Professional Documents
Culture Documents
ljiva pripada grupi kotiavih voaka. Mnoga su miljenja da je ljiva glavna vona vrsta u
Srbiji.
Angiospermae, (skrivenosemenjae)
Klasa
Dicotyledones, (dikotile)
Potklasa:
Rosidae, (rue)
Nadred:
Rosanae, (rue)
Red:
Rosales, (rue)
Familija:
Rosaceae, (rue)
Potfamilija:
Rod:
Podrod:
Srpski naziv
Poreklo
Rg. domestica L.
Domaa ljiva
R. insititia L.
Trnoljiva zapadna
Azija, Evropa
R. spinosa L.
Crni trn
Latinski naziv
Srpski naziv
Poreklo
P. cerasifera
Ehrh.
Danarika
od Tjen-ana u Aziji do
Jadranskog mora
P. salicina Lindl
(P. triflora Roxb.)
Kineska (japanska
ljiva)
Kina
ljiva, Kajsija
Severna Kina
P. ussuriensis.
Kov. Et.Kost.
Usurijska ljiva
Daleki Istok
P.nigra. Ait.
Kanadska ljiva
R. americana
Marsh.
Amerika ljiva
R. hortulana
Vaieu
Amerika batenska
R. angustifolia
Marsh.
Uskolinska ljiva
R. munsoniana
Munsonijska ljiva
R. maririma
Marsh.
Severnoamerika
Primorska ljiva
P. subcordata
Bentham
Pacifika ljiva
Kalifornia i Oregon
(SAD)
kulturi preko 2.500 godina. Odomaivanje divljih vrsta ljiva u Severnoj Americi poelo je
sredinom XIX veka.
Vrste ljive
Domaa ljiva (Prunus Domestica L.)
Smatra se da domaa ljiva potie iz zapadne Azije, sa severnog Kavkaza, iz srednje Evrope.
Smatra se da je domaa ljiva nastala spontanom hibridizacijom Crnog trna (Prunus sprinosa)
i Danarike (R. cerasifera) u umama na severnom Kavkazu. Domaa ljiva sa preko 2.500
sorti u kulturi zauzima oko 95% povrina pod ljivom u svetu. Najrasprostranjenija je u
Evropi i Aziji, a manje u Severnoj Americi. Gaji se preko 2.000 godina. Domaa ljiva je
bun ili drvo visoko do 12 m. ivi 30 do 40 godina. Kruna je piramidalna, jajasta, loptasta ili
u obliku kiobrana. Granice gajenih biljaka su gole ili dlakave, bez trnova. Rodne granice
su due i ree rasporeene po ramenim granama nego u trnoljive. Listovi su dosta krupni (4-
9 h 2-5 cm), eliptini, jajasti ili objajasti. Lice liske je tamnozeleno i golo, a nalije
sivozeleno i dlakavo. Liska je io obodu tupo-testerasta. Cvetovi su najee beli, obino po
dva u cvetnom pupoljku. Pranika je obino 25 do 30, Plodnik je srednje cvetan. Kod nas
cveta u martu i aprilu. Plod je kotunica, razliite krupnoe (6,5 do 66,7 gr) i oblika (jajast,
loptast, krukast) sa bonom brazdom. Pokoica ploda je modroplava, ljubiasta, crvena, uta
ili zelena. Meso (mezokarp) ploda sraslo je za koticu (endokarp) kod gloua, slobodno je
kod cepaa, a poluslobodno kod polucepaa. Meso je uto, utozeleno, a ree tamno,
sone konzistencije i razliitog ukusa (slatko, slatko-nakisleo, kiselo, miriljavo). U
zavisnosti od sorte, plod dozreva od jula do septembra. Domaa ljiva obuhvata poegau i
ostale cepae, hurmae, jajare i beloljive. Koren je relativno plitak, pa teko podnosi suu.
Potie iz zapadne Azije i istone Evrope. Smatra se da je starija od domae ljive. Trnoljiva
je rairena u umereno klimatu Evroazije. Trnoljiva je bun ili drvo visoko do 6 m. Granice
su prve dve godine pokrivene nenim sivim maljama. Listovi su tamno-zeleni. Cvetovi su
beli, po dva zajedno. Rodne granice su kratke. Ramene grane su gusto obrasle rodnim
granama. Plod je loptasta kotunica, tamnoplave ili utozelene pokoice, mekog, zelenoutog
mezokarpa i oporog ukusa. Kotica je loptasta, slian onoj kod trna. Nije cepaa.
Trnoljiva (trnovaa) obuhvata tri podvrste: Renklode (Prunus institia par. Italica), Bardaklije
(P. i. Var. damascena) i Julijanka (P. i. Var. juliana).
Rasprostranjena je kao divlja u Evropi, Severnoj Africi (Tunis) i zapadnoj Aziji (Mala Azija,
Iran).
