihove odreske i
bifsteke i
sarme

pisanice...

Osjeao je da mu se
pribliava
ljudoderska i on je

tema

2248

odbaci

sa

opet

strahom.

ovaj

Kurt

nadahnjuje tu mesnatu
kanibalsku derainu!
0, kurtoazni Kurt!
Ostavio
povraaju

sam
u

ih

da

oblinjoj

2249

dungli. Agentu je bilo

vrlo loe.
Izvrnuo se na lea i
urlao

od

bolova.

Prijatelji mu gurali prste

u usta, sjedali
na

trbuh,

guili

ga,

davili da bi se to bolje

2250

ispovraao. Najradije bi
ga
zadavili!

Svratio

je

pozornost uvara. Jedan

od njih ve otiao u selo
da javi.
"Ubit
lijenik

ga,"

asniku

ree
u

2251

povjerenju.

"Tko?

Zar

nai?" "Domaini. Tako svuda

na

svijetu

postupaju

seljaci s oboljelim grlom

stoke." "Zato

mu

ne

pomognete?" - "Nema

2252

pomoi.

To

je

akutni

colitis na nervnoj bazi.

Kad bi govedo na pai
odjednom

poelo

razmiljati, dogodilo bi
mu se to isto.
Moda
rei

bi

mu

otvoreno

trebalo
da

tim

2253

grevima

sebe

vodi

ravno u kotao." "Pa recite mu." - "Recite

mu

vi.

Meni

nee

vjerovati. Osim toga, vi

ete to
uiniti njenije." asnik
ga odmjeri s prezirom.

2254

Prie grupi oko agenta i

jednim
gestom zaustavi svu tu
utopljeniku

terapiju.

Nae se nad pacijenta i

ree mu
ozbiljno:

"Gospodine,

oni bolesne ne jedu, ve

2255

ih odmah ive spaljuju

da ne bi
ostale zarazili. Morate,
dakle, biti zdravi ako
elite jo ivjeti... makar
neko
vrijeme." To je doista
djelovalo.

Agent

ga

2256

pogleda

sabrano,

bezbolMarinkovi Kiklop
na lica i odmah ustane.
ak mu se i osmjehne
uljudno, u znak neke
zbunjene

2257

zahvalnosti.

"A

sada

neka dou da vas vide,

jedite

to

zdravije

moete,
gospodine, to vas jedino
jo moe spasiti." No
sada i svi ostali navalie
na taj

2258

jedini

izlaz:

prihvatie

se pomamno plodova, a
doktor promrmlja preda
se: pi,
antropoidni majmuni! i
pljune s gaenjem.
- Ma to?- uasne se
odjednom Kurt. - Da nije

2259

dlaka? - On kao daje

prisustvovao
hranjenju

nekog

maloljetnog
prijestolonasljednika.
- Kakva dlaka? - zaudi
se Melkior.

2260

- U jelu? - strepio je
Kurt.

Ali

to

je

nemogue.
- to vam pada... Zato
dlaka?
- Pa tako ste nekako...
pljucnuli?...

objasni

2261

Kurt

oklijevajui

delikatno.
- Ah, to - nasmije se
Melkior. - Pljunuo sam
na jednu svoju misao.
Kurtu je
odlanulo.
piva?

"Jo
Ja

au
astim,

2262

gospodin profesor." To
da se proslavi
odsustvo

dlake.

"Ne

hvala, Kurt. Moram ii."

Kurt pravi raun "jedan
Wienerschnitzel,
salata - ..." a

jedna

2263

bijeli stari pria., "i

onda on, moj ti i kume,
a njim preko krovova.
A zna
kako u kosi londonski
krovovi... Nita. On a
njim, a razbojnik bjei.
Skae

2264

kao

maka.

dimnjak,
gromobran.

Sad
ad

a
a
Ali

detektivu zapne noga i

padne u ao a, jadna li mu
majka - preko jednog

2265

razderanog

lima

prereze grkljan,
kume

ti

moj.

ilu

kucavicu! Krv mu silna

udari na vrat, urkom
curi preko
krova

pa

lijeb.

Krvava je kia pala. A

2266

moj ti razbojnik, zamisli

kume,
pritri, pritri i priskoi
svom

progonitelju

stvarno,

i,

neprijatelju,

be
premiljanja

razdere

krilo od svoje koulje i

2267

zaustavi mu krv. Bio bi

policajac
iskrvario i umro one na
krovu da ne bijae ra
u razbojnika."
Melkior
popravljao

je

dugo
kravatu,

2268

stezao svezicu na cipeli

lijevoj, na cipeli
desnoj,

razmekavao,

gnjeio, valjao cigaretu

meu prstima... i onda, i
onda?...
"u razbojnika ulovili." I
onda?

2269

"I onda, moj kume, to

am htio da kaem, da
u svakog ovjeka ima
ra. I u
najgoreg razbojnika ima
ra, kao to pokazuje
ovaj sluaj. A to je bio
jedan

2270

strani

ubojica.

jo

kau - Dotojevki!"
Melkior ode razoaran,
uz

Kurtova

dubokonaklona
dovienja. Dostojevski?
Svi se

2271

obraaju
Mihajloviu

Fjodoru
sa

svojim

malim monMarinhovi Kiklop

strumima. Obratite se
Dickensu, firmi za tihu
suut.

Ne

proglaujte

maloga gada,

2272

sposobnog

da

smisli

malo zapleteniju intrigu,

Ivanom Karamazovim, a
svakog milog
idiota
Mikinom.

knezom
Uzalud

se

pozivamo, tu literatura
nita ne opravdava.

2273

Osjeao je sitost kao

osloboenje
uivanja

nakon

grijehu.

sada se kaje.
Javlja

se

Savjest

sa

svojom svitom principa

kad

je

apetit

zadovoljan. A

usnuo,

2274

to se nije javljala kad je

bio

budan

Mesoder

Veliki i urlao po svojoj

praznoj
smonici?

sama

je

sluila

kod

njega

na

dvoru

kao

luda

za

punom trpezom i

2275

priala mu - za vrijeme
bekog

odreska

brodolomcima (koje si,

zbog tvoje
fabule,
povraaju)

prisilio
kako

da
se

bogato hrane i otkrivaju

novu vjeru svoje

2276

egzistencije:

"morate,

dakle, biti zdravi ako

hoete jo ivjeti, makar
neko
vrijeme. Zato jedite to
zdravije moete, to vas
jedino jo moe spasiti."
0,

2277

mnogo

ste

lukavi,

Madame! Potraili biste

vi i masnija mjesta u
Decameronu i
slinili nad pornografskim
slikama. Cinema-cochon
za jezuite. A zatim: sine,

2278

oprataju ti se grijesi...
na dui. A na tijelu ostaju trbusi. Grijesi i
trbusi

noumeni

fenomeni, et substratus
est appetitus gloriosus zapjeva

2279

Melkior

kao

velikoj

Credo

misi

u
et

incarnatus est... a pred

njim je iao trbuh
pjevuei sretno svoju
pjesmicu:
Protiv

prediranja

postoji korizma, a sada

2280

pjevam i zaudaram na
luk, ali to je
dobro

za

zdravlje

organizma...
Pitat u te ja, moda
ve sutra, za zdravlje
organizma,
Sancho. Radi se

dragi

2281

moda i o danima, veli

Kurt. A i sutra je jedan
od tih dana o kojima se
"radi".
Zbilja,

ako

to

doista

pone sutra? A to je
sutra? (Glupan koji bi
me uo,

2282

odgovorio bi - etvrtak.)
Sutra - je vremenska
granica

izmeu

dva

budna stanja,
izmeu dva znanja o
postojanju.

Satovi

ne

odreuju sutra. Sutra se

samo odreuje

2283

posjetom Enki, eljenim

susretom s Vivijanom,
noi

Dajdamu,

neizvjesnom,
potitenom

noi

oekivanju
prekosutranjeg

sutra.

2284

Veer

mi

se

ljupko

smijei i
obeava

lijep

dan

sutranji.

Meteoroloko

sutra: i dalje lijepo i

toplo
vrijeme. (Zima odgaa
dolazak, produljuje nam

2285

preljubazno

ovu

posljednju jesen.)
Marinkovi Kiklop
na lica i odmah ustane.
ak mu se i osmjehne
uljudno, u znak neke
zbunjene

2286

zahvalnosti.

"A

sada

neka dou da vas vide,

jedite

to

zdravije

moete,
gospodine, to vas jedino
jo moe spasiti." No
sada i svi ostali navalie
na taj

2287

jedini

izlaz:

prihvatie

se pomamno plodova, a
doktor promrmlja preda
se: pi,
antropoidni majmuni! i
pljune s gaenjem.
- Ma to?- uasne se
odjednom Kurt. - Da nije

2288

dlaka? - On kao da je
prisustvovao
hranjenju

nekog

maloljetnog
prijestolonasljednika.
- Kakva dlaka? - zaudi
se Melkior.

2289

- U jelu? - strepio je
Kurt.

Ali

to

je

nemogue.
- Sto vam pada... Zato
dlaka?
- Pa tako ste nekako...
pljucnuli?...

objasni

2290

Kurt

oklijevajui

delikatno.
- Ah, to - nasmije se
Melkior. - Pljunuo sam
na jednu svoju misao.
Kurtu je
odlanulo.
piva?

"Jo
Ja

au
astim,

2291

gospodin profesor." To
da se proslavi
odsustvo

dlake.

"Ne

hvala, Kurt. Moram ii."

Kurt pravi raun "jedan
Wienerschnitzel,
salata - ..." a

jedna

2292

bijeli stari pria., "i

onda on, moj ti i kume,
a njim preko krovova.
A zna
kako u kosi londonski
krovovi... Nita. On a
njim, a razbojnik bjei.
Skae

2293

kao

maka.

dimnjak,
gromobran.

ad
ad

a
a
Ali

detektivu zapne noga i

padne u ao a, jadna li mu
majka - preko jednog

2294

raderanog

lima

prereze grkljan,
kume

ti

moj.

ilu

kucavicu! Krv mu silna

udari na vrat, urkom
curi preko
krova

pa

lijeb.

Krvava je kia pala. A

2295

moj ti razbojnik, zamisli

kume,
pritri, pritri i priskoi
svom

progonitelju

stvarno,

i,

neprijatelju,

be
premiljanja

razdere

krilo od svoje koulje i

2296

zaustavi mu krv. Bio bi

policajac
iskrvario i umro one na
krovu da ne bijae ra
u razbojnika."
Melkior
popravljao

je

dugo
kravatu,

2297

stezao svezicu na cipeli

lijevoj, na cipeli
desnoj,

razmekavao,

gnjeio, valjao cigaretu

meu prstima... i onda, i
onda?...
"u razbojnika ulovili." I
onda?

2298

"I onda, moj kume, to

am htio da kaem, da
u svakog ovjeka ima
ra. I u
najgoreg razbojnika ima
ra, kao to pokazuje
ovaj sluaj. A to je bio
jedan

2299

strani

ubojica.

jo

kau - Dotojevki!"
Melkior ode razoaran,
uz

Kurtova

dubokonaklona
dovienja. Dostojevski?
Svi se

2300

obraaju
Mihajloviu

Fjodoru
sa

svojim

malim monMarinkovi Kiklop

strumima. Obratite se
Dickensu, firmi za tihu
suut.

Ne

proglaujte

maloga gada,

2301

sposobnog

da

smisli

malo zapleteniju intrigu,

Ivanom Karamazovim, a
svakog milog
idiota
Mikinom.

knezom
Uzalud

se

pozivamo, tu literatura
nita ne opravdava.

2302

Osjeao je sitost kao

osloboenje
uivanja

nakon

grijehu.

sada se kaje.
Javlja

se

Savjest

sa

svojom svitom principa

kad

je

apetit

zadovoljan. A

usnuo,

2303

to se nije javljala kad je

bio

budan

Mesoder

Veliki i urlao po svojoj

praznoj
smonici?

sama

je

sluila

kod

njega

na

dvoru

kao

luda

za

punom trpezom i

2304

priala mu - za vrijeme
bekog

odreska

brodolomcima (koje si,

zbog tvoje
fabule,
povraaju)

prisilio
kako

da
se

bogato hrane i otkrivaju

novu vjeru svoje

2305

egzistencije:

"morate,

dakle, biti zdravi ako

hoete jo ivjeti, makar
neko
vrijeme. Zato jedite to
zdravije moete, to vas
jedino jo moe spasiti."
0,

2306

mnogo

ste

lukavi,

Madame! Potraili biste

vi i masnija mjesta u
Decameronu i
slinili nad pornografskim
slikama. Cinema-cochon
za jezuite. A zatim: sine,

2307

oprataju ti se grijesi...
na dui. A na tijelu ostaju trbusi. Grijesi i
trbusi

noumeni

fenomeni, et substratus
est appetitus gloriosus zapjeva

2308

Melkior

kao

velikoj

Credo

misi

u
et

incarnatus est... a pred

njim je iao trbuh
pjevuei sretno svoju
pjesmicu:
Protiv

predircrnja

postoji korizma, a sada

2309

pjevam i zaudaram na
luk, ali to je
dobro

za

zdravlje

organizma...
Pitat u te ja, moda
ve sutra, za zdravlje
organizma,
Sancho. Radi se

dragi

2310

moda i o danima, veli

Kurt. A i sutra je jedan
od tih dana o kojima se
"radi".
Zbilja,

ako

to

doista

pone sutra? A to je
sutra? (Glupan koji bi
me uo,

2311

odgovorio bi - etvrtak.)
Sutra - je vremenska
granica

izmeu

dva

budna stanja,
izmeu dva znanja o
postojanju.

Satovi

ne

odreuju sutra. Sutra se

samo odreuje

2312

posjetom Enki, eljenim

susretom s Vivijanom,
noi

Dajdamu,

neizvjesnom,
potitenom

noi

oekivanju
prekosutranjeg

sutra.

2313

Veer

mi

se

ljupko

smijei i
obeava

lijep

dan

sutranji.

Meteoroloko

sutra: i dalje lijepo i

toplo
vrijeme. (Zima odgaa
dolazak, produljuje nam

2314

preljubazno

ovu

posljednju jesen.)
Marinkovi Kiklop
Pedagoko sutra: drago
dijete, mora misliti na
sutra.
Staljin

Politiko

sutra:

2315

namignuo

Hitleru

harao?

odmignuo

Hitler
natiirlich.

Historijsko sutra: i
kad

ljudi

otkrie

boansku mo materije,
ona

zavlada

njima

pomuti im pamet,

2316

uniti

ivot,

onda

proguta i samu sebe i

pretvori se u Silu koja
uniti sve
zakone i nema vie ni
jedne svijesti koja bi je
u

ime

proglasiti

Hegela

mogla

2317

glupom. Estetsko sutra:

kad

je

ovjek

rugobu

otkrio

materije,

umjetnici
postadoe
runoga.

obrtnici
Geografsko

sutra: a ovaj ogromni

poluotok koji ovdje

2318

vidite, zvao se Europa.

Ovdje je ivio dvonoac
koji je sastavljao neke
radnje
koje

su

oni

nazivali

tragedijama, a zvao se
Sekspir. Kako se to ime
pisalo vie

2319

se ne zna, jer je ostalo

zapisano
pismu

nekom

koje

danas

nazivamo ruskim
pismom.

Filozofsko

sutra: nee biti sutra.

Sila e ispiti sve vrijeme
i

2320

progutati sav prostor i

utonut e, od sitosti i
dosade, u vjeni san. I
kad
protee jedna vjenost,
protegnut

se

zijevnuti mamurno, kao

pijanica nakon

2321

lude terevenke u kojoj je

sve

oko

porazbijao,

sebe
pitat

gdje su stvari,
gdje su ljudi? i osjetit e
oko

sebe

samou
pobljuvat

strahovitu
prazninu.

2322

e se od oaja. I nastat
e

iz

bljuvotina

Novi

Svijet u kome e se
izlei
senzibilni crvi koji e
plaziti po blatu i slaviti
njegovu
vjerovat

ljepotu.

2323

e da ih je stvorio Veliki
Crv na sliku i priliku
svoju i da On obuhvaa
cijeli
svijet svojom duljinom,
a taje tako beskrajna
daje njima neshvatljiva.
Jer oni

2324

su mali crvi ograniene

duljine, premda je svaki
za sebe uvjeren daje
dulji od
svih ostalih. I tako e
na-stati

uvjerenje

nejednakosti
njima. I jedna e

meu

2325

manjina

uspjeti

da

uvjeri veinu kako su

oni doista dulji i da su
zbog toga
sposobniji da shvate i
duljinu Crva Velikog. I
postat

propovjednici,

tumai

2326

a zatim i vladari nad

svojom

istoduinskom

braom crvima. I buit

e sebi
raskone crvotoine na
blatnim

uzvisinama

odakle je ljepi pogled

na blatne

2327

predjele

opasnost

od

poplava,

manja
voda
i

manja

naseljenost. I gledat e
s prezirom na crve u
dolinama. Onda e se
zbog

uzvisina

sobom zavaditi.

meu

2328

Svaki e htjeti da ima

uzvisinu onog drugoga init e mu se ljepom i
udobnijom - i govorit e
malim
dolinama:

crvima

tamo

oni

drugi izdali su Crva

2329

Velikog!
da

on

Propovijedaju
i

nema

tijela

nikakva ve da je sama
Duljina
Beskrajna.

ista

Protenost. Dirati u neki

od

atributa

postojanja, a

Njegova

2330

tjelesno postojanje jest

atribut najhitniji, to je
prvi

korak

nevjerovanje
Marinkovi Kiklop
i gotova izdaja. I zato se
pozivaju

vjerni

Crvu

Velikom u borbu protiv

2331

nevjernika.
planuti

rat

tako

strahoviti

meu crvima i trajat e

do jedne
druge vjenosti. A kada
i ta vjenost proe, kad
crvi sami sebe pojedu u
svojim

2332

grobovima...
I ue tako crv Melkior u
crvotoinu koja se zvae
Dajdam. Ah tu ne bijae
crva
Uga ni crvie Vivijane.
Ta

odsutnost

pogodi

2333

crva Melkiora snano u

srce i on se
presavi bolno od boli
unutranje.
skupa

su,

Znai,
spleteni

klupko bludniko,
crvi prokleti! Dovue se
do

stola,

za

kojim

2334

sjedijae

crv

podbuhli

Maestro i crv
blijedi Cikorije, ba u
trenu

kad

gusjenica

gnusna Thenardier stavi

pred njih
okanj do oknja - dva
oknja.

2335

-1 okanj trei donesi,

dadevnjaku pjegavi, za
naeg

Eustahija

prebolnog. Tako pozdravi Maestro,

crv naduti, dolazak crva
Melkiora. Cikorije crv

2336

Hazdrubalovi

smijae

se

trzavim

smijehom

zabacujui snano svoju

kosu plavu
preko

glave

lijepo

izduene.
Oni su vodili razgovor
tihomisniki za oltarom

2337

dajdamskim.

Umah

prekinue
konverzaciju umilnu kad
pristupi

Melkior

crv

crvasti, te njemu bi i
sumnjiv
taj

muk

iznenadni

dolasku njegovu. I on ne

2338

htje sjesti, ve upita da

bi
opravdao

svoj

pristup

stolu njihovu.
- Ne bijae li ovdje Ugo
cr... - na vrijeme crva
prekinu.

2339

- Ne bijae, cr - naali se
Cikorije licem nervoznim
i cr ponudi mu stolicu,
koja ree cr crvotono,
zbog svoje istroenosti.
-

Samo

sjednite,

Eustahije dobri - navali

2340

Maestro

gurati

stolicu

pod Melkiora.
Rubom sjedala previje
mu koljena i on sjedne
automatski. -Ve e on
doi da
podnese
uinjenom.

izvjetaj

Podvig

je

2341

vaan...

ali

nije

tako

teak kako on
misli. Uostalom, budite
mirni, Eustahije, i tako
e

lagati.

Ugo

je

bogodan... to
jest, bolje je ovako rei:
Ugo je ugodan laljivac.

2342

Melkioru se smrkne. To
je sve tako javno, tako
sramno.

ona

je

bestid...
- Ne blijedite, Eustahije.
Ugo je ugo-dna nitarija.
Drugo ste vi. Vi teite...

2343

hou

rei,

vi

imate

plemenitih tenji. Ono

tamo

ne

moe

dugo

trajati. Ona trai

neto trajno, brano, a
Ugo je ugo-dna veer i
nita vie.

2344

- A to vi mene mijeate
u

to?

usprotivi

se

Melkior i htjede ustati.

-

Traio

te

don

Fernando, malo prije zaustavi

ga

Cikorije.

-Rekao je da e se
vratiti.

2345

Marinkovi Kiklop
- Mene? Zato?
- Nije poznato - javi se
Maestro, usluno. - Ali
bio

je

veoma

vaan.

Dobio je
linu poruku od Lava
Trockoga.

Opazivi

2346

zlovolju na Melkiorovu
licu, pouri se
da promijeni temu. - A
upravo

Cikorije

razmatramo
pitanje: dokle to

ja

jedno

2347

ide pisano je? To jest,

ono to kiro-manti itaju
s dlana, to stoji u
horoskopima

pod

znakom Lava, Djevice,

Jarca, Strijelca? Jer to
moe biti i

2348

obina sugestija prema

kojoj

se

nesvjesno

poinjemo

orijentirati,

to jest udeavati

svoju

sudbinu. Pljujem ja, kao

to vam je poznato, na
sve te

2349

budunosti,

osobne

historijske. Ali ako mi se

kae, vidim ti tu na liniji
ivota

neke

komplikacije,
postajem

ja

hipohondar,

uvam se i najmanjeg
propuha,

2350

pijem

trave,

nosim

amajlije o vratu protiv

uroka. ak se i Bogu
molim. Ali one
komplikacije ne prestaju
kljucati po mozgu, dokle
ga i ne prokljucaju. Ja
sam

2351

tada kompletan luak.

Ne jedem, ne spavam,
samo buljim preda se i
mrmljam
oajniki: zato ba ja,
zato

ba

ja?

tako

radim sve to Sudbina

hoe.

2352

Naprosto mazim smrt u

sebi.
- Priao mi je jednom obraa

se

Maestro

Melkioru - onaj, malo je

reeno kad
kaem hohtapler, to
radi tamo u vaoj kui,

2353

gospodin Adam, kako je

jednoj dami
proitao s dlana neku
teku nesreu. Kad je
otila,

sjetio

se

odjednom da se
pojavilo
prisutnost

neto
smrti

kao
u

2354

njezinim oima. Obuzela

ga slutnja, a
valjda

strah

odgovornosti,
smjesta

za

od

odjurio
njom

upravo stigao da je
skine s konopca. Eto,
sugerirao

"pogodio",

2355

lopov.

dvoritu

se

objesila o ue
za

suenje

Upuhivao

joj

rublja.
na

usta

svoj dah i vratio je u

ivot. Moete
misliti kako su to bili
slatki

poljupci.

Ali

2356

udahnuo joj duu, kao

Bog.
- Vi mu to vjerujete?
- Svakako. tovie, legla
kasnije s njim i uope stavila se pod njegovu
monu

2357

(Maestro

uini

neku

gestu) zatitu. I lei do

danas. Naprosto, plazi
za njim, ne
moe
Poigrao

je

se
se

otarasiti.
gospodin

Adam Sudbine, a ona

mu se objesila o

2358

vrat, ooopala!
Melkior

se

Povezuje

smjekao.

sada

neka

svoja izolirana opaanja

oko ATME i
mnogo

toga

mu

se

objanjava. A ao... ne,

nije mu ao ATME.

2359

Smjekate

Eustahije

se

vi,

plemeniti,

gospodin Adam se vas

najvie i boji. U
onom

glavnom.

Nita

Fredi, nita Ugo, ni sve

kohorte i
Marinkovi Kiklop

2360

razna

bratstva

njenih

leaa... vi, vi - Maestro

upire prstom u njega - vi
ste
glavna opasnost. Vi ste
sposobni za ljubav... ne
gledajte me tako mrsko,
mislim

2361

na

najuzvienije

osjeaje - i kadri, to je
najvanije,

da

se

oenite zbog tih

osjeaja. A ona upravo i
trai takvoga - Parsifala.
Ukebat e ona vas,

2362

Eustahije,

janje

boje.

Zato vas Adam i nastoji

eli-mi-nirati.
Melkior

se

dalje

smjeka, a milina mu
zalijeva

srce.

moe biti?...

Zar

to

2363

Vivijana?... To je oito
neka

njihova

Dajdamska.

intriga.
I

nee

vjerovati, a
sve

trai

gdje

je

ta

klopka njezina, da uleti,

svom duom.

2364

- Ah, to u, Adam e
me minirati - ve se
razmee

on

nehajno,

ovjek mogunik
koji koraa po sagovima
od cvijea.
- Ja sam rekao e-li-minirati,

je

li

tako,

2365

Cikorije?

Uostalom,

vi

ete mu i
pomoi

tome

ako

imate zrno morske soli u

glavi.

dotle,

toplo

preporuujem,
okrenite vi tu plovku na
lea. Eustahije blaeni.

2366

Provozajte

je.

Budimo

roaci,
haa, ha...
- Laete - iscijedi se
nekako

ta

Melkiorovih
suvina slina

rije
usta

iz
kao

2367

kod

neopreznog

zijevanja. Idiotski.
-

Oh,

mi

razgranata

smo

vrlo

familija.

Dopustite, Eustahije, da
bude i neki

2368

zreliji lan u obitelji. Je li

tako,

roae

Cikorije

Hazdrubaloviu?
-

Oprostite,

milorde,

moje se plemstvo ne
rauna od te loze. Moj je
pedigre

2369

mnogo

skromniji,

dosta
elemenata

bastardnih
-

odgovori

Cikorije ozbiljno.
- Aprincesa Van Den...
kako se ono zvala? To bi
bio trofej i za Casanovu!

2370

- Ah, ne muite me,

Maestro. Milost! To je za
nju bila morganatska
zabluda.
- A niste li vi meni,
Cikorije,
najstroem

jednom

povjerenju

priznali da ste

2371

ipak

izmjenjivali

spolne

neke

instrumente

naom... kako je vi ono

zovete,
Eustahije

zlatousti?

naom Bibijanom?
- Precjenjujete me, oito
-

odgovori

Cikorije

2372

smjerno zaklopivi oi
od
skromnosti.
obojica

Onda

prasnue

smijeh.
Melkior
uvrijeeno.

ustane
Dakako,

2373

dogovorili su se. Bez

rijei poe prema
vratima, ali tu se sukobi
s don Fernandom koji je
upravo ulazio.
Marinkovi Kiklop
- Traim vas po cijelom
poznatom svijetu - ree

2374

don

Fernando

ljubaznou koja
sve

razumije

sve

oprata, unaprijed.
- Svijet je velik, ako ste
me

traili

po

vaem

svijetu. - Don Fernando

se

2375

osmjehne strpljivo. - A
emu se ima zahvaliti ta
ast? -Melkior se pokua
nasmijati.
-

Bez

ale...

Don

Fernando skine osmijeh,

kao da gaje spremio za
kasnije, i

2376

odvue
uurbano

nekako
Melkiora

na

ulicu. - Pupo eli govoriti

s vama. eka vas
u "Corsu". Eto, toliko.
Dovienja. -1 nestane
don Fernando iza ugla.

2377

Pupo? Nije ga vidio ima

nekoliko

godina.

Sluajan susret na ulici,

u urbi.
Njemu se uvijek nekamo
urilo,
ekao,

netko

ga

nekamo

valjalo da stigne na

je
je

2378

vrijeme. Izvlaio ruku iz

rukava, pogledavao na
sat, uurbano. Kovrava
kosa,
tanki kicoki brii, glas
-

melodiozan

odijevanje
nehajno.

bariton,

namjeteno

2379

Smjekao

se

srdano,

volio je sresti prijatelje,

ali za njih nikada nije
imao
vremena. I kao da se u
svakom

susretu

ispriavao, na alost...
Odavno je polagao

2380

neki nevani ispit i bio

gotovo smijean: Pupo
na

fakultetu,

sa

studentskim
brigama,

kao

na

stranom poslu, pomorac

na vrstom tlu. Onda je
nekamo utonuo u

2381

nepoznato.
I

veeras

odjednom

izronio

Pupo.

Zato?

Ne

Odakle?
smije

se

pitati. Tajanstveni
ivot Pupa.

Pupo eli

razgovarati. Pupo eka.

2382

Melkior

se

kretao

Pupovom
magnetskom

polju

opleten silom njegove

relejne

povezanosti

nekim tajanstvom,
sa zatvorenim, neitkim
misterijem, od kojeg su

2383

vidljivi

samo

vrlo

jednostavni,
primitivni

hijeroglifi.

Riba kranska. Melkior

je poznavao samo to,
ribu, i
znao je da ide sada
Pupu zbog nekih ribljih

2384

stvari, ali mu je i to
sitno
povjerenje
Osjeao

laskalo.
je

moralno

uzbuenje kao da ide

priznati krivnju za
koju

je

optuen.

netko
Trema

nevin
u

2385

dijafragmi, puls ubrzan,

disanje duboko,
ozbiljno...

kao

da

ga

trai Vivijana. Ali odmah

odbaci

tu

usporedbu

kao...
neadekvatnu.
osjeanje

Kao
intimne

2386

osobne

opasnosti

dok

se zemlja trese. Ne, to

je

neuporedivo,

to,

Pupovo povjerenje.
U kavani nije bilo Pupa.
Melkior
nekoliko
cijeli

je

pogledom

puta

obiao

2387

prostor, ali ni bria, ni

kose... Naravno, uvijek
ostavljaju

tako

da

ekamo...
Tada se jedne novine
spustie, i on prepozna
smijeak

koji

gledao... Ali

ga

je

2388

bez

kicokih

bria.

Kosa vrlo svijetla, duga,

nad
Marinkovi Kiklop
elom
naoale.
maska

prorijeena.
Hm,
od

oito

I
-

prozorskog

stakla. Prilazio

2389

mu

je

spreman

uzbueno,
za

buran

susret, za gnjeenje u
zagrljaju. Ali Pupo sve
razumno

smiri

na

srdano rukovanje.
- Zdravo, pjesnie. Kako
si?

Dugo

se

nismo

2390

vidjeli.

Zvuao

je

Pupov bariton
poneto prigueno, sa
smanjenom svjeinom.
- Dugo, dugo... - Melkior
opazi da vie ne zna s
njime
zna to

razgovarati.

Ne

2391

smije

pitati,

je

li

pitanje o zdravlju neto

"zabranjeno"?

Htio

je

govoriti
korisno.

Ali

je

pokazati

Pupu

elio
radost

to ga ponovo vidi i
uspostavi odmah

2392

staru

prijateljsku

intimnost,

pa

uzme

slobodu da se naali: - A
ti u meuvremenu
i naoale stekao i brk
izgubio a i elo poneto
tu gore otkrio...

2393

Pupo se smjekao, ali se

vidjelo da ne voli taj
razgovor. Uprskao sam,
jasno. To
je njegova kamuflaa.
Mogli su uti... ovi tu za
stolovima. Ogleda se po

2394

stolovima

oko

glazba

svirala

osjeti

je
da

radi

njih
-

drugu

glupost. Oh,
Gospode, kako je teko
s ovima! Teko, teko,
odgovori
oportunistiki.

Gospod

2395

- No, zar nee sjesti

naas sa mnom? - Pupu
se, gle, nije urilo.
-

Naravno.

Ali

mislio

sam da ti se moda uri,

pa

nisam

govorio je s

htio...

2396

osmijehom,
svejedno

ali

pogleda

Pupo
na

sat, po navici.
- Petnaest minuta se
uvijek nae za starog...
- ali mislio je na neto
drugo, a

2397

ova dareljivost bila je tek tako, uvredljiva za

Melkiora.

Petnaest

minuta! to se poklanja droljama.

Uvijek je bio takav.
Melkior poali sada za
svojim

minutama.

to

2398

su njegove vrijed-nije?
Ja bih makar
i mislio... ili naprosto nita,

lunjao

gledao.
vrijeme s

tu

gradom,
gubim

2399

ovim... jakobincem. On
mi poklanja!... Bunio se
u sebi i utio pobunjeno.
Revolucija e zakasniti
za

ovih

petnaest

minuta. Ci-ha!
- Prehladio si se?
- Ne. Zato?

2400

- Kie. Lumpa li jo?

AUgo...

uvijek

onako

aav? Ili ste se moda

posvadili?
- Ne. Zato? Viamo se.
- U onom buffetu dolje
na uglu?

2401

Da.

Svratimo

iz

Dajdamu.
redakcije.

Radim u novinama, kao

vanjski,
honorarno.
MarinkovU Kiklop
Marinkovi Kiklop
- Po retku? Literatura?

2402

Kazalite

film.

Opipava me.
- Da, ti si uvijek to volio.
I Ugo radi u novinama?
- Ne, on ne radi.
- A to radi?
- Nita.

2403

- Nita? I to je lijepo
zanimanje. Je li se ti
neto ljuti na mene?
- Ne. Zato? Ti pita, ja
odgovaram.
- Da, doista... - Pupo se
nasmije i pogleda na

2404

sat. - Pa kako ivi... od

tih
redaka?
- Tako, ivim.
- Stanuje li jo onako studentski,

zajednikoj sobi? Sjea

li se kad

2405

smo...
- Ne, ivim sam - hladno
prekine Melkior Pupovo
sjeanje. I tako mu nije
stalo,
to

je

samo

"emocionalna priprava"

2406

za neto drugo. On je
ekao.
- Ima li dobru sobu?
-

Dobru.

Ulaz

sa

stubita.
- to ima - krevet?
-1 otoman. - Melkior se
nasmije.

Pa

reci

2407

odmah, ovjee! Hoe

li spavati kod
mene?
Pupo

se

nasmije

odsutno.
- Ne ja. - Zatim mu se
lice

preobrazi

2408

neodlunu,

sumnjiavu

masku koja je dugo

promatrala
nekako

Melkiora

zabrinuto

tuno.
- uj - progovori Pupo
zbunjeno - ti si... tako...

2409

ovjek, to znam. Zato

sam se
i

sjetio...

Uostalom,

kratko: jedan na ovjek

valjalo bi da kod tebe
spava,
razumije,
nekoliko

tako...
noi.

Ja

za

2410

njega

odgovaram,

razumije. To je vano.
A sve drugo s tim u vezi
mislim

da

sam

razumije... Razumije?
Nita Ugu i tom
tvom
tako?

drutvu...

je

li

2411

- Jasno. - Melkior se
osjeao
spreman

patetino,
za

lomau.

Ubijte,
zlotvori!...

sam

se

udio svojem heroizmu.

- Gdje ti je stan?

2412

Da,

to

nezgodno.

je
Preko

malo
puta

vojarne 35. puka.

- Naprotiv, to je dobro.
Gazdarica?
-

Udovica

srednjih

godina. No ne bi joj dao

2413

vie od trideset est,

sedam.
Pupo se nasmije: - To
sada nije interesantno.
Radoznala, brbljava?
- Ah, to ne. Vie tuno
kontemplativna.

ezne

2414

za

istom,

njenom

ljubavlju,
dakako
sanja

vjenom,

same

svinjarije.

Zbog toga je nesretna.

Nita je ne
zanima.
- Ni mukarci?

2415

- ini se samo u snu.

Uostalom,

dvaput

sedmino je posjeuje
njezin prijatelj.
Ali to je vie duevna
veza. Premda, uje se
ponekad

tjelesno... no, to

neto

2416

je, valjda, dobro, ne?

- Da, to je do-bro... ree Pupo rastreseno i
pogleda na sat.
-

Hvala

za

gospodine
Hvala

za

cvijee,
doktore.
cvijee,

gospodo. Prolazila je

2417

izmeu

stolova

strahovito

izmravjela

starija ena i
klanjajui
zahvaljivala
svima
rukom
cvijee.

se
svima,
najsrdanije,

na

srcu,

za

2418

Tanka

olinjala

lisica

spuzla joj na jedno rame

i otkrila bijeli smeurani
mravi
vrat

koji

se

povijao

desno i lijevo - hvala za

cvijee.

2419

- Oh, gospoo! Hvala za

cvijee!

obrati

se

odjednom Pupu i prui

mu ruku u
poderanoj crnoj rukavici
iz koje su jadno virili
prsti. -Kako ste, mila?
Odavno

2420

vas nisam vidjela. Kako

ste

se

Divno

vi

pomladili!

izgledate,

mila

moja. A bili
ste veeras? Zar ne da
je bilo dobro?
Cijela je kavana gledala
u njihov stol. Pupo je

2421

crvenio

blijedio

naizmjenino.
Melkior je vidio jasno
kako mu dre donja
vilica... od bijesa... od
straha...
sve su oi uprte u njega,
ah, do avola.

2422

- Au nedelju sam svirala

u

Mozarteumu,

moja.

Ah,

mila
kakav

koncert! Lisztovu hmoll

sonatu. Volite Liszta, zar
ne? Divan je. A kako
sam svirala! Bio je i

2423

veliki Rubinstein. Rekao

mi je: bravo, mala! Vi
imate

ruke

jednoga

Boga koji je
stvorio svijet. Boe, daj
mi takve ruke! uzviknuo
je i zaplakao. Veliki

2424

Rubinstein.
uzviknula

Bravo!
u

vatrenom

zanosu, zatim nastavila

krotko
obilaziti stolove: - Hvala
za cvijee, gospodo. I
vama, mila konteso, i
vama,

2425

barune,

hvala

za

cvijee,

vrlo

ste

ljubazni. Oh, kakva ast,

gospodine grofe.
Hvala za cvijee. Hvala
svima, svima... - i sa
suzama u oima stala
slati

2426

poljupce cijeloj kavani,

zatim

skupila

dugu

svilenu haljinu i urno

sila s
podiju-ma

gomilom

cvijea u naruju.
.............\
Marinhovi Kiklop

2427

- Mislim da je i moj
koncert zavrio - ree
Pupo

gotovo

apatom

gledajui u
sat.

muzikalne

Ovdje
publike.

ima
Ja

idem, ti ostani. Potrait

u te sutra. Do

2428

koliko si kod kue?

- Do devet, sigurno.
Pupo

mu

bez

rijei

dvaput jako stisne ruku.

Trgovaki. Zakljuio je
posao.
Utilitarno,
hladno.

praktino,

Ostao

je

kao

2429

prevarena

djevojka.

Javit u se
sutra
telegrafski

poznati
rastanak

nakon seanse. Tako je

odlazio od Enke -

2430

javit u ti se, i alio ju je

kasnije, na ulici. Bile su
ipak potrebne neke
druge rijei, ali spremao
ih je uvijek "za drugi
put". Onda ponovo javit
u ti

2431

se, vidio je razoaranje

u njezinim oima, a nije
mogao nita drugo da
joj kae,
nita

to

vee,

obvezuje, obeava vie

no to je bilo do sada.
Da se zna, nita

2432

vie od ovoga ne moe

biti

meu

nama.

Nikakvih slina, molim.

Tako s Enkom.
Polivalentnim
elementom, sposobnim
za

mnogobrojne

ljubavne spojeve.

2433

A Pupo... inilo mu se
da

se

povlai

neuspjelog

nakon

osvajanja

Vivijane. Sada
je prihvaao usporedbu
koju je ranije odbacivao
kao neadekvatnu. Hm,

2434

nedostojnu... Pupa. Gdje

da potroim ostatak ove
jadne

veeri?

Uzme

prekapati po
mogunostima. Dajdam
odbaci

najdalje.

Kod

kue?... vreba ATMA na

stubitu, kako

2435

bi

vidio

cvijet

iz

popodnevne bate. Da
se

javi

Enki?

Moda

Coco ima kakvo

deurstvo?...

uz

ono

srce to mu je jutros
uginulo u rukama... kao
kanarinac. I

2436

tu mogunost - udalji,
obzirno. A znao je da e
ii nekamo za svojim
koracima
koji

su

eznuli

za

Vivijanom. Tihi lokal s

pristojnim
Stihovi se

konobarima.

2437

moraju aptati... blagi

fluid

listopada.

Nasmijei se, ali gorinu

zasladi
Ugovim tra-la-la-la, trala-la-la

sonetom.

pristojnim konobarima?
Svijetlila

2438

su mu redom neonska
slova lokala. Ali borio se
neprestano

Dajdamom. I,
prokleti!

Kao

golemog
nadlijetao
milo titranje

sjena
strvinara

je

Dajdam

2439

Vivijanina

imena

nekom dalekom mraku.

Nepoznatom.

Valja

istraiti sve mrakove

ove

noi,

procijediti

ocean, kako bi se ulovili

planktoni to svijetle iz
ona

2440

oka dva... emu sada

sav ovaj suvini prostor
zavijen

no?

Obii

cijelu no s
kraja na kraj, zaviriti u
sve tame, ispitati sve
sove,
make,

uke,

mieve,

2441

drolje i lupee, pse i

pijanice, ii od lavea do
lavea

dokle

dopire

no...
Marinkovi Kiklop
Ah, gdje su je samo
skrili?

Gilda!

Pieta,

2442

signori, prego pieta. A

ujutro e
zapjevati vojvoda Ugo,
auesta o auella per me
pari

sono...

Suze

mu

udarie na
oi... i pusti ih da teku.
U gustom mraku jedne

2443

stare

vee

Melkior

zajeca. 0,
ljudi,

kako

sam

nesretan!
-1 ja, brate - javi se
mrak s uzdahom.

2444

Melkiora

osine

stid.

Okrene se prema tmini

razjareno, svadljivo:
- Tko je tu? - izdere se u
mrak. - Javi se, tko je?
-

Udarite,

udarite.

gospodine,
Vuklo

se

2445

prema

njemu

neto

etveronono,
puzavo, dolje po tlu, po
neravnim
kloparalo

ploama

nekim

golemim kopitima,

2446

oklopima,

nekom

stranom

mainerijom.

Kornjaa koja govori.

- Tu sam, gospodine, tu
dolje, podno vaih nogu
- stenjalo je bie na
zemlji.
- to hoete?

2447

- Mogli biste mi pomoi,

a vama to ne bi kodilo.
- Gdje ste? Ustanite. Tko
ste vi?
- Pola ovjeka, to je
moje ime i prezime... i
sva moja biografija.

2448

Da

niste

vi

pijani?

Valjate se po zemlji...
-

Ne

valjam

se.

Ja

nemam nogu - izgovori

ovjek tiho i pokajniki
stidno kao
neko strano priznanje.

2449

Melkior se zgrozi. Sagne

se

besmisleno

naivnom namjerom kao

da ovjeka eli
podignuti, osoviti, vratiti
mu dostojanstvo. A na
to osoviti? Podignuti na

2450

koje dostojanstvo?
- Pa to biste eljeli? upita ga ljubazno.
- Nisam vam to rekao
zato da biste promijenili
ton - ree ovjek bez
nogu pomalo

2451

nabusitb. - Moete vi i
dalje mene prezirati ako
hoete. Ne radi se o
takvoj
vrsti samilosti. Ja vas
molim da mi pomognete
u

jednoj

stvari, to je

odreenoj

2452

sve.
- U kakvoj stvari, recite.
- Stube su tu previsoke,
a

meni

odrezane

su
gotovo

kukova, ne mogu
zakoraiti...

noge
do

2453

-1 elite da vas ja?... A

rukama se ne moete
popeti?
- Mogu. Ali stepenice su
drvene,
kloparanje
kopita i

ulo
ovih

bi

se

mojih

2454

ostale

orme.

Ona

bi

prepoznala zvuk. Ja po
kui hodam
Marinkovi Kiklop
etveronoke,

ona

to

poznaje. Ona, to je moja

ena. Znam da i sami
ve pogaate,

2455

pa eto, da se istrese ova

vrea moje nesree: tu
je

gore

kod

jednog

ovjeka. Kod
ljubavnika
muno.

doda

2456

- Sigurni ste? - Melkiora

obuzme elja za nekim
smijehom.
- Vrebao sam je tu u
mraku. Maloas je ula.
- Pa to ete vi gore? Da
je davite?

2457

- Ne mogu joj vrata

dosegnuti - naali se
mrano

ovjek

bez

nogu. - Ne to nastavi zatim ozbiljno. elim da mi pomognete

da se uspnem neujno.
Ondje su

2458

vrata

njegove

sobe

odmah navrh stepenica.

Nemojte da vam se gadi
dodir sa mnom
to

se

istoe

tie

ostaloga. ist sam, iako

se vuem po zemlji. Ona
se brine

2459

o meni, dri me u redu.

Intelektualac
ovjek

od

sam

ukusa.

nisam ni siromah.
Danas imam ak i novo
odijelo na sebi, to jest
poluodijelo,
imam i

kravatu

2460

bijelu koulju. Ne vidi se

ovdje u mraku, ali mi
vjerujte.
-

Vjerujem

promrmlja

vam

Melkior.

ve osjea elju da se
okrene i pobjegne.
-1 to ete gore raditi?

2461

- Sluat u - ree ovjek

bez

nogu

Htio

bih

poudno.
uti

njezinu

ljubav
istinitu, iskrenu. S njom
ja

to

nikada

nisam

doivio niti u ikada...

razumijete

2462

li me? Bojim se da to
nije lako razumjeti vama
gore uspravnim, cijelim
ljudima.
No ponadao sam se kad
sam

vas

malo

prije

uo... Oprostite ako vas

to vrijea,

2463

rekao sam sebi, ovaj bi

mogao...
- Pa to bi vas samo vie
muilo da ujete kako
njih dvoje...
-

ne,

prekine

naprotiv!
ga

odmah

2464

ovjek

bez

nogu.

-Pokuajte se uivjeti
u

ovakvu

polovicu

ovjeka koji voli jednu

cijelu i prilino stasitu
enu, koja
nije ni stara ni runa
usto. Zato se udala za

2465

mene,

sada

nemam

vremena da vam
objanjavam,

dugo

je

to. No, eto, ona je moja

ena, moja iz ljubavi.
Moje
ljubavi,

naravno.

Jer

njena je ljubav neto

2466

drugo,

neto

to

se

nikako ne moe
stvarno spojiti, povezati,
pomijeati s mojom. Ne
moe se nikada stopiti u
jedno
ljubavno bie u kome je
potpuno

iezlo

(ta

2467

kako

bi?

sa

mnom?)

nae posebno ti
i/a...
- To se ne dogaa ni s
jednom
enskom,

ljubavi
dragi

-promrmlja Melkior
iskusno.

moj

2468

- Ah, nemojte! Makar u

jednom
jednom

momentu,

beskrajno

kratkom trenu potpunog

zaborava!

Eto,

to

ja

traim. Da ujem kako

ga
I

2469

Marinkovi Kiklop
zove,

kako

razumijete
ime

ime...

li?...

kako

spominje

bezumnom enjom
spajanja,

topljenja,

nestajanja. To bih htio

uti od nje!

2470

- S drugim?
-

to

smeta,

ona

je

moja? - zaudi se jadni

ovjek. - Zar se i ja ne
zanosim
koji

put

muzikom,

nekom
i

to

jako

2471

zanosim, ak do nekog
duevnog orgazma (ja
jako volim muziku), pa
zar nisam i ja tako s
nekim

drugim...

nekom drugom, u
orgazmu,

eto

muzikom? A zar nisam

2472

ja tada u nekom viem

stanju, kva-litetnijem,
da

tako

kaem?

Ja

govorim o kvalitetama,
ne o prostoj (ak i
prostakoj) radnji. Ona
me se ne tie, na nju

2473

naprosto ne mislim. Kad

sluam
violinu

Beethovenovom
koncertu
mislim

(D-dur)
na

konjskog repa

zar

struganje

2474

po ovjem crijevu? Ja
znam da su to sredstva,
ne-op-hod-na kako bi se
proizvele
divne

harmonije,

harmonije

ali

mene

uzbuuju, ne crijeva. A
crijeva su ipak

2475

nuna. I to crijeva neke

anonimne ovce. I rep
nekog glupog konja, koji
moda i
nije tako glup, zar ne,
no nije ni vano. Zato
da mislim na onog konja
gore

2476

(koji moda i nije konj...

doslovno), na repove i
crijeva, na struganja i
puhanja
svinjarije,
sluati

i...

sve

kad

te
hou

ljubavnu

kantilenu violine koja

2477

u mojim rukama nikada

nije

zasvirala?

Samo

strugala, stru-gala... bez

muzike,
eto,

to

je

svinjarija!

Nisam svira, a on je
moda i virtuoz. Za to je
potrebno

2478

cijelo tijelo, cijeli ovjek,

a ja to nisam. Potrebni
su, eto, rep i crijeva, a
ja ih nemam. Zar zato
da mrzim Menjuhina?
ovjek je izgovorio sa
arom cijelu svoju dugo

2479

graenu,

pomno

pripravljanu misao
i uutio. Umorio se. Ili ju
je moda sada prvi put
priopio

nepoznatom

ovjeku u
ovoj

mranoj

vei,

udnim okolnostima - i

2480

zastidio se. Moda je

sada prvi put
posumnjao

nju,

njenu

vrijednost,

njenu

izdrljivost

ledenom svijetu tue

ravnodunosti?

2481

- Vi se smijete, zar ne? javi se ovjek iz mraka

donjeg. -Mislite da sam
sve
ovo smislio ovdje dolje
kao

razumni

gmaz

vukui se po zemlji? Da
sam izgradio

2482

novi

organ

za

svoju

jadnu egzistenciju? Da
je

ovo

neka

sasvim

nova, moja, ak origi-nalna velikodunost?

Ne, ja sam sebian kao i
vi, kao i svaki mukarac.

2483

Svaki
mukarac.

normalan
(On

jako

naglasi normalan.) Zbog

sebinosti sve ovo i
govorim.
- Niste vi sebini - ree
Melkior bez uvjerenja,

2484

tek

tako,

zbog

konverzacije.
Marinkovi Kiklop
- Zar zato to ovdje ne
reim na ono gore? Pa ja
eznem za onim gore
svojom

2485

nadpasjom
apsolutnu

vjerom
ljubav.

u
Ja

hou ljubav, razumijete

li me, ljubav, a
ne kost da je tu na
zemlji gloem u ovoj
mranoj kapiji.

2486

Vapaj

de

Melkiora

profundis.

podie

Zatreperie

jeza.
njemu

podmukli afiniteti
s

ovim

jadnim

pozemnim biem koje je

podiglo visoko ogromno
nebo nad svojom

2487

glavom

na

njega

posadilo

jednu

jedinu

zvijezdu

koju

je

upisalo svoju
sudbinu.

Nebo

nad

glavom... na njemu sja Vivijana. U stvari, nebo

nae

2488

ljubavno,

dragi

moj

zemnie, to je - suknja
vulgaris

vrhu

koje

treperi jedna
tvrdoglavo

odabrana...

no, recimo, zvijezda... To

je naa sudbina.

2489

- Onda, hoete li mi
pomoi da se uspnem? upita nesigurno ovjek
bez nogu.
Gle,

ne

odustaje

on.

Hoe svoju kantilenu. Pa

kad hoe, neka bude.

2490

- Dakako da u vam
pomoi. Hajdemo.
- Vi mene ovako straga
prihvatite, ispod pazuha
- upuivao ga ovjek
ustro i s

2491

nekom radou. ak i
ruke podigao kao da e
uzletjeti.
Melkior ga prihvati kao
to se djeca dre kad se
ue hodati i privede ga
stepenicama. Upravo se
poeli

uspinjati,

jedva

2492

zakoraie

prve

stepenice, kad se
gore

otvorie

zaue
Ozbiljni

se

vrata

glasovi.
glasovi,

neveseli.
- To je ona! Neto nije u
redu - zaape ovjek

2493

prestraeno.

-Bjeite,

bjeite!
Sto

dalje

pouruje

bjeite!
on

kao

da

prijeti neka strahovita

opasnost.
- Ne mogu vas ostaviti
ovako, na stepenicama.

2494

- Onda me bacite tamo

iza vrata i bjeite! uzvikuje on u stranoj
panici. Ah,
Boe,

sve

je

kako

nesretan!

propalo!
sam

ja

2495

Melkior ga urno zgrabi

i prenese natrag u veu.
Namjesti ga pobono iza
ulaznih
vrata kao polomljenog
sveca,

apne

mu

"zbogom" i pobjegne na
ulicu.

2496

Ali ne udalji se mnogo.

Ipak,

da

violinu.

vidimo

tu

Namjesti

se

zgodno prema
izlogu trgovine u kome
je bilo koso poloeno
ogledalo.
ekao. Na

Nije

dugo

2497

vratima se pojavi doista

stasita mlada ena vrlo
lijepa
Marinkovi Kiklop
lica. Ali kad je zakoraila
na ulicu Melkior opazi
lelujavo gibanje na neki

2498

nain

armantne

hromosti.

Jednom

nogom jedva je doticala

zemlju u nekom
besteinskom, vilinskom
lebdenju,
vrsto

drugom

stupala

svojom bujnom

je

svom

2499

tjelesnou.

kontrapunktu.
Ah, kakav instrument!
uzdahne Melkior. Otuda
enja

za

virtuozom

tamo gore.
Pomisli na nesretni torzo
skriven

iza

vrata.

0,

2500

jadni svece s crkvenih

portala,
ne

bi

ni

Johann

Sebastian u draesnijem
kontrapunktu

odsvirao

tvoj ivot.
A kamo sada? Svi su
putovi

zameteni

2501

neizvjesnou. Valjalo bi
krenuti s neke
polazne toke pod ovom
nonom

kupolom

izreetanom
zvijezdama. Za kojom
zvijezdom?

Svaka

je

zvijezda poetak nekog

2502

kretanja...

Svaka

je

misao zvijezda
neke

jo

nepoznate

konstelacije utopljene u
beskonanosti vremena.
Beskrajnosti.
Predodbene
Metafore.

sljeparije.
Strahovita

2503

astronomija iznad ivota

malog
mesodera to se zgrio
u

gvalju

svojim

enje

malim

pod

nebom

jedne krinoline
kojoj

vrhu

sja

Vivijana. To je njegova

2504

sudbina. Stella Viviana. I

poe za
svojom

izgubljenom

zvijezdom

uzaludna

nona lutanja.
Daleko u gradu izbijaju
satovi na katedrali. Pet
sati. A no jo davi grad

2505

vlanom

hladnom

tamom.

Duga

no

jesenja. Promrzao je u
pustoj aleji pod
visokim

mranim

svodovima uvelog lia

to prestraeno uti na
umornim

2506

stablima. Trgne se na
riku

lavova.

Na

glas

zoolokog tiranina jave

se i druge
ivotinje
sna.

Car

iz

stravinog
je

njihova mesa.

gladan

2507

Melkior

osjeti

zoolokog
Odmataju

smrad
vrta.

se

topla

krzna, proteu se
zvijeri,

ire

se

ralje,

zijevaju, riu u novi dan.

Budi se Zoopolis. I iri
miris svoga robovanja.

2508

Ovako
zatvori

valjda
i

smrde
vojarne.

Katorge. Horde, legije,

kohorte,
pukovnije. Slavne armije
koje

su

karakteristian
epohama. Velika

dale
miris

2509

kolektivna

isparavanja,

smradovi

historije.

Smradovi

perzijski,

smradovi
aleksandrijski, smradovi
hanibalski,

smradovi

cezarinski,

smradovi

avarski,

2510

hunski,
mongolski,

tatarski,
germanski,

smradovi

kriarski,

smradovi turski,
smradovi

napoleonski,

smradovi

samurajski,

smradovi

pruski,

francjozefinski,

2511

benitomusolinski i
Marinkovi Kiklop
smradovi
adolfhitlerski...
Smradovi,
dokle

see

Nasmrdjelo

smradovi,
historija.

2512

se

ovjeanstvo

pohodima

ratnikim.

Pi!

na

zahodima
Melkior

pljune na smrad
ivotinjski kojim mu je
historija zapahnula nozdrve iz zoolokog vrta.

2513

Izae na dugu ravnu

cestu to vodi u grad.
Pojave

se

daljini

svijetla
jutarnjeg tramvaja. Ide
tehnika,

rekao

bi

Maestro. Pa hajde, da
vidimo. Ide

2514

Sila.

Opsjedne

ga

odjednom udna misao,

prkosna

strana

zapravo, sav se od nje

najei, no nije joj se
mogao ni htio opirati.
Neka

bude...

plonika na

Sie

2515

prugu tramvajsku i poe

izmeu

tranica

susret

tramvaju.

Izazovno, ak
svadljivo, sa smijenom
hrabrou malog lovcadelije iz aljivih crtea
koji

2516

pokazuju

"dugi

nos"

nosorogu. Nosorog tutnji

prema njemu i mumlja
srdito. Ve
osjea Melkior kako mu
zemlja

podrhtava

pod

nogama
pribliavanja eljezne

od

2517

ivotinje.

Strah

ga

hladno lizne po leima.

No

da

vidimo

ipak,

dokle se to moe
izdrati?
pone

Mata

plaiti

ga

slikama:

rastrgani udovi, prosuta

crijeva...

2518

Muhe. On otjera matu

sa svoje leine i uze
mirno gledati preda se. I
to je to?
-on se ne mie, on samo
postaje vei, jasniji. I
nema

tu

pribliavanja.

nikakva

2519

Valja se samo prepustiti

oima. Kao u kinu. U
tome i jest sva tajna
ove
hrabrosti.
gledati
platnu,
svijetlo s

kao

Valja
sliku

sve
na

reflektirati

2520

predmeta

na

sliku

svijeta u mome vidnom

polju. I stvari postaju
krotke i
nemone,

potpuno

mojoj moi. Simboline

za jedan svijet koji sam
stvorio i

2521

koji

mogu

ukinuti
oi.

kad

Nijemi

odmah

zaklopim
film.

On

zatvori oi.
Fikcija. Eto, pukla vrpca
i projekcija je prekinuta.
Ali tramvaj zaroke na

2522

neravnim

inama

laterna se odmah upali.

Ozvuenje slike alarmira
cijelo
njegovo tijelo izloeno u
prostoru. Ovo je moda
onaj
valja

kritiki

tren

kad

2523

svladati tijelo. Istisnuti

iz njega strah nekom
idejom. A zato moja
ideja
izdrati ne bi bila toliko
jaka

da

nosi

jednu

hrabrost koja je ravna

svakoj

2524

drugoj velikoj hrabrosti?

Hrabrosti kapetana koji
tone sa svojim brodom?
Sasvim
beskorisna smrt. Fiksna
ideja asti. Ato zapravo
znai prevladati strah.

2525

Izdrati misao o smrti do

smrti.

Prkosno.

Tvrdoglavo.

Ali

tu

nastaje sva sila

individualnih

varijanti,

mjeavina, konfuzija s
primjesama
moja je

ludosti.

2526

ideja luda. Izdrati. Ve

je blizu. Dvjesto metara.
Moda ni toliko. Vidi se
voza.
Misli,

Ne
uklonit

usporava.
e

se...

Sjedi mirno. Ne uzrujava

se jo...
Ne sluti da mu se ispri-

2527

Marinkovi Kiklop
jeila misao na pruzi,
jaa

od

straha

pred

njegovom gvoarijom.
Maestro bi mi
estitao.
Banalni

Tramvaj.
glupi

stroj.

2528

Ponovno

mata:

odrezane ruke, noge,

smrvljena lubanja, kaa
od mozga i krvi, meso,
kosti... Svjedoci uasa.
Namjerno

2529

je... htio se ubiti. Nije,

lud ovjek. Pijan. A tko
je? Moe li se... iz
dokumenata?...
Depovi! Enkina slika u
lisnici. Enka na plai erotiki

2530

fenomen!

Sve

ensko

to stri, meko, mazno,

zovno...

Poeli

Enku,

onu s
fotografije u lisnici...
Voza estoko pritisne
nogom

na

zvono.

2531

Melkioru

zadre

utroba. Uzbuna u
cijelom tijelu, u svakoj
stanici

"opasnost,

pozor!" Krv mu ibne iz

glave u noge
(jer sad su one vanije
od glave). U glavi i tako

2532

nita vie nema osim:

neto
golemo i plavo to raste
i nadire riui. On stisne
sve sfinktere, stegne
ventile,

propuste,

avove, nategne volju

2533

do bolne rigidnosti: sav je jedna

prepotentna, svemona,
razdirua

erekci-ja.

Doi, glupi tramvaju!...

A tramvaj je i dolazio,
glupo: - Kad ba hoe...

2534

Na dvadeset, na deset,
na pet
metara! Lupa u zvono
panino,

zapomaze,

moli: makni se, ovjee!

ovjee! Ti si
pametan, ja sam glup, u
redu, ali mi se ukloni!

2535

Vidi koliki sam, zdrobit

u te!
Glupane veliki, moja je
odluka vea od tebe! Ja
ne

pravim

samoubojstvo, mamlazu
eljezni!

Tu

sam

postavio

pred

tebe

2536

svoju

misao,

hajde,

zgazi je ako moe!

Tramvaj
trgne
Zagrohe

se

odjednom
razumno.
strahovito

(neto mu se zaprai
pod

2537

nogama)

stane

na

mjestu kao da ga je
neka ogromna sila lupila
po gubici.
- Ha, ha! - iskesi se
Melkior
triumfalno

luaki
gore,

tramvaju, koji je stajao

2538

pred

njim

umorno,
pobijeen.

mirno

posramljeno,
-

Ha,

ha,

zaustavio sam te,

mamute!
Voza je ve siao i
prilazio psujui.

2539

- ujte, vi... Jeste li vi

moda?...

zamahne

rukom ali je zaustavi

ispred
svoga ela.
-

Lud?

zaudi

Ne.
se

Zato?

Melkior.

2540

Nisam

samoubojica.

Normalan...
-

ini

normalnim
zaustavljati
vozni

red?

mislite?
m^^ff^'

vam

se

ovako
kola?

Sto

vi

2541

Marinkovi Kiklop
- Pa izvolite, produite...
-

mrmlja

Otkriva

mu

Melkior.
se

druga

strana
incidenta,
prometnika.

banalna,

2542

Dat

ja

tebi

"produite"! - i bio bi
nasrnuo voza, ali javi
se kondukter s
vie objektivnosti.
- Hajde, pusti ga. Vidi
to je...

2543

- "to je"? Nita nije.

Zabavlja se, mangup. Voza je ve odustajao
od osvete.
Penjao se u tramvaj. Imam

ja

ivce,

bogamu! - udari bijesno

nogom po zvonu i

2544

pokrene kola.
A

Melkior

zbunjen

ostane

neoekivanom

pobjedom. Kako bi to
mogao objasniti ovim
tramvajcima?

Izdrao

sam! Heureka! Kliktao

2545

je

arhimedski

aavo.

Otkrio sam
bioloki zakon uzgona!
Tijelo uronjeno u strah
izgubi onoliko od svoje
smrtnosti
koliko

tei

strah. Heureka!

istisnuti

2546

"Noli

turbare

circulos

meos" - trebao sam rei

arogantnom
tramvajskom kapetanu.
No

sad

je

kasno.

Vivere...
Vivere
maliconiiaaa...

senzaa
zapjeva

2547

grabei

urno

prema

gradu, a crno nebo

pokropi

ga

sitnom

tunom kiom kako bi

pjesma bila apsurdnija.
Marinkovi Kiklop
Da nije to pao zahtjev
na tvoju glavu? Tajna

2548

politika

urota

mranom podrumu
pri svijetlu petrolejke. Tri
neobrijana tipa vijeaju
kako da ti skinu glavu.
Noevi su pobodeni u
stol, otri, svijetli, na

2549

njima

pie

ROSTFREI-

SOLINGEN.
Imaju
otricama

lijeb
kao

na
noevi

mesarski. (Pitati prvom

prilikom nekog

2550

strunjaka
emu

onaj

klanju

lijeb

na

mesarskim noevima?)
Doekat e te u mranoj
ulici, nou, kad bude
prolazio
rastreseno

lupkajui

2551

prstima po zidu... Ipak,

zato

da

ti

skidaju

glavu? Usto iz politikih

razloga?
Dodue, ima ti svoje
uvjerenje,

no

tako... uvjerenje.

to

je...

2552

"Pa

dobro,

gospodo,

(kakva su to gospoda?)
zar ne smijem ja imati
svoga
uvjerenja" i ve se boji
da oni tamo i znaju za
to

tvoje

uvjerenje, da

kukavno

2553

su mu ak izmjerili i
jainu nekim posebnim
mjerilom i da je s tobom
ve
svreno. Jer ovi snovi,
ovi snovi to te mue!...
Ne, mora biti da se o
tebi

2554

tamo povelo rauna, da

se spominjalo tvoje ime
i

ak

upisivalo

spiskove, u
formulare.
Stoji

invalidove

Ugom
vage

kod
i

2555

razmahao

se

dokazujui:
"ovjeanstvo,

dragi

Parampione,
ovjeanstvo!"
Prie

im

gospodin

elegantan
u

kinoj

2556

kabanici, koji se dotle

priinjao da eka
tramvaj,

uperivi

Melkiora

lulu

koju

u
je

izvadio iz depa, upita

sa stranim
autoritetom:

2557

"Vi

ste

vikali

ovjeanstvo?"
"Ne, ja sam diskretno
rekao

ovjeanstvo,

dragi brate, bez ikakvih

posebnih

2558

razloga. Naprosto tako,

zbog

ovjenosti...

bratstva."
"ovjenosti? Bratstva?
Internacionalist?"
Marinkovi Kiklop
"0

ne,

naprotiv!

Ja

sam... da se branimo,

2559

da

se

odupremo

kao

nacija do
posljednje kapi!..."
"Da se odupremo?"
"Da, da se ne damo, zar
ne, kolega?"
No kolega je ve bio
strugnuo,

gospodin

2560

to

je

ekao

tramvaj

uzeo ljubazno
Melkiora ispod ruke i
poveo ga u etnju...
Borba

na

noeve,

pucnjava

bjeanja,

padanja

visina

mraku,
s

2561

to

je

bio

kratkog

program
jutronjeg

spavanja. Nakon Vivere.

Vitlaju

ga

mesarskim
oko

blistavim
noevima
Sveuiline

biblioteke. Penje se na

2562

zeleni

bakreni

krov

zaklanja glavu iza jedne

od etiri bronane sove,
a svaka
gazi po jednoj knjizi. Ali
alju

sada

na

njega

ilete za brijanje, svih

vrsta i

2563

debljina. Zvrndaju i zuje

ljeskava

jata

gustim

ileta

ofanzivnim

formacijama i
obruavaju

se

na

bronanu sovu. Cie i

prte po sovinoj glavi, a
ona majinski

2564

rairila

krila

Melkiora-bje-gunca

titi
od

ljutih leteih otrica. S

drugog
kraja krova iza druge
sove

pomalja

se

podrugljivo lice Ugovo:

"Pusti, ATMAvodi

2565

stvar. Cviker je u tabu.

Maestro
Vivijana

se

ubio,

otila

a
u

samostan"... On
pogleda dolje, ali oba
mu oka ispala iz glave i
bratski
ivcem kao da

povezana

2566

se dre za ruke, kao dva

blizanca - mjehura od
sapunice

polako

se

spustie na
zemlju, pogledae jedno
drugo

ispustie

jednu suzu.
Pretapanje.

po

2567

Sjedi

na

topovskoj

cijevi. Do njega ovjekvojnik, Garcia (po inu),

koji ne
govori
poznatih

ni

jedan

jezika.

od
Tamo

dolje iza velikih sanduka

2568

neprijateljski
Na

fronti

Garcia

vadi

poloaji.
je

zatije.
rijei

iz

depova na
bluzi i slae ih po dlanu.
Zatim nabija ih u puku.
Ui

jezike.

Garcie

Odjednom

2569

nema

tu

na

topu.

Garcijina glava vie iz

topovske

cijevi

Makaronci! Makaronci!*
i opali top strahovito.
Lete rijei i viu, vrite

2570

- ubojice! Pucnji. Ginu

rijei.

Muk.

Mrak.

Ne

vidi se nebo.
Bjei.

Gazi

preko

mrtvih stvari i mrtvih

ljudi.

ljemovi,

razlupani

lonci,

2571

zahodski

porculan.

Oekuje svakoga trena

maurski

no

lea.

Merhum Melkior.
Merhaba!

netko

te

sustigao i ubo prstom u

lea, a ti ve misli
-merhum... No

2572

taj

mravi,

bezubi

uope smijeni ovjek

to te stigao odmah pita
uplaeno:
"Mi se ovo povlaimo,
n'est ce pas?" Vidi se,
intelektualac.

2573

*Marokanci, najokrutniji
Francovi

vojnici

panjol.

graan.

u
ratu

1936-1939;
metateza

Makaronci

podsjea da su i talijan.
faisti
Franca

bili

na

strani

2574

Marinkovi Kiklop
"Da, profesore, taktiki
potez. Garcia je rekao.
Ali nai se dre bog
bogova."
"Politeistiki?"

nasmijei se bezubi s
mirnim zadovoljstvom.

2575

slijedeoj

sekvenci

nali ste se u tijesnom

kolskom

zahodu

(za

nastavnike)
oblijepljenom
novinama

sa

starim
slikama

mnogih ivih kraljeva.

Zaulo se zatim

2576

strano urlanje, konjska

kopita, razbijanje stakla,
veliki mete, onda
pobjedniki
limene

bubnjevi,

glazbe,

povici

Mamma! Cara mamma!

i Sieg-heil!

2577

Napokon pjesma Vento,

vento, por-tami via con
te...
Stari profesor, iako je,
ini se, bio vojno lice,
nikako
umiriti

nije

mogao

2578

svoja koljena koja su

klecala kao da nose ne
znam

kakav

teret.

Napokon je
profesor
porculansku

sjeo
koljku

na
i

zasmradivi se uzdisao
"ah, moja

2579

karijera, moja karijera!"

"Profesore,

profesore,

imate li neto peseta?"

"Sedamsto... i evo jo
etrdeset

centimosa.

Zar ete mi ih oduzeti?"

"Da. Da ih bacimo kroz
prozor, njima dolje."

2580

"A onda?"
"Onda?

obriite

svoju

karijeru - i bjeimo!"
I dok su se pobjednici
dolje upali oko ake
novca,

vi

ste

promjenljivom

se

2581

sreom

provlaili

zamrene
hodnike

i
i

kroz

mrane
bili

biste

sigurno umakli da
ste

mogli

trati...

Ali

kanibali su ve tu sa
svih strana. Opkoljeni!
Ulovljeni!

2582

Maestra su (jer to je bio

on,

kako

se

kae

romanima gdje se neko

vrijeme krije
identitet

lica)

odmah

odbacili

kao

neupotrebljivog za jelo
(malo su ga zasjekli,

2583

potamnio
morbus

je
lues,

no

otrovno,

rekao je rii Asklepije),

a tebe su
bacili

kotao

za

doruak. Vatru je pod

kotlom

loio

kao rob, s

(dakako,

2584

izvjesnim

pravom

nezadovoljstvo)
Fomi

na

Foma
Opiskin

mrmljajui:

"Progone

me.
Ja zaraujem svoj kruh!"
I

tu

se

naao

rii

2585

Asklepije, preruen kao

Sartorius
kritik, i smjekao se sa
zadovoljstvom:

"I

jo

kae da ne stoji pod

utjecajem
Dostojevskoga! Gnusne
lai, lai, lai..."

2586

Rez u montai.
Obala
moru.

mjestu
Uz

na

obalu

trabakuli i ribarske lae.

Na kopnu bave s
vinom i prostrte mree. I
nigdje
Neodreeno vri-

nikoga.

2587

Marinkovi Kiklop
"0

ne,

naprotiv!

Ja

sam... da se branimo,
da

se

odupremo

nacija do
posljednje kapi!..."
"Da se odupremo?"

kao

2588

"Da, da se ne damo, zar

ne, kolega?"
No kolega je ve bio
strugnuo,
to

je

ekao

gospodin
tramvaj

uzeo ljubazno
Melkiora ispod ruke i
poveo ga u etnju...

2589

Borba

na

noeve,

pucnjava

mraku,

bjeanja,

padanja

visina
-

to

je

kratkog

bio

program
jutronjeg

spavanja. Nakon Vivere.

2590

Vitlaju

ga

mesarskim
oko

blistavim
noevima
Sveuiline

biblioteke. Penje se na
zeleni

bakreni

krov

zaklanja glavu iza jedne

od etiri bronane sove,
a svaka

2591

gazi po jednoj knjizi. Ali

alju

sada

na

njega

ilete za brijanje, svih

vrsta i
debljina. Zvrndaju i zuje
ljeskava

jata

gustim
formacijama i

ileta

ofanzivnim

2592

obruavaju

se

na

bronanu sovu. Cie i

prte po sovinoj glavi, a
ona majinski
rairila

krila

Melkiora-bje-gunca

titi
od

ljutih leteih otrica. S

drugog

2593

kraja krova iza druge

sove

pomalja

se

podrugljivo lice Ugovo:

"Pusti, ATMA vodi
stvar. Cviker je u tabu.
Maestro
Vivijana

se

ubio,

otila

samostan"... On

a
u

2594

pogleda dolje, ali oba

mu oka ispala iz glave i
bratski

povezana

ivcem kao da
se dre za ruke, kao dva
blizanca - mjehura od
sapunice
spustie na

polako

se

2595

zemlju, pogledae jedno

drugo

ispustie

po

jednu suzu.
Pretapanje.
Sjedi

na

topovskoj

cijevi. Do njega ovjekvojnik, Garcia (po inu),

koji ne

2596

govori

ni

poznatih

jedan

jezika.

od
Tamo

dolje iza velikih sanduka

neprijateljski
Na

fronti

Garcia

vadi

depova na

poloaji.
je

zatije.
rijei

iz

2597

bluzi i slae ih po dlanu.

Zatim nabija ih u puku.
Ui

jezike.

Odjednom

Garcie
nema

tu

na

topu.

Garcijina glava vie iz

topovske

cijevi

Makaronci! Makarona!* i

2598

opali

top

strahovito.

Lete rijei i viu, vrite

- ubojice! Pucnji. Ginu
rijei.

Muk.

Mrak.

Ne

vidi se nebo.
Bjei.

Gazi

preko

mrtvih stvari i mrtvih

2599

ljudi.

ljemovi,

lonci,

razlupani
zahodski

porculan.

Oekuje svakoga trena

maurski

no

lea.

Merhum Melkior.
Merhaba!

netko

te

sustigao i ubo prstom u

2600

lea, a ti ve misli
-merhum... No
taj

mravi,

bezubi

uope smijeni ovjek

to te stigao odmah pita
uplaeno:

2601

"Mi se ovo povlaimo,

n'est ce pas?" Vidi se,
intelektualac.
*Marokanci, najokrutniji
Francovi
panjol.

vojnici
graan.

1936-1939;

u
ratu

2602

metateza

Makaronci

podsjea da su i talijan.
faisti

bili

na

strani

Franca
Marinkovi Kiklop
"Da, profesore, taktiki
potez. Garcia je rekao.

2603

Ali nai se dre bog

bogova."
"Politeistiki?"

nasmijei se bezubi s
mirnim zadovoljstvom.
U

slijedeoj

sekvenci

nali ste se u tijesnom

2604

kolskom

zahodu

(za

nastavnike)
oblijepljenom
novinama

sa

starim
slikama

mnogih ivih kraljeva.

Zaulo se zatim

2605

strano urlanje, konjska

kopita, razbijanje stakla,
veliki mete, onda
pobjedniki
limene

bubnjevi,

glazbe,

povici

Mamma! Cara mamma!

i Sieg-heil!

2606

Napokon pjesma Vento,

vento, por-tami na con
te...
Stari profesor, iako je,
ini se, bio vojno lice,
nikako
umiriti

nije

mogao

2607

svoja koljena koja su

klecala kao da nose ne
znam

kakav

teret.

Napokon je
profesor
porculansku

sjeo
koljku

na
i

zasmradivi se uzdisao
"ah, moja

2608

karijera, moja karijera!"

"Profesore,

profesore,

imate li neto peseta?"

"Sedamsto... i evo jo
etrdeset

centimosa.

Zar ete mi ih oduzeti?"

"Da. Da ih bacimo kroz
prozor, njima dolje."

2609

"A onda?"
"Onda?

obriite

svoju

karijeru - i bjeimo!"
I dok su se pobjednici
dolje upali oko ake
novca,

vi

ste

promjenljivom

se

2610

sreom

provlaili

zamrene
hodnike

i
i

kroz

mrane
bili

biste

sigurno umakli da
ste

mogli

trati...

Ali

kanibali su ve tu sa
svih strana. Opkoljeni!
Ulovljeni!

2611

Maestra su (jer to je bio

on,

kako

se

kae

romanima gdje se neko

vrijeme krije
identitet

lica)

odmah

odbacili

kao

neupotrebljivog za jelo
(malo su ga zasjekli,

2612

potamnio
morbus

je
lues,

no

otrovno,

rekao je rii Asklepije),

a tebe su
bacili

kotao

za

doruak. Vatru je pod

kotlom

loio

kao rob, s

(dakako,

2613

izvjesnim

pravom

nezadovoljstvo)
Fomi

na

Foma
Opiskin

mrmljajui:

"Progone

me.
Ja zaraujem svoj kruh!"
I

tu

se

naao

rii

2614

Asklepije, preruen kao

Sartorius
kritik, i smjekao se sa
zadovoljstvom:

"I

jo

kae da ne stoji pod

utjecajem
Dostojevskoga! Gnusne
lai, lai, lai..."

2615

Rez u montai.
Obala
moru.

mjestu
Uz

na

obalu

trabakuli i ribarske lae.

Na kopnu bave s
vinom i prostrte mree. I
nigdje
Neodreeno vri-

nikoga.

2616

Marinkovi Kiklop
jeme, jutro ili podne, ne
zna

se,

kazaljke

ispale
na

satu

su
na

crkvenom tornju.
Zahralo
brojanice.

mu

lice

2617

Sam si (... je, smo, ste,

su...)

(uje

kolska

se

davna

jeka,

zbor

djejih
glasova). U ruci nosi
praznu flau od tinte i
sjeti se odjednom da bi
je mogao

2618

oprati u moru. Silazi

dvije

stepenice,

blie

vodi, klekne... ali vie

te ne
zanima flaica. Iz depa
vadi
maurski

no,
i

veliki,
prihvativi

lijevom rukom

2619

kosu,

jednom

prirodnom

veoma
lakom

kretnjom odree sebi

glavu. Jednostavno,
kao

kokoi.

umjesto

flaice,

Zatim
pere

svoju glavu: gore-dolje,

pljus-pljus.

2620

Jasna slika dekapitacije:

trup bez glave, glava u
rukama,

na

njoj

otvorene,
indiferentne
Odjednom

oi.
glava

ti

sklizne iz ruku i otkotrlja

se po vodi. Ne

2621

moe je vie dohvatiti.

Zove je, moli da se
vrati, no ona te gleda
dugo i
uvrijeeno,

zatim

se

nasmijei tuno i zaklopi

oi

kao

od

iznenadne boli.

neke

2622

Pokuava je privui k
sebi nekakvom batinom,
ona

se

prevre

na

mjestu kao
bundeva

ne

prilazi.

Onda te pogleda nekim

oajniki
oprotajnim

bornim,

2623

pogledom i ree alosno

(ali kao da ti tu alost
predbacuje):

"Zbogom,

ja
odlazim" i uo si kako je
zajecala, onda zaronila
duboko i nestala.

2624

Iza tebe stajao je na

obali neki slaboumnik i
kesio

se

idiotski

gledajui to
radi.

Kad

zaronila,

je
rekao

glava
je:

"Mogao si je dati meni.

Mojoj je staroj

2625

umrla

sestra,

ona

je

gluha."
"Ona gluha", to je uo
Melkior kad je ve bio
otvorio oi.
-

Sto

glasno.

je

to?

ree

2626

U sobi gori svijetlo. - Tko

je tu? - pita sobu.
Soba uti. Odvraa mu
pogled od sebe, dolje,
na krevet, na njega, na
njegove

2627

noge, na trbuh, na grudi

i jo blie, blie... htjela
bi mu pokazati i glavu.
Pogled

je

zaplaen.

Otkrio te na krevetu u
odijelu i cipelama, i sad
te promatra

2628

udu,

nepoznatog.

kao
Kao

otkrie.
Pokazuje

mu

ruke,

jednu pa drugu. Pogled

ih gleda bez uzbuenja,
"ruke",

2629

konstatira

ravnoduno.

Ne zanimaju ga ruke.
Skrauje

domet,

trai

blii cilj.
Zatvara se i ukrtava,
kiljei gleda nos iz oba
profila kao Picasso. To je

2630

najblie to moe vidjeti

-

nos.

Usput

definira

nos: dvostrano NETO

to stri u
prostor i dijeli vidljivi
svijet nadvoje, na desno
i lijevo. Ali Pogled trai

2631

glavu,

trai

rjeenje

zagonetke, odgovor na
Marinkovi Kiklop
ovu no, na ovaj san glavosjeni. Pogled trai
sebe,

sebe

hoe da se

samoga,

2632

vidi. I da se svidi sebi,

narcisoidno,

glupo,

kratkovidno, slijepo za
sve to
nije.

On,

MARKANTAN

to

nije

POGLED.

Pogled ist, osamnaest

karakterni.

2633

Htio

bi

se

pogledati.

Pogled

en

face

profila,

prouiti

iz

svoju

irinu, svoju
otrinu, otkriti svoje lice
iz

jedne

nove,

jo

nepoznate perspektive.
Htio bi

2634

proniknuti

sebe,

zaroniti u svoju prolost,

u

svoje

praiskonsko,

protozojsko
porijeklo

kad

je

jo

oprezno dodirivao svijet

pseudopodijima
ticalima.

2635

Pogled

je

imao

neustraivu elju da se
vidi.
Ali ti si se uplaio te
smionosti. Tko zna to
se unutra krije? Moda
je to ulaz

2636

u jedan

sasvim novi,

neotkriveni
kojeg

pakao

vie

iz

nema

povratka? Nestanak u
svojim vlastitim oima i
muke beskonane?
Strah te je od sebe na
krevetu. Odjevena i u

2637

cipelama. (Kau da se
teko sanja s
cipelama na nogama).
Ali tko je upalio svijetlo?
Zakleo bi se daje jutros,
kad se popeo u sobu,
skinuo
promoenu

sa

sebe
odjeu

2638

blatnjave cipele, obukao

pidamu, zavukao se
pod pokriva i ugasio
svjetlo! I jo mislio u
krevetu: ljubav? - kako
je sve to
jo nerazjanjeno! Je li
to

Pjesma

nad

2639

pjesmama,

Kleopatra,

Beatrice, Laura,
Romeo,

Fedra,

Don

Juan, Werther, Stendhal,

ili

Casanova?

to

je

ljubav?
Dobro se sjea: najprije
se

onako

prokisao

2640

umoran

bacio

na

otoman i listao
Stendhalovu knjigu "0
ljubavi",

zatim

zaklopivi oi razmiljao
o mnogim
neobjanjivim pitanjima
ljepote

patnje

2641

ljubavi. Kako si lijepa i

kako si
ljupka,

ljubavi

milinama! Uzrast ti je
kao palma i dojke kao
grozdovi.
Lijepa si, draga moja,
kao Tersa, krasna si kao

2642

Jerusalim, strana kao

vojska sa
zastavama.
imae

Vinograd

Solomun

Valamonu...

"Minus

dormit et edit quem

amoris cogitatio vexat",
pie u Codexu amoris

2643

Andre le Chapelaina iz
Avignona.
Koliko

tunih

praznih

dana,

koliko

besanih

noi,

koliko

straha,

strepnje,
enje, jada, ludovanja!
Koliko patnje. Koliko krvi

2644

zbog

"ljubavi

milinama"!
Koliko

ustreptalih

srdaca! Koliko glava! La

douce pensee Qu amour
souvent me
donne!
Marinhovi Kiklop

2645

pisao

je

jadni

pa

Quillaume du Cabstaing
iz

Provanse

dvanaestom

stoljeu

tren
prije nego mu je njegov
gospodar

Monseigneur

2646

Ravmond de Roussillon
odrubio glavu
i iupao srce iz grudi,
ispekao ga i dao pojesti
svojoj eni, paevoj
ljubavnici. Onda ju je
upitao je li bilo dobro

2647

srce koje je pojela - i

pokazao
joj Guillaumeovu glavu.
Ona je odgovorila da je
bilo tako dobro i ukusno,
te joj
nikakvo

jelo

ni

pie

nee vie izbrisati okus

2648

to

ga

je

ostavilo

Guillaumeovo
srce.

Nakon

toga

je

skoila

kroz

prozor

ubila

se,

nesretna

Madame Marguerite.

2649

Ustane i otvori prozor.

Pod njim mrana mokra
dubina od tri kata.
Sto? Da skoim? Kako to
skau s padobranom? - i
zamisli jedan vratolomni

2650

aeronautiki veleslalom.
Padobran

se

nije

otvorio...
Ali to: lei na krevetu
odjeven, a u sobi gori
svijetlo!
svijetlu

sanja

pri

2651

da

si

sebi

odrubio

glavu! A najstranije od
svega - pri svijetlu!
Ne, to sam ja noas
pokuao neku operaciju
na sebi... A moda sam i
ustajao,

2652

palio

svijetlo,

oblaio

pa

izlazio?

odijelo,

Tramvaj? Ne, tramvaj je

bio
prije.

Sve

nejasno,

nepovezano.

Recite

neto, o vi stvari slijepe!

I ti slugo

2653

plameni!
arulji.

obrati

se

arulja

pod

plafonom

svijetli

ravnoduno, nijema,
gluha,

svijetli

uti.

Jedini svjedok koji gleda

odozgo, koji ima oi.

2654

Moda sam pokuao i da

se ubijem?
Sjeti

se

razrezivanje

noa
knjiga

za
i

pone drhtati. Gdje je

no? Od toga mnogo

2655

zavisi.

Morao

bi

biti

tamo, na stolu. I jo ti
kau uvee laku no!
No

je

zaboden
debelu,

bio
do

na

stolu,

drka

napola

razrezanu knjigu. Knjiga

2656

lei na boku, nemona,

zaklana. To ga jo vie
uznemiri. Zaklana! Tko
joj je
tako okrutno zario taj
no u utrobu? (To je bila
Wellsova
povijest

"Kratka

2657

svijeta". Jadna. Kratka)

Paljivo

izvadi

no

iz

trbuha Povijesti.
Ipak sam ja tim noem
nekog

vraga

snu

radio! - Ta ga misao
nikako ne naputa.

2658

Enkin dar, od srebra, za

lanjski roendan.
Poe

do

ogledala

uplai se onoga tamo

unutra

to

ga

tako

udno gleda. Gle,

kako

uporno!

Htio

bi

plaiti... Ali opazi da se

2659

onaj i sam boji, da gleda

s
nepovjerenjem...
ovjek

ne

Ne,
vjeruje

ovjeku ni u ogledalu!
Marinkovi Kiklop
No,

to

je,

prijatelju!

Kako bismo to izgledali

2660

bez

glave?

Zgrabi

lijevom svoju
glavu
desnom
oprezan

za

kosu,
uini

potez

a
vrlo

noem

preko grkljana.
Gljukhrhhh...
grkljan,

zaklan.

uini
Zatim

2661

uzme

glavu

meu

dlanove i stane je
okretati

kao

da

je

uistinu odrezana. Kako

je

to

udno

ljudsku glavu u
rukama!

drati

2662

A moda je to bilo i
ovako:

navalile

vane,

hitne

neke

misli

predsoblje sna i
lupaju, bude, alarmiraju,
trae da budu smjesta
primljene i sasluane. A
dobri

2663

San, kako bi te potedio

glasnika
vijestima,

loim

naprosto

ti

oduzeo glavu,
pa ape tvom tijelu:
nema

ime

misliti,

nema glave. Samo ti

spavaj.

2664

Spavaj... a no tamo na
dva

metra

zaboden

od
u

sna

utrobu

Povijesti!
NO. U toj rijei i je ono
najstranije.

Tu

sadran

akcident

odreen za

je

2665

klanje.

drugim

jezicima

to

instrument

za

je
iljenje

olovaka, za rezanje
jabuka...

ali

no

je

klanje, ubojstvo, zloin.

Bode
aljivac,

bez

-aavi

2666

bode iz nestaluka kao

trn,

kao

igla

podmetnuta pod stolicu.

Lave, lupe, poar
-

sve

pojave

strane
zbog

none

kojih

se

ovjek boji lei u krevet

i zaspati.

2667

I misli to bi s njim?
Doista, boji se pored
njega

zaspati.

Pa

kombinira:
njega

dobro

jedne

cijele

uviti

novine,

vrsto svezati pagom i

zakljuati ga u

2668

ladicu, klju od ladice

zakljuati u ormar, klju
od ormara odnijeti preko
u
kuhinju i zakljuati ga
u... neto tamo, onda se
vratiti u sobu, zakljuati
se,

2669

a klju od sobe baciti

kroz

prozor.

Odvie

komplicirano. A i glupo.
Sve se to
moe

opet

vratiti

natrag.
to da radi? Sjedi na
krevetu

noem

za

2670

razrezivanje

knjiga

ruci, no je, sav

pametan svijet spava, a
on se boji zaspati da se
u snu ne zakolje tim
noem. I
misli

ogoreno: psima

natiu brnjice, prozore

2671

okivaju

reetkama,

svuda ograde,
stupovi, brave, crvena
svijetla,

svjetionici,

signali, upozorenja PAZI

OTAR
PAS!

PAZI

OPASNO

JE

NA

VLAK!

VAN

SE

2672

NAGNUTI!

VISOK

NAPON! (a Maestro se
smije),
OTROV! i da bi te bolje
uvali, plae mrtvakom
lubanjom; strunjaci na
eljeznicama,
morima

na
u

zraku;

2673

strunjaci po policijama
uvaju tebe i tvoje
dvije

cipele

od

provalnika i kolektivista;
u svakoj prijestolnici po
jedan
strunjak

uva

iznenadnog

te

od

napadaja

2674

paktovima,

savezima,

priMarinkovi Kiklop
jateljstvima - i uope,
uva tvoje interese u
inozemstvu.
Duobrinici uvaju

2675

tvoju

duu,

dravnici

uvaju tvoje tijelo. I jo

se

natjeu,

ak

svaaju tko
e te bolje uvati, pa te
zato kade tamjanom i
krope svetom vodicom,

2676

osiguravaju

te

sakramentima
blagoslovima
duu,

za

i
-

to
tijelo

za
-

okruuju
te

monim

sigurnosti:
Naroda,

mjerama
Drutvom

Paktom

2677

nenapadanju

uzajamnoj
pomoi,

Maginotovom

linijom,

Siegfriedovom

linijom,

topovima,

tenkovima,
podmornicama,
bombarderima,

2678

pukama,

minama,

bajonetama, pitoljima,
jednom
rijei

-neprobojnim

krugom vatre i elika i

kau ti: tu si sad siguran
i ne budi

2679

lud da oajava. Mi smo

tu,

moe

mirno

spavati.
Spavati...

Ali

ne,

gospodo, vi ste mene

krivo

razumjeli.

naravno, ja sam

Ja,

2680

siguran tu uz vas, hou

rei uz vau mudru i
monu

zatitu.

ne

bojim se ja
nikoga dok ste vi tu. Ali
kad zaspim, onda vas
nema, onda sam sam i
nerazuman

2681

kao

neka

vrst

Vidite

li

to

Kako

mogu

idiota.

sanjam?
spavati?

Bojim se noa.
Ovog

moga

razrezivanje

noa

za

knjiga.

vaem sigurnom krugu

od vatre, paktova

2682

i bajoneta - ne udite se
-

ja

sam

zatien

vrlo
od

slabo

samoga

sebe! U panici
sam kao korpion. Sto
u, korpion sam. I ako
me

ne

pustite

izaem, bojim se

da

2683

da

sebi

utrcati

smrtonosnu

injekciju,

ba kao korpion, od
oaja!
Pomisli

da

bi

ipak

trebalo lei. Ali emu,

kad

se

pojaviti van der

odmah

2684

Liibbe

izbezumljen

od

strane smrti i mrmljat

e suludo: "Vratite mi
moju glavu,
lopovi,

vratite

glavu,

glavu, glavu..."
Melkior se nasloni na
prozor.

Vojarna

jo

2685

spava.

Straar

se

uvukao kao pas u

straarnicu i ondje kunja
muen vojnikim snima.
Tu

susjednoj

kui

stanuje
jedna

mlada

posljednjem

ena

mjesecu

2686

trudnoe. to e roditi?
Kerku. Onda e
je uiti, kad poodraste,
da ena dri tri ugla
kue

mu

samo

etvrti. (Ako
padne

bomba

tko

drati uglove?) Ako rodi

2687

sina otac e se brinuti

za njegovu
BUDUNOST

koja

bi

mogla trajati i vie od tri

mjeseca. Kupit e mu
malu puku s
oprugom

olovne

vojnike, neka se mali

2688

igra. Mali e po cio dan

drati strau
pred

njihovom

kuom

kao onaj vojnik preko

ulice pred vojarnom i
pucat e na
nenaoruanu

djecu

neprijatelje iz susjednih

2689

ulica. A kad uveer otac

doe
kui, pucat e na oca
"bum! Tata, ja sam te
ubio. Ti si mrtav, tata,
legni."
Tata

je

ozbiljan,

zabrinut
ne

uzima

i
u

2690

obzir

igru

djeteta.

rukaMarinkovi Kiklop
ma

nosi

novine,

posebno izdanje. Mali se

ljuti to tata nee lei
kad je mrtav i

2691

ponovo

puca

ubojnikim

bijesom

bum! ali tata ne pada.

Baca

se

na

pod

od

bijesa
i udara akama plaui
to se ne potuju pravila
njegove igre. "Zato ne

2692

zadovolji

dijete?"

umijea se mati. "to,

da umrem zbog njegova
zadovoljstva?"
Otac

nema

volje

za

alu. "Pa zbog igre... Uf,

kakav
emo se

si."

"Doskora

2693

poigrati uistinu", govori

otac

zabrinuto.

Mali

lukavo poslua razgovor

pa
zavriti jae kad shvati
neuspjeh

materine

intervencije. Na kraju ga
otac izlupa

2694

i otjera na spavanje. U
krevetu uvrijeeno jeca
u mraku. Kasnije uje
kroz san
kako otac i mati tiho
razgovaraju u krevetu,
kako mati plae a otac
se prevre i

2695

uzdie "da bar nema

toga djeteta". I djeak
misli: "To tata o meni
govori, da bi
bolje bilo da me nema.
Dobro, ja u se sutra
ujutro ubiti iz puke u
drvarnici"

2696

i misli kako e u cijev

ubaciti

kameni

odapeti sebi u oko.

Naslonjen
mislei

na
toj

prozor,
maloj

drami, nije ni primijetio

da svie.

2697

Jedan sivi oblak nasred

neba

poeo

rumenjeti,

je

lako

sa

svoje

visine ugledao je
sunce pod horizontom.
Daleko
eljeznice,
vlakovi.

zvide
kreu

rani

2698

Melkior

prozora

pozdravlja

jutro.

"Dobrojutro,

Jutro!

Dobro dolo! Hej, ja, ja

ivim!"
samo

Ali

to

je

jedan

dobrodolice.
ivim... pak to?" i

bio
tren
"Ah,

2699

ponovno

ga

stegne

mukla i oajna tjeskoba,

u cijelom tijelu osjeti
udan,
odvratan strah.
Gazdarica

je

ustala.

uje se kako tetura i

2700

tapka

jutarnjem

polumraku jo
pijana od sna. Navlas je
lupila laktom u njegova
vrata

pro-mrmljala:

"Cijelu
no uje..."

2701

Melkior
metal

osjeti
noa

hladan
ruci

strese se od gaenja.
Izae urno na
stubite i ue gazdarici
u stan. Zatee je pred
vratima
raupanu,

kupaonice,

2702

mlitavu, raskvaenu od
spavanja.
- Opet niste spavali? skupljala
haljinu

je
na

kunu
prsima

skrivajui svoje
nematerinske

jo

uvijek ambiciozne dojke.

2703

- Gospoo, molim vas,

uzmite ovaj no.
Odjeven,

blijed,

dubokim

plavim

podonjacima. Ona ga
gleda

gotovo

strahom.
Marinhovi Kiklop

sa

2704

- to vam je, gospodine

Melkiore?

Zato

mi

dajete no?
-

Uz

njega

runo

sanjam.
- Ah, i ja sanjam te
proklete noeve. I zmije.

2705

- Ali uzme no s nekom

strau.
Melkior to opazi.
- Udajte se jo jednom,
gospoo. Vi ste jo u
dobrim godinama.
-

vi

uzvrati

se

oenite

mu

ona

sa

2706

svjeom

jutarnjom

koketerijom.
Melkior

pomisli

na

Vivijanu vraajui se u
svoju sobu. I na Enku,
usput. Njezin
no.

Njoj

snu

ne

zabijaju noeve u trbuh

2707

kao

jadnoj

gazdarici.

Njezini su
snovi

kao

make,

noni lov na mieve.

Iz oblinjeg parka oglasi
se ptica: i-i-koo... ii-koo...

2708

- Ci-i-koov... Ci-i-kov...
- odgovori joj Melkior s
literarnim sarkazmom. Mrtve

due.

Sada

legnimo, mrtve due jedva

jo

uspije

da

promrmlja padajui na

2709

krevet, mrtav od nesna i

umora.
Bane tako iz noi u
no. Pijan je, to je jasno.
Nije se uspio ni svui. Pusti, nemoj ga buditi.
Ostavit emo stvari i

2710

idemo. uo je glasove
nad sobom,
ali nije mogao otvoriti
oi.

Teak

pritisnuo

mu

umor
kapke

drao mu svijest u
nekom

stanju

tromog

plutanja u vrlo plitkom

2711

snu.

Osjeao

je

od

vremena na
vrijeme

pod

sobom

dodir s javom kao da

mu se san ljuljuka po
pliaku i udara o
dno.

Razabire:

"pijan

je", to govori Pupo, a

2712

"pusti"

netko

drugi,

nepoznat. Ali
on misli da sanja, pa se
preputa

omami

kao

pijanac, a od glasova
gradi mali
sketch:..."bane

za

cvijee, hvala, hvala",

2713

klanja

se

stara

pijanistica nad
krevetom.

Pupo

je

odvlai, "nije se uspio

svui",

ona

se

otima

"neka, pusti,
nemoj ga buditi"... Ali tu
je jo netko, nevidljiv,

2714

netko

vaan,

"ostavit

emo
stvari i idemo". I svi
odlaze.

Melkior

odjednom

se
uplai

samoe i skoi na
noge:

"ekajte!

Ne,

ekajte! Ja u odmah...

2715

odmah u se svui"... Ali

oi su mu
jo

zatvorene.

"Sanja

neto", ree nepoznati

glas. No Melkior je bio
ve budan,
samo

oi

slijepljene

su

mu

jo

masnim

2716

gustim

snom.

Izvanrednom sigurnou
dotapka

ipak

do

staklenog vra s vodom,

izlije malo vode u dlan i
pljusne se po
oima. Da, kod kreveta
su

stajali

Pupo

2717

nepoznati i gledali ga
nasmijeeno.
Marinhovi Kiklop
-

Oprostite,

ja

sam...

nisam spavao cijelu no.

-

Opravdava

nepoznatim.

se

pred

2718

"Ovi

su

ranoranioci",

pomisli.
-

Je

li

makar

bio

interesantan lumperaj? Pupo

se

smijeio

prezirno.
-

Lumperaj?

Nesanica.

Ne

Ne.
mogu

2719

spavati. - Popravljao je
zguvano odijelo, u
neprilici.

namjesti.

Bilo

kravatu
je

tek

osam sati. -Malo prije

me valjda ipak
san oborio. udno. Ne
sjeam se. - Ali stajao je

2720

jo uvijek na mjestu, s
mokrim
licem, zbunjeno.
- A to ne spusti to na
pod? - obrati se Pupo
nepoznatom ovjeku.
Doista, on je jo uvijek
drao

mali

koveg

2721

ruci, neodluno. Preko

druge ruke
ogrta.

Visok,

plav,

mrav,

etrdesetih

godina,

ozbiljna,

zabrinuta lica. Gotovo

stidljiv. Melkior napokon
izae

iz

svoje

2722

ukoenosti. Odloi vr,

prie ovjeku i
htjede

mu

kovei.
prui

prihvatiti

ovjek

ruku.

mu

Melkior

uzvrati stisak,
srdano. Izgovori svoje
prezime.

ovjek

2723

zamrmlja

neto

nerazumljivo i pogleda
Melkiora

osmijehom

isprike. "Tako je, u redu,

brate",

misli

Melkior,

"ime
ostaje Nepoznati."
Usluno rastvori ormar:

2724

- Tu za stvari. - Ovaj put

mu

uspije

kovei

oduzeti

Nepoznatom.

Smjesti ga u
ormar. - Ovdje vam je
dolje. Sjednite. A ti, to
se neprestano neemu
udi? -

2725

obrati

se

Pupu

nekadanjom prisnou.
- Nisam pio, evo na - i
hukne mu u nos.
Nepoznati se nasmije.
-

to,

zabranjuje?

on
-

glavom na Pupa.

to

pokae

2726

- Odgajam ih. Drugi su

jo gori od ovoga - ree
Pupo

istiui

svoj

autoritet.
-

Zamislite

odgojitelja
nosimo,

jer

ovoga

kako
je

ga

hodao

etveronoke. Grize

2727

ae

vie

"dolje

monarhija"...
Melkior

osjeti

istog

trena da je prekardaio.
Pupo

ga

pogleda

prezrivim
bijesom.
"ovdje"

Oito

se

prikazivao

2728

svecem,

"tu"

je

podreen.
Nepoznati se nasmije.
Ali opazivi Pupovo lice
prekine smijeh naglo i
izbrie ga

2729

potpuno sa svoga lica.

Ono

je

ponovno

bilo

mirno i zabrinuto.
- Ako se elite oprati obrati

se

Melkior

Nepoznatom - kupaoMarinkovi Kiklop

2730

nica je preko, u stanu. elio

je

naas

ostati

nasamo s Pupom. Htio

mu se
ispriati.
- Nije potrebno. Hvala. Melkior

mu

ponudi

2731

cigaretu.

Hvala,

ne

puim.
Ponudi Pupa i nasmijei
mu se prijateljski. Pupo
uzme i prihvati osmijeh.
- Ja ujutro pijem crnu
kavu.

Sad

odmah

2732

donijeti. - Melkior je bio

veseo.
- Zbog mene ne treba ree Nepoznati. - Ja bih
samo malko sjeo ovdje.
Umoran
sam. - Sjedne na divan.
Ali odmah se spusti na

2733

lakat, a zatim i glavu

nasloni na
jastuk.
umoran

Vrlo

sam

ree

ispriavajui se.
- Samo vi leite. Ja i
tako moram u redakciju.

2734

Moete i spavati. Rei

u
gazdarici da ne puta
dvorkinju u sobu.
Melkior ode u stan po
kavu. Objasni gazdarici
iznenadni posjet jednog
roaka.

2735

Ostat e nekoliko dana.

Htjela je odmah sama
urediti sobu, namjestiti
divan za
gosta,

dakako,

radoznalosti.
sve

to

zbog
Melkior

odgodi

kasnije. Donese kavu.

za

2736

Njih dvojica prekinue

neki razgovor. Osjeao
se suvinim tu meu
njima. Posre
kavu na brzinu, objasni
Nepoznatom

tehniku

stanovanja u toj sobi,

preda mu

2737

potrebne kljueve i s
najljubaznijim

zdravo,

zdravo

obojici,

pobjegne.
A moda je ovo i neki
budui Marat? pomisli
silazei

urno

stepenicama, mada

2738

nikakva

razloga

za

urbu nije imao. A otkud

ba

Marat?

Njega

je

drolja Charlotta
zaklala u kadi. Danton,
Saint-Just,
Robespierre?... frc-frc-frc
- sve tri glave

2739

frc - u korpu. Nijedan

primjer

ne

valja.

Ni

Zinovjev, ni Kamenjev,
ni Buharin,
pa ni Lav Bronstein, sve
frc,

frc

ekiem.

tup!
Aja

gostu Nepoznatom

Lava
mom

2740

elim da ivi. Neka ivi

moj gost Nepoznati! iviooo! Manifestirao je
na
ulici, ak poluglasno, te
su se za njim osvrtali
ljudi.
glupavo

Obuzelo

ga

2741

oduevljenje.

Najradije

bi otrao u Dajdam i
izbrbljao kao BobinskiDobinski
kakav

je

gost stigao.

Tajan,

tajanstven,

sasvim

jednostavan

simpatian

a
i

2742

ovjek, visok i plav i

mrav

sve

stidljiv

"ma,

nekako
nemojte

zbog mene, nije

potrebno".
Ne,

moram

se

javiti

Enki. Jadna Enka. Ba

2743

sam ja neki... Ali ipak

proe pored
Kazaline i Dajdama, za
svaki sluaj. Moda je
Vivijana
Marinkovi Kiklop

2744

izvoljela

izloiti

svoju

lijepu gubicu? Ali - nita

i - nita. Dakle, nita.
Rano
nakon

je.

Odmaranje

blagog

fluida

prole noi. Ne javi se ni

Enki. Popne se

2745

redakciju,

umoran.
oduevljenje.

ve
Klonulo

Pogledati

prijelom kritike, danas

izlazi.

Kod

kulturnoga

nije vie materijal, sve

je ve u tampariji.

2746

- Glavni ti je izbacio
jedan pasus.
-

Oho,

spreman

cenzura?
na

veliku

svau.
-

Glupost.

Odvie

materijala. tipali smo

posvuda.

2747

- Koji pasus?
- A tko bi se sada sjetio.
Uostalom,

desetak

redaka, ba te briga.
- Mogao si me pitati,
sam bih skratio.
- Traio sam te sino u
Dajdamu.

"Ovaj

tren

2748

izaao

don

Fernandom", a kod kue

nema

telefona.

Kako

da te pitam?
- Svejedno, svinjarija!
- Don Fernando ti je kod
glavnoga.

Donio

lanak, nee izai.

neki

2749

Raspravljaju...
principijelno

kulturni

se smijeio s krotkom
podrugljivou.
Melkior je to i elio,
jednom ve uletjeti u to
"principijelno"
glavnim. Ali

2750

kad

je

uao

"Crni

kabinet" glavnoga (tako

su ga zvali, jer sve je u
njemu bilo
crno, pa i sam glavni)
njih

dvojica

su

se

neemu srdano smijali.

Don Fernando

2751

utonuo u crni konati

naslonja, ukrstio visoko
svoje duge noge te je
jednim
koljenom
bradu

dodirivao
i

konjakom

aicu
drao

s
pred

ustima, ali nije mogao

2752

piti od smijeha. Glavni

je

upravo,

dovrio

valjda,
nekim

prianjem i sam
udario da se smije, ali
nekako u sinkopama i
dugim

intervalima

kojima je davao

2753

na

znanje

svojoj

neozbiljnosti
moe

da

svaki

prekinuti

on
as

tom

glupou ako
je

potrebno.

No

nije

prekidao, znai bilo je

2754

potrebno ovo, glupost,

smijeh.
To

je,

dakle,

"raspravljaju
principijelno". Mogla mu
se i na licu proitati ta
ogorena
ali

nije

konstatacija,
imao

tko

2755

proitati. Oni su se i
dalje smijali.
Glavni
rukom

mu

je

pokazao

samo
da

sjedne. I Melkior zaas i

sam koljenom
dodirne bradu i konjak
nalije, ali ga nije drao

2756

pred nosom nego ga je

ispio, on
se nije smijao. Sigurno
neka budalatina, im
se toliko cerekaju. Principijelno.
iritiran

tim

Bio

je

smijehom.

2757

Zakasnio na predstavu
u kojoj ve
svi uivaju, a on jedini
nita ne razumije.
Marinkovi Kiklop
Glupost!

Osjeao

pogoenim.

se
Jer

2758

pogoeni

smo

svakim

smijehom kome ne
poznajemo uzrok.
- Mislio sam da se tu
raspravlja

vanim

stvarima, da u neto
nauiti... -

2759

trgne jo jedan konjak,

srdito.
- A vi mislite... kako vas
ono

zove

Eustahije...

Maestro

(ponovo

obojica
prasnue u smijeh) - da
se ne mogu i vane

2760

stvari koji put rjeavati

smijehom? spusti don Fernando ovo
pitanje s visine i doda
mu potrebne nehajnosti
kako bi
istakao milost kojom se
obraa.

2761

Mogu

zamahne

Melkior na pitanje kao

na moljca to leti preko
sobe - kad to
rjeava jedan Moliere...
- A manje od toga ne
doputate? - moljac je
gubio visinu.

2762

Ne

doputa

smijeha,

priroda

ona

je

Fernando

ne

izbirljiva.
Don

odgovori. Pokua uloviti

pogled

glavnoga,

uspostaviti duhovnu

2763

zajednicu. Ali glavni ne

opaa. Ustaje i sjeda za
svoj

crni

stol

od

mahagonija.
To je znailo "dosta ale,
na posao".
- Skratili smo vam malo
kritiku

obrati

se

2764

Melkioru

obzirnim

osmijehom. No,

svega

desetak

redaka. Sve smo stiskali

danas.

Masa

sitnih

vijesti.
- ao mi je, ali nisam
imao

prilike

da

2765

spomenem

neke

linosti... - Melkior
pokua izazvati ono "principijelno".
Glavni

se

osmjehne

gorko.
- Od vas to ne bih ni
oekivao

ree

2766

gledajui

Melkiora

prijazno. - Onaj
juer, to je neto drugo.
Njemu je i samome ao
to se nije sjetio da se
osvrne
po loama. Zato sam i
vikao na njega. On se tu

2767

izmotavao, a vi biste mi
zalupili
vrata i otili.
Melkior je cvao to to
govori

pred

Fernandom.

ak

promrmljao jedno

don
je

2768

hvala koje se na svu

sreu nije ulo.
- Evo - glavni je pruao
don Fernandu nekakav
rukopis. - Na alost...
zar
ne?... - Nasmijeili su se
jedan drugome s nekim

2769

ve

utanaenim

razumijevanjem.
Melkior se naao s don
Fernandom na stubitu.
Silazili su utei. Don
Fernando
je

gurao

unutranji

rukopis
dep,

u
ali

2770

neto

se

unutra

isprijeilo, smetalo te
su don Fernandu malo i
oice

zatitrale

od

srdbe.
Marinkovi Kiklop
- to, ne ide ni u dep?

2771

- Molim? - upita don

Fernando

neprijazno

nekako otro.
- lanak, velim, ne ide?
A zato gaje odbio?
-

Otkud

znate

da

je

odbio? - Don Fernanda

2772

je

oblilo

djeviansko

rumenilo.
- Znam. Zar biste u
novinama htjeli sauvati
tajnu?

Nije

glavni, ali

mi

rekao

2773

ima ih najmanje trojica

tu gore koji se tome
vesele.
-

Ostalu

znam

Fernando

dvojicu
ree

ne
don

pokuavajui

da se nasmijei.

2774

- A jednoga znate? Taj

sam ja? - Melkior as
zastane

na

stepenicama. Osjeti
odjednom
ganutost

neku
zbog

bolnu
te

insinuacije i upita don

Fernanda gledajui

2775

zbunjeno niz stepenice:

- Zato ste vi tako zli?
- Tko? Ja osobno? - don
Fernando

se

ponovo

vinuo iznad Melkiora.

-1 vi osobno i... uope Melkior
beznadno.

odmahne

2776

- Ali to vam je, dragi

Eustahije? Ha, ha, zato
vas

Maestro

zove

Eustahije?
Glavni mi je o njemu
ispriao
izvanrednih

nekoliko
zgoda.

Tome smo se i smijali.

2777

Maestro je sjajan luak.

- Sjajan? Ne bih rekao.
On

je

nekorumpirani

vie
cinik.

Tersit meu onim gore

svijetlim herojima.
- Da, donekle... - Don
Fernando je oito elio

2778

biti

dobar.

