Bilten Sudske Prakse VS RBiH 1984

BROJ 2
SUDSKE PRAKSE VRHOVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE

Sarajevo, april juni 1984. godine
K R I V I N O PR AV O
lan 8. stav 2. Krivinog zakona SFRJ
Za ocjenu djela kao neznatno drutveno opasno lan 8. stav. 2. KZ SFRJ nije dovoljno da su
tetne posljedice neznatne ili da ih nema, nego pored toga, djelo mora biti i malog znaaja, prema
tome, samo oba ova elementa daju odreenom djelu znaaj drutveno neznatno opasnog djela,
odnosno znaaj djela koje nije kanjivo.
(Vrhovni sud BiH, broj Kvl. 118/84 od 8. maja 1984. godine)
lan 167. stav. 1. Krivinog zakona SFRJ

Krivino djelo trgovine zlatnim novcem, stranom valutom i devizama iz lana 167. KZ SFRJ
smatra se svrenim momentom zakljuenja kupoprodaje. Prema tome, optueni su ovo djelo
izvrili bez obzira to u asu otkrivanja zakljuenu pogodbu nisu bili u cjelini realizovani
(zateenu su prilikom primopredaje).
(Okruni sud Mostar, br. K. 13/84 od 10. aprila 1984.godine).
lan 172. stav 1. Krivinog zakona SFRJ

Za postojanje krivinog djela izdavanja eka bez pokria iz lana 172. stav 1. KZ SFRJ bez
znaaja je injenica to optueni ima kod iste banke sredstva uloena na tednu ili deviznu
knjiicu.
(Zakljuak Krivinog odjeljenja Vrhovnog suda BiH od 5. jula 1984. godine).
lan 36. stav 2. taka 6. Krivinog zakona SRBiH

Ako je okrivljeni jedno lice liio ivota a drugo pokuao da lii, uinio je u pokuaju krivino
djelo ubistva iz lana 36. stav 2. taka 6. KZ SRBiH u vezi sa lanom 19. KZ SFRJ. Prema tome
prvostepeni sud je povrijedio zakon kada je radnje okrivljenog kvalifikovao kao svreno krivino
djelo ubistva iz lana 36. stav 2. taka 6. KZ SRBiH.
(Vrhovni sud BiH, br. K. 342/84 od 7. juna 1984. godine).
lan 43. stav 2. Krivinog zakona SRBiH.

Optueni, koji svojom voljom utie na dresiranog psa (nahuka ga) da ovaj ugrize oteenog i na
taj nain mu nanese laku tjelesnu povredu, vri krivino djelo lake tjelesne povrede iz l. 43. stav
2. KZ SRBiH.
Iz obrazloenja:
Presudom optinskog suda optueni je oglaen krivim zbog krivinog djela lake tjelesne povrede
iz l. 43. stav 2. KZ SRBiH izvrenog na taj nain to je na oteenog, koji je prelazio preko
njegove njive nahukao svog dresiranog psa vujaka, kojom prilikom je ovaj na vie mjesta
ugrizao oteenog nanijevi mu laku tjelesnu povredu. Odluujui o albi optuenog okruni sud
je albu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
Vrhovni sud BiH je odbio zahtjev osuenog za vanredno preispitivanje pravosnane presude
ocijenivi da su nii sudovi pravilno nali da je optueni ovo djelo izvrio bez obzira to on lino
nije nanio povredu. Ovo stoga to je u konretnom sluaju pas izvravao volju optuenog i
posluio mu kao sredstvo za nanoenje povreda oteenom.
(Vrhovni sud BiH, br. Kvl-p. 44/84 od 14. juna 1984. godine)
lan 43. stav 2. i lan 44. Krivinog zakona SRBiH

Ako je optueni uestvovao u tui u kojoj je nekom nanesena teka tjelesna povreda, te pri tome i
on treem licu nanio laku tjelesnu povredu sredstvom podobnim da se tijelo teko povrijedi,
uinio je u sticaju krivina djela uestvovanja u tui iz lana 44. KZ SRBiH i lake tjelesne
povrede iz lana 43. stav 2. KZ SRBiH.
Iz obrazloenja:
Presudom Optinskog suda optueni je oglaen krivim zbog krivinih djela lake tjelesne povrede
iz lana 43. stav 2. KZ SRBiH i uestvovanja u tui iz lana 44. KZSRBiH. Takvu presudu u
pogledu kvalifikacije potvrdio je drugostepeni sud.
Odluujui po zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnane presude, Vrhovni sud BiH nije
prihvatio navode iz zahtjeva da se u ovom sluaju moe raditi samo o krivinom djelu
uestvovanje u tui iz lana 44. KZ SRBiH, a ne i o krivinom djelu lake tjelesne povrede iz
lana 43. stav 2. KZ SRBiH.
Stav iz zahtjeva je neprihvatljiv, jer je optueni uestvovao u tui u kojoj je drugi uesnik
oteenom nanio teku tjelesnu povredu, a optueni treem licu nanio laku tjelesnu povredu
sredstvom podobnim da se tijelo teko povrijedi.Ne moe se uzeti da ovakva laka tjelesna
povreda (nanesena sredstvom da se tijelo teko povrijedi), predstavlja znatno manju kriminalnu
koliinu u odnosu na djelo uestvovanja u tui, te prema tome u ovom sluaju ne dolazi u obzir
iskljuenje sticaja po osnovu inkluzije. Stoga prvostepeni sud nije povrijedio zakon na tetu
optuenog kada je njegove radnje kvalifikovao kao dva navedena djela izvrena u idealnom
sticaju.
(Vrhovni sud BiH, br. Kvl-p 63/84 od 21. juna 1984.godine).
lan 147. stav 1. Krivinog zakona SRBiH

Okrivljeni koji je iz prostorije radne organizacije uzeo i ponio da iznese u namjeri prisvajanja 18
litara glazure siladekora u vrijednosti od 3.952 dinara i pri izlasku iz kruga te organizacije
otkriven i prisvojen siladekor mu oduzet ini svreno krivino djelo krae iz lana 147. stav 1.
KZSRBiH, bez obzira to prisvojeni siladekor nije iznesen iz prostora u kome se nalazio.
Iz obrazloenja:
Okrivljeni je po nalogu pretpostavljenog iz kruga radne organizacije donio posudu sa
razreivaem, pa je nakon to je posudu ispraznio nasuo u istu 18 litara glazure siladeokora. Tu
posudu okrivljeni je po zavretku radnog vremena ponio sa sobom ali je po izlasku iz kruga radne
organizacije sluajno otkriven i prisvojeni siladekor mu oduzet. Takvim radnjama okrivljeni je
uinio svreno krivino djelo iz lana 147. stav 1. KZ SRBiH, te ga je prvostepeni sud za to djelo
oglasio krivim.
Drugostepeni sud je povrijedio zakon u korist okrivljenog kada je preinaio prvostepenu presudu
i njegove radnje kvalifikovao kao pokuaj krivinog djela krae iz lana 147. stav 1. KZ SRBiH u
vezi sa lanom 19. KZ SFRJ.
(Vrhovni sud BiH, broj Kvl-207/84 od 13. juna 1984.godine).
lan 148. stav 2. Krivinog zakona SRBiH
Optueni, kao voza tretnog vozila, koji je prisvojio 20 T cementa a koji je cement prevozio za
oteenu radnu organizaciju, poinio je krivino djelo teke krae iz lana 148. stav 2. u vezi sa
lanom 147. stav 1. KZ SRBiH, a ne krivino djelo utaje iz lana 152. KZ SRBiH, jer optuenom
cement nije dat u priteanje (nije mu povjeren u smislu stava 1. lana 152. KZ SRBiH), ve samo
da ga preveze.
(Okruni sud Mostar, broj K. 115/84 od 8. maja 1984.g.)
lan 76. stav 3. i lan 263. stav 2. Zakona o krivinom postupku

Izrazi Ne uiniti u odredbi lana 76. stav 3. ZKP, odnosno Propustiti rok u odredbi lana 263.
stav 2. ZKP, pretpostavljaju pasivnost podnosioca podneska prema nalogu suda da se podnesak
ispravi, dopuni i sl. i samo ako se o tome radi dopustivo je povui procesne posljedice koje
predviaju ovi propisi. U protivnom (da podnosilac podneska, u nastojanju da ispravi nedostatke
na koje mu je ukazano, ne uini to kako treba ili uini kakvu novu pogreku), - ovakve se
konsekvencije odbacivanje podneska, obustava postupka) ne mogu primijeniti, ve podnosioca
podneska treba ponovo pouiti da nedostatke otkloni.
(Vrhovni sud BiH, br. K. 219/84 od 29. marta 1984.g.)
lan 346. stav 2. Zakona o krivinom postupku

Nije naruen objektivni identitet optube i presude, pa nema ni povrede odredbe iz lana 346. stav
1. ZKP, u tome to je prvostepeni sud radnje okrivljenog koje su u optunici pravno ocijenjene
kao produeno krivino djelo krae iz lana 148. stav 1. taka 1. KZ SRBiH, kvalifikovao kao
dva takva krivina djela izvrena u sticaju. Ovo stoga to sud nije vezan za prijedlog pravne
ocjene djela iz optunice (lan 346. stav 2. ZKP), te navedenom izmjenom prvostepeni sud ne
ini ni bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 364. stav 1. taka 9 ZKP.
(Zakljuak Krivinog odjeljenja Vrhovnog suda BiH od 5. jula 1984.g.)
lan 401. taka 1. ZKP i lan 48. stav 2. taka 3. KZ SFRJ

Izricanje jedinstvene kazne u smislu lana 401. taka 1. ZKP ne predstavlja samo raunsku
operaciju, ve predstavlja sudsko odmjeravanje kazne za krivina djela izvrena u sticaju. Prema
tome u konretnom sluaju kod utvrivanja visine jedinstvene kazne obavezno treba primijeniti
odredbu iz lana 41. KZ SFRJ i cijeniti sve one okolnosti koje su u smislu ove odredbe od
znaaja za odluku o kazni, a koje su i ranije postojale i koje su u redovnom krivinom postupku
uzete u obzir kod odmjeravanja kazne po pojedinim pravosnanim presudama, Na to ukazuje i
odredba lana 48. stav 2. taka 3. KZ SFRJ prema kojoj se jedinstvena kazna zatvora odmjerava
po sistemu asperacije i to tako da se najtee od pojedinano utvrenih kazni pootrava srazmjerno
ostalim utvrenim kaznama ali to pootravanje ne moe biti proizvoljno ve zavisno od
postojeih okolnosti koje su u smislu lana 41. KZ SFRJ od znaaja za odmjeravanje kazne.
(Vrhovni sud BiH, br. K. 198/84 od 4. maja 1984. godine)
DRUTVENA SVOJINA I SAMOUPRAVLJANJE

lanovi 372. (analogno) 384. i 463. Zakona o udruenom radu
Osnovne organizacije udruenog rada u sastavu radnih organizacija udruenih u sloenu
organizaciju udruenog rada, obavezne su da meusobne sporove rjeavaju pred unutranjom
arbitraom sloene organizacije udruenog rada ako je to predvieno samoupravnim sporazumom
o udruivanju radnih organizacija u sloenu organizaciju udruenog rada.
Ova obaveza osnovnih organizacija postoji kada je sastav i nain izbora arbitrae, te postupak
pred njom, blie ureen odredbama statuta sloene organizacije udruenog rada, a ne
samoupravnim sporazumom o udruivanju u sloenu organizaciju udruenog rada, jer se i statut

sloene organizacije usvaja referendumom radnika svih osnovnih organizacija udruenog rada.
Iz obrazloenja:
Kod injenice da je spomenutim samoupravnim sporazumom i statutom predvien nain, izbor
arbitrae, njen sastav i postupak, to je irelevantna injenica to nije izvren izbog arbitrae, jer su
organizacije udruenog rada koje su putem referenduma donijele i usvojile samoupravni
sporazum o udruivanju i statut sloene organizacije udruenog rada, dune postupiti po
usvojenom samoupravnom sporazumu i statutu i na predvien nain izvriti izbor arbitrae, a
arbitraa rijeiti spor meu strankama u sporu.
Neosnovan je albeni navod tuioca da nije predvien u odredbama lana 103-108, Statuta, a
injenica da nije predvien i samoupravni sporazum o udruivanju irelevantna je, jer je statut
saglasno odredbi lana 463 ZUR-a donesen putem referenduma, na isti nain na koji se donosi i
samoupravni sporazum o udruivanju (lanom 108. Statuta SOUR-a predvieno je da e se blie
odredbe o postupku pred arbitraom kao i o radu arbitranog vijea, utvrdi Pravilnikom o radu
unutranje arbitrae, koji jo nije donesen, ali taj nedostatak ne bi smio da ometa formiranje i rad
arbitrae, jer je njen sastav i postupak regulisan naprijed navedenim odredbama Samoupravnog
sporazuma o udruivanju i Statutom SOUR-a).
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj P. 87/84 od 20. aprila 1984.g.)
GRAANSKO PRAVO (OPTI DIO)

lan 125. Stav 4. Zakona O Obligacionim Odnosima
S obzirom na strogu zakonsku sankciju raskida fiksnog ugovora zbog neispunjenja, volja
stranaka da zakljue takav ugovor mora biti izraena nedvosmisleno: bilo da je ispunjenje u
odreenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla ili da je ugovoreno da e se ugovor
smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u odreenom roku.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, br. P. 11/84 od 21. februara 1984.godine).
lan 66. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima

Pravilo imovinskog prava po kome se ne moe isticati prividnost ugovora prema treem licu ne
osnosi se na nasljednika ugovorne stranke jer nasljednik, kao univerzalni sukcesor nije tree lice.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, br. Rev. 577/83 od 23. februara 1984.g.).

lan 7. i 12. Zakona o javnim putevima
Budui da lokalnim i nekategorisanim putevima upravlja samoupravna interesna zajednica za
lokalne puteve, mjesna zajednica nije ovlatena da zakljui ugovor o nainu koritenja i
odravanja takvog puta. Takav ugovor nema pravno dejstvo.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, br. P. 39/84 od 20. marta 1984.godine)
lan 9. Zakona o prometu nepokretnosti
Nepunovaan je pismeni ugovor o kupoprodaji nepokretnosti zakljuen izmeu vlasniko

pravnih lica kada nisu ovjereni potpisi ugovorenih stranaka, ako ga nisu potpisala dva svjedoka
koja su prisustvovala zakljuenju ugovora, ali se takav pismeni ugovor osnauje (konvalidira)
obostranim ispunjenjem u cijelosti ili u pretenom dijelu.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, br. Rev. 502/83 od 19. novembra 1983.g.)

