You are on page 1of 34

Starohrvatska prosvjeta 1II/23 (1996)

Izvorni znanstveni rad

UDK 718 (497.5 Vrh Rika) "653"


902.2.001

Kasnosrednjovjekovno groblje kod

crkve Sv. Spasa II Vrh Rici

Analiza
Nikola JAKI
Proj dr., Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti

Zadar, Obala Kralja Petra Kreimira IV/2

Analiza groblja kod Sv. Spasa pokazuje da je ono u najveem dijelu nastalo tijekom kasnog sred
njeg vijeka. Groblje je ustanovljeno u 12. stoljeu, a jezgro mu je obuhvaalo svega 1000 m etvornih,
zajedno s crkvom. Proirilo se u 14. stoljeu i povealo za nekoliko puta. Od sredine 15. stoljea naglo
opada intenzitet pokopavanja.
Novci na groblju, utvrdeni u 28 primjeraka, vaan su indikator za dataciju i stoga su posebno
valorizirani. Sagledani su u kompleksu ukupnih nalaza novia na kasnosrednjovjekovnim grobljima
Dalmacije i broje oko 190 primjeraka. Njihova pojavnost u grobovima i nekim ostavama 14. i 15. stoljea
indicira na zanimljive zakljuke glede njihova opticaja na istonom Jadranu.
Nakit iz groblja u kontekstu povijesnih vijesti 13,-14. stoljea, upuuje na veliku produkciju,
stanovitu raznovrsnost i ustanovljenu vrijednost. S izuzetkom srebrnog pojasa i tri zlatna prstena vee vri
jednosti, nakit na ovom groblju je standardan, uglavnom kasnogotiki, cijenom dostupan najirem sloju
puanstva. Ponajvie su to srebrne naunice s tri jagode u tehnici filigrana i granulacije, jednostavne
vitice, a rjede prstenje od bronanog lima. Posebnu zanimljivost predstavljaju brojni nalazi ostataka tka
nja od tanke srebrne niti.
Zasebno se raspravlja o srebrnom gotikom pojasu ipo prviput se ukaZUje na neposredne analogi
je, s datacijom u 14. stoljee. O takvim proizvodima svjedoe i brojne arhivske vijesti iz Dalmacije i drugih
krajeva u kojima su zabiljeene i vrlo visoke njihove cijene.

Uvod
1 S. KOVAI, Vijesti iz crkvenih arhiva o
Cetinskoj krajini pod Turcima, Zbornik
Cetillske krajine, Sinj, 4 (1989), 164; J. A.
SOLDO, Sveti Spas u Vrhrici, Split, 1990,
14.
2 A. FORTIS, Put po DalmaCiji, Zagreb,
1984, 193; l. LOVRI, Osservazioni di
Giovanni Lovrich sopra divers i pezzi del
Viaggio in Dalmazia, Venezia, ]776, 27.
3J. AlAEVI, Escursione a S. Salvatore di
Verlica, Bull. arch. e stor. dalm., Split, V
(1882), 129; L. MARC\J, Starohrvatska
groblje sa crkvom Sv. Spasa II Cetini,
Starohrvatska prosvjeta, Knin, I (1895), 3,
183, I (1885), 4, 224, Il (1886), 1, 25

139

Groblje oko crkve Sv. Spasa na vrelu rijeke Cetine zabi


ljeeno je u ve u 18. stoljeu u arhivskim vrelima, prvi put 1708.
i 1709. god. kod splitskog biskupa Cupillija koji prenosi narodno
vjerovanje o biskupima, pokopanima pod tri najvea steka na
lokalitetu. 1 Spominjali su steke na istom lokalitetu LI 18. stoljeu
i A. FOltis i Sinjanin L Lovri. 2 Jednako su u 19, stoljeu steci kod
crkve Sv. Spasa izazivali znatielju erudita i putopisaca, a 1882. se
). Alaevi prvi osvrnuo na te nadgrobne spomenike u jednoj
strunoj publikaciji, smatrajui ih rimskim, to je uskoro odbacio
L. Marun. 3
Prva saznanja o nalazima u grobovima na tom groblju
zasvjedoena su 1939. kada je u Muzej u Kninu jedan seljak donio
est aplika srednjovjekovnog pojasa, pronaenih pod velikim
stekom , gdje se odluio pokopati uro Preoanin i pripremao
grohnicu. Vei broj aplika koji je tada pronaen otkupljen je 1946.
za Muzej. O tim je nalazima 1952. godine detaljno izvijestio S.
Gunjaa, a oni su sigurno i bili jedan od razloga koji su S. Gunjau

Starohrvatska prosvjeta Jll/23 (1996)

motivirali da pristupi istraivanju groblja to je i zapoeo 1947.


godine. 4
Iako su istraivanja zavrena 1954. godine, o nalazima iz
grobova prvi je put izvjeeno samo statistiki 1963. i to iskljuivo
o naunicama u okviru ireg statistikog pregleda za podruje
Hrvatske. 5 Konano je tek 1976. godine sustavnije objavljeno o
grobnim nalazima, ali opet u okviru sinteze D. ]elovine,
Starohrvatske nekropole. 6 U svakom sluaju, tek tada su okvirni
rezultati istraivanja postali iroj javnosti donekle dostupni, pa od
tog vremena i bivaju eksploatirani u pojedinim raspravama i
drugih strunjaka, onih izvan kruga znanstvenika koji su iskopa
vanje proveli. Ipak se kroz itavo to razdoblje osjeala potreba
jedne monografske objave istraenog groblja , a nju su tijekom
proteklog vremena prijeili razliiti uzroci, meu kojima je i manj
kava dokumentacija sigurno bila jedan od vanijih. Stoga u ovom
trenutku valja izraziti estitke vodstvu i strunjacima Muzeja
hrvatskih arheolokih spomenika to su se tog posla prihvatili,
pruajui iroj znanstvenoj i kulturnoj javnosti uvid u rezultate
iskopavanja 1947.-1954. godine na temelju dostupne doku
mentacije koja nije savrena, ali je ipak dostatna za postizanje
openite slike o lokalitetu te omoguava analize neophodne za
razlono tumaenje ovog velikog i vanog srednjovjekovnog
groblja.
Openite ocjene o nekropoli iznesene su u preglednim
radovima D. ]elovine, a njima valja dodati i sudove drugih autora
o pojedinanim nalazima ili grupama nalaza sa Sv. Spasa.
Prevladava miljenje prema kojemu arheoloki rezultati istraiva
nja pokazuju da je nekropola ustanovljena ve u 9. stoljeu, da je
bila pokapalitem u narednim stoljeima, osobito 10., 11., i 12.
stoljeu ali i kasnije kroz razdoblje razvijenog srednjeg vijeka. lj
svakom sluaju, prema tim se ocjenama ona sagledava u kontek
stu veine ostalih starohrvatskih nekropola iji je vremenski
raspon od 9. do 12. stoljea, s time to se primjeuje da je trajala
i dulje. Nema zapaanja koja bi bila temeljena na detaljnoj analizi
nalaza na nekropoli s kvantifikacijama prema kojima bi se ocije
nilo tono vrijeme trajanja nekropole, a jo manje onih koje bi
govorile preciznije o stoljeima kada je bila u intenzivnoj upora
bi. Openite ove ocjene ne nude razradu dinaminosti njena
koritenja i trajanja niti upozoravaju na mogue amplitude u toj
dinamici. Stoga se tek sada, nakon cjelovite objave sauvane
dokumentacije, prua prilika da se ocijeni kojem periodu
nekropola odgovara temeljem veine arheolokih nalaza, u kome
je vremenu okvirno ustanovljena i kada se je poela gasiti, odnos
no kada je opao intenzitet pokapanja. l' tu je svrhu neophodno
analizirati i kvantificirati cjelovitu grau i preciznije ju datirati u
onim segmentima u kojima je to mogue. Na temelju postignua
u zadnjim desetljeima u tome se ipak znatno uznapredovalo, ali
je tome jo vie pridonijela neposredna analiza te arheoloke
grae. Utoliko nam je i namjera predoiti i ocijeniti cjelovitu arhe
oloku grau u segmentima, prema karakteristinim grupama
nalaza koji na nekropoli dominiraju a koji su nam i otprije poznati
iz niza istraenih nekropola poglavito srednje i sjeverne Dalmacije
ali i sa ireg gravitacionog prostora.

4 S. GUN]AA,

Muzej Hrvatskih starina od


do danas, Starohrvatska
prosvjeta, Zagreb, ser. III, 2 (952), 227.
ISTI, Radovi na crkvi i groblju Sv. Spasa
na vrelu Cetine, Ljetopis fAlL: Zagreb, 55
(949), 87.
S D. JELOVINA, Statistiki tipoloko
topografski
pregl ed
starohrvatskih
naunica na podruju SR Hrvatske,
Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, ser. III, 8
9 (963), 101.
6 D. ]ELOVl,\A, Starohrvatske nekropole
(dalje: Starohrvatske nekropole.. .), na
podruju izmeu rijeka Zrmanje i Cetine,
Split, 1976.
osloboenja

140

Starohrvatska prosvjeta 1lI/23 (1996)

Raspored karakteristinib nalaza na groblju

naunice s tri jagode


naroskane naunice
naunice s tri granulirana koljenca
srebrne i bronlane kariice

Naunice

141

Najbrojniji nalaz na nekropoli Sv. Spasa, kako pokazuje


katalog, svakako je nakit. Prednjae naunice, a dijele se u neko
liko vrsta i o svakoj e trebati poneto kazati. Te se naunice,
ukljuujui i kariice dijele u nekoliko osnovnih tipova .
Najbrojniji su grobovi s nalazima trojagodnih naunica
(67) u to ukljuujemo i razvijeniju varijantu s krukolikim priv
jeskom (2), ukupno 69 grobnih nalaza.
al) NAUNICE S TRI JAGODE (30, 56, 60, 64, 77, 260,
358,364, 374,515,648,649, 656,658,674,676,686,689, 690, 692,
713, 717, 721, 726, 732, 735, 743, 745, 756B, 784, 801, 807, 808,
809,826, 832, 835,856,868,869,872,880,884,888,896, 897, 905,
912,920, 922, 932, 934,935,936, 945,952,953,955,961, 976, 977,
978, 980, 1001, 1007, 1008, 1010).
a2) VARIJANTA SKRUKOLIKlM PRIVJESKOM (564, 872)
Zatim slijede grobovi s nalazima preteno srebrnih
kariica (12), a *e bakrenih i bronanih (5), to ini ukupno 17
grobnih nalaza.
bl) KARIICE srebrne (2A, SA, 40, 46A, 90, 109, 121 ,
171A, 189, 307, 327, 382A).
b2) KARIICE bronane i bakrene (106A, 143A, 171A,
174A, l82A).
Treu skupinu po koliini ine grobovi u kojima su
naene srebrne naunice s tri granulirana koljenca (15).
c) NAUNICE STRI GRAN ULIRANA KOLJENCA (14B, 45,
58, lISA, 130, 176B, 177, 310, 376,430, 727, 914, 981,1000,1005).

Starohrvatska prosvjeta 111123 (1996)

Slijede grobovi s nalazima srebnih naroskanih naunica


(6),

d) NAROSKANE NAUNICE GA, 42, 43, 85A, 145, 182A)


Vrlo je malo grobova s jednojagodnim naunicama-ukos
nicama (4).
e) JEDNOJAGODNE ~AUNICE-UKOSNICE (33, 150A,
104A, 276)
jo su *e zastupljeni grobovi s nalazima naunica koji
ma su koljenca od uvijene bronane ice (3),
ONAVNICE S TRI KOLJENCA OD UVIJENE ICE (SOB,
71C, 30)
Svega je jedan grob sadravao "S" naunicu kao izuzetak.
(1).

g) "S" NAlNICE, bronca, (509).


Cz predoeno brojano stanje nalaza nakita iz grobova
treba imati u vidu da je neto nakita pronaeno izvan grobova to
je rezultat svakako naknadnih pokopavanja u iste grobnice ili pak
devastacije grobova. To su tzv. sluajni nalazi meu kojima pred
njae kariice (20) koje bi se mogle vezivati za cca. 10 grobova,
zatim trojagodne naunice (15) koje su se valjda nalazile u 11
grobova , jednojagodne naunice-ukosnice ('7) valjda iz 4 groba,
naunice s tri koljenca (4) sve razliite , valjda iz 4 groba, kariice
s koljencima od uvijene ice (3) iz dva groba te jedna naroskana
naunica. S ovim pribrajanjem statistiko stanje bi bilo slijedee:
s lu.

grob. nal.
jednojagodne naunice-ukosnice
s koljencima od uvijene ice

naunice s tri granulirana koljenca


trojagodne na unice
naroskane naunice

17
14
69
7

+
+
+
+
+
+

ukupno grobova s naunicama

114

kariice

kariice

nal. ukupno rast u %

4
2

11

28
18
80
8

100 %
66 %
64%
29 %

16 %

11%

33

147

29 %

4
11

Iako naa tabela pokazuje prosjeni rast od 29%grobova


s nalazima naunica kada se onima sauvanima pribroje nalazi iz
devastiranih grobova, iznenauje velika razlika u pojedinim kate
gorijama nalaza. t prosjeku je (29 %) samo kariica s tri granuli
rana koljenca, upravo 29%, dok kod drugih taj postotak naglaeno
varira u odnosu na prosjek. Stoga ih predoavamo u skupinama
koje su znatno iznad prosjeka, znatno ispod prosjeka, te one oko
prosjeka:
rast u %
jednojagodne naunice-ukosnice
s ko]jencim3 od uvijene ice

4
2
11

8
5
28

100 %
66%
64 %

kariice

17

+
+
+

ukupno

24

]7

41

:'0 %
rast u %

naunice s tri granulirana koljenca

14

18

29 %

kariice

rast u %
trojagodne naunice
na roskane na unice

69

+
+

II
l

80
8

16 %

14 %

ukupno

75

12

87

16 %

Dvodjelna srebrna pozlaena kopa


kasnogotikog pojasa iz Cetine

142

Starohrvatska prosvjeta IlII23 (1996)

Ukupni raspored nalaza naunica na nekropoli prikazan


je na Planu J. i II. Svrha je da se utvrivanjem poblieg mjesta
nalaza ustanove mogue zakonitosti u rastu nekropole. Zamjetno
je da se u neposrednoj blizini same crkve pojavljuju gotovo svi
tipovi naunica osim onih najbrojnijih na nekropoli, a to su tro
jagodne naunice. Naprotiv obine kariice, kariice s tri koljenca
od uvijene bronane ice, jednojagodne naunice-ukosnice te
naroskane naunice rasporeene su sve neposredno oko crkve i
ne nalazimo ih u irem prostoru nekropole. Jedino su naunice s
tri granulirana koljenca jednako rasporeene oko crkve i na veoj
udaljenosti unutar zone koja je bogato obiljeena trojagodnim
naunicama. 1..,; svakom sluaju ovo zoniranje pokazuje stanovite
zakonitosti u rasporedu nalaza i bez sumnje je odraz kronolokih
razlika kod uporabe pojedinih tipova naunica. Isto je tako
nedvojbeno da su grobovi stariji oni ukopani blie predrumanike
crkve. Tako grobovi s nalazima obinih kariica , jednojagodnih
naunica-ukosnica, kari ica s tri koljenca od UVijene ice i
naroskanih naunica predstavljaju ranije grobove, a grobovi s
nalazima trojagodnih naunica svakako one kasnije. Ravnomjerna
zastupljenost naunica s tri koljenca od granuliranih zrnaca u obje
zone utoliko je i veza meu dvama slojevima.
Zanimljivo je pratiti kako se ova analiza granica nakita na
nekropoli podudara s naprijed predoenim tabelama u kojima je
u postocima pokazan odnos nakita u grobovima prema sluajnim
nalazima iz unitenih grobova. Oni nakitni oblici koji su stariji i na
nekropoli grupirani iskljuivo uz crkvu pokazuju velik postotak
unitenih grobova:
rast u %
jednojagodne naunice-ukosnice
s koljencima od uvijene ice

kariice

17

+
+
+

ukupno

24

kariice

2
11

5
28

100 %
66 %
64 %

17

41

70 %

dok su naprotiv nalazi nakita u onim grobovima koji su udaljeni


ji od crkve, a to su oni s nalazima naunica s tri jagode, znatno
manje uniteni:
rast u %
trojagodne naunice

69

11

80

16 %

Srednju vrijednost pak pokazuje odnos nalaza sauvanih u


grobovima i onih iz unitenih grobova, tj . sluaj naunica s tri
granulirana koljenca za koje smo utvrdili da ine sponu meu
dvama slojevima:
rast u %
naunice s tri koljenca

Dvodjelni srebrni pozlaeni


emajlirani jeziac kasnogotikog
pojasa iz Cetine

143

Oito

14

18

29 %

je da je raniji sloj oko crkve doivljavao znatniju


devastaciju, a kasniji tek neznatnu. Na temelju ove analize pro
izlazi da je nekropola u ranijoj fazi zauzimala malu povrinu, ne
veu od cca 1000 m etvornih i to tako da se juno od zida crkve
udaljavala svega 5-6 m, zapadno oko 12 m, a sjeverno oko 15 m

Starohrvatska prosvjeta IIll23 (1996)


Raspored karakteristinih nalaza na groblJu

ostaci tkanja sa srebrnom ianom niti


eljezne kope i alke
naunice s koljencima od uvijene ice

naunice s jednom jagodom

od zida crkve 7 P tako omeenu prostoru ee su koritene sta


rije grobnice ili su pak novi pokopi unitavali one starije. Zato je
u postotku i devastirano vie grobova s ranijim nalazima, a to su
oni s jednojagodnim naunicama-ukosnicama, s obinim srebrn
im, bronanim i bakrenim kariicama te kariicama s tri koljenca
od uvijene bronane ice. Njih su manje unitavali ukopi onog
sloja koji je obiljeen nalazima trojagoclnih naunica jer je svega
jedan grob s naJ azom trojagodne nau~nice evidentiran u tom
prvom skuenom prostoru, neposredno uz juni zid crkve. U tom
rano omeclenom prostoru od kasnijeg sloja grobova prednj ae oni
koji su obiljeeni nala zima srebrnih naunica s tri granulirana kol
jenca to se tie est ukopa s naroskanim naunicama i svega jed
nim nalazom iz devastiranog groba, veina ih je rasporeena
juno od crkve gdje je groblje u ranijoj fazi zauzimalo najmanje
mjesta, a ti su u neposrednoj kontaktnoj crti sa zonom grobov~L
koje obiljeavaju trojagoclne naunice. Znatan broj ukopa s naJa
zima srebrnih kariica s tri granulirana koljenca takoer je upravo
u tom kontaktnom uskom prostoru (juno i jugozapadno od crkve
na poetku sloja obiljeenog trojagodnim naunicama). Postotak
Llnitenosti pokazuje rast od 29%, a kod naroskanih rast od 14 %,
Ll zbroju 21 + 5 = 26 to ini rast od 23 %.
naunice s tri koljenca
naroskane naunice

14

ukupno

21

+
+

18
8

29 %

26

23 %

- -- - - -

14 'yo

--------

- in i se da iza same apside nije bilo rani


jih ukopa, a ako ih je i bilo onda su
uniteni gradnjom nove apside u 14.-15
s toljeu. Treba primijetiti da je neposred
no uz novu pravokutnu apsidu grob s
n oviem iz sredine 15. stolj ea .
- --

.-- - - - - - - - - -

144

Starohrvatska prosvjeta IIII23 (996)


Raspored moneta na groblju

neidentifidrane monete
monete 15. st.
monete 14. st. i "bagatini"
monete 12. i 13. st.

