Lakan

doc.
dr Filip Kovaevi
Lakan u Podgorici
ciklus predavanja
Lakan u Podgorici
ciklus predavanja
doc. dr Filip Kovaevi

Izdava
Centar za graansko obrazovanje
Za izdavaa
Daliborka Uljarevi
Biblioteka
Aktivno graanstvo
Urednica
Paula Petrievi
Dizajn i produkcija
Ilija Peri, identity & promotion
Lektura i korektura
Centar za graansko obrazovanje
tampa
Studio MOUSE - Podgorica
Tira
300 primjeraka
Lakan u Podgorici
ciklus predavanja
Podgorica, 2010.
Sadraj:
Predgovor ............................................................................................... 7
Napomena autora ................................................................................. 11
Lakan: fragmenti za biografiju .............................................................. 13
Formiranje identiteta ............................................................................ 17
Strukture subjektivnosti . ...................................................................... 33
Strukture diskursa - gospodar, univerzitet, analitiar, histerik . .............. 43
Struktura roda ...................................................................................... 53
Bibliografija .......................................................................................... 57
Lakan u Podgorici / ciklus predavanja
Predgovor
Kreiran potrebom crnogorske akademske sredine, jedan od vodeih

ciljeva Centra za graansko obrazovanje (CGO) je da stvara programe kojima
bi odgovorio na manjkave ili, pak, potpuno nezastupljene teme i oblasti u
postojeim nastavnim programima visokokolskih ustanova u Crnoj Gori.
Mobilnost i fleksibilnost koja karakterie sektor civilnog drutva osiguravale su
nam mogunost brze i adekvatne reakcije u smislu formiranja novih programa,
kola, seminara, foruma ili okruglih stolova, organizovanih na teme i u oblastima
koje je nalagao turbulentan, sloen i na momente opskuran Zeitgeist.
Unutar programa Aktivno graanstvo, poetkom 2010. godine CGO
je imao zadovoljstvo da realizuje prvi ciklus predavanja o aku Lakanu,
francuskom psihoanalitiaru, psihijatru i fiolozofu, jednoj od intelektualnih
ikona XX vijeka koji je ostavio neizbrisiv trag ne samo na psihoanalizu, ve i
na teoriju knjievnosti, filma, kulture, istoriju umjetnosti, feminizam... Ovaj
ciklus predavanja predstavljao je pilot projekat u okviru novog obrazovnog
potprograma Savremene tendencije kritike misli. Ideja je potekla od kreatora
i voditelja ciklusa, doc. dr Filipa Kovaevia u januaru 2009. Njegova namjera
bila je da se u okviru nekog od programa CGO-a napravi neformalni forum za
raspravu o filozofskim, psiholokim i sociolokim temama koji bi bio otvoren
za sve zainteresovane. Od 18. februara do 10. juna 2010.godine, etvrtkom
u 19h u prostorijama CGO-a, okupljala se nesvakidanja grupa znatieljnih
entuzijasta zainteresovana za psihoanalitiku teoriju aka Lakana. Ovaj vie
nego uspjean eksperimentalni program bio je volonterski poduhvat u kojem
je profesor Kovaevi volontirao svoje znanje i strunost, CGO svoje prostorije
i organizacione kapacitete, a polaznici/ce svoju radoznalost i slobodno
vrijeme. Osnovni cilj ovog ciklusa predavanja bio je da upozna polaznike/ce
sa najvanijim idejama i zakljucima do kojih je Lakan doao u toku svojih
istraivanja ljudske prirode i meuljudskih odnosa, kao i da istrai potencijal
lakanovske psihoanalize u razumijevanju i mijenjaju nae drutvene stvarnosti.
Vodea ideja programa Savremene tendencije kritike misli koji predstavlja

novinu za CGO, ali i za Crnu Goru, jeste da otvori i njeguje prostor za uivanje
sholea. Podsjetimo se da od grkog shole dolazi i termin kola, te da se ovaj,
jednom rijeju neprevodiv grki pojam, odnosi na dokolicu, na vrijeme slobode,
osloboenosti od korisnih, nedokoliarskih aktivnosti kojima odravamo i
produavamo ivot, ali kojima je svrha uvijek izvan njih samih. Nasuprot tome,
shole je ivljenje u slobodi i pretpostavka miljenja kao takvog, a obrazovalita
su (ili bi bar to trebalo da budu) mjesta koja, kako navodi Liessmann
parafrazirajui Nietzschea, nijesu obiljeena oskudnostima i potrebitostima
ivota, ve predstavljaju mjesta slobode u kojima su i oni koji pouavaju i oni
koji ue slobodni od prisile na korisnost, imperativa koji opsesivno forsira
postojei koncept obrazovanja. U tom smislu i novi obrazovni program nastoji
pruiti amortizaciju i protivteu atrofiji univerziteta u stroj i trnicu, svojevrsni
sertifikacijski organ kako ga neki kritiari nazivaju, te biti makar povremeno i
privremeno pribjeite slobodnom miljenju i promiljanju.
Tekst koji je pred vama predstavlja biljenicu, ili radije, teze jedne uzbudljive
intelektualne avanture koju nam je priredio profesor Kovaevi. U pomenutim
granicama, na momente neustraiva jednostavnost kojom je autor nastojao
olakati probijanje kroz gusto i vieslojno tkivo Lakanovih i lakanovskih
tekstova, i dati mapu za snalaenje u vrtoglavim predjelima ove neuhvatljive
misli, posve je zadivljujua. Uivajte u itanju.
Paula Petrievi
10
11
12
Napomena autora
Ovaj ciklus predstavlja 13 predavanja o psihoanalitikoj teoriji aka

Lakana koja sam odrao u periodu od 18. februara do 10. juna 2010. godine u
prostorijama Centra za graansko obrazovanje (CGO) u Podgorici.
Ciklus se bavio vanim tematskim takama lakanovske teorije kao to
su strukturni registri psihe (simboliko, imaginarno, stvarno), strukture
subjektivnosti (psihoze, perverzije, neuroze), strukture diskursa i strukture
rodnih odnosa.
Posebno se zahvaljujem Pauli Petrievi za pripremu tehnikih uslova
za odravanje ciklusa, kao i polaznicima predavanja za njihove inspirativne
komentare i diskusije.
Podgorica, jul 2010.godine

13
14
Lakan: Fragmenti za biografiju
Pitanje koje se uvijek namee na samom poetku predstavljanja neijeg

ivotnog djela je koliko je podataka vano znati iz biografije te osobe da bi
se poela razumijevati geneza tog djela. Koliko li sama biografija tj. ivotna
iskustva utiu na neije promiljanje o sebi, o drugima, o svijetu uopte?
Biografije slavnih su popularne i meu izdavaima i meu itaocima. Zbog
toga smatram da pravilan pristup razumijevanju ivotnog djela aka Lakana
(Jacques Lacan) zahtjeva pominjanje njegove najpotpunije dosadanje pisane
biografije.
Tih oko hiljadu stranica napisala je, prije petnaestak godina, Elizabet
Rudinesko (Elisabeth Roudinesco), francuska psihoanalitiarka i istoriarka
ideja. Biografija je prevedena na nekoliko jezika, na jezik ne ukljuujui. Inae,
to se tie junoslovenskih jezika, oskudni su prevodi Lakanovih tekstova.
Beogradska Prosveta je izdala prevod izabranih Lakanovih tekstova pod
naslovom Spisi poetkom osamdesetih, a 1986. godine knjigu Lakanovog
Seminara broj 11 pod naslovom etiri temeljna pojma psihoanalize koji je Lakan
drao od novembra 1964. do jula 1965. godine izdala je izuzetna zagrebaka
Biblioteka psiha. Ali, daleko smo mi jo u ovoj diskusiji od ta etiri temeljna
pojma, pa se sada potrebno vratiti na prvobitno odabrani kolosjek.
Dakle, da li je sluajno to to je najbolju biografiju Lakana napisala
ena? Ili, to to su poslije smrti Sigmunda Frojda (Sigmund Freud) vostvo
psihoanalitikog pokreta naslijedile dvije ene Frojdova kerka Ana Frojd
(Anna Freud) i njemaka psihoanalitiarka Melani Klajn (Melanie Klein)? Ili,
to to je poslije Lakanove smrti upravljanje Lakanovom zaostavtinom, kao i
obrazovanjem lakanovskih analitiara, preuzela njegova kerka Dudit (Judith)
sa svojim muem akom-Alenom Milerom (Jacques-Alain Miller)? Ili je moda
sluajno to to su i Frojdova tri sina, kao i Lakanov sin, psihoanalitikoj, pa i
iroj javnosti, ostali potpuno nepoznati? Psihoanaliza kao jednu od najvanijih
oblasti svog polja istraivanja ima upravo odnos izmeu identiteta i autoriteta,
izmeu roda i drutvenih struktura.
15
Kako se formira identitet? Ko i kako uspostavlja autoritete? To su neka

od temeljnih pitanja kojima emo se baviti uz pomo Lakanovih pojmova.
Pokuau, koliko je to mogue, da razdvojim i jasno ocrtam pojam od pojma
radi lakeg razumijevanja. Jasno je da su svi oni dio jedne sloene cijeline, koja
je daleko od statine.
Analogno sa Portretom umjetnika u mladosti Dejmsa Dojsa (James
Joyce), skicirajmo fragmentarni portret Lakana kao mladog ovjeka. Roen je
1901. godine u Parizu. Mladost je proveo u tom izuzetnom intelektualnom
i umjetnikom fermentu kakav je bio Pariz dvadesetih i tridesetih godina
dvadesetog vijeka. Bio je mladi psihijatar koji se hvatao u kotac sa tadanjim
trendovima misli - nadrealizmom, psihoanalizom, fenomenologijom, Hegelom.
To je bilo vrijeme i mjesto neponovljivog evropskog intelektualnog vrtloga. A
Lakan, mladi psihijatar sa darom za filozofiju, naao se u samom centru tog
vibrantnog toka koji se inio bez kraja (prekinutom, ipak i naalost, Drugim
svjetskim ratom).
to se tie nadrealizma, tu se moe pomenuti Lakanovo druenje sa
Salvadorom Dalijem, Andreom Bretonom, orom Batajem (Georges
Bataille) Dok je pisao doktorsku disertaciju, a njega je poseban uticaj ostavila
Dalijeva teorija paranoidnog znanja. Koristei se jedinstvenom kombinacijom
fenomenoloke, psihijatrijske i psihoanalitike teorije, Lakan je u disertaciji
istraivao sluaj mlade djevojke Margaret Pantevin (Margarette Panteven)
koju je nazvao Eme (Aime) a koja je nastupu psihoze pokuala da noem
usmrti poznatu pariku glumicu. Lakan je sluaj dijagnostifikovao kao psihozu
samokanjavanja, uz udvajanje identiteta.
Lakan je od samog poetka bavljenja psihoanalizom imao problematian
odnos sa autoritetima psihoanalitikog pokreta. Kada je, na primjer, Frojdu
potom poslao svoju disertaciju, od njega je dobio samo malu karticu sa
napisanim hvala. Isto tako, jedan od najbliih Frojdovih saradnika, engleski
psihoanalitiar Ernest Dons (Ernest Jones) ga je prekinuo poslije deset
minuta izlaganja svog prvog akademskog psihoanalitikog rada na Svjetskom
16
psihoanalitikom kongresu u Marienbadu 1936. godine. Kasnije je Lakan

estoko kritikovao psihoanalitika usmjerenja i tehnike Frojdovih nasljednika,
takozvanih ego-psihologa. Tvrdio je da je samo on u svojoj teoriji i praksi
ostao vjeran Frojdovim otkriima i stoga je svoje teorije predstavljao iroj
publici kao svojevrstan povratak Frojdu. Zbog promjena koje je elio da
sprovede u tradicionalnim psihoanalitikim procedurama, Lakan je bio izbaen
iz Meunarodne psihoanalitike asocijacije (IPA) 1964. godine, da bi ubrzo
osnovao svoju sopstvenu psihoanalitiku kolu Frojdovsku kolu Pariza (EFP).
Moe se rei da je na razvoj Lakanovih ideja izuzetno vaan uticaj imalo
tumaenje Hegelove Fenomenologije duha od strane rusko-francuskog filozofa
Aleksandra Koeva (Alexandre Kojve). Hegel je, po Koevu, tvrdio da je
sutina ovjekovog bia elja, elja koja je uvijek elja drugog jer predstavlja
elju za priznavanjem. To dovodi do fundamentalnog rivalstva u meuljudskim
odnosima, do sukoba radi prestia i uspostavljanja hijerarhija. Za Lakana
meuljudski odnosi, definisani na ovakav nain, predstavljaju osnovu za
formiranje ljudskog ega i imaginarnog registra (jednog od tri strukturna registra
psihe), kao to e se vidjeti u nastavku.
Poslije Drugog svjetskog rata, na Lakana znaajno utie i pojava
strukturalizma kao naunog pravca u antropologiji i posebno teza da pozicija u
strukturi, a ne osobine datog subjekta, odreuje identitet i ponaanje. Takoe,
Lakan uvia i znaaj lingvistike tj. jezika kao strukture u okviru koje dolazi do
formiranja subjekta i njegovog/njenog nesvjesnog. Lakanov kljuni rad na ovu
temu je predstavljen na psihoanalitikom Kongresu u Rimu 1953. godine i nosi
naziv Funkcija i polje govora i jezika u psihoanalizi. To je i godina kada Lakan
zapoinje sa javnim seminarima koji bez prekida traju 27 godina, sve do njegove
smrti u septembru 1981. godine.
17
18
Formiranje identiteta
Postoje dva fundamentalna odnosa u formiranju identiteta. To su odnos

