Semir Osmanagi

KOSMIKA MISIJA MAJA

Spiritualna i materijalna nauka su bile potrebne da se dekodiraju poruke stare

nekoliko hiljada godina iz dungli Centralne Amerike koje su nam ostavile Maje
duhovno i astronomski superiorna civilizacija koja je misteriozno nestala u X
stoljeu

Kosmicka misija Maja

Sadrzaj
Uvod
Izgubljeni svijet Maja (1)
Maje kosmicki urari (2)
Jezik i simboli Maja (3)
Tzolkin (4)

Zvjezdani putnici (5)

Copan (6)
Tikal (7)
Odlazak Maja (8)
Cholula piramida - kopija vulkana (9)
Velicanstveni Monte Alban (10)
Mitla duhovni portal (11)
Carobni Palenque (12)
Yaxchilan (13)
Murali Bonampaka (14)
Elegantni Uxmal (15)
Labirint Oxkintok-a i pecina Calcehtok (16)
Ruta Puuc: Kabah, Labna (17)
Sayil, Xlapak, Loltun, Mayapan, Acanceh, Izamal (18)
Briljantna Chichen Itza (19)
Ek Balam, Dzitnup, Coba, Tulum, Xcaret, Isla Mujeres (20)
Kosmicka igra Maja (21)
Akusticni inzinjering Maja (22)
Kristalna lubanja iz Lubaantum-a (23)
Maje izmedju Lemurije i 2012. godine (24)

Uvod

Ova knjiga je posvecena misterioznom svijetu Maja.

Autor istrazuje cetrdesetak gradova davno nestale civilizacije u srcu Srednje
Amerike. Pri tome, pronalazi iznenadjujuce kosmicke odgovore o zemaljskoj misiji
Maja.
Uzbudljiva putovanja po Guatemali, Hondurasu i Meksiku rezultirala su
nedvojbenim zakljuckom da je lice Planete bilo svjedokom vrlo razvijene civilizacije

iza koje su ostale samo kamene rusevine zarasle u hiljadugodisnju dzunglu te cetiri
knjige u kojima Maje pokazuju impresivna galakticka znanja.

Izgubljeni svijet Maja (1)

Avgust 2003.
Guatemala City
Let avionom iznad Centralne Amerike. Ispod mene nepregledna djungla. Zasto su
Maje podizale svoje monumentalne gradjevine u sredistu ove nepristupacne
divljine?
********

Izgubljeni svijet Maja sam i ja pronasao,

ali 1200 godina vise niko ne zivi ovdje
Evropljani su prvi put pristali uz centralnoamericko tlo prilikom cetvrtog i
zavrsnog Kolumbovog putovanja 1502. godine. Njegov brod se ukotvio u Gvanaji,
jednom od honduraskih atlantskih otoka. Na veliku radost Kolumbovog sina,
posada broda je otela jedan trgovacki kanu Maja ispunjen sa egzoticnim
proizvodima poput kakao zrna, morskih skoljki, kvecal sljiva i fine keramike.
Kolumbo je produzio dalje uz obalu i pronasao Veragva region gdje je nasao
dovoljno zlata da ohrabri svoje zemljake za nove (pljackaske) ekspedicije.
********
Kapetan aviona pravi veliki luk oko Guatemala City-ja tako da nam daje dovoljno
vremena da osmotrimo tri vulkana koja se uzdizu nad ovim dvomilionskim gradom.
Brojna sirotinjska naselja se usidruju na zelenom tepihu guatemalanske visoravni.
Skromna aerodromska zgrada kao da je ugostila sve rase i boje koze Centralne
Amerike.

Za razliku od Evropljana u Sjevernoj Americi, Spanjolci su u Centralnu Ameriku

dosli kao vojnici, a ne doseljenici. Nisu doveli svoje familije, nego su imali djecu sa
lokalnim Indijankama. Rezultat su brojni mestici koji su vremenom postali
najbrojnija populacija. Manji dio peninsularesa, koji su doveli svoje familije iz
Spanjolske, su imali rezervisane pozicije na vrhu hijerarhije. Prisustvo africkih
crnih robova je izrazeno duz atlantske obale, kao i mulata. Tu su i koherentne grupe
Kineza, Miskito i Darijen Indijanaca. I, na koncu, potomci Maja su zadrzali svoje
rasno nasljedje u vecini zemalja regiona.
Drevni svijet Maja (El Mundo Maya) se sirio od meksickog poluotoka Yukatan-a
na sjeveru, sumovitog regiona Chiapas na zapadu, visoravni Belizea na istoku, te
djungli Guatemale, Hondurasa i Salvadora na jugu. Tridesetak razlicitih jezika
istog korijena i danas govori oko 6 miliona Indijanaca koji svoje porijeklo vezu za
Maje.
********
Zivot nekoliko miliona Indijanskih zemljoradnika slici na zivot njihovih drevnih
predaka: kulture su iste (kukuruz, grah, cile, paradajz, skvos), agrikulturne tehnike
su iste. Cak je i seoska socijalna organizacija gotovo nedirnuta. Biljna medicina je
dominirajuca. Uglavnom, farmeri se bore za prezivljavanje u vrlo skromnim
uslovima.
Ako se vratimo hiljadu i po godina unatrag, ili cak dvije i po hiljade godina u
proslost, vidjecemo da su razbacana seoska naselja vodila isti zivot. Ali sa jednom
bitnom iznimkom: u sredistu njihove organizacije su se nalazili monumentalni
ceremonijalni centri, hramovi i piramide, artisticka i astronomska sredista. Dva
svijeta, jedan do drugoga.

Farmer Maja
********
Za objasnjenje pojma Maja mozemo ici diljem globusa. Maja je kljucni hindu
filozofski termin sa znacenjem stvaranje svijeta i svijet iluzije. Na sanskritskom
Maja se veze uz koncepte veliki, mjera, um i majka. Zato nas nece
iznenaditi kad otkrijemo da je Maja ime Budine majke. U Vedama se moze procitati
da je Maja ima kljucnog astronoma i arhitekte. U egipatskoj filozofiji termin Maja
znaci univerzalni svjetski red. U grckoj mitologiji Maja je najsjajnija od sedam
zvijezda konstelacije Plejade. Majab je i naziv za dom Maja u Srednjoj Americi:
poluotok Yukatan.
Naredni prilozi ce pokazati da se svi ovi pojmovi i znacenja s razlogom vezu za
istinske Maje.
********
Ironicno je da mnostvo informacija koje znamo o Majama, a pogotovo da je vecina
onoga sto ne znamo, vezano za jedan par ruku. Ruku koje pripadaju svesteniku iz

reda Franjevaca: Diego de Landa-i. On je 1562. godine naredio masovno paljenje

svih rukopisa Maja u gradicu Mani, spanjolskom sredistu na Yukatanu. Kao
rezultat ovog barbarskog akta, najveca pojedinacna kolekcija literature i historije
Maja je unistena. U vatri su ujedno stradala i vodeca spiritualna lica preostalih
Maja.
Nesto kasnije, taj isti Diego je uzeo olovku u ruke pisuci o Majama na Yukatanu. Do
u detalje je biljezio njihove obicaje, religiozne rituale, jezik, sistem pisanja ali je
bio svjestan da njegovo pisanje ne ide ni priblizno duboko. Vjerovatno je, kaze
Diego, da ova zemlja cuva tajne koje nisu otkrivene, a koje cak ni domoroci ne
znaju.
********

Neprohodna guatemalska dzungla, pogled seze svega nekoliko metara u dubinu i tu

zavrsava u mrezi stabala i lijana. Za potrebe gradova Maja, hiljade kvadratnih
kilometara su bile ociscene.

Kada su Spanjolci dosli u Centralnu Ameriku, vecina istinskih Maja je odavno bila
otisla. Iza sebe su ostavili njihove velicanstvene napustene gradove i citav univerzum
misterija koji je trebao da bude dekodiran.
Obicni ljudi koji su zivjeli u zemlji Maja im nisu bili u stanju da objasne kosmicku
filozofiju svojih predaka. Tehnoloski superiorni barbari su bili zbunjeni. Onda
Spanjolci prave vaznu pogresku misleci da su ovi lokalni domoroci rasa Maja.
Zahvaljujuci tome, i danas se imenom Maja nazivaju potomci siromasnih farmera iz
7

doba istinskih Maja; oni koji su ostali na ovoj zemlji nakon iznenadnog odlaska
njihovih vladara i zastitnika.
Ma znaci ne, a Ja znaci bol. Istinsko znacenje rijeci Maja je stanje bez boli.
Preciznije, stanje svijesti bez boli.
Boravak duse u fizickom tijelu je sinonim za stanje boli. Nase tijelo nosi sa sobom
fizicku bol, bolesti, starost, nemoc. Dusa van tijela je sinonim za stanje bez fizicke
boli. Oni koji ovladaju tehnikom da napustaju fizicko tijelo po zelji, zive dusevni
zivot bez boli.
Maje nisu narod. Niti civilizacija. Maje nisu milioni siromasnih zemljoradnika u
Meksiku ili Gvatemali. Maje nisu ponosni ratnici od prije dvije hiljade godina
koji su se neumorno borili sa susjednim gradovima u djunglama Chiapasa i
Hondurasa.
Enciklopedijske crtice o potomcima Maja u Centralnoj Americi su pogresne. Vec
petsto godina traje lazno predstavljanje civilizacije Maja.
Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom.
Maja je stanje svijesti. Maja je zivot duse koja zivi u harmoniji sa kosmickim
procesima. Maja je razumijevanje da je prolazno fizicko tijelo samo vozilo koje
pomaze u spiritualom razvoju.

Svako od nas moze biti Maja. Zapravo, to bi i trebao biti nas cilj. Postici Maja
stanje svijesti.
********
Maje su ostavili svoje poruke u njihovim gradjevinskim konstrukcijama da ih
procitaju generacije hiljadu godina iza njih. Spiritualnost i nauka trebaju ici ruku
pod ruku da bi dekodirale ove poruke.
Geometrija je jezik Univerzuma. Zato su Maje ostavljale svoje poruke putem
sakralne geometrije na zidovima svojih hramova i piramida.
Maje su bica svjetlosti. A kosmicka svjetlost se moze izraziti putem sakralnih
kodova u geometriji, boji, muzickim notama i alfabetu.
Kada budemo razumjeli poruke Maja napravicemo jos jedan korak blize da i mi
postanemo bica svjetlosti.

Rekonstrukcija scene iz zivota Maja. Koliko ova zamisao guatemalskog umjetnika i

dojam neobaveznosti odgovara nekadasnjoj stvarnosti?

Maje Kosmicki urari (2)

Avgust 2003.
Chiquimula, istocna Guatemala
Bilo bi logicno ocekivati da ce dvomilionski glavni grad imati pristojnu autobusnu
stanicu. Medjutim, umjesto natkrivenih terminala, uska prasnjava ulica. Umjesto
kolodvorskih panela sa imenima gradova gdje se putuje i vremenima polaska tu su
sitni Guatemalanci koji pozivaju potencijalne putnike u svoje autobuse. I, na koncu,
umjesto komfornih autobusa, docekuju te kokosji, polovni autobusi. Vrijeme
polaska: kada se autobus napuni.
Guatemala City je ogromno selo. Neugledne, trosne kucice sa krovovima od
zardjalih limova. Svejedno, ljudi su me dojmili kao topli i predusretljivi. Isto kao i u
ostalim latinoamerickim zemljama: Brazilu, Venecueli, Peruu ili Meksiku. Price o
kriminalu, gradjanskim ratovima i otmicama turista polako pripadaju proslosti. Na
svakih hiljadu turista troje (0.3%) ima neugodno iskustvo. A taj procenat ne
odskace od onih u New York-u ili u Italiji.
********
Tradicionalno se kultura Maja dijeli na tri perioda: pretklasicni (nekoliko stotina
godina prije nove ere do 300 godine nove ere), klasicni period (izmedju 300 900
godine n.e.) i post-klasicni, od devetog do sesnaestog stoljeca i dolaska spanjolskih
osvajaca.
Zadnje dvije decenije je moderna nauka pomjerala pocetak prvog perioda nekoliko
puta dublje u proslost. Otkrice novih artifakata omogucilo je arheologiji da pocetke
kulture Maja smjesti u 2000. godinu prije nove ere. (The Magnificent Maya,
Joseph Gardner, 1986; The Magnificent Realm of the Mayas, Readeres Digest,
1978; Central America, Cadogan, 1993; Maya Civilization, dr William Fowler,
2003).
Guatemala City je nezaustavljivo pod svoje temelje pokopala ostatke drevnog
centra Maja Kaminal Juyu. Nekada su stotine zgrada i piramida bile u srcu ovog
grada koji je imao razvijene kulturne i trgovacke centre sa polumilionskim
Teotihuacan-om (sjeverno od Mexico City-ja). Radiokarbonska metoda
utvrdjivanja starosti je napokon prije tridesetak godina dokazala da ostaci
piramidalnih struktura sa obliznjim grobovima nose datume prije nase ere.

10

Kamena stela iz drevnog grada Kaminal Juyu, Guatemala

Ja bih ovu tradicionalnu podjelu na tri perioda potpuno izbrisao. I pristupio
Majama na sasvim drugaciji nacin.
Prvo, istinske Maje su imale i imaju samo jednu misiju. Drugo, ta misija traje oko pet
hiljada godina.
Zemaljski casovnicari popravljaju nase satove i uskladjuju ih sa zemaljskim
vremenom. Ja bih Maje nazvao kosmickim urarima cija je misija bila da usklade
Zemaljsku frekvenciju sa vibracijama naseg Sunca. Tek posto Zemlja zavibrira
zajedno sa Suncem onda ce informacije poteci u oba smjera, bez ogranicenja. I tek
onda ce i nama postati jasno zasto su svi drevni narodi obozavali Sunce i
posvecivali mu svoje rituale. Sunce je izvor sveg zivota na ovoj Planeti. I izvor svih
informacija i znanja.
A sa uskladjenom frekvencijom, Zemlja ce, preko Sunca, biti povezana i sa
sredistem nase Galaksije. Ove cinjenice postaju izvanredno vazne kada se zna da se

11

priblizava decembar 2012, datum kojeg su Maje markirale za dolazak Galaktickog

energetskog snopa koji ce nas obasjati.
Moderna astronomija je, napokon, prije dvadesetak godina potvrdila ovu tezu o
Galaktickom snopu u kome se Zemlja i Suncev sistem nadju svakih 25.000 godina.
Maje su tu prostu kosmicku istinu znale prije nekoliko hiljada godina.
Njihovo racunanje vremena na Zemlji pocinje sa godinom 3113. prije nove ere. I
zavrsava sa 2012.

Popularna verzija kalendara Maja

Trazimo li datum pojave kosmickih Maja na nasoj planeti to nece biti par stotina
godina prije nove ere. Ili 2000 godina prije n.e. kako to sugeriraju nalazi moderne
arheologije. Mora se otici jos dublje u proslost. U 3113. godinu. Tada su se prve
Maje pojavile na Zemlji. A datum konacnog odlaska poslednjih Maja - cuvara
znanja, koji su jos i danas prisutni u djunglama Centralne Amerike, je godina
2012. Za devet godina.
To su teze o kojima cemo vise govoriti u slijedecim prilozima.

12

I zbog njih se nasa historija mora ponovo pisati.

********
Za pet dolara se autobusom moze prokrstariti Guatemalom od sjevera do juga. I
vidjeti svih 30 vulkana rasutih uzduz 400 km pacificke obale.
Moj autobus je isao prema istoku zemlje, gradicu Chiquimula. Kasni popodnevni
sati, na gradskom trgu kao da su izasli svi stanovnici. Djeca u skolskim uniformama
setaju u grupicama, vlasnici radnji su ispred pozivajuci potencijalne musterije, a
ponajvise mladog svijeta sjedi u parku i raspravlja o nogometnoj utakmici
reprezentacije.
Mali hotel sa nekoliko sobica; nakon kratkog pregovaranja uzimam sobu za sest
dolara i obojici, vlasniku hotela i meni, se cini da smo dobro financijski prosli. Dva
kreveta, ventilator i zasebno kupatilo. Vruce vode nema, ali nema ni hladne. Topli
ljetni dan, zrak tezak. Krupne znojne kapi ne staju. Uski balkon sa pogledom na
glavnu gradsku ulicu. Vracam se u sobu. Grbavi zidovi, ventilator nosi zrak po sobi.
Pred ocima su mi slike iz novela Marquesa; sporog proticanja vremena i
latinoamerickih sudbina glavnih junaka.
Sa zalaskom sunca se zatvaraju sve prodavnice; ulice se odjedanput prazne. Do
novog izlaska sunca. U sobi mi klepece ventilator citavu noc. Budim se nekoliko
puta misleci da sam u avionu. Onda se sjetim da to nisu motori aviona prilikom
uzlijetanja, vec ventilator. Gasim ga. I za nekoliko minuta ponovo palim. Ne moze se
s njim, a jos gore je bez njega.
Sat ne nosim vise od dvije decenije. Na svojim putovanjima se budim sa dolaskom
zore. Mali ruksak je bio spakiran od sinoc. Na recepciji vidim da je sest sati. Vlasnik
spava na poljskom krevetu. Lijeno mi otvara vrata da izadjem. Krecem prema
autobuskoj stanici. Ukrcavam se u prvi autobus za granicu prema Hondurasu
El Florido.
********
Guatemala ima najtuzniju historiju od svih centralnoamerickih zemalja. Spanjolci
su bezobzirno unistavali indijanska plemena u XVI i XVII stoljecu. Industrijsko
ropstvo karakterise zadnjih 250 godina. Mala, konzervativna elita vlasnika zemlje,
drzi pod svojom kontrolom vojsku i ekonomiju. Zadnjih 100 godina su strane
investicije zagospodarile prodajom kafe (85% izvoza zemlje). Americka United
Fruit Company je 1930-ih usla na velika vrata dobivajuci koncesije za promet
bananama i vlasnistvo nad zemljom, lukama i zeljeznicom. Domaca oligarhija

13

pocinje u potpunosti zavisiti od americkih korporacija. Guatemala i Honduras

postaju originalnim banana republikama. A domaci diktatori (kao drzavni
terorista, odnosno predsjednik Manuel Estrada Cabrera, 1898-1920) postaju
glavni likovi romana o politickoj represiji (na primjer El Senor Presidente autora
Miguel Asturias-a). Zemlja je ukradena od Indijanaca, a oni su, zauzvrat, morali
svake godine raditi na plantazama kafe i banana. Po zakonu i bez fer naknade.
Na prvim slobodnim izborima 1944. godine ucitelj i pisac Juan Jose Arevalo je
izabran. On, i njegov nasljednik Jacobo Arbenz, zapocinju zemljisne reforme,
legaliziraju visepartijski sistem (ukljucujuci komunisticku partiju). United Fruit
Company je brzo potrazila pomoc svojih prijatelja u americkoj vladi. Na
Guatemalu se prvo primjenjuju sankcije da bi CIA izvela puc dovodeci vojsku u
predsjednicku palacu. Vojska odbija da brani predsjednika Arbenz-a koji, ponizen,
napusta zemlju i time je demokratiji bio kraj. Stvari su vracene u kolotecinu:
represija se nastavila u slijedece cetiri decenije. Pobune Indijanaca u unutrasnjosti
su ugusivane krvavo: obicno bi vojska zatvorila sve zene i djecu iz sela u lokalnu
crkvu i onda bi je zapalila; muskarci su morali da slusaju zapomaganja svojih
najblizih, da bi i oni ubrzo bili strijeljani. Poneki prezivjeli bi svojim pricama o
hororu armije Guatemale punili stranice dnevnika pripadnika Amnesty
International-a u izbjeglickim kampovima Belizea i Meksika.
********
Obicno se medju naucnim dostignucima Maja govori o njihovom kalendaru.
Poznato je, naime, da su Maje racunale vrijeme Zemaljske revolucije (kretanja oko
Sunca) u hiljaditi dio decimala. Arheologija tvrdi da su Maje ovo cinile bez
preciznih instrumenata. I ne samo to. Maje su imale kalendare mjesecevih mjena i
eklipsi. I vrlo precizna trajanja vremenskih putanja Merkura, Venere, Marsa,
Jupitera i Saturna.
Prema tvrdnjama vodeceg eksperta za desifriranje jezika Maja, Linde Schelle
(Maya Kosmos, New York, 1993) kamene stele u gradu Maja Quirigua, u istocnoj
Guatemali, opisuju dogadjaje koji su se zbili prije 4,6 milijardi godina!
Daju li nam Maje time do znanja da su dobro znali kada je nasa Planeta nastala?!
Arheolozi, naravno, u kalendaru vide samo nacin da se biljezi vrijeme. Ali, zasto bi
neko posvetio toliko vremena biljezenju vremena sa nevjerovatnom preciznoscu?
Da li brojke imaju i dublje znacenje u kosmickim relacijama? Da li one, osim
davanja koordinata o svemirskom prostoru i vremenu, nose i nesto vise? I da li je to
dokucivo nasim fizickim culima?

14

Sta ako ti brojevi imaju svoju frekvenciju? I sta ako oni nose svoje rezonantne
karakteristike i opisuju bica, planete i iskustva?
Da li nevjerovatno precizne brojke Maja zapravo u sebi kriju kosmicki kod za
svakog od nas? Da li je svaka brojka jedna informacija koja biva odaslana u
kosmos?
Svaki broj jeste informacija, a svaka informacija jeste odredjena frekvencija.
Komunikacija, odnosno razmjena informacija, se odvija izmedju bica, izmedju
planeta, izmedju solarnih sistema.
Mozemo li Maje ocjenjivati nasom naukom i tehnologijom? Mislimo li da zbog toga
sto nema dokaza da su oni imali svemirske brodove, kompjutere i teleskope da su
oni intelektualno inferiorniji?
Pristupimo li Majama sa superiornijih pozicija nikada ih necemo shvatiti i
desifrirati. A ako im pristupimo kao studenti koji zele da nesto nauce od Maja, onda
ima nade za nas.
Jer, njihova nauka, intelektualna dostignuca i mentalne sposobnosti su bile daleko
ispred nasih.
Oni su mogli postici toliko puno imajuci tako malo. Tehnologija im nije bila vazna
niti su je koristili. Zaboravimo na teleskope i tocak. Postoji i drugi nacini da se
kamen obradi i izgradi piramida ili da se planete vide iz razlicitih kosmickih uglova.
********
Hopi Indijanci, koji danas zive u Grand Canyon-u u Arizoni, imaju interesantnu
legendu Palat-Kwapi. Rijec je o Misterioznom Crvenom gradu na jugu. Tamo je
izgradjen grad-hram. Jedina svrha tog grada je da se na njemu predstavi sistem
znanja i informacija. Radnici su imali zapovijed da napuste grad-hram kada zavrse
sa gradnjom. Jer, taj grad je trebao da ima funkciju kolosalne knjige znanja za
buduce generacije.
Medjutim, nove generacije su zaboravile drevnu komandu; u tom su gradu zivjeli,
borili se, osvajali iz njega i bivali osvajani. Sve dok jednom i ovaj grad-hram nije
ostao napusten.
Ova legenda Hopija savrseno pristaje ostavstini Maja. Oni su dizali velicanstvene
gradove-hramove da bi ih indijanski seljaci i ratnici, zaboravljajuci im prvotnu
svrhu, pretvarali u centre svojih prebivalista i religijskih rituala.

15

Maje, svemirski putnici i kosmicki casovnicari, bi povremeno dolazili na Planetu i

uskladjivali nase vrijeme sa kosmickim informacijama, pripremajuci nas za veliki
energetski skok 2012. godine. Prilikom svakog dolaska iza sebe bi ostavljali riznice
znanja.
Razlicito doba dolaska na Zemlju je rezultiralo gradovima podignutim u razlicitim
vremenima: Teotihuacan (Meksiko), Monte Alban (Meksiko), Tikal (Guatemala),
Copan (Honduras), Kaminal Juyu (Guatemala), Palenque (Meksiko), Uxmal i
Chichen Itza (Meksiko).

Predah na stepenicama hrama Maja, Tikal, Guatemala

Pomenuo sam i Maje, cuvare znanja, koji su i danas ostali na Planeti. U knjizi
Tha Mayan Factor (dr Jose Arguelles, 1987.) citam: Pocetkom 1985. kontaktirao
me je Maja, pod imenom Humbatz Men. Tokom nasih razgovora sam naucio da on
koristi 17 kalendara Maja. Arheolozi znaju za postojanje samo sest. Humbatza
sam napokon sreo u Boulderu, Colorado gdje je imao predavanje pod nazivom
Astrologija Maja. Kljuc njegove prezentacije i njegovog znanja je otkriven u
zavrsnoj rijeci. Humbatz je izjavio da je nas Suncev sistem sedmi takav sistem ciju su
svemirsku mapu Maje dosada obradile!
********

16

Put vijuga kroz zelenilo Guatemale. Zatvaram oci i cujem korake Maja koje se
krecu kroz siblje uskim putem izmedju dva grada.
(Sada otvaram oci.) Stigli smo u pogranicno selo El Florido. Umjesto rampe,
konopac. Umjesto mjenjacnica, sverceri. Umjesto granicnih zgrada dvije trosne
kucice. Umjesto kompjutera, papirici i pecati. Pocinjem pregovarati cijenu za
slijedecu voznju kombijem.

17

Jezik i simboli Maja (3)

Avgust 2003.
El Dorado, granica Guatemala-Honduras
Granica se otvara u osam i zatvara u sest popodne. Neobavezna atmosfera. Udaraju
se pecati u drvenim kucicama. Pokoji kamion (pun banana, naravno). Dva puta je
nestajalo struje, ali to nimalo nije omelo carinike. Nemaju kompjutera vec par
mehanickih masina za kucanje. Pitam se da li se ovdje ista promijenilo u zadnjih 50
godina.

Turisticka tabla na honduraskom pogranicnom prijelazu

********
U vremenskom rasponu duzem od tri hiljade godina Maje su biljezile astronomska
znanja, zemaljske i kosmicke legende, vlastitu historiju i umjetnost.
Omiljeni medij su im bile slikovne knjige, koje bi visestruko presavijali. Zvali su ih
kodeksi. Danas se zna za postojanje samo tri takve knjige koje nose nazive po
muzejima gdje se nalaze: Drezdenski, Madridski i Pariski.
Pismo Maja je vrlo slozeno i pored intenzivnog istrazivanja epigrafa ostaje vecim
dijelom nerazjasnjeno. Rijec je o kombinaciji sistema znakova (glifa) koji
18

predstavljaju citave rijeci, procese ili manje zvukovne kombinacije (slogovi). Dosada
je identificirano oko 800 glifa od kojih se za cetvrtinu pretpostavlja da im se zna
znacenje. Ova vrsta slikovnih znakova se naziva logografi i najcesce se javlja u
obliku slike. Na primjer, rijec jaguar je predstavljen crtezom glave jaguara.
Neke rijeci koje nije lako predstaviti slikom, Maje su predstavljali glifom koji se
izgovarao kao zeljena rijec. Na primjer, glagol brojati (shok na jeziku Maja) se
predstavljao glavom mitske ribe koja se takodje zvala shok.
Kombinacija rijeci i slogova najcesce je nalikovala rebusu. Svaki znak je imao vise
znacenja; svaka slika se mogla tumaciti takodje na vise nacina (bukvalnim
prijevodom onog sto predstavlja ili izgovorom koji onda oznacava nesto drugo). Da
li je shok znacio brojanje ili ribu?
Glif sa stiliziranim osmjehom (crtica osmijeha) i dva mala kvadratica (dva
prednja zuba) ima, barem, slijedeca znacenja: duh, dah, vjetar, kosmicka energija,
inspiracija, zivotni princip, sistem disanja, sjever (strana svijeta)!
Zamislimo moguce kombinacije 800 ovakvih slikovnih znakova. Koje spiritualno
znanje je potrebno za njihovo desifrovanje ili pisanje.
Ali, ne samo da svaka rijec ima vise znacenja, nego se i jedna rijec moze napisati na
razne nacine. Vec pominjani jaguar, recimo, se moze prikazati stiliziranom glavom
jaguara. Ali, jaguar (balam) se moze pokazati i putem slogova ba-la-ma koje
nalikuju trima rebusnim slicicama.
Maje su svojim hijeroglifskim znakovima mogli perfektno prikazati svoj govorni
jezik: zvuk, gramatiku i sintaksu.
U poredjenju sa njihovim pisanim jezikom nas je alfabet pojednostavljen, povrsan i
nepotpun.
Prije cetristo pedeset godina spanjolski biskup Landa je pokusavao da koncept
pisanog jezika Maja prebaci na zapadni alfabet. U razgovorima sa lokalnim
svestenikom Maja on je dobijao pojedina znacenja koja konceptualno nije mogao
shvatiti (na primjer, slike su ponekad predstavljale slova; pojedine rijeci su se
izgovarale isto, recimo nebo, cetiri, zmija i zarobljenik, ali je kontekst
odredjivao njihovo znacenje). Vidjevsi da spanjolski crkveni visokodostojanstvenik
ne moze da izadje iz svoje limitirane mozdane kutije, Maja je jednostavno, jedno
jutro, napisao u Landovu knjigu: Ne mogu vise. I, otisao.
********

19

Na fotografiji koju sam snimio u honduraskom sredistu Maja Copanu, nalazi se

nekoliko glifa uklesanih u kamen. Slikovni znaci dolaze u serijama po cetiri. Tako se
i citaju, u smjeru kazaljke na satu. Prva slika se dodaje drugoj, druga trecoj i, na
taj nacin, se kompletira znacenje.
Nas jezik je mnogo prostiji (sto, u ovom slucaju, nije prednost). Rijeci su nam
sastavljene od slova i njihovo se znacenje ne mijenja, bez obzira sta bilo na kraju
recenice.
Kod Maja su slikovni znaci komunicirali jedni sa drugima, prozimali se,
nadogradjivali.
Da bi stvar bila komplikovanija, postoje glifi koji kao da su vanzemaljskog
porijekla. Na prilozenoj fotografiji upada u oci glava koja podsjeca na one iz
naucno-fantasticnih filmova. Dvije ispupcene mozdane polovine, sa ocima reptila, i
cudnim, valovitim crtama ispod brade. Nemam sumnje da ovaj glif spada u grupu
onih 600 jos ne-desifriranih.

Piktoglifi Maja, kombinacija kosmickog i zemaljskog pisma?

********
Peti juni, prva utakmica kvalifikacija za svjetsko prvenstvo u nogometu. Honduras
docekuje Salvador i tijesno pobjedjuje sa 1-0. U uzvratnoj utakmici Salvador se
naostrio do krajnjih granica. Hotel, u kome su odsjeli igraci Hondurasa, biva
zapaljen. Usred noci nalaze novi smjestaj pod pratnjom policije. Tamo ih docekuju
20

domaci navijaci i pjevaju im serenade citavu noc. U sutrasnjoj utakmici igraci

Hondurasa izgledaju kao zombiji i lako gube sa 3-0. Vracaju se natrag; u obje
zemlje su poceli neredi, istjeruju se stanovnici Salvadora u Hondurasu i obrnuto.
Priprema se treca odlucujuca utakmica na neutralnom terenu u Meksiku. Taj,
dvadeset osmi juni 1969., prikovao je kompletnu Centralnu Ameriku za televizore i
tranzistore. Salvador pobjedjuje u produzecima sa 3-2. Izmjenjuju se uvrede na
nivou vlada i pocinje stosatni rat izmedju dvije zemlje. Armija Salvadora
pobjedjuje, ali ih Organizacija Americkog Jedinstva, pod prijetnjom blokade, vraca
natrag.
Bilans nogometnog rata je 2.000 mrtvih i preko 100.000 istjeranih Salvadorana iz
Hondurasa.
Naime, Honduras je pet puta veci od Salvadora, a ima milion manje ljudi (ukupno 4
miliona). Tesko je reci ko je siromasniji, jer 80% stanovnistva u obje zemlje ne
zaradjuje dovoljno za minimum hrane.
Spanjolci su polovinu populacije Indijanaca (od ukupno 450.000) pobili tijekom
rane faze okupacije XVI i XVII stoljeca. Daljnjih 150.000 su poslali kao roblje od
Perua do Guatemale. Danas je u zivotu oko 80.000 obespravljenih Indijanaca,
vecinom iz plemena Lenkas. Tokom XIX stoljeca jedina vazna kultura je bila
proizvodnja banana. Siromasni Honduras je imao tako slabu vladu da je za
pedesetak godina (1821-1876) promijenio 85 predsjednika.
Zemlja nije imala svoju centralnu banku niti svoju valutu do 1953. godine.
Profitabilni izvoz banana je predan u ruke americkim korporacijama od kojih se
ocekivalo da ce izgraditi pratecu infrastrukturu (puteve, zeljeznice, luke,
aerodrome) i investirati kapital u ekonomiju. Umjesto toga, United Fruit Company i
Cuyamel su imali politicku kontrolu nad drzavom cuvajuci profit za sebe.
Honduras se prodao i postao sinonim za izraz banana republika. Danas je taj
izraz promijenjen u Pentagonska republika zahvaljujuci vojnom prisustvu
Amerikanaca.
********

21

Jahanje dolinom Copan-a u Hondurasu

Nekoliko sati jahanja mi je pruzilo priliku da upoznam pitomu Copan-sku dolinu.
Ovaj dio Hondurasa je jedini koji je bio naseljen Majama, nalazeci se na krajnjem
juznom obodu njihovog teritorija. Nakon strmog uspona (nisam bio siguran da li ce
konj izdrzati) dosao sam do sume sa arheoloskim nalazistem poznatim kao Los
Sapos mjesto rodjenja. Niski kameni kompleks i nakon hiljade godina erozije jos
uvijek ima prepoznatljive obrise zaba. Pretpostavlja se da je ovo bilo mjesto gdje su
zene Maja poradjale djecu. Zabe su simbol fertiliteta kod Maja.
Izlizana kamena povrsina je neocekivano udobna, gotovo komforna. Noge se drze sa
obje strane glave zabe, a bebe su, navodno, dolazile na svijet na poravnanoj glavi
zabe.

22

Los Sapos mjesto rodjenja Maja

Lezim na kamenu i pokusavam uspostaviti vezu sa prosloscu. Da li su se trudnice
zbilja uspinjale na ovu visoravan da bi se porodile? Ako jesu, prvi pogled
novorodjencadi bio bi prema prekrasnoj dolini Copan-a.
********
Zapadna civilizacija se susrela sa konceptom nule u matematici tek u XII stoljecu
putem tzv. arapskih brojeva. To je danas opsteprihvaceni nacin brojanja (od 0 do
9 i kombinacija tih deset brojeva) zasnovan na vrijednosti 10.
Arapski numericki sistem vuce porijeklo iz starijeg, indijskog. Postoje indikacije da
su Indijci upotrebljavali nulu jos u sestom stoljecu prije nove ere.
Prva civilizacija postatlantske ere, Sumer, je prije sest hiljada godina imao
numericki sistem koji nije sadrzavao nulu, a bio je zasnovan na vrijednosti 60
(sekunde, minuti, sati; 360 stepeni i 60 minuta kruga). Brojke su izrazavane
stilizovanim peharima. Na primjer, broj 421 je izrazen sa cetiri pehara, razmak, dva
pehara, razmak i onda jedan pehar.
Onda je Babilon nakon njih taj razmak uzeo za nulu sto je bio znacajan pomak u
aritmetici. Egipcani su brojeve izrazavali na dva nacina. Prvo, putem hijeroglifa, a,
drugo, u dnevnoj upotrebi, putem jednostavnih slikovnih znakova (uspravna crta za
jedan, naopako U za deset, smotani konopac za sto, lotusov cvijet za hiljadu itd.).
Hebrejski, grcki i rimski sistem je slican: brojevi su predstavljani putem znakova
alfabeta (A je 1, B je 2, itd.), nula ne postoji, koncept negativnih brojeva ne postoji.
23

Kinezi se prije nase ere sluze jednostavnim sistemom uspravnih i vodoravnih crta, a
nula je predstavljena kvadratom.
I, na koncu, Inke imaju fascinantan numericki sistem, zasnovan na vrijednosti 20.
Putem samo tri simbola (tacka, crta, skoljka kao nula) Maje su mogli da napisu bilo
koji broj. Jedna tacka je bila broj jedan. Tri tacke broj tri. Jedna crta je pet, a tri
crte 15. Tri crte i tri tacke na vrhu su broj 18. Za brojeve iznad 20 uvodi se novi red
iznad prvog. Tako se broj 234 predstavlja sa dva reda: u prvom je znak za
jedanaest dvije crte i tacka (dakle 11 setova od dvadeset ili 220); u drugom redu je
znak za 14, dakle dvije crte i cetiri tacke. Dva reda zajedno daju broj 234.
Slicno, za vece brojeve, se uvodi treci red. Taj treci red je proizvod mnozenja 20x20,
dakle od 400 pa nadalje. Cetvrti red bi startao sa vrijednostima od 8.000 (20x20x20).
Nula je predstavljana stiliziranom skoljkom (ili malom izduzenom elipsom). Na taj
nacin Maje su kompletirale napredni matematicki nacin razmisljanja sa
vrijednoscu nistice.
Pogledom na spomenike Maja cini se da su oni svoj numericki sistem upotrebljavali
oduvijek. Dakle, vracamo se pet hiljada godina unatrag. Sistem je jednostavan, vrlo
je fleksibilan, lako je racunati cak i transakcije sa velikim vrijednostima.
Nas opsteprihvaceni numericki sistem ima deset znakova (od nule do deset). Maje su
imale samo tri simbola.
Putem nasih brojki mozemo izraziti bilo koji broj prostim dodavanjem; mozemo
otici beskrajno daleko u proslost i buducnost. To arheolozi ili biolozi, na primjer, i
cine: odlaze deset hiljada godina unatrag, sto hiljada ili pak, milione godina u
historiju opisujuci zivot na zemlji.
To su isto cinile i Maje. Na jednoj od stela (kamenih ploca) nalazi se datum (brojka)
od jednu milijardu i osamsto miliona dana (1.814.639.800 dana). To je period od pet
miliona i sto hiljada godina! Jos nije desifrirano sta su tacno opisivale Maje iz tog
perioda, ali je desifriranje ovog datuma samo novi dokaz o stvarnom porijeklu
Maja.

24

Broj osam (crta i tri tacke) uklesan u kameni blok, Copan, Honduras

25

Tzolkin (4)
Avgust 2003.
Copan Ruinas, Honduras
Nas dvojica smo, on sa Floride, a ja iz Texas-a, platili po dolar i po vozacu kombija.
Usput smo ukrcavali Ladinose (mjesavina Lenkas indijanaca i mestika). Dvanaest je
kilometara od granice do Copana, umjetnickog sredista Maja.

Ulazak u arheoloski park, Copan, Honduras

Dva su nacina doci do ovog arheoloskog dragulja u Hondurasu. Prvi je preko
glavnog grada Guatemale i onda autobusima (nekoliko presjedanja) do granice i
dalje do Copana. To je bio mj izbor.
Drugi je avionom do San Pedro Sule na sjeveru Hondurasa (direktan let iz Houstona), a onda tri sata autobusom do Copana. Ovo je turisticka tura. Zadnjih par godina
je dosta sigurna. Pobunjenici iz sjevernih honduraskih djungli se nisu oglasavali
duze vremena.
Igrom slucaja, dan nakon mog dolaska doslo je do otmice onog sigurnog autobusa
iz San Pedra. Bilans otmice je bio tragican: 18 ubijenih putnika. Ono sto sam

26

razumio na lokalnoj televiziji bilo je da su pobunjenici ovim zeljeli da pokazu da su

jos prisutni i da mogu ometati turisticku industriju ako hoce.
Ovog puta me je ocito savjetovala nevidljiva ruka u odluci kojim marsutama se
prebacivati Centralnom Amerikom.
********
Doktor Don Diego Garcia de Palacios, clan Kraljevske Audijencije Guatemale, pise
pismo spanjolskom suverenu Filipu Drugom osmog marta 1576. U pismu opisuje
pronadjene rusevine i to se smatra prvim zapadnim dokumentom o Copan-u.
Vecina arheoloskih nalazista Maja nosi proizvoljna imena koja su im davali
Evropljani kako su ih otkrivali. To nije slucaj sa Copan-om. Don Diego tvrdi da je
ime Copan bilo u upotrebi u XVI stoljecu.
Oko znacenja imena jos uvijek postoje sporenja: jedni tvrde da je rijec o mostu,
drugi, pak, da je pravo znacenje bilo glavni grad Co.
Cini mi se da obje pretpostavke imaju smisla. Copan je, po meni, svojevrsni most,
svemirska kapija, ali i srediste Maja kapitalnog, svjetskog znacaja.
********
Oficijelna historiografija pise o opsjednutosti Maja sa racunanjem vremena.
Nabrajaju njihove kalendare: (1) Dugi, koji traje od nultog dana i godine 3114
p.n.e. do nase 2012 godine; (2) Religiozni kalendar od 260 dana koji se sastojao od
20 mjeseci po 13 dana; i (3) Solarni kalendar od 365 dana (18 mjeseci po 20 dana,
plus dodatnih pet dana).
Ne osporavaju im se vrlo precizno izracunate solarne godine za planete u Suncevom
sistemu. Drezdenski kodeks, na primjer, daje tabelu elipticnog kretanja Venere i
njenih eklipsa.
Ponegdje se isitice da fascinacija Maja sa vremenom nije naucna u nasem smislu;
njima je vrijeme bilo cirkularno i ciklusi bi se ponavljali (vladari bi trebali
ponavljati rituale i akcije svojih prethodnika). I tu objasnjenja zastaju i ne idu
dalje.
Pokusajmo mi otici dalje i sloziti neke od slicica mozaika.

27

Imamo nerazjasnjene piktoglife Maja, ali sa kompleksnim kosmickim i zemaljskim

znacenjima. Tu je i fleksibilan sistem brojanja koji na pojedinim dokumentima ide
milione godine unatrag. Prema vlastitim tvrdnjama Maje su na kosmickim
misijama. Tri ili sest kalendara koje je moderna nauka dosada otkrila su dio
sedamnaest kalendara koje koriste danasnje Maje cuvari znanja.
Ocigledno je da racunanje nije samo sebi svrha. Maje nam govore mnogo vise.
********
Prorok Maja, Chilam Balam, pada u trans, i jedine rijeci koje izgovara su brojevi:
1, 13, 7, 9 i 4.
Da li su brojevi samo brojevi ili nesto vise?
Da li su brojevi zivi? Etericki entiteti? Da li oni mogu okupirati spiritualnu
dimenziju naseg uma dimenziju izvan kontrole naseg materijalistickog shvatanja
svijeta?
Da li se kompletna prica o Majama, svjetskoj i kosmickoj historiji, moze izraziti
brojevima? Preciznije, sa 13 brojeva i dvadeset simbola? Dakle, matricom 13x20.
Arheolozi upotrebljavaju izraz Tzolkin za kalendar Maja od 20 mjeseci i 13 dana.
Originalno ime ovog tajnog kalendara nije poznato, ali je poznato da je on mnogo
vise od prostog racunanja zemaljskih dana.
Tzolkin je kod. I nasa abeceda je kod. Ali, onaj ko zna tridesetak slova ima ogromnu
moc, jer se kroz pisanje moze izraziti znanje i mudrost kosmosa. Na isti nacin,
kodirani jezik Tzolkin-a, nosi svojevrsnu kosmicku moc.
Nas mozak je programiran da razmislja o brojevima kao o simbolima kolicina.
Recimo 7 mina, ili 13 banana. Ali, kvantifikacija je samo jedna funkcija brojeva.
Korisno je poredjenje sa muzickim tonovima: brojevi se mogu predstaviti i kao
muzicka skala. Do, re, mi, fa, so, la, ti 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 Slijede razlicite oktave,
tonske sekvence, sinhronizacija dva ili vise tonova Mogucnosti su beskrajne. A sve
pocinje sa malim setom od sedam tonova.
Ono sto mi zovemo vrijeme, Maje su zvale harmonicnom rezonansom. Dani nisu
dvadesetcetvero-satni periodi nego tonovi (kin) koji se predstavljaju brojevima.
Grupe dana kreiraju harmonicne cikluse a ti ciklusi su dijelovi jednog viseg
organskog reda u svemiru.

28

Nasa planeta Zemlja je dio tog harmonicnog sistema putem svoje relacije sa
Suncem, i jos dalje, sa galaksijom.

Kamena stela kao vremenski marker, Copan, Honduras

Podesavanjem muzickih nota (brojeva) moze se otici u visu oktavu. Sta bi bila visa
oktava u spiritualnom svijetu? Druga dimenzija!
Dakle, putem brojeva, podesavanjem frekvencije mozemo se kretati kroz razlicite
dimenzije.
I sta nam govori objasnjenje arheologa da su Maje bile opsjednute recunanjem
vremena? Samo to da su potpuno promasili sustinu ostavstine Maja.

29

Sistem brojeva i hijeroglifskih simbola Maja, tako brizno uklesanih u

monumentalne gradjevine, je sistem kosmickih frekvencija koje se uklapaju u
galakticku harmoniju.
Zemaljski i solarni ciklusi vremena, planetarne godine Venere, Marsa, Jupitera su
za Maje bile izazov sa ciljem da podese Zemaljske frekvencije i usklade ih sa
galaktickim.
(Ovi pasusi su mi inspirisani iz Arguelles-ove knjige The Mayan Factor,1987)
Zar brojevi mogu imati takva znacenja i takvu moc?
Za Maje, brojevi nemaju odnos kakvog ga mi znamo; deset je, po nama, veci broj od
devet, na primjer. Njima je svaki broj imao svoje kvalitete. Mogli bi ga predstaviti
kao zasebni kosmicki entitet koji od sebe radijalno siri energetske zrake u svim
pravcima istovremeno.
A galaksija se moze predstaviti kao nepregledna energetska struja u kojoj setovi
brojeva radijalno pulsiraju.
Negdje, naravno mora biti i izvor. To je Galakticko srediste, koje su Maje zvale
Hunab Ku. Od ovog Izvora nezamislive briljantne energetske snage sve je kretalo i u
njega se sve vracalo.
Maje su energetska strujanja prestavljala u oba smjera setom brojeva od 1 do 13, te
od 13 do 1 (kontrasmjer). Od prostih do slozenih energetskih pulasacija. I natrag.
Tako brojevi postaju magicni i zasebni entiteti, sa razlicitim nivoom rezonancije
Dobijaju status bica putem kojih se mogu mijenjati dimenzije i putovati kosmosom.
Svaki broj se krece u cetiri strane svijeta, to se ponavlja pet puta. Tu je simbolika 13
brojeva i dvadeset razlictih pravaca. Tzolkin! 13x20! Kosmicka matrica.
Za Maje je Tzolkin univerzalna tabela kosmickih frekvencija. Brojevi idu naprijed i
nazad, komuniciraju jedan sa drugim. To je ono sto mi, Zemaljskim rijecnikom,
nazivamo vrijeme. Nas je problem sto se nase vrijeme krece samo u jednom
smjeru: od proslosti ka sadasnjosti i buducnosti. A to je samo pola slike. Maje su,
ocito, poznavale, kompletnu kosmicku vremensku sliku.
Svrha matematike Maja nije u prostom racunanju vremena i odredjivanju kisnih i
susnih perioda i kada bi trebalo startati sa sjetvom. To omiljeno arheolosko
objasnjenje je imalo trecerazredno znacenje. Maju su kroz magiju brojeva otkrili
galakticku konstantu Tzolkin.

30

Brojevi na kamenim monumentima Copana i drugdje pokazuju relaciju izmedju

galakticke harmonije i godisnjih ciklusa Zemje, Mjeseca, Sunca, Venere i drugih
nebeskih tijela.
Maje su podizale stele, umjetnicki bogate kamene blokove. Ali, stele nisu
prvenstveno umjetnicko dostignuce Maja. Stele su vremenski markeri kojima bi
Maje obiljezavale prolaz pet, deset i dvadeset godina. Medjutim, godine nisu bile u
centru paznje, vec harmonicni brojevi i njihova kalibracija. Ciklusi od pet, deset i
dvadeset godina odgovaraju frekvenciji galaktickog energetskog snopa.
Precnik galaktickog snopa je 5125 godina. Galakticka konstanta im je kalendar
od 260 jedinica. (Arheolozi su jos uvijek zbunjeni sta ovih 260 dana u stvari
predstavlja.)
Sta je bila misija Maja? Da donesu, u potpunosti, informacije iz galakticke matrice
na nasu Planetu. A informacije ce poteci kada se nasa planeta uskladi sa Suncevom
frekvencijom i sredistem Galaksije.
********
Patina vremena je ucinila svoje. Teski kameni blokovi su se obrusili sa vrhova
piramida i hramova; suma je prekrila pocrnjeli, ispucali kamen. Stabla ukoso rastu
sa stepenica. Za turisticke svrhe Copan je ociscen. Uspinjem se na vrh jednog od
hramova. Misli lete kroz glavu.
Takozvano obozavanje Sunca, koje arheolozi i historicari vole pripisati Majama
je potpuno promasena definicija.
Spiritualne Maje su znali i cijenili vise znanje i mudrost koja bi se emitirala sa
Sunca. Te kosmicke emisije su dolazile kroz cikluse koje nasa astronomija zove
suncevim pjegama.
Vise kosmicko znanje se krece hijerarhijom: od galaktickog sredista (Hunab Ku),
preko zvijezda (nase Sunce, odnosno Kin), do planeta. Sunce Kin ima ciklus od
skoro 23 godine (dva puta po 11,3 godine). Udisaj i izdisaj. Sunce prima informacije
iz sredista galaksije, a onda ih odasilje planetama pod svojom zastitom.
Teleskop u mojoj sobi je neke vrst voki-tokija. Kroz sistem staklenih leca i
prelamanja svjetlosti dobijamo informacije iz svemira. Tako na jednom kraju
imamo galakticko srediste, a na drugom ljudsko bice. Izmedju nas su pojedine lece
koje uvecavaju i prenose informacije.
Covjek ima tri lece: jedna odgovara mozgu reptila, druga mozgu sisara, treca visem
umu.

31

Ljudska dimenzija se onda veze za planetarno tijelo (cetvrtu lecu). Odavde,

planetarna svijest vibrira sa svijescu Sunca (peta leca). Maje tvrde da se od Sunca
do galaktickog sredista nalaze jos dvije kosmicke lece (jedna sluzi za komunikaciju
medju zvijezdama, druga za informacije iz samog galaktickog sredista).
Zanemarimo nasu sliku svijeta atoma, prostora i vremena, distanci i izolovanosti.
Pogledajmo, umjesto toga, kroz ovaj galakticki teleskop. Sistem leca oscilira
jedinstveno i harmonicno. Protok informacija je trenutan. Govorimo o kosmickoj
harmoniji.
Matrica Tzolkin-a je upravo to. Harmonicni jezik kosmosa.

Stabla na stepenicama piramida, Copan, Honduras

32

Zvjezdani putnici (5)

Avgust 2003.
Copan, Honduras
Nakon napornog dana vracam se u gradic. Kombinacija asfalta, kaldrme i
zemljanih, prasnjavih ulicica. Na glavnom (i jedinom) trgu ulazim u malu
prodavnicu suvenira. Vlasnik i lokalni policajac igraju saha. Pozdravili su me i
nastavili sa partijom. Prilazim i gledam situaciju na sahovskoj tabli. Obojica su u
cetrdesetim godinama, zaobljenih stomaka. Prave greske u sahu, ja im pokazujem
poteze. Oni se smiju i onda zadirkuju jedan drugog. Nakon partije, policajac mi
nudi da ja nastavim igrati sa Joseom, vlasnikom prodavnice. Dvije partije, on gubi,
ali se ne ljuti. Naprotiv, drago mu je drustvo. Ovi ljudi su vrlo srdacni.
Mala radiona u pozadini; nekoliko alatki. Jose obradjuje razlicite materijale (gips,
kamen) kreirajuci umjetnicke kopije Maja. Nekoliko kupaca ulazi i izlazi. Jose je
zaokupljen partijom.

Partija saha sa autorom Rosalile, Copan, Honduras

Slikamo se. Zajednicko drzimo garnituru saha, u pozadini su njegove maske, kopije
stela, vaze i kipici koje je napravio. Kupujem lijepo obradjen motiv u kome
nekoliko vladara Maja simoblicki predaju vlast svojim nasljednicima, s generacije
na generaciju.
33

Prije odlaska komentiramo isjecak iz novina. Joseova slika pored replike hrama u
prirodnoj velicini, koji je centralna gradjevina u Copan-skom muzeju. Prica mi, s
ponosom, da su mu trebale pune tri godine da je napravi.
Napustam taj topli kutak malog gradica u Hondurasu.
********
Uzak vijugavi tunel. Izlazim. I ostajem bez daha. Crveni hram Rosalila u
prirodnoj velicini.
Originalni hram je otkriven 1989. godine unutar piramide. Impozantno.

Struktura broj 16, oficijelni naziv za piramidu koja skriva hram Rosalilu, Copan,
Honduras

Tekst uz Rosalilu kaze: Centralni dio Muzeja je replika hrama u prirodnoj velicini
kojem arheolozi daju nadimak Rosalila. Moderni umjetnici su napravili vrlo vjernu
kopiju ukrasnih reljefa i fasada.

34

Hram je pronadjen u perfektnom stanju ispod piramide. Ova gradjevina je bila

posvecena desetom vladaru Copan-a iz 571. godine. Hram je bio simbolom planine,
mjesta kreacije, izvora zivota. Bog Sunce je kljucni igrac u mitu o kreaciji. On se
velicanstveno uzdize iznad ulaznih vrata i siri se citavom zgradom

Hram Rosalila u perfektnom stanju ispod piramide, Copan, Honduras

Hramovi su obicno bili unistavani da bi slijedeci vladari podizali nove hramove
na njihovim rusevinama. Rosalila je bila toliko sveta da je ostala nedirnuta. Ispod
Rosalile su arheolozi pronasli jos starije strukture
Nasa dosadasnja znanja o Majama i prilozene fotografije nam daju mogucnost da
kriticki osmotrimo ovaj oficijelni tekst.
Prvo, nemam sta dodati Joseovom majstorstvu u izgradnji ove replike.
S druge strane, koliko god da je Sunce kljuc za nasu Planetu, ipak iznad Sunca ima
mnogo kompleksniji Kosmicki Izvor (kao sto to pokazuje prilozena fotografija).
Nadalje, Sunce sa obje strane, na svojim krilima ili zracima drzi dva vozila u
cijim su kabinama ljudski likovi.
I to je ono sto me je najvise fasciniralo na ovom mjestu, a o cemu nisam mogao nista
naci u dostupnoj literaturi.

35

Ulaz u Hram iznad kojeg su dva svemirska (?) vozila, simbol Sunca i srca Galaksije
Ovaj hram je, srecom, ostao sacuvan do 1989. tako da ga masonske klike nisu mogle
sakriti od svijeta. Ocito je da je ovdje rijec o svemirskim vozilima izmedju naseg
Suncevog sistema i ostalih dijelova Galaksije (glava Maja je u vozilima te izmedju
Sunca i sredista Galaksije).
Sigurno da nece proci dugo, prije nego se i Daniken pozabavi ovim reljefnim
prikazima medjuzvjezdanih putovanja. On je lani bio u Peruu i istrazivao Naska
linije o kojima pise u svojoj novoj knjizi. Lani sam i ja bio tamo i pisao o istoj temi
u svojoj knjizi. Dakle, bilo bi logicno ocekivati da dogodine citamo i o njegovim
putesestvijama po Hondurasu.
Posto nema dokaza da su Maje spartale ovim automobilima po djunglama
Srednje Amerike, trebamo pronaci odgovor kuda ih je put vodio.

36

Maja u kabini svemirskog vozila (?), Copan, Honduras

********
Sta je to putovanje? Prelazak distance od tacke A do tacke B? Let od Houston-a do
Amsterdam-a, na primjer?
Za nas je putovanje avionska kabina, miris goriva na pisti, poostrene kontrole na
aerodromima i skidanje cipela, dva filma i dva obroka prije slijetanja.
Razmislimo o mogucnosti putovanja bez koristenja tehnologije i aviona. I
prebacivanju tijela s jednog mjesta na drugo.
Sta je nase tijelo? Energetska lopta (oboje, i fizicko tijelo i dusevna supstanca).
Cestice koje se mogu izraziti odredjenom frekvencijom. A razlicite frekvencije su
samo razlicite informacije. Mi smo, drugim rijecima, informacija. Nas Suncev
sistem je, takodje, informacija. Citav kosmos je kompleks informacija.
Sta je, onda, putovanje svemirom?

37

Sposobnost da se prenese jedna informacija (nas energetski individualitet), putem

odgovarajuce frekvencije, na drugi kraj kosmosa. Ako znamo kako zavibrirati i
zajahati na tacnoj frekvenciji, onda cemo se naci u zeljenoj tacki u svemiru.
Zvjezdani putnici su informacije koje vibriraju svemirom. Maje su bile svjesni tog
znanja.
Je li hereza tvrditi da su Maje bile pametnije od nas? I da su svoju filozofiju
bazirale na mnogo naprednijoj osnovi?
Nije.
Nasa moderna civilizacija je zasnovana na gomilanju materijalnih dobara i odbrani
teritorije od neprijatelja.
Maje su bazirale svoj zivot na principu kosmicke harmonije. Sta je svrha takve
civilizacije? Dovesti vibraciju manje razvijenih planeta u harmoniju sa visim
kosmickim organizmima i samim svemirskim Izvorom.
Sta onda reci o nama samima? Da li nasi civilizacijski ciljevi imaju bilo kakve veze
sa maticnom planetom Zemljom? A pogotovo sa Suncem i, dalje, Galaksijom.
Nazalost, ne.
Zasto? Zato sto smo galakticki neinformirani. I zato sto nam planeta nema
dvosmjernog protoka informacija, sa Galaktickim Izvorom.
********
Onaj tunel sto ide ispod piramide i dovodi do hrama za arheologe predstavlja put u
podzemni svijet. I ovdje, i u Egiptu, i u Peruu Stalno se govori o podzemnom,
zagrobnom, paklenom svijetu od tri ili devet nivoa. To mi se cini kao jedan od
posebnih promasaja arheologije i antropologije.
Ako se krecete ispred suncane piramide (dakle nas svijet, ova dimenzija), ulazite u
tunel na cijem je kraju hram sa Suncem, svemirskim vozilima i sredistem Galaksije
(svemirska dimenzija), to je onda simbolika kojom se prikazuju zvjezdani skauti. A
ne nesretne duse koje se krecu prema Cistilistu.
Hopi Indijanci u svojoj legendi o Sipapu govore o tunelu (prolazu) koji vodi u
razlicite svijetove. Sipapu je ona zivotna nit (informacija) koja spaja galakticko
jezgro, zvjezdane sisteme, razlicite planete, ali i razlicite svjetove.

38

Maje imaju Kuxan Suum koji je galakticki toki-voki putem kojeg se transmituju
informacije diljem kosmosa. Medju tim informacijama su i visokofrekventni
skauti, odnosno Maje.
********
Sta li je Jose mislio dok je oblikovao fasadu hrama sa onim vozilima?
Da bi kopirao ovaj objekat morao je prouciti svaki detalj na originalu. Nakon tri
godine rada sigurno je dosao do interesantnih zakljucaka. Slijedeci put cu imati
malo duzi razgovor s njim.
********
Popodne me je uhvatila kisa i podsjetila me da sam usred tropske kisne sezone.
Stajao sam ispod nastresnice sa lokalnim vodicem, Indijancem koji tvrdi da je
potomak Maja. Razgovor je poceo sa pominjanjem boga kise, Chack-om. Udari
kisnih kapi u kamen su, zbilja, zvukom podsjecali na chuck, chuck, chuck
Pricu sam vodio u nekoliko smjerova, ali ne bas plodnih. Pitao sam ga kako
danasnji Indijanci tvrdi da su direktni potomci Maja ako ne znaju citati njihovo
pismo (piktoglife)? Zatim sam ga pokusao navesti na dokaze o pojavljivanju Maja
mnogo ranije u historiji nego sto on, sa drugim vodicima, predstavlja turistickim
grupama. I, na koncu, treca tema, o vanzemaljskom utjecaju na civilizaciju Maja
takodje nije bila plodonosna.
********
Maje su imale slikovni glif Ek Chuan koji je preveden kao Zvjezdani putnik. Oblik
posude sa nekoliko diskova unutar i tri noge (motora?). Imali su svoj glif za
Zemlju (dvije poluelipse i dva polukruga) i znak za Galakticko srediste Hunab Ku. A
spajao ih je Kuaxan Suum, koji u punom prijevodu znaci: put ka nebu koji vodi ka
pupcanoj vrpci Univerzuma!
I kada su bili na Zemlji, pogled Maja je bio uperen prema zvijezdama. A kada su
bili u svom maticnom svijetu, pogled im je isao kosmosom ka njihovoj slijedecoj
misiji.

39

Copan (6)
Avgust 2003.
Copan, Honduras/
Guatemala City, Guatemala
I da ne bi ostali uskraceni za turisticki opis Copan-a, napravicemo jedan tipican
turisticki prilog bez magije kosmickog zivota Maja.
Uglavnom, mogli bi poceti ovako:
Copan je promovisan u zasticeno nasljedje svjetskog znacaja od strane UNESCO-a
1980. godine. On se ujedno smatra za najbolje prostudiran grad Maja u posljednjih
150 godina. Ovaj velicanstveni arheoloski park je bio glavni izvor informacija za
drevnu civilizaciju Maja. (www.copanruins.com)
Americki advokat John Lloyd Stephens i engleski umjetnik Frederick Catherwood
su u svojoj knjizi Incidents of Travel in Central America, Chiapas and Yucatan
opisivali svoju posjetu ovom regionu 1839-1840:
Nemoguce je opisati interes s kojim smo pristupili istrazivanju ovih rusevina.
Zemlja je bila potpuno nova; bez vodica i turistickih knjiga; sve je tako nevino.
Nismo mogli vidjeti deset jardi ispred sebe, niti smo znali sta nas ocekuje slijedece.
Jednom smo sjekli granje i lijane za koje se ispostavilo da prekrivaju lice kamenog
monumenta. Naslonio sam se na skupturu dok su je cistili; kada je Indijanac sa
macetom tupo udarao po kamenu, maknuo sam ga i golim rukama ocistio zemlju.
Ljepota skulptura, mirnoca djungle, uznemirivana samo kricima majmuna i
papiga, izlovanost grada i misterija koja se nadvila nad njim, stvarala je interes veci
od bilo kojih ruina koje sam dotada vidio.
Editor Joseph Gardner nam predstavlja Copan u svojim Misterijama drevnih
Amerika (Mysteries of the Ancient Americas, 1986.):
Copan je jedan od najvecih, najstarijih i najljepsih centara Maja. Izgradjen je na
manjoj, humanijoj gradjevinskoj skali nego drugi, kolosalniji centri. Astronomi
Copan-a su bili posebno vjesti: oni su vjerovatno bili autori ekstremno preciznih
tabela eklipsa i duzine tropske godine.
U luksuznom atlasu Proslih svijetova (Collins, Past Worlds, Atlas of Archeology,
2003.) autori vremenski lociraju Copan:
Od sestog do osmog stoljeca, tokom kasnog klasicnog perioda Maja, dolazi do
agresivne ekspanzije. Grad Tikal je ponovno izgradjen i znacajni hramovi, palace,

40

trgovi i igralista su podignuti u gradovima Palenke, Piedras Negras, Copan,

Quirigua, Naranjo i Coba.

Hram broj 26 sa 2 500 nedesifriranih glifa, Copan, Honduras

Jacquetta Hawkes u svom Atlasu drevne arheologije (Jacquetta Hawkes, Atlas of
Ancient Archeology, 1974.) istice:
Copan je jedan od najljepsih sredista Maja, cuven po svojim skulpturama i
hijeroglifima. Objekti su izgradjeni tokom Klasicnog perioda. Poslednja stela u
Copan-u nosi kao datum godinu 800. nakon cega je grad napusten. Jezgro grada se
sastoji od Akropolisa u kome su igralista, terase i hramovi. Hram broj 26 je poznat
po svojih 2.500 individualnih glifa koji jos nisu desifrirani. Neki od njih su pogresno
vraceni na mjesta 1930-ih godina prilikom rekonstrukcije. Sjeverno od
hijeroglifskih stepenica je igraliste sa uklesanim glavama papiga u gornjim
dijelovima igralista. Ispod ovog se nalazi ranije igraliste, a ispod njega jos jedno, jos
41

starije. Na glavnom trgu su skulpture oltara i stele, vecina iz VII I VIII stoljeca. Fini
kvalitet i reljefnost, sklonost ka detaljima su karakteristike umjetnosti Copan-a.

Trodimenzionalna umjetnost u kamenu, Copan, Honduras

Jonathan Norton Leonard u svojoj Drevnoj Americi (Jonathan Norton Leonard,
Ancient America, 1967.) nastavlja u istom stilu:
Copan je, smjesten u visoravnima Hondurasa, bio dobro uredjeni centar
intelektualnog zivota, posvecen umjetnosti, nauci i svetim igrama. Cak i u
intelektualno orijentiranoj civilizaciji Maja, grad Copan se isticao kao kulturni
centar. Simboli uklesani u kamenu ukazuju da su se ovdje odrzavale konferencije o
matematici i kalendarima. Ovo nalaziste obiluje izvanredno isklesanim statuama sa
kompleksnim astronomskim zapazanjima i hijeroglifima za koje arheolozi vjeruju
da govore o historiji grada. Stanovnici Copan-a nisu bili samo astronomi i kipari.
Na poplocanom igralistu ogledali su se u igri sa loptom popularnom u doba Maja
sirom Centralne Amerike. Medjutim, mnoge igre su bile religijske prirode, a
svestenici su prognozirali buducnost iz rezultata utakmica.
Bracni par Natascha Norton i Mark Whatmore u svojoj knjizi Centralna
Amerika (Cadogan Guides, Central America, 1993.) isticu slijedece detalje:
Kada su Spanjolci stigli, grad je bio napusten skoro hiljadu godina. Mjerilo
Copan-ovog politickog znacenja je i postojanje posebnog glifa za grad jos od 564.
godine. Vise od 200 godina Copan je imao hegemoniju u ovom regionu dok se 737.
42

godine lider Quirigua-e, Cauac Sky, nije pobunio. Platforme hramova u Copan-u
nisu impresivne kao u Tikal-u, ali zato odusevljava umjetnost koja ih ukrasava.
Hijeroglifske stepenice su jedinstvene u svijetu Maja; od 2.500 glifa vecina nije
desifrovana do danas. Sjeverno od stepenica je igraliste, najperfektnije ocuvano ove
vrste. Utakmice su bile bespostedne, rivali su igrali za zivot. Teska gumena lopta
nije smjela biti udarana sa rukama, nogama ili glavom, vec ostalim dijelovima tijela.
Nize igralista je niz stela tako detaljno obradjenih da se prepoznaju detalji vladara
Maja. Kada ih je vidio britanski diplomata John Lloyd Stephens 1839. bio je toliko
impresioniran da je kupio citav arheoloski park za 50 dolara. Nesumnjivo da je zelio
sve poslati brodom u Englesku, ali na srecu nije.
********
Na prvi pogled, ovi izvori strucni, naucni i turisticki izgledaju ozbiljni i
informativni.
Istina je, opisali su grad kao nesto izvanredno i neocekivano. Govore o umjetnickim
uzletima Maja. Cak i o posebnim astronomskim znanjima za koje se ne zna kako su
ih mogli tako precizno izracunavati. Onda ce pomenuti ratove, zrtvovanja, igre,
kolaps civilizacije
Ali, ako se neko malo dublje zamisli, prepozna da svi ovi izvori ipak ostaju na
povrsini, ne dajuci sustinske odgovore. Odakle Maje u ovim djunglama? Koja je
stvarna svrha kamenih monumenata? Cemu je sluzilo tako napredno kosmicko
znanje?

43

Stadion za 30 000 ljudi, Copan, Honduras

Posto smo na ova pitanja odgovorili u ranijih nekoliko priloga, vrijeme je da polako
napustamo Honduras i krenemo nazad u Guatemalu. I vratimo se u vrijeme
sadasnje.
********
Od svih danasnjih Centralnoamerickih melodrama, putovanje kokosjim
autobusom je najupecatljivije.
Prasnjava ulica sa nekoliko autobusa i kombija upaljenih motora. Oko njih su
motaju autobuski pozivari. Svaki ima za zadatak da napuni svoj autobus. Zurno
se krecu po terminalu stvarajuci osjecaj hitnosti. Njihovi prioriteti su jasni: nije
vazno ko si i gdje ides, ali moras biti ubacen u njegov autobus. Putnici polako
prispjevaju u autobus bez voznog reda. Destinacija se zna, a kada ce se stici, to ce
se tek vidjeti.

44

Slicice uz cestu, zapadni Honduras

Broj putnika se povecava, toplo vrijeme dize temperaturu u autobusu, ljudi postaju
nestrpljivi kada ce se krenuti. Napokon, pozivar ulazi u autobus i sjeda za vozacevo
mjesto. Pritisne gas, motor zaurla i putnici dobiju laznu nadu da ce se ubrzo
krenuti. Pozivar izlazi iz autobusa i nastavlja ga puniti. Na krov se pakuju gume i
neki paketi od, valjda, 200 kila. Unutra ulaze zene sa kutijama sa resetkama. Kokos
unutra je izgleda trenirana da ne kukurice. Sva su sjedista vec ispunjena. Vrijeme
prolazi, pozivar jos jednom ozeze gas, ali sad su putnici nervozniji. Jos nekoliko
ljudi ulazi i kapacitet je udvostrucen. To je bio znak da pozivar pritisne trubu na
volanu.
Iz obliznjeg bara se pocne valjati brdo mesa sa brkovima, raskopcanom kosuljom i
bijelim sesirom. Primadona ulazi na pozornicu, sjeda u ispucalu koznu stolicu.
Namjesta stomak, otvara prozor. Putnici mrgodni, a on prozbori koju sa vozacem
drugog autobusa (svojom kastom) pokazujuci da su svi totalno zavisno od njega.
I onda dolazi do potpune transformacije; vozac odjedamput dobija osjecaj hitnosti,
nagazi na gas, motor stenje i kokosji autobus je krenuo. Izlazimo iz grada vijugavim
brdskim cestama. Prvih stotinjak metara putnici pomisle da ce stici u dogledno
vrijeme tamo gdje su krenuli.
A onda pocnu stajanja. Prednja vrata autobusa se ne zatvaraju, pa se putnici mogu
ubacivati/izbacivati tokom voznje. Vozacev prozor je stalno otvoren tako da moze

45

dozivati potencijalne putnike. Truba neprestano radi da se svima da do znanja da

nailazi vozilo koje ima dovoljno mjesto za jos jkojeg putnika namjernika.
Neocekivano, uz cestu stalno nekog ima. Ulazi jos ljudi. Vec dvostruki kapacitet se
povecava. Na sjedala za dvoje se smjesta troje, a onda, na vozacevo insistiranje,
cetvero. U momentu kada je autobus bio dupke pun, vozac trazi da nekoliko ljudi
izadje na slijedecoj stanici. Oni najblize vratima ga i poslusaju.
Ali, vec na slijedecoj okuci ponovo stajemo i kupimo jos putnika. Nekoliko ih ulazi
sa macetama koje ostavljaju ispod sjedista.
Skrecemo sa glavne ceste i spustamo se u obliznje selo. Par prolaznika. Autobus
staje i vozac gestikulacijama nagovara ljude da udju u autobus. Petnaest metara
kasnije, nekoliko ljudi u seoskoj kafani. Vozac zove i njih unutra. Novih dvadeset
metara. Nekoliko ljudi preko puta, ocito cekaju na prijevoz iz suprotnog smjera.
Medjutim, nas vozac uspijeva dvojicu uvjeriti da bi trebali ici u nasem smjeru. I
tako imamo jos dodatni par da nam trose zrak u autobusu.
Vracamo se na glavnu cestu. Uspijevamo prijeci 150 metara u cugu, bez stajanja. I
jos dva puta smo imali tu srecu. Jedini je problem sto, u takvim momentima, nas
vozac odlucuje da pokaze svo svoje vozacko majstorstvo. Vjestinom, samo njemu
poznatom, uspijeva da odrzi prepuni autobus na tockovima uprkos ostrim okukama
i maksimalnoj brzini. Cak sam i ja nekoliko puta razmisljao da li bi moja polica
zivotnog osiguranja vazila na dnu ove zelene provalije.
Pokraj puta drugi autobus, stoji. Putnici ocekuju da ga pocnu gurati nakon sto im
vozac da znak. Svi su ujedinjeni oko njihove primadone. Mi se veselimo sto nas
motor radi. Stenje, trza, rze, ali se ne gasi.
Srecemo druge autobuse i kamione. Vozaci medjusobno razmjenjuju pozdrave i
upozorenja o policijskim patrolama. Jer, oni vladaju ovim cestama. A ne, tamo
nekakvi policajci. Ili, ne daj boze, obicni automobili.
A zardjale skoljke prevrnutih autobusa ostaju kao pomen svim onim beskrajno
hrabrim vozacima koji su odvazno krotili guatemalske serpentine, pokusavajuci da
savladaju gravitacionu silu. Nije im bilo lako: imali su trostruki kapacitet putnika i
nedovoljnu maksimalnu brzinu.
Putnicima je taj pogled dovoljan da se zapitaju koja ih je muka natjerala da sjednu
u ove autobuse.
A vozaci znaju da trebamo takve kao oni vise nego ikada.
I tako, nakon tri presjedanja, ponovo sam u glavnom gradu Guatemale.

46

Put prema granici Honduras - Guatemala

47

Tikal (7)
Septembar 2003.
Guatemala City/
Flores, sjeverna Guatemala

Prvi glavni grad Guatemale, nakon dolaska Spanjolaca, osniva konkvistador Pedro
de Alvarado 1524. godine. Daje mu ime Santiago de los Caballeros (grad
djentlmena, gle cinizma). Pedro nakon toga krece u daljnje pljackanje napustajuci
Guatemalu.
Njegov brat Jorge de Alvarado, tri godine kasnije, odlucuje da pomjeri glavni grad,
u odsutnosti svog brata. Kao glavni razlog navodi neposlusnost lokalnih
Cakchiqueles indijanaca. U dolini Almolonga pocinje da raste Ciudad Vieja.
Medjutim, ni Jorge nije mirovao. Poceo je da gradi flotu brodova zeleci da krene u
osvajanje Indonezije. Kada je 1541. flota bila dovrsena Jorge mijenja plan.
Odlucuje da uzme ucesca u bici za Meksiko. To se pokazalo kao losa odluka, jer
smrtno strada prignjecen od konja u padu.
Njegova mlada supruga Dona Beatriz daje si nadimak La sin ventura
(nesretna). Ipak, da bi se malo oraspolozila proglasava se Vladaricom Amerika.
Tada je imala samo 22 godine. A njeno vladanje Amerikama je trajalo samo jedan
dan. Desetog septembra 1541. dva zemljotresa, pracena sa kisama i poplavama, su
dovela do masivnih odronjavanja. Glavni grad i njena vladarka Dona Beatriz
nestaju sa lica zemlje. Nesretna je bila prvi i poslednji zenski vladar u
kolonijalnoj Americi.
Dvije godine kasnije, 1543., Antigua je uspostavljena kao novi glavni grad. U
narednih 230 godina Antigua je svojim bljestavilom, crkvama i palacama postala
vodeci grad spanjolske Amerike. Skole, bolnice, putevi, katedrala i vladine zgrade
pruzaju komforan zivot stanovnicima uz jeftinu indijansku radnu snagu. Do sredine
XVIII stoljeca Antigua je imala 50.000 stanovnika. Ali, sav luksuz i komfor je
dozivio iznenadni stravican kraj u destruktivnom zemljotresu 1773. godine. Grad je
zbrisan, a veci dio stanovnika je ostao ispod rusevina. Oni prezivjeli su ubrzo
stradali od bolesti i epidemija. Odluka je donesena da se gradi novi glavni grad na
sigurnijoj lokaciji.
Tako je 1774. pocela gradnja Guatemala City-ja. Vec umorni od zemljotresa,
Spanjolcima je gradnja isla sporo, a popunjavanje grada stanovnicima jos sporije.
Arhitektura i bljestavilo Antigua-e nije nikad dostignuto. Visoke zgrade se nisu
podizale. Grad je tada bio monoton. A i danas. Medjutim, ni Guatemala City nije
bio postedjen zemljotresa. Prvo 1917. a onda skorasnji iz 1976. su ostavili velike

48

stete. Gotovo kompletna gradnja iz XVIII i XIX stoljeca je srusena. Jedina je u

zivotu ostala katedrala na glavnom trgu.
Nadam se da nije doslo vrijeme za novi zemljotres. Narednih nekoliko popodnevnih
sati u Guatemala City-ju namjeravam iskoristiti posjetom Nacionalnom muzeju
arheologije i etnologije.
********
Guatemala City je podijeljena na zone. Aerodrom je u zoni 13, ambasade,
ekskluzivne prodavnice i bolji hoteli su u zoni 9 i 10. Na losem je glasu zona 1, itd.
Kompleks muzeja je u istoj zoni kao i aerodrom, tako da sam se odlucio setnjom
doci do arheoloskog muzeja.

Ratnik Maja, Guatemala City

Na ulazu su me docekale dvije statue Maja: ratnika i farmera. Ulaznice za domace
stanovnistvo su 3 quetzal-a, a za nas, strance, deset puta skuplje: 30 quetzal-a (4
dolara). Bio sam jedini posjetilac to popodne. Zgrada lici na sarajevski Zemaljski
muzej: kompleks zgrada sa sredisnjim parkom. Tura starta sa prikazom dolaska
prvih ljudi u Srednju Ameriku iz Azije preko Beringovog prolaza (pogresno!), zatim
49

sa postepenim rastom koji je doveo do kulture Maja prije 4.000 godina (pogresno),
evolucijom kulture Maja (pogresno) te dolaskom Spanjolaca, multieticnosti i 23
govorna jezika zemlje (tuzno).
Suvise je dokaza da su obje Amerike bile nastanjene daleko prije nego sto nauka
tvrdi da je doslo do migracije Azijata preko Beringovog prolaza (o tome smo pisali u
cetvrtom tomu). Iz doba pecinskog covjeka pa do pojave prvih Maja nije se dolazilo
postepeno. Rijec je o (galaktickom) skoku. Kamene statue i stele Maja koje su
pronadjene u prvom znacajnom gradu Kaminal Juyu, se nimalo ne razlikuju po
pismu i umjetnosti od onih koji su nastajali dvije hiljade godina kasnije! Za mene je
tako bilo ocigledno da se civilizacija Maja nije pripremala stotinama ili hiljadama
godina vec preko noci (dolaskom naprednijih predstavnika druge civilizacije). A
zatim su im piktoglifi i umjetnost ostali nepromijenjeni od 2.000 godine p.n.e. do IX
stoljeca nove ere. Teorija evolucije, socijalne i antropoloske, ovdje pada u vodu.

Cipelice vladara Maja iznad piktoglifa,

arheoloski muzej, Guatemala City
Zbirka Muzeja je, po meni, neprocjenjive vrijednosti. Originalne kamene stele iz
najranijih perioda Maja koje se ne mogu vidjeti nigdje drugdje; jedna citava

50

prostorija sa artifaktima od dragog kamena zelenog nefrita, medju kojima i svjetski

cuvena mozaicna maska; brojne druge figure i piktoglifski natpisi iz razlicitih
dijelova Guatemale. Simboli gradova iz doba Maja se mogu vidjeti ovdje; brojevi
uklesani u kamene blokove se mogu raspoznati; cudni piktoglifski znakovi kojima se
znacenje jos uvijek ne moze odrediti ispunjavaju ove prostore. Sredisnji dio, park sa
stelama i oltarima, formira zasebnu cjelinu. Svojom mirnocom i hladnocom
ocigledno ne pripada ovom dobu.
********
Let avionom od Guatemala City-ja do Santa Elene na sjeveru zemlje trajao je jedan
sat. Iz zraka oblast Peten-ske djungle izgleda kao jedan veliki zeleni prekrivac, koji
se beskrajno proteze po horizontu. Vecina ovog terena je nepristupacna i nova
arheoloska nalazista se otkrivaju ili pomocu helikoptera ili visednevnim
pjesacenjem.

Jezero Peten Itza, izmedju Santa Elene i Floresa

Za dva dolara sam se prebacio od aerodroma do turistickog gradica Flores-a. Rijec
je o mjestu sa oko 200 kuca podignutih na otocicu na ivici jezera Peten Itza. Jezero
je dosta veliko, 5 km siroko i 32 km dugacko, ali je otocic mali i citav gradic se
obidje za 20 minuta. Ta setnja je i bila prva stvar koju sam uradio nakon sto sam se
smjestio u malom pansionu pod imenom La Jungla. Uske ulicice, kombinacija
kaldrme i asfalta. Vise od 50% kuca su mali hoteli/pansioni; u prizemlju su im
restorani, prodavnice i internet cafei (!). Dok sam dolazio u gradic, vozac taksija mi
je rekao da ovdje mogu setati gradom do kasno u noc bez ikakvih problema.

51

Kamene kucice Flores-a, obojene svim mogucim toplim pastelnim bojama, su

podignute na ostacima grada Tayasal. To je bio glavni grad naroda Itza koji poticu
sa meksickog Yukatan-a (cuveni grad Maja Chichen Itza jos uvijek nosi njihvo ime).
Itze su se 170 godina odupirale nadiranjima Spanjolaca. Prvi medju njima bio je
niko drugi do Hernan Cortes, glavom i (gustom) bradom, godine 1524. Tokom svoje
vojne kampanje prema Hondurasu, Cortes je prespavao na ovom otocicu, a kralj
Itza ga je primio kao gosta. To mu je i spasilo zivot i Cortes mu je zauzvrat ostavio
svog konja. Kada su dva spanjolska svestenika dosla u gradic 100 godina kasnije
nasli su statuu konja kojeg su indijanci postivali kao boga kise i oluje. Svestenici su
razbili kip i izasvali takav bijes stanovnika, da su se morali dati u bijeg da izvuku
zivu glavu. Nove grupe misionara i vojnika su dolazile da bi napokon 1697.
Spanjolci napali Tayasal brodovima, iznenadivsi odbranu Itza. Nakon toga su ubili
svakog Indijanca na kojeg su naisli, a njihovog kralja su odveli u glavni grad
Antigua-u paradirajuci s njime. Tayasal je nestao bez traga, a kasnije je podignut
Flores.
Juha sa skampima mi je prijala. Setnjom ulicicama zapazio sam guzvu pred
privatnom kucom; prodavali su buritose sa povrcem. Nakon desetominutnog
cekanja mogao sam se pohvaliti da sam probao i domacu kuhinju.
********
Naravno, razlog mog dolaska u sjevernu Guatemalu nije Flores, vec 60 km udaljeni
Tikal.
Sutradan me ocekuje cjelodnevni boravak u glavnom gradu Maja. Da bi se sto
bolje pripremio citam tekstove koje sam ponio sa sobom. Posto necu uzeti vodica
trebam znati gotovo sve sto se objavilo, kao bih imao vise vremena da se sam
posvetim zidinama grada. I osjetim sto je vise moguce.
U americkim konzularnim informacijama upozoravaju da se povremeni napadi na
turiste desavaju na putu za Tikal, a i u samom parku. Turisticka policija koja
patrolira unutar arheoloskog parka je znacajno smanjila kriminalne incidente, ali
jos nije postignuta kompletna sigurnost. Vecina napada se desava u izoliranim
podrucjima dalje od glavnog trga, kao sto je Hram broj 6. (Igrom slucaja, to je bio
prvi dio rusevina koje sam sam obisao slijedeceg jutra.)

52

Hram broj 6, Tikal, Guatemala

Tikal u prijevodu znaci Grad glasova. Posto sam naucio da u sve sumnjam, jer je
istina obicno negdje drugdje, razmisljao sam odakle naziv. Glasovi valjda dolaze od
svih onih zivotinja koje se vrzmaju u djungli oko Tikal-a: jaguara, majmuna,
tropskih ptica, krokodila, rakuna, jelena
Na piktoglifu koji predstavlja Tikal trazim glasove; nema slika zivotinja. Piktoglif
se sastoji od cetiri manja i jednog veceg slikovnog znaka. Na vecem znaku su
prikazane ruke u prijateljskom stisku (tako bih ga barem ja protumacio) sa tri
polukruzne linije iznad i deset crtica ispod. Ostali znakovi su simbolicni: zvijezde,
polukrugovi, crtice, paralelne i polukruzne itd. Ocito da je svaka od njih
simbolizirala neki proces; koji, to ostaje zasad tajnom.
UNESCO je 1979. proglasio Tikal Monumentom svjetske bastine. S pravom se
smatra jednim od najvaznijih kulturnih i prirodnih rezervata u svijetu.
Tikal je, prema procjenama, izgradjen oko 800. godine prije nove ere da bi bio
neprekidno naseljen u narednih 1.700 godina. Grandioznost grada otkriva da je
Majama Tikal bio neobicno vazan kao religiozni, naucni i politicki centar (kako to
naucne knjige vole da kazu). Na stotinjak kvadratnih kilometara pronadjeno je
4.000 gradjevinskih struktura: od hramova i piramida do trgova, administrativnih
zgrada i skladista.
Stanovnistvo Tikal-a je brojalo do 50.000 ljudi tokom klasicnog perioda.
Pretpostavlja se da su tada (prije hiljadu i po godina) Maje ukupno brojale oko 3
miliona ljudi i ako je neki grad i bio glavnim gradom to je onda bio ovaj.

53

U historijskim knjigama se nalazi podatak da je Tikal od petog stoljeca bio izlozen

utjecaju meksickog Teotihuacan-a; njihovi ratnici se pojavljuju zajedno sa liderima
Maja na stelama, a tri manje piramide su izgradjene u stilu Teotihuacan-a.

Korijeni prekrivaju kamene stepenice,

Tikal, Guatemala
Iskopavanja na dubini od 10 metara otkrivaju historiju Tikala iz doba prije 200
godine p.n.e.
Onda slijede uobicajeni zakljucci da Maje nisu imale metalne alate, zaprezne
zivotinje ili tocak
(U razgovoru sa Houston-skom direktoricom Prirodoslovnog Muzeja u Houston-u
diskutirao sam o problemu gradnje kolosalnih gradjevina bez alata i nama znanih
nacina transporta. Ona mi je odgovorila: Ali ti drevni narodi nisu imali TV-a te su
imali dovoljno vremena. Ja joj rekoh: Mi mozemo imati vremena koliko hocemo,

54

ali ako je nesto tesko 500 tona mi cemo bezuspjesno pokusavati da to pomjerimo 10
ili 100 puta. Nakon ovog komentara se tema promijenila.)
Ispod glavnih piramida i hramova Tikal-apronadjeni su ostaci starijih zgrada. Ispod
njih su rusevine jos starijih tako da njihove gradjevine podsjecaju na glavicu
crvenog luka sa bezbroj nivoa. Svakih nekoliko dekada se budio gradjevinski
zamajac.
Arhitektonski bum Tikal-a je trajao do IX stoljeca. Onda, misteriozno, grad biva
napusten. Preko noci. Kameni blokovi vremenom pocinju da se odronjavaju.
Djungla nemilosrdno osvaja palace i hramove.
Vrijeme je stalo.

55

Odlazak Maja (8)

Sepembar 2003.
Tikal, sjeverna Guatemala
Usnuli Flores se budi sa zorom. Prije izlaska sunca sam u kombiju za Tikal. Iza nas
ostaje jezero Peten Itza. Sumski put probija kroz zelenilo i napokon smo tu.
Toliko cujes o cuvenim rusevinama Tikal-a, vidis Hram gigantskog Jaguara na
turistickim posterima, procitas u literaturi o ovom centru Maja, da ti se cini da
tacno znas sta mozes ocekivati.
Ali, sva ta ocekivanja padaju u vodu u momentu kada se otisnes u hodnju djunglom
i kada te na svakom koraku docekuje novo iznenadjenje. Dvadeset pet kvadratnih
kilometara sam prosao uzduz i poprijeko i popeo se na vrh svakog hrama, piramide
i palace. I nasao dovoljno vremena da sjednem, dodirnem kamen, vratim se u
proslost i pokusam prizvati scene posjeta kosmickih Maja.
********
Tece zamisljeni razgovor izmedju covjeka XXI stoljeca i Maja.
XXI: Jedna stvar mi ne ide u glavu
Maja: Koja?
XXI: Kako to da vi niste razvili alate i tehnologiju, a bili ste toliko mudri?
Maja: Mislis li ti da mudrost i ljubav zraci iz alata? Ali, meni su jasne tvoje
nedoumice. U vasem svijetu je manje osjetilnih organa i cula a vi to nadomjestate
alatima i tehnologijom. Ali, zapamti, to nikako nije znak da ste superiorniji!
Naprotiv.
Ovaj lajtmotiv mi se stalno ukazuje pred ocima. Mudrost ne dolazi iz tehnologije. A
da li tehnologija proistice iz mudrosti? Ili nas tehnologija uljuljka u misljenju da
smo dostigli narociti visok nivo a u stvari nas samo limitira i onemogucava u
razvoju mentalnih sposobnosti?
Meni je odgovor jasan. Tehnologiju bih opisao kao materijalne produzetke naseg
tijela i nasih cula (automobil, kompjuter, teleskop). A ono sto nazivamo historijom ili
historijskim progresom zapravo svodimo na historiju tehnologije. I onda to
poistovjetimo sa civilizacijom.
Prema nasim standardima, drustvo okruzeno tehnoloskim komforom se smatra
razvijenom civilizacijom.

56

Ali, upitajmo se, da li tehnoloski napredak razvija istinsku kreativnost kod covjeka
ili njegov spiritualni nivo?
Da li je moguce da sve sprave kojima smo okruzeni zapravo limitiraju nase
frekvencije i iskljucuju nasa osjetila ne dozvoljavajuci nam da primamo svjeze
kosmicke informacije?
Do potvrde ovih zakljucaka dolazim u sredistu centralnoamericke djungle.

Perfektno zaobljeni kameni blokovi hramova, Tikal, Guatemala

Kameni blokovi su letjeli zrakom i bili ugradjivani u cudesne objekte u
Guatemali, Peruu, Egiptu i Tibetu; pjesma i instrumenti su stvarali frekvencije koje
su mijenjali lice Planete; Aboridjani Australije, Atlantidjani, Tibetanci ili Maje su
znali da su i kamen i Zemlja i Sunce zivi organizmi.
Njihovo je doba pred-historijsko i ujedno pred-tehnolosko. Doba u kome mi zivimo
je doba historije ili tehnolosko doba. Ono sto nas ceka (u povoljnoj varijanti) je
doba post-hitorije, odnosno post-tehnolosko vrijeme.
Povratak nasim mentalnim sposobnostima.

57

(Naravno, mogucnost super-tehnoloskog doba koje je unistilo poznu Atlantidu je

takodje opcija. Da covjek strada od nekontrolisanog razvoja tehnologije.)
********
Prigusena ljepota Tikal-a me ne zbunjuje. Cudnovate gradjevine su skrivene iza
naslaga zemlje i biljnog svijeta; korijeni stoljetnih stabala prekrivaju kamene
stepenice; vlaga se duboko uvukla u nekad perfektno izvajane kamene blokove.
Ali, hladni kamen Tikal-a odise mirnocom i skladom sa okolinom. Gusto zelenilo,
pomalo mocvarno tlo i izgubljeni mostici ne mogu skriti cinjenicu da je ovaj, nekada
najveci grad Maja, blistao sa velicanstvenim zgradama, jezerima i kamenim
mostovima.
********
Hram broj cetiri, zapadno od Velikog trga, je visok 96 metara. To ga cini najvisom
strukturom koju je sagradila indijanska ruka u Americi, moze se usput cuti od
vodica.
Razlika izmedju piramida i hramova je u tome sto piramide imaju sve cetiri strane
iste, a hramovi imaju prednju, ulaznu stranu koja se razlikuje od ostalih cujem
u prolazu.
Piramide su izgradjene u savrsenom odnosu sa stranama svijeta ili Maje su se
plasile dolaska 2012 godine koja je za njih bila kraj svijeta (?).
Vodici oblikuju misljenje turista. Nekad kazu nesto korisno a nekad nisu ni
svjesni kako su daleko od istine.
********

58

Piramida dijelom oteta ispod brda, Tikal, Guatemala

Put ka istocnom obodu Tikal-a je pust. Mir narusavaju moji koraci i udar
plodova o tle sa stoljetnih stabala. Onda mi se ucini da ti plodovi, nalik nasem
divljem kestenu, padaju oko mene. Zastajem. Jedan, dva, tri redom jedan za
drugim kostunjavi projektili dolaze iz vrha krosnji. Fiksiram pogled i prepoznajem
obrise majmuna. Do njega jos jedan, i jos jedan. Trojica vragolana, zakaceni repom
za grane, rukama beru plodove, a ja sam im meta. Susreti trece vrste. Srecom nisu
bas bili vrlo precizni.
Nailazak na prve kamene hramove me ispunjava u potpunosti. Grad izgubljen u
vremenu. Elegancija trgova. Perfektno zakrivljeni ugaoni blokovi. Stepenice za
stepenicama. Platforme na vrhu. Uski hodnici, male prostorije i prolazi upereni ka
nebu.
Najimpozantnija gradjevina Tikal-a, tzv. Hram broj cetiri, je najvisa struktura u
Gradu. Stotinjak metara iznad zemlje i, vjerovatno, 15-ak metara ispod povrsine.
(Zamislimo dva UNIS-va ili Cibonina nebodera, jedan na drugom.) Stepenice i
zidine hrama je okupirala suma tako da samo vrh strci, netaknut. Drvene stepenice
sa strane su napravljene za posjetioce da se popnu. Kada se napokon nadjemo na
vrhu gradjevine, zastaje dah. Ispred se pruza neometan pogled na djunglu
desetinama kilometara unaokolo. Vide sa samo vrhove krosnji i iznad njih, vrhovi
piramida i hramova Tikala.

59

Hram broj cetiri, najvisa struktura indijanske Amerike, Tikal, Guatemala

Koliko simbolike se osjeca na ovom vjetrovitom mjestu. Pogled prema zemlji; ljudi
su nalik sicusnim insektima. Netom ispod je mocna djungla iznad koje se izidgla
gradjevinska ruka Maja. Za posmatrace sa tla mi se nalazimo izmedju Zemlje i
neba.
Dolazak na glavni trg, ulazak u Akropolis i arhitektura koja izaziva osjecaj da si na
nekoj drugoj Planeti. Slojevite kamene strukture, zgrade u kojima ne mozes
zamisliti nekog da je stanovao u njima. U sredistu su tzv. Hram jedan i Hram dva,
ili poznatiji kao Hram Gigantskog jaguara i Hram Maski. Sucelice, okrenuti jedan
prema drugom, nijemo komuniciraju. Prisjecam se pogleda na vrhove ova dva
hrama koji se uzdizu iznad sume. Djinovske kamene ploce, sa sredisnjim otvorima,
imale su tacno odredjenu kosmicku svrhu.

60

Hram Gigantskog jaguara, Tikal, Guatemala

********
Moj kontakt sa gradjevinama Maja me ostavio u ubjedjenju da su oni bili kosmicki
putnici. Doduse, ne astronauti kakve bi ih mogli mi zamisliti. Njihovo shvatanje
zivota i svemirskih procesa bilo je mnogo dublje.
Maje su bile galakticki informirani. Svuda gdje bi isli nosili su kosmicke
informacije. Planetama omogucavali da su uspostavi dvosmjerni galakticki tok
informacija.
I ne samo to. Za Maje je sve bilo inteligentna energija: kosmos, Sunce, komad
kvarca, mrav ili covjek. Sve je zivo. Sve ima svoju frekvenciju. Sve je informacija. A

61

informacije se krecu. Inteligentne informacije, kao sto su ljudi, imaju mogucnost da

prebacuju svoju informaciju s kraja na kraj Galaksije. Svemirsko putovanje bilo je,
za Maje, kretanje informacija.
Za kretanje informacija nisu potrebni kosmicki brodovi, raketno gorivo i brzine
vece od svjetlosti. Potrebno je znanje kosmickih frekvencija.

Kosmicki marker i Hram sa platformom, Tikal, Guatemala

Zamisljam Maje na vrhu Hrama Gigantskog jaguara koji se u predvecerje nalaze u
onom kamenom otvoru i pripremaju za put prema svom suncevom sistemu.
Trenutna materijalna dezintegracija, prebacivanje informacije sa Hrama na
drugi kraj Galaksije. U Tikal-u, obicni ljudi koji prisustvuju ovom kosmickom
putovanju, pocinju legende o bogovima koji odlaze i dolaze sa neba, snagom svojih
misli.

62

Otvoreni zavrseci hramova i piramida su sluzili kao kosmicke platforme Majama za

njihova galakticka putovanja.

Pogled na dzunglu sa vrha piramide, Tikal, Guatemala

U devetom stoljecu dolazi do enigme za historicare i arheologe. Jedan za drugim, svi
vodeci centri Maja, su napusteni. Nema tragova ratnim pohodima, borbama,
bolestima, pozarima, prirodnim kataklizmama. Kao da su gradski centri ispraznjeni
preko noci, po komandi, bez nereda i haosa. Farmeri sa periferija gradova i iz
djungli ostali su zbunjeni. Vise nije bilo vodjstva. Kosmicka civilizacija Maja je
netragom nestala.
Njihova misija na nasoj Planeti je bila okoncana.
U kamenu su ostali zapisani beskrajni datumi kosmickih dogadjaja i astronomskih
informacija onima koji ce doci u buducnosti.
********
Istina, sa gasenjem Tikal-a u Guatemali, Copan-a u Hondurasu, Palenque-a u
Meksiku (koji ce biti metom moga narednog putovanja), nije se ugasilo ono sto se
smatra civilizacijom Maja. Zavrsen je klasicni period, a poceo je post-klasicni sa
centrima u meksickom Yukatan-u. Mijesanjem onog sto historicari zovu
63

civilizacijom Tolteka i Maja, dolazi do takodje velicanstvenih arhitektonskih

dostignuca u Uxmal-u i Chichen Itza-i. Ali, dok su klasicne Maje bile apoliticne,
dotle je novo doba bilo oliceno ratovima i zrtvovanjima, a astronomska znanja se
vise nisu pominjala.
Iza pravih Maja su ostavljeni pojedini cuvari znanja i magije, carobnjaci i
poznavaoci drevnih tradicija oni su uspijevali da odrze zivima znanje, kodove i
informacije, linije Istine koje vode direktno do zvijezda.
********
U momentima naseg radjanja, sa prvim djecjim placem, pocinje nas put u misteriju
nepoznatog. A na kraju svog zivotnog puta izgleda da znamo manje nego na
pocetku.
Mozda nam se cini da nemamo nista zajednickog sa Majama, kosmickim putnicima.
Pa cak i da nemamo fizickih slicnosti sa tijelima koje su Maje naseljavale; fizicke
karakteristike indijanaca srednje Amerike su drugacije.
Ali, nasa buducnost je da, vremenom, mi postanemo planetarne Maje.
Da prisvojimo i razvijemo njihovu briljantno jednostavnu i sofisticiranu tehnologiju
koja harmonicno spaja frekvencije Sunca i nase psihe. Da kreiramo ciste planetarne
tehnologije i zivimo komforno u manjim zajednicama izlozeni protoku kosmickih
informacija. I obasjani galaktickim svijetlom koje ce nam osvijetliti sve nase
misterije i uciniti da dodjemo do svih odgovora.

64

Cholula piramida - kopija vulkana (9)

Cholula, Puebla, Mexico
Novembar 2003.
Ponovno slijecem u Mexico City. Avio Mexico dolazi na vrijeme, 15:30. Na
aerodromu kupujem novu auto kartu Meksika. Na aerodromskom putokazu vidim
da imaju direktnu autobusku vezu sa gradom Puebla. Na izlazu iz zgrade pitam
odakle polazi autobus. Policajci mi pokazuju rukom; tren poslije mi prilazi mladic i
obraca mi se rijecima: Autobus polazi sa pete kapije, karta je 120 pezosa, put traje
2 sata. Imas jos 5 minuta do polaska.
Pogledam ga; nasmijesim mu se.
Upoznajemo se. On je iz Spanije. Djevojka mu se upravo vraca iz Puebla i zato zna
ove informacije.
Voznja u luksuznom autobusu je trajala tacno dva sata. Na stanici presjedam u
lokalni autobus. Destinacija: Cholula.
Cholula je danas zaboravljeno predgradje dvomilionskog Puebla. Nekada je ovaj
kolonijalni gradic bio drevno srediste blistave civilizacije odakle se dizala najveca
piramida ikada sagradjena.
********
Cholula grad onih koji su otisli. Tko su oni? Kada i gdje su otisli?
Ime gradu su dali Indijanci koje su u XVI stoljecu zatekli spanjolski konkvistadori.
********
Hernan Cortes je u 34. godini, sa 400 vojnika (topovima i konjicom), krecuci se sa
Kube, zapoceo osvajanje Azteckog carstva 1519. godine. Iskrcao se na istocnoj obali
danasnjeg Meksika u Veracruzu-u. Odatle je posao na zapad i redom osvajao
gradove da bi sve okoncao padom glavnog grada Tenochtitlan-a (danasnjeg
Meksiko Sitija) i ubistvom lorda Monteczume.
Na polovini puta se isprecila Cholula koju Cortez opisuje slijedecim rijecima: To je
veliki grad sa dvadeset hiljada kuca i populacijom od sto hiljada ljudi. Ujedno, to je

65

i religijski centar sa vise od 360 hramova. (Hammond Innes, The Conquistadors,

Alfred Knoph, 1969, New York). I, nastavlja: Grad ima svoju upravu i ne odgovara
nikome. Zemlja je plodna i navodnjava se. Ovo je najljepsi grad izvan Spanjolske
po svojim gradjevinama i prirodi.
Ulazeci u Cholulu Cortes je saznao o klopci koju su mu pripremali Meksikanci.
Preduhitrio ih je pogubljenjem vojnih poglavica i zatim masakrom nad 6.000
Indijanaca.
********
Moja prva noc u pristojnom hotelu u zokalu (centru) je bila nemirna. Kao da se
krici hiljada masakriranih Indijanaca jos uvijek cuju, a ostre crte lica vide i mogu
se dodirnuti u polutami.
********
Sa obje strane Cholule dizu se dva gigantska vulkana: Popocatepetl (5.500 metara) i
Iztacihuatl (5.300 metara). Ostaci kamenih gradjevina (hramovi) su pronadjeni
na oba vulkana i stoga se smatraju svetim planinama.
Imena vulkanima dolaze od Azteca poslednje civilizacije u Meksiku prije dolaska
Spanjolaca. Na Nahuatl jeziku Popokatepl znaci planina koja se dimi, a
Iztacihuatl je uspavana bijela ljepotica. Romanticna legenda govori o ljubavi
izmedju velikog ratnika i kraljeve kceri. Ratnik (Popokatepl) ju je zaprosio , na sta
mu je kralj odgovorio da ce odobriti brak samo ako pobijedi suparnicko pleme.
Popokatepl je otisao u borbu i zadrzao se duze nego sto se ocekivalo. Uspio je
pobijediti u ratu, ali su za vrijeme njegovog odsustva pocele kruziti price da je
smrtno stradao. Bijela ljepotica je umrla od tuge. Kada se ratnik vratio, odnio je
njeno tijelo na vrh planine i polozio je tu zauvijek. (Zapadni obod planine ima oblik
zaspale zene.) A Popokatepetl se, obhrvan tugom, popeo na drugi planinski vrh i
uzeo zapaljenu baklju kako bi vjecno mogao gledati svoju izgubljenu ljubav.
Iz te zapaljene baklje ne prestaje ici dim koji upozorava na cinjenicu da je vulkan
aktivan i potencijalno opasan. Vedar dan mi je omogucio da vidim vrh grotla
vulkana i bijeli dim koji se neprestano dize ka nebu.
Ostalo je zabiljezeno da je Moctezuma svojevremeno poslao svojih deset najboljih
ratnika da otkriju porijeklo ovog misterioznog dima. Slijedili su ga Cortesovi
vojnici, 1522. Uspijevajuci se popeti na vrh oni su bili Evropljani koji su se uspeli na
najvisi vrh dotada.

66

********

Maketa piramide Cholula, Puebla, Meksiko

Dosadasnja arheoloska istrazivanja upucuju da su 1.700 godine p.n.e. dva naselja
prerasla u jedno formirajuci grad koji ce neprekinuto biti naseljen u narednih 3.700
godina. Pretpostavlja se da su radovi na velikoj piramidi zapoceti 100 g.p.n.e. kada
je Cholula postala vazno regionalno srediste.
Nagadja se da je Cholula po bogatstvu bila ogledalom pompeznog Teotihuacan-a;
kolosalne gradjevine, pracene identicnim stilom, istim periodom rasta (od 100
g.p.n.e. do desetog stoljeca), istim trenutkom propasti (pocetkom 900. godine). I,
slicno kao Teotihuacan, nakon par stoljeca napustenosti, Indijanci sa sjevera
ozivljavaju ovaj grad (Olmeci, Tolteci-Cicimeka, Azteci) da bi ih Spanjolci
definitivno pocistili sa historijske pozornice.
********
Moja prva nocna setnja bila je u pravcu piramide Tepanapa. Nekoliko putokaza me
dovelo do sumovitog brda; s desne strane je vodio osvijetljeni put ka crkvi na vrhu
brda. Ja sam, naravno, posao na lijevu stranu. Nakon stotinjak metara novi put uz

67

brdo, ovaj put sa kapijom. Prisao sam. Iz dvorista je upravo izlazila casna sestra.
Odmah sam znao o kojoj je ustanovi rijec.
Prije 100 godina, na ovom mjestu, bili su zapoceti radovi na izgradnji psihijatrijske
bolnice (azila). Te, 1910. godine, prilikom kopanja temelja okriveni su tragovi
mnogo starije kamene gradjevine. Trebalo je proci jos dvadesetak godina da bi
zapocela prva faza ekskavacije (1931-1956); prokopana su dva tunela ukupne
duzine osam kilometara na pravcima sjever-jug i istok-zapad da bi se ustanovile
dimenzije kamene strukture. Arheolog Ignacio Marquina se oslanjao na iskustva
stecena iz otkopavanja Teotihuacan-a. Zakljucci su bili frapantni: otkrivena je
najveca gradjevina ikada sagradjena na meksickom tlu. Dokazao je postojanje
kamene piramide sa stranicama od skoro 450 metara i visine od 65 metara! To daje
volumen koji nadmasuje i Keopsovu piramidu i Piramidu Sunca u Teotihuacan-u.
Maketa na fotografiji prikazuje vjerovatni izgled piramide sa pratecim objektima.
Tuneli kroz piramidu su osvijetljeni i nisu bitno mijenjani vec 60-ak godina.
Naravno, ja nisam mogao odoliti, a da ne prodjem tim uskim koridorom od osam
kilometara.

68

Tuneli piramide, Cholula, Puebla, Mekisko

Druga faza istrazivanja (1965-1972) je bila fokusirana na analizu pronadjenih
artifakata. Dokazano je da je piramida neprestano ugoscavala razlicite kulture
bivajuci centar svih zbivanja.
Medjutim, piramida u cjelosti nikada nije otkopana. Samo njen manji dio. Razlog:
protivljenje Crkve. Dalja iskopavanja mogla bi dovesti do kolapsa crkve.
********
Nakon Cortes-ovog krvavog masakra, dosla je njegova zapovijed da se srusi preko
360 hramova/piramida (neki izvori pominju 365 objekata za svaki dan u godini;
drugi izvori pominju cifru od 400 gradjevina sto, po meni, vise odgovara istini, jer je

69

400 sveti broj Maja). Na temeljima hramova, Cortes je dao obecanje, podici ce se
identican broj katolickih crkava.
Hramovi nevjernih Indijanaca su sruseni. Ali, zavjet o katolickim crkvama nikad
nije bio do kraja ispunjen. Od prvobitno izgradjenih sedamdesetak crkava, danas je
u zivotu samo 39 (i to vecina u dosta jadnom stanju).
Interesantno je da je najveca crkva sagradjena na jedinom brdu koje se dizalo iznad
Cholule. Trebalo je proci 400 godina da se dozna da je to brdo u stvari najveca
piramida Cholule za koju Spanjolci nisu znali.

Crkva na vrhu piramide, Cholula, Puebla, Meksiko

Legenda s kojom domace stanovnistvo docekuje turiste je da su stanovnici Cholule,
u iscekivanju Cortes-a, prekrili piramidu zemljom kako je Spanjolci ne bi unistili.
Nazalost, ova romanticna prica nema uporiste u stvarnosti: piramida je bila pod
dubokom sumom stotinama godina prije dolaska konkvistadora, potpuno
zaboravljena i nepoznata tadasnjim Indijancima.
Neposredno nakon osvajanja Cholule, Spanjolci su na vrhu brda prvo postavili
ogroman kriz. Iste godine, kriz je prepolovljen udarom groma. Spanjolci su postavili
novi koji je, igrom slucaja, dozivio istu sudbinu. Zatim se pravi prva crkva
(Santuario los Remedios) na visini od 75 metara. Tokom narednih stoljeca, crkva je
stradala tri puta od potresa i gromova. Zadnji put 2001. godine. Medjutim,

70

svestenstvo i dalje misli da je crkvi mjesto na vrhu piramide i uporno je obnavljaju.

Prilikom moje posjete mogao se osjetiti miris nove farbe.
A superiorna gradnja piramide odolijeva potresima vec hiljadama godina. Naime,
originalni graditelji su koristili posebni dizajn (tablero, okrenuto slovo T, koji
je doprinosio izdrzljivosti zidova.

Tablero dizajn na piramidi, Cholula, Puebla, Meksiko

********
Prolazeci kroz tunele, vodic Porfirio mi govori o hronologiji iskopavanja, nivoima
piramida, zatim altarima, zrtvovanjima izlazimo na cistinu, pljesce rukama i
upozorava me na posebne audio efektne koje imaju ovi kameni objekti.
Nakon strpljivog slusanja sta mi ima reci, zapocinjao sam dijalog nekoliko puta:
Ove stepenice su vodile ka temeljima piramide, pokazivao je prema dnu
stepenica iz tunela.
Dakle, odatle se moglo izaci na jezero?, pitao sam ga.
Jezero? cudi se.
Pa, originalno je piramida izgradjeno na malom jezeru, nastavljam.
?

71

********
Za oltare se pretpostavlja da su sluzili za ceremonije zrtvovanja govori Porfirio.
Jesi li cuo da su oltari, u stvari, imali funkciju uskladjivanja Zemaljske vibracije sa
solarnom? pitam ga.
?

U drustvu sa Porfiriom ispred piramide, Cholula, Puebla, Meksiko

********
Porfirio, da ti imas vlast, sta bi ti uradio sa ovim arheoloskim parkom i
piramidom?, pitam simpaticnog vodica.
Malo razmislja i onda kaze: Ja bih pojacao potporu u tunelima i smanjio broj
turista.
Znas sta bih ja uradio?, kazem mu. Prvo bih srusio onu crkvu sa vrha, a onda bi
potpuno renovirao piramidu.
On se smije.
********

72

Od murala i slika sa zidova nije ostalo mnogo. Ali, onaj jedan sacuvani zid koji
prikazuje zabavu sa picem (i koji jos nije protumacen) meni lici na pretecu
cetverodimenzionalnog kubizma.

Preteca kubizma, Cholula, Puebla, Meksiko

********
Moj ponovni susret sa Meksikom me ostavlja sa utiskom inferiornosti civilizacije
kojoj pripadam. Pred nama su kolosalne gradjevine sa protustresnim dizajnom.
Piktoglifi koje ne mozemo da rastumacimo. Kultura o kojoj ne znamo skoro nista:
ko, kada i zasto? I nestanak koji koincidira sa nestankom Maja (jugoistocno
odavde) i polumilionskog Teotihuacan-a (sjeverozapadno odavde).
Cholula otvara nova pitanja.

73

Velicanstveni Monte Alban (10)

Monte Alban, Oaxaca, Mexico
Novembar 2003.
Auto put Puebla-Oaxaca, komforni autobus, cetiri i po sata voznje. Spustamo se
jugoistocno prema arheoloskim draguljima: Monte Albanu i Mitli.
Koliko je razlicitih civilizacija smatralo danasnji Meksiko svojom domovinom? I
koliko njih je zauvijek nestalo ne dajuci nam sansu da ucimo na njihovim
dostignucima i pogreskama?
Putem kojim mi danas idemo nekad su davno prosli drugi. I to ne samo jedna
civilizacija u proslosti.
********
Od Oaxaca-e do Monte Alban-a je samo desetak kilometara. Lokalni autobus vozi
za tri dolara; turisticki za $ 30. Uspio sam pronaci polaznu stanicu za neugledni
autobus i nakon pola sata smo se popeli uskom vijugavom cestom na zaravljenu
visoravan koja dominira dolinom.
Magija Monte Albana zapocinje njegovom velicinom; to je, oficijelno, drugi po
velicini ceremonijalni centar na Meksickom tlu nakon Teotihuacan-a. (Fotografija
pokazuje djelomicno rekonsturisane rusevine grandioznih dimenzija.)

74

Magija Monte Albana, Oaxaca, Meksiko

Nastavlja se lokacijom ovog gradjevinskog kompleksa smjestenog na planinskom
vrhu koji je poravnan do savrsenstva, slicno kao plato za piramide u Gizi. Naravno,
prica je poznata da nije bilo pomoci tocka, zapreznih zivotinja ili metalnih alata da
bi se izravnalo 55 akri terena (osam puta veca povrsina od trga Svetog Petra u
Vatikanu).
Slijedi misterija kamenih blokova i stela teskih po nekoliko desetina tona i nacin na
koji su oni prebacivani na planinski vrh prije nekoliko hiljada godina.
Zatim hijeroglifi koji su i danas nerazjasnjeni, a porijeklo im je zajednicko sa onim
od Maja, cija je teritorija zvanicno otpocinjala nekih 500 kilometara na istok.
Tu su i originalni kameni blokovi, inace stari koliko i ovaj Grad, koji na sve cetiri
strane prikazuju uklesane likove sa negroidnim antropoloskim crtama (!?)
Dosadasnji pokusaji da ih se protumaci su dosta traljavi; prvo su ih nazvali
plesacima danzantes, a zatim zarobljenicima. Onog dana kada uspijemo
desifrirati tekst, znacemo odgovor koga ovi likovi predstavljaju.
Lokacija piramida Monte Albana savrseno odgovara osi sjever-jug. Izuzev jedne
gradjevine nazvane astronomskom observatorijom koja ima oblik strijele i
pozicionirana je pod uglom od 45 stepeni. Vrh observatorije pokazuje tacno na
zvijezdu Alnilam, koja je centralna zvijezda Orionovog pojasa.

75

Konvencionalna arheoloska teorija se nasla pred cudom kako da objasni Monte

Alban. Zasto je ovo mjesto izabrano za takav gradjevinski kompleks? Prilazi su mu
vrlo strmi, cak i opasni za penjanje. Nema izvora vode. Nikad nije koristen za
stanovanje. Nema vojnu svrhu. U blizini nema gradjevinskog materijala koristenog
za izgradnju velicanstvenih piramida.

Perfektni plato Monte Albana, Oaxaca, Meksiko

********
Monte Alban je spanjolski naziv za bijelu planinu; ime potice od Spanjolca koji je
u XVII stoljecu bio vlasnik ovog zemljista, a koji se prezivao Montalban. Drevni
naziv za ovaj centar je Sahandevui u podnozju nebesa. Sasvim odgovarajuci.
Ima komandnu poziciju iznad tri doline. A azurno nebo kao da je nadohvat ruk.
Miksteci su ga zvali Yucucui (zeleni vrh), a Zapoteci, prije njih, Planina svetih
gradjevina.
********

76

Na ulazu u Monte Alban nekoliko vodica nudi svoje usluge. Ja im nisam zanimljiv
posto sam sam; ocekuju grupe koje ih mogu priustiti. Razgovaram sa nekoliko njih.
Postavljam im jednostavno pitanje (na koje znam da nemaju odgovora): tko je
izgradio prvi gradjevinski kompleks ovdje?
Upucujem se u obilazak; krecem po obodima visoravni. Vidim dvojicu koji pomno
razgledaju jednu zemljanu terasu. Pretpostavljam da su oni dio ekipe Richard
Blanton-a sa americkog Purdue University koji trenutno vodi istrazivacki projekat
na ovoj lokaciji. U posljednjih osam godina prikupili su desetine hiljada kamenih
alata, keramickih posuda, figura Do danas je identificirano 2.100 zemljanih
terasa i napravljeno 30.000 mapa. Formirana je baza podataka o zivotu razlicitih
kultura od 1600. godine prije nove ere do 1521. i dolaska Spanjolaca. Medjutim,
pronadjene kosti prvih migranata upucuju na aktivnosti prije 15.000 godina (!)
Prva ozbiljna arheoloska istrazivanja zapoceo je dr. Alfonso Caso u periodu 19311953. Njegovi zakljucci su jos uvijek dominantni u literaturi: prvo, da su Zapoteci
izgradili Monte Alban oko 500. godine prije nove ere i drugo, da je pocetkom
desetog stoljeca napusten, da bi ga ponovo naselili Miksteci 200 godina kasnije.
Stephen Kowalewski sa University of Georgia pretpostavlja da je oko 500 ljudi
zivjelo u dolini oko 1500 g.p.n.e. Zatim, 500. godine prije nove ere broj dostize 5.000,
da bi 200. g.p.n.e. vise od 40.000 ljudi zivjelo u ovom podrucju. U narednih hiljadu
godina taj broj raste i do 60.000 ljudi cineci ga znacajnim centrom regije.
Misteriozno napustanje Monte Albana pocetkom 900. godine je ocigledno povezano
sa nestankom Maja.
Vrijeme je da mijenjamo zvanicnu historiografsku gradju i da priznamo da su sve
ove kulture od Teotihuacan-a sjeverno od Mexico City-ja, zatim 3000 km na istok do
meksickog Yukatan-a, i jos daljnjih hiljadu km na jug (Guatemala, Belize,
Honduras, Salvador) u stvari jedna civilizacija. Isto pismo, astronomsko znanje,
gradjevinska dostignuca, spiritualni zivot
Nakon toliko godina istrazivanja Richard Blanton priznaje: Mi zaista ne znamo
zasto je Monte Alban izgradjen i kada. I nastavlja: Mozda cemo saznati vise kada
uspijemo desifrirati hijeroglife na kamenim blokovima Danzante najstarijem
pisanom tekstu u Americi.

77

Danazantes drevni plesaci, Monte Alban, Oaxaca, Meksiko

********
Ovaj impresivni kompleks krije poruku za nasu civilizaciju.
Mozemo povuci paralelu izmedju tehnoloskog i razvojnog buma i jednih i drugih;
ratova i osvajanja; ali i nase spiritualne inferiornosti. Da li je njihov nestanak (iz
ove dimenzije?) bio dobrovoljan, a kataklizma ispred nas neminovna?
********
Na platou je mirno, tiho. Pokoji vodic zapljesce, a eho se cuje svuda unaokolo.
Penjem se na vrhove piramida. Impresivan pogled ispod mene: tri doline sa gradom
Oaxaca na 1.500 metara visine; Monte Alban je 450 metara iznad njih, a piramida
mi daje jos cetrdesetak metara blize nebu.
Kao i obicno, na vrhu piramide je uvijek vjetrovito. Nema zaklona niti smiraja.
Izlozen si vremenu kje te upozorava na tvoju krhkost ispod nebesa.

78

Ispod mene se mijesa daleka i bliska proslost. Nakon zagonetnih osnivaca ovog
centra, slijedili su usponi i padovi niza kultura. Ispod sredista grada su se podizale
manje impozantne kucice u kojima su stanovali obicni ljudi. Vecinu svog zivota su
provodili obradjujuci zemljane terase, penjuci se i spustajuci prema vrhu Monte
Albana. Nosili su vodu, povrce, ribu, nakit, ukrase, alate, keramiku, tekstil. Slavili
su i sahranjivali svestenike i vladare. U poznom periodu se bili svjedoci zrtvovanja i
kompleksnih ceremonijalnih svecanosti.
Svetost grada su davno poceli narusavati svesteni vladari zeleci da im se tijela
sahrane do piramida i hramova zeleci na taj nacin ostati zauvijek blizu nebu.
Stotine podzemnih grobnica su prosarale zaravan Monte Albana. A onda su stotine
pljackasa odnosili zemaljsko blago iz njih.
Primitivni obicaji zrtvovanja i obracanja bogovima traju i danas. Prema
svjedocenju Blanton-a jednog dana su nabasali na rupu iskopanu prije par dana u
kojoj je bogovima ponudjena curka sa otkinutom glavom i nekoliko cigareta.
********
Tri hiljade godina Monte Alban je odrzavao intenzivne veze sa ostalim elitnim super
centrima iz regiona kao sto su Teotihuacan, Cholula, Palenque, Tikal, Copan
Kamene piramide prosarane muralima dizale su se do neba diljem Centralne
Amerike.
I onda, odjedamput, oko 900. godine, ovi sofisticirani gradovi se napustaju.
Stanovnistvo nestaje. Djungla nezaustavljivo guta bijeli kamen.
Proslo je nekoliko stotina godina prije dolaska primitivnih indijanaca sa sjevera
koji se naseljavaju uz napustene gradove. I jos 200 godina do dolaska evropskih
osvajaca.
********

79

Opservatorija, Monte Alban, Oaxaca, Meksiko

Enigma o izboru lokacije za gradnju Monte Albana ima svoje rjesenje. Planina na
kojoj pociva gradjevinski kompleks predstavlja energetski potentnu tacku.
Energetske linije se mogu pronaci sa rasljama. Obicno se nekoliko takvih linija
kriza na mjestu na kome su podignute piramide i hramovi.
Nakon sto su osnivaci Monte Albana pronasli ova energetska sredista pristupili su
gradnji prvih gradjevinskih objekata. Elektro- i magnetno-potentne tacke
omogucavali su lako dostizanje zeljenih spiritualnih nivoa.
Prolaskom stoljeca i milenija, na mjestu ranih spiritualnih sredista, dogradjivani su
hramovi i piramide. Arhitektonski ugladjeni izazivali su divljenje svojim vanjskim
izgledom. Memorija na originalne stanovnike je blijedila da bi vremenom postala
potpuno izgubljena.
Prosirenjem prvobitnih gradjevina stvarani su kompleksni ceremonijalni centri. I,
da, u njima su se praktikovale razlicite religijske metode, ukljucujuci zrtvovanja.
Ali, to vise nije imalo nista zajednickog sa kreatorima ovog i slicnih centara.
Prvobitna funkcija Monte Alban-a je zaboravljena zauvijek.
A arheoloske rusevine su postale modernim turistickim centrom.

80

U podnozju nebesa, Monte Alban, Oaxaca, Meksiko

U podnozju nebesa II, Monte Alban, Oaxaca, Meksiko

81

Mitla duhovni portal (11)

Mitla, Oaxaca, Mexico
Novembar 2003.
Polumilionska Oaxaca se na prvi pogled ne izdvaja od drugih meksickih gradova.
Niska, siva predgradja, gust saobracaj. Krecem sa autobuske stanice u potragu za
smjestajem u centru Grada.
Bocne ulice mi izgledaju toplije. Neobicni, zelenkasti vulkanski kamen je ugradjen u
mnogim zgradama. Druge su obojene u tirkiznu ili ljubicastu boju. Uz njih je
prepoznatljiva barokna gradnja. Dva neobicno prostrana parka i eto me u centru, u
Zokalu.
Prije petsto godina (1526.) Spanjolci su ovdje zatekli tvrdjavu Azteka staru tek
cetrdesetak godina. Pretpostavlja se da je ona bila izgradjena na temeljima mnogo
starijeg grada. Vodeci arhitekta Kraljevine, Garcia Bravo, koji je isplanirao Mexico
City i Veracruz, doveden je u Oaxacu. Sa konopcem i kredom je oznacio strane
svijeta; zapocela je izgradnja Zokala (skvera). Katedrala je izgradjena na
jednom kraju (na temeljima Azteckog groblja), a Upravna palaca na drugom. Ova
jednostavna simbolika je karakteristicna za sve hispanske gradove. Balans
zemaljske i duhovne vlasti.
Cortez je drzao do ovog grada toliko da ga je kralj proglasio Markizom doline
Oaxace. Njegov daljnji rodjak, Gonzalo de las Casas, tu je zapoceo (1546.) opsezne
radove sa preko 6.000 indijanskih radnika. Nakon 25 godina, barokne gradjevine su
se ugnijezdile u ovu dolinu, dajuci joj kolonijalni sarm kao nigdje drugo u Meksiku.
Ne cudi me da je UNESCO proglasio citav grad zasticenim svjetskim dobrom.
Subota je, popodne. Centar je zatvoren za saobracaj. Mnogobrojni ulicni prodavaci,
hiljade balona, muzika, djeca, turisti, indijanci, bijeli, zuti i crni, svi se mijesaju na
ovih nekoliko kvadratnih kilometara. Ja jos uvijek trazim smjestaj. Bolji hoteli su
mi preskupi, manji moteli su puni. Ne marim hodati, jer grad upoznajem iz blizine.
Odavde su potekla dva najpoznatija meksicka predsjednika. Benito Juarez je bio
Zapotek indijanac bez formalnog obrazovanja, postao guvernerom i sefom drzave
(1858-1872). On je porazio francusku armiju i skinuo austrougarskog nadvojvodu
Maximilian-a sa prijestolja. U ocima naroda, Juarez je postao mitska figura i
nacionalni heroj. Svaki grad ima ulicu sa njegovim imenom, spomenikom,
Univerzitetom.

82

Prica o Porfirio Diaz-u je drugacija. Ovaj Mixtec indijanac je izgradio vojnicku

karijeru da bi uspostavio dugogodisnju diktaturu (1876-1910). I mada je zemlju
otvorio stranom kapitalu, velika vecina stanovnistva je ostala siromasna te je
Meksiko napustio Revolucijom 1910. (Zadnje godina zivota u Parizu je proveo
ziveci u uspomenama, mrzeci francusku hranu i prisjecajuci se boja i mirisa iz
Oaxace.)
Napokon sam pronasao skromni omladinski hostal (motel). Vrlo prijatni vlasnici.
Govorim im sta imam u planu vidjeti, daju mi savjete kako najjeftinije proci.
Prolazim pored Dominikanske crkvice Santa Catalina. Juan de Cordoba je proveo
25 od svojih 100 godina u njoj. Kazu da tokom citavog zivota nije dotaknuo novac.
Sandale je navlacio samo prilikom misa. Zivot je proveo u meditiranju i pisanju
rjecnika Zapotek jezika. I danas ga indijanci smatraju za sveca.
Pisac D.H Lawrence je ovdje zivio nekoliko godina. Filozof Nice je to zarko zelio.
Lenon se spustao u obliznje pecine zeleci otici sto dublje ka sredistu Zemlje. Elliot
Weinberger (prevodilac Octavio Paz-a) je izjavio da je Zokalo perfektno mjesto za
ne ciniti nista.

Fiesta, Oaxaca, Meksiko

I bio je u pravu. Sjedim na zeljeznoj klupi na glavnom gradskom trgu. Subota
navecer. Svi su obukli najljepsa odijela i sarene nosnje. U restoranima, kaficima i

83

galerijama se sjedi, caska, pjeva. Gitare i udaraljke donose zvuk sa svih strana. Na
klupi pored mene majka hrani dijete. On me gleda svojim velikim crnim ocima,
prvo skriveno, zatim sa smijeskom. U centru parka muzicki kiosk kao jedini
ostatak austrijske proslosti u kome se odrzavaju koncerti triput sedmicno.
To vece sam se, po prvi put, osjecao ugodno u hispano-kolonijalnom gradu. Ne
osjeca se miris ratnih pohoda konkvistadora (Oaxaca nije bila na glavnom putu
Cortesa prilikom osvajanja nego se predala jos prije pada Azteckog vodje
Moctezume); nema dokaza o rusenju drevnih piramida i hramova (sem Aztecke
tvrdjave). Ali ima bogatstvo razlicitih kultura i rasa koje koegzistiraju i daju
posebnu draz ovom Gradu.
Prema tradiciji Mikstek-a zdrava osoba je ona koja zivi sretno i u miru. Magija
Zokala i subotnja fiesta (te nekoliko sati u nedjelju popodne) su trenutci koje sam
proveo kao zdrava osoba.
********
Koliko je stara civilizacija? Na to pitanje stanovnici malog mjesta Santa Maria del
Tule (istocno od Oaxace) imaju odgovor: stara je koliko i njihov ahuehuete ili
stablo iz Tule (Arbol del Tule).

Najstarije drvo na svijetu, Santa Maria del Tule, Oaxaca, Meksiko

84

U centru ovog malog mjesta, u crkvenom dvoristu, smjestilo se najstarije drvo na

svijetu: cempres starosti izmedju dvije i tri hiljade godina. Pedeset metara visine,
pedeset sest metara obima i 650 tona tezine.
Bio sam impresioniran.
********
Novih pedesetak kilometara voznje kombijem dovelo me je do arheoloskog nalazista
Mitle. Znacenje imena je identicno na spanjolskom (mitla), azteckom nahuatl
jeziku (mictlan) i zapotek jeziku (lyobaa) i moze se prevesti kao mjesto
mrtvih.
Mitla je neprekidno nastanjena barem tri hiljade godina. Arheoloska istrazivanja
koja ukazuju na ostatke gradjevina iz 900. godine prije nove ere ne daju odgovore o
porijeklu prvih graditelja ovog svetog mjesta.

Sacuvana crvena boja na palace Mitle, Oaxaca, Meksiko

Kultura Zapoteka, zvanicna historiografija tvrdi, nam je ostavila danas vidljive
strukture ( podignute izmedju 200. 900. godine nove ere); nakon njihovog
nestanka oko 1000. godine Miksteci preuzimaju kontrolu, Zapoteci se vracaju 1200.,

85

a Azteci, nakon nekoliko pokusaja, konacno ulaze u Mitlu 1494. Prica se zavrsava
dvadeset godina kasnije sa dolaskom Spanjolaca.
Mitlu nije preplavila djungla kao vecinu gradova Maja. Zahvaljujuci tome, zidine,
ukrasi, pa cak i boje na fasadi su ostale dosta dobro sacuvane na nekoliko mjesta.
Impresionira crvena boja sacuvana nakon vise od hiljadu godina mada izlozena
vremenskim nepogodama; zidovi palace sadrze 100.000 unikatnih ukrasnih
kamenih kvadrata i rombova koji formiraju geometrijske figure.
Za razliku od velike vecine drevnih gradjevina, ovdje nema prikaza zoomorfnih ili
antropomorfnih likova. Naprotiv. Apstraktni geometrijski oblici unose novu
dimenziju u spiritualnost i umjetnost. Da li se njima ipak stilizirano prikazuju bog
Quetzaqoatl, more (prolaznost), ili imaju poseban vizuelni efekat koji doprinosi
laksem dostizanju zeljenog duhovnog nivoa bila su pitanja koja su mi se vrzmala
po glavi.

Kameni mozaici na palace, Mitla, Oaxaca, Meksiko

Posmatram dalje. Kameni mozaici su brizljivo ispolirani i perfektno ugradjeni u
zidove debele preko metar. Nije se koristio nikakav vezivni materijal. Majstorstvo
gradnje!
Unutar palace je tzv. Dvorana stubova. Sest impresivnih monolitnih kamenih
stubova vulkanskog porijekla su nekada davali potporu krovnoj konstrukciji.

86

Iz cetrdesetak metara duga Dvorane stubova ulazi se u novu komoru koja je

predmetom najvece zagonetke Mitle. Zidovi prekriveni panelima sa kamenim
mozaicima. Arheolozi su u cudu. Koja je svrha ove prostorije?

Dvorana stubova, Mitla, Oaxaca, Meksiko

Jedini pisani trag je ostao od prvih spanjolskih osvajaca i historicara i odnosi se na
posljednje korisnike (Zapoteke). Canseco je 1580. pisao: U ovoj zgradi su imali
svoje idole i tu se skupljali tokom religioznih ceremonija. Vrsili su zrtvovanja
svojim bogovima i provodili svoje svete obicaje. U rezidenciji je stanovao visoki
svestenik koji im je bio kao nas papa.
Najstariji komadic informacije i zato najznacajniji je legenda koja kaze da se ova
komora ranije koristila kao zavrsna faze inicijacije samana (duhovnih bica) koji su
bili obucavani u magiji i lijecenju.
Raslje pokazuju pojacanu energetsku aktivnost na ovom kamenom tlu. Pojedini
autori tvrde da je ova komora bila portal/kapija izmedju duhovnih dimenzija.

87

Komora duhovni portal, Mitla, Oaxaca, Meksiko

Napustam Palacu i krecem se juzno do slijedece mini plaze. Rusevni zidovi sa
impresivnim kamenim pragovima iznad ulaza. Isklesani kameni linteli su teski po
dvadesetak tona. U njihovom podnozju je podzemni prolaz koji vodi ka grobovima.
Spustam se improviziranim stepenicama ispod zemlje. Novi geometrijski mozaici na
zidovima. Grobnice su prazne. Opljackane su nekoliko stoljeca prije dolaska
Spanjolaca. Odmaram se par minuta u jednoj od njih.
Kruzni potporni stub unutar grobnice ima nekoliko mitova. Kada se kameni megalit
obgrli rukama onda:
1. Razmak izmedju ruku ce otkriti koliko godina zivota preostaje (jedan prst za
svaku godinu zivota);
2. Ukoliko se stub pomjeri smrt nastupa gotovo trenutno
3. Zagrljaj doprinosi fertilitetu
Nisam mogao odoliti, a da ne zagrlim stub. Zatvorio sam oci i osluskivao. Stub se
nije pomjerio. Ruke mi se nisu spojile. A plodnost? Nisam nista posebno zazelio.
Sa dolaskom mraka napustam Mitlu. Mjesto mrtvih nije oduvijek bila prestizna
lokacija za grobove visokih svestenika.

88

Podzemna grobnica, Mitla, Oaxaca, Meksiko

********
Ova Planeta ne pripada nama. Ona nije ni vlasnistvo nasih unuka kako nam
reklame sugeriraju (mi smo Zemlju posudili od nasih unuka). Istina je obrnuta.
Mi pripadamo Zemlji.
Originalni graditelji Mitle su toga bili svjesni. Znali su za Zemaljske energetski
potentne tacke. I koristili ih.
Nakon njihovog odlaska ostao je folklor i sukobi buducih stanovnika Grada.
********
Ponovo u Oaxaci. Veceram u Zokalu. Rijeka ljudi prolazi, ali je u zraku mir. Po
drugi put mi se javlja misao da bi bilo lijepo zivjeti ovdje. Dva stola od mene vrlo
prijatno lice sezdesetogodisnjaka. Sijeda kosa, brada i brkovi, blijedoplava kosulja
sa modro plavom maramom oko vrata. Dva puta su nam se pogledi susreli.
Placam racun, prolazim pored njegovog stola, klimnem glavom. I on me pozdravi, i
pozove me da mu se pridruzim. Sa suprugom je. Ona, tamne pute, crne pundje,
89

osmjeha na licu. On se prvi predstavlja:Felipe. Supruga mu je Meksikanka, on iz

Wisconsin-a. Dosao je ovdje prije 25 godina. I ostao. Nekad je Felipe bio Filip.
Za deset minuta, koliko sam imao do polaska autobusa, pretresli smo i Atlantidu i
Lemuriju i Maje i Peru i misterioznu dolinu Oaxace.
Posebno me pitao da li sam citao James Churchward-a (autora knjiga o prvoj
ljudskoj civilizaciji, Lemuriji).
Rastali smo se uz moje rijeci da svaka osoba koju sretnemo u zivotu nosi poruku za
nas. Klimnuo je glavom u znak odobravanja.
Trebalo je proci 15-ak dana da ja saznam njegovu poruku za mene. Vracajuci se na
knjige Churchward-a nasao sam referencu o Majama. I onda sam znao da cu ovu
knjigu zavrsiti sa pricom o Lemuriji.

U drustvu sa Felipeom, Oaxaca, Meksiko

Na autobuskoj stanici kupujem posljednje mjesto za autobus te veceri.
Koincidencije me prate. Predstoji mi 14 sati voznje. Iz srca Meksika, Oaxace
premo sumovitom, uzburkanom Chiapas-u.

Carobni Palenque (12)

90

Palenque, Chiapas, Mexico

Novembar 2003.
Ulazak u drzavu Chiapas donosi podsjecanje da sam u najnemirnijoj oblasti
Meksika: vojne patrole pregledaju sva vozila. Od pocetka 1994. komandant Marcos
je zapoceo revolucionarnu pobunu indijanaca. Uzeli su ime Zapatista, po uzoru na
Emilijana Zapatu, heroja revolucije iz 1910. kada je predsjednik Porfirio Diaz bio
primoran da napusti zemlju. Tada je proglasena agrarna reforma koja, nazalost,
nikada nije do kraja sprovedena. Sveopce siromastvo iznova prisiljava indijance da
skrenu paznju na sebe.
Vlasnik noci, gospodar planine, covjek bez lica, Marcos je moderni pobunjenik
XXI stoljeca koji svoja manifesta objavljuje na Internetu. Izazvao je senzaciju kada
je sa 100-ak svojih sljedbenika, naoruzanih puskama iz antikvarijata paradirao
ulicama La Realidada sredinom 1990-ih. Meksicka armija je pojacala svoje
prisustvo nakon sto su Zapatiste izbacili prve bijele rancere iz Chiapasa. Danas je
misteriozni Marcos na celu politickog pokreta za kojeg bi zelio da postane svemeksicki.
Ulazak u gradic Palenque ne impresionira. Nekoliko hotela, neugledne kucice,
radnjice s izbacenim standovima na ulicama. Ostavljam stvari u vlaznoj hotelskoj
sobi (Hotel Avenida, Economics Rooms), otvaram prozor da se soba izraci.
Izlazim na ulicu i hvatam prvi kombi sa natpisom Ruinas.
Dok se vozim razmisljam o imenu grada. Gradic Santo Domingo de Palenque je
osnovan u sedamnaestom stoljecu (ne racunamo li malu crkvicu iz 1573.) i ostao bi
beznacajan da 1774. u obliznjoj djungli nisu otkriveni ostaci megalopolisa iz doba
Maja. Antonio del Rio je tada pozurio u Guatemalu da Kraljevskom Savjetu prijavi
svoje otkrice. Otada krecu istrazivacke ekspedicije prema ovoj destinaciji. Rusevine
dobivaju ime Palenque prema obliznjem selu.
Danac Frans Blom je 1920-ih zapoceo najopseznije radove na ekskavaciji i ciscenju.
Meksicki arheolog Alberto Ruz je 1952., nakon nekoliko godina uklanjanja tona
kamenih blokova, uspio Palenque uvrstiti u svjetsku arheolosku riznicu otkricem
jedine grobnice Maja: vladara Pacan Votan-a.
Dosada je oteto od djungle preko 200 gradjevina razlicite velicine. I to je, prema
procjenama, jedva 10% od stvarnih dimenzija Grada.
********

91

Ispred ulaza u arheoloski park prodavci pica, voca, suvenira, turisticka agencija (?),
kombiji (colectivos) Trojicu cuvara nalazim u zivoj diskusiji. Zapata,
razaznajem od jednog od njih. Zapatista, subcomandante Marcos, obracam im se.
Si, bueno, namiguje mi jedan od njih sa uzdignutim palcem.
Nakon stotinjak metara iz stoljetne sume izlazim na cistinu. Poravnati plato, ispred
ociju mi je prvi niz hramova. Pocrnjeli, vlazni kamen nijemo svjedoci o
milenijumskoj starosti ovog centra.

Neprolaznost Palenquea, Chiapas, Meksiko

Prepoznajem piramide, hramove, observatoriju sa fotografija. Sad su ispred
mene. Na jednoj strani je njihova grandioznost, umjetnicki vrhunac i neprolaznost.
Na drugoj, osjecaj napustenosti, tisine i ljudskog odsustva. I sve to uokvireno
centralnoamerickom djunglom, izrazite zelene boje.

92

********
Osnovan prije nase ere, Palenque u svojoj arhitekturi i umjetnosti spaja zmajeve
Orijenta, tamnopute africke (Atlantske?) likove, pismo Maja i stepenaste piramide
sa platformama okrenutih kosmosu.
Komunikacija tog doba, protivno nasim predodzbama, nije imala granica.

Stepenaste piramide, Palenque, Chiapas, Meksiko

Epiteti uz Palenque su mnogobrojni: jedan od najvecih gradova Maja,
najimpresivnije rusevine Meksika, najpopularniji arheoloski park, politicki
centar inventivne arhitekture sa razvijenom trgovackom mrezom sa udaljenim
Mezo-Americkim gradovima
Vrhunac moci grada se poklapa sa vladavinom njegovog najznacajnijeg lidera:
lorda Shield Pacal-a. Djelomicnim desifriranjem hijeroglifa i piktoglifa (Linda
Schele i Peter Mathews), ustanovljeno je da je Pacal rodjen 603. godine, dosao na
vlast kao dvanaestogodisnjak (615.) da bi vladao do svoje smrti (683.) skoro sedam
decenija kasnije. Njegova najvaznija gradjevina je tzv. Hram natpisa. Ovdje je i
mjesto gdje su kosti Pacal-a pocivale u miru sve dok njegova grobnica nije otvorena
skoro 1300 godina nakon njegove smrti.

93

Lord Pacal, piktoglifi, Palenque, Chiapas, Meksiko

Direktor Meksickog Instituta za antropologiju i historiju Alberto Ruz je 1949.
zapoceo radove na istrazivanju Grada. Odlucio je da se usmjeri na Hram natpisa,
jer je bio najvisa gradjevina. Odlucio je da pokusa otkriti put u unutrasnjost Hrama
sa vrha straznje strane. Krenuo je sa pomicanjem ogromnog kamenog bloka koji se
u boji razlikovao od ostalih. Slijedile su tri mukotrpne godine uklanjanja blokova i
otkrivanja niza stepenica. Napokon, 13. jula 1952. dosli su do trokutastog kamena
oko kojeg su nasli kosture sest mladih ljudi. To je bio pouzdan znak da su ljudske
zrtve tu u pocast jednom od lidera. Veliki kameni blok je pomaknut za pola metra i
Ruz se odlucio spustiti uz pomoc konopca u mracnu odaju.
To je bio momenat neopisive emocije za mene kada sam skliznuo ispod kamena.
Nasao sam se u velikoj komori isklesanoj u kamenu. Oko mene su bili stalaktiti
nastali infiltracijom vode tokom proteklih stoljeca. Kolosalna kamena grobnica je

94

pocivala na sest isklesanih stubova. Pokrov sarkofaga je bio bogato ukrasen

hijeroglifima.

Hram natpisa, Palenque, Chiapas, Meksiko

Sve do ovog momenta, nijedna piramida u Meksiku nije pruzila dokaz da je
koristena kao grobnica. Palenque je postao izuzetak.
Kada je pokrov sarkofaga pomaknut, otkriven je Pacal-ov kostur. Na lubanji mu je
bila (danas cuvena) mozaicna maska od djada (nefrita). Slijedile su ogrlice,
prstenovi, reprezentacije Boga Sunca od nefrita, simbolizam devet Gospodara
VremenaI sve to u Hramu sa devet stepenastih nivoa.
Posebnu paznju i dalje privlaci pokrov sarkofaga koji predstavlja figuru covjeka (ili
covjekolikog bica); on sjedi na duguljastoj napravi (drugo tumacenje je da mu iz
stomaka izvire drvo zivota). Piktoglifi predstavljaju kombinaciju organskih,
kosmickih i tehnoloskih tvari. Osoba ili lebdi ili leti. Deniken je ovu sliku uzeo kao
konacan dokaz svoje teorije o medjuplanetarnim putovanjima Maja (astronaut u
kosmickoj kapsuli). Jose Arguelles (The Mayan Factor) drvo zivota tumaci kao
Kosmicki Centar (Kuxan Suum).
Na kamenom pokrovu su uklesani brojevi 12:60 i 13:20. Period od pravljenja
grobnice (692. godina) do njenog otvaranja 1952. iznosi tacno 1260 godina. A period
od nastanka grobnice do kraja ciklusa Maja 2012. godine iznosi 1320 godina!
Koincidencija? Ili je rijec o proroku Maja koji je bio kreator grobnice? I koji nam
je ostavio jos jednu poruku?

95

Primopredaja vlasti, Palenque, Chiapas, Meksiko

Arguelles tvrdi slijedece:
Pacal Votan, galakticki gospodar, se proglasio serpentom, inciranim, vlasnikom
znanja. Dekretom onih iznad njega, Pacanu je odredjeno da napusti svoju
domovinu, misteriozni Valum Chivim, i da ode na Yukatan, oblast gdje zive Maje na
Zemlji. Pacan je sletio u blizini rijeke Usumacinta nedaleko od Palenque-a.
Objasnjenje za ovu pricu bilo bi slijedece: Valum Chivim, koji se pominje u
hijeroglifima Maja, se odnosi na jednu od zvjezdanih baza Maja, gotovo sigurno u
sistemu Plejada (zvijezda Arcturus?). Ove baze su imale zadatak da motre na
ostvarenje misije Maja na Zemlji otkada su Galakticki gospodari (Devet
Gospodara vremena) donijeli intelektualni zivot na Zemlju. Pacal Votan je imao
zadatak da nadgleda posljednju fazu Zemaljskog Projekta Maja.
Popul Vuh, sveta knjiga Maja, govori o mitskom Xibalbi, podzemnom svijetu, u
kome se herojski testira smrtnost. Tacnije, u kome Maje preuzimaju smrtno
ljudsko oblicje. Xibalba odgovara drevnom gradu Xibalanque, a ovaj je u
modernom prijevodu Palenque.
Da li to znaci da se Pacal zapravo vratio u svoju zvjezdanu domovinu Valum Chivim
nakon sto je uspjesno odigrao svoju zemaljsku ulogu?

96

Na nekoliko kamenih reljefa vidim primopredaju vlasti izmedju Pacal-a i njegove

majke. I mada je svojom velicinom niza od sina (ocigledno iz hijerarhijskih razloga),
upadaju u oci njene izrazeno velike kosti.
Po povratku u Houston konsultiram literaturu. Americki arheolog Merle Greene
Robertson je provela nekoliko decenija studirajuci Palenque. Objasnjava da
portreti koji prikazuju Pacal-ovu majku Zac-Kuk imaju abnormalno uvecanu
vilicu, izrazene podocnjake, vrlo istaknute obrve, lopataste ruke Uglavnom
poremecene (ne-zemaljske?) fizicke karakteristike.
Preko puta Pacal-ovog Hrama nalazi se jos jedna cuvena gradjevina. Rijec je o
Observatoriju ili Tornju vjetrova koji se nalazi usred kompleksne Palace.
Potvrdjeno je da raspored prozora odgovara polozaju pojedinih planeta (Venera),
zvijezda (Plejade, Sunce, solsticij, ekvinocij).

Opservatorija, Palenque, Chiapas, Meksiko

Palacu okruzuju tri impresivna hrama/piramide: hram Sunca, Kriza i Vojvode.
Fasade sa serijama hijeroglifa opisuju bogove i historijske dogadjaje unatrag
hiljade godina. Dominira bogata simbolika koja prikazuje tranziciju ljudske duse u
realme mrtvih, odnosno transformaciju pojedinih lidera Maja u bogove
(astronaute?).

97

Posljedni datum na zidovima Palenque-a je godina 835. Nakon toga je ovaj sveti
centar Maja misteriozno napusten. Sta se desilo sa astronomima, svestenicima,
umjetnicima? Gdje su Maje otisle sredinom IX stoljeca?
********
Hram natpisa je unikatna gradjevina u svijetu Maja. Sarkofag Pacal-a, smjesten u
prizemlju, je znatno siri od prolaza i stepenica koje vode do njega. To znaci da je
prvo grobnica napravljena, a tek onda impresivni Hram. I to mu daje posebno
mjesto. Ime Hramu je dato zbog serije od 620 hijeroglifa najduzoj u svijetu Maja.
I, na koncu, kostur koji je pronadjen u grobnici Pacal-a je neobican: znatno je visi
od prosjecnih Maja, a utvrdjeno je da je starost osobe prilikom smrti iznosila 40
godina. Desifrirani hijeroglifi na istoj grobnici govore o Pacal-u koji je umro u
dubokoj starosti, u 80. godini. Ko je onda sahranjen ovdje?
Na tren pomislimo da smo nesto saznali o Majama. A onda nam se nove misterije
otvore.
********
Ako bi se mogli vratiti u proslost, recimo u godinu 810., i naci se na trgu ispred
Hrama natpisa, mozda bi mogli vidjeti skup koji zorno prati sta se desava na vrhu
Hrama.
Na platformi sjede trinaestorica Maja, galaktickih gospodara, cuvara znanja. Svaki
od njih ima veliki kvarcni kristal ispred sebe. Sjede i intenzivno meditiraju.
Odjedamput se zacuje potmula vibracija: dijelom je to zvuk, dijelom vizija. Pred
nasim ocima se materializuje svjetlosna galakticka cahura. U pocetku cahura lebdi
iznad galaktickih gospodara, a zatim ih polako obavija. Uskoro su sva trinaestorica
unutar prozirnih svjetlosnih lopti. Sum i vibracija se pojacavaju. Grad i djungla u
pozadini prisustvuju provorazrednom kosmickom dogadjaju. Frekvencija se
povisuje. Stanovnistvo grada je fokusirano na svemirske lopte koje polako pocinju
da blijede. Uskoro sjvetlosne lopte sa Majama nestaju. Scena kao da prerasta u san.
Vibracija se vise ne cuje. Uzdah ljudi se odbija od kamene gradjevine. Ubrzo se
skup rasprsi.
********
U vlastitoj potrazi za odgovorom sta se desilo sa Majama u devetom stoljecu
analiziram postavke historicara i arheologa. Glad, ratovi, suse, zemljotresi

98

nijedan od tih razloga ne moze biti odgovoran za tako masovan i kompleksan

nestanak elitnog stanovnistva.
Rat bi mogao objasniti gubitak populacije u par gradova. Suse bi bile logican uzrok
za migraciju iz predjela bez kise. Zemljotresi i prirodne katastrofe mogu uzrokovati
dosta mrtvih.
Medjutim, Maje su zivjele uz more, rijeka, jezere, u dolinama i na planinama, u
vlaznim i susnim podrucjima i imale civilizaciju sa nekoliko hiljada centara. Ne
desetak gradova, vec nekoliko hiljada. A takva civilizacija ne nestaje odjednom.
Trazim nove mogucnosti. Danas imamo neutronsku bombu koja ubija ljude, a
postedjuje gradjevine. Problem je sto nemamo dokaza o takvom oruzju kod Maja, a
pogotovo nemamo miliona skeletona u njihovim gradovima iz desetog stoljeca.
Znaci za odgovor moramo ici dalje.
Da li je duhovno i intelektualno vodjstvo Maja napustilo povrsinu Zemlje i tajnim
tunelima se spustilo pod Zemlju?
Ili su presli u drugu dimenziju, nevidljivu nasem oku?
Ili su, one koji su bili spremni, pokupili u svojim svemirskim brodovima njihovi
mentori sa Plejada?
Ili su se, pak, pridruzili Galaktickim gospodarima i svjetlosnim cahurama otisli na
put bez povratka?

99

Yaxchilan (13)
Yaxchilan, Chiapas, Mexico
Novembar 2003.
Danas mi je u planu arheoloska poslastica: grad Maja Yaxchilan na jugoistoku
Chiapasa, uz granicu sa Guatemalom. Kombi je iz Palenque-a krenuo u sest ujutro;
ispred mene je 165 kilometara voznje do rijecne granice sa Guatemalom.
Nakon brze (povremeno vratolomne) voznje i nekoliko vojnih patrola stizemo do
seoceta Frontiera Corozal. Improvizirani stol i tri naoruzana vojnika predstavljaju
granicni prijelaz. Hiljadu metara siroka rijeka Usumacinta je pocesto bila mjesto
ilegalne trgovine drogama, oruzjem i emigrantima. Pregledaju mi pasos, upisujem
se u knjigu i onda krecem prema svom brodicu.
Jedini nacin da se dodje do Yaxchilan-a je rijekom. Puteva nema, jer je sa obje
strane rijeke gusta djungla.

Rijeka Usumacinta razdvaja dzungle Meksika i Guatemale

Citam oficijelne Putne informacije za Yaxchilan, Chiapas: Yaxchilan je vrlo lijep
grad Maja ugnijezdjen u rijeci Usamacinta. Morate uzeti brod da biste dosli do

100

njega. Voznja traje oko sat vremena. Mozete plivati u rijeci ako zelite. U njoj ima
krokodila."
Vrlo informativno. Plivanje mi ovog puta nije bilo u planu, tako da necu morati
razmisljati o krokodilima.
Drveni izduzeni brodic sirok je manje od metra. Ima tendu od trstike, malu klupicu
i motor dovoljno jak da glisiramo po rijeci. Cetrdesetak kilometara smo preletjeli
za sat vremena. U jednom momentu smo se priblizili obali. Kapetan nesto
gestikulira, pokazuje prstom na obalu. Imam dovoljno vremena da vidim tijelo
krokodila koje se sa obale necujno spusta u zamucenu rijeku. Vratili smo se na
sredinu rijeke i nastavili put.

U brodu, rijeka Usumacinta, Chiapas, Meksiko

Ime Yaxchilan znaci zelene stijene. Ocigledno rijec je o nazivu kojeg je ovaj grad
dobio kada je vec odavno bio napusten i zarastao u divlju sumu. Ni starije ime,
Izancanac, vjerovatno nije pravo ime grada.
Onaj jaz koji je nastupio nestankom Maja u devetom stoljecu odsjekao je skoro sve
etimoloske veze civilizacije Maja sa onima koji su dosli poslije njih.
Pristali smo uz obalu i nestrpljivo sam se uputio ka Velikoj Plazi. Ovo je bio
dominantni centar duz Usumacinta rijeke: uzvodno i nizvodno je smjesteno

101

nekoliko desetina gradova Maja od kojih, trenutno, ni jedan nije otvoren za javnost
niti su zapoceli znacajniji arheoloski radovi.
Otkrice Yaxchilana je nastupilo dosta kasno; prvi ga je pomenuo Juan Galindo
1833. Znacajniji opis daje Teoberto Malet nakon svojih posjeta 1897-1900.
Ozbiljniji radovi na obnavljanju Grada se poduzimaju pocetkom 1970-ih i
povremeno traju do danas.
Meni je posebna draz biti u gradu Maja uz samu rijeku. To mi je bila novina.
Osjecaj da se piramida dize iz vode.

Ulazak u Yaxchila, Chiapas, Meksiko

Uspon Yaxchilan-a, prema dosadasnjim podacima, pocinje od 250. godine. YatBalam, osnivac dinastije koja ce vladati u narednih 500 godina, je preuzeo tron 320.
i gradic postaje regionalnom silom. Najvecu moc je imao za kralja Shield Jaguara
Drugog, koji je umro 742. godine imajuci preko 90 godina. To je doba nastanka
vecine danas sacuvanih hramova i piramida. Grad je inace podijeljen u tri dijela:
Velika Plaza je smjestena na poravnanom platou uz rijeku, Veliki Akropolis se
nalazi na brdu (piramidi?) do koga vode siroke stepenice, a Mali Akropolis je na
susjednom izdvojenom brezuljku koji je, vjerovatno, imao ulogu vladarske
rezidencije.
Ulazak na Veliku Plazu vodi izmedju piramide i kruznog hrama. Ovaj uski prolaz
zatim vijuga hodnikom sa nizom prostorija kojeg su arheolozi nazvali labirint.

102

Tako sto je, takodje, bila novost za mene u svijetu Maja. Ocigledno da je arhitekta
vodio racuna da napravi tesko pristupacan grad ciji ce se limitirani ulazi lako
braniti. Velika vecina ostalih gradova Maja ima vrlo otvorene koncepte.

Silazak u labirint, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko

Na Plazi zavirujem u svaki objekat. Prepoznatljivi kameni luk Maja, igraliste,
uzdignute kamene stele na centralnim mjestima Tisinu povremeno prekidaju
majmuni na vrhovima krosnji i krici papiga. Desetak Meksikanaca macetama
rasciscavaju put izmedju dvije piramide. Otprilike je jedna cetvrtina objekata
pristojno ociscena. Iznad ulaza su vidljivi hijeroglifi Maja; kameni linteli teski
nekoliko tona odaju majstorstvo, ali i bogatstvo ovog Grada.
Hijeroglifski tekst se nalazi na preko 110 mjesta u Gradu. Desifriran, daje jasnu
viziju o Yaxchilan-u kao sofisticiranom ekonomskom i socijalnom entitetu
kompleksnih odnosa sa obliznjim gradovima. Posljednji uklesani datum je iz godine
810.

103

Piktoglifi Yaxchilana koji opisuju ovo sofisticirano srediste Maja, Chiapas, Meksiko
Ipak, najspektakularniji je uspon ka Velikom Akropolisu. Preko stotinu stepenica
sirokih dvadesetak metara vode izmedju hramova ka vrhu brezuljka. U zvanicnom
opisu ovog mjesta pominje se prirodno brdo sa vjestacki napravljenim zemljanim
terasama. Ja sam, medjutim, blizi ideji da je, umjeso o prirodnom brdu, rijec o
stepenastoj piramidi kolosalnih razmjera davno vec zarasloj u sumu s nekoliko
zemljanih nanosa na svojoj povrsini. Ako Meksicka vlada nadje nekog novca da
nastavi otkopavanja nadam se da ce potvrditi ovu pretpostavku.

104

Uspon ka Velikom Akropolisu, Yaxchilan, Meksiko

Stoljetna stabla su pruzila svoje korijene preko stepenica, ali se moze zamisliti
grandioznost ovog mjesta u doba kada je Grad bio na vrhuncu svoje moci. Vladar
Bird Jaguar Cetvrti (752-772) se s pravom smatrao liderom regije, djungle i rijeka.
U momentu kada se izbije na siroki plato ukazuje se izvanredna gradjevina koja
predstavlja vrh ove ogromne piramide. Njeni razmjeri su veci nego u slicnih
piramida u Tical-u ili Palenque-u. Dva niza sa po sest stepenica vode do ulaza u tri
odvojene prostorije. Piktoglifi i ostaci crvene boje sjena su nekadasnjeg
glamuroznog izgleda. Na vanjskoj fasadi ostala su udubljenja u kojima su nekada
bili paneli i uklesane figure u kamenu.

105

Hram na vrhu piramide, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko

Tisinu prekida dolazak grupe Italijana. Vodic, na losem italijanskom, im objasnjava
gdje su se nasli. Postariji Italijani jos uvijek pokusavaju doci do daha nakon sto su
se popeli uz stotinjak stepenica na preko 50 metara visine.
Ja se okrecem natrag i spustam niz vlazne stepenice. Negdje na pola puta poceo sam
razmisljati sta bi se desilo ako bi se neko ovdje okliznuo i povrijedio. Trebalo bi
proci dosta vremena dok se ne dodje do najblize bolnice. Mislim se da bih mogao
pitati jednog od cuvara da li su imali takav slucaj dosada. Onda ugledam jednog od
njih, kojeg sam pozdravio prije 15-ak minuta dok sam se penjao prema gore. On ne
govori engleski tako da sam odustao od te nakane.
Upravo sam zavrsio sa silaskom niz stepenice kada sam zacuo jak zvuk udara u
kamen sa krikom. Okrenem se prema gore. Jedna od posjetilaca, podebela i
postarija Italijanka, se okliznula i pocela kotrljati niz stepenice. Njeni krici su se
mijesali sa uzvicima njenih sunarodnjaka sa vrha platoa. Nakon 15-ak stepenica se
njeno tijelo napokon zaustavilo. Onaj cuvar, kome sam se mislio obratiti, joj je prvi
prisao, a ubrzo i nekoliko Italijana koji su joj bili najblizi. Zena se lagano uspravila,
sjela. Povrijedila je nogu.

106

Nezgoda na stepenicama, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko

Razmisljam o simbolici situacije. Da li je ovo maglovito podsjecanje na vremena
kada su se zrtvovana tijela kotrljala niz ove stepenice? Ili, mozda, upravo suprotno,
jer su se originalno ovdje nalazile siroke, polirane i suhe kamene stepenice, a ljudi se
nisu slucajno penjali ka vrhu piramide.
Upucujem se ka izlazu sa Velike Plaze. Ponovo prolazim kroz Labirint,
uznemirujem nekoliko slijepih miseva koji prave krugove oko moje glave. Izlazim
na sumski put. Prema meni trci niski Meksikanac. U ruci nosi kesu sa ledom. Pita
me da li se neko povrijedio. Ja mu govorim da jeste i rukom pokazujem u smjeru
stepenica. Sistem prve pomoci ipak funkcionira.
Nastavljam puteljkom. Mali drveni putokaz pokazuje smjer ka Malom Akropolisu.
Strmi uspon vodi do vrha brezuljka (?) gdje je smjestena Palaca sa velikim
prostorom za okupljanje (ili igru?). Izdvojenost i teska pristupacnost ukazuje da je
ovo bila rezidencijalna oblast.
Vrijeme za moj boravak ovdje polako istice te se upucujem ka svom brodicu. Mladi
kapetan je spreman za polazak. U putu natrag sam ruke drzao u brodu. Krokodili
su brzi nego sto mi mislimo.
Yaxchilan ostaje iza mene. Moje posljednje misli o njemu su vezane za
proslogodisnji sastanak neprofitne organizacije za zastitu svjetskih spomenika
(World Monuments Fund). Tada je Bernard Selz pokonio 200,000 dolara za
107

konzervaciju i zastitu Grada, koji je uvrsten na listu od 100 najugrozenijih svjetskih

spomenika kulture. S obzirom da ce za koju godinu sigurno napraviti i cestu, broj
posjetilaca ce se povecati, a time i opasnost da se ovaj sjajni grad Maja dalje
ruinira.

