Sadraj

1. Prigoni.....................................................................................................................................1
1.1 Prijenosnici s konstantnim prijenosnim omjerom.............................................................2
1.1.1 Zupaniki i lananiki prijenosnici..........................................................................2
1.2 Tarni i remenski prijenosnici s konstantnim prijenosnim omjerom..................................6
1.2 Prijenosnici s promjenjivim prijenosnim omjerom...........................................................8
1.2.1 Mehaniki varijatori...................................................................................................8
2. Diferencijalni prigon...............................................................................................................9
3. Vijani prigon........................................................................................................................10
3.1. Vijani spojevi................................................................................................................10
3.2. Vrste vijanih spojeva s obzirom na namjenu:...............................................................12
3.3. Sile i momenti u vijanom spoju...................................................................................13
3.4. Pokretni vijani spojevi (vijani pogoni).......................................................................14
3.5. Vijani prigon.................................................................................................................15
Literatura...................................................................................................................................18

1. Prigoni
Prigoni su prijenosnici momenta i snage, a mogu biti reduktori (smanjuju broj okretaja,
ali poveavaju snagu) ili multiplikatori. Dijele se prema nainu gibanja pogonjenog elementa
na rotacijske i translacijske (pravolinijske) prigone. Mogu se podijeliti prema nainu rada
na elektrine, mehanike i hidraulike. Prema prijenosnom omjeru dijele se na prigone sa
stalnim ili promjenjivim prijenosnim omjerom.
Izvrni ili radni dio su razliiti alati i naprave. Alati su sredstva u direktnom dodiru s
predmetom koji se obrauje, koji ga preoblikuju ili mijenjaju dimenzije ili svojstva. Naprave
su pomona sredstva koja se koriste u tijeku proizvodnje, ali direktno ne obrauju predmet,
ve sudjeluju kao samostalni ureaji ili dijelovi alatnog stroja.
Upravljaki dio alatnog stroja slui za upravljanje gibanjima alata i obratka, te
odabiranje parametara obrade.
Prijenosnici se mogu podijeliti s obzirom na vie aspekata:
1. Prema nainu prijenosa okretnog momenta razlikujemo velike grupe prijenosnika:

Mehaniki prijenosnici, kod kojih se moment prenosi mehaniki na dva osnovna

naina - t r e n j e m i o b l i k o m s neposrednim i posrednim dodirom
pogonskog i gonjenog lana.

Hidrauliki i pneumatski prijenosnici, kod kojih se okretni moment prenosi uz

pomo tekuina odnosno plinova (veinom pod tlakom).

Elektrini prijenosnici, kod kojih se okretni moment prenosi elektrinim putem.

2. S obzirom na promjenjivost prijenosnog omjera moemo razlikovati:

prijenosnike s konstantnim prijenosnim omjerom, koji su konstruirani za samo

jedan prijenosni omjer;

prijenosnike s promjenjivim prijenosnim omjerom, gdje se promjena prijenosnog

omjera moe obavljati stupnjevano ili kontinuirano. U ovu grupu spadaju i
prijenosnici s vremenski i stalno promjenjivim prijenosnim omjerom, s unaprijed
odreenim zakonitostima toka promjene, koji mogu biti razliiti prema nainu
prijenosa okretnog momenta.

3. Prema tome dominira li prijenos snage i gibanja ili samo gibanja imamo:

prijenosnike snage i prijenosnike gibanja.

Mogue su i jo neke drukije podjele, kao na primjer: standardne i planetarne izvedbe,

s normalnim uinom i visokouinski, s obzirom na geometriju (osi) itd. esto se susreemo i s
kombiniranim prijenosnicima, to jo vie komplicira podjelu prijenosnika.

1.1 Prijenosnici s konstantnim prijenosnim omjerom

Kada se radi o prijenosnicima s konstantnim prijenosnim omjerom, gotovo iskljuivu
primjenu imaju mehaniki prijenosnici jer su ekonomski najpovoljniji, kako pri projektiranju i
proizvodnji tako i u eksploataciji. Robusni su i jednostavni za odravanje u svim uvjetima
okoline. Upotrebljavaju se takoer u kombinaciji s drugim vrstama prijenosnika, gdje
meusobno dopunjuju svoje karakteristike ( na primjer s hidraulikim prijenosnicima).
Prema nainu prijenosa obodne sile, trenjem ili oblikom, ovdje spadaju zupaniki,
lanani i remenski zupasti prijenosnici iji je prijenosni odnos jednoznano odreen brojem
zubi ozubljenih elemenata, te remenski i tarni prijenosnici kod kojih se sila prenosi trenjem i
koji rade s odreenim proklizivanjem. Svi spomenuti mehaniki prijenosnici mogu se nai i u
izvedbi prijenosnika s promjenjivim ili sa stalnim prijenosnim odnosom.

