Pregled

Review

Paediatr Croat 2009; 53 (Supl 1): 127-132

TO BI PEDIJATAR TREBAO ZNATI O AMINOKISELINAMA I KAD NE BI SMIO

PROPUSTITI NJIHOVO MJERENJE
KSENIJA FUMI, KARMEN BILI*

Nalazi aminokiselina iz uzoraka plazme, mokrae i likvora trebali bi imati vano mjesto ponajprije u dijagnostici i praenju
tijeka lijeenja niza nasljednih metabolikih bolesti. U radu se razmatra utjecaj raznih imbenika na izmjerene vrijednosti aminokiselina. Opisuju se ogranienja metoda mjerenja kao i potekoe koje u praksi najee onemoguuju odgovarajue tumaenje
izmjerenih vrijednosti.
Deskriptori: AMINOKISELINE, NASLJEDNE METABOLIKE BOLESTI

Uvod
Aminokiseline su sastavni dijelovi
proteina i peptida, produkti raznih metabolikih putova, izvori energije, te se
ubrajaju u najznaajnije niskomolekularne spojeve u ljudskom organizmu.
Naziv aminokiseline potjee od njihove
kemijske strukture: sadre amino -NH2
i karboksilnu -COOH skupinu, a mogu
sadravati i druge funkcionalne skupine
(hidroksilne, sulfhidrilne i sl.). Nekoliko
imino-kiselina (prolin, hidroksiprolin,
pipekolina kiselina) takoer se ubraja u
ovu skupinu spojeva. Proteini se sastoje
od kombinacija 20 razliitih aminokiselina. Vie od polovine ovih aminokiselina organizam moe sintetizirati iz ketokiselina, a ostale (esencijalne) prima
hranom.
Esencijalne aminokiseline su leucin,
izoleucin, valin, metionin, treonin, triptofan, fenilalanin, histidin, lizin, a u novoroenadi jo taurin, arginin i glicin.
*Kliniki zavod za laboratorijsku dijagnostiku
Klinikog bolnikog centra Zagreb i Medicinskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Adresa za dopisivanje:
Dr. sc. Ksenija Fumi
Kliniki zavod za laboratorijsku dijagnostiku
Klinikog bolnikog centra Zagreb i Medicinskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu
10000 Zagreb, Kipatieva 12
E-mail: ksenija.fumic@zg.t-com.hr

Iako je za sintezu proteina neophodno

samo 20 aminokiselina, u metabolikim
putovima nastaje itav niz "neobinih"
aminokiselina. Tako se u literaturi navodi vie od 100 moguih aminokiselina
u mokrai, a tehnologijom tandemske
spektrometrije masa mogue je prepoznati 76 aminokiselina koje mogu biti
od klinikog interesa (1, 2). Sve su to
biokemijske injenice, no pedijatrima
se u dnevnoj praksi najee nameu pitanja: koje su to indikacije za mjerenje
aminokiselina, u kojem uzorku, kojom
metodom (kvalitativno ili kvantitativno)
i kako protumaiti dobivene nalaze. Cilj
ovog lanka je dati smjernice koje e lijenicima, ponajprije pedijatrima, omoguiti najoptimalnije koritenje nalaza
aminokiselina u klinikoj praksi.
Zato, kada i kakav uzorak treba uzeti za
analizu aminokiselina
Jedan od najeih razloga za mjerenje aminokiselina u djece je selektivni probir za nasljednim metabolikim
bolestima. U ovu svrhu nalaz aminokiselina, uz nalaze drugih specinih metabolikih pretraga (organske kiseline u
mokrai, karnitin, acil-karnitini i nalazi
drugih metabolita), trebao bi doprinijeti
razjanjenju uzroka bolesti. Drugi razlog
je osnovana klinika sumnja na neki od
nasljednih metabolikih poremeaja ka-