On

bi

zapravo morao
ivjeti u bavi, he, he...
- Za njegov je duh dobra
i

neoprana

boca.

On

loe rakiju. Bava je za

2779

dionizijsko pie... ili za

Diogena,

ako

ste

to

mislili...
- Pa sad... da... Ali kako
on radi taj svoj posao!
To

jest

svoju

kako

ureuje

2780

gradsku rubriku!

Kako

pasionirano kopka kao

vrabac po smeu to
mu ga donose
smetlari (tako on zove
gradske reportere), kao
da bi iz svih tih fekalija,
poput

2781

nekog

aavog

alkemiara,
izdestili-rati
jednu

htio
makar

kaplju

neke

"prave"
esencije, makar poneto
i prljave i otrovne, ali

2782

prave istine o ljudima,

koja je
autentinija i stvarnija
od svih onih maestoznih
i autoritativnih politikih
pa
i

takozvanih

pisanija.

kulturnih

2783

On

uiva

svojoj

prljavoj alkemiji!
Marinkovi Kiklop
- Pa... ja ne iskljuujem
ni taj osobni uitak.
- Ali on se naprosto
kupa u fekalijama! On

2784

se

identificira

sa

smeem, jer je i
sam smee, i tu nema
nikakvih kapi osim kapi
gadosti to cure iz...
- Otkud odjednom ta
vehementna

mrnja,

2785

dragi

Eustahije,

ako

doputate da vas
tako zovem?
- A otkud odjednom ta
ljubav? Ja ga ne mrzim,
ja ga alim, ako elite
znati, jer

2786

donekle i znam odakle

ta njegova radost od
smrada. Ali vi to nikada
neete
shvatiti.

Odvie

se

bavite modelom svoga

proto-Covjeka da biste
mogli opaziti

2787

postojanje
prljavih

njegovih
i

poluuspjelih

svinjskih,
i

sasvim

neuspjelih
varijanti u pojavnosti. Vi
Maestra

ne

moete

voljeti, vi ga ak ne
moete ni

2788

opaziti. Sve to to ste

govorili

njemu

nije

istina. Uostalom, niste

ni
govorili zbog njega, ve
zbog neega drugog.
- Dalekosena je vaa
misao...

opasna.

Vi

2789

otkrivate... No, bez ale,

glavni mi
je

moda

takvu
eto,

neku

sugerirao
simpatiju,

onim

smijehom

kojim (to ste vi

rekli)

Moliere

rjeava

vana pitanja. A ja sam

2790

samo htio rei kako i

takav
ovjek, kako vi kaete,
svinjski i koji se raduje
smradu (to je osim toga
i
dobro reeno), kako i taj
ovjek nosi u sebi ono

2791

neto integralno, bitno,

kao
jednu

neraspadljivu

formu

koja

manifestira

se

uvijek

na

neki nain, pa makar i

tako

da

se

raduje

smradu. Time je ve i

2792

linost definirana. Sami

ga nazivate
Tersitom. A otkud vam
mogunost

za

takvu

usporedbu?

Da

nema

nita u njemu osim

2793

tog...

kupanja

fekalijama, ime bi on
dosegao Tersita?
Zato on ovo govori?
Naravno da se ne radi o
Maestru. Ali o emu se
radi?

2794

- Glavni ga, na primjer,

vrlo

cijeni,

dakako

izvjesnom smislu.
- Cijeni on svakoga tko
mu moe biti koristan.
- Varate se. Glavni je i
sam koristan, ak i vrlo
koristan. -Posljednje je

2795

rijei

don

Fernando

podvukao sa sigurnou
koja

je

proizlazila

iz

gledanja

na

nekog
drukijeg

stvari. - Vi se vrtite oko

sitnica i na njih se
nabadate...

2796

-1 to to ne doputa da
objavljujete u njegovom
listu,

to

smatrate

korisnim? Melkior pokua da ga

navue na samoljublje.
Don
Marinkovi Kiklop

2797

Fernando se osmjehne:
-

Da

ne

objavljujem?

Radi se samo o jednom

lanku... koji doista nije
za njegov
list. A moda i ni za
kakav... u ovom asu.
Kakva tajanstvenost!

2798

- Recite mi neto...
- Razgovarate sa mnom
kao Hamlet - osmjehne
se don Fernando gotovo
uvrijeeno. No rei u vam sve to
budem znao i mogao.
- 0 emu ste pisali?

2799

- Ah, to? - Don Fernando

tren razmisli. - 0 potrebi
preventivne
dehumanizacije...
ukidanju

ili

tragedije

skepsom.
Melkior napravi blesavo
lice:

2800

- Je li to neto to bih i
ja mogao razumjeti?
-

Moda,

potrudite.
dramski
uostalom.

ako
Vi

se
ste

kritiar,

2801

Onda

mi

pomozite

zaboga!

zavapi

Melkior.
etali

su

trgom

oko

Velikoga kazalita. Don

Fernando je spustio ruke
niz tijelo

2802

i gledao ravno preda se,

razraujui
Melkior

je

misli.
gledao

njega, oekujui
napregnuto

rezultate

toga procesa.
- U ovim se kuama don Fernando pokae na

2803

kazalite - sile ljudi da

na
nekoliko

sati

budu

naivni. Sve tragedije, ili

makar

velika

veina,

poivaju na
lanim pretpostavkama.
Kako to da Hamlet, na

2804

primjer, tako pametan i

zbog toga
tako sumnjiav, nikada
nije pomislio jo tamo u
poetku,

to

jest

prije

drame, da
bi stric Klaudije mogao
ubiti njegova oca? Pa

2805

valjda je taj stric i ranije

bio
nitkov,

pijanica

razvratnik? Hamlet je to
morao opaziti. Kako to
da nije bio
oprezan prema takvom
lopovu,

nego

se

tek

2806

naknadno

iuava

kako moe netko biti

takva

hulja?

dobro,
Othello

Hajde,

doputam,
je

naivan

(premda i tu se osjea
potreba

za

nekom

granicom te naivnosti),

2807

on nije mogao zamisliti

da bi Jago
mogao

biti

takva

ivotinja.

Ali

Hamlet,

otkuda

njemu

naivnost?

ta

2808

- U njegovoj mladosti, u
vjeri u ivot, u ljude, u
ljubav. -Melkior nije tako
mislio.
-1

odjednom,

poinje

tragedija,

kad
on

stari, ne vjeruje vie u

ivot, u ljude,

2809

u ljubav? Zar nije to

kriva pretpostavka? Zar
nije

to

kriva

pretpostavka da
Hamlet ne zna da je
njegova
koja

je

majka
kadra

krevet s drugim

ena
lei

2810

mukarcem,
Polonije

da

je

profesionalni

dvorski
Marinkovi Kiklop
savjetnik koji e sluiti
"vjerno" svakom kralju,
da je Ofelija enskica
koju je

2811

i prije mogao s istim

argumentima tjerati u
samostan, da su njegovi
kolski
drugovi mladi karijeristi
koji

se

dre

svoga

kraljevskog druga dok je

bio

2812

prijestolonasljednik...
tako

redom.

Bilo

i
je

potrebno da mu ubiju
oca, da mu se
mati preuda za oeva
ubojicu, da mu Polonije
postavlja stupicu u koju
Ofelija

2813

svijesno

ulazi

kao

mamac, da ga prijatelji
u smrt odvedu - da bi
napokon shvatio
da

se

nalazio

huljama.
Prekasno

meu

Prekasno.
za

jednog

Hamleta i prenaivno.

2814

- A zamislite, na primjer,
kako

je

Andromaha

glupa! Ona misli da je

lukava, ali
to je naivno i nimalo
ensko lukavstvo. Kako
bi spasila sina, ona se
formalno

2815

udaje za divljeg Pira,

zvijere hirkansko, kako
ga je Hamlet nazvao, i
odmah
nakon

tog

"lukavog"

vjenanja ona se ubija

da

bi

ostala

Hektoru. 0, vrlo

vjerna

2816

prefrigano,

zar

ne?

Ispunila je Pirov uvjet da

joj ostavi sina na ivotu:
ona je
"postala

njegovom

enom", ha-ha, i odmah

se ubila, dvostruko haha! Tragino,

2817

nema to! Ana emu se

osniva

ta

tragedija?

strahovita
Na

logici

jedne guske: ne
smije mi Pir ubiti sina,
jer ja sam ispunila to je
traio. Vee ga rije.

2818

Vidite li, dragi moj, tu

glupariju koja zahtijeva
da joj priznamo najvii
stupanj potres-nosti? Ja
moram vjerovati skupa
s

tom

traginom

kokokom da je

2819

Pir gentleman. Da nee

pobjesniti

to

ga

je

jedna guska povukla za

nos i pobiti
joj sve do make u kui
kako bi se osvetio. Ne,
ja moram vjerovati u
ljudsku

2820

veliinu! Merde!
to

je

njemu

Andromaha i to je on
Andromahi da se toliko
njome bavi? Jer ovo su
prethodnice. Melkior je
ekao glavninu misli.

2821

Don

Fernando

je

instinktom pasioniranog
mislioca-analizatora
osjetio to pitanje.
- udnovato, zar ne, da
ja o tome razgovaram? On zastane i pogleda
Melkiora u

2822

oi skoro izazovno. - Jer

to

je

meni

do

Ili

do

Andromahe?

Hamleta? I do sveg
tog

traginog

afektiranja? A ipak se
niste

sjetili

da

mi

spomenete Horacija. To

2823

bi bio prigovor vrijedan

panje.

Tragedija

pretpostavlja vjerovanje
u dobrotu.
Horacije

je

dobrota,

suta
naivna,

velikoduna dobriina, a
tako sporedna

2824

linost drame. Zato i

nije

toliko

podvrgnuto

sumnji

postojanje

jednog takvog
Horacija.
pretpostavka
merituma

On

je
izvan

tragedije,

pojava gotovo sluajna.

2825

Satelit koji i ne shvaa

Marinkovi Kiklop
sasvim o emu se radi u
mranoj
tragedije.

konstelaciji
Zato

mu

doputam da
bude

dobar,

nevaan.

jer

je

2826

- A onaj tko je vaan ne

smije biti dobar?
- Ne bi smio... odnosno,
ne

moe.

On

je

odgovoran. On mora u
sebi izgraditi
svoju vlastitu zlobu da
mu se ne bi desilo da

2827

povjeruje u dobrotu. On
mora
sumnjati.
paziti,

to

motriti,

znai
sluati

(pa i prislukivati), loviti

rijei,
prevrtati

vrtjeti
kako

ih
bi

i
im

2828

otkrio skriveni smisao,

misao koja
ugroava
opasna.

i
On

koja
e

je
tako

odrediti i svoju misao,

svoj stav, svoje
djelovanje. Ako znam da
postoji

hulja

koja

mi

2829

kani

zapaliti

kuu

(a

takva hulja
doista postoji), ja neu
sjediti kod tople pei i
recitirati "bit ili ne bit"
sa
suzama

oima.

Vjerovati da moda ipak

2830

nee zapaliti... i ekati

da postanem
tragino lice. Nabit u
puku i vrebat u iza
prozora

da

ucmekam

hulju prije
nego
vatru.

mi

podmetne

2831

- A to ako hulja misli:

gle,

ako

hulju

ne

potpalim ona e mene

potpaliti?
- Nije vano to hulja
misli

(to

uostalom

znadem) vano je to
radi. Vano je

2832

da budem od nje jai ili

makar spretniji.
- Znai, ako sam pravo
shvatio,

"preventivna

dehumanizacija"
sastojala bi se u
iskljuenju
svake

mogunosti

dobrote,

2833

teoretskom

unitenju

dobrote?
-

Privremenom

unitenju, da, dok ne

nastanu

uvjeti

za

njezino istinsko
postojanje. Naivno je i
glupo u ovom svijetu

2834

biti

dobar.

To

je

uostalom i lana
dobrota, prema tome i
lana

traginost.

Nije

nam potrebna tragedija

da bismo
otkrili

tu

strahovitu

istinu. tovie, ona nam

2835

tu

istinu

skriva

armom
umjetnosti,
zavodi

na

ona

nas

uivanja

podiui koketno pred

nama svoju prljavu
teatarsku
pokazujui

suknju

gadosti

2836

ivota

uz

zavodniki

osmijeh. ak ni smrt
tu nije ozbiljna. I nita
nije ozbiljno i sve je
naprosto lijepo i sve je
poeljno.

ja

hou

istinu gledati golu, bez

2837

traginih dronjaka. Jer ja

znam da
ispod tih krpa postoji
druga
duboka

traginost,
i

prava

ona
i

strana, i da mi
tu

nikakav

Raine

ni

Shakespeare ne moe

2838

pomoi.

Ja

nisam

Hamlet, ja znam odmah

u poetku da mi stric
eli ubiti oca i oeniti
majku

da

bih

sprijeio...
- Vi ete njega ubiti.

to

2839

Dakako,

makar

teoretski.
Marinkovi Kiklop
-

otkud

znate

sa

sigurnou da e stric
ubiti?
-

Otkud?

Odgovorimo

pitanjem: a zato ne bi

2840

ubio, to ga spri-jeava?
Zato ne
bi,

ako

pruiti

mu

to

sva

moe
ona

zadovoljstva o kojima je
cijeloga ivota
sanjao?

Vi

dakako,

neete ubiti, ali nemojte

2841

suditi po sebi. U tome i

jest naa
pogreka

i...

nepopravljivi

propust:

to sudimo po sebi. A
nitkov s time i
rauna, da emo suditi
po

sebi,

da

neemo

2842

posumnjati.

Ali

valja

suditi po njemu,
zato

kaem,

treba

motriti sumnjiavo i s
nepovjerenjem,

valja

znati unaprijed.
A mi se odvie sobom
bavimo, odvie pipamo

2843

svoje slabosti i mislimo

da smo ne
znam
Dotle

kakvi
se

on

grenici.
sprema,

smilja bez nadzora, u

sigurnosti.
Prekasno

je

poslije

lupati se po elu: ah, da

2844

sam

znao,

da

sam

mogao slutiti!
Kako

to

opazio,
pomislio,

da
da
da

nisam
nisam
nisam

ranije obratio panju?...

2845

Sve je prekasno, sve je

uinjeno. I sad se treba
osvetiti, a za to nismo
sposobni. Pa mislimo: a
emu

sve

to,

emu

osveta, kad naeg oca

vie nema, a

2846

majka je legla u krevet s

ubojicom? Razmiljamo.
"Razmiljanje nas ini
kukavcima."
Oajavamo. A on i eli
nae oajavanje, nae
fiziko mirovanje, za

2847

njega to znai sigurnost.

Mi pravimo tragedije da
ljudi

plau,

on

se

smije i
uiva to je od njega
napravljena

umjetnost.

Umjetnost dodue njega

ubija u

2848

tragediji (a ponekad ga i
ne ubija), no ubija ga
umjetniki, simboliki, a
fuka
on na njezine simbole,
kad on zna da ivi. I
uiva to ivi. ak uiva
iu

2849

simbolima,

kojima

vie ne nalazi sebe ve

nekog drugog, pa i suzu
prolije nad
sudbinom toga drugog,
zbog

uivanja.

0,

mi

nitkovu odajemo velike

poasti u

2850

tragediji!

ivotu

ostavljamo mu da uiva
svoj

zloinaki

plijen.

Ostavljamo
mu i ivot koji ne samo
ne zasluuje, nego je i
opasan po druge ivote.
Hulju

2851

valja

na

ukloniti.

vrijeme
Stvarno

jednostavno,

i
ne

simboliki,

bez

ceremonija
i

katarza

traginoga
Aristotelu.

kerefeka

patosa

po

2852

trebalo

bi

preventivno ubijati

da

ne

Znai,

budemo

ubijeni?

-zakljui Melkior
s osmijehom koji mu se
ledio na ustima. - Samo,
koga ubijati? Po kakvom
kriteriju?

2853

- Po jednostavnom, po
medicinskom.
simptomi.

Postoje

Kako

kirurg

zna gdje valja

rezati? Zar mu je za to
potreban
kriterij?

nekakav
On

otkriva gdje se

naprosto

2854

krije bolest to ugroava

ivot

organizma.

Stanovitu ulogu tu igra i

talenat, i
znanje, intuicija, ali vrlo
esto i najoMarinkovi Kiklop

2855

binije

lukavstvo.

Ubojica se pritajio i valja

ga

izazvati.

Valja

ga

izmamiti iz
oklopa

njegova

mirovanja, trgnuti iz sna

njegove ubilake elje.
Opazili ste

2856

naravno i sami takvog

tipa u tramvaju: sjedi,
poprijeko ispruio noge,
zakrio
prolaz,

sve

je

tu

njegovo. Ne radi on to s
nekom namjerom, ve
naprosto - tako

2857

mu se svia. Ne vidi on
da

smeta

nogama,

tim
da

svojim
ih

ljudi

preskau,
obilaze, da mrmljaju to
o njima moraju voditi
rauna. No, a vi mu
navlas

2858

stanete na nogu. I to
dobrano,
cijeloga

teinom
tijela!

Ali

odmah mu se
ispriate uz ne znam
kakvo aljenje, kako ste
to sluajno i nehotice i
tako

2859

dalje...

tada

pogledajte

mu
lice,

pogledajte

oi:

ako

znate gledati - otkrit

ete ubojicu. 0 kako bi
lako on vas ubio u samo
malo

izmijenjenim

prilikama! Eto

2860

vam "kriterija"!
Don Fernando je uutio
nosei

na

licu

neku

mirnu tugu kao da se

isplakao.
- Ali, dopustite - ree
Melkior bez ironije, ak

2861

nekako zabrinuto - tko

e sve
njih pohvatati?
- Govorite kao policajac!
-

namrti

Fernando.

se

don

No,

uostalom, zato ne?

2862

To bi i bio zadatak svake

inteligentnije
koja

policije

uistinu

titi

sigurnost
graana,
ubojice
zloina,

da
prije
a

ubojstva da

hvata
izvrenja

ne

poslije

2863

pravi detektivske prie i

izmilja policijske genije
i kriminalne heroje za
matu

malih

delikvenata

romantinih onanista.
- Znailo bi... u tramvaju
gaziti

po

nogama

2864

zatim zirkati u lica? No

nije li
to prilino nepouzdana
metoda:

otkrivati

potencijalne zloince po
njihovim
oima?

Nekada

mislilo

nisko

se
elo,

2865

sratene obrve, forma

lubanje... takozvani
lombrosovski tip...
- Ima i u tome neto. No
ovjek

sa

pogledom

nedvojbeno

je potencijalni

zlim

2866

ubojica

ree

don

Fernando sa sigurnou.
-

Pruite

mu

samo

priliku,
riskirajte. Stanite mu na
nogu,
doslovno,

dakako
u

ne

tramvaju,

ve u prenesenom

2867

smislu... Uostalom, ima

tu i neto pouzdanije.
Spomenuli

ste

nisko

elo,
sratene obrve... a ja
vam kaem, sve koje je
Priroda na neki nain
tjelesno

2868

oznaila ja bih stavio

pod

nadzor.

nejednake

Sve

te

ruke,

nejednake noge, ui
klempave,

nosove

goleme (i one sasvim

male), kime iskrivljene,
oi kiljave, a

2869

osobito, velim osobito,

sve ono to je ispod
metra i ezdesetpet. Ja
razumijem
patnje

te

vrste

ovjeuljaka i vjerujem
da

je

jedan

izumio zloin.

od

njih

2870

Gledajte
Marinkovi Kiklop
ih

samo

na

visokim

potpeticama kako isteu

vratove,

kako

velikim

gestama sve
neto

iroko

obuhvaaju, sve neto

2871

"muki" rjeavaju, a i
glas je u njih nekako
krupan, junaan. Ali to
njima nije dosta. Oni
hoe i drugih junatava,
onih
pravih,
ulijevaju

priznatih,

koja

strah

2872

potovanje.

Oni

hoe

biti ne normalni
nego veliki, oni hoe
vladati nad nama i kod
toga ne pitaju za cijenu.
Oni su
dali Napoleona, a ini se
i

Cezara,

epileptika.

2873

uvajte

se,

dakle,

oznaenih, a
osobito

malenih.

Oni

mrze i spremni su na
sve.
- Po tome bi velik dio
ovjeanstva iao "pod

2874

nadzor"

primijeti

Melkior
zajedljivo. - Ali tko bi
nadzirao?

kojim

pravom?
- Pravom veine... - ree
don Fernando tromo kao

2875

da ni sam mnogo ne
vjeruje u
to.
- A tko vam kae da je u
veine

ljudi

"dobar

pogled"?
- Historija mi kae! ivne

odjednom

don

2876

Fernando,

okrijepljen

nekom novom
milju. - Na koncu je
svaki historijski nitkov
poloio

raun

ovjeanstvu! Samo,
uvijek

prekasno,

tek

nakon to se do grla

2877

nalokao krvi. Danton i

Robespierre,
Marat i Saint-Just poklali
su

se

pustili

meusobno,
su

malog

ambicioznog
generala da im mugne
izmeu nogu i pokolje

2878

pola svijeta zbog svoje

veliine.
Hitlera je trebalo ubiti
prije

deset

(moda

godina

ranije),

Mussolinija
prije

dvadeset

dobro

izdevetati po stranjici

2879

dok ne zaplae i ne
zamoli za
oprotenje.
uinio.
njima

On

Ovako

bi

to

valja

ratovati

pobijediti uz tko
zna kakvu cijenu (ako
ikako i bude pobjede?)

2880

da

bi

se

napokon

zadavilo ta dva
historijska majmuna. Ali
opet
prekasno...

prekasno,
zbog

one

iste hamletske
indolencije i naivnosti.

2881

- Mislite da se, u irem

smislu,

moe

neto

rijeiti linim terorom i

atentatima?
atentatima!

Atentatima,
-

prihvati

don Fernando s nekim

udnim bijesom. - Nek

2882

osjeti

hulja

strah

za

vlastitu zadnjicu! To je
uvijek pouno! A to je
ini se i
jedina pedagogija za te
nitkove.

Strah.

Onaj

strah va i moj neka

osjeti hulja

2883

na vlastitoj koi! Ako

nita, to mi je u neku
ruku

satisfakcija;

"strepi,
huljo", kako se pjeva u
operama.
Don
predahne.

Fernando
Bio

se

2884

ozbiljno uzrujao, ak mu
i jarko crvenilo izbilo
po licu, a u uglovima
usta skupila se pjena.
Rupcem
Marinkovi Kiklop
obrie

usta,

elo

obraze, kao da je htio

2885

izbrisati neku masku s

lica. I
doista, na lice mu se
vrati

uzvieni

njegovog

izraz
mirnog

unutranjeg sjaja.
Stidio

se

sada

svoga

uzbuenja i pustio je

2886

lahor

dobroudnog

smijeka po svome
licu da sakrije taj stid.
-

No

vama

se

vie

sviaju kojekakve bajke

- dobaci s visine.
-

Kakve

bajke?

iznenadi se Melkior.

2887

- Ruske bajke o raznim

dobrotama... Na primjer
bajka

Aljoki

Karamazovu, malom
kalueriu.

onog

pijanog cinika Maestra

vi

mjerite

kalueriu. No u tu

po

2888

mjeru

on

nikako

ne

moe stati, preuska mu

je.

Preusko

je

vae

mjerenje, dragi
Eustahije,

odvie

pravilno. Ljudi su kao

kamenje:
teki, rasuti.

nepravilni,

2889

Muno je to dovesti u
red, skupiti i sloiti po
nekom

pravilu,

pojedinano je
jo munije svaki komad
klesati.

ak

nemogue
neto to se

je

isklesati

2890

rado

zove

"moralnim

likom" ovjeka. Iluzije.

On

se

sa

sobom

razraunava,

misli

Melkior. Nikada nisam s

njime razgovarao o
"dobrotama"

mojim

"mjerenjima"... Bori se

2891

on

valjda

nekim

svojim
"kalueriem"?
- A niste me upitali kako
se

sve

mojim
politikim

ovo

slae

konkretnim

2892

orijentacijama? - upita
odjednom don Fernando
i

nasmije

se

suho

nekako
pakosno.
- Doista, jeste li kada o
tome govorili s Pupom?

2893

- S Pupom? 0 emu? zaudi se don Fernando.

-

Pa

tom...

individualnom teroru... i
atentatima?
- Zato s Pupom? Zar je
Pupo

ekspert

za

ta

2894

pitanja? Pupo vjeruje da

je Trockoga
lupio ekiem po glavi
meksikanski anarhist na
svoju inicijativu, da je
Tuhaevski bio nacistiki
pijun, i tako dalje... on
u mnogo toga vjeruje.

2895

Dakako,

on

je

protiv

"individualnoga terora".
"To

je

anarhoindividualizam",
on
odmah

otvara

odgovarajui pretinac. I

2896

Pupo

je

neka

vrst

kalueria, ali koji

pomalo

misli

na

karijeru, zapravo raspop

koji vjeruje po zakonu
inercije, no

2897

vie na jezuitski nain.

Sto ja imam s njime
razgovarati?
-

Ja

sam,

poaen

znai,
ovim

razogovorom?
nasmijei se Melkior.

2898

Vi

jedinka

ste

senzibilna

koja

moe

osjetiti misao. Ne samo

Marinkovi Kiklop
misliti (to ak moda
manje) ve i osjeati
misao, a to znai drati
je

2899

neprestano na umu kao

neko

svoje

lino

muilite.
Heautontimorumenos,
krvnik i
rtva u istoj osobi, no i
rana,

vampir

svoga

2900

srca,

kako

je

rekao

Baudelaire.
Vaa misao vas mui
strahom, ja to znam i
cijenim, jer to ne moe
svatko,
pogotovo ne tako kao
vi, a oni pijani kreteni iz

2901

Dajdama rugaju vam se

zbog
toga.
rugam,

Ja

vam
jer

se

ne

bojati

se

znai misliti (i obrnuto) i

dopustite da
vam

se

tome

pridruim. Na strah je

2902

osjetljivost misli kojom

sagledavamo
strahovitu
nae

budunost

egzistencije.

(A

kada budunost ljudska

nije bila
strana?) Va strah nije
luaki, ne drete tako

2903

glupo kao kveker, a ipak

ima u
vama

(i

tu

vas

naputam)

ja

neka

manijakalna potreba da
se njime bavite, da ga
istraujete

svim

tonalitetima i okusima

2904

od gorkog do slatkog.
Osobito slatkog.
Jer ima neka naslada u
osjeanju straha ( ja to
znam

iz

djetinjstva),

neka
mogunost unutranjeg
tamnog

cvjetanja,

2905

udnovatog

samotnog

dozrijevanja crnog
ploda

neke

osobito

gorke mudrosti. Unutra

ste se udomaili i vie
ne traite
izlaza

iz

miolovke:

tamo ste pronali svoju

2906

"prokletu"

slobodu.

"Prokletu" jer
je ostvarujete na jadan
nain

doivotnog

robijaa koji je pronaao

sebi "veliko"
zanimanje:
sunca

to

na

zraci

pada

2907

njegovu

vlanu

eliju

sui slamku po slamku

iz svoje slamaricu...
- A slama je, kao to
znamo, uplja... Ja je
suim, a vi je moda
mlatite. -

2908

Uvrijedio se Melkior i
odgovorio je grubo te je
don

Fernando

malo

porumenio.
- Oprostite, nisam mislio
tako

uvredljivo.

Htio

sam rei kako je strah

zavarao

2909

vau matu, ali sam se

loe

izrazio,

robijaem

to

pogotovo

nikako ne valja.
Sakrio

je

strah

svoje

gadno lice, nedostojno

mudra ovjeka da se s
njime suoi,

2910

uope

nedostojno

pravog ovjeka da se
njime bavi. Zato sam i
htio rei da je
va

strah

obogaen

rafiniran,
ljepotama

vae nekonvencionalne
prirode, ak

2911

virtuozan, ako hoete,

kao najsuptilniji vibrato
na ici violine (to to se
tie
drhtanja),

dotjeran

krajnjeg,

eto

do
ak

muzikalnog senzibiliteta
te i nije vie

2912

jadno
ve

ljudsko
djelo

stanje,

neke

lude

umjetnosti. Od tog gada

u vaoj
alkemiji postalo je zlato.
Zato

se

divim...

Oprostite za ono "lude",

no svaka je

2913

umjetnost na neki nain

luda...

zato

se

divim

vaem heroizmu, jer vi

umijete
trpjeti.
drukiji:

Moj

strah

je

ja

neu

da

trpim. Bojim se onoga

sutra, koje

2914

stvarno
Marinkovi Kiklop
moe otpoeti sutra, i u
tome

nema

retorike.

nikakve

Bojim

se

naprosto za sebe,
za svoj jadni ivot kao i
svaki

mrav

kad

2915

predosjea oluju, i kod

toga ne mislim
ni

na

kakve

"duhovne

tamo

vrijednosti".

Svejedno mi je to e
biti sa slikama, s
knjigama, s umjetnikim
kamenjem.

Bojim

se

2916

naprosto kao koko za

svoju
nezatienu glavu koja
je

za

mene

asu

straha najvea kulturna

vrednota, jer
ona jedina misli to e
biti sa mnom. Moj strah,

2917

dakle,

nije

nikakav

violinski
vibrato i ni ma kakav
vibrato,

naprosto

suptilnosti,

bez
bez

umjetnosti, bez
ljepote:
grub

nepomirljiv,
agresivan.

Ja

2918

neu

da

se

muim

"zbog ljepote", neu

da njegujem strah kao
vrt s otrovnim cvijeem.
Ja

sam

manje

heroj

nego vi. Ne
mogu

da

podnosim

strah, zato hou da ga

2919

uklonim iz svoga ivota

kao to hoe i
stotine

milijuna

mojih

istomiljenika.
-

kako

ete

ga

ukloniti? - upita Melkior

s

ozbiljnom

zabrinutou. -1 tko su

2920

vai istomiljenici?
- Tko? Obini ljudi. Evo
moda

ba

ovi

prolaznici. Svi oni ele

da stignu tamo
kamo su se uputili, da
pojedu ruak ili izljube

2921

enu,

bez

osjeanja

pritiska u
glavi, bez more na dui,
s veseljem i sigurnou
kao da e vjeno ivjeti.
A to
je

meni

smatram

dosta

da

ih

"svojim

2922

ljudima";

makar

ne

znali, oni pripadaju

velikoj

zajednici

protivnika straha.
-

Otkuda

sigurnou
"vai"?

znate
da

su

Moda

pripadaju i protivnoj

sa
oni
oni

2923

strani, moda su oni za

strah,

"prolaznici"

ovakvi
to

obino

nazivaju i
"redom"? Oni su za red
pod biem, a vi im, eto,
dolazite
shvaanje

nuditi

svoje

2924

slobode, po njihovom nered i anarhiju.

- Kako? Zar nije upravo
to

nered,

ta

opa

strepnja i neizvjesnost?
- Strepnja i neizvjesnost
za vas, "neprijatelja". Po
njihovom, to ste i

2925

zasluili: vi im hoete
poruiti ideale, pobiti im
voe koje oni oboavaju
upravo

zato

to

im

ulijevaju strah. Oni hoe

strah.
-

Ja

takvim

ne

raunam

dresiranim

2926

majmunima! - vikne don

Fernando bijesno.
- Nego s kim raunate?
-

ljudima!

slobodnim,
ljudima

koji

svoju ljudsku

Sa

ponosnim
osjeaju

2927

vrijednost,

svoje

dostojanstvo...
- Sve je to opet pitanje
mjerila: to je ljudska
vrijednost?
-

Mjerila...

Fernando

se

don
udno

2928

kesio,

nekako

"prekipjelo",
**"***
t^t^^"^^ .
Vi
Marinkovi Kiklop
kao da je doveden do
krajnjih

granica

2929

strpljivosti. - Ja znam
gdje u postaviti
svoje pravo na otkrie
nove

vrijednosti

odbacujem

svako

pitanje mjerila kao

smetnju i zanovijetanje!
Nemam

vremena

za

2930

procedura-lna
zavitlavanja, ostaje
jedino

pitanje

vrijednosti, a to je meni
jasno.
-1 to, da se odmah
pone

pucati,

trovati,

2931

podmetati

bombe,

udarati ekiem po
glavi?

sve

pod

pretpostavkom "ja znam

tko je nevrijedan". Eno,
gledajte onog

2932

tamo
uglu,

ovjeuljka
da,

onoga

na
to

prodaje novine.
Kolporter

je

tree

izvikivao
izdanje

"Jutarnjega lista". Doista

ovjeuljak,

2933

kako ree Melkior, bez

godina

starosti,

sav

nekako skraen, kao da

se tedjelo
na gradnji, ruke, noge kratke, a i glava mu je
malena i uska, ali na
njoj

2934

stri

komadina

trumbetavog nosa i dva

uha klempava i golema
na koja je sjela kao
neki

prevrnuti

kolporterska
natpisom

lonac

kapa

"Jutarnjega

lista". Trubio je

2935

nosom slinavo i plano

kao da prosjaci "Njutanji
lit! Njutanji, Njutanji!"
- Eto, i to je ovjek, taj
Njutanji. ujete ga kako
njae, kako se bori za
svoje

2936

postojanje.

on,

to

kaete, osjea. Da mu
sad priete i povuete
ga za ono
jedno uho (gledajte ta
uesa!), on bi nasrnuo
na vas da vas udari,
moda ak i

2937

ubije

zbog

nanesene

uvrede. Jer on ima svoj

ponos. On, znai, osjea
svoju
vrijednost.
vrijednost
mjerilu,
Ljudska

On
po

on,

je

njegovu
Njutanji.

2938

vrijednost.

Michelangelov David u
Firenci,

krasni

goli

mladi (usput reeno remek-djelo

ljudske

anatomije),

golem,

ponosan

gord,

snage i smjelosti, on

pun

2939

nije

ovjek.

On

ne

"osjea", on je kamen.
On ak nema ni toliko
"ljudskoga" da
bi

znao

izgovoriti

besmislenu rije njutanji

to

onaj

tamo

monstrum zna. A

mali

2940

ipak je David vrijednost,

ogromna,
vrijednost...

jedinstvena
Ili

moda

nije,
moda se vi ne slaerte,
jer ste malo prije rekli
da vam nije stalo do
"umjetnikog kamenja"?

2941

- Rekao sam tek tako,

kondicionalno...
-

ja

pak

"kondicionalno"

mislim

da

svi

svijetu
ima,

Njutanji
koliko

god

na
ih

2942

a ima ih valjda i stotine

tisua,

nisu

vrijedni

lijeve noge Davidove. Pa

ipak,
pazite to u vas pitati, i
to "kondicionalno", kad
bi se za spas Davida od

2943

unitenja,
pretpostavimo
sluaj,

traio

takav
ivot

jednog jedinog, evo tu

ovog
naeg Njutanjeg, biste li
vi
Marinkovi Kiklop

2944

odobrili da se dade taj

ivot?
- Pitanje tipino "rusko",
besmisleno.
Dostojevtina

promrmlja don Fernando

s

2945

intelektualnim
gaenjem.
-

Neka

je

"dostojevtina",

i
ali

pitanje je tu, svejedno

tko ga je postavio i s
kakvom namjerom. No
ne morate vi odgovoriti,

2946

upitajmo

druge,

eto

"obine ljude",
one

"vae",

"prolaznike"...

Gotovo

nitko ne bi to odobrio.
Pa ni vi sami,
pogotovu to vam nije
stalo

do

"umjetnikog

2947

kamenja". Kad bismo im

pokazali
naega

jadnog

kolportera kako mre

na tom uglu i rekli im,
sad emo ga zgrabiti
odjednom: hajde, umri
za

Davida!

(Kojeg

2948

Davida?

Ja

ga

ne

poznajem!) cijelo bi
"humano" ovjeanstvo
ustalo
protiv

najodlunije
same

ideje

takvoj cijeni
spaavanja

"kamenog

ovjeka".

Odjednom

2949

cijelo

ovjeanstvo

postaje "nekulturno".
Zaboravlja jedinstvenu,
nenadoknadivu
vrijednost
Michelangelove
skulpture i

2950

baca se svom silinom

neobuzdanoga
ovjekoljublja

na

ovjeuljka-kolportera.
Uzdie ga do izvanredne
"ljudske"
koje

vrijednosti,

dakako

Njutanji pravo

ni

sam

2951

ne shvaa. On postaje
izuzetnim,
legendarnim

ak
licem

(mnogi su Njutanji na
taj
nain uli u legende),
nekom vrsti muenika i

2952

heroja. A zato sve to?

Samo zato
to

Njutanji

Ve

sam

senzibilitet

"osjea".

elementarni
stavlja

to

nakazno
tijelo iznad jedinstvenog
i

neponovljivog

djela

2953

jednoga

genija.

Jer

Njutanji ima
epidermu
bol,

koja

osjea

David

je

neosjetljiv kamen. Neka

dakle ivi
epiderma,
"kamenu"!

smrt

2954

To je zakljuak u korist
epiderme, i uope, u
korist

osjetljivo-ivog,

glupog i
besmislenog,
"bezvrijednog",

runog

tkiva jedne nakaze koja

je usput pokupila i

2955

nekoliko atributa koji se

po

vrlo

povrnim

konvencijama pridaju i
ovjeku. I
David je sinteza atributa
koji

su

prema

opreznijim

neto

2956

konvencijama

od

kamena
napravili

"ovjeka".

Svaki od njih na neki

nain egzistira. Ne ini li
vam se da
je sijamska sratenost
ovih dviju egzistencija,

2957

koliko god bila navlas

udeena
za moj primjer, pitanje
egzistencije

uope?

Pitanje tko i to treba da

ivi?

2958

Chang ili Eng? Ali kako

se odluiti, to jest po
kojem mjerilu?
- Ali ja ne mogu ekati
da se donesu mjerila, ja
moram
Moram

ivjeti

sada.

2959

djelovati,

moram

se

neprestano odluivati.
- No, pa za koga se
odluujete: za Davida ili
za kolportera? Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

2960

ubaci Melkior to pitanje

s

podsmjeljivom

radoznalou.
- Ponekad za Davida, a
ponekad i za kolportera
- odgovori don Fernando
odmah,
bez premiljanja.

2961

- Znai, prema potrebi?

-

Naravno.

Lako

se

odluiti za Davida. To
to

on

predstavlja

nikada ne moe
biti opasno. Ali ono to
moe

zamiljati

2962

kolporter,

ideja

kolporter, ideja monstrum...

- Ali ja ne govorim o
ideji, ve o ovom ovdje
ivom kolporteru, s tim
nosom i

2963

uima, razumijete, to
prodaje Njutanji...
- To i mislim... kad bi ti
nosovi i te ui, kad bi
stotine tisua i milijuna
ovakvih
uzurpirali

Njutanjih
pravo

na

2964

procjenjivanje

svih

vrijednosti, kad bi se
postavili iznad nas kao
gospodari naih ivota...
-

To

je

prekine
mlako,

nemogue
ga
tek

Melkior
tako

protuslovi; nije ni

da

2965

sam vjerovao da to nije

mogue.

elio

je

izazvati don Fernanda.

-

Nemogue?

don

Fernando

upita
skoro

uvrijeeno. -Nemogue
da se pronae

2966

takva

ideja

za

monstrume (ne mislim

samo na tjelesne mane)
oko koje e se svi
okupiti

kao

bljuvotinu?
zar

se

muhe

na

(Uostalom,

nisu

okupili?) Da im se

ve

2967

kae: vi ste izabrani da

ivite.

Unitavajte

koljite sve to nije kao

vi! U
ime vae superiornosti!
Vi ste odabrana vrsta! I
to mislite, dragi moj,
da se

2968

nee

udruiti?

Udruit

e se, udruiti, jer njih

ima to povezati. Svaki
od njih
nosi poneki atribut, kao
oni

famozni

Hromi,

Glupi,

usaen duboko

vladari
elavi,

2969

u mesu i kostima, gdje

ih ponizuje i vrijea, i to
e ih povezati. A to e
vezivati

takozvane

normalne?
iste,

snane

Ponosne,
Davide?

Oni nemaju nita

2970

zajedniko,

nita

srodno, "bratsko". Oni

su bez "atributa", "samo
ljudi". Svaki
je

normalan,

dobar,

poten, lijep, pametan

na svoj nain i drugog
naina ne

2971

poznaje.

Svaki

zasebna

je

jedinka,

osamljena
kontemplativna
monada, a izmeu
njih je nekomunikativna
i

oajno

besmislena

2972

praznina. U tome i jest

snaga
monstruma

to

su

udrueni i dinamini, jer

ima

to

ih

vee

pokree, i tako nas

obaraju

pojedinano,

nepripravne, u trenutku

2973

nae

slabosti,

"molitvi", to jest
u asu nae boleive
poetske

kontemplacije,

u trenucima divljenja i
ljubavnog
zanosa.

2974

- Ima i drugih, ne tako

"boleivih",

udruenih,

zdravih zanosa
koji predstavljaju snagu,
o, i te kakvu snagu! koja
se moe oduprijeti... Melkior

je

uvjerenjem

govorio

sudionika:

2975

mislio

je

na

Nepoznatoga u svojoj
sobi.
- Gdje su, pokaite mi
ih!

zavie

Fernando
-Pokaite mi te

don

svadljivo.

2976

"druge zanose"! Zar nas

nisu ostavili na cjedilu?
Zar

se

nisu

"sporazumjeli"?
Dali

su

ubojicama

laissez faire!
- Pitanje je dokle?

2977

- Dok vi i ja ne zarinemo
nos

ledinu!

Fernando

se

Don

nasmije

pakosno.
-

Dakle,

bojite?

stvarno

se

Melkior

ga

pogleda u lice: bilo je

crveno od

2978

srdbe.
-

zar

sam

ikada

skrivao svoj strah? Malo

prije sam vam rekao da
se bojim.
Da, bojim se za svoju
kou i to vrlo "sebino".

2979

Sebinije ak od vas, jer

ja
hou svoju kou braniti!
Ne uvati, ve braniti, i
to svim sredstvima, pa
zvalo
se to ne znam kako! I
tko je taj "drugi zanos"

2980

koji e mi soliti pamet

na tajnim
sastancima

kako

"individualni teror nita

ne rjeava"? Nego to
rjeava: ona dva
"historijska" potpisa na
Hitlerovom dokumentu?

2981

Kad

sam

izdan

doveden do oaja,
onda se i ponaam kao
oajnik. Sto me se tie
sada Michelangelo i vai
kazuistiki

problemi:

David ili kolporter? Do

2982

avola jedan i drugi! Ja

pozivam
na

teror,

istrebljivanje
ubojica

na

sutranjih

ovdje

meu

nama. Zato sam i htio

objaviti lanak...

2983

Don

Fernando

se

umorio. Osjeao je da
nije

uspio

uvjeriti

sugovornika. Loe sam

govorio,

urbi,

srdbi,

mrnjom,

zbrkano... pomisli srdito.

2984

- Od toga u jednom
napraviti roman... ako
bude

prilike

ree

nakon dosta duge

utnje. - Nisam dobro
rekao ono glavno, to to
znai
zubima...

cvokotati

2985

Uuti, nekako iscrpljen i

prazan. Gledao je preda
se

osam-ljeniki,

razoarano,
mrano. Skidao je eir i
nesvijesnom

gestom

njime udno vitlao po

zraku kao da

2986

rastjeruje
imie

nevidljive
iznad

svoje

glave: tu su oko njega

jo zuzukale
one

ljute

misli;

nisu

doputale da vrati svom

licu

onaj

osmijeh pod

uzvieni

2987

kojim

je

krio

boanstvo

lano
svoje

nedostiivosti. Ali to? rastvorio je

irom tabernakul,
;I
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

2988

otprhnula

boanstvena

ptica! to ima jo kriti?

Mrzio je Melkiora zbog
svoga
neuspjeha.
Do

avola,

ozbiljno

misli

zar
na

on
to

2989

"preventivno ubijanje"?
Melkiora odmah
zatim

uvrijedi

jedna

druga misao: on trai

Smrdljakove! Izvritelje!
Zato mi je
sve ovo i govorio! Sam
nee uprljati ruke. On,

2990

osniva

"novih

vrijednosti"!
Intelektualni zaetnik...
iz pozadine. On misli da
bih ja, oajnik...
Melkior

se

strese.

Pogleda "gore" u lice

2991

don Fernandovo (mada

su bili jednake
visine,

uvijek

mu

se

inilo da je glava don

Fernandova

negdje

"gore") i opazi na
njemu umiljatu masku,
ali oi... iz oiju je zraio

2992

mraan, zao pogled. Pa

on je
ubojica,

pomisli

strahom,

po

sa

njegovoj

"osobnoj" definiciji. Uz
garanciju
osobne

sigurnosti.

"Ubojicu valja izazvati...

2993

trgnuti iz sna ubilake

elje"...
Znai

li

zubima?...

to
A

cvokotati
ja

sam

jutros izazvao tramvaj!

Koje li
nesklap-nosti, Gospode!

2994

Gospod
nasmija...

se
i

saalno
ne

ree

nita.
- Zamislite ovjeka na
tramvajskoj pruzi... - no
don Fernando ga je bez
rijei

2995

napustio.
svojim

Poao

dugim

je

urnim

koracima kroz drvored

koji je maestozno
spleo svoje grane nad
njegovom

glavom

slavoluk...

Tako

se

pozdravljaju

2996

vladari, ree Melkior s

uvrijeenom

pakou.

Ta glava to i zasluuje, i
okrene
se nesvijesno za iglom
svoga
kompasa

ljubavnog
-

prema

Kazalinoj kavani. Nije

2997

vie tako rano, mogla bi

ietati sada...
Rujna

jesen

nemir

nosi... rujna jesen nemir

nosi...

ponavljao

glupo, odjednom
sav nesretan.

je

2998

uje se iz daljine nosni

kolporterov

glas

Njutanji,

kao

Njutanji,

da moli
milost.

Don

Fernando

gaje ve tamo negdje

epao za uho, pomisli
Melkior, i vue

2999

ga

na

Zbog

odgovornost.
Michelangelova

Davida. Ti si jedan od
mnotva malih
gadova

koji

se

okupiti oko bljuvotine!

Jedan

od

odabranih

monstruma putenih

3000

lanca.

ubijajte",

je

"Koljite,
li?

Ti

si

jedan od tih! Ti mali,

nakazni gade!
I ne sluti jadnik da se
(teoretski!)
njegovoj glavi.
Njutanji...

radi

3001

uti,

nesretnice!

Fernando

Don

Karamazov

ide gradom i
snuje

svoju

teoriju

"preventivnoga
ubojstva".

Trai

Smrdljakova, izvritelja.
Da

3002

ubije - tebe ili Hitlera? to jo nije jasno. Ali

netko

od

vas

mora

potvrditi
teoriju - to je jasno.
Ljudi

svih

zemalja,

dehumanizirajte
Preventivno. Ne

se.

3003

pita se to kota! Nema

vie tragedije. Ukinuta
je skepsom.
S

pakosnim

je

zadovoljstvom
parodirao
Fernandove
Ogoren.

don
misli.

3004

Dan

je

bio

vedar

oktobarski

apsurdno
topao;
kapriciozni

scherzo, kao da se
vraa ljeto. Melkior je
iao

prema

kavani
gorljivost

Kazalinoj
usporujui

3005

traenja: neu je nai.

Bojao

se

njene

odsutnosti kao napadaja

iz zasjede. Na
terasi

je

bilo

ivo

buno - bez Vivijane.

S vrata zaviri u kavanu:
praznina mu se isceri

3006

beznadno. Ali iz jednog

ugla
grakne

Maestrovo

rakijom

raspaljeno

drijelo:

0,

Eustahije

podjednakoprosuti! Vi
ste kao voda kojom se
cvijee

zalijeva.

Ali

3007

nema

vam

ovom

cvjetnjaku Lilie,
odnosno

Ljerke,

to

dolazi od lijera bijelog ili

krina.

Ljiljan

jo

nije

rairio
svoje hvoje, jo spava
bijeli cvijet. Priite blie

3008

da

vas

poljubim,

odnosno
poblie

poliem

stopala

koja

su

vaa
vas

ovamo dovela.
Bio je sasvim nakresan.
Glava mu se crvenjela

3009

kao da e prsnuti, a oi
se
caklile luaki. S njim je
sjedilo nekoliko mlaih
novinara

iz

redakcije,

meu
njima

Fredi

uvrijeenim osmijehom.

3010

Nije

bio

centru

pozornosti, a to je
sada mogao vidjeti ak i
Melkior, zato je Fredi i
bio srdit i uvrijeen.
-

Hajte,

recite

vi,

Eustahije metafiziki, jer

tu se i radi o jednoj

3011

metafizikoj stvari. I to
kaem

ovom

naem

protagonistu, a on mi se
podrugljivo
smjeka,

kao

to

se

moe vidjeti na ovdje

priloenoj
fizionomiji, jer

njegovoj

3012

on i ne zna to je to
metafizika.
Razgovaramo o sudbini
raznih sitnih
ivotinjica,

metafiziki.

Ne znam zato se ne bi
razgovaralo metafiziki
o

3013

sudbini

sitnih

ivotinjica? Eto, crv u

jabuci.

ivi

sam

kao

osobenjak,
pustinjak-licemjer
punom

slatkom

kozmosu. Stan i hrana i

jo moda neka zgodna

3014

zabavica,

neki

samoblud, crvlji, to mi
znamo. Srea kakve ni
zamisliti ne
moemo. Eh, ali dokle?
Dok neki bog ne zaeli
da pojede jabuku. Zub
ili no,

3015

svejedno,
crvlji
fatum

para

svijet

kao

rui
neki

strani,

neumoljivi. Zahvaa
crva i kida na dvoje... Ili
ne
L-JU
Marinkovi Kiklop

3016

zahvaa,

ha?

To

je

pitanje. Bit il ne bit - za

crva.

Nedostojno,

zar

ne,
Uzvieni?

mirne

Maestro podrugljivo na
Fredija. Zatim se obrati
Melkioru

3017

cigaretom pokazujui na
glumca:

Zanovijeta

tamo u kazalitu da mu
dadu
Hamleta, a ono o crvuposredniku

izmeu

kralja i prosjaka, bolje prosjakih

3018

crijeva nije ni proitao,

preskoio je, fuj, on ita
samo monologe. Vi ste,
Frederie,

uplji

kao

bambus.
Fredi zamahne da udari
Maestra, ali mu novinari

3019

jo u zraku zadre ruku.

Bio je
blijed i drhtao je. Znai,
Maestrova protaza ve
podu-lje

traje,

pomisli

Melkior
sa zadovoljstvom. Malo
prije sam ga mrzio u

3020

razgovoru

don

Fernandom, sada se
udim tome, ak bi ga i
sam branio od Fredija
kad bi ustrebalo.
-

Pustite

me!

promumlja Fredi punim

3021

ustima svetog gnjeva.

Ali nitko ga vie
nije

drao,

novinari

nego

tako

su

tijesno

sjeli oko njega (ispred

njega stol,

3022

iza njega zid) te nije

mogao ustati. Usto su
se novinari i smijali.
-

Digao

dakle

Brutus

apicu na Cezara? Hoho

ree

hladnokrvno kao

Maestro

3023

vana

linost

nakon

neuspjelog atentata. - A
to se apice tie, ima
jedna
slina anegdota o vuku.
Da priam? Ali, djeco, to
nije Crvenkapica.

3024

- Priajte, priajte! - svi

navalili. Samo je Fredi
mrko gledao pod stol.
- A vi, Eustahije strpljivi?
- Priajte.
- Hodali umari umom,
naravno, to im je posao.

3025

Mi hodamo po raznim
elipsama i
spiralama, to je opet
na

posao...

digresija

jedna
ovom

pripovijedanju, je
li

tako?

vukova

U
i

umi

bilo

umari

se,

3026

naravno,

bojali.

Ali

jedan od njih
kae, ne bojte se, ja
imam
umirili.

pilu,

Misle,

oni

se

dodue,

to e pila
protiv vuka? ali, opet,
valjda ovjek zna to

3027

govori. I idu dalje bez

straha.
Odjednom

odnekud

pojavio se vuk i navalio

na umare. Oni viu,
majko moja,
gotovi smo sada! A onaj
s pilom opet kae, ne

3028

bojte se, brao moja i

sugraani,
prie vuku, prihvati ga
za

jednu

noicu

zzzuku-zzuku-zzukuzzuku, pilom otpili

noicu. A bio je, kao to
se i dovle moglo vidjeti,

3029

lukav

pokvaren

taj

umarpilar,
pa

ubacio

noicu

otpi-ljenu
crkvu

kroz

prozor crkveni koji je

sluajno
bio otvoren, jer
Marinkovi Kiklop

3030

je

crkvenjak

ispraivao

upravo

svece

pred

Uskrnje blagdane. Cvili

vuk, nemoan,
jer to moe jedan vuk s
tri

noice,

recite,

uraunajte tu i bol koju

trpi.

3031

Gdje

mu

je

etvrta

noica to on ne zna, jer

nije vidio kamo ju je
umar bacio, a
na crkvu, razumije se,
nije ni pomislio. A da se
i sjetio, u crkvu ne bi
smio

3032

kao nekrteno eljade...

Unutra

crkvenjak

odjednom ugleda pred

oltarom svjee
otfikarenu

apu,

jo

krvavu, i pomisli da je
to neki boji bojovnik
upravo

3033

dovrio

obraun

avlom

pa

Gospodu

na

poslao
dar

svoj

trofej lovaki i bacio mu

ga pred noge presvete.
Crkvenjak, pun straha
bojeg,

nosi

vukovu svom

nogu

3034

upniku koji se u te
stvari bolje razumije. Ali
upnik

vrti

prevre

nogu i
nita ne razumije. udo
jest,

ali

on

ga

ne

shvaa. Ne nalazi na
nozi nikakva

3035

znaka osim krvi i rane

ljute, pa alje nogu dalje
u grad svom biskupu.
Tamo su
je

tri

dana

kanonici
vjerouitelji

biskupi,
i

svi
pomno

motrili, ali nikakva

3036

prihvatljiva

tumaenja

uda nisu pronali, pa

nogu

vukovu

dobro

usolili i
poslali

je

Rim

na

Najvie Mjesto. Skupili

se

ondje

prelati,

kardinali

3037

jezuiti

ueni

najsposobniji,

teolozi
otvorili

stare knjige patristike i

gnostike, Tertulijanove,
Origenove

Augustinove, i ak spise
arijanske i

3038

heretike ne bi li se
poslanje
kakogod

te

ape

protumailo.

Nakon mnogih koncila

i kolegija kardinalskih i
tajnih
jezuitskih

seminara
i

dominikanskih

intriga

3039

(jer
htjeli

su

tim

povodom

progurati

svog

ovjeka u jednu tajnu

kongregaciju)
donesose

ueni

prividno

jednoglasan

zakljuak

da

doista radi o api

se

oci

tu

3040

avoljoj koju je u svetoj

borbi

odsjekao

neki

vitez nebeski, po svoj

prilici
Sveti Juraj koji ima stare
raune s tim banditom
nepopravljivim, a da su
to

3041

prsti Svetog Jurja vidi se

i po rani kako se rascvala, jer je svetac imao
doista straan udarac.
Nogu
jadnika

naeg

vuka

smjestie

zbirku dokazala

3042

dogmatskih kao dokaz o

postojanju avla i sile
Gospodnje nad njim. A
vuk moda
jo i danas po umi
epesa i proklinje svoju
ud naprasnu, jer to se
desilo tek

3043

nedavno,

prije

tri

mjeseca, u planinama
Guadarrame

panjolskoj.
-

Glupost!

Fredi

kroz

nesuzdranom
intelektualnom

protisne
zube

3044

odvratnou,

novinarima se nadimlju
obrazi

od

smijeha,

oekuju Maestrovu
repliku.
- Glupost, Frederie, da
su jezuiti uzeli nogu za
nogu? - upita Maestro

3045

strpljivo.
Marinkovi Rklop
Marinkovi Kiklop
- Glupost je sve! - ree
Fredi

jednakim

gaenjem. - A to piljenje
je najvea

3046

glupost.

ta

crkva...

Otkud crkva u umi? Htio je pokazati kako on

ne nasjeda
tu nekim izmiljotinama.
Novinari su sada ve
prasnuli

smijeh.

3047

Melkior se smijao, ali

nekako za sebe,
izdvojeno, jer je stajao
pored

njih

nema

prava

kao

da

potpuno

sudjelovati. No
Fredi odabra ba njegov
"izdvojeni" smijeh da na

3048

njemu

isprazni

naboj

svoje
srdbe. To je osim toga
bila

prilika,

stari

rauni...
- Vidi, i on se smije! omjeri Melkiora odozdo.

3049

Iupao

je

pero

iz

kokoje
zadnjice

pie,

piskaralo!
Melkior ne ree nita, ali
vie

se

nije

smijao.

Osjeao je kako blijedi u

licu i

3050

kako

mu

krvotoku

umi

mrnja,

ivotinjska,

ubilaka.

Bljesne mu naas don

Fernando

sjeanju:

sad imam zao pogled.

Ne

dospije

trenutku donijeti

prvom

3051

odluku da se okrene i
ode i odmah zapazi tu
pogreku. Ali sada je
morao ostati,
makar jedan trenutak.
- Sva su naa sredstva
izraavanja

porijeklom

3052

iz

neke

zadnjice,

Frederie zahriplje

Maestro

kaljui.

Eto,

Eustahijevo

pero,

to

kaete, iz kokoje, a
vaa govorna trumpeta
iz

ljudske.

Vi

ste na

3053

viem stupnju razvoja,

bez uvrede.
Tako. Melkior se naao
na strani pobjednika i
sada je mogao otii. To
je bio jo

3054

jedan udarac protivniku:

odlazak

triumfalrum

osmijehom.
Maestro je neto vikao
za njim, bila mu je jo
potrebna
prisutnost.

njegova

3055

"Frederie,

vi

irite

zadah kretenstva", to je
jo uo za sobom, kao
mamac da se
vrati.
Kamo? Sluaj bi mogao
dobaciti

neko

malo

3056

zadovoljstvo.

Susresti

Vivijanu. U to
je jo jutros vjerovao, jer
ljubav

njeguje

religiju
ponekad u

sluaja

takvu
koji

3057

jedan as preobraava
svijet i ini veliku milost
oajniku.
Gledao je u izloge. Ali u
njima nije vidio nita
osim sebe. Narcisoidna
projekcija,

pomisli.

Namigne sebi u izlog

3058

povjerljivo i tek nekoliko

trenutaka
kasnije opazi da mu se
iz

izloga

nasmijeila

prodavaica

koja

je

tamo neto
namjetala. Okrene se
za

njom

ne

3059

zaustavljajui

se:

ona

ga je jo gledala s
istim
Zgodna.
Mogunost

osmijehom.
Eto

sluaja.
jednog

poetka. Kad bi se sada

vratio i dao joj znak:
ekat u

3060

te u podne tamo na
uglu... Pokazao bi na
svoj

sat,

odbrojao

prstima dvanaest, i
ugao ulice glavom, ona
bi

lako

klimnula

sputajui
koketno, pristaje,

vjee

3061

sretna. A moda bi i
isplazila jezik: evo ti,
tipe! Sto ti misli? Ja
sam
potena

enska.

Ja

nisam ovdje na prodaju.

Imaju

one

ponuda. Strana je

boljih

3062

Fredijeva

mrnja.

Ubilaka.

Zbog

dvanaest
oboavateljica.
Apostolica. Davolica.
avo lica. Sve ima svog
avla.

Na

nama

3063

nama. Patrona pokreta i

funkcija.
avo mi sada pokree
noge i vodi me... kamo?
To je on ve predvidio.
U

jednom

elegantno

izlogu
odjevena

3064

lutka

diskretnoj

baletnoj pozi sa
stidljivim izrazom lica.
Neugodno

joj

to

je

svatko gleda. Melkior se

zagleda u
nju. Ona oborila oi u
silnoj neprilici. Kad bi

3065

mogla, pobjegla bi. Pa vi

ste
zato tu, gospoice, ree
joj

Melkior,

da

vas

gledaju. Zamiljao ju je
golu. A
moda sam vas ve i
vidio

golu?

Koliko

je

3066

puta nou gledao kako

ih presvlae u
izlozima

iza

nehajno

objeenih sivih zastora.

Kao

nekom

zaaranom bordelu, te
ukoene,

votano

anemine gole dame s

3067

izrazom

djevica.

Pompejanski lupanarij
nakon provale Vezuva.
Zamiljao

ju

Siva

se

joj

je

golu.

tkanina

slijeva niz oble

uske bokove, a naprijed
se

zategnula

na

3068

rafinirano

ispupenim

finim grudima.
Sisama, ree, jer ju je
skinuo. Zatee sebe u
udnoj pohoti za tom
finom mrtvom
djevojkom.
izvor

muni
bludnog

3069

nespkojstva otkrivao se
postupno kao neki strah
od slinosti tog struka,
tih
dugih

(poneto
nogu,

tankih)
uskih

bokova, tih
grudi, tog zaustavljenog
ljupkog gibanja, tih finih

3070

dugih

prstiju,

koje

je

lako
razmaknula
kupaica

kad

kao
ulazi

vodu... I gle, sve se to

doista i pokrene u
izlogu: noge prohodaju,
bokovi se miu, ruke se

3071

zanjiu

-odjednom

iz

lutke
izroni Vivijana! Pomisli
da je poludio. Ali ne, u
izlogu

se

kretala

Vivijana.
Prelazila je ulicu. On se
pritaji

buljei

3072

preplaeno

njezin

odraz u staklu.
Sunce je sjalo po njoj,
ona je nosila svjetlost.
Njega je ve zaslijepio
straan
sjaj i oi vie nisu nita
vidjele. Ali osjeao je

3073

cijelim

tijelom

pribliavanje
sudbonosne zvijezde iz
nepojmljivih

nebesa

sluajnosti. Propadao je
u sebi od
strahovitog

nereda

tijelu,

duhu,

3074

mislima.

Nita

nije

razabirao od sebe
osim kaotinog uenja.
Zar sluaj moe biti tako
okrutan da ga zatee
sasvim
nepripravna! Osjeao je
svoj dugi nos i glupo

3075

iscereno

lice.

ruke

duge, teke.
Spremi ih u depove.
Osjeti olakanje od tog
malog
Odreenijeg,
definiranijeg,
i

ureenja.

3076

m-^tm
Marinkovi Kiklop
mukijeg

izgleda

blaziranog

dangube

rukama

depovima,

besciljnog etaa od
dosade. to znae ruke
u depovima! To je bilo

3077

veliko otkrie spasa, kao

da se
pribliava

repatica.

Pripremao se za sudar
svjetova.
Nju je privukao izlog. Ali
on je mislio da ga je

3078

opazila, pa se umrtvio
kao
kukac. Zanimalo ga je
neko nita tamo dolje u
uglu, ak se i sagnuo da
bi to
bolje promotrio. udak,
eto,

tko

zna

to

je

3079

otkrio. Ona je doletjela

na izlog
kao leptiria, ak se i
sudarila sa staklom od
poude gledanja, on je
uo lak
udar,
Osjeao

valjda
je

elom.
da

mu

3080

propada

gluma

ponovno se nae izvan

uloge.

ruke

izvan

depova, i nos, i glupo

lice. I pokua pobjei s
pozornice.
Taj

pokret

blizini

njezinoj

otkine

mrvicu

3081

dragocjene

pozornosti

(ta to je ipak
tu neki mukarac) i ona
ga

otkrije

kao

preplaenog zrikavca u
travi. On se
preda. Milost.

3082

-1? Sto vam se svia? upita ona neoekivano.

-

Ona

ree

on

pokazujui lutku. Bio je

"bizaran".

Slina

je

vama.
- Lutka? Ne znam bih li
se trebala uvrijediti? - I

3083

doista

nije

znala.

Smjekala
se nesigurno, fifty-fifty,
za svaki sluaj.
- Ima divno tijelo. - Sada
je ve ponovo imao ruke
u depovima, a to je
tako i

3084

rekao - "s rukama u

depovima".
sretan

Bio

to

mu

to

je

je

je
to

uspjelo.
-

Da,

mukarcima
vano - truplo.

vama
jedino

3085

Truplo

mu

dijafragmu,

uznemiri
gadljivo.

Maestro je prodao svoje

truplo klinici,
da, ali ta je njezina rije
povrijedila
mnogo
tunije, kao

Melkiora
intimnije,

3086

alost za gubitkom neke

nevinosti.
- Mrtite se? Kao da nije
istina?
- Sto nije istina? - Gubio
je

nit.

Pomuena

je

sveanost sluaja.
- To, da je mukarcima...

3087

- Uglavnom poputala?
To je sigurno.
Ona

ga

pogleda

zaueno i uvrijeeno: 0 kome govorite?

- 0 njoj - on glavnom
pokae na lutku. - Vidio

3088

sam kako je nou diraju

mukarci,
golu. Pohotljivo i bez
njenosti. Ja mislim da
su sve one drolje, u
izlozima.
Ona se smijala. Ali kad
je vidjela da se on ne

3089

smije,

uozbilji

se

govorite"...

uplai.
"udno
takne

ga

rukom

kao

somnambula, ne bi li se
probudio.
Marinkovi Kiklop

3090

On se uivio u ulogu
luaka i nije htio tako
brzo iz nje izai. Tu se
osjeao
sigurnim i nadmonim u
tim psiholokim igrama
gdje ga ona nije mogla
slijediti,

3091

a on je mogao govoriti
bilo

to

luakim

alegorijama.
- Sve su to mali bordeli,
ti izlozi. Dame se nou
svlae do gola, primaju
goste,

3092

uglavnom

trgovake

pomonike

koji

se

ponaaju kao siromani

prinevi iz
svrgnutih

dinastija.

Samo to s njima ne
zapleu.

3093

On se nasmije kratko i
nesigurno.
-

Gospodine

Tresiu,

nita vas ne razumijem.

Da niste vi danas neto
slavili?
- Pio? Nisam. - Osjeao
je neku vrst jadne sree

3094

i pone se bojati da ga
ne
napusti, pa brzo prihvati
u Ugovu stilu: - Nisam,
nisam pijan, gospo. Jer
to mi
danas

opojnosti

treba

kad vidim tako divan

3095

komad

neba

zlatu

sunca... i tako
dalje. Ali mogli bismo
negdje
molim,

sjesti.
ne

Kazalinu.Tamo su

Samo,
u

3096

Maestro i Fredi, ukoliko

ve jedan od njih nije
mrtav.
- Mogu obojica to se
mene tie - ree ona
hladno

zlobno.

alost, ne mogu

-Na

3097

sjesti. Cijelo jutro traim

po

duanima

neke

materijale za tetku. Ali

poite sa
mnom,

pravite

drutvo,

ako

mi

nemate

pametnijeg posla.

3098

- Pametnijeg - eh... - on
odmahne rukom negdje
u daljinu - ali ugodnijeg
doista
nemam

ree

nesuzdranim
oduevljenjem. - Pratim

3099

vas

makar

u...

Cvtheru,
koje nema, Vivijana.
-

Gle,

bila

zaboravila

sam

svoje

ime.

Mnogo mi se svia kako

me zovete.

3100

-1 meni. Ali ni Vivijane

nema.

Nju

sam

ja

izmislio.
- Zar nisam ja Vivijana?
-1 jeste i niste. Za mene
jeste. I niste. A to ste,
neu da znam. Tra-ra-raram

3101

- neu da znam.
- Vi pjevate? - Ona se
smijala. Laskalo joj je
njegovo oduevljenje.
- To je arija vojvode od
Mantove. Smeta li vas?
-

Naprotiv.

pjevajte.

Samo

3102

Na

alost,

to

je

svretak arije.
- Tako ste veseli. A ono
kod Mac Adama mislila
sam da ste neki strani
pesimist.
Marinkovi Kiklop

3103

"Ooopala,
pomisli

egzemplar!"
Melkior

na

brzinu.
- Ja i jesam tako neto u
radne dane. Ali danas je
blagdan. A zato mog
prijatelja
Adam?

zovete

Mac

3104

- Tako ga je prozvao
onaj pokvareni gad...
- Maestro?
- Da. Na nekom jeziku,
kae,
kaldrmu.

tako
Glup

kaldrma, to je htio
rei.

zovu
kao

3105

- A vi njega strano
mrzite?
- Maca?
- Ne, Maestra.
Ona se zaustavi pred
jednim
Uvrijeeno.

izlogom.
Kako

izbjegla odgovor. Ali i

bi

3106

Melkior

kao

da

se

rasplinuo pored nje: sva

se

posvetila

promatranju, njegovu
prisutnost

vie

nije

uzimala u ozbir.
On se osjeti jadnim i
suvinim. Pratio ju je

3107

vjerno

snudeno.

Ulazila je u
duane

vanim

dostojanstvom
muterije.

velike
Prevrtala,

kopkala, pipkala,
guvala...
itava

Odbacivala

brda

tkanina.

3108

Vidio

je

pomonicima

znoj ispod
pazuha:

diu

ruke,

skidaju bale s polica,

zvijezde s neba, izvolite,
gospodina,
razmataju irokim lakim
kretnjama,

govore

3109

poznate tekstilne laude.

Ona se
odvraa

gaenjem
prerazmaenog

milim
zbog
ukusa,

pronalazi neto drugo,

neto

3110

tree,

nemogue,

imali ste juer, a ono

gore da vidim, ne to,
fuj! ruke uvis,
znoj pod pazusima, vonj
pod

pazusima,

zraka!

milost, milostiva! Rusvaj

po

3111

pultovima, areni pokolj

robe.

Nemate

Veliki

nita.
izlazak.

Dostojanstven. Ukus
iznad svega.
Melkior je osjeao stid
sukrivca za to muenje.

3112

Ali

je

iao

za

njom

pokorno kao
neki

Ivan,

sluga,

paenik. Ona mu je tu i
tamo

osmijehom

pokazivala da sada
uzima u obzir njegovu
prisutnost. Uvredu zbog

3113

toga

osjeao

je

tek

naknadno, kad
bi razmislio o dobaenoj
milosti.

Ali

ponavljala

milost
sve

se

ee

kao
isprika,

kao

zalogaji

psiu,

nagrada

za

3114

vjernost. I slijedio ju je
zahvalno,
drui od slasti njezine
blizine. Tu se giba na
dohvat ruke bogatstvo
oblina.
Gore-dolje
predivnih

dviju
hemisfera

3115

najsvetijeg

mesa

(poljubac

desno,

poljubac
lijevo), utanje napetih
arapa,
maze

punih
se

nogu:

strasno

polutami suknje,

3116

tijesno

pripijene

uz

brijeg

Venerin,

uz

klanac

delfijski

pod

Parnasom. 0, tajno
pitijska, o,
Marinkovi Kiklop
luda
ikada

vjetice,

hou

postati

li

tan

3117

vivijanski? I vie: bit e

kralj! bit
e kralj! zavriti lf>da
zaprepateno

kao

da

vidi krv ubijenoga na

spavanju. On
zaeli
groa:

groa,
tvrde

jesti
bobice

3118

prskaju

pod

zubima

(crv-osobenjak, on
je u jabuci), u grlo se
izlijeva

slatki

sunev

sok koji nije dorastao do

vrtoglavice
postao

vrenja

momak-vino,

3119

alkoholni delija. Ugo pije

mot, reskosladak,
u

Dajdamu,

po

lijenikoj preporuci, u
njega je jetra naeta.
Od

3120

alkohola. Pijanica Ugo,

bekrija.

Blagi

fluid

listopada...
- Nigdje ga danas nema
- ree gledajui turobno
u kolica ovjeka koji je
kupovao

3121

flae i vikao iz svega

glasa da ih kupuje. Za
staklen-grad,

pomisli

usput. - Je
li sino pio?
Ona ga pogleda ovla
upitno,

ali

odmah

joj

3122

jedan izlog usisa svu

panju.
- Jer kad on pije, onda je
to do zore - inzistirao je
Melkior kao da eli
iznuditi njeno priznanje.
- Sada on, znai, spava.

3123

- pogleda na sat. - Pa
da,
jo nije deset. Spava.
- Tko spava? - upita ona
rastreseno,

sva

zanesena nekom novom

tekstilnom pojavom

3124

iza stakla. - Sto mislite o

onom

covercoatu

za

jedan kostimi onako...

klasini,
uz tijelo, za kine dane,
a?

Hajdmo

unutra,

pogledati

ovako

izgleda loe. A

ne

3125

to to govorite, tko da
spava?

Opet

razoarati

kad

se

vidim

izbliza, znam ja
sebe. U izlogu mi uvijek
izgleda

lijepo,

uzmem

ruke

kopriva, gunj

kad
sama

3126

za

konje.

vrea.

Ja

nesretna

Naprosto
sam

kad

tako

moram

neto kupiti. Uvijek

mislim,

sigurno

negdje

neto

Takva

sam

ima
bolje.

svemu.

Uvijek se razoaram.

3127

Dakako, opet nije nita

kupila. Poskidala sve s
polica,

isprevrta-la

izala.
Razoarana.
- Zar nisam rekla? govorila je uzrujano, a

3128

neke joj pjege izbile po

licu. Na
koga se ona srdi? ak je
nekako

porunila,

osmjehne se on u sebi
od nekog
zadovoljstva. Gle, i suze
joj u oima!

3129

- Ne, ne, kaem vam govorila

je

suzdravajui se jedva
jedvice da ne zaplae.
-

Nikad

mi

nita

ne

polazi za rukom. Nikad,

nikad, nita! Nemojte mi
se smijati,

3130

to je istina.
- Ne smijem se - a
smijao se u sebi drsko i
osvetoljubivo. Ismijavao
je tu
manekensku alost koja
mu

je

oduzimala

3131

vanost

njegova

postojanja pored nje,

ostavljala

ga

osamljena

pratitelja:

klipsa uz nju
Marinhovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

tu,

3132

gotovo neopaen. Patio

je

angrizavo.

Homeomerije,

prababe

atoma, po Anaksagori
sjemenje svijeta, eto, i
to znam. Isticao je sebi
svoju
ne bi

vrijednost,

kako

3133

potonuo.
slamke.

Prihvatio

se

Homeomerije.

Prihvatio ih je i Aristotel.
Kako su
joj usta fina i lijepa,
donja

usna

malo

nabrekla! - za cmok! Ali

nije to, nije

3134

samo - cmok. Ljubav u

milinama.

Subjektivni

derivat razmnoavanja.
Mamac.
Biblijska
Biglisanje.

jabuka.
Srce

moje,

doi, bit e nam lijepo.

Gola Enka,

3135

Kior! Oh, Kior...

Uporno je gonio od sebe
crne

plombe

razjapljenim pohotljivim
Ugovim ustima to
poljupcima deru blud.
Mesnato

ensko

3136

postojanje. Kad jesam

onda sam to to
jesam.

Ponos

tijela.

Grudi najavljuju daleko

naprijed, trube u svijet
tko
dolazi. Omama proklete
noice to tucka u glavu

3137

strpljivu

Zemlju

usiljenom
koturnom

uzdignua

zadnjice. Dolazi, dolazi

gordo

uzviena

vladarica svijeta.
Nosovi

se

trzaju

za

njom, oi bulje, jezici

3138

ispadaju iz usta. Veliko

slinjenje
ovjeanstva.

PRIRODA,

stara

svodnica,

madame

Velikog Bordela mrmlja

zadovoljno:

zar

nisu

divne moje djevojke?

3139

"Flae kupujem, flae!

Papir od starih novina,
flae!" - glas vapijueg
iz
daljine,

opominje,

posljednji put. Vanitas

vanitatum

et

vanitas. Kajte se

omnia

3140

dok imade dana. Dolazi

Velika

Pestilentia.

hara

tu

Ve

blizini.

Pomolite se i
prodajte flae. I papir od
starih novina. Flae.
- Ne znam to e im te
flae?

javi

se

ona

3141

podrugljivo.

-Stalno

vapiju za tim
flaama.

Dobro,

jo

flae... ali stare novine?

to e im to smee?
- Kuhaju, prekuhavaju,
prave nove novine.

3142

- Od starih? Zato se i
nema

to

itati

novinama.

Same

gluposti, rat i bombe.

Nemaju

pametnijeg

posla.
-

mogli

bi

tkati

marquisette... - Otkud

3143

mu "marquisette", -sam
se udio.
- Zato markizet? - Ali
se ona odmah dosjeti: A, to se vi meni rugate?
Pa
rekla

sam

vam

da

traim... za tetku Floru.

3144

Ali

nemojte

se

dosaivati. Idem ja
sama.
Melkior se poboja da e
ga ostaviti nasred ulice.
-

Ne,

Vivijana,

molim

vas,

3145

nimalo

se

ja

ne

dosaujem. Rekao sam,

zar ne bilo bi pametnije
tkati lijepe
tkanine za lijepe ene?
Ukraavati svijet. Onda
biste nali to traite.

3146

- Eh, kad bih ja znala to

traim! - prizna ona uz
iskreni

osmjeh.

Ja

najprije
trebam nai kako bih
otkrila to sam traila.
Onda se ak i oduevim
kao luda.

3147

Ali ne mislim samo na

te krpe, nego... ja sam
takva uope.
Takva uope - znai li
"na alost" ili "hej, nek
se zna"? Jer nije bilo ni
tunog

prizvuka

hvalisavog

triumfa

ni
u

3148

tonu,
konstatacija:

prosta
daj

to

da,
a onda emo vidjeti.
Melkior se davao. Davao
se svom duom, ne bi li
bio pronaen, otkriven.
Evo, tu

3149

sam, Vivijana sa svom

odanou

jedne

ljubavi... Ne, one vie

vole mangupe,
euforine lajavce koji im
arobnim laima ukrase
jednu no. Divnu no.
Zvijezde

3150

su prskale od smijeha.
Uh,

to

smo

se

zabavljali!
Sva

je

isisana

poljupcima,

oglodana

crnim plombama. Oko

oiju joj se ovila

3151

"divna
razlivenom

no"

sfumatu

bludnog plavetnila. Jo
joj se rasprskavaju
zvijezde
zjenicama.

uivanja
Jo

u
je

natopljena milovanjima.
Vivijana! U njemu

3152

je

zveckalo

razbijeno

nebo, Ugo je gazio po

krhotinama.
Ili su ulicom, gustom
od ponuda i prolaznika.
Jutro toplo i besposleno.
Laktovi, ramena, noge.
Glave

okrenute

na

3153

pozdrav

izlozima.

Po

jedno uho i nosovi

u

profilima.

pohlepne,
prolazu

Oi,

grabe
fetie

u
iza

debelih stakala svetita.

U

njima

farizeji

sveenici

oduevljeno

3154

otkrivaju tajne postanja

maznih oblika,
raskonih
uda
civilizacije.

kvaliteta,
najnajnajvie
Odjednom

izmeu
ekstatinih

profila

poklonika sjaja Melkior

3155

opazi

jedan

heretiki

en-face koji
je

prezirno

uurbano

brisao
sajamsko

oduevljenje i ostavljao
za sobom trag
zabrinutosti.
je

iao

Nepoznati

"uzdignuto",

3156

iznad svih glava, mada

nije bio
vii od njih. Melkior ga
je ugledao jo iz daljine.
Instinktivno spustio je
glavu

ispod

za-gnjurio

povrine,
nemirne

3157

valove glava, ramena,

tjelesa u
gibanju,

prodiranju,

poniknuo

kao

Htio

stopiti

se

krivac.
kao

anonimna
kapljica

ovom

debelom glupom moru

3158

besmislenog

gibanja,

proi neopaen,
nevidljiv.
lijepom,

ovom

nepotrebnom

enskom (jao, Vivijana!)

motam se oko
rekvizita
neozbiljnog,

jednog

3159

neodgovornog

ivota,

osumnjien u njegovim
oima
kao suuesnik, moda
ak i vjernik.
No,

Nepoznati

prodirao

ravno

je
prema

njemu. Sjekao je gustu

3160

v
Marinkovi Kiklop
gibljivu magmu kao da
eli sresti ovjeka u toj
gluposti

pruiti

mu

ruku.
Opazio

me.

Prema

tome...

Melkior

se

3161

ispravi ljudski, izroni iz

mase i uputi se s
nekim ponosom prema
Nepoznatom,

ostavivi

Vivijanu zadivljenu pred

kaskadama

3162

svila u nekom izlogu.

Ve je pripremio i ruku
da mu prui i pitanje o
spavanju... no Melkior
opazi da on gleda preko
njega, u daljinu, oima
nadzornika

pruge,

ovjeka odgovornog za

3163

pravilnost gibanja. Tako

je i proao
pored njega (jer se ne
moe rei preko njega)
kao

nijemi

hermetini

oklopni vlak
koji

ima

tajanstveni

svoj

vani

smjer

3164

nekim

nepojmljivim

daljinama.
Melkior pogleda za njim
razoarano, odbaen u
stranu, suvian u tom
"historijskom

prolazu".

Danton bi se zaustavio,

3165

moda

prvi

pruio

ruku. No
ovaj

Dugavilovi...

Osjeao

se

osramoenim
svojom
rukom, pred

pred

ispruenom

3166

svojim brinim pitanjem

"jeste li spavali?", pred
svojim

puritanskim

odreknuem
Vivijane.
- Lijepo - ona ga uhvati
za

lakat

ja

vas

3167

traim.

Htjeli

ste

mi

pobjei?
-

elio

susret

sam

izbjei

jednim

ovjekom... - Osjeao je
njezine prste i
stid zbog lai.
- Ili s nekom enom?

3168

Ne,

ovjekom

promuca
pokajniki,

gotovo
ali

mu

je

godilo njezino
sumnjienje za koje je
znao da nije vie od
pokuaja
konvencionalne

neke

3169

koketerije. I to je bila
istina, nita nije dodala
na njegovu ponovljenu
tvrdnju. Tako, ba nju
briga - ovjek ili ena.
Ah,

to

ja

vrijeme? A

tu

gubim

3170

bio je ve i umoran.
Neispavan,
izmuen

gladan,
snovima,

mislima i javom,
zaelio je negdje sjesti
sam i odmoriti se od
njezine
preivati

blizine.

Sjetno

3171

neku

sretnu

ljubav,

povueno, u osami, u
tami... gledam tvoje oi
divne... i
ivotu pruiti da sre
slatki okus boli. Jadnik
bez nogu (onaj od sino)
nije

3172

mogao to sebi priutiti,

pa

je

pronaao

bjedniju

jo

metafiziku

ljubavi. istu
muziku. Bez crijeva i
repova, kako je rekao u
svojoj
skruenosti. A

stranoj

3173

moda je elio i prosuti

crijeva svojoj Penelopi,
a doratu njenu odrezati
rep? A
ovamo,

gle,

nekakvu

kan-tilenu bi da slua
izdajnike ljubavi! Ne,
sudbina je

3174

nesree da sama sebi

grize prste, s uivanjem.
- Hoete li skoro opet
doi gospodinu Adamu,
Vivijana? Marinkovi Kiklop
Rado

je

izgovarao

ime koje joj je dao.

to

3175

- Da me opet mui? Ne,

neu, ree ona prkosno.
- Nikada vie neu ii k
njemu!
- Ali zato, Vivijana? On
vas mnogo voli.

3176

- Jest, na nain... kako

se ono kae kad netko
voli muiti?
- Sadistiki.
- Da, tako. Vidjeli ste
juer to je radio od
mene.

usto

vrijea. On je

me

3177

veliki

gad

doda

osmijehom

kojim

je

ublaila

rijei.

-1

te

uope, svi ste vi

mukarci takve nitarije.
Smijala

se

pokazujui

svoje prebijele zube.

3178

- Svi? - upita Melkior

nekako zabrinuto, zatim
promuca sa strahom: -1
Ugo?
- Onaj to ga je Fred...?
Oh, to je jo najgori... A
takav laljivac! On misli

3179

da sam ja neka... Inae

simpatian

mangup,

duhovit, - nasmijeila se
zagonetno tako

sam

se

njim

nasmijala!
-

Sino

Melkior gorko.

protenja

3180

- Sino! - zaudi se ona.

-

Ne,

to

preksino.

je

bilo

Ono

Dajdamu, kad je
Freda zavitlavao. Pa i vi
ste

bili

Ili

zar

niste? Ne sjeam

se,

pravo da

tamo.

3181

vam kaem.
Ne sjea se. "Ja sam
demokratina",
dame

od

kau
formata.

Moda je i lagao
Maestro,
govori.

ona

to

ne

3182

- Bio sam, bio - izmrmlja

Melkior i uzdahne tuno.
- ak ste me i gledali s
takvom

neobjanjivom

mrnjom...
- S mrnjom? - ree s
nehajnim

uenjem.

3183

Ah, da, vi ste kritiar! To

je bilo
zbog Freda. A i inae,
moda

nisam

sasvim

pogrijeila to sam vas

tako gledala i

pogleda

pogledom,

ga

ptijim
koket-no

3184

nagnuvi glavu na jednu

stranu.
- Imali ste, imali krivo,
Vivijana...

odjednom

Melkior razdrlji duu kao

koulju, s nesavladivom
sentimentalnou. - Ja

3185

sam

vas

gledao...

drukije. Bili
ste strano nepravedni
prema meni.
-

Gledali

interesom...

ste

me

zna

s
se

kakvim. Ona svinja sifilitina pored

3186

vas... Vidjela sam ja to.

Znam ja to on govori. Ponovo su joj izbile one
tamne pjege po licu i oi
su joj se ovlaile od
suzdranih suza.
Marinkovi Kiklop

3187

- Nismo govorili o vama

-

slae

on

ve

Frediju.
-

zato

da

vam

vjerujem? Znam li ja tko

ste

vi?

Juer

vama prvi put

sam

3188

razgovarala

kod

onog

aavog

Maca.

zapravo

nismo

ni

razgovarali. Jedva sam

vam
i ula glas. Vi ste udan
ovjek. Mac kae da ste

3189

vrlo pametan ali udan

ovjek.
- to to znai udan
ovjek?

pozabavila,
utjeno.

Ipak

se

pomisli

3190

- Sto ja znam. Valjda

niste kao ostali. Pa to je
dobro, ne?
-

Nije

dobro

izvali

Melkior nervozno. - Ja
nisam

na

duhovit kao Ugo.

primjer

3191

Ja sam dosadan. I vama

sam dosadan.
-

Vi

meni

dosadni

ba

niste

ree

ona

iskreno. - U tome se
varate... i vidi se
da me ne poznajete. Ja
sam

demokratina,

3192

(eto!), sa svakim volim

razgovarati...
tko je interesantan. A vi
jeste

udan,

ali

zanimljiv ovjek i drago

mi je to
sam vas srela.

3193

Zaista,

Vivijana?

Preskoio

je

"demokratinost"

oduevio se. - Ada vi

znate

kako

sretan

to

sam
sam

ja
vas

upoznao! Hodam uz vas

i mislim: kad bi ona

3194

mogla i slutiti... i tako

dalje. Gluposti govorim
u sebi, jer to i nisu
nikakve
misli. I otkud misli, kad
sam sav smeten, to ste
valjda i opazili? as sam

3195

sretan, a onda sam opet

sav nesretan i psujem
vas u sebi, srdim se na
vas...
Malo prije sam vas htio
ostaviti i otii.

3196

Ono

pobjegli?

kad

ste

mi

Ona

se

smijala.
- Ne, ono je doista bilo
zbog ovjeka...
- Ili zbog ene. Niste
htjeli da vas vidi sa
mnom, priznajte.

3197

- Nemam to priznavati,
Vivijana. ovjek je bio...
- Doista nisam htio da
me
vidi s njom... i stidim se
sada. udio se kako je
mogao
zbog...

nju

napustiti

3198

Sto je ovo sa mnom?

Znao je da se sada ne
moe vie zaustaviti. I
preputao se.
Zahvaen

sam,

zahvaen, jadao se u
sebi, ali se nikako nije
mogao pribrali, te

3199

stao lupati "priznanja",

priznat

vam,

Vivijana... ne, vi ete se

smijati,
Vivijana, ali ja u vam
ipak priznati... moram
vam priznati, Vivijana,
pa neka

3200

bude to bude...
Sve je to bilo veoma
laskavo za nju. Takvo
oitovanje.

Sa

svim

patnjama, ak i s
tramvajem

od

jutros.

(Tramvaj je shvatila kao

3201

samoubilaku

nakanu

od koje je
odustao

posljednji

as. On je sam to tako

prikazao, vrlo zbrkano i
mutno, te
je

morala

shvatiti.) Bilo je

tako

3202

Marinkovi Kiklop
prekasno

da

ita

"popravi".

Nosila

je

osmijeh na licu visoko,

triumfalno, kao
poslije
Zastave

neke

pobjede.

vijore

iznad

3203

njene

glave,

glazbe

trete i svi viu

eno

je!

eno

je!

uz

Melkiora Tresia, to je
ona, Vivijana! ivjela! U
jednom
milostivom

trenu

uhvatila ga i pod ruku,

3204

ona

je

demokratina,

to, nek se zna,

cijeli svijet neka vidi, i
sam

gospodin

kiromant,

Maestro i Ugo,

Adam
Fred

3205

cijeli Dajdam... da se
ona ne stidi. A on je iao
uz nju kao "drugo lice" u
paradi,
lani

prinz-gemahl,
car,

papu-ar,
sav crn i

lani

ar,

dimnja-ar,

3206

nedostojan.
povukla

ona

je

iz

te

ruku

mezalijanse

nakon

desetak koraaja,
jer... bilo je i to dosta. A
njemu se crnina vrati u
duu
rukom

onom

tunom

3207

koju je ona napustila

prekrije naas oi. Tako
je hodao koji tren kao
da ga je
zabljesnuo neki sjaj. Sve
je zaas propalo. Htio je
biti

sam

ruevinama.

meu

3208

Zar

vam

je

neto

uletjelo u oi? - upita

ona onako, ovla.
- Nije. Palo mi je neto
napamet

odgovori

skinuvi ruku nervoznim

pokretom.

3209

- Da, to sam opazila odgovorila

podsmjeljivo

je
-

neki

rukom prekriju oi kad

misle. Zar se tako bolje
misli?

3210

Bolje...

moram

ii,

Oprostite,
Vivijana

uurba se on.
- Tako, odjednom?
- Eto, odjednom, neto
sam
Zbogom.

zaboravio.

3211

- Doista ste vi udan...

Pa dobro, dovienja.
Pruila

mu

je

ruku

nekako razoarano. Ali

on toga nije opazio, ni
ruke nije
opazio, okretao se ve
za odlazak.

3212

Ni

ruku

mi

neete

pruiti?
- Oh, da, oprostite... Osjeti njenu malu meku
ruku u svojoj i naas se
pokoleba. Ali tada ga
zahvati

neki

bijes,

3213

gotovo vikne Zbogom i

ode doista
grabei

urno

prema

najbliem uglu.
Prema

uglu,

uglu,
Nanianila

prema
zaklon!

je

svoj

3214

pogled

njegova

ustreptala
lea. Hodao je udno
nejednako,

smijeno,

sramno, kao sitan lopov

s ukradenom
knjigom pod pazuhom.
Gazio je po blatnom i

3215

prokletom svijetu sam i

oajan.
Osjeao je svoje tijelo
kao uplaeno prase, kao
foku,

kao

kornjau,

truntavo i
tromo,

neto

to

se

valja, posre i plazi. to

3216

ne stie nikad, kao u

snu.
Izdajniko tijelo to se
ruga vlastitom jadu. 0,
da nema mene, da sam
kuni
zrak...
preven-

podavio

bih...

3217

:#
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
tivno... Ali bio je ve iza
ugla i ludilo se naglo
stiavalo. Pojavilo se i
don

3218

Fernandovo preventivno
kao

dobar

znak

zajedljivog humora. No
hodao je jo uvijek
brzo

kao

da

nestrpljivu cilju...

hita

3219

- Ej, to tako urno,

vitee!

Zar

je

ve

poelo?
Iscerene plombe i usne
tuste, nadute od bluda.
Melkior se svlada da ne
pljune u

3220

to. Koliko je ve puta

osjetio
poriv

taj
u

simbolini

ustima

kao

rjeenje svog
udnovatog
Ugom!

Eto,

odnosa
i

opet

propustio! Najmanje je
sad elio ba

3221

ovakav susret. Ugo mu

se isprijeio, rairio ruke
za neki burni zagrljaj.
- A ja sam sretan, da
znate, prijatelju moj! uzvikuje glasno i sve
nastoji

3222

obuhvatiti prijatelja da
ga

ljubi,

no

Melkior

ispruio ruke preda se i

uzmie. Presretan, da i zamisliti
jedva

moe

potovano-prokleta
(itaj - mona)

vaa

3223

mata.
listopad

Urodio
preko

oekivanja.

je

svakog
Plodove

sam ubrao, sav sam

jo

ljepljiv

od

slatkih

snova.
-

Samo

osmjehne

od
se

snova?

Melkior

3224

izazivaki.

Htio

je

saznati, saznati, pa
makar...
- 0, i od jave, i od jave! klie Ugo oduevljeno. A

snovi

naknadno,

su

doli

3225

kao

kratka

rekapitulacija. Ja sam iz
roda preivaa to se
toga tie.
-1

konkretno,

to

to

znai? - 0, znao je to
znai predobro, ali htio
je ba

3226

uti,

uti!

Jedino

ako

ovaj...
- Znai... A to da vam
ba onako... de-talj-no?
- iskesio Ugo plombe, a
dolje
izmeu usne i donjih
zuba

skuplja

mu

se

3227

slinava vodica. - No, to

bi ipak bilo...
Ne, priznat ete i sami,
u pitanju je jedna dama!
- i prsne u straan,
muiteljski smijeh.
Tamni kolobari noi oko
njenih

oiju

dobili

su

3228

vrlo

autentino

objanjenje. Ah,
to,

sada

valja

ii

dokraja.
- Znai, vi ste...?
- Jesam. - Gleda ga Ugo
"neduno"

oi,

3229

gubica

mu

puna

smijeha.
- Laete, Parampione procijedi

Melkior

izmuenim osmijehom sad sam bio s

njom.

3230

Kupovala

plemenite

tkanine za tetku? Trebao

sam je pratiti, ali sam
zaspao.
He, he, odgovara li?
Tako je. Odgovara, do
avola! Dakako, to njoj i
odgovara.

3231

gdje

Melkior

ste

uini

to...

kretnju

koju je lako zamisliti.

- Najprije u jednoj maloj
tihoj

kavani,

kako

pjevae jedan lager u

naem

3232

pubertetu,
sjeate?

ako
Ali

pristojan

se

sasvim

lokal

za

"ilegalce" (mislim
parove
nekoga

koji
na

imaju
dui)

uvjebanim, diskretnim
personalom. Zatim kod

3233

nje.
- Kod nje?
-

Da.

Zar

nezamislivo?

je

to

Ali

poezijom sam nastupio

ve u lokalu. Rujna
jesen

nemir

nosi,

ruke,

razumijete

a
li?

3234

rade...

poetino.

Najprije - zbog rime

- po kosi, onda i po
ostaloj

poeziji...

najtei je, znate, prijelaz

preko onih
zona...
tumaili

vi

ste

mi

to

nauno,

3235

erogenih. Tu su, imate vi

pravo, doista
jako senzibilne. Pa jo
na

javnom

mjestu,

razumljivo, nezgodno je
uzbuivati
se... seksualno. Nismo u
zoolokom

kavezu,

3236

perbacco, oni majmuni,

sjeate li se,
priao sam vam, kad
sam gurkao la fiancee
prema

potencijalnom

osloboditelju...
Oh, mon Dieu, kakav
sam ja, a? Ali kod nje u

3237

garsonijeri sve je ilo

glatko, bez
otpora,

po

svim

zonama, he, he... Ali,

Eustahije Zavidni, vama
oi sijevaju!
Pa to nije nedokuivo,
hej!

3238

Moda je doista opazio

u

Melkiorovim

oima

neki bljesak, pa se sav

uzmuvao
tjeiteljski oko njega u
nekom

velikodunom

dobroinstvu.

3239

ona

je

vama

sklona, da znate. Samo

vi

sve

to

odvie

po

pokojnom Platonu.
Ona nije za to. A i ne
razumije tu pragmatiku,
pravo da vam kaem.
Problem

3240

prijelaza u horizontalu
izmislila

je

nesigurnost.

muka
Na

tome

smo izgradili
poeziju.

One

vole

da

budu oborene. Njihovo

otrcano
glagola

"ne"

oblik

je

3241

"navali". Ne treba biti

Cezar da se prijee taj
presueni

Rubikon,

ukoliko je
ikada tu neto i teklo
osim krokodilskih suza.
Eto,

sad

izloio stvari

sam

vam

3242

na

vaem

intelektualnom

nivou,

priznajte.

ak

govornikim
metaforama.
Pljeskajte.
- Ali vi kod nje sino
niste

bili

zaintai

3243

Melkior tvrdoglavo. -To

vam ne
vjerujem.
I doista nije vjerovao.
Nije

mogao

vjerovati.

Ne, to nije Enka...

-

Ne

vjerujete?

pogledajte

A
ovo,

3244

Eustahije, - on izvadi iz
depa mali klju
automatske
mogu

vas

brave

smjesta

uvesti u to nebo,
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

3245

ecco

la

chiave

del

paradiso. V Amor che

muove U sole e l'altre
stelle
-odrecitira licem prema
nebu

patetinom

visokom
gestom.

Vjerujete li sada,

3246

jadni Eustahije? I ja ne
znam zato se vi kinjite
tako kiniki doktri-narno
i
pijete, tako rei, iz ruke
pored

tolikih

aa

alica punih uitaka?

3247

vi,

Dio-genije,

asketonanije,

mlitavi

gasteropodu omnia mea

mecum porto,
udni

svece

nad

portalom

bordela

Historije,

muenice

3248

martiro-manije,
samozvani
naricatelju

nad

sudbinom
ovjeanstva...

kome,

uzgred reeno, pripada i

moja

3249

nitavna osoba! Pljunite

na mene i na sve ostalo
(jer vi se i spremate,
kako
vidim,

da

pljunete),

okrenite se oko svoje

vertikalne osi za stotinu
i osamdeset

3250

dajte

maha

nestanim

svojim

hormonima.

ivot nije san. ivot je

jedinstvo svih
svinjarija - koje se zovu
ovjek. Ne vjerujem da
vama ovjek jo zvui
gordo kao

3251

propalici Satinu. Valjda

se vaa dua ne divi
portvovnosti

goluba-

listonoe ili
vjernosti

psa?

Vi

ste

sam gord, to vas se

tiu vjerni i portvovni?
Pustite

3252

svoje svinje na slobodu

neka ruju po uicima,
neka

uivaju

rokui.

Eto, pa sad
recite da sam kreten.
- Ne. Vi ste Nadsvinja...
po

Nietzscheu

3253

osmjehne

se

Melkior

gadljivogorko.
Htjede

se

okrenuti

ostaviti Uga, ali on istri

ispred njega
1

pokloni

podrugljivo.

mu

se

3254

Uitelju,

naui

me

kako da steknem ivot

vjeni? - Zatim se Ugo
isprsi
ponosno:

Ipak...

Nadsvinja! i to je neto!
Glavno

daje

prosjenosti.

iznad

3255

Mrzim prosjenost, ak i
svinjsku.

Ali

bjeite,

kuda
Eustahije

preisti? ekajte
da vam kaem! Vano
je. Nje se tie.
No uzalud. Melkior je
potrao urno i uskoio

3256

u tramvaj koji je ve
kretao sa
stanice.
Nije odolio da se ne
okrene. Ugo nije gledao
za tramvajem. Iao je
odreeno

3257

prema uglu ulazei u

ulicu gdje je malo prije
ostavio Vivijanu. Tamo
e je
sresti.

Njemu

nije

potrebna milost sluaja;

njega

aneli

osmjesima. Crna

vode

3258

zavist

zamrai

Melkiorove misli. On zatapka

sljepaki

po

neizvjesnostima prole
noi - ali nita ne nalazi
pred
Nita
mogla

svojim
to

ticalima.
bi

mata

3259

pruiti

kao

slikoviti

dokument

Ugovom

pohodu.

Garsonijera.

Projekcija Minine
garsonijere:

upaljen

radio - magino zeleno

oko

nonog

uspavalo

baziliska

3260

ljepoticu

na

grudima

umornog heroja, skala s

rasvijetljenim
prozoriima
I
KALUNDBORG

HILVERSUM - MOTALA NWDR - GLW - SWF

3261

-GLW - HORBY... odvija

se
krivi film. Melkior zvidi,
podvala, vratite novac!
Prekid.

Svijetlo

dvorani.
Mata
vrpcu...

umee
Film

drugu
BLAGI

3262

FLUID

crno-bijeli,

ljubavnopornografski,
u

glavnim

ulogama

CRNE PLOMBE i VMJANA

PUTTANA

reija

MELKIOR produkcija TRESFILM trikovi

UGO

maska

3263

DON FERNANDO... i to je
sve. Film
nikako

ne

poinje.

Neprestano se ponavlja
"pica"

glavnim

ulogama...
reija... produkcija...

3264

Karte

molim

za

kontrolu.
A

predstava

nije

ni
se

poela!

pobuni

Melkior

zamraenoj

dvorani. Ali glas

3265

je imao zlatna krila na

kapi s gradskim grbom
u sredini. Tramvajski
dostojanstvenik

vizitaciji. Svaki vjernik

uz

predoenje

dobiva

kartice

3266

blagoslov
Melkior

oprost.

se

skrueno

legitimira

svojom

karticom i dobi
blagoslov
osjeti

se

dostojnim

oprost.

istim

da

nastavi

putovanje gradskim

3267

tramvajem. Koliko je to
zadovoljstvo!
izbrijani

Svjee

kontrolor

modroj
uniformi, sa zlatom na
kapi, visoki jaki ovjek
ozbiljno ide od putnika
do

3268

putnika

dijeli

odrjeenja: karte molim

za

kon-trolu.Hvala.

Karte molim za
kontrolu.

Hvala...

absolvo

in

tramvai,

Te

nomine

amen.

absolvo in nomine

Te

3269

tramvai.

Amen...

Aleluja,

aleluja,

otpijevaju

vjernici,

kotai pod njihovim

nogama bruje Bachove
fuge. I sunce sja na
asnim
prozorima...

tramvajskim

3270

Melkior osjeti putniku

pobonost

svome

klonulom srcu i ree u

sebi skrueno:
kako je lijepo ivjeti kad
ovjek
raune

uredi
s

tramvajem.

svoje

elektrinim

3271

eljezni

veliki

mamut,

glupan?

Lukavi

izazov velikom dobriini

kome nikada to valja jako istaknuti nikada naum ne pada
da bi nekoga pregazio.
Ne vjeruj

3272

hulji-automobilu.

Ali

Tramvaj...
Vozi, vozi... jedan tram,
jedan vaj, tram-tram...
vaj-vaj

tramvaj,

na

krovu mu
lira svira vaj, a kotai
udaraju tram-tram... No

3273

uzalud svi ritmovi to su

mu
potresali tijelo, njegove
su

se

misli

kradom

vraale Vivijani. To je
ljubav. Sto
da radim, majko moja?
Znao je da e i noas i

3274

sutra i prekosutra i u
sve dane
svoga jo kratkotrajnog
civilistikog ivota, dok
Peharek

ne

zavie

vojnici!, da
e je traiti... Ulicama
kruim

ne

bih

li

te

3275

sreo...

misao

njegova

zapjeva taj
banalni

napjev

izgubljeno i emerno i
gvalja boli stane mu se
penjati u grlu.
Svladavao
zaje-

se

da

ne

3276

I
Ll..
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
ca.

Prisloni

elo

na

prozorsko staklo i uzme

otklanjati od sebe misli
obraajui

3277

panju svijetu oko sebe.

Jedan

je

pijanac

tramvaju

govorio

glasno:
-

Ma

tko

komandirati?

e
-

meni
tucne

silno i sav se propne od

gra koji ga je

3278

drmnuo iz eluca, pa od
toga

napravi

neki

vojniki stav mirno, lupi

petama i
digne ruku na pozdrav: Pokorno
trpim

javljam,

ne

nikakvih

zapovijedi. To kao

3279

prvo

najvanije.

Drugo... ako hoete u

konjicu,

to

da.

Onda

sam ja na konju,
je li

tono? Onda

vidim

konjsku

ja

glavu.

Vrlo vano. To je vodnik

govorio,

3280

konjska glavo. Meni. A

sluio

sam

kralja

otadbinu

i
u

petrovaradinskoj
tvravi.
A vodnik je u Novom
Sadu

imao

Miu

3281

pjevaicu. E, ali je Miu

trebalo likerima
hraniti. I tu... tko se
naao? Razumije se, ja.
A

preda

mnom

irok

Dunav. E, ali
oni

nisu

moe,

pitali

nego

to

napred

3282

mar! (mar to je mora

po vojniki). A
za koga da ginem, a,
konjska
kada

glavo?

vidio

Jesi

li

Dunav?

obrati se sada
Melkioru, jedinom koji je
na

njega

obraao

3283

pozornost. - Nisi vidio?

Ako nisi,
nije vano. Voda, bez
brige. Obi-uc!-na. Tee
ak iz Njemake, a ja se
u nju
popisao

Petrovaradinu! Ha, ha.

3284

E, ali to je bilo prije

Hitlerove vlasti, da
stvari

budu...

je

tono?

Ne

bih

valjda

Fiireru

mutio

jednom

li

vodu. Nego sam

vie onako, da poaljem
neto

svoga

Crno

3285

more, razumije? E, da
Dunav tee
obratno!

O-ho,

razumije? A jesi li ti
dobio

poziv?

odjednom Melkiora

upita

3286

snizivi glas povjerljivo.

- Nisi? Ja jesam. Dobit
e ga. Svi dobivaju koji
imaju dvije ruke i dvije
noge. Ja sam eta za
maskiranje,
granje i

bere

3287

pokriva sranje. To je.

Sutra idem. Hej, to me
majka rodila junaka... zapjeva
svrajim
podrugljivo

glasom,
izvijajui

vratom kao da nekome

tu u tramvaju

3288

prkosi.
Melkior skoi s tramvaja
ne

saekavi

stanice.

Nije bio daleko od kue i

uputi
se urno kako bi se to
prije zatvorio u svoju

3289

sobu... ukoliko se nije

vratio
gost-Nepoznati, pomisli
zlovoljno... i porazmislio
o svemu u samoi, u
miru

3290

jednog leanja nauznak,

itanja s bijelog plafona
nevidljivih slova svoje
blesave sudbine.
Dok je prolazio mimo
"Ugodnog kutia" Kurt
gaje

pozdravljao

izdaleka. Kad se

3291

pribliio rekao mu je u
povjerenju

da

ima

veeras za njega srce

na aru, doite
svakako,

gospodin

profesor, pa emo lijepo

razgovarati, s vama je
uivanje

3292

razgovarati. Obeao je
Kurtu. Kurtoazno.
Nije kanio ii. One su ga
cigarete
kiselini,

u
po

octenoj
faterovom

receptu,
ponovno

uznemirile.

Nije li to neka vrst... A

3293

mamlazi

vodnici

zbog

preiste
Elze-djevice...

Osjeti

neki patriotski bijes u

sebi. Srce mi nudi za
veeras.
Svinjsko.

Podrugljiva

uslunost.

Simbolino

3294

srce.

Na

aru.

cigaretama u octu.
Sve zbog srca. Moga,
nesretnoga.

Prokune

boga (u sebi) i nasmije

se opazivi da
je to uinio, nesvijesno,
zbog

rime,

naprosto

3295

nasjeo

inspiraciji

blejanja.
Beee... zableji ljutito na
cijeli svijet.
Jo ako je i onaj gore,
mrmljao je penjui se
prema svojoj sobi.

3296

- A ne, izaao je -ree

ATMA koji je stajao pred
njim

svom

crnom

kunom
kaputu s bijelim alom
oko vrata i klanjao mu
se. - Izaao je, ima i dva
sata.

3297

- Tko je izaao? - Sto,

zar ovaj ve i misli ita?
Melkior se zaprepastio,
nije
bio

svijestan

naglas mislio.

da

je

3298

- Pa va prijatelj i mili
gost! - klikne ATMA. Vrlo simpatina osoba.
- Otkud znate?
- Da imate gosta?
-

Daje

osoba?

simpatina
prodere

se

Melkior s nestrpljenjem.

3299

Oh,

pa

vidi

se.

Pozdravili smo se. I to

srdano. Evo upravo tu
na ovom
mjestu.
- Kako srdano, kad se i
ne poznajete? - Melkior

3300

se uznemirio. Kako se
nije
sjetio ovog arobnjaka
kad

je

razgovarao

Pupom!
-

Svejedno.

Pozdravio

sam, odzdravio mi je

3301

uglaeno. to ima na
tome?
- A izali ste navlas da
vidite tko silazi?
- Ne, sluajno, to jest
pur fer pipi, a to, jasno,
nije sluajno. No, dokle
smo

3302

spustili

na

gospodine

razgovor,

Melkiore!

prekori ga ATMA.
-

Radoznali

ste

kao

baba, gospodine Adame

-

zabrunda

srdito.

Melkior

3303

- Radoznalost je poetak
mudrosti, rekao je... vi
ve znate tko je rekao.
Vi
mnogo znate, a ja ne
znam nita. Zato sam i
radoznao.

Pa

dopustite, makar i

mi

3304

zbog moje profesije.

- Da zabadate nos u
tue stvari?
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
-

kakve

gospodine

stvari,
Melkiore?

3305

Pozdravio

sam

vaeg

prijatelja i eto,
zabadam nos u neke
stvari! Sto je vama?
- Volio bih da se ne
bavite time tko k meni
dolazi!

Ali

vrijeme shvaao

isto

3306

je da govori gluposti u
srdbi i da to sve nije
nimalo

pametno.

to

sada? ATMAje
stajao

pred

njim

neduno. Moda sam ga

ba

ja

naveo...

svojim glupim

ovim

3307

nainom...

Prokleti

Mandrake! Sada moram

popravljati. Nema to,
mora se
popravljati. ATMA je i to
osjetio i svesrdno mu
pruio pomo.

3308

- Vi mislite, gospodine
Melkiore...

Ne,

varate

se. Diskrecija je pitanje

nae
profesionalne asti. Mi i
lijenici... A mogu vam
rei da lijenici ak vie

3309

brbljaju.

Pa

ja

bih,

gospodine moj, mogao

takve romane napisati,
takve romane...
Ali, molim vas, izvolite,
uite malo k meni, popit
emo kavu, ako imate
vremena.

3310

Da ne razgovaramo o
tim

temama

tu

na

stubitu.
Melkior dosta prijazno
klimne i krene za njim. 0
temama?
temama mi

kakvim

3311

razgovaramo? Je li on to
rekao samo da bi se
ula ta rije iz njegovih
usta? Ili
on

doista

ima

neku

"temu" u glavi? Sjedne

zabrinuto

naknadno opazi da je

tek

3312

sjeo na isto mjesto gdje

je i juer sjedio - do nje.
Pomiluje rukom mjesto
do
sebe, nesvijesno. Ni to
ATMI,
umaklo.

ini

se,

nije

3313

- A juer, bilo joj je vrlo

ao

kad

meni,

ste

mogu

otili.
rei.

I
A

sigurno i
vama.

odjednom?
pretjerao,

zato

onako

Malo
je

li?

shvatili ste daje to

sam
Pa

3314

bila predstava za nju?

Davali ste mi futbalske
znakove ispod stola, da
se
razumijemo.
malo

brutalno,

Dodue,
ak

bolno, he -osmjehne se
ATMA neugodno

3315

svojim rijetkim zubima.

-

Odvie

mijeali

ste
u

tu

mene
vau

marmeladu - nasmije se
i Melkior.
-

Marmeladu,

to

je

dobro - prihvati ATMA

3316

smijeh zbog prijateljske,

"muke"
atmosfere. - Ja joj tako s
vremena
namaem

na
onu

vrijeme
lijepu

njuku, neka se
oblizuje. Pa kad izlie
zalihu ponovno doe.

