Koncept socijalne iskljuenosti

Zoran uur

Izvorni znanstveni lanak

UDK 316.344.7
Primljeno: listopad 1995.

Fakultet za defektologiju
Sveuilite u Zagrebu

Rad se bavi konceptom socijalne iskljuenosti i njegovom ulogom u socijalnoj politici razvijenih europskih zemalja. Dok je ovaj koncept postao sastavni dio rjenika znanstvenika i politiara u veini europskih zemalja, dotle je u nas gotovo nepoznat. Analiziran je socijalno-povijesni i nacionalni kontekst u kojem se javlja termin socijalne
iskljuenosti. Isto tako, autor ukazuje na potekoe prilikom definiranja socijalne iskljuenosti (zbog njezine viedimenzionalnosti, razine pristupa, nejasnosti pojmova), ali
i na pokuaj da se razliita znaenja iskljuenosti analiziraju preko triju paradigmi:
solidarnosti, specijalizacije i monopola. U radu su dotaknute i neke mjere "ukljuivanja"
onih koji su iskljueni iz drutva.
Uvod

Svaka se znanstvena disciplina koristi odreenom terminologijom u objanjavanju svoga predmeta. Eksplikativna mo terminologije
ovisi o njezinoj izgraenosti i preciznosti. U
podruju drutvenih znanosti eljenu preciznost termina nije lako postii, meu ostalim i
zbog njihovog vieznanog koritenja u svakodnevnom i politikom govoru. Postojei termini mogu s vremenom suavati ili proirivati
svoja znaenja. Meutim, promjene u drutvenoj stvarnosti uvjetuju i nastajanje potpuno
novih termina, koji postupno prelaze granice
drutvenih disciplina ili granice jezinih podruja u kojima su nastali. Takav je sluaj i s
terminom socijalne iskljuenosti (exclusion sociale).
Iskljuenost se u zadnje vrijeme pojavljuje
kao tema koja privlai, u velikoj mjeri, panju
znanstvenika, ali i politiara. tovie, neki autori smatraju da je socijalna iskljuenost postala "glavni socijalni problem naeg vremena"
(prema Castello, 1994:614) te da se radi o
problemu koji kvantitativno i kvalitativano sve
vie dobiva na teini. Od poetka devedesetih,
javnosti su upuivane brojne reakcije i apeli,
kad je rije o ovom problemu, razliitih komisija i odbora, poglavito europskih drava i europskih asocijacija. To se posebice odnosi na
Europsku uniju, koja u borbi protiv socijalne
iskjuenosti vidi vanu komponentu jedinstvene europske socijalne politike (Livre vert...,
1993). U tom se smislu moe rei da je is-

kljuenost ve sada postala sastavni dio rjenika socijalne politike suvremenih drutava i
da igra znaajnu ulogu ne samo na teorijskoj
nego i na operativnoj razini.
U naim znanstvenim i politikim raspravama koncept socijalne iskljuenosti gotovo i
nije prisutan, osim u malobrojnim radovima
koji analiziraju socijalne probleme navlastite
Europi (npr. Puljiz, Beovan, 1994). Meutim,
vjerojatno je da e budui socijalni razvoj
Hrvatske morati uzeti u obzir i kategoriju "iskljuenih".
Socijalna iskljuenost: povijesni osvrt
Nakon intenzivnog ekonomskog rasta u
prva tri desetljea poslije II. svjetskog rata
razvijene kapitalistike zemlje bile su od 70-ih
godina, zbog niza razloga, podvrgnute procesu
dubokog ekonomskog restrukturiranja. Ekonomska recesija te tehnoloke i druge promjene dovele su do irenja starih ili pojave novih socijalnih problema. Sve je vei broj ljudi
koji osjeaju nesigurnost, ovise o raznim
dravnim ili nedravnim programima pomoi
ili su bez ikakvog oblika socijalne zatite. U
zemljama Europske unije, u 1994. godini, 50
milijuna ljudi ivjelo je ispod linije siromatva
(koja je definirana kao 50% prosjenog nacionalnog dohotka), 16 milijuna ili 10.5% radne
snage slubeno se vodilo kao nezaposleno, s
tim da je vie od polovice bilo nezaposleno
preko jedne godine (Silver, 1994:531). Nastali
socijalni problemi doveli su, s jedne strane, u
223

......

-Rev. soc. polit., god. ll, br. 3, str. 223-230, Zagreb 1995.

pitanje dosadanje funkcioniranje drave blagostanja, a s druge su strane uvjetovali pojavu

novih termina i koncepata, meu koje treba
svakako ubrojiti koncepte potklase, novog siromatva i socijalne iskljuenost/o