tabolizma, biosinteze i prijenosa aminokiselina. Neki od ovih poremeaja

poznati su ve vie desetljea. Tako je
cistinuriju, uz albinizam, alkaptonuriju i pentozuriju opisao ve Sir Archibald Garrod 1909. godine u prvoj knjizi
o nasljednim metabolikim bolestima
"Inborn errors of metabolism" (3). Od
tada je opisan niz nasljednih poremeaja metabolizma aminokiselina, pa se
uestalost te skupine nasljednih metabolikih bolesti procjenjuje na oko 1:6000
ivoroene djece (4, 5). Fenilketonurija,
kao jedna od najuestalijih aminoacidopatija, otkrivena je prije oko 80 godina,
a razliiti aspekti ove bolesti ostaju i
danas predmet znanstvenih istraivanja.
Dodatan opravdan razlog za mjerenje
aminokiselina je praenje tijeka lijeenja
poremeaja u bolesnika koji su na dijeti s
ogranienim unosom proteina. Osim za
podruje nasljednih metabolikih bolesti, promjene u koncentracijama i sastavu aminokiselina mogu biti od pomoi i
u dijagnostici bolesti jetre, bubrega, crijeva i miia.
Neovisno o indikaciji, da bi dobiveni
nalazi izmjerenih aminokiselina u potpunosti imali pravu kliniku vrijednost,
neophodno bi bilo pripremiti bolesnika
(obzirom na vrijeme uzimanja i prehranu), uzeti krv (pri tome nastojati izbjei
hemolizu) i dostaviti (potujui preporueno vrijeme i uvjete) uzorak u labo127

K. Fumi i sur. to bi pedijatar trebao znati o aminokiselinama... Paediatr Croat 2009; 53 (Supl 1): 127-132
Tablica 1.
Najznaajnije promjene koncentracija aminokiselina u serumu/plazmi (sekundarne promjene u kurzivu). GABA-gama-aminobutirina kiselina; HHHhiperornitinemija, hiperamoniemija, homocitrulinurija; MTHFR-metiltetrahidrofolat reduktaza
Table 1
The most signicant changes in serun/plasma amino acid concentrations (secondary changes in italics). GABA-gamma-aminobutiryc acid; HHHhyperornithinemia, hyperammonemia, homocitrullinemia; MTHFR-5,10-methylene-tetrahydrofolate reductase
Poviena koncentracija

AMINOKISELINA

Sniena koncentracija

Mitohondrijski poremeaji stvaranja energije

(poremeaji oksidacije piruvata)
Hiperamonijemija

ALANIN

Dulje gladovanje

Manjak GABA-transaminaze
-alaninemija
Terapija vigabatrinom

-ALANIN

Manjak ureidopeptidaze

Leucinoza

ALOIZOLEUCIN

-keto adipinska acidurija

-AMINOADIPINSKA KISELINA

Produljeno gladovanje

-AMINOIZOMASLANA KISELINA

Poremeaji razgradnje pirimidina

Hiperargininemija

ARGININ

Lizinurika intolerancija proteina

Poremeaji ciklusa ureje
HHH sindrom
Hemolitina plazma/serum

Manjak ASA-liaze

ARGININOSUKCININA KISELINA

Hemolitina plazma/serum

ASPARTINA KISELINA

Citrulinemija tipa 1 i 2
Manjak ASA-liaze
Lizinurika intolerancija proteina
Manjak piruvat karboksilaze
Bubrena insucijencija

CITRULIN

Manjak cistationaze

CISTATIONIN
CISTIN

Manjak N-acetilglutamat sintetaze

Manjak karbamilfosfat sintetaze
Manjak ornitin transkabamilaze
Manjak pirolin-5-karboksilat sintaze
Celijakija, Cronova bolest

Manjak sult oksidaze

Homocistinurija

Manjak GABA transaminaze

GABA

Hemolitina plazma/serum
Dugo uvanje plazme/seruma

GLUTAMINSKA KISELINA

Hiperamonijemije

GLUTAMIN

Manjak glutamin sintaze

Neketotina hiperglicinemija
Terapija valproatima
Ketotina hiperglicinemija

GLICIN

Poremeaji biosinteze serina

Histidinemija

HISTIDIN

Manjak cistation--sintaze
Poremeaji metabolizma kobalamina
Manjak MTHFR
Manjak metionin adenoziltransferaze
Hiperhomocisteinemija