Crni trn je bun sa loptastom krunom. Mlade granice su smee do crvenkaste, gole ili
somtasto dlakave, trnate. Listovi su u mladosti maljavi, a kasnije goli. Cvetovi su beli i
obino pojedinani. Obilno cveta. Plod (trnjina) je loptast, mrkoplav sa pepeljkom i zelenim
mezokarpom, koji se ne dovaja od endokarpa (kotice). Oporog je ukusa. Zri u avgustu i
septembru. Crni trn ima dobro razijen koren. Slui kao podloga za ljivu.
Potie iz Kine. Rairena je u Japanu i Severnoj Americi. Kineska ljiva razvija snano drvo
(9 do 12 m). Obino su po tri cveta zajedno u cvetnom pupoljku. Cveta pre bilo koje druge
vrste ljiva. Plod je dosta krupan (u preniku 25 do 50 mm), loptast, srcat ili konusan, ut,
crven ili ljubiast. Nedostaci Kineske ljive su: osetljivost prema prolenim i zimskim
mrazevima, osetljivost prema sui i otpadanje plodova pred berbu. Kineska ljiva je dosta
koriena kao roditelj u stvaranju plemenitih ljiva. L. Berbank je ukrtao R.cerasifera, R.
sinonii i R. americana.
Danarika raste kao divlja u Srednjoj Aziji, na Kavkazu, u Maloj Aziji i na Balkanskom
poluostrvu. Sree se do visina 1.500m. Obino je pratilac hrastovih uma. Danarika je bun
ili drvo visoko do 15 m . Mlade grane su gole i sjajne. Lie je eliptino, izdueno jajasto ili
jajasto. Lice leske je tamnozeleno i golo, a nalije bledozeleno. Cvetovi su beli
do beloruiasti. Cveta rano (u martu). Plod (kotunica) je obino loptast, ut, crven ili
tamnoplav, nakiseo. Kotica se ne odvaja od mesa. Koristi se kao podloga za ljivu. Varijetet
Danarike sa tamno purpurnim listovima i ruiastim cvetovima, poznat pod imenom ljiva
Pisardi (Prunus cerasifera var. Pissardii) koristi ce kao ukrasna biljka.
Potie iz Kine. L. Simon je preneo u Pariz 1867. god. ljiva-kajsija je bun ili drvo visoko do
40 m. Cvetovi su beli. Plodovi su krupni loptasti, narandastouti, slini kajsiji. Berbank je
ukrtao ljivu- kajsiju sa Kineskom ljivom i autohtonim amerikim ljivama.
U divljem stanju je iroko rasprostranjena u Severnoj Americi. Drvo Amerike ljive je dosta
nisko (4 do 6 m). Kruna je iroka. List je krupan. Cveta kasno. Plod je loptast ili
ovalnokonusan, crven ili narandast, soan, trpak. Otporna je prema mrazevima (do -40C).
Od amerike ljive postao je veliki broj plemenitih sorti ljiva u Severnoj Americi.
Rairena je u pribreju Pacifika (Kalifornija, Oregon) u SAD. To je bun ili drvo visoko do 7
m. Cvet je beo. Plod zri krajem leta ili poetkom jeseni, loptast je ili izduen, u preniku oko
25 mm, tamnocrven ili purpuran.
Podloge Za ljivu
ljiva se moe kalemiti na generativne (sejanci) i vegetativne podloge (korenovi izdanci,
mladice, polonice, oiljene reznice i sl.). Ranije, a i danas, mada u manjoj meri, u naoj
zemlji ljiva je razmnoavana izdancima, posebno poegaa i rakijske sorte. Meutim, poto
se na takav nain razmnoavanja prenosi virus arke ljive i druge viroze, pomenuti nain
razmnoavanja ljive u savremenom voarstvu se ne preporuuje, bez prethodne rigorozne
kontrole.
S obzirom da je poegaa najmasovnija sorta ljive u naoj zemlji, pitanje najbolje podloge
za nju je evidentno. Ispitivanja su pokazala da je najbolja podloga za pomenutu sortu njen
izdanak.
Na njemu, Poegaa ne raste bujno ve krljavo, ranije prorodi i daje krupnije plodove.
Ranije, a i danas, Poegaa je razmnoavana izdancima, to je posebno ini u selu.
Meutim, pomenuti nain njenog razmnoavanja se ne preporuuje iz vie razloga,
najznaajniji se istie mogunost irenja opasnih viroza i degeneracija sorte.
Sem na izdanke Poegae, Poegaa se moe kalemiti na sejance i izdanke domaih
(autohtonih, rakijskih) sorti ljive kao to su Petrovaa, Crnoljiva, Crvena ranka, Metla,
Cerovaki piskavac i dr. Na beloljivi, Poegaa, daje krljava stabla pogodna za neto guu
sadnju, mada se ree koristi.
