Professional Documents
Culture Documents
Naslovnica:
"A Lovely Lady of Buenos Aires",
calexicoflickr, www.flickr.com
Soundtrack:
www.kolaps.org
redakcija@kolaps.org
Za Ellie
(1977. - 2009.)
[ SADRAJ ]
Predrag Luci: STRANGER + SONG ...... 9
Marko Toma: TKO JE UBIO BRANKA? ...... 14
Jack Richold: LIMENI KONJ ...... 18
Andreja Dugandi: DA LI SI USAMLJENA VEERAS ...... 19
Olja Savievi - Ivanevi: UTA KONZERVA ...... 21
Milena Markovi: MAJMUN NA RAMENU ...... 24
Mehmed Begi: OTVARAM VRATA SOBE... ...... 26
Slobodan Tima: PROLEE ...... 27
Petra Rosandi: O TEBI NE PRIAM ...... 38
Danica Pavlovi: RECYCLE BIN ...... 39
Senko Karuza: POD SRETNOM ZVIJEZDOM ...... 40
Marija Andrijaevi: IDI U DUAN I DONESI... ...... 41
Goran Pajki: XX KAKO SAM ILI IZVINITE TO POSTOJIM ...... 42
Borjana Gakovi: BOB JE BOB JE BOB ...... 43
Ivan Tobi: GRAEN SAM KO SVETI LONCI ...... 44
Slaan Lipovec: SUTON SE UTAPA U CRVENIM BOJAMA ZAPADA ...... 50
Nedim ii: ISTRATI NA ULICU I... ...... 51
Mehmed Begi: UDESNI LJUDI ...... 53
Robert Mlinarec: PETO GODINJE DOBA ...... 54
Damir Uzunovi: SVAKODNEVNI PROROK ...... 55
Zvonka Gazivoda: K! ...... 56
Valentina Mindoljevi: UDAN RITAM ...... 66
Lukasz Szopa: AIX, 7:45 ...... 67
Marko Joveti: HOTELSKA SOBA 217, KAFA I POEZIJA NA PUTU ...... 69
Faruk ehi: NEPODNOLJIVA LAKOA POSTOJANJA ...... 70
Marija Andrijaevi: ZATO E NAS SIMO DOVESTI U RED?... ...... 71
Marko Pogaar: KROJAICAMA (U POGONIMA I KOD KUE) ...... 72
Senko Karuza: PRELJUB ...... 73
Nizar Baraket: PUT ...... 74
Boris Stareina: TRI PEVANJA ...... 75
Ana Seferovi: ISTO PROTIVREJE S ONE STRANE... ...... 78
Igor Isakovski: FLAE ...... 79
Ivica Prtenjaa: DOBRODOAO U OKRUTNOST... ...... 80
Antonija Novakovi: PREKO TELEFONA ZVUI ...... 82
Tom Waits: CIJELI JE SVIJET OBOJEN ZELENO ...... 83
Goran Samardi: GLEDANJE POD HALJINU ...... 84
Olja Savievi - Ivanevi: PRETUENI PINGVINI... ...... 93
Milena Markovi: IKAM ...... 94
Igor Banjac: JEDAN DAN U TVORNICI ...... 96
Andreja Dugandi: 20.11. ...... 98
Antonija Novakovi: MJESTO NA KOJEM SE TO OD TEBE OEKUJE ...... 99
Marko Toma: RIJEI ...... 102
Ana Seferovi: OEKIVALA JE ...... 103
Milo urevi: MORSE, GLUHI PRIJATELJU ...... 104
Damir Uzunovi: NOKTURNO ...... 107
Bojan iovi: NAJZAHTJEVNIJA PUBLIKA ...... 109
Petra Rosandi: DIJETE IZ AUTOBUSA ...... 110
Bekim Sejranovi: INDIJA ...... 111
POETRY
over music
[ Predrag Luci ]
STRANGER
+
SONG
11
12
13
[ Marko Toma ]
14
15
16
LIMENI KONJ
18
[ Andreja Dugandi ]
DA LI SI USAMLJENA VEERAS
ko je zamjenio ovjeka
drugim ovjekom
iz druge dimenzije
ko mi u stomaku ivi
je li mi to
usna ranjena
jel' ono bore jaaju
od mrtenja
pojedeni prsti
manje oi
deka oko bubrega.
hrana.
ta divna stvorenja.
pitaj me
da li si usamljena veeras
19
20
UTA KONZERVA
- Kjeten! Govno i gad! Kojeg je kujca dove tu pasju leinu u Kuu?!
Pejaja sjedi skvren u kutu na hrpici vlanih prnja i korom kruha
grabi hladni gula iz limenke. Preko puta njega sjedi Tayson, glavati
batard iskeene vilice, porko mravo pseto kojemu ravno iz rebara
rastu smee ekinje. Tayson potmulo rei na Pejaju, zna da ovaj
prodire njegov obrok.
- M pizda ti matejina! - mumlja u bradu, nije mu svejedno.
Tayson je prepreden, lukavi ukac, rei, ali i on se dri podalje
neprijatelja.
Otkako su odvukli Trpca, Pejaja se boji svega. Strah ga je Kue velike prazne betonjare s daskama prikucanim na prozorske rupe.
Boji se mraka, takora, pasa. Boji se bure koja nou cvili u jarbolima.
uka u parku. Starih ena s metlama sraslim za dlanove i strljenima
pod jezikom (bi a nesrio lupeka, prajac porki pijani, zva u ti
miliciju). Plai se "milicije", ne voli socijalnu slubu. Dva puta su ga
odveli u Dom i oba puta je pobjegao isti dan. Uasava se Doma.
A najvie od svega Pejaja se boji mulaca. Mulci u depovima nose
maje repove, boksere i noie, njihov je smijeh vraji, njihove ga
oi vrebaju, oni su mlade uline zvijeri, nemaju milosti. Pejeja se
boji mulaca.
Dok je Trpac bio iv, nije se on niega plaio! Nikoga- moda jedino
Trpca. Stari Trpac, hrom, duge bijele kose i brade, debeo i krupnog
glasa sputao bi se niz Brce prema rivi pljujui slinu i kletve:
- akali, kurbina muladi, krvavu van majku! Majku li van krvavu!
Ta krvava majka ivakana debelim jezikom meu istrunulim zubima,
ispljunuta u oprane ui malomianskog jutra, bila je najjezivije to
je Pejaja ikad uo. A nisu ga ba astili.
Trpac je imao svoj privatni rat s mulcima. Ne zna se koji je od derana
prvi bacio kamen u starevu glavu. Pred njim su strepili, sklanjali se
u uliice dok je prolazio onako tronog s kvrgavim tapom hulei na
sveca i fratra i boga i pasa i mater, a kad je pijan leao naslonjen na
neki zid i okrvavljene brade, djeca nisu prolazila tom ulicom: nikad
ne zna kad e te kuka kvrgavog tapa epat za potkoljenicu.
21
Taj koji je prvi bacio kamen, bacio ga je lud od strave. I odmah
je postao heroj, a njegov in dokaz hrabrosti i obred inicijacije u
jednu od skupina zaputenih momia koji su vonjali na maji drek
i parizer; grupice matovitih imena: koljai, ubojice
Ratovalo se kamenjem. Izludjeli starac vie nije znao u koga gaati,
pa bi bubotak katkad dokaio i sluajnog prolaznika.
22
23
[ Milena Markovi ]
MAJMUN NA RAMENU
[ Mehmed Begi ]
26
[ Trouve ]
[ Slobodan Tima ]
PROLEE
27
3. april '90.
Predivan proleni dan, ali poslepodne se provlailo neto loe.
Bio sam u podne u umici. Kakvo sunce! Pre toga itao o pojmu
knjievne emocije. Pisati bez emocija, nita melanholija, nita
ironija. Bez patosa. Da li je to mogue? Naravno, svaka ironija se do
kraja izvrgava u najcrnju patetiku. Uvee sam kod Schmitz sluao
na Treem programu Bahofenov "Uvod u matrijarhat". Pokuao
da nastavim itanje "Kunje", ali... Paraeva muzika. Divna! Kao
da se u predelu uzdie blistavo moni lik Klitemnestre. ene e se
osvetiti kad tad, vratie se, ali to nisu ove enice to, kao sada,
preuzimaju stvar u svoje ruke. Preruene, preobuene ili obuene
stvar strategije. Tako uspevaju lake u svetu mukaraca, potuju
njihove zakone, u stvari, dive im se. Sranje. Transvestiti su bolji,
subverzivniji su, bar tako tvrde: Migel Boze i ona pesma. Jo uvek
idem u bioskop! Ili savremeni indijski evnusi. Da li je umetnost isto
enska stvar, kao to je istorija isto muka? A trebalo bi da bude
obrnuto. U svakom sluaju, svako na svoju stranu.
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
[ The Walkmen, The Rat, Bows+Arrows ]
[ Petra Rosandi ]
O TEBI NE PRIAM
[ Danica Pavlovi ]
RECYCLE BIN
[ Senko Karuza ]
40
[ Marija Andrijaevi ]
koja neugodnost.
dobar dan.
dobar dan.
kako ti mama? kako ujak? kako teta? kako dugmad na koulji?
ajde, saberite se, vi ste samo prodavaica.
ja ne mogu voditi takve razgovore. zato elite znati ita o meni?
a bilo mi je neugodno. ne volim neparne brojeve.
stara je rekla tri jaja, a mi vie nismo siromani.
dajte mi deset jaja.
ma dajte vi meni trideset jaja.
i ova marmelada od etiri kile, koliko kota?
nisam ula odgovor, bila sam spremna: moe, super!
to ete palainke spremati?
ma ne, idem gaati reklame na cesti, koji te kurac i to zanima.
moja su jaja.
ne dam ti ih.
neemo o jajima.
ma, neemo o niem.
...
zovi me, reci mi da me voli, priaj mi.
zovi me.
elim ti rei kako je na putu do duana neka ogromna ena udarila
ovjeka na motoru.
i kako sam gledala njegovu glavu dok je iskrila po cesti.
nosi kacigu.
vei pojas.
ne elim gledati tvojih deset metara na cesti. ne elim uti za njih.
a preivio je.
ustvari sam bila smrtnik koji se divio nesrei i nije pozvao pomo.
policajac me gledao.
ajde, zaustavi me, zaustavi me i slagat u ti u lice da nita nisam
vidjela.
i to mi moe? pogodit u te jajem u to pandursko oko. pogodit
u te.
ja ionako plutam ovim svijetom.
pa svei pojas.
pazi na kamione i autobuse.
pazi na brzinu.
autocestu.