Pojam socijalne iskljuenosti poglavito je

vezan za Francusku i francusko govorno podruje, gdje igra znaajnu ulogu u sociolokim
raspravama, politikom govoru i dravnom intervencionizmu. Jo ezdesetih godina u Francuskoj politiari, novinari, ali i znanstvenici
upotrebljavaju termin iskljueni (les exclus)
oznaavajui njime u prvom redu siromane
drutvene grupe i slojeve. Meutim; taj termin
postaje predmet rasprava osobito u osamdesetim godinama i otad se stalno redefinira kako bi obuhvatio nove socijalne skupine i probleme. Sam izraz iskljueni pripisuje se Reneu
Lenoiru (1976), koji je sedamdesetih godina
bio dravni tajnik za drutvene poslove u Chiracovoj vladi. On je smatrao da iskljueni (ili
kako ih on jo naziva: druga Francuska) ine
do 1/10 francuskog stanovnitva, a meu njih
je ubrajao sljedee kategorije: mentalno retardirane, fiziki neprilagoene (hendikepirane i
invalide) i socijalno neprilagoene (zlostavljanu djecu, ovisnike, delinkvente, nezaposlene i
osobe s nedovoljnim prihodima, psihijatrijske
bolesnike, alkoholiare, ljude sklone samoubojstvu, marginalne i asocijalne osobe) (Lenoir, 1976:10-16,161-164). Sve su te osobe i
grupacije socijalno nezatiene.
U sedamdesetim godinama iskljuenost
pobuuje panju i kod francuske ljevice, koja
poinje razlikovati objektivnu i subjektivnu iskljuenost. Subjektivna iskljuenost je podrazumijevala alijenaciju i gubitak osobne autonomije u razvijenom kapitalistikom drutvu.
Vrlo fleksibilni kriteriji subjektivne iskljuenosti doputali su da se iskljuenost mogla zapravo primijeniti na svaku osobu ili grupu.
Meutim, usprkos ideolokoj upotrebi tog termina, iskljuenost se u sedamdesetim mogla
sasvim nedvosmisleno primijeniti na one koji
nisu sudjelovali u ekonomskom rastu i razvoju. Tako se u tom razdoblju u iskljuene ubrajaju, prije svega, oni koje je ekonomski rast
"zaboravio".

U ranim osamdesetim sve se ee u politikim govorima koristi termin ukljuivanja

(insertion), ime se naglasak prebacuje s hendikepiranih osoba na mlade ljude koji su napustili kolu, a da nisu stekli adekvatne kvali224

uur,

z.: Koncept

socijalne isldjuenosti

fikacije za dobivanje posla. Tako je francuska

drava kroz due razdoblje pokuavala uvesti
razne programe ukljuivanja kako bi pomogla
ovim mladim ljudima. S druge strane, popularizaciji termina iskljuenosti su svakako pridonijele politike borbe u drugoj polovici
osamdesetih. Kad je desna i komunistika
opozicija poela optuivati socijalistiku vladu
za rast nezaposlenosti i za pojavu novog siromatva, vlada je posegnula za terminom iskljuenosti, koji se nije odnosio samo na rast dugotrajne i ciklike nezaposlenosti, nego i na
rastuu nestabilnost socijalnih veza. Time fenomen iskljuenosti dobiva, osim materijalne,
duhovnu i simboliku dimenziju. Upravo tu
drugu dimenziju iskljuenosti naglaava francuska Komisija za ope planiranje kada istie
da je drava odgovorna za jaanje socijalne
kohezije te da borba protiv iskljuenosti zahtijeva novu koncepciju socijalne pravde, razliitu od one u poslijeratnom razdoblju. U tom
se smjeru trai od drave blagostanja redefiniranje graanskog statusa kako bi se pomirila
"tradicija solidarnosti s rastom individualizma"
(Silver, 1994:533).
Na kraju, pojam iskljuenosti obuhvatio je
i niz problema vezanih za nacionalno-politiku i prostornu dimenziju. U iskljuene se
svrstavaju razne skupine imigranata, etnike i
rasne grupe, ija su prava na neki nain ograniena. S prostornog aspekta u iskljuene se
ubrajaju sve vie i stanovnici perifernih gradskih etvrti (urbana iskljuenost), poglavito
nakon porasta nasilja upravo u tim dijelovima
grada.
Iz Francuske se rasprava o iskljuenosti
vrlo brzo proirila i na ostale europske zemlje.
Europska unija je objavila nekoliko rezolucija
i dokumenata u kojima reagira na problem socijalne iskljuenosti. Savjet ministara za drutvene poslove ondanje Europske zajednice
obznanio je 1989. rezoluciju za borbu protiv
socijalne iskljuenosti, te za poticanje integracije i stvaranje "Europe solidarnosti". U jednom svom dokumentu iz 1993. godine (Livre
vert.i.) Europska komisija naglaava strukturalnu prirodu procesa koji iskljuuje dio populacije iz ekonomskog i socijalnog napretka.
"Radi se o problemu nejednakosti ne samo izmeu onih koji su na vrhu i na dnu socijalne
ljestvice, nego isto tako izmeu onih koji imaju mjesto u drutvu i onih koji su iz njega iskljueni" (Livre verL., 1993:20). Isto tako, Eu-

Rev. soc. polit., god. 11, br. 3, str. 223-230,

Zagreb 1995.

ropska komisija u proloj godini poziva na

borbu protiv iskljuenosti i "siromatva koje
toliko poniava mukarca i enu idualizira
drutvo" (Silver, 1994:535). UN takoer u svojim posljednjim rezolucijama istiu problem
socijalne iskljuenosti, uz probleme siromatva i nezaposlenosti (Izvjee Svjetskog samita ..., 1995:5). Veina europskih zemalja stvara
institucije za borbu protiv socijalne iskljuenosti, Termin socijalne iskljuenosti prisutan je i
u govorima amerikih politiara, prije svega,
kad je rije o unutranjim problemima gradova.