Najmasovnija podloga za ljivu, bez obzira na sortu, u naoj zemlji je sejanac Danarike.
Potrebno je napomenuti da se moraju koristiti proueni tipovi i forme Danarike jer se
u suprotnom ispoljavaju svi njeni nedostaci kao podloge.
U novije vreme, obavljaju se ispitivanja vezana za neke inostrane podloge za ljivu slabijeg
rasta, gde se istie Piksi.
U naim uslovima Stenli ja dao najbolje razultate pri kalemljenju na Stenliju dobijenom
oivljavanjem reznica uz primenu biljnih hormona. Stenli dobre rezultate daje na
svom sejancu (Miloevi, 1987) i izdanku, kao i na beloljivi i St. Julienu A. Po istom autoru,
Stenli je dao odline rezultate pri kalemljenju na krupnoj zelenoj renklodi.
Selekcionisana Danarika se pokazala, takoe, dobrom podlogom za Stenli, a
na neselekcionisanoj slabom, jer se stabla u zasadu krive ili kompletna izvaljiju.
ljive za suenje, kao to je italijanka, daju dobre rezultate na beloljivi i selekcionisanoj
Danarici.
aanske i ostale sorte u nas mogu se kalemiti na pomenutim podlogama, ali se u budunosti
mora pronai podloga pogodna za svaku ili grupu srodnih sorti.
Generativne Podloge
Od generativnih podloga za ljivu, najvie se u upotrebi sejanci Danarike, zatim sejanci
autohtonih (rakijskih) sorti ljive kao to su: Crnoljiva, Petrovaa,Crvena ranka, Metla,
Poegaa, Beloljiva, Trnoljiva, Crni trn, Usurijska i Kanadska ljiva, ree sejanci
breskve, badema i kajsije.
Danarika (R. cerasifera Ehrh) Najmasovnija je podloga za ljivu ne samo u nas ve i u
svetu, jer njeno seme lako klija, period okulacije traje do sredine septembra, uspeh
pri kalemljenju je odlian, ima dobar afinitet sa veim brojem ekonomski znaajnih sorti
itd. Inkompatibilna je sa Kalifornijskom plavom, Stenlijem i Tuelo grasom (Mii,
1979). Primeeno je da se stabla Stenlija kalemljena na Danarici u punoj rodnosti krive od
same povrine zemljita ili ak izvaljuju. Nedostaci Danarike kao podloge, sem pomenutih,
su jo osetljivost na mraz, posebno Poegaa, neredovno raanje, rani poetak, a kasni
zavretak vegetacije. Na pseudogleju, koren Danarike pati od guenja asfikcije (Lui,
1977.). Pogodna je za kalemljenje ljive u vinogradarskoj zoni, aridnim podrujima, a van tih
Ostale Podloge
Sejanci Crnoljive su manje bujni od sejanaca Danarike, ali se kao Petrovaa, Crvena ranka,
Metla ili druge domae (authtone) sorte ljive malo koriste u rasadnikoj proizvodnji i
praksi, mada postoje pozitivni rezultati, vezani za primenu pomenutih podloga.
Crni trn je kao podloga otporan na mraz i suu, a okalemljene sorte se odlikuju jako
smanjenom bujnou. U novije vreme se vre ispitivanja Crnog trna kao podloge za
guste zasade ljive. Daje mnogo izdanaka.
Naa iskustva sa Usurijskom, Kanadskom i drugim divljim vrstama ljive kao podlogama su
vrlo oskudna i u ovom trenutku nemaju praktinog znaaja za nae ljivarstvo.
Slino je sa sejancima nekih sorti kao to su Zelena renkloda, Stenli i dr. mada je Miloevi
(1987, 1992) utvrdio da aanska rana, aanska lepotica, aanska najbolja, aanski eer
i Stenli kalemljene na pomenutim podlogama daju visoke i kvalitetne prinose. Po istom
autoru, utvreno je da se u aanske lepotice kalemljene na Zelenoj renklodi
javlja inkompatibilnost 8-10 god. po sadnji manifestovana prvo slabim vegetativnim
prirastom, slabljenjem rodnosti, a zatim suenjem stabla.
Breskva, badem i kajsija kao podloge za ljivu koriste u nekim zemljama sveta, dok u naoj
nemaju praktinog znaaja.
Vegetativne Podloge
Vegetativne podloge koje se koriste za kalemljenje pitomih sorti ljive kod nas i u svetu, vode
poreklo od Domae ljive (Prunus domestica L.), Trnoljive (Prunus insititia /Juss./L.) i
Danarike (Prunus cerasifera Ehrh.). S obzirom na stepen bujnosti, vegetativne podloge
za ljivu su podeljene i tri grupe:
a) slabo bujne,
b) srednje bujne i
v) bujne.