HOMOCISTIN

Hidroksilizinemija

HIDROKSILIZIN

Prolinemija tipa 2

HIDROKSIPROLIN

Leucinoza
Manjak lipoamid dehidrogenaze

IZOLEUCIN

Znaajni nedostatak proteina u prehrani

Leucinoza
Manjak lipoamid dehidrogenaze

LEUCIN

Znaajni nedostatak proteina u prehrani

Hiperlizinemija tipa 1 i 2
Saharopinurija
Poremeaji urea ciklusa
Organske acidemije

LIZIN

Lizinurika intolerancija proteina

HHH sindrom
Hiperornitinemija

128

Manjak sult oksidaze

K. Fumi i sur. to bi pedijatar trebao znati o aminokiselinama... Paediatr Croat 2009; 53 (Supl 1): 127-132

Manjak metionin adenoziltransferaze

Manjak glicin N-metiltransferaze
Manjak S-adenozil hidrolaze
Manjak cistation--sintaze
Tirozinemija tipa 1
Jetrene bolesti

METIONIN

Poremeaji metabolizma kobalamina

Manjak MTHFR

Hiperornitinemija
HHH sindrom
Hemolitina plazma/serum

ORNITIN

Poremeaji ciklusa ureje

Manjak pirolin-5-karboksilat sintaze

Fenilketonurije

FENILALANIN

Peroksisomski poremeaji
Manjak dehidrogenaze argininosukcinine
kiseline
Hiperlizinemija

PIPEKOLINA KISELINA

Prolinemija tipa 1 i 2
Laktacidoza

PROLIN

Saharopinurija

SAHAROPIN

Sarkozinemija
Viestruki manjak acil-CoA dehidrogenaza

SARKOZIN
SERIN

Manjak sult oksidaze

Manjak kofaktora molibdena
Hemolitina plazma/serum

TAURIN

Triptofanemija

TRIPTOFAN

Tirozinemija tipa 1, 2 i 3
Jetrene bolesti

TIROZIN

Leucinoza
Manjak lipoamid dehidrogenaze
Produljeno gladovanje, ketoza

VALIN

ratorij. Ovaj dio tzv. predanalitike faze

iskljuivo je pod nadzorom lijenika i
medicinskih sestara, a u djece ima posebnu vrijednost zbog dostupne koliine
krvi. Koje uzorke i kada treba poslati u
laboratorij ponajprije ovisi o klinikoj
slici bolesnika. Tako za dijete u metabolikoj krizi, bez obzira na predanalitike
preporuke, uzorke treba uzeti na poetku
dijagnostike obrade jer mjerenje aminokiselina u mirnoj fazi bolesti moe znatno oteati otkrivanje uzroka. U ovakvim
situacijama preporuljivo je i obavijestiti
laboratorijsko osoblje o stanju bolesnika,
odnosno hitnosti pretraga.
U ostalim za to indiciranim stanjima
(djeca kod kojih se sumnja na poremeaje
stvaranja energije u mitohondriju, na pojedine aminoacidopatije, pri nekontroliranoj epilepsiji, zastoju u rastu i razvoju,
miopatiji s povienom kreatin-kinazom,
ranim tromboembolikim incidentima,
jetrenim bolestima nejasne etiologije,
urolitijazom, bubrenom tubulopatijom,