3317

- Nee vie doi - ree

Melkior

nekom

eznutljivom tugom.
- Jutros vam je rekla?
- Koga ste uhodili: mene
ili nju?

3318

- Ni vas ni nju. Znao

sam da ete je potraiti
nakon jueranjeg dana.
- Hm, nisam je traio.
Sluajno sam je sreo.
-

Eto,

vi

moete

"sluajno", a meni ne

3319

doputate. No, nemojte

se srditi,
vjerujem vam, vjerujem.
Ali doi e ona, doi...
kad pojede marmeladu,
he-he...
Sve one ponovo dolaze,
to je zakon. Na tome se

3320

osniva

ova

naa

od

svake

profesija. To
je

vre

doktorske

ordinacije.

Ljudi e jednom sami

odlaziti u apoteku
uzimati

lijekove...

ali

one e dolaziti u nae

3321

sobice

pruat

dlanove,
prevrtati alice i strepiti
pred nama, drhtati od
naih rijei. Dolazit e
makar
i s namjerom da nam se
narugaju kako smo "sve

3322

pogrijeili",

da

nam

pokau svoj
prezir,

svoju

nadmonost.

To

uostalom stalno i rade,

osobito
bore

intelektualke,

3323

se, he, he... A odlazit e

mirne

krotke,

kao

oploene make, pune

radosti i
nade.

Sretne

budue

sree.

opet

zbog
I

tako

iznova.

3324

Ispovjedaonica

nestati po
crkvama, ali dolazit e
se

one

nama

ispovijedati, to vam ja
jamim. Romani? Ma
to romani, ne moe ni
Lav Tolstoj izmisliti to

3325

one sve tu naklepeu.

Tajne
branih

kreveta.
vanbranih.

vanbranih
Osobito
Takve

pikanterije! Maestro mi
je nudio posao fifti-fifti:
ja da ga snabdijevam

3326

materijalom, a on e
pisati - i
ne treba vie da radim
dok

sam

iv.

Kronik

skandalez, kae li se to
tako? - tko
to ne voli, recite. Pa kad
bi

to

jo

Maestro

3327

garnirao

svojim

svinjarijama...
Kaem vam, puna aka
brade. Ali nisam pristao,
ne, ne - zatrese ATMA
glavom
odluno kao da je tek
sada definitivno odbacio

3328

Maestrovu ideju. - A vi
mi kaete
da zabadam nos. One
mi same donose pod
nos, one same, pa kad
moram, njukam po
tome, to u... i pomalo
uivam,

priznajem,

3329

uivam. Ali sve u punoj

diskreciji,
to znamo ja i Bog.
- A vi vjerujete da se i
Bog bavi time? - Melkior
ga
podsmjeljivo.

pogleda

3330

- Mora se baviti kad ih je

tako konstruirao. Posijao
po njima sve te drai,
naikao ih kojekakvim
lijezdama, zato i jesu
takve, spuvaste.
Melkior se smijao. Ovdje
je

Maestro

izvrio

3331

straan

utjecaj,

to

je

vjerujete

oito.
-

Boga?

vi...
-

upita

ga

naprosto, zbog zabave.

- Dakako da vjerujem odgovori ATMA gorljivo.

3332

- Na tome se osniva
moja vjera u
Sudbinu. Kako bih inae
radio?
- Znai, u vas je vjera
nekako "poslovna"?
ft*
Marinkovi Kiklop

3333

Marinkovi Kiklop
-

Praktina.

vjerovati.

Moram

Meni

je

potrebna Sudbina kao

poetni kapital. Sve
je rizik. A opet, treba
neto i uloiti. Svatko,

3334

razumije

se,

prema

svojim
sposobnostima;

nedostatku mudrosti, ja
ulaem glupost.
- Pa... kakav je to rizik? Melkior prihvati ATMINU

3335

podlu

igru.

Vi

svakom
sluaju dobivate.
- Mislite izgubiti glupost
to

je

dobitak?

Jest,

glupost ne samo da je
odsustnost

3336

pameti,

umno

siromatvo, ve i gore
od toga, kao neki vjeiti
deficit... E, ali
to se samo ini vama
mudrima. Za nas je ona
sve, sve to imamo, pa
kad i nju

3337

izgubimo

to

nam

ostaje?
- Podlost - izvali Melkior
gubei strpljenje.
-

Ane,

to

zabranjeno.

je

nama
Umnici

smiju biti podlaci, geniji

smiju, ali mi...

3338

- Vi smijete biti sitne

varalice, intriganti, pisci
anonimnih pisama,
klevetnici, zavodnici...
- To da, to da - prihvati
ATMA

nasladom,

poletnom
a

sve

dobroudni osmijeh

uz

3339

nesretnika. - Sve prema

sposobnostima.
vama

Lako
umnim

magnatima! Vai su
kapitali

neiscrpivi.

Odvalite komad svoga

uma, pa i pokrupniji, i
bacite ga u

3340

igru.

Izgubite

vrlo

vano - glavnica se ne
smanjuje,

vaa

veliina raste.
Hou

rei,

tragini.

postajete

Heroji,

prognanici,
opepriznati

rtve,
patnici,

3341

muenici, i tako... sve

do svetosti. Po vama
nazivaju ulice, gradove,
tvornice,
ak i zvijezde. To je za
sluaj takozvanog linog
neuspjeha
Ali ako

za

ivota...

3342

pothvat uspije, e-he!...

To jest ako se iz uljanja
po stubitima, potajnog
noivanja

sobama,
sastanaka

tuim
nonih

na

tavanu

rodi veliko historijsko

djelo...

3343

- Onda? - upita Melkior

otro i nestrpljivo.
- Onda je to dobro, zar
ne? - iskesi ATMA zube s
udnom podrugljivou.
- E,
ali kako dobro? Onda i
sam taj umnik pone

3344

vjerovati

neto

to

nije vie um,

ha, ha...
- Nego to? - Melkior se
odjednom

zabrine.

ATMINE rijei su sasvim

odreeno

3345

zujale oko njegove misli,

one to se sada panino
stala paliti kao svijetlo
za
uzbunu.
-

to?

smijeio

se

ATMA kineski. - Koji put

3346

je

to

neki

moniji

organ u
tijelu umnikovu. Dobar
eludac,

recimo,

opiran apetit,
fm nos za situacije ili na
primjer

osobita

3347

mukost. On se sada
odrie
isposniki, sve u ime
uma,

poslije

pak

proradi ta aparatura u
miru, u
udobnostima, e-he!

3348

Na e-he Melkior ustane

kao na posljednji signal
za odlazak. Ali gdje da
ga sada
pronaem? Zavlaio je
ruke

depove

zamiljeno. A kod njih

se sve to mora i

3349

unaprijed

organizirati.

Kad bih makar Pupa...

ali gdje?...
- Zar idete? - ATMA ga je
gledao

lanim

zaprepatenjem. - A ja
vas na kavu

3350

pozvao

gle,

sasvim

zaboravio! Ali sad e to

zaas.

Gledajte

kafe-

mainu, sve
je gotovo za minutu.
Donio

sam

Njemake.

je

iz

3351

- Bili ste u Njemakoj? lecne

se

Melkior

neoprezno.
- U Austriji zapravo odgovori ATMA nehajno.
- Ali nakon Anschlussa i
to je

3352

Njemaka. Da, udno,

nema vie Austrije. Be
s

kukastim

krievima.

Smijeno.
-

Ne

trudite

gospodine
doista

moram

se,

Adame,
ii.

3353

Razlozi

za

odlazak

narasli
su veoma ozbiljno. Ali
gdje u ih sada nai? On
nikako ne bi smio gore
noiti...
nikako...

3354

- A to ete sada gore

raditi? etati po sobi i
misliti. A emu sve to,
gospodine

Melkiore?

to gledate tako u mene

kao

bolesnik

termometar? -

3355

ATMINA

dva

udno

zbliena oka jo su se
vie pribliila i gotovo
stopila u jedno
malo i strano, prijetei
kiljavo oko nasred ela.
Polifem-kiklop jednook...
pomisli Melkior; vidio je

3356

pred

sobom,

asovitom
zamagljenju
simbolino

svijesti,
nakazno

privienje i protrlja oi
da bi doao k
sebi.

3357

- Tako, tako, gospodine

Melkiore, to ee radite
- ispraao ga je ATMA
podrugljivo. Ali odmah
doda obzirno: - Odvie
ste vi oslabili, dragi moj,
odvie. Ve vam se i
magli pred oima.

3358

Doista, to je moda i od
gladi.

Koljena

podrhtavala

su

mu

dok

se

penjao uz
stepenice, glava mu se
zanosila kao od pia. Ne
zbog sebe, na potenu
rije,

3359

ve... uvjerava nekoga

ulazei u svoju sobu, a u
sobi nema nikoga. Ali
kako bi
ATMA?...

Ne,

nemogue!

to

je

Aopet...

dijete su mi ostavili na
uvanje, i ja

3360

saznajem
otmiarima.

neto
A

dijete

polo u etnju, samo,

bez dadilje, tko zna
gdje je sada? Ali noas
na spavanju,
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

3361

eto

ih!...

kao

malog

Lindbergha. Nije vrijeme

za alu, prekori sebe
strogo.
Otmiar

se

zvao

Hauptmann...
"Ne
ispie

dolazite

ovamo",

mehaniki

na

3362

komadu

papira.

Papir

odmah zguva i
nasmije

se

shvativi

apsurdnost

suludo
isti

tih

mah
rijei.

Zatim papir spali

na pepeljari i njegovu
crnu duu otpuhne kroz

3363

prozor.

Osjeti

malo

olakanje od
te

konspirativne

pedanterije kao da je
ve time neto rijeeno.
Ali, naravno,

3364

nita nije rijeeno i ne

zna

to

treba

uiniti.

Izvijestiti policiju da se
sprema

otmica?

ponovo mu se prokrijumari ala i on srdito

sebe udari po

3365

glavi - kreten! Da su
barem

ostavili

neki

telefonski broj, za svaki

sluaj! No
moda se ni to ne smije,
a ostavljati tu cedulje,
jasno, jo manje. Nita

3366

napisano! Oni to ak i
gutaju, te cedulje, ne
dolazite

ovamo

progutati.
Zakljua sobu i strci na
ulicu. Pred kuom na
trotoaru
sumnjivoj

leala

je

3367

samoi
spaljenog

cma

guva

papira.

On

odmjeri korake i zgazi je

punim stopalom
ne osvrui se. Valjda e
i

neki

blagonakloni

vjetar raznijeti taj crni

pepeo za

3368

mnom.

uputi

se

pravcu neizvjesnosti.
A

sad

potragu

za

djetelinom sa etiri lista.

Blejati u polju za bratom
ovnom
rtvenim:

bjei,

bjei,

brate, bogovi su edni!

3369

Kad su stigli veterinarski

strunjaci

iz

uroenikoga sela agent

je mirno pasao
kao i sva ostala grla.
Ipak mu silom ugurae
u drijelo slinave gvalje
od

3370

nekakvih trava koje su

najprije

savakali

svojim ustima i zatim

mijesili meu
prstima pljujui u njih
obilno. Agent se dodue
davio od toga, ali je ipak

3371

nastojao svim silama da

poslua

svoje

dobronamjerne
muitelje:

gutao

je

zelene
kuglice

muno

kao

koko. Oni su ga lijeili.

3372

on

se

odmah

ponadao: eto,
lijee, znai... i smijeio
im

se

prijaznom

zahvalnou.
- to su to trpali u
njega? - upita kapetan

3373

lijenika

tonom

efa

obitelji.
-

Mislim,

biljne

purgative. Gospodina e
to temeljito proistiti. Ali
ini se da

3374

to nije cio postupak. Oni

e mu jo i zle duhove
istjerivati iz trbuha.
I

doista,

povalili

su

pacijenta na lea i dok

su ga etvorica drala
za ruke i

3375

noge Veliki Vra mu je

utaknuo
cjevicu

bambusovu
u

duboko

usaljeni pupak, zatim

uzeo

ugarak

iz

ruku

svog asistenta i ivom

eravicom

stao

arati

krugove oko bambusa

3376

po

nabreklom

agentovom trbuhu
izgovarajui

obredne

rijei na koje su njegovi

pomonici

odgovarali

skandirajui
neke

druge

rijei,

vjerojatno uime demona

3377

koji,

oito,

nisu

bez

otpora naputali
utrobu naeg prijatelja.
Agent je, razumije se,
urlao od boli, a to je
Veliki
Vra

primao

sa

zadovoljstvom, kao znak

3378

uspjenog

raanja

na

pupak.
Upravitelj stroja, koji je,
ini se, bio najhumaniji i
svakako najjai meu
bijelcima, uini pokret
kojim bi vjerojatno bio

3379

zadavio Velikoga Vraa

da ga
lijenik

nije

pravi

trenutak zaustavio.
-

Zar

ste

poludjeli,

gospodine!
- Pa dokle oni kane tako
muiti ovog ovjeka?

3380

- Dok mu ne istjeraju i
posljednjeg demona iz
trbuha

kroz

onaj

dimnjak na pupku.
Demoni
trebali
vatrom...

bi

navodno

pobjei

pred

3381

- Pa kada e to biti? upita kapetan naivno, s

laikom radoznalou.
-

To

pitajte

odgovori

njih

lijenik

neprijazno. - Vjerojatno
kad se na

3382

prijatelj prestane derati,

znak da je sva tenad
izala, gotov poroaj.
- A zato mu ne kaete
da uuti naas? - upita
prvi asnik koji je bio
strahovito blijed.

3383

Neu

se

Uostalom,

mijeati.
nisam

siguran. To bi moglo biti

i vrlo riskantno,
moda bi ga tada i ubili.
Ne

mogu

preuzeti

odgovornost na sebe. Ja
znam to je

3384

to

kad

se

radi

ljudskom ivotu, ja sam

lijenik.
- Vi ste demon koga bi
valjalo vatrom saeci! proiti
mrnjom.

kapetan

3385

- Pa... pomozite mu vi,

anele
lijenik

odgovori
okrene

mu

lea.
- Gospodine - obrati se
agentu

prvi

usrdno

asnik
dragi

gospodine, ako ikako

3386

moete,

pokuajte

se

svladati. Stisnite zube i

pokuajte samo naas
utjeti.
Moda e tada prestati.
Gradite se kao da vam
je lake i oni e sigurno
prestati.

3387

Agent ga, napregnuvi

sve snage, poslua i oni
doista

"prestadoe".

Veliki Vra
izvadi

bambus

iz

agentova pupka i oba

kraja
Vft,'

3388

.4
Marinkovi Kiklop
cijevi spali na eravici,
zatim je odbaci daleko
od sebe isputajui pri
tom
strahovite
koje

mu

krikove

na

majmuni

3389

odgovorie iz praume.
Svi se uroenici
tada

grohotom

nasmijae...
-

Uivaju

to

su

ga

udesili - ree kapetan

pakosno.

3390

- Ne gospodine. Raduju
se to su demoni preli
u

majmune

-odgovori

lijenik. Oni su bolji no to vaa

dobrota moe zamisliti.
Agenta

su

uveer

odijelili od njih. Kamo su

3391

ga odveli nisu mogli saznati. Moda

je,

jadnik,

noas

bijelom

hljebu,

naglas

svoju

sumnju

na

izree
stranu

3392

upravitelj stroja i strese

ga strava pomislivi na
svoje mjesto u prokletoj
hijerarhiji.
- Ane, gospodin lijenik
ima drukije miljenje ree kapetan -on vjeruje
u

3393

kanibalsku dobrotu.
- Jeste li vi, gospodine,
mrzili sva goveda od
kojih

ste

jeli

svoje

beefsteake?
- upita

ga

lijenik.

Kakvu ste to zlobu nosili

3394

svome

srcu

prema

svim onim
mnogobrojnim
ivotinjama ija su tijela
prola kroz vae tijelo?
Sjetite se samo
onih malih pilia to su
pijukali

za

svojom

3395

mamom... pa to su bila
djeca!
- Ali mi nismo ivotinje!
-

Za

njih

goveda.
svinje.
- To ste vi!

smo
moda

mi
i

3396

Moda.

sluaju

svakom

zahvaljujem,

gospodine. Ja bih vas

vie smatrao
gospodom,
doputale
odvie

kad
neke

bi

to

vae

istaknute

tjelesne osobine.

3397

- Vi ste doista svinja!

-

Na

vau

alost

mrava. A vjerojatno i
neupotrebljiva za jelo.
Kapetan,
izgubivi
svako
nasrne na

odjednom
dostojanstvo,

3398

lijenika i bio bi ga ve
samim svojim trbuhom
oborio

da

ga

nisu

zaustavili.
-

Gospodo,

sjetite

se

samo bolesnoga naeg

prijatelja!
patetino

-uzvikne

3399

upravitelj stroja... - a
usto

nae

vlastite

sudbine.
- Uostalom, gospodo progovori lijenik koji se
brzo pribrao -emu ta
preuranjena panika to
se tie naeg prijatelja?

3400

Moda je on sada kao

pacijent
pod nekom posebnom
njegom? Moda je ak
na

prsima

uroenice

neke
zauzeo

mjesto
njenog dojeneta?

3401

Marinhovi Kiklop
Svi su pljunuli na to s
gaenjem. Osim staroga
koji

se

smijao

zamiljajui tu
sliku. Mnogo je toga tu
njemu

bilo

dobro

3402

zabavno.

Prije

svega,

nalazio se u
odlinom drutvu. Nije
smio prije ni sanjati da
e ikada u ivotu ovako
provoditi vrijeme s tom
gospodom.

Da

gledati ovako izbliza i,

ih

3403

boemiprosti,

sasvim

gole... I, premda ih je
alio, bilo mu je sve to
vrlo
udnovato

smijeno.

Nekako mu jo nije bilo

posve jasno to se ovo
zapravo

3404

dogodilo?

zato

se

gospoda toliko srde i

svaaju? A mogli bi svi
skupa tako
lijepo,

slono...

kao

jedna obitelj... ak se
osjeao

ponovno

zapostavljenim i

3405

niim zato to je on
odjeven meu njima, pa
je

lijenika

poeo

smatrati nekako
"niim" i gotovo sebi
ravnim. Znai, ipak njih
dvojica nisu dostojni da
se pred

3406

ovom gospodom skinu

goli i da pokazuju svoje
tijelo.

Zato

su

ovi

"domaini" to
tako

odredili.

Uostalom, on je navikao
u

svome

ivotu

"nii", pa ga to ni

biti

3407

ovdje nije smetalo. A

drugo je sve nalazio da
je

izvrsno.

Hranio

se

obilno
plodovima to mu ih je
zemlja nudila u ovom
blagoslovljenom
svijeta koji

dijelu

3408

ne poznaje ni gladi ni
zime ni umora. Tu se
jede, spava i planduje u
slobodi, u
toploti,

golotinji,

miru bojem. On kao da

nije dijelio strah svojih
bijelih

3409

gospodara, kao da nije

shvaao

zato

ih

ovi

"crni" izvode u pau i

tove dobrim
plodovima.

On

jednostavno

hranio

se
i

uivao kad bi se, sit,

izvalio u hlad

3410

kakve guste arankarije

ili

pod

gigantski

eukaliptus i zahrkao u
blaenoj
bezbrinosti.
shvaao
ropstvu

ovaj

Stari

je

ivot

kod

polinezijskih ljudodera

3411

kao sreu koja mu se

kasno ali ipak jednom
ljubazno nasmijeila te
mu je tako
neoekivano

pruila

mirovinu, o, i te kako
zasluenu. Nastojao je
da pojede to

3412

je

mogao

pojesti,

da

prospava vrijeme koje je

mogao

prospavati,

drugih potreba
nije ni imao. Nikada nije
bio dovoljno na kopnu
kako
oeniti;

bi

se

dospio

3413

ljubakao

je

dok

je

mogao

po

lukama

svijeta

(po

obiaju

mornarskome), radio je,

muio se, mlatio se po
morima i nita nije imao
osim

svoga

mravog

starog

3414

tijela koje je sada na

polinezijskom
odjednom

otkrio

otoku
kao

neto svoje i
jedino i uzeo ga voljeti i
njegovati ne bi li ga
sauvao to je mogue
dulje.

3415

alio je jedino to nema

tu jo nekog mangupa s
"Menelaja",

zbog

drutva, jer se
meu ovom gospodom
osjeao
usamljenim.

veoma

3416

Osim

drugih

svojih

nedostataka (socijalnih i
umnih)

on

se

svojim

od

svojih

tijelom toliko
razlikovao

menelajevaca (pa ak i
od
-.t *-,..

3417

Marinkovi Kiklop
samog doktora!), da ga
oni vie nisu smatrali ni
toliko "svojim" koliko je
iziskivala
solidarnost

tradicionalna
pomoraca

kad su prisiljeni da se
povezu

3418

zajednikom

sudbinom

brodolomaca. Jer on je
ve bio toliko udaljen od
njihove
sudbine,
tijelom

toliko

svojim

usidren

sigurnosti te ne samo
da su prezirali

3419

njegovo

"ivotinjsko"

zadovoljstvo, ve su ga
naprosto uzeli i mrziti.
Pored

sve

neumjerenosti u jelu i
spavanju,
neogranienog
zadovoljstva

pored

3420

kojim

se

opseno

okruio, njegovo je tijelo

ostalo suho i koato a
od arkog
tropskog
tako
ubrzo

sunca

jo

pocrnjelo
postalo

da

i
je

sasvim

neinteresantno za

3421

domaine

onom

najstranijem

smislu.

Oni su opazili njegovu

usamljenost, a to
je

valjda

uvrstilo

njihovo uvjerenje da on
nije isto to i ostali, daje
on

3422

drukiji od tih grla koja

su tovili za klanje, da
stari nije meso ve tako,
neki
ovjek...
pa

ga

slian
nisu

njima,
vie

ni

izvodili na pau; pustili

ga da se

3423

kree slobodno, da se
sam hrani i uope da
radi to hoe.
Kapetan je bjesnio zbog
te nepravde.
- Nas izvode na pau
kao svoju marvu, a on...
Zar je to pravedno?

3424

Nije

ganuto.

ree
-

Ali

lijenik
jo

je

nepravednije kad jedan

blesavi
krokodil

nadivi

Shakespearea. A i da ne
govorimo
insektima.

raznim

3425

Bogovi

su

edni,

prijatelju, ali ne trae

stjenicu

da

zgnjee,

krvopiju, nego
tebe, ovjeka. Moda i
znatnog ovjeka, to ja
znam,

Dantona,

rekoh... Ali

kako

3426

gdje si, tajni ovjee? zavapi

Melkior

nasred

bune ulice poluglasno.

Ve je
odavno prolo podne. Pa
i oni valjda jedu, makar
i s aneoskim stidom,
tijelo

3427

imaju...
Vlastito se tijelo javi s
poznatim zahtjevima i
zgri

eludac

kao

bijesnu
pesnicu sve do ispod
nosa Melkiorova. On mu

3428

se

odupre

uvijek

spremnom silom
umnih razloga i zaprijeti
mu vagom invalidovom.
eli

li,

bezumnie,

jednog dana
i sam stajati u vei bez
noge,

bez

ruke,

bez

3429

vida...

uz

vagu

natpisom VAGA
RATNOG

INVALIDA

dovikivati

prosjaki

bezdunosti ulice: "tko

se vae, sebi
pomae"?

3430

Obilazio je velike i skupe

restorane, s delikatnim
mirisima (tu oni zalaze
da bi
odvratili

sumnju)

od

stola do stola, zavirivao

u lica nad
Marinhovi Kiklop

3431

tanjurima... i u tanjure
same,

kriom.

Sami

zalogaji, vak i vak i

mrmor
molitava, cin-cin aa,
corpus

homini,

transsupstancijacija,
gastrolatrija...

3432

Dominus
Melkior

vobiscum!
se

odvrati

uasavanjem

nad

bezbrinou

"ljudi

svoga
vremena". Nabiju vree
za dobar nian. A ovdje

3433

trbuh sakrili ispod stola

kao
sramotu.

Ne,

agenta

nee pojesti kanibali! Tu

mora

svakako

intervenirati,
Melkiore Tresiu, ne daj
da ga pojedu. Mogao bi

3434

im biti od koristi. Mogao

bi,
recimo,

organizirati

njihovu

buduu

privredu. Izvoz ananasa,

kokosa, banana,
majmuna i papagaja velika

firma

3435

ANAKOKOBANAMAJPAPEXPORT Pagopago Polinezija. A i ostali...

Kapetan... on bi mogao
organizirati trgovaku
mornaricu
LINE;

TUTU-ILA-

upravitelj

stroja

3436

podigao

bi

razne

tehnike servise i
radionice kao bazu za
buduu
lijenik

industriju;
bi

organizirao

zdravstvenu
slubu, podigao bolnice
i

ambulante;

prvi

bi

3437

asnik

izmislio

neku

novu, humaniju
religiju koja bi branila
da

se

jedu

neprijatelji

ubijeni
potivala

status
zarobljenika
Hakoj

prema

konvenciji,

3438

mornar... on bi osnovao
sindikate i
laburistiku

opoziciju...

Da, da... No sve je to na

vrbi svirala dok ovaj rat
traje. Status quo ante
bellum

arhipelagu

3439

Samoa,

to

jest

brodolomci mogu jo
biti i pojedeni, to za
sada

ovisi

njihovoj

osobnoj snalaljivosti i,
dakako, o
stanju

Melkiorove

mate, koja je danas,

3440

eto

milostivo

sklona

svakom ovjeku na
kojeg

vreba

neka

opasnost.
Ponovo
prelistavati

je
ulice

uzeo
kao

albume s fotografijama
nepoznatih lica.

3441

Ali

ubrzo

njegova
panja

se

zamori

nenaviknuta
od

policijskog

provjeravanja
prolaznika i on zaboravi
na

svrhu

uzaludnog

svoga
krstarenja.

Osjeti gorak okus

3442

samotnog lutanja i sav

mu se napor svede na
pomicanje

tijela

svijetlom
sunanom prostoru koji
mu se odjednom uini
strahovito prostranim i
praznim,

3443

nesavladivim.

Zato

je

iskoritavao svaki ugao

ulica i mijenjao pravac
kretanja s
nadom

neko

malo

otkrie. Ali ponovno se

otvarala

pred

najneutjenija

njim

3444

dimenzija - duina sa
svojim

varavim

zatvaranjem
perspektivi.

u
Jo

nitko

takvu

ulicu,

nije
sagradio
padne

mu

napamet,

3445

koja

bi

se

stvarno

klinasto zatvarala.
Nema takvog pogleda
na svijet. To je strasnije
od oajanja. Zamisli dva
beskrajno visoka slijepa
siva

zida

to

se

3446

zatvaraju u otrom uglu

i usamljenog
ovjeka meu njima koji
se vie ne osvre. Ide
polako prema uglu ve
sasvim
usitnjenim koracima jer
zna da je tamo kraj. A

3447

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
iza lea je ostalo sve: i
ivot

ljubav

povjerenje... i ono to se
nazivalo
sreom. Osuen da ivi
do ugla, a stati ne moe

3448

jer

ga

vrijeme

samo

pomie. Ide
u

cik-caku,

milostivu

otkriva
dimenziju

irine. Ali i ona je sve

kraa, sve
popustljivija,
sklonija

sve
svome

3449

ieznuu

matematikoj

nuli.

nula je oma
vjeala,

plotun

pred

zidom, sjekira giljotine,

a odrubljena je glava
toka to

3450

se

otkotrljala

reenice.

na

kraj

Isplaen

krvavi jezik, pregrien - i

kraj.
Opazio ih je iz daljine
kako hodaju povjerljivo
onim
ulicama oko

bezbrojnim

3451

bloka dravnih zgrada

na

koje

su

prolaznici

rijetki

pogledavali

sa sumnjiavom i
naivnom

hrabrou

istiui svoju nevinost.

ATMA

ju

je

nametljivom intimnou

3452

drao

ispod

ruke

govorio joj neto potiho

pribliivi usta njenom
uhu. Nije
joj

priao

dosjetke,

Vivijana se nije smijala.

tovie,

njemu

nagnula glavu

je

3453

da bi ga bolje ula.
Nije

se

sjetio

da

se

zaudi tom susretu. I

sam se tu naao po
nekoj udnoj sili
gibanja.

Iza

ovih

dravnih sivih zidova s

3454

okovanim

prozorima

nou su se mogli
uti

stari

gramofona.
svirka

lageri

Buna

odozgo,

tavanskih prozora. Pod

njima su zjapila mrana
unutranja

dvorita,

3455

spasonosni

ponori

oajnikog
herojstva. Tu dolje na
muklim betonima bubali
su

posljednji

odgovori

na pitanja
postavljena uz pratnju
glazbe.

3456

Melkior

je

mislio

na

svoga gosta, i ta ga je
misao

po

udnim

vijugama njegova
nemira i dovela ovamo.
I gle lovine - njih dvoje!
Na koja e vrata pakla

3457

uletjeti

aneli-

navjestitelji? Slijedio ih
je s mranom nasladom
oajnikog
razoaranja.
dakako
Vivijanu.

To

se

odnosilo

na

onog

3458

zagonetnog

nitkova

nikada
nije imao... Ne, to nije
sasvim... on je o ATMI
vrlo

esto

temeljito

mijenjao
miljenja. I to sebi sada
estito prizna. I jo k

3459

tome doda mogunost

novih
iznenaenja.

Neulovljiv

u svojoj mutei, udni

ATMA...
Eto, proli su sve ulaze
u

instituciju

muka

3460

odetali dalje, pravcem

jesenje
seobe

ptica,

prema

jugu,

odakle

zvide

eljeznice. Ali sada su

razvlaili korake
uz
zastajkivanja

nestana
ve

3461

uhodanog
kojim

para

se

pred

pouzdano

prostire
slatki ivot ljubavi. Bilo
je

smijeha

smijeha!).
sluhu to

(njenog

Melkiorovu

3462

je bio muiteljski lager

ondje...
odozgo...
ogorenje

Koje

je

gore?

Osjeao je mukli tutanj

udaraca, koraka ili

3463

srca, nije vie razabirao,

smeten, nasred ulice u
uhodarskom poslu.
-

Oh,

gospodine

Melkiore! - tapao gaje

ATMA koji se odjednom
stvorio kod njega

3464

(a slijedio ih je na vie
od

trideset

daljine);

ona

koraka
im

je

prilazila
nekako

oklijevajui

najobinijim osmijehom.
- Pa mi se svaki as
susreemo,

kao

3465

zaljubljenici! - Pri tom je

mignuo Vivijani,
ili je to Melkior samo
pretpostavio.
je

stajao

Zateeno

pred

njima

razderane
panje i gledao tri para
cipela

na

zemlji.

3466

Njegove

stare

razgaene, zapraene
cipele umornog pjeaka,
ATMINE blistave i nove,
usiljene kao kljunovi to
kljucaju

po

zemlji

njene male cipelice kao

dvije lake crne ptiice...

3467

- Idete prijaviti? - pita

ATMA

drmajui

ga

lagano za rukav.
-

to

da

prijavim?

Melkior se strese od tog

dodira.

3468

- Pa prijatelja... gosta.
Vidi, Mic, on se nije ni
sjetio. Stigao gost, valja
ga prijaviti. Tu je prijavni
ured - on pokae na
plou iznad Melkiorove
glave -

3469

zato sam i pomislio. Vrlo

su strogi u posljednje
vrijeme, zbog pijuna. ATMA
se

ak

smjekao
iskazao

zabrinuto
i

odmah

spremnost

bude na usluzi.

da

3470

- Ah, prijaviti... Hvala,

gazdarica je ve bila,
jutros... - Melkior je i
dalje
stajao pred njima bez
pokreta

kao

micanje boli.

da

ga

3471

Ali

mi

zadravamo

gospodina - javi se ona

posredniki -moda on
ima...
- Ne, ne, nemam - ree
Melkior

uurbano

podigne pogled na nju,

lijepu

3472

prokletnicu. eli me se
osloboditi. - Ja sam tek
onako, izaao u etnju,
kako
kau rekonvalescenti - i
pokua se osmjehnuti,
ali mu to jedva uspije.

3473

- To su bolesnici koji se
oporavljaju - prevede joj
ATMA zajedljivo.
-

ti,

Mac,

mene

smatra ba potpunom
budalom! - rasrdi se ona
ozbiljno.

3474

- Ah, Mic... htio sam

rei,

ovdje

najpovoljniji

nije

ba

zrak

za

takvu etnju i on zakilji povjerljivo

gore na zgradu iznad
njih. - Tu je atmosfera

3475

vieeee... (nije nalazio

rijei), zar ne?
-

Atmosfera...

kojeta

izmilja. Reci otvoreno,

hajdemo, sve
IL
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

3476

troje
etati.

stvarno
-

negdje

Ona

oduevljavala

se

svojim

prijedlogom na
uobiajeni enski nain.
- Na primjer, u Botaniki
vrt. Citat emo latin-ska

3477

imena biljaka. Ima vrlo

lijepih imena.
- Da, tamo su mnogi
nali

imena

za

svoju

ensku djecu - nasmije

se ATMA. - Po
Botanikom vrtu etaju
trudnice

nesretno

3478

zaljubljeni

studenti.

Uostalom, i
gospodin
izmilja

Melkior
lijepa

imena.

Vivijana, je li to biljka?
- Nije, mislim da nije ree Melkior zlovoljno.

3479

Bojao se neke ATMINE

zamke i
poeli da ode.
- Opet ete nas ostaviti?
- upita Vivijana mazno. Tako

ste

me

napustili
nasred ulice...

jutros

3480

- Je li vas naao Ugo?

Sreo sam ga, poslije,
bilo mu je jako ao to
je
prespavao sastanak. Melkior

je

to

rekao

smiljeno, ali na nain

sasvim

3481

neduan, kao dijete koje

brblja ljupke uslunosti.
Osveivao se.
- Ph, sastanak! Sto sve
ljudi ne uobraavaju!
Vidio je da je izazvao
akutnu

mrnju

prema

3482

sebi: gledala ga je kao

one veeri u
Dajdamu kad je bila s
Fredijem. I pjege su se
pojavile na licu. Sunce
moje! Bit
e oluje... On zato stavi
noge

pokret,

ree

3483

"zbogom" i nestane ne
birajui
smjera.
U"Quisisani"

bilo

je

mnogo ljudi a zrak gust

i otrovan. Mirisi prenog
luka,

3484

crne

kave

ljudskog

isparavanja. Melkioru se
smui od toga potpurija
to mu se
kroz

nos

spustio

eludac. To je od gladi.
On zadri gr i urno
ubaci neto

3485

sitnia u automat koji

mu

usluno

ponudi

sendvi. Proguta ga u
dva zalogaja.
Komadi
krastavca

kiselog
zaas

smiri

muno talasanje utrobe.

Ponovno ubaci

3486

novac:

mali

se

lift

spustio za jedan kat i na

otvorenim

vratacima

(molim!)
pojavi se repi sardine
izmeu utih osmica od
majoneze
kolutom

poklopljenih

3487

salame

trokutom

izreetanoga

sira.

Ovu

tankim

je

"mrtvu

prirodu" ve metodino
mljeo

meu

zubima

putajui da se gladna
usta

namiluju

uene ljubavi. I

tako

3488

usta

su

pohotno

aputala
i

bludno

raznjeeno "ah" i "oh",

ba kao u pravom
ljubavnom zagrljaju. A
eludac
primao

je
na

zahvalno
znanje

nebesku poeziju

tu

3489

odozgo i prihvaao se
svoga posla zapijevajui
zadovoljno. Zatim se izli
na
njega pljusak piva i on
zagrgolji
presretan.
"hvala".

oduevljeno,
I

podrigne

3490

A gore gospodar Melkior

sjedio je boanski na
gustim oblacima dima i
u
olimpijskom
raspoloenju

priputao

glasove
razmaenoj panji.

svojoj

3491

"udni su, vrlo udni,"

govorio je visok ovjek
turobno

nagnut

nad

razmotanim
novinskim

papirom

kojeg

neto

Njegov

je

iz
jeo.

niski

subesjednik vano se

3492

izdizao na prste i time

pokazivao

puno

razumijevanje

za

ono

to je sluao. "ak i u tako traginim

okolnostima
odluuju

da

kada
oduzmu

sebi ivot ljudi su

3493

esto

vrlo

udni,"

nastavljao je turobni, a
mali se dvaput digao i
spustio u
znak

odobravanja.

"Ponekad
izvanredan

ulau
trud

3494

umjenost da bi sebe
ubili.
Autor najneobinijeg
Marinkovi Kiklop
samoubojstva
posljednjih

godina

svakako je jedan vrlo

3495

bogati

farmer

iz

Teksasa.
On je iz svoga starog
aviona, koji mu je sluio
za

zasijavanje

prostranih polja
i

prevoenje

robe

na

gradsko trite, iskoio

3496

jednog dana na dvorite

ispred
vlastite kue. Nabio se
na otro kolje ograde
kao na viljuku. Probilo
ga
naskroz

jer

pljotimice,

je

pao

leima.

3497

Izgleda

da

je

sam

odabrao takvo mjesto

gdje e pasti."
"Ali je najromantinije
samoubojstvo

izvrila

jedna Francuskinja. Ona

je

3498

iznajmila u hotelu istu

sobu u kojoj je prvi put
spavala

sa

svojim

ljubavnikom
koji ju je napustio. Pet
dana je donosila u sobu
ogromne
mirisavog

bukete

vrlo

3499

cvijea, a za to vrijeme
spavala

hotelu.

estu

drugom
no

zakljuala se u
svoju sobu i vie nije
izlazila. Poslije dva dana
nali su je na krevetu

3500

zatrpanu

cvijeem,

dakako mrtvu. Uguilo

je

cvijee.

A,

to

kaete?"
"Da", ree vano mali. "A ima ih koji sami sebi
zabijaju avao u glavu!"

3501

"Jest,

jest,

prihvati
udnim

jest!

turobni

oduevljenjem.

-"ak i unaprijed
biraju avao! Ne kakav
god

avao,

ve

ba

nekakav naroit avao

mora biti... To

3502

biranje koji put traje i

godinama."
"Jest",

ree

zadovoljno.

Svidio

mali
mu

se nivo razgovora, vidi

se da uiva u
psiholokim temama.

3503

"Kao

na

primjer

onaj

kineski iseljenik negdje

u Australiji..."
"Ma odakle vam toliko
toga?" - Mali je oito bio
zavidan.
"Pratim
Mene

novinama.

zanimaju

te

3504

stvari", odgovori turobni

osmjehujui se
skromno. - "Taj je Kinez
godinu

dana

izvanredno

gradio
fina,

polirana vjeala s
mnogobrojnim
ornamentima

3505

umjetnikim

detaljima.

Svi su se udili emu

gradi tu
neobinu spravu, ali na
sva pitanja odgovarao
je

po-znatim

kineskim

blagim

3506

osmijehom.

Kad

je

zakljuio da su vjeala
gotova, objesio se."
"A znate li za onoga" uzeo se mali natjecati "to je otvarao grobove
i

3507

vezivao

mrtvacima

zelene vrpce za noni

palac? Njega je traio
Scotland Yard!" zavri on u triumfu.
"Znam,
prihvati

itao

sam"

turobni

razdragano. - "Priajte."

3508

"Ah, to kad znate..."

"Neka, ja volim ponovno
sluati! Ali interesantno,
nekima
veziMarinkovi
Kiklop

je

3509

vao ute vrpce, a zato

ute, to je ostala tajna.
Do danas nije uhvaen."
"Da",

izdui

se

mali

vano, upuen ovjek.

"U poetku se mislilo da
u tome ima

3510

nekog antisemitizma, ali

se odustalo... Vrlo malo
ih je dobilo utu, svega
trojica,

etvorica.

Neobjanjivo." - Mali se
duboko zamislio.

3511

"Jer on sigurno nije bez

nekog razloga to radio,
to jest, s nekim ciljem" potakne turobni da se
ne bi razgovor ugasio. "Molim vas, pa to nije
lak posao

3512

otvarati

grobove,

sasvim fiziki gledano,

to je veoma naporno."
"Svakako." - Mali je bio
jo

jednako

zabrinuto

odsutan i dalek u svojim

mislima.

3513

Sada bi se ve i Ugo tu
umijeao,

pomisli

Melkior

odlazei

apatino. Ono malo

hrane
svojoj
ivotinji

to

je

dobacio

pregladnjeloj
bacilo

neku mlitavost;

ga

3514

nije

vie

imao

traiti

snage
svoga

nepoznatog gosta i sve

je prepu-stio nekud u
ruke - Sudbini.
Sudbina
brodolomcima

s
uiniti

3515

to hoe. Ti ne zna to
e s njima. I nee
se

vie

mijeati.

Dosadili su ti. No oni e

ipak

pokuati

da

nagovore staroga...
- Kad bi barem imao
toliko

pameti,

pa

da

3516

pobjegne!

izjavi

kapetan.
- A to bi bjeao? osmjehivao
asnik.

se

prvi

Njega

nee

pojesti, a ovdje

3517

je njemu dobro: jede,

spava i ne radi. A i
kamo bi bjeao?
- Kamo? udno pitanje!
- srdio se kapetan. - Pa,
prema moru, kako bi se
dohvatio obale. Naii e
sigurno

neki

brod,

3518

mogao bi pozvati nae...

Pa valjda
je i vama stalo da se
spasite!
- Ah - odmahne prvi
asnik nehajno i utone u
svoje tune misli.

3519

- A meni je, na primjer,

itekako

stalo

da

se

spasim

prihvati

se

razgovora
lijenik - ali mi svejedno
nije jasno zato bi stari
neto riskirao za nas?
Pa

3520

neka je i bez rizika,

zato bi uope neto
uinio

za

nas?

ime

smo ga mi
zaduili,

osobito

vi,

kapetane, da nas ne bi,

naiavi

na

spasonosni brod,

taj

3521

naprosto zatajio kao da

nas nikada nije vidio?
- Takva se ideja moe
roditi

samo

takvoj

glavi!
- U ovakvoj glavi ima jo
nekih ideja, kapetane.

3522

ujte. No, dobro, neka

nas
starac i spasi, pa to
onda njega eka u naoj
civilizaciji?
Marinkovi Kiklop
-

Naa

zahvalnost!

vjena
-

povie

3523

upravitelj stroja. -1, evo,

ja se
obvezujem...
- ...da ete mu nai
mjesto

starakom

domu?
- ...da emo mu, svi
skupa,

isplaivati

3524

dostojnu

doivotnu

penziju.
- Ah - odmahne lijenik
prezrivo - to je na vrbi
svirala, ta penzija. Ima
on
ovdje

bolju

penziju.

Danas je i lulu nabio

3525

nekakvim

osuenim

ljutim liem i
veli da je ak bolje od
duhana...
- A meni obeano lie
vi

do

pronali
asnik u

danas
-

apne

niste
prvi

3526

doktorovo

uho

drhtavim,

iznemoglim

glasom,

punim

predbaci-vanja. Lijenik
pogleda

ljutito

na

tu

"razmaenost" i ne ree
nita.

3527

- Ali zato tako uporno, i

ak zlobno, odbijate i
samu ideju kapetanovu
da se
stari probije do mora? pitao

je

razdraeno

upravitelj stroja. - A ja
sam

3528

mislio

da

upravo

vi

predloiti,

biste
trebali
on

mu
to
vas

najvie slua.
- Dobro, predloit u mu
-

odjednom

lijenik.
odmah

Ali

pristane
svi

su

3529

posumnjali

da

se

iza

toga neto krije.

Nekako
nastupila
sutona.

je

odjednom
no,

bez

Sunce

se

spustilo iza kupole Prve

gradske
pobacalo

banke,
jo

pregrt

3530

crvenila

po

visokim

staklima grada i zaas

se zavilo u mranu crnu
bundu gustog upavog
oblaka to se dizao sa
zapada.
Melkior
oblak

je
kao

gledao
u

neko

3531

obeanje: odanle dolazi

promjena. Kia,
ree

nadahnuto

kao

suludi pjesnik to voli

oborine

mokre

plonike. Melkior
nije

volio

mokre

plonike ve sunce nad

3532

glavom

kratke

podnevne sjene nad

sobom. Ali ovo varavo
jesenje sunce irilo je
lanu toplinu prikrivajui
ledenu
istinu to se pribliavala
sve bre i nemi-novnije.

3533

to mi to sunce bije u
glavu
ljepote zlatne jeseni i
napaja oi bljeskovima
lanih

obeanja!

Uspavljuje nadom
sretnih
plodnih

svitanja,

dana
malim

3534

zadovoljstvima,

noi

dragih matanja. Neka

se diu oblaci, neka kie
liju, neka odmah bude
no!

Melkior

je

demonstrirao (u
sebi)

viui

protiv

sunca. Otresivao se kao

3535

mokar pas, istio se od

iluzija.
MAAR

mu

zasvijetli

nad

odjednom
glavom.

Moni MAAR je suzbijao

no sipajui
iskre

svojih

Tungsram,

obeanja.
Singer,

3536

Bayer,

Bata,

Flit...

poinju svoju
prepredenu

igru:

razapeli gore visoko nad

gradom svoju paukovu
mreu od
svjetlosne pree i love
udnu

3537

Marinkovi Kiklop
pozornost gledatelja. Iz
tog golemog nekorisnog
mulja ispiru zatim zrnca
zlata...

blista

Tungsram, pjeva Radion

(pere

sam)

raste

Remington-Imperator.

3538

A dolje u vei slijepac,

invalid

iz

onih

gore

slavnih bitaka, mumlja

svoju
vjenu

molitvicu:

konane svezice crne,

ute...

pod

tim

bojama on izgubio

je

3539

vid.
London

plamenu!

Churchill

izjavio:

borit

emo se sami! London

gori! Najnovije
izdanje!
kolporter

derao
da

se
bi

3540

nadglasao

monu

MAAROVU akustiku.
- Zato nas i zovu - zau
Melkior glas pored sebe.
-

Kao

da

smo

vatrogasci.
ovjek

je

Gledao

je

bio

sam.

tuno

3541

MAAROVE arolije kao

da se s neim oprata.
Uredan

graanin

ednim

navikama.

On

nije trebao, sudei po

njegovu izgledu, ni
Singerov

ni

Remingtonov stroj, ali je

3542

volio

gledati

rasko

lijepih stvari u
naivnoj

igri

svjetla

"besplatnoga kina" na
svojoj veernjoj etnji. I
to e mu
oduzeti... oni tamo.

3543

Borit emo se, izjavio

Churchill!
-

Pa,

mrmljao

borite
je

se!

ovjek

uljivo. - To ste vi sve i

skuhali... jo

3544

tamo u Versailleu. Sada

kusajte. Eto vam, vrue!
- i nasmije se zlurado.
Melkior
da

ga

osjeti

potrebu

pljusne.

Ali

umjesto toga stane vrlo

uvjerljivo

3545

svom

svojom

(dodue

skromnom) teinom na
palac

jedne

od

nogu

"neumoljivoga". I
ree mu "on, pardon" s
izrazom

najsrdanijeg

aljenja. Don Fernandov

recept za

3546

"ubojice

tramvaju",

pomisli, a ovaj ima zao

pogled.
- to, pardon! - vrisne
ugaeni.

Vratite

kozama,

kad

znate hodati po
gradu!

jo

se
ne

3547

- Kozama?... - brzinom
munje prostruji uvreda
Melkiorovim tijelom. On
stane
pred

graanina

sa

zbunjenom
neodlunou i ponovi
drui "kozama"?

3548

- Da, kozama - ree

graanin

definitivno,

spreman

prihvatiti

borbu.
Oko

njih

se

zaas

napravi krug radoznalih

uivalaca. "0 emu se
radi?" upita

3549

jedan

svoga

susjeda.

Ovaj ravnoduno slegne

ramenima. "Jesu li se
ve tukli?"
pita

radoznali.

jo",

"Nisu

odgovara

ravnoduni.
Marinkovi Kiklop

3550

"A to mu je rekao?" radoznali. "Nita. Neto

o

kozama".

"Kako?

Politiki?"
"Moda".
Melkior

je

bio

nesretan... i zaplaen.

3551

to

se

uputao,

do

avola? Svi su uokolo

protiv njega, znaju da je
namjerno... Osjeao je
jadnu

usamljenost...

pomislio
na Uga. Kako bi on sada
s

dva

poteza

uinio

3552

uda, sve ove okrenuo

na svoju
stranu
simpatije.
zavapi

pokupio
Ugo,

Ugo,

zavidno

kao

zarobljeni Krezo iz one

poune legende.

3553

- Prepustite stvar meni.

Mjesta molim! - zau
odjednom glas s neba,
Ugov glas
aneoski.

Rekoh,

mjesta! - i eto ga u
krugu, stroga i odluna.
Skupio obrve

3554

strahovito

strijelja

ugaenog pogledom sa
svi-jetleim nabojima.
- A, dakle vi ste taj?...
Hm,

hm...

mae

glavom pobjedniki.
- Nita ja nisam...

3555

- Najoiglednija istina! I
nitko dodajte k tome. Ugo kao da se ne ali.
- ...ali ja ne dam gaziti
po

sebi!

brani

se

graanin u povlaenju.
-

Nego

to,

da

ljubimo u usta? Judo!

vas

3556

Posljednja
djelovala

je
kao

rije
smrad:

krug je pucao na sve

strane, drobio se,
rasipao.
nastojao

Svatko
da

to

je
prije

uroni u nedunu masu

oparanih MAAROVIM

3557

majstorijama,
pokrije

da

se

bezbrinom

graanskom lojalnou.
No

Ugo

im

nije

nasjedao. Znao je da
najmanje jo dvadeset
oiju potajno prati

3558

rasplet u naputenom
trokutu i eli proitati na
kraju filma KRAJ velikim
tiskanim

slovima.

Strastveni navijai koji

ostaju na utakmici do
posljednjeg

3559

sueva zviduka. Zato

on nastavi igru.
- Slijedite me - apne
otro

ukoenom

graaninu trzajui mu
gumb na kaputu. Hajte i vi, Eustahije.

3560

- Pa vi se?... - promuca
sleeni uhapenik.
- ...Poznajemo. Dato!
Nego,

imate

sreu:

danas

mije

mamin

roendan pa sam
neto

mekan.

hajte. Za nama!

Hajte,

3561

Graanin

se

pokorno

probijao

za

svojom

sudbinom

slijedei

nemirnu Ugovu glavu,

crnu

zvijezdu

svoje

propasti. Ugo je to znao.

Povue
Melkiora u

odjednom

3562

najguu guvu i kao da

mu se vrat prelomio,
sagne

glavu

ree

Melkioru: "Dolje
glavu! Ugasite svjeMarinhovi Kiklop
tionik

na

se

moreplovac nasukati." I

3563

doista,

malo

zatim

zaue njegovo
izgubljeno
zapomaganje:
"Gospodine, ja sam tu.
Gdje ste, gospodine? Ja
sam tu."

3564

- Trai, gubo, trai! Da

se poigramo skrivaa,
ha, Eustahije? - Uoe u
jednu
veu i pripalie cigaretu.
- A kako ste uhvatili
kontakt s neprijateljem?
- Stao sam mu na nogu.

3565

- Zaboga, valjda niste

namjerno?
- Jesam - prizna Melkior
hvalisavo:

htio

se

istaknuti pred Ugom.

- Ah, kakvi ste! - Ugo se
radovao tom podvigu.

3566

Melkior

osjeti

neko

glupo
zadovoljstvo.
- Veselio se, nitarija,
bombardiranju Londona
- pouri se da utvrdi
zasluge. -

3567

Naglas je likovao to je
London u plamenu.
- A vi zbog Londona?... razoara se Ugo. - To
sam i slutio da nije acte
gratuit. Ah, zasluili ste
da

vas

prepustim

3568

ljubitelju

nasilja.

gledajte ga,
njui zrak na ulici: trai
gospodara.

-1

doista:

graanin se uznemireno
osvrtao
na

sve

zagledajui

strane
u

lica

3569

prolaznika kao zalutali

pas nad izbrisanim
tragovima.
- Kladio bih se da e ii
sam na policiju da se
prijavi. Savjest? Ne. On
samo

3570

eli

noas

spavati,
slami.

makar
Mislim

mirno
i

na

da

je

dovoljno kanjen.
Hajdemo.
Melkior se sjeti svoga
gosta i savjest ga, to

3571

no

se

kae,

zapee.

Osjeti se
unaprijed krivim za sve
eventualne... Moda se
ve i vratio, a ATMA
upravo ovaj
as

okree

telefona:

halo,

brojeve
imam

3572

pticu

za

vas.

Kako

molim? Da,
crvenperka, mislim da
e vas zanimatL.Obuze
ga udan nemir od zlih
slutnja i on
se

odjednom

Ugove ruke.

oslobodi

3573

- Gdje ete biti malo

kasnije? Sada bih morao
skoknuti do kue.
- Da gledate u plafon?
Uzmite i mene. Skupa
emo gledati.

3574

- Ne, ozbiljno, moram

samo naas. Gdje u
vas nai?
- Nigdje. Idem s vama.
Gdje

sam?

sada,

Rano

jadan,
je

Dajdam... i za sve
ostalo.

za

3575

Ali

zadrat

se

moda i pola sata...

- Samo? Onda se udite
to vas one nee. Ja im
posveujem cijeli ivot!
Marinkovi Kiklop
Ili

su

utei

rasvijetljenih

pored
duana

3576

kroz

veernju

vrevu.

Melkior je
mislio

na

Enku.

Pola

sata, hm, pa to ona i

hoe. Ugo je digao svoj
vlani,

3577

mrcavi,

nos

neku

glumei
mudru

uvrijeenost.
- A mogao sam ja tamo i
drukije

nastupiti.

primjer:
(Pokazujui

to,

Na

ovaj?

3578

na vas): Vidio sam kako

mu plaaju. On radi za
one,

zna

se.

Ili:

to

on

Poznajem ja
njega
poznaje

kao
moj

dep.

meni je zdipio. A koliko

vam fali,

3579

gospodine?

Ili:

Drite

ga, gospodo, a ja odoh

na policiju. (Vama): Ona
je pred
poroajem, huljo, zna li
ti

to?

Ona

sestra,
maloljetnica,

je

moja

gospodo,

3580

upropatena

za

cijeli

ivot. Ili: Je li rekao da je

Napoleon ili Muhamed?
To
zavisi od vjetra. (Publici
povjerljivo): Ve ga est
dana traimo, primarijus
je

3581

izvan

sebe.

Ili

biste

moda vie voljeli da

sam

vas

predstavio

estitim
graanima

kao

nastranog

bludnika,

odbjeglog

robijaa,

3582

krivotvoritelja
novanica,
manijaka-palikuu,
pljakaa

grobova,

epileptika,

fantoma-

trbosjeka, sakupljaa
odrezanih

nokata,

ljudodera...? Sve sam

3583

to mogao, a umjesto
toga ja vas
spaavam od sigurnog
lina.

kako

mi

zahvaljujete? Ostavljate
me nasred ulice!
"Moram

skoknuti

na

pola sata." Tajna od pola

3584

sata? I to mi je neka
tajna! Pi! i pljune Ugo estoko na
vitrinu

uvenoga

gurmanskog

buffeta

najdelikatnijim
delikatesama. Ali kao da
se pokajao, ue u buffet

3585

za

svojom

"ludom

inspiracijom"
i prikae zatim Melkioru
(koji je zauen zastao
kod vrata) pantomimuimpromptu:
Odabrao je najdebljega
gosta

lovakim

3586

eiriem

navrh

tuste

glave koja se
pobono nadnijela nad
tanjur.Ugo
pribliio

mu
s

se

lea,

obadvije ruke podigao

mu

eiri

glave,

sveano kao to misnik

3587

podie

monstrancu

poljubio ga
bratskim

poljupcem

zvunim

golu

blistavu

glavu.

eiriem je zatim
poklopio
istom

svoj

cjelov

obrednom

3588

mirnoom kao da je pod

njim skrio neku svetu
tajnu,

poklonio

se

prema anku -glavnome

oltaru,

prekriio

krotko i izaao na

se

3589

ulicu pobono uzdignute

glave,

pogleda

upravljena k nebu.
Prizor je trajao moda i
pola minuta, a nitko nije
rekao

ni

iznenaenja. Ni

od

3590

sam "poljubljeni" nije se

pobunio: bio je toliko
zateen, te se nekako
"pokorio"
Ugu, da mu ne pokvari
obred. Istom koji as
kasnije kad je Ugo ve
bio na ulici,

3591

sinulo je njima da se
neto smijeno zbilo. No
je li to bio neki luak ili
objeenjak

koji

napravio alu? - o
Marinkovi Kiklop

je

3592

tome

se

sada

raspravljalo.

Bilo

buno
je

smijeha.
- Eto, to je acte gratuit ree Ugo pouno - a ne
stati nekome na nogu
zbog
Londona.

3593

- Ja nisam ni elio... Melkior

prekine

reenicu: opazi da se
"opravdava".
- Ah da, vi ste eljeli
osvetiti

ovjeanstvo.

Zgaziti

Hitlera

jednom kurjem

na

3594

oku.

izazovno

Ugo

ga

je

ismijavao.

Sitna pakost i nita vie.

-

poljubac

onu

misaonu glavu, to je
to?
-

Nita.

Glupost

Poljubio
na

sam

jednome

3595

modelu, ako ba hoete

"znaenje".
Treba ljubiti blinjega, a
ne

gaziti,

dragi

Eustahije. Eto, po tome

se vidi
kakav je tko od nas, po
tim sitnim radnjama u

3596

asu nadahnua. Vi ste

nadahnuti
za

gaenje:

budui

diktator. Pa jeste li ga
barem poteno zgazili,
Eustahije
svrhoviti?

3597

Idite

Nemam
vae

do

avola!

vremena

za

zavitlavanje!

-Melkior je bio strano

razdraen;

elio

se

osloboditi Uga i odjuriti

kui,

ali

Bjesnio je.

kako,

kako?

3598

- Ja moram ii, ujete li,

moram

ii

kui...

da

vidim je li mi stigao
poziv slae napokon.
- Poziv veernji? - iskesi
se Ugo. - 0, to je lijepo.

3599

- Poziv od vojske, ubio

vas Sabaot! Od jutros
nisam bio kod kue. to
ste mi se
tu prilijepili... Ostavite
me!
-

Dobro

razmislite,

nerazboriti

Eustahije,

3600

jeste li mi ba to htjeli
rei?
- Ba to! - vikne Melkior
ve potpuno van sebe. Dosta mi je tvojih
majmunarija, razumije
li!

Imam

posla. Odlazi!

ozbiljnoga

3601

- Oho, preli smo na ti iskesi se Ugo zbunjeno.

-

Znai,

doista

je

ozbiljno.
No, zar me ne biste
mogli

pomilovati,

Eustahije? Molim milost!

- i pokua se

3602

nasmijati
olovne
izazovu

tamne

njegove
plombe

stvarno

neku

tunu ganutost kod

Melkiora. Ali on joj ne
popusti. tovie, raspali
se u njemu novi bijes.

3603

Ugo je naslutio tu novu

provalu i pobrine se da
je doeka u za-klonitu
svoje
domiljatosti.
-

No,

Eustahije,

dobro,

dragi

dobro.

3604

Govorio

je

ganutim

glasom, natopljenim
nevidljivim

suzama.

Uklonit

svoju

lakomislenu
Marinkovi Kiklop
osobu

vaih

oiju,

moda i zauvijek. Moda

3605

i tako da ete zaaliti

kad saznate
sve

pojedinosti.

Zbogom,

zauvijek.

Okrene se i ode.
-

ekajte,

ludi

Parampione, ekajte! -

3606

potri za njim Melkior i

okrene ga prema
sebi.

Niz

Ugovo

lice

tekle su prave mokre

suze. Mada su mu bili
poznati svi
izvori

Ugovih

suza,

Melkioru se ipak ponovo

3607

svidjela ta stara Ugova

majstorija,
koja, uostalom nije bila
ni sasvim lana. U jedan
tren Ugo je znao sebe
zamisliti
najbijednije
svijetu:

kao
bie

na

prevareno,

3608

omrznuto,

odbaeno

siroe
to se samo, gladno i
promrzlo,

potuca

po

okrutnom svijetu i ne
preostaje mu
nita

drugo

nego

da

uini "kraj svemu", to

3609

jest

da

se

ubije.

Ali

najganutljivije
(i tu tek suze najbolnije
poteku) jest gledanje "s
one

strane"

svoje koji

na

ove

3610

su "ostali". Eto, veer je,

oivio je Dajdam i sve je
veselo i buno, a njega
vie nema. Djevojke su
lijepe (i ene uope volio je vie one zrelije,
punakije),

sjeaju

se

njega i kako je sve bilo

3611

dok je on... a, eto, sad

ga vie
nema. A sama fiancee
udala se ve za "onoga
pred

majmunskim

kavezom" - gii-gii
- i ne misli vie na
njega.

Samo

stara

3612

majka, sijeda i oajna,

plae u
sumrake... i suze teku,
teku...
-

ujte,

dragi

Parampione - ree mu
Melkior i sam nekako
glupo ganut - ekajte

3613

me

tu,

kutiu".

"Ugodnom

Zaas

se

vratiti.
- Da ekam u kutiu... ponavljao

je

Ugo

djejom naivnou.
- Jest, sjednite, popijte
neto...

3614

- A kako, mili Eustahije,

da sjedim? - zajeca Ugo
sasvim

balavo

te

to

razljuti
Melkiora:
-

Na

zadnjici,

sjedite...
vratim.

dok

dragi,
se

ne

3615

- Novaca... - mucao je
Ugo

ve

ridajui

novaca nemam. Danas

sam prodavao
svoje

pelenice,

one...

dok sam jo bio dijete...

Kikinis nije htio kupiti.

3616

- Uzmite na moj raun govorio

je

Melkior

odlazei. - Recite Kurtu,

na moj
raun. - "A pelene je
izmislio da bi mogao
plakati.

Pelenice...

hulja..." smijao

3617

se u sebi s olakanjem.
Na

stubitu,

nije

sreo

zaudo,

ATMU.

kiromantovim

Pred

vratima

proulja se
oprezno, na prstima, ne
diui,

onda

urno

3618

zagrabi po tri stepenice

i bez daha
uleti u svoju sobu. Nije
bilo

gosta.

Zakljua

vrata za
Marinkovi Kiklop
sobom i ne upali svjetla.
Svali se, premoren na

3619

prvu stolicu i nalaktivi

se na
stol spusti glavu meu
dlanove.

Osjeti

svoje

lice u rukama i bi mu
udno: kao da
se branim od ukanja...
U

koli,

kod

don

3620

Kuzme... to je ljubav,
Foka
Pingvinski?...
Kuzmine
zapeku
novim,
stidom

Don

uke
na

ga

obrazima
"odraslim"

3621

kao da ih je ovaj as,

svjee,

donio

Osjeti

vrelinu

ovamo.
svojih

obraza na
dlanovima.

uke.

Neznatna fizika bol a

tako trajno i neizljeivo
pee! uka

3622

je zabluda udarenoga, u
tome

jeste

njegova

neizbrisiva sramota.
Otpone

Velika

Rekapitulacija, ali se sav

stid odjednom grevito
stegne i uskoi

3623

u ovaj dan-dananji. I tu
se zaustavi na Vivijani.
On

opazi

da

se

zaustavio na
njoj, opazi i izraz na njoj
u

kome

je

zatekao

misao, i osjeti drakavo

strujanje

3624

u leima. Spopadne je
osvetniki (do avola s
oklijevanjem!) i stane je
bezumno
grliti

(napokon!),

stiskati,
nestrpljivo
ruke, svlaiti...

ljubiti,
zavlaiti

3625

pripremati

je

muki

surovo - za "predaju".
Ona se "stidljivo" opire
pomami (ah,
to radite? Sto vi mislite
o

meni?),

rafinirano

(zbog veeg triumfa),

3626

snalaljivo,

raspaljujui

njegovu pohotu. Ali u taj

as don Kuzma ulazi u
vidno
polje:

prelazi

uputio

se

invalidovoj

duboko

vagi

ulicu;

natuenim eirom

3627

(tako

se

ui

manje

opaaju) a usne mu se
miu, sam sebi neto
govori. I raspada
se

Vivijanino

divno

tijelo, rasplinjuje se u
jad poraenoga. Ostaje
djevianski

3628

prazna
rairene

suknja
oko

ruke

razorene

elje. A don Kuzmino

ugaeno oko,
puno ivotnoga emera,
naginje se oinski nad
rasprenim
udnje i govori

valom

3629

pouno
oajanja:

iz

svoga

tako,

sinko,

tako. Imati nije pobjeda.

Odrei se - to
je

pobjeda.

Kiselo

groe! vie Melkior u

don Kuzmino veliko uho,
kiselo

3630

groe!

Uho

ga

samilosno miluje po licu

i

dahe

dahom

samrtnim: ohola je
lisica, ohola. Neka ptice
nebeske zoblju groe
to zrije visoko, neka u
svoja

3631

gnijezda

odnose;

nit

siju, nit anju... neka! A

sin ovjeji... nek putuje
dolinom

svijeta

turobnom
Melkior

nastavlja
pjesnikom

jadu - po trnju i po

3632

kamenju, od nemila do
nedraga... - A kad mu se
suze pojavie u oima,
on ih
pusti da teku niz obraze
i pusti rijei pjesnikove
apatom da same plau
iz

3633

njega:
i noge su mu krvave, i
srce mu je ranjeno,
Marinhovi Kiklop
(' kosti su mu umorne, i
dua mu je alosna...
...i sin ovjeji Melkior
obuhvati obim akama

3634

svoju glavu i potrese je

estoko
kao

razjareni

to

trese

bijesu.

demiurg

nebesa

Galaksije

zapleu, razbacuje
zvijezde i stvara novi
red u svemiru. Ali reda

3635

novoga svojom trenjom

Melkior
nije stvorio, ve ludo
kovitlanje

kolobara

umornim oima i mutnu

bol u glavi
klonuloj. I kad je netko
pokucao

na

vrata

3636

njegove sobe javila se

bol u
sljepooicama

muklim

otkucajima.
Kucanje se ponovilo kao
glas stvari u mamurnom
svitanju jave, i rije se,
ve

3637

sasvim budna, nala u

Melkiorovim

ustima:

Policija. Osjeti dolje pod

nogama
kiromantovo

gadno

postojanje (sam mu je,

zbog ale, nadjeo ime
ATMADuh Veliki) i

3638

neki tupi nehaj pokrene

ga

prema

Otkljua

vratima.
otvori

bez

straha,
preputajui se sasvim
svojoj

ravnodunoj

iznemoglosti.

3639

vratima

se

njihao

Cviker. Javio se iz njega

najprije duh podrumski
dahom bave
i pomijeanog smrada,
zatim

je

glasnik

progovorio
gestikulirajui uurbano.

3640

- Stvari su tamo krenule

zanimljivim

tokom...

tako mi je, ako se ne

varam,
reeno

da

se

ovdje

izrazim.
- Tko... Gdje tamo? upita

Melkior,

3641

uznemiren

slutnjama.

Mislio je na gosta i
drhtao.
- U "Kutiu" su stvari
tako
Cviker

krenule

ree

smrdljivim

dahom; rijei su

3642

se jedva razabirale - a
poruuje to Parabrion,
nije li tako? Pamtim i
tea imena
-

Periplektomen,

Batrahomiomahija - jo
iz gimnazije. Davili nas,
eto. Reeno je

3643

da doete odmah, sve

je u pitanju. Mogu li otii
miran?
- Moete. - Melikoru je
odlanulo,

to

Ugo

"djeluje". Nasloni se na
dovratak
iznemoglo.

3644

Cviker se jo njihao u
vratima.
- No, to je? - upita ga
Melkior umorno.
- Molim, kao odgovor,
to da tamo odnesem?
Jer stvari su krenule...
kako sam

3645

rekao.
- Recite, doi u, doi u
-

ree

Melkior

nestrpljivo.
Marinhovi Kiklop
- Odmah, nije li tako?
Odmah e doi, odmah

3646

e doi... -pjevuio je
Cviker
poskakujui
stepenice

niz
s

idiotskim

veseljem.
Pozor,

pozor,

prozor,

sad

svi
e

na

bacit

pjanduru kroz prozor...

3647

govorio

je

pijanac

gestikulirajui preda se
tragino.

tom

je

recitacijom i
uao u "Ugodni kuti",
ali odmah je i izaao,
bolje, izletio leimice i
sjeo na

3648

plonik.
stajale

Iza
su

te

akcije
snane

Kurtove ruke. Melkior je

vidio njegovu
siluetu na utoj zavjesi:
nepominu,

sa

zasukanim rukavima, u
stanju

3649

pripravnosti.
- Kako rekoh, sad e
bacit... molim, uz mali
ispravak... na vrata. Phi,
vrlo
vano, ista je pjesma. Pijanac nije ustajao s

3650

plonika niti se kome

obraao:
sada je rasplitao pred
svojim

nosom

kratkovidnim

sitnim,

gestama,

kao da plete
ipku, neko vano i vrlo
zapleteno pitanje.

3651

Unutra je, ini se, ve

uveliko

vladao

rusvaj.

ula se Ugova draga

pjesma
Jamik,

nje

loadjej...

iz

ganji
"Ruske

balalajke"; naprije Ugosolo, zatim

3652

razdeen

zbor

(vjerojatno vodnika) koji

je

razarao

pjesmu

pijanim neredom.
Melkior

se

na

ulici

smijao Kurtovoj silueti

to je stajala mirno na
strai

3653

nepokolebljive
trezvenosti

bezumnom

orgijanju

ruske pjesme. A kad je

Melkiora
nakon

dosta

oklijevanja

dugog
njegova

3654

osjetljiva

savjest

ipak

prisilila da ue u
"Ugodni

kuti",

Kurtu

kao da je sunce zasjalo.

On je odmah napustio
straarsko
mjesto

kod

vrata

gotovo

polizao

ruku

3655

Melkioru

maui

nevidljivim repom:
- Ah, gospodin profesor,
gospodin

profesor!

Gledajte, molim, ovo je

ve isti
boljevizam - aptao je
Kurt

povjerljivo,

kao

3656

trijezan

trijeznomu.

Ipak nisam
zvao
smo

policiju.
vau

Primili

poruku.

Ja

sam vjerovao da ete vi

doi...
Ugo je stajao na stolu
izmeu prevrnutih aa

3657

i mahao golom sabljom

kao voa
bune, a vodnici dreali
oko

njega

drsko,

buntovnom
oduevljenju
nje

"jamik,

3658

ganji...", rusku pjesmu.

Cviker je pobono
Marinhovi Kiklop
kleao

na

Ugovih
udivljenim

klupi

nogu

kod
i

strahom

pratio fijukanje sablje

3659

nad

nezatienom

glavom. Elze se povukla

k majci iza anka i ondje
su njih dvije
u

najstrooj

tajnosti

brojile razbijene ae.

- Kalibane, troma ribo,
zar

ne

vidi

tko

je

3660

doao? - obrati se Ugo

Cvikeru
prekinuvi

naas

pjevanje.
-

Ve

plivam,

plivam,
gospodaru

ve
-

zapliva Cviker rairenim

prstima uz bokove

3661

imitirajui riblje peraje.

-

Pokloni

se,

nakazni

sine gospoe Bave, i

poasti

prijatelja

mog

Eustahija.
Eustahije

Velikoduni,

preputam

vas

peharniku.

svom

3662

Ali

nema

poastiti,

se

ime

gospodaru

zacvili

Cviker

pregledavajui flae
prema svjetlu - presuili
izvori.

Mama

udarila

ep! - i lopovski pogleda

prema

3663

anku.
-

Puzaj,

Mame

kornjao,
Kork

do

lupaj

beskorisnom glavom o
kameni pod dok joj
ne smeka srce - ree
Ugo vladarski i zapjeva

3664

vodnicima

novu

pjesmu: upik,
upik,

upik

kueravi...
- Eto, vidite, gospodin
profesor
jadao

Kurt.

posve lud.

potiho
-

On

se
je

3665

Rastjerao nam je nae

stalne goste, a doveo
ovu propalicu. I razbijali
su...
Meni je ao, gospodin
profesor, ali raun e
biti dosta velik. - Kurt je
opazio

3666

Melkiorovo

zaueno

lice, zato se pouri da

objasni: - On je rekao:
sve na va
raun. Inae ne bismo
dali sve na kredit. Meni
je

ao,

profesor. Ajo

gospodin

3667

ako platimo i globu...

nemamo

dozvole

za

pjevanje.
- Ja sam mu rekao da
sam neto popije...
- ...A on asti cijeli lokal,
vidite. I jo razbija! Tsts-ts... -zgraao se

3668

Kurt nad tom strahotom.

Melkior je gledao Uga
kako
ludilu.

uiva
Koliko

svom

energije

otpuhne ovaj
ludov tako - u zrak, u
dim ovih noi! Pokua

3669

ga

zamisliti

starim,

umornim,
klonulim,

kako

kaljucajui

slae

domino

kavani...

Domino se slagao, ali

umjesto
sebe,

Uga
svoje

pronae
osuene

3670

ruke kako ga slau. I

nasmije se toj
podvali mate. On e
umrijeti

ovakav:

poginuti glupo, sluajno,

u pijanoj
euforiji

jedne

ovakve

noi... ili e se ubiti. Ta

3671

ivotinja

to

pokree

ovu
snagu ne moe amiti u
kavezu starosti.
- Gospodo centurioni obrati se Ugo vodnicima
a

sablja

fijukne nad

nestano

3672

njihovim

glavama

gospodo

centurioni

trideset i pete legije,

molim sada pjesmu
za

Fraulein

Else

Germanije. Dosta je
Marinkovi Kiklop

od

3673

bilo

ruske

stepe

snijenih vijavica. Sada

za

Fraulein,

kako

zapovijeda vae
vojniko

dostojanstvo.

Molim. - i Ugo zapjeva

spustivi poasno sablju
k zemlji:

3674

Adieu,

mein

kleiner

Gardeoffizier...

Ali

vodnici nisu poznavali

pjesmu, pa ju je
Ugo

otpjevao

sam,

sveano okrenut Elsi s

junker-skim
dostojanstvom.

3675

Cviker je tektao sretno

kao
stola

pijani

pas

ispod

je

lizao

gdje

proliveno vino
s

linoleuma

jezikom,

puckao

podrugljivo

pratei ritam pjesme.

3676

A kad su vodnici opazili

poasni

smijeak

na

Elsinom licu (jer joj je

pristojnost
tatina

tako

enska
nalagala,

pa neka Kurt kae to

hoe) isukali

3677

su

svoje

zavrne

sablje
adieu,

uz

adieu

ukrstili ih iznad Ugove

glave u
operetnoj apoteozi.
iva slika sa sabljama
(u tome je bilo ipak

3678

nekog vojnikog reda!)

uzbudila je
ak i vrlo srditog Kurta: To

su,

lijepo

mangupi,
izveli,

gospodin

zar

vrlo
ne,

3679

profesor? - i nasmijei
se zadivljeno. Ali odmah
mu se vrati sva njegova
trijezna
nanovo

ozbiljnost
ga

spopadnu

njegove trijezne brige: No, time je

3680

valjda

parada

zavrena. Krasno je bilo,

gospodo, bravo! - uzme
pljeskati
lukavo. - A sada idemo,
gospodo,

vrijeme

je,

zatvara se lokal, molim,

gospodo...

3681

Varao se Kurt. Tek je

sada

trebalo

zapoeti

ono

vrhunsko

ludo

slavlje u kome Ugo

oekuje
nagrade

neku
od

vrst

vlasnika

"Kutia" u vidu daljnjeg

kreditiranja

3682

pia. Ve zbog ugleda

lokala, gospodine...
- Gospodine - obrati se
Kurtu

gordou

proslavljenog virtuoza ja se ne
sjeam

kada

sam

posljednji put posjetio

3683

va

nadasve

cijenjeni

lokal. Ime vam je

Kurt, ali nema nimalo
kurtoazije

vaem

nabusitom karakteru. To
je vie kurtoafrika,
gospodine.

Ovdje

je

bona fide ve izveden

3684

jedan dio veeranjeg

programa
koji jo mnogo obeava
(Kalibane, ne mljackaj
kao gladna zvijer!), a
gdje je, o,
gospodine Kurte, duna
kurtaa za ovu estitu

3685

artistiku

trupu,

ukljuujui tu i
naeg kunog psa koji u
ovom
trai

asu
neke

uzaludno
kosti

po

zemlji i u
oajanju grize nogu od
stola.

(Cviker

3686

sporazumno zarei pod

stolom. - Mir,
Kalibane!).

Dobro,

ne

osvrite se na psa, pa ni
na moju malenkost, ali
obratite
pozornost,

gospodine,

na ove odvane mueve

3687

koji e moda ve sutra

poloiti
svoje

ivote

na

domovine. Je li
socmffm"'
Marinkovi Kiklop

oltar

3688

tako,
centurioni

gospodo
trideset

pete legije?
- Tako je! - povikae
jednoglasno
ozbiljno

vodnici
uzbueni

Ugovim patosom.

3689

- Dakako da je tako.
Fraulein Else, Ofelija je
imala brata-viteza koji je
poginuo

zbog

njene

asti. Va brat bio bi

kadar

poginuti

zbog epa na
svojoj bavi...

jedino

3690

Kurt ga je cijelo vrijeme

gledao

sa

strpljenjem

umnog bia koje trpi, no

sada
plane njegovo oko zlim
pogledom zbog uvrede.
Ugo

proglasi

"veoma

situaciju

3691

kritinom".
-

Jer

netko

pogledom
junak

ubija

gordim,

maem,

al
da!

-izrecitira s drskim
patosom i s neozbiljnom
prijetnjom uperi sablju

3692

prema

Kurtovim

grudima. Kurt ne
ustukne. Naprotiv, isprsi
se hrabro, spreman da
pogine. ene vrisnue.
Ali Ugo
miroljubivom
uz

povik

gestom,
"zbogom

3693

oruje!", odbaci sablju,

koja se sa
zadovoljstvom zabode u
pod, skoi sa stola i
zagrli Kurta tako snano
te mu on
uzvrati zagrljaj.

3694

- Eto, gospodo ratnici,

kako

se

sporovi!

To

rjeavaju
prenesite

gore, svojim
generalima! - i cmokne
Ugo

Kurta

oba

zbunjena obraza, a usto

mangupski

3695

namiguje vodnicima. Vi ste, gospodine Kurt,

hrabar i nezahvalan kao
Cinna,
dajte mi ruku, budimo
prijatelji!
Kurt je sve to shvaao
"poteno",

viteki.

3696

Muki

prihvati

Ugovu

ruku koju drmne

estoko,

kao

heroj

heroju.
- Tako, gospodo, mir je
sklopljen. Samo jo da
se kucnemo... - migne
Ugo

3697

vodnicima
lukavstvom

koji
pjandura

prihvatie: - Tako je, da

se kucnemo ko ljudi
i braa. I Kurt doista
dade

znak

Elsi

da

donese bocu vina, on

asti.

3698

Kad se mama povukla

na spavanje prelo se i
na drugu, na treu, na
nekoliko boca
i

kucanje

je

donijelo

Kurtovu pijanu izjavu da

e iz "Ugodnog kutia"

3699

etveronoke

izai

na

ulicu ako mu ne vjeruju

da je iskren i da iskreno
voli sve
njih,

svoje

prijatelje.

Dvaput se sputao na
zemlju

svoje puzanje

otpoinjao

3700

prema vratima: silom su

ga dizali i dokazivali da
mu vjeruju. Jedino mu
Cviker
(zbog

zabave)

vjerovao"

Kurt

"nije
je

ponovo puzao kako bi i

njemu dokazao...

3701

Navalio da grli i cmae

Uga, a Ugo, sve onako u
zanosu, uzvraa usrdno
bratu i
sestri poljupce, osobito
sestri, koja nimalo ne
krije da joj to priinja
zado-

3702

Marinkovi Kiklop
voljstvo.

Raspalila

se

Else od vina i poljubaca

i zaplesala s Ugom uz
muziku
koju je izvodio Cviker na
svom prljavom elju. A

3703

vodnik - pretendent na
Elsinu
ljubav - dvaput epao
Uga za ui i drmnuo ga
ljubomorno. - Jesi li ti
ovjek? Jesam,

ovjek

sam

iskesio mu Ugo plombe.

3704

- Onda u redu, tjeraj

dalje

vie

nesebino,

vodnik

krijui

mukom svoju
zapostavljenost.
- E, jesi, brate, neka
bena! - zamjeraju mu

3705

vodnici.

Umalo

ne

upropasti cijelo
raspoloenje. Pa to je ne
ovjek, ve ovjek i po!
Ljudina!
-

udaraju

takt

dlanovima Ugovoj igri.

Duu bi mu dali vodnici.

3706

- Gospodo centurioni! klie Ugo zanosno.

Na Melkiora se nitko nije
ni

obazirao.

ak

ni

usluni Kurt koji se u

blaenom
stanju

pijanstva

sav

posvetio Ugu. I Melkior

3707

je ispio nekoliko aa i
sad mu se
eludac

muno

grio:

dobro bi dolo sada ono

srce na aru, cvilio je
eludac.

3708

- ujte, Kurt, sutra emo

raun urediti - apne mu
u zaareno uho.
- Ali, gospodin profesor!
-

okrene

razblaeno
astim, vi

Kurt

masno

lice

-ja

3709

ete dozvoliti, zar ne?

etveronoke u ii do
ugla...

neu

ni

da

ujem... govorio je Kurt bezumno

i pokuao se spustiti na
koljena, ali se skljokao i

3710

ostao

leati

mrmljajui

na

podu

blesavo:

etverrrono-ke,

vi

to

uzjaite...
Melkior

iskoristi

neopaeno se iskrade iz
"Ugodnog kutia".

3711

Kiica jesenja je sipila i

zrak je bio ist i mirisan.
Tako je, odobri Melkior
kiu, dugo uenu, i taj
zrak
pijetao

ljekoviti.
koji

kokoinjca

izlazi

Kao
iz

3712

on

razmahne

krilima

slobodno i doe mu da
zakukurie.
Tiho se uvue u sobu ne
palei svijetla da ne bi
budio gosta. Vrata nisu
bila

3713

zakljuana. E-eh? zaudi

se Melkior.
- Upalite, upalite - ree
glas iz mraka - ja ne
spavam. Melkior upali i
izmuca
nesigurno:
veer", tko zna,

"dobra

3714

moda
smije?
izmrmlja
odgovor.

se

ni

to

ne

Nepoznati
neto
Odabrao

kao
je

divan
za spavanje, a krevet
ostavio domainu. Pored

3715

divana na podu hrpa

domaih i
stranih novina baenih
u

neredu.

informiranje...
spavanja,
pomisli Melkior.

Temeljito
prije

3716

- Krevet je bio za vas

pripravljen
zakljuavajui

ree
vrata

pomnjivom
opreznou

punom

nekog potovanja. (Gost

se na to
Marinkovi Kiklop

3717

nadmono nasmijeio.) Tu ete loe spavati.

-

Svuda

ja

spavam...

loe - ree gost s nekim

opreznim

oklijevanjem

kao da
odaje

neku

tajnu.

Nasmijei se srdano i

3718

doda: - kao zec... Vidio

sam, imate
lijepih

knjiga.

Citate

mnogo? A ja, evo, ovo

smee

-pokae

na

novine. - U vlaku
ponekad dohvatim neku
knjigu. Ali kakvo je to

3719

itanje...
kinematografsko,
titravo, isprekidano - i
uzdahne rezignirano.
- Ako sada elite neto
raditi... meni svijetlo ne
smeta.

3720

Melkiora je dirnula ta
panja. elio je uiniti
neku

gestu,

iskazati

simpatije,
potovanje...
- Oprostite, eto, ovdje
skupa

spavamo,

ja

3721

vam nisam ni rekao tko

sam... - i
poe

prema

ispruenom

gostu

rukom

da

se predstavi.
- Ne - zaustavi ga gost
vrlo

energino

ne

3722

govorite ime! Nikakvih

imena...
Ljude koje poznajem nastavi

mirnim

poznajem

uglavnom

osmijehom
-

pod krivim imenima. Ne

3723

znam vie ni kako se ja

zapravo zovem
-

nasmije

se

gost

veselo. -1 ono jutros na

ulici...

kad

sreli... - on

smo

se

3724

rairi ruke bespomono:

- to ete, takav je na
ivot. Oprostite.
Melkior

je

bio

ganut:

dakle ipak!... Munjevito

se sjeti ATME i crv u
njemu

3725

proradi: dunost mi je...

pomisli romantino.
- Aja sam vas danas
cijeli

dan

gradu,

traio

po

onako,

nasumce...
- Zar se to desilo? upita gost bez osobite

3726

radoznalosti. -Mene nije

lako
nai...

osobito

onima

koji me trae - naali se

on.

to

ste

me

traili?
- Ovaj dolje ispod mene,
kiromant...

3727

- Kiromant? - nasmije se
gost. - Jedan me takav
arobnjak

pozdravio

jutros na
stepenicama, tu ispod
vas...
- To je on, to je ATMA ree

Melkior

3728

uznemireno. - ATMA, to
mu je "artistiko"
ime.

Ja

sam

mu

ga

dao... - nije mogao da

se

ne

pohvali,

podsmijehom.
- ATMA? - smijao se
gost. - Da, pozdravio,

3729

vrlo otmjeno, i upitao

jesam li
odsjeo

"tu

gore",

pokazao prstom iznad

glave

ne

spominjui

vas. "On je
potenjaina. Apsolutno
velika dua, ponos ove

3730

kue,

moete

se

pouzdati u
njega",

to

je

zaas

nadrobio u vau ast.

- Eto, vidite! - stravino
uzdrhta Melkior.
Marinkovi Kiklop

3731

- to? A - ne - shvati on
Melkiorovu

bojazan.

Ne, ne, poznajem ja njih

- ree
gost sa sigurnou.
- Ne poznajete vi ATMU inzistira Melkior, gotovo
koketno, na svojoj

3732

sumnjiavosti - on je
veoma

zagonetan

nitkov.
-

Mora

biti

takav...

profesionalno
zagonetan - zabavljao
se gost.
- A to to znai ATMA?

3733

- Veliki duh, u staroj

bramanskoj filozofiji. Ali
tako je i Schopenhauer
zvao
svoga psa.
-

Aha,

to

ste

mu

podvalili. A ovaj "Veliki

3734

duh" prorie budunost,

to li?
- Moete zamisliti i te
muterije. Ali ima on i
veih ambicija: sastavlja
horoskope. Apostavlja i
historijske

prognoze...

3735

Objavljuju

mu

to

novinama.
Prorie

propast

"Bismarcka", njemakog
bojnog broda.
- Ha, jasno, potopit e
ga Englezi.

3736

- Ali i njihov "Georg V"

veli da e potonuti.
- Hm, naravno, potopit
e ga Nijemci. Ne treba
zato biti ATMA. I mnogo
vrijednije stvari e se
porazbijati

blesavom ratu

ovom

3737

ree

gost

zijevajui

nervozno.
-

Nadam

se

da

me

neete krivo shvatiti ree Melkior oprezno

-

vi

vjerujete

Hitler biti...

da

3738

Uniten?

to

znai

vjerovati? Ja radim, sa
svim

ostalim

anti-

hitlerovcima,
kako bi bio uniten. U
tome je moja vjera. Kad
ne bih radio, ne bih ni
vjerovao.

3739

- Ili obrnuto?
- Pa, moda... - ree
gost s dosadom. Melkior
se uplai da se gost
uvrijedio,
ali nije htio kriti svoje
sumnje.

3740

Samo...

pone

oklijevajui - ne rade svi

na njegovom unitenju.
Ne rade
oni koji najvie vjeruju...
- "Sporazumjeli su se,"
pomisli
Fernanda.

na

don

3741

Rade

ree

gost

surovo - i radit e jo
vie. Radit e najvie.
Morat e
raditi! - zavri s nekom
srdbom
prelazila

koja

je
preko

Melkiorove tu nazone

3742

nesigurnosti

udarala

mnogo dalje, u neto

veliko i tvrdo.
Time

je,

razgovor

ini
bio

se,

zavren.

Melkior se svue i legne

u krevet.
Marinhovi Kiklop

3743

- Da ugasim?
- Kako hoete - odgovori
gost neljubazno, oito
zabavljen

nekim

mislima.
Melkior
"laku

ugasi
no".

ree

Ne

dobi

3744

odgovora. Umor ga je
vrsto zagrlio u
krevetu, ali sna mu nije
priputao.

Ve

pustio

opor udnih misli da

razdiru
njegovu

malaksalost.

Putnici to znaju svoj

3745

put.

Iza

sedam

emernih planina i
sedam

ljutih

rijeka

krokodilima ima neto

takvo,

sazidano

na

mudrosti i
pravdi. I oni se uputie
tamo.

Po

blatnom

3746

bespuu

trudnim

kostima ne misle o
smislu svoga hodanja.
Deset godina iz noi u
no (po danu se kriju)
nose
eljezne poluge i cijevi
po

debelom

blatu

3747

neprestano pitaju: "Gdje

je tu
nadzornik?"
"Kakav nadzornik?"
"Nadzornik za poluge i
cijevi? Mi smo umorni,
neka se javi nadzornik."

3748

"Vi ste naivni. Nema tu

nikakva nadzornika."
Mole stojei u blatu do
glenja,

ali

poluga

cijevi ne isputaju. Bilo

bi
pametnije
teret

da
blato,

spuste
da

se

3749

odmore dok pitaju za

nekog
nadzornika...

kojega

nema.
To me rastuuje. A opet,
ne mogu im valjda ja
rei
teret.

da

ispuste

svoj

3750

Napokon, tko sam ja?

Moda sam ba i ja taj
nadzornik

kojeg

nema?... Zar se
ikada

ita

sigurno

zna?... U jednom mi je
trenutku palo napamet
da im kaem kako

3751

sam ja taj nadzornik, i

to onda? Ali, ali onda,
eh, tko zna to ovjek
uzima na
sebe? Deset godina iz
noi u no po blatu te
teke poluge i cijevi... I
tko zna

3752

kamo to vodi, emu to

slui i tko stoji iza svega
toga?... Ah, ne, neka oni
trae svoga nadzornika,
a ja sam tu sluajno, na
proputovanju, a ima li tu

3753

doista

kakvog

nadzornika - ne znam.
Moda i ima.
"Zato onda kaete da
nema?"
"Ah, to se sve ne kae.
Amoda bi najbolje bilo
da se vi vratite?"

3754

Ovo sam rekao tek tako,

da

neto

kaem,

nesigurnou

oprezna

ovjeka. Bojao
sam

se

prekidati

razgovor, jer tko zna to

bi

se

dogoditi.

tada

moglo

3755

"Da

se

vratimo?"

bijesno.

odgovorie

"Nakon to smo deset

godina nosili, pa
da nosimo sada natrag?
Sada je jasno: vi ste
nadzornik!"
Marinhovi Kiklop

3756

"Ja? Ni govora!" - Poeo

sam drhtati. - "Ja u
vam ako hoete pomoi,
ja u ii
s vama..."
Ah,

zaletio

sam

se!

Osjetio sam istoga asa

da sam se zaletio.

3757

"Pa

hajte,

govorite.

kad

Dokaite

tako
da

ste to to tvrdite."
Ali to nije bilo tako otro
reeno, ak moda ni
tim istim rijeima kako
se sada

3758

meni ini. Govorili su

blago, kao ljudi umorni
koji ba nemaju mnogo
rijei na
izbor, ali ono to kau
prilagouju

svom

raspoloenju pa i ako
rijei sijeku,

3759

njihov ton miluje.

"Hajmo,

hajmo,

ne

gubimo vrijeme. Sto ste

se

tu

zamislili

nad

nama? Prouavate
nas, je li?"
Eto, to je bilo strano:
kako da se ponaam?

3760

Zar se ba svaka misao

moe
proitati

meni?

misliti se mora dok se

hoda,

nekako

se

skrauje put i
svladava
(udno!)

umor.

ja

pokuam

3761

misliti

depu!

Nemojte se uditi, jer

to

se

misao
prenosi

moe.

im

se

rodi

glavi

se

dep

jednom drugom milju,

razumijete, pa je tamo u
depu

prevrete

po

3762

volji... jer kome pada

takvo to
napamet? Kao da imate
u depu pregrt sitnia
pa

ga

prstima

prebrojavate:
rasporeujete
veliini

po

vrijednosti,

3763

zbrajate,

odbijate,

mnoite, dijelite,
kombinirate

veliko

malo kako se to s ime

slae

ili

ne

slae,

izvodite
operacije, gradite cijele
fraze s dodacima, ak i

3764

s umetnutim dijelovima,
s
metaforama i ukrasima,
a sve sa smislom ili
besmislom... naprosto razmiljate
u depu.

3765

"A to to u vama sve

neto zvecka?"
"Zvecka?

Zar

sam

ja

prase od gipsa za sitnu

tednju?" A mislim (u
glavi): gle
uje se. Pa im kaem:
"Imam neto sitnia u

3766

depu, igram se da mi
vrijeme proe.
Ili... zar to nije dobro?"
"Ne pravite se naivni.
Znate vi to je dobro a
to nije - bolje od nas.
Mi

3767

jedino

znamo

da

moramo nositi i donijeti,

pa nam nije dosadno."
"A je li to jo daleko?"
"Ne

znamo.

Opet

se

pravite naivni. Vi znate

da ne znamo, a pitate iz
pakosti.

3768

Vidite

da

smo

iznemogli."
To je istina: znao sam
da ne znaju, ali nisam
pitao

iz

pakosti.

Htio

sam samo
pokazati
zanimanje

svoje
za

njihovo

3769

hodanje. inilo mi se
ak da mi savjest
nalae da podijelim s
njima

munost

te

beskonanosti kojoj ni
mata nije mogla
sagledati nikakva kraja
ni odmora. A eto, nisam

3770

*.
Marinkovi Kiklop
dobro uinio. I emu to
kurtoazno

pitanje

kad

odgovora nema, a kad

bi ga i bilo
moglo bi se dogoditi da
niemu i ne slui. Zar bi

3771

poluge i cijevi bile lake

kad
bi se znalo koliko je to
daleko kuda se nose?
Naravno,

ne

bi

bile

lake. A
ipak... ipak je za faktor
napora vaan i put koji

3772

treba

prevaliti

teretom.
Istina, ni teret nije laki,
ni put nije krai zbog
toga to se zna koliko je
dug taj put. Ali ima se,
eto, putnik ime baviti u

3773

besposlici

hodanja.

Uzme, na
primjer, dijeliti (makar i
u depu) tu ogromnu
koliinu

pred

sobom,

dijeliti u
manje
polovice,

dijelove,
polovice

u
u

3774

njihove polovice, pa i te
polovice u
polovice i opet polovice
u polovice... i tako sve
redom dok ne stigne
(obratite
pozornost na taj izraz)
do

takvih

neznatnih

3775

koliina te se putniku
ini da i
nema vie pred sobom
neke veliine koja plai
svojom

ogromnou.

Sve postaje
lako

kao

nitica,

kao

estica nestvarnoga. I

3776

put i teret. Smijei se

pred njim
vedro

lukava

mudrost

grkoga cjepidlake... Pa,

doista, i dlaka se cijepa
do
nestvarnoga,

tome

znaju vie elavci...

3777

"to ste rekli?"

"Nita.

Zar

sam

to

rekao?"
"Pazite, meni je kosa
otpala od napora, od
znojenja. Ne rugajte se
ovjeku koji

3778

tako izgleda bez svoje

krivnje."
Kao da i jedan elavac
"tako"

izgleda

svojom

krivnjom? - to sam mu
mogao rei,
bilo bi pouno za njega,
ali nisam se usudio, ve

3779

sam

tako

samo

pomislio, i to u
depu... ovjek je bio
vrlo srdit, zato mi je i
proitao misao...
"Ima ih, naravno, koji
tako izgledaju i svojom

3780

krivnjom. To su razni
razvratnici
i

bludnici

te

ostala

pijana bagaa za koju

nema dovoljno ueta da
se povjea i
dovoljno

olova

da

postrijelja. Paraziti."

se

3781

Bludnikom

ipak

nije

mogao smatrati mene,

koji... No zar je potrebno
da i to
dokazujem, kad je tako
jasno da ja to nisam. Pa
ni to se Enke tie ja to
nisam.

3782

Ja naprotiv, to se tie...
eto, Vivijana... ali emu
to dirati? On me
vjerojatno

htio

samo

uvrijediti tom aluzijom

bez osnova...
"Jer ima ih koji se prave
svecima, koji naoigled

3783

izdiu od nevinosti, a
onamo u
njima
spolne
gadovi

sve

plamti

od

upaljenosti.
meni

Ti

onda

govore da sam ovakav

i onakav, da sa enom
ne znam drugo nego

3784

graditi djecu. A to da
radim sa enom?
Da

joj

navlaim

crne

arape, da
Marinkovi Kiklop
joj veem crnu vrpicu
oko bijela vrata pa da

3785

joj

apem

uho

prostake rijei?
Da, onda bih ja bio za te
nitarije netko, onda bi
me priznali sebi ravnim.
Kao
daje meni do toga da se
s njima izravnavam? I u

3786

emu da se izravnam?
U
gadostima?"
Bjesnio

je

iskreno.

ak

tonom

ovjek
i

nekim

kome

najmanje nije krio

ni

3787

prijetnju kao predujam

na svoju veliku buduu
plau.

Da,

on

je

oekivao nagradu
od Budunosti za svoja
sadanja
svoja

liavanja,

za

pravednika

uzbuenja, ak i

3788

za svoje vjerne misli s

moralnim

postovima

nemrsima. On je htio ui
u Raj
Budunosti

ist

kao

svetac i izmuen kao

muenik ne zato da bi
mogao vie

3789

traiti, niti da bi kod

budue

moralne

procjene

njegove

linosti dobio bolju

ocjenu,

ve

naprosto

zato da bi neprestano
mogao u sebi nalaziti
jednu prolost

3790

kao strailo, kao uas,

kao neto to se nikako i
nikada

vie

ne

moe

poeljeti.
Osiguravao se tako od
avolske
povratkom,

elje

za

od

one

glupave radoznalosti

3791

koja

vue

natrag

sentimentalno

pjeva

pjesme prolosti. Znao

je da je Budunost
velika i lijepa, ali gdje je
ona,
mjestu

na

kojem

eka

arobni svijet,

ulaz

ga
u

3792

posut

cvijeem

pravdom, ne samo da
nije znao, nego se i
srdio to ta granica i
postoji i to ga mui
elja da sazna koliko jo
ima

hoda

Budunosti.

do

vrata

3793

Zato nije ni volio one

koji

tome

misle,

uope ljude koji misle.

Gledao je na
njih

sa

oprezom

sumnjiavim
i

budnim

neprijateljstvom kao na
atentatore to

3794

vrebaju

na

dragocjeni

ivot njegove vjere u

budunost...
Budunost?
vjerujete

A
li

vi,
u

budunost?
Nije u prvi mah znao je
li to pitao gost ili je jo

3795

sluao

svoju

zalutalu

misao.
Ne,

gost

je

Njegovo

spavao.
pravilno

disanje dijelilo je no na
jednake krike

3796

mraka,

uredno,

pravedno, kao zalogaje

gladnima.
to da vam odgovorim,
gospodo

porotnici,

na

vae koliko udno toliko

i

3797

neodreeno

pitanje?

(Tim rijeima otpoinje

Melkior

svoj

veliki

obrambeni
govor.) Kao kratkotrajna
jedinka
sveukupnou

pred
trajanja

kakav pojam mogu

3798

sebi stvoriti o tome to

vi

nazivate

"budunou"?

Je

li

Budunost tek neko

"sutra-prekosutra"
mogu

dosta

kupiti

(ak

koje
jeftino
i

popustom), tu dolje

3799

kod moga susjeda kiromanta ATME?... Ili je to

neto tamo daleko, vrlo
daleko,
tako daleko da
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

3800

ne

samo

premauje

moje trajanje (te bih kao

individuum smio rei da
me se i ne
tie),

nego

misao

vie

ni

moja

tamo

ne

dosie, koliko god se

trudila da iz

3801

sadanjeg
zamilja

stanja
budue

dogaaje? Misao, to je
istina, i sama posie u
to prazno, neispunjeno
vrijeme preda mnom... i
daje

maha

radoznaloj mati.

mojoj

3802

Mata

ispunja

budue

vrijeme... ali ime ga

ispunja? - to je pitanje,
moja
gospodo. Na tome se
iskuava svijest, tovie
- savjest ovjekova: po
tome se

3803

zna tko kome pripada.

Po mati se zna tko si,
po njoj e te odrediti i
iji si.
Htjeli

oni

matanje
ljude...

ili

ne,

je

podijelilo

Ali,

gospodo

porotnici, ono o

3804

emu ovjek mata - zar

je to odluno za njegovu
sudbinu?

Ako

je,

gospodo,
budunost

jo

neodvijena vrpca ivota,

pitam,

to

matanje moe jo

moje

3805

izmijeniti na njoj? Ona je

ve snimljena. Ona ve
postoji,

potrebno

je

samo da
se dogodi, to jest, da se
odvije za moje iskustvo,
za moje oi i moje ui.

3806

Na umjesno pitanje: a
tko ju je snimio? (Povici
na galeriji: da, da, to,
tko je
snimio?) odgovaram: nitko!
meu

(agor,

desno,

teolozima...

lijevo, meu

3807

kauzalistima.)
(Obraajui
teolozima):
teko

se
Da,

shvaate.

to

vi

Nita

bez
Demiurga. Vi mislite na
stolicu koja kripi pod
vama: zar nju nitko nije

3808

napravio? Ni ona nije

postojala, pa je nastala
u jednoj "budunosti" po
zami-sli
nekog
gospodo,

majstora.
kad

0
bi

Budunost bila stolica,

ovjeanstvo bi u njoj

3809

moglo

bezbrino

drijemati! Kad bi se ona

izgraivala po koncepciji
makar i nekog
idiota, nosila bi u sebi
ipak

smisao

besmisao)
makar i

neke

(ili
ideje,

3810

idiotske,

apsurdne,

monstruozne,
neprihvatljive. Moda bi
se idiotu prohtjelo da
se

etrdeset

raaju

samo

godina
enska

djeca: ovjeanstvu bi
nedostajale dvije

3811

generacije
Moete

mukaraca.
li

zamisliti

posljedice na podruju
seksualnom, a
osobito vojnom. Hvala
Bogu,
gospodo

kaete

vi,
teolozi,

budunou upravlja

3812

Providnost
red

te

odrava

pojava

stvari

(skreem

panju

na

policijski nain
vaeg izraavanja to se
"odravanja reda" tie),
pa

se

zato

podjednako

raaju

3813

muka i enska djeca, i

prema tome... No, to
ste stali, dovrite svoju
dragocjenu
prema
ovjeanstvo

misao...
tome,
je

zadovoljno, ak i sretno
u

3814

svakom
osobito

pogledu,
u

pogledu

vojnom, je li tako? Tako

je! Nazdravljamo
stoga ovjeanstvu za
njegovu

osiguranu

budunost kad god nam

se prui prilika

3815

da se opijemo,
a

to

zadovoljstvom

velikim
radimo

osobito o Novoj godini.

(Obraajui

se

kauzalistima):

Vi

gospodo,

dakako

smijete tom pijanom

se,

3816

zadovoljstvu.

Pijanstvo

je u poetku peotino,
kasnije

je

slino

idiotizmu. Vi
jo

uvijek

potujete

stari

odvie
princip

ex nihilo, nihil fit da

biste sudbinu

3817

svijeta mogli prepustiti

vrlo

problematinoj

Providnosti (o kojoj ne
postoje
nikakva iskustva), a jo
manje nekom idiotskom
hiru.

Poto

dugotrajnim

je

3818

ljudskim

iskustvom

utvreno
odvija

da
po

se

sve

zakonu

kauzalnosti - od uzroka
prema posljedicama - to
je taj princip jasan kao
sunce

gora. Dok

snaan

kao

3819

netko "ne posumnja u

srcu svojemu", gora e
stajati

nee

sii

more. Ali ako

je u vama sumnje kao
zrno goruino, gora e
se sruiti. I David je
oborio

3820

Golijata

jer

posumnjao

njegovu.

Mislim

je
snagu
na

Davida Humea, dobrog

ovjeka. No bez obzira
na

njegovo

teko

sumnjienje Kauzaliteta
(koji se kao

3821

neki ATMA predstavljao

kao Princip, a bio je
ustvari obina navika),
ja ne elim
vrijeati
boanstvo,

dotino
nego

bih

samo postavio pitanje: a

to ako jednog

3822

dana gurnemo kamen a

on ne padne nego se
vrati na svoje mjesto?
To jest, ako
posljedice
uzroke?
kokojih

iznevjere
Ako
jaja

zmije? Ako se iz

se

iz

izlegu

3823

papagajskog
rodi

nova

retorika,

govora
lingvistika,

logika,

pa

literatura? Ako
iz krokodilskog smijeha
nastane

nova

vrst

humora? A sve to po
navici koja bi

3824

duljim iskustvom mogla

postati Principom?
Dopustite, gospodo, da
se

na

ovome

zahvalim

mjestu
jednom

umniku koji je otkrio

u

Principu

poetine

takve

suptilnosti

3825

kojima

nije

ni

sanjao

jedan Aristotel.
To je Sganarelle, sluga,
koji je ostao bez plae
zbog udne smrti svoga
gospodara Don Juana,
vaeg

najdrskijeg

3826

sljedbenika.

(Obratite,

molim, kauzalnu
pozornost

na

uzrok:

smrt - posljedica: ostati

bez plae.) Sganarellova
je
silogistika

dadaistika

poezija

kauzaliteta

3827

izraena

logikom

nedosljednou,
karakteristinom za tu
vrst

poezije.

Depoetizirana
kauzalnom strogou i
svedena

3828

na isti silogizam ona bi

ovako izgledala: ovjek
je na ovom svijetu kao
ptica
na grani; grana se dri
stabla; tko se dri stabla
slijedi
majmun

dobre

savjete;

3829

se dri stabla; dakle,

majmun

slijedi

dobre

savjete...
-

Ja

sam

majmun!

Eustahije Vivijanski, ja
sam majmun! - Ugo se
derao pod

3830

prozorom, cijela ga je
ulica mogla uti.
/IH,
Marinkovi Kiklop
Neka

uje

ulica,

on

slijedi dobre savjete. Ali

Melkior
uho na

ipak

oslobodi

3831

jastuku za Ugov noni

vapaj.
-

Eto,

Eustahije,

priznajem, ja sam... to
sam ja? - To je ve bilo
iznemoglo
razmatranje koje se ipak
ulo u tiini noi. Zatim

3832

jo

jedan

proplamsaj

nade
prema

onom

zamraenom,
prozoru:

gore

nijemom
-Eustahije

Vasionski, to sam ja?

- Majmun - izgovorie
istovremeno Melkior u

3833

krevetu i neki glas na

ulici. No
Melkior

nije

mogao

slijediti svau na ulici

izmeu

Uga

neprijateljskoga glasa,
jer

se

ponovo

Sganarelle

javio
silnom

3834

retorikom

lananih

silogizama. Na emu se
izgrauje budunost! Na
obeanjima?

Sto

se

obeava? Srea. Sto je

srea? Nitko
ne zna to je, svi je ele.
eljeti znai ne imati;

3835

neimatina

je

siromatvo;
siromatvo

nije

bogatstvo; bogatstvo je
mo; moni vladaju; tko
vlada ne poznaje
zakona; tko ne poznaje
zakona vri nasilje; tko

3836

vri nasilje izaziva strah;

tko
izaziva strah izaziva i
mrnju;

tko

mrzi

ljubi;

ljubiti

ne
valja

oprezno; oprez
je

majka

mudrost

nije

mudrosti;
glupost;

3837

glupost se sama hvali;

hvale se
hvalisavci;

hvalisavci

lau; u lai su kratke

noge; noge su dio tijela;
u
zdravom

tijelu

zdrav

duh; duh je Hamletov

3838

otac;

otac

je

glava

obitelji; obitelj
je

elija

drutvo
pojedinaca;

drutva;
je

skup
pojedinac

ne znai nita; "nita"

ne postoji; postoji ono
to misli; mislim, dakle

3839

jesam; jesam i nisam;

nisam to
sam bio; bio je vedar
dan; dan je poslije noi;
nou se spava; spavati
ne mogu;
ne mogu se zaustaviti;
zaustavite

me,

molim

3840

vas;

molim

vas,

zaustavite me; molim

vas, molim vas... Zar
nitko

nee?

Gospodo

porotnici...
- Nitko - javi se glas iz
praznog
Melkiora.

vremena

oko

3841

- No da, jasno... Ali vaa

je

osveta

gospodo!

bijedna,
vikne

on

izronivi iz
vrtloga logike. - Zar se
moe ostaviti ovjek u
tom

paklenom

zakljuivanja

krugu

3842

da

se

vrti

zauvijek?

Pustite me da hodam po
ravnoj

crti

trajanja,

uputit u se
pjevajui.

Ne

zanima

me brzina (ja mogu i

puzati)

niti

me

vjenost preda

plai

3843

mnom.
Sfinge

Na

pitanja

odgovorit

mukanjem, jer ne znam

odgovora, i pustit e
me da proem. S one
strane

je

Edip

kralj,

ocoubojica, mu svoje
majke i brat

3844

svoje djece. Njega je

ekala njegova tragedija
u budunosti i nikakvo
je vrijeme
nije moglo odvratiti od
njega.

Vrijeme

ju

je

samo donijelo i pustilo

kroz sebe

3845

Marinkovi Kiklop
da bi se mogla dogoditi.
Da bi postala gledanje i
sluanje, ispunjenje
predvianja
strahovanja.
prestala

i
Da

bi

postojati

kao

strah i matanje, da bi

3846

postala

stvarnost

jednog uasa. Vrijeme

je

strana

dimenzija

postojanja, moja
gospodo,

podmuklo
budunosti.

kojoj

kriju
Ja

vrijeme, ubojicu

se

nae
mrzim

3847

svega ivoga!
Ali

vratimo

se

sada

vaem pitanju: to da
vam na nj odgovorim,
gospodo
porotnici? Nisam ratnik
da

bih

vjerovao

3848

pobjedu.

Nisam

dravnik da bih
vjerovao u silu. Nisam
pjesnik da bih vjerovao
u slavu. Nisam vjernik
da bih
vjerovao
aneoske

trublje
na

3849

posljednjem

sudu.

Nisam pokajnik da bih

oekivao
milost. Nisam oajnik da
bih prieljkivao smrt. Ja
sam

ovjek,

sljepilu

zaet

3850

strasti, u mraku utrobe,

pori-nut u vrijeme za
muno trajanje. Dali su
mi na put
radosti i boli (vie boli,
manje radosti) i dva oka
da gledam muenje i
dva uha

3851

da

sluam

najmukotrpnijeg

jecanje
bia

koje je izmislilo i pla i

smijeh. I usta
su mi dali da vaem
gorki zalogaj. I jezik da
govorim: jao! Dali su mi
ruke da

3852

gradim i ruim, da grlim

i

ubijam.

noge

da

bjeim kad me progone,

i sam da
progonim. Imam srce da
bih trpio jae od svih
ivotinja. Imam razum
da bih se

3853

mogao

nadati

sutranjemu danu koji bi

mogao

donijeti

neto

radosti. A kad
radosti ne bude, opet u
se

nadati

laima

ispunjati misli svoje da

bi mi san

3854

pao na oi. I sanjat u

da sam iv zauvijek. Ali
probudit

se

tada

Polifemkiklop
jednooki, i navalit e
golem kamen na spilju
moga sna i nee biti
izlaza.

3855

Zgrabit
strano,

me

neto

ogromno,

probudit u se u rukama
ljudodera...
I ne zna se koliko je jo
trajala no, ali netko je
izvana
snanim

pokuavao

da

3856

udarcima provali kamen

na

ulazu.