U relativnoj kronologiji odvijanja dogaaja na nekropoli


mogu se izluiti, prema analizi rasporeda nalaza naunica, tri faze:
a. l' prvoj fazi groblje zauzima nevelik prostor zapadno
od crkve do udaljenosti od 12, a sjeverno do udaljenosti od 15
metara od crkve. Koristi se i prostor juno od crkve u irini od 5
6 metara.
b. l' drugoj fazi nastavlja se pokopavanje u istom pros
toru , pa neminovno dolazi do devastacije ranijih ukopa.
Obiljeena je nalazima naroskanih naunica , a posebno kariica s
tri granulirana koljenca. Samo je jedan grob strojagodnim
naunicama i predstavlja vjerojatno gornju kronoloku granicu
koritenja prvog grobnog areala.
c. U treoj fazi groblje se naglo iri u itavu potezu juno
od crkve. Tu su na istoj udaljenosti od crkve, gotovo u istoj liniji,
grobovi s naroskanim naunicama, trojagodnim naunicama i
naunicama s tri koljenca od granuliranih zrnaca. Od te linije
uglavnom prestaje devastacija starijih grobova (jz prve dvije faze)
i nekropola se iri prema jugu i zapadu, a valjda i istoku, nes
metano osvajajui velike prostore.

Numizmatika

grada
145

Jedan od oslonaca za ocjenjivanje openitog vremena tra


JanJ3 nekropole svakako je numizmatika grada iz istraenih
grobova. Dakako numizmatiki su nalazi na srednjovjekovnim
nekropolama reenoga prostora dosta rijetki. Stoga i ne moraju
biti presudni za takvu ocjenu tim prije to je ve dokazano da su
u takvim grobljima zastupljeni preteno od 13. ili 14. stoljea dalje,

Starohrvatska prosvjeta Ill/23 (1996)

a da se u ranijim grobovima pojavljuju sasvim izuzetno, pa nam


zato nee biti od velike koristi za 9cjenu stanja na nekropoli prije
13. stoljea. 8 Ipak na nekropoli kod crkve Sv. Spasa numizmatiki
su nalazi registrirani prema dostupnoj dokumentaciji u 26 sred
njovjekovnih grobova ukopanih oko crkve te u dvije grobnice u
samoj crkvi. Evo stanja nalaza:
a) mletaki
1. Orio Malipiero, 1178.-1192., (437)
2. Giovanni Dandolo, 1280.-1289., (20 )
3. Bartolomeo Gradenigo, 1339.-1342., (437, VIII)
4. Andrea Contarini, 1368.-1382., (652)
5. Francesco Foscari, 1423.-1457., (293)
6. soldin, 1353.-, (885)
b) ugarski
1. Ludovik Anuvinac, 1342.-1382., (860, V)
2. Kraljica Marija, 1382.-1385., (74)
3. interregnum, 1444.-1446., (198)
c) akvilejski
1. Antonio II. Pancier, 1402.-1411., (446, 618, 634)
d) "splitski bagatin" (566, 888, 893, 906, 946, 962)
e) nepoznati (200, 458, 660, 672, 704, 775, 783, 833, 881)
Dkomunalni neidentificirani-izvan grobova, 7 komada
Od poznatih numizmatikih primjeraka s nekropole
svrstanih prema provenijenciji, vie-manje ravnomjerno su zastu
pljeni mletaki, ugarski i akvilejski kovovi. Jedan se datira na kraj
12. stoljea, jedan na kraj 13. stoljea, a jedan u prvu pol. 14. sto
ljea. Tri su grobna nalaza s noviima iz druge pol. 14. stoljea
(njima se pribraja i est "splitskih bagatina") u sve dakle devet, tri
su novia kovana na poetku 15. stoljea, a dva u sredini 15. sto
ljea. U svakom sluaju prevladavaju dvije grupe: a devet grobo
va s numizmatikim nalazima druge pol. 14. stoljea i b deset
grobova s numizmatikim nalazima nepoznate dataCije. Ovoj
ocjeni treba dodati injenicu da su mali denar O. Malipiera s kraja
12. stoljea i onaj B. Gradeniga iz prve pol. 14. pronaeni u istom
grobu (437)! to svjedoi da na nekropoli nema niti jednog groba
datiranog novcem u 12. stoljee. Tako se vremenski raspon mo
neta na nekropoli svodi na period od kraja 13. stoljea (G.
Dandolo 1280.-1289., gr. br. 20) do sredine 15. stoljea kada je
kovan primjerak (interregnum, 1444.-1446., gr. br. 198).
Determinirani su novii u grobovima na nekropoli Sv. Spasa,
dakle kovani kroz stoljee i pol (s izuzetkom onog u 12. st. iz
groba 437 koji je dospio u grob tek u 14. st.), cca. od 1300.-1450.
godine. Koliko bi se ta konstatacija promijenila kada bismo poz
navali podatke i za devet izgubljenih i jedan neidentificiran nalaz
iz grobova br. 200, 458, 660, 672, 704, 775, 783, 833, 881, 885,
teko je zasad rei i u tom pravcu valja napraviti napor. U ras
poredu numizmatikih nalaza na nekropoli, oni su posebno
oznaeni na Planu III. i na svojstven nain govore o tome u koju
bi grupu okvirno spadali.
U pojedinim sluajevima na groblju Sv. Spasa novac nije
bio jedini nalaz u grobu. Utoliko je vaniji kao mogue krono
loko uporite popratnih mu nalaza pa stoga i navodim primjere:
gr. br. 198. ugarski interregnum 0444.-1446.) i srebrna

Grob 276
8 Predoenoj

dokumentaCiji treba dodati


nekoliko pojanjenja. C devet je grobova
pod kategorijom e) nepoznati bilo numiz
matikih nalaza koji su izgubljeni, a nisu
na vrijeme "ocijenjeni" te je od tih nalaza
vrlo malo koristi. L kategOriji d) "splitski
bagatin" takoer su izgubljeni nalazi ali je
ostala u dokumentaciji njihova kvalifikaci
ja. Ta nam je neobino znaajna za pre
cizniju dataCiju iz razloga to je tim termi
nom u vrijeme istraivanja, a i poslije u
ambijentu istraivaa (Muzej HAS) u kome
sam i sam radio od 1974.-1980., nazivan
isklju ivo mali zdjeliasti (kudelasti)
nOVi, kakav se kovao u Splitu u drugoj
pol. 14. stoljea, ali i u nekim talijanskim
gradOVima toga vremena. Koritenjem tog
termina u dokumentaCiji djelatnika Muzeja
HAS ipak nam je odreen karakter nalaza,
a kako se takav kudelat kovao preteno
u 14. stoljeu, ipak je vrijedan reper u
buduoj dataciji nekropole. Primjer u
literaturi za navedeno "interno" imenova
nje je kod S. GCNJAA, Starohrvatska
crkva i kasnosrednjovjekovno groblje u
Bmazima kod Sinja (dalje: Starohrvatska
crkva ...), Starohrvatska prosvjeta, Zagreb,
ser. III, 4 (955), sl. 25 s legendom na str.
27, a glaSi: "Skudelirani loe sauvani i
neitljiv bagatin... " Uostalom ako je termin
i preciznije koriten onda je rije o spala
tinima koji su kovani u 13. i 14., a ne u 15.
stoljeu.

146

Starohrvatska prosvjeta lIII23 (1996)


kariica

rastvorenih krajeva.
gr. br. 446. A. II. Pancier 0402.-1411.) i bronano puce.
gr. br. 652 A. Contarini 0368.-1382.) i ulomci tekstilne
trake i tekstilnog opasaa.
gr. br. 672. izgubljen i neidentificiran novi i tri
bronane vitice s dva urezana usporedna lijeba.
gr. br. 860. L. Anuvinac 0342.-1382.) te kopa i zakovice
remena.
gr. br. 880. izgubljen i neidentificiran novi i par tro
jagodnih naunica.
gr. br. 888. izgubljen splitski bagatin i par trojagodnih
naunica i ulomci srme.
gr. br. 962. izgubljen splitski bagatin i dvije eljezne alke.

Prstenje i vitice

Grob 980

nalaz

Sluajni

147

Prstenje i vitice dolaze u relativno velikom broju na

groblju Sv. Spasa. Izraeni su od razliitih materijala, bakar, bron

ca, cink, srebro i zlato u tehnikama lijevanja i kovanja. Jednako je

velik broj prstenja (45) pronaen na nekropoli i izvan grobova i

predstavljaju najveu skupinu nakita izvan grobova. Najbrojnije su

svakako bakrene i bronane vitice skromno ukraene paralelnim

ljebovima ili neukraene.

a. bronca, neukraeni 03, 50A, 245, 475, 490).

b. bronca, ilijebljeni (403, 421, 448, 454, 490, 508, 512,

533, 565, 573, 672, 751).

c. bakar, ilijebljeni 037, 260, 294, 366, 389, 403).

d. bakar, neukraeni (260, 403, 438, 545).

Nerijetko je u jednom grobu ustanovljeno vie primjeraka

(od 2 do 10) ak u 15 sluajeva (403-10, 565-6, 490-5, 454-3, 672


3, 137-2, 260-2, 366-2, 421-2, 438-2, 512-2, 533, 563-2, 751-2, 897
2). Iako to moe biti rezultat viekratnih pokopavanja (u sedam

sluajeva 137, 421, 438, 490, 533, 565 i 672), ipak je kod drugih

osam sluajeva nalaz vie prstenova u grobovima vezan iskljuivo

za jednog pokojnika (260, 366, 403, 454, 512, 563, 751 i 897). Zato

nismo iznenaeni velikim brojem prstenja koji je pronaen na

nekropoli izvan grobova (45) i vrlo je teko stoga procijeniti na

koliko bi se unitenih grobova ti nalazi mogli odnosti.

U prostornom pak rasporedu zamjetna su na nekropoli


stanovita pravila:
1. Velika gustoa nalaza prstenja i vitica u krajnjem sjever

nom kutu nekropole u horizontu u kojemu gotovo da i nema

drugih karakteristinih nalaza. To je dio nekropole na kojem vie

nema naunica, a sporadino se javljaju ostaci tkanja od iane niti

i eljezne kope, odnosno alke. Uglavnom su u tim grobovima

zastupljene vitice i svi prstenovi s motivom rukovanja (412, 410,

503, 563).

2. Prstenje koje susreemo u horizontu grobova s tro

jagodnim naunicama, bilo LI istom grobu (564, 658, 756B, 897,

922, 934, 980), bilo LI istom sloju (605, 637, 643), ima na vitici

kazetu u kojoj je oko od staklene paste, dok drugi tipovi prstenja

gotovo potpuno izostaju (u gr. 260 je par trojagodnih naunica i

dvije obine Vitice).

3. Izrazito je malo prstenja pronaeno na prostoru


prvotne, rane nekropole.

Starohrvatska prosvjeta JIl/23 (996)

4. Sva tri zlatna prstena sastavni su dio izrazito staleki


izdiferenciranih pokojnika, ini se mukaraca, jer su u dva sluaja
pronaeni zajedno s ostrugama (834, 1026), a trei pod velikim
stekom sa srebrnim pojasom.
Drugu fazu prostornog rasta nekropole predstavlja iroki
prostor juno, istono i sjeverno od crkve, te samo uski pojas
zapadno od crkve. Taj je sloj obiljeen grobovima strojagodnim
naunicama. U njemu je 68 grobova s trojagodnim naunicama od
69 ukupno evidentiranih na nekropoli. Taj je horizont meutim
znaajno obiljeen i nekim drugim nalazima, ponajVie eljeznim
kopama i alkama (valjda u funkciji kope), a jednako tako i broj
nim ostacima tkanja od iane niti. Njihov raspored na nekropoli
pokazuje da zahvaaju istovjetan prostor u kome su evidentirani i
nalazi 68 grobova s trojagodnim naunicama. To Znai da je
najgue uporabljen prostor u junom dijelu nekropole, a zatim u
istonom i sjevernom, mada u manjoj gustoi, to je samo odraz
mnogo slabije pretraenosti tog dijela terena.
U razliitim sluajevima trojagodne naunice na
nekropoli Sv. Spasa pronaene su u grobu zajedno s drugim pred
metima od kojih e za nae razmatranje osobito biti vani oni s
noviima, ostacima ianog tkanja i prstenjem.
- prstenje s trojagodnim naunicama naeno je u 8 grobo
va (260, 564, 658, 756 a - b, 897, 922, 934, 980).
- ostaci ianog tkanja s trojagodnim naunicama zasvje
doeni su u ak 12 grobova. (564, 648, 658, 689, 690, 692, 713,
726, 808, 888, 922, 953).
- u tri sluaja je u grobu strojagodnom naunicom i
prsten i ostaci ianog tkanja (564, 658, 922).
- u dva sluaja su trojagodne naunice ustanovljene u
istom grobu s noviem (880, 888), ali je u oba sluaja novi
neprecizno identificiran i izgubljen. Ipak za nalaz iz groba 888
stoji identifikacija "splitski bagatin" to bi, prema gore iznijetom
tumaenju znailo zdjeliasti novi, odnosno kov druge polovice
14. stoljea.
- u grobu 1008 trojagodne su pak naunice zajedno sa
eljeznom kopom.
L svakom sluaju analiza prostornog rasporeda trojagod
nih naunica, ulomaka tkanja od srebrne iane niti, eljeznih
kopi ili alki i prstenja sa kazetam u kojoj je oko od staklene paste
pokazuje da ti nalazi predstavljaju jedinstven kulturni horizont.
Bilo da zakljuujemo na temelju nalaza u zatvorenim grobnim
cijelinama, bilo iskljuivo na temelju stratigrafskih odnosa, taj je
sloj uvijek, to se tie slike koju nudi nekropola uz crkvu Sv.
Spasa, isti. Nabrojeni su nalazi istovremeni, predstavljaju jedin
stveni kulturni slOj, a neto odreenije e se o njegovoj apsolutnOj
dataciji moi kazati kada se usporedi njegov odnos prema numiz
matikim nalazima na nekropoli. Tu se dakako pozivamo na sliku
numizmatikih nalaza (Plan III).
L prvoj fazi irenja nekropole u onih prvih cca. 1000
metara etvornih samo su dva groba s monetarna (20, 437) i to,
kako ve naglaavasmo, jedan s malim denarom kovanim krajem
13. st. (gr. 20) i drugi s noviima od kojih je jedan kovan na kraju

Kasni
srednjovjekovni sloj

Grob 130

148

Starohrvatska prosvjeta III/23 (1996)

Grob 54-5B

149

12., a drugi u prvoj pol. 14. st. (gr. 437). Svi ostali numizmatiki
nalazi, oni kategorizirani kao monete druge pol. 14. stoljea, split
ski bagatini, novii 15. st. i neidentificirani novii, usve 23
groba, zauzimaju onaj isti prostor koji smo ve definirali kao treu
fazu ukopavanja na nekropoli obiljeenu trojagodnim naunicama,
eljeznim kopama i alkama te ostacima tkanja od tanke iane
niti. Bolje poznavanje svih numizmatikih nalaza svakako bi u
mnogome govorilo o apsolutnoj dataciji toga sloja (10 je posve
nedefinirano, a 6 identificirano kao "splitski bagatin"). Ipak 8
identificiranih novia iz grobova 652 (Andrea Contarini, 1368.
1382.), 293 (Francesco Foscari, 1423.-1457.), 74 (Kraljica Marija
1382.-1385.), 860 (Ludovik Anuvinac, 1342.-1382.), 198 (interreg
num, 1444.-1446.),446,618 i 634 (Antonio II. Pancier 1402.-1411.)
iz tog jedinstvenog kulturnog sloja ukazuju na vremenski raspon
od sredine 14. do sredine 15. stoljea.
Treba ipak primijetiti da su svi "splitski bagatini" kao
kovovi 13. ili 14. stoljea (566, 888, 893, 906, 946, 962) locirani na
jugozapadnoj polovici nekropole zajedno s tri identificirana
novia druge pol. 14. stoljea (652, 74, 860), to ini ukupno
devet novia ranijih od 15. st. i gdje nema ni jednog od identifi
ciranih novia 15. stoljea. Naprotiv, novii identificirani kao
kovovi 15. stoljea (293, 198, 446, 618, 634) zahvaaju samo pros
tor sjeverne polovice nekropole i to tako da su oni koji su kovani
na po. 15. stoljea rasporeeni u grobovima po rubovima nekro
pole daleko od crkve (446, 618, 634), a oni kovani u sredini 15.
stoljea blie crkvi 098, 293).
ini se stoga kako je mogue ovaj cjeloviti kasnosred
njovjekovni sloj koji je obiljeen jedinstvenim kulturnim
nasljeem (trojagodne naunice, tkanje od srebrne niti, eljezne
alke i kope, pojedini tipovi prstenja, novii od sredine 14. do
sredine 15. st.) razdijeliti u dva prostorno vremenska horizonta.
Od sredine 14. stoljea nekropola je probila ahuru prvog
grobnog areala i proirila se na cijelu junu, odnosno jugozapad
nu polovicu dananjega grobnog areala. U tom je prostoru evi
dentirano 9 grobova s numizmatikim nalazima preteno 14. stol
jea te s jo 8 neidentificiranih novia, a niti jedan novi 15. stol
jea. Naprotiv, svi identificirani novii 15. stoljea pronaeni su
u sjevernoj polovici groblja i svjedoe o zauzimanju grobnog
prostora do samih njegovih rubova jo od prvih desetljea 15. st.
U tom arealu uz tri neidentificirana kova, nema niti jedan novi
14. stoljea (Plan III). Od moneta 15. st. poznije su one koje su
pronaene blie crkvi to se na prvi pogled moe initi paradok
salnim. No to kasno pokopavanje uz crkvu bez sumnje je vezano
za njezino preoblikovanje i proirenje (osobito apside) pa su dva
groba s numizmatikim nalazima upravo locirana uz samu kas
nosrednjovjekovnu apsidu. Na taj se nain postie i pOUZdaniji
kronoloki oslonac za dataciju graevinskih intervencija na samoj
crkvi, ponajprije njezina svetita koje pregradnjom poprima oblike
pravokutne apside, s dubokim korom toliko osebujne za gotiko,
ponajprije redovniko, kasnosrednjovjekovno crkveno graditeljstvo.
Ta je pregradnja nastupila, ini se, tijekom prve polovice, a
najkasnije sredinom 15. stoljea.