pri praenju terapije i sl.) uputno bi bilo

pridravati se u tekstu navedenih predanalitikih preporuka.
Aminokiseline su male molekule i
kao takve se prenose uz pomo specinih prijenosnika kroz razliite membrane. Zato se promjene u njihovim
koncentracijama i sastavu mogu pratiti u
raznim tjelesnim tekuinama. No, najei i najinformativniji uzorak za mjerenje aminokiselina je krv uzeta na EDTA
kao antikoagulant (ovisno o hematokritu
obino je dovoljno oko 1,5 ml krvi). Ovo
je ujedno i preporuka struke, iako nisu
primijeene znaajnije razlike u izmjerenim vrijednostima aminokiselina u uzorcima plazme i seruma (5). Koritenjem
seruma poveava se rizik za stvaranje
artefakata iz procesa deaminacije, gubitaka aminokiselina koje sadre sumpor zbog njihovog vezanja na proteine,
te oslobaanja oligopeptida. Uzimanje
krvi na antikoagulant ujedno omoguuje
bre odvajanje plazme od stanica, a tre-

Manjak pirolin-5-karboksilat sintaze

Poremeaji biosinteze serina

balo bi i smanjiti mogunost hemolize, te

tako sprijeiti oslobaanje veih koliina
glutamina, aspartine kiseline i taurina
iz eritrocita. Najvanije je da se plazma,
odnosno serum, najkasnije unutar dva
do tri sata nakon vaenja krvi centrifugiranjem odvoje od stanica i deproteiniziraju (obino uz sulfosalicilnu kiselinu).
Tek tako prireen uzorak je stabilan, a u
sluaju da se ne analizira odmah, moe
ostati zamrznut. Naalost, niti u tako
pohranjenom uzorku nije mogue u potpunosti sprijeiti postupnu razgradnju
glutamina u glutaminsku kiselinu. Takoer, stajanjem necentrifugirane krvi
oslobaa se enzim arginaza koji prevodi
arginin u ornitin. Odvajanje plazme od
stanica posebno je znaajno za aminokiseline homocistein, cistin i triptofan koje
se brzo i nepovratno veu za proteine na
sobnoj temperaturi, te je za njihovo mjerenje prethodno opisani postupak potrebno provesti unutar jednog sata.

129

K. Fumi i sur. to bi pedijatar trebao znati o aminokiselinama... Paediatr Croat 2009; 53 (Supl 1): 127-132

Ako je to u bolesnika mogue, krv

za analizu aminokiselina trebalo bi vaditi ujutro natate ili najmanje 4 sata nakon
obroka, a u male dojenadi koja se esto hrani neposredno prije obroka. Treba naglasiti da su iz tako uzetih uzoraka
napravljeni i referentni rasponi. U uzorcima vaenim poslijepodne vrijednosti
aminokiselina vie su za oko 10-15%.
Najvei broj aminokiselina maksimalnu
koncentraciju u plazmi postie oko dva
i pol sata nakon obroka, dok leucin, izoleucin i valin ovu koncentraciju dosegnu
nakon otprilike pet sati. Iznimka od prije
navedenih preporuka je klinika sumnja
na hiperamonijemiju kada bi aminokiseline trebalo mjeriti postprandijalno kao i
kod glikogenoza u kojih bi dulje gladovanje moglo ugroziti bolesnika. Naravno, provoenje ovih preporuka u praksi
nije uvijek mogue, ali je pri tumaenju
dobivenih nalaza potrebno uzeti u obzir
vrijeme uzimanja uzorka kao i posebnosti prehrane. Primjerice, visoki unos proteina mlijeka, posebno u novoroenadi,
ima za posljedicu poveane koncentracije veine aminokiselina u plazmi (najvie metionina i tirozina), dok izrazita miina aktivnost prije uzimanja krvi uzrokuje porast alanina i ornitina. U Tablici
1 prikazane su najznaajnije promjene
aminokiselina plazme koje nastaju primarno kao posljedica nasljednih metabolikih poremeaja, ali su naznaene i
sekundarne promjene. Osim prije spomenutih sekundarnih promjena vezanih
za stajanje uzorka i hemolizu, poznato je
da poviena koncentracija propionske kiseline ili metabolita valproata interferira
s kompleksom koji cijepa glicin, to kao
posljedicu ima sekundarnu ketotinu hiperglicinemiju. Dulje gladovanje ima za
posljedicu porast aminokiselina razgranatog lanca (leucin, izoleucin, valin) uz
blago snienje ostalih aminokiselina, a
u postprandijalnom uzorku vidljiv je porast esencijalnih aminokiselina. Visoka
koncentracija laktata u bolesnika s laktacidozom uz primarnu hiperalaninemiju,
zbog inhibicije prolin-oksidaze, sekundarno uzrokuje i hiperprolinemiju. Iz
svega navedenog moe se zakljuiti da je
pri tumaenju izmjerenih aminokiselina
u plazmi nuno posvetiti posebnu pozornost poznavanju svih imbenika predanalitike faze kao i moguih sekundarnih promjena.
130