1.1.1 Zupaniki i lananiki prijenosnici

Od svih prijenosnika ova je grupa prijenosnika danas najee u primjeni. Izrauju se s

razliitim poloajem osi (paralelene, ukrtene itd.) od najmanjih do najveih snaga
Upotrebljavaju se i za veoma visoke brojeve okretaja te u irokom rasponu prijenosnih
odnosa. Zbog prijenosa sile oblikom prijenosni omjer im je vrst (ne zavisi o optereenju) pa
se upotrebljavaju i kao prijenosnici tonog gibanja.
Imaju veliku pogonsku sigurnost i dug vijek trajanja uz mogunost kratkotrajnog
preoptereenja. Odravanje je relativno jednostavno. U prednosti im se moe jo nabrojati
velika mogunost prijenosa snage po jedinici volumena te visok stupanj iskoritenosti
prenesene snage.
Glavne su im mane relativno visoka cijena kotanja, dosta velika buka (s izuzetkom
punih prijenosnika), te velika krutost prijenosa (zbog ega se najee ugrauju elastine
mehanike spojke, hidraulike spojke ili elastini stupanj prijenosa, na primjer remenski).

Slika 1. elniki zupasti prijenosi: a) elnici s vanjskim ozubljenjem, b) elnici s kosim

ozubljenjem, c) elnici
sa strelastim ozubljenjem, d) elnici s unutranjim ozubljenjem

U zavisnosti od vrste zupanikog para razlikujemo sljedee prijenosnike:

Zupaniki prijenosnici s elnicima s ravnim i kosim zubima te unutranjim i vanjskim
ozubljenjem. U jednom stupnju prijenosa moe se ostvariti prijenosni omjer oko 8
(ekstremno, s kosim zubima i do 20). Vratila su im u pravilu paralelna. Sa dva stupnja
prijenosa mogue je ostvariti prijenosni odnos 45 (60), a sa tri stupnja prijenosa do 200 (300).
Izvode se za snage do oko 20.000 kW i ulazne brojeve okretaja do 100.000 1/min, odnosno,
obodne brzine do 200 m/s. Iskoristivost im se kree po stupnju prijenosa i do 99,5%, zavisno
od izvedbe i veliine.
Mirniji hod postie se primjenom elnika s kosim zubima (vei stupanj prekrivanja), ali
se s poveanjem kuta kosine zuba poveava i aksijalna sila, to postavlja dodatne zahtjeve za
uleitenja.
Kod malih snaga mirnoa hoda postie se i ugradnjom jednog elnika u paru od
umjetnih materijala.
Na smanjenje veliine prijenosnika osim konstrukcije jak utjecaj ima vrsta zupanikog
materijala kao i termika i povrinska obrada (vidi poglavlje 6). Na taj se nain mogu dobiti
vrlo saete konstrukcije, kao na primjer kod mjenjaa osobnih vozila, te avionskih
prijenosnika.
Slini se uinci mogu dobiti i planetarnom izvedbom prijenosnika s elnicima i
stonicima. Na taj nain dobivaju se posebno saete konstrukcije za velike snage i prijenosne
odnose uz povoljan stupanj iskoritenja (i do 60% kod prijenosnog omjera 1000). Pritom
planetarni prijenosnici mogu biti izvedeni i kao diferencijalni prijenosnici (s dva stupnja
slobode gibanja). S obzirom na projektiranje i proizvodnju ova grupa prijenosnika danas je
najvie savladana.
3

Prijenosnici sa stonicima, s ravnim, kosim i lunim zubima, primjenjuju se s

ukrtenim vratilima za prijenosne omjere do 6 (10).