Uzroci i posljedice socijalne iskljnenosti

Treba istaknuti da socijalna iskljuenost
nije sinonim za nedovoljne prihode, ve ona
podrazumijeva openito nesudjelovanje u drutvenom ivotu, tj. oituje se u sferama stanovanja, obrazovanja, zdravstvene zatite, pristupa razliitim uslugama itd. Dakle, iskljueni
ne samo da su marginalni u odnosu na trite
rada ve su i neintegrirani u ire drutvo. Iskljuenost dotie ne samo pojedince, koji prolaze kroz individualne ivotne neuspjehe, nego i socijalne grupacije, u ruralnom ili urbanom okruenju, koje su rtve diskriminacije,
segregacije ili slabljenja tradicionalnih oblika
drutvenih odnosa.
Sami uzroci iskljuenosti su viestruki, a
treba ih traiti u dugotrajnoj nezaposlenosti,
posljedicama industrijskih promjena na nekvalificirani rad, razvoju obiteljskih struktura i
slabljenju odnosno raspadanju tradicionalnih
oblika solidarnosti, narastajuem individualizmu, slabljenju tradicionalnih zastupnikih institucija, a posebno u nedoputenoj i skrivenoj
imigraciji te premjetanju stanovnitva (Livre
vert.., 1993:21). Velik dio tih fenomena povezan je i s tradicionalnim oblicima siromatva.
Oito je da takva situacija iskljuenosti poveava vjerojatnost za razliite vrste rizika, a
poglavito rizika da iskljueni pojedinci ili grupe svoju posljednju ansu vide u asocijalnom
ili devijantnom ponaanju (drogi, nasilju, kriminalu ili drugim oblicima devijacija). Nesigurnost, koja proizlazi iz iskljuenosti, proizvodi strah od budunosti, a taj strah nerijetko
moe voditi povlaenju ili postati pogodno tlo
za ksenofobiju, rasizam te politiki i socijalni
ekstremizam.

Uur,

z.:

Koncept socijalne iskljuenosti

Problemi definiranja socijalne

iskljnenosti
Iz historijata termina socijalne iskljuenosti proizlazi da je nju vrlo teko jednoznano
i jednostavno definirati. Bez sumnje, pojam
socijalne iskljuenosti izgleda maglovit i nejasan te ispunjen brojnim ekonomskim, socijalnim, politikim i kulturnim znaenjima i dimenzijama. Ponekad se ini da je koncept socijalne iskljuenosti toliko irok da bismo u nj
mogli ukljuiti i "ljutnju nekoga tko ne moe
dobiti sve to eli". Kako neki istiu, iskljuenost je postala metafora za "drutvenu polifoniju postmodernog drutva" (Silver, 1994:
533). Vieznanosti i nejasnosti tog termina
pridonosi i njegovo preklapanje s nizom ve
postojeih pojmova, kao to su siromatvo, nejednakost, diskriminacija i slino. Zatim, sam
pojam socijalne iskljuenosti definira se preko
niza isto tako nejasnih pojmova marginalnosti,
sporednosti, zatvorenosti, deprivacije, oskudice itd. Razliiti ideoloki i nacionalni konteksti takoer utjeu na pojavu brojnih konotacija tog pojma. Konano, iskljuenost se moe
promatrati na makrosociolokoj i mikrosociolokoj razini. Makrosocioloki pristup gleda iskljuenost ponajprije kroz krizu zapoljavanja,
nedjelotvornu imigraciju ili kroz krizu integralnih socijalnih institucija, naglaavajui pritom fenomene kao to su: modernost, kozmopolitizam, individualizam, globalno trite rada, tehnoloke inovacije. Mikrosocioloki pristup promatra iskljuenost kao krizu solidarnosti unutar zajednice i kao krizu socijalne regulacije, istiui u prvi plan pojave asimilacije,
silazne mobilnosti i socijalne izolacije. Prema
tome, oito je da se socijalna iskljuenost,
zbog svoje multidimenzionalnosti, moe definirati na mnogo naina.
Ne treba brkati socijalnu diferencijaciju i
iskljuenost. Iskljuenost moe nastati na osnovi bilo kakve razlike, ali stupanj u kojem
odreena razlika proizvodi iskljuenost ovisi o
propusnosti granica, slobodnom izboru lanstva i o tome je li razlika povezana s kakvim
povlasticama.
Socijalna se iskljuenost na teorijskoj razini uglavnom definira u odnosu prema drutvenim vezama, socijalnim pravima, ili se usporeuje s konceptima nejednakosti i dualizma.
Martine Xiberras definira iskljuenost kao
rezultat postupnog kidanja spona (socijalnih,
simbolikih, ekonomskih i institucionalnih),
225