Temeljem dosadanjega laboratorijskog iskustva moe se rei da se, neovisno o klinikoj indikaciji za mjerenje
aminokiselina, najee uz uzorak krvi
automatski alje i uzorak mokrae. Takav pristup kliniki je opravdan u malom broju sluajeva (urolitijaza, sumnja
na poremeaje bubrenog prijenosa aminokiselina i nejasna hiperamonijemija), a
znatno optereuje rad laboratorija. Mokraa je pogodna za analizu aminokiselina koje imaju velik bubreni klirens (npr.
argininosukcinat), to moe biti korisno
u razjanjenju hiperamonijemije. Kao
uzorak za mjerenje aminokiselina u mokrai moe se koristiti porcija mokrae
ili 24-satna mokrae, a kod djece s urolitijazom ponekad je potrebno prikupljati
i uzorke mokrae u odreenim vremenskim periodima tijekom 24-sata. Preporuka je da se nakon prikupljanja uzorci
mokrae uvaju na hladnom kako bi se
smanjilo mogue bakterijsko zagaenje
koje moe uzrokovati promjene u sastavu aminokiselina (porast koncentracija
alanina, glicina i prolina, a smanjenje
triptofana i serina). Prisutnost hidroksiprolina u uzorku upuuje na zagaenost
mokrae stolicom.
Osim ovih moguih promjena, poznato je da na nalaz aminokiselina u
mokrai utjeu lijekovi (ampicilin, paracetamol, cefradin, amoksicilin, vigabatrin i dr.) i prehrana. Potonje je sluaj u
dojenadi koja se hrane iskljuivo majinim mlijekom, pa se u urin izluuju vee
koliine taurina, a prisutnost homocitrulina upuuje na hranjenje tvornikim
mlijekom za dojenad koja sadri ovu
aminokiselinu. U starije djece prehrana
koja sadri vee koliine bijelog mesa
(piletina i sl.) dovodi do znaajnijeg porasta aminokiselina karnozina, anserina
i 3-metilhistidina u urinu. Kod duljeg
gladovanja dolazi i do razgradnje nukleinskih kiselina, to ima za posljedicu
izluivanje odgovarajue koliine -aminoizomaslane kiseline u urinu. Metaboliti kao to su fruktoza-1-fosfat (kod intolerancije fruktoze) i galaktoza-1-fosfat
(kod galaktozemije) imaju nefrotoksino
djelovanje, te zbog toga uzrokuju generaliziranu aminoaciduriju. Isto djelovanje
ima i suviak bakra u Wilsonovoj bolesti.
Kao i kod plazme, terapija valproatima
sekundarno dovodi do pojaanog izlui-

