5.

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA SPORTA

Amir Zuli,prof. ,mr.sc.Maja Frapporti-Rogli

TO SU TO PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA SPORTA?

5.1.

Psihologija znanost o ljudskom ponaanju i mentalnim procesima.

Psihologija se bavi:
1.
2.
3.

Ponaanjem ovjeka u uem smislu

Svjesnim iskustvom pojedinca, i
Nesvjesnim psihikim procesima.

Ponaanje u uem smislu one aktivnosti ovjeka koje moe opaziti druga osoba. Svjesno
iskustvo njegova percepcija vanjskog svijeta, i njegova unutarnjeg svijeta, odnosno njegovih
misli, elja, osjeaja.
Nesvjesni psihiki procesi misli, elje, strahovi pojedinca, kojih on nije svjestan, ali koji
usprkos toma utjeu na njegovo ponaanje.
Openito, cilj psihologije je: objasniti, predvidjeti, te kontrolirati ponaanje ljudi.
Psihologija sporta spada u grupu primijenjenih psihologijskih grana. To je psihologijska
grana koja se bavi primjenom psihologijskih znanja u podruju sporta i tjelesnog
vjebanja, s ciljem (osnovnim, ali ne i jedinim) poveanja uspjenosti u sportu.
U okviru psihologije sporta razvila su se razna podruja interesa i istraivanja, da pokriju
razliite aspekte jedne tako sloene aktivnosti kao to je sport i tjelesno vjebanje.
Po jednom autoru (Salmela, 1979), psihologija sporta dijeli se na 4 podruja:
1.

Istraivanja motorikog uenja (istrauju se principi uenja jednostavnih i sloenih

motorikih zadataka),

2.

Istraivanja motorikog postignua (kratkorono motoriko pamenje i motorna

kontrola),

3.

Psihologija sporta u uem smislu (istraivanja linosti sportaa, stavovi, anksioznost,

agresivnost, motivacija postignua), i

4.

Socijalna psihologija sporta (istraivanja strukture grupe itd.).

Tko se slui znanjima iz podruja psihologije sporta?

1.

Treneri, da bude efikasniji i uspjeniji u voenju sportaa

2.

Sportai sami, da pomou psihikog treninga usvoje razne psihike vjetine kojima je
zajedniki cilj postizanja to vee kontrole nad sobom, svojim sposobnostima i
emocijama, posebno u vanim trenucima natjecanja, kako bi postigli to bolji
sportski uspjeh

3.

Sportski psiholozi, kao strunjaci sportske psihologije.

Trener, da bi bio uspjean voa, mora imati razvijene tri razliite skupine vjetina:
1.

Struna nogometna znanja

2.

Organizacijske vjetine

3.

Socijalne vjetine.

Socijalne vjetine su zapravo vjetine ophoenja s ljudima. Tu spadaju na primjer vjetine

komuniciranja, vjetine uspjenog poduavanja sportskih vjetina, vjetine motiviranja,
vjetine upravljanja grupom itd. U usvajanju tih vjetina treneru pomae psihologija sporta,
odnosno sportski psiholog.
to je bolje ovladao socijalnim vjetinama, trener e uspjenije obavljati razliite funkcije
koje ima u momadi.
Posebno treba istaknuti da trener ima odgojnu ulogu prema onima koji trenira, a to su
veinom djeca i mladi sportai. On na njih utjee odgojno ne samo u smislu da ih odgaja kao
sportae, nego i kao cjelovite osobe.
Odgojnim procesom i pitanjima odgoja bavi se pedagogija.

5.2.

TRENEROVA ODGOJNA ULOGA

1. Drutveno-generacijski aspekt odgoja

Odgoj je prijenos iskustva, znanja i uope socijalnoga naslijea sa starije generacije na
mlau. Trener ima odgojnu funkciju jer kao stariji, iskusniji i struniji prenosi svoja znanja i
iskustva na djecu i mlade (ne samo znanja i iskustva iz nogometa, ve i nain razmiljanja o
raznim ivotnim pitanjima, stil ponaanja, odnos prema drugim ljudima.
Odgoj nema samo zadatak da prenese iskustvo starijih, nego i da osposobi mladu generaciju
da to iskustvo uinkovito iskoristi, i da ga dalj razvija. (I trenerska praksa mijenja se i
usavrava s vremenom koje donosi nove spoznaje; nove generacije trenera, dakle, trebaju
usvajati nove naine rada.)
Da bi odgojni postupci trenera bili uspjeni, on mora voditi rauna o tome koje su
karakteristike djece ili mladih s kojima radi, te svoje odgojne postupke i naine rada
prilagoditi njihovim karakteristikama.

Naime, dijete je tek osoba u razvoju, koja nema sve sposobnosti i emocionalnu zrelost
odraslog ovjeka. Dijete nije "odrasli u malome", ve jedna posve druga kvaliteta od odraslog
ovjeka, i nema sve sposobnosti koje ima odrasli.
Tzv. "prirodni odgoj" odgojna nastojanja treba uskladiti s prirodom djeteta. Trenerovo
djelovanje prema djeci treba biti prirodno i usklaeno s mogunostima djeteta, jer:
1.

Postavljate li na djecu prevelike zahtjeve, on im ionako nee moi udovoljiti, jer to

prelazi njihove mogunosti.

2.

Neprimjerenim postupcima moete djeci natetiti, jer su oni ne samo u fizikom ve i

u psihikom smislu krhka bia na primjer stalne kritike sniavaju djetetovo
samopotovanje i samopouzdanje, jer ono se tek gradi, vika moe izazvati strah i
bojaljivost itd.

3.

Ne osjea li se dijete ugodno na treninzima, izgubit e motivaciju za bavljenjem

nogometom.

Pokazatelji da je dijete zrelo za neku aktivnost:

1.

Pokazuje interes za tu aktivnost, i

2.

Postie uspjeh u toj aktivnosti.

Ponemo li prerano s aktivnostima za koje dijete nije zrelo, obeshrabrit emo ga. No, ne valja
ni poeti prekasno, jer e dijete izgubiti interes bit e mu to prelagano ili dosadno. Zato
trener mora poznavati zakonitosti i karakteristike razvoja, i biti osjetljiv na znakove zrelosti ili
nezrelosti djeteta za neki postupak ili za neku aktivnost na primjer, za poetak sudjelovanja
mladog sportaa na natjecanju.

2. Individualni aspekt razvoja linosti

Gledano s ovog aspekta, odgoj za svoju neizbjenu posljedicu ima djelovanje na razvoj
linosti pojedinca koji trpi neiji odgojni utjecaj.
Linost je dinamika organizacija onih psihofizikih sustava unutar pojedinca koji odreuju
njegovo karakteristino ponaanje i njegov karakteristian nain miljenja.
S ovog aspekta za odgoj moemo rei da je to svjesno i namjerno djelovanje i
samodjelovanje na razvoj fizikih i psihikih osobina i svojstava linosti pojedinca.
Odgoj je i svjesna i namjerna aktivnost, ali trener svojim postupcima i nesvjesno djeluje na
sportae, ak i kada to ne eli. Naime, sportai od njega ue po modelu (primjer: neprimjereno
ponaanje na utakmici).
Samodjelovanje u odgoju: sporta u odgojnom procesu nije pasivan, ve je aktivni sudionik. I
o njegovoj aktivnosti i angamanu takoer ovisi uinak odgoja, a ne samo o trenerovom.

Faktori koji utjeu na razvoj linost:

1.

Okolina

2.

Naslijee

3.

Vlastita aktivnost.

Najvaniji faktori okoline su roditelji, kola i vrnjaci. Vano mjesto zauzima i sportski
trener.

Slika 1. Faktori koji utjeu na razvoj linosti (prema Bratani, 1991.)

Dakle, odgojem utjeemo na razvoj linosti. Razvoj linosti odvija se pod utjecajem dvaju
faktora: faktora sazrijevanja i faktora uenja.
Sazrijevanje je mijenjanje pojedinca pod utjecajem biolokih zakonitosti i prije svega ovisi o
nasljeu. Na njega vrlo malo moemo utjecati. Ono daje osnovu na kojoj poiva uenje.
Drugim rijeima, da bi dijete neto nauilo, ono mora za to biti zrelo. Uenje je, pak,
mijenjanje pojedinca pod utjecajem njegove vlastite aktivnosti, koja je zazvala bilo poticajima
izvana, bilo poticajima iz samog organizma.
Trener na sazrijevanje ne moe utjecati odgojnim postupcima, ali moe osigurati uvjete za
realizaciju biolokih zakonitosti, odnosno naslijeenih potencijala pojedinca. (npr. emoc.
zrelost ili nezrelost za poetak natjecanja; motorika zrelost)
Trenerov odgojni utjecaj na pojedinca prije svega se ostvaruje utjecanjem na njegov proces
uenja, putem motiviranja, poticanja pojedinca na vlastitu aktivnost, kroz koju e se
usavravati (motiviranje ne obuhvaa samo bodrenje i hrabrenje).

Trener svojim postupcima moe utjecati na razvoj linosti mladih sportaa hoe li netko biti
agresivan ili ne, bojaljiv ili ne, drutven ili povuen itd.

3. Interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja

S ovog aspekta gledano, odgoj je proces kojeg u najveoj mjeri odreuje kvaliteta
meuljudskog odnosa odgajatelj odgajanik, odnosno u sportskoj situaciji trener
sporta.

Slika 2. Interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja

Odgoj sportaa kao interakcijsko-komunikacijskog procesa:
1.

Zasniva se na meuljudskom odnosu trenera i sportaa to nije povran, ve dubok

odnos njih dvojice kao cjelovitih bia, u koji on istupaju svim svojim biem, svojim
emocijama, nainom razmiljanja itd.

2.

Zasniva se na njihovoj suradnji, tj. zajednikom radu u kojem oba sudjeluju, iako
nisu u tome ravnopravni

3.

Ovisi o kvaliteti interakcije i komunikacije trenera i sportaa vano je da se oni

dobro razumiju, da je trener spreman nain komunikacije prilagoditi sportau, i da je
sporta spreman prihvatiti sadraj trenerove komunikacije

4.

I trener i sporta aktivni su u komunikaciji, iako trener ima vodeu ulogu

5.

I trener utjee na sportaa, i sporta na trenera nain trenerovog ponaanja jednim

dijelom ovisi o tome kako se ponaa sporta.

Elementi uspjenog odnosa trener sporta:

5.3.

1.

Meusobna osobna naklonost ako je naruena, nema uspjene suradnje, pa ni

ostvarivanja postavljenih ciljeva i zadataka

2.

Poznavanje trener treba poznavati sposobnosti sportaa, njegovo zdravstveno stanje,

stavove, interese, ambicije, namjere, elje, obiteljsku situaciju, eventualne probleme u
koli, itd.

3.

Slinost interesa

4.

Slinost stavova i vrijednosti

5.

Slinost razine inteligencije

6.

Slinost socijalnog porijekla

7.

Odgovarajue metode rada.

PEDAGOGIJA SPORTA I REKREACIJE

(prema knjizi Pedagogija sporta i rekreacije dr. sc. Mirka Lukia)

Pedagogija sporta i rekreacije nova je disciplina, koja se bavi razvijanjem strategije za

postizanje optimalnog razvoja djece i mladih putem bavljenja sportom i rekreacijom.

Zadaci pedagogije sporta i rekreacije

1.

Otkrivanje novih spoznaja - prouavanje igre kao fenomena (to u ivotu ovjeku
znai igra, kakvi su odnosi izmeu igre i sporta, to je rekreacija itd.)
Igra je spontana ljudska aktivnost koja predstavlja temeljni oblik ljudske egzistencije,
stvaralatva i ostvarivanje svojih sposobnosti. No, danas je dolo do deformiranja ove
ljudske aktivnosti, u podruju tzv. vrhunskog sporta, kod kojeg se samo mali broj
pojedinaca bavi sportom, i to nezdravo prenapinjui svoje snage, a publika pasivno
promatra. Neki sportai se radi postizanja vrhunskih rezultata drogiraju, dopingiraju i
maltretiraju svoje tijelo. Istraivanja su pokazala da vrhunski sportai ranije od ostale
populacije umiru od sranih i drugih degenerativnih bolesti. Pedagogija sporta zato treba
pronalaziti optimalne oblike, mjere i koliine napinjanja u sportu.

2.

Spoznaje zatim treba primjenjivati u praksi, tako da se svakom ovjeku omogui

optimalan razvoj, i da svi graani budu fiziki aktivni. Umjesto izgradnje velikih stadiona
i dijeljenja na mali broj aktivnih sportaa i pasivnu masu promatraa, prema koncepciji
masovnih igara i rekreacije treba izgraditi vie malih terena dostupnih svima. Teit e se i
postizanju vrhunskih rezultata, ali do njih e dolaziti iz masovnog sporta i rekreacije, a ne
iz "isposnikog" drilanja pojedinaca. Sport nikad ne smije prelaziti granice optimalnog
funkcioniranja ovjejeg organizma, jer se on tada pretvara u svoju suprotnost, pa
umjesto da potie ovjekov razvoj, vodi ka destrukciji ovjeka.

3.

Treba i organizirati obrazovanje kadrova za voenje masovnih sportskih aktivnosti.

4.

Obavezno je i sustavno praenje realizacije programa i korigiranje greaka.

5.

Provoditi znanstvena istraivanja, i to ne samo kvantitativna, ve i kvalitativna.

Povezanost pedagogije sporta i rekreacije sa srodnim znanostima

Najvie je povezana s kineziologijom i pedagogijom. Od kineziologije preuzima
spoznaje o strukturi i funkciji ljudskog organizma, smislu djelovanja organizma, te
granicama i mogunostima tog djelovanja. Od pedagogije preuzima i ostvaruje spoznaje o
odgoju i odgojnom djelovanju.

Predmeti prouavanja pedagogije sporta i rekreacije

1.

Sadraji sportsko-rekreacijskog obrazovanja

- prouava koji su sadraji korisni za razvoj ovjeka, a koji tetni

2.

Mogunosti odgajanika
- uvaavanje njihovih individualnih znaajki kao uspjene odgojne komunikacije

3.

Odgojna tehnologija
- tj. naini odgojnog djelovanja, pri emu se odgoj smatra dijalogom i suradnjom.

4.

Naini organiziranja rekreativnih djelatnosti u institucije

- djelovanje u sportskim udrugama

5.

Evaluacija i regulacija procesa uenja

- mogunosti koritenja novih tehnologija u uenju motorikih vjetina (multimedijski
trenaeri, koji omoguuju ubrzano i usporeno snimanje, to omoguuje uoavanje finih
pokreta)

Aspekti suvremenog programiranja u sportskom odgoju

Postavljanje ciljeva i zadataka

Odgoj poinje od utvrivanja ideala koji se ele postii, zatim utvrivanja iz njih izvedenih
ciljeva, te konkretnih zadataka koji se ostvaruje odgojnom komunikacijom. Svaka aktivnost
treba biti detaljno isplanirana.

Prilagoavanje potrebama vjebenika

Uspjeno odgojno djelovanje pretpostavlja prilagodbu datim psihofizikim mogunostima
vjebenika. Zato planer fizikih aktivnosti mora poznavati zakonitosti ontogenetskog razvoja
ovjeka, ali i injenicu da od tih pravila ima i individualnih odstupanja.