Usmeni ugovor o kupoprodaji nekretnina zakljuen poslije 4. januara 1979. godine kada je stupio
na snagu Zakon o prometu nepokretnosti SRBiH se ne moe osnaiti ispunjenjem ugovornih
obaveza u cjelili ili u pretenom dijelu. Na taj nain se moe oznaiti samo pismeni ugovor na
kome nisu ovjereni potpisi ugovaraa ili pismeni ugovor koji nisu potpisala dva svjedoka koja su
prisustvovala zakljuenju ugovora.
Iz obrazloenja:
Polazei od utvrenog injeninog stanja iz koga proizilazi da su tuilac i prvotueni u martu
1981.g. zakljuili usmeni ugovor o prodaji nekretnina blie oznaenih u izreci prvostepene
presude, odnosno da je zahtjev tuioca zasnovan na usmenom ugovoru o prodaji nekretnina
zakljuenom nakon stupanja na snagu Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni list SRBiH,
br. 38/78), ovaj sud nalazi da je drugostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je
prvostepenu presudu preinaio i tubeni zahtjev odbio. Prema tome zakonu ugovor o prometu
prava na nepokretnostima izmeu vlasniko-pravnih subjekata je punovaan samo ako su potpisi
ugovaraa ovjereni u nadlenom sudu ili ako je ugovor zakljuen u prisustvu dva svjedoka koji su
se potpisali na ugovoru (lan 9. st. 2. i 4.). Pismeni ugovor kome nedostaju ovi atributi moe se
osnaiti ispunjenjem obaveza u cijelosti ili u pretenom dijelu (lan 9. stav 4). Prema tome,
usmeni ugovor o kupoprodaji zakljuen poslije 4. januara 1979. godin, kada je stupio na snagu
Zakon o prometu nepokretnosti SRBiH, ne moe se osnaiti ni dobrovoljnim ispunjenjem
ugovornih obaveza.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, br. Rev. 100/84 od 15. marta 1984.g.)
lan 106. Zakona o obligacionim odnosima

Ukoliko davalac izdravanja ne ispunjava obaveze iz ugovora o doivotnom izdravanju a
primalac izdravanja se sa takvim ponaanjem saglaava, to ugovor o doivotnom izdravanju se
preobraa u ugovor o darovanju pod pretpostavkom a je primalac izdravanja za ivota prenio
svoju imovinu ili njen dio, u skladu sa ugovorom, na davaoca izdravanja.
(Stav Graansko-privrednog odjeljenja usvojen na sjednici od 26. juna 1984.g.)
lan 11. st. 3. i 4. Zakona o stambenim odnosima i lan 104. Zakona o obligacionim
odnosima
Lice koje je u ispunjavanju nitavog ugovora o ustupanju stanarskog prava dalo novanu naknadu
nosiocu stanarskog prava, moe zahtjevati vraanje datog ako je na zakljuenje ugovora bilo
navedeno tekim stambenim i porodinim prilikama.
U protivnom predmet prestacije treba oduzeti u korist optine.
Iz obrazloenja:
Pravilo o oduzimanju predmeta prestacije primijenie se samo na one nitave ugovore koji su u
oiglednoj suprotnosti sa odreenim pravnim i moralnim normama i ijim bi se izvrenjem u
veoj mjeri naruili drutveni interesi, a stranke su pri tom postupale nesavjesno, i to posebno ako
su postupale zlonamjerno, dok e se u svim ostalim sluajevima nitavih ugovora, kod kojih
prema ocjeni suda nisu ispunjeni naprijed navedeni uvjeti, primijeniti pravilo o povraaju u
preanje stanje, a samo izuzetno e sud odbiti zahtjev za vraanje predmeta prestacije.
Niestepeni sudovi su, meutim, polazei od utvrenja da je ugovor od 5. septembra 1971.godine
nitav, jer je njegov predmet u izriitoj suprotnosti sa prinudnim propisom sadranim u odredbi
lana 10. stav 2. zakona o stambenim odnosima i da je tuilac nesavjestan, odbili njegov zahtjev
za vraanje plaene sume. Naime, niestepeni sudovi nalaze da tuiocu ne pripada pravo na
vraanje isplaenog iznosa, jer je bio nesavjestan pri zakljuenju ugovora, a uz to je imao koristi
od tog ugovora jer je odreeno vrijeme stanovao u spornom stanu, te da bi u protivnom posljedice
nitavosti snosio samo tueni, to bi bilo u suprotnosti sa pravilima imovisnkog prava sada
izraenim u lanu 104. st. 2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima.
Navedeno rezonovanje niestepenih sudova ne moe se meutim, prihvatiti pravilnim, jer su pri
zakljuenju ugovora obje stranke bile nesavjesne, a ne samo tuilac, ali u imovini tuenog ostaje
iznos naknade na koju nikako nije imao pravo. U takvoj situaciji moglo je doi do primjene ili
pravilo o vraanju prestacije ili oduzimanje u korist drutveno politike zajednice, ukoliko se
ocjenom konretnih okolnosti utvrdi da postoje zakonske pretpostavke za primjenu sankcije o
oduzimanju predmeta prestacije u korist drutveno- politike zajednice, na ta zahtjev za zatitu
zakonitosti opravdano ukazuje.
Poto su niestepeni sudovi polazei od pogreno zauzetog stava da tuiocu ne pripada pravo na
vraanje datog zbog toga to je bio nesavjestan pri zakljuivanju apsolutno nitavog ugovora,
propustili da na pouzdan nain utvrde sve pravno relevantne okolnosti za donoenje zakonite
odluke, ovaj sud je, primjenom lana 395. stav 2. u vezi sa lanom 408. Zakona o parninom
postupku, obje niestepene presude ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno
suenje.
U ponovnom postupku potrebno je na pouzdan nain utvrditi okolnosti pod kojima je zakljuen
ugovor od 5. septembra 1971. godine i sa kakvim ciljem, gdje je tuilac sa svojom porodicom
stanovao prije zakljuenja ugovora, gdje se tueni iselio iz spornog stana nakon zakljuenja
ugovora sa tuioce, da li je tuilac plaao stanarinu i ostale trokove reije umjesto tuenog,
koliko dugo je stanovao u tom stanu i gdje se nastanio nakon iseljenja iz navedenog stana (nakon
donoenja pravosnane odluke nadlenog organa uprave), pa zasivno od utvrenog injeninog
stanja donijeti odgovarajuu odluku, imajui pi tome u vidu primjedbe na koje je ovaj sud
naprijed ukazao.
Ukoliko se u ponovnom postupku utvrdi da je tuilac zbog izuzetno teke stambene i porodine
situacije bio prisiljen na zakljuenje apsolutno nitavog ugovora i da je tueni tu njegovu situaciju
iskoristio za postizanje nezakonite imovinske koristi, restitucija primljeno na bi bila u suprotnosti
sa optim moralnim principima, jer vraanjem primljenog ne bi bila osujeena intencija zabrane
iz odredbe lana 104. stav. 2. Zakona o obligacionim odnosima, poto je tuilac donoenjem
pravosnane odluke nadlenog organa uprave onemoguen u koritenju stana koji je bio predmet
nitavog ugovora, pa se prema tome restitucija ne protivi konretnoj realizaciji drutvenog
interesa.
Naime, ovaj sud nalazi da bi u takvoj situaciji bila opravdana restitucija jer bi u protivnom
sankcija pogodila samo tuioca ( ostao je bez stana i novca datog za prenos stanarskog prava),
koji je tekom stambenom i porodinom situacijom bio prisiljen na zakljuenje nitavog ugovora,
a ne i tuenog, koji je postigao materijalnu korist koritenjem eventualno teke stambene situacije
tuioca.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, br. Gvl. 49/83 od 17. februara 1984.g.).
lan 208. i 423. Zakona o obligacionim odnosima

Zastarjelost regresnog zahtjeva solidarnog dunika tee od izvrenja isplate, a ne od
prouzrokovanja tete.
(Odluka Vrhovnog suda BiH, broj P. 465/83 od 27. januara 1984.g.)
lan 36. Zakona o radio difuznoj djelatnosti

Na osnovu odredaba zakona o radio difuznoj djelatnosti, RTV Sarajevo ovlatena je radi naplate
TV pretplate na izdavanje platnog naloga kojim se, kao i podizanjem tube pred sudom, prekida
zastara potraivanja.
(Presuda Okrunog suda u Sarajevu, br. G. 324/83 od 15.11.1983.g.)
lan 9,13. i 24. stav. 2 Zakona o fizikoj kulturi

Igra amater sportskog kluba ne moe zahtjevati isplatu nagrade za ulazak u vii rang
takmienja i isplatu mjesene naknade, pozivajui se samo na obeanje predsjednika, odnosno
lanova uprave kluba, ako pravo na ova davanja nije predvieno optim aktom kluba.
Iz obrazloenja:
U smislu lana 21a stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o fizikoj kulturi (Slubeni
list SRBiH broj 22/76), sada lan 24. stav. 2. Zakona o fizikoj kulturi (preieni tekst u
Slubenom lisu SR BiH broj 3/77), sistem takmienja u SRBiH se zasniva na amaterskim
principima i organizuje tako da takmiari i organizatori ne odustvuju ili samo izuzetno odsustvuju
sa radnog mjesta, odnosno izostaju sa nastave (ova zakonska norma izraava stav koji je u naem
pravnom sistemu bio opteprihvaen i prije njenog stupanja na snagu), dok se u smislu lana 25.
pomenutog zakona, status profesionalnih sportova organizacija, te prava i obaveze profesionalnih
sportista, utvruju zakonom i meurepublikim drutvenim dogovorom.
U smislu lana 60. Ustava SFRJ i lana 63. Ustava SRBiH drutvene organizacije odreene
zakonom ( u takve spadaju i sportski klubovi, kako proizilazi iz lana 9. Zakona o fizikoj kulturi
SRBiH) mogu steenim sredstvima, kao drutvenim, raspolagati saglasno statutu i zakonu ( ova
ustavna norma je izraena i u lanu 13. Zakona o fizikoj kulturi SRBiH).
Polazei od navedenih odredaba, niestepeni sudovi su bili duni utvrditi da li se obeanje
predsjednika kluba o isplati nagrade za ulazak u II saveznu rukometnu ligu (dato dok se klub
takmiio u republikoj ligi) zasniva na nekoj odredbi opteg akta tuenog, te da li je ispunjenje
takvog obeanja u skladu sa amaterskim statusom igraa.
U nedostatku saveznog propisa, pravilo izraeno u lanu 24. stav 2. Zakona o fizikoj kuluturi
SRBiH, primjenjuje se i kada se sportski klubovi iz SRBiH takmie u viem rangu takmienja od
republikog, ukoliko drugaije nije ureeno drutvenim dogovorom ili samoupravnim
sporazumom, te propozicijama donesenim za tu vrstu takmienja. Trebalo je stoga utvrditi da li
postoje ikakva pravila za takmienje u II saveznoj rukometnoj ligi za takmiarsku sezonu 19761977. godine i da li iz njih proizilazi pravo klubova da igraima isplauju novanu nagradu pod
nazivom hranarine ili slinim, te do kog iznosa.
Izgrai- lanovi kluba imaju pravo samo na one naknade koje su odreene optima aktima kluba.
Obeanja lanova uprave kluba o isplati nagrada, odnosno naknada, za koja nema uporita u ovim
optim aktima, ne zasnivaju obavezu koja bi uivala sudsku zatitu.
Pogreno drugostepeni sud smatra da se spor ima raspraviti primjenom propisa, odnosno pravnih
pravila, koja reguliu ugovor o djelu, jer izmeu parninih stranaka, povodom ulanjenja tuioca
u klub, nije nastao pravni odnos ni analogan odnos koji nastaje zakljuenjem ugovora o djelu.
Tuilac, u to vrijeme student postao je lan tuenog da bi se bavio organizovanim fizikim
vjebanjem sportskom igrom, a nastojanje da se klub kvalifikuje za vii rang takmienja i u
njemu uspjeno igra bilo je motivisano ostvarenjem zajednikog sportskog cilja kluba i igraa.
Polazei od navedenog, mora se zakljuiti da se i pravni odnos igraa i kluba kome pripada,
ureuje iskljuivo optim aktima kluba.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 46/83 od 15. marta 1984.g.)
AU T O R S K O PR AV O
lan 3. stav. 2. alineja 8. i 9. Zakona o autorskom pravu
Autorsko pravna zatita protee se i na fotografska djela (koja nastaju mehanikim procesom
fotografskog snimanja), kao i na djela koja su proizvedena postupkom slinim fotografiji
(litografija, fototipija, pirografija i dr.)
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj G. 216/83 od 17. maja 1984.g.)
lan 20-25 Zakona o autorskom pravu

Autorski odnosi povodom autorskih djela stvorenih u organizacijama udruenog rada ili u drugoj
organizaciji, organu ili zajednici u kojoj je autor udruio svoj rad ureuju se samoupravnim
sporazumom i drugim samoupravnim optim aktom u skladu sa zakonom.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, br. G. 216/83 od 17. maja 1984.g.)
S TVAR N O
PR AV O
lan 268. Zakona o udruenom radu

Objektivni rokovi iz lana 268. zur-a o gubitku zahtjeva za povraaj stvari koja je bez pravnog
osnova postala drutveno sredstvo, teku od stupanja na snagu ZUR-a.
(Presuda Okrunog suda u Mostaru br. G. 463/83 od
5.10.1983.g, kojom je potvrena presuda Okrunog
suda u Mostaru br. P. 452/82 od 26.1.1983.g.)
lan 52, 54. i 59. Zakona o stambenim odnosima, odnosno l. 57. i 67. u preienom tekstu
Odnosi izmeu suvlasnika u pogledu korienja stana ureuju se po odredbama Zakona o
stambenim odnosima SRBiH, nezavisno od toga da li je na taj stan prestalo stanarsko pravo ili
nije nikada ni postojalo.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, br. Rev. 688/83 od 26.1.1984.g.)
Pravila imovnskog prava o sticanju prava vlasnitva graenjem sa tuim materijalom

(paragraf 419. biveg OGZ-a)
lan 44. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima
lan 69. stav 3. i 167. stav 3. Krivinog zakona SFRJ
lan 282. Zakona o izvrenju krivinih i prekrajnih sankcija
Zlatan novac, strana valuta, devize ili zlato koje su bili predmet krivinog djela kupovine, prodaje
ili razmjene protivno saveznim propisima, oduzima se bez obzira da li je uinilac krivinog djela
ili tree lice bilo vlasnik tih predmeta, zato je neosnovan vlasniki zahtjev treeg lica protiv
drutveno politike zajednice u iju korist su ti predmeti prodati.
Trei oteeni, moe isticati zahtjev za naknadu tete protiv uinioca krivinog djela ako su za to
ispunjene pretpostavke iz optih propisa o naknadi tete.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 723/83 od 16.2.1984.g.)
lan 27. i 38. Zakona o eksproprijaciji

Pravna pravila iz paragrafa 509, 511, 513, 519. i dr. OGZ-a
Nosiocu prava plodouivanja na vonim stablima na pripada pravo da u postupku eksproprijacije
zemljita zahtijeva isplatu naknade za stabla, jer ovo pravo ovlauje njegovog imaoca da ubira
plodove bez povrede sadrine matine stvari, koja ostaje u svojini vlasnika zemljita, neubrani
plodovi pripadaju vlasniku nekretnina, s tim to plodouivaocu, isto kao savjesnom posjedniku,
pripada pravo da od ovoga zahtjeva samo trokove uloene na raanje plodova u mjeri u kojoj su
takva ulaganja uticala na visinu pravine naknade vlasniku eksproprisane nekretnine.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, br. Rev. 636/83 od 26. januara 1984.g.)

