Likovi

Rodion Raskoljnikov - Siromaan student prava koji je ubio Aljonu Ivanovu

Aljona Ivanova - Stara lihvarica koja iskoritava svoju sestru Lizavetu
Lizaveta Ivanova - Aljonina sestra, isto ubijena ali ne iz istog motiva
Dunja Raskoljnikov - Rodionova sestra, udaje se za bogatog Luina
Luin - Bogati gospodin koji trai siromanu djevojku da bi mu bila pokorna i
zahvalna
Marmadelov - Alkoholiar koji utapa tugu piem kupljenim od Sonjinih novaca
Sonja - Ki Marmadelova koja zarauje novac za obitelj prostituirajui se
Poefirij Petrovi - Istraitelj u policiji, sumnja na Rodiona i psiholokim igrama
pokuava izvui istinu iz njega
Svidrigajlov - Posudio Raskolnjikovima novac za Rodionovu edukaciju, na kraju
poinio samoubojstvo
Razumihin - Rodionov prijatelj, Donja se na kraju udaje za njega iz ljubavi.
Zosimov - Razumihinov prijatelj i doktor, pomaze Rodionu sa groznicom

Fabula
Prvi dio
Mjesec srpanj. Rodja Romanovi Raskoljnikov je siromani nesvreni student prava
u Sankt Petersburgu. Na poetku romana ga susreemo kako sa svoje dvadeset i
dvije godine izbjegava gazdaricu jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod
stare lihvarke Aljone Ivanovne zaloiti depni sat, a ona mu daje samo rubalj i 15
kopejki jer nije na vrijeme otkupio prijanji prsten pa je ostao duan. Raskoljnikov
ljutit odlazi. U glavi mu se stvara razbojniki plan.
Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je jednom u krmi uo
razgovor mladia koji se alio svom drugu na staru lihvarku koja se bogati lukavim
otkupom vrijednih predmeta od siromanih ljudi za male novce; pritom je strano
gruba prema svojoj dobroudnoj polusestri Lizaveti koja radi za nju. Mladi je razvio
teoriju kako bi babu valjalo ubiti jer je kao stjenica koja pije krv, a strano je bogata.
Raskoljnikovu je taj razgovor bio poetak kovanja planova o ubojstvu i krai.
Nakon posjeta lihvarki (koji je bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima
otvara) u krmi je upoznao propalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio duu
tunom priom o obitelji koju je upropastio zapivi sav svoj novac, a ki Sonja je
postala prostitutka da bi prehranili ostale dvije djevojice i jednog djeaka.
Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije bio pet dana, a ena ga poe vui za kosu i tui.
Raskoljnikov izvue i ostavi 50 kopejki i nestane kad je poela vikati i na njega.
U prljavoj sobici slukinja Nastasja mu donese majino pismo puno ljubavi koje ga
raznjei i rastui. Mati ga je izvjestila o tekom ivotu Dunje, njegove sestre koja je
sluila u gospodskoj kui a gazda se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. ena mu je
1

to doznala pa je isprva okrivila Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je saznala