Melkior

je

oslukivao udarce kao

spas. elio je
doviknuti "iv sam, tu
unutra", ali nije mogao;
htio je i sam lupati, ali
nije

3857

se mogao micati. Udarci

su postajali slabiji kao
da

odustaju.

Njega

uhvati
panika,

otii

e,

prodere se iz sve snage:

"tu sam, iv sam!" - "E,
pa onda

3858

otvorite", javi se glas s

one strane. Spasilac kao
da

se

nasmijao

gunajui
neto. Melkior sjedne u
krevetu. S prozora ga
pogleda

nevoljko

dan jesenji,

sivi

3859

tmuran i mokar od kie.

- No, otvarajte! - ree
glas i lupi akom u vrata
srdito.
-

Odmah...

Policija,

pomisli i sjeti se uas...

No divan je bio
Marinkovi Kiklop

3860

prazan.

ak

raspremljen

sloenom

uredno

posteljinom

na uzglavlju s izrazom
"hvala" i pozdravom.
Pred vratima je stajao
gradski grb na slubenoj

3861

kapi s koje se cijedila

kinica.
- Kakav san! I mrtvi bi
se probudili... - ree grb
sa zaviu. -Imate poziv.
-

Od

policije?

osmjehne se Melkior, a

3862

rije ga mune tjeskobno u eludac.

-

Kakva

policija!

kaiprst pokae grb na

kapi.

Od

vojske.

Gradski vojni
odsjek. Potpiite ovdje.
Taaako. Hvala lijepooo...

3863

Pa

to

je

nekako...

sve
"u

ispalo
civilu".

Jedino kapa... No grb je

gradski,
historijski,
Miroljubivo
policija. He.

tramvajski.
-

kakva

3864

Na stolu je leao poziv,

licem

okrenut

kinom

danu. (Da, tako se to i

zamiljalo:

stii

kini dan. Vojni su dani

kini,

po

propisu

sivomaslinastom.)

3865

Mali

bijeli

kvadrat

isticao je svoju silu: na

elu ispisao mo
krupnim slovima, i dalje
neto

sitno

drobio,

detalji izvrenja, a to je
ve

3866

svejedno... Sudbina je
ula pod krov moj...
Melkior je stajao nasred
sobe kao idiot: bos, u
prugastoj

pidami

(ludnice) i
drhtao. Ukoeni osmijeh
iznenaenja nije silazio

3867

s njegova lica. Ovako

ujutro
dou

odvedu

izvrenje...
he

od

Govorio

vremena

na
je
na

vrijeme, he, ibao

svoje

preplaeno

magare da se pokrene.

3868

No

magare

oprezno

strie uima... He! Kad

bi ovako mogao ostati...
zauvijek!
Marinkovi Kiklop
Odbaena
izgara
Opuak

cigareta

nasred
baen

ulice.
s

3869

visokoga

prozora.

Prilian
komad,

gotovo

pola

cigarete, a vjetri blago

pirka:

mogao

bi

jo

dugo poivjeti,
petnaest-dvadeset
minuta

uz

povoljne

3870

uvjete. Moda i dulje,

koliko ivi kukac
to prelazi ulicu. ohar.
Ne,

ik

krijesnica...

je

pala

Grenica

izbaena iz
kreveta gdje je svrila
ljubav.

Poletio

je

3871

svijetlom

luku

kao

meteor, kroz
prozor - na ulicu. I dimi
iz eravice. Sagorijeva,
ivi...
"Mogao bih skrenuti s
plonika, poi do njega

3872

nasred ulice i ubiti ga,

zgaziti."
Ubilaka

misao

koja

zahtijeva odluku i radnju

gaenja.Ubijanja.
glupo je da

"Jer

3873

ik ivi nasred ulice kad

je gore u krevetu mrtav
umor i dosada. Kraj."
"Ti mene vie ne voli,
to znam. Ti bi mene
sada

najradije

kroz prozor

bacio

3874

palcem i kaiprstom kao

ik, da me netko zgazi
dolje na ulici. Popuio si
ti
mene...
"Opet u ja puiti..."

3875

"Da.

Drugu

cigaretu.

Gotovo je sa mnom. Ja
sam opuak."
"Ti si lula."
"Sada sam i luda..."
"Rekao sam lula."
"Zato lula? Ima li u
tome elje za mnom?"

3876

"Lula se ne odbacuje.
to se dulje pui bolja
je."
"Kao

violina.

Sto

dulje svira..."
"Da, kao violina."
"I ti e svirati?"
Marinkovi Kiklop

se

3877

"Kao virtuoz!"
"Neu kao virtuoz. Sviraj
obino."
"Obino

svira

se

na

kontrabasu. Ali na violini

virtuozno. Ti si violina.

3878

Pogledaj

se

tamo

ogledalu,

cijela,

gola:

zar nisi violina?"

"Jesam. Da sviramo?"
"Ne.
sam

Da

spavamo.

regrut.

ajkaa

mi

Ja

Oian.
sjedi

uima. Opasa iznad

na

3879

dragonera,
kaem,

kad
lutko

ti
moja

blesava!"
Pije ia bozu, bozu, pa
nee da plati... zavriti
truba.

3880

"Ti si je probudila tvojim

da sviramo! Ti si... Gdje
si?"
- Da ne trai ti Gretu
Garbo, lafe? - ceri se
podnarednik sa svoga
kreveta. -

3881

Drolje

su

ti

to,

don

Jovane, sve te none

ptice:

im

svane,

otprhnu. Vjeruj ti
iku,

starom

garnizonskom maku.
Soba se nasmije suhim
laskavim

smijehom

3882

mamurnom

sivilu

hladnog, besmislenog
svitanja.
...ako, ia, nee platit,
ja u tebe mlatit... vie
truba u kasar-nskom
dvoritu u sivo nebo.
Drei

Melkiorovo

3883

blesavo, pospano uho:

Ustaj! Kralju i
Otadbini
konje!

Nisi

da

senja

hotelu,

mazo kilava. Skupi dupe

i napred-mar,
pravac konjunica!

3884

Prodoran mlaz stajskog

smrada sukne mu otro
u nozdrve. Ali konjski
amonijak
razbistri tromi mozak i
probudi svjee jutarnje,
nevojnike misli.

3885

Zar su to kralju tako mili

konji? Svi su stariji od
mene godinu, dvije... To
je
valjda duboka starost u
konjskoj

gerontologiji.

Otuda ta panja. (Iznad

boksova

3886

svakome stoji na tabli

ime i godina roenja.)
Paljivo i lijepo. Drago
mi je to
se konji cijene.
-

Mir-no!

drekne

podnarednik koji je iz

3887

nekog

razloga

sebe

zvao ikom.
Sve se oiane glave
pod
zatresoe

ajkaama
na

mjestu:

kroz njih je, po ici

discipline,

prostrujao

iak. Stajali su u stroju

3888

na hodniku konjunice
pred
boksovima
ikovu

ekali

komandu

da

uskoe u boksove, svaki

svome konju.
Razmaene

ivotinje

ujutro su srdite i gladne,

3889

grizu i tuku, bijesno ru,

ne
doputaju
prilazi.

da

im

Regruti

itko
su

drhtali.
Melkior je itao imena
na

tablama:

CEZAR, LIZA

PRINC,

3890

Marinkovi Kiklop
(kobila),
On

BATO, ZIKO...

je

stajao

pred

Cezarom. Bolje, Cezar je

stajao pred
njim

besposleno

mahao repom. ekao ga

je.

3891

0,

moni

Cezare

(prozbori jadni Melkior

drui

pred

silnim

sapima) nije u mene

srce Brutovo. Cjelivam ti
mono kopito, al' ne da
laskam ti, ve molim te
da me

3892

njime ne mlatne i da
iv se vratim od tebe.
Primi moje podvorenje
kao vjernost
Marka

Antonija,

to

ljubio te i bojao te se i
bojei se tovao te kao i
ja to

3893

potujem tvoja stegna

svemona i tvoje zube
razorne

to

bijesu

pravednom...
Cezar zare nestrpljivo,
dosadila

mu

besjeda.

Da se prijee na stvar!
Ali to je

3894

psiholoki

trik

silnika,

zna to Melkior, a jasno

mu je da nije izmolio
milost;
ne smije prii tiraninu.
Sa strepnjom je ekao
ikovu komandu: znao
je da se

3895

nee maknuti s mjesta.

-1 onda, mangupi - seta
iak
strojem

vano
(na

pred
njemu

poiva ova vojarna!)

i daje uputstva - da ne
kae

kasnije

da

ti

3896

nisam reko da mi konji

budu ko
primadone!

Jas-no?

to se smije, ti tamo
novajlijo,

je

li,

ptico

materina? To

se

odnosilo

na

Melkiora, ali on se ba

3897

nimalo nije smijao. - Ti

zna ta je
prima-dona, a?
Melkior
zamke.

uti,

boji

Mangupi

se
se

gurkaju u rebra, obrazi

im se nadimaju
od smijeha.

3898

- Ta kako? - snebiva se
iak

svemono.

Intelektualac, pa ne zna
ta je
primadona! uste li ovo,
moji sirotani? - obraa
se stroju.

3899

Stroj zna da jo nije as,

jo se suzdrava.
- ta si, inenjer? - pita
iak Melkiora kao da
mu je poznavao oca.
Melkior zna da ve valja
ulaziti

ikovu

3900

stupicu, dulje opiranje

moglo bi ga
jo vie ozlovoljiti...
- Profesor - promrmlja.
- Ma ta kae? Profa? vrlo se obraduje iak. Onda ti zna kako se
gasi

3901

sijalica?
- Pa... znam. - Sto moe,
mora
odgovoriti:

mu

tako
to

je

predvieno. ak i
prstima pokae kako se
okree prekida, da bi
veselje bilo vee.

3902

- Eh, tako - razoara se

iak (a stroj se jo dri)
- tako zna i ovaj tu Krele
-

pokae

na

vojnika

malog
vjeito

zauena lica. Marinkovi Kiklop

Je li, Krele, da zna?

3903

- to, podnarednie? Krele je bio rastresen,

nije pratio...
- Kako se gasi sijalica...
- Pa da se laje! - odape
Krele kao lekciju.
- Na koga?
- Na nju, sijalicu.

3904

talom zaori smijeh od

kojeg i konji zarzae, i
njima je smijeno.
-

Lae!

nadvikuje

iak i konje i ljude Lae! - Pokvario mu

ovaj Krele

3905

zabavu!

Mamlazi

se

zato i smiju, njemu se

smiju, majku mu...
- Kae, da se laje? Pa
laj, Krele. Laj evo na ovu
iznad tvoje glave osveivao se iak. - Laj
dok se ne ugasi. Poinji!

3906

I Krele zalaje, otro i

predano,

kao

najljui

pas.
Ali varao se iak, njega
je to, ini se, zabavljalo.
Lajao

je

registrima

svim

3907

tonalitetima

interpretirajui

razne

pasje karaktere, ak i
situacije. Skviao
kao

razmaena

mala

pudlica, reao kao ljuti

bokser-dera,
slubeno i

lajao

3908

lijeno kao pas-nonik na

lancu, razdirao se kao
glupi pas-histerik koga
kuja
nee,

lajao

zadirkujui
kao

veselo
prolaznike

pas-skitnica

zavijao tuno kao

3909

da

je

juer

gospodara.
znao

lajati.

sahranio
Doista

je

Sve

je

zadivio, ak i
ganuo,

ulo

se

mrmljanje u stroju.
AMelkior mu je zaviao.
to nije, do avola, znao

3910

kako se gasi sijalica! (Pa

to
je sada jasno - lajanjem!
Eh, sada - Kolumbovo
jaje.

ipak!)

Sad

bi

lijepo
stajao tu pod aruljom i
lajao po miloj volji kao

3911

da pjeva pod boinim

drvcem:
u talici... Ne bi morao
prilaziti veljem Cezaru i
moliti

milost

pred

njegovim
kopitom. Jer Cezar je
uven

konj

ovoj

3912

konjunici

po

svojim

carskim hirovima.
Moda bi izvoljevao da
mu prie netko ravan
njemu,

neki

slavni

konjanik,
Colleoni,
Napoleon,

Gattamelata,
a

ne

ti,

3913

oiani regrut Melkior,

pun ljudskog
straha. Bucefal je htio
samog
zvanog

Aleksandra
Veliki,

Bucefal

se bojao svoje
sjene... A ega se ti
boji, dini Cezare? Zar

3914

Ida

Martovskih?

Da

upitamo ATMU,
on to zna? No, moda
e to biti i neto kasnije,
a moda i prije, dragi
Cezare,

3915

tko zna te svinjarije od

kojih vi konji i konjanici
pravite historiju? Ali tvoj
ti

Kapitolij

ne

gine,

zarzat e uveno tu
quoque uskoro.
Marinkovi Kiklop

3916

Mrzio je Cezara i rugao

mu se. A Cezar je frktao
pomirljivo: "ne boj se" i
licemjerno

mahao

repom.
Da, ne boj se... a onda
kopitom! Ti zavidna i

3917

glupa

ivotinjo,

rebra

e mi
polomiti! avo da nosi
tebe

ratniki!

cijeli

rod

tvoj

Nismo

mi

ratovali,
gonili su nas.

3918

Tolika snaga, a gonili su

vas! A to njih niste
grizli i mlatili nogama?
to ih
niste zbacivali sa sebe
"majim leima"? Nego
nas tu nedune mladie
sada

3919

muite. Da, ali to su bili

slavni
vama

konjanici
nisu

(na

jahali

ni

Sokrat ni
Platon).

Bojne

jurii,
Spomenici

trube,

galopi!...
u

pozama!... Ni

efektnim

3920

Homer ni Shakespeare
ni Dante nemaju takvih
spomenika kao ti, Konj
Veliki!
Veliku si slavu stekao!
-

Konj

ma!

zarie

odjednom iak da se

3921

tala zatresla. A od te
rijei rodio
se

udan

pakao:

pomijeali se ljudski i
konjski

glasovi

stravinom vrisku
(jedni

su

se

drugih

bojali), u rzanju i jauku

3922

pogoenih

kopitom.

Jurnuli momci
na juri u boksove i
nasta

strana

vika

molbena: Princ, primi!

Lita, primit
Bato, primi! Ziko, primi!

3923

glasovima punim jadnog

ljudskog oaja kao da
svaki

nekog

svoga

sveca zaziva.
Odjekuju udarci kopita u
drvene

pregrade,

jadni mladii odskakuju,

uklanjaju

3924

se udarcima, podmiuju
uzviene
kruhom

ivotinje
i

eerom,

poneki, smioniji,
smiruju

ih

(kriom)

akom

meu

(akom

na

oi.
konjsku

svetinju! - to se teko

3925

kanjava.)
Ali nije bilo spomenuto
slavno
Nije

ime

bio

Cezarovo.

zamoljen

da

izvoli "primiti".

Njegov

konjuar se nije javio.

3926

Nije jurnuo u boks pod

Cezarova
kopita.

Ostao

je

na

hodniku s "Krelom" koji

je

jo

uvijek

nepomirljivo lajao na
arulju.

3927

Na

ikovu

zapovijed

Melkior se nije maknuo.

Moda

se

htio

pokrenuti, nije
elio prkositi, ali noge
se

nisu

htjele

pomaknuti. Sav njegov

strah je u njih

3928

siao i one se usadile u

sigurnosti,

lako

udarajui koMarinkovi Kiklop

ljenom u koljeno, jedna
drugu tjeei. Tada neki
mrak se pone sputati.

3929

"Krelina" se sijalica stala

gasiti, a njegov lave
bivao je dalek, dalek,
jedva
ujan, negdje iza gluhih
brda... "Ipak ju je uspio
ugasiti",
slau

pomisli

sa

3930

Melkior ronei u tminu...

Kia pljuti po oima,
munje sijevaju, gromovi
ga biju u glavu... On se
pritajio
lukavo

eka

da

nepogoda proe. Poelo

3931

se ve i daniti, razabire
tuno sivilo:
oi mu gledaju u maglu;
uje

udne

glasove

gore, iznad svoje glave,

plivaju po
zraku

meko

apui,

njeno, obazrivo, aneli

3932

se

dogovaraju.

Neka,

priekat e
ipak dok se sunce ne
pomoli, da ga ogrije i
osui

od

ove

kie

nonog uasa...
Ali

kia

ponovo...

pljusne
I

pljuske

3933

pljute

po

njegovim

obrazima... Ljudske
rijei tu na dohvatu...
Konji, konjunica.
Otvorio

je

oi.

Lica...

mnotvo

udnih

nosova...

"Krelina"

sijalica gori gore

3934

pod gredom... Prestao je

lajati...
- No, ta je, mazo, vidi
li me? - upita ga odozgo
lice ikovo, ogromno,
okruglo,

napuhano,

naslikano na crvenom

3935

balonu.

Eh,

to

nemamo parfimerijskog
roda oruja, to bi bilo
neto za tebe, lutkice!
Da mirisnim sapunima
rukuje, a
ne

ovim

govnima

konjskim
alio

se

3936

grubo

iak

iznad

Melkiora, a ruke su mu
jo
stajale

spremne

za

pljuskanje. -ao mi je,

bebo, ta e, to ti je
vojska -

3937

govno i mokraa. Muki

posao.

Moe

li

da

ustane?
Melkior

se

pomakne.

Osjeti prljavu mokrinu

oko

sebe

na

(polijevali su me

sebi

3938

iz

konjskog

pojila)

klone natrag nemono.

Leao je na mokroj i
smrdljivoj
slami,

blatu.

Oko

njega mnotvo cokula u

krugu, a iz njih noge
izrasle, vitke

3939

kao

stabla

bolesna,

uvijena
sivomaslinaste

u
povoje.

A iznad njega lica,

radoznala,
podsmjeljiva,

strana,

nepoznata. Izdao sam

Cezara - i nekakav ga

3940

osmijeh

zakaklja

na

usnama.
- Dignite ga - zapovijedi
iak.

Izvedite

ga

napolje... ti i ti, nek se

prozrai...
Dan

je

svitao,

siv

oajan. Iz golih crnih

3941

grana neke su strane

ptice
graktale. U daljini grad
se

budio,

zijevao

protezao,
beznadno

nebo mrmljajui
zlovoljno.

3942

Melkior

se

strese

od

hladnoe: mokrina oko

vrata,

mokro

na

pleima, na prsima,
na glavi, mokra ajkaa.
Mokro,

pomokreno

ivljenje.
Marinkovi Kiklop

3943

Pridravaju ga sa strane
dva regruta milosrdna.
-

Dobro

si

mangupe

to

izveo,

progovori

regrut lijevi. - Ani upala

ti plua sad
ne gine. To je mjesec
dana bolnice, a poslije

3944

najmanje

tri

tjedna

potede. A sa
malo

sree

moda

otpust kui s mrljom na

pluima.
- Nita nisam izvodio.
Mislim

da

onesvijestio.

sam

se

3945

Misli,

dakle

onesvijestio

si

jesi

se...

smijao se lijevi. -Hajde,

brate,
ne boj se, ne daju meni
masnu supu. U istom
smo govnu.

3946

- Ima groznicu, trese

se

ree

nesebinom

desni

nadom.

-Sutra se javi u
ambulantu.
- Mokar sam, hladno mi
je - zacvokoe Melkior. -

3947

Zar se ne bih mogao jo

danas
javiti?
- Za danas je kasno.
Mora se javiti odmah
poslije
naredniku u

ustajanja

3948

eskadronu.

pogledavi

Zatim,
prema

paviljonu u kome su se
upravo upalila
svijetla: - Vidi, u hotelu
se

bude,

ustaju.

pidamice

3949

- Sto su tamo, oficiri? upita Melkior naivno.

-

Pidamice?

lanii

oko

Zlatni
vrata.

Ministarski porod! - ree

desni skidajui
ajkau s podrugljivim
potovanjem. - Mlijena

3950

braa

naeg

mladog

Velianstva doda

apui

Melkiorovo uho.
- Ovo je, mora se znati,
"uzorna kola surovosti
vojnikog ivota" - ree

3951

lijevi.

Oni

predstavljaju

tamo

uzornost,

a mi konjuari surovost
kole. To e
ve uti na "teorijskoj
obuci".
- A oni... ne iste konje?

3952

- Tamo je obrnuto: konji

njih iste.
-

Prekomandovali

su

momke iz puka da im
briu

stranjice

-ree

desni bez
humora.

Tatice

izmislile "auto-etu" da

3953

se

djeca

ne

bi

dosaivala. Vozikaju
vojne

automobile

po

prijestolnici, a nedjelje
provode

na

maminoj

hrani. Vraaju
se u kasarnu uglavnom
u ponedjeljak, neki ne

3954

dolaze

po

nekoliko

dana, ovisi o
tatinoj moi. Sada idu
na kakao u trpezariju.
-

kad

pone

rat,

otputovat e s mamama
u vicarsku na lijeenje
proirenih

3955

hilusa.

Ti

mora

krv

pljuvati, drakane, da bi
se

dokopao

bobice.

Ukoliko te
konji prije ne dokusure.
Melkior uzdrhta od tih
perspektiva. Nita nije
pomoglo: ni post

3956

Marinkovi Kiklop
ni bdijenje. Ipak gaje
epao

Peharek!

Otpremio pedeset i est

kilograma ovog
jadnog
vojnici...

tijela

(aci
kral

3957

otadbina)

iku-

dreseru u kraljevski
rezervat,
bodljikavom

ograen
icom.

Zavlaio, otezao, proao

kroz preglede,
komisije - a jok! Tu se,
bato, spremaj da lijes

3958

krv i gine! A Melkior

dre u
predvorju

smrti

od

studeni i straha i stotinu

jo drugih neizreenih
tuga. Nije
za

taj

posao"...

ikov

"muki
konjska

3959

mokraa i blato... izdaje

ga mukost,
prokleti

znak

usklika

pred njegovim ivotom!

- Ima suhe slame iza
konjunice, zavucimo se
tamo do crne cikorije.
(Ah,

3960

Cikorije Hazdrabaloviu,
prijatelju

krotki!

uzdahne Melkior.) Pa ti
se trese,
drue!

Doi

odvukao

ga

konjunice

ovamo
lijevi

iza

naprosto

zakopao u slamu,

3961

samo mu je lice ostavio

slobodno
gledati

da

moe

raanje

ovog

divnog dana.
- Ti se mora svakako
izvui odavle - govorio
je

desni

zamatajui

ozbiljno

3962

cigaretu od praine to
ju

je

pokupio

depovima.

Jako

po
si

slab, a jo nisi
vidio ni pola nevolje.
Zrak e te otpiliti kad
uzjai na konja. Jesi li
kada

3963

jahao?
- Jesam. Na magarcu nasmijei se Melkior u
slami: poeo je osjeati
toplinu.
- Pa da, tamo dolje kod
vas i nema konja. Ja

3964

sam

sa

sela,

od

djetinjstva jaim,
ali ovih se i ja bojim. To
su pokvarene ivotinje.
A

tebi

Cezara,

je

dodijelio

3965

najgorega. Pazi, iak te

uzeo na nian. Izvuci se.
Tu e propasti.
U trpezariji za dorukom
do njega je sjeo "Krele."
Ne po svojoj volji, ve
po

3966

nekom
ini

se

primio

rasporedu,
da

je

kao

on

ali
to

sretnu

okolnost, elio je
razgovarati
Melkiorom,
dodirnuo jela.

s
koji

nije

3967

- Nemoj se ljutiti - ree

"Krele" gledajui kriku
kruha ispred Melkiora
namazanu

nekom

crnom marmeladom. Ja

sam

ono

namjerno, zna.
ipak

tamo
Ti si

3968

vii

intelektualac,

profesor, je li? To se i
vidi. A meni je to, da ti
kaem,
zabavno.

Uvijek

sam

volio lajati, to jest, vauvau - pse imitirati. Mogu

ih sve

3969

uzbuniti koliko god ih

ima na dohvatu moga
glasa.

Jednom

pokazati, nou,
vidjet e.
Marinkovi Kiklop
- Vjerujem ti, dragi...

ti

3970

- Zovi me Krele. Mani,

neka se naviknu, to je
korisno.
- Sto je korisno?
- A to, da ti nalijepe
neku etiketu. "Krele" je
isto to i kreten, naziv
od

3971

milja. Jer ponos... to,

da

budem

ponosan?

Ponosan regrut, ma to
kaete! A
zato ne jede? Nee?
Mogu lija? Hvala ti ko
bratu. Da se s ponosom
naganjam sa

3972

starom

droljom

Lizom

(mislim kobilom), a ona

mene kopitom moe ba
usred ponosa,
ha? A jok! Radije lajem
na sijalicu! - Mljackao je
slasno
crnom

svjei

kruh

3973

marmeladom i govorio
povjerljivo,

otkrivajui

svoju tajnu. - Zna on

daje nitko i
nita. Ti misli da ne
zna? O-ho, iak ima
sedam fakulteta! Ali ja
ih imam

3974

devet! Jesi li imao kada

zakrpljenu zadnjicu... ili
naprosto

bez

zakrpe,

rupu?
E, ja imam i tu visoku
kolu, a iak je nema,
njemu je vojska oblaila
akire.

3975

Ali on sada ima vlast, a

ja je nemam. Zato kad
se on izvoli rugati, treba
samo
pogoditi kojim pravcem
eli da se krene. Njemu
je

to

potrebno,

razumije? to bi

3976

on

bio,

pored

na
tebe?

primjer,
Neki

kukavni kukac. Gnjida.

Ti zna Pitagorin
pouak, a on - da konj
ima etiri noge. Zato ga
se uvaj... jer on e te
sa sve

3977

etiri,

da

te

avo

odnese!
- Pa to sam mu ja
skrivio?

snebiva

se

Melkior i dolazi mu da
zaplae. - Ja...
sam mu pokoran.

3978

Pokoran,

usto

misli... i tako dalje...

to da te citiram, zna on
to. Zato
te i pita kako se gasi
sijalica. Da bi ti unitio
misao. A u tebi se buni

3979

dostojanstvo, ljudsko, je
li? Mani to. Insekti e
prije ili kasnije pojesti
ovjeanstvo,

ima

ih

milijardu milijarda puta

vie nego nas. Ja sve
gledam sa

3980

tog

stajalita

uzbuuje

me

ne
nae

privremeno
dostojanstvo.

To

preputam
velikanima.

Budui

arheolozi nee nai ni

3981

traga od svega toga na

njihovim
kosturima.
godina,

Za

stotinu

moda

ranije, pojavit e se na
tritu
Hitlerove kosti, dakako
lane.

Amerikanci

3982

plaati teke dolare za

jedan
Hitlerov plombirani zub,
za

dvije

vlasi,

Mussolinijeve
mada

nijedne na

nema

3983

glavi. Sve su to jadne

gluposti, lopata i lopata,
i nita vie. Treba sada
ivjeti.
kosti

Sauvati
ispod

ive

ikove

vlasti, makar i lajui na

elektriku.

3984

Ali

ti,

drugu

ini

se,

taktiku.

ima
Neka.

uvaj ga se. Cezar je,

kau, ve
dvojicu ubio. Kad ubije
treega, ucmekat e ga.
Kakva
treega,

satisfakcija

za

3985

a!
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
Pala je neka zapovijed u
trpezariji.

Svi

su

poustajali.
-

Evo,

pokret

ree

Krele gurnuvi Melkiora

3986

da

ustane.

Danas

dijele izme i
opasae,
galanterija.

kona
Idemo

magazin.
Krele ga je ekao vjerno
ispred magazina. Kad se

3987

Melkior

pojavio,

nasmijeio se
skeptino.
- Nisam siguran da li je
to

ba

dobro

ree

ogledavajui ga. -Ovako

pada uoi,
navlai panju.

3988

- A to? - pita Melkior

nepovjerljvo,

ak

nekim strahom.
- Hajde, brate, svatko e
pitati:

kakvo

je

to

strailo? A sada si se i
izmama
kompletirao.

3989

- Kako misli? - ne odaje

se Melkior.
- A tako, sve je na tebi
od maloga brata. Osim
akira; njih kao da ti je
Falstaff

ostavio

naslijee.

ajkaa

u
na

3990

uima,

desna

izma

-amac, a lijeva...
nauljat e te, proklinjat
e, vjeruj bratu. To je
strana stvar u vojsci
kad
gloe obua: moe se
do

kosti

izribati,

vrlo

3991

vano, napred mar, to

nije
bolest. - Zae mu iza
lea i pljesne rukama: A

vidi

gdje

mu

je

dragoner! A
kako e se ti opasati,
strani

ratnice?

Pod

3992

prsima,

kao

gospoa

Recamier, u
stilu empire? Ne valja ti
to, brate, upadljiv si.
- Pa ja nisam elio... brani se Melkior. - Uzeo
sam to su dali.

3993

- Hajde, ne priaj bratu,

sam si uzeo - inzistira
Krele. - A ti misli da su
oni veslo sisali? Da ne
znaju

kako

se

prave

straila za ptice? Pravi

od sebe

3994

nakazu i misli zgadit e

im se i otjerat e te
kui?
Krele

hoda

uz

njega

sitnim koracima, ali kori

ga

oinski

iskusno, a u

zrelo,

3995

nainu

ima

iskrene

zainteresiranosti, ak i
zabrinutosti.

Pita

se

stalo

do

Melkior: to
je

njemu

mene?

nema

ni

dva

sata da se poznajemo? i
ne vjeruje mu,

3996

uvlai se u sebe i uti.

- No da, ti se udi to
sam ti se nadovezao? A
kad,

brate,

ne

mogu

gledati
toliku

naivnost

pametna ovjeka!

3997

- Otkud ti... nisam ja

pametan...
-

Ne

cifraj

pametan

si.

se,

jesi,

Samo

si

neki smetenjakovi i...

nadasve,
naivina. Gledam te ve
drugi

dan:

sjedi,

ne

3998

jede,

prezire.

Od

bijesa ne
uzima hranu... ili po
nekoj
prezire

metodi...

ali

strahovito

superiorno. To je
iak

osjetio.

psi

osjeaju ovjeka koji ih

3999

ne voli, a u ika je taj

instinkt
vrlo razvijen, da zna.
Proitao te. uo si jutros
kod
ustajanja

ono

"lafe",

neto si sanjao, to li

4000

(Melkioru

se

otkine

uzdah, bolno,
iz dubine, za Vivijanom,
iz "sna"...) - jo uzdie a ja odmah pomislio:
burazeru,

uvaj

se.

gle, odmah u konjunici

4001

"Kako se gasi sijalica?" I

baca te
Cezaru, ubre jedno! Ja
sam

te

izvukao

iz

"sijalice", a nesvjestica
ti je moda
i ivot spasila. On se i
sam boji Cezara, jasno

4002

da te htio udesiti. Da
zna s
kakvom

te

slau

pljuskao dok si leao

bez svijesti, kao da si
mu majku psovao.
Zamrzio

te

na

prvi

pogled. I to, kani dalje

4003

izazivati tim akirama i

ajkaom
na uima?
Krele

je

imao

pravo,

uviao je Melkior. Moda

u tog momka ima doista
onog udnog

4004

potenja koje nestrpljivo

trai ovjeka da bi mu
pruilo svoje prijateljske
ruke. Kad se pogledao u
staklo na vratima kantine, vidio je u njima
doista

4005

neobino

strailo.

Prekjuer se oblaio u
magazinu uzimajui iz
hrpe smrdljivih
prnja,

bez

osobite

namjere, prvo to mu je
dolazilo

pod

nehajno, do

ruku,

4006

avola,

svejedno

to

stavlja na sebe, sve je

gadno

ponienje

prljava
travestija.

Komadi

rastrganih

tjele-sa

sivomaslinasto-masnoprljavih,

4007

natopljenih

znojem

mukom

jadnih

pokojnika.

Iz

pokolja

vojnog skladita
izmrcvarene
izaao

je

odjee
Monstrum

(nekada zvani Melkior)

sastavljen od

4008

raznih

dijelova

tuih

tijela, te se i sam udio

to hoda na dvije noge
kao
ovjek.
Mladi

intendantski

potporunik,

enskasto

4009

ljepukast i gizdelinski
udeen,
nasmijao se nehajno i
nekako gadljivo kad je
Melkior doao potpisati
revers i
upitao ga povrno: zar
nema neto bolje tamo

4010

unutra?

Melkior

je

odgovorio: nema
-

uputio

se

mjesearskim osjeajem
odsutnosti preko pustog
dvorita, kao

4011

preko
koji

je

udnog

svijeta

neka

okrutna

mata izmislila.
Tu je sreo i oficira kome
se

naklonio

rekao

"dobar dan", a ruke mu

se

4012

izvjesile

iz

kratkih

rukava.

Oficir,

ugojen

dobriina,

prasnuo

smijeh i
odzdravio mu: "I tebi
dobar,
Novajlija,

mladiu.
a?

Alaj

elegantan, brate!" i

si

4013

ponovo

prasnuo

smijeh.
Otac,

pomisli

Melkior

ganuto. Moda ima sina,

ovakvog
klipana... Nije

mravog

4014

znao

da

se

smjeka

sjeajui se sada ocaoficira...

- A ti se kanda smijulji javi se Krele s boka misli,
Dobro,

lupam

ja,

a?

4015

kad nagrabusi, javi mi

se.
- Ma ne, oprosti, neeg
sam se sjetio... - Aon se
uzeo brinuti o
Marinkovi Kiklop
meni! pomisli Melkior,
ali prikrije osmijeh. - A

4016

to ne bi ti nagrabusio?
Sve o
meni
iak

brine...
i

tebe

Moe
da

"proita".
- Mene... kn-kn - marine
on glavom uvjereno. - Ja

4017

sam kod njega zaveden

kao
Krele, mene on i ne ita.
Nezanimljivo,

tabula

rasa. Ali ti si knjiga,

primamljivo tivo, prilika
za afirmaciju: "profesore
ja zavitlavam".

4018

- Pa i ti si intelektualac,
studirao si...
- Tri semestra kemije, i
to

onako...

ne

znam

dokraja ni ono ha dva...

Ali to se
vrhunskih kola tie!... A
to sam imao druga!

4019

Strana

mangupina!

Dama s psiem
seta po parku, odvezala
ga

da

se

ivotinjica

razgiba, zbog probavice.

Skakue
psi, zabavlja se, a moj
drug zateke, namami

4020

ga u grm, pa u vreu... i
prodaje
ga

drugom

dijelu

grada. To je ve bila
postala

afera

novinama, moda si i
itao. Od njega sam i
nauio

lajati.

Sve

je

4021

znao imitirati: kretene,

ivotinje,
nepod-mazani
krevet,
lampu

kota,

petrolejsku
kad

se

gasi.

Provodili smo zimu u

naputenom

lepu

na

Dunavu. Oko nas led,

4022

dua nam mrzne, a on

uzme imitirati
komarce i ljetne bube,
doarava ljeto, bog ga
ubio, ko to ga je i ubio,
i

4023

stvarno - biva toplije,

nekako svijetlo, veselo
ko da je sunce pripeklo.
Imitirao je ak i moljce
kako
"zimsku

mu

izjedaju
garderobu".

Vidi - garderobu!

4024

Imali smo jedan kouh

od
pra,

nekog
uh

smrdljivog
kuga

jedna,

ljudi su bjeali
pred nama, a nosio ga
"po deurstvu" onaj koji
je iao da nabavi klopu.
"Klopa"

4025

to ti je njupa, kako bi ti
rekao - hrana.
- Pa to ti je s drugom?
Nije vie iv?
- Vjerojatno nije. Poao
na deregliju brodarima
na slavu i nikada ga
vie nisam

4026

vidio. Nakresan upao u

Dunav,

odnijela

ga

voda. - Krele je govorio

ravnoduno,
kao o izgubljenoj stvari.
- Ali ja vjerujem da je
pobjegao
sakriven u

njima,

4027

lepu. Sjajno je pjevao

(bariton) eku pjesmu
"Tee

voda,

tee"...

Pobjegao on
Dunavom

eku,

oslobodio se mene, bio

sam mu na teretu...
-1 ostao si sam u lepu?

4028

Preao

sam

graanski ivot. Uposlio

se. Raznosio novine i
mlijeko. Poslije,
smoking,
baru.

asistent

Pomagao

maioniaru,

u
sam

nauio

trikove, skidao satove

4029

s ruku i tako... radio na

svoju ruku, bez
Marinkovi Kiklop
dozvole i dospio u uzu.
"Tee voda, tee"... Bio
sam i biljeter u cirkusu i
rezervni clown. Uskakao
sam

kad

je

trebalo.

4030

Znao sam sav program,

ali mene su
uglavnom

polijevali

tukli, i to ozbiljno, bez

trikova. Ali to je nita.
Ljubav, ljubav je bila
moja

katastrofa.

4031

Primadona Mary, glavna

akrobatkinja, bez
maloga prsta, bogati, na
kojoj li ruci? vidi, vie se
ne sjeam, odgrizao joj
bijeli medo. Ona misli,
kakva bunda! i miluje

4032

niz dlaku, a njoj bunda

cap!
otfikari prsti. Ali to je
tako vjeto krila, da se,
vidi, ne mogu ni sjetiti
na

kojoj

svejedno,

li

ruci.

No

desna

ili

4033

lijeva, nijedna me nije

nikad
pomilovala,

mada

bih

im bio izljubio ja svih

deset,

odnosno

devet

ono

baru,

prstia.
-

maioniar... je li mu

4034

moda bilo ime Adam?

-pita Melkior tek
onako.
- Otkud ti sad Adam?
Bogami,
Adam!

stoj!
Otkud

jest,
zna?

Zaista, Adam mu je

4035

bilo ime, a imao je i

neku "Bramaputru" kao
artistiki

dodatak,

neto... ne
sjeam

se.

Pa

jasno,

Adam, zato su mu i zvali

enu Eva.

4036

Eva

bila

isto

iz

cirkusa?
-

Blagajnica,

strano

lijepa, zato je direktor i

postavio

da

prodaje

ulaznice.
Za

njom

taj

Adam

doao u cirkus. Padala

4037

je Eva kao zrela dunja

mirisna u
svaiji krevet. Obredao
se kod nje cijeli cirkus,
sve to je muko, do
foke i
majmuna, pa doao i na
mene red. Zaboravio ja

4038

mog (vidi, mog!) anela

krilatog
Mary

udario

tjerati

stvar s Evom-blagajnicom. Posumnjao neto

"Bramaputra" u
moral

svoje

gospoe,

ukalo se to naveliko,

4039

svi su znali, jasno, osim

njega,
kako to ve po pravilu
biva, a ona, arcidrolja,
kako

opet

po

pravilu

biva,
"povjerila" muu kako ja
sve neto nastojim oko

4040

nje i ne zna vie kako da

se
brani, pa ve se o njoj i
govori kojeta, ako nije
uo, uskoro e uti...
Jasno,
gdje

bi

vjerovati

on
da

mogao
bi

ona

4041

onolika

ljepota,

sa

mnom, vidi, neuspjelim

sinom nepoznatog oca i
sluajne majke, kao da
su me pravili u kanti za
smee.
Dakle, ukratko, prebio
on mene (jadni ATMA,

4042

misli Melkior) u tali te

su se i
konji na me saalili, a
ona u sav glas pjeva
napolju, valjda da se ne
bi uli
moji

jauci.

Mislim,

saznao je sve i primam

4043

zasluenu plau. Samo

ne razumijem
zato ona pjeva? A kad
je prestao, ona uletjela
u talu i kao udi se,
predbacuje

toliku

odmazdu i moli milost

za mene i

4044

Marinkovi Kiklop
kao neko oprotenje, jer
sam jo mlad i tako
dalje. On ponovo udri po
meni, a ja
se udim to i nju ne
udara. No nee valjda

4045

preda

mnom,

nju

kasnije... Tu sam
i

ostao

leati,

premlaen
stranim

onako

njegovim
kostima

rukama. (Melkior se
sjeti

kako

mu

prsti

puckaju.) A ona dola

4046

uveer,

dok

je

on

izvodio program,
grli,

ljubi

me

hoe

ondje na slami da ono

radimo. Veli, netko mu
je valjda
neto
budala,

rekao,
odmah

on,
ubija,

4047

hajde,

osveti

mu

se

odmah tu na mjestu
zloina. A kako u onako
prebijen? No ona je bila
takva

prokletnica,

da

bih to i
mrtav mogao. Ali vie
manje to, nego on e

4048

tek jauknuti! Sutradan

sam mu uoi
same

predstave

sve

maioniarske rekvizite
temeljito

pokvario,

ali

tako da se
nita ranije ne opazi.
Promatrao sam njegovu

4049

katastrofu iza zavjese:

svi su se
trikovi razotkrili, publika
se valjala od smijeha,
mislila da je i to trik i da
na kraju dolazi nekakva
duhovita

poanta.

Ali,

4050

avola, poante nije bilo,

sve je
tako ilo do kraja, a na
kraju,
bila

kad

je

potpuna,

propast
on

se

glavu

(a

oajniki
uhvatio

za

zviduk u publici moe

4051

zamisliti) i dote-turavi
do
plianog zastora zaurlao
"gdje je, da ga ubijem!"
Ja sam, razumije se, ve
bio
daleko. Ali otkud zna
da se zvao Adam?

4052

- Tako... - ree Melkior

oklijevajui - poznavao
sam nekog kiromanta s
tim
imenom.
- Visok koat? Oi kao
da

mu

Picasso?

je

naslikao

4053

- Da, otprilike...
-

Znai,

preao

kiromantiju?

na
Babe

obrauje Adam, ha, ha.

A je li Eva s njim?
- Sam je - to jest, i nije
sasvim - dodaje gorko u
sebi Melkior i misli na

4054

Vivijanu.
- Svrio, znai, zemaljski
raj. - Javila se truba. Evo je, zove na obuku.
Ne
smij

se

tamo,

preporuam.

ut

toplo
e

vana nauna otkria.

4055

kola. Klupe, u svakoj

etiri

oiane

glave.

Krele je naprijed, meu

malima.
Lijep i stasit porunik
seta

meu

klupama.

Pustio sablju da vano

tandre po

4056

podu (druge vojne svrhe

ona ini se i nema) a
gore

dugim

finim

prstima prelijee
preko
vrste
ispituje

burnih
tamne

valova
kose,
stanje

uzburkanosti oficirske

4057

frizure.

Znak

nadmonosti
oianim
Jedna

nad
glavama.

vrst

starozavjetne,
misli Melkior, nad
Marinkovi Kiklop

snage,

4058

oianim Filistejima. A
porunik

eljust mie,

govori. to govori, ne
razumije
Melkior,

ve

gleda

eljust kako radi i fine

prste

kako

pleu

valovima. Potom

na

4059

ree

Melkior:

eljuu

magareom
gomilu,

jednu

dvije

gomile,

eljuu magareom
pobi
eljuu

tisuu

ljudi.

magareom

pobi nas. I zine Melkior

od uda te krasne

4060

kose valovite i od one

snage u njoj.
- Sta zija ti ko idiot?
Slua li ti mene?
- Sluam.
-...

gospodine

porunice, mamlazu!

4061

Sluam,

gospodine

porunice.
-

pa,

deder,

kai

razvod strae? Ustani!

Melkior stoji i ne govori
o razvodu strae, ve (u
sebi)

kako

magareom

eljuu

4062

jednu,

dvije

eljuu

gomile,

magareom

pobi tisuu... ponavlja

prie ratnike.
-

Ne

zna?

ti

si

novajlija? Pa potrudi se,

sluaj

druge.

Moda je

Sjedni.

4063

naslutio

negdje

neki

osmijeh.
- A ti, nosati, ta se
smije

ko

luda

na

brano? Da se javi na
raport! Raz

4064

stra'

ve

pita

udomaenim kraticama
- ti, Krele?
Krelu izbaci neka silna
opruga i sav drui od
napete svoje spremnosti
ispali

4065

razvod strae kao rafal

u

grudi

dumanske,

odluno, vojniki. Devet

fakulteta!
misli Melkior.
-

tebe

ono

iak

nazva Kreletom? Pa ti si
bistar mangup!

4066

- Ne znam, gospodine
porunice

raportira

Krele otresito - pratim

predavanja.
- Dobro je, Krele.
- Starat u se! - izdire se
Krele propisno.

4067

- No, ne deri se, nisi na

zanimanju. Sjedi.
- Razumijem! - Tek kad
je

sjeo

Krele

je

komandirao svom tijelu

"na mjestu
voljno",

ali

glavu

je

zadrao visoko, u sferi

4068

porunikovoj: ne da se
on ukebati
u nepanji i nestaluku.
- Diplomacija... kojeta!
- Seta meu redovima
klupa
ratnik,

krupan

major-

4069

krivonogi

jaha

izmama.

Zvecka

mamuzama.
ruke

na

Zabacio
stranjicu,

gurka
klupe koljenima, mii mi
se

puta,

govori

4070

svadljivo: - Lai i mazi!

Veere,
rukovi,

banketi,

ampanjac,
majoneze!

torte,
Cilindrai!

Nabiguzice! Guzaju se
po automobilima, po
Marinkovi Kiklop

4071

loama,
injoni,
frak,

salonima,
lornjoni, lak i

zlato,

dijamanti,

brilijanti,
buzoranti,

glumice,

balerine...

Otmjenost!

Protokol! A sve sama

kurva, muka i

4072

enska!

ubre

do

ubreta! E, al ima jedno

vrijeme

kad

svrava

kurvin pir! Gotovo

je

sa

zezanjem

za

zelenim stolom! Bjee

svi

boju

lornjoni i sifoni,

mater,

4073

nabijaju se u mije rupe,

kukavika

gamad!

E,

tada mi vojnici uzimamo

stvar u
svoje ruke i poinje rat! I nema tu vie pliz i
pardon, musje i madam,
nego

4074

raspali i oei, pa kom

opanci

kom

obojci!

Dosta ste se nakenjali

"diplomatskih
nota", a sada, bogamu,
da mi zagruvamo, po
naim notama!

4075

Major

je

prekinuo

etanje, poeo je rat.

Prolo

mu

psovako

svadljivo, predratno
raspoloenje, gdje je u
ponienju

podnosio

kukaviko

diplomatsko

puzanje i

4076

kurvinsko
prenemaganje.

Sada

ovjek

zna

to

je:

vojnik!

je.

Sve

to

rijeava
oi

oi,

otvoreno,

jasno, pa tko koga!

4077

Da, ali ne moe ratovati

kakva

god

Odlunost

budala.
hrabrost,

jasno, bez toga

nema vojnika, ali to nije
sve. Potrebno je da ima
neto i u mozgu, a to je

4078

vojna nauka. Zato si,

eto, tu, na obuci.
- Sluaj amo, vidi ga! Na
primjer,

orijentacija.

Odrezan si od jedinice
ili,
ako hoe, upuen si na
zadatak, kako e se

4079

orijentirati? Hajde, reci

ti. ta
si, profesor? Jesi? Hajde,
profesore.
- Ja u se, gospodine
majore,

orijentirati

suncu.
- Nema sunca, no je.

po

4080

- Onda po zvijezdama.
-

Ni

zvijezda

nema.

Oblano.
- Eh - sjetio se profesor pa po busoli!
- Vidi mudrijaa! Nema
busole,

nita

nema,

4081

osim

svoga

mozga

blesavog?
- Onda ne znam.
- Jasno da ne zna. Zato
si tu da naui. Sluaj
amo, vidi ga! Tko je od
vas sa

4082

sela?

Ha,

mnogo

seljaka, dobro je. Hajde,

moe ti, seljo, da kae
gradskoj
gospodi

kako

bi

se

orijentirao?
-

Ja

bih

majore, pitao.

gospodine

4083

- Koga bi pitao? Boga

oca?
- Seljaka.
Marinkovi Kiklop
-

seljak

bi

ti

se

namjestio tamo u noi

da ga ti pita?
- Naiao bi sluajno...

4084

- Vidi, sluajno... A ti
zna maarski?
-

Zato

maarski,

gospodine majore?
- Pa valjda smo dobri da
prebacimo

front

Maarsku. To bi, znai,

bio maarski

4085

seljak!
-

Istina,

ne

znam

maarski ni rijei. Da je
njemaki, ali maarski...
- Jasno da ne zna! Tko
zna?
- Ja znam. Ja sam iz
Sente.

4086

- to zna?
- Maarski.
- uj ti, mazo majina unese mu se major u
lice i spusti glas, a to je
znailo
neto strano - zezati se
hoe! ta raport? Ne

4087

treba meni raport! Krv

e ti
propisati, da zna! Vidi,
maarski

on

zna!

Progovorit e ti meni i
turski, pa
se ali ocu Alahu i svecu
Muhamedu!

4088

- Oprostite, gospodine
majore, nisam htio... Ja
sam mislio...
- ut! - opali major u
njega ko iz pitolja. - On
je mislio... ta ti ima da
misli? Kenjaj ti svoje
dubokoumne misli tamo

4089

tvojim

dilkoima

Senti! I tako
ste svi vi tamo preko
Dunava
antidravna

Save
banda.

Ovdje ima da misli

kako
ti ja kaem, jasno?

4090

- Razumijem, gospodine
majore

promuca

momak, ali major ga za

sada ne uzima u
obzir.
- Sluaj amo, vidi... Cut!
U umi gdje ne vidi ni
sunca ni mjeseca ni

4091

zvijezda... a vidi onoga,

on

bi

busolu

da

mu

dam, evo ti buso-la!...

orijentirat
e se... sluaj amo, vidi
ga!... prema mahovini.
Staje tu smijeno, vidi
ga!

4092

(Jasno je da se nitko nije

smijao.) A zato prema
mahovini, zna li tko?
- Ja. - javio se Krele.
- Govori.
- Mahovina raste u sjeni
stabala,
vlage...

gdje

ima

4093

Vrlo

dobro

oduevljava se major.
- Starat u se! - izdere
se Krele.
-

Ne

staraj

se,

govori!
Marinkovi Kiklop

ve

4094

-... a sjena je, jasno, na

sjevernoj strani...
- Tako je, na sjevernoj
strani! Odlino!
- Starat u se! - Ne
zaboravlja

Krele

"pravila slube".

ni

4095

E,

pa

sada

odredi

orijentaciju. Vidi, a onaj

bi pitao neprijateljskoga
seljaka. Zajahao jea.
- Kad znadem sjever,
okrenem se njemu, to
jest

tamo

gdje

mahovina: za

raste

4096

leima mi je jug, na
desnoj ruci istok, a na
lijevoj zapad.
- Tako je! Odlino!
- Starat u se!
-

Tko

li

te

nazva

"idiotom", majku li mu
blesavu?

4097

- "Kreletom", gospodine
majore - popravlja Krele,
stidljivo i skromno. - Ali
to
je bilo onako, od ale...
- Nema tu ale! Nije ovo
cirkus, bogamu! A onaj

4098

mi

iak

dopasti

nisam

rekao,

aka!
-

Ja

gospodine majore...
- Cut! Znam ja, to su
njegovi
Najbolje
zeza, taj

marifetluci!
mi

momke

4099

prikazanski zupar! A ti si
znao tu orijentaciju po
mahovini,

to

nisi

odmah
kazao!
-

Nisam

se

sjetio,

gospodine majore, dok

niste vi spomenuli.

4100

- Dobro, sjedni.
- Starat u se! - ne
poputa Krele, sjeda i
istie

svoje

zadovoljstvo.
I

major

je

vrlo

zadovoljan. Vie, psuje,

4101

ali

oinskim

smijekom, ak im sada
govori i "djeco", "sluaj
amo, djeco, vidi ga!" A
za sve to zasluan je
Krele:
stvorio

obiteljsku

atmosferu ni iz ega, iz

4102

ake mahovine moglo bi

se rei.
- Sluaj amo, djeco, vidi
ga! Pazi kad ti kaem,
zabuantski

maku!

Evo, ponovi
orijentaciju

po

mahovini, hajdeee... ti! -

4103

iznenada pogodi prstom

dugonju u
posljednjoj

klupi.

Dugonja se prene, skoi

i ree sve o sjeni, vlazi,
sjeverjug,
istok-zapad... I svi su
znali. I Melkior je znao.

4104

- Vrlo dobro, momci! klikne

major

oduevljenju.
- Star' emo se! - ruknu
momci kao grom. Uz
poasti oianih glava
prolazi

4105

major kroz redove klupa

i izlazi na triumfalna
Marinkovi Kiklop
vrata: uz takve momke
ne boji se on nikakva
tamo Hitlerova brka ni
Mussolinijeve
obrijane glave!

4106

A Melkior se zanese u
pitome misli: eto, kako
bi se moglo ivjeti u
miru i
meusobnom
potovanju... Kad bismo
kao Krele... Ali otkuda
on zna gdje raste

4107

mahovina?
- Eh, otkuda? Rekoh ti,
tu je devet fakulteta! odgovara

hva-lisavo

Krele u
trpezariji za rukom i
lupka se po elu. - Ti

4108

zna

kad

je

umro

Luther, a ja ne
znam. Obrisi se sa svim
tim

tvojim

Schopenhauerima!
Ovdje, kako vidi, vrijedi

4109

mahovina! - govorio je
Krele jedui Melkiorov
ruak.
Vjetina

ivljenja.

Melkior je osjeao svoje

ulovljeno
moi

bie,

lieno

4110

snalaenja,

izloeno

Polifemu-ljudoderu,
nemono. 0, Gospode (a
to me zove,
ree

Gospod,

vjeruje

kad

ne

mene?),

morat u se predati. Ne
preostaje mi nego

4111

da se predam u ruke
kiklopa-ljudodera,

pa

neka bude to bude. Tu

je pedeset i
sedam mladia i jo na
tisue mladia i jo na
milijune
ulovljeno u

mladia

4112

spilju visoku, zastrtu svu

lovorikom,
kiklop

Polifem-

golem

podigao

kamen i
tako visoki kamen na
vrata navalio spilji... i
svi unutra ekaju krotko
ko

4113

janjad sudbinu koju im

dosudi Gospod. I to se
ti

posebno

brine

za

svoje
krljavo tijelo? Polifem
ne

voli

glodati

kosti.

Moda i nikako nee

doi u

4114

obzir za njegov kiklopski

obrok? Moda, moda...
Moda

je

gore

nego

"sutra te
jo

pojest

nee".

Gospode,

ja

moda,

daj

neu
mi

4115

izvjesnost: ili me spasi

ili me
uniti odmah! Baci me
pod

Cezarova

mona

kopita neka me zgaze u

slavi jednoga
asa!

Spasi

me

od

ika,

od

straha,

od

4116

srama,

od

lajanja

na

arulju!
Strah produbljuje ivot,
rekao je netko u slavu
Opreznosti, ali Krelina
jednostavna
inila

je

vjetina
smijenim

4117

Melkiorovo

ubogo

lukavstvo. Kako je
Krele

na

prvi

odgonetnuo
"tajni

pogled
njegov

mehanizam"!

Odmah otprve proitao

i ocijenio kao naivno...
ismijao.

Poet

4118

grijeiti

pred iskusnim

oima
eksperta, zaplest e se
u detalje a zaboraviti
cjelinu, skrivajui nokte
pokazat
e glavu. Pribojavao se
Kreline

pronicljivosti

4119

toga, do avola, to se
njime
on toliko bavi!
Odluio

se

neprijaznu
plaanje

na
utnju,

prijateljske

brige u kruhu i mesu.

Marinkovi Kiklop

4120

- Dobro, kad nikako ba

nee:

kusa

Melkiorova

Krele

iz

jedva

dirnuta tanjura,
ali svejednako savjesno
i

prijateljski

misli:

Samo, kani li ti sve

dane ovako

4121

ovdje jadno umirati? Pa

kakva ti je razlika na
koncu

konaca:

ovako

ili... onakol
Bojim se da se ti bavi
nekim

aavim

raunom, sve ti izlazi na

"minus", a to

4122

znai lopata i lopata dvije lopate.

No Melkior ga vie nije
htio sluati! Tu je logiku
ve sluao u ATMINOJ
koli.
Odvie se stranih istina
krilo

takvom

4123

rasuivanju. On okrene
jo jednu svoju
uzaludnu

no

pod

sivomaslinastim
pokrivaem

kraljevskim

trobojnim

rubom

4124

brojei s nadom udarce

uurbanog

bila.

mukom je gutao slinu u

isuenu
drijelu: pojavila se bol
kao

eljkovano

obeanje. Angina, rije

topla, ak

4125

vrua,

medicinska,

iznad

konjunice,

Cezara i ika, mona

da obori njegovo
napeto vertikalno stanje
u bolesniku oputenu
nemo,

aputanja i

bijelu

sliku

4126

obvezatnog

mira.

sutra i temperatura... za
"ljekarsku", u vojnom...
to se tako
kae.
Sutra, za "ljekarsku" nita.

Grlo

svjee

4127

bezbolno,

puls

tucka

stidljivo i
skromno,

gotovo

neujno, a elo blijedo,

izgladnjelo, hladno. Eto,
drago
zdravlje! A ivotinja se
njegova

ve

glupavo

4128

veseli

cikoriji

crnoj

marmeladi
na svjeem, jo toplom
crnom kruhu.
E,

nee,

prodrljiva

zvijeri! A Tijelo jadno

kao

izgladnjelo

alosno

pae

4129

zacvili i zamalo se ne
skljoka

na

neprijaznu

blatnu

zemlju

od

iznemoglosti. (A
to sam mu i dao svih
ovih dana? Od toga bi i
muha
prizna

uginula,

lojalno

4130

Melkior, ali naglas uzme

da ga didaktiki kori):
Eto,

uzmi

tijela

isposnika i
raznih
eremita,

pustinjaka,
kako

ih

jo

zovu, vr vode i kora

tvrda kruha, to im

4131

je

sva

hrana

za

etrdeset dana, pa to?

- suha su a vrsta i
zdrava, izdrljiva
za svaku klimu, zimu i
vruinu,

svoga

Gospodara putaju na
miru, ne sanjaju

4132

Enke i sline svinjske

svirke, svirac za pas dok
Gospodar

misli

kultivira
duu. A ti e meni (a,
bogami, i sebi!) iskopati
grob sa svojim "dero
bih,

4133

dero",

deronjo,

Sancho, ponore, gladi,

niska

prizemaljska

spravo glupog
pantagnielskog
Sjeti

se

samo

ivota!
naih

brodolomaca! Za tebe
sam i izmislio

4134

tu

pedagoku

"Telemahijadu" (iako nisi

nikakav

vojvoda

burgundski ve jedno
prodrljivo crijevo) da ti
pokaem

kamo

vodi

tvoje glupo geslo u se...

Eto,

4135

vidi, vodi u neko drugo

crijevo, i sve je to tamo
kod vas, avo da
Marinkovi Kiklop
vas nosi - crijevo kroz
crijevo...

tako

kraja,
prodrljivci! Kad

bez

prokleti

4136

su me ve ovako fatalno
posadili
nesjaivo

na

tebe
jaem

da
na

tvojoj
uspravljenoj neudobnoj
grbai (o zato nisam
zajahao kornjau!) budi
makar mudar

4137

kao

magare,

oprezno

koraaj po ovom naem

ivotu,

ne

hitaj

ne

srljaj, nita
nije vrijedno prevelike
urbe,
dulje

gledaj

da

traje

putovanje, nigdje

to
nae

4138

te

ne

Zemlja.

eka
Na

Obeana
kraju

je

Obeana Jama, u nju

emo se skotrljati
skupa, ti i ja, ti i ja... -Ej,
ti!
- Ja! - jeknu Melkior kao
iznenaena daljina.

4139

- ta trai tu?
-

Za

gospodine

"ljekarsku",
narednice.

Ali tu na vratima pie

"ne kucaj" i "ne
ulazi bez poziva", pa
ekam, ne znam kako
se ulazi.

4140

Ui.

utljiv

srdit

narednik (u eskadronu)
sjedne za stol, umoi u
tintarnicu zaralo pero i
dri ga spremno iznad
etvrtine papira. eka,

4141

rastreseno
kroz

prozor.

zagledan
-

No,

govori!
-

to,

gospodine

narednice?
- Ime, ime - oca ti,
prezime... Tako. Godina

4142

roenja?

Selo?

Srez?

Banovina? - i
preda Melkioru papir. A
Melkior jo eka, stoji
ispred stola, valjda to
jo nije

4143

sve,

ovako,

spremno,

brzo

bez

vike

i
i

psovke...
- No, ta je? - izdere se
narednik. - Hoe li da
te ja pregledam?
-

Ra-razumijem

zatrepta Melkior i zaeli

4144

od

sree

da

zalupi

petama, kako je
vidio u filmu da vojnici
tim

udarcima

aste

pretpostavljene,

ali

promai i izme
se

odazovu

besmisleno.

suho,

4145

- Hajde, hajde - pokuaj

ipak
osmijeh

izmami

tanak

zadovoljstva

oko
narednikovih strogih (ali
pravednih!) usana. To u
meni ve djeluje Krele,
misli

4146

Melkior

lupanju

petama

izlazei

iz

eskadronske
kancelarije.
U ambulanti zaudaraju
vrua razgoliena tijela,
sva pod temperaturom,
oznojena,

4147

crvena.
sanitetski,
dade

Vojnik,
Melkioru
toplomjer

zakrpljen flasterom i
objasni mu da se to
utakne pod pazuh. Sada
bi ga trebalo kvrcnuti po
glavi

4148

(mislim, toplomjer) da
se

iva

trideset

popne
i

iznad

sedam,

ali

kako? na glavi
mu

je

rupa

ispod

flastera.

Ipak,

on

odapne

kaiprst

sa

palca i kvrc, kvrc, kvrc

4149

i kvrc, tri jaka jedan

slabi kvrc,
'^-^ssssiflBBPi
Marinkovi Kiklop
onda obazrivo pogleda
rezultat:

trideset

sedam - tri. Je li to
dovoljno

4150

pouzdana nit koju moe

slijediti

jedan

Izgubljeni?...
Mladi ambulantni doktor
smatrao

ju

je

pouzdanom. Sasluao je
paljivo Melkiorova

4151

plua i srce i s prijaznim

zadovoljstvom
ustanovio da nije uo
nita zanimljivo.
Ali

nije

krio

svoje

zabrinutosti zbog tako

naglaene
Melkiorova

prisutnosti

4152

kostura: pa to je sama
kost i koa, nema na
tebi, brate, ni mrvice
mesa.
Palanim

noktom

povue mu preko prsiju

dva polukruga; nokat je
ostavljao crven

4153

trag za sobom. Jasno!

-klimne

doktor,

neto

mu se slagalo sto posto.

- Evo, za
specijalni pregled
- a zatim privatno, kao
mlaem

bratu:

ti

4154

mora

jesti,

mnogo

mora jesti.
Opasno

si

mrav.

Svrio je pregled.
Opasnost, znai, vreba
iz

kostiju.

veselio
medicine:

Melkior
brizi

se

vojne

4155

njezino je da prekrije
kostur

zdravim

otadbinskim

mesom,

da razveseli kralja
vojskom pred kojom se i
sama otadbina trese.

4156

- Jesi li za "specijalni"? doeka

ga

narednik

pred ambulantom.
- Hajde, po-stroj s'! otkomandira

sedmorici

bolesnih u dvoritu. - Na
parove
ra-zbroj s'!

4157

Prvi,

drugi,

prvi,

drugi... - razbrojavaju se
mlitavo

garnizonski

otpaci.
- U dvojne redove na
deee-sno! - ljak-ljak,
odazovu

se

pokorno. - A jel'

izme

4158

ti, novajlijo, kako si se

to

opasao?

Nisi

ispravan!
Pa da, rekao je Krele!
misli

Melkior...

napravio zaueno lice

prema
naredniku.

4159

Opasa

iznad

dragonera, razumije!
-

Razumijem

kae

Melkior i podie opasa,

a dragoner mu nasred
lea. - Nee li

4160

biti

ovako

gospodine

previsoko,
narednice,

preko prsiju?
-

Neka!

narednik.
prigovara!

drekne
-

Vidi,
sav

jedno strailo! Tko te

si

4161

posla u vojsku, majku li

mu

oravu!

zaelje,

da

Hajd
te

u
ne

gledam!
Melkior se premjesti u
zaelje, da ga narednik
ne gleda, opasa preko
prsiju

4162

(iznad dragonera!), sad

je

ispravan.

Napred

mar, pravac kapija!

To je grad. Melkior je
kao gradski pas njuio
ulice: sada bi
Marinkovi Kiklop

4163

potrao

do

ugla,

prolunjao, zaustavio se,

pregledao

polijepljene

plakate, moda
ak i podigao nogu... od
veselja.

Atamo

konjunici sad je Cezar

posluen. I to

4164

je

jedno

zadovoljstvo:

znati da je Cezar za
danas...

posluen.

0,

dini Cezare,
ja koraam po gradu!
Mariram

sredinom

ulice (u zaelju, zbog

narednika) gdje

4165

tvoja

manje

sretna

braa

vuku

strane

terete; tuku ih i psuju

pijani koijai,
sapi su im oznojene, a
oi uplaeno tune, ali
radije

bih

njihovu, nego

bio

na

4166

na

tvom

ovih

mjestu.

nijedan

nije

Od
za

spomenik, a spomenik to je mrtav

konj...
Neki
na

prolaznici
uglu

pa

zastali
gledaju

4167

vojnike

smiju

se.

Prstom pokazuje
jedan

na

njega,

Melkiora, i svi se ve
ponovo smiju.
Narednik usporio korak,
spustio se do zaelja, pa

4168

cijedi

kroz

zube

ne

gledajui
ga, njega, Melkiora: Bruka

me,

tvoga,

da

boga
mi

ti

obraz

otpada! Uh, sada

bih te tu ubio, ubre
jedno antidravno!

4169

Kako ree Krele, misli

Melkior. Sada vie nema
povratka

pod

ikovo

otkrilje:
narednik mu je ulio svu
potrebnu

snagu.

Specijalni pregled ve
mu alje ljubazne

4170

osmijehe:

tu

je,

eto,

valjda bolnica, ti crveni

krievi...

sve

bijelo

mala
neka bolest. I sva je
slika

sada

skromnija:

nije potrebna terasa u

Davosu ni

4171

gleeri

ni

banalna

lektira.

Ni

zlatokosa

(Vivijana) ak nije sada

potrebna. Samo
pod taj znak crvenoga
kria da sklonim svoju
glavu,
ikova i

van

dohvata

4172

Cezarova svijeta.
- Ovamo, ti - izdire se
narednik kad su uli u
bolniko dvorite. - Tu
ekaj. Melkior je ekao. Ostali
znali su i sami gdje da

4173

ponesu svoje bolesti. Ali

njemu
su zaviali, rekli su mu:
zdravo, ti e ostati.
Narednik se vratio: - Tu
ui. Zborno mjesto kod
kantine, vidi, tamo.
- Vidim - ree Melkior.

4174

- Vidi ti vraju mater!

Najbolje

da

odapne!

ovdje

iskesi

se

pasji narednik.
- Da vojska odahne od
takvih

udalji

pripaljujui cigaretu.

se

4175

Doista,
Doeka

sve

bijelo...

ga

bijela

bolniarka, mlada, bijele

ruke do lakata,
bokovi,
prijazno

smijei

se

upisujui

Melkiora u veliku knjigu.

Ovako se valjda

4176

raj

ulazi,

nebeska

sekretarica...
- Tresi? - smjeka se
sekretarica

nad

knjigom. - Moda smo

roaci? Ja sam
Tresi-Pavii, pjesnik je
moj stric.

4177

Marinkovi Kiklop
- No ja sam samo Tresi
- nasmijei se skromno
Melkior,

srce

mu

zatrepta od
zahvalnosti.
- Ali strica znate? - Digla
rajsku

glavu

gleda

4178

lijepim

oima.

-Hou

rei,
itali ste ga?
Melkior
nekoliko

joj

odrecitira
patetinih

pjesnikovih stihova.
- Ah - zadivila se. Recite, i vi ste odozdo?

4179

- Nisam. - Nije joj htio

pruiti

to

malo

zadovoljstvo. - Ja sam...
- ali
prekine

ga

zvonce,

major ju je zvao.
- Oprostite. - Ona ue
na bijela vrata i zaas

4180

se vrati: -Gospodin e
vas
major

odmah

primiti.

Evo ovdje uite i svucite

se do pasa, onda uite
na ona

4181

druga vrata. Ne bojte

se, major je vrlo dobar
ovjek - apne mu jo u
povjerenju,

kao

dragu

tajnu.
"Vrlo

dobar

ovjek"...

Svlaio se u mranom

4182

sobiku

zasienom

smradom
isparavanja

oznojenih

tijela. Ona je zaljubljena

u

njega.

doktori i

To

se

zna,

4183

bolniarke... a unutra je
sigurno i divan... "Dobar
ovjek"... Gol do pasa,
dopola
banana,

oguljena
bijela...

ne,

osuena riba u irokim

akirama, lice iz

4184

crtanog

filma

izmama... Zagrli svoju

mravost
djevianskim

s
stidom.

Glumice
i

reiseri,hori-zontalna

zanimanja... onda uite

4185

na

ona

druga

vrata.

Ue.
"Vrlo

dobar

visok,

ovjek",

ravan,

na

sljepooicama
prosijed...
takve

one

vole

4186

intelektualce. Sporom i
umornom gestom ree
mu da prie. On osjeti
potovanje,
nakloni

se

golom

polovicom tijela. Major

se prijazno osmjehne i
oinski poloi

4187

ruke na njegova iljasta

ramena.

Melkior

se

poboja da mu se ne
zgadi to
tijelo...
-

Okrenite

se

ree

major tonom kao da ga

4188

moli. Oho, tu se ak
govori i vi! Bio
bi mu poljubio ruku na
svom ramenu!
-

Diite.

Duboko.

Kaljite. Diite ubrzano.

Jo bre. - Melkior dahe
kao pseto,

4189

brzo,

smijeno,

nepristojno. Gleda bijeli

divan... i to dahtanje...
tu oni,
pjesnikova sinovica i...
ali nije vjerovao u to.
Stvarao, dobar ovjek.

4190

- Sad legnite ovdje. Melkior se skanjivao: na

taj bijeli divan... bojao
se
oskvrnua.

Ona

slika:

njihova ljubav... mislio

je kao romantini vitez.
Pa ako

4191

se uistinu vole... - No
leite,

to

zamoli

ga

je

isto

major.

On

legne na
isto, hladno platno i (u
sebi)

zamoli

oprotenje.
Marinkovi Kiklop

za

4192

Major

je

njemu,
traio

kuckao

po

oslukivao,
skrivenog

neprijatelja.
Nita. I na rentgenu nita.
- Nita - ree major s
osmijehom

skrivenog

4193

zadovoljstva.

-Teka

astenija. Ali
ostat ete ovdje, valja
da se oporavite - govori
ispisujui

enigmatske

rijei u
formular

vojne

medicine. Zatim pritisne

4194

gumb

elektrinog

zvonca.
to znai "ostat ete
ovdje", a tamo ekaju
na

mene

Cezar,

narednik i iak! Kao

4195

da e me tu neko sunce
bolje ogrijati pod nebom
njihove ljubavi i velike
dobrote? A znate li to
znai

jednom

Cezaru

oduzeti ovakva vojnika?

Centurion

4196

iak

jako

se

zabrinuti gdje sam. Pa

major "po mahovini"...
sluaj amo, vidi
ga... Ugo bi od toga ve
napravio

toku

svoga

programa. Sada on jo
spava,

4197

hulja!

Svi

oni

jo

spavaju, hulje! Rano je.

Lako

njima.

Ugo

(natekla mu jetra)
jo

nije

Gospodin

dobio
Kalisto

poziv?
ima,

znai, nekih jaih veza,

jer u ovo

4198

ratno vrijeme Peharek

tako lako ne zaboravlja,
ai-vojnii,

jok!

pred

Kraljem
svi smo jednaki i goli.
Sad e ona ui, a on
ovako jadan
akira viri...

i gol iz

4199

Izvolite,

majore?

gospodine

ue

ona,

sinovica draga, a sva

uti od bjeline.
Ostala
kod

je

vrata

nepomina
i

pobono

eka da joj major dade

znak da prie.

4200

Znai, to je tako meu

njima,
Melkioru

slubeno?
laknu.

Na

prsima muki
prekriio ruke kao goli
ratnik
poglavice.

atoru

4201

- Momka emo zadrati

ovdje

skidajui

ree

major

stetoskop

uiju. - Uputite
ga,

sestro,

gore

na

odjeljenje, soba sedam.

Tako. - Major ustane od
stola i lako

4202

lupnu

Melkiora

ramenu.

To

je

po
bio

pozdrav.
-

Hvala,

doktore

gospodine
povlai

se

Melkior leimice, a ono

ue hlaa

4203

stegnuto

oko

tankog

struka rascvalo se od
ponizne

zahvalnosti.

Zadnjicu upravio
krivo i na kriva vrata, pa
ga

Ona

prstom

usmjeruje, tamo, tamo

gdje ste se

4204

svukli, tamo se obucite,

onda doite k meni, i
smjekaju se njih oboje,
uhvatio
je jedan njihov streloviti
pogled,
"poslije".

dogovor

za

4205

Oblaio

se

jadom

ismijana mukarca. Ali

kad je sa injelom preko
ruke ponovo
uao

njene

"bijele

dvore" osjeao se kao

putnik u
Marinkovi Kiklop

4206

turistikom birou ispred

stjuardese
pored

kojoj

sveg

je,

skrivenog

prezira,
najsvetija

dunost

mu

najljubaznije

se

smijei

da

pri

umjereno pokazuje

da

tom

4207

zube. Ona e ga sada

odvesti

njegovu

kabinu, ovdje vam je

kupatilo, tamo WC, a
ovdje
vam

pozvonite
to

ako

ustreba...

transatlantik
zaploviti po lakim

i
e

4208

valovima u novi svijetli

svijet

gdje

ne

ljudoderski

dopire
zadah

Polifemakiklopa,
jednookoga gada.
- Dobar je major, zar
ne? - ree ona hvalisavo

4209

kao da po neemu on
pripada
njoj.

Melkior

prebaci

injel preko druge ruke

ruti-nerskom
nestrpljenja i

gestom

4210

nasmijei se kao ovjek

koji

je

razumije.

Ona

pocrveni.
-

Da,

utljiv

dostojanstven ovjek ree on da bi je jae

zbunio i natjerao

4211

na

eventualno

povjeravanje.

Nepristupaan.
-

On

je

lijenik.
jenjavalo
licu, ali

prije

svega

Crvenilo
na

je

njenome

4212

zadrhtae joj bijele ruke,

zautae

papiri

njima. - Bolestan vojnik

za njega
je pacijent kojeg treba
lijeiti...
-...

poslati

natrag

Cezaru kad se izlijei.

4213

Cezaru

Cezarovo...

-nasmije se
suho Melkior.
-

Kojem

Cezaru?

pogleda

ga

zaueno;

papire

odloila na stol.

ona
je

4214

To

je

jedan,

kau,

daroviti konj, tamo, u

vojarni

Melkior

je

govorio s
potrebnim respektom. Dva je sina nekih jadnih
majki ve poslao u Had,
k

4215

Aidu... ovako bi o tome

pisao stihove va stric.
Sad se eka da i treeg
momka
obori, da bi na vlastitoj
glavi
malj...

iskusio

smrtni

4216

Ona

se

smijala

pokazujui

naveliko

svoje bijele zube.

-

A-ha,

natjeralo
Ponudi
kutijice

to
k
ga

vas

je

nama!

iz

limene

4217

gumastozelenim
bombonima
"Eucalvptus": - Uzmite,
neu

vas

otrovati.

Raskuuju
grlo, dobri su za ovo
gripozno

jesenje

4218

vrijeme. Ah, kakvi ste vi

mukarci!
Junaci, a bojite se konja!
- A vi se ene ne bojite
konja, ne bojite se ak
ni

lava,

bojite i,

ali

se

mia

4219

ha-ha-ha,

bojite

se

ohara. A poznato je da
je

ohar

opasniji

od

lava... Ni muha
se ne boji krokodila, ali
pauka

se

instinkt
nikada ne

boji.
koji,

To

je

kau,

4220

vara. A opet va strani

neprijatelj mi zna da je
maka mnogo strasnija
od
lava...

tako

idu

krugovi straha i saMarinkovi Kiklop

ti

4221

pinju sve to ivi i to se

na

neki

nain

mie.

Jeste li kada dotaknuli

prstom
nekog malog kukca to
mili

po

prozorskom

staklu? On odmah pada

mrtav, zar ne,

4222

sav

nekako

isuen

upalj. Jest, to je on
mrtav!

Simulira,

mali

lukavac.
Misli: ovako u ja biti
neinteresantan,

pa

me se proi ti zlotvori.
Mudrac, a

4223

tako

sitan!

ak

ni

mozga nema.
Ona je sad zamiljeno
sisala

"Eucalvptuse":

kod tih se "misli" valjda

mora biti
ozbiljan. Melkior je svoj
bombon

ve

odavno

4224

progutao, smetao mu je
dok je
govorio. Ona raskuuje
dah za poljupce. Moda
ima zadah od istrunulih
krajnika
ili od jutarnjega praznog
eluca,

"gospodin

4225

major"...

Ali

to

je

nezahvalnost!
- sjeti se i zastidi u sebi.
Zar mi nisu oni oboje?...
Da sam ovjek,
blagoslovio

bih

njinu

ljubav, nastavio se aliti

s ogorenim stidom.

4226

- Moda ste i pjesnik ree ona i bojaljivo ga

pogleda.
-

Nisam.

Nemam

talenta. Odvie pjesama

znam napamet, pa sve
to bih pokuao

4227

bilo bi nalik na neku od

tih pjesama. Ali to ne
znai da nemam prava
bojati se
konja.
Byron,

Ba

naprotiv.

jedan

od

najveih, bio je dobar

jaha moda zato to

4228

je bio hrom. Ali on bi

radije bio iao pjeice,
bio

je

prekrasan

mukarac.
Ona pogleda radoznalo,
ali

elektrino

ugasi

njen

major ju je

zvonce
pogled:

4229

zvao.
- Evo, s ovim se prijavite
na odjel - na brzinu mu
preda nekakve papire. Nastavit emo razgovor,
sad emo se viati. -1
nestane ona iza bijelih
vrata.

4230

Otila

na

divan...

mislim, na razgovor, po
turski, popravi on rijei,
ali misao
osta

puna

ljubomornih

gorkih
sumnji.

"Sad emo se viati"...

no, pa to je prvi

4231

susret, i zatim (sjeti se)

zbogom, Vivijana!
Izae

radosno

da

potrai odjel. No gdje je

to?

Upita

vojnika

bijelom, vojna
medicina, gdje da se s
tim papirima javi.

4232

- Tu ti pie iznad nosa ree bijeli vojnik. Ovakvi

su oni to ratuju po
snijegu,

na

skijama,

Rusi. Izmie im tlo pod

nogama

strani mangupi.

pucaju,

4233

Proita jo jednom to
pie

"iznad

nosa"

na

crnoj tabli pored ulaza:

TUBERKULOZNO
ODJELJENJE. uta slova
na

crnoj

podlozi

-pogrebniko drutvo.
Servus!

4234

Marinkovi Kiklop
i
Lijepa podvala! - ape
razoarano vraajui se
prema ambulanti. Radije
i Cezar
i

iak

Kochove

nego

one

bakterije!

4235

Crtao

ih

je

na

ploi

profesor higijene,
tapii,

milijunsko

mnotvo sitnih gadova.

Ona

"vrlo

dobar

ovjek" namjestili
klopku: izmeu Cezaroika i Kochovih bacila -

4236

biraj.

Sad

se

tamo

smiju. "Sad
emo se viati"...
U ekaonici nije bilo nje.
Odanle

se

nita

nije

ulo. Osluhne paljivije,

prisloni uho na bijela
vrata. Nita. uvaju se.

4237

divan,

vjeran,

ponizan,
stisnuo zube, uti kao
grob. Sigurno je to i
zakljuano. On pritisne
kvaku.

4238

Vrata se otvore usluno

- izvolite. Glava mu po
inerciji uleti u sobu.
- Izvolite? - Major sjedi
za
ona

stolom,

potpisuje,

ministrira

suilom u
ruci, gnjei potpise.

sa

4239

- Neto nije u redu? zastane

ona

iznad

potpisa.
-

Tamo

pie

TUBERKULOZNO
ODJELJENJE
glava
unutra.

plaho

izgovori
tamo

4240

- Pa to onda? - ree
major.

Oboje

se

nasmijae. - To vas je
uplailo?
-

Ja

bih

radije

onda

natrag... - govori glava

glupavo. - Oprostite - i
htjede se

4241

povui - smetam.
-

ekajte.

Major

ustane, povue ga za
rame,

uvue

sobu

cijelog Melkiora. Previe ste slab, morate

ostati. Ne bojte se to
tamo pie... pozitivni

4242

bolesnici
oni

ba

su

posebno,

tuberkulozni.

Soba sedam je ista,

udobna, svega
pet

kreveta,

intelektualci, zabuanti nasmijei

se

major

tako, goljavi, na

4243

reimu

pojaane

ishrane, veseli momci,

nee vam biti dosadno.
- Hrabri ga major
i tape po ramenu, a
Melkior osjea kako se
crveni...

zbog

sumnjienja:

onog

4244

klopka...

zbog

nje,

pjesnikove sinovice. Ugo

bi

sada

kleknuo

poljubio zemlju
po

kojoj

koraa,

blagoslovljena ti svaka
stopa, dobri ovjee!...
Oi mu se

4245

ispunie

suzama

zahvalnosti, poboja se
da

ne

zajeca.

Major

inteligentno nasluti
to

stanje,

"muki"

po

udari
obrazu:

ga
-

Hajde sada na odjel... i

ne osvrite se

4246

na tablu. Eh, nije svatko

roen

za

vojnika

promrmlja vie za sebe

sjedajui
natrag za svoj stol.
- Hvala vam, gospodine
doktore

nakloni

Melkior u povlaenju.

se

4247

Marinkovi Kiklop
- Dobro, dobro, mome,
do vienja - nastavlja
major s potpi-siva-njem.
- I jest
neka strava ona naa
tabla TUBERKULOZNO...

4248

Ovo nije prvi sluaj uo je jo

Melkior majora dok je
paljivo

za

sobom

zatvarao vrata.
U

bolnikoj

plavo-bijelim

odjei

sitnim

4249

prugama,

prosjaki

ogrnut injelom,
ulazi Melkior u sobu broj
sedam.
Zastaje

Nesigurno.
kod

vrata,

pogled mu
zabrinuto

bludi

od

kreveta do kreveta, po

4250

licima

to

vire

iznad

pokrivaa i
gledaju ga ispitljivo i
reklo

bi

se

na

smrt

nemono. Melkior stoji

izgubljeno

4251

pred

tim

hladnim

pogledima i kao moli

milost.
- Tartuffe, skidaj masku!
- odjednom vikne jedno
lice i sjedne u krevetu. No,
prii, to si se tu usro?

4252

- Zdravo, momci! - ree

Melkior poluglasno, ali
jo se nije pomaknuo s
mjesta.
- Je li ovo moj krevet? pokae
ureen
do vrata.

glavom
krevet

na

odmah

4253

- Jest, tvoj - odgovori

crnomanjast momak s
briima a la Menjou. A i ti si
neki
sluaj?

tei
-

majorov
Zauje

se

prigueno smijanje pod

pokrivaima... Ali

4254

oi

izvan

nude

pokrivaa

pridolici

svoju

teku tugu, nemaju one

nikakve veze s
tim obijesnim smijehom.
Kako su se izvjebali!
misli Melkior sa zaviu.
Ovdje,

4255

Krele, da te vidim! I
odjednom
"zborno

se

sjeti

mjesto

kod

kantine" - narednika.
Baci svoj zaveljaj na
krevet i izjuri na hodnik.
Oni ga dozivaju iz sobe,
viu:

4256

zezamo se, kud e? A

moda

je

ozbiljan

sluaj?...
Narednik je ekao na
zbornome

mjestu

kod

kantine, s etvoricom:
nije im

4257

upalilo...
kao

misli

Melkior

odabranik

medicinske fortune.
- A dokle u ja tebe da
ekam, je li? - izdire se
narednik. -No, ta je?
- Ja ostajem. - etvorica
zavidno

gledaju

na

4258

bolniko

rublje

ispod

njegova
injela. Melkior pokae
naredniku

svoje

vrijednosne papire.
- Nemoj, zaplakat u! ceri

se

na

njega

4259

narednik

bijesno.

kako u jadan ja
bez
nakon

tebe?

Zatim,

to

je

pomno

pregledao

papire:

Hajde, gubi se, da te

moje oi vie ne vide!
Marinkovi Kiklop

4260

Amen, misli Melkior, a

ree

naglas:

Razumijem,

gospodine

narednice.
- Razumjet e ti ve
jednom boga svoga! uo je Melkior za sobom
narednikov

4261

blagoslov na rastanku.
Sad je evo tu sve bijelo i
neka

mala

donekle.

bolest...

Zlatokosa

nije, ispod
bijelog

ukrobljenog

poveza na glavi izviruje

4262

joj crna kovrava kosa,

a zovemo
je sestrom, religiozno,
zbog suzbijanja bluda u
tihim

bijelim

hramovima
zdravlja.
sveenici

Samo
tu

tamo

4263

gucnu malo od misnoga

vina. "Sad emo se
viati", ali kada? On je
ve eznuo za obeanim
vienjem.

Melkior

se

ugrijao u
krevetu
utopljenik

(spaen
vraa

se

4264

ivotu)

mrava

ivotinjica napajala se
matom, poela se ivo
micati pod pokrivaem
u

raskoima

samoe. Pustio

poudne

4265

je da pojede cijeli ruak

"pojaane ishrane", jak i
hranjiv obrok, a sada se
bojao

njena

zadovoljstva.
e

se

na

Priviknut
udobnosti

maznoga bolesnikoga

4266

ivota,

odat

glupom,
tovljenju,

se

slijepom
spremiti

od

sebe dobar zalogaj

Polifemu-ljudoderu.
Brodolomci

spavaju.

Propisana sijesta nakon

4267

dobrog ruka. Sve zbog

tovljenja,
ozdravit se mora! Lako
hrkanje s popodnevnom
sor-dinom (pun ton je,
valjda,

4268

ostavljen za no). A za
agenta vie nita nisu
uli. Dani su prolazili u
nagaanju. Upravitelj je
stroja vjerovao da su ga
domaini
neku

smjestili

4269

svoju bolnicu: on je ipak

bolestan ovjek, valjda
nee bolesna ovjeka...
Svi su
razumjeli

to

"valjda

nee" i mislili: ah, to ne

bi,

ljudoderi...

morao bi

Ali

4270

se

nai

neki

znak

(uperak Orestove kose,

Odisejev

oiljak,

prepoznavanje po
Aristotelu), po emu bi
se znalo da je agent...
Imao je zlatan lani
oko vrata

4271

s kriiem i djetelinom
sa

etiri

(dvostruko

listia

osiguranje),

valjda ga nisu
i

krii

ostavili

i
na

djetelina
cjedilu

odsudnom asu? Tu je
nadu izrekao

4272

prvi oficir s bljutavim

sarkazmom

vaui

apatino u svom uglu

nekakvo
"narkotino"
mu

ga

je

lie

to

pronaao

doktor. Mornara nije bilo

u cabanni.

4273

Sagradio sebi u kronji

orijakog

baobaba

tarzanski ardak, tu ivi

i svaa se s
majmunima.

Napokon

moe slobodno hrkati!

ivotinje
srodni glas

su

shvatile

4274

Prirode

ukazale

veselo
papige

mu

potovanje,
se

smijale

koru, pjevice
izvijale ditirambe Snu.
Sjeo mu san na vjee
mekom zadnjicom: bujipaji, pulji o

4275

Marinkovi Kiklop
kojekakvim obeanjima.
Opija

ga

slatkim

slikovitim

priama:

bijela sestra pjesnika sinovica... pa

ja

njoj,

ona

meni,

4276

onda ja, a ona kae,

zaboga, ne
tu, netko e nas vidjeti!
i

odlazimo

dalje,

gustog

iza

tamnog

tamarisa to se
nadvio nad pjeanom
plaom. Ja je vodim za

4277

ruku, ne otima se. Samo

dre kao
ptice golo njena mala
ruka

mojoj

mukoj

ruci: kamo me vodite?

Da vidite kako
je ondje more bistro,
vidi se svaki kameni

4278

na dnu. - Kako se moe

vidjeti kad
je no? - A fosforesciranje?

Planktoni

svjetlucaju,

jato

zvijezdica, vidjet
ete, divno je... mucam
i

obuhvaam

je

oko

4279

struka, vitkog, a gore

bujne grudi
as
zovu

me

odbijaju

diui

as

duboko

burno. Moje usne trae

njena usta...
nailaze

na

uho.

Dobro,uho. Prihvaam i

4280

uho, Ali to da rade

usnice na uhu? Uho
je tvrdo, komplicirano i
uplje. Poljubiti upljinu?
Ali iz usta tad izmili
polip, mokri piljski tip, i
ispuni

svu

koljku

4281

vlanim milovanjem. I ja
kaem
fuj! (jer uho je poneto i
gorko), ali ona se sad
sva privija uza me i
kae ah i
oh i to to radi, dragi?
Ali

nita

dalje

ne

4282

pokree

mata.

Nae

glave zanjihae
nad

nama

granu

tamarisa, iz nje izleti

raspjevan roj komaraca
i napravi zvunu
aureolu oko naih glava
-

z-z-z-z-z-

od

4283

posljednjeg

slova

abecede.
Zuji

san

sanjivu

pjesmu... ali pogreno

odabire sliku s ljutim
insektima. Melkior osjeti budnost u
najeenoj

koi.

Oi

4284

odbacuju san. Tu je jo i
doktor
koji ne spava. Smilja
to da radi. Htio im je
napraviti

psinu,

nagovoriti
mornara da nestane na
nekoliko

dana,

da

se

4285

krije, pa bi im onda
rekao: eto,
posluao

sam

vas,

otplovio on bez nas. A

to sam vam govorio?
Ali odustane od
nezasoljene
odvratio

ale,
ga

kolega

4286

major.

Doktor

izmijenio

otkad

se
je

upoznao
majora. Postao je, tono
rije,

"drugi

ovjek".

Melkior je ulagao sve

svoje

4287

demagoko umijee da
postidi rieg asklepijada
pred humanim i umnim
vojnim
ftiziologom.
obraenje

No
nije

teklo

glatko, rii je imao svoje

argumente. Major

4288

bi

na

vaem

mjestu

nastojao da iupa te
nesretne ljude iz zuba
ljudodera, a vi
uivate

njihovoj

samrtnikoj muci. Makar

bi im nastojao olakati
to strano

4289

umiranje... Nije istina da

ne moete nita, niste
ni razmislili da li ita
moete. Dobro, oni su
oholi i glupi, kaete, no
zar samo zato moraju
biti

4290

osueni na tako stranu

i

odvratnu

smrt?

Da,

svaka smrt je odvratna i

strana
(osobito ona koja prijeti
nama)

no

priznajte, ima
Marinkovi Kiklop

ovoj,

4291

posebne strahote. Biti

skuhan
Gospode

pojeden,
Boe!

o,

Svi

"skuhani"

smo mi na neki
nain

osmjehuje se doktor - a
bogme

pojedeni.

Kuhaju nas kojekakve

4292

hulje

kodovima

paklenskih intriga, truju

nas

svojim

monim

prezirima, tjeraju
nas u bjesnila i mrnje,
pa

kad

nas

dobro

nahukaju, turaju nam u

ruke kojekakve

4293

sprave da se ubijamo. A
zato? Zar zato da bi se
najeli

nae

ovjetine?

Kojeta.
Njima

se

crkotina.
hijene,
ribe, bia

gadi
Nas

crvi,

naa
deru

leinari,

4294

nedostojna
delikatne
ovdje,

tako
hrane.

te

"nesretne

ljude" pojest e ljudi,

nai naivni domaini koji
preozbiljno uzimaju ljutu
alu nae majke Prirode.
Pa

4295

kakva

je

tome

posebna strahota? Ubit

e nas bez mrnje, ak
uz umjetniki
program

narodno

veselje, i jest e nas sa

svijesnom

slau

rijetku divlja

kao

4296

iz nekog drugog njima

nepojmljivog svijeta. Pa
to je donekle i ast:
umjesto od
crva,

biti

pojeden

od

ljudi. - A kad biste i vi

imali doivjeti tu ast

4297

(obratite panju na izraz

doivjeti),
govorili

da
s

li

biste

jednakim

cinizmom?
- Govorio ne bih, no bio
bih prisiljen da jednako
mislim. -1 ne biste nita

4298

poduzeli

da

vas

ta

"ast" mine? - A to bih

mogao

poduzeti?

Da

kao vi i ovi
trapim svoje tijelo? Da
unitim meso? Da im
otmem

zalogaj?

ostala bi koa! Od

No

4299

nje

bi

oni

napravili

bubanj! Ili da ih uzmem

obraati u ime naeg
Boga: ja sam
va brat, nemojte me
jesti? (Pa oni sa slau
jedu

misionare!)

uinim udo?

Da

4300

Da preko noi udarim

pu, ukinem sve zakone
(hrani se, ivotinjo iva,
kamenjem
i zrakom!) da zabranim
maki da pojede mia?
Da

zavedeni

pomutnju i kaos?

nered,

4301

Od

svih

bogova,

jo

poznatih
nijednom

bogu nije to polo za

rukom - da ukine
Prirodu. Nijedan nije to
ni pokuao, ni napamet
mu nije palo. Svaki je od
njih

4302

na svoj nain mudar,

zna da je Priroda od
njega poneto jaa, da
ne moe
izmijeniti

ni

sudbinu

jedne kapi vode. Zato

su

se

bogovi

drali Prirode

radije

4303

nego tih naklapanja pomoi jadnom ovjeku.

Jedan je to i pokuao, pa
su ga
priko-vali za stijenu i
pustili

ptice

da

mu

iskljucaju jetru. Oni su

radije

4304

potvrivali zakone. Ako

vulkan ima unititi grad,
oni su za unitenje, ako
se
ljudi imaju meusobno
poklati, oni su za klanje.
Oni ak svojataju sve to
kao

4305

Svoju

Volju.

Oni

su

uvijek na strani onoga

to

ljudi

nazivaju

Sudbinom. Oni su
bili za to da sin ubije
oca i oeni majku, da
mu majka rodi sinove i
brau,

4306

keri i sestre. Jedan je

ak ostavio na
Marinkovi Kiklop
cjedilu i vlastitoga sina i
pustio da ga ljudi ubiju
da bi se ispunio Zakon.
Pa

4307

valjda su bogovi i zato

da ljudi jedu ljude zbog
zakona gladi. Obratite
se
njima, a mene pustite
na miru.
Jest, govorio je tako rii
asklepijad s neugodnim

4308

izluivanjima
povrinskih
lijezda

(ne

zaboravljajmo nikad to
njegovo stanje), ali vie
ni on nije mislio
tako. Akako je mislio, to
Melkior

nikako

nije

4309

mogao da smisli. Major

mu se
umijeao u priu. Sto da
radi

jednim

asklepijadom koji, zbog

majora, sad
postaje
ovjekom?

dobrim
Jo

juer

4310

uinio bi psinu, a sada

smilja to moe
uiniti

za

svoje

"Menelaja" koji ekaju

da

budu

pojedeni.

Moda i zbog
osjeaja

samilosti

njemu klija udnovata

4311

ambicija da izmijeni tim

ljudima
sudbinu. Ali kako, kako?
- to je ono to ne moe
da smisli Melkior.
to

da

radi?

pita

matu u stvaralakom
oajanju.

4312

Uzeo

se

usput

sudbinom
agenta.

baviti

jadnoga
No

ve

sutradan izvijestio ga
stari

mornar

da

je

gospodin agent postao

veliki gospodin. Dobio je
suknjicu od

4313

palmina lia i perjanicu

od papagajskog perja,
postao glavni pomonik
Velikoga
Vraa i linost koja sada
ivi

blizini

samog

Poglavice. - A lani oko

vrata?

4314

Jesu li mu ostavili lani

s kriiem i djetelinom?
- Ali ne umiruje to
doktorovu

zavist.

trgovaka

Ta

bluna

napravila takvu karijeru!

Merkurov torbar

4315

zauzeo

mjesto

Asklepijeva eda! Ne, tu

se

mora

smjesta

poduzeti neto odluno i

vano! Ali to, ali to?
Zauje

se

sveti

suanj

hodnika
krute

4316

enske haljine i urni

mali korak na
gumenim

potplatima.

Melkiorovo

tijelo

zadre preplaeno. On
proape "dolazi" i
uzme odabirati nekakav
izraz za doek. Osjeti

4317

ponavljanje

na

svom

licu one iste

nepripravljene
zateenosti
susretao

kojom

je

Vivijanu

zaklopi oi kao dijete,

potrai

zaklonite

hinjenom spavanju. Ali

4318

kad

je

osjetio

njen

ulazak u sobu
razmakne trepavice tek
toliko

da

bi

mogao

provjeriti: hoe li me
potraiti
pogledom?

4319

Mila!

Izgovarajui

"dobra
oi

jo

veer"

njezine

potraie

njegov

krevet. On
sretno zaklopi oi kao
blaeni psi preputen
milovanju! Mila! Davilo
gaje gusto

4320

osjeanje sree.
- Ovaj novi... spava? zau iznad sebe paljiv
apat, kod
Marinkovi Kiklop
djejeg

krevetia,

bunilu djejih groznica,

4321

glas svoje mlade majke.

Ali
odjednom
popusti

sretni
u

iznenadnom

gr

nekom
i

tunom

ozdravljenju. Hladna
ravnodunost
odomaenog,

kunog

4322

izraza "ovaj novi" ponizi

ga kao broj na
robijakoj

bluzi.

Toliko

sam tu prisutan, kao

ovaj

novi,

prugasta

anonimnost
jednoga od ovih. I ne
otvara

oiju

Melkior.

4323

Usne

lano,

dahom

umornog spavaa,
od

razoaranja

prkosnoga jada. Osjea

njezinu uspravnu blizinu
kako ga dotie
hladnom
nepristupanou. Kree

4324

se

sva

utavo

papirnata

magnetskom polju
njegova
ljubavnog

silnog
eznua

neosjetljivou stranog,
ravnodunog tijela.

4325

Ne

osjea

ona

tu

meni, pod ovim vojnim

pokrivaem,

jedan

divan svijet stvoren

za njezinu ljepotu. Moje
je srce umorno, a tijela
vie

nemam

poljubim. Evo

da

te

4326

ti, draga, ovi oblaci to

plove nad mojim mrtvim
oima. I zamilja Melkior
neku
svoju
osvete)

smrt
pod

pokrivaem

(zbog
sivim
poasno

obrubljenim dravnom

4327

zastavom. A unutra, u
smrti svojih oiju, vidi
udan ivot osloboenih
boja,
divno lebdenje obojene
mate
svoje

po

prostorima

oajne

Imao je potrebu

samoe.

4328

da se sav uvue u svoj

udni kaleidoskop, da se
sakrije i nestane pred
strahom
od novih eznua.
- No, dobro, pustimo ga
neka spava - uje njezin

4329

glas

iz

onog

drugog,

biveg
prostora gdje je ivot
opasan i gorak. I htio bi
da se vrati po tom glasu
iz
labirinta

svoje

izgubljenosti, da ostane

4330

meu stvarima, u sivilu

kinog
poslijepodneva

pod

njenom zatitom njene

naklonosti.

Ali

naklonosti nije uo u
tom nehajnom pluralu
koji

je

samo

znaio

4331

rjeenje jedne dileme,

da li da ga budi
zbog

nekih

dunosti.

njenih
bolje

da

spava, znailo je to, ne

treba se njime
baviti.

4332

- Pa on uope ne spava,
sestro aci-ha! - kihne
onaj to gaje nazvao
Tartuffom;
svi ga popratie salvom
kihanja.
To

je

neki

poasni

pozdrav, misli Melkior,

4333

taj plotun, i poboja se

da se u tome
krije neko ruganje.
- Nazdravlje! - odgovori
ona

kliktavim

smijehom, poaena. Znai,

4334

epidemija jo traje? - i
vadi pet toplomjera iz
prsnoga

depa,

svakome po jedan
pod pazuh.
A peti joj je ostao u ruci.
- A ovaj jo spava.

4335

- Ah, vraga spava! - javi

se Menjou. - Tartuffe, ne
pravi se
Marinkovi Kiklop
lud! Iskazi svoju tjelesnu
toplinu.
A zato ja ne bih mogao
spavati?

protestira

4336

Melkior u svom lanom

snu. Ne
vjeruju

ni

ovjekovu

snu.
Ona

se

nagne

nad

njegov krevet i zagleda

mu se u lice.

4337

On

doista

spava

ape ona (osjea njen

dah

na

oima).

-Ostavite ga u miru,
umoran je, jadan.
- Tartuffe - otro ape
mali to lei pored njega

4338

aneo

lebdi

iznad

tvoje
glave.

Isprui

ruke,

zagrli anela, Tartuffe.

Svi se nasmijae runo,
rugalaki.
smijei

ona

nagnuta

njegovim licem.

se
nad

4339

Vidi

Melkior

razmaknute
sunce

kroz

trepavice

meu

crnim

zavjesama: ljepotu
njenih

grudi

ispod

bijelog tita i bijeli vrat i

oi nasmijane... Njezin
dah ga

4340

miluje po licu, osjea

miris njezine blizine, a
Mali

Mefistofel

ape

"isprui
ruke,

zagrli

Tartuffe"...
njegove

anela,
ruke

se

doista

ispruie, same (on

4341

zna dobro da to nije

htio), obuhvatie lijepu
sinovicu

privukoe

snano njenu
aneosku

glavu

na

njegove usne.
Njen

vrisak

prostrijeli

dvije

grabljivice,

one

4342

ispuste rtvu i padnu

mrtvo na
dravne

boje

vojnog

pokrivaa.
Melkior

se

trgne

iz

ludoga sna (stvarno mu

je tako bilo - kao da se
budi) propne

4343

se na laktove i gleda
zaueno

nita

ne

razumije. "Ne, to nije

acte gratuit,
sanjao sam, ah sanjao
sam...

Nije

acte

gratuit"... izmucava kao

neko objanjenje

4344

svojoj

probuenoj

svijesti.
Ona je rukama zaklonila
lice i sva se jo trese.
Do nje ve zatitniki
stoji

4345

Brk a la Menjou i nastoji

da joj odlijepi dlanove
od lica: "Ali to vam je
uinio, sestro, to vam
je uinio?"
- Nita, nita - odgovara
ona iz dlanova i bori se
s plaem. -Nita mi nije

4346

uinio. Sanjao je neto...

Boe,

kako

sam

se

uplaila!
- Fanjao je on vvafju
matev! - isfuflja ugojeni
zubati tip her-mafrodita
to

4347

lei kod vrata. - Htio je

on nju poljubiti, to je
njegov fan.
- Sluaj ti, kako li se
zove

obraa

se

prijetei Melkioru Brk a

la Menjou to si htio uiniti sestri?

4348

Ona sada skine ruke s

lica i zatitniki stane
izmeu

Menjoua

Melkiora:
"Pustite ga, radio je u
snu. Idite u krevet."
- Hi, hi, ja sam mu
sugerirao

triumfira

4349

Mali. - Hipnotizirao sam

ga.
Marinkovi Kiklop
- Ma to si ti... hajde, ne
budali! - dobacuje srdito
Tartuffe: elio bi da
napadne Menjou.

4350

- Sto, ja sam se time

bavio! - protestira Mali. Radili smo na fakultetu
sugestiju i hipnozu. Ja
sam psiholog.
- uj ti, piolog, prestani
pipikati

tu

nama

po

glavi! - rasrdi se ozbiljno

4351

Menjou.

Nije

uspio

udariti Melkiora. Bio je

ljubomoran. Mislio je, to
je njegovo
pravo po ljepoti.
- Reci, molim te, kolega,
- moli Mali Melkiora -

4352

reci, jesi li radio pod

mojom
sugestijom?
- Ja ne znam to sam
radio - odgovara Melkior
zabrinuto
umorno. -

nekako

4353

Valjda sam neto uradio

u

snu...

Oprostite,

sestro.
- Pa on je lud! - uzvikuje
oduevljeno Tartuffe. Zar ne vidite da je lud?
Gledajte mu te staklene
oi! Odmah sam opazio

4354

da mu fale tri daske u

tarabi.
- A zato ba tri? ismijava

struno

Mali

psiholog.
- To fe tako kafe, budalo,
-

poduava

Maloga

4355

Hermafrodit. No Tartuffu
nije do
razgovora

Malim:

Gledajte, ljudi, on nije

pri

sebi.

Opet

sanja...
Gledajte mu oi!

neto

4356

Melkior

jo

nepomino

uvijek
sjedi

krevetu tuno zagledan

u neku nevidljivu
daljinu.
mumlja

Neprestano
jedno

isto

pitanje: "Je li to acte

gratuit? Ne, to

4357

nije

acte

gratuit",

odgovara, reklo bi se,

razoarano,

ali

on

nikako i ne misli
na to. Tim rijeima eli
postaviti zapreku jednoj
drugoj
nastoji

misli

to

se

4358

probiti do svijesti, misli

koje se on boji, pa joj
stavlja zamku - Ugove
iscerene plombe: eto, to
je acte gratuit! Bravo,
Eustahije! Ali ne, ne,
nije

4359

acte... On se bori za
istinu. I dok traje borba,
uje svoju misao izvana,
izvan
ove

magle

to

mu

obavija svijest, iz jednog

jasnog svijeta gdje se
vide stvari:

4360

pa on je lud! Zar ne
vidite da je lud?
To

je,

Melkior

znai,
se

ludost?

spusti

na

lea i prekrije se preko

glave. Takvo
udno stanje: u glavi nita, um krvi i strana

4361

elja u rukama. Ja sam,

znai,
lud. Bilo mu je gotovo
smijeno uti tu misao u
sebi. On se smjekao
pod
pokrivaem.

moda

sam i lukav, brodolomci,

4362

moda sam samo dobro

izveo tu stvar
s poljupcem? A ona e
me jo i aliti. Dakle,
ipak nije acte gratuit,
nego
simulacija ludila. A to je
mnogo

4363

Marinkovi Kiklop
bolje za moje prilike.
Vojne

prilike.

Vvafji

fimulant! - divio se sebi.

To e se
prouti, taj poljubac. A
sutra

poljubiti

4364

majora, da ne bi bilo
fum-nje.
Oduzet

im

"seksualno" objanjenje.
Kakav acte gratuit, ja
sam lud! Dragi

4365

Parampione,
proglaavam se ludim,
Orate, fratres!
- On bi tako "u snu" sve
nas

mogao

poklati

ovdje... na spavanju govori

4366

Menjou
ovjek.

kao
-

Ovo

mudar
treba

prijaviti majoru.
Po brku on bi mogao biti
neki pokuaj turistikog
vodia u ljetnoj sezoni
(jadranska obala na elu
s Dubrovnikom), a po

4367

zatiti

enske

asti,

dakako,
glumac

(bri

pristaje

uz uniformu). Valjda se
nije

vratila

Frediju?...

ako je i
Parampion

otiao

tragom vojnog poziva -

4368

Petrovaradin

(pasji

sin!), a don
Fernando...

Uostalom,

eto,

mi

sinulo

je

ludilu, ako je Maestro

ve prodao svoj
le, zar ne bi mogao
don Fernandu posluiti

4369

za

jedno

"eksperimentalno
preventivno" (nazovimo
ga

tako)

ubojstvo?

Otuda one simpatije! Tko zna to se

ve

sve

tamo

zbilo?

Koliko mrtvih, ranjenih,

4370

pod

istragom,

pod

sumnjom?...
- A to biste prijavili
majoru? - uje njezin
glas.

Da

je

ovaj

pacijent u snu
pruio ruke za mnom?

4371

Ne

"pvufio",

nego

fagvlio i poljubio. - To
govori Hermafrodit.
- Nije istina, nije me
poljubio!
brani.

Ona

Gospode!

brani te,

me
(Jest,

4372

podlace!

odgovara

Gospod.)
- Istina je, ja sam vidio govori Mali. - Poljubio
vas je, dodue, ali pod
mojom

hipnozom.

nije za to kriv.

On

4373

Sjajan

mali

ATMA

zabavlja se Melkior.
-

uj,

Tartuffe

mali
-

ako

govori
te

ja

hipnotiziram, nee vie

doi k sebi,
to

ti

garantiram!

Prestani gnjaviti s tim

4374

enskim budalatinama!
Ovaj je lud, to
je valjda jasno. Slaem
se,

treba

to

prijaviti

majoru. Ja neu spavati

s
luakom!
prebace

Neka
na

ga

nervno

4375

odjeljenje.

Na

promatranje.
A

ba

majora!

poljubiti

Neka

Tartuffe

ima pravo.
- Kaem ja, sve nas
moe

poklati

na

4376

spavanju

govori

Menjou.
- Zar se tako bojite ovog
mravog
Govori,

mladia?
Anele,

ja

te

sluam! Nije li vas stid? Pitomac

vojne

akademije,

4377

takva kukavica! Budui

oficir!
Marinkovi Kiklop
Nije,

dakle,

vodi?

Budui

turistiki
ratnik!

Srdbu, boginjo, pjevaj

Ahileja,

4378

Peleju sina, pogubnu...

Ali zato joj kiu?
Zasvrbi ga sluznica u
nosu

kihne

pokrivaa,

ispod

prigueno

kao krtica, ali

iskreno i vrsto. To od
one vode to su me

4379

polijevali, a ni upala ti
plua sada
ne gine, rekao je lijevi.
- Eto, i on kie - osvrne
se ona. Prie oprezno i
otkrije mu glavu. - Aja
sam

4380

mislila da ste vi ozbiljni?

- Smijala se.
Melkior uznese ponizan
pogled gore prema njoj:
- Kihnuo sam ozbiljno.
Hladno mi

4381

je. - Lagao je, bilo mu je

vrue, ali ulogu je sada
valjalo igrati do kraja.
- Jasno, nervna groznica
-

mrmlja

neumoljivo.

Tartuffe

4382

ujte,

ozbiljno!

kihnuo
Hi,

hi,

je
hi

cereka se Mali.
- Stvarno sam kihnuo Melkior

glumi

kneza

Mvkina.
-

Vjerujem

vjerujem

vam,

drmne

ga

4383

ona za noni palac to

je izvirio ispod
pokrivaa.
-

Moda

prehladio.

sam

se

Tamo

garnizonu polijevali su
me vodom. Bio sam se

4384

onesvijestio pa su me
polijevali...
-

Naravno,

hladni

okovi. To se daje za
izofreniju
Tartuffe.

-objanjava

4385

- Veli da fe onefvijeftio.
To je padavitsa - govori
Hermafrodit. - No, bit e
ovdje vvlo fgodno kad
dobije naftupe.
- Ja sam se onesvijestio
u

konjunici,

smrada...

od

4386

- Jo nisam uo da se
netko

od

smrada

onesvijestio - s visoka
govori Menjou. Moe od gladi... Valjda
nee rei da ti nisu dali
jesti u vojarni?

4387

- Jesu, kako nisu. Dali su

mi jesti dobre hrane,
mesa, ak i marmelade.
Ali
onesvijestio
prije

sam

doruka.

se
U

konjunicu se tamo ide

prije doruka. Ali

4388

nisam osjeao gladi, ve

naprosto od onog otrog
mirisa...

Zato

su

me

polijevali
vodom. "A upala ti plua
sada ne gine", rekao je
Lijevi. Bilo je hladno kad
su

4389

me

iznijeli,

mokra...

onako

Moda

sam

dobio i upalu plua?

- To emo sad odmah
vidjeti

vadi

ona

toplomjer i gura mu ga
pod pazuh. -

4390

Najprije temperatura. Stavlja

mu

svoj

mali

vlani dlan na elo: Nije jako

vrue.
Marinkovi Kiklop
- A veli, rekao ti je
"Lijevi"?