Rf!II.

soc. polit., god. ll, br. 3, str. 223-230, Zagreb 1995.

koje povezuju pojedinca s drutvom. Odmah

se postavlja pitanje koje su drutvene veze
znaajnije s aspekta socijalne iskljuenosti. Jedan broj autora i studija vidi u radu, odnosno
zapoljavanju sredinju socijalnu vezu i glavnog imbenika socijalne kohezije u uvjetima
kad je drutvo suoeno s krizom "civilizacije
rada". Ako rad/zaposlenost ne igra vie integrativnu ulogu u sve veem dijelu populacije,
onda je potrebno uspostaviti socijalnu povezanost na osnovi drugih mehanizama socijalizacije.
Drugo shvaanje socijalne iskljuenosti
ima u osnovi iri koncept graanskog statusa,
koji je definiran preko odgovarajuih prava i
obveza. Polazei od Marshallovog razlikovanja
prava-sloboda, participativnih prava i socijalnih prava, socijalna bi iskljuenost implicirala
uskraivanje ili neostvarivanje socijalnih prava
u odnosu prema zapoljavanju, stanovanju,
zdravstvenoj zatiti i sl. Graanska i politika
prava se uzimaju u obzir samo ako su izravno
povezana s analizom socijalne iskljuenosti.
Meutim, problem je to socijalna prava nisu
ista u razliitim dravama i to se u nekim
dravama ta prava vrlo brzo mijenjaju u skladu s politikim promjenama. Zato ovo shvaanje socijalne iskljuenosti rezultira nizom
potekoa u komparativnom pristupu.
Jedan broj autora ne definira teorijski socijalnu iskljuenost, nego je zaokupljen pitanjem prelaska iz situacija koje su definirane
konceptom nejednakosti prema situacijama
koje su definirane konceptom iskljuenosti. U
tom smislu neki smatraju da je iskljuenost
najgori, ekstremni oblik nejednakosti, dok
drugi smatraju da su koncepti nejednakosti i
iskljuenosti utemeljeni na razliitim socijalnim principima.
Koncept dualizma dosada se iskljuivo primjenjivao na drutva treeg svijeta. Meutim,
neki autori govore o dualizaciji suvremenih
drutava na iskljuene i ostali dio drutva.
Drutvo se cijepa na dva svijeta, koji se meusobno udaljavaju i razvijaju svaki svojim
tempom. No, Robert east el odbacuje koncept
dualizma, razlikujui tri zone organizacije i socijalne kohezije: zonu integracije, zonu ranjivosti (koju karakterizira nesigurnost zaposlenja i krhka srodnika podrka) te zonu iskljuenosti. Prema njemu, strateka je zona ranjivosti, koja proizvodi ekstremnu situaciju na
svojim granicama. Zona ranjivosti je ta u kojoj

226

uur,

z.: Koncept

socijalne iskljuenosti

se socijalne veze postupno raspadaju prije nego to potpuno puknu.

Iz razliitih shvaanja i definicija iskljuenosti sasvim jasno proizlazi da e pojedini autori u iskljuene svrstavati vrlo raznorodne kategorije osoba.
Tako T. Fridberg u socijalno iskljuene ubraja "one koji su vie nego privremeno nesposobni pribavljati sredstva za ivot i brinuti se
o sebi na drutveno prihvatljiv nain" (prema
Abrahamson, 1994:12-13). U tom smislu on u
iskljuene uvrtava: djecu s ulice, ovisnike, kriminalce, beskunike, mentalno bolesne, ljude
u osobnoj krizi ili rtve nasilja, skupine meu
rano umirovljenim osobama, skupine meu
dugotrajnim korisnicima socijalne pomoi i
skupine meu izbjeglicama i migrantima.
U cjelini, istraivake studije o socijalno
iskljuenima usmjerene su na sljedee socijalne kategorije: osobe s dugotrajnom nezaposlenou, pojedince zaposlene u nesigurnim i
nekvalificiranim poslovima (osobito starije
radnike i one koji su nezatieni trinim pravilima), slabo plaene i siromane osobe, osobe koje ne posjeduju zemljite, nekvalificirane, nepismene, pojedince koji su prekinuli
kolovanje, mentalno i fiziki hendikepirane i
nesposobne, ovisnike, delinkvente, zatvorenike i osobe s kriminalnom prolou, roditelje
samce, fiziki i seksualno zlostavljanu djecu,
pojedince odrasle u problematinim obiteljima, mlade ljude bez radnog iskustva i bez kvalifikacija, djecu-radnike, ene, strance, izbjeglice, migrante, rasne, etnike i religijske manjine, pojedince liene graanskih prava i socijane pomoi, osobe koje trebaju, ali ne mogu
dobiti socijalnu pomo, stanovnike zaputenih
i "ozloglaenih" etvrti, osobe s razinom potronje ispod opstanka (gladni, beskunici, etvrti svijet), pojedince ija je potronja, dokolica (i druga praksa) stigmatizirana kao devijantna, silazno mobilne, socijalno izolirane bez
prijatelja ili obitelji.
Paradigmatski pristup socijalnoj
iskljuenosti
Zanimljiv je i ambiciozan pokuaj Hilary
Silver da koncept socijalne iskljuenosti podigne na paradigmatsku razinu (polazei od
Kuhnova pojma paradigme kao skupa uvjerenja, tehnika i vrijednosti koje dijele lanovi
neke znanstvene zajednice). H. Silver polazi