41
[ Goran Pajki ]
42
[ Borjana Gakovi ]
43
[ Ivan Tobi ]
44
45
46
47
48
49
[ Slaan Lipovec ]
SUTON SE UTAPA U
CRVENIM BOJAMA ZAPADA
50
[ Nedim ii ]
51
*To je valjda neki trenutak prije smrti, i to smo mi, ali neki drugi mi
[ Mehmed Begi ]
UDESNI LJUDI
53
[ Robert Mlinarec ]
klimatske promjene
meni osobno gode
i opet su tema razgovora
putnika u tramvaju
dok jedanaesticom lagano,
kao jedrilicom,
u neko novo godinje doba
presijecamo grad
[ Damir Uzunovi ]
SVAKODNEVNI PROROK
55
[ Zvonka Gazivoda ]
K!
56
57
58
59
Zalazi, ali nedovoljno brzo. Bio je go! Opet go, samo to mu vie
nije bilo tako prijatno i toplo kao danas. Situacija uvek relativizuje
zateenost(anje); majsko dete nije i proleno dete, tamo dole, u
Australiji. Golog autostopera niko nee da primi. Pretrao je do
trenutno pustog nadvonjaka, ali kada je stigao do stepenica, shvatio
je da ga spasonosno lak prelazak na drugu, slabo naseljenu, stranu,
ne vodi nikud. Vodi, ali zaobilazno, vrlo zaobilazno. Jedino ako nije
bio namerio na elezniku stanicu. To bi najvie i voleo, da ue u
neki voz, u neki teretni vagon (kako je on to zamiljao) i da se,
leei na nekim sanducima, u dremuckanju, odveze, odvoza, da se
iz jednog sanduka, loe zakatanenog, dokopa piva, a da u tovaru
bude i utog sira, u koturima, umotanim i spakovanim, razdvojenim
slojevima plastine slame do detalja je vizualizovao; da se nalazio
u nekoj meavi, sigurno bi fatalno zadremao. Nastavio je pravo,
uz ljutito ablendovanje i sirene. Neprimerena golotinja ukazuje na
manijakalnost, na nepotovanje, ali moe da bude i angaovana:
kada slui da se privue panja na neki problem; on jeste imao
problem, samo to on nije bio od opteg znaaja, nije imao veze
ni sa politikom, ni sa ekologijom, ni sa zatitom krznenih ivotinja.
Spustio se sa ivinjaka i, pridravajui se za neko bunje, iao, klizio
kosinom. Nauljani tabani su se gulili, a krv na ogrebotinama se
meala sa talkom praine. Zastao je da izvadi trn iz levog nonog
palca i nastavio dalje. Sa iupanim rastinjem u rukama uspeo se
do hotela, do njegove zadnje strane (prednja gleda na more, a
na njenom poslednjem spratu stoji natpis Galeb, jo uvek ga nisu
bili upalili). Preko ograda sobnih terasa visili su prebaeni majice i
orcevi, takve stvari, daleke, nepristupane... Zauo je zveckanje
hrane. Kroz ogradu hotelske terase u prizemlju, trpezarije na
otvorenom, video je mlade konobare koji su sigurno ceo dan proveli
na nekoj plai punoj devojaka, u baru pored mora ili vozei motor, a
sada, mokrih, zaeljanih kosa, tek istuirani, prikopani u uniforme,
postavljaju stolove za veeru hotelskih gosta; jedan od njih pui
cigaru, pogledava u nebo, i, u tom trenutku, kao da se ceo prizor,
ceo svet, sveo na njegov profil! A onda je Brodolomnik pogledao
u pravcu onoga to gura servirna kolica i neto dobacuje ovome
to zabuava, na ta se ovaj nasmejao, bacio cigaretu i poeo da
rasporeuje tanjire (gledajui ga iz sutinskog prikrajka, sklupan i
gologuz, golotrb, gologrud, goloruk, golonog, gologlav, golovrat, a
iznad svega golobrad, primetio je da mladi ima minuu, razvijene
bicepse, bele zube, i u sebi osetio snanu ljubomoru, iz posve drugih
razloga, peklo ga je to je mladi konobar, pun kanalisane snage, u
tom trenutku tano znao ta ima da radi: salvete, tanjirii, slanici...
a kasnije e da rutinski armira starije goe kada ih bude vodio
do vitrine sa kolaima da im pokae ta imaju na izboru za desert,
dok u glavi bude motao plan za to vee, ostvariv plan (to je jako
bitno), da kada zavri smenu ode na pie, u neku letnju diskoteku,
ili je imao konkretan dogovor jer je na hotelskom bazenu ve bio
naao neku turistkinju zbog koje izbegava stalnu, zimsku devojku,
ako je iz ovog mesta, a ako nije, tim bolje, to je znak vie da mladi
61
62
63
64
65
[ Valentina Mindoljevi ]
UDAN RITAM
66
[ Lukasz Szopa ]
AIX, 7:45
67
68
[ Marko Joveti ]
Ona je pogledom
Odmrzavala graak
U staklenim inijama.
Ona je ruak
I popodnevna kafa
Posle ruka.
Ona je sve
Mogla, za vrlo
Kratko vreme.
Satove je zaustavljala
I usput govorila
O Zemji eleznice.
Keruak je za leanje
Na leima.
Mrdala je nonim prstima.
U njenim ustima
Pliva nasmejana riba
Nenih i plavih brkova.
U njene oi stane jutro
Sa svim svojim belinama,
Spava ona sad.
A kad sam je prvi put
Video u svom krevetu,
Uspostavio sam kontrolu
Pokreta; sklad; dlan; i
Odluio sam da prestanem
Sa pisanjem poezije.
69
[ Faruk ehi ]
70
[ Marija Andrijaevi ]
71
[ Marko Pogaar ]
KROJAICAMA
(U POGONIMA I KOD KUE)
[ Senko Karuza ]
PRELJUB
Jednostavnije bi bilo, gospodine sue, da sam ga nala u krevetu
sa nekom enom. Vjerovatno bih se okrenula i otila, moda bi ih
oboje ubila, a moda i sebe. Bio bi to sretan kraj. Mraan, ali sretan
za sve. Ali to, moete li to zamisliti? U trenutku se sruio cijeli moj
svijet kad sam ga nala golog pred tim radijatorom, kad sam vidjela
kako ga je obgrlio i uzdisao i radio to s njime na isti nain na koji je
to radio sa mnom. Prvo sam pitala to to radi, on se prestraio jer
nije znao kako sam ula i trznuo se i jauknuo u istom trenutku. Ostao
je tako priljubljen i ja sam dola sasvim blizu, tako da nita nije
mogao sakriti. Stajao je tamo u gru, mora da ga je strano boljelo.
Nije ga mogao izvaditi van, zapeo mu je u rebrima tog radijatora.
Ne znam kako da to opiem. Nisam mislila. Kao da radim neto
najnormalnije na svijetu, a vidite da stvar nije bila normalna, uzela
sam no sa stola i odrezala mu ga odmah ispod glavia. Uinilo mi
se na trenutak da sam ga rijeila muke, ako je uope sada mogue
govoriti o trenutcima. Uhvatio se za svoj ostatak, irio oi i pokuavao
zaustaviti krv. Izvadila sam taj komad to je bio ostao u radijatoru i
bacila ga prema njemu. Ovo vie nee uvlaiti u mene, rekla sam.
Stajala sam tu nasred dnevnog boravka sa tim kuhinjskim noem i
nisam znala to bih dalje. Moglo se jo svata dogoditi. Ali na sreu,
on se onesvijestio i ja sam pozvala hitnu. Dola sam do njega da
ga jo jednom vidim. Leao je i drao ga u ruci, ali slabo, krv je
jo uvijek curila. Ugledala sam odsjeeni dio i pokuala ga staviti
tamo gdje bi morao biti da me nije tako ponizio. Toliko esto sam
ga drala u ruci da mi se uvijek inio kao da je moje vlasnitvo, a
sada kada sam ga stvarno imala, kada sam mogla otii sa njim gdje
god elim, nisam ga htjela. Gadio mi se. Nisam mu ga mogla vie
ni vratiti. Samo sam ga drala tako spojenog dok nisu doli deki iz
hitne. Pitali su me kako se to dogodilo. Preljub, rekla sam.
73
PUT
Put je na
Glas iza zida
Ruke na bodljikavoj ici
Godine poklonjene za snove o neemu drugom
Put je na i kamen na putu
Rije ubija kao olovo
Oi ostaju otvorene pod povezom
Nai su korijeni duboko u sjeanjima
Naa su plua velika kao nada
I sav ovaj zrak koji nam je potreban za nova pitanja
Koja izmiljamo i beskrajne pjesme
Koje piemo
Na svakom zidu
Svakom drvetu masline
I svakom brodu ove zemlje od koje smo napravljeni
I koju pravimo uprkos laima sudbine
Put je na i praina
Zemlja je naa i njeni gorki plodovi
Put je na
I kamen
I olovo
I nae oi koje stvaraju svjetlost
74
[ Boris Stareina ]
TRI PEVANJA
1.
pomiljam
kako ne bih podneo
sahranu svojih
najboljih drugova
koji su jo uvek
ivi i zdravi
iako beim
teke me misli
saekaju u mraku
i polome me
polome me
i onda zaplaem
bio sam mali
voleo dedu
najvie na svetu
i nou
dok svi spavaju
plakao sam zbog
predoseanja
da e umreti
i da u ja za njim
umreti od tuge
kada je
umro
preiveo sam
njegovu smrt
ali poeo je
moj novi ivot
u kojem
nisam bio sreniji
75
plaim se smrti
svih koji mi ivot
pribliavaju
i teraju me
da ga zavolim
ne volim
to da kaem
ali slab sam
2.
pruam ti ruke
dozvoljavam da
se obavije
oko njih
ali
ti to nikada
ne uradi
do kraja
plaem
jer ruke
su mi kratke
a jedna je ruka
kraa od druge
76
elim da grlim
ali nisam siguran
znam li
ta su to ruke
strah me je
i plaem
i oseam
da je tiina
oko mene mrana
3.
znam da zapevam
ponekad ak
i umem da pevam
oi su mi vesele
kau mi
smeje se oima
kau mi
moje su oi
moda ule
u neku pesmu
o kojoj ne znam nita
niti u ikada
upoznati pesnika
zna li on
znaju li svi oni
koliko su
moje oi teke?
77
[ Ana Seferovi ]
ISTO PROTIVREJE
S ONE STRANE KAPAKA ONIH
I onda je izronila
Velianstvena zlatna ribetina
Kasnije je znalac protumaio sliku
I rekao istiui jednu zlu obrvu:
Da! To se Apolon protezao!