Programiranje odgojne tehnologije

Pedagogija i sport
Sport je djelatnost koja se temelji na igri, kao spontanom nainu jaanja ljudske kondicije u
podruju ljudskog kretanja. S vremenom, on prestaje biti spontana aktivnost i profesionalizira
se.
Znaajke sporta, prema Sportskoj enciklopediji:
1.

Bitan je efekt tj. sportski rezultat, a ne koliina uloenog napora.

2.

Specijalizacija glavne

3.

U osnovi sportske aktivnosti je zabava, razonoda i inicijativa, a ne neposredna

materijalna korist (izuzev profesionalnog sporta)

4.

Sudjelovanje u sportu je dobrovoljno

5.

Usmjerenost pobjedi, koja ponekad trai krajnju portvovnost

6.

Natjecanje, elja za postignuem viim no to ga postiu drugi

O sportu i navijaima
Uloga publike u sportu:
1.

Publika je legitimni akter sportskog natjecanja, jer su nogometna natjecanja javna.

Nogometna utakmica nije samo sportski spektakl, nego i drutveni dogaaj u kojem
dolazi do integracije ponaanja publike i slubenih aktera igre.

2.

Publika esto eli intervenirati na natjecanju podrkom svojoj momadi,

omalovaavanjem suparnike momadi i protestom protiv sudakih odluka. To dodaje
dramatinost natjecanju, koje je ionako dramatino u samoj igri u polju.
U publici su najuoljiviji ekstremni navijai koji nisu toliko zainteresirani za samu igru,
koliko za utakmicu kao socijalni dogaaj odnosno spektakl. Njihove su zajednike
znaajke: mladi su, mukog spola, veinom idu u kolu. Njihovo ponaanje moe se
objasniti iz specifinih razvojnih znaajki i drutvenog poloaja mladih: drutvena
marginaliziranost tj. nemogunost utjecaja na drutveno vane odluke, iskljuenost iz
profesionalne podjele rada i time ovisnost o roditeljima. U fazi su potrage za vlastitim
identitetom, pa eksperimentiraju s drutvenim ulogama (a time i ponaanjem), snano
izraavaju emocije itd. Osnova njihova djelovanja je vezanost za klub, na emu grade
svoj identitet. Stadion im je prilika za pokazivanje, predstavljanje i izraavanje sebe.
Tome slui i nasilje, koje je veinom ritualnog karaktera. Imaju ambicija i da njihove
akcije na stadionu dobiju iri odjek u drutvu, tj. dobiju politiku konotaciju, to je pojava
specifina za postkomunistiko razdoblje, u kojem jo nisu razvijene institucije
graanskog drutva kroz koje obian graanin moe izraziti svoju volju.

Pedagogija i rekreacija
Dok je sport (posebno visoko profesionalni) teka, programirana, disciplinirana djelatnost do
krajnjih mogunosti tijela, rekreacija je spontana, a cilj joj je optimalizacija zdravlja i
kondicije. Danas, kad ovjek u radu nije toliko pokretan, onda zamjenjuje taj tjelesni
angaman tijekom rada, da ovjeji organizam ne atrofira. Cilj rekreacije je da se to vie
izvodi u vlastitom domu ili radnom mjestu, no ona se moe izvoditi i izvodi i u organiziranim
grupama.
Tri temeljna oblika rekreacije su dnevna, tjedna i godinja. U dnevnu spadaju standardizirani
oblici samorekreiranja (npr. na spravama dok se gleda TV), rekreacija na radnom mjestu i
relaksacijske vjebe u domu pred spavanje. Tjedna: izleti vikendom, etnje u prirodi.
Godinji: godinji odmor sa sportsko-rekreativnim sadrajima moe ve nakon 10 dana
poboljati funkcionalne sposobnosti odnosnih organskih sposobnosti ovjeka.

5.4. RAZVOJNA PSIHOLOGIJA I SPORT

OSOBITOSTI RADA S DJECOM
Rad s djecom i rad s tinejderima pred trenera postavlja sasvim razliite zahtjeve od onih u
radu sa seniorima, i treba se odvijati po posve drukijim naelima.
Prvenstveni cilj trenera koji radi s ovim uzrastima ne smije biti pobjeda, ve rad na
nogometnom i opem razvoju djece i mladih.
Da bi trener ovu svoju odgojnu i formativnu ulogu mogao kvalitetno ispunjavati, on mora
poznavati barem osnove ovjejeg razvoja: intelektualnog, motorikog, emocionalnog i
socijalnog. Naime, njegovi postupci moraju biti usklaeni sa znaajkama razvojne faze u
kojoj se nalaze njegovi igrai, po svim ovim aspektima razvoja.
Zakonitostima razvoja ovjeka tijekom cijelog njegovog ivota, a posebno u prvim fazama
njegova ivota bavi se razvojna psihologija.
U prolosti, postupanje prema djeci poivalo je na dvjema pretpostavkama, za koje danas
pouzdano znamo da su potpuno pogrene:
1. Dijete je "ovjek u malome", sa svim njegovim karakteristikama, samo izraenim u
manjoj mjeri, i
2. Pripisivanje pretjerane vanosti nasljea u formiranju linosti pojedinca.
1.

Danas je dokazano da je dijete kvalitativno razliito od odraslog, u najrazliitijim

aspektima. Zato se na djetetu ne mogu primjenjivati isti parametri prosuivanja kao na
odraslom.
Osnovne razlike u linosti izmeu odraslog ovjeka i djeteta:
1. u mehanizmima kontrole agresivnosti
2. u nainu reagiranja na frustracije
3. u sposobnosti razumijevanja
4. u samostalnosti

2.

Smatralo se da na razvoj pojedinca najvie utjee nasljee tj. njegovi geni. No, okolina
oblikuje, potencira, usmjerava i inhibira razvojne potencijale svake osobe.

Svaki pojedinac prolazi u svom ivotu kroz vie ivotnih razdoblja, koja su strunjaci
identificirali po tome koje se promjene kod veine ljudi dogaaju u tim razdobljina na
motorikom i tjelesnom, intelektualnom, emocionalnom i socijalnom planu. Podjela faza po
godinama ivota samo je okvirna; postoje relativno velike razlike izmeu pojedinaca po tome
s koliko e godina ui u pojedinu fazu razvoja, pa to trener treba imati na umu.

RAZVOJNE ZNAAJKE NOGOMETAA RAZLIITIH DOBNIH

RAZINA
ivotna razdoblja mladog nogometaa
ivotno razdoblje

Dob

Dobna
kategorija
nogometu

1. Srednje djetinjstvo

6/7 10/11 god.

Limai (7 10 god.)

2. Kasno djetinjstvo

11 14 god.

Mlai pioniri (11 i 12 god.)

Pioniri (13 i 14 god.)

3. Pubertet rana adolescencija

14 17 god.

Kadeti (15 i 16 god.)

4. Kasna adolescencija

16 25 god.

Juniori (17 i 18 god.)

Razvojne znaajke limaa

Motoriki i tjelesni razvoj
U predkolskoj dobi dijete je neprecizno i slabo koordinirano i radi pokrete uz bespotrebno
veliku potronju energije. Izmeu 6. i 10. godine motoriki in postaje vie svjesno voen
radom mozga, pa nastaje napredak u preciznosti i funkcionalnosti pokreta. Dijete postaje
sposobno svjesno voenim pokretom odgovoriti na neki podraaj iz svog tijela ili iz okoline.
Sadraj njegovih misli ne mora nuno biti samo ono to se trenutno dogaa, ve moe misliti i
o prolim i o buduim dogaajima, i matati, te planirati. To ga in sposobnim da isplanira i
izvri motoriki program.
Osnovna aktivnost djeteta je igra, pa sve u ovoj dobi treba raditi kroz veselje i igru. Cilj treba
biti da se u pojedinca razviju funkcionalan i koristan, cjelovit pokret. Trener treba biti
fleksibilan, pa ako jedna metoda rada ne daje zadovoljavajue rezultate, treba iskuati neku
drugu.
U ovim godinama stalno se poboljava strukturiranje tzv. tjelesne sheme (neposredna svijest o
stavu i stanju svog tijela). Razvijena tjelesna shema osnova je na kojoj se moe graditi
sposobnost pokreta. Kod nekih mlaih limaa radi jo nerazvijene tjelesne sheme mogu se
javiti tekoe s upotrebom pojedinih dijelova tijela prilikom pokretanja. Npr. problemi s
upotrebom nogu upotrebljavaju ih kao da nisu dio njihovog tijela. U takvim sluajevima
poboljanje tjelesne sheme mora biti primarni trenerov zadatak.
Razvoj tjelesne sheme postie se pomou 2 vrste aktivnosti: tonikom i kinetikom. Tonike
aktivnosti one koje su povezane s disanjem i s regulacijom miinog tonusa. Mora nauiti
razliku izmeu osjeaja kojeg ima kad su plua puna zraka i kad su prazna, te razlikovanje
miinog tonusa tj. osjea kad je mii stisnut i kad je oputen.
Kinetike aktivnosti razliite vrste pokreta. Izmeu 6. i 8. godine treba razvijati svjesnost
upotrebe osnovnih motorikih shema: skakanja, tranja i klizanja i osnovnih posturalnih
shema: savijanja, kruenja i dizanja.

Dob limaa je dob kada se intenzivno razvijaju agilnost, pokretnost i brzina, i treba raditi na
ovim aspektima, dok je za inzistiranje i rad na preciznosti, koordinaciji i funkcionalnosti
prerano.

Intelektualni razvoj
Intelektualne ili kognitivne sposobnosti odnose se na sposobnosti percepcije, uenja,
pamenja i miljenja. Inteligencija u uem smislu odnosi se na sposobnost snalaenja u novim
situacijama. Razina inteligencije svake osobe rezultat je zajednikog djelovanja nasljea i
okoline. Okolina koja potie intelektualni razvoj je okolina u kojoj se dijete osjea sigurno i
voljeno, prima mnogo podraaja iz okoline kao to su igrake, razgovori s odraslima itd.
Opeprihvaena podjela na faze intelektualnog razvoja je ona Jeana Paigeta. Po toj podjeli,
djeca u dob od 7 do 11 godina su u tzv. fazi konkretnih operacija. Dakle, dijete poinje u
mislima provoditi logike, matematike, geometrijske, vremenske, mehanike i fizike
operacije tj. radnje. No, objekti tih radnji jo uvijek mogu biti samo oni koji su objektivno
prisutni, koje dijete trenutno vidi (miljenje je konkretno, ne apstraktno). Jo nema sposobnost
logikog miljenja koje se tek razvija, ve je miljenje intuitivno. Ne uspijeva uzimati u obzir
vie aspekata neke situacije. Na primjer pred nizom predmeta razliite visine i teine nee biti
u stanju razlikovati najvii i najiri predmet.
Openito, to je razdoblje znaajnog napretka intelektualnih sposobnosti, kada dijete stjee
sposobnosti konzervacije, serijacije, klasifikacije i logikih relacija.
Konzervacija oko 7. godine se poinje shvaati da se neka karakteristika objekta zadrava i
ako nastanu promjene u drugim karakteristikama objekta. Na primjer volumen objekta ostaje
nepromijenjen i ako mu promijenimo boju.
Serijacija sposobnost redanja objekata u niz prema visini, teini i sl.
Klasifikacija mogunost grupiranja objekata koji imaju zajednika svojstva u grupe ili
klase.
Logike relacije dolaze do elemenata logike u miljenju, to dijete sve vie pribliava
svijetu odraslih. Npr. moe shvatiti da isti objekt moe biti lan vie zajednica. Npr. shvaa da
nogometa moe biti igra Hajduka i u isto vrijeme lan hrvatske reprezentacije. Ipak, jo
nema sposobnost stvaranja hipoteze, jer nema sposobnosti apstraktnog miljenja.
Miljenje limaa karakterizira egocentrizam, to znai da stvari moe vidjeti samo iz svog
ugla, i ne moe shvatiti nain razmiljanja i osjeaje druge osobe. Tek oko 9. godine polako
izlazi iz egocentrizma, i tek tada moe ivjeti grupni ivot, i u pravom smislu osjeati se kao
lan momadi. Prije toga, igra prije svega za sebe, za svoj "gut" i za svoj uspjeh. U ovog
dobi postaje mu vana grupa vrnjaka, i potreba za prihvaanjem u toj grupi, i tad se mijenja i
odnos prema nogometnoj igri.
Dijete jo nije u stanju shvatiti trenutnu situaciju utakmice s taktikog aspekta. Zato e, kad se
suoi s protivnikim igraem, izvesti prvo to mu padne na pamet, bez premiljanja bi li
moda neko dugo rjeenje bilo bolje.

Emocionalni i socijalni razvoj

S prvim godinama pohaanja osnovne kole, dijete poinje prihvaati odgovornost i izvravati
zahtjevnije zadatke. Prevazilazi egocentrizam i poinje ivjeti s grupom. Preko niza iskustava
u odnosima s drugima, gradi svoje samopotovanje i sliku o sebi. Od drugih ljudi, nisu vie
vani samo roditelji, ve i uitelj i trener, te polako i vrnjaci.
Poinje shvaati da i drugi oekuju neto od njega (roditelji, uitelj, trener). Prema odraslima
esto moe imati kontrastne osjeaje od jake privrenosti i vezanosti, do agresivnosti prema
istoj osobi, ovisno o tome to proivljava u datom trenutku. Naime, istovremeno ima i potrebu
za samostalnou, i potrebu da ga odrasli prihvaaju. I vrnjaci se doivljavaju i kao prijatelji,
i kao rivali. Ljubomora prema drugom lanu momadi moe dovesti do prave emocionalne
krize. A, loe ponaanje esto ima ulogu samo privlaenja panje odraslih, recimo trenera,
pogotovo ako dijete ima osjeaj da ga se iskljuuje i zanemaruje u odnosu na druge lanove
momadi.
Trener, kao i roditelji i nastavnici, trebaju paziti da ne postavljaju pred dijete prevelike
zahtjeve, da se u djetetu ne razvije osjeaj nesposobnosti i nesigurnosti, koji e ostati u njemu
trajno i utjecati na njegovo ponaanje i u odrasloj dobi.
Limai imaju izraenu potrebu identificiranja s odraslom osobom istog spola. Trener je
pogodna osoba za to, jer im otkriva njihov omiljeni sport. Zato je vano da trener uspostavi
blizak emocionalni odnos s limaima.
U ovoj dobi uspostavlja se bolja kontrola emocija, pa su djeca sve manje impulzivna.
Emocionalno sazrijevanje omoguuje bolje prilagoavanje na stvarnost, na frustracije i razne
svakodnevne probleme. Nema provala bijesa i "istresanja" na druge ljude. Pred frustracijom
dijete reagira drugaije nego prije, na nain koji se sve vie pribliava nainu odraslog
ovjeka. Ui zadrati za sebe mnoge reakcije jer je otkrio svoje ja, svoj najintimniji i
najprivatniji dio, koji eli zatititi od prodora drugih. Oko 8. godine sposobnost koncentracije
postaje izrazitija. Panju uspijeva odrati oko 40 minuta, to ovisi o tome koliko je
zainteresiran za konkretnu aktivnost. U situacijama u kojima se osjea motiviran pokazuje
veliku sposobnost samokontrole.
Javlja se potreba za drutvom vrnjaka. Grupne igre poinju se preferirati nad individualnim.
Izmeu 6. i 9. godine prevladavaju igre s malo pravila, i neformalne grupe iji se lanovi
esto mijenjaju.