Rev. soc. polit., god. ll, br. 3, str. 223-230,

Zagreb 1995.

od toga da se brojna znaenja pojma socijalne

iskljuenosti mogu analizirati kroz tri suprotstavljene drutveno-znanstvene paradigme i
politike ideologije. Te tri paradigmatske koncepcije iskljuenosti autorica naziva: solidarnost, specijalizacija i monopol. Svaka od tih
triju paradigmi nalazi drugaije uzroke iskljuenosti i zasnovana je na razliitim politikim
filozofijama: republikanizmu, liberalizmu i socijalnoj demokraciji. Svaka paradigma nastoji
ponuditi objanjenje viestrukih dimenzija socijalne iskljuenosti (ekonomskih, politikih,
kulturnih) i tako objediniti razliite teorije siromatva, nezaposlenosti, rasno-etnike nejednakosti i graanskih prava.
Tri paradigme socijalne iskljuenosti
Solidarnost

Specijalizacija Monopol

Koncept
integracije

Grupna
solidarnost!
kulturne
granice

Specijalizacija! Monopoli
odvojene
socijalna
sfere!
zatvorenost
meuovisnost

Izvor
integracije

Moralna
integracija

Razmjena

Graanska
prava

Ideologija

Republikanizam

Liberalizam

Socijalna
demokracija

Terminologija

Iskljuenost

Diskriminacija, Novo
potklasa
siromatvo,
nejednakost,
potklasa

Utjecajni
mislioci

Rousseau
Durkbeim

Locke
Madison
utilitaristi

Tipini
predstavnici

De Foucauld
Xiberras
Scbnapper
Costa-Lascoux
Douglas
Mead

Stoleru
Room
Lenoir
Silverman
Sbklar
Townsend
Allport
Balibar
ikaka kola Gobelot
Murray
Bourdieu

Model nove
politike
ekonomije

Fleksibilna
proizvodnja

Kvalifikacije
Destimulacija
na rad
Mree
Drutveni
kapital

Marx
Weber
Marshall

Segmentacija
trita rada

Izvor: Silver, 1994:540.

Paradigma solidarnosti, koja je dominantna u Francuskoj, smatra da se iskljuenost javlja onda kad dolazi do pucanja socijalne veze
(zvane solidarnost) izmeu pojedinca i drutva. Iskljuenost se ne promatra samo kao
ekonomsko-politiki fenomen, nego kao nedostatak solidarnosti i rascjep u socijalnoj

uur,

z.: Koncept

socijalne iskljuenosti

strukturi. Solidarnost podrazumijeva "drutvene" odnose, nasuprot politikim ili trinim

odnosima. U skladu s dirkemovskom sociologijom, drutveni poredak se prije shvaa kao
vanjski, moralni i normativni nego kao poredak utemeljen u grupnim, individualnim i klasnim interesima. U tom smislu moralni aspekt
drutvene solidarnosti odbacuje liberalni individualizam i politiko predstavnitvo kao dostatne osnove za definiranje socijalne integracije. Potrebna je kolektivna svijest, koja e povezivati pojedinca s drutvom. Ova paradigma
naglaava naine na koje moralne i kulturne
granice meu grupama stvaraju dualistike
kategorije, koje dovode do toga da se siromani, nezaposleni i pripadnici etnikih manjina definiraju kao "devijantni autsajderi". Suprotnost iskljuenosti je ukljuivanje ili integracija, pod kojom je Durkheim razumijevao
asimilaciju u dominantnu kulturu. Danas se
pojam integracije koristi u postmodernistikom smislu: manjinska se kultura prilagoava
dominantnoj, ali i obratno. Paradigma solidarnosti ponajprije je proizala iz sociologije, antropologije i openito kulturalnih studija.
Paradigma specijalizacije, navlastita angioamerikom liberalizmu, promatra iskljuenost kao rezultat socijalne diferencijacije,
podjele rada i odvajanja drutvenih sfera. Liberalna ideologija shvaa drutveni poredak
kao mreu dobrovoljnih razmjena meu samostalnim pojedincima koji imaju svoje interese i motive. Iskljuenost je, u skladu s time,
individualna po svojoj prirodi, makar uzroci
iskljuenosti nisu samo u individualnim preferencijama, nego i u strukturama koje stvara
individualna suradnja i natjecanje. Prema tome, iskljuenost nastaje uslijed neodgovarajue razdvojenosti drutvenih sfera, iz primjene
neadekvatnih pravila na danu sferu ili uslijed
zapreka slobodnoj razmjeni meu sferama.
Zbog postojanja odvojenih socijalnih sfera iskljuenost ima viestruke dimenzije. Isti pojedinac ne mora biti iskljuen u svakoj sferi.
Kada grupne granice prijee pojedincu sudjelovanje u socijalnim razmjenama, iskljuenost
poprima oblik "diskriminacije". Specijalizacija
moe biti funkcionalna sve dotle dok iskljueni pojedinci imaju pravo prelaenja granica
meu drutvenim sferama.
Trea je paradigma utjecajna meu europskom ljevicom. Ona promatra iskljuenost kao
posljedicu formiranja grupnih monopola. Oslanjajui se uglavnom na Webera i Marxa, ova
227