Brani drug sunosilac stanarskog prava koji je nasilno izbaen iz stana ili stan sam napusti, da
bi izbjegao maltretiranje drugog branog druga, gubi pravo na zatitu posjeda stana ako nije
podnio tubu zbog smetanja posjeda u roku iz lana 77. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim
odnosima.
Posjed stana se sastoji u neposrednom korienju stana u svrhu stanovanja, pa nije u posjedu
stana lice koje nakon izbacivanja iz stana, u stanu dri samo svoje stvari i u stan povremeno
navraa da bi ih uzimalo, odnosno vraalo.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Gvl. 5/84 od 12. aprila 1984.g.)
lan 110. Zakona o prometu robe i usluga u inostranstvu

lan 365. Carinskog zakona
lan 148. Zakona o krivinom postupku
Kada je osnovna organizacija udruenog rada na neuobiajen nain primila poiljku stvari stranog
porijekla (runi satovi) od stranog poiljaoca, bez propisane carinske kontrole, bila je duna da taj
sluaj prijavi nadlenom organu ili njemu proslijedi primljene stvari, pa zbog toga inostrani
poiljaoc nema pravo traiti da mu primalac vrati stvari, koje je predao nadlenom organu, ili
isplati njihovu protuvrijednost.
Iz obrazloenja:
Na osnovu rezultata izvedenih dokaza prvostepeni sud je utvrdio, a odluujui o albi tuioca
protiv prvostepene presude drugostepeni sud je ova injenina utvrenja prihvatio, da je tuilac
17. novembra 1977. godine uputio iz Ljubljane paket pod potanskim brojem 539., na adresu
prvotuenog, s tim to je navedeni paket prema komisijskom utvrenju sadravao 43 komada
raznih vrsta asovnika, iako prvotueni ovu robu nije naruio, te budui da se radilo o robi koju
mu je na neuobiajeni nain isporuila inostrana firma, prvotueni je pomenutu poiljku
asovnika predao Republikom sekretarijatu za unutranje poslove. Nadalje, u konretnom sluaju
nije sporno da je tuilac svoj zahtjev za povraaj pomenutih asovnika ili isplatu njihove
protuvrijednosti zasnovao na pravu vlasnitva, ali budui prvotueni nije bio u bilo kakvom
pravnom odnosu sa tuiocem, niti je poiljka, kao roba inostranog porijekla, prola propisanu
10
zakonsku proceduru, prvotueni je primljene satove predao nadlenom organu unutranjih

poslova, a niestepeni sudovi su ispravno zakljuili da u navedenoj radnji prvotuenog nema
elemenata protivpravnog ponaanja, te da slijedom toga prvotueni nije u obavezi da tuiocu vrati
asovnike, ili mu isplati njihovu protuvrijednost. U skladu sa tim u drugostepenoj presudi je
tuiocu sasvim opravdano ukazano na odredbe Zakona o prometu robe i usluga sa inostranstvom
(Slubeni list SFRJ, broj 15/77) kojima se utvruje sistem vanjsko trgovinskog poslovanja i
utvruju uslovi prometa robe i usluga sa inostranstvom, uslovi poslovanja osnovnih i drugih
organizacija udruenog rada u odnosima sa inostranim poslovnim partnerima, kao su nosioci
vanjsko trgovinskog prometa i drugi bitni elementi ovoga poslovanja, kao i na odredbu lana
110. citiranog zakona kojom je propisano da e se od uinioca prekraja oduzeti predmet i
imovinska korist pribavljena prekrajem. Nadalje, ukazano je i na odredbe l. 16. i 18. tada
vaeeg Carinskog zakona (Slubeni listi SFRJ, broj 10/76) kojim je propisano da se sva roba
koja se uvozi, izvozi, ili prevozi preko carinske linije mora prijaviti graninoj carinarnici po
odredbama navedenog zakona i propisima donesenim na osnovu istog zakona, kao i da sva roba
koja se uvozi u carinsko podruje SFRJ podlijee plaanju carine po Carinskoj tarifi, ako
saveznim zakonom nije drugaije odreeno, kako i kada nastaje obaveza plaanja carine, te s tim
u vezi, koje su obaveze drutvenih pravnih lica kada preuzimaju robu inostranog porijekla. Osim
toga, u razlozima drugostepene presude naglaeno je da je odredbom lana 363. Carinskog
zakona propisano da e se roba koja je predmet krivinog djela iz lana 359. i 360. istog zakona,
oduzeti, kao i da je odredbom lana 148. Zakona o krivinom postupku (Slubeni list SFRJ,
broj 4/77) propisano da su svi dravni organi, organizacije udruenog rada i druge samoupravne
organizacije i zajednice, dune da prijave krivina djela za koja se goni po slubenoj dunosti,
bez obzira kako su za njih saznali. Odatle je neprihvatljiv prigovor revidenta kojim se osporava
pravilnost postupka prvotuenog i neosnovano tvrdi da je prvotueni satove poklonio
Republikom sekretarijatu za unutranje poslove, jer nalazi da je tueni sa primljenim
asovnicima Raspolagao.
IZ svega naprijed izloenog, naime, slijedi da je prvotueni postupao u skladu sa obavezama koje
su za njega, kao osnovu organizaciju udruengo rada, proizilaze iz prethodnih propisa.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, br. Rev. 470/83 od 27. oktobra 1983.g.)
lan 31. i 46. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti

Neosnovan je zahtjev suvlasnika za ponitenje pismenog ugovora kojim je drugi suvlasnik prodao
svoj suvlasniki dio zgrade treem licu prije stupanja na snagu Zakona o prometu nepokretnosti
SRBiH, jer raniji propisi nisu poznavali pravo pree kupnje suvlasnika zgrade, iako je ugovor u
formi koja se trai za zemljino knjini prenos zakljuen poslije stupanja na snagu pomenutog
zakona.
Iz obrazloenja:
Prema injeninim utvrenjima iz niestepenih presuda prvotueni je prije stupanja na snagu
Zakona o prometu nepokretnosti SRBiH prodao drugotuenom svoj suvlasniki dio u zgradi sa
pripadajuim zemljitem, prismenim kupoprodajnim ugovorom zakljuenim dana 27. novembra
1978. godine, koji je odmah po zakljuenju u cijelosti izvren meu ugovornim strankama.
Prelazna odredba iz lana 46. stav 2. navedenog zakona o prometu nepokretnosti priznaje
valjanost ak i usmenim ugovorima zakljuenim prije njegovog stupanja na snagu ako su
ugovorne stranke od 4. januara 1979. godine izvrile u cjelini ili u pretenom dijelu, obaveze iz
tog ugovora, dok odredba lana 9. stav 4. istog zakona, izriito priznaje valjanost izvrenim
pismenim ugovorima i kada potpisi ugovaraa nisu ovjereni kod nadlenog suda. Ta odredba se
odnosi na ugovore zakljuene izmeu fizikih lica, pa su niestepeni sudovi pravilno primijenili
odredbe materijalnog prava kada su iz aspekta ovih propisa zakljuili da je ugovor o kupoprodaji
zakljuen izmeu tuenih stranaka dana 27. novembra 1978,. godine pravno valjan i da se stoga
tuioci u pogledu prava pree kupovine, po osnovu suvlasnitva na zgradi, ne mogu pozivati na
11
odredbu lana 31. kasnijeg Zakona o prometu nekretnina koji je stupio na snagu tek 4. januara
1979. godine s obzirom da ovo pravo nisu priznavale odredbe ranijeg saveznog Zakona o
prometu zemljita i zgrada (Slubeni lsit SFRJ, broj 43/65, 57/65 i 17/67) niti odredbe bilo kog
drugog zakona koji je vaio u vrijeme zakljuenja ugovora stranaka.
Kako je odluno injenino utvrenje iz niestepenih presuda da je drugotueni G.A., kao kupac,
odmah po zakljuenju ugovora od 27. novembra 1978. godine u cjelosti isplatio prvotuenom
kupoprodajnu cijenu i istovremeno stupio u posjed prodatih nekretnina, te da je ovaj ugovor jo
tada bio u cjelosti izvren, u potpunoj saglasnosti sa sadrinom pismene isprave tog ugovora,
koja u toku postupka nije bila sporna, kao i sa u tom dijelu uzajamno saglasnim iskazima samih
parninih stranaka, to nije osnovan ni prigovor revizije da niestepeni sudovi nisu imali
odgovarajuu podlogu za takvo utvrenje, odnosno da je pri utvrenju odlunih injenica
poinjena apsolutna bitna povreda odredaba parninog postupka.
Niestepeni sudovi nisu na tetu tuilaca pogreno primijenili materijalno pravo ni kada su,
cijenei okolnost to su tueni nakon to je meu njima bio ve u cjelosti izvren navedeni
pismeni kupoprodajni ugovor od 27. novembra 1978.godine, dana 7. septembra 1981. godine radi
uknjibe sainili drugu pismenu ispravu ugovora koju su propisno ovjerili kod suda, zakljuili da
je pravo tuioca na preu kupovinu predmeta ove kupoprodaje trebalo prosuivati prema
propisima za vrijeme zakljuenja od 27. novembra 1978. godine.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, br. Rev. 722/83 od 16.2.1984.g.)

lan 2. st. 1. i lan 4. stav 1. Zakona o svojini na posebnim dijelovima zgrade
Konstruktivni zid zgrade nema samostalnu pravnu egzistenciju. Ukoliko je dograena nova
zgrada uz postojeu tako da je njen etvrti zid ustvari zid postojee zgrade tada eventualno
postoji pravo slunosti (iz pravnog pravila paragrafa 487. OGZ-a), a moe se konstituisati i
zajednika svojina na zidu, kao i u sluaju dvojne gradnje (duplex).
Vertikalno odvojeni dijelovi zgrade zadravaju svoju samostalnost, pa vlasnik jednog dijela nema
pravo pree kupovine u sluaju prodaje drugog dijela koje pripada samo suvlasniku zgrade (lan
31. ZPN).
Iz obrazloenja:
Tuioci trae da im se prizna pravo pree kupnje, s tim to prva dva tuioca smatraju da im ovo
pravo pripada jer da su svoje suvlasniko pravo dokazali time to je etvrti zid spornog objekta
ustvari zid njihove kue.
Pravo pree kupnje regulisano je odredbom lana 31. Zakona o prometu nepokretnosti (Slubeni
list SRBiH, broj 37/78), prema kojoj vlasnik ili pravno lice koje namjerava da proda stambenu
zgradu ili stan je duan da prethodno ponudi na prodaju suvlasniku, nosiocu stanarskog prava,
odnosno optini na ijem se podruju ta zgrada ili stan nalazi.
U konretnom sluaju odluno je, da li su time to je etvrti zid spornog objekta istovremeni zid
njihove kue prvo i drugotuilac stekli pravo suvlasnitva spornog objekta. Konstruktivni zid
zgrade ne moe biti poseban dio zgrade (lan 2. stav 1. Zakona o svojini na posebnim dijelovima
zgrade, koji je objavljen u Slubenom listu SRBiH, broj 35/77), ve samo zajedniki dio u
sluaju da postoje posebni dijelovi zgrade (lan 4. stav 1. citiranog zakona). Ukoliko se radi o
dogradnji novog graevinskog objekta uz postojei, tako da se pri graenju novog objekta
koristio etvrti zid postojeeg graevinskog objekta, tada postoji eventualno pravo slunsoti
(pravno pravilo imovinskog prava iz paragrafa 487. biveg OGZ-a). Mogue je, nadalje, sa
12
stanovita citiranih pravnih pravila imovinskog prava ak i pravo zajednikog vlasnitva

graninog zida, ali se time ne protee pravo suvlasnitva na posebne dijelove zgrade, odnosno na
susjednu zgradu.
Odatle su i po nalaenju ovoga suda niestepeni sudovi pravilno zakljuili da prvo i drugotuilac
nisu suvlasnici spornog objekta, koji je prvotueni prodao drugotuenom, te da stoga u odnosu
na isti tuiocima ne pripada pravo pree kupnje.
Pojam suvlasnika definisan je odredbom lana 13. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim
odnosima (Slubeni list SFRJ, broj 6/80) tako da vie lica ima pravo suvlasnitva na
nepodijeljenoj stvari kada je dio svakog od njihv odreen srazmjerno cjelini (idealni dio), ako
suvlasniki dijelovi nisu odreeni pretpostavlja se da su jednaki. Prema tome, iz pomenute
odredbe ne slijedi da bi se iz injenice to zid prvo i drugotuioca predstavlja etvrti zid spornog
objekta ova dva suvlasnika mogla smatrati i suvlasnicima spornog objekta. Tuioci nisu mogli
postati suvlasnici ni po odredbama Zakona o nadziivanju (Slubeni list NR BiH, broj 11/60 i
41/61, koji je ukinut stupanjem na snagu Zakona o prostornom ureenju), jer se prema odredbi
lana 1. stav 3. citiranog zakona pod nadziivanjem smatrala izgradnja jednog ili vie spratova
za stambene ili poslovne prostorije na postojeoj zgradi ili preureenje postojeeg krovita
odnosno potkrovlja ako se time stvara novi stambeni ili poslovni prostor, a to u konretnoj prilici
nije bio sluaj.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, br. Rev. 1/84 od 23. februara 1984.g.)
lan 17. i 20. Zakona o graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini

Na protivi se naelu zabrane prometa prava koritenja (graenja) da lanovi porodine zajednice
stiu trajno pravo koritenja zajednikom izgradnjom trajnog graevinskog objekta s nosiocem
prava graenja, koji ima odobrenje za graenje.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, br. 329/83 od 15. marta 1983.g.)
O B L I GA C I O N O P R A V O
a) Opti dio
lan 337. Zakona o obligacionim onosima
lan 189. Zakona o parninom postupku
Protivtuba se ne smatra izjavom stranke o preboju potraivanja.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj P. 442/83 od 27. januara 1984.g.)

Proputanje obavjetavanja solidarnog jemca da glavni dunik nije ispunio obavezu, ne liava
povjerioca prava da od jemca trai ispunjenje obaveze.
U takvom sluaju povjerilac odgovara jemcu samo za eventualnu tetu koju je pretrpio zbog toga
proputanja.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj P. 27/84 od 20. aprila 1984.g.)
lan 234. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima sa inostranstvom