istinu pa je ponovo rehabilitirala Dunju. Njih dvije su tekom mukom slale sinu novac
u grad i polagale su velike nade u njega. Mati mu je pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi
za dvorskog savjetnika Petra Petrovia Luina. "Pouzdan i imuan, ima dodue 45
godina ali jo se moe svidjeti enama." Raskoljnikov je bio izvan sebe jer su ga
dovele pred gotov in. Nisu ga pitale za miljenje o ovjeku koji je "ini se dobar" i
otprema na put za S. Petersburg krinju "na svoj raun", a majka i Dunja putuju o
svom troku. Raskoljnikov se udio Dunji i bio ljut na nju. On stalno preispituje sebe,
svoje postupke, moral ljudi i vremena.
SAN - umoran je zaspao i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim
ipkama jer nije mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i plaui
ruicama udara vlasnika kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se zaklinje se
kako on ne moe uiniti "ono", ali zatim razmilja o dogaaju koji je odredio njegovu
sudbinu. U prolazu je uo razgovor trgovca s Lizvetom da e sutradan u sedam sati
naveer doi trgovcu. Shvatio je da e lihvarka tada biti sama i da je to prilika za
ubojstvo.
/*99 str*/
U kaputu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije mogao uzeti sjekiru iz kuhinje
jer je u njoj bila Nastasja (nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u
kuepaziteljevu kuicu gdje nije bilo nikoga.
Poetak 7. djela, 102 str.
Pozvonio je na vrata, no lihvarka je neto sumnjala pa nije odmah otvorila. Cijelo to
vrijeme je Raskoljnikov razmiljao o svom ponaanju i jo uvijek zdravom razumu.
Pruio je starici vrsto svezani smotuljak koji je trebao biti srebrna tabakera.
/*str.104*/ Tri puta ju je udario sjekirom po tjemenu i zatim u sobi iz krinje (ivota)
natrpao depove raznim zlatnim predmetima, a kasnije joj je ukrao i novanik. Vratio
se i mislio je jo jednom udariti staricu da bude siguran da se nee osvijestiti, ali je
odustao jer je shvatio da je mrtva. urio se te dok je traio pravi klju, naletio je na
veliki klju te zakljuio da bi on mogao biti od kirnje pa je pogledao ispod kreveta i
naao krinju. Sve to je naao je stavljao u epove i odjednom je zauo korake u
susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao Lizvetu i potom ju je ubio. /*str 107 */
"Strah ga je hvatao sve vie i vie - osobito nakon tog drugog, sasvim neoekivanog
umorstva."

Kad je htio pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i shvatila
da se zbiva neto neobino. /*110*/ Jedan je krenuo po pomo i drmao vrata, te je
mladi shvatio da netko mora biti doma jer zasun zvecka. Kad je drugi otiao
kodpazikue, drugi je ostao ekati, ali je i on izgbio ivce ekajui pa se uputio dole.
Raskoljnikov se spustio kat nie i sakrio u stanu kojeg su liili pa su vrata bila
otvorena. Stanari ga nisu zapazili. "Znoj je curio s njega, ija mu je bila posve mokra
- prolaznici su mislili da je pijan. Vratio se kui i vratio sjekiru u pazikuinu sobicu.

Drugi dio
2

/*Prvo poglavlje*/ - str 115

Leao je vrlo dugo i razne misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u
rupi u zidu. Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u stanici je
saznao da ga je gazdarica traila jer nije plaao stanarinu. U stanici se posvadio s
porunikom Iljom Petroviem. Odahnuo je, ali kad je inspektor Fomi priao o
ubojstvu lihvarke - sruio se u nesvjest.

/*Drugo poglavlje*/ - str 134

U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog tekog kamena. udno se ponaao
(uao kod Razmihina i odmah izaao, buncao je, sanjao da je Ilja istukao gazdaricu),
pao je u groznicu, a Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom portvovno
njegovao. Za to vrijeme su svi poeli komentirati ubojstvo, u prvi mah su optuili
soboslikare!

Dok je bio u krevetu posjetio ga je Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar na