Razvojne znaajke mlaih pionira i pionira

Znaajke ovih dviju dobnih kategorija ovdje se navode zajedno, jer jednim dijelom spadaju u
isto ivotno razdoblje kasnog djetinjstva i predpuberteta (dok pioniri jednim dijelom pripadaju
i razdoblju puberteta i rane adolescencije).

Motoriki i tjelesni razvoj

Dolazi do diferencijacije svih motorikih sposobnosti. Naruava se ravnotea tjelesne visine i
teine. Naglo poveanje tjelesne visine dovodi do promjene tjelesnog izgleda pojedinca. esto
se razliiti dijelovi tijela ne produuju istovremeno, niti razvoj muskulature prati to
produavanje, pa tijelo openito izgleda nezgrapno. Na psiholokom planu, to rezultira
nezadovoljstvom sobom i unutarnjim konfliktima. Dolazi i do pada koordinacije. Ve steene
sposobnosti i vjetine (npr. udarac glavom) mogu se privremeno naruiti, jer pojedincu treba
neko vrijeme da prihvati novu tjelesnu sliku i uspostavi ravnoteu i koordinaciju pokreta. Ova
pojava moe kod mladia izazvati strah da je odjednom postao nesposoban, te moe htjeti
ostaviti nogomet.
Javljaju se sekundarne spolne oznake. S intenzivnim radom spolnih lijezda raste i interes za
suprotni spol, a s njim i strah da ga djevojke nee prihvatiti. Ovaj se strah pojaava i radi
spomenute tjelesne nezgrapnosti.

Intelektualni razvoj
Mlai pioniri, i osobito pioniri, sve se vie svojim nainom miljenja pribliavaju miljenju
odraslog ovjeka. Polako razvijaju sposobnost apstraktnog miljenja, koje sve vie prevladava
nad konkretnim. Logiko-formalno miljenje omoguuje bavljenje i onim to nije trenutno
fiziki prisutno. Stoga, a i radi burnog emocionalnog ivota, u ovoj se fazi esto mata.
Djeaka i mladia ove promjene na planu misaonih procesa esto potiu da misli da je sve
mogue. Sklon sanjarenju i idealima, esto je jako neshvaen od strane odraslih.
Razvija se i sposobnost postavljanja hipoteza. Dosezanje logiko-formalnog miljenja i
sposobnost postavljanja hipoteza esto vodi mladog nogometaa da se smatra sposobnim za
sve i potpuno samostalnim, te sve manje prihvaa da veliki odluuju za njega. Osjea se
spremnim suoiti se s donoenjem vanih odluka. esto je u konfliktu s odraslima, pa tako i s
trenerom. Povod konfliktu esto moe biti neslaganje s tehniko-taktikim rjeenjima, te s
time koja mu je uloga na terenu namijenjena. Ovo je razdoblje "buntovnitva".
Mlai pioniri i osobito pioniri dostiu toliku razinu kognitivnog razvoja, koja ih ini mnogo
sposobnijima za uenje i vjebanje od limaa. Sposobnost postavljanja hipoteza, te
induktivno-deduktivnog miljenja omoguuje uenje nekih taktikih elemenata. Pojedinac ne
reagira vie bez previe promiljanja, ve je sposoban unaprijed vrednovati efekte svojih
motorikih ponaanja. To je vrlo vano, jer omoguuje racionalni odabir taktikog rjeenja.
(U prethodnoj fazi, motorika reakcija bila je vie instinktivna i neposredna).
Zbog svega navedenog, pojedinac poinje stvarno doivljavati nogometnu igru kao grupnu
igru, u kojoj mora suraivati s drugima. Stoga je spremniji graditi s drugima jedinstvo
momadi. Ovaj proces potpomognut je i time to je prevladan egocentrizam miljenja.

Emocionalni razvoj
Karakteristine su nagle promjene raspoloenja radi naglih tjelesnih promjena, novih
zahtjeva koji se postavljaju na pojedinca, interesa za suprotni spol.

Promjenama na tjelesnom, emocionalnom i socijalnom planu naruen je osjeaj vlastitog

identiteta pojedinca, kojeg treba ponovno uspostaviti. Potreba za samostalnou sve je
izraenija. Pojedinac polako postaje sposoban za empatiju prema drugima, tj. tua iskustva i
osjeaje proivljavati kao svoje.
Pioniri vlastiti identitet trae i kroz bavljenje nogometom, to postaje i sredstvo definiranja
vlastite vrijednosti. Strah da ne "ispadne lo" navodi pojedinca da ulae veliku energiju u
sport, ali ga ujedno moe i navesti da pobjegne iz nogometa, da se zatiti od iskustva
neuspjeha i gubitka samopotovanja. To objanjava zato mnogo mladih u ovim godinama
naputa sport.
Strah od negativnog vrednovanja u bili kojem pogledu brani mladiu da slobodno izraava
svoje miljenje drugima
Za razliku od limaa, mlai pioniri imaju tendenciju stvaranja vrnjakih grupa koje su
vre, zatvorenije, sa stroe odreenim pravilima "klape".
Klapa ima svoje tajne, svoja mjesta okupljanja, svoje rituale i akcije. lanstvo u grupama s
dobro utvrenom organizacijskom strukturom, kao to je to i nogometna momad, vrlo je
atraktivno. Dolazi do hijerarhijskog poretka lanova grupe. Identificiraju se popularna, manje
popularna i odbaena djeca. To se dogaa i u nogometnoj momadi. Popularniji su openito
pojedinci koji su: drueljubivi, otvoreniji i drutveniji, puni entuzijazma, ali i agresivni kad se
trebaju obraniti ili postii neki konkretni cilj. Samostalni su, nezavisni od odraslih, brane
slabije i sposobni su privesti cilju svoje planove. I u sportu su sposobni. Uglavnom potjeu iz
obitelji liberalnog i vedrog mentaliteta. Nepopularna djeca imaju tendenciju iskazivati
agresivnost na direktan i rasplinut nain, a dolaze iz autoritarnih i strogih obitelji.

Razvojne karakteristike kadeta (i dijelom pionira)

Motoriki i tjelesni razvoj
Rast i razvoj kod kadeta je neto usporeniji no kod pionira, ali i dalje biljeimo intenzivan rad
spolnih lijezda i tjelesne i psihike promjene povezane s tim. Uspostavlja se ravnotea u
razvoju pojedinih organa i organskih sustava. Usporava se puls, poveava se kapacitet plua,
podie krvni tlak. Mijenja se vanjski izgled. Pojedinci esto ostavljaju dojam nespretnosti, ali
ona je uglavnom posljedica nedostatka iskustva u socijalnim situacijama, a ne fizike
nespretnosti.

Intelektualni razvoj
Procesi miljenja dalje napreduju i postaju sve sloeniji. Otprilike s 16 godina inteligencija
dostie svoj maksimum. Osobito se razvija stvaralako miljenje i stvaralaka mata, koji
nalaze svoj izraz u razliitim oblicima stvaralake djelatnosti. Dobro je razvijeno namjerno

pamenje. Vrlo je razvijena kritinost miljenja, odnosno lako se uviaju vlastite i tue
pogreke u miljenju.

Emocionalni i socijalni razvoj

Ovo je i dalje razdoblje emocionalne nestabilnosti (promjene raspoloenja, poveana
osjetljivost na kritike, nemogunost kontroliranja emocionalnih reakcija).
Zaljubljivanje je tipino iskustvo u ovim godinama. Prvi ljubavni partneri idealiziraju se, i to
do te mjere, da se gubi interes za sve drugo. Odnos postaje totalan. Ne moe se biti daleko od
ljubljenoga, jer to izaziva veliku patnju i doivljaj nepotpunosti. Krize su este, jer se ti prvi
odnosi temelje vie na fantaziji i pretjerano idealiziranoj slici, nego na realnosti.
Radi zaljubljenosti pojedinac gubi interes za sport, kolu, prijatelje i ivi van realiteta i
interesa koji su mu do tada ispunjavali ivot.
Kod kadeta jako je izraen afilijativni motiv motiv za druenjem. Pripadnost grupi vrnjaka
vana je kao i kod pionira, i moe pojedincu predstavljati motiv za ulaganje napora u grupnu
aktivnost. To vrijedi i za nogometnu momad kao grupu. Dakle, mladi ima potrebu da bude
cijenjen, integriran i priznat kao lan grupe odnosno momadi, i ta potreba utjecat e na
njegovo ponaanje. Ipak, ako je u momadi previe rivaliteta, pojedinac moe htjeti napustiti
je, jer ne zadovoljava njegovu potrebu za prihvaanjem i podrkom, i potraiti neku drugu
grupu, u kojoj e se osjeati sigurnijim. Ako je pak momad jedinstvena, s dobrim
meuljudskim odnosima, i ne previe autoritativnim trenerom, mladi e uivati u tome to je
njen lan i boriti se za napredak i dobrobit grupe.
Pripadnost grupi vrnjaka, u nogometu ili van njega, omoguuje mladiu da shvati da i drugi
imaju iste probleme kao i on, i da se meu njima osjea shvaen. Ipak, ako je to pronaao u
grupi van nogometa, u kojoj se jo pri tome i ne cijeni bavljenje sportom, to ga moe odvui
od nogometa.
U ovoj dobi est je prkos i tvrdoglavost, te konflikti s odraslima. Trener treba za to imati
razumijevanja i sukobe ne doivljavati osobno. Mladi esto na trenera projicira konfliktne
situacije koje doivljava u svojoj obitelji, ili se sukobljava s trenerom zbog njegove uloge
trenera, a ne s njim kao s privatnom osobom. Pokazatelj to pojedinac proivljava mogu biti
neverbalni signali, koje trener treba dobro pratiti i znati prepoznati njihovo znaenje. U
komunikaciji s momcima treba se drati pravila dobrog komuniciranja i prakticirati nauene
komunikacijske vjebe. esto je lo odnos s trenerom (osjeaj da trener iskoritava pojedinca
za osobne ciljeve, uplitanje trenera u privatni ivot, pomanjkanje dijaloga, nedostatak
iskazivanja potovanja) odluujui razlog za naputanje nogometa, pa treba nastojati da do
toga ne doe.

Razvojne znaajke juniora

Za mladie ove dobi moe se rei da su fiziki ve potpuno zreli, kao i intelektualno; dakle,
mogu im se povjeriti zadaci kao odraslim ljudima. Meutim, emocionalno i socijalno jo su
nezreli. Imaju potrebu za njenou i toplinom drugih ljudi, ali ne ele to priznati jer je
smatraju izrazom slabosti. Javlja se tenja za slobodom, nezavisnou i afirmacijom. Vie nije

cilj uklopiti se to bolje u drutvo vrnjaka, ve se po neemu istaknuti od drugih. Dolazi do

stvaranja vrlo snanih prijateljstava. Vrlo je izraen seksualni nagon, kojeg treba uskladiti s
realnim mogunostima i prihvaanjem odgovornosti za svoje postupke. To je doba velikog
interesa za nogomet, te pojave ambicije za vrhunska dostignua u sportu. Juniori su
odgovorniji i savjesniji u radu, te socijalni prilagodljiviji i privreniji svojoj momadi u klubu.
U ovim godinama javlja se kriza identiteta: adolescent trai odgovor na pitanje tko je on,
kakva jest i kakva e biti njegova uloga u drutvu, koje su njegove sposobnosti, interesi i
elje, hoe li ih uspjeti u ivotu ostvariti, te kako se one slau s oekivanjima i zahtjevima
roditelja i drugih ljudi. Krizi pridonose i problemi prijelaza u seniore, u profesionalne igrae,
u drugi klub

Moralni razvoj djeteta

Paralelno s motorikim, emocionalnim, intelektualnim i socijalnim razvojem dijete se razvija i
moralno. Dva su slina pojma koje ovdje susreemo etika i moral. Etika je filozofsko
podruje koje prouava i pokuava odrediti ljudske elje i postupke u odnosu na dobro ili zlo.
Moral je oznaka za niz prihvaenih vrijednosti koji odreuju drutvene odnose na osnovu
prihvaenih mjerila za dobro i loe, npr. vjerski moral, poslovni, sportski... Moral se jo moe
objasniti kao udoree, estitost, pristojnost, ast i dostojanstvo osobe.
Razvojni psiholozi (Hann, 1985; Weiss, 1991) identificirali su kod djece koja se bave
sportom 5 stupnjeva moralnog razvoja. Kako pojam razvoj osobe nije samo vezan za djecu, i
odrasli mogu uoiti s kojeg moralnog stupnja su njihove trenutne i najee reakcije.
1. Stupanj moralnog razvoja - Sve je u redu dok me ne uhvate / vide
Karakteristike su: - Vanjska kontrola
- Velika egoistinost
- Brzo zadovoljenje potrebe
- Dobro i loe ovise o osobnom interesu i posljedici
2. Stupanj moralnog razvoja - Oko za oko orijentacija
Karakteristike su: - Egocentrinost
- Osobni interes
- Traenje opravdanja za postupak
3. Stupanj moralnog razvoja - Prema drugima se ponaam onako kako bih volio da se
drugi ponaaju prema meni (nama)
Karakteristike su:
- Manji osobni interes
- Osoba uzima u obzir osjeaje i prava druge osobe
- Nedostaje tolerantnost na razlike
4. Stupanj moralnog razvoja - Potujem vanjske zakone i pravila
Karakteristike su: - Prihvaanje vanjskih pravila
- Svima se jednako omoguava ostvarenje osobnih interesa
- Pravila (ipak) nisu savrena

5. Stupanj moralnog razvoja - Ponaam se onako kako je najbolje za sve (ukljuene u

igru), za cijelo drutvo
Karakteristike su: - Najvaniji je interes grupe, drutva
- Najsporije dolazi do zadovoljenja osobnih potreba
- Povodi se naelima pravde, jednakosti i ljudskih prava
Stavimo ove moralne stupnjeve u neki realni okvir pa se sjetimo ruke Henrya u
kvalifikacijskoj utakmici izmeu Francuske i Irske za SP 2010. Da je Hanry postupao s 5.
stupnja on bi u sebi rekao: Neu odigrati rukom, ne zato to ne bih volio da protivnik odigra,
niti zato to to nije po pravilima, ve zato to potujem ovjeka i njegovo pravo na igru
(ivot).

Faze u razvoju djece sportaa koja postiu vrhunske sportske uspjehe:

1.

Ulazak u svijet sporta: Dijete se okuava u razliiti sportovima i zavoli jednog od njih.
U njegovoj sportskoj aktivnosti naglasak je na zabavi i razvoju. Okolina (roditelji i drugi)
podravaju ga, dijete je slobodno da istrauje i uspjeno je u svojoj aktivnosti. Roditelji
djetetu naglaavaju vanost ulaganja truda u ono to se radi, te vanost obavljanja stvari
kako treba. Ne naglaavaju pobjeivanje kao glavni cilj bavljenja sportom.

2.

Faza ulaganja: Kod djeteta je prepoznat talent za konkretan sport i ono se poinje
usmjeravati i specijaliziravati za taj sport. Struan trener planski, dugorono radi na
razvijanju njegovog talenta. Naglasak se stavlja na tehniko majstorstvo i savren razvoj
sportske vjetine. Roditelji osiguravaju stalnu logistiku, vremensku, emocionalnu i
financijsku potporu.

3.

Faza savrene sportske izvedbe: Sporta je prepoznat kao zaista vrhunski i vjeba vie
sati dnevno pod vodstvom strunog trenera. U ovoj fazi kao cilj se postavlja pretvorba
usvojenih tehnikih vjetina u vrhunsku sportsku izvedbu, s prepoznatljivim osobnim
peatom sportaa. I sporta i njegova okolina uviaju da sport postaje vrlo vaan u
njegovom ivotu. Roditelji su sada manje ukljueni, ali su i dalje vaan izvor socijalne
podrke.