Slika 2. Stoniki prijenosi: a) stonici s ravnim zubima, b) stonici s kosim zubima c)

stonici sa strelastim ozubljenjem, d) stonici sa zakrivljenim zubima (spiralno ozubljenje)
Za prijenosne omjere vee od 1.2. prijenosnik s parom stonika skuplji je od
prijenosnika s parom elnika, a za prijenosni omjer vei od 2,7 skuplji je i od kombiniranog
prijenosnika s parom elnika i parom stonika [3]. Stoga se rijetko upotrebljavaju za redukciju
i multiplikaciju okretnog momenta, a ee za promjenu toka snage. U pogledu opteretivosti
priblino vrijede isti podaci kao kod elnikog ozubljenja. Za vee zahtjeve ozubljuju se koso
i spiralno te termiki obrauju. Izvode se, takoer, i kao planetarni, najee diferencijalni
prijenosnici.
Stonici s hipoidnim i spiroidnim ozubljenjem imaju mimosmjerna vratila i male osne
razmake, a za razliku od nehipoidnih stonika saetije su konstrukcije. Najee se
primjenjuju kod vozila i alatnih strojeva. Zbog klizanja u smjeru zuba rade tie, ali iz istog
razloga imaju i neto vee gubitke od drugih stonika i adekvatno vee zagrijavanje. Obino
se pri izradi urauju te se ugrauju kao par.

Slika .3. Hipoidno stoniko ozubljenje (a - osni razmak)

Puni prijenosnici imaju sposobnost ostvarivanja veoma velikog prijenosnog odnosa u
jednom stupnju (i do 100), ali im s porastom prijenosnog odnosa pada stupanj iskoritenja
(kod i = 100 oko 45%). Stupanj iskoritenja dosta ovisi i o brzini klizanja. Vievojni puevi
daju veu iskoristivost, ali je tada manji prijenosni odnos. Za razliku od veine zupastih
prijenosnika, puni prijenosnici veoma tiho rade a imaju i sposobnost (donekle) priguenja
vibracija.

Slika 4. Vijaniki a) i puni (cilindrini) b) i globoidni c) prijenos

Za vee prijenosne odnose neke izvedbe dosta su jeftinije od kombiniranih prijenosnika
s elnicima i stonicima (do a = 100 mm). Rade se izvedbe do 1000 kW s izlaznim
momentom do 2500 Nm, te do n1 = 30000 1/min i vt = 70 m/s.
Vijaniki prijenosnici (slika 4. a) zapravo su prijenosnici s elnicima s kosim zubima
iji su nagibi bokova istomisleni. Ovo rezultira dodirom u toki i mimosmjernim vratilima.
Slue za manja optereenja i prijenosne odnose (i = 1 do 5). Veinom slue kao prijenosnici
gibanja, a za manje kutove osi ( < 10 stupnjeva ) i kao prijenosnici snage.

Lanani prijenosnici i prijenosi upotrebljavaju se kod velikih osnih razmaka i

paralelnih vratila, a manje su osjetljivi na okolne uvjete (vlaga, temperatura) nego, na primjer,
tarni ili zupaniki prijenosnici.

Slika 5. Lananiki prijenosi a) s dvostrukim valjkastim lancem, b) sa zubastim lancem

Kod ove vrste prijenosnika postoji mogunost razvoda snage (vie gonjenih strojeva s
jednim pogonskim lancem). Jednostavni su za montau i demontau, ali imaju velik broj
elemenata (za razliku, na primjer, od zupanika). Vijek trajanja im je ogranien troenjem
zglobova. Potrebno je podmazivanje i zatita od loih okolnih uvjeta (praine, vlage). Kod
viestrukih lananika (mogunost prenoenja veih snaga) postoje problemi s jednolikom
raspodjelom optereenja po irini lananika. Veinom su jeftiniji od zupanikih prijenosnika.

1.2 Tarni i remenski prijenosnici s konstantnim

prijenosnim omjerom
Oba sustava prijenosa, tarni i remenski, temelje se na prijenosu obodne sile trenjem, pa
bismo ih u irem smislu zajedno mogli zvati tarnim prijenosnicima.
Uobiajeno je ipak tarnim prijenosom zvati prijenos s neposrednim dodirom tarnih
tijela, a kada tarna tijela povezuju jo jedan, vuni element, remen, onda takav prijenos
nazivamo remenskim prijenosom. Na slian nain obavlja se i podjela na zupaste i lanane
prijenose.