Rev. soc. polil., god. ll, br. 3, str. 223230,

Zagreb 1995.

paradigma gleda drutveni poredak kao prisilan i nametnut kroz hijerarhijske odnose moi. Iskljuenost proizlazi iz uzajamnog djelovanja klasa, statusa i politike moi. Socijalno
zatvaranje nastaje onda kad institucionalne i
kulturne razlike ne samo da pojedince dre
izvan odreenih granica protiv njihove volje
nego i kad slue odranju nejednakosti. Oni
koji su unutar odreenih granica uivaju monopol nad vrijednim resursima, dok su iskljueni ne samo izvan granica nego su i predmet
dominacije. Ova paradigma stavlja naglasak
na preklapanje grupnih razlika s nejednakou. Borba protiv iskljuenosti mogua je kroz
irenje jednakih prava sudjelovanja u zajednici i na "autsajdere".
Kako je svaka paradigma usmjerena na vie od jedne dimenzije iskljuenosti, iskljuenost zahtijeva interdisciplinarni pristup ekonomije, sociologije, antropologije i politikih
znanosti. Empirijske studije socijalne iskljuenosti u pravilu se naslanjaju na vie paradigmi,
makar mogu davati prednost nekoj od njih.
Socijalno ukljuivanje i integracija
Teko je govoriti o socijalnoj iskljuenosti,
a da se istodobno ne uzima u obzir i suprotni
pojam socijalnog ukljuivanja. Ukljuivanje se
u pravilu definira u odnosu prema socijalnoj
iskljuenosti.
Prve konceptualizacije socijalnog ukljuivanja takoer se javljaju u Francuskoj. Serije
mjera koje se odnose na ukljuivanje u Francuskoj zapoinju sedamdesetih godina. Tako
je 1972. ustanovljena potpora za ukljuivanje
(allocation d'insertion), namijenjena boljoj
mobilnosti mladih radnika. Osim toga, zakonom iz 1975. nastojalo se pospjeiti ukljuivanje ili ponovno profesionalno ukljuivanje
hendikepiranih osoba. Meu razliitim programima ukljuivanja znaajan je i pokuaj osnivanja poduzea koja su imala cilj pomoi iskljuenima da se ponovo vrate u drutvo kroz
rad (entreprises d'insertion), polazei evidentno od radne grupe kao zajednice koja ima i
ekonomske i socijalne funkcije. No, termin se
ukljuivanja ee i u jasnijem obliku koristi
od poetka osamdesetih godina. Svakako je
najatraktivnija mjera, u tom desetljeu, bila
uvoenje minimalnog prihoda za socijalno
ukljuivanje (revenu minimum d'insertion RMI). U tri godine, od uvoenja te mjere u
1988. godini, minimalni prihod za socijalno
ukljuivanje je dobilo preko dva milijuna ljudi.
228

'.0:"

Uur,

z.:

Koncept socijalne iskljuenosti

RMI se smatrao jednim od glavnih imbenika

u borbi protiv siromatva. Isto tako, od 1988.
godine, gotovo sve predsjednike kampanje i
izborni programi ljevice i desnice sadravali su
prijedloge minimalnog prihoda radi promicanja koncepta ukljuivanja.
Za S. Paugama ukljuivanje je "oblik regulacije socijalnih veza i odgovor uoenom
ugroavanju socijalne kohezije" (prema Silver,
1994:534). P. Maclouf, s druge strane, nastoji
razgraniiti ukljuivanje od integracije. "U
uobiajenom smislu, ukljuivanje se sastoji u
integraciji individue ili grupe u iru socijalnu
sredinu. Ono se razlikuje od integracije, procesa putem kojeg individua ili grupa urasta u
novi kolektivitet radi eventualnog stvaranja
nove cjeline" (Maclouf, 1991:2). Bitno je istaknuti da pojam ukljuivanja pokriva razliite
sektore socijalne politike: od politike zapoljavanja, profesionalne izobrazbe, socijalnog stanovanja, pa do urbanizma i imigracije.
ire i uestalije koritenje termina ukljuivanje bilo je povezano s nekoliko serija drutvenih promjena. Prvo, to su promjene u sferi
socijalizacije i u strukturama zapoljavanja.
Znaajne promjene u obiteljskim strukturama, obrazovnom sustavu, ponaanju pojedinaca i poduzea prouzroile su naruavanje one
ravnotee koja je bila svojstvena tradicionalnim organizacijama. Jedan broj autora govori
o pojavi novog tipa nezaposlenosti, koji postoji usporedo s klasinom i kejnzijanskom nezaposlenou. Za D. Schnappera (prema Maclouf, 1991:9) posjedovanje zaposlenja sve je
manje izvor dohotka, a sve vie znak statusa.
S druge strane, politika ukljuivanja povezana je i s transformacijom socijalne drave,
u smislu prelaska od monokratskog modela socijalne drave (u kojem je jedini pravi akter
drava) prema poliarhijskom modelu (zasnovanom na konceptu "partnerstva"), koji podrazumijeva razliite aktere: lokalne predstavnike, predstavnike institucija, poduzea ili drugih asocijacija koje su umijeane u ekonomsku
i socijalnu domenu. Isto tako se dogaa opa
transformacija dravne aktivnosti u pravcu dehijerarhizacije odnosa centra i periferije (decentralizacija) i autonomije institucionalnih
aktera.
Na kraju, politika ukljuivanja povezana je
i s promjenom dosadanjih koncepcija i vrijednosti. Termin ukljuivanja i njemu suprotstavljeni termin iskljuenosti postali su sredinji pojmovi socijalne politike. K tome, pro-