subjekta i sopstvenog tijela i odnos subjekta i Drugog.
Najprostija definicija Drugog (sa velikim slovom) je sve ono to je nesubjekt, ne-ja. Veliki Drugi ili Simboliko, kako ga jo naziva Lakan, je poredak
u kojem se beba raa. Ovaj poredak predstavlja odnose u datom drutvu tj. date
ideale, vrijednosti, oblike ponaanja, formalne i neformalne veze, jezik, itd.
Na primjer, profesorica Mirjana Kuljak ukazuje na postojanje pridjeva
uinjen u crnogorskom kolokvijalnom govoru, to se moe protumaiti i kao
znak da ve i u samom jeziku, u svakodnevnoj upotrebi, postoji odrednica koja
odobrava postojanje korupcije i krenje formalnih pravila koja vae za sve. To
znai da iskorjenjivanje korupcije u Crnoj Gori zahtijeva dugotrajan proces
fundamentalne promjene svijesti tj. promjenu u okviru postojeeg Simbolikog
ili Velikog Drugog. Koliko je to mukotrpan i neizvjestan proces iji se rezultat
teko moe znati unaprijed bie jasnije u nastavku.
Subjektivna putanja tek roene bebe
Elementarna Frojdova pretpostavka je da je tenja svakog organizma da tenzije

koje se u njemu deavaju svede na minimum, na homeostazu. Tu pretpostavku
je Frojd nazvao princip zadovoljstva ono to nam daje zadovoljstvo je ono
to smanjuje tenzije. Bol je, na primjer, predstavljen kao akumulacija tenzija ili
stimulansa. Mala beba tei da smanji unutranje tenzije, recimo glad ili e, i
zbog toga to od njih ne moe da pobjegne - eksternalizuje ih - obraa se svijetu
izvan sebe svojim plaem. Uostalom, beba zaplae im se rodi. Taj pla je, zapravo,
inicijalno usmjerenje prema Drugom (koga predstavljaju druge osobe) i zahtjev
za pomo. Drugi tj. staratelj, koji je u najveem broju sluajeva majka, na bebin
pla odgovara rijeima i ponaanjem koje e bebi na najelementarnijem nivou
pokazati da u neemu izvan nje (daleko od toga da beba moe da pretpostavi to
je to!) postoji razumijevanje koje e olakati njenu nemo.
19
Ova prototipska situacija razotkriva proces od fundamentalne vanosti za

dalji ivot i psiholoki razvoj bebe. Naime, sve predstave i rijei kojima e beba
sama sebi objanjavati tenzije u svom organizmu doi e od Drugog tj. od elje
Drugog (majke). U engleskom jeziku se najbolje vidi podudarnost izmeu ova
dva termina, naime Other i M(other). Ovaj proces Lakan naziva OTUENJE.
To je u sutini nametnut izbor koji Lakan u Seminaru broj 11 slikovito opisuje
rijeima pljakaa pare ili ivot. Ima li tu izbora? Bez ivota, pare nita
ne valjaju. Meutim, i pozicija totalnog otuenja u Drugom je neodriva, jer
subjekt nije u mogunosti da stvori bilo kakav identitet od onoga koji mu je
nametnut. Totalno otuenje znai totalnu pasivnost, a to je blisko nepostojanju
tj. smrti. Od otuenje je jedini spas ODVAJANJE. Trei igra, trei faktor,
pomae subjektu da se odbrani od totalnog utapanja u Drugog, da ne postane
igraka Drugog, najee majke. Lakan u Seminaru broj 17 govori o majci kao
krokodilu koji dri dijete u eljustima i samo to ih nije zatvorio. Vidjeemo
kasnije, u detaljnijoj diskusiji, da neuspjeh intervencije treeg faktora, najee
oca, u tom procesu vodi ka psihozi.
Najvanija Frojdova studija (od pet najpoznatijih) koja se bavi formiranjem
(mukog) identiteta je studija o malom Hansu. Ovu studiju sluaja Frojd
koristi da bi obrazloio svoju teoriju o Edipovom kompleksu. Po Frojdu,
Edipov kompleks je vezan za intervenciju oca u dualistiku vezu izmeu sina i
majke. Frojd spekulie da postoji snana elja od strane (mukog) djeteta prema
majci kojoj se otac namee kao prepreka. Otac prijeti sinu i sin naputa ljubav
prema majci i okree se drugim objektima ljubavi (u drutvenom kontekstu,
zabrana incesta, egzogamija). Frojd formulie te prijetnje oca kao kastracione.
Meutim, ako se paljivo proita studija o malom Hansu, kako to na primjer
radi u jednoj svojoj knjizi belgijski profesor Pol Verhege (Paul Verhaeghe), vidi
se da je malog Hansa bilo vie strah od majke i da je majka vie prijetila sinu
nego otac. Ustvari, mali Hans se uopte nije bojao oca nego majke. Interesantno
je primjetiti da su svi oevi Frojdovih najpoznatijih neurotinih pacijenata (i
Dore i ovjeka-Pacova i ovjeka-Vuka) bili slabi, ak i bolesni, a da je majka
predstavljala snaniju figuru. U osnovi, to znai da Edipov kompleks nije toliko
problem koliko predstavlja rjeenje nerazjanjenog i tekog odnosa izmeu
djeteta i primarnog tj. prvog objekta ljubavi majke. Ve sam pomenuo
20
Lakanovu odrednicu o majci kao krokodilu. I u vezi sa tim pitanjem, donekle,

postoji razlika izmeu Frojda i Lakana jer je Frojd potencirao elju djeteta (sina),
a Lakan elju majke. Lakan je tvrdio da je intervencija oca potrebna da bi se
obuzdala elja majke tj. da bi se omoguio izlazak djeteta iz majinske sjene.
Tu psiholoki potrebnu intervenciju Lakan nije bazirao na linosti
stvarnog oca nego na oznaitelju koji bi mogao da privue elju majke i koji
je Lakan nazvao Ime-Oca. Funkcija ovog oznaitelja je izuzetno vana. Ona
razotkriva djetetu da i majka kao predstavnica Drugog nije omnipotentna, sama
sebi dovoljna, ve da i kod nje postoji nedostatak. Taj nedostatak je vaan za
dinamizam cijele strukture jer dozvoljava djetetu da se odvoji od Drugog
od ije je elje (do tada potpuno) zavisio njegov ivot. I taj Drugi dakle ima
Drugog i tako redom, Simboliko nije i niti moe biti zatvoren sistem.
Ako je mali Hans prototip za psihiki razvoj jednog djeaka, da li postoji
prototip za psihiki razvoj djevojice, na primjer Hansove sestre Hane? Frojd
nije napisao ovakvu studiju sluaja. Tek se pred kraj svog ivota poeo baviti
pitanjima enskog psiholokog razvoja. Kada je pisao studiju o malom Hansu
(1909), jo uvijek je mislio da je psiholoki razvoj male djevojice podudaran
sa psiholokim razvojem malog djeaka, samo treba zamijeniti uloge to je za
djeaka otac, to je za djevojicu majka.
Meutim, jasno se vidi da ovdje neto ne tima, jer majka raa i djeaka i
djevojicu, a ona je i za jedno i za drugo primarni objekat ljubavi. Dakle, kako
i zato dolazi do promjene u izboru objekta kod djevojica tj. do izbora objekta
suprotnog pola - od ljubavi prema majci-eni do ljubavi prema mukom polu.
Frojd jednostavno nije imao dovoljno dobar odgovor na ovo pitanje. Negdje
pred kraj ivota tridesetih godina XX vijeka na jednom predavanju se ak i
zapitao Was Will das Weib? (to ena eli?). Frojd je tvrdio da se djevojica
razoarava u majku kad shvati da majka nema ono to je Frojd vidio kao simbol
moi (penis) i tada bira oca (mukarca) koji ima ono to majka nema.
Lakan naravno ne prihvata ovu Frojdovu patrijarhalnu orijentaciju i
nastoji da objasni ovaj prelaz kod djevojica na drugi nain. Lakanova poetna
21
pretpostavka se bazira na ideji da organizam tei da se zatiti od prevelikog

uivanja tj. prevelike tenzije. Prevelika tenzija znai smrt. Totalno uivanje
(Lakanov termin je jouissance) je strukturalno nemogue jer znai kraj ivog
bia. Kao to smo vidjeli na poetku ovog predavanja, beba se nalazi na milosti i
nemilosti elje Drugog (majke) i predmet je uivanja ovog Drugog. To uivanje
Drugog donosi sa sobom veliku dozu anksioznosti (tjeskobe). Ova tjeskoba
se moe umanjiti samo umanjivanjem uivanja ili stvaranjem zatite od elje
Drugog. Zatitu o kojoj se ovdje radi i djeak i djevojica mogu nai i nalaze (u
svim sluajevima nepsihotinog psiholokog razvoja) u figuri oca tj. u ImenuOca. Vano je napomenuti da Lakan govori o funkciji oca, a ne stvarnoj osobi.
Otac ne mora biti ba otac djeteta, nego bilo koja osoba ili oznaitelj (npr.
zanimanje, hobi) koji zaokuplja majinu elju i olakava pritisak na dijete. Prema
ocu ili Treem u datoj situaciji se dakle dijete usmjerava iz elje da se oslobodi
uticaja Drugog (majke) i to vai podjednako i za djevojice i djeake. Dakle nije
potrebno u spekulaciju uvoditi anatomske (bioloke) detalje. Frojd je, kako tvrdi
profesor Verhege, bio uvjeren da je primarna anksioznost kod bebe izazvana neprisustvom Drugog (kada je majka bila premalo sa djetetom), a dok je Lakan
tvrdio upravo suprotno, primarnu anksioznost izaziva prisustvo Drugog (kada
je majka previe sa djetetom). Kliniki nalazi potvruju da je Lakan bio u pravu.
Termini
to je oznaitelj? Ovdje ulazimo u sutinski odnos izmeu stvari i rijei. Kroz

rijei koje predstavljaju stvari gubimo neposredan odnos sa samim stvarima.
Uzmimo, na primjer, opise razliitih osjeanja. Sam opis nije osjeanje, ali bez
opisa osjeanje bi ostalo nejasno, neodreeno, moda i sasvim nepoznato. Ovdje
je vano uzeti u obzir aforizam Larofukoa (Franois de La Rochefoucauld) koji
je rekao da se mnogi ljudi zaljubljuju samo na osnovu toga to svi priaju o
ljubavi. Dakle, da nijesu uli priu o ljubavi tj. da se o ljubavi pria, ne bi se ni
zaljubili.
Termin oznaitelj dolazi iz teorije vajcarskog lingviste Ferdinanda de
Sosira (de Saussure) koji je formulisao odnos izmeu jezika i stvari kao odnos
izmeu oznaitelja (akustinog izraza) i oznaenog. Sosir je vjerovao da postoji
22
veza izmeu odreenog oznaitelja i odreenog oznaenog (npr. da neto u

samom stolu utie na to da za njega izaberemo rije sto).
Meutim, savremeni lingvisti Emil Benveniste i Roman Jakobson, kao
i njihov lini prijatelj Lakan, ne slau se sa tim i tvrde da je odnos izmeu
oznaitelja i oznaenog arbitraran tj. sluajan i da oznaitelji konstituiu zaseban
sistem sam po sebi. To jest, funkcija oznaitelja nije odreena njihovim odnosom
sa stvarima nego njihovim meusobnim odnosima. Znaenje oznaitelja je
proizvod Simbolikog poretka. Ovdje je korisno uporediti termin oznaitelj
sa terminom znak. Znak predstavlja neto ije je znaenje zafiksirano i ne
mijenja se na osnovu konteksta. Na primjer, crveno svijetlo na semaforu uvijek
znai stop. A znaenje oznaitelja upravo zavisi od konteksta. Uporedite na
primjer znaenje rijei svijet u reenicama svijet je ogroman i ti si moj
svijet. Dok medicina trai znakove, psihoanaliza traga za oznaiteljima.
Oznaitelj se moe definisati i kao neto to proizvodi znaenje u dodiru
sa do tada nestrukturisanom materijom. Time se stvara jedan (novi) poredak
koji do tada nije postojao. Kao to sam ranije naveo, znaenje oznaitelja zavisi
od meusobnog odnosa izmeu njih. to bi, na primjer, znaio oznaitelj
no da nema oznaitelja dan ili oznaitelj mukarac da nema oznaitelja
ena? Kako se kontekst mijenja, tako se mijenja i znaenje i to je proces koji
je nemogue zaustaviti.
Jo je vanije naglasiti da znaenje nije bazirano na odnosu izmeu jezika i
neke stvarnosti koja postoji izvan jezika, ve na odnosima oznaitelja u samom
jeziku. Ono to mi zovemo stvarnost je u stvari Simboliki poredak. To nije ono
to e Lakan nazivati Stvarno. Lakanovo Stvarno je izvan nae stvarnosti i do
njega je nemogue doi jer se tie, na primjer, fiziolokog funkcionisanja tijela.
Po pitanju jezika, dakle, Lakan ponavlja Hegelov diktum rije je smrt stvari.
Prema Frojdu i njegovim studijama snova tj. sna kao jezike formacije
(rebusa), principi funkcionisanja nesvjesnog su kondenzacija i premjetanje.
Kondenzacija znai da jedna figura u snu moe predstavljati nekoliko asocijativnih
lanaca. Premjetanje znai da neki mali detalj moe predstavljati najvaniji
23
segment za tumaenje datog sna. Da bi pokazao da nesvjesno funkcionie