Menjou

je

4391

postao radoznao: -I to
ti je jo
rekao "Lijevi"?
- A koji ti je sad taj
"Lijevi", odnio te avo
aavi!
Tartuffe.

smije

se

4392

- Onaj to me izvodio iz
konjunice, a bio mi je
slijeva

-potanko

objanjava
Melkior. - A bio je i
Desni s desne strane.
Tako
narednik.

je

odredio

4393

-1 neka mi sada netko

kae da on nije lud! uzvikuje srdito Tartuffe.
- Pa on
je kompletni idiot!
Tako je, kompletni idiot!
odobrava Melkior. ak i

4394

bolje nego Luak! Jer

to je
Luak

prema

Idiotu?

Budala. Lupeta kojeta i

izmilja

besmislene

stvari. Da tu
pod

krevetom

ive

nekakvi Burjaci; hvali se

4395

da je vidio najveu rupu

na svijetu
i

trai

da

mu

kau

Velianstvo. To je luak.
Hvalisavac.

Uobraeni

tip. Hoe da
ivi
Glumi

na

velikoj

kralja

nozi.

Leara

4396

kraljevia

Hamleta.

Idiot je fina,
skromna

osoba.

Povuen i utljiv. Tih kao

pu.

Govori

odgovara na

to

zna,

4397

pitanja, a kad ne zna,

uti. I sve je logino to
kae. A udno jer je
jednostavno,
jer

je

smijeno
bezazleno.

Oprezan i mudar kao

magarac, vjeno

4398

zaljubljen, ovoliko srce!

Melkior

pokae

ispod

pokrivaa koliko je srce

Idiota.
Eto, to je Idiot. Otmjeni
gospodin
prostacima.
snob. Izbirljiv.

meu
Pomalo

4399

Osamljen.

Bira

svoje

drutvo. utljiv jer se

bavi

mislima.

eznutljiva, tanka,
profinjena dua - to je
Idiot. Gledajte samo to
naborano
pogled to

elo

onaj

4400

ide preko svakodnevnih

stvari...
Sjela je na rub njegova
kreveta. Suknja joj se
zategnula na bedrima i
na obje
hemisfere od kojih se
jedna

naslanja

na

4401

njegovo

istureno

koljeno. Koljeno
uronilo

meki

topli

leaj, miruje u uivanju.

Od koljena Melkiorova...
Zaviao
je svome koljenu. A u
tijelu javi se nenadana

4402

enja

za

Enkom,

malom,
pokvarenom...

Priape,

Priape! A bila je sva lako

oznojena,

mala

arogantna
zadnjica,

pune

ake

oduevljenog bluda.

4403

Zaboravio je toplomjer
zbog Enke. Svuda nas
slijede

praklijen-tice

(reeno po
ruski).

Tucne

pokrivaem
toplomjera

u
tri

pod
glavu
jaka

jedan slabi palac, za

4404

svaki sluaj; vojniku ne

dolazi tako lako vruica.
On kihne (sada lano)
zbog
potvrde

toplomjerova

lanog svjedoanstva.
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

4405

ovako lijepa, iva... Prsti

se sad priljube vjerno uz
zidove kule bjelokosne i
zatrepere

molbi

oajnikoj...

odaziva

zatoeno

se

tijelo, uzvraa

gle,

4406

drhtaj

drhtajem

preplaene ptice, kao da

su

se

dodirnula

dva

straha usnama
iznenadne sree.
Kao

nenamjernom

kretnjom udalji mu ona

4407

ruku

od

svog

boka,

uzdahne duboko i
zaklopi

oi.

Trenutak

jedan u kome je Melkior

ugledao avla s oima
ATME i
plombama

Uga,

iscereno, rugalako lice:

4408

Eustahije,

uite

kraljevstvo moje.
Ona

je

polako

ve

sputala

ruku na sivi

pokriva

gledajui

nekim zamagljenim,
dalekim
njegovo

pogledom
lice.

u
Lice

4409

oianog,

suhog,

kompletnog idiota - tako

je Melkior sada prezirao
sebe. A ona gore, iznad
njega

previsoka!

kula

vrsta,

4410

ptica

preplaena?...

Otprhnula

ptica,

bez

uma, bez glasa...

Upisala

je

puls

temperaturu u njegovu
bolesniku listu.

4411

- Ujutro doite dolje na

slikanje plua - ree ne
diui glave.
- U koji sat, molim? elio je jo neto da mu
kae, makar eto i taj sat
"ponovnog vienja".

4412

- U sedam - ree ona

odlazei, bez pozdrava,
u poslovnoj urbi. U sobi
je ostala
srdita ozbiljnost, nitko
nije ni kihnuo za njom.
On je leao na odru:
ruke uz

4413

tijelo,

brada

iznad

pokrivaa, zaklopljene
oi. Ovako e to jednom
biti

doista.

Uokolo

svijee, cvijee,
aputanje,
crnini.

Udovica

sve

Acika.

4414

Nepristalo

ime

za

udovicu, koketno.
Ve izmjenjuje poglede
s Menjouom, a ni nos mi
se

jo

nije

ohladio.

za

ivota,

Trebalo bi
ih

tui

preventivno. Zato me

4415

tue?

Zbog

ukaljane

uspomene,
prokletnice!

Izrast

dva udna stabla iznad

moga groba, spomenik
koji e mi
podignuti - dva roga! - i
udri, udri... Ili moda i

4416

bez objanjenja, samo

udri.
Ne, Acika joj nikako ne
pristaje.

Nije

ona

to,

Acika. Lukrecija. - Volio

bih da
se zovete Lukrecija. Zato?

-Lukrecija

je

4417

legendarna ena. Ubila

se nakon
silovanja. -1 ja bih se
ubila kad bi mi se takvo
to

dogodilo.

Ne

vjerujem. Zar zato to sam Acikal

-

Ne

vjerujem

4418

silovanje

kao

ni

bezgreno zaee. Ne
vjerujem da ena moe
biti silovana. - Kao da se
to

samo

jednoj

eni

desilo? Moda se to nekima i

desilo,

no

samo

4419

djelomino.

Ne

elim

ulaziti u detalje, to
preputam vaoj mati,
ali

drugi

dio

toga

nasilnoga ina nije vie

nasilje.
-

Nego

(zacrvenjela

to
se

je?
od

4420

ljutine).

Na

neki

nain... pristajanje, a ne
bih

se

nema

zakleo
i

uivanja,

da

tu

stanovitog
dakako

"svojevrsnoga" i, kako vi
kaete, "bolnoga". Tek
nakon

toga

nastupa

4421

"sramota", kad je sve

ve prolo, u
sjeanju.
dijelom

No
ta

veim
sramota

sadri u stvari
-

razoaranje.

Zbog

njegova divljatva, jo

4422

vie zbog bezobzirnosti,

sebinosti
i cinizma. Kad bi se
divljak na njoj - da tako
kaem - konver-tirao, tu
bi se
jo

mogla

ljubav.

Sve

pojaviti
bi

mu

4423

oprostila zbog naknadne

njenosti, kojom
se otkupio. "Ah, kad se
samo sjetim kako si bio
grub kad si me prvi put
uzeo!
Ali, sad ti mogu priznati,
strano mi se dopalo.

4424

Pravi mukarac! Ratnik!

A moda
je to i jedini nain da bi
se upoznala ona prava
ljubav? Zna, mi ene to
i
elimo: da nam izgleda
kao da smo silovane. Mi

4425

"nikada"

ne

bismo

pristale da
nismo bile "prisiljene".
Govorimo "ne, ne, ne",
je li tako, ali jao onome
koji
nam povjeruje: to mu
nikada

ne

opratamo.

4426

Sad sam ti sve rekla."

Aon je nato
izlupa

zbog

iskrenosti
iskrena!)

(pa
i

njene
budi

naziva

je

moete

najpogrdnijim
imenima,

zamisliti. - Fuj, kakvo

4427

miljenje

imate

enama! Pa vi, tako,

ne

moete

stvarno
nisu

nijednu

ljubiti.

sve

Valjda

takve.

Zar

doista tako
mislite o svim enama?
-

Ne,

Vivij...

to

jest,

4428

Acika.

Tako

misli

Parampion, moj
prijatelj Ugo, a on voli
sve ene. - To i jest
najodvratnije. Voli sve,
ali

4429

nijednu

ne

ljubi,

ne

potuje. - Ali i one njega

vole!
- Sve? - Pa uglavnom. I
vi biste ga voljeli kad
biste ga poznavali, i to
ba

4430

zato to je takav. - Onda

vi mene ne poznajete!
(uvrijedila se jako). - Da,
da,
oprostite

(uplaio

se

Melkior), doista vas jo

ne poznajem. - No...

4431

(nakon

bojaljivog

malog,
oklijevanja)

ipak bih se usudio rei

da ni vi ne
moete nekoga, mislim
nekoga

mukarca,

stvarno voljeti. Vi ste iz

majorove

4432

(sutra

poljubiti)

ga

zato

samaritanske

kole: vojnik je u bolnici

jadnikpacijent,
i

nita

ljubaznost

vie.

Vaa

ima

samo

zdravstvenu vrijednost.

4433

Dunost.

Terapeutska,

optimistiki
atmosfera

vedra
za

plune

bolesnike:
ugostiteljskokonobarska

vedrina

zbog dobrog apetita osjeajte se dobro u

4434

naoj

kui.

Umiljatost

stjuardese u nebeskim
visinama.

Aneoski

osmjesi za
bolesna tijela, za ireve,
za rane, za zadah trulih
plua, za ustajali smrad

4435

kandidata smrti. Sto e

bijeli

labud

odvratnim

ovim

kloakama

ivota? Zar je
ovo

podneblje

za

ljubav? Labue jezero...

I
Marinkovi Kiklop

4436

- uj, ti... kako li se ono

zove? - progovorio je
napokon Menjou.
- Melkior. - Jasno, sada
e poeti, na to je i
ekao.
- uj ti, Meteor...
- Melkior!

4437

- Sluaj, Meteor - govori

Menjou

najveim

prezirom - jesi li ti s
njom
pokuavao neto onako?
- Da fnaf, nema ti tu... govorio je Herma skoro
prijateljski.

4438

Bilo

je

tu

Toreadora,

veih
musje

Matador, pa im je izvisio
visuljak.
- Ja sam bio pristojan s
gospoicom...

4439

ujte,

pristojan!

on
-

je

bio

hukaki

uzvikuje Menjou.
- Ona nikad nije ovako
odlazila, bez pozdrava govori mu Mali potiho, u
povjerenju. - Neim si je
uvrijedio.

4440

- Vidif - zlobno likuje

Hermafrodit. - Uvrijedio
fi je!
-

Nisam

joj

ja

nita

rekao...
Branim se, misli Melkior,
a to, do avola, nije

4441

dobro. Parampion bi ih
napao.
Izvrio bi pu i preuzeo
vlast. Ali kako se to
radi? (Ve dugo smilja
takav
neki

pu

asklepijada

za
kako

rieg
bi

4442

preuzeo

vlast

nad

ljudoderima.) Trebalo
bi moda otvoriti prozor
na dvorite i govoriti
kroz prozor, odrati neki
demagoki
ne,

govor...

zemljaci

drui,

4443

nisam izaao na prozor

da optuujem,
jer Menjou je, znajte,
astan, poten ovek i
svi

su

oni

asni

poteni... (u
dvoritu

amor,

negodovanja)

znak
ve

4444

htjedoh

samo

svoje

tato srce opravdati.

Vi znate koliko je ljudsko
srce slabo, jer vi ste
ljudi dobri, srdani, a
moje
je srce jo i ranjeno.
Htio bih svoje izranjeno

4445

srce da vam pokaem,

ali ne
smijem, uinio bih time
naao

Menjou

ostalima, a oni su ljudi

asni i poteni,
i to vi dobro znate. (Hm,
hm

mrmljanje

4446

dvoritu.)

Zato

sam

odluio da utim
i

trpim

ljubav

svoju
mira

bol
i

za

zbog

potovanja prema tako

asnom ovjeku
kakav je Menjou. Ali on
kae

da

sam

je

4447

uvrijedio, da sam s njom

pokuao neto
hm, onako... a on to
govori iz ljubavi, zbog
brige za njezinu ast, jer
on je
poten ovjek i ljubi je
poteno.

On,

znai,

4448

znade to je ljubav, a
ovjek je
mudar,

pa

znati

da

kakve

uvrede

valjda

vam

kae
ima

jednoj ljubavi koje u

drugoj
Marinkovi Kiklop

4449

ljubavi ne ima. Ja ne
znam, jao, to njegovoj
ljubavi

moe

smetati

moje
uzdisanje?

Zar

mogu

okuiti

kome

se

kupa

blaenstvo? Vi

uzdasi
zrak

neije

4450

vidite

da

govornik

ja

nisam kao Menjou i ne

znam

lijepim

rijeima

ukrasit ono
to i sami znate. No on
je mudar, rjeit ovjek
pa neka vam kae ime
sam je ja

4451

uvrijedio? (Pitajmo ga,

neka kae!) On e vam i
rei, jer on je astan
ovjek,
odista. Ali to e moi
da vam kae? Da sam
jednim prstom dotaknuo
njenu

4452

haljinu, to i nita vie. Ja

ne

znam

kakve

line

razloge imaju te tvrdnje

da sam
bio drzak? To oni znaju.
Ali kakve drskosti ima u
tom

lakom

jednim prstom

dodiru

4453

koji je k tome i drhtao

od straha? (Glas: 0 tuni
dane!)
Mili

zemljaci

drskost

ne

glagola

drhtati,

dobro znate.

drui,

dolazi
to

od
vi

4454

Drskost ne dre ve
grabi. Ja i sada drem
pri pomisli na dodir s
onom svetom
haljinom. A moda je i
oekivala
njenu

da

ruku

zgrabim
i

poljubim. Ta koja

da

je

4455

ena to ne oekuje? Kad

je brojila udarce moga
mahnitoga bila moda
je osjetila
isti

nemir

vlastitoj

krvi? I to sam ja uinio?

Nita, ili gotovo nita:

4456

taknuo

sam

prstom

njenu haljinu. Zar se to

drskou nazivati moe?
(Jedan glas:
Nikako! Drugi glas: Ako
dobro
njemu

promislimo,
silnu

nanose. Trei

to

krivicu

4457

glas:

Tako

je!

On

je

pravenik, a oni su hulje!

Prvi

glas:

Menjou

je

nitkov, to
je

sada

jasno.

Drugi

glas: Ubijmo Menjoua!

Zapalimo mu krevet!)

4458

mili,

dragi

drui,

stanite! Vi ste poli da

uinite - ne znate ni
sami to.
ime sam ja toliku vau
ljubav zasluio? Sto sam
vama ja?.,. (Glasovi: Ti
si na

4459

voa!

Admiral!

Drugi

glasovi: Tako je, ti si

admiral! Ukrcajmo se na
lae i
otplovimo!
(poetino):

Jedan

glas

Otplovimo.

Galebovi i oblaci e nas

pitat -

4460

tko ste: koga itete?... a

jedra

odgovoriti:

Melkior plovi!... Melkior

ite
pustu

hrid...

poetini

glas se gui u suzama.

Za

njim

ostali.) Oh,

plau

svi

4461

blagoslovljene te suze,
pue

moj!

Hajdmo,

krenimo! Ali... jo samo

jedan
asak... jer hou pred
vama da budem sasvim
ist. (Glasovi: ist si ti,
ist!

4462

Hajdemo!)

E,

nisam

sasvim, zemljaci i drui.

(Jesi, jesi, ist si kao
aneo!)
Nisam, nisam, u meni
bukte

strasti,

pohote.

(Jo bolje, znak da si

mukarac! haha

4463

- smijeh pun udivljenja).

Da, ali kakav mukarac?
Sa strastima niskim,
prijapskim.

Prijape!

uzvikivala je ona... ne
mogu da vam kaem
koja... A i ovu

4464

nau

istu,

bijelu

sestru... Aciku (doista,

ime za kihanje, pomisli
usput) i nju
i ^,fa..
Marinhovi Kiklop

4465

sam ja pokuao zagrliti i

poljubiti, silom, zemljaci
i drui, jer enska je
strahovito

zgodna,

priznajte.

(Ha-ha,

Admirale,

koji

mangup! dive se i

si

ti

4466

odobravaju

dolje

dvoritu.)
"Da mu se ne vjeruje,
milogledi, da mu se ne
vjeruje!"

vie

glas

odozgo (deus
ex machina! uplai se
Melkior). "Da mu se ne

4467

vjeruje,

zaljubio

se

preko uiju,
znam
(Zbogom,

ja

njega!
Vivijana,

promrmlja glas usput.)

Pravi se cinikom, a on

4468

je estit, poten ovjek

odista. Eustahije, budite
nam voa! Admiral!" - i
plombe crne ogromne
zamraie nebo. Ugov
vapijui glas. Ali otkuda
on tu? -

4469

Parampione dini, to ste

vi! - usklikne radosno
Melkior

zauje

svoj

glas udno
odvojen od sebe kao da
je uskliknula jeka.
Marinkovi Kiklop

4470

Melkior je osjetio da ga
vuku za nos. Probudio
se odjednom i zaueno
rastvorio
oi. Na krevetu mu sjedi
mlad krupan ovjek u
bijelom: razvukao usta u
tobonji

4471

osmijeh i gleda u njega

ljepljivoslatko,
"dobrojutro"

mu

se

cijedi iz onih
otopina.
- Mitar. Inae me zovu
Vampir. Pst, ne budi ih,

4472

u ovoj sam sobi zaradio

to ime ape bijeli ovjek. - Ali
ne boj se, ja sam samo
laborant, doao sam da
ti
uzmem malo krvi.

4473

Melkior

je

mislio

da

sanja. "Zemljaci i drui"

ree makinalno i propne
se na
laktove da bi doao k
sebi. Dolaze da piju krv
na spavanju, vampiri...
Bablje

4474

prie. Svejedno mu jeza

usplazi uz lea.
Svi su jo spavali u sobi,
srkali posljednje ostatke
sna

pred

jutarnje

buenje.
Puhali

su

zajednikom

slono
poslu,

na
a

4475

Hermafrodit

ih

je

predvodio slasnim
hrkanjem.

Melkior

uzdahne od zavisti.
- A to e ti moja krv? ree gledajui beznadno
u sivi zid pred sobom.

4476

Dobro,

zakljui

ne

da

ravnoduno

Mitar - tako u raportirati majoru.

- Sto e ti moja krv, to
kaem

osvijesti

se

sada Melkior. -Nema je

u meni ni

4477

dva naprnjaka.
-

Meni

jedan

je
-

osmjehuje

dovoljan
slatko
Mitar.

i
se

nisam ni ja tu tek
tako... ovdje se i mene
pita za kojeta. Zna li
to je krvna slika?

4478

- Ne znam.
- E, pa onda?
- Odakle e uzimati? Melkior mu prui ruku.
Marinhovi Kiklop
-

ekaj,

ne

moramo

odmah. Umiri se i lezi. -

4479

On ga obzirno polegne
na lea i
pokrije do brade. I ruke
mu

je

ugurao

ispod

pokrivaa. - Ti si jedan
pacijent,
mora

se

paziti.

Ako

eli ozdraviti, mora se

4480

podvrgavati. Zato smo

mi tu?
Melkior se pokorio. Nije
shvaao to hoe ovaj
Mitar.
- Eto vidi, uti. A i to
da kae, kad ti je to
tako. Iz krvi ti se vidi i

4481

bolest

zdravlje

zabuavanje. U njoj ti
sve pie ko u Svetom
pismu, sva tvoja
sudbina. Zato se i zove
krvna slika., a ja sam ti
njezin

tata-mata.

napravim

to

4482

- tako je. I nema ti kod

mene "ek' da vidim" i
"deder,

bogati",

nego

jasno: tu
ti je sedimentacija, tu ti
je

Wassermann,

crveni,
bilirubini,

tu

bijeli,

tu
tu

4483

sve redom u potiljak. Pa

ako ti ja napiem sve
"negativan"

"b.o.",

"mar,

mar,

onda ti to
znai

pravac kasarna" i nema

ti tu bojeg boga da te
vadi.

4484

Mitar-Vampir

napravio

efektnu pauzu. Nadnio

zatim

svoje

iroko,

masno lice nad

Melkiora i stao kruiti
pogledom: trai gdje bi
ga epao.

4485

- E, ali ima i razlika od

slike do slike... - oprezno
pogleda po ostalim
krevetima

nekim
prezirom:

apne

obzirnim
-

Spavaju

umorni junaci... kao kod

4486

fotografa: ima slika onakav kakav si, a ima i

na retu. Za retu ne
brini,
moja stvar.
- Aje li mnogo skup taj...
retu? - ape Melkior

4487

zavjereniki. Mitar kao

daje
preuo

to

pitanje,

nastavlja da ape sada

neku
svoju tubalicu:
- Aj, aj, to sam ja
izjea, sav, ovoliki koliki

4488

sam, ubio me gos-pod

bog. A
vidi trbuha! - on pokae
hvalisavo svoj nabrekli
trbuh

ispod

kojeg

je

obzirno
potpasao hlae - to je
car-gospodar!

Samo

4489

njemu sluim, a drugo

mi je sve... uz
Kalimegdan.

Rotilj,

rotilj, gospodaru, kako

ree neki poeta, to je
to mene
kolje financijski. Srce na
aru,

digerica,

4490

pljeskavica,

ulbastija,

pa pomasni
kembii... uh, to volim
poslastice, ubio me bog!
A vidi, za evap ne
marim
makar

mi

ga

kajmakom zalio. Nego

4491

jedino, desetak evapa

u vruoj lepinji pa s
kajmakom... to da. A
mlada patka na ranju,
to kae, pa joj mast
kaplje s vrha
guziice,
smijulji

hi,
se

hi,

hi

Mitar,

4492

oblizuje

se

neto

muklo prede: Grr...

gradele,

grr...

gradele,

kako

Cigani to prodaju
Marinhovi Kiklop

viu

4493

rotilje. A tebi udna ta

ljubav, a? U tebe posno
govance, to? Ribica i
maslinica. Blitva. Pa ti
crijevce

tanko

pjeva

daleko je biser mora...

-

Netko

od

spavaa

zaguna pred buenje.

4494

Mitar

se

hitno

lati

instrumenata.
- Nego, da brzo svrimo
tu

stvar,

hoe

li?

ape kao usput, radei.

-

Pa

evo,

svravaj

Melkior mu nudi svoju

tanku bijelu ruku.

4495

- Ono s retuem, hoe

li?

Mitar

gumom

mu

stee

nadlakticu.

Nigdje potene
vene, mili bogo, tu e
biti

muke

govori

naglas i zabrinuto vrti

glavom i dok

4496

mu

je

jo

pokretu

glava

uurbano

ape: -Pet banki sad

odmah, ostalo kad
dobije rjeenje, moe?
- A koliko je to... ostalo?
- mrmlja Melkior jedva
razumljivo.

4497

- Pa... petnaest banki.

Ovaj mjesec da izvodim
curu. Voli da pije one
zelene
likere, ubio je... skupo u
boju mater. - Pogleda u
Melkiorovo
lice. -

neodluno

4498

Hajde, deset, kao tebi,

vidim te da pati. Eh,
jeste cicije vi tamo dolje
s
mora,
Govanca

ubio

vas...
na

maslinovom ulju! A to
bi za te pare mogao da

4499

kupi? Pidamu, sveca

ti... Sik a la francaise, a
ne moe poteno ni da
se
ukenja od bijede. Vidi
kakve su ti vene. Veli
dva naprnjaka? Nema
ti tu ni

4500

bolju

stjenicu

da

napoji. A sada je tu
strogo, da zna - opet
ape Mitar. Rat je, bato -uzvikuje
strogo

vojska

je

vojska, mora da smo

spremni! - i

4501

lukavo migne Melkioru:

to govori za "one".
- Da ti dadem pare? ape Melkior i gleda te
lopovske spretne male
prste
lopovske

na

svojoj

jadnoj ruci po kojoj Mitar

4502

trai

mjesto

gdje

bi

utisnuo rilo
svoje krvolone sprave.
- Ne tu. Poslije vizite
ekam te u nuniku ve
ce.
- Kakav je to nunik... ve
ce?

4503

- Tako se zove onaj bolji,

za vas ake... - Napokon
je

pronaao

venu

zarinuo
iglu,

hitro,

vjeto,

te

Melkior gotovo nije ni

osjetio ubod. Vidio je
kako se

4504

tanka

ruiasta

pomie
cijevi

za
i

krv

epom

puni

stakleni

trbui Mitra
krvopije. Moja krv, Vae
Velianstvo... no osjea
da blijedi, rasplinula se

4505

zapoeta ala u udnoj

malaksalosti,

na

kapke kao da mu sjeda

san...
- A vidi, bogati, goluba
na prozoru! - drmne ga
Mitar.
Marinkovi Kiklop

4506

Melkior

se

mukom

razbudi
i

pogleda

naivno prema prozoru.

Nikakva goluba, ve
sivi dan za prozorom.
"Go-lu-bi-a",

izgovori

muno, jedva pomiui

usnama, po

4507

udnoj sili sjeanja, kao

da

je

ba

morao

to

izgovoriti, i ostane tako

u nekoj
apatinoj

ukoenosti

zagledan u sivi komad

neba

iznad

mokrih krovova.

tmurnih

4508

"Jefi li fe nalokao krvi,

vampiru?"

zadirkuje

Hermafrodit

Mitra.

"Tvojom ne*bih
ni

kupus

odgovara

ubrio",
Mitar,

no

Melkior sve to slua iz

velike astralne

4509

daljine, te mu se ini da
ne uje glas ljudi, ve
graktanje

nekih

raz-

draenih
papagaja.
A slikanje plua? pomisli
s

pomijeanim

4510

osjeajem

iznenadne

radosti i jedne
neugodnosti koja ga je
trgnula

iz

slatke

malaksalosti kojoj je bio

sasvim
prepustio

tijelo.

moda bih je i vidio

4511

dolje...

na

slikanju

plua? I bio s
njom nasamo? Nasamo,
pa onda? Kako ta rije,
to

toliko

obeava

uzbuuje, ne
znai nita! Nasamo, to
znai

pokuati

joj

se

4512

pribliiti

uzbuenim,

krivim
rijeima, u stvari lanim
rijeima

koje

pomo

nalaze

jedinu
u

rukama. I sve je
nespretno, i rijei i ruke:
nestrpljive ruke, a rijei

4513

gluhe,

neduhovite,

baene
u prazan prostor bez
odjeka.

Ona

kae:

priajte mi neto, a vi
ba elite da
zaepite

svoja

usta

njenim ustima, pa ako

4514

vam

se

neka

rije

omakne, u njoj ba
nema

nita

pripovijedanja.
elje
mucavac,
kreten,

od
Od

te

postajete
drhtavi

4515

epileptiar,

impotentni

pohotnik, prase srdito,

ovjek bez ponosa. Ne
idem na
slikanje plua! Melkior
prkosno uzme misliti na
Enku:

Kior

kraljevstvo

ui

4516

moje,

on

ue

triumfalno-kraljevski,
kao Kior Veliki.
Na vratima se pojavio
Mitar.
- Zaboravio sam da ti
uzmem urin. Jesi li ve

4517

mokrio jutros? -U ruci je

imao
neku ampanjsku au.
- Nisam - ree Melkior, a
u

sebi:

peharnika.

evo

moga

4518

- Onda doi da mi se
pocula - pokae mu
au kao mamac.
-

Hajde,

Matadore,

hajde.
taman

je

mezetio Mitar - javi se

Menjou.

4519

- Hoe li ono danas da ti

doe

sestra,

dan

je

posjeta - upita ga Mitar

s takvim
preljubazno bratskim i
nevinim

licem,

te

se

Melkior jako zaudio kad

je neki

4520

predmet poletio prema

mjestu gdje je as prije
stajala Vampirova glava.
"Stajala
as prije", dakako, jer
im se preljubazno
Marinkovi Kiklop

4521

priupitala

za

posjetu

sestre, nestala je onog

istog asa.
- ubre, ne diraj mi
sestru!

odjednom

zaurlie Menjou. -Zaklat

u ga

4522

zubima...

krvi

piti!...

grio

u
se

mu
u

krevetu i udno lomatao

rukama kao da
ga

neka

strana

bol

razdire.
Sva trojica skoila da ga
smiruju,

glade

ga

po

4523

licu, ekaju po glavi,

tapaju
po bedrima, konjuarski.
-

Ne,

njega

stvavno

tveba pvebiti - estio se

Herma i stiskao ake.
- Prvi put kad ovamo
doe,

ebe

preko

4524

glave... Izdevetat emo

ga, asna rije! govorio je sveano, kao
da se zaklinje, onaj to
je juer Melkiora nazvao
Tartuffom.
- Kad ga ja propustim
kroz ake, roena ga

4525

majka nee prepoznati!

- Smirivao se
ve Menjou, gasila se
e za osvetom.
-

Famo

ifdaje!

da
-

ne

bude

Hermafrodit

sumnjiavo pogleda na
Melkiora; on je

4526

stvar

shvatio

veoma

ozbiljno, kao zavjeru.

- Izdajnici znaju to ih
eka!

govorio

je

prijetei Menjou.
- Nee izdati - rekao je
Mali

sa

sigurnou.

4527

ast sestre je u pitanju!

Je li
da nee izdati? - Mali je
prenosio
mo

na

Melkiora

sugestije:

udno

izbuljio
oi

na

kruiti

njega

uzeo

rastvorenim

4528

dlanom nad njegovom

glavom: - Nee
izdati, nee, radi se o
asti

sestrinoj,

izdati...

nee

hipnotizirao

gaje.
Melkior se jedva osvrtao
na to aranje. On je s

4529

nekim smijehom u sebi

stalno
mislio

na

Mitrovu
probudila

onu

au

koja

je

njegovu

tijelu potrebu za
mokrenjem.

to

je

osjeao kao neuklonjiv

4530

imperativ kome e se
evo sada
podrediti. Ustat e i
otii za Mitrovom aom
kao

mjesear,

kao

hipnotizirana
budala.

Uvjetovani

refleksi, po Pavlovu. Ah,

4531

moj Mali, hvala na asti,

ve sam
hipnotiziran,

mislio

je

ustajui. Ovako valjda

idu pjesnici za svojom
inspiracijom?

Ona

je

aa sada moja Laura. I

4532

nasmijei se tuno lice

Melkiorovo.
- Fmije nam fe - ree
Hermafrodit.
- Ide da ispria Mitru?
-

skoi

Menjou

kreveta prijetei.

iz

4533

Idem

da

mu

au

napunim.
- Dobar si! - uo je za
sobom tu ocjenu i njihov
smijeh

kojim

nagraivali
njegovu lojalnost.
Marinkovi Kiklop

su

4534

Marinkovi Kiklop
0, Gospode, da se i ta
aa ispuni! I prepunit
e, kakav si, odgovori
Gospod.
I doista prepuni, kako
ree Gospod. Jer silna

4535

bjee nuda u njemu te

utra u
nunik onaj bolji i tre
au iz ruke Mitrove,
udno, kao pijanica, i
kao
bludnik najlui potrai
svoje nehajno spolovilo

4536

u urbi nespretnoj te mu
se ono
i

omakne

prvi

put,

onako bezvoljno, kao da

to nije njegov posao (pa
i nije,
znade
drugim

lukavac),

ali

zahvatom

4537

iznese, kao ovjek tat i

hvalisav, sve
svoje blago na vidjelo i
tada se u au spusti
dad

strahoviti

to

lijevae
etrdeset

dana

etrdeset noi...

4538

- Dosta, kuda e!... vikne Mitar zaplaen. No

reci

dosta

pljusku

bezumnom,
zaustavi

val

plahoviti

to se valja s puine!...

4539

- Sve si zapisao, sveca ti

- hihoe Mitar veselo: on
voli obilje. - Sad odlij
malo tamo, ubio te...
Ha,

Maestro,

sjeti

se

Melkior, kakvo toenje!

Prebacio
krovova,

bih

preko

4540

pogasio bih

vatru na

dvoru liliputanskom kao

Gulliver!

Osjeao

je

ponos od neke
mukosti,

kao

izveo
velianstveno,

da

je

neto
a

bijae samo osjeaj

to

4541

olakanja
banalnog

sasvim
koji

je

on

bahato tumaio.
- Jesi li donio pare? pita

Mitar

punim

peharom u uzdignutoj
ruci kao da mu
nazdravlja.

4542

- Jesam. Evo ti. - Melkior

sve

radi

urno,

oduevljeno,

veselo,

te

ga

Mitar
gleda sa zanimanjem i
kaje se to mu nije vie
traio, dao bi, budala.

4543

- A je li, to je govorio
onaj tamo, da e me
prijaviti? - upita Mitar.
- A zato, to si mu
uinio?
- Pa ono zbog sestre,
zna.

Mnogo

su

4544

osjetljivi, jer sestrica je

onako...
podana... - spustio glas
Mitar i glavu sagnuo,
bolje da ne stri. - A ba
mi je
naletio. Samo, opasno
je

to,

otac

mu

je

4545

gardijski general. Moan

tip u boju
mater,
makne,

da
nema

prstom
mene,

Mitra-laboranta.
- A oni ostali?
-

Sve

fina

djeca,

gospodska. Onaj debeli

4546

osavi to govori na "f'

digao aletu
(lan dravnog savjeta)
neki vaan dokument,
dravna
tajna, to li je, i dao ga
nekoj drolji-pijunki za
jedno spavanje. Sreom

4547

kontrapijunaa uhvatila
njih

ba

na

tom

spavanju, pa drolju u
uzu, a njega
tatici. A tata, to e, dao
ga na odsluenje roka,
kao "neka se opameti", i
eto,

4548

tu se sada pameti. Onaj

mali

sin

dame,

je

to

dvorske

jest

bive

dvorske... Zvali
su

je

garde.
majora

Pompadurka
Od
nije

redova
birala,

dalje prema uplivu i

do
a

4549

moi. Kau daje mali sin

nekog silnog a aavog
generala... pa vidi, i
mali je
nekakav

aavko-

psiholog. Ali najopasniji

je onaj etvrti, Parizlija.
Cale mu

4550

je... i ne zna se to je,

ivi u inozemstvu, kau
nabavlja

oruje

za

vojsku. Sin
je

doao

odslui

samo

aki

pa

da
se

vraa natrag da pomae

tati, eto da se i on

4551

bori

ako

do

neega

doe. Kau, svatko na

svoj

nain.

Svi

oni,

brate, imaju ve
spakovane

kofere

paso u depu. Ona se

soba

"diplomatska"...

zove

4552

- Sve ti zna - snebiva

se Melkior. - Pa kako
sam ja dospio tamo?
- Ha kako? - Die Mitar
glavu

kao

da

zakukurikati neku teku

istinu, ali se

4553

predomisli:

Zahvali

Bogu i majoru...
- Pa ja majora i ne
poznajem!
- Upravo zato to ga ne
poznaje. Kad upozna
pukovnika, upoznat e
i majora.

4554

Pukovnik je ef odjela,
vojnik, brate, i patriot.
-A major nije patriot?
- Jeste, tko kae da nije!
Neto mnogo pita? pogleda

ga

sumnjiavo. -1

Mitar

4555

to to sam ti rekao,
rekao sam previe.
- Pa to govori? Moda
sam i ja...
- Ti? - podsmjehne se
Mitar

prezrivo.

Prostudirao sam ja tvoje

papire. to

4556

misli
ovako

da

bih
s

razgovarao?

inae
tobom

Mitar

udari po depu bijelog

ogrtaa u koji je spustio
Melkiorov novac. - Ti si
ba onaj tip to dira
majora

4557

u srce. Zato te i utrpao

tamo s onima. Nikada
on nita nee postii,
nije on za
vojsku.
- Zato?
- Zar moe ovjek neto
postii zatiujui tebe?

4558

- Mitar podvikne srdito. Sve

bi one tamo on otjerao
u

vojarnu

da

je

po

njegovu, samo bi tebe

ostavio. Pa to
hoe, na taj nain da
napravi karijeru?

4559

- to ne ode iz vojske?
- U staroj vojsci otac mu
je bio naelnik saniteta,
general,
I
Marinhovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

4560

preao

Albaniju.

ljekar

starog

Lini
naeg

kralja. Stara kola. Tako

je odgojio
i sina - osmjehne se
Mitar saalno. - Vojni
sanitet, da, potenje i
pravda,

4561

eh!... Sve e to jednog

dana

avo...

odjednom

prekine

no
se

Mitar, razabere se
s onom aom koju je
stalno drao u "sveanoj
zdravici" i nasmije se. A mi ba

4562

odabrali

mjesto. A ja

opet stalno s tim tvojim

ampanjcem...

Hajde

uzdravlje, i
bjei u krevet. Sad e
uskoro vizita. Imat e
ast

danas

pukovnikom. Zezat e

4563

te, to je jasno, jer ti si

"majorov", razumije? A
ti se pravi lud, u njega
gledaj s potovanjem i
sa strahom kao da si
usro krevet, razumije?

4564

- A hoe li biti sestra u

viziti?

ne

izdra

Melkior.
- Acika? Svia ti se, a?
No otpisi odmah, nema
ti tu nita.
- A to bi i bilo? Samo
tako... pitam.

4565

-1 pravo je to pita, ne
da

je

zgodna,

nego

ono... uslikana!
- Jest, veoma je lijepa uzdahne Melkior. - A to,
ima li nekog...?
- avo bi je znao. Ona
sa svima lijepo, pa ne

4566

zna je li stvarno takva

ili je to
neka njena izmotancija.
udna

enska.

Hajd,

uzdravlje.
udna

enska,

veli,

ponavljao je Melkior u

4567

svom krevetu, pokriven

do brade. AH
govorio je to mehaniki,
nikakve misli nije bilo
iza toga. Neka strepnja
mu je
sapinjala

tijelo.

Laka

drhtavica krenula je od

4568

brade

nanie,

prema

trbuhu i
nogama i porasla naglo
u neukrotivo grozniavo
drhtanje. Eto, i zubi mi
cvokokou, pokua da
se naali, ali od toga

4569

ispadne

nervozno

grevito zijevanje
uz

neko

gluhonijemo

mumljanje.
-

Ti

neto

Matador?

kae,

upita

blagonaklono Menjou.

ga

4570

- Nihta - uspije Melkior

artikulirati

razjapljenim ustima. Ali

taj kratki
kontakt
svijetom"
isprazni

"vanjskim
uveliko
njegovu

unutranju napetost:

4571

drhtanje

je

prestalo,
tijelo

odjednom

njegovo

osjeti

se

mnogo

sigurnijim u
povoljnoj klimi kreveta.
Vrata

su

se

otvorila

neujno i tiho, s dunim

4572

potovanjem. U sobu je
ulazila
bijela povorka sveano i
nijemo

kao

nekoj

sveanosti sna. Na elu

joj nizak
mrav
mu

starac,

bijela

bradica
iljasto

4573

stroga,

pogled

prodoran i otar,
"itam

te,

bato,

ko

naslovnu stranu". Ispod

bijelog ogrtaa crne mu
se tanke
krive noge u izmama a
metalni aporci

4574

na peti kicoki zveckaju

kao na dvorskom balu.
Bijela ptica iz polarnih
strana gega se po ledu
na crnim noicama, tako
to opaa Melkior. To je,
naravno,

4575

pukovnik,
patriot.

vojnik
Za

major

njim

na

i
ide

malom

odstojanju kojim
naglaava
podreeno

svoje
mjesto

sveanoj ophodnji. On je
rekao "dobro jutro,

4576

momci",

na

pukovniku

to

se

iznenaeno

podigao

iljak

starjeinske brade. Tu je
i

Ona,

odmah

majora,

listama

na

do

bolesnikim
ruci,

kojima dri otvoreno

nad

4577

nalivpero stavljeno "na

gotovs".

Sva

se

posvetila

potovanju

uzvienog ina i
revnosno
sveanom

se

mie
hodu.

u
U

povorci jo ima nekoliko

mlaih pomno

4578

izbrijanih
klerikim

lica

to

strpljenjem

prisustvuju pontifikalnoj
funkciji
kao nevani subjekti. Na
kraju se pojavio i Mitar,
ali je ostao kod vrata
kao

4579

siromani

roak

sprovodu; on je dobro
znao svoje mjesto.
Pukovnik je obilazio ona
etiri
zaustavljao

"svoja",
se

podnoju kreveta i

4580

pitao

za

"junako

zdravlje".
- No, kako je, junae obrati

se

oinskom

ironijom Menjouu. - Otac

pita za
te, to da mu kaem?

4581

- Dosadno je, gospodine

pukovnie,

mazno

odgovara Menjou. - Ja
bih natrag u
akademiju, zaostat u s
uenjem.
- Prvo zdravlje, mome!
- uzvi pukovnik bradicu

4582

odluno. -Kud uri, stii

e
ti njih. Koji si u klasi?
-

Prvi,

gospodine

pukovnie
Menjou

ispali
kljocne

zubima, a pete mu se u
krevetu same sastavie.

4583

- Prvi? - kao zadivi se

pukovnik.

Pak

to

kuka? Ne beri brigu,

stii e.
Oca u ti pozdraviti dobaci prilazei drugom
krevetu.

4584

Molim,

gospodine

pukovnie - i glavom
zatreska Menjou u
znak pozdrava.
- A ti, diplomata? - upita
Tartuffa. - Javlja li se
otac? Je li se

4585

sretno

prebacio

Englesku.
-

Sretno,

gospodine

pukovnie... u posljednji
as

osmijehom

povjerljivim

4586

dodaje

Tartuffe.

Nijemci su ve bili u
Bordeauxu...
- Sto kae? Ipak uspio
da umakne, a! Neka,
neka. A gdje je sada, u
Londonu?
Pak to pie?

4587

I
Marinkovi Kiklop
-U Londonu i Glasgowu,
putuje

po

gospodine

dunosti,
pukovnie.

Pie da bombe
padaju
ujesen.

ko

kruke

4588

Vidi,

dosadno

njemu
-

nije

dobaci

Menjouu. - A to emo s
tobom, ljubavnice?
- prekorno mae glavom
nad Hermafroditom, a
sva se svita udvorniki
smije ali

4589

pukovnikovoj

(osim

majora, on je ozbiljan). Je

li

tebi

ovdje

dosadno?
-

Pa

jefte,

pukovnie
odgovara

gofpodine
-

uvjereno
Herma

-dofadno je. Ofobito

4590

uvee...

nema

vaditi,

fe

fta

pvodajemo

fjake...
- Zjake, veli... Zaista,
sestro...
-

Izvolite,

gospodine

pukovnie? - sva se Ona

stavlja na raspolaganje.

4591

- ...to je svima ovdje

dosadno? - Svi prsnue
u

smijeh.

Nju

oblije

rumen.
Major se je mrtio. Htjedoh
nabavite

rei,

to

ne

ovom

Donuanu neku lutkicu,

4592

skapat e od dosade.
Hermafrodit se veselo
cerekao.

"Fgodno",

uzviknuo

je

ak

oduevljeno.
- Cut, ti sramoto roda i
plemena!

rukne

na

4593

njega

pukovnik

bradica mu sva
podrhtava
prikrivenog
Onakvog

od
smijeha.
oca

ti

da

sramoti! Na njegovom
mjestu ja bih te...

4594

- ...ufkopio! - zavitlava
se Herma luckasto.
- Vidi ga, ui me! ljutnu se pukovnik, a
vidi

se

rado

bi

se

smijao; priat e
to ocu... - Jeste, pravo
veli,

ko

nerasta

bih

4595

tebe

ja...

da

me

upamti!
- Ftavat u fe, gofpodine
pukovnie!

tresne

Herma podrugljivo. No
pukovnik se
ne osvrne. Mangup je
prevrio mjeru, to je

4596

svima jasno (nitko se

vie

nije

smijao),

autoritet mu je ve u
pitanju... On
prie Malomu.
-

to

je

tobom

mladiu? Jesi li dobro?

4597

Hvala

gospodine

pukovnie, dobro sam odgovori Mali.

- Donosi li mamica pite?
- ali se s djeakom kao
neki ujak. -Ono ti pitu
voli?

4598

- Pa volim i pitu... - Mali

danas oekuje mamu i
zbunjuje

se

kad

nju

spominju.
- No, ne stidi se to voli
pitu - gladi ga pukovnik
po glavi - i
Marinkovi Kiklop

4599

ja je volim, tu pitu od
mladoga sira. A ovaj tu?
- pokazuje bradom na
Melkiorov
krevet. Melkior ga gleda
s

potovanjem

sa

strahom, kao da je...

ba onako kako

4600

ree Mitar.
- To je novi, gospodine
pukovnie - ree major
mirno.
- Vidim i sam daje novi pukovnik

ve

gubi

strpljenje - ali to radi

on ovdje?

4601

Iz koje je komande?
- Autovozarska kola strpljivo

odgovara

major.
- ak? - ree pukovnik
kao da mu se to pitanje
gadi.

4602

Da.

Major

je

suzdrljiv i hladan.
- Pa to? - pita pukovnik
naglaeno starjeinskim
tonom.
Ta

uvreda

naas

uznemiri majorovo lice:

4603

neki

tamni

oblak

preletio je preko
njegove

pametne

mirnoe.
- Jako proirenje hilusa progovori zatim na svoj
neuzbudljiv nain. -

4604

Radioskopski se vidi na
lijevome

krilu

mogunost

jednog

arita s tipinim
fibroznim

arama

jedno zasjenjenje...
- Kod svakog drkadije
se vide proireni hilusi! -

4605

grubo

ga

prekine

pukovnik.
Ona je stidno zatreptala
oima.
smiju

Ona
se

etvorica
pod

pokrivaem.
- Pacijent je ve sazreo
mladi...

4606

- Pacijent... sazreo za
vojni sud! Pa ovo je isto
to

dezerterstvo!

Pukovnik
je gledao u Melkiora s
mrnjom

(a

on

pukovnika... onako kako

ga je uputio

4607

Mitar).
- Osim toga... otkrijte
se, molim vas - obrati se
major Melkioru - radi se
o
sluaju strane astenije.
Izvolite

pogledati

4608

gospodine

pukovnie,

taj prsni ko,

te ruke, ramena...
- Gospodine, vojska nije
sastavljena
Herkulesa!
pukovnik. -1

od

samih

-podvikne

4609

jedan prst na obarau

za mene je vojnik! Tako
ja to shvaam.
-

Izvolite,

pukovnie,
pacijentovu
listu. -

gospodine
pogledati
bolesniku

4610

Ona mu prui Melkiorov

karton. - Sestro, je li
napravljen

radiografski

snimak?
-

Jeste,

gospodine

majore - ona spremno

slae,

pogled

plazne preko

joj

4611

Melkiora (on poljubi taj

zrak iznad sebe) - ali jo
nije
Marinkovi Kiklop
razvijen; bit e gotov za
dvadeset minuta.
- Onda ga priloite ovdje
-

ree

major

suho

4612

prepusti

pukovniku

mjesto uz
Melkiorov krevet.
Asklepijad die ruke s
mene,

sad

pristupa

ljudoderski
Melkior pogledom

vra.

4613

potrai Mitra, vapaj za

posljednju pomo. Mitar
prua

pomo

ohrabrujuim
smijekom. No Melkior
vidi Cezarove iskeene
zube, uje potkove na
kamenom

4614

podu...

Pukovnik

je

koraknuo blie, obredno

mu zveckaju mamuze.
Nadnio se
vojnomedicinski
starjeina
Melkiora

iznad
i

pokazuje

velike poutjele zube...

4615

Najprije

valjda

zagristi u glavu, misli

Melkior...

Ali

to

je

smijeak, reklo
bi se dobar, nekakvoga
sveca to djeci dolazi
nou i polae im darove
u krevet.

4616

Znai,

nee

ponada

se

gristi,
Melkior.

Strana

astenija.

Pogledajte, strie, te
ruke,

ramena

taj

grudni ko... ko koko...

ko-ko-ko...
Melkior pipao

Usto

se

4617

ispod pokrivaa, u aci

mu se rastezala suha
tanka koa. Nee gristi,
nee, sama
strana

astenija.

Ali

gledao je pukovnika, za
svaki

sluaj,

strahom, kao

sa

4618

daje... kako ree Mitar.

- to me tako gleda, je
li, ko usrano kue! pue

iznad

njega

starjeinski
glas. - Intelektualac, a...
pa

misli

daje

lino

izumio barut. Kai, jesi li

4619

izumio barut? to je,

jesi ili nisi?
Sto bih sada, Krele? Da
li se tu laje? To valjda
vrijedi
elektrino

samo

za

4620

osvjetljenje? Za barut...
vai to je rekao Mitar:
ne odgovaraj i gledaj s
potovanjem

strahom

da

kao

sa
si

udesio krevet, i Melkior

nastavlja da ga

4621

gleda, kako ree Mitar s

potovanjem

i...

ostalo, samo jo i doda

malo kako
gleda onakovo kue.
- uti, a? Prezire me?
Ti misli: to je ovo, on

4622

akademski

obrazovan

ovjek,
ja akademski obrazovan
ovjek, a govori mi "ti"?
Kakva je ovo vojnika
budala!

4623

Je li da to misli? Kakva
je

ovo

neotesana

vojniina?
U sobi tiina, ak ni
cipele nikome ne kripe.
I nije bilo udvornikog
smijeha.

4624

Major

je

gledao

prozor, zbunjen i rumen

od stida i, valjda, od
srdbe. Ona
nije

dizala

oiju

od

bolesnikih lista kao da

olovkom
kontrolira.

neto

4625

Izbrijana lica su ozbiljna

i nekako tuna, a i ona
etvorica ute u svojim
krevetima.
Ta je utnja i razdraila
pukovnika,

raspalila

elju da pokae
Marinkovi Kklop

4626

on njima svima!... Tu se
uvode

nekakve

manire...
On

se

saginje

nad

krevet sve nie, unosi

se Melkioru u zaplaeno
lice. Melkior

4627

osjea zadah poutjelih

zuba,

po

njemu

se

prosipaju rijei, ali on ih

vie ne
razumije.

Gleda

zube

gdje dolaze blie... i gle,

bez

plomba

pravilnom

svi

4628

nizu, uti ali zdravi... od

one pite od mladoga
sira...
- A, je li, gospodine... da
ne kae da ne znam
manire...

pukovnik tiho

govori

4629

iz sasvim intimne blizine

(vidi mu Melkior gusto
zasijane

dlaice

po

nosu) zato vi, gospodine, ne

elite da sluite vojsku?
to se to ne dopada
vaem

4630

uvaenom umu? Moda

imate drugo miljenje o
dravnom

ureenju?

Recite samo, to
vam

se

ne

svia?

Antipatini smo, je li?

Soldati,

budale,

primitivci? Ne dopada

4631

se vama ni moja njuka,

znam ja. No, pa evo ti,
amaraj!

namjeta

pukovnik
obraz

izazovno,

tono

na duinu ruke, i stoji

tako nepomino, eka.
-No, to je,

4632

to

me

Veli,

ne

moj

dostojan

amara?
obraz

ni

nije

tvojega

dlana. 0, boga ti
tvoga!

Onda,

evo,

pljuni! - i sputa mu
obraz tono iznad usta:
- Hajde, to ne

4633

pljuje? ekam! - vikne

pukovnik

ve

sasvim

iznerviran Melkiorovom
mirnoom.
Moda

je

taj

povik

trgnuo

Melkiora

iz

mrtvila?

Nad

je

njim

stajala stravino

4634

uveana

slika

ponuenog

lica.

Njegova
pomakne

se
i

die

glava
kao

oivjelom
mrtvacu, i prije no to je
pukovnik uspio ukloniti
glavu, on ga strelovito

4635

usnama pogodi u obraz

- i cmokne da se ulo.
Tako.

To

majora.

je

umjesto

Parampione,

Parampione, je li to acte
gratuit? Ne,

4636

to nije acte gratuit, ree

Parampion. To je mnogo
vie, odgovori Krele.
- Stoj!... to je ovo?... strese

se

pukovnik

uplaen, zateen, rukom

gladi

4637

poljubljeni obraz, brie

udnovatu sramotu.
- Gospodine majore, to
bi ovo imalo da znai? obraa se strogo, ali sve
njih
gleda,

strijelja

svakog

kome bi palo naum da

4638

se sad nasmije. No, u

redu, ne
smije se nitko, svi su
zinuli

od

-Gospodine

uda.
majore,

pitam, to je ovo?

4639

- Ja ne znam, gospodine
pukovnie - ravnoduno
odgovara major.
- Ja ne znam - i kvit! A,
neemo to tako...
Marinkovi Kiklop
- Moda je momak elio
da kae da vas voli...? -

4640

pokua

da

objasni

major, a
nevidljiv

osmijeh

mu

jednom

na

titra
kraju

usta.
- Gospodine pukovnie javlja

se

Tartuffe

smijem li da se obratim?

4641

- Kai.
- Mi ovdje mislimo da on
nije normalan. Juer je
tako poljubio i sestru...
- Sestru? iju sestru?
- Ovu nau... bolniarku.
-

To

je

bilo

snu,

gospodine pukovnie -

4642

crveni se ona koliko joj

ima lica.
- U snu? Sto vi radite u
njegovom snu?
- Pogledala sam da li
spava,

njemu

se

odjednom digle ruke i...

4643

- ...i fmok! u ufta dovri

Hermafrodit

sa

slau.
-

Cut,

ti

bitango!

podvikne mu pukovnik. Krivo ti je to ti nisi, je

li?

4644

- Pa i jefte - cereka se
Herma - nije da mi nije
kvivo...
- Hajde ne budali. - javi
se Menjou - u pitanju su
tu ozibljne stvari. Mi

4645

mislimo,

gospodine

pukovnie, daje momak

stvarno lud...
- Lud? To je neki idiot!
- ...i mi ne bismo eljeli
da ostane tu s nama zavri Menjou.

4646

- S vama? Neka se to
smjesta alje na nervno
odjeljenje

-zapovijedi

pukovnik
izlazei na elu bijele
povorke.
Tako je, ne luak nego
idiot!

Potvreno

sa

4647

najvieg mjesta! Melkior

se radovao
to

je

sveden

na

bezlino to. A sada na

nervno... Ali to je to?
Valjda neka
ludnica, a to bi moglo
biti zanimljivo... osobno

4648

poznanstvo

Napoleonom. S
Cezarom sam ve imao
ast, tako... poiz-dalje.
Ipak

nije

bilo

nuno

poljubiti
majora

za

stupanj

idiotstva, gest je ovaj

4649

vitekiji,

kornejevski

velikoduan:
gone te da pljuje u lice
(nismo djeca), a ti cmok
u

lice!

poljubac.

Osjeao
se zadah zubala. Nou
na njeg rei s nonog

4650

ormaria, iz vode, u ai
potopljeno
uto

zubalo,

bradicom
malen,

on

krevetu,

krotak,

bez

zvjezdica, bez zlata

na ramenima, nemoan
i

bezub

kao

4651

novoroene,

ne

zna

izgovoriti ni z.
Marinkovi Kiklop
Pukovnica
klimakterija
zaboravljiva,
gadljiva i

je

zbog
jadna,

moda

4652

straljiva i praznovjerna
k tome, tri dana nije
promijenila vodu u ai
krokodilu, i on, eto, ima
zadah pljuni me. A on,
starjeina
saniteta, ef

vojnog

4653

tuberkuloznog odjeljenja
i uope ovjek poznat,
vojnik

koji

poznaje

gardijskog
generala

Menjouova

oca i sve druge oeve,

ujutro, ve zakopan do
grla i u

4654

izmama,
pecanje

ide
kaiprstom

na
u

au vode. Kaiprstom
udicom lovi uto
zubalo. Zubalo se vrti,
prevre, okree, izmie,
ne da se iz svoje mutne
vode,

4655

gdje je njemu ugodno, u

usta mljaskava slinava
da

gnjei

pitu

od

mladoga sira.
Pa kad se tako u vodi
dovoljno

razgnjevilo,

ugrizlo je pukovnika za
strogi

4656

kaiprst. Na koncu ga
pukovnik ipak ukebao i
bijesnim

pokretom

ubacio u usta s
gaenjem, ko da hladnu
abu mora pojesti. Ali
jednog e mu dana uto
zubalo

4657

kaiprst i odgristi i bit e

jedan

vojnik

manje

prst na obarau vojnik

je sam je tako rekao, a to
ree ne poree, to stoji
ko

ispeeno,

djeca,

nismo

4658

bogamu.
- Ipak fteta, bogati kae Hermafrodit - fad
emo

tu

kvepati

od

dofade.
- A tebi je zabavno,
budalino, da tu jedan

4659

aavac

zeza

pukovnika? - ljuti se
Menjou.
- Fta bi ga fefao? Famo
ga je fmoknuo, hu, hu,
hu... To je fgodno.
- A to misli da ga je
"fmoknuo" iz ljubavi? -

4660

javi se sada i Tartuffe. Bilo

bi "fgodno" da uuti,
glupane!
-

ti

razljutio

fi

kveten!

se

Herma.

Ftavi je njega fefao, i

fta, poljubio

4661

gaje, pa fta? Bi li fe ti
ufudio? Ja fe ne bih...
fato mu kafem "bvavo!
bvavo!"
- Eto!
Njegova

je

ljutnja

izazvala

smijeh.

(I

4662

Melkior

se

smijao,

sebi.)
-

veli,

stari

gaje

"fefao", a? Bvavo! - Svi

su se smijali.
- Ja nifam vekao "fefao"
nego fefao, a ti fi fefnut
u mofak! Ti fi fafav, a ne

4663

on!

Tebe

bi

tvebalo

poflati

na

pvomatvanje...
- Stojte, ne svaajte se javi se Mali pokajniki
tiho. - Ja sam sve to
skuhao.
- to si ti to "skuhao"?

4664

Marinkovi Kiklop
-

Pa

to,

da

je

ovaj

poljubio...
-

Da

mu

nisi

opet

sugerirao?
- Jesam - prizna Mali kao
nepopravljivi grenik.

4665

- Ajde ti... u matevinu

pitu od fiva! - dozlogrdi
napokon i Hermafroditu
i bilo
bi vjerojatno dolo do
fizikog obrauna s njim
da ne ue u taj as u
sobu Mitar

4666

s jo jednim ogromnim i
jakim

momkom

bijelom koji je pokazivao

strane miice
ispod zasukanih rukava.
- Koji je taj? - upita
momak.

4667

- Evo, ovaj - pokae

Mitar Melkiora. - Hajde,
spremaj stvari. Ide na
nervno.
Marinkovi Kiklop
A- jesu li te, a? - upitao
je

Melkiora

jedan

od

4668

trojice

tek

trei

dan

nakon to
se uselio u ovu ogromnu
bijelu sobu s reetkama.
Ni sada nije gledao u
njega.
Gledao je u zid iznad
Melkiorova

kreveta.

4669

njegovim oima plivao

je neki mutan
pogled

kojim

sanjarski
gole
prazan
kao

je

promatrao

zidove,
prostor

ak

sobe,

4670

da se pripremio do smrti
na

strpljiv

dosadan

ivot.
Druga dvojica jo nisu
progovorila. Mali pleati
odlazio je s vremena na
vrijeme

4671

do prozora i svadljivo
reao kroz reetke, a
beskrajno dugi i mravi
tip ivio
je,

naprotiv,

uzvieno

mirno i dostojanstveno.
Njegovu je hranu jeo
mali

4672

pleati,

dok

je

on

prolazio sveano tamo

amo

po

duini

sobe

obavljajui, oito,
neku vanu funkciju.
U sobi su bila samo
etiri kreveta (etvrti su

4673

unijeli za Melkiora) u
svakom
uglu po jedan, vrsto za
pod
vie,

prikovan,
nikakav

nita
drugi

predmet: goli
bijeli zidovi i praznina.
Akustika golih praznih

4674

prostora,

strana,

beznadna.
Melkior je proveo dva
dana na krevetu kao na
splavi,

apsolutnom

miru, sam sa
sobom. Krevet sa starim
pokrivaima,

bez

4675

ponjava,

prljav,

zaputen, s
kondenziranim mirisima
tjelesa to su se tu prije
njega

isparivala.

Ali

smrad je
sad ve dobio njegovo
priznanje i toplinu. Uzeo

4676

je pod svoje taj prezreni

i
odbaeni tui smrad i
ogrnuo se njime bratski
srdano

kao

prosjak

naenom
kabanicom.

Kao

tvor,

kao stjeni-ca uvio se u

4677

smrad lukavo i izazovno

kao
smrdljivi asklepijad na
otoku
pribliite

kanibalskom:
se

sada,

delikatni nosovi,
ovom

neprobojnom

krugu odvratnosti, ovom

4678

panciru sigurnosti, ovoj

aureoli svetog
smrdea!

Osjeao

je

smrad na sebi kao pojas

za

spaavanje

oekivaMarinkovi Kiklop

4679

nju oluje, kao omamu

neke ludosti to ga ini
lakim,

prozranim,

nevidljivim. 0,
da nema mene, da sam
smrdljiv zrak, to moje
postojanje
pouzdano krije!...

tako

4680

- A kako su te? - ponovo

pita

sanjar

gledajui

jednako
zid

iznad

Melkiora. Pravio si hvojice?

-

Kakve

hvojice?

ljubazno pita Melkior.

4681

- Ne znam. To je bilo
neto...

vie

sjeam.

se

ne
Uuti

zamiljeno, zatim,
uzdahnuvi,

zavapi

teko: - Na Ombrelionu,
gori

pustoj,

govorio! Ja sam

on

je

4682

melankolik, kau oni...

tatari. A jesi li ti lud?
-

Nisam.

kompletni
odgovori

Ja

sam

idiot

Melkior

ozbiljno. -A to je to?
Tue
se?

4683

Ne,

miran

sam.

Smrdim.
- A mene su tamo htjeli
prepoloviti. Bio sam u
onoj

artiljerijskoj

ambulanti,
tamo gdje su haubice,
razumije?

Ha-ubice s

4684

crticom,

zna,

od

jednoga napraviti
dva... jedan-dva, lijevadesna, tri etiri... znam
brojiti do milijardu. To ti
je koliko ima vlasi na
pola glave, pa puta dva.

4685

Dolje kralj i kraljica! - to

je
dodao

apatom

gledajui sa strahom u
dugonju koji je marirao
paradnim korakom.
- Koja kraljica? - upita
Melkior.

4686

- Kraljeva ena.
- Nema on ene.
- Onda dolje njegova
sestra.
- Nema ni sestre.
- A ima neka enska na
dvoru, pa dolje ta. Zna

4687

uljajui

se

prie

Melkioru i
apne mu u povjerenju
pokazujui na dugonju ne smije se pred njim,
on je

4688

maral dvora - doda s

nekom

lukavom

ironijom.
- Kojeg dvora?
- Ovog... saharinskog nasmijei se Melankolik
nekako
On zna

prepredeno.

4689

dvorske tajne. Ali ape

samo

najviima.

Gledaj.
Maral dvora ugodno je
askao s kraljem vozei
se u koiji (kralj je sjedio
na

4690

uzglavlju, na jastuku) ali

od

cijelog

razgovora

razabirale su se samo
rijei
Vae
izgovarane

velianstvo,
sa

silnim

potovanjem, drugo je
sve bio strogo

4691

povjerljivi
Dvorski

je

apat.
maral

slatkim

sa

osmijehom

pozdravljao narod i
usto

prstom

ukazivao

kralju na
Marinkovi Kiklop

4692

neka, valjda, zanimljiva

lica u masi to klie. Na
jednome mjestu koija
je
odjedanput

stala,

kaiprst

Dvorskoga

marala bio je odluno

uperen u

4693

Melankolika.
- Nisam ja, Vae Slatko
Velianstvo! - preplai
se ovaj. - On vam je
pojeo
(pokazuje na Pleatog
Malog) kruh i kupus. -

4694

Ali

prst

Dvorskoga

marala nije
silazio s njega. tovie.
Dvorski

maral

hukne

hu! nato Pleati Mali

krvolono
zaurla:

4695

- Evo mene, ime mi je

Kero, daj ga meni, kou
bih mu dero! -i zarei na
Melankolika

pokazujui

sitne guste zube.

- Nemoj, Kero, dat u ti
evo ovaj od dva rupija -

4696

pruao mu je Melankolik
mali
bijeli

gumb

dvije

rupice - a sutra u ti
dati od etiri, sigurno.
- Sutra ga uij za uho!
Daj odmah.

4697

- Nemam sada, Kero,

sutra e mi brat poslati.
Sada mi odgrizi nokat.
-Daj.
Kero zaas svojim sitnim
otrim
nokat

zubima

otpili

Melankolikova

palca i pokae

4698

ga Dvorskom maralu.
Ovaj zadovoljno klimne
glavom, otpusti Kera i
potjera
konje.
- Mora tako s njima objasni

Melankolik

4699

Melkioru kao s nekim

stidom.
- uj, reci - ponada se
Melkior - meni moe
rei: ti nisi...?
-

Lud?

tuno

se

nasmijei Melankolik -

4700

To jest, nisam kao oni.

Druga vrsta.
Oni

misle...

Dvorski

maral misli (Kero ne

zna nita) da je dva i
dva pet, ja
znam da je etiri, vidi,
ali mi je dosadno misliti.

4701

- to tu ima misliti?
- Kako ne, mora ih
spojiti. Evo uzmi dva s
jedne i

dva s druge

strane - on
pokae po dva prsta na
svakoj ruci - i sad, ajde:

4702

koji

kojima

prii?

Zato bi
jedni prilazili, a drugi
stajali? Oni su jednaki,
je

li

tako?

ma-te-

matiki
jednaki,

pa

zato

jedni

prilazili?

bi
E,

4703

matematiki

jesu,

ali

nisu jednaki po
odijevanju.

Moda

su

jedni ponosni, smatraju

se boljima, bogatijima
pa se nee
mijeati, i onda, ajde,
naganjaj se ti... A sve

4704

zbog

etiri.

to

im

moe, kad
oni nee etiri? Vidi da
je dosadno. Ti e rei,
mogu jedni drugima ii
u suMarinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

4705

sret pa se nagoditi... Da,

kad bi htjeli, ali to se
rijetko dogaa... I tko e
na

to

ekati.

On

pogleda Melkioru u oi
radoznalo: - Ti valjda
misli da

4706

govorim o ljudima? Ne,

ja stvarno govorim o
brojevima, studirao sam
matematiku.
- Melkior je utio, gledao
je u zemlju da ga ne bi
zbunjivao pogledom. Zaigraj

4707

na ruletu ili na lutriji, pa

e vidjeti... Brojevi hirovitost i podvala.
-

Pa

dobro,

kako

njimao ispada pet?

- Ludima? - Melankolik
se nasmije saalno: -

4708

Oni uzimaju dva i dva

na istoj
ruci, a tu su povezani,
pa

uzmu

petoga

maloga... da ne ostane
sam. Otuda ta
zabluda.

4709

Studirao

si

matematiku, a to ti je
zanimanje?
- Putnik. Berem gloginje.
-1 broji ih?
- Otkud zna?
- Tako, neto mi kae...

4710

- Eh, kae... itao si u

novinama. 0 meni su
pisali.
- Pa kako ih "spaja" kad
broji?
- Sam, u velikoj vrei.
Muim se. Do milijardu.

4711

Hoe li da ti prebrojim
vlasi?
Njemu sam prebrojio pokae Keru. - A zna
kako

radim?

mu glavu na

Podijelim

4712

sektore...

imao

sam

olovku, uzeli mi tatari...

pa onda po sektorima,
jednostavno.

Samo,

nisam

micao

dovrio,

se.
- A kako bi meni kad
nema olovke?

4713

- Ima i druga metoda upati. Samo deset na

dan. Ali valja ekati dok
ti
naraste.
magare...

Kau,
-

ekaj,

Odjednom

kao da se neeg sjetio,

uhvati

4714

Melkiora za lakat i stane

mu aptati povjerljivo: Vidi one prozore tamo
s
druge

strane.

Pazi,

promotri ih dobro: u tri

kata

po

pet

Veeras u ti

prozora.

4715

neto pokazati to mene

zanima. A sada, pst, kao
da se ne poznajemo. On se
udalji

"lukavo"

prilazei svome krevetu

odjednom uzdigne ruke
visoko iznad

4716

glave

ree

vapijueg:

glasom
-

Na

Ombrelionu, gori pustoj,

on je govorio! onda legne i zaklopi oi.
Vrijeme

ga

je

poelo

kljucati. Dan je bio sada

4717

dug beskrajno, dan trei

meu
ludima. Melankolik ga je
naas

vratio

svijetu

ivih
rijei a onda ga natrag
bacio

zanijemjelu

4718

samou.

Razdraenom

sluhu zvukom
ljudskog glasa bilo je
sada tee podnositi ovu
gluhu utnju nego dva
posljednja
dana. Ostavio ga je s tih
petnaest prozora tamo

4719

preko

nekim

obeanjem za
veeras...
Ali gdje je jo veeras?
Dan gore jo blista u
nebu meu rastrganim
oblacima, a

4720

nad njima, da bude jo

tee,
nekom

plovi

sunce

slavlju

jesenje

modrine. Mrzio
je

sunce

etvorini

neba i oblake i svjetlost

i sve to je dan. Bio je
eljan

4721

rijei,
uhu!

rijei
Bilo

gladnom
kojih,

bilo

kakvih rijei, samo da je

zvuk
ljudskoga glasa!
On

pokua

posluati

sebe. Ali to da kae?

4722

Rimljani,

zemljaci

drui... A to
ako

se

Polifem,

oni

odazovu?

kiklop,

gad...

Ne, ni to nije mogao

izrei. Tada mu
doe da naprosto kae
Paralelnik,

tako,

kao

4723

neko

ime...

Melkior

izgovori to
naglas.
Maral

Dvora

skoi

pogoen u ivac. Kao da

je ba ekao tu rije za
svoje

4724

strano uzbuenje. Zar

se

netko

to

usudio

izrei! znaio je njegov

zaprepateni
pogled. Prstom je uputio
Kera protiv Melkiora.
Kero

jedva

Okrenuo

se

doekao.
hitrinom

4725

make i rairenih ruku,

sa akama u
borbenom stavu, poao
prema Melkioru.
- Evo mene, ime mi je
Kero
njega.

zarei

on

na

4726

Melkior se sjeti kako je

Melankolik... na brzinu
istrgne dva gumba sa
svoga
prugastoga

ogrtaa

ponovi iste rijei:

4727

- Nemoj, Kero, dat u ti

evo ova dva od etiri
rupija...
-

Ha,

isceri

dva

gumba!

se

Kero

podrugljivo. - Uij ih za
ui! Predaj se!

4728

- Predajem se, evo die ruke Melkior. to je

ovo sada? Ne priznaju
vie ni
svoju valutu? - Predajem
se. Kero, zarobi me.

4729

- A to ima? Daj banku!

- Stoji Kero pred njim,
malen ali pleat.
- Nemam banku, uzeli
tatari
Melkior

opet
da

kua

prodre

formulama ovog

4730

udnog svijeta. Ali sad

odjednom kao da ovdje
nita od toga ne vai.
Nasmijao se
ak i Melankolik: - Ha,
odakle ti ovdje... tatari?
- Pa sam si rekao da su
ti olovku...

4731

- Ja rekao tek onako...

tan-gen-cijalnoprecizira Melankolik i
Marinkovi Kiklop
stane regetati runo, to
prihvati i Kero u nekoj
ivotinjskoj varijanti.

4732

Nasmijao
Maral

se

sam
Dvora,

dostojanstveno i suho.
Pa ovi su stvarno ludi!
uvrijeeno misli Melkior,
sada mi se jo i rugaju.
Prie

4733

Melankoliku i sjedne na
njegov krevet. Ovaj ga
nogom

upozori

da

ustane. To
Melkiora

uvrijedi

jo

vie, sada hoe svakako

da razjasni stvari.

4734

Dobro,

odavle.
spominjao

rei

Dvaput
tatare,

ti
si
a

sada se smije? Smije

se, znai, svojoj ludosti?
Jedino, ako nisi htio rei
"doktori"... umjesto
"tatari"...

4735

- A kakve veze imaju

doktori

Melankolik

tatari?
se

smijao

podrugljivo. - Ja
jesam

lud,

ali

nisam

blesav. ujte - obrati se

onoj dvojici - doktori i
tatari,

4736

ima li to veze?
Sva

trojica

su

se

Melkioru rugala.
to je ovo sada, snebiva
se

on,

smiju?
spreman

luaci
I

ve

mi
je

se
bio

4737

misliti:

sve

je

lupeka

ovo
igra

nepovjerljivih ugursuzasimu-lanata,
"opipavaju"

nije

li

njegovo prisustvo neka

klopka vojnih vlasti, ali
odjednom

4738

njihov

smijeh

naglo

prestane i sva trojica

preplaeno

strignu

uima na neki
udni zvuk s hodnika.
Doista, sad je Melkior
uo neko daleko tuno
tulenje kao

4739

da bolesno pseto zavija.

Melkior
vratima,

pokua

prii

zaviriti

kroz

kljuanicu
ili makar prisloniti uho ega su se oni tako
prepali? - ali mu Kero
neujnim

4740

skokom preprijei put i

prestravljenim
pogledom

pokae

da

stane.
- Psst, ne mii se ape
drui.

Melankolik

4741

Zato?

zaape

nesvjesno i Melkior.
- Kurjak - ape Kero
neujno,

meu

dlanovima. - Gladan je.

- Kurjak... ovdje? Ako
nema tatara, nema ni

4742

kurjaka

prkosi

im

Melkior.
- Na broju 16... ima moli ga Melankolik neka
vjeruje. -1 mi smo prije
mislili... A ja sam ga
poslije i vidio: sav crn i

4743

krastav.

rep...

se

kao

zubi!... zatrese
groznici.
pozove

Povjerljivo
kaiprstom

Melkiora da se priblii

4744

i apne mu na uho: Ima pravo, otkud ovdje

kurjak, to je izmislio on,
primitivac.

Od

svih

ivotinja on zna jedino

za vuka i medvjeda. Za
aligatora

4745

nikad nije uo, zato...

mani

ga,

budalu.

Aligator je na broju 16 apue jo

tie

Melankolik

straan, ogroman,
Marinkovi Kiklop

4746

devet metara, spava na

deset
sam

kreveta,
ovim

vidio

oima...

Zauje se sada
strano urlanje. - A-ha,
uje li?

4747

- A to on radi ovdje? kao u povjerenju pita

Melkior.
- Hm, to... Ima ih u
svim gradovima. Tajno
oruje. Sve melju meu
zubima, tenk
im nita ne moe.

4748

Melankolik je govorio sa
sigurnou

upuena

ovjeka.
Neka glupa radost rodi
se u Melkioru: asovita
udna iluzija od jedne
lude

4749

prie.

Bljesak

Protiv

nade.

Polifema-

ljudodera, eto, Aligator

ide strahoviti.
Samson, Ahilej, Golem,
nacionalni div, sve gazi i
satire,
mata

nepobjediv!...

4750

tako
Veliku
spjev

pria

Melkioru

Pobjedu
na

-epski

nervnom

odjeljenju Glavne
vojne

bolnice

cijeli

dan

gusli

osvetniku

radost nemonog.

4751

A kad je pala no i miris

kupusa u kotlu izginuo
iza zakljuanih vrata, u
sobi
bez

svjetla,

ovom

mraku luakom, zauo

se

dostojanstven

Dvorskoga marala

san

4752

Kerovo

hrkanje.

estoko
Tad

je

Melankolik u tajnoj misiji

izmilio iz svoga
kreveta i tiho na prstima
priao Melkioru.
- Eno, gledaj

sada -

pokae mu one prozore

4753

misli

da

sam

zaboravio? Vidi li?

U svakom je katu poneki
prozor bio osvijetljen.
-

Misli,

neki

su

osvijetljeni?...
- Neki? Ha-haaa - on je
vie

znao,

zato

se

4754

smijao.

Sada

samo

upamti koji su
upaljeni, kasnije... bit e
sasvim drukije.
- Naravno, ljudi ulaze i
izlaze iz sobe, pale i
gase svijetla...

4755

- Ha, ulaze-izlaze... A
zato ulaze-izlaze? I ba
u

odreeno

vrijeme

ulazeizlaze,
ha? Uveer, ha? Cijelu
no.

Ja

to

ve

dugo

motrim. Dok sam imao

olovku

4756

biljeio sam, no a sada

pamtim. A ono, zna,
morao

sam

uskoiti

doktoritatari...
onaj bi te bio ubio. To se
ne smije znati da su oni
tu, u tome i jeste

4757

stvar. Hm, uzeli olovku,

a ja ih i bez olovke
deifrirao!

Ha-ha,

tatarsku vam
mamicu... - Melankolik
se nasmijao s udnim
prezirom. Jedan tren je
razmiljao,

4758

onda ponovo progovori

ali tek onako, kao da ne
govori

onome

to

misli: - A
voli li ti puiti? Ja volim
gledati eravicu... kad
razgovaram
Govori

mraku.

4759

s nevidljivim ovjekom.
Kad on povue, pua,
lice mu se osvijetli, zaMarinkovi Kiklop
sjaje se oi, sad e me
zadaviti. A nee, znam,
zbog jeze se to radi.
Cigareta

4760

bi se jo i nalo, ali
ibica...

Vatre

oni

ne

daju ludima... Ana kutiji

pie
"sigurnosne igice", eto,
to nikako nisam shvatio.
"Sigurnosne", a ovamo
se boje

4761

poara? A Neron zapalio

Rim i bez ibica. to
misli, trljao je drvo? No
to je
trajalo...

predumiljajem.
volim

vatru

to
A

s
ja

uope,

gledati u plamen...

4762

Igraju se avoli, plaze

duge

jezike

drugome,

jedan

oblizuju

se,

miluju, puckaju
i praskaju, a sve u vatri,
prokleti,

uivaju...

ekaj, pazi! - odjednom

on

4763

vrsto zgrabi Melkiora

za ruku i stisne jako u
stanju

iekivanja.

Gledao je
prijeko

prozore

stvarno neto ekao: Jasno. Eno, 1-3 se gasi...

i III-5 se

4764

gasi, II-2 se pali, jasno,

po sistemu!
- Po kakvom sistemu?
-

Kodeksa.

Poinju,

prokleti...
- Tatari?
- Pst, ne smetaj! - otro
ape

Melankolik

4765

mrmlja

sav

napet,

pogleda upijena u
one

tamo

prozore:

Jedan-pet, pet-dva, petetiri,

a-ha,

dva-pet, aha,

pet-pet,

4766

a-ha,

jasno,

jedan-tri,

jasno, to sam i mislio,

javljaju o aligatoru.
- Sto, to javljaju? - pita
Melkior radoznalo.
-

Ugovaraju

dan...

putanja. Zato oni njega

dre ovdje!

4767

- A zar on nije na? pita

Melkior

sa

strepnjom i u isti mah

opaa svoju
glupost
djeluje:

kako
oduzima

opet
mu

onu istu nadu koju mu

je malo prije

4768

pruila.

Nije

se

lako

odricao...
- A to e nama takva
neman, i nas bi pojela.
Ne znamo upravljati...
Ali to pitanje kao da nije
Melankolika ba mnogo

4769

uzbuivalo. On se sav
posvetio
deifriranju

signala

osvijetljenim prozorima,
pa je i zaboravio sasvim
Melkiora.
cifre

Mrmljao

je

ushiivao

se

4770

svojim

udnovatim

otkriima.
Marinkovi Kiklop
Melkior
ovo

je

pozdravljao

svijetlo

jutro:

grudima mu je crvkutala radost.

4771

Dola je, dola da me

vidi! - to je bila prva
misao, val sree to se
propeo u
njemu i stoji tako jo
napet,

uzdignut,

spreman da ga svega
prelije.

4772

Mila,

mila,

odgovara

odjecima dugih bijelih

hodnika,

koracima

snanog tupog
bolniara to za njim
koraa.
razgovor,

Hajde
dobio

posjetu - digao ga s

na
si

4773

kreveta i izveo u ovo

svijetlo kretanje. A put
kao da nema kraja, i
raduje se
Melkior

toj

maloj

vjenosti

ovog

iekivanja.

Ovog

desno-lijevo, kako ga je

4774

upravljao bolniar, a iza

svakog

ugla

umi

njezina prisutnost, svaki

prozor lije
na

njega

novi

radosti.

Bilo

staklima

jo

jesenjeg, meko

razlog
je

na

sunca

4775

rumenog i neke ptiice

su

ciale

granama

na
i

suhim

pijetao

je

pozdravljao jutro
iz daljine... sve u slavu
njezinu, sve u slavu...
- Evo ovdje ui - pokae
mu jedna vrata bolniar

4776

- tu te eka. Doi u po
tebe ree

odlazei

dalje

hodnikom.
Nasred

sobe,

stojei,

ekao je Krele.
Val se onaj Melkiorov
slomio odjednom, kao

4777

da je ivota u njemu
nestalo, i sve
se ono obeanje sree
prosulo.

Uzdah

nesretnika zame se u
grudima i zatreperi
plaho, hoe da se rodi,
da izleti iz usta kao mali

4778

nesretni

aneli,

no

Melkior
ga odmah ugui i ispue
mu duu na nos, srdito.
- Srdi li se to sam
doao? - upita ga Krele
nekako
ponizno.

sa

stidom,

4779

Ne.

Samo

sam

se

iznenadio - snalazi se
Melkior i nekakvo ga
samotno ganue
grabi za grlo. Puta da
se

rodi

uzdah,

mrtvoroene. -Kako si
me naao?

4780

- Imam tamo burazera

na

onom

plunom

odjelu, laboranta...
-

Mitra?

zaudi

se

Melkior. - Poslao te da
mu dadem novac?
- Kakav novac, ovjee!
Doao

sam

da

te

4781

vidim... ree mi da su te
ovamo
prebacili...
- Sam sam udesio da
me prebace - prkosno
istie Melkior.
- Poljubio si pukovnika?
Zanimljivo kao ideja -

4782

priznaje

mu

Krele

samo, kako
e se izvui odavle?
-

Pa,

izvuem...

da

se

ne

ovdje

je

zanimljivo. - Makar tu i
Marinkovi Kiklop

4783

krepao, to me briga,
svi

su

me

napustili,

navlai Melkior na sebe

otrcanu
tragiku i doe mu da
zaplae. Sam u... grlo
mu se stee, ne moe ni
u mislima

4784

dovriti reenicu.
- Zanimljivo, eh... Ne
znam

to

tu

ima

zanimljivo... - Krele se
ogleda po sobi s
tunim uenjem. - Ti
e

ovdje

propasti,

4785

burazeru,

zbog

svoje

fiksne ideje, eto

to je zanimljivo.
- Tko te poslao k meni? odjednom s nasrtljivom
sumnjom upita Melkior.
-

4786

Priznaj, tko te poslao? Njemu kao da se urilo

da uje neko ime, stane
nestrpljivo tresti rukav
Krelina injela.
- Tresi, tresi, mnogo e
istresti

ree

Krele

4787

ravnoduno. -Poslao me
japanski
mikado da te pozdravim
i evo alje ti iz svoga
vrta

ove

narane

izvadi iz
svakog depa od injela
po

jednu

naranu.

4788

Govorio je s njim ve
kao s luakom ozbiljno.
Melkior

doe

iskuenje da prihvati taj

nain.

Jedna

misao milo

mu

se

4789

smijeila:

to

poslala,

diskreciji...

je

ona

strogoj
i

ree

odjednom kao
nesumnjivi
Zahvaljujem

luak:

dragome

mikadu! Reci "hvala" i

da mu ljubim

4790

ruku.
Krele gaje sada gledao
sa sumnjom: ne izigrava
li on tu neto, sprda li
se, to
li?... ili je on stvarno...
- uj burazeru - ipak mu
prekipi - da svrimo mi s

4791

tim budalatinama! Sto

se tu
preda mnom izmotava
kao da sam ja nekakav
iak!
- No dobro, sad ozbiljno
kai: je li ti ona ovo

4792

osobno

dala?

-on

pokae narane.
Krele jedan tren posuti i
gleda

Melkiora

ve

sasvim bez nade.

- To jest, koja ona ?Misli
piljarica
bolnice?

preko

puta

4793

nije

ti

ona...

sestra?... - Sruio mu je
i posljednju iluziju. Sad
je
gotovo,

mislio

je

Melkior. Prui mu ruku s

naranama: - Evo, uzmi,
ne treba mi -

4794

i udahne duboko da bi
zaustavio jecaj.
Krele mu metne ruku na
rame
malen

kako

je

zagleda

bio
mu

odozdo u oi: - Ma
to je, brate, s tobom?
Sasvim su te oamutili.

4795

Ti

pod

hitno

mora

odavde! Ovdje
e podivljali. A narane
sam ti ja donio, cigarete
nisam

kupio...

Ako

nee,
baci ih, ali razgovaraj sa
mnom, uje li!

4796

Marinkovi Kiklop
- Nita ja ne trebam govori Melkior tragino.
- Kubni centimetar vode
prljave!
- ubaci estoko - da
ivim kao mikrob, to je
meni dovoljno.

4797

- Eto sad i mikrob... Ti si

jedan

intelektualac,

ovjek

pametan

nastoji Krele
oko njega. - Eh, daje u
mojoj glavi zrno tvoje
soli...

4798

- Pa to bi ti sa zrnom? pita Melkior osorno.

-

Sto

znam...
bih

bih?...
svata.

knjige,

to

ja

Pisao

razmiljao,

objanjavao
budalama, jednom rijei
- osolio bih glupi svijet.

4799

Bio bih na nivou... kae

li
se to tako, do avola? on sa strahom pogleda
u Melkiora: ne smije li
se
njegovim
budalatinama?

4800

Melkior se nije smijao.

Srdio se zbog toga to
se

mora

stidjeti.

Skupljao je
usne kao da e na neto
pljunuti.
Kako da se rijeim ovog
"vjernika",

misli

4801

podmuklo... a da ga ne
razoaram...
ukoliko

se

on

ovako

majstorski sa mnom ne
sprda? Sto on to vidi u
meni? Ili su
ga poslali da vidi to je
sa mnom? A moda je

4802

stvarno

kao

"sljedbenik"...
Gospode, pa ja bih sada
zbog njega morao uzeti
neku

ulogu,

javno

glumiti, biti
ideal,

voa...

Kojetarija! Ali ako se

4803

izruguje?

eli

da

me

posadi na
Rosinanta...

on

za

mnom na magarcu da
kaska

pa

se

smije

pokazuje me vojnoj
medicini? Pa ja sam ve
i

pitao

za

Dulcineju!

4804

Sine mu opasna ideja: je

li
poslala narane ona ili_
- Zna to, daj mi ih! Odjednom

iz

Krelinih

ruku zgrabi narane i

ugura ih u

4805

njedra.

Tako.

Nisu

velike? Nisu, dobre su opipa

se,

ludo,

kao

djevojka. Onda u se opasati a la

Recamier, dobra ti je ta
ideja! Ha, ha, to kae?

4806

Suknju

zadrati...

Bolje da se naem tu
kad ga puste... a ja u
trati po
hodnicima

vritati,

vritati,

preplaena

Luda djevica. Reci, kao

ideja...

4807

dobro? - Oi je ludo
izbuljio u Kreleta.
- Dobro, dobro... - Krele
je

strahu

uzmicao

prema vratima. No ipak,

za svaki
sluaj, upita: - Koga to
kad puste?

4808

- Aligatora. Pst, to je
smrtna tajna. Mrvi sve,
tenk mu nita ne moe ape
Kreli u povjerenju. - A
sad pazi, ide tatar, kao
da se ne poznajemo...

4809

Krele je izaao uplakan i

slomljen.

To

je

vidio

Melkior. I sam je bio

izlomljen
nekim

unutranjim

plaem

za

prijateljstvom koje
Marinkovi Kiklop

tim

4810

je tako aavo odbacio.

Zakanjelo

otkrie.

Gospode, dopusti mi da
povjerujem
makar jednom ovjeku!
Osjeti svoje "lude" dojke
na

sebi.

Osmijeh

mu

4811

zatitra na usnama, no
dua mu se
sva odjednom smrai i
on

potrati

strahu
za

zaeli

Krelom

vikati "ekaj,
alio

sam

pobjegao

se"
iz

da

bi

ovog

4812

zamraenja...

Ali

na

hodniku zauli su se
ve drugi koraci, vraao
se

bolniar.

Pedeset

posto tu je sigurno, u
ovim
dojkama, pedeset posto
istog ludila, pomisli na

4813

brzinu, prije no to je
uao
bolniar, kao da se uri
da sakrije neku stranu
tajnu.
- Otio burazer? - pita
bolniar.

4814

- Otiao. - Melkior izvue

iz

njedara

jednu

naranu: - Evo ti jedne.

Vidi,
ostala mi samo jedna
sisa

tjera

uspostavlja
vraa svijetu

alu,

"odnose",

4815

njegovu banalnost.
Bolniar

se

osvrne

dosadom.
- Koji ti avo bi da ljubi
pukovnika?
- Onako, ne znam... ko
oca - slijee ramenima
Melkior.

4816

- Zezao si ga. Sad ovdje

ami zbog njega. Po
kazni.

"Na

promatranju". A to da
te

promatramo,

mangupe! Mogao si da
ode i pred vojni sud. Bolniar je gulio

4817

naranu. Miris blagdana

ispunio

je

golu

prostoriju. - Uope si
dobro proao,
nisi dobio ni tueve.
- Kakve tueve?
- Ledene. okovi... da
doe

pameti.

4818

Pohlepno je gutao krike

narane.
Melkior je gledao kako
mu

grlu

skakue

Adamova jabuka i sjetio

se s
nostalgijom ATME, Uga,
Vivijane - dalekih bia iz

4819

"onoga svijeta". - Mislim

da
te

major

odjeljenja

tvoga
ovdje

preporuio,

inae...

vidio bi boga svoga.

-

Kako

zna

preporuio?

da

je

4820

Znam.

Govorio

je

naemu majoru za tebe.

Nee

te

dugo

ovdje

drati: tek dok

stari zaboravi. Vratit e
te u vojarnu.
- Zato u vojarnu? Ja
sam bolestan - pobuni

4821

se

Melkior

uzdrhta

pred stranim
likom

Cezara.

Vidi

kakav sam - i pokazuje

mu

gole

ruke

do

ramena.
- A to ja znam. Moda
e

te

4822

prekomandovati...
Hajdemo... -Bolniar mu
mahne
glavom da izae i poe
za njim ukorak.
Marinkovi Kiklop
Vratili su ga "njegovom"
majoru.

Ravno

4823

ambulantu su ga odveli.
Nje nije bilo u
predsoblju. Znala je da
e me dovesti, ne eli
me vidjeti... i bi mu tako
lake
doi

pred

majora

osjeajem patnje u sebi.

4824

Osim toga i prljav je bio,

neobrijan
i toliko zaputen te nije
mogao ni zamisliti sebe
kako izgleda, a u stakla
se
nije

htio

Vjerojatno

gledati.
ja

sada

4825

zaudaram, bolje da nje

nema tu...
- No, to emo s vama?
-

pokua

major

dati

vojnike strogosti tom

pitanju, no
izdavale su ga njegove
tople, zabrinute oi.

4826

- Ja ne znam, gospodine
doktore

ree

ravnoduno Melkior, jer

doista mu je u
ovom trenu bilo gotovo
svejedno to e biti s
njim.

4827

- Da vas prebacimo u
intendantsku

kolu,

tamo

konja

nema

-dometne sa smijekom
...ili moda kui?
-

Kako

gospodine

vi

mislite,

doktore

4828

ree Melkior s nekim

nelagodnim stidom
zato

to

odmah

mu

je

zaigralo

srce
zbog

rijei "kua", a to je u
neku ruku
nezahvalnost...
moda

on

No,
mene

4829

iskuava,

ipak

pomisli

za svaki sluaj.
- Dobro, vidjet emo zakljui major. - Sada
idite gore na odjeljenje,
javite
se sestri Olgi. I uredite
se malo ovjee! - doda

4830

major privatno. - Kako

to
izgledate!

Tu

ima

bolniki brija... a ima i

kupatilo...
Melkior

se

zacrveni.

Smrdim oito... Dobro je

to orcanije tu.

4831

- Oprostite to ovakav...
-

zamuca

...tamo

nisam mogao nikako...

- Da, da, znam. - Major
ustane i metnuvi mu
ruku

na

rame

intimno i nekako

ree

4832

"povjerljivo": - Zato se
unitavate? Vi ste jo
vrlo

mladi,

ovjee,

ivot je
pred vama - zatim se
okrene i izae gotovo
srdito.

4833

ovjek

osjea

svoj

smrad kao lini, domai,

pripitomljeni

vonj.

Atmosfera
povjerenja. Nos uronjen
u

poseban

miris:

olfaktorna solidarnost potpomognimo

4834

se meusobno... To je
Melkior govorio penjui
se

gore,

prema

odjeljenju, ali
nije

mislio

tome.

Mislio je: proitao me

temeljito. Ne alje me
vie njoj,

4835

nego sestri Olgi, ivot je

pred

vama,

ovjee!

Neka Olga bude ivot

tvoj, ti,
ovjee,

ona

bude

poteena

ivota

tvoga

pred...

neka

koji

od
je

4836

Pred

tobom

je,

eto,

ensko tijelo, utavo,

iroka lica svetice s
Marinkovi Kiklop
ikona. Oi su joj tuno
zauene i usta tanko
crtana,

a glas

propisan po

blago-

4837

Minejama:
- Vi ste taj sa nervnoga?
- govorila je sestra Olga
ukoena izraza. - Doite
za
mnom, ovamo - i uputila
se hodnikom smjerom

4838

suprotnim od sobe broj

sedam.
Osjea Melkior: nakon
izgubljene

bitke,

putu

izgnanstvo.

na

Prljavi, smrdljivi
zarobljenik,

davno

nebrijan, danima se krio

4839

meu luacima... Krele

me "otkrio".
Udeavao je moda kod
majora da me prebace?
Preda mnom je ivot!
Ismijavao je gorko svoje
kretanje. Ah, gdje su je
samo skrili? Sad e tu

4840

zautati

njezina

prisutnost iza ovog, iza

onog

ugla,

gdje

se

hodnik lomio u
novo

malo

Zastajkivao

nadanje.
je

ispred

nekih vrata: inilo se da

je njezin

4841

glas jeknuo tu unutra u

kakofoniji

krkljanja,

kaljanja,

hripanja,

pljuvanja,
provirivao
odkrinuta
nigdje

nije

je
vrata,
bilo

Nigdje vie nije

kroz
ali
nje.

4842

bilo nje.
- Evo, ovdje ete biti...
za sada - ree bijela
ikona.
Dva duga niza oguljenih
bijelih
mnotvom

kreveta

ispijenih

blijedih lica iznad

4843

vojnih

pokrivaa.

Truli

zadah ue u njegovo
osjetilo

njuha

kao

ovdanje poimanje
svijeta. Valja se ponovo
prilagoditi.

Valja

pripitomiti i ovaj opi

miris,

4844

uiniti

svojim,

domaim...
ree

umalo

ne

uvjerenjem.

Borba za opstanak
prilagoivanjem...
njuha. I odmah legne u
krevet da bi mu se sve
te prljave krpe

4845

to prije oitovale, da bi
s njima izmijenio dodir i
toplinu i sklopio prisne
odnose. Melkior se tu
spremao ivjeti, ivot je
pred njim, ovjee!

4846

Obrijao

se

okupao.

Sada ne smrdim vie,

gdje si?
Obiao
odjeljenje...

je

cijelo
ali

nje

nigdje nije bilo. Dolje u

ambulanti

4847

sjedila je sada sestra

Olga, u vizitu s majorom
dolazila je sestra Olga,
temperaturu je mjerila
ozbiljna i stroga sestra
Olga. A nje vie nema.
U zraku

4848

gasne

pramen

njene

kose, na podu, u prahu

moje

enje,

otisak

noge bose...
Govorio je automatski
ali s pobonou neke
minule, izmiljene sree
u koju je

4849

do

suza

vjerovao.

Zatvorio sam prozor da

budem

vie

sam,

da

budem s tobom sam...

i gledao je usput kako
izmilja

taj

pjesniki,

ali

zatvori sa

prozor
ga

ipak

4850

stranom

alou

kao

da sebe zakiva, a bujica

plaa

stane

nadirati

kroz
Marinkovi Kiklop
stisnuto grlo. Mrai se.
To crne sjene piju moje
suze... i Melkior neujno

4851

zaplae

sumraku

bolesnike sobe.
Govorio

je

runim

glasom,

djevojica

uje

kao

da

//?
ali
ga

nije ula. Stajala

je nasred puste ulice i
gledala preda se krotko

4852

i nekako strpljivo kao da

se
jedino

pouzdaje

utnju.

Stajala

je

nepomino

kao

velika

skupocjena lutka s
dubokim tamnim oima.
Strelica joj je prolazila

4853

kroz mala punana lea,

u svoj
irini,

od

ramena,

ramena
s

do

malom

cezurom u sredini gdje

je proletjela preko
hrpteninog udubljenja.
Djevojica

se

malo

4854

pogrbila, valjda da bi se
bolje
prilagodila toj elinoj
kopi to joj je probuila
lea; opustila je ruke niz
bokove,
isturila

glavicu

naprijed

nekakvoj pokornosti.

4855

"No, uje li?" zavikao je

on ve sa strahom, jer
je mislio da valja hitno
djevojici

pomoi.

Ali

kako? Ona je i dalje

utjela i nije se micala.
Nije znao

4856

smije li je dirati. Moda

je i mrtva?
"Molim te, reci mi, da li
te to boli?"
"Bo...oli"
zaplaeni
nekako

jedva

zau

glasi,

ali

otegnut

umnogostruen, u

4857

nekim jekama to se
javie odjednom s vie
strana kao da je neki
djeji zbor to
otpjevao u kanonu... Tek
tada on pogleda uokolo,
po irini cijele ulice. Bilo
je

4858

tu jo sedam ili osam

jednako tako strelicama
probodenih

djevojica,

isto tako
nepominih i utljivih i
malo

pogrbljenih

glavom
naprijed. I sve

isturenom

4859

su tako gledale pokorno

preda se kao da neto
strpljivo oekuju... Ili...
bit e
da

vie

nita

ne

oekuju, nego su se ve
predale jednoj stranoj
aroliji i

4860

ostale

tako

izbodene,

ukoene,
ostavljene

kao lutke nakon neke

lude i okrutne
igre.
On je pokuao pitati tko
je

to

uinio

zato,

4861

zato nad djevojicama,

ali
nigdje nije bilo nikoga.
Poao je traiti, zvati
ljude

upomo,

jer

je

strano
bilo kako su djevojice
stajale, kako su pokorno

4862

gledale

preda

se

sa

strelicama
u

svome

nedunom

malom

mesu.

udno, pomisli, nigdje

na njima jedne kapi
krvi! I nisu opasno ni
smrtno pogoene, kao

4863

navlas,

da

bi

mogle

ivjeti, i ive
su, gotovo bih rekao i
zdrave,

mogle

micati,

bi

iupati

se
te

streslice iz sebe
i

pobjei

kui

svojim

mamama... Zato tako

4864

stoje? To uplai njega i

poe ulicaMarinkovi Kiklop
ma

potragu

za

ljudima. Ali u cijelom

gradu nigdje nije bilo
nikoga. Grad je
opustio.

4865

Aligator! sine mu misao

najstranija.
"Tako
odnekud
nevidljiv,

je",

potvrdi
Melankolik,

"ovuda

je

jutros proao."
"Jutros? A to je sada?"

4866

"Sada

je no. Ali

se

Sunce zaustavilo da bi
mu posvijetlilo. On je
Sin Sunca,
kao pobjednik. Svi su
pobjednici
Sunca."

Sinovi

4867

"Znai, od jutros onako

stoje one djevojice?"
"Hi, hi, lutkice... ostale."
To

je

ivotinjski

bio

Kerov

zadah,

po

zadahu je i
znao

da

on

govori.

"Proli Tatari - strijelci,

4868

sve

pobjeglo,

one

lutkice
postrijeljali,

hi,

hi...

otili...

otili."
Postrijeljali

ponavlja, ali ne razumije

zato
onako

se

Kerov

glas

4869

smijao,

reklo

lascivno?

bi

se

Jadne

male

No,

nema

nedune...
vremena za

aljenje. Pouri natrag:

valja

im

to

prije

pomoi. Iupati strelice

iz onih

4870

malih tijela, osloboditi ih

arolija

stranoga

reptila,

ponovno

ih

vratiti u
ivot.

Ispriat

im

onda neku pustolovnu

smijenu djeju priu da
se zabave

4871

djevojice. I tako, sve

trei, moli oena... ali
kad je stigao u onu ulicu
nije

ondje

djevojica.

vie
Iz

bilo
jedne

stare oronule kue kojoj

se ispod

4872

oguljenog
otkrilo

ivo

proelja
meso

od

crvenih opeka zauo je

razuzdani smijeh
nekih

ena.

ene

su

stajale uz prozore jako

razgoliene,
sasvim gole, i

neke

4873

smijale

se

njemu,

namigivale i pozivale ga
da se uspne gore. Na
prozorima bila
je izloena posteljina da
se zrai: bijele ponjave,
popluni
ute,

od

jantarno

4874

plave i grimizne svile,

veliki

bijeli

optoeni

jastuci
ipkama,

pjenasto
prozirne,

nestvarne

spavaice, uleane, lako

zguvane pidame to
su sauvale

4875

obrise
enskih

mirise
tijela...

onih
bludni

rekviziti sa ivim golim

nasmijanim

mesom

raskono su se lelujali
nad njegovom glavom.
"A

djevojice...

gdje

su?" - pitao je on i

4876

ponovo

je

uo

salve

njinog smijeha.
"To

bo...oli,

smijale

su

hi-hi-hi",
se

one

pijevno, u kanonu. Iznad

njih, gore,
s

najgornjega

prodornim

kata,

trilerima

4877

isticao

se

koloraturni

smijeh jednog
ptijeg

glasa.

Ona

je

bila lijepa, najljepa od

sviju. Izloila je svoje
lijepe
bujne grudi na prozoru
kao dvije breskve

4878

Marinkovi Kiklop
rumene

luakom

nekom
upornou

izvodila svoj smijeh.

Taj smijeh je tu postavio
ATMA

kao

mamac

prolazniku kroz opustjeli

grad. A njoj

4879

je dao taj ptiji urlik

kao znak svoje osobite
naklonosti.

Ona

je

Glavna
Sirena, asna Majka u
ovoj

kui

bluda

tatare-strijelce,
pobjednike.

za

4880

"Vivijana,

Vivijana",

pokua je on dozivati
odozdo,

pobonim

apatom kao da se
moli, ali je njegov glas
bio bezglasan,

bio je

samo mrtvi dah njegove

strane

4881

alosti.
Bio

bi

vikao

da

je

mogao. Traio je ulaz u

kuu, ali ga nije naao.
Onda je
zamahnuo

rukama,

snano kao pliva, kao

4882

orao, suri nebesnik, i

poletio je
ostavivi

zemlju

pod

sobom...
- Pazi, ovaj mae krilima
- rekao je netko - sada
e zakukurikati.

4883

doista,

zakukurie

Melkior iz svega glasa

nekim

oajnikim

vriskom kao da sa
sebe otresuje no. Tad
zauje kikot. Zemlja mu
se smijala.

4884

Zdravo,

Odozgor

kokote!
ga

je

promatrao Mitar mutnim

jutarnjim pogledom. to je, jesi li je ti to
potatlaio u snu?
Glave

su

pokrivaa

se

iznad
laskavo

4885

nasmijale

poast

Mitrove nadmonosti.
- to kae? - Melkior je
jo

sluao

Vivijanin

smijeh.
-

Pa

tlaio?

koku

si

Mitar

valjda
kao

4886

glumac

uvruje

uspjeh. - Mae
krilima, kukurie...
- Ah, letio sam... - misli
naglas

Melkior,

povezuje niti stvarnosti i

sna.

4887

-1 jo kau da san nita

ne znai! - Mitar sjedne
na rub kreveta i nagne
mu se
nad uho: - Evo, ovdje je
-

dlanom

je

pritiskao

prsni dep na bijelom

ogrtau -

4888

rjeenje. Sanjao si da
leti,

pa

eto,

vidi,

ispunilo se. Ide kui.

- Kui - ponovi Melkior
mehaniki,
nimalo

ali
se

obradovao. I sam se

eto,
nije

4889

udio,

otkuda

ravnodunost?
odjednom,

ta
Gle,

svrila

je

"lina" pria o
ljudoderima!
asklepijad
prolijevanja

Rii
je
krvi,

doslovnom smislu s

bez
u

4890

ljubavlju preuzeo vlast i

svi su brodolomci bili
spaeni.

Pokazalo

se

uskoro
kolika je bila srea za
Marinkovi Kiklop
uroenike to ih nisu
pojeli. Umjesto slasti od

4891

nekoliko obroka, koje bi

ubrzo
zaboravili,

poeli

osjeati

su

istinska

uivanja u tekovinama
male civilizacije
koju su ti mudri i iskusni
ljudi uskoro ostvarili u

4892

primitivnim

uvjetima

divljeg
otoka. Melkior sad nije
imao

vremena

da

nabraja to su sve oni

tu uinili, Mitar
ga je gledao. Vrtio je
glavom

nekim

4893

uvrijeenim

uenjem:

to je sada ovom
ludovu, kao da mu nije
stalo...
Doista, kako to da mi
sada
asnik

nije

stalo?

Prvi

ne

vae

vie

narkotino

4894

lie,

posvetio

prouavanju
promatra

se

vjetrova:

kako

plove

oblaci, kako nou

zvijezde padaju (korisno
za lov i poljoprivredu) i
srie neke stihove to
mu

4895

valjda dolaze iz neba. I

nitko

vie

ne

prezire

tijelo

ne

psuje

"prodrljivu
ivotinju". Ona je sada
"ponos ljudski" (onako
simbolino
onim to se

odjevena

4896

nekad
list),

zvalo
ona

je

smokvin
ponovo

priznata kao izvor svih

najslavnijih
ljudskih uivanja. Mlade
uroenice
enskom
dostojno

znale

su

intuicijom

4897

ocijeniti
znanja

neka

osobita

tih

udnih

mujaka.

rii

asklepijad se, reeno

kratko, oenio! Sklopio
je

politiki

najmlaom

brak

kerkom

poglavice. Tako je

4898

uao

vladarsku

dinastiju ispoetka kao

neki

savjetnik

vladarski zet, a
poslije, kad se poglavica
povukao

sreivanju
papagajskog

posvetio
zbirke

4899

perja, preuzeo je sasvim

vlast.
proglasio

Najprije
kraljem,

se
a

zatim i carem
drave koju je nazvao
ASKLEPIJA u ast svoga
zatitnika. Mada je svoje
bive

4900

prijatelje s "Menelaja"
postavio

za

ministre,

morali su mu odavati
sve carske
poasti

nazivati

ga

Vae Carsko Velianstvo

ili, u intimnijem krugu,

4901

jednostavno,

Sire.

Ali

car Asklepijad I vladao

je

blago,

sve

pod

blagotvornim
utjecajem

"naega

majora" koji je ovako

odjednom
ovu priu sa

dokrajio

4902

sretnim svretkom.
Ali Melkiora nije usreio
svretak.

Gledao

je

Mitra ak i s nekom
mrnjom to mu
je tako... u depu donio
"reenje". Happy end u
depu bijelog ogrtaa.

4903

- No, to je? Zar ti nije

pravo?

Uvrijedio

Mitar

zbog

se

njegove

utnje. A i
taj pogled...
- Zato? Pravo mi je... i
hvala

ti...

ali

4904

neuvjerljivo je bilo to
izreeno.
- Zahvaljuj svojoj strini!
Da

nisam

burazeru

to

obeao
bih

tebi...
Marinkovi Kiklop

ja

4905

- Zamolio te Krele?... 0anovac oekuje Mitar,

od pogodbe.
- Tako, jo ga vrijeaj!
Zauzeo se ko da si mu
brat. Da ne bi njega, to
bi ti

4906

iz ludnice izaao! Jest,

bi...

Lino

je

iao

majoru.
- A meni su rekli da je
ona... molila majora... lagao je Melkior elei
arko
da i vjeruje u to.

4907

- Acika? - nasmije se
Mitar. - Jest, prebila se
jadna da bi ti pomogla.
Ni jela
ni

pila,

ne

sklapala

oka... Ih, otkad je ona

otila! Mislim onog istog
dana kad

4908

su tebe prebacili tamo.

Jo sve moe biti dobro,
kau
Shakespeareova

neka
lica

kad izgube svaku nadu,

misli Melkior. Otila je,
dakako! Postupali su sa

4909

mnom

tako

neovjeno... A to
je mogla uiniti, jadna?
- A to je mogla uiniti,
jadna? - slua jeku svoje
romantine
Gdje je
sada ona?

mate.

4910

Na

morskoj

puini.

Plovi. Medeni mjesec. Mitar se iskesio zlobno.

- to? Udala se?
- Za pomorca, brodskog
oficira, kako li se kae.
Trgovaka
Stara

mornarica.

4911

ljubav, ekala ga vjerno.

Nitko nije znao, osim,
moda, major... - podlo
se
osmjehuje Mitar.
- Otkud zna sve to? Melkior

se

smatrao

4912

izdanim, otkud sve to

odjedanput?
- Javila se majoru, alje
slike,

Napoli,

Aleksandrija i onaj otok

tu dolje, ne
Sumatra, nego... kako li
se... onaj, grki, kipovi

4913

bez

ruku...

Uostalom,

ivo mi
se, to no kau... Eto,
tamo ti je ona.
Za

prvog

brodolomca

asnika,
s

"Menelaja"... Ne vae
vie narkotino lie. Jo

4914

jedan happy end. Ah,

to

nisam

ljudoderi

pustio

da

skuhaju

kotlu to odabrano
meso!
Zaas
"licemjernu

otpise
kihavicu"

4915

Aci-ha (naruga se usput)

kao da je nikada
ugledao nije i ponovo
mu

zasja

dalekim

Vivijana

spasonosnim

sjajem. Svjetionik u
brodolomu.
"brodolomne"

Volio
misli

je
u

4916

ovom trenutku... Tamo

oko Kalipsine
Ogigije jo ima valjda
Eolovih
koje

ljutih

vjetrova

Posidon

pokrenu

onda protiv

4917

Odiseja to mu oslijepi
Polifema,

sina

jednookog...
Uhvati sebe u pakosnoj,
osvetnikoj nadi i zastidi
se Melkior
Marinkovi Kiklop

4918

svoje ljubavi koja mu,

eto, okrenu sada svoje
monstruozno

lice.

Eto

to je
ljubav: budi moja ili...
- Evo ti tvojih deset
banki!

Melkior

baci

4919

Mitru

stotinjarku

nekim prezirom.
- Vidi sad, na meni hoe
da se izduva! - Ne prima
Mitar

novac,

ve

ga

ostavlja
na nonom ormariu: Eto, da te astim. Najedi

4920

se

napij,

proslavi

povratak i
uzdravlje ti! Ugoji se.
- Kad misli da bi me
mogli odavle otpustiti?
- Sutra ujutro. Zatim e
se razduiti u vojarni, i
slobodan si kao ptica.

4921

Umalo

Melkior

zacvrkutao.
radost

nije

Silna

spopala

ga
od

povratka. Odjednom
osjeti

slobodu

nogama,

neki

rukama

nezadriv

nagon

kretanja digne ga iz

4922

kreveta, "hajmo", ree

Mitru
brzinu

navukavi
injel

na

gotovo

istri iz sobe.
- ekaj, kud si, bogati,
navalio! - ne stie ga
Mitar,

trbuh

pred sobom,

nosi

on

4923

hej.
- Hajde da trgnemo koju
dolje u kantini. Rjeenje
imamo u depu. Mi se
rastajemo Mitre.
- Rastajemo, ali, brate,
ne ovako, trkom - jedva
die Mitar. - A ja sam u

4924

slubi,

sluaj,

da

ti

kaem...
Ali Melkior je nezadriv.
"Cokanj do oknja - dva"
vie odmah s vrata
kantinerki. Ona upitno
pogleda u Mitra, a on joj

4925

oima

dade

znak

da

toi. Da
toi, dakako, onu neku
"pravu".
- Azna li to je meni
ao? Ali stvarno, stvarno
mije ao... Ne, ti ne
vjeruje,

4926

ali meni je uistinu ao...