Naa rasadnika proizvodnja i proizvodna praksa nemaju mnogo iskustva sa vegetativnim
podlogama za ljivu, posebno selekcijama iz drugih zemalja Evrope i sveta.
IZDANAK POEGAE
Prema Paunovnu u Gavriloviu (1969), izdanak Poegae se ponaa kao slaba bujna
podloga, posebno za Poegau. Poegaa kalemljena na svom izdanku, po istim autorima,
otporna je na mraz i suu, kasnije poinje, a ranije zavrava vegetaciju, raa redovno i obilno
svake godine dajui krupnije plodove koji zru 5-10 dana ranije nego Danarici i drugim
podlogama. Malo se koristi u praksi.
IZDANAK METLAA
Retko se koristi u praksi. Poegaa kalemljena na Metlau raste krljavo, relativno je otporna
na suu, a osetljiva je n a m raz. Osrednje raa, a plodovi su srednje krupni.
Sorte ljive
Prema podacima iz literature (Mii, 1979.) u svetu postoji vie od 2500, a po Stoikovu
(1960.) 3.000 sorti ljive. Karakteristino je da su svako razdoblje u prolosti i svaka zemlja
imali odreeni sortiment. Tek od 1952. god. poinje sistematski rad na
modernizovanju sortimenta i tehnologije gajenja ljive. U Institut za voarstvo u aku,
uveen je Stenli, amerika sorta, sa ciljem popravke strukture suve ljive, prvenstveno
Poegae. Stenli je rairen na znaajnijim povrinama, ali osnovni cilj nije postignut iz vie
razloga, a prvenstveno zbog kvaliteta koji daleko zaostaje za kvalitetom Poegae.
Sem Stenlija, uveene su neke stone sorte za snabdevanje turistikih centara, ali su opstale
samo Rut Gerteter i kalifornijska plava. Prvi zvanini sortiment kod nas je donet 1874. god.,
a drugi 1981. Najnovija sortna lista je predloena i usvojena 1993. god. u V rnjakoj B anji, a
o buhvata s orte z a p roizvodne zasade (vodee i pratee), sorte lokalnog znaaja
i perspektivne sorte.
STENLI (STANLEY)
Amerika je sorta koja se u Srbiji jae iri od 1956. god. Plodovi za berbu pristiu od poetka
tree dekade avgusta. Srednje su krupni do krupni, proseno teki do 38g i obrnuto jajastog
oblika. Boja pokoice je tamno plava, prekrivena obilnim pepeljkom. Dobijaju je mnogo pre
pune zrelosti. Mezokarp je zelenkasto ut, soan, sladunjav i prosenog kvaliteta.
U vinogorjima se ponaa kao tipina cepaa. Plodovi su kombinovane upotrebne vrednosti.
Stablo je srednje bujno i rod donosi na majskim kiticama. Samooplodna je sorta.
VALJEVKA
AANSKA RODNA
POEGAA (SELEKCIONISANA)
Sejanac je zelene renoklade u bivoj ekoslovakoj. Stara je sorta. Plodovi se beru krajem
jula ili poetkom avgusta. Krupni su do vrlo krupni, prosene mase 40-50gr, oblika
okruglastog, spljotenog na krajevima. Pokoica je crvenkasto plava, prekrivena pepeljkom.
Mezokarp je zlatno ut, vrst, soan, slatko nakiseo i prijatne arome.Altanova renkloda
Delimino se ili sasvim odvaja od kotunice. Pogodan je za jelo kao sve, i za kompot.Drvo
je srednje bujno. Samobesplodna je sorta.
HERMAN (HERMAN)
Stvoren je u vedskoj. Plodovi se beru rano, krajem prve dekade jula. Srednje su krupni,
prosene mase 25-30gr, ovalnog oblika i plavo ljubiaste boje pokoice prekrivene
pepeljkom. Mezokarp je vrste, soan i nakiselog ukusa. Stona je sorta. Stablo je srednje
bujno do bujno i rodno. Samooplodna je sorta sklona naizmeninom raa- nju, pa je rezidba
obavezna mera svake godine.
VALERIJA
Stvorena je u istom istraivakom centru kao i prethodna sorta, ali 1986 god. Plodovi se beru
krajem jula ili poetkom avgusta, ali neto pre aanske lepotice. Krupni su, prosene mase
od 4 6 59gr. Boja p okoice im je tamno plava. Meso je zelenkaste boje i kiselkastog ukusa.
Drvo je krljavo do srednje bujno i rodno. Samooplodna je sorta.