A ona je u pastelno roze soknicama
Poela da plae od lepote
Videvi neproporcionalne amce
Kako tonu u akvarelsku lakou
Premda mrzi takve lirske momente
Nije mogla da smiri srce danima
Sve dok nije popila veliku au
umeeg magnezijuma
78
[ Igor Isakovski ]
FLAE
vuk je pobegao
iz tamnice
zavija na uglu ulice
oekuje mesec
udara ga moj alkohol
previja se tamo
kao majmun
u dovratku
nee on nikud ii
dok mu ja ne kaem
ali ja nisam
uopte
zainteresovan
za sve to
zvekeu prazne flae
kao nasnimljen aplauz
oseam
ispod koe
njene poljupce
na mojim tetovaama
ape mi u uho
zidovi upijaju
duboki drhtaj
punih flaa
79
[ Ivica Prtenjaa ]
DOBRODOAO U OKRUTNOST
KOJOM ZAPOINJE PJESMA
80
Was it here
Where we left our hearts? (Shh...)
Was it here in the tropics of love?
81
[ Antonija Novakovi ]
83
[ Goran Samardi ]
84
85
Stan nad Manjeom su inili kuhinja, kupatilo, pajz i tri sobe dosadno
nanizane jedna na drugu, pune mraka i vlage. Ni svijetlo koje bismo
palili tom mraku nije moglo nita. Zidovi oljutenih tapeta ispod
kojih su se krile bube (sve vee od veih) bili su puni fotografija na
kojima se Jasnin gazda epuri u bolnikom mantilu, u drutvu ene
i djece. Na jednoj dri kavez s parom pacova velikih ko make. Te
je pacove lovio i po dobre pare prodavao svom institutu to ga je
zauzvart stalno vukao po bolovanju. Dno blagostanja nad kojim je
plutala naa zemlja tek se naziralo i svi su se grabili da to prije
potonu do njega.
Park je bio u bunju, koje niko nije kreso, a u bunju su se po
noi komeali ljudi. Kao djeak znao sam, izazivajui neto udno i
opasno, protravati kroz taj park, oivien sa svih strana gradskim
prometom. Sjeam se da sam se jednom usred dana zabuljio
u postarijeg gospodina lijepe sijede glave i u do koe obrijanog
vojnika. Prilepljeni, sjedili su na svjee obojenoj klupi i drali se za
ruke. Liili su na oca i sina poslanog u vojsku na prevaspitavanje sve
dok otac nije rukom zaronio u sinovo krilo i smrtno ozbiljan poeo
da ga gnjei (ha,ha ti bi matori za deset iljada kajganu da pravi,
daj jo deset). Onda je velianstvena glava kljoknula u vojnikovo
krilo i zaklonila ga grivom.
Kao mladi, ovaj o kome piem, sa simpatijama i razumijevanjem
sam s prozora gledao na taj park u blizini kojeg sam odrastao,
mislim fiziki(danas na pragu starosti, u meni umire ovjek, dok se
dijete i dalje koprca). Iza mojih lea, negdje u pozadini lankovito
nanizanih soba i sanduastih ormara punih stvari i naftalina, Jasna
je prala sudove i njeno kuckala tanjirima. Oko njene male, idealno
skrojene figure, lebdila je aura budue doktorice koju e pacijenti
potovati, al je se i bojati. Bilo je utjeno sjetiti se da sam jedan,
samo jedan od mnogih ovisnika o vagini i da to nije kanjivo niti
osuujue premda moe nekima biti odvratno. Priznajem sad, kad
sam dovoljno star, da sam se u vaginama vie krio, nego to sam se
odistinski ubado. Preko kite sam pokuavao da izdubim put unatrag,
u svoje prapostojanje.
86
neto, pa gladan i hrane i Jasne oko tri poslije podne iekivao kad
e me otkljuati i osloboditi me od samog sebe.(Zakljuavanje je
bio njen hir. Zbog niskih prozora kroz koje sam mogao i uskoiti
i iskoiti, tu sam Jasninu iluziju da sam i dok je na fakuletu samo
njen, dragovoljno podravao.)
- Mmm danas je subota krele- rekla je i poela da mi ga drka (prvo
muze, pa drka). Mrzio sam da vodim ljubav neopranih zuba i bez
kafe, uopte bez da se bar jednom ne pogledam u ogledalo i uvjerim
se u sebe, u svoje spoljno ja. Mrzio ali ne toliko da bih prekinuo
svoju djevojku Jasnu u zaletu. Svaki put bi agresivno krenula u
osvajanje orgazma, svaki put ga promaila i plotun mjesto u metu
rasula okolo. Izmeu ostalog me je voljela (a ponekad i mrzila) to
je za razliku od predhodnog deka dovodim skoro do ivice (mislim
na vrhunac, ne na provaliju.)
U svemu briljantna i odgovorna, pa i u seksu, Jasna nije odustajala
od toga da lovi orgazme koje sam ja lako i esto postizao, ali samo
za sebe. Govorio sam joj da bi trebala manje da se trudi ili da mirno
saeka jo koju godinu i poe u osvajanje vrha. Tad je onaj tranzistor
prvi put poletio ka meni i samo napukao, a zatim i cipela na tiklu.
Trenirao sam boks, a i malo karate, pa sve to skladno izbjegao. S
pakou sam tranzistor odvrnuo da joj pokaem kako i dalje svira i
to jo jae. Udar ga je samo protresao.
Drugom pogodku, a ne promaaju tranzistorom, zaboravio sam
povod, ali se zato sjeam treeg puta kad sam oko njegovog
izranjavanog trupa obmoto flaster, jer vie nije mogo bez pomoi
biti itav. Oko tog puta bih da ispletem ovu svoju priu. Poelite mi
sreu! Ni ja je vie nemam na pretek.
Dakle, te subote sam se kao i svake do tad popeo na Jasnu i polako
skliznuo u nju. Ve na pomisao da u biti u njoj Jasna bi poela da
vlai. Odozdo se, tanak kao dim iz aromatinog tapia, protego
njen miris i poeo se mrsiti po sobi. Rairio sam nozdrve da bi ga to
vie udahnuo u sebe. Vagina, koja je itavu no bila stisnuta i mirna,
razmirisala se i raspriala: mljac, mljac, mljac! uo se zvuk ko kad
se stvorenje bez zuba bori s tvrdim zalogajem. Debele donje usne
su u gaicama djelovale tako edno i sklopljeno, utljivo i prkosno,
dok su se u snoaju razlistavale, puile, izvrtale i uvrtale. Polako
sam gurko Jasnino savitljivo dno, a Jasna je jeala. Ponavljam: da
je bio radni dan ja bih ve na sve strane rairio svoju golotinju i
sobom popunio i njen prostor. Poto nije, natenane sam karao i mislio
kako je to moda hiljaditi put kako sam u Jasni. Kad ne bih vodio
ljubav dovoljno dugo Jasna bi me optuila za egoizam, ovinizam.
ekstremizam, diletantizam, u kojima sam ionako plutao do gue.
Jednom davno, dok smo odraivali na prvi snoaj (prasnoaj) i
entuzijastino se sudarali zdjelicama (karlicama), kad nam je njen
orgazam prvi put pobjego s udice, Jasna je krenula na pranje i
87
Skoro u isto vrijeme, dok smo svako sa svoje strane grabili i stiskali
na prvi zajedniki orgazam, oglasilo se zvono; jedno od onih vrsta
koje vie moli nego to nareuje da mu se otvori. Dok je Jasna
nesposobna da hoda puzala prema kupatilu, ja sam se drhtavih
nogu i jo dignutog kurca svojim osmatrakim dijelom nadnio na
pijunku: Jasnin gazda, jao! Glupa, sretna faca i bijeli mantil na
89
90
91
92
93
[ Milena Markovi ]
IKAM
94
i jedem salatu
priam telefonom
kai mi ta da uradim
nacrtaj mi
pa jo jednom
pa opet
ne ljuti se to ne pamtim nita
ponovi
nasmej se iz stomaka onako
uzimaj pola moje cigarete
jer sam dosta puila
i sutra
i opet
i nemoj da voli moje prijatelje
uzimaj mi knjige
donosi mi knjige
samo ti idi teim putem
samo ti budi takav
izvuci mi ui
naljuti se
vii
ne javljaj se neko vreme
pa onda objasni to nisi
samo nikad nikad
molim te
molim te
nikad nikad
nemoj ljubavi
nemoj da digne ruke
od mene
95
[ Igor Banjac ]
96
Skuhao si aj
Sjeda za svoj radni stol
Presavija papir, uzima olovku
Poinje novi radni dan
Pie prvu reenicu
Poslije par minuta kria je
Gricka vrh olovke i zamiljen
Gleda kroz prozor
Ti si jebeno dobar pisac
Ali niko vani meu ruljom to ne zna
Ponovno zapisuje reenicu
Sputa olovku
Gricka vrh nokta i odmahuje glavom
Ustaje protegnuti se
Odlazi na balkon
Veseli ljudi eu ulicama
Zapisuje treu reenicu i zadovoljan
Proguta pljuvaku
Priprema doruak
Razbija jaja u posudu
uta pjena te uzbuuje
Predano muti
Puta da maslac pomalo izgori
Istresa jaja u tavu
I odlazi do radnog stola
Zapisuje sljedeu reenicu
Halapljivo jede jer te eka posao
Nema puno vremena za pauzu
Otpija gutljaj ohlaenog aja
Jezikom procjenjuje veliinu rupe u zubu
Jednom od rijetkih koje ima
Ustaje od stola
Pomilja kako bi ti prijala etnja
Obuva sandale, otkljuava vrata
Izlazi na ulicu
Ubrzo se nae u rulji koja veselo ee
Utapa se
I preputa uitku toka
Nakon due etnje vraa se u stan
Gledao si izloge i pokuao zapamtiti
to si ne moe priutiti
Kao jebeno dobar pisac
Sjeda za radni stol
ita reenice koje si napisao
Otpija gutljaj hladnog aja
97
[ Andreja Dugandi ]
20.11.
philadelphia
zima
i klizna vrata
ekajui
vrijeme ukrcavanja
stjuardesa
iz texasa
i ja
popuile
svaka svoje
tri cigarete
i ispriale dva
ivota
98
[ Antonija Novakovi ]
MJESTO NA KOJEM SE TO
OD TEBE OEKUJE
- tuan sam i umoran, kae glas sa radija.
- tuni i umorni, ponavlja drugi, zato? zato ste tuni i umorni?
- jer sam stalno ovdje. i uvijek je sve isto. nikad se nita ne
mijenja.
- razumijem. vi traite promjenu.