Tarni prijenosnici izvode se s paralelnim i ukrtenim osima. U sluaju sparivanja tvrdog

i mekog ili mekih materijala (ei sluaj, radi veeg faktora trenja), dimenzije, sile na leaje,
klizanje i stupanj iskoritenja manji su nego kod remenskog prijenosa. Istodobno su osni
razmak, teina i cijena manji od remenskog. Kod "tvrdog" sparivanja pojavljuje se dosta
velika buka, a potrebno je i podmazivanje prijenosnika.

Slika 6. Tarni prijenos s cilindrinim tarenicama

Potrebno je, konstruktivno, predvidjeti ureaj za ostvarenje normalne sile prijenosa
(obino oprugom). U normalnoj se izvedbi rade za snage do 25 kW i obodne brzine do 25
m/s.

Slika 7. Remenski prijenos s plosnatim (a) i klinastim remenjem (b)

Remenski prijenosnici izvode se s paralenim i ukrtenim vratilima. Kao i kod lananog
prijenosa, mogu je razvod snage na vie vratila s jednim pogonskim remenom. Veoma tiho
rade i ublaavaju (priguuju) udarna optereenja. Samom prijenosu nije potrebno
podmazivanje. Imaju mali broj elemenata, koji su i konstruktivno jednostavni. Takvi elementi
uvjetuju malu cijenu prijenosa. Kod remenskog prijenosa postoji proklizanje (osim zupastog
remenja). Manji im je vijek trajanja i vei osni razmak nego kod zupanih prijenosnika. Pri

izvedbi s plosnatim remenom mogue su vrlo velike obodne brzine uz miran rad, ali tada su
leaji visoko optereeni. U sluaju klinastog remena manje je optereenje leaja. Kod
vieremenskog klinastog prijenosa postoji mogunost prijenosa velikih snaga, ali postoje
problemi raspodjele optereenja po irini remenice.

1.2 Prijenosnici s promjenjivim prijenosnim omjerom

Ovoj skupini prijenosnika pripadaju prijenosnici koji za odreenu, konstantnu brzinu
vrtnje pogonskog stroja opskrbljuju radni stroj razliitim brzinama vrtnje. To se odvija na dva
osnovna naina: skokovito i kontinuirano. Kada se radi o skokovitoj promjeni prijenosnog
omjera (vozila, alatni strojevi), u pravilu se radi o mehanikim prijenosnicima, najee sa
zupanicima (prijenos obodne sile oblikom). esto ih zovemo i mjenjai, mada se cijela
skupina moe nazvati istim nazivom. Kontinuirana promjena prijenosnog omjera postie se
primjenom mehanikih (tarnih), hidraulikih (hidrostatskih i hidrodinamskih) i elektrinih
prijenosnika.
Uobiajeno je stanje mehanikih tarnih prijenosnika zvati varijatorima, dok se
hidrauliki i elektroniki prijenosnici iste vrste esto nazivaju pretvaraima. U novijoj
literaturi prevladava naziv podesivi prijenosnici [2,3,19] .

1.2.1 Mehaniki varijatori

Prema geometriji i kinematici te zavisnosti jesu li tarna tijela u posrednom ili
neposrednom dodiru proizvodi se danas vrlo velik broj izvedbi ovakvih prijenosnika. Na slici
4.10. prikazano je 18 karakteristinih izvedbi prema . S obzirom na vrlo razliite izvedbe po
spomenutim kriterijima, bit e i fizikalne granice prenosive sile i okretnog momenta varijatora
razliitih izvedbi vrlo razliite. Kod svih tarnih prijenosnika bit e prenosiva obodna sila Ft , a
time i okretni moment kod pune iskoristivosti materijala zavisna od normalne sile FN i
faktora trenja (Ft= FN). Ako se radi o sparivanju elinih materijala ( 0,1), moe se u
grubo zakljuiti da je prenesena obodna sila kod tarnog prijenosa deset puta manja nego kod
prijenosnika s vezom oblikom. Ako se ovome doda i to da je kod nekih vrsta varijatora
kontakt u toki, dobivaju se u odnosu, na primjer, zupaste prijenosnike vrlo niske snage po
jedinici volumena ili mase prijenosnika.
Poboljanje karakteristika ove vrste prijenosnika dobije se u kombinaciji sa zupastim
parom ili planetarnim zupastim prijenosom, pogotovu kod prijenosnika s velikim podrujem

prijenosa. Redovita pojava kod svih tarnih prijenosnika (ali i ostalih bestepenih) jest
proklizavanje. To rezultira smanjenjem teoretskog prijenosnog omjera. Obino se mjera
smanjenja (proklizavanje) daje u odnosu na teoretski prijenosni omjer( it ) :