AANSKA NAJBOLJA
Stvorena je u Centru za voarstvo i vinogradarstvo u aku. Plodovi se beru u drugoj
polovini avgusta, neki dan pre Stenlija. Krupni su do vrlo krupni, prosene mase izmeu 44 i
100gr. Oblika su cilindrinog, a boje tamno plave koju dobijaju mesec dana pre pune
zrelosti. Meso je uto, vrlo vrsto, kiselkasto slatko i pogodno za duboko smrzavanje. Odvaja
se od kotice. Drvo je veoma bujno i rodno. Samobesplodna je sorta.
AANSKI EER
Stvoren je u istom istraivakom centru kao prethodna sorta, ali od razliitih
roditelja. Plodovi se beru krajem avgusta ili poetkom septembra. Srednje su krupni,
prosene mase oko 41gr. Oblika su jajastog, a boje p urpurno plave. Meso je uto, vrsto,
sono i slatko, podesno za suenje. Cepaa je. Kotica je veoma sitna. Stablo je krljavo do
srednje bujno. Samobesplodna je sorta, podesna za gajenje u toplijem i suvljem klimatu jer je
osetljiva na trule plodova.
PREZIDENT (PREZIDENT)
Stvoren je u Engleskoj 1901 god. Najvie se gaji u zapadnoj Evropi. Plodovi se beru
poetkom septembra. Krupni su (45-60gr.), a oblika okruglasto jajastog. Boja pokoice je
ljubiasto plava. Meso je uto, vrsto, sono i kiselkasto slatko. Odvaja se od kotice. Stablo
je umereno bujno do bujno. Samobesplodna je sorta.
Stara je nemaka poznata sorta koja se dosta gaji, posebno u Rumuniji i zemljama
biveg SSSR-a. Plodovi zru u prvoj polovini septembra. Srednje su krupni sa prosenom
masom od 26-42gr. Imaju okruglo ovalni oblik i crvenkasto plavu pokoicu. Meso je uto
zeleno, sono i slatko nakiselog ukusa. Odvaja se od kotice. Plodovi se koriste za razliite
vidove upotrebe, tj. kao stono voe i za preradu u domainstvu i industriji. Drvo je srednje
bujno sa karakteristinom obrnutom piramidalnom kronjom. Samooplodna je i rodna sorta.
Perspektivne Sorte
POZNA PLAVA (AAK SPATE)
Stvorena je 1980. godine samooplodnjom sorte aanska najbolja. U saradnji sa Klausom
Ganterom zatiena je na podruju Evropske Unije pod nazivom aak Spate, a za sortu je
priznata 2008. godine.
OPAL (OPAL)
vedska je sorta. Plodovi su sitni do srednje krupni (31gr), okruglasti i crvenkasto purpurne
boje pokoice. Bere se u drugoj dekadi jula. Drvo je srednje bujno. Samooplodna je sorta.
JALAMICA (LALOMITA)
Rumunska je sorta novijeg datuma. Plodovi su srednje krupni (28-40gr), okruglasti i
zanimljive tamno kestenjaste boje pokoice. Bere se u drugoj polovini jula. Drvo je srednje
bujno do bujno. Delimino je samooplodna sorta.
SILVIJA (SILVIA)
Stvorena je u Rumuniji hibridizacijom u novije vreme. Plodovi su krupni (40 48gr),
eliptinog oblika i plave boje. Zru u prvoj polovini avgusta. Drvoje srednje bujno.
Samobesplodna je sorta.
SENTENAI (CENTENAI)
Rumunska je sorta stvorena iste godine kada i prethodna. Plodovi su srednje krupni do krupni
(36-45gr), obrnuto jajastog oblika i plave pokoice. Drvo je krljavo do srednje bujno.
Samobesplodna je sorta.
ALBATROS (ALBATROS)
Novija je rumunska sorta. Plodovi su srednje krupni do krupni podesni za razliite vidove
upotrebe. Raa redovno i obilno. Drvo je bujno. Samobesplodna je sorta.
TARDIKOM (TARDICOTES)
Francuska je sorta nastala ukrtanjem 1982. god. Plodovi su srednje krupni (28-30gr.)
duguljastog oblika i ljubiaste boje pokoljice. Beru se krajem avgusta ili poetkom ili
poetkom septembra. Drvo je umereno bujno do bujno i rodno. Samooplodna je sorta.
Potrebno je napomenuti, pre svega zbog velikog njihovog uea u sortnoj strukturi u nas,
rakijske sorte. Obuhvataju uglavnom domae ili odomaene sorte iji se plodovi prvenstveno
koriste za proizvodnju rakije, a neke se mogu koristiti za jelo u sveem stanju (Crvena ranka)
pa i neke vidove prerade u domainstvu (pekmez). Najrairenija i najvanije u naoj zemlji
su: Crvena ranka (umadinka, Berosavka, Crvenjaa), Metla (Dragaevska,
Okruglica,eerlija), Trnovaa (Cerovaki piskavac), Crnoljiva (Trnoljiva, Drenovka,
Aranka), Moravka (Bugarka), Saradem, arica, Frukogorska bela, Petrovaa, Beloljiva i
dr.