pismo njegove majke rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz
sobe i lutao gradom, uao u neku krmu i majinim novcem nagradio neku
prostitutku iz istog hira. Za ankom je drsko izazivao Zamjotova priajui mu o
zloinu i izazovno ga gledajui u oi. Na vrh jezika mu je bilo da prizna. "A to ako
sam onda ba ja ubio babu i Lizvetu?!" Neki vrag mu nije dao mira i uao je u kuu i
sobu gdje se zbilo ubojstvo, provocirao je radnike koji su ureivali stan. "Pod je
opran, hoe li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga.
Na cesti je uo graju i pribliio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog
Marmeladova. Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga odnesu u
kuu. ena Katarina Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je ispovijedio okrvavljenog.
Dirljiv prizor kada ena pomae muu, a pop moli da mu oprosti. "Ma ta je pijanica
zapila sve to je imala... upropastio mi je ivot! Hvala Bogu to umire. Bit e manje
tete!" Govorei to, ona je davala sve od sebe da mu olaka posljednje trenutke, da
mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i Marmeladovu su zasuzile oi.
Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom s predivnim plavim oima. Dao
je Katarini sve rublje to je imao i rekao da on snosi trokove sprovoda. Kad je
odlazio mala sestrica je dotrala i rekla da Sonja pita za adresu.
Vrativi se kui doekale su ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on stajae
kao mrtav... nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u nesvijest.
Razmihin ih je smirivao, uvjeravao da mu nije nita.

Trei dio
Razmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kui, da e se on pobrinuti za
Raskoljnikova. Raskoljnikov je samo uspio rei da je Luin podlac i da se on protivi
vjenanju. "Ili on ili ja!" Razmihin ih je pratio do stana umirujui ih. Bio je pijan jer se

upravo vratio s tervenke, ali se na prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu i naoitu
Dunju. Obeao je da e doi sa Zosimovim i odrao obeanje.
Luin im je poslao pismo i dogovorio sastanak s Dunjom i majkom pod uvjetom da
Raskoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome usprotivile. Sutradan se
Raskoljnikov naao s njima, ali je razgovor svejedno zapinjao, mati nije mogla
prepoznati sina, on se suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome eljela odluiti
sama.... Tada u sobu uleti Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb - svi se zbune, a
Raskoljnikov se rastri oko nje upoznavi ju sa svima, majci je sve to bilo sumnjivo.
Raskoljnikov je Razmihinu otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare lihvarke
i Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru. Porfirij se pokazao
lukavac i alama i pitanjima je provocirao Raskoljnikova. Samo su jo njega i ekali,
jer su na zamotuljcima kod starice nali napisano i njegovo ime, raspitivao se i o
smrti Marmeladova. Zatim se inspektor interesirao o lanku Raskoljnikova izalom u
"Periodinoj rijei" u kojem je Raskoljnikov izloio misao o obinim i neobinim
ljudima koji vuku svijet pa im se moe oprostiti ak i zloin ako to znai napredak
ovjeanstva. Porfirij je to povezao s psihikim stanjem zloinca u trenutku zloina
(Raskoljnikovu se inilo da mu je Porfirij namignuo). Na kraju ga je ak pitao je li
vidio soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a Razmihin se
razbjesnio na Porfirija.
Raskoljnikov stalno razmilja i preispituje svoj in. "Vrlo vano za babuskaru!"- mislio
je uzrujano i plahovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nije sad to vano. To je bila tek
bolest... htio sam to prije preskoiti granicu.. nisam ubio ovjeka nego naelo!
Naelo sam zaista ubio, ali nisam prekoraio granicu, nisam, ostao sam na ovoj
strani.. Majka, sestra, koliko sam ih volio! Zato ih sada mrzim, ne trpim ih u svojoj
blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da joj kaem?! O kako sad mrzim tu
babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi oivjela! Sirota Lizaveta! Zato
se ona morala tamo zatei? udno je ipak zato na nju i ne mislim, ba kao da je
nisam ni ubio! Lisaveta! Sonja! Sirotice moje krotkih oiju....Mile moje!"
- ovaj je komentar najbitnija odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i
pojava unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana.
Zaspao je u bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno ljudi.
Kad se probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov.

etvrti dio
Svidrigajlov je mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao napastvovati Dunju kad
je radila za njega. Raskoljnikov ga je htio otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000
rubalja za Dunjeku bez ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan sebe, a
Svidrigajlov neobino hladan i miran. Otkrio je da je Marfa oporuno ostavila Dunji
3000 rubalja i nek se ne udaje za Luina jer je nitkov! Na izlazu ga je vidio Razmihin.
U svratitu majke i Dunje sastaju se Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u unoj
raspravi napao Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema
"ozloglaenoj" djevojci i siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja je
pobjesnila i zajedno s bratom otjerala iznenaenog Luina. Luin je ak zatraio da
mu vrate trokove puta.
4