Starohrvatska prosvjeta JI1/23 (1996)

Prostorna slika jedinstvenog kasnosrednjovjekovnog sloja


poduprta relativno brojnim numizmatikim nalazima dovodi i do
relativno precizne njegove datacije. Trajao je cca. jedno stoljee i
to od poetka ili sredine 14. do sredine 15. stoljea. U tom su raz
doblju osvojene velike nove povrine nekropole te su tek tada
pokopani svi pokojnici uz koje su pronaene trojagodne
naunice, ulomci tkanja od srebrne niti, eljezne kope i alke,
prstenje s kasetom u kojoj je oko od staklene paste ali i drugi ne
tako brojni nalazi istoga sloja, od kojih valja izdvojiti: srebrna i
bronana puceta 02, 184, 446, 564, 591, 734, 942, 1026) te kas
nosrednjovjekovne ostruge (834, 1026).
Krajnji sjeverni kut nekropole poneto se izdvaja karak
terom nalaza te predstavlja poseban, jo kasniji sloj (post sred
njovjekovnO. Sporadina pojava nalaza karakteristinih za kas
nosrednjovjekovni sloj, eljezne alke, odnosno kope, ostaci tka
nja, nedostak naunica i srednjovjekovnih novia (tu je na raz
djelnici prema kasnom srednjovjekovnom sloju novi 15. sto
ljea), pojava velikog broja vitica i karakteristinog prstenja s
motivom rukohvata ini ga zasebnim slojem. To je zadnji kulturni
sloj na nekropoli koji se formira valjda oko sredine 15. stoljea i
kasnije.
Unutar kasnosrednjovjekovnog sloja rasporeeni su i
poneki grobovi s naroskanim naunicama kao i naunicama s tri
granulirana koljenca. To su dvije karakteristine vrste nalaza za
koje smo ve ranije istaknuli da ine sponu meu prvotnim are
alom groblja i njegovim proirenjem. Prostorni raspored naunica
s tri granulirana koljenca na nekropoli pokazuje njihovu najveu
gustou u fazi neposrednog probijanja prvotne ahure groblja, ali
i unutar stare ahure, dok su samo dva groba s istim naunicama
locirana duboko u junom proirenju groblja, obiljeenom
noviima 14. stoljea. Njihov nam raspored na nekropoli namee
dataciju oko polovice 14. stoljea ali i ranije, a u spomenuta dva
sluaja i u drugu polovicu 14. stoljea. Ravnomjerna njihova poja
va u izvornom, skuenom arealu nekropole svjedOi i o tome da
su koritene u 13. stoljeu, veinom u njegovoj drugoj polovici. U
svakom sluaju groblje kod Sv. Spasa nudi izvanrednu stratigraf
sku sliku za naunice s tri granulirana koljenca u odnosu prema
trojagodnim naunicama. One se pojavljuju ranije od trojagodnih
naunica (est pokopa u ahuri nekropole), koriste se istovre
meno s prvim trojagodnim naunicama (sedam pokopa u poetku
proirenja groblja sadri one granulirane, znatno izmijeane s ve
brojnim trojagodnim naunicama) i sporadino se prosljeuju u
puni sloj obiljeen iskljUivo trojagadnim naunicama (dva ukopa
prema rubu junog proirenja nekropole). Sudei prema apsolut
nim kronolokim podacima to ih nudi stratigrafska slika na
groblju Sv. Spas za trojagodne naunice (od sredine 14. do sredine
15. st.), naunice s tri koljenca valja datirati od druge pol. 13. pa
prema kraju 14. stoljea, kada iezavaju. Njihova obimnija prim
jena pada u vrijeme od kraja 13. do sredine 14. stoljea.
to se pak tie naroskanih naunica i njihov se odnos
stratigrafski moe dobro ocijeniti osobito prema naunicama s tri
granulirana koljenca i prema trojagodnim naunicama. Ipak, nji
hov relativno mali broj na nekropoli ne doputa posvemanje

Grob 7A

150

Starohrvatska prosvjeta III/23 (1996)


poopavanje zakjuaka, no u svakom sluaju dokazuje u velikom
dijelu njihovo istovremeno koritenje s naunicama s tri granuli
rana koljenca, ali samo u poetnoj fazi pojave trojagadnih
naunica. ini se stoga da naroskane naunice isezavaju iz grobo
va nakon pojave trojagadnih naunica, za razliku od onih s tri
granulirana koljenca koje tada jo uvijek traju.

Raniji
srednjovjekovni sloj

9 Smjetaj grobova u kojima su pronaene


kariice s tri koljenca od uvijene ice na

junoj strani areala prvotne nekropole


pokazuje da su u neposrednijem dodiru s
kasnosrednjovjekovnim slojem od drugih
romanikih naunica. Tako one,
iako
zasvjedoene na nekropolama na kojima
nema karakteristinog gotikog sloja
pokazuju za nijansu kasniju dataciju, na
izmaku romanikog i poetku gotikog
horizonta.

151

Ranija faza nekropole kod crkve Sv. Spasa stratigrafski je


jasno razdvojena od poznije. Zahvaala je ne vie od 1000 m.
etvornih zajedno s crkvom na prostoru sjeverno i zapadno od
crkve, te uski koridor uz juni zid crkve. Prostor iza apside tada
nije koriten za pokopavanje. Crkva Sv. Spasa koja je smjetena u
jugoistonom dijelu areala prvotne nekropole posjedovala je
izvorno dva ulaza, sjeverni i zapadni, to je bez sumnje i bilo
uzrokom irenja prvotnog groblja u tim smjerovima. Plan groblja
pokazuje da je sjeverni prilaz crkvi dugo ostao poteen od
ukopavanja grobova (remeti ga tek pokoji grob) pa se zakljuuje
da to su "mrtvaka vrata" ranijeg groblja. Arheoloki nalazi u tom
arealu, kako smo ranije istakli, pokazuju bitno drugaija obiljeja
od onih u kasnijem irenju nekropole. I u njemu prednjai nakit
ali to su kariice od bronane, bakrene i srebrne ice, kariice s
tri koljenca od uvijene ice i jednojagodne naunice-ukosnice.
Razmjerno su brojni nalazi tog nakita i izvan grobova, dakle iz
unitenih grobova, i ak za 70 % poveavaju njihov broj utvren
u zatvorenim grobnim cjelinama. Svjedoe ti nalazi o unitavanju
ranijih grobova, o poznijim ukopavanjima ili pak o naknadnim
pokopavanjima u ranije grobnice. Osim toga upravo su ti nalazi
najosebujnije obi]jeje brojnih groblja "na redove", onih groblja
koja nisu izrasla uz crkvene objekte i na kojima, to je jo vani
je, nema kasnog srednjovjekovnog kulturnog sloja kakav je opisan
u predhodnom poglavlju. To su npr. groblja Majdan, Glaviine,
Gajine, Kosa, Novi put, Vratnice, Grede, Lepin, Goriina, Eraci,
Strane, minj). Na njima nema ni numizmatikih nalaza, karak
teristinih za kasnosrednjovjekovni sloj. Spomenute nakitne
oblike susreemo ipak i u grobljima pokraj crkava kako je to
utvreno i kod Sv. Spasa, ali u takvim sluajevima dolaze gotovo
redovito pomijeani zajedno s nakitom kasnosrednovjekovnog
obiljeja (Begovaa, Biskupija-Crkvina). Arheoloko-stratigrafska
slika na groblju kod Sv. Spasa pokaZUje odnos tog ranijeg kul
turnog sloja prema onom kasnosrednjovjekovnom. Kasno
srednjovjekovni sloj koji je u poetnoj svojoj fazi na Sv. Spasu
obiljeen naroskanim naunicama i kariicama s tri granulirana
koljenca nipoto nije raniji od sredine ili ak kraja 13. stoljea te
samim tim obiljeava i vrijeme prestanka prvog kulturnog sloja
predstavljenog jednojagodnim naunicama-ukosnicama, bakre
nim, bronanim i srebrnim kariicama te kariicama s tri koljenca
od uvijene ice. 9 Kako na nekropoli kod crkve Sv. Spasa nije
uoljiv bilo kakav prekid pokopavanja, odnosno diskontinuitet u
kOritenju nekropole, onda je sredina 13. stoljea (ili ak druga
polovica 13. stoljea) vrijeme u kome posve isezavaju reeni
nakitni oblici prvog kulturnog sloja na nekropoli. To su rezultati
koje pokazuje izvrsna stratigrafska slika nekropole kod Sv. Spasa.
Raspravljajui o stratigrafskim odnosima na nekropoli,
namjera nam je bila izloiti rezultate kakvi su iznjedreni iz samo

Starohrvatska prosvjeta 111123 (1996)


Redoslijed irenja groblja

.9

':=- -

- __

. jezgra groblja, romaniki i ranogotilki sloj do sredine 14. st.


,-&/~
Ila. juno proirenje, kasnogotilki sloj do poetka 15. st.
~~
I1b. sjeveroistono proirenje, kasnogotilki sloj
_~ ~

111

do sredine 15. st.