- promjenu, da.
- probali ste sa frizurom?
u pozadini se uje nasnimljeni smijeh.
kratko se nita ne uje.
- gospodine? ovdje ste?
- jesam.
- oprostite, runa ala.
- nema veze.
- promjenu, kaete? jeste razmiljali o tome da otputujete
nekamo? bar na kratko.
- to bi bilo dobro, ali ne mogu.
- zato? danas si ovjek za malo novca moe priutiti neko fino
mjesto za odmor.
- nije stvar u novcu.
- nego u emu?
- u zatvoru sam. zovem vas iz zatvora.
tiina.
- dragi sluatelji, prekinula se linija, kae drugi glas, vrijeme
nam je iscurilo. bilo je ovo jo jedno izdanje emisije mali radio
razgovor. sluajte nas ponovo za etrnaest dana.
svira odjavna pica. kliktaji galebova i udaranje valova o al.
- ne mogu vjerovati da ga netko plaa za ova sranja, kae
mukarac gulei snickers.
preko muzikog broja govori glas: zapleimo uz evergrine.
mukarac okree stanicu. izmjenjuje se krenje i progutana
glazbena traka. gasi radio.
kroz prozor gleda prema benzinskoj postaji. automatska vrata su
pokvarena. ispred manevrira neki ovjek. utrava prije nego ga
zahvate.
unutra se propinje prodava za pultom. pokuava dohvatiti policu.
- jebote, koji patuljak! nasmije se mukarac.
ispred prozora se odjednom pojavi djevojica u vjetrovki.
mukarac iznenaeno sputa staklo.
- s kim ti to pria? pita ga.
- sam sa sobom, naslanja se oputeno natrag u sjedalo.
gleda ga sumnjiavo.
- uiteljica veli da to rade samo ludi ljudi.
99
101
[ Marko Toma ]
RIJEI
[ Ana Seferovi ]
OEKIVALA JE
103
[ Milo urevi ]
*
juni vjetrovi nad gradom, nebo nalik na neoprane prozore gleda
prema niemu pljuvaka na jeziku, prsti u njegovim uima
*
i opet dopire sivobijela svjetlost dana, rasuta u praznim kapsulama
titra i kucka; blijede zrake lanog sunca zadravaju se i kao da
vise u zraku ne dopirui ni do ega ne donosei nita, tmurno, nebijelo ne-tamno lice sunca od tijesta upija i istiskuje ostatke mrtvih
stabala, mrtvih trava, mrtvog zraka, mrtve zemlje, neujno tutnji i
jei cijele noi, ne moe prestati, nikada nije zapoelo
*
tanki, bljedunjavi pokrov ovio je gole grane stabala u ovom dijelu
grada, tamo se ini da no jo traje, ovdje gledamo mrtvu svjetlost
drugog sunca, prazan crte, izblijedjele obrise u tupom zraku koji
se omotava oko one iste, preslabe smrti i onda e je ispustiti,
dotaknuti
*
od ranog jutra tiina je posvuda, na drugom koraku do koljena smo
u vodi, rijeka bez ua izvire ispod nas, penje i ve se smrzava,
tu je ledenu koru nemogue dotaknuti, prti u sve veim, mokrim
pahuljama, zakratko lebdi i zatim klizi po obrubu, zatim se vraa,
zatim stojimo s ove i one strane sredine dana nasamo
104
*
zatim se naglo povuklo, dva dana estoke vrtoglavice, gubitak
osnovne orijentacije, nesnalaenje i zbunjenost kao na izlazu iz tunela
koji je odjednom prekinut: taj odvojak za koji si nekako bio siguran
da bi njime trebalo nastaviti dalje, jo neko vrijeme, odjednom te
izbacuje van, u kuglu itke svjetlosti koja se ne razlijeva, mirka,
eka i ne zna kamo sad; iznad tebe u valovima koji se ne ire niti
uviru dopiru odjeci tutnjave, ni daka vjetra
*
zemlja sada na mahove isputa zrak, bljeska, sporo, jo sporije,
sapeti jezik, sjene su preduboke, hladne, ili ih uope nema, tanka
crta pri dnu debla, zida: tu je razliku nemogue zadrati u mislima,
moda i zbog sve jae glavobolje koja struji i pada sa sunevim
zrakama i podigne se u trenutku kada se skloni u sjenu (koju?
koliko dugo?)
*
drugi tjedan nesanice, od petog prema treem satu tropot u
zidovima (cijevi?) zakratko prati kutije automobila (u valovima?
odbija li se, upija? hoe li zakripiti? s koje strane?) i zatim eli
pomisliti da sipi, meko, ali nikakve jeke ni od kuda: razdanjivanje je
poput usporene inverzije treptaja, gornji kapak se otvara, povlai i
vie se ne moe spustiti
*
golema je glad (za ime?) u toj praznini, pregrade se uvijaju
(pribliavaju li se? razmiu?), stanjuju i naglo nestanu jedna u
drugoj, jedna iza druge, jedna ispred druge: ima li jezik i hoe li ga
itko dotaknuti ne odnosi se na strujanje zraka, vode, svjetla, koje
ponire (izlazi?) da bi se pojavilo (kada?) odmah iza nas, tu gdje smo
namjeravali zastati i nikome ne rei nita
*
Poznam taj zvuk! Upravo je netko umro! Ne, to je samo skakavac
skoio na postelju. ali ne moe se sjetiti nikakvih zvukova, ne onih
(kojih?) kojima bi se mogao dati bilo kakav atribut, dodatak koji bi
ih izvukao, iznio van; bolnica je bila improvizirana u mjesnoj crkvi,
na rubu doline, u nakaznoj graevini gole betonske konstrukcije s
masivnim vratima koja su tu privremeno postavljena i na brzinu
zaboravljena, sjea se samo taloga dubokog vonja nepokretnih
tijela na posteljama, njegove (ujne?) sivkasto smee boje, i tiine
koja se uzdizala i zadravala gore visoko ispod krova od plavog lima;
i tog su jutra neki umirali, neki u groznici, pjena po ustima, neki vie
mogu stati na noge, s debelim povezima preko oiju, neki su umrli 105
te noi, neto ranije u zoru, kasnije naveer, jod i molim vas, pustite
nas da proemo, malene rupe, tamni otvori u zraku zadravaju se
par trenutaka, u prolazu ih razmiu i za sobom povlae priuene
bolniarke, sitna kripa metalnih okvira kreveta, prigueno struganje
vani je zrak poprimao (davao? uzimao?) otrinu svjetlosti, tucanik
nasut po prilaznom putu, nazubljene kreste zauvijek zaustavljenih
niskih valova od blata, titranje u lokvicama i raskidani pojas trave
izrasle podno vanjskih zidova
*
manja papirnata vreica napunjena je sitnim bijelim koljkama
skupljenima na groblju u Edamu, gradiu na par kilometara od
ribarskog sela; groblje lei na nasutom breuljku, uzvisini od
desetak metara, preteke nadgrobne ploe od kriljca i granita,
staze izmeu urednih parcela primaju korake kao da ide po sagu i
nakon nekog vremena zamijeti nije to pijesak ni drobljeni ljunak,
gazi po milijunima majunih ljutura najee sivkasto plave, u
nekoliko nijansi oker i smee boje, ukaste i prljavo bijele koljke,
isprugane, namrekane, izbrazdane, glatke, s unutranje strane
grundirane tankim slojem slijepljenog pijeska, uvijek skrhanih
rubova od trenja i koraanja, premalene za bilo ije uho (gluhe?),
zatiene kamenom ogradom i zidom prostrane crkve (tu su nekad
sklanjali stoku kada bi popustili nasipi i polja nestala pod vodom)
od vjetra i udara kie koja dolazi sa Sjevernog mora: bezbrojne
(mrtve) toke i crtice, svijetli talog sastrugane boje, porozni ostaci
(ega?) u kojima nita ne umi, suhi kaalj mrtvih
106
[ Damir Uzunovi ]
NOKTURNO
Ne itam novine!
U savakanom hljebu
Okus je njihove
Naslovne strane.
Sve sam laki
Sve blii sam dui
Noi u kojima
Hou da se ubijem
Naprosto prespavam
107
108
[ Bojan iovi ]
NAJZAHTJEVNIJA PUBLIKA
to je najgore
Navikne se ovjek
Nema te
I mislim da e sutra ipak svratiti
U kafi
Kojeg takoer vie nema
Svaki dan proem pokraj njega
Zavirim kroz prozor
Nita
Nekoliko pranjavih aa
Moda smo iz njih zajedno pili
Sjea se onog pljuska
Bili smo mrtvi mokri
I svjee pijani
U zahodu smo se upoznali
Laem
Ispred njega
U redu
Nismo se upoznali u njemu nego ispred njega
Nemoj sitniariti
Taj smo dan pili pivo
Vie ga ne pijem
Povraam krv od njega
Svjeu jutarnju krv
I mislim na tebe
Stvarno
Znam da nikada nisam bio na tvom grobu
Ali zar je to vano
Ionako se ne vidimo od one grote to su ti stavili na ulaz
Nisam se promijenio
Novost je da ujutro trim
Zatim radim
Popodne ljenarim
Uveer gledam u ekran
Smiljam to u napisati
Ne ide mi u posljednje vrijeme
Ustvari nikada mi ne ide
Trudim se
Uope se ne trudim
Laem
Smiljam kako da te nasmijem
Preda mnom je najzahtjevnija publika
U jednini
109
[ Petra Rosandi ]
DIJETE IZ AUTOBUSA
U autobusu meugradske linije
podlegne pregrtu vremena za razmiljanje
i da ne bi otupio pomisli
kako je potrebito izumiti osmijeh
Sjetim se kako sam kao mala
htjela postati patolog
pisati govore za predsjednika drave
nositi crvene cipele poput Dorothy iz Kanzasa
sestra Williama Wordswortha zvala se Dorothy
Otvore se vrata nakon mojih osmijeha
malo punija glava a prepune stanice
dok vrelim petama gazim ulicu
ne mogu drati za ruku
onu odraslu trunku sebe
Treba vraki dobro znati kako postati dijete
nauiti svoje usne da se pretvaraju
u uske staze kojima sram kroi
i kad se ponudi sve treba poeljeti nemogue
neto kao kupiti tratinicu ili vratiti vrijeme
Smijem se jer je moje konaite vatra
neizdrivo zaljubljena u crvene oblake
hodam po nastoru od izmiljenog cvijea
smijem se i primjetim da se nemam zato smijati
poele su me voljeti make a mrziti psi
110
[ Bekim Sejranovi ]
INDIJA
1. Kriket
Nogomet nije najpopularniji sport na svijetu. Bar ne u Dehliju.