- A to kog avola ima
tu

da

ali!

Hajd,

uzdravlje!
To je bilo poslije pete
rde"okanj do oknja
- dva". Kucali su se

4927

prilijepljeni uz ank kao

dvije lelujave meduze.
Ruke

su

im

se

mimoilazile u
zraku, sve je lebdjelo
oko njih u besteinskom
stanju.

4928

Ne,

uj,

Mitridate...

Budi Mitridat, malo je za

tebe Mitar. Ti mene zovi
Eustahije, doputam ti...
Mitridate - brate, vidi,
ide... brate, neto sam ti
htio... to sam ti htio?...

4929

- Mani sada. Stani, uh,

bogati, pa ja sam u
slubi! Ako major bude
zvao...
Marinkovi Kiklop
- Eh da, to je meni, vidi
ao:

nisam

poljubio

4930

majora, nego onog... ha,

ha... A
htio

sam

poljubiti

majora!
- Da ga zeza? E, jesi
ti...
- Ne, Mitridate, nisam apne Melkior skrueno

4931

oborivi glavu, a cijeli

svijet
mu

se

zakovitla

odjednom
u

vidnome

polju.
udno, kako se sve vrti.
Kako su se pokrenule

4932

stvari iz svoga mirnog

postojanja.
Sve se kree i putuje na
tekuoj vrpci... Melkioru
se uini da se to nikada
vie
nee

zaustaviti

obraduje se kao dijete

4933

toj

ogromnoj

svojoj

igraki. Pruao je
ruke za njom i bilo mu
je smijeno to nita ne
moe dohvatiti. Tako u
zajahati

4934

jednu od ovih stolica i

otputovati. I vjerovao je
u to - mada mu je bilo
smijeno kao da budan
gleda u svoj san - kako
e se spustiti u Dajdam
na leteoj

4935

stolici

pred

Parampionima.
"0, Eustahije Vasionski,
pozdravljam vas u ime
Parampiona! vie Ugo
oduevljeno.
Kako ste letjeli? Niste
imali zapleta? Danas je

4936

bilo

mnogo

stolica

zraku.
Sjednice,
gospodine,

sjednice,
takozvane

"letee". to im jo nee
pasti
napamet!"

4937

I Vivijana

je

tu

(bez

Fredija) i svi Parampioni,

a

Maestro

je,

zbog

danas

ba

osobite
radosti
propisno...

4938

Pijan sam ja strahovito,

misli Melkior i smije se
toj misli svaki put kad je
susretne. Ne vidi vie
Mitra kraj sebe. "Mitar
je...
nekim

izmitrio",

govori

4939

drugim "bijelcima" to
ga hvataju za ruke i ue
hodati. "Ne, ne, dajte mi
Mitra
natrag...

demitrirajte",

otima se on i nee da
prohoda. "On je poletio
evo

4940

odavle, ja sam vidio!

Skinite

ga

protuavionskom,
raspalite mu granatu u
sjedalo,
ha, ha, ha... Neka otvori
kiobran, ha, ha. Spustit

4941

e se Mitar, vasionski
gost!
Neka se ispee konjsko
srce za njega!"
Noge

mu

nisu

htjele

slijediti kretanje to su
ga na njemu izvodila
dva "bijelca"

4942

vrlo srdita: i one su se

na svoj nain smijale.
- Pustite me, slastiari! Povie

odjednom

Melkior i osovi se mono

na noge. Idem

majoru

poljubim

da

ga

progovori

4943

reklo

bi

se

sasvim

sabrano, zato ga oni

odmah

ponovo

zgrabie. - No, dobro,

nosite

me

kad

ba

hoete - ree on s
lukavom

pomirljivou

namigujui "prefrigano"

4944

samoj

kantinerki.

Jedan neka
ide

naprijed

da

me

najavi.
Marinkovi Kiklop
Ne

mogu

samo

tako

banuti majoru, na vaim

rukama...

4945

- Dobro, idemo majoru,

ree jedan od "bijelih" i
migne nekome vojniku
to se
ondje desio: - Hajde, ti,
najavi ga.
- Kome? - pita vojnik
blesavo.

4946

- Svojoj tetki od tetke...

uo si - majoru! - jedan
"bijeli" je izgubio
strpljenje.
-

Kojemu

majoru?

vojnik nikako da shvati.

-

Naemu,

valjda

majoru Atleeju.

ne

4947

Vojnik
kantine;

je

iziao
pojma

iz
nije

imao to valja uraditi. A

to se od njega
i trailo, samo da izae.
Melkior je sada pustio
da ga vode. Noge su mu

4948

se

vukle

po

zemlji

saplitale
jedna o drugu. Ali on je
na neki nain uivao u
nemoi

kojoj

je

prepustio svoje
tijelo. On je letio kroz
udne prostore u kojima

4949

se sve komealo. Bio

mu je tako
divan

taj

"zemaljski"

nered

te

se

sretno

smijeio kao da uzlijee

u nebo noen
od

dva

anela.

snana

bijela

4950

Marinkovi Kiklop
Ni ATMAjo ne zna! Ve
etiri dana ivi iznad
kiromantove glave, tiho,
u
papuama,
maznim

lijenim,
ivotom

4951

spavanja,

leanja,

protezanja. Gledanja
plamena

pei...

avolji jezici, govorio je

Melankolik,

zanimljivi

mali pakao.
A kia lije, lije, lije...
(uluio pjesnik priliku za

4952

metaforu)... ko da me
pita
kako mi je. Kako mi je?
Pitanje

papagajsko,

sasvim obijesno. Mazio

je

svoju

lijenost

vjernu maku, a

kao

4953

pitanje je moglo izazvati

sudbinu.

Podsjetiti

na

neka rjeavanja, otvoriti

dosje
zaboravljenog
Tako

radi

sluaja.
radoznala

ljudska mata: ponovo

zamuuje ve

4954

smirene vode, aka po

talozima na dnu alice
ispijene

kave.

Prua

sudbini male
detaljne
svoje

recepte

za

unitenje.

Sugerira joj: evo ovaj

postupak, mislim,

4955

jo nije bio iskoriten. U

metaforama otkriva joj
nesluene sluajnosti,
originalno

izmiljene

propasti.

Zavodljivo,

koketno. Umjetniki.
Prije etiri dana stigao
je vlakom rano ujutro

4956

izmuen

nasmrt

umoran. Uspinjao
se

stubitem

na

prstima, pred ATMINIM

vratima

zaustavio

je

dah. Cijela kua jo

je

spavala

slatkim

zimskim snom. Iz sobe

4957

gospoe Eme, uo je
zvuni finale nekog
stranog sna, opet su joj
zabadali

noeve

trbuh.
Krevet je stajao snijeno
bijel i mirisan, spreman

4958

da ga primi. No Melkior
se
osjeao nedostojnim da
mu

uzme

Umotao

se

nevinost.
u

pokriva i bacio na

stari

4959

divan koji ga pozdravi

prijazno

svojim

umornim oprugama.
Leao je tako bez misli i
bez sna u nekoj letargiji
prazne idiotske
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop

4960

1I
sree kao pas koji se
vratio pred svoj kuni
prag.

eznuo

je

za

on

se

nekom rukom da
ga

pogladi

pogladi sam po njuci a

4961

ruku

vjerno

oblie.

nasmije se
svojoj vjernosti.
Misao mu je sve ee
posizala za Enkom, no
sve nekako u polusnu i
bunilu, u

4962

liku plamenog jezika to

se

trudi

donje

da

rubove

dohvati
neke

leprave crvene
tkanine koja se na neki
nain "uva" i lukavo
uzmie. On i rukama
pokua

4963

zaustaviti to lepranje,
dohvatiti

to

ensko-enkasto,

neto
to

enkasto to se
previja, leluja i kikoe tu
na dohvatu neulovljivo a
blista
sjajem

nekim

arkim

4964

te osjea kako ga neka

strana

pali

po

cijelome tijelu. Ruke su

mu pale,
prazne, izvan pokrivaa,
u

beskrajne

hladne

prostore, i on zacvokoe
zubima od

4965

straha i studeni. Uvue

ruke
panici

pod
i

pokriva
glavu

tamo

skloni pred
nevremenom to je ve
umilo
njegovim

iz

daljine
uima

razbjenjelo more.

u
kao

4966

Tad se javi Vivijana, sva

u

marcima

treperave

male,

sree,

bez

lika, bez lica,

kao

raspreno,

maglovito,
sjeanje.

mutno
Ali

on

brzo

4967

stavi Enku (kao munju)

na
njezino

mjesto

zadre

od

sav

njezine

olujne blizine. I ponovo

se pokua
ubaciti

vrtlog,

da

zagrli vir, da se prepusti

4968

strasnoj bujici, ali osjeti

jo
jednom kako ga ledeni
vjetar hladi po koi i
trese

njegovim

eljustima kao da mu
eli zube zdrobiti.

4969

Sada je jo rano, kasnije

u

je

nazvati,

odlui

tako

Melkior

cvokoui. No
kasnije...
idealne,

eto,

neke

bestjelesne

vijuge mue se da uu u
neke druge

4970

vijuge, no ne mogu da
uu jer su prevelike za
one male vijuge... i sve
se neki
mali

Kvantiteti

bore

protiv ogromnih Kutija

to ih hoe zatvoriti u
svoje

4971

besadrajne Praznine... i
Konci i Konopci odupiru
se nesmiljeno dugoj
PROTENOSTI

dru

pred Velikim karama u

rukama ATME kljocaju
krokodilskim

4972

eljustima i rade hamham...

Kidaju
kratkim

se

konci

mutnim

buenjima... Ali on zna

da ga je nesnosna
vruina
"onih

spopala

zbog

nerijeenih

4973

pitanja",

ponovo

se

prihvaa vijuga i
kutija i konaca, i sve
opet slae, rasporeuje,
razmrsuje,

razvlai

koncima
povezuje
Beskonanosti...

Dvije

4974

jednom

rastrganom

razvedravanju

mutnom oblaku nekog

utog svijetla prepoznao
je gospou Emu. Neto
je

strogo

davala

mu

gorke bijele

govorila
da

guta

4975

gumbie (od koliko li

rupija?),

zatim

mu

ulijevala u usta toplo

slatko pie...
eludac

mu

se

nadimao, ali nije mogao

povraati od potovanja
spram

gospoe

Eme.

4976

Onda se ponovo uto

svijetlo ugasilo
i

gospoa

vie

nije

govorila. A Melkior je
stajao u vruoj vodi do
uiju, samo
je ruke izvlaio iznad
povrine i plivao, plivao

4977

prema

nekom

prohladnom otoku
gdje su paome mahale
zelenim lepezama...
- Pa vi ste ludi, dragi
moj! - srdila se gospoa
Ema.
majinski i

Sjedila

je

4978

brisala

mu

oznojeno

lice. - to mi se niste
javili?
- Spavali ste... nisam ni
znao da sam bolestan.
- Nije znao, a gorio je
kao iva vatra! Nego

4979

legao onako mokar u

hladnoj sobi,
nije se ni svukao, ni
cipele skinuo! Zato se
niste

svukli

krevet?

legli

4980

- Odvie je bio bijel i ist

- osmjehne se Melkior odvikao sam se.
Leao je sad u krevetu,
obuen u pidamu. Sve
je mirisalo po istoi.
Znai ona

4981

me je svlaila! sine mu
odjednom.
- Boe, odvikao se od
istoe! - gospoa Ema
je afektirala. - Da niste i
kakve
gamadi
donijeli?

sa

sobom

4982

- A to nisam, sigurno umiri je Melkior, mada

nije bio sasvim siguran.
Ona mu spusti dlan na
elo od zahvalnosti.
-

Kako

sam

vam

ja

skinula temperaturu, a!

4983

- ree ona hvalisavo. Popodne ste

jo buncali. Te mi je
tablete dao doktor jo
prole zime, mislila sam
da su
ishlapile, ali eto, nisu. A
jeste li gladni? Pa zar

4984

vam

tamo

nisu

dali

jesti?
Kosti

vam

kou

probiti.
Melkior

porumeni,

gledala me golog... No
rukom segne dolje ispod
pokrivaa i

4985

uvjeri se da mu je preko
gaica

navukla

pidamu. On je pogleda
sa zahvalnou.
Ona kao da je shvatila,
odvrati

pogled

prema

prozoru: - Ne prestaje
padati...

4986

Kia je sitno tuckala po

limu

ispred

prozora...

kao da me pita...
-

Lije,

lije...

ree

naglas,

zatim

sebi

odgovori kii: bolje mi

je...

4987

Pomisli kako bi sa slau

sad

itao

Kasnije,

Turgenjeva.

kad

gospoa

ode...
U svijetlu male svjetiljke
s nonog ormaria vidio
je lice gospoe Eme.
Koa joj

4988

je bila nekako umorna,

u

slabom,

rezignirano

omlohavljelom

stanju.

Koliko bora,
Gospode!

Mnogo,

mnogo, ree
Marinhovi Kiklop

4989

Gospod
mislio

rastreseno,
je

na

neto

drugo.
Ona
pogled

je

osjetila
na

taj
svom

"nepripravnom"
opreznocu ene na

licu

4990

granici starosti: ipnula

je na noge popravljajui
kosu.
- Donijet u vam malo
tople juhe - pokazivala
je dobrotu srca umjesto
svog lica

4991

- tko zna otkad niste

okusili...
Doista, Melkior se nije
sjeao... juer u podne
neka kaa u vojarni, bez
apetita... Putovao je svu
no
grozniav...

prozebao,

4992

- Gospoo, molim vas,

ako tko bude pitao za
mene, nemojte rei da
sam stigao.
elio bih se odmoriti.
- Ma naravno. A ovaj
dolje neprestano pita... -

4993

pokae

nogom

ispod

sebe. Traio je i vau adresu,

htio vam je pisati.
ATMA

je

htio

pisati!

Melkior zadre. ATMA

ne bi pisao da ovdje
pada kia. Neto

4994

se dogodilo... kad je on
htio pisati.
No poslije juhe, kasnije,
u noi Melkior se smirio.
I itao je Turgenjeva,
"Plemiko

gnijezdo".

Sve bijelo i mala neka

4995

bolest... Uivao je kao

ruski
spahija.
Ve etiri dana ivi nad
njegovom
ATMA

to

Triumfirao je

glavom,
ne

zna!

4996

Melkior.

Spavao

je,

leao, protezao se... i

gledao

zanimljivi

mali

pakao u pei.
A kia...
... Nije kuckala veeras
po limu ispred prozora.

4997

Osjeao se ve dobro i
uelio
se

kretanja

mokrim

ulicama. Osim toga, bilo

je

zanimljivo

uklanjati

se ATMI,
prolaziti mu ispred nosa
kao

slijepoj

nemani,

4998

umai

kao

Odisej

Polifemu. Zato
je htio pisati?
Srce mu je jako kucalo
kad

je

bio

pred

njegovim vratima. Imao

je udan osjeaj u

4999

leima: sad e mi se
njegova kostunjava ruka
s dugim prstima spustiti
na rame hop!
Ali nije bilo hop, sretno
je izaao na ulicu. Zrak
je bio svje i mirisan,

5000

ispran

ali

vlaan,

neosuen. Melkior ga je
svejedno

poudno

udisao, vie zbog

simbolike smisla - disati
slobodno, ili kako jo
kau punim pluima.

5001

Naao

se

pred

"Ugodnim kutiem". Iza

utih zavjesa udnovata
tiina. Da se nije
Elze

ipak

vodnika,

udala

za

pomisli

podrugljivo. A to je od
srca poelio Kurtu:

5002

e,

pa

estitam

vam,

Kurt, i mnoili se sretno

mali vojskovoe...
Marinkovi Kiklop
- Zavirite, zavirite u tu
alost,
zauje

gospodine
odjednom

sebe glas

iza

5003

natopljen

nestrpljivim

zadovoljstvom, a ruka
kostunjava

dugim

prstima ve je
leala

na

njegovu

ramenu.
Kada se okrenuo gledale
su

ga

iz

mraka

5004

nerazdvojne oi polipa i
smijeile se,
smijeile...

ha-

ha,gospodine.
- Gospodine Adame! lane preplaeno Melkior
kao da je ugledao duha.
- Kako ste

5005

me samo...
- Sasvim sluajno, na
putu kui - pouri se
objasniti ATMA.
- ...preplaili! - dovrava
misao

Melkior.

Preplaili ste me, avo

vas...

5006

Zato,

zaboga?

snebiva se ATMA. - Zato

moda, to mislite da ne
znam da ste
doli? Pa nisam htio da
vam smetam, bili ste
bolesni. Vlana je veer,
nije vam

5007

pametno... Ato, da mi
uemo tu unutra, a? Da
vidite kako je to sada?
Evo,
izvolite - i ve je otvorio
vrata pred Melkiorom i
ugurao ga pred sobom u
lokal.

5008

Unutra je niski, blijedi,

"neodreeni" ovjek u
crnom

odijelu

stajao

meu
praznim

stolovima

konobarskoj pozi (ubrus

preko

ruke)

pokorno u

gledao

5009

zemlju

kao

prigovore

da

prima
nekog

razmaenog gosta. Kad

su oni uli, trgnuo se
zateeno, ali kao da se
nije mnogo obradovao:
beznadnom ljubaznou
im je

5010

ponudio

da

sjednu

poravnavi stolnjak bez

potrebe.
-

Izvolite,

gospodo

rekao je bez urbe ime mogu posluiti?

-

to

vino,

mislite,
a?

kuhano

nagne

se

5011

preko

stola

ATMA

Melkioru. - Jesenje
pie, protiv hunjavice. Ili
moda

vi

elite

prije

neto jesti?
- Samo hladna jela ree hladan glas odozgo

5012

zamahne

vano

ubrusom po stolu.
- Sardine, malo sira i
salame - naruuje ATMA
stilom otmjenog gosta.
-

Sardina

nema,

sir

domai, kravlji, salama

5013

ljetna

ree

blijedi

ravnoduno i
ponovo
ubrusom
nevidljivu
stolu.

zamahne
na
mrvicu

neku
na

5014

- Za mene nita - ree

Melkior. - Ja bih samo
kuhanu rakiju.
- Eh, izvrsna ideja! klikne ATMA. - Kuhanu
rakiju i meni.
Marinkovi Kiklop

5015

- Dakle, nita jela, samo

dvije

kuhane

rakije

ree

blijedi

odlazei

tromo.
"Eh, ovjek bi se s vama
mogao obogatiti", kao
da je htio rei.

5016

- Otprilike tako - dobaci

za njim duhovito ATMA.
- A ena mu u kuhinji
ita
"Tajne

ruskog

carskog

dvora". Budala, pogodio

vrijeme
radnju.

da

kupuje

5017

- A to, Kurt je ovo?...

- Jasno. A to bi s tim
sada?

uli

domai,

ste,

kravlji".

"sir
Kau

da e
ponestati
ide...

zna

vina,
se

sve

kamo.

5018

Uostalom,

"Ugodan

kuti" je... ugodio

gostima...
pogledu.
osobito

u
-

svakom
ATMA

je

podvukao

posljednje rijei
uperivi
podrugljive

svoje
oi

male
u

oi

5019

Melkiora. A Melkior se
budalasto smeo
od

pogleda,

shvaao

jo

kuda

nije
ATMA

smjera.
- A zato ste traili moju
adresu u vojsci? - upita
Melkior odjednom te se

5020

inilo kao da to ima

neke veze s onim to
mu je govorio ATMA.
- A-ha - nesvjesno izlane
ATMA

kao

da

mu

je

ptiica upala u zamku. Htio sam

vam pisati.

5021

- Zato... i o emu?
- Pa... - smjekao se
ATMAkao
pred

da

oklijeva

nekim

velikim

otkriem - ...tako.
Htio sam vam se javiti,
moda

da

vam

5022

poaljem paket. Ona je

htjela da vam
poaljemo paket.
- Vivijana? - zadru sve
ivane niti u Melkioru,
ali odmah se sve smiri:
lae!

5023

ATMA

lae!

ree

naglas: - Ne vjerujem.
- Zato? U nje je dobro
srce.

vunene

rukavice vam je ak i
sama splela. To
jest nije ona nego tetka
Flora, ali ona je nabavila

5024

vunu

uope

brinula

se...
No kad nije bilo adrese,
dala ih je meni, evo ih ATMA izvadi iz depa
sive
pletene

rukavice

metne ih na stol kao

5025

dokaz. - Evo, uzmite ih,

zapravo su
vae. Samo... prsti e
vam biti neto dugi, po
mojim

rukama

je

uzimala mjeru, a
ja imam duge prste hehe, gledajte - on poloi

5026

ruke na stol, koate,

teke, s
neobino dugim tvrdim
prstima. Strane ruke.
Jadan

Krele,

misli

Melkior, to je
moralo
boljeti...

strahovito

5027

- Vidim, ne sviaju vam

se

moje

ruke.

On

prelomi prste i zglobovi

mu
zapuckaju

gadno.

Vjerujte vi meni. Gledao

sam, davno, jedan film,
nijemi, s

5028

Conradom

Veidtom.

Igrao je slavna pijanista.

U
Marinhovi Kiklop
eljeznikoj

nesrei

izgubio je ruke. U isto

vrijeme

izvrili

smrtnu kaznu

su

5029

nad

nekim

stranim

ubojicom, a kirurzi... ja
stvarno

mnogo

potujem kirurge,
jedino

to

medicini...

cijenim

nakalemili,

zamislite, pijanisti ruke

ubojice!

5030

Sad

poinje

muenje:

njegovo

nositi

ruke

ubojice! On dodue opet

svira, ali
rukama ubojice! Osim
toga i ubojica javlja mu
se nou i trai da mu
vrati ruke.

5031

Eto dobroinstva koje su

mu uinili kirurzi! Pa da
ih

ipak

toliko

ne

cijenimo,
a?

ATMA

primjetljivo
Melkioru,

jedva
migne
zatim

5032

odjednom

prui

ruke

prema
njemu

zagraktavi

nasmije
runo:

se
-

Strane su, to ne? Kao

da su ih skinuli
nekom ubojici. Kirurzi. A
ja

ih

moram

stalno

5033

nositi, to je najgore.
Ovim
milovati i grliti ene!
Zato moda mene i ne
vole

ene,

zbog

ovih

strahota. Lako
vama.

Ne

samo

to

znate milovati rijeima,

5034

ve imate i ruke fine,

bijele, s
njenim prstima... Zato
one toliko i hoe vas, i
pakete

hoe

da

vam

alju, i
rukavice za vae njene
ruke. A vi, kakvi ste,

5035

ipak

se

nijednoj

ne

javljate. ak
ni... hm... pa je dola k
meni da joj ja govorim.
A to da joj kaem? I
kirurzi
su mobilizirani, to jest
pozvani na vjebu, sve

5036

je

radosti

oduzela

vojska:
mukarce,

hranu,

automobile, sve.
- Tko je doao k vama? I
to se mene tiu vae
muterije?

5037

A-a,

ova

vas

se

donekle i... i bio bi red

da

vas

se...

Govorio

sam joj sve

naj... moe li se rei
"najruiastije"?...

tako

sam joj govorio... sve u

5038

cvijeu, u ruama. Te
oajnice, kad ih napuste
mukarci,

kadre

su

uiniti
svata.
- Objesiti se, na primjer
-

ree

Melkior

5039

osvetniki, a pakost mu
se cijedila iz
oiju - pa kad ih skinete
s konopca, objese vam
se o vrat.
- He-he, imade i takvih nasmije

se

polaskano

5040

ATMA. - Aluziju shvatio, i

ona je
na mjestu. Samo, ba
ne visi o vratu, va je
informator (kae li se
tako?) neto
pretjerao.
mudro

Uostalom,
je

tjelesnu

5041

"potrebicu"

imati

pri

ruci, a mi opet
znamo odijeliti, zar ne,
to prljavo i nisko od
naih i-de-ala, mi koji
poznajemo
idealhu
platonsku,

ljubav,
ako

5042

dopustite.

Drugo

je

tjelesna potreba... s
konopca:

tu

smo

gospodari

te

jadne

parade, ak i tirani sa
stranim zahtjevima.
Muimo
majmunice,

te

nae
zar

ne,

5043

gospodine

Melkiore,

onda uivamo kako jo

vie luduju za nama. Pa
nam se dopadne, a sve
od obijesti, da ponemo
i mo-ralizirati (uh, kakva rije,
polomio

sam

jezik!),

5044

predbacivati

im

to

varaju
Cocoa (Coco je, zna
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
se,

mu-rogonja,

reeno,

mislim,

na

5045

francuski nain) kao da

nam je krivo to
varaju Cocoa, i to ba s
nama. Jer mi smo u
tome

tek

neduno

sredstvo njihove

5046

pokvarene volje, gotovo

i nevine rtve njihove
pohote.
To je sve on izvukao iz
nje,

budale,

srdio

se

Melkior na Enku, svu ju

je

5047

izmuzao, do posljednje
kapi...
- Imate veliko iskustvo. Odlui

da

mu

vrati

istom mjerom: -ini se

da ste
mnogo patili zbog Eve.

5048

- Zbog... Eve? - zbunio

se

naas

ATMA

nekakvo bljedilo mu se
pojavilo na elu;
donja mu je eljust lako
zadrhtala, kao od nekog
straha

ili

uspomene,

od

rune

5049

no odmah je smogao
svoj podrugljivi osmijeh
i razvukao ga po licu
kao masku: He, to zato to je meni
ime Adam? Dobro vas je
nauio

va

zato ste mu

kateheta,

5050

i ostali vjerni.
-

A-a,

ne

biblijskoj
Melkior

radi

Evi
to

se

likuje

zbunjuje

ATMU. - A to je
istina da su je okrstili
Evom zato to je vama
ime Adam.

5051

- A, dakle... - htjede rei

"znate";

taktiki

je

uzmicao ATMA. -Prie iz

davnine. Kako je svijet
malen!
Ali ipak zbunio se ATMA,
presuio

mu

izvor

5052

rjeitosti; on je uutio i
kao da se
u neto zamislio.
Kajao se Melkior to mu
je to rekao, moda je
trebao sauvati kartu za
neki

5053

odluniji

trenutak,

naprosto

ne

ili

govoriti

uope. Vie je volio kad

je govorio
ATMA nego kad je utio
ovako. Sada se i plaio
te utnje, tko zna to on
sada

5054

smilja?
-

No

evo

napokon

kuhane rakije - prenuo

se ATMA. - To vam je
bila izvrsna
ideja, sav sam nekako
promrzao... iznutra.

5055

Srkali su slono vruu

rakiju i puhali "haa" iz
ugrijanog grla.
- Moda nije lijepo to
sam vam spominjao ono
- otpone Melkior, elio
je

5056

prekinuti

ATMINU

neobinu utnju.
- Lijepo ili ne... htjeli ste
mi

se

osmjehne

osvetiti

se

ATMA

Dobro,

nekakvom
grimasom.

neka bude. Jesu li vam

5057

barem rekli da je Eva

bila lijepa,
vrlo lijepa?
- Kao boginja! - aljivo
usklikne Melkior.
- to boginja? Boginje,
to sam ih ja vidio na

5058

slici,

sve

su

loe

graene, sve
neke rodilje bez struka.
A ona je bila punaka a
vitka; noge, grudi, oi i
sve,
sve...

ne,

grandiozna

to

je

bila

ena,

ako

5059

nije smijeno da se tako

kae.
- Pa to ste se razili?
- Bila je prelijepa za
mene - ree nesigurno
ATMA

pogleda

sumnjom Melkiora:

sa

5060

ne

zna

neto

li

vie?

on

moda

Valjda

je

spazio na njegovom licu

neki sitni
ironini trzaj, zato on,
dodue

prihvati

odmah:

naim su se

mukom,
-

i
U

5061

karakterima nale neke

oprenosti...

pored

obostrane i, mogu rei,

lude
zaljubljenosti, patio sam
mnogo.
-podnosio

Naprosto
sam

njezinu ljepotu.

teko

5062

Ona je to znala i voljela

me time muiti. Tako,
zbog

zabave,

zbog

prostoga hira,
kako to ve znaju ene
da

se

Govorila

zabavljaju.
je

mora biti u

da

toga

5063

sretnome braku. Priala

mi

da

mukarci

je

napastuju
iz

naega

kruga, da se smiju
meni iza lea... Zavadila
me

sa

svima.

Doista

sam postao sumnjiav i

straan.

5064

Jednoga

sam

momka

na

mrtvo.

premlatio

Potuila mi se da je
salijee bezobrazno i
javno,

to

njoj

pomisliti svijet, pa kad

krenu prie ja u jo i
vjerovati

5065

u to, ne, to vie nije

ala, ona ipak nee da
se meni smiju iza lea i
tako
dalje...

ja

dohvatio

momka i prebio ga kao

vola, to jest vie kao
tene, bio

5066

je

malen,

zaplaen

jadan.
Jadan Krele.
- A ime ste ga tukli?
Korbaem

za

pse?

Jeila se koa Melkioru.

-

Ah,

ovim

kakav

korba,

instrumentima

5067

on

mlatne

po

stolu

svojim stranim
rukama.
poslije
izmislila.

Priznala

daje

sve

Zato?

je
to

Tako,

htjela je da
zbog
istuem.

nje

nekoga

5068

Ali

zato

ba

toga

mladia? - Melkior je s
podsmijehom

sebi

upitao ATMU.
- Zato, zamislite, to joj
se on sviao! - odgovori
ATMA kao da se jo i
sada

5069

udi. - Bio je od svih ba

on najpristojniji i, ini
se, neki tihi njezin
oboavatelj. Upravo to
ju je i ugroavalo... a
htjela je da mi bude
vjerna. Na

5070

taj

je

nain

otklonila

opasnost...
Oh,

to

zvui

vrlo

klasino, kao da se sam

Raine umijeao, mislio
je Melkior
podrugljivo.

5071

- Vi se neto smjekate,
gospodine
ATMA

ga

Melkiore?
je

gledao

ispitivaki. Ja znam to mislite. Ali

da sam i nju izmlatio,
"za svaki sluaj", kako
kaete...

5072

- Ja nisam nita rekao.

.JI
Marinkovi Kiklop
-

Ah,

nemojte,

gospodine

Melkiore,

vidim va mozak kako

se smije tamo unutra.

5073

Ali da sam nju izmlatio,

morao bih tvrditi neto
to

nikada

ne

bih

mogao
dokazati.

Coco

nikad

nema dokaza. Sve bi se

svelo na ono klasino "jesi" -

5074

"nisam"...

tako

do

sudnjeg dana. A to e
mi takav ivot? Ja sam
praktian, ja
sam s njom htio ivjeti.
Da

uzmemo

jednu

jo

kuhanu,

Gazda, jo dvije

po
a?

5075

kuhane.
Jadan ATMA, pomislio je
u

svom

Melkior.

slabom
Motrio

asu
ga

je

kako vrti au
u svojim dugim tvrdim
rukama: zagledao se u

5076

nju paljivo kao da mu

se neto
otkriva

jednostavnoj

toj
optici

prljavoga stakla. Oi mu
se strano zbliile
od

neke

teke

zabrinutosti i gotovo se

5077

stopile u jedno jedino i

golemo oko
polifemsko-kiklopsko.
Tko je ovaj ovjek kome
sam

zbog

ale

dao

kiromantsko ime
ATMA? I jo je jednom
Melkior

osjetio

neku

5078

zebnju

pred

tim

pitanjem.
-

Samo

se

razumije,
Melkiore

po

sebi

gospodine
-

progovori

ATMA jednako zurei

zabrinuto u praznu au
koju je vrtio u rukama

5079

-nakon svega to ste

saznali o
mom in-tim-nom ivotu,
da

postavljate

pitanje

(nemojte, ja ga vidim u
vaim
oima,
gledam):

iako

vas

kako

ne
se

5080

usuujem da ponovo...
vi znate to ja hou
rei.
- Ne, ne znam...
-

Eh,

ne

laite,

gospodine Melkiore, mi
se razumijemo. Ja znam
da nisam

5081

nimalo...

eh,

vraga,

teko je o sebi govoriti

loe!...

no,

da

nisam

osobito mio
enama. Ne, ne, imam
ja ogledalo! Tuga me
spopada

kad

se

pogledam. I udno kako

5082

oi u ogledalu najvie
gledaju ba sebe! A to
moje oi imaju u sebi
vidjeti? Pa
barem da se vidi ta
moja tuga u njima! Taj
strah

od

nakaznosti,

slike

svoje

5083

jadna nesigurnost pred

kritikim

enskim

oima! 0, ne, naprotiv,

kad radim one
dru

pred

mojim

pogledom kao ulovljene

ptiice... i to mi je sva
kom-penzacija.

5084

Da,

ali

one

tada

ne

gledaju u mene kao u

mukarca, nego kao u
nekoga
boga to im odreuje
sudbinu. Pitala vas je,
sjeate li se, to je to
kom-penzacija?

5085

A ona kad hoe da me

zbuni zagleda se onim
lijepim

oima

ove

moje
majmunske... i na taj
me

nain,

ini

se,

Sudbina opominje. Ali,

eto, ja

5086

prkosim... i borim se.

I

ponovo

je

Melkior

poalio ATMU.
- Ne, ima neto gadno u
mojim

oima

kao

neprestano snuju
Marinkovi Kiklop

da

5087

neki
ATMA

zloin

jadanjem.

nastavi

oajnikim
-

Primijetio

sam, ni vi ne
volite da mi gledate u
oi, bojite se da me ne
uvrijedite. Ovakve oi,
jasno,

5088

imaju majmuni i sove... i

roeni

zloinci.

Zbog

njih bi me (i zbog ruku,

dakako)
va

don

Fernando

smjesta osudio na smrt

"za

svaki

prema njegovoj

sluaj"...

5089

teoriji ubijanja. A tko

zna, moda sam ja i
stvarno

opasan?

Don

Fernando moda
ima
mene

pravo,

moda

trebalo

bi

doista

ubiti... "za svaki sluaj",

to mislite,

5090

a? - iskesio se ATMA
izazivaki.
-

Govorite

gospodine

besmislice,
Adame,

kakva "teorija ubijanja"!

- Uplaio se
Melkior: otkuda mu to,
do avola?

5091

- Pa, don Fernandova

teorija.

Zar

vam

nije

izloio? Ne vjerujem, vi
ste za njega
jedan od...
- Ne znam nita o tome.
-

Eh,

osmjehne

ne

znate
se

ATMA

5092

podozrivo. - A nije ni sve

ludo u tome kako
misli

don

Fernando.

Nastradalo bi dodue i
mnogo nevinih, ali bi i
onih
"opasnih"

bilo

dosta

potamanjeno. To... kako

5093

se kae kad se neto

uini da bi se
predusrelo

neko

zlo?

Uiniti... kako?
- Preventivno.
-

Tako

je,

ubiti

preventivno. Tako, pre-

5094

ven-tivno, trebalo je, po

don Fernandu,
i

Hitlera

odavno

umlatiti, jo dok je kao

obian graanin hodao
po zemlji. I sve

5095

ostale

na

koje

don

Fernando sumnja, sve bi

trebalo pomlatiti...
- Odakle vi znate sve
to? On vam je govorio?
- Govorio je, dakako...
ne meni, mi se i ne

5096

poznajemo, ali nekom

drugom. Moda
nekom

"izvritelju",

koji... Jer on sada, jasno,

trai "izvritelje", nee
sam
uprljati ruke. Atrai ih,
zna

se,

meu

5097

oajnicima kojima vie

nije stalo do
ivota,

koji

sami

kane... ve su i prodali
svoj

le

medicinskom

fakultetu.
Maestro! sine Melkioru,
Maestro mu je sve to

5098

izbrbljao u pijanstvu. Ali

zar je
don Fernando odabrao
Maestra?... Ne, u to nije
mogao vjerovati Melkior.
- Vrlo udno, zar ne,
gospodine

Melkiore,

5099

zbog "pogleda" nekoga

osuditi na smrt?
- ATMA je na oba dlana
naslonio bradu i upro u
Melkiora svoj strani i
(nekako)
prljavi pogled: - Ja znam
da sam i ja na

5100

Marinkovi Kiklop
"crnoj listi" zbog ovog
mog pogleda, gledajte
ga, gospodine Melkiore
-on s oba
kaiprsta

pokae

na

svoje oi - ali nema

5101

"izvritelja",

ha-ha...

Onaj kod kojega

je vrena pro-pa-gan-da
nije
teoriju

ozbiljno

shvatio

"pre-ven-tivnog

ubijanja".
Tako,

neodgovoran,

luckast ovjek. Obeao

5102

zbog ale (ta to je to

njemu, i tako
e se i sam ubiti), pa je
sa

"rtvom"

naruitelja,

ismijao

ha-ha-ha...

Eh, da,
ali nije samo stvar u
tome: nasmijali se - i

5103

gotovo, oh, ne! - nekako

prijetei,
ali

jednako

smijehom,

sa
zavrio

ATMA.
- Nego u emu je jo
stvar? Hajte, molim vas!

5104

Melkior

se

navlas

prikazao
srditim. - Po emu biste
vi bili nekome "opasni" i
tko

bi

nekakvu
"listu"!

vas

unosio

5105

- Po emu? Po mome
pogledu!... kako teorija
kae - uzvikne i ATMA
skoro
hvalisavo. - Ada sam
unesen u listu to znam
pouzdano!

Ako

hoete da znate...

ba

5106

narueno

je

moje

umorstvo...
- "Narueno umorstvo" nervozno

se

nasmije

Melkior - kao da smo u

Chicagu!
Sviaju

vam

se

kriminalistike prie... ili

5107

vam je ona pijandura uz

"okanj do
oknja"

nalupala

kojeta.
-

Koja

pijandura,

gospodine Melkiore? - s
umiljatim

smijekom

upita ga ATMA. -

5108

Vi

znate

podnosim
ovu

da
pijanice,

rakiju

pijem

ne
a
po

vaoj ideji, zbog

hunjavice, doista, samo
kao
jedino

lijek.

Zato

vas

cijenim

od

cijelog vaeg

5109

drutva to ne pijete,
to ste ozbiljan, trijezan
i zabrinut ovjek. Meni
se, da
vam pravo kaem, cijeli
onaj

Dajdam

gadi.

znate li - odjednom se
on sjeti - da

5110

je

Maestro

izranio

nedavno

Uga,

razbijao

ae o njegovu glavu,
sve mu je lice
bilo isjeeno.
- A je li ga opet ona
njegovala?

upita

5111

Melkior

prikrivenom

patnjom.
- Nije. Nije bila tamo.
Ona

uope

nije

vie

tamo.
- 0! - uini Melkior, a
srce

mu

zatreperi.

uzbueno

5112

- Da, zar vam nisam

rekao? Sad ste vi na
redu. Ja elim da to
bude to prije...
pa da se to prije i svri.
A dogaajima, kao to
znate, ja pomaem da
dou... i

5113

prou...
-1 vi znate, ja sam sad
na redu... - Melkior se
nervozno nasmije.
-

Znam.

Ona

je

sladokusac,

kao
mora

okusiti od svakoga jela.

No, ne mrtite se,

5114

gospodine

Melkiore,

oprostite, vi niste ba
kakvogod
Marinkovi Kiklop
jelo. I to me spopade
to jelo? Vi ste moda i
poslastica
enu, mislim

za

takovu

5115

in-te-lek-tualnom

smislu. Vidjeli ste, ona

je

primitivna,

pravo

duhovno
siroe, da se ponekad
ak i meni smili, a vi
znate moj famozni nivo.
Egzemplari

5116

smo mi, ijedno i drugo,

zato i spadamo skupa.
No ja u ekati... dok i
njoj to
ne postane jasno.
- Ako se njoj to ne
objasni nikad?

5117

Nikad...

to

je

nemogue - ree ATMA

uvjereno.

Moda

kasno, a moda i tu
skoro, ali jednom mora
biti. No mislim ipak vrlo
brzo... jer drugog izbora
vie

5118

nee biti.
Melkior

zadre

ATMINA

od

stranog

proroanstva.

Stari

strah se javi: zagraktao

gavran
malom

nad

njegovom
utjeenom

5119

javom. U jednome trenu

prosanjao je opet
samrtniki

san

svoje

ljudoderske teme: pred

zubima

Polifema-

kiklopa, jednookog
gada. I zaudi se gorko,
gdje se ovih dana krila

5120

ta

misao

vjena

pratilica?
Strah

je

Melkiora

stao
("jer

tresti
drugog

izbora vie nee biti");

tunim
pogledom

obilazio

je

zidove i stvari u lokalu:

5121

evo, sve e ovo biti i

stari e
opet uketati ovdje (on
je van "izbora", dakako),
zna kume, ja mislim...
-

Gledate,

gospodine

Melkiore? Vi ste mnoge

5122

veeri ovdje proaskali s

Kurtom.
Lijepe uspomene.
- Tu sam dolazio usput,
da neto pojedem...
- Pa da i nije bilo usput,
kakvo

bi

zlo

bilo

5123

tome? Kao da vam ja

ita
spoitavam. Vi ste mogli
s

Kurtom

bratstvo"

i
i

"piti
lumpati

ovdje, to se to
koga tie, e, je li tako?

5124

- Ja nisam s Kurtom "pio

bratstvo"

Melkior

odgovori otro.
- Kaem, da i jeste, zar
se to ikoga tie? Vi ste
valjda imali za to svoje
line

5125

razloge, a i Kurt svoje

(neto manje line - ovo
je

sa

smijekom

izmrmljao ATMA)
- svaki svoje, pa to
onda,

na

obostranu

korist, i to je stvar vaa.

5126

- Opet vi petljate neto!

-

rasrdi

se

Melkior;

osjetio je da mu ATMA
podvaljuje
"neto". - Kakvu sam
korist mogao imati ako
sam tu ponekad pojeo
kobasicu?

5127

Pa

tu...

da

jedete

kobasicu - nasmije se
ATMA. - A vi ste smatrali
da mislim
neto drugo? Kurtova je
mama

bila

kuharica, tajerMarinkovi Kiklop

dobra

5128

ska. Elze je bila prijazna

domaica, Kurt usluan
momak... ne, bio je to
ugodan
kuti u svakom pogledu.
Tu

su

vodnici

iz

garnizona nali stvarno

topli kutak,

5129

domai,

kao

krugu

svoje porodice. Zar nije i

to dokaz to ih vie
nema?
Unitenje
kuti.

ovaj

Rat,

rat

topli
je,

gospodine Melkiore, sir

domai,

5130

kravlji.
ATMA

je

uivanjem
"rat".

podlim

rigao

Gledao

rije

ga

je

Melkior s gaenjem i
strahom

kako

mu

slatko kesio u lice.

se

5131

- Pa gdje je Kurt - upita

navlas da bi sakrio svoj
strah - i ime se sad
bavi?
- To vam ne bih znao
rei gdje je... No ako
vam je potreban za...
neto, mogao

5132

bih ja... - spreman je na

usluge ATMA..
- Ne, zato bih gaja
trebao? - to se petljam,
ljutnu se Melkior. - Pitam
tek
onako...

5133

- Onako... - osmjehuje
se ATMA. - Moda se i
ovdje

jo

bavi...

moda gaje i
pozvao Fiihrer... Oni nisu
mudri kao mi: komisije,
vage, izgladnjelo

5134

lukavstvo... oni izgaraju

od elje da ginu za onog
svog kukastog pauka.
- Avi ste znali za Kurta...
da

se

bavi?

odjednom
preplai se

upita

Melkior

5135

svoje

smionosti,

kog

avola se ja tu petljam?
- A vi kao da niste? prijetei
ATMA.

se
-1

iskesio

trebali

ste,

stvarno,
uiniti neto, gospodine
Melkiore, ja sam stalno

5136

mislio o tome. Vi ste

ozbiljan
i

gotovo

ovjek,

odgovoran
kod

vas

odsjedaju tajno... (Da li

je prijavio ATMA?
Gdje je sada Nepoznati?
sinu Melkioru). Da ste

5137

makar rekli vaem don

Fernandu...
da ga upie u onu svoju
listu -sprdao se ATMA,
male su mu oi uivale
zlobno. Jasno,

ja

to

nisam

mogao, ne bi vjerovali

5138

jednom

kiromantu,

kakvo je to
zvanje...

Mislili

bi

da

sam i sam... zar ne? Eto,

na primjer, upisao me
don
Fernando... Ali vi, lice
povjerenja,

potenjak,

5139

kako se to kae... Nego

ste se
sasvim posvetili svojoj
civilistikoj istoi, ak
do isposnitva, a ovamo
"sve
za

ovjeanstvo,

socijalnu

pravdu".

za
Eh,

5140

gospodine Melkiore! Pa
daje i na tome
stalo, nego...
-

Gospodine

vae

Adame,

provokacije...

uzdrhtao

Melkior

odmah ostao bez

rijei.

5141

- Ah, to pro-vo-kacije!
Kad smo rekli a, recimo
i b, gospodine
Marinkovi Kiklop
Melkiore - zahuktao se
ATMA kao da se odluio
na neto - vi ste se i
sami... eh,

5142

pa da, donekle... umoili

s Kurtom...
Posljednje rijei kao da
je htio zadrati ATMA,
ali

eto

umaknule

su

same, pa
sada to bude. Gledao
je sa smijekom kako se

5143

bljedilo

iri

po

Melkiorovu licu,
zatim odmah rumenilo,
pa

opet

zabavljao

bljedoa...
se

tim

promjenama boja. A
Melkior je znao to se
dogaa

na

njegovom

5144

licu... 0, huljo, nitkove,

gade! No
kakva

korist?

ATMINU

nije

mogao

tim

jadnim

vjetinu
nadvikati

psovanjem u
vlastito uho. Ali nije mu
htio ni odati priznanje

5145

nekom

"javnom"

srdbom, pa se
i sam nasmije smijehom
koji je trebao zamijeniti
sve rijei.
- Ja bih ipak... - otpone
ATMA i stane kao da se
predomislio.

5146

- to biste vi? - nasmije

se

Melkior,

osjea

kako se u njemu skuplja

neka
jeza.

"Umoili

se

Kurtom", osjea na sebi

mokrinu tih rijei. No
sada e

5147

govoriti ATMA.
- Prije svega, smijao se
ne bih, - ree ak s
nekom

otrinom

-a

zatim... vidi
kako ja to vano kaem
zatim,

kako

da

sam

5148

najmanje

ruski

general...
-

Dobro,

niste

ruski

general, ali to zatim?

-

Nita

nasmije

se

ATMA. - Ili... ako neto,

onda moda to - da bi
trebalo

5149

malo... kako da kaem...

o-bra-ti-ti pozornost (titi,

kao

da

se

tepa

malom
djetetu,
Neizvjesna

ti-ti-ti...).
je

naa

sudbina u ovom dijelu

svijeta, kako

5150

kau politiari.
- A to bi po vaem
trebalo uiniti za nau
sudbinu?

Na

to

bi

trebalo obratiti
pozornost?
- Ti-ti pozornost - igrao
se ATMA - ti-ti pozornost

5151

na to, da svatko ima

svoju
sudbinu, ti-ti. Vi ste se
za

sada

izvukli,

sudbina
prekrasnih
iznenaenja.

jo

ali
ima

5152

- Avi ste se osigurali

protiv tih iznenaenja.
- Nisam. A kako? Gdje je
osiguranje?

Zar

vi

znate? - ATMA mu se
unosio u lice,
osjeao

je

neugodni dah.

njegov

5153

Melkior se odmakne i
ree podrugljivo. - Mene
pitate, vi koji ivite u
intimnim
odnosima sa Sudbinom.
- U intimnim odnosima...
hm, vrlo rado kad bi bila
lijepa.

5154

Pa

valjda

strunjak,

ste,
za

kao
sebe

odabrali najljepu?
Marinkovi Kiklop
- Rugate se, gospodine
Melkiore,

eto,

ak

mojoj profesiji -govorio

je ATMA

5155

kao s nekom tugom. Ali vi ste ipak neto

uinili

za

svoju

sudbinu... uz pomo
posta, kao neki svetac...
i uz pomo ovdje ovog...
Kurta

podrugljivo

mirei

5156

na Melkiora motrio je
djelovanje svojih rijei.
Melkior se sada vie nije
mogao smijati: - Kakvu
pomo Kurta? U emu je
meni
pomagao Kurt?

5157

- U kucanju rodoljubnog
srca, ha-ha... U to se
ono

umoe

cigarete,

sjeate li
se, gospodine Melkiore,
to nije bilo tako davno?
- Vi ste o tome govorili s
Kurtom?

5158

- Ja sam mu to i rekao, a
ne njegov fater, he-he...
- Ali ja to nisam uinio.
Uostalom, nisam to ni
traio od Kurta, on je
sam... A
zato

ste

njega?...

vi

preko

5159

- Htio sam vam pomoi.

Mene ne biste posluali,
u

mene

nemate

povjerenja...
- Au Kurta imam?
- Pa... ini mi se, da. Da,
svakako vie negoli u

5160

mene. On je od monije
strane.
A moda bi Kurt jo
mogao

pomagati,

mislim ono "sudbinski"

u njega je ipak dobro
i viteko srce.

5161

- Pa obratite mu se srdito mu ree Melkior. A mogli biste pomoi i vi

njemu.
- Kako ja njemu mogu
pomoi,

gospodine

Melkiore? - kao zaudi

se ATMA vrlo

5162

naivno.

Moda

bi,

naprotiv, njemu neto

od vajh vojnih is-kustava... vidi,
otkud sada tu ispade
"tava"?
-

ujte,

vi!...

no

Melkior se ipak svlada,

5163

do avola, zato da tu
urlam? Ali
za koga ovaj nitkov... ili
naprosto on mene ovdje
mota?

mogu

li

saopiti
vama
iskustva?

ta...

vojna

5164

- A to e to meni,
gospodine

Melkiore,

jednako se udi ATMA ja nisam

zaraena strana.
- Ali ima jedna takva
tajna, svi se toga boje -

5165

ape

Melkior

najstroem
povjerenju.

sam

dok

bio...

tamo

Aligator,

oruje, dre ga u
svakome gradu...

Saznao
sam
novo

5166

Pa

to

je

ivotinja,

rijena, krokodil - smije

se

ATMA,

ali

motri
Melkiora.
Marinkovi Kiklop

pomno

5167

- ivotinja, da. A slonovi

Hanibala? A krokodil je
jo i strasniji od slona,
krije se u visokoj travi, u
kukuruzima i odjednom
- hap! Strah i trepet
svake

5168

pjeadije. Donijeli su ih
iz Gangesa i Nila.
- A vi ste vidjeli te
krokodile?

ATMA

je

prihvatio zabavu.
- Nisam, ali sam ih uo.
Urlaju strasnije od svake
druge zvijeri. Dre ih u

5169

velikoj tajnosti.
-

Ma

govori

to

kaete...

ATMA

nedoumici,

ali

nekoj
pomno

motri Melkiora: ne
izigrava li on tu neto ili
je stvarno... -1 mislite
da bi u sluaju rata...

5170

Slistili

bi

sve

te

oklopne1 kolone, kako li

se zovu! Tenkove metu
repom
naprosto ovako - zvizne
malim

prstom

kutiju

ibica koja odleti daleko

od stola.

5171

Osjeti

uitak

pobjednike

od

te

kretnje.

Malim prstom! I rijei

mu se uinie
ratnikima.

Prihvati

ludilo koje je ponovo

navalilo

tu

pred

zauenim ATMOM.. -

5172

Aja

bih

gospodine
mogao
mnotvo

vama,
Adame,

ispriati
vrlo

jo

udnih

stvari
koje sam tamo vidio pa neka otkuca hulja

5173

tamo

gdje

ve

dostavlja... Kurtu ili

epavome Scarpiji.
- Vrlo zanimljivo, doista
-

govorio

je

ATMA

zbunjeno; sad tek nije

znao na emu

5174

je. - ini se da ste

duboko uli u ta vojna
pitanja.
- Dubinu nisam mjerio,
ali

to

signaliziranja
(ovako govori

se

tie

svjetlima

5175

evakin

II

Gogoljev,

pomisli usput Melkior)

ne samo da se svijetla
pale i gase,
nego tu se mora paziti i
koji

se

prozori

osvjetljavaju,
brojevima, i u kojem

po

5176

katu,
vano.

to

je
Radi

posebnom
razumijete,

osobito
se

kodeksu,
i

sve

se

javljaju

moe
saznati

to

aligatoru ako se kodeks

otkrije.

5177

- A vi ste otkrili kodeks?

-

upita

ATMA

dosadom, ak i zijevne
pritom otvoreno
i bezobrazno. No svialo
mu se da ponovi rije
kodeks.

5178

- Prouavao sam ga... uz

pomo

jednog

strunjaka - Melkior nije

uspio sakriti
osmijeh:

sjetio

se

Melankolika. - Moram se
nasmijati kad se sjetim
kako smo

5179

jednom krivo deifrirali.

Ispalo je neto sasvim
smijeno,

ak

nepristojno,
neke

psovke

rijei

prostake. Valjda su se
momci

od

5180

kontrapijunae
zabavljali
ili

su

neprijateljske

pijune za nos povukli.

A moda su naprosto
izmijenili
ifru, a mi po staroj
itali. Bilo je jako aljivo.

5181

ATMA

je

ve

uvelike

zijevao. Oi su mu od
dosade lutale,
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
pogled mu se gasio. Sad
e

zaspati

sa

5182

zadovoljstvom

misli

Melkior. Udesio sam

ATMU

VELIKOG

njegovim

vlastitim

orujem!
-

No

dosaujem,

vama

ja

gospodine

Adame, oprostite.

5183

- 0, naprotiv, vrlo je
zanimljivo - ali ipak on
pogleda na sat i pozove
"platiti".
-

Ipak

dosadno

je

vama

bilo

veeras

sa

mnom, priznajte - ne
odustaje Melkior,

5184

dotui u ja tebe, makar

za veeras.
- Ni govora, to vam
pada

napamet,

gospodine

Melkiore!

Samo
umoran,

sam

neto

5185

danas sam mnogo raha-haa...adio

zavri

ATMA dugim i reklo bi se

veoma
napornim zijevanjem.
- Horoskopi? - ne puta
ga sada Melkior.

5186

Nisu,

ve

nekakve

dvije luakinje. Dovela

ih

je

ona

moja

"s

konopa", kako vi
velite.

No,

gospodine
upita

ujte,

Melkiore

odjednom

jako ozbiljno -

ATMA

5187

vjerujete li vi doista u
te... aligatore?
-

to

se

tu

ima

vjerovati? - ree Melkior

"prirodno"

kao

to

govore luaci. - U
"zrake

smrti"

ne

vjerujem, no aligatori,

5188

sami ste rekli, to su

rijene
ivotinje.
- udno, - pogleda ga
ATMA

vrlo

"odreeno"

-ja sam mislio da se

alite - doda

5189

tiho mrmljajui i s nekim

mrzovoljnim
razoaranjem.
Na

ulici

mu

Melkior

prui ruku "laku no".

- Ne idete kui? - upita
ga

ATMA

gotovo

zadovoljstvom.

sa

5190

elim

se

proetati.

Toliko sam dana bio u

kui...
- Samo etiri, gospodine
Melkiore. Valjda neete
u

Dajdam?

uglavnom vie

Tamo

5191

ne zalaze vai. Tenardje

ih polako nastoji udaljiti,
ne da im kredita; netko
mu
je rekao da su sumnjivi
policiji.

Dobra

vam

zabava. Uostalom, hehe, govorio sam

5192

ja

njoj

najruiastije...

Gospodine

Melkiore,

pomozite

Sudbini,

uzvratit e vam
stostruko - smijao se
ATMA

sav

glas.

Kucajte i otvorit e vam

se, ha-haha...

5193

Laku no, sretnice.

Sretnice?...

Ostao

je

sam, izgubljen u hladnoj

magli prljavoj. Nije se
imalo
kuda
putove

krenuti,
magla

sve

je

zastrla

5194

smrdljivo

hladnom

pustoi. Odluio je
ekati da se ATMA udalji
pa da i sam krene u
svoje toplo gnijezdo.
A

moda

ipak

da

pokucam? Jo nije bilo

5195

devet. Sudbina ga je
doista usrdno molila
da joj pomogne. On se
odazove sa smijekom
pustolova.

Telefonska

govornica na
uglu ponudi mu se kao
bludnica, kao pouzdana

5196

svodilja:

mali,

evo

"hitne pomoi",
4 umjesto 3, na kraju 4,
4,

4,...

odmahne

Ah,

to,

Melkior.

Sudbina osobno zove!

ATMA je to rekao. Idemo
izravno kucati na vrata!

5197

Nek propast bude to za nas

oboje... pjevao je u sebi
prkosno.
I uz sedamdeset i dvije
stepenice

isti

ga

je

prkos ponio, a Cocoova

asna pkpca

5198

bljesne posramljeno, o
Gospode! Ali Melkior ne
gleda

asno

lice

supruga i
gospodara ovog praga,
ve

alje

svoj

muki

signal (Aligator stigao!

nasmije se

5199

okrutno): dugo - kratko dugo...

as

zatim

unutra

uje

micanje

se

(ensko,

muko, kakvo li? a srce

ga je pitalo,
hoemo li to izdrati?) i
onda neko "o-o-ooo"...

5200

kao

da

se

koko

uznemirila. A
Melkior
kooo"

ree
iza

"ko-ko-

vrata

zbog

neke glupe potrebe da

kae toj ploici
vidi da je koko unutra.

5201

Otvorio se mali mjedeni

prozori u vratima; on
zauje

unutra

njeno

isprekidano,
uzbueno disanje. Sama
je, odahne Melkior.
- Ko... ko je? - zau
njezin uzdrhtali apat iz

5202

tamnog

etverokuta.

Sav zadre
od njezine blizine, osjeti
um krvi u ilama.
- Nije Coco, ja sam ree

koliko

god

mogao podrugljivo.

je

5203

Kior!

bezumno.

klikne
-

Doao

ona
je

Kior! Doao je, doao... govorila je

sebi

mazno-povjerljivo,

sva

izbezumljena

nenadane
Okretala je klju u

od

sree.

5204

bravi

desno,

nervozno,

lijevo,

jedva

je

uspjela otkljuati.
- Gdje si, gdje si, zloko,
ah... - pripila se sva,
mala, drhtava, u njegov
zagrljaj - Kior, ah, Kior!

5205

Imala

je

na

sebi

smaragdno

zelenu

barunastu

kunu

haljinu, usko pripijenu

uz
tijelo,

poznato

Melkioru... a ispod, evo -

5206

nita, upravo sam se

okupala, Kio,
slutila sam, znala sam,
ah, Kio, ekala sam te...
- Otkud si znala? Adam
ti je rekao? - upita on
sumnjiavo.

5207

Koji

Adam?

Ve

si

poeo... Ah, aavko! razumjela je alu. -Da,

Adam, ekam
te

kao

Eva,

raskopa

vidi

haljinu

pokae mu se gola, nije

shvatila "koji

5208

Adam".
On

je

eljno

obujmi

onako golu ispod haljine

i navali da joj ljubi
J
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
?I

5209

vrat

grudi,

trbuh,

bokove, a, zasada, pusti

postrani pitanje Adama.
-

Ovamo,

Kio,

doi

ovamo - vukla ga je u
sobu sa irokim branim
krevetom. -

5210

Sama sam, Kio, ve sam

dugo sama, svi ste me
napustili,

zli,

okrutni

joj

potekle,

mukarci suze

su

raalila se nad sobom. Ne, on nije zao, ti si zao,

ni

5211

jednom mi se rijei nisi

javio cijelo vrijeme... Ah,
Kio, kako sam te ekala!
Ona

teko

uzdahne

lijeui u krevet nekom

paninom brzinom kao
da se boji da joj

5212

ne umakne nagrada za
sve

patnje

koje

je

podnosila.
- Teko mi je bilo, Enki,
priat u ti - govorio je
Melkior
sebe

odbacujui

sa

5213

odjeu po stolicama, po
podu, neuredno, i njemu
se urilo. - Nikome se
nisam
javljao, proivio sam...
svata...
- uti, ne govori sada aptala je ona iz kreveta

5214

gotovo molei - hou da

nam
noas bude lijepo, da
sve zaboravimo. Ugasi
luster,

ugasi

sva

svijetla. Poslije
emo

se

gledati

priati, sad neu nita

5215

da vidim ni da ujem.
Hou samo da te
osjeam

mraku,

cijelog, dragog moga...

Doi, Kio. Ah, ne vidim
te, gdje si?

5216

Ah, Kio, Kio... - i smijela

se

ludo

njegovom

burnom zagrljaju.
Puili su (dakako) istu
cigaretu

utjeli.

Naslonila je glavu na
njegovu mravu

5217

miicu i predavala se
mazno

kao

laica

zaklonu, a on obuhvatio
akom njenu
malu dojku, rastvorenim
prstima, kraljevski, kao
vladarsku
Osjeao je

jabuku.

5218

ugodan
kristalne

pritisak

teke

pepeljare

na

prsima koja se lelujala

na valovima
njegovog

disanja.

Sjeao se sna iz prve

noi u vojarni. Je li to
bila ova, Enka,

5219

ili... nije se sada vie

sjeao. "Eto, sada sam i
luda".

Rekao

sam

"lula"...
ali si i luda, a to nije
san.
- Kako si mogla tako sve
izbrbljati?

5220

- to bih brbljala? Sve je

znao

sam.

Zato

je

kiromant.
- Khiromant... - izgovori
on posprdno.
- Sve je pogaao kao da
je

avo

njemu.

5221

Stiskala

se

uz

njega,

jadna

mala,

pod mono
otkrilje,

bespomona, sama...
- A ti vjeruje da on
moe pogaati?
- Ma kaem ti, sve je
znao

sam;

nita

ja

5222

nisam govorila, on je
govorio...
- ...a ti si potvrivala ree on srdito. - Jesi li
mu naglasila da ti voli
svoga

mua?

Melkior
ironijom.

sa

upita

skrivenom

5223

- Ma naravno...
- Ma naravno... Sada
moe oekivati da te
ucjenjuje do smrti.
-

Zato

bi

me

ucjenjivao?
- A zato ne bi? Sada
zna da ti je stalo da tvoj

5224

mu

ne

sazna

za...

ovo... no,
pa

valjda

sama

razumije! - Bilo ga je
stid

tome

postajao je
razdraljiv.

govoriti;

5225

Pa

ja

sam

njemu

platila to je traio!
- Platila je ona to je
traio. 0, kakva ste vi
vrsta

malih

naivnih

ivotinja! on se srdio i bio je

spreman da odobrava

5226

ATMI. - Ti misli da si za
pedesetak
svojih

osobitih

dinara

kupila od njega privilegij

da ovako uiva u
sigurnosti?... Ane, to je
prejeftino, gospoo! On
te mrzi, on mrzi tvoje

5227

uivanje i hoe da mu ti
to plati!
- Da platim zato to me
mrzi?
- ini se da poinje
shvaati.

ponovno

on

uivao je to je

Bio
sit

je
nje,

5228

moe

kazniti.

uzbuivanje:

Novo

vidio

je

strah u njenim oima.

-

0,

Kio,

pa

to

je

strano! Plai me!

- Ne boj se... dok mu
moe platiti.

5229

- Pa koliko e on to
traiti?
-

Moda

nee

htjeti

uvijek samo novaca, hehe...

-

To

je

odvratno

to

govori! - odmaknula se

5230

malo od njega i uklonila

trofej iz
njegove ruke; uzdrhtala
je

pokrila

grudi

djevianski stidno.
- Odvratno... ali tako je.
Uinio bi on to i zbog

5231

mene. Zar ti ne laska

to mi
zavia?
On je ponovo privue i
obie

rukom

vladarskom svoje malo

kraljevstvo. Ona se

5232

zahvalno priljubi i stavi

se potpuno pod njegovu
zatitu.
- Ah, Kio! - poljubi mu
prsa rutava. - No kad bi
njemu to i rekao, on
mu ne bi

5233

povjerovao - smijala se
smijehom koji je Melkior
mrzio.
- Pa jesi li mu rekla to?
.JI
Marinkovi Kiklop
- Komu?
- Adamu.

5234

Kojem

Adamu?

smijala se; razgovor ju

je zabavljao.
- ATMI. Kiromantu. Sto
se smije? - njezin ga je
smijeh nervirao.
- Smijem se, ah... - kako
on to ne vidi? - ...zar

5235

nije

smijeno

da

je

kiromantu
ime

Adam,

prorie

sudbinu?
- Ime. to ima u tom
smijeno? - A ima, do
avola! priznavao je u
sebi, smijeno

5236

je.
- Mislim na onog Adama
iz zemaljskog raja, zato
se

ja

smijem.

-1

na

njegov prvi
grijeh ti misli...
- Je li ono s jabukom,
Kio?

5237

- Da, s jabukom - on joj

vrsto obuhvati dojku.
- Oh, Kio! - uzbuivala
se. Zamiljala je Evu,
golu, uz Adama, golog,
u
zemaljskom raju. Kao,
evo sada mi - oh, Kio!

5238

Potraila

je

drvo

saznanja to je naraslo
usred

vrta

visoko

vrsto.
- Ah, Adame, Adame... aptala
zanosu
bezumno.

je

Enka

nudei

u
se

5239

Afrodizijak

"Adam",

mislio je Melkior.
- Ne smjekaj mi se,
zlotvore! - izroni naas
Enka s licem muenice i
odmah
ponovno potone u mulj,
to bi rekao ATMA.

5240

- Vidi kako tu djeluje

Adam. - Melkior se sada
odupirao

ATMI-NOJ

"Sudbini".
Kucao je na otvorena
vrata, prvu pomo joj je
pruio,

sada

gospodariti,

je

htio

5241

biti mali bog u ovom

malom raju.
- Zar ti nije prorekao
ATMA... "najruiastije"?
- rugao se Melkior.
- Jest, eto, i vratio si se
brzo, brzo, tu si, uzmi
me, Kio - grila se ona

5242

opsjednuta

od

onog

avla edenskoga. - Kio,

da grijeimo kao Adam i
Eva u
zemaljskom

raju,

da

grijeimo, Kio. Hajde! nikako je nije naputala

ta

5243

biblijska slika. - Zar ne

eli, Kio, ne eli me
vie?
- A zamisli da se sad
pojavi

Bog

da...

Kakav Bog! ona sada

nije vjerovala u

5244

Boga; avo ju je onom

slikom draio -... i da ...
- uo je izvana neki
zvuk na
vratima -... i da vikne,
Adame... - Zvuk se sada
jasno
Marinkovi Kiklop

5245

ponovi: netko je klju

gurao u bravu... Jer si
prah, i u prah e se
vratiti,
izgovori Melkior u sebi
po sili sjeanja s udnim
osjeajem
kataleptikog

budnog

5246

obamiranja. Noge mu se
ledile, jer sad je jasno
sluao

kako

netko

nastoji
otkljuati vrata.
- uj, netko otkljuava
vrata.

Ali

do

nje

5247

smisao tih rijei jo nije

dopirao.
- Netko otkljuava vrata,
uje li? - Napokon je
bila prisutna.
-

Ne

moe,

klju

je

iznutra u bravi - ree

5248

bezbrino

ponovo

pone tonuti.
- A to emo sada? - Eto
Gospoda! Melkior prui
noge

da

izae

iz

kreveta, ali
ona

ga

zapovijedniki,

vrati
bez

5249

imalo njenosti. "Uzela

je stvar u svoje ruke."
- to emo? ostat emo
ovdje.

Kad

neprestano

ti

mora
zazivati

neke tvoje
bogove!
bijesno,

apne
psovaki.

ona
-

5250

Zato

nije

javio

da

dolazi? Nek ide u

hotel,

ja

sam

vrsto

zaspala, pa valjda to
zna!

Svoj

iskaljivala sad
na onog tamo.

bijes

je

5251

tiini

zvonce,

stana
reklo

neodluno,

zajei
bi

plano,

se
to

sam ja,
otvori... No, Melkior ga
je sasluao kao gnjevni
vrisak,
gospodnji,

kao

glas

5252

Adame, gdje si? - Tu

sam, Gospodine, gol, u
tvom

branom

kreVetu... Drugo je
zvonjenje bilo zabrinuto,
to je s njom, zato ne
otvara? a tree je ve
bilo

5253

panino:

isprekidano,

dugo,

kratko,

neuredno...
-

E,

sada

spavam,

vie

ujem,

ne
dragi

moj - aptala je ona s

nekim osmijehom.

5254

Ali

nije

kreveta.

se

micala

Melkiora

iz
je

vrsto drala za ruku

oslukujui ono
to

se

vratima.

deava

za

5255

Odanle
malo,

se

ulo

neko

prigueno

ruenje.
- Obuci se - zapovijedi
ona.
- A to on to tamo radi?
-

pita

Melkior

ne

5256

pogaa

nogom

nogavicu.
- Provaljuje prozori na
vratima...
- Pa to je usko, ne moe
ni glavu provui - ree
glupo Melkior. Ona se
nasmije

5257

bezglasno i odmahne s
prezirom.
- Provui e ruku i izvui
e klju iznutra - ree
ona mirno usta-jui s
nekom
hotiminom sporou zatim e otkljuati...

5258

- A mogu li ja nekako
izai? - govori Melkior a
prsti mu jedva gumbe
nalaze. Ima li kakav drugi izlaz?
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

5259

Ima

ree

ona

podrugljivo. Navukla je
na sebe neto donjeg
rublja, a preko
toga

kunu

haljinu.

ponovno je oslukivala.
Ruenje
mnogo

je

bilo

sada

urnije,

5260

nestrpljivije; posao je,

oito, napredovao
pod njegovim spretnim
prstima.
Razmrsujui

spletenu

kravatu
podivljalim

prstima
od

straha

Melkior je pokuavao

5261

zamisliti jadnoga Cocoa

u

njegovom

punom

dostojanstvu: na klinici,
okruenog
svitom

asistenata,

sestara, tehniara, nad

rastvorenom
pacijenta gdje

utrobom

5262

svojim mirnim, mudrim

prstima

pomnjivo...

provaljuje prozori na
vratima
roenog stana! Nikako
da odagna tu prokletu
ponizujuu sliku jadnog
ovjeka pred

5263

svojim

zakljuanim

vratima!

Htio

ga

je

spasiti u svojim mislima,

podignuti iz
stida

gorkog
prevarena,
ovjeka...

sramote,

iz

ponienja
ismijana

5264

- On zna da je netko s
tobom - prokleta droljo,
ogoreno dodaje u sebi
Melkior.
- On zamilja tu mene s
prerezanim
otrovanu,

ilama,
silovanu,

zaklanu - govori

5265

ona s nekom udnom

slau. - uri se, misli
da mi moda jo moe
pomoi...
-

0,

jadni

ovjek!

uzdahne tuno Melkior.

- Sam si jadnik! to ti
ima tu preda mnom

5266

njega aliti? Tko si ti?

Tip koji mu
nabija rogove! On ima
tako... lijepu matu! ree ona bez ironije, ak
is
nekim divljenjem.

5267

0, Gospode, to je ovo?
pita Melkior. - Mimikrija,
odgovori

Gospod

znanstveno.
Poravnala je krevet, kao
da se nita nije desilo;
pripremala se za njegov
ulazak.

5268

- Tako - ree Melkior kad

je uredila krevet - sada
mu otvori. I tako e me
tu
zatei...

Zar

nije

pametnije da mu sama
otvori?

5269

Ona

ga

pogleda

osmjehne se prezrivo.
Nije krila svoga prezira.
Bila je
neobino

mirna,

sabrana, ak sigurna da
se nema zato bojati. Ta
ona je

5270

neduna!...
Smislila je neto... no
Melkior
osloniti

se

nije

na

uspio
njezinu

sigurnost. Ona
gaje ve bila "svrgnula",
vratila ga tuem svijetu
iz kojeg ga je i uzela.

5271

Osjeao se odbaenim,
izopenim

iz

tog

obiteljskog posveenja,
uljezom,
"etvrtim majmunom". I
to je to, kao da me
gleda

5272

s uenjem: otkud ovaj

tu? i otkud mu pravo da
tako sa mnom govori?
Pa on mi se
obraa sa ti.
Coco
prozori;

je

provalio
mjedeni

5273

kapak tresnuo je na pod

u predsoblju. Ve
zavlai

ruku,

Melkior,

jo

nekoliko

minuta

misli
svega
dijeli

me od "susreta".
Zadavit e me, pomisli i
proguta zrak.

5274

Enka je ve zakljuala
vrata od spavae sobe i
dala

mu

znak

da

je

slijedi.
Vodila gaje kroz hladne
mrane

prostorije...

kamo? pitao se Melkior,

u tamnicu

5275

gdje je amilo zatoeno

pokustvo? Zakljuavala
je sva vrata za sobom i
stisnutih

usana

mumljala je neko "hem"

kada bi klju kljocnuo u
bravi.

5276

Trka s preponama, moj

jadni Coco. Bjeanje u
snu pred progoniteljem,
mislio je
Melkior, a na kraju je
ipak onaj bezizlazni zid
pred

kojim

saekati udarac

valja

5277

sudbine...

ali

tad

se

probudimo. I u filmu se
u posljednji tren nae
neki
izlaz...

Ovo

poslao
Sudbinu.

je

na

ATMA
mene

"Kucajte"...

smijao se ATMA. Eto,

5278

ja

sam

Sudbini,

pomogao
i

sad

sam

ulovljen!
Napokon je Enka upalila
svjetlo.
Cocoovom

Bili

su

radnom

kabinetu. Police s

5279

knjigama na sva etiri

zida od poda do stropa,
garnitura

konatih

fotelja; na
pisaem stolu cerila se
mrtvaka lubanja. Tu se
zaustavio
pogled: je

Melkiorov

5280

li

Coco

odrubio

tu

glavu?
0,

bijedni

Yorie!

Iz

praznih duplja gledalo

ga

je

podrugljivo

mrtvaevo lice.
-

To

je

bio

neki

dimnjaar - objasni Enka

5281

ravnoduno

kao

cicerone i pogladi
tjeme pokojnika. - Pao je
s

krova,

vjerojatno

pijan; jo mu se tu vidi
fraktura
na glavi...

5282

0 Maestrovoj e lubanji
govoriti ovako: bio je
neki novinar, udak i
strana
pijanica. Jo je za ivota
prodao

svoj

anatomskom
njegovu smo

le

institutu;

5283

lubanju

dobili

bagatelu

od

laboranta,

za
nekog

takoer

pijanice... - Aod ega je

umro?

Mislimo,

od

sifilisa; iv se raspadao.
Eto, ovako, na pisaem
stolu, ili

5284

na ormaru kao prazna

koljka,

jadni

moj

Maestro, bit e Yorick luda u glupoj

svagdanjici
zvekana
zijevajui,

nekog
koji
katkada

sebi izrei ah, ubogi

e,
u

5285

Yorie i Yorie ludo, a

sve

zbog

nazonosti

tvoje lubanje da bi sebi

dao neto
od

hamletske

suptilnosti.

Uostalom,

tko je siguran za svoju

lubanju da nee

5286

dospjeti na ormar?
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
- Sjednite asak - ree
Enka uvredljivo hladno moramo jo priekati.
-

Priekati...

to?

razdraeno pita Melkior.

5287

Vidi, preli smo na vi!

inilo mu
se

da

je

sada

napokon ispljuskati.
Ona je, dakako, osjetila
taj

"veliki

nasmijeila

as";
mu

nekakvom milinom

se

5288

koja je tako uvijek inila

udesa:
-

Ne

budite

surovi,

gospodine - apne mu
kod

uha,

zavodljivo.

-Moramo priekati
da izae, budalo.
- Znai, ipak ima izlaz!

5289

Zar

nisam

rekla...

tamo? - smijeila se s
nekim

lukavim

trium-

fom. - A zato
ja sve ovo radim?
- Pa ti si... - Melkior je
htjede

poljubiti

5290

oduevljenju, no ona se
obrani s
obadvije ruke. - Reci,
kako u odavle izii? Zar
da skaem kroz prozor?
- jer
nikakvih
nije vidio.

drugih

vrata

5291

-1 najbolje bi bilo... kad

si takav - ree ona s
nekom mirnom zlobom.
- Priekaj
jo malo... i ne boj se,
junae, izii e.
Bilo mu je smijeno to
njeno

isticanje

svoga

5292

heroizma

ovoj

miolovci. Kao da
se
ulovljenom

predbacuje
miu

kukaviluk...
Coco je tamo, iz daljine
nekoliko

soba,

5293

diskretnim

obiteljskim

glasom uzaludno
zazivao

Enku.

Ispred

zakljuanih vrata vapio

je preplaeni, zabrinuti
ovjek za
jednim dahom, jednim
znakom njezina ivota...

5294

i da mu je rekla: tu sam,
dragi,
iva,

krevetu

drugim, on bi odahnuo,
sretan:

neka,

mila,

glavno da si iva.
Ali

od

nje

nije

bilo

znaka, i on je navalio na

5295

ona

prva

zakljuana

vrata. uli
su prigueni lom i tresak
(ipak je pazio da radi sa
to manje buke) i zatim
njegov izgubljeni glas u
dalekoj sobi, Enka, gdje

5296

si, javi mi se, Kuki... i

onda
jo

jedan

oajniki,

uasnuti vrisak ovjeka

bez nade... ako si jo
iva...
Na

njezinom

ukazalo

se

licu
neto

5297

odvratno, neto poput

pobjednike slave. Ona
je

to

pokazivala

slavodobitno
Melkioru:

eto, uje li to ja za
njega znaim? A
to bi ti uinio za mene?

5298

- Bi li sad ostao tu...

zbog mene? - upita ga
mazno, podlo, i nasmije
se
izazivaki.
Melkior

je

pogleda

zaprepateno: - Tako si,

ini se, ti i udesila!

5299

Pa

tu

stvarno

nema

nikakva drugog izlaza!

- Ima, ima - smijala se
ona s nekim saaljivim
prezirom.
Nije
opaziti

imao

vremena

uvredljiv

nain

5300

njezinoga

filmskog

spasenja (izlaz u
posljednji

as)

susjednoj sobi ve je
ludovao

Coco

oajan: - Kuki, ne

sasvim

5301

ali se, molim te! 0,

Boe, to je ovo? Samo
da je iva! - Razbijajui i
posljednja
nesretni

vrata
je

ovjek

plakao.
Tada Enka tiho otvori
maskirana vrata u polici

5302

knjigama:

pred

Melkiorom zjakne
crna

rupa

nekakav

mrak:
- Sada brzo! - ape ona
uurbano. - Tu desno
hodnikom do predsoblja
- i ve

5303

gaje izgurala u mrak tamo ti je izlaz iz stana,

to zna... Evo kljua od
vee... Javi se, "hitna
pomo", kao obino...
Za

njim

se

zatvorie

vrata i mrak mu pritisne

5304

na oi svoje crne ruke.

Na njegov
dodir prstima zid mu
uzvrati

hladnom

neprijaznoscu.

No

Melkiora ipak ohrabri ta

hladna

prisutnost:

njoj

se

po

mogao

5305

orijentirati. Prokleta bila

ti i tvoja kua!
prokune

pipajui

neprijateljske

zidove.

mrnjom

Samo

da

ne

nabasam na kakav
sanduk,

lonac,

zvono,

svata ti graani posiju

5306

po hodnicima... zapreke
i zamke
za

lopove,

ljubavnike...
nekom

uljeze,
zavri

podsmjeljivom

zadovoljtinom.
Ah, gdje su ta vrata...
uma

mog?

ree

ludi

5307

Lear. inilo mu se da
nikada nee
izai iz toga bezumlja
to

ga

mrakom

je

pritiskao

izmeu

dva

ledena zida.
Branila se kao Troja...
Troja je vrata provalio

5308

Coco... ili etvora da bi

prodro
do

Helenke,

bludnice...

lijepe

Pipao

je

stijene Odisej u utrobi

konjskoj traei
izlaz

iz

ovog

mraka

trbunog, kao izmet na

5309

skatolokom

putovanju

kroz prpono
crijevce
prokleta,

Enkino.

0,

prokleta!...

proklinjao je Melkior u
tmini, gdje
su

vrata

uma

mog?

Menelaj je valjda tamo

5310

ve prodro u Troju i moli

za oprotenje
to je opsi-jedao grad,
na

koljenima

milost...

Nije

se

moli
vie

ulo nikakvo
razbijanje, ve u tiini,
moda

neko

jecanje...

5311

njezino, od sree to je
to bio
on Menelaj-Coco, a nije
ubojica,

razbojnik,

oskvrnitelj-bludnik,
seksualni
manijak.

Zato

zatvorila

za

se

tolikim

5312

vratima

drhtala,

drhtala... oh,
Boe!...

moda

se

onesvijestila u posljednji
as...
Napokon se ukazao neki
svijetli trag; no evo i

5313

predsoblja i vrata uma

tog... s
provaljenim
prozoriem...
stubite!

Bijeg

tamnice,
konopi, strae,

iz

bedemi,

5314

tamniarova
ljubav

kerka,
beznadna...

romantika.
.JA
Marinkovi Kiklop
Najeio
pogledao

se

kad
u

je

mrani

5315

ponor stubita: sputati

se na uetu, moj
gospodine!...

Za

Vivijanu? - oho-ho... ali

nije odgovorio.
Sjurio se niz tri kata sa
svim ubrzanjima kojima

5316

se tijelo moglo posluiti

iz
fizike, ak i na zavojima,
bubanjem u zidove...
Sloboda!
Ulica je bila bljuzgava
od

nekakvoga

5317

nesigurnog snijega to
je pokuao da mu
hvata

tragove.

Nita,

sama voda u mlitavom

stanju

neuspjele

krutosti, ha-ha,
triumfirao je on gazei
po

znakovima

nemoi

5318

staroga

prosinca.

Osvrne se ipak za
sobom:

ne,

nema

tragova... Samo jedan

prozor svijetli u treem
katu - to je
ostavio
Kabinetska

za

sobom.
nona

5319

rasprava,

duga,

nezasitna, to pije krv i

san
nesretnika.
Odjednom

se

strano

nesretnim.

Otjeran

ko

osjeti

pseto

ulicu, u no i zimu, a

na

5320

oni

se

gore

osvijetljenog
griju

iza

prozora
poljupcima

nenadane

sree.

Okraden,
izigran, u noi sam... a
ja

sam

osim

toga

5321

rekonvalescent!

(to

je

predbacivao
njemu, doktoru) i umalo
nije

zajecao

nasred

puste, raskvaene ulice.

Osjeti

5322

mokru ljepljivu hladnou

po tabanima. Jo i to!
Voda je prodrla u cipele!
Rasuile se u civilnom
odmaranju

dok

su

gospodara nosile vojne

cokule; pitale

5323

su plaljivo jadne crne

sirote

ljapkajui

po

prljavoj bljuzgavici.
-

Mali,

hoe

li

se

ugrijati? - upita ga iz
jedne vee arko narumenjeno lice

5324

to je izvirilo naas iz
toplog

gnijezda

ute

lisice.
-1 sama si se smrzla... odgovori Melkior usput.
Sit sam ena, ene. Prije
nepunoga

sata

sam gol ko Adam...

leao

5325

- Da se protrljamo nas
dvoje, uj - ponada se
uta lisica. - Stani, da ti
neto
pokaem... - Melkior se
osvrne

ugleda

rastvorenoj bundi dugu

lijepu nogu u

5326

nekakvoj

reklamno

izazovnoj pozi. - Gledaj,

a druga je isto takva, da
ti
pokaem.
Od

ovakve

nastaju

nam

pomisli na brzinu.

grae
snovi,

5327

- Ne razdvajaj ih zbog
mene
odlazei

dobaci
-

neka

joj
ive

slono
sestrice... i pozdravi im
mamu.

5328

- Ati, blesavko, ne davi

kokota!... - vie ona za
njim svadljivo.
- Moj je...
-

Skuhaj

ga

curi

za

roendan!
- Gdje stanuje, poslat
u ti juhu...

5329

Marinkovi Kiklop
Melkior joj je prepustio
posljednju rije, ali je
vie nije razumio zbog
daljine.

Tko

ovakvom...

odlazi
utom

krevet?
Kalisto, papski

s
u

Gospodin

5330

imenjak.

Sjeti

njegovih

se

ruiastih

desni i pljune gadljivo.

Otac takvog sina!
Pa

to

arolija!
sobom

je
-

nekakva

uo

glas

daljine. Melkior

je

za

sina

iz

5331

stane. No je nesigurno
prenosila
patetine

rijei

Ugove

recitacije...

kraljici
svih ena... To je bilo u
ast one tamo "lisice" u
vei,

pokazala

njemu

je

5332

noge...

Sestri

krizantema... Ona ga je
ve tjerala od sebe, a
Ugo je poput nekog
upornoga
izlajavao

psia
pred

veom

stihove u njezinu ast. I

zavrio je

5333

recitaciju rukom visoko

uzdignutom...
zdravlje

vae

diem

ovu

au... (vidio
ga

je

Melkior

pod

kandelabrom, kao crnu

siluetu),

poklonio

zatim duboko pred

se

5334

madame i krenuo dalje

s

nekom

novom

pjesmom. Pribliavao se
velikim nesigurnim
koracima

pijanca

ljapkajui

buno

kaljaama po svoj irini

trotoara. "A ja sad

5335

idem

govorio

Habarovsk",
je

hvalisavo

preda
i

se

rukama

izmahivao iroko i
vano u nekakvoj urbi.
Odjednom

stane.

Lice

mu je bilo zabrinuto,

5336

gledao je tuno preda

se u zemlju.
"Ja? A to sam ja?" pitao
se

skupljajui

ispred

nosa.

"Ja

prste
sam

kukac",
odgovori s nekim lanim
oajanjem i krene rezo-

5337

lutno dalje, "a ipak idem

u
Habarovsk".
Melkior
sjenu

se

ukloni

pjesnikova

spomenika da bi Uga
propustio da proe. Ali

5338

Ugo

stane

ispred

spomenika. Bronani je
pjesnik imao u rukama
olovku i papir;
oekujui
gledao

je

inspiraciju
u

proelje

zgrade preko puta.

5339

znate

li

vi,

gospodine Petre, to je
to

tartalom...

na

maarskom jeziku? upita ga Ugo; gledajui

u

njega

odozdo

izazovno, prieka asak

da mu pjesnik

5340

odgovori.

Ne

znate

dakle? Mislite da je to
neki grki pakao, ha,
ha... To je sadraj. Toliko za danas.
Zapiite - i krene, no
odmah se vrati: - Jo
jednu

5341

rije,

Petre:

ja

sam

kukac. 0 tome ne piite.

Zbogom.
Melkior prieka da se
Ugo udalji, onda poe
za njim.
Otkuda se vraa? Od...
nje? pomisli oklijevajui.

5342

No "ona nije bila tamo,

ona
uope nije vie tamo",
rekao je ATMA. A gdje je
ona sada... kad sam ja
na redu?
Taj red mu otme uzdah
iz dubine due.

5343

Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
-

Ja?

to

sam

ja?

postavlja to pitanje Ugo

cijelom gradu koji spava
iza
zamraenih

prozora

ba ga briga...

5344

Zbilja, to je on? pita se

i Melkior. Dobro, ja sam
Eustahije... premda ni to
nije sasvim jasno, ali to
je on, Parampion, Ugo,
sin gospodina Kalista? A
grad

5345

to

ne

zanima,

(zavitlava
koji

ima

se

grad

Melkior)

ast...

tko

zna?... zar se
zna

to

Parampion,

je

on,
Ugo,

singospodi-nakalista?
to bi jo mogao biti?

5346

Preporua se oprez! Jer

kasnije ako on postane
On, to nam preostaje? strah
ili stid, ve prema tome
da li On oprata ili ne
oprata.
kukac - a

Danas,

eto,

5347

sutra?... ha, ha, da li

itko zna?
- Ja? Ja sam kukac! jednako objavljuje Ugo
usnulome

gradu

svoj

siuni oaj.
...A moda i strahovitu
prijetnju, ha, ha, da li

5348

itko

zna?

tjera

svoju

alu
Melkior,

ali

smanjenom

ve

sa

snagom

uostalom - tko zna?...

Debeli

mlaz

vode

isprijeio se ispred Uga i

5349

prijetei sike, ne da mu
da proe.
Radnici,

zbog

mrkom

ale,

zatvorili

kukcu.

On

put

pokuava

promiliti uz
vodenoga gmaza, da ga
zavara

mugne,

no

5350

gmaz se u skoku ve
ponovno propinje
na njega. Ta mala igra
ve traje neko vrijeme.
-

Potovani

trudbenici

mrka - obraa se Ugo

radnicima,
miting - s

zapoinje

5351

tim monim orujem u

vaim rukama...
Zato

je

prekinuo

govor?

ne

razabire

Melkior iz daljine. Vidi,

upustio se s

5352

njima u tihi razgovor,

radnici su prekinuli rad,
zatvorili vodu, smiju se,
tapaju

ga

po

ramenima. Eno, ve i
pui s njima! Ne, neki
avo tu njemu pomae!

5353

Jesam li rekao, osvojit

e on i njih. Sve on
osvaja,

ensko

muko, Parampion
- Osvaja ljudi! A ime
to

radi?

Oi,

(plombe!),
geste... a sve

usta
rijei,

5354

lano.

Doe

mu

da

vikne tamo - "lae"! I

to bi bilo? - kamenovali
bi mene, to
jest, izbrisali vodom iz
svoga monog mrka,
mrkavci!

5355

Tresla

ga

je

zavist,

ovako, iz daljine. On je
tamo "u familiji", meu
ljudima,
meu svojima. Tapaju
ga po ramenima, a on
im se svojim slinavim
nozdrvama

5356

smije, zabavlja se, ruga,

trudbenici...
to

Melkior

njemu

vide?

nije

sada

vjerovao ATMI. Ona u

njemu vidi zabavljaa,
majmuna,
Napojio

gii-gii.
se

kod

nje.

5357

Odnijeli

garsonijeru

kobasica, kruha,
pia... Dva kaua: sad ti
doi k meni, ne
tako,
mome
ekaj,

posjeti

me

kauu,
ne

udvaraj mi malo.

na

gici...
odmah,

5358

Razmazi
bijeloj

patete
plahti,

po

namoi

jedan kraj runika, to

e pomisliti
pralja? Moda ba u isto
vrijeme...
"Adama

u
i

vrijeme

Eve"

nego je Coco

(prije

5359

provalio vrata)... moda

smo u isto vrijeme
uradili gii-gii?
Melkior
zadovoljstvom

sa
opipa

Enkin klju u depu... Ali

on ima klju od

5360

garsonijere!
mi

gaje!

Pokazivao
odgovori

nekom glasu koji ga je

pokuao
utjeiti.
Ali tamo je kod mrka,
ini se, bio kraj idili. Eh,

5361

kao da ja nisam znao da

ih
vara...

zbog

cigareta!

Ugo je hitro odmicao iz

dometa mrka; otkrivao
je sada
svoju podvalu:

5362

- Trudbenici... proleteri...
- iz stisnutih usta trubio
im je uvredljivo, kako
trubi naduveno crijevo polijte

me,

hajte,

proleteri...
Nisu oklijevali: u tren
oka

okrenuli

mrk,

5363

naciljali i pustili vodu.

Moni mlaz
je osvetoljubivo poletio
za Ugom. Hoe li ga
stii... hoe li ga stii?...
Melkior

je

navijao

za

osvetniki mrk. Ugo je

5364

ipak jauknuo, pogoen.

eir mu se
zakovitlao
Radnici

u
su

zraku.
povikali

"hura" kao topnici kad

pogode cilj.
Brzina osvete vratila im
je

samopouzdanje

5365

smisao

za

zluradi

smijeh. Smijali su
se mokrom protivniku.
-

ivio

kapitalizam!

Dolje viak vrijednosti!

Dolje dijalektika! ivjele

5366

svibanjske pobonosti! vikao je Ugo u nekom

histerinom
oajanju.
Radnici su se nadmono
smijali

tim

"Deri se, deri."

povicima.

5367

Nisu

se

vie

osvrtali,

nastavili su prati ulicu.

Zadovoljstvo
pobjednika,

misli

Melkior. Vie nije bio na

njihovoj strani...
mada... to, oni su u
pravu.

Mokri

klaun

5368

areni. Na svojoj je koi

osjeao
Ugovu hladnou. Tako je
to bilo u konjunici s
ikom...

mokro,

hladno, ne gine
ti sad upala plua. 0,
Parampione, ludo, tvoje

5369

bi

mjesto

bilo

za

kraljevskim
stolom. Tko zna kakav
e

te

klipan

lopatom

lupati po lubanji... ako

poslije
svega jo ostane cijela. I
nee biti Hamleta da

5370

pita "ija je?", "nekog

ludog
vragolana...
kuga,

izjela

tog

ga

ludog

ugursuza. To je lubanja
Parampionova"...
"Da
uzima

vidim
lubanju)

(Hamlet
-

Ali,

5371

ubogi

Parampione!

Poznavao sam ga,

Eustahije - bio je to
beskrajno aljiv ovjek. Gdje

su

sada

rugalice,
tvoje skakutanje,
J

tvoje

5372

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
gdje su tvoje pjesme,
tvoje blistave ale od
kojih se esto itav stol
grohotom
smijao? Zar nema sada
nijedne da se naruga

5373

tvom vlastitom cerenju?

Zar se sve
srozalo?"

Sve,

moj

kraljeviu.
Melkior

je

prilazio

radnicima s osjeajem
krivnje: ipak, oni rade...
taj glupi

5374

mokri

posao,

ja...

odakle dolazim ja? Kao

da

oni

znaju

to,

oekivao je da e
se i na njega spustiti
pljusak

iste

ljudske

osvete. Bijes prevarenih

ljudi.

5375

Ubit-razbit!
prozora

Razbijanje
(u

uzbudljiv

teatru
efekt)

akustiki simbol
revolta,

odmazda

zvuku razbijenog stakla.

ini se: cijeli svijet se
rui.

5376

Razdraljiv zvuk, znak

ruenja i pobjede. Kako
e izgledati revolucija?
Melkior

je

skrueno

prolazio pored mlaza to

je prao ulicu. Voda je
umno

5377

iknula kod njegova uha

i poeljela mu laku no i
dobar san. Ti si ovjek
umoran,

rekla

mu

je

voda.
"Ni
ikako nee, nikako nee
proljee

da

grane",

5378

deklamira Ugo s tugom,

mrcajui.
mrcao je cijelu zimu,
jo od one noi kada ga
je dohvatio mrk.
Dani hladni, sivi, kini
dani.

Vojni

dani,

5379

jednolini.

Kreu

se

vojnici,
sivomaslinasti,
jednolini, isti kao dani,
monotoni,

umotani,

jadni, beznadni
vojnici.
danu,

Mariraju
udaraju

po

hrabro

5380

stopalima; iskradaju se
nou
bezglasno, tajno, uvaju
pod STROGO POV brojna
stanja,

pravce,

rasporede.
Melkior
komande

slua
i

stiane

bezbrojne

5381

noge to s oprezom i
strahom tapkaju u
noi. Idu nekamo... to
moe

biti

nigdje,

to

moe biti nita. to je

Kurt sijao
po njihovu putu. Sada
nie

iak

tucano

5382

staklo:

strano

hodoae...
Stii e do neke crte i
rei e im stoj. iak.
Na

parove

razbro-js-

prvidrugi...
Lezi! I onda e tu ekati
onaj

dan,

Kurtov-dan.

5383

Imendan
Polifemakiklopaljudodera to ga silnom
pucnjavom

slavi

gromoradan
blizanac-brat. Rat.
Ne moe tu proljee da
grane.

Da

pronese

5384

zelene grane i mirise

probuene zemlje.
Da nadnese nebo plavo
iznad naih glava... Po
Mlijenoj stazi ne vozi
se nou
mlijeni brat... Golem je
kamen Polifem navalio

5385

na

vrata

svijeta:

tu

strah

od

vlada muk i
mrak

jednookoga gada.
Duge

zapletene

misli

rasplie i suce Melkior.

Gladna
snjenim

Zima

pod

5386

pokrivaem
korijenje

gloe
i

pakosno

mumlja: korijenje e i ti
glodati... Pod
zemlju e htjeti kao
crv, pod vodu kao rak,
pod

kamen

babura... Govori:

kao

5387

nee

proljee

grane...

To

da
Ugo

govori... - ...nee mu
vidjeti zelenila,
zaklopit e oi da ga
ne vidi...

5388

Kao vraara je govorila

Zima,

kao

vjetica.

Melkior se bojao
.J
Marinhovi Kiklop
proljea. "Krenut e na
Rusiju

kad

okopni

5389

snijeg", rekao je neki

dan don
Fernando. "Prije toga e
i nama rei "dobrojutro"
ovdje

na

Balkanu.

Zatititi
desni
Visarionovi

bok.

posmicao

5390

generale

potpisao

pakt!" Nasmijao se don

Fernando zajedljivo.
0 tome su govorili u
"Corsu", oni znaju to.
"Snijeg,
Pripjatske

dobro...

movare?"

5391

rekao je Melkior; i on
nekog vraga zna.
Don

Fernando

se

nasmijao.
"Movare...

Napoleonov sluaj, da,

to

ih

svakako

5392

zaustaviti".

Rugao

se

don
Fernando.

"Berezina",

smijao se on.
Zato

je

sa

mnom

zapoeo razgovor? uo
je tih dana u redakciji,
od onih iz

5393

"politike", o Pripjatskim
movarama. Valjda nisu
izmislili, na to se mnogo
polae.
"Na

to

se

mnogo

polae", rekao je zatim

Melkior.

5394

"Na movare?" rugao se

don Fernando. "I na Rat
i mir od Tolstoja."
Melkior

je

napustio

uzaludni razgovor. Nije

znao

nita

movara. Pa valjda

osim

5395

e oni s njima ve izai

na

kraj?

Stotinu

osamdeset

milijuna!

Kineska
raunica. A mi (mislio je
na sebe i zadrhtao), nas
e u jednom zalogaju
Polifemkiklop-

5396

ljudoder... Opet dvojicu

zgrabi i od njih doruak
spremi - zvui kao
ala.
Kad okopni snijeg... a
nas

grane.

kad

proljee

5397

Nestao je ATMA, odselio

zna li itko kuda. Znao je
on, ATMA, moda ak i
datum...
ravnao

se

prema

kalendaru: "slubeno" je
nastupilo proljee. Kurt i
ATMA...

5398

Melkior

je

povezivao...
Otvorili

sada
nestali.

"radnje"

kod

vojarne trideset i
petog... ekaj, kada se
tu dolje doselio ATMA?...
dvije godine... ili tri?

5399

gospoa Ema to sigurno

zna, bila je meu prvim
klijentima.

"Ugodan

kuti" iz
iste

je

epohe.

Ista

"inspiracija". Tko bi se
bio dosjetio: kiromant i
krma -

5400

nebo

Osmatranica

zemlja.
kod

ATME:

"klijenti"

osmatraju

vojarnu,

svaki je
podatak vaan. Nitko na
to ne misli. Osim don

5401

Fernanda (je li doista

"obraivao"
Maestra?)

on

bi

sve

njih... Ima nosa za te

lopove.
preventivno!

Sve

5402

ona...

(Melkioru

se

bolno srce stee)... Mata

Hari! U ranu zoru izvriti
smaknue.

Malo

dvorite vojnog zatvora.

Osam puaka,
Marinkovi Kiklop

5403

komandira iak. Sam

je molio da "dokusuri
kuju".

Osam

cijevi

njezino srce.
Lano, izdajniko srce!
Neumoljiv Melkior. Zar
zbilja? misli ona brzo,
lukavo.

5404

Zar e me zbilja ovi

ustrijeliti?
istaknuti

Nastoji
bedra

ispod

suknje; isprsila
se, izbacila grudi... ovaj
je narednik mukarac...
iak vidi ispred sebe
kuju,

5405

on

nije

mukarac!

Melkior!...

Melkior!...

rekao je ATMA, svoju krv

e dati...
Melkior...
Melkior

okrene

glavu,

zapovjedi - pali! Plotun

5406

je

njemu

odjeknuo

muklo, kao
ispod zemlje - mrtva je
bila Vivijana.
S olakanjem ustane s
divana.
Pokopao
mrtvu

sam

svoju

dragu,

ree

5407

pjesnik

Pandurovi

Sima... govorio je
prilazei

prozoru.

Hladna si mi, hladna,

moja djevojko, govorio
je Othello, kad
je zadavio Desdemonu.
Hladna si mi, hladna...

5408

Padala

je

kia

po

jadnim, golim, mrtvim

granama.
...bez ljubavi i proljea
to

vara...

gledao

je

kine kapi na staklu...

kako

5409

klize...

ustrijelio

sam

svoju lanu dragu...

Kolporteri

izvikuju

posebno

izdanje.

Prolaznici

im

grabe

novine iz ruku i odmah

na

mjestu

listova

izmeu
pohlepno

5410

uranjaju glave. Hrane se

ivotinje, hrane...
tako se inilo odozgor
Melkioru. Usuli svinjama
u korito...
Opet dvojicu zgrabi i od
njih veeru spremi... jer
je bilo kao daje veer.

5411

Smrailo

se

proljetno

popodne

od

kie,

tuge,

od

oiju

od
to

gledaju u tamu. Sad

govori
ima

stari

biti

da

orijau:
je

neka

senzacija, a kume, kad

su izdali

5412

posebno izdanje? - Gr,

bit

e,

odgovorio

je

orija. - Moda u e
Nijemci
iskrcali u Engleskoj? Nisu.

Orija

je

za

Engleze; branio je onda

"Georgea

5413

V"... - A ti zna da niu?

Ti uvijek ve zna! postao

je

svadljiv

stari. Znam. - ve? - Sve. - e,

e, e, smijao se stari.

5414

Sa

stubita

razgovor;

se

uo

raznosio

ga

val nekakvog veselja.

"Ili se pokloni, ili se
ukloni, he he..." - To je
bio sudac.

5415

"Sila boga ne moli, to su

mogli i ranije znati." Advokat iz prvoga kata.
"Bolje ikad nego nikad.
(Opet

poslovica!

Ljubitelji

narodnoga

blaga.) Glavno

5416

daje nama sad sigurna

glava.

Mogli

su

nas

pomlatiti kao... Pokazali

su bogme
veliko strpljenje."
"Veliko. Uostalom, ujte,
znaju oni kako se tu
die, he, he..."

5417

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
"He, he..."
Rastali su se u bratskom
zadovoljstvu. Sudac se
uspinjao prema drugom
katu,

5418

pjevueci
ovjek.

kao
Glavno

sretan
daje

nama sad sigurna glava.

Melkior ga pusti da se
uspne, da ue u stan;
nije elio da se s njim
sretne. Ali

5419

kad je izaao, pao mu iz

ruku kiobran. Sudac je
na znak pomolio glavu:
traio
je s kim bi podijelio
radost.
- Jeste li ve uli?

5420

Napali

su

Rusiju!

istom bljesku misli vidio

je Nepoznatog kako sam
i nesretan
koraa po svijetu...
- Ne znate? - sudac je
strastveno

pripremao

5421

otkrie. - Pristupili smo

Trojnom
paktu!

Gotovo!

potpisano

Evo,

bekom

"Belvederu" -pokazivao
je novine.
- Sad je nama sigurna
na ramenu glava - ree

5422

Melkior ironino, ali to

ne opaa
sudac; ozbiljna je stvar
na ramenu glava!
- To sam upravo i ja
rekao ovom dolje! - bilo
mu

je

naao

drago

to

je

5423

istomiljenika. - A on je,
znate - snizio je glas na
ton za ogovaranje - vie
za
Hitlera, a meni... ujte...
glavno da nas ostave na
miru. to emo se u to

5424

mijeati mi mali, e, je li
tako?
- Mi smo mali papagali ree Melkior.
- Eh, da... - nasmije se
sudac; to malo humora
upotpunjava
zadovoljstvo. -

ovo

5425

Neka se tamo Hitler i

Churchill... to ne?
- Jasno, neka se...
- Mislim, neka se oni
tuku.
- I ja mislim, nek se
tuku. Ali ipak Hitler je u

5426

Njemakoj

napravio

reda Melkior

mu

svesrdno

ponudi tu misao.
- A, to da - prihvatio je
spremno sudac. - to
jest, jest, valja priznati i

5427

vragu. Samo - oklijevao

je

asak

Melkiora

gledao
malo

sumnjiavo - tamo se
esto

pretjeruje

nekim stvarima, zar ne?

A opet onaj tamo gore s
onim

5428

boljevizmom...
- Zato je najbolje kao
Amerikanci...
- E, ba ste mi oteli iz
usta!

usklikne

razdragano sudac. Boe

moj, kako se

5429

slaemo u svemu! sprda

se sa samim sobom
Melkior.

Mi

smo

za

srednji put, bez rizika,

bez opasnosti, u krugu
obitelji...

tombola,

ovjee ne ljuti se - a

5430

bezumni

neka

se

ubijaju.
- Mi smo za srednji put ree naglas Melkior.
- Tako je! Ni desno ni
lijevo, zlatna sredina.
- To je najzdravije. -1
najpametnije.

5431

Pozdravili su se kao ljudi

pametni.
"Pristupili

paktu",

iezao

Kurt,

ATMA...

tu

se

iezao
neto

nikako ne slae.
Ako ima pakta, nee biti
rata (ovdje)... Mislite da

5432

nee? Govorio je sebi vi

kao
da

ga

to

pita

don

Fernando. I smjekao se
kao don Fernando kada
njega pita,
podrugljivo. Ali vratimo
se... Dakle, mislite da

5433

nee? - Pa

ako smo

pristupili
"Trojnom"... - Pristupili...
tko, vi? - Pa mi... drava.
- "Mi, drava"... A vi
ste

drava?

Nisam

drava. - A to ste vi?

5434

-Senzibilna

jedinka,

vi

ste me tako
nazvali. - No, senzibilna
jedinko,

moe

li

se

sada vratiti gore na svoj

trei
kat i pokucati na vrata
one "jedinke u krugu

5435

obitelji": molim vas, ja

bih s vama
zaigrao ovjee, ne ljuti
se, sad je nama sigurna
na ramenu...
elio je jako sresti don
Fernanda.

5436

Uputi se prema "Corsu";

u

ovom

historijskom

asu, on bi sada morao

biti tamo.
Oni

moraju

najnoviju

razmotriti

vijest,

ovjeanstva
razmatraju. A

oni

zbog
to

5437

Pupo

ih

prezire,

"kavanski
revolucionari",
"intelektualci anarhoindividualisti"...
tako stoji u njegovim
pretincima,
Fernando,

kae

don

5438

ali

ipak

znade

iskoristiti

kad

ustrebaju.

oni

ih
mu
ga

sluaju. Don Fernando,

eto, ismjehuje Pupove
"pretince" - kalueri,
raspop,
ipak ga

karijerist...

no

5439

slua. Kakvu to silu nosi

Pupo

svojim

"pretincima"?

Don

Fernando dakako ne
priznaje

tu

nikakve

"sile", on od svoje volje

radi, slobodno, a ovamo
buni se

5440

protiv "sporosti", protiv

"ka-talogiziranja"

(ini

se da je jednom i takvu
rije
spomenuo)

dok

bi

trebalo odmah tui, ak

i unaprijed udarati gdje
se pojavi i

5441

sama

sumnja

kakav

pogled

ma
nekih

oiju... On je nestrpljiv.
Vidi ovjeka kako
se utaplja, trebalo bi mu
dobaciti

dasku,

pa

makar i slamku ili bilo

kakvu i

5442

najmanju

osobnu

nadu... a Pupo govori,

jedna daska ne rjeava
nita, treba
cijelu umu podignuti. I
don Fernando posluno
sadi mladice... ali misli

5443

pritome: a tko e se
uputati,

ako

osobne

nade

nema
ba

nikakve? uma je...

hajde, brate, rtvuj se
za

budue

nepoznate

ljude! Za ovjeanstvo.
Marinhovi Kiklop

5444

Za nekog Kikuka koji e

se

roditi

za

dvjesta

godina. Daj bubreg, daj

oko, daj
krv,

daj

tri

metra

crijeva... daj, daj, glavu

daj za maloga budueg
Japanca.

5445

Umri ti, neka ivi budui

Kikuko! On e znati broj
atoma u toki na i on e
putovati

svjetlosnom

brzinom,

on

pilule.

Njega

napraviti profesor

jesti
e

5446

Bombai

odgajat

buoglavca,
Kikuko

epruveti,

(jer

ga,
e

biti

uglavnom

pod

staklenim

samo
glava)

zvonom. Pod zvonom e

5447

uz

ostalo,

biti

biblioteka s
minijaturnim knjigama o
kibemetici

kozmonautici.

Mladost

e provesti Kikuko po
svemirskim

kolonijama

da bi upoznao kozmos.

5448

Putovat e s planeta na
planet,
bavit

se

primijenjenom
znanou.

Marsovcima e raditi na
usisavanju

5449

Mjeseeve praine, na
odvoenju
topline

suvine
s

Merkura,

sudjelovat e u
postavljanju
elektromagnetskog
sanitarnog pojasa oko

5450

naeg

sunanog

sistema
protiv osvajakih horda
iz galaksija gornjih...
Pred "Corsom" je bila
neka guva. Skupila se
grupa ljudi i zatvorila
polukrug

5451

ispred prozora kavane.

Ljudi

gledaju

Neto

se

tu

ute.
zbiva...

Melkior
zastane i pogleda ovla:
nita nije vidio preko
ljudskih glava.

5452

- Neto se dogodilo? upita jednog motritelja.

- Eto, ovaj ovjek... drugo ni sam nije znao.
- Koji ovjek?
Motritelj

uini

glavom:

kretnju

Onaj

kod

5453

prozora...

usluno

pusti Melkiora
ispred sebe.
Tamo je stajao Maestro.
Dlanovima se odupro o
prozor

priljubio uz

lice

sasvim

5454

staklo
unutra

kao

da

neto

tamo
gleda.

Tanki mlaz krvi klizio je

niz staklo...
To curi iz njegova lica.
Melkior prijee dlanom
preko svoga lica; skidao
je

5455

rumenilo

nekog

bezrazlonog

stida.

Nesretni Maestro...
- A gdje se to on... zar je
pao? - pitao je ovjeka
do sebe.
-

Nije.

udario...

Jedan
tamo

gaje
u

5456

kavani...

akom.

Konobari su ga zatim
izbacili...
- A zato ga je udario?
- Zbog nekih politikih
stvari...
- Ma kakvih politikih!
Onaj

je

unutra,

sa

5457

enskom, mladi glumac,

kako li se...
- on pokae glavom u
kavanu - a ovaj se stari
neto
Marinhovi Kiklop
upetljao... zato je dobio
po njuci.

5458

Melkior pogleda unutra.

Doista,

na

mekom

zelenom

divanu

ispod

dugog zidnog
ogledala sjedio je Fredi,
a do njega s nogom
preko

noge

Lica su im

Vivijana.