4.

Faza odravanja odlinih rezultata: Sporta je prepoznat kao izuzetan i panja se

usmjerava na odravanje izvrsnih rezultata koje je ve postigao. Na njega se postavljaju
znaajni zahtjevi (prema Weinberg i Gould, 2003.).

Istraivanja su pokazala da veina sportaa koji su postali vrhunski, na poetku bavljenja

sportom nisu imala ampionske ambicije, ako ni njihovi roditelji. Oni su bili poticani na
aktivan ivotni stil, na isprobavanje vie sportova, i na bavljenje sportom radi zabave,
uivanja i skladnijeg i potpunijeg osobnog razvoja. Isprobavanjem, pronali su sport koji im
najvie odgovara, zavoljeli ga, i tek tada su njihove ambicije u tom sportu porasle. Takav bi
trebao biti i idealan ivotni put budueg vrhunskog nogometaa; bez roditeljskog forsiranja,
prevelikih oekivanja, pokuavanja utjecanja na trenera, naglaavanje djetetu vanosti da
bude bolji od drugih.

Prema istraivanjima, za kasnije postizanje vrhunskih sportskih rezultata vano je:

da se djeca ne specijaliziraju prerano za jedan sport
da roditelji, treneri i ostali shvaaju i naglaavaju zabavu i razvoj kao cilj bavljenja
sportom
da roditelji pruaju punu podrku, ali ne stvaraju pritisak i postavljaju zahtjeve

STRES I "IZGORIJEVANJE", TE PSIHOLOKA PRIPREMA DJECE

SPORTAA

Veina mladih sportaa ne doivljava jako veliki stres i stanje anksioznosti na natjecanjima.
Stres je vei na natjecanju nego na treningu, ali ta razlika nije jako velika.
Nema ni dugoronih negativnih efekata sudjelovanja na sportskim natjecanjima u djejoj dobi
(podaci za uzrast od 9 do 14 godina).
Ipak, za odreenu djecu u odreenim situacijama stres moe biti i jest problem (za oko 1 10
% djece).
Ako trener procijeni da neko dijete ima vie individualnih faktora za koje se zna da su
povezani s visokim stresom, to dijete moe smatrati rizinim za stanje visoke anksioznosti u
kompetitivnim situacijama.

Znaajke djece (do 14 godina) rizine za pojavu visokog kompetitivnog stresa:

Visoko izraena anksioznost kao crta
Nisko samopotovanje
Niska oekivanja sportskih rezultata vlastite momadi
Niska oekivanja vlastitih sportskih rezultata
esta zabrinutost radi neuspjeha
esta zabrinutost hoe li ispuniti oekivanja odraslih i kako e ih vrednovati drugi
ljudi
Manje percipirane zabave u sportu
Manje zadovoljstva svojom sportskom izvedbom, bez obzira gube li ili pobjeuju
Percepcija da je njihovim roditeljima vano da se bave sportom
Ciljna orijentacija na izvedbu i niska percipirana sposobnost

Situacijski izvori stresa

Poraz
Vanost dogaaja
Tip sporta
Kod juniora, najei i najvei su izvori stresa strah od neuspjeha i osjeaj
neadekvatnosti, nesposobnosti.
Kao rezultat stresa, radi prerane specijalizacije djeteta za jedan sport i mukotrpnog viesatnog
vjebanja svaki dan kroz nekoliko godina, te stresnih natjecanja, moe doi do izgorijevanja
djeteta, njegovog gubitka interesa i naputanja nogometa.

Znaajke tinejdera koji su "izgorjeli" u sportu:

Sebe su gledali samo kao sportae, npr. nogometae, i samo na toj jednoj dimenziji
gradili svoj identitet kao osobe
Nisu imali osjeaj da kontroliraju svoj ivot, tj. da je njihova sudbina u njihovim
rukama, jer su odluke donosili treneri i roditelji, a bez njihovog sudjelovanja u
odluivanju
Nisu samo doivljavali anksioznost kao stanje prije natjecanja, ve su stalno bili
anksiozni
Prevelika oekivanja drugih ljudi i njih samih
Stav se mora pobijediti pod svaku cijenu
Pritisak roditelja
Dugaki monotoni treninzi bez raznolikosti
Nekonzistentan pristup trenera
Ozljede uslijed pretjeranog vjebanja
Kratki vremenski rokovi
Uestala i naporna putovanja
Pokazivanje ljubavi od strane drugih ljudi ovisno o tome gube li ili pobjeuju
Perfekcionizam (ne doputaju sebi pravo na greku)

to kad je identificirano dijete koje je u opasnosti da "izgori"?

Treba mu osigurati pozitivnu okolinu, koja za njega nee biti ugroavajua, i promijeniti
njegov stav o grekama i porazima: one nisu nita strano i svima se dogaaju. Sniziti njegova
oekivanja i razbiti pritisak roditelja. Sniziti oekivanja roditelja. Upozoriti ih na opasnost
koja se krije u njihovom pritisku. Sniziti vanost pobjede i ne poticati na pobjedu, ako se to do
tada radilo (od strane trenera i roditelja). Potaknuti gledanje na sport kao na zabavu, i poticati

na nezabrinjavanje, koristiti humor i oputenu komunikaciju s djetetom, koja ne mora uvijek

biti vezana uz sport, biti vedar i optimistian, iriti pozitivnu atmosferu. Smanjiti obveze
sportaa: privremeno skratiti i prorijediti treninge, putovanja, preformulirati ciljeve. Pruiti
socijalnu podrku, emocije bez obzira na rezultat (i roditelji i trener). Potraiti pomo
psihologa, koji e primijeniti tehnike redukcije anksioznosti i oputanja

Kako biti uspjean trener djece-nogometaa?

Usmjeri se na ono to djeca rade dobro, a ne na njihove greke! Daj im mnogo i esto
pohvale i priznanja, uz tapanje i osmijeh.
2. Pohvale daj iskreno. Reagiraj i na lou izvedbu, ali na ohrabrujui, nekanjavajui
nain.
3. Razvijaj realna oekivanja, u skladu s dobi djeteta i razinom njegovih sposobnosti.
Tako e imati vie prilike za iskrenu pohvalu.
4. Nagrauj trud koliko i uspjeh, ako ne i vie. Ako momad i izgubi, a dala je sve od
sebe, to treba pohvaliti.
5. Usmjeri se na poduavanje i vjebanje vjetina. Trening treba organizirati tako da
bude raznolik po aktivnostima, i da svaki pojedinac bude to vie aktivan. Upute
trebaju biti kratke i jasne. Treba mnogo demonstrirati, iz razliitih uglova. to vie
koristi raspoloivu opremu i tehnika pomagala.
6. Prilagodi aktivnosti djeci, a ne djecu aktivnostima (smanjiti veliinu polja itd.). Tako
e djeca imati vie iskustva uspjeha, i mo e zapaati svoj napredak.
7. Izmijeni pravila igre, da svatko bude maksimalno aktivan. Npr. dok se djeca
potpuno ne izvjete, treba reagirati samo na najoitije faule. Djeca se trebaju rotirati
na razliitim pozicijama, da svatko dobije priliku za maksimalnu aktivnost. Izmijeniti
pravila da se olaka zabijanje golova, to igru ini dinaminijom i zanimljivijom.
8. Pohvali korektnu tehniku i kad nije dovela do eljenog rezultata, a ne samo dobar
rezultat. Ne hvali dobar rezultat, ako je vjetina koja je do njega dovela bila
nekorektno izvedena.
9. Kod greaka koristi tzv. pristup "pozitivnog sendvia". Prvo daj pozitivan komentar
neega to je dijete dobro napravilo (da se umanji njegova frustracija to je
pogrijeio), zatim daj uputu kako ispraviti greku, i zavri opet pozitivno s
ohrabrenjem.
10. Stvori ozraje koje e umanjiti strah od isprobavanja novih vjetina. Gledaj na greke
kao na nominalan dio procesa uenja, i budi pun ohrabrenja.
11. iri entuzijazam, dobro raspoloenje i pozitivno miljenje, koje se tako prenosi na
djecu. Smijei se, priaj s njima i sasluaj ih (prema Weinberg i Gould, 2003.).
1.

U radu s djecom, mladima, kao i s nogometaima-amaterima treba primjenjivati poseban

model psihike pripreme, jer onaj koji se koristi u profesionalnom nogometu nije pogodan.
Zahtjevne i sloene tehnike koje se koriste u profesionalnom nogometu ne mogu se
upotrebljavati radi razvojnih karakteristika ovih dobnih kategorija i rjeih treninga. Zatim,
nogometai nemaju vremena posvetiti se mentalnom treningu, jer rade i imaju druge obveze, a
nogometom se bave iz razonode. Mentalni trening djece trebao bi se prije svega baviti
stresom, koncentracijom, motivacijom i razlozima koji dovode do anksioznosti. (Na primjer,
trener bi trebao nastojati shvatiti zato neki igra ne uspijeva ostvariti sve svoje potencijale.)

5.5. MOTIVACIJA U SPORTU

Motivacija se odnosi na uzroke ljudskog ponaanja, odnosno na procese koji stoje u osnovi
ovjekovog ponaanja, pa je motivacija najvaniji dio psihologije.
Motivacija se odnosi na neke intrapersonalne procese za koje se pretpostavlja da
energiziraju, usmjeravaju i odravaju ponaanje. Energiziranje, usmjeravanje i odravanje
tri su motivacijska aspekta ponaanja.
Primjer: Za sedam dana je vana utakmica.
1. igra A odluuje da do tada nitko nee nijednom izostati s treninga
2. igra B odluuje da e dolaziti na trening povremeno
1. igra A, koji je odluio da e dolaziti na trening, daje maksimum od sebe na svim
sljedeim treninzima od poetka do kraja treninga
2. igra C, koji je takoer odluio da nee propustiti ni jedan trening, ne trudi se
dovoljno na treninzima
1. igra A dobro odigra utakmicu, i nastavlja biti redovit i maksimalno angairan na
treninzima
2. igra C solidno odigra utakmicu, ali postaje sve neredovitiji na treninzima
Igrai A i B razlikuju se po smjeru ponaanja.
Igrai A i C razlikuju se po intenzitetu ili energiziranosti ponaanja.
Igrai A i D razlikuju se po ustrajnosti ili odravanju ili perzistenciji ponaanja.
Motivacijskim ciklusom objanjava se kako dolazi do nekog ponaanja.

Slika 3. Motivacijski ciklus

Objanjenje: U poetku motivacijskog procesa postoji potreba ili motiv. On dovodi do
instrumentalnog ponaanja odnosno ponaanja usmjerenog ka postizanju nekog cilja. Na putu
do ostvarenja cilja moemo naii i na neke prepreke ili barijere. Uz vei ili manji napor,
postiemo cilj. No, postignuti cilj samo za neko vrijeme zatomljuje nae potrebe, i obino se
ubrzo javlja nova, via potreba. Tada motivacijski ciklus poinje ispoetka.
Za razumijevanje motivacije sportaa vano je upoznati se s pojmom MOTIVA.

to su to motivi?
Motivi su pobude koje ovjekovo djelovanje usmjeravaju prema nekom odreenom
cilju, odravaju to djelovanje i pojaavaju njegov intenzitet. To su uzroci ljudskog
ponaanja. S obzirom da postoji vrlo velika varijabilnost ljudskog ponaanja,
pretpostavljamo da postoji i velik broj razliitih motiva. U podruju svakog od tih motiva
djeluje motivacijski ciklus.
U svakom trenutku nae ponaanje odreeno je velikim brojem motiva koji stoje u sloenim
odnosima.
Kad govorimo o motivima, treba imati na umu:
Nain izraavanja motiva u ponaanju varira od soc. sredine do sredine i od
pojedinca do pojedinca.
Isti ili slini motivi mogu se manifestirati na razliite naine
Razliiti motivi se mogu manifestirati na slian nain.
Najee je svako ponaanje rezultanta djelovanja interakcije nekoliko motiva, a ne
samo jednog pojedinanog.

Podjela motiva
Najea je podjela na tzv. uroene ili primarne ili bioloke motive, i na steene, sekundarne
ili socijalne. Uroeni su usmjereni na ouvanje ivota, a steeni su izvedeni iz njih ili naueni
tokom ivota.
Uroeni, primarni ili bioloki motivi:
Za hranom
Za piem
Za seksom
Materinski
Za izbjegavanjem boli
Za odmorom i snom
Za kretanjem

Steeni, sekundarni ili socijalni:

Za drutvom
Za sigurnou
Za samopotovanjem
Za ugledom
Za moi
Za dominacijom
Za samostalnou
Za stvaralatvom

S bavljenjem sportom posebno su povezani motivi za kretanjem, odmorom i izbjegavanjem

boli (u sportu se ide i unato umoru i esto preko granice boli, dakle trai se ponaanje
suprotno nekim uroenim, biolokim motivima).

Maslow smatra da u osnovi svakog motiva postoji potreba, a te su potrebe hijerarhijski

organizirane u pet razina:
1.
2.
3.
4.
5.

Fizioloke potrebe (glad, e),

Potrebe za sigurnou (krov nad glavom, posao),
Potrebe za pripadanjem (ljubavlju, prijateljstvom),
Potrebe za potovanjem (ugled, uspjeh, presti),
Potrebe za samoostvarenjem i samoaktualizacijom, tj. ostvarenjem svojih potencijala.

Postoji tono odreen redoslijed javljanja i zadovoljavanja ljudskih potreba (hijerarhija), od

najniih fiziolokih, do viih razina potreba.
Ipak, u iznimnim sluajevima dogodi se da neka potreba vieg reda nadvlada potrebe nieg
reda npr. igra je umoran od stalnih natjecanja u sezoni, ali i dalje igra usprkos umoru jer
mu je najvaniji plasman njegovog kluba. Dakle, hijerarhija zadovoljavanja potreba nije ba
potpuno nepromjenjiva.

RAZLIITI PRISTUPI MOTIVACIJI U SPORTU

1.

Prvi pristup: motivirano ponaanje je prije svega funkcija individualnih

karakteristika pojedinca. Ovo je samo djelomino tono, jer na motivaciju sportaa
utjee i okolina, a njen je najvaniji dio trener.

2.

Po drugom shvaanju, motivacija sportaa odreena je u prvom redu situacijskim

faktorima. Po ovom shvaanju, velika je uloga trenera u stvaranju motivacije sportaa,
jer on zapravo upravlja njegovom sportskom aktivnou, kao njegov uitelji i organizator
sportskih aktivnosti.

3.

Trei, najrealniji i najtoniji je iterakcionistiki pristup motivaciji u sportu. Po njemu, i

individualni faktori i faktori okoline zajedno djeluju na motivaciju sportaa,
stupajui u meusobne interakcije odnosno meudjelovanja.

Individualni faktori:
Osobine linosti
Potrebe
Interesi
Ciljevi

Interakcija
individualnih faktora
i situacije

Situacijski faktori:
Trenerov stil voenja
Atraktivnosti mogunosti
Odnos broja pobjeda i poraza

Motivacija sportaa
Objanjenje: Sporta u sportsku situaciju ulazi sa svojim osobnim znaajkama. Na njega
djeluju faktori situacije, koji stupaju u interakciju s indiv. faktorima. Pod interakcijom
podrazumijevamo da e isti situacijski faktor razliito djelovati na sportae koji imaju razliite
individualne karakteristike. Po ovom modelu, motivacija sportaa ovisi i o njegovim osobnim

karakteristikama kao linosti, i o znaajkama situacije, u koje spadaju i one znaajke koje se
odnose na stil voenja trenera.