~~
II sjeverno proirenje, posljednja ~.
Jaza od sredine 15. st.

~~~

(-~Ila

llb

ga stanja arheoloke grae ponuene istraivanjima i dokumen


tiranim nalazima (posebno nakit i numizmatika graa). Svjesno
smo izbjegavali uzajamno se koristiti dosadanjim znanstvenim
spoznajama o problemima datacije pronaene arheoloke grae
(posebno nakita) dajui za trenutak prednost slici stratigrafskih i
relativnih odnosa meu nalazima kako su ih sama istraivanja
ponudila. Smatrali smo, naime, da tako znaajna i tako velika
nekropola, kao to je ova kod crkve Sv. Spasa mora sama ponu
diti odgovore na neka od brojnih otvorenih pitanja, kako u da
taciji, tako i u relativnim kronolokim odnosima srednjovjekovnih
grobnih nalaza koja su tek odnedavno ponovno naeta nakon to
se dugo vrijeme dralo da su odavno rijeena . Gtoliko osvrtanje
na pojedine probleme i predlagana rjeenja u znanstvenoj litera
turi mogu tek sada biti stavljeni pod lupu u svjetlu spoznaja to su
ih rezultati sa Sv. Spasa ponudili. Mogua sukladnost s nekim do
sada predloenim stavovima svakako bi ila u prilog pojedinim
usuglaenim rjeenjima, dok e naprotiv nekima suprotnim
nametati u budunosti jo jedno preispitivanje.
Naa je analiza u ovome radu krenula od kasnoga kul
turnog sloja na nekropoli; ponajprije stoga to je najbolje itljiv,
najbolje sauvan, a i zato to karakterom nalaza, u kome istiemo
relativno bogatu numizmatiku grau, nudi neke izrazito pouz
dane sudove. Datacija ovog kasnog srednjovjekovnog sloja na
nekropoli kod Sv. Spasa u razdoblje izmeu cca. 1350. i 1450.
godine, predstavljenog trojagodnim naunicama kao vodeim
meu karakteristinim arheolokim nalazima, uglavnom je suk
ladna s rezultatima znanstvenih propitivanja problema kako je

Datiranje nakita i
numizmatika grada
S. GUNJAA, Starohrvatska crkva, 132;
ISTI, Novi nauni rezultati u hrvatskoj

arheologiji (dalje: Novi nauni rezultatU,

JAZU, Zagreb, 1958, 25.

11 1\. JAKI, Pokuaj odreenja horizon

talne stratigrafije starohrvatskih nekropola,


Split, 0978.), Izdanja Hrvatskog arheolo
kog drutva, 7.
12 N. JAKI, Naunice sa tri jagode u
Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika
u Splitu (Dalje: Naunice s tri jagode...),
Prilozi pOvijesti umjetnosti u Dalmaciji,
Split, 24 (983).
13 N. JAKI, Nakit 14. stoljea u HrvatskOj
i Bosni (dalje: Nakit 14. stoljea ... ), Radovi
filozofskog fakulteta u Zadru, 23 (10),
Zadar (984), 331, gdje smo trojagodne
naunice i istovremene druge arheoloke
nalaze nazvali trecentistikim proizvodi
ma, da bi se kasnije odluili na openitiji
tennin, gotiki. Vidi l'<. JAKI, Crkve na
Begovai
i problem starohrvatskih
nekropola (dalje: Crkve na Begova i .. '),
Diadora, Zadar, II (989), 407. l! svakom
sluaju to su formulacije koje se ne
iskljuuju, ve nadopunjuju.
lO

152

Starohrvatska prosvjeta 1/1123 (1996)

Srednjovjekovni
nadgrobni spomenici pred
crkvom Sv. Spasa

14 Takve rezultate prihvaa na vie mjesta,


a posljednje o tome: R. JUR1, O sred
njovjekovnom nakitu kod crkve Sv.
Nikole u Solinu, Starohrvatski Solin Disputationes salonitanae IV, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku, Split,
85, (993)' 172, branei nae stavove uz
isticanje kako ih i drugi prihvaaju; na vie
mjesta, a takoer i J. BELOEVI,
Prethodni izvjetaj o rezultatima istrai
vanja lokaliteta "Crkvina" u selu Galovac
kod Zadra, Radovi filozofskog fakulteta u
Zadru, Zadar, 28 (15), (1989), 78, podu
pirui ga novim zatvorenim grobnim nala
zom trojagodnih naunica s noviem G.
Dandola (1280.-1289.) A. MILOEVI,
Steci i Vlasi (dalje: Steci i Vlasi.), Split,
1991, 36, datira par trojagodnih naunica
iz Biska oko sredine 1S. stoljea zahvalju
jui nalazu u maloj nekropoli, kratkoga
trajanja, obiljeenoj noviem F. Foscarija
0443-1444.) i stekom s uklesanom godi
nom 1440., ispravno zakljuujui da je
rije o jednom od rijetkih pouzdanije dati
ranih takvih nalaza. Kasnu dataciju
podupiru i drugi autori: V. KOVAI,
Gata u srednjem Vijeku, Gata-crkva
justinijemova doba, Split, 1994, 233; M.
ZEKAN, Pet srednjovjekovnih nekropola
Bribira, Bribir u srednjem vijeku, Split,
1995,41; T. BCR1, Srednjovjekovno selo
Suurac i njegovi spomenici
(dalje:
Srednjovjekovno selo...), Zbornik Katel
Suurac od prapOvijesti do XX stoljea,
1992, 106 bilj. 22; V. DELONGA,
Srednjovjekovno groblje u Kuiima
novo arheoloko nalazite u ornikom
zaleu , Mosorska vila, Omi, 5-6 (1993),
159; . KRNEVI, 'lovi srednjovjekovni
nalazi iz ematorija na Danilu, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku, Split,
86 (994), 284, a vezano uz arheoloku
sliku nalaza monete A. Dandola 0343.
1354.) u sloju grobova gdje su pronaene
trojagodne naunice.
15 L. MARCN, Popis naunica u prvom
muzeju hrvatskih starina u Kninu (dalje:
Popis naunica ...), Starohrvatska prosvje
ta, Knin, VII (903), 1, 46.
16J. BELOEVI, nav. dj ., 78.
17 L. MARU" Popis naunica... 47; S.
GC:.!JAA, Revizija iskopina u Biskupiji
kod Knina godine 1950, Ljetopis JAZU,
Zagreb, 57 (953), 34; ISTI, Novi nauni
rezultati. .. , 25.

153

prije 40 godina postavljen ali kasno podran.ID Njegovo smo dati


ranje prvi put snanije poduprli 1978,11 a kasnije ga branili i
dograivali. 12 Naravno, datacija je bila razliito formulirana u poje
dinim etapama istraivanja 13 ali je vano to da danas vie nema
gotovo uope spora oko openite kvalifikacije u kasniji srednji
vijek. 14 vri vremenski raspon koji nudi analiza arheoloke
grae sa nekropole kod Sv. Spasa 0350.-1450.) moe za deset
ljee ili dva prelaziti ovdje dobivene rezultate ali e ostati u tim
okvirima i stoga ostaje i naa prije izreena a sada i preciznija, for
mulacija o gotikom nakitu: trojagodne naunice su kasnogotike
zlatarske rukotvorine i izraz kasnogotik~ kulture ireg jadranskog
zalea. )\iije nevano spomenuti da su trojagodne naunice do
sada zabiljeene u ve devet ili deset "zatvorenih" nalazita novca
i to:
a) Biskupija Crkvina s noviem O. Malipiera 0178.
1192.).15

b) Crkvina-Galovac s

noviem

G. Dandola (1280.

1289.).16
c i d) Biskupija-Crkvina s noviem P. Gradeniga (1289.
1311.), u dva sluaja.l~

e)

Bmaze-Mijoljaa

noviem

Ludovika L Anuvinca

Starohrvatska prosvjeta 1II/23 (1996)

0342.-1382.).18
OSv. Spas s izgubljenim noviem u grobu 880.
g) Sv. Spas sa "splitskim bagatinom" u grobu 888.
h) Lipova glavica - Lika u ostavi novca 14.-15. stoljea u
kojoj su zadnji kovovi A. II. Panciera (1402.-1411.).
i) Pridraga u ostavi novca 14.-15. stoljea u kojoj su zad
nji kovovi moneta Dalmatie 0410.-1414.).19
j) Ovima treba pridruiti i nalaz para trojagodnih
naunica na maloj (kratkotrajnoj) nekropoli u Poljanicama u selu
Bisko koja je preciznije datirana noviem F. Foscarija kovanim
1443.-1444. i stekom na kome je uklesana godina 1440. 20
t: ovim je podacima vano uoiti da su trojagodne
naunice dokumentirane kao nalazi 15. stoljea, pa stoga monete
12. i 13. stoljea s trojagodnim naunicama u grobu ne mogu biti
argumentom da se i datacija trojagodnih naunica sputa toliko
rano, primjerice u 13. stoljee. Takvoj ranoj dataciji isprijeila se
dodatno i spoznaja o nalazu novia O. Malipiera (1178.-1192.) i
B. Gradeniga 0339.-1342.) u istom grobu (437) na nekropoli kod
Sv. Spasa, ime neposredno svjedoi da je rana moneta 12. sto
ljea odloena u grob najranije u prvoj pol. 14. stoljea. No to nije
jedini primjer. U grobu 199 nekropole u Grborezima pronadeno
je sedam novia kovanih u rasponu od kraja 13. stoljea (J.
Contarini 1275.-1280., P. Gradenigo 1289.-1311., F. Dandalo
1328.-1339. i moneta Tridenta kovana do 1363.) do sredine 14.
stoljea. 21 e treem pak sluaju u grobu br. 98 u Grborezima
novi L. Tiepola 0268.-1275.) dolazi zajedno s noviem F.
Dandola 0328.-1339.).22 Takvi sluajevi upozoravaju na odlaganje
novia 12. i 13. stoljea u grob tek u 14. stoljeu, a podupiru ih
dakako na slian nain i nalazi iz ve spomenutih ostava iz
Pridrage i Lipove glavice, ali i iz razliitih drugih ostava u kojima
su pronadeni istovremeni ili isti novii u irem vremenskom
rasponu. ~esumnjivo je u tom smislu najznaajnija ostava iz Trilja
iji sadraj ukazuje na raspon od kraja 12. do prve pol. 14. sto
ljea. Uostavi od sto komada nOVia, najraniji su oni O. Malipiera
0178.-1192.) kojih je evidentirano oko 15 komada, a najkasniji
spalatini tipa V ( 1327.-1357.), oko 30 komada. 23 Gotovo sukladno
SVjedoanstvo o kolanju malog denara O. Malipiera u 14. stoljeu
pokazuje i ostava iz Vrhtrebnje u kojoj su piccoli O. Malipiera
najraniji, zatim su zastupljene monete svih mletakih dudeva
kraja 13. i po. 14. stoljea iji se novii susreu i u naim kas
nosrednjovjekovnim nekropolama (J. Contarini, L. Tiepolo, G.
Dandolo, P. Gradenigo). Primjerci moneta 13.-14. stoljea
Mantove, Padove, Tridenta i Verone takoder su ve uoeni na
ovim nekropolama, ali i goriki Albert II. 0271.-1304.) i konano
Albert III. koji poinje kovati tek od 1304.godine. 24 Utoliko je
raspon ove ostave gotovo sukladan s nalazom u grobu 437 na Sv.
Spasu, od kraja 12. do prve pol. 14. stoljea. Izvanredno je vano
istaknuti da triljska ostava sadri vie moneta, a ne samo jedan ili
dva primjerka O. Malipiera jer su upravo ti mali denari zasvje
doeni na vie kasnosrednjovjekovnih nekropola u Dalmaciji (Sv.
Spas, Biskupija, Begovaa, Galovac) i to redovito kao najraniji
primjerci.

S. GU~JAA, Starohrvatska crkva... ,


132.
]9 N. JAKI, ~akjt 14. stoljea ... , 332, bilj.
3 i 4 gdje sam prvi put upozorio na ova
dva vana nalaza iz ostava uz tamo
predoenu literaturu.
20 A. MILOEVI, Steci i VlaSi ..., 36.
2] . BELAGI, Grborezi-srednjovjekovna
nekropola, Sarajevo, 1964, 43.
22 ISTO, 28.
23 ~. GABRI , Skupni nalaz novaca grada
Splita u Trilju, Numizmatike Vijesti,
Zagreb, 25(967),15 Sadraj ostave je sli
jedei: Spalatin IIII 1. kom , Spalatin U/I
17 kom., Spalatin II!II 34 kom., Spalatin V
30 kom., Verona-Fridrik II. 2 kom.,
Brindisi-Fridrik II. 1 kom., VeneCija O.
Malipiero 16 kom. (Kolegica V. DELONGA
koja je pregledala nalaz upozorila me je
da su od 16 mletakih primjera koje je
autor sve identificirao kao O. Malipiero, 3
primjerka koji su E. Dandolo (1182.
1205.), a takav je pronaen i na groblju u
Galovcu. Izraavam joj inae dunu zah
valnost na svesrdnoj pomoi tijekom sku
pljanja numizmatikih podataka s
nekropola na str. 171. Vana je i pojava
ostalih tipova spalatina, onih koji su
kovani tijekom 13. stoljea u ovoj ostavi
jer su i oni uestali sadraj kasnih
nekropola , jednako kao i emisija Verone u
doba Fridrika II. 0197.-1250.) koja je
takoer ustanovljena na naim kasnosred
njovjekovnim nekropolama. Vidi str. 171.
24 I. :VIIRNIK, Novac akvilejskih patrijarha
iz Vukovara i opticaj akvilejskih denara u
naim krajevima, Arheoloka istraivanja u
Slavoniji i Baranji, Izdanja Hrvatskog arhe
olokog drutva, Zagreb, 9 (984), 227. "la
ovu se ostavu izvanredno ilustrativno
naslanja svojim sadrajem ona iz Bribira,
(vidi V. DELONGA, "Jumizmatika, Bribir u
srednjem vijeku, Split, 1995, 81), u kojoj je
najraniji novi G. Soranzo 0312.-1328.),
pa se preko F. Dandola (1329.-1339.) i B.
Gradeniga 0339 -1342.) zakljuuje s A.
Dandolom 0343.-1354.), sve primjercima
koji su zastupljeni u naim kasnosrednjov
jekovnim nekropolama, a neki i s tro
jagodnim naunicama. Prilika je na ovom
mjestu, a vezano uz sastav mletakih
emisija u sadraju ostave iz Vrhtrebnja,
skrenuti na to pozornost kolegi Buriu koji
insistira na noviu G. Dandola (1280.
1289,), kao neprijepornom dokazu ukopa
u istom grobu u 13 stoljeu, elei time
ukazati na nae nedosljedno tumae nje
glede pojave novca u 13. stoljeu u kas
nosrednjovjekovnim nekropolama u
Dalmaciji. T. BURI , Srednjovjekovno
selo... , 106, bilj. 22.
]8

154

Starohrvatska prosvjeta 111/23 (1996)

Prsten, grob 1026


Naunice, grob 922

25 N. PAPADOPOLI,

Monete di Venezia,

Venezia, 1893, 80.

26 N. PAPADOPOLI,

nav. dj., 102, 108,

110. to se pak mletakih solida tie, njih


uvodi tek A. Dandolo 13'>3 s odnosom
prema grossu 4/1, a prema piccolu 1;12 i
od tada su redovita emisija. ISTO, 17 3.

155

Nije prijeporno da se je, za utvrivanje vre i sigurnije


datacije, metodoloki ispravnije osloniti na pokazatelje iz ostava
jer se odlaganje svake ostave datira relativno sigurno na temelju
najkasnije emisije sadrane u njoj. Naprotiv, datiranje s osloncem
na pojedinane numizmatike primjere vrlo je nesigurno, poseb
no kada iste takve monete uestalo susreemo u skupnim nalazi
ma (grobovima ili ostavama) zajedno s mnogo poznijim emisija
ma, to onda neposredno svjedoi o dugotrajnom kolanju i
upotrebi iste monete u rasponu od preko jednog stoljea. Tako
novii iz predoenih grobnih nalaza s trojagodnim naunicama
mogu sluiti samo kao terminus post quem za datiranje s njima
odloenih trojagodnih naunica.
Numizmatiki nalazi u raznovrsnim arheolokim slojevi
ma i prilikama zahtijevaju uvijek nanovo preispitivanje itavoga
niza okolnosti prije nego to ih se promovira u kronoloki reper
stanovite vrijednosti. Tako i u sluaju srednjovjekovnih moneta u
kasnosrednjovjekovnim nekropolama u prostoru jadranskoga
zalea treba sagledati numizmatiku batinu u cjelini, ustanoviti
okolnosti njihove pojave i vrijeme njihova opticaja, jednako kao
to valja sagledati i pogrebne obiaje vezane uz nalaze moneta u
grobovima. Utoliko predoena numizmatika batina s kasnosred
njovjekovnih nekropola irega prostora (str. 171) upuuje na
stanovite konstante koje uvijek treba imati u vidu kada je rije o
datiranju grobnih nalaza zateenom monetom. Od novia
kovanih do sredine 14. stoljea u grobovima dolazi samo mali
denar, preteno mletake provenijencije "piccolo denara" a onda
i bagatini drugih gradova (Verona, Mantova, Padova, Trident,
Split...). r preteitoj pojavi mletakih malih denara na srednjov
jekovnim nekropolama neobino je vano uoiti da su najranije
emisije upravo one O. Malipiera (1178.-1192.) i E. Dandola (1192.
1205.), a da onda slijedi znatan vremenski hijatus od 60-70 godi
na bez jednog mletakog primjerka sve do pojave malih denara L.
Tiepola (126R.-1275.) i ostalih dudeva 14. i 15. stoljea ije su
monete evidentirane u grobovima. Bez sumnje je vano ustanovi
ti zato na naim nekropolama nema mletakih emisija 13. stolj
ea, sve do posljednje njegove etvrtine, pogotovo kad iz
predoene statistike slike vidimo da upravo mletaki primjerci
ine 50% ukupnih numizmatikih nalaza. Uzrok takvog stanja je
monetarna reforma koju je, vezano uz IV. kriarski pohod, proveo
E. Dandolo, koji oko 1200. godine prekida tradiciju kovanja pic
cola, a poinje po prvi put emitirati grosso sa mezzodenarima i
quatorlom25 Te emisije, kako je vidljivo, uope ne nalazimo u
grobovima.
Tek se od vremena duda L. Tiepola (1268.-127'i.)
ponovno poinje kovati mali denar, piccolo u novom odnosu
prema grassu (1/ 32) i odmah ga opet susreemo u grobovima
naih srednjovjekovnih nekropola (Biskupija, Grborezi, Galovac,
Putalj).26 Kako na naim nekropolama nije do sada zabiljeen niti
jedan primjerak mletake monete emitirane u vremenu od 1200.
1263., a to znai u razdoblju koje ne koristi Piccolo, onda je jasno
da u 13. stoljeu (barem do 1268.) nema novia u grobovima.
Pojava malih denara O. Malipiera i E. Dandola s kraja 12. stoljea
u ostavama 14. stoljea, primjerice u Trilju, jasno ukaZUje na

Starohrvatska prosvjeta III/23 (1996)

ponovno putanje u opticaj mletakih "starih rezervi", maloga


denara najranije od vremena L. Tiepola, tj. od 1268. Tako su oni,
kao "svjea" moneta krajem 13. i u cijeloj prvoj pol. 14. stoljea
uli u opticaj ravnomjerno s malim denarima svih drugih
mletakih dudeva toga razdoblja. Nedostatak mletakih nominala
razdoblja 1200.-1268. u tisuama istraenih srednjovjekovnih
grobova u Dalmaciji jednako nas upuuje i na tumaenje nalaza
moneta drugih sredita kovanih tijekom 13. stoljea. Primjerci
Fridriha II. (1192. -1250.) Verone i Brindisia takoer su sastavni
dio ostave u Trilju zajedno s onima O. Malipiera i E. Dandola.
Odloeni su u skrovite tek u 14. stoljeu pa se ne bi moglo tvrdi
ti da bi upravo oni, umjesto mletakih, dospijevali u nae sred
njovjekovne nekropole u ono vrijeme hijatusa (60-70 godina 13.
stoljea) u nedostatku mletakih malih denara.
Dvjema ostavama iz Pridrage i Upove glavice precizno je
datirano odlaganje trojagodnih naunica u prva dva desetljea 15.
stoljea, dok naprotiv pojedinani nalazi s noviima indiciraju
ranije vrijeme i veliki raspon od kraja 12. do kraja 14. stoljea.
Samo pojedinani nalaz iz Biska smonetom F. Foscarija (1443.
1444.) ali s vrim osloncem u natpisu na steku, upuuje pak
prema sredini 15. stoljea. Upirui se u metodoloki najvre
oslonce, a to su tri sluaja iz dvije spomenute ostave i vrijedan
nalaz iz Biska, sve iz 15. stoljea, prihvatljivo je kao relativno
pouzdane pokazatelje ocijeniti jo samo one pojedinane
sluajeve koji indiciraju vremenski relativno blisku dataciju, a to
znai jo samo one s monetama druge pol. 14. stoljea, ocjenju
jui ih dobrim orijentirom. Nije se uputno poslUiti ni takvim prim
jercima za posve preciznu dataciju zato to su monete druge pol.
14. stoljea neizostavni sadraj svih vanih ostava prvih desetljea
15. stoljea. 27 Tako nam zapravo trojagodne naunice, dobro dati
rane u prvu pol. 15. stoljea, poblie otkrivaju vrijeme u kojem
su novii ranog razdoblja (oni od kasnog 12. do ranog 14. sto
ljea) dospjeli u grobove, upravo kako to pokazuju i grobni nalazi
s vie novia u grobu na Sv. Spasu (437) ili u Grborezima (98,
199), a jednako tako i spomenute ostave novca osobito ona iz
nedalekog Trilja ali i druge. 2B U tom pravcu svjedoi i stratigraf