5459

okrenuta prema staklu

za

koje

se

zalijepio

Maestro, no na njega ne
obraaju
pozornost,

to

nema

veze s njima. Oni su

bezbrini i sretni: smiju
se, avrljaju,

5460

izlau iza stakla svoju

rasko i ljepotu... dva
smijeha,

dva

cvijeta,

dvije
skupocjene stvari.
Melkior
Maestrom

je

dijelio
bol

s
i

5461

ponienje. "Sad ste vi

na redu", zato je to
govorio ATMA? Pa ona s
ovim

nije

prekinula!

nikad

Eto,

tu

je

dokaz, ovaj
umiljati
nakon

tete-a-tete
podlog

5462

krvoprolia. U Fredija je
prljav, podmukao
pogled...

po

don

Fernandu. No sjeti se
Melkior da je Vivijana
"mrtva" i utuli
bol; ostao je samo miris
ugasle

samrtnike

5463

svijee... Al ako tebe,

slugo
plameni, ja ugasim, pa
onda poalim... govorio
Othello...
Maestro

je

jednako

krvario po oknu; jadni

5464

kukac

prignjeen

na

staklo.
- A stoji li dugo tako? upita onoga s politikim
objanjenjem.
- Ne znam, sad sam
doao.

5465

- A kaete daje zbog

"politikih stvari"?
- To su govorili... vikao
je u kavani da su svi
pijuni

koliko

god

ih

ima...
Moda i nema sasvim
krivo - doape ovjek

5466

gledajui sumnjiavo u
blistavu
kavanu - tu se skuplja
kojekakvo

politiko

smee.
Melkior

pogledom

potrai don Fernanda. U

5467

"njegovom"

uglu

nije

bilo "drutva".
Tamo su sjedile dvije
podebele
skupocjenim
oko vrata i s

dame

sa

lisicama

5468

kavanskim
dostojanstvom

listale

strane ilustracije.
pijunke,
Melkior...

naali
no

ruku

se
u

vatru ipak ne bih dao.

Konobar

je

navlaio

zastor ispred Maestrova

5469

lica. Predstava je, znai,

zavrena.
I Maestro je, ini se, to
shvatio kao zavretak odlijepio se od prozora;
ostavio je za sobom na
staklu

trag

krvave

5470

maske. U publici se uo
laki uzdah
zgraanja, iznenaenja,
moda

ak

zadovoljstva:
treba toj pijanoj

tako

i
i

5471

bagri,

promijeniti

im

lini opis! "Prizor" je bio

interesantniji nego
pristupanje

Trojnom

paktu; novine su drali

uglavnom na stranjici.

5472

Maestro
okrenuo

je

prkosno

prema

njima

okrvavljeno lice i
Marinkovi Kiklop
zareao kao ljuti krvolok
sangrrre... Oni iz prvoga
reda
straha,

ustuknuli

od

5473

uklonili

se,

prolaz...

Strano

krvolono;

napravili
lice,

nabrekao

nos,
okrvavljena

usta;

sav

umazan krvlju do uiju.

Divlji pogled - vampir se
nalokao

5474

krvi.
Znai, to je sve iz nosa,
s

olakanjem

zakljui

Melkior. Ali kamo e on

sada s
tom krvavom njukom?
Dakako daje bio pijan:

5475

hodao je... ma to, on

dobro znade
kuda ima ii. Uhapsit e
ga prvi policajac, misli
Melkior.
razdrauje

Krv

njih

5476

kao divlje zvijeri. Oni e

te uhapsiti makar bila to
i tvoja krv. Gdje su ti
rane? Dokai! Iz nosa je
krv. I dobit e po nosu,
kao
Svejedno,

protudokaz.

5477

neka je i tvoja, krv se

lije za kralja i otadbinu,
a ne to se mlati po
kavanama. Hajde, ulazi
u

Maricu!

Maestro

ulazi!...
Kamo ga je sada avo
odnio? Nestao mu je iz

5478

vida. Gledatelji su se
razilazili.
Dosadno. Svega jedna
okrvavljena

njuka,

tolika strka. Malo krvi

poteklo iz
nosa, hej.

5479

- Neto se dogodilo? pitaju zakanjeli.

- Nita. Jednom su malo
krvi pustili iz nosa... - Tu
je i pljunuo izvjestitelj,
gadi mu se krv iz nosa,
prljava kukavika krv.
- Ah... a ja sam mislio...

5480

-1 ja sam... Ali nita

zato, doskora e se i
ovdje uiniti reda -ree
izvjestitelj s nadom.
Htjede

ga

Melkior

upitati... ali pobojao se

za

vlastitu

bude reda, krv

krv.

Kad

5481

nee curiti iz nosa. Tada

e moi pokazati rane,
evo dokaza! Pruit e
mu
svoju odrezanu glavu i
ake pune iste krvi, to
nee

biti

gadljivo.

iz

nosa,

5482

Izvjestitelj nee pljuvati

razoarano. Bit e po
njegovu ukusu: isto i
obilno.
I policajci nee hapsiti
one krvave, ve blijede,
beskrvne: ha, boji se?
A

5483

zato

se

ti

boji,

a?

Znai, ti si... i pustit e

ti krv da bi se vidjelo da
si
sa svojom tankom, od
straha
krvlju

razvodnjenom
koju

si

strepnjom nosio u

sa

5484

srcu,

da

si

bio

na

protivnoj strani...
- Ne srdite se, Eustahije,
to vas ovdje ekam javi se iz jedne mrane
vee

5485

izubijani Maestro. - Ne
pravite iznenaeno lice,
ne laite, Eustahije
istinoljubivi, kao da ste
me

tek

Gledali

sada
ste

tamo... I ja

otkrili.

me

ve

5486

sam vas vidio, nisam

vas htio kompromitirati.
- No dobro, ali sad bi
valjalo

da

potraimo

vodu, da...
Marinkovi Kiklop
- ... da operemo rane
kao pobijeeni ratnici -

5487

pokua se aliti Maestro.

- To i
sam

znadem,

mili

Eustahije, ali ja bih ipak

jo

neko

vrijeme

zadrao ovu
mistagogicku

masku

religije kanibala. Mora

5488

da

mi

dobro

stoji,

recite? Vidio sam

se

tamo,

donekle,

staklu, ali iz profila bit

e da je impresivnije,
pogledajte.
-

Ostavite

sada

to,

Maestro, do avola! -

5489

razljuti se Melkior. -Jo

vam curi
krv iz nosa. Imate li
rubac?
- Rubac... pitate me kao
Othello

preistu

Desdemonu. ekajte, ja
se ne alim.

5490

Nemam rupca i to e
vam rubac? To je varka
da me od moje molbe
odvratite.
- Kakve molbe?
-

Eh,

to

je

citat,

Eustahije... ali imade i

5491

molba.

Ovo

sam

sve

zbog vas zaradio.

Traio sam vas cijelu
veer i naletio...
- A zato vas je on...
- Otkud znate daje on?
Moda je i ona?... ali

5492

njegovim

prednjim

kopitom, dakle
ipak on, pravo imate. A
kako i zato, dugo je to,
Eustahije, i ne da mi se
sada...
- Dobro, onda idemo.

5493

kamo,

Samo

Eustahije?

biste

nekamo!

odlazili

Kao

da

je

drugamo drugaije? A
osim

toga

ja

ne

mogu... dokle nos ne

splasne.

5494

tu

valjda

splasnuti, u vei?
- Nee splasnuti, ali e
se odmoriti. Mnogo ga
prolaznici

promatraju:

povratak
ranjenog ratnika... ja ga
tako zamiljam.

5495

- Evo vam moj rubac,

zaustavite

vi

krv

ratniku; kaplje po vama,

sav ste umrljan
krvlju.

Tako.

sada

idemo.
-

Zar

po

ovoj

kii,

Eustahije? - Maestro se

5496

nekao

da

izae

na

ulicu. Ali ne
moe ni tu ostati... s
tom

maskom

"mistagogikom",
Melkior...

misli

5497

- Ne pada jako. A evo,

imam i kiobran. - On
ga ipak izgura iz vee.
Poli su niz ulicu stisnuti
pod kiobranom.
- A znate to, moj vjerni
Eustahije?... ja u njemu

5498

odgriznuti

uho,

vidjet

ete
-

mrmlja

Maestro

okrvavljeni rubac. - Ova

krv e biti osveena.
Kao

djeak

smilja

osvetu... ali kako e mu

on to uho odgristi?

5499

Marinkovi Kiklop
- Kako ete mu uho
odgristi? To nije lako...
osim toga ni on nee to
dopustiti...
-

Upravo

to

smiljam kako u...

sada

5500

Maestro

je

doista

razmiljao diui vlanoslinavo kroz natopljeni

rubac.
- Evo, ovako u: najprije
u mu oprostiti, uspavat
u mu pozornost...

5501

- Kanite se toga - ree

Melkior

nekim

gaenjem.
- Eh, kanite se, a zlo
neka caruje! Ima pravo
don Fernando, to valja
preventivno...

5502

Dakle,

ipak

mu

je

govorio o svojoj "nauci".

No vidjelo se da Maestro
sada
momentalno pristaje uz
"nauku"

samo

zbog

nanesene uvrede, a ona

ga se sama moda

5503

nikako i ne tie.
-1

vi

mislite

da

to

preventivno...
- Ima to dakako i svojih
slabosti,

ali

biti...

ukloniti gada dok nije

napravio
neko strahovito zlo...

5504

- Pa kakvo strano zlo

moe napraviti ovakav
glupi...
- Glupi, glupi! - uzvikne
Maestro - upravo takvi i
jesu kadri! Ne mislite
valjda

5505

da

bi

me

Rotterdamski

Erazmo
raspalio

po gubici?
Melkior se nasmije.
- I to vam je smijeno?
Sve je vama smijeno
to ja... Zbog gubice, je
li? Pa

5506

da,

ja

sam

pelivan!

Ovakav nos imaju klauni

u

cirkusu.

Smij-se-ba-

jaaazzooo... zamumlja Maestro kroz

rubac.
-

pogledajte

Eustahije,

nije

gore.
li

to

5507

mjesec

prosuo

svoje

ari po nama? Sve

je odjednom plavo, au
clair de lune. arobno...
Uli

su

Dajdamova
svjetla.

polje

neonskoga
Maestro

5508

mjesearski

zakorai

prema
plavoj sferi; Melkior ga
budnom kretnjom trgne
i zaustavi na samom
pragu neba...
- 0, kako bolno... - zajei
Maestro.

5509

- Neete valjda ovakav

ulaziti?
- Samo proviriti, brini
Eustahije

gotovo

zamoli Maestro. -Ugo mi

je hitno
potreban,
saveznitva...

zbog

5510

Ostanite,

ja

pogledati - ree poneto

otro Melkior.
- Ne vraajte se praznih
ruku,

Eustahije,

sam dekurairan...
Marinkovi Kiklop

jako

5511

Thenardier

nije

pogledao

ni

"starog

gosta". U Dajdamu nije

bilo Uga... a lagat
e da je bio s njom,
uzdahne Melkior.

5512

- Nije veeras dolazio

Parampion?

upita

Thenardiera umiljato.
-

Nije

odvrati

arogantno

Thenardier

ne

diui glave s prljave

biljenice. -

5513

to ekate? Odlazite! I
ne traite se vie ovdje!
Dostaje meni svih vas,
prokleta

bagaa!

uzvie se on odjednom.
- S ovakvima bi ovjek
pao na

5514

prosjaki tap... - uo je
za sobom Melkior kako
Thenardier

govori

svojim dobrim
gostima.
Izaao je osramoen i
strano

nesretan.

Do

5515

avola, to sam se opet

uputao s
njima!
- Eustahije nasuni, a
okanj

do...?

upita

Maestro razoarano, on
je cijelo

5516

vrijeme

drhtao

oekujui okanj.
- Pa rekli ste da ste se
preorijentirali na pivo? otrese

se

ogoreno

Melkior.
- Zar sam spomenuo ja
nekakvo pie? - snebiva

5517

se Maestro neduno. Pitam vas

za Parampiona ludoga...
- A to ste me i slali da
zavirujem?... pa vi ste
tu

skoro

vojevali,

njime

5518

staklom ste ga sasjekli?

-

sjeti

se

odjednom

Melkior.
- Staklom, da... a zato?
Uostalom, aama, ne
naprosto - staklom. Ali
razlozi

5519

su

nitavni

prema

krvnom prijateljstvu to
nas sada vezuje. Mi smo
ve padali u
zagrljaj jedan drugome i
sve

oprostili.

prolivena
povezala!

krv

Upravo,
nas

je

5520

Prolivena za zajedniku
stvar... I za vau, za
vau

stvar

takoer,

nezahvalni
Eustahije. Ali muno mi
je sada o tome govoriti.
Moda

kasnije...

znate to,

Eh,

5521

ja

idem

svoje

obitavalite - izjavi on
odjednom

odmah

krene, ali se vrati i

povue

Melkiora

za

sobom.

sa

Hajte

mnom, Eustahije, neto

me noge ne slue.

5522

Moda

zbog

gubitka

krvi, to mislite? Pitali

ste, kakva molba? To je
molba, da
doete k meni. Otkada
ste

mi

obeali!

Kod

mene, vidjet ete, sve

je...

5523

jednostavno. Vama u
skuhati kakao, a ja u...
nije vano to u ja.
Gledat u
vas,

ako

dopustite,

neu otvoriti usta. Ako

ne elite kon-verzirati,
moemo

5524

naprosto tako sjediti i

utjeti kao sveci u crkvi.
Ja

mislim

svoje,

vi

mislite
svoje; misli nam se, tko
zna,

moda

same

razgovaraju, a mi toga i
ne znamo.

5525

to mi uope znamo o
naim mislima? Znamo
da znae ovo ili ono, ali
kako
nastaju,

kako

premjetaju iz glave
Marinkovi Kiklop

se

5526

u glavu, kako se zavlae

u razne lonce, u knjige,
u

strojeve...

Zato,

kaem,
moda nije ni potrebno
mlatiti

misli

jezikom...

Glavno da su dvije glave

tu u

5527

istoj vrei... ili istoj kui,

mudri Eustahije, a pod
kuom mislim jednu vrst
odnosa

simpatije...

ili

antipatije, kako hoete.

- Ane bismo li se mi
odvezli

tramvajem?

5528

prekine ga Melkior, jer

je Maestro
doista teko hodao. - To
je

daleko

gdje

vi

stanujete.
- Nikako!... makar mi
sva krv na nos iscurila -

5529

odupre

se

on

najodlunije, ak
i s nekim strahom. - Ali
nee iscuriti, jer... eto,
va je udotvorni rubac
uinio... i ne curi vie. A
nos

osjeam

kao

5530

patlidan, zaklonio mi je
pola
svijeta:
gore,

vidim
dolje

samo

nita

ne

vidim. No gore je i tako

sada kiobran,
a dolje... to se ima
vidjeti?

Thenardier

5531

usred

"tehnikog

napretka": sifon...
veliki izum!
Maestro

se

smijao

zajedljivo, rugao se s
nekim

bezobzirnim

sarkazmom. Ali,

5532

mislio je Melkior, kome

se

on

ruga?

Loncu?

se

lonac...

Rugao

Nerazumnom troenju
duhovne

energije

pravljenje
strojeva

na

lonaca,
pa

knjiga? Mlaenje

samih

5533

misli jezikom. Misli se

same

razgovaraju

odnosima simpatije... to
je, oito,
laskavi
razgovor...

poziv
Melkior

na
je

elio da ga to prije
spremi pod krov.

5534

Maestro je gestikulirao,
svraao

pozornost

prolaznika

na

svoje

okrvavljeno lice.
Melkior

se

zaklanjao

kiobranoom

od

pogleda ljudi, branio se

od sramote. urio

5535

se da to prije stigne do
tog "obitavalita" i da
ga se rijei.
-

Ali

vi

Eustahije,

ste,
udarili

hitri
u

nekakav "maraton"? A
kuda vam se uri?

5536

Da

niste

vi

nestrpljivih
pred

sobom

od
to

onih
trae

nekakvo

rjeenje? Polako,
Eustahije,

misaonim

hodom, peripatetiki.

5537

- Kia pada, ovjee! Da

stignemo

na

suho!

ree Melkior nestrpljivo.

-

Na

suho

da

se

nasuemo? ovjee, mi
jesmo ve pod krovom!
Razapet nad naom

5538

glavom,

crn

kao

strana no... tako glasi

patetina

pjesma

"Kiobran". Je li
ve netko napisao tu
pjesmu

kiobranu?

Nije? Dakako da nije... a

crn kao crkla

5539

no... recitira Maestro i

patosom doziva slijedei
stih.

Pomognite,

Eustahije,
zapelo

je,

patetian...
crkla

uspon
crn

no...

napisat u ja to

je
kao

nita,

5540

kasnije. - Posuti jedan

tren otirui nos. - Tako,
neka se nadie ponieni
Cvranoov

drug

kinog

zraka veerMarinkovi Kiklop

njeg - skine rubac s
nosa i lakomo usrkne

5541

zrak. - Pravo kau, dodir

s
Prirodom... makar preko
nosa,

dodir

je,

ne

mislim time nita doli

isti miris

5542

ljupkog cvijea... ujte,

glupo je ovako nositi se,
to jest nositi ovoliki nos.
Anema vie dvoboja, pa
da

kao

Izazvao
rukavice,

bih

Bergerac...
ga...

bez

5543

prostim amarom... pa
na barijeru i... pomogo
ti

bog!

Ovako,

pod

kiobranom
slini

Bergerac,

nosina

bez asti. Na dvoboj je

vozila
redengot,

koija:

crni

5544

cilindar,

kutija

pitoljima - junatvo i
okaljana

ast.

Danas

oferi smrde po
benzinu

akama.

Na

viteki

tuku

se

ma,

na

ma!

Aofer

pljuje u ake i bup! po

5545

labrnji

"progres",
pratioe

to

je

dragi

taj
moj

Eustahije

Veliki!
- A vi biste se s njim
pobili

na

ma?

smjeka se Melkior.

5546

Na

ma,

Eustahije!

Fijuuu... i odleti mu uho!

-

Razmahnuo

Maestro

sabljom na
Fredija

gleda

nasladom kako mu je
odletjelo odsjeeno uho.
- Pa onda ona

5547

maka

to

slijedila

nas

(make

je
to

nasluuju) i vrebala u
grmu na otpatke
mesa...

daje

maha

mati, uiva u osveti. Ili nos da mu otfikarim,

ujte! Jo

5548

efektnije!

pa

ona

maka...
Ovo je itao u Edmonda
Abouta,
nedavno

misli

Melkior,

je

izaao

prijevod "Nosa
jednog notara"...

5549

- Zavodnik bez nosa,

ha-ha
Maestro

veseli
-

nos

se

pojela

maka! Stigli su u
podruje

neasfaltirane,

blatne,
periferije. Na

mrane

5550

njih su zalajali psi iz

malih ograenih vrtova.
-

Sad

Maestro,

morate

vi,

preuzeti

vodstvo - ree Melkior ja nita ne vidim,

niti znadem kuda...

5551

- Ovuda, za mnom, uz
ove plotove - povede ga
sigurno Maestro. - Samo
pripazite
molim na lajave uvare
privatnog

vlasnitva,

veoma su revni. Ako se

samo

5552

dotaknete

plota,

pomislit e da im hoete
ukrasti glavicu kupusa
iz vrta i mogu
vam

prikratiti

prste.

"Prste k sebi!", to znai

ovo lajanje - naklapa
Maestro

5553

njiui

se

nesigurno

ispred Melkiora. - A kad

ovdje slijeva zabrunda
jedno staro
njukalo, valja okrenuti
desno; to je svjetionik u
ovoj

nonoj

Kad on

plovidbi.

5554

ugine, ja ne znam kako

u

iluminiranom

stanju pronai svoj put.

-

Osvijetlit

ga

elektrinim svijetlom smjeka se Melkior.

- Elektrino svijetlo... to
nije moj put - Maestro

5555

zastane

opominjui.

Ako ste
me

htjeli

izazvati,

Eustahije,

tim

elektrinim svijetlom,
H-. K
Marinkavi Kiklop
Marinkovi Kiklop

5556

mogu bar rei da niste

pogodili. - Mada je iao
naprijed,

Maestro

je

govorio
vrlo ozbiljno. - Meni nije
mnogo stalo to se misli
da su moja uvjerenja
nazadna

5557

i smijena. Znam se i
sam smijati, ne brinite,
bolje nego bilo koji od
vas Parampionovaca.
- Ipak ste se uvrijedili?
- Pa... i nisam. Uvrijediti
se moe netko tko se...

5558

razoarao,

tko

je

oekivao
neto drugo ili... ali nije
vano to. To jest, netko
tko

propagira

svoje

ideje,
trai sljedbenike... a ja
ba ivo fukam na sve

5559

to,

mno-gopotovani

Eustahije.
Ovo mnogopotovani ne
govorim ironino, jer...
-Maestro

kao

da

je

jedan tren
oklijevao i onda odustao
da

neto

kae.

5560

-Pripazite, tu je jedan
jarak i u njemu
silno blato, ukopavaju tu
nekakvu

ideju,

ka-na-li-zacije,

ha-ha,
morate

je
preskoiti.

Hop!

izmahnuo

Maestro

5561

preskoio - tako, sada

bez opasnosti uz
plotove. - Posuti asak
borei se s blatom u
koje

su

mu

upadale. - U lijepu

noge

5562

sam vas kau uvalio, a,

Eustahije,

to

ba

doslovno.
- Ima valjda i neki drugi
put?
-

Ima,

zaobilazni,

cestom. ak i osvijetljen

5563

elektrikom, ali htio sam

vam
pokazati moj put, moj
mrani put. Moda ete
me ovako bolje shvatiti.
Evo ga,
brunda, sad desno, za
mnom,

Eustahije.

5564

Doista, iza jednog plota

zahripao je
jedan pas staraki, kao
da vie nema moi da
zalaje. - ujete li taj
memento na
mom putu? Dies irae.
Nema on nita protiv

5565

mene, tek javlja se da

mi dade smjer.
Svjetioniar.

gore,

pogledajte

gore,

Eustahije...

Ah,

kiobran! Zatvorite
kiobran,

pogledajte

iznad glave... te crne

5566

pruge,

to

prazno

crtovlje preko
neba,

to

Dalekovod.

je

On

Vama

je

dakako smijena moja

mrnja na te bakrene
ice?

5567

- Ve sam se priviknuo
na vae bizarnosti...
-

Ali

meni

bizarnosti,

nije

do

dobrostivi

Eustahije, ja iskreno to
mrzim - ree
Maestro vrlo tiho, ak i s
nekom skromnou.

5568

Jedno su vrijeme utei

ljapkali

po

itkome

blatu. Maestro je teko

izvlaio
noge
tijesta.

iz

zemljanog
Melkior

je

nekoliko puta priskakao

upomo nestabilnom

5569

voditelju. Vrst blatnoga

pakla, misli Melkior, a
Virgil

je

poneto

nakresan i
lud.

Izmijenio

se,

ne

luduje zbog ludovanja,

ve zbog ludosti iskrene
i prave.

5570

Moda
sada

tu

spirohete

dovravaju

svoj

muni posao. Pregrizaju

posljednje
konie za pravilne
spojeve,
telefonskoj

kao

centrali...

5571

nazvali ste krivo, ovdje

privatni stan,
da, da, na kraju etiri,
etiri... Jo je kod mene
klju od Enkine kue...
Strpati ga u duguljastu
kutijicu

(od

paste

za

5572

zube) pa preporueno...
No, to
sutra, sutra... bez ijedne
rijei, hvala na svemu,
sad smo, mislim, kvit.
ak i
ako ona ponovo napie
pismo,

ako

se

od

5573

njenih rijei pojave oni

jeuri po
bedrima i elja pone
plaziti

uz

lea...

sve

treba otresti sa sebe

-apage!
apage!
Antun,

kao

sveti

anahoret

5574

tebanski. Recite, a to
ako se ona lino
pojavi?
apage!

Hoemo
-

kao

li

sveti...

anahoret, prst odrezati

na panju kao
otac Sergije... (film s
Mouhinom,

kakva

5575

glupost!) hoemo li se
uzdrati, kako
je

uio

ostarjeli

Lav

grof...
- Evo, Eustahije - javi se
Maestro
naputamo

sad
plotove.

Udaramo dijagonalno

5576

ovom livadicom, utrtom

stazom,

prema

onoj

crnoj silueti - to je dom

moj zavrio

je

nekako

zapijevajui na melodiju
eke himne.

5577

Iznad stada potleuica

to su se do koljena
ukopale

zemlju

od

skromnosti i
siromakog stida, izdigla
se samosvjesno a posve
neuvjerljivo
mrana

nekakva

5578

grdosija na etiri ili pet

katova...
- Otkud ona tu? - zaudi
se Melkior.
- Bilo je to stovarite
kopiladi
sibarita

gradskih
-

odgovori

Maestro, voditelj

5579

u paklu. - Tu su neudate
majke
plodove

doekivale
svoje

grene

ljubavi. Ovdje su
dreali

nepriznati

grofovi, baruni, vojvode

u

naruju

mame-lude

djevice. Dakako,

5580

sve u otmjenoj oskudici,

u

dronjcima

dostojanstva.

punim
Od

starosjedilaca tu i
danas malo tko s kim
razgovara,

kao

ruski

emigranti,

ispod

asti

mu je da govori

5581

s kim god. Ponekad i

skau

onih

prozora;

to

gornjih
su

oni

iskreni, bez
oprotajnih
slinih

pisama

govnarija.

i
No

ima i prokletih snobova,

skau tu s

5582

prvoga kata, dakako na

noge,

travu.

Lome

kosti, razbijaju glave...

Za sobom
ostavljaju "povijest svog
ivota"

"rodoslovljem",
da bi

opirnim
jasno,

5583

dospjeli u novine...
-1 vi piete...
- Da, uinim im tu malu
uslugu,
riskantno.
nadrljaju.

ipak
Neki

je
i

5584

- Pa to je... Kako moete

tu ivjeti? - uasava se
Melkior -... to je kua
samoubojica!
- Nije, zato? To je djeji
vrti! - smije se Maestro
s nekom zluMarinkovi Kiklop

5585

Marinkovi Kiklop
radou. - Eh, manite,
ima to svog cara. ar
valcera.

Oni

odozgor

nisu tako
esti, a ovi donji... he,
he...

Ima

tu

jedan

5586

"barun

Sigismund"...

too -kriv je - Si - gi - smund da

ene za njim luuude... odjednom

zapjeva

Maestro
hripljivo
operete

kuplet
"Kod

iz

bijelog

5587

konja",

ali

se

odmah

uozbilji -... koji

je ve dvaput skakao u
travu.

Prvi

ena.

Nosi

put

zbog

brie

monokl,
poludjele za njim nae
pedesetogodinje

5588

djevice (ima ih tu sva

sila), nije mu
preostalo

nego

skae.

Drugi

skakao

zbog

put

da
je

etvrte

podjele Poljske,
pretprole jeseni. Plemi
i

vitez!

Sienkiewicza

5589

znade napamet, a ne
zna ni
rijei

poljski.

Kobieta,

herbata - dvije poljske

rijei koje ja znam znae
ena

aj...

Znam

bardzo... ali to ne znai

5590

brzo, nego... ne sjeam

se vie
to

znai.

Sijedeijepjen
ezdeset

je
pet...

Sigismund me zna ni
sijedeijepjen,

onamo se ubija zbog

5591

Poljske,

ubio

ga

pan

Podbipieta. Ali
zato sam to... da, htio
sam rei daje ovo jedno
pravo

pravcato

"plemiko
gnijezdo", tovie, kua
vitezova.

5592

- A kako va viteki nos?

- Melkior zastane pred
ulazom.
- Ve sam na njega i
zaboravio. No ini se da
je sasvim dobro u svojoj

5593

natprirodnoj veliini kao

spomenik nasred trga. A
to ste stali, Eustahije?
Bojite

se

mraka

na

stubitu? ekajte, sad

u ja posvijetliti, a vi...
penjite se
za mnom.

5594

- Neu ja, Maestro, za

vama

jedva

izusti

Melkior; znao je da e to
mnogo
rastuiti Maestra. - ao
mi je, ali ja doista...
- Sto, neete k meni? - s
tunim

razoaranjem

5595

promrmlja Maestro. - A
ja sam
mislio... Otkad ste mi
obeali!
sam

vas

Cijelu
traio,

"Corsu", eto...

veer
i

5596

- ini se daje u mraku

pokazao na svoj nos - a
sada neete...
Raalio se Melkior. Kao
da je Maestro ispruio
ruku,

zamolio

milostinju... Strah

5597

od

samoe?

samoubojica?

Kua
Sto

on

hoe veeras? Ubiti se

smru novom novcatom
originalnom
istom?

medicinski

Govorio

je

posprdno o skakanju s
prozora gornjih

5598

i donjih. On je protiv
skakanja.
- Hajte, Eustahije, samo
na pola sata - molio je
Maestro. Ieprkao je iz
depa
komadiak

svijee

pripalio. - Evo, ja u

5599

naprijed svijetliti... Neu

vas dugo
zadravati. - Melkior se
za njim uspinjao. - A put
natrag...

to

je

tamo

asfalt

rasvjeta

uokolo,
cestom
elektrina

5600

nasmije se reklo bi se
stidljivo.
Stubite je zaudaralo na
ustajali

kupus,

urin

neoprane ene. Kakve

ovdje moe

5601

biti

"smrti

iste"?

Smuilo se Melkioru od
pomijeanog smrada.
Za njima su se po zidu
uspinjala dva golema,
strana

grbavca.

Melkior je krajem

5602

oka naslutio tu pratnju.

Osvrnuo
dvije

se:

mirne,

vidio

je

strpljive

gorile s
dugim

rukama,

bez

nosa... idemo za vama,

u zvjerinjak.

5603

Obratite

Eustahije.

pozornost,
Iza

svakih

ovih vrata - pokae na

niz vrata u
dugim

mranim

hodnicima - ivi obino

po

jedan

egzem-plar

spomenutih bastardnih

5604

plemia

otmjenom

oskudici,

dronjcima

punim

dostojanstva.

ivot
konventualski: elija je
takozvana

soba

sa

tednjakom, ekonomska
i druga

5605

samostalnost...

Sada

preporuam
uspinjanje

tiho
-

apui

upozorava Maestro ulazimo u krug sitnih

prodavaa svetih sliica,
razglednica
papira,

pisaeg

5606

ali u ovom nonom asu

mogli bi nam ponuditi
interesantnu

zbirku

sliica za
neenje. Dobro je (tko
voli) kao inspiracija za
tihe slasti. Ramona, daj
mojoj

5607

dui mir i spas...

Melkior

baci

kriom

pogled na svoju gorilu:

to

radi?

Zgrila

se,

zbila, sprema
se... Maestro je podigao
svijeu, ivotinje su se

5608

sagnule

na

zidu,

poklonile se
svijetlu.
- Ovdje, Eustahije, iza
ovih

vrata

apue

Maestro - die viteka

dua barona

5609

Sigismunda.

Ako

zaustavimo dah, moda

emo uti kako Kmiic
skida glave
Tatarima. Sss... - uho je
prislonio na vrata. - Ne,
umrla je ena pana

5610

Wolodiowskoga,

on

plae.
-Stoje... lud?
- Prema tome kako se
stvar gleda. Smatrate li
Don

Quijota

ovaj voli

ludim?

5611

vitezove.

Odvie

smo

mi, Eustahije mirotoivi,

odlutali u belesprizam
sitnog
zuba,

kako

se

kae

inae o stoci. Brstiti po

livadama
voli-ne-voli

tratinice

5612

- ba ko sitna stoka, kao

krotke

betlehemske

ovice.

Duice

kvartinama,
sonetnim vjeniima, ah
i oh, i srce kuca, kuca,
kuca... Ba mi prsluk
puca! Oni

5613

su

ili

kopljima

tenkove,

credo

na
quia

absurdum...
- Tko je iao kopljima...?
- Tko... vitezovi! Panovi!
Skrzetuski,
Wolodiowski... svejedno
kako su se zvali,

5614

probueni djedovi! Kod

Kutna, kod Kutna su oni
kopljima,

konjanici...

pisao je i
na

list...

ili

protiv

Teutona kao u srednjem

Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop

5615

vijeku Boleslav Krivousti

-

Maestro

iskrivio

je

usta

sam

ast

kraljevskoga
imena.
Krivousti,
nedostaje

taj
u

mi
popisu

5616

velikih

vladara,

misli

Melkior.
- Aotkada ste vi takav...
vitez?
-

Moda

od

roenja,

Eustahije. Moda sam i

Porfirogenet
Leopold bez

ih

neki

5617

zemlje, to se jo mora
ispitati. Upoznat ete vi
jo mene u punom sjaju.
Tu smo,
Eustahije. - Maestro je
podigao

svijeu:

stoj!

Na treperavom svijetlu
uz

5618

mrtvaki miris parafina

vidjela se na vratima
prilijepljena fotografija
gospodina-bonvivana
briima
pod

smijekom
nakrivljenim

erardi-eirom a la
Mamice Chevalier.

5619

-A ovo...
- ... sam ja, ne budi
uroka gospodaru kue.
Iz vremena charlestona,
Eustahije:
adieu, Mirni... Umjesto
posjetnice s plemikim

5620

veprom

ili

kojom

drugom
krvolonom ivotinjom.
Uite

Eustahije,

kraljevstvo moje! - Ali

Maestro je
unutra,

mraku,

bubnuo

nekakav

5621

predmet, svijea mu se
ugasila na propuhu kad
je otvorio vrata. - Ah,
upozorenje. Priekajte. Palio je ibice i traio
svijeu, ali su se i ibice
gasile

zbog

strujanja

zraka. - Ostanite tu gdje

5622

jeste, Eustahije. Ovdje

su kod vrata neka mala
upozorenja.

To

ujutro

trijezan ja
postavljam sebi uvee
pijanome

neto

kao

skrbniko pitanje: kuda

e, budalo?

5623

Tako

mala

stvarnost

obinoga stola stoji mi

na

putu

prema

onim

vratima sa
suprotne strane koja bi
me odvela u vjenost.
Vidite li nebo? Jer sve se
ovo

5624

zbiva, mili Eustahije, na

etvrtom

katu,

imajte

na umu! - objanjava
Maestro iz
mraka
svijeu
organom.

traei

sada

sljepakim

5625

Oborit

je,

proliti

petrolej, zapaliti kuu...

Ali

nita

ne

bi

od

Melkiorova strahovanja.
Maestro je upalio lampu
veoma brzo i
s udnovatom vjetinom
kao

da

je

okrenuo

5626

prekida. "Buona sera",

ree naklonivi
se.
Melkiora

iznutra

zapahne

udnovato

pomijean miris kave i

petroleja.

5627

- Sjednite, Eustahije, po
vlastitom izboru. Sve je
isto, to jest i stolice i
sanduk,

pod

ne

gledajte, to je plodna
zemlja,
rajice.

posijat

5628

Soba

sa

tednjakom,

kako

ree,

obloen

pod
slojem

osuenog
blata.

Dakle

vjerojatno

zemlja,

plodna.

Ali

sjedala su obiju stolica

svjee

5629

oribana,

isto

poklopac

tako

ogromnog

sanduka. Sto u njemu

dri? Melkior je
sjeo na stolicu. Moda
raskomadani

le

neke

ene? rtva sadistikog

bluda...

5630

Zagleda po sobi kao da

bi mogao otkriti neke
tragove... krvi, iupane
vlasi,
rastrgani

komadi

donjeg rublja... Zatee

se u toj misli - kakva
budalatina! -

5631

pogleda

Maestra

zbunjeno, s osjeanjem
krivnje.
-...

moda

roenja

ak

od

govorio

je

Maestro dok ga Melkior

nije sluao. - A

5632

zato sam ja u ovome

muzeju kao jedan od
vrijednijih

eksponata?

Mislite da nisam
autentian...

0,

o,

o,

mene bi valjalo staviti u

piritus
sam i

ovakva

kakav

5633

kolik sam! Na klinici to

zovu kompot. Ako niste
znali, kako ete odsada
moi
okusiti kompota, kad e
vam se ljive, trenje,
komadi
merde!

breskve...

ah,

5634

Medicina

je

zagovnila

cijeli ivot. Poivati u

piritusu - to je moja
sudbina,
makar i djelomino: neki
moji

detalji

ipak

dospjeti u taj - kompot...

s

5635

alkoholom. Ja bih sada,

kao

uvjereni

morao

pijanac,

ispustiti

uzdah

pun enje,
do avola!
Melkioru

posta

nelagodno: u mati su
mu

kao

na

policama

5636

sjedile

boce

odrezanim
uima,

jezicima,

penisima...

On

se

strese. elio je pobjei.

-

Hladno

Eustahije.

vam
Odmah

je,
u

5637

naloiti

tednjak

za

jedan as e vama
biti toplo.
U jednom uglu sobe bio
je sloen eljezni krevet
za

rasklapanje,

njemu

5638

smotana

slamarica.

Maestro iupa iz nje

itav snop slame i ubaci
je u tednjak,
na

to

potpali.

sloi

drva

Vatra

nujno

zaguna pod eljeznom

ploom, oivjela u

5639

svom

grobu,

pomisli

Melkior.
- Vi tako uvijek vadite
slamu iz svog... umalo
nije

rekao

svog
kreveta?

groba...

iz

5640

- Uvijek. Glupo, zar nije?

A

vi

ste

to

odmah

opazili. Potkradam sama

sebe, mili
Eustahije,

kao

kakav

molijerovski kreten, pa
mi se desi da na koncu
spavam na

5641

bivoj slami, na samim

duicama

spaljenih

slamica. Jednom sam i

sanjao te
upaljene duice. Moete
zamisliti koliko sam ih ja
spalio, kao panjolski

5642

inkvizitor.
mog

Obilaze

kreveta

oko

upaljene

svjeice i pjevaju nekim

enskim
glasiima

requiem

aeternam,

dona

ei,

Domine,

et

lux

5643

perpetua...

"lux

perpetua"
- od slame! Gluparija, ali
sam se ipak preznojio
od muke.
L,Ji
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

5644

Palio je primus dok je to

pripovijedao. Najprije ga
zagrijavao

piritusom,

zatim
pumpao
odjednom
ugaen,

zrak.

Primus
zaiti,

isputajui

oblaice petroleja u

5645

plinovitom stanju. Zaas

se soba ispuni tekim,
zaguljivim smradom.
Melkior

se

zakalje.

Disao je teko, guio se.

Sjetio

se

ikove

konjunice i
poboja se nesvjestice.

5646

Ne

bismo

otvorili...
gotovo

li

malo

proape
posljednjim

dahom.
-

Zato,

Eustahije

dobrodoli? - zaudi se
Maestro

prenosei

upaljenu ibicu

5647

preko sobe. ibica se na

pola puta ugasila. On se
vrati i upali novu ibicu
koja
se isto tako na putu
ugasila,
primus

dotle

usrdno

isputajui

je

itao

5648

petrolejski smrad.
- Cijeli dan se zrailo,
sada

sam

govorio

zatvorio

je

Maestro

prenosei novu
ibicu preko sobe. I ta
se, naravno, ugasila. Ali

5649

to

njega

nimalo

nije

upaliti

jo

zbunilo,
poao

je

jednu... Melkior je sa
strepnjom
nesigurni
plamiak...

pratio

5650

- Zato ne palite ibicu

tamo kod primusa, nego
prenosite

pa

vam

se

gasi? ree gotovo razdraeno.

- Ah, i na to pazite? Maestro nije volio da mu

5651

se

dira

njegove

navike. ibice ne valjaju. A i to

je,

znate,

neki

izum:

nositi plamen na vrhu

akalice.
Kuhinjsko prometejstvo!
- "Prometejstvom" je i

5652

ugasio

novu

ibicu;

ispalio ga s
bijesnim

prezirom

plameni je preminuo
kao nedonoe.
- Tu vam sve zaudara po
petroleju... - zanovijeta
Melkior.

5653

- Sve? - upita Maestro s

udnom ironijom. - Ah,
Eustahije

tankoutni,

ponaate
se kao lan kraljevske
kue

posjetu

siromanog
Jedan as

kod

podanika.

5654

zaepite kraljevski nos...

evo, upalilo se!
- A vi biste svoj krvavi
nos ve mogli oprati.
Imate li ogledalo?
- Eto, dakle! Bojite me
se...

ovakvoga

5655

krvavoga?

Fizionomija,

a? Ne, ogledala
ja

nemam

decenije,
onog...

ve

otprilike.

dvije
Od

charlestona.

Nato ogledalo?
Da gledam odraz svoje
ljepote?

5656

Sto

bih

se

ja

vas

bojao? - a ipak Melkioru

promili

neka

ledena

guja po leima,
zato

me

traio

veeras?
- To tek tako kaem nasmije se Maestro, a

5657

onaj nabrekli crveni nos

uini
njegov osmijeh tunim,
klaunskim. - Djeca se
boje runih lica.
Ja vas volim, Eustahije
prostoduni, i... moda

5658

ba zbog toga... malo,

malo
plaim, bauu - bauu...
Maestro

isceri

svoje

gadno lice s krvavim

nateenim

nosom

prema Melkioru na

5659

nain

kako

djeca.
gadljivu

se

plae

Melkior

uini

grimasu

okrene glavu.
- Ah, to je ala, ne ljutite
se

odjednom

se

uozbilji Maestro. - A i ne
radi se

5660

o tome. Nisam vas zvao

da vam pokaem svoje
kreveljenje. ujte... ta
elektrina
stolica u Americi, je li to
sigurno da ga elektrika
momentalno ubija ili...
on

5661

ipak

ivi

jo

neko

vrijeme, moda minutu

ili ak i dvije?
- Ne znam - odgovori
Melkior

gledajui

ga

zaueno. - A to e
vam to sada?

5662

itao

sam

da

su

jednoga ponovo vratili u

ivot ak i cijelih sedam
minuta
nakon putanja struje.
Lijenik mu je odmah,
to jest im su ga skinuli
s

5663

elektrine

stolice,

rasporio grudi i masirao

srce. Poslije je jo dugo
ivio u
Meksiku. Sve je njegov
advokat

udesio,

kupio

"le"... Znai, i poslije

struje

5664

jo nije sve izgubljeno,

jo

se

samo

moe
kad

se

ivjeti...
netko

prihvati, zar
ne, Eustahije?
- Valjda... ne znam odgovori

Melkior

dosadom - nisam itao...

5665

- A ja sam itao. Pa neka

se kae da Tesla zna to
je elektrika! On zna
izraunavati,

praviti

motore, ali valja umirati,

umirati

od

Eustahije, da

nje.

5666

bi

se

upoznala

ta

gadost!
Maestro
nasred

je

sobe

proroanskom
propovjedniki
uzdignutih
ruku.

govorio
s

grozom,

5667

Pa

baciti

vas

nitko

na

nee

elektrinu

stolicu - dobaci Melkior

podsmjeljivo.
- U nas se vjea.
-1

to

ovjeka...

je

dostojnije
da

se

5668

vlastitom

teinom

ugui! Da me utope kao

tene, i to razumijem,
ali

da

me

kljukaju

munjinom...
- Ma tko vas kljuka,
ovjee, to vam je? -

5669

nasmije

se

Melkior

nervozno. Doista,
koji

mu

je

avo

veeras?
- Imate pravo, ovjee,
nitko me ne kljuka ree Maestro zamiljeno
i vrati se

5670

primusu. - Volite li jai

kakao,

Eustahije

ljubazni?
- Ne volim nikakav odgovori
nabusito.

Melkior

5671

- A ja spremam kakao,
kako

sam

obeao,

Eustahije neljubazni.
Lji
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

5672

No, a emu sada ta

arogantna
principijelnost?
-

Pa,

hajde,

dajte

popusti Melkior. U stvari

poelio je popiti neto
toplo, a

5673

miris kakaa mu ak i
razdrai apetit.
Maestro

se

domainskom
prihvati
gosta:

radou

usluivanja

5674

- Izvolite, mili Eustahije.

Tu u kutiji ima i keksa.
Sve je her-metiki
zatvoreno, neka vam se
ne

gadi,

insekti

ne

mogu tu prodrijeti. ak
ni

5675

najlukaviji,

to

su

svakako stjenice, kako

je poznato napaenom
ovjeanstvu.
No kod mene ih vie i
nema,

odjednom

su

iezle ima tome i tri

godine. Uplaile

5676

se ivjeti sa mnom... A
moda su i uginule od
mene?
-

Kako?...

prisjede

Melkioru

zalogaj

gaenja:

od

odjednom

osjeti smrad
stjenka svuda oko sebe.

5677

Pa

tako

Maestro
ljupkom

nastavi
nekom

pakou

moda u mojoj krvi ima

nekih

bratoubilakih

ivotinjica, he, he... 0

tome su vam vjerojatno
ve

5678

naklapali:

rasadnik

mikroba, Wassermann s
tri kria. Tri kria to je
Golgota,
mala,

lina

vrlo

intimna Golgota. Vjeruju

da u se jednog dana, ili
noi,

5679

raspasti,

rastoiti,

rasplinuti u otrovni plin

bez boje, okusa i... no
mirisa e
ipak biti... po rakiji, zna
se. uvajte se, dakle,
ljupki
Maestro

Eustahije!

5680

natoi pola ae rakije i

potegne dobar gutljaj ali
s nekim razboritim
smijekom,

kao

razdrauje

da
svoju

nastranu pohotljivost, a
onda nagne au i

5681

ispije do dna. - Tako, da

mi se ne zametne dah,
ili

trag...

to

je

svejedno.
- A zar sada ne pijete
pivo? - upita Melkior.
- Da, za nonu vjebu tajanstveno

se

5682

osmjehuje

Maestro.

Eno tamo lei cijeli

sanduk - on pokae u
ugao
stvarno

sobe
iz

gdje

su

sanduka

strila grla pivskih

flaa.
- Za kakvu to vjebu?

5683

Balistiku.

vidite

Zar

te

ne

granate

spremljene za paljbu?
- Nita ne razumijem.
- Razumjet ete, dobri
Eustahije,
balistiki

ako
luk

do vjenosti,

moj

dosegne

5684

ha, ha - smijao se on, ali

smijeh mu se ukoio na
usnama,

neki

mu

je

mrani gr
guio vedrinu.
Melkiora

ponovo

hladna jeza.

lizne

5685

- Ne smijte se tako! ree razdraeno.

- Nego kako, izvanredni
Eustahije? Propiite, ja
drukije ne
umijem. - On poe do
sanduka i izvadi dvije

5686

boce piva: - Dobro ste

me sjetili nagne bocu i iskapi je
izvanrednom rutinom. Glu glu glu - i gotovo,
odjednom,
ne uzimajui daha - ree
hvalisavo

izvrne

5687

praznu

bocu

-kao

morska pijavica.
- Ja bih sada iao - ree
Melkior ustajui. - Zato
ste me zvali?
- Pa otkada sam vas,
Eustahije nepodmitljivi,

5688

ja molio da doete na
razgovor!
Ali da, ne moe se vas
ba

lako

namamiti.

Morao sam vas upecati

na okrvavljeni

5689

nos, eto kakva ste vi

riba! A sad mi se ne
date ni smijati...
- Pa smijte se - nasmije
se Melkior.
- E, ali na koji nain
doputate?

Vi

hoete

5690

smijanje po Bergsonu,
vai ivci
drukije

ne

podnose,

vrlo ste izbirljivi. Eh, kad

bih ja znao kao ona mahne on
glavom prema zidu kad bih posjedovao tu

5691

mo

podrugljivosti!

Aniste je ni
pogledali

Maestro

podigne

svijeu

osvijetli

potamnjelu,

zaaenu Giocondu na
zidu.

5692

Melkior se jedva osvrne.

Postalo

mu

je

nepodnoljivo, zaeli da
ode.
- Otkad vam tu visi? ree ovla. - Pocrnjela je
od petrolejskih para.

5693

- Od paklenskih para, to
ste htjeli rei! Jer ovo je
pakao mog ivota, a ona
se
osmjehuje nad paklom,
prokleta
Maestro

femina!
se

govorio je s

raspalio,

5694

mrnjom prema slici.

Melkior se nasmije tom
nenadanom bijesu.
- Ne, to nije smijeno,
Eustahije

bezduni!

spoitne
ozbiljno. - Ja

Maestro

5695

ne

govorim

Dakako,

sliku

slici.
sam

objesio sam. No to je
slika? - tek
simbol, dah umjetnosti,
eto ak tiskarski otisak,
ali

nju,

feminu, ja

nju

samu,

5696

nisam

objesio

da

se

smjeka tu nad mojim

ivotom!

Sama

se

uuljala i zasjela...
Svima nam je zasjela, a
smijemo

se

drugome.

No

jedan
to

uzvieni Eustahije,

je,

5697

ne smijete se vie?
Doista,

Melkior

uozbiljio.
podrugljivo

se

Maestrovo
nacereno

lice stajalo je
sasvim blizu njegovom i
zapljuskivalo ga dahom

5698

rakije. U omaglici, kao

da e
izgubiti svijest, on se
spusti natrag na stolicu
i ne odgovori nita. U
njemu

5699

ponovo

oivi

borno

Vivijana,

raskalaena,

buna slika bluda.

;'
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
-

to

da

kastrirati,

se

damo
rasni

5700

Eustahije, zbog ponosa i

plemstva mukog
duha? A to ako je cijela
naa mo usaena ba
dolje

toj

muci,

mukom
ponienju?
riskirati,

Tko

e
ljupki

5701

Eustahije? Moe se sve

izgubiti. Eunuh-uhuhuh...

svestrano

besplodno

stvorenje,

trbuh

karoserijom

kostiju i mesa. Maestro

se

kidao

od

nekog runog usiljenog

5702

smijeha te mu je sve
slina prskala iz
prljavoga crnog zubala.
-Eto, ja se smijem, s
vaim

doputenjem,

prejasni
Eustahije,

ako

se

to

moe tako... ako je to...

5703

Izgubio

je

nit,

zadovoljstvom

sa
misli

Melkior, opet se napio.

A moda ve i
"bratoubilake
ivotinjice" kljucaju...
-... to osmijeh njezin? Maestro

je

mukom

5704

pribirao

misli.

-Otkud

njezin? Zar
na toj njukici udeenoj
kao
pohoti

mamac

bludnoj

(opaate

Eustahije, stil

li,

5705

ekspirski?)

da

zatitra

takvo objavljenje duha

poruge? Tako se smio
podsmjehivati

jedan

Voltaire! Ali tko je dao

femi-ni to muko pravo
podsmijeha?

5706

- to je pitanje, veleumni
Eustahije! Ona to se
sva nadvikuje ovom ili
onom
stranom
(oh,

svoga

mesa

naj-de-li-katnijeg,

poklonimo
oblinama!)

se

pred

5707

odjednom se umotala,
to jest to kliktavo meso
je

umotala

neku

nedokuivost, u
mitski
enstva,
ruga

veo
pa

vjeitoga
se

tamo

mukom

5708

ovjeanstvu.

0,

Leonardo,
to ti ne opratam! uzvikne
ogoreno.

Maestro
-

Jedino...

jedino ako se i sam

nije htio narugati: uzeo
njukicu

pa

se

5709

podsmjehnuo

samom

sebi... Neka, gospodin

genij

to

sebi

moe

priutiti.
Maestro nato iskapi jo
jednu bocu piva.
- Hoete li i vi jednu,
Eustahije, poto vam se

5710

moj kakao ne mili? Eto,

pivo je
iz

tvornice,

doista

hermetiki... s epom...
- Ne, hvala. A zato tako
ogoreno
ene?

vi

mrzite

5711

- Ne govorite gluposti,
Eustahije.
toga

To

enski

je

osim
nain

izraavanja "vi
mrzite ene", a to doista
mrzim.

Ja

da

mrzim

ene? To je kao da mi se
kae da

5712

mrzim

rakiju.

No

neemo

valjda

zbog

naih

neukrotivih

simpatija privikavati
istinu.
znanost.
napredan

Znanost
Vi

je
ste

ovjek,

5713

Eustahije,

dakako

human. U
ime

znanosti

humanosti osuujete na
primjer progon vjetica.
Zgraate se, je
li? Ne moete shvatiti
kako se moglo vjerovati

5714

da

je

ena

zajaila

metlu i
odletjela na rendez-vous
s

avlom.

tome

He-he,
jeste

naivnosti vae
nauke

doza

5715

to

misli

da

vjerovali.

su

oni

Nosonje

skolastici s kapom preko

uiju, s rukama
u irokim rukavima a u
svakome

po

jedna

"figa"... mislite da su oni

vjerovali u

5716

vjetice?
- Mnogi su vjerovali...
Martin

Luther

primjer

je

na

vjerovao

"avolske
drolje", pa i sam Kepler.
Njemu

su

spalili

5717

roakinju kao vjeticu i

progonili mu
majku...
- Eto, i veliki Kepler! oduevljeno
Maestro.
rodicu i

prihvati
Spalili

mu

5718

prepao se genije! Ha? A

to mislite, Eustahije, da
ta rodica nije bila mala
droljica? A Frau Kepler
opasna

babetina...

bradi

bradavica

dlakama?... I

na
s

5719

danas

bi

je

nazivali

vjeticom.
-1 vi biste je spalili? Ugova
bradavica

"fiancee"
s

dlakama,

gii-gii,
vjetica - na lomau! na
lomau! Ugo bi donosio

5720

suhog granja, autodafe,

za
slobodu,

za

slobodu!

AEnka? I Enka bi...

- Madame Kepler? Sto ja
znam,

ne

bi

bilo

zanimljivo. Ali onu malu

rodicu... hehe,

5721

to

je

kokica...

ve
Ne

peena
zgraajte

se, Eustahije, alim se,

provocirate
me... No ujte, ozbiljno,
oni su ipak nali naina
da ih se otarase, jer su

5722

stvarno bile opasne, a

vjetice-nevjetice - vrlo
vano.

Stradale

su

dakako i
nevine, ali koja, recite,
koja je sasvim nevina?
Koja

se

zajahati

ne

bi

dala

5723

avlu... ako nita, zbog

radoznalosti?

Po

"Malleus maleficarumu"
plesale su oko
njega

ljubile

ga

stranjicu, a on, svinja,

prdio od uivanja, haha! -

5724

Maestro se oito uivio

u

paklensku

sliku

avolski uivao.
-

Ne

vjerujem,

slatki

Eustahije, da i u vaoj
ljubavnoj
bilo

uturici

nije

5725

gorkih gutljaja. Moda

ste se ve i dobrano
napojili

ba

tom

gorinom najgorom
to truje srce zauvijek.
Vidite
primjer

(navodim
da

razumjeli moje

kao
biste

5726

poglede, pa neka vam

se i gade, to marim ja)
cijeli

svijet

oplakuje

Desdemonu,
a ja je ne oplakujem.
Daje bila sasvim nevina
bila bi pokakljala mua
ispod

5727

pazuha kad je doao da

je davi. Zato ga nije
pokakljala,

ha?

Ja

moda jedini
na svijetu mislim da je
zadavljena

po

propisima
preventive. Nisi,

svim
muke

5728

droljice, ali hoe... ako

te ne zadavim. Za sada
u tebi jo trajem ja,
potegnula si okanj do
oknja

dva

(vidi

stihova!), jo si pijana...
Ali koliko

5729

njihova opijenost traje,

mi

to

dini

dobro

znamo,

Eustahije,

zato

pre-ven-tivno
- kljik! (Maestro uini
kretnju

davljenja)

gotovo. I budi siguran

da nisi

5730

nikada pogrijeio.
Marinkovi Kiklop
Melkiora jako zagolica
udna misao:
-

Vi

ste

razgovarali

mnogo
s

don

Fernandom?
- Razgovarao... o emu?

5731

- Pa o toj... preventivi.
- Moda, ne znam... On
eli

da

ovjeanstvo,

spasi
nita

manje, a ja, eto, da

ovjeanstvo prestane.
- Da se uniti... ratom?

5732

Glupost,

Eustahije!

mudri

Ratovi

ga

krijepe, mnoe ga. Rat

je znak
razjarenosti.

Ja

hou

mirnu likvidaciju, neku

vrst

bankrota:

uvidi -

da

se

5733

propao je posao... i opi

upis

u eunuhe.

ene

jalovice ne donose vie

ive
lutkice, a ostalo neka
pojedu

mikrobi.

Neka

pojedu i sve knjige i

muzeje,

5734

gradove

strojeve,

poslije e i sami sebe

pojesti... ostat e samo
Duh da lebdi
nad

vodama

kao

poetku Geneze.
- A zato sve to?

na

5735

zato

spasonosni

sve

ovo,

Eustahije?

Moda vi krijete u depu

neki smisao?
Pokaite mi ga!
Maestro je iskesio zube
pred Melkiorom kao pas

5736

pred

nemonim

ovjekom uivajui
u nadmonosti. Melkior
se uplaio: on e mene
sada moda zubima...
- Ne bojte se, Eustahije,
- nasmije se Maestro

5737

sasvim pitomo -neemo

od vas
poeti.

Poet

emo

mnogo

blie,

he-he,

mnogo, mnogo blie...

Eto, kako vidite,
knjiga u mene nema,
odavno. Poklonio sam ih

5738

tu dolje jednom Rusu,

grofu,
generalu,

roaku

Velikog kneza. Ali ne da

ih ita, on vie ni ruski
ne zna,
nego... izrezuje i lijepi
razne figurice od papira

5739

pa to pritiska knjigama.
Od
toga

ivi

general

otmjenom

oskudici,

dronjcima

punim

dostojanstva. Eto emu

jo slue knjige - da
pritisnu

matu

roaka

5740

Velikoga knjaza. Habent

sua fata
libelli.
ATMA

nije

vratio

Adlerovu knjigu, sjeti se

Melkior

sa

koje se valjda

aljenjem

5741

odrazilo u nekoj crti na

njegovu licu.
- Ne mrtite se, knjiki
Eustahije,

knjiga

vrijedna

nije
naeg

potovanja.
Zaista,
kaem

zaista
da

su

vam
misao,

5742

mata, osjeaj otupili u

olovu i smoli.
Knjiga

je

nametnula

duhu

glupo,

teko

(osobito teko!) i sasvim

neadekvatno
tijelo. Jeste li se kada
upitali,

perolaki

5743

Eustahije, zato je knjizi

potrebna
tolika teina. Ako je ita
glupavo na svijetu, to je
Marinkovi Kiklop
ta

teina.

Slavimo

Gutenberga... zato? -

5744

zato

to

je

od

misli

napravio opeku.
Da bi se misli kon-zervirale! Mumije, osueni
bakalari.

Borgisi,

garmondi,
petiti,

kurzivi...

da

bi

misli bile "jasne", da bi

5745

se

sauvale

za

narataje.
Homer

Sokrat

nisu

napisali ni slova, a ipak

su

se

sauvali

za

narataje. Zar
su Sokratu bili potrebni
kurzivi da bi mu misli

5746

bile jasne? A na don

Fernando
izludi slagare kurzivima
i masnim slovima da bi
istaknuo neku tamo naro-i-tu
misao
pokoljenjima.

buduim
Faraon

5747

don Fernando (ivot zdravlje - snaga) trai

da se pomno preparira
njegova

mumija

udaljena

stoljea...

to? - za godinu,

za
a

5748

dvije

to

osueni

tek

biti

bakalar,

dakako, bez glave.

Melkior

se

Otkrivao
zadovoljstvo

smijeio.
je

svoje
s

tim

"obezglavljenim suhim

5749

bakalarom"... U njemu
je uivao mali pakosni
duh

osvete.

Uz

don

Fernandovu
"faraonsku veliinu" on
je

pokuao

postaviti

neku svoju skromnost...

5750

Smjekate

se,

Eustahije? Mislite li da
e to biti neto vie od
osuene ribe?
-

Bit

svakako

odgovori
dvosmisleno.
Fernando ima

Melkior
-

Don

5751

interesantnih ideja. Pa
on je i vama iznosio...
-

Iznosio...

da...

Maestro je ve mislio na
neto drugo. - Meni se
smrt gadi,
Eustahije.
mate,

Ja
mogu

imam
da

5752

zamislim svoj kostur, a

to je jezivo.
Pogledajte. Eustahije, je
li mi ela prljava? - on
duboko sagne glavu: na
golom

5753

tjemenu bila je modrica

uprljana

blatom

ja

volim istou.
- Pa vas su i po glavi
udarali!
- A ne, ja sam sam bio
legao na lea... nasred

5754

ulice,

umjesto

protestnog
mitinga,

za

slobodu

kretanja...
Maestro je govorio brzo
i

zbunjeno.

elio

je

prikriti pred Melkiorom

da su ga

5755

naglavce
kavane,
izmislio

izbacili
pa

je

iz
sada

"protestno

leanje".
- Ali tu vam je modrica
na glavi?

5756

- Neka, nije to modrica,

to

kapa

puta

boju,

plavu...
- A ima i blata. Operite
to. I nos.
- To u oprati, dakako.
Ali nosa prati neu! -

5757

izjavi on prkosno. - Nos

nije
prljav, nos je krvav, u
tome je bitna razlika.
Sutra u s tim nosom,
ovako

5758

krvavim,

nastupiti

"Corsu" kad svi budu na

okupu.
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
- Pa to e vam to
pokazivanje nosa?

5759

Kako:

to

e?Javna

optuba! Ukazat u na
krivca (nos je svjedok),
izdevetat u
ga, nos u mu sravniti
sa zemljom! Ondje pred
svima! Moda e biti
prisutan i

5760

Metrovi!
Melkiora

ponovno

zapee ona veeranja

slika iz kavane: Fredi s
Vivijanom.
- Zato je Fredi navalio
na vas? Je li bio sam?

5761

- Kako sam! Bila je uz

njega cijela kavana! Svi
konobari

listom,

kuhari... ak
i gospoa od toaleta.
Eh,

daje

bio

sam,

njega bi bio sad ovakav

nos!

5762

Njegov

nos

se

sada

pase njenim mirisima...

muila

je

Melkiora

mata.
- Mislim, je li Fredi sjedio
u drutvu? - namjerno je
draio
mrnju.

Maestrovu

5763

to

znai

ta

diplomacija, Eustahije? lukavo

namigne

Maestro. - Postavljate
mi

neke

zamke?

Vi

znate s kim je sjedio,

he, he, zato i pitate.

5764

Melkior osjeti da mu je
crvenilo preplavilo lice.
No sva je srea da je
ovaj ve
sasvim

pijan...

raunao je i na slabo
svijetlo petrolejke.

5765

Ne

crvenite

Eustahije.

No

se,

moda

sada vi i blijedite, ne
vidi se, ali
jednako je lijepo. Duu
na vidjelo, to volim.
Melkior

se

utio

kao

pokunjio

grenik.

5766

Maestro je pobjedniki
ispijao rakiju,
zatim ulijevao u sebe
cijelu bocu piva. Gdje
mu to sve stane, pitao
se usput
Melkior, ali na to nije
mislio.

Ponovno

je

5767

osjetio

onaj

nered

sebi. Zaeli
jako da ustane i ode
(ovaj

me

sasvim

zaplesti) makar i u svoju

sobu, ili da
seta gradom po kii, da
broji

svoje

korake

5768

misli...

misli

sam,

ograen
bedemima
beskrajne
Maestro
inio,
svijetlu

svoje
samoe.

mu
pri

se

sada

tmurnom

5769

petrolejke,
nestvarnim

nekim
ovjekom

kojega je sam izmislio i

projicirao tu
pred

sobom,

kao

kinematografu. Maestro
je govorio, govorio, ali
do njega je

5770

dopirao samo zvuk u

udnoj akustici sna, a
samih

rijei

nije

vie

pratio.
- Jeste li kada mislili o
tome, Eustahije?
Melkior je utio. Gledao
je

Maestrovu

blijedu

5771

lubanju kako se mie

gore, nad
njegovom

glavom,

udno... "tu se unutra"

dogaaju neke
misli, rijei izlaze, ire
se po prostoru i zvue u
mojim uima, ali moj ih

5772

mozak vie ne uje.

Htio je ustati i otii, no
umjesto toga protegne
noge

ispod

stola

zijevajui
podigne i spusti lakte
kao

kokot

kad

5773

zakukurie.

Nehajno,

sve mi je svejedno...
- Odmah u ja kavu
skuhati,

delikatni

Eustahije. Jo ete mi tu
zaspati za
stolom, a temu nismo ni
dodirnuli.

Ja

sve

ovo

5774

okoliam namjerno. to
mislite da
mi je stalo neto do
spaljivanja

vjetica,

ph... premda, nije ni to

tek onako
govoreno.

Koji

put

pomislim, jer takav je

5775

moj ivot, da sam se

rodio sraten s
bratom
Razdvojili

blizancem.
su

nas,

ali

jedan je morao umrijeti.

Umro je on. I
tako,

vidite,

cijeloga

on

ivota

meni
smeta.

5776

Tu,

mrtav

do

mene,

govori mi: to,

ti si tek polovica jednog
ovjeka.

Tako

osjeam,
vuem kostur
sa sobom.

se

ja

Eustahije,

5777

Miris kave vrati Melkiora

realnoj

nazonosti

stvari. uo je kako iti

primus i
ono neto o kosturu je
uo. Tko zna da li don
Kuzma jo ivi? Pitati
Uga,

5778

njegova

majka

bi

to

mogla znati... No, pa

ako ivi, nato e mi
to?... Tako,
neka ivi... dok Polifem
kiklop gad itavu Zemlju
ne zgrabi...

5779

- Danas svaki od nas

tako...

vue

kostur

ree Melkior.
- Lako je vama, mladi
Eustahije,

govoriti

metaforama.
mrtvac nije

Ali

u
moj

5780

poetina figura. 0... htjede

Maestro

uskliknuli,

neto

ali

se

predomisli
odjednom
kretnjom

pozove

Melkiora

da

ustane - slijedite me,

vjerni Eustahije.

5781

Dante

je

Virgila

nazivao "Maestrom".
Izvede

ga

na

mali

balkon "koji je gledao

(smilja opis Melkior i
podsmjehuje se
balkonu koji "gleda") na
pusta

polja

periferije

5782

utonula u mokru i gustu

no".
Melkiora

po

pomiluje

obrazima
svjeina

vlanog zraka; udahne

duboko miris mokre
zemlje.

Iz

dalekog

mraka uli su se psi, a

5783

tu

sasvim

blizu

neko

udno zujanje,
kao

da

je

neki

mehanizam sitno drobio

tiinu.
-

ujete

li

Eustahije?

ga,

tihi

zaape

5784

Maestro

nekakvom

strahu. Glas mu je
podrhtavao, no moda
je

to

od

hladnoe,

pijanosti

pomisli

Melkior. - ujete li
ziii...

zii...

podmuklo

zii...

kako

meditira

5785

zlotvor! Reklo bi se da
to no,
glasom

prirode...

zrikavci, popci... ali nije

to, Eustahije, posluajte.
Ja ga
tako sluam iz noi u
no...

Moli

se

avlu,

5786

svome gospodaru... ili,

poto nema
avla, onoj glupoj Sili
koja
1
Marinkovi Kiklop
njime
zuzucka

trese,
tako.

zato

Kao

5787

grenik koji se tresucka

od Boga to
djeluje u njemu...
Maestro se sav tresao
od nekakve groze i glas
mu se prekinuo od te
drhtavice.

5788

Ali

kome

vi

to

govorite? - Strah sada

prijee i na Melkiora.
-

Zar

mu

krakove
Pogledajte

ne
i

vidite
pipke?

tamo

daljinu. -Maestro je

5789

drhtavom
pokazivao
Tamo,

rukom
u

tamo,

tamu.
zar

ne

vidite pruge kojima je

rasjeeno nebo, to je
njegov trag. On vodi...
do granica sa kojih se
nijedan

5790

putnik vie ne vraa,

kako

ree

danski

kraljevi.
Sada je tek razabrao
Melkior: tu nedaleko u
visini

Maestrova

balkona, moda

5791

svega na dva tri metra

udaljenosti, prolazio je
elektrini

vod.

Tamne

crte
monih i debelih ica
smiono
tminu.

su
A

dolazilo od

rasijecale
zujanje

je

5792

elektrinoga stupa to
je strio tu nedaleko,
visok

kao

kua.

Tu

valjda esto
udara

grom,

misli

Melkior.
- Pa ega se tako bojite?
-

ree

Maestru

kao

5793

djetetu - to je elektrini
vod.
-Da-le-ko-vod - naglasi
Maestro

"visokog

napona,

opasno

po

ivot". Dolje u dnu

stupa
glava,

je

mrtvaka
ljubazno

5794

upozorenje: ne igraj se
ovim. Ali moe da
bude i mamac. obanin,
na primjer... Zar vam je
hladno,

njeni

Eustahije? (a sam
je

drhtao

udimo,

ko

iba),

Eustahije,

5795

uimo. obanin gore u

planini, sodomist,
budala,
munjama,

ivi

meu

od

dosade

penje se po stupu da bi
dohvatio onu
porculansku au, da bi
donio u selo razbijaki

5796

trofej? A moda ba u
prkos
onome

upozorenju,

iskazujui

time

neko

glupavo junatvo: - ih, ti

e mene
uplaiti! - i eno ga gore
sprenog

kretena,

5797

dolje

ovce

ostavljene

bleje.
Narodna budala.
-

Zato

"narodna"?

usprotivi se Melkior bez

oduevljenja
budala,
individualna.

-naprosto

5798

- A, ne, dragi Eustahije,

narodna.
individualna

Budala
je

na

primjer
Frederik... i recimo Ugo.
Ili... i ne Ugo, on je vie
aav, taj pojam ima

5799

arma.

Ali

glupost

narodna je tupa. To je
kao neka opa dunost,
biti do
izvjesnog
stupnja
narodna

nacionalnog
standardna
budala;

nonja, pjesma,

kao

5800

ples. Folklor i "narodno

blago."

Samo

obratite

pozornost na one tupe,

okrutne,
rune (osobito rune!)
"narodske" njuke. Sve
na jedan kalup: blesavo

5801

poluotvorena usta kao

da sluaju latinsku misu,
a oi sitne,
Marinkovi Kiklop
prefrigane, spremne na
prijevaru i krau. Naite
mi

samo

"narodsku

jednu

5802

ljepoticu". Da, moete

je nai na etiketi nekog
kravljeg sira! Ne, ne,
narod je
ruan, cinian i prljav.
Melkior se s ironinim
osmijehom

ogleda

po

5803

sobi,

zatim

nekom

upornom
podrugljivou
promatrati

stane
Maestra.

Ovaj smeteno pogleda

po sebi, ali istog

5804

trena

vrati

njegova

mu

se

retorika

sigurnost:
- Da, velite, to ja imam
govoriti o taktu i istoi?
Sve je prljavo u meni i
na

5805

meni

skrueno

priznade Maestro, ak i
s nekim stidom. -Utonuo
sam ja u
gadosti, isti Eustahije,
u svakom pogledu... Ali
ja

ipak

iskonskim

ne

smrdim

5806

smradom ovjeanstva,
po balegi i pru, kako
smrde vojarne i kole...
po onom
vjenom

popianstvu...

Moj smrad je opaki miris

nepokorenog pojedinca
kome se

5807

friga
higijene;
smradu

za

propise
u

ima

mome
moda

pjesnikoga nadahnua,
poezije
arome

bohemstva,
slobode!

Zar

mislite da je ljepe...
oprostite, pitanje

5808

je

nuno...

Baudelaire?

mirisao
Bio

bi

zaudarao ovako kao ja i

Louis XIV da ga
nisu

polijevali

miomirisima. Uostalom,
ah,

mili

Eustahije

melankolino uzdahne

5809

Maestro

ulijevajui

rakiju u sebe - bilo je

vrijeme kada sam se ja
brijao i do
tri puta na dan! eznuo
sam i ja za njenim,
istim,
neke

bijelim...

tako,

5810

ruice

oko

aputanje

vrata,

"dragi"

"draga"... i kako ve ide

ta ljubavna
pjesma...
Stajao je jadno nasred
sobe kao pred nekakvim

5811

sudom.

Oi

su

mu

mutne, vlane...
od rakije ili moda suza,
nije znao Melkior. No
moda je sve ovo i neki
labirint
cinizma pijanoga kukca
u koji eli da me sad

5812

uvue pa e mi se, ako

mu
povjerujem,

odjednom

nasmijati u lice...
-

Pa

to

se

niste

zaljubili... u to vrijeme
kad ste se brijali tri puta
dnevno?

5813

doda

podrugljivo
sluaj",

Melkior
"za

svaki

nije

mu

ljubio

sam,

vjerovao.
-

Ja...

Eustahije, ljubio sam! udno zalomi Maestro

rukama

5814

tragino zabacivi glavu

u stilu velike patetine
glume.

to

sam

ljubio?
drvo

ruino,

granje,

trnje! Moji su se uzdasi,

moji poljupci nabadali
na trnje,

5815

a cvijet su drugi brali! Maestro na kraju umalo

nije zajaukao.
Do avola, pa ovo je
iskreno!
Melkior

drugu vrst

uplai

se

osjeti

neku

5816

gaenja. Ono o smradu

gadilo mu se dodue, ali
jo

je

bilo

na

visini

Maestrova,
na

neki

nain,

superiornoga

cinizma

kome

Melkior

se

5817

katkada

divio

zbog

njegove
drske originalnosti. Ovo
"otkrivanje due"
Marinkovi Kiklop
bilo mu je gadno na
sasvim drugi nain. Nije

5818

volio

intimna

ispovijedanja, a ovo
mu je bilo i posebno
mrsko od ovog ovjeka
s okrvavljenom njukom
koji je esto
izjavljivao da bi mu po
godinama

mogao

biti

5819

otac. Bilo je u isti mah

neto tuno
i prljavo u Maestrovu
priznanju ega se stidio
Melkior, pa je od stida
oborio
glavu da ne gleda u tog
nesretnika ispred sebe...

5820

kao da je meni samom

izjavio
nekakvu
homoseksualnu ljubav...
pi, do avola!
Ni

Maestro

nije

sada

gledao u njega. Glavu je

5821

okrenuo

stranu,

nateene
pomodrjele

ake

pritisnuo je na grudi,
sav

nekom

gru

oajanja, eto, sudite

me...

Glupo,

glupo,

glupo! srdio se Melkior.

5822

Vi

prezirete,

mene

sada

Eustahije

progovori

Maestro

plaho, glasom odbijenog

ljubavnika. - Nisam ni
oekivao

da

ete

mi

pasti oko vrata i plakati

sa mnom.

5823

Premda, hm... - on se
odjednom oslobodi gra
i nastavi svojim "starim"
podrugljivim tonom - to
bi bilo kao u francuskom
vodvilju...

5824

Sto

bi

bilo

kao

vodvilju? - upita Melkior

jednako oborene glave.
- To, da mi sada cvilimo
u zagrljaju - (Melkior se
strese na tu pomisao) a

5825

nau ljubav moda ba

u ovom asu jae trei,
uplji Frederik! Ha, ha,
ha...
Odjednom
Maestro
podrugljiv

udari
u

strahovito
i

razuzdan

smijeh tapajui

5826

Melkiora po ramenu "bratski".

Melkior

se

trgne

od

dodira, od smijeha, ali

Maestrove rijei kao da
mu nisu jo

5827

doprle

do

svijesti.

Gledao je u njega s
glupim uenjem...
-

Da,

da,

Eustahije

nenadoknadivi,

zato

sam vas i izabrao za

ovu sveanost...

5828

Kakvu

vraju

sveanost! - rasrdi se
Melkior. Odjednom mu
se "objasni": ipak me
htio

nasamariti!

Namjestio

svoje

"oajanje" kao stupicu,

da mu poletim u

5829

zagrljaj

"priznanjima"...
- Nije "vraja" - ponovo
se

uozbilji

sveanost
moda ak i

Maestro
je

tuna,

5830

posljednja
jednom

poast
ovjeku...

ili

bivem ovjeku.
Kakva
lakrdija?
aljivo,

je

to
Ne

no...

velemajstor u

opet
zvui
on

je

5831

smicalicama...
se

uvao.

Melkior

utei

je

ekao.
Marinkovi Kiklop
- Moj smijeh je vae
misli, Eustahije, uputio
u pogrenom smjeru, a
to je teta.

5832

- Maestro se teko svali

na stolicu i spusti glavu
meu

dlanove.

("Poza

velikog
ispovijedanja",

sa

strepnjom misli Melkior.)

-Sad

ete

vjerovati ono to

teko

5833

vam imam rei, a ima

dosta

da

se

kae.

-Maestro nalije u au
rakije. Melkior i
sebi nalije, "moda e
se lake sluati". - Tako
je - ree Maestro s

5834

odobravanjem. - Dakle,
u zdravlje. Samo, ja je
moram,

mislim

rakiju,

ukrotiti
pivom,

jer

elim

da

vam, trijezni Eustahije,

ne

izgleda

pijano

ovo

kao

5835

trabunjanje...
razloga...
doda

drugih...

nekim

zabrinutim
oklijevanjem. - Ona, to
jest

sada

govorim

dami, ne o rakiji, a vi
me dakako

5836

razumijete, bila je u to
vrijeme udana za moga
kolegu,

sa

mnom

je

radio u listu,
sportski urednik. Mlad,
veseo,
vie

plitak
po

bazenima,

novinar;

igralitima,

5837

"terenima",

nego

redakciji. Kult tijela. On

ju je tako i naao s tim
tijelom
na

nekom

"terenu",

nekom plivanju, to li,

lenom ili prsnom, sada
je svejedno,

5838

no bit e vie... lenom,

i oenio je... zapravo
odnio

je

kui

to

skupocjeno
tijelo i poloio ga u svoj
krevet. Kao boanstvo
nekakvoga
zdravlja,

sportskog

5839

mens sana in corporae

sano, to je bila esta
fraza

njegovim

atletskim
napisima. Ali ne mi-slite
da sam ga mrzio, estiti
Eustahije... samo sam
mu

5840

zaviao,

razlozi

su

valjda vama jo i danas

jasni. On je mene neto
mnogo
uvaavao, moglo bi se
rei ak i volio. Pozivao
me,
kave,

odvlaio

kui

na

5841

rukove,

veere,

dosaivao... u poetku!
No kasnije navalila i ona
i meni se
tamo kod njih omililo:
"topli

kuni

kutak",

postao sam kao domai

maak. Pa ona

5842

divna
vam

domaica,
se

svaki

ini
bi

je

predmet rado pogladio

kad pored njega
proe...

(Melkioru

uspije

ne

zaustaviti

uzdah)... i to da vam
kaem, odlazio

5843

sam

bez

poziva,

onako, u svako doba,

tek toliko da je vidim.
Primala me s
djetinjim oduevljenjem,
smijala se svakoj mojoj
rijei i onda kada nije
bilo

5844

smijeno: mislila je da je
neto "duhovito", pa je
htjela

pokazati

da

shvaa
"prikriveni smisao". Tek
kasnije

se

meni

objasnilo da sam u toj

kui igrao

5845

ulogu

lupetala-

zabavljaa... To mi je
onda

ilo

nekako

od'ruk'e, bio sam

inspiriran,
njezina
veselja

sretan

od

smijeha,

od

toga

tijela, otkrivao

krasnog

5846

sam tamo ja nekakvu

"duu",

zamislite.

tada nisam ni toliko pio,

tek koliko je
bilo nuno da mi se
razvee jezik i razigra
mata, ali i to sve vrlo
uglaeno,

5847

uvijek

granicama

strogim
engleske

pristojnosti.

Kaem

vam,
Marinkovi Kiklop
brijao sam se i umivao,
mijenjao

koulje...

5848

nimalo

nisam

ovako

izgledao. Maestro
nekakvom

grevitom

gestom oajanja protrlja

elo,

ispije

ostatak

rakije iz ae
i

ponovno

rukama

obuhvati glavu. Zatim

5849

se

nasmije

surovo

suho:
- Ljubav... - izgovori s
podsmijehom.

Nitko

nam ne govori s takvom

hirovitom
prevrtljivou kao naa
ljubav:

as

nas

ini

5850

Apolonima,

as

nitavnim gnjidama.
Dok sam bio tamo s
njom inilo mi se da
sam joj "zanimljiv" (ja,
dakako, danas,
"poslije
upotrebljavam

svega",
taj

5851

oprezni izraz), a kad mi

je na odlasku
govorila

"pa

doite

opet" osjeao sam se

otputenim

kao

sluga

koji je za taj dan

zavrio posao. Ali bio
sam joj zahvalan i za to:

5852

u tom pozivu moja je

ljubav
pronalazila neka "vjeto
prikrivana obeanja"...
- Pa napokon, jeste li joj
rekli?
Melkior.

ne

izdra

5853

Njegov glas je probudio

Maestra:

on

podigne

glavu i pogleda Melkiora

strogo, s
nekom

udnom

mrnjom: gle! kao da se

sjetio

njegove

nazonosti. Onda mu se

5854

nasmije

podrugljivo

zlobno:
- Jesam li rekao to,
Eustahije...? - Melkior je
uo i atribut "glupi". I ne
ree

nita.

"rekao"...

He,

nastavi

5855

pakosno Maestro. - to
sam imao govoriti!
I sama je vidjela... i
poela se zabavljati.
- Na va raun?
- Ne, na raun Gradske
tedionice! - razdraeno

5856

odbrusi

Maestro.

Eustahije,
ne rugajte se. Moje e
tijelo moda ve sutra
plivati

formalinu

nastavi
tmurno, a glas mu se
kidao

od

nekakvog

5857

nemira. Melkioru se srce

steglo. Ne
smijem

ga

noas

ostaviti sama, pa makar

tu na stolici... - zato vas
molim da se
uzdrite, ako moete, u
vaem zadovoljstvu nad

5858

mojim

odskliznuem.

Pred vaim
oima se sputam na
nivo gutera, a vi se
zavitlavate!
-

Dragi

uzvikne

Maestro

Melkior

5859

velikoduno - nije mi ni
na kraj pameti...
- Ne obraam se kraju
vae pameti, Eustahije nastavi

Maestro

ljubaznom
mirnoom - ve upravo
sredini i aritu vaeg

5860

uma,

sposobnog

za

puno
razumijevanje. Prekasno
sam
podlo

ja

otkrio

njeno

poigravanje,

to

jest kad sam

ve

uvelike

razvijao

nade i fantazije: zato

5861

ne? deavalo se da su
one, u nekim
iznimnim

sluajevima,

odjednom stale
Marinkovi Kiklop
cijeniti

duhovne

kvalitete, moda zbog

5862

originalnosti ili naprosto

iz prkosa...
Matao

sam

veoma

iroko.
-

Pa

stvarno

moda

vas

cijenila?

bojaljivo ree Melkior.

je
-

5863

- Eustahije, ako se time

meni ne rugate, nego
hoete

utjeiti

sebe,

onda vam
velim,

okrenite

se

triput pljunite kao da

vam

je

crna

maka

prela preko puta.

5864

Cijenila? Ho, ho, ho... Maestro je hihotao iz

svoga

otrovanoga

drijela. Cijenu

su

kod

nje

postizali sportisti raznih

disciplina. Prekasno sam
ja to

5865

saznao.

Noge,

plea,

miice...

ak

strijelci,

doslovno.

dobri
A

moja
"cijena"...

kad

ve

govorimo

trgovakim

jezikom... evo, iznijet u

vam je.

5866

Sjedio

sam

kod

nje

jedne veeri, subo-tnje,

mu joj je bio otputovao
u pokrajinu
zbog

nedjeljne

utakmice, zato sam i

izabrao

taj

dan.

"Izabrao" za to? to ne

5867

znam ni danas, a ipak

jo

uvijek

kaem

"izabrao". Sjedio sam ja

i ranije s njom
do

duboko

pijuckao,

no,

avrljao,

zabavljao je, i sve je bilo

tako, obino...

5868

No te veeri neki me se
avo prihvatio: sve kao
da neto moram a sam
ne znam
to. Rei? uiniti? - ne
znam, ali sputalo me to,
ne znam se pokrenuti,
sakrivam

5869

ruke u depove, zbog

stida, zbog nekakvoga
straha,

mlataram

kojeta, bez
uspjeha,
Samo
gledam

dosaujem.
joj

netremice
u

zaobljena, puna

koljena,

5870

(vidjeli ste ta koljena!) i

vrebam momenat kad
prebacuje

nogu

preko

noge da
ubacim pogled u onaj
sveti

polumrak...

Primjeuje

ona

otpoinje svoju

to

5871

svinjsku igru. Sve je ona

smislila dok sam ondje
pred njom sjedio, vidjet
ete.
- Maestro gucne rakije i
proisti grlo; ik mu se
ukraj usta ve odavno
ugasio,

5872

visi na usni kao slinava

liinka. -Zanimljivo, a,
Eustahije... (Melkior je
razapeo

pozornost

od

uha do uha) i pouno za

budue

muke

narataje. I sama je

5873

bila moda u neprilici,

kako

ete

kasnije

shvatiti, no mogla me
otpremiti, mogla
me zamoliti da odem,
da je umorna... ne, ona
je

odluila

vodvilj. I

da

odigra

5874

poela je. Njene su se

noge

stale

preesto

prebacivati jedna preko

druge kao da
se

nadmeu,

nude,

preporuuju, i suknja je
kod

toga

bivala

kraa - ni jednom

sve

5875

je

nije

povukla

na

koljena, to obino ene

rade u toj igri s nogama
kad
pristojno...

hou

rei

iskreno zavode, ali ja

tada nisam znao tako
misliti - a

5876

na licu joj nervozno titra

osmijeh "pun elje za
mnom"... Bacio sam se
pomamno
na njena koljena i stao
ih mahnito cjelivati; htio
sam

odjednom

nadoknaditi,

sve

5877

sve

enje,

ekanja...

Buncao sam blesavo,

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
roktao

rujui

njukom

ondje po njezinu krilu

kao izgladnjelo prase, a
ona se

5878

udno smijala, ak me i
gladila po glavi i ekala
ba kao to se prasad
eka,
uz dlaku... tada je bilo
jo dosta kose tu gore
na

glavi...

kao da se

Odjednom

5879

odluila,

apnula

mi

molitveno u uho "ekaj,

svui emo se", a kad je
ustajala
usput je pogledala na
sat...

toga

sam

se

poslije sjetio. Otila je u

kupaonicu

5880

"da se svue"... ekao

sam je gol u sobi i
drhtao... moete misliti!
Eto, sve
vam kazujem, Eustahije
privilegirani,
najsramotnijih
jer u tim

sve

do

detalja,

5881

detaljima i jeste njezin

triumf kurvinski! Dugo
nije dolazila, uo se um
vode u
kupaonici,

ja

sam

drhtao... Mislio sam: to

se

toliko

udeavaju za

peru

5882

to... no drugom stranom

mozga veliao sam tu
elju

za

istoom...

prvog dodira,
mila,
ljubavi...
drui

velika

moja

Tako

sam

blebetao

napinjui sluh na sve

5883

umove
prestraen

kui,
kao

kradljivac. Odjednom mi
se uini da netko gura
klju u kuna vrata na
stubitu! I doista, ona
uzbueno utri u sobu,
"to je

5884

on",

apne

oajno.

Odvede me za ruku u
spavaonicu i ugura u
ormar s mukim
odijelima; jo jednom se
vrati i ubaci u ormar
moje haljine, zatim me
zakljua i

5885

klju

izvadi

iz

brave.

Sada poinje, Eustahije,

vodvilj

okrutni...

bijedni.
Maestro napravi pauzu.
Otpljune ik na pod i
pripali

novu

koju odmah

cigaretu

5886

jezikom premjesti ukraj

usta da mu ne smeta
kod govora.
- A to je najjadnije,
asni Eustahije, sjedim
tako

krpama,

ormaru

meu

5887

naftalin

me

gui

strepim

da

se

i
ne

odam...

zbog

nje!

Potenu

rije

vam

dajem,
nisam mislio na sebe
(eto, izdrat u... ili se

5888

uguiti, nije vano) zbog

nje
sam se sav pretvorio u
mrak i tiinu. Evo ih,
ulaze u spavaonicu... Ni
obrvu ne
miem, ne diem! Ali
to je... to nije njegov

5889

glas, kolege, supruga!

No moda mi
se

onoj

akustici

ormara tako i priinja...

Uostalom,

nisam

ni

imao kada
provjeravati:

ubrzo

su

oni ve preli na djelo.

5890

Eto tako, Eustahije... a

ja
sluam unutra cijelu...
cijelu

proceduru...

do

posljednjeg uzdaha. Ne
znam vie
kakav sam glas ispustio,
ali

mora

da

je

bio

5891

nekakav osvetniki krik,

jer on je
odmah skoio iz kreveta
i stao me traiti po sobi.
Ja tada bubnem laktom,
"tu
sam"...

5892

- Kako? - zaprepasti se
Melkior - zar se niste
bojali? - Sjea se svoga
"povlaenja" kod Enke...
-

Mogao

vas

je

na

mjestu ubiti.
- Mogao je... ali elja za
osvetom bila je jaa,

5893

Eustahije.

Uostalom,

goli
mukarac

ormaru

(tada sam, znajte, jo

bio mukarac)
zakljuan izvana, pa jo
i klju izvaen iz brave!
- elite li jai dokaz o

5894

kurvinstvu ene? On je i
stao vikati, kao Othello
kad je zahtijevao rubac,
"klju,

"klju",

"klju,

prokleta droljo!" a ona

razuzdano
krevetu,

hihoe

5895

zabavlja se. Uivite se,

Eustahije, u tu situaciju!
Napokon,

kad

je

ve

izluen
dokraja htio da je davi,
da

razvaljuje

ormar,

dala mu je klju. Za uho

me

5896

izvukao

kao

aka...

Naravno,

tako

sam

mislio, to nije bio on,

suprug, ve
nekakav golemi sportski
natovjek!

Osveta

je,

dakle, opalila u prazno!

Nita to

5897

"za uho izvuen", nita

gol

(astenina,

intelektualna

graa,

zamislite, pa s
trbuiem) nita to se
ona smije (a kako i ne
bi: zamislite, dva gola

5898

kretena!)...

osveta,

osveta

je

izostala

sasvim!

Boe,

zato

sam samo rikao tamo

u ormaru! Zatim, kad
me

bolje

pridruio

pogledao,
se

njezinom smijehu.

on

5899

Uvukao
krevet

se
pa

njoj

tako

njih

dvoje pokriveni rugaju

se meni golom...
Dobro,

mislim

jadan,
skupljajui

onako
gologuz
svoje

5900

odjevne

komade

po

ormaru,
dobro, doi e kraj i tom
kurvinskom

veselju.

uinio sam kraj.

- Osvetili ste se! - klikne
Melkior pridruujui se
svesrdno Maestru.

5901

Dakako,

Eustahije,

dakako! I to vrlo brzo!

-A kako?
- Tako, da se drugi put
odigrao

vodvilj

dramatskim svretkom,
a reirao sam
ga ja!

5902

- Kako...
-

Cilj

je

posvetio

sredstvo. Ne zamjerite,
Eustahije

estiti,

anonimnim
pisamcem.

Umjesto

mene bio je suprug u

5903

ormaru.

Osvetnik.

Odjeven, dakako. I
naoruan nekim djejim
pitoljiem, tek toliko
da bi ih mogao gole
izagnati na
ulicu.

5904

Melkior

je

sluao

osjeajem

slatke

odmazde: sav je bio u

ulozi "osvetnika"; ni
"pisamce" nije zamjerio.
- Ipak ste izmislili ovo
posljednje? - Htio je biti
siguran u svome

5905

zadovoljstvu.
- Zar mislite, Eustahije,
da

bih

bio

kadar

propustiti

takvu

nasladu? Bio sam

ondje pred kuom kad
su

Adam

Eva

5906

protjerivani iz Edena... i
smijao sam se kao
duh
uvjeravam

paklenski,
vas,

sve

nekako na hu da bi bilo
to pakosnije.
Marinkovi Kiklop

5907

- On vas je opazio? Melkiora

su

zanimale

pojedinosti.
- Suprug? Ne, odmah je
za njima zalupio vrata...
tek

tada

sam

pojavio, huhu...

se

ja

5908

onaj

vas

je

prepoznao?
- E, to je jedino to mi je
pokvarilo

sveanost.

Nije bio onaj, ve neki

drugi,
suptilniji,
reketa...

majstor
Sada,

kau,

5909

nekog afrikog vladara

ui toj
vjetini.
- A kako se ona drala?
- Neduno. Rukama je
skrivala

svoje

instrumente... 0, to je
bio jedan od

5910

najuvenijih spektakla u
povijesti

ovog

naeg

grada! Moete zamisliti

kakav sam
lani

napisao

"drutvenoj
"Adam

kronici":
Eva

na

5911

gradskim ulicama!" Sef

me
je pohvalio...
Melkioru

nije

Maestrova
Tako

je

bilo

do

hvalisanja.
to,

Vivijanom...

dakle,

5912

(Kao da se pojavilo neko

"novo

olakanje"

"definitivno
osloboenje"...)
ukoliko

sve

izmislio?...

ovo

nije

Uostalom,

zar je nisam ve ranije

pokopao?

5913

Jesam,

pokopao

sam

svoju mrtvu dragu...

- I ba ju je tako... golu
istjerao na ulicu? - upita
svejedno. Moda je ipak
izmislio...
- Ba tako, kao da je
sluao

moj

savjet.

5914

Uostalom, bila je jedna

takva
sugestijica

anonimnom pismu, ako

me pamenje ne vara,
prolo je odonda neto
godinica.

5915

- Znai, ona je tada bila

jo vrlo mlada?
-

Vrlo,

Eustahije.

vrlo,
Ako

vrli
joj

tome elite nai neko

opravdanje...

5916

- Ne elim ja nita! ree razdraeno Melkior.

- to se ona mene tie!
- E, a propos "tie", htio
sam vas upravo upitati:
vi ste se s njom poblie
upoznali?

5917

Melkior

ga

namrgoeno

pogleda
i

nepovjerenjem:
- Jednom sam s njom
sjedio

kod

Adama,

kiromanta...
- Pa jesu li vas, he-he...
uortaili?

pakosno

5918

zakilji

Maestro.

No

moda je to
i zbog dima s cigarete
tako pogledao, pomisli
Melkior

nekim

strahom: pitanje
je bilo i odvie jasno.

5919

- Ne razumijem vas...
kako "uortaili"?
Marinkovi Kiklop
- Ne sluajte vi mene,
Eustahije, ja sam zao
ovjek - ree Maestro i
ponovo

5920

zakilji

onako

neobjanjivo.
zaista,

zaista

No,
vam

kaem, uvajte se
arobnjaka Adama. Ovo
vam je oporuno: Ono
to nitko ne moe, to
moe podlac.

5921

Sjeti se, ovjee, da si

prah... No njemu e ve
netko zavrnuti iju...
"Zavrnuti

iju",

preventiva!
otkrio

don

prst. Znai,

to

je

Melkior

je

Fernandov

5922

djeluje on, djeluje... Ali

samo kao prst - podsmjehne se Melkior.
- A to se mamca tie nastavi

Maestro

nekom urbom - rekoh

vam, do tri puta

5923

pljunite. Ja sam se triput

brijao, a vi, Eustahije,
pljunite

tri

puta,

zaredom!
-

on

pouno

podie

kaiprst - to vam kae

upropateni roditelj na
samrtnikoj

5924

postelji.
Maestro
saaljenjem
prema

nekim
pogleda
sloenom

krevetu:
- Bio bi sada red da se
tamo ispruim i da vam

5925

dadem

blagoslov...

ali

tko e
sada

to

rasklapati...

zbog ceremonije...
- Ja u.... - pouri se
Melkior i zaustavi jezik
zubima - to jest, dobro
bi bilo

5926

da

prilegnete,

ve

je

kasno, umorni ste, a i

dosta ste popili...
- A vi da mi pobjegnete?
A-a,

ne

doputam,

Eustahije! Vae mi je
svjedoanstvo
tit protiv klevete.

5927

- Tko e vas klevetati?...

i zato?
- Humanisti... iz kavane
"Corso"...

zbog

"kapitulantstva". Ja sam
im rekao,
onako,

preko

ramena,

da fukam na njihovu

5928

Budunost. Ne dam ni
nokta s malog
nonog prsta za njihove
elektrine
Uostalom,

centrale.
na

malim

nonim prstima
ja i nemam nokata, to
su neka kopita, neto

5929

to

se

pretvorilo

uljeve... od
pjeaenja. Eto, ne dam
svoga pjeakoga ulja
za

sve

elektrine

energije Velike
Budunosti! Sto e one
nama

pjeacima?

Ja

5930

potujem

ljudsko

hodanje.
-

To

ste

rekli

don

Fernandu?
-1 njemu... i ostalima. Ja
potujem
ljudsko
Zgreni

uspravnost,
dostojanstvo!

5931

kreten u limenoj kanti

to juri ulicama - zar je
to jo ovjek? Pilji preda
se,
oi mu iskoile iz duplja
kao ludom vjerniku; ne
smije se osvrtati jer e
se

5932

pretvoriti ne u biblijski
stup soli ve u hrpu
eljeza i govana... a uri
mu se
u BUDUNOST, ha-ha,
moj Eustahije!

5933

- Znai, ovjeanstvo bi
se

moralo

odrei

tehnikoga napretka?
Marinkovi Kiklop
-

ovjeanstvo...

tugaljivo

se

osmjehne

Maestro. - A moda bi
se i odreklo

5934

"ovjeanstvo"
tko

upita?

da
Ali

Eustahije,

ga
tko,
pita

"ovjeanstvo"?
"ovjeanstvo"
samo

ruke,

ima
energiju

svojih deset prsta... Ne

zna ovjeanstvo

5935

to su "konjske snage"...
ukoliko to nisu snage
konja na etiri noge. A
znate li vi, Eustahije, to
su "konjske snage"? E,
ne znate! Pogledat ete
noas

5936

kad doete kui u "Petit

Larousse

illustre".

Sramota je, Eustahije, u

ovo snano
konjsko vrijeme ne znati
to je konjska snaga! HR
A znate li vi, deputatu

5937

ovjeanstva,

to

je

energija?
- Sposobnost... - Melkior
se smijao, zabavno je
poela
mislio je

protkati

no,

5938

on - sposobnost da se
izvri neka radnja... tako
nekako...
- Sjednite, Eustahije, ne
znate!

uzvikuje
-Sposobnost

profesorski
Maestro.

5939

tijela, ti-je-la, magare,

da izvri neku radnju!
Mora se materijalistiki
naglasiti tijelo, dua ne
dolazi

obzir,

to

je

teologija. Evo, moje tije-lo

5940

sada ustaje i hoda Maestro uini nekoliko

odreitih koraka - eto, to
je
ENERGIJA... kada je ti-jelo sposobno uiniti neku
radnju. He, ali ono

5941

nevidljivo to hoda po
ici, nema tijela a nije ni
dua

umrlog

ekvili-

brista...
ha? Vi mislite da je to
tako

samo...

pitalica?
napravi

narodna
Maestro

5942

govorniku

pauzu

gledajui u svog "aka"

s

podrugljivim

iekivanjem. -1
religija
najmiliji

Budunosti,
Eustahije

nastavi pouno, poto

"ak nije

5943

odgovorio" - ima svoje

bestjelesno,
boanstvo,

nevidljivo
prisutno

svim
stvarima, na nebu i na
zemlji. Opasno po ivot!
Ne diraj tog boga bez
potrebe! -

5944

to

je

prva

najvia

zapovijed. Starog Boga

Stvoritelja

ne

boji

se

vie nitko;
plaio je nekim ognjem
koji
zaas

danas

vatrogasci

pogase.

Nevidljivi to

Ali

5945

juri

kao

mahnitac

po

icama (Maestro pokae

palcem

preko

ramena

prema prozoru)
hajte,

na

njega

vi

uperite mrk! - sprit e

vas kao giricu. U tome
je, eto,

5946

Eustahije,

specifinost

nove teologije.
Maestro odahne. Izvrio
je

znaajan

iakao

iz

posao:
naune

tajanstvenosti tu
"novu
budalatinu",

ljudsku
to

5947

"mistino

lice

od

nedokuive vanosti za
ovjeanstvo"... A sve
persiflirajui

ekstravagantnim
metaforama... jer on
zvidi,

kao

to

je

poznato, na sve stvari

5948

na ovome svijetu. I na
onome... ako
ste i to htjeli znati.
Bio je zadovoljan. Vidio
je Melkior kako mu lako
podrhtava
Marinkovi Kiklop

5949

podbradak
sretnog

od

nekog

osmijeha,

ali

nije dao da mu se lice

ozari i
vidljivim zadovoljstvom.
On je morao ostati u
ulozi patnika.

5950

- rtve trae - nastavi

Maestro uivajui oito
u

pakosnoj

patetici

svoga glasa,
sav ispunjen eljom za
nekim
Poloi

prkoenjem.
svoje

nakovanj

prste

na

5951

Budunosti

da

pretuemo!
otkinemo

ti

ih

Da

ruke,

ti

da

ti

noge slomimo, da ti od
lubanje
pepeljaru!

napravimo
Budi

muenik! Tvojim emo

5952

imenom

nazvati

gigantski
hidro-hram naega boga
ELEKTRONA!
Eustahije!

Ali

Eh,
ja

sam

ateist! Ne nasjedam
pjesmicama pjevanim u
maru.

5953

Maestro

se

podrugljivo,

smijao
zajedljivo

gledajui Melkioru u oi
kao da ga
izaziva.

Kosa

mu

se

nakostruila kao perje u

razjarena pijetla. Oi su
mu ve

5954

sasvim

staklene,

izbezumljene

od

pia;

na nosu mu ispucala
kora od osuene krvi
a lice podbulo, crveno, s
tamnoljubiastim
pjegama

gusto

ispletenom mreom

5955

nabreklih ilica. Ovakva

se

lica

javljaju

stravinim projekcijama
mate kad
nas

hvata

san,

misli

Melkior.
- Molim vas, Maestro,
leite - (kad bi samo

5956

htio, zaspao bi) - a ja u

ovdje
sjediti

razgovarati.

vama
Rasklopit

u vam krevet...
- Ne, Eustahije - Maestro
digne ruku odluno - ne

5957

doputam. Ako legnem,

zaspat
u kao luda djevica. Ja
moram

biti

budan,

Eustahije, ne dam ovu

no. Hou da je
podijelim s vama kao
Sokrat s... onim to ga

5958

je

nagovarao

da

pobjegne. No vi ste
vie onaj drugi... kako
se ono zvao?... plaljivi
uenik.

Sokrata

kukutom, a
mene
ELEKTRONOM!

bogom
Kakva

5959

ast, ha-ha... ubio me

bog! Ali kakav bog! odjednom

kao

da

se

rasrdio - ne, to nije ast!

Bog, a porijeklo mu je
od nekakve
smole, od jantara (tu
smolu su stari Grci zvali

5960

elektronom) rekli bismo,

dakle,
bog

Smolko,

ljubazni

moj Eustahije. Prati me

smola

do

posljednjeg

asa.
Melkior se uplai:

5961

- Sto to govorite, ludi

ovjee?
-

Bojite

se,

he-he,

Eustahije, da vam ne
uzdrmam vjeru? Vie ne
znamo ni cipelu
svezati a da u neto ne
vjerujemo. Ne bojte se,

5962

najljubazniji,

ostat

vam
uvijek neki mamac tek
toliko ispred nosa da
vam

draka

njuh,

ali

zubima ga
neete dohvatiti nikada.
Pa eto, vjerujte u tu

5963

Vjeitu

Kobasicu

(Melkior se
sjeti

Kurta

idite

za

zadre)

njom...

ali

znajte, vi zagristi u nju

neete
nikada.
Marinkovi Kiklop

5964

- Moda ja i ne traim
nita

opravdati

pokua
Melkior

se
i

naljuti se na sebe
u isti as: - Ako me
smatrate budalom...

5965

- Niste vi budala, mudri

Eustahije, ali ne znate
ivjeti in-di-fer-entno.
-

vi...

znate?

razdraeno ree Melkior.

- Ne ljutite se, Eustahije,
nisu znali ni mudriji od

5966

nas.

Ostavili

su

za

sobom
hramove,

djecu,

piramide,

simfonije,

knjige... svoje mumije. I

vi biste htjeli
iza

sebe

mumiju,

ostaviti
makar

5967

ovolicnu, ali da se nae

u Budunosti embrio
vae slave u piritusu.
Vi

ambiciozni

zamiljate...
- Ne ubrajajte mene! prekine

ga

Melkior

5968

srdito: zar nije i sam

razmiljao...
- Dobro, ne vi, oni...
drugi,

fu-tu-risti

pomirljivo

prihvaa

Maestro zamiljaju
kao

neku

Budunost
Konanu

5969

Sveanost,

Veliku

Paradu: izai e svi s

odlikovanjima...

poslije - nita, san. Sve

e stati u inkantaciji, u
apoteozi,
kao

Gunduli

na

sveanom zastoru nae

5970

Opere,

iva

slika

za

vjenost. Ha-ha,
najljubazniji

Eustahije,

slika Stranog Suda nije

nita naivnija od toga,
ondje
ima barem dinamike i
straha,

nekakve

5971

ozbiljnosti...

Ah,

zato

poznanstvo

sa

svim

ljudima!

-patetino

nisam imao

uzdahne Maestro.
- A to biste sada s tim?
- nasmije se Melkior. -

5972

Da

im

ostavite

svoju

uspomenu?
-

Sada

samo

elim

svoj

ostaviti

neoteeni

kostur, Eustahije -ree

Maestro
mrano i kao s nekim
predbacivanjem - prema

5973

ugovoru,

gore,

Institutom... Da bi
studenti mogli na meni
studirati

lijenicima,
postati i sami

postati
a

zatim

5974

kosturima.
Eustahije,

Eto

vam,

jednakosti

bratstva!
Maestrova

glava

tada

klone od umora i pia

najprije na rame, ali na
ramenu ne

5975

nae

uporita,

pa

nemono klizne naprijed

i bubne o golo drvo
stola. Nije ni
pokuao da je rukama
prihvati, da ublai taj
pad. Zvuk je bio tup i
vjerojatno

5976

bolan, ali on kao da

nita vie nije osjeao.
Sada e ga savladati
san, ponada se Melkior.
Gledao

je

sasueno

blato na
njegovom
tjemenu:

golom
"Prljava

5977

ela"... Bacali su ga i
tukli na njezine oi.
Fredi ga je tukao, a ona
je,

po

svoj

prilici,

uivala. Vivijana.
Melkior izgovori to ime s
tunim podsmijehom i
time je sve

5978

Marinkovi Kiklop
domislio i izrekao sve.
To

je

gotovo.

Ustrijeljeno.

Sam

je

komandirao plotunom.
Pali! On ponovi tu kaznu
s

nekim

bezvoljnim

bijednim oajem.

5979

Bio je umoran. Kako je

jo duga no u oujku...
Oi

mu

se

same

sklapaju, nemaju
vie to gledati, htjele bi
da spavaju. Ali glava ne
spava... po-navlja u sebi

5980

mehaniki,

no

rijei

ostaju bez znaenja, indi-fe-rentne.

to

je

opazio.
Maestro

se

ne

mie:

mrtav ili iv? - sve je

sad in-di-ferentno, kao
da je san. I

5981

te su rijei jeka iz jako

ubrzane,
slike

uznemirene
na

granici

matanja i sna...
park i mrtav ovjek u
bijelom odijelu pliva u
bazenu... izmeu nogu
trca

5982

vodoskok...

nijema

projekcija bez pljutanja

vode. (Prestala je kia.)
Lave

pasa

uznemirena

no,

eljeznice

pla
jecaju

daljine, proljetni vjetar,

5983

mlad,

uzdie

pred

Maestrovim balkonom...
sve

tumai

Melkior

obamrlim ulima.
Zii-zii-zii...
pred
nonim

oglasio

kuom

se

svojim
glasom,

domain, kao cvrak

5984

Dickensov,

on

Dalekovod.
- ujete li, Eustahije odjednom
Maestro

progovori
zlovoljno

podiui glave

ne

5985

- ujete li taj sirenski

zov? Zaepite mi ui...
voskom, Eustahije.
- Spavajte, Maestro umiruje ga Melkior - to
je povjetarac, uskoro e
dan.

5986

- Valja rei novi dan,

Eustahije...
spek-tivnosti

zbog
i

permi-ni-

malnog
optimizma...
On ustane i protegne se
reklo bi se trijezno.

5987

Znai,

nije

spavao,

zakljui
odmarao

Melkior,
je

misli

na

kvrgavu stolu. Na elu

mu je ostao zvjezdasti
znak kvrge iz drveta:
eto,

jedan

znamenovanih... sa

od

5988

zvijezdom na elu, sa
iskrom

oku...

misli

Melkior.
Maestro otvori vrata od
balkona, mirisni svjei
zrak nahrupi u smrdljivu
sobu.

5989

Osjeate

proljea,
upita

li

dah

Eustahije?
s

pritajenom

ironijom. - Zato su
u meni nabujale vode.
Ja ne volim Turgenjeva,
a vi? Idem da upravim
svoj mrk,

5990

Eustahije - ree izlazei

na balkon - moda u
lukom

dosegnuti

Vjenost. Zbogom,
i sjeaj me se...
-

Dokle

smuenoj

pamenje
mi

glavi

5991

stoluje,

moj

bijedni

due, sjeat u se
tebe

patetino

odrecitira Melkior. Opazi

da mu je ohrapavio
Mariiikovi Kiklop
glas.

Od

puenja,

bdijenja
sutra

i
se

5992

odmarati cijeli dan... i

spavati,
spavati... Uinilo mu se
prelijepo

to

"sutra"

nasmijeio se.
Maestro je
ve

mono

s balkona
"upravio

5993

mrk",

ulo

se

kako

pljuti vodopad...
Djeaka igra, briselski
mali popianac to se
poigrao u parku svojim
malim
vodoskokom. Smjekao
se

Melkior

oslukujui

5994

um

male

intimne

kaskade. A-ah
mannequin-pisse... ree
zijevajui. No jo nije
dospio zaklopiti usta a
opazi
kako mu se ipak sluh
osvre s nekim ozbiljnim

5995

zanimanjem

za

onim

tamo umom...
vidi svjetlucavi luk gdje
se prkosno propinje i
stremi preko ove noi
nekamo
daleko:
pokropi

hoe

da

oklevetanom,

5996

simbolinom

vodom

itavu Budunost i sve

to se u njoj krije... da
dosegne

Vjenost

svojim preziranjem.
Pred kuom se ponovo
oglasi

umiljato,

toplo

5997

zrikanje zriii...zriii... kao

da
eli

ponuditi

kunog

toplinu

ognjita

udobnost sna.
Melkiora
obasja

odjednom
neka

stravina

5998

jasnoa! Kao da su se u
njemu provalile
stijene

neke

obine,

druge,

svakidanje

svijesti, kao u bljesku

iskre, u
trenutku

shvati

Maestrovu

"novu

5999

novani",

"originalnu",

"medicinski istu" smrt.

Nije dospio da vrisne,
da

istri

Maestro

na

balkon...

je

svojim

"lukom" ve bio
dosegnuo Vjenost. uo
je

njegov

udno

6000

izmijenjeni,

mukli

nekako iznenaeni
glas, kao da je srdito
pokuao proistiti grlo
za novu besjedu "estiti
EustahijeL. ali od svega
izalo je samo muno

6001

mumljanje,

smrtni

hropaci zatim
meki i reklo bi se obzirni
pad, kojim kao da se
htjelo rei "eto, to je
sve".
Marinkovi Kiklop

6002

Musirati srce, masirati

srce... Svi su to govorili.
Okupili

su

se

oko

usnuloga i
ini

se

pokojnog,

izvjestan
prodanog...

na

nain
Bio

je

prebaen preko eljezne

6003

ograde balkona kao za

neku sveanost, sav u
cvijeu... Aon se alio:
zatvorio
oi

tresao

mrtvo
tandrkavim

se

tijelo

kao
na

taljigama,

kao da ga struja

6004

trese.

Jo

elektrina

djeluje
groznica,

mislio je Melkior. Krele

mu je radio
umjetno

disanje:

to

valja, govorio je diui i

sputajui
ruke,

Maestrove

6005

pumpati zrak, on sada

nije drugo nego pumpa,
roniocu

je

neophodan

zrak... Ugo se
smijao: pumpa! Oca mi
Parampiona

bludnika

Kalista, ovo e njemu

jedino pomoi! i

6006

zalijevao ga rakijom iz
vrtne trcaljke za povre
i cvijee. Gledajte, mie
mu
se

uho...