kao jezik, Lakan poredi ova dva principa sa principima funkcionisanja jezika
metonimijom i metaforom. Metonimija znai da se za jedan isti objekat
mogu koristi razliite rijei koje pripadaju jednom istom kontekstu znaenja.
Lakan navodi primjer da se umjesto trideset brodova moe rei i trideset
jedara. to se tie metonimije, tu ne dolazi do stvaranja novog znaenja.
Metafora se razlikuje od metonimije po tome to predstavlja zamjenu jednog
oznaitelja drugim, ali ovi oznaitelji dolaze iz razliitih konteksta znaenja. Na
primjer, rei on je prava lisica umjesto on je prepreden. U ovom sluaju,
oznaitelj prepreden je zamijenjen oznaiteljem lisica. Kako bi rekao Lakan,
prepreden je potisnut i prekrien, ali je povezan u znaenju sa lisicom koja
je isplivala na svjetlo dana. Meutim, rei on je prava lisica ipak nosi vie
znaenja nego rei on je prepreden, i stoga je lako uoljivo da se kroz metaforu
stvara novo, do tada nepostojee, znaenje. Kombinatorika jezika tako uvijek
moe da stvara nova znaenja. Zbog toga je ogroman znaaj pjesnika za razvoj
svakog jezika i civilizacije. to se tie snova, Lakan je tvrdio da svaka slinost
(ak i zvukovna) izmeu samih oznaitelja vodi ka ispravnom tumaenju
snova. Njegov savjet je bio pratite oznaitelj (asocirajte na oznaitelj), a ne
(pretpostavljeno, imaginarno) znaenje.
Uz termin oznaitelj, jo jedan termin od velikog znaaja za razumijevanje
Lakanove teorije je termin jouissance (francuski, uivanje/uitak). to je
jouissance? Sam termin je vrlo teko precizno definisati. Da stvar bude jo
komplikovanija, Lakan je ovom terminu tokom svog dugogodinjeg rada esto
mijenjao znaenje. Moemo poeti sa tim da se zapitamo da li postoji, i ako
postoji, kakva je razlika izmeu jouissance (uivanja) i zadovoljstva? Frojd je
definisao princip zadovoljstva kao kljuni princip psiholokog funkcionisanja,
ali je u dvadesetih godina tome dodao da postoji i jo jedan psihiki proces koji
je izvan principa zadovoljstva. Dakle, koliko god postojao pritisak da se tenzije
svedu na minimum, u isto vrijeme postoji i pritisak koji vodi poveavanju tj.
intenzitetu tenzija. Moe se zakljuiti da je totalno uivanje jednako nikakvom
uivanju, s obzirom da znai potpuni nestanak identiteta subjekta. Blisko je
Tanatosu, smrti. Da bi ivot postajao i trajao, moraju postojati ogranienja. Bez
ogranienja, nema slobode tj. i sam koncept slobode gubi svoje znaenje.
24
to se tie male bebe, prvo se njen organizam brani od prevelikih

unutranjih tenzija uz pomo Drugog, a onda se brani i od tog Drugog uz
pomo Treeg. Odbrana, dakle, postoji na dva nivoa. Uivanje koje dolazi sa
ulaskom u Simboliko tj. preplavljivanjem jezikom i koje nastaje ulogom tj.
funkcionisanjem primarnog staratelja (majke) je neophodno da bi se subjekt
(beba) povezala sa sopstvenim tijelom. To je primarna funkcija majke koja
govorom spaja oznaitelje sa zonama tijela (slikovito reeno, upisuje jezik u
tijelo) i te zone kasnije postaju zone uivanja. Na primjer, roditelj moe da utie
na znaaj koji dijete pridaje dijelu tijela, kako pozitivno, tako i negativno (npr.
to ima lijepe oi ili to ti je ruan nos).
Grafik elje ... treba iznova pripremiti
25
Grafik elje se moe nai u jednom od najpoznatijih i najsloenijih Lakanovih

tekstova pod nazivom Subverzija subjekta i dijalektika elje u Frojdovskom
nesvjesnom (1960). Predlaem da se prvo usmjerim na objanjavanje donjeg
dijela grafika. Dakle, kao to se na slici vidi, tu su elementi $ (podjeljeni subjekt,
ovdje oznaen sa S) na samom dnu (desno) kao poetak procesa asimilacije
oznaitelja i A (Autre, Drugi) jo nazvan i riznica oznaitelja koji predstavlja
cijeli sistem jezika kroz koji se moraju artikulisati sve potrebe subjekta. Dijete
zatie jeziki sistem koji je ve u postojanju, sa svim svojim pravilima. Vano
je napomenuti da oznaitelji mogu biti konceptualizovani i kao fonemi, a ne
kao potpune rijei. Jo jedan od elemenata koji je uoljiv na grafiku je i s(A)
koji je Lakan nazvao tapacirov av ili sidrite(francuski point de capiton ili
engleski anchoring point). To znai da je znaenje koje Drugi daje oznaitelju
ekvivalentno poziciji dugmeta na fotelji koje definie (ograniava, modelira)
sam prostor u kojem je zakaeno. Isto tako, znaenje je zakljueno tek na kraju
reenice, dakle, moe se rei da se znaenje deava retroaktivno. Kao to postoji
poslovica koja kae, da pri pisanju knjige, tek na kraju zna to da napie prvo.
Dakle, ovaj tapacirov av vezuje oznaitelj za neto to on u datom kontekstu
oznaava. U datom kontekstu, na primjer za vrijeme psihoanalitike sesije, to
moe biti jedna rije ili omaka koja stavlja sve to je do tada reeno u novu
perspektivu, baca novo svijetlo mogueg objanjenja ili razrjeenja date situacije.
Za Lakana, Simboliki poredak nije zatvoren sistem. Na primjer kao to je
tvrdio britanski filozof Bertrand Rasel (Russell), nije mogue napraviti skup
svih skupova koji ne ukljuuju sebe. Zbog toga je nemogue kroz postojanje
simbolikih, jezikih pravila odrediti svako mogue znaenje. Uvijek moe doi
do stvaranja novog znaenja tj. oznaitelja koji znae neto razliito od onoga to
su prije znaili. Meutim, postoje stabilizovani diskursi Drugog koji izgledaju
kao da imaju fiksna znaenja, na primjer religijski ili ideoloki diskursi. Ipak,
odnosi izmeu riznice oznaitelja i sidrita su uvijek privremeni i mogu biti
izmijenjeni kroz velike drutvene i politike revolucije.
Ovdje je najvanije primjetiti da ne postoji neka stvarnost koja moe
imati znaenje izvan jezika, izvan oznaitelja. To znai da nema nekog
spoljanjeg mjerila kojim se moe odrediti istina nekog diskursa. Sam diskurs
omoguava postojanje istine, ali to je istina tog samog diskursa. Nema diskursa
26
koji utemeljuje diskurs. Ili, kako to kae Lakan Nema Drugog od Drugog.
Postojanje Drugog nije niim zagarantovano, osim svojim postojanjem tj.
performativnim aktivnostima.
Kao to to objanjava holandski profesor Filip van Ote (Phillippe van
Haute), Lakan po ovom pitanju uspostavlja jasnu razliku izmeu ivotinja i
ovjeka. Lovljena ivotinja moe da zavara lovca time to e se vratiti svojim
tragovima i izabrati drugi smjer bjekstva, da bi lovac mislio da je pobjegla u
onom prvobitnom smjeru. Ali, ivotinja ne moe prevariti lovca time to e mu
predstaviti same tragove kao lane, da bi upravo njih iskoristila da pobjegne.
Naime, ivotinje mogu da se pretvaraju (to dozvoljava struktura znaka), ali ne
mogu da se pretvaraju da se pretvaraju (to moe samo oznaiteljska struktura).
Ova ideja se moe slikovito prikazati vicem koji navodi Frojd. Dva Jevreja
se sreu na eljeznikoj stanici u Galiciji. Gdje ide?, pita jedan od njih. U
Krakov, odgovara drugi. A, kakav si ti laov!, vie prvi. Time to kae
da ide u Krakov, hoe da ja povjerujem da ide u Lavov. Ali, ja znam da ti
stvarno ide u Krakov. Pa zato me onda lae? Drugim rijeima, sutinsko
pitanje je koji se uslovi moraju zadovoljiti da bi neto bilo uopte smatrano
za istinu? Jer, da bi upalila la, mora se vjerovati u istinu. Prevara je mogua
samo u sluaju da je neko smatra istinom. Zbog toga govor, prije svega, mora
u svojoj sutini da bude povezan sa nekom vrstom istine tj. Drugi mora da igra
ulogu osiguravajueg svjedoka, ali sa jasnim uvjerenjem da ne postoji nita to je
fiksirano zauvijek. Fiksirana znaenja, po Lakanu, postoje samo kod paranoje,
jer paranoina osoba prihvata svaki oznaitelj kao da je znak, za njega ili nju
je ciklus od riznice do tapacirovog ava zacimentiran i onda svemu to se
deava oko nje ta osoba daje znaenje. Tako, na primjer, kako navodi profesor
van Ote, iz svoje psihoanalitike prakse, postoje paranoiari koji u svakom slovu
abecede vide neko znaenje. Lakan tvrdi da se moe se rei i da savremene
prirodne nauke, takoe, posjeduje paranoinu strukturu.
27
Imaginarni poredak: pitanje ega
Konceptualizaciju i analizu Imaginarnog poretka je mogue pronai u

najranijim Lakanovim tekstovima jo iz tridesetih godina prolog vijeka,
a posebno u njegovoj teoriji o stadijumu ogledala tj. o formiranju ega u
strukturi linosti. Po Lakanu, ego se formira identifikacijom sa svojom slikom
tj. odrazom u ogledalu. Naime, dijete od oko est mjeseci poinje da biva
zainteresovano za svoj odraz u ogledalu (to nije sluaj sa malim impanzom,
npr.). Beba je nemona i ne moe da se kree pouzdano, a slika u ogledalu joj
anticipira buduu koordinaciju pokreta tj. kontrolu nad sopstvenim tijelom. Ovo
iskustvo dovodi do trijumfalne radosti kod bebe, ali ono to je problematino
je da ova identifikacija sa slikom, kao samim sobom, predstavlja otuenje koje
nije mogue kasnije prevazii. Jer, ego koji se ovim putem formira je uvijek ta
idealna slika u ogledalu, ba kao to je napisao Rembo (Rimbaud) koga Lakan
citira ja je drugi. Meutim, i pored identifikacije, bebi ubrzo postaje jasno
da ta slika nije sve i ona poinje da uvia razliku izmeu imaginarnog tijela
(slike u ogledalu) i stvarnog tijela (koje i tada, ali i tokom cijelog ivota ostaje
jedna vrsta misterije, i ustvari jedna vrsta prijetnje tj. opasnosti za subjekta).
Zbog toga je, po Lakanu, ego uvijek stjecite iluzija ili obmana jer ego misli da
je ono upravo to to vidi. Ego se prepoznaje u svom odrazu, zaboravljajui da
je to ipak odraz, a ne ono samo. Stoga Lakan ne zove ego instancom psihe kao
to to radi Frojd (sjetite se id, ego, super-ego), ve ga smatra imaginarnom
tvorevinom ije je postojanje problematino, posmatrano iz perspektive onoga
to zbilja pokree osobu tj. iz perspektive nesvjesnog.
No, vano je imati na umu da Imaginarni poredak ne ukljuuje samo ono
to je iluzorno, ono to je obmana, nego i sve ono u psihi to je formirano kroz
proces identifikacije. Imaginarni odnosi su zbog toga uvijek proeti tenzijama,
zaviu, ljubomorom, agresijom. Uvijek se kroz njih postavlja pitanje jesam li
ja bolji ili gori, jesam li superioran ili inferioran? To ini imaginarne odnose
velikom preprekom u radu psihoanalize, pa je Lakan u svojim prvim seminarima
insistirao na vanosti tzv. ienja imaginarnih odnosa i uspostavljanja odnosa
koji bi bili bazirani na govoru, na diskursu, na pojavljivanju Drugog tj. pravila,
pakta, regulacija, zakona, a ne samo kroz rivalvstvo sa drugim kao alternativnim
28
egom. Takvo stanje podsjea na ono hobsovsko prirodno stanje koje je

haotino i gdje je svako svakom neprijatelj. Ono otvara i sukob po pitanju
sopstvenog identiteta jesam li ja zbilja svoj ili sam ja drugi? Iz ovakvog stanja
se po Hobsu (i po Lakanu) izlazi samo drutvenim ugovorom ili paktom koje
zastupa neki novostvoreni autoritet koji je nad svima jednako natkriljen.
Drugi psihoanalitiki termin vezan za odraz drugog sa kojim se ego
identifikuje je idealni ego (engleski the ideal ego, oznaen kao i(a) na grafiku
elje). Idealni ego predstavlja idealnu cjelokupnost i savrenost kojoj ego tei.
Na primjer - majka dri malu Hanu ispred ogledala i kae Pogledaj, to je
Hana! Zar ona nije velika djevojica?! Znai, sama instrukcija za identifikaciju
sa idealnim ego dolazi od Drugog. Hana se identifikuje ne samo sa slikom u
ogledalu, nego i sa izreenim oznaiteljem velika djevojica. Drugi, dakle,
odreuje mjesto za novog subjekta u postojeem Simbolikom poretku. Svi
oznaitelji sa kojima se novi subjekt identifikuje dolaze od Drugog. Drugim
rjeima, nije da Hana treba da misli o sebi kao velikoj djevojici, ona je ve
oznaena od strane Drugog kao takva, i ona to jeste. Ili, to bi rekao Lakan, ja
u postati ono to sam ve za Drugog bio.
Uz ovakvu imaginarnu identifikaciju, postoji i simbolika identifikacija
koja predstavlja identifikaciju sa nekom specifinom crtom (osobinom) Drugog.
Dakle, Drugi nije reduciran na malog drugog (francuski autre) tj. drugog kao
potencijalno jednakog, kao subjekta rivalstva, ve se identifikacija vri samo sa
komponentom Drugog koji, sam po sebi, predstavlja poredak koji prevazilazi
subjekta. Ova vrsta identifikacije, na primjer, objanjava vanost vojnih medalja
ili zastava, jer one bi bile samo bezvrijedan metal ili krpe da ne predstavljaju
neto vie od samog subjekta (domovinu, ovjeanstvo, itd). Psihoanalitiki
termin za skup specifinih osobina Drugog sa kojima se subjekt identifikuje je
ego-ideal (na grafiku elje oznaen kao I(A)).
Kao to se moe vidjeti na ovom grafiku, simbolika putanja subjekta
($ prema I(A)), koju psihoanaliza kroz svoje djelovanje nastoji da oslobodi
prepreka, nailazi na putanju imaginarnih odnosa (i(a) prema m) koji
29
predstavljaju tendenciju ega da (pokuava da) gospodari drugim (ova tendencija