KATINKA (KATINKA)
Stvorena je u Nemakoj. Sazreva u drugoj polovini jula, priblino istovremeno sa aanskom
ranom. Katinka je samooplodna sorta. Rano poinje da raa, a zatim raa uredno i obilno.
Otporna je prema prouzrokovau monilinije i virusu arke ljive. Plod Katinke je sitan do
srednje krupan (25 do 30gr), ovalan ili izduen, plavoljubiaste boje, vrst, umereno soan,
ukusan (sadri 15,5% rastvorljive suve materije). Cepaa je.
ELENA (ELENA)
Stvorena je u Nemakoj. U proizvodnji je od 1993. godine. Sazreva u drugoj polovini
septembra, oko 1 do 2 nedelje posle Poegae. Elena je samooplodna sorta. Rano poinje da
raa, a zatim raa uredno i vrlo dobro, naroito u toplijim podrujima. Otporna je prema
virusu arke ljive. Plod je srednje krupan (30 do 40gr), ovalan, tamnoplave pokoice sa
obilnim pepeljkom. Meso ploda je slatko, vrsto, osrednjeg ukusa, transportabilno. Plod se
koristi u sveem stanju kao stona ljiva i za industrijsku preradu.
laxa. Plod je srednje krupan, eliptinojajast, vrh je zaobljen. Pokoica je intenzivno plava.
Plod ne puca. Meso je utozeleno, vrsto, sono, slatkonakiselo, kvalitetno. Kotica je srednje
krupna. Cepaa je. Vrlo je pogodna za stonu upotrebu.
potrebno da se ubri organskim ubrivima, koja su izvor azota. Od koliine azota u zemljitu
zavise i vegetativni prirast i reproduktivna sposobnost ljive. Pri nedostatku azota smanjuje se
prirast svih delova biljke, lie je bledo i sitno, letorasti su kratki i tanki, slabije je zametanje
plodova, zametnuti plodovi vie otpadaju i ranije sazrevaju.
Potrebe ljive za kalijumom takoe su velike. Pri jaem nedostatku kalijuma smanjuje se
prirast, skrauju internodije, listovi su sitni, hloroza se javlja izmeu nerava, a ivica
lista izgleda kao opaljena i savija se ka unutranjosti, zametnuti plodovi masovno otpadaju, a
oni koji sazru loeg su kvaliteta, pojaava se osetljivost stabla prema niskim
temperaturama. Naa zemljita su u veini sluajeva srednje obezbeena kalijumom
(20mg%) a nedostatak s e najee javlja na lakom, plitkom i alkalnom zemljitu.
Azot i kalijum su najvaniji biogeni elementi za normalan porast i razvoj mladih zasada
ljive.
Potrebe ljive za fosforom su mnogo manje nego za azotom i kalijumom i najee nema
simptoma nedostataka fosfora.
ljiva najbolje uspeva pri slabo kiseloj reakciji zemljita (rN 5,5 do 6,5). Toplota je veoma
vaan klimatski inilac za uspevanje ljiva. Toplota odreuje intenzitet fotosinteze i
drugih fiziolokih procesa. Najveem broju sorti ljiva odgovara umereno kontinentalna
klima sa srednjom godinjom temperaturom od 9 11S, i srednjom temperaturom letnjih
meseci od 17 do 20S. U takvim uslovima normalno se odvijaju fozioloki procesi i porast,
formiraju se cvetni pupoljci i rod i na vreme zavrava vegetacija.
Prema Miiu (1979.), kada je srednja temperatura u letnjim mesecima (jun, jul i avgust) od
18 20S, Poegaa sazreva u prvoj polovini septembra, dobro raa i sadri dosta eera, a
pepeljak na pokoici je lepo razvijen. U podrujima sa srednjom letnjom temperaturom
niom od 17S ljiva slabije raa a plodovi ostaju kiseli.
Otra kolebanja temperature u martu i aprilu nepovoljno utiu na rodnost ljive. Zato
podruja u kojima su esti prodori toplih talasa u januaru i februaru (to izaziva ranije
kretanje vegetacije) nisu pogodna za ljivu.
Visoke temperature u toku cvetanja deluju nepovoljno na oploenje, jer isuuju ig tuka i
oteavaju klijanje polena.
Za gajenje ljive vrlo su znaajne ukupne godinje koliine padavina, a isto tako i njihova
rasporeenost u toku godine. Za normalan rast, razvie i plodonoenje ljive neophodno je da
je zemljite dovoljno vlano u toku celog vegetacionog perioda.