Motivacija ponaanja sportaa

Kad govorimo o motivaciji sportaa, treba rei da to nije jedinstvena kategorija, ve je
moemo podijeliti na etiri podpodruja:
1.

Motivacija za izbor odreenog sporta

2.

Motivacija za ulaganjem veeg ili manjeg napora u treniranju izabranog sporta

3.

Motivacija za perzistencijom (zadravanjem) u odreenom sportu.

4.

Motivacija za naputanjem sporta. Naime, neka istraivanja ukazuju da naputanje

sporta nije rezultat samo promjene smjera motiva od ostajanja do naputanja, ve
da kod naputanja se radi i o kvalitativnim promjenama u hijerarhijskoj strukturi
razloga naputanja sporta.

1. Izbor sporta
Sporta odluuje baviti se nekim sportom veinom iz nekoliko motiva istovremeno (vanijih i
manje vanih). Oni ovise o dobi i spolu sportaa, rangu natjecanja, stupnju sportske vjetine, i
mijenjaju se tijekom godina bavljenja sportom. Motivi djece sportaa razlikuju se od motiva
juniora ili seniora, a motivi uspjenih od manje uspjenih igraa.
Na ponaanje sportaa djeluju i ostali, univerzalni motivi koji djeluju na svakog pojedinca:
glad, e, potreba za odmorom, seksualne potrebe (potrebe vie fizioloke prirode), te
izvedeni ili sloeni motivi, koji ne moraju biti povezani sa sportom.
Poticaji na sportsku aktivnost:
Posredni:
1. Sposobnosti pojedinca (elimo se baviti onim u emu smo uspjeni)
2. Osobine linosti (npr. borbenost, elja za natjecanjem, elja za druenjem, itd.)
3. Socijalni status
4. Dostupnost sportske aktivnosti (postoji li klub u njegovom mjestu)
Neposredni motivacijski procesi:
1. Organski motivi s nespecificiranom fiziolokom osnovom, i
2. Izvedeni motivi
Organski motivi odnose se na interes za aktivnost po sebi, zbog igre, uivanja i zadovoljstva.
Dakle, sudjelovanje u sportu samo po sebi je izvor zadovoljstva. Bilo bi idealno kad bi
sudjelovanje u sportu uvijek poinjalo na taj nain, i kad bi se ovi motivi to due zadrali i to
to veim intenzitetom kod svakog sportaa.
Svi ostali motivi, kao to su elja za druenjem, ili elja za drutvenim statusom, izvedeni su
iz ovog motiva.
Sportai kao razloge iz koji se bave sportom najee navode ove motive:

1.

Kompetitivnost ili elja za nadmetanjem i postignue ili elja za postizanjem

uspjeha u sportu oni su, dakle, osnovni pokretai sportske aktivnosti

2.

Socijalni razlozi: elja za druenjem, socijalno odobravanje (odobravanje i dobro

miljenje drugih o sebi, socijalni status, prihvaenost u grupi)

3.

Zdravstveni razlozi: postizanje i ouvanje zdravlja, snage i fizike forme

4.

Estetski razlozi: uivanje u samoj igri kao takvoj zbog njezine ljepote

5.

Katarza ili oslobaanja od emocionalne napetosti

6.

Uzbuenje zbog podizanja razine uzbuenja

7.

Asketsko iskustvo: zadovoljstvo u odricanju, dugotrajnom i napornom vjebanju

(dakle, ulaganje napora isto moe biti ugodno, jer ovjek ima osjeaj da ne radi neto
uzalud i da prelazi vlastite granice, to je ugodna spoznaja)

2. i 3. Razlozi ulaganja napora u sport i ostanka u sportu

(zato sportai treniraju isti izabrani sport godinama, i zato ulau maksimalan napor u proces
vjebanja?)
Ti su razlozi isti kao i razlozi za izbor sporta. No, sporta tijekom bavljenja sportom stalno
preispituje zadovoljava li njegovo bavljenje sportom te motive: npr. pomae li mu u odranju
zdravlja, uiva li jo u igri ili mu je dosadila, nailazi li na prihvaanje ostalih suigraa itd. O
rezultatima tih procjena ovisi hoe li se on zadrati u tom sportu, i koliko e napora ulagati u
sport. Zato trener treba biti svjestan svih faktora koji potpomau odravanje motivacije
sportaa, i onih koji mogu biti izvor razoaranja i frustriranosti, radi kojih bi moglo doi do
smanjenja ulaganja napora ili ak do odustajanja od sporta.

4. Razlozi odustajanja od sporta

Ono je najee kod djece, a izazivaju ga dva glavna razloga:
1.

Normalno djetetovo lutanje od aktivnosti do aktivnosti dok ne pronae najbolju za

sebe

2.

Djetetov osjeaj neuspjenosti i nedostatka sposobnosti za izabrani sport

to trener moe uiniti da sprijei odlazak djece iz nogometa?

1.

Poveati koliinu pozitivnih iskustava s postizanjem pobjeda, pohvala i sl., te

2.

Omoguiti u veoj mjeri vrednovanje igraa na osnovi osobnog napretka u sportskoj

vjetini, a ne na osnovi pobjede ili poraza odnosno usporedbe s drugima.

Najei motivi bavljenja sportom kod djece:

1.

2.

3.

Ekstrinzini razlozi:
razveseliti druge (roditelje, trenere)

postizanje nagrada (trofeja)

motivacija postignua elja za pobjedom, osjeaj vanosti, postizanje popularnosti,

statusa, raditi neto u emu smo dobri

Socijalni razlozi:

afilijativni motiv biti s prijateljima, upoznati nove prijatelje

momadski orijentirani razlozi: momadski duh, biti lan momadi

odmjeravanje s ostalima

Intrinzini razlozi:

razvoj vjetine: usavravanje vjetine, uenje novih vjetina

osobni doprinos

uzbuenje igre zabavljati se, sudjelovati u akciji, doivjeti uzbuenje

Dakle, kada znamo to je djeci vano i to ele postii bavei se sportom, moemo svoje
ponaanje i organizaciju njihovog bavljenja sportom prilagoditi tako, da ne izazovemo
osipanje iz sporta i manjak motivacije, ve da poveamo motivaciju i osiguramo njihov
ostanak u sportu.

UNUTARNJA I VANJSKA MOTIVACIJA

Unutarnja motivacija je ona kod koje je potreba da se sudjeluje u sportskoj aktivnosti
nastala iz unutarnjih razloga. Zadovoljstvo sportaa proizlazi iz same injenice to se bavi
sportom, a ne iz vanjskih razloga. On se bavi sportom radi uivanja koje sportskom
aktivnou postie, a ne iskljuivo da postigne neki rezultat, nagradu i sl.
Vanjska motivacija glavni razlog sudjelovanja u sportskoj aktivnosti je neki vanjski
cilj (novac, trofej). Ako se on ne postigne, igra bi se prestao baviti nogometom ili bi
smanjio intenzitet bavljenja njime.
Igrai su voeni istovremeno i unutarnjim i vanjskim razlozima, ali njihov omjer nije kod
svakoga isti. Intrinzino motiviran igra percipira sebe uzrokom svog bavljenja nogometom, a
ekstrinzini uzrokom percipira neki vanjski razlog.

U vanjsku motivaciju spadaju sve vrste nagrada, zatim prijetnja, nametnuti ciljeve,
postavljeni rokovi, te bilo koji oblik nadzora ili evaluacije dakle, sve ono ime se vri
pritisak i kontroliranje ljudi.

Unutarnja motivacija sastoji se od tri dijela:

Unutarnja motivacija za znanjem motivacija za uenjem motorike vjetine, za
znatieljom, potreba da se istrauje spoznaje i razumije neto novo, iz ega potom
proizlazi osjeaj uivanja i zadovoljstva u bavljenju sportom.
Unutarnja motivacija za postignuem zadovoljstvo i uivanje u sportu javljaju se pri
ostvarivanju novih postignua, usavravanju ili stvaranju neeg novog.
Unutarnja motivacija za iskustvom podraaja osoba sudjeluje u nekoj aktivnosti kako
bi osjetila neku osjetilnu stimulaciju npr. uivanje, asketsko iskustvo, uzbuenje (npr.
radi opasnosti), zabavu, flow iskustvo.
Vano je pitanje kakav je odnos izmeu unutarnje i vanjske motivacije. Po nekim
istraivanjima, one se zbrajaju, tj. poveanje vanjske motivacije radi prisutnosti nagrade
dovodi do poveanja i unutarnje motivacije. No, pokazalo se da na dulji rok to nije tako, ve
upravo obrnuto: prisutnost nagrade smanjuje unutarnju motivaciju. O tome govori Decijeva
teorija kognitivne evaluacije.
Prema toj teoriji postoje dva procesa pomou kojih vanjske nagrade mogu utjecati na njih: to
su kontrolni i informacijski aspekti nagrade.
Kontrolni aspekt nagrade nagrada mijenja percipirano mjesto uzronosti ponaanja od
unutarnjeg prema vanjskom, i od unutarnje prema vanjskoj motivaciji. Ako je nagrada jako
velika, ona e se poeti percipirati kao jedini razlog bavljenja sportom (ona je ta koja
kontrolira ponaanje), to e jako smanjiti ili unititi unutarnju motivaciju (to je problem u
profesionalnom sportu).
Informacijski aspekt nagrade kad se nagrada shvaa kao informacija da smo neto uinili
dobro, djeluje na unutarnju motivaciju jer poveava osjeaj kompetentnosti i samopouzdanja.
Ako se zbog vanjskih razloga npr. kazne koju je dobio, pojedinac osjea manje
kompetentnim i samopouzdanim, unutarnja motivacija e se smanjiti.
Svaka nagrada ima i svoj kontrolni i informacijski aspekt, ali u razliitom omjeru. Ovisno o
tome koji prevlada, javit e se utjecaj na unutarnju motivaciju. Npr. ako djeca sportai
osjeaju da moraju pobijediti kako bi postigla odobravanje roditelja ili trenera, bit e jai
kontrolni aspekt tog vanjskog razloga od informacijskog, pa se moe oekivati smanjenje
unutarnje motivacije. Ako dijete dobije pohvalu zbog uspjeno izvedenog motorikog
zadatka, prevladat e informacijski aspekt nagrade, pa e unutarnja motivacija porasti. Naime,
pohvala se interpretira kao indikacija vlastite uspjenosti.
I natjecanje ima i informacijski i kontrolni aspekt. Uspjeh poveava, a neuspjeh smanjuje
unutarnju motivaciju (kompetentnost jer motivira nas kad vidimo dokaze da smo u neemu
kompetentni, i obrnuto). Utjecaj pobjede ili poraza znaajniji je od svih drugih utjecaja na
unutarnju motivaciju.
Moemo zakljuiti da je unutarnja motivacija poeljnija od vanjske, jer osigurava
dugotrajnije bavljenje sportom i vee ulaganje napora u sport, te da nju treba razvijati
kod sportaa i izbjegavati njeno smanjivanje.

Kako poveati unutarnju motivaciju igraa:

1.

Osigurati dovoljnu koliinu uspjenih iskustava u sportu, to e poveati osjeaj

kompetentnosti u sportu.

2.

Dozvoliti sportaima preuzimanje veeg stupnja osobne odgovornosti za odluke i

pridravanje pravila u sportu, da vie sebe smatraju uzrokom svog ponaanja.

3.

Davati pohvale, s vie informacijskog aspekta, a ne kontrolnog posebno onima koji

se ne istiu dovoljno u igri i zato sami po sebi ne dobivaju dovoljno potvrde svoje
vrijednosti.

4.

Isticati vanost uloge svakog igraa i njegov jedinstveni doprinos uspjehu momadi,
to e svakome od njih osigurati osjeaj vlastite vrijednosti.

5.

Postavljati realistine ciljeve, one koji se mogu dostii primjenom odgovarajue

koliine napora svakome prema njegovim mogunostima, a ne preambiciozne. Oni
osiguravaju vei postotak uspjeha, to poveava osjeaj kompetentnosti, a time i
unutarnju motivaciju.

6.

Zbog potrebe svakog ovjeka za istraivanjem i stimulacijom, trening organizirati

tako da se variraju i sadraj i redoslijed vjebi. Povremeno treba mijenjati pozicije
igraa u igri, ime se postie vea zainteresiranost, a ujedno i bolje razumijevanje
razliitih pozicija u momadi, to doprinosi ukupnom poznavanju nogometa kao
sporta.

7.

Truditi se osigurati uvjete da sporta postigne tzv. flow stanje. To je stanje potpune
uronjenosti u igru, u kojem igra ne primjeuje nita drugo (publiku, trenera i sl.). U
takvom stanju on e biti maksimalno angairan. To se postie kada su sportske
aktivnosti ni prelagane (jer su dana dosadne i ne predstavljaju izazov), ni preteke
(kada se javlja anksioznost koja ometa).

Kako koristiti sustav nagraivanja i kanjavanja u sportu?

Openito govorei, nagrada ili potkrepljenje je pozitivna posljedica ponaanja ili aktivnosti
pojedinca (dakle, i samo pohvala ima vrijednost i znaenje nagrade!). Zbog toga to je
pozitivna, nagrada je ujedno i informacija pojedincu da je njegova reakcija, odnosno aktivnost
bila pravilna, adekvatna, dobra. Zato je posljedica nagrade to to e pojedinac ponoviti
aktivnost za koju je nagraen. Upravo to je i svrha davanja nagrada.
Nagrada kod pojedinca stvara osjeaj samopotovanja, samopouzdanja i uspjenosti.
Kazna je negativna posljedica ponaanja ili aktivnosti pojedinca. Ona slijedi nakon reakcije
koju smatramo nepoeljnom ili tetnom, a cilj joj je da se takva reakcija vie ne ponovi. Kod
kanjavanja, treba paziti da onaj tko je kanjen kaznu ne shvati kao osvetu. Jo je gore ako se
kod pojedinca (npr. kod djece) stvori strah do kazne, koji se generalizira na osobu koja kaznu
izvodi, i na sadraje koje bi uz pomo kazne trebalo bolje i pravilnije usvojiti. Tako se npr.
djeak moe poeti bojati i trenera kao takvog, i samog treninga, da bi na kraju zamrzio i
nogomet, i malo po malo prestao dolaziti na treninge. Kazna moe potkopati samopouzdanje
pojedinca. (velik broj psihologa openito je protiv bilo kakve upotrebe kazne kao metode,
osobito kod djece, jer ona, posebno ako nije dobro odmjerena, izaziva negativne osjeaje kod
pojedinca i ima niz drugih negativnih efekata.)

Da bi odjeljivanje nagrada i kazni ispunjavalo svoju svrhu (a kod kazni izazivalo to manje
negativnih nus-pojava), treba se pridravati nekih pravila:
1.

Nagrada ili kazna treba uslijediti odmah nakon ponaanja koje elimo nagraditi ili
kazniti. Tako e onaj tko je nagraen ili kanjen tono znati za koju je aktivnost
nagraen ili kanjen, a ujedno e i biti svjestan da nije kanjen on kao osoba, ve
njegovo sasvim konkretno ponaanje. (Ovaj princip da posljedica mora slijediti
odmah nakon ponaanja, zove se princip "vrue penice", jer i kad dirnemo vruu
penicu, opee nas odmah, a ne kasnije)

2.