ega je uzronik emocija kao to su ljubomora, zavist, ljutnja, bijes, itd). Pa i
psihopatolokog sindroma burnout-a na poslu kao to pokazuje studija
profesora Verhegea i njegovog kolege Stina van Hojlea (Stijn van Heule). Stoga
se moe rei da u subjektovoj psihi vlada sukob izmeu idealnog ega i egoideala. Ego-ideal je ono to Drugi oekuje od subjekta da bude. Sastoji se od
ideala Drugog koje je subjekt internalizovao tj. uzeo kao svoje.
Ovdje je potrebno podsjetiti i na jedan od prvih Lakanovih grafika (tzv.
schema L iz Seminara broj 3) koji je imao dvije ose: Imaginarnu (izmeu ega i
idealnog ega) i Simboliku (izmeu subjekta i Drugog). Posao psihoanalitiara
je da izbjegne imaginarno poistovjeivanje subjekta sa njim i da se pozicionira
na mjestu Drugog kako bi se analizirani subjekt (Lakan izbjegava termin
pacijent) oslobodio pritiska sopstvenog ega. Psihoanalitiar kao Drugi, dakle,
nije partner subjektovom egu i to ga ini kljuem za rjeavanje psiholokih
trauma u simbolikoj ravni. Drugi je taj koji konstituie samog subjekta, pa
ga subjektovo otvoreno suoavanje sa njim moe navesti i da ga redefinie tj.
konstituie na drugi nain. Frojd je metaforiki tvrdio da je to simptom zrno
pijeska u ostrigi koje je postalo biser. Psihoanaliza moe da raspri imaginarni
biser, ali ne moe da izbaci zrno pjeska. To zrno pijeska je ovjekova uslovljenost
jezikom, a jezik predstavlja smrt stvari. Ostaje pitanje kakvo bie jezik moe
stvoriti? Kada bi mogao da stvori potpuno tjelesno bie tada bi se prevaziao
prvobitni fundamentalni dualizam.
Potreba, zahtjev, elja
Potreba je stvar fizioloke prirode, kao na primjer e i glad. Zahtjev je

potreba artikulisana rijeima. Ono to preostane kada se od zahtjeva oduzme
potreba Lakan naziva eljom. Veza izmeu A i s(A) predstavlja subjektov zahtjev,
a tapacirovim avom Drugi odreuje znaenje tog zahtjeva. Jasno je, dakle,
da je zahtjev uvijek adresiran nekome i da se tako kroz jezik uspostavlja jedan
intersubjektivan, mada, sa strane subjekta zavisan i neravnopravan, odnos. U
sutini, tvrdi Lakan, svaki zahtjev zadrava strukturu primarnog zahtjeva koji
je zahtjev za ljubav (iz faze formiranja subjektivnosti). Meutim, zbog prirode
30
oznaitelja kojima se zahtjev artikulie, nijedan ga objekt koji Drugi moe

ponuditi ne moe potpuno zadovoljiti. Zato i dolazi do izraaja ono to Lakan
naziva dijalektikom elje.
Pitanje koje mala beba postavlja je kako da privue panju Drugog, kako
da ona bude neto za tog Drugog jer od njega zavisi ispunjenje njenih zahtjeva.
Dakle, sutinsko pitanje ovdje je Che vuoi? to eli od mene? to ja treba
da budem da bih dobio tvoju ljubav? Prva pojava anksioznosti tj. tjeskobe se
deava pri potrazi za odgovorom na pitanje koja je to zbilja elja Drugog. I kako
se zatiti od te dominantne elje jer povladavanje njoj znai otuenje? Ono to
je potrebno je ogranienje, zakon, pojava Treeg, i uspostavljanje sopstvene
elje. U ovom procesu kljunu ulogu igra tzv. tranzicioni/prelazni objekt kako
ga je nazvao britanski psihoanalitiar Vinikot (Winnicot). To je jedan objekt
(predmet) koji postaje od izuzetne vanosti za dijete (npr. neka lutka kada ide da
spava). Ovaj predmet je neto izmeu dijela sebe i dijela spoljanjeg svijeta, on
je negdje izmeu. Dijete ga osjea kao dio sebe, a opet je jasno da veza sa tim
predmetom nije kao sa dijelovima sopstvenog tijela. Ovaj predmet omoguava
djetetu da izbjegne totalnu dominaciju od strane Drugog, u neku ruku ga titi
od anksioznosti (kao neka vrsta talismana). Tako poinje da se odvija proces
psiholokog odvajanja, koji nikad nije dovren do kraja.
Zbog toga to subjekt oekuje od Drugog (majke) da mu kae to eli,
a ova to ne moe zbog toga to ni sama nije sigurna (jer to zavisi od njenog
odnosa prema sopstvenim roditeljima, i tako unazad generacijama), subjekt
stvara sopstvenu fantaziju kao odgovor na tu enigmu (Lakan grafiki predstavlja
formulu fantazije sa $a). Neko, na primjer, ima fantaziju da je prisutan na
sopstvenom sprovodu (analogna situacija sa pozitivnim zavretkom koje oslikava
oigledno uvaavanje subjekta od strane Drugog se moe vidjeti u filmu Its a
wonderful life).
31
Objekt malo a
Ovo a u formuli za fantaziju ($ predstavlja subjekta) koje Lakan naziva

objekt malo a definie se kao objekt koji je uzrok elje, a ne samo kao objekt
prema kojem elja tei. To su unaprijed izgubljeni ili nepovratni objekti (npr.
pogled, glas), i Lakan ih esto oznaava sa znakom minus. Oni se stoga i ine
dragocjenijima nego svakodnevni objekti kojima smo okrueni. Lakan, takoe,
definie objekt malo a kao objekt nagona. to je nagon? U seminaru broj 11,
Lakan ubraja nagon u etiri temeljna pojma psihoanalize. Nagon se moe
moda najprostije definisati kao pojam koji vezuje tijelo i oznaitelje. Nagon
je vezan za dio tijela koji mu omoguava zadovoljenje, tzv. erogenu zonu.
I samo postojanje erogene zone, pa i bilo kakvog zadovoljstva, je povezano
sa intervencijama Drugog. Tako je u psiho-seksualnom razvoju Frojd isticao
vanost oralnog, analnog i, kao posljednju etapu, genitalnog nagona. Lakan je
dodao i nagone gledanja i sluanja, vezanih za oi i za uho. Ono to je vano
imati na umu je da nagoni nijesu nikada u potpunosti integrisani kao to ni
znaenje bilo kojeg oznaitelja nikada nije konano. Stoga su i nagoni podloni
promjenama svojih trajektorija.
Da li je objekt malo a oznaitelj? Lakan se i ovom tematikom bavi u
Seminaru broj 11. Objekt malo a nije oznaitelj jer on, kao to smo vidjeli
u formuli za fantaziju, daje prividnu konzistenciju subjektu tj. obeava da e
omoguiti prevazilaenje strukturne podjeljenosti u subjektu. Objekat malo a
igra odluujuu ulogu u prenosu/transferu tj. zaljubljenosti. Lakan je posvetio
cijeli seminar (Seminar broj 8) razradi i objanjavanju uloge objekta a u
ljubavnim avanturama. U svakom sluaju, ovaj objekt je neto unikatno to
predstavlja sutinu privlanosti i opravdava izbor odreenog partnera, ali ga
je nemogue definisati rijeima. Lakan meu najupeatljivije oblike ili tipove
objekta a ubraja pogled i glas. On pravi razliku izmeu oka i pogleda. Pogled je
ono to osjeamo na sebi kada nam je neprijatno. Odakle dolazi pogled? Pogled
je nemogue lokalizovati npr. kao kad neko ima dilemu to da obue, iz ije
perspektive on ili ona gledaju na sebe, i gdje je taj neko koji ih gleda? Moe li se
sam pogled pogledati u ogledalo?
32
Sutina neurotske fantazije je vjerovanje da je objekt a koji je uzrok elje u

stvari objekt zahtjeva i da se kao takav moe pronai ili dobiti ili imati u svom
posjedu. Moe li se pogled ili glas imati u svom posjedu? Time neurotiari ele
da prikriju fundamentalni nedostatak tj. neminovnu podjeljenost subjekta. S
druge strane, neurotiari ive u konstantnom uvjerenju frustracije da im
nedostaje neto to bi, kada bi ga imali, uinilo da sve doe na svoje mjesto
i da se ivi sreno do kraja ivota. Neurotiari, ipak, ne odbacuju elju tj.
nedostatak koji je dokaz elje jer bi to dovelo u sumnju samo njihovo postojanje
kao subjekta. Oni taj nedostatak jednostavno ele da potisnu i da se pretvaraju
da ga nema.
Cilj psihoanalize nije da omogui to neto to treba da nas uini srenim i
potpunim, jer tako neto ne postoji. Naprotiv, cilj psihoanalize je da nas suoi sa
samim nedostatkom, sa uvianjem da objekt a nije onaj objekt za kojim tragamo
da nas ispuni (objekt zahtjeva) nego neophodna komponenta nae fantazije o
ispunjenju. Pol Verhege citira Nikosa Kazantzakisa koji u svojoj autobiografiji
Izvjetaj Greku ukazuje na to da je istinski spas (u duhovnom znaenju te rijei)
oslobaanje od same ideje spasa.
Slino su i Marks (Marx) i Engels, u svojim ranim radovima, tvrdili da je
jedan od najvanijih preduslova slobode mogunost este promjene drutvenih
funkcija. Poznat je citat iz njihovog djela Njemaka ideologija gdje oni govore
o ivotu gdje bi mogli da radimo jednu stvar danas, a drugu sjutra, da (citat)
idemo u lov ujutro, na ribanje popodne, uvamo stoku predvee, a vodimo
intelektualne razgovore poslije veere, bez da nam bilo to od toga postane
stalno zanimanje.
33
34
Strukture subjektivnosti
Po Lakanu, postoje tri strukture subjektivnosti ili tri strukture odnosa

izmeu subjekta i Drugog. To su psihoze, perverzije i neuroze, nastale kroz tri
fundamentalna psihika procesa: psihoze kroz primarno zatvaranje (foreclosure),
perverzije kroz odbacivanje (disavowal) i neuroze kroz potiskivanje (repression).
Ono to se naziva normalnou ili zdravim mentalnim stanjem je
u svojoj strukturi vie ili manje uravnoteena neuroza. Sutina neuroze je u
mehanizmu potiskivanja, a ko moe rei da u svom svakodnevnom ivotu ne
potiskuje pojedina saznanja ili emocije?
Psihoze
Namjeravam da govorim detaljno o svakoj od ovih struktura. Zapoinjem

sa psihozama jer one predstavljaju najvei stepen poremeaja izmeu subjekta
i Drugog. Do njih dolazi u najranijim etapama formiranja subjekta tj. u etapi
uspostavljanja odnosa izmeu tek roene bebe i jezika tj. Simbolikog poretka
u kojem se beba raa. Postojanje psihoze pokazuje ozbiljno naruene odnose
izmeu prvog Drugog (najee majke) i drugog Drugog (najee oca). Lakan
tvrdi da je upravo ono to dovodi do psihoze slabost ili nepostojanje drugog
Drugog tj. Treeg, dakle, instance koja bi mogla da razdvoji bebu od majke,
koja bi bebu zatitila od majinske elje i omoguila joj da pone da razvija svoj
identitet. Psihotinoj osobi nedostaje kljuni oznaitelj na bazi kojeg bi mogla
da se integrie u ve postojei Simboliki poredak. Lakan taj oznaitelj naziva
Ime-oca ili na originalnom francuskom Nom-du-pre koje kad se izgovara
zvui isto kao i Non-du-pre tj. kad otac kae /ne/, to i jeste sutina njegove
intervencije, dakle, zabrana. Kao to sam ranije napomenuo, Frojd je smatrao
da se ta zabrana vie odnosi na elju djeteta, a Lakan da se ona odnosi na elju
majke. Najee se psihoze i deavaju u situacijama kada majka vidi dijete kao
neku vrstu kompenzacije za sopstvene frustracije. U tim sluajevima, identitetu
djeteta nije dozvoljeno da bude formiran. Koristei lakanovsku terminologiju
35
moe se rei da dijete ivi potpuno otueno tj. da je postalo manje-vie

instrument elje i uivanja (jouissance) Drugog. To znai da je i djetetov odnos
sa samim jezikom specifian, pa se stoga u psihozi zapaaju mnogi poremeaju
u izgovoru i korienju rijei. Zbog nedostatka utemeljenosti u Simbolikom
poretku, realnost je za psihotiare izuzetno fluidna, to znai da obiluje
obmanama ula kao to su razliite vrste halucinacija. Lakanovski komentatori
kao to su Paul Verhege i ameriki profesor Brus Fink (Bruce Fink) navode da
su halucinacije mogue i kod neuroza (posebno kod histerije), ali da je razlika
izmeu neurotiara i psihotiara to to ovaj drugi u njima ne vidi halucinacije.
Naprotiv. Uvjeren je da je to to vidi ili uje stvarno. To i jeste jedna od kljunih
fenomenolokih razlika izmeu dvije strukture. Naime, dok se neurotiar moe
uzeti kao simbol sumnje i neuvjerenosti (krivice ili kolebanja), psihotiar je
apsolutno uvjeren u ono to govori i radi. Za njega ili nju ne postoje oznaitelji,
nego samo znakovi tj. elementi koji imaju zacimentirano, fiksirano znaenje.
Zbog toga u svom svakodnevnom ponaanju, kao to pokazuju mnoge studije
sluaja i izjave samih psihotiara, oni imitiraju druge, ne mogu da stvore
sopstvene obrasce ponaanje, ne shvataju to je to metafora. Kako u Seminaru
broj 3 Lakan kae za sudiju dr rebera, iji je sluaj prouavao Frojd na osnovu
reberovog sopstvenog pisanog iskaza sadranog u knjizi Memoari moje nervne
bolesti, on jeste pisac, ali sigurno nije pjesnik.
Dakle, u psihozama ne postoji proimanje izmeu subjekta i Drugog (gdje
su priznati i poznati nedostaci i jednog i drugog tj. njihova fundamentalna
podijeljenost) ve je Drugi vien kao neko ko se potpuno iz vani (spolja)
konfrontira sa subjektom i hoe da zauzmem njegovo mjesto. Svijet psihotiara
je svijet nepomirljivih suprotnosti (ili ja ili oni) i bez uravnoteenog razrjeenja.
To i jeste sutina paranoje gdje paranoina osoba vjeruje da su se svi urotili
protiv nje tj. da je ona sama apsolutni Drugi, razliita od svega to se oko nje
deava. Suprotna paranoji je druga vrsta psihoze erotomanija kada se ja
potpuno predaje Drugom, postaje Drugi i tako zauvijek iezava. U osnovi,
moe se rei da zbog toga to psihotiar, kroz nepojavljivanje Imena-oca,
nije integrisan u konvencije datog simbolikog poretka, on ili ona moraju da
stvore svoj sopstveni Simboliki poredak. To je i razlog to je konani rezultat
psihoze izgraivanje jedne totalne sveobuhvatne iluzije (delusion). Na primjer,
36
reberova iluzija je bila da se transformisao u enu Boga i da e on Bogu da