preieni tekst u l. 239. i 240.
lan 1,2,3,4. i 5. Odluke SIV-a o regulisanju izvora i naina vraanja deviza ovlatenim
bankama, koje su iz svog ukupnog deviznog potencijala platile fiksne i garantovane obaveze
za raun drutveno pravnih lica
13
Organizacija udruenog rada ili drugo drutveno pravo lice za koje je ovlatena banka isplatila
dug u stranoj valuti (strani povjerilac) duna je da banci na njen zahtjev regresira strana sredstva
plaanja i kada je u skladu sa ugovorom o jemstvu isplatilo dug u domaoj valuti, ako je banka po
prestanku rada domaeg deviznog trita bila prinuena da na drugi nain pribavi ta sredstva.
Ovlatena banka koja je iz svog ukupnog deviznog potencijala platila fiksne i garantovane
obaveze za organizaciju udruenog rada ili drugo drutveno pravno lice u periodu od prestanka
rada domaeg deviznog trita do 31. decembra 1982. godine duna je da prije podnoenja tube
da joj glavni dunik regresira isplaenu sumu u stranoj valuti, pokrene postupak naplate iz izvora
i na nain propisan odlukom SIV-a o regulisanju izvora i nainu vraanja deviznog potencijala
platile fiksne i garantovane obaveze za raun drutveno pravnog lica.
Iz obrazloenja:
Prema injeninom stanju koje proizilazi iz sadraja pismenih isprava koje se nalaze u spisu
tuilac ovom regresnom tubom trai da mu tueni plati (tanije vrati) iznos od 2.603.696,99
USA dolara koliko je tuilac kao garant (po lanu 2. ugovora stranaka broj 18/60 od 30. aprila
1968. godine) platio za tuenoga inostranom povjeriocu, u etiri rate u periodu od 1. jula do 28.
decembra 1981. godine, dospjelih a neizmirenih obaveza tuenoga.
Iz sadrine lana 2. citiranog ugovora tuioca i tuenoga slijedi da je tuilac jamio inostranoj
firmi da e joj platiti 10,258.400 USA dolara, iz ugovora tuenoga sa tom stranom firmom, ako
tueni u roku ne plati taj dug. Kako tuilaka banka nema vlastitih deviznih sredstva, podigla je
inostrani kratkoroni kredit u svoje ime a za raun tuenoga, pa te obaveze za tuenoga, izmirila
inostranom povjeriocu.
Tueni prigovara da je po ugovoru, od 30. aprila 1968. godine, bio duan platiti dinarsku
protuvrijednost deviza koje je tuilac trebao, za ovu svrhu, kupiti na deviznom jugoslovenskom
tritu i da je on sve dinarske obaveze tuiocu u roku ispunio, pa da nije duan vratiti devize.
Tuilac ne spori da mu je tueni platio dinarsku protuvrijednost deviza koje je tuilac trebao
kupiti na jugoslovenskom deviznom tritu, ali kako je u martu 1980. godine devizno trite u
Jugoslaviji prestao funkcionisati, nije bio u mogunosti na ugovoreni nain osigurati devizna
sredstva i tuenikov dug platiti, pa je dug tuenog platio deviznim sredstvima uzetim na kredit.
Prvostepeni sud je zauzeo stav da je tueni u skladu sa svojim obavezama iz ugovora (od 30.
aprila 1968. godine) izmirio svoje obaveze po inostranom kreditu uplatom tuiocu dinarske
protuvrijednosti dolara koje je tuilac trebao kupiti na deviznom tritu, a mogao je devize
osigurati i kad je prestalo sa radom domae devizno trite jer je dobio plansku saglasnost na
osnovu prijave predmetne devizne trabine SIZ-a za ekonomske odnose sa inostranstvom, to mu
je Narodna banka Jugoslavije potvrdila na obrascu NBJ 1450 koji je tuilac primio 27. juna 1981.
godine. Nadalje prvostepeni sud se pozvao i na propis lana 79. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima sa inostranstvom (Slubeni list SFRJ,
broj 77/82) kojim su propisani izvori i nain vraanja deviza plaenih od strane ovlaenih
banaka u periodu dok nije radilo devizno trite. Stoga prvostepeni sud nalazi da je tubeni
zahtjev u cijelosti neosnovan, pa ga, pobijanom presudom odbija.
Prednji pravni stav prvostepenog suda se, kod sadanjeg stanja stvari, ne moe prihvatiti kao
pravilan.
I ovaj drugostepeni sud ocjenjuje da lan 79. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
deviznom poslovanju i kreditnim odnosima sa inostranstvom predstavlja propis kogentne naravi
kojim se regulie pitanja izmirenja obaveza u devizama za vrijeme kada nije funkcionisalo
domae devizno trite. Taj propis lana 79. citiranog Zakona je stupio na snagu 1. januara 1983.
godine i obavezivao je ovlatene banke da od 31. januara 1983. godine, samoupravnim
14
sporazumom, urede izvore i nain vraanja deviza ovlaenim bankama koje su tim devizama
izmirile obaveze drutveno pravnih lica u inostranstvu za vrijeme od prestanka rada deviznog
trita do 31. decembra 1982. godine. Odredba lana 79. cit. zakona je u preienom tekstu
Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima sa inostranstvom (objavljen u Slubeni list
SFRJ, broj 23/83) postala lan 234. stav 1. cit. Zakona. Novom dopunom istog zakona
(objavljenoj u Slubenom listu SFRJ, broj 34/83) dopunjen je lan 234. novim stavom 2. kojim
je propisom dato ovlaenje Saveznom izvrnom vijeu da, ako ovlatene banke ne zakljue
samoupravni sporazum iz lana 234. stav 2. citiranog zakona (raniji lan 79. stav 1. citiranog
zakona), u roku od 30 dana o isteka roka iz stava 1. lana 234. donese propis kojim e regulisati
izvore iz kojih e se vratiti predmetne devizne obaveze ovlaenim strankama. Ovaj propis je
stupio na snagu 13. jula 1983. godine.
Savezno izvreno vijee je na osnovu navedenog ovlaenja donijelo i u Slubenom listu SFRJ,
broj 71/83. objavilo Odluku o regulisanju izvora i naina vraanja deviza ovlaenim bankama,
koje su iz svog ukupnog deviznog potencijala platile fiksne i garantovane obaveze za raun
drutveno pravnih lica. Ova odluka je stupila na snagu 8. januara 1984. godine. Tom Odlukom su
regulisani izvori iz kojih e i nain na koji e bankama povjeriocima vratiti devize drutveno
pravna lica ije su obaveze u inostranstvu te banke platile iz svog deviznog potencijala (ta. 1.
Odluke). Takom 2. Odluke su obavezana drutveno pravna lica dunici da navedene obaveze
vrate na nain i u rokovima odreenim tom Odlukom ili (na nain i u roku) odreenom ugovorom
koji e zakljuiti sa bankama povjeriocima, s tim to rok vraanja ne moe biti krai od mjesec
dana. Navedeni ugovor su povjerilac (banka) i dunik (drutveno pravno lice) biti duni zakljuiti
u roku od 45 dana po stupanju na snagu Odluke (a to je do 23. februara1984. godine). Ako ne
zakljue ugovor dunik je obavezan devize vratiti u daljem roku od 2 godine u jednakim
polugodinjim ratama (raunatom od dana stupanja na snagu Odluke) i to po planu izmirenja ovih
obaveza koji je duan za ovu svrhu sainiti banka kod koje dunik ima devizni raun, i to na teret
rauna dunika (taka 3. Odluke).
Takom 4. Odluke je obavezana banka povjerilac da izradi pregled ovakvih svojih trabina po
dunicima (na obrascu koji za tu svrhu utvruje Udruenje banaka Jugoslavije), pa da ga sa
dokazima o izvrenim uplatama u inostranstvu za dunika, dostavi nadlenoj Narodnoj banci
republike, Udruenju banaka Jugoslavije i ovlatenoj banci preko koje se vraa dug, sve u roku
od 15 dana od stupanja na snagu Odluke. U cilju urednog izvrenja ove obaveze banke povjerioci
su obavezni dostaviti mjesene izvjetaje o stanju duga nadlenoj banci i Udruenju banaka
Jugoslavije (taka 5. Odluke).
Prema tome, navedenim propisima su u cijelosti regulisani izvori, nain na koji e se predmetne
tube realizovati i organi preko kojih e se to realizovati. Radi toga, ovaj sud ne prihvata albeni
prigovor tuioca da propis lana 79. cit. zakona (sada i propis Odluke) predstavlja samo nain
kako e izmeu sebe ovlatene banke regulisati odnose, jer je dopunom stava 2. cit. propisa lana
79. (sada lana 234. stav 2. ) Zakona i propisima Odluke ovo pitanje u cjelosti regulisano
odreivanjem obaveze vraanja deviza u roku od 2 godine na teret deviznog rauna dunika, do
iznosa za koji banka povjerilac prui dokaze o visini i uslovima nastanka ove obaveze
(ukljuujui i kamate te druge trokove koji su podmireni u deviznim sredstvima banke
povjerioca garanta).
(Rjeenje Vrhovngo suda BiH, broj P. 497/83 od 21. februara 1984.godine).
lan 155. stav 2. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima sa inostranstvom

preieni tekst
Organizacija udruenog rada je duna da poslovnoj banci, koja je po ugovoru za nju otplaivala
kredit stranom povjeriocu, plati kursnu razliku u dinarima ako je zbog prestanka rada domaeg
deviznog trita bila prinuena da strana sredstva plaanja pribavi putem kratkoronog kredita u
inostranstvu pod nepovoljnim uvjetima, kada nije imala vlastita devizna sredstva i nije mogla na
drugi nain da ih pribavi.
15
IZ obrazloenja:
Radi finansiranja izgradnje hidroelektrane S. i G. te jo nekih privrednih objekata u SRBiH
Privredna banka Sarajevo je zakljuila ugovor o kreditu sa stranom bankom. Nakon toga je
Privredna banka zakljuila posebne ugovore o investicionim kreditima za osnovna sredstva sa
tuenim, kojima je na tuenog prenijela kreditna sredstva inostrane banke u ukupnom iznosu od
10,556.000 US dolara, to je po tada vaeem kursu iznosilo 190,139.202 dinara. Tueni se
obavezao da e odobreni kredit otplaivati prema uslovima iz ugovora kojeg je Privredna banka
zakljuila sa inostranom bankom s tim to e na raun tuioca umjesto dolara doznaiti dinarsku
protuvrijednsot u visini dospjelih rata. Tuilac se obavezao da e devizna sredstva za pokrie
plaanja prema inostranstvu obezbijediti kupovinom na domaem deviznom tritu.
U vezi sa iznesenim nespornim injeninim utvrenjima treba dodati jo i injenice da je tueni
doznaio na raun tuioca odgovarajui iznos dinarskih sredstava radi podmirenja rate ije je
plaanje dospjelo koncem januara 1980. godine u iznosu 14.095.549 dinara i da tuilac, zbog
poremeaja na domaem deviznom tritu, nije mogao izvriti kupovinu potrebnog iznosa
deviznih sredstava pa je u takvoj situaciji koristio kratkoronu kreditnu liniju kod inostrane
banke u Parizu, i tim sredstvima izmirio obavezu prema inostranom partneru. kako je u vremenu
od uzimanja do otplate kratkoronog kredita, a to je trajalo 180 dana, dolo do izmjene kursa
dolara, ta injenica je na ukupnu sumu od 712,015,10 US dolara, koliko je iznosila dospjela rata
koncem januara 1980. godine prouzrokovala kursnu razliku u iznosu od 6,942.375 dinara (po
navodima tuioca), gdje su uraunati i trokovi provizije i kamata pa se u nastalom sporu
postavlja pitanje na iji teret treba da padne ova razlika.
IZ naelnih odredaba ugovora o investicionom kreditu koje su zakljuile stranke (l. 1-3), kao iz
njegovih posebnih odredaba (l. 3-7), slijedi da je tueni krajnji korisnik kredita i da na njemu
lei obaveza vraanja sredstava pod uslovima koje je tuilac zakljuio sa inostranim partnerom.
Radi se dakle o svojevrsnom komisionom pravnom poslu, a takva mu je priroda opredjeljenja i po
lanu 155. stav 2. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima sa inostranstvom
(Slubeni list SRBiH broj 15/77), - sada lana 160. Preieni tekst pomenutog zakona
Slubeni list SFRJ, broj 17/84).
Polazei od nesporne injenice da zbog poremeaja na domaem deviznom tritu tuilac nije
mogao sa iznosom dinarskih sredstava koje mu je doznaio tueni, kupiti odgovarajui iznos
deviznih sredstava za podmirenje dospjele rate prema inostranom partneru, mogao bi se, uslovno
reeno, prihvatiti ispravnim zakljuak prvostepenog suda da na tuenog pada teret snoenja
kursne razlike do koje je dolo zbog koritenja kratkoronog inostranog kredita umjesto kupovine
sredstava na domaem deviznom tritu. Meutim, u postupku pred prvostepenim sudom sudom
nije utvreno da li je tuilac kao direktni obveznik prema inostranom partneru bio u mogunosti
da na drugi nain, osim koritenja kratkorone kreditne linije, npr. koritenjem vlastih deviznih
sredstava, , obezbijedi plaanje dospjele rate. Ako je takva mogunost postojala a tuilac je nije
iskoristio, samo u tom sluaju tueni ne bi bio duan plaati tuiocu sporni iznos na ime kursne
razlike.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj P. 75/84 od 28. maja 1984.g.)
b) Obaveze iz ugovora
Ugovor o prodaji je pravovaljan i u sluaju kada cijena nije odreena ako u ugovoru ima dovoljno
podataka pomou kojih se ona moe odrediti.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj P. 15/84 od 21. februara 1984.godine)
16
Pravno pravilo imovinskog prava kupoprodaje

Kada su prednik tuiteljice i tueni u potpunosti ispunili ugovor o kupoprodaji zemljita,
nasljednik ne moe u ostavinskom postupku, pozivajui se na novi premjer, traiti predaju u
posjed viak povrine, ako je meu strankama bio nesporan predmet kupoprodaje ogranien
postojeim meama.
(Rjeenje Okrunog suda u sarajevu broj G. 345/83 od 19. novembra 1983. godine)
lan 495. stav 1. u vezi sa lanom 482. Zakona o obligacionim odnosima

Ako je nakon kupovine stvari i preuzimanja u posjed- krivnjom kupca dolo do oteenja te
stvari, tada je, u smislu lana 495. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, za kupca uslijedio
gubitak prava da se raskine ugovor zbog nedostatka, jer vie nije u mogunosti da kupljenu stvar
vrati u stanju u kome ju je primio.
Iz obrazloenja:
Polazei od utvrenja da je za vrijeme dok se kupljeni traktor nalazio u posjedu tuioca dolo do
pucanja bloka i glave motora, s tim to je prema miljenju vjetaka do pucanja bloka motora
dolo zbog zamrzavanja vode, a do pucanja glave motora zbog velikih temperatura, odnosno
pregrijavanja motora, niestepeni sudovi su zakljuili da nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora o
kupoprodaji traktora pa da slijedom toga tueni nije u obavezi da tuiocu vrati primljenu cijenu
sa zateznim kamatama i trokovima spora. Niestepeni sudovi su pravilno zakljuili da je u
konretnom sluaju uslijedilo gubljenje prava na raskid ugovora zbog nedostatka na nain
propisan odredbom lana 495. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ,
broj 29/78), jer, s obzirom na naprijed citirana utvrenja, tuilac, kao kupac, nije bio u
mogunosti da kupljeni traktor vrati tuenom u stanju u kakvom ga je preuzeo u posjed.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 466/83 od 20. oktobra 1983.godine)

Ukoliko je odreeni iznos novca upisan kao polog na tednu knjiicu i potvren peatom banke i
potpisom ovlatenog lica, u smislu lana 1044 stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, slijedi
zakonska pretpostavka da je taj iznos ulaga zaista i poloio. Odatle teret dokazivanja da odreeni
iznos na tednu knjiicu nije poloen lei na onome ko to tvrdi.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 467/83 od 20. oktobra 1983. godine)
lan 307. i 488. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima

Kupac ne moe zahtijevati da mu prodavac proda drugi odgovarajui stan umjesto stana
individualno odreenog odreenog u ugovoru, pa i kada dokae da taj stan ima neotklonjive
nedostatke koji ga ine nepodnobnim za stanovanje.
U takvom sluaju moe zahtjevati samo raskid ugovora i naknadu tete.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj P. 475/83 od 27. februara 1984.g.)
lan 493. stav 1. analogna primjena Zakona o obligacionim odnosima

Ako kupcu bude predat stan vee povrine od ugovorom utvrene, a kupac ne odbije prijem i
stan dodijeli na koritenje svom radniku, duan je platiti razliku u cijeni za viak povrine
(prilikom ugovaranja cijene za stan, polo se od obrauna po kvadratnom metru projektom
predviene stambene povrine, ali su izmijenjeni uslovi tokom gradnje zahtijevali izgradnju stana
vee povrine.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj P. 30/84 od 20. aprila 1984. godine)
17

Kada pediter, koji se ugovorom obvezao da e obaviti vanredni prevoz specijalnog tereta, sa
pravom izbora najpovoljnijeg putnog pravca, odbija da ugovor izvri, s obrazloenjem da ne
moe dobiti propisnu pismenu saglasnost organizacije udruenog rada koja upravlja putevima, za
prevoz planiranim pravcem, te ispunjenje ugovora uslovljava poveanjem cijene, nalogodavac je
ovlaen da ugovor raskine, a nije duan da pediteru naknadi trokove pripreme za prevoz.
U tom sluaju ne primjenjuje se lan 828. Zakona o obligacionim odnosima.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj P. 387/83 od 25. oktobra 1983. godine)
c) Obaveze iz osnova prouzrokovanja tete
Kada je naknada tete zbog gubitka zarade u stranoj valuti (radni odnos u inostranstvu) dosuena
u dinarskoj protuvrijednosti prema kursu u vrijeme suenja, stvorena je obaveza koja ima za
predmet svotu novca, ali oteenog ne spreava naelo monetarnog nominalizma da trai
poveanje broja novanih jedinica prema kursnoj razlici koja se pojavila nakon zakljuenja
glavne rasprave u ranijem postupku bez obzira to i nadalje gubi isti iznos zarade u stranoj valuti.
(Odluka Vrhovnog sua BiH, broj Rev. 690/83 od 26. januara 1984.g.)
lan 72. Zakona o eksproprijaciji

lan 43-62 Zakona o vodama
Korisnik pogonske snage vode (za pokretanje mlina), koji nema vodoprivrednu dozvolu od
nadlenog organa, nema subjektivno pravo koritenja vode, koje bi bilo sastavni dio njegove
imovine, pa nema pravo na obeteenje kada zbog promjene reima vode u optem interesu
izgubi mogunost koritenja vodene snage.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 729/83 od 16. februara 1984.g.)

lan 99. stav 2. Zakona o javnim putevima
Okolnost to je odgovarajui SIZ za puteve, u smislu lana 99. stav 2. Zakona o javnim
putevima, povjerio poslove zatite javnih puteva organizaciji za odravanje i zatitu puteva ili
drugoj organizaciji udruenog rada osposobljenoj za te poslove, koja organizacija ima sva prava,
dunosti i odgovornosti u okviru povjerenih poslova, koje ima i SIZ po citiranom zakonu, ima za
posljedicu da ta organizacija solidarno sa SIZ-om odgovara za svu tetu, koja nastane treim
licima usljed propusta na planu zatite povjerenog joj javnog puta.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 462/83 od 20. oktobra 1983.g.)
lan 186. i 200-201. Zakona o obligacionim odnosima

Pravilo iz lana. 186. Zakona o obligacionim odnosima po kome obaveza naknade tete dospijeva
momentom njenog prouzrokovanju analogno se primjenjuje i na nematerijalnu tetu.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 124/84 od 26. aprila 1984. godine)
lanovi 174, 175, 176. i 177. Zakona o obligacionim odnosima
18
Organizacija udruenog rada imalac opasne stvari odgovara za tetu koju je radnik, kome je
doputeno da se opasnom stvari slui, prouzrokovao upotrebom te stvari drugom radniku pa i
kada je opasnu stvar upotrijebio mimo njene namjere.
(Presudom Vrhovnog suda BiH, broj P. 267/8 od 29. marta 1984.g.)
lanovi 209. 210. Zakona o obligacionim odnosima

Kada tetnik uspjeno istakne prigovor zastare potraivanja iz osnova naknade tete, oteenom
moe biti dosuena samo naknada u visini vrijednosti stvari koju je tetnik za sebe upotrijebio.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj P. 453(83 od 27. januara 1984. godine)
lan 189. stav 2. analogna primjena i l. 200-202 Zakona o obligacionim odnosima

Visina novane naknade za nematerijalnu tetu utvruje se prema kriterijima u vrijeme donoenja
sudske odluke.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj G. 19/84 od 17. februara 1984. godine)
lanovi 189. i 190. Zakona o obligacionim odnosima

Kada je invalidnost i penzionisanje dijelom posljedica bolesti, a dijelom protupravne ljudske
radnje, kod utvrivanja obima imovinske tete zbog gubitka radne sposobnosti, uzee se da je
teta iskljuivo rezultat ljudske radnje.