vanja glicina u urinu. Ako se pak obrati

panja na referentne raspone aminokiselina u urinu s obzirom na dob, vidljivo su
nie vrijednosti u starije djece u odnosu
na novoroenaku i dojenaku dob. To
je u prvom redu posljedica sazrijevanja
tubularnog reapsorpcijskog sustava u
bubregu.
Za iskljuivanje nekih dijagnoza,
neophodan je nalaz aminokiselina u likvoru. Tako usporedno mjerenje aminokiselina u likvoru i u plazmi ima poseban dijagnostiki znaaj pri sumnji na
neketotinu hiperglicinemiju (normalan
omjer likvor/plazma >0,06)), dok izmjerena sniena koncentracija serina u
likvoru (uz normalnu ili blago snienu u
plazmi) upuuje na nedostatak 3-fosfoglicerat dehidrogenaze. Druge klinike
indikacije su sve nejasne encefalopatije i
nekontrolirane epilepsije. Potrebno je naglasiti da su u likvoru sve koncentracije
aminokiselina, osim glutamina, znaajno nie nego u krvi (6). Iz toga je jasno
da i mala primjesa krvi u likvoru bitno
utjee na izmjerene vrijednosti pojedinih
aminokiselina. Zbog prije spomenutih
injenica i ograniene koliine uzorka,
uvijek se preporua kvantitativna analiza aminokiselina u likvoru.
Kvalitativno ili kvantitativno kako odluiti
Jedna od estih dilema lijenika koji
alje uzorke u laboratorij je da li zatraiti kvalitativnu ili kvantitativnu analizu
aminokiselina. Oba pristupa imaju prednosti, ali i ogranienja, koja treba imati
u vidu pri tumaenju dobivenih nalaza.
U ekonomski bogatijim zemljama, ako
za to postoje neke od prije navedenih indikacija, analiza aminokiselina u likvoru
i plazmi provodi se iskljuivo kvantitativno. Tako se analiziraju i uzorci urina bolesnika s prisutnim indikacijama.
Ostali uzorci urina koji dolaze u sklopu
selektivnog traganja za nasljednim metabolikim bolestima analiziraju se najprije kvalitativno, a tek naknadno, ako
kromatogram pokazuje odstupanja od za
to predvienih kontrola, i kvantitativno.
Prednost kvalitativne analize aminokiselina (razne metode tankoslojne
kromatograje) je u tome to nije potrebna posebno skupa oprema, pa se mogu

K. Fumi i sur. to bi pedijatar trebao znati o aminokiselinama... Paediatr Croat 2009; 53 (Supl 1): 127-132

provoditi i u manje opremljenim laboratorijima. Tako je pretraga pristupanija

veem broju lijenika to u pojedinim
sluajevima moe korisno usmjeriti daljnju dijagnostiku. S druge strane, kvalitativna analiza ima i brojne nedostatke, u
prvom redu ogranienu osjetljivost i slabu
mogunost razdvajanja koja omoguuje
samo upozorenje na vjerojatno poveanje koncentracije neke od aminokiselina.
Metodama tankoslojne kromatograje
nije mogue otkriti blago poviene, a niti
sniene koncentracije aminokiselina, pa
tako nije upotrebljiva pri kontroli terapije. Naalost, u nas okolnosti nameu da
je to esto jedina metoda koja je na raspolaganju.
Bitno osjetljivije, ali i znaajnije skuplje, su razliite kvantitativne metode. U
veini metabolikih laboratorija ove pretrage provode se na aminoanalizatorima
koji s kolone ionskog izmjenjivaa, pod
visokim pritiskom i uz pomo vie pufera, postupno istiskuju pojedine aminokiseline. Nakon reakcije s ninhidrinom,
koncentracije aminokiselina izraunavaju se uz interne standarde. Moda je dobro naglasiti da sam proces od pripreme
uzorka do izdavanja nalaza u optimalnim uvjetima traje i do pet sati. Jedno od
bitnih ogranienja ove "rutinske metode"
je nemogunost odvajanja sulfocisteina
od fosfoserina. Zato ako postoji klinika sumnja na manjak sult oksidaze ili
ksantin oksidaze, odnosno njihovog zajednikog kofaktora molibdena, potrebno
je ponoviti kvantitativnu analizu aminokiselina uz poseban program koji e
omoguiti mjerenje sulfocisteina. U praksi je uobiajeno i uorimetrijsko mjerenje fenilalanina za praenje bolesnika na
dijeti s ogranienom unosom ove aminokiseline. Noviji osjetljiviji postupak
mjerenja aminokiselina je metoda visokotlane tekuinske kromatograje povezana s elektrosprej tandemskom spektrometrijom masa. Ovim postupkom se
za nekoliko sati moe iz uzorka plazme
izdvojiti do 79 dijagnostiki vanih aminokiselina (7). Bez obzira na te izuzetne
mogunosti, zbog iznimno skupe opreme
i potrebnih vjetina za njeno provoenje,
ova metoda se ne koristi u rutinskom
radu metabolikih laboratorija. Neto
manje zahtjevno je mjerenje aminokiselina iz uzoraka suhe kapi krvi na ltar