izrodi novu ljudsku rasu koja e zavladati svijetom. Traene garancije porijekla
(oca) se mogu vidjeti i u psihotinim iluzijama da je neko Napoleon, Isus Hrist,
itd. ili sin ili kerka znaajnih linosti.
to se tie (kognitivne) inteligencije, ona nije povezana sa strukturom
subjektivnosti. Dakle, postoje i glupi i pametni psihotiari, perverznjaci
ili neurotiari. Postoje primjeri izuzetno nadarenih psihotiara Isak
Njutn (Isaac Newton), Ogist Kont (Auguste Comte), Vinsent van Gog
(Vincent van Gogh), August Strindberg, Don Ne (John Nash). Mnogi
psihotiari spretno imitiraju ono to se naziva normalno ponaanje tako
da ostaju skriveni iz perspektive povrinskih odnosa, kakvi i jesu u sutini
meuljudski odnosi na poetku XXI vijeka.
Perverzije
Jasno je da sam termin perverzija u svakodnevnom govoru konotira

prisustvo neijeg moralnog suda. On, takoe, konotira i krenje uspostavljenih
normi. Pravo pitanje je, meutim, ko te norme uspostavlja, ko se uzima za
mjerilo kojim se mjeri i odreuje pozicija svih drugih. Pol Verhege navodi da
se u pristupu perverziji moe uoiti nekoliko sukcesivnih istorijskih diskursa.
Naprimjer, religijsko-ideoloki diskurs prije Frojdovog vremena, pa zatim
medicinsko-psihijatrijski diskurs u kojem se obrazovao i sam Frojd tada su
na primjer svi grenici postali pacijenti, pa nama vremenski mnogo blii
socioloko-psiholoki diskurs koji je odbacio postojanje ustaljenih medicinskih
normi i doveo do dananjeg kulturno-relativistikog diskursa. Drugim rijeima,
danas je sve dozvoljeno ako postoji uzajamna saglasnost izmeu uesnika.
Ipak, ono to se podrazumijeva pod perverzijom u lakanovskoj
psihoanalitikoj teoriji ne odnosi se na odreeno ponaanje, ma kako i ma kome
perverzno ono djelovalo. Za Lakana je perverzija (kao i psihoza i neuroza)
struktura subjektivnosti tj. nain ili matrica odnosa izmeu subjekta i Drugog
nastala kroz iskustva ranog djetinjstva. Dakle, perverzna struktura ne mora
da vodi onome to odreena zajednica naziva (neijim drugim) perverznim
37
ponaanjem. Naime, teko da e bilo koja zajednica oznaiti svoje sopstveno

ponaanje kao perverzno.
Kao i uvijek, Lakanove poetne teze polaze od Frojda. Mnotvo parcijalnih
nagona koji usmjeravaju tj. daju pokretaku energiju (tehniki termin, libido)
svakoj ljudskoj aktivnosti uslovilo je da Frojd nazove ljudska bia polimorfnoperverznim. Frojd je smatrao da je Edipov kompleks upravo ona struktura koja
pravi red u nagonima i omoguava nastavak funkcionisanja civilizacije (normi
naih oeva). Pitanje se, naravno, postavlja to se deava ako tog Edipovog
kompleksa tj. potinjavanja spoljnom autoritetu drugog Drugog (Treeg, oca)
nema ili nije razvijen u dovoljnoj mjeri.
Tokom ranijeg predavanja, objasnio sam da je struktura psihoza ona koja
pokazuje potpuno odsustvo tog za socijalizaciju potrebnog drugog Drugog.
Perverzija je neto to se moe strukturalno vidjeti kao pola puta izmeu psihoze i
neuroze dakle, izmeu toga da nema Drugog (tj. da je Drugi subjektu potpuno
strani totalitet) i toga da je Drugi previe integrisan u samu strukturu subjekta
(tj. sve to subjekt radi pokazuje prisustvo Drugog, sve aktivnosti ili ponaanje
je u subordinaciji Drugom ili u pobuni protiv njega). Moe se to rei i drugim
rijeima. Na primjer, u psihozi Zakon nije prisutan, a u neurozi je prisutan
(skoro) samo On. Zakon, ovdje, znai ulazak subjekta u svijet oznaitelja, u
svijet ambivalentnosti gdje se nikada ne moe doi do vrstih spoznaja, mada
se one neprestano traile. Neurotiar eli stabilnu istinu za koju bi se uhvatio/
la i koja bi mogla da prevlada njegovu ili njenu kolebljivost i neodlunost.
Neurotiar koji je proao kroz psihoanalizu zna da je takvo neto nemogue i
postaje spreman da prihvati fluidnost elje i ivota tj. nova iskustva i iskuenja.
Perverzija je, dakle, neto izmeu. Ovdje je Zakon samo u naznakama.
Ustvari, po Lakanu, sutina perverzije je da subjekt pokuava da navede Drugog
da Zakon konano uspostavi. Cilj svih subjektovih aktivnosti moe se sagledati
upravo u tom smjeru. Subjekt kao da se pita to ja mogu da uradim da bih
postavio granice, granice koje e me zatiti od nestanka u beskonanom uivanju
(jouissance)? Lakan se slae sa Frojdom da se mehanizam koji formira strukturu
psihoze moe nazvati odbacivanje (disavowal) . Drugim rijeima, subjekt zna da
38
je neto istina, ali se pretvara kao da nije tako. Za razliku od potiskivanja, koje
se tie neke misli kojoj se zabranjuje ulazak u svijest, odbacivanje se odnosi
na percepciju neega to postoji (dakle, pretvaranje da se ne vidi ono to se
vidi). Frojd kao primjer odbacivanja navodi pristup malih djeaka koji plaei
se od kastracije tj. da e im neko oduzeti organ uivanja odbijaju da priznaju
da postoje bia bez tog organa (majka, sestre, itd.) Oni znaju da uivanju
mora doi kraj, ali to saznanje odbijaju da prihvate. To i jeste sutina fetiizma.
Feti je, zapravo, objekt kojim se pokuava opovrgnuti postojanje kastracije.
Tako je, na primjer, iek na svom predavanju u KIC Budo Tomovi naveo
primjer prijatelja kojem je ena umrla, a koji je prihvatio injenicu njene smrti
bez prevelike emocionalne napregnutosti to je izazvalo uenje kod mnogih
prijatelja, ukljuujui i samog ieka. Meutim, ono to oni tada nijesu
primjetili je da je taj ovjek kad kod je priao o eni u rukama drao malog
hrka koga su ena i on zajedno odgajali. I tako, od kada je hrak uginuo, on je
imao nervni slom i pokuao samoubistvo. Ukratko, hrak je igrao ulogu fetia
kojim se iekov prijatelj branio od saznanja da je njegova ena zauvijek nestala
tj. od posljedica smrti drage osobe.
Fetiem se moe smatrati sve to stabilizuje neku psiholoku situaciju i
postavlja granice koje omoguavaju uravnoteeno psiholoko funkcionisanje.
Paradoks perverzije je u tome to u perverziji, za razliku od neuroze, sam subjekt
mora smisliti nain i sprovesti u djelo aktivnosti koje e navesti Drugog da
uspostavi granice. Drugim rijeima, kao to pokazuju klinike studije, perverzni
subjekt je sklon realizaciji svojih fantazija u kojima i on i drugi igraju strogo
zacrtane uloge. Ono to ini perverznu strukturu bizarnom je neprestano
ponavljanje jednog te istog scenarija. To se posebno vidi u strukturi masohizma
(kojeg uz sadizam, fetiizam, voajerizam i ekzibicionizam, Lakan ubraja u
primarne manifestacije perverznog subjekta).
Ono to mene posebno zanima kao predmet prouavanja i o emu sam
napisao nauni rad koji e biti predstavljen na svjetskom kongresu politikih
psihologa u San Francisku je mazohizam u politikom ponaanju. Mazohistiko
politiko ponaanje je, po onome kako ga definiem, svako politiko ponaanje
u kojem sudionici svojevoljno trae bol i patnju usmjerenu prema njima samima
39
da bi ostvarili svoje politike ciljeve. Ono ukljuuje svojevoljnu odluku da se

ugrozi sopstveni ivot i sloboda, a to se tie konkretnih primjera, mislim na
itav niz drutvenih pojava od trajka glau i bombaa-samoubica do politikih
fenomena bjekstva od slobode koji se sve ee sreu i u najrazvijenijim
zemljama. Lakanova teza, to se tie mazohizma je da on oznaava napor koji
ini subjekt da uspostavi prijeko potrebne zakonomjernosti tamo gdje ih ranije
nije bilo. Drugim rijeima, moe se zakljuiti da je mazohistiko ponaanje jedna
vrsta provokacije da se napravi autonoman politiki prostor koji do tada nije
postao tj. nije mu bilo mogue/dozvoljeno da postoji. Stoga je i sam mazohista
prinuen da stalno ponavlja svoje aktivnosti jer jednostavno struktura koja mu
je potrebna ne postoji i ne moe se stabilno uspostaviti na nain koji je on ili ona
odabrao da je stvara. Naravno, ovdje se radi o strukturama dugog trajanja. Na
primjer, u sluaju jednog kolektiva ili zajednice govorimo u strukturama koje
ukljuuju nekoliko generacija. Slino je i na individualnom nivou, jer studije
sluaja koje navode poznati psihoanalitiari pokazuju da uzrok mazohizma
treba traiti u neuravnoteenim i generalno loim odnosima izmeu djeteta
i njegovog prvog staratelja (najee majke). Na primjer, kada se majka ponaa
prema dijetetu na kapriciozan nain, pa dijete nikada ne zna kako da privue
majinu panju, ako ve ne i ljubav.
Lakan, koji o mazohizmu najdetaljnije govori u Seminaru broj 10,
posveenom tjeskobi, ne slae se sa Frojdovom podjelom mazohizma u tri grupe
erotogeni (seksualni), enski i moralni. Lakan tvrdi da postoji samo jedna
struktura mazohizma koja nije vezana bilo za seksualnost, bilo za moral, bilo za
pol, koja ini da je u svojoj sutini mazohistiko ponaanje na strani aktivnosti,
a ne, kako ga je vidio Frojd, na strani pasivnosti. U neku ruku, moe se rei da
mazohista sam organizuje svoju predstavu i odreuje uloge, ak i onome ili onoj
koja treba da ga mui. Mazohizam se, kae Lakan, ne tie toliko bola i patnje
koliko potrebe za kontrolom. Jasno se to vidi na sluaju osobe ije je ime odabrano
od strane njemakog istraivaa Kraft-Ebinga (Krafft-Ebing) da konotira cijeli
fenomen Leopold fon Saher-Mazoh (von Sacher-Masoch). Saher-Mazoh je u
svom ivotu, kao i kroz glavne likove svojih knjiga, manifestovao mazohistiko
ponaanje. Ko je, meutim, odredio kako treba da izgleda i ponaa se ona koja
e ga muiti? Opet on sam. Zato njegova Venera treba ba da nosi krzno, a
40
ne neki drugi vid odjee? Upravo njegov najpoznatiji roman nosi naslov Venera
u krznu, a kasnije je to dovelo do toga da krzno postane simbol odjevanja
muiteljica mazohista (koji uvijek svoje muenje do tanina isplaniraju). Kako
kae Teodor Rajk (Theodor Reik), Frojdov student koji je napisao veliku studiju
o mazohizmu, postoje tri nedjeljive komponente mazohistikog ponaanja 1.
unaprijed izmiljena fantazija, 2. faktor iekivanja, i 3. demonstrativni aspekt.
Znai, sve se uvijek radi za neke svjedoke. Svaki mazohista trai publiku, bez
publike i njegov ili njen in potpuno gubi smisao. Zato su mazohizam i narcizam
(ljubav ili velianje samog sebe) uvijek tijesno povezani, iako to na povrini i ne
izgleda ba tako (npr. bombai-samoubice).
Lakan se ne slae sa tvrdnjom koju je prvi iznio Kraft-Ebing, a koju je ponovio
i Frojd, da je sadizam suprotan mazohizmu i da su sadista i mazohista idealan
par. To se samo tako ini, ako nema udubljivanja u mazohistiku dinamiku.
Naime, psihoanalitike studije pokazuju da je primarna elja mazohiste da kroz
kontrolu itave situacije navede Drugog da nametne pravila koja mazohista sam
eli postaviti. Dakle, Drugi je u ovom sluaju manje-vie igraka u rukama
mazohiste. Jasno je odmah da sadista ne bi prihvatio da bude bilo ija igraka,
jer sutina sadizma je nametanje sopstvenih pravila Drugom. Sadista se donekle
poistovjeuje sa Drugim koji namee pravila i zbog toga imamo na djelu itav
niz surovosti i razliitih vrsta tortura kojima se on koristi. Meutim, ono to
spaja mazohizam i sadizam, i to ih ini perverznim strukturama subjektivnosti
je to to im je cilj da izazovu tjeskobu tj. anksioznost kod Drugog. Sluajevi
sadizma, i to ne samo u knjigama markiza de Sada (marquis de Sade), nego i u
iroj drutvenoj sferi, ukazuju da sadista eli da kroz svoje postupke, kako kae
Lakan, izoluje tj. uini vidljivim i oskrnavi objekat koji je uzrok elje Drugog.
On eli da dominira Drugim do te mjere da mu uzme ono to mu ini ivot
vrijednim ivljenja, najveu dragocjenost u ivotu, ono to za njega predstavlja
sopstveni objekt malo a. Primjer muenja Ibrahima ikia kojemu su muitelji
tvrdili da mu u drugoj sobi, iz koje su se uli krici, siluju enu i ubijaju djete, je
stravian primjer sadistikog djelovanja i perverzne strukture subjektivnosti u
crnogorskoj nedavnoj prolosti.
41
Neuroze
Frojd je tvrdio da je primarni cilj psihoanalize terapija neuroza. Osnova