Okolnost to je naruilac radova, prije nego to je zapoela izgradnja, pribavio pozitivne nalaze
vjetaka o vrstoi tla ne oslobaa ga obaveze da. solidarno sa izvoaem, naknadi tetu vlasniku
susjednog objekta, kada je utvreno da je teta posljedica izvoenja naruenih radova.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 190/84 od 17. maja 1984. godine)
d) Zakonske obaveze
lan 279. stav 2. u vezi sa lanom 277. Zakona o obligacionim odnosima
Na iznos neisplaene kamate za novanu obavezu proizalu iz ugovora u privredi moe se
zahtjevati zatezna kamata od dana kada je podnesen zahtjev za njenu isplatu po stopi odreenoj
odlukom SIV-a o visini stope zatezne kamate (Slubeni list SFRJ, broj 19/82 i 40/83).
Iz obrazloenja:
Pobijanom presudom tuilac je odbijen sa zahtjevom za procesnu kamatu preko 8% do 25% za
period od 8. aprila 1983. godine do isplate, jer prvostepeni sud nalazi da u smislu lana 399. stav
3. Zakona o obligacionim odnosima tuiocu pripada pravo da zahtjeva kamatu na kamatu od 8%.
Meutim, ovakav pravni stav je pogrean.
19
lanom 277. stav. 2. Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ, broj 29/78) koji je
stupio na snagu 1. oktobra 1978,. godine, odreeno je da je e za novanu obavezu proizalu iz
ugovora u privredi stopu zatezne kamate propisivati Savezno izvrno vijee.
Odlukom o visini stope zatezne kamate objavljenom u Slubenom listu SFRJ, broj 19/82,
Savezno izvrno vijee je propisalo stopu zatezne kamate za novane obaveze iz ugovora u
privredi na 25% godinje, s tim da ova odluka stupa na snaku onog dana od dana objavljivanja
(dana 17. aprila 1982. godine).
Zatezne kamate po godinjoj stopi od 25% teku na sva novana potraivanja izraena u dinarima
koja potiu iz ugovora o privredi, poev od 17. aprila 1982.- godine, pa i kada su potraivanja
dospjela i zatezna kamata poela tei prije ovog datuma bez obzira da li je stopa zatezne kamate
kamate bila ugovorena ili ne.
Kako se u konretnom sluaju radi o procesnoj kamati, koja se zahtjeva za iznos neisplaene
kamate, a obraunate i samostalno utuene na trabine iz ugovora u privredi, ovaj sud nalazi
opravdanim albeni prigovor tuioca da mu pripada kamata po stopi od 25% od 8. aprila 1983.
godine kao dana podnoenja zahtjeva za njezinu isplatu (lan 279. stav 2. u vezi sa lanom 277.
stav 2. Zakona o obligacionim odnosima).
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj P. 464/83 od 21. februara 1984. godine).
lan 86. Zakona o zdravstvenoj zatiti.

Drutveni dogovor o obezbjeivanju dopunskih sredstava za zdravstveno osiguranje
zemljoradnika
Obaveza Optine da plati dopunska sredstva zdravstvene zatite zemljoradnika nastaje samo u
sluaju kada se iz redovnog doprinosa za tu namjenu ne mogu obezbijediti potrebna sredstva.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj P. 92/84 od 28. maja 1984. godine)
lan 7, 26, 40. i 41. Zakona o zdravstvenoj zatiti

Samourpavna interesna zajednica zdravstvene zatite duna je da plati cijenu kompletne
zdravstvene usluge za svog osiguranika kojeg je uputila u odreenu zdravstvenu organizaciju radi
lijeenja.
(Rjeenje Vrhovngo suda BiH, broj P. 48/84 od 20. marta 1984. godine)

lan 8. stav 1. Zakona o komunalnim djelatnostima
Okolnost to korisnik komunalne usluge (dimnjaarske) nije zakljuio ugovor ne liava
organizaciju udruenog rada prava da trai naknadu za izvrenu uslugu iz predmeta njenog
poslovanja.
(Presuda Vrhovnog suda Bi, broj P. 463/83 od 21. februara 1984. godine)
PR AV O
O S I GU R A N J A
lan 913. stav 3, lan 900. i 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
Ukoliko to nije u interesu osiguranika Zakona o obligacionim odnosima ne doputa mogunost
odstupanja od odredbe iz lana 913. stav 3. prma kojoj ugovor prestaje po zakonu istekom roka
od trideset dana od dana kada je ugovarau osiguranja urueno pismo osiguravaa sa
obavjetenjem o dospjelosti premije, pa je nitava ugovorna odredba prema kojoj ugovor o
20
osiguranju prestaje da vai, bez opomene, ako osiguranik ne plati premiju ni u roku od 10 dana od
dospjea ugovorene rate.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 629/83 od 19. januara 1984.g.)
lan 45. Zakona o osiguranju imovine i lica

Zajednica osiguranja imovine i lica nije ovlatena da svojim pravilima proiruje krug lica koja
nemaju pravo na naknadu tete po osnovu obaveznog osiguranja mimo onih lica koja su
taksativno navedena u lanu 45. Zakona o osiguranju imovine i lica.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 124/84 od 26. aprila 1984.g.)
lanovi 929. i 939 Zakona o obligacionim odnosima

lanovi 54. i 55. zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica
Osigurava koji je isplatio naknadu za oteeno vozilo po ugovoru o kasko osiguranju, ima pravo
na regres isplaivanog iznosa od osiguravaa kod koga je vlasnik vozila ijom je upotrebom
prouzrokovana teta bio osiguran od odgovornosti u vrijeme prouzrokovanja tete.
Tueni se ne moe osloboditi obaveze isticanjem prigovora da je tetu prouzrokovao namjerno sin
kasko osiguranika tuioca, upravljajui vozilom treeg lica njegovog osiguranika, jer se u tom
sluaju ne primjenjuje odredba iz lana 929. Zakona o obligacionim odnosima, ve odredba iz
lana 939. stav 1. i 4. istog zakona u vezi sa lanom 54. i 55. Zakona o osnovama sistema
osiguranja imovine i lica (dakle, i pod pretpostavkom da je sin kasko osiguranika upravljao tuim
vozilom bez saglasnosti vlasnika tuenikovog osiguranika.
(Presuda Vrhovngo suda BiH, broj P. 86/84 od 27. maja 1984.g.)
lan 51. Zakona o meusobnim odnosima radnika u udruenom radu

lan 4. dopunskih pravila za osiguranje vozaa, radnika i putnika u motornim vozilima od
posljedica nesretnog sluaja ZOIL-a "Sarajevo"
Smatra se da postoji dozvola ugovaraa osiguranja u skladu sa dopusnkim pravilima osiguranja,
kada se pratilac bolesnika vozi u sanitetskim kolicima, uz saglasnost ovlaenog vozaa, pa je
osigurava duan da mu naknadi tetu koju pretrpi u saobraajnom udesu.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 505/83 od 10. novembra 1983. godine)
NAS LJ E D N O
PR AV O
lan 76. Zakona o nasljeivanju

Kada je ostaviteljica bila teko bolesna i nepokretna tako da nije mogla vladati ni rukama, a
zdravstveno stanje joj se u vrijeme izjavljivanja usmenog testamenta znatno pogoralo, pa je
nakon nekoliko dana i umrla, postojale su izuzetne prilike kao uslov za valjanost usmenog
testamenta.
Iz obrazloenja:
Ostaviteljica je, prema utvrenju niestepenih sudova, bila teko bolesna i nepokretna prilikom
izjavljivanja svoje posljedne volje, njeno stanje se znatno pogoralo nekoliko dana pred smrt i
nije mogla sjediti, nego su je pridigli i pridravali tueni za vrijeme izjavljivanja posljednje volje,
a poslije nekoliko dana, nakon izjavljivanja posljednje volje pred svjedocima, je umrla. Na
21
osnovu tih injenica, posebno da je ostaviteljica bila nepokretna i da je, nakon izjavljivanja,
posljednje volje, ubrzo umrla, niestepeni sudovi su, pravilno zakljuili da ostaviteljica, usljed
izuzetnih prilika, nije bila u mogunosti da izjavi posljednju volju u pismenom obliku.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 31/84 od 22. marta 1984.g.)
lan 76. zZkona o nasljeivanju

Sprijeenost ostavioca da zbog bolesti ode u sud i pred sudom saini pismeni testament ne
predstavlja izuzetne prilike koje ima u vidu lan 78. ranijeg zakona o nasljeivanju (sada lan 76.
republikog zakona), ako je ostavilac imao mogunosti i bio u stanju da pozove sudiju svojoj kui
u cilju sainjavanja sudskog testamenta.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 18/84 od 22. marta 1984. godine)
lan 63. stav 2. Zakona o nasljeivanju

Za utvrivanje nitavosti testamenta zbog mana volje predvienih u lanu 63. stav 2. Zakona o
nasljeivanju potrebno je dokazati da je prava volja ostavioca bila upravljena na to da uini
raspolaganje u korist nekog drugog lica, a ne testamentalnog nasljednika i da je zainteresovano
lice lanim prikazivanjem injenica u svijesti ostavioca stvorilo krivu predstavu u pogledu osobe,
identiteta stvari, prirode pravnog odnosa, ili pobuda i da je ostavilac pod uticajem takve predstave
(prevare), ili usljed vrenja pritiska stavljanjem u izgled nekog zla to je kod njega izazvalo
ozbiljan strah (prinuda), sainio testament u korist testamentalnog nasljednika.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 75/84 od 15. marta 1984. godine)
lan 233. Zakona o nasljeivanju

Sporazum o diobi zaostavtine koji je unijet u izreku rjeenja o nasljeivanju predstavlja naslov
za upis prava u zemljine knjige, odnosno izvrenu ispravu za predaju u posjed pripadajuih
nekretnina.
(Odluka Optinskog suda u Kiseljaku broj O. 263/79 od 28. novembra 1979. godine)
PO R O D I N O PR AV O
lan 239. i 240. Porodinog zakona
Iz okolnosti da se ena, nakon etiri godine provedene u braku u kojem je stekla i dijete, vratila
roditeljima na selo i tu se privremeno nastanila, ne moe se zakljuiti da je ona u braku provela
samo kratko vrijeme i da je nastavila da ivi isto onako, kao i prije udaje, ve pod uslovima iz
lana 239. i 240. Porodinog zakona, moe od biveg branog druga da zahtijeva da joj on, u
skladu sa svojim materijalnim mogunostima, daje izdravanje, ak i pod pretpostavkom da ona
ivei u domainstvu svojih roditelja i neto privreuje, jer se ne radi o stalnim i dovoljnim
prihodima, koji obezbjeuje njene svakodnevne potrebe.
lan 18. Zakona o rjeavanju sukoba zakona i nadlenosti u statusnim, porodinim i

nasljednim odnosima
O postojanju uslova za izmjenu odluke o supruanskom izdravanju razvedenih branih drugova
odluuje se primjenom materijalnog prava one socijalistike republike, odnosno autonomne
pokrajine, na ijem su podruju brani drugovi imali posljednje zajedniko prebivalite, ako u
vrijeme podnoenja tube ne prebivaju na podruju iste republike, odnosno autonomne pokrajine.
IZ obrazloenja:
22
Osnovni su navodi revizije da je za rjeenje ovog spora u smislu lana 18. Zakona o rjeavanju
sukoba zakona i nadlenosti u statusnim, porodinim i nasljednim odnosima (Slubeni list
SFRJ, broj 9/79), mjerodavno pravo republike na ijoj su teritoriji oba brana druga imali
posljednje zajedniko prebivalite, a to je obzirom da su stranke posljednje zajedniko
prebivalite imale u Duborvniku, Zakon o braku i porodici SRH (Slubeni list SRH broj 11/78).
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 23/84 od 17. februara 1984.godine)
lan 257. Porodinog zakona

Razvedenom branom drugu iji je zahtjev za plaanje supruanskog izdravanja u ranijoj parnici
ve bio pravosnano odbijen kao neosnovan n pripada pravo da, uslijed naknadno izmijenjenih
prilika, novom tubom ponovno zahtijeva da se drugi suprunik obavee na plaanje izdravanja.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 627/83 od 12. januara 1984.godine)
lan 11, 230. stav 2. i lan 231. Porodinog zakona

Ne moe nezaposleno i materijalno neobezbijeeno lice zahtijevati izdravanje od roditelja
pozivom na princip porodine solidarnosti izraen u lanu 11. Porodinog zakona SRBiH, ako ne
postoje uslovi za izdravanje propisani u lanu 230. stav 2. i 231. ovog zakona.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 58/84 od 15. marta 1984.g.)
lan 239. i 251. Porodinog zakona

lan 74. zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca
lan 93. Zakona o izvrenju postupka
Prilikom utvrivanja mogunosti branog druga da daje supruansko izdravanje uzima se u
obzir i njegovo primanje ratne vojne invalidnine.
Iz obrazloenja:
Prilikom utvrivanja mogunosti branog druga da daje supruansko izdravanje, u smislu lana
239. i lana 251. stav 3. Porodinog zakona (Slubeni list SRBiH, broj 21/79), uzimaju se u
obzir i njegove vlastite potrebe i zakonske obaveze po osnovu izdravanja. U ta primanja rauna
se i ratna vojna invalidnina, jer nijednim propisom nije odreeno da se ne uzima u obzir. Osim
toga, prema odredbi lana 74. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih
boraca (Slubeni list SFRJ, broj 68/81), invalidnina i ortopedski dodatak mogu biti predmet
izvrenja ili obezbjeenja, a u stavu 4. lana 93. Zakona o izvrnom postupku (Slubeni list
SFRJ, broj 20/79), propisano je da se moe provesti izvrenje na primanju ratnih i
mirnodopskih vojnih invalida po osnovu invalidnine, ortopedskog doplatka i invalidskog
doplatka, pored ostalog, za potraivanja po osnovu zakonskog izdravanja. Kako ratna vojna
invalidnina moe biti predmet izvrenja za realizaciju potraivanja po osnovi zakonskog
izdravanja ona se tim prije uzima u obzir prilikom utvrivanja mogunosti branog druga da
daje supruansko izdravanje.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 30/84 od 23. februara 1984. godine)
lan 267. stav 3. Porodinog zakona

