SEMINARSKI RAD

RETROFLEKSIJA

Mentori:

Studentica:

Svibanj 2015.

1. UVOD

Kontakt je svjesnost odnosa izmeu organizma i sredine. Svaki kontakt se odigrava na granici
kontakta, gde se sreu self i drugi. Funkcija granice je da istovremeno i povezuje i razdvaja
organizam i njegovo okruenje, omoguavajui dobar kontakt i povlaenje. Ciklus
meuovisnosti organizma i sredine naziva se iskustveni ciklus ili ciklus kontakta. On se sastoji
od faza formiranja figure od interesa za organizam, u odnosu na pozadinu ostatka polja
organizam/sredina. Perls (1951) navodi etiri osnovne faze kontakta predkontakt, kontakt,
finalni kontakt i postkontakt.
U zdravom funkcioniranju osobe, kontakt se slobodno i spontano odvija kroz ove faze i
iskustvo se zavrava zadovoljstvom i povlaenjem. Ovaj idealni ciklus je rijetka pojava, a
ee dolazi do prekida kontakta, koji se nazivaju poremeaji granice kontakta. (Vuka, V.)
U Getalt literaturi nalazimo razliite termine za isti fenomen; ove prekide neki autori
nazivaju otporima (Polsters, 1973) ili posljedicama gubitka ego-funkcija (Miller, 1996) ili
blokadama (Harris, 1993). Kako god ih nazivali, ovi poremeaji granice kontakta ili prekidi
ciklusa kontakta odnose se na psiholoke mehanizme koji mogu biti neurotini, ali i zdravi.
Ukoliko se koriste kronino i neadekvatno, manifestirajui se u rigidnom obrascu miljenja i
ponaanja, tj. karakteristinom stilu kontaktiranja, onda se smatraju patolokim mehanizmima
(Perls, Hefferline & Goodman., 1951). Pomou ovih psiholokih mehanizama se odravaju, u
sadanjosti, nedovrene situacije iz prolosti, te liavamo sebe ostvarenja vlastitih potreba i
onemoguujemo dobar kontakt sa sobom, drugima i sredinom. (Ginger, S.)
Yontef (1993) ak istie da se u trenucima prekida kontakta javljaju nebrojene mogunosti za
istraivanje, to otvara put kreativnosti. Nisu svi poremeaji ravnotee izmeu organizma i
sredine patoloki. Ukoliko se koriste svjesno i u skladu sa zahtjevima i mogunostima
situacije u kojoj se osoba nalazi, onda se ovi psiholoki mehanizmi smatraju zdravim izrazom
kreativnog selfa.
Postoje etiri osnovna prekida kontakta, koji imaju za posledicu gubitak ego-funkcija. To
su
1.
2.
3.
4.

konfluencija,
introjekcija,
projekcija i
retrofleksija.

Goodman (1951) u Getalt terapiji uvodi pojam egotizma, Polsterovi (1973) izdvajaju jo
jedan prekid defleksiju, a neki autori koriste i pojam desenzitizacija, kojim opisuju blokadu
u fazi senzacije iskustvenog ciklusa.

Svaki od spomenutih mehanizama moe se pojaviti u bilo kojoj fazi ciklusa kontakta, iako su
u Getalt teoriji prikazani kao da su karakteristini samo za odreenu fazu. Ovakav prikaz
svakako omoguava preglednost i bolje razumijevanje, ali treba imati na umu da pojedini
mehanizmi nisu iskljuivo vezani za odreene faze, ve su samo uoljiviji i ee se
pojavljuju u njima. (Vuka, V.)
2. CIKLUS KONTAKTA
Perls, Hefferline i Goodman (1951) predloili da se svako iskustvo podijeli u etiri glavna
vremenska okvira, organizirana oko pojma kontakt: predkontakt, kontaktiranje, puni kontakt
(ili finalni kontakt) i postkontakt.
Nakon ovoga, drugi autori su pokuali poboljati proces i dovesti ga u sklad sa razliitim
konkretnim situacijama iz realnog ivota: poevi sa

mini-ciklusom zadovoljavanja

fizikih potreba kao to su glad ili e, pa sve do dugih i sloenih ciklusa kao to su
razvijanje ljubavnog odnosa ili profesionalne karijere (Ginger, S.).
5 faza ciklusa kontakta:
1.
2.
3.
4.
5.