Pogotovo ne kada indijska reprezentacija pobjeuje pakistansku na
svjetskom prvenstvu kriketa u Junoj Africi. Rezultat je neto kao
341:3, ako to ikom ita znai. Jer pravila je nemogue shvatiti. A
ipak, znaju ga svi siuni, zubiju bijelih indijski djeaci. Stoje pored
pruge i mau kriket palicama. Odjeveni u neku vrstu mikrosopskih
tangi. Nakon nekoliko mjeseci objanjavanja i pojanjavanja pravila
su ti jo manje jasna, ako je to uope mogue. Ali njima na ulici
tog dana kada Indija rastura Pakistan (u kriketu) je sve jasno. Po
svretku utakmice po staroj jezgri zvanoj Paharaganj odjekuju
pucnji, eksplozije srednje i jae snage, urlici sree.
U jednom udarcu kriketske palice po lopti komprimirano je vie
Indije nego u estomjesenom kursu yoge. Treba ti vremena da to
shvati.
2. Rika
Postoji rika koju zovu rika i postoji rika koju zovu auto. Prvu riku
- riku pokree snaga mravih, bezdlakih listova srednjovjenog
indijskog mukarca. Teko je ne osjetiti nelagodu kada te tanke,
bose noge zbog teine uhranjenih turista ne uspjevaju okrenuti
pedale rike. Mukarac silazi i s naporom je gura. Lice mu nema
izraza.
Drugu riku - auto pokree jedan pedestkubikni motor. Vozai imaju
vragolast osmijeh i deblje listove. Naprijed, na vozaevom mjestu
oko upravljaa male statue hindu bogova. Jedan mali debeljukasti
Buda i islamski polumjesec i zvijezda. Om i svastika. Sve je tu u
jednoj riki koju zovu auto. Voza se okree i pria bez prestanka.
Vozi instiktom slijepog mia. On je osobno musliman, ali za njega i
njegovu riku zvanu auto sve su religije dobre. Sutra mu je Bajram,
ili Id kako se to zove u islamskom svijetu. Poziva na ruak s njegovom
obitelji. Sutra e raditi samo do etiri popodne, inae radi cijelo
vrijeme. Moe on nabaviti i neto za puiti. Povoljno. Najbolji aras
111
u Indiji. Neto drugo? No problem, everything for you my friend!
Nakon vonje je nezadovljan ponuenom sumom. Nije njegova
krivica to je morao okolo i to je zapeo u prometu skoro sat
vremena. Lice poprima izraz vjernika koji se po prvi put susree
lice u lice s Bogom. S nekim od Bogova. Kune se svim bogovima da
e ionako biti na gubitku. Svaki je ovjek uvijek na gubitku, pie u
jednoj knjizi.
gore, njihovo tijelo hvata beat, hvata vibracije, znoj poinje probijati
iz svake pore.
Indijci se probijaju kroz podivljalu gomilu i prodaju boce s vodom.
Dosauju beskrajno. ilami s arasom krue, ljudi uvlae dim
pohlepno, umivaju se vodom, trae hlad, trae neto da ih digne,
drugi pak trae neto da ih spusti, jedni su u ekstazi, drugi u bedu,
jedne lupa kriza, a druge pica. Ljudi hodaju jedni do drugih,
neprimjetno sreuju robu, ugovaraju cijenu, testiraju, ale se,
trae lovu natrag, svaaju se, mire se, padaju u nesvijest, gube se
po umi, piaju, povraaju, ljube se. Nitko ne jede.
Ujutro dou Indijci iz oblinjeg sela gledaju i ude se.
Doe i Goanska policija. Upadne njih pet- est sa svojim bambusovim
tapovima i ugase muziku. Ljudi kao da ih niti ne primjeuju. Mirno
sjedaju na prostirku kraj svoje aj - mame i motaju dointe. Znaju
zato je policija tu.
Kada skupi traeni novac policija odlazi i party se nastavlja.
Full Moon Party na Goi trajat e tri dana i tri noi bez prestanka.
Nekome se moe initi kao Pakao, drugima kao Raj.
Moe biti i jedno i drugo. Istovremeno.
[ Nenad Mendeli ]
NIKAD NE ZNA
nikad ne zna
u kojem kutu sjedi mrak
ujutro kad si sam
na kavi
i ita novine koje te vraaju u djetinjstvo
o Aloisu Hitleru koji je cipelario
malog Adija i majci koja se
bacala na Adijevu
glavu
i onda se ude kako to da je imao samo jedan testis
Moj je otac priao teke prie
ne znam zato je bio
straan
kae bugarski su vojnici za okladu u prvom svjetskom ratu
sjekli trudnice da vide je li dijete
muko ili ensko
a nekad je priao o djedu koji je jedne zime
ba pred boi
na barama s jednim ili dva metka
ubio sedam gusaka
pa je bilo mesa
i smijeha
kao kad je doteglio mog naranastog pezejca
i priznao da je u njega grekom
ulio dizel
glup
samo dopola lud, moj stari, otpola ne
sasvim svoj
a u sredini
tako-tako
onda gledamo dnevnik (ako ba doe do veere)
pa komentiramo
utakmice
on zaspe
kad otvori oi pita za rezultate
116 i ba prije neki dan
kad nam je izbor tema za razgovor potpuno presuio
rekao sam
da na Aljasci ima pravoslavnih
Indijanaca
a on je sjedio utio
kao da je slutio
snijeg na krovu
njihove bogomolje
[ Jovanka Uljarevi ]
VEERA U DVOJE
prije
pripremam se za tvoj dolazak
otrim noeve
u vrelo ulje kao kockice za jamb
bacam skakavce
nakon kraeg gurkanja
rezultat je etiri potrbuke okrenuta
dva sa nogama u vis
- ostale diskvalifikujem zbog nedolinih poza
jesam li pobijedila
ne odazivam se na njihovo cvranje
prvi put
proslaviu tu promjenu
nenadani znak zrelosti
ili gluvoe
vano je kretati se
i ja se kreem
od zida do zida do zida od zida
ubrzavam korak dok mi se vrtlog ne otkljua u glavi
do zida od zida od zida do zida
najednom i ti bane
pogledam te kao davljenik
kojem duboko preduboko u njedrima
odsustva nadmorske visine
nije od pomoi svjetlost miljama udaljena
i posolim prene maliane
ba kako ti voli
20. mart 2007.
01:55
117
[ Igor Banjac ]
119
Daydreaming
Fetal feeling
On the void again
I am close
Getting closer
Closer to the end
Oh my lover, mornings after me
No more running face the dawn
Turn your back on me
120
Irene
ne znam ta da ponudim
ali prozor je otvoren.
Grad je tvoj.
121
[ Antonija Novakovi ]
POLJUBAC
kroz pijunku vidim kako podie glavu. elo sa dubokim zaliscima
pretvara se u pikave obrve i balonie oiju. prije nego pritisnem
kvaku, vidim mu jo samo vrak nosa.
- jesam te zbudio?
- nisi, nisi, tipkam tu ne.
gledam ga i ekam da neto kae.
u lapama cupka po otirau. podie ruku i odmie rukav sa
zapea. prouava sat.
- mama je danas bila na operaciji, napokon e.
mijenjam izraz lica.
- pa da, srijeda je rekao si mi neki dan da e ii hoe ui?
- zovem bolnicu, al se jo uvijek nije probudila. sestra veli d-d-da,
da nazovem iza ponoi, kad se deurni doktor vrati iz vizite, brie
noge i ulazi u predsoblje.
- to je valjda dobro, to da spava, govorim dok ga uvodim u sobu.
- je, ja ne znam. k-k-kak, kak da ja to znam?, ogleda se oko sebe i
bira gdje da sjedne.
- nemoj se brinuti, sigurno e sve bit dobro, popravljam jastuke na
dvosjedu.
sjeda i uzima daljinski sa staklenog stolia. na televiziji pljaka.
- zakaj ti je ton ugaen?
- smeta mi dok piem. sliku drim tek tak upaljenu da nemam
osjeaj da sam sama.
uti i prevre plastini upravlja u ruci.
- ajde samo da ovo zavrim, pa emo razgovarati. deset minuta,
moe?, pitam ga dok sjedam za radni stol.
smjeta se da mu bude udobnije, popravlja naslon.
- ima sad ona serija. gdje ti se stisne da pojaam?, pritie po
nekoliko tipki u isto vrijeme.
- tu, gle, pojaavam ton za nekoliko crtica i objanjavam mu.
- ove koje su kod tebe gore, na mom su daljinskom dole, kae.
- moj je neki prastari model, skuit e ga ve, okreem se prema
tipkovnici i otvaram dokument u wordu.
- nisam te ni pitala, hoe piti neto?, ubrzo ustajem i gledam ga s
visoka, hoe sok? pivu?
- ne pijem ti ja alkohol, veli.
- joj da, skoro sam zaboravila, ispriavam se, onda sok.
122 iz kuhinje donosim bazgu i vr vode. toim u au.
sjedimo i utimo. on sre i mijenja programe. ja surfam. onda se
okrene prema meni i pita:
- a kaj to pie?
- diplomski, kaem.
klikam miem.
vraa pogled natrag na televizor. na ekranu krupni kadar sexa.
elavi mukarac sjedi na fotelji, ena mu u krilu. pravim se da ne
123
124
[ Marko Pogaar ]
125
[ Faruk ehi ]
IZVJETAJ IZ PAKLA
traim svoju opsesiju
neto o emu bih pisao
ni muhe nema u sobi da prekine jednolini rad friiderskog motora
jo im traje zimski san u pukotinama zidova
pravilno sam rasporedio preostale cigare kao posljednje metke
da postoji tableta pomou koje bih mogao spavati deset dana
odmah bih je progutao
kad bih se probudio, sve bi bilo isto
izuzev to bi Wojtyla bio sahranjen u kamenom sarkofagu
na kojem bi bio reljef njegovog lica
tad bi se pojavile muhe, crne i mrave
noni leptiri pranjavih krila
inei galaksiju oko Osramove sijalice
i trava bi narasla za nekoliko milimetara
slavuj bi bolje pjevao, to znai, bivao bi tuniji
spor je hod istorije obinog ivota (kao tempo karijesa)
kada je ne hrani tsunami ljudske krvi.
126
[ Ana Seferovi ]
ekaju tramvaj
Upalio se kontejner...