2. Diferencijalni prigon
Da bismo pojasnili samo znaenje diferencijalnog prigona, moda je najbolje da se
posluimo sljedeim primjerom s kretanjem robota.
Najee rjeenje kinematike se provodi u tri koraka:
1. u prvom koraku, mobilni robot rotira u mjestu dok ne postigne orijentaciju prema
eljenom poloaju, pri emu su brzine kotaa jednake nekoj maksimalnoj brzini koju robot
moe postii u rotaciji na mjestu i razliitog predznaka.

Slika 8. Prvi korak

U drugom koraku robot se pomakne u eljeni poloaj, a u treem opet rotira u mjestu
dok ne postigne eljenu orijentaciju.

Slika 9. drugi korak

Pogon koriten u opisu direktne i inverzne kinematike naziva se DIFERENCIJALNI prigon.

Diferencijalni prigon se sastoji od dva neovisno pokretana kotaa pri emu razlika
brzine lijevog i desnog kotaa odreuje kut zakreta ili rotaciju robota,
Dobra svojstva diferencijalnog prigona su:
jednostavnost izvedbe,
pokretljivost i
niska cijena,
Dok su loa svojstva:
teko odravanje pravocrtnog gibanja zbog pogreaka u brzinama kotaa koje mogu
nastati uslijed neravnog terena,
nejednakoj istroenosti kotaa,
proklizavanja kotaa i
promjene razmaka kotaa pri zakretu.

3. Vijani prigon
3.1. Vijani spojevi

Vijani spojevi spadaju u rastavljive spojeve. Pored spajanja, koriste se za brtvljenje,

zatezanje, regulaciju, mjerenje i prijenos gibanja. Osnovni elementi vijanog spoja su vijak i
matica. Vijak ima vanjski navoj, a matica odgovarajui unutarnji navoj.
Vijani spojevi se mogu openito razvrstati u slijedee skupine:

Nosivi vijani spojevi - koriste se za privrivanje rastavljivih strojnih dijelova

koji su izloeni raznovrsnim optereenjima. Izvode se sa ili bez prednaprezanja.

Dosjedni vijani spojevi - koriste se za privrsne, rastavljive veze raznih strojnih

dijelova dosjednim vijcima, koji dobro podnose smina optereenja i
istovremeno centriraju spajane dijelove. ee se izvode bez prednaprezanja.

Pokretni navojni spojevi - namijenjeni su za prijenos i pretvorbu krunog gibanja

u pravocrtno, ili obrnuto. S njima se postiu velike aksijalne sile za narinute
male obodne sile, npr. kod vijanih vretena alatnih strojeva, u vijanim
dizalicama i sl.

10

Vijani spojevi za zatezanje - koriste se kod zatega s jednim ili dva vijka. Kod
zatega sa dva vijka jedan vijak ima lijevi, a drugi desni navoj.

Brtveni vijani spojevi - namjena im je zatvaranje ulaznih i izlaznih otvora

posebno oblikovanim vijcima, npr. kod kliznih leajeva, u rezervoarima i sl.

Diferencijalni vijani spojevi - koriste se za podeavanje raznih naprava, te kod

regulacije ventila.

Mjerni vijani spojevi - slue za mjerenje duina kod mehanikih mjerila.

Prednosti vijanih spojeva su slijedee:

mogu se meusobno spajati svi materijali,

vijani spoj se moe proizvoljno rastaviti i ponovno sastaviti bez bitnih

posljedica za spajane dijelove,

visoki stupanj standardizacije vijaka i matica osigurava niske trokove nabave i

jednostavnu zamjenu,

nosivost vijanog spoja proporcionalna je veliini i kvaliteti koritenog vijka i

navoja,

vijani spojevi vrlo dobro podnose dinamika optereenja.

Nedostaci vijanih spojeva su:

slabljenje presjeka spajanih dijelova i veliko zarezno djelovanje zbog uzdunog

provrta ili provrta s navojem.

visoka koncentracija naprezanja na mjestima nalijeganja glave vijka ili matice na

povrinu spajanih dijelova.

neprestana napregnutost u okolini prednapregnutih vijanih spojeva.