Predkontakt
Ulazak u kontakt (engl. engagament)
Kontakt (finalni kontakt, ili puni kontakt)
Izlazak iz kontakta (engl. disengagement)
Povlaenje
3. FUNKCIJE SELFA

Tokom ovih razliitih faza iskustvenog ciklusa ili ciklusa kontakta, self ( tj. nain
adaptacije na okolinu, i interakcije sa okolinom) se stalno mijenja. Radi na etiri glavna
naina ili stila, koja se tradicionalno nazivaju funkcijama selfa: id, linost, ego i
srednje stanje . Svaki od ovih pojmova ima specifino znaenje u getalt terapiji (Ginger,
S.):
Id izraava svijet senzacija, potreba (svjesnih i nesvjesnih) i poriva: glad, umor i
seksualna elja.
Linost je osnova iz koje se javlja elja: to je ono to je trajno u meni, moja lina
historija, moj odgoj i obrazovanje, ono to mi dozvoljava da sebe vidim kao nekoga
ko obino ini ovo ili ono.... To je moja predstava o samom sebi (self-image)

 Ego se tie mojih svjesnih i promiljenih izbora, za koje preuzimam punu odgovornost
i koja mi doputaju da se ponaam na odreeni nain. Ja donosim odluke ovisno o
mojim trenutnim potrebama i o mojoj sadanjoj.
Srednje stanjenije ni aktivno, ni pasivno, a istovremeno je i jedno i drugo. Ovo
stanje je manje ili vie nestlo iz engleskog jezika; jedan postojan primjer bi bio:
obraati se nekome. Slino tome, kad mi govorimo jedno drugome u interakciji
tipa dijaloga: to je puni kontakt, uzajamna razmjena izmeu Ja i Ti, ili izmeu mene
samog i moje okoline.
4. OTPORI
Ciklus kontakta se ne odvija uvijek pravilno. Moe doi do prekida, padova, skokova,
preokreta i sl. Ove smetnje se u gealtu obino zovu otpori. Postoji pet glavnih otpora
(Ginger, S.):
Retrofleksija (Impulsivnost)
Defleksija (Primanje)
Desenzitizacija (Senzitivnost)
Konfluencija (Povlaenje)
Egotizam (Spontanost)
Projekcija (Prisvajanje)
Introjekcija (Odbijanje)
Ustvari, veina ovih otpora funkcionira kao odbrambeni mehanizmi, tj. kao privremeni
sigurnosni refleksi, koji su pak postali pretjerani, loe usvojeni ili zastarjeli.