108

Murali Bonampaka (14)

Bonampak, Chiapas, Mexico
Novembar 2003.
Jos uvijek sam u jugoistocnom Chiapas-u. Pedesetak kilometara voznje od granice
sa Guatemalom me dovodi od ulaska u Indijanski nacionalni park Lacandon. Ime je
dobio po Lacandon Maja indijancima. Na ulazu u Park izlazimo iz kombija;
Indijanci ne dozvoljavaju nikome da se vozi po njihovom teritoriju. Docekuje nas
cigansko lice novog vozaca i ciganski kombi. Unutra nema sjedista vec drvena
klupica.
Sumskim neasfaltiranim putem se vozimo par kilometara. Prolazan je samo do
dolaska kisne sezone (maj-oktobar). I to je jedini put u ovom rezervatu od preko
2000 kvadratnih kilometara.
Improvizirani parking. Tabla sa natpisom Bonampak, Zona Arquelogica,
Patrimonio cultural del pueblo de Chiapas.

Bonampak, blago Chiapasa, Meksiko

Bonampak je mnogo vise od kulturnog blaga ljudi Chiapas-a. U sebi cuva jedini
mural iz svijeta Maja. Ove velicanstvene zidne freske igrom boja daju odgovor na
109

dva pitanja: prvo, kako je izgledala svakidasnjica Maja i, drugo, kako su bile
ukrasene fasade i unutrasnji zidovi gradjevina Maja.
Kopiju murala sam vidio u Arheoloskom muzeju u Mexico City-ju. Replika freski je
napravljena u gradu Gainesville-u na Floridi cije sam uvecane fotografije pomno
pregledao. Medjutim, naci se na mjestu gdje su crtez i 1200 godina stara boja na
originalnom kamenu to me vec priprema na poseban dozivljaj.
********
Fotograf i autor dokumentarnih filmova Giles Healy bio je u posjetu indijanskom
reservatu Lacandon 1946. godine. Snimao je dokumentarac o primitivnim
indijancima pokusavajuci odgovoriti da li su oni potomci Maja. Njegovi domacini su
ga odveli do napustenog grada Maja koji je kasnije nazvan Bonampak po
istoimenom indijanskom seocetu.
Tamo je, izmedju ostalog, pronasao skromnu dugacku jednokatnicu sa tri ulaza u tri
zasebne prostorije. Ulazi su bili nadsvodjeni teskim kamenim lintelima. Fotograf je
usao u prvu prostoriju i nasao se okruzen serijom murala koji su pokrivali
prostoriju od kamenog poda do kamenog krova. Usao je i u druge dvije prostorije i
nasao nove nacrtane scene, obojene realisticnim bojama. Freske su bogato svijetlile
u prigusenom svijetlu.
Ovo neprocjenjivo bogatstvo se po prvi put ukazalo pred ocima koje nisu pripadale
Majama niti Lacandon indijancima.
Profesor Mary Miller sa Yale University, nakon intenzivnih proucavanja murala, je
pisala: Vjerovatno ne postoji anticka rukotvorina iz Novog Svijeta koja nudi tako
kompleksan pogled na pretkolumbovsko drustvo kao freske iz Bonampaka. Nijedan
od njih ne prikazuje toliki broj Maja sa toliko detalja i stoga su ovi murali
neprocjenjivi za razumijevanje drevne civilizacije.
Dotada se o zivotu Maja moglo saznavati ili sa umjetnickih slicica na razbijenim
komadima keramike ili potamnjelim djelicima crteza iz gradova Palenque i Tulum.
U Bonampaku se najednom dolazi do tri prostorije prepune dobro sacuvanih crteza.
Nacin na koji su crtezi odoljeli vremenu i nakon 1200 godina je interesantan. Kisa i
vlaga su kapali po plafonu prostorija tako da su pokrili unutrasnje zidove sa
zastitnim slojem prozirnog kalcij karbonata.
Nakon Healy-jevog otkrica, Carnegie Institut je poslao svoju ekspediciju u
Bonampak. Zidovi su prekriveni tankim slojem kerozina. Boje su postale vidljivije.
Murali su intenzivno i kompletno fotografirani. Dva umjetnika su, zatim, napravila
kompletne umjetnicke kopije. Trenutno je u toku projekat Yale University koji

110

ukljucuje jos detaljnije studije, fotografije i reprodukcije murala primjenom lasera i

nove tehnologije.
********
Kupujem kartu za 36 pesosa (tri dolara) i krecem zemljanom stazom u smjeru
putokaza. Nakon 500 metara izlazim na veliki plato (Akropolis). Njime dominira
velika piramida na cijem su vrhu i stranama kamene kuce. Piramida se naucni sturo
naziva Gradjevina broj 1 (Edificio 1). Rasciscen je samo njen frontalni dio. Desetine
stepenica gradjenih od velikih kamenih blokova vode me prema vrhu piramide.
Bokovi i ledja piramide su prekriveni zemljom i drvecem.

Velika piramida Bonampaka, Chiapas, Meksiko

********
(U sobu mi ulazi Oksana, gleda fotografiju piramide u albumu i govori: Znas zasto
su sluzile ove piramide? Tu su skupljali energiju.
I ko kaze da se muz i zena ne mogu sloziti u nekim stvarima?)
********
111

Kronologija Bonampak-a je uobicajena za ovaj region. Grad je osnovan u trecem

stoljecu, razvoj biljezi u petom stoljecu za vladara Fish Face, a vrhunac moci
dozivljava sa Lordom Chaan Muan-om II (ili Knotted Eye Jaguar Drugi) koji dolazi
na vlast 743. godine. Tada je podignuta vecina danas vidljivih gradjevina. Grad je
napusten pocetkom IX stoljeca i ostao je izgubljen u djungli do 1946.
Na nekoliko mjesta u gradu su vidljivi hijeroglifi koji prikazuju znatno veci grad
Maja, Yaxchilan. Smatra se da je Bonampak dugo bio u vazalskom odnosu prema
njemu, da bi tokom osmog stoljeca postali ravnopravniji. Postoje dokazi o
zajednickim vojnim pohodima protiv Palenque-a, a Lady Yax-Rabbit, koja je bila
supruga najmocnijeg vladara Lorda Chaan Muan-a II, bila je sestra vladara
Yaxchilan-a (Shield Jaguar II). Ocito da brak i politika nisu mimoisli ni Maje.
********
Napokon, prilazim kamenom Hramu freski. Hijeroglifi govore da su freske
nastale 792. godine. U originalnom premazu gipsa (plastera) nema granicnih ivica
sto govori da su freske nastale u jednom dahu, a ne u etapama. (To je ovdje moguce
zbog vlaznosti zraka tako da treba vise vremena da se plaster stvrdne.) Moze se
prepoznati iskusna ruka jednog majstora i vjerovatno dva pomocnika.
Murali pokrivaju povrsinu od oko 165 kvadrata. U tri sobe su nacrtani stvarni
dogadjaji i to vrlo realisticno. Prva soba prikazuje predstavljanje buduceg
prijestolonasljednika, sina Chaan Muan-a pred zvanicama: svestenstvom i
plemstvom, uz orkestar koji svira na drvenim trampetama, bubnjevima i drugim
instrumentima. Plemstvo je prikazano u razgovoru. Svi su bogato odjeveni,
ukraseni ogrlicama, dragim kamenjem, maskama. Ocigledno da prisustvuju
prvorazrednom dogadjaju. Lord Chaan Muan Drugi sjedi u drustvu sa svojom
prvom zenom dok njegove ostale zene stoje.

112

Murali Bonampaka, Chiapas, Meksiko

Na zidovima druge sobe u toku je zestoka borba izmedju Bonampak-a i
neidentificiranog protivnickog grada Maja. Aktuelni sukob se, prema hijeroglifima,
i odigrao 2. avgusta 792. Ratnici su prekriveni kozom jaguara ili ratnickim crvenim
i zutim odorama. U pozadini je svijetlo plava boja koja uveliko podsjeca na stil sa
crteza iz egipatskih grobnica. Tri zida u ovoj sobi prikazuju borbu, da bi se ishod
mogao vidjeti na cetvrom, sjevernom zidu. Chaan Muan II trijumfalno pobjedjuje.
Porazenim vojnicima je strgnuta vojna odora, krv kaplje iz prstiju, a vecina ih lezi
mrtva.
I, na koncu, treca soba donosi ceremoniju proslave pobjede sa muzicarima,
plesacima posebno ukrasenim za ovu priliku i sa kraljevskom familijom. Chaan
Muan II je iznad protivnickog vodje, a nekoliko zarobljenih vojnika mole za milost.
Ukupno 108 hijeroglifskih tekstova prate murale. Preko 270 ljudskih figura na
njima nosi odjecu, a da ne postoje dvoje ljudi koji su isto obuceni. Odjeca je od
pamuka. Lica su u profilu, a tijela frontalno ili bocno prikazana. Ruke pokazuju
najrazlicitije pozicije, jer je umjetnik zelio da ih iskoristi za, nama nepoznati, jezik
znakova.
Murali Bonampaka su osvijetlili svakidasnjicu Maja. Naucili smo o viseslojnosti
njihovog drustva (vladari, aristokracija, birokracija, umjetnici, svestenstvo,
zanatlije), ceremonijama, odjeci, ratnim obicajima

113

Krv iz prstiju na muralima Bonampaka, Chiapas, Meksiko

Ono sto je meni zapelo za oko je da medju 270 ljudskih likova prikazano i 30
bozanskih, ljudima superiornih bica. Oni se nalaze na kljucnim mjestima: na
sastanku dva zida ili dodiru plafona sa bocnim zidovima. Kao da oni posmatraju sve
te scene svakodnevnice, a da nemaju aktivnog ucesca.
Ta superiorna bica (stvarne Maje) bi povremeno posjecivala gradove Maja. No,
nema dokaza o njihovom utjecaju na zemaljske poslove: rat, sjetve, trgovina,
saveznistva. Ali, njihov utjecaj osjecamo kod izbora lokacija za piramide (energetski
potentne tacke), grandioznosti objekata, tehnologiju gradnje, nastanak hijeroglifa i
piktoglifa, astronomska i matematicka znanja, kosmicke cikluse, putovanja kroz
svemir
********
Pred ulazom u Hram freski nalazi se natpis kojim se zabranjuje fotografiranje.
Ujedno, u prostorijama se istovrmeeno mogu nalaziti samo ti osobee. Sobe nisu
osvijetljene tako da se bez blica ne moze uspjesno slikati.
Posto uz ovaj tekst prilazem fotografije murala ocigledno je da sam uspio slikati
freske. A to je bio proces koji je trajao dvadesetak minuta.
114

Pred ulazom su se nalazila dva cuvara, otac i sin, Lacandon indijanci. Pazljivo su
posmatrali svakog posjetioca koji bi ulazio u sobe. Dugo mi je trebalo dok nisam
nasao pogodan momenat da napravim dvije fotografije u prvoj sobi (nezamijecen).
U drugoj sobi sam uspio napraviti jednu fotografiju i tada me je blic otkrio. Cuvari
su bili ljuti, tako da im moje izvinjenje nije bilo dovoljno. Ali, znao sam da se
moram vratiti sa barem nekoliko fotografija.
********
Povratak u ciganski kombi i voznja do parkinga. Cetvero djecice nas ceka na izlazu
iz kombija i pruzaju ruke. Dajem dva pezosa jednoj djevojcici. Zauzvrat trazim da
mi pozira. Pristaje.

Lacandon Maja indijanka, Bonampak, Chiapas

Prelazim u kombi. Nakon stotinjak metara vojna patrola. Morali smo izaci iz
kombija dok su vojnici trazili skrivene pregrade za oruzje. Nista nisu nasli tako da
smo nastavili voznju za Palenque. Stizem u vecernjim satima, odlazim na autobusku
stanicu i kupujem kartu za milionsku Meridu na Yukatanu. Ceka me dvanaest sati
nocne voznje. Imam dovoljno vremena da pojedem nekoliko ukusnih Tacos la
Pastor i sok od kilo iscjedjenih naranci.

115

U autobusu sam mislio da mogu odmah zaspati. Medjutim, dva puta nam ulaze
imigracione vlasti precene vojskom. Prvi put brkati inspektor se uputio prema
kraju autobusa. Pregledava legitimacije i karte. Na njegovo pitanje odakle putuju
cujem da mu mladici odgovaraju iz Tuxtla Gutierez (srce Chiapas-a). Izbacuje ih iz
autobusa. Sa sobom nose sportske torbe, skromno obuceni. Cini mi se da su posli
trbuhom za kruhom prema turistickom Yukatan-u. Medjutim, indijansko porijeklo
i nemirni Chiapas ih cini sumnjivim.
Pet minuta kasnije nova patrola. Posto je autobus vec jednom procesljan ovaj put se
vojni policajac fokusira na prednji dio autobusa. Moj pasos drzi nekoliko minuta i
nesto dobacuje drugom policajcu. Vraca mi ga. U medjuvremenu su i oni nasli par
zrtvi koje ce veceras ispitivati i vratiti u njihove polazne gradove.
Napokon smo produzili i autobus je utonuo u san.

116

Elegantni Uxmal (15)

Uxmal, Yucatan, Mexico
Novembar 2003.
Iz sna me budi glas vozaca autobusa: Campeche!, uzvikuje. Pogledam kroz prozor.
More, drveni brodovi, jedrilice. Jos je mrak, cetiri sata ujutro. Izbio sam, dakle na
Meksicki zaljev. Jos dva sata voznje do Meride, glavnog grada meksicke drzave
Yukatan na istoimenom poluotoku.
Ucinilo mi se da nije proslo ni pet minuta i ponovo me trgnuo glas vozaca: Merida!
Usnula autobuska stanica. Gledam red voznje za Uxmal, danasnju destinaciju. Prvi
autobus krece u osam. Dovoljno vremena da pronadjem hotel (ovaj put blize
autobusu nego centru). Ostavljam ruksak u hotelskoj sobi. Odlazim do centra,
Zokala. Merida je milionski grad. Cist i bijel, La Ciudad Blanca (bijeli grad). Na
glavnom trgu se kocoperi najstarija katedrala Meksika Cathedral of San
Ildelfonso (1556.).
Spanjolac Francisco de Montejo je porazio lokalne indijance (1542.) koji su zivjeli u
velikom, napustenom gradu Maja zvanom Tiho ili Ichcaanziho. Tu, medju obiljem
praznih gradjevina Maja, rusio je sve redom i dizao spanjolske palace i crkve.
Katedrala je sagradjena na mjestu najvece piramide. Prelijepo obradjene figure i
hijeroglifi u kamenu su sruseni; murali unisteni. Tako je nastao novi grad zvani
Merida, jer je svojom klimom i polozajem podsjecao konkvistadore na istoimeni
grad u Spanjolskoj (doduse, ni tamosnja Merida nema spanjolske korijenje; nastala
je na antickim rimskim rusevinama).
Franjevac Diego de Landa, zasluzan za unistenje kompletne pisane gradje Maja,
opisuje (An Account of the Things of Yucatan, prijevod na engleski iz 2003.)
dogadjaje u ovom regionu:
Otpor nije bio dovoljan da sprijeci Don Francisca de Monteja i njegovu armiju da
osvoji Tiho. Tu je osnovao grad Meridu. Odatle je poslao svoje kapetane u raznim
pravcima da nastave sa osvajanjima
U obliznjem gradicu Chel kapetan je objesio dvije zene. Jedna je bila jos nevina, a
druga tek udata. Oni nisu bile krive ni za sta. Razlog sto su objesene bila je njihova
ljepota. Na taj nacin su pokazali lokalnim indijancima da im njihove zene nisu
vazne. Sjecanja na ove dvije zene jos su uvijek ziva i medju indijancima i medju
Spanjolcima sto zbog njihove ljepote tako i zbog okrutnosti kojom su ubijene

117

********
Tost i veliki djus od narance u malom restoranu. Gledam na trg: pedesetogodisnjak
ima mikrofon i ozvucenje, govori nesto o vjeri i danasnjim porocima. Limena glazba
u vatrogasnim uniformama glasno koraca po izlizanom kamenu Zokala.

Katedrala u Meridi, Yucatan, Meksiko

Da je zaviriti duboko pod zemlju nasli bi prve tragove zivota u Meridi od prije
20.000 godina. Niz poljoprivrednih kultura je odomaceno prije 8500 godina. Koliko
hiljada godina je star zivot u ovom Gradu?
Vrijeme je da krenem prema autobusu. Stizem u posljednji minut. Sad me ceka sat
voznje i prilika da jos malo odrijemam i skupim energije za penjanje po
piramidama.
********
Literatura ovako opisuje Uxmal:
Od sestog do osmog stoljeca Maje na Yukatanu kreiraju nove arhitektonske stilove.
Jedan od njih je Puuc, nazvan po obliznjim visoravnima. Uxmal je najveci grad

118

izgradjen u Puuc stilu. Njegov najbolje sacuvan hram je Piramida Madjionicara

koja je elipticnog oblika i pet puta dogradjivana. Sjeverozapadno od piramide je
Kvadratni zenski samostan koji se sastoji od cetiri bogato ukrasene palace. Iza
nje je Velika piramida, potpuno ruinirana i Palaca Guvernera Posljednji
pronadjeni datum uklesan na zidovima je iz 909. godine kada je Grad odjedamput
napusten. (Alberto Ruz, Uxmal, Instituto Nacional de Antropologia e Historia).
Uxmal znaci triput gradjen ili triput okupiran. Bio je srediste politickog
kraljevstva u jugoistocnom Yukatan-u. Dekoracija na palacama predstavlja bogove,
zivotinje, licnosti, geometrijske forme, simbole Venere, maske boga Caka. Odmah
do ogradjenog dijela grada su stambeni dijelovi koji su mogli imati populaciju od
oko 25.000 ljudi. Uxmal je bio naseljen od 800. godine prije nove ere (Tabla na
ulazu u Uxmal)
Istocno stepeniste Piramide Madjionicara ima 89 stepenica. Nagib je identican kao
kod Kefrenove piramide u Egiptu (Secrets of the Pyramids, Readers Digest,
1982.)
Sem grada Chichen Itza, Uxmal je jedan od najvaznijih gradova Maja. Kompletna
mapa grada jos nije zavrsena tako da se njegove granice jos ne znaju. Medjutim,
zna se da je bio izgradjen na osi sjever-jug, a najvaznije zgrade su na sredini te osi.
(Mundo Maya, Quimera, Mexica, 2002.)
Gradjevine u Uxmal-u daju osjecaj harmonije i posmatracu omogucuju da dise
slobodno, jer su posvuda otvoreni prostori. Ravnokutne zgrade su smjestene sa obje
strane avenije, a piramide pocivaju na masivnim temeljima. Njihova velicina i
sjajno ukrasene fasade izazivaju cudjenje i uzdah posmatraca. Hramovi Maja se
uzdizu iznad vrhova krosnji; ljudski rad je podignut iznad prirode Piramida
Madjionicara izgleda magicno i to je razlog postojanju legende koja kaze da ju je
napravio patuljak, koji se izlegao iz jajeta i kojeg je odgojila vjestica. Patuljak je bio
osudjen na smrt, ali je ubijedio vladare da mu postede zivot. Zauzvrat ce im, obecao
je, dati gradjevinu koja bi prevazisla sva njihova ocekivanja. I, zbilja, kada je noc
prosla, ujutro se iz magle digla piramida kakvu dotada svijet nije vidio. (The
Mayas, Demetrio Sodi, Panorama Editorial, Mexico, 1983)
Ako se Chichen Itza smatra za najimpresivniji grad Maja na Yukatan-u, onda je
Uxmal najljepsi. Arhitektura se odlikuje
bogato ukrasenim fasadama i
velicanstvenom piramidom. Prva arheoloska iskopavanja je zapoceo Danac Frans
Blom 1929. da bi Meksicka vlada nakon toga potpuno rekonstruirala glavne
objekte. (Mexico travel Book, AAA Publishing, Florida, 2001)
********

119

Moja posjeta Uxmal-u, kao prvoj stanici na Yukatanu, je imala posebno znacenje.
Postoji jedna tendencija u zvanicnoj literaturi enciklopedijama, da se misterija
nestanka Maja u IX stoljecu potpuno izbrise slijedecom tezom: Maje su se, zbog
nepogodnih klimatskih uvjeta, povlacile iz Chiapas-a i Guatemale i kretale se ka
Yukatanu gdju su nastavile svoju civilizaciju. Medjutim, usporeni razvoj i
nazadovanje i medjusobni sukobi su doveli do kolapsa koji se poklopio sa dolaskom
Spanjolaca. (?)
Ova teza mi se nije svidjala ni prije ovog putovanja, a pogotovo poslije. (Na primjer,
The New American Desk Encyclopedia iz 1993. pise: Uxmal su rusevine grada
Maja na Yukatanu-u koji je napusten oko 1450. godine.)
Prvo je pala u vodu ideja da su gradovi Yukatan-a podignuti nakon sto su Maje
napustile gradove kao sto su Tikal (Guatemala), Copan (Honduras) ili Palenque
(Meksiko). Naime, Uxmal je podignut prije barem tri hiljade godina sto ga stavlja u
istu ravan sa ostalim gradovima Maja.
Drugo, meksicki arheolozi su dokazali da je i Uxmal bio tajanstveno napusten
krajem IX stoljeca kao i ostali gradovi Maja.
Trece, nakon napustanja, ovaj grad Maja je nekoliko puta bio naseljavan od strane
nomadskih indijanskih plemena koje su Spanjolci zatekli u XVI stoljecu. Ali, oni
nisu bili direktni potomci Maja, jer su na upite konkvistadora odgovarali da ne
znaju ko i kada je napravio ove gradjevine.
Na taj nacin, pocetak posjete Uxmal-u je bio uspjesan za mene. Magija Maja je
sacuvana, a pseudoteze o evolutivnom razvoju i sporoj degradaciji se se rasprsile.
Sada sam se mogao vise vremena posvetiti arhitekturi Uxmal-a i njenom znacenju.
********
Piramida Madjionicara je prva gradjevina na koju se dodje na samom ulazu u
Grad. Sa preko 36 metara je najvisi objekt u Uxmal-u. Legenda u patuljku, odnosno
madjionicaru Itzamna, koji je jednom rukom podigao piramidu preko noci, moze se
shvatiti na slijedeci nacin. Ova struktura, kao i citav sveti kompleks Uxmal-a, je
imao anticku upotrebu kao Skola Misterija i spiritualnih ceremonija. Pretpostavlja
se da je Piramida sa okolnim kompleksom bila jedan od najvecih Univerziteta Maja
na kojima su se ucila ezotericna znanja. Citav kompleks odrazava kretanja Sunca i
Venere. Stepenice na zapadoj strani Piramide Madjionicara su orijentirane tako da
prate zalazak Sunca prilikom ljetnog solsticija.

120

Piramida Madionicara, Uxmal, Yucatan, Meksiko

Zenski samostan je kompleks od cetiri dugacke zgrade koje formiraju zatvoreni
trg. Ime su mu dali Spanjolci jer su ih 74 prostorije, koje su imale izlaz na dvoriste,
podsjecale na njihove samostane. Svaka od cetiri gradjevine ima unikatne fasade sa
simbolima boga Caka, zmije i resetkastih stubova. Pretpostavlja se da su unutar
trga zene Maja ucile o razlicitim aspektima energije: zenskoj, seksualnoj,
mjesecevoj i kundalini (cakre) energiji.

121

Zenski samostan, Uxmal, Yucatan, Meksiko

Jednostrano i limitirano posmatranje svijeta Spanjolaca nastavilo se i u slucaju
prekrasne gradjevine koju su oni nazvali Palaca Guvernera. (Fotografija 3) Jasno je
da Maje nisu imale ni guvernere, ni opatice. Ali, kako objasniti Spanjolskim
vojnicima da se kljuc za filozofiju arhitekture Maja skrivao u njihovoj
astronomskoj orijentaciji.
I pored sistematskog napora Spanjolaca da uniste sve dokaze o sofisticiranim
dostignucima Maja u astronomiji i matematici, posljednjih nekoliko decenija se cine
napori da se razumije ova misteriozna civilizacija. Pronadjeni su dokazi o vrlo
intimnoj vezi izmedju planete Venere i Palace Guvernera. Na fasadi se nalazi vise
od 350 glifa koji su posveceni ovoj planeti Suncevog sistema (stilizirano slovo M
sa dvije tacke je simbol Maja za Veneru; a taj simbol je, u sto sam se uvjerio,
preplavio glavnu fasadu).

122

Palaca guvernera, Uxmal, Yucatan, Meksiko

Izracunavanja iz 1975 (istrazivaci Aveni i Hartung) su pokazala da se dugacka
strana Palace Guvernera nalazi pod uglom od 19 stepeni u odnosu na glavnu
orijentaciju gradjevina u Uxmal-u. Pod identicnim (najjuznijim) uglom se planeta
Venera pojavljuje na nebu svakih osam godina. Upravo taj osmogodisnji period je
vrlo znacajan za Maje.
Maje su znale da Venerin sinodicki period (vrijeme kada se Venera spaja sa Suncem
na nebu) iznosi 584 dana. Postoji pet razlicitih sinodickih pozicija Venere (kao
dnevnog i nocnog kosmickog objekta). Nakon petog sinodickog perioda ova se
pojava ponavlja sa novih pet perioda. Moderni astronomi ovu pojavu nazivaju
Veliki Venerin Ciklus.
Pet Venerinih ciklusa (2920 dana) tacno odgovara periodu od osam zemaljskih
ciklusa, odnosno godina (2920 dana). Specificni dokaz o ovoj vezi pet-prema-osam
je na sjevernozapadnom i sjeveroistocnom kraju fasade Palace Guvernera. Crta sa
tri tacke, odnosno broj osam prati masku boga Caka koji ima izrazenu vezu sa
planetom Venerom.

123

Pet-prema-osam, fasada Palace guvernera,

Uxmal, Yucatan, Meksiko
Sam dogadjaj pojavljivanja Venere na najjuznijoj tacki neba (januar 1997, 2005,
2013. itd) i njena nebeska putanja odgovaraju zamisljenoj liniji izmedju Palace
Guvernera u Uxmal-u na jednom kraju i maloj piramidi u, jos nedovoljno
poznatom gradicu Maja, Cehtzuc-u koji se nalazi na horizontu gledajuci od Uxmala! Odstupanje je, prema Aveniju (1975.) neznatno: manje od jednog stepena (117.56
prema 118.22 stepena). Medjutim, u doba kada su Maje pravile ove piramide (kraj
IX stoljeca), polozaj Zemlje u Suncevom sistemu bio je malo drugaciji, tako da
odstupanja uopce nije bilo!
Jugozapadno od Palace ka nebu se dize Velika Piramida. Djelomicno je
restaurirana. Originalno je imala devet terasa, odnsono devet nivoa (Devet Cuvara
vremena Maja). Simbolika u broju stepenica i nivoa te hramu na vrhu platforme

124

sa Bogom Cakom dopunjavaju sveti kompleks Uxmal-a koji je bio ekskluzivna

Skola za astronome, matematicare, samane, svestenike, proroke i vidare.
Uspon na Piramidu je ostar. Medjutim, pogled sa vrha je nezaboravan. Zeleni tepeh
djungle se rasprostire u svim pravcima do horizonta gdje se dodiruje sa plavom
bojom neba.
I tu, sa vjetrom u licu, zavrsavam svoj posjet Uxmal-u.

Velika piramida, Uxmal, Yucatan, Meksiko

125

Labirint Oxkintok-a i pecina Calcehtok (16)

Oxkintok, Yucatan, Mexico
Novembar 2003.
U osam ujutro sam rent-a-car-om napustao Meridu. Mali Chevy ce imati dosta
kilometraze pred sobom. Gradske ulice, pa auto-put, regionalna cesta i, na koncu,
neasfaltirani lokalni put doveli su me do prve danasnje stanice: grad Maja
Oxkintok, na sjeverozapadu Yukatan-a.
Ox (tri), kin (sunce) tok (ostro) je van glavnih turistickih tokova. To jutro
sam ja bio jedini posjetitelj. Ovdje je ustanovljen arhitektonski stil Puuc (300. p.n.e.
- 350. a.d.).
Od sacuvanih hijerogilifa isticu se oni koji govore o konkretnim Gradskim
dogadjanima iz 475. i 487. godine, te hijeroglif u kojemu Maje opisuju dogadjaje od
prije 400 miliona godina! To zvuci toliko nevjerovatno da se vise uopce i ne
reklamira.
Medjutim, tu niz nevjerovatnih stvari ne prestaje.

Djavolja piramida, Oxkintok, Yucatan, Meksiko

126

Medju 12 piramida/hramova Oxkintok-a pronadjeni su potporni stubovi u obliku

covjekolikih stvorenja. Preciznije, rijec je o cetiri kipa visokim dva i po metra koji
izgledaju kao vanzemaljski humanoid. Velika glava je podijeljena na dvije istaknute
polovine sa udubljenjima po sredini i na celu (trece oko).
Gle slucajnosti. Prilikom posjete juznom obodu kraljevstva Maja - Copan-u u
Hondurasu, nasao sam piktoglif koji je imao identican oblik glave vanzemaljca.
Arheoloski tim koji je prvi nabasao na ove statue je nazvao piramidu djavoljom. A
da slucajni posjetioci ne bi puno lupali glave o porijeklu hijeroglifa i kipova, oni su
sada sklonjeni na sigurno.
Najveca piramida u ovom Gradu, neinventivno nazvana Struktura broj 1,
zauzima centralno mjesto. Pretpostavlja se da je podzemnim tunelima vezana za
ostale hramove i palace.

Struktura broj 1, Oxkintok, Yucatan, Meksiko

Ispred jedne od palaca nalaze se ostaci potpornih stubova nazvanih Ratnici
Atlantidjani. Oni su u prirodnoj ljudskoj velicini, fino trodimenzionalno isklesani,
tako da se i nakon hiljada godina izlozenih nevremenu lica lako prepoznaju.
I tu nastaje novi problem za modernu historiografiju. Naime, Atlantidjane
susrecemo na raznim stranama Meksika: od Tule (sjeverno od Mexico City-ja),
preko Oxkintok-a do Chichen Itza-e. Nema dvojbe oko njihove funkcije: sluzili su
127

kao potpora platformama koje su smjestene iznad njih. Medjutim, likovi

Atlantidjana su razliciti i predstavljaju razlicite rase, sa razlicitim odorama i
fizickim karakteristikama.
Postavlja se pitanje kako su autori kipova znali za razlicite rase prije dvije hiljade
godina, kad je u ovom regionu svijetu zivjela samo jedna? A pogotovo, kako su
poznavali sve rase sa Planete?
Tu pitanja ne prestaju.
Skoro su spanjolski arheolozi zavrsili rekonstrukciju nekoliko prostorija unutar
jedne od palaca (Tzat Tun Tzat) poznatih pod imenom Labirint. Zbilja, uski tuneli,
prolazi, stepenice i sobe kreirali su jedinstvenu gradjevinu u svijetu Maja. Strateski
razmjesteni prolazi i prozori donose svjetlost u labirint. To je osobito vidljivo tokom
dva dana u godini: proljetnjeg i jesenjeg ekvinocija (21.03. i 23.09.) Tada sunceva
svjetlost osvijetli sve prostorije kroz seriju otvora u zidovima!

Labirint Oxkintok, Yucatan, Meksiko

Ulaz u labirint je na donjoj terasi. Nakon niza stepenica i prolaza, izlaz je pri vrhu
gradjevine.
Labirint simbolizira tamnu i svijetlu aveniju. Funkcionira kao sveti put kojom
osoba krece od vanjskog svijeta prema unutarnjem, a zatim od unutarnjeg prema
vanjskom; od nizih realma ka visim.

128

Ulazak u tunel je ulazak u nepoznato, u nasu skrivenu stranu. Sklon sam tezi da su
Maje labirint koristile za skolovanje samana i iniciranih. Tu su oni, simbolicno,
prevazilazili strah od nepoznatog i skrivenog. A kad se jednom identificira nasa
tamna strana, onda mozemo da preuzmemo kontrolu.
I kao sto Labrint Maja spiralno zavrsava na vrhu piramide, tako se i mi nalazimo
na spiralnom putu zvanom zivot. U centru tog puta je tamno srediste nase Galaksije
Mlijecni put, koja se, zatim, spiralno otvara i siri, a mi, nas Suncev sistem i mi kao
ljudska bica smo na vanjskom obodu te spirale koje zahvata sve sire beskonacne
prostore kosmosa.
Spirala Mlijecnog puta je primjer harmonicne geometrije. Ona kreira i premoscava
dimenzije, spiritualni i materijalni svijet.
Spiralna formacija je metafora za misticno putovanje vjecnog zivota. Na tom putu
mi stjecemo svijest o sebi. Nju sirimo iskustvima u ovom zivotu, smrti i ponovnom
rodjenju.
Spiralni put je sveto duhovno orudje onih koji su trazili spoj sa kosmickim
centrom koji daje i uzima zivot.
U Oxkintok-u su se samani morali suociti sa tamnom stranom svoje duse i
integrirati je u svoju svijest. Morali su proci test labirinta, susresti i zatim
kontrolirati svog unutrasnjeg djavla; tek onda su bili spremni za potpunu
dusevnu integraciju koja ih je vodila ka medjudimenzionalnim i
ekstraterestrijalnim putovanjima.
Slike koje su vidjali na svojim putovanjima tokom hladnih i tamnih kosmickih noci
su bile strane, cudne i vanzemaljske. Ali, znanja koja su donosili sobom su im
pomagala da otkriju svoj istinski kosmicki identitet i time je padao veo Zemaljske
amnezije u kojoj su zivjeli.
Silazim sa posljednje piramide u Oxkintok-u i krecem se ka autu. Kristala vise
nema; hijeroglifi, kipovi i samani su zauvijek nestali. U zelenilu napustenog grada
cuje se lijeni zvuk udara cekica u kamen i pokusaja priblizne rekonstrukcije
nekadasnjih harmonicnih gradjevina.
********
Dolazim do asfalta, raskrsnice. Trebao bih ici lijevo. Pogledam na desnu stranu.
Mala, limena tabla sa natpisom: Grutas Calcehtok. Pecine (grutas), dakle.
Krecem desno. Nakon par kilometara cesta zavrsava. Parkiram. Neugledni drveni
natpis: Bien Venidos, Grutas Calcehtok, La Mas Grande de Yucatan. Izlazim iz auta

129

i vidim momka, petanestogodisnjaka kako sjedi na obliznjoj stijeni. Brzo se

sporazumijevamo da mi bude vodic.
Cal (vrat), ceh (jelen) tok (kamen) kompleks podzemnih pecina je drugi po
velicini na Yukatan-u (mada se reklamiraju da su najveci). Nisu osvijetljene tako da
je vodic neophodan.
U grotlo se spustamo improviziranim zeljeznim ljestvama (drugi nacin je bio
lijanama). Otvor na povrsini je petnaestak metara promjera. Kada smo se spustili u
podzemni ulaz prije nego sto cemo uci u mrak palimo dva fenjera. Ispred nas je
gomila kamenica u obliku zidica. Moj vodic mi govori da je ovo bila posljednja
linija odbrane za Indijance pred Spanjolcima koji su ih ovdje porazili polovinom
XVI stoljeca. (Gledam prema otvoru i zamisljam konkvistadore u njihovim
zeljeznim oklopima i macevima zednih krvi. Nakon godina skrivanja padala su
zadnja uporista indijanaca.)

Pecina Grutas Calcehtok, zadnje uporiste indijanaca, Yucatan, Meksiko

Ulazimo u prvu podzemnu odaju. U kamenu isklesane posude koje prikupljaju kapi
vode sa tavanice. Na nekoliko mjesta se stapaju stalaktiti sa stalagmitima. Krecemo
se dalje. Temperatura je vrlo prijatna. Dolazimo do centralna galerije sa vrlo
visokom tavanicom. Izravnan kameni pod. Na sredini kruzni kamen. Oltar,
govori mi vodic.

130

Obilazim zidove. U procijepima se vide ostaci keramike Maja. Na drugom mjestu

skoljke. Zatim kameni nozevi. Sa tavanice strsi kamena figura krokodila:
poluotvorena usta sa zubima, oci, tijelo i dugacki rep. Na drugoj strani svoda
morska sipa. Lijevo do nje konture vanzemaljca.
Ekstraterestrijal, sa smijeskom na usnama mi govori. Slikam u potpuno mracnoj
prostoriji i nadam se da ce fotografija uspjeti.

Konture vanzemaljca, lijevo od sipe, Calcehtok, Yucatan, Meksiko

Bas kad pomislim da pecine zavrsavaju onda nas neki mali prolaz dovede do vece
prostorije ili galerije. Odatle vodi po nekoliko puteva. Trebalo bi mi mnogo vise od
sat vremena da ih sve istrazim. U ovom dijelu Yukatan-a ima preko 30 podzemnih

131

pecina i misli se da su vecina njih spojena tunelima. I time se otvara jos jedan aspekt
zivota Maja. Onaj, ispod povrsine Zemlje.
U povratku ponovo zastajem u centralnoj galeriji i slikam vanzemaljca.
Izlazimo na svijetlo dana. Pozdravljam se sa novostecenim prijateljem. U auto
pokusavam da rezimiram iskustvo prve polovice dana.
Kosmicko.

132

Ruta Puuc: Kabah, Labna (17)

Region Puuc, Yucatan, Mexico
Novembar 2003.
U sredisnjem Yukatan-u, medju Puuc brezuljcima, svakih nekoliko kilometara se
redjaju gradovi Maja: Kabah, Sayil, Labna, Xlapak
Na parkingu ispred Kabah-a samo tri automobila. Na ulazu vodic govori maloj
grupici: Ka je na arhaicnom jeziku Maja znacilo ruka, bah je dlijeto. Kabah
se prevodi kao vjesta ruka. Pri tome gestikulira, tako da se moze predstaviti slika
vjestih kamenorezaca.
Da li je to stvarno ime grada, ili nesto izmjenjena verzija (Kaabah cvrsta ruka,
ili Kabahaucan kraljevska zmija u ruci) ostace nepoznato.
Zeleni travnati tepih prekriva dugacki (nekada kameni) plato Kabaha. Mjesto odise
mirnocom. Pozelim da vratim dinamiku i duhovnost davno prohujalog vremena.
Hiljdama godina su Maje bile kuriri kosmickog znanja. Sirili su univerzalnu
filozofiju koja je ucila da ljudsko tijelo pripada Zemlji, a ljudski duh Kosmosu. I u
tome se krije neprolaznost civilizacijskih vrijednosti Maja te razlog moga
interesovanja za gradove davno napustene.
Tipicne turisticke agencije vode posjetioce po svetim gradovima Maja i pri tome im
govore samo negativne ili nebitne stvari. Koliko puta sam cuo iz ustiju vodica kako
slavodobitno govore grupicama turista o navodnim zrtvovanjima Maja i cupanju
srca iz zivih tijela zarobljenika (taj ritual nema nikakve veze sa Majama). Kako
neinventivno zapocinju turisticke ture u kojima se daju iz rukava izvadjeni datumi
o nastanku gradova, o navodnom idolopklonstvu Maja, brojnim medjusobnim
ratovima i sl.
********
Ono sto se moze procitati o Kabah-u u dostupnoj literaturi bilo bi slijedece:
Kabah je jedno od satelitskih naselja na Puuc ruti, dvadesetak milja juzno od
Uxmal-a. Oblast je bila naseljena od treceg stoljeca prije nove ere. Vecina preostalih
gradjevina potice izmedju VII - X stoljeca. Jedan od sacuvanih datuma na
kamenom vratnom okviru prikazuje 879. godinu kada je Kabah bio na svom
vrhuncu. Grad je napusten u X stoljecu

133

Kabah se sastoji od serije hramova i palaca, manjih piramida i monumentalne

Kapije. Najcuvenija gradjevina je Codz Pop ili Hram maski sa svojom fasadom
prekrivenom sa 270 maski nosatog boga kise Caka. Cak su i stepenice koje vode u
cetiri odaje dijelovi zakrivljenog nosa. Krovna ukrasna konstrukcija se sastoji od
pravokutnih kamenih blokova sa nizom otvora

Hram maski, Kabah, Yucatan, Meksiko

Kisa i voda su bili od glavnog znacaja i citava zgrada simbolizira kise koje zivot
znace, a koje su dolazile sa zapada
Na straznjoj (istocnoj) strani su skulpture dva ratnika koji su okrenuti izlazecem
suncu i koji, vjerovatno, imaju ulogu cuvara hrama. Kipovi su u jos dobrom
stanju

134

Cuvari hrama, Kabah, Yucatan, Meksiko

U centru nekadasnjeg Kabah-a se nalazila Kapija sa tipicnim lukom Maja.
Odatle je polazio poplocani put (sacbe), sirok 5 metara i dugacak tridesetak
kilometara, spajavsi Kabah sa Uxmal-om. Kapija sjedi na sirokoj kamenoj
platformi Ista takva, samo nesto manjih dimenzija se nalazi na ulazu u Uxmal

135

Kapija, Kabah, Yucatan, Meksiko

Hram Crvene ruke i Observatorija na zapadnoj strani Grada su vjerovatno imali
religijske i ritualne funkcije
Niz skulptura, panela, lintela, kamenih blokova sa hijeroglifima nisu vise u
Gradu; ili su pokradeni ili se nalaze o raznim muzejima
prvi detalji o Kabah-u su dosli iz pera John Lloyd Stephens-a i Frederick
Catherwood-a 1843 Arheolog Ramon Carrasco 2003. predvodi arheoloske napore
na rasciscavanju i rekonstrukciji
********

136

Slicni tekstovi idu i na racun obliznjeg grada Labna.

Labna je nekad bio grad sa preko 2000 ljudi. Trenutacno su samo cetiri
gradjevine obnovljene. Dosada je pronadjeno oko 70 chultunes-a (podzemnih
vodenih cisterni)
Najpoznatiji monument je rekonstruirana Kapija sa vecim lukom i vise
ornamenata nego ona u Kabahu. Struktura na koju se kapija nekad naslanjala vise
ne postoji. Luk je sedam metara visok i preko tri metra sirok. Pretpostavlja se da je
original bio znatno visi i obojen u plave i zelene boje koje simboliziraju pera ptice
quezal

Kapija, Labna, Yucatan, Meksiko

Labna znaci stare kuce na jeziku Maja
Nedaleko od Kapije je El Mirador, piramidalna struktura koja lezi na gomili
kamenja
Impresivna Palaca u Labni nije dobro ocuvana, a niti obnovljena. Ipak se moze
primijetiti da su ukrasi vrlo imaginativniSezdeset sedam soba na dva nivoa je
arhitektonski dragulj Puuc regiona. Ulaz u jednu od odaja krasi ogromna, zubata
maska boga Caka sa velikom njuskom

137

Maska Caka, Labna, Yucatan, Meksiko

Glava serpenta se istice na jednom kraju palace. Iz njenih otvorenih celjusti viri
ljudska glava koja simbolizira zivot
Stephens je prilikom posjete Labni 1841. pisao: Od dolaska u ovu zemlju nisam
bio vise uzbudjen; mijesali su mi se bol i zadovoljstvo. Bol sto ovaj Grad nije bio
otkriven prije nego se pretvorio u rusevine; istovremeno, bili smo sretni sto smo ga
vidjeli prije nego je do kraja propao, jer je i ovakav castan spomenik svojim
misterioznim autorima
Arheoloski park je otvoren svakim danom od 8 do 5
********
Ono o cemu ne pise dostupna literatura je mnogo znacajnije za razumijevanje ovih
gradova.
Zamislimo 270 vatrenih baklji koje pocivaju u nosnim udubljenjima boga Caka.
Fasada hrama i nocno nebo gore Zrakom se siri miris kopalovog tamjana.

138

Fasada Hrama maski, Kabah, Yucatan, Meksiko

Maje se obracaju okupljenima: Vi ste kosmicka kreacija Hunab Kua. Vase tijelo
je stvoreno od svete zemlje, vas duh je donesen na svetom vjetru. Srodni ste vjecnoj
Suncevoj vatri
Samani Maja vam pomazu da shvatite svoju ulogu u Univerzumu. Ucite o
kalendarima sedam Solarnih sistema, kosmickoj seksualnosti, budjenju energije
Kundalinija ulozi galaksije Mlijecnog puta kao generatora zivota.
********
Ono sto ne analizira literatura u vezi sacbe bijelih puteva je njihov simbolicni, a
zatim i metafizicki znacaj.
Sustina bijelog puta nije u tome da je izgradjen od bijelog kamena i da povezuje
bijele (kamene) gradove. Sustina je u povezivanju gradova koji su svete tacke na
horizontu. Time oni dobijaju astronomsko znacenje.
Mreza bijelih puteva odgovara kosmickoj mrezi izmedju zvijezda galaksije Mlijecni
put. Bijeli putevi Maja su nosili informacije izmedju gradova. Galakticki putevi
nose informacije medju zvijezdama. Zemaljski bijeli put kopira kosmicki
informacijski put.

139

Informacija simbolizira znanje. Njen nesmetan protok medju gradovima, ili

zvijezdama svejedno, odrazava sposobnost vladara (Boga) da odrzava
informativnu (kosmicku) mrezu.
********
U momentu kada sam se popeo na kamenu platformu i zatim stao ispod luka Kapije
u Kabah-u, znao sam da je ovaj pocetak auto-puta mnogo vise od obicne zemaljske
saobracajnice. Rasciscena putanja ispred mene i pogled ka otvorenom nebu ucinio
je Kapiju Kabah-a Nebeskim prolazom.
Nisu svi gradovi Maja povezani bijelim putevima. Ali, veza medju svetim
gradovima postoji. Ideoloska, informaticka, spiritualna. Razlicite legende govore i o
podzemnim tunelima koji vezu gradove Maja. Ako bi za tren mogli gledati ocima
Maja mogli bi vidjeti kompleksnu informaticku mrezu drevnog svijeta.
Odlika bijelih puteva Maja je da su oni perfektno ravni, nema krivudanja.
Naravno, postavlja se pitanje sta ce Majama ravni auto putevi kada, kako nam to
danas sluzbeno govore da Maje nisu znali za tocak ni zaprezne zivotinje.
Jednog dana kada otvorimo oci i budemo mogli citati historijat drevnih civilizacija
naci cemo i taj odgovor.
Veza izmedju informatickih, spiritualnih i energetskih mreza drevnog Perua,
Yukatana, Pueblo Bonita i jugozapadne Engleske postace ocita. Ponovo ce se otvoriti
legende o duhovima i carobnjacima (aluxes) koji hodaju bijelim kamenim
putevima; pronaci ce se paralela izmedju kamenih puteva sa (svetim) podzemnim
vrelima i elektromagnetskim linijama.
Mozda cemo (ponovo) saznati sa postojanje astroloskog kompasa kojim se
osiguravalo da se gradjevine dizu u harmoniji sa prirodom i civilizacijom.
I mozda cemo se podsjetiti da u nasem mikrokosmosu hodanje bijelim putevima
izmedju gradova ili pojedinih gradjevina, u tacno odredjenim danima, zapravo
imitira put pojedinih zvijezda i planeta u makrokosmosu.
U drevnom gradicu Maja Chan Kom, galaksija Mlijecni put se naziva Zac Be,
odnosno bijeli put! Ista rijec se upotrebljava za kameni put.
Spanjolci konkvistadori su, prije 500 godina, poceli unistavanje kamenih puteva
Maja. Od tada je ostala legenda da su oni, presijecanjem sacbe u dva dijela, pustili
krv. Nema sumnje da je jedna od najvaznijih arterija na Yukatan-u bila put od
Tuluma preko Coba-e, Chitzen Itza-e do Uxmal-a. Medju njima je bila svojevrsna

140

pupcana vrpca sa krvotokom. Spanjolci su je, i ne sluteci, presjekli i izvrsili atak na

sistem vjerovanja i informaticku mrezu Maja.
Veza sa prosloscu civilizacije Maja je grubo prekinuta.
Vise nije bilo onih koji ce hodati drevnim putevima imitirajuci kosmicke procese.

141

Sayil, Xlapak, Loltun, Mayapan, Acanceh, Izamal (18)

Yucatan, Mexico
Novembar 2003.
Nakon sto smo produzili nekoliko kilometara ugledali smo kamene gomile
prekrivene drvecem. Iznenadile su nas svojim ogromnim dimenzijama. Vodici su
macetama probijali put, rasciscavali grane oko nas; mi smo ih pratili na konjima.
Napokon smo dosli do Casa Grande. Velika kuca je ime koje su indijanci dali
velikoj zgradi izgradjenoj od bijelog kamena. Zavezali smo konje i uputili se prema
ulazu. Drvece je bilo toliko gusto da smo se jedva probijali
Tako je John Lloyd Stephens opisivao svoj posjet gradu Maja Sayil-u tokom
ekspedicije Yukatan-u 1841. Doduse, on je za Grad koristio indijansko ime Zayi. U
prijevodu, sayil su mravi skupljaci lisca.
Od indijanaca je cuo za legendu da se svakog Velikog petka u rusevinama cuje
muzika.
Moja posjeta Sayil-u sto sezdeset godina kasnije se odvija u izmjenjenim
okolnostima. Pod haubom je sto sezdeset konja; ostaci grada su potpuno rascisceni.
A kada se preda mnom ukazala kamena zgrada o kojoj je pisao Stephens to je bila
muzika za moje oci (iako je bio tek cetvrtak).

142

Velika Palaca, Sayil, Yucatan, Meksiko

Velika Palaca je najljepsa gradjevina Sayil-a i pravi dragulj arhitekture Maja. Na
tri je nivoa, dugacka 85 metara, a siroka citavih 35 metara. Najgornji nivo je
simetricno gradjen i sadrzi sedam nadsvodjenih prostorija. Donja dva su
asimetricna sto je atipicno za gradnju Maja. Siroke stepenice ih sijeku na dvije
polovine. Ukupno je 98 soba u palaci; njihova funkcija nije poznata. Glavna fasada
gleda na jug i odatle sa siroke prednje platforme zapocinje sacbe bijeli put.
Drugi nivo je bogato ukrasen i sadrzi dva koridora. Krovovi na prva dva nivoa sluze
istovremeno i kao terase. Zidovi na drugom spratu su ukraseni kamenim stubovima
i velikim nosatim maskama boga Caka te figurama bogova Ah Mucen Cab
vezanih za rituale posvecene planeti Veneri. Tu je i (nas poznanik) Kukulkan,
pernati serpent. Figure i oblici su dobro balansirani. Na fasadi je nekoliko
bogovaprikazano naopako: pretpostavlja se da ti bogovi posmatraju sta se
desava medju Zemaljskim smrtnicima.

Koridor na drugom spratu Palace, Sayil, Yucatan, Meksiko

Literatura pise o vrhuncu Sayil-a izmedju 600. i 900. godine. Sabloff i Tourellot su,
nakon opseznih istrazivanja 1985. godine, zakljucili da je Grad lezao na povrsini od
5 kvadratnih kilometara sa znacajnim prigradskim kamenim naseljima i
populacijom od desetak hiljada stanovnika. Kao i ostali gradovi u regionu
tajanstveno biva napusten oko 950. godine.

143

Medjutim, historija Grada je puno starija. Na malom cetvrtastom hramu sa pet

soba nalazi se krov sa tipicnom krovnom konstrukcijom u obliku ceslja koja je
karakteristicna za arhitektonski stil regiona Peten u Guatemali. Ta nas cinjenica
vraca u dalju proslost za dvije hiljade godina.
********
Prati me divan dan. Moji moderni konji me, nakon nekoliko kilometara, dovode
do arheoloske zone grada XLapak. Bio sam jedini posjetilac; citav grad mi je bio
na raspologanju.
Stari zidovi (Xlap-pahk, prema indijanskim vodicima John Stephens-a iz 1841.)
mi se ukazuju medju stoljetnim drvecem. I u ovom Gradu se istice Palaca sa
svojom fasadnom dekoracijom. Geometrijski elementi te kameni likovi Caka sa
prepoznatljivim zakrivljenim nosom na uglovima zgrade i ceonoj fasadi cine ovu
zgradu unikatnom.

Palaca, Xlapak, Yucatan, Meksiko

Bocna i zadnja strana palace su u rusevinama. Gomila kamenja razbacanih u travi.
Ovo je dobar primjer sta djungla moze uciniti gradovima, mada su oni napravljeni
od kamena. Drvece raste uz zgrade, na njihovim stranama i na krovovima. Korijeni
i grane se probijaju u svim prostorijama. Pod tezinom drveca prvo padaju krovovi.

144

Na red dolaze zidovi: plaster i cigla. Jedna po jedna ispadaju iz lezista. Sumska
vegetacija, zemlja, voda, drvece nastavljaju sa osvajanjem kamenih objekata dok ih
potpuno ne uniste.
Proslo je dvije i tri hiljade godina od nastanka ovih gradova. A milenij od kada su
napusteni i ostavljeni zaboravu.
********
Novih tridesetak kilometara voznje me je dovelo do sistema pecina nazvanih Grutas
de Loltun (cvijet u kamenu). U svijetu Maja ovaj kompleks zauzima posebno
mjesto. Medju 25 pecina u kojima su pronadjeni crtezi i hijeroglifi Maja, ove u
Loltunu se smatraju za najstarije.
Na ulazu u pecinu posebno iznenadjenje. Uklesani hijeroglifski reljefi na nekoliko
metara visine i tekst na tabli: Ratnik reljefni hijeroglifi koji pripadaju
pretklasicnom periodu Maja. Prema komparativnim studijama Anthony P.
Andrews-a sa Stele broj 11 u Kaminaljuyu u Guatemali, oni datiraju iz 2.200 2.500
prije nove ere.

Natpis na ulazu u kompleks pecina Loltun, Yucatan, Meksiko

U pecinama su pronadjeni fosili i kosti zivotinja stari 20.000 godina. Ljudsko
prisustvo datira od prije desetak hiljada godina. Osim hijeroglifa na ulazu, pismo

145

Maja se srece na nekoliko mjesta u pecini. Crtezi ljudskih ruku privlace dosta
paznje, mada se ne mogu odmah uociti. Naime, vodic je palio svijetla u pojedinim
galerijama. Kada smo dosli do one sa otiscima ruku prvo je ugasio sva svijetla; kada
su nam se oci privikle na mrak mogli smo vidjeti ruke na kamenju kao fotografski
negativ. Interesantna tehnika od prije par hiljada godina. (Inace, ruke su cest motiv
na zgadama Maja. Ali, one su uvijek obojene crveno. Ovdje u Loltunu su u crnoj
boji, Manos Negras.)
Na nekoliko mjesta se mogao vidjeti stilizirani svemirski brod. Slijedila je skulptura
jaguara. Zatim statua ratnika Maja. Glava podsjeca na stil tzv. civilizacije
Olmeka i njihovih crnackih kraljeva prije 4.500 godina. Kapa ili (svemirski) sljem
je na glavi; na usima su bogate nausnice koji su obicno znak bozanstva/superiornog
bica.

Ratnik ili superiorno bice, Loltun, Yucatan, Meksiko

Tri kilometra Loltun-a su otvorena za javnost. Prirodne formacije (stalaktiti,
stalagmiti) se smjenjuju sa rukotvorinama i crtezima Maja. Podzemne komore i
galerije su sluzile kao sklonista i ceremonijalni centri od ledenog doba do Ratova
kasti iz 1800-ih godina.

146

Na izlazu me docekuje kasno popodnevno svijetlo.

********
Dan jos nije zavrsen. U sedam navece se daje Svjetlosni i zvukovni show u Uxmalu. Vracam se jos jednom do elegantnog velegrada Maja. Sa stotinjak turista, koje su
autobusi doveli iz Meride i Cancun-a, zauzimam mjesto na gradskom trgu, okruzeni
hramovima i piramidama. Kroz iznajmljene slusalice cujem zvuk, muziku i legende
Maja, tacnije Indijanaca koji su ih zamijenili na ovim prostorima. Svijetla
obasjavaju piramide u razlicitim bojama. Ugodan sat.
Napustam Uxmal i uz pomoc auto karte krecem se istocno. Za veceras sam planirao
da prespavam u Ticul-u. Nekada je to bilo mjesto samana Maja. Danas su tu
keramika, vaze, imitacija kipova Maja, mnogobrojne prodavnice cipela, bicikli i
tricikli. Hotel Plaza, veliki ventilator na plafonu, tus i cist krevet.
********
Novi dan mi zapocinje sa izlaskom sunca. Napustam sneni Ticul.
Prva danasnja stanica je Mayapan. Na parking sam pristigao koji minut prije nego
sto se Arheoloski park zvanicno otvara. Upisujem se u knjigu kao prvi danasnji
posjetilac.
Oko nastanka Mayapan-a postoji nekoliko oprecnih verzija:
-

Prva je na zvanicnoj tabli u samom Mayapan-u koja kaze: Ogradjeni grad

Mayapan je nastao u drugoj polovini osmog stoljeca i pokrivao je oblast od cetiri
kvadratna kilometra. Sadrzavao je preko 1000 gradjevina sa populacijom od
12.000 ljudi. Ime mu znaci zastava Maja.
Enciklopedijska verzija (Wikipedia) zvuci ovako: Mayapan je bio politicki
glavni grad Maja na poluotoku Yukatan od 1221. do 1441. Nakon sto su Maje
digli pobunu protiv Tolteckih Maja Chichen Itza-e 1221., mocni gradovi i
familije su odlucile da obnove centralnu vlast i izgrade novi glavni grad u blizini
grada Techaquillo. Ovaj grad je izgradjen sa zastitnim zidovima, a vodja Cocom
familije je izabran da bude kraljem. Ostale plemicke familije su ucestvovale u
vlasti i taj aranzman je trajao 200 godina.
Mundo Maya (Quimera Editores, 2002, Mexico) pise: Mayapan je jedan od
zadnjih gradova Maja koji se drzao do 1450. kada ga je unistila vatra iz
nepoznatih razloga. Veliki broj gradjevina je bio zasticen zidovima i to govori o

147

turbulentnim vremenima. Interesantno je da su gradjevine Mayapan-a male

kopije zgrada kao El Castillo i El Caracol u Chichen Itza-i.
Demetrio Sodi (Tha Mayas, 1983) opisuje: Mayapan je bio veliki grad, izuzetno
politicki znacajan. Bio je sjediste konfederacije. Osnovan je 941. i razvijao se
pod vodjstvom Cocom familije.

Opservatorija, Mayapan, Yucatan, Meksiko

-

Biskup Diego de Landa (An Account of the Things of Yukatan, 1560.) citira:
Vjerovanje je indijanaca da je sa Itza-om, koji je osnovao Chichen Itza-u,
vladao lord Kukulcan. On je na Yukatan-u smatran bogom, jer je bio veliki
drzavnik koji je donio mir i prosperitet Yukatan-u. Osnovao je jos jedan grad,
dogovorivsi se sa vladarima pojedinih gradova da u njega prebace svoje
vodjenje poslova. Podigao je visoke zidove ostavljajuci samo dvije niske ulazne
kapije. Hramovi su bili izgradjeni unutar zidina, a najveci medju njima je
nazvan Kukulcan. Drugi, kruzni hram, je imao cetiri ulaza, i razlikovao se od
svih ostalih gradjevina Maja. Kukulcan je u gradu zivio neko vrijeme da bi se
vratio u Meksiko.

148

Na koncu, moje skromno misljenje je da je Mayapan mnogo stariji nego sve

dosadasnje pretpostavke. U njegovoj su okolini odreda naselja koja poticu od
prije nase ere. Observatorija je identicna onima u Palenque-u i Chichen Itzaei sto znaci da i projekat pripada pravim Majama (dakle prije X stoljeca i
tajanstvenog nestanka Maja). Arheoloska istrazivanja u Mayapan-u su vrlo
skorog datuma (1950. Carnegie Institution, 2001. Grinnel College). Detaljnija
ispitivanja ce dovesti do zakljucaka o pravim datumima izgradnje. Glavne
gradjevine su kopija onih u Chichen Itza-i, a to pripada periodu od VI-IX
stoljeca. Odbrambeni zidovi, kao nesto nekarakteristicno za Maje, su nastali sto
ili dvijesto godina nakon sto su Maje napustile grad.

Mayapan je danas podrucje opseznih gradjevinskih radova. Istovremeno se

obnavlja i rekonstruise nekoliko objekata. Piramida izgleda skladno; observatorija
je jos uvijek bez krova; hijeroglifi u kamenu su skrpljeni na nekoliko mjesta;
nekoliko hramova sa terasama i platformama dobija konacan oblik.

Pogled sa piramide, Mayapan, Yucatan, Meksiko

Sa vrhu piramide sjajan pogled preko djungle do horizonta. Silazim niz strmu
istocnu stranu po sredini sirokih stepenica. Sunce me prati stalno pod istim uglom.
Znam, znam, piramida prati Suncevu putanju, mislim se u sebi.
Na parking upravo pristizu dva kombija sa skolskom djecom. Izlazim na siroku,
novu cestu. Ovaj dio Yukatan-a predstavlja ogromno gradiliste. Vjetrovi turizma

149

pusu iz pravca Cancun-a. Sva ova mala mjesta vide svoju buducnost u
rekonstruckiji gradova Maja i stranim, prije svega americkim, turistima.
********
Vozim na sjever. Ulazim u Acanceh, mirno naselje sa par hiljada stanovnika. Glavni
trg, The Square of Cultures, u sebi kombinira gradjevine Maja, kolonijalnog i
modernog doba. Nogometni teren je u samom centru, umjesto parka kao u vecini
kolonijalnih gradova. S jedne strane terena je franjevacki hram Temple of Nuestra
Senora de la Natividad (XVI). Sa obje strane hrama su piramide Maja. Niza ima
tri terase i cetiri reda stepenica. I ceka bolja vremena da se obnovi.

Piramida, Acanceh, Yucatan, Meksiko

Svoju paznju posvecujem Palaci. Parkiram ispred ogradjenog ulaza. Katanac je
na kapiji. Prilazi mi omanji Meksikanac u raskopcanoj uniformi. Prijatno se
iznenadio kada me je ugledao; napokon je nasao posjetioca koji ce kupiti kartu za
dva dolara. Otkljucava kapiju; imam Palacu samo za sebe. Acanceh se odlikuje
velikim kamenim blokovima koji su ugradjeni u stepenice i zidove. Donji nivo je
ukrasen astronomskim simbolima. Gornji redovi imaju stilizirane zoomorfne figure;
na vrhu su sisari i ptice. Ostaci boja upucuju na nekadasnji sjaj jarko crvene i
zelenkasto-plave boje (poznate kao Maja plava).

150

John Stephens i Frederick Catherwood su posjetili Acanceh 1840. John je pisao o, a

Frederick nacrtao dvije ogromne maske koje su se jos nalazile na piramidi. Nakon
toga, maske su nestale. Mozda su bile ukradene ili unistene. Kako bilo da bilo, da
nije bilo svjedocanstva ove dvojice istrazivaca niko ne bi znao da su maske i
postojale.
Nakon vise od 150 godina Acanceh je iz zaborava izvukla mladi arheolog Beatriz
Qunital. Od 1990. do 1992. restaurirala sam sa svojim timom malu sekciju juzne
fasade piramide. Zatim sam zapocela restauraciju Palace. Do 1996. sam vec imala
slozeni Projekat pod svojom kontrolom.
Ekskavacija se kretala prema vrhu Palace. Bilo je uocljivo da su Maje dogradjivale
Palacu dva puta. Napokon, na strani Palace, nakon pazljivog skidanja materijala se
ukazala maska. Dimenzije se bile iznenadjujuce: 3,2 metra siroka i 2,25 metra
visoka. Tako sto nije bilo nadjeno u svijetu Maja.
Maska prikazuje vladara ili bozanstvo; nausnice imaju ukrasne spirale; na ceonom
dijelu maske su tockovi; oci imaju neobican dizajn; ostaci crvenog pigmenta daju
ideju kako je maska nekada izgledala.
Nastavljajuci radove Beatriz je otkrila jos dvije maske ogromnih dimenzija. I to je
odjeknulo kao bomba u arheoloskim krugovima. San svakog arheologa se ostvario u
slucaju mlade Beatriz.
Tog dana je nisam zatekao na Palaci. Ali, replika maski sa briljantnim bojama krasi
jednu stranu fasade. Ovaj drevni grad, stalno naseljen od prije 2500 godina kao da
pocinje da ozivljava.
********
Krecem se sjeveroistocno. Prelazim auto-put Merida-Cancun. Zabacen, daleko od
zbivanja, je Izamal.
Kada su konkvistadori osvajali Yukatan, Izamal je bio jedan od najvecih i najljepsih
gradova. Prije 450 godina Landa je pisao za gradove Yukatan-a: Toliki je njihov
broj i tako su dobro gradjeni da predstavljaju divan ugodjaj za oci. A ova zemlja
danas nije ono sto je nekada bila u doba svog procvata kada su nastajale ove
gradjevine koje su podignute bez pomoci metala Postoji tajna koja nije otkrivena
domorocima kako su ove gradjevine izgradjeneOvdje u Izamalu se istice jedna
zgrada ispred svih drugih koja je ogromno visoka i prelijepa Stepenice od preko
30 metara sirine idu prema vrhu Na stranama su vrlo cvrsti zakrivljeni kameni
blokovi Nekoliko platformi i nivoa vodi do vrha gdje je sagradjen bijeli hram.
Popeo sam se i imao velicanstven pogled sve do mora Bilo je dvanaest ovakvih
gradjevina u Izamalu Niko se ne sjeca ko ih je gradio

151

Sa dolaskom Spanjolaca lokalno stanovnistvo je pretvoreno u roblje. Bili su

primorani da sruse sve piramide i hramove, a na njihovim temeljima da izgrade
crkve, manastire i kolonijalne palace. Crkva je vjerovala da ce tako oduciti lokalno
stanovnistvo od djavolskog vjerovanja.
Na mjestu najvece piramide izgradjen je franjevacki manastir San Antonio de
Padua. Arhitekt-fratar Juan de Merida je zapoceo radove 1553. i dovrsio ih 1561.
Izgradjen je najveci atrijum u katolickom svijetu, izuzev onog Sv. Petra u Vatikanu.
Dimenzije su mu 520 sa 420 metara. Tolika je bila povrsina gornje platforme
piramide Maja. Drvena figura djevice Marije je postavljena unutar manastira.
Ubrzo su se poceli registrirati slucajevi izlijecenja i Izamal postaje mjesto hodocasca
katolika sa svih strana. U dvadesetom stoljecu polako tone u zaborav sve do posjete
pape Ivana Pavla Drugog 1993.

Manastir u Izamalu na mjestu gigantske piramide, Yucatan, Meksiko

Kako bi stvarna prica o Izamalu mogla izgledati ocima historicara? Gdje prestaje
legenda, a pocinje stvarnost?
Pogledajmo.
Izamal je osnovao Izamna (Itzam Na), vizionar i lider. Dosao je na brodu sa
potonulog Atlantisa i naselio Yukatan. Vremenom su mu dali epitet bozanstva, sa
mocima izlijecenja i vracanja u zivot. Na celu je Panteona Maja sa titulom ahaulil
152

(Lord); on predsjedava skupinom nizih bozanstava, odnosno superiornih bica u

odnosu na ljude.
Izamal je Majama predstavljao manifestaciju Boga Sunca koja je materijalizovana
u piramidi Kinich Kak Moo (Fotografija Izamal - Kinich Kak Moo). Dvije hiljade
prije nove ere i jednu hiljadu godina nase ere Izamal je vazno hodocasce Maja.
Centrom dominira platforma Paphol Chac (Dom Caka, boga kise) sa hramom na
vrhu koji je destinacija hodocasnika. Kolosalne piramide Itzamatual, Kabul,
Hunpictoc i Habuc uokviruju ovaj grad.

Piramida Kinich Kak Moo, Izamal, Yucatan, Meksiko

Paphol Chac je izgradjen na energetski vrlo potentnom mjestu. Hiljade hodocasnika
iz doba Maja su svojim posjetama, tokom perioda od vise hiljada godina, formirali
psihicko polje energetski usmjereno na izlijecenje raznih bolesti. Kombinacijom
Zemljine i ljudske energije kreirano je podrucje koje ljekovito djeluje na ljudski
organizam.
Beneficije Izamala su se prostirale kroz vrijeme ukljucujuci i barbarsku civilizaciju
koja je dosla nakon XVI stoljeca i tu postavila svoje drvene simbole.
153

Gdje prestaje stvarnost, a pocinje legenda?

154

Briljantna Chichen Itza (19)

Chichen itza, Yukatan, Mexico
Novembar 2003.
Auto-put me vodi prema Chichen Itza-i. Cijene na naplatnim rampama me
upozoravaju na turisticki val kojem se priblizavam. Sve postaje skuplje i
prilagodjenije americkom dzepu. Ispred Grada Maja izgradjeno je naselje sa
desetinama hotela, restorana i prodavnica suvenira. Cijene spavanja idu i do $ 200
noc. Parking pred rusevinama kosta trostruko vise nego u Uxmal-u (u ostalim,
manjim gradovima Maja, se nije ni naplacivao).
Izlazim iz auta, suncan dan. Na parkingu oko stotinu turistickih autobusa iz
Cancun-a i Meride. Velebna ulazna zgrada sa muzejom, restoranima,
prodavnicama Amerikanci u bermudama i majicama kratkih rukava, debeli i
mrsavi, stari i mladi, sa djecom u kolicama, vodici ih salijecu nudeci svoje usluge.
Welcome to Chichen Itza.
Chi (usta), chen (izvor), Itza (pleme Itza) nije najveci ni najimpresivniji grad
Maja. Ali je, zbog velikog priliva turista, najpoznatiji. Od nekoliko stotina objekata
na petnaestak kvadratnih kilometara, renovirano je njih tridesetak. Grad je
podijeljen na tri jasno odvojena dijela: Stari Chichen (435. godina), Klasicni period
600-900 godine i utjecaj Tolteka nakon XI stoljeca.
Maje napustaju Grad prije 925. godine. Nakon pauze od stotinjak godina ponovo je
naseljen i postaje centrom indijanaca citavog Yukatan-a. Porazom 1194. ponovo je
napusten.
Astronomski, arhitektonski i artisticki gledano Chichen Itza je jedan od
najinteresantijih gradova Maja. Stoga ne cudi njen status svetog grada tokom
klasicnog perioda.
********
Prva gradjevina na koju se izbije na sirokom platou je ujedno i najpoznatija:
piramida El Castillo (dvorac) ili Kukulkan-ova piramida. S razlogom se ova skladna
piramida nalazi na mnogobrojnim turistickim prospektima.
Na cetvrtastoj osnovi se skrasio perfektno simetricni dizajn koji u sebi sadrzi
elemente sofisticiranog kalendara Maja. Svaka od cetiri strane piramide ima 91
stepenicu; ukupno 364 stepenice plus platforma na vrhu simboliziraju broj dana po

155

suncevom kalendaru. Dodatna stepenica ispod piramide oznacava put u podzemni

svijet.

Piramida Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Svaka strana piramide ima 18 terasa po devet sa svake strane stepenica (devet
Gospodara vremena) 18 je broj mjeseci za jednu godinu po kalendaru Maja.
Ukupno su 52 panela na piramidi i to odgovara broju godina jednog kalendarskog
ciklusa Maja. (Ovaj ciklus od 52 godine je usko povezan sa zvjezdanim sistemom
Plejada.)
Svakako najpoznatiji fenomen vezan za Piramidu se desava dva puta godisnje: na
proljetnu i jesenju ravnodnevnicu (oko 21.03. i 21.09.) Sa pocetkom zalaska sunca
na sjevernim stepenicama se stvara sjena ispod terasa koja u kombinaciji sa sedam
svjetolosnih trokuta nalikuje tijelu zmije. Na dnu stepenica je isklesana glava
serpenta tako da je iluzija kompletna. U proljece se serpent spusta prema zemlji; u
jesen se penje ka nebu.
Ovaj briljantni inzinjerijski poduhvat Maja privuce oko 25.000 posjetilaca tokom
dva godisnja ekvinocija.
Medjutim, glave serpenta na dnu stepenica sam nasao na jos nekoliko piramida.
Posto nisu obnovljene njihova uloga nije poznata; mozda vremenom otkrijemo koje
astronomske pojave su oni predstavljali.

156

Glava serpenta, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Serpent je naravno simbol znanja, superiorno bozansko lice Kukulkan koji je dosao
u Chichen Itza-u u desetom stoljecu nakon napustanja Tule (sjeverno od Meksiko
City-ja). U Cetvrtom tomu smo pisali o vladavini Quetzalcoatl-a (odnosno
Kukulkana) koji je napustio svoj glavni grad Tulu i odletio na zmiji ka istoku,
Yukatan-u. Prije Tule, pernata zmija Quetzalcoatl je svoj pecat ostavila u gradnji
najimpresivnijeg grada obje Amerike Teotihuacan-a.
Sada dolazimo do nove, jos nerijesene, zagonetke. Imamo impresivan grad Maja
(Chichen Itza) i tri hiljade kilometara zapadno glavni grad Tolteka (Tula). Prostor
izmedju njih (srednji i istocni Mekisko) nema nista zajednicko, prema historicarima
i arheolozima. I onda, sasvim neocekivano, arhitektura dva grada se poklapa kao da
su medjusobno udaljeni 30 kilometara, a ne tri hiljade.
Objasnjenje historicara: (1) Tolteci su organizirali vojni pohod od 3000 kilometara
zaobilazeci stotine drugih gradova, vojno su porazili Chichen Itza-u i tu ostavili svoj
gradjevinski i spiritualni pecat (?); (2) Grupica Maja je otisla na putovanje od 3000
km. i onda su, odusevljeni arhitekturom Tule, u povratku dodali simboliku
Kukulkana na svoje gradjevine (?)
Oba objasnjenja su klimava i stoga neprihvatljiva.

157

Rjesenje je u trecem, nemogucem za oficijelnu nauku. Samo slijedimo legendu

koja kaze da je Kukulkan bio superiorno bice koje je, koristeci tehnologiju zracnih
letjelica, sletio u Chichen Itza-u i tu (i samo tu) obnovio svoju vladavinu.
Ovdje misterije ne prestaju.
Unutar piramide Kukulkana je sistem hodnika koji dovode do ranije izgradjenih
hramova. U jednoj od prostorija je statua jaguara. Tijelo je od crvenog kamena.
Oci su mu od zelenog djada (nefrita). Problem otvara porijeklo ovog poludragog
kamena. Naime, u Meksiku ne postoje nalazista nefrita. Najbliza su u Kini (?!)
Zvanicna historija ne priznaje postojanje kontakata izmedju Kine i Meksika prije
par hiljada godina. Ali, nesumnjivo da je postojala komunikacija ovih kontinenata
mnogo dublje u proslosti.
********
Juzno od piramide Kukulkana je jos jedan testament astronomskih dostignuca
Maja: kruzni toranj Caracol (zmija). Impresivne platforme i terase na kojima
pociva toranj su pazljivo izgradjene prikazujuci vazne nebeske dogadjaje. Spiralne
stepenice zmijolikim prolazom vode do vrha tornja.

158

Opservatorija Caracol, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Nema nikakve sumnje da je ova gradjevina sluzila kao astronomska observatorija
Majama. Cetvoro ulaznih vratiju se perfektno podudaraju sa stranama svijeta.
Gornji horizontalni otvori se poklapaju sa nizom kosmickih dogadjaja:
najsjevernim i najjuznijim polozajem zvijezdanog sistema Plejade (Tzab), putanjom
Sunca za vrijeme proljetne i jesenje ravnodnevnice, najsjevernijom i najjuznijom
putanjom planete Venere (Cak), polozajem zvijezda Sjevernjace (Zamaan Ek),
Skorpiona (Zinaan Ek), Blizanaca i drugih!
********
Istocno od piramide Kukulkan je Hram Ratnika i Grupa od Hiljadu Stubova. S
frontalne strane Hrama Ratnika su redovi impresivnih kamenih stubova sa
uklesanim likovima ratnika. Ovaj hram je identican onom kojeg sam vidio u tri
hiljade kilometara udaljenoj Tuli. Sacuvane platforme i krovna struktura
159

simboliziraju planetu Veneru (ili sto bi zvanicna literatura rekla boga kise Caka),
pernatu zmiju (Kukulkan) i mitske zivotinje, medju kojima je vecina sa nase
planete.

Hram ratnika, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Sa zadnje strane Hrama Ratnika nalazi se kamena platforma koja pociva na
devetnaest stubova. U stubovima su uklesani likovi nazvani Atlantidjani. Nema
nijednog identicnog lica; svi su drugacije obuceni i predstavljaju razlicite rase. Vec
smo pominjali ovu misteriju kako su Maje znale za sve Zemaljske rase u doba za
koje nasi naucnici tvrde da nije bilo putovanja po planetarnim oceanima.
Do Hrama je Grupa od Hiljadu Stubova. Rijec je o kamenim kruznim stubovima
isklesanim u istom stilu kao i oni u Tuli. Bareljefi su izblijedili, vrijeme ih je pojelo,
kamen je popucao. Ovi stubovi su bili nosaci za krovnu konstrukciju velebnog
hrama o cijoj svrhi mozemo samo nagadjati (rezidencija za vladajucu elitu?). Ovaj
geometrijski labirint ima doduse nesto manje od hiljadu stubova, ali je i takav
dovoljno impresivan.

160

Grupa hiljadu stubova, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

********
Piramida Kukulkan je u centru Grada. Hodajuci oko nje u sirokom krugu nailazim
na kamene strukture koja svjedoce o prohujaloj civilizaciji:
-

Platforma Venere sa figurama pernatog serpenta (Kukulkana); ovaj put ljudska

glava se nalazi u ustima (slicno kao glave koje se nalaze u ustima Caka koje sam
vidio u gradovima na ruti Puuc);
Platforma Orla i Jaguara sa uklesanim zivotinjama koje u kandjama drze
ljudsko srce (?)

161

Hram Lobanja (Tzomapantli); u pocrnjelom kamenu se jasno prepoznaju

lubanje od kojih, ponovo, nijedna nije ista. Arheolozi pretpostavljaju da je
artista zelio prikazati akte zrtvovanja. Ova ideja je, po meni, povrsna i ne dotice
sustinu autorove ideje;
Grobnica Svestenika je piramidalna gradjevina sa hramom na vrhu; prilaz i
uspon mi nije bio dozvoljen, ali ova impresivna gradjevina koja jos nije
rekonstruisana je sigurno imala puno siru funkciju od obicne grobnice. Velika
glava serpenta u njenom podnozju to nagovijestava;
Cenote (sveti izvori vode); dva su pristupacna od nekoliko desetine koje su
svojevremeno koristile Maje. Americki National Geographic Society je
sponzorirao istrazivanja dna ovih izvora. Nakon sto je desetak metara debeo
talog mulja izvadjen pronadjene su kosti, idoli, nakit, nefrit i drugi artifakti;
Kuca Falusa je dobila svoje ime po skulpturama; rasireno je misljenje da veci
broj kamenih statua falusa sirom Yukatan-a predstavljaju nekada postojeci kult;
Hram Jaguara se nalazi na oba kraja Velikog Igralista. Naime, zapadno od
piramide Kukulkan je smjesteno najvece igraliste u svijetu Maja djinovskih
dimenzija: 180 x 75 metara. Hram na sjevernom kraju (Fotografija 6 Hram
Jaguara) pri vrhu ima niz sirokih stepenica koji se ulivaju u dvije kolosalne
statue serpenta koje sluze kao potporni stubovi krovnoj konstrukciji. Jedva su
vidljivi ostaci nekada bogato ukrasenih murala i statua.

162

Hram jaguara, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Zadrzavam se na Velikom Igralistu. Poredim ga sa desetine drugih koje sam vidio u
gradovima Maja. Isto kao da imamo bazen olimpijskih razmjera i kucne male
bazene.
Ono sto jos vise intrigira su neobjasnjeni zvucni efekti. Sapat na jednom kraju
igralista jasno se cuje na drugom, skoro 200 metara udaljenom. Pljesak na sredini
Igralista ili ispred piramide Kukulkan prati eho. To su ujedno i centralni dijelovi
nastupa vecine vodica koje sam imao prilike da cujem danas.
********
Blizi se sumrak. Majstorstvo Maja ostaje iza mene.

163

Nekoliko kilometara istocno od Chichen Itza-e opskurna tabla uz put: Cenote

Saga, Aqua Azul. Uz vodeni izvor (cenote) reklamiraju bungalove i restoran.
Skrecem. Kilometar u sumi je mali hotelski kompleks. Stepenice vode do izvora
vode, otprilike pedesetak metara ispod nivoa zemlje.

Sveti podzemni izvor Cenote Saga (Aqua Azul), Yucatan, Meksiko

Dolazim do vode. Cista je i prozirna; jata riba u dubini. Nalazim se u visokoj
galeriji na cijem je vrhu izlaz. Lijane se spustaja sa vrha, ali vjerujem da su Maje
imale drvene stepenice koje su vodile do dragocjene vode.
Vracam se do ulaza. Razgovaram sa vlasnikom, Carlosom. Vrlo prijatan
sezdesetogodisnjak, potomak Spanjolaca, slikamo se. Govori mi kako ce da pojaca
potporu na prilaznom putu. Sugeriram mu da u prolazu sa stepenicama napravi

164

malu izlozbu slika sa gradovima Maja. Pitam ga za kupanje u malom

izvoru/jezercetu. Slaze se.
Voda je osvjezavajuca, slatka. Cim sam zaplivao kao da sam se spojio sa vremenom
nasih predaka. Cini mi se da nisam prvi put ovdje. U polumraku, okruzen
stalaktitima, lijanama, modrom nebu na kome sunce polako zalazi, ribama ispod
sebe, pravim jos jedan krug u vodi.
Pozdravljam se sa novostecenim poznanikom. Ostaje mi da pronadjem nocenje
(Carlosovi apartmani su negostoljubivo skupii po 150 dolara na noc).
Tridesetak kilometara istocno je Valladolid. Na glavnom gradskom trgu hotel Maria
de La Luz je pristojnih 25 dolara. U blizini je praona; restoran i Internet Caffe. Sve
sto mi je bilo potrebno da zakljucim jos jedan dan.

165

Ek Balam, Dzitnup, Coba, Tulum, Xcaret, Isla Mujeres (20)

Yukatan, Mexico
Decembar 2003.
Budim se u Valladolid-u, u hotelu na glavnom gradskom trgu. U restoranu na
otvorenom vidim grupu Francuza koji se, vjerovatno, pripremaju za posjetu
Chichen Itza-i koja je samo pola sata zapadno. Odlazim prema parkingu; moj
raspored me vodi prema sjeveru Yukatan-a.
Valladolid nema nijednog objekta iz doba Maja. Nekada je ovdje bio njihov grad
Zaci. Danas se brojne crkve, palace i kuce u pastelnim bojama kocopere na
temeljima piramida Maja.
********
Do prve destinacije mi treba 40-ak minuta. To je drevni grad Maja Ek Balam (crni
jaguar). Prva misterija je kako je ovako znacajan grad gotovo potpuno nepoznat
javnosti.

Pogled na grad Ek-Balam, Yucatan, Meksiko

166

U knjizi biskupa Diego De Lande iz 1571. godine (on nije za zivota objavio ovaj
rukopis nazvan Izvjestaj o dogadjanjima na Yukatan-u), ne nalazim nikakvu
referencu u vezi Ek Balam-a. Ali zato, osam godina kasnije, 1579., spanjolski
konkvistador komandir Juan Gutierez Picon biljezi u svom Izvjestaju o Ek
Balam-u da mu je kapetan Francisco de Montejo (zapovjednik konkvistadora)
poklonio grad Ek Balam. U to vrijeme Ek Balam je bio glavni grad provincije
Tiquibalon sa gradom i pet okolnih sela. Poklon je uslijedio kao zasluga sto je
komandir Picon bio jedan od osvajaca Yukatan-a.
Neki drugi spanjolski izvori, pak, govore da je Ek Balam bio na celu velikog
imperija zvanog Talol.
Enormne dimenzije ovog Grada su ono sto ga izdvaja od drugih kao i cinjenica da je
centralni dio bio okruzen sa dva zida. (To je karakteristika za jos samo dva grada
Maja, Mayapan i Tulum.) Na desetak kvadratnih kilometara tek je renovirano
nekoliko objekata.
Vecina sacuvanih piramida je iz klasicnog perioda (600. - 900. godine), ali za
nekoliko manjih hramova je utvrdjeno da datiraju jos iz 100. godine p.n.e. Nema
sumnje da je grad bio veliki i bogat, da bi potonuo u tisinu i mrak u desetom
stoljecu. Nakon doba komandira Picon-a (1579.) trebalo je proci 300 godina da
Desire Charnay (1886.) zapocne rasciscavanje Ek Balam-a. I ponovo nista stotinu
godina sve do 1987. kada zapocinje ozbiljan rad na rekonstrukciji.
Na samom ulazu u Grad docekuje me Kapija od koje je polazio bijeli put sacbe.
Na tabli citam: Ova sekcija sacbe puta je siroka deset metara (!) Putevi su bili
simboli vaznosti gradova sa vise ekonomske i politicke moci
Naravno, ovu konstrukciju ekonomske i politicke moci prihvatimo samo uslovno,
jer sam ranije objasnio svoje vidjenje bijelih puteva kao kosmickih putanja.
Medjutim, imati deset metara sirok kameni put (otprilike kao auto put sa cetiri
trake) je zavidno. Dodamo li tome cinjenicu da je u grad vodilo cak pet puteva (dva
ka juznom ulazu) je impresivno.
Turista nije bilo tog jutra. Na ulazu dva Meksikanca koji rade na obnavljanju
gradjevina. Zajedno smo prosli dionicom bijelog puta. S nama u drustvu sest
mrsavih, poludivljih pasa. Na deset metara sirokom putu (pokoji kamen tek izroni
sa strane podsjecajuci na dane Maja) idem ka piramidama. Igraliste je renovirano;
Ovalna palaca djelomicno. Onda izroni Akropolis kao jedna od najvisih sacuvanih
gradjevina Maja na Yukatan-u. Rijec je o vrlo sirokoj piramidi na kojoj pociva
nekoliko hramova koji nisu medjusobno povezani.

167

Penjem se na kamenu grdosiju; strane su joj oko 150 metara, visina 35 metara.
Renovirani hramovi donose jos jednu novinu za mene. Medju uklesanim figurama
su i likovi sa krilima. Andjeli, leteca bica?
Sami vrh piramide se jos renovira. Ipak, prebacio sam se preko improvizirane
ograde i pustio da mi vjetar zapljusne lice. Pogled preko djungle Yukatan-om do
mora
********
Vracam se u Valladolid isto jutro. Noc prije sam u svojoj sobi vidio izvjesen poster
svetog izvora Maja (Cenote X-Keken). Locirao sam ga na mapi i krenuo petnaestak
kilometara na zapad.
X-Keken je jezerce tridesetak metara ispod nivoa zemlje. Bistra, plava voda. Otvor
na kamenom svodu donosi suncevu svijetlost. Kazu da je ovo najvise fotografiran
podzemni izvor Maja na Yukatan-u. S pravom.
Par Svedjana se kupaju. Ovaj put im se ne pridruzujem.
Na parkingu me djeca salijecu ne bi li dobili par pesosa. U blizini je tabla za pecinu
Dzitnup. Rijec je o jednoj velikoj odaji koja je ocito mogla posluziti kao dobro
skloniste od nepogoda i za zeljene spiritualne obrede.
********
Duhovni svijet Maja je sadrzavao samanizam, sakralnu geometriju i telepatske
sposobnosti da se ostvari kontakt sa centrom nase Galaksije.
Galakticki centar je Majama bio Izvor kreacije (Bog). Njihovi hijeroglifi pokazuju
da, kada kreativni Izvor (majka) dodje u kontakt sa Suncem (otac), onda se
ustrcava zivot u nas Suncev sistem i na samu planetu Zemlju.
Maje su vjerovale da su zivot i smrt dijelovi velikog ciklusa koji se krece sa
putanjom Sunca kroz nasu Galaksiju.
Tokom kljucnih godisnjih doba, prema galaktickom rasporedu, Sunce se poravna sa
nebeskim konstelacijama, zvijezdama i kosmickim anomalijama. Ti dogadjaji imaju
kljucno znacenje za rast i progres citavog Suncevog sistema; oni utjecu na zivot na
Zemlji, od zemljoradnje do spiritualnih stanja.

168

Kosmos je stoga igrao najvazniju ulogu u misterijama Maja. Ove kosmicke drame
su zapisane u njihovim hijeroglifima i monumentalnim strukturama Srednje i Juzne
Amerike.
Ono sto mi danas nazivamo arheoloskim parkovima ili gradovima Maja su nekada
bili energetski centri. Putevi izmedju piramida i hramova su izgradjeni kao putanje
kojima se mogao imitirati put izmedju zvijezda. Istovremeno, ove putanje su pratile
podzemne energetske tokove. Stoga je kretanje po njima rezultiralo budjenjem
kosmicke svijesti i samanskih iskustava. Oni bi omogucavali iniciranim bicima da
prevazilaze granice izmedju prostora i vremena i da upadaju u alternativne
dimenzije.
Da li ovim sugeriram da su Maje zavrsile u alternativnoj dimenziji kada su
tajanstveno nestali u X stoljecu?
Da.
Ako je to bio slucaj prije hiljadu godina, da li je moguce da se i danas nesto slicno
dogodi? (Naravno, bilo bi zgodno poslati sve politicke elite u drugu dimenziju i
osloboditi se njihovih manipulacija. Ili, da svi mi odemo i ostavimo ih bez politicke
baze.)
Da li bi upotreba specificnih geometrijskih i numerickih dizajna u gradovima Maja
mogla da aktivira samanske moci i kosmicke dogadjaje koji bi probudili nasu
kosmicku svijest?
Zasto ne?
********
Nisu svi centri Maja dizajnirani sa istim ciljem. Zapravo, svaki njihov Grad nosi
tajnu poruku koja je sifrirana u geometriji Grada u hijeroglifima na hramovima i
piramidama u stelama i kamenim obeliscima koje su dizali svake pete i dvadesete
godine.
Sjetimo se Biblijskog koda koji na povrsini Starog testamenta nudi price o
historijskim plemenima a u sebi krije kod koji opisuje kompletnu historiju nase
civilizacije i svake osobe.
Slozenost i viseznacnost hijeroglifa i piktoglifa Maja je neosporna. Ali, njihove tajne
poruke su jos daleko od naseg shvatanja.
********

169

Ponovo se krecem na Istok. Zelja mi je da posjetim veliki centar Maja okruzen

djunglom. Na sedamdeset i pet kvadratnih kilometara (!) rasprostire se Coba. Lezi
na pet jezera.
Coba je povezana sa manjim centrima u svojoj okolini sa cetrdeset i pet (45!) bijelih
puteva. Putevi se pruzaju pravo i nema sumnje da prate energetske i kosmicke
linije. Na primjer, ono sto arheolozi danas nazivaju Sacbe broj 1, ide od Cobe
citavih 100 km do grada Yahuna, u blizini Chichen Itza-e.
Voznja do Cobe je bila ugodna. Skoro asfaltirani, mada znatno uzi put nego sto su ih
Maje imale, vodi kroz sumu. Na parkingu ispred arheoloskog parka nekoliko
prodavnica i hotela. Uz najvece jezero natpis da se za pet dolara mogu vidjeti
krokodili. Sa prasnjavog parkinga put vodi prema ulazu Grada. Nekoliko vodica
nude svoje skupe usluge (30 dolara za dva sata; za te pare mogu kupiti tri dobre
knjige).
Ovo je Grad koji se pruza na najvecoj povrsini u Svijetu Maja; tri sekcije su
otvorene za javnost i medjusobno su udaljene po nekoliko kilometara. Put kroz
sumu je prijatan; nekoliko desetina Meksikanaca rentira bicikle i tricikle sa
korpama.
Prvo nailazim na igraliste koje je rekonstruirano; slijedi kruzna gradjevina koju su
arheolozi prozvali Crkva i koja ima niz astronomskih funkcija. Nakon jos
nekoliko oltara i hramova raste napetost u zraku: priblizavam se Velikoj
Piramidi.

170

Velika piramida, Coba, Yucatan, Meksiko

Napokon, putokazi me dovode do cistine i onda mi zastaje dah: preda mnom je
najvisa sacuvana piramida Yukatana. Nedavno su na njoj izvrseni rekonstruktivni
radovi tako da sam imao zadovoljstvo da se penjem do vrha. Stepenice su siroke i
izgradjene od vecih kamenih blokova na prilaznim platformama. Kako se priblizava
vrh postaju uze i strmije. Nekoliko posjetilaca se sporo uspinje cetveronoske (koriste
i ruke i noge i konopac po sredini stepenica). Za mene je ovo prilika da se brzim
koracima uzverem do vrha.
Piramida nije gradjena u stilu ostalih gradjevina na Yukatan-u. Radije, ona pripada
dizajnu piramida iz Petena (Guatemala). Jedino se na vrhu nalazi hram koji je
tipican za ovo podneblje. To mi govori o nekoliko perioda ovog grada:
pretklasicnom i klasicnom (600. 900. godine)
Savladao sam svih sedam nivoa i nalazim se na vrhu. Ispod mene se zeleni suma
Yukatan-a. Ponegdje izviruju kamene gradjevine piramidalnog i ovalnog oblika.
Jezero Coba se ugnijezilo u sumi. Dobijam bolji osjecaj za prostranstva ovog

171

Centra. Literatura govori o 55.000 stanovnika. A ovu piramidu, 42 metra visoku,

indijanci su prozvali Nohoch Mul (velika kamena gomila).
Gledajuci sumu ispod sebe prisjecam se, po ko zna koji put, legendi Maja i Price o
Kreaciji: mogucnost da se vidi na velike udaljenosti daje moc koja onda dijeli
bogove od smrtnika svestenici Maja i njihovo plemstvo su dobijali bozanske
atribute podizuci se iznad vrhova suma
Vjetar mi je napunio pluca i sad sam spreman za spustanje medju smrtnike. Oni
na cistini su mi izgledali nestvarno maleni.
Na dnu sam jos jednom pogledao uspravljenu stelu na kojoj je hijeroglifski datum
Maja: 30. novembar 780.

Spustanje niz piramidu, Coba, Yucatan, Meksiko

Put me zatim vodi ka izdvojenoj grupi Macanxoc smjestenoj izmedju dva jezera.
Hramovi su nerascisceni, ali nekoliko stela je impresivno. Na jednoj od njih je

172

prikazana kraljica (vladar Cobe 653-672) sto je vrlo rijedak slucaj u umjetnosti
Maja da se zeni posvecuje ovakva paznja.
Druga uspravljena stela donosi jos vazniji datum: 3188. godina prije nase ere! I eto
nam dokaza o ciklusima Maja od 5.200 godina (kraj ciklusa je naravno
23.decembra 2012.) Prisjetimo se, Maje tvrde da se vrijeme sastoji od ciklusa unutar
ciklusa i da se dogadjaji ponavljaju na istim vremenskim tackama.
Evo me tu, medju misterioznim stelama Macanxoc i prorocanstva Maja su mi bliza
nego ikad; mogu ih dodirnuti.
Presao sam ukupno 12 kilometara. Sretan sam sto Spanjolski konkvistadori nisu
otkrili i unistili ovaj centar Maja. Imao sam priliku da osjetim naprednu tehnologiju
gradnje i nebeskog planiranja Grada, koji je ponovno bio otkriven tek 1890., da bi
ozbiljniji radovi na rekonstrukciji poceli tek pocetkom 1970-ih.
Ovaj dio Yukatan-a je beskrajna ravnica; nigdje brezuljka. A Maje su odavde
izgradili 45 perfektno ravnih puteva u raznim pravcima. I to kroz djunglu. Kojim
instrumentima su odredjivali pravac? Da li su se verali na krosnje drveca i
dobacivali radnicima kako da grade auto put? Ili su imali letjelice sa kojih su
lserskom preciznoscu markirali pravac na koji ce doci bijeli kamen?
Napustam Cobu (Coh-bah, u prijevodu vode uskomesane vjetrom) i njenih pet
jezera. Od 15.000 gradjevinskih struktura vidio sam 1%, ali i to mi je bilo dovoljno
da odem zadovoljan i ispunjen.
********
Moja posljednja faza posjete Svijetu Maja ce se odvijati na Karibskoj obali
Yucatan-a. Danasnji Meksicki teritorij poluotoka Yucatan se dijeli na tri drzave:
Campeche (zapad), Yucatan (srednji) i Quintana Roo (istocni, karibski dio).
Maje su gradile svoje centre u svim klimatskih uvjetima. Napokon, dolazimo do
onih koji su po mom ukusu. Karibsko more je zapljuskivalo lucke gradove Maja:
Tulum, Chetumal, Xelha, Xcaret, El Rev, centre na otocima Cozumel i Isla
MujeresMedju njima nisam vidio sacuvane monumentalne piramide ili hramove
gradjene prije nase ere.
Tulum je najveci od gradova Maja podignutih na moru. Nalazi se na juznom kraju
modernog auto puta Cancun-Tulum (129 km) i meksickog turistickog raja. Kameni
stub sa uklesanim datumom od 564. godine svrstava i ovaj Grad u klasicni period
Maja. U kasnijoj fazi je podignut zid s pet kapija po kome je ovaj grad i dobio ime
(tulum zid). Najveca gradjevina je u obliku tvrdjave (El Castillo) i sadrzi
figure i maske bozanstava koji simboliziraju planetu Veneru i zalazak Sunca.

173

Pristup ostacima murala u unutrasnjosti El Castillo-a na moju zalost nije bio

dozvoljen.
Izlazak na litice i pogled na Karibe je spektakularan. Meni tako poznat i prijatan.
Silazim na bijelu pjescanu plazu i dodirujem azorno plavo more

El Castillo, Tulum, Quintana Roo, Meksiko

Napustam turisticki Tulum i vozim se u pravcu sjevera auto-putem Riviera Maya.
Razmisljam o Tulumu. Ovaj grad je bio naseljen i nakon odlaska Maja u desetom
stoljecu. Indijancima je ovo bio centar od XIV do XVI stoljeca. Grad je jos uvijek
bio aktivan kada je stigla prva spanjolska ekspedicija 1518. na celu sa Juan Diaz de
Grijalva-om. Tristopedeset godina kasnije (1871.) Tulum je bio utociste kraljici
Tulum-a Maris Uricab koja je predvodila kult Kriz koji govori.
Znakovi na putu me upozoravaju da je vrijeme da, nakon 40-ak kilometara voznje,
skrenem desno. Gradic Maja Xcaret (mala uvala) postao je prvorazrednom
turistickom atrakcijom. Doduse ne zbog svojih arheoloskih ostataka (vidljivo je
samo nekoliko manjih gradjevina piramidalnog oblika). Xcaret je kompleks koji
nudi sadrzaje za cjelodnevni boravak hiljada turista: ronjenje medju koraljnim
grebenima, voznju kanuom podzemnom rjecicom, jahanje ponija, zivotinjski park
sastavljen od leptira, jaguara i puma, majmuna i delfina, slijepih miseva i
flaminga U vecernjim satima su koncerti, folklorne predstave i imitacija Igre sa
loptom. Stotine autobusa sa bambusovim krovom dnevno dovodi turiste iz Cancuna.

174

Otocic Isla Mujeres je krajnja sjevernoistocna tacka Meksika. Pola sata voznje po
uzburkanom moru dovodi me blize poslednjem arheoloskom parku moje posjete.
Iznajmljenom vespom vozim do ruina. Tabla upozorava da su one posvecene
boginji Maja Ixcel, supruzi Kreatora Itzamna-e. Ona je, prema legendi, boginja
mora, Mjeseca, rodjenja, medicine, tkanja Gospodja duga, zvali su je.
Prepoznajem nekoliko originalnih kamenih blokova pocrnjelih od vremena i
rekonstruisani zidic u obliku prostorije i vidikovca.
Nebo se natmurilo. Gusti oblaci su nad otokom. Pocinju prve kapi. Gledam prema
Cancun-u. Tamo je kisa prestala, sunce je izaslo. Negdje na pola kanala ukazuje se
duga.
Boginja Ixchel me pozdravlja na kraju putovanja

Zidine Ixchel, Isla Mujeres, Quintana Roo, Meksiko

175

Kosmicka Igra Maja (21)

Tokom svog postojanja Organizacija ujedinjenih nacija je donijela samo jednu
jednoglasnu odluku na svojoj Generalnoj skupstini: onu o ne-vodjenju ratova
tokom trajanja Olimpijskih igara 2004.
I mada sami sportasi i javnost ne znaju za ovu odluku koja ima pravnu moc zakona,
ona nas podsjeca na univerzalnost slicnih obicaja iz vremena anticke Grcke. U
Olimpiji je 776 godine prije n.e. odrzano atletsko takmicenje (trka na 200 metara) u
cast boga Zeusa. Nakon pocetnog uspjeha i interesa, dodana su natjecanja u boksu,
rvanju, skoku u dalj, trcanju na duge staze i utrka kocija i time je zapocela era
Olimpijskih igara kada su svi grcki gradovi-drzave obustavljali ratove. Sport se
digao na nivo univerzalnog i to je trajalo gotovo 1200 godina. Rimski imperator
Teodosije Prvi je ukinuo igre 394. godine. Trebao je proci mracni Srednji vijek da bi
se koncem XIX stoljeca formirali novi sportovi: kosarka (1891.), nogomet (1885.),
bejzbol (1845.) i drugi.
Za razliku od Starog svijeta (Evropa), sportska nadmetanja su zapocela u Srednjoj
Americi znatno ranije i trajala su neprekinuto cetiri hiljade godina!
Arheoloski ostaci sest stotina (600!) kamenih igralista na danasnjim prostorima
Meksika, Belizea, Guatemale, Hondurasa i Salvadora predmet su kontroverzi
medju arheolozima i historicarima.
********
U gradu Maja Cuello, u sjevernom Belizeu, pronadjeni su drveni ostaci posuda
prilikom skorasnjih istrazivanja. Podvrgnuti su metodi Ugljika 14 i ustanovljeno je
da su stari oko 4700 godina.
Jos uvijek je na snazi teorija koja govori o civilizaciji Olmeka kao majci kultura
svih ostalih naroda u Srednjoj Americi. Otkrice iz Cuello-a je zakompliciralo stvar:
najedamput su Maje postale starije za oko hiljadu godina od Olmeka. Ranije
tvrdnje da su Maje svoje hijeroglifsko pismo i astronomsko znanje nadogradili na
ostavstinu Olmeka je palo u vodu.
Arheolog Norman Hammond koji je otkrio recene predmete pise: Jedna sezona
rada u Cuello-u je pomjerila historiju Maja za hiljadu godina. Civilizacija Olmeka
je brisana kao izvor za kulturu Maja. Otvorena je mogucnost da su Maje zapravo
odigrale ulogu u pojavi Olmeka. (Demetrio Sodi, The Great Cultures of
Mesoamerica, 1983.)

176

Moja teza je da su se Maje pojavile na historijskoj sceni jos ranije, prije 5200
godina. U sacuvanim dokumentima, stelama i hijeroglifima Maja pominje se godina
3188 prije n.e. kao prva godina novog ciklusa od 5200 godina koji zavrsava 2012.
godine. Maje, kosmicki putnici, su se zasigurno nasli na nasoj Planeti na pocetku
ciklusa.
Jos jedan arheoloski nalaz mi je privukao paznju. Na krajnjem jugu Meksika, u
mjestu Paso de la Amada, otkriveno je kameno igraliste. John Clark, antropolog sa
Brigham Young University, je radio na otkopavanju ruina jos od 1985. Nakon
nekoliko godina iskopavanja, na svoje iznenadjenje, potvrdio je da je pronadjeno
najstarije igraliste u svijetu Maja.
Trebalo nam je dosta da shvatimo da je to igraliste to je bila zadnja stvar koji bi
ocekivali ovdje, jer je toliko arheoloski staro, a struktura je istovremeno tako
velika, govori John Clark.
Dotada se za najstarije igraliste smatralo ono iz centralnog Chiapas-a staro 2800
godina. Igraliste u Paso de la Armada je staro 3600 godina. Dugacko je 80 metara.
Pretpostavlja se da je u to vrijeme postojala mreza slicnih igralista.
********
Tipicno igraiste Maja je u obliku rimskog broja jedan (I). Dva paralelna kamena
zida sa nagibnim zidovima uokviruju teren. Nekoliko metara visoko, pri vrhu
zidova, nalaze se jedan do tri kruzna diska ili prstena. Razliciti gradovi su imali
razlicit broj diskova, odnosno prstenova. Za igru se koristila gumena lopta. Njena
velicina je varirala. Pronadjene su 50 cm velike, ali i velicine narance. Piktoglifi i
murali Maja potvrdjuju ovu cinjenicu; na primjer, disk iz Chinkultic-a (Chiapas)
prikazuje igraca sa loptom velicine kosarkaske lopte. Proporcionalno, slicne su
dimenzije lopte na vazi pronadjenoj u gradu Maja Hixwits-u. Iz kasnog klasicnog
perioda pronadjene su lopte u Chichen Itza-i sa ljudskom lubanjom unutra.

177

Igraliste, Monte Alban, Oaxaca, Meksiko

Velicina igralista se odredjivala prema zemaljskoj moci i kosmickoj vaznosti grada.
Vecina od nekoliko desetina gradova koje sam posjetio imaju uglavnom manja
igralista: zidovi su dugacki dvadesetak metara i vise, a teren je sirok od pet metara
pa navise. Veci gradovi imali su po nekoliko igralista (Coba ih je imala osam).
Najvece igraliste je u Chichen Itza-i i dvostruko je vece od prosjecnog nogometnog
stadiona: dugacko je180 metara, a siroko 75 metara!

178

Igraliste, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Broj igraca je ovisio o velicini terena: od dva u svakom timu na manjim, do
dvanaest igraca po timu na vecim igralistima.
Zidovi su bili glatki tako da se lopta mogla odbijati i vracati nazad igracima. Posto
je lopta bila ispunjena gumom, njena tezina je prelazila 1 kg. Stoga su igraci nosili
stitnike na rukama i nogama.
Na slikama i tekstovima se ne vidi da igraci dodiruju loptu rukama. To je razlog
vjerovanju da ju je bilo zabranjeno udarati dlanovima ili stopalima. Stitnici su na
laktovima, bedrima i oko stomaka.
Polozaj kamenih prstenova ili diskova sugerira da je cilj igre bio probaciti loptu
kroz prsten ili pogoditi disk.
Simulacija igre u nase vrijeme pokazuje da je to izuzetno tezak zadatak. Ne bu
cudilo da su drevni igraci provodili citav dan u pokusajima da poentiraju.
Bereljefi na stadione Chichen Itza-e prikazuju dva tima sa po sedam igraca.
Kapetan jednog tima drzi zrtvovanu glavu drugog tima u svojim rukama. To je
ponukalo istrazivace da utvrde da su sve utakmice Maja zavrsavale zrtvovanjem.
Prvo se pretpostavljalo da je zrtva pripadala timu gubitniku. U novije vrijeme je
rasirena verzija da je kapiten boljeg tima zasluzio da bude zrtvovan, jer ce biti

179

ponovno rodjen na vised duhovnom nivou. Treca skola pominje mogucnost da je

zrtva ustvari samo simulacija.
Posto je lopta uvijek prikazivana u zraku smatra se da nije bilo dozvoljeno da
padne na zemlju.

Igraliste, Copan, Honduras

Nazalost, pisana pravila nisu sacuvana. Usmenih predanja nema, jer je igra u
izvornom obliku nestala sa Majama. Spanjolci se nisu trudili da poblize opisu vrlo
slicnu igru koju su igrali Azteci u XVI stoljecu. Zbog svega ovoga, sve sto je dosada
receno spada u domen spekulacija.
I tim putem cemo nastaviti do kraja ovog teksta.
Knjiga Kreacije Popul Vuh pominje legendu o dva mladica koje bogovi
podzemnog svijeta izazivaju na duel. Mladici gube utakmicu I bivaju pogubljeni.
Glava jednog zavrsava u rukama boginje Lady Blood koja ubrzo radja dva
blizanca. Kada su odrasli oni pobjedjuju bogove u uzvratnom mecu.
Ova se legenda nije mogla potvrditi ni na jednom od zidova igralista, ali je
doprinjela njenom krvavom predznaku.

180

Igraliste, Coba, Yucatan, Meksiko

Medjutim, simbolika same igre ima drugaciji, kosmicki karakter.
Lopta je mogla da predstavlja Sunce i Mjesec, a igraliste planetu Zemlju. Lopta je
uvijek u zraku, isto kao sto su Sunce i Mjesec uvijek na nebu.
Takmicenje izmedju dva tima moze simbolicno predstavljati borbu izmedju zivota i
smrti tokom Trece kreacije (prema Majama zadnjih pet hiljada godina je vrijeme
cetvrte kreacije).
Igra moze simbolizirati i plodnost zemlje. Teren je zemlja, lopta je sjeme, a niz
zidove sjemenje pada u zemlju.
Vecina igralista je pravilno orijentirana prema stranama svijeta. Strane zidova su
okrenute istoku i zapadu. To implicira da gumena lopta koja se odbija od istoka i
zapada zapravo predstavlja izlazece i zalazece Sunce.
Pominjali smo vladara Yaxchilan-a, Bird Jaguar-a Cetvrtog. On je prikazan ne
jednom od bareljefa obucen kao igrac koji se poigrava sa svojim zarobljenim
protivnikom da bi ga ponudio Suncu na zrtvu.

181

Igraliste, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko

Igraci su uvijek prikazivani bogato obuceni, ukraseni nakitom i sa (zastitnim,
svemirskim?) sljemovima sto je pokazivalo njihvo status i socijalni znacaj same igre.
Kameni prstenovi su uvijek ispisani hijeroglifskim tekstovima i spiritualnim
imidzima. Pretpostavlje se da bi prolazak lopte kroz obruc simbolizirao prolazak
kroz kapiju drugog svijeta (dimenzije).

182

Prsten na igralistu Uxmal-a, Yucatan,Meksiko

U nekim slucajevima prstenovi su sami dio kamenih statua koje prikazuju glavu
serpenta; drugim rijecima prstenovi imaju uloga ociju za bozanstva koji takodje
posmatraju utakmice.
I, na koncu, rijec Maja hom znaci pukotina, ali i igraliste. Ako se zidovi, koji
se spustaju pod uglom prema terenu, mogu smatrati pukotinom na Planini
stvaranja (o kojoj govori Popul Vuh), onda je igraliste simbolom samog akta
stvaranja. U tom slucaju ovo igraliste, odnosno pukotina, zbilja omogucava ulazak
njenim sudionicima u drugu dimenziju.
Iz te dimenzije mozemo prisustvovati momentu prelaska iz Trece kreacije u Cetvrtu.
Momentu kada su se Maje pojavile na licu nase Planete. I sa igralistem donijele
simboliku pocetka novog ciklusa

183

Akusticni inzinjering Maja (22)

Najljepsi amfiteatar anticke Grcke se nalazi u Epidaurusu (danasnji Peloponez,
Turska). Izgradjen 330 godine prije n.e. imao je 14.000 sjedista. Betonske klupe se
nalaze na po jedan metar razdaljine. Kada orkestar na bini pocne sa muzikom onda
se zvuk odbija od betonskih blokova i pocinje proizvoditi svoju muziku.
Periodicnost blokova (svakih jedan metar) proizvodi periodicne niske tonove na oko
340 Hz. Rijec je o vrlo kratkim zvukovima koji traju manje od 50 milisekundi.
(Izracunavanja prema David Lubman, 136 ASA Meeting, Norfolk, VA, 1998.)
Epidaurus je primjer slucajnog zvucnog eha.
Najveci kulturni centar u svijetu, Lincoln Center u New York-u, je, odmah nakon
svog otvaranja 1962, morao da potpuno srusi i izgradi novu glavnu koncertnu
dvoranu zbog akusticnih defekata.
Takozvana Saptajuca galerija katedrale St. Paul u Londonu ima neobicne
akusticne efekte; sapat sa jednog kraja Galerije se moze jasno cuti na drugom kraju
udaljenom 42 metra.
Slicno je i sa ovalnom Galerijom u americkom Kongresu u Washington-u. Prilikom
moje proslogodisnje (2003.) posjete glavnom gradu, vodic nam je govorio da se
sapat u granitnoj prostoriji mogao cuti posvuda. I dok su se politicari jedne stranke
dosaptavali kako glasati dotle bi politicari druge stranke naculili usi i doznavali
njihove tajne. Naravno, to nije moglo dugo trajati u Kongresu i danas ta prostorija
sluzi samo za izlozbu skulptura i slika.
Njemacki poet Goethe je arhitekturu nazvao zamrznutom muzikom. Periodicnost
blokova u gradnji ga je podsjecala na ritam u muzici.
Sada podjimo u proslost djungli Centralne Amerike i dokazimo da kod Maja nije
bilo slucajnog zvucnog eha niti da je njihova arhitektura samo zamrznuta
muzika.
********
Stojim na Velikom igralistu Maja u Chichen Itza-i. Sto osamdeset metara duzine,
sedamdeset pet metara sirine. Dva paralelna zida deset metara visoka; teren je
totalno otvoren prema nebu. Zidovi nemaju zakrivljenja, ne dodiruju se. Sapat na
jednom kraju zida se cuje jasno na drugom kraju zida. I preko puta terena, takodje.
Tog novembarskog dana je puhao lagani vjetar. Ali, na zvucne valove vjetar nije ni
najmanje utjecao.

184

Kameni zid igralista, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

Zdrav razum moze prihvatiti eho u grckom poluzatvorenom amfiteatru ili prijenos
sapata u britanskoj katedrali. Ali, ako Maje postizu znatno uvecaniji efekat i to na
otvorenom, onda je ocigledno da tu slucajnosti nema. Teoretski bi se moglo ocekivati
da teren ima vrlo slabu akustiku, ali u stvarnosti je rezultat upravo suprotan.
Dok stojim naslonjen na zid Igralista, na sredini terena, u visini kamenog prstena,
dolazi grupica turista sa meksickim vodicem. Udara dlanom u dlan. Samo jednom. I
bez obzira na prisutnost stotine turista i njihovu graju, odjekuje eho pljeska. Cuo
sam ga sedam-osam puta. Kazu, kada je potpuni mir i nema ljudi, da se eho cuje 12
puta.
Kada se prvom trecinom XX stoljeca odvijala rekonstrukcija Velikog igralista,
arheolozi su primjetili da je prijenos zvuka postajao sve jaci kako se ugradjivalo
vise originalnih blokova i kako je zid dobijao svoj nekadasnji izgled.
To meni govori barem dvije stvari. Prvo, da je kamen koji su Maje koristili imao
posebna zvucno-provodljiva svojstva. I, drugo, da je lokacija ovog grada takva
(energetsko potentna tacka) da pojacava zvucnu transmisiju. Na taj nacin nastaje
ovaj zvucni fenomen, odnosno anomalija.
Leopold Stokovski, cuveni dirigent Philadelphia Symphony Orchestra, je ovdje
istrazivao akusticne fenomene 1931. Danima je slusao svoj fonograf i premjestao ga

185

na sve moguce tacke Igralista nastojeci otkriti njegovu tajnu. U to je vrijeme

Stokovski zelio izgraditi dvoranu za koncerte na otvorenom. Medjutim, tajnu
Chichen Itza-e nije otkrio. (Prema knjizi Sylvanus G. Morley, Robert Brunhouse,
1971.)
********
Nalazeci se na vrhu piramida u Guatemali i Meksiku, redovno sam bio svjedokom
nekoliko interesantnih fenomena.
Prvo, gledano sa nivoa zemlje, visina piramida od 30-40 metara se ne doima toliko
impresivno. Medjutim, kad se nalazim na vrhu piramide ljudi na zemlji postaju
mnogo manji nego sto bi se ocekivalo. Njihovi glasovi kao da mutiraju i gube se u
daljini. S druge strane, nasi glasovi, na vrhu piramide, odjekuju dolinom.
Objasnjenje se krije u hramovima koji se nalaze na vrhu piramide. Udubljenja u
kamenim zidovima sluze kao pojacivac naseg zvuka koji se onda siri na sve strane.
Mi, na vrhu piramide, dobijamo bozanska svojstva. Dizajn arhitekata Maja ovdje
dolazi do punog izrazaja. A da bi se u potpunosti sagledala njihova genijalnost
trebalo je biti ovdje prisutan kada je plaster prekrivao ove piramide i svojom
glatkocom jos vise uvecavao efekat odbijanja i prijenosa zvucnih valova.
Piramide u Tikalu (Guatemala) su okrenute jedna prema drugoj. Zahvaljujuci
kamenim rezonatorima osobe koje normalnim glasom govore na vrhu jedne
piramide se sasvim jasno cuju na vrhu udaljene druge piramide.
Slijedeci primjer akusticnog inzinjeringa Maja je iz karibskog Tuluma. Otvori na
kamenom hramu su podeseni tako da kada vjetar dolazi iz odredjenog smjera sa
specificnom brzinom kreira se pisak slican onom iz sudijske zvizdaljke. Da li je
svrha ovog zvizduka bila da signalizira dolazak hurikana ili oluja kao sto to
literatura sugerira? Vjerujem da su originalne gradjevine mogle proizvoditi
zvukove za razlicite klimatske najave.

186

Zvizduk iz Tuluma, Quintana Roo, Meksiko

Na Yukatan-u se upotrebljava termin pjevajuce kamenje da opise kamen koji
pojacava zvuk. Maje su znale koji kamen ima ova svojstva; takodje, raspored
njihovih gradjevina je pokazivao da su arhitekte Maja planski gradile pojedine
sekcije svojih gradova.
Na sredini Igralista u Copan-u (Honduras) se nalazi kvadratna kamena ploca. Prije
pocetka utkamice sa te ploce bi se kapetani ekipa obracali vladaru u kraljevskoj
lozi. Pojacani zvuk bi lako premoscivao udaljenost izmedju vladara i igraca.

187

Igraliste, Copan, Honduras

Slicne akusticne efekte pokazuje i Igraliste u Monte Alban-u, jedno od najvecih u
Meksiku. Teren je u udubini; razgovor sa nivoa vrha stepenica sam mogao lako cuti
nalazeci se na sredini terena.
********
Piramida Kukulkan u Chichen Itza-i ima jos jednu impresivnu karakteristiku.
Stojim u podnozju velikih stepenica. Kamene glave serpenta zavrsavaju preda
mnom. Imitirajuci vodice i posjetioce i ja zapljescem. Ovaj put mi se ne uzvraca eho
pljeska. Ono sto cujem je nalik cvrkutu ptice!
Ptice?!
Tako je. I meni se potvrdjuje da je zvuk svete ptice Maja quetzal ostao zauvijek
zapisan u piramidi!
Quetzal, prema legendi, simbolicno predstavlja duh Maja. Kukulkan u svom
korijenu (prefiks kuk), na jeziku Maja, oznacava pticu quetzal. A drugo ime za
superiorno bice Kukulkan je Quetzalcoatl (na Nahuatl jeziku, tri hiljade kilometara
zapadnije).

188

Vaznost ptice quetzal je prikazana na hijeroglifima Maja. Kukulkan je predstavljen

u ljudskom oblicju sa velikim quetzal-om iza sebe, koji lebdi kao duh. Nadalje,
mnogobrojni su dokazi o upotrebi perja quetzala u spiritualnim ceremonijalima u
svim gradovima Maja.
Quetzal je spona izmedju materijalnog i duhovnog svijeta. Piramida Kukulkan kroz
cvrkut quetzala premoscuje ove dvije dimenzije. Eho koji cujemo su spritualni
glasovi quetzala, koji nosi poruke Bogova.
Svijet XXI stoljeca ostavlja svoj zvucni zapis na medijima kao sto su kompjuterski
diskovi. U posljednjih stotina godina tehnologija snimanja tona se mijenjala toliko
puta.
Za razliku od nas, Maje su svoj zapis ostavljale u svojim gradjevinama.
Neograniceni smjenama tehnologija i godisnjih doba.
Da bi provjerile ove teze morali bi formirati novu naucnu disciplinu. Nazovimo je
akusticna arheologija. Iskoristimo postojece skromne instrumente (sonogram i
zvucni kristal). I krenimo sa provjerom hipoteze.
Hipoteza je slijedeca: Maje su u primjeru piramide Kukulkan izgradile stepenice
kao akusticne grilje svjesno kreirajuci eho zvuka svete ptice Maja, quetzala (lat.
pharomachrus mocinno).
Snimljen je cvrkut ptice quetzal; takodje, zapisan je zvuk i sonogram cvrkuta koji
se stvara na stepenicama. Poredi se kvalitet zvuka, frekvencija, duzina i
harmonijska struktura. Rezultati akusticara David Lubman-a iz Westminster-a
(California) iz 1998: postoji frapantna slicnost!
Frekvencija zvuka ptice quetzal se krece izmedju 900 1300 Hz. Prosjecna sirina
stepenica je 26.2 cm i ona daje maksimalnu frekvenciju cvrkuta stepenica od 1310
Hz. Prosjecna visina stepenice je 26.4 cm sto daje duzinu hipotenuze od 37.3 cm i
minimalnu frekvenciju cvrkuta stepenica od 922 Hz.
Drugim rijecima, dizajn stepenica, koristeni materijal i sama njihova izgradnja su
bili usmjereni na maksimalno imitiranje zvuka koji proizvodi quetzal.
U dizajnu stepenica se uocava nesto cudno. Stepenice su dosta uske sto su arheolozi
objasnjavali tijelom Maja koje je proporcionalno manje od naseg. Medjutim, svaka
stepenica je istovremeno visa nego sto bi se to ocekivalo za niske rastom Maje.

189

Stepenice piramide Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

E tu bi trebala uskociti (jos neformirana) akusticna arheologija. Sirina i visina
stepenica je pazljivo birana da bi proizvela zeljeni ton. Maje su dimenzije stepenica
koristile kao parametre kojom bi dobili zeljenu intonaciju!
Stepenice na razlicitim piramidama Maja imaju drugacije dimenzije. Znaci li to da
su one svirale neku drugu muziku?
Nemam sumnje da je upravo to odgovor.
Da li stepenice piramide Kukulkan u sebi sadrze hiljadu i po godina star zvucni
zapis?
Da.
Ironija je da su arheolozi do sada ignorirali zvuk u svojim istrazivanjima drevnih
civilizacija. A svaki put kada bi silazili niz stepenice piramida otvarali bi drevni
audio zapis.
Teoretski gledano potrebne su barem dvije stepenice da bi proizvele raspoznatljiv
zvuk. Sa vecim brojem stepenica, raste i dozivljaj tonova. Sa desetak stepenica,
stvara se ton od jedne do dvije stotinke sekunde. Ako je rijec o zatvorenom prostoru
onda eho drugih struktura moze prikriti ton stepenica. Uglavnom, da bi se proizveo

190

i odrzavao zvuk, idealno bi bilo da se ima dugacki niz stepenica i da je na

otvorenom. Upravo su Maje bile svjesne tih zahtjeva.
Piramida Kukulkan na svakoj svojoj strani ima niz od 91 siroke kamene stepenice.
Dva niza stepenica su u potpunosti rekonstruirana i cvrkut se moze jasno cuti. Ali,
isti ton, nesto slabijeg intenziteta, se moze cuti i sa druga dva niza, jos uvijek
nerekonstruisanih stepenica. I to sve bez nekadasnjeg fino poliranog plastera koji se
nalazio na povrsini stepenica.
Zbog duzine stepenica, eho traje oko 100 milisekundi (1/10 sekunde). Cvrkut
quetzala je nesto duzi, oko 200 milisekundi.
Zbog visine piramide, desava se jos jedan fenomen. Cvrkut se spusta sa vrha
piramide prema dnu u frekvenciji, produzujuci trajanje cvrkuta. Ovako nesto ne
postoji ni na jednoj drugoj gradjevini u svijetu.
Objasnjenje je slijedece: eho prvo dolazi od nizih stepenica ka slusaocu koji je na
dnu stepenica. Eho sa visih stepenica kasni. Vrijeme izmedju ehoa sa nizih stepenica
i onih sa visih se povecava sto se vise udaljavamo ka visim stepenicama. Na taj nacin
se kreiraju: (1) dojam da se cvrkut krece, (2) produzeni ton cvrkuta i (3) niza
frekvencija cvrkuta sa visih stepenica.
Piramida Kukulkan je sjajan primjer matematickih simulacija koje su utkane u
graditeljsku umijesnost Maja.
********
Akusticni eksperimenti u gradu Palenque su posebno interesantni. Dosada iskopani
i rekonstruisani dijelovi grada pokazuju neobicne zvucne mogucnosti. Ako
proizvedemo lagani zvizduk on se prenosi izmedju piramida i hramova, pojacava se
i kao zmija provlaci sa jednog kraja na drugi kraj Grada.
Raspored kamenih gradjevina Maja utjece na pojacavanje zvuka na dva nivoa:
horizontalnom- izmedju pojedinih piramida i vertikalnom - slanje zvuka iz grada
kao cjeline prema djungli, odnosno drugim naseljima Maja. (Fotografija: Akustika
Maja Palenque kao zvucni odasiljac)
Time dolazimo do nove teze: da li je citav grad sluzio kao zvucni odasiljac?
Kakvu li su simfoniju proizvodili gradovi Maja, nacickani jedni do drugih?
Gdje su bile granice prijema tih zvucnih poruka? Da li je Planeta bila limit? Ili
Suncev sistem?

191

Ili je taj tanani zvucni signal, specificne frekvencije, neumorno prodirao jos dublje,
prema srcu Galaksije?

Palenque kao zvucni odasiljac, Chiapas, Meksiko

192

Kristalna lubanja iz Lubaantum-a (23)

Istrazivac Mike Mitchell-Hedges je 1927. rasciscavao vrh jednog od hramova u
gradu Maja Lubaantum-u (Belize). Njegova usvojena sedamnaestogodisnja kcerka
Anna, koja mu je pravila drustvo, je iznenada primijetila kako nesto svjetluca.
Ispod prasine je izvukla lijepo izvajanu kristalnu lobanju, ciji je vilica nedostajala.
Tri mjeseca kasnije, pronasla je i vilicu desetak metara daleko od lubanje.
Lobanja je napravljena od jednog, neobicno velikog, bloka prozirnog kvarcnog
kristala. Visoka je 13 cm, dugacka 18 cm, a siroka 13 cm. Teska je oko 5 kg. Po
velicini odgovara manjoj ljudskoj lubanji sa perfektno uradjenim detaljima. Nema
kruznog izbocenja, sto znaci da je rijec o imitaciji zenske lubanje.
Ubrzo je lubanja postala najcuveniji i najmisteriozniji komad drevnog kristala
ikada pronadjen.

Kristalna lubanja Maja, Lubaantum, Belize

********
Kristalnu lubanju prate i kontroverze. Razliciti autori osporavaju da je MitchellHedges (1882-1959) uopce vodio svoju kcer u Lubaantum. Zamjeraju mu da svoje
otkrice nije ni pominjao sve do 1943. I, na koncu, tvrde da je on zapravo lubanju
193

kupio na aukciji londonskoj Sotheby-ja 1943. godine. Osporavaju tvrdnje MitchellHedges-a da je lobanja napravljena u doba Atlantide i onda prenesena Majama.
Zamjeraju Anni da je nastavila ocevim dezinformacijama: ona tvrdi da je lobanja
vanzemaljskog porijekla i da je bila na Atlantidi prije nego sto je prebacena u
Belize. Skeptici tvrde da je lobanja napravljena u Njemackoj prije 150 godina po
uzoru na Aztecke.
Ali, sve ove tvrdnje, kao sto cemo vidjeti, ne opovrgavaju jedinstvena svojstva
kristalne lubanje.
********
Nazalost, ne postoji moderna tehnologija koja moze utvrditi starost kvarcnog
kristala pa tako ni kristalnih lubanja. Jedino se mozemo osloniti na godine kada se
pojedine kristalne lubanje prvi put pojavljuju u javnosti. Sto stariji datum, recimo
XVIII ili XIX stoljece, to je i veca mogucnost da se radi o produktima antickih
majstora ili nama nepoznate tehnologije.
Kratkotrajna francuska okupacija Meksika tokom 1860-ih omogucila je da
istrazivaci i trgovci dodju do kristalnih lubanja koje su, zatim, prodavali
evropskim muzejima. Pariski Musee de lhomme (1878.) i londonski Museum of
Man (1898.) su kao glavne izlozbene modele imali prozirne kristalne lubanje cije je
porijeklo nedvojbeno iz gradova Maja.
Pariska lubanja je i danas izlozena javnosti u Trocadero muzeju u Parizu. Visokopolirani kvarcni kristal izaziva divljenje. U muzejskoj brosuri se nagadja da je
lubanja predstavljala Azteckog boga smrti Mictlantccuhtli-ja. Ne spominje se kako
je muzej dosao do ovog eksponata, ali se pretpostavlja da je dio Maksimilijanove
kolekcije. Dakle, iz doba francuske vladavine Meksikom. Lubanja je naglaseno
izduzena.
Britanska kristalna lubanja trenutno nije izlozena pogledima posjetilaca. Medjutim,
dostupne slike jasno pokazuju slicnost sa lubanjom Mitchell-Hedges-a. Jedina
razlika je sto je ova u jednom komadu. Materijal je takodje prozirni kvarcni kristal.
Samo je jedan naucni clanak objavljen o ovoj lubanji i to jos 1936. pod
pokroviteljstvom Kraljevskog Antropoloskog instituta.
Pronadjene izduzene lubanje su karakteristicne za hijeroglife Maja (na primjer
moje fotografije glifa iz honduraskog Copan-a); isto tako ove lubanje se srecu i u
Peruu te drevnom Egiptu (bog Ptah). Stura objasnjenja uz njih govore o bogovima
odnosno vanzemaljcima sa superiornim misaonim karakteristikama. Spiritualna
ucenja Maja govore o bicima koja su razumjela visu svijest i vladala mentalnim
znanjima telepatije, telekineze i teleportacije.

194

Izduzene lubanje pronadjene na Yucatanu, Meksiko

Jos jedna kristalna lubanja privlaci paznju javnosti. Vlasnici su moji sugradjani:
JoAnn i Carl Parks iz Houston-a. Oni su lubanju kupili od bioenergeticara sa
Tibeta, Norbu Chen-a. Po njegovom priznanju, porijeklo lubanje su djungle
Guatemale.
Veze Maja sa misterioznim lubanjama se tu ne zavrsavaju. Nick Nocerino je 1979.
dosao u kratkotrajni posjed prozirne kristalne lubanje ciji je vlasnik svestenik
Maja. On je bio ovlasten da je proda po visokoj cijeni da bi nabavio hranu za svoje
mjestane (!?) Lubanja nije kupljena, ali je pomno testirana: zvucnom frekvencijom,
osiclirajucom opremom, psihometrijom, obojenim svijetlima, magnetima,
zvukovima itd. Zakljucak: rijec je o perfektnom primjeru kristalne tehnologije.
I, na koncu, agent jednog drugog svestenika Maja je 1982. ponudio lubanju od
ametista (ljubicastog kvarca) na prodaju u SAD. Te godine nije prodata. I, onda je,
1998. lubanja ponovo izronila na povrsinu trazeci kupca teskog milion dolara.
Ponovo bez uspjeha.
********
Vratimo se tamo gdje je sve pocelo.
Nakon smrti Mitchell-Hedges-a, umjetnicki restaurator Frank Dorland je dobio
dozvolu (1970.) da testira cuvenu kristalnu lubanju u laboratoriji Hewlett-Packarda (Santa Clara, California).
Ovi testovi su pokazali niz anomalija.

195

Lubanja je potopljena u benzil-alkohol sa zrakom svjetlosti koja je prolazila kroz

nju. Uoceno je da lubanja i vilica poticu od istog kristalnog bloka. Ono sto je
zaprepastilo laborante bila je cinjenica da su i lubanja i vilica izradjene sa
nepostovanjem prirodne kristalne. U modernoj kristalografiji je, naime, prva
procedura da se odredi kristalna os da bi se sprijecilo pucanje kristala tokom
procesa obrade. U slucaju kristalne lubanje Maja kao da su njeni kreatori
raspolagali takvom tehnologijom da ih nije brinula mogucnost da kristalni blok
moze da pukne.
Nepoznati umjetnik nije koristio metalne alate. Mikroskopska analiza nije pokazala
ni najmanje znakove ogrebotina na kristalu koji bi mogli nastati upotrebom takvih
alata. Naravno, dodatni je problem cvrstoca kristala (Moh faktor 7) zbog koje ni
vecina modernih alata ne moze zagrebati povrsinu kristala.
Iz danasnje perspektive, jedini nacin na koji je kristal obradjen bio bi slijedeci:
prvo je oblikovana gruba forma lubanje uz koristenje dijamantskog alata. Zatim je
fina obrada i poliranje izvrseno uz mnogobrojne aplikacije tekucina i kristalnog
pijeska. Uz upotrebu te tehnologije bilo bi potrebno 300 godina kontinuiranog rada
da se napravi tako perfektna kristalna lubanja.
Zdrav razum nam govori da je istina negdje drugo. Ili su drevni narodi raspolagali
nama nepoznatom naprednijom tehnologijom, ili je kristalna lubanja nastala kao
kreacija posjetioca iz svemira. Ili, kombinacijom ova dva rjesenja.
Engima ne zavrsava sa procesom izradom lubanje.
Od jagodicne kosti prema ivicama lubanje formirani su kristalni lukovi koji su
odvojeni od same lobanje. Ovi lukovi imaju funkciju svjetlosnih cijevi koji koriste
principe moderne optike i prenose svijetlo od baze lubanje do ocnih duplji.
Ocne duplje su minajaturne konkavne lece koje takodje prenose svjetlo iz izvora
prema gornjoj strani lubanje. I, na koncu, u unutrasnjosti lubanje je vrpcana
prizma i maleni svjetlosni tuneli koji omogucavaju da predmeti ispod lubanje bivaju
osvijetljeni i uvecani.
Richard Garvin, autor knjige o kristalnoj lubanji, vjeruje da je ona bila dizajnirana
da stoji iznad svjetlosne zrake. (Richard Garvin, The Chrystal Skull, 1973)
Razliciti svjetlosni transferi i efekti prizme bi dovodili do osvjetljenja citave lubanje
i ocnih duplji.
Frank Dorland je izvodio svjetlosne eksperimente i biljezio da se lubanja zapali
svijetloscu kao da je na vatri. (Frank Dorland, Chrystal Healing: The Next
Step).
Vec smo rekli da je lubanja napravljenja iz dva dijela. Vilice savrseno pristaju uz
glavu za koju se zakace sa dva udubljenja. Ona omogucavaju vilicama da se

196

otvaraju i zatvaraju. Sama lubanja ima dvije male rupice sa strana koje su
vjerovatno sluzile da se lubanja pricvrsti u mjestu. U perfektno mirnim uslovima
lubanja bi ostajala nepokretna. Mali vjetric bi, na primjer, dovodio do ispadanja iz
balansa i pomicanja naprijed-nazad. U tim trenucima bi se vilice otvarale i
zatvarale kao kontra-balans. Stvarao bi se vizuelni efekat da se nalazimo ispred
zive lubanje koja govori (otvara-zatvara usta) i artikulira (klimanje glavom goredolje, naprijed-nazad).
Koja je onda bila svrha ove kristalne lubanje? Da bude inteligentna igracka? Ili
nesto vise?
Mnogi posmatraci su primjecivali da lubanja mijenja boje. Nekada se frontalna kost
zamagli i izgleda kao bijeli pamuk; u drugim trenucima je perfektno providna.
Ponekad se formiraju tamne tacke prvo na desnoj strani da bi ubrzo zatamnile
citavu lubanju. Zatim se tacke povlace i misteriozno nestaju.
Posmatraci bi prijavljivali da se desavaju cudne stvari u ocnim dupljama. Vidjeli bi
scene gradjevinskih objekata, iako je lubanja imala crnu pozadinu. Zabiljezeni su
slacajevi da se cuje zvuk zvona koji dolazi iz dubine lubanje
Bazirano na dosadasnjim iskustvima i efektima koji lubanja ima na svoju okolinu
moze se zakljuciti da ona utjece na svih pet fizickih cula. Mijenja boju i svijetlo,
emitira miris, kreira zvuk, daje senzacije toplote i hladnoce onima koji je dodirnu
(mada je lubanja uvijek na istoj sobnoj temperaturi). Cak je i proizvela osjecaj zedji
i ukusa kod nekih posjetilaca.
Dorland je misljenja da je rijec o fenomenu u kome kristal stimulira nepoznate
dijelove mozga otvarajuci psihicka vrata. On zakljucuje: Kristal kontinuirano
emitira elektricne radio valove. S obzirom da mozak radi istu stvar, oni medjusobno
komuniciraju. On je uocio da se ciklicna dogadjanja u lubanji mogu povezati sa
polozajima Sunca, mjeseca i planeta na nebu.
Sugestije niza drugih istrazivaca su takodje intelektualno izazovne.
Marianne Zezelic tvrdi da lubanja stimulira i pojacava psihicke sposobnosti.
Kristal sluzi kao akumulator zemaljskog magnetizma. Fokusirajuci se na kristalnu
lubanju, oci uspostavljaju harmonicnu relaciju i stimuliraju magnetizam prikupljen
u tom podrucju mozga poznatom kao cerebelum. Na taj nacin cerebelum postaje
rezervoar magnetizma koji utjece na kvalitet magnetnog protoka kroz nase oci.
Uspostavlja se nesmetani protok magnetizma izmedju kristalne lubanje i
posmatraca. Kolicina energije koja ulazi u mozak se povecava; nadrazuju se
magnetni polovi mozga koji se nalaze tacno iznad ociju. I slijedeca stvar koja se
desava su psihicki i parapsiholoski fenomeni.
Ostajuci na istom tragu, Tom Bearden, americki ekspert u polju psihotronickih
studija, vjeruje da kristalna lubanja u rukama iskusne osobe, moze postati

197

instrument lijecenja. Frekvencija kristalne lubanje se moze prilagodjavati

frekvenciji uma i tijela pacijenta cime se pojacava blagotvorna energija ciji se
utjecaj moze prvo uociti na auri pacijenta. U ovom slucaju kristalna lubanja ima
svrhu pojacala i prijenosnika psihicke energije i zemaljskih energetskih sila.
Kada se sumiraju dosada prikupljena znanja o kristalnoj lubanji Maja ne cudi da
eksperti kao Frank Dorland tvrde da je bukvalno nemoguce da se danas, sa
nasim nivoom tehnologije, duplicira nesto kao kristalna lubanja.
Ili, kako bi jedan od kristalograficara iz laboratorije Hewlett-Packard-a rekao:
ova prokleta stvar jednostavno ne bi trebala da postoji!
Ali, eto, ona postoji. Uprkos tome sto ne mozemo objasniti tehnologiju kojom je
napravljena. Niti mozemo do kraja razluciti svrhu kojoj je sluzila.
Jedino sto znamo je da su se Maje sluzile njima. I da su bile perfektne.

198

Maje izmedju Lemurije i 2012. godine (24)

Nekoliko je francuskih naucnika XIX stoljeca koji izazivaju moj pijetet.
Abbe Brasseur de Bourbourg (1814-1874) je svoje najkreativnije godine posvetio
izucavanju civilizacije Maja u Srednjoj Americi. Zadrzavajuci se u Meksiku i
Guatemali po nekoliko godina, naucio je jezik, obicaje i rituale lokalnih indijanaca;
u svojim je cestim putovanjima po evropskim gradovima pretrazivao arhive sa
dokumentima iz doba spanjolskih osvajanja. U nizu svojih publikacija Abbe pise o
svojim prevodima stela Maja i malo poznatih dokumenata koje je dobio na uvid od
lokalnih spiritualnih lidera.
Svakako, najspektakularnije je njegovo otkrice Troano Codex-a u Madridu 1866.
godine. Rijec je o jednoj od cetiri knjige Maja koje su uspjele izbjeci vatre
konkvistadora iz XVI stoljeca. Ovu knjigu je svestenik na sluzbi u Meksiku donio u
Madrid i tamo je lezala zaboravljena 200 godina. Kada ju je profesor paleografije
Juan de Tro y Ortolano kupio 1860. na aukciji nije bio svjestan sta ima u rukama.
Abbe je knjigu identificirao kao kodeks Maja i nazvao je Troano kodeks.
Abbe Brasseur je iz Kodeksa saznao da je strasna kataklizma unistila veliki otok
(Atlantidu) u Atlantiku u davnoj proslosti. Kodeks opisuje meteore koji su pali iz
kosmosa oznacavajuci kraj naprednoj civilizaciji iz davnina. Godine neumornog
naucnog rada i objavljivanje sasvim novih teza o ljudskoj historiji nisu donijele
slavu ovom Francuzu: kolege su ga ismijale, a zvanicne institucije izbjegavale do
kraja zivota.
********
Moj prvi vizuelni susret sa Kodeksom bio je u Guatemalskom Arheoloskom muzeju.
Kopija Kodeksa sa hijeroglifima, piktoglifima i crtezima je pracena sa crvenom,
zelenom i zutom bojom te slikom Maje koji kreira novu knjigu. Fotografisanje sa
blicom je bilo zabranjeno, ali se bez blica ne bi moglo nista vidjeti u polumracnoj
sobi Muzeja. Cekao sam momenat da ostanem sam i slikao. Nakon toga mi je
prisao cuvar i rekao mi da vise ne upotrebljavam blic. Ispucao sam kredit, ali je
vrijedilo.

199

Kodeks Maja, Guatemala City

********
Autori kodeksa su posebno obucavani. Jer, sadrzaj kodeksa je, prema Majama,
povezan sa nebesima. Onaj koji pise mora biti u kontaktu sa bogovima i stoga je
knjiga sveti produkt.
Knjige su se drzale u posebnim prostorijama u hramovima. Mogli su ih citati samo
svestenici koji su prethodno prolazili proces purifikacije (ciscenja) prije nego se
obrate narodu na festivalima i specijalnim ceremonijama.
Pisci kodeksa su imali titulu ah tsib (pisac) i ah voh (slikar). Svestenici su
izabirali najtalentiraniju djecu koja su pripremana da absorbiraju duboke nivoe
znanja u oblastima kao historija, jezik, astronomija, medicina, itd. Oni bi, zatim,
citav zivot posvecivali pisanju kodeksa u gradovima Maja.
Boje u kodeksima nisu imale ukrasnu ulogu. One su vrlo simbolicne i svaka boja
ima posebno znacenje i vezu sa prirodom, kosmosom i bozanstvima. Papir na kome

200

se pisalo potice iz unutrasnje kore drveta smokve (kopo). U slucaju sacuvanih

kodeksa, duzina knjiga je nekoliko metara, a sirina oko 20 cm. Preklopljene su i
savijene kao lepeze. Zastitna pasta od kalcijum karbonata je izmedju pojedinih
stranica. Unutar stranica su tipicni kvadrati Maja sa ideogramima. Hijeroglifi,
pored vlastitih imaju dodatna znacenja svojim rasporedom i komunikacijom sa
susjednim hijeroglifima.
Teme o kojima govore kodeksi su razlicite: od astronomije, religije, poljoprivrednih
ciklusa i historije do prorocanstava. Ali, svima im je zajednicko da je sadrzaj uvijek
povezan sa spiritualnim svijetom.
********
Nedugo nakon otkrica Troano kodeksa, Spanjolac Juan Palacios je ponudio
Kraljevskoj biblioteci u Parizu i britanskom Kraljevskom muzeju dokument za koji
je tvrdio da je cetvrti kodeks Maja. Knjiga nije bila prodata do 1872. kada ju je
napokon kupio spanjolski kolektor Jose Ignacio Miro. On je, opet, prodao tri godine
kasnije madridskom Arheoloskom muzeju. Dobila je ime Codex Cortesianus,
misleci da je nekad pripadala Hernan Cortes-u.
Te, 1875. godine, Leon de Rosny je dosao u Madrid i zakljucio da su ova dva
dokumenta dio jedne knjiga i nazvao ih je Tro-Cortesanius Codex. Od 1888. su ove
knjige zajedno; danas su poznate kao Madridski kodeks i cuvaju se u Arheoloskom
muzeju u Madridu.
Kada se rasiri, knjiga je dugacka skoro sedam metara. Ima 112 stranica (tekst je sa
obje strane). Dijeli se na 11 sekcija: od rituala bogu Kukulkanu, preko opisa
kalendara i 52-o godisnjeg ciklusa, do procesa umiranja, prociscavanja i sl.
Ovime dolazimo i do drugog Francuza kojeg zelimo posebno pomenuti. Dr.
Augustus Le Plongeon (1825-1908) se, obisavsi citav poznati svijet, skrasio na
Yukatan-u. Poznat je kao prvi istrazivac Chichen Itza-e odakle je donio preko 500
fotografija snimljenih u posebnoj tehnici koja omogucava trodimenzionalno
gledanje (nekoliko sajtova se moze naci na Internetu sa njegovim fotografijama; za
3D su potrebne posebne naocale koje se koriste kod gledanja trodimenzionalnih
filmova).
Le Plongeon je takodje naucio jezik lokalnih indijanaca, studirao njihovu kulturu,
slusao price, ucestvovao u samanskim ritualima. Zakljucio je da okultna znanja
poticu iz daleke proslosti. Ritualni obicaji su bili identicni inicijacijama u drevnom
Egiptu. Posto je Le Plongeon bio mason zaprepastio se otkricem masonskih obicaja
i masonske simbolike na skulpturama Maja. (Le Plongeon, Sacred Mysteries
Among the Mayas and the Quiches, 1887)

201

Nekoliko izvora koji obradjuju zivot Augustusa Le Plongeon-a isticu da on do svoje

smrti u 83. godini "nije dobio naucno priznanje za svoj rad na Yukatan-u, jer su
njegove teorije smatrane cudnim (npr. John Hoopes Early Publishers, Explorers,
Adventurers & Schoolars, 2000).
Svoje znanje je Augustus Le Plongeon primjenio prevodeci kodeks Troane. U
slijedecem pasusu se opisuje kraj civilizacije Mu u Pacifiku:
U sestoj godini Kan, jedanaestog Mulue, mjeseca Zac, doslo je do strasnih
zemljotresa, koji su potrajali bez prestanka do trinaestog Chuena. Zemlja Mu je
bila zrtvovana. Dvaput dizana i spustana iz vode, napokon je zauvijek potonula
jedne noci. Vulkanske sile su neprestano tresle vodeni bazen potapljajuci kopno na
razlicitim mjestima. Deset zemalja je na kraju ostalo pod vodom. Stradalo je 64
miliona stanovnika osam hiljada i sezdeset godina prije pisanja ove knjige. (Le
Plongeon, Alice and Augustus, Queen Moo and the Eastern Sphinx)
Pretpostavlja se da su Maje kodekse pisale prije tri i po hiljade godina. Le Plongeon
pominje osam hiljada godina prije nastanka kodeksa. Jednostavnom racunicom
dolazimo do 11.500 godina. To je doba kada je i Atlantida nestala. Kosmicke i
prirodne kataklizme su, ocigledno, dovele i do kraja velikih pacifickih otoka koji su
cinili civlizaciju Mu.
Le Plongeon je prevodio i hijeroglife na hramu u Uxmal-u. Oni govore da se
gradjevina dize u znak sjecanja na Mu, zemlju sa zapada iz koje su dosle svete
misterije (Hatt, The Maya)
Posto su zakljucci ove vrste bili suprotni vladajucim doktrinama, Le Plongeon je
izgubio svoj kredibilitet i naucna zajednica ga je odbacila, isto kao i Abbe Brasseura. I ne samo to. Meksicka vlada je konfiscirala veliki dio artifakata koji su lokalni
indijanci dali Le Plongeon-u. Pred kraj svog zivota, Le Plongeon je izgubio interes
da dijeli svoja otkrica sa spoljasnjim svijetom. Nakon njegove smrti, supruga Alice
je saopstila da je njen muz sakrio vrijedne mape koji su pokazivali podzemne pecine
i prostorije u kojima su pohranjeni perfektni dokumenti o Majama. Da li ce oni
ikada ponovo biti otkriveni da bi nam rekli punu istinu o Majama?
********
Direktor Kraljevske biblioteke u Drezdenu (Njemacka) je 1739. kupio knjigu od
svojih kolega u Becu. Pretpostavlja se da je u Bec dosla sa spanjolskog dvora u XVI
stoljecu, jer je u to doba kralj Spanije bio ujedno i kralj Austrije. Proslo je
sedamdesetak godina u kojima je ova knjiga prolazila nezapazeno dok je 1810
Alexander von Humblodt nije pomenuo u svom djelu o domorocima Amerike. I
napokon je 1829. Constantine Rafinesque ovu knjigu identificirao kao kodeks Maja.

202

Od tada je Drezdenski kodeks postao kljuc za desifriranje hijeroglifa Maja i

najpoznatija i najljepsa knjiga Maja.
Tokom Drugog svjetskog rata Drezden je tesko bombardovan tako da je i biblioteka
pretrpila ostecenja. Dvanaest stranica Kodeksa je unisteno sa svim hijeroglifima.
Originalna knjiga je 20 cm siroka i kada se rasiri dugacka je 3,5 metra. Sedamdeset
cetiri stranice su obojene sa posebnom vjestinom i uz koristenje specijalno tankih i
preciznih kistova. Osnovne boje su crvena, crna i azurno plava boja Maja. Opisi u
Kodeksu se vezu za grad Chichen Itza-u na Yukatan-u. (Vjernu repliku nagorenog
Kodeksa sam nasao u samoj Chichen Itza-i)
Osnovna tema Kodeksa je astronomija. Kodeks se dugo upotrebljavao za
prorocanstva. U njemu su astronomske i astroloske tabele. Ono sto se moze, na
osnovu naseg dostignutog astronomskog znanja, dokuciti je opis eklipsi planete
Vanere. Projekcije drugih zvjezdanih sistema, ostalih planeta Suncevog sistema i
Mjeseca su takodje zastupljeni u Kodeksu. Jedna stranica je posvecena drevnom
potopu i nestanku proslih civilizacija.

Drezdenski kodeks, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

********

203

Vec pominjani Francuz Leon de Rosny (1837-1914) je u korpi za smece Pariske

Imperijalne biblioteke 1859. pronasao drugi kodeks Maja. Bila je zamotana u papir
na kojem je pisalo Peres i tzeltal (na azteckom Nahuatl jeziku) i cekala da
zavrsi u smecu. U Biblioteci se nalazila od 1832. kada je katalogizirana pod brojem
2 Meksickog Fonda.
Nakon sto je spasio knjigu, Rosny ju je identificirao kao kodeks Maja pod imenom
Peresianus Codex. U losijem je stanju nego Drezdenski i Madridski kodeks i nesto
inferiornijih umjetnickih kvaliteta. Pretpostavlja se da je nastao i koristen u
Palenque-u. Jedanaest stranica (24 cm x 13 cm) posvecuje tekst bozanstvima i
ceremonijama, ritualima i prorocanstvima, almanasima buducnosti i zodijackim
predvidjanjima.
********
Izlazeci iz Tical-a (Guatemala) zastao sam pred impresivnim drvetom yaxche.
Bijelo deblo preko 20 metara visoko, uocljivo se razlikovalo od okolnog rastinja.
Petnaestak metara mi je uspjelo stati u objektiv foto aparata. (Fotografija: Sveto
yaxche drvo)
U simbolici Maja yaxche ima posebno mjesto. Naime, ljudi nakon svoje smrti se
uspinju uz sklisko bijelo deblo prema krosnji ovog drveta (drvo zivota). Na vrhu
je nebo (Caan). Nebeska sfera odise mirom, pod blagotvornim je bozanskim
utjecajem i u njoj dominira svijetlo.
Caan je podijeljen na trinaest nivoa. Graficki je to predstavljeno na piramidama
kod kojih je sest nivoa locirano na istoku, sest na zapadu, a sedma je platforma koja
simbolizira centar kosmosa. Bog Hunab Ku vlada razlicitim, nizim bozanstvima.
Medju njima su Ixchel, boginja plodnosti, voda i duge (koju sam sreo na Isla
Mujeres). U Caan-u prebiva i Cak, bog kise i moj saputnik platoom Yukatan-a.
Kukulkan, pernati serpent, moj sudrug iz Chichen Itza-e, Teotihuacan-a i Tule,
simbolizira zelju Zemlje da ode na nebo, ali i zelju neba da bude prisutno na Zemlji.
Zemlja, odnosno srednji svijet, se simbolicno predstavlja kao ledja serpenta.
Posto su reptili po sebi bozanstva, onda je i Zemlja bozanstvo. To znaci da su Maje s
pravom tvrdile da one zive unutar bozanstva (majka Zemlja) koje im daje hranu,
vodu i sve materijale neophodne za zivot.

204

Sveto yaxche drvo, Tikal, Guatemala

Bogata simbolika ideograma prati uklesane serpente u Palenque-u (Fotografija:
Serpent iz Palenque-a) i honduraskom Copan-u (Fotografija: Serpent iz Copan-a).
Kada bih se susretao sa ovim uklesanim prikazima serpenta, dobijao bih osjecaj da
se preda mnom kulture drevnog Istoka i Zapada stapaju u jednu, u pradavni izvor
kojeg mogu da, svojim intelektualnim naporom, dokucim.
Devet nivoa Podzemnog svijeta Maja (Xibalba) Maje su iznimno postovale.
Pratile su me piramide sa cetiri nivoa koje se spustaju sa zapada, cetiri sa istoka i
devetog nivoa/platforme koja sjedi iznad centra Podzemnog svijeta. Njime vlada
bog smrti, Ah Puch a pomaze mu bog Jaguar, zivotinja koje su Maje najvise cijenile
u zivotinjskom carstvu.
Jaguar takodje pomaze Suncu da kompletira svoje putovanje kroz mrak; tacke na
kozi jaguara simboliziraju zvjezdano nebo. Posmatrajuci Lacandon indijance u
njihovom rezervatu u Chiapas-u prisjecao sam se njihovih legendi koje kazu da ce
jednog dana jaguar unistiti Sunce i na taj nacin okoncati zivot na Zemlji.
205

Snimajuci fotografiju jaguara u Chichen Itza-i jos jednom sam se uvjerio u

astronomsku i filozofsku dubinu znanja Maja. Nebo i Podzemni svijet karakterise
vjecni antagonizam, trinaest bogova Neba se bori sa devet lordova Podzemnog
svijeta
Vjecna konfrontacija izmedju dobra i zla proizvodi fenomene na Zemlji; dobri
bogovi donose kisu i sunce; zli bogovi nose suse, hurikane, ratove, smrt i
destrukciju. Potreba da se balansiraju ove mocne sile se postavlja pred covjeka.
Maje se odigrale vaznu ulogu u ovoj kosmickoj bici u zelji da postignu harmoniju
na Zemlji. Ulogu koja je nama jos uvijek nepoznata jer jos nismo u stanju da ih
razumijemo.

Vjecni antagonizam, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko

********
Uklesane kamene figure Maja u joga poziciji nalazio sam posvuda: u Palenque-u,
Yaxchilan-u, Copan-u, Tical-u Prekrizene noge sa izrazom lica koje ocigledno
predstavljaju osobu u meditaciji premoscava se razdaljina izmedju Srednje
Amerike i Dalekog Istoka. Spiritualnost Lemurije i Atlantide se rasirila posvuda,
Pacifikom i Atlantikom.

206

Umjetnik Copan-a je, isticuci duhovnu superiornost svojih vladara, prikazao

simbolican prijenost vlasti sa 16 kraljeva Copan-a, pri cemu se svi nalaze u joga
poziciji. Original bareljefa se nalazi u Copan-skom muzeju; replika je na
otvorenom. Mene je toliko dojmila da nisam mogao a da ne kupim malu repliku kod
lokalnog umjetnika koja je danas na zidu moje sobe.

Maje u joga polozaju, Copan, Honduras

Nedavna otkrica dokaza o zivotu ljudi u sicusnom Belizeu na istocnoj obali
Yukatan-a iz 9.000 godina prije nove ere jedan su od primjera spone izmedju velikih
civilizacija Lemurije i Atlantide sa njihovim potomcima u centralnoj Americi.
(Shirley Andrews, Lemuria and Atlantis, 2004)
Potomci Maja, Lacandon indijanci u Chiapas-u, su otkriveni polovinom XX
stoljeca. Ova izolirana zajednica pokazala je zacudjujucu slicnost sa Baskima i
Berberima: izrazito prisustvo RH-negativnog krvnog faktora, orlovski nosevi,
tamnija put Lacandon indijanci su konstantno igrali igru s loptom vrlo slicnu
pelote Basque, nacionalnoj igri Baska, njihovih dalekih rodjaka. Rijec je,
naravno, o probacivanju lopte kroz kameni prsten postavljen visoko na zidu, pri
cemu se ruke ne smiju upotrebljavati.
Jezik Baska, usher, je unikatan i nema zajednicko porijeklo sa evropskim
jezicima. Kada su misionari Baska iz spanjolskih planina posjecivali indijance

207

centralne Amerike prije 450 godina, obracali su im se na svom maternjem jeziku.

Indijanci Guatemale su ih jasno razumjeli. (Braghine, The Shadow of Atlantis)
U svetoj knjizi Maja Popul Vuh, opisuju se kosmicki putnici, upotreba kompasa,
cinjenica da je Zemlja okrugla, poznavanje tajni univerzuma
Gradnja hramova u obliku piramida je omogucavala Majama da raspolazu sa vise
energije iz unutrasnjosti Zemlje, jer su piramide podizali na energetski potentnim
tackama i iz kosmosa, jer se dolazeca energija u piramidi zadrzavala duze i bila je
intenzivnija. Za dodatni energetski efekat Maje su stavljale mocne kvarcne kristale
na vrh piramide. Tako bi se stvaralo dodatno energetsko polje za one kojima je
energija bila potrebna da se krecu drugim duhovnim dimenzijama ili u svrhu
lijecenja.
Znanje Maja je naslijedjeno od predaka sa Atlantisa i Lemurije (Mu). Gradovi su
planirani i podizani oko glavnog trga prema kojemu su se orijentirale piramide i
hramovi. One su komunicirale sa kretanjem Sunca i putanjama drugih nebeskih
tijela.
Maje su objasnjavale da su gradove tako aranzirali po uzoru na bogove koji su
zapoceli sa svijetom. (Van Auken and Little, Lost Hall of Record)
Niz kultura diljem Planete, od Indije, Sumera, Egipa, Perua, indijanaca Sjeverne i
Srednje Amerike, Inka i Maja, sebe zovu Djecom Sunca ili Djecom Svijetla.
Njihovi daleki predaci, civilizacije Atlantisa i Lemurije, podigli su prve hramove na
energetski potentnim tackama Planete. Njihova najvaznija funkcija je bila da sluze
kao kapije prema drugim svjetovima i dimenzijama.
Piramide podignute na ovim energetski mocnim lokacijama su omogucavale
Majama da budu blize nebesima i drugim nivoima svijesti.
Kako se priblizavamo 21. decembru 2012. i kraju znacajnog 5.200-godisnjeg ciklusa
u kalendaru Maja te zavrsetku jos duzeg ciklusa od 26.000 godina, pitamo se o
nadolazecim promjenama koje su Maje najavile.
Danasnje doba tranzicije i haosa o kome govori mudrost Maja ce se zamijeniti
Svijetom Petog sunca.
Dolazak naseg Suncevog sistema u pocetni polozaj prema centru galaksije Mlijecni
put, kada cemo ponovo biti obasjani energetskim snopom sto su napokon prije
petnaestak godina potvrdili i moderni stronomi moze donijeti pozitivni kosmicki
zamah nasoj civilizaciji. Unaprijedjena DNK nas moze dici na visi nivo.
Znanje Maja ne govori o apokalipticnom kraju svijeta vec o transformiranom
svijetu.

208

Kada se nebo otvori i kada potece kosmicka energija prema nasoj sicusnoj
Planeti da li ce nas dici na visi nivo vibracije i prevladati doba mracnjastva
koje nas potisce?