Navoj je osnovni dio vijka i matice preko kojega se prenose spojne sile.
Temelj navoja je zavojnica - krivulja koja se dobije obavijanjem kosog pravca oko
cilindra. Smjer obavijanja pravca moe biti lijevi ili desni, pa se razlikuju lijeva i desna
zavojnica. Razlikuje se desni i lijevi navoj.
Navoj koji se obavija po vanjskoj plohi valjka naziva se vanjski navoj, a navoj koji se
obavija po unutarnjoj plohi cilindrine upljine naziva se unutarnji navoj. Vijak je svaki
strojni dio koji ima vanjski navoj, a matica je dio koji ima unutarnji navoj. Kako bi se vijak
mogao spojiti s maticom, navoji vijka i matice moraju biti usklaeni. Glavna dimenzija

11

navoja je nominalan promjer navoja. Nominalan promjer navoja je uvijek vanjski promjer
navoja, te je oznaen s d za vijke i D za matice.

3.2. Vrste vijanih spojeva s obzirom na namjenu:

1. Privrsni vijani spojevi:

- za meusobno spajanje dijelova
- za napinjanje eline uadi: okretanjem dvostruke matice se uke meusobno
pribliavaju, odnosno udaljavaju.
2. Pokretni vijani spojevi il vijani pogoni: rotacijsko gibanje vijka (vretena) se
pretvara u uzduno pomicanje matice ili vijka (vretena) pri emu je ponekad bitno proizvesti
veliku aksijalnu silu.
Primjeri:
- vretena na preama: proizvodi se velika aksijalna sila
- vretena na tokarskim i drugim obradbenim strojevima
- vretena u ventilima

Slika 10. Vreteno na prei

3. vijani spojevi za podeavanje

- za podeavanje ventila motor , sigurnosnih ventila i sl.
Kao noge slue za podeavanje kuanskih strojeva strojeva, kioska i sl. (npr. hladnjaka),
4. brtveni vijci, slue kao npr, kao ep na karteru motora.
5. Mjerni vijci: kod mjernih ureaja, npr. mikrometarske mjerke, okretanjem vijka u
fiksnoj matici pomie se mjerni tanjuri
12

Slika 11. Mikrometarska mjerka

Najei materijal za izradu vijaka je elik visoke istezljivosti kod kojega nema
opasnosti od krhkog loma. U elektrotehnici se zbog dobre vodljivosti koristi mjed. Koriste se i
laki metali, a u zadnje vrijeme i polimeri (umjetne plastine mase).
Osiguranje vijanog spoja od odvrtanja kod statikih optereenja nije potrebno, ali se
primjenjuje kod dinamikih optereenja. Naime, nakon pritezanja vijka dolazi do djelominog
slijeganja hrapavosti dodirnih povrina, moe doi do puzanja materijala vijka, a moe doi i
do lokalnih plastinih deformacija. Sve to, potpomognuto promjenama optereenja i
eventualnim vibracijama, moe rezultirati otputanjem vijanog spoja.
U pravilu su dobro proraunati, oblikovani i pritegnuti vijani spojevi ve osigurani
protiv neeljenog odvrtanja. To prije svega vrijedi za visokooptereene spojeve s elastinim
vijcima razreda vrstoe 8.8 i vie, uz male hrapavosti dodirnih povrina.

3.3. Sile i momenti u vijanom spoju

Radi pojednostavljenja se razmatra navoj pravokutnog profila, a matica se svodi na

jedan element na promjeru d2. Na element djeluju neke elementarne sile, ali e se radi
jednostavnosti odmah raunati s ukupnim silama. Prilikom pritezanja matice se taj element
uklinjuje izmeu podloge i navoja vijka.

13

Slika 12. Sile i momenti u vijanom spoju

Promatrani element (odnosno matica) moe se dalje okretati samo ako se vijak produlji i
podloga sabije (skrati). To e se pri daljnjem pritezanju i dogoditi, to znai da e vijak biti
optereen aksijalnom vlanom silom F, a podloga istom silom tlano.
Za guranje elementa tj. matice uz kosinu pod kutem uspona , potrebna je tangencijalna
(obodna) sila Ft. Na mjestu dodira elementa matice i navoja vijka djeluju normalna sila FN i
sila trenja Ftr, a s podloge se jo prenosi i sila F. Kad se vijani spoj pritee, moe se zamisliti
da se matica "penje" po navoju.