5. RETROFLEKSIJA
5.1.

Definicija retrofleksije

Svi mehanizmi obrane mogu se javiti u svakoj fazi ciklusa kontakta, ali najee ometaju
slobodan tijek iskustva u odgovarajuoj fazi. Zato govorimo o karakteristinim tokama
prekida kontakta. Znaajno je i da se oni nikada ne javljaju sami, ve u grozdovima, s tim
to je jedan dominatan.
Razvojno, kao prvi mehanizmi odbrane pojavljuju se introjekcija i konfluencija, zatim
retrofleksija i projekcija, a iza toga defleksija i egotizam. Retrofleksija se najee javlja u
fazi finalnog kontakta. (Clarkson, P.)
Retrofleksija je uoljiva u fazi finalnog kontakta, kada akcija nije usmjerena ka adekvatnom
objektu, ve se okree prema sebi. Osoba usmjerava energiju i aktivnost ka unutra i sama
postaje zamjena za sredinu, tj. meta svog ponaanja. Retrofleksija znai otro se okrenuti
protiv sebe. Ona sama sebi obezbeuje ono to bi trebalo da doe iz vanjskog svijeta. Osoba
postaje svoja sredina i ona je sa obje strane granice. Retrofleksijom se sputavaju vlastiti
osjeaji, a to je naroito izraeno kod narcisoidnih osoba koje ovom akcijom izbjegavaju
strepnju od stapanja (Miller, 1996). Za osobu kaemo da je u retrofleksiji onda kada zadrava
svoj impuls za poduzimanjem akcije (govor, izraavanje osjeaja, ponaanje), te
zadravanjem osjeanja ili impulsa kao to su elja ili ljutnja.
Po Yontefu (1993) retrofleksija odraava iluziju samodovoljnosti, ubjeenje da osoba moe
ivjeti sama, bez drugih. Ovo moe voditi u izolaciju. Retrofleksijom se energetski tok
prekida i ovo moe imati nekoliko posledica. Zadrani impuls moe prirodno nestati.
Meutim, ako se proces esto ponavlja ili ako impuls sadri snanu energiju, suzdravanje
impulsa moe dovesti do toga da se energija okrene unutra prema sebi. To moe dovesti do
napetosti u tijelu, somatskih oboljenja, depresije ili ak do samo-povreivanja. Pomirim se sa
situacijom, stisnem zube i na kraju te muke somatiziram: jednog dana javiti e se grevi
u trbuhu, ir, ili ak rak. Mnoge bolesti su povezane sa takvim spreavanjem akcije - to
dovodi do nagomilavanja toksinih hormona stresa u organizmu. Meutim, isto tako je oito
da je retrofleksija esto prikladan i nuan odgovor; zadravanje ljutnje koju osjeam prema
efu je prije korisno nego opasno, jednako kao to su zdrave retrofleksije i to da ne kradem u
trgovini ili ne uznemiravam prolaznike na ulici. Zdrave retrofleksije potvruju da svaka osoba
ima pravo na mjesto koje joj pripada i tako doprinosi socijalnom funkcioniranju.
Pretpostavimo da su tekua energija, orijentacije i manipulacije potpuno angairane u situaciji
u sredini, bilo da je to ljubav, bijes, saaljenje, alost, itd; ali ovek to ne moe podnijeti i
mora prekinuti, on se plai da povrijedi (razori) ili da bude povrijeen; on e obavezno biti
frustriran: tada se angairana energija okree prema jedinom sigurnom objektu na

raspoloaganju u polju, njegovoj vlastitoj linosti i tijelu. Ovo je retrofleksija. Normalno,

retrofleksija je proces neijeg reformiranja, na primjer, korigiranje nepraktinog pristupa ili
ponovno razmatranje mogunosti emocija, inei ponovno prilagoavanje polazitem daljnje
aktivnosti. Tako da se mi kajemo, alimo; mi se sjeamo, premiljamo itd. A u opem smislu,
svaki in namjerne samokontrole u tijeku problematinog angairanja jeste retrofleksija.
U neurotinom smislu, onaj koji retroflektira izbjegava frustraciju pokuavajui da ne bude
ukljuen uope, to jest, on pokuava da poniti prolost, svoje greke, kaljanje sebe, svoje
rijei. ao mu je to je povrijedio sredinu. Ovo ponitavanje je opsesivno i ponavlja se po
prirodi stvari; jer reformacija, kao bilo to drugo, moe biti asimilirana samo ako pone da
ukljuuje novi materijal iz sredine; ponitavanjem prolosti, prelazi se preko istog materijala
uvijek iznova.
Opipljiva sredina osobe koja retroflektira sastoji se od nje same i ona na sebe iskaljuje
mobiliranu energiju. Ako je ono to je pobudilo anksioznost strah od razaranja, osoba sada
sistematski mui svoje tijelo i prouzrokuje psihosomatska oboljenja. Ako je ukljuena u neki
poduhvat, ona radi nesvjesna njegovog neuspjeha. Ovim procesom osoba esto uspijeva da na
lukav nain ostvari neki sekundarni ishod kojim se postie prvobitna inhibirana namjera: npr.,
da ne bi povrijedio svoju obitelj i prijatelje, ovjek se okree sebi i uzrokuje bolest i neuspjeh
koji ukljuuju njegovu obitelj i prijatelje. Ali on time ne doivljava zadovoljstvo, ve samo
dalje kajanje.
Direktno zadovoljstvo osobe koja retroflektira ogleda se u njenom osjeaju da ima aktivnu
kontrolu i da je zaokupljena zanimljivim stvarima jer ona je opsesivno zaokupljena neim i
osjea taj utjecaj na vlastitoj koi. Njene ideje i planovi su esto dobro razmotreni, dobro
razraeni i doivljavaju se sa izuzetnom ozbiljnou ali oni se obustavljaju uslijed
nedostatka akcije jer je ovek sve vie zbunjen i konano razuvjeren nesigurnou i
oklijevanjem. Orijentacija osjeaj gde se nalazi u situaciji ini se izvanrednom; dok ne
postane jasno da je previdio jednostavnu praktinu mogunost. Na ovaj nain dolazi do
snanog nadiranja uspomena i zamagljivanja stvarnosti.
Retrofleksija nije niti lo niti dobar oblik kontakta sa okolinom ili naina na koji se
adaptiramo na kontakt sa okolinom. Loa je ako radi toga patimo, a dobra je ako koristei taj
oblik adaptacije na kontakt poboljavamo svoje funkcioniranje i dajemo podrku samome
sebi. U psihoterapijskom smislu osobe koje nisu u mogunosti na adekvatan nain koristiti
agresiju i obuzima ih snaan bijes trebaju nauiti kako ga obuzdavati i osvijestiti adekvatnije