Veina sorti ljive najbolje uspeva u reonima sa godinjom sumom padavina od 700 do
1000mm (s tim da u vegetacionom periodu padne od 350-600mm) i relativnom vlanou
vazduha od 75-85%. U poetku vegetacije, kada su najintenzivniji porast vegetativnih organa
i zametanje plodova, potrebne su velike koliine vode. Pri nedostatku vlage u
p odeava kontrapad oko 5%, a duinski pad od 0,5 do 1%. Da bi se izveli vikovi vode,
terase se moraju prekidati na odreenoj duini uz ureenje kanala za odvoenje vode. Terase
se izrauju pre rigolovanja, a terasiranje zemljita vri se uporedo s rigolovanjem uz dodatni
runi rad oko planiranja i izrade karpi.
Oblik krune
Bujne
podloge
Broj sadnica
po ha
Slabo bujne
podloge
Broj sadnica
po ha
Piramida
75-6
300
65
300
Vaza
64
400
54
500
Palmeta
54
500
43
833
Potrebna koliina
Prva
godina
Druga
godina
Trea godina
800
600
150
240
180
45
Azotna ubriva se unose u zemljite u vie mahova, a najee dva puta: pred poetak
vegetacije i u drugoj polovini jula. Nepotrebno je ubriti ljivu fosfornim ubrivima
na aluvijalnim, dubokim i vlanim zemljitima. Isto tako, ne treba ubriti ni zemljita bogata
humusom. Meutim, na kiselim i ljunkovitim zemljitima koja su redovno siromana u
organskim materijama treba da se unose fosforna ubriva.
Potrebna koliina
Prva
godina
Druga
godina
Trea godina
34
140
170
10
42
51
Potrebna koliina
Prva godina
Druga
godina
90
370
500
27
110
150
Trea godina
Rezidba ljive
ljiva donosi rod na jednogodinjim rodnim granicama, pa ih zbog toga uz istovremeno
pravilnu ishranu zametnutih plodova, treba redovno obnavljati. Zavisno od uslova gajenja i
sortnih osobina, ljiva raa na razliitim rodnim granama (meovite, kratke krute i majske
kitice).
Na osnovu rodnih graica na kojima preteno donose rod, sve sorte ljive su podeljene u tri
grupe.
U prvu grupu spadaju sorte koje uglavnom donose rod na jakim dugim meovitim rodnim
granama. Ove grane pored cvetnih imaju i drvne pupoljke iz kojih se obrazuju kratke rodne
grane za narednu godinu. Sorte ove grupe rano stupaju u plodonoenje, redovno i obilno
raaju. U ovu grupu spadaju sve japanske i amerike sorte ljiva. Da bi se
obezbedio kvalitetan i obilan rod ove sorte treba intenzivno orezivati svake g odine, r adi to
j aeg s tvaranja m eovitih rodnih granica za rod u narednoj godini. Starije iznureno
drvo treba oistiti od prekobrojnih i konkurentnih lastara, kao i sve sitne i nerodne granice
koje se nalaze unutar krune i vre zasenjivanje.
Drugu grupu ine sorte koje preteno donose rod na kratkim jednogodinjim lastarima koji se
nalaze na dvogodinjim (Poegaa, Imperijal, Aenka, Ana pet i dr.) ili starijim granama
(Stenli). Ovde spadaju sve evropske ljive i naa Poegaa. Sorte iz ove grupe kasnije stupaju
u rod i sklone su alternativnom raanju, pa je zbog toga potrebno ee podmlaivanje i
zamena rodnih granica. Za ove sorte nije neophodna tako jaka rezidba kao za sorte prve
grupe. Poegaa i druge sorte daju bolji kvalitet na kratkim rodnim granama koje su izbile na
dvogodinjem drvetu. Ako su rodne grane starije i na starijim skeletnim granama,
one alternativno raaju i plodovi su sitni i manje kvalitetni. Zbog toga, ako se
blagovremenom rezidbom ne vri obnova rodnih granica, ljiva poinje da raa svake druge
godine. Prilikom rezidbe treba ostaviti dovoljan broj jednogodinjih lastara kako bi se na
njima sledee godine obrazovale kratke rodne granice. Normalan prirast za sorte ove grupe
je porast letorast od 30 40cm.
Kod ovih sorti ljive grane obino rastu uspravno i gusto, usled ega dolazi do sasuivanja
granica unutar krune i ogoljavanja niih delova skeletnih grana (zato raaju na vrhovima s
keletnih grana u sled ega esto d olazi i do lomljenja). Rezidbom treba krunu stalno
proreivati, a vrhove skeletnih grana oslobaati prekobrojnih i konkurentnih lastara.
Vodopije treba redovno uklanjati u osnovi sem kada treba da popune upranjeno mesto ili
slomljenu granu.
Intenzitet rezidbe treba usaglasiti i sa namenom proizvedenih plodova. Stone sorte treba jae
orezivati i prorediti plodove kako bi imali bolje uslove ishrane i bili krupniji i boljeg
kvaliteta. Sorte iji su plodovi namenjeni za industrijsku proizvodnju ne moraju se tako
intenzivno orezivati.