Pojedinac unaprijed mora znati da e, ako se bude ponaao na odreeni nain, biti
kanjen (ili nagraen). Time e kazna djelovati i kad nije dodijeljena, jer e je
pojedinac htjeti izbjei, pa se nee ponaati na neprikladan nain. Isto tako, znat e
to dovodi do nagrade, i ponaat e se na taj nain.

3.

U provoenju discipline treba biti dosljedan. Neko ponaanje treba uvijek dovoditi
do kazne, odnosno neko drugo do nagrade, a ne kako-kada.

Za neko ponaanje treba kazniti odnosno nagraditi bilo koga tko se bude tako
ponaao, bez obzira o kojem se pojedincu radi.
I na kraju, ako djecu kanjavamo da bi ona prestala s ponaanjima koja smatramo nepoeljnima
(slaba igra i poraz, nedisciplina i sl.), ona e zbilja moda prestati tako se ponaati, jer im je cilj da
izbjegnu nau kaznu. No, ne treba zaboraviti da je najsigurniji nain da izbjegnu nau kaznu
prestati dolaziti na treninge
4.

CILJNA ORIJENTACIJA
Teorija ciljne orijentacije smatra da su neki sportai uspjeniji od drugih ne samo zato to su
vie motivirani, ve i zato to su si postavili kao ciljeve svoje sportske aktivnosti. Motivaciju
sportaa odreuju tri faktora, koji djeluju u interakciji: ciljna orijentacija, percipirana
kompetentnost i ponaanje ka postignuu.
Dvije vrste ciljne orijentacije, odnosno ciljeva koje sporta moe imati su:
1.
2.

Orijentacija na zadatak (uspjenim se smatra ako napreduje npr. usmjerenost na

provoenje taktike, rjeavanje situacija, sl.udarac)
Orijentacija na ishod (uspjenim se smatra ako je bolji od drugih, ili ako je postigao
neki brojano relevantan rezultat npr. usmjerenost na pobjedu, rezultat, nagradu...).
Ciljana orijentacija:
Orijentacija na ishod
Orijentacija na zadatak

Percipirana kompetentnost:
Visoka
Niska

Ponaanje ka postignuu:
Izvedba
Ulaganje napora
Perzistencija ili ustrajnost
Odabir realistinih zadataka ili
protivnika
Odabir nerealistinih zadataka ili
protivnika

Kakvu e ciljnu orijentaciju igra imati, ovisi o njegovom prolom iskustvu (je li imao
preteno uspjehe ili neuspjehe), socijalnim pritiscima (npr. roditelji ele da pobjeuje i samo
im je to vano), te ciljnoj orijentiranosti psiholoke ili motivacijske klime.
Psiholoku ili motivacijsku klimu ine postupci i znaajke drugih ljudi i njihove interakcije:
utjecaj trenera, nastavnika, roditelja, vrnjaka, medija, sportskih idola)
Ciljna orijentacija djeluje na percipiranu kompetentnost, a one zajedno na razliite aspekte
ponaanja ka postignuu: uspjeh koji se postie vei na zadatak, ulaganje napora, ustrajanje,
odabir realnih, prelaganih ili pretekih zadataka i takmaca.
Orijentirani na zadatak (izvedbu, proces) pokazuju ove znaajke:
1.

Ulau vie napora u sportu u treniranje i na utakmici, jer ih ne obeshrabruje ako ne

pobijede vano je da napreduju; vie vjeruju da je uspjeh rezultat truda, nego
sposobnosti koje su nepromjenjive i na koje se ne moe utjecati.

2.

Uporniji su, iz istih razloga, i nee pokleknuti pred preprekama.

3.

Usmjereni su na sadanjost

4.

Odabiru realno ostvarive ciljeve i primjereno teke zadatke i protivnike, jer se ne

boje neuspjeha; naime, eventualni neuspjeh nee ugroziti njihovo samopouzdanje, jer
se oni ni ne mjere u odnosu na druge.

5.

Vie e njegovati "fer plej", jer im nije vano pobijediti pod svaku cijenu.

6.

Ova orijentacija titi osobu od razoaranja, frustracije i nedostatka motivacije u

situacijama kad su drugi bolji od nje. Zato to umjerenost na vlastitu izvedbu
omoguuje bolji osjeaj kontrole, pojedinac je vie motiviran i uporniji kad je suoen
s potekoama.

Znaajke orijentiranih na ishod (posljedicu):

1.

Tee postiu osjeaj visoke kompetentnosti. Oni prosuuju koliko su uspjeni

usporeujui se s drugima, a to koliko su drugi dobri u sportu nije pod njihovom
kontrolom i ne ovisi o njima.

2.

Usmjereni su na prolost ili budunost

3.

Ako ujedno imaju i nii osjeaj kompetentnosti, pokazuju neadaptativne oblike

ponaanja: ne trude se dovoljno, demotivirani su neuspjehom, da zatite svoje
samopouzdanje izabiru prelagane zadatke gdje im je uspjeh zagarantiran ili preteke
gdje nitko od njih ne oekuje da pobijede. U evaluativnoj situaciji natjecanja
neuspjeniji su u sportskim vjetinama.

Dakle, orijentacija na zadatak vodi adaptativnijim oblicima ponaanja, i zato vodi i

veoj uspjenosti u sportu, pa zato nju treba smatrati poeljnijom i nju razvijati.
Istraivanja su pokazala da sportai usmjereni na zadatak (izvedbu, proces) su ujedno i
unutarnje motivirani, te da imaju manji osjeaj pritiska u sportu, to su takoer argumenti da
se razvija upravo ta ciljna orijentacija.

ULOGA TRENERA U STVARANJU MOTIVACIJSKE KLIME

Ponaanje trenera koji stvara motivacijsku klimu usmjerenu ka izvedbi: on istie ili
kanjava sportaevu lou izvedbu ili rezultat, i potie usporeivanje, kompeticiju ili
nadmetanje meu igraima. Pohvaljuje samo dobar rezultat, bez obzira na trud koji su igrai
uloili.
Rezultat: loija izvedba sportskih vjetina, loiji sportski rezultat, loija percipirana
kompetentnost i samopouzdanje igraa, loiji meuljudski odnosi u momadi, loije miljenje
igraa o treneru.
Ponaanje trenera koji stvara motivacijsku klimu usmjerenu na zadatak: potie igrae
da nastoje usavriti svoju sportsku vjetinu ulaui napor i trud, a ne mislei mnogo na
rezultat koji e postii. Pohvaljuje svaki napredak i ulaganje truda, pa i ako ne dovede uvijek
do rezultata.
Rezultat: bolja izvedba sportskih vjetina i na treningu i na utakmici, bolji sportski rezultat,
manji osjeaj pritiska na utakmici kod igraa, vie uivanja u nogometu, vea percipirana
kompetentnost i samopouzdanje igraa, bolji meuljudski odnosi u momadi, pozitivnije
miljenje igraa o treneru.
(Moemo rei da stvaranje klime usmjerene na razvoj a ne rezultat "daje krila" mladom
sportau, omoguuje mu da se razvija i da ako ne odmah, a onda jednog dana postie odline
rezultate, a stvaranje klime usmjerene iskljuivo na rezultat kree mu krila i onemoguava
njegov optimalan sportski razvoj.)
Istraivanja su pokazala da je pretjerano naglaavanje orijentacije na rezultat
kontraproduktivno i ne dovodi do veih rezultata, ve upravo suprotno: ciljna orijentacija na
izvedbu dovodi do boljih sportskih rezultata, to je samo na prvi pogled paradoksalno.
I roditelji su stvaraoci motivacijske klime. Ako trener primijeti da svoje dijete izlau pritisku
da mora biti bolji od drugih, moe im pokuati objasniti da e time dijete samo onemoguiti
da postane uspjean nogometa. Djetetu trebaju dozvoliti da bez ikakvih pritisaka uiva u
nogometu i u svom sportskom usavravanju, a ne u tome to je bolji od drugih, jer jedino tako
postizat e i dobre sportske rezultate. Dijete se pod pritiskom "slomi" i nikada ne pokae
ono to bi moda moglo pokazati u nogometu, te ili odustane od nogometa ili se zadri na
razini prosjenosti.
Poeljno ponaanje trenera na utakmici (stvara pozitivnu motivacijsku klimu):
1.

Ne reagira "burno" na svaku greku

2.

U sluaju greke ne vikati, ve ohrabriti igraa za daljnju igru i po potrebi dati uputu
za ispravak greke

3.

Pohvaliti trud iako nije doveo do rezultata

4.

Pohvaliti dobru izvedbu (akciju) iako nije dovela do rezultata

5.

Ne davati igraima negativne primjedbe osobne prirode (o njihovim sposobnostima i

osobinama)

6.

Povremeno igrae podsjetiti da trebaju igrati to bolje, ali ako ne pobijede nije "smak
svijeta"

7.

Poticati ih da uivaju u igri i njenoj ljepoti, bez obzira na rezultat

8.

Poticati ih da uivaju u daljnjoj igri ak i ako je rezultat ve sasvim izvjestan (bilo da

e sigurno izgubiti, bilo da e sigurno pobijediti)

9.

Ne kritizirati poraz (upuivati im poruke poput: poraz se uvijek mora nekome

dogoditi u sportu, i ne moe se uvijek pobjeivati), ve kritizirati nedovoljan trud ili
nedovoljnu pripremljenost

Pet opih naela kako poveati motivaciju igraa:

1.

Trener treba imati na umu da motivacija igraa ovisi o njegovim individualnim

faktorima, ali i o faktorima okoline, u koje se ubraja i trenerovo ponaanje.

2.

Trener mora razumjeti motive sportaa, da bi mogao djelovati na njihovu motivaciju.

Treba znati da:
a) ljudi se bave sportom ne samo iz jednog, ve iz vie motiva (i iz potrebe za
izazovom, i iz potrebe za druenje, na primjer)
b) kod nekog pojedinca razliiti motivi se mogu sukobljavati (djeak eli trenirati
nogomet, ali i uiti svirati gitaru, a nema vremena za jedno i drugo)
c) neki motivi za bavljenje sportom zajedniki su veini sportaa, a neki su
individualni. Njih trener treba pokuati saznati.
d) Motivi se s vremenom mijenjaju. (Npr. motiv za nastavak bavljenja sportom ne
mora biti isti onaj radi kojeg se pojedinac poeo baviti sportom, pa bi ga bilo
pogreno nastaviti naglaavati u radu sa sportaima)

3.

Da bi poveao motivaciju sportaa, trener mijenja strukturu njihove odluke:

a) aktivnosti na treningu trebaju biti raznolike, da se zadovolje razliiti motivi
sportaa
b) neke aktivnosti trebaju biti komeptitivnog karaktera, a neke nekompetitivnog;
to je mogue vie, u tome se treba prilagoditi eljama sportaa (osobito djece)
c) to je mogue vie trener treba individualizirati svoj pristup svakom pojedincu
(npr. ako je netko sklon pretjeranoj samokritici, ne kritizirati ga previe; ako
netko nije svjestan svojih greaka, vie ga kritizirati)

4.

Svako ponaanje trenera moe utjecati na motivaciju sportaa.

Na primjer, trener ima lo dan i drugaije se ponaa no inae, mrzovoljan je i skloniji
davanju kritika; to se moe negativno odraziti na motivaciju sportaa. Zato treba
nastojati konzistentno se ponaati, ak i onda kad se ne osjeamo dobro. Ako
osjeamo da "nismo svoji", to treba rei igraima, da ne interpretiraju krivo nae
ponaanje.

5.

Trener moe djelovati ne samo na okolinu, ve i na pogrene motive sportaa.

Npr. netko se bavi nogometom da moe izraavati svoju agresivnost. Trener e
posebno nagraivati (pohvaljivati) njegovu fer igru, kanjavati (pokazivati
negodovanje) agresivno ponaanje (namjerno ozljeivanje), i razgovarati sa

sportaem o tome kakvo je ponaanje poeljno u nogometu i kakvo se oekuje od

njega.

TARGET model za poveanje motivacije sportaa, putem stvaranja

motivacijske klime usmjerene na zadatak:
1.

T kao TASK ili zadatak

Odnosi se na to kakve e zadatke trener postavljati sportaima i kakve e im aktivnosti

organizirati. Pozitivnu motivacijsku klimu i ciljnu orijentaciju usmjerenu na izvedbu trener e
potaknuti tako da, kad je to mogue, istovremeno organizira nekoliko aktivnosti, a da sporta
sam odlui u kojoj e od njih sudjelovati tog asa. Ako to nikako nije mogue, na jednom
treningu treba organizirati vie aktivnosti razliitog tipa kroz koje e svi proi pa da svatko
osjeti zadovoljstvo bavljenja onom aktivnosti u kojoj najvie uiva. Treba organizirati i
razliite aktivnosti ovisno o razini sportskog razvoja razliitih sportaa.
2.

A kao AUTORITET

Odgovornost za rezultate uenja sportskih vjetina i njihovu izvedbu treba koliko je god
mogue prebaciti s trenera na sportae. U tom smislu trener, naizgled, odustaje od dijela svog
autoriteta i daje sportaima pravo da odluuju o stvarima o kojima oni mogu odluivati: o
izboru opreme, kod sastavljanja ekipa, zatim potie ih da procjenjuju svoje zalaganje i svoj
uspjeh itd. Istraivanja su pokazala da ukljuenost u odluivanje poveava motivaciju
sportaa i njihovo samopouzdanje.
3.

R kao REWARD ili nagrada

Kad se nagrade i poticaju daju javno, pred svima, i to kad je netko bolji od drugog a ne za
njegov napredak, to potie usporeivanje meu sportaima i orijentaciju na izvedbu. Kad se
pohvale daju u etiri oka, i to za osobni trud i napredak, osjeaj ponosa i zadovoljstvo
sportaa ne proizlazi iz usporedbe s drugima ve iz njegovog osobnog napretka. Na ovaj nain
svi lanovi grupe dobiju poticaj rastu svog samopouzdanja, a ne samo trenutno najbolji od
njih. Tako se stvara pozitivna motivacijska klima orijentirana na zadatak.

4.

G kao GRUPIRANJE

Aktivnosti na treningu se mogu strukturirati tako da se sportai njima bave meusobno se

nadmeui, meusobno suraujui ili radei individualno, nezavisno jedan od drugoga. Kad
aktivnost naglaava njihovo meusobno nadmetanje, sportai usmjeravaju svoju panju na
svoje sposobnosti, odnosno procjenjuju se, umjesto da sabrano ue i vjebaju. Kad rade
individualno, ili meusobno surauju, usmjeravaju svoju panju na trud koji ulau, pa
aktivnosti treba to ee organizirati u takvom obliku (na primjer da neto rade u paru i jedan
drugoga opaaju i ispravljaju). To smanjuje nadmetanje i meusobne usporedbe, a ujedno i
jaa jedinstvo momadi.
5.

E kao EVALUACIJA ili vrednovanje

Povratne informacije o uspjehu treba davati na temelju uloenog truda, osobnog napretka,
aktivnog sudjelovanja u aktivnosti. Tada e se djeca usmjeriti na ulaganje to veeg truda, a
ne na to koliko su sposobna za neto, i nastojat e biti to bolja u sportskim vjetinama. Ne
vrednovati na osnovi usporedbe s drugima, ni na osnovi nekih normativnih kriterija"

6.