naine izraavanja emocija i zadovoljavanja potreba. Dok osobe koje su stalno pune tenzije i
radi toga ne mogu spavati u procesu psihoterapije primjerice trebaju nauiti kako plakati i na
siguran nain izraziti frustraciju.

5.2.

Oblici retrofleksije

Postoje dva oblika retrofleksije :

Kada osoba ini sebi to eli da uini drugima ili sa drugima. Ovo vjerovatno
potjee od onoga to je originalno inila ili pokuavala da uini drugim osobama ili
objektima. Linost je podijeljena na aspekt koji "ini" i aspekt "kojemu se neto ini".
Umjesto da se agresivni impuls usmjeri prema povreujuem roditelju, osoba
usmjerava agresivni impuls prema sebi i ivi ivot samokanjavanja, uz pomo prema
sebi usmjerene hostilnosti, i moe ak poiniti samoubojstvo, koje je retroflektirana
forma ubojstva." Perls (1975) istie da se u govoru osobe koja retroflektira moe
uoiti esta upotreba povratne zamenice sebe ili se ili sufiksa samo
(samosaaljenje, samodestrukcija, samokanjavanje, samosvjesnost i dr.). Linost je
podeljena na ja i meni, na onog koji ini i kome se ini.
Ljudi ue da koriste mehanizam retrofleksije kada njihova obitelj ne vrednuje njihova
oseanja i misli, ili ih kanjava zbog ekspresije prirodnih impulsa. Impuls da se udari ostaje
zakljuan u tijelu osobe, utjeui na oblik miia, abdominalnu tenziju i kemijsku ravnoteu u
tijelu. Energija se koristi da bi se potisnuli impulsi koji se zadravaju, ime se takoe
spreava da energija bude upotrebljena u svrhu zadovoljenja potreba.
Mnogi od nas naueni su da je asgresivnost loa, i da njeno izraavanje nuno vodi destrukciji
i povredi. Ipak, u Getaltu agresivnost se definira u terminima "posezanje za neim" i smatra
se neophodnom za ivot, ljubav i produktivnost. Pozitivan nain da se koristi retrofleksija je
spreavanje sebe da se plae neadekvatno na sastanku komiteta. Ovaj mehanizam negativan
je ako sebi NIKADA ne dozvolimo da izrazimo bijes ili povrijeenost.
Drugi oblik retrofleksije je kada inimo sebi ono to elimo ili to smo eleli da za
nas uine drugi. Osoba prua sebi panju, ljubav i brigu koju nije dobila od roditelja.
Npr. Bari esto uvlai ruku u majicu i oslanja vilicu na ruku kada govori o
usamljenosti. Kada njegova ruka progovori, on uje sebe kako tjei dete u sebi na

nain na koji je elio da to uini njegov hladan i distanciran otac. Tada ne spreava
zadovoljenje pravih interpersonalnih potreba u sadanjosti, a to moe biti znaajan
izvor podrke sebi samom.
5.3.