Kod utvrivanja visine udjela u zajednikoj imovini steenoj u braku ne moe se prihvatiti da je
tuilac bio sprijeen postupcima drugog suprunika da nakon raskida brane zajednice uestvuje
u uveanju te imovine (nadogradnji cijelog sprata na porodinoj stambenoj zgradi) ako ne dokae
da je on sam zaista imao ozbiljnu i realnu namjeru da svojim doprinosom uestvuje u sticanju
novostvorene vrijednosti.
23
Iz obrazloenja:
Osnovan je i prigovor revizije da su niestepeni sudovi poli od pogrene interpretacije propisa iz
lana 267. stav 3. Porodinog zakona, kao i optih naela imovinskog prava, kada su, pozivajui
se samo na izjavu tuenog datu na roitu za glavnu raspravu od 26. januara 1982. godine u
svojim presudama zakljuili da se ne moe uraunati u udio tuenog u sticanju porodine
stambene zgrade uveani dio njene vrijednosti koji iznosi preko 1/3 od ukupne vrijednosti zgrade
(izgradnja tavanskog stana, izrada kanalizacije i vodovodnih instalacija, izrada fasade zgrade i
dr.), iako su utvrdili da je sve te radove obavio sam tueni nakon raskida brane zajednice.
Naime, prema sadrini citirane odredbe iz lana 267. stav 3. Porodinog zakona bilo je potrebno
utvrditi da je tuiteljica zaista imala ozbiljnu i realnu namjeru da vlastitim doprinosom uestvuje
u izgradnji svih navedenih radova koje je tueni sam izveo nakon raskida zajednice ivota i da je
pokuala realizovati takvu svoju namjeru, ali da je u tome bila sprijeena od strane tuenog, iz
ega bi se u smislu tog zakonskog propisa tek moglo zakljuiti da naknadno uveana vrijednost
zgrade ne moe uticati na veliinu suvlasnikog dijela tuenog.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 639/83 od 26. januara 1984. godine)
lan 24. i 103. stav 2. i lan 109. Zakona o obligacionim odnosima

Preivjeli brani drug nije mogao pokloniti odreene nekretnine steene zajednikim radom sa
umrlim branim drugom, pa nasljednici umrlog branog druga mogu traiti da se ugovor u cjelini
ili u dijelu koji odgovara doprinosu ostavioca, poniti.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 468/83 od 27. oktobra 1983. godine)

Nije pravino da tuena naknadi tuiocu trokove parninog postupka iako je tuilac uspio u
parnici radi osporavanja oinstva, kada bi ova obaveza pretjerano opteretila ionako oskudna
sredstva za zadovoljavanje njenih potreba i potreba njene malodobne djece.
Iz obrazloenja:
Prema odredbi lana 139. Porodinog zakona (Slubeni list SRBiH, broj 21/79) o trokovima
parninog postupka u parnicama radi utvrdjivanja, odnosno osporavanja oinstva ili materinstva
sud e odluiti po slobodnoj ocjeni, vodei rauna o razlozima pravinosti. Polazei od ovlatenja
da po slobodnoj ocjeni odlui o trokovima parninog postupka u konretnom sluaju, prvostepeni
sud je, imajui u vidu da su djeca mldb. I. i V. na izdravanju kod prvotuene i da je prvotuena
tokom ovog postupka imala velike izdatke na ime trokova parninog postupka, naao da bi
njenim obavezivanjem da tuiocu naknadi parnine trokove- bila dovedena u pitanje materijalna
egzistencija maloljetnih tuenih i da se iz izloenih razloga uz primjenu principa pravinosti
ukazuje najispravnijim da svaka stranka snosi svoje trokove.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 190/84 od 17. maja 1984. godine)
S TAB M E N O PR AV O
lan 16. i 17. stav 6. i 7. Zakona o stambenim odnosima
Ne moe se zasnovati sustanarski odnos izmeu razvedenih branih drugova vlasnika stana i
biveg supruga, koji po odluci suda ostaje nosilac stanarskog prava, ni kada je raniji sustanar
iselio iz stana prije nego to je podnijet zahtjev suda da u vanparninom postupku odlui koji e
od razvedenih branih drugova ubudue biti nosilac stanarskog prava.
24
Iz obrazloenja:
Po shvatanju ovog suda, ako je u asu odluivanja o tome koji e od razvedenih branih drugova
ostati iskljuivi nosilac stanarskog prava na cijelom stanu, a stan bio prazan od sustanara i u
posjedu samih stranaka, nije za odluku vanparninog suda bilo bitno koji je od razvedenih
suprunika drao u posjedu i koristio koju od pojedinanih prostorija stana kao ni to to je
protivnik kao vlasnik stana po osnovu lana 67. stav 6. i 7. Zakona o stambenim odnosima bio
ovlaten ispred svih drugih sustanara, da se useli u ispranjeni dio stana. Predlagateljica u tome
stanu, asom stavljanja prijedloga nije, u odnosu na protivnika kao vlasnika stala imala status
sustanara, kakvu situaciju ima u vidu propis lana 67. stav 6. i 7. nego je i ona bila sa protivnikom
zajedniki nosilac stanarskog prava na dotada zajedniki koritenom stanu, kakav poloaj
razvedenih suprunika ima u vidu propis stava 1. lana 16. citiranog zakona.
Zbog toga ne moe se prihvatiti stav izraen u zahtjevu za zatitu zakonitosti da bi se prvostepeni
sud, kod odluivanja koji e od razvedenih suprunika ostati iskljuivi nosilac stanarskog prava
na zajednikom stanu, morao ograniiti samo na onaj dio stana koji su suprunici (prije iseljenja
sustanara) koristili zajedniki kao nosioci stanarskog prava, jer bi to bilo u suprotnosti sa
propisom lana 16. stav 1. koji predvia da samo jedan od njih moe ostati nosilac stanarskog
prava na takvom stanu kao cjelini i da je drugi suprunik (koji prestaje biti, po odluci suda,
nosilac stanarskog prava) duan je da se iseli iz stana zajedno sa korisnicima stana, koji ine
njegovo porodino domainstvo. Osim toga u propisu stava 4. lana 65. citiranog zakona je
izdiito reeno Novi sustanarski odnosi ne mogu se zasnivati ni u useljenim stanovima, to
znai da se ni u krajnjoj situaciji odlukom suda ne bi mogli zasnovati novi sustanarski odnosi
izmeu ovih stranaka koje su do toga asa, svaka od njih posjedovala dio spornog stana na nain
to bi se samo na dijelu stana (koji su stranke ranije zajedniki koristile prije smrti sustanarke)
odredio jedan od njih za nosioca stanarskog prava a drugi dio stana ostavio na koritenje vlasniku
kao sustanaru. ovo i zato to propis lana 16. citiranog zakona regulie pitanje odreivanja
nosioca stanarskog prava na stanu kao cjelini, kakav ima u vidu lan 3. Zakona o stambenim
odnosima, a ne na dijelu stana.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Gvl. 21/83 od 8. septembra 1983. godine)

lan 53. Zakona o stambenim odnosima, sada lan 56. preienog teksta Zakona o
stambenim odnosima.
Nije protivan naelima ustavnog ureenja, prinudnim propisima ili moralu socijalistikog
samoupravnog drutva ugovor kojim se vlasnik stana obavezao da e nosiocu stanarskog prava za
iseljenje isplatiti odgovarajuu svotu novca radi adaptacije prostorija u drugoj zgradi umjesto da
mu obezbijedi odgovarajui stan.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 208/84 od 10. maja 1984.g.)
lan 50. Zakona o stambenim odnosima

Pravovaljan je sporazum o raskidu ugovora o koritenju stana kojim se nosilac stanarskog prava
obavezao da e, poto je dobio stambeni kredit od davaoca stanova na koritenje, u odreenom
roku (tri godine), isprazniti stan, ne uslovljavajui tu obavezu dovrenjem izgradnje porodine
stambene zgrade.
Iz obrazloenja:
Niestepeni sudovi su pravilno primijenili imovinskog prava (sada lan 99. Zakona o
obligacionim odnosima) kada su, interpretirajui volju stranaka izraenu u spornoj odredbi lana
7. pismenog ugovora o kreditu zakljuenog meu strankama dana 29. avgusta 1976. godine, u
25
svojim presudama utvrdili da se tueni tom odredbom bezuslovno obavezao da e u roku od tri
godine, nakon to mu bude isplaena prva trana odobrenog kredita po ovom ugovoru za
izgradnju porodine stambene zgrade, staviti na raspolaganje tuiocu, kao davaocu stana na
koritenje, stan iz tubenog zahtjeva koji je do tada koristio, odnosno da stranka dospjelost ove
tubenikove obaveze ( koja je prema daljem injeninom utvrenju bila dospjela sa danom 29.
avgusta 1979. godine) nisu uslovile dovrenjem izgradnje tuenikove porodine stambene zgrade.
na takav zakljuak, i po ocjeni ovog revizijskog suda, posebno upuuje takoe utvrena injenica
iz niestepenih presuda da je tuilac, u sporazumu sa tuenim, naknadno produio ugovoreni rok
za ispunjenje navedene tuenikove inidbe do 31. januara 1981. godine i na taj nain, svakako,
tuenom ujedno omoguio da u vie nego razumnom vremenskom periodu od preko 5 godina
dovri izgradnju svog stambenog objekta, raunajui od realizacije prve trane kredita. Kako je
takav sporazum u skladu i sa naelima savjesnosti i potovanja morala samoupravnog
socijalistikog drutva, kao i sa odredbama lana 50. Zakona o stambenim odnosima, to je pravila
zakljuak iz niestepenih presuda da takav sporazum u svemu obavezuje stranke, odnosno da je
tueni u ispunjenju takvog sporazuma (take 7. ugovora o kreditu od 29. avgusta 1976. godine)
duan da tuiocu preda u posjed stan iz tubenog zahtjeva kojeg tueni, prema izloenom, nakon
isteka produenog roka 31. januara 1981. godine koristi bez pravnog osnova, jer se od tada ima
smatrati da je raniji ugovor o koritenju tog stana voljom ugovornih stranaka valjano raskinut
(lan 50. Zakona o stambenim odnosima).
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 233/83 od 18. avgusta 1983. godine).
N AD LE N O S T
Zakon o finansiranju zajednikih potreba i lan 1. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju (Slubeni list SRBiH, broj 2/80), optinski organi uprave su nadleni da vre razres,
obraun i naplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje iz linog dohotka lica koja
obavljaju samostalnu djelatnost.
Iz obrazloenja:
Odredbom lana 101. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slubeni list SRBiH, broj
14/79) bilo je dato ovlatenje zajednici penzijskog i invalidskog osiguranja da blie odreuje
postupak i nain obrauna i uplate doprinosa, a odredbom lana 102. do 108. istog zakona
odreen je nain naplate doprinosa i predviena nadlenost redovnog suda. Meutim, navedene
odredbe su brisane odredbom lana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i
invalidskom osiguranju (Slubeni list SRBiH, broj 2/80), pa kako je odredbama lana 32.
Zakona o finansiranju zajednikih potreba (Slubeni list SRBiH broj 40/79), koje su na snazi,
predvieno da razrez, obraun i naplatu doprinosa iz linog dohotka od obavljanja samostalne
djelatnostivri nadleni organ uprave prema odredbama Zakona o porezima graana, niestepeni
sudovi su pravilno zakljuili da rjeavanje ovog spora ne spada u sudsku nadlenost, nego u
nadlenost upravnih organa i shodno tome, primjenom l. 16. i 282. stav 1. Zakona o parninom
postupku tubu odbacili).
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 59/84 od 15. marta 1984. godine).
lan 41. stav 1. taka 1f Zakona o redovnim sudovima

Redovni sudovi su nadleni da sude u sporu u kome zajednica za zdravstvenu zatitu zahtijeva od
optine da joj isplati sredstva doprinosa za zdravstveno osiguranje zemljoradnika koje su njeni
organi naplatili od obveznika doprinosa i da joj naknadi tetu u visini doprinosa koji nisu
naplaeni zbog propusta organa optine.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj P. 18/84 od 29. marta 1984.g.)
26
lan 46. i 47. Zakona o stambenim odnosima

Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima
(Slubeni list SRBiH, broj 34/83), redovni sudovi nisu nadleni da sude u sporovima za otkaz
ugovora o koritenju stana zbog prestanka radnog odnosa, ve sudovi udruenog rada.
Iz obrazloenja:
U ponovnom postupku treba imati u vidu da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
stambenim odnosima(Slubeni list SRBiH, broj 34/83) izmijenjena odredba lana 47. Zakona o
stambenim odnosima, kojom je bilo odreeno da o tubi za otkaz ugovora o koritenju stana
odluuje optinski sud, i da su za odluivanje u naprijed navdenoj pravnoj stvari, s obzirom na
prirodu spora (radi se o raspravljanju o samoupravnom sporu o pravu na koritenje sredstava
zajednike potronje neposredno povezanom sa nainom prestanka radnog odnosa korisnika tog
sredstva u organizaciji Udruenog rada kojoj to sredstvo pripada), nadleni sudovi udruenog
rada u smislu lana 50. Zakona o sudovima udruenog rada SRBiH.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 733/83 od 12. aprila 1984. godine).
lan 36. stav 1. take 1e preienog teksta Zakona o redovnim sudovima

Organizacija saveza boraca narodnooslobodilakog rada ne spada u krug subjekata iz lana 36.
stav 1. taka 1e. Zakona o redovnim sudovima niti u onaj krug koji odreuje lan 489. stav 1.
Zakona o parninom postupku, pa je za suenje nadlean optinski sud bez obzira na vrijednost
spora, a spor se ne raspravlja po posebnim odredbama o privrednim sporovima.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj R. 57/84 od 12. aprila 1984. godine)
PAR N I N I PO S T U PAK
Kada iz injenica navedenih u tubi i istaknutih tokom glavne rasprave proizilazi da se tubeni
zahtjev moe usvojiti samo prema jdnom od vie tuenih, tuene treba tretirat kao eventualne
suparniare, iako se tubom zahtjeva njihovo obvezivanje kao solidarnih dunika.
U takvom sluaju drugostepeni sud e, uvaavanjem albe obaveznog tuenog, ukinuti
prvostepenu presudu i u dijelu kojim je odbijen tubeni zahtjev u odnosu na ostale tuene, iako se
tuilac nije alio.
Iz obrazloenja:
Kako je u konretnom sluaju, s obzirom na injenice sitaknute u tubi i tokom glavne rasprave,
tueni faktiki nalaze u poloaju eventualnih suparniara, to je tuba trebala biti uraena u smislu
lana 197. Zakona o parninom postupku.
U takvom sluaju ne bi mogao biti definitivno rijeen spor o tubenom zahtjevu protiv
drugotuenog prije nego to bude pravosnano odlueno u tubenom zahtjevu prema
prvotuenom.
S obzirom na navedeno, polazei od ve afirmisane sudske prakse u ovakvim sluajevima, ukinut
su, povodom albe prvotuenog, niestepene presude i u odnosu na drugotuenog.
(RjeenjeVrhovnog suda BiH, broj Rev. 365/83 od 26. januara 1984. godine).
27
Ne moe se podnijeti tuba samo za utvrenje injenica (cijene uglja), pa se takva tuba odbacije
kao nedoputena.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj P. 11/84 od 21. februara 1984.g.)
lan 354. stav 1. u vezi sa lanom 329. Zakona o parninom postupku

Nema povrede postupka kada je sud propustio da odlui o protivtubenom zahtjevu ako od
presude o tubenom zahtjevu ne zavisi odluka o protivtubenom zahtjevu, u tom sluaju postoji
djelimina presuda, pa e sud po pravomonosti te presude nastaviti postupak o protivtubenom
zahtjevu.

lan 145. Zakona o optem upravnom postupku
lan 15. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini
lan 3. i 4. Uredbe o utvrivanju vlasnitva u smislu lana 15. ZARIK-a.
Kada ni jedna stranka u sporu, koja polae pravo na istu nekretninu, nije zemljino knjini
vlasnik, sud e odluiti u parnici o zahtjevu za utvrenje prava vlasnitva, a ne u vanparninom
postupku po lanu 4. Uredbe o utvrivanju vlasnitva u smislu lana 15. ZARIK-a.
Iz obrazloenja:
Pravilan je stav izraen u zahtjevu za zatitu zakonitosti da u konretnom sluaju nisu postojali
uslovi iz lana 3. ili 4. Uredbe o utvrivanju vlasnitva u smislu lana 15. zakona o agrarnoj
reformi i kolonizaciji u NR BiH, za postupanje po pravilima vanparninog postupka, jer se nije
radilo o sporu izmeu zemljino knjinog vlasnika i onoga ko to nije. Kada su dva pretendenta
(predlaga i njegov protivnik) istovremeno polagali pravo da su na ovim nekretninama stekli
svojinu: da li po osnovu iz citiranog Zakona o agrarnoj reformi ili po drugom osnovu, takav spor
se nije mogao rjeavati po propisima lana 3. ili 4. citirane Uredbe, nego parnici, obzirom da
nijedna od stranaka nije zemljino knjini vlasnik ovih nekretnina, to je uslov za primjenu
citiranog propisa Uredbe.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Gvl. 3/84 od 12. aprila 1984.godine).