Bibliografija
Andrews, Shirley, Lemuria and Atlantis, Llewelyn Publications, Minnesota, 2004
Arguelles, Jose, The Mayan Factor, Bear & Company, Santa Fe, New Mexico,
1987

209

Breeden, Robert L., Vanishing People of the Earth, National Geographic Society,
USA, 1969
C. Bruce Hunter, A Guide to Ancient Maya Ruins, Uninversity of Oklahoma
Press, 1977
Charles Galenkamp, Maya, The Riddle and Discovery of a Lost Civilization,
David McKay Company, New York, 1976
Charles-Pickard, Gilbert, Larousse Encyclopedia of Archeology, The Hamlyn
Group, USA, 1974
David Freidel, Linda Shele & Joy Parker, Maya Cosmos, William Morrow and
Company, New York, 1993
Diego de Landa, An Account of the Things of Yucatan, Monclem Ediciones,
Mexico, 2003
Dorland, Frank, Holy Ice-Crustal Healing, Golden Press, St. Paul, 1992
El Mondo Maya, Quimera Editores, Mexico, 2002
Fowler, William, Maya Civilization, New York, 2003
Gardner, Joseph, Mysteries of the Ancient Americas, The Readers Digest, 1991
Garvin, Richard, The Crystal Skull, Doubleday & Co, New York, 1973
George E. Stuart, The Mysterious Maya, The National Geographic Society, 1977
Hatt, Carolyn, The Maya, Virginia Beach, VA, ARE Press, USA, 1971
Hawkes, Jacquetta, Atlas of Ancient Archeology, McGraw-Hill Book Company,
New York, 1975
Innes, Hammond, The Conquistadors, Alfred Knoph, New York, 1969
John Hoopes, Early Publishers, Explorers, Adventrurers & Scholars, USA, 2000
Le Plongeon, Alice and August, Queen Mu and the Eastern Sphinx, Steiner
Publications, New York, 1973
Le Plongeon, Sacred Mysteries Among the Mayas and the Quiches, Macoy
Publishing and Masonic Supply Co, New York, 1909

210

Leonard, Jonathan Norton, Ancient America, Time Life Books, New York, 1967
Mercier, Aloa Patricia, The Maya Shamans, CPD, Wales, Great Britain, 2002
Mexico Travel Book, AAA Publishing, Florida, 2001
Morgan, Pip, Atlas of Mysterious Places, Barnes & Noble, New York, 1998
Norton, Natasha and Whatmore, Mark, Central America, Cadogan Books,
London, UK, 1993
Osmanagich, Sam, The World Of the Maya, Svjetlost, Sarajevo, Bosnia and
Hercegovina, 2004
Robert J. Sharer, The Ancient Maya, Stanford University Press, California, 1994
Ruz, Alberto, Uxmal, Instituto Nacional de Antropologia e Historia, Mexico, 1974
Scarre, Dr. Chris, Past Worlds, Atlas of Archeology, Border Press, Michigan, 2003
Secrets of the Pyramids, Readers Digest, USA, 1982
Sitchin, Zecharia, The 12th Planet, Avon Books, New York, 1976
Sodi, Demetrio, The Great Cultures of Mesoamerica, Panorama Editorial,
Mexico, 1983
Sodi, Demetrio, The Mayas, Panorama Editorial, Mexico, 1983
Stierlyn, Henry, The Magnificient Realm of the Mayas, Readers Digest, USA,
1978
Stuart, Gene S., Secrets from the Past, National Geographic Society, USA, 1979
The New American Desk Encyclopedia, A Signet Book, Penguin Group, USA,
1993
Victor Wolfgang von Hagen, Maya Explorer, John Lloyd Stephens and the Lost
Cities of Central America and Yucatan, Chronicle Books, San Francisco, 1990
Index imena i pojmova
(Napomena: brojevi oznacavaju poglavlja u kojima se nalaze imena i pojmovi)
Abbe Brasseur de Bourbourg, francuski istrazivac civilizacije Maja, 24

211

Acanceh, grad Maja na Yukatanu, 18

Ah Puch, bog smrti Maja, 24
Alberto Ruz, meksicki arheolog, 12, 15
Alfonso dr.Caso, meksicki arheolog, 10
Antonio del Rio, spanjolski namjesnik u Meksiku, 12
Atlantida, drevna civilizacija u Atlantiku, 16, 18, 23, 24
Augustus Le Plongeon, francuski istrazivac civilizacije Maja, 24
Azteci, sredovjekovna civilizacija n meksickom tlu, 11
Benito Juarez, meksicki predsjednik, 11
Belize, drzava u Srenjoj Americi, 2, 10, 21, 23, 24
Bird Jaguar cetvrti, vladar Maja, 13, 14
Bonampak, grad Maja u Chiapasu, 14
Calcehtok, pecina Maja na Yukatanu, 16
Campeche, grad na Yukatanu, 15
Cancun, grad na Yukatanu, 18, 19
Cehtzuc, grad Maja na Yukatanu, 15
Chann Muan Drugi, lord Maja, 14
Chel, grad Maja na Yukatanu, 15
Chiapas, meksicka drzava, 11, 12, 13, 14, 15
Chichen Itza, grad Maja na Yukatanu, 2, 8, 15, 18, 19, 20, 22, 24
Chilam Balam, prorok Maja, 4
Chinkultic, grad Maja u Chiapasu, 21
Chiquimula, grad u Guatemali, 2
Cholula, drevni meksicki grad u drzavi Puebla, 9
Coba, grad Maja na Yukatanu, 17, 20
Copan, grad Maja u Hondurasu, 2, 3, 4, 5, 6, 15, 16, 21, 22, 24
Cuello, grad Maja u Belizeu, 21
Chak, bog kise Maja, simbol planete Venere, 15, 16, 17, 18, 24
David Lubman, akusticar, 22
Demetrio Sodi, autor knjiga o Majama, 15
Desire Charnay, arheolog, 20
Diego de Landa, spanjolski franjevac i upravitelj Yukatana, 1, 3, 15, 20
Dona Beatriz, kratkotrajna vladarka Antigue, 7
Drezdenski Kodeks, knjiga Maja, 3, 24
Dzitnup, pecina i ceremonijalno srediste Maja na Yukatanu, 20
Ek-Balam, grad Maja na Yukatanu, 20
El Florido, pogranicno mjesto u Guatemali, 2
Emiliano Zapata, meksicki revolucionar, 12
Francisco de Montejo, zapovjednik konkvistadora, 15, 20

212

Frank Dorland, savremeni americki autor, 23

Frans Blom, danski arheolog, 12, 15
Frederick Catherwood, americki istrazivac, 17, 18
Garcia Bravo, spanjolski arhitekta, 11
Gardner Joseph, autor, 2
Guanaja, mjesto na obali Hondurasa, 1
Guatemala, drzava u Srednjoj Americi, 3, 6, 7, 10, 15, 18, 21
Guatemala City, glavni grad Guatemale, 1, 2, 7
Hernan Cortez, zapovjednik konkvistadora, 9, 11, 24
Honduras, drzava u Srednjoj Americi, 1, 3, 6, 10, 21
Hopi Indijanci (Sjeverna Amerika), 2, 5
Hram Jaguara, monumentalna gradjevina u gradu Maja Tikalu, 8
Humbatz Men, prorok Maja, 2
Hunab Ku, srediste Galaksije prema mitologiji Maja, 4, 17, 20
Ignazio Marquina, arheolog, 9
Informaticka mreza Maja, 17
Isla Mujeres, karibski otocic i gradic Maja, 20
Itza, pleme Maja, 7
Itzamna, legendarni madjionicar Maja, 15
Ixchel, boginja Maja, 20, 24
Izamal, grad Maja na Yukatanu, 18
Izamna, drevni lider Maja, 18
James Churchward, istrazivac drevnih civilizacija, 11
John Clark, antropolog, 21
John Lloyd Stephens, istrazivac civilizacije Maja, 6, 17, 18
Jose Argueles, americki autor knjiga o Majama, 2, 4, 12
Juan de Merida, fratar-arhitekt, 18
Juan de Cordoba, dominikanac, 11
Juan de Tro y Ortolano, paleontolog, 24
Juan Diazde Grijalva, konkvistador, 20
Juan Jose Arevalo, predsjednik Guatemale, 2
Juan Gutierez Picon, konkvistador, 20
Jupiter, planeta Suncevog sistema, 2
Kabah, grad Maja na Yukatanu, 16, 17
Kalendar Maja, 2, 4, 19
Kaminal Juyu, grad Maja u Guatemali, 2, 18
Kristalna lubanja Maja, 23
Kukulkan, lord, superiorno bice Maja, 18, 19
Kukulkan, piramida u Chichen Itzi na Yukatanu, 19, 22
Labna, grad Maja na Yukatanu, 16, 17

213

Lacandon, potomci Maja iz Chiapasa, 14, 24

Lemurija, drevna civilizacija u Pacifiku, 11, 24
Leopold Stokovski, americki dirigent, 22
Loltun, pecina i ceremonijalno srediste Maja, 18
Lubaantum, grad Maja u Belizeu, 23
Madridski kodeks, knjiga Maja, 3, 24
Mana, grad Maja na Yukatanu, 1
Manuel Estrada Cabrera, diktator-predsjednik Guatemale, 2
Marcos, komandant, savremeni vodja pobunjenika u Chiapasu, 12
Mayapan, grad Maja na Yukatanu, 18, 20
Merida, grad na Yukatanu, 15, 16, 18, 19
Mars, planeta Suncevog sistema, 2
Merkur, planeta Suncevog sistema, 2
Miguel Asturias, pisac iz Guatemale, 2
Mike Mitchell-Hedges, istrazivac civilizacije Maja, 23
Miksteci, civilizacija u drevnom Meksiku, 10, 11
Mitla, drevni grad u meksickoj drzavi Oaxaca, 11
Moctezuma, Aztecki vladar, 9, 11
Monte Alban, ceremonijalno srediste u meksickoj drzavi Oaxaca, 2, 10, 21, 22
Mu, legendarna civilizacija, pra-domovina covjeka u Pacifiku, 24
Murali Bonampaka, cuveni sacuvani crtezi civilizacije Maja, 14
Nahuatl, aztecki jezik, 9
Norman Hammond, arheolog, 21
Oaxaca, glavni grad istoimene meksicke drzave, 10, 11
Olmeci, drevna civilizacija u Meksiku, 18, 21
Oxkintok, grad Maja na Yukatanu, 16
Pacan Votan, vladar Maja, 12
Palenque, grad Maja u Chiapasu, 2, 8, 12, 13, 14, 15, 22, 24
Pariski kodeks, knjiga Maja, 3, 24
Pedro de Alvarado, konkvistador, 7
Pentagonska Republika (savremeni izraz za Banana Republike Srednje
Amerike), 3
Peten, region Maja u Guatemali, 18, 20
Plejade, zvjezdani sistem, 12, 19
Popokatepetl, vulkan u meksickoj drzavi Oaxaca, 9
Popul Vuh, sveta knjiga Maja, 12, 21, 24
Porfirio Diaz, meksicki predsjednik, 11, 12
Puuc, region Maja na Yukatanu, 15, 17
Quetzaqoatl, lord, superiorno bice drevnih naroda Meksika, 11, 19, 22
Quintana Roo, meksicka drzava na poluotoku Yukatan, 20
Qunital Beatriz, meksicki arheolog, 18

214

Richard Blanton, americki arheolog, 10

Rosalila, hram Maja u Copanu, 5
Sacbe, bijeli putevi Maja, 17
Sakralna (sveta) geometrija, 1
Salvador, drzava u Srednjoj Americi, 1, 3, 21
San Pedro Sula, gradic u Hondurasu, 4
Santa Maria del Tule, gradic u meksickoj drzavi Oaxaca, 11
Saturn, planeta Suncevog sistema, 2
Sayil, grad Maja na Yukatanu, 16, 18
Shield Jaguar Drugi, vladar Maja, 13
Stepehen Kowalewski, americki arheolog, 10
Talol, legendarni imperij Maja na Yukatanu, 20
Teotihuacan, monumentalni drevni grad u Meksiku, 12, 9, 10, 19
Tepanapa, gigantska piramida u Choluli, 9
Ticul, grad samana Maja na Yukatanu, 18
Tikal, grad Maja u Guatemali, 2, 7, 8, 13, 15, 24
Tolteci, drevna civilizacija Meksika, 19
Troano kodeks, knjiga Maja, 24
Tula, toltecki grad, 16, 19
Tulum, grad Maja u meksickoj drzavi Quintana Roo, 17, 20
Tuxtla Gutierez, glavni grad Chiapasa, 14
Tzolkin, kalendar Maja, 4
United Fruit Company, americka korporacija, 2
Usumacinta, rijeka u Chiapasu, 13
Uxmal, grad Maja na Yukatanu, 2, 8, 15, 17, 18, 24
Valladolid, savremeni grad na Yukatanu, 19, 20
Vanzemaljci, 16, 23
Venera, planeta Suncevog sistema, 2, 15, 19
Xelha, lucki grad Maja u meksickoj drzavi Quintana Roo, 20
Xibalba, podzemni svijet Maja, 24
Xkaret, grad Maja u meksickoj drzavi Quintana Roo, 20
Xkeken, cenote, sveti vodeni izvor Maja, 20
Xlapak, grad Maja u meksickoj drzavi Quintana Roo, 16, 18
Yahum, grad Maja na Yukatanu, 20
Yax Rabbit, lady, majka vladara Maja, 14
Yat Balam, vladar Maja, 13
Yaxchilan, grad Maja u Chiapasu, 13, 21, 24
Yucatan, meksicka drzava, 1, 10, 14, 15, 17, 18, 19, 20, 24

215

Zac Be (galaksija Mlijecni put), 16

Zaci, grad Maja na Yukatanu, 20
Zamaan Ek (zvijezda Sjevernjaca), 19
Zapatista, pobunjenici u meksickoj drzavi Chiapas, 12
Zapoteci, civilizacija u drevnom Meksiku, 10, 11
Zinaan Ek (zvijezda Skorpion), 19
Nakon obilaska cetrdesetak drevnih gradova Maja u dzunglama Centralne Amerike
i strpljivog istrazivackog rada, autor Semir Osmanagic dolazi do zakljucaka koji
protivrjece oficijelnim tvrdnjama o Majama kao neolitskoj kulturi. Njihovo
pojavljivanje na Planeti Semir Osmanagic pomjera dublje u proslost isticuci
senzacionalna dostignuca ove misteriozno iscezle civilizacije.

Na kamenim stelama u istocnoj Guatemali Maje opisuju dogadjaje koji su se

zbili prije 4 milijarde godina (!)
Na honduraskom hramu Rozalila se nalaze uklesana vozila sa Majama u kabini
koja su stara gotovo dvije hiljade godina (?!)
Stepenice piramide Kukulkan na Jukatanu u Meksiku skrivaju iznenadjujuci
zvucni zapis koji imitira frekvenciju svete ptice Quetzal
Briljantna astronomska znanja Maja su kulminirala u pracenju kretanja
Suncevog sistema u nasoj Galaksiji i kompletiranju ciklusa od 26 000 godina
koji nastupa u decembru 2012 godine

216

Autor zivi u Houstonu, SAD. Moze se kontaktirati na e-mail: osmanagic@msn.com

Semir Osmanagi

MISTERIJA ANASAZIJA

PRIJE HILJADU GODINA AMERIKI PUSTINJSKI KANJONI SU BILI

SVJEDOCI RAZVIJENE CIVILIZACIJE KOJA JE MISTERIOZNO NESTALA
DAVNO PRIJE DOLASKA INDIJANACA. SASVIM NEOEKIVANO, AUTOR
OTKRIVA IZNENAUJUE PORUKE NAOJ CIVILIZACIJI.

S AD R AJ
Uvod

217

Koronado (1)
Fajada Butte (2)
Hungo Pavi (3)
Pueblo Bonito (4)
Chetro Ketl (5)
Pueblo del Arroyo (6)
Kin Kletso (7)
Putevi Anasazija (8)
Aztec (9)
Velika kiva (10)
Mesa Verde (11)
Mesa Verde astronomi (12)
Skok ka totalnoj slobodi Anasazija (13)
Tornjevi Hovenweepa (14)
Indijansko nebo nad Arizonom (15)
Poruke Hopija (16)
Canyon de Chelly (17)
White House (18)
Krug se zatvara (19)
Ponovni susret sa Melvinom (20)
ACIO (21)
Peina (22)
Projekat Antika strijela (23)

218

Index imena i pojmova

MISTERIJA ANASAZIJA

219

UVOD
Zadnja dva miliona godina povrina Zemlje svjedoi o smjeni osamnaest ledenih
doba koja bi trajala po 100 000 godina. Izmeu njih bi dolazilo do kratkih
privremenih perioda zatopljavanja, ne duljih od dvanaest hiljada godina. I to su ere
kada bi startali novi ivotni ciklusi. ivot bi bujao, planeta zazelenila, zvukovi
raznih bia bi odzvanjali na sve strane.
Mi se nalazimo pri kraju jo jednog prolaznog toplog perioda koji je zapoeo prije
11 500 godina. Ubrzano se pribliavamo novom ledenom dobu. Promjene vremena
e se intenzivirati: hladni predjeli postajae hladniji, topli jo topliji. Zavrie se jo
jedan ciklus. Dominirajua civilizacija e vidjeti svoj kraj i bie potrebno jo mnogo
generacija dok se ne pone ispoetka.
Izgubie se ona nit koja e spajati civilizacije razliitih toplih perioda. Ili e
ponegdje preivjeti u oralnoj tradiciji ili nekom zapisanom dokumentu. Zatim e
postajati legendom da bi se vremenom utopila izmedju mita i imaginacije.
Da li e nai daleki potomci znati za nas ili e i oni misliti da su prva inteligentna
civilizacija na Zemlji kao to se mi zanosimo svojim neznanjem? Da li e znati
cijeniti raznolikost i spiritualnost to nama nedostaje?
S pogledom uperenim u budunost priati emo o prolosti. Ne tako dalekoj. O
onima koji su uporedo s nama rasli i dijelili jedan kutak Planete. Na koje smo
zaboravili kao da nikad nisu ni postojali.
Iza njih nije ostalo mnogo. Ruevine zgrada i astronomskih graevina. Pokoji glif u
kamenu. I poneka legenda onih koji su doli davno nakon njihovog odlaska.
Tristo godina nije puno za jednu civilizaciju. Zapravo po strogim naunim
kriterijumima teko bi ih i bilo nazvati civilizacijom. Pogotovo kad nemamo
pouzdanih podataka o tome odakle su doli, niti su ostavili pismo da nam opiu
svoja znanja, a jo uvijek je misterija zato su bez traga napustili svoja ognjita da
se vie nikada ne vrate.
Njihove gradove smo nazvali nekim svojim imenima. Kako su ih oni zvali, ne
znamo. Koja je bila svrha udnovatih graevina moemo samo nagaati. U tome
je izazov ove knjige. Iz dubina kosmike historije izvui na povrinu makar djeli
znanja onih koji su otili.
Da se ne zaboravi.
Mi ih zovemo Anasazi
KORONADO (1)

220

Albukerki (Albuquerque), Novi Meksiko

juli 2004.
Slijeem u polumilionski Albukerki. Treina populacije prostranog, ali slabo
naseljenog Novog Meksika je smjetena ovdje. Rent-a-car agencije na amerikim
aerodromima vie nisu u pristaninim zgradama. Danak strahu od terorizma. atl
me vozi nekoliko kilometara van aerodroma. Formalnosti u AVIS-u traju par
minuta. Klju me eka u sportskom Hyndai Santa Feu. Sunano jutro i iroki autoput mi prave drutvo na poetku mog obilaska svijeta Anasazija i etiri amerike
drave: Novi Meksiko, Kolorado, Juta i Arizona.
********
Novi ivot je roen. Beba je zaplakala u sobici kamenih zidova. Smjetena je na
pokriva. Uz nju je postavljen klip kukuruza (majka kukuruz) odakle se ne
pomjera narednih dvadeset dana. Beba ostaje u mraku za to vrijeme. Rano izjutra
dvadesetog dana, majka podie dijete, uzima ga lijevom rukom u naruje, podie
klip kukuruza desnom rukom klima glavom prema svojoj majci, baki
djetetovoj izlaze iz kue i kreu se prema istoku. Zaustavljaju se, tiho mole, i
poinju lomiti kukuruzna zrna bacajui ih prema izlazeem Suncu. Kada je Sunce
izalo itavom veliinom na horizontu, majka istupa naprijed, podie dijete ka
Suncu i govori: Oe Sunce, ovo dijete pripada Tebi
********
Kako su Anasazi sebe zvali, nije poznato. Nekoliko stotina godina nakon njihovog
odlaska brojni Navaho indijanci su doli sa sjevera (iz Kanade) i vidjevi ostatke
gradjevina njihove autore su prozvali Anasazi (drevni narod ili, u drugom
prijevodu, neprijatelji naih drevnih predaka).
Moderna historiografija sasvim zgodno uklapa pojavu Anasazija u svoje okvire.
Pominju tri evolutivne faze: onu od prije dvije hiljade godina i pojavu prvih
nomada, drugu fazu oko 600. godine i prva naselja izgraena pod zemljom i
napokon razvijenu fazu gradnje kamenih gradova od X-XIII stoljea.
Sasvim neoekivano, njihovi gradovi smjeteni na ogromnim prostranstvima bivaju
istovremeno naputeni u XIII stoljecu. Vladajua teorija je da je dolo do migracije
u dva smjera: na jugozapad (dananji Hopi indijanci u Arizoni, koji tvrde da su im
Anasazi bili preci) i na jugoistok (devetnaest plemena Pueblo indijanaca u Novom
Meksiku).

221

Ali tu se javlja mali problem, jer postoji veliki civilizacijski jaz izmedju nestalih
Anasazija i pojave Pueblo indijanaca.
********
Medju rijetkim pisanim dokumentima o onome to je zateeno u nedirnutom gradu
Anasazija, saznajemo vie iz pera ranera i arheologa Al Wetherhilla koji je 1882.
posjetio kanjon Mesa Verde.
Stvari u sobama su bile ostavljene kao da su njihovi vlasnici otili nekome u
posjetu. Perfektni primjerci vaza i posuda su bili uredno sloeni na podu; kuni
alati na mjestima gdje su ih ene zadnji put upotrijebile dokazi djejeg igranja i
mukaraca koji su se okupljali, davno dogorjelog pepela u ognjitu Nije bilo
nikakvih znakova nasilja. Gotovo da smo mogli vidjeti te ljude oko nas. Gledati ih
kako rade u polju dok psi laju i urke se glasaju; ene koje melju kukuruz i
pripremaju dnevni obrok te djeca koja se igraju u blizini kua.
inilo se kao da sam posjetio sveto tlo ovih mirnih domova zauvijek nestalog
naroda
********
Vonja je ugodna. Pravim prvu pauzu u Taco Bellu. U restoranu srednjokolci.
Indijanska lica. Podsjeanje da sam uao na teritorij Sandia Pueblo rezervata. Na
parkingu dugokosi indijanac, pedesetih godina, stopira. Prije nego to otvaram
vrata auta pitam ga dokle ide. Do San Isidra, a odatle autobusom do
Farmingtona. Poto je meni plan da noim negdje oko Farmingtona nudim mu
prijevoz. Ali, upozoravam ga, doi emo kasno naveer, jer stajem u Koronadu i
ostajem due u ako Kanjonu.
Osmotri me, kao da razmilja da li e mu vonja prijati u mom drutvu. Onda
klimne glavom potvrdno, govorei da ima dva dana vremena prije nego to mu
pone sastanak u Farmingtonu. Melvin, predstavlja se. Ja sam prevodilac Santa
Ana Pueblo indijanaca. Prekosutra se sastaju predstavnici Pueblo indijanaca, Juta
indijanaca, Navaho i Apaija.
ini mi se da emo imati interesantan razgovor tokom vonje.
********

222

Suneve zrake su se odbijale od bljetavih oklopa tristo konjanika koji su ponosno

paradirali glavnim trgom Meksiko Sitija. Na njihovom elu je kapetan-general Don
Francisko Vaskez de Koronado (de Coronado). O ovom trenutku je matao ve dvije
godine otkako ga je 1538. Mendoza postavio za guvernera provincije Nova Galicija
(Nueva Galicia). U sebi je ponavljao sve poznate podatke o zemlji smjetenoj
sjevernije od Nove panjolske (kolonijalnog Meksika)
Kada su muslimani osvajali Portugal 714. godine sedam katolikih biskupa je, sa
svojim sljedbenicima, pobjeglo preko Atlantika u zemlju poznatu kao Antilija i
osnovalo sedam gradova. Vremenom su poele kruiti legende da su ti gradovi
(Cibole) puni zlata, srebra i dijamanata
Nakon udesa njihovog broda u Meksikom zaljevu tri panjolca i Esteban iz
sjeverne Afrike su, nakon osam godina lutanja po neistraenim prostorima
(dananjeg Teksasa i sjevernog Meksika), napokon doli u Meksiko Siti 1536.
godine. Gradskim liderima su govorili kako su usput uli price o velikim
gradovima ije su ulice prepune zlatara, zgrada sa mnogo katova i kamenih kapija
optoenim dragim kamenjem
Kralj panjolske je pokazao poseban interes za legende i 1539. poslao ekspediciju
da ih istrai. Esteban je sluio kao vodi, a fratar Markos de Nica je bio predstavnik
krune. Prvi susret ekspedicije sa Zuni indijancima u gradiu Havikuh doveo je do
stradavanja Estebana i njegove druine. Fratar Markos se vratio u Meksiko Siti i
izvjestio o postojanju zlatnih gradova, od kojih je najmanji bio vei od Meksiko
Sitija.
General Koronado se vratio u stvarnost. Nastavio je odmahivati gomili okupljenoj
na glavnom gradskom trgu. Nakon pozdravljanja sa vicerojom, kraljevim
namjesnikom u Novoj panjolskoj, kolona sa konjanicima i zastavama, hiljadu
crnakih robova i indijanaca, hiljadu konja te stada ovaca, krava i mazgi sa
zalihama hrane naputaju Meksiko Siti. Koronado se ve slavodobitno vidi na
povratku nakon otkria sedam zlatnih gradova Cibole kako, ovjenan slavom i
bogatstvom, potamnjuje Kortesovu i Pizarovu popularnost.
********
Svih devetnaest Pueblo plemena je smjeteno u radijusu od 350 milja, govori mi
Melvin. Santa Ana, moje pleme, je desno odavde (rukom pokazuje kroz svoj
prozor). Do nas su Zia, Hemez, Koiti, Santo Domingo Ispod nas (okree se prema
zadnjem prozoru) je Sandija pleme. A tamo su ti (ruka mu ide iza mog vrata)
Laguna, Akoma i Tohaili
Kojim poslom ide u Farmington? Kakav sastanak imate? pitam.

223

Tuili smo Vladu SAD da nas ne titi od korporacija koje koriste uran sa naih
teritorija, a ne plaaju dogovoreno odgovara.
Rekao si da si prevodilac u svom plemenu. Da li zbilja danas postoji potreba za
takvom funkcijom?
To jeste djelomino relikt prolosti. Ali, naa je tradicija vrlo jaka i jezik se pomno
njeguje bez obzira to nas je ostalo samo nekoliko stotina. A onda, mi svi govorimo
drugaije medju Pueblo plemenima. Takodje, Apai, Jute i Navaho imaju potpuno
razliite jezike. Stoga prevodjenje postaje vano za medjusobnu komunikaciju. A ti,
kojim si ti poslom u Novom Meksiku?, upitao me je.
Izuavam Anasazije, kratko odgovorih.
ta zna o njima?
Znam da vi, Pueblo, tvrdite da su bili vai preci, odgovaram sa upitnim pogledom
i ekam njegovu reakciju.
Da, Anasazi su nai drevni preci, zamiljeno odgovara.
********
Koronado je sa svojom ekspedicijom pratio rijeku San Pedro (uao u dananje
SAD). Zauzeo je Havikuh i vojniki porazio Zuni indijance. Medjutim, zlatne
gradove nije naao. Nastavljao je na sjeveroistok, napadao indijanska naselja
(puebla), gubio vojnike i robove, ostajao bez hrane. Proao je Arizonu, Novi
Meksiko, Teksas, Oklahomu i Kanzas. Ni traga od legendarnih gradova Cibole.
Odluio se na povratak. Dvije godine nakon glamuroznog ispraaja 1540. vratio se u
Meksiko Siti sa samo stotinjak vojnika i praznih ruku. Ekspedicija je proglaena
neuspjehom.
********
Sa desne strane puta ganitna tabla sa natpisom: Coronado, State Monument.
Prekidam razgovor sa Melvinom. Parkiram ispred zgrade muzeja. On mi kae da e
me priekati na klupi u hladu.

224

Fotografija 1: Ulaz u drevno indijansko naselje Kuaua u Koronado nacionalnom

parku, Novi Meksiko
Ovdje je nekada bio pueblo Kuaua, gradi sa 1 200 prostorija. U septembru 1540. je
glavnina armije generala Koronada bila zauzeta u sukobima sa Zuni i Akoma
indijancima, ali je izvidnica dola u ovu dolinu. Brutalno su se ponijeli prema
domainima i dolo je do opeg sukoba.
Neki dokumenti tvrde da je Koronado ovdje proveo itavu zimu, ali arheoloki
dokazi to ne potvrdjuju.
Iz muzeja put vodi ka vrlo skromnim ostacima ruevina gradia i replici jedne
prostorije i jedne kive (duhovnog sredita naselja). Ako je gradi podignut u XV
stoljeu, dakle samo 300 godina nakon dominacije Anasazija, onda je bio vrlo
blijeda kopija razvijenijih predaka. Zidovi su tanki u poredjenju sa gradnjom
Anasazija, arhitektura inferiorna.
Tabla na uskoj stazici: ne uznemiravajte zmije dok prelaze.
Ovo mjesto simbolino postaje raskre postojeih i nepostojeih svjetova i
dogadjaja. General Koronado je ovdje prezimio, a nema dokaza za to. Traio je
nepostojee zlatne gradove sa sasvim realnom vojnom silom. Tadanji (a i dananji)
Pueblo indijanci tvrde da su potomci Anasazija, mada postoji uoljiv civilizacijski
jaz izmedju njih i to bi trebalo da negira njihovu tvrdnju. Dravni monument
Koronado zapravo nema monumenta. Natpisi u muzeju veliaju barbarski ulazak
prvih Evropljana na sveto tlo mirnih indijanaca. I tako redom. Sve je zbrkano. to
je stvarnost?

225

Ima razloga da sam ovdje u drutvu ba Pueblo indijanca. Morau neke odgovore
da dobijem od njega.

Fotografija 2: Naselje Kuaua od nekadanjih preko 1200 prostorija na etiri nivoa

je najveim dijelom pretvoren u prainu

FAJADA BUTTE (2)

226

ao kanjon, Novi Meksiko

juli 2004.
Melvin i ja nastavljamo putovanje Novim Meksikom. Ovo je zemlja ikarila Apai
indijanaca, pokazuje mi rukom na desnu stranu. Sjeverno, sve do Kolorada, je
njihova teritorija.
Ubrzo dolazimo do raskrsnice prema ako nacionalnom parku. etrdeset
kilometara vonje neasfaltiranom pranjavom cestom. Na nekoliko mjesta usjeci sa
znakovima upozorenja da nisu prolazni prilikom kia. Tada je Kanjon odsjeen od
svijeta. Naseljenog mjesta nema uokrug 100 kilometara.
********
Melvine, da li tvoje pleme jo uvijek ima obiaje komuniciranja sa duhovima
predaka?, napokon sam uputio direktno pitanje mom saputniku.
Svaki od Puebla ima svoje vidovnjake. Oni su u stanju da vide u druge dimenzije i
kontaktiraju duhove naih starih.
Da li ti moe da vidi? slijedilo je moje pitanje.
Melvin je zastao na as kao da odmjerava koliko treba da mi kae.
Da. Ja sam los nuevos videntes nova generacija vidovnjaka.
elio sam da znam zato se nazvao novom generacijom. to je to to ine razliito
u odnosu na svoje prethodnike. I, zapravo, kako je dolo do pojave vidovnjaka.
Davno prije dolaska panjolaca, zapoeo je postojali su vanserijski vidovnjaci iz
reda Anasazija. Oni su bili u mogunosti da ine nezamislive poduhvate. I
predstavljali su poslednju kariku znanja koja se protezala hiljadama godina u
prolost i zavravala sa Majama i Toltecima Meksika.
Osjetio sam da dolazim na djelomino poznati teritorij.
ta misli kako su Anasazi poeli izlaziti na put znanja?, nastavljam.
Vidi, to je interesantno. U jednom momentu, iz radoznalosti ili gladi, prvi Anasazi
su poeli jesti energetski mone trave. Kada su trave izazvale udnovate efekte, oni

227

su ih poeli analizirati, govori Melvin istovremeno pokuavajui da razazna moje

reakcije.
Dakle, prvi Anasazi vidovnjaci su to postali sasvim sluajno, zakljuujem. I
kakve efekte su te trave izazivale?, pitam i usporavam auto, jer se pribliavam
svom dananjem odreditu, a elim da ovaj razgovor potraje to due.
Najvanija posljedica je bila da su otkrili postojanje dva svijeta, dvije svijesti.
Nau svakodnevnu, materijalnu, ulnu svijest, koju kontrolira desna strana mozga.
I onu uzdignutu svijest, iznad naih pet ula, kojoj pristup ima lijeva strana mozga.
Kasnije su razradili tehnike kojima bi lake doprli u stanje uzdignute svijesti. Kao
stimulans su koristili iste trave, ali bi im bilo dovoljno da udiu dim i meditacijom bi
doprli na mjesto odakle bi mogli da vide.
ta bi sve mogli da vide?, ostajem fokusiran.
Vidjeti znai imati pristup znanju. Prolosti i budunosti.
Ima li ti pristup detaljima iz prolosti? pitam i smijeim se u sebi. Kao da mi je
Melvina nebo poslalo. Imam toliko pitanja za njega.
Rekoh ti da sam vidovnjak. Kada se fokusiram da vidim u prolost onda znam sve
to se tada dogadjalo.
********
Iznenada smo izbili na asfalt. Uli smo u oblast Nacionalnog parka. ako kanjon je
na listi zatienih svjetskih spomenika kulture. Iza prve okuke prizor koji me
obuzima posebnim osjeajem: izbili smo pred Fajada Butte. Impresivno kameno
brdo koja se uzdie 135 metara iznad polupustinjskog tla obraslog ikarom.
Nalazim se na preko 2 000 metara visine i uao sam u srce kompleksa Anasazija.
Parkiram da napravim nekoliko fotografija. Pitam Melvina hoe li da ga slikam.
Kae da se Santa Ana indijanci nerado slikaju. Vie nisam insistirao. Oblaci urno
prolaze iznad Fajada Butte i to mi daje bijelu pozadinu na fotografijama.
Fajada je panjolska rije i znai pojas. Na mjestima gdje se sastaju materijali
razliite vrstoe dolazi do odronjavanja i iz daljine to nalii crnom (sjenovitom)
pojasu.
Prije ezdesetak miliona godina ovdje je bilo more i to je razlog to su na vrhovima
ovih brda pronadjeni ostaci koljki, zubi prethistorijskih ajkula, rakova i morskog
pijeska. Za novih ezdeset miliona godina i ovi prirodni monumenti e se potpuno

228

odroniti i zauvijek iseznuti iz krajolika. (Time e kaubojski filmovi ostati bez svoje
prirodne pozadine.)

Fotografija 3: Fajada Butte, impresivan prirodni monument sa naseljem Anasazija

ugraenim u liticama, ako kanjon, Novi Meksiko
Dugogodinje studije su potvrdile da su Anasazi na ovom mjestu imali vrlo
razvijenu astronomiju. Dosada je pronadjeno 13 petroglifa, geometrijskih simbola
uklesanih na kamenim liticama.
Svaki petroglif istie igru svijetla i sjene tokom kljunih poloaja sunca i mjeseca na
nebu: proljetna i jesenja ravnodnevnica, te ljetni i zimski solsticij. Preciznost kojom
su petroglifi locirani je fenomenalna: samo na jedan dan u godini suneva ili
mjeseeva svjetlost pada na eljenu toku petroglifa.
Na ovom svetom brdu Anasazija pronadjeni su ostaci nekoliko graevina i
keramike. Motivi na keramici upuuju na period izmedju X i XII stoljea, doba
kada je ovaj kanjon bio sredite svijeta Anasazija. Na jugozapadnoj strani je
otkrivena 230 metara dugaka rampa koja se uzdie preko 100 metara. Rije je o
vrlo sloenom graevinskom poduhvatu izvedenom bez ikakvih metalnih alata.
Pronaeni su ostaci jedne kive, svete krune prostorije Anasazija, u kojoj su
vidovnjaci odravali svoje sesije.
********

229

Napraviti kivu na liticama Fajade je bio zahtijevan posao, ponovo otpoinjem

razgovor sa Melvinom.
Gdje god su Anasazi ivjeli, imali su i kive. Vidovnjaci bi se tu dnevno okupljali i
ukrtali informacije iz dva svijeta, odgovara.
Kau da je sipapu, rupa u zemlji unutar kive, simbol prethodnog svijeta, pitam.
Sipapu je vie od toga. Nai stari su doli na ovaj svijet iz zemljine utrobe... (Dok
ga sluam u sebi prevodim: preivjeli stanovnici prethodne apokalipse su bili
smjeteni u podzemnim peinama.)
Prva tri svijeta su bila unitena vatrom, ledom i vodom (Znam da govori o tri
katastrofe koje su unitile prethodne civilizacije: vulkani, ledeno doba i potop nakon
potonua Atlantide.)
Kada se voda povukla, bogovi su traili da nai preci izau na povrinu i
zaponu sa etvrtim svijetom. Svaka kiva ima sipapu kao podsjeanje odakle smo
doli. Takodje, duhovi naih predaka se redovno prizivaju na naim sesijama kroz
ovaj otvor. On je kapija izmedju unutranjosti majke Zemlje i nas na povrini,
izmedju prolosti i sadanjosti.
Da li su postojale granice za vidovnjake? pitam.
U ona stara vremena, broj vidovnjaka se poeo naglo iriti. Nove generacije su se
uile kako da vide. I to je bio poetak njihovog kraja. Sa prolaskom vremena, broj
vidovnjaka je porastao, a pogotovo je rasla njihova obsesija sa onim to su vidjeli.
Postajali su vrlo vjeti i mogli su posjeivati udne svjetove koji bi ih ispunjavali
strahom i potovanjem. Ali, zbog njihove obsesije vidjenim, prestali su biti mudri i
ljudi od znanja.
Da li je obsesija bila sudbinom svih vidovnjaka?, pitam.
Ne. Neki vidovnjaci su izbjegli tu sudbinu. Bili su veliki, mudri, pravi ljudi od
znanja. Uspijevali su vienje koristiti pozitivno i prenositi blagotvorni utjecaj na
lanove svojih zajednica. Ja sam siguran da su, pod njihovim vostvom, populacije
itavih gradova prele u druge svjetove da se nikad ne vrate.
Ta me reenica oinu poput groma. Time je potvrdio moje slutnje o sudbini Maja. I,
sada evo, na poetku mog susreta sa svijetom Anasazija, ve mi daje odgovore i o
njihovom misterioznom nestanku.
********

230

Najpoznatiji petroglifi Fajade su dvije spirale uklesane u stijeni. Vea spirala ima 19
krunih linija; manja je lijevo od nje sa devet i po linija i izduenim zavretkom.
U podne, na prvi dan ljeta, suneva zraka se probija izmedju stijenja i, u obliku
noa, pada tono na sredinu vee spirale.
Na prvi dan zime, dva svjetlosna noa padaju tono na ivice vee spirale.
I, na koncu, na prvi dan proljea i jeseni, svjetlosni no prolazi kroz sredinu
manje spirale.
Sjajno.

Fotografija 4: Dvije suneve zrake padaju na ivice spirale oznaavajui prvi dan
zime, petroglif Fajada Butte, ako kanjon, Novi Meksiko
Kretanje sunca na horizontu se odvija u ciklusima: bri tokom proljea i jeseni,
sporiji ljeti i zimi. U danima koji prethode 21.09. i 23.03. sunce mijenja svoju
nebesku putanju ak po pola stepena svaki dan. Meutim, oko 22.06. i 22.12.
putanja strano uspori i postaje gotovo identina dan za danom. Otuda i pojam
solsticij, odnosno nepominost na latinskom jeziku.
Anasazi su znali za ove pojave. U legendama Hopija i Pueblo pominju se mogunosti
da e se sunce prestati zauvijek kretati u danima oko poetka ljeta ili poetka zime.
Dakle, ili e zemlja potonuti u vjenu hladnou ili e ljetne vruine biti neprestane.
Stoga i plesovi Indijanaca da umilostive boansko Sunce da ne prestane sa svojim
nebeskim kretanjem.

231

Fotografija 5: Suneva zraka, poput svjetlosnog noa, prolazi kroz sredinu uklesane
spirale samo na dan ljetnjeg sunevog solsticija, Fajada Butte, ako kanjon, Novi
Meksiko
Slino kao i sunce, tako i mjesec ima svoje cikline ritmove. Prilikom njegove
najsjevernije orbite vizuelno se dogadja slino nebesko mirovanje kao i kod sunca
prilikom solsticija. Zahvaljujui sunevoj gravitaciji, mjeseeva orbita se ponavlja
svakih 19 godina i ta se pojava naziva Metonskim mjeseevim ciklusom. Glavno
"mirovanje'je praeno sa sporednim (manje ekstremnim) mirovanjem svakih
devet i po godina.
Anasazi su obratili posebnu panju ovim mjeseevim mirovanjima.
Pomenuti piktoglif spirala na Fajade Butte - biljei glavni period mjeseevog
mirovanja na taj nain da obasja piktoglif u potpunosti, a granica sjene ide
lijevim obodom spirale. Drugim rijeima, Anasazi su znali za Metonski ciklus, za
dane koji su se ponavljali svakih devetnaest godina kada bi se mjesec naao u istom
nebeskom poloaju.
Za vrijeme sporednog mjeseevog mirovanja svijetlost obasja ravno jednu
polovinu spirale idui tono kroz njenu sredinu; druga polovina je u sjeni. Ugao koji
232

formira mjeseeva sjena identian je uglu usjeene linije spirale na mjestu njihovog
dodira.
Dodamo li tome da se period glavnog mirovanja od 19 godina poklapa sa brojem
linija na veoj spirali (19), a period sporednog mjeseevog mirovanja poklapa sa
brojem krugova velike spirale (devet i po), upotpunjuje se nevjerovatna
astronomska pria o piktoglifima Fajade Butte.
Ove igre sjenke i svijetla su mogue, jer se ispred piktoglifa nalaze tri kamena
bloka, svaki visok po 2 metra i teak po nekoliko tona. Jo uvijek se vode polemike
da li su ovi blokovi nastali prirodnim odronjavanjem ili su ih Anasazi tu postavili.
Nevjerovatna preciznost kojom svijetlo pada na spirale za mene je dovoljan dokaz
da su Anasazi postavili ove kamene blokove na takav nain da blokiraju i
proputaju svjetlost da bi dobili eljene astronomske efekte.
Petroglifi se nalaze na jo nekoliko litica. Geometrijski oblici dvostruke spirale i
zmije ponovo biljee isti efekat kod ekstremnih nebeskih poloaja sunca. Posebno je
interesantna sjena koja se formira za vrijeme jesenje ravnodnevnice kada linija
sjene istovremeno dodiruje glavu, tijelo i rep krivudave zmije.
Zmija, odnosno serpent, je motiv koji Anasazi koriste slino kao i Maje. Simbol
znanja, superiorno nebesko bie.
Anasazi nisu ostavili pisanih dokumenata. Ali, i ovih nekoliko krtih znakova u
kamenu su dovoljni da razuvjere historiare da su Anasazi pratili nebeske pojave
da bi utvrdili kada je vrijeme za sjetvu.
Perfekcija njihovih piktoglifa daleko nadilazi potrebe zemaljskog kalendara i
agrikulturnog drutva.
Anasazi nam ostavljaju geometrijsku poruku o svojim astronomskim konceptima.

HUNGO PAVI (3)

ao kanjon, Novi Meksiko
juli 2004.

233

Ulazak u ako kanjon. Osjeaj divlje ljepote. Ili, lijepe divljine, svejedno.
Polupustinjski predjeli, surovih zimskih uvjeta, kratkih kinih perioda, sunca koje
pri tokom ljetnih mjeseci, prosto ne odaje mjesto koje je nekada bilo ivim centrom
Anasazija, njihovim duhovnim, komunikacijskim, graevinskim i trgovakim
sreditem.
Prije 130 godina je prvi nabasao na kanjon Richard Wetherhill: Tamonje ruevine
su ogromne. Jedanaest je velikih puebla ili naselja koja sadre od stotinu do pet
stotina prostorija i vei broj manjih naselja Koliko, ne znam, sigurno ih je vie od
stotinu.
Meni predstoji obilazak dvadesetak kilometara Kanjona.
********
Hej, Melvine, ko je dolazio na mjesta naputenih gradova Anasazija?, koristim
nekoliko minuta za razgovor prije nego to izbijem na prvi grad u Kanjonu.
Doli su osvajai, odgovara mi moj saputnik, Pueblo indijanac.
Ko su bili ti osvajai?, uporan sam.
Drugi indijanci. Sputali su se u ove predjele i jo junije, u Meksiko, gestikulira
rukom i pokazuje u pravcu jugozapada.
Kako to da su oni osvajali duhovno naprednije narode?, pitam se naglas.
Ve sam ti rekao da su pojedini gradovi, pod vostvom velikih vidovnjaka, napustili
ovu dimenziju znatno ranije. I ovdje, i u Meksiku, i u svijetu Maja. Oni to su ostali,
bili su pod vostvom onih koji su bili opsjednuti vienjem i koji nisu imali praktine
odgovore za interese svojih zajednica. Oni si bili fijasko.
Da li je bilo spiritualnog kontinuiteta Indijanaca-osvajaa sa starosjediocima?,
interesuje me.
Vidi, ovi osvajai bi zavladali materijalnim svijetom. Ali, nisu nikad nauili da
vide.
Kako misli da nisu nauili vidjeti? Pa mora medju dananjim indijancima biti
onih koji prelaze izmedju dvije dimenzije, nastavljam diskusiju.
Moj novosteeni prijatelj se smijei. Udahne duboko i nastavlja.

234

Nije da nisi u pravu. Novi spiritualni lideri su uili procedure Anasazija, Tolteka,
Maja Medjutim, oni nisu ovladali unutranjim znanjima. Zato ih ja i ne zovem
vidovnjacima ve vraevima. Oni zapravo nisu znali to im se dogaa prilikom
spiritualnih izleta, niti su to znali objasniti, jer nisu vidovnjaci.
Kako je dolazak panjolaca utjecao na njihov rad? pitam.
Kada su panjolci doli, stari vidovnjaci su ve stoljeima bili odsutni. Nove
generacije vraeva su poele da osiguravaju svoje pozicije. Spiritualno inferiorni i
barbarski nastrojeni panjolci su zapravo pomogli novim liderima Indijanaca da
ovrsnu
To mi se uinilo malo nelogino, ali ve smo izbili na proirenje puta
********
Hungo Pavi, akoanska velika kua, kako stoji na tabli pored naselja, je na
ulazu u Kanjon. Nije poznato originalno ime koje su mu dali njegovi graditelji.
Jedan od moguih prijevoda imena sa indijanskog bilo bi travnato proljetno
mjesto.

Fotografija 6: Ulazak u Hungo Pavi, naselje Anasazija u ako kanjonu, Novi

Meksiko, naseljen u periodu 1 000 1 250 godine
Naseljeno od 1000 1250-ih, sveto mjesto, uite sa potovanjem, te rijei sa table
upuuju na respekt.

235

Sa dosta sigurnosti se moe ustvrditi da je Hungo Pavi graen od 943. godine do

1047. U temeljima zidova su naeni ostaci nosivih greda i putem itanja njihovih
prstenova moe se odrediti godina kada su posjeeni.
********
Moderna arheologija ima nekoliko metoda za odreivanje starosti nalazita.
Geoloku (prema starosti zemljanih slojeva), kulturno-komparativnu (poreenje
keramike, stilova gradnje, umjetnikih predmeta sa narodima koji su ivjeli u
blizini) te dvije metode iz XX stoljea: metoda ugljika-C14 (vrijeme poluraspada
radioaktivnog ugljika) i dendrokronologiju (utvrivanje starosti prema prstenovima
stabla).
Sa izvjesnim odstupanjima ugljikova metoda se moe primjeniti na utvrivanje
starosti organskih materijala do 55 000 godina u prolost. Dendrokronologija je
komparacijom kodova na drveu uspjela otii skoro 10 000 godina u prolost sa
preciznou od +/- 5%.
Astronom iz Arizone Andrew Douglas je 1929. analizirao nosive grede iz ako
kanjona (naselje Pueblo Bonito) i iz neto sjevernijeg peubla Aztec i njihovim
poreenjem je utvrdio da najstariji primjerci seu 800 godina prije Kolumbovog
dolaska na ameriko tlo. Nastala je nova nauna disciplina, dendrokronologija, a
Douglas je osnovao Laboratoriju pri Univerzitetu u Arizoni koja i danas ima najvei
broj primjeraka prstenova stabla sekvoje, hrastova, borova i drugih. Njegov
doprinos arheologiji i historiji je neprocjenjiv.
Zahvaljujui tim istraivanjima poznate su tane godine kada su posjeena stabla za
gradnju naselja u ako kanjonu. tovie, i godinje doba kada je stablo posjeeno i
ostavljeno da se sui.
********
Susret sa pueblom Hungo Pavi mi donosi i prvu priliku da dotaknem rasuena debla
koja su obraena rukom Anasazija.
Naselje ima orijentaciju prema istoku i direktno gleda na sveto brdo Fajada Butte.
Nekoliko preivjelih zidova, koji jo uvijek prkose vremenu te pregrade koje su
dijelile prostorije, je sve to je ostalo vidljivo iznad povrine zemlje. Paljivim
promatranjem (i uz dosta imaginacije) moglo se zakljuiti da je prizemni dio
kompleksa imao 73 prostorije. Ostaci dvije kive su vidljivi u centralnom dijelu.

236

Hungo Pavi je smjeten tik uz litice kanjona. U pozadini se, uz napor, vide ostaci
uklesanih drevnih stepenica koje su bile sastavni dio mree puteva svijeta Anasazija.
Ostaci dvospratnog zapadnog zida i irina nosivih zidova od preko jednog metra (!)
upuuju da su na njima bili smjeteni jo, najvjerojatnije, dva sprata. Na taj nain
bi se broj prostorija popeo na oko 200.

Fotografija 7: Debljina nosivih kamenih zidova je preko jedan metar, Hungo Pavi,
ako kanjon, Novi Meksiko
Sve do ovog momenta pria ide nekako logino. Imamo malo naselje odnosno
apartmanski kompleks od 200 prostorija u kojeg bi mogli smjestiti stotinjak manjih
porodica. Tu su i ceremonijalne kive za zajednika okupljanja.
Meutim, u ruevinama prostorija nema tragova kamina, odnosno ograenih
prostora za ognjita. A ivjeti est surovih zimskih mjeseci bez grijanja ne zvui
logino.
Nadalje, na ovu veliinu puebla trebalo bi biti izgraeno barem petnaestak manjih
kiva, jer bi obino svaki klan imao svoju kivu uz par velikih, zajednikih kiva.
Zakljuak: Hungo Pavi je sluio kao povremeno prebivalite, u ljetnim mjesecima,
vrlo limitiranom broju Anasazija.

237

Fotografija 8: Visoki trospratni zid je okruivao naselje sa oko 200 prostorija,

Hungo Pavi, ako kanjon, Novi Meksiko
emu onda toliki napor za izgradnju tako solidnih i irokih kamenih zidova? Usto,
nekada je na zidovima bio plaster sa ukrasnim crteima. Graevinski poduhvat
neproporcionalnih razmjera s obzirom na to koliko se koristio.
Nova zagonetka.
********
Melvin me ekao u autu dok sam obilazio naselje. Motor i hlaenje radi. Posluio se
ledenim ajem sa zadnjeg sjedita koji je odavno prestao biti leden. Naao je i
neku radio stanicu na panjolskom.
Jesi li naao to interesantno?, ovaj put on poinje.
Neke odgovore i nova pitanja, odgovaram. Pokuavam se onda sjetiti gdje smo
stali sa razgovorom.
Reci mi, zato si mi rekao da su panjolci bili korisni vidovnjacima?.
Njihovo prisustvo je pomoglo spiritualnim liderima Indijanaca da usavre svoja
znanja. udno je, ali ekstremni teror kojem su bili izloeni tada, a kasnije i pod
bijelim ovjekom, dao im je zamah da razviju nove spiritualne procedure i nove
principe, govori Melvin.
Koliki je broj tih vidovnjaka bio u godinama panjolskih i anglo osvajanja?

238

U poetku velik. Meutim, kasnije je znatno reduciran. Uglavnom je veina bila

pobijena.
A danas?, nastavljam.
Nekolicina. I oni su razasuti na sve strane.
Da li si s njima u kontaktu?
Sa ponekim. Vidi, zadnjih nekoliko stoljea, preostali vidovnjaci su svjesno sebe
izolirali. Posljedica je bilo stvaranje odvojenih zajednica. Primjera radi, ti zna za
postojanje devetnaest Pueblo plemena. Ako odemo daleko u prolost, moe se vidjeti
da je devetnaest vidovnjaka zaelo proces osamostaljivanja jednih od drugih na
razliitim teritorijima. Dananja plemena imaju dosta razlika ak i u jeziku i nekim
obiajima, a opet svi mi vodimo zajednikim korijenima.
********
Kreemo dalje. Nekoliko kratkih kilometara do posebne, dugooekivane arheoloke
poslastice.

239

PUEBLO BONITO (4)

ao kanjon, Novi Meksiko
juli 2004.
Amerika vojna ekspedicija je ula u teritorij Navaho indijanaca. Posjeta ako
kanjonu je uslijedila 1849. Porunik James Simpson i njegov meksiki vodi
Karavahal (Carravahal) su najimpresivnije od trinaest ruevina kanjona nazvali
Pueblo Bonito, lijepi gradi.
Originalno ime koje su mu Anasazi dali nije poznato. Ali, zato su stotine godina
kasnije svoja imena naputenom gradu dali Hopi, Pueblo i Navaho indijanci.

Fotografija 9: Pueblo Bonito, srce svijeta Anasazija, u punom sjaju oko 1 100.
godine, ako kanjon, Novi Meksiko
Od ponovnog otkria sredinom XIX stoljea Pueblo Bonito je neprestano
vandaliziran u narednih 70 godina. Od etverospratnih zidova, osamsto apartmana,
etrdesetak standardnih i tri velike kive ostalo je malo.
I kao da to nije bilo dovoljno, 1941. je kolapsirala gigantska stijena iznad Pueblo
Bonita. Trideset hiljada tona teka tzv. Prijetea stijena se sruila na ruevine
gradia ispod sebe uz potmulu buku. Od pedeset metara iroke, trideset metara
visoke i petnaest metara debele stijene ostala je, kao to sam se mogao uvjeriti,
gomila manjeg kamenja. Dodatnih tridesetak prostorija Pueblo Bonita je zauvijek
uniteno.

240

U pripremi putovanja prouavao sam fotografije iz doba kada je Prijetea stijena

jo uvijek bila dio litica. Nesumnjivo je da su Anasazi i prije gradnje bile svjesni
opasnosti od ruenja. Zato su u podnoju stijene podigli kamene terase koje su
usporavale eroziju i minimizirale opasnost od ruenja. Navaho indijanci su,
impresionirani ovim graevinskim poduhvatom, Pueblo Bonito nazvali Tse biyahnii
a ah, odnosno stijena koja je privrena odozdo.

Fotografija 10: Ostaci Prijetee stijene, teke 30 000 tona, koja je kolapsirala na
Pueblo Bonito 1941. godine, ako kanjon, Novi Meksiko
Gradnja Pueblo Bonita je zapoeta 850. godine. Dograivan je u tri navrata da bi
gradnja stala 1 150. Dokazi ivota se u njegovim prostorima nalaze do poetka 1200ih, a onda, neoekivano i bez prisile, grad se mirno i misteriozno naputa.
Impresionirani graevinskim umijeem Anasazija, prvi arheolozi i historiari
procjenjuju broj stanovnika Pueblo Bonita na nekoliko hiljada. Broj prostorija
(800) su pomnoili sa potencijalnim lanovima porodica (4-5) i dobili su ove cifre.
Na slian nain su doli do populacije u ao kanjonu: 13 gradia po par hiljada

241

ljudi, dakle govorimo o dvadeset pet hiljada ljudi. I to je imalo smisla da bude
centar svijeta Anasazija koji bi, po njima, brojao stotinjak hiljada ljudi u radijusu
od hiljadu kilometara.
Naalost, raunicu im je pokvarila zdrava logika. Naime, u Pueblo Bonitu je samo
pedesetak prostorija sa ognjitem za vatru. Najedamput, umjesto tri-etiri hiljade
ljudi procjena broja stanovnika se smanjuje na samo stotinjak itelja. U polovini
okolnih naselja uope nema ognjita za vatru u prostorijama to znai da su ova
naselja bila samo povremeno naseljena (tokom ljeta).
I sad se postavlja pitanje odakle radna snaga za podizanje impresivnih kamenih
zidina, etverospratnica i krunih kiva, mree kamenih puteva koji su se prostirali
stotinama kilometara daleko i povezivali oko 150 velikih kua (naselja) Anasazija.
I sve to u uvjetima surove klime, krte zemlje i oskudne vode kada je glavnina
vremena ipak trebala biti posveena osiguranju hrane.
********
Nekoliko fotografija ostataka Prijetee stijene i ostao sam bez filma. Vraam se u
auto po novi film. Melvin, po obiaju, sjedi uz klimu upaljenu na najjae, slua
svoju meksiku radio stanicu, zamiljenog pogleda. Ledenog aja vie nema.
Melvine, hoce mi se pridruiti u obilasku ruevina Pueblo Bonita? pokuavam da
pridobijem drutvo.
Ti idi, a ja u te pratiti pogledom. I biti uz tebe, izvlai se jo jednom.
Na ovaj momenat sam ekao dugo, govorim da se naem pokraj velike kive i
pokuam doi do spoznaja Anasazija kada su se okupljali u njima.
Nadam se da e osjetiti kolosalno otkrie vidovnjaka Anasazija, zagonetno mi se
obraa.
Vidim da u ostati jo par minuta u autu. Melvin me mami.
Kakvo kolosalno otkrie?, pitam.
Vidi, vidovnjaci Anasazija su, uz veliki rizik, uspijevali da vide neopisivu silu koja
je bila izvorom svih ivih bia. Zvali su je Orao.
Zato orao?, sada ve ima moju punu panju.

242

Onih par odbljesaka koji su mogli izdrati, oni su vidjeli neto to je podsjealo na
crno-bijelog orla beskrajne veliine.
I ta su jo nauili o toj sili?, izvlaim iz Melvina.
Vidjeli su da Orao daje svijest i znanje. On kreira bia da bi oni ivjeli i obogaivali
datu im svijest i znanje.
I onda?
Oni su vidjeli kako ta obogaena svijest naputa bia nakon smrti i kako se kree
ravno ka Orlu koji bi je progutao, sporim glasom Melvin saoptava
zastraujuu istinu.
Hoe da kae da je jedini razlog za nae postojanje da obogatimo svijest svojim
ivotnim iskustvima i da ta svijest slui kosmikoj sili kao hrana?, razmiljam
naglas.
Pogledi nam se sreu. Njegove tamnosmee oi i naborana koa mi ne pruaju
utoite. Kao da smo doli do zadnje kosmike stanice i znamo da nemamo vie
kuda. A ishod nam ne ide u korist.
Vidovnjaci Anasazija su vidjeli da su iva bia tu da obogate svijest koja bi
postajala Orlovom hranom. Od drevnih vremena do danas. I zauvijek. zavrava
Melvin.
Toliko o otkriima vidovnjaka Anasazija, mislim se u sebi. Izlazim iz auta pod
dojmom naeg razgovora.
********
Stojim ispred gradia i posmatram njegove konture. Pueblo Bonito je bio izgraen u
obliku slova D. Kruni dio kompleksa gleda na jug primajui i zadravajui
sunevu toplotu za vrijeme hladnih zimskih dana. Najvea kiva je perfektno
orijentirana u pravcu sjever-jug (bez upotrebe kompasa, naravno).
Svaki kamen je ugraen u zidove sa posebnom panjom.
Zid koji dijeli kompleks na dvije polovine nema odstupanja od perfektne
orijentacije prema sjeveru (tanije, odstupanje je manje od jedne etvrtine jednog
stepena!). Velika kiva na istonoj polovini naselja je smjetena na crti od tono 45
stepeni prema istinskom sjeveru.
Oigledno, gradnja je bila dio astronomske orijentacije Anasazija.

243

Prvi dio naselja na koji me dovodi uski put su istone zidine. Ostaci dva visoka zida
i u njima neobian otvor prozor. Kasnije u otkriti tragove est slinih ugaonih
prozora.
Paljivim promatranjem ustanovljena je njihova astronomska funkcija. Naime,
tokom godine se sa ovih prozora moe promatrati kretanje sunca sve do konca
oktobra. I kada se ini da sunce nestaje sa horizonta, jer ga vie nije lako pratiti iz
ove pozicije, deava se neto neoekivano. Uski traak svjetlosti prolazi kroz prozor i
moe se pratiti na zidu susjedne sobe. Sa dolaskom novih dana i sedmica na tom
zidu se prati kretanje suneve svjetlosti. I, napokon, na dan zimskog solsticija, 22.
decembra, sunevi zraci oblikuju kvadrati koji poiva na samom uglu dva susjedna
zida!

Fotografija 11: Dokazana je astronomska funkcija uganih prozora Pueblo Bonita

koji su pratili sunevu putanju, ako kanjon, Novi Meksiko
Ako ve nisu imali kalendar na zidu, barem su mogli preko putanje suneve
svjetlosti znati kada se pribliava prvi dan zime.

244

Ono to danas ne vidimo na zidovima je plaster koji je prekrivao ove kamene zidove
i vjerojatni markeri na zidu koji bi oznaavali vane take suneve putanje.
********
Za izgradnju trinaest naselja u kanjonu trebalo je posjei i ugraditi 225 000 stabala.
A najblie ume su se nalazile ezdesetak kilometara daleko.
Temelji zidova Pueblo Bonita su, slino kao i kod ostalih naselja, iroki preko jedan
metar. Zidovi koji se nastavljaju na njih se suavaju i to nam govori barem dvije
stvari. Prvo, da su originalni graditelji znali da e im graevine imati vie spratova
te su podizali masivne donje zidove; a drugo, sa uim zidovima na viim spratovima
su imali manji pritisak na donje zidove. Svaki kamen je posebno poravnan i
obradjen.

Fotografija 12: U zidove Pueblo Bonita paljivo je ugraeno preko 50 miliona

obraenih kamenih ploica, ako kanjon, Novi Meksiko

245

Imajui u vidu da je Pueblo Bonito imao stotinjak stalnih stanovnika, a ostala

naselja jo i manje, realno je postaviti pitanje kako je bilo mogue u tako kratkom
periodu izgraditi impresivne i masivne graevine.
Ovaj kompleks je imao samo jedan uski ulaz u naselje. Sem otvorenog, irokog
gradskog trga koji je povezivao kive, ulaz u pojedine apartmane je bio mogu samo
uz upotrebu drvenih ljestvi. Visoki, etverospratni zidovi su stvarali barijeru za
nepozvane goste. Usto, ispred naselja su se nalazile dvije velike zidane platforme sa
dodatnim zidovima koji su bili vanjski zatitni omota.
Glavni i jedini ulaz je, vremenom, sa dva metra suen na manje od metra. A onda,
kada su sredinom XIII stoljea Anasazi otili iz svog Pueblo Bonita, i taj prolaz je
zazidan.
********
ao kanjon je bio centar svijeta Anasazija. Pueblo Bonito je najvee naselje
smjeteno u samom centru kanjona. A sredinja prostorija 150 metara irokog
Pueblo Bonita je velika kiva sa radijusom od dvadesetak metara.

Fotografija 13: Ostaci Velike kive, perfektne sjever-jug orijentacije, spiritualnog

sredita Pueblo Bonita, ako kanjon, Novi Meksiko

Mala klupica ispred ostataka podzemne kive me poziva da sjednem.

246

U srcu sam nestale civilizacije. Ispod mene su izranjale sve njihove tajne, nadanja i
planovi. Uz svjetlost vatrenog ognja, dim i miris trava u lulama, kreirala se
sadanjost i budunost zajednice Anasazija koja se prostirala stotinama kilometara
unaokolo.
Sve do momenta kada e pasti odluka da se ulazna vrata, mirno i dostojanstveno,
zauvijek zatvore.

Fotografija 14: Za izgradnju trinaest veih naselja u kanjonu posjeeno je 225 000
stabala; najblie ume su bile udaljene preko 60 km. S obzirom da Anasazi nisu
imali metalnih alata, zaprenih ivotinja niti toka, ostaje misterijom kako su ova
naselja izgraena u kratkom periodu sa minimalnim brojem radnika

247

CHETRO KETL (5)

ao kanjon, Novi Meksiko
juli 2004.
Petsto metara jugoistono od Pueblo Bonita smjeten je etro Ketl (Chetro Ketl).
Izgradjen je u obliku slova D. Stranje zidine duine 170 metara su podupirale
pet spratova visoko naselje sa oko 500 prostorija i 16 kiva.
Ruevine se diu iznad polupustinjskog krajolika. Naputene. ikara unaokolo.
Osamsto godina vjetra i kia skrili su sistem tunela, prostorija i kiva koji je
povezivao dva najvea naselja ako kanjona. Arheolozi su, naime, 1920-ih godina
otkrili temelje i ostatke zidova izmedju Pueblo Bonita i etro Ketla. Skoranja
ispitivanja sa laserskim podzemnim imiima su otkrila i dodatne prostorije.

Fotografija 15: Umjetnika rekonstrukcija elegantnog naselja Anasazija etro

(Chetro) Ketl, godina 1 200., ako kanjon, Novi Meksiko
Kodovi prstena drvea pronadjeni u potpornim zidovima ovog puebla su potvrdili
da je 945. podignut prvi sprat. U narednih 170 godina ukupno 26 000 stabala e se
posjei u umama ezdesetak kilometara udaljenim da bi naselje dobilo konaan
oblik. Radijus najdebljeg potpornog stabla (panjolski viga) iznosi 65 cm. Prevoz
tih stabala e ostati misterijom.
Pedeset miliona kamenih ploica je obradjeno i ugradjeno u zidove ove velike
kue. Koliko ruku je bilo potrebno za takav poduhvat?

248

Samo nekoliko desetina itelja etro Ketla je ivjelo u ovom elegantnom kompleksu.
Donji spratovi su uglavnom sluili kao spremita; dvostruki zid je okruivao naselje.
Prostorije na viim spratovima imale su izlaz na balkone.
Tih balkona danas vie nema. Ali su, prema historijskim kronikama iz 1901.,
dijelovi balkona jo uvijek bili netaknuti. Naredne dvije decenije oni e nestati.
Avanturisti i snabdjevai muzeja e, prilikom svojih posjeta kanjonu, potporno drvo
balkona koristili za loenje u hladnim noima. I tako je od balkonskih terasa ostao
sam pepeo.
********
Moj razgovor sa Melvinom se, uz povremene prekide, nastavlja. Kroz prednje
staklo gledamo prema obrisima ruevina etro Ketla.
Svijet nije ono to mi mislimo da jeste, govori Melvin. Mi mislimo da se on
sastoji od objekata, ali to jednostavno nije istina.
Slaem se s tim. Sve se moe svesti na nivo energetskih polja, odgovaram.
Da, ali ti kao prosjean ovjek, ne moes vidjeti ta energetska polja. Tek ako bi
mogao da ih vidi, ti bi bio vidovnjak. U tom sluaju bi mogao da dokaes tu istinu.
Ono to me je iskustvo nauilo je da, u drutvu onog od koga se moe neto novo
uti, imam pogled uenika. I upravo jedan takav pogled sam uputio prema Melvinu.
On je to shvatio i nastavio:
Svijet nije tako vrst i stvaran kako nas naa ula pokuavaju obmanuti. Ali, svijet
nije niti samo puki odsjaj. Puno puta uje da je svijet samo iluzija, ali to nije tano.
U jednu ruku on je realan, u drugu nije.
Pa kako razluiti granicu?, pitam.
Sluaj paljivo, evropski Teksaaninu. Kroz naa ula dobijamo informacije o
vanjskom svijetu. To je injenica. Ali ono to vidimo, to nije injenica. Jer, mi uimo
kako da koristimo ula. I tu nastaje problem.
ekaj, da vidim da li sam shvatio. Mi imamo ula koja detektiraju predmete i
pojave oko nas. I tu nema sumnje. Ali, problem nastaje kako koristimo ta ula. Je li
tako?, pitam.
Vrlo dobro. Postoji neto to utie na naa ula. I zbog toga je ono to nam naa
ula daju na uvid iskrivljeno, objanjava Melvin dalje.

249

Dobro, Melvine. Mi, na primjer, sada gledamo u ruevine ovog naselja. Iznad nas
su litice kanjona. Je li to realno ili ne? Da li nas ula lau? to je iskrivljeno u toj
slici?, pojednostavljujem razgovor.
Naa ula nam govore da je ispred nas kamena ruevina i planina. Oni imaju svoju
veliinu, boju, oblik. Mi ak imamo veliki broj kategorija za razliite ruevine ili
planine. I to je u redu. Ali, razmisli o ovome. Naa ula vide i primaju odreene
informacije zato to su prisiljena na to.
Opet sam se zamislio.
ta je to to naa ula prisiljava da rade na odreeni nain?, ponovo idem sa
pitanjima koja trae precizan odgovor.
Vidi, naa svijest nam govori da smo okrueni svijetom objekata. Ali, naa svijest i
naa ula su totalno pod utjecajem Orlovih zraenja.
O.K. Dakle zraenja dolaze iz kosmikog izvora. I kako ona izgledaju?
pokuavam u glavi da stvorim sliku.
Ona su fluidna, uvijek u pokretu, a opet, nepromjenljiva i vjena, zavrava
Melvin.
********
Fotograf, istraiva i umjetnik William Henry Jackson, posjetio je ao kanjon
1877. Jackson je tokom svog devedesetdevetogodinjeg ivota obiao itav svijet i, za
potrebe ovog naeg priloga, pominjemo ga kao jedinog autora koji je preveo ime
etro Ketl. Po njemu, ovo ime znai kini pueblo. Nije identificirao izvor, a
najvjerovatnije je rije o imenu Pueblo indijanaca.
Zato kino naselje?
Polovica kinih dana u kanjonu deava se tokom ljetnih mjeseci. Obino je rije o
iznenadnim pljuskovima. Ove ljetne kie stvaraju prave male potoie koji se
slijevaju niz litice kanjona. Ovakvi tokovi vode su osobito bili prisutni u sjevernom
dijelu kanjona. Stanovnici naselja su napravili sistem irigacionih kamenih kanala da
bi sauvali ovu vodu. Primjeri tri takva kamena kanala se nalaze u i oko etro
Ketla.
Navaho indijanci su imali dva imena za ovo naselje. I, u oba sluaja, Navajo nisu
govorili o karakteristikama samog naselja ve o okolini u kojoj je podignut. Prvo
ime tsebidatiniani znai pokrivena rupa i odnosi se na zatvorene kamene usjeke

250

u oblinjem kanjonu; drugo ime nastla kin, odnosno kua u uglu govori o lokaciji
ovog naselja u blizini poluzatvorenih litica kanjona.
Prvi arheolozi su graevinsko udo svijeta Anasazija pokuavali objasniti blizinom
meksikih civilizacija i njihovim utjecajem na graevinsko i astronomsko umijee
stanovnika kanjona. Kada su pronali ostatke kamenih stubova etro Ketla to im je
bio krunski dokaz u njihovim tvrdnjama.
Zbilja, jedan red kvadratnih kamenih stubova je svojevremeno bio okrenut
glavnom trgu. Vremenom je prostor izmedju stubova ispunjen graevinskim
materijalom i nastao je novi zid. Time je samo potvreno starije porijeklo samih
stubova. Slini stubovi su podizani u centralnoj meksikoj dolini (gradovi Azteka i
Tolteka). Medjutim, dodatna istraivanja su ipak dovela do zakljuka da ovi stubovi
nisu nastali u originalnoj fazi izgradnje (945. godine) nego tek naknadno (1075.).
Time je utjecaj srednjoamerikih kultura pao u vodu.

Fotografija 16: Ostaci Velike kive iji je krov bio teak 90 tona; ispod nje je
otkrivena jo starija kiva, etro Ketl, ako kanjon, Novi Meksiko

251

Na glavnom trgu se istiu ostaci velike kive. Na krune zidove se naslanja ulazna
soba sa prolazom; u podnoju kive kruna kamena klupa; na sredini kive ogradjeno
ognjite sa kamenim zidiem-deflektorom za vatru. etiri velika potporna stuba su
nosila krov kive teak devedeset tona (!); ispod tih stubova dublje pod zemljom su
pronaene krune kamene ploe teke po pola tone. Opet, ispod njih su se
smjenjivali nivoi lignita i cigli da bi jo dublje bile pronadjene kone torbe sa
tirkiznim dragim kamenom u prahu (?).
Amerikanci su predvodili prva organizirana iskopavanja 1920. Novomeksiki muzej
sa E.L. Hewitom je u tri navrata raiavao ostatke gradia. Kive su, na primjer,
bile toliko pune zemlje, kamenja i otpada da su koristili eksploziv za raiavanje.
Ono to su u treoj fazi (1933.) otkrili je da se glavna kiva u stvari sastoji od dvije
kive jedne na drugoj. Ona starija je bila 5 metara pod zemljom irine 18 metara.
Formalni ulaz nije pronaen ve se morao sruiti jedan od zidova gornje kive.
Zahvaljujui nepristupanosti starije kive pronaen je originalni materijal u
centralnim stubovima, misteriozni podzemni otvori, uske stepenice, zidna
udubljenja sa dragim kamenjem
Trodimenzionalne projekcije velike kive se mogu vidjeti na interesatnom web sajtu:
http://sipapu.gsu.edu/html/kiva.html .
********
Ulazim u rashlaeni auto. Klima radi na najjae.
Melvine, na prvi pogled ove ruevine ne izgledaju neobino. ak ni impresivno. Ali,
to vie razmiljam o njima to vie uviam koliko je napor bio potreban da se tisue
stabala prevuku na tako velike daljine i da se obrade milioni komada kamenja. A
pri tome su imali aicu stanovnika ovdje. Ostataka drugih naselja nema
desetinama kilometara. Zna li koje su transportne metode koristili? Metalni alati,
tokovi, zaprene ivotinje nita od toga nije bilo prisutno prije hiljadu godina.
Znam da su od domaih ivotinja imali samo urke. Ali mi se ne ini da su urke
vukle stabla po 60 kilometara?, postavljam pitanje mom saputniku.
Sasluao me. Krenimo dalje, gestikulira rukom pokazujui naprijed.
Posluam ga. Vozimo se nekoliko stotina metara. U jednom momentu mi pokaza
prema liticama kanjona.
Anasazi kriju mnoge tajne. Oni su bili u stanju prekoraiti vremenske granice.
Prelaziti iz spiritualne u materijalnu dimenziju. U ovim liticama postoje prolazi koje
bijeli ovjek jo nije pronaao. Neki od odgovora su skriveni duboko u kanjonu,
zagonetno e Melvin.

252

Na tren sam zaustavio auto. Sa desne stane puta, ograda sa icom. Mali drveni znak
Oblast zatvorena iza ove tocke. Nisam imao u planu ovdje izlaziti. Moda neki
drugi put. Budem li imao vremena na povratku
********
Parkiram. Na poetku pranjave staze tabla koja upozorava da se kreem ka grobu
legendarnog istraivaa, arheologa-amatera i trgovca Richard Wetherhilla. Rije je
o kontroverznom raneru iz Kolorada koji je koncem XIX stoljea otkrio niz
Anasazi naselja u Koloradu i Juti. Kada je 1896. doao u ao kanjon, Amerika je
kroz njegovo pisanje i iskopavanja postala svjesna ao fenomena. Wetherhill je
time cementirao svoju slavu kao autor najpoznatijih amerikih arheolokih otkria.
Dobio je angaman u ekspediciji Amerikog muzeja prirodne historije. I mada je
bio priuen arheolog, njegove metode iskopavanja, fotografiranja i sortiranja su
nadmaile kolovane arheologe. I, kako to ve obino biva, oficijelna nauka je
traila od politiara da mu se zabrani dalje istraivanje, jer nije imao formalnog
obrazovanja. Donosi se prvi ameriki zakon o zatiti historijskih spomenika, alju se
nove univerzitetske ekspedicije u istraivanja, a Wetherhill prestaje biti arheologom
i postaje trgovcem.

Fotografija 17: Richard Wetherhill, krajnji desno, priueni arheolog, sa ekipom iz

Hydeove ekspedicije 1896. godine, ako kanjon, Novi Meksiko

253

Na arhivskoj fotografiji koju sam uspio pronai, vitki Wetherhill se uslikao sa

ekipom iz Hydeove ekspedicije u kanjonu 1896.
Proturjeni su zapisi iz poznije faze njegovog ivota. Dio Navaho indijanaca koji su
radili za njega su se pohvalno izjanjavali o svom poslodavcu. Meutim, kruile su
prie i o njegovoj osornoj naravi. To ga je, napokon, kotalo ivota. etiri su
razlicite verzije kako je Wetherhillov ivot okonan. No, sigurno je samo to da je
ubijen nakon estoke svae izmedju njegovih radnika i Navaho indijanaca.
Time je pridodan jo jedan upeatljiv lik galeriji ovog kanjona.

254

PUEBLO DEL ARROYO (6)

ao kanjon, Novi Meksiko
juli 2004.
Nastavljam sa obilaskom kanjona. Anasazi su ovdje zablistali, iznenada, i nakon
tristo godina dostojanstveno i misteriozno zatvorili sve velike kue iza sebe.
Period od 850. do 1 150. godine je doba njihovih elegantnih graevina i spiritualnih
uzleta.
Arheolozi govore o primitivnim nomadima od prije dvije hiljade godina do 700.
godine u ovim krajevima. Slijedi skoro dvijesto godina praznine do pojave
Anasazija. Nakon njihovog odlaska je ponovo 200 godina tiine. Kada su se napokon
pojavili Pueblo i Hopi indijanci njihova arhitektura i duhovni izleti su bili samo
blijeda kopija Anasazija.
Kako naputene ruine mogu mnogo da kau onome koji eli da slua.
Ruke koje su podizale ove skladne graevinske komplekse u neobinom obliku slova
D, da bi ih dostojanstveno zakljuali nakon svog odlaska, su nam ostavili poruke
koje moemo pokuati proitati.
Pueblo Bonito je srce civilizacije Anasazija. To je najstariji kompleks s kojim je sve
krenulo oko 850. godine i koji je neprekinuto bio naseljen do iza 1 150. godine.
Naselja Una Vita i Penasco Blanco biljee 250 godina ivota.
Za njima idu tri naselja koja su se koristila po stotinu godina: Hungo Pavi, Chetro
Ketl i Pueblo Alto.
I, na koncu, Anasazi su u poznijem periodu napravili jo sedam kompleksa u kome
su ostali samo jednu do dvije generacije (?!): Casa Rinconada, Casa Chiquita, New
Alto, Kin Kleso, Wijiji, Tsin Kletzin i Pueblo del Arroyo.
Broj itelja jednog puebla se moe odrediti prema broju manjih (porodiih) kiva,
broju ognjita i koliini pronaenih posuda u prostorijama. Nepunih etrdesetak
obitelji u Pueblo Bonitu bilo je sreditem ogromnog teritorija od preko hiljadu
kilometara radijusa!
Slijedea enigma je da preko polovine naselja u ao kanjonu nije imalo ognjita,
dakle nisu bila stalno nastanjena. Kako protumaiti injenicu da je aica ljudi iz
sredita ovog nepristupanog kanjona izgradila impresivne graevine za koje bi bile
potrebne hiljade ljudi i neprekinuti dugogodinji rad?

255

Kako su komunicirali i irili svoj utjecaj na ogromnom podruju kojeg zapremaju

etiri dananje amerike drave (New Mexico, Colorado, Utah i Arizona)?
Sve prostorije u naseljima ao kanjona su iste veliine. Ova prosta injenica nam
govori nekoliko stvari. Anasazi nisu bili hijerarhijsko drutvo kao to je nae. Nije
bilo bogatih i sromanih. Nije bilo plemstva, svetenstva, plave krvi i klase
potlaenih.
Drutvo socijalne pravde? Jednakosti?
Postojanje nekoliko veih i vie manjih kiva mi govori da je protok informacija od
vijea mudrih (grupe vidovnjaka) iao nesmetano i dvosmjerno prema svakoj
porodici.
Spiritualni izleti, kontrolirane astralne projekcije vidovnjaka, omoguavale su
redovan kontakt izmedju udaljenih naselja svijeta Anasazija.
Astronomska znanja vidovnjaka nastajala su kao kombinacija informacija iz dva
svijeta, uz upotrebu materijalnih i duhovnih ula. Putanje Sunca, Mjeseca, planeta i
zvijezda su praene i biljeene piktoglifima na liticama ili u orijentaciji zidova i
prozora.
Nisu ostavili pismo, pisane tragove o sebi. Kao da su osjeali da e im vijek na
Planeti biti kratak i odlazak dobrovoljan tako da nee imati potrebe govoriti o
sebi onima koji dolaze iza njih.
Ipak, nastavimo otkrivati njihove tajne.
********
Melvine, ideja o Orlu me je jako zaintrigirala, koristim priliku za razgovor
izmedju obilaska dva naselja.
To nije samo ideja, odgovara. To je injenica. I to zastraujuca.
Ali, kakva je kosmika sila taj Orao?, pitam.
Za vidovnjake je Orao realan kao to je vrijeme ili sila gravitacija stvarno za tebe.
Istovremeno je isto tako apstraktan i neshvatljiv.
Dobro, Melvine, gravitacija je moda abstraktan koncept, ali njome se bave
naune discipline i postojanje te sile se moe dokazati, nastavljam.
Postojanje Orla i njegovih zraenja se isto tako moe dokazati, Melvin e strpljivo.

256

Objasni mi Orlova zraenja, izvlaim iz njega.

Orlova zraenja su svuda oko nas; proimaju sve to postoji, znano i neznano.
Nema rijei da opiu ta su zapravo Orlova zraenja. Vidovnjak ih mora vidjeti i
osjetiti.
Jesi li ih ti vidio?
Naravno da jesam. A opet ti ne mogu do kraja rei to su ona. Oni su prisutnost,
sadanjost, pritisak koji kao da ima svoju teinu. Vidovnjak moe uhvatiti samo
odbljesak tih zraenja. Slino kao to moemo samo nazrijeti postojanje Orla.
Misli li Melvine da je Orao izvor tih zraenja?
To se podrazumijeva.
Mislio sam, da li si vizualno mogao da vidi nastanak zraenja?
uj, nema nita vizualno u vezi Orla. itavo tijelo vidovnjaka osjea Orla.
Objanjenje za to je vrlo jednostavno. Mi, ljudska bia, kao i sva druga tijela, smo
samo proizvod Orlovih zraenja. To znai da se trebamo vratiti svojim sastavnim
komponentama i onda emo osjetiti zraenja Orla. Meutim, ljudi imaju jedan
problem. Svijest. Nju hrane ula. A svijest interpretira dobijene informacije od ula
i tu se stvar komplicira. Ni vidovnjaci ne mogu pobjei od ovog nedostatka. Zato i
govore u pojednostavljenim terminima kao to su Orao ili zraenja. U stvarnosti
nema Orla niti njegovih zraenja. Ono to postoji je neto nedokuivo ivim biima,
zavrava Melvin ovu rundu razgovora.
********
Pueblo del Arroyo je planiran i podignut izmedju 1 065. i 1 100. godine. Ime mu je
dao porunik James Simpson i njegov meksiki vodi Carravahal tokom ekspedicije
1849. godine (naselje uz potok). Identian je prijevodu starijeg Navaho imena
Tabaah kini. Pravo ime je ostalo nepoznato.
Ovo naselje ime nekoliko razlika koje odmah uoavam. Za razliku od ostalih
velikih kua Anasazija, koje su odreda smjetene uz litice kanjona, Pueblo del
Arroyo je lociran na sredini kanjona. Ostali kompleksi imaju kruni oblik D
okrenut prema jugu; u ovom pueblu taj kruni zid je okrenut istoku. Pueblo del
Arroyo ima dobro ouvane manje kive, ali nema velike kive.
Prvi temelji ruevina na koje nailazim uskim putem su takoe vrlo neobicni.
Predstavljaju tri zatvorena kruna zida. Svakih nekoliko metara su imali pregradne

257

zidove. Drugim rijeima, originalni graditelji su podigli tri velike krune prostorije
jednu u drugoj, a pregradni zidovi su formirali svojevrsni labirint. Ovo je jedini
takav labirint u kanjonu. Svrha mu nije odgonetnuta.
Ja pretpostavljam da je ovaj labirint imao eksprimentalnu ulogu za Anasazije.
injenica da nisu imali veliku zajedniku kivu, ali su imali ove krune prostorije
govori mi da su vidovnjaci u njoj imali specijalne spiritualne sesije sa svojevrsnim
izazovima za mlae lanove.

Fotografija 18: Labirint sa tri koncentrina i nizom predgradnih zidova mjesto

specijalnih spiritualnih izazova za inicirane (?), Pueblo del Arroyo, ako kanjon,
Novi Meksiko
Nakon labirinta izbijam na juni obod naselja. Ponovo neto sasvim novo:
prostorija od preko trideset pet metara duine. Vidljivo je da je vanjska strana zida
poela da se naginje i to je bio razlog to su u kasnijem periodu pridodati boni
zidovi da sprijee njegovo obruavanje. Ti boni zidovi su kasnije posluili kao
osnova za nove prostorije.
Puzajui se uvlaim u jednu od manjih prostorija. Dodirujem drveni okvir vratiju
na kome je upisan broj 6195. U literaturi nalazim na podatak da je ovo drvo
testirano i precizno mu je odreeno vrijeme kada je posjeeno: 1 104. godine.
U dugakoj prostoriji ispred mene su pronaeni ostaci kostiju tri odrasle crvene are.
Cijenjene zbog svog raznobojnog perja, ove are su bile dijelom trgovine izmedju
Anasazija i junih meksikih kultura. Ovaj zakljuak se namee zbog injenice da
nisu pronaeni kosturi mladih ara ili beba.

258

Trideset pet stepeni celzijusa; skidam eir i briem znoj sa ela. Pogled prema
kanjonu. U daljini su Pueblo Bonito i etro Ketl na desnoj strani; na lijevoj je Kin
Kletso. Sunce je jo visoko i zrake miluju zarasle trgove naselja.
Vraam pogled i pokuavam da obujmim itav Pueblo del Arroyo. Samo jedna
treina temelja je otkopana. I onda se stalo. Zatvaram oi i zamiljam originalni
izgled u obliku slova D: tvrava ili svemirski brod? Ukupno 285 prostorija, etiri
sprata i 24 manje kive.

Fotografija 19: Izgled naselja Pueblo del Arroyo oko 1120. godine; ovo je jedina
Velika kua Anasazija locirana u sredini kanjona. Kruni labirint je prikazan u
donjem desnom uglu i jedini je u ako kanjonu

Novih iskopavanja nema. Navaho, Pueblo i Hopi indijanci se protive tome. A

arheologija kae da je najbolji nain ouvanja ruevina ostaviti ih zatrpane pod
zemljom.
********

259

Zato nisu nastavili sa iskopavanjem? pitam Melvina kada sam se vratio u auto.
Ova naselja se trebaju vratiti majci Zemlji, a ne da se uznemiravaju, ve sam
pretpostavljao Melvinov odgovor.
********
Dobrodoao predah. Ispijam nekoliko gutljaja vode. Udahnem duboko nekoliko
puta i ponovo zapoinjem razgovor sa Melvinom.
U glavi mi se isprepliu slike ovih ruevina sa Anasazijima u kivama i njihovim
spiritualnim izletima, predstave Orla i onda mi se ini da su vidovnjaci slono
zakljuili da ovaj zemaljski ivot i nema puno izazova i da je njihov odlazak
rezultat kolektivne odluke da se ne nastavlja sa novim generacijama na Zemlji,
upitno se okreem Melvinu.
Vidi to je samo jedan dio istine o Anasazijima, objanjava Melvin. ini mi se da
si poeo pravilno da shvata vanost spiritualnih izleta vidovnjaka.
Mada moram priznati da je opis Orla koji guta nau svijest ostavio dubok dojam
na mene, otvaram se.
Stvarni dojam bi mogao izmjeriti tek kada bi ga ti vidio. Kada ti osjeti ovu
kosmiku silu onda bi znao kako da je definira. Umjesto Orla moda bi ti vidio
magnet koji jednostavno privlai svijest nakon smrti tijela, nastavlja Melvin.
A ta je sa nestankom Anasazija? Da li je rije o kooridniranom, zajednikom
odlasku? Da li su vidovnjaci digli ruke od ovog ivota? I nisu vidjeli smisao u
obogaivanju svijesti koju e na kraju Orao ionako progutati, kako ti kae?
insistiram na odgovorima.
To je malo sloenije nego to misli, odgovara Melvin. Anasazi nisu ivjeli samo
izmeu dvije dimenzije, kanjona i Orla. Bude li uporan nai e neke iznenaujue
odgovore, zagonetan je moj prijatelj.

260

KIN KLETSO (7)

ao kanjon, Novi Meksiko
juli 2004.
U planu mi je da posjetim jo jedno naselje Anasazija u kanjonu: Kin Kletso.
Navaho indijanci su ga nazvali utom kuom. Po utoj okolnoj travi ili sunevom
odbljesku? Nisam siguran, jer su ruevine tamno sive boje.
Melvine, obraam se mom saputniku Pueblo indijancu, ovdje je jo jedna velika
kua Anasazija. Da li su vidovnjaci vidjeli ove graevine istim oima kao i mi?
Vidi, vidovnjaci su u ona vremena pokuali da utvrde ta im je dostupno, a ta ne.
I tako je nastala podjela na poznato i nepoznato. Ono to su u svojim izletima mogli
vidjeti postajalo bi poznatim terenom i to bi mogli dalje ispitivati. Ubrzo su shvatili
da je ova oblast ubjedljivo najmanja; puno vei prostor je pripadao nepoznatom. A
najmudriji meu njima su definirali jos jednu dimenziju: neshvatljivo. Ta dimenzija
je bila beskrajno velika.
Melvin je koristio moje pitanje da bi mi dao puno kompleksniji odgovor nego to
sam oekivao. Osjeao sam kako eli da potcrta limitiranost naih ula i spoznaja.
Kive Anasazija, nastavlja Melvin, bile su svjedokom pokuaja vidovnjaka da
iscrtaju mape dohvatljivog njihovim spiritualnim ulima. Bez obzira na njihov
status u svakodnevnom ivotu Anasazi zajednica, ovi vidovnjaci bi se ponaali kao
radoznali djeaci pred ogromnim zidom nepoznatog. Zajednikim naporom su
formirali prve definicije i procedure. Poesto ti spiritualni izleti nisu bili tako naivni,
jer su sretali svakojake duhovne monstrume. Moda je njihovo najvee dostignue u
tome da su jasno prepoznali da svi ovi tereni poznatog, nepoznatog i neshvatljivog
pripadaju sveproimajuim Orlovim zraenjima.
ekaj Melvine, ako je sve dio tih kosmikih odnosno Orlovih zraenja, zato bi nam
neka od njih bila dostupna, a neka ne?, pitam
Vidovnjaci Anasazija su shvatili da su sva iva bia proeta zraenjima. Takodje,
bilo im je jasno da su ivi organizmi kreirani tako da mogu da shvate do odreene
mjere ta zraenja. Svaka iva vrsta ima svoj limit u shvatanju, pojanjava Melvin.
ini mi se da sada slijedi odgovor na moje pitanje, smijeim se.
Tako je. Ove ruevine naselja ispred nas i itav vidljivi svijet nastaje kao rezultat
utjecaja Orlovih zraenja na na organizam i nae shvatanje onog to vidimo,
uzvraa Melvin sa smjekom.

261

Melvine, da vidim da li sam shvatio. Mi smo dio Orlovih emanacija, odnosno

zraenja koja tvore sve oko nas. A mi, uz pomo svojih ula, koja mogu da shvate
samo mali dio tih zraenja, vidimo samo djeli prave slike svijeta oko nas?,
pokuavam da rezimiram.
Upravo tako. Ono to ovjek doznaje preko svojih ula je jako mali dio Orlovih
zraenja, gotovo beznaajan. A opet ni tu sliku ne moemo potpuno zanemariti. Jer,
to je ono to ljudi nazivaju svojom realnocu, zakljuuje Melvin ovu rundu
razgovora.
********
Kin Kletso je posve neobina graevina za ao kanjon. Za razliku od svih ostalih
nema oblik slova D, vec je pravougaon. Nema uobiajenog gradskog trga. Nema
velikih kiva.
Ali zato je, kao to je i obiaj, smjeten uz same litice. Pedeset pet prizemnih
prostorija i jo toliko na prvom spratu. etiri manje kive i jedna velika kiva u
obliku tornja.

Fotografija 21: Ulazna tabla u moderno i kompaktno naselje Anasazija Kin Kletso
koje je originalno imalo 100 soba i pet kiva, ako kanjon, Novi Meksiko

262

ini mi se da su sve ove velike kue imale unikatnu razliku u gradnji po kojoj bi
krili pravilo uobiajenog dizajna. Na taj nain bi postajali jedinstveni u ao
svijetu na osoban, kreativan nacin.
Istovremeno, sve one imaju arhitektonske slinosti.
Kao da se ruka arhitekte poigravala sa svakom novom kreacijom dodajui neto
novo, komunicirajui sa prirodnom okolinom.
Kin Kletso ima udnu, gotovo modernu jednostavnost u gradnji. Kompaktan je.
Podsjea me na veliki dalmatinski trajekt zauvijek usidren u podnoju kamenih
litica.
Ovo naselje je dio pola tuceta novijih naselja kanjona podignutih izmedju 1125 i
1130. godine. Dokazi ivota u njemu, kao i u ostalim malim naseljima, traju samo
jednu generaciju: 25 godina. Zato onda zapoinjati takav graevinski poduhvat
samo za jednokratnu upotrebu?

Fotografija 21: Dvospratna kruna kiva (toranj) prati putanju sunca za vrijeme
zimskog solsticija, Kin Kletso, ako kanjon, Novi Meksiko
Dvije table ispred naselja. Prva upozorava na svetost mjesta: uite sa
potovanjem. Druga upozorava na noviji stil gradnje u odnosu na Pueblo Bonito.
Nagaa se da je Kin Kletso podignut pod utjecajem Anasazija iz sjevernih predjela:
iz dolina Mesa Verde i Montezuma.
Djelomino ouvani zidovi dvospratne krune kive su ispred mene. ini mi se da je
gradnja itavog naselja zapoela sa ovom kivom. Od nje se pogled prua prema
procjepu litica na jugoistoku. Izlazak sunca dvije sedmice prije zimskog solsticija u
263

decembru bi se mogao pratiti preko tog procijepa u brdu ispred. Na dan zimskog
solsticija sunce bi izalo i bilo bi vidljivo na desnom uglu procijepa. Ve slijedee
jutro, dan nakon solsticija, bi nestalo iz tog procijepa.
********
Za koji minut mi slijedi uspon uz litice. Prije polaska uzimam novi film i baterije.
Pozivam Melvina da mi se pridrui.
Pustiu te da sam uiva u pogledu sa vrha kanjona, dobijam oekivani odgovor.
Ja u malo ovdje protegnuti noge.
Melvine, ta je onda ovjek?, gotovo nezainteresiranim glasom mu se obraam
nastavljajui na malopreanji razgovor.
Odgovor je vrlo jednostavan, odgovara kao da nismo ni pravili pauzu. Za nas,
vidovnjake, ljudi su svjetlosna bia. Nae svijetlo se sastoji od onih Orlovih zraenja
koja su zatvorena u jajoliku ahuru koju mi nazivamo tijelom. I upravo ta zraenja
nas ine ovjekom.
Moe li ti vidjeti ta zraenja u naoj cahuri?, pitam.
Da, vidovnjaci mogu vidjeti zraenja u svakom ivom biu.
Jesu li ta zraenja kao svjetlosne zrake?, nastavljam.
To bi bilo isuvie pojednostavljeno. Teko ih je opisati. Ja ih vidim vie kao
svjetlosne spirale. I ono to je obinom ovjeku neshvatljivo je da su te spirale
svjesne, ive i vibrirajue.
Koliko ih ima?, ponovo pitam.
Ima ih toliko da broj nema nikakvog znaenja. I pri tome je svaka od njih vjenost
za sebe.
Pitam se da li je Melvin prouavao kvantnu fiziku, superstring teoriju i jedinstvenu
teoriju polja. to ga vie sluam ini mi se da on govori o rjeenju svih pitanja nae
moderne nauke: kako doi do jedinstvenog objanjenja za sve pojave u prirodi?
Kako definirati teoriju koja e objasniti elektro, nuklearnu i magnetnu energiju,
vrijeme, prostor, sve vidljive i nevidljive dimenzije? Gdje je taj zajedniki nazivnik?
U desetoj dimenziji? Da li ona obuhvaa sve pojave u kosmosu?
Da li su Melvinove svjetlosne spirale, odnosno Orlova zraenja, odgovor na pitanja
koja nai elitni umovi postavljaju?

264

Da li su vidovnjaci Anasazija iz svojih skromnih graevina, bez struje i vode,

kompjutera i teleskopa, vidjeli i itavim svojim biem, materijalnim i spiritualnim
organima osjetili kreativnu silu kosmosa koju su nazvali Orlovim zraenjima?
Da li ovaj pedeset pet godina stari Pueblo indijanac predstavlja sponu izmeu
kosmikog Kreatora, ili Orla kako ga zove, s jedne strane i nae dimenzije i
limitiranih Zemljana, s druge strane?
Gledajui orlove u indijanskoj mitologiji, plesovima, slikama ili perima na njihovim
nonjama, uini se da oni govore samo o ptici orlu. Da li je tako? Moda je
simbolika izblijedila, ali to ne znai da je potpuno nestala.
Kako je kratak put od indijanskog plesa za turiste u dananjim rezervatima do
univerzalnih istina o kojima govore njihovi vraevi prisjeajuci se puno jasnijih
pria svojih predaka, vidovnjaka!
Imamo li prava da se podsmjehujemo primitivnim vjerovanjima urodjenika?
Ili da uinimo napor da ih promatramo kao uenici koji mogu nai odgovore na
naa najkompliciranija pitanja?

265

PUTEVI ANASAZIJA (8)

ao kanjon, Novi Meksiko
juli 2004.
Strmi uspon, nekoliko uskih prolaza i nalazim se na stazi koja me vodi ka mesi
zaravnjenom vrhu kanjona. Sa vrha litica dobija se sasvim druga perspektiva na
kanjon, geometriju naselja i njihovu meusobnu komunikaciju. irina i otvorenost
ako svijeta postaje mi jasnija dok se kreem drevnim stazama Anasazija.
Uurbanim korakom se uspinjem ka poslednjoj destinaciji moje posjete ao
kanjonu: litici iznad Pueblo Bonita. est godina sam ekao taj trenutak: od onog
dana kada sam satima stajao zamiljen pred umjetnikom vizijom ovog drevnog
grada. Njegova skladnost i gotovo vanzemaljska arhitektura su mi nadohvat ruke.
Kasno je popodne, ali je sunce jo uvijek visoko. Imau dovoljno vremena da
sjednem i upijam dojmove iz doline ispod mene.

Fotografija 22: Pogled na ruevine Pueblo Bonita sa vrha mese, ako kanjon, Novi
Meksiko

266

Nakon dvadesetak minuta izbijaju prvi obrisi Pueblo Bonita. Sa svakim novim
korakom ruevine postaju bolje vidljive. U glavi mi se smjenjuju slike originalnog
izgleda i ovog to je ostalo preda mnom. Ostaci visokog junog zida imaju drvenu
potporu da se ne bi uruili; nagovjetavaju pravilni kruni oblik naselja. Sve su kive
otkrivene; utrobe im zjape ispunjene prainom i niskim rastinjem.

Fotografija 23: Pogled na kive, spiritualna i astronomska sredita Puebla Bonita sa

vrha mese, ako kanjon, Novi Meksiko
Odmaram se na litici tono iznad Pueblo Bonita. Ispod mene je bila poetna taka
impresivne mree puteva. Od svih materijalnih uda Anasazija ovo je valjda bilo
najvee.
Osamsto godina neupotrebe i neodravanja ovih puteva uinilo je svoje. Deset
metara iroki i laserskom preciznou ravni putevi prestali su biti vidljivi golom oku
sa zemlje. ak i sa ove litice ne mogu da vidim njihove obrise. Tek u avionu, sa
visine od oko 3 000 metara, vidljivi su usjeci u zemlji kojima su nekada kroile noge
Anasazija.

267

Avio-arheologija zasluna je za otkrie mree puteva dugake preko 800 kilometara.

Oni se radijalno ire od Pueblo Bonita i u pravilnim putanjama idu u pravcima
Kolorada, Arizone i diljem Novog Meksika.
Zato im dajem atribut uda?
1. Ovi putevi nisu nastajali kao staze kojima su ili bosonogi urodjenici. Oni su
rezultat planskog i ininjerskog zahvata. Izgraivati, a zatim odravati mreu od
nekoliko stotina kilometara, moe se samo sa stotinama stalno zaposlenih
radnika. Problem nastaje u injenici da tih stotina radnika jednostavno nije
bilo. Ovaj kanjon je imao par stotina obitelji koje su se morale brinuti o
osiguranju dovoljno vode i hrane u surovim uvjetima. A zatim i o izgradnji
impresivnih naselja od kojih pola nije niti bilo stalno nastanjeno. Koliina
materijala, a osobito transport drveta iz ezdeset ili stotinu kilometara udaljenih
uma je udo za sebe. I otkud slobodne ljudske ruke za izgradnju deset metara
irokih puteva?
2. Putevi su napravljeni bez metalnih alata. I bez tokova i kola. I bez zaprenih
ivotinja.
3. Putevi ne prate konfiguraciju terena. Oni ne vijugaju. Kada se pred njima nau
litice, putevi se uspinju, dolaze do zaravnanih vrhova (mesa) i zatim se
sputaju prema dolini. Ostaci udubljenja-oslonaca za ruke i noge i danas se
mogu vidjeti uklesani u litice.

Fotografija satelita svemirske agencije NASA dokazuje perfektni pravac drevnih

puteva Anasazija

268

4. Stotinu kilometara uokolo nije bilo nijednog naselja Anasazija. Prva su tek na
sjeverozapadu dananjeg Novog Meksika. emu onda deset metara iroki
putevi. (I ponovo pitanje ko je odravao ovu mreu puteva u ovoj pustari?)
5. Kamo vode ovi putevi? Do drugih naselja Anasazija? Pogreno! Velika veina
zavrava pedeset ili stotinu kilometara daleko od Pueblo Bonita i ne spajaju ga
sa drugim naseljima. emu onda ovakav graevinski zahvat kad nema vidljive
ekonomske funkcije?
6. Da bi putevi bili ravni i nivelirani prilikom njihove izgradnje kopalo se duboko
od 10-50 cm. Nekada u zemlji, nekada u stijeni. Sa strana su podizani zidii od
kamena ili zemlje.
7. I kao da ovo sve nije bilo dovoljno, Anasazi su odluili da uz pojedine dionice
podiu paralelne puteve. Uz takozvani Sjeverni put, ali i Juni put, postoje
etiri puta jedan do drugoga. Razdvojeni su manje do 40 metara i perfektno
paralelni.
8. Vrijeme podizanja puteva je precizno smjeteno u period 1 050 - 1 100 godine.
Analizom keramike i artifakata utvreno je da su svi putevi podignuti u vrlo
kratkom periodu. Nakon 1 150. godine ovi putevi se vie nisu koristili.

Fotografija 24 Pogled na ako kanjon odakle su radijalno polazili misteriozni

putevi diljem svijeta Anasazija
Prve arheoloske pretpostavke su govorile o putevima kao trgovakim rutama.
Meutim, kada se saznalo da velika veina puteva ne spaja naselja te da se putevi
nelogino penju na litice samo da bi odrali svoj pravac ozbiljni arheolozi su
nevoljko morali odbaciti ovu tezu.
Zatim se nagaalo da putevi vode do izvora vode kao najznaajnijeg prirodnog
resursa. Ni ta teza nije mogla nai svoju potvrdu u realnosti.
269

Jedino to je bilo zajedniko ovim putevima je da su se na njihovim krajevima

nalazile male kamene kuice/hramovi ili kruni kameni blokovi. To je nagnalo
arheologe da ovim putevima daju religiozno-ceremonijalnu dimenziju.
Kada se historiari i arheolozi nau pred neobjanjivim onda upotrebljavaju svoj
omiljeni izraz ceremonijalno. Kada objanjavaju kive i spiritualne procese
Anasazija u njima onda govore o ceremonijalnoj ulozi kiva. Ili, kau da su one
imale ulogu modernih crkvi.
Kada ne mogu objasniti ulogu puteva onda govore o njihovom ceremonijalnom
znaenju (?)
Zbilja, to im to znaci?
********
Julsko popodne, tridesetak stepeni, niska vlanost, na vrhu mese lagani vjetar.
Ugodno. U ruci drim dva trokutasta komada potamnjele keramike Anasazija.
Pogled mi krui kanjonom.
I onda, slike poinju da se uredno slau jedna za drugom. Zrak mi je razbistrio
misli.
panjolac de Miera je prije 230 godina ovaj kanjon nazvao aka. Time je preveo
navaho rijec Tzak aih, odnosno trake bijelih stijena. Trake, odnosno string, kao iz
superstring teorije koja pretenduje da objasni sve pojave u prirodi. Nadalje, aka
je u korijenu rijei ako i akra.
ako kanjon je bio srce svijeta Anasazija. Njegova energetska akra od koje su se
radijalno irili energetski tokovi.
(Prisjeam se jednog napisa sa avio-fotografijom koja je prikazivala aureolu oko
kanjona.)
Ispod povrine Zemlje idu energetski tokovi. Na mjestima gdje se oni ukrtaju su
energetski potentne toke. Kao one u Meksiku (Teotihuacan), Peruu (Machu Pichu),
Egiptu (Giza), Engleskoj (Stonehenge), Tibetu
Mreu podzemnih energetskih tokova su markirali potomci Atlantidjana u
jugozapadnoj Engleskoj podiui mreu puteva na povrini koja se poklapala sa
onom ispod povrine.

270

Iz ove dimenzije nije bilo prihvatljivog objanjenja za stotine kilometara Nazca

linija u Peruu. Perfektno ravni putevi su ve hiljadama godina ucrtani na njenoj
kamenoj pustinji. Tek nedavno je dokazana energetska potentnost Nazca linija.
Deset metara iroki kameni putevi, perfektno ravni (bez obzira na topografiju
terena) se proteu svijetom Maja u Centralnoj Americi. Hodajui ovim putevima
koji na svojim krajevima nekad imaju gradice, a nekad samo hramove, Maje su
hodale po energetskim linijama Planete pokazujui na taj nain svoje znanje i
potovanje prema Planeti.
I sada, napokon, medju kamenim zaravnima svijeta Anasazija. Ponovo deset metara
irine, stotine kilometara ravnih puteva formiraju svojevrsnu spiritualnu i
informatiku mreu nalazei se na povrini energetskih zemljinih linija.
Da li je postojala komunikacija izmedju vidovnjaka Anasazija, spritualnih Maja i
potomaka Atlantidjana? Komunikacija koje je premostila vremenske i prostorne
barijere?
Odgovor se, oigledno, krije u samom pitanju.
********
Zadovoljan sam. Dodirujem kamen kojim su hodali moji daleki prethodnici. Djeca
Anasazija koja su se igrala na mesi i odrasli koji su ispraali zalazak sunca u zenitu
svojih ivota.
Vrijeme je da se vraam. S osmjehom kruim pogledom oko sebe. I naputam ovo
sveto mjesto.
********
Dok sunce zalazi, sumiram rezultate moga susreta sa ako fenomenom. Odgovori
na pitanja o graditeljskom umijeu Anasazija i svrsi njihovih puteva, kiva i naselja
se ne nalaze u ovoj dimenziji.
Pitanja koja poinju sa kako (kako su prenosili stotine hiljada stabala sa stotinjak
kilometara udaljenosti, kako su stigli obraivati milione kamenih ploa za svoja
naselja, kako su izgradili impresivnu mreu puteva, itd.) svoje odgovore ce nai u
komunikaciji vidovnjaka Anasazija sa onim iz vremena civilizacija iz Meksika,
Perua ili Engleske.

271

Pitanja koja poinju sa zato (zato graditi gradove koji e se koristiti par
decenija, zato graditi mreu puteva u beskrajnoj pustari, zato su otili)
ponovo je odgovor u razmjeni iskustava sa spiritualnim vodiima iz ranijih
civilizacija.
Onda zastanem. I, pitam se, zato bi se oni ograniavali samo na komunikaciju sa
civilizacijama prolosti?
U tom momentu se prisjeam razgovora sa Melvinom. Dva puta mi se zagonetno
obratio; prvi put u vezi nekakvih kamenih prolaza u kanjonu i, drugi put, u vezi
izleta vidovnjaka u prolost i budunost.
Nauio sam da se misli ne javljaju sluajno.
Ve kao putokaz.

Fotografija 25 Vee nad mesom u ako kanjonu

272

AZTEC (9)
Aztec, Novi Meksiko
juli 2004.
Iza mene ostaje ao kanjon. Ponovo na pranjavom putu. Destinacija je
sjeverozapad Novog Meksika. Ja idem u Aztec, Melvin u Farmington. Imamo dva
sata vonje pred sobom. Dovoljno, mislim se, da jo neto nauim. Ali, isto tako, tko
zna ta e ostati nedoreeno. Jer, Melvin mi nalii vrelu znanja.
Melvine, tvoja objanjenja o prirodi jako slie idejama vrhunskih teoretiara
moderne fizike. Oni govore o teoriji energetskih supervlakana kojom objanjavaju
sve procese u kosmosu, ukljuujui i stukturu svih ivih bia. Vi, vidovnjaci i fiziari
dolazite do istih zakljuaka; vi astralnim projekcijama i kretanjem kroz razliite
dimenzije, a oni svojim proraunavanjima, instrumentima i laboratorijskim
rezultatima. Polazite sa razliitih stanica, koristite razliite metode, a kreirate iste
zakljuke.
Zakljuci i objanjenja o kojima govori su rezultat usklaivanja izmeu
Orlovih zraenja odnosno energetskih vlakana . unutar i izvan ovjekove ahure,
zagonetno zapoinje Melvin.
Melvine, u trenutku pomislim da znam o emu govori. A onda me naredni
momenat iznenadi sa novom idejom. Hoe mi objasniti ta ti znai usklaivanje
vlakana sa dvije strane ovjekove ahure?
Vidovnjaci vide ovjeka onakvog kakav on u stvari jeste. Kao bie bjeliaste
svjetlosti. Kao ahuru ispunjenu bezbrojnim Orlovim zraenjima. Kao balon
ispunjen mikroskopskim energetskim vlaknima. E sada, vidovnjaci vide i Orlova
zraenja van ovjekove ahure koja su svjetlija od onih unutar. Vlakna unutar
ahura bivaju osvjetljena vlaknima izvan ahure. Ona ih privlae.
To znai da su energetska vlakna unutar nae ahure na neki nain inferiorna,
tamnija od onih izvan ahure?, razmiljam naglas.
Posluaj dalje. Mi, vidovnjaci, moemo da vidimo kako se unutranja vlakna
fiksiraju na vanjska. I to njihovo fokusiranje predstavlja svijest bia.
Melvine, moram priznati da mi to djeluje kao apstraktno objanjenje svijesti,
govorim.
Vidi, vanjska vlakna imaju odredjeni pritisak na vlakna unutar ahure. Ovaj
pritisak odreuje stepen svijesti koje svako ivo bie ima, objanjava Melvin.

273

Sada povezujem one njegove reenice da sva iva bia imaju limitirani pristup
znanju. U glavi mi se formira slika konture ljudskog lika, iznutra ispunjenog
energetskim vlaknima, nalik na ribice. I te ribice stoje u polutami eljno gledajui
prema vani. A svuda oko njih bljetavo svijetla Orlova zraenja, nepregledna,
savrena, kroz koja kola svo znanje kosmosa.
Ne mogu se oteti utisku da mi, ljudi, sve moramo predstaviti vizuelno da bi lake
shvatili ono to nam se govori. A limit slike koju si predstavljamo je istovremeno i
limit nae svijesti.
Melvinova razmiljanja me vode u smjeru da zakljuim da dijelovi kosmike svijesti
koja on naziva Orlovim zraenjima ili energetskim vlaknima, bivaju zatoeni u
ljudsku ahuru. Odsjeeni od matice, gube pristup kolanju znanja i postaju
inferiorniji. Postaju ljudi. A zatim, mentalnim i spiritualnim naporom,
pokuavaju ponovo da spoznaju savrenstvo.
Naravno, moemo se upitati u emu je onda svrha cjelokupnog procesa. Nemam
sumnje da su Anasazi postavljali sebi ista pitanja. Uvidjevi limitiranost nae ahure
nisu smatrali da je neophodno produavati vrstu i tu je njihova civilizacija zavrila
svoju zemaljsku misiju.
Melvine, reci mi jo jednu stvar. Pominjao si usklaivanje energetskih vlakana.
Kako dolazi do toga procesa? pitam.
Moda najvee dostignue vidovnjaka je bila njihova sposobnost da manipuliraju
ovjekovom ahurom. Svijest je usko povezana sa ahurom; zapravo vidovnjaci su
vidjeli da je svijest istaknuta u ljudskoj ahuri. Mjesto gdje se nalazi svijest je
svijetlija oblast nae ahure. Vidovnjaci su otkrili da je svijest uski, vertikalni
svjetlosni pojas koji je smjeten na krajnjoj desnoj strani nae ahure. Taj pojas se
neprekidno prua itavom duinom ahure, objanjava Melvin.
Od glave do pete?, zamiljam sliku.
Tako je. A majstorstvo vidovnjaka Anasazija je bilo u tome da su uspjeli da
pomjeraju taj svijetlosni pojas, odnosno nau svijest, iz njenog originalnog poloaja
na povrini ahure dublje u ahuru i da joj promijene pravac pruanja od
vertikalnog u horizontalni!, zakljuuje Melvin.
Ovo je bilo neto sasvim novo za mene. Anasazi su manipulirali naim energetskim
sklopom!
Prisjeam se svog iskustva sa Majama. Za njih su tijela i procesi u prirodi imali
razliite frekvencije. Manipulacijom tih frekvencija mogli su putovati sa kraja na
kraj galaksija ili se kretati kroz vremenske dimenzije.

274

Na taj nain, razmiljam, definiramo to u stvari znai spiritualna dimenzija

ovjeka. esto ujemo fraze, u politici ili obrazovnom sistemu, o duhovnom razvoju
ili napretku. Hiljade ljudi upotrebljavaju tu rije najee podrazumijevajui
prazne religijske rituale. A ovjekova duhovnost je poniranje u korijen njegove
kosmike prirode i manipulacija tim znanjem.
********
Sunce je zalo nad Novim Meksikom. Od Bloomfielda raskrsnica vodi ka svjetlima
Farmingtona. Jo petnaestak minuta vonje i dolazimo do Melvinovog odredita.
Melvin vadi fotografiju Pueblo indijanca i objanjava.
Naa tradicija prizivanja kie i plodnosti zemlje stara je stoljeima. Korijeni su joj
u iskustvu naih predaka, Anasazija.
Onda je priguenim glasom otpjevao nekoliko stihova.
Neka se nebesa prekriju oblacima Nek se gromovi zauju iznad zemlje
Posmatram fotografiju. to ova crvena kruna predstavlja? pitam.
To su pera papige. koljke na pojasu dolaze iz Pacifika. Dok pleemo, u ritmu
udaramo o tle tako da probudimo duhove. Zimzelene grane bacamo u rijeku nakon
ceremonije da udobrovoljimo ivane, ljude sa oblaka.
I to je bilo poslednje to sam uo od Melvina. Zato je zavrio na susret pominjui
mitske ljude sa oblaka koji nose kiu? Da istakne kako je sve to nas okruuje
negdje izmedju stvarnosti i iluzije?
********
Subotnje jutro 1881. godine. Uitelj se sa nekoliko uenika zaputio ka realizaciji
kolskog projekta: istraivanje oblinjih ruevina zaraslih u gusto iblje i travu.
Grupica je uspjela da napravi rupu u debelom sjeverozapadnom zidu i puzajui ue
u prostoriju. Ispoetka, svijea nije htjela goriti. Stotine godina su prole otkad
ovdje nije bilo protoka zraka. Napokon, svjei kisik je uao u prostoriju i razgorio
vatru svijea. U polusvijetlu, grupa je poela da razaznaje predmete na podu
prostorije: keramike vaze, sandale, pamunu robu, koljke, kamena orua. Na
jednom zidu je bio naslonjen kostur. Osueni ligamenti su pridravali kosti. inilo
se da ih je kostur gledao. Nekoliko uenika je preplaeno odluilo da se vrati. Ali,
uitelj ih je ubijedio da ostanu. Neko je onda uzviknuo da je naao jo jedan kostur
sklupan na podu.

275

Fotografija 26: Pueblo indijanac u plesu prizivanja kie i plodnosti zemlje korijeni
tradicije su u iskustvima Anasazija

Kada se kolska istraivaka ekspedicija vratila kui, itavo mjesto je brujalo.

Otada je svaki vikend prolazio u novim otkriima; drevni kameni zidovi su padali
pred naletima sakupljaa predmeta iz starine.
Pet godina prije toga, 1876. su prvi angloameriki doseljenici doli u dolinu El Rio
de Las Animas Perdidas (rijeka izgubljenih dua). Brzo su joj ime skratili u
Animas. Tih dana je najpopularnije tivo bila knjiga William H. Prescotta The
Conquest of Mexico (Osvajanje Meksika) u kome se opisivalo Kortesevo
osvajanje civilizacije Azteka u Meksiku. Duh avanturizma su ovi doseljenici izrazili
u davanju imena ovim ruevinama Aztec mislei da je samo razvijena kultura
Azteka mogla izgraditi ovako impresivan gradi.

276

Fotografija 27: Maketa naselja Aztec, kojemu su ime dali angloameriki doseljenici
mislei da su grad podigli Azteci
Naravno, vrijeme e pokazati da su bili u krivu. Azteci nisu gradili svoja naselja
ovdje, ve Anasazi. I to stotinama godina prije pojave Azteka u dolinama Meksika.
Meutim, ime ruevinama je ostalo. Po njima je onda nazvano i oblinje naselje.
Evropska neinformiranost evo ostaje i danas simbolizirana imenom nacionalnog
parka Aztec Ruins National Monument.
Geolog John Newberry je 1859. naiao na dobro ouvane ruevine sa trospratnim
zidovima visokim po osam metara i nedirnutim prostorijama. Sa prvim bijelim
doseljenicima kamen nestaje iz zidina naselja Anasazija, a vandali odnose sve
vrijedno iz prostorija. Pedeset godina kasnije lokalni arheolog Earl Morris
zapoinje arheoloski rad koji e kulminirati 1934. sa rekonstrukcijom velike kive.
Rije je o jedinoj rekonstruiranoj kivi u svijetu Anasazija.
********
Gradi Aztec ne donosi mnogo uzbudjenja svojim 7 000 stanovnika. Meutim, meni
je interesantan zbog dvije stvari.
Prvo, koncem marta 1948, prema izjavama oevidaca, dvadesetak kilometara od
centra gradia, vanzemaljska letjelica je udarila u liticu iznad rijeke Animas.
Oteenih motora letjelica je kasnije zavrila u Hart kanjonu. Alarmirana je
amerika avijacija; specijalne jedinice su zatvorile oblast, pronale letjelicu sa 14
tijela i prevezle je u zranu bazu Wright Field (dananji Wright Patterson AFB).
Amerika vlada je otkupila teren na kome se desio udes, a zatitna ograda i danas
277

sprijeava znatieljnike da istrauju teren. Lokalni bibliotekar Leanne Hathcock

brino uva sve podatke (ire: http://www.aztecufo.com/crash.htm ), a ujedno je i
aktivist u UFO klubu.
Vozim se glavnom ulicom tog subotnjeg jutra. Sa desne strane mi je UFO klub.
Preko puta je skromni Muzej koji govori o Anasazijima. Preciznije, ovdje
upotrebljavaju Hopi naziv za Anasazije Hisatsinom kultura.
Pitam se da li je koincidencija da ova dva natpisa gledaju jedan u drugoga. Kako bi
bilo dobro da je Melvin ovdje i da mi odgovori postoji li veza izmeu misterioznih
Anasazija i superiornih kosmikih posjetilaca.

Fotografija 28: Zapadne ruevine Azteca nekadanje elegantne trospratnice sa 450

prostorija i 24 kive, Novi Meksiko

Dolazim na parking ispred arheolokog parka. Petnaestak parking-mjesta mi je

indikator da nisu turistiki ambiciozni, mada je rije o Svjetskom spomeniku
kulture od 1988.
Tri su velike kue smjetene jedna do druge. Samo je jedna od njih, poznata kao
Zapadna ruevina iskopana i zatiena. Rije je o trospratnici sa oko 450
prostorija, 24 kive i jednoj velikoj, cilindrinoj kivi u sreditu trga. Oblik naselja je
izmedju slova D i slova E.
Druge dvije ruine (Istona ruevina i Earl Morris ruevina) su slinih
dimenzija sa jo veim kivama. Na njima nema nikakvih iskopavanja zbog

278

nedostatka novca za realizaciju tako ambicioznog projekta niti za kasnije

odravanje. Stoga su ostavljene pod zemljom.

Fotografija 29: Krovna konstrukcija unutar Zapadnih ruevina, Aztec, Novi

Meksiko

Prepoznajem stil gradnje. Identian je onom iz druge faze u ao kanjonu.

Izravnane kamene ploe i manji blokovi. Metar od zemlje se nalazi ugraen red
zelenih kamenih ploica. Iz daljine izgledaju kao lako prepoznatljivi zeleni pojas
oko zidina.
Odlazim do sjeverozapadnog kutka naselja gdje je svojevremeno zapoela kolska
ekspedicija. Originalna prostorija je bila potpuno sruena; danas je ponovno
sagraena, ali vie nema onaj originalni kompaktni stil gradnje. Ipak, slikam se.
E sada da vidimo to ovaj gradi ini posebnim?

279

Fotografija 30: Autor ispred sjeverozapadnog ugla ruevina Anasazija u Aztecu,

Novi Meksiko

VELIKA KIVA (10)

Aztec, Novi Meksiko
juli 2004.
Grupa Anasazija je zastala u dolini. Zakljuili su da ima dovoljno sunevog svijetla,
vode, zelenila. Nazvali su je Mjesto pokraj tekue vode. Odsada e to biti njihovo
280

mjesto. Uskoro su dolini doli u posjetu stariji. Lideri klanova su donijeli po jedan
kamen koji je simbolizirao njihove familije i formirali su gomilu na istini na kojoj
e biti podignut centar njihovog novog naselja. Kamenu gomilu su posuli
kukuruznim zrnima, zajedniki uputili molitvu za ivot i svojim dahom simbolino
poeljeli sretno roenje nove zajednice.
Godina je 1106. Prvih nekoliko stabala je osueno i zatim prevezeno u Mjesto
pokraj tekue vode. Proi ce jo tri godine prije nego zapone izgradnja Velike
kue. Do 1111. godine su kompletirani impresivni trospratni zidovi na Velikoj kui
sa preko 400 prostorija, dva tuceta kiva, jednom velikom kivom i jednim krunim
labirintom sa kivom u sreditu. Lideri su sa sobom donijeli nekoliko korpi zemlje iz
starih zajednica pomijeali je s vodom i blatnjavu masu ugradili u zidove novog
naselja... kao zalog kontinuiteta.
Roeno je novo sredite svijeta Anasazija.

Fotografija 31: Pogled iz zraka na ruevine 400 prostorija, 24 kive i jednu Veliku
kivu, Aztec, Novi Meksiko
********
Ispucalo drvo staro 900 godina je ugraeno u potporne vanjske zidove. Prelazim
rukom preko hrapave povrine. Do njega red zelenkastih kamenih ploa kojima je
boja izblijedila.

281

Fotografija 32: Potporni drveni stub iz 1111. godine u zidovima Zapadnih ruevina,
Aztec, Novi Meksiko
Aztek je, prema pretpostavkama arheologa, bio periferna kolonija ao kanjona.
Podignut je poetkom XII stoljea u doba kada naselja ao kanjona biljee svoj
vrhunac. Nakon kratkih 75 godina, vrata Velikih kua u Azteku se zatvaraju,
Anasazi odlaze netragom. Istovremeno kada i sva naselja ao kanjona 100 km
junije.
Pitanje koje protivrjei oficijelnim tvrdnjama je zato bi Anasazi podizali tako
impresivno naselje daleko od matice? Novi glavni grad u koji e se vremenom
preseliti? S obzirom da je grad naputen kada i Pueblo Bonito i ostali gradovi ao
kanjona, oito da ideja o novom centru pada u vodu.
Ovo pitanje mi zasada ostaje bez odgovora.
Moda je problem u pitanjima koje postavljamo? Ona moda imaju smisla iz nae
perspektive, ali zato bi Anasazi razmiljali na isti nacin kao i mi?
********
Nije trebalo dugo da me neto asocira na Melvina. On je sada u Farmingtonu,
tridesetak kilometara odavde. Iz tog gradia je i tinejerka Ann Seiferle-Valencia
koja je etiri godine radila na kolskom projektu o Anasazijima. Analizirala je
kukuruzne vrste nadjene u Aztekim ruevinama i zakljuila da su Anasazi ovdje
stvarali nove hibridne vrste kukuruza. Takve, unaprijeene vrste su zatim
zasaivali u ao kanjonu, u sreditu njihove civilizacije.
282

********
Prizemni zidovi su iroki oko jedan metar. Tipina gradnja Anasazija. U produetku
zapadnog zida izdvojena stoji djelomino zatrpana gomila na kojoj prepoznajem tri
reda krunih zidova. Prisjeam se identine graevine iz ao kanjona u gradiu
Peublo del Arroyo. Tri koncentrina kruna zida. Ovdje su zidovi bolje sauvani
tako da se potvruje da je labirint, kako sam ga prozvao u ao kanjonu,
adekvatno ime. Naime, pregradni zidovi formiraju niz prostorija unutar krugova: u
unutranjem prstenu je osam prostorija, a u vanjskom etrnaest. Izmedju vanjskih
prostorija su postojali prolazi; unutranje sobe su gledale na centralnu, krunu
sobu. Kivu. Mjesto okupljanja i spirutalnih izleta.
U svijetu Anasazija su pronaena samo etiri ovakva labirinta sa kivom u sreditu.
Od toga su ak tri ovdje. Koja je simbolika ovog naselja za duhovni krajolik
Anasazija?
Iskopani labirint je ponovno prekriven zemljom, jer je njegovo odravanje navodno
bilo preskupo. Druga dva labirinta, jos vea po dimenzijama, nisu ni otkopani.
Kako to da najbogatija zemlja na svijetu nema interesa da njeguje svoju povijesnu
batinu?
********
Mladi arheolog Earl Morris, koji je roen i odrastao u ovom kraju, provodi pet
godina na intenzivnom otkopavanju Aztekih ruevina od 1916-1921. Od 1934.
zapoinje dvogodinji spori projekat restauracije velike kive. Kada je zavrio, to je
bila (i jo uvijek jeste) jedina rekonstruirana kiva u svijetu Anasazija.
Gledajui ovaj graevinski poduhvat postaje jasno koliko su organizacije, rada i
materijala Anasazi ulagali u svoje zgrade.
U kivu se ulazi kroz predsoblje kojim dominira masivna kamena ploa, nalik
prijestolju. Da li su se odavde nadzirali procesi i ceremonije?

283

Fotografija 33: Autor unutar jedine rekonstruirane kive (1934.) u svijetu Anasazija,
Aztec, Novi Meksiko
Tri metra pod zemljom je tlo kive. Radijus joj je 16 metara. Kamena klupa krui
pravilnom prostorijom. Petnaest prostorija, u visini zemlje, gleda na centralnu sobu.
Svaka od njih ima izlaz na glavni trg. Svrha ovih prostorija nije poznata. Prva
misao koja mi se javila kada sam uao u jednu od njih je da je rije o prostorijama
koje pripadaju razliitim klanovima, odnosno veim familijama. Glave porodica bi
bile unutar glavne sobe, a njihovi lanovi bi, sa distance, iz manjih uzdignutih
prostorija, prisustvovali ritualima.
Unutar kive su etiri masivna stuba koja su pridravala krov koji je bio teak 95
tona(?!). Stubovi su poivali na po etiri granitna diska koja su prenesena sa
razdaljine od oko 70 km. Originalni zidovi su bili obojeni crvenom i bijelom bojom.
Zavirujem u svaki kutak. Dodirujem zidove. Osmatram otvore. Prolazim kroz sve
prostorije. Slike iz ao kanjona i svih naselja koja imaju kive postaju kompletnije.
Osjeam da sam korak blie atmosferi Anasazija.
********
Anasaziji su slavili misterij ivota. Pjevali drevne pjesme koje su pratile ritam
njihovih bubnjeva i njihovih srdaca. Plesali su u ast ivotinja i biljki s kojima su
dijelili ivot u ovom Mjestu pokraj tekue vode. Kroz ritual su vibrirali istom
frekvencijom kao i majka Zemlja. Vjerovali su da njihovi ivoti i meusobni odnosi
trebaju odslikavati kosmiku harmoniju. Pratili su putanje Sunca, Mjeseca, planeta
i zvjezdanih konstelacija, jer su ova nebeska tijela bila dijelom njihovih legendi i
razumijevanja vlastitog porijekla.
284

Poniranje u dubinu vlastite due je stimuliralo Anasazije da pamte da pamte. Da

ne zaboravljaju ko su, odakle su doli, relacije izmedju njih, predaka i majke
Zemlje.

Fotografija 34: Velika kiva ima radijus od 16 metara, a nosivi stubovi poivaju na
etiri podzemna grantina diska, Aztec, Novi Meksiko
********
Svi su izali i formirali krug na centru trga. Bubnjari izlaze iz Velike kive u
momentu kada se sunce pojavljuje na horizontu. Sa krovova ceremonijalni
najvaljivai poinju da uzvikuju: Oni dolaze, Oblaci i Duga, Jelen i Bufalo,
Kukuruz, svi dolaze!
Jedan po jedan plesai izlaze iz kive. Redaju se na trgu koji gleda prema istoku.
Pozdravljaju sunce i prestrojavaju se za ples, mukarci i ene dvije ivotne linije.
Polako, bubnjari poinju da daju ritam i pjevaju pjesmu ivotu. Mukarci, u
pamunim odorama, arenim perjem, pojasima ukraenim koljkama, podiu noge
u ritmu bubnjeva, i udaraju u tle u ritmu sranih udaraca.

285

ene, u svojim ceremonijalnim mantijama, njeno podiu noge u enskom ivotnom

ritmu koji kreira, hrani, daje ivot
I onda, mukarci i ene plesai zajedno, pozivaju sve prisutne da pamte da pamte ko
su i odakle su i svoje veze sa predacima
Nakon toga se voe klanova povlae u Veliku kivu, koja je simbol prve Kue koju se
napravili Anasazi nakon to su doli iz dubine Zemaljske utrobe. U kivi e lideri
ponovo oivjeti sjeanje na Prvu priu. Kiva je centar kosmosa gdje est svetih
strana ima svoje sredite, gdje se Anasazi ponovno spiritualno spajaju sa svojim
predacima

Fotografija 35: Krov Velike kive bio je teak 95 tona i predstavljao ininjerijski
poduhvat Anasazija, Aztec, Novi Meksiko
********
Kiva ostavlja duboki dojam na mene. Polako naputam Veliku kuu Anasazija. Jo
jedan pogled na naselje. Na stazi znak da nije dozvoljen prolaz prema Istocnoj
ruevini i Ruevini Earl Morrisa. Nisu otvorene za javnost, niti su vrena znaajnija

286

iskopavanja na njima. Istona ruevina je veih dimenzija nego Zapadna sa koje

upravo dolazim. Isto tako, pripadajua velika kiva je vea od ove rekonstruirane
koju sam obiao.

Fotografija 36: Petnaest manjih prostorija gleda na centralnu prostoriju Velike kive
i vjerovatno su u njima bili predstavnici razlicitih klanova, Aztec, Novi Meksiko
Ove Velike kue su podignute nakon 1225. godine. Rije je o drugoj fazi u razvoju
Mjesta kraj tekue vode. Naime, naputanjem svih naselja u ao kanjonu oko
1185. tajanstveno su zatvorena i sva ostala naselja Anasazija, ukljuujui i ovo u
Azteku. Nakon pauze od etrdesetak godina Anasazi ponovo dolaze u Aztek,
renoviraju Zapadnu ruevinu i grade jos dvije Velike kue.
Ovaj put, glavni utjecaj Anasazija dolazi sa sjevera. Iz naselja kanjona Mesa Verde
u Koloradu. ivot i rituali u Azteku ponovo bujaju. I ponovo to traje samo 75
godina. Oko 1300. godine Anasazi Mjesta kraj tekue vode zauvijek naputaju
svoje Velike kue istovremeno kad i Anasazi sa sjevera.
Nakon toga e nastati muk od 200 godina. Sve dok Navaho indijanci ne dou iz
sjevernih kanadskih ravnica i pronadju davno naputene viespratnice.

287

ini mi se da mene eka put prema sjeveru. I potraga za novim odgovorima u

kanjonima Kolorada.

MESA VERDE (11)

Mesa Verde, Kolorado
juli 2004.
Iz Novog Meksika ka nacionalnom parku Mesa Verde u amerikoj dravi Kolorado
put vodi kroz rezervat Jute indijanaca.

288

Jute su tipini Indijanci sa sjevernoamerikog tla. Prije dvije hiljade godina nalazili
su se u podruju Velikih jezera na dananjoj granici SAD i Kanade. Postupno su se
sputali ka jugu da bi se oko 1 500. godine smjestili u etverouglu Arizone, Novog
Meksika, Kolorada i Jute.
Ime im u prevodu znai Zemlja Sunca. Po njima je drava Juta dobila svoje ime.
Svojevremeno je teritorij te drave u potpunosti pripadao indijanskim nomadima.
Meutim, stvari se mijenjaju dolaskom bijelih doseljenika, u ovom sluaju
mormona. Indijanci se prisiljavaju da napuste svoj nain nomadskog ivota. Jute se
tome opiru, jer njihovo je vjerovanje da ostati na jednom mjestu znai sigurnu glad.
Mormoni uzimaju sve vie zemlje, a sjeverni ogranak Juta se ograniava na uski
rezervat 1869.
Juni ogranak Juta u Koloradu stupa u saradnju sa amerikom armijom u borbi
protiv Navaho indijanaca 1859. mislei da e izboriti bolje pozicije. Ironino, i
Navaho i Jute bivaju smjeteni u rezervate iste godine, 1868.
Ipak, rezervat Juta je imao jo uvijek zavidnih 56 miliona akri, to je bila treina
Kolorada. Meutim irenje eljeznica, eksploatacija nafte i stoarstvo su bili
izgovori bijelom ovjeku da oduzima dio po dio rezervata tako da im je do 1934.
godine ostalo samo deset posto najloijeg dijela od prvobitnog teritorija.
Zato je pria o Juta indijancima tipina? Prije dolaska Evropljana na
sjevernoameriko kopno, ukupan broj starosjedilaca (Indijanaca) je bio, prema
razliitim procjenama, izmedju 5 i 40 miliona. Danas ih je manje od jednog miliona!
panjolski genocid u Juznoj i Srednjoj Americi praen je anglo genocidom u
Sjevernoj Americi.
Broj Juta je od nekoliko desetina hiljada sveden na etiri hiljade. Prolazim kroz
Rezervat Junih Juta Indijanaca na samom jugu Kolorada. To je uski pojas
neplodne kamene pustinje irok dvadeset i dugaak 150 km. U njemu ivi samo 350
ljudi. Zvanina statistika e rei da Jute ive u zajednicama sa permanentnim
kuama u koje je struja dola 1964. i da im djeca idu autobusima u kolu;
zaposlenje su nali u zemljoradnji i kasinu u Towaocu.
Jute su naselili ove krajeve dvije stotine godina nakon odlaska Anasazija. Njihova
naputena naselja nisu dirali, slino kao ni Navaho indijanci. Smatrali su da duhovi
Anasazija jo uvijek obitavaju u ruevinama i zato su im dali status svetih,
nedodirljivih mjesta.
Naputam rezervat; ispred mene zelenilo Nacionalnih uma San Juan. Jo sat i po
vonje i ulazim u Mesa Verde Nacionalni park. I mada je ve 100 godina pod
zatitom zakona (od 1906.) naselja u kanjonu su vandalizirana ranije, tokom XIX
stoljea.

289

********
Juli je, 1891. U Durangu (Kolorado) se pakuje kolekcija od preko 600 originalnih
predmeta iz Mesa Verde kanjona. Destinacija: vedska. Mladi baron Gustav
Nordenskild se zadovoljan vraa u Evropu nakon arheolokih istraivanja. Da je
mogao vidjeti u budunost Gustav bi saznao neveselu vijest da e, ubrzo po
povratku, oboliti od tuberkuloze i umrijeti u 26. godini. Slijedie velike promjene i u
Skandinaviji: etvrt stoljea kasnije Finska e proglasiti nezavisnost od Rusije i
vedske i vrijedna kolekcija e zavriti u Nacionalnom muzeju u Helsinkiju. A
njegov brat, takoe arheolog-istraiva, Erland Nordenskild e doivjeti svoje
pozne sedamdesete godine i ostae upamen po posjetama Boliviji i istraivanju
gradova Inka.
Izlazak ove kolekcije sa amerikog tla e rezultirati lokalnim protestima te
donoenjem zakona o proglaenju Mesa Verde kanjona Nacionalnim parkom
petnaest godina kasnije.
Trebalo je proi vie od stoljea da Gustavova knjiga o njegovoj posjeti kanjonu
(The Cliff Dwellers of the Mesa Verde) sa vlastorunim biljekama i
fotografijama (procijenjene vrijednosti od $ 3,500) dospije u biblioteku lokalnog
Anasazi muzeja u Cortezu.
Gustav Nordenskild je dijelove kanjona istraivao sa John Wetherhillom, jednim
od trojice brae-istraivaa. Starija braa, Al i Richard Wetherhill, raneri i
samouki arheolozi, su prvi put posjetili Mesa Verde jo 1882. Poetak nije obeavao,
jer su svi puteljci bili zaputeni i zarasli u gusto iblje. Medjutim, braa su uskoro
poeli pronalaziti jedno za drugim naseljem u stijenama. Neka od njih su bila
potpuno netaknuta i uzbuenje koje ih je obuzimalo bilo je jednako onom kada se
otvaraju vrata netaknutih grobnica egipatskih faraona.
Mesa Verde (panjolski zeleni stol, prema travnatim zaravnjenim vrhovima
kanjona) obuhvata 5000 ruevina Anasazija. Od njih je dvadeset istraeno,
stabilizirano i otvoreno za javnost. Veina je manjih razmjera, a neka od njih su jo
netaknuta i uvaju se za budue generacije arheologa.
********
Na ulazu u Nacionalni park povrine 200 kvadratnih kilometara visoravan sa
ogoljelim izduenim kamenim vrhom. Karaketeristino za svijet Anasazija. Na
liticama su obino petroglifi koji su pratili putanje nebeskih tijela.

290

Fotografija 37: Ulazak u Nacionalni park Mesa Verde u Koloradu u kome se nalazi
5000 ruevina Anasazija
Do Centra za posjetioce ima tridesetak kilometara vonje serpentinama. Stajem na
vidikovcu Park Point sa kojeg se prua neometan pogled stotinama kilometara
uokrug prema etiri amerike drave. To je najvii vrh u okolini sa 2800 metara
visine. Tu je i kruna kuica sa radarom i antenama koja slui kao osmatranica za
preventivu irenja poara. Taj dan je na strai bila mlada renderka. Ulaz u kuicu,
kao i razgovor s njom, na moju alost, nije bio dozvoljen.
Nekoliko uzastopnih poara katastrofalnih razmjera na smjeni XX u XXI stoljee
ogolilo je planinske litice Nacionalnog parka, ali i otkrilo nekoliko dotada
nedostupnih ruevina Anasazija.
Ono po emu je Mesa Verde uven su njegova naselja izgraenja u usjecima
kamenih litica. Visina litica je po nekoliko stotina metara, a usjeci su vrlo
nepristupani. I pored toga, stotine manjih i veih naselja su pedantno ugraeni u
kratkom vremenskom periodu.
itam iz zvaninog prospekta: Naselja u stijenama su podizana od kasnih 1190-ih
do 1270-ih. Rang im je od kuice sa jednom sobom do naselja sa preko 200

291

prostorija. Graditelji su uklapali strukture u raspoloivi prostor u stijenama.

Anasazi su u ovim naseljima ivjeli manje od 100 godina. Oko 1300. godine Mesa
Verde je bio naputen.
Datumi mi nagovjetavaju neke odgovore. Prvo, gradnja u liticama poinje u
trenutku kada Anasazi zauvijek naputaju ao kanjon smjeten 160 km junije.
Da li su se Anasaziji sklonili pred nekom velikom opasnou u nepristupane klance
Kolorada?
Drugo, uloiti ogroman graditeljski napor u izgradnju naselja u kojima e se ivjeti
nepunih 100 godina ponovo biva nelogian.
I tree, sva naselja se u kanjonu Mesa Verde naputaju istovremeno. U miru. Kao da
su ljudi odvedeni. U prostorijama su prvi istraivai pronali sve kune predmete
spremne za upotrebu. Ljudi se nisu preselili. Mislili su da e se vratiti.
Ove dileme mi se vrzmaju po glavi dok kupujem karte za obilazak nekoliko
ruevina. Naime, sva naselja se u ovom Parku mogu obilaziti samo uz prisustvo
rendera. Zabranjeno je vrzmati se okolo bez pratnje, odnositi kamenie, ak i
brati cvijee ili grmlje.
Nekoliko kilometara od Centra za posjetioce starta posjeta prvom naselju. Rije je o
Velikoj Kui sa balkonom. Dok ekam dolazak rendera nastavljam itati
prospekte.
Hiljadugodinje prisustvo ovjeka se u ovim krajevima pokuava uklopiti u teoriju
evolucije. Prvo nomadi, pa farmeri. Primitivna gradnja po kompleksnija. Od
slamnatih korpi do keramike. A polugoli indijanci mariraju kamenim putevima na
zvaninim prospektima.
Meutim. Svi oni problemi za dananju znanost koje je postavio ao kanjon su
prisutni i u sluaju Mesa Verde kanjona.
Prvo, ovdje je prisustvo ljudi bilo sporadino sve do konca XII stoljea. Onda
najedamput imamo populacijski bum. Dakle, rije je o doljacima. Vjerovatno
nekoliko stotina porodica.
Drugo, koliina materijala upotrebljena za sva ova naselja u tako kratkom periodu
nadmauje raspoloivu radnu snagu. Izuzev, ako oni nisu raspolagali mentalnim ili
drugim zaboravljenim, a superiornijim graevinskim tehnikama.
Koliko god da su putevi Anasazija koji su radijalno kretali iz ao kanjona udo za
sebe, tako je i misteriozno pitanje kako su Anasazi Mesa Verde kanjona prenosili
tone materijala u usjeke na liticama. Koju vrst kranova su koristili?

292

I na koncu odakle su iznajmljivali graevinske skele sa kojih su farbali ove

graevine na nekoliko stotina metara visine?
********
Sa parkinga na vrhu Soda kanjona kree uski kameni puti prema sredini kanjona.
Sputajui se niz litice dolazi se do irokih drvenih ljestvi. Render upozorava na
opreznost dok se uspinjemo uz ljestve petnaestak metara visoke.

Fotografija 38: Naselje Anasazija Kua sa balkonom podignuta je u usjeku strmih

litica kanjona Mesa Verde, Kolorado
Kua sa balkonom je naselje sa 45 soba i dvije kive. Ime je dobila po, jo uvijek
netaknutoj, originalnoj terasi sa zidiem koja se nalazi ispred etiri prostorije u
dubini usjeka u litici. I to je bilo prvo ravno kameno tlo na koje sam stao nakon
uspinjanja uz ljestve.
Pogled na dno kanjona ispod i klanac preko puta je sasvim novo iskustvo. Prva
misao koja me obuzima je osjeaj sigurnosti. Malo nelogino, mislim se, nai se na
ovoj visini, u kamenom procijepu, a opet se osjeati sigurnim.

293

Fotografija 39: Autor na terasi naselja Anasazija Kua sa balkonom, Mesa Verde
kanjon, Kolorado
Da li je rije o sastavu kamena i njegovom djelovanju na na organizam?
S jedne strane logian je zakljuak da je osnovni razlog za izgradnju ovih naselja na
ovako nedostupnim mjestima bila zatita. Od vremena, ivotinja, neprijatelja?
I da i ne.
Nesrazmjeran mi je takav graditeljski napor da se zatiti od sunca ili predatora.
Osjeam da je opasnost bila vea. Puno vea.
Koja je to sila bila potrebna da natjera Anasazije, astronome i superiorne
vidovnjake, da napuste ako kanjon?
I opet, sa ime su se Mesa Verde Anasazi suoavali da su morali graditi ne jedno ve
hiljade graevinskih objekata u sreditu ovih nepristupanih litica, da bi tu proveli
kratak period?
Da bi, zatim, nenadano i neznano kuda, otili?

294

Fotografija 40: Za izgradnju naselja bio je potreban izniman graevinski napor;

Anasazi su ga ubrzo misteriozno napustili

295

Fotografija 41: Prilaz naselju Kua sa balkonom vodi kroz uske i nepristupane
prolaze i strme litice

296

MESA VERDE ASTRONOMI (12)

Mesa Verde, Kolorado
juli 2004.
Mesa Verde je, po prostranstvu, najvei arheoloki park u SAD. I, prema mnogim
ocjenama, najznaajnije nacionalno historijsko nalazite. UNESCO ga je proglasio
svjetskom batinom 1978. Razlog za to je nekoliko stotina naselja podignutih u
usjecima litica u periodu kraem od stotinu godina.
Tragovi humanog ivota na vrhu kanjona se mogu pratiti unatrag hiljade godina.
Zbog ega se, najedamput, naputaju te graevine i poinje gradnja na visokim i
opasnim liticama? I to sa neoekivanim intenzitetom?
Arheolozi e kao prvo objanjenje postaviti teoriju o vanjskoj prijetnji. Zbilja,
nepristupane litice su lako branjive. Medjutim, nikada dokazi o takvim
prijetnjama nisu pronaeni. Ili, kako kae Gilbert Wenger, glavni arheolog u Mesa
Verde regionu punih 14 godina: Ako je postojala prijetnja, ko su bili neprijatelji?
Nema dokaza o bilo kojim drugim ljudima osim Anasazija u ovim oblastima.

Fotografija 42: Litice kanjona u ijem je usjeku podignuto najspektakularnije

naselje Anasazija Palaa u stijeni, Mesa Verde, Kolorado
********

297

Propuzao sam kroz tunel u stijeni dugaak sedam metara. Iznenadio me uski otvor
od samo 60-ak cm. Oigledno da su Anasazi odravali vitku liniju. Jer, da su imali
deblje ljude oni ne bi mogli naputati Veliku kuu sa balkonom.
Strmi uspon i naao sam se na parkingu. Desetominutna vonja do slijedee
destinacije. ekam rendera da krenemo u obilazak najspektakularnije strukture u
kanjonu: Palae u stijeni (Cliff Palace).
Naravno da Anasazi nisu imale palae, ni plemstvo. Medjutim, Richard Wetherhilla
je 1888. ovo otkrie kamenog grada podsjetilo na antike palae i zato mu je dao to
ime.
Nekoliko minuta trajao je silazak improviziranom stazom. I onda se, nakon
zaobilaenja iroke stijene, pred oima ukae Palaa u stijeni. Ovaj apartmantski
kompleks je ugraen u otvor u litici irok 110 metara i dubok oko 30 m. Skladne
graevine ne naruavaju izgled okoline; naprotiv, sve skupa se doima kao da je
moni kanjon iznjedrio ovaj gradi.

Fotografija 43: Apartmanski kompleks Anasazija Palaa u stijeni je ugraen u

usjek irok 110 metara i dubok oko 30 metara, Mesa Verde, Kolorado

298

etverospratne kule spajaju dno i plafon usjeka. Krune kive podsjeaju na

spiritualnost njihovih autora. Naikane prostorije jedna do druge ne ostavljaju
slobodnog prostora. Manje kive su brojnije i pravilno rasporeene du naselja
oito da su ih koristili pojedinani klanovi. Vee kive su na isturenim mjestima. U
potkrovlju gradia, uz sami plafon usjeka, izgraene su niske, duboke i duguljaste
prostorije. Oigledno - skladita hrane.
Ukupno 220 prostorija i 23 kive.

Fotografija 44: Mesa Verde kanjon, naselje Anasazija Palaa u stijeni; krune
kive podsjeaju na spiritualnost autora
Javlja mi se isti osjeaj kao kod Kue sa balkonom: ovo naselje je skriveno,
zatieno, ali sa odlinim pregledom kanjona.
Gdje li su astronomski markeri, mislim se u sebi? Znam da su u svim naseljima
Anasazija praene putanje sunca i mjeseca. Obino su imali posebnu lokaciju,
najee prirodne isturene litice, odakle su pratili izlazak i zalazak sunca, osobito u
danima pred i za vrijeme zimskog solsticija. Na primjer, u ao kanjonu su imali
dvije stijene izmedju kojih je Sunce izlazilo dvadesetak dana prije solsticija. Ili,

299

raspored prozora u Pueblo Bonitu sa kojih su mogli pratiti kretanje sunca tri
sedmice uoi 22. decembra.
Palaa u stijeni je okrenuta ka jugozapadnom horizontu. Zalazak sunca se moe
lako pratiti, ali je sve ravno te nema prirodnih objekata kao orijentira.
Ali, zato je tano preko puta Palae u stijeni, na drugoj strani kanjona udaljenoj
290 metara, podignut enigmatski objekat u obliku slova D. Nazvan je Sunev
hram. Naravno, oblik slova D je karakteristian za arhitekturu ao kanjona.
Medjutim, ono to intrigira je pozicija hrama. Naime, ne nalazi se u usjeku litica vec
na vrhu kanjona.
Gledano sa ove strane kanjona, Sunev hram formira orijentir na horizontu. Znai,
sada treba nai mjesto u naselju odakle su vrena posmatranja sunca pred zimski
solsticij.
Na krajnjoj junoj toki naselja nalazi se mala kamena platforma sa krunim
udubljenjem. Ako se odatle gleda prema centru Sunevog hrama, koji sainjavaju
dvije krune prostorije, onda se tu formira umjetni kosmiki marker. Sunce se na
horizontu u prosincu kree izmeu dvije krune prostorije. I, ponovo, zbog toga
Anasazijima nije trebao kalendar.

Fotografija 45: ivot je bujao izmeu 1180-1279 da bi onda Anasazi, u miru,

zauvijek napustili Palau u stijeni i sva ostala naselja Mesa Verdea

300

Dva pitanja mi se raaju. Prvo, zato graditi itav graevinski objekat sa krunim i
kvadratnim prostorijama i zidovima da bi se dobio marker na horizontu? Nije li
bilo lake podici dvije stijene preko puta kanjona?
I drugo, u emu je tolika vanost zimskog solsticija? Legende Hopija i Pueblo
indijanaca, a zatim izvedeni zakljuci bijelog ovjeka govore o strahu indijanaca
da e sunce prestati izlaziti te da su zbog izvoeni obredi i rituali da se to ne desi.
Naravno, to me objanjenje ne zadovoljava. Mora da je postojala veza izmedju
poloaja nae planete i energetskog nivoa koju je dobijala od sunca za vrijeme
zimskog solsticija. A vidovnjaci Anasazija su pomno pratili sve to utjee na
energetski potencijal nae planete.
********
Mlada djevojka-render ve dvadesetak minuta objanjava kako je nastao kanjon
prije nekoliko desetina milouna godina povlaenjem mora i kako je prolazio kroz
proces erozije. Pominje prve tragove ljudskih nastambi, izgradnju naselja u liticama
kao oblik zatite od klimatskih nepogoda i potencijalnih neprijatelja. Tvrdi da su
Anasazi otili odavde zbog sue i nedostatka hrane. Grupa zastaje pred velikom
kivom. Ovo je bila ceremonijalna prostorija, kao nae crkve, nastavlja.

Fotografija 46: Velika kiva Palae u stijeni iz koje su vidovnjaci pratili utjecaj
Sunca na energetski nivo Planete, Mesa Verde kanjon, Kolorado
301

Nema pominjanja astronomskih markera, Sunevog hrama, spiritualnih izleta u

druge dimenzije.
********
Ime Sunevom hramu potie od jednog kamenog bloka sa udubljenjem koji sa
strane ima male kanale. Lii na suncokret, ili na djeji crte sunca sa mnogobrojnim
zrakama. Ovaj kameni blok nije rezultat ljudskog klesanja, ve procesa erozije. Ali
je zato oigledno da je prenesen na ovo mjesto i ugraen izmeu tri kamena zida
formirajui neku vrst oltara.
Identian simbol se sree na mnogobrojnim piktoglifima i primjercima umjetnosti u
stijenama u svijetu Anasazija.
Na svakom koraku nae planete sreem posveenost suncu. Civilizacija za
civilizacijom kao da upozorava da nam odatle dolazi ivot, znanje i energetski
tokovi.
********
Ispred nas je etverospratna kamena kula. U njoj je ostao sauvan primjer
originalne umjetnosti i boja Anasazija. Nemojte upotrebljavati kamere ni bliceve,
daje upute ljepukasti render.
Kula je prazna iznutra. Od podova i plafona je ostalo samo nekoliko pregradnih
greda. Ulaz nije dozvoljen osim pogleda kroz prozor. Meni je, meutim, i to bilo
dovoljno da probacim fotografski aparat i da uslikam mranu prostoriju (ovaj moj
blic ve notorno kri propise svih muzeja i arheolokih parkova, priznajem).
Veina posjetilaca razoarano odmahuje glavom kada na zidu ugleda nekoliko
neatraktivnih geometrijskih oblika nacrtanih crvenom bojom. Simbolika nije jasna.
Renderi ne daju nikakva objanjenja sem da je to primjer indijanske umjetnosti.
Da li su u pravu?
Ukupno su tri piktografa (odnosno crtea u stijeni).

302

Fotografija 47: Astronomski piktografi Anasazija koji prate mjeseni, godinji i

18,6-o godinji Metonski ciklus Mjeseca, Mesa Verde, Kolorado
Prvi crte predstavlja etiri vertikalne linije od kojih svaka sadri izmedju 17 i 20
crtica. Podsjea me na sliku zatvorske samice u kojoj osudjenik ucrtava dane u zidu
da se moe orijentirati. Ukupan broj crtica je 74. Pretpostavimo da je rije o
godinama. Dakle, 74 godine. Podijeljeno na etiri perioda (etiri vertikalne linije)
dobija se prosjean broj od 18,5. Samo je jedna astronomska pojava od 18,5 koju su
Anasazi biljeili. Rije je o periodu od osamnaest i po godina kada se javlja
mirovanje mjeseca. Naime, mjesec izlazi na istonom horizontu sa razliitih
pozicija: tokom perioda mirovanja, odnosno zimskog solsticija svakih 18,5 godina
ima ekstremno sjeverni poloaj.
Ako su stvarno Anasazi biljeili ovu pojavu na nebu, javljaju mi se dva pitanja.
Zato su samo etiri ciklusa prikazana na zidu? I drugo, kakav je utjecaj
mjeseevog poloaja mirovanja na energetski nivo Zemlje?
Na ovo prvo pitanje odgovor vjerovatno lei u duini ostanka Anasazija u ovom
kanjonu. Naime, ispitivanja godova na drvetu su potvrdila da su naselja ovdje
podizana izmedju 1180-1279. U tom periodu su bila etiri mirovanja mjeseca: prvi
period je startao 1187., a etvrti zavravao 1280.

303

Odgovor na drugo pitanje bi trebao biti logian, takoe. Razliit poloaj sunca i
mjeseca utjee na energetski nivo planete.
Prelazim na drugi piktograf koji je u istoj visini sa prethodnim. Na bijeloj podlozi je
nacrtan pravougaonik. Podijeljen je po sredini sa linijom na kojoj je po dvanaest
crtica sa svake strane. U lijevoj i desnoj polovini pravougaonika se nalaze cik-cak
linije. Po dvanaest sa svake strane. Dvanaest kao dvanaest mjeseci u godini?
Jednom mjeseno mjesec se kree od junog do sjevernog, onda opet do junog
ekstremnog poloaja na nebu. Otud cik-cak linija. Dvanaest cik-cak linija bi moglo
predstavljati jednogodinji mjesecev ciklus na nebu.
Ako bi astronom trebao na tabli grafiki prikazati kretanje mjeseca vjerovatno bi
nacrtao slinu stvar.
I na koncu, trei piktograf, ispod pravougaonika, prikazuje dva seta po tri trokuta,
a u sredini 12 kruia. Broj kruia moe biti simbol za godinje smjene izlazaka
sunca i mjeseca. A trokuti? Moda planinski vrhovi oblinje La Plate na
sjeveroistonom horizontu?
Da li je ove piktoglife crtao umjetnik ili astronom? Prosjena keramika posuda
Anasazija djeluje umjetniki puno impresivnije nego ovi piktoglifi. Tako da
odbacujem prvu pretpostavku o umjetnikom djelu. Ali, ako je astronom ovim
putem opisivao putanje mjeseca, onda nas to moe zbilja zaintrigirati.
Lokacija crtea je na treem spratu kule. Zidovi prva dva sprata su prazni. Zato
ba trei sprat?
Nadalje, pri vrhu kule su vrata u obliku slova T. Rije je o dizajnu vrata koji se
redovno sree u svim naseljima Anasazija. Arheolozi nemaju definitivnog odgovora
o svrsi ovog dizajna. Ono to sam ja uoio je da ta vrata po pravilu gledaju na trg
naselja i velike kive. Njihov broj varira; najee je rije o 5-10 takvih vratiju.
Da li e mi poloaj ovih vrata na ovoj etverospratnoj kuli napokon rijeiti tu
zagonetku?
U pomo opet prizovimo Sunev hram. Poloaj mjeseca u odnosu na Sunev hram
se ne moe pratiti sa donja dva sprata. Ali, moe sa treeg i etvrtog. Zapravo, tano
po sredini kule ide zamiljena linija praenja mjeseca kada se nalazi u fazi
mirovanja svakih 18,5 godina. Mjesec je vidljiv izmeu dvije krune prostorije
Sunevog hrama.
ini mi se da ovime dolazimo do nekoliko odgovora. Kule nisu imale vojnu svrhu
kako nam pokuavaju oficijelno predstaviti, ve astronomsku. Vrata u obliku slova
T su oznaavala astronomske osmatranice. Drugim rijeima, pogled na naselje

304

Anasazija i lokacija ovako dizajniranih vrata su bili dovoljni da posjetiocu daju do

znanja gdje astronomi, odnosno vidovnjaci stanuju.

Fotografija 48: etverospratna kamena kula observatorija Anasazija, Mesa

Verde, Kolorado
Zatvaram oi i vraam se u poetak XIII stoljea. Tamno nono nebo. Konac
decembra. Period mirovanja mjeseca je zapoeo. Na istonom horizontu, tano
izmeu dvije kule Sunevog Hrama, pojavljuje se puni mjesec i obasjava naselje. U
narednih est mjeseci, mjesec e rasti u svojoj veliini iz noi u no i redovno se
pojavljivati izmeu dvije kule. Kada napokon, nakon est mjeseci, doe ljetni
solsticij poklopie se dnevna putanja sunca sa nonom mjeseevom.

305

SKOK KA TOTALNOJ SLOBODI ANASAZIJA (13)

Mesa Verde/Kortez (Cortez), Kolorado
juli 2004.
Mesa Verde je jedinstven toliko razliit od svega vienog na planeti. Arhitektura
je u potpunosti prilagoena usjecima i peinama litica kanjona.
Tornjevi/observatorije su povezani podzemnim tunelima sa velikim kivama. Sa
kamenih terasa se prua nezaboravan pogled na horizont i kilometre vijugavog
kanjona. Visoka naselja u stijenama dijele ove visine sa orlovima koji povremeno
krue u potrazi za plijenom.
Svako naselje ima uklesane brojeve u jedan od vanjskih zidova. Kua sa
balkonom ima broj 11, Duga kua (Long House) nosi broj 15 Brojeve je
uklesao vedski arheolog Gustav Nordenskild prilikom svoje posjete 1891.