ska slika na Sv. Spasu koja pokazuje da trojagodne naunice i
srednjovjekovni novii (oni kovani od kraja cca. 12. do cca. sre
dine 15. stoljea) ine jedinstveni kulturni sloj.29
Neto raniji kulturni sloj od ovog kasnogotikog na
groblju kod Sv. Spasa izraen je u nalazima naroskanih naunica
i onih s tri granulirana koJjenca. Njihova puna primjena, prema
ovdje dobivenim rezultatima, izraena je krajem 13. i u prvoj
polovici 14. stoljea s tim da su naroskane naunice neto rjee i
pojavljuju se moda neto ranije. U svakom sluaju takvo datira
nje opet govori o gotikom razdoblju. Osvrnemo li se u ovom
sluaju na prethodnu literaturu, uoit emo stanovita nesuglasja, s
tim da se u skoranjim radovima stavovi nekih autora pomalo pri
bliavaju rezultatima koje namee analiza nekropole na Sv. Spasu,
a koje smo i ranije predloili za nekropolu na Begovai. Dugo vre
mena nije bilo nikakve dvojbe oko toga da bi naunice s tri gra
nulirana koljenca i naroskane naunice bile proizvod ranijeg sred
njega vijeka pa su datirane kao i veina drugih nakitnih oblika u

27 Kada je rije o novcu kovanom kroz


drugu pol. 14. stoljea, osobito onom u
naim kasnosrednjovjekovnim nekropola
ma (ponajvie mletaki novci, novci
Ludovika I. Anuvinca i poneki akvilejski)
onda valja upozoriti da su ti novci sastavni
ili preteni dio svih ostava prvih desetljea
15. st. Uz spomenutu ostavu iz Lipove
glavice iji je raspon od Nicoloa di
Bohemia 0350.-1358.) do Antonija II.
Panciera 0402.-1411.) i Mihovila Stena
0400.-1413.), zatim pridraku ostavu s
rasponom od F. Dandola 0329.-1339.),
preko svih slijedeih dudeva do M. Stena
0400.-1413.) i do monete Dalmatiae
0410.-1414.), preko ugarskih novaca
Ludovika Anuvinca 0342.-1382.), svih
akvilejskih patrijarha druge pol. 14. do A.
II. Panciera 0402.-1411.) i splitskih,
hercega Hrvoja (do 1413,), treba svakako
istaknuti i ostavu iz Vukovara s preko
1000 komada u rasponu od padovanskih
Jacopa lJ. de Carrara 0345.-1350.), akvile
jskih Nicoloa di Bohemia 0350.-1358.) i
mletakih Andrea Dandola 0343.-1354.)
do Ludovika II. de Tech 0412.-1423.), a
ukljuuje i ostale onovremene akvilejske
(osobito Antonio II. Pancier), mletake
(Andrea Contarini, Andrea Venier), i
ugarske novce (Ludovik I. Anuvinski).
Gotovo isti raspon i vrlo slian sadraj
pokazuje i vana ostava od oko 1000
komada iz iroke kule, vidi: I. MIRNIK,
nav.dj., 223.
28 to se tie ostava novca, kojima smo
ovom prilikom posvetili neto veu panju,
a sve u cilju to sustavnije analize pojave
moneta na kasnosrednjovjekovnim
nekropolama, treba primijetiti da se, u
odnosu na probleme koji su ovdje
postavljeni, razlikuju dvije osnovne grupe.
Ranije ostave s noviima kakvi dolaze na
naim nekropolama sadravaju one
kovane od kraja 12. do prve pol. ili sre
dine 14. stoljea, a kasnije ostave su one u
kojima su novci kovani od sredine 14. do
prvih desetljea 15. stoljea. Utoliko
doputaju elaboriranje stanovitih zakljU
aka koji e nuno imati odraza i na da
tacije kod pojedinanih primjeraka evi
dentiranih u nekropolama. Kada je rije o
nekropolama na kojima je snano zastu
pljen kasnosrednjovjekovni sloj, ostave
prvog tipa (Trilj, Vrhtrebnje) upuuju na
poetak i prvu polovicu 14. stoljea kao
na vrijeme u kojem su u grob odloeni
novii kovani u velikom vremenskom
rasponu od 120-150 godina, tj. od kraja 12.
do sredine 14. stoljea. Naprotiv u drugoj
grupi (Lipova glavica, Pridraga, Vukovar,
iroka kula) sadrani su oni novii koji su
na kasnosrednjovjekovnim nekropolama i

156

Starohrvatska prosvjeta 1IJ/23 (1996)


najzastupljeniji, a kovani su od sredine 14.
do poetka 15. stoljea. U njima je raspon
manji, oko 60-70 godina, pa je i vrijeme nji
hova kovanja mnogo sigurniji oslonac za
relativno vru dataciju. Posebno je vano
istaknutii da se izrazito rane monete (O.
Malipiero) koje su potvrene kao sadraj
skupnih nalaza do prve pol. 14. stoljea, ne
pojavljuju unutar sadrLaja ostava s numiz
mati kom graom druge pol. 14. stoljea i
time jasno pokazuju da je grobovima s
noviem O. Malipiera gornja granica cca.
sredina 14. stoljea . Sadraj nabrojenih
ostava pokazuje ujedno kako za sada nema
takvih indikatora koji bi neprijeporno svje
doili o pojavi nov ia u grobovima prije
poetka 14. (ili najranije kraja 13. st.).
29 Dakako ovdje se ne misli na ranosred
njovjekovne nekropole, kao ni na nekro
pole koje imaju obiljeja bjelobrdske kul
ture, pa i na njihove odjeke u Dalmaciji
kao to je s lu aj gr. br. 422 na Begovai;
vidi: N. JAKI, Crkve na Begovai ... , str.
407.
30 Kao sinteza takvih stavova ponajprije D.
]ELOVlNA, Starohrvatske nekropole, 96-97;
slino i R. ]URJ, Nakit u srednjem vijeku
(dalje: Nakit u srednjem vijeku...), Nakit na
tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do
danas, Zadar, 1981 , 57, uvrtava ih u svoju
II. fazu razvitka srednjovjekovnog nakita s
datacijom od 9.-12. Sl.
31 N. JAKI, Crkve na Begovai .. . 407
433, posebno T. V i VI.
32 D. JELOVINA, 1\. jaki, Crkve na
Begovai
i problem starohrvatskih
nekropola
(dalje:
N. Jaki ...),
Starohrvatska prosvjeta, Split , ser. III, 20
(1992), 301-308.
33 M. ZEKAN, nav. dj. , 48.
34 Tako za prvu naunicu br. 370 stavlja
dataciju 12.-15. st,. a za drugu, br. 313 da
taciju 11.-13. st. Naunicu s tri granulirana
koljenca sa bribirske nekropole Greblje, br.
41, datira pak u 10.-12. SI. , a cijelu
nekropolu u 10.-13. SI.; ISTI, 51, 59 i 63.
35 R. JURI, Srednjovjekovni nakit u
Katelima , Zbornik Katel Suurac od
prapovijesti do XX stoijea, Split, 1992, str.
143. Nismo do sada bili u prilici osvrnuti
se na strukturnu podjelu srednjovjekovnih
nakitnih oblika u tri faze kako to na vie
mjesta zastupa autor, prvi put u: R.. JURI ,
Nakit u srednjem vijeku .. ., str. 51. Prilika
je na ovom mjestu upitati, zato autor tako
velik raspon od poetka 12. do 15. stol
jea tretira kao jedinstvenu fazu u razvitku
nakitnih oblika. Iz njegovih je radova
vidljiVO da se povodi za eta pama hrvatske
politike povijesti, u ovom s lu aju od
ulaska u zajednicu s Ugarskom na
poetku 12. stoljea do turskih nasrtaja u

157

1. Detalj pojasa sapUkama


2. Srebrni pozlaeni gotiki

pojas iz groba pod

najveim stekom

razdoblje 9. 10. i 11. stoljea. 30 Raspravljajui o sloenim strati


grafskim odnosima na nekropoli u Begovai i izdvajajui joj poje
dine stilsko-vremenske horizonte, po prvi put smo naroskane
naunice i one s tri granulirana koljenca definirali iskljuivo kao
nakit gotikog sloja odreujui i okvimu dataciju za Cijeli taj hori
zont zajedno s trojagodnim naunicama u 14. i 15. stoljee. 31
una reakcija koja je uslijedila odnosi se na na lanak u Cijelosti,
njome se ne prihvaa nita od tamo ponuenog pa tako ni karak
terizacija ovih naunica u gotiki sloj iako se one izrijekom u kriti
ci ne spominju. 32 Ipak u katalogu izlobe o Bribiru, M. Zekan
~gaije datira naroskane naunice i naunice s tri granulirana
koljenca s bribirskih nekropola Dol i Tjeme. Nekropolu nastalu
oko gotike crkve na poloaju Tjeme datira u razdoblje od 14.-16.
stoljea, kao i nalaze na njoj, meu kojima je i naunica tipa s tri
granulirana koljenca.3 3 Nekropolu na poloaju Dol, na kojoj je
evidentirana i naroskana naunica pravilno vezuje uz nastanak
samostana u drugoj polovici 13. stoljea. Time se primie naim
prijedlozima njihove datacije na Begovai. Autor uoava pojavu
ovih naunica na kasnosrednjovjekovnim nekropolama Bribira
koje nisu ustanovljene prije kraja 13. stoljea ali je iz pojedinanih
katalokih obrada vidljivo da ih smatra i ranijima te rastee da
taciju.3 4 Primjetno je kako i drugi autori korigiraju svoja stajalita
o datiranju ovog nakita prema naim analizama nekropole na
Begovai. Tako R. Juri , ostaje kod datacije naunica s tri granuli
rana koljenca u svoju II. fazu koju datira od 9. do 12. stoljea ali
pod utjecajem naeg rada o Begova i ispravlja datiranje
naroskanih naunica prebacujui ih sada u svoju III. fazu od 12.
15. stoljea . 35 Jednako se i T. Buri pribliava dataciji naroskanih
naunica u 13.-14. stoljee.36 M. Zekan u nedavnom preglednom

Starohrvatska prosvjeta IJll 23 (J 996)


Sluajni

radu o bribirskim nekropolama pOJasnJ3va dataciju naroskanih


naunica, ne ranije od 13. st. na nekropoli Dol i ne ranije od 14.
stoljea na nekropoli Tjeme. r . Krnevi, pak, takoder pomie
datiranje naunica s tri granulirana koljenca u 12. -14. stoljee,
pozivajui se na nae analize.38 V. Kovai primjeuje da su
naunice s tri granulirana koljenca na groblju u Gatama u sloju
ukopa uz romaniku crkvu , pa ih i naziva romanikim. 39 Sve su
to miljenja koja pokazuju da se razlono odustaje od datacije u
9. 10. ili ll. stoljee. Ta se miljenja sada ipak sve vie podudara
ju s datacijom kakva rezultira analizom stratigrafije nekropole sa
Sv. Spasa, prema kojoj ove naunice idu u drugu polovicu 13. i jo
vie u prvu polovicu 11. stoljea, s tim to naunice s tri granuli
rana koljenca traju do kraja 14. stoljea. Time je naa kvalifikacija
ovog nakita kao gotikog, izreena 1989. samo vre potkrije
pljena. 40 Umjesnim mi se ini podsjetiti kako nisu do sada evi
dentirane ove naunice zajedno s noviima, bilo u grobu ili
ostavi za razliku od onih trojagodnih. I po toj se pojavi, kao i po
stratigrafskoj slici na Sv. Spasu jasno odvajaju kao raniji, irak
gotiki sloj. Zanimljivo je utoliko primijetiti kako ih nema niti u
jednom primjerku na nekropolama u Grhorezima i MaljkoVll , o
kojima neto kasnije. To zato to su Grborezi i Maljkovo izrazito
kasnosrednjovjekovne nekropole bez ranogotikog sloja, a u
njima ipak ima numizmatikih nalaza kovanih u 13. stoljeu.
Ostaje da se osvrnemo na datiranje prvog kulturnog hori
zonta na nekropoli. U neku ruku se datiranje namee samo po
sebi, posebno stoga jer nije uoen diskontinuitet koji hi mogao
provocirati stanovite dileme. Taj prvi horizont vremenski prethodi
ovom gotikom za koji smo kazali da nije mlai od sredine ili
druge polovice 13. stoljea. Utoliko je kraj prvom kulturnom sloju
i definiran u sredini ili drugoj polovici toga stoljea, a poetak mu
je u ovom asu tee odrediti. L prvoj fazi groblje nije bilo veliko
ali nije mogue precizno utvrditi koliki bi to bio broj grobova koji
je prethodio gotikim pokopima, vjerojatno ne vei od 150 grobo
va. Karakteristine nalaze predstavljaju naunice-ukosnice, obine
kariice i kariice s tri koljenca od uvijene ice. To je ona graa
koja se neizostavno datira u vrijeme 9.-11. stoljea i tu za sada
nema pomaka u znanstvenoj literaturi. 41 Svakako takvu smo arhe
oloku grau 1989. godine definirali kao inventar romanikog

nalaz

drugoj poJ. 15. stoljea. ~o u ta se gotovo


tri stoljea na stilskom planu odigrava vrlo
dinamian razvoj kroz romaniku i
gotiku umjetnost, pa jednako tako i u
nakitnim oblicima i tehnikama. Stoga ima
puno prostora da se to vrijeme ralani u
vie etapa. Isto vrijedi i za njegovu fazu II
koja ide od poetka 9. do poetka 12. sto
ljea, opet prema politikoj povijesti
Hrvata (od pokrtenja do zajednice s
Cgarskom) u kome su se u vremenskom
razdoblju od 300 godina dogodile itekako
znaajne promjene na umjetnikom planu
u kojima participira i nakit.
36 T. BUli , Srednjovjekovno selo.... , 109
~jegova je formulaCija nedovoljno jasna
pa sam je duan prenijeti u izvorniku s
otvorenom mogunosti da sam pogreno
slijedio njegov nepreCizan tekst, a odnosi
se na grobove kod Sv. Jure uPutalju:
"Vremenski bi donji sloj grobova trajao
oko 200 godina, tj. do 13.-14. st. Od rijet
kih nalaza naj e e su obine kariice , te
par srebrnih naroskanih naunica s tri
koljenca".
37 M. ZEKA.I'i, nav. dj. , 50-53
38 . KRNEVI , na\. dj., 284,
39 V. KO\'Ar, nav. dj , 252
iO To to je za ove naunice tada odreena
datacija u 14. i l 'j. stoljee, bio je razlog
okvirno vremensko opredjeljenje cjelovi
tog gotikog sloja, ukljuivi i onaj kasno
gotiki s trojagadnim naunicama. ~o tada
sam naglaSiO da je rije o okvirnoj dataci
ji istiui: Podrobnija analiza svake poje
dine nekropole ponudit e, nadamo se,
repere njena ustanovljenja i trajanja. "i.
JAKI, Crkve na Begovai ... , 432
41 Vidi D. JELOVINA, Starohrvatske nekro
pole..., str. 90-106; R. JURI, ;\lakit u sred
njem Vijeku , str. 56-59, datira IL svoju fazu
od 9.-12. stoljea. Jedino M. ZEKAN, nav.
dj., datira nalaze s nekropole Grebije u
10.-13 stoljee, a oni s izuzetkom jedne
kariice s tri granulirana koljenca odgo
varaju onome to smo definirali ovdje, a i
ranije, romanikom fazom. to vie, i on
se koristi tim stilskim terminom
"" nekropola Grebije ostaje u funkCiji kroz
Cijelo vrijeme romanike.,, ", 48. Ostaje
naprotiv posve nerazumljivo zato vrlo
sline nalaze s nekropola na Vratnicama i
Novome putu onda datira mnogo ranije,
Novi put u 8.-9., a Vratnice u 8.-10. st.
Time jedinstveni kulturni sloj ovih groblja,
kojega mi nazivamo romanikim, rastee
od 8. do 13. stoljea .

158

Starohrvatska prosvjeta Jll/23 (1996)

42 l\'. JAKI, Crkve na Begovai ... , 407


433.
43 Osim D. ]ELOVINE, l\'. Jaki ... , 301
308, kritiki se je na predloeni roma niki
sloj osvrnuo i T. BeRI , Srednjovjekovno
selo... , ostajui kako kae u bilj. 22 "pri
Karamanovoj kronologiji", ali pri tom
netono interpretira pojedine nae
stavove, suprotstavljajui se nee m to
nigdje nismo ni rekli!

Odnos prema
susjednim grobljima
kasnog srednjeg
vijeka

44 . BELAGI, nav. dj.


45 D. JELOVINA, Kasnosrednjovjekovna

nekropola "Greblje" u selu :v1aljkovu,


Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, Ser. III, 7
(960), 255
46 Ovo je prigoda da se podstakne sus
tavna ohradba i objava rezultata arheo
lokih istraivanja s ovog najznaajnijeg
lokaliteta u HrvatskOj. Manjkava doku
mentacija zacijelo e prije iti postizanje
rezultata koje bi trebalo oekivati ali se
ini da ipak ima smisla pristupiti tako for
muliranom zadatku, kao to je uostalom
pokazala i objava cjelovite grae s lokalite
ta Sv. Spas na ovom mjestu.

159

obiljeja,42 to nije nailo na razumijevanje. 43 Stratigrafska slika


nekropole kod Sv. Spasa daje nam jo jednom za pravo. Rije je o
sloju koji evidentno traje u 13. stoljeu, a koji se u karakteru grae
poklapa s mnogim grobljima na redove kako smo ve istakli. O
poetku pokapanja kod Sv. Spasa bilo bi zaista uz postojeu
dokumentaciju previe hrabro suditi, no prema veliini toga naj
starijeg dijela nekropole i broju moguih grobova ili pokopavanja
u njemu teko da je mogla trajati 200 godina! Ostaje zato jedino
opa ocjena da je to romaniki sloj i time se za sada treba zado
voljiti.

Prema openitoj slici koju pokazuje nekropola kod Sv.


Spasa dominira njezin kasnosrednjovjekovni lik i stoga je uputno
napraviti usporedbe sa sLlsjednim nekropolama slina obiljeja.
Ovdje prije svega mislim na nekropole u Grborezima kod Livna,
u Maljkovu u gomoj Cetini juno od Sv. Spasa, Brnazima kod Sinja
i dakako na nekropolu uz Crkvinu na Biskupiji kod Knina. Svaka
od njih ima svoje specifinosti iako su znaajkama veine nalaza
umnogome bliske ovoj kod Sv. Spasa.
Nekropola u Grborezima ponajbolje moe sluiti za
oitovanje sukladnosti i razlika jer je cjelovito obraena i pUblici
rana. 44 Temeljna razlika u odnosu prema Sv. Spasu lei u tome to
je groblje Grborezi bez crkve. Osim toga raniji srednjovjekovni sloj
(onaj koji definiramo kao romaniki) na njoj nije zabiljeen pa je
razvidno da e komparacije biti mogue samo na razini gotikog,
pae kasnogotikog sloja. Zajednika su obiljeja ipak izrazita. I u
Grborezima i na Sv. Spasu brojni su nadgrobni spomenici,
uglavnom bez ukrasa, na jednoj i na drugoj nekropoli trojagodne
su naunice najizrazitiji i najuestaliji nalazi. Jedna i druga ima
relativno dobro zastupljene numizmatike nalaze, preteno 14. i
15. stoljea. L' tome im je hl iska i nekropola u Maljkovu. 45 Ona je
relativno mala, grobovi nisu bili obiljeeni kamenim nadgrobnim
spomenicima ali u nalazima dominiraju trojagodne naunice i
novci 14. i 15. stoljea kao na prethodnim dvjema nekropolama.
to se pak tie groblja uz ostatke crkve na Crkvini u Biskupiji kod
Knina, prilino je oteano, zbog davnih nemetodinih istraivanja,
koristiti tamo utvrene nalaze u komparativne svrhe. Ipak posto
jea dokumentacija svjedoi o dodirnim tokama sa Sv. Spasom;
nekropola je nastala uz crkvu, brojni su na njoj kameni nadgrob
ni spomenici, izrazito su na njoj zastupljene trojagodne naunice
ali i nalazi karakteristini za raniji vremenski horizont. Sadravala
je numizmatike nalaze od kasnog 12. do 15. stoljea ali je doku
mentaCija o tome vrlo manjkava iako smo neke podatke
prikupili. 46 Za nas su na ovom mjestu vani romaniki, raniji
gotiki i dominirajui kasnogotiki sloj.
e 266 istraenih grobova na nekropoli Grborezi zabilje
eno je 25 pokopa s trojagodnim naunicama (95, 102, 129, 130,
136-dva, 139, 142, 169, 172, 173, 174, 177, 185, 187, 190, 226, 233,
245) ili pak razvijenijom varijantom s krukolikim privjeskom (1,
35, 54, 92, 120, 232), to u odnosu na 266 grobova ini 9,3 % u
odnosu na Sv. Spas gdje je omjer cca. 80 na 1026 a to je 7,8 %.
No taj je postotak samo prividno razliit u korist nekropole na
Grborezima jer tamo nema romanikog i ranogotikog sloja gdje

Starohrvatska prosvjeta I1I/23 (1996)

trojagodne naunice ne moemo ni oekivati. Ako ti raniji slojevi,


koje nekropola na Grborezima nema, kod Sv. Spasa broje barem
150 grobova (do pojave trojagodnih naunica) onda bi i na Sv.
Spasu odnos grobova i nalaza trojagodnih naunica bio oko 9,1 %,
dakle otprilike jednako kao i u Grborezima.
Osim trojagodnih naunica kasnogotiki sloj obiljeavaju
i ostaci tkanja sa srebrnom icom, eljezne kope te eljezne i
bronane alke. I ti su nalazi ravnomjerno zastupljeni na nekropoli