Raskoljnikov se odmah zatim oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda

konaan. Razmihin ga je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao,
pogled mu je prodirao u duu. Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato kao
da je prostrujalo izmeu njih.... Nekakva misao proleti kao kakav nagovjetaj, neto
uasno runo, to su obojica shvatila. Razmihin problijedi kao krpa. "Razumije li
sad? - upita Raskoljnikov a lice mu se iskrivi od bola. Vrati se k njima i uvaj ih
uvijek!" Iznenada se okrene i ode.
Od te veeri Razmihin im je postao sin i brat.
Raskoljnikov je poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela. On ju je ispitivao o
njezinu ivotu, bio je ganut njezinim izgledom, sudbinom i rtvovanjem za dobrobit
svoje porodice, pitao ju je vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti takvu bijedu,
natjerao ju je da mu ita Bibliju - uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme osjeajui kako
mu se vraa elja za ivotom, smisao kako se neto budi u njemu. Rekao joj je da je
danas raskrstio sa sestrom i majkom. "Sad imam samo tebe. Hajdemo zajedno...
Oboje smo prokleti, pa emo dalje zajedno!" Ako sutra opet doe rei e joj tko je
ubio Lizavetu - bila je zaprepatena.
Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo da ga eli ispitati. Porfirij ga je u
aljivom tonu doveo do ludila i Raskoljnikov je zavikao da to ne doputa. "Uhapsite
me ako elite, ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je Raskoljnikov
odlazio babi, da je pitao za krv. Porfirij mu je obeao iznenaenje, ali u jednom
trenutku ue Nikolaj, soboslikar s priznanjem da je on ubojica, a Porfirij se zbunio.
Raskoljnikov je doao sebi i uzvratio mu:"Ne ete mi pokazati ono nae malo
iznenaenje?!"
U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se vrata i pojavio se ovjek koji mu je
na ulici apnuo da je ubojica. "kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se sledio. No
ovaj mu se stane izvinjavati to ga je krivo optuio i prokazao Profiriju jer je vidio
Raskoljnikova onu veer kad je zavitlavao stanare i pazikuu, a on je obrtnik - krznar,
iz iste vee i nije htio da Raskoljnikov proe nekanjeno. (On je bio to iznenaenje o
kojem je Porfirij priao, stajao je iza vrata i uo razgovor, no kad se Nikolaj pojavio,
pokajao se i doao u stan ispriati se.) "Oprostite mi zbog klevete i zloe."
Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad emo se jo ogledati." ree
smjeei se pakosno.

Peti dio
Luin se nije predao i u glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom
Lebezjatnikovom (koji je imao moderna naela - ivot u komuni, ena moe varati
mukarca jer mu nije rob....) i poslao ga po Sonju kojoj je velikoduno dao 10 rubalja
pravei se duebrinik, ali joj je skriveki gurnuo u dep presavijenih 100 rubalja
kanei je optuiti pred svima da mu je Sonja ukrala novac da bi okaljao nju i
Raskoljnikova pred Dunjinim i majinim oima i vratio izgubljeno povjerenje. Sreom
je na dai (obredu u ast pokojnika) pred raskalaenom gomilom koja uope nije
dola oplakati Marmeladova nego najesti se, Lebezjatnikov osupnut Luinovim
postupkom izrekao pravu istinu, ne znajui ni sam Luinove porive. Sve to nije
sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu Ivanovu da se poupa s gazdaricom Njemicom
koja se pravila dama i smjeno govorila ruski. Raskoljnikov je odluio Sonji priznati
5

zloin. Dok joj je s mukom govorio, onako nemona podsjetila ga je na Lisavetu.

Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvatila za ruke, objesila mu se
oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree on gledajui je gotovo u nekoj nadi.
-Neu, neu, nikad i nigdje!, uzviknu Sonja. -Svuda u za tobom, kud ti tud i ja! O
Boe! O jadne li mene! I zato, zato te prije nisam upoznala!"
Raskoljnikov se lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv
zloina, a on se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio zbog toga da
pomognem majci - kojeta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i
vlasti pa da postanem dobrotvor ovjeanstva. Jednostavno sam ubio, zbog sebe
sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam drugo morao shvatiti, morao sam doznati
jesam li gnjida kao svi ili sam ovjek? Hou li moi preskoiti zapreku ili ne u. Jesam
li puzav stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije povlaivala i upitao ju je to da radi.
Sjevnula je oima i odgovorila neka poe do raskrija. "Stani i pokloni se, poljubi
zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve etiri strane, i reci
svima, na sav glas:"Ubio sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe li?"
Znao je da ona misli na robiju, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da ga
objesi oko vrata. Raskoljnikov je u sebi odluio.
Katarina Ivanova je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na cestu, jer ju je
gazdarica istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i prosila novac, otila je ak
do nekog generala. Umrla je u hropcu na cesti okruena znatieljnom gomilom.
Raskoljnikovu je priao Svidrigajlov obavjestivi ga da je preuzeo brigu o malianima
i Sonji i da e tako utroiti onih 10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na Raskoljnikovo
zaprepatenje izrekao mu je iste rijei koje je Raskoljnikov izrekao Sonji. I
Svidrigajlov mu je priznao da stanuje stan do Sonje i da je prislukivao njihov
razgovor. "Pa rekao sam vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad ga je imao u
aci.

esti dio
"Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom obavila magla i
zatoila u bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se poslije, ve mnogo kasnije
prisjeao tih dana, poimao je da mu se svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz
stanovite prekide, sve do konane katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i
muan nemir to je prelazio ak u panian strah." Najvie ga je muio Svidrigajlov.
S Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva majku i
sestru, a Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno, da zna da je Raskoljnikov
nevin jer mu je Porfirije sve razjasnio. Raskoljnikov je u nedoumici - to Porfirij
sprema? I zaista, inspektor mu je sam doao na vrata. Ispoetka je hinio da mu se
doao ispriati zbog neugodnosti to mu je zadao, ali je onda na svoj stari lukavi
nain poeo rekonstruirati zloin i psiholoki portret poinioca. Nikolaj pripada ruskoj
sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali na sebe patnju. "Ne, dragi moj Rodione
Romanoviu nije Nikolaj nita kriv! Posrijedi je fantastino, mrano nedjelo,
suvremeno, sluaj naeg doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio je, a sam sebe
smatra za potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav aneo, ne dragoviu
moj, nije Nikolaj nita kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao da ga je neto
presjeklo. "Pa tko je onda ubio?" ne odoli da ne upita jedva diui. "Kako tko je ubio?
6

- ponovi ba kao da ne vjeruje svojim uima - Pa vi ste ih ubili Rodione Romanoviu!