Sugestije intervencija

Istraiti koja su uvjerenja, introjekti i rane odluke povezane sa retrofleksijom. Posebno

je vano saznati to klijent vjeruje da e biti posljedice putanja energije u akciju.
Retrofleksija treba biti 'ponitena' samo onda kada su klijent i savjetnik sigurni da
klijent ima dovoljno podrke i razumijevanja da e na pravi nain upravljati sa onim
to se oslobodi.
Primjer:
Klijentica, Belana, ignorirala je svoju ozbiljnu nesigurnost u pogledu ispoljavanja ljutnje i
savladala je svoj introjekt da sebe zaustavlja retroflektirajui. Izabrala je da otro iskritizira
direktora svoje kompanije i time je osigurala promjenu, ali sa loim ishodom. Bila je
degradirana. Ovo je naravno uvrstilo njenu odluku da svoje osjeaje zadrava u sebi I
retrofleksija je postala jo vie fiksirana.
Kako je retrofleksija obino zadrana u tijelu, korisno je da se, dok radimo na njenom
osloboenju, fokusiramo na tjelesne procese. Pozovite klijenta da postane svjestan
toga gdje se u njegovom tijelu nalazi zadrana energija. Takoer mu moete predloiti
da govori iz tog dijela sebe, da tome da glas. U nekim situacijama moete predloiti
klijentu da 'ue u to' i da vjeba oputanje.
Odigrati retrofleksiju u sobi za savjetovanje. Ovo je posebno korisno kada je klijent
identificirao introjekt koji se esto nalazi u osnovi retrofleksije (na primjer, Nemoj da
se ljuti). Klijent poinje da se fokusira na svoje tijelo, preuveliavajui napetost i
ponavljajui naglas introjekt. Ako i kada osjeti da je spreman, klijent moe osloboditi
napetost i svoju energiju usmjeriti van, uz podrku terapeuta.

Drugi pol ovog kontinuuma je impulsivnost ili nesuzdrana ekspresija najbolja verzija
ovoga je spontana vibrantnost akcije i kontakta. Meutim, ovo se takoer moe odnositi na

neprimjereno izraavanje osjeaja ili impulsivno reagiranje na nain koji je opasan po sebe ili
druge, kao to je sluaj sa samo- povreivanjem ili nekontroliranim ili nasilnikim ispadima.

Primjer:
Leonard je imao veoma nizak nivo tolerancije frustracije. U terapiji je ispriao kako se na
poslu esto razbjesni ako netko od njegovih radnika zaboravi da uradi neto ili ako je zauzeta
telefonska linija. Poeo bi sa gunanjem i hodanjem gore-dolle, onda bi se to brzo proirilo
na udaranje vrata rukom (pri emu bi se esto povrijedio) ili bacanje telefona na pod.

Sugestije intervencija
Ako klijent shvati da mu je potrebno da naui da kontrolira svoju impulsivnost, to mu
moe pomoi da stekne naviku namjernog osvjetavanja faza ciklusa iskustva. On
mora obratiti panju na svoje senzacije i osjeaje, da ga ona zainteresiraju, da ih prizna
i uvai. Tada moe razmotriti koje opcije za akciju postoje i da onda izabere jednu.
Prolazei kroz ove faze, on e sebe usporiti i doi e u kontakt sa odgovarajuom
akcijom. Za klijenta e moda ovaj proces biti veoma teak i biti e potrebno da ga u
terapiji uvijek ponovno doivljava. Terapeut takoer moe ovo prilagoditi odreenom
klijentu i esto ga pozivajui da bude svjestan svojih senzacija, da imenuje svoje
osjeaje i da dozvoli njihovo puno uvaavanje.
Takoer mogu biti korisne vjebe i tehnike uzemljenja. Klijenti koji su fiksirani u ovoj
polarnosti esto imaju doivljaj preplavljenosti svojim emocijama. Oni opisuju stvari
kao U tom trenutku sav se pretvorim u ljutnju. Oseam kao da u eksplodirati.
Uzemljivanje i pojaavanje svjesnosti o tjelesnim granicama moe biti obuhvatajue i
umirujue.

6. LITERATURA

1. Clarkson P. (1989) Gestalt Counselling in Action. London: Sage

2. Joyce, P., Sills, C. (2014.) Vjetine getalt savjetovanja i psihoterapije

3. Serge, Ginger (2007.) Umjetnost kontakta
4. Vuka, V., Prekidi ciklusa kontakta
5. Yontef, Gary M. Svjesni dijalog i proces New York: Gestalt Journal Press (interni
prijevod)