neuroze je potiskivanje neeljenih emocija i sa njima vezanih situacija (tzv.
traumatinih situacija) i njihovo dranje daleko od svijesti. Meutim, poto
potiskivanje zahtijeva veliki napor i troenje psihike energije, organizam tei da
se od potiskivanja oslobodi i da tako oslobodi sve to se dri zatoeno. itava
Frojdova metapsihologija je zasnovana upravo na ovoj ideji da organizam u
svom funkcionisanju tei smanjenju tenzija i inerciji (to je taj uveni Frojdov
princip zadovoljstva.) U sukobu izmeu elje da neto ostane potisnuto i
tendencije potisnutog da ispliva na povrinu stvara se simptom tj. kompromisno
rjeenje koje dozvoljava da se ono to je potisnuto kae drugim rijeima. Sve bi
naravno bilo u redu da se ove druge rijei ne sastoje od tzv. psihosomatskih
poremeaja. Naprimjer, kod histerije su predominantni somatski poremeaji,
kao munina, glavobolja, kaalj, itd., dok se kod opsesivne tj. prisilne neuroze
ee deavaju psihike prisile tj. rituali (npr. misli i radnje koje se besmisleno
- ponavljaju, snane emocije niotkuda, itd.). I jedan i drugi tip neuroze su
praeni poremeenim odnosom prema stvarnosti. Neurotiar, moe se rei, ivi
u svojim fantazijama. Kao to emo vidjeti, te fantazije se strukturalno razlikuju
kod dva bazina tipa neuroze, ve pomenute histerije i opsesivne neuroze.
Naime, iako je potiskivanje osnovni mehanizam stvaranja neuroze, kljuna
razlika izmeu ova dva tipa neuroze je odnos izmeu subjekta i Drugog. Kod
opsesivne neuroze, subjekt ini sve to je u njegovoj moi da ospori postojanje
Drugog. Subjekt odbija da prihvati svoju zavisnost od elje Drugog i ne eli da
prizna postojanje nesvjesnog. On (najee je to mukarac) vjeruje da posjeduje
konano znanje o nekoj pojavi. Na kolektivnom nivou, Lakan pronalazi diskurs
opsesivca u diskursu univerziteta. Kao to emo vidjeti u narednom predavanju,
sutina ovog diskursa je iluzija da je totalno znanje mogue. Opsesivac se
identifikuje sa svojim egom, pa za njega postoje samo oni mentalni procesi
kojih je svjestan. Mislim, dakle postojim je tipina opsesivna ideja. Bez misli,
ili tamo gdje ne misli, on i ne postoji. Opsesivac ini sve da se zatiti kao subjekt
i zbog toga se najvie boji elje, posebno svoje sopstvene elje. Jer sutina elje
je nedostatak, a on ne eli priznati da tog nedostatka ima. Zbog toga Lakan
42
i kae da je elja u opsesivnoj neurozi nemogua. to to znai u konkretnom

sluaju, pokazuje Frojdova studija ovjek-Pacov. Sve prisilne misli i radnje
(rituali) kojima je ovaj Frojdov pacijent podvrgao svoj svakodnevni ivot bile
su posljedica napora da se ne suoi sa svojim nedostacima, a najvie sa svojim
eljama u kojima je Drugi igrao vanu ulogu.
Nasuprot opsesivnoj neurozi, histerija pokazuje drugaiji odnos izmeu
subjekta i Drugog. Koliko se opsesivac trudi da eliminie svoju zavisnost
od Drugog, toliko se histerik trudi da pokae da je Drugi zavistan od njega.
Naime, histerik (najee je to ena) pokuava da se postavi kao objekt-uzrok
elje Drugog, dakle, kao neko ko je Drugom potreban da ispuni ono to eli.
Histerik vidi sebe kao taj dragocijeni objekt (objekt malo a) koji moe da ispuni
Drugog. Svi Frojdovi pacijenti-histerici su bili ti koji su pomagali drugima koji
su bili onemoali (npr. bolesni otac Ane O. ili bolesni otac Dore). Histerika
nije strah od autoriteta, kao na primjer opsesivca, nego naprotiv, vjeruje da taj
autoritet (Drugi) zavisi od njega. Time je Drugi doveden u podreen poloaj.
Samim tim je jasno da su u strukturi svoje subjektivnosti, histerici slobodniji
od opsesivaca. Zato je Lakan tvrdio da je cilj, kao i dunost, psihoanalize da
histerizuje diskurs, odnosno, kako ja to tumaim, da otvori za subjekta nove
prostore ili dimenzije slobode.
Da bi se izbjegla zabuna i mijeanje sa perverzijom (mazohizmom), potrebno
je imati na umu da, dok perverzna osoba eli da bude objekat uivanja Drugog,
histerik eli da bude objekat-uzrok Njegove elje. Velika je razlika izmeu elje
i uivanja. Lakan je, ak, tvrdio da je elja jedna vrsta odbrane od uivanja.
To potvruju, izmeu ostalog, i stihovi Desanke Maksimovi ne, nemoj mi
prii i ljubav je lepa samo dok se eka. Kroz ove stihove moe se uvidjeti
histerina struktura subjektivnosti kod nje. Naime, histerik izbjegava uivanje
da bi mogao/mogla da uini da elja due traje. Histerik eli da eli, i zbog toga
je Lakan oznaio elju histerika kao nezadovoljenu. Dobar primjer za to je san
lijepe mesareve ene koji Frojd pominje u svojoj knjizi Tumaenje snova.
43
44
Strukture diskursa gospodar, univerzitet, analitiar, histerik
Lakanova teorija diskursa je prvi put formulisana u njegovom Seminaru

broj 17, nazvanom Druga strana psihoanalize, koji je odran od jeseni 1969. do
ljeta 1970. godine.
Naime, Lakan vee strukture jezika sa strukturama drutvenih odnosa i to
kroz koncept diskursa. On definie diskurs kao neto to stvara drutveni odnos
koristei jezik. Diskurs je neto to stvara vezu izmeu najmanje dvije osobe ili
dva subjekta i podrazumijeva nepsihotini psiholoki razvoj. Zato je ovo vano?
Zato to, po Lakanu, osoba koja je psihotina nije stvorila dovoljnu distancu
prema drugoj osobi da bi mogla prema njoj da se odnosi kao sa separatnom
linou ili identitetom. Nepsihotini psiholoki razvoj podrazumijeva da drugi
postoji kao pozicija, kao separatna osoba i linost kojem se subjekt obraa.
Stoga samo one koji su nepsihotini moemo da ukljuimo u strukture diskursa
o kojima u govoriti veeras.
Dakle, da ponovim, diskurs je neto to stvara drutvenu vezu izmeu dva
subjekta, odnosno, izmeu dvije pozicije. Lakan je smatrao da se diskursi mogu
nazvati i etvoronoki aparati. Zato? Zato to je tvrdio da svaki diskurs ima
etiri pozicije i etiri elementa, i uz to, da postoje svega etiri diskursa. Broj
etiri je vaan za Lakana i moe se, ako hoete da uvedete neka metafizika
razmiljanja, uporediti, recimo, sa svetim trojstvom. Moe se rei da je Lakan
u neku ruku elio da prevazie ideju trojstva i preao na broj 4 kao najvaniji
simbol metafizike. I to posebno u periodu sredine sedamdesetih godina.
Dakle, ukratko etiri pozicije, etiri elementa, etiri diskursa.
Agent -> Drugi
Istina Proizvod
Prva pozicija pozicija onog koji govori Agent
Druga pozicija pozicija onog kojem se govori Drugi
45
Ove dvije pozicije su na nivou svjesnog.

A druge dvije, ispod crte, na nivou nesvjesnog.
Prva pozicija to se deava, kakve efekte to obraanje proizvodi Proizvod
Druga pozicija da li je to to se govori u skladu sa Istinom cijelog procesa.
etiri elementa se stavljaju u etiri pozicije. U skladu sa tim dobijamo etiri
razliita diskursa, etiri razliite strukture:
Prvi element Glavni oznaitelj S1. Oznaitelj je neto to oznaava
ili predstavlja subjekt ostalim oznaiteljima, na primjer zastava koju su na
Mjesec zaboli ameriki astronauti je oznaitelj moi amerike imperije. Glavni
oznaitelj, po Lakanu, postoji i u individualnom smislu. Svako individualno
nesvjesno je strukturisano nekim oznaiteljem koji ini okosnicu identiteta date
osobe.
Drugi element Znanje skup svih drugih oznaitelja S2. Da nastavim
sa mojim primjerom, ako uzmemo zastavu na Mjesecu kao oznaitelja
amerike moi, kao ostale oznaitelje moemo uzeti McDonalds, Coca-Colu,
Hollywood, itd. sve ostalo to predstavlja ameriku imperiju drugim dravama
na planeti.
Trei element Subjekt - $. Lakan je odabrao ba ovaj znak da predstavi
subjekt da bi jasno stavio do znanja neminovnu podijeljenost subjekta izmeu
svjesnog i nesvjesnog (dakle, slovo S podijeljeno u dva dijela). Na primjer, kad
god neko govori on u veini sluajeva zna to je rekao, ali svoju motivaciju ne
zna u potpunosti.
etvrti element Objekt-uzrok elje (objekt malo a), objekt za kojeg
subjekt kad na njega naie vjeruje da je pronaao ono to moe da ga ispuni.
Ovo je objekt subjektove fantazije ispunjenja, objekat koji obeava da moe da
prevazie subjektovu podjeljenost (grafiki, po Lakanu, $a).
A sada nam ostaje glavno pitanje kako ovi elementi i pozicije utiu jednu
46
na druge da bi formirali ono to bih nazvao diskurse poslunosti i diskurse

neposlunosti?
Prvi diskurs poslunosti diskurs gospodara

S1 > S2
$
a
Kakav se odnos uspostavlja izmeu dvije osobe diskursom koga je Lakan
nazvao diskursom gospodara? Da vidimo strukturu: glavni oznaitelj S1 je u
ulozi onog koji govori, on tei da postane znanje S2 druge osobe, neto to
drugi mora da zna. Zar ovo ne zvui manipulativno, a pomalo i nasilno? To
je, ustvari, struktura jedne komande, naredbe. Komanda jedne osobe (izraena
kroz glavni oznaitelj) je nametnuta kao ono to mora da bude vano drugoj.
To je ono to gospodar hoe. Takav je pristup sile. Lakan kae to vidimo na
svjesnom nivou jedan nareuje drugom.
to se deava na nesvjesnom? Zato taj gospodar hoe da drugi ispunjava
njegovu naredbu? Lakan kae da se kroz tu naredbu proizvodi objekatuzrok elje (a). Druga osoba prihvatajui naredbu stvara objekt zadovoljstva
gospodaru. Meutim, ono to je skriveno u nesvjesnom, a to je kako se u
strukturi moe vidjeti istina diskursa gospodara je to da je on, i pored svoje
svjesne dominacije, jedan podjeljeni subjekt ($). Gospodar se svjesno predstavlja
kao glavni oznaitelj, a nesvjesno je onaj koji nee da prihvati da ima ikakvih
nedostataka, ili da je nemoan, ili ak u milosti drugog. Na primjer, moemo na
ovaj nain sagledati istorijski odnos izmeu gospodara i roba. Naime, gospodar
zavisi od roba jer ovaj proizvodi sve to gospodaru treba, a gospodar odbija da
to prihvati na svjesnom nivou i koristi fiziku represiju da se ne bi otkrilo da je
ustvari nemoan. Ovdje, dakle, vidimo neto to je istorijska injenica, a takoe
i neto to se deava u svakodnevnom ivotu kroz diskurs ropske poslunosti.
Lakan tvrdi da se modernizacijom sveukupnih drutvenih odnosa diskurs
gospodara na kolektivnom nivou mijenja u naredni diskurs u nizu. Naime,
47
strukturalno gledajui i u tome je ljepota ovih lakanovskih struktura rotira