Fotografija 49: Petroglifi Mesa Verdea simbolino prikazuju putovanje Anasazija i

njihovih sljedbenika u etvrtom svijetu
Anasazi su na nekoliko mjesta u kanjonu uklesali svoje petroglife u kamenu.
Najpoznatiji je Pictograph Point (dodue, piktograf je pogreno upotrijebljen
termin, jer piktografi su crtei na kamenu, a ne uklesani simboli-petroglifi, kao to
je ovdje sluaj). Ovaj petroglif se sastoji od neprekinute linije koja na poetku i na
kraju ima spirale, a njenom duinom se nalaze simboli nekoliko ivotinja. Grupa od
etiri Hopi indijanca iz sjeveroistone Arizone su posjetili Mesa Verde 1942. godine i
dali svoju interpretaciju ovog petroglifa.
Prva spirala predstavlja sipapu, mjesto odakle su Anasazi izali iz zemljine utrobe
(Veliki kanjon Grand Canyon). Prva ivotinja, orao, simbolizira orlov klan koji
se odvojio od ostalih ljudi i smjestio u blizini Velikog kanjona. Kozorog je simbol
slijedeeg klana koji se takoe odvaja od ostalih imigranata (prema tradiciji ovaj

306

klan se nastanio u blizini dananjeg gradia Shiprock u Novom Meksiku). Slijedi

papagajov klan koji se smjeta jo dalje. Zeleni guter unutar jednog polukruga
ilustrira poguban utjecaj duha gutera na preostale emigrante slijedi period
lutanja i dezorijentacije. Naredni lik kaine (lutke) predstavlja bie koje ljudima
pomae u njihovoj navigaciji usmjerava ih u pravilnom smjeru. Konture
planinskog lava su znak da svemoni ivotinjski duh uva ljude na njihovim
putovanjima. Linija zavrava sa spiralom koja bi trebala biti kraj putovanja Mesa
Verde kanjon (?) Sa druge strane linije je nekoliko likova koji su protumaeni kao
predstavnici modernih Pueblo plemena; na manjoj distanci od njih je simbol za
Klan kaina (Hopi indijanci). Time su Hopiji pokuali dokazati tezu o sebi kao
potomcima Anasazija.
********
Duga kua je drugo po veliini naselje u kanjonu. Preko 150 prostorija veliine 610 kvadratnih metara, 21 kiva i velika pravougaona terasa nazvana plesnim
trgom. Stotinjak ljudi je tu ivjelo prije 750 godina. etverospratna kula na
zapadnom kraju podsjea na onu iz Palae u stijeni. Gradnja je tipina.
Obradjene kamene ploe su ugurivane u svjei malter. Ti zidovi bi se kasnije
prekrili slojem gipsa da bi se dobila glatka povrina koja se zatim farbala. Prozori i
vrata su manjih dimenzija da bi se zimi zadrala toplota. etrdesetak kostura je
pronadjeno u ovom naselju. Anasazi su bili visine od oko 165 cm. Tijela su bila
zamotana u deke od zeje koe i urea perja sa osobnim nakitom uz uzglavlja.
Kua kvadratnog tornja je naselje od ezdesetak prostorija i dvije kive. Ime je
dobila po tornju visokom skoro 30 metara. To je najvia struktura u kanjonu. Rije
je o etverospratnici i njene astronomske funkcije jo nisu istraene. Inae, u naselje
se ne moe ui. Moe se samo posmatrati sa druge strane kanjona.
Uz Sunev hram su pronadjeni ostaci gradjevinskog dodatka, aneksa na
sjeverozapadnoj strani. Rije je o krunoj prostoriji sa manjom kulom. Gledano iz
Palae u stijeni zalazak sunca se odvija tano nad kulom drugog decembra. To
daje ve prepoznatljivo upozorenje od dvadesetak dana da se pribliava zimski
sunev solsticij.
Dva kilometra sjevernije se nalazi Kua cedrovog drveta. Kula je izgraena u
obliku dvostrukog zida. Kamen je paljivo obraen da prati kruni tok zidova.
Nesumnjivo da je rije o jo jednoj sunevoj observatoriji.
Odavde se prua dobar pogled na planinske vrhove La Plate koji su sigurno
predstavljali jasne kalendarske markere za sunev solsticij i mjeseeve periode
mirovanja.

307

Kua smrinog drveta je po veliini tree naselje u liticama. Neinventivno ime je

dobila od Wetherilla 1888. po visokom stablu smreke koje se nekad nalazilo ispred
naselja. Graena je u periodu 1200-1273 u udubljenju koje je sedamdesetak metara
iroko i trideset metara duboko. Ukupno je 114 prostorija, 8 kiva i iroki centralni
trg.
********
Kasno je popodne. Organizirane ture prestaju. Polako vozim uskom cestom i stajem
na svakom obiljeenom mjestu. Obino je rije o dobrom pregledu kanjona i kuica
ugraenih u litice preko puta. Ili, jednostavno o posebno lijepom pogledu na kanjon.
Kua Hemenveja je naselje visoko u liticama do koga dosada nisu izgraeni
prilazni putevi. Odoka ocjenjujem da ima dvadesetak prostorija jedva vidljivih sa
ova strane kanjona, udaljenih otprilike 300 metara od mene. Uzgred, naselje je
dobilo ime po Mary Hemenway koja je financijski pomagala prva istraivanja u
ovom dijelu Amerike na koncu XIX stoljea.

Fotografija 50: Naselje Anasazija Kua sa mnogo prozora, smjeteno visoko u

liticama, je gotovo nevidljivo sa druge strane kanjona, Mesa Verde, Kolorado
Malo nie je Kua sa mnogo prozora koja je imala 15 prostorija. Visoko u
stijenama do nje je Neimenovana kua sa 4-5 prostorija. Toliko su nepristupana
da mi izgledaju kao naselja podignuta za ljude sa krilima.
********
308

Prije odlaska iz kanjona stajem i pravim zbiljeke. U notesu mi je slika koju mi je

Melvin poklonio. Pogledam poleinu i ugledam tekst na koji ranije nisam obraao
panju. Sloboda je Orlov dar, pie sitnim rukopisom. Kako prije nisam na ovo
obratio panju, mislim se? I ta mu ovo znai da je sloboda Orlov dar? Prema
njegovoj prii sam zakljuio da nae due bivaju ulovljene po naputanju tijela od
strane svemonog Orla. A sada, po prvi put, sreem tezu da postoji opcija slobode.
Naputam Nacionalni park Mesa Verde; zelenilo, serpentine, sumrak. Veeranje
odredite mij je gradi Cortez u jugozapadnom Koloradu. eka me etrdesetak
minuta vonje.
Na odlasku, sa sobom nosim tri pitanja koja lee u srcu misterije o Anasazijima:
1. Od koga su Anasazi traili zatitu te su morali dii svoja naselja u ovim
klancima do kojih niko, osim ptica, ne moe doi?
2. Otkud tolika predanost suncu i mjesecu da Anasazi nisu prezali od gotovo
nemoguih graevinskih zahvata samo da bi mogli pratiti njihove putanje i
razlicite poloaje?
3. Da li su Anasazi znali za nain da se otrgnu neminovnoj sudbini due da bude
uhvaena u Orlovu zamku?
********
I kao to to obino biva za pomo dobijem putokaz koji naizgled nema mnogo veze
sa ovim na ta se fokusiram. Prisjeam se razgovora izmedju Carlos Castanede i
don Huana iz 1988. U njemu don Huan Matus, nagual i aman, duhovni uitelj iz
indijanskog plemena Yaqui, govori:
Imamo zvijer koja je dola iz kosmikih dubina i zavladala naim ivotima. Ova
zvijer je nae boanstvo. Mi smo nemoni pred njim. Ako elimo da protestvujemo,
on to suzbija. Ako elimo da se osamostalimo, on to onemoguava. U naim
razgovorima svih ovih godina sam ti pokuavao indirektno da kaem da nas neto
dri zatvorenicima. Za amane i spiritualna bia drevnog Meksika ovo su bile
energetske injenice.
I nastavlja:
Oni vladaju nad nama, jer smo im izvor hrane amani Meksika nisu bili sigurni
kada se ova zvijer pojavila na Zemlji. Ali su zato bili uvjereni da je ovjek bio
kompletno bie nekada u prolosti. To svjesno bie danas je samo predmet mitova i
legendi. U jednom trenutku kao da sve nestaje. I od ovjeka ne ostaje nita vie nego

309

drogirano, uspavano bie ovjek je imao sudbinu da postane magino bie

svjetlosti. Ali, te magije vie nema
Zakljuak je bio da je negativna energija koju generiramo hrana kosmikoj
zvijeri o kojoj govori don Huan. Mi smo sofisticirano uzgajani da bi ih hranili.
********
Pitam se da li su vidovnjaci Anasazija znali za ovu spiritualnu zvijer koja je dola iz
kosmikih dubina? Ako su mogli vidjeti kosmikog stvaraoca (Orla) zato ne bi i
jedan od kosmikih spiritualnih entiteta kao to je kosmika zvijer kako ga zove
don Huan? Pogotovo stoga to se hrani naom negativnom energijom.
Da li su za zatitu Anasazi koristili ove kanjone u kojima su dizali svoja naselja?
Svojom pozicijom ovi kanjoni su nesumnjivo bili energetske potentne toke. Meutim,
da li je sastav kamena doprinosio i boljoj zatiti njihovih energetskih tijela? I
onemoguavao utjecaj kosmike zvijeri?
ini mi se da ovim razmiljanjem mogu razrijeiti enigmu perfektno ravnih puteva
Anasazija iz ao kanjona. Ti putevi su pratili podzemne energetske tokove. Ako su
Anasazi bili zatieni zbog poviene energije na tim putevima onda se moe objasniti
zato oni ne krivudaju. Jer, da su pratili topografiju terena sa svim okukama onda
bi ostali bez podzemne energetske zatite. Na taj nain bi bili izloeni utjecaju
zvijeri.
Zato su onda napustili ao kanjon, kao po komandi, koncem XII stoljea? Da li je
neko iskljuio podzemno energetsko napajanje i ostavio ih bez zatite?
Zato su napustili nepristupane litice Mesa Verde kanjona koncem XIII stoljea?
Da li su bili pronaeni pa su se morali opet skloniti negdje drugdje?
ini mi se da sam na putu da na ovaj nain odgovorim na prvo pitanje.
Slijedi odgovor na drugo pitanje opsjednutosti suncem i mjesecom. Nesumnjivo da
su Anasazi znali za odluujui utjecaj ova dva nebeska tijela na energetski nivo nae
planete. Svaki poremeaj na suncu kao to su suneve pjege, pomraaji, poseban
poloaj planeta i sl. se odraavao na energetski naboj Zemlje. Poremeeni tokovi
energije bi utjecali na odbrambenu sposobnost energetskih bia Anasazija. ak i
minorni utjecaji koji bi dolazili sa mjeseca su im bili vani i zbog toga su pratili
mjeseeve mjene.
Sunce puni baterije svim planetama. Naoj na taj nain daje ivot. Suneva energija
je bila izlaz i jedina nada Anasazijima da se odupru pred naletima superiornijeg
neprijatelja. Stoga se sunce slavilo, oboavalo, posmatralo iz svakog ugla.

310

Kako dokuiti odgovor na tree pitanje o slobodi koju Orao nudi? Zadnje to sam
s Melvinom govorio bili su vidovnjaci koji su ovladali tehnikom da premjetaju
svijest iz jednog dijela tijela u drugi. Da li su oni ovim energetskim
manipulacijama otvarali vrata totalne slobode?

Fotografija 51: Od koga su se Anasazi titili podiui naselja u nepristupanim

liticama?
********
U kineskom restoranu pravim krau pauzu. U centru Corteza se priprema nastup
Navaho indijanaca. Plesna grupa predvoena Sheldon Manuelitom iz Shiprocka se
zove Naatsiiliid (duga). Odmaram pola sata uz ritmove bubnja i tradicionalne
Navaho plesove.
U jednom momentu zazvoni mobilni telefon. Moj. Oksana zove. Sve oi iz publike
od plesaa idu ka meni. Veza sa stvarnou.

311

Fotografija 52: Plesna grupa Naatsiiliid Navaho indijanaca iz Shiprocka, Novi

Meksiko, izvodi svoju verziju prizivanja kie u gradiu Kortez (Cortez), Kolorado
Uzimam sobu u malom motelu. I mada nemam obiaj da se sjeam snova ovaj to je
slijedio bio je neto drugo. U snu mi se javio Melvin. I slikovito mi prikazivao
ovjekovo energetsko tijelo. Bijeli dugaki niz, naa svijest, svijetlija od drugih
dijelova, je mijenjala poloaj, idui ka sreditu tijela i postavljajui se horizontalno.
Vladanje svijeu je put ka totalnoj slobodi. Ta sloboda je Orlov dar ovjeku,
zauo sam jasni Melvinov glas. Da bi prihvatili taj poklon potrebno nam je
dovoljno energije, poslednje je to se sjeam.
Ujutro se budim. Pitam se da li sam napokon rijeio rebus Anasazija?

312

TORNJEVI HOVENWEEPA (14)

Hovenweep, Juta
avgust 2004.
Desetine kilometara negostoljubivog okolia. Iz rezervata Planinskih Juta
indijanaca ulazim u rezervat Navaho indijanaca. Iz Kolorada prelazim u ameriku
dravu Jutu (Utah). Dananja destinacija su mi naselja Anasazija - Hovenweep.
Ne udi me da je fotograf William Henry Jackson 1874. ovaj kamenjar nazvao tom
rjeju Juta indijanaca (naputena dolina).
Hovenweep nema turistiku atraktivnost kao naselja u liticama ogromnih kanjona
Mesa Verde, niti impresivnu ulogu centra civilizacije kao naselja ao kanjona. Ali,
bio je poseban za Anasazije.
Dananji Hovenweep National Monument obuhvaa ruevine est naselja
Anasazija izgradjenih na vrhovima kanjona. Meu njima se posebno izdvajaju
ostaci kula koje podsjeaju na srednjovjekovne evropske tvrdjave. Odatle i naziv za
njih: tornjevi Hovenweepa.
********
Sunano avgustovsko jutro me dovodi pred ulaz u Hovenweep. Nema posjetilaca;
imau kanjon samo za sebe. Oekuje me nekoliko kilometara hodanja izmeu
usamljenih tornjeva koji jo uvijek dominiraju krajolikom.
Prvi pitanje se nametnulo samo od sebe. Zato je ba ovaj neveliki, izolirani i krti
kanjon izabran za boravite Anasazija?
Ostaci drveta u krovovima i nosivim zidovima tornjeva pokazuju da su sve
graevine podignute u kratkom periodu izmedju 1230. i 1275. godine. To se u
potpunosti poklapa sa naseljima u Mesa Verde kanjonu. Arhitektura se moe
pripisati jednom autoru: prepoznatljiv stil, ali pokuaj da se uvijek bude originalan.
Tornjevi nisu novina Anasazijima; ali ovdje ih, na malom terenu, ima i krunih, i
kvadratnih, i elipsastih i u obliku slova D.
Nakon 750 godina vrijeme je uinilo svoje. Napola srueni, bez prateih objekata,
kameni tornjevi su izgubili svoj nekadanji sjaj.

313

Fotografija 53: Anasazi su tornjeve Hovenweepa u dravi Juta (Utah) podigli

izmeu 1230-1275 godine kao astronomske objekte
Uska staza me dovodi do prve graevine Kanjona malih ruevina. Rije je o
Utvrdi. Od prvih ekspedicija (W.D. Huntington, lider mormonske ekspedicije iz
1854.) i arheologa (J.W. Fewkes, 1917., Smithsonian Institute) graevine
Hovenweepa su dobijale imena kao da se radilo o odbrambenim objektima.
Tako je i sa Utvrdom. Oblik zidova podsjea na ostatke tvrdjave; tome doprinosi
i oblinja kula. Ovo je sve to je ostalo od nekadanjeg naselja od petnaestak
objekata koji su se vremenom obruili u kanjon ispod sebe. Nosivo drvo je istrunulo,
malter je nestao i kamen je padao sa kamena. irina i duina zgrada je bila potpuno
prilagoena stijenama na kojima su poivale. Kamen koji je preostao svjedoi
barem o jednom: veliki je trud uloen u pravilno uobliene kamene konstrukcije.
Staza me vodi ivicom kanjona. Puteljak se zatim sputa prema dnu kanjona.
Nekoliko zvukova u grmlju. Zec je uspravio svoje ui kao antene prema meni
razmiljajui o mojim namjerama. Ni daka vjetra; pitam se da li je kanjonom
ikada tekla voda. Zato su ova makija i kamen bili tako privlani Anasazijima da
ovdje podignu svoje graevine i provedu 50 godina?
Na drugoj sam strani kanjona. Pribliavam se Tornjevima blizancima. Nekada su
ovi blizanci sadravali 16 prostorija. Fascinira njihov dizajn: podignuti su na

314

dvije velike stijene koje su iskoritene kao temelji. Jedan toranj je ovalni; drugi je u
obliku potkovice. Paljivo su graeni kombinacijom debelih i tankih kamenih
blokova. Na jednim vratima su jo uvijek tragovi originalnog drvenog okvira.

Fotografija 54: Tornjevi blizanci ovalni i u obliku potkovice je sve to je ostalo

od nekadanjih 16 prostorija, Hovenweep, Juta
I ponovo mi se aktuelizira pitanja o svrsi ovih graevina. Da li je bilo rije o
odbrambenim tornjevima? Nikakvi tragovi borbi nisu pronadjeni. Ostaci oruja
takodje. A i ko bi se borio za ovaj negostoljubivi klanac u sreditu nedoije?
Oigledno da ovo nisu bile tvrdjave i kule.
Nastavljam dalje. Rimrock House (Kua sa kamenom ivicom) je jo jedno
promaeno ime za graevinu Anasazija. Preostali kameni zidovi pokazuju da ovdje
nije bilo rijei o kui za stanovanje nema odvojenih soba. Ali zato ima itav niz
malih otvora u zidovima, razliitih uglova. Nekada je ovo bila dvospratna,
pravougaona graevina. Svrha?
U dnu kanjona je Kruni toranj, gotovo perfektno kruna dvospratna kula.
U etnji ivicom kanjona zasad mi se pridruuju samo guteri. I znoj ispod eira.
Hovenweep House je ostatak nekadanjeg kompleksa na kraju kanjona. Preostale
zidine poivaju na velikoj stijeni; zahvaljujui tome moe se ustanoviti koritena
graevinska metoda. Isto kao i kod Mesa Verde graevina pravilni kameni blokovi
su ubacivani u masu maltera gdje bi se stisli; preko njih bi dolazio debeli sloj gipsa.

315

Fotografija 55: Naselja Anasazija Rimrock House, sa mnotvom otvora u

zidovima je koriteno u svrhu markiranja Suneve putanje, Hovenweep, Juta
Napokon, nakon dva sata u kanjonu, pribliavam se kompleksu Hovenweep
Castle. Najbolje ouvane graevine ovog zamka nude ujedno i najvie odgovora.
Dvije kule u obliku slova D imaju zidove debele izmedju 60 cm i jednog metra. Pri
dnu jedne od kula pronaeni su otvori ugraeni u zidu. Kroz njih se moe pratiti
igra sjenki na zidu tokom dva suneva solsticija (zimskog i ljetnog) te jesenje i
proljetne ravnodnevnice.
Dva su otvora koja vode u dvije razliite prostorije; drveni okviri vratiju bivaju
obasjani samo tokom ova etiri dana godinje. Zrake padaju na okvir vratiju koja
vodi u sunanu sobu na dan ljetnog solsticija. Prije zalaska sunca moe se jasno
pratiti kako suneva crta ide preko zida da bi sami zalazak sunca doekala na
vratnicama.
Zauo sam ljudski glas. Putem idu dvije gospoe u zrelijim godinama. Upoznajemo
se. Dole su iz Belgije i posvetile su tri sedmice obilasku ovog regiona. Preporuuju
mi oblinji muzej sa bogatom zbirkom keramike. Jedna od njih je profesionalni
fotograf tako da se uskoro i moje prisustvo biljei na kameri.

316

Fotografija 56: Autor ispred naselja Anasazija Hovenweep Castle otvori u

kulama kreiraju igru sjenki tokm sunevih solsticija, Hovenweep, Juta
Nekoliko stotina metara nie je Unit-Type House. Arheolozi su ovu graevinu
nazvali tipskom jedinicom gradnje Anasazija. Jedna kiva je okruena sa est
prostorija za boravak i skladitenje. Kiva odgovara Mesa Verde stilu. Novina su
etiri ugraena otvora na istonom zidu koja su vjerovatno imala ulogu markiranja
pozicije Sunca za vrijeme solsticija. Naime, suneva svjetlost u drugoj polovini
decembra ulazi kroz jedan od portala i pada na sami sjeverozapadni ugao
prostorije. Ljeti se uloga mijenja sa jugozapadnim zidom u glavnoj ulozi.
Sunevi markeri se nalaze i u kompleksu ruevina pod nazivom Cajon Group. Tri
su otvora u zapadnom zidu tornja. Dva omoguavaju prolaz sunevim zrakama u
vrijeme ljetnog solsticija; trei slui kao orijentir, jer puta suneve zrake tokom
zimskog solsticija. Ovi svojevrsni kalendari su sigurno imali u zidu oznake koje su
pokazivale pribliavanje razliitih pozicija sunca. U meuvremenu je gips sa
nacrtanim oznakama nestao tako da e originalni izgled zidova ostati tajnom.
I, na koncu, u blizini Svete kue (Holly House) se nalaze dva velika kamena
bloka pokrivena treim, kao krovom. On blokira vei dio sunevih zraka tokom
godine. U malom prolazu, Anasazi su uklesali dvije velike spirale i jedan sunev
simbol u kamenu. Ovi petroglifi su identini onima u ao kanjonu u stijenama
Fajada Butte.

317

Fotografija 57: Petroglif Anasazija, dvije spirale i sunev simbol, su uklesani u

blizini naselja Holly House i imali su ulogu astronomskih markera
Za vrijeme proljetne ravnodnevnice suneva zraka na kratko obasja samo sunev
simbol. Nakon toga se sunce vie ne vidi u ovom koridoru. Njegov dramatian
povratak se zbiva uoi ljetneg solsticija. Tada sunce izbacuje dva snopa svjetlosti
koja su mogu uoiti na sredini spirala i na sunevom simbolu.
Da li su Anasazi donijeli kamene blokove na ovo mjesto, ili su, posmatrajui efekte
sunca na zidu, naknadno uklesali svoje petroglife?
Toliko je astronomskih markera na tako malom prostoru da mi se ini da je svaki
drugi objekat imao svrhu praenja poloaja sunca. Da li su ovi tornjevi i graevine
Hovenweepa imali i druge astronomske svrhe, ostaje nejasno. Astroarheologija je
limitirana samo na ono to je ostalo od ovih ruevina.
Meutim, i to je dovoljno za nekoliko zakljuaka.
Prvo, rije je o zadnjoj fazi (Mesa Verde) Anasazija. Isti stil se moe pratiti na
velikom prostranstvu. I to u vrlo kratkom vremenskom intervalu to otvara pitanje
njihovog komuniciranja.
Drugo, svega nekoliko familija Hovenweepa su napravili ogroman graevinski
poduhvat u ovom kamenjaru. Bez metalnih alata su izgradili impresivne objekte.
Tree, ini se da je iskljuiv razlog njihovog boravka ovdje bio vezan za praenje
poloaja sunca i (vjerovatno) sunevog utjecaja na Zemlju.

318

I, etvrto, Anasazi Hovenweepa su ovaj kanjon napustili istovremeno kada su

zatvorena sva vrata Mesa Verde naselja.
ivot u isturenom Hovenweepu je zamro. Anasazi su donijeli odluku: Moramo
otii!

Fotografija 58: Anasazi su u izoliranom kanjonu Hovenweep pronali kratkotrajno

utoite, energetski zatieni blagotvornim djelovanjem Sunca

INDIJANSKO NEBO NAD ARIZONOM (15)

sjeveroistok Arizone
avgust 2004.

319

Iz Hovenweepa se sputam juno i ulazim na teritorij Navaho indijanskog rezervata.

Vonja kamenjarom i makijom. Prema istoku obrisi planine Usnulog Jute.
Dvadesetak kilometara dugaka planina titi sredite Juta indijanaca od zapadnih
vjetrova.
Paljiv pogled na konture planine neodoljivo podsjea na polegli lik indijanca: glava
mu je okrenuta ka sjeveru, ruke su sklopljene na grudima; stomak, bedra, koljena,
stopala, ak i noni prsti su jasno vidljivi. Legenda kae da je veliki boanski ratnik
doao u pomo precima Juta indijanaca protiv zlih neprijatelja. Slijedila je bitka u
kojoj je boanski ratnik bio ranjen; legao je da se odmori i utonuo u duboki san.

Fotografija 59: Planina Spavajueg Jute podsjea na lik poleglog indijanca

legenda kae da e se on jednog ponovo dii
Kada se magla i oblaci nadviju nad Usnulim Jutom dolazi do promjene godinjih
doba. Svijetlo zelena odora najavljuje proljee; tamno zelena donosi ljeto. uta i
crvena su boje jeseni, a bijela zime. Kada se oblaci skupe na najviem vrhu,
boanstvo donosi kiu iz svojih depova. Jednog dana e se, Jute vjeruju, ponovo
dii i pomoi svojim ljudima u borbi protiv (modernih?) neprijatelja.
Prije Juta, Usnulu planinu su naseljavali Anasaziji. U liticama Mancos kanjona su
podigli svoje naseobine. Njihov obilazak je danas mogu samo uz najavu i sa Juta
vodiima. Naselja su izgradjena oko 1140. godine i bila okupirana samo jednu
generaciju. Drugi val je nastupio 1195. kada su naselja Orlovo gnijezdo, Kua uz
320

drvo i ostala ponovo nastanjena i proirena. Kamene krune kive i tipini

viespratni kameni tornjevi su se stopili sa usjecima u liticama. Ostaci murala u
kivama su vidljivi i danas. ivot je bujao samo jednu generaciju i onda su se
Anasazi odavde povukli zauvijek.
********
Iza sebe ostavljam Usnulog Jutu i nakon tridesetak kilometara vonje se uspinjem
na visoravan. Pauzu u napraviti na parkingu na kome se sastaju granice etiri
amerike drave: Jute, Kolorada, Novog Meksika i Arizone. Granitna ploa sa
imenima drava magnet je za posjetioce. Staju na krug i istovremeno se nau u
etiri drave. Ni ja nisam ostao uskraen za taj osjeaj.

Fotografija 60: Na etveromei amerikih drzava se istovremeno nalazite u Arizoni,

Juti, Koloradu i Novom Meksiku
Vreo avgustovski dan mi ne dozvoljava da posvetim puno vremena obilasku
tandova Navaho i Juta indijanaca. Keramika, dragi kamen i nakit, koa, strijele,
umjetnike slike, tekstil, specijalna tehnika crtanja sa obojenim pijeskom Od
svega su od mene samo koristi vidjeli prodavci Navaho takosa.
********

321

etveromedja (Four Corners Monument) ostaje iza mene. Doekuju me natpisi

Dobro doli u Arizonu, a zatim i Dobro doli u Navaho naciju. Krajolik se ne
mijenja. Negostoljubivi kamen i makija.

Fotografija 61 Dobrodolica Navaho nacije u Arizoni, sa 100.000 pripadnika

najbrojnije indijanske grupe u SAD
Navaho su, sa stotinu hiljada pripadnika, najbrojnija indijanska nacija u SAD. Taj
broj i veliina rezervata su samo djeli njihove nekadanje snage i brojnosti. Prvo su
ih panjolci potinjavali (i nesmiljeno trijebili malim boginjama) u XVI i XVII
stoljeu, da bi ih bijeli ovjek vojno porazio, preselio i zatvorio u rezervate 1868.
Vratimo se malo kroz vrijeme.
Anasazi u desetom stoljeu ve imaju razvijenu civilizaciju na irokom teritoriju
amerikog jugozapada. I upravo tada, sa sjevera, dolaze ratnika Navaho plemena.
Ovi inferiorni nomadi u poetku ratuju sa Anasazijima.
Iz tog vremena i potie Navaho naziv Anasazi neprijatelji naih predaka.
Kasnije se Navaho klone sukoba sa znatno razvijenijom civilizacijom i poinju uiti
od njih. Sade prve poljoprivredne kulture, izradjuju koare, crtaju obojenim
pijeskom

322

Navaho su fascinirani sa naprednim spiritualnim znanjima Anasazija koji

uspijevaju da kontroliraju meteoroloske prilike (prizivaju kiu po elji) i da
predviaju poloaje sunca, mjeseca i zvijezda i njihov utjecaj na Zemlju.
Svjesni su da Anasazi imaju objanjenja za kompleksan spiritualni svijet koji ih
okruuje. Tri su kategorije spiritualnih bia: (1) due umrlih, koje se veu za oblake,
jer u komunikaciji sa duama umrlih Anasazi mogu da osiguraju dolazak kie, (2)
kaina, zajedniki naziv za spiritualna bia koja simboliziraju sile iz prirode i
kosmika tijela, (3) boanstva, koja predstavljaju sile stvaranja (Sunce), ivota
(Zemlja), vlasti i potinjavanja (serpent), razgradnje (smrt).
Ne udi da su Anasazi imali presudan utjecaj na formiranje Navaho kosmogonije,
filozofije i umjetnosti.
Navaho su posudili od Anasazija njihov harmonijski odnos sa prirodom. I uzajamnu
vezu izmedju ljudi i svijeta dua.
Navaho su shvatili duboke istine Anasazija da svaki ovjek ima odgovornost prema
kosmosu da ivi svoj ivot pravilno. I kao to harmonija univerzuma djeluje
blagotvorno na ovjeka, tako i svaka individua treba da doprinosi zdravlju
kosmosa.
Navaho su, uz Anasazije, uili da posmatraju nebo. Na primjer, sezonska kretanja
repa zvjezdanog sistema korpije (Gah heeteii) Navaho su koristili da odrede
poetak sezone lova.
Ukupno je 36 zvjezdanih konstelacija u astronomskom panteonu Navaho
indijanaca. Uz njih je i niz pojedinanih zvijezda vanih za Navaho tradiciju. Bijeli
ovjek je, u pokuaju prevodjenja ovih Navaho simbola, koristio uobiajene fraze i
simplifikacije kao rituali ili boanstva.
Medjutim, objanjenje je mnogo dublje.
Kako povui paralelu izmedju dogaaja na nebu i na zemlji, izmedju spiritualnog i
materijalnog svijeta, izmedju plesa nebeskih galaksija i svakodnevnice u amerikim
prerijama?
Zvijezda Sjevernjaa je simbol vatrenog ognja u sreditu Navaho atora. Sazvjea
Velikog medvjeda i Kasiopeje krue oko zvijezde Sjevernjae i time predstavljaju
oenjeni par (Nahookos) u atoru. Odatle dolazi Navaho zakon koji zabranjuje da
vie od jednog branog para ivi i kuha u istom atoru.
Nomadski nain ivota Navaho indijanaca je odredio i osnovnu kosmoloku razliku
u odnosu na Anasazije. Sunce je bezrezervno kljuni nebeski objekt i izvor energije
za Anasazije i stoga ga oni i zovu Na otac Sunce. Za Navaho indijance je itavo

323

nono nebo sa kretanjima konstelacija na njemu bilo od vanosti i odatle izreka

Nebo je na otac.
********
Auto-put broj 160 me vodi dublje u teritorij Arizone. Nema naselja. Crvena Mesa,
Crna Mesa Usamljene kamene stijene i ogoljena brda mi prave drutvo. Ispred
mene se smjenjuju rezervati Navaho, Hopi i Juma nacija.

Fotografija 62: Crvena Mesa, kamena zaravan u sjevernoj Arizoni, indijansko tlo
U svojim otkrivakim pohodima prije hiljadu godina Navaho su bivali iznenadjeni
koliko je rasprostranjen utjecaj Anasazija gdje god bi doli. I Hopiji i brojna Juma
plemena su svoju snagu i spiritualni pravac crpli od svete majke Zemlje.
Stalno u pokretu su bili plemena Mojaves, Cocopa, Maricopa, Walapai. Vremenom
su se poeli sukobljavati sa, sve brojnijim, Navaho indijancima oko istih izvora
hrane.

324

Za razliku od njih, Hopi i Havasupai su bili stalno nastanjeni na istom mjestu.

Pranjave i krte ogoljele visoravni Prve, Druge i Tree Mese su i danas dom
Hopijima.
Havasupai su bili izbirljiviji. Smjestili su se u Havasu kanjon, jednom od desetine u
dolini rijeke Kolorada i Velikog kanjona (Grand Canyon). Meutim, ono to Havasu
izdvaja od svih ostalih je njegova ljepota. Hiljadu metara dubok kanjon sa svojom
plavo-zelenom vodom je neosporno jedno od najljepih mjesta na planeti.

Fotografija 63: Plavo-zelene vode prelijepog Havasu kanjona su domovina

Havasupai indijancima u Velikom kanjonu Arizone
Ha (voda) vasu (plava) pai (ljudi) Indijanci ive u ovom kanjonu ve milenij. Danas
ih je ostalo oko 600; nema prilaznih puteva (pristup je samo na konjima ili
helikopterom) i jo uvijek uvaju drevne tradicije svojih predaka. Oralna historija
govori o amanima ovog plemena koji su nekad razgovarali sa duhovima i mogli da
predviaju budue dogaaje.
325

********
Savremenici Anasazija, narodi Hohokam, Sinagua i Mogollon, vie ne postoje.
Njihov boravak u dananjoj Arizoni i Novom Meksiku se stopio u X stoljeu sa
civilizacijski superiornijim Anasazijima.
Hohokam narod je doao u ove krajeve prije dvije i pol hiljade godina. Pod
oiglednim utjecajem Maja, Hohokam izgrauju svoja igralita, graevinske
(stambene) objekte od cigle, kamene platforme. Medju pronaenim artifaktima su i
gumene lopte, crvena i bijela keramika sa slikama plesaa koji se dre za ruke,
nakit, bakarna zvona U doba raanja Rimskog carstva, Hohokami su voljeli iste
stvari kao i drevni Rimljani: muziku, ples, ljepotu
Nauili su kako da iscrpu maksimum iz krte zemlje; dvije etve godinje su bile
mogue uz vrlo kompleksan sistem navodnjavanja. Dananji irigacioni sustav u
ovom dijelu Arizone je izgraen tano iznad onog drevnog. Ne udi znaenje rijei
Hohokam (potpuno iskoriteno, mislei na zemlju koju su naseljavali).
Sinagua narod (panjolski bez vode) su jo poznati i kao zapadni Anasazi.
Naseljevajui zapadne dijelove dananje Arizone, Sinague su primile utjecaje tri
monije kulture: od Hohokama su se uili navodnjavanju, od Mogollona keramici, a
od Anasazija izgradnji naselja u liticama.
Kultura naroda Mogollon (ispucala zemlja) takodje see u doba prije nove ere.
Brojni arheoloki nalazi govore o evolutivnom razvoju ovog naroda sve do poetka
desetog stoljea i susreta sa Anasazijima.
Tada, sva tri naroda, Mogollon, Sinagua i Hohokam, potpuno potpadaju pod utjecaj
velike civilizacije Anasazija. Stanovnitvo, gradnja, spiritualni ivot dobijaju snaan
zamajac. Na primjer, Grasshopper ruevine Mogollona u Arizoni otkrivaju da je
rije o gradiu sa preko 500 prostorija, kivama i otvorenom gradskom trgu koji
gleda prema istoku.
Sa prvim valom gaenja Anasazija i naputanja naselja u ao kanjonu (XII
stoljee) ujedno se gase i dijelovi naselja ove tri nacije. I, napokon, sa definitivnim
nestankom Anasazija, koncem XIII stoljea, gube se svi tragovi i ove tri kulture.

PORUKE HOPIJA (16)

326

sjeveroistok Arizone
avgust 2004.
Tri su graevinska stila Anasazija: onaj iz ao kanjona (Novi Meksiko), Mesa
Verde (Kolorado) i Kajenta (Arizona). Naselja u liticama kanjona u Arizoni
pripadaju odreda Kajenta stilu.
Dva najvea Anasazi naselja u Arizoni se nalaze u dananjem Navaho National
Monumentu: Betatakin i Keet Steel. Imponira vjetina graevinara koji su digli ova
kamena naselja u usjecima litica visokim 2400 metara. Jo vie iznenadjuje
misteriozna izoliranost ovih naselja koja su bila udaljena od drugih naselja preko
100 km.
Betatakin (Navaho rije naselje na hridi) je naselje srednje veliine sa 135
prostorija. Uzorci drveta smjetaju njegovu izgradnju od 1250. do 1286. Naselje je,
isto kao i ona u Mesa Verdeu, naputeno prije 1300. godine.

Fotografija 64: Naselje Anasazija Betatakin podignuto je na visini od 2400 metara,

Navaho National Monument, Arizona
Koristiti naselje samo pedesetak godina, a uloiti ogroman graevinski napor
samo potvrdjuje tezu o organiziranom odlasku Anasazija uzrokovanom nekom
nemjerljivom opasnou.
327

Keet Seel (Navaho rije slomljene posude) ima mnogo vie kiva od Betatakina.
Blizu stotinjak ljudi je ovdje ivjelo u doba punog procvata. Naselje je naputeno
blizu 1300. godine. Kada su odlazili, iza sebe su zazidali vrata. Isto kao i stanovnici
Pueblo Bonita. Da li su mislili da e se vratiti?
********
Tamo gdje se rijeka Mali Kolorado uliva u rijeku Kolorado na teritoriju Velikog
kanjona (Great Canyon, Arizona), misteriozni Hopi indijanci su se pojavili u ovom,
etvrtom svijetu. Tako kae njihova legenda. Prolazi koji su spajali dva svijeta, onaj
povrinski sa onim u unutranjosti, su davno zatvoreni. Hopi su ostali ivjeti u
etvrtom svijetu imajui posebnu misiju i odgovornost prema planeti.
Danas ih je oko deset hiljada, ili kako oni sami kau, deset hiljada dua. Amerika
vlada je kreirala Hopi rezervat 1882. Budui da Hopi nisu nikad ratovali sa
amerikom armijom, bili su poteeni deportacije u region Oklahome kao mnoga
druga plemena.
Hopi obiljeavaju svoj boravak na planeti sa monom spiritualnou i
mogunostima proricanja budunosti. Njihova proroanstva su zapisana na
drevnim kamenim tabletima. Meu njima su i ona o pojavi eljeznice koju su
drevni Hopiji najavili kao koije bez konja koji e se kretati na crnim zmijama
irom zemlje. Predvidjeli su sputanje ovjeka na mjesec. Do u detalje su govorili o
predstojeem Drugom svjetskom ratu, rastuoj ulozi Japana i ulozi nacistike
svastike. Poznata su istupanja njihovih lidera sa govornice Ujedinjenih nacija gdje
su dali nimalo ruiaste prognoze za budunost ovjeanstva.
Hopi ive na visokim kamenim mesama sjeverne Arizone ve hiljadu godina. isti u
krvi, ne mijeaju se sa drugim nacijama. Na putu za Old Oraibi se moe vidjeti
decenijama stari natpis: Upozorenje: Zabranjen pristup bijelcima, jer nisu uspjeli
da potuju zakone naeg plemena kao ni svoje vlastite. Naselje je stoga zatvoreno za
posjet.
Preko dvije hiljade metara visoke visoravni Crne mese se sputaju ka jugu
formirajui tri manje mese (zaravni): Prvu, Drugu i Treu. Na ovom malom
prostoru je koncentrirana bogata prolost Hopija.
Naselje Walpi se nalazi u Prvoj mesi. Hopi su ga izgradili 1680. nakon uspjene
pobune protiv panjolaca. Fotografiranje nije dozvoljeno.
Na Drugoj mesi je naselje Mishongovi koje je osnovano u XII stoljeu. Svake
neparne godine Hopi ovdje izvode uveni Zmijski ples. U susjednom naselju
Shungopavi ovaj ples se izvodi svake parne godine. Rije je o tajnom i svetom

328

ritualu za kiu i prosperitet. Agenti amerike vlade su pokuali ovaj ples zabraniti
1923. smatrajui da Hopi ne bi trebali sedmicu dana u avgustu odmarati - provoditi
je u znaku religijskih ceremonijala. Predlagali su im da taj tjedan prebace na
zimsko doba kada ne treba raditi u polju. Njihovi pokuaji su, naravno, propali, a
bijeli ovjek je jo jednom pokazao potpuno nerazumijevanje duhovnog ivota
autohtonog amerikog stanovnitva.
Old Oraibi je smjeten na Treoj mesi i neprekidno je naseljen od 1100. godine.
Nebo je u ovoj visokoj pustinjskoj oblasti briljantno jasno. Zvijezde i planete su
lako uoljive, viebojne i svijetle. Dui je lako letjeti ovim prostranstvima.
Hopiji trae da posjetioci uvaavaju svaki pedalj njihove zemlje koju smatraju
svetom. Ova zemlja je sveti krug svijeta Hopija u kome e oni ivjeti dok ne uu u
slijedei univerzum. Moda ovo tlo izgleda suho i neplodno, ali rije je o iluziji. Trik
za one koji dou u posjetu, a koji ive samo u svom materijalistikom svijetu. Istina
je da je ova oblast spiritualno bogata, a Hopije nikako ne bi trebalo potcijeniti. Jer,
na njihovim kulturnim i duhovnim iskustvima posjetioci mogu samo zavidjeti.
********

Ilustracija 65: Petroglif Hopi indijanaca u blizini drevnog naselja Oraibi nazvan
proroka stijena
U blizini Oraibija je petroglif koji u sebi saima nekoliko proroanstava Hopija.
Ljudska figura na lijevoj strani predstavlja veliki Duh. Posuda ispred njega dio je
instrukcija velikog Duha Hopijima da poloe oruje. Prva vertikalna linija je
poetak vremenske skale u hiljadama godina. ivotni put se dijeli na dvije opcije:
ivot u harmoniji sa Planetom je simboliziran donjom linijom, dok je
materijalistiko-znanstveni put prikazan gornjom linijom. Druga vertikalna linija je
pojava bijelog ovjeka; krst simbolizira kranstvo. etiri ljudske figure na gornjoj
liniji su dosadanja tri prola i etvrti svijet u kojem trenutno ivimo. Dva kruga na
donjoj liniji simbol su dva velika zemaljska potresa (Prvi i Drugi svjetski rat).
Svastika u suncu i keltski krst predstavljaju dva pomonika Pahane, istinskog
bijelog brata. Trea vertikalna linija je poslednja ansa za ovjeanstvo; ili e se

329

civilizacija dezintegrirati ako nastavi ovim putem, ili e se vratiti spiritualnom putu.
U ovom drugom sluaju krui na donjoj liniji donosi period proiavanja nakon
kojeg e kukuruz rasti ponovo u izobilju. Veliki Duh e se ponovo vratiti i ivotni
put e se nastaviti zauvijek
********
Stanovnici Old Oraibija su prvi uoili stranca, gladnog i bez oruja, duge
nepoeljane kose, sa prebaenom ivotinjskom koom preko sebe. Nakon njega,
dolo je nekoliko ena, odraslih i djece, svi obueni na isti nain, gladni i beskunici.
Hopiji su bili dobri prema ovim barbarima. Nahranili su ih i dali im mjesto za
boravak. Nauili su ih da rade u polju i predu pamuk. Nazvali su ih Tasavuh (tu
osoba, savuhta udarati), jer su oni ubijali svoje neprijatelje udarajui ih u glavu
kamenim sjekirama.
Tasavuh su danas poznati kao Navaho indijanci.
Hopi im nisu dozvoljavali da uestvuju u njihovim ritualima, ali su Tasavuh bili
dobri posmatrai. Vremenom su poeli kopirati Hopije.
Hopiji su brzo uoili da, tokom dugih zimskih mjeseci, Tasavuh nisu imali svojih
legendi i sjeanja na svoje predake. I drugo, Tasavuh ne bi prestajali jesti sa trpeze
dok sve nije bilo pojedeno.
Ubrzo su sve vee Tasavuh grupe dolazile u posjetu Hopijima u vrijeme etve. Nije
bilo potrebno dugo, a Tasavuh su poeli krasti uskladiteno ito od Hopija. Jedno
jutro vijest je prostrujala naseljem: Tasavuh su spalili itno polje i ubili nekoliko
Hopija. Rat!
Tasavuh su nagomilali vojsku u dolini. Vatreni oganj se uzdizao od Savatuka do
Kalave. Hopiji su pozvali k oruju svo odraslo stanovnitvo. Dvije vojske su stajale
jedna nasuprot drugoj. Hopi su imali naredbu da prvi ne zapoinju sukob. Ako
Tasavuh ispale prvu strijelu onda e krivnja za rat biti na njihovoj strani.
Prolo je nekoliko sati, a sukob nije zapoinjao. Tasavuh su bili bez daha: ispred
vojske Hopija su im se priviala dva naoruana mukarca, obuena u bijelo, koja su
titila Hopije.
Dolo je popodne. Onda je, napokon, jedna Tasavuh indijanka istupila ispred svoga
plemena, nazivajui ih kukavicama. Sama je pola prema vojsci Hopija. Dva
Tasavuh ratnika su poli kao zatita. Hopi su znali da je ovo znak za poetak
sukoba. Koplje je poletjelo i ubilo jednog od ratnika. Frontalni okraj je startao.
Slijedeeg dana, dolina je plivala u krvi. Hopiji su odbranili svoje naselje, ali to nije
bio kraj nevolja.

330

Jo e stotinama godina opasnost dolaziti od bijelog covjeka, Navaho i Apai

indijanaca koji e zauvijek unititi miran ivot Hopija. Ljudi od mira, onih koji
nikada nisu vjerovali u sukobe.
********
Uzvik se brzo rairi pranjavim trgom u Hopi naselju. Zapoinje jednolini zvuk
bubnjeva. Pisak zmija poinje da privlai panju. Maskirani Hopiji prate sveti trag
kukuruznih zrna koje su ispred njih prosuli amani.

Fotografija 66: Kaina orao je jedan od 250 simbola prirodnih sila Hopi
indijanaca, Arizona
Kaina znai tri stvari: duh umrlih i prirodnih sila, zatim maske koje se oblae
tokom rituala, te male lutke koji su simboli svih prirodnih sila (ukupno 250). Hopije
su, po njihovom dolasku na povrinu, srela natprirodna bia koja su ih nauila kako
izvoditi ceremonije za plodnost, izlijeenje, prizivanje kie
********
Mit se spojio sa proroanstvima Azteca, Hopija i Maja.

331

Azteci su znali da e im u prorokovanoj godini (ce acatl, odnosno 1519.) doi

dugooekivano bijelo superiorno bie, bradati Quetzalcoatl. Te godine je i doao
prvi bijeli ovjek, bradati Hernan Cortez na elu konkvistadora. Zloupotrijebivi
gostoprimstvo Moctezume osvojio je itav Meksiko za krunu panjolske.
Petsto godina ranije, bijelo boanstvo Kukulkan je iz Tule, odletio u dvije hiljade
kilometara udaljenu Chichen Itzu i tako ispunio proroanstvo Maja. Ali, Maje nisu
bile tu da ga doekaju. Kao da su znale da im se nita dobro ne sprema.
Tajanstveni odlazak Anasazija slijedio je nakon nestanka Maja. Da li su se i oni
odluili da odu i ne potpadnu pod vlast bijelog ovjeka?
Hopi su najvaljivali dolazak izgubljenog bijelog brata, Pahane. Da je doao na
vrijeme, 1519. godine, onda bi ga doekali u podnoju Tree Mese. Poto je kasnio,
mjesto doeka je bilo u blizini Oraibija. I zbilja, sa dvadeset godina zakanjenja,
konkvistador Pedro de Tovar je sa 17 konjanika ujahao na Mesu. U Oraibiju su
Hopiji priredili doek. Ako je ovo bio pravi Pahana onda e znati kako da reagira
na ponuenu otvorenu aku poglavice Hopija. Ispruie svoju ruku okrenutu prema
dole, pljesnue i stisnue ruku jedan drugome formirajui drevni simbol bratstva.
Umjesto toga, Tovar je, vidjevi ispruenu ruku poglavice, naredio svojoj pratnji da
mu daju darove, mislei da to Hopiji oekuju od njih.
Poglavica je znao da je Pahana zaboravio drevni dogovor izmeu ljudi dvije
civilizacije. I stoga je naslutio nevolje za svoj narod. Slijedile su ekspedicije,
pokrtavanje, izgradnja katolikih misija, ropski rad Hopija.
U slijedeem stoljeu, Hopiji su se pridruili ostalim Pueblo plemenima i digli su
revolt protiv panjolaca 1680. koji su poraeni i privremeno otjerani sve do
Meksika. Negostoljubivost terena na kojem su Hopi ivjeli nisu privlaili ni
panjolce ni Britance u novim pohodima. A Hopiji su nastavili da ekaju istinskog
Pahanu, simbol univerzalnog bratstva medju ljudima.
Zamislimo spoj znanja evropskog ovjeka i spiritualnih dostignua kultura
Centralne i Sjeverne Amerike. Da je dolo do tog spoja prije 1000 ili barem prije
500 godina, historija svijeta bi izgledala sasvim drugaije. Umjesto toga,
komunikaciju je zamijenio ma, suradnja je ustupila mjesto dominaciji.
Um bijelog ovjeka je bio zatrovan eljom za vlau i stvaranjem ogromne koliine
negativne energije. Na drugoj strani, iste misli i drevna proroanstva americkih
naroda ih nisu pripremili za sukob ve za saradnju.
Pitanje je da li je bila greka u proroanstvima? Ili se neto desilo u meuvremenu,
to je potpuno poremetilo slijed dogaaja? Recimo, promijenilo bijelog ovjeka
nagore. Kao da je neka negativna sila zavladala njim i taj pritisak jo uvijek ne
poputa.

332

Da li su napredne Maje i Anasaziji prepoznali ovu promjenu i na vrijeme odluili da

siu sa Zemaljske pozornice?

333

CANYON DE CHELLY (17)

Kanjon da ej (Canyon de Chelly), Arizona
avgust 2004.
Vozim se jednolinom brzinom prema istoku Arizone. Na horizontu se stapaju
crvena kamena pustinja i nebo. Pokoja usamljena stijena kao otoi u pustinjskom
beskraju. Slika se mijenja. U daljini dvije visoravni. Jedna je gola, suha. Druga,
paralelna do nje, zelena. Jednake visine i duine. Nad onom zelenom oblaci, ubrzo
poinje da sijeva i siva zavjesa se stapa sa vrhom visoravni. Pitam se da li je preda
mnom dokaz viestoljetnog rada vidovnjaka koji su ivjeli i prizivali kiu samo za
svoju mesu, visoravan? A onu drugu, nenaseljenu, ostavili ogoljelu?

Fotografija 67: Ritual prizivanja kie je bio uspjean, Crna Mesa, Arizona
Idem jugom Navaho rezervata koji obuhvaa vie od 65.000 kvadratnih kilometara.
Navaho sebe zovu Dine (ljudi). Kada su panjolci prvi put doli u ove krajeve
poetkom XVII stoljea nazvali su ih Apache de Navajo (Apai koji obrauju
zemlju). I tako im osta ime Navaho.

334

Meu Navaho indijancima kontakt oima se smatra neljubaznim. Kada se govori sa

grupom Navaho indijanaca neki gledaju u zemlju, a neki u stranu, mada vas sluaju
sa panjom. Dine se ue od malena da ne govore puno, da ne budu glasni i da se ne
otvaraju strancima. Rijetko se dodiruju s drugima; lagani stisak ruke je najvie to
se moe oekivati od njih.
Stiem u Chinle. Ovaj mali gradi se razvio iz nekadanje indijanske trgovake
stanice. Dine su ga tako nazvali (Chin-lee mjesto gdje voda izlazi), jer se nalazi
na izlazu kanjona Canyon de Chelly.
Kanjon je dugaak etrdesetak kilometara i u svom okrilju uva nekoliko sjajnih
naselja Anasazija. Preko 700 pronaenih i zatienih ostataka kulture Anasazija i
Navaho indijanaca se nalazi u ovom kanjonu. Mada je rije o zatienom
nacionalnom monumentu u njemu i danas ivi oko 40 Navaho familija.
Pria o imenu kanjona je tipina. Drevno Anasazi ime nije ostalo sauvano. Navaho
indijanci su ga nazvali Tseyi (u stijeni). panjolci su u XVII stoljeu tu rije
pobrkali sa svojom Chegui. A onda su ameriki doseljenici ponovo pogrenim
prijevodom doli do rijei Chelly. I tako smo u situaciji da na dananjim mapama
imamo naziv Canyon de Chelly (da ej) kojeg nijedan Amerikanac ne izgovori
tano iz prvog pokuaja.
********
U Centru za posjetioce svi zaposleni su Navaho indijanci. Na oblinjoj pumpi, u
koli, prodavnicama samo Navaho. ee se uje Navaho jezik nego engleski.
Obilazak kanjona je dozvoljen samo uz unajmljivanje Navaho vodia. I uz uslov da
posjedujete vozilo sa pogonom na etiri toka. Izlazim na parking, gledam brzine i
onda se uvjeravam da moj rentirani Hyndai-Santa Fe ima pogon na dva toka.
Vraam se u Centar i na pitanje o pogonima potvrdim da imam pogon na etiri
toka. Jedan od Navahoa izlazi sa mnom, zagleda se ispod trupa vozila, klima
glavom i napokon odluuje da mogu voziti kroz kanjon. U tom momentu mi se uini
da je rije o formalnosti. Rekoe da se vozila znaju zaglaviti u pijesku. Nisam ba
mislio da mi se to moe danas desiti.
Telefonom su pozvali vodia. Za desetak minuta se pojavljuje krupan
pedesetogodinjak i predstavlja se: Dave Wilson. Ja u danas biti tvoj vodi.
Ispunjavam papire za dozvolu, obojica potpisujemo. Idemo da pogledamo tvoje
vozilo.
Na parkingu se Dejv (Dave) saginje i odmjerava visinu trapa. Ulazi na prednja
vrata i gleda mijenja. Odmahuje glavom. Nisam siguran da se auto nee zaglaviti.
Ali, moemo probati na tvoju odgovornost.

335

Ja potvrdno klimam glavom.

Polazimo od Centra, prelazimo ulicu i Dejv mi pokazuje da skrenemo na
neasfaltirani put koji vodi kroz Navaho naselje. Raunam da je to preica.
Meutim, iz naselja izlazimo na zemljanu istinu. Oito je da asfalta vie neemo
vidjeti. Na ulazu smo u kanjon. Stotinu metara irok, vijuga desetine kilometara u
dubinu. Ispod tokova je pijesak. Na povrini je suh, kao bijeli ips. Par centimetara
ispod toga je vlaan i dubok. Dejv me upozorava da ne vozim sporo i da ne stajem.
Pijesak je izbrazdan stotinama tragova guma. Drim se jednog takvog traga.
Desetak Navaho tinejera igra nogomet. Prolazimo ih. Ispod tokova osjeam
mokar pijesak i kao da mi gume voze na veoj dubini. Dodajem gas, ali auto
usporava. Smanjujem gas, auto se s velikim naporom kree. I onda staje. Raunam,
malo u unatrag pa onda krenuti naprijed. Meutim, to je pomoglo da auto jo vie
upadne u vlani pijesak. Sada znam zato nam je trebao pogon na etiri toka i
iroke gume.
********
Litice kanjona su visoke mjestimino do 250 metara. Upadljivi su crni povrinski
nanosi; kao da je neko izlivao tone katrana sa vrha mese. Geoloski termin je
pustinjska glazura. Rije je o tankom mineralnom sloju kojeg stvaraju bakterije
koje ive na zidovima kanjona. One uzimaju mangan iz zraka i vare ga. Ovaj
proces metabolizma rezultira u stapanju mangana sa zidovima kanjona.

Fotografija 68: Pustinjska glazura, manganski sloj na zidovima kanjona starog

300 miliona godina, Canyon de Chelly, Arizona

336

Visoka litica preda mnom svjedoi o 300 miliona geoloke starosti. Na njenom dnu
je najstariji sloj zvan Supai. U njemu su naeni fosili biljaka iz doba vlane
suptropske klime. Iznad njega je sloj krenjaka de Chelly kada se klima mijenja u
suhu pustinjsku prije 250 miliona godina, to rezultira stvaranjem uvenih crvenih
stijena kanjona (zahvaljujui pijesku i nanosima vjetrova). Jo povie je
Shinarump konglomerat od prije 200 miliona godina, koji se sastoji od sivosmeih stijena bogatih kvarcom, bazaltom i ugljenisanim drvetom.
Proi ce novi milioni godina, biljne i ivotinjske vrste e dolaziti i nestajati bez
traga. Nakon izumiranja dinosaurusa u ovom dijelu planete dolo je do perioda
dizanja kamenog tla i formiranja visoravni. Prvo, prije 63 miliona godina, a zatim
prije 3 miliona godina, zidovi kanjona su se digli, rijeke probile kroz stijene, erozija
oblikovala ono to danas vidim.
Nakon svretka zadnjeg ledenog doba prije desetak hiljada godina nije bilo vie
krupnih promjena. ovjek je poeo da koristi kamen kao alat, oruje, za
stanovanje, obradu hrane, podlogu za boju i keramiku. Anasazi su doli i ubrzo
otili. Navaho su slijedili i mali broj je jo tu.
Za litice kanjona pojava ovjeka je kratka, gotovo beznaajna. Stotine godina homo
sapiensa su udar dlanom u dlan u poreenju sa stotinama miliona godina starim
kanjonom.
********
Dejv je pozvao nogometae da nam pomognu. Oni nevoljko prilaze. Ovo je ve
trei auto danas koji se zaglavio, poruuju. Pet-est pari ruku su nas izgurale iz
pijeska. Ovaj put ne kanim da smanjujem brzinu.
Dejv, od kada si vodi u kanjonu?, zapoinjem razgovor.
O, skoro etrdeset godina, odgovara. Sada sam ja na elu svih vodia i svih
Navaho indijanaca koji su u servisnim slubama, od rentiranja konja, vune slube
itd. Ukupno 140 ljudi.
Pa zar ima toliko Navaho indijanaca koji rade u parku?, pitam.
Ima, odrasli, djeca-tinejeri, i oni to ive u kanjonu i oni iz gradia Chinle. Samo,
ovdje ih ima ljubomornih na moju poziciju, govori i podie koulju. Na stomaku
mu veliki oiljak.
Ovo je moj rodjak pokuao da me ubije, govori sasvim normalnim glasom.

337

Pa, jesu li ga uhvatili?, sada me je zainteresirao s priom.

Jesu, ali je on rekao da je pucao mislei da je vidio medvjeda. A ja nisam podizao
tubu.

Fotografija 69: Autor (lijevo) sa Navaho vodiem Dejv (Dave) Wilsonom, na ulazu u
kanjon da ej (de Chelly), Arizona
********
Izali smo na istinu, malo tvru podlogu. Dejv me zaustavlja. Izlazimo iz auta.
Pokazuje rukom ka zidovima kanjona koji su na ulazu u duboki usjek.
Piktografi Anasazija, pokazuje mi rukom. Prilazim blie. Na zidu su mi tri
prepoznatljiva simbola: Kokopeli (flautista i simbol plodnosti), tijelo vidovnjaka
(voe klana i naselja) i otisci dlanova (koji potvruju svetost mjesta). Piktografi su
obojeni u bijelo. (Anasazi su bijelu boju dobijali mijeanjem praha bijele gline,
masnoa, bjelanceta i vode.)
********
Kazanova Anasazija je nadimak Kokopeliju, najpopularnijem boanstvu amerikog
jugozapada. Kau da je ovaj Kazanova obilazio naselja Anasazija sa vreom
sjemenja na leima i uio Anasazije kako da sade kukuruz. Nou bi, dok ljudi

338

spavaju, Kokopeli svirao flautu po kukuruznim poljima. Ujutro bi zaueni

stanovnici naselja nalazili stabljike po metar i po visoke. Istovremeno, mnoge
djevojke i ene bi ostajale trudne
Koko (drvo) i Pilau (vrea za sjemenje) je toplotu direktno dobijao iz centra
planete i irio je svojom okolinom.
Legende opisuju ovog onieg putnika sa flautom kao dobrodolog u svim naseljima,
jer je simbolizirao fertilitet: biljkama, nadama, snovima, ljubavima.

Fotografija 70: Kokopeli sa flautom, simbol plodnosti zemlje, obitelji, ljubavi

Hopiji su malo iscrpniji. Kau da su prvi Hopiji koji su doli iz unutranjosti Zemlje
na ovaj etvrti svijet imali ispred sebe dva insekta mahu (koji su u sebi generirali
izvor toplote). Na povrini su sreli orla kojeg su pitali za dozvolu da tu ive. Orao je
mahu stavio na test: prvo je odapeo strijelu u pravcu njihovih oiju, meutim oni
nisu ni trepnuli. Onda je strijelom pogodio jednog mahua koji je, usprkos rani,
poeo da svira flautu. Njena melodija se irila okolinom. Orao je strijelom pogodio
i drugog insekta. Onda je i on poeo svirati. Orao je na to rekao: Sada kada ste
proli oba testa moete ovdje ivjeti. Ako elite da govorite sa naim ocem Suncem
koristite moje peruke i ja u mu prenijeti vau poruku

339

Kako smo od insekta doli do grbavog patuljka, a zatim do Kazanove sa vreom,

nije poznato. Ali, me ne udi.
Ipak, da bi pria bila potpuna, moram priznati da Kokopeli nije originalni junak
koji datira od prije samo jednog milenijuma iz naselja Anasazija gdje je ostao
uklesan u liticama.
Prvi petroglifi sa likom Kokopelija se pojavljuju u Americi prije barem 3000 godina.
To uveliko nadmauje starost Oraibija, prvog naselja Hopija (oko hiljadu godina) ili
prvih naselja Anasazija (1200 godina). Kokopeli je pronaen u istonim dijelovima
sjeveroamerikog kontinenta, zatim na zapadnoj pacifikoj obali uklesan u
koljkama, a pojedine legende sugeriraju da je Kokopeli bio drevni tolteki trgovac
koji je putovao iz Meksika prema obje amerike obale.
Kokopeli nije stranac ni za drevne kulture od June Amerike do Kanade.
Lingvistika nas moe odvesti na jo dublji spekulativni izlet u historiju. Kakva je
veza izmedju Hopija Arizone i njihovog zmijskog plesa sa plemenom Khopis (Hopis,
Opis ili LHopitai) plemena iz Uzbekistana, nekadanje Velike Indije, koji su poznati
po svom drevnom oboavanju kulta zmije?
Grad-drava Hopija Uzbekistana se prije 10 000 godina zvao Khiva. Kiva je,
naravno, srce (dom) kulture Hopija Arizone. Kuice u Uzbekistanu su bile
okrugle, u koje su ulazilo sa krova uz pomo ljestvi. Prijevod rijei kiva je identian
i u sanskritskom i hopi jeziku: ki (mravinjak) plus va (stanovanje).
Drevno indijsko boanstvo sree, iz doba prije Veda, se zvalo Kubera ili Kuha. Rije
je bila o patuljku (isto kao i Kokopeli), sa grbom na ledjima, okruglim stomakom,
est nonih prstiju, osam zuba, tri noge (kokopeli Anasazija ima penis dugaak kao i
noge), oko sebe nosi pojas, simbol je sree Imena im se razlikuju, ali su im
karakteristike iste.
ena amerikog Kokopelija je Kokopelimana. Na Hopi jeziku mana znaci ena.
Na sanskritskom mena znai ena. Njena uloga je bila identina u obje legende
(uvijek aktivna tokom noi u elji da seksualno zadovolji smrtnike).
Lingivistike koincidencije?
********
Posmatram bijeli piktograf Kokopelija uklesan u kanjonu da ej. Na glavi dvije
linije (dlake, peruke). Simbol klana Sive flaute. Kokopeli klana Plavih flauta nema
dlake. Dlake sa dva kruga na vrhu su simbol duha ili kaina (ovi piktografi su

340

pronaeni u naseljima Hopija). Nadalje, ovaj Kokopeli je prikazan u leeem

poloaju; znai odluio je da ovdje ostane. Oni stojei simboliziraju stalan pokret.
Iza svakog znaka u ovom kanjonu se krije pria.

Fotografija 71 Kokopeli na ulazu u peinu u kanjonu da ej (de Chelly), Arizona;

prikazan je u leeem poloaju to simbolizira da se skrasio na ovom mjestu; otisci
ruku upuuju na svetost ove lokacije

341

WHITE HOUSE

(18)

Kanjon da ej (Canyon de Chelly), Arizona

avgust 2004.
Pjeano dno kanjona da ej je najvee po povrini medju svim amerikim
kanjonima. iroko je oko stotinu metara, mjestimino sa ivim pijeskom, a vrlo
esto, u kinim periodima, neprolazno. Kanjon ima oblik slova V Sjeverni i
Juni obod.
Dvadeset pet kilometara Sjevernog oboda kanjona ima etiri naselja Anasazija
dostupna posjetiocima.
Ruevine naselja Antelope House nalaze se u dubokom usjeku. Nekada je ovdje
bila 91 prostorija na etiri nivoa sa tri velike kive i nekoliko manjih. Anasazi su
kamene zidove obojili krenjakom i naslikali murale. Ovo je jedno od rijetkih
naselja gdje se vide ostaci boje. U naselju je gradnja prestala 1270. i ubrzo je
naputeno. Prema slubenom vodiu neki historiari tvrde da ih je velika poplava
prisilila da se odsele. Drugi sugeriraju da su rat ili bolesti uzrokovali egzodus. Ali,
niko tona ne zna. Ime je dobilo po crteu antilope na jednom od zidova;
pretpostavlja se da je to djelo Navaho umjetnika iz 1830-ih.
Ledge Ruin je neveliko naselje izgradjeno u vrlo nepristupanom usjeku. Iz
daljine izgleda da su se zidovi Anasazija stopili sa kamenim liticama. Na ovoj visini
ovo naselje bi bilo loginije da bude prebivalitem za ptice nego za ovjeka.
Dvije peine u liticama ispunjene i premoene sa oko 78 prostorija i tri kive nose
naziv Mummy Cave. Trospratni toranj se nalazi izmeu peina i njegova funkcija
nije dosada ispitana. Ovo naselje je dobilo ime po dva mumificirana tijela zamotana
u vlakna juka drveta koje su arheolozi pronali 1882. U gradnji je vidljiv stil Mesa
Verde Anasazija. Naselje je naputeno prije 1300. godine.
Massacre Cave je bilo popritem sukoba izmedju Navaho indijanaca i panjolaca
predvoenim Antonio de Narbonom 1805. godine. Bitka je trajala itav dan i prema
Narboni 115 indijanaca je ubijeno od kojih preko 90 Navaho ratnika; 33 su
odvedena u zatoenitvo. Prema indijanskim izvorima broj ubijenih je taan, ali
tvrdi se da su ubijeni bili ene, djeca i stari, jer su mlai indijanci bili u lovu.
Navaho ime za ovo mjesto je Dvoje su pali. Navodno je jedna indijanka u odbrani
naselja bacila jednog panjolskog vojnika sa litice pri emu je i ona stradala.
Problemi za Navaho se nastavljaju i sa dolaskom amerike armije. Pukovnik Kit
Carson je u zimu 1863. blokirao kanjon, unitio skladita sa hranom i sve domae
ivotinje, spalio vonjake i ubio svakog Navaho na koga je naiao. Preostali
izgladnjeli indijanci su se konano predali, a Carson ih je odveo na dugi put (Long
Walk) u rezervat u istonom Novom Meksiku. Nakon etiri mizerne godine

342

preivjelim indijancima je sporazumom dozvoljeno da se vrate u kanjon 1868. Da bi

osigurali zatitu ruevina Nacionalna agencija je preuzela vodjene kanjona 1920.
Danas je to Nacionalni park kojim zajedno upravljaju Navaho i dravne agencije.
********
Sa Dejvom se vozim junim obodom kanjona. Pitam ga otkad su Navaho u ovim
krajevima. Kae da su doli sa sjevera, iz Kanade, a jo prije toga, iz Azije, preko
Beringovog prolaza.
Kada su Navaho doli u kanjon, Anasazi su odavno bili otili. Meutim, mi nismo
stanovali u njihovim naseljima. Bila su za nas sveta.
Zato sveta?, pitam.
Nai preci su mislili da duhovi Anasazija jo uvijek stanuju tamo.
Govori mi da zaustavim auto. Pokazuje prstom prema strmim liticama.
Tamo ti je jedno od naselja Anasazija, govori.

Fotografija 72: Naselje Anasazija nazvano Prve ruevine (First Ruins) sa dvije
kive i desetak prostorija; naputeno je koncem XIII stoljea, istovremeno sa svim
ostalim iz svijeta Anasazija
Izlazim iz auta. Litice su ovdje visoke sto pedeset metara. Otprilike na polovini, u
otvoru meu zidovima, ruevine naselja First Ruin. Ovo su bile prve ruevine na
koje je arheolog Cosmos Mindeleff naiao 1882. i otud neinventivno ime Prve
343

ruevine. Kameni zidovi formiraju deset prostorija i dvije kive. Datum naputanja
naselja je konac XIII stoljea.
Blii prilaz nije dozvoljen. Nastavljamo s vonjom. Par kilometara nie ponovo
stajemo. U sjeni ogromnih litica naselje Junction Ruin. Petnaest soba i jedna
kiva. Naselje je okrenuto jugu, oigledno s namjerom da hvata sunevu toplotu za
hladnih zimskih mjeseci. Ruevine se nalaze na spoju (junction) dva klanca:
Mrtvih (del Muerto) i da ej.
Dejv mi govori o naseljima Anasazija koji se nalaze 20-25 kilometara nie. Sliding
House i Face Rock su manja naselja izgraena visoko, u nepristupanom dijelu
klanca. Jedva su vidljiva sa dna kanjona. ini se nemoguim popeti se do njih;
meutim paljivim promatranjem mogu se uoiti udubine u kamenu litica koja su
sluila Anasazijima za penjanje.
Spider Rock (paukova stijena) je smjeten na najviim liticama kanjona: 330
metara iznad povrine zemlje. Navaho legenda govori o novopridolim Navaho
indijancima koji su u kanjonu zatekli staricu. Ona ih je uila pletenju. Kasnije je
postala njihovim boanstvom (ena-pauk) koja stanuje na vrhu Paukove stijene.
********
Ostaje mi petnaestak kilometara do slijedee destinacije. Koncentriram se na
vonju; pratim duboke tragove guma u pijesku. Dejv mi za to vrijeme pria
uglavnom o obiajima Navaho indijanaca i njihovim odnosima sa vladinim
agencijama. Na moje pitanje zato nije barem dio puta asfaltiran, odgovara da se
kanjon na taj nacin eli zatititi od velikog priliva turista.
Ispred nas put skree ulijevo. Prije toga se mora spustiti niz uzvienje na putu od
60-ak cm. Jasno, ne mogu brzo ui u okuku sa tolikim padom. Usporavam, silazim,
okreem volan i auto se ukopava u pijesak. Dam gas, tokovi tonu. Ponovo se
zaglavljujemo. Ovaj put ozbiljno. Izlazimo. Niko oko nas. Nema druge nego
zavrnuti rukave. Nalazim komad drvene ploe i poinjem istiti pijesak ispod
tokova. Dejv nema telefon. Odlazi da nae vee komade drveta. Ja uklanjam
pijesak oko sva etiri toka. Dejv se vraa sa dvije velike grane. Stavljamo ih ispod
prednjih tokova. Ulazim u auto, prvo ubacujem u rikverc sa namjerom da odmah
zatim krenem naprijed. Auto se samo zaljulja lijevo- desno i na tome osta.
Saginjem se ispod auta. Trap auta je vrsto zaglavljen u pijesku. Prednji branik ne
dozvoljava autu naprijed. Sa lopatom bi vjerovatno bila potrebna dva dobra sata da
se otkopamo. Pa i onda nam ostaje jo nekoliko kilometara da doemo do moga
dananjeg cilja naselja Bijela kua. I plus, treba se vratiti natrag dvadesetak
kilometara.

344

Fotografija 73:Nevolje sa vlanim pijeskom u kanjonu da ej, Arizona

Dejv odlazi u potragu za nekim vunim vozilom. Ja otkopavam pijesak. Nakon sat
vremena Dejv se vraa sa dobrom vijesti. Neko e doi da nas izvue. Zbilja, za
nekoliko minuta pedesetogodinji Navaho indijanac sa dva sina dolazi u 15 godina
starom Fordu, s velikim gumama, 50 cm visokim trapom i, naravno, pogonom na
etiri toka. Veu lanac za moj korejski plastini Hyndai. Ubrzo su me izvukli iz
pijeska; zaustavljam auto na malo tvroj povrini. Dejv mi se pridruuje i
odluujemo da vozimo iza Forda.
********
Zelenilo i zemljani put je najavio da se pribliavamo najljepem naselju kanjona.
Kinii--na-igai (White House, Casa Blanca, Bijela kua) je otkriven 1849.
ekspedicijom porunika J.H. Simpsona. Navaho indijanci su naselju dali ime po
bijelim okreenim zidovima ruevina.
Prvi pogled me odvodi na zastraujue strme litice iznad naselja. Skoro 200 metara
stakleno ravnih zidova kanjona. U otvoru u liticama te u njihovom podnoju je
ukupno 80 prostorija i etiri kive. Ovo je jedino naselje kojem se moe prii
dovoljno blizu da se osjeti ljepota ruevina i zamisli njihov prvobitan izgled

345

Fotografija 74: Pogled na naselje Anasazija Bijela kua (White House), skriveno u
usjeku impresivnih litica kanjona da ej, Arizona
uredni i glatki bijeli zidovi naselja u sebi su skrbili za desetak Anasazi obitelji
mukarci su obilazili polja kukuruza, graha, skvoa i pamuka ene su pravile
keramiko posue, pamunu odjeu i ceremonijalna odijela od peruki djeca su
trala po zaravni ispred naselja uz njihovu viku se uo lave pasa koji bi jurili za
urkama kiva se pripremala za veerasnje spiritualne izlete vidovnjaka
Nakon 1275. ni ovdje vie nije bilo nove gradnje.

346

Fotografija 75: Najljepe naselje kanjona da ej, Bijela kua, podignuta je na dva
nivoa i sa etiri kive i 80 prostorija je skrbila za deset-petnaest porodica Anasazija

Fotografija 76: Simbol vidovnjaka zatitnika naselja Bijela kua sa podignutom

desnom rukom

347

Sva naselja u kanjonu su ostala prazna i zauvijek naputena od Anasazija. Isto kao i
sva druga naselja u radijusu od hiljadu kilometara. Dinovske litice ovih kanjona
nisu vie bile dovoljne da zatite populaciju Anasazija.
Na tabli ispred naselja stoji: Nakon 1275. naselja Anasazija su naputena. Zato?
Iznenadne klimatske promjene? Prekobrojna populacija? Moderni arheolozi su jo
uvijek zbunjeni ovom misterijom.
Ostajem due ispred Bijele kue. Ruevine otkrivaju gradnju koja me svojim stilom
podsjea na Pueblo Bonito. Metar debeli zidovi sa bezbroj uredno obradjenih
kamenih blokova. Na zidu litica piktograf koji pokazuje lik vidovnjaka, zatitnika
naselja.
Svako naselje Anasazija je imalo figuru vidovnjaka koji je bio njihov lider. U ao
kanjonu on je prikazan ispruenih ruku sa dva dvostruka kruga na rukama. Hopi
indijanci to tumae kao zajednicu koja je imala dva kruga migracija. Mesa Verde
figura ima luk iznad glave koji vjerojatno simbolizira teki teret odgovornosti koji
lider nosi. Springerville piktograf prikazuje figuru ispod ijih je nogu pauk
vjerovatno pripadnost Paukovom klanu. U starom Oraibiju, medju Hopijima,
figura prikazuje podignutu desnu ruku to se tumai kao odgovorni lider koji se
brine da polja imaju dovoljno kie. Simbol ovdje, u Bijeloj kui, je identian onom
u Oraibiju.
Svim stanovnicima naselja ovaj lik se urezao tokom njihovog ivota. I toliko puta su
im oi zavravale na njemu. Nakon osamsto godina, evo i ja dijelim neto sa
Anasazijima.
********
Vonja natrag. Iza nas, ovoga put, ide Ford u kome su supruga i djeca mog vodia.
Vozim rastereen, ali ne ponavljam greke i usporavanja. Sve je ilo u redu dok
nismo stigli na onaj iroki dio na ulazu u kanjon. Jednostavno pijesak je bio suvie
vlaan da bih izbjegao zaglavljivanje. Jo jednom lanac, vua i - isplivali smo.
I ova avantura je zavrena. Kanjon da ej ostaje iza mene.

348

Fotografija 77: Zato dinovske litice i suneva energija vie nisu bila dovoljna
zatita spiritualno i astronomski naprednim Anasazijima te su otili bez traga u
dubinu kosmike historije?

KRUG SE ZATVARA (19)

Arizona/Novi Meksiko
avgust 2004.
Vrijeme je da naputam Arizonu i da se kreem prema Novom Meksiku. Iza mene
ostaju naselja Anasazija koja sam posjetio, a jo vie onih koje ovaj put nisam
dotakao.
Zapadnije, u unutranjosti Arizone, izmedju Flagstaffa i Phoenixa, ugnijezdilo se
desetine naselja Anasazija u liticama kanjona, na pustinjskim visoravnima i na
vulkanskim platoima.

349

Montezuma Castle je jedno od najbolje ouvanih naselja. Dvadesetak soba na pet

spratova svojim zidovima prati radijus litica. Izvanredna gradnja je odrala ovaj
kompleks, i nakon 700 godina, gotovo neoteenim, usprkos udarima nevremena.
Naravno, ime je potpuno promailo smisao naselja: niti je rije o dvorcu, a jo
manje Montezuminom. Naime, Aztekom vladaru e trebati jos dvijesto godina da
se rodi nakon konanog odlaska Anasazija iz ovog naselja.

Fotografija 78: Petospratno naselje Anasazija Montezuma Castle ugnijezilo se u

litice kanjona u sredinjoj Arizoni

U blizini je tzv. Montezumin izvor, vodena oaza koju hrane podzemni vodeni izvori.
Priliv vode je konstantan, 4 miliona litara dnevno. Ne udi da su u blizini pronaene
ruevine jo nekoliko manjih Anasazi naselja. Po njihovom odlasku, podruje su
okupirali Javapai indijanci. Na njih su panjolci naili u XVI stoljeu. Tada su uli
legende od Javapaija da je ovaj izvor kapija kroz koju su njihovi preci doli iz
podzemnog svijeta. Stoga se i izvor i voda smatraju svetim.
Kao to su Navaho indijanci poeli imitirati kulturno i duhovno superiornije Hopije,
tako su, oigledno, Javapai indijanci imitirali Anasazije u njihovim legendama.
etrdesetak kilometara dalje je Tuzigoot National Monument. Na uzvienju usred
kamene pustinje se istiu ruevine Anasazija. Ukupno 110 soba na tri sprata. Odatle
se pogled prua desetinama kilometara unaokolo. Apai su ovo naputeno naselje
nazvali Tuzigoot (iskrivljena rijeka, prema oblinjoj vijugavoj rijeci Verde).

350

Sjevernije je Wupatki National Monument na ijoj su teritoriji ruevine etiri

Anasazi naselja: Wupatki, Citadel, Lomaki i Wukoki. Najvee naselje je svakako
Wupatki sa dosad otkrivenih 85 soba koje okruuje veliki kruni amfiteatar. Skoro
(1965.) je iskopana novina u svijetu Anasazija: na dubini od pet metara poelo se
pojavljivati igralite. Jos jedan dokaz o prisutnosti Maja i srednjoamerikih
civilizacija u ivotu Anasazija.
********
Na jugu Kolorada planinski vrh Chimney Rock dostie 2800 metara visine. Ovaj
kameni vrh u obliku dimnjaka ima drutvo jo jednog prirodnog monolita,
Companion Rock. Nedaleko su ostaci naselja Anasazija nazvani Chimney Rock
Ruins. Na dva sprata ukupno 55 prostorija sa dvije kive. Ovo naselje se smatra
najizoliranijem naseljem Anasazija. Podignuto je na nepristupanom vrhu planine,
sa najbliim izvorima vode i obradivim zemljitem udaljenim preko 500 metara.
Istraivanja su pokazala da se ispod zidova nalazi originalni kameni planinski plato.
To je znailo da su tone materijala, kombinacija kamenih blokova i nepeenih cigli,
prenesene na vrh planine da bi se izgradila ova velika graevina. Za cigle je bila
neophodna voda; ili su Anasazi ekali zimu da bi koristili snijeg za pravljenje cigle
(to je malo vjerovatno) ili su donosili vodu iz doline (za to je bilo potrebno puno
vie radne snage nego to je bilo samih Anasazija).
Oficijelna arheologija i historiografija uporno tvrdi da su Anasazi bili
poljoprivednici koji su prouavali poloaj Sunca da bi znali vrijeme sjetve. Zato bi
onda farmeri podigli naselje na vrhu planine daleko od obradivog zemljita?
Za odgovor emo potraiti pomo dendrokronologije i arheoastronomije.
Dendrokronologija je ispitivanjem prstenova na ostacima drveta ustanovila da je
prva faza izgradnje naselja zapoela 1076. Ispitana je starost borovog drveta
ugraenog u ventilacioni otvor istone kive. S pravom se pretpostavilo da kiva
pripada ranijoj fazi izgradnje.
Zatim je na analizu dostavljen komad drveta ugradjen u krov prostorije sa drugog
sprata; rezultati su pokazali da je to drvo posjeeno u ljeto 1093. godine.
Sada se posluimo rezultatima arheoastronomije. Izmedju jeseni 1073. i jeseni 1077.
Mjesec je bio u tzv. stanju mirovanja. Ista pojava se ponavlja 19 godina kasnije,
1092-1095.
Slijedea sliica u mozaiku je pogled koji se prua iz ovog naselja prema dva
prirodna obeliska: Chimney Rock i Companion Rock. Tokom svog perioda

351

mirovanja puni Mjesec se pojavljuje u punoj veliini izmeu ova dva kamena vrha.
Ukupno 40 puta se to desilo izmedju 1073 i 1077, i onda ponovo izmedju 1092-1095.
I tako dolazimo do odgovora zato su Anasazi digli ovo naselje. Iskljuivo kao
astronomsku observatoriju!
********
Vodei gradovi drevne Srednje Amerike su bili dizajnirani kao kosmo-magini
centri. Teotihuacan, Monte Alban, Tikal, Copan, Palenque Oni su bili preslikani
kosmiki centri u kojima su se rodili ivot i civilizacija.
Arhitekte i graevinari su, kroz svoje graevine, uspostavljali odnos izmeu
kosmike harmonije i biolokih ritmova ivota na zemlji. Kosmiki gradovi su su
usklaivali sa kosmosom. Piramide, hramovi, ulice su se orijentirale prema
stranama svijeta. ivot se usklaivao sa putanjama sunca, mjeseca, planeta i
zvjezdanih sistema.
Naseljima Anasazija je za nijansu nedostajalo brojnije stanovnitvo, impresivnije
graevine i kompleksnija socijalna struktura da stanu uz bok gradovima civilizacija
Maja ili Tolteka.
Ali, naselja u kanjonima ao, Mesa Verde ili da ej su zasigurno predstavljala
mitske centre civilizacije i njihove mikrokosmose.
Jedan od takvih centara je i Montezuma Basin u Novom Meksiku. Nekoliko hiljada
stanovnika se koncentriralo u osam Anasazi naselja: Yellow Jacket, Lowry, Sand
Canyon, Goodman Point, Mud Springs, Yucca House, Lancaster Ruin i Wilson
Ruin.
Yellow Jacket ima impresivnih 120 kiva (!) to je najvei broj u svijetu Anasazija.
Slijedi Lowry sa 110, Sand Canyon sa 90 i Goodman Point sa 85. Sa ovako
intenzivnim spiritualnim ivotom svaki od ovih gradia je zasigurno predstavljao
sredite kosmosa za njegove stanovnike.
Niz palih kamenih monolita u naselju Yellow Jacket se nalaze u liniji koja se
poklapa sa putanjom sunca za vrijeme ljetnog solsticija. Anasazi nam nisu ostavili
svoje pisane poruke; ali iza ovog palog kamena kao da ujemo njihov duboki glas iz
pozadine koji nas upuuje na njihovo astronomsko interesovanje.
Velika kiva Yellow Jacketa, s preko 20 metara radijusa, je paljivo izgraena u
smjeru sjever-jug i odstupa manje od jedne polovine jednog stepena od perfektnog
sjevera. Mnogobrojni parovi manjih kiva radijusa 10-15 metara, su perfektno
poredani pratei pravac sjevera.

352

U emu je znaaj fascinacije Anasazija za astronomske pojave? Promatranje sunca i

ustanovljavanje agrikulturnog kalendara ima smisla. Ali, intenzitet interesa
Anasazija daleko prevazilazi prost interes farmera i njegovo praenje sunca na
horizontu.
Anasazi su formirali nestvarno bogatu astronomsku infrastrukturu diljem
americkog Jugozapada. Pomno su pratili poloaj matine planete i utjecaj drugih
nebeskih tijela. Odatle su generirali svoje vjetine, znanja, mo.
U kombinaciji sa informacijama dobijenim spiritualnim ulima, Anasazi su izrasli u
jedinstvenu, duhovno naprednu civilizaciju.
Sve do momenta kada su njihovi vidovnjaci pokrenuli cjelokupno stanovnitvo
pozivom: Moramo otii!.
********
Ne postoje male nacije. Niti male civilizacije. Veliina pripadnika jedne grupe se ne
mjeri njihovim brojem.
Desetak hiljada dua Hopi indijanaca su moda brojano nemjerljivo mali u
poreenju sa milijardama stanovnika trzine ekonomije. Ali, oni svojom
hiljadugodinjom historijom, svojom spiritualnou, proroanstvima i brigom za
ovjeanstvo postaju savjeu nae civilizacije udarajui joj snaan peat
upozorenja.
Njihovi preci Anasazi su takoe sjajan primjer. Razbacani na hiljadu kilometara, u
nekoliko stotina naselja, a samo nekoliko desetina hiljada ljudi. Po onome to su
ostavili iza sebe s punim se pravom mogu nazvati razvijenom, mirnodopskom
civilizacijom. Svoje vrijeme na Planeti su proveli u harmoniji sa prirodom.
Iza sebe su ostavili niz misterija: iznenadno i istovremeno pojavljivanje na
ogromnom i nepristupanom prostoru; graevinske vjetine koje se ne mogu
objasniti iz naeg tehnolokog ugla; vrlo napredna astronomska dostignua bez
ikakvih instrumenata; meusobnu komunikaciju koja je vidljiva u stilu gradnje,
svakodnevnom ivotu i tempiranom vremenu odlaska; i, na koncu, istovremeni
egzodus Anasazija iz svih naselja, kao najveu misteriju od svih.
Znanja Anasazija trebamo spasiti od zaborava
i posluati njihove poruke.

353

Fotografija 79: Vidovnjaci Anasazija prilikom rituala u kivi; ovdje su generirana

spiritualna i astronomska znanja civilizacije

PONOVNI SUSRET SA MELVINOM (20)

Sjeverni Novi Meksiko
Septembar 2004

354

Proslo je dvadeset pet dana od zavrsetka moje posjete cetiri drzave americkog
Jugozapada (Novi Meksiko, Kolorado, Juta, Arizona). Sredjivao sam biljeske o
civilizaciji Anasazija.
Cetvrtak vece, zvoni mobilni telefon. Na displeju nema informacija ko zove.
Javljam se. Prepoznajem Melvinov glas.
Sam, dogovorio sam susret sa svojim poznanikom iz Djikarila Apaci rezervata. On
ima vrlo vazne informacije o Anasazijima za kojima tragas.
Dogovaramo da se nadjemo za dva dana. Na istom mjestu kao i u julu, u Bernalilu.
********
Let do Albukerkija (Albuquerkue), rent-a-car, pola sata voznje auto-putem I-25
prema sjeveru. Skrecem ka Bernalilu. Na parkingu Taco Bella moj tamnoputi
prijatelj. Pozdravljamo se.
Kako tvoje pisanje? pita.
Dosta dobro, trebace mi jos dva mjeseca da zavrsim knjigu, odgovaram.
Cuj, sa Kenom sam dogovorio da se nadjemo oko tri sata popodne, u Dulceu.
Odatle nas on vodi ka pecini Anasazija koja ce te sigurno interesovati. Zasad ostani
na putu broj 550; kasnije cemo se odvojiti na 537 prema Dulceu.
********
Voznja je ugodna. Septembarsko sunce jos uvijek ne ispraca ljeto. Melvin mi
pokazuje gdje su granice njegovog Santa Ana Pueblo plemena. Ulazak u Zia Pueblo
rezervat; zatim Jemez Pueblo rezervat. Prica mi o svojoj familiji, unucima i kako
mladi ne pokazuju vise interes za stare obicaje.
Vozim ka sjevernom dijelu Novog Meksika. Zabaceni, nenaseljeni krajevi. Suha,
kamena okolina. Nakon sat i po voznje, odvajanje sa puta 550 na put 537 i ulazak u
rezervat Djikarila Apaci indijanaca. Melvin mi govori o dva dijela rezervata:
juznom, kamenoj pustinji i sjevernom, planinskom i sumovitom.
Njegove se teme mijenjaju sa promjenom okoline. Sada mi prica o Apacima. Oni
imaju svoj Plemenski savjet. Njegov poznanik Arnold Cassador je bio predsjednik
Savjeta koncem 1990-ih. Onda su ga clanovi Savjeta htjeli smijeniti i trazili su da

355

Cassador zakaze sastanak na kome ce glasati o nepovjerenju. Dva dana prije

sastanka Cassador daje ostavku i nasljedjuje ga podpredsjednik Roger Vicente.
Nekoliko dana kasnije Cassador povlaci ostavku tvrdeci da Plemenski savjet nije
imao kvorum kada je usvajao njegovu ostavku. (Sada me je zainteresirao sa
pricom.) Onda Cassador dolazi sa peticijom, koju je potpisalo 30% Djikarila
indijanaca, u kojoj se trazi opoziv kompletnog Savjeta. Podpredsjednik Roger
Vicente se povlaci; clan savjeta Ron Julian preuzima vodjenje Savjeta kao
privremeni predsjednik.
Trakavica se nastavlja; Ron Julian sa ekipom izglasava smjenu Cassadora. Istog
dana kada je trebao primiti dokument o smjeni, Cassadoru umire sestra. On daje
ostavku da bi mogao provesti osmodnevni ritual prociscavanja. Nakon sto je proslo
osam dana povlaci ostavku.
Zakazuju se prijevremeni izbori, Cassador je glavni kandidat
Sta se zbiva sa Apacima, mislim se. Suvise su izlozeni utjecajima demokratskih
drustava i igrama njihovih politicara.
********
Djikarila je spanjolska rijec za malu kosaru. I, mada su Apaci poznati kao lovci,
ovo, jugoistocno krilo, je bilo poznato po svojim pletackim sposobnostima kada su
prvi Spanjolci dolazili u ove krajeve prije skoro 500 godina. Historiografija tvrdi da
su Apaci, ukljucivo i Djikarile, dosli sa sjevera, iz Kanade, a prije toga preko
Beringovog prelaza, iz Azije. Djikarile (koji sami sebe zovu Tinde) tvrde da su na
ovim prostorima oduvijek.
********
Dulce (izgovara se dul-si), napokon. Nepunih tri hiljade zitelja. Jedini gradic u
rezervatu. Gotovo svi od 1800 Djikarila Apaci zive ovdje, u svom glavnom gradu.
Podsjeca me na Roswell (koji je stotinama kilometara juznije). Dugacka glavna
ulica sa nacickanim prizemnim kucama i radnjama. Iza tog prvog reda, cistina,
divljina.
Naravno, poredjenje sa Roswellom nije slucajno.
Moje informacije o Dulceu su bazirane na postojanju supertajne vojne baze (zbilja,
vidio sam nekoliko uniformisanih faca na glavnoj ulici); na brojnim prijavama

356

stanovnika o UFO preletima; o svjedocanstvima zaposlenih iz sluzbi osiguranja o

postojanju zajednickih (ljudi i Greysa) genetskih eksperimenata u podzemnim
laboratorijama petnaestak kilometara od Dulcea
Upitao sam Melvina ima li on nekih informacija o postojanju vanzemaljskih
civilizacija i njihovom kontaktu sa lokalnim stanovnistvom. On nehajno odgovara
da je to za Apace dio svakodnevnice.
Govori mi da usporim. U centru sam gradica. Zaustavljam iznajmljeni Ford
Explorer (ovaj put pogon na cetiri tocka) ispred zgrade sa dva visoka stuba. Melvin,
po obicaju, ne izlazi iz auta, ali gestikulira prema osobi koja se upucuje prema nama
sigurnim korakom. Pedesetih godina, guste i duge crne kose, preplanuo. Ulazi na
zadnja vrata.
Ken Tsosie, predstavlja se.
Rukujemo se. I upoznajemo.
(Prva stvar koja mi pada na pamet je pitanje zasto Indijanci uzimaju americka
imena?)
Melvine, obraca mu se Ken, ocekivao sam da je ovaj tvoj pisac stariji.
Ja se nasmijem. Izgled vara, okrecem mu se. Izmedju nas nije velika razlika.
Meni je cetrdeset cetvrta.
Zasto se interesiras za Anasazije? direktno pitanje mi dolazi od Kena.
Zato sto mislim da nauka ne odgovara na sustinska pitanja u vezi Anasazija; kako
su se tako iznenada pojavili, odakle tako napredna astronomska i spiritualna
znanja, i, napokon, sta se s njima zbilo koncem XIII stoljeca, saljem mu izravne
odgovore.
Klima glavom. U tom slucaju ces mozda naci neke odgovore na svoja pitanja
nakon posjeta pecini Anasazija.
********
Spustamo se putem broj 64 desetak kilometara juzno i onda napustamo asfalt.
Tvrdi, zemljani put. Osjecam se sigurno u Fordu. Ken objasnjava Melvinu kako
Apaci koriste prihode od naftnih i plinskih izvora za kupovinu zemljista koje
granici sa rezervatom. Dosada su potrosili milione dolara u zadnjih petnaestak
godina. I prosirili se izvan granica rezervata.

357

Izlazimo na drugi, nesto uzi zemljani put. Iza nas se dize prasina. Zelenilo suma
polako zamjenjuje siva boja kanjona u daljini. Zastajem da slikam predio; oni su
nekako suzdrzani prema foto aparatu. Nastavljamo dalje.
Ken, reci mi nesto vise o pecini prema kojoj idemo, obracam mu se.
Vidis, prije tridesetak godina, vodio sam grupu od cetiri planinara po ovim
kanjonima. U jednom sam im pokazivao rusevine malog naselja Anasazija visoko u
liticama. Prilaz rusevinama je bio malo tezi, nekoliko uskih prolaza izmedju stijena i
strmi uspon. Uglavnom, ja sam znao za njih, ali prije toga nisam prilazio blize. Ovaj
put na nagovor mojih musterija smo odlucili da odvojimo par sati za ovo mini
istrazivanje. Kada smo stigli do naselja vidjeli smo samo par niskih zidova, ostatke
od mozda pet prostorija. Iz naselja je vodio uski put ivicama kanjona. Nakon
stotinjak metara smo naisli na duboku pecinu koja je bila vrlo interesantna. Na
njenim zidovima smo vidjeli niz piktoglifa, dosta neobicnih. U pecini smo nasli na
nekoliko slomljenih keramickih posuda. Bile su ukrasene slicnim simbolima kao i
zidovi pecine. Zatim par jednostavnih kamenih alata, nekoliko kostiju i jedan
duguljast predmet. Oko njega smo se svi okupili i poceli smo nagadjati o cemu je
rijec. Ocigledno da se radilo o nekoj vrsti metala, ukrasene drske i sa nizom
nesvakidasnjih simbola, nalik hijeroglifima. Znamo da Anasazi nisu upotrebljavali
metal tako da bi bilo logicno da je ovo bio produkt bijelog covjeka. Medjutim,
hijeroglifi su nas upozoravali da je ipak rijec o necemu vrlo starom. Ali, sem spirala
i slicnih piktoglifa, drevni Anasazi nisu upotrebljavali hijeroglife. Sve je nekako
izgledalo nelogicno.
Iznenada, Ken prekida pricu. Trazi od mene da usporim, a zatim i da parkiram na
malom prosirenju.
Ovdje cemo izaci. Dalje cemo pjeske.
Ken uzima svoj ruksak. Meni je baterija za pasom, digitalni aparat u dzepu, sesir na
glavi. Sunce je jos visoko.
********
Pola sata hoda. Ken nastavlja pricu.
Nakon zavrsene ture, otisao sam u obliznju rendzersku stanicu. Odnio sam im onaj
metalni predmet i objasnio gdje sam ga nasao. Oni su mi rekli da ce ga vjerovatno
poslati u Sante Fe na ispitivanje u laboratorije Univerziteta Novog Meksika.
Usli smo u stotinjak metara siroki kanjon. Litice su visoke stotinjak metara. Kao
minijaturni Chaco kanjon. Ali, bez znakova da je nekada bio naseljen.

358

Prolazimo znak zabrane kretanja (Area Closed Beyond Sign) i nastavljamo dalje.
I, ponovo Ken.
Punih dvadeset pet godina nije mi se niko javljao u vezi onog pronadjenog
artifakta. Tako da sam gotovo i zaboravio na ovo svoje iskustvo. I, onda, prije
sedam godina (1997.) u Dulceu su trazili da se sastanem sa nekim ljudima iz
Washingtona. Iz Vlade.
Uspinjemo se uskim kamenim puticem. Provlacimo se izmedju stijenja i
napredujemo prema sredini litica.
Ken zastaje. Pokazuje rukom ka cilju nase posjete. Pecina je jos pedesetak metara
nize. A tamo je stari put koji je vodio od rusevina Anasazija prema pecini.
********
Uzbudjenje raste. Mislim se zasto je ova pecina bila tako bitna za rjesenje misterije
Anasazija?
Ovo dosada mi nalici uvodu u nesto mnogo vaznije.

ACIO (21)

Sjeverni Novi Meksiko

Septembar 2004

359

Ken, Melvin i ja se priblizavamo velikoj izbocenoj stijeni. U zemlji zaboden jos

jedan znak upozorenja da je zabranjeno ici dalje. Zaobilazimo i znak i stijenu: pred
nama je blagi pad. Put postaje jedan metar sirok. Dvadesetak metara ispred nas se
ukazuje nevelika pecina. Sunce sa zapada joj osvijetljava ulaz.
Ne treba se brinuti za ove znakove upozorenja. Rendjeri rijetko obilaze ovaj
kanjon za razliku od prije 6-7 godina. Tada se nije moglo prici, Ken govori mirnim
glasom.
Dolazimo do ulaza.
Na prvi pogled izgledalo mi je da je rijec o sasvim uobicajenom usjeku u liticama
kakvih sam vidio dosta u svijetu Anasazija. I to relativno manih dimenzija. Ulaz
nije bio visi od tri metra, sirine pet-sest metara.
Vadim digitalnu kameru da slikam polumracnu pecinu. Medjutim, baterija je
potrosena. Rezervna mi je u autu. I drugi foto-aparat mi je u autu, pola sata hoda
odavde. Baterije za digitalne aparate se tako brzo trose. (Sada mi ostaje da se
nadam da cemo se jos jednom ovdje vratiti i da cu uspjeti slikati ono sto nas
ocekuje.)
Ken vadi iz ruksaka plinsku svjetiljku. Pali je. Vjestacko svijetlo se mijesa sa
svijetlom dana. Sada mogu osmotriti i unutrasnjost pecine. Svodovi su znatno visi
od ulaznih. Mozda svojih osam metara. Tlo ravno, zidovi zakrivljeni.
Ken prilazi jednom zidu i pokazuje nam petroglif. Spirala. Medjutim, slozenija od
onih koje sam obicno sretao kod Anasazija. Set crtica oko glavnih spiralinih linija.
Do spirale, simbola kosmickog zivota, stilizirani likovi (kao bozicni kolacici): po
dvije ruke i noge te glava. Povezuje ih linija koja me podsjeca na krivulju grafikona.
Ken hoda dublje u pecinu i ponovo prinosi svjetiljku zidu. Novi petroglifi. I
drugaciji polozaji onih ljudskih kolacica; ispruzene ili skupljene ruke i noge.
Izmedju njih i dalje kombinacija spirala, krugova i linija koje kruze oko kolacica.
Kada sam ovdje prvi put dosao, prije tridesetak godina, u pecini je bio samo jedan
petroglif i to onaj na ulazu. Kasnije su nastajali drugi; kao da su dopunjavali neku
pricu, komentira Ken.
Ovo mi su ucinilo cudnim, ali nastavljamo obilazak pecine. Sad vec jasno vidim da
je rijec o cetiri prirodno izvajane komore. Ulaz je nesto manjh dimenzija, ali je
druga komora najprostranija. Na nju se naslanjaju dvije manje prostorije. Na ulazu
u jednu od njih se nalazi plasticna zavjesa.

360

Ken spusta ruksak na tle i sjeda na nizu stijenu. Melvin i ja ga slijedimo. Kratka
pauza.
Da vam nastavim pricu o artifaktu i posjeti ljudi iz Washingtona. Bio sam
iznenadjen kada su me zvali da se nadjem sa njima u Dulceu, 1997. godine. Bilo je
proslo 25 godina od mog otkrica pecine i cudilo me da neko pokazuje interes nakon
toliko godina. Uglavnom, u Dulceu sam se upoznao sa dr. Nerudom i njegovom
asistenticom Samanthom Folten. Doktor Neruda je bio pedesetih godina, a
Samantha izmedju 35-40. Zamolili su me da ih odvedem do kanjona i da im
pokazem rutu kojom sam dosao do pecine. Kasnije sam saznao da oni rade za tajnu
Vladinu organizaciju pod nazivom ACIO
********
U mrezi javnih i tajnih obavjestajnih agencija u Sjedinjenim Drzavama, NSA
(National Security Agency) zauzima posebno mjesto. Ova je organizacija skrivena
velom tajni koja kontrolira sve komunikacijske tokove od svog osamostaljivanja
1952. godine. Najveci je poslodavac za visokoobrazovane profile strucnjaka;
izmedju ostalih, zaposljavaju nekoliko hiljada najnadarenijih matematicara
danasnjice. Broj zaposlenih, oko 40.000 (mada oznacen kao tajna) prevazilazi
ukupan broj zaposlenih u agencijama CIA i FBI zajedno. Radni dan svakog
predsjednika SAD (ukljucivo i sadasnjeg koji se bas ne odlikuje pretjerano
revnosnim pracenjem istih) pocinje sa izvjestajima NSA koji nadgledaju svaku
tacku na i oko Planete.
(Prisjecam se Kongresnih ispitivanja generala Haydena, direktora Agencije, i upita
zasto spijunira ogromni broj Amerikanaca, od obicnih gradjana do politicara kao
Hilarry Clinton?)
NSA (Not such Agency ili Never say anything) kontrolira sigurnost i
kompjuterske sisteme svih ostalih obavjestajnih agencija, civilnih i vojnih u SAD.
Iz krila takve Agencije je, od njenih najinteligentnijih clanova, formirano supertajno Odjeljenje pod imenom ACIO (Advanced Contact Intelligence Organization).
Iskljucivi zadatak ovog mozdanog slaga Planete je da prikuplja sve informacije
vezane za tehnologije vanzemaljaca te da ih adaptira za primjenu, prvo u vojsci, a
kasnije i komercijalno.
Zahvaljujuci pristupu ovim tehnologijama ACIO je bio u mogucnosti da nove
tehnologije ponudi vojno-industrijskom kompleksu. Na taj nacin su sebi osigurali
ogromne prihode koji su ih ucinili nezavisnim od vojnog budzeta i osnivaca (NSA).
Osamostaljeni ACIO iz redova svojih najgenijalnijih clanova formira jos uzu grupu
nazvanu Labirint (Labyrinth Group) 1963. godine. Na njenom celu je, od njenog

361

osnivanja, 29-o godisnjak poznat jedino kao Petnaest. (Petnaest je, inace, najvisi
moguci sigurnosni nivo u SAD.)
Petnaest je imao 22 godine kada se pridruzio organizaciji ACIO. Jos tada je
uocena genijalnost i superiorna inteligencija ovog mladog covjeka koji je htio da
kreira kompjuter koji ce biti toliko mocan da omoguci putovanje kroz vrijeme.
Neshvacen od svojih inferiornih profesora, Petnaest zavrsava u laboratorijama
Bell Labs koji su culi za ovog genija i odatle, ubrzo, postaje clanom ACIO.
Njegova razmisljanja napokon padaju na plodno tle. Postaje liderom ACIO da bi
nakon 7 godina osnovao Labirint grupu sa iskljucivim ciljem da razvije tehnologiju
putovanja kroz vrijeme. Nazvao ju je BST (Blank State Technology).
Putovanje kroz vrijeme nije novost civilizacijama na Planeti. Veci broj spiritualnih
zajednica i nacunih instituta je ostvarivao putovanje duse kroz prostor i vrijeme: od
svestenika Tibeta do Maja i Anasazija, od Monrovog instituta do SRV (Scientific
Remote Viewing) instituta u Americi. Medjutim, uloga dusa na ovim putovanjima
bila je pasivna: mogli su samo posmatrati dogadjaje pred njima, a ne i aktivno
ucestvovati ili ih mijenjati.
Petnaest je imao plan da razvije tehnologiju koja bi mu omogucila da mijenja
historiju na, kako ih on zove, interventnim tackama. Rijec je o posebnim
energetskim koncentracijama koje kreiraju znacajne dogadjaje u ljudskoj historiji.
Na primjer, pocetak rata ili dolazak diktatora na vlast. Ili, slom Sovjetskog Saveza.
Ili, pocetak americkog, sovjetskog ili kineskog svemirskog programa.
Razlog sto je Petnaest zelio da razvije ovu tehnologiju je zelja da se zastiti od bilo
kog vanzemaljskog agresora. Za njega je BST tehnologija kljuc slobode za
covjecanstvo.
Kako?
Pretpostavimo da ce se neznana civilizacija pojaviti iz dubina kosmosa nekad u
buducnosti i odluciti da stanovnistvo Planete pokori uz pomoc superiornijih
tehnologija. Kako se odbraniti od nadmocnijeg neprijatelja?
Prema Petnaest jedina odbrana je izmijeniti historijski tok. Izvidjacke brodove
superiornije civilizacije skrenuti na drugu rutu prije nego se upute ka nasem
sicusnom Suncevu sistemu, na periferiji galaksije Mlijecni put.
E sada da vidimo kakva je veza futuristickih (?) planova Petnaest i elitistickih
organizacija Planete sa zabacenim kanjonima Novog Meksika, drevnim
Anasazijima i mojim indijanskim prijateljima.
********

362

Na parkingu su stajala dva crna Chevy Suburban kombija. Uz doktora Nerudu i

Samanthu upoznao sam jos tri clana tima. Doveo sam ih pred pecinu, nastavlja
Ken sa pricom.
Iz torbe sefa tima se zaculo tiho zujanje. On je zastao i izvukao, meni poznati,
predmet. Rijec je bila o artifaktu kojeg sam pronasao 25 godina ranije. Neruda je
bio iznenadjen. Kaze da su artifakt ispitivali raznim metodama i ovo je prvi put da
pocinje reagirati.
Kasnije mi je receno da je ovaj predmet izradjen od kombinacije titanijuma i
berilijuma. Ona se ne srece u prirodi. Kada se tome dodaju cudni znakovi/hijeroglifi
izgledao je potpuno vanzemaljski. Neruda mi je kasnije priznao da niti su mogli
karbonskom metodom odrediti starost predmeta niti su ga u laboratoriji uspjeli
ukljuciti, niti dospjeti do unutrasnjeg kontrolnog mehanizma. Razlicite spektrum
analize, ukljucujuci x-zrake, nisu dale nikakvog rezultata. Jednostavno, nisu se
uspijevali probiti dalje od povrsine predmeta.
Posli smo nekoliko koraka prema unutrasnjosti pecine. Artifakt je poceo zujati
intenzivnije. Lider male grupice uputio se ravno prema zidu jedne od manjih
prostorija u unutrasnjosti. Nepunih 25 metara od ulaza zavrsavala je prirodna
pecina.
U tom momentu Ken pokazuje Merlinu i meni u pravcu zastora na zidu. Grupa od
pet naucnika je sa mnom tada stajala ispred ovog zida. U to doba je na mjestu ovog
zastora bila kamena ploca, dugacka dva i po metra i debela dvadesetak centimetara.
Na prvi pogled se cinilo da pecina tu zavrsava. A opet, nesto nam je govorilo da ima
nesto iza one ogromne kamene ploce. Pokusali smo je pomjeriti, medjutim bila je
isuvise teska.
Gledam prema onom zastoru i zamisljam radoznalost ACIO ekipe iz Washingtona.
Sta bi se moglo kriti u unutrasnjosti pecine? Prolaz? Tunel? Zasto bi ga neko
zatvarao? Mozda sve to i ne bi bilo toliko interesantno da nije bilo onog cudnovatog
predmeta koji je, kao kompas, navodio clanove ekipe prema kamenoj ploci.
Melvin ovaj put ne govori mnogo. Cini se da su ovo i njemu nove informacije.
Ken nastavlja:
Dva clana ekipe su se vratila sa velikim maljevima i nekoliko alatki. Poceli su
rabijati kamenu plocu. Kameni komadi su letjeli po pecini. Baterijska svjetlost je
bila uperena prema napukloj ploci. Napokon, nakon dva sata, tim uspijeva ocistiti
tlo i zid od ostataka kamene ploce.

363

Ocekivanja su se pokazala opravdanim. Pred nama se ukazao tunel, metar sirok.

Uzeli smo svoje stvari i poceli se provlaciti kroz tunel. Ja sam bio na zacelju. Tunel
je isao ravno da bi pri dnu zaokrenuo formirajuci oblik slova J.
Izbili smo pred spiralne stepenice. Lider nas je upozorio da budemo oprezni, jer je
ova lokacija mozda jos uvijek aktivna.
Sisli smo niz stepenice. Ispred nas dvije uklesane glave u stijeni koje formiraju
ljudski profil jedna nasuprot drugoj. Simbolika je bila jasna: sada smo pred
ulazom

PECINA (22)

Sjeverni Novi Meksiko

Septembar 2004

364

Ken polako pomice zastor, saginje se i istura plinsku svjetiljku naprijed. Poziva
Melvina i mene da ga slijedimo. Ja palim svoju baterijsku lampu. Posmatram zidove
okruglog tunela. Glatki su. Ocigledno, nekom razvijenom tehnologijom je kamen
probijen. Pitam se zasto autori nisu napravili promjer veci od jednog metra da se
moze komotno hodati, a ne puzati.
Apsolutna tisina. Kao da nas tunel vodi u sasvim novi svijet. Zrak je prijatno
hladan. Oci mi se privikavaju na polumrak. Dodirujem zidove. Fino obradjeni,
gotovo polirani. Nema sumnje, ovo nije plod prirode vec ljudskih ruku, odnosno
necijih ruku.
Nakon dvadesetak metara tunel zaokrece. I tada izbijamo na prosirenje. Pred nama
su spiralne stepenice. Po izlasku iz tunela odmah uocavam petroglif uklesan u
kamenu. Ovo je nesto znatno drugacije od svega sto sam dosad vidio. Perfektne
linije, kao laserom usjecene u tvrdi kamen.
Silazimo niz stepenice. Pod ove prostorije je cist. Nema kamencica, pijeska,
prljavstine. Premazan je nekom masnom bojom ili gumiranom masom. Kenova
svjetiljka daje dovoljno svjetla; vidim da je ona masna boja i na zidovima, ali i na
svodovima pecine.
Ako ovu prostoriju uopce mozemo nazvati pecinom. Jer, neko je ulozio veliki trud
da izbusi zidove ovog kanjona i napravi ove vjestacke prostorije.
Ken nas, laganim i sigurnim korakom, vodi naprijed. Podize svjetiljku. Pred nama
su profili ljudskih likova uklesani (ili dodani) zidovima pecine. Formiraju
poluotvorenu kapiju. Spajaju svod sa podom.
Zakoracili smo iz jednog u sasvim novi svijet.
********
Petnaest je visok 180 cm, rodjen je 1934. godine. Osijedjela srebrna kosa mu je do
ramena; najcesce je nosi svezanu u rep. Prodorne smedje oci. Rodjen je u
Spanjolskoj. Citav zivot je potpuno posvetio radu na razvoju tehnologije putovanja
kroz vrijeme. Radni dan mu traje 20 sati; spava samo cetiri sata nocu. Perfektno je
fokusiran i ne gubi vrijeme na razvoj drugih projekata koji nemaju veze s njegovim.
U ACIO organizaciji uvijek ima nekoliko takvih projekata i Petnaest se ne
ukljucuje u njih. Ali zato, u uzoj Labirint grupi, svaki projekat ima veze sa
tehnologijom putovanja kroz vrijeme.
Petnaest je svoje prve sijede vlasi dobio u dvadesetim godinama. I dok je vecina
studenata razmisljala o djevojkama i zabavama on se posvecivao svojoj zivotnoj

365

misiji. Doduse, tokom 1950-ih putovanje kroz vrijeme je smatrano tracenjem

vremena u akademskim krugovima. Stoga se Petnaest sukobljavao sa svojim
profesorima koji su se osjecali pod prijetnjom kada su razgovarali s njim.
Jednostavno je bio nadmocno kreativniji i bolje potkovan znanjem. Usto i tvrdoglav.
Kada bi ga profesori upucivali da se bavi necim drugim on bi im odbrusio da su
limitirani.
Izbacen je sa fakulteta; ali su do njega dosli iz Bellovih laboratorija. Njegova
istrazivanja o kvantnim objektima (elektroni i neutroni) i kako svijest moze na njih
da utjece su im se ucinila interesantnim. Medjutim, tvrdnje Petnaest da je
Ajnstajnova teorija relativiteta nedostatna, jer ne uzima u obzir utjecaj svijesti na
kvantne objekte, je prihvacena kao hereza u naucnim krugovima.
U to vrijeme Petnaest nije mogao matematicki dokazati svoje tvrdnje, ali je u
tajnosti nastavio raditi na njima. Tada su ga zapazili u supertajnoj ACIO
obavjestajnoj agenciji. Tadasnji njihov lider je prepoznao snagu intelekta
Petnaest i superkreativnost. Postao je clanom organizacije; njegov identitet i svi
podaci iz zivota su izbrisani.
Slijedi uspon ka poziciji direktora razvoja u ACIO. Kasnije je izlozen specijalnom
procesu pojacanja inteligentnih i memorijskih potencijala (Corteum intelligence
accelerator technology). Svaki clan Labirint grupe je prosao kroz taj process
jacanja mentalnih sposobnosti. Ipak, najdjelotvorniji utjecaj je bio upravo na
Petnaest cime je on dodatno odskocio od ostalih.
S razlogom se Petnaest smatra najinteligentijim zivim ljudskim bicem.
Ovaj briljantni um je na celu dvije najnaprednije organizacije na Planeti: ACIO i
Labirint Grupe.
********

Ken zastaje izmedju dva ljudska kamena profila i okrece nam se:
Kada sam prije sedam godina sa grupom od pet istrazivaca iz ACIO organizacije
sisao niz stepenice i dosao do ove kapije, desilo se nesto interesantno. Artifakt kojeg
je nosio lider grupe i koji se tajanstveno aktivirao u pecini, i ciji se zvuk pojacavao u
onom uskom tunelu, najedamput je poceo da biva sve tisi. Kada smo dosli do ove
tacke, potpuno se ugasio.
Melvin i ja ga slusamo sa paznjom. Nekako nam se cini da je svaka informacija
dragocjena.

366

Tada smo znali da je uloga tog artifakta, odnosno uredjaja, odigrana, Ken
nastavlja. Nije bilo slucajno da smo ga pronasli na ulazu u pecinu. Niti je bilo
slucajno da se ukljucio i postajao sve glasniji kada nas je navodio na pravi put. U
momentu kada smo dosli do ove kapije, vise nam nije trebao.
U tom momentu se Ken okrece i polazi naprijed. Prolazi pored onih izbocenih
profila. Ulazi u prostoriju ispred. Melvin i ja ga slijedimo. Ken podize plinsku
svjetiljku u zrak.
Stali smo. Ukoceni. Zaledjeni atmosferom koja ne pripada ovom svijetu. Ovo su
trenuci kad covjek osjeca da se nasao na mjestu kje je djelo naprednije civilizacije.
Respekt i radoznalost.
Ne znam koliko je ovaj prvi susret sa napoznatim i nasa ukocenost trajala. Ken je
strpljivo drzao svjetiljku visoko i lagano kruzio oko sebe.
Svijetlo je padalo na obrise ove nevelike kruzne prostorije. Mozda cetiri metra
radijusa, ali dosta visoke; vjerovatno sest metara. Bila je uklesana u jednom dahu,
planski, pravilna, premazana onom gumiranom zastitom.
Ono zbog cega nam je zastao dah je bio ogroman zidni crtez nastao kombinacijom
jarkih i tamnih boja. Prijatna plava uokviruje crtez. (Pada mi na pamet ona
posebna plava boja Maja.) Unutra su nepravilni kruzni oblici: smedji, ljubicasti,
zuckasti, svijetlo smedji, crveni mjesec na svijetlo plavoj pozadini U dnu crteza je
isturena bijela povrsina (u obliku cizme) na kojoj su hijeroglifski znakovi: spirale,
nesto nalik na zenski i muski simbol, stilizirani lik muskarca (glava sa osam crtica
umjesto cetiri na koje smo navikli), cik-cak linija koja zavrsava sa kruzicem u malo
vecem krugu (muska spolna celija?)
Trideset metara iza nas je ulaz u pecinu i svakidasnji zivot. A mi smo ovdje pred
morem pitanja u djelicu svijeta o kome ne znamo gotovo nista.
Ken se polako krece u prolaz koji vodi u drugu prostoriju. Sta nam ona donosi?
********
Sjediste najvece obavjestajne agencije u SAD Nacionalne sigurnosne agencije
(NSA) je u Washingtonu. Desetine hiljada zaposlenih u tajnosti provodi svoj radni
vijek. Sjediste supertajne agencije ACIO (Advanced Contact Intelligence
Organization) je na drugoj strani Amerike, daleko od vreve civilnih i vojnih
obavjestajnih sluzbi. Kamena pustinja, u blizini Palm Springsa u Kaliforniji, skriva
dobro utvrdjeni podzemni laboratorijski kompleks. Na povrsini se vidi samo jedan
sprat dugacke zgrade sa antenama i satelitskim tanjirima na krovu. Dvanaest

367

spratova pod zemljom se nalaze kancelarije i istrazivacke laboratorije za 226

naucnika agencije ACIO.
Na ulazu u kompleks je kapija na kojoj je skroman natpis: United States
Government Experimental Weather Center: Restricted Access. Dakle, Vladin
eksperimentalni centar za upravljanje vremenskim prilikama, sa zabranjenim
prilazom obicnim smrtnicima. Zbilja, jedanaest naucnika na povrsini radi na
utjecaju i kontroli vremenskih prilika. I za taj posao dobijaju sredstva iz americkog
proracuna. Naravno, to je samo fasada za ono sto se zbiva ispod zemlje.
ACIO je informativni centar Planete. Izmedju ostalog, u nihovoj biblioteci se nalaze
sve knjige poznatih, a osobito javnosti nepoznatih, proroka u zadnjih nekoliko
hiljada godina. Ove knjige su decenijama otkupljivane iz biblioteka sirom svijeta.
Interesantno je da vecina prorocanstava govori o tajanstvenoj civilizaciji iz dubina
kosmosa koja ce iza 2012. godine uzurpirati vlast na Planeti.
Unutar ACIO agencije postoje informativni i sigurnosni nivoi. Svi naucnici koji, od
1969. godine, imaju dvanaesti i visi nivo postaju clanovi ekskluzivne Planetarne
skupine: Labirint grupe. Njih je ukupno 66. Svi oni prethodne prolaze razlicite
metode kojima se pojacavaju njihove intelektualne sposobnosti (fotografska
memorija, pristup tajnim znanjima, visestruko intenziviranje inteligencije i
kreativnog razmisljanja, parapsiholoske sposobnosti, itd).
Kao sigurnosni mehanizam svako od njih ima ugradjen mali odasiljac (velicine zrna
rize) u potiljku. Ova naprava pojacava energetsko zracenje organizma. (Svaki
covjek zraci drugacijom frekvencijom; to je ACIO otkrila koncem 1950-ih godina.
Nesto slicno otiscima prstiju koji su razliciti za svako zivo bice.) Pomocu satelita se
prati kretanje svih ACIO naucnika tako da dosada ova Agencija nije imala
prebjega. (Osim hm, o tome kasnije.)
Na celu Labirint grupe je Upravni odbor direktora koji se sastoji od 7 clanova koji
imaju sigurnosni nivo 14. Redom: Li-Ching, direktor komunikacija i protokola,
James Louden, Operativni direktor, Leonard Ortman, direktor istrazivanja i
razvoja, Lee Whittman, direktor svih veza sa ACIO projektima, Jeremy Sauders,
direktor Specijalnih projekata i James Evans koji je na celu sigurnosti i zastite
(inace nekada pripadnik elitne mornaricke Navy Seals jedinice).
Ovaj kolegij je najblizi krug saradnika jedinog covjeka na Planeti koji ima
sigurnosni nivo petnaest. I koji je jednostavno poznat svom krugu saradnika kao
Petnaest.
Place ovih izabranih naucnika su u prosjeku po pola milliona dolara godisnje
(dvostruko vece od place predsjednika SAD). I to bez odbijanja poreza, jer zvanicno
ovi ljudi ne postoje sa identitom pod kojim su rodjeni. Velika vecina zivi u naselju
nedaleko od laboratorija. Skromne trosobne kuce i polovna auta ne odaju male

368

bogatase. Zapravo, niko ne zivi luksuzno niti se razbacuje novcem. Vecina donira
novac dobrotvornim organizacijama.
********
Kenova lampa osvjetljava drugu prostoriju. Melvin i ja smo bez rijeci. Kao ljudi
koji prvi put dodju u velegrad i vide sve one nebodere i koji ne zatvaraju usta od
cudjenja i iznenadjenja.

PROJEKAT ANTICKA STRIJELA (23)

Sjeverni Novi Meksiko
Septembar 2004

369

Izmedju prve i druge prostorije dijelio nas je uski prolaz duzine desetak metara.
Blago je zaokretao. Kenova svjetiljka je obasjala svodove druge prostorije. Ponovo
okrugla soba, cetiri metra radijusa, sa svodovima visokim sest metara. Perfektno
uglacani zidovi. I, naravno, nova slika na zidu.
Nebesko plava boja dominira pozadinom. Izduzeni krugovi se uklapaju jedan u
drugi. Vanjski omotac je ispisan hijeroglifima. U dnu slike je krajolik koji podsjeca
na kamene pustinje Novog Meksika. Mjesec u gornjem desnom uglu.
Kenovo svijetlo i moja baterijska lampa idu prema slici. A onda mi se ucini da
svijetlo isijava iz slike. Da li se ove slike krecu? To vise nije samo osjecaj dubine
kada posmatram ove naslikane zidove.
Oni krugovi , koji se pretapaju jedan u drugi, podjsecaju na prolaz iz
novomeksickog krajolika prema nocnom nebu
********
Profesor Stevens predaje arheologiju na Univerzitetu Novog Meksika. Njemu je,
svojevremeno, predan artifakt, pronadjen u kanjonu, na analizu. Vrlo brzo je
ustanovio da je rijec o predmetu vanzemaljskog porijekla: nedostupni materijali od
kojeg je napravljen, hijeroglifi kakve dosada nije sretao, oblik i karakteristike
uredjaja koji se nije mogao analizirati ni na koji nacin dostupan modernoj nauci.
Stevens je putem e-mailova o otkricu obavijestio niz kolega i prijatelja. S obzirom
da je u svojim pismima upotrijebljavao rijec vanzemaljski (extraterrestrial)
alarmiran je centralni americki obavjestajni program koji cita i analizira sve emailove na Internetu. Zbog svoje sadrzine, e-mail je poslan na analizu u ACIO.
Odatle ga je Petnaest proslijedio sefu osiguranja Evansu. Samo 36 sati nakon sto
je profesor Stevens dobio artifakt, Evansova ekipa mu je bila na vratima
kancelarije. Predstavili su se kao clanovi NSA (National Security Agency), artifakt
proglasili predmetom od nacionalnog interesa, zaplijenili ga i odnijeli u svoje
sjediste u Kaliforniji.
Crvenokosa, ljepuskasta (i pomalo bucmasta) Samantha Folten je zaposlena u
ACIO odjeljenju Remote viewinga. Sa trideset pet godina odlikuje se razvijenim
parapsiholoskim sposobnostima. Metode Remote viewinga (mentalnih projekcija
na daljinu) su razvijane u nizu instituta i obavjestajnih agencija (CIA, FBI, NSA,
ACIO, KGB, MI itd.) od 1970-ih godina do danas. Putem tih mentalnih projekcija
duse agenata su u mogucnosti da odu na bilo koju tacku u prostoru i vremenu na
Zemlji ili u svemiru i donesu informacije (audio i vizuelne). U razvoju ove tehnike
najdalje je otisao kalifornijski ACIO i Labirint grupa, jer su njihove posjete i
izvjestaji bili puno precizniji i detaljniji od ostalih. Samanthin sigurnosni nivo na
kome se nalazi je unaprijedjen sa pet (prije novomeksickog projekta) na sedam.

370

Cetrdesetsedmogodisnji, prerano ocelavjeli, Darius McGavin je direktor odjeljenja

Specijalnih projekata u okviru NSA (National Security Agency). Posto je NSA
osnovala ACIO pocetkom 1950-ih godina (za proucavanje i primjenu pronadjenih
vanzemaljskih tehnologija) i to u okviru odjeljenja Specijalnih projekata, formalno
gledajuci, Darius McGavin je pretpostavljeni ACIO direktoru, mocnom Petnaest.
Medjutim, ACIO vrlo uspjesno skriva svoje prave namjere od svog osnivaca tako da
ni NSA ni Darius ne znaju obim ni dubinu njihovih projekata. Nekoliko puta su se
pokusali infiltrirati, ali ih je ACIO specijalnim metodama (tehnikama parcijalnog
brisanja memorije) vrlo brzo neutralisao. Darius McGavin je bio briljantan student
gdje god je studirao: kao diplomac na Air Force Academy, na MIT-u (cuveni
Massachusetts Institute of Technology) i kao doktorant na Yale-u. NSA ga je uzeo
pod svoje kad je imao samo 23 godine. Za samo 11 godina Darius je dospio do
mocnog polozaja sefa Specijalnih projekata i hiljada naucnika i niza obavjestajnih
agencija ispod njega. Prema informacijama kojima Darius raspolaze on je svjestan
da Petnaest prodaje ciste supertehnologije (razvijene od strane superiornijih
civilizacija) eliti financijskih plutokrata koji vladaju svijetom i financijskim
trzistima, kao svjetska vlada u sjeni.
Inkunabula je definicija za financijske vladare Planete. Izabrana grupa najbogatijih
ljudi koji u svom posjedu drze najveci dio zlatnih rezervi, platine, dijamanata,
ostalog dragog kamenja; kontroliraju izvrsne funkcije u americkim Federalnim
rezervama, Medjunarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj banci; posjeduju
najvece svjetske banke; osnivaju i upravljaju elitnim organizacijama poput
Bilderberg grupe, Trilateralne komisije ili Savjeta za medjunarodne odnose
(britanskog i americkog); uz pomoc tehnologija i softvera dobijenih od organizacije
ACIO i Petnaest, potpuno kontroliraju glavna svjetska financijska trzista i
usmjeravaju ih u zeljenom smjeru. Poznato je da posjeduju tehnologiju kontrole
vremenskih prilika (Pabulum seed). Petnaest ih je snabdjeo i sa nizom drugih
visokotehnoloskih igracaka koje im pomazu da se igraju sa granicama drzava i
pomjeraju politicku moc iz jednog centra u drugi. Zauzvrat, Petnaest ima
neograniceni pristup financijskim resursima i politicku zastitu koji su mu potrebni
za neometan razvoj tehnologije putovanja kroz vrijeme. Sastav Inkunabule je
nekada bio selektirana grupa vladara i kraljeva; iako plava krv i dalje igra kljucnu
ulogu, vrata su povremeno otvorena i za selektirane samostvorene bogatase.
Inkunabula, doduse, nema apsolutnu moc na Planeti. Povremenu konkurenciju im
prave neki aktualni politicari koji nisu njihovi clanovi, dijelovi obavjestajnih sluzbi,
pojedine velike korporacije.
Doktor Neruda Jamisson je briljantni poliglota koji govori 30 razlicitih zivih jezika i
dvanaest izumrlih. Najveci je svjetski ekspert za dekodiranje petroglifa i hijeroglifa.
Clan je ACIO i Labirint grupe sa sigurnosnim nivoom trinaest. Rodjen 1949. godine
u Boliviji, u Ameriku je dosao sa svojim ocem, takodje sjajnim naucnikom, koji je
1952. pronasao ostatke vanzemaljske letjelice u Boliviji. S obzirom da je uzeo
dijelove motora sa letjelice, to mu je posluzilo kao orudje za pregovore sa
Amerikancima, koji su mu (i njegovom sinu Jamissonu) dali drzavljanstvo i

371

zaposlili ga u ACIO. Doktor Neruda je bio na celu projekta Anticka strijela od

1996. koji je istrazivao cudni artifakt i pecinu pronadjenu u Novom Meksiku, koje
je iza sebe ostavila napoznata superiorna civilizacija. Nakon komparacije sa
pismom i jezikom kultura Sumera, Maja i Anasazija, doktor Neruda uspijeva
desifrirati hijeroglife te stupiti u kontakt sa tom civilizacijom sa zeljom da javno
objavi istinu. Te njegove namjere onemogucava Labirint grupa; njegov nadredjeni
Jeremy Sauders ga udaljava sa tog projekta i rasporedjuje na drugi. U strahu da ce
na njemu primijeniti tehnologiju parcijalnog brisanja memorije, dr Neruda se
odlucuje na bijeg. U proljece 1997. dr Neruda postaje prvi ACIO clan koji bez traga
napusta ovu supertajnu organizaciju. Uspijeva izvaditi odasiljac/cip iz ramena tako
da ga ne mogu vise lako pratiti. Zivot posvecuje trazenju preostalih sest pecina vremenskih kapsula, slicnim onoj iz Novog Meksika. One su razbacane na svim
kontinentima i kada se sve pronadju dobice se odgovor na pitanje kako razviti
tehnologiju za odbranu Planete od prorokovane invazije 2011 godine.
********
(Svaki put kada e-mail krene u Internet mrezu, komparira se tekst pisma sa
kljucnim rijecima koje su interesantne obavjestajnim agencijama. Tako, na primjer,
ovaj danasnji tekst obiluje imenima i nazivima tehnologija koje mogu izazvati
paljene crvenog svijetla.)
********
Prateci putanju komete na nocnom nebu 1773. Charles Messier je otkrio galaksiju
koja danas nosi kataloski naziv M 51. Osam godina kasnije, njegov prijatelj,
astronom Pierre Mechain je zapazio da tu galaksiju dodiruje nesto manja galaksija
koja je katalogizirana pod nazivom NGC 5195. Trebalo je doci do sredine slijedeceg,
XIX stoljeca i nesto sofisticiranijih teleskopa, kada je lord Rosse utvrdio da je
galaksija M 51 spiralnog oblika.
To je bila prva spiralna galaksija koju je nasa civilizacija otkrila.
Daljnjim proucavanjem utvrdjeno je da je susjedna galaksija NGC 5195 takodje
spiralna. Dakle, jedna veca i jedna manja spirala. Na udaljenosti od tridesetak
miliona svjetolosnih godina od nase Planete.
Naravno, do danas smo otisli nekoliko koraka dalje u proucavanju kosmosa.
Pretpostavljamo da poznati kosmos ima oko 20 milijardi takvih galaksija. A svaka
pojedinacno, kao recimo M 51, imaju, u prosjeku, po 100 milijardi solarnih sistema.

372

Ipak, medju svim tim beskonacnim opcijama, ostaje cinjenica da su nasi teleskopi
kao prvu spiralnu galaksiju otkrili bas M 51 koja ima svog manjeg spiralnog
pratioca.
Na ulasku u Chaco kanjom, impresivna visoravan Fajada Butte, pri svom vrhu, ima
uklesane petroglife Anasazija. Rijec je o dvije spirale: manjoj i vecoj, koje prate
kretanje sunca i putem igre svjetlosnih zraka tacno odredjuju dane zimskog i
ljetnog solsticija.
Da li je rijec o koincidenciji?
Ili su Anasazi, hiljadu godina prije zvanicnog otkrica duple kosmicke spirale,
znali za galaksiju M 51, koja nije vidljiva ljudskim okom?
Ako su znali za te galaksije da li su do tih informacija njihovi vidovnjaci dolazili
prilikom spiritualnih izleta?
Ili se rjesenje, ovog puta, krije u ovom, materijalnom realmu? Da li su Anasazi
imali pristup tajanstvenoj pecini, podignutoj od strane nepoznate, superiornije
civilizacije, na cijim su se zidovima mogli naci iste takve uklesane spirale sa nizom
hijeroglifskih objasnjenja?
Pecina je bila udaljena samo nekoliko desetina kilometara od Chaco kanjona i
Pueblo Bonita. Srca svijeta Anasazija. Odakle je sve pocelo. Godine 850.
********
Ken, Melvin i ja napustamo drugu komoru i ulazimo u mracni hodnik. Nakon
desetak metara polukruznog uskog tunela ulaz u novu, trecu komoru. Identicna je
po svom obliku prethodnim. Kruzna sa visokim svodovima. Na zidovima nova slika.
U lijevom gornjem uglu stilizirani Kokopeli sa frulom i zvukom koji se radijalno siri
u svim smjerovima. U gornjem desnom uglu lik covjeka sa rasirenim nogama i
rukama. Odmah prepoznajem simbole koji su se nalazili na kamenim zidovima u
naseljima Anasazija, njihove zastitnike. Ponovo zvjezdano nebo u pozadini, mjesec.
Trokut, spirala, kruzna kapija sa hijeroglifima
Na moja pitanja i odgovore u vezi Anasazija se baca novo svjetlo. Znao sam
odranije da njihova kultura nije nastala sporim evolutivnim putem kao sto to
oficijelna nauka pokusava dokazati. Oni su se jednostavno iznenada civilizacijski
digli sredinom IX stoljeca u kanjonima Novog Meksika.
Njihovo poznavanje astronomije, koristenja energetskih tokova zemlje i sunca,
upotreba frekvencije u svakodnevnom zivotu sada postaje objasnjiva.

373

Tok misli mi prekida Melvin. Pita Kena da li je nesto drugo pronadjeno u ovim
komorama kada su prvi put krocili u njih.
Da. U svakoj komori je bio po jedan artifakt. U prvoj je, na primjer, bila posuda
koja je ocigledno pripadala Anasazijima. U drugoj je bio kristalni pravougaoni
objekat
Nastavljamo dalje. Imam osjecaj kao da se stalno spustamo niz ove hodnike i
komore. Hodnici su mracni, vijugavi. Komore svaki put zasjaju svojim bojama i
osjecajem da su slike vise nego tridimenzionalne; cetiri, pet dimenzija?
Prolaz prema drugom svijetu, njihovim tajanstvenim kreatorima?
Napokon smo dosli do poslednje prostorije. Dvadeset trece po redu. Slika je na
glatkom zidu, ali sve ostalo je drugacije. Pod je nedovrsen. Nema one gumirane
mase. Da li su se originalni graditelji nasli u vremenskom skripcu pa nisu dovrsili
ovu komoru?
Ili je ona namjerno ostala nedovrsena?
U cemu bi mogla biti simbolika ovog kompleksa.?
Dvadeset tri prostorije, povezane tunelima, u obliku spirale
Nasa DNK ima 23 para kromozoma. Ova pecina ima 23 prostorije i imala je 23
artifakta sto daje 23 para.
Oblik ovog pecinskog kompleksa je spiralni identican spiralnoj DNK
kromozomskoj liniji. Ono sto nasu vrstu cini posebnom u kosmosu je nasa DNK.
Zasto je onda dvadeset treca komora nezavrsena?
Da li je nasa DNK, simbolicno gledajuci, nedovrsena? Sto bi to bilo sto nedostaje
nasem genetskom kodu? Unaprijedjenje vrste? I, ako jeste, u kom smjeru
unaprijediti vrstu? Misli mi smjenjuju jedna drugu. Znam da nasoj civilizaciji
nedostaje da postanemo svjesni njene kosmicke komponente. I da dopunimo nasa
materijalna cula (pet osjeta) sa spiritualnim. Cini mi se logicnim da nam se ostavlja
poruka kojom nas upozoravaju da nas genetski sistem nije zavrsena prica. I da se
nalazimo pred genetskim skokom koji ce unaprijediti vrstu.
U povratku pitam Kena da li su vrsena ispitivanja o starosti ovih komora i slika.
Rece da se sa doktorom Nerudom vidio jos samo jedamput. Tom prilikom mu je
Neruda rekao da je karbonsko odredjivanje datuma utvrdilo da su slike na
zidovima nacrtane 850. godine.

374

Osamsto pedesete godine! Time je odgovorio na niz mojih pitanja. Anasazi su, dakle,
imali uzore koji su im pomogli da formiraju naprednu civilizaciju u sredistu
kamenih pustinja i kanjona.
Melvin je bio u pravu kada me je pozvao na ovaj put. Rasvijetljavanje misterije
Anasazija je zapocelo.

INDEX IMENA I POJMOVA

(SA BROJEM POGLAVLJA U KOJEM SE POJAVLJUJU)

375

A
Akoma, pleme Pueblo indijanaca, Novi Meksiko, (1)
Albuquerque, moderni polumilionski grad, Novi Meksiko, (1)
Al Wetherhill, arheolog i raner (1896.), (1), (11)
Anasazi, spiritualno i astronomski razvijena civilizacija amerikog Jugozapada, XXIII stoljee, (1), (2), (3), (4), (5), (6), (7), (8), (9), (10), (11), (12), (13), (14), (15), (16),
(17), (18), (19)
Andrew Douglas, astronom, Arizona (1929.), (3)
Antelope House, naselje Anasazija, Canyon de Chelly, Arizona (18)
Antonio de Narbona, panjolski zapovjednik (1805.), (18)
Apai, skupina srodnih indijanskih plemena, Novi Meksiko (1)
Arizona, amerika drzava, (1), (6), (8), (11), (13), (15), (16), (17), (18), (19)
Aztec, naselje Anasazija, Novi Meksiko, (3), (9), (10)
Azteci, srednjevjekovna meksika civilizacija, (5), (16)
B
Balcony House, naselje Anasazija, Mesa Verde, Kolorado (11)
Betatakin, naselje Anasazija, Navaho National Monument, Arizona, (16)
Black Mesa, crna mesa, pustinjska kamena zaravan, Arizona, (15)
Bloomfield, moderni gradi, Novi Meksiko, (9)
C
Canyon de Chelly, sredite nekoliko naselja Anasazija, Arizona, (17), (18), (19)
Canyon del Muerto, sredite nekoliko naselja Anasazija, Arizona, (18)
Carlos Castaneda, ameriki autor (1988.), (13)
Carravahal, meksiki vodi (1849.), (6)
Casa Chiquita, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (6)
Casa Rinconada, naselje i observatorija Anasazija, (6)
Cayon Group, naselje Anasazija, Hovenweep, Juta, (14)
Chetro Ketl, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (5),(6)
Chichen Itza, grad Maja, Yucatan, Meksiko (16)
Chimney Rock, naselje i observatorija Anasazija, Kolorado (19)
Chinley, Navaho indijanski trgovaki punkt, Arizona (17)
Cibola, mitska oblast americkog Jugozapada sa sedam zlatnih gradova, (1)
Citadel, naselje Anasazija, Wupatki National Monument, Arizona (19)
Cliff Palace, naselje Anasazija, Mesa Verde, Kolorado (12), (13)
Cocopa, indijansko pleme, Arizona (15)
Copan, grad Maja, Honduras (19)
Coronado State Monument, arheoloki park i muzej Anasazija, (1)
Coronado, don Francisco Vasquez de (1540.), (1)
Cortez, moderni gradi, Kolorado (13)
Cosmos Mindeleff, arheolog (1882.), (18)

376


ako kanjon (Chaco canyon), sredite svijeta Anasazija, Novi Meksiko, (1), (2), (3),
(4), (5), (6), (7), (8), (9), (10), (12), (13), (14), (15) (16), (19)
etvrti svijet, prema legendi Hopi indijanaca, svijet u kome danas ivimo, (16), (17)
D
Dave Wilson, Navaho vodi (2004.), Canyon de Chelly, Arizona, (17), (18)
Dendrokronologija, znanstvena metoda za utvrivanje starosti biljaka, (3), (19)
De Miera, panjolski istraiva (1770.), (8)
Dine (ljudi), Navaho zovu sebe tim imenom, (17)
Don Huan Mates, meksiki aman (1988.), (13)
Druga Mesa, oblast u rezervatu Hopi indijanaca, Arizona, (16)
Durango, gradi, Kolorado, (11)
E
Earl Morris, arheolog (1934.), (9), (10)
E.L. Hewit, arheolog (1930.), (9), (10)
Erland Nordenskild, vedski istraiva (1891.), (11)
Esteban, vodi konkvistadora (1540.), (1)
F
Fajada Butte, astronomska observatorija Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko,
(2), (14)
Face Rock, naselje Anasazija, Canyon de Chelly, Arizona, (18)
Farmington, moderni gradi, Novi Meksiko, (1), (9), (10)
Flagstaff, moderni gradi, Arizona, (19)
Four Corners Monuments, etveromea americkih drava Novi Meksiko, Kolorado,
Juta i Arizona, (15)
G
Goodman Point, naselje Anasazija, Montezuma Basin, Kolorado, (19)
Grand Canyon (Veliki kanjon), mjesto odakle su Anasazi i Hopiji, prema legendi,
izali iz Zemljine utrobe na ovaj svijet, (13), (15)
Grasshopper Ruins, naselje Anasazija, Arizona, (15)
Gustav Nordenskild, vedski baron i istraiva Mesa Verde kanjona, (11), (13)
H
Havasu, kanjon u Arizoni, (15)
Havasupai, indijansko pleme, Arizona, (15)
Havikuh, naselje Zuni indijanaca, Novi Meksiko, (1)

377

Hemenway House, naselje Anasazija, Mesa Verde, Kolorado, (13)

Hemez, pleme Pueblo indijanaca, Novi Meksiko, (1)
Henry Jackson, fotograf i istraiva (1877.), (5)
Hernan Cortez, panjolski konkvistador, XVI stoljee, (16)
Hisatsinom, Hopi naziv za Anasazije, (9)
Hokoham, savremenici Anasazija, Arizona i Novi Meksiko, (15)
Holly House, naselje Anasazija, Hovenweep National Monument, Juta, (14)
Hopi, indijansko pleme, sljedbenici obiaja Anasazija, (1), (2), (4), (6), (12), (13),
(15), (16), (17)
House of Many Windows, naselje Anasazija, Mesa Verde, Kolorado, (13)
Hovenweep Castle, naselje Anasazija, Hovenweep National Monument, Juta, (14)
Hovenweep House, naselje Anasazija, Hovenweep National Monument, Juta, (14)
Hovenweep National Monument, arheoloki park sa naseljima Anasazija, Juta,
(14), (15)
Hungo Pavi, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (3), (6)
J
James H. Simpson, porunik amerike vojske (1849.), (6), (18)
J. W. Hewkes, arheolog (1917.), (14)
Javapai, indijansko pleme, Arizona, (19)
John Newberry, geolog (1859.), (9)
John Weterhill, istraiva svijeta Anasazija (1891.), (11)
Juma, indijansko pleme, Arizona, (15)
Juta, amerika savezna drava, (1), (5), (6), (14), (15)
Jute, skupina srodnih indijanskih plemena, Kolorado i Juta, (1), (11)
Junction Ruin, naselje Anasazija, Canyon de Chelly, Arizona, (18)
K
Kaina, trostruki simbolizam kod Hopija: prirodne sile, maske i lutke, (13), (16)
Kajenta, jedan od tri graevinska stila Anasazija zajedno sa ako i Mesa Verde
stilom, (16)
Kanzas, savezna amerika drava, (1)
Keet Steel, naselje Anasazija, Navaho National Monument, Arizona, (16)
Kin Kletso, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (6), (7)
Kit Carson, pukovnik amerike vojske (1863.), (18)
Kiva, kruna gradjevina sa astronomskim karakteristikama, mjesto okupljanja i
izvodjenja spiritualnih obreda Anasazija, (3), (4), (5), (6), (7), (8), (9), (10), (12), (14),
(15), (19)
Koiti, pleme Pueblo indijanaca, Novi Meksiko, (1)
Kokopeli, simbol plodnosti za niz civilizacija obje Amerike, Kazanova Anasazija,
(17)
Kokopelimana, ena Kokopelija, (17)
Kolorado, savezna amerika drava, (1), (2), (5), (6), (8), (10), (11), (12), (13), (15),
(16), (19)

378

Kuana, gradi Pueblo indijanaca, Novi Meksiko, (1)

Kukulkan, boanstvo Maja, (16)
L
Laguna, pleme Pueblo indijanaca, Novi Meksiko, (1)
Lancaster Ruin, naselje Anasazija, Montezuma Basin, Kolorado, (19)
La Plata, planinski vrh i astronomski orijentir Anasazija, Kolorado, (12), (13)
Ledge Ruin, naselje Anasazija, Mesa Verde, Kolorado, (13)
Lomaki, naselje Anasazija, Wupatki National Monument, Arizona, (19)
Long House, naselje Anasazija, Mesa Verde, Kolorado, (13)
Lowry, naselje Anasazija, Montezuma Basin, Arizona, (19)
M
Magollon, savremenici Anasazija, Arizona, (15)
Maje, civilizacija u Centralnoj Americi, (2), (3), (8), (15), (16), (19)
Marcos de Nica, panjolski fratar (1539.), (10)
Maricopa, indijansko pleme, Arizona, (15)
Massacre Cave, naselje Anasazija, Canyon de Chelly, (18)
Mesa Verde, kanjon i Nacionalni park, arheoloki park sa nizom naselja Anasazija,
Kolorado, (1), (10), (11), (12), (13), (14), (16), (19)
Metonski ciklus, mjeseev 18,5-o godinji ciklus koji su pratili astronomi Anasazija,
(2), (12), (19)
Mishongovi, naselje Hopija, Arizona, (16)
Moctezuma, poslednji Azteki vladar, Meksiko, (16)
Mojaves, indijansko pleme, Arizona, (15)
Monte Alban, ceremonijalno i astronomsko sredite, Oaxaca, Meksiko, (19)
Montezuma Basin, arheoloki park sa naseljima Anasazija, Kolorado, (19)
Montezuma Castle, naselje Anasazija, Arizona, (19)
Montezumin Izvor, vodena oaza sa ruevinama nekoliko naselja Anasazija, Arizona,
(19)
Mormoni, bijeli doseljenici u Juti, (11)
Mud Spring, naselje Anasazija, Montezuma Basin, Kolorado, (19)
Mummy Cave, naselje Anasazija, Canyon de Chelly, Arizona, (18)
N
Navaho, skupina srodnih indijanskih plemena, Arizona i Novi Meksiko, (1), (4), (5),
(6), (10), (11), (13), (15), (17), (18)
Nazca linije, kompleks geometrijskih i zoomorfnih figura u kamenoj pustinji Perua,
(8)
New Alto, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (6)
Northern Star, zvijezda Sjevernjaa, boanstvo Navaho indijanaca, (15)
Novi Meksiko, savezna amerika drava, (1), (3), (4), (5), (6), (7), (8), (9), (10), (11),
(15), (18), (19)

379

O
Oklahoma, savezna americka drava, (1), (16)
Old Oraibi, najstarije naselje Hopija, Arizona, (16), (17), (18)
P
Pahana, prema legendi Hopija dugooekivani izgubljeni bijeli brat, (16)
Palenque, grad Maja, Chiapas, Meksiko, (19)
Pedro de Tovar, panjolski konkvistador (1539.), (16)
Penasco Blanco, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (6)
Phoenix, moderni milionski grad, Arizona, (19)
Piktoglifi, astronomski i spiritualni simboli Anasazija uklesani u kamenu, (2), (18)
Piktografi, astronomski i spiritualni simboli Anasazija nacrtani i obojeni na
kamenu, (12), (17)
Pictograph Point, nalazite petroglifa Anasazija, Mesa Verde, Kolorado, (13)
Prijetea stijena, gigantska stijena koja je kolapsirala na Pueblo Bonito, Chaco
kanjon, Novi Meksiko, (4)
Prva Mesa, oblast u Hopi rezervatu, Arizona, (16)
Pueblo Alto, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (6)
Pueblo Bonito, naselje-sredite svijeta Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (3),
(4), (5), (6), (8), (10), (16)
Pueblo del Arroyo, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (6), (10)
Pueblo indijanci, skupina od devetnaest indijanskih plemena, sljedbenici obiaja
Anasazija, Novi Meksiko, (1), (2), (3), (4), (6), (12) (16)
Q
Quetzacoatl, boanstvo Azteca, Meksiko, (16)
R
Red Mesa, crvena mesa, pustinjska visoravan, Arizona, (15)
Richard Weterhill, istraiva svijeta Anasazija (1896.), (5), (11), (12)
Rimrock House, naselje Anasazija, Hovenweep, Juta, (14)
S
Sand Canyon, naselje Anasazija, Montezuma Basin, Kolorado, (19)
Sandia, rezervat Pueblo indijanaca, Novi Meksiko, (1)
San Isidro, moderni gradi, Novi Meksiko, (1)
Santa Ana, pleme Pueblo indijanaca, Novi Meksiko, (1)
Santo Domingo, pleme Pueblo indijanaca, Novi Meksiko, (1)
San Pedro, rijeka, Novi Meksiko, (1)
Scorpion, zvijezdana konstelacije korpije, Navaho boanstvo Gah heeteii, (15)

380

Shiprock, moderni gradi, Novi Meksiko, (13)

Shungo Pavi, naselje Hopija, Arizona, (16)
Sinagua, savremenici Anasazija, Arizona, (15)
Sipapu, simbolina veza dva svijeta i dvije dimenzije kod Hopi indijanaca i,
pretpostavlja se, kod Anasazija, (2), (13)
Sleeping Ute Mountain, usnuli Juta, sveta planina plemena Jute, Kolorado, (15)
Sliding House, naselje Anasazija, Canyon de Chelly, Arizona, (18)
Spider Rock, naselje Anasazija, Canyon de Chelly, Arizona, (18)
Spruce Tree House, naselje Anasazija, Mesa Verdem Kolorado, (13)
Sun Temple, sunev hram, observatorija Anasazija, Mesa Verde, Kolorado, (12),
(13)
Supai, geoloki sloj, Canyon de Chelly, Arizona, (17)
T
Tasavuh, Hopi naziv za Navaho indijance, (16)
Teksas, amerika savezna drava, (1)
Teotihuacan, monumentalni centar drevnih civilizacija Meksika, (8), (19)
Tikal, monumentalni centar Maja, Guatemala, (19)
Tohaili, pleme Pueblo indijanaca, Novi Meksiko, (1)
Tolteci, mudraci drevnih civilizacija Meksika, (2), (5), (19)
Trea Mesa, oblast u rezervatu Hopija, Arizona, (16)
Tseyi, u stijeni, Navaho naziv za Canyon de Chelly, Arizona, (17)
Tsin Kletzin, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (6)
Tula, glavni grad Tolteka, Meksiko, (16)
Tuzigoot National Monument, arheoloki park sa nekoliko naselja Anasazija,
Arizona, (19)
U
Una Vita, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (6)
Unit Type House, naselje Anasazija, Hovenweep, Juta, (14)
Y
Yellow Jacket, naselje Anasazija, Montezuma Basin, Kolorado, (19)
Yucca House, naselje Anasazija, Montezuma Basin, Kolorado, (19)
W
Walapi, indijansko pleme, Arizona, (15)
Walpi, naselje Hopi indijanaca, Arizona, (16)
W.D. Huntington, lider mormonske ekspedicije (1854.), (14)
White House, naselje Anasazija, Canyon de Chelly, Arizona, (18)
Wijiji, naselje Anasazija, Chaco kanjon, Novi Meksiko, (6)
William Prescott, autor The Conquest of Mexico, (9)

381

Wilson Ruin, naselje Anasazija, Montezuma Basin, Kolorado, (19)

Wukoki, naselje Anasazija, Wupatki National Monument, Arizona, (19)
Wupatki, naselje Anasazija, Wupatki National Monument, Arizona, (19)
Wupatki National Monument, oblast sa nekoliko naselje Anasazija, Arizona, (19)
Z
Zia, pleme Pueblo indijanaca, Novi Meksiko, (1)
Zuni, pleme Pueblo indijanaca, Novi Meksiko (1)
Semir Osmanagi, autor i istraiva, u svojoj novoj knjizi, dolazi do neoekivanih
zakljuaka o naprednoj civilizaciji Anasazija.
Obilazei nekoliko desetina naselja Anasazija u kanjonima i kamenim pustinjama
Novog Meksika, Kolorada, Jute i Arizone, autor pronalazi dokaze spiritualnih,
astronomskih i graevinskih uzleta civilizacije koja je trajala 300 godina da bi
misterioznim egzodusom s kraja XIII stoljea nestala u dubinama planetarne
historije.

Semir Osmanagi je nedavno objavio zapaene knjige: Tragovima Atlantide

(Zagreb, 2003.) nakon posjeta drevnim gradovima od Perua do Meksika;
etverotomni ciklus Alternativna historija (Sarajevo, 2004) koji je proglaen
izdavakim poduhvatom godine; te istraivako-putopisnu studiju Svijet Maja

382

(Sarajevo, 2004) nakon obilaska etrdesetak gradova Maja u dunglama Centralne

Amerike.
Autor ivi u Houstonu, SAD. Kontakt e-mail: osmanagic@msn.com
Semir Osmanagi

CIVILIZACIJE PRIJE POETKA ZVANINE HISTORIJE

UZBUDLJIVI DOKAZI O POSTOJANJU NIZA CIVILIZACIJA PRIJE 7000, 12000

I 50000 GODINA KOJI CE ZAUVIJEK PROMIJENITI POGRESNU SLIKU
SVIJETA KOJU NAM NAMETAJU OFICIJELNA NAUKA, OBRAZOVANJE I
MEDIJI

Uvod

383

Na pocetku XXI stoljeca zvanicna historija se jos uvijek drzi teze da je covjekova
civilizacija zapocela sa Sumerom prije 7000 godina i zatim nastavila sa Babilonom,
Asirijom, starim Egiptom, Kinom, Indijom, preko anticke Grcke i Rima do
moderne tehnoloske civilizacije Zapada.
Nece proci dugo i nasi potomci ce se smijati nasem neznanju i skucenosti.
Isuvise je dokaza o postojanju vrlo razvijenih tehnoloskih i ne-tehnoloskih
civilizacija prije 12 000 i 50 000 godina da bi ih mogli ignorirati.
Ova knjiga vodi na uzbudljivo putovanje sirom Planete za koju naivno mislimo da
je dobro poznajemo. Pri tome cemo izloziti sasvim konkretne dokaze o onima koji
su zivjeli davno prije nas i zauvijek nestali u dubinama kosmicke historije.

Sadraj

384

Uvod
I Civilizacije Pacifika
1. Piramide u Kini
2.1. Podvodne ruevine civilizacije Mu pored Japana
2.2. Kamene statue, zidovi i hijeroglifi Uskrnjeg otoka
2.3. Civilizacija Mu u drevnom Peruu
2.3.1. Peruanske piramide Sunca i Mjeseca
2.3.2. Kusko
2.3.3. Kiklopski zidovi Saksajvumana
2.3.4. Sveta dolina
2.3.5. Krov svijeta Mau Piku
2.3.6. Kamene ume
2.3.7. Naska linije
2.3.8. Naska piramide
2.3.9. Tukume piramide
2.4. Bolivijski Tihuanako
II Civilizacije Atlantika i Sredozemlja
3. Koordinate Atlantide
3.1. Posjedonov hram
4. Utjecaji Atlantide u Meksiku
4.1. Teotihuakan grad 600 piramida
4.2. Kruna piramida Kvikvilko
4.3. Kultura Olmeka
4.4. Zapoteci
4.5. Tolteci
5.1. Malteki Hypogeum
6.1. Libanonski Balbek
7.1. Egipatske piramide izmedju faraona i Atlantide
7.2. Sfinga 10 970 godina prije nove ere
7.3. Giza plato
7.4. Edgar Cayce
8.1. Potomci Atlantiana Baski
8.2. Potomci Atlantiana Guanci
8.3. Potomci Atlantiana Berberi
9.1. Irska Tara
9.2. Stonehenge
9.3. Glastonbury Tor
9.4. Karnak
9.5. Zodijak
9.6. Zvuna levitacija
9.7. Golfska struja
9.8. Jegulje

385

9.9. Atlas
10.1. Bimini
10.2. Atlantiani u Americi
10.3. Potomci Atlantiana Ameriki indijanci
III Dodatak: Fenomen kamenih kugli
11.1. Kostarika petroglifi i zvjezdane konstelacije
11.2. Svjetska mrea kamenih kugli
11.3. Kamene kugle u Bosni

386

I CIVILIZACIJE PACIFIKA
1. Piramide u Kini
Egipatske piramide impresioniraju prosjecnog covjeka svojom staroscu,
grandioznoscu, svrhom i brojem. I to su prve iluzije kojih se moramo rijesiti.
Egipatske piramide nisu najstarije na Planeti. Niti su najvece. Nisu nikada bile
grobnice faraona. Cak nisu ni najbrojnije.
U dokazivanju ovih teza zaputicemo se prvo na Daleki istok. U sredisnjoj kineskoj
provinciji Shensi nalazi se preko stotinu gigantskih piramida potpuno nepoznatih
siroj svjetskoj javnosti. Rijec je o zabranjenoj zoni oko grada Xian.

Preko 100 piramida se nalazi u siroj okolini grada Xian u sredisnjoj Kini

387

Prva vijest o postojanju gigantskih piramida u Kini se pojavila u lokalnom

americkom dnevnom listu "Rocky Mountain News" i datirana je 31.03.1947.
Pukovnik americke vojske Maurice Shehan, u to vrijeme direktor dalekoistocnog
sektora avio kompanije Trans-World Airlines, je bio autor teksta. Uz tekst je
prilozio fotografiju koju je 1945. snimio americki pilot tokom II svjetskog rata u
doba kada su kineske vlasti odobravale slobodni prelet americkim avionima.
Analizom fotografije ustanovljeno je da je piramida visoka blizu 350 metara cime je
dvostruko premasila najvisu piramidu u Egiptu. Kasnije ce se, medju arheolozima,
ova piramida nazvati Bijela piramida.

Bijela piramida u Kini, sa 350 metara je najvisa

piramida na Planeti
Ova vijest je ubrzo zaboravljena. Desetak godina kasnije, 1957., kratkotrajno joj je
zivot dao mali clanak u americkom Life Magazinu, u kome je receno da je
fotografiju napravio americki pilot-dobrovoljac koji je prevozio zalihe za kinesku
armiju preko Himalaja. On je tada i snimio ovu piramidu oko 100 km jugozapadno
od grada Xian.
Trebalo je proci gotovo pola stoljeca da bi kineske vlasti dozvolile pristup prvom
Evropljaninu u njihovu zabranjenu zonu. Austrijanac Hartwig Hausdorf dva puta
posjecuje Kinu 1994. Rezultat su dvije knjige na njemackom: Bijela piramida i
Sateliti Bogova.
Tokom prve posjete, u aprilu 1994., Hausdorf je mao priliku da vidi sest piramida u
blizini grada Xian. Na povratku u Kinu, u avgustu iste godine, Hausdorf je snimao
video kamerom oblast (18 minuta) i na snimcima je uspio prebrojati preko 100
piramida!

388

Neke od piramida su u prilicno ruiniranom stanju. Uglavnom su gradjene od tvrde

gline. Lokalno stanovnistvo je ostetilo neke od njih koristeci ih kao gradju za svoje
kuce. U razgovoru sa kineskim arheologom Xia Nai, Hausdorf je uspio doci do
zvanicnog stava kineskih vlasti. Vlada ne dozvoljava nikakva istrazivanja, a
zvanican je stav da ce tek buduce generacije vrsiti proucavanja. Medjutim, Kineska
vlada je naredila zasadjivanje brzorastucih cetinara koji su vec prekrili veci dio
piramida. Za dvadesetak godina ovdje ce biti guste sume tako da ce na upit o
piramidama moci odgovoriti protupitanjem: Koje piramide? Zar ne vidite da je
rijec o brdima sa sumom.
Prva referenca u kojima se pominju piramide je vezana za dva australijska trgovca
iz 1912. godine. Oni su u razgovoru sa budistickim svestenikom, saznali da se ove
piramide prvi put pominju u pisanim dokumentima starim pet hiljada godina i vec
tada se oznacavaju kao "veoma stare".

Preko stotinu piramida u sredisnjoj kineskoj provinciji Shensi se brizljivo skrivaju

od svjetske javnosti.
Austrijanac Hausdorf je imao velike poteskoce da bi dobio dozvolu da doputuje u
Shensi provinciju. Nije mu bilo dozvoljeno arheolosko iskopavanje, a nakon sto je
objavio snimke sa svog putovanja kineske vlasti nisu vise dozvolile nijednom
strancu posjetu ovom regionu.
Cak, stavise, u blizini lokacije Bijele piramide, podigli su lansirnu rampu za svoj
svemirski program i time zvanicno proglasili tu zonu vojno zasticenom i
nedodirljivom.