u Grborezima, a zabiljeen je i grobni nalaz strojagodnom
naunicom i ostacima tkanja u istom grobu kao i na Sv. Spasu. 47
Nekropola u Maljkovu sa 140 istraenih grobova bliska je
Sv. Spasu po nalazima trojagodnih naunica, numizmatikim prim
jercima i prstenju. Ipak je postotak grobova strojagodnim
naunicama na njoj tek 4,2 %, po emu je svakako Siromanija,
kao i po tome to u grobovima nema traga tkanju od srebne niti.
Mnogo je dodirnih toaka izmeu nekropole kod Sv.
Spasa i one na Mioljai u Brnazima kod Sinja. 48 Obje su nastale uz
predromanike objekte. Na objema je izrazit kasnogotiki sloj (u
Brnazima trojagodne naunice u gr. br. 13, 88, eljezne kope u
gr. br. 56, 86, 93 te prstenje u gr. br. 56, 83, 92, 93 koje tipoloki
odgovara onome u sloju trojagodnih naunica na Sv. Spasu).
Nekropola u Brnazima ima i romaniki sloj predstavljen
kariicama (23, 37, 42) i jednojagodnim naunicama-ukosnicama
(105 i nalazom iz unitenog groba).
Zanimljivo je i u kontekstu prijanje rasprave o numiz
matikim nalazima usporediti koje se monete pojavljuju u
grobovima na ovim nekropolama.
Uvid u numizmatike nalaze na raspravljanim ali i osta
lim kasnosrednjovjekovnim nekropolama ukazuje na monete
odreenih vladara ili gradova koji su uestali na ovim grobljima.
Od mletakih najei su: A. Contarini u 7, O. Malipiero u 6, P.
Gradenigo u 6 primjeraka, preko ugarskih Ludovika Anuvinca u
19, te do akvilejskih Antoniusa II. de Portogruaro, patrijarha, u 11
primjeraka. Najee se ponavljaju, dakle, monete druge pol. 14.
i po. 15. stoljea (38) te mletaki piccoli 12.-14. stoljea (12) koji
su uli u opticaj nakon 1268. godine. I pojedine druge monete
imaju stanovitu frekvenciju (F. Dandolo, G. Dandolo, M. Sten,
Padova, Trident, Verona) pa je gotovo sigurno da su neki upravo
iz ovih popisa bili u sastavu onih "neidentificiranih" na nekropoli
kod Sv. Spasa. Razvidno je iz primjera izrazito kasnosrednjov
jekovnih groblja u kojima su monete est nalaz, a koje nemaju
ranijeg kulturnog sloja (Grborezi i Maljkovo), da se odlaganje
novia u grob afirmira u ono vrijeme kada su u punoj upotrebi
trojagodne naunice. e njima su ipak sadrane monete 13. stoljea
(L. Tiepolo, J. Contarini, R. delle Torre, Verona-Fridrih II.).
Meu

1026 grobova istraenih na nekropoli kod Sv.


Spasa posebno se vrsnoom nalaza u njima istiu tri: grob br. 834
koji je sadravao zlatni prsten i ostruge, grob br. 1026 u kome su
pronaeni zlatni prsten i ostruge ali i itav niz srebrnih puceta, te
konano grob pod najveim stekom na nekropoli u kome su
osim jednog zlatnog prstena pronaene aplike i garnitura za
zakopavanje neko raskonog srebrnog pojasa. Svi su ti nalazi na

47 . BELAGI,

nav. dj., 13.

Vaniji nalazi i
nakit upovijesnoj
gradi
160

Starohrvatska prosvjeta 111123 (J 996)

Grob 177

S. G UNJAA , Starohrvatska crkva. , 85


S. GUNJAA, Historijsko-arheoloka
etnja elalinom gornje Cetine, Ai'heolo~ka i
historijska batina cetinske krajine,
Zbornik cetinske krajine, Sinj, 2 (981),
147.

50 S. GUNJAA, Muzej hrvatskih starina

oel osloboc1enja ela elanas, Starohrvatska

prosvjeta, Zagreb, ser. III, 2 (1952), 22-:.

51 c. FISKOVI , Les artistes fran~ais en

Dalmatie du xne au XVlI e siecle, Annales

de I'Institut franfais de Zagreb, 2e Seric.

KO 14-15-16-1':", Zagreb, 1964-1965,31-32,

35.; ISTI , Francuski go tiki i renesansni

majstori u Dalmaciji, Mogu nosti, XlV

096:'), 1-2, 152.

52 X JAKI, Na kit 14. slaljea ... , 336. L

PETR1CIOLI, Pro~lost Zadra Il, Zaelar,

19-;6, 536.

53 M. WENZEL, ABosnian Kingdum metal

working tradition, Zagreb, Peristil, XXV

XXVI 0984-85), 27-28, 6 i 12.

48

49

161

ovoj nekropoli jedinstveni. Tri se zlatna prstena nalaze iskljuivo


u ova tri groba , ostruge sa zvjezdicom kao obiljeje konjanika
viteza u dva od spomenuta tri groba, te konano srebrni pojas, kao
izuzetak, uz pokojnika koji je zasluio da njego\' grob na nekropoli
bude obiljeen monumentalnim nadgrobnim spomenikom.
Utoliko se ova tri groba izdvajaju od standarda arheolokih nalaza
na nekropoli i uope iz standarda na istraenim kasnosrednjo
vjekovnim nekropolama u Hrvatskoj i Bosni. Svjedoe ujedno
izravnije o klasnoj diferencijaciji unutar drutva koje je za svoje
posljednje pOivalite odahralo ematorij kod drevne zanimljive
starohrvatske crkve Sv. Spasa, koja svojim visokom tornjem na
proelju dominira Spakim poljem u ambijentu srednjovjekovne
Vrh Rike, kako se okolno polje i naselje kod izvora rijeke Cetine
nazivahu u kasnom srednjem vijeku.
Izazvali su ovi nalazi davno, odmah po samom otkriu ,
znatielju istraivaa, posebno srebrni pojas kojega se zbog nje
gove neprijeporne onodobne skupocijenosti pripisalo lanovima
obitelji ubrania ili Berislavia, srednjovjekovnih velikaa spomi
njanih u Vrh Rici tijekom 14. i 15. stoljea, uokolo ivug vrela
rijeke omeenog masivima Dinare i Svilaje. 19 Opisan neposredno
u tijeku istraivanja i marom vrijednog muzealca pribavljen za
Muzej, ovaj je srebrni pojas pobudio stanovitu panju istraivaa
pa je i ocijenjen kao proizvod gotikog zlatarskog umijea s
neusuglaenim promiljanjima o kulturno umjetnikom ambijentu
u kome je ponikao 50 Uoljive utjecaje francuskih ujednaenih
zlatarskih rukotvorina izotrenim je okom iskusna istraivaa
zamijetio i istaknuo ve C. Fiskovi, upozoravajui na neposredno
zapadnoeuropsko podrijetlo jedinstvena zlatarskog proizvoda , ne
proputajui ujedno podsjetiti na znatna svjedoanstva u arhivskoj
grai srednjovjekovnih dalmatinskih komuna gdje su skupocjeni
srebrni pojasevi sa razvidnim atributima "bosanski" ili "slavenski"
viekrat zapisani u inventarima bogatijih njihovih itelja ili ugled
nih velikaa Hrvatske i Bosne. Sl Sukladno ocjenjujui stilsku pri
padnost jedinstvenog vrhrikoga nalaza skrenusmo meutim
pozornost na zapadnoeuropske zlatare u H i 15. stoljeu, djelatne
u DalmaCiji, istiui meu dmgima Flamanca Rambota iParianina
Ziletusa kod kojih su upravo takvi srebrni pojasevi naruivani u
Zadru i Dubrovniku 52 Utoliko zamjetne stilske odlike zapad
noeuropskog postanja bivaju lake objanjive posredovanjem
vjetih zanatlija dalekog podrijetla bez potrebe da se odgonetaju
sloeni trgovaki dodiri s udaljenijim europskim razvijenim
zanatskim sreditima. Jednake francuske zamjetne uzore na
vrhrikom pojasu u oava i M. Wenzel ne poznajui, naalost,
spomenute hrvatske rasprave osim Gunjaine objave. Ukljuujui
i apliku iz Stare Bile kod Travnika, na koju ve ranije upozorismo
u raspravi o vrhrikom pojasu, M. Wenzel ga datira oko 1330.
godine pozivajui se na modne odlike frizura i odjee njihovih
ljudskih figura, dopunjaju i argumentaciju s prikazima grifona kao
odlikom francuskih zlatarskih mkotvorina do sredine 14. stoljea,
odreduj u i ih radioniki pritom kao Dalmatian and West Bosnian
metalwork. 53
Skupocjeni pojasevi sa srebrnim aplikama i bogatom gar
niturom za zakopavanje esto se spominju kao dio osobne

Starohrvatska prosvjeta IlJ/23 (1996)

imovine istaknutih linosti diljem Europe u srednjem vijeku,


posebno od 13. stoljea nadalje. Sauvana je bogata povijesna
grada, osobito u 14. i 15. stoljeu koja nam pokazuje da su uesta
lo koriteni u Engleskoj, Francuskoj, panjolskoj, Veneciji i junoj
Italiji, Njemakoj itd. Nosili su ih svi europski vladari i velikai ali
jednako tako i bogati gradani. Takoder se esto spominju i muki
i enski srebrni pojasevi. Neki su od takvih primjeraka sauvani i
u kolekcijama, a heki su otkriveni u grobovima velikaa visokog
srednjeg vijeka. Utoliko je i mogue usporediti vrhriki nalaz sa
slinim poznatim primjercima. 54
Temeljno obiljeje jedne grupe srebrnih pojaseva je nji
hova velika duina te garnitura za zakopavanje s alkom
"otvorenog tipa" koja omoguava lake rukovanje i udijevanje
predice bez provlaenja kroz alku. Ostatak duine pojasa ne omo
tava se dalje oko pasa ve od predice pada slobodno do koljena,
zavravajui se kovanim jeZicem koji je obogaen emajliranim
pIoicama s figura Inim prikazima. Krnja je alka oblikovana kao
ljudska figura, i to su upravo one karakteristike koje zamjeujemo
na pojasu iz Vrh Rike. Nekoliko takvih primjera je poznato i direk
tno se mogu povezati s vrhrikim pojasom. Primjerak iz Zahringen
Muzeum Baden-Baden koji se datira oko 1340. ima na garnituri
cizeliranu fantastinu zvijer iz porodice maaka sa enskom ljud
skom glavom kao i u Cetini, a kvalificiran je kao perzijski
proizvod. 55 Pojasnoj garnituri iz 14. stoljea slinih osobina, s
neto manje figuralike, a vie ornamentalnog pristupa, odreduje se
mletaka provenijencija. No naem je primjerku svakako najsliniji
odlino sauvani pojas u Cleveland Museum of Art u Ohio, podri
jetlom iz Gruzije. Alkom "otvorenog tipa" dvodijelne garniture za
zakopavanje na kojoj je enska stojea figura i cizeliranim trodi
je/nim jezicem u tipolokom je smislu identina s naim prim
jerkom. 56 I jo jedan mletaki primjerak u Metropolitan Museum
of Art imade jeziac s dvjema emajliranim pIOicama na kojima su
pojedinani ljudski likovi gotikih osobina poput onih na pojasu
iz Vrh Rike, a otvorena je alka ponovno oblikovana kao enska
stojea figura .57 Uz njihovu sustavnu obradu u literaturi se spo
minje i cetinski pojas s dvojbom oko radionikog podrijetla,
Venecija ili Dubrovnik.5B
Srebrni skupocjeni pojas, kao sastavni dio osohne opreme
ili pak samo osobne imovine, zasvjedoen je ve ranim vijestima u
kasnom 13. stoljeu u komunalnoj sredini Trogira ali i u
Dubrovniku s pridjevom slavenski, a u prvoj polovici 14. stoljea i
u splitskOj sredini, to onda svakako podrava tako predloenu dat
aciju. 59 Dovoljno je spomenuti kako ve dana 6. 12. 1335.godine
Domina Marisclaua, relicta condam Georgii Dimischi" izjavljuje da
ju je Matul pok. Petra Petrae iz Splita, namirio "tam nomine et
occasione bestiarum, casei, lane, cere, quam vnius centure de
argento et aliam mercantancium bladi.60 Ipak su uestale vijesti o
srebrnim pojasevima vezane za kasnije datume pa podsjeamo na
Marulievu Juditu kojoj sjati se na bedrih prehitro kovan pas, na to
davno ukazao bjee C. Fiskovi6 1, ili pak blago to ga je 1546.
Katarina, ena Jwja Benkovia, putujui ujaku nadbiskupu uri u
Varadin, ostavila keri i zetu u pohranu: tursku kapu nainjenu od
istog zlata, jedan veliki viteki pojas od srebra nainjen more

Grob 880
R. W. UGHTBOWl\ , Mediaeval

European jewellery, Victoria & Albert

Museum, 1992., 306-341.

55 ]5TO, 326.

5615TO,329

57 [STO, 330

58 ISTO , 330.

59 M. BARADA, Trogirski spomenici, J,

Zagreb, 1951 , 97 i 100; G. R10NIK,

Spisi dubrovake kancelarije, l, 1278-1282

(dalje: SpiSi .. ), Zagreb, 1951, 197, .. cen

turas duas de argento extimarus yperp.

triginta; I dubrovaki i trogirski spisi u to

doba imaju ustaljeni naziv centura, pa

zato nije sigurno da se termin zoia moe

tumaiti
kao pojas to ini G.

REMOl'<IK, Kancelarijski i notarski spisi

1278 - 1301 (clalje: Kancelarijski i notars

ki spisi.. ) , Beograd, 1932, 155; U to doba

je zabiljeena u Trogiru (M. BARADA,

nav. dj. , 193) ~oiam valoris III librum, to

je, ini se, za pojas premalo. Usporedi za

cijene centura bilj. 60. u ovom naem

radu. Kasnije se u listopadu 1351.

obvezao ive Prodanov da e skovati i

pozlatiti srebrni pojas. C. FISKOV1,

Dubrova ki zlatari od XIII. do XV11. stol

jea
(dalje: Dubrovaki zlatari .. .),

Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, ser. III, 1

(949), 185 Tu su nabrojena i druga svje

doanstva o srebrnim pojasevima iz

Dubrovnika.

60 M. ANI , Gospodarski aspekti

stoarstva cetinskog komitata II XIV st.,

Acta historico-oeconomica Iugoslauiae,


Zagreb, 14 (987), 84, bilj. 77 - prema

HAZd, Trog. arhiv. K 66/2, f 19 od 6. 12.

1335.

61 C. FI5K0V1 , Dubrovaki zlatari. ..,186.

)4

162

Starohrvatska prosvjeta lIJI23 (1996)


ae s poklopcima od kojih je
jedna bila pozlaena, Zatim etiri srebrne starinske more vetusto
ae, etiri srebrna starinska vra, koja se zovu "ae", osamnaest
srebrnih starinskih lica i devet srebnih vilica, wyllice, Zagrebaki
su zlatari tada procijenili te predmete na 540 forinti.62 Tako
arhivske vijesti upuuju na veliki vremenski okvir od gotovo tri
stoljea kada se uestalo koriste ove dragocjenosti uz koje neri
jetko stoje atributi slavenski ili bosanski. Utoliko opetujemo nes
laganje s tumaenjima po kojima bi epiteti, primjerice bosanski
odredivali predmetu stil, odnosno da bi se epitetom odredivalo tlo
na kojemu su nastali kako je to ranije bilo predlagano,63 Ovakav
epitet svjedoi o stilu samo u najirem smisli rijei, preciznije svje
doi o tipu koji se moe petrificirati, za razliku od likovnih mu
svojstava koja su podlona mijeni. Vezuje se dakle uz korisnike,
odnosno uz tlo na kome je, kao tip omiljen, bilo kao sastavni dio
sveane nonje bilo imovine, pojedinca,64 Ovi epiteti koji su nam
preneseni u notarskim instrumentima privatno-pravnog obiljeja,
zalozima, oporukama, narudbama ili pak sudskim spisima slue
u svrhu pojanjenja ili preciziranja tipolokih obiljeja pojasa, a
sastavljeni u kancelarijama dalmatinskih komuna upuuju na tip
zlatarskog proizvoda omiljenog njihovim susjedima iz blieg ili
daljeg gradskoga zalea, Tako se svjedoanstvima o epitetima kao
slavenski, koji se preteno susree u Dubrovniku ili bosanski koji
se preteno susree u Dubrovniku i Splitu, pridruuje novo, sada
u ibeniku, o pojasu s epitetom hrvatski, cingulum !ulcitum
argento alba more Corvatorum koji je predan na drabu zbog
duga od 198 libara i 10 solida, ime je utvrdena njegova izrazito
velika vrijednost od gotovo 40 dukata ,65 Ovako dograden pros
torni raspored epiteta podupire dodatno a nae prije predoeno
shvaanje, da je tipoloko imenovanje sukladno uestalo
koritenom nazivu za stanovnike ireg, neposrednog zaleda jer se
od sjeverozapada prema jugoistoku, odnosno od ibenika preko
Splita prema Dubrovniku mijenja od epiteta hrvatski, preko onog
bosanski do slavenski. No arhivska svjedoanstva skoro
neizostavno upuuju na svakodnevnu nazonost srebrnih pojase
va u gradskom sreditu gdje se notarski instrument i sastavlja, a
gdje u zlatarskim radionicama jednako i nastaju za vrlo razliite
korisnike. Oni su, to vie, dio osobne imovine koja e ponajpri
je biti rtvovana ili barem zaloena u sluajevima kada je bivalo
potrebno doi do "svjeeg" kapitala, Imuni su kreditori, ini se,
rado uzimali u hipoteku upravo srebrne pojaseve, uz koje su
ponekad zabiljeeni spominjani epiteti, pa tako i protomajstor
ibenske katedrale Juraj Matejev, kome je povoljan ugovor sa
ibenskom opinom 1441. godine oito ostavljao dovoljno slo
bodnih sredstava da moe kreditirati ambiciozne trgovce ili obrt
nike, Glavni zalog svoti od 48 dukata, 2 libre i 3 solida to ju je
ibenaninu Marku Pavlovom posudio Juraj bijae upravo muki
pojas sastavljen od 45 srebrnih lanaka ukljuujui krajeve, capites
(predice), Ako ostala zaloena imovina nije vrijedila vie od 10-15
dukata, a rije je o enskom platu-ogrtau grimizne boje sa 36
srebrnih pozlaenih kopica od kojih su neke oteene i o en
skoj haljini-ogrtau jednako grimizne boje s prslukom opremljenim

Bosnensium, dvije velike srebrne

Lik Berengarije iz opatije Lemans,

rano 13. st.

(prema R. W. Lightborown-u)

E, LASZOWSKY, Prilog historiji


hrvatskih porodica Martinuevia, Ctjei
novia, Miljenovia i njihovih srodnika,
Vjesnik Kraljevskog dravnog arkiua u
Zagrebu, N, s,, VIII (937), 154 ",ac unum
cingulum si ue baltheum magnum mili
tarem argenleum more Bosnensium dispo
situmj S, GL"IjAA, Tiniensia archaeolog
ica-hitorica-topografica, I, Starohruatsk.a
prosvjeta, Zagreb, ser. llI, 6 (958), 128,
63 B, RADOJKOVI, Zapadni utjecaji na
primjenjenu umjetnost Bosne u XIV i XV
veku , Izdanja muzeja grada Zenice,
Zenica, III (973), 208,
64 1'<, JAKI, Nakit 14, stoljea"" 339, L'
tom duhu i s hvaamo podrku naem
stavu u M, ANI, nav, dj" 89, bilj, 96
65 J KOLANOVI, SPisi kancelarije iben
skog kneza Fantina de Cha de Pesa/v
1441-1443, ibenik, 1989, 204, Die 29,
octobris, Iohannes Garello, preco, retulit
se ad instantiam ser Iohannis Sichovich,
nobilis civis Sibinici, presentasse viro
nobili ser Michaeli Simeonich, camerario
comunis, unum cingulum fulcitum argen
to albo more Corvatorum pro vendendo
iIlum ad terminum Curie el Statutorum
consuelum
pro debito librarum
CLXXXXVIIII solidorum X,
62

163

Starohrvatska prosvjeta JII/23

perlama i krznom,66 onda je vrijednost u dokumentu prvospomenu


tog i najvrijednijeg predmeta iznosila cca 35 do 40 dukata to je
uvelike sukladno prije spomenutom ibenskom primjerku s epite
tom hroatski. Ipak doznajemo da je ovdje rije o izrazito mukom
pojasu te da je sastavljen od 45 srebrnih lanaka (ploica) dopun
jenih spomenutim capita, tj. garniturom za zakopavanje pa tako
opisom podsjea na sastavke vrhrikoga nalaza (40 pravokutnih i
26 manjih, kvadratnih aplika te jeziac i alka). Iako poznajemo velik
broj srebrnih pojaseva s izraenim vrijednostima, meu njima je
mnogo manje skupocijenih od ovdje spomenutih, jer na cijenu bez
sumnje znatno utjeu upravo garniture za zakopavanje pa se ovdje
zato posebno i spominju. 'C zadarskom dokumentu od 13. II. 1399.
utvrena im je zalona cijena od 58 libara, to je vie od zalonih
cijena mnogih srebrnih pojaseva - pro duobus capitibus centure de
argento pro libris LVllI et soldorum XVIII 67 l.pravo je zato i zabil
jeena epizoda u kojoj je na Rialtu 1365. godine, neki Nijemac
imenom Martel, ugledavi hogati jeziac takvog pojasa na
mletakom graaninu priskOio odrezavi ga noem. 6S Zadarske
nove vijesti svjedoe o brojnim srebrnim pojasevima u tom gradu,