se diskurs gospodara za devedeset stepeni ulijevo i dobijamo novi diskurs. Kao
to ete vidjeti, svi diskursi se transformiu jedni u druge pomjeranjem za
devedeset stepeni ulijevo.
Moe se rei da se diskurs gospodara transformie na kolektivnom nivou u
neku vrstu demokratije, i u odnosima ima mnogo manje tzv. pater familiasa, i
mnogo vie ljudi pokuavaju da ubjeuju jedni druge.
Tako dolazimo do Drugog diskursa poslunosti koji je Lakan nazvao
Diskurs Univerziteta ili Diskurs Opsesivca
Drugi diskurs poslunosti - diskurs univerziteta ili diskurs opsesivca
S2 > a
S1
$
Dakle, u poziciji subjekta (onoga koji govori) nalazimo znanje (S2) koje
pokuava sve da zna. Opsesivac na individualnom nivou ili univerzitet na
kolektivnom nivou je neko ko misli da moe da ima ili da postigne totalno
znanje. Neko ko misli da moe da naui sve ili da ima odgovore na sva pitanja.
Ovaj neko ne koristi silu ili naredbu da bi dobio ono to eli od drugog nego
injenice, podatke, statistiku i ostalo to se smatra elementima moderne nauke.
Ali, ono to se deava, ak i na svjesnom nivou, je zavoenje znanjem. Drugi
se, kao to vidite, pojavljuje kao objekt-uzrok elje. Evo, na primjer, kako
Lakan vidi odnos studenata i predavaa na univerzitetu. Po Lakanu, predava
pokuava da svojim znanjem zavede ili pridobije ljubav drugog tj. studenata.
Sama rije univerzitet bi se tvrdi Lakan trebala itati kao Uni-Vers-Cythera. A
Cythera je bilo ostrvo u Grkoj poznato po tome to su se njegovi stanovnici
odavali najraznovrsnijim ulnim uivanjima. Univerzitet se, dakle, moe
posmatrati kao neki skup uivanja u znanju i zavoenja znanjem. Drugi (druga
osoba) je u ovom sluaju objekt-uzrok elje, ali kada se pogleda sam proizvod
tj. ono to se proizvodi na nesvjesnom nivou, onda se moe primjetiti i jedan
pozitivan pomak iz perspektive individualnog oslobaanja. Naime, proizvodi se
48
podijeljeni subjekt ($) koji poinje da se pita o sebi, o svijetu i drugima u njemu.
Problem je, meutim, to je ta sfera ispitivanja ograniena glavnim oznaiteljem
(S1) u poziciji istine. Sutina je da je glavni oznaitelj tj. volja nekog gospodara
ipak to to na nesvjesnom nivou daje osnovu znanju univerziteta. To nametanje
postoji, iako se na nivou svjesnog to ne vidi. Na primjer student koji poinje
da se pita ne moe daleko da dogura. Kada pone da trai posao ubrzo uvidi
ogranienost i kontrolisanost svega to je uio. Skrivena istina ovog diskursa
je da je mogunost slobode ili nekog novog stvaranja ograniena i frustrirana.
Istina je negdje drugo tj. istina treba da proizae iz nekog drugog diskursa.
Zbog toga je diskurs univerziteta, ma kako nam se otvoren on inio, jo uvijek
samo diskurs poslunosti.
Da sumiramo u vezi diskursa poslunosti. Postoji mo bazirana na sili
(diskurs gospodara) i mo bazirana na znanju (diskurs univerziteta). U kojem
diskursu tj. u odnosu na koju vrstu moi su subjekti vie slobodni? Za silu je
jasno da potinjava, ali kakva je situacija sa znanjem? Tu su injenice, podaci,
nauka. No, tu je i vjerovanje da strunjak univerziteta zna to je dobro za
drugoga, i tu je sutina tiranije znanja. Znati to je dobro za drugoga, a da
on to sam ne zna. To je fantazija univerziteta na kolektivnom, i opsesivna
na individualnom planu. Sloboda je samo na povrini (pritisak je takorei u
svilenim rukavicama), ali je pritisak.
Ja bih postavio problem ovako: to se tie fizike dominacije ona jasno
postoji u diskursu gospodara tj. rob mora da radi, ali mu je ostavljena mogunost
da razmilja dok radi, njegov um je i dalje slobodan jer je ono to ga dominira
izvan njega. U diskursu univerziteta, sa druge strane, imamo ne fiziku, ve
psiholoku dominaciju, koja je bazirana na zavoenju studenti i sljedbenici
se zaljubljuju u predavae, u lidere, itd. odnosno u one koji ih manipuliu kroz
emocije. Stoga se mnogo tee osloboditi dominacije diskursa univerziteta nego
dominacije gospodara. Ovog drugog je dovoljno ubiti, a prvi, koliko god
da je mrtav, psiholoki ostaje prisutan. U frojdovskom smislu, to je i sutinka
razlika izmeu slobode Edipa i slobode Hamleta.
Sljedea transformacija na individualnom, a i na kolektivnom nivou,
49
moe doi, po Lakanu, pod uticajem psihoanalize. Kao to ete vidjeti, diskurs
psihoanalitiara je taj koji strukturalno moe da transformie diskurs univerziteta
u diskurs neposlunosti.
Opsesivac-strunjak se moe psihoanalizirati, a gospodar nikad, zbog toga
je transformacija u diskurs univerziteta neophodna. Izgleda da stvari prvo treba
da postanu gore da bi postale bolje.
Trei diskurs neposlunosti - diskurs analitiara
Dakle, diskurs analitiara predstavlju rotaciju za jo devedeset stepeni.

a > $
S2 S1
Psihoanalitiar je neko kome je znanje (S2) u poziciji istine. To je onaj koji
po strukturi diskursa posjeduje objekt-uzrok elje (a) i kome na analizu dolazi
drugi kao podijeljeni subjekt ($), odnosno neko ko ve vidi koliko je njegova
pozicija u svijetu ambivalenta i problematina i kome se ini da psihoanalitiar
posjeduje traene odgovore. Kako dolazi do promjena kod onoga koji je u
analizi? to motivie ove promjene? Subjekt u analizi misli da je pronaao nekog
ko moe da mu pomogne da ne bude vie podijeljen ve da ostvari potpuno
zadovoljstvo. Ali, pogledajmo, to se deava u poziciji proizvoda kod ovog
diskursa? Drugim rijeima, to jedna psihoanaliza proizvodi? Ona proizvodi,
kao to se vidi u samoj strukturi, nove glavne oznaitelje (S1), dakle, nove
odrednice identiteta. Kroz psihoanalizu, subjekt postaje neko ko ima mogunost
da stvori nove oznaitelje i time promijeni one oznaitelje koji su do tada njime
dominirali tj. odreivali njegov/njen identitet.
Zbog toga to struktura analize stavlja analitiara u poziciju da se ini da
posjeduje objekt dragocijen za subjekta, moe se rei da je analiza rad ljubavi.
Analiza je i borba izmeu dvije ljubavi. Ljubavi prema analitiaru i ljubavi prema
simptomu koji, takoe, daje zadovoljstvo. Jo je Frojd tvrdio da subjekt neuroze
uiva u njegovim ili njenim simptomima, pa stoga ljubav prema analitiaru
50
treba da bude jaa od postojeeg simptomatskog uivanja. Jedino tako postaje

mogue da subjekt formira neke nove glavne oznaitelje. Rad ljubavi razbija
ljubav prema simptomima, prema odrednicama uspostavljenim u ranom
djetinjstvu. Stoga, diskurs analitiara i jeste diskurs neposlunosti.
Uporedimo samo ovaj diskurs sa diskursom univerziteta. Za diskurs
univerziteta, znanje funkcionie kao mo, ali ne funkcionie kao istina.
Pogledajte jo jednom strukturu. Sa druge strane, u diskursu analitiara znanje
je u poziciji istine to podrazumijeva da je to ono znanje koje je subjektu
potrebno za autentinu konstrukciju svog ponaanja i pogleda na ivot. Moe
se rei da znanje koje subjekti stiu na univerzitetima, oni mogu upotrijebiti
kao mo, ali teko da im moe koristiti u sopstvenim psiholokim dilemama
i traganjima. Lakan je bio svjestan ovoga i nije elio da njegovi seminari budu
u diskursu univerziteta, ali zbog forme i prezentacije oni podjednako nijesu
mogli biti ni u diskursu analitiara, jer je to, prije svega, diskurs dvije osobe. S
obzirom na to, Lakan se morao opredijeliti za neku kompromisnu mjeavinu i
to je razlog to su njegovi seminari esto enigmatini, slini poeziji, dosta toga
ostaje nedoreeno ili se samo nasluuje. On je elio, koliko je to mogue, da
javno predstavi diskurs analitiara. Mnogi koji itaju njegove seminare nalaze
da su kompleksni i teki za razumijevanje, ali to je i njihova poenta - zaobien
je diskurs univerziteta i sve posljedice koje iz njega proizilaze.
No, tu nije kraj. U analizi se ne ostaje cijelog ivota, a Lakan bi namjerno
poeo da naplauje duplo nekome za koga je vidio da su mu psihoanalitike
sesije postale navika. Dakle, pitanje koje se otvara je koji je rezultat okonane
analize i u kojem diskursu govori osoba koja se najvie pribliila slobodi i
samospoznaji?
51
etvrti diskurs neposlunosti - diskurs histerika
Ovaj diskurs predstavlja novu rotaciju od devedeset stepeni i najautentiniji

diskurs neposlunosti.
$ -> S1
a
S2
Lakan tvrdi da je svrha psihoanalize da histerizuje diskurs kojim ljudi
opte jedni s drugima (dakle, to je cijela tajna). Dolazi do promjene diskursa
univerziteta kroz diskurs analitiara u diskurs histerika. To je jedan od
glavnih argumenata u mom pristupu lakanovskim studijama, jer mnogi drugi
komentatori stavljaju diskurs analitiara, a ne diskurs histerika, na kraju. Na
primjer, takav raspored ete nai i u Lakanovom Seminaru broj 20. Meutim,
tvrdim da se diskurs analitiara ne moe smatrati zadnjim po redu, jer onda
ne moe doi do svih transformacija rotacijom za devedeset stepeni, a Lakan
insistira upravo na tome. Samo ako je diskurs histerika na kraju, diskursi se na
ovaj nain transformiu jedni u druge.
Dakle, to imamo u ovom zadnjem diskursu koji dobijamo kao rezultat, ali
i svrhu, psihoanalize? Prije svega, imamo jedno stanje kritike i radoznalosti koje
postaje izvor zadovoljstva, jer se objekt-uzrok elje (a) nalazi u poziciji istine.
Podijeljeni subjekt ($) je u poziciji onoga koji govori i zbog toga je ovo prvi i
jedini diskurs u kojem dolazi do ekvivalencije subjekta i agenta. Taj subjekt koji
govori, zbog toga to govori, je osloboeni subjekt i on se svjesno i direktno
suprostavlja glavnom oznaitelju (S1) koji je u poziciji drugog. Ovdje, dakle,
imamo jednu strukturu ne samo neposlunosti nego i otvorene i svjesne pobune.
Imamo subjekta koji je kritian prema postojeim glavnim oznaiteljima,
a u isto vrijeme u poziciji proizvoda imamo pojavu znanja (S2). To je ono
znanje koje objanjava procese koji dovode do formiranja glavnih oznaitelja i
mitologija koje oni svojim postojanjem podupiru. Histerik je taj koji izgrauje
znanje kroz svoje inove. Na primjer, vraajui se primjeru amerike zastave od
ranije, histerik je onaj koji spaljuje ameriku zastavu, a kroz sam taj in poinje
da razumije kako je ta zastava postala glavni oznaitelj. Ovdje prepoznajemo
52
subjekta koji vidi kroz velove i iluzije, imamo predstavnika neega to bih nazvao
kreativni skepticizam kojem je istina glavni cilj, jer se tamo nalazi ono to ga
motivie objekt-uzrok elje. Histeriku, ak i kad to ne zna svjesno, istina je
najvea elja. Histerik ne kalkulie kad se radi o neposlunosti, jednostavno,
on ili ona ne mogu da se zaustave protiv neistine i lai, to je dio njihovog
svakodnevnog svjesnog i nesvjesnog ponaanja.
U Lakanovom diskursu histerika pronalazimo strukturu kojoj su teili
marksistiki revolucionari i teoretiari, poput Herberta Markuzea. To je
struktura nekoga ko ne moe da tolerie nepravdu. Uspjena analiza dovodi
do formiranja ovakve strukture. Po mom miljenju, stvaranje drutvene
neposlunosti proizilazi iz Lakanovih teza, a mnogi i dalje piu i vjeruju da je
Lakan konzervativni mislilac. Mislim da sam pokazao da nije tako. Lakan je
htio da pomogne ljudima da ponu da kritikuju i mijenjaju glavne oznaitelje
koji ih dominiraju, a histerik je neko ko to radi nesvjesno (bez razmiljanja) zato
to mu je objekt elje u poziciji istine. Zadovoljstvo i znanje tako postaju jedno,
a istina glavni ivotni cilj.
Spekulisau da je primjer ovakvog naina ivota definisan od strane Marksa
i Engelsa u njihovom djelu Njemaka ideologija raditi jednu stvar danas,
a drugu sjutra biti lovac ujutro, ribar u podne, uvati stoku uvee, a onda
poslije veere biti filozof i kritiar. Iz knjievnosti, tu su primjeri Pasternakovog
doktora ivaga, Kazantzakisovog Zorbe, Keruakovog Sala Paradajza i tako dalje.
Ukratko, ono to definie ovakav nain ivota je neprihvatanje podreenosti
bilo kojoj drutvenoj funkciji tj. bilo kojem glavnom oznaitelju. Fluidnost
identiteta je, dakle, sutina diskursa histerika, a ujedno i sutina drutvene
neposlunosti.
53
54
Strukture roda
Da li ena postoji?
Da bi doli do Lakanovog odgovora na pitanje da li ena postoji?,

potrebno je sagledati kako Lakan osmiljava poziciju mukarca i ene, kao
i njihove meusobne odnose. On ih detaljno razmatra u Seminaru broj 20,
u kojem prezentira tzv. grafik seksuacije. Zbog nedostatka vremena, u ovom
predavanju u samo sumirati najvanije teze ovog grafika, bez predstavljanja
samog grafika.
Dakle, prvo, Lakan odbija bioloku odreenost i definiciju roda, pa
umjesto o eni i mukarcu, govori o poziciji mukog i poziciji enskog. To znai
da se mukarac moe nai u poziciji enskog, kao to se i ena moe nai u
poziciji mukog. Lakan zasniva poziciju mukog i poziciju enskog na odnosu
koji svaka od te dvije pozicije ima prema Drugom, tj. Simbolikom sistemu u
okviru kojeg se nalazi. Jasno je, ipak, da je veina mukaraca u poziciji mukog,
a veina ena u poziciji enskog.
to se tie pozicije mukog, Lakan pronalazi najbolju analogiju za tu
poziciju u Frojdovom mitu o postanku drutva tj. mitu primarne horde. Naime,
Frojd tvrdi da je prvobitna drutvena zajednica nastala tako to su oca vou
prahorde koji je monopolisao, odnosno drao samo za sebe odnose sa svim
enama ubili sinovi. Oni su, zatim, u kajanju i osjeanju krivice nametnuli sami
sebi pravila po kojima su morali da ive. Otac je tako, iako mrtav, nastavio da
ivi u nametnutim pravila koja su dovela do stvaranja prve politiko-drutvene
zajednice. Po Lakanu, pozicija mukog je oznaena tim da uvijek ima neko ko
je, kao pra-otac, izvan datog sistema (izvan Drugog) i koji ograniava ono to se
zbiva u okviru samog sistema. Ona je zasnovana na vjerovanju da i Drugi ima
Drugog, da, dakle, postoji jedan zatvoren sistem, u kojem su odnosi rijeeni,
prirodni i ne mogu se mijenjati. Pozicija mukog je pozicija statusa quo. Ono
kako jeste je ono kako treba da bude, ona je vezana za ideju da nesvjesno ne
postoji, i stoga je, kao to sam naveo na ranijem predavanju, najea neuroza
kod mukaraca opsesivna ili prisilna neuroza. Isto tako, globalno gledano, svaka
55
monoteistika religija proizilazi iz lakanovski definisane pozicije mukog. Pa