389

Lokacije kineskih piramide su proglasene nedodirljivim za strance. Mnoge su

ostecene erozijom i od strane lokalnog stanovnistva
Arhitektura piramida slici onima u Centralnoj Americi sa poravnatim vrhom; na
nekima od njih se mogu vidjeti ostaci hramova na vrhu. Ove fotografije kineskih
piramida zaraslih u rastinje me podsjecaju na piramide Maja koje sam sretao u
dzunglama Guatemale, Meksika i Hondurasa na svojim putovanjima.

Kineska piramida sa planski zasadjenom sumom

U objasnjenju porijekla i starosti ovih piramida treba se osloniti na pronadjene
artifakte i hijeroglife u njihovoj blizini i na njihovim zidovima. Prema tri postojeca
izvora (pomenute knjige Hausdorfa, zatim knjige beckog autora Peter Krassa iz
1974. i 1984. koji je i ko-autor knjige Sateliti Bogova, te tekstova Australijanca dr
Hurtaka) u okolini piramida postoje grobovi sa kosturima. Rijec je o cudnim
humanoidnim bicima sa velikim glavama i nesrazmjerno malim tijelima od metar i
dvadeset visine. U grobnicama je pronadjeno stotine kamenih diskova sa
nepoznatim hijeroglifima. Pokusaj prevodjenja je dao objasnjenje da je rijec o
udesu kosmicke letjelice prije 12 000 godina.

390

Preko stotinu piramida je smjesteno u oblasti od 2000 kvadratnih kilometara. Visina

im je u prosjeku od 25-100 metara.
Bez obzira sto aktuelna kineska vlast skriva informacije o postojanju drevnih
piramida, te sto sirenje znanja nije u interesu elita na Planeti, neke stvari se ne
mogu skriti. Niti od pogleda sa Zemlje, niti od pogleda iz orbite.

391

Satelitski snimak dodatnih kineskih piramida u planinskoj oblasti Qin Chuan Plains
pokazuje nekoliko vecih i niz manjih piramida koje su nesto drugacije od onih koje
je fotografisao Hausdorf

2.1. Podvodne rusevine civilizacije Mu pored Japana

392

Najjuzniji japanski otok Okinawa je bio popriste zavrsne bitke u Drugom svjetskom
ratu. Pet decenija kasnije, u martu 1995., Okinawa postaje popristem nove,
historijske, drame. U martu 1995. sportski ronilac je odlutao dalje od uobicajenih
sigurnih koordinata juzno od otoka. Kroz bistru pacificku vodu ugledao je veliki
kameni objekat na morskom dnu zarastao u korale. Napravio je nekoliko
fotografija kolosalnih kamenih monolita. Slijedeceg dana fotografije su se pojavile u
najvecim japanskim dnevnim novinama. I polemika je otpocela; da li je rijec o
prirodno oblikovanim kamenim blokovima ili rezultatu ljudskih ruku?

Prva fotografija podvodnih kamenih objekata

juzno od japanskog otoka Okinawe
Sportski ronioci pocinju sa pretragama obliznjih otoka i morskog dna. Istog ljeta
dolazi se do novog, sokantnog otkrica: ogroman kameni luk. Zahvaljujuci jakim
podvodnim strujama koralji se nisu uspjeli uhvatiti na vise hiljada godina staru
kamenu podlogu. Ovog puta nije bilo sumnje: rijec je bila o gradjevinama nastalim
upotrebom alata.
Japanska javnost se uzburkala. Da li se radilo o otkricu koje treba da mijenja
koncept ljudske historije? Naime, poznato je da u posljednjih 12000 godina nije bilo
tektonskih poremecaja vecih razmjera u okolini japanskih otoka. Ocigledno je,
onda, da su kameni blokovi ostaci civilizacije koja je postojala davno prije
oficijelnih naucnih tvrdnji.

393

Fino obradjeni kameni blokovi koji formiraju bocnu stranu piramide

sa hramom na vrhu
Pretraga morskog dna se nastavlja. Prije pocetka jeseni, te 1995. godine, pronadjene
su jos tri lokacije sa podvodnim gradjevinama, hramovima, trgovima, stepenicama,
putevima, stiliziranim likovima morskih zivotinja

Pravilno obradjene granitne stijene, stepenice, vodeni kanali, putevi

394

upozoravaju na postojanje razvijene civilizacije prije 12 000 godina

Izmedju 1995. i 2005. godine ukupno je pronadjeno jos osam novih podvodnih
nalazista na potezu izmedju Japana i Tajvana. Njihove podvodne lokacije variraju:
od sedam metara dubine do preko 35 metara. Kameni putevi i raskrsnice povezuju
podvodne gradjevine izmedju malog otoka Yonaguni i otocica Kerama i Aguni.
Njihova razdaljina je oko 500 km!
Da li se na dnu Pacifika nalaze ostaci megapolisa iz doba prije pocetka sluzbene
historije? Ili je rijec o medjusobno povezanim manjim gradovima?

Da li su medjusobno povezane podvodne gradjevine

dio drevnog megapolisa ili niz manjih gradova?
Najveca podvodna struktura koja je dosada otkrivena nalazi se u blizini otoka
Yonaguni na 35 metara dubine. Dugacka je 80 metara, siroka 30 metara i visoka oko
15 metara. Nisu pronadjeni unutrasnji prolazi ili prostorije. Medjutim, ocito da nije
rijec o vojnim utvrdama vec vjerovatno o gradjevinama ceremonijalnog karaktera.

395

Podvodna mjerenja i analize nedvosmisleno dovode

do zakljucka o vjestackom porijeklu podvodnih objekata
Uklesane stepenice i kameni blokovi koji leze jedni na drugima pod pravim uglom,
kruzne terase i sestaugaoni potporni stubovi, pravilni kameni putevi samo su
potvrdjivali tezu da je civilizacija koja ih je gradila raspolagala sa vrlo naprednom
tehnologijom.

Polukruzne terase na pacifickom dnu su nekada bile mjesto

okupljanja pripadnika napredne civilizacije

396

Geoloski dokazi ukazuju na cinjenicu da je sa krajem zadnjeg ledenog doba prije

11 500 godina doslo do otapanj velikih kolicina leda. Na pojedinim mjestima Planete
nivo mora je porastao za oko 100 metara. To je vjerovatno bio slucaj sa ovim
kopnom u blizini danasnje japanske obale. Mnogo veca kopnena masa nego sto je to
danasnji Japan bila je dijelom napredne covjekove civilizacije.
Mnoge historijske legende govore o postojanju majke svih civilizacija u Pacifiku
pod nazivom Mu (ili, od XIX stoljeca, uvrijezen je naziv Lemurija u Zapadnim
krugovima). Izmedju Japana, preko Mikronezije i Polinezije do obala Uskrsnjih
otoka, prostirala se kopnena povrsina sastavljena od niza vecih otoka. Ako je ona
bila pradomovina covjekova, onda su podvodne kamene gradjevine oko Yonagunija
prvi materijalni dokazi njenog postojanja.

Japanski ronioci na dubini od 35 metara

U tom kontekstu baca se novo svijetlo na dosada neobjasnjene pacificke fenomene
kao sto su gigantske kamene glave na Uskrsnjim otocima. Visoke po nekoliko
desetina metara i teske desetine tona trebale bi imati pandan i u pronadjenim
podvodnim gradovima oko Japana.

397

Podvodna kamena glava, pandan kamenim glavama na Uskrsnjim otocima, kao

dokaz o postojanju civilizacije Mu

I upravo su nova ronjenja tokom 2004. godine dovela do pronalaska jedne od

gigantskih ljudskih glava.
Stanovnici gradica Noro na otoku Okinawa nazivaju kruzne lukove na ulazu u svoje
drevno groblje moai. Deset hiljada kilometara dalje na Pacifiku, polinezani na
Uskrsnjem otoku, nazivaju istom rjecju kamene statue koje vode porijeklo od
njihovih davnih predaka.
Prema legendama, prvi imperator Japana se zvao Jimmu, a njegovi nasljednici
Kamu i Temmu. U sjevernom Japanu se nalazi sveta rijeka pod imenom Mu rijeka.
U prijevodu na japanskom i na korejskom, mu znaci ono sto vise ne postoji.
Na drugoj strain pacifika, na Havajima, odrzala se legenda o nestaloj pra-domovini
covjeka Mu, odakle je covjecanstvo posijano sirom svijeta. Najstarija pjesma na
otoku Kumulipo govori o velikim poplavama i prirodnim katastrofama koje su
unistile svijet nekada davno. Praotac stanovnika Havaja se zvao Kuamu i on je
prezivio katastrofu.
Veliki broj knjiga posljednih decenija donosi niz spiritualnih vidjenja civilizacije
Mu, odnosno Lemurije. Sazeto, rijec je o drevnoj civilizaciji koja je egzistirala prije
i uporedo sa Atlantidom. Vjeruje se da se Mu prostirala u juznom Pacifiku, u
trokutu izmedju Sjeverne Amerike, Azije i Australije. Na vrhuncu svoje civilizacije
stanovnici zemlje Mu su bili vrlo duhovno razvijeni.
Kronoloski gledano, Mu je najstarija poznata civilizacija. I spiritualno
najrazvijenija. Nikada, ni prije, ni poslije, stanovnici jedne zemlje nisu zivjeli u
takvom duhovnom balansu i harmoniji sa prirodom. U poznom periodu, njima se
pridruzila civilizacija Atlantide. Atlantidjani su bili vise naucno-racionalno

398

nastrojeni, za razliku od umjetnicki i spiritualno inkliniranih susjeda. Vjeruje se da

su obje civilizacije, zbog tehnoloskih eksperimenata na Atlantidi, zbrisane sa
povrsine Zemlje.
Stanovnici civilizacije Mu su koristili tehnologije koje ne zagadjuju prirodu.
Postovali su zajednicu, individuu i miroljubivu ko-egzistenciju.

Sematski prikaz dosada otkrivenih podvodnih rusevina koji predstavlja vrh

ceremonijalnog objekta (hram) koji se nalazi na zidinama (piramide?)
Ova pradomovina covjekova se uzdigla visoko iznad trodimenzionalnih problema
prezivljavanja i borbe za opstanak u drustvu. Do kraja svjesna, Mu predstavlja
neprevazidjeni vrhunac zivotne organizacije na povrsini nase Planete. Otud ne cudi
da je interes za nju danas jaci nego ikada u proteklih nekoliko hiljada godina.
Lauren O. Thyme je napisala interesantnu knjigu pod nazivom: "Lemurian Way Remembering Your Essential Nature" (decembar 1999.). Kaze:
"Napisala sam dokumentarnu knjigu, djelomicno kanalisanu od strane mudraca
Lemurije (pradomovine Mu). U detalje se diskutira drevna civilizacija kao i
objasnjenje Univerzalnog Zakona i Univerzalne Mudrosti primjenjivane u njoj."
Zbilja, knjiga daje detalje i opise stanovnika, hramova, obicaja kod rodjenja,
zajednica, tipicnog dana itd.
Knjiga daje novo svijetlo na drevna i sveta mjesta: Kauai, Peru, Mt. Shasta
(Kalifornija), Novi Zeland, Bali, Uskrsnji Otok i na kljucnu ulogu delfina.

399

Aktualiziranje civilizacije Mu je neobicno vazno i zbog moderne humane dileme:

materijalno ili duhovno. Mudrost pradomovine Mu nudi personalnu integraciju:
postati u potpunosti human i radijantno spiritualan.
Ovo nam je izazov. I poruka.

2.2. Kamene statue, zidovi i hijeroglifi Uskrsnjeg otoka

Prije skoro tri stoljeca, 1722 godine, nizozemski admiral Jakob Roggeveen, ploveci
4.000 km istocno od Cileanske obale, postaje prvi Evropljanin koji je pristao uz mali
vulkanski otok.
Sutradan, u nedjelju, iskrcao se u jedinoj pristupacnoj uvali. Pored 4.000
stanovnika mnogo vise su ga impresionirale stotine kolosalnih kamenih statua
visokih i do dvadeset metara.
Moderno doba je u Uskrsnjem Otoku dobilo novu temu za spekulacije: Otkuda na
najizoliranijem mjestu na planeti, komadicu vulkanskog tla, monolitne kamene
glave nepoznatog porijekla, usto teske po nekoliko desetina tona?
Iz detaljne studije gospodje Van Tilburg (1989.) saznajemo da se na otoku nalazi
ukupno 887 kamenih statua. Najveca od njih je nazvana El Gigante. Visoka je
21,6 metara, a procijenjena tezina je izmedju 145-165 tona! Ove gigantske dimenzije
se nikako ne mogu vezati za prostu tehnologiju sredovjekovnog otocnog
stanovnistva.

400

Uskrsnji Otok je razbio teze o superiornosti nase civilizacije. Najizoliranije mjesto na

Planeti, komadic vulkanskog tla, pruza utociste monolitnim glavama teskim nekoliko
desetina tona. Nema naucnog objasnjenja za njihove autore iz prostog razloga sto
zvanicna historija ne priznaje postojanje superiornijih civilizacija iz duboke proslosti.
Uvidom u podatke o kamenm glavama na postoljima (Moai) te laserskom
preciznoscu s kojima su kameni blokovi obradjivani...ostaje bez odgovora pitanje
koja je to civilizacija iz dubina proslosti imala tehnologiju za obradu, a zatim i za
prijevoz desetine tona teskih kamenih blokova na drugu stranu otoka (20 km)?
Postojanje covjekove pradomovine u Pacifiku ,civilizacije Mu, cije su istocne
granice dosezale do Juzne Amerike, preko Uskrsnjih otoka, dobija se logicno
objasnjenje.
Slijedeca zagonetka je vezana za autorstvo misterioznih hijeroglifa. Oni su
pronadjen na hiljadama kamenih ploca, a istovremeno ni na jednom blizem ili
daljem otoku Oceanije (bilo Polinezijskim ili juznopacifickim) nije zabiljezen slucaj
sluzenja pismom? Ili je Uskrsnji otok bio (najistocniji) dio drevne civilizacije Mu, ili
je neka superiornija civilizacija posjetila samo ovaj otok i onda netragom nestala.
Dosadasnji pokusaji desifriranja hijeroglifa slazu se da kamene ploce govore o
"Stvaranju" i "Istoriji" i to dotada nepoznatim, ali fascinantnim pismom.

401

Ilustracija rongorongo pisma, nepoznatog porijekla

Ne slazu se u morfologiji, izvorima, uticajima. Pominju se veze sa egipatskim i
Hindu hijeroglifima, mogucim kineskim, Inka ili uticajima civilizacije Mu.
Autorstvo "Rongorongo" pisma se pripisuje i lokalnom stanovnistvu ili, poslednjih
cetrdesetak godina, posjeti vanzemaljaca koji su, navodno, laserskim zracima
ispisali prve kamene ploce.
Nakon evropskog upliva u "otocke poslove" scenarij postaje manje-vise tipican:
stanovnistvo se sa 4.000 u 1722. smanjuje na 100 u 1887. zahvaljujuci trgovcima
robljem i dotada nepoznatim bolestima; od nekoliko hiljada kamenih ploca sa
hijeroglifima ostaje ih samo 25 (nijedna na Otoku); vecina kamenih glava zavrsila je
u travi; otok iz spanskih kolonijalnih ruku seli u cileanske.
I, na koncu, malo poznati detalj, vezan za Uskrsnji otok odnosi se na nekoliko
podignutih kamenih zidova na juznim obroncima otoka u blizini mjesta Rano Kau.
Kameni blokovi su isklesani takvom preciznoscu da perfektno pasuju jedan u drugi.
Nije bilo potrebe za bilo kakvim vezivnim materijalom.

402

Kameni zid u blizini naselja Rano Kau na Uskrsnjem otoku

Identicni zidovi postoje na nizu lokacija u Peruu cime se moze objasniti prisustvo
civilizacije Mu na juznoamerickom tlu.
Na taj nacin prisustvo civilizacije Mu u pacifickom trokutu postaje logicno. A sve
anomalije, zabranjena arhitektura i neobjasnjivi detalji astroarheologije koja je
primjenjivana u drevnim gradjevinama dobivaju svoje objasnjenje.
Za autorstvo ne treba ici van nase Planete, vec dublje u planetarnu historiju.

403

Detalj kamenog zida na Uskrsnjem otoku; perfektno oblikovani kameni blokovi

nemaju potrebe za vezivnim materijalom. Identicni zidovi se nalaze sirom teritorije
Perua cime se ustanovljava prisustvo drevne civilizacije Mu u Juznoj Americi

404

2.3. Civilizacija Mu u drevnom Peruu

2.3.1. Peruanske piramide Sunca i Mjeseca
Zadnjih nekoliko desetina hiljada godina mnoge civilizacije su se pojavile i
prohujale Juznom Amerikom. Osvajaci su preuzimali gradjevinska, inzinjerska i
artisticka znanja od osvajanih.
Na primjer, vojni pohodi Inka prije hiljadu godina zavrsili su potpunim osvajanjem
prostora od Ekvadora do Cilea. Ratoborne Inke su pokorile razvijeno kraljevstvo
Chimu. Svoj socijalni i politicki sistem su kopirali od svojih prethodnika, a njihove
sofisticirane umjetnicke tehnike inkorporirale u svoju kulturu.
Na isti nacin, mnogo godina prije toga, narod Chimu je ucio od starosjedilaca koje
su oni pokorili. Drevni narod Moche su bili vjesti metalurzi, graditelji i umjetnici.
Njihova znanja su najedamput postala vlasnistvo vojnicki sposobnijih i agresivnijih
dosljaka, culture Chimu.
Iduci dalje u historiju, informacije postaju sture i zamagljene; o prethodnicima
naroda Moche i kulturama prije njih malo se zna. Sve dok se ne dodje do doba kada
su emigranti sa Atlantide poceli da krce prasume Amazona i nastanjuju planinske
Ande prije 11 500 godina. Jos dalje u dubini historije naci cemo tragove civilizacije
Mu na razlicitim stranama Perua.
O Inkama postoji slicna zabluda kao i o meksickim Aztecima. Dolaskom Spanjolaca
ucinilo se da se radi o civilizacijskom zenitu van evropskog kontinenta. Zbilja, i Inke
i Azteci su prije 500 godina umnogocemu nadmasivali tadasnju svjetsku supersilu
Spaniju. Ali, daleko od toga da su bili vrhunac dotadasnjeg razvoja.
Naprotiv.
Militaristicki agresivni Azteci i Inke se mogu smatrati civilizacijskim nazatkom u
odnosu na svoje prethodnike.
Ljudsko drustvo se na ovoj Planeti ne razvija evolutivno kako nas pogresno uci
obrazovni sistem. Historija ljudskog drustva je historija spiritualnog nazadovanja i
deklinacije. Od civilizacije Mu (Lemurie), preko Atlantide do post-Atlantskih
drustava.

405

Slicice sa srednjoamerickog tla to potvrdjuju: od astronomskih genija Maja i

Tolteka do deklinacije u vidu Azteka.
Slicno je i u Juznoj Americi: od spiritualnih i gradjevinskih uzleta civilizacije Mu,
preko naroda Moche i Chimu pa sve do skorasnje kulture Inka.
********
Ljubimac engleske kraljice Elizabete Prve, sir Walter Raleigh (1554-1618), putovao
je u obje Amerike, pokusavajuci instalirati nove kolonije za britansku kraljevinu.
Zabiljezen je njegov neuspio pokusaj da osnuje koloniju u sjevernoj Karolini;
izmedju dva posjeta svi njegovi kolonisti su netragom nestali. Izgubivsi naklonost
novog kralja, Djejmsa Prvog, Walter se nasao u zloglasnoj Londonskoj kuli gdje je
proveo 13 godina zatvoren. Za to vrijeme je napisao "Historiju svijeta" u kojoj pise:
"Smatramo Kralja Spanije superiornim u odnosu na sve ostale kraljeve i princeze
Evrope zbog bogatstava koji mu priticu iz peruanske kraljevine."
Zbilja, Spanjolci su u Peruu osnovali novi glavni grad, Limu, preko kojeg su isle
tone i tone zlata, srebra i drugih dragocjenosti prema Evropi. Vjerovatno najveca
pljacka u historiji ljudskog roda svela se na otimacinu svega dragocjenog od onog
sto su Inka naslijedile od prethodnih civilizacija i sto su sticali svojim radom.
Cuzco, glavni grad Inka, primio je, prije dolaska Spanjolaca, 15.000 aroba zlata i
50.000 aroba srebra iz svojih provincija. Jedinica za mjeru, aroba, odgovara nasim
12 kg. Dakle, 180 tona zlata i 600 tona srebra je ravnomjerno stizalo u Cuzco,
desetinama godina. Na svakom koraku su bili predmeti od zlata: tanjiri, nozevi,
vaze, krune, nakit, statue, sljemovi, opasaci, torbe. Izmedju kamenih blokova se,
umjesto maltera, livalo zlato.
Njihove tkanine, pamucne i vunene, se smatraju nedostiznim. Na jednom komadu
odjece bi bilo i po 140 "briljantnih duginih" boja (jos uvijek je nemoguce tako sto
kopirati).
Imperija Inka ("Tawantinsuyu") se protezala 5.000 km od juga ka sjeveru, a
gradovi su povezivani mrezom puteva, cija je ukupna duzina bila 35.000 km! Glavni
"auto-put" bio je izmedju prestonice Cuzco i grada Quito (danasnjeg glavnog grada
Ekvadora) duzine 2.200 km! Sirina kamenih puteva bila je 8 metara; kameni
blokovi su bili perfektno slozeni da se njihova ivica jedva primjecivala. Uz puteve su
bili podignuti drvoredi zbog hlada (smrtna kazna za sjecu), sa mjestima za odmor i
nocenje svakih 20 km. Put su omedjivale kamene vaze u kojima su bili zasadjeni
kaktusi.

406

Inke su sebe smatrale "sinovima Sunca", uostalom kao i sve druge kulture od pradomovine Mu, Atlantide, do Sumera, Egipta, srednjeamerickih i juznoamerickih
civilizacija.
********
"Veliko kraljevstvo Chimu" je prethodilo Inkama. Njihov glavni grad Chan Chan
je najveci u prethistorijskom Peruu (u blizini danasnjeg grada Truijillo, na
pacifickoj obali). Sve gradjevine su bile od cigle: piramide, hramovi, javne zgrade.
Svaka cigla je bila posebno ukrasena zlatom, srebrom i bronzom. Impresivna mreza
irigacionih kanala uveliko podsjeca na slicnu mrezu koju je imala Atlantida. Dvije
zetve godisnje i obilje zelenila darovali su vjesti Chimu svom narodu koji se skrasio
izmedju vijenca Andskih planina i kamenih pustinja prema Pacifiku.
********
Rodjen u kraljevskoj njemackoj porodici, Max Uhle (1856-1944) ce postati "ocem
peruanske arheologije". Preko deset hiljada arheoloskih komada ce zavrsiti u
americkim kolekcijama kao rezultat njegovog rada. Medju nalazistima koje je
"Mad Max" istrazivao su Piramida Sunca i Piramida Mjeseca . Godine su 1898. i
1899.

Piramida Mjeseca u sjevernom Peruu

407

Unutar piramida pronasao je desetine grobova. Mumije i kosturi su bili uredno

slozeni jedni na druge. Bilo je lako razlikovati da oni pripadaju trima razlicitim
kulturama. Na vrhu su bili grobovi Inka; ispod njih su bili sahranjeni
velikodostojanstvenici kulture Chimu. U trecem redu je bila njemu nepoznata
kultura koju je nazvao proto-Chimu.

Autor u podnozju Piramide Sunca, najveceg gradjevinskog kompleksa starog doba.

Huaca del Sol je povrsine osam nogometnih terena sto je samo jedna trecina od
originalnih dimenzija ove gigantske peruanske gradjevine koja premoscava
materijalnu i spiritualnu dimenziju proslost i sadasnjost.
Arheolog iz Perua, Julio Tello, dao je ovom trecem narodu novo ime. Naime, jezik
koji se govorio u ovom podrucju (u vrijeme spanjolskih osvajanja) je poznat kao
Muchik. Stoga je on nazvao prethodnike Inka i Chimu, narodom Moche. Doba kada
su oni zivjeli? Nagadja se, prije dvije do cetiri hiljade godina.
Ali, kao i u bezbroj drugih slucajeva, pravo ime i jezik ce im ostati nepoznato.
Ono sto, pak, ostaje poznato je zapis koji su ove kulture ostavili u vezi graditelja
ovih piramida. Oni naime, kreatore Piramide Sunca i Mjeseca nazivaju "radom
krivovjernika".
Arheolozi pripisuju autorstvo piramida kulturi naroda Moche. Medjutim, zasto bi
Moche autorstvo pripisivali "nevjernicima"? Drugim rijecima, onima koji ne dijele
istu vjeru, istu kulturu, onima koji su razliciti od njih.

408

Prava istina o autorima trazi da odemo jos dalje u proslost. Ka civilizaciji Mu,
njihovom dobu i njihovim graditeljskim vjestinama.

Rekonstrukcija Piramide mjeseca u sjevernom Peruu

Umjetnicku rekonstrukciju Piramide mjeseca sam nasao u malom lokalnom muzeju
u Trujillu, u sjevernom Peruu. Stil gradnje mi je bio prepoznatljiv. Piramida,
odnosno hram (Huaca de la Luna u prijevodu zapravo znaci Hram mjeseca)
neodoljivo podsjeca na podvodni hram koji je pronadjen pokraj obala Japana. Time
sam dobio iznenadjujuci dokaz o postojanju veze civilizacije Mu sa obje strane
Pacifika: azijske i juznoamericke.
Na prvi pogled, podvodne rusevine u okolini Japana nemaju unutrasnjih prostorija.
To se, na prvi pogled, cini i sa Piramidom mjeseca u Trujillu. Pazljivim arheoloskim
istrazivanjima je utvrdjeno da su jedan sprat za drugim zazidani, mada su
originalno postojale prostorije i koridori.

409

Iskopani koridori Piramide mjeseca u Trujillu; rjesenje zagonetke za podvodne

hramove kod Japana?
Ostaci dvije najvece peruanske piramide su monumentalni: Piramida Sunca
("Huaca del Sol") je dugacka 345 metara, a siroka 160 metara - povrsina osam
nogometnih igralista. Piramida Mjeseca ("Huaca de la Luna") je slicne povrsine:
290 metara sa 210 metara.
Procjenjuje se da je za izgradnju svake od piramida utroseno oko 140 miliona cigli.

410

Arheoloska iskopavanja Piramide mjeseca su u bila u punom zamahu prilikom

moje posjete 2002. godine
Medjutim, stvarna velicina ovih piramida ce ostati nepoznanica iz dva razloga.
Prvo, zbog stalnih kisa, Huaca del Sol je erodirala na svim krajevima. A drugi
razlog, jos pogubniji, je nerazumni akt spanjolskih konkvistadora od prije 500
godina. Naime, oni su, u potrazi za zlatom, skrenuli tok rijeke Moche i usmjerili ga
direktno na piramidu. Na taj nacin su dvije trecine piramide bile potpuno odnesene
sa kamenog terena.
Nesumnjivo je da su originalne dimenzije ovih prethistorijskih gradjevina bile
kolosalne. I s pravom ih mozemo nazvati najvecim strukturama koje je covjek
izgradio u periodu nakon posljednjeg ledenog doba.

411

Sto cetrdeset miliona cigli-originala je koristeno za piramide u Trujillu

Adobe cigla je bila osnovni gradjevinski materijal na pacifickoj obali Perua. Svaka
je imala razlicit potpis (linije, lokaciju i broj rupa, krugove i druge geometrijske
oblike) i to ih je cinilo originalnim. Preko 140 miliona cigli-originala je ugradjeno u
peruansku Piramidu Sunca sto je zahtijevalo, prema procjenama, rad dvadeset
hiljada radnika (?) u periodu preko 300 godina (?).
Naravno, zdrav razum negira da ce neko poceti izgradnju koju nece vidjeti ni unuci
njihovih unuka.
Drugo objasnjenje za ovaj gradjevinski poduhvat je da ga smjestimo dublje u
proslost, u doba civilizacije Mu koja je dokazano bila superiornija u odnosu na nase
gradjevinske metode i produktivnost u gradnji.

412

2.3.2. Kusko
Kusko (Cusco) je bio srediste nekoliko civilizacija, ukljucujuci Inke sve do dolaska
Spanjolaca 1532. godine.
Let od Lime, osmomilionskog grada na obali Pacifika, do Kuska, trajao je kratko,
jedan sat. Preletio smo Ande krecuci se prema istoku zemlje. I mada na visini od
10.000 metara, Ande su, ispod nas, izgledale kao da se mogu dodirnuti. Kusko me
podsjetio na Sarajevo: smjesten u dolini, okruzen sumovitim planinama, 300.000
stanovnika, sa rjecicom Safi u centru, uskim poplocanim (Bascarsijskim)
ulicicama. I tu poredjenja prestaju.
Na visini od tri i po hiljade metara, kisika ima manje, organizmu fali zraka,
kretanje i misljenje je usporeno. Caj od koke (kokain je ekstrakt od ovog ljekovitog
lista) pomaze aklimatizaciji. Ne cudi me fizicki izgled peruanskih indijanaca: niski,
vece glave, sirokih nosnica i dvostruko veceg srca - sve je podredjeno da se
organizam maksimalno prilagodi ovoj nadmorskoj visini.

Sa Peruancima u Svetoj dolini

413

Moj hostal ("motel") je samo tri metra preko puta centralnog svetista Inka - hrama
Korikanca (Qoricancha). Izmedju kamenih blokova nije bio malter, vec izliveno
zlato. Prvi konkvistadori su pisali o zidovima na kojima je visilo 700 zlatnih ploca,
zlatni oltar tezak 100 kg, zlatni Disk Sunca" Cetiri hiljade svestenika su
neprestano odrzavali ceremonije

Perfektni zidovi hrama Korikanca u Kusku su identicni

zidovima na Uskrsnjem otoku
Pogled na zidove Korikance me je uvjerio da su arhitekte i izvodjaci radova u Peruu
i na Uskrsnjim otocima pripadali istoj civilizaciji: pacifickoj pradomovini covjeka
Mu.
********
Tesko je naci prostor na ovoj Planeti koji je bio izlozen dolascima toliko razlicitih
naroda i kultura kao Peru. Davno se izgubila granica medju njihovim medjusobnim
utjecajima.
Arhitektura i gradjevinarstvo su imali centralnu ulogu kod svakog od ovih naroda.
A inspiracija i putokaz za gradnju se nalazio ne u ovom vec u spiritualnom svijetu.

414

Tri su dimenzije koje su Evropljani prepoznali nakon sto su onako barbarski

"osvojili" kraljevstvo Inka: prvi je nebeski svijet, dom dusa, olicen u ptici kondoru.
Druga je materijalna, vidljiva dimenzija simbolizirana zivotinjom pumom. Treci,
podzemni svijet je predstavljen zmijom, serpentom, mudroscu.
Kusko u prijevodu znaci "srediste svijeta". Zbilja, strateski lociran izmedju
Amazonske prasume na istoku, Anda na sjeveru, jezera Titikaka na jugu, pustinja i
Pacifika prema zapadu, on je bio srediste poznatog svijeta. Plan grada je pazljivo
pripreman, tako da je, kada je Kusko podignut, imao oblik pume. (Plan grada
Machu Picchu ima oblik kondora; "Sveta Dolina", koja vodi od Kuska do Machu
Picchu, je u obliku serpenta.)

Plan glavnog grada Kuska odgovara svetoj zivotinji pumi

"Glava" pume je bila na brdu iznad grada sa nekoliko redova "zuba" (kameni
blokovi Sacsaywaman); "kicma" pume se protezala rijekom Safi, "rep" se
zavrsavao na periferiji Grada, hramovi i palace Inka su bile "noge" pume, a glavni
gradski trg je bio njena "utroba".
Kusko nije bio grad u danasnjem smislu te rijeci. Ovo je bilo elitno srediste u kome
su se neprestano odigravale specijalne ceremonije. Ovdje se nije odvijala trgovina,
nije bilo siromasnih dijelova, smeca na ulicama... To je bio sveti grad, centar svijeta

415

sa najvecim hramovima i astronomskim observatorijama. Svaki bolje stojeci

stanovnik kraljevine Inka je nastojao da dobije dozvolu i jednom za zivota posjeti
ovaj Grad.
Rijec Inka u izvornom znacenju oznacava vladara, kralja. Kasnije je naziv prosiren
na kraljevsku porodicu te "svestenstvo, plemstvo i vojne starjesine". U najsirem
smislu te rijeci ovaj naziv se moze primijeniti na maksimum 20.000 ljudi. Sasvim
pogresno, moderna historiografija ovaj naziv je prosirila na citavu civilizaciju,
nazivajuci je Inka kulturom. (Prisjetimo se, samo redovna vojska prije dolaska
Spanjolaca je brojala 200.000 pripadnika; nekoliko miliona stanovnika se protezalo
od Argentine i Cilea na jugu do Ekvadora i Kolumbije na sjeveru.)
Jednom godisnje, sve ne-Inke, bi morale napustiti grad Kusko. Diplomatski
predstavnici i njihove porodice te pripadnici drugih naroda bi grad napustali
pocetkom septembra da bi Inke mogle izvrsavati svoj ritual "sitwa" - ritualno
ciscenje.
********
Samo su tri Spanjolca vidjela hram Korikanca u punom bljestavilu, 1532. Pizaro je
poslao svoju prethodnicu i oni su bili prvi koji su oskrnavili ovaj hram kraduci
stotine kilograma zlata. Srecom, nisu ukrali cuveni "Disk Sunca", ali su prijavili
njegovo postojanje. Prije nego sto je glavnina konkvistadora pristigla, ovaj Disk je
nestao. Kristobal de Molina je pisao 1533: "Indijanci su ga sakrili tako dobro da ga
je bilo nemoguce pronaci." U "Conquest of Peru", William Prescott govori da je
"Disk bio tako pozicioniran da je hvatao jutarnje sunceve zrake i bacao ih u Hram;
one su se odbijale od zlatnih ploca na zidovima i obasjavale citav hram. Postojao je i
srebrni "Disk Mjeseca" koji je donosio mjesecevu srebrnu svjetlost u Hram
Mjeseca. Inke su imale i hramove Munje, Groma, zvjezdane konstelacije Plejada,
planete Venere i nebeske Duge.
U Korikanci je svoje sjediste imala sekta Tarpuntaes, kraljevski astronomi. Studirali
su zvjezdana tijela, a osobito kretanje Sunca, datume solsticija i ekvinocija
(ravnodnevnice), predvidjali su eklipse. Njihova funkcija je bila vitalna za
svakodnevni zivot, pocev od svetih rituala do poljoprivrednih sjetvi. Rani spanjolski
kronicari su pisali o postojanju velikih kamenih monolita zvanih "sukankas",
rasporedjenih na obliznjim planinskim vrhovima. Ti su monoliti bili strateski
pozicionirani i vidljivi iz Korikance, oznacavajuci azimute zimskih i ljetnih
solsticija.
********

416

Prica o zlatnom Disku Sunca seze daleko u proslost. Prva spiritualna civilizacija na
Planeti prije 50.000 godina, Lemurija (ili kraljevstvo Mu), sirila se sa Pacifika
prema Juznoj Americi. U Boliviji (Tihuanako) i Peruu (Kusko) su podigli
spiritualne objekte/observatorije. Nakon potonuca Lemurije, Disk Sunca je
prebacen u Tihuanako. Prve, prethistorijske Inke su saznale za Disk i pokusali doci
do njega. Medjutim, tek kada su spiritualno bili spremni da Disk koriste za dobrobit
svoje populacije, dobili su sansu da ga i koriste.
Inke su u Kusku izgradile Hram Sunca na temeljima drevnog Lemurijskog hrama.
Kada je Disk iz Tihuanaka napokon stigao u Kusko, bio je postavljen u Hram i
osiguran zlatnim uzadima, kao u stara vremena u Lemuriji.
(Ulaz u moj Hostal je tacno preko puta tri rupe u zidu kroz koje su isla uzad.)
Inke su svoj Hram Sunca zvali Korikanca sto je znacilo "Zlatna basta". Zlatne
figure ljudi, zivotinja, biljaka i cvijeca su bile smjestene u Hramu. Unutar veceg
hrama bilo je 12 manjih hramova posvecenih Mjesecu, planetama, zvijezdama i
Bratstvu sedam zraka. Bratstvo je postalo vodeca spiritualna snaga kulture Inka
naucivsi kako da koriste Disk Sunca iz drevnih uputstava sa Lemurije.
Disk je ostao u Hramu sve do dolaska Pizara kada je sklonjen i sakriven u
podzemnom hramu na nepoznatoj lokaciji.
Predanje kaze da ce tamo ostati sve do "onog dana kada covjek bude spreman da ga
ponovo primi i krene na put ka duhovnoj harmoniji"

417

U sredistu Kuska se nalazi Korikanca, najcuveniji hram obje Amerike koji je

nekada bio dom Zlatnom Suncevom Disku koji, prema predanju, void porijeklo iz
civilizacije Mu. Sa padom imperije Inka Disk je nestao, a Dominikanci su srusili
Korikancu i na njenim temeljima izgradili svoju crkvu. Zemljotres iz 1950. je
razrusio spanjolsku gradjevinu ponovo otkrivajuci superiornu gradnju i
trapezoidni kamen drevnih civilizacija.

418

2.3.3. Kiklopski zidovi Saksajvumana

Sat vremena hoda od imperijalnog grada Kuska, uspon vodi do impresivne
visoravni na 3.600 metara nadmorske visine. Dah zastaje pred kiklopskim zidovima
zvanim Saksajvuman. Oni su razliciti od Stonehenge-a, egipatskih i piramida Maja.
Drugaciji od bilo kojih prethistorijskih megalita. Kada su ih prvi put ugledali,
spanjolski kronicari su biljezili: "Ove spektakularne zidine nemaju poredjenja u
Starom svijetu".
********
U maju 1536. eksplodirala je pobuna Inka predvodjenih poslednjim kraljem,
Manko Inkom. Nakon tri godine bjesomucne pljacke po nebranjenom kraljevstvu,
Spanjolci su se uljuljkali u svojoj vojnoj superiornosti. Brojcano nadmocne Inke su
osvojile sve kljucne tacke svog kraljevstva, sem Lime i Kuska. Kusko su drzali u
okruzenju iz Saksajvumana na vrhu Grada. Izgledalo je da sreca okrece ledja
konkvistadorima. Pomoc poslana Kusku, tri Spanjolske kolone, bile su masakrirane
do poslednjeg covjeka. Jedini im je izlaz bio probiti obruc oko grada.
Francisko Pizaro, kraljev namjesnik u Peruu i predvodnik okupacije nalazio se u
Limi. Odbranu Kuska je vodio njegov polubrat, Huan Pizaro.
Konkvistadori su bili nasilni, agresivni, gramzljivi, ambiciozni. Francisko Pizaro ce
svoju karijeru zavrsiti deset godina po dolasku u Peru ubijen od strane konkurentne
frakcije za vlast u Limi. Imao je cetiri polubrata od kojih je Huan prvi stradao u
borbi, 1536. Drugi polubrat, Hernando, je zavrsio u spanjolskom zatvoru u kome je
ostao 20 godina do svoje smrti (doduse, tamo je zivio kao danasnji zatvoreni kraljevi
droge; mogao si je priustiti komforne uvjete zahvaljujuci opljackanom blagu iz
Perua). Treci polubrat, Gonzalo, je pogubljen 1548. nakon pobune protiv Krune.
Jedino je najmladji, Pedro, umro u krevetu, nakon sto je napisao memoare o
osvajanjima.
Natrag u maj 1536.
Juan Pizaro trazi nacina da probije blokadu Grada. Nakon nekoliko sedmica borbi
to mu uspijeva za rukom i uspijeva izaci na sjeverozapadni kraj, preko puta
Saksajvomana. Strategija Spanjolaca je jednostavna: osvojiti ove drevne zidove koje
su u sebi imale glavninu vojske Inka. To popodne Huan Pizaro biva smrtno ranjen
kamenom iz pracke. Tu noc ga tajno sahranjuju kako Inke ne bi saznale. "Sahranili
su ga po noci jer su ga se Indijanci bojali", sjecao se konkvistador Francisco de
Pancorvo.

419

Slijedeceg dana Spanjolci su napali Saksajvuman ljestvama, poceli da osvajaju

zidove i pritiskaju Inke dublje u srediste kompleksa. Nakon jos dva dana bitka se
blizila kraju. Gonzalo Pizaro je preuzeo komandu i prednjacio u pokolju oko 1.500
branitelja. Inke su izgubile najvazniju bitku, a time i rat.
Spanjolci su unistili 80% zidova Saksajvumana koristeci kamen za gradjevine u
Kusku.
Spanjolski kralj je dodijelio viteski naziv Kusku i nad Saskajvumanom se zavijorila
nova zastava: kula sa osam kondora (u znak sjecanja na kondore koji su komadali
tijela ubijenih Indijanaca). Ova zastava je napokon skinuta sredinom 1990-ih kada
ju je novi gradonacelnik zamijenio novom, sa drevnim motivom pume.
********
Saksajvuman (Sacsa Uma - "pjegava glava") se sastoji od tri paralelna zida
izgradjena na razlicitim nivoima. Linija im je krivudava ("cik-cak"); odatle
sugestija da oni predstavljaju pumine zube. Kameni blokovi koristeni u prvom redu
su najveci. Dostizu tezinu od preko 360 tona (Hemming, "The Conquest of the
Incas"). Oni se svrstavaju u kiklopske po svojoj tezini, a nema objasnjenja kako su
transportirani na ovu visinu, kada, kako su obradjeni, ko ih je ugradio
Simbolika je, pak, ocita: tri reda zidina mogu predstavljati tri svijeta civilizacija sa
Anda: podzemni (Ukju Pacha), povrsinski (Kay Pacha) i nebeski (Hanan Pacha),
odnosno zmiju, pumu i kondora.
Kameni blokovi tako perfektno pristaju jedan uz drugi da se vlas trave ne moze
ugurati izmedju njih. A pri tome nije koristen nikakav vezivni materijal.
S obzirom da je rijec o desetinama i stotinama tona teskim blokovima, covjek s
nevjericom zastaje pred tim prizorom.
Moja setnja Saksajvumanom bila je u kisno popodne (slika u prilogu prikazuje
pokisle stijene). Rukom bi prolazio preko stijena, preko njihovih sastava, prateci
deset ili petnaest isklesanih uglova na ovim zacudjujucim stijenama
I prije no sto sam dosao znao sam da nijedan, bukvalno nijedan kameni blok nije
iste velicine. I sada sam se u to uvjerio. Sto vise gledam to se vise smijesim poruci
koju su nam ostavili nasi preci. Na ovaj nacin su nam rekli, "nismo koristili
kalupe, a niti smo klesali svaku pojedinacnu stijenu. Razlog sto smo ih ovako
poredali je ocigledan: prezivjece sve zemljotrese i vremenske nepogode. Ali kako
smo to napravili da biste to odgonetnuli, bice vam potrebno koristiti i druga
(spiritualna) cula, osim fizickih"

420

Dimenzije kamenih blokova izgledaju nerealne njihova ugradnja i transport

pripadaju civilizaciji koja je raspolagala znanjima koja oficijelna nauka ne moze
objasniti
********
Pokusavajuci, ipak, objasniti izgradnju ovih zidova, arheolozi govore o trideset
hiljada radnika neprestano angazovanih preko 60 godina. Godinu zavrsetka zidina
smjestaju u 1508. (25 godina prije dolaska Spanjolaca).
Medjutim, tu nastaje problem. Prema kronicaru Garcilaso de la Vagi, koji je rodjen
1534. i koji je odrastao u Kusku, u njegovo doba niko nije znao ko je izgradio
Saksajvuman.
Sta bi sa onih 30.000 radnika koji su navodno 25 godina prije toga zavrsili ovaj
gradjevinski poduhvat?
Ili, prema Vaginim rijecima: "Nemoguce je shvatiti kako bi ovi Indijanci, koji nisu
znali za alate, opremu i tehniku mogli odsjeci, isklesati, podici i ugraditi ove
ogromne blokove tako perfektno Iz tog razloga, a i zbog toga sto su oni toliko
bliski sa demonima, ovi gradjevinski poduhvati se i mogu samo pripisati demonima
i zlim duhovima"
********

421

Lako je zapaziti da su prvi redovi zidina gradjeni od puno vecih blokova nego oni
pri vrhu. Na vrhu se nalaze pravilni, cetvrtasti blokovi koji ocigledno pripadaju
znatno kasnijem dobu. Unutar zidina, koje su dugacke nekoliko stotina metara,
smjesteni su ostaci tri kamene kule koje formiraju trokut. Ispred zidina se, prema
predanju, krije ulaz u podzemni kompleks labirinta i tunela. Ovaj jos neistrazeni
kompleks navodno povezuje sva kljucna mjesta razmjestena u Svetoj dolini, s
pocetkom u Kusku i Saksajvumanu.
Oni koji su u proslosti nasli ulaz u podzemne tunele vracali su se sa artifaktima koji
su pripadali proslim civilizacijama, a mentalno potpuno poremeceni.
(Poslednja recenica je ujedno i zgodan opis konkvistadora koji su 400 godina
pustosili Saksajvuman gradeci svoje mizerne kucice, ulice i crkve, a ruseci ono sto
nisu razumjeli.)
Prica o kamenim blokovima iz Saksajvumena nas ponovo vraca nekoliko desetina
hiljada godina unazad. Pravi autori su oni sa Lemurije i Atlantide. Koji su znali
vrijednost Perua kao mocne energetske cakre Planete.

Saksajvuman je gradjevinsko cudo: na visini od 3.600 metara hiljade kamenih

blokova teskih i po nekoliko stotina tona medju kojima nema dva iste velicine
bez vezivnog materijala mnogi sa desetak i vise isklesanih uglova perfektno
pristaju jedni uz druge
2.3.4. Sveta dolina
422

Hiram Bingham, americki istrazivac (1875-1956), profesor sa Yale-a i otkrivac

grada Macu Pikcu (1911.), nazvao je dolinu rijeke Urubamba "najljepsom dolinom
na svijetu". Dolina se pruza duzinom od 300 km i nekad je prolazila srcem
kraljevstva Inka, povezujuci niz ceremonijalnih i gradskih centara.
Inke su rijeku zvale Vilkamaju - "sveta rijeka". Njen kosmicki ekvivalent bio je
Mlijecni put. Inke su i nasu Galaksiju zvali Maju - "rijeka", i ona je bila kljuc
njihove kosmologije. Maju se proteze u smjeru jugoistok/sjeverozapad. Bas kao i
Vilkamaju.

Pogled na peruansku Svetu dolinu, kopiju Mlijecnog puta

Kopiranje nocnog neba na Zemlji ne zavrsava ovdje. Vec pocinje. Razmjestaj
zvjezdanih konstelacija u galaksiji Mlijecni put bio je orijentir za izgradnju naselja,
hramova, observatorija
Inke su bile poslednji u nizu naroda koji je shvatio poruke dalekih predaka sa
Lemurije i Atlantide i razmjestaja sakralnih objekata u Svetoj dolini. Drevne
rusevine bi dogradjivali dodajuci im nove, svakodnevne funkcije.

423

********
Moderni Pisak je slikovit Andski gradic. Stotine turista se tiska na lokalnoj pijaci u
potrazi za suvenirima. Od mene je financijske koristi imala jedino mala pekara; iz
peci su upravo izasle vruce pogacice.
Iznad Piska leze kilometrima unaokolo razbacane rusevine najveceg grada/hrama
koji su naseljavale Inke. Ostaje zagonetka zasto o njemu nisu ni jednu rijec napisali
rani spanjolski kronicari, mada su znali za njegovo postojanje. Druga misterija je
zasto Inke tu nisu imali uporiste za vrijeme sukoba sa Spanjolcima, te kasnije
pobune, jer je citava dolina jedna velika tvrdjava.
Ovim dijelom Svete doline dominira grad/hram Intiwatana ("mjesto na kome se
Sunce zakaci"). Ocigledna je funkcija ovog hrama kao astronomske observatorije.
Mijesa se nekoliko gradjevinskih stilova. Ispod gradnje Inka su uocljivi, puno starii,
cudnovati kameni oblici koji kao da su izliveni iz kalupa. Nepotrebno je pominjati
da su i ovdje desetine tona teski kameni blokovi prebacivani "nekako" uz strme
klisure i ugradjivani tako perfektno da sjecivo noza ne mozemo uvuci medju njih.

Detalj zidova u drevnom gradicu Pisac u Peruu; isti stil na juznoamerickom obodu,
Uskrsnjim otocima i pokraj japanske obale

(Prilikom uspona na 2.800 metara visoku Intiwatanu cuo sam i glasove neumornog
slovenackog planinarskog para, na celu sa Mojcom.)
********

424

Prilozena fotografija vjerno prikazuje jos jedan gradjevinski poduhvat Andskih

naroda. Gole litice pretvarane su u plodne terase uz cijenu prenosenja stotina tona
zemlje iz drugih krajeva. Nakon toga bi se kreirao sofisticirani irigacioni sistem koji
bi omogucavao obradu parcela. Ovaj postupak bi na prvi pogled izgledao gotovo
nemoguc i danas.

Uzduz Svete Doline Inka se nalaze nepregledne kamene terase koje su pretvorile
ogoljela brda u plodonosna polja. Kao da je neko u davna vremena od citavih brda i
planina pravio stepenaste piramide da bi im civilizacije poslije njih, donosenjem
hiljada tona zemlje i irigacijom, dale drugaciju, prakticniju zemaljsku svrhu.

Slijedeci korak bio je svojevrstan genetski inzinjering koji je omogucio da se u ovim

krajevima razviju kulture kukuruza i krompira i odatle odu ka obje Amerike i
Evropi gdje ce postati vodeci poljoprivredni proizvodi. I ne samo to. Svaka
nadmorska visina imala je drugaciju vrst krompira i kukuruza. Ukupno:
nevjerovatnih tristo vrsta krompira i dvije i po hiljade vrsta (!) kukuruza. Dvije i po
hiljade!
********

425

Nije mi trebalo dugo da se uvjerim u kulinarske vjestine Peruanaca. Negdje na

sredini Svete doline je gradic Urubamba. Iza prasnjavih ulica kriju se topla lica
domacih stanovnika. Restoran na glavnoj ulici je ponudio nove ukuse od pohovanih
kukuruznih zrna do pudinga od egzoticnog voca. Vlasnici restorana mi nisu imali
dati visit kartu da ih mogu posjetiti slijedeci put; a i nema potrebe, jer ih je lako
naci.
Leprsava zastava na gradskom holu nosi simbole pume, dvije zmije, dva lokalna
drveta, kraljevsku vrpcu Inka i - dvoglavog spanjolskog orla.
********
Vrhunac obilaska Svete doline je na njenom sjeverozapadnom kraju. Odatle se
Vilkamaja, odnosno Urubamba rijeka upucuje ka djunglama Amazona da bi se i
ulila u rijeku Amazon. Grad Ollantaytambo (oljan-tej-tambo) ima trapezoidni oblik
- omiljeni geometrijski oblik kultura Anda. Ovo je jedini grad u Peruu u kome ljudi
jos uvijek zive u originalnim kucama Inka.
Impresivne terase, na kojima su rusevine zidina, dominiraju dolinom. Kompleks se
sasvim pogresno naziva tvrdjavom. Ovo je ime ostalo, slicno kao i sa
Saskajvumanom, jer se tu odigravala jedna od presudnih bitki Inka sa Spanjolcima.
Strukture su originalno imale ceremonijalni karakter; prvi graditelji zvanicno nisu
poznati. Arheolozi i historicari pokusavaju da podmetnu da su graditelji dosli sa
Bolivijske strane, takozvane "kulture Tihuanako" od prije 1.500 godina. Ta kultura
je, kao i mnogo drugih, jednostavno izmisljena da bi se opravdala gradnja gradova
gradjenih na Bolivijskoj strani jezera Titikaka prije vise 12.000 godina.
Vise od 200 stepenica vode do vrha kompleksa. A na njenom vrhu posebna
poslastica - cuvenih sest kiklopskih monolita, izgradjenih od rozog riolita. Rijec je o
vulkanskom ekvivalentu granita, posebno visoke cvrstoce. Poredani jedan do
drugog, ovaj "nedovrseni zid" se (a, kako bi drugo) naziva "Hramom Sunca". Lako
je uociti da Inke i drugi skorasnji narodi nemaju nikakve veze sa ovim blokovima;
nista od ispupcenih povrsina, poligonalnih stranica ili kombinacije manjih i vecih
kamenja koji perfektno pristaju jedan uz drugi. Ovdje je jednostavno rijec o sest
ogromnih stijena, savrseno isklesanih (ili izlivenih) i transportiranih na vrh ove
visoravni. Kako su stotine tona prenesene na vrh - ovo je pitanje koje se vise i ne
postavlja, jer prihvatljivog konvencionalnog odgovora nema. Uklesane zoomorfske
figure (najvjerovatnije pume) su izblijedile.
Arheolozi ovu strukturu proglasavaju "nezavrsenom", "remek djelom koje se nikad
nece kompletirati".

426

Na vrhu kamenog kompleksa Oljantejtambo sest je gigantskih monolita. Rozi riolit,

vulkanski kamen visoke cvrstoce, je perfektno obradjen, a blokovi od preko 100
tona su poredani u perfektnoj liniji, jedan do drugog. Za prihvatljivo objasnjenje o
autoru ove nezavrsene strukture mora se uci u daleku proslost Planete.
********
Ono sto ne mozemo uklopiti u nase vidjenje svijeta i sto ne razumijemo, proglasiti
cemo misterioznim, religijskim objektom, ili, pak, nedovrsenim zidom. A sta ako
ovih sest kamenih blokova jesu zavrsena arhitektonska cjelina? Da li bas oni
predstavljaju vrh podzemnog energetskog strujanja, koji odatle podize energetski
nivo spiritualnih (ljudskih) bica?
Toliko je drevnih kamenih struktura koji ce zauvijek ostati "nedovrseni", "bez
krova" ili nekog spoja koji im, po nasem misljenju, "nedostaje". A onda bi,
hiljadama godina kasnije, dolazili neki narodi koji bi na tim "rusevinama" (ili
"temeljima") dodavali svoje kamencice, pregradnje, slamnate krovove.

427

2.3.5. Krov svijeta

Neprolazni planinski prevoji, uznemirena rijeka Urubamba koja hita ka Amazonu,
gusta suma koja se neumitno pretvara u prasumu, te planinski vrhovi Anda iznad
sloja oblaka - svi oni najavljuju izgubljeni misteriozni grad - Machu Picchu (Ma-cu
Pik-cu). A kad se jedamput napokon nadjemo u njegovom zagrljaju, kad nas obujmi
zrak, prostor i energija Anda, tada se javi osjecaj da se nalazimo na krovu svijeta.
Odavde se sve vidi i sva cula ponovo pocinju da funkcioniraju.
Pitanja koja su dio ove misterije (ko, kada, zasto i kako) dobijaju svoj odgovor.
Potrebno je samo da se opustimo i zaklopimo oci na trenutak.
********
Jutro, tog 24. jula 1911., je osvanulo prohladno. Troclani "tim" se, ne sluteci,
zaputio strmim liticama ka najvecem arheoloskom otkricu XX stoljeca. Naredniku
Karasku je perfekt Kuska dao u zadatak da osigurava ljepuskastog profesora sa
americkog univerziteta Yale, Hiram Bingham-a. Rodjen na Havajima, Bingham
(1875-1956) je diplomirao na elitnom Univerzitetu, da bi prvi put dosao u Juznu
Ameriku 1908. kao clan ekspedicije za Cile. Tokom svoje Peruanske ekspedicije, tri
godine kasnije, imao je na umu da pronadje poslednje utociste Inka, legendarni
grad Vilkabamba.
"U drustvu samo sa narednikom Karaskom napustio sam kamp u deset sati
Kratko nakon dvanaest sati, potpuno iscrpljeni, dosli smo na travnatu zaravan 700
metara iznad rijeke. Tamo smo zatekli dvojicu dobro uhranjenih Indijanaca koji su
bili prijatno iznenadjeni nasim dolaskom. Dali su nam vode i skuhali nekoliko
slatkih krompira. Dva indijanska farmera, Richarte i Alvarez, su nam se pohvalili
da su pronasli obilje terasa na kojima uzgajaju svoje kulture. Ovdje su vec cetiri
godine, a, s obzirom na nepristupacnost kanjona, ovi krajevi su izgleda nenaseljeni
vec stoljecima. Narednik Karasko mi je prevodio i potvrdio da se rusevine
neotkrivenog grada nalaze malo podalje Zbilja, nedaleko od te visoravni, susreli
smo se sa neocekivanim prizorom: stotine kamenom ogradjenih zemljanih terasa,
svaka od njih desetina metara dugacka. Ocito je da su ih Indijanci skoro pronasli i
ocistili S nama je bio i djecak kao "vodic" koji nam je pokazivao put dalje. Prosli
smo kroz netaknutu sumu i pred nama su se ukazali zidovi izgubljenog grada
nastali kao proizvod rada najkvalitetnijih majstora koje su Inke imale"(Hiram
Bingham, "Lost City of the Incas").
U svojoj knjizi "Izgubljeni Grad Inka", izdanoj 40 godina nakon otkrica Macu
Pikcu-a, sada vec legendarni Hiram Bingham, samouvjereno pocinje poglavlje o
otkricu: "Bice zapamceno da je bio juli 1911. kada sam ja poceo potragu za
poslednjim glavnim gradom Inka"

428

I, u pravu je. Taj datum i dogadjaj su vidno obiljezeni na ulasku u Macu Pikcu sa
spomen-plocama u znak sjecanja na Bingham-a te u brojnoj literaturi o ovom
Andskom dragulju, na koji je Bingham nabasao gotovo slucajno.
Medjutim, u tenutku kada je Bingham pronasao izgubljeni grad nije bio toliko
ushicen. U svom dnevniku je napisao te veceri: "Augustin Lizarraga je otkrivac
Macu Pikcua" (Peter Frost, "Exploring Cusco", 1999). Lizarraga je bio lokalni
farmer koji je kredom upisao svoje ime na jednom od kamenih blokova. Tek kasnije
Bingham je poceo tvrditi da je Macu Pikcu zapravo Vilkabamba, poslednji glavni
grad Inka (sto ce se pokazati netocnim; zapravo sam je Bingham prosao periferijom
Vilkabambe dvije godine kasnije, ne sluteci gdje se nalazi; ali je taj grad bio toliko
gusto obrastao sumom da mu nije mogao sagledati stvarne dimenzije).
Kada se Bingham vratio na Macu Pikcu 1912. napravio je stotine fotografija ciji su
najbolji primjerci zavrsili na udarnim stranicama National Geografic magazina
1913. godine. Odjek je bio senzacionalan, Bingham je postao svjetski popularan,
Macu Pikcu je s pravom iskocio kao "osmo svjetsko cudo". Bingham kasnije postaje
guvernerom i senatorom u americkom Kongresu.
********
Krecem se uskim putem koji vodi do Grada. Tamo je grupa turista na svojoj prvoj
stanici. Vodic, Kveca Indijanac, na tecnom engleskom pocinje:"Dame i gospodo,
znate li koliko je kostalo otkrice ovog najljepseg skrivenog Grada na svijetu?"
Ja, u tom momentu, prolazim mimo njega i, samo da me on cuje, dobacujem:
"Jedan soles". On se ne da zbuniti i, kao da me nije cuo, uzvikuje:"Jedan soles,
dame i gospodo. Jedan soles!"
Soles je peruanska valuta. Jedan soles danas vrijedi trecinu dolara. Doduse, soles o
kome je rijec je bio peruanski srebrni sol iz Bingham-ovog vremena. Tada je to
vrijedilo cetiri dnevnice i to je suma koju je dobio Bingham-ov vodic za ovo sjajno
otkrice.
********
"Ova izvanredna utvrda", pise Sprague de Camp 1946. godine u svojoj "Citadels of
Mystery", "nema znanog imena. Nijedan od spanjolskih kronicara je ne pominje.
Postala je poznata kao Machu Picchu, prema imenu viseg od dva planinska vrha
iznad njega Vecina nizih zidova su od masivnih kiklopskih blokova, dok su visi
dijelovi gradjeni od manjih kamenja"

429

Iz ovih nekoliko recenica se zapravo vrlo malo moze saznati. Tacno je to da nije
poznat stvarni naziv za ovaj grad. Razlog je jednostavan. Datum gradnje prvog
grada seze u daleku, davno prohujalu proslost ove Planete. I vodi nas do Lemurije.
Netacno je to da je Macu Pikcu izgradjen kao "utvrda". (Dez)informacije o "visim i
nizim zidovima" kao da namjerno vode u krivom smjeru. Naime, nizi zidovi su
gradjeni znatno ranije i drugacijom tehnikom od gornjih "dijelova".
U Atlasu drevne arheologije (Jacquetta Hawkes, "Atlas of Ancient Archaelogy",
1974), Macu Pikcu se opisuje "vise kao selo ili manji gradic nego izgubljeni grad
kako je postao poznat u literaturi, ali je bio planiran i izgradjen pod paskom
profesionalnih arhitekata Inka. Zgrade su od cvrstog lokalnog granita, obradjene
kamenim cekicima i bronzanim dijetlima i sjekirama te ugradjeni sa takvom
preciznoscu da se medju stijene nije mogla ubaciti tanka ostrica noza. Ova
poligonalna kamena gradnja je karakteristicna za kasni period Inka"
Stvarno me cudi ovakvo jednostrano vidjenje ambicioznog "Atlasa". Ocigledno je
da su barem cetiri razlicite civilizacije imale svoje prebivaliste ovdje. Ona prva je
imala gradjevine uperene prema nebu, otvorene i monumentalne. Ona poslednja,
kultura Inka, je zidine pregradila i napravila kucice koje podsjecaju na dalmatinske
gradice. A tvrdnje da se "cvrsti granit moze perfektno obradjivati kamenim
cekicima i bronzanim dijetlima" su besmislene. Treba samo uporediti cvrstocu
materijala pa zakljuciti da mekani alat ne moze obradjivati puno cvrsci sirovi
materijal. No, "Atlas" je u pravu u jednome: Macu Pikcu nema velicinu grada. Za
vrijeme Inka u njemu je moglo stanovati izmedju 200 i 1.000 ljudi. A prvobitna
gradjevina, po mom misljenju, nije ni bila gradjena kao mjesto za zivljenje vec kao
mjesto gdje se tijelo spaja sa prirodom, a dusa sa univerzalnom mudroscu.
Simone Waisbard ("The Last Refuge of the Incas - The World's Last Mysteries",
Reader's Digest, 1978.) oprezno zakljucuje da su " moderni istrazivaci podijeljeni
oko pitanja kada je Macu Pikcu izgradjen i koja mu je bila svrha". Medjutim, ona
bezrezervno prihvata tezu da su Inke izgradile Grad.
Slicno postupa i Harold Osborne u svojoj "South American Mythology" (1983.):
"Macu Pikcu pokazuje izvanredne kvalitete gradjevinskog umijeca Inka, gdje su
ogromni blokovi ugradjivani sa takvom preciznoscu da malter nije bio potreban."
"Misterije drevnih Amerika" (Joseph Gardner, Reader's Digest) u svom izdanju iz
1986. samo potvrdjuju ortodoksni pristup: "To je bio mali, ali dobro uredjeni gradic
Inka, sezonski koristen od strane elite iz Kuska, gdje su samo posluga i farmeri
zivjeli preko citave godine."
Richard Bluer ("Machu Picchu: Fabulous Inca Citadel", 1998.) nudi varijaciju na
istu temu: "Macu Pikcu je bio ceremonijalni grad gdje su kraljevi Inka i Djevice
Reda Sunca izvodili svoje ritualne obrede i konsultirali nebesa."

430

Svi navedeni tekstovi su popraceni sa luksuznim fotografijama Grada,

nevjerovatnih kamenih blokova i okolne prirode. Zasto te lijepe slike ne prate
zdravorazumski i kriticki tekstovi?
********
Sjedim stotinjak metara iznad Grada. Macu Pikcu se nalazi izmedju dva planinska
vrha kao sedlo. Ovaj prvi, visi vrh, se zove Stara planina (Macu Pikcu), Onaj nizi,
preko puta, je Mlada planina (Huayna Picchu). Desno od mene je Narancasta
planina (odsjaj sunca od grebena stvara privid narancaste boje). Iza nje je Mracna
planina (vrh joj se ne vidi, jer je stalno u oblacima; a strana okrenuta meni je stalno
u sjeni i ima se dojam da je "mracna"). Kveca Indijanci su ovim planinama davali
ova deskriptivna imena; ona su skorasnja, od prije hiljadu godina.
********
Istaknuto mjesto u Gradu zauzima Intihuatana, sveti kamen posvecen Inti-ju,
bozanstvu Sunca. Isklesan (?) iz jednog bloka, Inke su ga koristile u svojim
ceremonijama prilikom prvog dana ljeta. Navodno su oni "lancima vezivali Sunce"
da se ne spusta nize na horizontu nego sto je to slucaj sa prvim danom ljeta. S
obzirom da je ovakav kamen imao svaki centar Inka, ovo objasnjenje Amerikanca
Ephraim Squier-a iz XIX stoljeca je ostalo popularno i do danas.

431

Intihuatana je specijalni kameni instrument za astronomske observacije i

kalendarska izracunavanja. Solarni, lunarni i zvjezdani dogadjaji su se mogli
pratiti na ovom jedinstvenom instrumentu. Istovremeno, on je i artisticka
prezentacija obliznjeg planinskog vrha Huayna Pitchu s kojim komunicira preko
igri sjenki
U stvarnosti, jos nema ozbiljne teorije kako su ovi kameni objekti stvarno koristeni.
Ali i sa ovo malo informacija s kojima raspolazemo, ocigledno je da se radilo o
interesantnom kamenom instrumentu za astronomske observacije i kalendarska
izracunavanja. Intihuatana je centar u kome se istovremeno ukrstaju vazni solarni
dogadjaji (solsticiji i ekvinociji) i sveti planinski vrhovi (Huayna Picchu na sjeveru,
Salcantay na jugu). Sam kamen je i stilizirana reprezentacija Huayna Pitchu i kao
takav kreira identicnu igru sjenki u razlicitom dobu dana i razlicitim godisnjim
dobima. Pretpostavlja se da je barem jos jedan ovakav kameni instrument bio na
Macu Pikcu-u (pronadjeno je njegovo kameno postolje). Oni su "komunicirali"
jedan s drugim, dajuci posmatracu vazne nebeske informacije.
Vodici na svojim turama isticu da "sveti kamen zraci energijom". Slijedeca scena
koju vidim je prislanjanje dlanova turista na centimetar-dva od kamena.
(Onako, u prolazu, nefokusirani, malo sta mozemo osjetiti.)
********

432

Kada je Bingham "otkrio" Machu Picchu, podijelio ga je na sektore, a rusevinama

dao imena hramova, sakralnih objekata, grobnica, kraljevskih palaca Vrijeme je
pokazalo da je bio u krivu, ali kao da nema napora da se ode korak dalje i da
stvarna interpretacija.
Primjera radi, Bingham govori o "Hramu tri prozora". Istocni zid ovog "Hrama"
je izgradjen na jednoj jedinoj ogromnoj stijeni. Na vrhu su joj tri trapezoidna
prozora. Bingham je onda zakljucio da ovi prozori simboliziraju "tri pecine odakle
su mitska Ayar braca izasla u svijet, i stoga je Machu Picchu rodni grad citave
civilizacije Inka". Medjutim, malo bliza observacija lako dokazuje da se u zidu
nalazi pet prozora, a ne tri, s tim da su krajnja dva zatvorena.
Prozore sam slikao i sto sam ih duze gledao, sve su me vise fascinirali. Trapezodini
otvori prozora su identicni. Ali su kameni blokovi koji ih formiraju svi razlicite
velicine. Nema dva identicna kamena. Poruka koju primam iz davnina: "Bogatsvo
je u sarolikosti. Isti rezultat se moze dobiti sa sasvim razlicitim pristupom."
Jasno mi je zasto je Bingham pokusavao da se zadrzi na broju tri (sveti broj Inka) i
na tri prozora. Naime, prema legendi, kralj Inka Pacakutek je tvrdio da je rodjen u
"gradu sa tri prozora". To bi Binghamovom otkricu dalo jos vece znacenje: Macu
Pikcu bi trebalo biti i mjesto rodjenja prvih Inka i mjesto rodjenja najznacajnijeg
vladara i, na koncu, poslednje utociste ove civilizacije.
Medjutim, mene misli vuku mnogo dalje u proslost, u doba prije kraljeva Inka.
Naime, ispred pet prozora se nalazi pravougaoni kameni blok, tacno na sredini ovog
prostora. Da li se on koristio u pozadini solarnih observacija?
********
Plan Grada vjerno prikazuje pticu kondor. Machu Picchu, kao i citava Sveta dolina,
komunicira sa nebeskim svodom. Arhitektura je bila neodvojiva od prirode, Zemlja
odsjaj kosmosa.

433

Plan Macu Pikcua odgovara prici kondor simbolu nebeske dimenzije; uocljiva je
glava u donjem desnom uglu, tanki vrat, tijelo sa nogama i siroko rasirena krila
Dusa se kretala nesmetano prostranstvima materijalne i spiritualne dimenzije. Nisu
bile potrebne letjelice da bi se vidjelo sta se desava na povrsini Zemlje.
Vrijeme ovdje gubi znacaj. Misao o jedinstvu sa prirodom se logicno namece. Taj
dan mi je, prvi put na ovom putu, "uskocila" poruka da sam blizu Srcanovoj
dimenziji i da on s blagonaklonoscu gleda na moj boravak ovdje.
Na krovu svijeta.

434

Macu Pikcu izaziva osjecaj kao da se nalazis na krovu svijeta. Planinski vrhovi
vjecno okruzeni oblacima te Sveta dolina u podnozju svjedoce o posebnoj energiji
ovog prebivalista civilizacija od Lemurije (Mu) i Atlantide do Inka i danasnjeg
Perua.
********
Protivno rasirenom naucnom misljenju da je Macu Pikcu bio kraljevsko
ljetovaliste Inka, tokom moje posjete mogao sam zapaziti da postoje cetiri vrlo
razlicita stila u gradnji I struktura kamena koji je upotrebljavan.
I ne samo to. Ovaj gradic je primjer koji ubjedljivo rusi teoriju o evolutivnom
razvoju drustva. Naime, uocljivo je da su originalni graditelji bili najrazvijeniji, u
arheolosko,, spiritualnom i tehnoloskom pogledu. Kameni blokovi koji predstavljaju
temelje gradjevina su teski stotine tona I eleganih oblika, kruznih, oblih, pravih.

435

Macu Pikcu pruza zapanjujuce dokaze o postojanju cetiri civilizacije najstarija od

njih, civilizacija Mu, je i najrazvijenija. Kameni blokovi originalnih graditelja
dostizali su fantasticnu tezinu od nekoliko stotina tona sa strukturom kamena koja
se ne srece kilometrima uokolo ovog nepristupacnog planinskog vijenca. Na
fotografiji je primjer prvog i treceg tipa gradnje.

436

Primjer prvog i treceg tipa gradnje prvobitni hramovi su bili okrenuti nebu,
primajuci kosmicku, a zadrzavajuci zemaljsku energiju. Treci tip gradnje je dodao
astronomske funkcije ovom drevnom sredistu.

437

Prepoznatljivi kameni blokovi civilizacije Mu, teski desetine tona, perfektno

odsjeceni i ugradjeni

Tri prozora, identicnih otvora, sagradjeni su od kamenih blokova od kojih nijedan

nije iste velicine primjer superiornosti graditelja koji su se poigravali oblicima
ostavljajuci poruke u kamenu bogatstvo je u sarolikosti, s tim da se dobijaju isti
rezultati

438

Primjer nesto novije, ali jos uvijek drevne gradnje (vjerovatno Atlantidjana ili
lokalne civilizacije Og); manji, tipski kameni blokovi, ali jos uvijek perfektno
ugradjeni

439

I, napokon, Inke. Cetvrta civilizacija koja je koristila ovaj potentni energetski

centar, ujedno je I najslabije razvijena u odnosu na svoje velike prethodnike.
Kameni hramovi su ispregradjivani manjim kamenjem i stvoreni su prostori za
stanovanje sa slamnatim krovovima. Prvobitna funkcija je odavno zaboravljena.

440

2.3.6. Kamene sume

Prostori Perua uvode dva nova pojma u arheologiju: prvi je "zabranjena
arheologija", a drugi je "kamena suma".
********
Spustam se Panamericanom, auto putem koji spaja zemlje Juzne Amerike. Plavi
Pacifik me prati od Lime do Ike, 250 km juznije. Ovaj put nemam vremena da
posjetim nekoliko interesantnih usputnih atrakcija: gradic Paracas, turisticko
srediste odakle polaze brodovi u obilazak nacionalnog parka sa morskim lavovima;
seoce Kacice, poznato po (nadri)ljekarima i vjesticama koje lijece neizljecive bolesti
i kletve; ili, drevni trozubac - kandelijer (El Candelabro). Rijec je o 120 metara
dugackom "geoglifu" uklesanom u kamenoj klisuri. Sluzbeno objasnjenje je da je
rijec o "neobicnoj prirodnoj formaciji koju su vjetar i morski valovi uklesali u
klisuri iznad mora".
Grad Ica je glavni grad istoimene provincije; vrijeme je izbora i citava provincija je
izlijepljena plakatima koji pozivaju na glasanje za kandidata imenom Tito i sa
ucrtanom crvenom petokrakom ispod imena (Tito je relativno cesto ime u Peruu).
Uzimam taxi i trazim da me vodi u Parkonu. On nekoliko puta, za vrijeme voznje,
pita stanovnike kojim putem do nase destinacije. Asfalt ubrzo zamjenjuje prasina i
nakon 20-ak minuta stizemo na veliku zaravan. Pred nama je nekoliko kamenih
brezuljaka. U daljini, mozda nekih dvadesetak kilometara dalje, planine, bez sume.
Posmatram dva prva "kamena brezuljka". Pokusavam razluciti sta je istina u
pogledu ovih "cudnih kamenih formacija". Domaci stanovnici govore da "neki ljudi
koriste imaginaciju i zamisljaju da vide figure u ovim kamenim brezuljcima". Jedna
od ovih "halucinantnih figura", kornjaca, je prikazana na slici. Tesko je odolijeti
utisku i ne primjetiti 150 metara dugacku kamenu kornjacu.

441

Na obroncima gradica Parkona, zaboravljena i daleko od ociju lezi, vec desetinama

hiljada godina, dzinovska kamena kornjaca. Zahvaljujuci Peruu, arheologija je
obogacena novim pojmovima: (1) kamene sume, koje krase stotine kamenih
figura zivotinja i ljudi, izvajanih u doba koje moderna historija ne biljezi, i (2)
zabranjena arheologija, koja na povrsinu izbacuje dokaze o naprednijim
civilizacijama prije desetine hiljade godina.
Gledam dalje: ispred mene je brdo na cijem je vrhu takozvani "Indijanac koji gleda
u nebo". Nakon nekoliko minuta razaznajem bradu, usta, nos i celo. S obzirom da
figuru posmatram pedesetak metara ispod nivoa lica, ocito je da bi karakteristike
lica puno bolje bilo posmatati iz visine.
U tom momentu dolaze trojica Peruanaca sa video kamerom. Snimaju. Kazu da ce
da salju film u glavni grad Limu i da ce traziti da se pocne sa arheoloskim
proucavanjima i zastitom ove lokacije. Ja se ukljucujem u diskusiju sa svojih
nekoliko spanskih rijeci; pominjem Bosque de Piedras i Marcahuasi; oni uzvracaju
sa komentarima da su figure na svim ovim mjestima stare mnogo vise nego poznate
civilizacije.

442

Kamena glava okrenuta nebu u Parkoni, Peru

Parkona osim gornja dva lika nudi i nekoliko drugih: glavu majmuna, indijanski
sesir, zabu, misa, ribu itd. Stoga ne cudi naziv za ovo neobicno mjesto: "Kamena
suma".
Zvanicno tumacenje je da je vjetar "izvajao" ove likove. Moji sugovornici, pak,
autore traze u drevnim posjetiocima sa dalekih zvjezdanih svijetova.
A meni se namece misao da je neko, na neki nama cudan nacin, materijal za ove
kamene brezuljke prebacio na ovu zaravan odlamajuci ih sa dalekih planina.
********
Parkona je najmanje poznata i svojom velicinom minorna u odnosu na druge dvije
Kamene sume: Bosque de Piedras i Marcahuasi.
U slucaju Bosque de Piedras-a, rijec je o impresivnom, ogromnom i misterioznom
arheoloskom parku. Ovaj puta "naucnici" su dosli na spasonosnu ideju da
kolosalne figure zivotinja i ljudi nazivaju "formacijama lave, kreiranim erozijom".
Kameni blokovi zbilja imaju vulkansko porijeklo.

443

Ali, figure kornjace, pingvina, slona, medvjeda, gustera, kobre, ili citav niz
prethistorijskih zivotinja iz doba dinosarusa imaju autore sa imenima i
prezimenima.

Jedna od kamenih figura u peruanskoj oblasti Bosque de Piedras

********
Od sve tri "kamene sume", najimpresivniji je Marcahuasi, daleko od ociju
znatizeljnika.
Pazljivim dugogodisnjim istrazivanjem arheolog dr Daniel Ruzo je, sredinom XX
stoljeca, rastumacio dio kamenih formacija nepoznatih drevnih umjetnika.
Najimpresivnija i najslozenija je figura nazvana "Monument covjecanstvu", visoka
dvadeset pet metara (!), prikazuje 14 antropomorfskih figura cetiri ljudske rase.
Dvanaest figura su vidljive na suncevoj svjetlosti, a dvije samo na mjesecevoj (!)

444

Monument covjecnosti, kompleksan primjer drevne umjetnosti

Slijede figure "Africke kraljice", pilota, kamile, prethistorijske kornjace
("Amphichelydia"), sfinge, "Egipcanke", "Thueris"-a (egipatska boginja
plodnosti), morske kornjace i morski lavovi Neke od figura su vidljive samo kada
sunceva svjetlost pada pod odredjenim uglom; druge su vidljive samo u doba
suncevog solsticija ili ekvinocija; neke kamene formacije otkrivaju nove figure
svakih 60 stupnjeva; a neke figure se vide samo na zvjezdanoj (!) svjetlosti.

445

Figura u kamenu i sjenka zene; igre svjetlosti i tame drevnog umjetnika

Definicija umjetnosti je bila mnogo sire postavljena nego sto je to danas.
"Kamene sume", u nedostatku bolje deskripcije, otvaraju novo poglavlje u
arheologiji ("zabranjena arheologija"), umjetnosti, historiji U slucaju
Marcahuasi-ja zna se da su formacije nastajale hiljade godina prije zadnjeg potopa
(znaci znatno prije 12.500 godina).

446

Figure morskih lavova, Marca Huasi, Peru

Da li je rijec o 50.000 ili 100.000 godina, kada bi autorstvo mogli pripisati civilizaciji
Lemurije (Mu)? Ili je rijec o milionima godina, kada moramo pogled uperiti prema
zvjezdanom nebu?

447

2.3.7. Naska linije

Kamene pustinje sa juga Perua su zasluzne da se naucna terminologija obogati
novim pojmom: geoglifi. Pocelo je sa egipatskim hijeroglifima (slikovnim znacima
na kamenim tabletima), nastavilo sa petroglifima (slikovnim znacima u stijenama),
da bi cuvene Naska linije oznacile potrebu da se da poseban termin slikama na
kamenom pustinjskom tlu.
Doduse, termin se jos uvijek ne moze naci u rjecnicima. Ali, za koju deceniju ce
preci iz "alternativne" u "oficijelnu" upotrebu.
********
Vjecno razapeto izmedju neba i zemlje, covjecanstvo pokusava da odgonetne kakva
ga buducnost ceka.
Istovremeno smo okruzeni sa toliko misterioznih i misticnih ostataka drevnih
civilizacija da nam se i proslost cini jako uzbudljivom i zagonetnom. I oni su ispred
sebe imali ista pitanja kao i mi danas. Ako bi uspjeli da kreiramo vezu sa nasom
drevnom prosloscu onda bi razumjeli sta se desavalo u historiji i sto nas ceka u
buducnosti.
Niti nasa nauka, a pogotovo religija, sa svojim vrijednostima i idejama, nisu
dovoljne da bi se desifrirale tako kompleksne strukture kao, na primjer, Naska
linije.
********
Izmedju visokih Anda i pacificke obale sjevernog Cilea i juznog Perua, nalaze se
suhe visoravni, takozvane "pampe". Ove kamene pustinje nemaju vjetra, a tek
nekoliko kapi kise padne svakih sedam-osam godina. Pampe se s pravom smatraju
najsuvljim predjelom na svijetu. I tako je vec hiljadama godina. Povrsina pustinja
je prekrivena pocrnjelim vulkanskim kamenjem velicine sake. Uklanjanjem
povrsinskih vulkanskih stijena otkriva se donji, znatno svjetliji, kameni sloj. Pijeska
nema. Samo kamen. Posmatrajuci iz zraka, ovaj donji, svjetliji sloj djeluje
kontrasno i lako je uocljiv.
Na povrsini od preko 500 kvadratnih kilometara kamene pustinje nepoznata
civilizacija je uklonila vulkanske stijene u ukupnoj duzini od 1.300 kilometara.

448

Gledajuci iz zraka, formirali su perfektno ravne linije. Neke od njih su samo

petnaestak centimetara siroke, a neke su siroke nekoliko stotina metara.
Uz linije se nalazi i oko 300 geometrijskih figura, kojima dominiraju trapezoidi,
trokuti, cik-cak linije i spirale.
I, na koncu, najuzbudljivije su svakako biomorfne figure: zivotinje, biljke i ljudi.
Njihov broj jos nije definitivan; vjerovalo se do prije par godina da ih je pedesetak.
Medjutim, nekoliko godina unatrag otkrivene su nove, na padinama kamenih brda,
od kojih se neke vide samo u odredjeno doba dana (ovisno od sunceve svjetlosti i
sjene). Dosada je otkriveno 70 figura cija se velicina krece od 25 do 275 metara.
Najpoznatiji medju njima su pauk, majmun, kit, zmija, pas, guster, cvijet, 18 pticjih
figura i astronaut.
Figure su vidljive samo (!) iz zraka. Stoga mi je posebna poslastica bila voznja
malim jednomotorcem sa tri sjedista.
Nekima od figura nisu najsretnije izabrani nazivi (fotografija "Nasca linije, ruke "manos", pokazuje da ova figura mozda oznacava nesto drugo umjesto ruku; sa
ostalim figurama nisam imao problema u prepoznavanju).
********
Deniken je privukao svjetsku paznju sa tezom da su vanzemaljci autori figura
pokraj gradica Naske; trapezoidi su, navodno, bili njihove sletne piste. Tacku na i je
stavio sa tvrdnjom da je figura covjeka sa cizmama i sljemom na glavi, zapravo
slika posjetioca iz svemira i objavio ju je na naslovnoj strani svoje knjige, prije vise
od 25 godina.
U medjuvremenu je "astronaut" prozvan "covjekom sa glavom sove"; brojnim
trapezoidima su se pridruzili trokuti i spirale Danikenove teze su se razvodnile.
I ja ne vidim smisla da neko pravi sletnu stazu, a pored nje spirale; gdje sletiti, a
odakle poletiti? Bio bi to konfuzni aerodrom. Plus, nikakvi dokazi o drevnim
"sletanjima" nisu pronadjeni na samoj "pisti".
Medjutim, dobro je sto smo imali Danikena; duzna paznja se pocela posvecivati i
ovom nerazjasnjenom ostatku proslosti. Moje je misljenje da Daniken nije daleko
od istine; ova kompleksna struktura je djelo covjecijih ruku, ali inspiracija i dizajn
nisu ovozemaljskog porijekla.
(Od svoje knjige "Kocije Bogova", Daniken se cetvrt stoljeca kasnije, pocetkom
XXI stoljeca, javio sa redigovanim "Dolaskom Bogova" u kome, sa 140 novih
fotografija iz Naske, tvrdi da su domaci Indijanci iscrtali linije da bi zadovoljili
"Bogove" - sasvim konkretne posjetioce iz svemira.)

449

********
Historicari uporno pokusavaju da nadju rjesenje za kreatore Naska linija koje ce
zadovoljiti njihovu sliku svijeta. Prevladavajuca sluzbena teorija kaze da je u ovom
kraju od prije 2.300 godina do prije 1.200 godina zivjela kultura Naska (pravo ime
im ne znaju). Pronadjeni su ostaci keramike, alata, hrane
Medjutim, kao i mnogo puta prije, i ovaj put im taj pokusaj ne izdrzava ozbiljnu
provjeru. Naime, najnoviji rezultati radiokarbonskih testova na algama
pronadjenim na odgrnutom vulkanskom kamenju pokazuju starost od 4.000 godina.
Drugim rijecima, linije su iscrtavane sigurno prije vise od cetiri hiljade godina.
Koliko vise, nije sigurno. Ja sam pristalica teze da i ove linije spadaju s pravom u
ovu knjigu.
Tu pada u vodu ideja da je takozvana Naska civilizacija tvorac ovih figura.
Niz teorija koje pokusavaju objasniti ovaj kompleks ugledao je svijetlo dana od
1920-ih godina, kada su figure prvi put primjecene u preletima aviona. Toliko su
razlicite da ih vrijedi pomenuti.
Nijemac G. von Breunig je 1980. sugerirao da su linije koristene kao trkace staze.
Navodno su lokalne trke kvalificirale pobjednike za nacionalna takmicenja. Nasao
sam samo jedan argument u odbranu njegove teze; naime, sve Naska linije su
povucene iz jednog poteza. Tako, na primjer, figura majmuna ili kolibrija nema ni
jedne ukrstene linije. Medjutim, Breunig-ova ideja o svojevrsnoj Indijanskoj
olimpijadi sa stotine razlicitih trkalista od kojih bi najduza dostizala 65
kilometara me bas ne impresionira.
William H. Isbell je 1978. izasao sa idejom da se kultura Naska takmicila sa
graditeljima piramida na drugim krajevima Perua. Kao, eto i oni mogu da izgrade
impozantne komplekse. Usput, po Isbell-u, ovo je i bio nacin reguliranja broja
stanovnika (citaj, sprecavanja demografskog buma). Mogu i njega djelomicno
razumjeti s obzirom da je za gradnju kompleksa, prema nekim procjenama, bilo
potrebno organizirati rad 20.000 radnika u periodu od 50 godina. Medjutim, ako bi
se toliko ljudi bavilo samo ceremonijalnim gradjevinskim aktivnostima, koliko bi
onda trebalo ljudi da njih prehrani (ukljucivo njihove porodice)? Dvijesto hiljada,
pola miliona? Na ovom napustenom prostoru, koje je skrto prirodnim resursima,
nema izgleda da je tako brojna populacija nekad u proslosti egzistirala.
Arheolog Paul Kosok je, prije 75 godina, posmatrao zalazak sunca za vrijeme
zimskog solsticija i zapazio da se sunce krece tacno po jednoj od linija. To ga je
ponukalo da prave linije proglasi "najvecom astronomskom knjigom na svijetu".

450

Njegov rad je nastavila njemacka matematicarka Maria Reiche, koja je, pocev od
1947., provela 50 godina svog zivota proucavajuci figure. Njen rad je legendaran i
poznati su njeni napori u zastiti ovog kompleksa. Ponekad bi tjerala znatizeljnike
koji su nemarno hodali po linijama. Tu je naviku zadrzala i u starosti kada je vec
bila u invalidskim kolicama. Njeni napori su doveli do UNESCO-ve zastite ovog
kompleksa (nesto ranije je, ipak, auto-put Panamerikana presjekao ovu lokaciju na
dvije polovine). Uglavnom, nakon pet decenija marljivog rada i mjerenja, gospodja
Reiche je zakljucila da linije predvidjaju pozicije Sunca, Mjeseca, planeta i
zvijezda i da su one pokazivale kad treba ici sa sjetvom, kada ce se pojaviti voda u
rijekama, kada treba obavljati zetvu Ona je i otkrila tri razlicite jedinice za mjeru
koje su stalno koristene u formiranju figura: 32,6 metara, 26,7 metara i 32,5
centimetra. Za figure i geometrijske oblike nasla je ekvivalent na nebu zvjezdanih
konstelacija
Slijedeca teorija se zasniva na znacaju irigacije i agrikulture. S obzirom da je voda
najznacajniji resurs u zivotu Andskih civilizacija, a ispod kamene pustinje su
postojali podvodni izvori i rijecni tokovi, Anthony Aveni je izasao sa teorijom da
linije idu duz podzemnih tokova vode. Po meni, ova teorija ima takodje
prihvatljivih stavova, jer je radiestezija dokazala da se uz niz linija zbilja poklapaju
vodeni tokovi. (Doduse, ovo objasnjava pojedinacne linije, ali ne i geometrijske i
zivotinjske figure.)
Slijedi teorija o funkciji linija kao - puteva. Po njima se, dakle hoda. (Naravno,
najkomplikovanija pitanja u zivotu imaju najcesce vrlo jednostavne odgovore. Ovo
lici na jedan takav odgovor, ali nedovoljan za potpuno objasnjenje linija.)
Slijedi ona o ceremonijalnoj funkciji linija; naime, smatra se da, kada se hoda po
liniji koja predstavlja pticu, onda se ima sasvim drugaciji osjecaj nego kada se ta
figura ptice posmatra iz zraka. Jer, hodajuci po zemlji, u glavi se formira imidj
zivotinje i slike pocinju da se radjaju.
I, na koncu, rad nekoliko astronoma je, u novije vrijeme i uz pomoc satelitskih
snimaka, potvrdio da se linije Naske poklapaju sa kretanjem Sunca: izlascima,
zalascima, solsticijima, ekvinocijima. Naravno, markirani su i identicni datumi za
kretanje Mjeseca. Zvjezdani sistem Plejada (ponovo, Plejade) i njihov izlazak na
zvjezdanom nebu je takodje zabiljezen u postojecim linijama.
********
Mi se suocavamo sa limitom kada pokusavamo drugu civilizaciju protumaciti nasim
vrijednostima i nacinom zivota. U ovom slucaju to nije dovoljno.

451

S jedne strane, ove linije me podsjecaju na rovokopac koji je prosao po suhoj zemlji.
S druge strane, stvoren je takav gradjevinski kompleks koji trazi multidisciplinarno objasnjenje.
Moramo povezati astronomiju, sakralnu geometriju, astroarheologiju, agrikulturu i
irigaciju, infrastrukturu i novu, visedimenzionalnu umjetnost. Potrebna je nova
teorija koja ce povezati dva svijeta: spiritualni i materijalni. Za objasnjenje vise nije
dovoljno nase trodimenzionalno vidjenje svijeta.

Pogled iz aviona na jednu od osmatracnica te auto-put Panamerikana, koja sijece

Naska linije (u sredini slike se vidi motiv ruku manos). Sedamdesetak
biomorfnih figura i preko 300 geometrijskih figura dominiraju kamenom pustinjom
Naske i cine je najvecom astronomskom knjigom na svijetu.

452

2.3.8. Naska piramide

Koliko je drevnih gradjevina prekriveno prasumom, pijeskom ili morskom vodom
daleko od ljudskih ociju? Koje sve tajne kriju ove bezimene rusevine sa davno
zaboravljenim kreatorima?
Ovo je prica o jednoj takvoj lokaciji, o Naska piramidama.
********
Ostalo mi je jos pola dana da provedem u Naski prijie polaska autobusa za Limu.
Razgovaram sa vodicem u hotelu; pored preleta Naska linija nudi mi jos samo dva
dnevna programa. Jedan je obilazak drevnih akvadukta kulture Naska; drugi je
obilazak mumija starih 2.000 godina (preciznije, mjesta gdje su pronadjene mumije
koje su u medjuvremenu sklonjene u obliznji muzej). Gledam njenu mapu i na
samom dnu vidim ucrtane dvije piramide. Onda slijedi razgovor:
- Gdje se nalaze ove piramide?
- Daleko odavde, ali do tamo nema turistickih tura.
- Nema veze, ja bih isao.
- Ali, nema prevoza.
- Iznajmicu taxi.
- Ali, mora ici turisticki vodic s tobom.
- Iznajmicu i vodica.
- Do tamo nema asfaltiranog puta.
- To mi nije problem.
- To je negostoljubiv kraj. Lokalni ljudi ne vole strance.
- To je moj rizik.
I, ubrzo sam organizirao mini ekspediciju za piramide. U starom Fordu smo vozac,
njegov prijatelj i vodic, cetrdesetogodisnja Suzi. Na juznom izlasku iz grada

453

skrecemo u kamenu pustinju. Na skretanju nikakvih oznaka. Odsad cemo se

oslanjati na Suzino navodjenje.
Preko 35 Celzijusa, nema vjetra, ispred nas kameno tlo sa pokojim brezuljkom.
Voznja neudobna, ali je drustvo prijatno. Pedeset kilometara je trajao put; tri puta
smo skrenuli s "kursa", ali smo ipak stigli na cilj. Od Suzi izvlacim informacije koje
zna o ovom nalazistu. Govori mi da ni vlada, ni provincija, a ni grad nemaju para
da ulazu u ekskavaciju ove udaljene lokacije. Medjutim, prije 7 godina su
Italijanski arheolozi dosli i ostali preko ljeta i pokrenuli pocetna iskopavanja.
Na Internetu ili u knjigama nisam nasao ni rijeci o piramidama pored Naske.
********
Najedamput, zelenilo. Podzemni vodeni tok je formirao oazu sa drvoredom i travom
koje djeluju nestvarno usred pustinje. Parkiramo. Pred nama dva manja brda. Koja
se ni po cemu ne razlikuju od golih, kamenih brda sirom svijeta. Barem ne iz
daljine.
U dnu jednoga, uklonjen povrsinski donji sloj. I pred nama se ukazuju ostaci zida.
Gradjevinski materijal je nepecena cigla, adobi. Zagrabi se komad pustinjskog tla
sa glinom, pomijesa sa vodom, oblikuje i ostavi na suncu. Za koji dan bi cigle bile
spremne. Veci sastojak gline bi davao cvrscu ciglu. Ovo je bio osnovni gradjevinski
materijal na jugu i sjeveru Perua.

454

Naska Piramida Sunca danas je samo brdo u kamenoj pustinji, sa neznatnim

kolicinama kisa tokom zadnjih nekoliko hiljada godina. Temelji piramide ukazuju
da je cigla bila izlozena dugotrajnom djelovanju vode sto bi starost ove gradjevine
moglo pomjeriti u doba potonuca Atlantide (prije 12.000 godina) i svjetskih poplava
koje su slijedile.
Posto se zna da ovaj dio Perua ima nepromijenjenu klimu vec hiljadama godina,
bilo bi logicno ocekivati da ce gradjevine od cigle ostati dobro ocuvane. Mozda malo
oronule, ali u dobrom stanju. Medjutim, izgled otkrivenih donjih zidova piramide
ukazuje da je cigla bila izlozena dugotrajnom djelovanju vode. Ne povremenih kisa.
To sada radja problem. Otkud dugotrajne poplave u ovom dijelu kamene pustinje?
I od kada one datiraju? Da li od doba potunuca Atlantide (12.500 godina)? To bi
znacilo da su graditelji savremenici Atlantidjana I civilizacije Mu.
Pitam Suzi sta je pretpostavka u vezi graditelja i datuma izgradnje piramida. Ona
kaze da se spekulira da je kultura Naska izgradila ove gradjevine prije 1.500-2.000
godina. Ali, i potvrdjuje pretpostavku da je cigla bila izlozena poplavama. Kaze da
je sef Italijanske arheoloske ekspedicije dosao da zakljucka da su piramide bile 1520 godina kompletno pod vodom! I za to nije imao nikakvog logicnog objasnjenja.
********

455

Vadi iz svoje torbice zguzvanu fotografiju koja predstavlja rekonstrukciju citavog

grada koji se nekada ovdje nalazio. Slikam to, kao da sam znao da na Internetu
necu uspjeti nista pronaci o ovom mjestu.

Naska piramide rekonstrukcija Grada, neutvrdjene starosti. Impresionira

razvijenost civilizacije od koje je danas ostao samo vreli kamen.
Kao i svaka rekonstrukcija i ova je podlozna razlicitim tumacenjima; medjutim,
glavni obrisi grada sa objektima, njihovom visinom, trgovima i uredjenoscu,
impresioniraju. A, mislim se, pogledajmo ovo podrucje sada ("Iz praha smo nastali,
u prah cemo se vratiti.").
Polako se penjem ka vrhu prve piramide. Posto je najveca, nazvali su je "Piramida
Sunca". Prolazim pored reda stepenica; mogu se uociti prolazi, razliciti nivoi,
pregrade.

456

Otkopane stepenice Naska piramide

Idemo prema vrhu piramide. Uocljive su rupe, metar siroke, nekoliko metara
duboke. Kaze da su one koristene za skladistenje hrane, u tamnom i hladnom
prostoru.
********
Hodajuci prema vrhi, Suzi se saginje i podize komad keramike. Kaze da imam
rijetku priliku da vidim keramiku napravljenu prije 2.000 godina. Zadnji put su je
Naske koristile i otada je nedirnuta. Uzimam nekoliko komada. Svijetlo smedji sa
jedne strane, pocrnjeli sa druge. Ocito je da su ovo bili dijelovi posude
upotrebljavane za kuhanje. Ona vanjska strana je potamnila od vatre. Nalazim
drugi komad crvenakstosmedj sa obje strane. Komad keramike je tanji od onih
prvih; ocito da je bilo rijec o ukrasnoj vazi.
Drzim keramiku u ruci. Ona me spaja sa civilizacijom starom nekoliko hiljada
godina. To je poseban osjecaj.

457

(Nekoliko komada je zavrsilo u mojoj radnoj sobi. Za uspomenu.)

Piramida Sunca je neistrazena, prakticno netaknuta. Kao i citavo podrucje oko nje.
Mozda ce proci decenije prije nego postane turistickom atrakcijom. A mozda ce
vjecno ostati zakopana.
********
Posmatram predio sa vrha piramide. Ispred nas se pruzaju nova brda kilometrima
daleko. Izgledaju sasvim obicna. Ili, mozda nisu?
"Ovo je piramida Mjeseca", kaze mi Suzi, pokazujuci stotinjak metara dalje.
Naizgled, kameni brezuljak, nesto nizi od ovog na kome smo sada. Ime me ne cudi.
Kada arheolozi nadju dvije piramide u Juznoj ili Srednjoj Americi, vecu nazovu
piramidom Sunca, a manju piramidom Mjeseca. To vec postaje neozbiljno i
nemastovito.
Zapazam rupu sa desne strane, pri vrhu.
- Suzi, sta je ona rupa pri vrhu piramide?
- Tu su Italijani vrsili iskopavanja i nasli su mumiju zene.
- Kada?
- Prije sedam godina.
- I sta se o njoj zna?
- Bila je bogato ukrasena; ocito, pripadala je vladajucoj eliti.
- Da li su utvrdili starost mumije?
- Jesu. Radiokarbonskom metodom je utvrdjeno da je mumija stara vise od 4.000
godina!
- Cetiri hiljade godina?! Ali, Suzi, ti mi rece da su Naske izgradili ove piramide prije
1.500 godina. Ako je mumija stara 4.000 godina onda to znaci da su i piramide stare
barem toliko. To znaci da pada u vodu teorija o Naskama kao graditeljima
piramida.
- ???

458

- I ne samo to, Suzi. Ispod ove mumije koja je otkrivena pri vrhu, vjerovatno ce u
donjim slojevima naci jos koju mumiju koja pripada nekoj starijoj kulturi. A mozda
ce pronaci i treci nivo sa jos starijim mumijama.
-?
- Ali ni to nam nece otkriti pravu starost piramida. Jer, piramide su pravljene kao
spiritualno-astronomski objekti, a ne kao grobnice. Originalni graditelji su
vjerovatno stariji hiljadama godina Po meni, rijec je o potomcima civilizacije Mu
ili Atlantidjana
- I ja vjerujem u postojanje Atlantide.
- I, kada je ovaj grad vec dugo bio napusten, dosli su novi narodi koji bi tu
ostajali a neke od svojih velikodostojanstvenika bi tu i sahranjivali.
********
Cini mi se da smo oboje ponesto naucili danas. Krecemo natrag po vrelom kamenu.
Put ce potrajati nesto duze nego pri dolasku, jer smo ponovo nekoliko puta skretali
sa kursa.
Sutra me cekaju nova uzbudjenja u sjevernom regionu zemlje. Letim prema granici
sa Ekvadorom.

2.3.9. Tukume piramide

"Prolazeci kroz sumu rogaca, daleko od naselja, cinilo mi se da sanjam. U svom
zivotu nisam vidio tako sto najveci kompleks mounumentalnih struktura
izgradjenih od cigle u Novom svijetu. Imao sam zadovoljstvo gledati pred sobom 26
ogromnih piramida, sa nizom manjih objekata, na tom svetom mjestu od 500 jutara
povrsine. Bukvalno sam se osjecao da sam dosao s druge planete, kao da na Zemlji
nema nista slicno ovim cudnim i kolosalnim rusevinama" (Norveski istrazivac
Thor Heyerdahl, 1987.)
********

459

Glavni razlog mog dolaska na sjever Perua bio je posjet grobnici Lorda Sipana.
Kada je, prije petnaest godina, pronadjena nedirnuta grobnica ovog vladara iz doba
prije dvije hiljade godina, to je smatrano najvecim arheoloskim otkricem XX
stoljeca u obje Amerike. Proglasili su ga Tutankamonom Juzne Amerike. Zbilja, iz
samo jedne grobnice, izvuceno je na povrsinu toliko zlatnih, srebrnih i drugih
ukrasnih i ceremonijalnih predmeta te alata da su u polumilionskom Chiclajo-u
napravili reprezentativni trospratni muzej i potpuno ga napunili (otvorenje je bilo u
novembru 2002.; par sedmica prije mog dolaska, predsjednik Perua Alejandro
Toledo ga je otvorio).
Medjutim, ovo otkrice blijedi pred onim sto me cekalo 40 km sjevernije.
********
Dosao sam u neugledno selo Tucume, neasfaltiranih ulica. Na ulazu me docekao
pogled na crvenosmedje brdo, oronulih stranica. Dok je taksista vozio dalje, pitao
sam se je li moguce da je ovo piramida. Cinila se nekako nestvarna. Izgubila je svoj
pravilni, stepenasti oblik, ali je jos uvijek impresionirala svojom velicinom.
Dobrodoslicu nam je pozelio znak "Bienvenidos, Museo de Sitio, Tucume".
Rogaceva suma mi zaklanja pogled. Put vodi uzbrdo. Table koje pokazuju nekoliko
razlicitih ruta za obilaske: krace i duze.
Napokon, izlazim na cistinu.
Kako opisati ovaj prostor od koga zastaje dah? Nemam nikog da podijelim ovo
posebno osjecanje kada se javlja osmjeh na licu, jer se prisustvuje necemu
neocekivanom i spektakularnom.
Instinktivno, idem ka sredistu kompleksa u kome je najvisa piramida koja se
naslanja na pravo brdo. U glavi mi se javlja misao da su ga graditelji smatrali
svetim. Penjem se na piramidu. Sa vrha je pogled prema nekadasnjem
velicanstvenom gradu. Danas to podsjeca na ogromne naslage kamena i pijeska
slozene u nekim cudnim i pravilnim nizovima.

460

Kompleks Tukume piramida u sjevernom Peruu. Nekadasnji velicanstveni Grad sa

26 impresivnih piramida izvan je turistickih mapa i nepoznat siroj javnosti.

********
Jednog od mojih prethodnika je pitao lokalni vodic, Arturo Cervantes, sta je osjecao
kada se popeo na brdo.
- "Odgovor je komplikovan, jer, cini mi se, mnogi detalji nedostaju da bi se shvatio
originalni dizajn."
- "To je vjerovatno zato sto vasa kultura ima komplikovan pogled na stvari.
Originalni dizajn ovog nalazista je u stvari vrlo jednostavan. On je u formi paukove
mreze, sa prirodnom planinom ("apu") lociranoj u centru."
********
Tukume piramide su izvan turistickih mapa. Tesko je shvatiti zasto:
neobavijestenost, nemarnost, nebriga, ili jednostavno zelja da se ne privlaci paznja.
U arheoloskim krugovima ove piramide su interesantne zbog svoje kiklopske
velicine. Primjera radi, najveca piramida je 450 metara duga i sto metara siroka, sto
odgovara povrsini sest nogometnih igralista.
461

Ispred najvise Tukume piramide

Ove stepenaste piramide na vrhu nemaju spic, vec veliku platformu na kojoj su
nekada bili smjesteni hramovi. Legende kazu da je svaki nivo ("stepenica")
simbolizirala razvojnu fazu u covjekovom zivotu i da je svaka od tih faza trebala
u svoj punoci da se prozivi i uziva u njoj. Kada bi se stiglo do vrha to bi znacilo da je
bice u potpunosti spiritualno evoluiralo.
********
Po silasku mi se pridruzuje vozac taksija i slika me ispred najvece piramide; a jedan
od rijetkih otkopanih zidova, koji prikazuje unutrasnje zidove sa ciglom, ce se naci
u objektivu moje kamere.

462

Pocetak iskopavanja Tukume piramide ispod naslaga pijeska pojavila se cigla

Gradjevinski materijal za piramide u Naski, na jugu zemlje, i ovdje je bio identican;
nepecena cigla. Klima je vrlo slicna, topla, suha, s rijetkim kisama. Medjutim, ovdje
se ipak biljeze nevremena koja bi prouzrocila djelovanje vode i vjetra na Tukume
piramide. Stoga je i njihova erozija shvatljiva i lako uocljiva: od vrha prema dnu. S
druge strane, Naska piramide kao da su dugotrajno plivale u vodi stvarajuci
bezoblicnu masu na povrsini.
Stvarno doba gradnje i autori su nepoznati u oba slucaja. Za Tukume piramide
kazu da ih je gradila civilizacija Sikan. Obisao sam novootvoreni muzej 20 km
odavde (samo par posjetilaca, za razliku od hiljada posjetilaca u Chiclajo-u). Ono
sto je prikazano o kulturi Sican ne impresionira; jednostavno ne mogu povezati te
Indijance sa ovim gradjevinskim poduhvatom.
Mozda je rijec o romanticnoj zelji da se ovi sjajni gradovi smjeste mnogo dalje u
proslost, u doba mitskih civilizacija. Ili mi moj duboki osjecaj, kao i Norvezaninu
Heyerdal-u, ne dozvoljava da se slozim sa oficijelnim verzijama.
Nakon obilaska piramida posjetio sam mali muzej, tacnije nekoliko prostorija u
kojima su smjesteni dosada pronadjeni I sacuvani artifakti. I, kao sto to obicno biva,
ovako zabacena mjesta kriju velike tajne. Na kamenoj ploci sam ugledao niz
znakova uklesanih koji su nesumnjivo izgledali kao stilizirani hijeroglifi pronadjeni
na Uskrsnjem otoku. Rondorondo pismo sa Uskrsnjih otoka je zagonetka vec
nekoliko stotina godina za nauku.
Cini mi se da je ta zagonetka za mene rijesena. Pacificka veza civilizacije Mu, od
Japana, preko Uskrsnjih otoka do Perua, je potvrdjena.

463

Tukume hijeroglifi su za mene stilizirani odgovor na dosada neobjasnjene hijeroglife

sa Uskrsnjih otoka

464

2.4. Bolivijski Tihuanako

Drugo najvece jezero u Juznoj Americi je Titicaca. Uklijesteno izmedju Perua i
Bolivije, smjesteno je na visini od blizu 4.000 metara. Smatra se da je jezero staro
izmedju 100.000 godina i dva miliona godina. Podaci poslednjih nekoliko stotina
godina pokazuju da se jezero polako povlaci i gubi vodu. Na juznoj, bolivijskoj
strani, nalazi se poluotocic Copacabana gdje su skoro vrsena opsezna podvodna
istrazivanja. Rezultat jedne od poslednjih ekspedicija (iz 1990.) je nesumnjiv dokaz
o postojanju podvodnog grada sa hramovima izgradjenim od ogromnih kamenih
blokova, stotinama metara dugim kamenim putevima i stepenicama koje vode u
dubine nepoznatog, prekrivene gustim naslagama algi i podvodne vegetacije.
Titicaca otvara more pitanja, medju kojima:
- Titicaca u prijevodu znaci "puma". Ovo ime je prisutno hiljadama godina medju
lokalnim stanovnicima. Zapadni covjek je tek prije tridesetak godina, snimajuci
jezero satelitima, shvatio da ovo veliko jezero ima oblik pume. Pitanje: ko je
nadlijetao jezero "prije nase ere"?
- Jezero ima prisutnu morsku floru i faunu. Pitanje: otkuda morska vegetacija u
najvisem jezeru na svijetu?
- Otkrice podzemnog grada ispod nivoa jezera u situaciji kada se nivo jezera svake
godine smanjuje zvuci nelogicno. Pitanje: koja su to primitivna plemena imala
tehnologiju da grade podvodne gradove prije nekoliko hiljada godina?
Skandalozna spanjolska "osvajanja" juznoamerickog kontinenta u XVI stoljecu
spadaju medju sramotne evropske pohode. Konkvistadore su pratili kronicari koji
su biljezili cuda na koja su nailazili. Nazalost, vecina biljeski je ostala skrivena od
javnosti. Medju onima koji su dostupni su i tekstovi Pedro Cieza de Leon-a, koji je
1540. posjetio oblast Titicaca jezera. Dvadesetak kilometara juznije naisao je na
statue, monolite, ostatke kamenog grada kojeg su lokalni stanovnici zvali
Tiahuanaco. Razgovarajuci sa Inkama saznao je da su ove rusevine bile prisutne
mnogo, mnogo prije dolaska prvih Inka.
Petsto godina kasnije, arheolozi se, u vecini slucajeva, slazu da je Tiahuanaco
(Tihuanako) ostatak vrlo napredne civilizacije nestale bez traga. Rusevine su
(vjerovatno) najstarije poznate na Planeti.
Pokusaji dijela arheologa i historicara da starost monumenata smjeste u relativno
blisku proslost (oko 1.200 godina p.n.e.) i pripisu je nekoj imaginarnoj Tihuanako
kulturi, lako propadaju. Ta takozvana kultura nema nikakvih korijena u ovoj regiji,
nije bilo sporog postepenog rasta i ulaska u zrelu, naprednu fazu. Izgleda

465

jednostavno da je odjedamput stvorena visokonapredna kultura, koja isto tako

misteriozno nestaje.
Druga mogucnost je, naravno, da je rijec o granicnom dijelu dvije svjetske
civilizacije, kulture Mu i Atlantide, koje je progutala vodena stihija prije 12.000
godina. I ta mogucnost ce, kako ce se pokazati, objasniti sve misterije i otvorena
pitanja Tihuanaka i Titikake.
Kamene rusevine pocinju sa "Sucevom kapijom". Rijec je o portalu isklesanom od
jednog kamenog bloka tezine 15 tona. Nesto dalje, hram Kalasasaya, spada u red
arheoloskih cuda. Zidine hrama su napravljene od monolita, kamenih blokova, koji
nisu isklesani... vec "izliveni u kalupu". Mi danas takvu tehnologiju jos nemamo.
Jos jedan kilometar dalje od glavnog hrama, nalaze se gigantski blokovi koji su
plavkasto-sive boje. Nacin na koji su obradjeni jasno pokazuje masinsku obradu!
I, jos dalje... Blokovi su bili pricvrsceni jedan uz drugi metalnim prstenovima!
Dva kameneoloma sa kojih su blokovi dovozeni bili su udaljeni 15-ak i 100
kilometara. A tezina blokova? Sitnica: 150-200 tona!
(I ponovo je "odsustvo gravitacije" pomoglo izgradnju, kao u egipatskom slucaju. I
prijevoz, ovaj put ne preko pustinje, vec 200-tonske megalite preko rijeka, kopna i
jezerskih povrsina.)
********
"Hram" je pojam koji je precesto u upotrebi u arheologiji. Sve ono sto se ne da
objasniti s poredjenjem s nasim nacinom zivota, a sto nosi u sebi dozu nepoznatog,
naziva se hramom. Onda se to poistovjeti sa idolopoklonstvom, tome se dodaju
oltari sa zrtvama za boga "Sunca" ili nekog drugog i... od napredne duhovne
civilizacije napravili smo primitivno pleme ... koje eventualno ima neka dostignuca
u matematici ili astronomiji.
Nazalost, isuvise ozbiljnih ljudi nasjeda ovom triku.
Pretpostavimo da su objekti iz drevne proslosti imali i neke druge funkcije... koje
nemaju nase gradjevine. Onda bi "hram" Kalasaju mogli nazvati drugacije.
Kamene gradjevine su imale svoju kalendarsku, astronomsku, matematicku,
arhitekturnu i urbanu logiku. Broj kamenih blokova i njihov raspored su
odgovarali danima u godini. Sunce izlazi svaki dan, krece se po horizontu, zalazi ... i
slijedeceg dana izlazi sa malim pomakom na horizontu. Prvi zrak izlazeceg sunca

466

prvog dana proljeca, prolazi tacno kroz centar kapije Kalasaje. Proljetni solsticij
(noc i dan traju podjednako) oznacavao je pocetak nove godine.
Svaki novi dan, sunce udara po novom bloku. Jednostavno posmatrajuci polozaj
kamenog bloka mogao se odrediti dan u godini.
(Cime se rjesava problem stampanja kalendara za lokalno stanovnistvo. Ocito,
kalendari su bili izlisni. Ista stvar je i sa satovima.)
Prvi dan ljeta, izlazeci suncev zrak bi udario u ugaoni kameni blok. Pola godine
kasnije, na pocetak zime, sunce bi se nisko moglo vidjeti sa drugog kraja Kalasaje.
Kada odemo do Bolivije, moci cemo se uvjeriti u svrsishodnost ovog kalendara. Cak
i danas.
Jedina iznimka je da suncevi zraci ne pogadjaju tacno u centar oznacenih linija na
kamenim blokovima. Razlog je astronomski objasnjiv. Polozaj planete Zemlje
prema Suncu se polako mijenja i nakon nekoliko stotina godina ta odstupanja
postaju vidljiva golim okom.
Drugim rijecima, na dan proljetnog solsticija, prva sunceva zraka nece proci kroz
centar ulazne kapije Kalasaje. Nego sa malim pomakom. Nakon nekoliko hiljada
godina to odstupanje ce postati jos vece.
Ova cinjenica je ponukala arheologe (Posnansky/Broznansky, Schindler-Bellamy)
da potraze pomoc od astronoma (Allen, Steede). I da utvrde koliko je vremena
trebalo da prodje do tolikog suncevog odstupanja. Odgovor bi ocito oznacio
precizan datum izgradnje Kalasaje.
Arheolozi tvrde: 17.000 godina! Astronomi su nesto oprezniji i smjestaju ga prije
12.000 godina.
Dakle, u doba Atlantide i Mu..
Naravno, nece svako prihvatiti ovo kao dokaz da je hram izgradjen prije toliko
hiljada godina... samo na bazi pretpostavke koja je bila uloga doticne gradjevine.
Nema sumnje da se njihovo razmisljanje nece promijenit...i samo zbog cinjenice da
ni danas ne postoji tehnologija za gradnju grada sa kamenim blokovima kao ovog u
Tihuanaku...
I, to je u redu. Ljudi su razliciti. I nije lako srusiti (im) sistem rezonovanja.
Pogotovo kada postoji kompleksan sistem koji radi na drzanju covjeka u mraku:
obrazovanje, mediji, historija, unistavanje i/ili modifikovanje drevnih knjiga...

467

Tihuanako je bio znacajan lucki grad u doba Atlantide na jezeru Titikaka. Preko
115.000 ljudi je zivjelo u gradu i jos dva puta toliko u siroj okolini.
Svjetski potop od prije vise od 12.000 godina, uzrokovan kosmickom kataklizmom,
doveo je do unistenja i ovog grada. Nakon povlacenja morskih voda, rasparcani
kameni blokovi ostali su lezati unaokolo. Nivo jezera se podigao ostavljajuci
potopljenim vecinu gradskih ulica i nastambi. Morski val je sa sobom donio morsku
floru i faunu pridruzujuci je jezerskog vegetaciji.
Na rusevinama prethodne civilizacije, dolazio je zivjeti covjek nove civilizacije. Od
Inka do Ajmara Indijanaca. Od kamenih blokova razasutih unaokolo, Spanjolci su
gradili katolicke crkve. O Tihuanako ljudima znalo se sve manje... Mitovi su
postajali sve neodredjeniji... Znanje je ponovo izgubljeno negdje u vremenu i
prostoru.

Hram Kalasaja spada u red arheoloskih i gradjevinskih cuda. Blokovi teski po dvije
stotina tona, perfektno oblikovani (izliveni u kalupima?) formiraju astronomsku,
matematicku i arhitekturnu cjelinu i cine Bolivijski Tihuanako jos jednim dokazom da
se svjetska historija mora mijenjati.

468

III CIVILIZACIJE ATLANTIKA I SREDOZEMLJA

3. Koordinate Atlantide
Platon je bio Sokratov ucenik sve dok se Atenjani nisu surovo obracunali sa
Sokratom 399 godine p.n.e. Nakon toga, Platon puno putuje, ukljucujuci i put u
Egipat. Kada se ponovo skrasio u Ateni, osnovao je Akademiju, skolu nauke i
filozofije, pretecu danasnjih univerziteta. Njegov najpoznatiji ucenik je bio
Aristotel.
Zahvaljujuci brizljivom cuvanju dokumenata, mnostvo Platonovih radova je
sacuvano. Bilo u formi pisama ili dijaloga. Danas cemo pomenuti dva: "Timeaus" i
"Critias". Njihov znacaj je izuzetan; to su jedini znani originalni radovi koji
pominju otok iz naslova danasnjeg priloga: Atlantidu.
"Timijus" i "Kritijas" predstavljaju dijaloge vodjene izmedju Sokrata,
Hermokrata, Timijusa i Kritijasa. Kao prilog ranijem razgovoru o idealnom
drustvu, Timijus i Kritijas su ispricali Sokratu pricu koja "nije fikcija nego istinita
prica". Prica je o konfliktu izmedju drevnih Atenjana i Atlantidjana preko 9,000
godina prije Platonovog vremena (12,000 godina distance od nas). Prica o Atlantidi
je prenesena Solonu od strane egipatskih svestenika. Solon je ispricao Dropidu koji
je bio pra-pra-djeda Kritijasu. On je, pak, pricu cuo od svog djeda, cije je ime
takodje bilo Kritijas.
"Sokrat: ...Vrlo dobro. A koja bi to bila cuvena drevna prica koja nije samo legenda,
nego stvarna cinjenica?
Kritijas: ... U egipatskoj delti, u grad Sais, stigao je Solon kojeg su docekali sa
velikim pocastima... Razgovarao je sa svestenicima koji su bili cuvari drevnog
znanja...Tamo je otkrio stvari koje nijedan Helen prije njega nije znao o starim
vremenima..."
(Iz Platonovog doba podjimo jos unatrag, u drevni Egipat.)
"Solon: ... Zelio bih vam govoriti o najstarijim vremenima kako ih mi znamo; o
Foronijusu, "prvom covjeku", o potopu, o genealogiji mojih praotaca...
Egipatski svestenik: O Solonu, Solonu, vi Heleni niste nista drugo do djeca, i nema
starca medju vama.
Solon: Kako mislis?

469

Egipatski svestenik: Mislim da ste u mislima jos uvijek zeleni, mladi. Nema drevnih
iskustava koja ste sacuvali ili naslijedili. I reci cu ti zasto. Dosada je bilo, i bice ih
jos, mnogo katastrofa koje bi zbrisale citave civilizacije. Vi se sjecate samo jednog
potopa. A bilo ih je mnogo. Nadalje, vi ne znate da je na vasim zemljama zivjela
najnaprednija civilizacija koja se ikada pojavila na Planeti. Vi ste, i vas citav Grad,
daleki potomci nekolicine prezivjelih..."
Arhaicna prica krece na petnaest stranica teksta i vodi nas na otok Atlantidu.
Ukratko, ovo je Solon saznao prije skoro tri hiljade godina.
Do prije 12,000 godina postojao je veliki otok u Atlantskom okeanu naseljen sa
naprednom i mocnom civilizacijom. Bili su bogati zahvaljujuci prirodnim izvorima.
Otok je bio svjetsko srediste trgovine i proizvodnje. Grad Atlantis bio je smjesten na
obodu otoka. Grad je bio opasan sa nekoliko koncentricnih krugova ispunjenih
vodom. Time je bila omogucena plovidba do njegovog centra (9 km). Izvan samog
centra, u drugom krugu, je bila gusto naseljena oblast gdje je zivjela vecina
stanovnistva. Izvan grada lezala je plodna zemlja (530 km dugacka i 190 km siroka).
Navodnjavanje je vrseno putem mreze kanala koji su skupljali vodu iz planinskih
izvora i rijeka. Dvije zetve godisnje su bile moguce. Otok je obilovao florom i
faunom, ukljucujuci slonove koji su slobodno tumarali.
U sredistu otoka bio je izgradjen hram u cast Posejdona, boga mora. Ispred hrama
je bila gigantska zlatna statua Posejdona kako jase u kociji koju vuku konji sa
krilima. U ovom hramu su vladari Atlantide diskutirali zakone i donosili presude.
Generacijama su Atlantidjani zivjeli jednostavnim zivotom. Ali, polako su poceli da
se mijenjaju. Moc i oholost su poceli da ih korumpiraju... Uskoro, u jednom
nasilnom naletu, bili su kaznjeni. Otok Atlantida, njegovi ljudi i memorije,
progutalo je more...
********
Slijedi prica zasnovana na tekstovima autora koji se cesto javljaju napisima o
duhovnom zivotu Atlantidjana: Mark Hammons i Geoffrey Keyte, ciji se, opet,
tekstovi nerijetko pozivaju na najcuvenijeg americkog proroka Edgar Cayce-a, koji
je iza sebe ostavio more knjiga sa svjedocanstvima reinkarniranih dusa sa Atlantide.
Atlantida je fizicki locirana izmedju Sargaskog mora, platoa Bimini na jugu i
Azorskog otocja na krajnjem istocnom kraju.

470

Mnogo ostataka drevne civilizacije zagadjuje more unutar ovog trokuta. Cilj da se
pronadju ostaci Atlantide nije samo u pronalazenju starih objekata. Njih je zapravo
dosta, vecina jos uvijek neotkopana. Stvarna zelja je da se dodje do legendarne
tehnologije Atlantidjana.
Americka vojska se ozbiljno zainteresirala za Atlantidu tokom 1940-ih kada su nasli
interesantan uredjaj u pustinji u Novom Meksiku. Povezivanjem sa Teslinim
tumacenjima zakljucili su da je rijec o nekoj vrsti motora. Koji moze stvari i ljude
uciniti "nevidljivima"! Tacnije, koji ih moze odvesti u drugi prostor i drugo vrijeme.
Eksperimenti koji su slijedili tokom narednih decenija doveli su do niza
svjedocanstava.
U pocetku, "povratnici" su bili etiketirani kao "lazovi" ili "ludjaci". Odvedeni na
izolirane farme bez mogucnosti kontakta sa okolinom. Vremenom, iskustva su
pocela pokazivati trend, slicice koje su objasnjavale mozaik. Atlantida ne samo da
nije bila mit, nego je bilo vise nego jedna Atlantida! Ono o cemu je govorio Platon je
imalo historijsku podlogu, ali u stvarnosti je bilo i vise od toga.
U stvari, mnostvo grckih prica jesu istinite u sustini, ali su samo blijedi odsjaj
ranijih dogadjanja.

471

Drevni Rimljani su prije 2.500 godina kopirali jos stariji grcki kip Posejdona sa
trozupcem. Prema legendi, Posejdon je bio prvi vladar Atlantide po kome je najveci otok
arhipelaga u centru Atlantika dobio ime (Posejdonija). Trozubac je simbol tri najveca
otoka Atlantide.

3.1.

Posejdonov hram na Atlantidi

Atlantida je nestali kontinent koji je trpio tri kataklizme. Prije 50 000 godina, u
vulkanskim erupcijama, tone polovina kopnene povrsine izmedju Evrope i Afrike, s
jedne, te obiju Amerika s druge strane. Oko 28 000 godina p.n.e. dolazi do promjene
zemaljskih polova. Atlantida gubi ponovo dio kopna, zavladalo je ledeno doba. I,
napokon, sudarom sa kosmickim objektom, oko 10 000 g.p.n.e. Atlantida konacno
tone. Tek nekoliko visokih planinskih vrhova, medju kojima i Kanarski otoci, ostaju
iznad povrsine mora,.
Dvije knjige o Atlantidi ce nam biti vodici u nastavku.
Shirley Andrews i njena "Atlantis, Insights from a Lost Civilization" (2001.) je prva.
(Trenutno sam na polovini knjige.). Lewis Spence je u svojoj trecoj knjizi o
Atlantidi "The Occult Sciences in Atlantis" (1977.) detaljno opisao svestenstvo ove
civilizacije.
********
Svedska ekspedicija je istrazivala uzorke podvodnog tla oko 800 km zapadno od
obala Afrike. Godina je 1948. Medju uzorcima na koje su naisli, bili su primjerci 60
razlicitih vrsti slatkovodnih algi. Daljim testiranjem je ustanovljeno da su se alge iz

472

jezerske vode nasle na morskom dnu prije 12 000 godina. Ili, konkretnije, nakon
zivota u slatkim vodama Atlantide, nakon njenog potonuca, zavrsile su na dnu
Atlantskog okeana. U narednim godinama, slijedila su slicna otkrica u okolini
Azorskih i Kanarskih otoka.
Samo nekoliko planinskih vrhova je prezivjelo katastrofu Atlantide. Otocja Azora,
Madeire, Kanara i Kejp Verde su podsjecanja na izgubljenu civilizaciju. Planina
Atlas je bila najvisa u to doba - oko 6 000 metara. Ime je dobila prema prvom
Posejdonovom sinu. Atlas je uvijek bio prekriven snijegom. Iz vulkanskih dubina
para je stvarala oblake koji su neprestano zaklanjali sami vrh. Pogled na Atlas je
bio nezaboravan; nije cudo sto se doimalo da je ta planina spojena sa nebeskim
svodom.
Danas je od Atlasa ostao vrh Pico Alto u Azorima; preko 3 000 metara je
svojevremeno zavrsilo pod morem, ali jos uvijek se oko 2 500 metara nalazi iznad
njegove povrsine.
Erozija duz obala Atlantide je kreirala beskrajne pjescane plaze. Potonucem
Atlantide te su se plaze nasle na dnu okeana. Americki okeanograf Dr. Maurice
Ewing je 1949. prijavio njihovo postojanje 1 600 km daleko od spanjolskih obala .
Vozeci se podmornicom, uzeli su uzorke pijeska. Rezultat: pijesak je bio oko 12.000
godina star. Uzorci pijeska ispod dubljeg nivoa dali su starost od 20 000 godina.
Geoloski dokazi za postojanje Atlantskog kontinenta su brojni. Koraljni ostaci
prikazuju biljke i zivotinje koje ne mogu prezivjeti na dubini vecoj od dvadesetak
metara. A ovi koralji su pronadjeni duboko na Atlantskom dnu potvrdjujuci tezu da
je nekadasnji kontinent bio izmedju americkog i evropsko/africkog kopna.
********
"... U nadi da ce naci zadovoljavajuce rjesenje problema opasnih divljih svijeri...
nekoliko konferencija je odrzano na Atlantidi. Prvi sastanak je bio 52 000 g. p.n.e.
Mudri predstavnici pet nacija su se odazvali. Dosli su iz onog sto je danas znano kao
Rusija i Bliski istok, zatim predstavnici Sudana i gornje Zapadne Afrike, iz oblasti
koja je danas Gobi pustinja, te predstavnici nekadasnje Lemurije i Atlantide...
Delegati iz Indije i zemlje Og (Peru) su se pridruzili originalnoj grupi tokom
narednih konferencija... Slozili su se da Atlantidjani izovde eksperimente sa
kemijskim silama kako bi prosirili arsenal oruzja..." (Shirley Andrews citira
cuvenog Edgara Cayce-a i njegove "Readings").
..."Ubrzo nakon poslednje konferencije iz 50.722 godine p.n.e. doslo je do promjene
polozaja Zemaljskih polova ... uzrokovane nepazljivom upotrebom razarajucih
eksploziva. To je izazvalo zemljotrese i vulkanske erupcije diljem Planete...

473

... Destrukcija Atlantide je bila samo jedna u nizu koje su cekale na red... Ljudi koji
su prezivjeli su prolazili kroz teske periode, ali bi se civlizacija uvijek oporavljala...
doduse bili su unekoliko drugaciji od nas, ali su se razvijali na slican nacin. U
pocetku, ljudi su bivali bliski sa priodom, ali kako bi se vremenom nauka i
tehnologija razvijala, oni su postajali agresivniji i vise materijalisticki orijentirani.
U godinama pred 28.000 g.p.n.e. i 10.000 g. p.n.e. moralni standardi su padali,
kvaliteta spiritualnog zivota je zaostajala i raspad je neminovno slijedio... Negativne
vibracije sa Atlantide uzburkavale bi svoju zemljasku i kosmicku okolinu... a tamo
je sve povezano i isprepleteno. Neobazrivo koristenje mocnih energetskih izvora
dovodilo je do nestabilnosti zemaljske kore i njenog pokretanja duz tektonskih
ploca..."

********
Da li je ljudska vrsta ista naucila? Ili iste greske neminovno slijede jedna za
drugom? Civlizacija za civilizacijom, jedno doba za drugim. Naivno mislimo da smo
izumili nacine da ukrotimo prirodne sile... a sve je, zapravo, davno bilo izmisljeno.
Stvari se samo ponavljaju, prirodne katastrofe zbrisu ostatke prethodne civilizacije,
a nova pocinje ispocetka. U momentu kada homo sapiens misli da naucno i
tehnoloski gospodari svojom okolinom, u svojoj oholosti zaboravlja svoju duhovnu
supstancu... I ne vidi neminovan kraj. Nuklearne tehnologija i biolosko naoruzanje
ne idu zajedno sa plemenskim nivoom razmisljanja prosjecne vojnicke glave u bilo
kojoj zemlji danasnjeg "razvijenog" svijeta.

********
"... Dvije fizicki razlicite grupe ljudi su zivjeli na Atlantidi. Prvi, kromanjonci, su
imali dugu i usku glavu sa mozdanim kapacitetom vecim od danasnjeg prosjecnog
covjeka. Zubi su im bili mali i jednaki, relativno dugog nosa, visokih jagodica.
Muskarci su bili visoki, obicno preko 180 cm. Kromanjonac u nasem odijelu bio bi
skoro nezamjetljiv na nasim ulicama, osim jednog detalja: ljepote, koja bi ih
izdvajala.
Druga rasa je bila drugacija od kromanjonaca. Zivjeli su u istocnim planinama,
tamne koze, vrlo jaki, misicavi. Rudarstvo im je bilo osnovno zanimanje. Bili su vrlo
duhoviti. Dobri ratnici, cinili su vecinu armije Atlantide.
Atlantidjani su vjerovali u reinkarnaciju. Jedna dusa, besmrtna, stvorena od strane
Kreatora, koja ne umire u momentu kada srce prestaje da kuca...

474

Brak je zvan "unijom". Partneri bi isli kod lokalnog svestenika, koji bi izvrsio uvid
u njihove duse, prijasnje zivote i na osnovu toga bi odredio koliko jedan drugom
pasu. Naravno, slican nivo duhovne razvijenosti je obecavao dugotrajniju i
stabilniju vezu.
Festivali duhovno/religijskog karaktera su bili cesti. Jedan od obicaja je bilo
prinosenje posuda/tanjira sa vocem na planinske vrhove i njihovo ostavljanje u
kamenim pukotinama vulkana. Vjerovalo se da ce se na taj nacin zastititi od
vulkanskih erupcija i zemljotresa. Stotine tih posuda je prezivjelo.
Americko Geolosko Drustvo je 1949. vrsilo testove podmornicama u okolini Azora i
iznijelo je na povrsinu posuda tezine hiljadu kilograma... kalcificiranih diskova sa
dubine od nekoliko stotina metara. Posude su bile slicne tezine i oblika... starosti oko
12.000 godina. Dokazano je da su te posude, prema testovima, napravljene na
povrsini. Slicni uzorci su nadjeni i na drugoj strani Atlantika, u okolini Bahama...

Na 67. strani nalazim svoj komentar: "... i ne samo oni". A ovo je tekst:
"Duz jugozapadnih obala, pjescane plaze su bile zasticene od velikih okeanskih
valova. Neprestani povjetarac je bio spas za toplih, sucanih dana. Atlantidjani su
voljeli da se relaksiraju ispod palminog drveca i da plivaju u mirnim morskim
vodama."
I, u nastavku:
"... Delfini su bili posebni ljubimci. Atlantidjani su gradili bazene pored svojih kuca
za ova, za igru uvijek raspolozena, bica. Imali su identican intelektualni tretman i
postovanje. Naucili su da razumiju brzu konverzaciju delfina i shvate njihove
mentalne sposobnosti i nteligenciju. Delfini su im pruzali vazan izvor informacija i
znanja o moru i historiji..."
"...Rehabilitacija kriminalaca bi se zasnivala na smanjenom dotoku krvi u vazne
oblasti mozga te na poticanju osjecaja krivnje u dusi pojedinca... Nakon sudske
presude kriminalac bi se odvodio na medicinski stol... magnetni instrument bi ga
uspavao, kosa bi se obrijala, ekspert oznacio dielove glave koje treba tretirati.
Drugi, veci instrument bi slao svoje energetske zrake preko sat vremena ... i to bi
dovelo do atrofiranja pojedinih krvnih dotoka u mozak. Celije lopova koje su
kontrolirale gramzljivost, sebicnost i destrukciju bi nestajale. Istovremeno,
svestenik bi telepatski radio na dusi, uceci je o visim duhovnim dimenzijama na
kojima kriminalno ponasanje nije dozvoljeno..."
Gle vraga. I nasa medicinska nauka je dovela do razvijanja tehnike TMS
(transcranial magnetic stimulation) koja omogucava doktorima da privremeno

475

paraliziraju male regione mozdanog tkiva. Prvi rezultati su bili uspjesni u

privremenom lijecenju depresije. Ostaje nam da cekamo dan kada ce metoda
Atlantidjana postati standard i za nase drustvo.
Platon u svojim historijskim spisima pise da su "Atlantidjani na vrhuncu svoje moci
vladali svim otocima u Atlantiku, dijelovima americkog kontinenta, kao i
Mediteranom: Egiptom i sjevernom Italijom." Jedna grupa, Mulani, koja je zivjela
na obali Maroka prije 12.000 godina ostavila je grobove sa neobicnim kamenim
orudjima. Njihove fizicke karakteristike su slicne drugim potomcima Atlantidjana:
Berberima u sjevernoj Africi i Gauncima sa Azora.
Atlantidjani su izgradili sjajan Univerzitetski kompleks u Gradu Zlatne Kapije sa
dva fakulteta: Fakultet Nauka i Okultni Inkal Fakultet. U prvom su se studirali
medicina, matematika, mineralogija i druge discipline.
Inkal Fakultet su vodili svestenici iz Posejdonovog Hrama. Specijalizacije su bile u
okultnim fenomenima i naglasak je bio na spiritualnom razvoju studenata:
astrologija, prorocanstva, citanje misli, interpretacija snova, prenos misli, upotreba
misaonih projekcija da bi se kreirali materijalni objekti. Studenti su ucili da
komuniciraju sa spirtualnim svijetom od koga su trazili savjete i pomoc u svim
zivotnim pitanjima.
Tokom citave historije Atlantide, ljudi su gradili i zatim se skupljali oko (najcesce)
kruznih kamenih monolita. Mocni krugovi su simbolizirali sve-prisutni duh jednog
Kreatora. To je bio izvor snage.
Izgradnja ovih posebnih duhovnih sredista je bila kompliciran proces.
Upotrebljavalo bi se samo kamenje sa posebnim sastavom. Kameni blokovi,
stotinama tona teski, bi se prevozili sa velikih udaljenosti. Sredista na kome bi se
gradili su se odredjivala putem vizija i snova... i bili su energetska cvorista. Obicno
bi centar objekta bio iznad podzemnih voda... Lokacije Sunca, Mjeseca i pojedinih
zvijezda bi odredjivali raspored monolita.
Kameni monoliti su imali dokazana medicinska svojstva; pozitivna energija Zemlje
bi blagotvorna utjecala na duhovni i fizicki omotac covjekov.
Tajni rituali posveceni duhovnim bozanstvima su bili uobicajena praksa. Pocast
pocetku proljeca ("Nova Godina" ili "ponovno radjanje zivota") bila je centralni
dogadjaj.
Tokom noci sa punim mjesecom, prisutni bi se okupili oko kamenih krugova, uzeli
za ruke i pjevusili satima ... da bi podigli energetski nivo... dok je svestenik
komunicirao sa duhovnim bicima iz druge dimenzije.

476

Atlantidjani su Sunce smatrali izvorom svjetlosti, toplote i zivota. Na ljetni solsticij

bi se organizirao posebni festival. Zajednica bi se skupila oko monolita prije zore i u
pjesmi bi razdragani ljudi docekivali Sunce pjevajuci mu posebne himne i ode.
Ova skupljanja su nekada bila posvecivana pojedincima, njihovoj zelji da se
oslobode sebicnosti i gramzljivosti. Uz recitacije svestenika, ostali okupljeni bi svoje
misli i energiju usmjeravali na izabranog, stimulirajuci ga da se duhovno "procisti".
Moderna oprema otkriva prisustvo misteriozne energije na drevnim religijskim
podrucjima u Velikoj Britaniji. Intenzitet varira zavisno od vrste kamena, godisnjeg
doba i doba dana. Ultrasonicni zvucni valovi su posebni jaki prilikom izlaska Sunca.
Gausmetar, koji mjeri staticno magnetno polje, pokazuje neobicno visoku kolicinu
elektromagnetne energije koja cirkulira oko kamenih blokova. Dodatni testovi
demonstriraju da kameni blokovi djeluju kao "pojacivaci" (amplificiraju)
energetske spirale.
Znanje koje je bilo neophodno za gradnju ovih kamenih sredista se prenosilo sa
generacije na generaciju Atlantidjana. Prenos duhovnog i materijalnog znanja bio
je direktan, mentalni. (Pismo, kao oblik primitivnijeg prenosa znanja, se pojavilo
kasnije u vrlo oskudnom obimu.)
Putovanja i migracije Atlantidjana na druge kontinente, dovela su do gradnje
monumentalnih kamenih objekata na izabranim energetskim cvoristima.Vjerovanje
da kamen absorbuje energiju iz svoje okoline, a zatim je predaje onima koji izvode
ritual, zivjelo je i nakon potapanja Atlantide.
Ostaci monolita konstruiranih u dalekoj historiji, nalaze se i danas od Francuske,
Britanije, Irske preko Mediterana, Bliskog i Srednjeg Istoka, do Meksika i Perua.
Kameni krugovi su odrzavani, zatim zamjenjivani novim generacijama. Primjera
radi, arheolog Geoffrey Bibby procjenjuje da je cak devet razlicitih slojeva
pohranjeno ispod monumenta Stonehenge u Engleskoj.
Nasi davni preci su spoznali i vladali fenomenima koje mi, danas, tek pocinjemo da
maglovito razaznajemo. Svestenci Atlantide su znali da energija kamenih blokova,
uz vibracija nastalih horskim pjevanjem i ritmovima udaraljki (bubnjeva), pomaze
u otvaranju svijesti. Naucili su da uspore svoje mozdane vibracije sa 30 valova u
sekundi na pola vala u sekundi. Na taj nacin bi ulazili u transno stanje u kome su
mogli da primaju poruke iz spiritualnog svijeta. Komunikacija sa duhovnim
svijetom bila je svakodnevna, a ne limitirana na povremene "religijske rituale".
Lewis Spence u svojoj obilno dokumentiranoj knjizi "The Occult Sciences in
Atlantis" opisuje proces inicijacije buducih svestenika.
Nedaleko od Grada Zlatne Kapije, nalazio se "Labirint" - ogromna pecina,
prvobitno nastala hiljadugodisnjim djelovanjem lave i podzemnih voda. To je bila

477

idealna sredina za izazove mladim Atlantidjanima. Svake godine su se pecini

dodavali novi prolazi i prostorije.
(Slicna pecina nalazi se na Azorima: Algor do Carvao in Terciera, dugacka 200
metara sa vrlo visokim svodovima.)
Tipicna incijacija u Atlantskom Labirintu bila je fokusirana na koncept smrti i
ponovng radjanja. Potencijalni kandidat ulazi u Labirint. U mraku dobija
instrukcije da se popne u mali omedjeni prostor u kome se postavlja u fetalni
polozaj. Dane i dane tu provodi gladujuci i meditirajuci. Tokom devet sedmica,
potecijalni kandidat dozivljava realisticne nocne more dolaska smrti. Nakon
uspjesno prebrodjenog perioda, slijedi spiritualno ponovno radjanje i osjecanje
elemenata zemlje, zraka, vatre i vode. Na koncu ovog perioda svestenici masiraju
tijelo kandidata i primjenjuju magicne instrumente da povrate zivot unutrasnjim
organima.
Sredinom sedmog dana devete sedmice, subjekt je spreman za ponovno rodjenje.
Tijelo se okruzuje sjajnom svjetloscu i simbolicno se najavljuje ceremonijalno
rodjenje. Dostignut je viso nivo duhovne cistote.
Iz Labirinta, inicirani se odvodi na drugu stranu planine u kome buja zivot:
egzoticne ptice, svjetni grmovi, drvece sa vocem, pitome zivotinje, bazeni sa
mineralnom vodom... Iz tamne pecine u iluziju raja... "Fontana mladosti" i posebno
izabrana hrana pomazu oslabljenom fizickom organizmu da povrati fizicku snagu.
U slijedecoj fazi, u "Rajskoj basti", kandidat se suocava sa borbom svoje logicne
misli sjedne strane, i intuicije. Uz niz primjera, kandidat se stimulira na oslanjanje
na vlastitu intuiciju i nalazenje pravilnih odgovora.
Ukoliko bi prosao i ove testove, onda bi Posejdonov Hram dobio novog iniciranog
clana.
Slijedi period studiranja: okultne nauke, ritualni simbolizam, spiritualno lijecenje,
levitacija, spiritualna komunikacija i druge vjestine koje su se cuvale u tradiciji
hiljadama godina. Objekti Posejdonog Hrama bili su izvanredni. Observatorija je
bila opremljena mocnim teleskopima sa precizno izabranim socivima. U skolskoj
biblioteci su se cuvali drevni spisi. Meditacija i horsko pjevanje bili su dio obuke.
Predavanje muzici i laganim instrumentalnim zvucima, izazivalo bi neopisivo
uzivanje i radost prisutnih i osjecaj povezanosti sa citavim kosmosom.
Dvadeset godina skolovanja je bilo potrebno da se nauci drzati intuicija i intelekt u
harmoniji. Cilj je bio da tijelo, um i duh nauce raditi zajedno i uspjesno, dajuci
individui maksimalnu unutrasnju snagu i moc.
Medju popularnim disciplinama bila je i alkemija. Prije samog materijalnog
procesa, bilo je neophodno da buduci svestenici shvate njegovo spiritualno znacenje

478

i smisao. Alkemicari su za cilj imali da nauce sustinu svih stvari... da postanu jedno
sa Univerzumom...da dostignu vise nivoe saznanja... i onda da prodru u tajne
priorode, zivota, smrti, beskraja...
Koristeci anorgansku materiju i prateci stroge procedure, vrsili su eksperimente.
Metali su im bili simboli pojedinih planeta i zvijezda. Zlato je oznacavalo Sunce:
izvor zivota i ultimativnu perfekciju za kojom su tezili. Imali su podrobno znanje o
atomskoj strukturi materije: daleko superiornije od onoga sto se zbiva u danasnjim
laboratorijama.
Memorija o dostignucima Atlantidjana je ostala razbacana u bibliotekama i
drevnim predanjima Egipta, sjeverne Afrike (Kartagine) i Grcke. Arapi su bili
najvjestiji alkemicari jer su imali pristup drevnim tekstovima, kasnije unistenih
biblioteka Aleksandrije i Kartagine. "Magnum Opus" je bila zbirka pisanih
informacija nastala na bazi drevnih tekstova i uputa. U njemu se, pored alkemije,
mogu naci i ilustracije cudnovatih ljudi, zivotinja, dizajna i simbola koji su
pripadali nekom drugom, davno prohujalom, svijetu.
Fragmenti okultnog i alkemicarskog znanja Atlantisa dolazili su u ruke masonima i
drugim tajnim drustvima. Njihove tajne knjige pozivaju na obozavanje Sunca i
vatre, kao i njihov interest za eksperimentiranje (alkemiju), brojeve i matematicke
kodove.
Konacno, poslednji svestenicki nivo bio je "Magus", najvisi stupanj svesenstva na
Atlantidi. Zavrsne zakletve su davane u "Holu Prosvjecenih", koji se nalazio na
kraju Labirinta. Bio je okruzen sa dvanaest malih kapela, svaka posvecena jednom
od proslih kraljeva. Visoki svodovi i bogato ukrasen oltar su dominirali prostorom.
Veliki metalni gong je cekao na trenutak svecanog proglasenja. U trenutku udara u
gong, zaglusujuca buka bi ispunila Labirint nalik na zvuk gromova.
Oni koji su dostigli stupanj Magusa, nakon vise od dvadeset godina studiranja,
iskustava i meditacije, postajali su svjesni vlastite besmrtnosti. Znali su da fizicka
smrt predstavlja samo trenutak transformacije u drugi, duhovni nivo.
Imali su sposobnost da napustaju svoje tijelo kada zazele tako da ga nisu shvatali
kao zatvor za dusu.
Krecuci se nastanjenim i nenastanjenim prostorima i vremenima svemira, sirili su
vlastite spoznaje... da bi bolje sluzili svojoj, ljudskoj zajednici.
Da li su alkemicarski mitovi o pretvaranju "bezvrijednih" metala u zlato istiniti?
Potvrdan odgovor bi znacio jos jednu potvrdu postojanja izgubljene civilizacije
Atlantide.

479

Razmislimo kakav bi mi odgovor dali? Pogledajmo olovo, na primjer, i postavimo

pitanje da li se od njega moze napraviti zlato? Nasa logicna, "racionalna", lijeva,
muska strana mozga, ce odgovoriti negativno.
Medjutim, olovo je samo skup atoma. Kao i zlato. Otkrijmo tajnu formiranja
razlicitih elemenata... i ostalo je samo stvar pretumbacije atoma i dobijanja metala
po izboru. Otvorimo se desnoj, zenskoj, intuitivnoj strani.
I, odgovor ce biti pozitivan.

Americki okeanograf i geolog dr. Maurice Ewing je na svojim istrazivanjima

podmorskog tla otkrio postojanje 12.000 godina starih pjescanih plaza potonulog
kontinenta Atlantide nedaleko od Azorskog Otocja 1947. godine.

480

4.

Utjecaji Atlantide u Meksiku

4.1. Teotihuakan grad 600 piramida

Teotihuakan. Prijestonica drevnog Meksika. Kamene Piramide Sunca i Mjeseca po
povrsini odgovaraju onima u Egiptu. Dosada je otkopano oko 600 manjih piramida
u ovom Gradu u kojemu je nekada zivjelo nekoliko stotina hiljada ljudi.
Ko ga je izgradio? Kada? Kojim alatima? Ko su bili njegovi stanovnici?
Ova su pitanja bila dovoljno izazovna da me odvedu na sredisnju meksicku
visoravan.
Zvanicna literatura o Teotihuakanu je oskudna. Spanjolski konkvistadori su prije
petsto godina zatekli Azteke kako vrse svoje obrede u ovom Gradu. Prije hiljadu
tristo godina Grad su koristili Tolteci. Spekulira se, pak, da je podignut prije oko
dvije hiljade godina od strane nepoznatog naroda. Pretpostavlja se da je Piramida
Sunca gradjena trideset godina, a Grad barem dvije stotine godina. Danas su u
upotrebi imena iz doba Azteka: "Grad Bogova" (Teotihuakan), "Avenija mrtvih"

481

(glavna gradska ulica), Hram Kvecalkoatla (bozansko bice Quetzalcoatl ciji se lik
nalazi na trecoj, manjoj piramidi)...
Ne trosimo mnogo rijeci na zvanicne verzije. Istina je negdje drugo.
********
Atlantidjani su imali tri ciklusa koji su bili prekidani katastrofalnim dogadjajima:
prije 50.000 godina, prije 28.000 godina i prije 12.500 godina.
Kada se danas susretnemo sa ostacima sa periferije njihove civilizacije nadjemo se u
cudu: egipatske piramide i sfinga sa vidljivim tragovima hiljadugodisnje vodene
erozije; bolivijski lucki grad Tihuanaco na dvije i po hiljade metara nadmorske
visine; kineske piramide odavno prekrivene zemljom i zarasle u biljni svijet; sjeme
domaceg kukuruza pronadjenog pokraj Meksiko Sitija staro 25.000 godina (prema
radiokarbonskoj metodi); britanski megaliti u Stonehenge-u koji ispod povrsine
kriju jos devet slojeva...
Atlantidjani su dobro poznavali energetske cakre (cvorista) nase Planete: Gizu
(Egipat), Peru, Tibet, Sjeverni i Juzni Pol, Stonehenge (Velika Britanija) i...
Meksiko.
Tacno ispod temelja danasnje Piramide Sunca u Meksiku, Atlantidjani su otkrili
podzemne pecine. Cetiri postojece komore su prosirili, a svodove ucvrstili teskim
kamenim blokovima. Iznad njih, na povrsini zemlje, su podigli prvu, manju
piramidu. Znatno pojacano energetsko strujanje su koristili prilikom duhovne
inicijacije, prosvijetljenja, omogucavanja dusi da se slobodno krece kroz razlicite
dimenzije.
Brizljivo su isplanirali, a onda i sagradili velicanstveni kameni grad sa stotinama
objekata piramidalnog oblika. Astronomske opservatorije, raspored gradskih
trgova, glavne piramide... otslikavale su pojave na nebu, kretanje brizljivo
odabranih zvijezdanih sistema, ukljucivo naseg Sunca, Mjeseca i Zemlje. Sakralna
geometrija, matematika, astronomija... su rukovodile arhitekte.
Usred srednjoamericke dzungle nikao je Grad bez premca na oba americka
kontinenta. Kameni blokovi teski po nekoliko desetina tona vadjeni su i obradjivani
laserskom preciznoscu iz kamenoloma udaljenog osamdesetak kilometara od
Teotihuakana. Tehnologija i nauka su bile drugacije u to vrijeme. Umjesto
mehanickih alata i tocka, Atlantidjani su superiorno vladali tehnologijom zvuka,
primjenom razlicitih frekvencija za obradu, prijenos i ugradnju kamena.
Umjesto danasnjih vidova transporta, ljudi i materijal su se prebacivali koristenjem
energije Zemlje i Sunca. Naime, atmosfera i energetski naboj nase maticne Planete
je bio u to vrijeme znatno drugaciji. Danasnji tanani ozonski omotac bio je sedam

482

puta (!) deblji. Atmosferski pritisak je bio dva puta veci nego danas. Atmosfera
gusca. Majka Zemlja je bila zdravija, nezagadjena, energetski snazna. Veci dio
dnevnog transporta se odvijao po posebnim energetskim linijama na povrsini
Zemlje.
I onda... prije 12.500 godina...ulazak kosmickog tijela u nas Suncev sistem, sudar sa
"desetom" planetom izmedju Marsa i Jupitera, velike odlomljene gromade sjurile
su se prema Zemlji, potapaju Atlantidu, dovode do promjene polozaja polova, zatim
zemljotresa, vulkanskih erupcija i potopa. Atmosfera se mijenja. Na suhim
podrucjima kolonija Atlantide u sjevernoj Africi, zapadnoj Evropi i Mediteranu,
srednjoj Americi... prezivjeli Atlantidjani pocinju mukotrpnu borbu za
prezivljavanje.
Duhovna nauka i materijalna tehnologija visokorazvijenih Atlantidjana se gubi;
sjecanja na "crveni kontinent" ostaju u oralnoj tradiciji. Pisani dokumenti su
sacuvani u Kartagini i Aleksandriji da bi tokom hiljada godina mraka nestajali u
masonskim i inim bibliotekama "Iluminata".
********
Obilazak Grada startam sa Citadele, administrativnog centra Teotihuakana.
Gradskim trgom dominira hram Kvecakoatla izgradjen u obliku stepenaste
piramide. Zidove krase likovi Vatrene Zmije (simbol dnevnog prolaza Sunca) i
Pernate Zmije - Kvecakoatla, koji je simbol jedinstva zraka i kopna, neba i zemlje.
Kapacitet trga je 150.000 ljudi.
Ni vodici, ni turisticke mape, a niti zvanicna pisana literatura ne pisu o funkciji ove
prve, male piramide.
Prema Tolteckim samanima, ovdje bi zapocinjao proces inicijacije. Studentu bi se
objasnio koncept energetske prirode ljudskog bica. Tu bi se ucio procesu izlaska
duse iz fizickog organizma i kretanju kroz razlicite dimenzije. Postoje tri faze u
razvoju covjeka ka punoj slobodi. U prvoj fazi pred covjeka se postavlja pitanje ko
smo mi u stvari. Odgovor je da smo mi samo oblik svijetla (energije) koji je spojen
sa kosmickom cjelinom. U momentu kada se nadjemo zatvoreni u nasem tijelu i
umu, nasa zivotna energija pocinje da slabi zahvaljujuci iluziji materijalnog svijeta.
Pernata zmija je simbol dualizma ljudske prirode. Polovina naseg bica pripada
zemlji, dodiru, fizickim zeljama (zmija). Druga polovina (duh) ima krila, zivi na
nebu, komunicira sa suncem i zvijezdama. Vjecna borba izmedju ove dvije polovine
je vrlo zgodno prikazana na meksickoj nacionalnoj zastavi gdje se orao i zmija bore
na zivot i smrt.

483

U pravilnom smjeru sjever-jug proteze se glavna ulica "Avenija Mrtvih". Ovaj

nemastoviti Aztecki naziv ne odgovara prirodi ove gradske arterije. Hodajuci
kilometrima dugom i do 150 metara sirokom avenijom lako sam mogao zamisliti
zivot kako buja u ovom Gradu. Ono sto impresionira je simetrican izgled lijeve i
desne strane. To me neminovno upucuje na brizljiv planski pristup u izgradnji. U
vodu padaju nagadjanja historicara da se Grad dizao u fazama tokom
dvijestogodisnjeg peiroda. Oni mozda nastoje opravdati mogucnost da su primitivna
plemena trebala mnogo godina da ovako nesto podignu. Ipak, ocigledno je da
primitivizmu ovdje nije bilo mjesta. Grad je isplaniran, a onda podignut u jednom
dahu.
Na putu od Citadele ka piramidama je mostic koji nadsvodjuje rjecicu San Juan.
Danas se taj detalj uopce ne pominje u turistickim turama (zato i nisam gubio
vrijeme na njih). Nekada je ova rijeka simbolicno dijelila raj od pakla. Ali ne
krscanski raj i pakao. Naime, pakao je nase zajednicko iskustvo koje se naziva
"planetarni san". Ili, jos blize, ono sto mi nazivamo svakodnevni "zivot". Raj je,
opet, nasa kreacija koja nastaje kada prekinemo "planetarni san" i stvorimo "novi
san".
Avenija Mrtvih je, duhovnim ocima gledano, glavni dio tijela dvoglave zmije kroz
koju inicirani mora proci.
(I u tradiciji tantristicke joge, student ka putu prosvjetljenja takodje prolazi kroz
tijelo zmije. Usput nailazi na pojedine cakre, mocna energetska cvorista. U nasem
fizickom tijelu srcana cakra je mjesto ljubavi. U energetskom sistemu planete
Zemlje Teotihuacan je takodje, srcana cakra. Piramida Sunca je njezin simbol i
nesumnjivo da je imala, a ja vjerujem da ce opet imati, vrlo vaznu ulogu za sudbinu
nase Planete. Ponovno ozivljavanje moci ljubavi je od vitalnog znacaja za razvoj
civilizacije.)
Spustajuci se Avenijom Mrtvih prema piramidama nailazim na tablu koja prikazuje
raspored Grada. Na vrhu je piramida Mjeseca, nize, sa malim pomakom udesno, je
piramida Sunca, a na dnu je, u istoj liniji sa piramidom Mjeseca, piramida
Kvecakoatla. Na drugoj strani Atlantika, u Egiptu, ka nebu se dizu tri piramide:
dvije velike (Keopsova i Kefrenova) i jedna mala. Raspored? Identican onima u
Meksiku! A oba piramidalna kompleksa odgovaraju zvijezdanom sistemu Oriona na
nocnom nebu. Orionov pojas se, naime, sastoji od dvije zvijezde blizanca i jedne
male zvijezde tzv. "bijelog patuljka".
Ovaj raspored nam ocito otkriva potpis arhitekte. I njegovu postojbinu.
Hodajuci gradom zalim sto su od njega ostali samo zidovi i temelji. Prostorije,
krovovi, murali, freske, hramovi, opservatorije, sve ono sto je ovaj Gradi cinilo
zivim, je unisteno i zapaljeno. Planski, pedalj po pedalj. Od onog velicanstvenog
izgleda je ostalo malo. Od stotina kipova ostao je u zivotu samo jedan; nalazi se u
meksickom Antropoloskom Muzeju (doduse nikakva oznaka niti znak sa

484

informacijama je uz njega). Svi su im kipovi bili isklesani iz jednog komada

kamena, a tezina se kretala po 20-30 tona.
Piramida Mjeseca, sa impresivnim stranicama od 145 metara, se nalazi na
sjevernom kraju Avenije, okruzena sa 15 manjih piramida. Stojeci na sredini glavne
ceste i posmatrajuci vrh piramide uocavam da se on poklapa sa vrhom obliznje
planine Cerro Gordo. Ocigledno je da se prilikom gradnje vodilo racuna o ideji
arhitkete da piramida predstavlja "svetu planinu" i kao takva je integralni
elemenat gradskog plana.
Istrazivanja unutrasnjosti piramide dovela su do nekoliko zakljucaka; prvo,
piramida ima unutrasnje strukture. Drugo, nadjeni su ostaci zivota (kosturi,
predmeti, i sl.) iz razlicitih historijskih perioda. I, trece, informacije o rezultatima
istrazivanja su skrta i tajnovita. Malo se sta daje u javnost.
Piramida Mjeseca je vazna za drugu fazu inicijacije studenta.
Duz Avenije, kroz mnostvo hramova (manjih piramida) studenti inicijacije bi se
ucili vjestini transformacije. Kulminacija bi bila ispred piramide Mjeseca. Ovdje bi
student prelazio u druga stanja realnosti. Bio bi vodjen u Hram Jaguara koji je
simbolizirao Duh Zemlje. Kraj ovog hrama je bio na vrhu piramide Mjeseca.
Student bi prilikom ovog procesa zrtvovao svog etericnog dvojnika i time bi ovladao
vjestinom transformacije.
Zavrsni proces oslobodjenja (ili treca faza "prosvjetljenja") bi se desavao na
piramidi Sunca. Ovo je mjesto gdje ljudski limiti nestaju. Pojedinac gubi svoja
zemaljska ogranicenja. Njegova zelja da postane bozanstvom, kosmickim bicem ili
Suncem, se ovdje konacno realizira. Ova, prosvjetljena bica gube svoja fizicka tijela
u vatrenom bljesku i nestaju u vjecnosti.
To je razlog sto su Azteci nazvali ovu piramidu prema izvoru sveg zivota ("Suncu"),
a ovaj grad Teotihuakan (puni prijevod sa Nahuatl jezika bio bi "mjesto gdje su
ljudi postali bogovi").
I kada se nadjemo ispred ove kamene ljepotice koja dodiruje nebo, onda se tek
realizira grandioznost ovog objekta.
Stranice piramide su dugacke po 225 metara. To odgovara povrsini osam
nogometnih terena. I, sto je jos indikativnije, to odgovara povrsini velike Keopsove
piramide u Gizi. Ova meksicka je, doduse, upola niza, ali preko dva i po miliona
tona kamenih blokova traze izniman respekt.
Godine 1971. arheolozi su slucajno otkrili da se, 6 metara ispod povrsine piramide,
nalazi ulaz u podzemnu pecinu. Prema njima, pecina je dugacka preko 100 metara i
koristila se kao duhovni centar i prije nego sto su piramide napravljene. Prema
legendi, iz ovakvih podzemnih pecina su izasli preci danasnje ljudske rase.