127
[ Goran Bogunovi ]
SREA
128
[ Branislav Obluar ]
ZLI DEMIJURG
peem pekmez
i gledam let lastavica
rano je jutro u vrtu
make vrte repovima
a ja kuhaom
dok premjetam se s noge na nogu
kraj rasturene pei
iza kue
mijeam i itam:
odlina kombinacija
s tablom okolade
pekmez se zgusne i potamni
kasnije
na kruhu je crn
svaki put kad raspirim vatru
masa prokljua
i oblijeva me znoj
- to je estina bia govorim si
jednim okom u Artaudovim
Pismima iz ludnice
a drugim u loncu
zelenom kao oko u avla
to slii paklenom kotlu
u kom se uz ljive gnjeca i
moja dua:
negdje sam proitao kako je zlo
dolo na svijet sa slatkiima
ako je tako
od pekmeza sam
napravio princip
tri sam dana tresao i skupljao
a evo ve trei stojim kraj ognja
i talim
sav u ljepljivi svijet
pospremiti u teglice
i otpoinuti
sutra
129
[ Goran Pajki ]
[ Beth Gibbons & Rustin Man, Tom The Model, Out Of Season ]
[ Ivica Prtenjaa ]
PRELAZAK
[ Boris Stareina ]
PUT JE DUG
vidim ga
stvaran je
znoji se i oi su
mu otvorene
stoji
dri se za ipku
doputa da ga inercija
vucara tamo-amo kad god
voza pritisne konicu ili gas
vrsta jedra u mini suknji
tiska se kraj njega
on je ne primeuje
gleda kroz prozor mrti se
i zaudara na salamu i beli luk
u ruci mu je kona torba
na zakopavanje
u torbi hartije spisi
i par sendvia
put je dug
njegova torba je
sadrajnija od njega
pitam se zna li
za vatru sutona
i praskozorja
za ognjeve u gluvoj noi
pitam se ima li neto
134
osim praznog trenutka sadanjosti
ili mu je zaista dovoljno
samo ovo jutro zatrpano oblacima
spremnim za beskrajnu kiu
mini ga pritiska grudima
on se izmie da bi ga
inercija ponovo vratila nazad
opet se izmie
gleda u sat
pitam se
to mu je protok vremena bitan
kad je pokoren trenutku sadanjosti
ne trudi se
da obrie znoj sa ela
ne trudi se da vidi
on samo gleda
i svejedno bi mu bilo
i bez oiju i da ne postoji
ali zato progovara
dajte ljudi otvorite prozor
ovde uopte nema vazduha
ao mi je za mini
to je ba kraj njega
i pitam se
ta e mu vazduh
i ima li dovoljno vazduha
za takve kao to je on.
135
[ Jovanka Uljarevi ]
[ Marija Andrijaevi ]
137
[ Slaan Lipovec ]
138
[ Borjana Gakovi ]
139
EROS MOSKVE
Gradovi kao i ljudi mogu biti seksualni ili frigidni. Mogue je
cijeli ivot ivjeti s ovjekom, a ne upoznati njegov eros, ne osjetiti
ga. Tako vas bilo koji grad moe iznenada dovesti do orgazma ili pak
obrnuto osuditi vas na desetljea tugaljivog suivota.
ivio sam godinu i pol u Tokiju, no do dan-danas nisam uspio
otkriti eros tog zadivljujueg grada. Berlin mi se predao za pola
godine. Sankt Peterburg za tjedan. Pariz za dvanaest sati.
Svaki grad ima svoj eros.
Moskva za mene nije grad. Niti drava. ak niti Unutarnja
Rusija.
Moskva je uspavana diva. Ona lei nauznak posred Rusije. i
spava tekim ruskim snom.
Da se u nju prodre, treba joj poznavati erogene zone. U
protivnom, grubo e vas odgurnuti i zatvoriti se zauvijek.
Za svakog Moskovljana postoje laskava mjesta na tijelu
glavnoga grada. Ali treba se jako potruditi da se ona pronau. Tada
e vam se diva prepustiti.
Za mene postoji sedam erogenih zona na tijelu Moskve.
Instinktivno sam ih poeo pipati za studentskih dana. Do tada ja
sam, kao i stotine tisua Moskovljana-itelja vidio u Moskvi samo
glavni grad nae domovine, mjesto, gdje ive moji roditelji i
prijatelji, komforan grad sa razvijenom infrastrukturom, povijesni
spomenik, Trei Rim, centar Rusije, kuda vode svi putovi i sline
banalnosti.
Ali intuicija mi je govorila da s Moskvom nije sve tako
jednostavno kako se ini. i nisam se prevario. Skoro dvanaest godina
mi je trebalo da otkrijem i dotaknem tajna i laskava moskovska
mjesta.
Sada poteno mogu rei, da sam spoznao taj grad. i spreman
sam odati njegove tajne.
Postoji ukupno sedam erogenih zona na tijelu Moskve. Dodirnuti
ih je najbolje ljeti. Dakle:
1. MGU (Moskovski gosudarstvennyj universitet)
i vidikovac na Vrapjim brdima
Na sunan, vedar dan pribliite se k Staljinovoj grdosiji MGU
sa strane rijeke Moskve, uspnite se granitnim stubama i zaustavite
140 pred stupovima na ulazu. Bono sjede gordoeljezni mladi i eljezna
djevojka sa eljeznim knjigama u rukama. Ako ste muko idite k
djevojci, ako ste djevojka k mladiu. Tiho se pribliite k svom
objektu, uspnite se na postament i stavite ruku na eljeznu dojku.
Govorei Moskvo, putaj!, zadrite se nekoliko minuta, a zatim se
spustite i krenite k vidikovcu. Tamo se nalaktite na polirani granitni
parapet te do suza napnite pogled prema pred vama rasprostrtoj
panorami grada. Kada se suze pojave i panorama pretvori u
[ Bojan iovi ]
[ Senko Karuza ]
U GRU
Leao sam na kamenoj obali i gledao u nebo nadajui se da
u tamo nai neto to mi je ovdje nedostajalo. Bog je bio daleko i
nije davao nikakve znakove ivota. Grane visokih borova koje sam
mogao vidjeti iza svoje glave nisu ivjele drugaije od mene. More
je bilo samo odraz kristalne praznine. Vrijeme nije znailo nita.
Povremeno bih promatrao jedrilice i motorne jahte kako klize
u daljini u potrazi za neim, ali mi nije polazilo za rukom dozvati
neku enju ili neto to bi bilo nalik na neku akciju. Neki vrag se bio
instalirao duboko u meni i nije doputao da bilo ta ue.
Izbjegavao sam ljude i situacije u koje sam prije srljao.
Neprestano sam bio u potrazi za usamljenim mjestima, poput nekog
ostarjelog slona koji samo eli nai svoje groblje za umiranje. Nije
me bilo briga to bilo tko misli o tome.
A razdirala me openitost. Malo sam mogao uiniti za neku
promjenu. Sve mi je bilo bez veze. I ovako leati.
Pokuao sam napraviti desetak sklekova ne bih li se nekako
razbudio. Zadihan, smijao sam se snazi koja nije nikome trebala.
Ipak sam ustao, uzeo svoju torbu i krenuo prema bistrou na plai,
gdje su ljudi sjedili i pili svoja hladna pia.
Prvi gutljaj piva stvorio je jasan privid uitka. Sve nakon toga
otkidalo je komadie te slike. Uskoro me sunce grijalo bez razloga.
to bi se jo dalo rei o tom ljetu?
146
[ Mirna Baun ]
UDICE
Mirie na kiu.
Ti e otii do mola
(jer tako smo se ve davno dogovorili)
i otpustiti papirnate brodice,
a ja u skinuti sa trika
zmajeve koje smo zaboravili pustiti na vjetar.
Sprema se oluja.
Ti e u more pobacati prazne udice,
bez nataknutih oekivanja i elja,
a ja u iskljuiti struju
koja napaja moj aparat za odravanje na ivotu.
Zna,
bojim se da zapravo jako dobro mogu disati,
ak i bez njega.
ak i pod vodom.
Grmljavina para nebo,
a mi sjedimo u tiini
oslukujui vlastite udisaje
s jednim starim fenjerom
izmeu nas.
147
[ Goran Bogunovi ]
ZELENA RADOST
zaljubio sam se u drvo
ono ima grubu kou
i grane kao ruke
ako se osui
uvene
kako u sam
ali drvee ivi due nego ljudi
i to je olakanje
jer lijepo je umrijeti prije onoga
koga najvie voli
ali tu je i pitanje odgovornosti
to e ono bez mene
tko e ga zalijevati
ako mi se neto desi
takvom stablu treba malo vode da bi ivjelo
ali treba ga redovno zalijevati
da bi raslo kako valja
razlistalo se
i irilo zelenu radost
u suprotnom
skvri se
i smeura iznutra
a izvana izgleda gotovo jednako
i potrebno je dobro oko
da bi ovjek primijetio razliku
zelena boja lia
za nijansu je ua
148
[ Antonija Novakovi ]
DEZINFEKCIJA
jutros mi je u ruci ostala aka kose. poeljao sam se na drugu
stranu da se ne vidi. ne izgleda loe. ipak, ako nastavi ovako, morat
u razmisliti o tome da se oiam na elavo.
televizija i novine kau da je sve to zbog vode.
svaki dan ima sve manje ljudi u zgradi. na mome ih je katu ostalo
jo samo dvoje.
pota slabo radi. pisma koja mi alju sinovi stiu sa nekoliko mjeseci
zakanjenja, otvorena.
neki govore da su granice opkoljene vojnicima u zatitnim
odijelima.
nikome vie ne vjerujem.
- pocrkat emo svi kao mievi, kae petrui dok za ruku vodi sina
koji se vjea o gelender i slina mu curi niz usta.
taj mali mi je oduvijek bio simpatian. ima neto u njegovu cerekanju
to me oraspolouje. ne znam tono to.
skupio sam stare cd-ove svojih sinova i svoje gramofonske ploe.
treba mi novi kaput. zadnji puta kad su provalili u stan, uzeli su
mi svu zimsku robu. otad ne izlazim previe. a ako i izaem, ne
izostajem dugo. nema vie bogznato to bi mi mogli odnijeti, ali
nikad se ne zna.
uskoro u morati poeti krasti.
guram kariolu pred sobom. sjeam se kako sam sinove vozio u
njoj dok su bili manji. zgrada je tek bila u izgradnji i jurio sam po
gradilitu s njima. jednom sam ih zanio sasvim blizu zida, pa su,
drei se za rub taki, pobrusili prste o novu fasadu. na bijelom je
zidu ostao crveni trag sa komadiima koe. nisu plakali. poslije su se
u koli hvalili zamotanim akama i lagali da su se potukli.
guram kariolu posred ceste. gotovo da je prazna. prou tek dvatri automobila dnevno. pjeaka je neto vie. ali ni njih nema
pretjerano.
sakrivam tranzistor u kragni. pojaavam ton. guram ga dublje pod
jaknu.
na trgu je neto ivlje. ima ih i koji ive tamo, na klupicama, uokolo
velikog mramornog starca sa podignutim kaiprstom. smiju se.
cjenkaju. oputa gledati ih. da mogu, ostao bih ovdje i dulje, ali 149
zadravam se samo koliko je nuno.
dolazi jedan i kae da e kupiti sve to imam. sumnjiv mi je. veli da
vojnici sve kupuju. zna da nemam kome prodati pa mi u zamjenu
nudi samo nekoliko konzervi i vreicu rie. ne razmiljam dugo, ako
ne prihvatim, mogao bih ostati i bez toga.