3.4. Pokretni vijani spojevi (vijani pogoni)

Slue za pretvorbu rotacijskog gibanja vijka u uzduno gibanje matice ili vijka pa se
nazivaju i vijanim pogonima. Vijak se naziva vreteno i moe biti velike duljine. Pokretni
vijani spojevi, tj. vretena, primjenjuju se kod obradnih strojeva, ventila, zasuna, klavirskih
stolica itd.
Vretena na tokarskim i drugim obradnim strojevima Kod prea se okretni moment
pretvara u veliku aksijalnu silu. Za brzo uzduno gibanje se koriste vienavojna vretena.
Kao navoji se najee koriste trapezni jer imaju manje trenje od metrikih. Ako je
optereenje samo u jednom smjeru, mogu se koristiti i pilasti navoji gdje je nagib na
optereenoj strani navoja samo 3 pa je trenje jo manje:

14

3.5. Vijani prigon

Vijani prigon jest onaj koji ima barem jedan kinematiki zglob (par) s navojem, kao to
se vidi u primjeru na slici, radi se o pretvorbi rotacijskog gibanja u pravocrtno, pri emu se
vijani zglob (2) posrednik u prijenosu. Mogue su sve kombinacije pretvorbi gibanja izmeu
rotacijskog, navojnog i translacijskog gibanja (rotacijsko u translacijsko, navojno u
translacijsko itd.).

Slika 13. Vijani prigon: 1. Rotacijski zglob, 2, Vijani zglob-zglob s navojem (sferno
gobanje), 3. translacijski zglob
Napomena: objanjenja oznaka 1,2 i 3 vrijede za zglobove na svim slikama vijanih
pogona, ako u tekstu slike nisu opisane brojane oznake.
Zglob s vijkom je nastao iz zgloba sa klinom, a to opet znai da se iz klinastih prigona
dobivaju vijani prigoni ako se zamisli da se ploha klina obavija oko cilindra.

15

Slika 14 dalekozor: 1. rotacijski zglob, 2.navojni zglob, 3. translacijski zglob

Tipian primjer je pogon za mjenjanje fokusa kod dalekozora i translacija magnetske
glave kod memorijske disk jedinice gdje je potreban brz i vrlo toan pomak magnetske glave
U finomehanici se primjenjuju vijani prigoni koji pretvaraju navojno u translacijsko
gibanje, a primjeri su vijci za ugaanbje mjernih i optikih ureaja i finomehanika navojna
prea.

Slika 15.
Kod vijanih prigona koji pretvaraju translaciju u rotacijsko ili navojno gibanje treba
paziti da je kut uspona zavojnice navojnog vretena dovoljno velik kako ne bi dolo do samo
ukoenosti mehanizma. Tipini primjeri su djeja letea elisa i builica na runi pogon.
Diferencijalni vijani prigon ima dva navojan zgloba pa omoguava da se precizno
pozicioniranje kod jednostrukih vijanih prigona uini jo finijim.

Slika 16.
Ukupan broj navoja hv (mm) jednak je razlici sumi uspona za oba navojna zgloba hv=h1
h2. Predznak je negativan ako su oba navoja desnonavojna ili ona lijevonavojna, a pozitivan
ako je smjer zavojnica razliit. Za prijenosni omjer vrijedi:
16

Pri emu su s1 i s2 (mm) aksijalni pomaci dva vijana elementa a h1i h2.(mm) njihovi
usponi, Iz jedndbe je vidljivo da se promjenom uspona i smjera zavojnice navoja (isti smjer
ili suprotan) mogu postii razliiti prjenosni omjeri na vrlo malom prostoru. Takav prigon rabi
se kod izvedbi ureaja koji zahtijevaju fino ili istovremeno grubo i fino ugaanje, kao npr.kod
mjernih ureaja.

Slika 17.

17

Literatura
A. Babi, Osnove elemenata strojeva, kolska knjiga, Zagreb, 2008
R.Cebalo, D. Ciglar, A. Stoi, Obradni sustavi Zagreb 2005.
http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_kons_stroj/katedre/konstruiranje/kolegiji/ke1/
ke1_materijali_vj/7.%20VijcaniSpojevi.pdf
http://hr.wikipedia.org/wiki/Alatni_stroj#Izvr.C5.A1ni_ili_radni_dio

18