485

Naravno, ovo "slucajno otkrice" bila je poznata cinjenica svim narodima prije
Evropljana. A to da su nasi preci izasli iz pecina, i to nije nekakva novost (nakon
potapanja Atlantide, prezivjeli su oni koji su bili sklonjeni u podzemne pecine).
Popevsi se na vrh Piramide, posmatram Grad ispod sebe. Hiljade turista i skolske
djece se razmililo na sve strane. Oni na dnu, na gradskim trgovima, jedva su
uocljivi. Mi, na vrhu, njima izgledamo blizi nebu nego zemlji.
Rusevine vode kilometrima prema planinama na jugu. Nazalost, veci dio Grada jos
nije otkopan. Pretpostavka da je u Gradu zivjelo 150.000-200.000 ljudi je
preskromna. Barem pola miliona ljudi je ovdje imalo svoj dom kada je Grad bujao.
Deset sa deset metara je spic piramide. Nas dvadesetak je podiglo ruke prema nebu,
zatvorenih ociju, opusteno. Osjecam kako mi kroz noge struji energija i dize se
prema prsima i rukama. Nekoliko bljeskova i slike daleke proslosti...
Najveci praznik Azteca se desavao svake pedeset dvije godine kada bi zrtvovali
nekod od vodja uhvacenih plemena. Upravo na ovom mjestu bi mu vadili srce iz
grudi, bacali ga u kazan, palili novu vatru i zapocinjali novi ciklus. Pedeset dvije
godine. Vrijeme potrebno da zvjezdani sistem Plejada opase svoj krug na nebu.
Medjutim, Azteci su ovdje bili nedavno. Prije petsto godina. Ono sto nas stvarno
interesuje je kako je Grad funkcionirao u doba svojih originalnih graditelja.
Par navoda zasluzuju da se nadju u danasnjem prilogu. Prvi je autor Peter
Tompkins koji pise u svojoj knjizi "Mysteries of the Mexican Pyramids": "...
Proporcije piramide Sunca demonstriraju preciznu distancu prema Suncu... Ova
kamena struktura je locirana tako da njena sjenka sluzi kao suncevi sat... Dizajneri
Piramide su razumjeli relacije izmedju kruga i trokutaste piramide. Oni su ostavili
poruku preko dimenzija piramide da fizicki kosmos ima piramidalnu strukturu,
pocev od mikroskopskog atomskog nivoa pa sve do makrokosmosa... A covjek, na
odgovarajucoj skali vibracije, stoji tacno na sredini tog puta od atoma do
galaksije..."
Shirley Andrews, autor knjige o Atlantidi, pise o piramidi Sunca:"... Kao i za
piramide u Gizi, niko ne moze da shvati kako su kameni blokovi za ovu ogromnu
gradjevinu prebacivani, a zatim ugradjivani na tu visinu. Meksikanci kazu da su
giganti, koji su nestali u katastrofi poplava i potresa, bili njeni graditelji. Giganti su
vjerovatno bica iz kosmosa, koji su se vratili vlastitim zvjezdanim kucama prije
nepogoda na Zemlji..."
Mark Reynolds, istrazivac sakralne geometrije, postavlja slijedecu tezu: "Autori
Velike Piramide u Egiptu koristili su matematicki broj "Pi" (3,1415...) u njenoj
izgradnji. Na taj nacin su ostavili poruku generacijama koje dolaze iza njih. Autori
Piramide Sunca u Meksiku su, pak, koristili kvadratni korijen broja "Pi". Ocito da
ovi objekti komuniciraju jedan sa drugim preko istog arhitekte..."

486

Znacaj broja "Pi" kao "bozanske proporcije" je univerzalan. Geometrijski, broj

"Pi" moze prikazati sve, bukvalno sve, procese u prirodi: od spirale sjemenke biljke
i kucice morske skoljke do spirale zvjezdanog Mlijecnog puta. Geometrijski, skoljka
ili zvjezdani sistem se razlikuju samo u velicini. Ali logaritamska spirala, bazirana
na istoj proporciji broja "Pi" se ne mijenja.
Dok stojim ispred piramide Sunca, razmisljam o njenim autorima. I njihovom nivou
znanja.
Hiljade godina su prohujale Planetom. Znanja i civilizacije zaboravljene. A mi na
putu da ponovo ucimo davno zaboravljeno.

Piramida Sunca, u drevnom meksickom gradu Teotihuacan, se nalazi iznad

podzemne pecine koju su Atlantidjani koristili prije 12.500 godina za procese
duhovnog prosvjetljenja. Piramida svojim dimenzijama, putem sakralne
geometrije, komunicira sa Keopsovom piramidom u Gizi: stranice su im
identicne, po 225 metara; meksicka piramida je tacno upola niza od one
487

egipatske; i, dok je u slucaju Keopsove piramide, koristen matematicki broj Pi

u njenoj izgradnji, isti arhitekta se sluzio kvadratnim korijenom broja Pi u
kreaciji Piramide Sunca.

4.2. Kruzna piramida Kvikvilko

Posebna poslastica Dariove i moje posjete Meksiku je bila davno zaboravljena
piramida koja se ne nalazi na turistickim mapama. Metroom smo dosli do
najjuznije tacke u Gradu. Odatle smo pjesice prosli pored Univerziteta i produzili
prema jugu. Nakon sat i po pjesacenja naletjeli smo na taxi...
********
Spanjolski kralj Filip Drugi, habsburske krvi, prosirio je svoje kraljevstvo do Italije
i Holandije te Srednje i Juzne Amerike. Sredinom sesnaestog stoljeca zeni englesku
kraljicu Mariju da bi tridesetak godina kasnije od tih istih Engleza pretrpio poraz
na moru koji je Spanjolsku kostao dominacije nad svjetskim morima.
Filip salje svog pouzdanog ljekara Hernandeza u Meksiko da ispita price o cudnoj
piramidi Cuicuilco (Kvikvilko). Nakon proucavanja piramide, Hernandez pise svom
suverenu: "... Pronasli smo kosture velikih zvijeri... te kosture ljudi koji su dostizali
visinu od skoro sest metara... Urodjenici vjeruju da su ovu piramidu izgradili
giganti..."

488

Tristopedeset godina kasnije je utvrdjeno da zvijeri pripadaju izumrlim vrstama

Toksodona i Titanotere. Ljudski kosturi nisu, pak, ni nakon 450 godina dostupni
javnosti.
********
Skromna tabla pored puta upozorava na arheolosko nalaziste. Cuvar nas upozorava
da ne smijemo snimati piramidu iz blizine. (To mi je bio prvi slucaj da ne
dozvoljavaju video kameru u nekoj od piramida. Tu zabranu sam, doduse, samo
djelomicno postovao.)
Informacija uz piramidu govori o nekoj nepoznatoj civilizaciji koja je izgradila
prvu kruznu piramidu na ovim prostorima 1.000 godina prije nove ere. Govori se o
Gradu sa 25.000 stanovnika i erupciji vulkana koja ih je natjerala da ga napuste.
********
Medju morem malih figurina, keramike, nakita i statua, u Nacionalnom Muzeju
Antropologije nalazi se i jedna figura pronadjena u oblasti Cuicuilco. Uz dvanaest
centimetara dugacku figuru prignute osobe sa sljemom na glavi (?), nalazi se tekst
koji tvrdi da je rijec o "Bogu vatre". Prema zvanicnim muzejskim tumacenjima,
Cuicuilco civilizacija pripada pretklasicnom periodu (400 do 100 godina prije nove
ere).
Arheolozi tvrde da je ova piramida najstarija kamena struktura u Srednjoj Americi
i prvi monument u obje Amerike. Ali doba izgradnje, po njima, nije starije od 600
godina prije nove ere.
Iz daljine gledajuci, Cuicuilco je manje brdo. Tek kad mu se pridje, vide se ostaci
vulkanskog kamena i kruzni oblik piramide. Precnik mu je respektabilan: 115
metara, a povrsina jednaka dva nogometna terena. Manje kamene strukture se
nalaze uz glavni objekat.
Potomci Atlantidjana su, nakon katastrofe na maticnom kontinentu prije 12.500
godina, ipak uspijevali da ponegdje zasnuju napredne gradove. Tako je bilo i sa
Cuicuilco-m gdje su podigli kamenu piramidu sa prilaznim rampama i hramom observatorijom na vrhu.
Medjutim, ova impozantna gradjevina je, zajedno sa citavim Gradom, stradala u
erupciji vulkana Mt. Azusco. Erupcija je bila toliko snazna da je otvorila rupu u
zemlji odakle je formiran novi krater - Xitli. Rijeke lave i pepela su prekrile preko
130 kvadratnih kilometara prostora, dubine i do dvadeset metara. Zauvjek je ostalo

489

prekriveno i groblje Atlantidjana danas poznato kao Pedrigal. Ispod vulkanskog

kamena su kosti nasih predaka sahranjenih prema drevnim obicajima: skupljena
bocna pozicija i crveno drago kamenje (podsjecanja na "crveni kontinent",
Atlantidu). A na povrsini Pedrigala je University of Mexico sa lijepo uredjenim
stambenim kucama.
Ovaj katastrofalni dogadjaj se zbio prije vise od deset hiljada godina.
Geolozi se slazu da se erupcija zbila u davnoj proslosti izmedju sedam i dvanaest i
po hiljada godina. Arheolozi i historicari, naravno, ne mogu prihvatiti takve
rezultate, jer bi morali da mijenjaju historiju.
Ali i jedni i drugi se slazu sa nalazima arheologa Dr. Byron Cummings-a (University
of Arizona) koji je bio prvi koji je u moderno vrijeme (1922.) zapoceo ozbiljno
arheolosko proucavanje piramide. On je za Cuicuilco tvrdio da je "najstarija
piramida na Zemlji".
Profesionalna geoloska zapazanja su da lava iz Pedrigala pripada kasnom
Pleistocenskom periodu. A to erupciju smjesta u doba prije, najmanje, 10.000
godina. Interesantno je, da je jedan kraj piramide zakopan u lavi iz pedrigalske
erupcije. Zakljucak: izgradnja piramide je starija od erupcije.
Dakle, ovo je tipican primjer za nasu knjigu o civilizacijama starijim od sedam
hiljada godina.
Centralno mjesto u malom muzeju uz piramidu je umjetnicka rekonstruckija vjerovatni izgled piramide. Pet kamenih kruznih nivoa perfektno "uglacanih", sa
dvije prilazne rampe koje vode do vrha i hramom na najvisem nivou. Osjecaj
izmaglice, zrak nekako tezak, atmosfera gusta. Dozivljaj umjetnika se poklapa sa
mojim osjecajem: doba Atlantide je doba drugacije klime i nacina zivota.
Napustajuci Cuicuilco, pogled mi se zaustavlja na brdu, nekadasnjem vulkanu,
Xitli. Danas prekriven sumom, u proslosti je bio izvorom tragedije. Zatim gledam
na okolnu sumu. Hernandez je ovdje naisao na dzunglu prije 450 godina. A sada je
samo zaboravljeno nalaziste iz davno prohujale historije za koje malo ko mari.

490

Kruzna piramida Cuicuilco, smjestena juzno od Mexico City-ja, spada medju

najstarije kamene strukture u Srednjoj Americi prema geoloskim nalazima starija
je od 10.000 godina.

4.3. Kultura Olmeka

Godina je 1862, selo Huaypan, u drzavi Veracruz, na meksickoj istocnoj obali.
Plantazni radnici su naisli na kamenu grdosiju kako viri iz zemlje. Misleci da ce
naici na zakopano blago, poceli su da kopaju, i kopaju i... kopaju. Napokon se
ukazao monumentalni kameni portret.
Ovo je bila prva skulptura takozvane civilizacije Olmeka otkrivena u Meksiku.
Kazem takozvane, jer su je nazvali po ljudima koji su tu zivjeli u doba kada je
Hernan Kortes osvajao Meksiko. A ti Olmeci nemaju nikakkve veze sa pravim
autorima kamenih glava - drevnim historijskim narodom Shi, koji su tu zivjeli
barem tri i po hiljade godina prije spanjolskih konkvistadora.
(Ali, u praksi se uvrijezilo ovo pogresno ime. Kao sto je vec cest slucaj.)

491

"...Karakteristicne crte lica...". Debele usne. Siroki, pljosnati nosevi. Okrugle glave.
Tipicni africki (etiopski) crnci. Arheolozi pretpostavljaju da su ove glave
predstavljale njihove prve kraljeve. Na glavama im je bio sljem (ratnicki?
kosmicki?).
Razmisljam naglas: "Otkud crnacki kraljevi na ovim prostorima prije cetiri hiljade
godina? Zar nisu prvi stanovnici dosli iz Sibira kako nas moderna arheologija uci? I
otkud bas na obali Meksickog zaljeva?"
Zmarci prolaze tijelom kada se nadjes pred komadom daleke proslosti.
Monumentom koji se tako lijepo uklopi u tvoje razmisljanje, a kontra "zvanicne
istine".
Rijeci same teku: "Na kontinentu Atlantidi su zivjele dvije rase: bijelci na sjeveru, i
crnci na jugu. Crna rasa je putovala desno i lijevo: prema Zapadnoj Africi i
Srednjoj Americi. Njihovi utjecaji su se osjecali stotinama pa i hiljadama godina
nakon potonuca maticnog kontinenta..."
Tokom dvadesetog stoljeca je pronadjeno preko 70 gigantskih kamenih glava po
sumama i djunglama Srednje Amerike. Rezultati su bili sokantni: civilizacija
Olmeka je prethodila svim drugim kulturama: i mudrim Zapatecima, i naprednim
Majama, i duhovnim Toltecima...
I ne samo to. Olmeci su uspostavili obrasce ponasanja koje su svi slijedili.
Olmeci su se pojavili naprasno,u vrlo naprednom stadiju, bez sporog, postepenog
razvoja. (Arheolozi se jedino razlikuju u godini kada su se pojavili. Raspon je od
1.200 g.p.n.e do 2.000 g.p.n.e.)
Olmeci su i nestali iznenadno sa historijske scene. Jednodusno ze zakljucuje: oko
400 do 300 godina prije nove ere.
(Ista se stvar desavala i Majama i Toltecima. Dosli "niotkuda" i nestali preko noci.)
Olmeci su, navodno, bili prvi narod koji je razvio pismo: i hijeroglifsko i alfabetsko.
Olmeci su bili prvi koji su izvodili spiritualne, samanisticke rituale. Bili su prvi koji
su razvili matematiku, astronomiju i precizan kalendar. Prvi koji su dizali visoke
stepenaste piramide. Prvi koji su imali formu demokratije na ovim prostorima. Prvi
koji su krenuli sa formom nogometa i izgradnjom posebnih terena za tu popularnu
igru. Prvi koji su "klesali" monumentalne spomenike (20-40 tona iz jednog komada)
i prenosili (?) ih na velike udaljenosti (po 80 km kroz dzunglu, a bez tockova). Prvi
koji su slavili bozanstvo Pernatu Zmiju, kao simbol borbe dana i noci, dobra i zla.
Prvi koji su se kretali kroz druge, duhovne dimenzije, u tijelu jaguara. Prvi koji su
govorili da su dosli sa Istoka. Prvi koji su imali navodnjavanje i vodovodni sistem.

492

Ipak, rezultati novijih iskopavanja u sredisnjem Meksiku, pokazuju da su zapravo

Maje razvile svoju civilizaciju najmanje hiljadu godina prije Olmeka. Ako se
uopste slozimo da su Olmeci nezavisna kultura.
"... Pisanje je jos jedan dokaz o prisutnosti Atlantidjana sa obje strane Atlantika.
Olmeci su govorili i pisali jezikom koji pripada tzv. libijsko-berberskoj grupi jezika.
Tipican primjer ove zapadnoafricke (!) grupe jezika je drevni jezik naroda Vai.
Pronadjeni su njihovi pisani dokumenti stari sest hiljada godina u zapadnoj Africi.
Jezik Olmeka je identican jeziku Vai. I ne samo to. Svi narodi poslije Olmeka (Maje,
Zapateci itd.) govorili su jezikom koji pripada istoj lingvistickoj grupi. A na drugoj
strani svijeta, libijsko-berberska grupa jezika ima svoje korijene u jeziku
Sumerana, Akadjana, Babilonaca, Asiraca i Egipcana..."
(Kako je svijet mali!)
"... I, dalje. U doba uspona Olmeka u Meksiku, Kinezi su cesto prelazili preko
Pacifika i meksicke visoravni... posjecujuci crnacke kraljeve. Od Sangaja, izmedju
Japana i Aleuta, kineski brodovi su spartali oceanom (na jedra ili...). Dinastija Sang
je ostavljala lako prepoznatljive umjetnicke radove na meksickom kopnu. A medju
sedamdesetak kamenih glava se nalazi i nekoliko kosookih kineskih. Arheolozi i
historicari su totalno zbunjeni. Pokusavaju nijekati sve ovo... ali, dokazi su dokazi...
Promet je bujao na sve strane u to "plemensko" doba.
Olmeci, odnosno narod Shi, upozoravaju da se historija treba ponovno pisati..."
********
Za Olmecku kulturu tvrde da je "majka" svih kasnijih civilizacija u Srednjoj
Americi. Fratar Diego de Landa, u doba spanjolskih osvajanja (prije petsto godina)
je pisao: "Neki stariji ljudi na Jukatanu govore da su culi od svojih predaka da je
ova zemlja naseljena sa rasama koje su dosle sa istoka, koje je Bog poslao otvorivsi
im dvanaest morskih puteva..."
Olmeci u svojim te dokumentima Maja (kao cuvenoj knjizi Popul Vuh) tvrde da su
"...imali dvanaest migracija u Novi svijet..." i da su dosli u Meksiko u "... drvenim
brodovima".
Novi dokazi upozoravaju da je olmecka umjetnost vrlo utjecajna na ovim
prostorima. Koristen materijal je onaj koji je vezan za zemlju: glina ili keramika.
Autor bi posvetio dodatno vrijeme izradi djela i time mu usadio dodatne moci. Cest
motiv je transformacija samana u jaguara. Na primjer, skok unazad prilikom kojeg
covjek skace u drugu dimenziju uskakuci u oblik jaguara. (Legenda kaze da su
samani uistinu imali ovu moc da se preobraze jednim pokretom, prije nego se

493

docepaju tla). A u drugoj dimenziji dobile bi se moci zeljenih zivotinja:

neustrasivost, hitrost, izrazena cula...
Dusa bi se, kroz tijela jaguara, kretala podzemnim svijetom, povrsinom zemlje i
nebesima.
Nije li vrijeme da napravimo salto unatrag, docekamo se na noge i vidimo puno
uzbudljiviji svijet koji je bujao prije cetiri ili trinaest hiljada godina? Umjesto one
plemenske stvarnosti koja nam se nudi u skolskim knjigama?

Kamena glava koja pripada tzv. civilizaciji Olmeka, majci svih kasnijih kultura u
Srednjoj Americi. Sedamdesetak dosada pronadjenih gigantskih glava, teskih

494

desetine tona, su prenosene osamdeset kilometara kroz djunglu do svog odredista.

Pretpostavlja se da su prvi, crnacki kraljevi Olmeka dosli sa Istoka kao potomci
jedne od rase sa Atlantide.

4.4. Zapoteci
Antropoloski muzej u Meksiko Sitiju je najimpresivniji te vrste u svijetu. Mnostvo
figurina, kipova, reljefa i murala, od kulture do kulture... i natrag u proslost do
civilizacije Zapoteka. Ponovo su Azteci bili ti koji su dali ime mnogo starijoj kulturi.
Za Azteke su oni bili "narod sa oblaka" (Zapotek). Originalno ime im je Benezza.
Keramicka figura samana ("vraca") koji se upravo preodjenuo u tijelo jaguara;
ratnik (ili kosmicki putnik sa sljemom) u polulezecem polozaju; kosooki mudrac sa
kozjom bradicom (ponovo kineski utjecaji)... Nekoliko malih figurica u staklenom
muzejskom ormaricu, uz skrti tekst na spanjolskom (cim vidim njihove datume
odmah se ne slazem)... Sve to ne moze ni priblizno da predstavi do kojih su visina
uzletili Zapoteci (ili, mozda tacnije, s kojih visina su se spustili na pacificku obalu
Meksika).
U zadnjih petnaestak godina "enciklopedijska" starost Zapoteka je "narasla" sa
dvije na tri hiljade godina. Arheolozi jednostavno pronalaze sve starije i starije
artifakte. Ono sto posebno cudi je da sto se ide dalje u proslost, umjetnost i historija
ovog naroda biva sve savrsenija.
Naravno, vise ne treba ni spominjati poznatu karakteristiku srednjoamerickih
civilizacija: i ovaj narod se odjedamput nasao na ovim prostorima ("narod sa
oblaka") i to u punom kulturnom cvatu. Nema dokaza o postepenom razvoju.
Prica pocinje sa Monte Albanom. Rijec je o najimpresivnijem ceremonijalnom
gradu u Srednjoj Americi poslije Teotihuakana. Rusevine se smatraju starim barem
tri hiljade godina. Hijeroglifi pronadjeni ovdje su medju najstarijim. Piramide,
trgovi, podzemni prolazi... zaustavljaju dah. Kameni "hramovi" su zapravo ostaci
drevnih astronomskih opservatorija koje su odslikavale raspored zvijezda (Juzni
Kriz, Alfa i Beta Centauri...).

495

Monte Alban je bio srce brojnih gradova i sela centralne meksicke visoravni i
stotina kilometara pacificke obale. Vratimo li se unatrag tri hiljade godina
vidjecemo brane, irigacione kanale, astronomske observatorije... kompleksi
piramida sa desetinama hiljada ljudi tokom procesija. Kompleksni sistem pisanja
(slozeniji nego danasnji) bio je kombinacija ideja i zvukova (kojeg, uzgred receno,
jos nismo u potpunosti desifrirali)...
Dario me prekida: "Tata, idemo brze. Ovdje je dosadno, a i ima puno skolske djece
(u muzeju)." Ja se prenem na momenat. Odlazimo do slijedeceg odjeljenja. Tamo
starta prica o Mikstecima, ratnickom narodu sa sjevera, koji se prije 800 godina
zilavo borio sa potomcima Zapoteka.
Tri hiljade godina civilizacije Zapoteka: od blistavog Monte Albana prije nase ere i
njegovog iznenadnog i neobjasnjivog kolapsa oko godine 700 a.d., borba sa
Mikstecima, zatim Aztecima, osvajanja konkvistadora, i, napokon, nastavak ataka
od strane Meksikanaca ... sve je to ovaj narod svelo na nekoliko usamljenih enklava
u Meksiku. Gledajuci ih u meksickoj prasini danas, znamo zasto ih enciklopedije
nazivaju urodjenicima ili "meksickim indijancima".
Zatvorimo oci. I vratimo se u proslost.
Na vrhu planinskog uzvisenja, na prostoru od cetrdesetak kvadratnih kilometara,
smjesten je velicanstveni Monte Alban. Njegovih dvadeset pet hiljada stanovnika je
predvodjeno svojim duhovnim vodjama. Simboli jaguara (transformacije duse) i
nebeske zmije (mudrosti i kosmickog znanja) su dio svakodnevnice.
Za stranca, Monte Alban je misteriozno mjesto. Zasto je ova uzvisina izabrana za
ovakav gradjevinski poduhvat?
Na visokom platou nema vode. Nije ni strateski znacajan. Gradnja je strasno
komplikovana. Kameni blokovi su neizmjerno teski. Kamenolom je daleko u dolini.
Zapateci su niski rastom (metar i po) i ne ostavljaju dojam snagatora. Cak nemaju
ni alate za obradu kamena. A ni kolica za prenos kamenih blokova. I, plus svega
toga, svoje kamene "hramove" su podigli na rusevinama drugog drevnog grada.
Vise pitanja nego odgovora.
Za Zapoteke je kalendar predstavljao trijumf covjekovog uma da posmatra i
interpretira prirodne i kosmicke obrasce. Ne samo da su dani i mjeseci prolazili i
onda se dogodine ponavljali... vec su se, prolaskom vremena, ponavljali i ciklusi, i
slicni ili isti dogadjaji... Neki od njih bi padali u tacno odredjene dane... A onda bi
se, na osnovu dugogodisnjeg iskustva moglo i... predvidjati buducnost i dolazak
pojedinih ciklusa.
Zamislimo tri povezana nazubljena tocka. Prvi ima dvadeset zuba koji
predstavljaju dvadeset dana (sa posebnim imenima). Drugi ima trinaest zuba koji

496

predstavljaju novih trinaest dana (i svaki se predstavlja kao neki broj). Treci ima
365 zuba koliko i solarna godina dana.
Solarni kalendar je imao 18 mjeseci po 20 dana, sa 5 dodatnih "praznih" dana na
kraju svake godine (smatrani su nesretnim danima). Kada nazubljeni tocak odradi
svojih 365 dana onda bi ovih ekstra pet dana pokretalo drugi nazubljeni tocak.
Svaka nova solarna godina bi mogla poceti samo sa nekim od cetiri zuba/dana
(cetiri - kao nase prestupne godine). Kada se cetiri dana kombiniraju sa 13 zuba na
drugom tocku dobiva se mogucnost 52 kombinacije. Taj vremenski interval od 52
godine se cesto naziva "meksicko stoljece" ili "okrugli kalendar" (Tzolkin).
Pedeset dvije godine nisu slucajno izabrane. To je period u kome zvjezdani sistem
Plejada opase svoj krug na nocnom nebu. Taj ciklus je bio od posebnog znacaja za
sve srednjoamericke narode. Kao i za Atlantidjane. Jer je simbolizirao saradnju
izmedju dva svijeta, dvije kosmicke rase.
Nakon Zapoteka, Maje su rafinirale mezoamericki kalendar, dodajuci mu duge i
ekstra duge kosmicke cikluse. Racunanje vremena po dugom ciklusu je pocelo sa
danima poslednje kreacije: 3.114 godina prije nove ere. Kraj treba ocekivati uskoro:
godine 2.012. Ne umijuci pravilno protumaciti razmisljanje Maja, za ovu godinu se
veze i kraj svijeta.
U pomoc je pozvana astronomija. Napokon naucivsi da se solarni sistem krece
unutar nase galaksije - Mlijecnog Puta, a oko zvjezdanog sistema Orion, uspjeli smo
prije dvije decenije izracunati koliko traje taj ciklus i kada se zavrsava. Gle
"slucajnosti": u pocetnu tacku dolazimo 2.012 godine! To je godina kada nas Suncev
sistem biva kratkotrajno obasjan posebnim zrakama iz samog centra nase
Galaksije. I tada ce zapoceti novi period.
Dakle, kraj svijeta kakvog ga znamo (materijalistickog i nehumanog) i pocetak
novog kakvog mozemo stvoriti. Ovaj ciklus traje priblizno 25.000 godina. Nemojmo
ocekivati spektakularne rezultate bas te godine; ali, nasi potomci ce uspjeti
prepoznati zaokret nabolje.
Odgovore za Monte Alban moramo potraziti na drugoj ravni razmisljanja.
Alternativnoj. Dovoljno je uzeti visak ili raslje i brzo ce se pronaci podzemne,
energetske linije. Te linije se ukrstaju na mjestima gdje su podizani hramovi,
odnosno observatorije. Kompleks Monte Alban nesumnjivo ima porijeklo kao i
Teotihuakan. Narodi koji su zivjeli u skladu sa planetom Zemljom, poznavali su
njene mocne energetske tacke i cakre. I znali su kako tu dodatnu energiju koristiti u
svakodnevnim i/ili duhovnim procesima.
Tehnologija gradnje je bila drugacija. Umjesto fizickom silom, vladalo se
frekvencijama.

497

Cinjenica je da vrijeme brise uspomene i sjecanja. Nekad to ima smisla, ali,

nerijetko, puno vise gubimo nego dobijamo.
Zapoteci i Monte Alban su se pojavili na mjestu drevne civilizacije kojoj su se
izgubili historijski tragovi. Originalne observatorije poceli su zamjenjivati
ceremonijalni centri; onda se presao put od arheoloskih rusevina do danasnjeg
turistickog centra. Prolaskom hiljada godina, jednostavne, ali skladne i osmisljene
gradjevine, nisu duhovno evoluirale. Njeni korisnici su polako gubili memoriju o
originalnoj svrsi. Prednost su polako davali arhitektonskoj, vanjskoj komponenti.
Sjecanja su izblijedila, znanje se izgubilo, zaborav je progutao sve. Ili, skoro sve.

Astronomske opservatorije Monte Alban-a svjedoce o kosmickim uzletima

civilizacije Zapoteka (naroda sa oblaka). Tvorci prvih solarnih i zvjezdanih
kalendara posluzili su kao uzor kulturama Maja i Tolteka.

498

4.5. Tolteci
Vozimo se prema Tuli, u meksickoj drzavi Hidalgo. Dario postaje nestrpljiv
ponavljajuci pitanje kada cemo stici. Autobus staje svakih desetak minuta; kupi i
ostavlja putnike na prasnjavoj cesti. Nase odrediste je nekadasnja prestonica
Tolteka. To je najsjeverniji grad od svih drevnih srednjoamerickih kultura.
Historicari su postavili vremenski okvir za kulturu Tolteka: od osmog do dvanaestog
stoljeca. Tvrde da su Tolteci koristili velicanstveni grad Teotihuakan nakon sto je
zapaljen i napola unisten u sedmom stoljecu. Tamo su ostali 200 godina i vratili mu
nesto od prijasnjeg sjaja. Prisiljeni da ga napuste u desetom stoljecu, idu na sjever
gdje osnivaju Tulu. Predvodjeni su legendarnim bozanstvom Quetzalcoatl-om.
Nakon novih 200 godina njihova kultura nestaje u nadiranju barbara sa sjevera.
Sunce nemilosrdno pece; sesir daje malo hlada, ali majica kratkih rukava me
prisiljava da ruke stavljam na ledja i skrivam ih od sunca. Taxi nas vozi do
arheoloskog nalazista koje je na obodu danasnje Tule. Muzejska zgrada nudi zbirku
pronadjenih ostataka tolteckih rukotvorina. Na tabli, pisanoj rukom, daje se
hronologija Tolteka. Quetzalcoatl je Tulu napustio i krenuo ka Istoku, poluotoku
Yukatanu, odakle je na "zmiji" odletio u nebo.
Drevna Tula se prostirala na petnaest kvadratnih kilometara i imala je cetrdesetak
hiljada stanovnika. Gradom su dominirale tri piramide. Vanjski zidovi su bili
oblozeni zlatom, srebrom, koralima, skoljkama i raznobojnim perjem (simbol za
"pernatu zmiju"). Aztecki vandali su ove piramide gotovo u potpunosti unistili i
opljackali nekoliko stotina godina kasnije. Gotovo sve skulpture i ukrasni kameni
blokovi su nestali. Likovi jaguara i pernate zmije su dominirali gradom (kao i u
svim prethodnim kulturama unatrag tri hiljade godina).
Penjemo se uz brdo. Prodavci svakojakih skulptura, hrane i suvenira, te nekoliko
njemackih turista su pouzdani znak da smo blizu piramidama. Izasli smo na plato.
Dvije piramide, rusevine hrama sa kamenim stupovima, veliki plato sa nekoliko
manjih kamenih zgrada. Na vrhu jedne od piramida su impresivni kipovi

499

"ratnika". Tolteci su ih zvali Atlantidjani. Nimalo slucajno. Naime, za sebe su

tvrdili da su daleki potomci velike civilizacije Atlantide. Kamene statue su uglavnom
unistene sem nekoliko koje su vracene na vrh piramide. Tamo su, prije hiljadu
godina, sluzile kao stubovi nosaci hrama/opservatorije.
Lider Tolteka bio je Mixcoatl (u prijevodu sa nahuatl jezika rijec je o "ZmijiOblaku", sto je bio simbol za galaksiju Mlijecni Put). Nasljedjuje ga sin Tolpitzin,
nakon sto Mixcoatl-a ubija ljubomorni brat. Tolpitzin vodi svoj narod i osniva grad
Tulu. Vlada naprednim imperijom Tolteka; buja ekonomija, umjetnost, nauka.
Ceremonije ljudskog zrtvovanja su zabranjene. Vlastiti narod ga pocinje zvati
bozanstvom Quetzalcoatl-om. On se i izgledom razlikovao od njih: bijele puti i crne
brade. U frakcijskim borbama, biva prevaren od strane svestenstva koje mu
podmece drogu u vino i prisiljavaju da spava sa svojom sestrom. Postidjen, napusta
Tulu i obecava da ce se ponovo vratiti. I vratiti svoj narod na staze napretka.
(Nazalost, Azteci su preuzeli ovu legendu i u barbarskom Hernanu Cortezu iz
Spanjolske su vidjeli "povratak" vladara bijele puti i crne brade i predali mu svoje
kraljevstvo.)
Sjedimo na vrhu piramide. Vjesto izravnani plato, srediste zivota Tule, kao da
odzvanja zvukovima i slikama nekadasnjeg gradskog zamora. Cuju se razni jezici:
Nahuatl, Popoloca, Mixtec, Mazatec i Maja. Bogate kuce, spolja ukrasene jarkim
bojama, iznutra sa granitom, plocicama... Gradom hodaju visokocivilizirani
umjetnici, svestenici, trgovci. Na glavnom gradskom trgu su mogu vidjeti uzorci
razvijene zemljoradnje: dugacki klipovi kukuruza, pamuk u svim bojama, voce i
povrce, medicinski proizvodi.
Zvanicna historija o kulturii Tolteka crpi znanja iz pisanih dokumenata Azteka koji
su ovim prostorima ovladali 200 godina nakon nestanka Tolteckog imperija. I
ponovo se susrecemo sa primjerom da je historija iskrivljena, nepotpuna,
neshvacena.
U azteckom dokumentu "Anali Cuauhtitlan" iz 1531. i 1570. stoji:"Tolteci su bili
mudri. Njihov rad je bio lijep, perfektan. Njihove kuce prelijepe, poplocane u
mozaicima, granitu, bez premca. Tolteci su bili mislioci. Zapoceli su sa racunanjem
vremena, godina i dana. Znali su odrediti koji su dani bili povoljni..."
Sada smo spremni progovoriti o zabludama moderne historije.
Osnovna im je teza da su na ovim prostorima nezavisno nastajale razne kulture, kao
sto su Olmeci, Zapateci, Maje, Tolteci, Mixteci i drugi. Netacno. Historija nije tako
ispresijecana. Ono sto povezuje sve ove narode je spirtualno znanje. Zbog toga su i
simboli znanja (zmija) i "bozanstva" (Quetzalcoatl) prisutni bez prestajanja.
Teza o primitivnim ili malo naprednijim "indijancima" ili "urodjenicima" je u
startu besmislena, jer je rijec o ljudskim bicima koji su shvatili pravu prirodu i

500

ulogu na ovoj Planeti. (Doduse, ne svi, vec samo oni koji su zivjeli kao spiritualna
bica.)
Teza da se civilizacija na ovim prostorima vremenski poklapa sa evolutivnim
razvojem ostalog dijela Planete je takodje netacna. Dvije hiljade godina civilizacije,
kako se nekada tvrdilo, se brzo mijenja u tri hiljade godina, zatim u cetiri hiljade.
Ono o cemu smo mi govorili u prethodnim prilozima daje dokaze da su upravo
srednjoamericki narodi spona sa civilizacijom Atlantide od prije dvanaest i po
hiljada godina! A s njom idemo unatrag novih 40.000 godina. I tu se spajamo sa
prvom humanom civilizacijom: Lemurijom (Mu). I dobivamo novih 50.000 godina.
Covjek je bice sa dugim korijenima. Ne samo sa par hiljada godina, vec mnogo
duzim. Elite koje manipuliraju ljudima zato vrlo pazljivo skrivaju ove cinjenice: jer
ako otkrijemo nase spiritualno razvijene pretke (Atlantidjane, Lemuriju, Tolteke),
onda cemo shvatiti da nema razloga za sva ovozemaljske strahove. I da smo mi
vjecna, kosmicka bica. I da trebamo prestati sa stvaranjem negativne energije.
Prestati sluziti elitama i negativnim bicima iz vise dimenzije.
Tolteci su iznimno znacajan putokaz za modernog covjeka. Toliko znacajan da ih
mozemo smatrati za vodecu spiritualnu snagu u "Novom Svijetu" (obje Amerike).
Aztecka rijec "Toltek" u prijevodu znaci "covjek znanja". Zabluda danasnje
historije je misliti da je ovo bio narod koji je zivio od osmog do dvanaestog stoljeca.
Tolteci su simbol najviseg nivoa znanja kojeg ljudsko bice moze dostici.
Oni su spiritualno jezgro koje je prisutno vec hiljadama godina kroz kulture
Olmeka, Zapateka, Maja..., gradove Teotihuacana, Monte Albana, Palenke ili Tule,
sakralne geometrije, kosmicke arhitekture, astronomije i matematike...
Treba odbaciti enciklopedijska tumacenja Tolteka "kao naprednih urodjenika koji
su nestali prije osamsto godina". U nasem svijetu, oni se ne mogu braniti, jer mi
progovaramo za njih.
Ali, kada bi otkrili njihov svijet, saznali bi pravu istinu.
A sta ako su oni jos uvijek ovdje? I ako jos uvijek praktikuju metode drevnog
toltecizma?
Meksiko je zemlja cuda. Njegove planine skrivaju 50.000 potomaka "Tolteka". Oni
sebe nazivaju Virarika. Vecina ih i govori samo virarika jezikom. Jasno, svi
pripadnici zajednice nemaju isti spiritualni nivo znanja. U okviru ovog naroda,
postoje posebne grupe ljudi zvane Jikareros. Oni su cuvari drevnih magicnih
znanja. Oni iskusavaju spiritualne nivoe koje ostali clanovi naroda ne mogu ni
zamisliti.

501

Obicaji ili tradicije, tako rado upotrebljavani pojmovi "modernog" covjeka,

zajedno sa religijom ili ritualima, ne znace nista za Jikareros. Oni nemaju neki
zatvoreni sistem vjerovanja. Ali zato imaju vrlo efikasne vjezbe i prakticna iskustva
koja su usmjerena da se dostigne najvisi moguci nivo svijesti i primanja kosmickog
znanja.
Ovi prezivjeli Tolteci nemaju svestenog lidera, vraceve ni duhovne ucitelje. Oni uce
direktno od "Univerzalnog Duha". Imaju samane, "ljude od znanja", koji samo
upucuju druge kako da komuniciraju sa Duhom. Nema formalnog ucenja. Postoje
samo tehnike kako zakucati na vrata gdje ucenje pocinje. A dalje ovisi o svakom
individualnom bicu. Svako treba cuti, osjetiti, vidjeti za sebe. I, nauciti. Bez
posrednika. Bez crkvi, hramova, svestenika. To je put i nacin Tolteka.
Prezivjeli Tolteci zive u svom svijetu i nemaju nikakvog interesa za ne-Toltecki
svijet. Za "nas" svijet. Ne zele da nas uce niti da nam prodaju nista. Njihov interes
je da odrze zivim vlastitu tradiciju i znanje. To je jedini nacin da zadrze svoju ulogu
kao "polja energije". Kao stvarnih sinova i kceri Sunca. Sa istom prirodom kao
Otac Sunce i sa istom ljubavlju kao Majka Zemlja.
Njihova poruka je: "Mi smo sinovi Sunca i nasa priroda je da sijamo!"
I, ponovo, zasto je uloga Tolteka toliko znacajna za Planetu?
Nas fizicki svijet je svijet koji se moze predstaviti kao "Planetarni san" u kome nasa
tijela, um i dusa ucestvuju. Zapleteni smo u ovaj "San" i plovimo po njegovoj
("zemljanoj") karmickoj povrsini vec milenijume. Nas "spiritualni' razvoj je
horizontalan. Vecina od nas se ne pomice nagore. Ostaje na istom nivou.
Tek komunikacijom sa "Univerzalnim Duhom" i novim znanjima mozemo da se
spiritualno razvijamo nagore. Vertikalnom evolucijom.
O tome govori Toltecki nacin.
U inicijacijama Teotihuakana, Tolteci su prvo postajali svjesni svojih najdubljih
unutrasnjih tajni (piramida Quetzalcoatl-a), zapocinjali proces transformacije
(piramida Mjeseca) i napokon ovladali znanjem da osjete energiju i njenu sustinu
(piramida Sunca). U toj fazi im vise ne trebaju ni knjige, ni ucitelji da bi dobili
odgovore. Putokaz dolazi direktno od Univerzalnog Duha.
Do istih zakljucaka su dosli i Buda ili moderni obavjestajci iz doba "Hladnog rata"
koji su primjenjivali tehnike remote viewing-a. Povezati se sa Univerzalnim Umom,
Energijom, Duhom. I tamo naci odgovore na sva pitanja.

502

Tolteci su svoje impresivne kipove zvali Atlantidjani po uzoru na svoje daleke

pretke. Atlantidjani se se nalazili na vrhu piramida u Tuli, gdje su sluzili kao
stubovi nosaci kosmickih opservatorija.

503

5.1. Malteski Hypogeum

Dugo su egipatske piramide smatrane najstarijim arhitektonskim monumentima.

Ipak, najraniji neolitski hramovi na Malti su stariji hiljadama godina od
navodnog datuma izgradnje cuvenih piramida u Gizi.
Ogromni kameni blokovi, teski desetine tona, koristeni su za izgradnju hramova.
Moderni alati i tehnike bi i danas imale nepremostivih poteskoca da izgrade nesto
slicno. Kako su ovi tereti pokretani u doba neolitskog covjeka, ostaje misterija.
Prvi hramovi, kao na primjer Gantija u Gozo-u, nisu imali posebnih ukrasa. Oni
kasniji, recimo Hagar Qim, bili su izgradjeni od blokova koji su vrlo precizno
pristajali jedni uz druge i pri tome su bili posebno ukraseni. Pomenimo da ne
postoje arheoloski nalazi metalnih predmeta ili alata na Malti tog doba.
Podzemni sistem hramova nazvan Hal Saflieni, ili poznatiji kao Hypogeum, je ipak
posebno uzbudljiv. Kada je 1902. (ponovo) predstavljen svijetu, izazvao je senzaciju
u arheoloskim krugovima. Hramovi i podzemne odaje su bukvalno urezane u
kamenito podzemlje. Tu su pronadjene kosti preko 7.000 ljudi i stoga se smatra da
je Hypogeum zapravo velika grobnica.
Svi tragovi misterioznih ljudi koji su izgradili Hypogeum odjedanput nestaju oko
2.000 godine prije nove ere. Jednako cudni su i tragovi kolica na kamenim putevima
na Malti davno prije otkrica tockova.
Hypogeum je jedan od najimpresivnijih objekata na UNESCO-voj listi i u
objasnjenju se kaze da je rijec o ... ostavstini kulture s kojom se ne moze porediti
nijedna druga na Mediteranu i da se radi o ...jedinstvenoj epizodi u evoluciji
covjecanstva .
Megalitski objekti na Malti su poznati jos iz 16 stoljeca kada su vitezovi reda St.
John prvi put posjetili otok. Od tada pa u narednih 400 godina se smatralo da su
hramovi ostavstina mitske rase giganata.
U zvanicnim lokalnim historijskim knjigama pojave ovih velebnih objekata se
ovako objasnjavaju : ... Negdje oko 3600. godine prije nase ere nesto posebno se
pocelo desavati malteskim mirnim zemljoradnicima. Njihova kultura postaje
izolirana od pradomovine, Sicilije... Od jednostavnih zemljoradnika, prahistorijski

504

Maltezani se razvijaju u visokokvalificirane graditelje i inzinjere koji stvaraju pravi

val megalitskih hramova i pogrebnih mjesta uzduz otoka... Neolitski otocani nisu
usvojili kulturne ideje svojih susjeda niti su na njih utjecali...
Ipak, ovakva povrsna objasnjenja ne mogu zadovoljiti iole ozbiljniju provjeru.
Premda je Hypogeum toliko jedinstven, ipak su samo ulazne prostorije bile
povremeno otvorene za javnost. Tacnije, dugi niz godina tokom 20. stoljeca bio je
zatvoren za javnost pod izlikom radova na konzerviranju.
U januaru 1999. sam dobio pismo u sklopu svoje hollowearth@onelist.com grupe u
kome nas Slaw Law obavjestava o mrezi tunela i podzemnom svijetu poznatom kao
Hypogeum Hal Saflieni . Nadalje tvrdi da je zabiljezen niz tajanstvenih
nestanaka u podzemnim labirintima te da je kroz historiju cinjeno sve da se o ovim
objektima sto manje zna.
Drugi izvor, National Geographic Magazine , u broju od avgusta 1940, donosi
clanak Richard Walter-a pod nazivom Wanderes Awheel in Malta , u kome se
tvrdi da je ...Malta, uzduz i poprijeko, probusena mrezom tunela i hramova.
Moguce je, ispod zemlje, proci sa jednog na drugi kraj otoka... Ipak, vlada je
zatvorila sve ulaze. Navodno, razlog je nestanak grupe ucenika sa nastavnicom koji
su usli u podzemni labirint i nikad se nisu vratili.
1998. njemacki istrazivac Werner Betz je pisao svoju novu knjigu o Hypogeum-u o
kome je dosta mjesta nasao za malteske vladine predstavnike koji su davali
sumnjiva objasnjenja, puna kontradikcija, o istrazivanju i ponovnom otvorenju
Hypogeum-a. Ocito je da se nesto krilo.
Protokom vremena su se izgubila sjecanja na originalne graditelje i svrhu
podzemnih malteskih hramova. Izgubila se veza sa Atlantskim graditeljima. Jedino
su impresivni kameni holovi ostali kao svjedocanstvo prohujalom vremenu.

505

Slika 1: Hypogeum je malo poznata mreza podzemnih hramova i tunela na Malti koje
su Englezi, a potom Maltezani, stotinama godina brizljivo cuvali od ociju javnosti.
Povremeno je otvoren samo ulazni hram koji dokazuje da nijedna anticka kultura nije
bila u stanju da pod zemljom isklese i ugradi kamene blokove teske desetinama tona.
Rjesenje zagonetke vodi superiornijoj zemaljskoj (Atlantida) ili vanzemaljskoj
civilizaciji.

506

6.1. Libanonski Balbek

Interesantno je bilo gledati kroz oci Aleksandra Makedonskog prije 24 stoljeca dok
je trijumfalno osvajao anticka carstva. Prolazeci prostorima danasnjeg Libanona,
imao je priliku uci u Biblos, najstariji grad na svijetu. I u to vrijeme, ovaj grad je
imao najmanje 5.000 godina od svog utemeljenja. Nesto juznije, pedesetak
kilometara od Bejruta, uputio se ka svetom fenicanskom gradu, Sidonu. Godina je,
naravno, 333. prije nove ere. Osamnaest godina prije dolaska Aleksandra Velikog,
Sidon su opsjedali Perzijanci. Ne zeleci da se pokore pred nadmocnim osvajacem,
Sidonci su zakljucali sve kapije i zapalili Grad. Preko 40.000 stanovnika je nestalo u
vatrenim plamenovima. U doba dolaska Aleksandra su jos uvijek bili isuvise slabi
da se odupru novom osvajacu i grad su predali bez borbe.
Za Sidon su dostupni dokazi o osam hiljada godina starim iskopinama.
Slijedeci je bio na redu velicanstveni Balbek (Baalbeck). Na pola puta od Bejruta do
Damaska, nalazio se grad sa kamenim hramovima kakve Aleksandrove oci dotada
nisu vidjele. Pretpostavljajuci da je hram bio podignut u pocast boga Sunca, Grci
prozvase Balbek Heliopolisom. Na rusevinama drevnog kamenog objekta, zapocet je
ambiciozan gradjevinski poduhvat od kojeg je danas ostalo sest kamenih
"Korintskih" stubova visokih 22 metra.
Iza helenistickog razdoblja (333-64 p.n.e.) dolaze Rimljani. Na istom mjestu, oni
zapocinju gradnju svoga hrama posvecenog bozanstvima Jupitera, Venere i
Merkura. Nakon stotinu godina, u doba Nerona, i njihov gradjevinski zahvat
zavrsava. Napravljen je najveci rimski hram u dotadasnjem svijetu.
Naravno i Srednji Vijek je doveo nove civilizacije koje su pravili svoje utvrde na
drevnim kamenim temeljima. I Velika Dzamija i bizantinska crkva Svetog Josipa
su tu nasle svoje mjesto. I, napokon, danas, 2005., u podnozju balbeckog Akropolisa,
libanski Hezbullah ima svoj vojni kamp.
Ali, ono sto nas stvarno interesuje ide mnogo dalje u proslost. Vise od osam hiljada
godina.
Prvi kameni objekat koji je tu podignut imao je temelje visoke blizu osam metara.
Na temelje su postavljena tri isklesana kamena bloka. Svaki od njih je tezak
izmedju 800 1.000 tona. Hiljadu tona!

507

Dva su gradjevinska giganta trenutno na Pleneti koji prednjace u podizanju teskih

tereta: Bechtel korporacija i americki armijski US Army Corps of Engineers. Ni
jedni ni drugi nemaju mogucnosti da, ni uz upotrebu najmodernije tehnologije,
prebace te blokove sa jednog mjesta na drugo.
Naravno, nema objasnjenja kako su ti kameni blokovi bili prenoseni u drevno doba.
Kojim alatima su oblikovani, kako su prebacivani, a onda podizani na sedam-osam
metara visine.
Izgleda da se ponovo susrecemo sa saljivim slucajem ne-postojanja gravitacije u
drevno doba. Kao kod Egipcana. Ili Maltezana. Ili Maja...
Zbilja, kako se sa obliznjeg kamenoloma (oko 1 km udaljenosti od Hrama) mogu
podici tako teski tereti sa bilo kojom antickom tehnologijom? Valjda im gravitacija
nije bila problem kao nama danas.
Kad vec pominjemo lokalni kamenolom, interesantno je istaci da se tu jos uvijek
nalazi najveci isklesani kameni blok na svijetu. Dugacak je 21 metar, sirok skoro pet
i ima tezinu od 1.200 tona. Hiljadu dvijesto tona! Zovu ga "Kamenom trudne zene".
Salu na stranu. Razlog pominjanja ovih drevnih kamenih grdosija nije samo u tome
da nam se svijet ucini "misterioznijim". Naravno, rjesenje nije ni da i dalje
zabijamo glavu u pijesak.
"Moderna nauka" nas moze nasmijavati pokusajima da objasni kako su Egipcani
na samom pocetku svog Prvog kraljevstva poceli graditi grandiozne piramide. Ili,
kako su malteski ribari bez alata podizali podzemne hramove sa kamenim
stubovima teskim 500 tona. Za anticki Balbek se i ne usudjuju "krivnju" za
gradjenje hramova svaliti ni na jedno od neolitskih plemena koji su tu zivjeli. Slicno
je i sa engleskim megalitskim centrom Stonehenge; kom primitvnom
domorodackom plemenu pripisati takva astronomska znanja? Drevni hramovi u
Peruu imaju kamene blokove od 440 tona; jedan od njih, onaj u Tiahuanaco-u ima
stotonske blokove povezane metalnim spojnicama. Starost hrama nas vodi u doba
posljednjeg ledenog doba.
Za nastavak price trebace nam globus. Posmatram geografske duzine - meridijane.
Kao sto je poznato, geografska duzina je odredjena "dogovorno" i nulta tacka
prolazi kroz londonski observatorij Greenwich.
(I sam postupak odredjivanja geografske duzine imao je interesantnu historiju. Na
sastanku britanskih astronoma, odrzanom 1884. godine, Grinvic je odredjen da
bude nulti meridijan. Samo je jedan glas bio protiv. Ugledni Skotski astronom,
Charles Piazzi Smyth, insistirao je da to bude Giza i egipatska Velika Piramida.)
Kanadski istrazivac Rand Flem-Ath provodi dvadeset godina u dokazivanju da su
megaliti planski rasporedjeni po svijetu. On je posao od pretpostavke da je nulta

508

tacka geografske duzine u Velikoj Piramidi (kao njegov prethodnik Smyth, stotinu
godina ranije). Prosto nije mogao vjerovati svojim ocima. Lokacije svjetskih
kamenih hramova i svetilista su se savrseno uklopile u geometrijski sistem.
Velika Piramida je izabrana jer se njenom geografskom duzinom nalazi najvise
kopna od svih ostalih duzina (zato sam morao konsultirati globus i uvjeriti se u to).
Prema istoku, megaliti, medju kojima i balbecki, sumerski, babilonski, indijski,
kineski; ili, na zapad, evropski (njemacki, holandski, francuski, spanjolski,
portugalski i britanski) i americki (centralno i juznoamericki).
Ako se vec ustanovi da postoji pravilan geometrijski raspored ovih kamenih
objekata, logicno je slijedece pitanje: koja je njihova svrha?
Nasa Planeta je energetska lopta koja ima svoja energetska sjecista i vortekse. Nije
vise tajna da su piramide u Gizi ili monolit u Stonehenge-u, na samom centru
takvih vorteksa koji zrace nevjerovatnom energijom.
Postojanje mreze ovakvih gradjevina na takvim osjetljivim energetskim tackama
Planete, moze znaciti samo jedno: pokusaj da se kontrolira Zemaljski energetski
sistem.
Nas, ljudski organizam nije nista drugo do energetska lopta. Koja komunicira (ili ne
komunicira) sa maticnom Planetom.
Slicna analogija se moze povuci i sa Suncevim sistemom... I kosmosom...
Svako nebesko bice i svako nebesko tijelo su dijelovi jedinstvenog kosmickog
sistema. Ljudsko energetsko polje trebalo bi biti povezano sa Planetarnim, a preko
ovoga, i sa kosmickim.
Da bi pripadali jednom kosmickom sistemu, neophodno je da postoji nesmetani
protok energije.
(Slicno je i sa akupunkturom. Iglice se koriste kada dodje do zacepljenja pojedinih
energetskih lokacija od cjeline. Kada se energetski protok ponovo pocne odvijati
nesmetano, citav organizam ozdravi.)
Pretpostavimo da se zacepe tacke protoka energije izmedju covjeka i Planete.
Rezultat: covjek ostaje otcjepljen od cjeline. Od kosmosa.
I, umjesto kosmickog bica, postaje sveden na Zemaljsko bice. A zatim, jos uze, na
bice koje pripada jednom plemenu (narodu) ili jednoj religiji.
Energija nije, sama po sebi, ni pozitivna ni negativna. Ali se energijom moze
manipulirati. I to je ono sto nam se desava. Vec hiljadama godina.

509

Naravno da covjek nije izgradio egipatske ili kineske piramide. Niti vukao one
balbecke blokove na svojim ledjima. Niti prokopavao malteski otok.
Superiornija bica su pazljivo provela plan vladavine nad ljudskom civilizacijom.
Istovremeno su skrivali isitnite (historijske) informacije svodeci covjeka na jedan
uzak vremenski period od 5-6.000 godina.
A znanja o prethodnim civlizacijama Lemurije i Atlantide bi nas vratila nekoliko
desetina hiljada godina u proslost. I sta bi ondje pronasli?
Obje civilizacije su startale pod dominantnim utjecajem "Zakona Jednoga". Rijec
je o shvatanju da sve pripada istoj energiji, koja se izrazava u razlicitim formama.
(Najuporniji istrazivac Lemurije i Atlantide je pukovnik James Churchward, koji je
napisao seriju knjiga u prvoj polovini dvadesetog stoljeca. Posjetio je neka od
najzabacenijih azijskih manastira vidjevsi drevne zapise koji idu unatrag od 12.000
do 70.000 godina. On detaljno razradjuje ove teze.)
Zakon Jednoga je znanje koje kaze da je sve medjusobno spojeno i da sve potice od
istog energetskog izvora.
Sa Ajnstajnovom pojavom, ovaj "Zakon" je postao i nama logican.
Zakon Jednoga je bio i u zacecima Atlantide. Mitovi i legende o Atlantidi govore o
civilizaciji koja je utemeljena na harmoniji sa prirodnim zakonima.
Nazalost, i jedna i druga civilizacija su nadvladane mracnim silama.
Drevni mitovi o "ratovima izmedju bogova" su, naravno, opisi ratova izmedju
vanzemaljaca. Onih koji su se zalagali za ne-mijesanje u zemaljske poslove i onih
drugih. Ponovo nazalost, ovi drugi su uglavnom pobjedjivali.
U dnevnom zivotu, promjena je donijela potiskivanje "Zakona Jednoga" od strane
"Hrama Sunca". Najedamput, sve se pocelo predstavljati kao izolirano i bez veze sa
drugim. Umjesto ujedinjenja doslo je do razjedinjenja. Umjesto harmonije, do
vladavine.
Umjesto duhovnog, naglasak je stavljen na tehnoloski i materijalni razvoj. A
duhovno je koristeno samo za manipulaciju.
Hram Sunca je, na kraju, doveo do kataklizme i Lemurije i Atlantide.
Hram Sunca je nastavio sa manipulacijom i danasnje civilizacije, pocev od antickih
vremena do danas. Elitne organizacije, kao Iluminati, Masoni, brojni Komiteti i
drugi, u sluzbi su istog cilja.

510

"...Oni su poticali tehnologiju iznad duhovnosti... ne hajuci za Zemlju, prirodu ili

druga ziva bica... Tokom pisane ljudske historije oni su dominirali... Trenutno, oni
vode covjecanstvo ka Novom Svjetskom Poretku, svjesno ili nesvjesno ispunjavajuci
zadatke Iluminata, a time i vanzemaljskih manipulatora..." (W.T. Samsel, "The
Atlantis Connections", Arizona, 1998).
Ono sto nama treba je akupunktura. Za ljudska bica i za Planetu. Da energija
ponovo nesmetano prokola izmedju sviju nas, maticne Planete i svemirskog
okruzenja.

U libanonskom Balbeku se nalazi najveci isklesani kameni blok na svijetu tezine

1.200 tona. Starost mu je tesko odrediti; bio je tu hiljade godina prije rimskih
osvajanja. Nekoliko hiljadutonskih blokova je zavrsilo na obliznjem brdu kao
temelj drevnom hramu. Metod transporta nije moguce objasniti nasim
tehnologijama.

511

7.1. Egipatske piramide izmedju faraona i Atlantide

Egipcani svoju zemlju nazivaju "To-Mera", ili "zemlja mr". Termin "mr" se
prevodi kao piramida tako da se za Egipat koristi fraza "zemlja piramida". Ipak,
nije rijec o najpreciznijem prevodu. Piramida je sekundarni prevod "mr". Onaj
osnovni oznacava "trokut", "geometrijski oblik". Pravi prijevod za Egipat bi bio
"zemlja kreirana prema geometrijskom planu".
U uvodu krenimo od enciklopedijskog odredjenja egipatske historije:
"Egipatska civilizacija je zapocela prije 5 000 godina... Donji i Gornji Egipat su se
ujedinili 3 100 g.p.n.e. pod Menesom... U ovom periodu su razvijeni hijeroglifi...
Cetvrta dinastija Starog Kraljevstva je razvila piramide kao kraljevske grobnice..."
Zadnjih deceniju-dvije, izasle su nove teze: Robert Bauval u svojoj "Misteriji
Oriona" tvrdi da piramide u Gizi odrazavaju zvjezdani raspored konstelacije
Orion (drugim rijecima, iza gradnje piramida krije se civilizacija sa Oriona).
Geolozi sugeriraju da je sfinga znatno, znatno starija nego sto se mislilo (citavih 50
000 godina). I na koncu, niz autora tvrdi da je drevni Egipat nastao na temeljima
znatno starije kulture nestale prije 12 000 godina (Atlantide).
Krenimo redom.
Najstarija poznata piramida je Stepenasta piramida u Sakari i, prema egiptolozima,
datira 27 stoljeca prije n.e. Po svom izgledu neodoljivo podsjeca na piramide Maja.
Da bi je izgradili, Egipcani su ocistili 15 hektara prostora (u to vrijeme velicina
veceg grada). Zatim su podigli kameni zid visok deset i po metara i duzine 1 600
metara, koji je cudo za sebe. Na svakom metru zida uklesali su ornamentalne panele
devet metara visoke. Unutar ogradjenog prostora podignut je kompleks paviljona,
hramova, terasa, grobnica...Centralni objekt je piramida na povrsini dva
nogometna stadiona, visine preko 60 metara. Kao da to nije bilo dovoljno, nego su
izgradili skoro 6 kilometara podzemnih prolaza, stepenica, galerija i komora.
Direktno ispod piramide je 7 metara sirok prolaz koji ide na dubinu od 28 metara i
povezuje sve podzemne prolaze, tunele i oko 400 podzemnih prostorija!
Jedno te isto ime se susrece ispisano na mnogobrojnim zidovima i prolazima:
Netjerkhet. Egiptolozi tvrde da je Netjerkhet zapravo faraon Djoser koji je vladao
Egiptom od 2 630 do 2 611 prije nove ere. Drugim rijecima, moderna egiptologija
tvrdi da je ovo gradjevinsko cudo nastalo samo devet generacija (450 godina) nakon
sto su stari Egipcani izasli iz kamenog doba. To je tesko za povjerovati.

512

S obzirom da je Djoser vladao Egiptom samo 19 godina postavlja se pitanje da li je

imao dovoljno vremena da sebi izgradi tako monumentalan nadgrobni spomenik.
Postoje cvrsti dokazi koji upozoravaju da je ovaj kompleks gradjen u sest faza.
Devetnaest Djoser-ovih godina jednostavno nije prihvatljiv odgovor.
Ako Netjerkhet nije Djoser, ko je onda?
U podzemnim galerijama pronadjeno je 40 000 tanjira, vaza, casa... Datum njihovog
nastanka je mnogo stariji nego 4 700 godina. Ujedno, pronadjena je i mumija u
piramidi cijom je karbonskom analizom utvrdjena znatno veca starost od Djoserovih savremenika.
Zakljucak?
Piramida u Sakari je izgradjena krajem kamenog doba.
Ko je izgradio?
Pecinski ljudi?
Vrijeme izgradnje piramida je prva zabluda u kojoj nas uljuljkuju egiptolozi.
Druga zabluda se odnosi na namjenu piramida. Tvrdi se da su piramide grobnice.
Uz prvu piramidu u Sakari, izgradjeno je jos sedam manjih stepenastih piramida
diljem Egipta: Ombos, na otoku Elephantine, Edfu, Abydos, Hierakonpolis, Seila i
Zawiyet. Nijedna od njih nema prostoriju koja bi makar podsjecala na grobnu
komoru. Niti u jednoj nije pronadjen sarkofag ili mumificirana tijela.
"Grobna komora" u Sakarskoj piramidi je isuvise mala da bi u nju stalo ljudsko
tijelo.
Dvije piramide u Dahsur-u, "Crvena" i "Savijena" piramida se pripisuju faraonu
Sneferu. Ali ne postoje indicije da je ovaj faraon u njima i sahranjen.
Doduse, pronadjeni su ljudski ostaci u Crvenoj piramidi. Isto kao i u Sakarskoj
piramidi. Isto kao i u nekim piramidama u Gizi. Ali, to ne dokazuje da su piramide
originalno gradjene kao grobnice!
Ako ruske politicke lidere sahranjuju u Kremlju, to nije dokaz da je Kremljanski
dvorac podignut da sluzi kao necija grobnica. Ako britanske monarhe i crkvene
velikodostojnike sahranjuju u Westminster Abbey to ne dokazuje da je ova crkva
nadgrobni spomenik...

513

Ako su egipatski faraoni odlucili da hiljadama godina stare piramide iskoriste kao
svoja vjecna pocivalista... to ne mijenja cinjenicu da piramide n i s u originalno
gradjene kao grobnice.
Prije izgradnje Ejfelovog tornja u Parizu, Velika Piramida u Gizi je vazila za
najvisu gradjevinu u svijetu i jedno od Sedam svjetskih cuda Starog svijeta. Cetiri
su teorije o dobu nastanka piramide.
1. Egiptolozi insistiraju da je piramida izgradjena kao grobnica faraona Kufu.
Pretpostavlja se da je vladao 23 godine, od 2551 do 2528 g.p.n.e.
2. Herodot, osnivac historije, prilikom posjete Egiptu, u petom stoljecu prije n.e.,
zapisuje pricu da je piramidu izgradio faraon Keops, koji je vladao Egiptom 50
godina.
3. Prema Koptskoj legendi (drevni krscanski narod u Egiptu) faraon imenom Surid
je izgradio Veliku piramidu tri stoljeca prije Biblijske poplave (prema njihovom
tumacenju to moze biti izmedju 7 000 i 12 000 godina natrag u proslost).
4. Amerikanac Ralph Ellis je u svojoj nedavno objavljenoj knjizi "Thoth: Architect
of the Universe" (1998.) izasao sa zanimljivom teorijom. Pokusao je odrediti starost
piramida prema eroziji. Proucavao je piramide u Dahsur-u i na Gizi.
Utvrdjeno je da je prije hiljadu godina doslo do vandaliziranja piramida u Dahsuru i otada je erozija napredovala za oko 5 mm. Ako se ona uporedi sa erozijom na
originalnim temeljima, koja je iznosila 50 mm, zakljucio je da po slicnoj stopi
erozije (5 mm svakih hiljadu godina) piramide u Dahsuru imaju starost od oko 8
000 godina!
Primjenom iste metodologije na piramide u Gizi dolazi se do jos frapantnijih
zakljucaka. Dosadasnja erozija originalnih temelja je napredovala za 200 mm. To bi
trebalo da znaci da je piramidski kompleks u Gizi star 38 000 godina!

********
Sfinga je mitsko bice s tijelom lava i glavom covjeka. Ona u Gazi je predmet
izucavanja americkih geologa poslednjih godina. Erozija na kamenom tijelu
pokazuje visestoljetno djelovanje kisa. Egiptolozi lociraju vrijeme izgradnje sfinge u
period 500 godina n a k o n poslednjih kisa. Geolozi kazu da je najkasniji datum za
izgradnju sfinge oko 7 000 godina p.n.e. Posto su egiptolozi "historicari" oni za
geologe kazu da "haluciniraju" i da je to "nemoguce". Nekako im se ne uklapa u
njihovu sliku.

514

Italijanski profesor drevne historije, strucnjak za mjere, kvantitativne nauke i

matematiku, Livio Stecchini, poznat je po svojim istrazivanjima drevnog Egipta.
Utvrdio je da je zbilja ova "zemlja kreirana prema geometrijskom planu".
Egipcani su izmislili arhitektonske stubove. Prvi se pojavljuju na vec pominjanoj
stepenastoj piramidi u Sakari. Stecchini je otkrio da su ovi stubovi zapravo
stilizirane mape Egipta. Proporcija odgovara relativnoj velicini Gornjeg i Donjeg
Egipta po osovini. Stubovi takodje odrazavaju zakrivljenost planete Zemlje. Obicno
u centru stubova stoji hijeroglif koji znaci "Ujediniti" ili "Jedinstvo Egipta".
Stecchini je otkrio da su Egipcani koristili preciznije mjere za geografsku sirinu i
duzinu nego sto su danas u upotrebi.
Faraon Akenaten se smatra heretikom, jer je uveo kratkotrajno vjerovanje u jednog
boga. Ovaj faraon je osnovao novi glavni grad u Tel Al-Amarni po striktno
geodetskim principima (mada je lokacija bila neprikladna sa prakticnog stanovista).
I niz drugih gradova, osobito religiozno znacajnih, je osnivan po istom principu.
Egipcani su vidjeli svoju zemlju kao ogledalo neba, nastojeci da bude perfektna.
Stecchini dokazuje da su Egipcani davno znali da je Zemlja okrugla. Locirali su
svaku znacajnu geografsku pojavu, od ekvatora do Mediterana.
Bez upotrebe mapa, koristili su sasvim novi geografski sistem. Naime, na
arhitektonskim stubovima su imali stilizirane geografske pojmove (udaljenosti,
gradove, prirodne objekte). Gledanjem u ove stubove dobijali su neophodne
informacije. (Zamislimo da je na jednom takvom stubu Sarajevo simbolicno
prikazano trokutom, a Split oznacen sa krugom. Lokacijom na stubu se moze
odrediti strana svijeta, polozaj i relativna udaljenost jizmedju ova dva mjesta. Slicni
simboli su se nalazili na egipatskim arhitektonskim stubovima.)
Mnostvo obeliska, koji su tezili i do 1 000 tona, bili su postavljeni sirom zemlje kao
posebni markeri. Uz njih su bili i posebni kameni markeri koji su oznacavali
meridijane i paralele.
Ovakav geografski sistem nije nastao kao rezultat visestoljetnog ili
visemilenijumskog razvoja. On je bio u opticaju tokom (prvog) Starog kraljevstva!
Komentar egiptologa na sve ovo: potpuno ignoriranje.
Egipatski hramovi su, nema sumnje, bili vrlo precizni astronomski insrumenti.
Sjetimo se jednog od filmova Indiana Jones-a i snopa svjetlosti u piramidi na ljetni
solsticij. Upravo ta scena u filmu je bazirana na primjeru hrama Amen-Ra u
Karnaku. Tamo su, naime, "hvatali" suncev zrak tokom ljetnog solsticija (najduzeg
dana u godini). Svjetlost ulazi u tamnu prostoriju, dostize vrhunac, a onda se
postepeno raspada i nestaje. Citav proces traje dvije minute. Izracunavanjem,

515

egipatski astronomi-svestenici bi kalkulirali duzinu zemaljske godine. Rezultat je

bio: 365,2422 dana.
Dakle, sada otvaramo novo pitanje. Je li hram bio hram, ili astronomski instrument
izvanredne preciznosti?
Cak ni tako precizan instrument ne moze ostati ispravan zauvjek. Razlog:
vremenom se Zemlja pokrece iz svoje osi i polovi mijenjaju polozaj. Ta smjena je
spora - otprilike jedan stepen svakih 6 000 do 7 000 godina.
Izracunavajuci novi polozaj Zemlje, Egipcani su prilagodjavali izgradnju svojih
novih hramova, osnosno astronomskih observatorija.
I tako dolazimo do jos jedne mogucnosti da utvrdimo starost egipatskih objekata.
Kalkuliranjem Zemljinog polozaja, Britanski astronom Sir Norman Lockyer (18361920), je izracunao da je hram u Karnaku originalno izgradjen 3 700 prije n.e.
Reakcija egiptologa: ignoriranje. Zasto? Zato sto bi to znacilo da su oni imali svoju
astronomsku laboratoriju 600 godina p r i j e nego sto im je civilizacija utemeljena.
Oni su mu ujedno i preporucili da ostane u svojoj struci (astronomija) i ostavi
njihovu (egiptologija) na miru.
Umjesto toga, Lockyer je nastavio sa izucavanjem ostalih "hramova". Mnostvo ih je
bilo poznato pod imenom "zvjezdani hramovi", koji su bili posveceni izucavanju
pojedinih zvjezdanih sistema. Na primjer, hram u Tyre-u je hvatao svjetlost sa
Alphae Lyrae (ili poznatija kao Vega). Hram koji je proucavao zvijezdu Dubhe je
prema Lockyer-u trebao biti izgradjen prije 8 000 godina. Hram posvecen zvijezdi
Canopus imao bi starost od 8 400 godina...
Slijedeca zabluda egiptologa se odnosi na tehniku gradnje.
Velika ili Keopsova Piramida u Gizi sadrzi dva miliona i tristo hiljada kamenih
blokova. Njihova ukupna tezina je blizu sest miliona tona!
Prije par mjeseci je Amerikanac Richard Noone objavio studiju u kojoj se tvrdi
slijedece: kada bi se kompletna industrija kamena u drzavi Indijani posvetila
proizvodnji kamenih blokova, trebalo bi joj 81 godina da napravi istu kolicinu
kamenih blokova potrebnu za gradnju Keopsove piramide. Osamdeset i jedna
godina! I to upotrebom najmodernije tehnologije (eksplozivi, visokosofisticirana
oprema i alati, laserska tehnologija, dizel transport itd.) I, nakon toliko godina, tek
dobijamo materijal za gradnju. A koliko bi tek trebalo da se i izgradi takav
perfektan objekat?
Podsjetimo se tvrdnji egiptologa o faraonu Kufu i njegove 23 godine vladavine. Ako
se piramida zbilja pocela graditi za njegova zivota, to znaci da se svake dvije minute

516

isklesao, prevezao i ugradio kameni blok od nekoliko tona (najtezi idu i do 80 tona!).
Svake dvije minute! I to sve bez tocka, prezicnih alata i eksploziva!
Prevoz kamenih blokova Nilom od Tura do Gize je podjednako neizvodljiv.
Grupa japanskih inzinjera je dobila dozvolu od egipatske vlade da pokusa duplirati
ovaj drevni poduhvat. Napravili su repliku drvenih splavova, natovarili kameni
blok i - splav im je momentalno potonuo.
Slijedeci u nizu gradjevinskih cuda odnosi se na plato u Gizi na kome su sagradjene
piramide.
Da bi se dobila preciznost na kojoj su postavljene piramide citav plato od 5,3
hektara je morao da bude izravnan, niveliran. Stjenovita povrsina je s jednog kraja
na drugi bila skoro apsolutno izravnana (manje od dva centimetra razlike u nivou!).
Tehnologija s kojom su to uradili radnici Starog kraljevstva? Nepoznata.
Prica ne zavrsava ovdje.
Preciznost s kojom su kameni blokovi ugradjivani bila je savrsena. Odstupanja su
bila manja od milimetra. Karta za igranje im ne bi mogla upasti izmedju dva bloka.
Tako nesto ne bi mogli izvesti sa danasnjom tehnologijom. Jer, kada uzmete kameni
blok od 15-20 tona i spustite ga - on tu ostaje.
Zamislimo hiljade primitivnih egipatskih robova (kako nam se sugerira) koji su
uzadima povlacili kamene blokove i savrseno ih slagali jedne na druge. Malo tezi
slucaj. Takve stvari se ne desavaju upotrebom snage ljudskih misica.
U odgovoru na pitanja u vezi egipatske enigmatske kulture, posluzicu se tezama
dva autora:
- Herbie Brennan, "The Secret History of Ancient Egypt" (2001), i
- Christopher Dunn, "The Giza Power Plant" (1998).
Obojica, s pravom, egipatsku kulturu smjestaju mnogo dublje u proslost od vazece
egiptoloske dogme. I obojica vide vezu drevnog Egipta sa Atlantidom.
Desetine pitanja u vezi Keopsove piramide trazi odgovor. Medju njima su i:
- zasto je granit (kojeg je bilo tesko dovesti sa Asuana, a jos teze ga obraditi)
upotrebljen iskljucivo u tzv. "Kraljevoj komori"?
- sta je izazvalo naslage soli u "Kraljicinoj komori"?

517

- koja je funkcija ventilacionih otvora, kad nisu nikad koristeni za ventilaciju?

- koja je funkcija bakarnih cijevi u ventilacionim otvorima?
- kako to da je "Kraljeva komora" ostecena kada je ostatak piramide netaknut?
- otkuda frekvencija od 640 ciklusa u sekundi u "Kraljevoj komori"? itd, itd.
Christopher Dunn je nasao odgovor na sve te misterije. Izasao je sa tvrdnjom da je
Velika piramida izgradjena kao elektricna centrala!
Zakljucivanje ide ovim redom: "...granit sadrzi visok procenat kvarca (oko 55%).
Kvarc ima prirodno sposobnost da transformira kineticku energiju u elektricitet
(iskru). "Kraljeva komora" je srce masivnog energetskog generatora. Velika
Piramida je dizajnirana da vibrira. Ono sto se naziva "Kraljicinom komorom" je, u
stvari, hidrogenski generator. Prostorija je svojevremeno bila opremljena kao toranj
za hladjenje. Unutra su bile kemikalije - hidrirani cink klorid i hidroklorska
kiselina. Oni su ulazili u prostoriju kroz sjeverni i juzni ventilacioni otvor.
Reakcijom ove dvije kemikalije nastajao bi hidrogen. Dokazi za ovaj proces leze u
razlicitim bojama dva ventilaciona otvora i ostacima soli na zidovima "Kraljicine
komore". Visak kemikalija je odvodjen kroz "bunarski otvor" u podzemnu
prostoriju duboko ispod piramide. Plin hidrogen bi ispunjavao Veliku Galeriju i
"Kraljevu komoru".
Na scenu tada stupaju rezonatori u Velikoj galeriji. Citav objekar (piramida)
pocinje da vibrira i pretvara se u cujni signal. Piramida pocinje da "pjeva". Ton je
koncentriran kroz tunel prema "Kraljevoj komori". Sada ova "Komora" pocinje da
vibrira. Pokretni granit izaziva stres u kvarcu. Piezo-elektro efekat generira
kretanje elektrona. Pocinje se stvarati elektricna energija. Preuzima je hidrogen
koji je vec ispunio citavu piramidu.
U ovom momentu, astronomsko znanje Egipcana ulazi u igru. Sjeverni otvor
"Kraljeve komore" se otvara i postoji provodnik za mikrovalne signale koji u
svakom trenutku bombardiraju nasu planetu. Ovaj signal je kreiran od strane
atomskog hidrogena. On biva amplificiran (pojacan) prilikom prolaza kroz
piramidu. Dolazi do ispustanja energije... koja se salje van piramide kao elektroenergija..."
(Sa inzinjereskog stanovista, Nunn tvrdi da bi ovakva naprava radila. Ocigledno je
rijec o procesu bitno drugacijem od onoga sto mi koristimo. Ali, zasto bi mi polagali
pravo na "jedina ispravna tehnoloska rjesenja", kad smo bezbroj puta potvrdili
suprotno?)
Mali detalji, na primjer bakrene cjevcice, sada dobivaju svoje objasnjenje. Sluzili su
kao senzori, ispitujuci da li je dovoljno kemijskih elemenata dodano u "Kraljicinu
komoru". Neprijatan miris u piramidi je posljedica istih. Ostecenje u "Kraljevoj

518

komori" je vjerovatno uzrokovano velikom hidrogenskom eksplozijom u dalekoj

proslosti - dokaz za to je crni prah na plafonu "Komore".
Ostalo je jedno nerijeseno pitanje za Nunn-a. A to je, kako su Egipcani (ili neko
prije njih) "uvjerili" piramidu da vibrira?
Pomoc je potrazio u fizici. Uzmu se dva predmeta, jedan pored drugog. Prvi oscilira
(vibrira), drugi je statican. Vremenom ce i ovaj drugi, poceti lagano da oscilira.
Frekvencija prvog izaziva rezonanciju drugog. Sto duze izlozen utjecaju predmeta u
kretanju, onaj staticni predmet ce pojacavati svoju oscilaciju.
Nunn primjenjuje istu logiku na piramidu. I tvrdi: "Velika piramida je
konstruirana kao model sjeverne Zemljine hemisfere. Locirana je precizno na tacki
balansa Planete. Stoga postaje subjektom Zemljine oscilacije."
U doba kada je objavio svoju knjigu, 1998. godine, nije bilo dokaza da i nasa
Planeta ima vlastitu oscilaciju. Nesto kasnije, u januaru 1999. "The Times"
objavljuje da je japanski tim sa dr. Naoki Suda-om dokazao da nasa planeta
postojano vibrira ispod nivoa kojeg nase uho zapaza.
Piramide kao elektricne centrale.
Danas nam je sve zasnovano na elektricnoj energiji. Ali, nasem oku je citav proces
"vidljiv". Centrala, dalekovodi, kablovi, kucanski aparati,
U egipatskom slucaju tehnologija stvaranja elektricne energije bila je drugacija.
Logicno da je i distribucija bila razlicita u odnosu na nase primitivne dalekovode.
Da pokusamo pogadjati? Sjetimo se Tesline ideje o bezicnom prenosu elektricne
energije i njegovih uspjesnih eksperimenata prije vise od 100 godina u Koloradu.
Uspio je osvijetliti 10 000 kuca bez ikakvih kablova.
(Doduse, ne samo to. Stvarajuci vjestacke munje uz pomoc Zemljine vibracije, Tesla
je izazvao kretanje frekvencije od Colorado Springs-a na suprotnu stranu Planete i
ponovo natrag. Elektricni eho je izazivao da se proces ponavlja i jaca na globalnoj
skali. Da je kojim slucajem Zemlja perfektni provodnik, taj proces bi se nastavio i
vremenom bi uzrokovao dezintegraciju Planete. Medjutim, ono sto je bitno, je
cinjenica da je uz pomoc jednostavnih aparata Tesla uspio stvoriti elektricnu
energiju baziranu na Zemljinoj rezonanciji, a onda je u obliku energetskih zraka
usmjeriti u domacinstva i tvornice. Tesla je dokazao da je moguc bezicni prenos
elektricne energije. Ali, jeftina energija nije bila u interesu velikim korporacijama.
Profitna ekonomija trazi svoju sansu u skupoj energiji i skupim tehnologijama.)
Herbie Brennan, u svojoj "Tajnoj historiji drevnog Egipta" daje pregled najstarijih
spisa o Egiptu i njegovim vladarima. Pocinje od grckih historicara Solona i Platona.
Prvi je pisao o svom putovanju u Egipat gdje su mu egipatski svestenici u sestom

519

stoljecu prije nove ere govorili o izgradnji grada Saisa osam hiljada godina u
proslost. A Egipat je osnovan znatno prije toga.
Platon, naravno, govori o Atlantidi i, prema egipatskim svestencima, njenu propast
smjesta u period prije 12 000 godina.
Egipatski svesenik Manetho u svom djelu "Aegyptiaca" je pripremio dotadasnju
historiju za svog vladara faraona Ptolomeja Prvog (305. g.p.n.e.). Tvrdi se da je
Manetho-v rad baziran na mnogo starijem djelu danas poznatom kao "Torinski
papirus" (rad pripreman za Ramzesa II, 1279 g.p.n.e.). Tu se, na jednom mjestu,
pominju s v i kraljevi Egipta od najstarijih vremena do Devetnaeste dinastije.
Torinski papirus tvrdi da su postojala tri razlicita perioda u egipatskoj prethistoriji.
Prvi je prosao u vladanju pred-dinastijskih kraljeva u ukupnom vremenu od 13 420
godina. Drugi je period "Horus-kraljeva" u trajanju od 23 200 godina. Treci period
obiljezavaju polu-bogovi (papirus je na ovom mjestu ostecen tako da se ne moze
odgonetnuti vremenski period).
Menetho kazuje slicnu pricu. Pred-dinastijski faraoni su isli 13 777 godina u
proslost. Horus-kraljevi i polu-bogovi imaju zajednicku cifru od 15 150 godina.
Dodaju li se tim brojkama one za koje egiptologija tvrdi da su pouzdane (3 100
godina prije nove ere) i danasnjih dvije hiljade godina, dolazimo do zbira od oko 34
000 godina!

Kompleks u Sakari po arhitektonskom stilu podsjeca na rani Babilon i Sumer, a po svojoj

monumentalnosti na ostale egipatske hramove i piramide. Zvanicna arheoloska

520

objasnjenja o vremenu izgradnje su neozbiljna: samo devet generacija nakon sto su stari
Egipcani izasli iz pecinskog doba?! Istina je negdje drugdje i mora se ici u doba
potomaka Atlantidjana i njihove razvijene tehnologije.
7.2. Sfinga 10 970 prije nove ere
Na visokoj stijeni, na ulazu u egipatsku Tebu, sjedi sfinga. Svakom prolazniku
postavlja istu pitalicu. Netacan odgovor vodi nesretnike u smrt. Sfinga, kcer Tajfuna
i Ecidne, je demon smrti i destrukcije. Zenska glava, tijelo lava, krila ptice i zmijski
rep nacinili su od sfinge zenskog monstruma u grckim mitovima.
Anticka Grcka, koja u to vrijeme vlada i Egiptom, dala je i bistrog Edipa koji se
zaputio ka Tebi. Sfinga mu postavlja rutinsko pitanje: "Koja zivotinja hoda ujutro
na cetiri noge, u podne na dvije, a navecer na tri?" Edip odgovara: "To je covjek. U
djetinjstvu puze na rukama i koljenima, u mladosti je uspravan, u starosti se
pomaze stapom". Prestravljena sfinga vrsi samoubistvo bacajuci se u klanac, Edip
ulazi u Tebu kao heroj, a gradjani ga postavljaju za svog kralja.
Grci su, kao i sve drugo, i ovu legendu preuzeli sa bliskoistocnih prostora. Jos
drevnija Asirija je na ulazu u svoje hramove drzala sfinge koji su imali simbolicnu
ulogu cuvara ulaza. Nezvane goste bi davili (grcki "sphingo" znaci "zadaviti").
Jos jedan korak unazad.
Hiljadu do dvije hiljade godina prije dolaska Grka, drevni Egipcani su sfingom
zvali muske kipove koji su predstavljali lava sa ljudskom glavom. Sto se ide dalje u
proslost to je prisutnija kreativnost: sfinge simboliziraju boga Sunca, a pored
lavljeg tijela, imaju glavu ili ljudi (cesto kraljeva) ili drugih zivotinja.
I, jos jedan veeeeliki korak unatrag i... doci cemo do zapadne obale Nila: "Velika
Sfinga".
Dio tvrdoglavih egiptologista i dalje ustrajava u tezi da je sfingu u Gizi napravio
faraon Kefren ili Kafra (Khaf-Ra), tokom cetvrte dinastije, prije 4.500 godina. I ova
"istina" je, kao i sve ostale u vezi drevnih monumentalnih objekata, samo bajkica
koja se servira skolskim generacijama.
More arheoloskih i geoloskih dokaza lako rusi ovu tezu o starosti sfinge.
Na samoj sfingi nema nikakvih oznaka ili hijeroglifa koji govore o njenom
graditelju. A Kefrenov prethodnik, njegov otac, faraon Keops, je ostavio pisani
dokaz ("Inventory Stele", pronadjene na Giza platou u XIX stoljecu), u kome on
naredjuje izgradnju jednog hrama uporedo sa sfingom. Znaci, da je sfinga vec

521

postojala u njegovo vrijeme! Pa kako je onda moguce da ju je izgradio sin nakon

oceve smrti?
Naravno da nije moguce. (Osim egiptolozima.)
Sfinga je najveca skulptura drevnog svijeta. Isklesana je iz jedne ogromne stijene.
Dugacka je 73 metra i visoka 20 metara. Pojedini kameni nivoi od kojih je sfinga
gradjena su razlicite cvrstoce. To je utjecalo da se erozija vidi vise na donjem dijelu
("tijelu") sfinge koji je meksi. Glava je uklesana u tvrdom kamenu i prirodna
ostecenja su znatno blaza. Iza jednog uha sfinge ostalo je nesto originalne boje koja
govori da je u doba gradnje ova figura bila puna kolorita i ponos graditelja.
Danasnja glava je, kao sto znamo, ipak ostecena. Nos i brada nedostaju. Dugo se
vjerovalo da su Napoleonovi vojnici odgovorni za ovaj barbarizam, dok se nije
pronasao crtez sa pocetka XVIII stoljeca koji pokazuje da je nos nedostajao stotinu
godina prije francuske okupacije Egipta.
Slijedeci u historijskom nizu (prije Francuza) su Turci iz osmanlijskog perioda.
Nagadjanja su stala na njima: nova verzija kaze da je sfinga nastradala kao zrtva
artiljerijskih vjezbi Osmanlija.
Izmedju sfinginih sapa nalazi se kamena ploca - "stela", sa uklesanom pricom. Rijec
je o dobu vladavine 18. faraonske Dinastije i buducem kralju Tutmosu IV. U
njegovo doba sfinga je do vrata bila prekrivena pijeskom. Mladi princ je usnuo u
sfinginom hladu. Ona mu se obratila u snu trazeci od njega da je oslobodi od
pijeska, a zauzvrat ce postati vladarom Egipta. Tako i bi.
Tutmosovo "oslobadjanje" sfinge iz pustinjskog pijeska nije bilo ni prvo ni
poslednje. Ono zadnje se desilo 1905. i otada je ona postala turistickom atrkacijom.
A znatno prije Tutmosa, za vrijeme IV Dinastije, na slican poduhvat su se odlucili
Kufu (osnosno Keops) i njegov sin Khafra. Nema potrebe posebno dokazivati da oni
nisu graditelji ni sfinge niti piramida kako im se pogresno pripisuje. Za njih su ove
velicanstvene gradjevine bile drevne i misteriozne kao sto su i nama.
Geologija i arheologija ipak neke stvari sa sigurnoscu mogu tvrditi. Medju njima je
i cinjenica da je Gizin plato, na kom su podignute piramide i sfinga, prekriven
pustinjskim pijeskom preko 5.000 godina. Drugim rijecima, od pojave prvih
egipatskih faraona do danas.
Ta cinjenica nas vodi do slijedeceg pitanja: ako je sfinga zadnjih pet hiljada godina
bila prekrivena pijeskom, kako je moguce da je (osobito) njen donji dio tako
erodirao? Kamena skulptura bi trebala biti izlozena naletima loseg vremena
hiljadama godina da bi kamen stradao u tolikoj mjeri. A posto je sfinga uglavnom
bila zasticena pijeskom, zdrav razum nam namece zakljucak da se erozija desila
znatno prije. U doba kada Egipat nije bio pustinja.

522

Slijedeca cinjenica: ekstremna erozija tijela sfinge nije rezultat naleta vjetra i
pijeska, vec vode (kako, na primjer, tvrdi i geolog dr Robert Schoch, profesor
geologije na Bostonskom Univerzitetu). Pa da je i nekim slucajem vjetar uzrokovao
eroziju onda bi logicno bilo ocekivati slican efekat i na ostalim egipatskim
monumentima. Posto pijesak nije ostavio skoro nikakvog traga na njima, nema
smisla tvrdoglavo tvrditi da je saharska prasina zasluzna jedino za propadanje
sfinge. Robert Schoch je u pravu: do jedinstvene, karakteristicne erozije sfinge i
piramida je doslo od naleta vode.
I tako dolazimo do doba kada je sfinga gradjena.
Geologija tvrdi da je Egipat bio izlozen dugotrajnim vodenim nanosima kada se led
otopljavao tokom zadnjeg Ledenog Doba ( 10 000 godina p.n.e.).
Naravno, mi dodajemo da je jedan specifican dogadjaj bio presudan: potapanje
Atlantide, promjena polova i podizanje nivoa vode za, mjestimicno, i do 100 metara.
Sve ovo se zbivalo prije 12 000 godina.
Oblik sfinge, dakle tijelo lava, nije slucajno izabran.
Iskrivljene kopije i monstrumi zasnovani na originalnoj sfingi iz Gize (kao
pomenute grcke ili asirijske sfinge) nemaju dodirnih tacaka sa egipatskom
skulpturom. Naime, oblik sfinge ima astronomski znacaj.
Poznato je da svakih dvije hiljade godina (ili preciznije 2 160 godina), Sunce ima
razlicite zvjezdane konstelacije u svojoj pozadini. Ukupno ih je 12 i siroj javnosti su
poznati kao astroloski periodi. Proteklih dvije hiljade godina provodili smo u znaku
zvjezdane konstelacije "ribe", simbola krscanske ere. Prije nje dominirala je era
"ovna", a jos prije, "bika". Doba "ovna" je u Egiptu prolazilo u bogatoj
ikonografiji i simbolizmu posvecenom ovom znaku i zivotinji. "Bik" je, opet, imao
svojih "pet minuta" dvije hiljade godina ranije. Kult bika je bio razvijan na Kreti i
drugdje.
Sazvjezdje "lava" nas vodi u period koji je trajao od 10 970 godine prije nove ere do
8 810 B.C. A tada, prije 13.000 godina, Planetom je dominirala civilizacija Atlantide.
Ociju uprtih u nebo, Atlantidjani su pazljivo posmatrali sve promjene koje su se
desavale. I zvjezdane i planetarne utjecaje koje su imale efekta na njihov zivot.
Zivjeti u doba "lava" bila je dovoljno vazna cinjenica da podignu velicanstveni
kompleks na Gizi, jednoj od tadasnjih njihovih sumovitih kolonija. Sfinga je bila
cuvar znanja pohranjenog ispod kamenog tla.
********

523

Sofisticirani kompjuterski program "Skyglobe 3.6" je u stanju da generira precizne

slike zvjezdanog neba u bilo kom historijskom momentu. Graham Hancock je u
svojoj knjizi "Heaven's Mirror" objasnio da je "kompjuterska simulacija dokazala
da je prije 12.500 godina zvjezdana konstelacija "lava" udomila Sunce prilikom
prvog dana proljeca... Tacno jedan sat prije Suncevog izlaska na istoku i pocetka
nove epohe, konstelacija "lava" je zasla na nocnom mjestu gdje ce Sunce izaci...
Lavlje tijelo sfinge, sa svojom pozicijom okrenutom ka istoku, pozdravilo je zalazak
svog nebeskog partnera."
Sve ovo se zbivalo u doba kada, prema zvanicnim tumacenjima, na Planeti nije bilo
razvijene civilizacije, a ljudi su, navodno, hodali u coporima i zivjeli u pecinama.
Englez Moses Cotsworth je posjetio Egipat 1900. godine i vrsio vlastita
proracunavanja. Sfinga je imala ulogu observatorije. Stojeci na ravnoj platformi
"svestenici su posmatrali izlazece Sunce u direktnoj liniji horizonta sa sfinginom
krunom." Na vratu sfinge Cotsworth je pronasao nekoliko drevnih linija koje su
oznacavale izlazak Sunca u danima solsticija i ekvinocija.
Bilo je potrebno koristiti rad stotina radnika tokom perioda od nekoliko godina da
bi se ocistio pijesak ispred osnove sfinge. Tu je nekada stajao sestougaoni obelisk
(vise ga nema). Cotsworth je vjerovao da je on koristen za posmatranje dnevnog
Sunca.
Medjutim, svaki put kada bi se pijesak ocistio ispred sfinge, vjetar bi ga nanosio i
zakopavao sfingu dublje. To je natjeralo Cotsworth-a da zakljuci da je sfinga
originalno izgradjena u doba kada Sahara nije bila pustinja.
Slicice se logicno slazu u mozaik. Sfinga je dostojanstveno pozdravila Planetarni
ulazak u eru lava godine 10.970 B.C.
Sve ono sto nam se servira o drevnom Egiptu nije nista drugo do obicna laz i
manipulacija.
Kazu da su piramide grobnice faraona. Glupost. Ni u jednoj piramidi nije
pronadjena grobnica niti mumija. Niti u jednoj piramidi!
Kazu da su Egipcani uz pomoc robova (Nubijaca, Libijaca, Jevreja itd.) izgradili
piramide, sa primitivnim alatima i bez tocka, podizuci na visinu od nekoliko
desetina metara kamene blokove teske desetine tona. Naravno, piramide nije
moguce izgraditi ni danasnjom tehnologijom, a kamoli mekanim bakrenim latima i
sirovom snagom misica.
Kazu da je sfinga monstrum, a ona je olicenje znanja, mudrosti i blagosti. Uostalom,
ni faraoni se nisu nazivali faraonima u to doba. Bili su, jednostavno, kraljevi. I nisu
se zvali Bozjim sinovima kako se to pogresno tvrdi, vec potomcima superiornih bica.

524

Prije kraljeva ("zemaljskih ljudi"), Egiptom su vladali "polu-bogovi": duhovno i

tehnoloski superiorni Atlantidjani. A prije njih, pravi "bogovi": besmrtni posjetioci
sa Plejada.
(P.S. Gledajuci sfingu na svom zidu namece mi se pitanje zasto je glava neproporcionalno manja u odnosu na tijelo? Originalni graditelji ne prave takve ocite
greske. Vratimo li sfingi razbarusenu lavlju glavu postavicemo sve stvari na svoje
mjesto. Astroloska epoha lava je zapocela sa kamenom skulpturom lava ispred
piramida. A neki "neodgovorni" egipatski vladar je pokusao sebe naciniti
besmrtnim isklesuci svoj lik u lavljem.
Na taj nacin nam ostaje da i grcku rijec "sfinga" jednostavno zaboravimo. Misterije
vise nema.)

Sfinga je pozdravila Planetarni ulazak u eru lava 10 970 godine prije nove ere. U
zivotu Atlantidjana, sfinga je imala ulogu observatorije. A ispod kamenog tla, ona je
cuvala znanje napredne civilizacije sa Atlantide.

525

7.3. Giza plato

Piramide nisu bile grobnice faraona. U njima nije pronadjena niti jedna mumija. A
pogotovo ne u tri najvece piramide na platou u Gizi...
Kameni plato u Gizi je, bez sumnje, srediste najvaznijih gradjevina na povrsini
Planete. A odmah ispod njenog nivoa su skrivena znanja od kardinalnog znacaja za
buducnost nase civilizacije.
Zasto Egipcani nisu graditelji kompleksa na Gizinom platou?
Idemo redom:
1. Da bi se izgradio kompleks piramida sa zeljenom preciznoscu, bilo je potrebno
imati poravnan kameni plato. S jednog kraja "gradilista" na drugi kraj, unutar
skoro tri kvadratna kilometra, razlika u nivou je manja od dva centimetra!
Laserska preciznost i gradjevinski poduhvat sam za sebe. Temelji Velike Piramide
ispoljavaju jos preciznije mjere: na preko pet hektara, razlika u nivou je manja od
jednog centimetra! Ovo perfektno niveliranje daleko premasuje zahtjeve danasnjeg
("modernog") gradjevinarstva.
2. U Kairskom muzeju se mogu vidjeti primjerci drevnih egipatskih pila,
napravljenih od bakra i bronze. Egiptolozi tvrde da su ovakvim alatima stari
Egipcani obradjivali kamene piramidine blokove. Ali. Tu dolazimo do novog
problema. Naime, prema Mohovoj skali mineralne cvrstoce, bakar i bronza imaju
tvrdocu od 3.5 do 4. Tvrdoca kamenih blokova (vapnenca) je od 4 do 5, a granita
izmedju 5 i 6. Alati dostupni drevnim Egipcanima bi samo zagrebali povrsinu
vapnenca, a granitu ne bi mogli nista. Nema arheoloskih dokaza o zeljeznim alatima
u faraonskom Egiptu. Danasnji najbolji zeljezni alati imaju tvrdocu od 5.5 i to je
nedovoljno da sijece granit. Tek dijamantski alati mogu biti rijesenje za granit i
vapnenac. A sad zamislimo koliko bi miliona skupih dijamanata bilo potrebno za
nekoliko miliona kamenih blokova od kojih su piramide gradjene. A da bi izazov bio
tezi, svi kameni blokovi su obradjeni sa sve cetiri strane, a ne samo na jednoj,
vanjskoj. Uglavnom, zakljucak je da su blokovi za piramidu obradjeni nekom
drugom, nama nepoznatom, tehnologijom.

526

3. O nerjesivom problemu transporta blokova smo vec govorili. A kako su kamene

gromade od pedeset ili cak 200 tona podizane na visinu od sto metara? Golom
ljudskom snagom?! Kako su granitni blokovi u glavnim komorama podizani i onda
uklapani na prostoru u kome moze stati samo sest ljudi? Egiptolozi izbjegavaju
odgovore na ta pitanja, jer bi za manevar unutar piramide bila potrebna ljudska
snaga od barem dvije hiljade ljudi. A dvije hiljade ljudi ne moze stati u jednu malu
prostoriju.
4. Povrsina piramida je bila oblozena posebnim blokovima koji su svi bili tezi od
desetak tona u prosjeku. Obradjivani su i ugradjivani sa takvom preciznoscu da ni
zilet nije mogao stati izmedju njih. Vezivni materijal (malter) nije koristen.
5. Sugestija egiptologa da su prilikom izgradnje piramida koristene rampe po
kojima su se vukli kameni blokovi, radja nove probleme. Rampa koja bi vodila do
vrha piramide bi imala 17,5 miliona kubicnih metara materijala. To predstavlja
kolicinu koja je sedam puta veca od zapremine same piramide. Izgradnja takvih
rampi bi zahtjevala 240 000 ljudi u toku Keopsove vladavine, i daljnjih 300 000
radnika i osam godina da se one uklone. I onda novi problem. Gdje se taj materijal
nalazi posto nikakvi tragovi nisu nadjeni na citavom platou?
I, nadalje, ako razmisljamo logikom egiptologa, povlacenje kamenih blokova po
rampama bi neminovno ostetilo njihove precizne uglove. Umjesto toga, kameni
blokovi su ugradjeni neosteceni u samu gradjevinu.
6. Dokazi da Egipcani nisu konstruirali tri piramide na Gizinom platou nalaze se na
nizim nivoima piramida. Naime, pronadjeni su sedimenti na njihovoj osnovi, zatim
tragovi vodenih ostecenja, te kristali morske soli na kamenu. Sedimenti se nalaze na
visini do pet metara od piramidinih temelja. Oni sadrze mnostvo skoljki i fosila
kojima je odredjena starost putem radiokarbonske metode. Rezultat: sedimenti su
stari dvanaest hiljada godina!
Njihovo prisustvo je moglo biti uzrokovano samo sa duzim prisustvom morske vode
i poplava. A faraonski Egipat nema nikakvih zapisa o (biblijskim) poplavama, jer ih
jednostavno u njihovo doba nije bilo. Naime, egipatsko kraljevstvo je osnovano
osam hiljada godina poslije potopa (i potonuca Atlantide).
Ovo nedvojbeno dokazuje da su objekti na Gizinom platou podignuti prije,
najmanje, dvanaest hiljada godina.
Kada je Abdullah Al Mamun, sin bagdadskog kalifa, prvi provalio i iskopao prolaz
u Piramidu prije 1.200 godina (820 A.D.), pronasao je naslage soli u prizemnom
nivou piramide debele dva-tri centimetra. Kemijska analiza vrsena u proslom
stoljecu pokazala je da je rijec o soli morskog porijekla. Novi dokaz da je piramida
u dalekoj proslosti (hiljade godina prije Sumera, Babilona ili drevnog Egipta) bila
izgradjena, a zatim se, uslijed podizanja visine mora, nalazila u dubokoj vodi. Sve
do povlacenja nivoa mora i nastanka pustinje.

527

7. Stranice piramide su u perfektnoj liniji sa stranama svijeta. Preciznost je

zapanjujuca: 99,99% (odstupanje je 0,01%).
8. Velika piramida je istovremeno i suncev kalendar. Dok je sjenka na sjevernoj
strani, sunceva svjetlost se odbija na juznoj strani, precizno oznacavajuci godisnje
dane solsticija i ekvinocija.
9. Osnovne dimenzije Piramide u sebi sadrze mjere Zemljine velicine i oblika.
Piramida je u pravilnom omjeru sa hemisferom; geografska sirina (30 stepeni na
sjever) i duzina (31 stepen na istok) su posebna tacka Planete, jer upravo na tom
mjestu svojom duzinom i sirinom dodiruju najvise tla, a najmanje mora.
10. Graditelji Piramide su znali geometrijske proporcije Pi (3,1415...), Fi (1,618) i
"Pitagorine poucke o trouglu", hiljade godina prije samog Pitagore, "oca
geometrije".
11. Atlantidjani su, gradeci piramidu, pokazali da su bili svjesni Zemljinog sfericnog
oblika (ukljucivo malo odstupanje od perfektnog kruga). Osnove piramide su
nekoliko centimetara duze od 230 metara cime su pokrili zaravnjenost Zemlje na
polovima.
12. Naivne tvrdnje da se sa strana piramide nalaze dva "ventilaciona otvora" palo je
u vodu. Minijaturni elektronski robot je nedavno prosao uski put od 65 metara od
"Kraljeve komore" i potvrdio da ovi otvori gledaju direktno u sazvjezdja Zeta
Orionis i Alfa Drakonis. Iz Kraljicine komore otvori su upereni prema Sirijusu i
Orionu. Ocito je da su Atlantidjani upirali prstom ka maticnim planetama
posjetioca koji su ostavili traga u razvoju njihove civilizacije.
13. Vec klasicno djelo Robert Bauval-a "The Orion Mystery" detaljno obrazlaze da
raspored tri piramide u Gizi odslikava pozicije tri glavne zvijezde u Orionovoj
konstelaciji.
Ka cemu nas vodi ovo nabrajanje gradjevinskih cuda sa platoa Gize? Zasto bi
drevni graditelji inkorporirali toliko preciznih astronomskih, matematickih,
geografskih, astroloskih i drugih (jos neotkrivenih) znanja u kamene strukture?
Odgovor na to pitanje bi nas napokon priblizio odgovoru o stvarnoj funkciji
piramida.
Godina je 1798. Napoleon osvaja Egipat i hita u Veliku piramidu sa svojom
pratnjom. Dolazi do "kraljeve komore", trazi od svojih pratilaca da ga ostave
samog i... provodi noc lezeci u granitnom sarkofagu. Ujutro, vidno blijed i uzbudjen,
napusta piramidu. Na upit svojih generala o dozivljenom iskustvu, odgovara: "I da
vam kazem, ne biste mi nikada vjerovali."

528

Dvadesetak godina kasnije, protjeran na Svetoj Heleni, na isti upit ponovo ne

odgovara. Svoju tajnu je odnio sa sobom u grob.
Jedini komad "namjestaja" u Kraljevoj komori je granitni lezaj. Dimenzije su mu
vece od otvora tako da ovaj granitni blok nije napustao piramidu od doba
gradjenja. Dimenzije prostorije odgovaraju matematickoj proporciji Fi (10,46 m x
5,23 m x 5,81 m), a izgradjena je od crvenog granita. Crni granitni lezaj je dugacak
2,25 m i metar sirok. Egiptolozi pogresno tvrde da je ovo konacno prebivaliste
faraona Keopsa. Pri tome nemaju nijedan, n i j e d a n, dokaz za ovu tvrdnju. Niti
mumije, niti kovcega, niti hijeroglifa, kraljevskih oznaka...
Kandidati za ulazak u povlasteni krug "prosvjecenih" prolazili su put dugacak 22
godine. Vrijeme ispunjeno treningom, iskusenjima, ucenjima. Kandidati, odnosno
inicirani, su morali da dokazu svoju vrijednost. Objasnjeni su im kosmicki principi i
univerzalni zakoni, covjekova pozicija i svrha u svemiru.
Ove istine nisu objasnjavane prostom puku, ignorantima, "onima koji nisu mogli da
se uzdignu iznad fizicke stvarnosti i koji svijet shvataju samo onako kako ga vide".
(Peter Tompkins, "Secret of the Great Pyramids", 1971).
Na kraju svog dvadesetdvogodisnjeg perioda metafizickog ucenja, meditacija i
priprema, inicirani bi dosli do svog poslednjeg testa. Bili bi ostavljeni u granitni
kovceg tri dana i tri noci.
Polozaj kovcega i same Kraljeve komore je pazljivo izabran. Tu bi se koncentrirala
energija Piramide i posebno bi se pojacavala prilikom razlicitih Zemljinih
konstelacija sa Suncem, Mjesecom, planetarnim i zvjezdanim objektima. To bi
posebno stimuliralo budjenje spiritualne svijesti.
Duse kandidata bi tokom tri dana lutale kapijama vjecnosti, oslobodjene svog
fizickog tijela. Pri tome bi otkrivali da je citav Univerzum zivot, da je kosmos
progres, da je svemir vjecni rast. Shvatali bi da je tijelo dom iz kojeg dusa moze da
izadje i u koga moze da se vrati i bez fizicke smrti. S tim saznanjem kandidat bi
postajao besmrtan.
Nakon tri dana, i fizickog budjenja, i individualnog iskustva velike misterije,
kandidat bi postajao prosvijetljenim. Bivao bi obasjan bozjom, univerzalnom
svjetloscu.

529

Crni granitni lezaj u Kraljevoj komori Keopsove piramide je jedini komad

namjestaja. Tu se koncentrirala energija piramide sto bi posebno stimuliralo
budjenje spiritualne svijesti kandidata za ulazak u povlasteni krog prosvjecenih.

530

7.4. Edgar Cayce

Jedino je o Nostradamusu napisano vise knjiga nego o americkom "spavajucem
proroku", Edgary Cayce-u (1877-1945). Cayce je putem samo-hipnoze bio u
mogucnosti da daje tacne i korisne informacije o vise od 8 000 razlicitih ljudi koji su
mu se obracali za pomoc. Od obicnih ljudi do americkog predsjednika. Tokom 43
godine ostavio je iza sebe ukupno 14 253 "citanja". Medju njima je otprilike 60%
medicinskih dijagnoza, 20% individualnih zivotnih citanja i 20% drugih tema
(poslovne i dr.)
Cinjenica da je Cayce trebao samo ime i trenutno boraviste osobe o kojoj je trebao
da da medicinsku dijagnozu nacinila ga je fenomenom. Preciznost dijagnoza i
ponudjeni neortodoksni tretman, te uspjesnost u lijecenjima, ga je proslavila.
Cetvrtina zivotnih citanja odnosi se na period Atlantide. Preko 700 inkarniranih
dusa je detaljno opisano u Cayce-jevim stenografskim izvjestajima. Ovo je
omogucilo stvaranje najobimnije dokumentacije o izgubljenoj civilizaciji nasih
predaka.
Cayce bi obicavao govoriti da smo u proslim zivotima poznavali vecinu ljudi s kojim
se i danas druzimo. Ovo saznanje, bolje receno vibracija ili magnetska privlacnost,
vuklo bi duse Atlantidjana, jedne prema drugim.
(Citanje ovog teksta takodje nije slucajno. U svakom od nas bi mogao probuditi
odbljesak nasih davno prozivljenih zivota. Pa da vidimo da li cemo se necega sjetiti.)
Vulkanske erupcije, zemljotresi i ljudskom rukom izazvane eksplozije unistavale su
civilizaciju Atlantide u tri prosla perioda. Svaka od ovih destrukcija trajala je
mjesecima, cak i godinama. Upozorenja prije svake katastrofe su davana
Atlantidjanima. Mnogi su, zapravo, i uspijevali pobjeci na sigurno. Neki su odlazili
u Evropu ili Afriku, a neki su skoniste potrazili u Juznoj Americi.
Prva od tri katstrofe se desila 50 700 godina prije nove ere. Druga je slijedila oko 28
000 godina p.n.e., a treca prije 12 000 godina.
Cayce opisuje dusevne projekcije najstarijih Atlantidjana kao bica "... u kojima su
oba seksa, muski i zenski, bili prisutni u istom tijelu".
Iz mnostva "citanja" je vidljiva polarizacija u Atlantskom drustvu:

531

1. Na jednoj su strani cista, duhovna i napredna bica - sljedbenici kosmickog

"Zakona Jednog". Sve potice iz univerzalne supstance, praiskonskog uma,
kosmicke svjetlosti. Zakon Jednoga odrazava najvise standarde svijesti i vibrira na
najvisem nivou svjetlosti i energije, i ostaje vrlo blisko Kreatoru. Filozofija
pripadnika Zakona Jednog je totalno filantropska i nesebicna. Uvijek su nastojali
da podignu i obogate duhovne i fizicke uvjete svoje okoline i... da odrzavaju balans
izmedju kosmickih i planetarnih sila;
2. Na drugoj strani su svestenstvo i pripadnici ucenja "Djeca Beliala". Oni su
zainteresirani za svoj ego, fizicke uzitke, moci hipnoze i vladanja nad drugim
ljudima. Duhovna znanja su im bila iskljucivo u svrsi vladanja nad materijalnim
svijetom.
Rani Atlantidjani su zivjeli u grupama, a ne u domacinstvima ili familijama kakve
ih znamo danas. Postojali su svestenici, radnici, farmeri, umjetnici, cuvari vremena i
misteriozna grupa koju Cayce naziva "stvarima" ili "masinama". Tretman i
koristenje tih "masina" je bio kamen spoticanja izmedju pripadnika Zakona
Jednog i Djece Beliala.
Postepeno, civilizacija se kreirala na Atlantidi, koja je pretekla sve dotadasnje i
buduce imperije po svojim naucnim i ekonomskim dostignucima. Tehnologija
Atlantidjana je omogucila razvoj zracnih balona, podmornica, liftova,
telekomunikacionog sistema i, cak, kompjutera. Avioni i podmornice su imale
primjenu u korisne, ali i u rusilacke svrhe. Slicno je bilo i sa upotrebom zraka smrti,
eksploziva, radioaktivnih snaga i atomske energije.
Kako su Atlantidjani ovladavali ovim destruktivnim silama, prirodni balans se
poceo narusavati i priblizavao se kraj prve civilizacija Atlantidjana.
Jedini datum u citanjima Cayce-a koji prethodi prvoj kataklizmi je datum
odrzavanja politickog samita izmedju tadasnjih zemalja: 50.722 godine prije n.e.
Sastanak je bio posvecen problemu golemih zvijeri na Atlantskom kontinentu.
Nakon sastanka su Djeca Beliala pretjerala u koristenju tehnologije eksploziva u
pokusaju da rijese problem... Efekti su bili takvi da su doveli do cijepanja velikog
kontinenta Atlantide (izmedju danasnje Evrope i Amerika) na pet otoka.
Ponovni uspon Atlantidjana im je omogucio da ovladaju putovanjima u zraku, na
vodi i na zemlji. Ne samo da su imali avione, vec i letjelice na daljinsko upravljanje.
Atlantida je uzivala u svakojakim tehnoloskim cudima, od kojih mnoga jos uvijek
nisu "izmisljena" u nasem dobu. Masine i laseri su koristeni za podmladjivanje
tijela. Tehnologija je koristena za razvoj psiho i dusevnih potencijala koje su
ukljucivale telepatiju i astralna (van-tjelesna) putovanja!

532

Na vrhuncu svog drugog perioda, nedugo prije kraja 28 000 g.p.n.e., Atlantidjani
postaju korumpirani i dekadentni. Zakon Jednog i Djeca Beliala imaju duge i
ozbiljne nesuglasice. Jedna od njih je i uloga "masina" (organskih robota). Da li im
pomagati u njihovom duhovnom razvoju (Zakon Jednoga) ili ih eksploatisati (Djeca
Beliala)?
I, kao i prije prve kataklizme, duhovni zakoni se koriste za materijalne probitke.
Najave katastrofe su se mogle vidjeti, ali vecina ih jednostavno ignorira i nastavlja
zloupotrebljavati svoju moc i znanje.
Slijedi destrukcija u kojoj se ponovo gubi kopno; dolazi do klimatskih promjena.
Prezivjeli se Atlantidjani moraju prilagodjavati novim uvjetima. Naucna znanja su i
dalje znacajna, ali se prethodne dvije ere ne dostizu. Umjesto jednog velikog
kontinenta, sada je grupa otoka. Najveci medju njima su Posejdija, Arian i Og.
Stanje nemira i pobuna postaje trajno. Razlike medju dvije glavne grupacije su sve
dublje.
Djeca Beliala ce dovesti do trece, finalne, destrukcije Atlantide, zloupotrebom
destruktivnih energetskih sila. Korupcija, gramzljivost, nepostojanje moralnih
standarda, sebicnost, zloupotreba zemaljskih resursa... ubrzano su vodili njenom
kraju. I mada se finalni cin desio iznenada, najave kraja su davane unaprijed.
Onima koji su zeljeli da gledaju.
Prije finalne destrukcije Atlantide, sljedbenici Zakona Jednog, koji su znali za
nadolazecu sudbinu svog kontinenta, uspijevali su da se presele u druge zemlje.
Tako, na primjer, u jednom od citanja, Cayce prati putovanja jedne od dusa:
"... na Atlantidi tokom perioda pucanja otoka. Isplovili smo prema Egiptu, ali smo
zavrsili na Pirenejima (danasnjim Portugalskim, Francuskim i Spanskim
zemljama). U Calais-u se jos uvijek mogu vidjeti tragovi na liticama gdje su
pripadnici Zakona Jednoga pokusavali da obnove svoje ritualne aktivnosti."
(13.06.1934., citanje 315-4)
Medju prvim zadacama je bilo osnivanje velike biblioteke znanja, oko godine 10 300
godine p.n.e. u mjestu koje ce znatno kasnije postati grad Aleksandrija u Egiptu.
Ova velika biblioteka je sadrzavala brojne, neizmjerno vrijedne knjige koje bi
danas, van svake sumnje, dokazale ne samo postojanje Atlantide, vec i tehnologije
koja je daleko ispred nase, dvadeset prvog stoljeca.
Brojni rukopisi su odneseni u Piramide:

533

"... Prije konacnog unistenja Atlantide, svestenici su dolazili iz Egipta u Posejdoniju

(Atlantidu) da bi usavrsili svoje shvatanje Zakona Jednog i da bi sa sobom nosili
zapisana znanja. Posmatrana osoba se vracala sa svestenikom u Egipat. Tamo se
ukljucio u Egipatsku politiku stajuci na stranu mladog princa, a protiv lokalnog
kralja Aarat-a. Egipat mu je postao novi dom. Na Atlantidi su nastavljene pobune, a
mnogi Atlantidjani su emigrirali u Egipat...
... Osoba je bila medju onima koji su cuvali stara znanja sa Atlantide i pripremali
izgradnju kuce za inicirane - Veliku Piramidu. (19.06.1041., citanje 2462-2)
"... osoba je pomagala svesteniku u izgradnji Galerije Znanja koja ce lezati ispod
enigme... koja je jos uvijek misterija nad misterijama... onima koji istrazuju ko je
drevnog covjeka ucinio svjesnim bicem i odvojio ga od zvijeri." (16.11.1940., 2402-2)
Gornje citanje sugerira, a niz drugih izvora to i potvrdjuje, da je ispod povrsine
Gizinog platoa, Sfinge i piramida, izgradjena pozamasna Galerija znanja, biblioteka
Atlantidjana.
Cayce je u oktobru 1933. posvetio jedno svoje citanje odgovoru na pitanje da opise
Galeriju znanja ("Hall of Records"):
"... Tu se nalaze znanja Atlantide od pocetaka vremena kada je Duh preuzeo ljudsku
formu na Planeti; i informacije koje opisuju razvoj covjeka; i dogadjaji koji su
doveli do prve kataklizme i promjene koje su uslijedile; i opisi ljudskih aktivnosti na
drugim kontinentima; i izvjestaji sa sastanaka predstavnika drzava i zemalja; i
aktivnosti koje su dovele do destrukcije Atlantide; i izgradnja piramide inicijacije; i
gdje su skrivena znanja koja su kopija onih sa potonule Atlantide...
... Pozicija skrivenog ulaza je, kada se sunce dize iznad vode, duz linije koja pada
izmedju sapa Sfinge; ne dozvoljava se ulaz u podzemne komore sve dok covjek to
svojim iskustvom zasluzi..."
Biblioteka znanja ce, prema ovim navodima, jednom biti dostupna covjeku. Tada ce,
ocekujemo, dokazi o postojanju Atlantide izaci na svijetlo dana. Ujedno ce se otkriti
tehnologija i znanje koji su toliko napredni da se ne moze ni zamisliti da je tako sto
moguce.
Cayce je prorokovao da ce se egipatska riznica mudrosti otvoriti izmedju 1998-2001.

534

Ispod sfinge i piramida je izgradjena velika biblioteka znanja koja sadrzi

neizmjerno vrijedne knjige koje dokazuju postojanje Atlantide i tehnologija koje su
koristili. Crtez prikazuje prolaz ispod sfingine sape, ulazak u podzemne komore,
kruzni hram i raskrsce podzemnih tunela koji vode prema tri piramide.

535

7.5. Biblioteka Atlantidjana

Egipcani su, kao i njihovi prethodnici Atlantidjani, jos od najranijih vremena, bili
cvrsto uvjereni u reinkarnaciju i neprolaznost duse. Nisu se ustrucavali da na svijet
gledaju iz kosmicke perspektive.
Tako u uvodnom dijelu klasicne "Egipatske knjige mrtvih", u himni posvecenoj
bogu Ra, mozemo procitati: "... Milioni godina su prohujali nad svijetom; ne mogu
iskazati broj bica kroz koje si prosao...".
Vec nebrojena stoljeca Egiptom kruzi prica o zaboravljenoj vremenskoj kapsuli
drevnog znanja. Iz izvora historijskih i ezotericnih. Svi oni govore o hramovima i
komorama ispod velike Piramide i Sfinge u Gizi, koji kriju tehnoloska, spiritualna i
naucna znanja izgubljene civilizacije... mnogo starije od samog Egipta. Sastavni dio
prica su i prorocanstva ko i kada ce otvoriti tu vremensku kapsulu.
Nasa potraga za izvorima legendi krece od egipatskih kamenih tableta ili stela.
Cuvena stela Tutmozisa IV, pronadjena izmedju sapa sfinge, prikazuje sfingu kako
lezi iznad podzemne strukture sa vidljivim prolazom. Na jednoj drugoj steli, autora
Nezema, koja se cuva u Luvru, uz sfingu je jasno prikazano sest stepenica koje vode
prema podzemnim vratima.
Hijeroglifi na Horusovom hramu Edfuu, u juznom Egiptu, upucuju na postojanje
izgubljenih dokumenata pod nazivom "Sveta knjiga hramova". Ovi dokumenti su
opisali sve glavne hramove uzduz rijeke Nil iz najdavnijih vremena. Oni opisuju
izgradnju podzemne biblioteke znanja ispod Gizinog platoa. Svete knjige i objekti
su pohranjeni u podzemne prostorije, ulaz je zatvoren, a iznad njega su podignuti
grandiozni gradjevinski objekti kao njegova zastita. Jedino su rijetka duhovno
inicirana bica imala pristup podzemnim tajnama.
Historicar i istrazivac drevnih tekstova Zecharia Sitchin prevodeci jedan epski tekst
iz doba Osamnaeste egipatske dinastije govori o "...bogu Amunu koji dolazi do
bozanske sfinge i ulazi u dvije podzemne komore koje se nalaze ispod njezinih
sapa."
Cuveni grcki historicar Herodot, godine 443 prije nove ere, biljezi svoju prvu
posjetu Egiptu nakon koje pise o postojanju "... kompleksnog labirinta koji se
prostire daleko ispod piramida, u svim pravcima...".
Rimski historicar Marcellinus, u cetvrtom stoljecu, pise: "Ispod piramida su
smjestene podzemne galerije i prolazi u kojima su cuvari drevnog znanja, znajuci da
potop dolazi, pohranili svoje tajne..."

536

Savremenik Marcellinusa, Jamblikus, je pisao o procesu inicijacije povazanim sa

sfingom. "Na tajnoj lokaciji, izmedju sfinginih sapa, nalaze se bronzana vrata, koja
se otvaraju sa skrovitom oprugom. Odavde krece serija testova za inicirane koji ce,
s vremenom, steci status Ucitelja..."
Al Masudi, Kronicar egipatskih Kopta, je, u desetom stoljecu, pisao o podzemnim
prolazima ispod monumenata Gize: "... Svaka piramida je imala svoj podzemni
prolaz i vrata..." Jevrejski historicar Josefus je tvrdio da je biblijski Enoh
"...izgradio podzemne hramove sa devet svodova, jedan ispod drugog...".
Isak Njutn je iskazao specijalni interes egipatskim monumentima, spekulirajuci da
"...unutrasnji labirint tunela i komora predstavlja prorocanski kalendar u
kamenu".
Najpoznatiji americki prorok, Edgar Cayce je, u svojim vizijama, vidio da su, u isto
vrijeme kada se gradila Velika Piramida, prije vise od 12 000 godina, uporedo tekle
aktivnosti da se sacuvaju svete knjige znanja. Ove biblioteke i galerije mudrosti,
koji se tek tebaju ponovno otkriti, bile su smjestene ispod Gize, a ulaz im je bio
"izmedju sapa sfinge, na mjestu gdje pada suncana zraka kada se sunce dize iznad
Nila."
Americki prorok i mistik H.C. Randall-Stevens, pripadnik elitne organizacije
Templarski Vitezovi Akvarijusa, tvrdio je koncem 1920-ih, da od sfinge "... vode
stepenice nanize ka ulazu u siroki ovalni hram 30 metara ispod zemje. Nekih 200
metara zapadno od sfinge je prolaz u drugi ovalni hram odakle vode tuneli u sve tri
piramide." Stevens je iza sebe ostavio skice ovih podzemnih hramova koje je nazvao
"Masonskim centrom", tvrdeci da se u njemu redovno odrzavaju inicijacije
pripadnika visih masonskih stepena.
Spencer Lewis, osnivac Rosikrucijanskog reda, u svojoj je knjizi "The Symbolic
prophecy of the Great Pyramid" (1936.) ukljucio crteze nastale u "... tajnim
knjigama koje su ostale iza arhivara misticnih skola Egipta i Orijenta" i koje govore
o "...drevnim formama inicijacije odrzavanih u sfingi i Velikoj piramidi". Lewis
objasnjava zasto je postojanje tajnih hramova, prolaza i drevnih znanja "...sustavno
negirano od strane egipatskih vlasti, egiptologa i istrazivaca iz Evrope."
U svojoj knjizi Lewis citira rezultate istrazivanja dr. Salima Hassana sa kairskog
Univerziteta. "Otkrili smo podzemni prolaz koji su koristili drevni Egipcani prije 5
000 godina. On prolazi izmedju druge piramide i sfinge. Sirok je 24 metra, a
dugacak vise od 400 metara! Pored prolaza otrili smo brojne podzemne komore,
hramove i druge prostorije, ukljucujuci Kapelu Ponude sa tri kamena stuba u
sredini. Na zapadnoj strani kapele je Komora za Inicijaciju i Prijem u kojoj je
pronadjen veliki mermerni sarkofag. Zidovi su ukraseni prelijepim crtezima, a
mnoge, perfektno izvajane figure, krase podzemne prostorije..." Lewis zakljucuje

537

da su svi ovi detalji ostali zabiljezeni na fotografijama koje su dio Hassanovog

izvjestaja.
Sedamdeset godina kasnije Hassanova otkrica nisu dostupna siroj javnosti, ali
informacije i dalje dolaze od nezavisnih istrazivaca.
Robert Buaval, u svojoj novoj knjizi "Secret Chamber" (1999.), analizira drevne
mape i skice masonskih organizacija. Zakljucuje da su one "...vrijedne spomena
zbog nevjerovatne slicnosti sa realnim otkricima. Naime, radarska i seizmografska
oprema, kao i najnovija istrazivanja ispod sfinge, pokazali su da sve te podzemne
prostorije zaista egzistiraju."
U martu 1998. desilo se vazno otkrice. Dannion Brinkley je upoznao javnost da je u
zabitoj egipatskoj oblasti Toushka, oko 700 km jugozapadno od Kaira, pronadjen
nepoznati hram. Prvi podaci ukazuju da je hram stariji od 10 000 godina! Otkrili su
ga radnici dok su kopali irigacione kanale. A taj hram sjedi na vrhu ostataka jos
starije kamene strukture. A obje su okruzene dokazima drevnih poplava. Slikovni
znaci na zidovima su drugaciji od najstarijih hijeroglifskih formi.
Ovdje se prisjecamo Edgar Cayce-a koji je, prilikom jednog od svojih "citanja",
odnosno posjeta proslosti, govorio o ostavstini Atlantidjana u Egiptu: "...Zapisi u
Biblioteci Znanja ce biti kombinirani... u formi najstarijih egipatskih simbola te
novijeg jezika Atlantidjana... "
Ovladamo li jezikom Atlantidjana i/ili ranih Egipcana, doci cemo do kljuca kako da
citamo dokumente skrivene ispod Gizinog platoa.
Doktor Joseph Martin Schor, geolog i predsjednik Schor Foundation, zapoceo je
svoja istrazivanja ispod platoa Gize 1990. godine. Zvanicna Egipatska Fondacija
Antikviteta ih je odobrila i osigurala punu kooperaciju timu u komu su John
Anthony West, dr. Robert Schoch i dr. Tom Dobecki. Njihov tim je nazvan "Tim
magicnog oka" (magicno oko u piramidi je cuveni masonski simbol).
Nakon sedam godina napornih istrazivanja iz Tima nije dolazilo do zvanicnih
saopstenja. Sve dok napokon glavni snimatelj ekipe, Boris Said nije odlucio da
progovori i otkrije pravu istinu o onome sta se desava. Njegova prica nije objavljena
na TV-u, jer je dr. Schor otpoceo pravnu bitku da se fotografije i snimljeni materijal
ne mogu objavljivati bez njegove saglasnosti. Ali, Boris Said je publikovao videokasetu u privatnoj produkciji i evo sta ona sadrzi.
Pod naslovom "Iza scene sa Timom magicnog oka na Gizinom platou" video
pokazuje originalno otkrice tajne komore pocetkom 1991. godine uz upotrebu
seizmicke opreme. Ekipa na celu sa dr. Dobeckim je ta otkrica potvrdila 1996. i
1997. koristeci radar, kao i postojanje tunela koji vodi do ispod sfinge. Video
prikazuje snimljeni materijal na kome se vidi dno podzemnog tunela dubokog preko
33 metra ispod platoa. Tamo je tim otkrio granitni sarkofagni poklopac koji, prema

538

legendi, zatvara ulaz u tunel... koji vodi direktno do sfingine rampe. Fotografije na
radaru dr. Dobeckog jasno pokazuju postojanje tunelskog prolaza sa kruznim
vrhom koji vodi istocno od podzemnog prolaza prema sfingi koja je udaljena 300
metara!
Na videu ucestvuje i Tom Danley, konsultant NASA-e i strucnjak za sonicnu
levitaciju. (Ovo je vrlo indikativno, jer se pretpostavlja da su pravi graditelji
piramida, Atlantidjani, koristili zvucnu frekvenciju za transport kamenih blokova
do Gize. Ili, sto bi danas rekli, sonicnu levitaciju.)
Niz eksperimenata Tom Danley-a u Kraljevoj komori u Velikoj piramidi i
prostorijama iznad Kraljeve kmore, sugeriraju da je piramida konstruisana sa
sonicnom svrhom. Danley konstatira da postoje cetiri osnovne frekvencije koje se
cuju u piramidi i kojima odgovara izbor gradjevinskog materijala od kojeg je
sazdana. Na primjer, note F korda, koje, prema drevnim egipatskim tekstovima,
simboliziraju zvuk nase planete. Danley dokazuje da se ova nota/zvuk producira u
Kraljevoj komori u opsegu od 16 herca do 1/2 herca (koji je daleko ispod onog sto
nase uho moze da registrira). Ove vibracije izaziva vjetar koji dolazi iz cetiri prolaza
koji vode na strane piramide. (Zvuk je slican onom koji se proizvodi kada se puse u
vrh boce.)
Zasto je Biblioteka Atlantidjana tako vazna? Zasto nam trebaju znanja te davno
izgubljene civilizacije?
Odgovor je jednostavan. Zivot kojim zivimo danas je sustinski pogresan. I protivan
istinskoj ljudskoj (tacnije, dusevnoj) prirodi.
Da bi funkcionirali kao civilizacija vec hiljadama godina, izgradili smo socioekonomski sistem kojim se odrzava red. Ekonomski model koji je vladajuci
odrazava pokornost profitu. Inovacije, tehnologija, naucna saznanja imaju smisla
samo ako povecavaju profite kompanija. A nije im bitno da li te tehnologije
zagadjuju zrak, izazivaju bolesti, kreiraju nove ratove i razaranja, dovode do
mizerije, unistavaju ekoloski sistem Planete... Novac je pokretacka snaga danasnje
civilizacije.
Kako pogresno.
Sta nam Atlantidjani mogu novog dati?
Njihova tehnologija je bila zasnovana, prije svega, na covjekovom duhu, koristenju
snage Majke Zemlje, i univerzalne energije. Granice ljudskog uma i svijesti nisu bile
limitirane kao danas. Komunikacija sa Univerzalnom Mudrosti bila je sastavni dio
odgoja i obrazovanja mladih.
U momentu kada bi postali pretezno spiritualnim bicima kao Atlantidjani, morao bi
se srusiti nas socio-ekonomski sistem.

539

Ako bi ponovo ovladali tehnikom telepatije, zasto bi nam trebali telekomunikacioni

monopoli, AT&T, MCI, bosanski Telekom, satelitski i celularni telefoni?
Ako bi se ponovo poceli lijeciti meditacijom, kristalima, ljekovitim travama i
ostvarili balans sa prirodom, zasto bi nam trebali skupi doktori i farmaceutski
divovi koji truju nasu djecu?
Ako bi ponovo razumjeli anti-gravitaciju i elektromagnetni zemaljski sistem zasto bi
nam trebali brodovi, rakete, zeljeznica, Mercedes, FIAT, auto monopoli, promjena
ulja, filteri...?
Ako bi nam se vratilo znanje o bazicnoj zemaljskoj magnetnoj sili i tecnoj svjetlosti,
zasto bi trebali busotine za naftu, Texaco, elektro kompanije, plin, dalekovode?
Ako bi nam Biblioteka Atlantidjana ponovo objasnila istinsko znacenje zivota i nasu
pravu vezu sa Univerzalnim Duhom, spiritualnom evolucijom i reinkarnacijom,
zasto bi nam trebala organizirana religija, crkve, pape, hramovi, svestenicka
hijerarhija?
Ako bi bili u stanju da ponovo shvatimo istinsku historiju ("alternativnu" kako je ja
zovem danas), srusile bi se bajkice iz bukvalne interpretacije Biblije i "izabranih
naroda".
Ruse se sebicni, halapljivi, novcem tjerani ideali. Znanje postaje svojina svih. Istinu
trazimo u sebi, a ne kod svestenika. Strah nestaje, svijest o neprolaznosti duse
ostaje.
Svijet zasnovan na kosmickim i prirodnim zakonima. Atlantski "Zakon Jednoga".
Ljubav.

540

Izmedju sapa sfinge je ulaz u podzemne galerije mudrosti. Otkriveni hramovi,

komore i prolazi sa znanjima davno izgubljene civilizacije se brizljivo skrivaju od
javnosti .

541

8.1 Potomci Atlantidjana - Baski

U godinama koje se prethodile potapanju Atlantide, hiljade njenih stanovnika su
trazile alternativno mjesto za zivljenje. Dolazeci iz zraka (!) i sa mora, predio
Baskijskog zaljeva, u podnozju planinskog vijenca Pirineja, ih je podsjecao na staru
domovinu. Tu su nastale prve zajednice prije 12.500 godina. Ovdje su bili zasticeni i
izolirani. Godine su prolazile, njihova pradomovina je zavrsila na dnu Atlantika.
Od pirinejskih Atlantidjana su ostali njihovi potomci - Baski.
Baski su narod koji zivi u jugozapadnoj Evropi. Oko 600.000 Baska je rasporedjeno
u cetiri spanjolske provincije (Navarra, Vizcaya, Guipuzcoa i Alava), a 100 000 zivi
na francuskoj strani u tri provincije (Labourd, Basse-Navarre i Soule). Kao nekada,
tako i danas, ostali su vezani uz more: regioni sa Baskima protezu se u duzini od 100
km od francuskog obalnog grada Bayonne do spanjolske luke Bilbao. U
unutrasnjost kopna ulaze samo oko 50 km, do grada Pamplone.
Premda su mileniji prohujali, Baski jos i danas osjecaju da su "...neposredni
potomci Atlantidjana, cija je napredna civilizacija zavrsila na dnu oceana..." (prema
interesantnoj knjizi "The Secret of Atlantis", autor Otto Heinrich Muck).
Jezik Baska je jedinstven i naucno je dokazano da ne potice ni od jedne velike grupe
jezika.
Indo-evropski jezici su dosli sa istoka (keltski, germanski, latinski) i polako
zamijenili ranije evropske jezike. Medjutim, jezik Baska, euskara, je govoren u
Baskijskom kraju "...davno prije od ostalih zapadnoevropskih jezika koji su stizali
u Evropu..." ("The History of Basque", autor Larry Trust, lingvist Baska).
Njihova rijec za noz bukvalno prevedena znaci "kamen koji reze", podrzavajuci
njihovu tezu da im je jezik najstariji na svijetu i izvire iz Kamenog doba.
Doduse, postoje zajednicke rijeci jezika Baska sa nekim drugim "egzoticnim"
jezicima: Burushaski (govori se na Himalijima i ne zna mu se porijeklo), Berberi i
Tuarezi u Africi, izumrli narod Gaunca sa Kanarskih otoka, staroegipatski,
sumerski, minoanski i jezik domorodaca iz srca Gvatemale (odakle su Maje nekada
vladale Srednjom Amerikom).
Idiomi i fraze indijanskih plemena Tupi-Guarani, duz rijeke Amazon, neodoljivo
podsjecaju na jezik Baska. Arheolog Marcel Homet je studirao grupu lingvisticki
povezanih indijanskih plemena koji su imali zajednicko bozanstvo - boga Tupan.
Shirley Endrews u svojoj knjizi "Atlantis, Insights from a Lost Civilizations",
objasnjava legendu o Tupijima, iduci u proslost 28 000 godina. To je bilo doba druge
velike kataklizme koja je zadesila Atlantidjane. Tada je doslo do migracije

542

Atlantidjana prema Karipskim otocima i dalje prema Amazonu. Ove zajednice su se

zvale Tupi imajuci isto vrhovno bozanstvo - Tupan.
Ove slicnosti nisu slucajne i upucuju da su fragmenti ovih jezika ipak imali
zajednicko porijeklo.
U Starom Testamentu se, u doba gradnje Babilonskog tornja, govori o jednom
jeziku na citavoj zemlji. U drevnoj knjizi Maja, "Popul Vuh", tvrdi se da se, prije
nego sto su se Maje preselile ka zapadu (Srednjoj Americi), govorio samo jedan
jezik.
Atlantida je dugo dominirala Planetom. Trgujuci i putujuci kontinentima,
osnivajuci svoje stalne kolonije, njihov jezik je postepeno prihvacan u trgovini i
kulturi. Ranije forme govora su postajale inferiorne, a rjecnik Atlantidjana je
postao osnova iz kojih su se razvili ostali svjetski jezici. Ali, univerzalni svjetski jezik
je postojao: jezik Atlantidjana.
Baski su se uzdrzavali od brakova sa susjednim narodima. Zbog toga se i danas
fizicki razlikuju od svojih prvih susjeda Spanjolaca i Francuza. Zadrzali su
istaknute kromanjonske fizicke karakteristike.
Njihova krvna grupa je jako razlicita od ostalih evropskih naroda. Baski imaju
izrazen visok procenat nulte krvne grupe koja je RH negativna. To je jedna od
karakteristika Atlantidjana (i praticemo je na njenim drugim potomcima). Baski
zapravo imaju najvisu frekvenciju RH negativnog faktora u svijetu.
Geneticar Luiga Luca Cavalli je skoro kompletirao genetsku mapu Evrope i ukazao
na iznenadjujucu razlicitost Baska u odnosu na ostale Evropljane: najvisa
proporcija RH negativne krvi (25%) i najvisi procenat nulte grupe (55%). To ih
direktno veze za najstarije humane zajednice u Evropi - kromanjonce.
Sada je vrijeme da zavirimo u oficijelno, enciklopedijsko odredjenje ovog naroda:
"Baski, narod nepoznatog porijekla, pretezno zive u oblasti Pirineja. Etnicki,
izgleda da pripadaju bijeloj rasi, ali istrazivanja njihove krvne grupe pokazuje
dugu izoliranost od ostalih Evropljana; njihov jezik je istaknuto konzervativan i ne
lici ostalim indoevropskim jezicima...
...Baski su sacuvali karakteristike svoje drevne kulture usprkos upadima Rimljana,
Visigota, Mora i Franka. Nakon gradjanskog rata u Spaniji, general Franko je
potcinio region i to je uzrokovalo budjenje nacionalizma i pokreta ETA..."
Kroz duge periode Baski su cuvali svoju samostalnost, kulturu i demokratske
tradicije. Nazalost, pisani dokumenti postoje samo unatrag dvije hiljade godina i svi
oni govore o otporima Baska pred osvajacima. Medjutim, kulturna dominacija
Pariza i Madrida je ucinila svoje. Jezik Baska, euskara, postoji samo kao drugi jezik
u njihovim provincijama i polako nestaje. Dosljaci ga ne uce, TV i mediji cine svoje.

543

Potomci Atlantidjana se nepovratno utapaju u novu civilizaciju.

Cuveni Baski bi povremeno izranjali na modernoj svjetskoj pozornici. Istrazivac
Elkano je, nakon smrti Magelana, kompletirao prvo moderno otplovljavanje
Planete. Kompozitor Maurice Ravel, politicarka Dolores Ibarruri, osnivac
jezuitskog reda Ignatius Loyola...
Ipak, danas nas interesuje poet Jacinth Verdauger, koji je objavio divnu poemu
"L'Antantida" 1978. godine. Verdauger u njoj ostavlja mladim generacijama Baska
podsjecanje i postovanje prema drevnoj domovini Atlantidi. On opisuje snjegovite
planinske vrhove Atlantide i strasne vulkane. Emotivno opisuje divne cvijetne baste
i nepregledna zitna polja koja podsjecaju na zlatne kose Atlantide, toliko drugacije
od pirinejskih krajeva. Kondori koji lete visoko na nebu, i prethistorijske zvijeri te
mamuti sa Atlantide ozivljavaju u njegovoj poeziji. Pominje cak i zlatna polja
naranci u regionu Gorija.
Verdaugerova istinska vezanost za Atlantidu odrazava tipicnu ljubav za zemlju
davnasnjih predaka. Kao i imigranata inace prema njihovim maticnim
domovinama.

544

Pripadnik policije Baska iz mjesta Ordizia u spanjolskoj provinciji Guipozcoa.

Zahvaljujuci uzdrzavanju od brakova sa susjednim narodima, Baski su zadrzali
istaknute kromanjonske fizicke karakteristike i visok procenat nulte krvne grupe
koja je RH negativna. To ih direktno veze za najstarije humane zajednice u Evropi i
cini direktnim potomcima Atlantidjana.

545

8.2. Potomci Atlantidjana - Guanci

U martu 1936. Spanjolska republika je transferirala generala Franciska Franka na
Kanarske otoke pod sumnjom da je pripremao vojni puc. Cetiri mjeseca kasnije
general Franko je uspio zavladati Kanarima, prebaciti se u Maroko i nastaviti
borbu protiv Republike. Gradjanski rat je neslavno zavrsen pobjedom fasistickog
kaudilja, a Kanarski otoci su ostavljeni na nemilost anti-republikanaca.
Stotinjak kilometara od obala teritorije Zapadne Sahare, smjesteno je sedam
"pasjih otoka" (latinski canariae - pas). Kada su Spanjolci poceli dolaziti na
arhipelag u XV stoljecu zatekli su misteriozne domoroce - narod Guanchi. Bili su
visoki, plavih ociju i svijetlo plave kose. Zivjeli su u pecinama, mumificirali svoje
mrtve. Nisu imali brodove. Izolirani na svojim otocima, Guanchi se nisu mijesali sa
drugim rasama kroz historiju. Sacuvali su svoje originalne kromanjonske
karakteristike.
Spanjolci su, po svom obicaju, masakrirali domoroce i izbrisali ih sa demografske
karte za manje od stotinu godina. Usto su svijetu svecano objavili da su Guanchi bili
nepismeni.
Mnogi pobornici teorija o Atlantidi smatraju da su Kanarski otoci ostatak
potonulog kontinenta, a da su danasnji vulkanski vrhovi samo sjena nekadasnjih
gorostasnih planina. Geoloski gledano, ove postavke vjerovatno ne stoje. Naime,
Kanarski otoci idu do dubine od 3 000 metara i formirani su prije skoro 3 miliona
godina. Bazaltna lava je tipicna za ne-eksplozivne vulkane.
Ali, porijeklo Guanchija ipak treba objasniti. Jasno, blizina Afrike i crne rase pri
tome nimalo ne pomaze. Plavi Arijevci ne poticu ni iz Afrike, ni iz Arabije, vec sa
Indijskog potkontinenta. Pojedine bijele rase iz doba Egipta, Kelta, a pogotovo
Rimljana, takodje ne objasnjavaju Guanche iz prostog razloga, jer su oni vec bili na
Kanarima u doba procvata egipatskih i evropskih carstava.
Slijedeci zakljucak se sam namece: Kanarski otoci su u doba Atlantide bili periferija
nestale civilizacije, a dvadesetak hiljada kromanjonaca na koje su nabasali
Spanjolci (dvanaest hiljada kasnije), predstavljaju daleke potomke visokih i zgodnih
Atlantidjana.
Drevni srednjoamericki narodi imaju svoje stepenaste piramide. Isto kao i
Sumerani, Babilonci i rani Egipcani sa druge strane Atlantika. Ali, stepenaste
kamene piramide su imali i Guanchi u okeanu koji s pravom nosi ime Atlantidjana.
Na Kanarskim otocima i danas postoje ostaci nekoliko stepenastih piramida ciji
autori nesumnjivo pripadaju istoj skoli arhitekture kao i Maje ili Sumerani.

546

Piramide su podignute u pravilnom smjeru istok-zapad odslikavajuci izlazak i

zalazak sunca. Pazljivo izgradjene stepenice na zapadnoj strani svake piramide
vode do vrha. Pretpostavljamo da su se nekada na ravnom vrhu nalazile
opservatorije kao i kod drugih naroda (ovako cemo preduhitriti arheologe koji bi
nam rado poturili drugacije objasnjenje, recimo ono o religijskim, ceremonijalnim
ili zrtvenim hramovima).
"...Panika je zavladala Atlantidom tokom njene finalne destrukcije. Ocajni
Atlantidjani su se penjali na planinske vrhove. Osvrcuci se iza sebe, vidjeli su tijela
svojih prijatelja koja su plutala na vodi kao morska trava..." ((Randall-Stevens,
"Atlantis to the Latter Days").
"...Kontinent je polako tonuo, nivo mora je rastao, planinski vrhovi su postajali
otoci. Kontinuirana vulkanska aktivnost na onom tlu sto danas predstavlja Azorske
Otoke ih je ucinila nenastanjivim. Ali su zato Kanarski otoci ostali znatno
gostoljubiviji. Velike prirodne pecine su pruzile utociste izbjeglicama... koji su
vremenom rekonstruirali slike iz proslih zivota. Izgradili su kuce i male gradove od
kamenih blokova. Kanali koje su podizali za irigaciju produzavali su sezonu rasta i,
kako se zivot poboljsavao, ovi potomci Atlantidjana na Kanarskim otocima su
ozivljavali i druge aspekte svoje izgubljene kulture. Kada su 1402. godine Spanjolci
zabiljezili svoju prvu posjetu otocima, otkrili su rusevine nekih od drevnih gradova i
irigacionih kanala..." (Shirley Andrews, "Atlantis, Insights From a Lost
Civilization").
Medju vaznim stvarima koje osnovna skola uci je i objasnjenje kako je Amerika
dobila ime. Govorili bi nam da Amerigo Vespuci ima cast da su po njemu dobili ime
oba kontinenta. Ipak, trideset godina poslije, moramo napraviti ispravku.
Moreplovac i pisar, originalnog imena Alberigo Vespucci, na evropski kontinent je
donio ime Amerika od domacih stanovnika americkog kontinenta. To je ime koje su
indijanci u obje Amerike upotrebljavali davno prije Srednjeg Vijeka.
A prekrajanjem historijskih knjiga i fakata, Alberigovo ime je promjenjeno u
Amerigo. Time se trebalo da izbrise trag originalnoj etimologiji. Tokom Rimskih
vremena poznato je da su Britanci upotrebljavali ime Armorika za kontinent na
zapadu. Ime je izvedeno iz keltskog ar-mor sto znaci "preko mora". Mnoge legende
vezuju Armoriku za potonuli kontinent u Atlantiku. Identican naziv ar-mor-ika se
srece i na dravidskom jeziku indijskog potkontinenta iz jos starijih vremena. U
prijevodu ta rijec znaci "ostaci kontinenta potonulog u moru".
Sigurno je da se etimologija ovih rijeci moze pratiti posvuda gdje su Atlantidjani i
njihovi rastrkani potomci zavrsili nakon potonuca maticnog kontinenta. Nazalost,
vecina ovih znanja je brizljivo skrivena ili zauvijek nestala.
Misterija Guanchija ipak nije prepustena zaboravu. Nezavisni istrazivaci i
("alternativni") historicari posjecuju Kanarske Otoke trazeci objasnjenja i nudeci
odgovore o ovom nestalom narodu.

547

"...Guanchi predstavljaju poslednji cistokrvni kromanjonski ostatak genetike

Atlantidjana: velike lobanje, visoka cela, duge, ravne noseve, cvrstu bradu. Oni su
vjerovali da su se spasili penjuci se na planinske vrhove otoka. Bili su toliko uplaseni
od mora da nikada vise nisu gradili brodove..." ((Shirley Andrews, "Atlantis,
Insights From a Lost Civilization").
"...Guanchi su sacuvali neka od znanja Atlantidjana iz astronomije, te pravnog i
zakonodavnog sistema, ukljucujuci deset izbornih politickih predstavnika..."
(Berlitz, "Mysteries From Forgotten Worlds").
"... Stup, slican onom u Posejdonovom hramu u Atlantisu, je zauzimao vazno mjesto
u religijskim obredima Guanchija..." (Spanuth, "Atlantis of the North").
"...Na vrhovima njihovih planina, Guanchi su nudili svoje molitve svemogucem
bogu, koji je nagradjivao vrline, a osudjivao grijehe..." (Donato, "A ReExamination of the Atlantis Theory").
"... Sekta zena-svestenika, zvanih Magades, je praktikovala svoje obrede oko
kamenih monumenata u obliku kruga, slicno kao i u drevnom Meksiku i Evropi.
Pod pokroviteljstvom visokog svestenika, ove djevice su ucestvovale u simbolicnm
plesovima. U transu ili hipnozi, sluzile su kao proroci. Ukoliko bi vulkani postajali
aktivni ili bi dolazilo do zemljotresa, djevice bi se zrtvovale bacanjem u okean,
nadajuci se da ce na taj nacin sprijeciti svemocni okean da ih sve proguta kao sto je
to jedamput ucinio u proslosti." (Spence, "Occult Sciences in Atlantis").
"... Istrazivaci koji su otkrili narod Guanchija 1402. godine, naisli su na irigacioni
sistem, ostatke keramike, mumije, crteze na zidovima pecina i rusevine
prethistorijskih gradova. Divni crtezi umjetnika Guanchija na pecinskim zidovima
bili su skoro identicni onima koje su slikali kromanjonci iz juzne Francuske.
Njihova keramika, stara do 20 000 godina (!), je bila ukrasena dizajnom koji je
identican onom iz najstarijeg perioda srednjoamerickih naroda. Interesantno je bilo
otkrice kamene statue Guanchija koja je predstavljala golog muskarca koji nosi
globus... identicnu Atlasu koji na svojim rukama takodje drzi Planetu... (Zhirov,
"Atlantis").
Krvna slika Guanchija?
Jos jedan dokaz o njihovoj vezanosti za kromanjonce i razliku u odnosu na susjede.
Naime, Guanchi su imali izrazen visok postotak nulte krvne grupe i negativnog RH
faktora. Slicno kao i ostali potomci Atlantidjana: Baski, Berberi, neke kulture iz
sliva Amazona...
Spanjolci su se pobrinuli da pisani znakovi i hijeroglifski simboli Guanchija dozive
istu sudbinu kao pisana ostavstina Maja - dakle, da ih sistematski uniste. Ali,

548

pojedine rijeci i fraze mrtvog jezika Guanchija su ostale sacuvane. Oficijelni

lingvisti smjestaju ovaj jezik u afro-azijsku familiju.
Pogresno.
Porijeklo njihovog jezika je mnogo starije i zajednicke tacke im treba traziti medju
jezicima ostalih potomaka Atlantidjana. Dakle Berberima, Baskima i drugim
prekomorskim narodima. Na primjer, drevnim stanovnicima juznoindijskog
potokontinenta (danasnji dravidski jezici). Visoki, plavooki Arijevci iz Indije, imali
su more zajednickih rijeci sa svojim rodjacima sa Kanara.
Primjeri iz obimne komparativne liste dva jezika su uvjerljivi:
Znacenje
Guanchi jezik
Dravidska etimologija
-------------------------------------------------------------------------------nebo
achaman
ox-am-an
godina
achano
ajja-no
ljudi
achicaxna
acchi-sagina
zivio!
achit!
akchi!
Zemlja
Achoron
Achurun
koza
ara
kara, ar
livada
armenine
aram-meyni
zitna polja
benasmen
panna-as-men
pas
cancha
kunchi
jezero
ere
eri
koral
goro
gor-o
covjek
guan
gand
drzava
guanac
gand-ak
ovce
hana
ana
djavo
guayota
kay-ota
psenica
irichen
arichi
kralj
mencey
menkay
senator
tagoror
takkor
radije ce
umrijeti!
vacaguare!
vaka-k-ari!
______________________________________________________________________
Rimski historicar Plinije u svojoj "Natural History" tvrdi da su Kanarski otoci
dobili ime po velikom broju pasa pronadjenih na otoku (canis na latinskom znaci
pas).
Dovedimo i ovu tvrdnju u pitanje.

549

Vratimo li se jos dublje u historiju vidjecemo da se rijec kanari sastoji od rijeci

"cham" i "ari". Prema biblijskoj tradiciji i dravidskim jezicima, rijec "cham" ima
znacenja "kreator", "arhitekta", "pas", "pasji", "pali", "mrtvi". A dodatak "ari"
znaci "otok", "litica", "stijena" i upucuje na ideju o potonuloj zemlji ciji su vrhovi
ostali iznad vode.
Kombinacijom ove dvije rijeci dolazimo do pravog smisla "kanarije": rijec je o
otoku na kom su preostali "kreatori" (Atlantidjani) dozivjeli sudbinu "palih
andjela" postajuci "odbacenim psima".
Od raja do potpune izolacije.
Platon je, prije Rimljana, govorio o degradaciji "zlatnih rasa sa Atlantide" ("cham"
takodje znaci i "zlatna" ili "sunceva") koje su postajale agresivne i nazadne.
Simbolicna vaznost Kanarskih otoka, kao poslednjeg utocista Atlantidjana, je
odslikana u sacuvanim keltskim legendama. Britanski autori Sir James Fraiser i
Edgarton Sykes analiziraju informacije ciji se nastanak pripisuje drevnim irskim
pisarima Tuatha-de-danaan, za koje se vjeruje da su originalno bili "zaposleni" u
hramovima Atlantide. Oni su, nakon destrukcije maticnog kontinenta, doplovili do
obala Irske.
U doba kada je Atlantida prolazila kroz zavrsnu fazu destrukcije, dva hrama su
ostala sacuvana na njenoj periferiji: na Kanarskim otocima.
Prvi je hram Falias, koji se nalazio na tesko pristupacnom brdovitom terenu.
Predvidjajuci kraj svoje civilizacije, svestenici su uspjeli da u ovaj hram uspjesno
prebace velicanstveni prijesto. Smjestili su ga u glavnu odaju hrama. Tron je bio
isklesan iz meteorita. Atlantidjani su ga zvali "Kamen smrti". Brdovita oblast Falias
je uspjela da ostane iznad povrsine vode kada su se okeanske vode podigle nakon
potonoca Atlantide. Hram je sluzio svrsi nekoliko stotina godina i bio je cuven po
svojoj divnoj muzici koju je nudio svojim stanovnicima i posjetiocima.
Braca Tuirenn, pisari iz Falias hrama su, pema legendi, ukrali kraljevski tron i
prenijeli ga u Irsku. Tamo su ga ovi pripadnici reda Tuatha-de-danaan, nazvali
"Tron Tare". Receno je da bi tron "zaplakao" svaki put kad bi nepozvan neko sjeo
na njega. Najvjerovatnije je zeljezni prijesto jos uvijek bio radioaktivan i izazvao bi
sok kod nepoznatih ljudi koji bi prvi put sjeli. Stvarni kraljevi su bili pripremljeni
unaprijed i ne bi nista govorili.
Drugi sacuvani hram se zvao Finias i nalazio se u Gradu Sunca, na Kanarskom
otoku Tenerife. Atlantidjani su na ovaj otok uspjeli da prebace drugi neprocjenjivo
vrijedni simbol svoje civilizacije: zlatnu repliku, u prirodnoj velicini, Posejdonovih
kocija, kompletnu sa svim konjima i vozacem. Kada se, nakon potopa, zivot poceo
vracati u normalu, svestenici Finije bi iznosili kocije na ulice tokom parada i
ceremonija.

550

U rijetkom historijskom dokumentu iz 330 g.p.n.e., autor Budge pise u svojoj knjizi
"Life of Alexander the Great", da je car Aleksandar bio "pozvan u Grad Sunca da
posjeti hram u kome se nalaze Kocije Bogova". Vremenom su predivne kocije
vjerovatno zavrsile na dnu okeana izmedju otoka Tenerife i Lanzarotte. Podvodna
istrazivanja nazalost ne mogu dati pozitivne rezultate, jer metalni i drveni objekti
odavno vise nisu prepoznatljivi. Zapravo vec nakon dvadesetak godina morska
vegetacija, pijesak, cvrsta lava i vulkanski pepeo prekriju skoro sve sto padne na
dno.
Malobrojni stanovnici Kanara su nastavili sa pojednostavljenim verzijama
inicijacije i magicnih ceremonija tokom hiljada godina. Mnogobrojne pecine su bile
idealan prostor za ove dogadjaje. Istovremeno, tamo su skladistene mumije u istom
polozaju i istim tehnikama kao i mumije njihovih atlantskih rodjaka u Meksiku,
Peruu i ranom Egiptu. Svodovi ovih pecina su bili obojeni crveno (prisjetimo se da
je Atlantida bila "crvena zemlja"). Zidovi su markirani sa crtezima zivotinja i jos
uvijek neodgonetnutim simbolima i hijeroglifima u crvenoj, sivoj i bijeloj boji.
Dvanaest hiljada godina nakon potonuca Atlantide, Spanjolci su "pronasli"
Guanchije i okarakterisali ih kao narod kamenog doba.
Njihovim nestankom izgubljena je jos jedna ziva veza sa nasim duhovnim i fizickim
korijenima.

Otok Guimar, u kompleksu Kanarskih otoka, je mjesto gdje su pronadjeni ostaci

stepenastih piramida. Arhitektura Guancija je identicna gradjevinama Maja,
peruanskih kultura ili Sumerana. Izgradjene su u pravilnom smjeru istok-zapad
odslikavajuci izlazak i zalazak sunca. Stepenice na zapadnoj strani svake piramide
su vodile do vrha gdje su se, pretpostavljamo, nalazile opservatorije.

551

8.3. Potomci Atlantidjana - Berberi

Za stolom mi je unikatno (zamisljeno) drustvo. Da ih predstavim:
- Diodorus Siculus, geograf i historicar sa Sicilije iz prvog stoljeca prije nove ere,
proputovao je zemlje duz Sredozemnog mora, od Egipta do Maroka, Kartage i
citave sjeverne Afrike, prikupivsi mnostvo informacija o Atlantidi.
- Uz njega je Herodot (485 p.n.e. - 425 p.n.e.), otac historije, Grk koji je neprestano
putovao zemjama Evrope, Rusije, zapadne Azije i sjeverne Afrike.
- Njegov sunarodnjak Platon (429 g.p.n.e.) je plemickog porijekla, a prema
navodima njegovog oca, oni su direktni potomci boga Posejdona. Ne cudi da je
Platon u zelji da prikupi sto vise informacija o Atlantidi prodavao ulje sa svog
imanja da bi uplatio za put do Egipta i sreo se sa svestenicima iz Saisa, Heliopolisa i
Sebenntys-a te sa studentima Pitagore u Turskoj.
- Klement Aleksandrijski, egipatski svestenik iz sestog stoljeca prije nove ere, jedan
od ucitelja Pitagore.
Sa pricom prvi pocinje Klement, upoznavsi drustvo da je Grk Solon, kojeg Platon
pominje u svojim "Dijalozima", zbilja posjetio Egipat i sreo se sa Psonchis-om u
Saisu i sa Psenophis-om u Heliopolisu. Tamo su mu prenesene informacije o
postojanju Atlantide u drevno doba.
Platon nastavlja: "Na vrhuncu svoje moci, kraljevi Atlantide su vladali svim
otocima u Atlantiku, vecim dijelom americkog kontinenta, i duboko u Mediteranu,
Egiptom i sjevernom Italijom. Mnogi Atlantidjani su napustali svoj prenapuceni
kontinent i preseljavali se u svoje prekomorske kolonije." (iz Platonovih "Dijaloga:
Timije")
(Na obali Maroka su pronadjeni grobovi zajednice od prije 12.000 godina koju su
arheolozi nazvali Mulani. Sa kosturima su pronadjeni neobicni kameni "alati" i
kosti zivotinja sahranjeni sa ljudima. Fizicke karekteristike Mulana su veoma nalik
na dvije druge grupe potomaka Atlantidjana: Guancha sa Kanarskih otoka i
Berbera iz sjeverne Afrike.)
Rijec preuzima Diodorus Sicilijski: "Plodne zemlje sjeverne Afrike su bile lako
pristupacne Atlantidjanima i privukle su dosta iseljenika nedugo prije potapanja
kontinenta. Stalne kise osiguravale su kontinuiran dotok vode za irigaciju ovih
zemalja (danas pokrivenih uzarenim saharskim pijeskom). Posebno privlacno
mjesto bilo je uz obale velikog jezera nazvanog Tritonsko more, koje je bilo preko
150 km siroko, a nalazilo se izmedju juznog Alzira i Maroka..."