Vi ste ih ubili... doda gotovo aptom, duboko uvjerenim glasom."
Raskoljnikovu su se oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao.
Predloio mu je da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim.
"Smanjit e mi kaznu... nasmijao se." Porfirij mu je dao rok od par dana i obeao da
ga do tada ne e prijaviti.
Raskoljnikov je pohitao do Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijednom svratitu, a
ovaj je pak bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenje
siromanih maloljetnih djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za enama),
pokazao se u svijetlu razuzdanog i perverznog ovjeka. Raskoljnikov mu je zaprijetio
da e, bude li dirao Dunju, ga ubiti. Svidrigajlov ga se jedva otarasio i poao na
ugovoreni sastanak s Dunjom. Prethodno joj je napisao pismo u kojem joj je
natuknuo o bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na mjesto sastanka, a on ju
je, kujui u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi za njom vrata.
Znao je da je sudbina njezine obitelji u njegovim rukama - ponudio joj je da e uvati
tajnu, a za uzvrat e joj biti "rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i izvadila pitolj,
pucala je samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako pribliio i rekao
neka pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on ju je zagrlio. Dunja ga je
zamolila da ju pusti.
"Ne voli me dakle? - tiho priupita.
Ne.
I ne bi mogla? Nikad?
Nikad. - apne Dunja. Svidrigajlov slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae."
Svidrigajlov se oprostio od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u neko
svratite i pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i spustio se
do Male Neve (most). Straar ga je mucajui htio potjerati, ali Svidrigajlov uzme
pitolj i napne ga. "Ovdje vam nema mjesta.
E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu to pitali, reci im da sam
otputovao u Ameriku." I ubije se.
Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od sestre kojoj je bilo
teko, ali oprostila mu je u svojoj ljubavi i zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i uinio
na ulici kako mu je Sonja rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio prljavu
zemlju, sav proet nasladom i sreom. Ljudi su se smijali mislei da je pijan. Malo
dalje od njega stajala je Sonja, i tada je shvatio da e ostati s njom do kraja.
Uao je u policijsku stanicu i naletio na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio, nije
mogao priznati zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu je
ugledao slabaan smijeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio sjekirom onu staru
inovniku udovicu i njezinu sestru Lizavetu." I Petrovi zine. Sjatie se ljudi sa svih
strana.

Epilog
7

Zbog olakotnih okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije
kanjavan, potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao siromanog
Marmeladova) dobio je samo osam godina Sibira. Porfirij je odrao obeanje. Majka
mu je oboljela i umrla vjerojatno znajui za stranu istinu, Dunja se udala za
Razmihina, a Sonja je s njim pola u Sibir. Raskoljnikov je utke radio i svi su ga
kanjenici mrzili. Teko se razbolio i Sonja je pismom javila Dunji da lei u zatvorskoj
bolnici. No nije se razbolio od tekog rada i posne hrane - razbolio se od
povrijeenog ponosa. Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao tako glupo i slijepo,
to se mora poniziti i pokoriti pred besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala
kajanje... Ali, nije se kajao zbog svog zloina.... Eto to je jedino on drao za svoj
zloin: samo to to nije uspio i to je sam priznao svoju krivnju."
Nije shvaao kako su svi kanjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u slanju pisama i
posjetama kanjenika), svima se osmjehivala. Za bolesti je opet u bunilu sanjao o
propasti svijeta i nekolicini odabranih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog sna. U
meuvremenu je protekla cijela jedna godina. Jednom je ugledao Sonju kod
bolnikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za srce", brzo se odmakao od prozora.
Sonja se razboljela i neko vrijeme nije dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno
raspitivao za nju. Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo
dok je itao, neto se u njemu prelomilo.
Sjedio je pokraj rijeke, ona je sjela do njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam znao
kako se to dogodilo, ali najednom kao da ga je neto zgrabilo i bacilo do njenih nogu.
Plakao je i grlio joj koljena. Ona se u prvi mah strano prepala i problijedila kao krpa.
Skoila je s mjesta i zagledala se u nj drui. Ali, zaas u isti tren, sve pojmi. U
oima joj zasja beskrajna srea. Pojmila je i vie nije sumnjala da ju on voli, da je
napokon doao taj as... Uskrisila ih je ljubav, srce jednog mrsilo je u sebi neiscrpne
izvore ivota za srce drugog."
Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala (nikad ga nije davila
vjerom), ali ga je sad otvorio. Sedam godina im se inilo kao sedam dana. Bili su
sretni.
"Raskoljnikov nije znao da nije dobio ivot na dar, nego da e ga jo i te kako skupo
stajati, da e platiti za nj velikim pothvatom u budunosti...
- ali to je ve nova pripovijest."