T kao TIMING odnosno "tajming"

Na motivaciju djeluje i tempo davanja instrukcija i vrijeme dozvoljeno za izvrenje nekog

zadatka. Tempo ne smije biti prebrz, ni vrijeme predvieno za zadatke prekratko. Due
dozvoljeno vrijeme bit e potrebno za zadatke koji su sloeniji, za zadatke kada djeca trebaju
sama donositi odluke: o rasporedu aktivnosti itd., za one koji su slabijih sposobnosti ili slabije
uvjebani itd.

2.3.6. MOTORIKO UENJE;

PODUAVANJE MOTORIKIH VJETINA

Uenje je relativno trajno mijenjanje pojedinca na osnovu iskustva. Uenje po modelu i

uenje uvidom dvije su od nekoliko najvanijih vrsta uenja.
Uenje po modelu sastoji se od tri elementa:
1. Promatranje ponaanja druge osobe
2. Pamenje onoga to se percipira
3. Izvoenje zapamenog, kada smo za to motivirani.
Da bi dolo do uenja, onaj tko ui prema osobi treneru mora usmjeriti svoju panju.
Sportai djeca, usmjerit e panju na trenera to vie to im se on vie svia kao osoba, to ga
procjenjuju slinijim sebi, to korisnijim i zanimljivijim procjenjuju ono to im on pokazuje.
Moraju imati i odgovarajuu razinu uzbuenja ili pobuenosti organizma.
Za pamenje se koriste dva sustava reprezentacije: vizualne predodbe i rijei.
Ako netko ne izvodi neko ponaanje, to ne znai da ga nije nauio, ve da ga ne izvodi jer nije
za to motiviran, a kad bude dovoljno motiviran izvodit e ga.
Pojedinac e nauiti i izvoditi ono ponaanje za koje je potkrijepljen, tj. koje ga dovodi do
nagrade. Postoje tri vrste potkrjepljenja:
1. Vanjsko potkrjepljenje (nagrada, kazna)
2.

Vikarijsko potkrjepljenje (potkrijepljen je model, a ne dijete), i

3.

Samopotkrjepljenje (zadovoljni smo sobom kad neto postignemo).

Tko moe biti model ponaanja djetetu?

Model moe biti bilo koja osoba iz djetetove okoline, ali je vjerojatnije da e to biti osoba
koja je djetetu emocionalno bliska i koju smatra vanom u svom ivotu. Dakle, trener s
djecom koju trenira mora ostvariti blizak emocionalan odnos, da bi ih uspjenije uio
nogometnoj vjetini. Pri tome, treba imati na umu da od modela dijete ui ne samo ono to ga
model eli namjerno nauiti, ve cjelokupno ponaanje.
Kognitivno ili uenje uvidom je uenje kod kojeg prevladavaju vii kognitivni procesi tj.
miljenje. To je uenje odjednom. Dominira u usvajanju intelektualnih vjetina i kognitivnih

strategija u nogometu. Ako je kod nekog elementa taktike ili tehnike potrebno da igra prvo
shvati jednu ili nekoliko kljunih toaka da bi mogao izvriti zadatak, treba mu dati malo
vremena za to, i posebno mu objasniti te kljune toke.

KRIVULJA UENJA
Sve to se ui, bolje e se nauiti to se vie puta ponovi. Napredak u izvoenju vjetine u
ovisnosti od broja ponavljanja moe se prikazati tzv. krivuljom uenja:

Slika 4. Negativno akcelerirana krivulja uenja

To je krivulja negativne akceleracije, tj. na poetku je napredak brz, a kasnije sve sporiji. Kod
sloenih zadataka moe biti obrnuto, tj. sa se napreduje sporo u poetku, a zatim doe do
uvida i napredak je sve bri (krivulja pozitivne akceleracije):

Slika 5. Pozitivno akcelerirana krivulja uenja

Ako dolazi do zastoja u napredovanju, krivulja je sigmoidnog oblika (slova S):

Slika 6. Sigmoidna krivulja uenja

Za vrijeme zastoja savladava se neki novi element, ili se elementi vjetine reorganiziraju na
nov nain (kod duljeg vjebanja i vjebanja sloenijih motorikih zadataka).

initelji uspjenog uenja

Dijelimo ih na fizioloke, fizikalne i psiholoke.
Fizioloki su:
1.

Sposobnosti sustav unutarnjih uvjeta koji odreuju razinu i kvalitetu djelovanja

pojedinca. Razlikujemo fizike, senzorne, psihomotorne i intelektualne sposobnosti.
Najvanija ljudska sposobnost je inteligencija. Razina inteligencije utjee na
uspjenost uenja.

2.

Kognitivni stil, tj. za osobu karakteristian nain primanja, interpretiranja i

pohranjivanja informacija, odnosno nain spoznavanja svijeta. Razlikujemo
refleksivni i impulzivni kognitivni stil. Refleksivna osoba sustavno nastoji doi do
najboljeg rjeenja npr. savreno izvedenog pokreta ili taktikog rjeenja, nastojei
odvagnuti vie mogunosti, a impulzivna se bez posebnog razmiljanja odlui za
prvo rjeenje koje mu se uini prikladnim.
Razlikujemo i analitiki i sintetiki kognitivni stil. Analitiki voli razlagati
cjelinu na detalje, a sintetiki zahvaa cjelinu. Kod uenja motorike vjetine, za
analitiku osobu pogodnije je razlagati motoriki program na dijelove, a za sintetiku
uiti cjelinu. Netko moe imati vidni, a netko sluni stil primanja informacija,
odnosno netko lake pamti informacije primljene vidom, a drugi ako ih sluaju. To
treba imati na umu kod davanja uputa sportaima.

3.

Spol povezan je s motivacijom. Djevojice ee neuspjeh u svemu, pa i u sportu,

pripisuju svom nedostatku sposobnosti i ee se obeshrabre u sluaju neuspjeha, pa
o tome treba voditi rauna kad ih se neto ui, da ih se ohrabri povremeno. Djeaci
su veeg samopouzdanja pa nee odmah posumnjati u svoje sposobnosti, mogu im se
dati i tei zadaci jer oni vole izazove.

4.

Dob sposobnost za uenje raste do 25. god. i traje na istoj razini do 45. god., kad
poinje lagano padati, no to se kompenzira sa veim iskustvom. Zato starijim
pojedincima treba davati jednostavne i kratke naputke, koje oni mogu slijediti.

5.

Zdravlje utjee na koncentraciju i motivaciju pojedinca. Poviena tjelesna

temperatura ometa finije intelektualne procese, pa tako i uenje.

6.

Umor pojava obrambenog karaktera koja titi organizam od iscrpljenja. Vrste

umora su: tjelesni i mentalni. Osoba se moe osjeati umorno i zato to je zasiena
neim, tj. nastupila je monotonija, ili zato to je napeta ili nezadovoljna. Bilo
objektivan ili subjektivan umor, oteava uenje. Da bismo ublaili osjeaj umora,
moemo se odmoriti, promijeniti tip aktivnosti ili promijeniti okolinu.

Fizikalni initelji:
Motivacija je najvaniji. Najvaniji inioci motivacije za uenje: namjera uenja, interes za
ono to se ui, elja za postignuem, razina aspiracije ili postavljenih ciljeva pojedinca,
(dosadanji) uspjeh i neuspjeh u uenju, poznavanje rezultata uenja (uestale i neposredne
povratne informacije, unutarnja motivacija i vanjska motivacija).

MOTORIKO UENJE I MOTORIKA VJETINA

Cilj svakog nogometnog trenera jest to uspjenije i bre nauiti igrae nogometnim
vjetinama. Taj proces uenja, koji se zbiva kod igraa, zove se motoriko uenje ili uenje
motorikih vjetina. Njegove zakonitosti trene treba razumjeti, jer se iz njih izvode provjereni
naputci kako pospjeiti proces motorikog uenja kod sportaa.
Uenje motorike vjetine je zapravo intelektualni zadatak, jer velikim dijelom ovisi o
psihikim procesima kao to su panja, pamenje, rjeavanje problema itd.
Motorika vjetina je sposobnost glatkog i skladnog izvoenja nekog motorikog
zadatka.
Proces uenja motorike vjetine odvija se u tri faze:
1.

kognitivna faza trener objanjava, sportai razmiljaju o tome to i kako treba

izvesti, planiraju nain izvoenja pokreta. Ui se na to sve treba paziti, da se pokret
uspjeno izvede.

2.

asocijativna faza sporta pokuava izvesti dijelove motorikog zadatka, te ono to

je izveo usporeuje sa zamiljenim modelom vjetine. Oni pokreti koji najbolje
odgovaraju tom modelu, zadravaju se i povezuju u novu strukturu.

3.

autonomna faza vjetina je automatizirana, vie se ne troi vrijeme za razmiljanje

tijekom izvoenja. Motoriki program je formiran i vjebanjem se jo usavrava.

Pred igraem su zatim jo dva zadatka:

1.

Naueni sklop pokreta mora se zatim povezati s odreenim vanjskim dogaajem,

odnosno igra mora nauiti i u kojem trenutku igre prikladno je i poeljno da izvede

2.

3.

uvjebani tehniko-taktiki element (proces "timinga" (tajminga) ili koincidirajue

reakcije).
U odreenom trenutku u igri igra mora izabrati izmeu vie nauenih pokreta ili
akcija, od kojih svi mogu biti ispravni. To odluivanje oduzima dosta vremena, za
vrijeme kojeg promatrau sa strane izgleda kao da igra tek percipira situaciju i
"oklijeva", to nije tono.
I trener i sporta moraju znati pravovremeno prepoznati kad je neka sportska vjetina
nauena. Naravno, ako jo nije nauena, treba je dalje nastaviti uvjebavati, ali ako je
nauena, daljnje uvjebavanje je besmisleno i predstavlja gubitak vremena, koje bi se
moglo utroiti na uvjebavanje nekog drugog elementa. Pretjerano ponavljanje niza
pokreta moglo bi dovesti i do naruavanja nauene strukture.

Kriteriji po kojima znamo da je sporta usvojio neku motoriku vjetinu:

1.

Pokreti su meusobno usklaeni i povezani

2.

Svaki od dijelova pokreta je usavren

3.

Svaki pokret svaki puta se izvodi na gotovo identian nain

4.

Vjetina je automatizirana, tj. izvodi se bez razmiljanja

5.

Fleksibilna je, tj. njeno izvoenje se donekle prilagoava konkretnim uvjetima

(oteani uvjeti razlikovanja podraaja iz okoline, stresni uvjeti koje stvara situacija
natjecanja i prisutne publike)

6. Tijek njenog stjecanja tipian je za stjecanje motorike vjetine:

na kraju uenja nema vie vidljivog napretka u izvoenju vjetine

ne dolazi do greaka u njenom izvoenju, ili se barem ne moe primijetiti da

broj greaka ne opada vie s vremenom

vie ne dolazi do smanjivanja vremena potrebnog da se vjetina izvede

nema vie platoa ili zastoja u napredovanju, iza kojih ide novi napredak.

to je motorika vjetina bolje usavrena, bolje je formiran tzv. motoriki program. To je

zapis u motorikom pamenju, koji sportau kae kojim se redom i kako izvode pokreti unutar
nekog motorikog zadatka, odnosno to je "model pokreta" kojeg sporta stvara u svojoj glavi.
Cilj trenera je dobro utvrditi motoriki program kod sportaa, jer on omoguuje neposredno
pozivanje tonog pokreta na neki signal, bez posebne obrade informacija od primanja naloga
za izvrenje pokreta, do sportaeve akcije.
Kod uenja motorikih vjetina sportau uvijek treba davati povratnu informaciju o tome
izvodi li uspjeno zadati motoriki zadatak. Tri su osnovne kategorije povratne informacije
kod motorikog uenja:
1.

poznavanje rezultata aktivnosti je li ono to se uvjebava postiglo cilj (je li lopta

u golu, je li lopta u odreenom dijelu igralita, je li niz pokreta zavrio na odreenoj
toki igralita itd.). Ova informacija djeluje i motivirajue, jer igra osjea
zadovoljstvo zbog napredovanja u vjetini. Na poetku usvajanja vjetine treba ee
davati povratne informacije o rezultatu, a kasnije sve rjee, da sporta ne postane o
njima "ovisan". Treba ih davati ee ako je zadatak takav da nije uvijek jasno je li
postignut cilj ili nije.

Igrau treba skrenuti panju to je to to je on dobro uradio, i radi ega je uspio npr.
ubaciti loptu u mreu; npr. je li presudna bila jaina udarca, ili vrsta udarca.
Tu su najvanije vidne, te manje slune i dodirne informacije.
2.

poznavanje kvalitete izvoenja je li se sporta prilikom izvoenja motorikog

zadatka kretao pravilno. Tu je posebno vana uloga trenera, jer to nije uvijek
oigledno. Ipak, igra moe imati osjeaj da je pokret izveo nespretno ili nesigurno,
da je bio "drven". Informacije o pokretu prima i prenosi niz receptora smjetenih u
kretnom aparatu: zglobovima, tetivama i miiima.

3.

socijalno potkrjepljenje odobravanje ili neodobravanje rezultata izvoenja nekog

motorikog zadatka, koje sportau upuuje okolina. Oblici: utjecaj prisutnosti drugih
osoba (trenera, publike), utjecaj njihovih primjedbi i odobravanja ili neodobravanja
sportaeva izvoenja motorikog zadatka. Publika u poetku uenja zadatka ima
preteno negativno djelovanje, a kad je vjetina ve dobro formirana pozitivno.
Socijalno potkrjepljenje ima motivacijsko djelovanje. Ipak, informacijska vrijednost
mu je mala, jer se pohvale i kritike daju najee na cijelu izvedenu motoriku
strukturu, bez upozorenja na detalje pokreta i eventualne pogreke.

Kako, kao trener, uinkovito prezentirati igraima motoriki zadatak?

1.

Ne davati igraima previe informacija.

Time poveavamo ansu da e date informacije biti shvaene na pravi nain i
upamene. U suprotnom, dolazi do kognitivnog preoptereenja sportaa, jer je na
kapacitet za obradu informacija ogranien. Preoptereen, slabije e funkcionirati.

2.

to vie pokazivati i demonstrirati.

Naime, za vrijeme motorikog uenja podaci o kretnjama koje treba izvesti
pohranjuju se u pamenju u obliku sliica ili predodbi.

3.

Demonstrirajui, treba pravilno usmjeriti panju sportaa na bitne stvari.

To se moe postii upotrebom natuknica ili kljunih rijei, odnosno saetih
instrukcija. Obino se izaberu do etiri kljune rijei, i onda se radi na svakoj dok
sporta barem djelomino ne usvoji dio vjetine koji ona oznaava. Zatim se kree na
sljedeu kljunu rije.
Upotreba kljunih rijei ima barem etiri vane funkcije:

4.

one saimaju informacije u samo ono to je bitno

smanjuju broj rijei potrebnih za objanjavanje, pa ne dolazi do kognitivnog

preoptereenja

skreu panju sportaa ba na ono to je najbitnije

poveavaju kapacitet pamenja

Treba odabrati najpogodniju metodu poduavanja za konkretan motoriki zadatak,

te za konkretnog sportaa ili skupinu, ovisno o njihovim kognitivnim i motorikim
sposobnostima.