552

Herodot: "... O Tritonisu pisem i ja u svojoj "Historiji, u Cetvrtoj knjizi". Na

jednom mjestu pominjem otocic Fla i misteriozne zlatne riznice. Hiljade
Atlantidjana su zivjeli napredno, osnovavsi skoro 200 gradica uz obale jezera. Ali,
jedne strasne noci, strahovit zemljotres je otvorio tlo od Atlantskog gorja na sjeveru
Magreba do sredisnje Afrike na jugu. Erupcije vulkana su slijedile, izbacujuci lavu
u atmosferu; voda iz jezera je ispraznjena, a svih 200 gradova je ostalo prekriveno
lavom, pepelom, blatom. Prestravljene izbjeglice su se razbjezale u svim pravcima i
tek neke od sretnijih grupa su opstale..."
Bjezeci od Tritonskog mora prema sjeveru, jedna grupa se kretala prema
planinskom lancu. Njen najvisi vrh su nazvali Atlas, jer je vrlo cesto bio okruzen
oblacima. To ih je, naravno, podsjecalo, na najpoznatiji planinski vrh njihove stare
domovine. Njihovi karakteristicni dugi nosevi, visoka cela, svijetla koza, plave ili
sive oci, svijetla ili crvena kosa, jos zadugo ce ostati njihovim fizickim osobinama. A
jezik ce im sacuvati autohtonost u milenijumima koji su bili ispred njih.
Kroz generacije ce se medjusobno oslovljavati kao Imazighen - "ljudi kraljevskog,
uzvisenog porijekla".
Godine su prolazile, klima se mijenjala. Stvaranje Saharske pustinje sirom sjeverne
Afrike prije 4 000 godina jos jednom je dramaticno promijenilo zivot svih naroda
koji su tu zivjeli. Nazadovanje naroda Imazighen bilo je radikalno. Plemenske
grupice su se nastanjivale ili uz (Sredozemno) more ili su nekako nomadski
prezivljavali u srcu pustinje. Ratnicki "narod svemocnog Boga vatre" (Tuarezi) su
okupirali centralnu Saharu. Njihov najmocniji vladar iz novijeg perioda (prije dvije
hiljade i po godina) bio je Heraklit. On je kontrolirao prolaz brodova Gibraltarom i
po njemu su dobila ima Heraklova (Gibraltarska) vrata.
(Platon klima glavom: "Ja u svom opisu Atlantide i kazem da je ona bila smjestena
iza Heraklovih vrata, u okeanu...")
Kada su ih napokon "moderni" istrazivaci otkrili u XIX stoljecu, Tuarezi su jos
uvijek zadrzali svoje kromanjonske osobine: visoki, svijetle puti, a, zahvaljujuci
svojoj plavoj odjeci, zvali su ih plavim ljudima. Njihov pisani jezik Tamahak
(Tifinag) ima preko 100 rijeci identicnih Guanchima sa Kanara.
Jedan od ritualnih plesova Tuarega, kojim se trazi milost (Atlantskog) Boga vatre sa
simbolicnim prinosenjem zrtve, identican je plesu Maskalero plemena Apaca iz
Arizone. Tokom ceremonije konjanici se krecu iz pravca Atlantide prema mjestu
rituala (u slucaju Apaca krecu se sa istoka; Tuarezi se krecu sa zapada). Na glavama
nose zapaljeni trozubac - drevni simbol Atlantidjana, koji je nosio Posejdon - Bog
mora i osnivac civilizacije Atlantide. Plamen na glavama ucesnika simbolizira
aktivni vulkan sav u dimu i vatri. Konjanici (koji postaju plesacima) prilaze
centralnom vatrenom ognju i vode medjusobnu "bitku", podsjecajuci se na svoje
daleke pretke i njihov obicaj kojim su zeljeli da udobrovolje bogove vatre.

553

Tuarezi su, kao i njihov maticni narod Imazighen, zadrzali visoku proporciju nulte
krvne grupe sa negativnim RH faktorom. Isto kao i njihovi rodjaci Baski, Guanchi i
Indijanci.
Rast i sirenje Rimskog carstva doveo je do njihovih osvajanja sjevernoafrickih
zemalja. Tokom treceg stoljeca prije nove ere sukobljavali su se sa bjelackim
stanovnistvom Magreba (region od Maroka, preko Tunisa, Alzira do Libije).
Domace stanovnike su jednostavno zvali barbarima (zbog piratskih, "barbarskih"
napada na njihove brodove). I taj naziv im je ostao i danas: Berberi. Stotinama
godina poslije, pred navalama Arapa i crnackog stanovnistva, Berberi su izgubili
veci dio svog rasnog, kulturnog, religijskog i socijalnog identiteta. Desetak miliona
pripadnika je rastrkano u nizu zemalja sjeverne Afrike, simbolizirajuci nazadni dio
ruralnog stanovnistva.
Djeca ostaju nepismena, jer rano napustaju skolu. A tamo ih uce njima stranom
jeziku: arapskom. Maroko, na primjer, pored arapskog priznaje francuski kao
sluzbeni jezik, a ne i jezik Berbera. Pri tome vise od 40% stanovnistva priznaje
berberski identitet, a preko 60% je berberskog porijekla. Slicno je sa Tunisom,
Libijom, Alzirom, a donekle i Egiptom. Pedesetak miliona ljudi ima berbersku krv,
mada se danas izjasnjavaju kao Arapi.
Male grupe muzicara idu po selima, svirajuci na svadbama i veseljima. Ovaj obicaj
je star stotinama godina, i ukljucuje poeziju i drevne price. Berberska muzika ima
interesantne utjecaje: oboe i skotske gusle (ocigledno isto porijeklo kao i drevni
keltski instrumenti) i stihovi u petercu (drevni kineski muzicki obicaj).
Podsjecanje na davno prosla vremena kada su svi oni imali zajednicko porijeklo.
Berberi sebe nazivaju Imazighen. Da li se sjecaju koje im je to "uzviseno
porijeklo"?
Nimalo slucajno, Berberi, Tuarezi, Baski, Guanchi, Kelti, Maje... bili bi svodjeni na
nivo barbara s kojima se trebalo obracunati i njihovo porijeklo i znanja zatirati.
Tako se sjekao korijen izmedju nas i nasih drevnih atlantskih predaka.
Moje drustvo za stolom sa polako razilazi. Sa sjetom.

554

Marokanski Berberi se jos uvijek isticu visokom proporcijom nulte krvne grupe sa
negativnim RH faktorom, kao i njihovi rodjaci Baski i Guanci. Dugi nosevi, visoka
cela, svijetla koza, sive oci i svijetla kosa odlike su ovih potomaka Atlantidjana.
Autohtoni jezik ih podsjeca da su oni ljudi kraljevskog, uzvisenog porijekla.

9.1. Irska Tara

555

Nakon potonuca Atlantide prije 12 000 godina, vremenski i klimatski uslovi na

Britanskim otocima su se znatno promijenili. Nestankom atlantskih planinskih
vijenaca vjetar zapadnjak je zapuhao ovim prostorima; nestankom kontinenta,
topla golfska struja se pruzila do sjevera Evrope i rastopila ledene gromade. Kopno
je ozelenilo, biljni svijet ozivio i privukao zivotinjski. Napokon se, pred izbjeglicama
sa Atlantide, pojavilo novo, privlacno tlo.
Pet je mitskih naroda naseljavalo Irske obale.
Prvi su dosli Partoloni. Oralna tradicija ih pominje kao prve doseljenike koji su
ubrzo nestali. Njihovo ime na staroirskom znaci "oni koji su odavno otisli na drugu
stranu".
Visoki, jaki Nemedi su slijedili. Sebe su zvali "djecom Sunca" i na Irsko kopno su se
iskrcali oko 10 000 godina prije nove ere. Ovi Atlantidjani su plovili na srebrnim
brodovima koji su bili ukraseni zmijolikim likovima. Bili su predvodjeni svojim
liderom Nemedom (nemed - "sveta osoba"). Zemlja se pocinje obradjivati, zivotinje
(konji, krave) pripitomljavati, tlo fertilizirati, metalurgija buja. Nakon doba razvoja
i procvata doslo je do postepenog nestanka i ovog naroda.
Slicni po stasu, Fomori postaju slijedecim vladarima. Irske legende se sjecaju
spiritualnih Fomora kao "podvodnih ljudi" koji su kontrolirali prirodne sile, a
poticali su sa "potonulog otoka". (Roberts, "Atlantians Traditions in Ancient
Britain"). Keltski mitovi poblize objasnjavaju odnose ova prva tri naroda. Govore o
tri stotine godina sukoba izmedju Partolona i Fomora u kojima Partoloni konacno
stradavaju od epidemije. Ni Nemedi nisu bili bolje srece u duelu sa Fomorima.
Naime, Fomorski kraljevi Mork i Konan su izgradili stakleni toranj na Tory otoku
odakle su upravljali svojim kraljevstvom. Od Nemeda su trazili strasni danak: da
dvije trecine svoje novorodjene djece predaju Fomorima. Ratovi koji su slijedili su
uzrokovali desetkovanje Nemeda, a zatim i njihov nestanak.
Stotine godina su prolazile i doslo je do novog vala imigranata. Rasa niskih i snaznih
Atlantidjana, tamnije puti, sa nekadasnjih istocnih planinskih vijenaca potonulog
kontinenta, dolazi u Irsku. Novi kolonizatori su se zvali Fir-Bolg. Njihova osnovna
karakteristika je bila da su znali kako da upravljaju energijom uzduz Zemljanih
energetskih tokova i pri tome da pomjeraju velike kolicine kamena i tla za
izgradnju ceremonijalnih objekata i umjetnih brezuljaka. Cesto su ova brda
podizali u obliku zmije u znak sjecanja na Atlantidu. Jedan od primjera je Glen
Flochan u blizini gradica Oban, dugacak preko 100 metara i visok sedam. Naravno,
najimpresivniji objekat je Tara hram, gigantskih razmjera: preko 250 metara
dugacak i tridesetak metara sirok. Tara je koristena za metafizicke proslave u
kojima su se praktikovali rituali svete Atlantske Sunceve magije. Tara je ostala
duhovno srediste Irske i u narednih jedanaest hiljada godina.

556

Poslednji, peti, prethistorijski narod u Irskoj, bili su Tuata-de-danan. Plavokosi i

crvenokosi Atlantidjani sa plavim ocima, poticali su sa sjevernih oblasti Atlantide.
Njihovo ime u prijevodu znaci "poplava". Koristili su metale, posjedovali
nadnaravne moci i ostali upamceni kao mudar i duhovno superioran narod. Tuate
su razumjeli jezik Fir-Bolga, ali nisu bili prijateljski prema njima. Prekinuli su
njihovu dominaciju otokom upotrebom "cudnog vatrenog oruzja koje bi stvaralo
tamni oblak dima" (Gregory, "Gods and Fighting Men"). Tuate su, slijedeci
tradicije svojih predaka, bili poklonici kulta Sunca i konstruisali su masivne objekte
od kamenih blokova. Prema dostupnim legendama (D.J. Conway "Celtic Magic")
Tuate su u Irsku "dosli sa neba", dok druge izvori tvrde "sa dalekih otoka". Cetiri
grada odakle su dosli bili su: Findias, Gorias, Murias i Falias...
(Ovdje je rijec o izvoru - gospodji Conway, koja ne vezuje Tuate za Atlantidu.
Medjutim, njeno pominjanje ova cetiri grada nas nedvojbeno vodi na Atlantidu.)
...Sa sobom su "donijeli cetiri blaga": Nuadin mac iz Findias-a, strasnu strijelu iz
Gorias-a, carobni kontejner iz Murias-a i kraljevski prijesto iz Falias-a" (o kome
smo pisali u prilogu o Guanchima).
Tuate su se iskrcale u Irsku prvog maja i pregovarali o miru i podjeli teritorija sa
Fir-Bolgima i Fomorima. Ponuda je odbijena. Na ljetni solsticij, nekoliko sedmica
kasnije, doslo je do bitke u blizini danasnjeg mjesta Cong. Sukob je trajao cetiri
dana. Nuada, kralj Tuata je izgubio ruku, ali je kralj Fir-Bolga, Eochaid, ubijen.
Tuate su odnijelu pobjedu i ponudili petinu Irske svojim protivnicima. Kralju Nuadi
je njegov ljekar Diancecht napravio srebrnu ruku koju je mogao pomjerati kao i
pravu. Godine su prolazile, ova tri naroda su se i dalje sukobljavali, dok Tuate nisu
konacno protjerale svoje prethodnike.
Uslijedilo je prorocanstvo koje je najavilo dolazak prvih smrtnika i kraj bogova. U
Aileachu (danasnjem Londonderry-ju) dolaze Milesijanci (prethodnici Gala i Kelta,
odnosno Druida). Vremenom, nakon mnogih borbi u kojima ce se koristiti magija
na obje strane, Tuate se "povlace ispod zemlje".
Mitski, prethistorijski period Irske je zavrsen. Era bogova je ustupila mjesto eri
ljudi.
Jos uvijek postoji nekoliko historijskih tekstova i knjiga koje su ostale sacuvane i
pored sistematskih napora inkvizicije da ih unisti. Medju njima su Irski mitovi
skupljeni u cetiri knjige od prije 900 godina (Books of Leinster, Dun Cow, Ballymate
i Yellow Book of Lecan). Najstariji Velski dokument je Crna Knjiga iz XII stoljeca i
Bijela Knjiga iz XIII stoljeca. U samostanima se pedantno vodila evidencija o
lokalnim oralnim tradicijama; zapisivale su se legende koje su se prenosile s koljena
na koljeno.
U drevna vremena, svestena lica su pamtila ove price po cijenu zivota; onaj koji bi
krivo interpretirao dogadjaje iz proslosti bio bi kaznjavan. Ova usmena predaja bi

557

se ozivljavala tokom dugih veceri na kojima bi se okupili pripadnici pojedinih

zajednica i prisjecali se svojih predaka.
Nasilnim dolaskom krscanstva u Irsku sa svetim Patrikom i njegovim armijama,
paljenjem antickih knjiga i unistavanjem svega sto je podsjecalo na razvijenu
kulturu predaka, doslo je do novog fenomena: Crkva uvodi nova bozanstva, mijenja
historiju, a neke od davnasnjih junaka prilagodjava svojim potrebama i prisvaja ih.
Manipulacija je otpocela i nece stati u narednih 15 stoljeca. Datumi se iskrivljuju,
Atlantida i njeni potomci se ignoriraju i prekrivaju zaboravom, radnja od prije
desetak hiljada godina se pomjera u onu od prije dvije-tri hiljade.
Radiokarbonsko (C-14) odredjivanje starosti u jednom momentu daje nadu da ce se
stvari ispraviti. Ipak, oficijelna historija se ne mijenja.
Ono sto je dosada pusteno u javnost je ohrabrujuce: u centralnoj Irskoj utvrdjena
je starost drevnog naselja u kauntiju Offaly 8 820 godina prije nove ere. Isti
rezultati su se ponovili na sjevernoj obali u kauntiju Derry. Na sjeveroistocnoj obali,
u kauntiju Antrim, utvrdjeno je da je naselje osnovano 7 735 p.n.e. i da je
neprestano bilo okupirano u narednih 3 000 godina. Slatkovodne skoljke
pronadjene u okolini Dublin-a su stare 7 200 godina, a poticu sa Britanskog otoka.
(Dakle, potomci Atlantidjana su bili sladokusci koji bi skoknuli do engleskog kopna
po veceru.)
Tea, supruga Eremona, prvog Milesijanskog kralja Irske, sahranjena je pokraj
grandioznog objekta iz proslosti. Engleskim izgovorom staroirske rijeci Teamhair
("Tein grob") nastalo je ime koje ce ovo drevno Atlantsko ceremonijalno sjediste
zadrzati do danasnjih dana. Hiljade godine ranije, Fir-bolgi su pokretali desetine
hiljada tona zemlje i stotine hiljada tona kamenih blokova gradeci svoje svetiste.
Slijedeci drevne gradjevinske tehnike u izgradnji Tare nije koristen vezivni
materijal; obradjeni kameni blokovi su perfektno pasali jedan u drugi bez potrebe
za malterom ili cementom. Prepoznatljivi majstori ciji su poduhvati razasuti od
Perua i Meksika do Egipta.
Izbor lokacije nije bio slucajan. Mada na niskoj nadmorskoj visini od samo
stotinjak metara, sa Tare se vidi 40% teritorija citave Irske. Ova komandna lokacija
je bila uzrokom da "onaj koji vlada Tarom, vlada i Irskom". U novije vrijeme, u
poslednja tri milenijuma, na Tari su krunisana 142 kralja Irske. Sve dok katolicka
Crkva, na preporuku Sv. Patrika, nije mjesto proklela.
Danas je malo ostalo od anticke slave Tare: zlatne uspomene, nekoliko zemljanih
brezuljaka i ostaci kamenih formacija.
U starom keltskom kalendaru postojala su dva dana (tacnije dvije noci) kada se
otvarao prolaz izmedju naseg i podzemnog svijeta (duhova): prvi maj i prvi

558

novembar. Centralni kameni objekat na Tari je izgradjen tako da sunceva zraka ova
dva dana (i samo ova dva dana u godini), pada tacno kroz prolaz i ulazi u glavnu
komoru. To je bio znak da je veza izmedju dva svijeta uspostavljena.
Sesnaest kilometara od Tare nalazi se Newgrange. Historijske knjige ga nazivaju
"kamenom grobnicom sa prolazima, vjerovatno izgradjenog prije 5 200 godina".
Grobnica je zbog toga, jer su tu pronadjeni kremirani ostaci stotine ljudi stari preko
5 000 godina.
Medjutim, arheologija je slobodno trebala otici dublje u historiju od stidljivih 5 000
godina.
Fir-bolgi su u svojim gradjevinskim poduhvatima ostavili iza sebe niz kamenih
struktura i umjetnih brezuljaka: samo u Newgrange-u ih ima 25 za koje je trebalo
nevjerovatnih 200 hiljada tona kamena. Prostorije su u obliku hodnika koji vode do
centralnih odaja. Stojeci kameni blokovi, teski do desetak tona, formiraju prolaze.
Krovne konstrukcije, takodje od kamena, su perfektno balansirane i ostale su na
svom mjestu dvanaest hiljada godina bez ikakvog vezivnog materijala. Perfektni
dizajn, planiranje i izvedba govore u superiornim graditeljima.
Kameni blokovi unutar prostorija te vanjski blokovi, koji u pravilnom nizu
okruzuju ova ceremonijalna sredista, su ukraseni sa spiralnim, kruznim i cik-cak
simbolima. Prva tumacenja (recimo prof. Thomas Molyneux sa Dublinskog koledja
iz XVIII stoljeca) su ih oznacila "barbarskim". Ozbiljnije proucavanje (Martin
Brennan, "The Boyne Valley Vision") provedeno na preko 700 isklesanih blokova
dovelo je do zakljucaka da je rijec o "vrlo kompleksnim astronomskim i
kosmoloskim observacijama". "Ljudima iz ove doline", pise Brennan, "studije
suncevih, planetarnih i zvjezdanih kretanja su bile vrlo vazne. Oni su bili
astronomski majstori kamenog doba."
Newgrange je bio i vise od kosmoloske observatorije. Sve upucuje da je rijec o
simbolu zivotne sile i sveg zivota u svemiru. Naime, originalno su ovi brezuljci
podizani u obliku jajeta ("zacetak zivota") sa prolazima koji simboliziraju
maternicu. A novi zivot bi zapocinjao zahvaljuci - Suncu.
Iznad ulaza svih ovih objekata, koji su veci dio godine bili zatvoreni kamenim
vratima, nalazila se kamena kutija. Izlazece Sunce bi slalo svoje zrake kroz ovu
kutiju samo za vrijeme zimskog solsticija. (Rijec je o najkracem danu u godini,
vremenu kad pocinje nova godina, kada starta novi zivot, a zivotna sila pocinje da
revitalizira uspavanu Zemlju.) Kameni blokovi to simbolicno predstavljaju sa
uklesanim spiralama: spirale okrenute unutra su simbol mrtvih, a one okrenute
prema vani simboliziraju ponovno radjanje. Sunce i novo radjanje prikazuju se
oplodjavanjem kosmickog jajeta cime se osigurava kontinuitet vjecnog ciklusa
zivota i smrti.

559

Na dan zimskog solsticija, 21. decembra 1969. godine, profesor arheologije Michael
O'Kelly je biljezio dogadjaje unutar kamenog prolaza: "U 9:58 minuta prva zraka
Sunca je prodrla sa lokalnog horizonta... Prosla je kroz kamenu kutiju, zatim kroz
prolaz i tlom komore dosla do samog kraja centralne odaje... Odbijajuci se od
baznog kamenog bloka u dnu odaje, sunceva zraka se prosirila do 17 cm i
dramaticno obasjala razlicite detalje na zidovima i kamenom plafonu prostorije... U
10:15 direktni suncevi zrak je ponovo bio odsjecen..."
Hiljade godina nakon Fir-borga, galski, keltski i druidski svestenici su prisvojili
Newgrange, Taru i druge duhovne katedrale daleke proslosti (okolni Knowth, na
primjer, je omogucavao ulaz u "sid", odnosno podzemni svijet i smatran je za jedno
od tri crne duhovne tacke u Irskoj). U njima su svestenici kremirali svoje lidere
nastojeci im dati vjecnost i neprekinutu kraljevsku liniju.
Interesantna srednjovjekovna legenda Baska "Jaun Zuria", pocinje sa radnjom u
Irskoj Tari. Godine 867. princ Lemor je bio prognan iz Irske i nastanio se u zemlji
Baska. U jednom od dijaloga citamo i ovo:
Lemor: "Spanija! Zemlja nasih predaka. Oni su dosli u Irsku odavde."
Lekobide: "Da, iako nasa krv i jezik vise nisu isti, imali smo iste graditelje kamenih
krugova i kamenih prolaza ponovnog radjanja... u davnim vremenima koja vise
nisu ostala u nasoj dugoj memoriji".
Uzgred, plavokosi Lemor je predvodio Baske u borbi protiv spanjolskih osvajaca,
porazio ih i ozenio liijepu Lekobide-ovu kcer Luz. Postao je prvi vladar Baska
(dotada oni nisu imali politicku hijerarhiju). Prema historijskim hronikama zbilja je
i doslo do bitke izmedju Spanaca sa Baskima godine 867. kraj mjesta Padura.
Kameni blokovi su ostali umazani krvlju osvajaca i od tada se ovo mjesto zove
Arrigorriaga ("mjesto sa crvenim kamenjem").
A ako bi kojim slucajem dosli do prasnjavih crkvenih arhiva u oblasnoj crkvi i usto
mogli citati drevni jezik Euskaru, nasli bi na pozutjelim listovima stranice koje
pokazuju kada je veza izmedju Luz i Lemor-a krunisana brakom.
Veza izmedju dalekih potomaka Atlantidjana na evropskom tlu.

560

Newgrange, drevna Irska astronomska observatorija. Prvi suncevi zraci na dan

zimskog solsticija prodiru kroz kameni prolaz dramaticno obasjavajuci detalje na
zidovima i svodu.

561

9.2. Stonehenge
Dugovjecnost.
Nasi preci su, u zelji da produze zivotni vijek, vrsili razlicite eksperimente. Svjesni
snage energije u fizickom svijetu, nastojali su da je ukrote i nadju originalnu
primjenu. Prirodni energetski tok je prisutan u svakoj cestici materije i kao takav
predstavlja medij kroz koje magnetne i gravitacione sile mogu imati pozitivno
dejstvo na ljudsko tijelo.
Pokojni dr. Wilhelm Reich je (ponovno) otkrio tu energetsku silu za koju su znali
nasi Atlantski preci i nazvao je orgonskom energijom. Svoje eksperimente je opisao
u knjizi "The Discovery of the Orgone".
Britanski otoci su krcati prethistorijskim primjerima u kojima su neposredni
potomci Atlantidjana svoje znanje prenosili na evropsko kopno. Tu su povecali
koncentraciju orgonske energije i izlazuci joj se pozitivno djelovali na dugovjecnost
i zdravlje organizma.
Pripreme su bile slozene i trazile su postovanje strogih procedura. Prvo bi formirali
duboku zemljanu komoru (bilo gradeci umjetne brezuljke ili kopajuci ispod zemlje).
Zatim bi komoru oblozili pazljivo izabranim kamenim blokovima koji posjeduju
karakteristicna svojstva. Nakon gradnje drvenog plafona, pokrivali bi ga sa
nekoliko slojeva gline i zemlje. U svakoj fazi bi se birala odredjena boja i tip zemlje,
jer je bilo neobicno vazno da se izmjenjuju slojevi organske i neorganske materije.
Na kraju bi se kompletni objekat oblozio zemljom i grmljem.
Sada smo spremni da primimo prve posjetioce. Kandidati se relaksiraju,
prociscavaju i duhovno balansiraju. Odlaze u podzemne prostorije vjerujuci da ce
im energetski tokovi podmladiti tijelo i um.
Iz Barnes & Nobles-ovog izdanja "Atlas of Mysterious Places" (1998), uz sliku
poveceg umjetnog brezuljka u engleskom krajoliku citam: "Enigmatski Silburu Hill
se dize iznad okoline pedesetak metara visoko na povrsini od dva hektara. Ovaj
umjetni brezuljak je sagradjen oko 2 750 godine prije nove ere i njegova namjena
ostaje nepoznata."
Kako su dosli do te godine ne znam; mogu misliti cudjenje arheologa i historicara
koji bi se pitali o svrsi ovog grandioznog gradjevinskog poduhvata.
Dvadeset sest kilometara juznije nalazi se jos jedan prethistorijski podzemni
objekat za podmladjivanje, ali ovog puta kao sastavni dio mnogo poznatijeg
kompleksa: Stonehenge.

562

Moderna oprema otkriva misterioznu energiju u nizu prethistorijskih britanskih

centara. Snaga energije varira sa razlicitim vrstama stijena, godisnjim dobima i
dobom dana. Ultrasonicni valovi koje stvaraju kameni blokovi su narocito snazni
prilikom izlaska sunca. Primjenom gausmetra, koji mjeri snagu staticnog
magnetnog polja, uocava se neuobicajeno visoko prisustvo elektromagnetne energije
koja cirkulira u i oko nedirnutih prethistorijskih kamenih svetista. Dodatni testovi
su otkrili da kamen, sam po sebi, djeluje kao pojacivac energetskih tokova i
generira energetske spirale.
Neophodno znanje da se konstruiraju posebno snazni energetski generatori putem
kamenih megalita se prenosilo iz generacije na generaciju Atlantidjana. Sa
gubitkom maticnog kontinenta, potomci Atlantidjana su zadrzali to znanje i
odrzavali ga na drugim kontinentima. Prvo bi izabirali narocito energetski potentna
mjesta, zatim podobni gradjevinski materijal, obradjivali ga (kameni blokovi) i
zatim ga transportirali.
I dalje se odrzavalo vjerovanje da kameni blokovi absorbiraju energiju iz svoje
okoline i vracaju je onima koji na tom mjestu odrzavaju svoje ceremonije.
Vrlo slicni kameni krugovi su izgradjeni u prethistorijsko vrijeme i njihovi ostaci se
vide i danas u Francuskoj, Engleskoj, Skotskoj, Irskoj, Meksiku... Ti su krugovi
odrzavani uprkos prolazu vremena i nove civilizacije bi ih obnavljale.
Arheolog Geoffrey Bibby (Bibby, "Testimonu of the Spade") procjenjuje da se
citavih devet kulturnih (i zemljanih) slojeva nalazi ispod kamenog monumenta u
Stonehenge-u.
Engleski plemic Earl of Pembroke-a pozvao je 1620. u posjetu svom imanju
tadasnjeg kralja, James-a Prvog. Vidjevsi u blizini grupu uspravljenih kamenih
gromada, kralj je naredio da njegov arhitekta, Indigo Jones, prouci strukturu i
podnese mu izvjestaj. Jones je studirao arhitekturu u Italiji i dizajnirao nekoliko
vaznih zgrada u Londonu. Studirajuci Stonehenge i uzimajuci detaljne mjere, Jones
je dosao do slijedeceg zakljucka: rijec je o rusevini Rimskog hrama posvecenog
bogu Kelusu sa datumom izgradnje 79. godine A.D.
Naravno, lako je danas ismijati arhitektu Jones-a koji je morao kralju podnijeti
nekakav izvjestaj. Ali, cetristo godina kasnije, oficijelna nauka nije puno odmakla u
svojim objasnjenjima misticnog megalitskog monumenta.
Iz decenije u deceniju datum izgradnje se pomjerao unatrag. Sa dvije hiljade na
dvije i po, pa na tri, pa na tri i po... napokon, arheologija priznaje da je Stonehenge
star najmanje 5 500 godina, iduci i do cifre od 10 000 godina ("English Heritage",
Juni 1996).
U odgovoru ko su bili graditelji, ponovo prisustvujemo licitiranju: od Rimljana, pa
Kelta prije njih, pa Druida, pa barbarskih plemena... Medjutim, kada dodju u doba

563

prije 5 500 godina ponestaje im municije. Oficijelna historija ne priznaje iole

napredniju humanu zajednicu tog doba.
U objasnjenju svrhe Stonehenge-a, jos uvijek se nojevski drzi glava u pijesku: to je,
kazu, bio "centar religijskih rituala".
Mi smo, zapravo, kroz prva dva pasusa odgovorili na sva ova "otvorena pitanja":
ko i kada je izgradio Stonehenge (Atlantidjani prije 12.500 godina) i zasto
(energetski centar zajednice).
Ali, istina o Stonehenge-u je mnogo kompleksnija.
U sredistu kamenog kruga nalaze se blokovi "bluestone"-a (kamen modra galica).
Najblize nalaziste ovog plavkastog kamena teskog 25 tona je u jugozapadnom Velsu,
udaljenom 320 km! Centralni krug je izgradjen od sarsenita, sivkastog kamena.
Najblizi kamenolom ovih megalita teskih do 60 tona je u velskom Wiltshire-u.
Zelenkasti kameni blok, "green sandstone", takodje iz juznog Velsa, ima uloga
oltara ispred jednog od trilitona.
Otvara se more pitanja pred modernog covjeka. Zasto ovoliko razlicitih vrsta
kamena, kako su bili obradjeni, kako su prebaceni preko 300 km (more, rijeke i
kopno - sugeriraju historicari), kako su postavljani u mjestu, a osobito kako su
kamene grdosije podizane jedna na drugu formirajuci zatvoreni krug?
Dokazivati da su "primitivni pecinski ljudi" nasli nacina da rijese ova slozena
tehnicka pitanja bio bi uzaludan poduhvat. Nema sumnje da je jedan od dva
odgovora vrijedna paznje onaj o Atlantidjanima koji su koristili tehnologiju svoje
izgubljene civilizacije. Kameni blokovi su lebdjeli po zemaljskim energetskim
linijama... u tacno odredjeno doba dana i u odredjeno godisnje doba kada su
energetski tokovi najintenzivniji... i tako su prebacivani iz udaljenih regiona.
Stonehenge je istovremeno imao funkciju kosmickog i astroloskog hrama,
kompjutera, kalendara, i, na koncu, kapije ka svijetu duhova.
Astro-arheolog, americki astronom Gerald Hawkins je potvrdio ulogu Stonehenge-a
kao observatorije: prilikom izlaska sunca za vrijeme ljetnog solsticija, sunceve
zrake bi izlazile izmedju centralog kamenog bloka u unutasnjoj "potkovici" i dva
prednja megalita; Originalni Stonehenge je, naime, pored vanjskog kruga imao
kamene blokove poredane u obliku potkovice u sredistu, sa nekoliko desetaka
manjih blokova. Svaki od njih je imao svoju ulogu i oznacavao je neku od
celestijalnih, nebeskih pojava.
Pored ljetnog solsticija, lako se moglo pratiti izlazak i zalazak sunca za vrijeme
zimskog solsticija, izlazak i zalazak mjeseca, te kretanja sazvjezdja iz zodijaka.

564

Sjedeci unutar Stonehenge-a, iskusno oko je moglo ocijeniti gdje ce se sunce

pojaviti, kakav ce biti raspored zvijezda te noci, koji je datum, kada i gdje mjesec
izlazi, itd. U skladu sa kretanjem nebeskih tijela i njihovog utjecaja na nasu Planetu,
moglo se pripremati za pojedine dogadjaje (sunceva i mjeseceva pomracenja, efekti
na psiholosko i duhovno tijelo, itd.). Dakle, Stonehenge je sluzio i za predvidjanje
dogadjaja. Dekodirajuci raspored Stonehenge-a, astronomi su otkrili da postoji 56-o
godisnji ciklus suncevih eklipsi!
Pomjerajuci manji kameni blok od njegovog inicijalnog polozaja, omogucavalo je
prethistoriskim (Atlantskim) astronomima da tacno predvide vazne mjeseceve i
sunceve dogadjaje stotinama godina unaprijed. Zapravo, ovaj kompjuter se
resetovao jednom u 300 godina. Pomakne se kamen za jedno mjesto. Jednostavno.
Nekada je Stonehenge bio povrsine nogometnog igralista sa desetinama megalita.
Danas je ostala samo cetvrtina od kompjuterske masine proslosti. Vremenom su
mnogi blokovi razbijeni i iskoristeni u gradjevinske svrhe, za podizanje puteva ili
cak u turisticke svrhe. Svojevremeno su posjetioci mogli iznajmljivati cekice u selu
Amesbury i odvaljivati komade kamenih blokova za uspomenu. (Zapravo je
posebna misterija kako je bilo sta od Stonehenge-a ostalo u zivotu pored modernog
covjeka.)
Arheokriptografija je nova nauka koja polako ulazi u trag porukama koje nose
drevni monumenti.
Ranije smo pisali o razlozima zasto je prirodan centar Zemaljske geografske
(longitudinalne) duzine - Giza. Izbor britanskog Grinica kao nulte geografske
duzine je, naravno, bio politicki nametnut.
Ocigledne poruke drevnih piramida i megalita su prepoznatljive pazljivim
istrazivacima. Tako, na primjer, piramida Kukulkan ima cetiri stepenista, cetiri
ugla, 365 stepenica i devet terasa. Produkt mnozenja je broj 52.560. Ako uzmemo da
je istinska nulta geografska duzina Planete Giza, onda se ova piramida nalazi tacno
na 119 stepeni, 42 minute i 10,51620648 sekundi zapadno. Pomnozimo li ova tri
broja dobicemo 52.560. Drugim rijecima, osmatranjem karakteristika piramide
(kamenog objekta) moze se odrediti njegov polozaj u odnosu na najpotentniju
energetsku tacku Zemlje - mjesto gdje su Atlantidjani izgradili piramide i sfingu.
Piramida Cuicuilco je najstarija pronadjena piramida sa kruznom osnovom. A krug
ima 360 stepeni. Geografska sirina ove piramide je 19 stepeni, 18 minuta i tacno
01,05263157894 sekundi.
Produkt tri cifre geografske sirine nam daje rezultat od 360 stepeni!
Stonehenge je originalno imao 30 kamenih blokova na kojima je lezalo takodje 30
blokova. Ovih 60 blokova je formiralo perfektni krug (dakle, 360 stepeni). Rezultat
mnozenja broja blokova i stepeni je (60 x 360) je 21.600. Polozaj Stonehenge-a u

565

odnosu na ekvator je 51 stepen, 10 minuta i 42,3529411764 sekundi. Njihov produkt

je takodje 21.600!
Sta nam to govori? Da su graditelji Stonehenge-a znali za ekvator, da su znali da
krug ima 360 stepeni, da im je globus bio podijeljen na geografsku sirinu i duzinu,
da su im sve kamene strukture nosile poruku o svom polozaju, i, na koncu, da im
arhitekte pripadaju istoj skoli.
Historicar Gerald od Wales-a (Giraldus Cambrensis), pisao je u dvanaestom
stoljecu o Stonehenge-u u svojoj knjizi "The History and Topography of Ireland".
On ga naziva "Plesom divova", jer je cuo price da su giganti donijeli ove kamene
blokove iz Afrike u Irsku i podigle kameni monument na planini Kildare. Kasnije je
Aurelius Ambrosius, kralj drevnih Britona, naredio Merlinu da kamenje prenese iz
Irske na Britansko kopno i konstruira Stonehenge.
Znamo da magicni prsti Merlinovi nisu ucestvovali u kreaciji Stonehenge-a.
Ali zato nam magija Atlantidjana ozivi sa pogledom na ovaj vjecni spomenik
ljudskom znanju.

Atlantidjani su izgradili kameni kompleks Stonehenge koji je istovremeno imao

ulogu kosmickog i astroloskog hrama, kompjutera, kalendara i
medjudimenzionalne kapije.

566

9.3. Glastonbury Tor

...Uglavnom, prica ide ovako: "Sasvim blizu jugozapadnog kraja Engleske, ispod
povrsine mora, leze ostaci otoka Lyonesse. Negdje oko 18.000 godina prije nove ere,
u doba kada je vecina ovdasnje oceanske vode bila dio sjevernih ledenih glecera
(tokom poslednjeg ledenog doba), Lyonesse je bio spojen sa Atlantidom. Prolaskom
hiljada godina kopno je ustupalo mjesto moru i prezivjeli komadi iznad povrsine
mora su nazvani Scilly Isles.
Stanovnici Lyonesse-a su se preselili na jugozapadni kraj Engleske i osnovali svoje
"Sveto kraljevstvo Logres". Potomci Atlantidjana su tu zivjeli stotinama godina.
Bili su poznati po svojim tehnikama geomancije (proucavanje Zemljinih energetskih
tokova) cime su ostvarivali svoju harmonicnu vezu sa kosmosom. Imajuci ogromno
tehnicko znanje i inzinjerske sposobnosti svojih Atlantskih predaka, oni su formirali
zodijake na tlu zapanjujucih dimenzija (Roberts, "Atlantean Tradition in Great
Britain").
Najveca takva zemljana skulptura Logres-a se nalazi u kruznoj
pedesetokilometarskoj oblasti u blizini gradica Glastonbury. Ona je jasno vidljiva
(jedino) iz zraka. Dvanaest znakova zodijaka su formirani od brezuljaka, rijeka,
puteva, suma, naslaga zemlje i drugih vodenih tokova. Svaka glava figure zodijaka
je okrenuta prema zapadu... prema maticnom kontinentu Atlantidi. Zodijak je tako
spretno konstruisan da, u vrijeme kada je izgradjen, voda koju je donosila plima, bi
do polovine prekrila zodijacki znak ribe...
... Kako su se price o herojima iz antickih vremena prenosile kroz stoljeca,
dominantne figure proslosti bi postajale mitski karakteri ili bogovi. Poslednji kralj
Atlantide bio je Votan. Milenijumima nakon nestanka Atlantide, Votan je smatran
za boga koji je mogao da upravlja prirodnim silama i koji se borio protiv zmajeva
(prema mitovima i legendama iz Velsa, Irske i Engleske). Sa dolaskom katolicke
crkve u Britaniju poceo je sukob sa paganskim religijama. Sveti Mihajlo se natura
kao zamjena Votanu. Posvuda se sistematski brise Votanovo ime iz legendi, na
temeljima starih hramova se podizu crkve u cast krscanskog sveca. Nekada su, u
cast Votanu, bile obiljezene energetski potentne tacke u podrucju od 350 km.
Dolaskom krscanstva, na ovim tackama je podignuto deset crkvi koje danas nose
ime St. Michael: u Clifton Hampden-u, preko Glastonbury-ja do Land's End-a
(Shirley Andrews, "Atlantis, Insights from a Lost Civilization").
Da bi se definitivno unistilo sjecanje na Votana, krscani su oznacili drevnog antickog
heroja zlim. Mihajla su okruzili dobrim andjelima koji se bori protiv Votana koji je
predstavljen u obliku zmaja. Svetac unistava zmaja koji simbolizuje djavla. Stotine
godina intenzivne kampanje, kipovi i slike crkvenih svetaca koji ubijaju zmajeve i
sotone, posluzile su za konacni obracun sa sjecanjem na Atlantidu.

567

********
Pitomi zeleni brezuljak nadomak gradica Glastonbury, 220 km zapadno od
Londona, zove se jednostavno Tor ("vrh"). Putnici iz daleka su dolazili u ovo
mjesto, jer legende kazu da je kralj Artur tu imao svoju utvrdu, da je Isusova sveta
krigla ("Holly Grail") tu pohranjena, da je sveti Patrik tu sahranjen, da se tu
nalazila prva krscanska crkva; Tor je bio svetiste u doba Kelta i Druida prije 2.500
godina i smatran je za kapiju prema Svijetu Duhova; Tor je, kako kaze oficijelna
historija, bio svet i u megalitska vremena prije 4.000 godina; i, na koncu, labirint
Tora je formiran prije 8.000 godina, kako kazu neki noviji izvori. Mitovi i legende
govore o trokutu koji formiraju Stonehenge, Avebury i Glastonbury Tor. Kameni
monumenti na ova tri mjesta su locirali mocno svjetsko energetsko cvoriste,
Planetarnu cakru.
Predanja kazu da je na vrhu Tora nekada bio kameni krug kao i u Stonehenge-u. Iz
pisane izjave jednog od lokalnih proroka, sredinom 1970-ih, citamo slijedece:
"Tor nije isti danas kao sto je nekada bio. Jedan dio na vrhu nedostaje na kome je
nekada bio izgradjen hram... kao sto su bili Grcki hramovi, samo kruzni. Unutar je
bio prelijepi mozaik na podu koji je prikazivao zodijacke znakove. Unaokolo je bilo
podignuto dvanest bijelih kamenih stubova. Ispod poda se nalazila skrivena odaja
sa kruznim plafonom. Sedam cuvara u plavim odorama su neprekidno bdjeli. Park i
vodeni izvori su ukrasavali ovo sveto mjesto. Prijatni mirisi su se sirili tako da je Tor
na svakog posjetioca djelovao ljekovito i smirujuce."
Trideset godina kasnije dolazi do uzbudljivog razvoja. Dvadeset drugog frebruara
2002. godine arheolozi Nancy i Charles Hollinrake objavljuju da su na vrhu Tora
pronasli ostatke temelja koji izgledaju kao kruzni anticki hram!
Najstarija predanja govore o vilama i vilenjacima kao prvim bicima vezanim za Tor.
Doduse, u tim vremenima, vile nisu bile ni nalik na nase danasnje predstave o njima.
Ova bica su opisivana kao visoka rastom, mladolika izgledom uprkos poodmaklom
zivotnom dobu, i - lijepa ("fairies" odnosno "fair" u prijevodu znaci lijep). Vilenjaci
su tada povezivani sa odredjenim zvjezdanim konstelacijama: Plejadama, Sirijusom
i Velikim Medvjedom (sedam zvijezda).
Predanja dalje govore o ovim bicima koja "donose znanje lokalnim ljudima, a
posebno o astrologiji i lijecenju." Slicne mitologije susrecemo sirom svijeta.
Hiljade godina su prolazile i sjecanja na ova bica postaju dijelom bajkica. Kelti ova
bica personificiraju kroz prirodne sile i zivotinje. Vremenom, sa pojavom
krscanstva, daje im se negativni predznak, a zatim i osudjuje. Inkvizicija ima
vodecu ulogu u suzbijanju narodnih predanja. Neke price su ipak prezivjele. Medju
njima i one o vilinim brezuljcima koji su bili suplji. Unutrasnji realm je zvan Avalon

568

(odnosno Annwn). Tako se i za Tor tvrdi da negdje postoji prolaz prema Avalonu,
koji je nepoznato i magicno mjesto.
Predanja dalje kazu da postoji opasnost za one koji pokusaju uci u unutrasnjost
Tora. Poseban problem je u postojanju razlike u vremenu izmedju dva svijeta. U
Avalonu se moze izgubiti i skliznuti u proslost ili buducnost. Srednjevjekovne
hronike govore o iskustvima onih koji su, prema sopstvenim izjavama, proveli po
pola sata u unutrasnjosti Tora da bi, po povratku na povrsinu, shvatili da su prosle
decenije u njihovom svijetu. Slijedeca opasnost bila je hrana. Vile su bile ljubazne i
nudile su hranu i pice posjetiocima. Ali, oni ljudi koji bi prihvatali ponudu i uzeli
hranu, vise ne bi dolazili natrag.
(Naravno, ovdje bi hranu mogli posmatrati na simbolicnoj razini kao magicne moci
ili napredno znanje savrsenije civilizacije. Jer, ko jednom ovlada tim znanjem ne zeli
da se vraca na stare nacine zivljenja.)
********
Kao sto nase tijelo ima svoje akupunkturne tacke te meridijane koje ih spajaju, tako
i nasa Planeta ima svoje geomagnetne linije koje spajaju narocito potentne
energetske tacke.
Atlantidjani su shvatili vaznost i ulogu Planete u njihovom dnevnom zivotu.
Geomagnetne linije su koristili za razlicite forme putovanja i transporta, za prijenos
poruka i komunikacije.
Primjer Britanskih drevnih monumenata je narocito vazan: anticka mjesta su, u
kojima se vidi trag napredne Atlantide, povezana putem ovih energetskih linija. A
Tor zauzima posebno mjesto, jer se u njemu te energije sastaju, kombiniraju i
zavrsavaju. Sto se vise primicu vrhu tako njihov susret nalici na harmonicni
kosmicki ples koji okoncava ujedinjenjem.
Rusenjem antickih observatorija i hramova i izgradnjom krscanskih crkvi, potire se
pravo znacenje kamenih objekata na ovim putevima. Desetine novih crkava sa
imenima svetog Mihajla i djevice Marije doveli su do toga da ove linije dobijaju ime
po njima.
Ali, energetski ples se time nije zavrsio. I danas, kao i proteklih milenijuma,
misteriozna svijetla i dalje izranjaju iznad Tora; nekad pojedinacna, nekad u grupi,
pojavljujuci se i nestajuci nepredvidljivo. Ukazuju se pred ljudima u svim bojama,
od bijele i crvene do zute i zelene izazivajuci interesantan efekat: to vise nisu
bezivotne iskre vec svjesna energetska stvorenja.
Gledajuci iz zraka, brdasce Tor se doima kao netom donesen na ravnicu
Glastonbury-ja. Lici mi na brod koji se zaglavio u kopnu i samo trazi nacina da ode.

569

Citavom njegovom duzinom su travnate terase koje se podizu do sedam nivoa.

Pocinju na dnu i valovito se krecu ka vrhu Tora. Pazljivim proucavanjem da se
zakljuciti da je Tor gotovo identican labirintima pronadjenim na antickim
novcicima sa Krete i simbolickim slikama Majke Zemlje kod drevnih americkih
Hopi Indijanaca.
Geolozi su jedinstveni u zakljucku da Tor nije nastao djelovanjem prirode; terase
koje formiraju labirintski put su plod inteligencije (pretpostavljaju da je starosti
oko pet hiljada godina, jer se ne usudjuju ici dalje).
Na Kreti je opasni Minotaur bio zatocen u srcu labirinta. Na Toru put preko sedam
terasa (koje su simbol sedam zemaljskih, ali i covjekovih cakri) vodi do sredista u
kome se svako od nas mora suociti sa svojom sudbinom: opasnim Minotaurom ili
bozanskim Ja. Dva i po sata uspona do srca Tora, i sat i po silaska do njegovog
podnozja, je ritual podizanja energetskog nivoa kroz koji su prolazili potomci
Atlantidjana.
Za obracun sa takvim mocnim simbolom Atlantide kao sto je Tor, krscanstvo je
osulo paljbu iz oruzja najtezeg kalibra. I tvrde:
- Isus Krist je, kao djecak, posjetio Glastonbury Tor sa svojim ujakom Josipom od
Arimateje i tamo napravio prvu krscansku crkvu iznad zemljine povrsine;
- Nakon Kristovog raspeca, Josip se vratio na Tor, donio svetu kriglu iz koje je Isus
pio na "poslednjoj veceri" i u njoj sacuvao Isusovu krv sa raspeca; zakopao je ispod
Tora na ulazu u "Podzemni svijet";
- Uskoro je iz zemlje izbio podzemni vodeni izvor crvenkaste boje (zbog Isusove krvi
ili zbog jakog prisustva zeljezne rude?) za koju kazu da donosi vjecnu mladost
onima koji je piju (cini mi se blize istini da su Atlantidjani znali za ovaj izvor
hiljadama godina prije);
- U potragu za "Svetim Gralom" (kriglom) se ukljucio i "drevni krscanski kralj"
Artur poznat po svom stitu sa velikim krizem (u stvarnosti, Artur je ime iz prekrscanskih keltskih vremena; jos jedan primjer preuzimanja heroja iz narodnih
legendi);
- Arturu su se pridruzili vitezovi Okruglog stola, njih dvanaest (nazalost, dvanaest
je preuzeta simbolika Atlantidjana i dvanaest znakova Zodijaka);
- I da bi prica bila potpuna, Arturu se u njegovim posjetama Toru pridruzio (doduse
u nekom drugom vremenu) i sveti Patrik, koji je tu provodio mjesece u molitvi i
postu, da bi obojica tu bili i pokopani. Drugim rijecima, od Tora je napravljeno
prvorazredno krscansko svetiliste.

570

Engleska skulptorica Katharine Maltwood je (nanovo) otkrila postojanje gigantskih

zemljanih konfiguracija koje predstavljaju znakove Zodijaka. Objavljujuci svoju
knjigu "The Glastonbury Temple of Star" 1929. godine, detaljno je opisala raspored
i konture pojedinih astroloskih znakova. Mary Caine, engleska profesorica
umjetnosti je, sest decenija docnije, dodala bogatsvo novih detalja u opisu Zodijaka.
I ne samo to. Otkrila je slicne zemaljske astroloske konfiguracije pokraj gradica
Kingston-na-Temzi (Surrey).
Dvanaest znakova Zodijaka su rasporedjeni kruzno, u pravilnom nizu: od bika,
blizanaca, raka preko lava, djevice i vage... U svojoj velicini mogu biti jasno
sagledani samo sa visine od sedam hiljada metara! Obim zodijackog kruga je oko 50
km!
Koliki je to bio gradjevinski poduhvat pomjerati enormne kolicine zemlje i graditi
umjetna brda, uklapati rijeke, kanale i sume u obrise koje ce se moci vidjeti samo sa
velikih visina...?
Nakon sto su zavrsili sa Projektom Zodijak, Atlantidjani su se upustili u novi:
kreirali su kosmicku observatoriju upotrebom kamenih stojecih blokova. Naravno,
mogli su predvidjati sunceva i mjeseceva pomracenja, raspored pojedinih
sazvjezdja...
Mnogi od ovih kamenih blokova su nestali do kraja XIX stoljeca. Kada bi zidovi
obliznjih crkvi, krcmi i starih kuca mogli pricati, saznali bi ko ih je sklonio sa Tora,
zatim razbio u komade i ugradio u nove objekte.
Ipak, jedan od megalita, zvani "Zivi kamen" je i dalje na svom originalnom mjestu,
na zapadnoj padini Tora. Postavljen je u smjeru istok-zapad. Postoje izvjestaji da
se, ako ga se dodirne u zoru ili pred zalazak sunca, moze osjetiti blago elektricno
strujanje.
Strujanje koje nam pomaze da ne zaboravimo drevna znanja.

571

Misticni brezuljak Glastonbury Tor na jugu Engleske sjeciste je mocnih podzemnih

geomagnetnih tokova. Danas vidljive travnate terase su dio drevnog labirinta od
sedam nivoa koji bi podizao energetski nivo potomcima Atlantidjana. Na vrhu Tora
je bio kruzni hram, a predanja kazu da je ovdje kapija izmedju dvije dimenzije.

9.4. Karnak
Nekoliko stotina hiljada (!) megalita stajalo je uspravno na Francuskom krajoliku
"pogleda" uperenih prema zvjezdanom nebu. Veliki kameni blokovi, visoki izmedju
572

dva i osam metara, obima nekoliko metara, bili su vjesto zabijeni u zemlju. Najtezi
medju njima bio je "Vilin kamen" na zapadu Francuske, u pokrajini Bretanji (ili,
kako su je Kelti zvali, Brittany), kraj gradica Locmariaquer-a. Visok preko 25
metara i tezine 350 tona (!) danas lezi slomljen na cetiri komada zahvaljujuci
zemljotresu iz 1722. godine.
Sistematskim naporima krscanstva broj megalita desetkovan je na oko 50.000.
Medjutim, to je jos uvijek impresivan broj koji trazi odgovor na pitanja ko, kada,
kako i zasto?
Podsjetimo, u razvoju primitivnog covjeka, oficijelna historija pominje slijedece
evolutivne faze:
(1) Staro kameno doba (Paleolit) - pocetak od prije 2,5 miliona godina (novije
tvrdnje ga smjestaju i do prije 6 miliona godina) sa zavrsetkom 10.000 godina prije
nove ere
(2) Srednje kameno doba (Mezolit) - trajalo od 10.000 godina p.n.e. do 3.000 godine
p.n.e.
(3) Novo kameno doba (Neolit) - pocelo 8.000 godina p.n.e. u Aziji, sa trajanjem u
Evropi od 6.000 g.p.n.e. do 2.000 godine p.n.e.
(4) Bronzano doba - u nekim krajevima, kao Mala Azija, pocelo jos 6.500 g.p.n.e., u
evropskim zemljama startalo oko 3.000 g.p.n.e. sa Kretskom (Minoanskom)
civilizacijom.
(5) Zeljezno doba - pocetak oko 1.000 godine prije nove ere.
Nasa tabela ima sustinski drugaciji pristup.
(1) Doba pred-civilizacije: 6 miliona 120.000 godina prije nove ere. U ovoj fazi se
pripremaju tri covjekove komponente: fizicka, kroz razvoj majmunolikog covjeka;
dusevna, koja je u svojoj hiperborejskoj fazi i boravku u sasvim drugacijim fizickim
bicima na Planeti od nas; i treca komponenta, utjecaj superiornih spiritualnih bica
u pripremi postanka razumnog covjeka.
(2) Stvaranje kreativnog covjeka genetskom (DNK) intervencijom superiornih bica;
covjek postaje "nastanjiv" za dusevnu materiju; otada dusa i fizicko tijelo pocinju
da ko-egzistiraju. Period: 120.000 100.000 godina prije nove ere
(3) Lemurija - Prva civilizacija covjeka donekle nalik na ove danasnje (to je ujedno i
konacna hiperborejska faza u razvoju duse). Covjek je prevashodno duhovno bice.
Period: 100.000 10.000 g.p.n.e.

573

(4) Atlantida - Prvi, najnapredniji period Atlantidjana. Covjek je kombinacija

duhovnog (telepatija, levitacija, astralna putovanja) i fizickog bica (nauka,
tehnologija). Period: 55.000 50.000 g.p.n.e.
(5) Atlantida - Druga faza. Traje do 28.000 g.p.n.e. Odlikuje se jos uvijek
dominantnom ulogom duhovnog.
(6) Atlantida - Treca faza. Od 28.000 10.000 godina prije nove ere. Materijalna
stvarnost preuzima dominaciju; spiritualno se pocinje zloupotrebljavati od strane
elita. Naucni i tehnoloski vrhunci ("zlatno doba", faza punog prosperiteta i srece,
kako su ga i grcko-rimski historicari zvali).
(7) Post-atlantska epoha 10.000 godina prije nove ere - do danas. Ona ukljucuje
pra-indijsku kulturu (stariju od "stare Indije"), slijedi pra-perzijska, egipatskohaldejska (ukljucujuci Babilonce i Asirijce), grcko-latinska te, kao poslednja,
danasnja ("materijalisticka") kultura.
Osnovna razlika izmedju "oficijelne" i "alternativne" historije je u tome da na
covjeka ne gledamo kao na prosto fizicko bice i alate koje koristi.
Bitan zaokret nastaje u momentu kada se na covjeku vrse genetske promjene koje
su ga odvojile od zivotinjskog carstva. Na taj nacin su ga nacinile podobnim da ga
nastanjuju duse, koje prolaze kroz zivotne lekcije (reinkarnacija) i duhovnu
evoluciju. Covjek, dakle, postaje slozeno, kompleksno bice.
Civilizacije koje su slijedile bile su zapravo borba za dominaciju izmedju dvije
dimenzije: duhovne na jednoj, te umne i fizicke supstance tog bica, na drugoj strani.
Kako je vrijeme odmicalo tako je granica izmedju ova dva svijeta postajala sve
cvrsca. Duhovni organi i spiritualne sposobnosti su ustupali mjesto fizickim, culnim.
Koristenje energije duhovnog svijeta i energije Planete Zemlje je zamjenjivano
koristenjem gole snage misica te, vremenom, masina (industrijske i tehnoloske
"revolucije").
Zbog toga i tvrdimo da razvoj covjeka nije evolutivan: nije isao od primitivnog ka
naprednom covjeku. Naprotiv. Zadnjih stotinu hiljada godina se krecemo od
naprednog, spiritualnog bica ka primitivnom, fizickom covjeku. Predjen je put od
kosmicke harmonije u drustvu i unutar nas, do oholosti i sebicnosti kojom
degradiramo prirodu i nase socijalno tkivo.
********
U dosadasnjim prilozima o Atlantidi predmet naseg interesa je bila epoha prelaza iz
trece faze Atlantide u post-atlantsku fazu. Kameni spomenici sirom svijeta djelo su

574

Atlantidjana prije 10.000 12.500 godina. Pocev od Srednje Amerike (Teotihuakan),

Egipta (piramida i sfinge) do Irske (Tara) i Engleske (Stonehenge i Salisbury Tor).
Danasnji prilog prikazace jedan od najbriljantnijih dokaza Atlantskog uma:
megalite u Francuskoj i diljem Evrope.
Malo poznati, slabo istrazeni i prepusteni zaboravu, hiljade kamenih monumenata
od obala Bretanje na Atlantiku do juga Francuske na Mediteranu nazalost ne
predstavljaju bog-zna-kakvu turisticku atrakciju.
Ne poklanja im se nikakva paznja.
Postavimo jednostavno pitanje: zasto ti Atlantidjani, ako su postojali, nisu ostavili
neku kapsulu znanja kao dokaz svoje civilizacije? Jer, nas moderni covjek takve
kapsule salje i u svemir i ostavlja ih na Zemlji za buduca pokolenja pokazujuci u
njima svoja dostignuca.
Da bi se citale te informacije potrebne su oci, um i kompjuter.
Atlantidjani su bili mudriji. Ostavili su nam dokaze svog postojanja za koje su nam
dovoljne samo oci i um. Ne trebaju kompjuteri, CD-plejeri i video rekorderi.
Krenimo prvo od arheoloskih nagadjanja.
"Preko tri hiljade uspravljenih kamenih blokova, aranziranih u avenije,
predstavljaju najneobicniji megalitski monument u Evropi. Ogromni blokovi i
zemljani brezuljci podignuti u prethistoriji svjedoce o svetoj oblasti oko Karnaka
(Carnac) u Francuskoj. Podignute pred vise od 6.700 godina ove kamene strukture
su medju najstarijim u svijetu. Da li su imali astronomsku ili religijsku svrhu?"
(Nigel Pennick, "The Megalithic Avenues of Carnac", 1998, barnes & Nobles);
"Distrikt Karnak je poznat po prethistorijskim grobovima i jedinstvenom tipu
struktura, kamenim nizovima. Ove avenije su u prosjeku po 1,5 km dugacke i
stotinjak metara siroke, sagradjene od visestrukih redova kamenih blokova.
Pojedini nizovi su dugacki i po 6 km i paralelni su sa stranama svijeta. Pojedini
nizovi zavrsavaju sa kruznim i kvadratnim formacijama, a pojedini sa natkrivenim
blokovima ili podzemnim kamenim odajama. Serija radiokarbonskih testova je
otkrila da su grobovi, koji se nalaze uz ove kamene objekte, stari po 5.500 godina.
Samo pored Karnaka postoji oko 100 podzemnih prolaza cija je starost jos veca
(Kercado grobnica potice iz 3.800 godine prije nove ere)." (Jacquetta Hawkes,
"Atlas of Ancient Archeology", 1975)
"Imao sam osjecaj cudjenja i frustriranosti: cudjenja zbog motiva koji su
insipirisali drevnog covjeka za takav gradjevinski poduhvat, a frustracije zbog moje
nemogucnosti da shvatim znacenje tog poduhvata. Slijedeceg dana sam posjetio
profesora Thom Alexander-a koji vjeruje da je pronasao jedan od kljuceva

575

misterije. Nekoliko milja istocno od Karnaka leze cetiri velike stijene, odlomljeni
komadi velikog "Vilinog kamena". Dok je bio uspravan, visina mu je bila oko 27
metara. Nakon duzeg proucavanja profesor Thom tvrdi da je ovaj megalit imao
funkciju unverzalnog mjeraca Mjesecevog kretanja. Ostali kameni nizovi su
vjerovatno bili kompleksni grafikoni kao osnova za rjesavanje matematickih i
astronomskih problema." (Robert Morrison, "Megaliths: Europe's Silent Stones",
1979)
Teorije da su kameni blokovi podizani u znak "Boginje plodnosti", ili simbol
"obozavanja krave" (?), za "odbranu od poplava" (?), kao "grobnice" ili slicno,
nisu vrijedna spomena. Kao ni skrnavljena megalita u rimsko doba (Rimski vojnici
bi uklesavali likove svojih bogova) ili u krscansko doba (cementiranje krizeva na
vrhovima blokova u poslednjih nekoliko stotina godina).
Nealeko od Karnaka je mjesto Gavrinis sa svojim kamenim prolazom i centralnom
odajom usjecenom u zemljanom brezuljku. Ulaz je okrenut sjeveroistoku tako da
zraci izlazeceg Sunca upadaju u centralnu odaju samo jedamput godisnje - tokom
zimskog solsticija. To je istovremeno dan kada Sunce umire i kada se ponovo radja.
U kamenim blokovima su uklesani jos nerastumaceni simboli, spirale, krugovi.
Gavrinis je identican Irskom Newgrange-u. Isti arhitekta, isti gradjevinar.
Stotine kilometara juzno, istocno i sjeverno od Karnaka, leze hiljade i hiljade
kamenih megalita: Evropa je preplavljena njima.
U Spanjolskoj su megaliti od Los Millares-a do Almerie i Menorce; u Italiji idu
juzno do Sardinije, u Holandiji su trilitoni pronadjeni u Drenthe-u, u Belgiji su u
Weris-u, u Njemackoj su u Visbek-u, u Danskoj su u Tustrup-u, u Skotskoj su u
Callanish-u. O Irskoj, Engleskoj i Velsu smo vec govorili.
Sada je vrijeme da odgovorimo na pitanje sta su oni stvarno predstavljali?
Megaliti ("gigantski uspravljeni kameni blokovi") su postavljeni od strane
Atlantidjana i njihovih potomaka za astronomske i geodetske svrhe.
Zvijezde su koristene za mjerenje Zemlje. I obrnuto. Povrsina planete Zemlje je
koristena da bi mjerila zvijezde.
Megaliti, zemljani humovi, kameni spomenici, kameni prolazi i pecine... su koristeni
da oznace nebeska tijela na zvjezdanom nebu! Mnogi megaliti imaju uklesane
reljefe koji identificiraju pojedine zvijezde prema kojima su megaliti orijentirani.
Oblik megalita, uklesani simboli, njihov medjusobni odnos i odstojanje... sve to daje
dovoljno informacija da se prepozna zvijezda.
Zemljani brezuljci i kameni spomenici su aranzirani u grupama i na taj nacin
odslikavaju pojedine zvjezdane grozdove. Izgled pojedinih kamenih prolaza i

576

raspored pecinskih odaja u vjestackim brezuljcima identificira se sa zvjezdanim

konstelacijama (recimo Mlijecni Put ili Veliki Magelanov oblak).
Mnogi megaliti imaju probusene rupe, isklesane krugove, elipse i spirale kojima se
oznacavaju eklipse, raspored zvijezda (Sjevernjaca, na primjer), zvjezdani i
planetarni sistemi, galaksije, solsticiji...
Posebna paznja je poklanjana bojama pojedinih zvijezda. Koristeni su megaliti koji
su sadrzavali odgovarajuce boje. Na primjer, "Crvena Boginja" (die Rote Gottin) u
Njemackom Traben-Trarbach-u je megalit crveno-narandjaste boje i simbolizira
zvijezdu Dubhe. To je jedina velika crveno-narandjasto-zuta zvijezda u sistemu
Ursa Major. Slicno je i sa dvije velike "crvene" zvijezde Antares i Aldebaran, koje
su takodje predstvljene sa crvenim megalitima.
Engleski krajolik vrvi kamenim spomenicima. Stonehenge predstavlja zvijezdani
sistem Plejada. Wiltshire je Andromeda. Kamene pecine u Kentu su Mlijecni put, a
Devon je Magelanov zvjezdani oblak. Zvijezde Sagitarijusa su u sjevernom Velsu...
Uzme li se mapa Engleske sa njenim drevnim arheoloskim nalazistima i predstavi se
sa njenim astronomskim, nebeskim duplikatima... i zatim presavije, spoje se krajevi
i formira lopta (globus)... dobice se kompletna slika zvjezdanog neba! Sa Juznom
polarnom zvijezdom na jednom kraju i Sjevernjacom na drugom. Sa Mlijecnim
putem i drugim susjednim galaksijama... sa svim glavnim zvjezdanim sistemima
koji su imali vaznu ulogu u razvoju covjekove civilizacije (Plejade, Drako,
Andromeda, Orion itd.).
Briljantno!
Granice megalita bi oznacavale manje ili vece geografske oblasti. Ova, geodetska
funkcija megalita, se moze pratiti u Skotskoj. Tamo su oblasti (county) zadrzale
pribliznu velicinu, oblik i lokaciju koja odgovara zvjezdanim konstelacijama.
Pertshire sadrzava ime zvijezde PERSeus u PERTH-u. Megalitska sredista u
Pertshire-u kao Fowlis Wester simboliziraju zvijezde iz sistema Perzej. Relativna
velicina i oblik Pertshire-a je imitacija pomenutog sazvjezdja!
Najvisi megalit u srednjoj Evropi, Gollenstein kraj Saarbrucken-a, simbolizira
azdaju (odnosno sazvjezdje Hydra) koja je poznata kao "najduza" zvjezdana
konstelacija. Megaliti se pruzaju od Gollenstein-a oznacavajuci drevnu prirodnu
granicu sa Francuskom.
U pecinama kraj Torbay-a u Engleskoj pokrajini Kent, u kamenu je uklesano lice
covjeka. Nakon proucavanja modernim grafickim metodama, otkriveno je da lice
skriva u sebi mapu Afrike sa megalitskim simbolima. Profesor Andis Kaulins
(University of Trier, Njemacka) se zaputio na put u Centralnoafricku Republiku, u
mjesto Bouar, 1982. godine. Tamo je pronasao megalite na mjestu gdje su oni i
prikazani na pecinskom licu.

577

Zasto bas ovdje? Zato sto je ovo vrlo vazna geodetska tacka. Koristenjem metoda
triangulacije pronadjena je centralna tacka Africkog kontinenta u kojoj se dodiruju
najduze kopnene horizontalne i vertikalne distance.
Pecina u Kentu prikazuje zvijezde koje su koristene za ovaj slozeni matematicki
model: te zvijezde su Drako, Cefej (iz galaksije Mlijecni put) i Kasiopeja.
Pecina iz Kenta nam govori toliko toga: prvo, da, mi smo bili tamo (u Africi), drugo,
da, mi znamo visu matematiku, i trece, da, za nas gotovo da nema tajni na
zvjezdanom nebu.
Zbilja nevjerovatno.
Ako je samo u Evropi bilo stotine hiljada megalita, to znaci da su Atlantidjani isti
broj zvijezda sa nocnog neba obradili i kataloski sredjen sa svim osnovnim
informacijama. I ostavili ga pred nasim ocima kao spomenik svojoj mudrosti.
A nasa, moderna astronomija je prve planete izvan Solarnog sistema pronasla tek u
zadnjih nekoliko godina.
Predstoji nam jos dug put da pocnemo razumijevati ostavstinu Atlantidjana. Koja
nam bode oci i (trebala bi da) intrigira um.

Kameni blok (menhir) u francuskoj Bretanji (St. Uzec) sa uklesanim reljefima pri
vrhu i skorasnjim krizom na vrhu. Krscanstvo nije razumijevalo funkciju ovih
astronomskih megalita, ali ih je sistematski desetkovalo ili pokrstavalo.

578

Foto rekonstrukcija najveceg megalita u Bretanji pokazuje kiklopske dimenzije:

preko 20 metara visine (i dodatnih 4 metra u zemlji) i 350 tona tezine koje su
prevozene sa daljine od nekoliko desetina kilometara. Cetvrt miliona ovih megalita
su imali prakticnu astronomsku i geodetsku svrhu u zivotu potomaka Atlantidjana.

9.5. Zodijak
Godina je 585. prije nove ere. Ratuju kraljevstva (legendarno bogate) Lidije i

579

Medije. Iznenada, krvavi sukob se prekida. Dolazi do totalnog pomracenja (eklipse)

Sunca. Planeta tone u privremeni mrak. Rat se prekida. Dvije strane se povlace.
Pravi "pobjednik" ovog sukoba je daleko, na sigurnom. Prvi grcki astronom koga
zvanicna historija pamti, Tales, je predvidio ovo pomaracenje koje je nastupilo 28.
maja 585. godine p.n.e.
Izvor njegovog znanja nije u tradiciji razvijene grcke astronomije. Slicno kao i
Hiparh, Eudoks, tako je i Tales i niz drugih ucenih ljudi iz anticke Grcke, svoje
znanje i inspiraciju crpio iz drevne sumerske civilizacije. Iz perioda od 4.000 godina
prije nase ere.
Grcki ucenjaci su kopirali Sumeransku astronomsku nauku, preuzeli imena
zvijezda i sazvjezdja i formirali svoju mitologiju. Zadnjih dvije hiljade godina,
Zapadni svijet daje kredit antickoj Grckoj za astronomska dostignuca... kredit koji
bi trebao ici znatno dublje u proslost... prvo do Sumera... a onda, naravno, do
Atlantide...
U astronomskim observatorijama Atlantide dobro obuceni i skolovani astronomi su
pomno proucavali nebo. Znali su da Sunce, Mjesec i zvijezde imaju poseban utjecaj
na Planetu i njene stanovnike. U srcu Grada Zlatne Kapije, u Posejdonovom hramu,
nalazila se najopremljenija observatorija.
Imena zvjezdanih konstelacija i znakovi zodijaka su tu identificirani prije vise od
12.500 godina. Zvjezdanim formacijama su davani ljudski i zivotinjski atributi.
Nakon dugogodisnjeg mukotrpnog rada, 1925. godine se medjunarodna
astronomska zajednica (ovo lici na nasu otrcanu frazu "medjunarodna zajednica"),
slozila u podjeli vidljivog neba na tri regiona: sjeverni, centralni i juzni. U skladu s
tim, imenovali su 88 zvjezdanih konstelacija koje pripadaju tim regionima.
Ali, ova kvalifikacija nije bila originalna za homo sapiensa. Sest hiljada godina
ranije, u doba Sumera, postojala je identicna podjela zvjezdanog neba na tri pojasa
ili "puta": sjeverni put ("Enlil'), juzni ("Ea") i centralni ("Put Anua"). Danasnji
centralni pojas koji sadrzi dvanaest zvjezdanih konstelacija zodijaka je identican
"Pojasu Anu" koji je imao grupirane zvijezde u "dvanaest kuca."
Objasnimo fenomen zodijaka (grcki "zodiakos kyklos" - zivotinjski krug) koji je
vezan uz oblike lava, riba, bika itd.
Planeti Zemlji treba za jedan puni krug oko Sunca godinu dana. Taj krug je
podijeljen na dvanaest jednakih dijelova od po 30 stepeni. Sa putanje po kojoj se
Zemlja krece vidljiv je uvijek isti sredisnji pojas koji nastanjuju zvjezdane grupe,
"kuce", ili konstelacije.
"Zodijak je imaginarni pojas koji okruzuje Zemlju. Dvanaest njegovih znakova
zajedno opisuje cjelokupan ciklus covjekovog iskustva... a svaki znak ima razlicito

580

znacenje i utjecaj na covjekovu psihu i ponasanje..." (Nicholas Campion, "The

Practical Astrologer", 1987)
"Horoskop je mapa pozicije planeta na nebu u vrijeme vaseg rodjenja. Ova mapa
predstavlja krug od 360 stepeni, put kojim se Sunce krece na nebu (ili tacnije
Zemaljska putanja oko Sunca). Astronomi je zovu eklipsa. Astrolozi su podijelili
ovaj put na dvanaest sektora od po 30 stepeni i formirali znakove Zodijaka ili
Sunceve znakove. Oni indiciraju u kom sektoru je Sunce bilo u vrijeme vaseg
rodjenja. Na primjer, ako si rodjen pocetkom juna, Sunce je bilo u znaku Blizanca i
to je vas Suncev znak." (Frances Sakoian, "The Astrologer's Handbook",1973)
"Prema tradiciji astrologije, prvi kljuc za analizu karaktera pojedinca, lezi u
poziciji Sunca prilikom rodjenja. Ovo pokazuje njegov osnovni karakter, sa
naglaskom na spiritualne kvalitete njegove prirode. Ako je Sunce dobro postavljeno,
to ce se odraziti na covjekove najvise aspiracije. (John Lynch, "Astrology", 1969)
Horoskop nije predmet naseg priloga. Niti utjecaj zvijezda na nas karakter. Niti
jedna Zemaljska godina.
Pored godisnjeg kruga sto ga Zemlja opase oko Sunca, postoji i krug koji Suncev
sistem pravi po svojoj galaktickoj putanji. U okviru te putanje postoji uvijek ista
centralna pozadina. I taj krug (360 stepeni) se moze podijeliti na dvanaest sektora
po 30 stepeni u kojima se nas Solarni sistem priblizava pojedinim zvjezdanim
konstelacijama. Te konstelacije su identicne znakovima zodijaka.
U stvarnosti, te zvjezdane konstelacije su sastavljene od zvijezda koje su razlicito
udaljene od naseg sistema. Na primjer, "...zvjezdani klaster Hijada je grupiran oko
svijetle zvijezde Aldebaran, u sazvjezdju Bika. Razlicite zvijezde-clanovi ove grupe
su udaljene od Suncevog sistema od 68 svjetlosnih godina do 940 svjetlosnih
godina." (Michael Leitch, "The Complete Astrologer", 1971).
Sunce, Mjesec i ostale planete Suncevog sistema uticu na Zemlju da oscilira na
svojoj osi Sjever-Jug. To osciliranje izaziva sasvim malo odstupanje Sjevernog pola
prema zvijezdi Sjevernjaci. To odstupanje nije vidljivo golim okom i potrebno je 72
godine da se akumulira u jedan stepen. Za puni krug od 360 stepeni je potrebno
25.920 godina (72 godine pomnozeno sa 360 stepeni). Drugim rijecima, svakih
25.920 godina ista zvijezda Sjevernjaca se nalazi tacno iznad Sjevernog pola.
Ovaj veliki krug je u astronomiji poznat kao Velika ili Platonska godina.
Trenutno je na nebeskom Sjevernom polu zvijezda Polaris. Prije 3.000 godina je to
bila zvijezda Tuban iz Zmajevog sazvjezdja (Drakon). Za 14.000 godina, zvijezda
Sjevernjaca ce biti briljantna Vega iz sazvjezdja Lire.

581

Pojavljivanje i raspored razlicitih zvjezdanih grupacija je bio vazan u drevnoj

proslosti. Toliko vazan da su ostali dokazi iz proslosti koji govore o superiornom
znanju Sumerana i Atlantidjana u odnosu na nasu modernu astronomiju.
Suncevom sistemu je potrebno 2.160 godina da zavrsi ciklus u jednoj zodijackoj
kuci. Mi smo trenutno pri kraju znaka ribe (zavrsava krajem ovog stoljeca). Zatim
slijedi 2.160 godina vodolije. Dvanaest kuca daje punu Veliku godinu od 25.920
godina. Boravak Suncevog sistema u ovim "kucama" bio je znacajan za Sumerane.
Prepustimo rijec, na tren, svjetskim autoritetima koji se bave proucavanjem rane
sumerske i mesopotamske civilizacije.
Profesor Langdon (Stephen Langdon, "The Babylonian Epic of Creation", 1923.)
otkriva da je cuveni sumerski Nipurijski kalendar (uzor za sve kasnije, ukljucujuci i
nas, moderni), ustanovljen prije 6.600 godina. To je bilo doba zvjezdane kuce Bik i
"...odslikavao je znanje Sumerana o prelasku iz zodijacke kuce 2.160 godina prije
konstelacije Bika."
Profesor Jeremias (Alfred Jeremias, "The Old Testament in the Light of the Ancient
near East", 1911.), koji je izucavao mesopotamske astronomske tekstove i
uporedjivao ih sa astronomskim tekstovima drevnih Hitita, bio je takodje misljenja
da su "... astronomski tableti pokazivali promjenu na zvjezdanom nebu iz znaka
Bika u sazvjezdje Ovna" zakljucujuci da su astronomi iz Mezopotamije predvidjeli i
narednu dvijehiljaditu promjenu u znak Ribe".
Profesor Hartner (Willy hartner, "The Earliest History of the Constellations in the
Near East"), je privukao paznju otkrivanjem slikovnog motiva koji prikazuje
"borbu" izmedju bika i lava iz najranijih sumerskih tableta sugerirajuci da "...ovi
motivi predstavljaju kljucnu poziciju zvjezdanih konstelacija Bika i Lava
posmatracu na 30 stepeni sjeverne geografske sirine, oko 4.000. godine prije nove
ere". Ova geografska sirina odgovara drevnom sumerskom gradu Ur.
Vecina naucnika smatra da su Sumerani isticali da boravak Suncevog sistema u
sazvjezdju Bika oznacava pocetak njihove civilizacije. Profesor Jeremias je nasao
dokaze koji pokazuju da "... sumerska zodijacko-kronoloska nulta tacka pada tacno
u doba prelaska sazvjezdja Blizanaca u Bika". Iz niza drugih tableta ovaj naucnik
zakljucuje da je "zodijak razvijen u doba suncevog boravka u sazvjezdju Blizanca,
sto je prije negoli je sumerska civilizacija osnovana."
I, napokon, nas stari znanac Zecharia Sitchin ("The 12th Planet", 1976), nakon
cetiri decenije izucavanja desetine hiljada sumerskih tableta kaze slijedece:
"Sumerski tablet u Berlinskom muzeju, pod rednim brojem VAT.7847, pocinje sa
listom zvjezdanih konstelacija sa znakom Lava, vracajuci nas na taj nacin u doba
prije 13.000 godina, kada je covjek, navodno, jedva poceo da obradjuje zemlju!"

582

Profesor Hilprecht je (H.V. Hilprecht, "The Babylonian Expedition of the University

of Pennsylvania", 1914.), studirajuci hiljade matematickih tableta iz biblioteka
Nipura i Sipara, zakljucio da su "...Sumerani znali za Veliku godinu od 25.920
godina".
Nedaleko od egipatskog Luksora, u mjestu Dendarahu, nalazi se kapela pri
drevnom hramu. U vrhu kapele je bilo oslikano zvjezdano nebo sa znakovima
zodijaka, odnosno zvjezdanih konstelacija, onako kako su oni izgledali na nebu
izmedju 10.970 godina prije nove ere i 8.810 godina p.n.e. To je doba kada je nas
Suncev sistem bio u sektoru sazvjezdja Lava.
Francuski arheolozi su 1821. godine skinuli kompletni plafon kapele sa ovom
neobicnom slikom i prenijeli ga u pariski Luvr muzej.
Da bi se dobile nebeske informacije potrebna su milenijska istrazivanja i pracenja
kretanja zvijezda i planeta. Potrebna je sofisticirana oprema. Neophodni su
matematicki metodi, modeli i koncepti za naprednu astronomiju. A za ova znanja
treba i da postoji prakticna svrha.
Sumerani su vrijedno biljezili promjene na nebu, ali ove informacije su njima bile, u
najvecoj mjeri, beskorisne.
Jedan od drevnih sumerskih tekstova, tablet broj AO.6478, navodi listu od 26
glavnih zvijezda duz sazvjezdja Raka dajuci pri tom "njihove medjusobne distance
mjerene na tri razlicita nacina!" (navod iz Sitchin-ove knjige).
Kome je to u drevnom Sumeru trebalo i zasto?
I, jos dalje u proslost, kome je na drevnoj Atlantidi bilo potrebno takvo precizno
astronomsko znanje?
Odgovor se namece sam od sebe: znanja o kosmickim distancama i rasporedu
zvijezda trebaju kosmickim putnicima.
Istim onim koji su ucestvovali u naucnom i tehnoloskom bumu Atlantide, koji je
zavrsio prije 12.500 godina. I onima koji su odjedamput, nakon nekoliko hiljada
godina stagnacije, podigli Sumeransku civilizaciju prije 6.500 godina.

9.6. Zvucna levitacija

583

Engleskinja Patricia Slade je 1961. godine bila sa svojim muzem Peterom,

britanskim vojnikom, u Iraku. Odlucili su da za godisnji odmor odu u Indiju,
odakle je Peter bio rodom. Nakon nekoliko dana provedenih u mjestu Poona,
prijatelj im je predlozio da dodju na lokalnu religijsku ceremoniju obecavajuci
da ce im biti zanimljivo.
Ceremonija se odvijala na otvorenom. Jedanaest svestenika u dugim bijelim
odorama je okruzilo ogromnu stijenu, tesku barem 40 tona. Svestenici su poceli
sa tihim ritimicnim pjevanjem. Napravili su jedanaest krugova oko stijene.
Jedan od njih je dao signal da stanu. Zatim su stavili kaziprst na stijenu i ... s
lakocom je podigli do visine ramena. Nakon dvadesetak sekundi, drzeci
trijumfalno stijenu u zraku, odlucili su da je polako spuste.
Ovaj impresivan dogadjaj je negirao postojanje gravitacije. Patricia je
razmisljala da, i ako se tezina stijene podijeli na 11 ljudi, to ipak znaci da bi
svako svojim kaziprstom trebao podici 3-4 tone (!?)
Ali, najuzbudljiviji momenti su tek slijedili. Svestenici su pozvali dobrovoljce iz
publike da im se pridruze. Na muzevljev uzas, Patricia se prva prijavila.
Zajedno sa nekoliko drugih posjetilaca i nekoliko svestenika, formiran je krug i
ponovo se pocelo sa tihom pjesmom. Kada su dobili signal, svi ucesnici su
postavili kaziprst na stijenu i... podigli je. Patricia je bila iznenadjena sa kakvom
lakocom je stijena lebdjela u zraku. Napokon je stijena spustena na tlo.
Patricia je osjecala da pjevusenje nije od njih napravilo superljude koji mogu
podizati tone. Nekako je citava ceremonija utjecala na tezinu samog kamena koji
se opirao postojanju sile gravitacije.
To je bilo iskustvo iz prve ruke o postojanju sonicne levitacije - ili, jednostavnije,
lebdjenja prouzrokovanog zvukom.
Poznata je prica o opernim pjevacima koji "visokim Ce" mogu da razbiju
vinsku casu. Pronadju rezonantnu frekvenciju case i napadaju je punom
snagom. Ali, to ne moze svaki pjevac. Prethodno je potrebno ispuniti dva uslova:
1. Projicirati glas iz dubine stomaka i pri tome ne spustati pluca; time se ne
prekida tok kretanja zraka. Jedino dijafragma tjera zrak napolje; pluca su
izbacena cime se osigurava neprestano i brzo punjenje zrakom. Sustina je, dakle,
imati puni kapacitet pluca uz minimalno disanje.
2. Odrzavati istu frekvenciju citavo vrijeme, sto se postize samo dugogodisnjim
treningom. Vecina pjevaca se iscrpi dok pjeva glasno i na istoj visokoj
frekvenciji.
Razlog sto casa puca je u neelasticnosti stakla. Kada se glasom proizvede ista
rezonantna frekvencija koju ima staklo, i kada se ta frekvencija odrzava neko
vrijeme, stvara se pritisak na staklo... prelazi se prag elasticnosti i staklo puca.
Slijede jos dva primjera destruktivne moci zvuka.

584

John Keeley (1827-1898) je proveo 50 godina svog zivota istrazujuci efekte zvuka
na fizicke osobine objekata. Njegovih niz invencija su obogatile ovu nama
neobicnu granu nauke. Godine 1887. je otkrio kako da dezintegrira kvarc i
ostale tipove tvrdog kamena. Americkoj mornarici je demonstrirao prototip svog
zvucnog topa. Godine 1898. je eksperimentirao u rudniku zlata u drzavi New
York pred bogatim financijerima; testovi su bili toliko uspjesni i zapanjujuci da
je izazvao paniku na burzi u San Francisco-u. Dobio je fondove za daljnje
istrazivanje i razvoj, ali je insistirao da jedino on moze da odredjuje tempo i da
rezultate objavljuje tek kada ih kompletira. To je naljutilo investitore koji su
zatim zatrazili da im predoci dotadasnje rezultate. Nakon sto je to odbio, oni su
povukli fondove. John je zapalio sve dokumente i unistio opremu, i starost je
dozivio siromasan i zaboravljen.
Profesor Gavraud iz Marseilles-a je bio na ivici napustanja svog posla u
inzinjerijskom institutu imajuci stalne napade povracanja. Sumnjajuci da je
izvor u njegovoj kancelariji, vrsio je testove na kemijske i radioaktivne materije.
Nije nalazio objasnjenja dok, s vremenom, nije shvatio da citava kancelarija
vibrira na niskoj frekvenciji koju izaziva susjedna tvornica. To ga je
zaintigriralo tako da je izgradio infrazvucnu masinu u obliku ogromne
dvometarske pistaljke. Nalikovala je na francuske policijske pistaljke koje su
generirale zvuk razlicitih frekvencija, ukljucujuci ultrazvuk, uz koristenje
osusenog graska. Prilikom prvog testa gigantske pistaljke tehnicar koji je
izvodio eksperiment je...pao mrtav kada ju je ukljucio. Prilikom autopsije
pronadjeno je da su njegovi organi bili deformisani i stopljeni u bezoblicnu
masu. Profesor Gavraud nije stao na prvom testu. Drugi test je izveo u
betonskom bunkeru, okruzenom poljanom. Zrak je pustao vrlo postepeno. I
pored toga, pistaljka je uspjela da raznese prozore na kilometar daljine.
Nastavljajuci eksperimente, Gavraud je polako stavljao pistaljku pod kontrolu.
Uspio je da projicira infrazvuk na specificne ciljeve, tako da je mogao da
potpuno razrusi zgrade na 8 km daljine.
Legendarni arapski historicar iz desetog stoljeca, Al-Masudi, napisao je svjetsku
historiju u 30 tomova. Obisao je poznati svijet da bi se smirio u Egiptu. Kao sto
je Herodot smatran osnivacem historijske nauke u antickoj Grckoj, tako se na
istoj razini ocijenjuje doprinos Al-Masudija arapskoj historiografiji. Uglavnom,
Al-Masudi daje intrigirajuce pasuse o gradnji piramida:
"...Prvo je magicni papirus postavljen ispod kamenih blokova koje je trebalo
transportirati. Onda je kamen udaren metalnom sipkom koji bi uzrokovao da
blok pocne da lebdi i krece se poplocanim putem opasanim metalnom ogradom s
obje strane. Blok bi se kretao otprilike pedesetak metara i onda spustao na
zemlju. Proces bi se onda ponavljao dok ga graditelji ne bi smjestili na zeljeno
mjesto."
Da li nam ovo Al-Masudi govori o kreiranju vibracija nastalih udranjem
metalnom sipkom koje bi rezultirale zvucnom levitacijom (lebdenjem)? Ili su,
pak, sipka, magicni papirus i metalna ograda proizvodili magnetnu levitaciju?

585

Na Meksickom Yukatan poluotoku nalazi se hram Uxmal koji se pripisuje

Majama. Medjutim, lokalne legende govore o prethistorijskoj rasi koja je
izgradila originalni kompleks. Oni su upotrebljavali zvuk za pokretanje
masivnih blokova i njihovo ugradjivanje. Legenda dalje kaze (Herbie Brennan,
The Secret History of Ancient Egypt, 2001) da su graditelji koristili pistaljke da
bi pokretali kamene blokove. Velike poplave iz drevnih vremena su prekrile ove
tehnike i ljude koji su ih koristili.
S druge strane Atlantika, u Grckoj mitologiji se govori o Jupiterovom sinu
Amfionu, koji je pokretao kamene blokove sviranjem na liri. Pisano djelo
"Argonautika" opisuje Amfiona i njegovog brata blizanca Zetusa koji su gradili
Tebu. "Zetus je bio pravi radnik koji je snagom misica gradio temelje. Iza njega
je isao Amfion svirajuci zlatnu liru ... a slijedili su ga dvostruko tezi kameni
blokovi od bratovljevih, lebdjeci zrakom."
Drevna kineska poema kaze: "U starim danima, kamenje je hodalo. Da li je to
istina ili laz? U drevnim danima kamenje je zaista hodalo. Ovo je istina, a ne
laz."
U Centralnoj i Juznoj Americi, oralna tradicija tvrdi da je nekada davno zvuk
koristen da pokrece gigantske stijene zrakom.
Pitanje je, da li su ove rasirene legende plod ciste fantazije ili pak, predstavljaju,
iskrivljenu memoriju na nekadasnju stvarnost?
Svedski doktor Jarl je svojevremeno studirao na Oksfordu. Za vrijeme
studentskih dana se sprijateljio sa mladim Tibetantskim studentom. Nekoliko
godina kasnije, dr Jarl je posjetio Egipat u svojstvu clana Engleskog Naucnog
Drustva. Te, 1939. godine, posjetio ga je kurir sa Tibeta koji je trazio da dr Jarl
hitno dodje na Himalaje. Uskoro je dr Jarl bio u posjeti svom starom prijatelju
koji je zauzimao visoku funkciju u Tibetantskoj hijerarhiji. To je bilo doba kada
je stari Dalaj-Lama bio bolestan i dr. Jarl je pozvan da da svoje misljenje.
Jednog dana dvojica doktora su posli u obliznji manastir da prisustvuju
gradjevinskim radovima. Pri vrhu strme litice bio je otvor u stijeni, nalik na
pecinu. Ispred je bila zaravnjena povrsina, plato. Jedini nacin da se dodje do
pecine bio je sa vrha litice odakle su se svestenici spustali konopcima. Prilaznog
puta nije bilo. Ispred pecine su svestenici imali na programu da izgrade zid. Dr.
Jarl je posmatrao liticu visoku 250 metara pitajuci se kako ce da tece gradnja.
Polirani kameni blok duzine jednog metra je bio ispred njega i ocito je nekako
trebao da bude prebacen na visinu od 250 metara.
Dolaze svestenici sa 19 muzickih instrumenata i formiraju krug od 90 stepeni na
udaljenosti od 63 metra od kamenog bloka. Muzicki instrumenti su se sastojali
od 13 bubnjeva i 6 truba dugackih po 3 metra. Bubnjevi su bili otvoreni na
jednom kraju koji je bio usmjeren prema kamenom bloku. Iza svakog
instrumenta je bio red od 8-10 svestenika. Jedan od njih je dao znak i mali
bubanj je poceo koncert. Taj bubanj je imao takav ostar ton da se uvijek cuo i

586

kada su svi ostali instrumenti svirali. Ubrzo pocinju i svestenici da pjevuse,

polako ubrzavajuci tempo dok nisu dostigli zaglusujucu buku. Prva cetiri
minuta se nista ne desava sa kamenim blokom. Sa ubrzavanjem tempa
odjedamput se stijena pocinje tresti da bi se uskoro i podigla u zrak
povecavajuci brzinu. Smjer je platforma ispred ulaza u pecinu. Nakon tri minute
leta kameni blok je prizemljio ispred pecine. Medjutim, koncert se ne prekida.
Donosi se novi kameni blok pred svirace i svestenike. Koristeci isti metod, pet do
sest blokova dnevno se parabolicno prenosi prema vrhu litice.
Da prica bude interesantnija kompletan tok gradnje je dr. Jarl snimio na svoju
kameru. Da ne bi bilo zabune snimio je dva filma koji prikazuju istu stvar.
Englesko Naucno Drustvo, za koje je Jarl radio, je konfiskovalo filmove i udarilo
na njih pecat "strogo povjerljivo". Rekli su da nece biti deklasifikovani do 1990.
godine. Medjutim, ovaj fascinatni prizor sa Himalaja nikada nije ugledao
svijetlo dana. A dr. Jarl, kao prvi stranac kome je bilo dopusteno da snimi ovaj
dogadjaj, mogao je da pricu prosiri samo svom krugu prijatelja i ponekom
magazinu (iz njemackog magazina preneseno u knjizi "The Bridge to Infinity,
Bruce Cathie).
Negdje u isto vrijeme, krajem 1930-ih, Austrijski filmski reziser Linauer je bio u
posjeti zabacenom Tibetantskom manastiru. Tamo su mu pokazali dva neobicna
instrumenta. Jedan je bio gong, precnika tri i po metra. Sredina mu je bila
napravljena od zlata, prvi prsten od zeljeza, a drugi od bronze. Udarom u gong
bi nastajao kratki, tupi zvuk. Drugi instrument je bio u obliku ovalne posude
takodje izgradjen od tri razlicita metala. Zice su bile zakacene njegovom
duzinom. Sa instrumentima je koristeno nesto nalik filmskom platnu.
Formiranjem zvuka iz prva dva instrumenta, ovo platno je fokusiralo zvuk
prema velikim kamenim blokovima. Udarajuci neprestano u gong, svestenici su
bili u mogucnosti da s lakocom podizu velike stijene. Ocito je da je zvuk
dramaticno smanjivao utjecaj Zemljine sile gravitacije.
Svestenci su objasnili Linaueru da su slicni instrumenti koristeni u drevna
vremena za gradnju odbrambenih zidova oko citavog Tibeta. Jos su tvrdili da
slicne naprave mogu emitirati zvuk koji razbija stijene u parapamcad, a po
potrebi i potpuno razgradjuje bilo koji materijal.
Nakon ovih evropskih posjeta Tibetu dolazi do Drugog svjetskog rata, zatim
Kinezi okupiraju Tibet i pocinje doba mraka. Iz kojeg Tibetanci jos nisu izasli.
Desmond Leslie je zabiljezio legende o izgradnji egipatskih piramida ("Flying
Saucers Have Landed"). Govori o skupinama svestenika koji su pjevali ispred
kamenih blokova podizuci ih na visinu zvucnom levitacijom. Na vrhu kamenih
zidova su stajali radnici koji su s lakocom primali visetonske blokove i laganim
pokretima ih smjestali na zeljeno mjesto. To je bio razlog sto nikakvi nasipi,
platforme, uzad i slicni materijali nisu pronadjeni na mjestima gradnje
piramida.
A sad jedna prica sa americkog kontinenta.

587

Latvijski imigrant u Ameriku, Edward Leedskalnin, je dosao na Floridu 1920.

godine. Niski Latvijac, visok samo metar i po sa manje od 50 kg, jedna je od
vodecih misterija za americki naucni establisment. Naime, u svom domu je, u
periodu od 20 godina, izgradio kameni "grad" koga je nazvao "Rock Gate
park". Zivjeci sam, a radeci nocu, Edward je uspio da obradi (isklese), prenese i
konstruira impresivne skulpture od velikih kamenih blokova. Procjenjuje se da
je u njegovom floridskom dvoristu smjesteno preko 1.000 tona kamenih blokova
iskoristenih u gradnji zidova, kula, kamenog namjestaja i umjetnickih
skulptura. Nekako je ovaj zilavi Latvijac uspio da uspravi obelisk od 28 tona,
napravi kamenu kapiju od devet tona koja se otvara dodirom prsta, izgradi
zidove visoke sedam metara... Najteza stijena na njegovom zemljistu je teska 35
tona.
Sve ovo je uradio on sam bez koristenja ikakve masinerije. Nema oficijelnih
izjava kako je to uspio osim "prica iz susjedstva" koje kazu da je Edward
podizao kamene blokove u zrak, koji su onda lebdjeli kao baloni. Edward je
drzao u tajnosti svoje metode da bi samo jednom izjavio slijedece: "Pronasao
sam tajnu piramida. Znam kako su Egipcani i drevni graditelji u Peruu, na
Jukatanu i Aziji, koristeci samo primitivne alate, obradjivali i podizali u zrak
teske kamene blokove."
U epilogu price mozemo reci da ako je Edward i otkrio tajnu zvucne levitacije,
odnio ju je sa sobom u grob.
Poznato je, naravno, da djeca i cuju i vide u sirem rangu nego mi, odrasli.
Primjera radi, slijepi mis emitira vrlo niske frekvencije koje djeca mogu cuti, za
razliku od nas. Doduse, slijepi misevi emitiraju i zvukove u ultrazvucnom rangu
koje mogu detekrirati samo precizni instrumenti.
Pocetkom 1970-ih, engleski zoolog koji je studirao slijepe miseve, je imao svoju
opremu ukljucenu kada je prolazio pored poznatih britanskih megalita u zoru.
Instrumenti su poceli biljeziti vrlo jak i kontinuiran signal. On je to otkrice
prenio istrazivacu Paul Devereux-u, koji je, opet, informaciju proslijedio
Oksfordskom Institutu za Arheologiju. Tamo ona dolazi do kemicara Don
Robins-a koji je bio clan istrazivackog tima za megalite na Britanskim otocima.
Ustanovljava se projekat koji ce trajati nekoliko godina. U oktobru 1978. Robins
je instalirao opremu u Oxfordshire-u snimajuci megalite "Rollright Stones". Sa
izlaskom sunca, instrumenti su poceli biljeziti brz i stabilan signal koji je dolazio
od kamenih blokova.
Naredne cetiri godine projektni tim je obisao sve vaznije britanske megalite. Na
svima je pronadjen ultrasonicni zvuk. Vremenom je, naravno, oprema usavrsena
i bili su u mogucnosti eliminirati sve smetnje (radio zvukovi, obliznji energetski
izvori, geoloski signali). Poredjenje sa modernim gradjevinskim objektima ulicama, zgradama, mostovima, drvenim i kamenim kucama - su pokazala
veliku razliku. Jedini su anticki megaliti generirali ultrazvuk.

588

Vrijeme, sunce ili kisa, nisu utjecali na pojavu ultrazvuka. Naprotiv.

Kao sto se moze i pretpostaviti, poseban efekat je nastajao kod proljetne i jesenje
ravnodnevnice: jutarnji ultrazvuk bi se pretocio u visesatno zvucno zavijanje,
znatno intenzivnije nego drugih dana u godini.
Zakljucak je bio iznenadjujuci: kameni monoliti su kreirani sa idejom da
proizvode ultrazvucno polje.
Tu iznenadjenja ne prestaju.
Istrazivacki tim se pomjerao u sredinu kamenih objekata. Odjedamput, igla na
instrumentima bi pala na nulu. Ultrazvuka tu vise nije bilo. To je izgledalo van
pameti. Naime, ultrazvuk proizvodi i pomjeranje trave, lisce, ljudi. Medjutim,
ulaskom u centar kao da su se nasli u vakuumu, zasticenom prostoru.
Ekipa je posumnjala da su se instrumenti pokvarili. Uzeli bi druge i - opet bi se
ponavljao isti rezultat. Zakljucak koji je slijedio bio je ponovo cudnovat: kameni
megaliti su sa svojim sredistem imali ulogu ultrasonicne zastite sa bizarnom
tisinom u svom centru.
Pozvani su u pomoc dodatni instrumenti. Gajgerov brojac je poceo mjeriti
radioaktivnost. Kameni blokovi kao takvi su pokazivali veci intenzitet od
ocekivanog. S druge strane sam centar objekata je pokazivao neuobicajeno niski
nivo radijacije.
Magnetometar je pokazao slicne rezultate: megaliti su generirali spiralu od
sedam elektromagnetnih krugova koji su opadali u intenzitetu kako su se
priblizavali centru. U samom sredistu nije bilo elektromagnetne radijacije.
Zakljucak: nasi Atlantski preci, drevni graditelji megalita su i ovim putem
ostavili dokaz o svom sofisticiranom poznavanju ultrazvuka i drugih vrsta
radijacije.
Americka svemirska agencija NASA je radila na problemu ultrazvucnih signala
od 1959. godine. Napokon, 1984. godine je patentiran prvi primjer ultrazvucne
levitacije pod brojem 4447251. Patent je usavrsen 1991. godiine u firmi
Intersonics sa ekipom kojoj je na celu akusticni inzinjer Tom Danley.
Patent govori o zvucnoj levitaciji u kojoj imamo dva zvucna izvora na dva kraja
tube. Oni salju zvucne valove koji proizvode izvore akusticne energije... kojom se
objekti mogu podizati (lebdjeti). Promjenom frekvencije jednog izvora zvuka
dolazi do pomjeranja objekta na osi izmedju dva kraja tube. Objekat u tubi ne
samo da se moze pomjerati zvukom, vec moze mijenjati svoje stanje: od
plinovitog u cvrsto, od cvrstog u tecno. Pri tome se intenzitet zvuka znatno
pojacava.

589

Ovaj patentirani pronalazak se dosada koristio na dva leta Kolumbija Satla:

STS 7 i STS 51 A. Uzorci keramike su uspjesno otopljeni a zatim i ocvrsnuti
primjenom ultrazvuka.
Vratimo se u doba razvoja prve civilizacije Atlantidjana prije 55.000 godina.
Njihova tijela, um i dusevna supstanca su bili spiritualno balansirani i
materijalno neoptereceni. To je bilo doba kada su Atlantidjani usavrsili do
perfekcije zvucnu levitaciju za podizanje velikih i teskih objekata. Prvi
grandiozni monumenti datiraju iz tog doba.
Radilo se u grupama koje su koncentrirale svoju energiju za proizvodnju
zvucnih valova da bi, zatim, podizali i spustali masivne blokove bez upotrebe
masinerije. Pri tome je nekoliko ljudi, spojenih ramena, plesalo u krugu u cijem
je sredistu bio kameni blok. U pozadini su bili zvukovi bubnjeva i cimbala te
glasno pjevanje. Fokusirani na kamene blokove, njihova ogromna mentalna
snaga, kombinirana sa energijom pulsirajuceg zvuka, uzrokuje podizanje teskih
objekata. (Vigers, "Atlantis Rising")
Vremenom su inzinjeri sa Atlantide glasove i ples zamijenili sa zvucnim
instrumentima koji su proizvodili tacno odredjenu frekvenciju... cija je
rezonancija omogucavala da se stijene pokrecu, a gravitacija prevazidje.
O tome pisu Sumeranski glineni tableti od prije 6.600 godina ("zvuk moze podici
kamen"). Tako su prenoseni kameni blokovi iz Balbeka od hiljadu tona (!) Tako
su gradjene piramide od Kine, preko Mesopotamije i Egipta do Srednje i Juzne
Amerike. Tako su nastajali vjestacki brezuljci u Britaniji. Tako je uspravljeno
300.000 megalita u Zapadnoj Evropi tokom poslednje, trece, civilizacije
Atlantide...
Veo misterija pada.

590

Latvijski imigrant Ed Leedskalnin je izgradio impresivni kameni park u svom

dvoristu tridesetih godina XX stoljeca. Visine metar i po, ovaj Latvijac je obradio i
uspravio preko 1.000 tona kamenih blokova od kojih su neki teski preko 35 tona. Ed
je tvrdio da je ovladao drevnom vjestinom zvucne levitacije buduci se nije sluzio
nikakvim masinama ili gradjevinskom opremom.

591

9.7. Golfska struja

Zamislimo ovu armijsku strukturu: 480.000 pripadnika kopnene vojske; 120.000
vojnika u redovima konjice; 240.000 mornara; 160.000 vojnika koji operiraju sa
10.000 teskih i 60.000 lakih oruzja (kocija). Vise od milion ljudi pod oruzjem.
Impoznatna cifra.
Ovdje je rijec o armiji Atlantide prije 12.500 godina cije detalje daje Platon.
Za milion vojnika u mirnodopskim uvjetima potrebna je populacija izmedju 40 i 60
miliona ljudi da ih izdrzava. I teritorija, recimo, Britanskih otoka da se obradjuje
da bi se proizvelo dovoljno hrane.
********
Planeta Zemlja rotira oko svoje osi (sjever-jug). Rotacija je najjaca u visini ekvatora
- oko 400 metara u sekundi. Upravo u tom podrucju atmosfera pomalo zaostaje za
rotacijom Planete... i ta cinjenica dovodi do stvaranja kontinuiranog istocnog vjetra.
Ovaj vjetar je karakteristican za citavu tropsku zonu i uzrokuje kretanje vode u
okeanima od istoka prema zapadu, na nivou ekvatora. Na Atlantiku to konkretno
znaci kretanje toplih tropskih voda od Africkih obala (Gvineja) prema Juznoj
Americi (Brazil). Na brazilskoj izbocini ta se vodena struja dijeli na manju, juzniju i
na vecu koja odlazi na sjever pored Kube i Kariba u Meksicki zaljev.
Rotacija Zemlje uzrokuje i stvaranje tzv. zapadnih vjetrova na vecim atmosferskim
visinama u zoni sjevernije i juznije od tropskih vjetrova. Zahvaljujuci ovim
zapadnim vjetrovima dolazi do kruzne vodene cirkulacije.
Zamislimo vodeni bazen, omedjen (kontinentima) sa istocne i zapadne strane.
Istocni i zapadni vjetrovi dovode do pravilnog, kruznog kretanja vode.
Izgled Atlantika nalikuje vodenom bazenu. Na istocnoj strani su Afrika i Evropa; na
zapadnoj Juzna i Sjeverna Amerika. I mada okeanski bazen nije idealan, u sustini se
odigrava zatvoreni sistem cirkulacije vode. Ili, poznatiji, kao Golfska struja.
Plavi vodeni tokovi Golfske struje su siroki nekoliko stotina kilometara. Vode
juznog Atlantika i toplo, tropsko Africko more se spajaju u Karibima... i kao vrlo
snazan vodeni tok ulaze u Meksicki zaljev. Azurno plava boja Golfske struje, koja
potice od visoke slanosti, je lako prepoznatljiva. Tu, u Meksickom zaljevu, biva
zatvorena ... odakle nije lako izaci. Vodeni tok usporava kod Jukatana; u
Honduraskom zaljevu se zagrijava i krece se duz Teksaskih obala... prema uskom
Floridskom prolazu.

592

Vrijeme provedeno u Meksickom Golfu, uzrokuje da vec topla struja postaje jos
toplija pod udarom tropskog sunca; halofilne plave alge i slanost jacaju plavu boju i
gustocu vode. Zahvaljujuci toploti, ovaj vodeni tok ostaje pri povrsini, ostavljajuci
hladne vode ispod sebe.
U momentu kada Golfska struja napusta Meksicki Zaljev, pocinje da se siri u vode
sjevernog Atlantika. U visini Azura, sirina Golfske struje je 800 km! Protok vode
iznosi 100 miliona tona u sekundi. Ako bi se sve svjetske rijeke (od Miljacke do
Amazona) kombinirale, one ne bi ni priblizno formirale tako mocan vodeni protok.
(Otto Muck, "The Secrets of Atlantis", 1978).
Golfska struja ima temperaturu od vise od 20 Celzijusa duz citavog toka prema
Evropi.
Ostaje nedjeljiva cjelina; u pocetku grli istocnu obalu Amerike, da bi je od
Philadelphia-e potjerali zapadni vjetrovi prema Evropskim obalama. Kako se
priblizava Evropi, polako se hladi i pocinje da tone. Kod Britanskih otoka struja se
spusta do 800-1000 metara ispod povrsine. Sjeverni pravac Golfske struje odlazi
prema Skandinaviji; tamo jos vise gubi od svoje toplote postajuci hladna struja da
bi, napokon, zavrsila u arktickim vodama.
Medjutim, prvi dodir Golfske struje sa Evropskim obalama je vazan kao "sistem
vodenog grijanja Evrope". Topla Golfska struja uzrokuje da Irski i Britanski otoci
imaju puno blazu klimu nego prostori americkog kontinenta na istoj geografskoj
sirini... koji nemaju blagotvorni utjecaj Golfske struje. I ne samo to. Ovaj veliki
vodeni tok sa sobom donosi i anticiklonu sa toplim kisama i niskim pritiskom.
Primjera radi, zapadna Engleska ima prosjecnu januarsku temperaturu od 5
Celzijusovih stepeni; na americkoj strani, Labrador ima, u prosjeku, minus deset
stepeni. Labrador je subarkticki region; Engleska, na istoj geografskoj sirini, ima
mnogo blazu klimu kao rezultat djelovanja Golfske struje.
Razlicita klima ima direktnog odraza na biljne kulture i zivotinjski svijet. U
Sjevernoj Americi psenica i krompir ne uspijevaju preko 50 stepeni geografske
sirine. U Evropi se ove kulture nalaze cak i na 70 stepeni, u Norveskoj. Ista je stvar i
sa domacim zivotinjama (konji, magarci, ovce) koji se u sjevernoj Americi ne mogu
drzati u hladnim krajevima.
Zakljucak: topla Golfska struja je dosla kao blagoslovljena krajevima Zapadne
Evrope, omogucivsi laksu proizvodnju hrane i stvaranje bogatstva.
Sta bi se desilo ako bi odjedamput prestalo djelovanje Golfske struje na obale
Evrope?
Znacilo bi radikalnu promjenu. Povratak na "normalnu" klimu za tu geografsku
sirinu (kao u Americi ili Aziji, tacnije, hm, u Sibiru).

593

Prva je polovina dvadesetog stoljeca. Americki geolozi proucavaju tlo u regionu

Velikih jezera (Chicago, Detroit, Cleveland). Znaju da se vjecni led spustao juznije
od Velikih Jezera tokom zadnjeg Ledenog Doba, ali ne znaju kada se to tacno
desavalo. Gruba procjena, na osnovu debljine i sastava zemlje (glina, pijesak,
kamen), je da je rijec o periodu prije 25.000 godina.
Onda je dosla radiokarbonska C-14 metoda i nauka je progledala. Uzimajuci
uzorke tla u Wisconsin-u (Two Creeks), prije pedesetak godina, dobijen je datum od
11.400 godina do kada je led vladao ovim podrucjem. Identicni rezultati su dobijeni
za istu geografsku sirinu na evropskoj strani. (Don L. Eicher, "Geologic Time",
1976)
Ovo je bio vrlo vazan datum za geologiju. Njime je oznacen kraj jednog od glavnih
perioda geoloske historije Planete: pleistocena. Zapoceo je prije dva miliona godina
kao period "Velikog Ledenog doba", a zavrsio prije jedanaest i po hiljada godina.
Kataklizma Atlantide i klimatski poremecaji koji su slijedili su otvorili put
danasnjem geoloskom medju-razdoblju. Do novog ledenog doba.
Postoje cvrsti dokazi da je, tokom pleistocena, klima sa obje strane Atlantika bila
identicna. Srednja i Zapadna Evropa, Britanski otoci i Irska, bili su prekriveni
ledom. Istu sudbinu su dijelile sjeverne drzave SAD-a (Dakota, Minesota, Viskonsin)
i citava Kanada.
Takodje, lako je dokazati da topla Golfska struja nije zapljuskivala obale Evrope
sve do prije jedanaest i po hiljada godina. U protivnom, da je topla voda tada
dolazila Evropi, brzo bi otopila podvodne ledene brijegove (kao sto se i naposljetku
desilo).
Odsustvo blagotvornog djelovanja Golfske struje prouzrocilo je da Irska bude
hladna, arkticka, nepristupacna teritorija na kojoj vlada led. Danas je to zemlja sa
blagim zimama i gotovo polutropskom klimom. Irska, s razlogom, svoje ime duguje
toploj, nebeskoplavoj morskoj stuji (Ireland - "Emerald Isle").
Ako Golfska struja nije dolazila do evropske strane Atlantika tokom pleistocena, sta
se s njom desavalo?
Mocni vodeni tok, snazniji nego sve svjetske rijeke zajedno, nije uspijevao da
napusti Atlantik milione godina. Sta ga je u tome sprijecavalo?
Kakva se to barijera isprijecila pred 800 km siroku Golfsku struju?
I, na koncu, gdje se ta barijera nalazila?

594

Da bi se blokirala silina Golfske struje, potrebna je ogromna kopnena masa,

dugacka najmanje 1.000 km i siroka 400 km. Dubina bi trebala biti barem 3 km.
Ne treba zaboraviti da je Atlantski bazen ogroman: 16.000 km sa 5.500 km. Vodena
masa Golfske struje je samo njegov manji dio. Zbog toga je neobicno vazno da
kopnena barijera Golfskoj struji bude postavljena na pravo mjesto. Dakle, da joj se
isprijeci tacno po sredini.
Dva zakljucka se mogu izvuci:
prvo, trebao bi postojati dokaz negdje u Atlantiku o postojanju nekadasnjeg kopna
("barijere" kako je zovemo); i,
drugo, s obzirom da je uvijek ista linija po kojoj se Golfska struja krece, onda se
moze tacno odrediti polozaj nekadasnjeg kopna.
Istrazivanje tla Atlantskog okeana ima zanimljiv historijat. Sve je pocelo sa
Svedjanima i njihovom ekspedicijom iz 1860. Slijedili su Britanci sa poznatim
Challenger-om iz 1872. Nakon preplovljenih 12.000 km, 370 podzemnih zvucnih i
255 temperaturnih testova dosli su do iznenadjujucih otkrica: okeansko tlo nije
ravno vec reljefno.
Istrazivanja iz proslog, dvadesetog stoljeca, otkrili su tajne Atlantika: veliki bazen je
podijeljen na dva dijela "Atlantskim platoom" (odnosno "delfinovim ledjima"
prema americkom istrazivackom brodu "Dolphin").
Jos preciznije, na geografskoj sirini od 40 stepeni, zapaza se iznenadjujuce siroka
kopnena struktura: otprilike 400 km na dubini od 4 km.
Ima izgled ogromne podvodne planine. Iz njenih sredista se ostro izdizu planinski
vrhovi koji strce iznad nivoa mora. Ovi planinski vrhunci su danasnji Azorski otoci.
Najvise uzvisenje na Azorima je Pico Alto sa visinom preko 2.300 metara iznad
povrsine mora. (Podatke zahvaljujemo briljantnom njemackom fizicaru, inzinjeru i
inovatoru Otto Muck-u, vodecem istrazivacu na njemackim projektima razvoja
podmornica i projektila. U prethodnim poglavljima smo najavili da cemo zaviriti u
njegovu knjigu:"The Secret of Atlantis").
Ako racunamo pravu visinu Pico Alta, sa dna okeana, onda prelazi sest hiljada
metara! ("Mocna planina Atlas bila je uvijek u oblacima".)
Kopno Azorskih otoka je vitalno za nas danasnji prilog. Ono se nalazi tacno na putu
Golfskoj struji. Medjutim, za velicanstveni vodeni tok Golfa, mali otocici danas ne
predstavljaju ozbiljniju barijeru.
Ovo je, ujedno, i jedino mjesto gdje Golfska struja prelazi preko Atlantskog platoa.

595

Zamislimo da se nalazimo u avionu tacno iznad ove tacke u Atlantiku. Ispod nas je
Azorski plato. Pretpostavimo da nivo mora opadne za 3.000 metara. Sta se desava?
Pred ocima nam se dize ogromna kopnena masa sa visokim planinama i strmim
liticama. Ukazuje se tacno na mjestu gdje dolazi Golfska struja. Plavi vodeni tokovi
udaraju u blago zakrivljenu obalu. Cestice vode se rasprsuju po zraku, a glavni
vodeni tok Golfske struje pravi siroki luk i vraca se prema Karibima i Sargaskom
moru.
S druge strane ovog kopna je evropsko tlo. Tople vode Golfske struje do tamo ne
dopiru. Hladne zime i ledeni pokrivac ne odaju dojam gostoljubivosti.
Ovaj model o spustanju nivoa mora se nije odigravao u proslosti. Desilo se upravo
suprotno: kopno je potonulo 3.000 metara, a samim tim je i uzrokovalo spustanje
okeanskog tla. Barijera ispred Golfske struje je nestala, a ova je veselo krenula u
novi izazov: otapanje evropskog leda.
Ovo je prica o Atlantidi ispricana kroz azurne oci tople vodene struje.
Cujmo, jos jedamput Platona:
"Nalazio se tada" (prije 9.500 godina), "iza morskog tjesnaca koji vi zovete
Herkulovi stubovi" (Gibraltarski moreuz), "otok, veci nego Azija i Libija zajedno"
(Azija je Turska Mala Azija, a Libija je sjeverna Afrika), "odakle je bilo moguce
ploviti na druge otoke" (uz Atlantidu se nalazilo niz drugih otoka prema Karibima),
"a odatle i na citav kontinent sa druge strane" (Amerika), "koji je zatvarao more"
(Atlantski okean), "uistinu nazvan po tom otoku" (Atlantidi)...
Platon nastavlja: "Na tom otoku Atlantidi egzistiralo je velicanstveno i napredno
kraljevstvo..." o kome smo pisali ranije.
Zbilja, kada otvorimo prozore Gibraltarskog prolaza, zapljusne nas vlazni Atlantski
zrak sa pogledom na Atlantidu (Azore).
Barijeru Golfskoj struji.

596

Azorski otocic Efaial je nekada bio dijelom kopna Atlantide od kojeg se Golfska
struja odbijala ne dozvoljavajuci joj da zagrije evropske obale. Potonucem
Atlantide klima se promijenila i zivot je poceo da buja u zapadnoj Evropi.

597

9.8. Jegulje
Mora se obicno nalaze uz kopno. Ali ne i Sargasko more. Usred Atlantika i potpuno
razlicito od okolnih voda, smjestilo se toplo Sargasko more. Jednako je udaljeno,
stotinama kilometara, od Kariba (jugozapad), americke obale (sjeverozapad) i
Azora (istok). Veliko je kao centralna Evropa. Granice mu odredjuju morske struje:
Golfska na sjeveru, Kanarska na istoku, Ekvatorijalna na jugu, Karipska i
Floridska na zapadu.
Sargasum na portugalskom znaci morska trava i to je ono sto ovo more razlikuje od
svih ostalih. Citavom svojom zapreminom, Sargasko more je ispunjeno
nepreglednom djunglom morskih trava dugackih po nekoliko stotina metara.
Medjusobno se ispreplicu, omogucavajuci raznovrsnim algama da ih nastanjuju. I
mada je more okruzeno jakim strujama, njegov centralni dio jedva da se pokrece.
Stagnira, stiteci morske trave da ih vodene struje ne raskidaju. Elipticno Sargasko
more sa svojom travnatom djunglom je nepromijenjeno vec milionima godina.
Paleontolozi smjestaju nastanak jegulja u zadnje doba mezozika, prije stotinjak
miliona godina. Ovi zmijolika stvorenja su na taj nacin savremenici dinosaurusa i
krokodila. Oni startaju svoj zivot u Atlantiku uvijek na istom mjestu: u toplom,
travnatom raju Sargaskog mora.
Odatle se manji dio tek izleglih larvi jegulja zapucuje prema americkim rijecnim
tokovima na put dug nekoliko stotina kilometara. Veci dio se, pak, okrece prema
Evropskim rijekama na put dug hiljadama kilometara. Male, providne larve se
otisnu do ivica Sargaskog mora odakle ih preuzima Golfska struja. Na taj nacin
pocinje neizvjestan put koji traje pune tri godine!
Od desetkovanih jegulja koje prezive put do evropskih rijeka, samo zenke ulaze u
rijecne tokove. Muzjaci ostaju da plivaju ispred usca cekajuci svoje partnere. I to
cekanje potraje dvije godine!
Sada, kao petogodisnje zeleno smedje odrasle jegulje, parovi se ponovo ujedinjuju...
i krecu na put nazad, prema Sargaskom moru. Putovanje ce trajati 140 dana i
mnogo jegulja ponovo strada: od ptica, delfina, podvodnih grabljivaca. Po ulasku u
Atlantik, jegulje se spustaju nisko, do podvodnih hladnih struja koje idu u smjeru
suprotnom Golfskoj struji. Po dolasku u Sargasko more, medju isprepletenim
morskim travama, jegulje se pare, mlade larve dolaze na svijet, a njihovi roditelji
umiru. Ciklus zivota je zaokruzen.
Nekoliko pitanja trazi odgovor na misteriju evropskih jegulja. Prvo, zasto bi se ova
tek rodjena stvorenja izlagala tako opasnom i dugom putu kada imaju kopno
nekoliko desetaka puta blize (Karibi, Amerika)? Drugo, sta uopste traze u
evropskim rijekama? I, trece, ako zenke i trebaju da odu do hladnih, slatkovodnih
tokova, zasto muzjaci prave toliki put, koji ce uglavnom provesti u cekanju u toplim

598

morskim vodama odvojeni od zenki? Zasto ih jednostavno ne bi sacekali u

Sargaskom moru?
Pouzdan odgovor nauka je dala samo na pitanje zasto zenke ulaze u rijecne tokove.
Razlog je u tome da zenke jegulja postaju seksualno zrele samo u hladnoj, slatkoj
vodi. Detalji kemije ovih bica nisu do kraja razradjeni, ali se sa sigurnoscu odredila
cinjenica o njihovom seksualnom preobrazaju u rijekama Neretve, Krke, Zrmanje,
italijanskim, francuskim, itd.
Ostala pitanja i dalje nemaju odgovora.
Zdravi razum namece zajednicki nazivnik za njih: Golfska struja!
Ima nesto u prepustanju svoje sudbine Golfskoj struji sto tjera jegulje na ovaj
nelogican put. I mada one stradavaju u velikom broju od morskih gramzljivaca ili
ptica, jegulje bespogovorno predaju svoje zivote toplom kurentu koji ih nosi ka
dalekom kopnu na istok. I to ne samo danas, vec oduvijek. Generacija za
generacijom, milionima godina.
Jegulje su razvile instinkt da se puste strujama Golfa, jer je to bio nacin da se
njihova vrsta odrzi. Iz toplih morskih voda do hladnih rijecnih. I nazad. Problem
nastaje kada se odrzanje vrste dovodi u pitanje tako dugim i opasnim putem.
Spasonosno rjesenje pruza potonulo kopno Atlantide.
Nalazeci se izmedju Sargaskog mora i Evrope, Atlantida je bila barijera koja je
odbijala Golfsku struju nazad prema zapadu. Tu, u sirokom luku, Golfska struja je
zaokretala, vracala se nazad prema Karibima i uokvirivala Sargasko more. Topli
kurenti su stitili Sargasko more i podrzavali bujanje biljnog svijeta.
Larve jegulja bi se predale toploj struji koja bi ih prenijela do najblizeg kopna na
istoku: do Atlantide. Tamo bi zenke uskakale u brojne rijecne pritoke postajuci
seksualno zrele. Na uscima rijeka bi ih cekali muzjaci... da bi se, zatim, zajedno
otisnuli Golfskom strujom nazad prema Sargaskom moru i parili na zasticenom.
Visestruko kraci put bio je sigurniji, a populacija jegulja mnogo veca.
Od dalekih vremena ova zivotinjska vrsta je naucila da vjeruje Golfskoj struji. I to
nadalje cini, mada ih vise ne nosi uokolo sigurnih travnatih morskih povrsina, vec ih
odvlaci do dalekih evropskih obala. Ali, one moraju ici u Evropu, jer Golf tece tamo!
Zadnjih 12.000 godina to je struja (put) u jednom pravcu... Nebrojene jegulje
stradavaju, ali ova vrsta je gluha i slijepa na bilo sta drugo... jedino sto znaju je da
se moraju pustiti Golfskoj struji da ih ona nosi.
Ovo je vrsta zasnovana na instinktu, a ne iskustvu. Milionima godina izgradjivan
refleks jaci je od opasnosti koje se postavljaju pred danasnje pripadnike vrste.

599

Instinkt i postoji da bi novorodjenim mladima pruzio zastitu u prezivljavanju i

odrzanju vrste.
Jegulje ne znaju da Atlantida vise ne postoji. One nisu svjesne da se Golfska struja
vise ne odbija od kopno Atlantide i vraca direktno do Sargaskog mora.
Pocetak i kraj zivota jegulja mora se bazirati u zasticenom habitatu Sargaskog
mora. Golfska struja je pri tome prirodni saveznik ovoj vrsti kojoj se mora slijepo
vjerovati.
Potonucem Atlantide cijena za odrzavanje ciklusa jegulja se mnogostruko povecala.
Nebrojene jegulje stradavaju tokom dva prelaska Atlantika.
I tako vidimo da naucna misterija jegulja i nije misterija. Nestanak Atlantide
promjenio je prirodne uslove i narusio zivotnu harmoniju jedne vrste.
Ali, ta vrsta, ocigledno, ima bolju memoriju nego covjek. Mi smo zaboravili proslost
i postojanje Atlantide. Ali, jegulje nisu. One ne mogu zaboraviti postojanje kopna na
istoku. Svaka novorodjena larva, svaka od nebrojenih jegulja, tihi je svjedok
postojanja Atlantide.

Nepregledna dzungla morskih trava Sargaskog mora je raj za jegulje koje su se

milionima godina prepustale Golfskoj struji da ih odatle nosi ka hladnim rijecnim
vodama Atlantide gdje bi postajale seksualno zrele. Potonucem Atlantide, cijena za
odrzavanje ciklusa jegulja se mnogostruko povecala. Danas ih Golfska struja nosi
na mnogo duzi i opasniji put ka evropskim rijekama.

600

9.9. Atlas
Novembar 1963. Ispod juznih obala Islanda, posada ribarskog broda prisustvuje
uzbudljivom dogadjaju: usred pucine uzdizao se crni oblak visok sedamdesetak
metara. Skiper salje radio poruku na kopno. U roku od nepuna tri sata, naucnici i
novinari pocinju da stizu na scenu. Crni oblak je dotada narastao na preko 4.000
metara. Nije bilo sumnje da je rijec o podvodnoj vulkanskoj erupciji. Svakih
tridesetak sekundi eksplozije iz centra erupcije izbacuju u zrak pepeo, prasinu i
"bombe" uzarenog kamenja, koji lete po 200 metara visoko. Na ivicama morskih
dogadjanja moze da se uoci nova pojava; morski valovi kao da se odbijaju od nesto i
vracaju natrag.
Te noci, vulkanski vrh je poceo da izranja iz uzburkanog mora. Slijedeceg jutra,
iznad povrsine mora se nalazilo 11 metara visoko kopno. Erupcije su se nastavljale,
novi otok je rastao. Pet dana kasnije, otok je dostizao visinu od 70 metara i duzinu
od 500 metara. I nastavljao je da se siri. Islandjani su novorodjeno kopno nazvali
Surtsey, prema Norveskom mitoloskom demonu vatre, Surtur-u.
Kada su se erupcije za 21 mjesec konacno smirile, u Avgustu 1965., dimenzije otoka
su bile spektakularne: visok skoro 200 metara i dugacak 2 km. Nastavio je da raste i
u slijedece dvije godine. Ubrzo su se na otoku javile i prve forme zivota - alge.
(Reader's Digest, "The World's Last Mysteries", 1982)
Vulkanolozi su iz prve ruke mogli da posmatraju pojavu prvog otoka u sjevernom
Atlantiku za 200 godina. I kako pritisak tecnog kamena, iz dubine Zemaljske kore,
prvo dostize morsku povrsinu Atlantika, a potom se uzdize iznad nivoa mora.
Ne zna se do kada ce Surtsey ostati na povrsini mora. Vulkan koji mu je dao zivot,
moze jednog dana prouzrokovati da Surtsey dozivi sudbinu Atlantide. I zavrsi
duboko ispod nivoa Atlantika.
********
Na casovima geografije bi se stavljala karta svijeta na tablu. Kome nije upao u oci
oblik africkog kontinenta koji idealno ulazi u juznoamericki i spaja se kao puzla?
Donekle je slicno i sa Evropom i Sjevernom Amerikom. Ova logicna djecja ideja je
bila neprihvatljiva za nauku stotinama godina. Naime, naucnici nisu imali
argumenata koji bi dokazali kretanje kontinenata. Kada je njemacki meteorolog
Alfred Wegener 1915. godine formulirao teoriju o izgledu pra-kontinenta, bio je
ismijan. On je tvrdio da je nekada, u davnoj proslosti, kompletno tlo bilo ujedinjeno
u jednom super-kontinentu. On se smatra ocem teorije o tektonskim plocama koja
kaze da se svaki kontinent nalazi na jednoj tektonskoj ploci koja je pokretna (The

601

Reader's Digest Association, "Into the Unknown", 1981). Primjera radi, evroazijska
tektonska ploca se udaljava od sjevernoamericke.
Alfred Wegener je taj prvi kontinent nazvao Pangea. Istrazivanja nakon njegove
smrti su potvrdili da je ovaj super-kontinent postojao prije 200 miliona godina i da
su njime vladali dinosaurusi. Njegove obale je zapljuskivao univerzalni okean Pantalasa. Vremenom se Pangea podijelila na sjeverni dio ili Laurasiu (buduce
Evropa, Azija i Sjeverna Amerika), te juzni dio ili Gondvaland (Afrika, Juzna
Amerika, Antarktik, Indija i Australija).
Medjutim, Pangea nije bio prvi, a niti je jedini superkontinent. Naime,
paleomagnetni testovi, geoloski dokazi i distribucija fosila pokazuju da su tektonske
ploce u pokretu preko 2 milijarde godina. Njihovo godisnje kretanje je oko 6-7 cm
(Russell Miller, "Continents in Collision", 1983). Pomnozimo li te centimetre sa
dvije milijarde (godina), dobija se cifra od milion kilometara. Drugim rijecima,
kontinenti su obisli Zemaljski globus deset puta! Tokom svojih putovanja velika je
vjerovatnoca da su se formirali super-kontinenti nekoliko puta. I da je kopno
udaralo jedno u drugo (kao recimo Indijski otok u Azijski kontinent formirajuci
Himalaje). Prije 450 miliona godina Sahara je bila pod debelim ledenim
pokrivacem, a Sjeverna Amerika na Ekvatoru. Dvjesto pedeset miliona godina
kasnije, svi su kontinenti bili sklupcani u jedan, Pangeu. Otada su se ponovo
razdruzili i jos uvijek plove razlicitim kursevima. Neki od njih su se odvajali od
matice (kao Novi Zeland od Australije), a neki su "mijenjali dresove" (Italija je
"Africki" dres zamijenila sa "Evropskim" kada se zabila u evropsko tlo formirajuci
Alpe). Prije petnaest miliona godina Spanija se zavarila sa Afrikom i Mediteran je
postepeno presusio. Mediteranska pustinja je ponovo postala morem prije samo 6
miliona godina kada je Atlantik probio svoj put kroz Gibraltarska vrata napunivsi
novo more svojom vodom za manje od 100 godina.
Za postojanje Atlantide ne treba ici milione godine unazad. Dovoljno je okrenuti sat
samo stotinjak hiljada godina u proslost.
Na sredini sjevernog Atlantika se nalazi reljefni procijep koji je glavni argument
protivnicima Atlantide. Naime, oni tvrde da se na sredini Atlantika ne nalazi nijedna
tektonska ploca, a time nema ni osnova da se na njoj nalazi kontinent.
S druge strane, pobornici postojanja Atlantide tvrde da ovaj reljefni podvodni
predio dokazuje postojanje izgubljenog kontinenta: uzorci tla, geografija terena,
glacijalni ostaci, otvrdnjela lava, pjescani depoziti, uzorci biljnog svijeta... sve ovo
ukazuje da su dijelovi Atlantskog procijepa nekad bili iznad povrsine mora.
Dozvolimo li mogucnost da su velike vulkanske erupcije dovele do stvaranja kopna
iznad povrsine mora, onda za postojanje Atlantide ne bi ni trebala da postoji i
prateca tektonska ploca. Tim vise sto je Atlantida bila samo veci otok (kao
Britanski). Pogled na reljef morskog dna Atlantika logicno namece misao o
postojanju vecih otoka u danasnoj oblasti Azorskih Otoka (okrenutih prema

602

Evropi), Kanarskih otoka (preko puta Afrike) i Bahamskih otoka (pogleda prema
sjeverno-americkom kopnu). Na svim ovim otocima su, nimalo slucajno, pronadjeni
materijalni dokazi o postojanju drevne civilizacije Atlantide (najimpresivniji su
kolosalni kameni zidovi otkriveni 1968. godine u blizini obala Biminija, dijela
Bahamskog otocja).
Zamislimo gigantsku planinu koja se uzdize na subtropskom otoku. Postavimo
slovenacki Triglav u prvi red; na njega nakalemimo sarajevski Trebevic, a na vrh
stavimo bracku Vidovu Goru. I dodajmo jos par stotina metara visine i dobicemo
osjecaj koliko je bila visoka Atlas planina na Atlantidi. Preko 5.500 metara! Znatno
visa od Mont Blanc-a, najvise planine u Evropi.
Kada bi se putnici priblizavali Atlantidi prije 12.500 (ili 50.000 godina, svejedno),
odlazeci sa barbarskog evropskog kontinenta, u daljini se pomaljao Atlas... izlazeci
iz morskih valova ravno u nebo. Vrh se nije vidio, jer je ovaj aktivni vulkan uvijek
bio okruzen oblacima. Simbolizirao je sve zivotne elemente: zemlju, vatru, vodu i
zrak.
Ne cudi da je Homer u njemu crpio nadahnuce za svog giganta (epski "Atlas") u
prvoj knjizi "Odiseje" u kojoj kaze da je "Atlas poznavao dubinu mora, a na svojim
je ramenima drzao zemlju i nebo..."
Veliki otok Atlantida je dala svoje ime Atlantskom okeanu. A Atlantida je, opet,
svoje ime dobila po visokoj planini koja je dominirala otokom.
Na drevnom Nahua dijalektu "atl" znaci voda. Kordiljerski Andi, odnosno "anti"
znaci visoka planina. Atlantida kombinira dva znacenja: vodu i planinu. "Planina
koja se dize iz vode" ili "planina u sredistu vode" su fraze koje pravilno opisuju
velicanstven pogled na Atlas.
Jezuita iz XVII stoljeca, Athanasius Kricher, autor preko 40 knjiga, poliglota koji je
poznavao 16 jezika, istrazivac koji se uz pomoc konopca spustao u vulkansko grotlo
Vezuva, clan elitnog reda Malteskih vitezova... tvrdio je da su devet Azorskih otoka
nista drugo no vrhovi najvisih planina Atlantide koji su jedini preostali iznad
povrsine mora. A najvisi od njih, Pico Alto, je sam Atlas.
Erupcije su cinile Atlas sve visim i visim. Padine vulkanske planine su dobijale oblik
terasa. Citava planina je nalikovala stepenastoj piramidi.
Izgled Atlasa je postajao prototipom za prve piramide na Atlantidi. A zatim i za
spiritualne i ceremonijalne objekte u drugim antickim zemljama: Srednjoj i Juznoj
Americi, Indiji, Kini, Mesopotamiji, Egiptu... Stepenaste piramide u Sakari (Egipat)
ili Teotihuakanu (Meksiko), biblijski Babelov toranj (Mesopotamija), stotine
kineskih piramida... svi su oni refleksija civilizacije Atlantide.

603

Erozija je, uzduz zapadnih i juznih obala Atlantide, formirala fine pjeskovite plaze.
Sa potonucem Atlantide i ove plaze su se nasle na dnu Atlantika. Pijesak je produkt
erozije i formira se samo u plitkim vodama uzduz morskih obala. Pjescane plaze,
dakle, ne nastaju na dubinu od nekoliko hiljada metara. A upravo je na niz takvih
plaza na dubini od 3.000 metara naisao americki oceanograf dr Maurice Ewing
prilikom svojih istrazivanja Atlantskog procjepa. Putovanja je obavljao 1949.
godine u podmornici i nailazio je na plaze koje su po hiljadu milja udaljene od
evropskog kopna (Azori su 800 milja daleko od Portugala). Radiokarbonska
testiranja su odredili i starost pjescanih plaza: oko 12.000 godina (plus/minus
nekoliko stotina godina)!
Busenjem ispod povrsinskih plaza se doslo i do nivoa ispod; on je otkrio pijesak koji
je star 20.000 godina i vraca nas u dane druge civilizacije Atlantide. Koncentracija
ovih plaza je posebna oko Azora, na iznimno velikim dubinama i to na zasticenim
mjestima. Ocigledno da podvodne struje ili vjetrovi nisu nanosili ovaj pijesak nego
je rijec o plazama koje su nekad nastale iznad povrsine mora.
Slijedeci dokaz o postojanju kopna Atlantide su koraljni depoziti. Koralji se javljaju
u plitkom moru, na dubinama manjim od petnaestak metara. Plitke vode Atlantide
su privlacile sitne zivotinjice i alge ciji bi se sicusni kosturi akumulirali i vremenom
formirali koraljne reljefe. Zauzvrat, ovi reljefi su pruzali pjescanim plazama zastitu
od morskih struja i valova. Ti, nekadasnji, koraljni depoziti sa obala Atlantide, leze
duboko na dnu Atlantskog okeana (Zhirov Nicolai, "Atlantis:, 1970).
Jugozapadni dio Atlantide formirao je tzv. "Veliki plato" koji je, prema Platonu,
zauzimao povrsinu od 200.000 kvadratnih kilometara. Ta "panonska nizija"
Atlantide bila je plodno tlo koje je davalo dvije zetve godisnje. Cak i danas, mada se
nalazi ispod nivoa mora, Azorski plato je prekriven debelim nivoom plodnog tla
(George Firman, "Atlantis, A Definitive Study", 1985).
Atlantidjani su kreirali impresivan sistem navodnjavanja: glavni kanal je bio 30
metara dubok, 150 metara sirok i dugacak preko 1.600 km. Mreza manjih kanala
pruzala se preko 20.000 km. Voda je napajala biljne kulture, a Atlantidjanima je
pruzala sansu da njome plove malim brodovima i posjecuju prijatelje.
Voda u kanalu je obogacivana toplom mineralnom vodom cime bi se osiguravao rast
povrca do gigantskih dimenzija. Prekomjerne kise su se skupljale u prirodnom
jezeru okruzenim planinskim vrhovima. Ovo jezero je poznato kao Medijanska
udolina i nalazi se ispod okeana, ali se moze zapaziti na sonaru (Zhirov Nicolai,
"Atlantis", 1970).
Povoljni prirodni uvjeti stvorili su od Atlantide zemlju izobilja. Taj "izgubljeni raj"
se moze posjetiti na Azorima (i dok pisem posmatram fotografiju sume na
Azorskom otoku Sao Miguel koja svojim koloritom i bogatstvom sigurno i asocira
na davno nestali raj na Zemlji).

604

Mornari su, u devetnaestom stoljecu, na svojim putovanjima na Azore (Captain

Boid G.A., "A Description of the Azores or Western Islands", 1835.), pisali: "Gotovo
svaki znani tip vegetacije uspijeva na ovim plodnim otocima. Pocev od banana,
breskvi, kajsija, maslina, naranci, raznih vrsta palmi, kaktusa, aloe, smokvi,
grozdja..."
Davno nestali raj na Zemlji... zasticen svemocnim Atlasom.

Najvisi azorski vrh, Pico Alto, je sa svojih 2.320 metara najvisi vrh Azora i uvijek
okruzen oblacima Planina koja se dize iz vode pravilno opisuje velicanstveni
pogled na drevni Atlas po kome je Atlantida dobila svoje ime. Impresivni Pico Alto
je sve sto je ostalo od drevne planine Atlas originalno visoke preko 5.500 metara.

10.1 Bimini

605

Kada je Ponce DeLeon stupio na tlo Bahamskih otoka 1513. godine, u potrazi za
"Fontanom vjecne mladosti", lokalni Indijanci su mu preporucili da potragu
nastavi na otoku zvanom Bee Mee Nee.
Taj otok je danas poznat kao Bimini i priprada Bahamskom arhipelagu. Legenda o
"fontani vjecne mladosti" vezuje se za civilizaciju Atlantidjana. A Ponce DeLeon je
spanjolski istrazivac koji je "otkrio" Golfsku struju, opisujuci je 1513. godine kao
"morski tok protiv kojeg se ne moze jedriti niti sa jakim vjetrovima u ledja". On je i
prvi Spanjolac koji je stupio na tlo Floride (dajuci joj ime).
Rijec "bimini' ("dva otoka") je jedina ostavstina Lukajan indijanaca koji su dosli iz
Juzne Amerike na ove otoke, da bi ih "napredak" koji je donosila Evropa
vremenom potpuno istrijebio.
Devetnaestog decembra 1933. americki "spavajuci profit" Edgar Cayce davao je
jedno od svojih najcuvenijih "citanja". Govorio je o tri lokacije na koje su
Atlantidjani pohranili dokaze o svojoj umjetnosti i nauci neposredno prije
destrukcije civilizacije. Cayce je otkrio da ce jedno od ta tri mjesta biti uskoro
pronadjeno "... u potonulim dijelovima Atlantide, na Posejdiji, gdje hramovi jos
nisu otkriveni, ispod morskih nanosa, u blizini danasnjeg otoka Bimini, nedaleko od
obala Floride."
Nesto kasnije, 1940. godine, Cayce je prorokovao ponovno pojavljivanje dijela
Atlantide:
"... Posjedija ce biti medju prvima dijelovima Atlantide koji ce se otkriti svijetu.
Ocekujte to 1968. ili 1969. godine!"
Cayce je umro 1945. ne docekavsi da vidi rezultate svog prorocanstva.
Dva komercijalna pilota, kapetan Robert Brush i njegov kopilot Trigg Adams, su
zapazili neobican pravougaoni podvodni oblik u plicaku Androsa, najveceg otoka
Bahama. Na povratku u Miami, svoje otkrice su prijavili svojim prijateljima,
zoologu dr. Manson Valentine-u i Dimitri Rebikoof-u, francuskom okeanografu i
podvodnom istrazivacu. Ubrzo je krenula prva ekspedicija koji je locirala podvodnu
kamenu strukturu dimenzija 34 x 20 metara, pravilne istok-zapad orijentacije.
Ispod milenijskih naslaga morske trave, lezali su, u perfektnom rasporedu, kameni
blokovi debeli po jedan metar.
Samo nekoliko dana kasnije, doslo je do novog otkrica. Sjeverno od Biminija,
Valentine je, sa svojom ekipom ronilaca, poceo istrazivati zagonetnu kamenu
strukturu duzine 638 metara na dubini od pet metara. Sastojala se od pravilno
isklesanih cetvrtastih kamenih blokova, dimenzija 4 x 4 metra).

606

Na ovaj podvodni objekat se nastavlja drugi sa nesto manjim, kvadratnim kamenim

blokovima, dimenzija 2 x 2 metra. Povrsina im je glatka. Na jednom mjestu, kameni
blokovi skrecu pod pravim uglom (90 stepeni). Tako, citava struktura nalikuje slovu
"J". I poslije toga, kameni blokovi nastavljaju svoj put u dubinu za jos 110 metara
da bi onda potpuno nestali ispod morskog dna. Debljina blokova je izmedju 60-90
cm. Pojedini blokovi formiraju dva reda, jedan na drugom.
Datum otkrica?
Drugi septembar 1968 godine.
Prorokovane 1968 godine!
Reakcija geologa i zvanicne nauke?
Ocekivana. Ignoriranje ili negacija.
Krecu se od tvrdnji da ovi podvodni kameni putevi i trgovi predstavljaju formacije
koje je more prirodno formiralo tokom hiljada godina, ili da je rijec o bacenim
cementnim buradima od prije pedesetak godina, ili da su francuski trgovacki
brodovi prenosili egzoticne kamene blokove prije 200 godina i onda ih, iz ko zna
kojih razloga, bacali u more.
(Ponekad se pitam zasto je "ozbiljna" nauka tako cesto neozbiljna u svojim
objasnjenjima.)
S druge strane, stotine turista, ronilaca i arheologa amatera, prosirilo je price o
Biminiju kao iskljucivom sjedistu Atlantide i rjesenju zagonetke izgubljene
civilizacije, odlazeci na taj nacin u drugi ekstrem.
Doktor Manson Valentine se bavio proucavanjem Bahamskog arhipelaga 35 godina.
Jos je 1958. otkrio bizarne podvodne strukture koje su bile vidljive samo iz zraka:
geometrijske figure trokuta, krugova, pravougaonika i perfektno ravnih linija koje
su se pruzale kilometrima. Cuveni "Zid" je otkrio 1968. godine, izgradjen od
masivnih kamenih blokova koji se pruzaju u, takodje perfektno ravnim, podvodnim
linijama. Istrazivajuci dalje, otkrio je mnogo kompleksnije strukture koje su
podsjecale na potonulu luku. (Readers's Digest, "The World's last Mysteries",
1982).
Doktor David Zink, fizicar i profesionalni ronilac, dugogodisnjim istrazivanjem oko
Biminija je locirao nekoliko novih podvodnih arheoloskih nalazista. Medju
njegovim otkricima su i dijelovi kamenih i granitnih figura te geometrijski simboli
na samim kamenim blokovima. Prema Zinku, astronomske reference na blokovima
se odnose na zvjezdanu konstelaciju Plejada, 400 svjetlosnih godina daleku.
"Kameni blokovi su", kaze Zink, "jako stari i nisu dio ovog prirodnog okruzenja"
(Reader's Digest, "Into the Unknown",1981). Iako na kopnu (zvanicno) nema

607

ostataka neke davne civilizacije kojoj bi se mogli pripisati ovi "podvodni" radovi,
Zink je odlucan da su kameni blokovi isklesani i ugradjeni ljudskom rukom, a ne
pukim prirodnim silama.
Charles Berlitz u svojoj knjizi "The Bermuda Triangle", podsjeca da su Bimini dio
misterioznog Bermudskog trougla sa neuobicajeno velikim brojem nestanaka
brodova i aviona. I u nastavku: "Od 1968. godine do danas je otkriven veci broj
podvodnih kamenih struktura koje mogu biti ulice, terase, lucne instalacije ili
zidovi. Oni nevjerovatno slice kamenim strukturama u Peruu iz perioda prije Inka,
britanskom Stonehenge-u te Kiklopskom zidu anticke Krete. Starost objekata nije
izvjesna, ali fosilizirani korijeni morskih biljaka, koje su nadjene na povrsini
blokova, su radiokarbonskom metodom pokazale starost od oko 14.000 godina!"
U nastavku Berlitz pise da su "...istrazivacki avionski letovi iznad Bahamskog
otocja, Kube, Haitija i San Dominga, doveli do izvjestaja o novim kamenim
podvodnim strukturama. Neki od njih govore o piramidama i ogromnim kupolama.
U regionu Bimnija, jedna od piramida ima dimenzije od 55 x 43 metra. U
kubanskim vodama je lociran citav podvodni kompleks koji tek ceka na sredstva i
pocetak istrazivanja."
Doktor Otto Muck ("The Secret of Atlantis", 1978) analizirajuci ova otkrica i
tvrdnje o pronalasku potonule civilizacije pravilno zakljucuje:"... Mada podvodne
strukture asociraju na potonuli otok Atlantidu, ovakav zakljucak se protivi
Platonovim pisanjima o lokaciji Atlantide blize evropskom kontinentu. Ali, moze se
pronaci zajednicki nazivnik. Naime, pomno proucavanje Platonovih tekstova
pokazuje da je on, pored velikog otoka Atlantide, pisao da je odatle moguce stici i na
druge otoke, a zatim i na kontinent sa druge strane."
Dakle, pravilna interpretacija antickih tekstova nas dovodi do zakljucka da se
Atlantida sastojala od velikog centralnog otoka i brojnih manjih otoka sa obje
strane. Bimini, odnosno Bahami, su samo najzapadniji krak kraljevstva Atlantide,
koje je "nestalo u jednom smrtonosnom danu i noci."
Zbilja, neki od pronadjenih rukopisa i mapa u drevnim bibliotekama, pokazuju
Atlantidu i prateci lanac otoka. Medju njima su i otoci Aryan, Og, Poseid i Antigua.
Vrijeme je da pristupimo rekonstrukciji stvarne historije Bahamskog podrucja (uz
malu pomoc nasih prijatelja: dr David Zink-a, "The Stones of Atlantis", Egerton
Sukes-a, "Atlantis" i Shirley Andrews, "Atlantis, Insights from a Lost
Civilization").
Prije dvadeset hiljada godina dio Atlantidjana je odlucio da napusti maticni otok
zbog prenapucenosti. Price mornara o ljekovitim vodama kod Murijasa (Bahamsko
otocje), privukle su prve emigrante. Sedamsto otoka ovog arhipelaga se prostiralo
izmedju obale Floride i Haitija. Zbog velike koncentracije ledenog pokrivaca, nivo
mora je bio znatno nizi i mnogo vise kopna je bilo iznad povrsine nego danas.

608

Zivot Atlantidjana na Murijasu je bio ugodan. Visokorazvijena bica sa Plejada su

davala podrsku razvijenim spiritualnim i tehnoloskim zajednicama Atlantidjana.
Izgradnja hramova i ceremonijalnih objekata, trgovina i putovanja su bile u punom
cvatu. Luka Murijas na Biminiju je postala politicko srediste regiona. Na brdu
iznad grada, Atlantidjani su gradili hram koji ce postati cuven po svojim kurama
lijecenja i podmadjivanja. Arhitektura na otocima je pokazivala sofisticirano
poznavanje strukture kosmosa, suncevog sistema i njegovih planeta. Piramidalni
objekti su sadrzavali kristalne. Svestenstvo je razvilo dragocjene metode lijecenja
koristeci biljne ekstrakte. Bimini je bio lokacija gdje su ljudi podizali energiju
svojih tijela kupajuci se u ljekovitim i pomalo radioaktivnim vodama...
(Duz juznih obala Biminija, dr Zink je pronasao podvodne tople izvore bogate
mineralima, koji su jos uvijek emitirali radioaktivne plinove.)
...Plivanje u vodi je popravljalo izgled koze, brisalo bore, lijecilo od artritisa.
Naravno, uz fizicko lijecenje, bolnicki objekti na otoku su pruzali priliku
spiritualnog rasta svojim gostima... upoznavajuci ih sa kosmickim korijenima
ljudskih bica.
Sa kataklizmom Atlantide, prije 12.000 godina, vode okeana su rapidno porasle i
potopile grad Murijas. Medjutim, hram i prateci objekti su ostali zasticeni na vrhu
brda. U naredne cetiri hiljade godina, ovo drevno ljeciliste je nastavilo pruzati svoje
usluge moreplovcima iz Irske, Egipta, Grcke, Fenicije i Kartagine.
Sa ponovnim dizanjem povrsine mora, prije 8.000 godina, te pratecim razornim
zemljotresima, hram je zavrsio ispod povrsine mora, a kameni zidovi i preostali
objekti popucali. Velicanstvena ostavstina Atlantidjana time je zavrsila svoj zivotni
vijek. Ali su legende o "Fontani vjecne mladosti" nastavile da zive, privlaceci
moreplovce i avanturiste. Ukljucujuci Ponce DeLeon-a u sesnaestom stoljecu.
Pet metara podvodnog pijeska prekriva potonule rusevine Murijasa. To je razlog sto
je gotovo nemoguce vidjeti bilo sta iz vode ili sa brodova na povrsini mora. Tek iz
aviona, ili jos bolje, satelita (na primjer, pravljenje satelitske mape regiona iz 1984.)
moze otkriti kiklopske geometrijske podvodne figure koje se prostiru desetinama
kilometara.
Druga mogucnost da se nesto ukaze na morskom dnu je da dodje do podvodnog
uznemiravanja terena putem zemljotresa ili velikih oluja.
Nakon jedne velike oluje 1970. godine, dr Ray Brown iz Arizone, sa cetvoricom
ronilaca se nalazio blizu Beri otoka (200 km od Bimnija). Na dnu su vidjeli
podvodni objekat. Skocili su u vodu i na dubini od 40 metara ugledali piramidu.
Doktor Brown je na vrhu piramide pronasao otvor; plivajuci kroz njega dosao je u
prostoriju gdje je pronasao kristalnu kuglu koju su drzale dvije bronzane ruke.
Uzevsi kristalnu kuglu, Brown je pozurio da napusti tamnu prostoriju. Ubrzo se

609

kristal nasao u njegovoj kuci u Arizoni. Povremena predavanja dr Brown-a su

pokazivala ocigledna jaka energetska polja oko kristala; unutar kristala bili su
vidljivi manji kristali.
Brown-ova prica je nasla mjesta u filmu te americkoj TV emisiji pod nazivom "In
Search of Atlantis", pocetkom 1980-ih godina. Zabiljezena je i u knjizi poliglote dr
Charles Berlitz-a (govori 25 jezika i unuk je cuvenog Maximilian Berlitz-a, osnivaca
jezicke skole).
(Svi ovi doktori nauka me podsjecaju na film K-Pax u kome se pet doktora nauka iz
astronomije predstavlja glavnom junaku, nakon cega ih on pita: "Pa dobro, koliko
to ima doktora na Zemlji?")
Pricu cemo zaciniti cinjenicom da su tri od cetiri ronioca, koji su nasli kristal sa dr
Brown-om, uskoro smrtno nastradala tragajuci za podvodnom piramidom.
"Prokletstvo piramide", ovaj put ne egipatske, vec piramide Atlantidjana.
Fontana vjecne mladosti - zapravo prica o Atlantidi, njenim znanjima, usponima,
spiritualnosti - to je prica kojoj bi se ova nasa civilizacija trebala vracati,
(spiritualno) plivati u njoj i podmladjivati.

Sjeverno od Biminija, na dubini od pet metara, nalazi se kamena struktura duzine

638 metara. Sastoji se od pravilno isklesanih cetvrtastih kamenih blokova,
dimenzija 4x4 metra, debljine do 90 cm. Bimini, odnosno drevni Murijas, se nalazio
na periferiji kraljevstva Atlantide, gdje je bio cuven po svojim astronomskim
dostignucima i ljecilistima.
10.2. Atlantidjani u Americi

610

Prije trideset hiljada godina Sjeverna Amerika je izgledala kao ogromni smrznuti
planet. Snijeg bi se formirao u ledene glecere; stijene "umotane" u led su se kretale
po smrznutoj zemlji ruseci sve pred sobom. Debljina leda je iznosila i po hiljadu
metara. Hladni frontovi su dolazili iznenada i nisu dozvoljavali da se biljni i
zivotinjski svijet razvije. Stoga su se i Atlantidjali drzali podalje, prema jugu.
Njihova putovanja ka Americi su zavrsavala u Srednjoj Americi i Meksickom
zaljevu.
U nekoliko navrata, na kratko, izmedju 20.000 i 12.000 godina, led bi se povukao.
Atlantidjani bi plovili uz Misisipi i Ohajo prema sjeveru. Tu nailazimo na prve
tragove civilizacije Atlantide.
Slicno kao i u Evropi, Atlantidjani su ostavili svoj pecat kao vjesti graditelji.
Pomjerali bi kolosalne kolicine zemlje gradeci umjetne brezuljke ("mounds").
Njihovu funkciju kao objekata za podmladjivanje, observatorija i osnove za
piramide smo objasnili u prilozima o irskoj Tari i britanskom Stonehenge-u i Tor-u.
Medju najstarijim "brezuljcima" na americkom kopnu je onaj u Kosteru, drzava
Illinois. Ovo arheolosko nalaziste sastoji se iz niza nivoa. Najdonji je prekriven sa
sedam metara ostataka nekadasnjeg glacijalnog leda koji dokazuje da su prvi
graditelji svoje radove zapoceli prije kraja zadnjeg Ledenog doba: dakle, idemo
unatrag otprilike 15.000 godina!
(Stoga se nemojmo zaletati tvrdeci da Amerika nema svoje historije. Cak i sluzbena
arheologija stidljivo priznaje da dosadasnji rezultati dokazuju da dvadeset treci
nivo ovog nalazista ima starost od najmanje 9.000 godina!

Nalaziste Koster ciji je najdonji nivo star preko 15 000 godina

Potonucem Atlantide prije 12.000 godina, naglim otopljavanjem sa obje strane
Atlantika i dolaskom kraja Ledenom dobu, mijenjaju se i uslovi zivota uz plodne

611

doline Misisipija i Ohaja. Prezivjeli Atlantidjani su u ovim krajevima poznati kao

narod Algonkvin. Ustanovljavaju trgovinu duz rijeka sve do Kariba. Povlacenjem
leda, bizoni se pokrecu sa juga ka sjeveru Amerike; topljenje snijega je pratilo
pojavljivanje zelene trave i toplih boja biljnog svijeta. Americki kontinent pocinje
da zivi.
Nas stari prijatelj Edgar Cauce (u svom "citanju" broj 1219-1) govori o prvim
direktnim potomcima Atlantidjanima - o Irokezima. I svi potonji potomci
Atlantidjana, kao Dakota, Sijuksi, Mandani, Delaver, Souni, Algonkvins, Cokto i
Ceroki - svi su oni zadrazali karakteristicne fizicke odlike svojih predaka. Uz visinu
preko dva metra, to znaci i orlovski nos, visoke jagodice i duge lubanje.
Sa zatopljavanjem na americkom kontinentu, poceli su nam dolaziti azijski susjedi
(iz Sibriskih tundri, preko Beringovog prelaza, ka Aljasci, Kanadi i juznije).
Naravno, oficijelna historija (pogresno) tvrdi da svi americki narodi i poticu od
Azijata. Stavise, u to doba, imigranti iz Azije nisu bili dobrodosli. Konstantno su bili
u sukobu sa lokalnim stanovnistvom, tako da je vrlo rijetko dolazilo do mijesanja
kultura i naroda (eto nam asocijacije sa trendom smanjivanja "mijesanih" brakova
na Balkanu).
"Analizom DNA dokazano je da istocni Azijati imaju do 60% prisustva krvne grupe
B i AB. Potomci Algonkvina, odnosno Atlantidjana, imaju tu krvnu grupu izmedju 0
% i zanemarljivih 2 %" (David Zink, "Atlantis").
Vise od 100.000 umjetnih brezuljaka je razbacano u SAD, od Velikih jezera na
sjeveru, do Meksickog zaljeva na jugu. Cetvrtina je uzduz Misisipija. U samo
jednom kauntiju u drzavi Ohio se nalazi njih hiljadu. Brojne piramide u ovoj drzavi
su bile gradjene tako da se njihove stranice perfektno poklapaju sa stranama
svijeta. Kod St. Louis-a, arheolosko nalaziste Cahokia, dokazuje postojanje antickih
piramida u Americi vecih od Keopsove u Egiptu. (Izgradnja centralnog brezuljka je
zahtjevalo prenosenje 22 miliona kubicnih fita zemlje - procjena je arheologa da su
samo za taj brezuljak Indijanci trebali 350 godina! Naravno, niti su Indijanci u
svojim kosarama 350 godina prenosili zemlju, a niti se to dogadjalo samo prije dvije
hiljade godina. Rijec je o finom dokazu civilizacije koja svojom superiornom
tehnikom pomjera "brda i doline".)
Evropski doseljenici su prije 300 godina bili sokirani brojnoscu i monumentalnoscu
drevnih gradjevinskih objekata. Ne zeleci njihovo autorstvo pripisati "primitivnim"
urodjenicima - Indijancima, autore su trazili u Azijatima (kao, na primjer, autor
americke Deklaracije o nezavisnosti, Thomas Jefferson, kasnije i predsjednik SADa).
U dvadesetom stoljecu arheolozi su i dalje tragali za odgovorima. Ovaj put su za
gradjevince proglasavali "novootkrivene" indijanske kulture Adena i Houpvel.

612

Ove kulture sa originalnim umjetnim brezuljcima nemaju nista zajednicko. Osim da

su gradili svoja prebivalista i groblja u njihovoj blizini. I to je sve.
Dolazimo i do centralne teme danasnjeg priloga. Rijec je o monumentalnoj
"zemljanoj zmiji" u Adams County, u americkoj drzavi Ohio. Ovo gradjevinsko
cudo je dugacko cetristo metara. Nekada je bilo visoko kao desetospratnica; hiljade
godina erozije su je spustile na jedva metar visine.
Na sklupcani rep zmije se nastavlja krivudavo tijelo i otvorena usta koja ispred sebe
imaju izduzeni krug. Unutar zmije nisu pronadjeni nikakvi ostaci, nakit ili alati.
Samo kameni temelji i glina od kojih je ona bila prvobitno sagradjena.
Kao i mnogi drugi gradjevinski objekti Atlantidjana, tako je i ova drevna zemljana
zmija vidljiva samo iz zraka.
Naravno, cinjenica da je ova zemljana zivotinja vidljiva samo iz zraka upucuje nas
na dokaz da su njihovi autori imali mogucnost da lete. ("Znak razvijene
civilizacije.")
Zmija nosi i simbolicki naboj: mudrost, Sunce, plodnost zemlje. Veza sa svim
drevnim kulturama (na koje su utjecali Atlantidjani) je ocita: kineskom, indijskom,
sumerskom, egipatskom, srednjoamerickim i juznoamerickim.
Najubjedljiviji dokaz o atlantskim autorima zmije vezan je za kosmicku vezu. Preko
kontura zmije i njenog oblika moze se pratiti povezanost sa Suncem, Mjesecom i
pojedinim zvjezdanim konstelacijama.
1. Kada se povuce crta od centra sklupcanog repa zmije kroz centar glave dobija se
isitnska osa sjever-jug (prema arheolozima C. Hardman, W. Romain i T. Fletcher,
http://greatserpentmound.org/articles/solar.html ).
2. Spirala zmije ima sest identicnih "navoja". Kroz njihova tri centra prolaze prve
sunceve zrake za vrijeme zimskog i ljetnog solsticija te proljetnog ekvinocija
(ravnodnevnice).
3. Crta koja se povuce iz centra glave kroz centar kruga ispred zmije se poklapa sa
poslednjim suncevim zrakama na dan ljetnog solsticija.
4. Sest zmijskih navoja se poklapa sa sest karakteristicnih Mjesecevih polozaja: tri
zalaska na horizontu - juzni, srednji i sjeverni - i tri izlaska na horizontu - sjeverni,
srednji i juzni (William F. Romain, "Ohio Archeologist", Summer 1991).
5. Velika Zmija predstavlja sintezu Suncevih i Mjesecevih mjena na horizontu. S
njom je kreirano bice koje je simbol svjetlosti!