Sorta Stenlej preteno donosi plod na kratkim rodnim granicama koje se nalaze na starijem
drvetu. Posebnu panju treba posvetiti stalnom skraivanju skeletnih grana, tj. prevoenju na
nii letorast i stalnom ienju vrhova od suvinih i konkurentnih lastara. Tako se postie
bolje obrastanje kratkim rodnim granicama u niim delovima skeletnih grana.
U treu grupu sorti spadaju Mirabela, Crvena ranka i svi tipovi Danarike. Ove sorte donose
rod na meovitim i kratkim rodnim granicama i na majskim uketima, rano stupaju u
plodonoenje i obilno raaju (zbog toga to donose rod na svim rodnim granicama). Kratke
rodne granice i majske kitice ive 2-6 godina, a najbolji kvalitet roda daju u drugoj i treoj
godini.
S obzirom da redovno i obilno raaju, treba ih tako orezivati da se sprei iznurivanje stabla, a
potrebno je povremeno podmlaivanje rodnog drveta radi obnove i zamene. Kod ovih sorti
rezidba se moe izvoditi svake godine, sem u sluaju kada su prethodne godine prorodile i
stabla poinju vegetativno da slabe (kada ih treba orezivati redovno svake godine), kao i sorte
iz prve i druge grupe ljiva.
Berba ljive
S obzirom na sortu i namenu, plodovi se beru u botanikoj i tehnolokoj zrelosti, koja se
odreuje na osnovu veliine, boje, ukusa, sadraja suve materije, eera, kiselina, pektina i
sile kojom se plod dri za peteljku. U botanikoj zrelosti beru se plodovi za konzum u
sveem stanju i za preradu u kompot i slatko. U ovoj fazi plodovi su pogodni za transport,
pokoica je karakteristine boje za sortu, prekrivena pepeljkom, a mezokarp poinje da
dobija karakteristian ukus i aromu. Za blia trita, plodovi se mogu brati zreliji, a za dalja
zeleniji. Za preradu u rakiju, dem, pekmez, marmeladu, sok i sline preraevine kao i
za suenje, plodovi se beru u tehnolokoj zrelosti, a to je kad u kruni ima 5 do 10% omekalih
plodova. Berba se obavlja runo i treenjem. Runo se beru plodovi namenjeni upotrebi
u sveem stanju , to je najkvalitetniji ali i najskuplji vid berbe. Treenjem se beru plodovi za
preradu i suenje. Treenje se obavlja mehaniki runo ili specijalnim mainama tresaima.
Ne preporuuje se mlaenje motkama (najprimitivniji vid berbe) jer se na ovaj nain
oteuju plodovi, pupoljci, grane i granice. Po berbi pristupa se klasiranju na osnovu
evropskog protokola o standardizaciji voa (ekstra klasa, I i II klasa).
Pod kvalitetom ekstra podrazumevaju se plodovi koji su po krupnoi, zrelosti i boji
ujednaeni, sortno isti, bez peteljke i runo obrani. U jednom pakovanju dozvoljava se do
5% plodova koji ne ispunjavaju uslove za ovu ali ispunjavaju za narednu, niu klasu.
Plodovi kvaliteta I moraju imati priblino iste osobine kao plodovi ekstra kvaliteta, s tim to
se dozvoljava da u pakovanju bude i do 10% mase plodova koji ne ispunjavaju uslove za ovu
klasu, ali odgovaraju II klasi.
Plodovi kvaliteta II moraju biti zdravi, isti i potpuno zreli, sa izvesnim nedostacima u
pogledu oblika ploda. U jedinici pakovanja moe biti do 20% prezrelih plodova, do 10%
mase plodova sa peteljkom, kao i najvie 5% crvljivih plodova.
Preostali plodovi se koriste za preradu, najee u rakiju. Svei plodovi ljive nisu podesni za
due uvanje. U zavisnosti od namene plodova i svih drugih faktora, radnik u toku dana moe
da nabere od 200 do 500kg.
Suenje je jedan od najboljih naina realizacije proizvodnje ljive. Naalost, proizvoai na
naem podruju nemaju navike da sue plodove ljive. U narednom periodu suenje treba da
se maksimalno razvije te je neophodan poseban rad sa proizvoaima da ovaj vid prerade
sprovedu kvalitetno i uspeno. U komercijalnoj proizvodnji za suenje se koriste savremene
suare razliitih tipova i kapaciteta. U seoskim domainstvima koriste se relativno primitivne,
ali efikasne suare koje kao izvor energije koriste drvo. Suenjem se sadraj vlage svodi na
nekih 18%. Za kilogram suvih ljiva potrebno je oko 3kg sveih plodova.