Za suenje o zahtjevu radi utvrivanja suvlasnikog dijela na nekretninama steenim zajednikim
radom u branoj zajednici mjesno nadlean je sud na ijem podruju se nalaze te nekretnine po
optim pravilima parninog postupka jer Porodini zakon SRBiH ne odreuje drugu nadlenost.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH broj. R,. 54/84 od 12. aprila 1984. godine)
lan 354. stav 1. u vezi sa lanom 138. stav 1. Zakona o parninom postupku
Dostava prvostepene presude izvrena izravno stranki, umjesto njenom punomoniku, je
neuredna ali ta manjkavost ne predstavlja bitnu povredu odredaba parninog postupka,ako je
stranka blagovremeno izjavila albu i pri tome koristila strunu pomo drugog advokata kao
punomonika, a ne postoje okolnosti iz kojih bi proisticalo da je pogrena dostava uticala na
zatitu prava stranke u postupku koji je uslijedio poslije donoenja prvostepene presude.
28
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 53/84 od 15. marta 1984. godine).
lan 443. stav 5. Zakona o parninom postupku

lan 54. i 55. Zakona o Izvrenom postupku
Nije doputena revizija protiv pravomonog rjeenja donijetog u parnici za utvrenje
nedopustivosti izvrenja na temelju rjeenja donijetog u parnici zbog smetanja posjeda, (analogno
lan 443. stav 5. Zakona o parninom postupku).
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 252/83 od 31. avgusta 1983.godine)
lan 385 Zakona o parninom postupku

Stranka ne moe u reviziji isticati prigovor zastare potraivanja, ako se do pravomonosti presude
nije pozvala na zastaru, jer, budui da su ne pazi na zastaru po slubenoj dunosti ne radi se o
pogrenoj primjeni prava.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj 167/83 od 1983.g.)
lan 354. stav 2. taka 10. Zakona o parninom postupku

lan 44. Zakona o javnom pravobranilatvu
Nitavo je sudsko poravnanje koje je u ime mjesne zajednice zakljuio njen predsjednik umjesto
optinskog javnog pravobranioca koji je po zakonu zastupa u sudskom postupku.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj Rev. 162/83 od 9. juna 1983.godine)

Parnini trokovi se ne mogu dosuditi punomoniku ve samo parninoj stranci ili umjeau.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj P. 88/84 od 25. maja 1984. godine)
VAN PAR N I N I
PO S T U PAK
lan 55. Zakona o Izvrnom postupku i lan 193. stav. 1. Zakona o parninom postupku
Kada je povodom obrazloenog prigovora dunika na rjeenje o izvrenju doneseno na osnvou
vjerodostojne isprave, u kome je osporio osnovanost povjerioevog potraivanja, otpoela tei
parnica, tuilac ne moe povui tubu bez pristanka tuenog, jer se tueni takvim prigovorom
protiv rjeenja o izvrenju upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.
(Rjeenje Vrhovnog suda BiH, broj P. 100/84 od 28. maja 1984.g.)
U PR AV N I S PO R
l 5. st 1. ta 2. i l 92. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca
Ako je u legitimaciju rezervnih i penzionisanih oficira JNA, za koju nije utvreno da ima
nedostatak zbog koga ne bi mogla biti pismeni dokaz iz lana 92. Zakona o osnovnim pravima
vojnih invalida i porodica palih boraca, upisano da je stranka ranjena u narodooslobodilakoj
vojci time se dokazuje i da je ranjena pod okolnostima iz lana 5. stav 1. taka 2. Zakona o
osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca, a nema zapreke u odredbi lana 92.
toga zakona da se ranjavanje i okolnosti ranjavanja, u sluaju sumnje, provjere izvoenjem drugih
dokaza.
Iz obrazloenja:
29
Prije svega, fotokopija iz izvoda iz legitimacije rezervnih i penzionisanih oficira JNA, izdata na
ime tuioca, nije dovoljno jasna, pa je trebalo zatraiti original legitimaciju i u istu izvriti uvid.
Iz sadraja legitimacije moe se zakljuiti (prema tekstu napisanom mainom, a tekst pisan
rukom nije dovoljno jasan) da ona ima vie rubrika, a pod rednim brojem 15 je rubrika
Ranjavanje (kada, u to i posljedice) i u toj rubrici upisano je da je tuilac ranjen u lijevu ruku
1945. godine. S obzirom na predviene rubrike te legitimacije, ne moe se izvesti zakljuak kao
to je izveo tueni organ uprave, a sa tim se saglasio i prvostepeni sud, da se u tu legitimaciju
upisuje i sa istom dokazuje samo vrijeme provedeno u ratu. To tim prije s obzirom da tueni,
prilikom izvoenja toga zakljuka, ne polazi od Uputstva za voenje legitimacije rezervnih
oficira, generala, admirala i vojnih slubenika u JNA od 11. januara 1948. godine (Pov. broj 170).
Legitimacije, kao javna isprava, potvruje da je tuilac ranjen 1945. godine u lijevu ruku, a u
prethodnoj rubrici (14) upisano je uee tuioca u NOR-a. Ako je tuilac bio u NOV-i u vrijeme
ranjavanja, tj. ukoliko je to upisano u toj legitimaciji, to je trebalo utvrditi uvidom u original
legitimaciju, onda se, po shvatanju ovog suda, ne bi mogao izvesti zakljuak da pomenuta
legitimacija nije pismeni dokaz iz lana 92. Zakona o osnovnim pravima na osnovu konstatacije,
kao to je to uinio tueni orga, a sa tim se saglasio i prvostepeni sud, da se istom dokazuje samo
vrijeme provedeno u ratu, a ne i okolnost ranjavanja. Pod tim uslovima, tj. ako je u tu
legitimaciju, ( za koju nije utvreno da ima neki nedostatak) upisano da je tuilac ranjen dok je
bio u NOV-i, postojala bi i pretpostavka da je ranjen pod okolnostima iz lana 5. stav 1. taka 2.
zakona o osnovnim pravima, a nema zapreke u odbrani lana 92. toga zakona da se ranjavanje i
okolnosti ranjavanja, u sluaju sumnje provjere izvoenjem drugih dokaza, pa i pribavljanjem
miljenja od odgovarajue organizacije SUBNOR-a.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj U. 143/83 od 22. decembra 1983. godine)
lan 3. stav 1. taka 1. Zakona o vojnim invalidima

Smatra se da je neko lice ranjeno pod okolnostima iz lana 3. stav 1. taka 1. Zakona o vojnim
invalidima, ako je do ranjavanja dolo prilikom povlaenja na bezbjedno podruje nakon to je po
nareenju predsjednika NOO-a obavijestilo stanovnitvo o nailasku neprijateljske vojske.
IZ obrazloenja:
Tueni organ i prvostepeni sud primili su utvrenim da je tuiocu predsjednik NOO, poetkom
marta mjseca 1945. godine, naredio da obavijesti stanovnike sela R. o nailasku neprijatelja da bi
se sklonili u umu Lj., da je tuilac taj zadatak u potpunosti izvrio i nakon toga, zajedno sa
ostalim narodom bjeao ispred neprijatelja u pravcu ume, te da je tom prilikom, s obzirom da je
neprijatelj otvorio vatru, ranjen od pareta topovske granate. Iz toga injeninog stanja tueni
organ i prvostepeni su izveli su zakljuak da tuilac nije ranjen prilikom i za vrijeme izvravanja
zadatka, nego po izvrenju zadatka, pa da njegovo ranjavanje nije nastupilo pod okolnostima iz
lana 3. Zakona o vojnim invalidima (Slubeni list SFRJ, broj 67/72, 33/76 i 32/81) vrei
dunost za vojne ciljeve ili po nareenju vojnih organa ili organa vlasti.
Iz tih organa tuenog organa i prvostepenog suda proizilazi i njihovo pravno shvatanje: da je
tuilac, po osnovu izvrenja zadatka, pravno zatien samo dok je obavjetavao stanovnitvo o
nailasku neprijatelja, a ne i prije i poslije toga. To stanovite, po shvatanju ovog suda, nije
pravilno.
Kada je tuilac dobio nareenje da obavijesti stanovnitvo o nailasku neprijatelja, tu dunost on j
poevo da izvrava kada je krenuo da obavijesti pomenuto stanovnitvo, a direktna veza sa
izvravanjem zadataka nije prestala sa obavjetavanjem, nego tek sa povratkom tuioca na
bezbjedno mjesto, odnosno odlaskom na mjesto u skladu sa tokom stvari i konretnim
okolnostima. U konretnom sluaju, normalno je oekivati da se tuilac poslije izvrenog
obavjetavanja, skloni u umu Lj. sa ostalim stanovnitvom, a on tvri (suprotno tome nije nita
30
utvreno), da mu je predsjednik NOO K.J. naredio da se, nakon izvrenog obavjetavanja, skloni
u umu Lj. sa ostalim stanovnitvom, a da se ne vraa na mjesto odakle je poao na izvravanje
zadatka. Kako iz utvrenja tuenog i prvostepenog suda proizlazi da je tuilac ranjen prije nego
to je stigao da se skloni u umu Lj. sa ostalim stanovnitvom, to se iz utvrenih injenica ne
moe izvesti zakljuak da tuilac nije ranjen na izvravanju zadatka po nareenju predsjednika
NOO.
Ta aktivnost tuioca radi izvravanja
zadataka, (odlazak), samo izvravanje zadatka
(obavjetavanje) i povratak na odreeno mjesto u skladu sa tokom stvari i konretnim
okolnostima, ine jedinstvo u izvravanju zadataka, pa se samo obavjetavanje ne moe odvojeno
posmatrati kao to su to uinili tueni organ i prvostepeni sud. Kada bi se to shvatanje prihvatilo,
onda bi znailo da bi, na rpimjer, kurir bio pravno nezatien, tokom itavog opasnog puta do
predaje odreenog obavjetenja i povratka na nareeno mjesto, odnosno, odlaska na mjesto u
skladu sa tokom stvari i konretnim okolnostima, iako je tokom tog puta izloen raznim
opasnostima, a takvim opasnostima, najee nije izloen prilikom same predaje obavjetenja.
Stoga to pravno shvatanje tuenog organa i prvostepenog suda nije u skladu sa smislom odredbe
lana 3. stav 1. taka 1. Zakona o vojnim invalidima, pa tueni organ nije mogao, na osnovu
injeninog stanja koje je poprimio utvrenim i toga pravnog shvatanja, donijeti osporeno
rjeenje.
(Presuda Vrhovnog suda BiH, broj U. 48/84 od 31. maja 1984. godine)
IZ BILTENA OKRUNOG SUDA ZENICA BROJ 6/84

lan 16. zakona o parninom postupku
Pretplatniki odnos izmeu potansko telegrafsko telefonske organizacije i telefonskog
pretplatnika je imovinsko pravni odnos, pa je za odluivanje u sporu u vezi sa ovim odnosom
nadlean da odluuje redovni sud.
(Rjeenje Okrunog suda u Zenici broj G. 914/83 od 9. septembra 1983.g.)

Ne mogu se spojiti parnice radi zajednikog raspravljanja ako za njih nije propisana ista vrsta
postupka, pa stoga nema mjesta ni spajanja parnice za utvrivanje postojanja prava na posjed sa
parnicom zbog smetanja posjeda, jer za prvotnu parnicu vai redovan parnini postupak a za
potonju poseban (sumarni) postupak.
(Rjeenje Okrunog suda u Zenici broj G. 1625/83 od 10. januara 1984.g.)
lan 332. i lan 354. stav 2. taka 1. Zakona o parninom postupku

Ako je za suenje nadleno sudsko vijee, povodom zakazanog pvrog raspravnog roita, ne
moe se po sudiji pojedincu donijeti presudazbog izostanka, ve po sudskom vijeu.
Meutim, ako je zakazano pripremno roite, onda je za donoenje presude zbog izostanka
ovlaten predsjednik vijea.
(Presuda Okrunog suda u Zenici, broj G. 147/84 od 2. marta 1984.g.)
Pravna pravila iz paragrafa 267. i 268. biveg Zakona o vanparninom postupku

Povodom zahtjeva suvlasnika, u vanparninom postupku diobe zajednikih stvari, da mu se
dodijeli vei dio zbog razlike u kvalitetu i bonitetu zajednikih stvari, nema osnova prekidu
postupka i upuivanju na parnicu, jer se tim zahtjvom ne osporava postojea visina suvlasnikog
dijela, pa o takvom zahtjevu treba rijeiti u vanparninom postupku diobe zajednikih stvari.
(Rjeenje Okrunog suda u Zenici broj G. 388/83 od 9. marta 1984. godine)
31
PRAENJE I PROUAVANJE DRUTVENIH ODNOSA I POJAVA