uestalim zalozima zadarskih graana, te upuuju poglavito na
prosjene vrijednosti. r vezi s pojasom iz srednjovjekovne Vrh Rike
treha primijetiti da su i hrvatski velikai takve nosili, ali i zalagali, te
istiem primjer kneza Petra Ku~akovia pok. kneza Butka, koji je
zaloio kod zadarskog graanina .r\Iikole pok. \1ihovila, draparia,
"unam centuram argenteam aurata ponder-i.s untiaruum sexagita
trium per libris centum vigintinove et soldis quator" i koji je 1402.
godine zavrio na drabi za dug to ga je knez Petar pok. kneza
Butka Krbavskoga morao vratiti :\Tikoli. 69 Zaloni nas zapisi
ponekad obavjetavaju o teineo i garniturama za zakopavanje, ali
su svjedoanstva brojna, upuuju na muke i enske pojaseve i nji
hovu razliitu vrijednost od 5 do 25 dukata s prosjekom od '7 do 15.
dukata.-:- J Rjee se spominje da su pozlaeni, mada se to, ini se,
podraZUmijeva, znaju biti i emajlirani CsmaltatD kao to je to sluaj
s garniturom iz Vrh RikeJ 2 U zadarskom notarskom sveiu u
kojem je obuhvaeno razdoblje od 1392. do 1405. godine spomin
ju se vie od 80 puta, pa prenosimo neke primjere s utvrenim cije
nama zaloga. 73
Vratimo li se problemu preciznijeg datiranja vrhrikog
nalaza ostaje usuglaeno stajalite o gotikom zlatarskom proizvo
du visokih stilskih odlika, dalekih europskih uzora. 'l'o preciznija
datacija koju odreuje M. Wenzel ostaje upitna. posebno stoga to
stilsko-kronoloke odrednice dalekih europskih uzora neposredno
prenosi bez prilagodbe u pokrajinsko sredite. Zato se metodoloki
ispravnijim ukaZUje slijediti stratigrafske pokazatelje na nekropoli,
posebno ukoliko usvojimo stanovita kronoloka uporita predloe
na u analizi. Poloaj velikog steka pod kojim su pronaene
pojasne aplike i jezici istono od crkve na razmeu je dvaju hori
zonata jedinstvenog kasnogotikog sloja od kojih je juni raniji od
sjevernog. Utoliko nam se ini da je poloen uz pokojnika II vre
menu bliskom razmeu izmeu 14. i 15. stoljea, pa bi susljedno i
datiranje njegove uporabe, ini se, trebalo pomicati iz prve prema
drugoj polovici 14. stoljea, kako su datirani i pojedini blie uspore
divi primjerci.

(J 996)

66 J KOLANOVI, nav. dj., 325 Die II-O


maii. 0443.) Radivoj, plazarius comunis,
retu lit se ad instantiam magistri Georgii,
prothi lapicide, fabrice cathedralis ecclesie
Santi lacobi de Sibinico, creditoris magistri
Marci condam Pauli, spiciarii, habitatoris
Sibinici, de ducatis auri XLVIIII-o libris II
solidis III et expensis, presentasse eidem
magistro Marco infrascripta pignora
vendenda ad terminum Curie et Statutorum
consuetum, nisi exiget ilia, videlicet: Primo,
unum cingulum argenteum ad homine
cum peciis 45 argl:nti computatis capitibus
in dictis peciis cum cinto veluti blavi. Item
unam goneliam a domina scarlatinam cum
axulis argenteis inauratis et smaltatis panim
36, de quibus alique sunt magagnate. Item
guamazia una a domina scarlatina cum
busto perla rum fulcito, fulcita varotis, revo
luta in uno mantello amensa.
6' Povijesni arhiv u Zadru (PAZcI), Curia
Maior Civilivm ladrensis (CMCI) k 2. sv. fI ,
f 3, 22. Zahvaljlljem kolegama E. HILJI i M.
ANrC koji su me upozorili na ovaj
svezak prepun zanimljive grade.. Neo
phodno je pronai na ina da ga Sl: izda , jer
je po sadraju posve izuzetan. Usporedi i
bilj. 73 i 74.
Es R. W. UGHTBOWN" nav. dl , str. 32:'
69 PAZd, CMCI, k 2. sv. II, f. 3, 52.
7U e inventaru imovine zlatara Pribislava,
S. ANTOLJAK, Miscellanea ll-/l~ Zadar,
1950.-1952. , 23, nali su se ivna centura
argentea ponderis onziarum X, item vna
zentura argentea ponderis onziarum III.
7J Kaci je ve rije o enskim pojasevima ne
treba
propustiti
priliku
prenijeti
svjedoanstvo Simona Simonisa, Irca, koji
je ho d oastio u Svetu zemlju i na putu se
zaustavio u Zautll 1323 godine. Naj udniji
dojam ostavile su na njega upravo ene u
svojoj od jei, koje na glavi nose opremu
poput rogova , ukraenu obrac1enim
kamenjem ".ubi mulieres mirabj liter
ornatur quedam enim pOJtant in capite
ornamentum cornutum ve lut bubones,
qucciam ingens et sphericum et in pane
anteriori lapidibus preciosis omatum et
eleuatum et ad grandinum impetus ac ven
torum in proceliis et imbrium speculo
rumque salis intercipiendas et sicut scutum
repellancios. G. GOLUBOVICH, Biblioteca
biobibliographica della Terra Santa e dell'
oriente jrancescana, tom [JI , Quaracchi
presso Firenze, 1919, 252.
'2 PAZd, CvICI, k2. sv. II, 12. Iv 1400.
".pro una centura de argento aurata pro X
due. auri, f. 60; 14. IlI. 1398 .. una centura
smaltata de argento ab homine, ete., f 30.
~3PAZd, CMCI, k2, sv, ll, 10. X. 1400...pro
una centura argentea a mulieribus, f. 62;
30 X 1400.... pro una centura argenti ab

164

Starohrvatska prosvjeta I1I/23 (1996)

Detalj srebrenog pojasa iz Gruzije,


14. st. (Museum ojArt, Cliveland,
prema R. W. Ligbtborownu)

homine, f. 64; 14. I 1393....pro tribus cen


turis argenti a femina pro XX due. auri, f.
43; 6. IX 1402....pro una centura de
argento a homine pro VI due. et Iibr. II,
59; 4. IL 1393... una centura argenti a
domina pro LX libris f. 45; 13. II 1399.
.. uno cingula de argento pro libris XXVI.
f. 22; 13. II 1399... pro una centura a dom
ina de argento aurata pro libris XXV, sol.
IX. f. 21; 26. IV 1400...pro una centura de
argento a mulieribus aurata pro quator
due. auri, f. 60' etc.
-j Zabiljeen je u Veneciji pojas vrijedan
18 dukata u vlasnitvu kurtizane Lucie di
Segna 1339. godine, R. W. LIGHT
BOROW1'J, nav. df , 327.
7<; Ovdje je uputno predOiti vijest kako je
Toma Petranja iz Dubrovnika 1348.
zaduio sugraanina Nikolu Herpe u
Mitrovici da naplati od nekog Maara 12
perpera za dva srebrna pojasa. O tome: D.
DINI-KNEEVI, Dubrovnik i Ugraska u
srednjem veku, Novi Sad, 1986, 15.
76 D. VRSAlOVI, Kasnosrednjovjekovne
ostruge u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika u Splitu, Starohrvatska prosvje
ta, Zagreb, ser. lIJ, 8-9 (1963) str. 151 id.
77 N. JAKI, ~akit 14. stoljea ... , 337; P.
ANELI, Krunidbena i grobna crkva
bosanskih vladara u Milima (Arnau
toviima) kod Visokog, Glasnik Zemalj
skog muzeja, Sarajevo, 34/1979, 221.
78 PAZd, CMCI, k 2. sv. ll, 27. I. 1402.
.. uno anu lo de auro cum zaffiro pro V
ducatas auri, f. 56; 29. V. 1400...pro una
centura de argento alba et uno anulo de
auro cum Japide amatistis pro ducatos
XXVIII, f. 62; 24. IX. 1400... pro uno anulo
auri cum diamanta et dua bus taccis pro
duodecim ducatas auri, f. 62'.

165

Od spomenutih primjeraka pojaseva koji se mogu


poblie usporediti, dvama je utvreno mletako podrijetlo.
Spominju se oni i u mletakoj povijesnoj grai , istie se njihova
velika vrijednost, ali ne tako uestalo kao u Zadru 74 Oito je
stoga, da su ovakvi pojasevi proizvod brojnih zlatara srednjov
jekovnih komuna i drava na jadranskom prostoru, posebno tada
kada bogata arhivska graa biljei njihovu uestalu pojavu i u
Zadru, ibeniku, Trogiru, Splitu i Dubrovniku i to u brojnim prim
jercima, od kojih zadarska knjiga zaloga spominje preko 80 koma
da. Ioni se na taj nain uklapaju u kategoriju proizvoda tzv. inter
nacionalne gotike, stila koji je zahvatio ire prostore od druge pol.
14. stoljea. Dinaminim su trgovakim putovima toga doba stiza
li podjednako u unutranjost Balkana (Travnik) kao i na obale
Crnoga mora (Gruzija).7')
Zlatni prsten koji je sastavni dio spomenutog grobnog
inventara pronaen je jo i u jedina dva viteka groba na
nekropoli Sv. Spas, raspoznata u nalazima kasnosrednjovjekovnih
ostruga sa zvjezdicom, karakteristinim za 14. i 15. stoljee.7 6 Iako
se tipoloki donekle razlikuju u zvjezdici s 12 krakova (gr. br.
1026) i zvjezdici sa 6 krakova (gr. br. 834), teko je meu njima
utvrditi kronoloke distinkcije na tipolokoj razini. Smjeten u
junom dijelu nekropole meu brojnim grohovima obiljeenim
trojagodnim naunicama i u blizini groba s noviem Ludovika
Anuvinskog, grob br. 834 u ambijentu je dijela groblja datiranog
u drugu polovicu ili u zadnja desetljea 14. stoljea. Onaj drugi u
neposrednoj je blizini velikog steka pod kojim je pronaen pojas,
pa mu i vrijeme treba odrediti sukladno tome. Zlatnim se prsteno
vima nekropola kod Sv. Spasa izdvaja meu drugima istog sadra
ja i vremena. Ti se nalazi po znaenju mogu usporediti jedino s
onima iz groba u Arnautoviima koji se pripisuje bosanskom
kralju Tvrtku ('7 Svjedoe time dodatno o znatno izdiferencira
nom statusu pokojnika u drutvenOj zajednici iji su lanovi
pokopani na nekropoli kod Sv. Spasa, u srednjovjekovnoj Vrh
Rici, zajedno s drugom vitekom opremom, ostrugama i skupo
cjenim pojasom.
Zlatno je prstenje uestala zalona imovina graana dal
matinskog komunalnog drutva u srednjem Vijeku ali i itelja sus
jednih krajeva koji dolaze u doticaj s gradom i njegovim nainom
ivota. Zato se i spominju u zalonim biljekama, no opisi su u
njima dakako krti, istie se ponajprije zalona cijena prstena i
eventualno vrst ukrasnoga kamena . e zadarskim su zabiljebama
to najee safiri, ali i ametist i dijamant?8 I\a sebi neki imaju

Starohrvatska prosvjeta IJll23 (J 996)


Srebreni pojas (176,5 x 1 cm),
mletaki rad 1350. - 1375.,
(Metropolitan Museum ofArt,
prema R. W. Ligbtborownu)

79 PAZd, CMCI, k. 2, sv. II ,F 3, 8. IL 1401.

granate, a neki perle.79 Spominju se i peatnjaci koji mogu biti


c;majlirani 80 Vrijednost je ovom zlatnom prstenju vrlo razliita to
zavisi ponajvie o koliini zlata i njegovoj obradbi te dakako o
intervencijama (dragocjeni kamen, perle, granate, emajl). Vrlo
rijetko im je vrijednost manja od jednog dukata.81 Prosjena se
cijena kree u rasponu od jednog do dva dukata. 82 Najvie su
zalone procjene i po nekoliko dukata, odnosno nekoliko deseta
ka libara. 83 Ponekad se u pohrani biljee i vee koliine, tako u
Trogiru 14. II. 1272. zajedno s drugim predmetima i 13 zlatnih
prstenova, a u inventaru zadarskog zlatara Pribislava 6 i jo jedan
s dijamantom. 84 Tako usporeivanje zalonih svjedoanstva j
rijetkih arheolokih potvrda pridonosi ne samo Oivljavanju povi
jesne slike ve i kategoriziranju i vrednovanju pronaene arheo
loke grae unutar njenog onovremenog sustava.
Zalone biljeke komunalnih inovnika svjedoe i o sre
brnom prstenju, koje je uestalija graa srednjovjekovnih nekropo
la. Na kraju 13. stoljea zasvjedoena im je i funkCija prilikom
vjenanja. 85 Njihovi su spomeni brojni, ali ipak rijei nego zlatnog
prstenja. To stoga to im je zalona vrijednost relativno mala pa to
nikako ne utjee na nae prosudbe i arheoloke dokaze o njihovoj
velikoj frekvenciji. Cijena im ipak nije izraena u dukatima i libra

.. uno anuIo de aura cum granata, f. 68';


24. X. 1400...uno anulo de auro cum

tribus perlis pro VII libr., f 63'

80 PAZd, CMCI, k. 2, sv. Il, F 3, 4. V. 1398.

..pro uno anulo auri cum sigilo smaltato

pro XL libr. , f 33'.

81PAZd, CMC!, K2, sv. II, F 3, 22. XI 1400.

.. pro Illlar anulis auri pro libris VI , et VII

soL f. 66; 19. L 1401. .. duabus anulis auri

pro III libr., f. 67'.

82 pAZd, CMCI, k 2, sv. Il, /'3, ll. IL 1398.

... pro uno anulo auri pro 1 ducato, f 28';

28. VIIL 1398...pro duobus anuJis de aura

per duobus ducatas, f 16'; 13. II 1398.

..pro uno anuli auro libr. VIII, r 28'; 5. III

1398... pro uno anulo aurea pro VIII libr.,

f. 31; 13. II 1398. pro uno anulo auri lib.

VII, f 28'; Slino u Dubrovniku u drugoj

poL 13. stoljea, vidi G. REMONIK,

Spisi ..., .. anulum unum aureum de yperp.

uno, 100, 133, 155; uno anulo de grossis

VII, 81. L Trogiru takoder M. BARADA,

nav. dj., 77, ..unum anulum auri cum zaf

firo, za V libara manje VIIlsolida.

83 PAZd, CMCI, k 2, sv. IL , F 3, 15. VI.

1398.. .. pro uno anulo de aura pro VII

ducatas, XL sold. f. 35'; 9. IV. 1398...pro

uno anulo aura pro libr. XXX et quator

sol. 34; 27. I. 1402... uno anulo de aura

cum zaffiro pro V ducatas auri, f. 56'; 27.

IV 1396 .. per uno anulo auri pro XlI lib

ris, f. 9'; Vidi i bilj. 58; G. REMONIK,

Spisi... , 90, ..anulum unum aureum de

yperp. quinque.

84 M. BARADA, nav. dj., 387, Inprimus tre

decim anulos auri, ponderantes sa~cos

octa. Item paria nouem cercellorum pan

deratum uncias tres. Item paria cercello

rum sex ponderantia sa~~os quinque ...

unam catenularam de argento cum cristal

ibus .. S. ANTOLJAK, Miscellanea ll-IV,

Zadar, 1950.-1952., 23, item anuli sex auri,

item vnum anulum auri cum diamantis.

85M. BARADA, nav. dj., Et statim dictus

Micai! disponsauit dictam Stoiam cum

quodam anulo argento, 312, i slin o

... disponsauit dictam Dominicam cum

quodam anu lo, 330,

166

Starab rvatska prosvjeta Ill/23 (1996)

86 PAZd, CMCI, k 2, sV. II, F 3, 22. VIlo


1396...uno anulo de argento pro libr. VlI.;
29. X 14D0...pro uno anulo de argento

pro V libr. sold X., f. 63'.

87 PAZd, CMCI, k 2, sV. II, F 3, 2. N. 1399.

... pro uno anulo de argento sol. XVl., f.

24; 1. VlIl 1405. pro uno anu lo de argen

to pro XlII soL, f. 70'; 5. N . 1398... pro

duobus anulus de argento auratis pro

XVIlI sold., f. 34;

88 PAZd, CMCI, k 2, sV. II, F 3, 1396 .. uno

anulo de argento pro Il li br. , f. 7; 30. VII

1405....uno anulo argenti smaltato pro xl..

soldos, f. 70; 1399. 4. VI .. pro uno anulo

sol. 30, f. 26'.

89 Vidi bilj. 64; PAZd, CMCI, k 2, sv. Il, F

3, 16. II. 1393.... uno anulo de argento

aurata, f. 45; 6. IX 1405...uno anulo de

auro cum granata et duobus aliis anuJis

aureis cum perlis et uno frisehieto de

argento pro tribus ducatis auri, f. 72; 26.

VIII. .. pro uno anulo a sigilo de argento

30 sol. f. 16'.

90 J. KOLANOVI, nav. dj., 315. Slino i

zadarski dokument PAZd, CMCI, k 2, sv.

ll, F 3, 8. VI. 1398. ... pro uno pari cereel

lorum et una vera et uno anulo de auro

pro libris XV. f. 35.

91 M. VEGO, Iz istorije srednjovjekovne

Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980., 36

92 N. JAKI, Nakit 14. stoljea ... , 336.

93 PAZd, CMCI, k 2, sv. II, F 3, 9. V. 1398

.. item boetonibus CXIII a domina de

argento aurato f. 34

94 PAZd, CMCI, k 2, sv. Il, F 3,1. VlI 1405.

.. pro XXVI boetonibus de argento pro 45.

sol. f. 69; 23. N. 1398...pro XLVII boe

tonibus albis de argento pro libr. V parv.,

f. 33.

9S PAZd, CMCI, k 2, sV. II, F 3, 25. III.

1393... pro boetonibus XLVI argenti pro II

libr. et X parv. f. 47'; 25 []I 1393... pro

boctonibus XlI de argento pro Il libr. II

parv. f. 47'.

96 28. V. 1442... botoni XXV argentei non

boni. J. KOLANOVl, nav. dj., 249.

97 PAZd, C.\1CI, k 2, sV. II, F3, 17. III. 1393.

... pro IlIlar un~iis boetonorum argenti albi

pro II due. et dimid. f. 47; 8. XlI 1402...LIII

butuni de argento pixo ooze 4 pro lJ due. ,

L 55; 6. IX. 1402... pro boetonibus LXXVlI

pro II due. libr. II, f. 50'

167

ma kao to je to kod zlatnih, ve u Iibrama i solidima, prilagoeno


njihovoj prosjenoj vrijednosti. Najvea je zalona vrijednost od 5
do 7 libara, to je vie od jednog dukata. 86 esto je zalona vrijed
nost puno manja, od 10 do 20 solida. 87 Prosjena i najea je ipak
vrijednost srebrnog prstenja, oko 35 solida. 88 Sauvana su svje
doanstva o pozlati, o peatnjacima, o ukrasima, perlama te o
emajliranim ukrasima na srebnom prstenju. 89 Za pravilnu katego
rizaciju arheoloki potvrenih tipova prstenja uputno je istaknuti
da pisana SVjedoanstva razlikUju prsten od vitice. Iako se vitice
spominju vrlo rijetko zbog izrazito male zalone vrijednosti, iben
ski nam dokument od 5. veljae 1443. razlikUje zlatni i srebrni
prsten i viticu .. .annulum unum aureum et unum argenti et una
vereta auri..90 Utoliko upotpunjuje spoznaje o nakitu vezanom uz
ukras prsta, usuglaavajui i na tipolokoj razini arheoloka i
pisana im istovremena svjedoanstva.
Od nalaza u trima bogatim grobovima istiu se i 26 sre
brnih puceta u grobu 1026 uz ostruge i zlatni prsten. Evidentirani
su i u drugim nekim grobovima kod Sv. Spasa no u znatno man
jem broju, a neki su i bronani. O tim smo pucetima ve u jednoj
prigodi raspravljali identificirajui ih s arhivskim razliitim vijesti
ma, ali i sukladnim nalazima meu kojima se istie onaj u Biskupu
kod Konjica gdje je u grobu koji se pripisuje upanu Grdoju
pronaeno 111 komada. 91 Tako veliki broj puceta spominju i
izvori od kojih spomenusmo onaj to se odnosi na priznanicu
gospoe Ruine iz 1420. godine u kojoj je zabiljeeno . jadan'
aval' sreb'n' putac' srebr'n'n' na icu sto i est'deset i osam..92
Ova se puceta spominju u razliitim prilikama, obino pri zalozi
ma i to uvijek u velikom broju. Ili ih je preko 100 to je rjei sluaj,
ili pak u koliini od oko 30 komada to je ei sluaj. Broj nji
hov, dakle, nije ustaljen, ali ipak se nasluuje da su na odreenom
tipu odjee morali biti jako brojni,93 dok je drugom tipu odjee
odgovarao puno manji brOj. U jednom se zalogu spominje tono
26 komada koliko ih je pronaeno u grobu kod Sv. Spasa to je
oito samo sluajnost, jer druge vijesti svjedoe o drugaijim ali i
slinim brojevima.94 Cijena im je razliita, u zavisnosti od koliine,
ali i kvalitete (bijelo srebro, pozlata, bronca), pa zato, iako jed
nako definirani kao srebrni, u jednom sluaju na 2 libre i 10 soli
da proCijenjeno je 46 komada, a u drugom za slinu cijenu od 2
libre i 2 solida svega 12 komada 95 To valjda stoga to znaju biti i
loe kvalitete.96 Vee se koliine izraavaju u uncama, pa tako 4
unce puceta dostiu vrijednost od dva i pol dukata, to u jednoj
prilici odgovara broju od 53 puceta, a za priblino istu procjenu u
drugoj je prilici zaloeno oko 80 komada. 97
Zrcalei se unotarskim zabiljebama dalmatinskih kance
larija, nakit srednjovjekovnih hrvatskih nekropola poprima plas