zato se, na primjer, i kae Bog otac, a monoteizam se zasniva na odnosu oca i
sina, itd. Na kulturolokom nivou, primjetno je koliko je svijet organizovan iz
pozicije mukog. Hijerarhija postoji na svakom koraku, tu su vojske, uniforme,
vrhovni lideri, bezgreni ideolozi, itd.
to se tie pozicije enskog, ona je od samog poetka osloboena od iluzije
da taj Jedan, taj Vrhovni Autoritet, postoji. Ako govorimo o psiholokom
razvoju jedinke, onda se moe rei da ena, kako bi izbjegla psihozu, mora da
se identifikuje i sa majkom i sa ocem, dok je kod mukarca proces identifikacije
manje sloen i svodi se na imitaciju ili pobunu protiv oca. Dakle, ena zna
da jedan nije dovoljan, da uvijek postoje najmanje dva iji su interesi manje
ili vie suprostavljeni, dok mukarac misli da jedan postoji i da je dovoljan.
Zbog toga su mukarci i pol koji je podloan fanatizmu mnogo vie nego ene.
Naravno, kao to sam pomenuo, ovo vai za veinu, ne za svakog mukarca ili za
svaku enu. Jedan od Lakanovih uenika Mustafa Safuan (Moustafa Safouan),
koji potencira bioloku dimenziju vie nego Lakan, navodi da je odmah poslije
roenja izmeu enskog i mukog djeteta mogue napraviti razliku samo po
pitanju prisustva ili odsustva jednog organa penisa. Ko ga ima, muko je, ko
ga nema, ensko je. Tako da drutvo od samog poetka stavlja nad enskom
djecom znak manjka ili nedostatka. Za Lakana to znai da su ene od roenja
blie istini o sutini ivota koji je kratak i prepun muka nego mukarci koji
se uljuljkuju lanim privilegijama i falsifikatima o takozvanoj moi. Mukarci
misle da imaju neto, a u stvari su najee rtve vjerovanja u svoju grandioznost.
Na osnovu toga je ogranien i suen odnos izmeu mukarca i ene iz pozicije
mukog. Naime, po Lakanu, mukarac u eni vidi objekt-uzrok svoje elje (a),
a ne enu kao linost po sebi. Koincidencija tog objekta elje koji je temelj
narcistike fantazije i odreene ene su ono to privlai mukarca. Moe se,
stoga, i rei da je ena za mukarca simptom. Moja profesorica Eli Ragland
je obiavala kazati da ako je ena za mukarca simptom, za enu je mukarac
problem. To je zato to on iz svoje pozicije teko moe da je voli onako kako bi
ona to eljela.
56
Odnos mukarca i ene iz pozicije enskog je znatno drugaiji. Naime, ono

to ena cijeni kod mukarca nije posjedovanje osobina nekog objekta elje, ve
posjedovanje vjetina koje su temelj odreenog Simbolikog sistema. Meutim,
iz pozicije enskog se vrlo dobro vidi da nijedan mukarac ne moe da zadovolji
to to ena iz pozicije enskog od njega trai. Stoga, na primjer, Lakanov student
Ser Andre (Serge Andre), koji je napisao knjigu na temu to ena eli?, smatra
da bi za enu idealan partner bio sam Bog. Ali, poto Bog ne postoji tj. ne
postoji instanca izvan samog simbolikog sistema koja taj sistem stvara iz vani,
koja je spolja datom sistemu (na primjer nema nita izvan jezika to ima smisao
ili, drugim rijeima, postojanje jezika daje stvarima smisao), ena uvijek ostaje
sa nezadovoljenom eljom. Stoga je najea neuroza kod ena histerija.
No, sama ta vezanost za neto ega nema i ne moe biti oslikava sutinu
tj. istinu ljudskog postojanja. Po Lakanu, od samog poetka ivota mi traimo
harmoniju ili jedinstvo koje nam se ini da smo nekad imali, ali nikad ga ne
moemo sutinski pronai. Osim naravno u iluzijama, prividima i ideolokim
fantazijama tj. podvalama. Stoga se etiki stav u psihoanalizi temelji na
razumijevanju da se ivot ivi u fragmentima i da se ljubav sastoji ne od odravanja
neije fantazije ili iluzije ve od podrke uvjerenju da se bez te fantazije moe
ivjeti. Samo autentina ljubav koju Lakan vidi kao etiki stav ili odluku da onaj
koji je voljen zavoli onoga koji ga voli (dakle, da voli onaj koji nema razlog da
voli osim ljubavi koju prema njemu osjea drugi) moe prevazii strukturalnu
nesimetrinost izmeu pozicije mukog i pozicije enskog. Tako je i to to ena
ne postoji pozitivan znak za razvoj ljudskog drutva jer ono to ne postoji uvijek
moe da se stvara ili da se njemu tei, pa se tako i promjene i novine uvijek crpe
iz pozicije enskog, a ne iz pozicije mukog. Ili, kako je tvrdio Gete, upravo je
vjeno ensko to to nas motivie da iz alternativnih mogunosti koje nudi
stvarnost stvaramo nove i bolje svijetove.
57
58
Bibliografija
Andre, Serge. What Does a Woman Want?

Trans. Susan Fairfield, New York: Other Press, 1999.
Feldstein, Richard et al. Reading Seminars I and II: Lacans Return to Freud,
New York: SUNY Press, 1996.
Reading Seminar XI: Lacans Four Fundamental Concepts of Psychoanalysis,
New York: SUNY Press, 1995.
Fink, Bruce. A Clinical Introduction to Lacanian Psychoanalysis: Theory and
Technique, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1997.
Lacan to the Letter: Reading Ecrits Closely.
Minneapolis: University of Minnesota Press, 2004.
Freud, Sigmund. The Standard Edition of the Psychological Works of Sigmund
Freud. Trans. James Strachey, ed., 24 vols, London: Hogarth Press, 1966-1974.
Pronaena psihoanaliza. Prevod Boris Buden. Zagreb: Naprijed, 1987.
Budunost jedne iluzije i drugi spisi. Preveo Boris Buden. Zagreb: Naprijed, 1986.
Kovacevic, Filip. Liberating Oedipus? Psychoanalysis as Critical Theory. Lanham,
MD: Lexington Books, 2007.
Znaaj lijepog u formiranju subjektivnosti
Matica, br. 37-38, godina X, 2009, str. 275- 288.
Lacan, Jacques. The Seminar of Jacques Lacan, Book I, Freuds Papers on Technique,
1953-1954. Jacques-Alain Miller, ed.,
Trans. with notes John Forrester, New York: Norton, 1988.
59
The Seminar of Jacques Lacan, Book II: The Ego in Freuds Theory and in the
Technique of Psychoanalysis, 1954-1955, Jacques-Alain Miller, ed.,
Trans. Sylvana Tomaselli, with notes John Forrester, New York: Norton, 1988.
The Seminar of Jacques Lacan, Book III: The Psychoses, 1955-1956, Jacques - Alain
Miller, ed., Trans. with notes Russell Grigg, New York: Norton, 1993.
The Seminar of Jacques Lacan, Book VII: The Ethics of Psychoanalysis, 1959-1960,
Jacques-Alain Miller, ed., Trans. with notes Dennis Porter, New York: Norton, 1992.
The Seminar of Jacques Lacan, Book VIII, Transference, 1960-1961,
Trans. Cormac Gallagher, unpublished draft.
The Seminar of Jacques Lacan, Book X, Anxiety, 1963-1964,
Trans. Cormac Gallagher, unpublished draft.
The Seminar of Jacques Lacan, Book XI: The Four Fundamental Principles of
Psychoanalysis, 1964-1965, Jacques-Alain. Miller, ed.,
Trans. Alan Sheridan, New York: Norton, 1978.
The Seminar of Jacques Lacan, Book XVII: The Other Side of Psychoanalysis,
1968-1969, Jacques-Alain Miller, ed., Trans. Russell Grigg, New York: Norton, 2007.
The Seminar of Jacques Laca, Book XX: Encore, On Feminine Sexuality, The Limits
of Love and Knowledge, 1972-1973, Jacques-Alain Miller, ed.,
Trans. with notes Bruce Fink, New York: Norton, 1998.
The Seminar of Jacques Lacan, Book XXII: RSI, 1974-1975,
Trans. Jack W. Stone, unpublished draft.
The Seminar of Jacques Lacan, Book XXIII: Le Sinthome, 1975-1976,
Trans. Luke Thurston, unpublished draft.
Ecrits: The First Complete Edition in English,
Trans. Bruce Fink, with Heloise Fink and Russell Grigg, New York: Norton, 2006.
60
Spisi. Preveli Radoman Kordi, Danica Mijovi i Filip Filipovi.

Beograd: Prosveta, 1983.
Lacan, Sybille. Un Pre: Puzzle, Paris: Gallimard, 1994. Marcuse, Herbert. Eros and
Civilization: A Philosophical Inquiry into Freud. Boston: Beacon Press, 1955.
One-Dimensional Man: Studies in the Ideology of Advanced Industrial Society.
Boston: Beacon Press, 1964.
Marini, Marcelle. Jacques Lacan: The French Context,
Trans. Anne Tomiche, New Brunswick, NJ: Rutgers University Press, 1992.
Nietzsche, Friedrich.Thus Spoke Zarathustra. Trans. W. Kaufmann,
London: Penguin Books, 1978.
Reik, Theodor. Masochism in modern man. Trans. Margaret H. Beigel and Gertrud
M. Kurth, New York: Farrar, Straus and Co., 1941.
Roudinesco, Elisabeth. Jacques Lacan.
Trans. Barbara Bray, New York: Columbia University Press, 1999.
Safouan, Moustafa. Four Lessons of Psychoanalysis. Anne Shane, ed.,
New York: Other Press, 2004.
Van Haute, Phillipe. Against Adaptation: Lacans Subversion of the Subject,
Trans. Paul Crowe and Miranda Vankerk, New York: Other Press, 2002.
Verhaeghe, Paul. On Being Normal and Other Disorders: A Manual for Clinical
Psychodiagnostics, Trans. Sigi Jottkandt, London: Carnac Books, 2008.
New Studies of Old Villains: A Radical Reconsideration of the Oedipus Complex,
New York: Other Press, 2009.
61
62

Lakan

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lakan

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

doc.

doc. dr Filip Kovaevi

doc. dr Filip Kovaevi

doc. dr Filip Kovaevi

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

Kreiran potrebom crnogorske akademske sredine, jedan od vodeih

doc. dr Filip Kovaevi

Vodea ideja programa Savremene tendencije kritike misli koji predstavlja

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

doc. dr Filip Kovaevi

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

Ovaj ciklus predstavlja 13 predavanja o psihoanalitikoj teoriji aka

Podgorica, jul 2010.godine

doc. dr Filip Kovaevi

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

Lakan: Fragmenti za biografiju

Pitanje koje se uvijek namee na samom poetku predstavljanja neijeg

doc. dr Filip Kovaevi

Kako se formira identitet? Ko i kako uspostavlja autoritete? To su neka

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

psihoanalitikom kongresu u Marienbadu 1936. godine. Kasnije je Lakan

doc. dr Filip Kovaevi

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

Postoje dva fundamentalna odnosa u formiranju identiteta. To su odnos

Elementarna Frojdova pretpostavka je da je tenja svakog organizma da tenzije

doc. dr Filip Kovaevi

Ova prototipska situacija razotkriva proces od fundamentalne vanosti za

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

Lakanovu odrednicu o majci kao krokodilu. I u vezi sa tim pitanjem, donekle,

doc. dr Filip Kovaevi

pretpostavka se bazira na ideji da organizam tei da se zatiti od prevelikog

to je oznaitelj? Ovdje ulazimo u sutinski odnos izmeu stvari i rijei. Kroz

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

veza izmeu odreenog oznaitelja i odreenog oznaenog (npr. da neto u

doc. dr Filip Kovaevi

segment za tumaenje datog sna. Da bi pokazao da nesvjesno funkcionie

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

to se tie male bebe, prvo se njen organizam brani od prevelikih

Grafik elje ... treba iznova pripremiti

doc. dr Filip Kovaevi

Grafik elje se moe nai u jednom od najpoznatijih i najsloenijih Lakanovih

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

doc. dr Filip Kovaevi

Imaginarni poredak: pitanje ega

Konceptualizaciju i analizu Imaginarnog poretka je mogue pronai u

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

egom. Takvo stanje podsjea na ono hobsovsko prirodno stanje koje je

doc. dr Filip Kovaevi

predstavljaju tendenciju ega da (pokuava da) gospodari drugim (ova tendencija

Potreba je stvar fizioloke prirode, kao na primjer e i glad. Zahtjev je

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

oznaitelja kojima se zahtjev artikulie, nijedan ga objekt koji Drugi moe

doc. dr Filip Kovaevi

Ovo a u formuli za fantaziju ($ predstavlja subjekta) koje Lakan naziva

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

Sutina neurotske fantazije je vjerovanje da je objekt a koji je uzrok elje u

doc. dr Filip Kovaevi

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

Po Lakanu, postoje tri strukture subjektivnosti ili tri strukture odnosa

Namjeravam da govorim detaljno o svakoj od ovih struktura. Zapoinjem

doc. dr Filip Kovaevi

moe se rei da dijete ivi potpuno otueno tj. da je postalo manje-vie

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

reberova iluzija je bila da se transformisao u enu Boga i da e on Bogu da