-Sudska praksa1.Okruni sud u Tuzli uputio je Informaciju Komitetu za ONO i drutvenu samozatitu OOUR
Auto saobraaj Radne organizacije Konjuh ivinice. U ovoj informaciji sud je upoznao
samoupravne organe o zapaanjima u jednom krivinom predmetu u kome su osueni 5. radnika
autosaobraaja, zbog krivinog djela teke krae.
Ova lica su naime due vremena u 1981. i 1982.godini iz magazina uzimali nove autogume za
teretna vozila pa u dogovoru sa vozaima isto OOUR-a i drugim licima montirali te gume na
privatna i druga vozila pa su tako otetili svoju radnu organizaciju za preko 72.000 dinara. Sud je
ukazao da su dvojica radnika montirai guma mogli u svaka doba nsmetano ulaziti u magazin i
iznositi gume bez ikakvog nadzora i kontrole, posebno kontrole magazinera, to je u suprotnosti
sa pravilima poslovanja i normativnim aktima organizacije. Sami osueni su tvrdili da je
magazner u njih imao veliko povjerenje pa da su stoga mogli nesmetano da rade ono to su htjeli.
Sem toga, vozila na koja su montirali gume izlazila su slobodno i bez ikakve kontrole bez obzira
o kakvim se vozilima radi tako da na glavnom ulazu uopte nije bilo kontrole, iako je za tu
kontrolu zaduen radnik sa stalnim radnim mjestom na ulazu. Sve je to omoguilo da ova lica
izvre krivina djela. Stoga je sud predloio da se Komitet detaljno upozna sa ovom
informacijom i da potom poduzme konretne mjere kojima e se otkloniti uzroci koji su
pogodovali da doe do ovakvih kraa drutvene imovine.
Okruni sud je u ovoj informaciji posebno istakao da je jedan od osuenih radnika predao sudu
radnu karakteristiku sainjenu od Izvrnog odbora osnovne organizacije saveza sindikata Auto
saobraaj. U karakteristici se navodi da je ovaj radnik veoma vrijedan, da je savjesno obavljao
svoje radne zadatke, da maksimalno uva i odrava svoje vozilo i da do ovog sluaja nije imao
problema u radu i ponaanju kao lan saveza sindikata.
Na kraju se istie da sve ovo treba imati u vidu kada se budfe odluivalo o albi ovog radnika.
Meutim, sud je u informaciji naveo da ovakva karakteristika ne samo to nije potrebna sudu ve
je i sadrajno netana i moe samo da teti ugledu ogranizacije sindikata. Rije je, naime o
radniku koji je do ovog suenja etiri puta osuivan i to radi tekih kraa, kraa, pronevjere, i
krivinog djela ugroavanje javnog saobraaja. Stoga je sud predloio da se ispita ko je i pod
kojim okolnostima sainio ovaj dokument za sud i da se poduzmu mjere odgovornosti prema
licima koja se ponaaju suprotno svim opredijeljenjima naeg drutva pa i saveza sindikata u
pogledu napora za spreavanje privrednog kriminaliteta i potrebe to efikasnijed uvanja
drutvene imovine.
2.Optinski sud u Bugojnu sainio je i uputio informaciju Komiteta za optenarodnu odbranu i
drutvenu samozatitu Mjesne zajednice Vuipolje u kojoj se ukazuje da ova mjesna zajednica
izdaje neka dokumenta raznim licima za koja uopte nije nadlena, a da se i ne govori o
dokumentima koja nisu istinita. Tako je sud ukazao da je ova mjesna zajednica izdala potvrdu
jednom osuenom licu radi krivinog djela nedozvoljene trgovine u kojoj se navodi da ovo lice
ne posjeduje nikakve pokretne niti nepokretne imovine ve da ivi od svog rada. Meutim, u
ovom krivinom predmetu sud je utvrdio da je okrivljeno lice nabavilo 1.058 kg kafe u
inostranstvu plativi preko 400.000 dinara i za carinski prekraj 100.000 dinara. Samo to ukazuje
da se ne radi o licu koje nema nikakve imovine. Sem toga, sud je posebno ukazao na to da mjesna
zajednica nije po postojeim propisima uopte ovlatena da izdaje ovakva uvjerenja ve nadlena
optinska uprava drutvenih prihoda. Zbog svega toga sud je predloio da se ova informacija
razmotri na sjednici organa kome je upuena i poduzmu mjere da se ovakav rad, vjerovatno,
pojedinaca sprijei uz mjere odgovornosti.
Sud je u ovom zapaanju upoznato i optinski Komitet saveza komunista Bugojno.
32
Slinu informaciju uputio je Optinski sud II Sarajevo istom organu i Skuptini mjesne
zajednice Vojkovii kod Sarajeva. Razlog upuivanja ove informacije sud je vidio u tome to je
primijetio u jednom krivinom predmetu da je ova Mjesna zajednica izdala potvrdu korisnicima
usluga odvoza smea tako da se iz te potvrde vidi da Komunalna radna organizacija Rad iz
Sarajeva, nije odvozila smee sa podruja gdje neka lica ive, to je suprotno propisima Odluke o
odrvanju istoe i uklanjanju snijega gdje je propisano da samo komunalni inspektor ili nadzorni
organ odgovarajue samoupravne interesne zajednice iz komunalne oblasti sa predstavnicima
mjesne zajednice mogu zapisniki konsttovati da se smee ne odvozi. Stoga je sud upozorio
Skuptinu Mjesne zajednice da ovakve ili sline dokumente ne izdaje i da se u vezi sa radom
mjesne zajednice moraju striktno potovati postojei propisi, kao i to da se utvrdi odgovornost
onih koji postupaju mimo postojeih propisa.
U vezi sa ovom pojavom sainjavanja raznih dokumenata, potvrda i slino za sud, navodi se i
intervencija Okrunog suda u Doboju radnoj organizaciji Bosna prevoz OOUR Remont trans,
i njenim organima: Izvrnom odboru Osnovne organizacije Saveza sindikata, Osnovnoj
organizaciji Saveza komunista i Komisiji za standard radnika. U ovoj sudskoj intervenciji navodi
se da je Okruni sud zapazio u jednom drugostepenom predmetu da je Komisija za standard
radnika sainila i ala tuenom ( jednom svom radniku) dokumenat u kome se tvrdi da on ne moe
plaati od suda dosueni iznos od 2.000 dinara mjeseno za svoju kerku koja se nalazi na
studijama i kod svoje majke, ali da bi mogao da plaa oko 1.400 dinara, s tim da ne plaa zaostale
rate i sl. U potvrdi se kae da su njegova primanja vrlo niska pa da mu za ivot ostaje 5.539
dinara. Meutim, utvreno je na sudu da ovakvi podaci nisu tani, da je lini dohodak tuenog u
1982. godini iznosio 11.835 dinara itd. pa je sud predloio da se na sastancima organizacije
Saveza sindikata i Saveza komunista raspravlja o ovoj pojavi kao nedopustivoj poto se na ovaj
nain pokuava uticati na sud uz pruanje netanih podataka, pa da se poduzmu i mjere
odgovornosti prema oni koji su ovakvu potvrdu izdali.
Ovi primjeri, kao i primjeri koje smo isticali u ranijim brojevima Biltena, pokazuju rairenu
pojavu fabrikovanja raznih potvrda, uvjerenja i sl. za sudove, to je nedopustivo pa stoga treba i
dalje na ovakve pojave odmah reagirati na nain kako su to pojedini sudovi uradili.
3.Okruni sud u Sarajevu obavijestio je Drutvenog pravobranioca samoupravljanja Novi Grad
iz Sarajeva o svome zapaanju u jednom krivinom predmetu u kome je radnik Tvornice
armature Sarajevo pravosnano osuen na jednu godinu i 6. mjeseci zatvora zbog tekog
krivinog djela ugroavanja javnog saobraaja. Radi se o tome da je osueni podnio
dokumentaciju uz albu na presudu prvostepenog suda iz koje se vidi da je odlukom Izvrenog
odbora Osnovne organizacije Saveza sindikata od 9. maja 1983. godine porodica poginulog u
cijelosti obeteena iznosom od 250.000 dinara, kao i to da je Radniki savjet iste tvornice
svojom odlukom dodijelio stipendiju najstarijem djetetu poginulog lica u saobraajnoj nesrei
koju je prouzrokovao radnik njihove tvornice. Ako se ima u vidu da ak ni oteeni uopte nije
bio radnik ove tvornice, onda se jo oitije vidi da su odluke ovih organa nezakonite poto su
donesene na tetu drutvene imovine bez ikakvog zakonskog osnova (vjerovatno samo zato to je
u pitanju osueni njihov radnik i to u ovim organima ima znatan uticaj, veze i slino). Stoga je
sud predloio drutvenom pravobraniocu samoupravljanja d apoduzm odgovarajue mjere radi
zatite drutvene imovine.
4.Optinski sud Sarajevo II uputio je informaciju radnoj organizaciji Gradski saobraaj
Sarajevo OOUR Autosaobraaj Komisiji za drutvenu samozatitu u kojoj se navode zapaanja
suda u dva krivina predmeta u pogledu nepotivanja postojeih propisa to dovodi do
ugroavanja javnog saobraaja. Tako je sud ukazao da je u jednom sluaju krivinog gonjenja
utvreno da je autobus za prevoz putnika bio u totalnom neispravnom stanju (gum sasvim
dotrajale, tehniki nedostaci brojni) ega je i voza bio svjestan, ali da je morao da vozi jer bi u
protivnom izgubio posao.U drugom sluaju radi se o propustima evidentiranja kvarova u putnim
nalozima tako da se vozila putaju u saobraaj, iako nisu sposobna i tehniki ispravna za vonju.
33
Ovakvi propusti su u suprotnosti sa propisima radne organizacije, pa je stoga sud predloio da se

poduzmu odgovarajue mjere kako bi se potivali i dosljeno u praksi sprovodili oni propisi koje
je sama radna organizacija donijela.
5.Optinski sud u Viegradu uputio je informaciju Komunalnoj radnoj organizaciji i njenim
kontrolnim organimau Viegradu u kojoj se istie da je na sudu utvreno, povodom voenja
jednog krivinog postupka, da je magaziner prisvajao novac od prodatke pogrebne opreme u
vremenu od 1981. pa sve do kraja 1983. godine tako da je pred kraj svake godine prikrivao
inventurom dio manjka, u stvari prisvojenog novca. Meutim, u informaciji se istie da je
radniki savjet na kraju godine otpisivao taj manjak u iznosu od preko 23.ooo do 40.000 dinara,
ne ulazei u to kako je taj manjak nastao i kako radi i posluje magaziner. U odsustvu bilo kakve
kontrole, magaziner je na vrlo jednostavan nain svake godine prisvajao do 60.000 dinara i
takoe na jednostavan nain to prikrivao, a radniki savjet postupao na nain kako ne bi smio da
postupa. Sud je predloio da se informacija razmotri i oduzmu mjere da se slini propusti organa
samoupravljanja ne ponove.
6. Poto sudovi opravdano trae od nosilaca drutvene samozatite da se obavijeste o
predloenim mjerama u cilju uspostavljanja naruene zakonitosti, kako je to predvieno u lanu
75. Zakona o drutvenoj samozatiti, to su i sve ei sluajevi pravilnog postupnja nosilaca
drutvene samozatite koji obavjetavaju sudove o tome ta je sve poduzeto da se uklone uzroci,
uslovi i okolnosti koje pogoduju drutveno negativnim pojavama. Navodimo samo neke
primjere:
Radna organizacija Rudnici mrkog uglja Zenica iz Zenice obavijestila je Okruni sud u Zenici
da su preko organa samoupravljanja i kontrolnih organa samoupravljanja, poduzeli konretne
mjere u vezi sa ukazivanjem u jednoj informaciji okrunog suda o pljaki drutvene imovine kase
uzajamne pomoi ove organizacije (blagajnica drutveno politikih organizacija je opljakala
preko 425.000 dinara, s tim to niko nad njom nije vrio nikakvu kontrolu).Ovi organi su opozvali
raniji organ kase uzajamne omoi, imenovali novi, poduzeli mjere odgovornosti prema onima
koji nisu vrili potrebnu kontrolu. Na kraju se informacije kae da je informacija suda razmatrana
na sastancima svih drutveno politikih organizacija to e imati veliki odjek meu radnim
ljudima Radne organizacije Rudnik mrkog uglja Zenica i da se ovakve negativne drutvene
pojave u naem kolektivu nee ponoviti.
Komitet za optenarodnu odbranu i drutvenu samozatitu i direktor radne organizacije Vjetrenica
iz Viteza obavijestili su Okruni sud u Zenici da su temeljito razmotrili informaciju Okrunog
suda koja im je ranije upuena i u kojoj je ukazano na vie propusta i krenja zakonitosti to je
dovelo do oteenja drutvene imovine u veem obimu. U ovoj povratnoj informaciji se kae da
su kontrolni organi i drutveno politike organizije poduzeli mjere kako preko rukovodnih
kadrova, tako isto i preko drutveno politikih organizacija i samoupravnih organa, a naroito
zahtijevamo veu odgovornost radnika unutranje kontrole za zatitu drutvene imovine i da se
slina situacija ne bi mogla ponoviti u naoj radnoj organizaciji. uvae se i kontrolisati paragon
blokovi za prodatu robu, kao i odreivanje cijena za sve vrste robe. Poduzeli smo i druge mjere
kao kontrola kalkulacije, radnika na likvidaturu dokumentacije i dr.
Povratne informacije sline sadrine isti sud je primio od Radne organizacije Promet iz Zenice,
OOUR-a Trgovina na malo iz Zavidvia, Doma tampe iz Zenice i drugih.

Bilten Sudske Prakse VS RBiH 1984

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bilten Sudske Prakse VS RBiH 1984

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BROJ 2

SUDSKE PRAKSE VRHOVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE

lan 167. stav. 1. Krivinog zakona SFRJ

lan 172. stav 1. Krivinog zakona SFRJ

lan 36. stav 2. taka 6. Krivinog zakona SRBiH

lan 43. stav 2. Krivinog zakona SRBiH.

lan 43. stav 2. i lan 44. Krivinog zakona SRBiH

lan 147. stav 1. Krivinog zakona SRBiH

lan 148. stav 2. Krivinog zakona SRBiH

lan 76. stav 3. i lan 263. stav 2. Zakona o krivinom postupku

lan 346. stav 2. Zakona o krivinom postupku

lan 401. taka 1. ZKP i lan 48. stav 2. taka 3. KZ SFRJ

DRUTVENA SVOJINA I SAMOUPRAVLJANJE

samoupravnim sporazumom o udruivanju u sloenu organizaciju udruenog rada, jer se i statut

GRAANSKO PRAVO (OPTI DIO)

lan 66. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima

lan 54. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima

lan 9. Zakona o prometu nepokretnosti

Nepunovaan je pismeni ugovor o kupoprodaji nepokretnosti zakljuen izmeu vlasniko

lan 9. Zakona o prometu nepokretnosti

lan 106. Zakona o obligacionim odnosima

lan 208. i 423. Zakona o obligacionim odnosima

lan 36. Zakona o radio difuznoj djelatnosti

lan 9,13. i 24. stav. 2 Zakona o fizikoj kulturi

lan 20-25 Zakona o autorskom pravu

lan 268. Zakona o udruenom radu

Pravila imovnskog prava o sticanju prava vlasnitva graenjem sa tuim materijalom

lan 27. i 38. Zakona o eksproprijaciji

lan 77. Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima

lan 110. Zakona o prometu robe i usluga u inostranstvu

zakonsku proceduru, prvotueni je primljene satove predao nadlenom organu unutranjih

lan 31. i 46. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti

lan 31. Zakona o prometu nepokretnosti

stanovita citiranih pravnih pravila imovinskog prava ak i pravo zajednikog vlasnitva

lan 17. i 20. Zakona o graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini

lan 1083. Zakona o obligacionim odnosima

lan 234. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima sa inostranstvom

lan 155. stav 2. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima sa inostranstvom

Pravno pravilo imovinskog prava kupoprodaje

lan 495. stav 1. u vezi sa lanom 482. Zakona o obligacionim odnosima

lan 1044. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima

lan 307. i 488. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima

lan 493. stav 1. analogna primjena Zakona o obligacionim odnosima

lan 127. i 828. Zakona o obligacionim odnosima

lan 72. Zakona o eksproprijaciji

lan 206. Zakona o obligacionim odnosima

lan 186. i 200-201. Zakona o obligacionim odnosima

lanovi 174, 175, 176. i 177. Zakona o obligacionim odnosima

lanovi 209. 210. Zakona o obligacionim odnosima

lan 189. stav 2. analogna primjena i l. 200-202 Zakona o obligacionim odnosima

lanovi 189. i 190. Zakona o obligacionim odnosima

lan 207. Zakona o obligacionim odnosima

lan 86. Zakona o zdravstvenoj zatiti.

lan 7, 26, 40. i 41. Zakona o zdravstvenoj zatiti

lan 27. Zakona o obligacionim odnosima

lan 45. Zakona o osiguranju imovine i lica

lanovi 929. i 939 Zakona o obligacionim odnosima

lan 51. Zakona o meusobnim odnosima radnika u udruenom radu

lan 76. Zakona o nasljeivanju

lan 76. zZkona o nasljeivanju

lan 63. stav 2. Zakona o nasljeivanju

lan 233. Zakona o nasljeivanju

lan 18. Zakona o rjeavanju sukoba zakona i nadlenosti u statusnim, porodinim i