Rev. soc, polit., god. ll, br. 3, str. 223-230, Zagreb 1995.

blematika ukljuivanja izgleda da potiskuje i

zamjenjuje problematiku nejednakosti (koja
je bila dominantna u ezdesetim i sedamdesetim godinama).
Zakljuna razmatranja
Usprkos iznesenim pokuajima da se koncept socijalne iskljuenosti uini jasnijim na
teorijskoj i empirijskoj razini, ostao je niz otvorenih pitanja i dilema. Zbog kompleksnosti
fenomena socijalne iskljuenosti prvo se postavlja pitanje mogunosti komparativnog pristupa. Je li koncept socijalne iskljuenosti primjenljiv na sva drutva, odnosno je li mogu
njegov "izvoz" i na zemlje treeg svijeta? (Cak
je upitna i istovjetna primjenljivost tog koncepta na sve industrijalizirane zemlje, ako se
prihvati stav da je socijalna iskljuenost vrlo
usko povezana s dravom blagostanja. U tom
smislu mnogi istiu da zapadnoeuropske zemlje ne bi trebale slijediti SAD, koje imaju vrlo
slabu ili nikakvu zatitu od socijalne iskljuenosti.) Je li uope opravdano govoriti o socijalnoj iskljuenosti tamo gdje drava blagostanja stvarno ne postoji? Ima li smisla govoriti
o socijalnoj iskljuenosti kod onih pojedinaca
koji nisu nikada ni bili socijalno integrirani?
Na globalnoj razini, zemlje treeg svijeta
takoer su prisiljene razvijati instrumentarij
za razumijevanje iskljuenosti, poglavito unutar konteksta procesa vesternizacije ili modernizacije. Meutim, usprkos postojanju zajednikih procesa u razvijenim zemljama i zemljama
u razvoju, razumijevanje drutvene stvarnosti
ovih drugih zemalja zahtijeva izvjesno redefiniranje koncepta iskljuenosti i njegovo dopunjavanje nekim drugim konceptima (siromatva, marginalizacije i sl.). S druge strane, irem koritenju termina socijalne iskljuenosti
pridonosi i injenica da iskljuenost nije samo
dinamiki proces nego i stanje. Iskljuenost
moe imati strukturne karakteristike. Sama
izolacija iskljuenih moe biti uzrok njihove
kolektivne nemoi da zahtijevaju vlastito ukljuivanje.
Na kraju, kakve reperkusije ima termin socijalne iskljuenosti u razvijenim zemljama sa
stajalita socijalne politike? Oslikava li taj termin najbolje novonastalu socijalnu situaciju
suvremenog drutva ili je samo eufemizam za
"stigmatizirane, izolirane i rtvovane grupe"?
Najvei broj autora iz razvijenih zemalja
slae se da su osnovni principi socijalne politike iz poslijeratnog razdoblja dovedeni u pi-