"Na

Ombrelionu, gori pustoj,

on je govorio", iz sobe
je zavapio

6007

Melankolik.

Tko

govorio?

pitao

je
je

Melkior. - Onaj koji je

tamo
prelomljen... i koji e
uskrsnuti

prije

nego

pijetao triput... jer mi

znamo

6008

zato

pijetao

pjeva,

apui doda Melkioru i

namigne mu povjerljivo.
"Ne dam
vie, ne dam!" To je
vikao

Thenardier

otimao Ugu trcaljku iz

ruku. "Tko e mi

6009

platiti

ono

to

je

polokao za ivota? Neka

mu je zemlja... odnio ga
avo!...
neka

mu

polokala!"

je

zemlja
"Na

Ombrelionu... Dajte mu
muice u glavi i zvrk,

6010

mora oivjeti!" vikao je

Melankolik i angrizavo
udarao nogom. "A vama
u
veeras
Aligator
Melkioru)

kad

se

javi

(aptao

je

pokazati

migove. Ima ih devet.

6011

Pst, to je tajna este

ljestvice. Proite, kao da
se ne poznajemo"...
Cikorije

je

plakao:

Uitelju!... On jedini je
njega

volio,

Melkior i

mislio

je

6012

predbacivao sebi svoje

tvrdo srce.
"Eto ti, sad e uvidjeti
koliko

si

Odnekud

se

Fredi i kesio

upalj!"
stvorio

6013

se

nad

Prelomljenim

Preko Ograde, "a ja sam

eerna trstiMarinkovi Kiklop
ka, ha-ha"... i bacio mu
je rainu granu s trnjem
na oko. "eerni, slatki
Fred", klicala je Vivijana.

6014

Okupilo

se

veliko

mnotvo oko njega, mali

je balkon ispunjen do
posljednjeg
mjesta.

soba

je

prepuna, i svi hodnici,

stubite, sve dolje do
ulaznih vrata.

6015

Pred

kuom

je

masa

vikala: Objesite na zid

drolju!

Pljunite

je!

Odnosilo se na
Giocondu; stajala je nad
njim, osmijeh joj nije
silazio s lica.

6016

Fredi je govorio Vivijani:

"Ne boj se, ne mogu ti
nita, ja sam tu."
"Ipak,

Fred,

ako

me

stave u okvir i pijunu?" drhtala je Vivijana.

"Ma tko e te, ja sam
tu!" - To je ve govorio

6017

ATMA.

kunom

ogrtau, s bijelim
alom, s paukom. Ona
se privila uz njega, "ah,
Mac!" On ju je odgurnuo
blago:
"ekaj,

tu

mi

valja

masirati, srce". Ispruio

6018

je

duge

kotunjave

prste prema
prelomljenome Maestra
i uzeo arati: "Dakle,
oe? Bila je bosonoga...
Dakle,
oe?"

6019

"Valjda

ga

ne

misli

oivjeti, Mac?" - pitala je

ona u velikom strahu.
"O-i-vje-ti?"...
ATMA

otegne
gledajui

podrugljivo Melkioru u
oi. Njegove se

6020

oi

sasvim

stopile

se,

zbliile,
kao

dvije

kapi, u krupno, tvrdo,

izbuljeno oko,
plavo kao ljiva.
Polifem! protrne Melkior.
"Ah-ah, ne, ne", nasmije
se ATMA svojim rijetkim

6021

zubima.

"Polifem,

ne!

Embrio
slave u piritusu, je li? A
ovamo

svaki

as,

ivotinju na vagu: jedna

kost i
jedna
bubnju,

koa...
je

Koa
li?

6022

Domovini...

juha?

Ah,

ne, ne, vas e

veerati

Kro-ko-dill

Aligatooor!"

pozove

zatim ATMA monstruma.

"Jesam li vam govorio
jo ondje?" - aptao je

6023

gotovo

bez

daha

Melankolik. "Mig
do miga, devet."
Na

ATMIN

poziv

zatalasala se beskrajna
Duina Crva Velikog. Iz
svakog pokreta

6024

bljeskale su munje, orila

se grmljavina...
"I propast bit e to"...
jaukao

je Melkior,

ali

nekako zapijevajui kao

da u
tome
veselja.

ima

nekakvog

6025

"A ja sam ga popisao,

Eustahije,
govorio

ha-ha"...
je

Maestro

savijajui se (od
smijeha)

oko

ograde.

"One noi, sjeate li se

dosegnuti
Marinkovi Kiklop

6026

vjenost? - e, te noi
sam

gaja...

Ha-ha-ha,

ubila me munja!"
"A to u ja, Maestro?
Na mene je sad doao
red, on dolazi bijesan,
uasan..."

6027

"Popisan! Zavucite se u
Vatikansku knjinicu na
est

godina...

otmjenoj
oskudici,

dronjcima

punim dostojanstva". Nakon

"Dajte se

razmiljanja:

6028

ukopiti!
Eustahije

Bit
Eunuh,

ete
to

ete bolje! Uh-uh-uh"...

zabavljao se
Maestro.
Tad se iz daljine, kao da
govori

jeka,

uo

6029

otegnuti

vapijui

don

Fernandov glas:
"Ne
hvatajte

pijte

vodu...
trovae

izvora... ne pijte vodu"...

Dolje u masi nastalo je
panino

komeanje,

6030

povici, strka, odmah su

se dali na
hvatanje trovaa. "To su
oni njihovi traju"... A ja
sam

maloas

popio

pune dvije
ae, misli Melkior sa
slau oajnika, osjea

6031

nekakvo

junatvo

trbuhu, kao
djeak koji je progutao
gumb.
Onda neki dragi glas,
trijezan,

usluan,

tu

blizu, iz susjedne sobe:

"Ovo nije

6032

vjeba, graani. Naa je

zemlja

napadnuta.

Poeo je..."
Melkior je sam izgovorio
tu

rije,

zatvorenih
ponovio je.

sebi,

jo

oiju,

6033

"Dobro jutro", ree, a

nije se jo odricao sna.
elio

se

vratiti

labirinte
lanih zvukova, u jeke
prijaznih daljina; pustiti
spavaa
rijeima;

da

se

igra

6034

ostaviti
jedno

buenju
jutro

iz

jo

onoga

svijeta... ali glas je iz

susjedne
sobe uporno ponavljao
lekciju, uio je neki teki
jezik: Graani, ovo nije

6035

vjeba. To to ujete, to
pucaju nai topovi. Naa
je

zemlja

napadnuta.

Poeo je
rat.
Nai

topovi!

ganuto

slua Melkior. Vidio je

6036

okorjele ratnike, nae,

neustraive,
s

osmijehom

sigurnosti...

Ori-jen-ti-

rane...

mahovini,

po

"sluaj amo, vidi

ga..."

rasulo

konjunice:

slici
sapi

6037

Cezara... iak, laj na

arulju... mar,
mar, da te moje oi
vie ne vide...
Jutros rano na je glavni
grad... neto kao grom
prekrilo
susjedne

je

glas

iz

6038

sobe. Spiker je pribrano

proistio grlo. "Gui ga
ganue od rike naih
topova!"
Melkior pokuava vratiti
onu ganutost, no same
rijei ne vjeruju svojoj

6039

reenici, sprdaju se s
njezinom milinom.
"To

je

protuavionska",

ulo se s ulice.
Pucaju na Kurta. Melkior
ga vidi gore visoko u
zraku, "dunost,
Marinkovi Kiklop

6040

gospodin

profesor",

gleda

iza

svoj

ondje
"Ugodni

ugla

kuti"...

Hm, udi se
ushieni Kurt.
"A

gledajte

ga

gaa, slijepac!"

kako

6041

"Visoko

je,

ovjee,

odvie visoko. Izviaki,

taj ne nosi bombe."
"Taj nosi bombone za
nejaku djecu. Sto sam
vam rekao, eno, baca
okoladu, oni
toga imaju napretek."

6042

"Baca letke, letke!" - s

prozora dovikuje sudac,
poduava glu-pake na
ulici.
emu biti nepristojan,
jo bi mogli stvarno otii
po bombe.

6043

"ovjee, ne ljuti se",

kae Melkior.
Ne pijte vodu, ponovo
se oglasio spiker. Ima
mjesta

sumnji

da

su

neprijateljski
agenti otrovali vodu. Ne
upotrebljavajte

vodu

6044

dok

vam

ne

javimo

rezultate
analize...
"Sasvim

glupa

propaganda!" - govorio
je gnjevno advokat na
stubitu. "Pa oni e

6045

ve sutra biti ovdje... i

to e... otrovati sebe?
Sasvim

glupa

propaganda.
Danice,

donesi

vode!"
"Joj, tata, nemoj..."

au

6046

"Glupao, donesi au
vode!

Onu

veliku,

iz

kuhinje!"
"Moda ipak, doktore"...
uo se zabrinuti glas
gazdarice.
"to

ipak"...

vikao

je

srdito advokat. "Pokazat

6047

u vam odmah tko truje

ovaj
narod!

Oni

da

su

otrovali vodu? nemaju

pametnijeg posla... Pi,
pa to je
mineralna!

to hoe,

da ti ja razbijem glavu?

6048

Rekao sam, natoi au

vode!"
"Kad se bojim, tata..."
Ne boj se, keri, govori
joj Melkior, tvoj tatica
znade da trovanje nisu
imali u

6049

planu... I Kurt i ATMAi

tata i teta... Vivijana...
svi su oni znali... Moda
je
ipak

imao

pravo

don

Fernando...
"No, evo, i to mi je
sada?" - Advokat je na

6050

stubitu ad hoc izvrio

analizu i
postigao eljeni efekat.
Stanari su ga gledali s
respektom kao upueno
lice u
ovo neto novo to se
sada zbiva... A tko zna

6051

to

jo

iz

svega

toga...
Povlaili su se u svoja
gnijezda; zakljocale su
brave... za svaki sluaj.
"Ha,
derao

otrovali
se

za

vodu",
njima

6052

advokat, "neka mi samo

jo to netko
kae!"
Melkioru

doe

da

zavie: evo, kaem ja!

no ipak zavue glavu
Marinkovi Kiklop

6053

pod

pokriva

glodati

uzme

svoju

ve

oglodanu kost: o, tijelo

moje...
Tako u intimnom mraku
erotiki,

kanibalski

on

osjeti miris svoga tijela.

Ovako

6054

valjda

osjeaju

ljudoderi

ene...

znai, ja bih sebe elio

ljubiti i jesti?
Kosti

(koljeno

mu

se

zateklo u ruci) oglodati

kosti,

obljubiti

Samobludni

sjenu.

6055

autofag.
Uzbudljiva

blizina

vlastitoga tijela. I stane

(kao one noi na tvrdom
leaju u
vlaku)

pretraivati

tu

svoju udnu graevinu.

6056

Dakle,

neoteen

kostur... o, moj
bijedni due, tu lei jo
sa mnom. Znade zakone
poluge i vage i hodaj,
skoi,

6057

tri, lezi, sjedni; zna to

na poledici znai "mogli
bismo pasti", to znai
"moj naklon" i udarac
nogom

(desnom

ili

lijevom, prema elji) to

znai lako

6058

pomicati ruku po papiru

i

za

sobom ostavljati

crne,

savijene,

prepletene,
iskidane

konce

izmuenih misli. Cijevi,

ventili, mjehuri, pumpe,
membrane, niti,

6059

mree;

mehanika,

optika, akustika: svijet

rastavljen na tonove i
boje, mirise,
okuse,

hrapavo

glatko, u tvrdo i meko,

toplo i hladno, u slatko i
gorko.

6060

Laboratoriji,

kabineti,

instituti,
instrumenti

precizni
za

sitno

mjerenje
sigurnosti
unutra lei
ovaj

ivota.

Tu

sa mnom

savreni

mudro otkucava,

svijet:

6061

u svome malom mraku,

svoje malo vrijeme... a
vani

je

rat.

onaj

smrtonosni
insekt ve je puten iz
Essena

leti

prema

ovom savrenstvu...

6062

S bukom su se otvorila
vrata i netko je upao u
sobu.
- Ha-ha, gledajte ga! Ugo je iskesio svoje crne
plombe. - Vani se rue
svjetovi,

on

ovdje

tjera neki samoblud! Hej

6063

svue

pokriva

Melkiora - mi
smo

napadnuti!

Gospodine, vani bjesni

rat!
- Kako ste uli? - udi se
Melkior

navlai

6064

pokriva na sebe. -Zar

nisu vrata
bila zakljuana?
- Ni tu prvu, i sigurnu,
mjeru
poduzeli

opreza
u

vrijeme. Prvo

ovo

niste
ratno

6065

je zakljuati vrata, a tek

onda pokriti se preko
glave. Ovako radi umno
zaostala
ptica bolje poznata pod
imenom noj.
Koji

gaje

avo

sada

doveo ovamo! - Nisam

6066

raspoloen

za

ale.

Pustite da spavam.
- I snivate moda? A rat
- nita, ala? Pa ovo je
protiv ovjeanstva!
Sve je njemu zabava,
ubila

ga...

Iritirao

je

6067

Melkiora u ovome asu

ekscentrini
neodgovorni
"parampionski stil"...
Marinkovi Kiklop
- Ostavite me u miru, do
avola!
napokon.

vrisne

6068

- Eh, kamo sree! I ja

bih

"u

miru"...

Immanuel Kant, ali oni

nee. ujete li:
napali su nas.
- Znam, pa to onda?
Da postavim pred njih
ploice domina?

6069

- Pa vidite, i nije tako

loe... kao prva linija. I
valja odgovarati tri na
tri,
pet na pet, pa u raznim
pravcima
zavaravanja,

zbog
klopke...

bravo! Recite, to

6070

ste sanjali?
Melkior

mu

odgovarao.

Leei

nije
na

trbuhu gledao je preko

ruba kreveta svoje
papue na podu. Stare,
vjerne,

izgaene.

Eto,

6071

nepomino tu ekaju od
sino,
strpljive, ravnodune za
sve

to

nisam

ja.

Nemaju pojma da su
doivjele rat. A
kada siem s kreveta
poljubit e me pobono

6072

u oba stopala i poi sa

mnom
ukajui

molitve

za

toplinu mojih nogu, za

moju udobnost, za sreu
moje
usamljenosti. Kako sam
ih zgazio! 0, moje dobre

6073

Papue, do sada nisam

ni
primijetio va predani i
tihi ivot tu dolje na
podu...
-

Hajte,

ustanite,

Eustahije, idemo.
- Kamo da idemo?

6074

- Pa gledati taj rat. To se

u

ivotu

moe

samo

jednom vidjeti.
- A to ete vidjeti?
- Kako to! Sve je sada
drukije. Moj je Kalisto
odmah
nakupovao gorke

jutros

6075

soli

deset

paketa

toaletnoga papira. Kae,

nestat e. Osim Erosa,
on je veliki
poklonik i svoga anusa.
Da ga vidite s kojom
pobonou
vjetrove - sveti

puta

6076

Franjo,

asna

rije,

razgovara

golubovima.
vama

Lako

smijati,

ali

se
ja

ivim
u toj atmosferi.
Melkior se nije smijao,
cijenio

je

brige

6077

gospodina Kalista. Eto,

on se makar i
na taj nain brine za
budunost,

ovaj

njegov sin...
-1 onda, znate - govorio
je sin - lijepo je gledati
buruje kako su

6078

problijedjeli.

Duani,

kue, a odozgo bombe.

Navaljuju

na

banke,

hoe uloge, a
nedjelja,
zatvorene.
kupovati

banke
Sutra
okoladu

pastu za zube. Rat je,

e
i

6079

gospodine. Moja majka

plae

da

nee

biti

brana

ni

sapuna

(vi

znate njezine
komplekse

istoe),

moj Kalisto, ah, stvara

zalihe

higijenskog

papira! To vam

6080

je ratno stanje to se
tie moje familije. Ana
ulicama

svi

neto

njukaju po
zraku

kao

ispustio
ugodan

da

je

neki
miris.

gledaju u nebo...

rat
ak

svi

6081

Odanle

se,

naime,

oekuje

glavna

sveanost.
Marinkovi Kiklop
Ve su se, kau, prole
noi

spustili

na

pe-

riferiji, pun ih je grad u

civilnim

6082

odijelima.
-1 vodu su otrovali nervozno

se

smije

Melkior, vilice mu dru.

-

Smijte

se...

no

po

gradu se mnogo uje

jezik Johanna Wolfganga
Goethea. A

6083

ene, one namirisane,

po

kavanama

uima

na

guten

striu
Tag.

Jednu sam i ja
oamutio

nekakvim

stihom, uz dvije suze, vi

ve znate... 0, Grlile,
sing, die

6084

Nacht ist lang... onda

ima

jo

jedna

rije,

tamo dalje, unbedacht,

a to je
to?... No veeras emo
zrikati o toj lirici, duga
je no...

6085

- A ujte - Melkioru se
grlo

stisnulo

ona

naa... (eh, naa!)... to

ste s
njom...

blagi

fluid

listopada...?
- to sam s njom, blagi
fluid... koja?

6086

Zna,

ivotinja,

dobro

zna, samo me... - Sto

sam

je

ja

zvao

Vivijana... valjda i
ona

oekuje

guten

Morgen?,
- Ona mu je, mislim,
pola u susret - ree

6087

ovla Ugo. - Ali to me

boli, nujni
Eustahije,

otila

oprotajnog

bez

poljupca,

bez dvije vlasi ili makar

jednog
nokta
sjeanje...

za

vjeno

6088

- Otila je... s Fredijem?

- Zar nije svejedno s
kim?

Nema

je,

odleprala golubica.
- Ili moda s ATMOM? pita se naglas Melkior.
- S kojom Atmom?

6089

- Ovim kiromantom... tu
ispod mene...
- Ha, ATMA. To ste mu vi
nadjenuli?

Ili

pokojni

Maestro? Recite, vi ste

bili s
njim one noi kad je...
prezreo

tehniki

6090

napredak? No ideja je...

priznajte...
Kakva

simbolika,

popisati

elektrinu

energiju!

Dostojno

jednoga... onoga Grka

to se bacio u Etnu.

6091

Ni

Maestro

se

nije

mogao sjetiti Sokratova

uenika...

"onoga

to

gaje nagovarao
da bjei"...
Melkiorova
visjela

je

glava

preko

ruba

6092

kreveta.

Vie

nije

gledao u papue,
zatvorio je oi. Vidio je
Maestrove mrtve ruke
kako vise preko ograde;
istegnute, duge, ravne,
kao

da

su,

tako

6093

ispruene prema zemlji,

htjele pokazati
prezir nebu iznad sebe.
Ruke... bez glave; glavu
je

progutao

kaput,

spustio se
nanie

pojeo

Maestrovu glavu. To je

6094

bila

slika

mutnom

sivilu Melkiorova
sjeanja.
IL..
Marinkovi Kiklop
"Smrt

je,

vjerojatno,

nastupila odmah"... bila

6095

je reenica iz Maestrove
"gradske
rubrike"

kojom

se

Melkior pokuao tjeiti.

Minuta ili dvije... koliko
je to
vrijeme za onoga koji
umire?

Moda

jedno

6096

veliko i udno trajanje...

koje je
reporter
skratio

"gradske"
do

nitice

"odmah", valjda da bi
bilo lako
[jednostavno, bez misli i
bez

nadanja?

Utjeha

6097

vlastitoj budunosti? A
ipak
upamtio je to je itao o
spaenom s elektrine
stolice!

Nakon

sedam

minuta,
ogromna ansa! "Znai,
i nakon struje jo nije

6098

sve izgubljeno, jo se
moe
ivjeti... kad se netko
prihvati,

zar

ne,

Eustahije?" Da, masirati

srce... moj
bijedni due!...

6099

Melkior se strese. Kako

to onda nisam shvatio!
Prebaci glavu na jastuk;
pogleda
u Uga s uenjem i
dosadom
zaklopi oi.

ponovo

6100

- Zar ste neto runo

sanjali, gospodine?
- On je to odavno bio
smislio,

pio

je

pivo,

vjebao se - govorio je
Melkior ne
otvarajui oiju. - "Smrt
ista"...

protiv

6101

mrcvarenja tijela, kako

rade prostaci
i

hulje...

Bio

je

ve

prodao i le...
- Da, "Tame", sjeamo
se,

"Anatomija

ili

rasprodaja organizma"...
Ah, jadni na

6102

kukac!

Znao

je

sve

ivotinje

Dostojevskoga. A ujte,
Eustahije... i ba je
tako... naciljao i pogodio
otprve?
Melkior

se

namrti

gaenjem i ne odgovori.

6103

- Ne mrtite se, imam

ozbiljnih

razloga

da

pitam. - Ugovo je lice

bilo doista
ozbiljno,
zamiljeno.

ak

6104

Za

vas

"ozbiljni

razlozi", ph! - prezirno

otpuhne Melkior.
- A moda ipak, dragi
Eustahije...

Ugo

se

smijuckao "tajanstveno"
- moda ja

6105

raspolaem

stanovitim

podacima, ha-ha? Zato

je izabrao ba onu no
za svoj
veliki izljev prezira, ha?
No, no, ne uzrujavajte
se,

to

nema

vama. Vas

veze

6106

je

uzeo

svjedoka
zbog

samo
one...

za

geste,

legende...

Ali

sjetite se, u kakvom

ste

ga

stanju

zatekli

pred "Corsom"? No da,

"iluminiranom"
odgovarao je odmah

6107

Ugo sam - ali on se i

ranije, vi znate, opajao
tom

sreom,

nita

osobito... nego
u kakvom jo stanju? - u
krvavom,

bolje

okrvavljenom... a znate
li tko je to

6108

uinio?
-

Pa

glumac

Fredi,

naravno.
- Eh, nije, vidite da ne
znate. To jest, nije Fredi
sam, a onaj kapitalni,
krvavi udarac nije mu
on zadao, nije u njega

6109

takva

egzemplarna

ruka. To je bila
ruka

teka,

koata,

lopata. Mora se znati Ugo snizi

Marinkovi Kiklop
teatralno

glas,

sad

odaje tajnu - te veeri je

6110

Maestro bio u "Corsu"

po zadatku,
kako se kae u jeziku
revolucionarnom.
Melkior

se

srdito

nasmije: - Vi ste ludi!

- Ludi ste vi! uli ste to
je on urlao tamo?

6111

- Nisam uo, stigao sam

kasno.
- E, a ja sam uo! Nisam
htio propustiti spektakl.
- Vi ste, dakle, znali?
-

Dakako.

popodne

Cijelo
u

sam

Dajdamu

6112

asistirao

vjebama

za

podvig. Tu je sve i
poelo. I Thenardiera je
optuio:
douniko,

ima

uho

duu

si

upisao u "petu
kolonu"; inuo mu je u
oko

sodu

iz

sifona,

6113

izvrio

pokolj

meu

kolonama
dumanskih
anku...

aa
Tako

na
je,

razjaren valjda zvekom

polomljenog stakla,
i

otiao

zadatka.

na

izvrenje

6114

- Kakvoga zadatka, ubio

vas bog!
-

Zadatka...

valjda

patriotskog... Trebalo je
da svrati pozornost nae
javnosti
na sumnjive tipove u
"Corsu"... ali ispalo je

6115

krivo.

Na

licu

mjesta

otvorile se
stare rane, vi znate ljubavne, i umjesto da
izazove paniku u petoj
koloni, da
pokrene
jednom

javnost,
rijei

da

6116

problijede pijuni, on je
sam dobio po organu
njuha

od

spomenute
koate ruke.
- Od ruke?...

ve
teke

6117

-... dobro poznate po

karakteristinom
pucketanju prstima...
- ATMA! - zadre od
srdbe Melkior. Sada mu
je sve postalo jasno.

6118

- Sami ste rekli da ste

tako

izvoljeli

zvati

arobnjaka.
- Ali zato je on mislio
da ga je glumac udario?
- Mislio je, da, i ne
sasvim krivo. Vikao je

6119

njoj i njemu i cijeloj

kavani da su
skotovi, pijuni, izdajnici
domovine,
petokolonai...

sve

je

znao napamet. Fredi

mu je, s obzirom na
prisutnost

dame,

6120

ponudio
pljuske

samo
i

gurnuo

neke
ga

ondje
u mrak, iza garderobe, u
one

ve

spomenute

arobnjake ruke. Tako

je opet

6121

Fredegarius-glumac
zablistao

jednoj

epizodi.
- ujte, a one... parole,
to jest taj zadatak, to je
djelo
Preven-

don

Fernanda?

6122

tiva... - doda Melkior i

osmjehne se zlobno.
-

Kako

molim?

prenavlja se Ugo, a sav

je nadut smijehom. - Ja
Marinkovi Kiklop
bih se, Eustahije, ako
dopustite,

uzdrao

od

6123

izjava

kombinacija.

Govorim samo
o svojim opservacijama.
Jo vam mogu rei, ako
to to vrijedi, da je po
vama
netom

spomenuti

srednjoeuropski mislilac

6124

pratio

diverziju

iz

telefonske kabine
simulirajui

telefonski

razgovor. A moda je i
stvarno javljao tamo u
neki tab

6125

razvoju

operacija...

ovo dodajem dakako s

velikom rezervom.
- Ali kako ga je ugurao u
to?

misli

naglas

Melkior. - Na to ga je
namamio?

6126

- Na oaj, Eustahije odgovori

Ugo

nekako

ozbiljno - na medicinski
isti oaj.
I na okanj do oknja.
Njemu je i tako bilo... vi
ve znate kako, pa kada
je jo

6127

naiao

na

nju

Frederikom-upljim...
to

da

vam

s
a

priam,

pratili ste sami

posljednje
zgnjeenoga

trzaje
kukca.

Zato je i odabrao ba taj

dan: neka se sve

6128

svri o istome troku,

good bye!
- Htio vas je nai poslije,
slao me u Dajdam...
-

Zbog

velike

scene

oprotaja. Bio je ljubitelj

teatra.
subjekt.

Patetian

6129

Melkior je sada mrzio taj

laki ironini ton. Radilo
se ipak o ovjeku,
zajednikom

znancu,

"Ludom

Kukcu",

plemenitom

Maestru!

elio je uzdii tu

6130

uspomenu
svoga
stanja.

na

rang

sadanjega
Maestro

je

otvorio ciklus. "Sad ste

vi
na redu"... Melkior se
strese.

6131

- Uostalom, tko zna to

nama

zvijezdama

pie?

ree

Ugo

gledajui "tragino"
kroz prozor. - A jeste li
kada traili od vaeg
zvjez-doznanca da vam
proita

6132

sudbinu?

Tko

zna...

vidjeli ste kakve su mu

oi.
"Ona

ne

mrtvaca"...

treba
sjeti

se

Melkior i ne ree nita.

-

Hajte,

ustanite

odjednom ree Ugo s

6133

nestrpljenjem

stane

ponovo skidati
pokriva. - Ponaate se
kao

boleljivi

dauphin

kome na krevetu javljaju

da je
poeo rat.

6134

- Idite, eto me za vama svim silama se brani

Melkior. - Potrait u vas
u
Dajdamu - obea tek
onako, da bi otpravio
Uga.

6135

- U Dajdamu? A gdje vi
ivite,

dijete?

zaprepasti

se

Ugo

teatralno. - Ne
znate da je monstrum
Thenardier
ucjenu

raspisao
na

moju

insolventnu glavu? Osim

6136

toga, od nekog vremena

pojavila se u Dajdamu
reklama

Baverovih

aspirina na
mjestu onog ovijalnog
pijanca

aicom

"courvoisiera".
Marinkovi Kiklop

6137

Melkior

se

rastreseno

nasmije.
- Ne smijte se, nije mi
do ale u ovim kritinim
vremenima!

-Ugo

bi

elio da se
povjeruje
"ozbiljnost",

njegovu
makar

6138

jednom... - Zar to nisu

opasni simptomi?
Tamo

se

deavaju

udnovate
metamorfoze, sve ve
smrdi
najoiglednijem
faizmu.

po

6139

- Potrait u vas, znai,

na

nekom

drugom

mjestu - ree Melkior.

- Moda u "Kazalinoj"...
Jer u "Corsu" za nas
nema

mjesta;

permanentno

tamo

6140

sad

zasjeda

zabrinutih,

tab
mi

smo

tako... svrake...
- U "Kazalinoj" dakle... Flaster!

nervira

se

Melkior, za svaku rije

se
lijepi.

6141

Zato

(Doista

"dakle"?

lijepi).

se

Kanite iznevjeriti?
^"No

onda

bez

"dakle"... i dovienja, do
avola! - razljuti se na
koncu Melkior.

6142

E,

sada:

je

li

"do

vienja" ili "do avola"?

- Ugo isceri nad njim
svoje crne
plombe.

Uostalom

imate vi pravo: avo bi

znao moe li danas biti
jo nekih

6143

"dovienja"...
nekakvu
grimasu

Uini

skeptinu
i

izae

zasviravi na
stepenicama

silovito

"Radetzky-mar".
Ove

ulice

pokorene.

ve

lee

Strpljivo

6144

oekuju udarce izama.

"Uli su ve u
Varadin", uo je usput
razgovor

meu

prozorima. Siva hladna

bezbojna aprilska
nedjelja mrzovoljno je
mirkala na iznevjereni

6145

grad. U aleji golo drvee

od
strepnje

nije

pupalo;

vraalo je sokove jadnoj

zemlji

pod

sobom:

hvala, ne
treba...

(Jadna

majko,

zato si nas rodila!) Nije

6146

eljelo

da

ga

sunce

ogrije:
hvala i na tome; vraalo
je

zelenilo

Neemo

im,

svjetlosti.
valjda,

saviti nad
glavom
zelenih

slavoluk

od

kroanja?

6147

Produi nam zimski san,

govorilo je
proljeu.
Patriotsko
kominim
govori

drvee!

patosom
Melkior

koraajui ispod golih

6148

crnih grana to dru od

hladnoe. Hrastovi, lipe,
borovi,

bogovi

zemlje

nae!
deklamira

pod

golim

granama, trai snagu u

rijeima, a gorki smijeh
mu titra oko

6149

usana...
evarje...
diljem

iprazi
sve

ikare

domovine...

Melkior osjeti
nekakvo

komino

ganue od te besmislice
i nasmije se tuno. Ipak
digne glavu u

6150

ast

raskone

pred

platane

Sveuilitem:

"Vae Velianstvo", ree

joj i pomisli
na Mariju
Marinkovi Kiklop
Tereziju. Po njoj su se
naganjali vrapci s nekim

6151

velikim

veseljem.

Stepenitem
je silazio poznati stari
profesor teorijske fizike;
i on je svratio pozornost
na
vrapju
Melkior

sveanost.
ga

pozdravi

6152

eirom.

"Vesele

se",

ree mu. "Da, u

pravi

as",

profesor

odgovori

podiui

svoj

meki crni eir "dobar

dan".
Iz susjedne ulice uo se
Lojzov

nosni

pijev;

6153

prodavao je "Jutarnji" s
mehanikom
apatijom.
-

Vidi,

"Stanje

se

poboljava" - smijao se
ovjek

pokazujui

bradom krupan

6154

naslov na prvoj strani

novina

znakovi"...

"Postoje
ha-ha!

Melkior mu uzvrati
neodreenim
osmijehom, tko zna to
taj misli? A kada se za
njim osvrnuo (kako on

6155

to

hoda...

naletio

je

iroko?)

na

vojnika

kojemu se jako urilo.

Vojnik ga
zgrabi
postavi

za

ramena

preda

duinu ruku:

se

i
na

6156

- Pazi, naprijed gledaj! Smjekao

mu

se

podrugljivo. Melkior je
lako zinuo u
poznato

lice,

nekako...

odijelu...

ali
ovom

6157

Pupo

izmama

grubom suknu obinog

vojnika ali s epoletama
rezervnog
porunika. Mirisao je na
vojna skladita: naftalin,
kou,
Dakako,

mokrau...

6158

nije prolo bez politike

pouke,
zabiljei

mrgodno
Melkior.

Ali

odmah zatim
osjeti neku radost od
tog susreta: eto, ovjekratnik, u izmama... bez
naoala...

6159

- Vojnik si - ree sa
zbunjenim, besmislenim
uenjem.
-

to

da

budem...

zavodnik? - dobaci Pupo

s

visine,

vanou. - Svi

nekom

6160

smo sad vojnici. I ti

e... ako eli ivjeti!
-

ivjeti?

mehaniki

ponovi

Melkior.

Iz

kakvog mu je to sad
pretinca, ta
fraza?

Negdje

su

zakljuili... - A kakvog

6161

ima smisla, oni e ve

sutra biti tu?
- A mi, zar neemo biti
tu?
- Ovako... s epoletama?
-

Melkior

pogleda

podrugljivo
zlato

Pupovim ramenima.

na

6162

I Pupo se osvrne, ali

ipak

nekom

pritajenom gordou:
- Ovo? - to su nune
gluposti. Dragocjeno je
sada ovo zlato -doda s
osmijehom.

6163

- Moe komandirati zadirkuje ga Melkior.

U

Pupovom

preleti

pogledu

oblak

srdbe.

Htjede rei neto

Marinkovi Kiklop

6164

teko, uvredljivo, ali se

predomisli, nasmijei se
strpljivo: -1 to je dobro...
ako koristi stvari za koju
radim.
- Uvijek je korisno ono
to ti radi. - Melkior

6165

nije

elio

tako

razgovarati, ali
neto se u njemu bunilo
protiv potovanja koje je
osjetio

prema

Pupu,

neto
opako i cinino... kao
malo

prije

prema

6166

drveu.

Siprazi

evarje...
- uj, nemam vremena odjednom
Pupo,

se

pokrene

naputajui

neizljeivoga. No
ipak,

po

propusti

navici,
da

ne

strpljivo

6167

udijeli makar opomenu:

- Ako ve nita
ne radi, ne rugaj se
barem onima koji neto
rade.
- A to da radim? nemono

podigne

6168

ramena Melkior. - Da
pljujem na Hitlerove
tenkove?
- Misli da postoje samo
velike stvari...
- A to da idem s malim
stvarima

protiv

6169

tenkova? - pakosno se
nasmije Melkior. Kao

poljski

panovi

kopljima kod Kutna?

-

Ne

razmahuj

oajnikim

gestama

se
-

opominje ga Pupo sa
strpljivou koja se

6170

ve istroila. - A to ja
radim, boga ti? Idem po
vojarnama,

govorim,

pripremam
ljude na borbu! Zato i
nosim

te zvijezde

ramenima...

na

6171

- Na kakvu borbu? beznadno se osmjehuje

Melkior. - Pa tu je ve
kompletno
rasulo.

Uli

su

Varadin!
- Prava borba tek e
poeti - govori Pupo s

6172

priguenim patosom. Valja sakriti

to vie oruja i opreme.
Skupljam puke, bombe,
cokule, eto to ja radim,
male

6173

stvari,

vitee,

Varadin...

to

a
mogu,

nije moja stvar.

Skuplja

pele,

misli

Melkior, a potreban je
sada odmah med. Vie
vjerujem u

6174

Melankolikove
aligatore...
- A onaj... to je spavao
kod mene, zna li gdje
je sada?
- A to e ti on? - ree
Pupo strogo. - Ne znam

6175

gdje

je...

m'je

ni

vano.
Nije vano... Opet ga je
neto odbijalo od Pupa.
Kako

savren

instrument za
vrenje dunosti! Onaj
je

ovjek

bio

miran,

6176

skroman,

razuman,

dunosti je
valjda

obavljao

kako

valja, a usto je neku

udnu zabrinutost nosio
u oima...
"Kada ne bih radio, ne
bih ni vjerovao"... Pupo

6177

nije sposoban za takvu

misao.
Marinkovi Kiklop
- Tako - zakljui Pupo s
osmijehom - ne bavi se
stvarima koje te se ne
tiu... i

6178

nai
ovom

svoje

mjesto

vremenu.

Ti

u
si

poten ovjek -doda na

odlasku i vrsto
mu stisne ruku: shvaa i
oprata.
Melkior je osjetio stisak
kao uvredu: i to je bilo s

6179

osjeajem dunosti... i
ono
"ti si poten ovjek" isto
tako.
Na

glavnom

ulazu

doekala ga je poznata
kapa s velikim zlatnim
slovima VRATAR.

6180

Iza

velikih

stakala

dvorine zgrade bio je

mrak i mir, nije olovo
curilo u
kalupe, valjci su mirno
leali na svojim osima.
Sat je stajao u portirnici.

6181

- Stao vam je sat - ree

Kapi

Melkior.

Glatko

lice

gustim

crveno

utim brkom
i zlatnim obrvama (zbog
toga

su

"Mrkva")
zabrinuto:

ga

zvali
klimne

6182

- Sve je danas stalo, moj

gospodine.

Prvi

put

nakon dvadeset i sedam

godina
kako ovdje sjedim.
- to, ne radi se?
- Uope nismo

izali.

Jeste li vidjeli "Jutarnji" -

6183

"Stanje se poboljava"...
a
glavnoga
nema!

grada
Svi

se

vie
gore

smiju. - Nasmije se i on
lojalno. - Hoete
li gore? Svi su na okupu.
Sobe

su

pune

dima,

6184

pue kao... Nitko nita

ne radi.
Slagari su se jo jutros
napili.
- Dakle, stanje je...
-... "za posra", kako
kae naa Ruskinja.

6185

- Zar i ti, Mrkvo, iri

defetizam? - Odozgo je
silazio visok kaubojski
tip,
urednik

"vanjsko-

politiki". Glava mu nije

bila

pogodna

kakvo pokrivalo,

ni

za

6186

pa se onako golema i
gola

isticala

vanou.

Ve

nekom
se

sa

stepenica oborio na
riega vratara: - Tu u ti
kapetinu sabiti u gubicu
sa

svim

slovima! Ve

zlatnim

6187

se sprema da slui
novog gospodara, je li? Obratio

se

zatim

Melkioru s
nekakvim

neistroenim

gnjevom od kojega mu
je

glava

jo

nabrekla: - Sve bih

vie

6188

ja njih gore poslao na

granicu,

neka

kenjaju!

tamo
Gnjide

defetistike! Ve paze
da se ne bi zamjerili
novim

gospodarima,

banda petokolonaka! Njegove jake

6189

ruke kao da su traile

da

neto

smrve...

polome

nesvijesno

smrvie meu
prstima nedunu malu
cigaretu "Moravu".
Portir
sklonio

se

na
u

vrijeme

portirnicu:

6190

uzeo je revno navijati

sat.
- A zato nije izaao list?
- s uslunom naivnou
pita Melkior.
Marinkovi Kiklop
- Zato? - rikne urednik.
- Zar vam nisam rekao:

6191

iz

obzira

prema

neprijatelju!
Donio sam im vijesti s
fronta,

iz

taba

IV

armije, ali da... gospoda

hoe
provjeravati,

ne

moemo, kau, objaviti

6192

neko "rekla-kaza-la". Ja
to donosim, to
je

"rekla-kazala".

0,

boga vam vaega!

- Ali vijesti nisu dobre,
moda zato... - izigrava
ludu Melkior.

6193

to

nisu

dobre!

drekne urednik. Melkior

za korak ustukne. -Naa
je vojska
ve

zauzela

Rijeku,

Zadar, Skadar! Sjeverna

granica

je

vrsto

naim rukama.

6194

Mladi

kralj

poao
Operacije

je

na
se

lino
frontu.

povoljno

razvijaju... i to je
njima "rekla-kazala"!
A

moda

je

istina,

ponada se ludo Melkior.

6195

Gledao

je

malu

"Moravu", zdrobljenu
u monim prstima, pa
mu

se

to

simbolinim...

inilo
ti

prsti

strani,
nepobjedivi... i iprazi i
evarje, sve ikare...

6196

- A to kae glavni?
- Glavni je... nevidljiv ko
nikada! Zavukao se u
crni

kabinet,

jezuit!

Legao na
telefon,

trai

gospodinom

vezu

Bogom!

6197

eli vrhunske garancije

za svoju
karijeru! emu riskirati,
je

li?...

0,

boga

mu

njegovoga!
Ode

urednik

korakom

kao

urnim
da

je

6198

odluio

na

drugome

mjestu uiniti neto od

ega e svi "oni gore"
zacviliti

ljuto.

Melkior

poeka da izae ljuti

urednik.
Vie nije kanio odlaziti
gore, elio je vjerovati

6199

da su nai uli u Zadar,

u
Skadar...
- Taj buzdovan misli da
e

mu

za

ovo

kralj

poslati orden -gunao je

uvrijeeni

6200

vratar. - A zato se sam

ne ide tui, jak je kao
bivol? Nego se na mene
tu
doao... Eno ga gdje ide
- ljutito mahne glavom
na

suprotnu

prijeko u

stranu

6201

kavanu... na konjake i
likere... a sirotinja neka
strada

za

njihovo

gospodstvo.
Recite,

imam

li

pravo?
- Vi ste, znai, protiv...

ja

6202

- Ja? ni za ni protiv pouri

se

vratar

prekinuti pitanje. - to
vrijedi moja
glava? Dok je ova kapa
na njoj... eto, toliko ona
vrijedi.
odlazi i

Ode

li

kapa,

6203

glava, govorio je pokojni

Maestro. VRATAR - on
pokae prstom na svoja
zlatna
slova - to ne vrijea
niije

politiko

uvjerenje. Stoga uvaj

kapu, Mrkvo, vikao

6204

mi je pokojni Maestro
kad je ovuda prolazio.
Nataknuo mi taj naziv,
zbog ovih
mojih dlaka.
- A bio je simpatian...

6205

- Polda? to je bio ovjek!

-

usklikne

Mrkva

potovanjem. Marinkovi Kiklop

Koliko mi je puta znao
rei,

onako

povjerenju, ti si, Mrkva,

tu jedini ovjek!

6206

A kakav sam ja njemu

bio par, recite i sami,
obian portir. Znao je on
napamet
svakoga u duu, a na
ustima mu uvijek lijepa
rije

za

ovjeka... Sva ta

maloga

6207

pamet i ostalo, a eno

kako

je

zavrio...

na

struji, kao gangster. Bez

sprovoda i
groba, a takav ovjek!
Recite, imam li ja pravo
ili nemam? - Mrkva je
ak i

6208

obrisao suze. - Zato

ovog bivola ne uzmu, na
njemu bi se mogli uiti
veterinari! - Zatim upita
u povjerenju: - A je li
istina da e mu kostur
biti na

6209

izlobi? Odnio bih mu

kitu cvijea...
- Na kakvoj izlobi?...
- Gore na medicini... on
je to dao za siromane
ake, da se ue... Ovo
je ve

6210

peti

in,

na

groblju,

Yorickova lubanja. Reci

mi
neto,
Melkiora

Eustahije...
zazebe

kostima: zato ba sada

ovaj razgovor? -

6211

Osjeti praznovjerni strah

od

slutnja,

zauenog

ostavi

portira

izae urno na
ulicu.
A ovdje je opet rat! Nije
znao na koju e stranu,

6212

na

objema

je

jednak

besmisao.
Vojna kola s visokom
karoserijom

projure

pored

Unutra

njega.

crveni reveri,
sijedi

brkovi,

zlato:

generali. On krene za

6213

njima. Za vojskovoama
(ree) kad je
rat! Odlaze na frontu,
gdje je mladi kralj... Ili
moda

bjee,

ostavili

kralja?
Svejedno, za njima!

6214

Kola

su

ve

davno

nestala, ali on se nije

osvrtao:

odredio

je

smjer. "Moda u
ve

sutra

formalinu"...
sjeanje?

plivati

Sada

to

Pokua

odagnati ljupkom

ga

6215

razglednicom:
panorama

grada

zeleno

proljee,

drvoredi, park - pogled s

kolodvora... Usred parka
mali
pliva

kvadratni
goli

okrenut

bazen:

blijedi

le

6216

licem prema dolje, bijeli

mu se zadnjica, zaudara
formalin... 0, moj bijedni
due, dokle pamenje...
Oslobodi me obeanja!
Ja idem gdje je rat, ree
u

sebi

nekakvom

6217

vrstinom

za

generalima! "Boriti
se mora svaki u kom
junaka

krvca

vri"...

pjevalo se na kolskim
izletima.
Rodoljubivi djeji glasii,
a naprijed uiteljica s

6218

lijepim vratom, djeaci

idu
za

njom,

zaljubljeni...

"za slobodu otadbine

slavni sine padaj, mri!" I
"mro"
bi

mali

Melkior

za

uiteljicu-otadbinu

6219

lijepim vratom, nesretan

to je malen,
a njezin vrat je pun i
mekan,
njenim

tamnim
naborima...

Melkior se jeio. Kad

odrastem oenit u se s
njom...

"Za

slobodu

6220

otadbine"...

sada

idem za
generalima...
Marinkovi Kiklop
Pogleda preda se: pust
kolnik.
odrpanih

Desetina
vojnika

dugakim starim

6221

pukama.

generali?
nestanak

gdje

Njihov
osjetio

su
je
kao

izdaju. Jadni
vojnici ostavljeni nasred
ulice

udaraju

potkovanim
Kamo idu

ozbiljno

cokulama.

6222

ti

vojnici?

tim

pukama - kundaci do
koljena? Po suhu slamu
za Cezara na
ratitu?

Na

koju

se

stranu ide kad se odlazi

u rat?

6223

Gle, pa on jo s tim
uima!... gotovo naglas
klikne

Melkior.

Na

desetak metara
pred sobom ugledao je
par uiju i onaj poznati
tanki

vrat...

prema vagi

Iao

je

6224

invalidovoj.

Jo

uvijek

traje taj oajni pozicioni

rat

za

svaki

gram!

"Boriti se
mora svaki"... zapjeva u
sebi Melkior.
Prie
"slijedea"

vagi

kao

muterija:

6225

ekao je strpljivo svoj

red.
-

Hajdmo

boje

vjerouitelj
balast iz

da,

govorio

ime
je

odbacujui

6226

depova. Kani poletjeti,

misli Melkior. - Ali sada
pazite (stao je na vagu)
molim tono, tono!
- Bez brige, veleasni umiruje
Kome

ga
u

vama, staroj

invalid.
ako

neu

6227

muteriji... - Invalid je
bez

lijeve

ruke

do

ramena, a i lijeva strana

lica mu
je

loe

zakrpljena.

Rovovska

granata,

objanjava
Melkior.

struno

6228

- Kako? to ne moe biti!

-

zaprepastio

se

vjerouitelj. - Od sino
ezdeset
grama

manje!

Ne,

pogrijeili ste vi.

- A-a, veleasni, nisam govori

invalid

sa

6229

znanstvenom
sigurnou - tako vam
je i nikako drugaije.
- Ali ezdeset grama,
ovjee... od sino! Tu
sam kod vas bio.
- Znam, veleasni, znam
-

slijee

invalid

6230

ravnoduno - ali to ja
tu mogu,
sprava toliko iskazuje. "Sprava"

krvnici

tako

zovu

giljotinu,

vjeala...
Mrzio
invalidovu

je

Melkior

6231

ravnodunost. - Pa to
vam

je

to

ezdeset

grama,
veleasni? To je svega
est

dekagrama...

ste

se

samo

oznojili, ve biste
izgubili.

da

malo

6232

- Od ega u se znojiti rasrdio se vjerouitelj tresem se od zime! A

evo,
poeo je i snijeg padati!
- Doista, sputala se tu i
tamo po koja pahuljica
da

6233

bi pojaala don Kuzmine

sumnje.
-

Pa

ima

drugih

gubitaka osim znojenja nasmijeio

se

invalid

prema Melkioru
-

to

govoriti...

vam

ja

to

6234

-1 drugih gubitaka... ponovi

don

Kuzma

nesvijesno. Opazio je
Marinkovi Kiklop
pored sebe Melkiora pa
uzme

zbunjeno

trpati

svoje stvari u depove.

Odjednom

6235

podigne

glavu

prema

invalidu, ozaren nekom

radou:

Imali

ste

pravo,
prijatelju, sino sam u
depu imao naranu! To
je tih ezdeset grama! -

6236

Nasmijeeno je silazio s
vage, pun iznenadnog
optimizma. No avo mu
je sa slau
pomutio veselje: - Ipak,
sumnjam

ja

vau

vagu... -Otiao je posve

nesretan.

6237

- Ah, pokoro! - uzdahne

invalid s olakanjem. Izvolite,

gospodine.

Melkior
stidno poloi dinar na
poklopac kutijice i ode
ne
stupivi na vagu.

6238

- A vaganje? - zaudi se
vlasnik
svakakvih

"sprave":
vas

ima...

"Nije potrebno",
ree

Melkior

vie

za

sebe. Davos, gleeri...

sve

6239

bijelo

bolest...

mala

neka

nita

nije

potrebno.
Osjeti

stid

bijes.

Polifem-kiklop, gad sad

po

zemlji

(Zapjenio se.)

gazi!

6240

alac i otrov osinji... da

mu izbodem drijelo...
Opazi to govori, i bude
mu smijeno. Ali smijeh
se ogluio na njegovo
opaanje.
Uostalom,

smijeh

robot! ree srdito.

je

6241

A smijeh se javio... tu,

tako blizu te se zaudio:
otkuda ta jeka?
-

Obratite

pozornost,

pha-ha-ha...
Odjednom
njega

je

ispred

izronilo

pijano

6242

iscereno lice s tamnim

plombama. Ugo je
predvodio rulju pijanica
pokupljenih

usput,

krmama...

buno

po
i

areno drutvo
- od odrpanaca poput
Cvikera

do

kicoki

6243

elegantnog

Fredija.

Kakva je to sada
kombinacija?

udi

se

Melkior.

Fredi

se,

dodue,

drao

"po

strani" (on tu nema

posla) no Cviker mu se
neprestano

obraao:

6244

"Vae

Visoanstvo",

nastojao usrdno
da

mu

prebaci

ruku

preko ramena.
-

Obratite

pozornost,

propalice - obratio se
Ugo rulji - evo nae
Savjesti,

6245

poklonite se!
Cviker

se

ponizno

pokloni; tko zna, moe

biti

korisno.

Jedan

neobrijani i
prljavi
nasmije.

tip

mu

se

6246

- Ne kesi se, Posrani! opomene ga Cviker. Vie on ima u malome

prstu... Sjeao se onog aenja
kod Kurta u "Kutiu"...
ah, gdje su ta vremena!

6247

uti,

bazilisku!

obrecne

se

njega

uvijek

Ugo

na

kvari

sveanost!
Marinkovi Kiklop
- Neu, gospodaru... Cviker

se

ogleda

po

6248

rulji, poaen: dobio je

ime.
-

Jedva

smo

vas

doekali, Sunce nae! razmahuje

se

Ugo

udvorno - propali smo

bez vas! Recite rije i...
Kuda emo?

6249

- U... - zine Melkior ali

mu

bijes

rastrga.

sve
U

rijei
suhim,

gorkim ustima
podrai ga okus neke
pakosti:

bljutava

osvetnika mrnja, to
se ve dugo u

6250

njemu
navalila

skupljala,
na

usta

neartikulirano-di-vljakiivotinjski, liena
dara govora, i on je
ispljune

nesvijesno,

suho, gotovo simboliki,

ravno u lice

6251

Ugovo koje se pred njim

milo kesilo s pouzdanim
iekivanjem.
Fredi

jedva

doeka:

jurne prvi (napokon da

obrauna

piskaralom!) za njim

tim

6252

ostali...

Juri

na

toga

nekakvog...!
Ugo

je

ponovno

Melkiora zadivio. Nije ni

trepnuo

na

pljuvanje,

pogledao gaje
samo

nekim

zamuenim

vlanim,
pogledom.

6253

Zatim

se

pribrano

okrenuo rulji i stao

ispred Melkiora rairivi
ruke zatitniki:
-

Samo

mrtvoga!
odluno.

preko
-

mene

rekao

je

"Posrani",

eljan tunjave,

6254

neto je opsovao. - Mir!

I svi na svoja mjesta!
Ima via pravda, vi niste
pozvani. Fredegarijus, u
korice va kazalini ma
od

jelove

Razmaknite

letve!

6255

redove, pustite da proe

Eustahije Veliki!
Rulja

se

posluno

razdvojila, a on dade
galantnim

pokretom

Melkioru znak da
proe.

6256

To

je

podvala...

misli

Melkior bez povjerenja.

(Fredi

se

sa

strane

smijuljio
podmuklo.) No, to e,
valja krenuti... Lea mu
se

jee,

udarce...

oekuju

6257

Preao je prvu polovicu

palira - nita se ne
dogaa (ovako su neko
proputali
kroz ibe), preao do
kraja - sada e... No
nita, nita, ak ni male
psine...

6258

0,

Parampione!

Dolo

mu je da se okrene i
zagrli Uga. No jo nije
vjerovao. A
kad se uvjerio, pomisli
ipak: to bi moglo ba
navesti ludu da poali
ono malo

6259

prije...
-

sada,

oajnici!

na

Jo

konje,

nije

sve

propalo! - uo je iza
sebe Ugovu
zapovijed.

Ali

tom

glasu zazvualo je neto

6260

oajno

tuno,

kao

desperatni
vapaj

za

izgubljenim...

neim
ili

je

Melkior samo tako uo.

elio je sada samo zaci
iza ugla, kao da je tamo

6261

neki drugi svijet. Sve je

bilo
isto

iza

ugla.

rijetki

Ulica,

prolaznici

promrznutih
Marinkovi Kiklop
nosova. (esti travnja - i
to

je

neko

proljee!)

6262

Gledali su ravnoduno
nedjeljne
dokone
Besposleno,

sluajnosti.
nekorisno

gledanje... Znai li to rat

-

6263

indiferentno,

tupo

gledanje? Jesu li i prije

tako buljili u nedjeljno
prijepodne?

nije

se

mogao sjetiti. to pria

Ugo... ne vidi se rat.
U velikoj visini zabruji
avion.

Evo

ga,

ree

6264

Melkior.

Usamljeni

prolaznici
skupljaju se u grupice
kao

da

se

dogodila

nesrea, podiu nosove.

"Izviaki",
tumai
poznavatelj,

jedan
svi

ga

6265

pouzdanjem

sluaju,

"im je tako usamljen, u

velikoj

visini,

izviaki.

to

je

Fotografira.

Kasnije

dolaze

bombarderi... A
protuavionska
mukajet..."

ni

6266

Jedva

to

ovjek

izgovorio a zagruhae
topovi.

Avion

je

bio

mala igraka visoko

meu oblacima. Ispod
njega

rascvjetavali

se

bijeli oblaii... "Visoko

je on,

6267

uzalud troe municiju",

govori poznavatelj. Ili ti
je aino! svadljivo misli
Melkior. Neka gruhaju!
udnovato,

ta

tutnjava... (odlazio je s
podsmjeljivim
mislima)... kao da tu

6268

dolje neto slavimo...

"Nije

ba

pametno

stajati ovako na ulici",

uo

je

za

sobom

poznavatelja, "na
grad

padaju

granata"...

komadi

Melkior

se

6269

povue vie uz fasade

kua... kao da
kia pada, nasmije se
svome oprezu.
- Odbij od zida!
Stajao

je

pred

njim

vojnik-straar, na puci

6270

no, na glavi ljem. Nad

kapijom je
pisalo

neveselim

smeim

slovima

uprljanoj

sivoj

na

podlozi

KOMANDA GRADA.

6271

- Odbij, uje li! - Vojnik

je ve skidao puku s
ramena.
- Ja idem unutra - ree
mu Melkior nehajno i
pokua ui.

6272

- ekaj! - drekne straar

osorno, onda vikne u
kapiju: -Podnarednie!
Izae

mlad

strano

mrav ovjek, bolesna

lica ali ivih grozniavih
oiju.

6273

Ovaj

straar

tu

pokae

glavom

na

Melkiora.
-

Sto

eli?

pita

podnarednik s dosadom.
- Deurnom - odgovori
Melkior

nekom

6274

vanou. Valjda je to
ovdje, pomisli.
- Ja sam deurni.
- Oficiru - ree Melkior.
Marinkovi Kiklop
- Ne moe. Ima vana
posla.

ratu

smo,

6275

brajko. -1 ovo je moje

posao.
- Kakav?
- Vaan. - Melkior se
usto nasmijeio i, ini
mu se, malo
namignuo.

6276

- Hajde. - Pred jednim

vratima

rekao

podnarednik

je
ekaj.

Dug prazan hodnik s

podom

izrovanim

od

vojnike obue, niz

sivih vrata, a na drugoj
strani visoki prozori kroz

6277

koje se vidjelo pusto,

tuno
dvorite. Zato je sve
tako

beznadno...?

Melkior htjede otii, no

uto se vrata
otvore i podnarednik mu
ree - ulazi.

6278

Soba je mirisala na bijeli

luk i rakiju. inilo se da
tu

nema

nikoga.

Na

stolu
ispod

slike

mladog

kralja

napola

ispijena

boca, drvena tintarnica i

ostaci neke

6279

suhe

hrane

nekoliko
listova

izmeu

razbacanih
papira.

Tek

poslije Melkior opazi

i

vojniki

krevet

ovjeka pod sivim

pokrivaem.

6280

- No ta je, govori... javi

se

glas

ispod

pokrivaa, ali u isti mah

zahvati ga
jedna serija kihanja te
nije

uspio

da

opsuje

Melkioru majku, na to
se svakako

6281

spremao sudei po tonu

postavljenog pitanja.
Aci-ka. Melkior prieka
da

prestane

kihanje.

Onda razborito pomisli:

kako da to
kaem

ovjeku

ispod

pokrivaa? Ni lica mu

6282

jo nisam vidio... Ima

gripu, jasno,
jede

luk,

pije

rakiju:

sada

se

znoji

tamo

unutra...
- Jesi li jo tu?

6283

- Jesam. - Odjednom mu
se uini da razgovara s
mrtvim, ve
pokopanim ovjekom.
- Pa to ne govori... sada je uspio da mu
spomene i majku. -Vidi,
bre, da

6284

crkoh tu unutra... Hajd,

brzo i kratko!
- Vama bi sad moda bio
potreban aj i aspirini Melkior

pitomo

krevetu:
- Imate gripu?

prie

6285

- ta, doao si da se
zeza! - Oficir prijetei
odbaci pokriva. Melkior
ostane
na mjestu. Gledao ga je
sa

aljenjem.

potporunik

Mlad

6286

zguvanoj

uniformi

staroj

(ratnoj)

polomljenim epoletama.
Oi
grozniave, mutne, lice
mu gori od vruice, kosa
sva mokra, ulijeplje-na
na

6287

uima

elu...

potporunik!
ostavili,

jadan

Tu

ga

bolesna,

pod

ovim pokrivaem,
uz

bocu

ljivovice

glavicu luka... a oni su

otili, pobjegli...
Marinhovi Kiklop

6288

- No ta je, da ti boga
tvoga?

Nije

snage

da

se

imao
digne,

samo se oslonio
na lakat.
Pazi, jo ima vremena
da kae: traim toga i

6289

toga tabnog kapetana,

roaka...
- Doao sam da se javim
- izgovori ipak Melkior.
Tko zna zato mu je
sada pao
"Krele"

napamet...

Donio mi narane...

6290

Bjegunac?

pita

potporunik

naviknutom

dosadom.

Sklapa
puknut e
mu glava.

bolno

oi,

6291

Dobrovoljac

odlunom

jasnoom

ree Melkior.
- ta kae? - kao da
nije

dobro

potporunik.

uo

6292

Javljam

dobrovoljac

se
-

kao
ponovi

jasno Melkior.
- Zato? - nesvijesno
izleti potporuniku.
- Da se borim... - Pupo
ga tape po ramenu,
vidi, ti si poten ovjek.

6293

- A to nisi... ekaj sjetio se neto - odvest

u te kapetanu, to nije
moj
posao.
Nije dugo ekao pred
jednima

od

vrata

6294

hodniku.

Izaao

potporunik i rekao ui,

a

sam

otiao

je
da

vjerojatno
se

ponovo

zavue pod pokriva, da

se znoji...
Melkior

se

naao

odjednom pred mravim

6295

oficirom,

ozbiljnim

mrkim ispod crnog

sputenog brka. etiri
zvjezdice - kapetan prve
klase,
Melkior. Sjedio

protumai

6296

je

za

stolom

golim
i

vojnim

gledao

dosadom kroz prozor.

- Ne zna za sobom
zatvoriti
promrmlja

vrata?

kapetan

strogo ne pogledavi jo
doljaka.

6297

Kad je Melkior zatvorio

vrata: - Ovamo doi,
blie. - Sada se osvrnuo
na njega,
povrno,

nekim

udnim osmijehom.
- Ti bi dakleee... -Da.

6298

- ta? - otfrkne srdito

kapetan,

zatresao

mu

se brk.
-

Da

se

prijavim

dobrovoljce.

vie

poznavao

nije

svoga glasa (sve

Melkior

6299

je ovdje strogo, kratko,

pravilno...) rijei su se
same glasale, kao pod
hipnozom.
Kapetan

ga

odmjeravao

je

sada

hladnim,

podrugljivim pogleMarinkovi Kiklop

6300

dom. Melkior se osjeao

smijenim

iznoenim

predmetom ponuenim
na prodaju kod
Kikinisa: obara mi cijenu
tim pogledom...
- A zato ti nisi pod
mobilizacijom? Mlad si,

6301

ini

se

zdrav?

-ogledao mu je
noge i ramena, prsa,
ruke, glavu...
- Bio sam otputen...
kao

nesposoban

nekim

stidom

Melkior. To je tu

ree

6302

sramota... to sam se
uputao?... elio je otii.
- Nesposoban... Znai,
nisi odsluio vojsku. Bez
ina.
Intelektualac?
Melkior

klimne

nesvijesno traei iznad

6303

kapetanove

glave,

na

karti kraljevine,
grad Varadin. Tu su,
dakle? Blizu...
Kapetan

izvadi

list

papira i umoi pero u

tintarnicu:

6304

- Prezime, ime i oevo

ime? Godina i mjesto
roenja? Vojni okrug i
jedinica
gdje si sluio?
Melkior mu ree sve po
redu. Zatim se obrati
Pupu: evo, vidi...

6305

- A sada mi jo kai podigne

kapetan

neki

blagi pogled na Melkiora

i ree
glasom

reklo

bi

se

oinskim - zato se ti
javlja?

6306

Pa...

zemlja

je

napadnuta! - Sada je
stvarno elio odglumiti
arko
rodoljublje
Kral

(Peharek,

otadbina)

mislio je na Pupa: puke

i

6307

municija, cokule...
- A tebi je, veli, mnogo
stalo do te zemlje, a? Kapetanov

osmijeh

treperio je
od

podmukle

nepovjerljivosti. - Nego,

6308

kai mi, onako, meu

nama... uj, nemam
nita

protiv,

to

je

pozitivno... rekli su ti da
se javi, je li? No kai,
ne boj
se, sve je inae u redu,
ja

sam,

evo

vidi,

6309

zapisao tvoju prijavu, no

tko te je
uputio ovamo?
U Melkioru naas krv
zastane:

ovo

presluavanje!...
Pupo
mene nije uputio...

je
Ali

6310

- Zato uputio? Doao

sam

sam,

od

volje.

Neko

svoje
se

najobinije potenje
pobuni u njemu.
-

Da

se

bori,

a?

Kapetan ga je tako neko

6311

vrijeme gledao s onim

istim
treperavim osmijehom.
Prouava me, misli: zar
zaista naivina eli ludo
izgubiti
vjeruje

glavu?

Ne

6312

hulja u patriotizam, tu u
ormaru ima spremljeno
civilno odijelo, pobjei
e kada
dou, i brk e obrijati...
-

Doo-bro

zakljui

kapetan. - Kad je tako,

mladiu, u-rredu. -

6313

Marinhovi Kiklop
Ustane i uzme sa stola
onaj papir: - Priekaj tu
asak.

Evo ti,

popui

cigaru namigne

mu

usto,

"dobar si ti mangup", i
izie iz sobe.

6314

Da, nude cigaretama da

bi

stekli

povjerenje...

Kao u filmu: tura mu

pod nos
srebrnu

dozu,

"cigaretu?" pali najprije

njemu zatim sebi, na
istom plamenu,

6315

bratski.

Obojica

pue,

otpuhuju, stapaju im se
dimovi u zraku (eto, lula
mira,
reklo bi se) ah, tko sada
pita

iji

je

koji

dim,

vjerujte mi, dragi moj...

nemam

6316

ja

nita

protiv

tebe

osobno (prelazi na ti) ali

to

e,

taj

dosadni

posao mora
obaviti, oni gore trae, a
ja

bih

tobom

sada

radije

popio

(zabranili tu

koju

6317

alkohol, kreteni) i bacio

karte (i to zabranjeno,
sve je zabranjeno to
ovjeka
veseli)

ili

naprosto

popriao, ha-ha, ti ve
zna o emu... Viao
sam te,

6318

mangupe,

onom...

Auj, onaj kirurg, je li joj

to mu, ho-ho? Coco?
Ona ga
zove... Priekaj asak,
pui,

odmah

vraam...

seja

6319

Negdje

je

zvrndao

kui

telefon.

Nazvati. Enku. Coco je

sada "pod
mobilizacijom"...
ranjenici,

rat,

razderano

meso, kirurzi u svom

elementu... A

6320

to

ja

ovdje

ekam?

Sada on tamo razgovara

s

policijom,

doo-bro,

poaljite
ovjeka

ovamo,

doo-

bro, intelektualac, pui,

zadrat u ga, jasno,
dok ne

6321

doete, doo-bro...
Melkior se na prstima
prikrade do vrata: na
hodniku tiina, u vojnoj
kui
tiina... a rat bjesni na
svim granicama! Jedan
glas u susjednoj sobi

6322

povjerljivo je sricao u
telefon: to on, kapetan,
daje lini opis... nos pravilan, brkovi - brije,
brada - brije, posebnih
znakova
Pritisne

nema...

6323

kvaku i lagano gurne

vrata...

zacvilie

douniki, sve je ovdje

udeeno, navlas
nepodmazano.
Pust hodnik protegnuo
se na obadvije strane...

6324

Dakako,

desno!

lijevo

kapetan jo
toroe u telefon... Iza
potporunikovih

vrata

bolesnik stenje, "pod

temperaturom"... rakija
i luk, narodski recepti.

6325

Smrad.

Iao

je

na

prstima. Pete
udaraju ravno iz trtice,
iz kime, iz glave, svom
teinom

tijela;

na

prstima
tijelo gubi na teini, na
oprugama

lakim

6326

balet...

Hod

lopova,

pijuna,
ljubavnika, ljudi to se
uljaju

bjee,

sa

strahom u koi.
U

vei

punim

je

ve

gazio

stopalima.

6327

Nadohvat

spasenja:

ulica, ugao,
prostranstvo

grada

iglica u slami, adieu,

mon capitain, pozdrav
dobrovoljnoga
bjegunca, neka se kae
i ovaj paradoks.

6328

- ta, burazeru, jesi li

uredio

gore?

podnarednik

na

pita
kapiji

ve s
familijarnim smijekom.
Marinhovi Kiklop
- U-rredu, podnarednie,
zdravo!

Zdrhavo,

6329

vojnice

na

strhai!

obijesno zarska
Melkior.
Podnarednik
odzdravio
vojnik

je

je
"zdravo",
mehaniki

udario petama. Sada e

6330

podnaredniku
odgovarati zbog toga: ta

udara

petama,

budalo? Odaje poast

nekakvom

usranom

civilu! - Dobrovoljakom
bjeguncu,

6331

podnarednie... ako si
uo
za

taj

rod

vojske

tvojega kralja.
Melkioru se jako urilo
do prvoga ugla.
A to daje zovem? zastane

pred

6332

telefonskom
govornicom

ono

etiri, etiri,
Hitna pomo... ve sam
i zaboravio broj. Idem
ravno tamo. Coco je,
kako rekosmo,

6333

"pod

mobilizacijom"...

Sad me onaj tamo trai,

u-rredu...

to

si

ga

pustio,
idiote! - izdire se na
podnarednika.

Apred

ulazom Komande grada

stoji Crna

6334

Marica,
utroba
lizolu...

rastvorena...
joj

smrdi

po
eka

dobrovoljnoga bjegunca
- kao to se moe vidjeti
- uzalud.
Tramvaj
prazniki

zvecka
prijazno,

6335

pozdravlja

znance

na

ulici -hej! Ba ga briga

to je hladan, tmuran
dan.

Staje

smireno,

smijee mu se prozori:
izvolite,
ulazite. Uzeo i Melkiora,
cin-cin,

hajdemo.

6336

Graani-put-nici

mrki,

srditi, je li
ovo Cvjetna nedjelja - u
zimskim
snijei

kaputima,
kao

a
na

Silvestrovo? Ne, sve

je

poludjelo,

vam!

kaem

6337

Na

vrijeme

se

obara

graanin, he-he... Vozi

se

na

ruak

sveani:

purani,
patkice,

pilii,

palainke,
pljeiviko,

pite,
pravo

pijmo

pijmo ga, pojmo

ga,

6338

pjesmu, mili drui... Eh,

sve su pokvarili, idioti!
Tko moe sada jesti u
tim
prilikama!

Gore

iznad

glave bruje avioni, bacili

mu na vrat rat, pa hajde
gaaj

6339

viljukom u tanjur! I ba
na ovu svetu Cvjetnu
nedjelju! Odabrali dan!
Puhale

su

djetinjstvu
vlane,
pasionske
nebo

tamo

mlane,
takozvane
jugovine;

6340

bez

modrine,

rastrganim

s
brzim

oblacima, more olovno

sivo, alosno... Slutila
se

muka

Spasiteljeva.
Kuzma

je

smrt
Don

ve

ranije

6341

objasnio u koli da je
tako
bilo

one

davne

sedmice (koju mi danas

nazivamo Velikom) od
Cvjetne nedjelje,
kad

je

Isus

uao

Jeruzalem, pa do Velike

6342

subote,

odnosno

nedjelje iliti
Uskrsa,

kada

je

uskrsnuo. (Melkioru nije

bilo jasno je li uskrsnuo
Isus u
subotu,

kad

ponovno

zazvone

zvona,

ili

6343

nedjelju, kad se slavi

Uskrs... ali tko
je smio to pitati don
Kuzmu.)
bijelim

Djeaci

"marinerkama",

djevojice u
bijelim

haljinama,

ispletenim

palminim

6344

granama i granicama
masline u
Marinkovi Kiklop
rukama,

pod

svodovima

visokim

crkve,

mirisnom dimu tamjana,

u zvukovima

6345

orgulja...

velika

sveanost. Deavalo se
da je i sam biskup, pod
mitrom, i s
pastirskim
odsluio

tapom,
misu,

pontifikalnu, pa su ga
tamo kod glavnoga

6346

oltara svlaili, oblaili,

izuvali, obuvali, a don
Kuzma je tu bio kao neki
sobar

kod

gospodina.
udio,

velikog

Melkior

kako

to

Kuzma... daje tako -

se
don

6347

nita,

navlai

biskupu

papue na noge?
Ali zato na Veliki petak,
kad

se

prikazivala

crkvi Muka Isusova, don

Kuzma je

6348

bio Isus! Svi su vikali na

njega: da se raspne, da
se raspne! Ana i Kaifa poglavari
knjievnici,

sveeniki,
carinici,

farizeji i sluge u dvoru

Kaifinu...

6349

"Zar

tako

odgovara

poglavaru
sveenikom?" -ree mu
jedan

udari

ga

po

obrazu.
A don Kuzma, u dugoj
bijeloj haljini s granom

6350

palme

preko

snanog

ramena, a ui
mu stre prijetei, mirno
podnosi

sve

to

odgovara blago, krotko,

pokorno: "Ako

6351

zlo rekoh, dokai da je

zlo, ako li dobro, zato
me bijes?" - Pilat, rimski
namjesnik,

jedini

nije

vikao. Htio gaje ak i

pustiti.
neopasan,

Vidi,

ovjek

6352

govori

neke

ludosti...

Odakle si ti? Jesi li ti

kralj

idovski?

pita

gospodski
ironino

sanjalicu,

jadnika... ne zna to bi s
tim osobenjakom. A don
Kuzma opet

6353

krotko,

pokorno:

"Kraljevstvo

moje

nije

od ovoga svijeta..." Pilat

izlazi pred
rulju judejsku: "Hoete li
da

raspnem

cara?"
okupator

vaeg

Ruga

se

6354

porobljenom

narodu,

razjedinjenom politikim
strastima.

"Mi

ne

poznajemo drugog
cara,

osim

cara

rimskoga!" - urla masa

bezumno.

"Daj

nam

Barabana, a ovaj nek se

6355

raspne!" - Pilat je uinio

po njihovoj volji i oprao
je

ruke

diplomatski:

tako
je

tom

prljavom

politikom...
Melkior je bjesnio zbog
nepravde.

6356

... A sve ih je don Kuzma

mogao smlaviti svojim
akama koliko god ih je
bilo
ondje u crkvi... samo
nitko

nee

spomene
uima!

da
neto

mu
o

6357

Sve

trgovina,

je

to
a

vi

velika
meni

pljunite u lice ako nije

tako.
- ovjek-graanin (imao
je

zlatni

lanac

preko

trbuha) bio je jako srdit

na "taj

6358

rat": ovo je tek poetak,

a

to

emo

jo

doivjeti...
-

Ima

valjda

neto

uzvienije: ljudi ginu za

ideale! - Drugome se
gadio taj

6359

vulgarni nain: - To je
pak

materijalizam!

uzvikne optuujui.
- Sada je u modi kod
nekih usijanih glava... gledao je sumnjiavo u
Melkiora

6360

(ili se njemu tako inilo)

ovaj neto pomno prati
razgovor...
-

Otkad

ima

ratova,

uvijek je to bila samo

trgovina, a vi meni
Marinkovi Kiklop

6361

recite da sam magarac!

Uvijek je u tome netko
namlatio

novaca...

netko opet
udario nosom u ledinu.
-

0!

uzvikuje

pogoen

idealist

srce

6362

asne

rtve,

pali

heroji?
- Sve je to... nosom u
ledinu,
nazovite

vi

mene

majmunom.

Sve je to
divljatvo... i trgovina.

6363

Melkior

je

silazio

na

slijedeoj. teta. Hoe li

mu pljunuti u lice
idealist-ratnik?
- Koliko je samo mudrih
glava palo od ruke divlje
soldateske? Jo tamo od
Grke

6364

i Rima. Kartaga...
-

Siracusa!

Melkior
tramvaja.

skaui
-

vikne
s
Ubili

Arhimeda! Lepant,
Cervantesu
ruku!

osakatili

6365

Tramvaj je ve krenuo,
materijalist mu se iza
stakla

osmijehom

zahvalio na
pomoi.
Ruku... desnu ili lijevu?
Ba odrezali... maem?

6366

Longin Podbipieta. To su
bili
Turci,

kod

sablje

demiskinje...

gdje

je

Lepanta,

uostalom

A
taj

Lepant? Moda je
cijelog
napisao

"Don

Quijota"

lijevom...

6367

tome u tamnici, o kruhu

i vodi.
Bogalj.
Saavedra.
gospodo,

Don

Miguel

"Zar

vi,

mislite

daje

lak posao naduhati

psa?" govori luak tamo
u

predgovoru

drugog

6368

dijela.

"Zar

vi,

gospodine, mislite
da je lak posao napisati
knjigu?"

dodaje

don

Miguel,

bogalj

od

Lepanta.
Bio

je

kuom.

pred

Enkinom

6369

"Pred

En-ki-nom

ku-

om..." zapjeva u pola

glasa (ima tome slina
pjesma) i
zastane pred vratima.
Dobro, to je ovo sa
mnom?

Znao

je

nema ba nikakva

da

6370

razloga

da

se

popne

gore. Ba nikakva? - Ne!

odgovori

odluno

vratima okrene
lea.
Da, ali kamo? Ulica je
kratka, pusta, sumorna.

6371

Zatvorena

sa

svake

strane
pitanjem

desno?

lijevo? On svakoj strani

pokloni po jedan pogled
nadahnut
prezirom. I to se zovu
nekakvi

motivi:

jedan

6372

ugao

sa

sitniarijom

(jelen u trku
-

sapun

drugi
krljavo

"Zlatorog"),

ugao

golo

stabalce

starateljski vezano uz
kolac - autoritet. Dolazi
djelovanje po motivima.

6373

Buridanov

magarac

doekao smrt
u

obilju

(razmaeni

stvor) mogao je birati

ak izmeu dva stoga
sijena
(rasko!), a lipsao zbog
principa

kao

korne-

6374

jevski junak, svaka ast!

ast
magarcu

Buridanovu

izmeu dva plasta... a

meni nisu dane niti dvije
slamke da se
odluim,

ni

slamica

uplja da se prihvatim...

6375

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
Motrio

je

slijeu

tupo
neba

pahuljice

kako
rijetke

snijega:

nestaju prije nego

i

dodirnu

Kratkotrajni

zemlju.
ivot

6376

pahuljice. Prhne i ugine.

A kako joj se
moda

ini

trajanje!
nestvarne

dugim

Jedan

to

ivot
lakoe,

lebdenje, bijeli san

na putu od neba do
zemlje... Ana zemlji je

6377

kraj

tom

majstorskom

djelu, paloj
zvijezdi

od

ipkastih

kristala.
Gledao

je

to

sitno

savrenstvo na svome
rukavu. Malo estokrako
udo! Sve su

6378

snjene

zvjezdice

estokrake...

to

je

propisano, valjda, nekim

kanonom kozmike
ljepote.
zvijezda
nebu

Sja
na

bijela
mranom

nedostojnog

sukna. Istie neko

6379

mirno,

umno,

dostojanstvo

krotko
svoje

sreene bjeline u ovom

svijetu crnih,
nesreenih,
stvari.

podivljalih

Polifem-kiklop

gad sad po zemlji kroi.

Osjea

6380

se njegov kuni dah...

Ugasila se mala bijela
zvijezda, rastopila se u
kapljicu
rose.
Desno

ili

lijevo?

pomakne se Melkior. Eto

6381

motiva:

sapunski

uti

jelen
"Zlatorog"

malo

uz

drvo

suhi,

krljavo
tutora,

samosvijesni

kolac? On se
odlui

za

nekakav

kolac.
autoritet,

Ipak
ta

6382

ponosna

muka

vertikala. On ide u
susret dogaajima... a
jelen (pa jo k tome
ut!)

propeo

se

paninom bijegu,
jasna

slika

straha

spaavajte se, brao.

6383

Melkior

je

doao

do

"krljavca": svi su mu
pupoljci

jo

vrsto

zatvoreni, mali
se boji pogledati svijet.
On

potape

kolac:

zdravo, stoie! Seneca,

u poaru

6384

Rima!
Na toj su se strani kue
rijedile.

Obiteljske

jednokatnice

usred

malih ukrasnih
vrtova zatiene psom i
eljezom (ograde).

6385

Iz kua se ula muzika,

bodra,

vedra,

blagdanska, graanska:
nakon masnog ruka
sijesta

uz

opereta,
tran-tam,
"Barun

gramofon:

lager,

mar

ran-tan-tan...

6386

Trenk". Jo jednom na
rasanku ruku da ti pruuuuim... Kad si negdje
sama daleko
u

svijetu...

pomisao

na

Hitra
Vivijanu,

emerna samoa, zavist

na topli kuni

6387

kut... "Imati svoj dom".

Ja

domovinu

imam...

"Moja domovina" - to
je? ulica,
Dajdam, spavaonica kod
Enke, "soba sa stubita"
kod

gospoe

Tamo ve trae

Eme?

6388

odbjegloga
dobrovoljca...
Dajdamu

U
je

ve

zaveden "novi poredak",

kod Enke
vjerojatno ve novi Kio...
Hajdmo, dakle, u irine

6389

nae

Domovine!

livade, u
polja

pastirskom

frulom...
gaucho,

U
u

pampe,
prerije!

pustinje, gristi

6390

proroko
hvatati

korijenje,
skakavce

za

veliko iskuenje...
Koraao

je

ve

izvan

gradskog podruja, kroz

polja, po utabanim
blatnim stazama. Jo je
uo cin-cin tramvaja s

6391

posljednje

periferne

stanice.
Zbogom,

ree

mu

Melkior, nema vie ale,

ne

prihvaam

cin-cin.

Idem u susret
Polifemu-ljudoderu to
sada zemljom gazi... ne

6392

bih li mu kako mu-gnuo

meu
nogama prije no navali
kamen. A kad proem
(ako proem) povikat u
iz svega

6393

glasa: Kiklope, jednooki

krvoloni gade... - Zato
e, nesretnice, divljaka
draiti opet? - Ej, da ga
mogu

ivota

liit

due!...
U

daljini

se

prolomio

prasak. Gotovo u isti

6394

mah neki ljuti kukac u

bijesnom letu
zvizne

Melkioru

pored

uha. U trenu on zagrli

zemlju.
To je onaj iz Essena, ha,
ha, smijao se Melkiorov

6395

nos

mokroj

travi.

Promaio,
ha,

ha!

Neka

uje

zemlja, ape Melkior u

blato ispod sebe, neka
zasviraju
svirale:

Polifem-kiklop

jednooki krvoloni gad...

6396

Nekakva

se

svjetlost

arila oko njega, kao da

se

sunce

na

zalazu

probilo kroz
oblake. No Melkior nije
podizao glave: klanjao
se svojoj ludoj srei to
mu je

6397

nalegla

na

lea

pritiskala ga k zemlji.
Miruj, miruj tu, napravi
se mrtvim,
govorila
Hou,

je

Srea.

hou,

hou,

dahtao je posluno... Jer

onaj moda na

6398

mene
pitao

jo

vreba,

je

ne?

razborito

Melkior. - A kamo e ti,

govorio je
mravu to se penjao uz
vlat

trave

ticalima

ispitivao udnu gutaru

iznad

6399

njegovog oka (i ikare i

iprazi i evarje, moda
kae mrav) kuda e,
nesretnice,

divljaka

drait? Miruj tu i napravi

se mrtvim. Ali mrav ne
slua.

6400

Sreu... to njemu tko

moe...

broji

dlake

Melkioru

obrvi.

Podrauje ga,
kaklje...
Ne trepe Melkior, ne
izdaje Sreu: kad ona

6401

kae mrtav - mrtav, i ni

makac.
Glavno da to zna i da
moe rei sebi mrtav
si, ne smije trepnuti.
Ne smije
okom odati svoj ivot
ivjeti - to je izazov.

6402

Zato travi reci (savjetuje

Srea)
- ne rasti, ne moe tu
proljee da grane. emu
cvjetovi i zelene grane?
Sve e
zgaziti,
poderat

obrstiti

on...

cijelo

6403

proljee. I zemlji reci: ne

budi
se...

budi

ledena,
mrazom,

hladna,
stegnuta

tvrda,

nepri-

jazna gromada. Budi

mrani dom mrtvacima.
Budi grob. I sebi reci

6404

(govori mu Srea): ne
dii, ne mii
se - polokat e ti dah,
polomit e ti pokrete.
Pod zemlju ui glodati
isposniko
korijenje, pod vodu, pod
kamen kao buba...

6405

A gle, upravo izmilila

ispod

kamena.

Ide

ravno prema njegovome

oku. Rogata,
dlakava
boku,
oklopom

po

trbuhu

natovarena
metalnoga

sjaja na podmuklim

6406

pogurenim leima. Mie

se tromo, nespretno na
dugim

ralanjenim

nogama - est
njih na broju, prebroji ih
Melkior.
1
Marinkovi Kiklop

6407

Neman golema, ispunila

vidno polje jednoga oka
(na drugo je zamirio).
Ali ne trepe Melkior.
Gigantski

kukac

sveder, pantofag (ve

ga je Edgar AUan Poe
opisao) probija se

6408

teko

kroz

gutaru.

Smetaju

mu

rogovi,

oklop

noge,
ga

poklopio... ali oi
radoznalo

izbacio

naprijed, izvan glave probija

se

svom cilju -

prodrljivo

6409

oku Melkiorovu.
Ne trepe Melkior.
-

uj

me,

due...

prozbori u posljednji as
svoju besjedu (rogovima
e mi oko
probiti)

no

kukac

nezadrivi ve mu je

6410

prekrio sav vid, ugasio

svjetlost,
zaklonio svijet...
- Navalio je kamen ree
glavu

Melkior

nemono

zemljina njedra:
majko moja...

spusti
na

6411

Zauje tutanj u dubini

pod sobom. Ispod njega
zadrhtala

je

zemlja.

Hrope zemlja
razrovana, ranjena, ve
je

udaraju

njegova

kopita..
- Polifem-kiklop dolazi!

6412

A kad je oima povratio

vid...
gorjelo

na

horizontu
je

nebo.

Praskave zvijezde
rigale su vatru sa visine.
uo je riku uplaenih
zvijeri u daljini.

6413

Zoopolis!

ree

nekom nadom i udan

osmijeh ozari mu lice
bezumnim sjajem.
- Utvreni grad!
-

Praviti

otmjenoj

hvojice...

oskudici,

6414

dronjcima

punim

dostojanstva... Samo
se tijelo stalo kretati.
Noge... ruke... vie nije
znao

razliku...

Uspravnost
kolca - zdravo, stoie dostojanstvo

stopala,

6415

palca, kaiprsta... Nita.

etiri
papka, kopita, prizemni
ivot...

uz

zemljina

njedra...
Poljubi Zemlju vjernim,
ljubavnikim poljupcem:
hladna si mi, hladna...

6416

I opet se oglasie zvijeri

izbezumljenom
to

je

ovo?

rikom:
Doite,

pomozite!
-

Evo,

dolazim...

odgovori Melkior.
Pomiluje

vlat

njeno,

lijevim

trave,
pa

6417

desnim
nikada

obrazom:
se

vie

neemo...
i

tebe

zgaziti.

Amravu

ree

zemlju,

nesretnice!

Zemlju poljubi jo

pod
I

6418

jednom, za oprotaj zbogom - onda krene

etveronoke za zovom
uplaenih
zvijeri
dolazim
bratski

ne

viite,

otplazi

u izbezumljeni

grad Zoopolis.

6419

Marinkovi Kiklop
Dr.

CVJETKO

KIKLOP

MILANJA

ROMAN

DEZINTEGRACIJI
ROMANA
Ranko Marinkovi rodio
se 22. veljae 1913. na

6420

Visu.

Puku

kolu

pohaao je u
rodnom

mjestu,

gimnaziju

Splitu

a
i

Zagrebu. Od 1931. do
1935. studirao je na
Filozofskom fakultetu u
Zagrebu.

6421

Godine

1939.

Hrvatskom
kazalitu
izvodi

narodnom
u

se

Zagrebu
njegova

groteska
Albatros, a u Krleinu
Peatu

objavljuje

6422

fragmente proze koja e

kasnije biti
objavljena u novelama i
u romanu Kiklop. Ve se
u

tim

fragmentima

osjea
predstojei
kataklizam.

ratni

6423

Splitu

je

uhien

interniran

logor

Ferramonte

(Kalabrija),

ali je nakon
kapitulacije

Italije

(8.

rujan 1943.) prebaen u

Bari, a potom u sinajski
zbjeg

6424

El Shatt. Od 1946. do
1950.

godine

bio

je

direktor Drame HNK u

Zagrebu, a od
1950.

profesor

zagrebakoj

na

Akademiji

za kazalinu umjetnost,
na kojoj je

6425

radio do umirovljenja.
Marinkovi
prozaist

se

kao

javlja

prije

drugoga svjetskog rata,

a ti njegovi
novelistiki

tekstovi

prikupljeni su u knjizi

6426

Proze, objavljenoj 1948.

godine, u
doba kada je u hrvatskoj
knjievnosti,
njezinomu

u
kritikom

teorijskom
dijelu,

jo

socrealistika

na

snazi

doktrina.

6427

U tom smislu Marinkovi

zajedno sa
Petrom

Segedinom

(Djeca boja, 1946.) i

Vesnom Parun (Zore i
vihori, 1947.)
predstavlja
herezu

pravu
istoi

te

6428

nepomuene
doktrinarne misli.
U drugoj svojoj knjizi
Ruke (1953.), danas ve
klasinoj

novelistikoj

zbirci,
Marinkovi
prozne

objavljuje

tekstove

iz

6429

druge

faze.

Njegovu

treu spisateljsku
fazu
roman

obiljeava
Kiklop

Potom

veliki

(1965.).
slijedi

svojevrstan antiroman
Zajednika

kupka

(1980.) te naposljetku

6430

romanNever

more

(1993.).
Marinkovi Kiklop
Svaku tu proznu fazu po
prilici

prati

jedan

dramski tekst: uz Proze

objavljen

6431

je

Albatros,

uz

Ruke

vee se Glorija (1955.),

uz

roman

Kiklop

jamano pristaje
Politea,

prikazana

dodue, desetak godina

kasnije

(1977.),

antiroman

uz

6432

Zajednika kupka sotija

(posebna

komina

dramska vrsta) Pustinja.

Prema tome,
oekivati je novu dramu
koja

dramski

"dopuniti" Never more.

6433

Svojom

novehstikom

Marinkovi u hrvatsku
knjievnost

unosi

mediteranski svijet
"sunane

Dalmacije"

uhvaen
"zaustavljenom"

6434

vremenu razliitih radnji

i akula
(govora)

sklerotinih

"argonauta", koji svoje

beznaajne ili izmiljene
ivotne
zgode
stupnja

mitiziraju

do

povijesne

6435

vanosti.

Oni

istim

naklapanjima
ispunjavaju prazni svijet
starakih dana. Pritom
se

Marinkovi

gotovo
flaubertovskonaturalistikom

slui

6436

"voajerskom" metodom
gledanja

kroz

kljuanicu. On,
dakle, nastoji objektivno
opisati,

izbjegavajui

pritom konfekcijsko
"poetiziranje".

6437

Uz to, slui se autor

pirandellovskochaplinovskom ironijom,
o kojoj on inae
sjajno pie u esejima u
Gestama i grimasama
(1951.)

te

6438

nadopunjenom izdanju,
u
Neveselim oima klauna
.Ti

se

eseji

odlikuju

hamletovskom
skepsom, koju emo
nai i u prozi. U tom bi
smislu posebnu panju

6439

zahtijevala
Marinkovieva poetika
teleskopa, teleobjektiva,
mikroskopa,

oka

skladu

njegovim

razmiljanjima o
filmu i filmskoj tehnici.
Sve

to

Marinkovi

6440

pnmijenjuje

svom

stvaralakom
postupku.

Naime,

on

sam za Chaplina kae

da

njegova

mata

"znade, kao arobnim

tapiem,
nepodnoljivo

preobrazili
sumornu

6441

stvarnost oko sebe u

komian i
podnoljiv

besmisao".

Dakle, ono to je po
sebi

razumljivo,

jednostavno i
logino, zapravo je vrlo
monstruozno,

6442

komplicirano i presudno.
Zato su
Mannkovieve

novele

ironina
demitologizacija maloga
i osrednjeg ivota

6443

mediteranskoga

zagrebakoga podruja,
pune humora i groteske.
Kada

je

pak,

rije

Kiklopu valja ukazati na

neke strukturne, ali i
romaneskno

6444

opisne karakteristike, za
koje je roman upravo
paradigmatski

primjer.

Sa
spoznajom

znaajkama
jasnijima

tim
postaju

promjene

hrvatskoj romanesknoj

6445

praksi

od

oljana

Slamniga
sve

i
do

postmodemizma, kojega
je isprobao i sam
Marinkovi

romanu

Zajednika

kupka.

taj je
Marinkovi Kiklop

Na

6446

nain on "dovrio" svoj

ranije

zapoeti

kojega

nije

posao
teko

situirati u trag
Bahtinovih

ideja

karnevalizaciji
knjievnosti

6447

romanesknoj
sposobnosti camere
obscure.
Romanu Kiklop teren je
pripremila
Marinkovieva
novelistika i "prenijela"
u nj

6448

mnoge

strukturalne

stilske karakteristike, od
kojih je ironizaci-ja,
kompozicijska
novelistika ciklizacija i
metatekstualna
(svijest o

svijest

6449

knjievnoj
tehnologiji)
najuoljivija,

proizvodnoj
jamano
ali

ne

jedina.
Marinkoviev roman ima
brojne

mogunosti

"vanjskoga" tumaenja,
od

6450

simplificiranoga

do

sloeno sociologijskoga,
ideoTo^ijjoga,
politikogaj[antiratno^ga^.
zagrebaki

Milje
s

je

poetka

drugoga svjetskog

6451

rata,

pa

je

normalno

daje patologizirana, do
zoologinosti

infernalnosti, i
drutvena scena. Ve se
iz prijanje novehstike
moglo naslutiti da autor
motiv

6452

rata

"tumai"

normalnu
posljedicu

kao

oekivanu
ove

nae

ljudoderske epohe.
Latentne nemogunosti
istinskoga

ljudskoga

komuniciranja,
ovjekovo skriveno

6453

barbarstvo, probudilo se
i

vrijeme

pravome

krize,

svijetlu,

oitovalo se u
svome kanibalizmu.
spasonosna

mjera

A
od

toga kanibalizma, iji je

drutveni

6454

milje

svijet

malograanskoga
mentaliteta,
sredita

boeme,
novinske

redakcije i
vojarne,

isprazne

erotike,

proizvodnje

6455

sumnjive knjievnosti i
filozofiranja,
jest

crni

humor.

Egzistencije koje se u
tom

okoliu

kreu

neherojske su, i kao

da su baene u svojim
ivotnim mukama u taj

6456

svijet

kao

"rtve"

povijesnoga
procesa, pa su dakle,
egzistentne, a nisu pak
puke

ideje.

Otuda

tema straha
kao glavna aktancijalna
pokretna

snaga,

uz

6457

dakako, Eros i Thanatos.

Meutim, je
li homo timens (ovjek
koji

se

plai)

jedini

smisao /Sklopa?
Kako bi se dao naputak
za

mogui

odgovor

6458

potrebno je podsjetiti se
jednoga
mjesta u jednoj ranijoj
Marinkovievoj
koja

samo

noveli,
na

prvi

sveze

pogled kao da
nema

naznaenom

6459

problematikom,
zapravo

razotkriva

model Mannkovieve
metode.

noveli

Sunana je Dalmacija,
objavljenoj jo u Peatu
(10-12/1939.),

6460

poslije preimenovanoj u
Samotni

ivot

tvoj,

nalazimo sljedei pasus:

"Alija ti ga (nebo - CM.)
mogu

unakaziti

teleskopom! Otkrit e ti
taj

6461

protunebeski

top

strahovitih perturbacija,
neoekivanih lomatanja,
divljih
ibanja
vatrenim

prostora
repovima,

tumaranja i sudaranja
kugala, ruenja

6462

zvijezda,

gmizanja

maglenih

spirala,

unakrsnih

oijukanja

svemirskih reflektoMarinkovi Kiklop

Svaku tu proznu fazu po
prilici

prati

ijedan

6463

dramski tekst: uz Proze

objavljen
je

Albatros,

uz

Ruke

vee se Glorija (1955.),

uz

roman

Kiklop

jamano pristaje
Politea,

prikazana

dodue, desetak godina

6464

kasnije

(1977.),

uz

antiroman
Zajednika kupka sotija
(posebna

komina

dramska vrsta) Pustinja.

Prema tome,

6465

oekivati je novu dramu

koja

dramski

"dopuniti" Never more.

Svojom

novelistikom

Marinkovi u hrvatsku
knjievnost
mediteranski svijet

unosi

6466

"sunane

Dalmacije"

uhvaen

"zaustavljenom"
vremenu razliitih radnji
i akula
(govora)

sklerotinih

"argonauta", koji svoje

6467

beznaajne ili izmiljene

ivotne
zgode

mitiziraju

stupnja
vanosti.

do

povijesne
Oni

istim

naklapanjima
ispunjavaju prazni svijet
starakih dana. Pritom

6468

se

Marinkovi

slui

gotovo
flaubertovskonaturalistikom
"voajerskom" metodom
gledanja
kljuanicu. On,

kroz

6469

dakle, nastoji objektivno

opisati,

izbjegavajui

pritom konfekcijsko
"poetiziranje".
Uz to, slui se autor
pirandellovskochaplinovskom ironijom,
o kojoj on inae

6470

sjajno pie u esejima u

Gestama i grimasama
(1951.)

te

nadopunjenom izdanju,
u
Neveselim oitna klauna
.Ti

se

eseji

odlikuju

6471

hamletovskom
skepsom, koju emo
nai i u prozi. U tom bi
smislu posebnu panju
zahtijevala
Marinkovieva poetika
teleskopa, teleobjektiva,
mikroskopa,

oka

6472

skladu

njegovim

razmiljanjima o
filmu i filmskoj tehnici.
Sve

to

Marinkovi

primijenjuje

svom

stvaralakom
postupku.

Naime,

on

sam za Chaplina kae

6473

da

njegova

mata

"znade, kao arobnim

tapiem,

preobraziti

nepodnoljivo

sumornu

stvarnost oko sebe u

komian i
podnoljiv

besmisao".

Dakle, ono to je po

6474

sebi

razumljivo,

jednostavno i
logino, zapravo je vrlo
monstruozno,
komplicirano i presudno.
Zato su
Mannkovieve
ironina

novele

6475

demitologizacija maloga
i osrednjeg ivota
mediteranskoga

zagrebakoga podruja,
pune humora i groteske.
Kada

je

pak,

rije

Kiklopu valja ukazati na

6476

neke strukturne, ali i

romaneskno
opisne karakteristike, za
koje je roman upravo
paradigmatski

primjer.

Sa
spoznajom
znaajkama

tim
postaju

6477

jasnijima

promjene

hrvatskoj romanesknoj
praksi
Soljana

od

Slamniga
sve

i
do

postmodemizma, kojega
je isprobao i sam

6478

Marinkovi

romanu

Zajednika

kupka.

Na

taj je
k
Marinkovi Kiklop
nain on "dovrio" svoj
ranije

zapoeti

posao

6479

kojega

nije

teko

situirati u trag
Bahtinovih

ideja

karnevalizaciji
knjievnosti
romanesknoj
sposobnosti camere
obscure.

6480

Romanu Kiklop teren je

pripremila
Marinkovieva
novelistika i "prenijela"
u nj
mnoge

strukturalne

stilske karakteristike, od
kojih je lronizaci-ja,

6481

kompozicijska
novelistika ciklizacija i
metatekstualna

svijest

(svijest o
knjievnoj
tehnologiji)
najuoljivija,
jedina.

proizvodnoj
jamano
ali

ne

6482

Marinkoviev roman ima

brojne

mogunosti

"vanjskoga" tumaenja,
od
simplificiranoga

do

sloeno sociologijskoga,
ideologijskoga^
politikoga

6483

(antiratno-^ga)T^Ii|
e~jezagrebakis
poetka

drugoga

svjetskog rata, pa je
normalno
patologizirana,
zoologinosti

daje
do
i

6484

infernalnosti,

drutvena
scena.

Ve

prijanje

se

iz

novelistike

moglo naslutiti da autor

motiv rata
"tumai" kao normalnu i
oekivanu

posljedicu

6485

ove nae ljudoderske

epohe.
Latentne nemogunosti
istinskoga

ljudskoga

komuniciranja,
ovjekovo skriveno
barbarstvo, probudilo se
i

vrijeme

krize,

6486

pravome

svijetlu,

oitovalo se u
svome kanibalizmu.
spasonosna

mjera

A
od

toga kanibalizma, iji je

drutveni
milje
malograanskoga

svijet

6487

mentaliteta,
sredita

boeme,
novinske

redakcije i
vojarne,

isprazne

erotike,

proizvodnje

sumnjive knjievnosti i
filozofiranja,

6488

jest

crni

humor.

Egzistencije koje se u
tom

okoliu

kreu

neherojske su, i kao

da su baene u svojim
ivotnim mukama u taj
svijet

kao

povijesnoga

"rtve"

6489

procesa, pa su dakle,
egzistentne, a nisu pak
puke

ideje.

Otuda

tema straha
kao glavna aktancijalna
pokretna

snaga,

uz

dakako, Eros i Thanatos.

Meutim, je

6490

li homo timens (ovjek

koji

se

plai)

jedini

smisao Kiklopa?
Kako bi se dao naputak
za

mogui

odgovor

potrebno je podsjetiti se
jednoga

6491

mjesta u jednoj ranijoj

Marinkovievoj
koja

samo

noveli,
na

prvi

sveze

pogled kao da
nema

naznaenom
problematikom,

6492

zapravo

razotkriva

model Marinkovieve
metode.

noveli

Sunana je Dalmacija,
objavljenoj jo u Peatn
(10-12/1939.),

6493

poslije preimenovanoj u
Samotni

ivot

tvoj,

nalazimo sljedei pasus:

"Alija ti ga (nebo - CM.)
mogu

unakaziti

teleskopom! Otkrit e ti
taj

6494

protunebeski

top

strahovitih perturbacija,
neoekivanih lomatanja,
divljih
ibanja
vatrenim

prostora
repovima,

tumaranja i sudaranja
kugala, ruenja

6495

zvijezda,

gmizanja

magknih

spirala,

unakrsnih

oijukanja

svemirskih reflektoI
Marinkovi Kiklop
ra, nemira svjetla... kao
to

tise

lijepo

6496

licelzidore ukazati pod

mikroskopom
u stranom reljefu koe
s brdima i dolinama i
tvoju uzvienu ljubavnu
strast
progutat
masni

prljavi

ponori iz kojih

6497

rastu debele dlake kao

trstike i
iblje

iz

movarnog

blata." (R. Marinkovi,

Novele,

SK,

1966. str. 34.

istakao CM.).

Zagreb,

6498

Valja tomu pridodati i

prije

navedeno

Marinkovievo
zanimanje

za

filmsku

tehniku
ubrzavanja
usporavanja

i
te

iz

6499

ovoga - uveavanja i
umanjivanja, pa onda
jamano postaje jasnije
da

su

to

karakteristike

bitne
Marinko

viceve analitike.
No, modernost romana
ne oituje se samo u

6500

slijeenju linije moderniteta

hrvatske

knjievne

tradicije od Krlee do
Desnice, ili pak, u tim
eminentno
egzistencijalistikim
motivima straha i smrti

6501

kao

graninih

ljudskih

situacija,
nego

ponajprije

svemu onome to inae

pokriva

pojam

poeta

duc-tus. Kontekst
ovih

zapaanja

stanovitu

smislu

6502

implicira

"unutarnje"

vienje, vienje
strukture.
onom

Rije

vienju,

je

naime,

koje e moi prepoznati

elemente
dezintegracije - i njoj
sukladan

"raspadnut"

6503

totalitet.

To

je

najuoljivije u
parodiji

ironiji

donkihotovskoga toposa
zapadnjake, i hrvatske
i europske,

6504

knjievnosti

najee

ostvarenima u hibridnim
postupcima i "inverznoj
perspektivi".
naprosto

To

"ilustrira"

se
u

injenici to Marinkovi
svijet,

6505

blizak paradigmi Jovcea

i

Krlee,

prve

dakle

svijet

polovice

20.

stoljea ije
su se vrijednosti poele
raspadati,

smjeta

svakodnevne trivijalne i
monotone

6506

situacije, te sudbinska
pitanja

razrijeuje

parodijski-groteskno.
Kao to se to, dakle,
dogodilo
radnje

na
i

razini

razmiljanja

(ideje), dogodilo

6507

se

to

na

razini

tehnologije, stila, jezika.

Ako je prvom razinom
Marinkovi
bio blii jovceovskom i
dostojevskijevskom
"preslikavanju"
knjievne

(iz)

6508

arheologije, drugom je
razinom

jamano

bio

blii

postmodernoj

arhitekturi
aleksandrizma. No, valja
ukazati na "paralelu" sa
Shakespeareom, upravo
u smislu

6509

tehnologije (stila) a ne
pukog

prepisivanja,

reminiscencija

koje

najee
alogino

funkcioniraju.

Nita manje nije uoljiva

i homerska paralela u
smislu

6510

mitologeminosti
strukture,
podreenosti

odnosno
junaka

mitologemskim
aktantima.
To je citat (intertekst) na
dubinskoj razini teksta.

6511

Ali

Marinkovia

je

nazona i druga, tzv.

povrinska (fenotipska)
vrsta
citatnosti. Ako se malko
podrobnije

zaviri

tekst, vidjet e se daje

unutar

6512

Marinkovi Kiklop
ironizacije

vrlo

vaan

element osporavanje i
parodiranje

tradicije

tekstova
hrvatske
batine.

knjievne
Ta

dimenzija

6513

ironizira i samo pisanje

kao takvo. A
to navodi na zakljuak
da

su

idejna

drutvena

razina,

scena

drutveni okvir
samo gradivni materijal
narativne

ekonomije,

6514

kojoj

nije

(samo)

do

prijepisa
zbilje,

nego

ironizacije
knjievnih

do
samih

iskaza,

Homera do Matoa,
Ujevia i Krlee.

od

6515

Melkior,

naime,

kao

intelektualac i umjetnik,
romansekno graen kao
"odraz"
razmrvljene slike svijeta
i

fragmentarizirane

prozne

strukture,

tetizirajua

sin-

6516

je sredinja svijest koja

ponaanje
svijeta

vanjskoga
"ilustrira"

knjievnim
analogijama,
asocijacijama

dakako
koje

najee imaju iromjski

karakter. To ima

6517

dvostruko znaenje. Na
razini

Melkiorova

vienja, ili jednostavno

ivotne
pragmatike, svjedoi o
nemogunosti
uspostavljanja kontakta
i komunikacije

6518

intelektualca
tipa

odreena

sa

odreene

svijetom
povijesno-

drutvene
konfiguracije. S pozicija
autorske svijesti rije je
o disocijacijama

6519

vrijednosti:

kiklopskom vremenu, s
iitavanjem
simbolinoga sloja od
pragmatike

do

imaginarne

projekcije,

intelektualne,
umjetnike, filozofske,

6520

knjievne
zapravo

vrijednosti
su

praktino

neuporabive.

Dakle,

Melkior kao
umjetnik i kao sredinja
umjetnika

svijest

ne

"preslikava" samo sociodinamiku

6521

strukturu,

nego

ponajprije

"preslikava"

tezu

umjetnikoj

nemoi u
odreenom kontekstu i
odreenim
konstelacijama snaga.

6522

Nego, Marinkovi se ne
miri

ozbiljnou

konceptualiziranih i
intelektualiziranih
refleksija
nego

kao
ih

istina,
naprotiv,

ironizira. Da se u

6523

toj

ironiji

komorni,

osjea
prigueni

tragizam kao autorova

chaplinska "rezerva"
za sebe, psiholoki je
jasno,
zapravo

pripada

modernistikoj

nostalgiji. Ako

6524

su prethodne asocijacije
bile eksplicitnije, ove su
potonje

svakako

implicitnije
i

njihova

kapitalna.
prijeporu

je
Rije

tema
je

o
oko

knjievnosti, u naemu

6525

stoljeu

dakako:

ironizacija
samosvrhovitosti
patetinoga

pjesnikog

govora,
zamjena
groteskom,

tragedije

6526

"neureenost" romana,
relativizam istine, te
svijest o neprimjerenim
kodificiranim
romanesknim
strukturama,
istodobno

to

6527

znai

poetikih

relativizam
uzusa.

koncepcije

svijeta

Od
i

duhovnosti, dakle,
do naina funkcioniranja
romaneskne
tehnologije.

6528

Autorefleksijom

autoregulacijom
romaneskna
namire

svijest

spoznaju

raspadnutoj

o
zoo-

kiklopskoj slici
svijeta

neodgovarajuega

njoj

6529

monoga i mimetinoga
modela

knjievne

prakse,
koji bi uzoritim epskim
totalitetom bio u stanju
"odraziti" taj svijet.
Marinkovi Kiklop

6530

Zagravo, vie negoJLje

roman o takovi;
dezintegraciji
romana^oinan

kao

parodija i ironija onakva

poimanja knji|eane__
prakse koja je mislila da
se

hegelovsko-

6531

lukaevskom

matricom

moe odraziti
totalitet zbilje. Rije je,
dakle, o svijesti koja je
Marinkoviu omoguila
parodiranje
(auto)ironizaciju.

i
To

6532

vrhunsko

egaenje

zahtijevala je negativna
strana

povijesti

larpurlartistika
intencija

knjievnosti,

to je predmet
Marinkovieve
preokupacije,

pa

je

6533

suprotno od onoga na
emu je nastojao Krlea,
Marinkovieva

proza

antiepska

antiheroina. Dakle, ta
intelektualizacija je u
Marinkovia

posvema

drugaija nego u npr.

6534

Gjalskoga

ili

pak,

Krlee. Tu
"pravljenost" dokazuje i
njegova

novelistika

"narav",

novelistiki

nain
kompozicije.
novele,

neke

napisane

6535

objavljene

ve

ranije,

cjelovito su
integrirane u roman.
U Kiklopu su Vrijeme i
Povijest,

smislu

drutvene kategorije, te
Naracija, u

6536

smislu

knjievne

kategorije,

glavne

pokretake sile romana.

Prvi se plan u
romanu

realizira

"pojedinostima", koje su
u romanu naglaenije.
Rije je o

6537

prije navedenom Erosu,

Thanatosu

Phobosu.

Drugi je plan pak, u

tehnologiji
romaneskne proizvodnje
koja ima svoje posebne
zakonitosti.
taj roman,

Tako

nam

6538

kao

oni

objavljeni,
zakljuak
Marinkovi

kasnije
namire
kako
raje

romanopisac
u

klasinom

smislu

rijei. Nije, dakako, rije

6539

o tome kako roman i

nije drugo do
nizanje novela (zgoda)
oko

glavnih

(ciklizacija

likova
novela),

nego je vrlo
vano

da

je

Melkior

Tresi novinar i pisac,

6540

koji

svoje

knjievne

radnje i govore
ne motivira po modelu
realistikoga

naina

pisanja. Pa se i ne treba
zaustaviti
samo na razini njegove
egzistencijalne sudbine

6541

makabnstinosti

povijesne scene
ili

nultom

stupnju

humaniteta. A i unutar
toga

podsjetiti

je

na

dualitet
egzistencije i esencije kao i u Rukama - na

6542

tjelesno

umno,

materiju i duh, a
oboje

smjera

ivotinjskome.
Hrvatska

se

romaneskna
poslije

praksa

Marinkovieva

6543

romana Kiklop vie nee

moi
ponaati kao da toga
romana nema, to je i
evidentno

proznoj

praksi od oljana
i Slanuiiga nadalje.
Marinkovi Kiklop

6544

.
KAZALO
Kiklop
Dr.

Cvjetko

Milanja:

Kiklop roman o dezintegraciji

romana 471

6545

Dosada u ediciji LUKOM

-Biblioteka

LEKTIRA

izalo:
*

Ranko

Marinkovi:

GLORUA, drama, 1994.

*

Ranko

RUKE,

Marinkovi:
zbirka

pripovijedaka, 1995.

6546

Ranko

Marinkovi:

ALBATROS,

drama,

1995.
.

Biblioteka

Ranko

LEKTIRA

Marinkovi

Kiklop
Prireeno

prema

izdanju:

Ranko

6547

Marinkovi

Izabrana

djela II / Kklop
-Biblioteka Pet stoljea
hrvatske

knjievnosti,

Nakladni zavod Matice

hrvatske,
Zagreb 1981, urednik:
Ivo Frange

6548

Nakladnik: LUKOM d.o.o.

Zagreb,

D.

Hotko

6.

tel. / fax: 01 / 61 14 010

Za nakladnika: Mirjana
Sigir
Suradnik: Branko Male
Oblikovanje i prijelom:
Slobodan Tadi

6549

Korektura:

Branko

Male,

Brigita

Stojsavljevi,

Mirjana

igir
^^W:, |
Sva

prava

izvoenja
autor.

tiskanja

pridrava

6550

Tisak:
Tiskara KASANI d.o.o.
Zagreb, Vunarii 9.
Naklada:
primjeraka
"9 i
Knjinica Zelina
540000235

2000

6551

\, I Hii.^i/y
l..............
110735