ROUSSEAU, O Porijeklu i Osnovama Nejednakosti Meu Ljudima, Beograd

1993

PREDGOVOR
(Rousseau)

(131-134) Budui se nisu svi razvijali jednako, nego je svaka jedinka stjecala na ovaj
ili onaj nain prednosti i mane u svom razvijanju, mora da je ovdje negdje zaet osnov
nejednakosti. Do ovakvih pitanja ovjek dokuuje razumom, i na prvom koraku mora se
upoznati ovjek, znati prirodan ovjek.
(134-135) Promatrajui ljudsko drutvo, hladno i nepristrano, uoava se nasilje
monika i tlaenje slabih. Razum se protiv toga uvijek buni. Da bi se izuili temelji, valja
izuiti ovjeka.
UVOD
(137-139) Dvije vrste nejednakosti. Fizika, od prirode, te moralna/politika, proizlazi
iz sporazuma.
- O fizikoj ne valja raspravljati. Treba se usmjeriti na trenutak kada prirodom ovladava
zakon, kada pravo zamjenjuje nasilje. Kakve su to prilike bile gdje se jai rijeio pokoriti
slabijem, narod kupio slobodu misli po cijenu stvarne sree
- Rousseau takoer pretpostavlja od boga danu nejednakost s kojom se valja susresti
- Cilj je zaboraviti na vrijeme i prostor i dokuiti realno stvaranje nejednakosti
PRVI DIO
(139) U slobodnoj prirodi ovjek je jedna od najslabijih ivotinja, bia, a naui je
uvijek se susretati sa svim moguim problemima. Njegovo je jedino orue i oruje bilo
iskljuivo tijelo. Poznavali su samo bolest rane i smrti. Sa svim se ivotinjama odnose
ravnopravno. No kada ue u drutvo, divljak gubi mnogo toga, kao i divlja ivotinja
pripitomljenjem.
(144) Razlika ovjeka i ivotinje: ivotinja misli, jer ima ula, a ovjek se razlikuje
samo po stepenu moi povezivanja miljenja. Uz to, on ima tu mogunost slobodnog
rezoniranja, zbog ega nee pored zdjele pune jedne vrste hrane ostati gladan, za razliku od
goluba ili make. Najznaajnija je sposobnost usavravanja, no ini se da se ovjek u njoj
odmie od samog cilja u-savrenja. ovjek je u stanju otupaviti.
(145) Ljudsko miljenje zasniva se na strastima, kojima se razvija razum, pa eljenje i
uenje. Divljak misli samo o udovoljenju tjelesnih potreba.
(148-149) Rousseau uzima jezik kao relevantan i pita se kako je dolo do potrebe za
njim kada ljudi nisu imali meusobne odnose. /Dakle njegovo je rezoniranje ovdje totalno
pogreno i sve to pie je u najmanju ruku krivo, no anyho, Rousseau kae dijete ima vie
potrebe govoriti nego odrasli, pa je on razvijao jezik, dok ga je obitelj s ve poznatim
rijeima usmjeravala.
(152) Zato bi ovjek imao potrebu ujedinjavati se s drugim ita vie od majmuna ili
vuka?
DRUGI DIO
(161-183) Prvi koji je svoje ogradio i rekao ovo je moje, stvorio je civilizaciju. Na to
su ga vjerojatno natjerale prirodne nude. Tu se stapaju i straivost i milosre. Konkurencija i
oskudica prirode. Nunosti istovremeno ojaavaju ovjekove mentalne sposobnosti i tjeraju
ga na udruivanje. Udruivanje vodi do socijalizacije. Socijalizacija na temelju prethodnih
sposobnosti stvara razlike u performansima pred zajednicom. Najboljima u neemu ljudi se

ROUSSEAU, O Porijeklu i Osnovama Nejednakosti Meu Ljudima, Beograd

1993
dive. Stvara se potovanje. Potovanje ele svi, ali ga ne mogu dobiti. Stvara se zavist,
poinje se spletkariti. Povrede se smatraju uvredama, stvara se potreba za osvetom
(ispravljanjem nepravde), uestalost tjera na stvaranje pravila ponaanja.
- Rousseau demonstrira kao je sadanji nain ivljenja identian kao nekada, da to jest nain
ivljenja i da se s jedne strane samo usavrava pojedinac, a vrst doivljava rasulo. Bilo bi u
redu, da se drao posla za jednog. Ali je trebao posla za vie, te uoio da je korisno imati
namirnica za dvoje. Rad pokazuje trud, obrada pokazuje kontrolu teritorija i resursa. Ako mi
pomogne, plaen si. Kompleksiranje odnosa ini jedne i druge sve ovisnijima o jedno
drugome. Kada su se teritoriji razliitih zajednica poeli presijecati, postalo je nuno razvijati
sebe po tetu drugih, meusobno prerazliito razvijeni da bi se ujedinili, inei to samo pod
jo veom prijetnjom. Ugroeni bogati s jedne strane nisu imali argumenata za kontrolu
resursa, s druge strane mogli su ih lako opljakati. Stoga su napadae pretvorili u branitelje
upozoravajui na silu izvana, a pravilima i poretkom uveli mir.
- Pretpostavka je da politika udruenja imaju i drugi izvor osvajanje jaeg i udruivanje
slabijeg. Rousseau to odbacuje i na temelju sljedeeg zakljuuje svoje valjanim:
1) Ako pobijedi jai, slabiji ne postaje time podreen, osim ako ga prizna kao vou
2) Jak i slab su dvosmislene rijei, prije je bogat i siromaan
3) Siromasi su mogli jedino izgubiti slobodu, a lake je bilo nauditi imunima
- U poetku vlast nije bila stalna i trajna jer se nije moglo misliti o potekoama, nego onome
to se pojavi. I narodi su odabirali vou da bi im pomogao odrati ih, a ne sebi ih podrediti
- Pravo svojine ustanovljeno sporazumom i svakome dano pravo da s njime radi to eli, ali
sloboda i ivot drugi su par prava koji nema nikakve veze sa sporazumom.
- Razliiti oblici vladavine nastali su zbog razliitih uvjeta u kojim je dolo do obrazovanja
puka.
- Kakva god bila kasnije, u poetku je upravna vlast morala biti izborna. Neki su to iskoristili i
stvorili pravo nasljedstva
- Pratei razvoj nejednakosti, stvaraju se 3 stepena + 4. kao ishod ova tri:
1) Donoenje zakona i prava svojine biti bogat ili siromaan
2) Obrazovanje upravne vlasti biti jak ili slab
3) Smjena zakonite vlade proizvoljnom biti gospodar ili rob
4) Nejednakost ugleda koja proizlazi iz 3 stepena
Sve se svodi na zakon jaeg.

fin