UUr,

z.: Koncept

socijalne isk(julenosti

tanje. Prije svega, radi se o osporavanju principa univerzalizma, zbog zahtjeva za individualiziranim i diferenciranim uslugama. Osim
toga, cilj socijalne politike nije vie samo odranje prihoda, odnosno da svi graani moraju
raspolagati nekim zajamenim izvorima, ve
"da pomogne ljudima nai njihovo mjesto u
drutvu" (Livre vert..., 1993:21). Kriza socijalne politike i pojava novih socijalnih problema
iziskuju ponovno promiljanje koncepata solidarnosti i graanskih prava. Ako je uspostavljanje drave blagostanja bilo zasnovano na
odreenom politikom kompromisu, onda bi
reforma dosadanje socijalne politike, po nekima, takoer zahtijevala politiki konsenzus.
H. Silver smatra da koncept iskljuenosti, makar imao mnotvo konotacija, moe posluiti
stvaranju iroko zasnovanog saveza, koji bi
djelovao u pravcu nove socijalne politike. U
prilog potrebe za stvaranjem novog politikog
konsenzusa autorica istie i injenicu da se nekada tihi korisnici socijalne pomoi danas politiki organiziraju, stvaraju lobistike grupe i
vre pritisak na lokalne vlasti. Pojam socijalne
iskljuenosti je prikladan i stoga to, preko
svojih viestrukih dimenzija, dodiruje pojedince na svim razinama drutvene hijerarhije,
pruajui tako anse za pojavu irokog meuklasnog saveza za borbu protiv iskljuenosti.
Osim toga, moglo bi se rei da strah od iskljuenosti zahvaa sve vei broj pojedinaca i
drutvenih slojeva. Tako je jedna francuska
anketa iz prosinca 1994. godine dola do rezultata da 55% odraslih i 69% mladih Francuza (od 18 do 24 godine) strahuje da e postati iskljueni, dok je 3/4 zabrinuto da e to
zadesiti nekog tko im je blizak (Silver, 1994:
571). Taj strah od iskljuenosti nije ogranien
samo na Francusku. U velikom broju anketa
u najrazvijenijim zemljama skoro veina ispitanika iskazuje strah od socijalne iskljuenosti,
u smislu gubitka socijalnog statusa. No, taj
strah od iskljuenosti nije dovoljan da bi se
prevladale druge socijalne razlike.
S druge strane, makar ideja iskljuenosti
moe biti korisna u kontekstu reforme postojee socijalne politike, ona moe posluiti i
odvraanju panje od opeg porasta nejednakosti, nezaposlenosti i obiteljske nestabilnosti,
koji pogaa sve socijalne slojeve. Isto tako, iskljuenost se moe koristititi u znatno suenom znaenju, tj. moe se odnositi samo na
pojedince koji su viestruko deprivilegirani.
Osim toga, borba protiv iskljuenosti moe
olakati preusmjeravanje novca prema ma229

Rev. sac. fHJlit., god. Il, br. 3, str. 223230, Zagreb 1995.

Uur,

njim socijalnim kategorijama (beskunicima,

onima s dugotrajnom nezaposlenou) i tako
donekle ugroziti ope programe socijalne zatite, koji su tradicionalno titili radniku i
srednju klasu. Stoga bismo se mogli sloiti s
H. Silver koja kae da "ba kao to ideja iskljuenosti ima mnogo znaenja, isto tako mo-

z.: Koncept

socijalne iskljuenosti

e posluiti u razliite politike svrhe" (Silver,

1994:572).
Izvjesno je da sadanje ili budue socijalne
politike mnogih zemalja nee moi zaobii
koncept socijalne iskljuenosti, ma kakav odnos imale prema njemu.

LITERATURA:

1. Silver, H. (1994), Social exclusion and social solidarity: three paradigms. International Labour
Review, 133, 5-6, pp. 531-578
2. Yepez del Castillo, I. (1994), A comparative approach to social exclusion: lessons from France
and Belgium. International Labour Review, 133,
5-6, pp. 613-633
3. Maclouf, P. (1991), L'insertion, un nouveau concept operatoire des politiques sociales? The Welfare State: Transition for Central Planning to Market Approaches, Budapest, June 3-6
4. Lenoir, R. (1976), Les exclus: Un Francais sur dix.
Paris, Seuil, 3" edition

5. --- (1993), Livre ven sur la politique sociale europenne. Bruxelles, Louxembourg, Commission
des Communauts europennes
6. Abrahamson, P. (1994), Integrating the excluded:
policies against poverty and exclusion in Denmark, u: Rasmussen, H.C., Pijl, M.A. (ur.), Some
reflections on social development in Europe: a contribution to the UN social summit, ICSW
7. Puljiz, Y.; Beovan, G. (1994), Socijalni problemi
u
Europi:
siromatvo,
nezaposlenost
i
iskljuenost. Revija za socijalnu politiku, l, 4, 383-

392
8. --- (1995), Izvjee Svjetskog samita o drutvenom
razvitku. Kopenhagen, 6-12. oujka. (preliminarni
dokument)

Summary
THE CONCEPT

OF SOCIAL

EXCLUSION

Zoran uur
The term "social exclusion" has been in use since the 60's. It was first used in French
speaking territories. However, the discussions on the "social exclusion" relatively quickly
spread to other European countries (primarily the ones in the European union). The
term "social exclusion" has nowadays become a component part of the vocabulary of
many scientists and politicians and it has played and important role in the social policy
of the developed European countries.
The reasons for the "social exclusion" are a result of long-term unemployment,
the
influence of industrial changes on unskilled labour, the development of family structures,
the break-up of the traditional solidarity forms, the crisis of the traditional institutions
of representation, the hidden immigration and growth of individualism.
The author points to the problems connected with the defining of "social exclusion"
(its multi-dimensionality,
vagueness of the auxiliary terms, different levels of approach).
Also, the paper presents and attempt to analyze the different meanings of exclusion
through three different opposing paradigms: solidarity, specialization and monopoly.
The paper also deals with the notion and measures o!"social exclusion" that in some
countries have been undertaken for the sake of integration the 'excluded'.
Finally, the paper offers some possibilities of the application of the "social exclusion"
concept to the countries with different levels of economic and social development and
points to its advantages and disadvantages within the social policy of the developed
countries.

230