Prijedlog metode poduavanja nove motorike vjetine:

1.

pokazati izvoenje vjetine, odnosno trener je sam treba izvesti

2.

pustiti igrae da je sami pokuaju izvesti

3.

trener opet izvodi vjetinu, ovog puta govorei prvu kljunu rije, vezanu uz jedan
dio vjetine

4.

igrai opet pokuavaju izvesti vjetinu, a trener im daje povratnu informaciju o tome
kako su izveli onaj njen dio za koji su dobili naputak odnosno kljunu rije

5.

trener opet izvodi vjetinu, govorei sljedeu kljunu rije

6.

igrai izvode vjetinu, uz povratnu informaciju vezanu uz drugu kljunu rije

7.

proces ponavljati dok se ne "istroe" sve kljune rijei.

Ova metoda primjenjiva je bez obzira radi li se trenutno na cjelini ili dijelu. Za nju je kljuno
dobro izabrati kljune rijei odnosno naputke i redoslijed njihovog prezentiranja.
Odabir sintetike ili analitike metode vjebanja
Openito, poeljnije je uenje cjeline, jer cjepkanjem cjeline na dijelove, donekle se mijenja
aktivnost koju treba uvjebati i zapravo se uvjebava neto drugo. Povrh toga, uenje jedne
aktivnosti gotovo uope ne olakava uenje druge aktivnosti, ak i ako su aktivnosti vrlo
sline. Vjebanje metodom dijelova dulje traje, i manje je motivirajue.
Umjesto cjepkanja na dijelove, moe se koristiti gore navedena metoda pouavanja u 7
toaka, kod koje sporta uvijek izvodi cjelinu, ali svaki put obraa panju na drugi dio te
cjeline.
Ili, mogu se dvije metode kombinirati po principu: cjelina dijelovi cjelina, odnosno, prvo
vjebati cjelinu, pa dijelove, pa opet cjelinu. No, ne treba posebno vjebati sve dijelove, ve
samo one koji su sportau teki. Kod odvajanja dijelova, ne smije se odvojiti samo onaj dio
koji je problematian, ve i dio strukture pokreta prije i nakon njega. Dio treba vjebati samo
do priblino tonog izvoenja, da bi se kasnije lake uklopio u cjelinu.
Ipak, izbor metode cjeline ili dijelova ovisit e o karakteristikama konkretnog motorikog
zadatka, te o karakteristikama sportaa.
Kao karakteristike motorikog zadatka vani su: duina zadatka, teina zadatka i
stupanj integracije njegovih dijelova. to je zadatak tei, tei i manje integriran, uputnije je
koristiti metodu dijelova, i obrnuto, to je zadatak krai, laki i vie integriran odnosno
meusobno bolje povezanih dijelova, bolje je koristiti metodu cjeline.
Kod odabira metode moramo uzeti u obzir ove znaajke sportaa:

to netko ima razvijenije kognitivne i motorike sposobnosti, pogodnija je metoda

cjeline

Ako je netko po kognitivnom stilu vie analitian, odgovara mu metoda dijelova, a

ako je netko vie hilistiki tip, odgovara mu metoda cjeline

Ako je netko anksiozniji i emocionalno labilniji prikladnija je metoda dijelova (jer je

vjerojatnije da e bilo koji zadatak smatrati relativno tekim)

Dva vana parametra uspjenosti vjebanja su i koliina vjebanja odnosno broj pokuaja,
i varijabilnost vjebanja.

Koliina vjebanja
U poetnim fazama uenja vjetine, to je koliina vjebanja vea, vei je i napredak. Kasnije,
kad je vjetina ve formirana, vjebe treba prorijediti ili drukije rasporediti u vremenu, kako
se od previe ponavljanja ne bi naruila steena struktura pokreta.

Varijabilnost vjebanja
Uvjete vjebanja treba varirati, jer e kasnije izvoenje motorike vjetine biti prilagodljivije
razliitim uvjetima.
Nekoliko naina kako poveati broj uvjebavanja elemenata igre, a bez produavanja
treninga:
1.

Elemente izvoenja vjetine uvesti i u zagrijavanje na poetku treninga

2.

Povremeno individualno raditi s malim grupama sportaa, ciljano vjebajui

specifine vjetine

3.

Kod vjebanja ekipa protiv ekipe, nastojati da u ekipi bude to manji broj igraa

Je li uinkovitije koncentrirano ili distribuirano vjebanje?

Kod koncentriranog vjebanja izmeu kraih perioda vjebanja nalaze se dui periodi
odmora, a kod distribuiranog vjebanja je obrnuto. Uinkovitije je distribuirano vjebanje.
Kod uenja vie razliitih elemenata, je li bolje due vrijeme vjebati jedan po jedan element,
ili malo vjebati jedan element, pa drugi itd., odnosno rasporediti ih po sluaju tijekom
treninga?
Ovom drugom metodom elementi se sporije naue, ali se naue bolje i solidnije.

DIDAKTIKA SREDSTVA
Didaktika ili nastavna sredstva u procesu poduavanja sportskim vjetinama zamjenjuju
izvornu stvarnost. Korisna su, jer njihova upotreba pomae da sporta bolje shvati to treba
raditi, kako to treba izvesti i kakvi su efekti tog motorikog gibanja. Trener ih treba redovito
koristiti, i biti u toku s napretkom i pojavom novih didaktikih sredstava za svoj sport.

Didaktika sredstva dijele se na:

Vizualna sredstva (crtei, plakati, fotografije, sheme, tablice, grafikoni, dijapozitivi, itd.).
Koriste se za stvaranje jasnije predodbe igraa o motorikom ili sportskom zadatku, za
poveanje motivacije, davanje dopunske informacije, osvjeavanje prethodno steenih
informacija, obavjetavanje, prikaz stanja, analizu postignutih rezultata itd.

Auditivna sredstva (radio-emisije, audiokazete, CD). Radio-emisije mogu se koristiti

kao izvor strunih informacija, informacija o konkurentskim momadima (intervjui,
prikazi, novinarski komentari), te informacija o tijeku i rezultatima relevantnih utakmica.
Kazete i CD-ovi mogu se koristiti kao glazbena kulisa tijekom izvoenja nekih vjebi
(relaksacije), za snimanje atmosfere navijanja u publici, radio-emisija

Audiovizualna sredstva (videokasete, televizijske emisije) omoguavaju vrhunsku

demonstraciju elementa tehnike ili taktike, jer prikazuju vrhunske izvoae, i jer
omoguuju i usporeno prikazivanje, sa zaustavljanjem i komentiranjem detalja.

Faze koritenja video-kasete ili snimke:

1.

Faza pripreme: Trener se upoznaje sa sadrajem kasete i zatim priprema sportae za

gledanje snimke: to e gledati, i kako, na to trebaju obratiti panju.

2.

Faza gledanja

3.

Faza analiza emisije ili videokasete: analizira se sadraj, daju se dodatna objanjenja

4.

Faza generalizacije i izvoenje zakljuka, prilagoena dobi sportaa, njihovoj razini

teorijskog i motorikog znanja, i ostalim relevantnim znaajkama.

Tekstualna sredstva (grafofolije, prirunici, asopisi i novine, skripte). Primjena

grafoskopa i grafofolija pridonosi poveanju panje i aktivnosti sportaa. Igrae treba
upozoriti ako je izaao kakav njima zanimljiv i koristan prirunik, jer to poveava njihov
interes za dubljim ulaenjem u nogomet kao sport, i poveava njihovu informiranost o
nogometu. U asopisima i novinama se mogu nai i strune informacije, i kalendar
natjecanja, aktualni rezultati natjecanja, pa sportae treba poticati da ih itaju.

Uz pomo tehnikih sredstava i pomagala (grafoskopa, dijaprojektora, kompjutora,

kasetofona, televizora, itd.) izvori znanja stavljaju se u obrazovnu funkciju.

2.3.7. PRIMJENA DIDAKTIKIH NAELA U PODUAVANJU

NOGOMETNE TEHNIKE I TAKTIKE
1.

Naelo zornosti i apstraktnosti

omoguavanje sportaima cjelovitog osjetnog doivljavanja, tj. zapoljavanje svih

njihovih osjetila prilikom uenja. Tako se intenziviraju i ostale psihike funkcije: panja,
pamenje, mata, emocionalno doivljavanje, to sve pridonosi boljoj ukljuenosti
pojedinca u ono to radi, poveava uspjenost uenja i motiviranost. Demonstracija
tehnikog ili taktikog zadatka treba biti to kvalitetnija i detaljnija, emu moe
pridonijeti i upotreba odgovarajuih didaktikih sredstava.

Naueni materijal sportai trebaju logiki uklopiti u svoj sustav znanja i izvesti
generalizacije tipa: kada primijeniti naueno, kada je to neprimjereno itd. To spada u
naelo apstraktnosti, koje s naelom zornosti ini jedinstvo i cjelovit proces.
2.

Naelo aktivnosti i razvoja

svaki pojedinac razvija se kroz svoju aktivnost. Aktivnost sportaa vaan je faktor u
razvoju i formiranju njegove linosti. Zato trener treba stvoriti povoljne uvjete za pojavu
pozitivnih emocija i odgovarajue kvalitete i intenziteta motiviranosti igraa, da bi oni u
bavljenju svojom sportskom aktivnou bili to angairaniji.

3.

Naelo sustavnosti i postupnosti

Trener treba sustavno postupati na svim razinama organizacije svoje terenske
aktivnosti. Svaki njegov plan i postupak moraju biti logiki strukturirani i upravljeni
prema tono odreenom cilju. No, put ka tom cilju treba biti postupan. Postupnost u
radu trenera izraena je posebnim pravilima:
od lakeg ka teem
od jednostavnog ka sloenom
od bliega k nepoznatom
od konkretnog ka apstraktnom

4.

Naelo diferencijacije i integracije

Cjelokupni tijek trenanog procesa ralanjuje se na osnovne radne etape, a one na
materjalno-tehnike, spoznajne, psiholoke i metodike elemente, koje sve trener
treba unaprijed obraditi i predvidjeti. Naravno, rezultat trenanog procesa treba biti
objedinjavanje ili integracija trenerovih napora sa svim nabrojanim podrujima, koja
se oituju u cjelovito usvojenoj sportskoj vjetini.

5.

Naelo primjerenosti i napora

Postavljene zadatke trener treba uskladiti s fizikim i psihikim mogunostima igraa
pojedine dobi, da se s odreenim aktivnostima ne pone ni prebrzo, ni prekasno. Po
naelu napora, trener treba ii korak naprijed od postojeeg stanja i zahtijevati od
sportaa malo vie no to oni trenutno pokazuju, ime se pojaava njihov osobni
angaman, i intenzivira napredak i razvoj. No, treba paziti da se ne pretjera u
zahtjevima.

6.

Naelo individualizacije i socijalizacije

Sportai se razlikuju po svojim fizikim, psihikim i moralnim znaajkama, pa trener
treba primjeivati razlike meu sportaima i njima to vie prilagoavati svoj pristup.
Tako e se psihofizike snage igraa razvijati do maksimuma. No, treba i razvijati
sposobnost svakog pojedinca da se prilagodi u grupi, odnosno momadi, te njegovu
svijest da je on u svakom trenutku dio momadi i kluba (naelo socijalizacije).

7.

Naelo racionalizacije i ekonominosti

Trener treba nastojati postii najvei mogui uinak sa to manjim utrokom
vremena, sredstava i snaga (svojih i snaga igraa). No, treba paziti da ekonomiziranje
tj. skraivanje vremena ne smanji obrazovnu i odgojnu vrijednost treninga.

8.

Naelo povijesnosti i suvremenosti

Trener u svom obrazovanju i usavravanju treba biti upoznat s tijekom razvoja za
njega relevantnih spoznaja, ali se ne smije zadrati samo na tome. Treba biti svjestan
da se mijenja i nogomet, i spoznaje o uinkovitom voenju trenanog procesa, te
nastojati stalno svoje znanje, prije svega o metodama rada, obogaivati i
osuvremenjavati.

Odgovornosti roditelja djece sportaa

1.Ohrabrite svoje dijete da se bavi sportom,ali mu ne stvarajte
pritisak.Neka izabere hoe li igrati, i hoe li odustati.
2.Saznajte to vae dijete oekuje od sporta, i podrite ga da to i
ostvari.
3.Roditelj mora procijeniti je li dijete fiziki i emocionalno
spremno za igru i jesu li uvjeti za igru sigurni.
4.Uvjerite se da je trener koji vodi vae dijete struan
5.Zadrite pobjeivanje u perspektivi i pomozite djetetu da i ono
to uini.
6.Pomozite djetetu da postavi sebi ciljeve koje moe ostvariti.
7.Pomozite djetetu da kroz sport naui univerzalno vrijedne stvari
za cijeli ivot.
8.Pomozite djetetu bude odgovorno prema momadi i prema
treneru.
9.Ako je potrebno, disciplinirajte svoje dijete
10.Prepustite svoje dijete treneru na treningu i na utakmici
11.Upoznajte trenera s alergijama i drugim posebnim
zdrastvenim stanjima svog djeteta i vodite rauna da dijete na
utakmice i treninge nosi potrebne mu lijekove
Kodeks pravila ponaanja roditelja djece sportaa
1.Za vrijeme utakmice ostanite u publici.
2.Ne savjetujete trenera kako da radi svoj posao.
3.Ne dobacujte nedoline komentare trenerima, delegatima ili
roditeljima obje momadi.
4.Ne pokuavajte biti trener svom djetetu za vrijeme utakmice.
5.Na utakmicama ne pijte alkohol i ne dolazite u alkoholiziranom
stanju
6.Veselite se uspjesima momadi vaeg djeteta.
7.Pokaite interes, entuzijazam i podrku svom djetetu
8.Kontrolirajte svoje emocije
9.Pruite pomo, ako vas to zamoli trener ili neka druga slubena
osoba.
10.Zahvalite treneru, delegatima i drugim entuzijastima koji
sudjeluju u dogaaju

LITERATURA
1.

Auweele, Y. V. i sur, ur. (1999). Psychology of Physical Educator.

Champaign, IL: Human Kinetics.

2.

Biddle, S. J. H. ur. (1995). European Perspectives on Exercise and Sport

Psychology. Champaign, IL: Human Kinetics.

3.

Brettschneider, W-D. i Heim, R. (1997). Identity, Sport, and Youth Development. U:

Fox, K. R., ur., The Physical Self. Champaign, IL: Human Kinetics.

4.

Cabrini, M. (1996). Psicologia nel calcio. Roma: Societa Stampa Sportiva.

5.

Furlan, I. (1984). Primijenjena psihologija uenja. Zagreb: kolska knjiga.

6.

Horga, Smiljka (1993). Psihologija sporta. Zagreb: FFK.

7.

Horn, Thelma, ur. (2002). Advances in Sport Pshychology. Champaign, IL: Human
Kinetics.

8.

Luki, M. (2003). Pedagogija sporta i rekreacije. Zagreb

9.

Milanovi, D. i sur. (1999). Trener u suvremenom sportu. Zagreb: FFK

10. Muli, H. (2003). Kako postati (i ostati) uspjean trener. Pore: Inart.
11. Mussen, P. H, ur., (1983). Handbook of Child Psychology, Vol. IV, Socialization,
Personality, and Social Development. New York: John Wiley & Sons.
12. Poljak, V. (1991). Didaktika. Zagreb: kolska knjiga.
13. Roberts, G. C. (2001). Advances in Motivation in Sport and Exercise. Champaign,
IL: Human Kinetics.
14. Weinberg, R. S. i Gould, D. (2003). Foundations of Sport & Exercise Psychology.
Champaign, IL: Human Kinetics.