151
ATA CARNET
Alkohol u mojoj ai i tvoje pitanje Who are you?
Alkohol u tvojim oima
i moj odgovor za koji te nije briga
Ja sam itinerarij na mapi svijeta, granini prijelaz,
cigareta u rano jutro
Glavobolja i nada o krevetu s tobom ili bez tebe
Alkohol u naim venama, ja sam stranac
Alkohol u nepoznatim glasovima
koje bih volio prepoznati u rukama
Koje diraju moju udnu kosu, u tijelima
koja se pomjeraju, u preglasnoj pop muzici
Ja sam stranac i ti takoer
i svijet nikada nije poznavao nikoga do strance
Alkohol, erotska obeanja, karta za sadanjost
koja vrijedi od sada, alkohol
Alkohol who are you?
Ja sam nedefinisan momenat izmeu ovdje i sutra
Ja sam glad, neutaiva e da budem ja
152
[ Igor Isakovski ]
CIGANSKA NOSTALGIJA
udara me sunce i kada ga
nema,
ritmujem kroz sobu
kao bolestan
od sunanice
kao ciganin koji se udomio
koji je potpuno predan
svojim instinktima
onda vie nisam ciganin
osim kada dobujem
prstima po njenoj
koi prizivajui
kiu
kurblaju trubai
kao kada se mesec topi
i otie u slivnik
udara me nedostatak
prostranstva
nema mi ravnice
postajem nostalgian
ja, gorski ovjek
sa prstima od sunca
153
[ Danica Pavlovi ]
DODIRUJE SADA
na dnu ovoga dana
osmehuju joj se krge
megalocefalusi
megalopolisi
svemogui
u svom sumraku
odmaralitu
instant bogova,
iz metroa.
154
[ Igor Banjac ]
PISMO FRIEDRICHU
Uitelju, kako si ovoga jutra?
Vidim da ponovno hoda sa svojom tubalicom
Ni ovdje nije nita bolje
Kao memljiva mrlja naeg prijatelja Krolowa
Nita drugo osim ivota
A evo na kraju dana potpuno lud
Dragi moj
I vesele djevojice klize mi u san
I gdje god pogledam samo se oblaci valjaju
Nosei glasove, sputajui glasove
Recitirajui svoje tjeskobne poeme
A teko se osloboditi svih tih rijei kada se srue
I poklope te
Sablanjiva su boja vimena i svaka kapljica koja
Kane iz njih
Srea?
Uitelju moj
Ne ljuti se to te nazvah brkatim drvosjeom
Djejeg lica
Tek kasnije te zavoljeh, kad ve izgubio si zdrav razum
Najradije bih uzeo masni papir
I nastavio prepisivati tvoje Ditirambe i dijeliti ih okolo
Moj razvratni Dionise
A evo upravo uim da dalje ne progovaram u ovoj tamnici
I bolji se rodie od mene pa provedoe u tiini cijeli ivot
A oni gori obino su glasni, jako glasni
I od silne buke
Svakodnevno bjeim
Nisam ratnik
Ni koplje ni baklju
Samo grozdove rijei
Nosim
A ipak iza mene plamen ostaje koji niko
Ti to zna dragi moj
Ugasiti ne moe
Dok i posljednji komadi s crnih korica ne otpadne
to jo da ti kaem tmino moja
No da tvoje otvorene oi ljubim
I tako drago mi je to promatraju moje nesigurne korake
U konanom pribliavanju tebi
Ruku svoju sputam
Na sedmostruki led tvoga srca
155
[ Jovanka Uljarevi ]
FOTOSINTEZA
najprije emo preleati boginje
s tvojom djecom
pa s mojom
onda e doi i naa
istim redom emo hodati
vakati
psovati
zubi e nam rasti
zubi e nam ispadati
i sve e nas jako pogaati
i sve e nas jednako brinuti
ja u biti zaduena za lekcije iz plivanja
ti iz preivljavanja
iz kvantuma naih ivota
nikada se nee oglasiti
rjeenje problema globalnog otopljavanja
18. decembar 2006.& 15. februar 2007.
157
[ Lukasz Szopa ]
NANCY
(Zato volim sjediti s enama na stepenicama?)
Svlaio sam je polako,
(zato, spajajui u sebi ljepote A. i A.,
bila je manje lijepa od svake od njih?)
njene forme bile su prijatno pljosnate, linije ublaene
(idealna okruglost je pak otra),
158 kad je izmeu desnog zgloba i stepenice
moj pogled uhvatio njene prste koji se igraju pertlom
(nisam pitao za ime, bila je iz Nancyja, kolski izlet).
Odjednom tri pored nas uenica i baca u ali par rijei,
pitam za prevod, odgovara s poluosmijehom:
Sie haben sich einen Freund gefunden!
[ Asja Baki ]
LJEPLJIVA IGRA
Gospodin Destouches se od elje bio toliko ukoio da je djevojka s
kojom je izaao na sastanak pomislila da je doivio srani udar:
- Jeste li dobro?, upitala je.
Destouches je pogledom fiksirao dekolte svoje pratilje i nije mogao
prozboriti ni rijei.
- Donesite mu au hladne vode, rekla je djevojka konobaru.
Oko stola za kojim je par sjedio skupila se veina gostiju bosanskog
restorana "Gladne oi". Jedna je starija gospoa rekla kako joj se
ini da se gospodin petrificirao.
- Koliko je dugo ve skamenjen? Da nije pao u komu?, upitao je
neko iz gomile.
- ta je jeo?, pitala je debela dama koja nije s ostalim gostima
ustala sa stolice da vidi ukoenog ovjeka.
Za pet minuta se pojavio vlasnik restorana i rekao svima da se vrate
za svoje stolove:
- Sve e biti u redu, dodao je. Vratite se na svoja mjesta.
- Polijeemo, doda smijeei se gospodin Destouches. Dobro sam,
uvjeravao je gomilu. Samo sam se zamislio.
- Da vam donesu vode?, upita djevojka.
- Ne, ne. Radije bih popio aicu rakije. Moe?, upita namignuvi
vlasniku.
- Svakako, svakako, odgovori ovaj namignuvi natrag. Donesi
rakijicu gospodinu!, naredi konobaru. Najbolju!
- Uzmi i ti, milo dijete, ree gospodin Destouches svojoj pratilji.
159
Naspite i njoj, ree.
- Ali ja ne pijem.
- Neka, samo ti ispij, godie ti, ree smjekajui se Destouches.
Djevojka poslua i ispi aicu u jednom gutljaju.
[ Marko Joveti ]
PODNE
Chet Baker i buenje
Oseaj lei na podu
Pijem kafu
I mislim o filmu
U kom u da igram
Neki predmet od drveta
Jutro mi daje oseaj topline.
[ Branislav Obluar ]
164
[ Marko Toma ]
165
[ Marko Pogaar ]
167
[ Faruk ehi ]
UNA
to je moja rijeka
u njoj sam se prepoznao
tamo gdje su gusti aevi pletenice sedrenih nimfi
to u augustu, kad padne vodostaj, pokazuju svoja bedra
po kojima hodaju uareni kupai dok madar prska zrakom
to je moja rijeka
brza kao misao na onoga koga voli
sposobna kao opal da mijenja nijanse
to je meandar u obliku ljateih vena
niz koje plove lae drvenih rebara
a izmeu njih sijevaju ulateni riblji trbusi
s krljutima veim od ljudskog nokta
to je moja rijeka
njena boja se rimuje sa atmosferom
pio sam je kao majino mlijeko
skriven od metaka, gledao je kroz drhtave listove jasena
i divio se njenom ivom plavetnilu
to je moja rijeka
u ratu, crta razgranienja dvije strane svijeta
berlinski zid sa milijardu kapljica
kojeg smo sagradili u babilonskim straarskim noima
iz sve snage udei da ga razbijemo
to je moja rijeka
moja zemaljska zvijezda
ne tako slavna kao Guadalkivir
ali ipak tee kroz moje srce
savreno opravdavajui svoje ime.
168
[ Ivica Prtenjaa ]
PRED UMOM
U tvojoj kosi je mrtva ptica.
I ona pjeva.
Ja sam gurnuo drveni ealj, ja sam
od zubiju napravio iglu,
ja sam te vidio
kad nije bilo svjetla,
na mjestu valova, na mjestu niega.
U tvojoj je kosi
oko slavuja,
niz grlo se pomalo cijedi sumrak,
a s laktova se osipa
praina, poneka travka,
umorno obilje koje nas sustie.
Krenuli smo u etnju,
zar ne vidi
ovo jezero
od kojeg smo nainjeni, zar ne uje
ovog slavuja,
bolesnog od samoe,
kako je zautio.
Pod ovim siromanim nebom,
u ovo siromano vrijeme.
U tvojoj je kosi mrtva ptica.
U tvojoj kosi je moja ruka.
Krenuli smo u etnju po ovoj zemlji,
pred nama uma postaje mrana,
neprohodna,
i nee se uti pjevanje,
nee se uti kako jedno drugom grizemo usne,
nee se ni uti ni vidjeti ba nita.
Ni kako jedno drugom dlanovima
prekrivamo oi.
Ni kako nastaje potpuna tama,
gluhi, opasni mrak.
Dublje me vodi, dalje me vodi.
Negdje mora postojati
dobra smrt za oboje.
Dobra smrt za nas.