papiru. To je metoda koja se uobiajeno

koristi zajedno s analizom acil-karnitina u sklopu novoroenakog traganja za
nasljednim metabolikim bolestima. Uz
sve ove tehnologije ne treba zaboraviti na
jednostavnu mikroskopsku analizu sedimenta urina, kojom je mogue prepoznati kristale cistina i tirozina, te tako dalje
usmjeriti dijagnostiku obradu.
Kako tumaiti dobivene vrijednosti
Kliniki koristan nalaz aminokiselina trebao bi osim jasno ispisanih izmjerenih vrijednosti uz referentne raspone
za dob, dati lijeniku i neka dodatna
objanjenja. Naime, svaka promjena u
koncentraciji aminokiselina ne mora nuno biti povezana i s bolesti. To je sluaj
primjerice kod histidinemije, hiperlizinemije, -aminoadipinske acidurije te
formimino-glutamine acidurije. Osim
promjena u koncentracijama pojedinih
aminokiselina, od znaaja moe biti
i promjena u njihovom meusobnom
odnosu. Tako omjer alanina i lizina manji od 3 upuuje na mogue poremeaje
mitohondrijskog stvaranja energije, dok
na teko oteenje jetre uz rizik jetrene
encefalopatije moe uputiti tzv. "Fisherov omjer" manji od 2 (koncentracija valin + leucin + izoleucina / fenilalanin +
tirozin). U tu svrhu, preporuljivo je pri
tumaenju izmjerenih vrijednosti aminokiselina, prvenstveno odgovoriti na
pitanja: da li je to normalan nalaz, ima
li dijete primarni metaboliki poremeaj
metabolizma aminokiselina, daje li nalaz neke korisne informacije koje mogu
pomoi u praenju ili promjeni terapije
bolesnika s ve poznatom dijagnozom,
postoje li neke zanimljive osobitosti koje
su kliniki relevantne, te druge korisne
napomene. Osim toga, ako nalaz aminokiselina ukazuje na potrebu za proirenom laboratorijskom obradom, korisno
bi bilo i navesti preporuene pretrage.
Potekoe koje u praksi najee
onemoguuju odgovarajue tumaenje
nalaza aminokiselina su: poslan samo
uzorak urina, bez plazme ili seruma;
uzorak bez popratnih klinikih podataka
o bolesniku; uzorak koji je dugo stajao
do slanja u laboratorij; nepoznavanje tone dobi bolesnika kako bi se dobivene
vrijednosti usporedile s odgovarajuim