tiniji izraz u relaciji prema mnoini, vrsnoi i raznolikosti oblika
i vrijednosti u toj produkciji oito prebogate batine srednjo
vjekovne komune. Tako i naunice kao najuestalije i
najraznovrsnije, uz ostale ve opisane primjere nakita, nalaze
svoje odraze u zabiljekama neumornih birokrata u dnevnoj slubi
na usluzi svakog lana zajednice. U pragmatinOj svojoj ulozi bi
ljeenja procjena i zaloga, miraza i inventara imovine sugraana ,
ostaju esto na konstatacijama poput preanjih o vrsti kovine i

Starohrvatska prosvjeta 11[/23 (1996)


Grob 692
98 G. REMONIK, Spisi ... , ; tria pana de

procijenjene vrijednosti, rijetko istiui poneku dodatnu osobinu


toliko potrebnu naoj zahtjevnoj znatielji. Priznanice dubrovake
iz druge pol. 13. stoljea svjedoe o njima kao sastavnom dijelu
imovine udavae, nerijetko u vie pari, unum par de zorcelIas de

aura, valentibus ypetp. tres et tria paria de zorcellos argentis deau


ratis valentibus yperp. duos, istiui po obiaju kovinu i cijenu. 98
Vrijednost, dakako, varira u zavisnosti od kovine i njene teine ali
valja istaknuti da su zlatne naunice *e u odnosu na srebrne,
koje su vrlo brojne. 99 Prosjena je cijena paru naunica 1 dukat,
odnosno 4 libre. IDO Ione dvostruko skuplje i one dvostruko jef
tinije, jednako su srebrne.lOl Posjeduju ih ne samo graani
komune ve i stanovnici distrikta. Tako je u jednom trogirskom
sluaju od l. XII. 1266. posvjedoeno kako je stanoviti Raday
Bogdanov napao kamenom kod drnikoga Gradca suprugu neko
ga Bratoa i potezao je ( valjda pokuao isupati) za naunice. 102
L Zadru je Damjan Mersati iz Tkona na Pamanu zaloio par
naunica skromnije vrijednosti, a isto tako i Radoslav iz Neviana,
dvornik na istom otoku. I03 Ltoliko se upotpunjuje slika onih ite
lja ruralnih sredina koji naunice posjedovahu i s njima trgovahu
u doticaju s gradom. Ljedno nas ponovo podsjeaju na
svjedoanstva o naunicama koje su zlatari dalmatinskih komuna
plasirali na ire podruje svojega zalea. Vrijedi u tom smislu doz
vati u sjeanje zapis kako je zadarski zlatar Pribislav posljednjeg
dana mjeseca studenog 1389. otputovao u Pag prodavati
naunice. 104 Jo se 1319. u lipnju obvezao Pako Bogdanov iz
Duhrovnika da e otputovati u Brskovo gdje e itave godine
izraivati naunice i prielke Brateu Bogdanoviu, prema ugov
orenoj cijeni. 105 :No slikovitije od tih ve poznatih je svjedoanst
vo o istrazi provedenoj u Dubrovniku 11. studenog 1284. zbog
razbojnikog napada nekih dubrovakih podanika na Vlahe to se
vraahu iz Grada. Nakon boravka u Dubrovniku gdje su prodali
stoku i drugu rohu, od koje su dobili 26 perpera i 8 groa i od
kojih su kupili srebrne naunice i neke druge potreptine, vraali
su se kui, in Sclauaniam, kojom su prilikom bili napadnuti i
opljakani.l06 Zanimljivo je da su meu ostalom robom Vlasi
istaknuli upravo naunice na prvom mjestu, valjda kao konjunk-

zorcellis de argento deauratis valentibus

yperp. qualOr, 176.

99 Ipak se spominju viekrat, ak i po vie

pari odjednom, M. BARADA, nav. dj.,

.. item tria paria cercellorum auri .. , 546;

.. duas cercellos de aura pro XXVUI sol

dos.. , 474; PAld, CMCI, k 2, sV. II, F 3, 4.

IX. 1402. .. pro lIllor cercellis de auro,


asulis octo aurati pro X duc. Iibr. r et 8
soL, f. 50'. U inventaru imovine pok.
Pribislava, zadarskog zlatara, srebrne se
naunice biljee ne samo u uncama ve u
markama, vidi S. ANTOLJAK, nav. df, 23
..item marche tres cercelorum argenti albi,
item marche tres cercelorum deauratarum,
item de cerceJjs argenteis onzie VI, item
paria duo cercelorum auri ponderis onzia
I et octava.
100 PAld, CMCI, k 2, sV. II, F 3, 13. VlIl.
1405.... pro duobus parii cercellorum pro
duobus due. auri., f. 70'; 18. VII 1398....
pro uno pari cercellorum de argento pro
Iibr. IIII. f. 36'.
101 PAZd, CMCI, k 2, sV. II, F 3, 27. N
1399.... pro uno paria cercellorum de
argento libris X. f. 25; 26. IV. 1400... pro
duobus pariis cercellorum de argento pro
Vlibr., f. 60'.
102 M. BARADA, nav. dj., 130 .. Radoy
Bogdani superba motus apud Grada~,
lapide percusserat uxorem Bratsij et de
auribus cercellos austulerat...
103 PAZd, CMCI, k 2, sv. II, F 3,26. I. 1406.
Damiano Mersatich de Ticchuno pro lino
par cercellorum de argento pro II libris. f.
69; 29 IX. 1400. Radosiallo duornico de
Neuiglane pro uno pari cercellorum pro
LVI sol. parv. f. 63.
104:-1. JAKI, :-.launice sa tri jagode... , 72.
.. magister Pribisclallus aurifes(l) cum venit
cllm Carina suo famulo, quod irent Pagum
ad vendendum certos cercelos.
105 C. FISKOVI, Dubrovaki zlatari .. , 119;
\J' JAKI, Naunice sa tri jagode... , 71.
106 G. REMONIK, Kancelarijski i notars
ki Spisi ... , Ego steteram Ragusii el ven
dideram bestias et lanam et alias merca
tione, de quiblls habueram yperperos
XXVI et grossos VIII. de qllibus emeram
cercellos de argento et alias res et ibam in
Sclallaniarn (I) et quando fui citra vineam
protomagistri, venit Milbratus, gllardianus
vinee Triphonis de JlIda et dixit mihi "Tu
robavisti fratrem meum!" et incepit per
cutere cum curtello a ferire et cllm lina
macia de ferro .... et aceperunt mihi dictos
XXVI yperperos et grossos vm in denari
is et rebus, qllas emeram ete.

168

Starohrvatska prosvjeta JII/23 (1996)

107

Tako ih, za razliku od ranijih

tumaenja shvaa M. ANI, nav. dj.,

89,

bilj. 96., potaknut naom interpretacijom


sukladne Sintagme o slavenskim naunica
ma.

Epilog

108 Jedina sustavna studija, ali samo s


pogledom na cetinske Vlahe, je M. ANI,
nav. dj., 69-98.

169

tumi proizvod koji su nerom kupili i kojim su bez sumnje nam


jeravali dalje trgovati u zaleu, mada se iz daljnjeg svjedoenja
vidi da im je stanoviti Milbratus opljakao i drugu razliitu robu.
Bez obzira na to jesu li spomenuti Vlasi kupili samo par naunica
ili vie njih (ini se da ih je bilo vie i da su njima trgovali, jer se
u dokumentima u protivnom, uvijek istie par kao cjelina) bez
svake je sumnje da su naunice bile gradska roba koju su nosili
doma, kao to je stoka bila vlaka roba koju su prodavali u
Dubrovniku. Nisu li ih Dubrovani upravo stoga nazivali ad usum
Vlachorum to uope ne svjedoi o vlakom proizvodu, ve o robi
namijenjenoj Vlasima.I07 Rijetke su zgode koje otkrivaju detalje
toliko dragocjene za usmjeravanje naih promiljanja o podrijetlu
nakita u svakodnevnoj uporabi, zasvjedoenom u arheolokim
nalazima ireg ruralog prostora u zaleu dalmatinskih komuna u
raZVijenom i kasnom srednjem Vijeku.
Nekropola kod crkve Sv. Spasa u srednjovjekovnoj Vrh
Rici nesumnjivo je jedna od najveih koju poznajemo. Brojem
grobova prednjai meu istraenima i sustavno objavljenima, pa
ipak, prema broju sauvanog nakita nekropola na Crkvini u
Biskupiji kod Knina mogla je biti i vea . Uoljivo je jednako kako
je na groblju kod Sv. Spasa intenzitet nalaza nejednak i kako su
najbrojniji nalazi iz 14. i dijela 15. stoljea. Prvotna povrina sred
njovjekovne nekropole kod Sv. Spasa bila je svega oko 1000
metara etvornih, da bi se tijekom 14. i 15. stoljea proirila za
nekoliko puta. Stratigrafska analiza pokaZUje da je najvie 150-200
grobova bilo u tom starom jezgru nekropole oko crkve, a uvid u
sadraj nalaza svjedoi da je ustanovljena ipak davno prije 14.
stoljea. Tu su karakteristini nalazi koji obiljeavaju brojna grob
lja na redove ije se datiranje esto sputa u 10. i 11. stoljee, to
e biti teko odrivo, ali je bez sumje takav nakit bio u upotrebi
u 11. i 12. stoljeu i neto kasnije. To onda svakako potvruje dati
ranje groblja vremenski davno prije pojave ovdje karakteristinog
gotikog sloja, ali isto tako i da je intenzitet pokapanja bio, u vri
jeme tog prvog razdoblja, daleko slabiji. ini se kao da je s
pojavom gotikog sloja naglo porastao broj itelja uvrhrikom
prostoru za to valja nai razlona povijesna tumaenja. Nije nam
na ovom mjestu namjera ulaziti u analize i elaboriranje problema
koji bi zahtijevao jednu novu studiju posve drugaijeg karaktera
od ove, vezane uz objavu arheoloke grae. Ipak, treba istaknuti
injenicu da se u razvijenom srednjem vijeku na podruju
Dalmatinske zagore, a osobito na prostoru kninskog i cetinskog
komitata susreemo s velikom imigracijom vlakog stanovnitva,
to se u izvorima zrcali od kraja 13. stoljea. Ti su Vlasi u slubi
feudalnih gospodara naselili cetinski prostor, osobito Vlasi kneza
Ivana Nelipia, a jednako tako i kraljevski Vlasi prostor kninske,
odnosno kraljevske (banske) jurisdikcije. U izvorima se i nazivaju
kraljevski Vlasi. To je problematika koja je samo neznatno
dotaknuta u sustavnim povijesnim raspravama i tek se oekuje
temeljitija obradba problema. lOS Vlasi srednjovjekovne Vrh Rike
bili bi svakako kraljevski Vlasi u okviru banske jurisdikcije i Vlasi
lokalnih vrhrikih ubranii, kraljevih velikaa, ne cetinski Vlasi
Ivana Nelipia, jer je Vrh Rika u kraljevskoj vlasti dio kninskog

Starohrvatska prosvjeta JII/23 (1996)

komitata. 109 Samo se imigrativnim procesom moe tumaiti promi


jenjeni ritam pokopavanja na nekropoli i njezino naglo irenje
koje zahvaa veliku povrinu. Poznato je da je upravo kod Sv.
Spasa i najbrojnija skupina kamenih nadgrobnih spomenika, a da
se oni u posljednje vrijeme sa sve vie argumenata vezuju upravo
uz Vlahe. 110
Znaajna trgovaka prometnica Split - Klis - Sinj - Knin
OSigurava se u kasnom srednjem vijeku dodatno sustavom utvrda,
pa se tako ve u 14. stoljeu spominje Travnik (danas Potravlje
kod Sinja), a 1406. u vrijeme kada je Hrvoje Vuki bio splitskim
knezom, darovao mu je kralj Ladislav i kastrum Prozor (nad
dananjom Vrlikom) s itavom upom Vrhrika i tamonjim veli
kaima ubraniima i Miljenoviima. 1l1 Uskoro se, u 15. stoljeu,
Prozor imenuje kao Vrliki grad, castrum de Verchrica ili pak
samo Verehlichky.112 Pod njim je prolazio trgovaki put iz Splita
indikativno obiljeen pojedinanim nalazima spalatina na groblji
ma u Bmazima, Sv. Spasu i Biskupiji kod Knina.
No konjunktura nije trajala odvie dugo. Ve u 15. sto
ljeu to podruje biva izloeno turskim nasrtajima, u poetku
manjim, a kasnije sve znatnijim. Vrhriki e kastrum Prozor usko
ro postati pribjeitem ugroenom stanovnitvu srednjovjekovne
Vrh Rike i uvjetovati njegovo pomicanje s prostora oko Sv. Spasa
prema samom kastrumu. Od sredine 15. stoljea, a osobito nakon
pada Bosne, prostor srednjovjekovne Vrh Rike sve je vie izloen
uestalim napadajima. Stanovnitvo se poelo povlaiti, a to se
tie onih iz srednjovjekovne Vrh Rike, pouzdane nas arhivske
vijesti jasnije usmjeravaju. Velika je skupina Morlaka, kako ih nazi
va izvor, a odnosi se taj termin upravo na vlako stanovnitvo,
1476. godine preseljena na mletaki teritorij i to na otok Olib, pod
vodstvom njihova upnika Ju~a koga su tamo zvali Cetinjanin, iji
je nadgrobni natpis iz 1519. godine i danas u upskoj crkvi. m Svi
se ti dogaaji jasno zrcale na groblju kod Sv. Spasa, na kojemu je
od sredine 15. stoljea sve manje pokopa, mada je, ini se, uvijek
sluila smanjenom broju kranskog pu a nstva kao mjesto stalno
ga pokopavanja.

Grob 872

Tabelarni prikaz moneta nadenih na


kasnosrednjovjekovnim nekropolama
ireg prostora

grobni nalaz

nalaz izvan groba

ispravi od 1381. godine koju pot


pisuje kraljica Jelena, sestra bosanskog
kralja Dabie, Vuk i Ratko ubranii mogu
naseljavati Vlahe na svoje posjede. Vuk e
drati i porodini posjed na Vitcu u Vrlici.
Vlasi, ak i oni kraljeVi , mogu se sputati
na taj posjed ako ne ine tete i od njih se
nee ubirati desetina, ali e svaki deseti
sluiti kao vojnik. B. HRABAK, Tradicija o
srednjovjekovnoj Bosni u Dubrovniku,
Zbornik Srednjovjekovna Bosna i evropska
kultura, Izdanja muzeja grada Zenice ,
Zenica, III (1973), 352, bilj 34. Tako se 7.
VI 1412. u Splitu spominje Stipan
Perkovich de Verchricha hominus domini
bani, PAZd, Splitski arhiv k V, sv. 16/1, f.
80.

110 M. WE"lZEL, Bosnian and Herzego

vinian tombstones - who made them and

way, Siidost Forschungen, XXI(l962); A.

MILOEVI , Steci i Vlasi, Split, 1991.

111 Codex diplomaticus XV, 105; KLKULJ


EVI, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku,

Zagreb VII(1863), 58

112 . LJUBI, Listine o odnoajima

izmedu junog Slavenstva i mletake

republike, Zagreb, VlII, 1890, 105; S.

GCNJAA, nav. dj. u bilj. 49, 148.

113 c. F. BlANCHl, Zara Christiana, JJ, 46.

109 li

170

Sv. Spas Biskupija Grborezi Maljkovo Bmaz.e


~T
EMISIJE

Begoma

S. Ziani 1\72"78

o. Malipiero 11781192

E. Dandolo 11921205

L. Tiepolo l2681275

1. Comarini 12751279
G. Dandolo 12801289

.*

P. Gradenigo 12891311

B. Gradenigo 1339 1342


A. Dandolo 13431354

**

M. Sten 1400-1413

*
.*
***

Mon. dalm. 1410-1414


neidentificiran

MLETAKI lIKUPNO
Zadar-Ludovik l 1372-1376
L. Anuvinac ]3421382
Kraljica Marija 13821385
Interre2num 1444-1446

lIGARSKIUKUPNO

**

7+2

5+5

14 +0

6+0

*
2+0

1+2

4+3

4+0

2+0

7+0

0+3

*
I +I

***

4+ I

.*

II + II

I + O 5+2

1+0

1+1

1+0
12+ 7

.**

t+O
0+0

5+0

0+2

5+0

***

Spalatin 1/111 sred. 13. st.

**

2+0

2+1

0+0

1+3

O+ I

0+0

1+2

0+0 0+0

0+1
1+0

**

1+0

0+2

1+0

*
*

3+0

2+3

**
0+2

0+0

8+7
3+2
0+0 0+0

0+2

*
*****

0+8

*******

0+1
0+6

Split-Hrvoje 1403-1413

Padova rep. 12711328


PadovaJacopo II. 1345-1350
PadovaJac. i Fr. 1350-1355

Treviso 131213 I 8
Tridentcarski namj. 1232-1255

Trident-biskupski do 1363.

2+1
0+2

**

Mantova II SO J265

0+1

.*

VeronaScaglieri 1259-1329

14 + 10
0+4

Spalatin V 13271347

Verona-Fridrih II. 11961250

15 +7
1+0

Spalatin II/II kraj 13. st.

*******

54 +36

1+0

Spalatin l/II sred. 13. st.

SVE UKUPNO

3+1

0+2
4+t

L. de Tech 1412-1420

KOMUNALNI UKUPNO

10 +23

F. d'Alenyon 13811387

komunalni neidentificiran

1+2

5+ I

0+1

P. della Torre 1319-1332

Spalatin nepoz. 13/14 st.

4+3

0+ I

~.****.**

N. di Bohemia 1350-1358

AKVlLEJSKI UKUPNO

2+1

R. delle Torre 1273-1298

A. II. Pancier 14021420

2+3

A. Venier 1382-1400

Mletaki

0+1

L. Celsi 13611365

F. Foscari 1423 1457

2+1

G. Dolfin 13561361
A. Contarini 1368-1382

5+ I

*
.**
*
*
*

.*

**

Bisko PuUzlj V~ iRtrIun UKUPNO


1+0

.*

Riice

G. Soranzo 13121328
F. Dandolo 13281339

Galovac

*
*
*
*

.*

I+I
2+1
0+1
0+2
1+0
1+2
2+0

**

0+ I l

0+12

0+6

5+0

0+0

0+1

1+]

1+9

0+0

0+0

2 + 12

0+0

0+0

9+43

14 + 15

5+ 13

29 +0

9+0

4+2

2+1

12 +37

4+2

1+0 10 + 19

1+0

1+1

92 +96

L~t~~\\\l\e\\\ ~G\e%affia kG\l SU mi ~OffiOg\\ ~rik\l~\t\ numi1.matiku gra~, osobi~O S io .neobiavlieneih nekropola, prof. dr. J
BELOEVlU, kolegi T. BURIC:U, a osobito kolegici V. DELONGA na vlsekl"atno\ pomacI.

Starohrvatska prosvjeta IIJI23 (1996)

.vikola jaki

LATE MEDlAEVAL CEMETERY NEAR THE CHURCH OF

ST SA VIOUR AT VRH RIKA

Analyse

Summary

The cemetery around the pre-Romanesque church ofSt Saviour


at the very source ofthe Cetina River was founded somewhere around the
11th - 12th century. The prvi cemetery together with the church occupied
a surface of lOO0m2 and consisted of about 150 graves. The cemetery
suddenly expandedfrom the 14th until the mid 15th century, occupying
a much larger area that resulted in as many as 1030 unearthed graves.
The late mediaeval stratum is dominated mostly by the late gothic one
with characteristic finds such as silver ear-rings with three beads found
in 80 graves, iron circlets and buckle~ finger-rings and textile remains
of silver wire filament.
The analysis and dating ofarchaeological finds also considers
numismatic finds at the necropolis that yielded issues from the beginning
ofthe 12th until the mid 15th century. Comparisons with coins found at
other necropolises result in interesting conclusions about the usage of
Venetian, Aquileian, Hungarian and communal issues throughout the
14th and 15th century. The circumstances ofthe find indicate that some
earlier emisije, those from the end of the 12th century were plC/ced in
graves as late as the 14th century.
Beneath a large stone tomb-stone (steak) an elaborate gothic
silver belt was found in one grave, together with appliques and an elab
orate set of clasps Such precious belts were often mentioned in docu
ments ofcommunes along the Adriatic (century de argento, cingulum de
argento) from the 13th until the 15th century, and they were also part of
the inventory of goldsmiths' workshops throughout Europe. Such belts
were also found in Venice, and are VelY similar by type to the one at St
Saviour. This means that they were a common product in towns along
the Adriatic coast in the process of the expansion of the gothic style that
occun'ed in the mid 14th c. onwards. They were sometimes referred to as
Croatian, Bosnian or Slavic. Uther types ofjeweUery found in graves at
St Saviour are evidenced in mediaeual documents as common gold
smiths' product of specific weight and value. This particularly refers to
golden and silver ear-rings (cerceUum) and finger-rings (anulus).
The considerable increase ofpopulation from the 14th c. may
be brought in relation with the Vlachs (gens maharum) that, coming
from the greatel- Balkans, inhabited the Croatian regiOns in the hinter
land ofDalmatian communes becoming thus significant in the econom
ic and demographic sense in the high Middle Ages. From the 15th c.
mediaeval Vrhrika, as the area around the source of the Cetina River
and the Church ofSt Saviour was refelTed to, was very much exposed to
Turkish invasions, particularly after the faU of Bosnia after which the
inhabitants gradually withdrew and the necropolis was no longer in use.

172

You might also like