169
[ Vladimir Arsenijevi ]
170
"Jes vazda bio ruan, oiju mi", tako je davne osamdeset etvrte
govorila Hasanova pijana majka pred rodbinom i prijateljima
okupljenim na proslavi njegovog dvanaestog roendana, i slegla
ramenima, s neobinom meavinom ljubavi i gaenja osmatrajui
koato lice, impozantan nos i upale, sitne oi svog sina jedinca pre
nego to bi joj pogled obuhvatio i njegova dva kolosalna uha, "al na
koga je ovako klempav, e to nikom nije jasno!" Za stolom se zaorilo
od pijanog, razularenog smeha. A klempav je Hasan bio toliko da
mu je neko jo u prvom razredu osnovne kole u rodnom Sarajevu
doviknuo: "Gle Damba majketi!" I to je tako ostalo i nalepilo se na
njega zauvek kao maska koju nikako nije mogao da strgne sa sebe
dok su podrugljivi glasovi oko njega godinama odjekivali: Dambo,
Dambo, Dambo, Dambo...
otkad vie nije bilo treninga, u Hasanu je sve vrilo. Strana energija
nagomilavala se u njemu. Nije ga bilo briga ako pogine i nije poginuo
poginula je zato majka kad je granata uletela kroz podrumski
prozor i eksplodirala u prostoriji ispunjenoj ljudima. Ostatak rata,
Hasan je proveo u sastavu Armije BiH, uglavnom na poloajima
oko grada. Meu saborcima bio je poznat po hladnoj, nemilosrdnoj
okrutnosti. Niko se vie nije usuivao da ga zove Dambo. Jednom
je kod zarobljenog etnika pronaao topericu. Istu kao to je bila
ona koju je imao debeli arli. Pogledao je bolje telo zgreno na
podu pa, to je stvarno bio arli. Mrav, ispijen, bled, sa strahom
u oima. "Jebem ti sreu", procedio je Hasan. Ubio ga je brzo, u
naletu gaenja. Posle je mislio, moda to i nije bio arli. topericu
je zadrao. Pred sam kraj rata, u dvadeset treoj godini ivota, jebo
je po prvi put. Mladu a ve istroenu ratnu kurvu. Nije pamtio nita
osim da je zaudarala na druge vojnike.
[ Borjana Gakovi ]
GAZDA OCHOTZKI
174
[ Bojan iovi ]
RAZGOVOR U LICIMA
175
[ Branislav Obluar ]
[ Goran Bogunovi ]
ISPOETKA
svaki put ostavi neto
jednom je to bio vrak prsta
potom uho
ponekad zaboravi i oko
skupljam te i sastavljam po svome
ali znam da to nije isto
iako je teko uoiti razliku
pa odahnem svaki put
kad doe cijela
i sve moe poeti ispoetka
177
[ Nedim Zlatar ]
PROLO JE 11 GODINA
Gledao sam svijet oko sebe kako se rui i raspada. Pa ponovo die,
samo da bi opet bio sruen. Teko sam podnosio to saznanje, tu
oekivanost, osjeaj kao da te prolost uvijek eka ispred, i samo
ona... Sve je postalo tako predvidivo i prozirno do kraja. Znao sam
kako e se zavriti svaka stvar prije nego i pone, uvijek sam znao
kraj...
Ta jednolinost me zamarala, stvari vie nisu bile zanimljive. Postao
sam stranac samom sebi. Pokuavao sam pobjei izvan tog grada,
unutra, u svojoj glavi i pronai klju svog postojanja.
A onda je bravar sam zakucao na moja vrata i obratio mi se, i svi
moji odgovori su bili tu, ispred mene.
Prolo je 11 godina... mislim. Moda i vie, puno vie, ne sjeam se,
vrijeme vie nije vano, barem ne tamo odakle ti se javljam. Kada
sam tek otkrio ovo mjesto mislio sam da nije puno drugaije od tog
tu, ali sam grijeio. Stvari su izgledale isto, ili se samo inilo tako.
Ulice, prozori, ljudi... sve je liilo na tvoj svijet, ali nita od toga nije
imalo u sebi onu teinu koju tu stvari nose. Zrak je bio podnoljiviji,
laki za udahnuti.
Mislio sam o tebi esto, i naim razgovorima punim dugih pauza
spokojne tiine, u kojoj smo i ti i ja postavljali sebi ista pitanja,
a koja nismo eljeli izgovarati naglas, znajui da bi tako postala
besmislena i da bi nestala naa potraga za tim odgovorima koje smo
tako eljeli uti, a koje sam ja prestao traiti ovdje.
Osjetio sam olakanje nakon dugo vremena, jer bio sam zaboravio
ta je mir.
Zato su ljudi tako zli?
Ponestalo mi je izgovora.
Tu su ljudi pokuavali da me uvuku u svoje sivilo, da budem poput
njih i da se pomirim. I uspjeli bi u tome, da nisam u onoj posljednjoj
sekundi svog prolog ivota donio odluku da zakoraim prema
onom zvuku, koji nikad ranije nisam uo, koji me je privlaio kao
magnet.
Trebao mi je ovaj svijet, razumije? Trebalo mi je da se odvojim od
178
svega tu to mi je postalo nepodnoljivo.
Tako da sam otiao. Sad razumije zato. Samo osjeaj potpune
slobode moe vratiti ljepotu i smisao ivljenja, sve drugo je patnja
s prekidima.
Ali to je najudnije od svega, ta vrata iza kojih sam naao ono to
sam traio, bila su tu, svo vrijeme, pred mojim licem, kao druga
strana zida pred kojim sam stajao tup godinama. I proao sam kroz
taj zid, vidio da su stvari iste kao tu, i osjetio olakanje...
179
[ Igor Isakovski ]
180
BESMISAO
Zvijezde na nebu
besmislene
Hamletova tragedija
besmislena
Klju u bravi
besmislen
Usnula majka
besmislena
Lampa u uglu
besmislena
Ugaena lampa u uglu
besmislena
Abraham Lincon
besmislen
Asteko carstvo
besmisleno
Ruka koja pie: besmislena
(Uloak u cipelama
besmislen
Roletne iznad
depne Biblije
besmislene Sjaj zelenog stakla
pepeljare
besmislen
Medvjed u umi
besmislen
Buddhin ivot
besmislen)
[ Trouve ]
181
[ Alen Voloder ]
SJEVERNA BAJKA
Kako sablasno veeras zvui vuiji pla!
ta je jae od najjaeg?
Najjaa.
...
Nije razmiljao ni o emu. Nije elio gubiti vrijeme na takve
stvari i habati mladost. Doi e ve vrijeme kada e ostariti i kada
e ga neki mlad vuk, slian njemu, zbaciti sa prijestola na isti nain
na kakav e i on, jo ovog proljea, zbaciti sadanjeg predvodnika
opora i tada e, kad ve bude star i sa velikim ivotnim iskustvom,
dok bude ekao smrt, razmiljati o svemu. A sada, sada je samo
on samom sebi vaan. Sada je zaokupljen samo sobom i svojom
mladou i moi.
Ponekad bi jedino, leei sit na nekom skrovitom proplanku,
u trenucima odmora posmatrao oblake i pitao se kako je leati na
njima i da li ptice ikada lete tamo ili je i za njih to previsoko. Ali
onda bi obino spustio njuku i korio samog sebe zbog takvih misli,
koje bi daleko vie pristajale nekom slavuju, nego njemu, vuku,
najmuevnijoj od svih ivotinja u umi. Njemu, kojeg su se ak i
planinski medvjedi klonili.
Sada je lutao umom u potrazi za hranom. Njuio je tragove
i iskonskim instinktom unaprijed odreivao vrstu i kvalitet hrane
koja je prola stazom. Osjeao je prepelice, zeeve, divlje make,
vjeverice - koje su, ko zna zato, silazile sa sigurnih borova. Osjeao
je miris mnogih umskih bia, ali ne i srnei - a tako bi elio danas
za ruak mladu srnetinu.
Gonjen svojom eljom za tim slatkim mesom, poprilino je
odmakao od svoje teritorije i doao skoro sasvim na rub ume. I
meu mnogobrojnim tragovima na koje je naiao, osjetio je i jedan,
njemu do sad sasvim nepoznat miris - udan miris bia koje je
mirisalo na cvijee.
Znatielja ga je povukla za tim tragom i odvela ga do velikog
proplanka, livade posute makovima. Pogledom je kruio, ne bi li
ugledao svoj udni plijen i tamo, samo nekoliko skokova daleko, u
travi je sjedilo bie koje je slijedio. Bila je to djevojka, mlada enka
iz ljudskog svijeta. Ovo je bio njegov prvi susret sa ovjekom, ali je 183
znao o njemu iz pria starih vukova. Govorili su da je to vrlo opasno
bie i ponosno pokazivali oiljke, koje su zaradili u susretu s njim.
Veina onih koji su sreli ovjeka, nikad se nije vratila. Ali ovo to je
bilo ispred njega nije bio taj opasni ovjek, koji je sijao strah i smrt.
Bila je to ena, sa dugom kosom boje mjeseevog odraza na jezeru
i koom boje snijega. Nije liila ni na jednu njemu poznatu ivotinju.
Imala je neto zmijsko, jer nije imala niti krzno niti perje. Zbog kose
187
[ Marko Joveti ]
TRENUTAK
veseo poput radosti
izjavuljem da je prolost
nebitna u ovom trenutku
i svi gradovi u kojima nismo bili
nebitno da li je dan ili no
i ljudi ulice smee
i sve ono to nas eka
i to mi ekamo
gleda me zbunjeno
gola poput zida
gleda me kako leim
na cesti izmeu jue i sutra
razmilja o nebitnim stvarima
prvi put me vidi
pokriva dojke to igraju na meseini
i uti u ritmu savrenog deza
za moja kolena i svest
nagli preokret kao u filmu
preokret u polovini sekunde
trenutak koji ostaje
na cesti prvljavoj od
ulja benzina i mokrae
sunce na tvojim leima
mesec u mojim zubima
napokon si shvatila
napokon si shvatila
prijatna toplota spajanja senki
da, to je...
188
[ Mehmed Begi ]
[ Milena Markovi ]
ne smemo tako
ljubavi
ja bih sad mogla s tobom
da se zatvorim
i ekam da mi onaj sa srpom
doe
zamirisala sam ga
od skoro
ja i ti
ekamo srp
nasmejani.
KOLAPS IZDANJA
Biblioteka Kolaps
Dinko Deli: Bosanska knjiga mrtvih
Gerzegorz Wrblewski: Pjesme
Goran Bogunovi: Sve e biti u redu (zajedno sa Mlinarec&Plavi, Zagreb)
S.tre Bronte: Teleportacija ljubavi (zajedno sa SKC, Beograd)
Damir Pili: avo prvo pojede svoju majku (zajedno sa Ort, Split)
Biblioteka Prazni dio niskog zida
Mehmed Begi, Marko Toma, Nedim ii: Tri puta trideset i tri jednako
Lukasz Szopa i Mehmed Begi: Film
Mehmed Begi: ekajui mesara
Kolaps Special
Leonard Cohen: Moj ivot u umjetnosti (izabrana poezija i pjesme)
Grad Mostar