referentnim rasponom; postprandijalno

uzimanje krvi; nepoznavanje drugih laboratorijskih nalaza bolesnika i sl. Osim
potonjih nedoumica, pri tumaenju nalaza esto nije jednostavno niti denirati
granice kada treba preporuiti daljnju
obradu uzoraka bolesnika. Tako jo nije
jasno odreeno: koja je to vrijednost poviene koncentracije glutamina pri kojoj
treba odmah mjeriti amonijak u plazmi;
treba li i kod blago poviene koncentracije citrulina proiriti dijagnostiku obradu; treba li kod blago poviene koncentracije taurina napraviti provjeru sulta
test-trakicom u svjeem uzorku urina
ili odmah mjeriti sulfocistein; kakva je
klinika znaajnost izolirano poviene
koncentracije prolina ili lizina u plazmi;
kada pojaano izluivanje tirozina u urinu novoroenadi postaje kliniki znaajno; kada je potrebno ponoviti pretragu iz novog uzorka, te niz drugih slinih
dvojbenih situacija.
to moemo poboljati
Pri slanju uzoraka na analizu aminokiselina lijenik najee oekuje da
dobiveni nalazi pomognu u razjanjenju
klinike slike, iskljue mogue nasljedne
metabolike bolesti i pomognu pri praenju tijeka bolesti. Da bi se u potpunosti zadovoljila ova oekivanja, idealno
bi bilo u laboratoriju tumaiti izmjerene
vrijednosti aminokiselina uz poznavanje
klinikih podataka i drugih laboratorijskih nalaza (posebice organskih kiselina
i acil-karnitina), u suradnji s lijenikom
specijalistom iz podruja nasljednih
metabolikih bolesti. U svim drugim
situacijama, dobra suradnja analitiara i
lijenika moe znaajno poboljati kvalitetu dobivenog nalaza. injenica da na
tumaenje nalaza aminokiselina utjee
niz predanalitikih imbenika namee
potrebu da se ti postupci standardiziraju, a svako odstupanje od preporuenih
postupaka zabiljei, kako bi se kasnije
pravilno protumailo. Dobro bi bilo da se
u bolesnika koji se kontroliraju u svrhu
praenja terapije, aminokiseline mjere u
istom laboratoriju (ista metoda), a uzorak uzima u isto vrijeme nakon obroka.

131

K. Fumi i sur. to bi pedijatar trebao znati o aminokiselinama... Paediatr Croat 2009; 53 (Supl 1): 127-132
LITERATURA
1. Bremer HJ, Duran M, Kamerling JP, Przyrembel H, Wadman SK. Disturbances of Amino
Acid Metabolism: Clinical Chemistry and Diagnosis. Urban Schwarzenberg Munchen, 1981;
1-525.
2. Piraud M, Vianey-Saban C, Bourdin C, Acquavica-Bourdain C, Boyer S, Elfakir C, Bouchu
D. A new reversed-phase liquid chromatographic/tandem mass spectrometric method for
analysis of underivatized amino acid: evaluation for the diagnosis and the management of
inherited disorders of amino acid metabolism.
Rapid Commun Mas Spectrom 2005; 19: 328797.

3. Garrod AE. Inborn errors of metabolism. Oxford University Press. Oxford, 1909.
4. Scriver CR, Beaudet AL, Sly WS, Valle D et
al. The metabolic and molecular basis of inherited diseases, 8. izd. New York: McGraw-Hill,
2001.
5. Grier RE, Gahl WA, Cowan T, Bernardini
I, McDowell GA, Rinaldo P. Revised Section F7.5 (Quantitative Amino Acid Analysis)
and F7.6. (Qualitative Amino Acid Analysis):
American College of Medical Genetics Standards and Guidelines for Clinical Genetics Laboratories, 2003. Genet Med 2004; 6 (1): 66-8.

6. Blau N, Duran M, Gibson KM. Ur. Laboratory

Guide to the Methods in Biochemical Genetics,
Springer, Berlin-Heidelberg, Germany, 2008.
7. Blau N, Hoffmann GF, Leonard J, Clarke JTR.
Ur. Physician's Guide to the treatment and Follow-Up of Metabolic Diseases, Springer, Heidleberg, Germany, 2005; 3-26.

Summary
WHAT PEDIATRICIANS SHOULD KNOW ABOUT AMINO ACIDS AND WHEN THEY SHOULD NOT OMIT AMINO ACID DETERMINATION
K. Fumi, K. Bili

Results of amino acid analysis of plasma, urine and CSF samples should have an important role primarily in diagnostics and
follow-up of the treatment course of many inherited metabolic diseases. In this study, we discuss the inuence of various factors on
results of amino acid determination. Limitations of measurement methods are described, as well as difculties that in practice most
often prevent proper interpretation of determined values.
Descriptors: AMINO ACIDS, INBORN ERRORS OF METABOLISM

132