613

6. Najvise zvjezdane svjetlosti na Veliku Zmiju pada sa zvjezdane konstelacije

Malog Medvjeda (Little Dipper). Uporede li se dva dijagrama (zvjezdani i zmijski)
postaje jasno da ovdje nema koincidencije. Glavne zvijezde Malog Medvjeda se
perfektno rasporedjuju po tijelu zmije (teorija Thadeus Cowen, Kansas State
University, iz knjige: Natasha Peterson, "Sacred Sites", 1988).
7. Neobicne gravitacijske i magnetne anomalije u podrucju gdje je smjestena Velika
Zmija ne dozvoljavaju kompasu da odredi magnetni sjever.
Svi ovi dokazi upucuju da je rijec o tipicnoj ostavstini Atlantidjana.
Kameni/zemljani monument su izgradili na energetski potentnoj tacki koji je sluzio
kao univerzalni solarni i kosmicki orijentir.
Kako nasa civilizacija bude napredovala tako ce i biti u mogucnosti da desifrira
simbolicki jezik predaka.
Americki arheolog Frederic Putnam je 1883. posjetio Veliku Zmiju ("... Razmisljao
sam o mogucim odgovorima iz proslosti; i onda mi se javila slika dalekog vremena
sa imperativom da se mora naci rjesenje za ovu misteriju. Nepoznato mora postati
poznatim.") Tri godine kasnije, Putnam je saznao da se ovo podrucje zeli sravnati sa
zemljom i napraviti kukuruzno polje. Pokrenuo je herojsku akciju u Bostonu i
skupio dovoljno novca da otkupi zemlju koja ce postati drzavnim parkom.
Medjutim, vecina ostavstina iz drevne proslosti na americkom tlu nije bila te srece.
Naprotiv.
Evropski doseljenici su organizovali sistematski napor da uniste sva podsjecanja na
proslost. Proveden je svojevrsni arheoloski holokaust.
Najveca muzejska kuca u SAD, Smithsonian Institution, je ujedno i najveca riznica
skrivenog znanja u svijetu. Velika vecina eksponata je skrivena od ociju javnosti.
Ovaj muzej je formiran od strane politicke elite sa primarnim zadatkom da
informacije o Atlantidi i ranijim civilizacijama ostanu tajnim.
U slucaju "umjetnih brezuljaka", monumenata i dokaza o njihovoj starosti, taj
sistematski destruktivni napor je bio usmjeren na:
1. Sve arheoloske nalaze (kosture i predmete iz drevne proslosti) prikupiti i
zakljucati;
2. Sve monumente sravniti sa zemljom.
Zvuci konspiracijski?!

614

Smithsonian je nalozio 1890. godine svom arheologu Georgia Cyrus Thomas-u da

vrsi sistematska istrazivanja na stotinama umjetnih brezuljaka. "Njegov rad se
sastojao od unistavanja i destrukcije struktura" (Lucille Taylor Hansen, "The
Ancient Atlantic").
Ono sto nije Thomas uspio srusiti, dokusurili su rani doseljenici i "putnici
namjernici" koji su opljackane predmete nudili privatnim i muzejskim kolekcijama.
Bilo bi uzbudljivo zaviriti u Smithsonian-ove kolekcije prikupljenih gigantskih
kostura. Naime, decenijama su svi kosturi sa americkih lokacija isli direktno u
skladista Smitsonian-a. A pretpostavlja se da su se (sjeverno) Atlantidjani odlikovali
visokim rastom - izmedju dva i dva ipo metra (anticki "giganti").
Odlomak iz godisnjeg izvjestaja Biroa za Etnologiju u vezi Istrazivanja u Roane
County, Tennesse, tokom 1890-1891: "Duzina od dna lubanje do kostiju noge bila je
sedam fita i tri inca. Znaci, ova individua je bila visoka oko sedam i po fita (225 cm)
dok je bila ziva..."
Istrazivanja sa umjetnog brezuljka u Dunleith, Illinois: "U blizini povrsine, agenti
Biroa su otkrili jedan od najvecih kostura, duzine izmedju 7 i 8 fita (210-240 cm).
Nakon njegovog uklanjanja, kostur se rasuo u komadice."
Pike County, Illinois: "Vecina kostura je bila u raspadajucem stanju, medjutim
jedan je bio dobro ocuvan i duzi vise od 7 fita (210 cm)..."
Thomas-ovi agenti su 1891. godine posjetili i Great Smith Mound, u Kanawha
County-ju, West Virginia: "Kostur duzine sedam i po fita (225 cm) i 19 inca (47.5
cm) sirokih ramena, je otkriven. Lezao je na dnu iskopine, horizontalno, na ledjima,
okrenut prema istoku..."
Izvjestaji su se redali jedan za drugim i... ostajali skriveni u fiokama. Kao i kosturi.
Dok sve nije prekrila prasina. A danas? Ko se sjeca rase giganata na
sjevernoamerickom kontinentu? I kome ona treba? I zasto bi se historija trebala
ponovo pisati?
Atlantidjani, nasi spiritualni preci, ostavljali su nam tragove svoje civilizacije.
Mozda najvrijedniji izraz antickih monumenata bio je onaj kosmicki. Nudili su nam
svoje astronomsko znanje.
Geometrijski oblici zemaljskih figura, predstavljali su nebeske pojave. Zemaljska
geometrija bila je dio kosmicke muzike. Zvjezdane i planetarne elipse svirale su
svoju energetsku muziku u skladu sa svojim orbitama, masom i brzinama. Drevni
astronomi su tumacili nebesku muziku i zapisivali je u kamenim figurama.

615

Drevna zemljana zmija u americkoj drzavi Ohio je u cjelosti vidljiva samo iz zraka.
Duzine preko 450 metara, tipicna je ostavstina potomaka Atlantidjana. Preko
kontura zmije moze se pratiti povezanost sa Suncem, Mjesecom i pojedinim
zvjezdanim konstelacijama. Velika zmija je izgradjena na energetski potentnoj tacki
gdje je sluzila kao univerzalni solarni i kosmicki orijentir.

616

10.3. Potomci Atlantidjana Americki indijanci

Evropska rudarska tradicija se ne razlikuju umnogome od ove. Zvanicna rudarska
historija stara je dvije do tri hiljade godina. Juznije, u Egiptu, zlato se iskopavalo i
prije 4.500 godina.
Sve je pocelo, uce u skolama, sa Sumerom, prije 5.000 godina. A prije toga nije bilo
organizovanog drustva.
Ostanimo u drustvu oficijelnih brojki. U americkoj drzavi Michigan, na poluotoku
Keweenaw, otvoren je nacionalni historijski park kao sjecanje na najstariji americki
rudnik. Prema zvanicnim podacima, ovdje se iskopavao bakar prije 7.000 godina!
(Sajt: http://www.nps.gov/kewe/ )
Internet ima svojih prednosti. Uvijek se moze procitati nesto bez cenzure. Tako, u
ovom micigenskom nacionalnom parku, tvrde da je ovdje neko kopao bakar prije
7.000 godina.
To radja mali problem. Prvo, koja je to kultura bila u to vrijeme na americkom
kontinentu? Zvanicno, nijedna. Hiljade godina ce proci dok se ne pojave prve
"poznate" kulture Indijanaca.
Dalje. Ako je neko kopao bakar, valjda su iza njega i ostali tragovi u vidu alata,
orudja...? Hm, arheologija nje pronasla nikakve tragove bakarnih alata hiljadu
petsto kilometara uokolo... i trebace proci skoro sest hiljada godina da bi pronasla
prve bakarne proizvode.
Ocigledno, ovdje nesto ne stima.
Fokusiramo li se na ovaj rudnik, doci cemo do zanimljivih detalja. Prvo, moglo se
uociti da je nepoznata civilizacija iskopala nekoliko hiljada tona bakra u
prethistorijsko doba. (Nekoliko hiljada tona, a nema tragova nikakvim proizvodima
od bakra?!)
Prvi rudnici su vodili na dubinu od 20 metara sa nekoliko kilometara dugim,
perfektno ravnim, podzemnim hodnicima. Vodeni odvodi, kameni cekici, ostaci
neizvadjenog komada bakra od 6 tona... su zatekli zacudjene istrazivace XX
stoljeca.
Glina, grmlje, zemlja, drvece... su zakopali drevne rudnike, ali su ostaci
sofisticiranih tehnika neke daleke civilizacije ostali. Odgovor, o kojoj je civilizaciji
rijec, se namece sam.
Otapanjem leda sa sjevernoamerickih prostora prije 12.000 godina, potomci
Atlantidjani su dosli u priliku da dodju do jedinog nalazista elementarnog bakra na

617

Planeti: malog micigenskog poluotoka. Godinama su koristili ovo nalaziste i

prevozili bakar Ohajom i Misisipijem prema jugu. Lokalne legende kazu da je
"crvena zmija dolazila Misisipijem sa nezasitim apetitom za bakrom" (Lucille
Hansen, "The Ancient Atlantis").
Ova "crvena zmija" je ocigledno asocijacija na brodove potomaka Atlantidjana koji
su na svojim pramcima imali stiliziranu zmiju koje je bila tipican symbol
Atlantidjana; a crvena boja je simbolicna boja vulkanskog otoka Atlantide.
Legende plemena O'Chippewas se prisjecaju "brodova koji su dolazili po bakar iz
daleke zemlje Pahn".
Hiljadama godina Americki Indijanci memoriraju znanje i prenose ga, usmeno, sa
generacije na generaciju. "Cuvari znanja" su obicno bile zene, zbog malog rizika da
nastradaju u bitkama. Stoga je i njihovo mjesto bilo uvijek postovano u lokalnim
indijanskim zajednicama. One bi provodile citav zivot absorbirajuci sva historijska,
medicinska, religijska i literalna znanja svojih predaka. I zatim ih prenosili novim
generacijama.
Sve do nedavno, Americki Indijanci su bili veoma uzdrzani da podijele svoje znanje
sa bijelcima. Danas imamo rijetku priliku da ih saslusamo iz prve ruke (Izvodi iz
knjiga: Dhyani Ywahoo, "Voices of Our Ancestors"; Frank Waters, "Book of the
Hopi"; Shirley Andrews, "Atlantis").
********
Sigurnim glasom, Ciroki Indijanka Dhyani Ywahoo zapocinje razgovor: "... Nasi
davni ocevi Cirokija su dosli sa Plejada na Atlantidu... gdje su zivjeli do njenog
kraja. Kada je njihov dom potonuo u okean, uspjeli su da pobjegnu na ovaj
kontinent. Prije nego sto su Evropljani dosli, Ciroki su zivjeli sretan zivot, uvijek u
harmoniji sa prirodnom okolinom. Napredna matematicka znanja, detaljno
poznavanje astronomije i prirodnih izvora snage i energije, su odlikovale mudre i
napredne predake Ciroki Indianaca... Medicina nasih predaka je koristila kristale
da uhvati energiju Zemlje koja ih je stitila. Drevni sveti rituali su pomagali mom
narodu da ostvari harmonican balans moci izmedju Sunca, Mjeseca i Kosmosa.
Ciroki su imali plodne zetve i zivjeli sretno nebrojeno godina na jugoistoku
americkog kontinenta... Kada je Zapadna civilizacija dosla, broj nasih vraceva i
ljekara je desetkovan, samani su izgubili svoju moc, a veza sa kosmickom energijom
je nestala."
Apaci Indijanac, Asa Delugio, nastavlja: "...Nase legende govore o velikom
vatrenom otoku u istocnom okeanu cija je glavna luka imala otvor kao labirint...
Sveta planina je izbacivala vatru kao gigantska fontana... Bog vatre je puzao iz
svojih podzemnih pecina prema vrhu planine, urlajuci i tresuci zemlju kao sto vuk

618

trese uhvacenog zeca... Kada su nasi daleki preci napustili svoju pradomovinu, prvo
su isli u Juznu Ameriku dok nisu dosli do planina. Tamo su nasli privremeni
smjestaj u ogromnim tunelima. Nakon sto su napustili tunele, lutali su sa svojim
sjemenjem mnogo godina dok nisu dosli na sjevernoamericki kontinent..."
(Naravno, "veliki vatreni otok" je Atlantida; "bog vatre u svetoj planini" je Atlas;
planine u Juznoj Americi su Andi gdje su se sklonili prezivjeli sa Atlantide tokom
potopa.)
(Za Hopi Indijance, Atlantida je predstavljala trecu po redu civilizaciju ili "Treci
svijet" kako je zovu. Ovaj sadasnji je "cetvrti".)
"Treci svijet se zvao Kuskurza; njegov smjer je bio istok", (istocno od Amerike je
bila Atlantida), " ...boja je crvena", (vulkan Atlas), "...mineral je bakar" (ops, evo
ga slicica koja se fino uklapa u mozaik), "...biljka je bila duvan, a zivotinja
antilopa...
...U Prvom svijetu, ljudi su jednostavno zivjeli sa zivotinjama. U Drugom svijetu su
razvili rukotvorine, kuce i naselja. Sada, u Trecem svijetu, pocinju se mnoziti u
tolikom broju i napredovati tako rapidno da su kreirali velike gradove, drzave,
citavu civilizaciju. Sve vise njih je postajalo preokupirano samo zemaljskim,
materijalnim drazima...
...Svoje kreativne moci su poceli koristiti u zle i destruktivne svrhe. Noseci sljemove,
vozili su "patuvotas" i letjeli zrakom... napadali ljude u drugim gradovima, te se
vracali tako brzo da niko nije znao odakle dolaze. Ubrzo su, pak, i ljudi iz drugih
gradova i drzava pravili "patuvotas", letjeli zrakom te napadali jedni druge. Tako
su korupcija i rat ovladali Trecim svijetom kao i prethodnim..."
I zatim se, prica ide dalje, pojavljuje bog Sotuknang koji je odlucio da "vodom
unisti Treci svijet".
Atlantidu.
I ljudima je dao jos jednu sansu da u Cetvrtom svijetu pokazu da nece praviti
greske svojih predaka. I da ce postovati darove prirode zivjeci u harmoniji sa
okolinom.
Sa sjetom u ocima se Indijansko drustvo razilazi. Kao da zeli reci da smo prokockali
jos jednu sansu.

619

Kopaci bakra u americkom rudniku Keweenaw snimljeni 1905. Godine. Rijec je o

najstarijem rudniku na sjevernoamerickom kontinentu gdje se bakar iskopavao,
prema zvanicnim podacima, najmanje prije 7.000 godina. Lokalne legende govore o
brodovima potomaka Atlantidjana koji su dolazili Misisipijem "sa nezasitim
apetitom za bakrom.

620

III DODATAK: FENOMEN KAMENIH KUGLI

11.1 Kostarika petroglifi i zvjezdane konstelacije
Nakon kamenih piramida i kamenih megalita dijem Planete dolazimo do jos jednog
fenomena starog svijeta: kamenih kugli.
Tokom konca 1930-ih i pocetka 1940-ih godina, americka United Fruit Company je
krcila sume da bi sadila plantaze banana sirom Kostarike. Delta rijeke Terraba
(poznata i kao Sierpe, Diquis i General River) postaje prvim nalazistem kamenih
kugli. Kasnije se kugle pronalaze i pokraj Golfita i na otoku Isla del Cano.
Gotovo sve kugle su napravljene od granodiorita, cvrstog kamena cije je nalaziste
na vrhu planine Talamanca. Kamenolom je u prosjeku oko 80 kilometara udaljen
od mjesta nalazista vecine kugli.

Jedna od najvecih kamenih kugli u Kostariki sa preko 2 m u precniku; materijal je

vrlo cvrsti i tezak za obradu granodiorit
Nekoliko kugli je napravljeno od kokine (coquina), cvrstog materijala slicnog
krecnom kamenu koji je formiran od pjescanih depozita. Pretpostavlja se da je ovaj
kamen prenesen u unutrasnjost zemlje preko delte rijeke Terraba-Sierpe. Takodje,
pronadjene su kugle i na pacifickom otoku Cano koje je udaljeno 20 km od obale
Kostarike.
Velicina kugli je u rangu od nekoliko centimetara do najvece promjera 2,25 metra.
Najteza kugla ima tezinu preko 16 tona. Odstupanje od perfektnog kruga je
minimalno: 0,2 - 5 cm.

621

Arheolog Doris Z. Stone je 1940. napisao na kraju svog izjvestaja: Mi moramo

klasificirati perfektne kamene kugle Kostarike medju neobjasnjenje megalitske
enigme.

Najveca dosada pronadjena kugla u Kostariki je promjera 2,25 metara i tezine

preko 16 tona
Dosada je pronadjeno oko 300 kamenih kugli. Nedovrsene kugle nisu nikada
nadjene, a niti alati kojima su formirane. Nesumnjivo je da kugle nisu prirodnog
porijekla.
Nakon pronalazaka ovih kugli gotovo sve su izmjestene sa svojih originalnih
lokacija. Po Kostariki su poceli ukrasavati dvorista i parkove privatnih kuca, crkvi,
bolnica i vladinih institucija. Cak su dvije prenesene u SAD: jedna je u muzeju
National Geographic Society u Washingtonu, a druga u dvoristu Harvardskog
univerziteta u Cambridgeu, Massachusetts.

622

Sa svojih originalnih lokacija kugle su prenesene u gradove Kostarike i ukrasavaju

dvorista bolnica, privatnih kuca i muzeja (na slici dvoriste Nacionalnog muzeja, San
Jose)
Nacin obrade kugli ostaje nerazjasnjen. Ukoliko se uzme komad granodiorita i
pokusa zagrijavanjem obradjivati, pocinju da otpadaju nivoi (kao kriske). Dakle,
pravilan sferican oblik se ne moze dobiti zagrijavanjem. Metalni alati nisu
pronadjeni, kao ni kompjuterizovane masine za obradu ili laserski instrumenti koji
ce se brinuti o dobijanju pravilnog sfericnog oblika. Ovo su alati koje bi mi danas
koristili za oblikovanje.
Neke od kugli su pronalazene pod zemljom zajedno sa predmetima od keramike
koji upucuju da im je starost najmanje 1200 -3200 godina. Uglavnom, sve kugle
imaju porijeklo iz prt-kolumbovskog doba.
Prema svjedocenju onih koji su ih pronalazili na originalnim lokacijama zna se da
su kugle imale odredjenu orijentaciju (najcesce sjever-jug), te da su formirali
trokute (grupe od po tri kugle) i paralelograme. Jedna grupa kugli je imala
orijentaciju prema megnetnom sjeveru. Vrlo cesto su kugle nalazene na vrhu
uzvisina.
Nazalost, pomjeranjem kugli sa njihovih originalnih lokacija zauvijek se izgubila
mogucnost da se utvrde medjusobni odnosi i relacije medju kuglama razlicite
velicine. Trenutacno, samo je sest kugli na svojim znanim lokacijama.

623

U svom obimnom dugogodisnjem proucavanju kugli iz Kostarike, americki

arheolog Samuel K. Lothrop (Archeology of the Diquis Delta, Costa Rica,
Peabody Museum of Archeology and Ethnology, Harvard University, 1963.)
zakljucuje da postoji astronomska orijentacija kamenih kugli.
Autori George Erikson i Ivan Zapp (Atlantis in America: Navigators of the Ancient
World) iznose tezu da su kugle starije od 12 000 godine i da su ih koristili
Atlantidjani za navigaciju. Pri tome isiticu da su uz kugle pronadjene posude sa
udubljenjima koji bi utvrdjivali zenit zvijezda.
Doug Yurchey (Were Costa Rican Spheres Ancient Receivers?) iznosi tezu o
kamenim kuglama kao dijelu svjetskog energetskog sistema. Drevni kameni
monoliti, piramide, a evo i kamene kugle su, prema Dougu, bile dio svjetskog
prethistorijskog Teslinog sistema kojeg su koristili potomci Atlantidjana. Oni su bili
elektrovodi svjetske bezicne distribucije. Pri tome je kamen sluzio kao uzemljenje
cija se frekvencija izjednacavala sa zemaljskom elektromagnetnom frekvencijom
Kameni megaliti prethistorije su bili u nenaseljenim regionima i preko njih se
komunikacija nije prekidala (Interesantno je da je vrh modernih antenna u
obliku lopte.)
Naravno, energetska zracenja Zemlje pri tome imaju osnovnu ulogu. Stoga je
originalni razmjestaj kugli trebao pratiti podzemne energetske linije i Zemljine
cakre.
Kamena kugla pronadjena u mjestu Guayabo, u provinciji Cartago, sluzila je kao
vrlo precizni kalendar, tvrdi autor Michael OReily (lokalne dnevne novine La
Nacion, 25.03.1979., Turrialba, Cartago). Uklesani cirkularni petroglif prikazuje
datume kao sto su solsticiji i trajanje kisne sezone.
Nakon hiljada godina provedenih u zemlji i izlozenih djelovanju klimatskih faktora
povrsina kugli je izgubila prvobitni izgled. Ipak, na nekim od njih je jos uvijek
prepoznatljiv dizajn koji upucuje da se radi o petroglifima.
Na primjer, kugle izlozena u muzeju glavnog grada Kostarike San Joseu, prikazuje
uocljivu spiralu i druge uklesane linije.

624

Uocljiv je uklesani petroglif na povrsini kamene kugle koja se cuva u nacionalnom

muzeju u San Joseu, Kostarika

Astronom Edwin Quesada je analizom petroglifa uocio da postoji veza izmedju

crteza na povrsini kugle i zvjezdanih konstelacija Pegasusa (krilatog konja) i
Andromede (nebeska princeza). Uporedjene su linije i tacke sa povrsine kugle sa
lokacijama zvijezda i linijama koje se vuku izmedju njih.
Rezultat je bio frapantan.

625

Poredjenje zvjezdanih konstelacija i petroglifa: rezultat je iznenadjujuci kamene

kugle su imale ulogu stronomske karte
Dvadeset dvije zvjezdane konstelacije su formirale oblik koji se podudarao sa
petroglifom na kamenoj sferi!
Spirala na petroglifu odgovara spirali koju stvara M31 Andromedina galaksija na
nocnom nebu.
Dvadeset i jedna zvijezdana konstelacija ucestvuju u formiranju cudnog oblika
petroglifa: Beta Andromeda, Alfa Andromeda, Omikron Andromeda, HR8632 u
konstelaciji Lakerta, Beta Pegasus, Psi Pegasus, Pi Pegasus, Gama Pegasus, zvijezde
u sazvjezdju ribe (Teta, Jota, lambda, Kapa, Gama i Omega), zatim Beta riba, Eta
akvarijus, Alfa Pegasus, Teta Pegasus, Teta akvarijus, Beta akvarijus, Alfa ekvuelus,
Ipsilon Pegasus, Delfinovo sazvjezdje te dvije zvijezde (HR8313 i HR 8173) u
Pagazovoj konstelaciji.
S obzirom da je petroglif uklesan u kamenoj kugli ocigledno je da se na njemu
moglo pratiti kretanje zvijezda tokom noci, a s obzirom na rotaciju nase planete.
Ako se kamena kugla zarotira s lijeva na desno, a imajuci zvijezdu Sjevernjacu na
dnu kugle, onda se moze prikazati kretanje zvjezdanih konstelacija u pravcu istokzapad!
Izvanredno.
Dakle, sfera nije bila samo astronomska karta vec i prakticni planetarij.

626

Jos jedan detalj privlaci paznju. Spirala koja je prikazana na kamenoj kugli
odgovara spiralnom obliku M31 galaksije i njenoj poziciji u odnosu na druga
sazvjezdja. Medjutim, sa Zemlje, ova galaksija na nocnom nebu nije nista drugo do
mala svjetlosna tackica. Kako su nasi preci znali da je rijec o galaksiji spiralnog
oblika, a bez odgovarajucih instrumenata?
Nadalje, oblik petroglifa sigurno nije slucajan. Koju poruku nam on nosi? Izgled
nekih bica iz centralnoamericke flore prije toliko hiljada godina? Pas, jaguar,
majmun?
Ili, nesto jos nedostupno nasem umu i znanju?

11.2. Svjetska mreza kamenih kugli

Pravilne kamene kugle nisu novina za centralnoamericke prostore. Tako je u svijetu
Maja pronadjeno nekoliko pravilnih kamenih sfera razlicite velicine. U gradu
Tonina, u meksickoj drzavi Chiapas, perfektna kugla se nalazi na sestom nivou
glavne Palace. Ovaj nivo je okrenut prema Suncu i njegovom kretanju od ljeta do
jeseni. Pretpostavlja se da kugla simbolizira sunce. Nema dokaza da li su Maje
autori ove kugle ili su se posluzili sa kuglom koja je napravljena daleko prije u neke
druge svrhe.
Istocnije u svijetu Maja, La Milpa u Belizeu, nalazi se crna kamena kugla precnika
50 cm. Originalna svrha i lokacija joj nisu poznate. Danas se koristi da pridrzava
vrata u lokalnom turistickom restoranu.
Americki istrazivacki tim na celu sa Metthew Stirlingom je 1967. pronasao stotine
kamenih kugli razlicite velicine u okolini mjesta Agua Blanca, kod Guadalajare, u
Meksiku. Perfekto kruzne stijene su predstavljale arheoloski problem za ovaj tim
jer mu nisu mogli odgonetnuti svrhu i kreatora. Nakon podnesenog izvjestaja
Smithsonian Institutu 1968. godine uslijedilo je naucno objasnjenje da je rijec o
prirodno izvajanim kuglama. Navodno su pod visokim temperaturama iz vulkana
izletile stvrdnute kamene sfere. Naravno, nisu imali odgovora na pitanje kako to da
su na povrsinu izbacene same pravilne kugle, jer one nepravilnih oblika nisu nikada
pronadjene.

627

Edinburski naucni casopis The Edinburgh Geologist u svom broju 24 iz proljeca

1990. nabraja jos nekoliko lokacija kamenih kugli: Honduras, Karoo u Juznoj
Africi i Klondyke u Arizoni.
John Hund is Petersburga u Juznoj Africi je dosao u posjed manje kamene kugle
1977. godine. Glatka povrsina i tvrdoca kugle je odudarala od mekanog pirofilita
gdje je pronadjena. Kuglu je dan na analizu u kalifornijski Svemirski institute
(University of California). Nakon testiranja otkriveno je da je kugla balansirana do
te mjere da prevazilazi mjerne instrumente ovog instituta koji proizvodi
zirokompase za NASU. Tacnije, ustanovljeno je da je kugla balansirana vise od stohiljaditog dijela inca sto je bio limit njihovih instrumenata.
Prakticnim rjecnikom moze se reci da kugla ima apsolutnu perfekciju. Jedini nacin
da se tako sto napravi bio bi u uslovima nulte gravitacije.
Dakle, imamo kosmicke uslove u kojima su drevne civilizacije formirale
matematicki precizno odredjene kamene kugle sa znanom svrhom.

11.3. Bosna na svjetskoj arheoloskoj mapii

Za fenomen kamenih kugli zainteresirao me prijatelj Bojan Zecevic jednim emailom iz jeseni 2004. Nakon toga stupili smo u kontakt sa historijskim znalcima
Ahmedom Bosnicem i Jovom Jovanovicem koji su imali priliku da neke od njih i
vide. Nakon nekoliko mjeseci i nasih posjeta nizu lokacija pocela se kompletirati
slika o bosanskim nalazistima kamenih kugli.
I tako se Bosna pocela uvrstavati na svjetsku arheolosku mapu.
Slabo istrazena prethistorija Bosne ipak ima nekoliko lokaliteta iz drevnog paleolita.
Pecina Badanj kod Stoca (otkrivena 1976.) ima interesantne gravure u stijeni i
datirana je u geolosku epohu dryasa. Luscic u Kulasima pripada nesto starijem
periodu aurignacienu. Kod Dervente i Odzaka su najstarija naselja iz kulture
mousteriena (izmedju 30 000 50 000 godina prije nove ere).
Dakle, neandertalac. Da li je, ipak,
krajevima?

i sofisticirani kromanjonac bio u ovim

Ledene mase Evrope su imale svoje kopnene otocice u Bosni tokom zadnjeg ledenog
doba. Pitanje je da li su prije potonuca Atlantide i bosanski prostori bili prikljuceni
na svjetsku bezicnu energetsku mrezu putem kamenih kugli?
Nas obilazak kamenih kugli startao je sa sjeverozapadnim dijelom Bosne. U selu
Trn, nedaleko od Banja Luke, susreli smo se sa Cedom Tesanovicem. On je prije

628

nekoliko godina kopao temelje za kucu i na dubini od 4-5 metara je pronasao dvije
kamene kugle precnika 30-40 cm. Bile su glatke, teze od kamena kako rece, a
radnici su ih bacilli u temelje i zabetonirali.
Stotinjak metara povise pronasli smo ostatke kamenih kugli smjestene uz kucu
Milorada Dakica. Kugla je podijeljena na dvije polovine, pravilnog je oblika,
precnika oko jednog metra.

Bosanske kugle u selu Trn kod Banja Luke, precnika jednog metra

629

Autor (lijevo) sa Miloradom Dakicem pred cijom se kucom nalaze kugle i Jovom
Jovanovicem ispred kamenih kugli u Trnu

Presjek bosanske kugle, Trn

630

Pravilan sferican oblik, kugla u Trnu

Dvadesetak kilometara dalje je jos jedna kugla. U sumi, nedaleko od sela Slatina,
nalazi se kugla koja vecim dijelom viri iz zemlje. Povrsina je sa brazdama, bijele
boje, pravilnog kruga. Prema geologu Mili Vujacicu ona je magmatskog porijekla,
nastala od jednog komada stijene, koju je u oblik lopte oblikovala voda (Banja
Luka, 14.02.2001., AIM).
U sjevernoj Bosni, u selu Teocak se nalazi osam kamenih kugli. Pravilnog su oblika,
ali im povrsina nije glatka. Fino su obradjeni, ali nedostaje onaj zadnji korak
poliranja. Materijal je kvarc. U kasnijoj fazi na nekim od kugli su izdubljenje rupe.

631

Kamena kugla u Teocaku

Autor pored jedne od osam kugli u Teocaku

632

Jovo Jovanovic i Bojan Zecevic pored jedne od ostecenih kugli u Teocaku na vrhu
utvrdjenja Gradina
U blizini Varesa u srednjoj Bosni, u selu Ponikve, stoji cetverotonska izduzena
kugla. Pronasao je Radovan Puskic 1970. u Javornickom potoku ispod korijenja
oborenog bora. Kugla se nalazi na postolju ispred njegove kuce koja je ujedno i
ugostiteljski objekat pod nazivom Kugla. Po sastavu nalikuje onoj u Trnu
granit.

633

Kamena kugla u Ponikvama kod Varesa napravljena od granita

Povrsina kugle u Ponikvama

634

Dvadesetak kilometara od Kaknja u srednjoj Bosni, u malom selu Zlokuce nalazi se

nekoliko kamenih granitnih kugli (identicni materijal kao u Trnu i Ponikvama). Na
malom desetometarskom uzvisenju iznad zemlje te dijelom zakopano u zemlju se
nalaze kugle i duguljasti kameni megaliti. U razgovoru sa stanivnicima saznali smo
da oni misled a su kugle dio Greckog greblja (navodno su u tim krajevima u
drevna vremena bili Grci koji su, nakon sedam teskih zima, napustili ovaj dio
Bosne). Takodje, pomenuli su blagotvorni utjecaj kugli na konje koji ne mogu
mokriti. Navodno vlasnici s konjima naprave nekoliko krugova oko kugli i nakon
toga problem sa mokrenjem je rijesen.

Kamena kugla u Zlokucama kod Kaknja

635

Kameni monolit na uzvisenju kod Zlokuca vrh manjeg astronomsko/energetskog

hrama?

Polovina kamene kugle je vidljiva iznad povrsine, Zlokuce

636

Ovak kugla je gotovo u potpunosti ispod povrsine zemlje u Zlokucama; samo je

njen manji zakrivljeni dio vidljiv

Kruzna kamena platforma u Zlokucama

637

Pocetkom decembra 2004 sam imao predavanje u Maglaju gdje mi je receno da

postoje jos dvije lokacije kamenih kugli u okolini Maglaja.
Novo putovanje do okoline Maglaja je obavljeno u sastavu Ahmet Bosnic, Jovo
Jovanovic i Bojan Zecevic u drugoj polovini decembra 2004. Bojanove informacije i
fotografije govore o dvije lokacije kamenih kugli.
Prva lokacija je u selu Jablanica. Mustafa Mehinagic je 1970-ih zapazio kamenu
kuglu u potoku Megara kji se uliva u rijeku Jablanicu. Uz pomoc tri odrasla
covjeka kuglu je prenio u dvoriste svoje kuce koja se nalazila 200 metara od mjesta
pronalaska. Ahmet je izmjerio obim kugli 155 cm, a Jovo je uz pomoc viska odredio
starost oblikovanja kugle od 12 000 godina.

Kamena kugla pronadjena u potoku Megara nalazi se danas u selu Jablanica kod
Maglaja (Fotografija: Bojan Zecevic)
Prilikom kopanja tunela u brdu Cikota kod Maglaja (1976-1978) u sredini brda je
pronadjena kamena kugla. Perfektna je sfera, obima 150 cm. Svojevremeno je
izbacena masinom za rovanje i nju je Avdo Cosic donio ispred svoje kuce gdje se i
danas nalazi.

638

Ahmet Bosnic i Jovo Jovanovic mjere kamenu kuglu u selu Jablanica kod Maglaja
(fotografija: Bojan Zecevic)

639

Kamena kugla pronadjena u brdu kraj Maglaja sredinom 1970-ih prilikom kopanja
tunela (Fotografija: Bojan Zecevic)

Svi ovi primjeri su samo vrh ledenog brijega fenomena kojeg s pravom nazivamo
fenomen kamenih kugli u Bosni.
Sedam lokacija kamenih sfera u Bosni vjerovatno je samo manji procenat njihove
stvarne zastupljenosti. Medjutim, nakon hiljada godina one se nalaze na nekoliko
metara dubine i samo slucajnost ce ih izbaciti na povrsinu: kopanje tunela kroz
brdo ili temelja za kuce na dubini od nekoliko metara, pad ogromnih stabala i
nestanak korijena iz velikih dubina. Naravno da se nece saznati koliko je tih kugli
razbacano po Bosni i gdje su sve njihove lokacije.
Jedini nacin je da mislimo na isti nacin kao i nasi drevni preci koji su zivjeli u
harmoniji sa prirodom i koristili energetske tokove planete pri tome ne zagadjujuci
okolinu.
A za to bi bila potrebna revolucija u nama samima, zar ne?

640

Index imena i pojmova

(sa brojem poglavlja u kome se pominje)

Agun, juzni japanski otok gdje su pronadjene podvodne gradjevine civilizacije Mu,
2.1.
Aleksandar Makedonski, osvajac antickih carstava, 6.1.
Ajmara indijanci, Bolivija, 2.4.
Atlantida, nestala civilizacija iz Altlantskog okeana, 2.3.1., 3., 4.5., 7.1., 7.2., 7.3.,
7.4., 8.1., 8.2., 8.3., 9.1., 9.2., 9.3., 9.4., 9.5., 9.6., 9.7., 9.8., 9.9., 10.1., 10.2., 10.3
Atlantis, glavni grad Atlantide, 3.
Atlas, najvisa planina na Atlantidi, 3.1., 9.9.
Avenija mrtvih, centralna avenija najveceg prethistorijskog grada u Meksiku Teotihuakana, 4.1.
Azteci, srednjovjekovna kultura u Meksiku, 2.3.1, 4.1.
Balbek, drevni grad u Libanonu, u cijem su hramu ugradjeni najtezi isklesani
kameni blokovi na Planeti teski po 1200 tona, 6.1.
Baski, potomci Atlantidjana u Pirinejima, 8.1., 8.3.
Berberi, potomci Atlantidjana u sjevernoj Africi, 3.1., 8.4., 8.3.
Biblos, najstariji grad na svijetu, star 7500 godina, danasnji Libanon, 6.1.
Bijela piramida u Kini, najvisa piramida na svijetu, 1.
Bimini, otok u Bahamima,fontana vjecne mladosti za Atlantidjane, 10.1.
Bosque de Piedras, lokacija kamene sume u sredisnjem Peruu, 2.3.6.
Charles Piazzi Smyth, skotski astronom, koji je insistirao da nulti meridijan prolazi
kroz Gizu umjesto engleski Grinvic, 6.1.
Chan Chan, glavni grad kraljevstva Chimu, 2.3.1.
Chimu, kraljevstvo u antickom Peruu, 2.3.1
Christopher Dunn, americki inzinjer, autor ideje o Keopsovoj piramidi kao
elektricnoj centrali, 7.1.
Citadela, administrativni centar Teotihuakana, 4.1.
Civilizacija Mu, legendarna civilizacija u Pacifiku, pradomovina covjeka, 2.1., 2.2.,
2.3., 2.3.5.
Daniel Ruiz, arheolog-istrazivac drevnih civilizacija u Peruu, 2.3.6.
Diodorus Siculus, historicar sa Sicilije iz I stoljeca p.n.e., prikupljao informacije o
Atlantidi, 8.3.
Disk Sunca, legendarni zlatni disk porijeklom iz civilizacije Mu, 2.3.2.
Edgar Cayce, americki spavajuci prorok, autor oko 2000 citanja reinkarniranih
dusa sa Atlantide, 3., 7.4.
Egipat, zemlja-MR, zemlja kreirana prema geometrijskom planu, 7.1.
El Gigante, najveca kamena statua na Uskrsnjem otoku, 2.2.

641

Francisco Pizzaro, spanjolski konkvistador, osvajac Perua, 2.3.2.

Galerija znanja, (Hall of Records), biblioteka Atlantidjana skrivena ispod sfinge i
piramide u Gizi, 7.4.,7.5.
Garcilaso de la Vaga, spanjolski kronicar iz Kuska, rodjen 1534., 2.3.3.
Geoglifi, slike na kamenom pustinjskom tlu Perua, 2.3.7.
Glastonbury Tor, umjetno brdasce u Engleskoj, rezultat rada potomaka
Atlantidjana, sjeciste podzemnih energetskih tokova, 9.3.
Guanci, potomci Atlantidjana sa Kanarskih otoka, 3.1., 8.2., 8.3.
Hanan Pacha, nebeski svijet Maja, 2.3.3.
Hartwig Hausdorf, austrijski istrazivac piramida u Kini, 1.
Herodot, grcki historicar koji u V stoljecu prije n.e. pise o postojanju kompleksnog
labirinta ispod piramida u Gizi, 7.5.
Hiram Bingham, americki istrazivac(1875-1956) ,otkrivac grada Macu Pikcu u
Peruu, 2.3.4., 2.3.5.
Hram Kvecakoatla, treca manja piramida u Teotikuakanu u Meksiku, 4.1.
Hram Sunca, filozofija jednog dijela Altantidjana (djeca Biala) koja je
propagirala tehnoloski i materijalni razvoj; to ce gledanje dovesti do kataklizme
Atlantide i Lemurije (Mu), 6.1.
Hram Sunca, gigantski kameni zid od riolita u Ollantajtambu (Peru), 2.3.4.
Huaca del Sol, najveca piramida u Peruu, 2.3.1.
Huaca de la Luna, piramida mjeseca, sjeverni Peru, 2.3.1.
Huan Pizzaro, brat Franciska Pizzara, spanjolski konkvistador, namjesnik Kuska
1536., 2.3.3.
Hurtak, dr, savremeni australijski autor o kineskim piramidama, 1.
Hyana Picchu (Mlada planina), smjestena preko puta Macu Pikcua, Peru, 2.3.5.
Hypogeum, kompleks podzemnih hramova na Malti, ostavstina mitske rase
giganata, 5.1.
Inke, civilizacija u Juznoj Americi, 2.3.1.
Intihuatana, astronomski kamen u Macu Pikcuu, 2.3.5.
Izbjeglice sa Atlantide-pet mitskih naroda koji su se sklonili u Irsku: Partoloni,
Nemedi, Fomori, Fir-Bolg, Tuata-de-danan, 9.1.
Jakob Roggeven, nizozemski admiral, 2.2.
James Churchward, istrazivac Lemurije (Mu) i Atlantide, svjedocio o postojanju
pisanih dokumenara iz perioda prije 12000-70000 godina, 6.1.
Jikareros, cuvari drevnih magicnih znanja, potomci Tolteka, 4.5.
Jimmu, prvi imperator Japana, 2.1.
Julio Tello, peruanski arheolog, 2.3.1.
Kalasaja, hram Tihuanaka, Bolivija, 2.4.
Kamene sume, arheoloski parkovi sa kamenim statuama starim hiljade godina u
Peruu, 2.3.6.

642

Karnak, srediste hiljada kamenih megalita u zapadnoj Francuskoj, 9.4.

Kay Pacha, povrsinski svijet Inka, 2.3.3.
Keopsova piramida, pogresno nazvana po faraonu iz IV dinastije prije 4500 godina,
originalno napravljena od strane Atlantidjana prije 12500 godina, 4.1.
Korikanca (Qoricancha), sveti hram u Kusku, Peru, 2.3.2.
Keram, juzni japanski otok u cijoj su blizini pronadjeni podvodni hramovi
civilizacije Mu, 2.1., 4.5.
Kromanjonci, pretci modernog covjeka, stanovnici Atlantide, 3.1.
Kristobal de Molina, spanjolski konkvistator (1533.), 2.3.2.
Kuamu, praotac stanovnika Havaja, 2.1.
Kuikuilko, prva kruzna piramida u Meksiku, potice od prije 10000 g.p.n.e.
Kusko, prijestonica drevnih peruanskih kultura, 2.3.1., 2.3.7.
Macu Pikcu, sveti grad u planinama istocnog Perua, 2.3.2., 2.3.5.
Magus, najvisi stupanj svestenstva na Atlantidi, 3.1.
Maje, razvijena civilizacija Centralne Amerike, 4.3.
Manetho, eipatski svestenik, autor kronologije svih egipatskih vladara koji ide
unatrag 34000 godina, 7.1.
Marcahuasi, lokacija kamene sume u sjeveroistocnom Peruu, 2.3.6.
Max Uhle (1856-1944), njemacki arheolog, otac peruanske arheologije, 2.3.1.
Maurice Ewing, americki okeanograf, otkrio postojanje pjescanih plaza Atlantide,
3.1.
Maurice Shenan, pukovnik americke vojske, 1.
Miksteci, drevni ratnicki narod u Meksiku, 4.4.
Mixcoatl, lider Tolteka, zmija -oblak, simbol za galaksiju Mlijecni put, 4.5.
Moai, gigantske kamene statue na Uskrsnjem otoku, 2.2.
Moche, drevni narod u Peruu, 2.3.1.
Monte Alban, ceremonijalno srediste u meksickoj drzavi Oaxaca, 4.4.
Monument covjecnosti, kompleksna kamena figura u Peruu, 2.3.6.
Mu, civilizacija u Pacifiku izmedju Japana, Uskrsnjih otoka i Perua, pradomovina
covjeka, 2.1., 4.5.
Mulani, kultura na obali Maroka od prije 12000godina, 3.1.
Naska linije, primjer geoglifa u kamenoj pustinji juznog Perua, 2.3.7.
Naska piramide, neistrazeni kompleks piramida u juznom Peruu, 2.3.8.
Nikola Tesla, autor bezicnog prijenosa energije baziranoj na zemljinoj rezonanciji,
7.1.
Norman Lockyer, britanski astronom (1836-1920) koji je dokazao da je hram u
Karnaku originalno izgradjen 3700 g. prije n.e. sto je 600 godina prije sluzbenog
pocetka egipatske civilizacije, 7.1.
Noro, gradic u Japanu, 2.1.
Offaly, oblast u Irskoj sa naseljima od 8820 godine p.n.e., 9.1.
Og, civilizacija drevnog Perua 50000 godina p.n.e., 3.1.
Okinawa, juzni japanski otok gdje su pronadjene podvodne gradjevine civilizacije
Mu, 2.1.

643

Okultni Jukal Fakultet, univerzitet na Atlantidi, 3.1.

Ollantaytambo, grad Inka uistocnom Peruu, 2.3.4.
Olmeci, drevna meksicka kultura, 4.3.
Parcona, gradic u juznom Peruu, lokacija kamene sume, 2.3.6.
Peter Krass, savremeni austrijski autor o piramidama u Kini, 1.
Posejdonija, glavni grad Atlantide, 7.4.
Pi, matematicki izraz za sve procese u prirodi, utkan u arhitekturu piramide Sunca
u Teotihuakan i Keopsovu piramidu, 4.1.
Pico Alto, planina u Azorskom otocju, nekadasnji Atlas, 3.1.
Piramida, simbol fizickog kosmosa koji ima piramidalnu strukturu sa covjekom na
sredini skale izmedju mikro- i makro- kosmosa, 4.1.
Pisak, drevni grad Inka, 2.3.4.
Piramide u Gizi, kompleks koji odrazava zvjezdani raspored konstelacije Orion, 7.1.
Piramide u Kini, kompleks od stotinu piramida u sredisnjoj Kini, 1.
Piramida sunca-najveca piramida Teotihuakana, 4.1.
Platon, anticki grcki filozof, autor historiskih tekstova o Atlantidi, 3.3.2.
Plejade, zvjezdani sistem, predmet obiljezavanja kod drevnih naroda obje Amerike,
4.4.
Posejdon, prvi vladar Atlantide, 3.
Posejdonov Hram-spiritualno srediste na Atlantidi, 3.1.
Rano Kan, lokacija kamenog zida na Uskrsnjim otocima, 2.3.1.
Rondo-Rondo, hijeroglifsko pismo pronadjeno na Uskrsnjim otocima, 2.2., 2.3.9.
Sais, drevni grad u egipatskoj delti u cijoj su se biblioteci cuvali dokumenti o
Atlantidi, 3.1.
Saksajvuman (Sascsaywaman), gigantski kameni zidovi iznad Kuska, 2.3.2., 2.3.3.
Sfinga, najveca skulptura starog svijeta, izgradjena 10970 godine prije n.e., 7.2.
Shensi, provincija u Kini u kojoj je locirano 100 piramida neutvrdjenog porijekla 1.
Sidon, sveti fenicanski grad star 8000 godina, 6.1.
Solon, anticki grcki istoricar, 3.
Stonehenge, kamena struktura u jugozapadnoj Engleskoj ispod koje se nalazi devet
kulturnih slojeva; na mjestu je jednog od zemaljskih energetskih cvorista, 9.2.
Sveta Dolina, 300 km dugacka dolina u kojima su smjesteni gradovi drevnog Perua,
2.3.2.
Saman, vrac sa sposobnoscu fizicke transformacije u zivotinjski oblik, 4.4.
Tara, kameni objekat u Irskoj, energetska kapija izmedju dva svijeta, povrsinskog i
podzemnog, 9.1.
Tarpuntaes, kraljevski astronomi Inka, 2.3.2.
Teotikuakan-grad sa 600 otkopanih piramida u Meksiku, 4.1.
Tehnologija zvuka, primjena razlicitih frekvencija za obradu, prijenos i ugradnju u
civilizaciji Altantide, 4.1.
Thor Heyerdahl, norveski istrazivac, 2.3.9.
Tihuanako, bolivijski legendarni grad iz 18000 godina p.n.e., 2.3.2., 2.3.4, 2.4.

644

Timijus i Kritijus, Platonovi zapisi, dijalozi koji daju detaljnije opise kontinenta
Atlantide, 3.1.
Titicaca, jezero na granici Peru/Bolivija, 2.4.
Tolpitzin, vladar Tule, bijele puti, 4.5.
Tolteci, dostignuti duhovni nivo, cesto se pogresno pominju kao zasebna kultura u
Meksiku, 2.3.1.
Trujillo, grad u sjevernom Peruu, sjediste gigantskih piramida, 2.3.1.
Tukume piramide, sjeverni Peru, 2.3.9.
Tula, sjediste Tolteckih piramida u sredisnjem Meksiku, 4.5.
Ukju Pacha, podzemni svijet Inka, 2.3.3.
Urubamba, sveta rijeka Inka, 2.3.4., 2.3.5.
Uskrsnji otok, otok u Pacifiku 5000 km od obala Perua, 2.1., 2.2., 2.3.2., 2.3.9.
Utiwatana, astronomska opservatorija civilizacije prije Inka, 2.3.4.
Van Tilburg, istrazivac kamenih statua na Uskrsnjem otoku, 2.2.
Virarika, moderni potomci Tolteka, 4.5.
Walter Raleigh (1554-1618), engleski istrazivac, 2.3.1.
William Prescott, autor knjige Conquest of Peru, 2.3.2.
Xian, grad u Kini u cijoj se okolini nalaze stotinu drevnih piramida, 1.
Xia Nai, kineski arheolog, 1.
Yonaguni, juzni japanski otok kraj kojega su pronadjene podvodne gradjevine
civilizacije Mu, 2.1.
Zabranjena arheologija, arheoloska otkrica koja protivrjece oficijelnoj verziji
historije, 2.3.6.
Zakon jednoga, filozofsko ucenje Atlantide, shvatanje da sve pripada istoj energiji,
koja se izrazava u razlicitim formama, 6.1.,7.4.
Zapoteci, drevna meksicka kultura, 4.3., 4.4.
Zlatna kapija, grad na Atlantidi, 3.1.

645

Autor i istrazivac Semir Osmanagic u svojim Civilizacijama prije pocetka sluzbene

historije, nakon svojih evropskih te putovanja po obje Amerike dolazi do
originalnih zakljucaka koji iz temelja mijenjaju vladajuce naucne postulate:
-

novopronadjeni podvodni gradjevinski hramovi i gradovi kod obala Japana

su dio pradomovine covjeka koja se prostirala preko Uskrsnjih otoka do
Perua
kamene kugle u Bosni svjedoce o nekadasnjoj svjetskoj energetskoj mrezi
stotinu piramida u Kini dokaz su prisustva razvijene civilizacije prije 12000
godina

Autor ispred Piramide sunca, najveceg gradjevinskog objekta drevnog Perua.

Semir Osmanagic zivi u Houstonu, SAD. Kontakt e-mail: osmanagic@msn.com
Semir Osmanagi

BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA

-

Otkrie prve evropske piramide -

646

Bosanska piramida Sunca

- Otkrie prve evropske piramide -

Uvod
1. Antropoloka genetika mijenja poznatu sliku svijeta
1.1.
1.2.
1.3.
1.4.

DNK revolucija
Mapa migracija
Potvrda teze o Ilirima
Moja haplogrupa

647

2. Fenomen kamenih kugli

2.1 Megalitske enigme Kostarike
2.2 Svjetska energetska mrea ?
2.3 Lokacije kamenih kugli u Bosni
3. Biogeometrija
4. Bosanska piramida Sunca prva evropska piramida
4.1. Visoica
4.2. Iskustvo El Salvadora
4.2.1. Joya de Ceren
4.2.2. San Andres
4.2.3. Cihuatan
4.2.4. El Tazumal
4.2.5. Casa Blanca
4.3. Sondana busenja na Visocici
4.3.1. Dozvole i saglasnosti
4.3.2. Strane svijeta
4.3.3. est busotina
4.3.4. Geoloke analize
4.3.5. Miljenja
4.3.6. Zato je piramida, a ne prirodna tvorevina?!
4.3.7. ta dalje?
5. Jadranski bazen svjetski arheoloki dragulj
5.1. Ilirski Grad iz snova ni hercegovaka Troja, ni Daorson, ni Gradina
Oanii
5.2. Asseria
5.3. Varvarija
Prilog 1: U potrazi za alkama (Jovo Jovanovi)
Prilog 2: Medun (Bojan Zeevi)
Index imena i pojmova
Pogovor

648

BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA

- Otkrie prve evropske piramide UVOD
Prije 12 500 godina vei dio Evrope je bio pod debelim ledenim naslagama.
Meutim, juni evropski obod, od Baskije, preko panjolske, Italije, Hrvatske,
Bosne, pa sve do Turske i zakavkaskih oblasti je bujao ljudskim kulturama.
Razvijene civilizacije Pacifika, Atlantika i Sredozemlja ostavljale su jakog traga na
arhitekturu, socijalnu organizaciju i spiritualni ivot junih Evropljana. A za njih su
prostori dananje Bosne i Hercegovine i Jadranskog bazena bili posebno vani kao
energetski vrlo potentni.
Nekoliko stotina kilometara radijusa, od Save do Jadrana, smatrani su za
najprivlanije u tadanjoj Evropi. Viemilenijsko prisustvo Ilira i naroda Baskijsko-

649

zakavkaske grupe ostavilo je iza sebe genijalnost olienu u piramidama,

monumentalnim kamenim gradovima i kompleksnim energetskim sistemima.
Svemirska kataklizma od prije 12 000 godina i otapanje leda u Evropi izazvalo je
podizanje nivoa mora od nekoliko stotina metara. Tragovi civilizacije su prekriveni
vodom. Ubrzo, povlaenjem mora i protokom vremena, piramide su prekrili nivoi
zemlje i rastinja.
Sada imamo rijetku priliku da dodirnemo tragove naih davnih predaka. Od
nekoliko dostupnih sliica moi emo naslutiti kako je izgledao mozaik.
Mozaik koji ini Bosnu i Hercegovinu svjetskim arheolokim draguljem.

1. ANTROPOLOKA GENETIKA MIJENJA POZNATU SLIKU SVIJETA

1.1. DNK revolucija
U kancelariju mi zadihan ulazi Juri (Uri) Kelman.
Semire, imam vanu vijest.
Sjedi Juri, pokazujem mu rukom i sjedamo za dugi plavi stol.
Sjea se onog mog klijenta, tvornice kartonskih kutija ovdje u Houstonu? pita
me.
Prisjeam se da mi je ranije govorio o firmi za koju je radio dizajn. Juri,
ezdesetogodinji Jevrej, me obino obraduje sa novim priama. Nekada malo odui
kao sa onom priom o njegovoj ulozi kao mladog oficira u jevrejsko-arapskom
sukobu 1967. godine. Ovaj put je to neto iz poslovnog svijeta. Ili mi se tako barem
ini.

650

E vidi, toj firmi sam donio veliki ugovor. Ukljuen sam kao dizajner specijalnih
kutija u kojima e se prikupljati individualni DNK uzorci iz itavog svijeta.
Ovaj put je imao moju punu panju.
Ovo e biti neto ogromno. National Geographic otpoinje sa projektom DNK
istraivanja na podruju itavog Planeta. Finansira ga kompjuterski gigant IBM.
Naruuju probnu koliinu od 50 000 za prva dva mjeseca. Nakon toga e milioni
uzoraka DNK iz itavog svijeta biti uzeti od svih naroda.
Koja je tvoja uloga u svemu tome? pitam.
Ja dobijam procenat od prvih koliina. Zamisli, desetine hiljada kutija
***
Uzbudljiva pria o najnovijem valu genetskih istraivanja kulminirala je 2003.
godine. Doktor Spencer Wells, 33-o godinji ameriki genetiar, je kompletirao
projekat pod nazivom ovjekovo putovanje. Viegodinje prouavanje genetskih
tipova na razliitim takama Planete dovelo je do potrebe da se historija ponovo
pie.
Egzaktnom naunom metodom je dokazano da dananjih 6,6 milijardi stanovnika
potie od zajednikog pretka iz Afrike. Suprotno miljenjima da je homo sapiens
nastao viemilionskim procesom evolucije, antropoloki genetiari pokazuju da je
ovjekov genetski kod star samo oko 150.000 godina. I da se kao takav znatno
razlikuje od svojih majmunolikih, ivotinjskih predaka.
Epska pria poinje sa afrikim Bumanima. Po Wellsu, pronaeni su dokazi o
migraciji ka azijskom (sibirski uki) i australijskom kontinentu (Aboriini) prije
60.000 godina. Prvi doseljenici su kroili na evropsko tlo prije 50.000 godina
Wellsova istraivanja su emitovana na amerikom PBS TV kanalu 2003. godine
doivjevi nezapameno interesovanje.
***
U treem mjesecu 2005. dobijam interesantan e-mail od Puljanina Alda Matia:
Potovani gospodine,
Proitao sam Vau knjigu Alternativna povijest gdje sam naao puno informacija
koje su sline ili identine mojim informacijama prikupljenim iz drugih izvora. Ja
jednostavno nemam ambicija objavljivati, a zbog obima raznovrsnih informacija

651

koje posjedujem kroz 27-o godinje istraivanje slinih pojavnih interesa, slobodan
sam vam ponuditi razmjenu informacija.
U zadnjih godinu dana dosta vremena sam posvetio praenju istraivanja porijekla
prvog ovjeka koje vre vodei univerziteti u svijetu metodom analize DNK i
starosti sa kostiju ljudi arheolokih nalaza irom svijeta i njihovim usporeivanjem
sa DNK dananjih ljudi. Stvoreni su haplotipovi DNK svih naroda tako da se danas
zna starost i kretanje veine naroda na planeti. Danas se zna da su Baski najstariji
narod u Evropi (40.000 godina), a iza njih Iliri (27.000 godina).
Dananji Baski imaju prevladavajui DNK (haplotip) tih prastarih Baska, a
dananji Hrvati i dijelom stanovnici BiH imaju prevladavajui DNK (haplotip EU
07) sa Ilirima.
Haplotipovi svih Slavena su sasvim drugaiji i mlai. To iznosim, jer kod mene u
Puli postoji naselje staro 7.000 godina (Nezakcij ili Vizae). Rije je o Ilirskom
plemenu Histra sa visoko urbaniziranim gradskim podrujem, sa arheolokim
ostacima kulture, nauke i pisma, a koja su izloena u Arheolokom muzeju u Puli.
Tamo su pronaeni artifakti koji odgovaraju onima iz vremena Egipatske kulture.
(Web adrese koje ovo potkrepljuju: www.croato-aegyptica.hr/zbirke/05.htm i
www.mdc.hr/pula/)
Nemogue je da se ovako visoka civilizacija pojavi sama od sebe. Svi je vide, ali su
pored oiju slijepi, jer ne vide ili nee da vide da je ta civilizacija morala od nekuda
doi vjerovatno sa Atlantide. Ostaci pretpovijesnih graevina pored Kaknja
(Kraljeva Sutjeska) u BiH, takoer kriju visoko vrijedne arheoloke nalaze, ali
izgleda nikom nije u interesu da ih istrauje i objavi
S potovanjem
Aldo Mati
Pula, RH
(Kao to vidi, Aldo, nekome ipak jeste u interesu da ih objavi.).
U korespodenciji koja je slijedila, piem Aldu:
Dragi Aldo,
Dosada objavljena nezavisna istraivanja o porijeklu amerikih indijanaca
govore o postojanju pet haplogrupa: A, B, C i D, koje imaju zajedniko porijeklo sa
Azijatima (to se i oekivalo s obzirom na dolazak preko Beringovog prelaza, te
morske komunikacije izmeu dva kontinenta). Peta haplogrupa, sasvim
neoekivano i misteriozno (zapravo niz manjih podgrupa) ima identino porijeklo

652

sa evropskom haplogrupom X; ona se sree i na Bliskom istoku i u Brazilu (logino

bi bilo oekivati da su svi oni potomci Atlantiana), a starost joj je 36.000 godina.
U Srednjoj Americi potomci Maja imaju sasvim autohtonu mitohondrijalnu grupu
koja neme veze sa dosad poznatim glavnim grupama (porijeklo sa pacifike
pradomovine ovjeka Lemurije?).
Na Ekvadoru je pronaena unikatna grupa C 10 iji se tragovi ne mogu locirati
(ponovo nestala pacifika Lemurska civilizacija?).
Ja sam poslao svoje uzorke na testiranje tako da za 15 dana oekujem rezultate za
svoju haplogrupu.
Pozdrav,
Semir
I, ponovo, Aldo:
Drago mi je to ste se javili Semire, ja sam bio vie orijentiran na haplotipove
Evrope i Bliskog istoka. U Europi haplotipove oznaavaju sa oznakama EU pa
dvocifren broj Atlantida je bila sjajna i napredna civilizacija, tehnoloki
naprednija nego ova naa dananja u XXI stoljeu. Jednim dijelom je istraivanje o
postanku i porijeklu prvog ovjeka i pokrenuto da bi se utvrdio prostorni i
vremenski okvir tog znanja i tehnologije. Ne treba zaboraviti da je Atlantida, s
prekidima dodue, trajala punih 17.000 godina. Na cijelom Mediteranu ima puno
dokaza o tome, pa i kod nas u Hrvatskoj i BiH. Ne treba zaboraviti da su za vrijeme
Atlantide, u Evropi ivjeli pored Baska i Iliri i da su imali stalne kulturne i druge
veze sa Atlantianima. Zato su i bili tako kulturno razvijeni. Pula i okolica su
bogate arheolokim nalazitima visoko civiliziranih naselja koja su pripadala
Ilirima, i nije mi jasno kako su relativno brzo nakon potopa mogli dostii takav nivo
civilizacije osim ako nije prenesena iz ostataka Atlantide. To se za Egipat moe sa
sigurnou tvrditi. Treba naglasiti da su u to doba na ovim prostorima sve do Drine
ivjeli iskljuivo Iliri, od kojih veina i danas potjeemo (imamo isti haplotip EU 07)

Ono sto relativno dobro poznajem je rasprostranjenost ilirskih plemena oko 8.000
do 1.000 godina p.n.e. Da podsjetim, kod arheolokog nasljea, dubinskim
mjerenjem terena nekom vrstom radara-doplera dobiva se slika sasvim drukija od
povrinskih nalaza. ira je, uzbudljivija i pokazuje visoko urbaniziranu naseobinu.
Ostaci predmeta iz te lokacije pokazuju visoku kulturu stanovnika.
Moje pitanje (samom sebi na alost) je bilo otkud to na tom lokalitetu bez
kontinuiranog razvoja. Ti stanovnici su trgovali sa drevnim Egiptom (mnotvo

653

Egipatskih predmeta starih vie tisua godina), sa Etruanima i na kraju sa

Grcima.
Zanimljivo je da, kada se pronae predmet star 8.000 10.000 godina, i arheolozi to
ne mogu smjestiti u neko njihovo ukalupljeno vrijeme i podruje oni jednostavno to
pometu pod tepih. Takvih arheolokih predmeta kod nas ima dosta. I, nikom
nita.
Prvobitna Ilirska plemena su obitavala od dananje sjeverne Italije (Veneto) Veneti,
Istre Histri, Rijeke, Zadra Liburni, Boke Kotorske Dalmati. Od Zagreba do
granice sa Srbijom su obitavali sjeverni Iliri, poznata je njihova kultura u
arheolokom svijetu nazvana kultura Stare Evrope, kao prva poznata u Evropi sa
sjeditem u Vuedolu (blizu Vukovara).
U Bosni su vrlo napredna naselja Ilira sa visokom civilizacijom i kulturom, stare
takoer oko 7.000 godina, ali neistraene iz meni nepoznatih razloga, iako su
artefakti pronaeni na tim podrujima dokazano stari, a po kvaliteti i starosti
premauju Grke. I opet nita od istraivanja.
Napominjem da se tek pojavom istraivanja porijekla prvog ovjeka pomenutim
metodama analize DNK i starosti kostiju moze dobiti prava historijska slika
dogaaja u dalekoj povijesti. Istina, koja po mome zakljuku, mnogima ne
odgovara.
U mome kontaktu i razgovorima sa arheolozima o pretpotopnom vremenu svaka se
injenica i dokaz automatski odbacuju, nee ni da razmiljaju o tome. Ne znam to
je tim ljudima. ini mi se kada bi ih osobno prisilili da idu u to vrijeme i vide
dogaaje svojim oima ne bi ni svojim oima niti dokazima vjerovali.
1.2. Mapa migracija
Molekula DNK krije u sebi nevjerovatnu priu koja see u dane nastanka homo
sapiensa. ak 99,9% genetskog materijala izmeu ljudi je identino. Onaj djeli
procenta to nas ini razliitim je dovoljan da nam opie mapu migracija (prema:
The Genographic Project, National Geographic, 2005)
koja je zapoela sa nastankom Homo Sapiensa u Africi. Genetiari su uspjeli da
dokau da se DNK svake ive osobe moze podvesti pod istog (genetskog) enskog
predaka prethistorijsku Evu za koju se pouzdano zna da je ivjela prije 150.000
godina
za migracije van Afrikog kontinenta se pretpostavlja da su uslijedile prije
100.000 godina mada su genetska istraivanja sa sigurnou dokazala da su se desile
barem prije 60.000 godina

654

 dok je prvi sofisticirani ovjek stupio na Evropsko tlo prije oko 55.000 godina.

Mapa migracija: mitohondrijalna DNK prati ensku liniju migracija

Antropoloka genetika je poela da mijenja nae uvrijeene predstave o historiji
civilizacija. Koncem 1990-ih i poetkom XXI stoljea niz nezavisnih instituta,
laboratorija i manjih kompanija je istraivao genetike potpise ljudi na razliitim
krajevima Planete.
Mapa migracija koja datira iz 2002. godine je primjer jedne od ne-cenzurisanih
mapa. Ve tri godine kasnije, 2005. National Geographic objavljuje mapu sa bitnim
razlikama koja stvari vraa u okvire oficijelnih istina.
Izmeu ostalog:
-

National Geographic haplogrupu B prikazuje u kretanju iz Azije preko

Beringovog prolaza do June Amerike; s druge strane, priloena mapa
kompanije Family Tree DNA ispravno pokazuje da se haplogrupa B proirila
od Japana Pacifikom preko Uskrnjih otoka do Perua i Ekvadora (time
dajui za pravo i mojoj tezi o postojanju ovjekove pra-domovine civilizacije
Mu, odnosno Lemurije u Pacifiku, koju pominjem u svojoj knjizi
Civilizacije prije poetka zvanine historije);
National Geographic haplogrupu X prikazuje kao migraciju od Male
Azije, ponovo preko Beringovog prolaza do Sjeverne Amerike; Family Tree
DNA, nasuprot tome, priznaje da je X haplogrupa prisutna u Evropi,

655

Bliskom Istoku, Junoj i Sjevernoj Americi. Oigledno da je ishodite,

odnosno centar ove haplogrupe u Atlantiku (civilizacija Atlantide);
Ove dvije anomalije koje National Geographic (finansijski potpomognut IBM
korporacijom i The Waitt Family Foundation) jednostavno brie jednim potezom,
pokazujui trend i u ovoj naunoj disciplini.
Filtrirati istine.

1.3. Potvrda teza o Ilirima

Pria o Ilirima se u historijskim knjigama svodi na zagonetna Ilirska plemena od
prije 2.500 godina koja su prethodila dolasku antikih Rimljana. Ponegdje bi
proitali i da su Albanci tvrdili da su im Iliri bili preci i to bi bilo sve.
Najedamput, genetika XXI stoljea otvara vrata odgovorima.
Sedamdeset etiri mlada Norveanina su bili na medicinskom pregledu prije
regrutovanja za vojsku. Uzet im je uzorak za DNK analizu i rezultati su uskoro
objavljeni (European Journal of Human Genetics, broj 10, 2002 godina). Sa
izuzetkom jednog sluaja, svi Norveani potpadaju pod etiri osnovne haplogrupe:
EU 18, EU 19, EU 07 i EU 14. Rezultati ne ude, jer su prve tri grupe najrairenije u
Centralnoj i Zapadnoj Evropi.
Interesantno je da je najprisutnija haplogrupa EU7 ije je porijeklo iz srednje i
june Evrope. Ili, kako se u istraivanju tvrdi:rezultati potvruju blisku vezu

656

Norveana sa Njemcima i drugim centralnoevropskim grupama; esima i

Hrvatima.
Ili, jo preciznije: Unaprijeenje klimatskih uslova koji su pratili kraj zadnjeg
ledenog doba prije 12.000 godina su otvorili Skandinavski poluotok kolonizaciji sa
juga Evrope.
A za period prije kraja ledenog doba se nedvojbeno tvrdi: vise od 80% gena
Evropljana potie od malih humanih grupa koji su nali utoite od leda u tri
izdvojene oblasti sjevernoj panjolskoj, centralnoj Evropi i Ukrajini. Zbog svoje
dugotrajne izolovanosti njihove genetike komponentne su postale vrlo razliite.
Nekada je historija junoslavenskih zemalja poinjala dosadnim predavanjima o
seobama starih Slavena iz Poljske prema jugu Evrope, Balkanu. Vratimo li se
znatno dalje u prolost postajemo svjesni da je originalni migracijski tok bio upravo
suprotan: sredinji i sjeverni dio Evrope se naseljavao od Jadrana, prema
Njemakoj, Poljskoj i Skandinaviji.
Potvrdu ovoj tezi nalazimo u naunom lanku objavljenom u asopisu Science
(Semino O i dr.:The Genetic Legacy of Paleolithic Homo Sapiens in Extant
Europeans, Science, broj 290, 2000): Kraj ledenog doba u centralnoj Evropi je
karakteristian po ekspanziji sjevero-balkanskih grupa, kod kojih je bila visoka
frekvencija M 170 Y kromozoma (odnosno haplogrupe EU 07).
Potvruju mi se navodi Alda o haplogrupama i njihovoj prisutnosti na Balkanu.
Slika se kompletira. Tokom zadnjeg ledenog doba, odnosno paleolitika, otprije
25.000-40.000 godina, tri su evropska humana sredita: (1) Iberijsko, u sjevernoj
panjolskoj sa Baskima kao najstarijim evropskim doseljenicima, zatim (2)
Balkansko, juno od Save te (3) Ukrajinsko, oko Kaspijskog mora. Prva i trea
kultura se moze arheoloski vezati za Aurignacijskog ovjeka, a Balkanska kultura
pripada Gravecijskom ovjeku (koju slobodno moemo nazvati pra-Ilirskom
kulturom).
Iz ova tri utoita su se Evropljani rairili; njima su se, prije 9.000 godina, pridruili
neolitski farmeri koji su doli sa Bliskog Istoka i koji ine preostalih 20% evropskog
genetskog pula.
Skoranja istraivanja na uzorcima balkanskih zemalja (Prehistoric Gene Flow in
Europe, The American Society of Human Genetics, May 2004) osvijetlili su
frekvencije haplogrupa.
Najvei postotak prisutnosti pra-Ilirske kulture u Evropi pripada Bosancima!
Oko 42% uzorka populacije u dananjoj BiH se moe direktno vezati za
paletolitskog ovjeka koji je na Balkanu prisutan barem 25.000 godina!

657

Eto, u parapamad ode teza o veinskom Slavenskom porijeklu naroda Balkana.

Drugi znaajan utjecaj na bosansku populaciju je onaj sa istoka: Ukrajinskozakavkaski (40%).
Slican je omjer i kod drugih nacija: Slovenci imaju 38% Ilirske krvi, 20%
istonoevropske, a 11% srednjeevropske. Hrvati sa 38% potiu od Ilira, a 31% iz
istono-evropskih krajeva.
Vrlo visok postotak Ilirskog porijekla je i kod vedjana (40%) i ve pomenutih
Norveana (40%).
U ovom poetnom stadiju razvoja antropoloke genetike, rizino je vezati genetski
materijal za odreene kulture (barem onako kako ih definie arheologija i historija).
Meutim, poreenja se nameu sama od sebe. Tako se za Iberijsku grupu vee
Aurignacijska kultura iji su dobro znani primjeri genijalne peinske umjetnosti u
Francuskoj i panjolskoj.
Na drugoj strani, Gravecijskoj (Ilirskoj) kulturi pripadaju na primjer figurine
Venere iz doba paleolita. Ova knjiga e se, u daljem toku, fokusirati i na druge,
mnogo vee i znaajnije dokaze.

1.4.

Moja haplogrupa

Naravno, dolo je vrijeme da i ja provjerim svoju haplogrupu. U Americi nekoliko

kompanija to rade na individualni zahtjev. Prvi razlog je trivijalan: roditelji ele da
utvrde da li je dijete njihovo. Razlog broj dva je elja ljudi da formira svoje
familijarno stablo idui nekoliko stotina godina unatrag. Moj razlog je, opet,
drugaiji: elja mi je da odem hiljade godina unatrag i utvrdim migracije svojih
davnih predaka.
Za to potpuniju sliku odluujem se da uplatim za dvostruku analizu i pratim
majino (ensko) i oevo (muko) familijarno stablo.
Muko stablo se odredjuje prema Y kromozomu. Naime, svi kromozomi kod ovjeka
dolaze u parovima. Meutim, kod mukaraca, jedan kromozom (Y) nema svoj
odgovarajui par ve kromozom X. Kod ena je to par X i X. Zahvaljujui tom
kromozomu, muka linija, koja se prenosi sa oca na sina, se moe pratiti gotovo

658

nepromijenjena hiljade godina unatrag. Promjene rijetko dolaze, a kada dou

nazivaju se genetskim mutacijama.
Mitohondrijalna DNK se prenosi sa majke na djecu i omoguava nam da pratimo
nae pretke po majinoj liniji. Mitohondrije su, inae, samo-reproduktivne elijske
strukture. Ima ih nekoliko stotina u svakoj eliji. Poto se ne nalaze u zreloj spermi,
oni se prenose samo sa majke na djecu. Na taj nain se moe pratiti majino
familijarno stablo.
Kompanija Family Tree DNA iz Houstona mi je poslala set za testiranje. Dvije
boice sa tekuinom i dvije etkice kojom se strue koica sa unutranje strane
usta. Uzorke sam im poslao; iz Houstona su otili u laboratorij Univerziteta u
Arizoni. Na rezultate sam ekao manje od mjeseca.
Dobijam dva certifikata; prvi (Y DNA) mi daje broj genetskih odstupanja kroz
vrijeme od nae pra-majke Eve. Drugi, mtDNA daje moju haplogrupu: E3b.
Ameriki nomenklaturni sistem se razlikuje od evropskog. Za haplogrupu E3b se,
prema amerikim izvorima, vjeruje da se razvila na Bliskom Istoku tokom doba
paleolita. Nakon povlaenja leda u Evropi dolazi do neolitske ekspanzije irom
Sredozemlja (osobito june Evrope). Ova haplogrupa je i danas karakteristina za
podruje Sredozemlja.
Dakle, moji daleki predaci su saekali da se klima popravi u Evropi i onda su se
zaputili put Balkana prije desetak hiljada godina.
U popratnoj dokumentaciji su mi poslali komparaciju moje haplogrupe sa
desetinama hiljada drugih uzoraka (imaju bazu podataka od 32995 uzoraka).
Interesantno je da, prema enskom mtDNA testu, nema nijednog identinog
genetskog uzorka kao moj. Mutacija od jednog koraka je zabiljeena na
Amerikancu koji potjee iz Engleske (zajedniki nam je predak); mutacija od dva
koraka je zabiljeena na uzorcima ije je porijeklo od Italije, Poljske, do kotske,
Rusije, Rumunije, Litve itd.
Analizom mukog Y-DNA uzorka u njihovoj bazi podataka nali su jedan identian
genetski profil kao moj. Poslali su mi i ime: Kenneth Jordan. Nekoliko dana kasnije
(u maju 2005.) dobijam e-mail od gospodina Jordana:
Potovani gospodine Osmanagi,
Zovem se Kenneth Jordan. Family Tree DNA me je informirala da su 12 markera
nae DNK identini. To znai da postoji ansa od 99.9% da dijelimo zajednikog
pretka u proteklih 1000 godina.
Moj osnovni razlog da uestvujem u ovom projektu bio je da utvrdim svoje etniko
porijeklo. Moja genealoka istraivanja su me odvela samo 6 generacija unazad do

659

pretka koji je imao ovo prezime (Jordan) i koji je roen 1810. godine u Junoj
Karolini. Nisam mogao otkriti zemlju iz koje je emigrirao u Ameriku.
Ako elite da se javite, budite slobodni
Ken Jordan
Ipak, morao sam drati fokus na prethistorijskom dobu, umjesto da radim na svom
porodinom stablu. Nekoliko vanih otkria u Bosni je trailo odgovore. I tu mi se
iskustvo steeno kroz putovanja po Centralnoj i Junoj Americi pokazalo
dragocjeno.

2. FENOMEN KAMENIH KUGLI

2.1. Megalitske enigme Kostarike
Nakon obilaska kamenih piramida i kamenih megalita dijem Planete odluujem da
analiziram jo jedan, ovaj put manje poznati, fenomen starog svijeta: kamene kugle.
Za manje od tri sata leta iz Houstona slijeem pokraj glavnog grada, San Josea. Sa
Salvadorom ovo je najmanja drava Srednje Amerike sa manje od 4 miliona
stanovnika. Smatra se za jedinu stabilnu demokraciju u regionu; nemaju stalne
vojske jo od 1949. to im osigurava neto novca za napredniju socijalnu
organizaciju u poreenju sa okolnim zemljama.
Na aerodromu iznajmljujem rent-a-car na veliko iznenaenje zaposlenih kada su
uli koliko stotina kilometara namjeravam da proem, a da mi je ovo tek prva

660

posjeta Kostariki. Nakon pola sata vonje ulazim u milionski San Jose u kome se i
parkiram. Prvi utisak o gradu je da je ist, uredan, prijatan. Stanovnici su
uglavnom bijelci za razliku od svih ostalih drava Centralne Amerike; naime, 80%
je istog panjolskog porijekla, s tim da je samo 17% mestika.

Milionski San Jose, glavni je grad demokratske Kostarike

Tri procenta stanovnitva su crnci. Njihovi su preci dovedeni iz Kariba da bi radili
na plantaama banana. I upravo su banane u pozadini razloga koji je uzrokovao i
moju posjetu ovoj zemlji. Naime, tokom konca 1930-ih i poetka 1940-ih godina,
amerika United Fruit Company je krila ume da bi sadila plantae banana na
jugu Kostarike. Delta rijeke Terraba (poznata i kao Sierpe, Diquis i General River)
postaje prvim nalazitem kamenih kugli. Kasnije se kugle pronalaze i pokraj Golfita
i na otoku Isla del Cano.

661

Kamena kugla na ulazu u parlament Kostarike, San Jose

Gotovo sve kugle su napravljene od granodiorita, vrstog kamena ije je nalazite

na vrhu planine Talamanca. Kamenolom je u prosjeku oko 80 kilometara udaljen
od mjesta nalazita kugli.

662

Perfektan sferian oblik kamene kugle koja je prebaena sa juga zemlje u

Nacionalni muzej u San Joseu
Nekoliko kugli je napravljeno od kokine (coquina), vrstog materijala slinog
krenom kamenu koji je formiran od pjeanih depozita. Pretpostavlja se da je ovaj
kamen prenesen u unutranjost zemlje preko delte rijeke Terraba-Sierpe.
Takoe, pronaene su kugle i na pacifikom otoku Isla del Cano koje je udaljeno 20ak km od obale Kostarike.
Veliina kugli je u rangu od nekoliko centimetara do najvee promjera 2,5 metra.
Najtea kugla ima teinu preko 30 tona. Odstupanje od perfektnog kruga je
minimalno: 0,2 - 5 cm.
Arheolog Doris Z. Stone je 1940. napisao na kraju svog izjvetaja: Mi moramo
klasificirati perfektne kamene kugle Kostarike meu neobjanjenje megalitske
enigme.
Dosada je pronaeno oko 390 kamenih kugli. Nedovrene kugle nisu nikada naene,
a niti alati kojima su formirane. Nesumnjivo je da kugle nisu prirodnog porijekla.

663

Nakon pronalazaka ovih kugli gotovo sve su izmjetene sa svojih originalnih

lokacija. Po Kostariki su poeli ukraavati dvorita i parkove privatnih kua, crkvi,
bolnica i vladinih institucija. ak su dvije prenesene u SAD: jedna je u muzeju
National Geographic Society u Washingtonu, a druga u dvoritu Harvardskog
univerziteta u Cambridgeu, Massachusetts.

Sa svojih originalnih lokacija kugle su prenesene u gradove Kostarike i ukraavaju

dvorita bolnica, privatnih kua i muzeja (na slici autor u dvoritu Nacionalnog
muzeja, San Jose)
Nain obrade kugli ostaje nerazjanjen. Ukoliko se uzme komad granodiorita i
pokua zagrijavanjem obraivati, poinju da otpadaju nivoi (kao krike). Dakle,
pravilan sferian oblik se ne moe dobiti zagrijavanjem. Metalni alati nisu
pronaeni, kao ni kompjuterizovane maine za obradu ili laserski instrumenti koji
e se brinuti o dobijanju pravilnog sferinog oblika. Ovo su alati koje bi mi danas
koristili za oblikovanje.
Neke od kugli su pronalaene pod zemljom zajedno sa predmetima od keramike
koji upuuju da im je starost najmanje 1200 - 3200 godina. Uglavnom, sve kugle
imaju porijeklo iz prt-kolumbovskog doba.

664

Prema svjedoenju onih koji su ih pronalazili na originalnim lokacijama zna se da

su kugle imale odreenu pravilnu orijentaciju (najee sjever-jug), te da su
formirali trokute (grupe od po tri kugle) i paralelograme. Jedna grupa kugli je
imala orijentaciju prema magnetnom sjeveru. Vrlo esto su kugle nalaene na vrhu
uzvisina.
Naalost, pomjeranjem kugli sa njihovih originalnih lokacija zauvijek se izgubila
mogunost da se utvrde meusobni odnosi i relacije medju kuglama razliite
veliine. Trenutano, samo je est kugli na svojim znanim lokacijama.
U svom obimnom dugogodinjem prouavanju kugli iz Kostarike, ameriki
arheolog Samuel K. Lothrop (Archeology of the Diquis Delta, Costa Rica,
Peabody Museum of Archeology and Ethnology, Harvard University, 1963.)
zakljuuje da postoji astronomska orijentacija kamenih kugli.
Autori George Erikson i Ivan Zapp (Atlantis in America: Navigators of the Ancient
World) iznose tezu da su kugle starije od 12 000 godina i da su ih koristili
Atlantiani za navigaciju. Pri tome isitiu da su uz kugle pronaene posude sa
udubljenjima koje bi utvrivale zenit zvijezda.
Doug Yurchey (Were Costa Rican Spheres Ancient Receivers?) iznosi tezu o
kamenim kuglama kao dijelu svjetskog energetskog sistema. Drevni kameni
monoliti, piramide, a evo i kamene kugle su, prema Dougu, bile dio svjetskog
prethistorijskog Teslinog sistema kojeg su koristili potomci Atlantidjana. Oni su bili
elektrovodi svjetske beine distribucije. Pri tome je kamen sluio kao uzemljenje
ija se frekvencija izjednaavala sa zemaljskom elektromagnetnom frekvencijom
Kameni megaliti prethistorije su bili u nenaseljenim regionima i preko njih se
komunikacija nije prekidala (Interesantno je da je vrh modernih antena u
obliku lopte.)
Naravno, energetska zraenja Zemlje pri tome imaju osnovnu ulogu. Stoga je
originalni razmjetaj kugli trebao pratiti podzemne energetske linije i Zemljine
akre.
Kamena kugla pronaena u mjestu Guayabo, u provinciji Cartago, sluila je kao
vrlo precizni kalendar, tvrdi autor Michael OReily (lokalne dnevne novine La
Nacion, 25.03.1979., Turrialba, Cartago). Uklesani cirkularni petroglif prikazuje
datume kao to su solsticiji i trajanje kine sezone.
Nakon hiljada godina provedenih u zemlji i izloenih djelovanju klimatskih faktora
povrina kugli je izgubila prvobitni izgled. Ipak, na nekim od njih je jo uvijek
prepoznatljiv dizajn koji upuuje da se radi o petroglifima.
Na primjer, kugla izloena u muzeju glavnog grada Kostarike San Joseu, prikazuje
uoljivu spiralu i druge uklesane linije.

665

Uoljiv je uklesani petroglif na povrini kamene kugle koju sam snimio u

Nacionalnom muzeju u San Joseu, Kostarika
Astronom Edwin Quesada je analizom petroglifa uoio da postoji veza izmeu
crtea na povrini kugle i zvjezdanih konstelacija Pegasusa (krilatog konja) i
Andromede (nebeska princeza). Uporeene su linije i take sa povrine kugle sa
lokacijama zvijezda i linijama koje se vuku izmeu njih.
Rezultat je bio frapantan.

666

Poreenje zvjezdanih konstelacija i petroglifa: rezultat je iznenaujui kamene

kugle su imale ulogu stronomske karte
Dvadeset dvije zvjezdane konstelacije su formirale oblik koji se podudarao sa
petroglifom na kamenoj sferi!
Spirala na petroglifu odgovara spirali koju stvara M31 Andromedina galaksija na
nonom nebu.
Dvadeset i jedna zvijezdana konstelacija uestvuju u formiranju udnog oblika
petroglifa: Beta Andromeda, Alfa Andromeda, Omikron Andromeda, HR8632 u
konstelaciji Lakerta, Beta Pegasus, Psi Pegasus, Pi Pegasus, Gama Pegasus, zvijezde
u sazvjeu ribe (Teta, Jota, Lambda, Kapa, Gama i Omega), zatim Beta riba, Eta
akvarijus, Alfa Pegasus, Teta Pegasus, Teta akvarijus, Beta akvarijus, Alfa ekvuelus,
Ipsilon Pegasus, Delfinovo sazvjee te dvije zvijezde (HR8313 i HR 8173) u
Pagazovoj konstelaciji.
S obzirom da je petroglif uklesan u kamenoj kugli oigledno je da se na njemu
moglo pratiti kretanje zvijezda tokom noi, a s obzirom na rotaciju nae planete.
Ako se kamena kugla zarotira s lijeva na desno, a imajui zvijezdu Sjevernjau na
dnu kugle, onda se moe prikazati kretanje zvjezdanih konstelacija u pravcu istokzapad!
Izvanredno.
Dakle, sfera nije bila samo astronomska karta ve i praktini planetarij.
Jo jedan detalj privlai panju. Spirala koja je prikazana na kamenoj kugli
odgovara spiralnom obliku M31 galaksije i njenoj poziciji u odnosu na druga

667

sazvjea. Meutim, sa Zemlje, ova galaksija na nonom nebu nije nita drugo do
mala svjetlosna takica. Kako su nai preci znali da je rije o galaksiji spiralnog
oblika, a bez odgovarajuih instrumenata?
Nadalje, oblik petroglifa sigurno nije sluajan. Koju poruku nam on nosi? Izgled
nekih bia iz centralnoamerike flore prije toliko hiljada godina? Pas, jaguar,
majmun?
Ili, neto jo nedostupno naem umu i znanju?
***
Moja posjeta Nacionalnom muzeju u San Joseu budi toliko razliitih ideja i pitanja
koja trae odgovore. A onda, sluajui vodia sa grupom amerikih turista bivam
vraen u plitkost oficijelnih objanjenja.

Oficijelno objanjenje o kuglama je da su one bile plemenski teritorijalni

markeri. Stotine kugli jedna do druge, teke desetine tona, pa teritorijalni
markeri koje su isklesala primitivna plemana? Neto tu ne tima.

668

Nisam mogao, a da ne odolim i ukljuim se u diskusiju. Vodiu sam prvo predoio o

kakvom je fenomenu rije. Jasno, Amerikanci su iskopali samo mali dio kamenih
kugli; njihov broj se sigurno raunao u hiljadama. I sve su bile na jednom mjestu.
Stvarni datum njihovog nastanka, s obzirom na geoloke karakteristike terena i
dubine na kojoj su pronaene, je duboko u prolost. Hiljade godina vie nego to im
se nastoji oficijelno pripisati.

Obris najvee pronaene kamene kugle u pozadini slike je monumentalni megalit

od preko 30 tona za iju je kreaciju bila potrebna vrlo razvijena tehnologija koju
nisu posjedovala primitivna plemena Kostarike prije 1500 godina. Na slici je i
nekoliko originalnih kamenih kugli razliite veliine.

Ameriki turisti su sa zanimanjem (i odobravanjem) sluali, a vodi je, malo

postien, pozvao svoju turistiku grupu na daljnje razgledanje muzejskih
eksponata.

669

Artistiko vienje pripadnika plemena Kostarike prije 1500 godina koji bi,
navodno, trebali biti autori perfektnih kamenih kugli.
Slijedei dan boravka u Kostariki posveujem obilasku nekoliko aktivnih vulkana
na sjeveru. Vulkani samo doprinose injenici koju ine ovaj predio energetski
potentnom takom u planetarnim razmjerama.

670

Na vrhu kratera vulkana Irazu u Kostariki. Kompleks vulkana ine ovaj teritorij
energetski vrlo potentnom takom.

Do juga zemlje se vozim modernim putem (CA 2) koji ide sve do granice sa
Panamom. Usput skreem sa glavnog puta i odlazim u jedini indijanski rezervat,
Borua, koji je relativno blizu delti rijeke Diquis. Rezervat je na vrlo
nepristupanom terenu, na planinskom vrhu. U Borui ni traga naprednoj
indijanskoj kulturi. Kao to sam i oekivao. Oni nisu autori ovih kugli.
Poslije jo nekoliko sati vonje ulazim u Palmar Norte. Ispred oblinje srednje kole
kamena kugla je uklijetena u plavom kamenom prstenu kao ukrasni dijamant.
Oigledno je da su nastavnici naslutili vanost ovih kugli.

671

Kamena kugla u dvoritu ispred srednje kole u gradiu Palmar Norte, juna
Kostarika.
Most preko rijeke Rio Grande de Terraba me vodi u mirni gradi Palmar Sur gdje
je prebaen najvei broj pronaenih kamenih kugli.

672

Raskrsnica prema Palmar Suru gdje se uva najvei broj pronaenih kamenih kugli
u Kostariki
Zbilja, ovaj usnuli gradi kao i da nema ta da pokae svijetu osim misterioznih
kugli koje se nalaze na svakoj znaajnijoj taki i ulici kojom proem.

673

U pijesku, ispred naputene kue, usamljeno stoji pravilna kamena kugla, Palmar
Sur, Kostarika
Izlazim iz auta, dodirujem kugle. Ugrijane su, izloene sunevim zrakama. Pomalo
hrapava povrina mi ne prua odgovore. Kao da je odavno kugla prestala da slui
svojoj svrsi.

674

Izdvojene iz cjeline, pojedinane kugle su oigledno prestale sluiti svojoj

originalnoj (energetskoj) svrsi, Palmar Sur, Kostarika
Vozim se manjim, neasfaltiranim ulicama Palmar Sura. Kugle nalazim gotovo na
svakom koraku: ispred uglednijih kua i ispred naputenih ruevnih kua, u jarku i
na uzvienjima, u parkovima i na zaputenim livadama

675

Kamena kugla ispred lijepo odravane kue, Palmar Sur, Kostarika

Lijepo ureeni park u centru Palmar Sura ima pravilno rasporeeno desetak kugli.
Radnici na odravanju i pokoji eta ne pridaju nikakvu panju megalitima
prolosti. Zapravo, vie panje posveuju meni i mom paljivom zagledanju u svaku
kuglu.

676

Ureeni gradski park Palmar Sura sadri desetak kugli visine od jedan i po do dva
metra. Domaem stanovnitvu ovi megaliti prolosti ne predstavljaju posebnu
atrakciju.
Na nekoliko kamenih kugli zapaam uklesane linije na povrini. Naalost, isuvie su
nejasne da bih mogao prepoznati petroglife ili astronomske simbole.

677

Povrina jedne od kamenih kugli u Palmar Suru; kao da se naziru petroglifi koji su
vremenom dobrim dijelom izblijedili. Da li je rije o novim astronomskim
kalendarima?
Put me vodi dublje u unutranjost juga Kostarike. Ovaj put skreem sa glavne
saobraajnice, na njihove finca agrikulturne oblasti. Na raskrsnici Finca 5
ponovo kugle; neke su itave, a neke su slomljene prilikom iskopavanja i transporta.

678

Na raskrsnici Finca 5, oblasti u junoj Kostariki, nalaze se ostaci itavih i

slomljenih kamenih kugli.
Slijedei dan provodim u obilasku delte rijeke Diquis. Nekoliko sati vonje rijenim
gliserom nedvojbeno potvruju da su Amerikanci sredinom XX stoljea zasadili
plantae banana na vrlo malom procentu ovog teritorija. Pod gustom praumom je
vjerovatno i dalje 95% delte. To mi samo potvruje moju sumnju da je do sada
pronaen samo manji procenat kamenih kugli. Tanije, oko 390 lociranih kugli (ja
sam ih vidio 65) vjerovatno predstavlja manji dio od nekoliko hiljada kamenih kugli
koje su originalno postavljene u ovom regionu.
Ove cifre uvjerljivo rue zvanine teorije o nekakvim teritorijalnim markerima
koja su postavljala indijanska plemena. Vie je nego jasno da primitivni indijanci
nisu imali alat za obradu ovog vrstog kamena; niti su imali naina za transport od
80 km, na hiljade kugli, ija je teina prelazila nekoliko desetina tona.

679

U vonji deltom rijeke Diquis na jugu Kostarike; oigledno je da je 95% delte jo

uvijek pod gustom umom i da nekoliko metara pod zemljom lee hiljade
neotkopanih kamenih kugli.

I kada su na koncu kamene kugle i dospjele na jug Kostarike onda bi, prema
zvaninoj arheologiji, bile rasporeivane kao teritorijalni markeri? Boe, kako
smijeno i neuvjerljivo. ta li e nai potomci misliti o nama za 100 godina kada
budu itali takve gluposti? Najgore je to to turisti, kada sluaju vodie i sline
strunjake, vjeruju takvim objanjenjima.

680

Koliko se jo hiljada kamenih kugli krije nekoliko metara ispod povrine u delti
rijeke Diquis na jugu Kostarike?
Sada mi jo preostaje da posjetim poslednju lokaciju na kojoj su kugle pronaene.
Rije je o malom pacifikom otoku Isla del Cano.
Tridesetak kilometara vonje gliserom otvorenim oceanom (praen, taj dan,
posebno visokim valovima) pribliavam se zatienom biolokom raju. Gusta uma,
isto koraljno more, pjeane plae, su idealan set za Holivudski triler.

681

Pacifiki otoi Isla del Cano je najisturenija lokacija Kostarike na kojoj su

pronaene kamene kugle.
Sat vremena mi je trebalo da prepjeaim sa jednog na drugi kraj otoka. Bujna
vegetacija i ouvani habitat su imali svoje privlanosti za one koje su tu locirali
kugle. Dodue, ne mislim da su prirodne ljepote bile razlog da se kugle tu postave.

682

Sat pjeaenja otokom Isla del Cano je bio potreban da bi se dolo do lokacija sa
kuglama.

Meteorolozi barataju injenicom da su ovaj otoi i susjedna delta rijeke Diquis

teritorij sa najvie munja u ovom dijelom svijeta. A munje su, zapravo, samo
energetska pranjenja.

683

Napokon, tu su i kamene kugle sa otoka Isla del Cano (Kostarika). Isklesane su od

kokine, tvrdog pjeanog kamena.
Nekoliko manjih kamenih kugli na otoku me nije impresioniralo. Ne, nije stvar u
veliini. Kugle u delti su pronaene razliite veliine. Nije stvar ni u materijalu:
kokina tvori oko 10% svih kugli, tako da su ovo vjerodostojni primjerci. Ima neto
to mi ne tima: koja bi bila uloga samo nekoliko kugli?
Kompleks od nekoliko hiljada kugli koji se nalazi(o) u delti, izmeu jakih
energetskih strujanja iz zraka (munja) i ispod zemlje (podzemnih energetskih
tokova) ima smisla. Plus, kugle svojim specifinim oblikom stvaraju posebno
konasto (jako) energetsko polje. Ako su drevne civilizacije imale naina za recimo
kvarcni (beini) prenos energije, onda su imale i rjeenje snabdijevanja energijom.
Kako bi u tome sklopu bilo objanjenje za par kugli na ovom otoku?
Moda je najblii istini odgovor iz historijata vlasnitva otoka. Naime, otok je, prije
nego to je postao nacionalnim blagom, dugo bio privatno vlasnitvo i imalo bi
smisla da njegovi vlasnici sredinom prolog stoljea prebace nekoliko kugli sa
oblinje delte ne bi li ga uinili privlanim turistikim sreditem.

684

Vrijeme i ljepote otoka su uinile svoje tako da je on postao zatienim biolokim

spomenikom drave. I tako ipak ostvaruje turistiki priliv bez obzira na kugle.
Naputam otok (nakon neizbjenog ronjenja po koraljnom dnu); vonja slijedei
dan po neudobnom makadamu uz pacifiku obalu Kostarike do San Josea. Avion
prema Houstonu; ini mi se da sam, nakon svega, blie odgovoru o megalitskim
enigmama Kostarike.

Kamene kugle kao doprinos civilizaciji. Slaem se, ali kojoj civilizaciji?
Civilizaciji o kojoj nita ne znamo, koju ne razumijemo, ije doba nemamo tano
utvreno

685

2.2. SVJETSKA ENERGETSKA MREA?

Pravilne kamene kugle nisu novina za Centralnoamerike prostore. Tako je u
svijetu Maja pronaeno nekoliko pravilnih kamenih sfera razliite veliine. U gradu
Tonina, u meksikoj dravi Chiapas, perfektna kugla se nalazi na estom nivou
glavne Palae. Ovaj nivo je okrenut prema Suncu i njegovom kretanju od ljeta do
jeseni. Pretpostavlja se da kugla simbolizira sunce. Nema dokaza da li su Maje
autori ove kugle ili su se posluili sa kuglom koja je napravljena daleko prije u neke
druge svrhe.
Istonije u svijetu Maja, La Milpa u Belizeu, nalazi se crna kamena kugla prenika
50 cm. Originalna svrha i lokacija joj nisu poznate. Danas se koristi da pridrava
vrata u lokalnom turistikom restoranu.
Ameriki istraivaki tim na elu sa Metthew Stirlingom je 1967. pronaao stotine
kamenih kugli razliite veliine u okolini mjesta Agua Blanca, kod Guadalajare, u
Meksiku. Perfektne sferine stijene su predstavljale arheoloki problem za ovaj tim,
jer mu nisu mogli odgonetnuti svrhu i kreatora. Nakon podnesenog izvjetaja
Smithsonian Institutu 1968. godine uslijedilo je nauno objanjenje da je rije o
prirodno izvajanim kuglama. Navodno su pod visokim temperaturama iz vulkana
izletile stvrdnute kamene sfere. Naravno, nisu imali odgovora na pitanje kako to da
su na povrinu izbaene same pravilne kugle, jer one nepravilnih oblika nisu nikada
pronaene.
Edinburki nauni asopis The Edinburgh Geologist u svom broju 24 iz proljea
1990. nabraja jo nekoliko lokacija kamenih kugli: Honduras, Karoo u Junoj
Africi i Klondyke u Arizoni.
John Hund is Petersburga u Junoj Africi je doao u posjed manje kamene kugle
1977. godine. Glatka povrina i tvrdoa kugle je odudarala od mekanog pirofilita
gdje je pronaena. Kuglu je dao na analizu u kalifornijski Svemirski institut
(University of California). Nakon testiranja otkriveno je da je kugla balansirana do
te mjere da prevazilazi mjerne instrumente ovog instituta koji proizvodi
irokompase za NASU. Tanije, ustanovljeno je da je kugla balansirana vie od stohiljaditog dijela ina to je bio limit njihovih instrumenata.
Na svom putovanju u Tunis u proljece 2005. moj prijatelj Bojan Zecevic je snimio
destine manjih kamenih kugli nepoznatog porijekla i starosti.

686

Kamene kugle nepoznatog porijekla u Tunisu (fotografija B. Zecevic)

Bojan je, zainteresovan ovim fenomenom, na svom putovanju u Istambul uoio

nekoliko kamenih kugli ispred uvene damije Aya Sofia. Prema njegovim rijeima,
prva crkva je na ovom mjestu graena u IV stoljeu n.e.. Stradala je u poaru 200
godina kasnije, da bi na njenim temeljima bila podignuta dananja Aya Sofia.
Prilikom iskopavanja ruevina prve bazilike, ispod zemlje su naene kamene kugle,
meutim iskopavanje je prekinuto zbog straha od potkopavanja postojee crkve.
Dimenzije kugli su, inae, po 70-ak cm.

687

Kamena kugla ispred Aya Sofije u Istambulu (Turska) pravilnog oblika, veliine 70
cm (fotografija B. Zeevi)
Praktinim rjenikom moe se rei da kugla ima apsolutnu perfekciju. Jedini nain
da se tako to napravi bio bi u uslovima nulte gravitacije.
Dakle, imamo kosmike uslove u kojima su drevne civilizacije formirale
matematiki precizno odreene kamene kugle sa znanom svrhom.

688

2.3. Lokacije kamenih kugli u Bosni

Za fenomen bosanskih kamenih kugli zainteresirao me prijatelj Bojan Zeevi
jednim e-mailom iz jeseni 2004. Nakon toga stupili smo u kontakt sa historijskim
znalcima Ahmedom Bosniem i Jovom Jovanoviem i formirali istraivaki tim.
Nakon nekoliko mjeseci i naih posjeta nizu lokacija poela se kompletirati slika o
bosanskim nalazitima kamenih kugli.
I tako se Bosna poela uvrtavati na svjetsku arheoloku mapu.
Poeli su se redati dokazi o sofisticiranom kromanjoncu (pra-Ilirima) koji je putem
kamenih kugli povezao ovaj prostor u svjetsku beinu energetsku mreu i to u
doba kada su ovi krajevi bili pod utjecajem svjetske supersile, Atlantide.
Na obilazak lokacija kamenih kugli startao je sa sjeverozapadnim dijelom Bosne. U
selu Trn, nedaleko od Banja Luke, susreli smo se sa edom Teanoviem. On je
prije nekoliko godina kopao temelje za kuu i na dubini od 4-5 metara je pronaao
dvije kamene kugle prenika 30-40 cm. Bile su glatke, tee od kamena kako ree,
a radnici su ih bacilli u temelje i zabetonirali.
Stotinjak metara povie pronali smo ostatke kamenih kugli smjetene uz kuu
Milorada Dakia. Kugla je podijeljena na dvije polovine, pravilnog je oblika,
prenika oko jednog metra.

Bosanske kugle u selu Trn kod Banja Luke, prenika jednog metra

689

Autor (lijevo) sa Miloradom Dakiem pred ijom se kuom nalaze kugle i Jovom
Jovanoviem ispred kamenih kugli u Trnu

Presjek bosanske kugle, Trn

690

Pravilan sferian oblik, kugla u Trnu

U sjevernoj Bosni, u selu Teoak se nalazi osam kamenih kugli. Pravilnog su oblika,
ali im povrina nije glatka. Fino su obraeni, ali nedostaje onaj zadnji korak
poliranja. Materijal je granit. U kasnijoj fazi na nekim kuglama su izdubljenje
rupe.

691

Kamena kugla u Teoaku

Autor pored jedne od osam kugli u Teoaku

692

Jovo Jovanovi i Bojan Zeevi pored jedne od oteenih kugli u Teoaku na vrhu
utvrenja Gradina
U blizini Varea u srednjoj Bosni, u selu Ponikve, stoji etverotonska izduena
kugla. Pronaao je Radovan Puski 1970. u Javornikom potoku ispod korijenja
oborenog bora. Kugla se nalazi na postolju ispred njegove kue koja je ujedno i
ugostiteljski objekat pod nazivom Kugla. Po sastavu nalikuje onoj u Trnu
magmatska stijena.

693

Kamena kugla u Ponikvama kod Varea napravljena od magmatskog kamena

Povrina kugle u Ponikvama

694

Dvadesetak kilometara od Kaknja u srednjoj Bosni, u malom selu Zlokue nalazi se

nekoliko kamenih magmatskih kugli (identini materijal kao u Trnu i Ponikvama).
Na malom desetometarskom uzvienju iznad zemlje te dijelom zakopano u zemlju se
nalaze kugle i duguljasti kameni megaliti. U razgovoru sa stanovnicima saznali smo
da oni misle da su kugle dio Grekog greblja (navodno su u tim krajevima u
drevna vremena bili Grci koji su, nakon sedam tekih zima, napustili ovaj dio
Bosne). Takoe, pomenuli su blagotvorni utjecaj kugli na konje koji ne mogu
mokriti. Vlasnici s konjima naprave nekoliko krugova oko kugli i nakon toga
problem sa mokrenjem je rijeen.

Kamena kugla u Zlokuama kod Kaknja

695

Kameni monolit na uzvienju kod Zlokua vrh manjeg astronomsko/energetskog

hrama?

Polovina kamene kugle je vidljiva iznad povrine, Zlokue

696

Ova kugla je gotovo u potpunosti ispod povrine zemlje u Zlokuama; samo je njen
manji zakrivljeni dio vidljiv

Kruna kamena platforma u Zlokuama

697

Poetkom decembra 2004. sam imao predavanje u Maglaju gdje mi je reeno da

postoje jo dvije lokacije kamenih kugli u okolini Maglaja.
Novo putovanje do okoline Maglaja je obavljeno u sastavu Ahmed Bosni, Jovo
Jovanovi i Bojan Zeevi u drugoj polovini decembra 2004. Bojanove informacije i
fotografije govore o dvije lokacije kamenih kugli:
Prva lokacija je u selu Jablanica. Mustafa Mehinagi je 1970-ih zapazio kamenu
kuglu u potoku Megara koji se uliva u rijeku Jablanicu. Uz pomo tri odrasla
ovjeka kuglu je prenio u dvorite svoje kue koja se nalazila 200 metara od mjesta
pronalaska. Ahmed je izmjerio obim kugli 155 cm, a Jovo je uz pomo viska odredio
starost oblikovanja kugle na 12 000 godina.

Kamena kugla pronaena u potoku Megara nalazi se danas u selu Jablanica kod
Maglaja (Fotografija: Bojan Zeevi)
Prilikom kopanja tunela u brdu Cikota kod Maglaja (1976-1978) u sredini brda je
pronaena kamena kugla. Perfektna je sfera, obima 150 cm. Svojevremeno je
izbaena mainom za rovanje i nju je Avdo osi donio ispred svoje kue gdje se i
danas nalazi.

698

Ahmed Bosni i Jovo Jovanovi mjere kamenu kuglu u selu Jablanica kod Maglaja
(fotografija: Bojan Zeevi)

699

Kamena kugla pronaena u sredini brda kraj Maglaja sredinom 1970-ih prilikom
kopanja tunela (Fotografija: Bojan Zeevi)

U proljee 2005. Jovo, Bojan i ja smo se zaputili do Kraljeve Sutjeske. Nakon

nekoliko mjeseci prepiske koju sam imao sa fra Andrejom u Samostanu nas je
ljubazno primio ravnatelj Muzeja i Biblioteke. I, sasvim neoekivano, na samom
ulazu u Biblioteku nailazimo na malu kamenu kuglu.
Osobine su joj karakteristine: granitni sastav, malo hrapava povrina (slina
onima u Teoaku), pravilan sferian oblik, malo oteena jedna strana Fratar ne
zna porijeklo; pretpostavlja da je imala funkciju topovskog uleta. Ja nisam
siguran. S jedne strane, moe se uklopiti u na kompleks kamenih kugli, jer su one
pravljene razliitih veliina. S druge strane, dovoljno je malih dimenzija da bi se
upornim radom nakon dueg vremena mogla isklesati bez upotrebe sprava za
dizanje i pridravanje.

700

Kamena kugla u Biblioteci samostana u Kraljevoj Sutjesci, BiH

Ponovno putovanje u pravcu Banja Luke i oblinjeg sela Slatina. Nakon dueg
traenja u umarku, na samom potoku nalazimo dosada najveu kamenu kuglu u
Bosni. Nedvojbeno, izuzetne starosti, ostavlja nas prijatno iznenaenima.

701

Najveu kamenu kuglu u Bosni smo pronali u umarku kraj sela Slatina, sjeverno
od Banja Luke.
Paljivim promatranjem uoavamo da je povrina nedovrena. Kao da je
primjenjena gruba obrada nekom vrstom kaikastog alata. Ono to kugli nedostaje
je onaj poslednji proces poliranja kojom se povrina uglaa. Na taj nain bi se dobio
perfektan sferian oblik.

702

Najvea kamena kugla kod Slatina je ujedno i nedovrena; nakon grube obrade
nedostajao joj je proces finog poliranja koji bi je nainio perfektnom sferom
Svi ovi primjeri su samo vrh ledenog brijega fenomena kojeg s pravom nazivamo
fenomen kamenih kugli u Bosni.
Ono to ne bi trebalo da obeshrabri u daljim istraivanjima su izriita miljenja
oficijelnih branitelja istine. Na primjer, na svojevremene upitne komentare
seljana Trna i TV panju, odgovorio je geolog Mile Vujai tvrdei da je kamena
kugla magmatskog porijekla, nastala od jednog komada stijene, koju je u taj oblik
oblikovala voda (Banja Luka, 14.02.2001., AIM). Problem, naravno nastaje kada se
broj lokacija multiplicira, svuda nalazimo pravilne kamene kugle, a nigdje nekih
nepravilnih magmatskih oblika.
Ne iskljuujem da priroda moe oblikovati perfektan geometrijski oblik. Naprotiv.
Ali, mogunost da priroda oblikuje samo perfektne oblike je nemogua na
praktinoj ravni.
Desetak lokacija kamenih sfera u Bosni vjerovatno je samo manji procenat njihove
stvarne zastupljenosti. Meutim, nakon hiljada godina one se nalaze na nekoliko
metara dubine i samo sluajnost e ih izbaciti na povrinu: kopanje tunela kroz

703

brdo ili temelja za kue na dubini od nekoliko metara, pad ogromnih stabala i
nestanak korijena iz velikih dubina. Naravno da se nee saznati koliko je tih kugli
razbacano po Bosni i gdje su sve njihove lokacije.
Ali je vrijeme da te kamene kugle nazovemo pravim imenom. Rije je o fenomenu
nastalom radom inteligentnih (ljudskih?) ruku. U doba kada se svijet promatrao ne
samo iz ugla pet materijalnih ula. I kada su se vidjeli energetski tokovi ispod
povrine Zemlje. A samo prirodni materijali se koristili za ovjekovu dobrobit. I pri
tome se nije naruavala harmonija zivota sa majkom Zemljom.
Doba kada su kamene kugle Bosne, Kostarike, Meksika bile dijelom kompleksnog
svjetskog energetskog sistema.

704

3. Biogeometrija
Biogeometrija je nauka koja se bavi energijom oblika.
Energijom oblika ?
U prirodi sve ima svoj oblik i svoju energiju. Biogeometrija utvruje vezu izmeu
oblika u prirodi i energetskog polja. Naime, pojedini oblici imaju odreeni efekat na
energetsko polje, recimo, ljudi.
Kroz historiju su dva oblika najee univerzalno koritena koja su imala poseban
utjecaj na ljudsko energetsko polje. To su piramida i polulopta.
Pioniri bioenergije su bili francuski istraivai L. Chaumery i De Belizal (Essai de
Radiesthesie Vibratoire). Oni su prvi precizno dokazali da su piramida i polulopta
emiteri energije. Ova dva geometrijska oblika, naime, proizvode prodirue
energetske valove koje je De Belizal nazvao negativne zelene vibracije. U svojim
istraivanjima su potvrdili da ova negativna zelena stvara vibracije koje ljudima
omoguavaju pribliavanje viim (spiritualnim) realmima.
Stoga je razumljiv piramidalni oblik graevina od Meksika, Guatemale, Perua,
preko Kanarskih otoka, do Egipta i Kine. Svetenici su svoju snagu i mo crpili iz
specifinog oblika svojih graevina.
Polulopta ima identina svojstva kao piramida; stoga i ne ude kupole na
sinagogama, crkvama ili damijama, bez razlike. Mjesta okupljanja i molitvi su
dobili status svetih prije svega zahvaljujui oblikom graevine koja je isijavala
nevidljive energetske vibracije na duhovna lica i njihova stada.
Jo temeljitije istraivanje biogeometrijom odvijalo se pod paskom dr. Ibrahima
Karima iz Kaira (Egipat) koji je svoja otkria patentirao 1968. godine. On je
utvrdio da biogeometrijski oblici imaju tri osnovna vibracijska kvaliteta: (1)
negativno zeleno, (2) vie harmonijsko ultra-violetno i (3) vie harmonijsko zlatno.
Prema doktoru Karimu samo oblici koji proizvode energetska polja sa sve tri
komponente se mogu nazvati biogeometrijskim.
Najvanija komponenta u spiritualnim energetskim poljima je negativna zelena.
Ona je u sreditu svih tjelesnih energetskih centara i potentnih taki u prirodi.
Piramide i polulopte proizvode ovu vibraciju uzdu svoje centralne osi.
Slijedea komponenta je via harmonijska ultravioletna vibracija. Rije je o
nevidljivoj svjetlosti koja bi trebala biti dimenzija spiritualnih svjetlosnih bia. To je
proiavajua i relaksirajua vibracija. Utjecaj na ovjeka? Balansira funkcije
organa i ima smirujui efekat na nervni sistem.

705

I, na koncu, slijedi via harmonijska zlatna vibracija koja je na najviem

vibracijskom realmu. Pojaava mudrost i prosperitet u najirem smislu rijei.
Unapreuje ovjekov imunoloki sistem. U duhovnom svijetu se poistovjeuje sa
zlatnom krunom oko glava svetaca.
Da li nam ovaj duhovni jezik govori o znanjima za koja su znali drevni narodi, a
koja smo mi, eto, kroz vrijeme zagubili? Svakako.
Za potrebe ove knjige istaknimo tvrdnju da su ova dva oblika piramida i
polulopta (odnosno energetska svojstva duple polulopte, dakle lopte) bila poznata
naim dalekim precima.
Ve smo govorili o irokoj rasprostranjenosti kamenih kugli.
Sada je vrijeme da progovorimo o centralnoj temi ove knjige.

706

4. BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA

4.1. Visoica
U Evropi, zvanino, ne postoje piramide koje su gradile drevne civilizacije.
Tanije, nisu postojale sve do danas.
Sa zadovoljstvom objavljujem svijetu da se u srcu Bosne, tridesetak kilometara
sjeverno od Sarajeva, nalazi kamena piramida monumentalnih razmjera. Brdo
Visoica koje se uzdize iznad grada Visoko, u sebi krije stepenastu piramidu iji su
graditelji iz duboke evropske prolosti, pra-Iliri.
***
U aprilu 2005. posjetio sam visoki Zaviajni muzej, sa prijateljima Jovom i
Bojanom. Nakon toplog prijema u Muzeju, direktor prof. Senad Hodovi nas je
odveo na vrh oblinjeg brda Visoice. Tu su ostaci kamenih zidina
srednjevojekovnog grada Visoki po kome je dananji grad dobio ime. Prof. Hodovi
je zaljubljenik historije srednjevojekovne Bosne. Zaneseno nam je govorio o tri
kraljevska stolna mjesta koja su u videokrugu Visoice. Usput je pomenuo da je
Visoica interesantan prirodni fenomen piramidalnog oblika.
Ta usputna primjedba je privukla moju panju. Priroda rijetko oblikuje brda u
pravilne geometrijske oblike. Bez obzira to je Visoica 700 metara visoka, ja nisam
odbacio mogunost da je rije o radu ljudskih ruku. Naprotiv. Brzo sam pronalazio
argumente u prilog ideji da je ovdje rije o fenomenu koji zasluuje da bude ispitan.

707

Moj prvi susret sa Visoicom, brdom piramidalnog oblika u blizini Visokog pogled
sa prilaznog platoa sjevernoj strani, april 2005.
Pogled mi se zaustavio preko puta na brdu Kri. Znatno nie brdo od Visoice,
potpuno obraslo umom, ima tri strane kao pravilne plohe podjednake povrine.
Slika mi je prepoznatljiva iz mojih posjeta nizu arheolokih lokacija Srednje i June
Amerike. Piramide dolaze u parovima, jedna vea, jedna manja. Piramida Sunca i
piramida Mjeseca. Huaca del Sol i Huaca de la Luna

708

Pogled na Bosansku piramidu Mjeseca sa vrha Visoice, prve Bosanske piramide,

april 2005.
Ove dvije piramide formiraju ulaznu kapiju u plodnu Visoku dolinu. Svaki bi
dolazak sa sjevera ili juga u ove krajeve prolazio izmeu ove dvije piramide.
Razmiljam na glas ovdje je piramida Mjeseca ispod nas, a mi smo trenutno na
vrhu piramide Sunca . Bojan afirmativno klima glavom. Na tren sam prekinuo
prof. Hodovia. On nastavlja sa dogaajima iz doba nastanka bosanske drave.
Meutim, mene interesuje znatno raniji period. Ovaj otprije 700 godina mi je
isuvie mlad i blizu
Pokazuju nam planine koje se vide odavde. Tamo je planina Perun

709

Pogled na planinu Perun u daljini

Perun, mislim, Bog groma kod starih Slovena. Dakle, ovaj kraj je nekada bio
podruje estih grmljavina i munja. Jo jedna sliica mozaika. Kamene kugle
Bosne energetsko pranjenje sa neba asocijacija sa Kostarikom. Zbilja, Bosna
je nekad bila energetskim voristem ovog dijela svijeta.
U etnji u podnoju Visoice nailazimo na tragove nekoliko vrsta kamenja. Slikam
prvo smei kamen

710

Na prilaznom platou Visoici nekoliko je vrsta kamenja koji privlae panju, kao
ovaj smei obraeni kamen

Na nekoliko mjesta, iz trave vire kamene ploe. Da li su put do grada Visokog, a

rije je o nekoliko stotina metara, poploali u doba srednjevjekovne Bosne? Ili je
rije o ostacima gradnje starije civilizacije? Jer, ako je rije o blokovima koji su
plod ljudskih ruku, onda oni mijenjaju historiju ne samo ovog kraja.

711

Poploani put ka srednjevjekovnom gradu Visoki, ostaci graevinskog poduhvata

jo starije civilizacije, ili prirodni fenomen?
Primjera radi, prof. Hodovi nam je u podrumu Visokog muzeja pokazao kamenu
kapiju pronaenu u ovom regionu kojim je, prema njegovim rijeima, dokazano
da je srednjevjekovna bosanska drava imala i kamenu gradnju.

712

Kamena kapija pronaena u regionu Visoice, kao dokaz o upotrebi kamena u

gradnji u doba prije dolaska Turaka
Nakon silaska sa vrha Visoice, posmatram sjevernu stranu. Kaem prof. Hodoviu
da me neodoljivo podsjea na meksike piramide. Odlazim u auto i uzimam
primjerak svoje knjige Civilizacije prije poetka zvanine historije. Otvaram
knjigu. Iz prve okreem 108. stranicu. Na njoj je fotografija meksike piramide.
Okreem se prema Visoici.
Pokazujem Hodoviu. Profesore, evo ovdje je dizajn piramide!
Hodovi pogleda i, zbilja, konture piramide su identine onima Visoice. Usjek pri
vrhu se poklapa sa zadnjim nivoom stepenaste meksike piramide. I, ne samo to.
Plato na vrhu meksike piramide je identian platou Visoice na kome je izgraen
grad Visoki.

713

Poreenje Visoice i stepenaste meksike piramide otkriva nekoliko idetninih

detalja
Ovdje je, profesore, na ovom platou nekad bio hram, nastavljam. Poto je bio
graen od drvenog materijala, nije ostao sauvan. Hodovi slua, sve to u momentu
ima smisla, sve se poklapa, ali Da li je ovdje stvarno rije o piramidi, vjerovatno
se pita.
Za mene nema sumnje.
injenica da sam od toliko stranica knjige okrenuo odmah onu koja prikazuje
meksiku piramidu nije sluajna. U ivotu sam nauio da koincidencije ne postoje
ve znakovi, koje treba slijediti.
Sili smo u grad Visoko. Traimo poziciju iz koje moemo da napravimo dobre
fotografije Visoice.
Izali smo na magistralni put. U daljini se vidi Visoica u svoj svojoj veliini. Jasno
se vide dvije od etiri stranice piramidalnog oblika.

714

Autor sa direktorom Visokog muzeja prof. Hodoviem; u pozadini je prva

evropska piramida, Bosanska piramida Sunca
***
Odlazimo iz Visokog. Putem razmiljam o izgradnji starog grada Visoki na vrhu
platoa Visoice. Zapravo, grad Visoki je bio relativno mala utvrda. (Dodue, velikog
znaaja za bosansku dravu, u periodu izmedju XI XIV stoljea, od Kulina bana
do kralja Tvrtka I.) Grad je podignut na vrhu piramide koja je bila toliko stara da
je u potpunosti bila prekrivena umom i slojevima zemlje. Nakon toliko hiljada
godina od njene gradnje (kraj zadnjeg ledenog doba) formirali su se slojevi zemlje
debeli 2.5 metra i znatno vie.
Identinu situaciju sam sreo u sluaju najvee Srednjoamerike piramide u oluli
(meksika drava Puebla). Naime, kada su panjolski konkvistadori osvajali
Azteko carstvo u XVI stoljeu, olula je bila napredni grad sa 400 piramidalnih
objekata. Cortes je naredio da se sve piramide srue i na njihovom mjestu napravi
400 crkvi. U sreditu grada, koje je okrueno dolinom, je bilo veliko brdo. Cortez
je odredio da se najvea crkva napravi upravo na vrhu tog brda. I tako i bi.

715

Cortez je zapoeo izgradnju velike crkve na jedinom brdu u meksikom gradu

oluli
Tristo godina kasnije, prilikom kopanja temelja za mentalnu bolnicu u podnoju
brda u oluli otkriveni su kameni blokovi koji vode stotinama metara unaokolo.
Nakon obimnog istraivanja meksikih arheologa potvreno je da je brdo u stvari
piramida najvee povrine na svijetu.

716

Manji dio rekonstruisane piramide u oluli

I, kao to je Cortez gradio svoje katedrale na platoima piramida ne znajui ta se
ispod njih krije, tako su i bosanski vladari sagradili svoj prvi stolni grad na Visoici.
Nisu znali ta je ispod povrine, ali kao da su osjeali vanost te lokacije.
Naime, rije je o piramidi monumentalnih razmjera. Jedinoj u Evropi (zasada).
Nesumnjivo, objekat koji e postati najvaniji simbol ovih evropskih prostora otkad
je civiliziranog ivota.
***
Maj, juni i juli 2005. provodim u osiguravanju potrebnih dozvola i saglasnosti da
zaponem sa sondanim buenjima na Visoici. Uz svesrdnu pomo prof. Hodovia
dobijam dozvolu Ministarstva kulture i miljenje Zavoda za zatitu spomenika da
mogu da zaponem radove. Pravim izbor izmeu nekoliko kompanija koja imaju
iskustva u geolokim buotinama po Bosni. Odreujem i datum: polovina avgusta
2005.
Meutim, neto mi govori da prethodno moram da odradim jo jedno putovanje u
Centralnu Ameriku: El Salvador.

717

4.2. Iskustvo El Salvadora

Putovanje u El Salvador sam planirao jo odranije radi posjeta nekolicini gradova
Maja. Meutim, u kontekstu mog interesovanja za Balkanske civilizacije, poeo sam
sa komparacijama koje su se same nametale.
El Salvador je mala zemlja, kao i Bosna. Po teritoriju (21.000 kv.km.) ak i manje
prostrana od BiH, ali po broju stanovnika (6,5 miliona) neto brojnija. Nalazi se
juno od velikog sjevernog susjeda (SAD) i potencijalnog turistikog partnera,
slino kao i BiH od Evropske Unije.
U oima javnosti prva asocijacija uz pominjanje imena El Salvador je krvavi
graanski rat (1979-1992), slino kao i u sluaju Bosne. Kao da za prosjenog
ovjeka u svijetu u ovim zemljama rat jo traje, mada je zavrio prije vie od
decenije. U obje zemlje rat je potpuno poharao privredu, infrastrukturu i uzeo
danak maltene u svakoj familiji.
Obje zemlje su po svojim prirodnim ljepotama izuzetne. Dvadeset pet vulkana El
Salvadora proarali su zeleni krajolik, a pacifike plae su meka za surfere.
Naalost, i El Salvador i BiH nedovoljno ulau da se predstave svijetu u ljepem
svijetlu.

718

Privlana pacifika obala El Salvadora

Obje zemlje imaju bogata civilizacijska nalazita. Kultura Maja je na tlu El
Salvadora dokazano stara 5000 godina. Meutim, ak ni ira javnost u obje zemlje
nije obavijetena o vlastitom historijskom bogatstvu.
U jednoj stvari El Salvador prednjai: po mrei auto-puteva. Nakon to sam
iznajmio rent-a-car na aerodromu, iznenadio sam se kvalitetnom putnom mreom
ove male drave.
Pet je arheolokih nalazita iz svijeta Maja u El Salvadoru na kojima su zapoeti
radovi ekskavacije i rekonstrukcije. Iz svakog od njih nauio sam neto korisno za
budui projekt iskopavanja Bosanske piramide Sunca.
4.2.1. Joya de Ceren
Trideset pet km sjeveroistono od San Salvadora, glavnog grada drave El Salvador
nalazi se Joya de Ceren (u naem izgovoru Hoja de Seren). Pod zatitom UN-a kao
svjetsko kulturno nasljee, ovaj gradi Maja je poznat i kao Pompeji Novog
svijeta. Naime, 600. godine je dolo do erupcije oblinjeg vulkana Laguna Caldera
koji je prekrio grad. Hiljadu etristo godina kasnije, godine 1978., gradi otkriva
ameriki antropolog Payson D. Sheets (University of Colorado, Boulder).

719

Joya de Ceren, gradi Maja u El Salvadoru, na nekoliko metara dubine, prekriven

lavom od prije 1400 godina, otkriven je 1976.
Tokom 1970-ih godina su organizovana sondana istraivanja terena na elu sa
amerikim antropologom dr Sheets-om.

720

Prva sondana istraivanja na lokaciji Joya de Ceren (El Salvador) koja su

potvrdila postojanje podzemnih graevinskih objekata
Nakon potvrde do kojih su doli u sondanim ispitivanjima, Projekat je nastavljen
sa ciljanim iskopavanjima.

721

Ciljana iskopavanja na lokaciji Joya de Ceren (El Salvador) koja su potvrdila

postojanje ceremonijalnih i objekata za stanovanje kulture Maja

722

Uzvisina ispod koje se, na dubini od 4 metra, kriju zidine Maja. Lokacija Joya de
Ceren, El Salvador

723

Na dubini od 4-10 metara, uz veliki fiziki i financijski napor, otkriveni su ostaci

prostorija grada Maja (Joya de Ceren, El Salvador)

724

Gdje poinje kameni zid objekta Maja, a gdje zavrava prirodna kamena
formacija? (Joya de Ceren, El Salvador)

725

Strpljiv restauratorski rad na arheolokim artefaktima pronaenim na lokaciji Joya

de Ceren, El Salvador

726

4.2.2. San Andres

Vonja El Salvadorom samo potvruje moje ubijeenje da postoji disproporcija iz
upozorenja o ovoj zemlji koja se sree u literaturi i neposrednog iskustva kojeg
doivljavate. Zastrauju vas otmicama i kraama auta, suludom vonjom
domaeg stanovnitva i ivotinjama na putu, slabim neasfaltiranim putevima i
slino (www.lonelyplanet.com). U stvarnosti, ljudi su gostoprimljivi kao i u svim
drugim zemljama Centralne Amerike.
Kada su panjolski konkvistadori doli u El Salvador u XVI stoljeu, ovim
prostorima su dominirali Pipil plemena. Iz meni nepoznatog razloga, u zvaninim
objanjenjima Pipil se smatraju, sasvim pogreno, potomcima Maja. U stvarnosti,
Pipil su doli u ove krajeve barem 200 godina nakon to je civilizacija Maja nestala
iz ovog regiona u X stoljeu.
Izmeu dva najvea grada El Salvadora, Santa Ane i San Salvadora, nalazi se lijepo
ureeni arheoloki park pod imenom San Andres.

Ulaz u arheoloki park grad Maja, San Andres, El Salvador

727

Arheoloka iskopavanja, San Andres, El Salvador

728

Stepenasta piramida, San Andres, gradi Maja u dolini Zapotitan izmeu dvije
rijeke, El Salvador

729

Pogled na djelomino rekonstruisane stepenaste piramide Maja, San Andres, El

Salvador

730

Djelomino rekonstruisana piramida preoteta ispod brda, San Andres, El

Salvador

731

Prilazni plato i glavne stepenice koje vode ka vrhu piramide, San Andres, El
Salvador

732

Detalj obnovljene piramide: ispod betonskog (rekonstruisanog) zida je graevinski

materijal koji je pronaen nakon jednog milenijuma pod brdom; izgubio je svoj
prvobitni oblik, vrstou, boju (San Andres, El Salvador)

733

Nekada kameni plato, sa velikom piramidom (naprijed) i tri manje stepenaste

piramide (lijevo), San Andres, El Salvador

734

Prvobitni izgled platoa sa centralnom i tri manje stepenaste piramide, San Andres,
El Salvador

735

Maketa jo neiskopane, velike piramide, na sjevernom dijelu grada Maja San

Andres, El Salvador

736

Brdo iza koje se krije jo neiskopana velika piramida, San Andres, El Salvador

737

4.2.3. Cihuatan
Moram priznati da me iznenauje tvrdnja da je samo 6% teritorija El Salvadora
pod umom. Svugdje gdje sam iao ovom lijepom zemljom, od sredinjeg dijela, na
sjever, zapad, jug svuda vidim samo zelenilo.

Auto-putevi El Salvadora su uokvireni gustom umom

Podruja oko vulkana su posebno zelena i plodna. Ne udi da su svi vei gradovi u
podnojima vulkana, a po pravilu su uz njih velika, plava kraterska jezera (veinom
proglaeni nacionalnim parkovima).
Sjeverni dio zemlje je bio poprite glavnih sukoba FMLN gerile sa vladinim
snagama. SAD su (pod Reganom) poslali 6 milijardi dolara pomoi u borbi protiv
pobunjenika. Zavretak rata je sveo bilans poginulih na 75.000 i sa 10%
stanovnitva izbjeglog u okolne zemlje i SAD.

738

Po obiaju, u ovom dijelu svijeta, samo 2% stanovnitva ima potpunu kontrolu nad
nacionalnim bogatstvima zemlje. Prije tristo godina to je bila vladavina 14 elitnih
Evropskih familija. Malo se ta promijenilo i danas.
Tokom 1932. godine pobuna stanvonitva je krvavo uguena, a preko 30.000
indijanaca i onih koji su izgledom podsjeali na indijance su ubijeni. Njihov voa
Marti je uhapen i strijeljan. Po njegovom imenu, nazvan je pokret iz 1979. FMLN
(Frente Marti Liberacion Nacional) koji je zapoet egzekucijom popularnog
nadbiskupa Oscara Romera.
Pod okriljem UN-a potpisan je mirovni sporazum 1992. i zemlja se okrenula
reformama i razvoju. Sporo, ali u miru.
El Salvador je predstavljao krajnji istok svijeta Maja. Grad Cihuatan je gotovo
nepoznat iroj javnosti.
Meutim, prve vijesti o ovom, nekada gradu impozantne veliine, odaslane su u
svijet jo 1878. od strane njemakog putopisca Simeona Habela. Cihuatan je ipak
ostao sakriven u umi sve dok 1930-ih nisu osnovali oblinji grad Aguilares.

Na prilazu gradu Maja Cihuatanu (El Salvador) vide se gomile kamenja na

obraivanom zemljitu koje su nekada bile sastavni dio graevinskih objekata

739

Dr. Stanley Boggs, unuk amerikog predsjednika Warren G. Hardinga, je 1954.

zapoeo ozbiljna istraivanja ovog grada za vladu El Salvadora. Boggs je meu
svojim kolegama bio poznat kao izumitelj El Atomica, alkoholnog pia od duple
porcije zamrznute votke martini sa malim krastavcima. A u svjetskoj javnosti kotira
kao osniva moderne arheologije El Salvadora. Zahvaljujui njegovim naporima
vlada je otkupila dio zemljita na kojem se nalazi Zapadni ceremonijalni centar i
proglasila ga nacionalnim monumentom 1977.

Ostaci kamene platforme Maja, Cihuatan, El Salvador

Boggsovu ulogu preuzima dr Karen Olsen (San Francisco State University) 1975.
koja studira svakodnevni ivot Maja u Cihuatanu. Prva snimanja su pokazala da
postoji 181 struktura u blizini ceremonijalnih struktura (piramida). To je znailo da
je rije o pravom gradu, a ne malom naselju.

740

Ostaci stepenaste piramide, Cihuatan, El Salvador

741

Gomila vulkanskog kamena nekada je bila igralite Maja, Cihuatan, El Salvador

742

Djelomino rekonstruisano igralite Maja, Cihuatan, El Salvador

743

Velika piramida grada Maja sa djelomino otkrivenim stepenicama u podnoju

centralnog dijela, Cihuatan, El Salvador

744

Autor na vrhu velike piramide, Cihuatan, El Salvador

745

Prednja strana piramide lei na nekadanjem kamenom platou, Cihuatan, El

Salvador
Arheoloki dokazi potvruju da je i ovaj grad Maja prestao sa svojim postojanjem
u X stoljeu. Nakon toga je zapaljen od strane nepoznatih dosljaka. Zarastao je u
umu i bio skriven od oiju javnosti do dananjih dana.

746

4.2.4. El Tazumal
Za Amerikance El Salvador je praktina zemlja u pogledu valute. Naime, ovdje je
nacionalna valuta ameriki dolar. Kada je predsjednik Francisco Flores u
januaru 2001. donio tu odluku dolo je do protesta najsiromanijih. Istovremeno je
zemlju zadesio katastrofalni zemljotres u kome je najvie stradalo naselje Las
Colinas u predgrau glavnog grada. Opozicija je krivicu za 1200 mrtvih i 250.000
beskunika prevaljivala na Floresa, jer nije zaustavio gradnju u tom dijelu grada
mada mu je ranije bilo predoeno da je teren nestabilan. Flores je ipak okonao svoj
predsjedniki mandat i prepustio ga istomiljeniku, desniarskom kandidatu Tony
Saci.
Zapadni dio zemlje je poznat po tipinoj sutropskoj klimi. Gotovo stopostotna vlaga
izaziva kiu svakog popodneva. Znajui tu cinjenicu, u obilazak najpoznatijeg grada
Maja u ovoj zemlji, El Tazumala, poao sam rano ujutro.

Iskopavanja na gradu Maja El Tazumalu, El Salvador

747

Ime Tazumal u jednom od prijevoda bi znailo Piramida gdje su rtve

spaljivane. Poto ima ne potie od Maja, dakle nije originalno, sigurno da se i ne
odnosi na aktivnosti Maja. Imena gradova Maja nisu poznata, jer nakon njihovog
odlaska u X stoljeu nastaje vakum od nekoliko stoljea. Kada su indijanci doli sa
sjevera oni nisu znali itati hijeroglife Maja, niti su znali ko i kada je izgradio
njihove gradove.

Maketa El Tazumala u doba Maja, El Salvador

748

Rekonstrukcija stepenica velike piramide, El Tazumal, El Salvador

749

Rekonstrukcija kamenog zida graenog od vulkanske stijene, El Tazumal, El

Salvador

750

Rekonstrukcija stepenaste piramide, El Tazumal, El Salvador

751

Velika piramida je veim dijelom rekonstruisana, El Tazumal, El Salvador

752

U toku je rekonstrukcija manje piramide, El Tazumal, El Salvador

753

Kompleks stepenastih piramida sa platoom na vrhu, El Tazumal, El Salvador

754

Maketa kompleksa piramida Maja u El Tazumalu, El Salvador

Prospekt lokalnog muzeja upozorava da je prvo naselje u El Tazumalu staro barem
5000 godina. Uporna kopanja su iznjedrila dokaze o bogatoj trgovinskoj razmjeni
ovog grada Maja sa gradovima stotine kilometara daleko od Meksika na sjeveru
do Paname na jugu.
Uz arheoloki park, je nekoliko prodavnica koje prodaju originalne artefakte
iskopane na privatnim zemljitima. Meu njima je bila i posuda (djelomina
napukla) koja je, eto, zavrila u mojoj kolekciji.

755

4.2.5. Casa Blanca

El Salvador je, kao i ostale zemlje Centralne Amerike, dominantna katolika zemlja.
Meutim, tokom graanskog rata 1980-ih vlada je optuila katoliku Crkvu da je
na strani siromanih i obespravljenih i da, na taj nain, podravaju komunizam.
Visokopozicionirani crkveni dostojanstveni su postali cilj vladinih pritisaka. Bogatiji
sloj stanovnitva je, nezadovoljan ovakvom pozicijom rimokatolike crkve, odluio
da potrazi alternativu. I, nali su je, u protestantizmu (posebno evangelizmu). Stoga
je procenat katolika pao na 75%, a broj protestanata je doao na preko 20%.
Vonja zapadom El Salvadora me dovodi do grada Maja pod nazivom Casa Blanca.
Ova kovanica bijela kua se oigledno odnosi na piramide Maja koje su nekada
bile od bijelog plastera na povrini prekrivajui vulkanski kamen.

Artistika rekonstrukcija velike piramide u gradu Casa Blanca, El Salvador

756

Ekskavacija jedne od stepenastih piramida, Casa Blanca, El Salvador

757

Obavljena je djelomina rekonstrukcija stepenaste piramide, Casa Blanca, El

Salvador

758

Spor i detaljan rad na ekskavaciji kako bi se sauvao originalni oblik piramide,

Casa Blanca, El Salvador

759

Nakon to se dolo do zidova piramide slijedi njihovo stabiliziranje i rekonstrukcija,

Casa Blanca, El Salvador

760

Rekonstruisani boni zidovi stepenaste piramide, Casa Blanca, El Salvador

761

Velika piramida je djelomino rekonstruisana tako da vjerno pokazuje razliite

nivoe od originalnog vulkanskog kamena, preko travnatih sekcija do
rekostruisanih zidova, Casa Blanca, El Salvador

762

Maketa kamenih platformi Maja, Casa Blanca, El Salvador

Sa Casa Blancom sam kompletirao moju posjetu El Salvadoru. Mada na drugoj
strani svijeta, ova zemlja ima vrlo interesantna iskustva koja se, oigledno, mogu
primijeniti na proces ekskavacija i rekonstrukcija graevinskih objekata iz daleke
prolosti i u BiH.
Nakon kraeg odmora od dva dana na Pacifikoj obali i pjeanim plaama u blizni
La Libertada bilo je vrijeme za povratak.
Sada sam se ponovo mogao u potpunosti posvetiti Bosanskoj piramidalnoj strukturi.

763

4.3.

Sondana buenja na Visoici

4.3.1. Dozvole i saglasnosti

Zaviajnom muzeju u Visokom sam uputio pismo namjere o poetku istraivakih
radova na lokalitetu Visoice, tanije ispod vrha brda. S obzirom da je na samom
vrhu smjeten srednjevjekovni bosanski kraljevski grad Visoki, koji je proglaen
nacionalnim spomenikom, obavezao sam se da u ovoj fazi nee biti planirane
nikakve buotine na samom Gradu.
Muzej je razmatrao moje pismo namjere na sjednici Upravnog odbora Muzeja
1.8.2005. i odlueno je da ovaj projekat ide u redovnu proceduru, s time da ja
preuzmem finansiranje projekta u potpunosti.
Slijedei korak je bio dobijanje Saglasnosti za radove od strane kantonalnog
Ministarstva za nauku. Saglasnost je dobijena 3.8.2005. i u njoj se odobrava
Zaviajnom muzeju da izvri predviene radove u saradnji sa mnom.
Miljenje dravnog Zavoda za zatitu spomenika BiH je dolo desetak dana kasnije,
tako da je i sa formalne strane procedura ispotovana.
Izbor za izvoaa radova je pao na sarajevsku firmu Konsolidacija i graevinarstvo
koja je specijalizovana za izvoenje istranih radova i ima dozvolu nadlenog
Ministarstva. Iz nekoliko telefonskih razgovora stekao sam povjerenje u
profesionalnost ing. Devada Valjevca tako da sam mu dodijelio posao. Precizirali
smo termin sondanih buenja za sredinu avgusta 2005.

4.3.2. Strane svijeta

Sa dozvolama iz Muzeja sam dobio i skicu terena napravljenu u Geodetskoj upravi
opine Visoko.
Centralni dio Visoice, vidljivo je, ima piramidalni oblik.
Pravilan stepenasti pad sa vrha Visoice protee se na tri strane.
Strane svijeta na geodetskoj mapi se u potpunosti poklapaju sa orijentacijom strana
brda Visoice, odnosno strana Bosanske piramide Sunca. etiri strane piramida
imaju orijentaciju istok-zapad, sjever-jug. Isto kao i sve ostale piramide u svijetu
koje slijede kardinalne strane svijeta.

764

Geodetska mapa koja prikazuje Visoicu u gornjem desnom dijelu; upadljiv je

stepenasti i piramidalni oblik kako se ide prema vrhu brda. etiri strane vrha brda
u potpunosti odgovaraju stranama svijeta: istok-zapad i sjever-jug, to je tipina
karakteristika kod gradnje piramida.

4.3.3. est buotina

Avgust u Visokom je bio ugodan. Visoica je zelena; njen vrh je u prorijeenoj umi.
ini se da e nas pratiti dobro vrijeme.

765

Visoica u avgustu 2005; prilazni plato ka sjevernoj strani piramide. umarak

donekle skriva pravilan piramidalni oblik.

766

Prva maina za buenje istovarena je na prilaznom platou piramide, odnosno

sjevernoj strani Visoice

767

Odluio sam da lokacija prve sondane buotine bude uz samu ivicu umarka. To je
taka koja je izvan domaaja zatienog kraljevskog grada Visoki i ujedno najvia
nadmorska visina na sjevernoj strani piramide kojoj je maina mogla prii.

768

Uz budno oko ininjera Kemala poelo se sa procesom stabiliziranja maine za

sondana buenja na Visoici

769

Odreivanje pravilnog ugla od 90 stepeni pod kojim e sonda ulaziti u buotinu

770

Prva sondana buotina je spremna za poetak vaenja zemljane jezgre

771

Paleta na kojoj e se uvati izvaena jezgra sa prvih nekoliko centimetara uzorka

772

Sondana cijev je promjera 140 mm, a uzorci su u prosjeku 30 cm po jednom

buenju

773

Sondana cijev u radu poetne dubine od prva dva metra

774

Proces vaenja jezgre je spor i pomno je praen

775

Prva dva metra jezgre su briljivo sloena na paletu

776

Za vee dubine instalirana je dua cijev za buenje

777

U toku je etvrti metar buenja sa uredno sloenim uzorcima jezgre

778

U pauzama za ruak u Visokom bih fotografisao piramidu iz razliitih uglova

779

Iza nas su izvaeni metri jezgre spremni za analizu

780

Nakon dolaska na dubinu od deset metara maini se dodaje dodatna oprema za

stabilizaciju i bre buenje

781

Priprema platforme za daljnja buenja

782

U oekivanju nastavka buenja

783

S prvom sondanom buotinom smo ili na dubinu od 17 metara; nakon nailaska na

laporovitu glinu smo stali, jer je rije o geoloko vrlo starim nivoima (stotine hiljada
godina); naa analiza e se fokusirati na prvih 15 metara

784

Jezgra e biti zatiena od djelovanja vremenskog faktora do dolaska geologa i

provedene analize

785

Buotina broj dva je locirana na sjeveroistonoj strani piramide

786

Buotina broj 3 je smjetena na istonoj strani brda Visoice, na vioj nadmorskoj

visini nego prethodne dvije buotine

787

Buotina broj etiri je locirana na sjeverozapadnoj strani brda

788

Buotine broj pet i est su smjetene na prilaznom platou, na sjevernoj strani

piramide, na razdaljini od 100 i 150 metara od buotine broj 1 i na nioj
nadmorskoj visini

789

Sondana buenja su trajala sedam dana sa ukupno est buotina na razliitim

nadmorskim visinama i obuhvatila su tri strane Visoice: od zapadne, preko
sjeverne do istone

790

Iza sondanih buenja ostale su bootine koje su privremeno prekrivene

791

4.3.4. Geoloke analize

Analiza na licu mjesta, koja je potrajala nekoliko dana od strane iskusnog domaeg
geologa, dala je mnotvo interesantnih informacija koje su bazirane na izvaenoj
jezgri.
Bilo mi je vano osigurati geologa koji dobro poznaje Bosanska brda, njihov
geoloki sastav i mogue strukture zemljanih slojeva. U ovom sluaju, bila je rije o
osobi koja je imala dvadesetpetogodinje iskustvo sa velikim brojem buotina do
dubina od nekoliko stotina metara.

Geoloka analiza na licu mjesta sa svjee izvaenim uzorcima jezgre

792

B 1 Prva buotina; na dubini od 2.70 metara nalazi se kameni sloj (ploa?) izmeu
dva glinena sloja i to upozorava na potencijalnu anomaliju.

793

B 1 Prva buotina; na dubini od 3.70 metara glina prelazi u lapor to je geoloki

gotovo nemogue zbog vrlo kratkog perioda (ne moe se to desiti za 20.000
godina). Nadalje, izmedju 3.70 4.50 metara je meusloj ljunka i gline. Da li je to
neka rijeka nanijela u dalekoj prolosti ili je ljudska ruka prenosila zemlju koja je u
sebi sadravala pomijeane slojeve ljunka i gline? Na dubini od 4.70 metara se prvi
put sreemo sa smeim kamenom koji e postati jednom od glavnih zagonetki
ovih sondanih istraivanja.

794

B 1 Prva busotina Na dubini od 5.20 metara pronaen je kamen sa primjesama

eljeza. Zatim, na 7.30 metara dubine nalaze se crni tragovi (organski materijal,
fosilni ostaci, stvaranje uglja?). Na 7.80 metara je vrlo vana anomalija: pomijeani
su lapor, pijesak i crni tragovi (organski materijal). Lapor je nepropusan tako da se
pijesak tu nije mogao prirodno nai! Ovaj nalaz je nelogian i s aspekta tumbanja
materijala (ako pretpostavimo da je bio prisutan proces prirodnog tumbanja).
Rjeenje je loginije u domenu ovjekovog djelovanja: kanali za vodu, filtriranje?

795

B 1 Prva buotina; crni tragovi su prisutni na nekoliko mjesta koji upozoravaju

na organski materijal.

796

B 1 Prva buotina; na dubini od 8.20 metara ponovo neloginost sloj smee

gline. Malo dublje, na 8.50 metara ide sloj vrstog (betonskog) kamena
identian kao na buotini B 3. Na dubini od 9.90 metara do 10.20 metara je sloj
ukrasnog kamena sa primjesama eljeza (?)

797

B 1 Buotina broj jedan; izmeu 11.65 metara i 11.90 metara je smei sloj, nije
kamen, ne lii na prirodni materijal. Na dubini 13.30 metara ponovo anomalija:
lapor, organske materije i ljunak. Odakle u sloju nepropusnog lapora druge
materije? Na 14.20 metara ponovo sloj ukrasnog kamena. Ispod njega je lapor
koji je, logino, bio vrsta podloga za oslanjanje graevina (u naem sluaju za
oslanjanje piramide). Dubina od 14.40 metara donosi novu anomaliju: lapor
pokazuje vertikalnu slojevitost umjesto oekivane (prirodne) horizontalne.
Zakljuak: iznad lapora je neto raeno! Na dubini od 14.80 metara nalazi se
kamen u laporu (?) I, ponovo, sa prirodnog aspekta, nelogino pomijeani lapor,
ljunak, stijenski materijal. Sa aspekta gradnje to je sasvim logino:
vodonepropusna glina je sluila za plato objekta na ijoj se povrini nalazio kamen.
Neto dublje, od 15.20 15.40 metara je smjesa gline, lapora i uglaanog kamena.
Dakle, uli smo do temelja (lapor) sa ljunkom, pijeskom i kamenom. Kamen je
ravna ploa na kojoj je dalje graeno.

798

B1 Buotina broj jedan; Na dubini od 16-17 metara naen je vertikalni lapor

(anomalija). Lake ga je obraivati. Moe se pretpostaviti da je to lokacija unutar
piramide gdje su su se gradile prostorije.

799

B 2 Buotina broj 2; Na dubini od 2.40 metara pronaen je smei, ploasti sloj to

je anomalija. Na 3.60 metara je naen kameni lapor, to je takoe nelogicno. Nakon
toga glina prelazi u lapor to se moglo oekivati. Dakle, i ova buotina upuuje da se
i na ovoj strani brda neto gradilo.

800

B 3 Buotina broj 3; ovo je preteno kameniti predio. Na dubini od 2.10 metara

neen je betonski kamen. Metar dublje, na 3.10 m pronaene su razne vrste
stijenskog materijala, vrlo tvrdog. Veza meu njima je isuvie jaka da bi se radilo o
kriljcu koji se nalazi u prirodi. Sve je kameni blok, sa oitim vezivnim materijalom,
ali ne dobrog kvaliteta (lo beton).

801

Uzorak betonskog kamena u kome se nalaze razne vrste stijenskog materijala.

Rije je o kamenom bloku, sastavljenom od prirodnih materijala, od koga su
graeni zidovi piramide.

802

B 4 Buotina broj etiri; Pogodak u sridu. Smei uglaani kamen (glaanje je

proizvod ljudske ruke) se nalazi ravnomjerno, u slojevima po 20 cm, na slijedeim
dubinama: 2.20 2.40 metara, 3.30 3.50 metara i na dubini od 4.40 4.60 metara.
Ovaj kamen za koga pretpostavljam da je bio podni ukrasni kamen sree se i na jo
dvije buotine.

803

Uglaani smei kamen koji se redovito sree u sondanim buotinama, ukraavao je

podove podzemnih prostorija u piramidi. Rije je o kompaktnom kamenu rezanom
u slojeve po 20 cm i zatim ugraivanom u prostorije.

804

B 5 i B 6 Buotine broj 5 i 6; na prilaznom platou piramidi, na razdaljini od 100 i

150 metara od prve buotine i poetka umarka, na dubini od 1.20 1.30 metara,
pronaeni su dokazi o postojanju ravnih ploa vrstog kamena pjeara. Rije je o
odrezanoj ravnoj ploi! Debljina je, u oba sluaja, po 10 cm, a polirani sloj na
povrini iznosi 2-3 mm. U prirodi se pjear ne nalazi ovako male monosti: ili se
javlja kao gromada ili je velik barem 10-15 metara, a nikada se ne nalazi u
laporovitoj glini kao to je to ovdje sluaj. Naravno, lokacija ovih buotina nije bila
sluajna: pretpostavio sam da su na ovom platou ispred piramide izgraene prilazne
stepenice od uglaanih kamenih blokova.

805

4.3.5. Miljenja
Dosadasnji geoloski komentari su dolazili od iskusnog geologa Nadije Nuki, sa 25
godina geolokog iskustva na prostorima BiH.
Obratili smo se jedinom bosanskom sedimentologu dr. Kovaevi Radi, koja je uzela
u obradu nekoliko uzoraka (est). Za betonski kamen, kako smo ga nazvali,
miljenja je da je rije o relativno vrstim konglo vreama gdje je krenjak
vezivo. Tvrdi da je teko odgovoriti kada se to pravilo, ali je miljenja da je
90% rije o prirodnom materijalu. Za samo jedan uzorak ukrasnog kamena
kojeg je obradila tvrdi da ne bi mogla objasniti otkud ravna ploica u tim
slojevima i kako se tako ravan tu naao. Ona u naelu ne iskljuuje mogunost
da je prirodni materijal koriten za gradnju. Priznaje da buotina nije dovoljno
velika i da bi bilo najbolje pristupiti otkopavanjima.
Sa sarajevskim Zemaljskim muzejom je stupio u kontakt ing. Devad Valjevac
budui da sam se ja nakon zavretka sondanih buenja vratio u Houston. Nakon
nekoliko zahtjeva, iz Muzeja su poslali, prema rijeima Valjevca, mlaeg ovjeka,
gosp. Sijaria koji je, nakon paualnog pregleda palete sa uzorcima jezgra izjavio da
za njega nema nita interesantno. To mi je i razumljivo budui da u uzorku nije
bilo nekih arheolokih artefakata kao sto su novii, keramika, orue i slino.
Po povratku u Houston, donio sam mali uzorak onog ukrasnog kamena. Otiao
sam na University of Houston 18.07.2005., na njihovo odjeljenje Geolokih nauka
(Department of Geoscience). Uputili su me na njihovog vodeeg sedimentarnog
geologa, prof. doktora Reid-a. Na prvi pogled, nije mogao da mi kae o kojem je
materijalu rije. (Priznajem, to me je malo zaudilo, jer je bio preporuen kao
glavni ekspert za tu oblast.) Proveo je dodatno vrijeme analizirajui kamen i sve to
mi je rekao bilo je: Teko je rei. Radi se o nekom tipu materijala koji ima vrlo fine
granule.

806

Misterija ukrasnog kamena, uglaane ravne povrine; budue analize e

odgovoriti o emu je zapravo rije.

807

4.3.6. Zato je piramida, a ne prirodna tvorevina?!

Da li je brdo Visoica oduvijek imalo pravilan piramidalan oblik?
Ne.
Brda se u prirodi ne pojavljuju u pravilnim oblicima. Inteligentni ovjek daleke
prolosti je na postojeu osnovu (vjerovatno dvije ili tri strane koje podsjeaju na
piramidu) izveo velike zemljane radove kojom je kompletirao piramidalni oblik.
Modifikovao je postojee stranice piramide, a stotine tona su prebaene da bi se
dobio pravilan oblik.
To objanjava naizgled neobjanjive stvari, odnosno anomalije kako ih zovemo, a
koje su pominjane u prethodnim poglavljima. Mjeavina lapora, pijeska, ljunka,
mlae gline sve je to nastalo velikim ljudskim pomjeranjem materijala.
Naravno, slijede logina pitanja ko, kada i kojom tehnologijom je izvodio te radove?
Ta pitanja imaju smisla, ali odgovori su isti kao i sluaju gradnje ogromnih
vjetakih brda u engleskom Silbury Hills-u, ili pak prenoenja kamenih blokova od
nekoliko stotina tona u Peruu ili Balbeku. (O tome sam vie pisao u svojim ranijim
knjigama u okviru ciklusa Alternativne historije.)
Dovezeni materijal, prije svega lapor, posluio je kao vrsta podloga za oslanjanje i
zidanje graevina. U naem sluaju, rije je o stepenastoj piramidi.
ovjek prolosti nije imao potrebe za stvaranjem vjetakih materijala kao mi.
ivio je u harmoniji sa prirodom koju je poznavao i respektirao bolje nego mi.
Zidovi piramida su dignuti mjeavinom prirodnog stijenskog materijala povezani
krenim materijalom (lo beton).
Stijene koje su ovdje prisutne razliite su starosne dobi. Kao to mi geolog ree,
prirodno to ne bilo mogue u sluaju Visoice, jer se radi o stijenama neogena i
kvartara.
Izgradio je prostorije unutar piramide. To objanjava prisustvo vertikalnog lapora
umjesto horizontalnog.
Temelji su graeni od ljunka, pijeska i kamena.
Prisustvo eljeza u kamenu ne udi. Drevni ovjek je znao za specifina svojstva
oblika piramide i djelovanja na ovjekov energetski nivo. Takoe, znao je za
djelovanje pojedinih metala koji su pojaavali energetska strujanja.

808

Piramidalni oblik itavog brda povoljno je utjecao na vodu. Kie i podzemni tokovi
su bili blagotvorni. Proiavanje je vrio pijeskom. Ponovo prirodnim materijalom.
Ugraeni smei ukrasni kamen je nalazio u prirodi. Obraivao ga je, sijekao u
ploe. Povrinu bi posebnom metodom uglaao, uinio sjajnijom. I obloio podne
povrine kako bi unutranjost piramide dobila sjaj koji zasluuje.
Prilaz piramidi bio je tipian. Dugake stepenice, graene od odrezanih kamenih
blokova pjeara, bile su postavljene sve do sredine sjeverne strane piramide.
Pjear se nalazi u prirodi, slobodan. itava brda su graena od njega. Prvi
bosanski kamenolomi su proizvodili impresivne, poliranje kamene blokove pjeara.
Sa prilaznih kamenih blokova dolazilo se do sjeverne strane piramide koja je bila
glavna, frontalno orijentisana strana piramide. Stepenice su vodile do vrha.
Na vrhu piramide (na mjestu dananjeg grada Visoki) nalazio se objekat u obliku
izduenog, pravougaonog hrama. Bio je graen od drveta, tako da njegovi ostaci
nisu sauvani. (Analogija sa veim brojem piramida u Srednjoj i Juznoj Americi.)
Sada se ponovo otvara more drugih, antropolokih pitanja. Da li su korisnici
piramide imali rtvovanja slino kao Azteci? Ovo je ve polje pekulacija, ali moj je
osjeaj da sigurno nisu imali rtvovanja, jer je rije o jednom drugom vremenu.
Zapravo, meni je ipak najinteresantnije pitanje ko je zapravo podigao ovu
piramidu? I, ponovo, moj osjeaj je da nije ista civilizacija izgradila piramidu i
zatim je due vremena upotrebljavala. Kada je rije o graditeljima, vjerovatno je
rije o utjecaju sa Zapada (iz Atlantika), koji se moe nai na nizu primjera u
Sredozemlju i obje Amerike.

809

4.3.7. ta dalje?
Svoje dajnje namjere sam stavio na papir i poslao direktoru Visokog muzeja,
profesoru Hodoviu.
Potovani prof. Hodovi,
Incijalna sondana istraivanja koje sam proveo u avgustu mjesecu 2005. godine na
brdu Visoica kod Visokog pokazala su odreene anomalije koje upuuju na
potencijalnu prisutnost drevnih podzemnih graevinskih objekata.
Ovim putem Vam se obraam da odobrite daljnja istraivanja na period od pet
godina mom istraivakom timu. U tom periodu planiram da izvedem aerijalna
snimanja, radarska podzemna snimanja, satelitska snimanja na daljinu, infracrvena
termalna snimanja, dodatna sondana istraivanja na brdima Visoica, Kri i
okolini te ostale visokotehnoloke oblike istraivanja.
Planirana istraivanja ni na koji nain nee ugroavati prirodnu okolinu niti
postojei srednjevjekovni historijski spomenik grad Visoki.
Metode i rezultati istraivanja e potovati odgovarajuu zakonsku regulativu BiH.
Uzorci e biti pohranjivani u Visokom muzeju. Iznoenje istih za obavljanje
geolokih, mineralokih, arheolokih i petrografskih analiza e biti uz znanje
ovlatene osobe Visokog muzeja. Periodino e se o rezultatima istraivanja
obavijetavati nadlena dravna tijela (Zavod za zatitu spomenika) i mediji.
U okviru projektnog tima nalazie se predstavnici Visokog muzeja (direktor i jedna
administrativna osoba). Dio tima e sainjavati eksperti iz BiH (geolog, minerolog,
ininjeri, itd.)
Ovim putem jo jednom ukazujem na mogunost da ovaj Projekat ima potencijal da
u potpunosti izmijeni znaenje Visokog i BiH na svjetskoj arheolokoj mapi.
Pozitivni odjeci e bili takve magnitude da e u potpunosti odrediti pozitivnu
budunost vaeg Muzeja, Grada Visokog i BiH.
S potovanjem,
Semir Osmanagi
Houston (SAD), 20. avgust 2005.

810

5. JADRANSKI BAZEN SVJETSKI ARHEOLOKI DRAGULJ

5.1. Iirski Grad iz snova ni Hercegovaka Troja, ni Daorson, ni Gradina Oanii
Bosanska piramida Sunca je neosporno najznaajniji simbol ljudske zajednice koja
je ivjela u sredinjoj Bosni u poslednjih 20.000 godina. U Hercegovini se takvo
civilizacijsko dostignue nalazi, potpuno zanemareno, u okolini Stoca.
Meksiki autor Roberto Salinas Price je 1980-ih oduevljeno govorio o grkoj Troji
u Hercegovini; domai arheolozi (Z. Mari) su, na osnovu pronaenih novia sa
natpisom daorson grad nazvali Daorsonom, a njegove graditelje Ilirskim
plemenom Daorsoni; trei su mu dali ime Gradina Oanii po oblinjem selu.
Ni jedni, ni drugi, ni trei se nisu usudili otii u stvarni period kada je ovaj
monumentalni grad nastajao. Stoga mu pripisuju neke, na oficijelnoj historiji
utemeljene, datume nastanka: doba drevne grke kulture ili famoznih Ilirskih
plemena koja su neposredno prethodila antikim junacima. Dakle, rije je o oko
2500 godina unatrag.
Na tren ih mogu razumjeti. Kako bi mogli doba nastanka Grada postaviti u period
nakon potapanja Atlantide prije 12.000 godina? Ko bi bili pripadnici razvijene
civilizacije sa graevinskim i ininjerskim znanjima da podignu ovakav Grad kada
u starijem neolitu jedva da imamo peinskog ovjeka u ovom dijelu svijeta?
***
Nekoliko kilometara strmog i uskog asfaltnog puta iznad Stoca zavrava u malom
selu Oanii. Nikakvih tabli za arheoloko nalazite Daorson nema. Uski puteljak
iri se u penjanje brdom sa kojeg se prua pogled na Vidovo polje.

811

U podnoju Grada (Daorsona, Troje, Gradine Oania) se prua plodno Vidovo

polje
Napokon, izlazim na vrh brdovite zaravni. Ostaci drevnog graevinskog kamena su
me pratili dosada, ali se nikakav njihov oblik (zidine, graevine) nije mogao
naslutiti. Nakon tolikih hiljada godina, gromade su izgubile oblik.
Ali, sada, na ovoj zaravni, prizor od kog se zadrhti. U daljini se ukazuje
monumentalni kameni zid koji spaja dva svijeta: zeleni (travnati) i plavi (nebeski).

812

Ilirski Grad iz snova iz daljine se ini da kameni zid spaja nebo i zemlju
Na prilazu Gradu, meu kamenim gromadama, dva pastuha. Mirno pasu. Dolazak
ovjeka ih uznemiri, na tren. Kako sam ja prilazio Gradu, tako su se oni, iz opreza,
sklanjali u stranu.

813

Milenijski mir Grada naruen je mojim dolaskom i sklanjanjem u stranu dva

neosedlana pastuha
Napokon, preda mnom su ostaci zida koje mogu u potpunosti da obujmim u
njihovoj veliini. Prva misao koja mi se javlja je da stojim ispred najznaajnijeg
arheolokog nalazita Hercegovine.

814

Ostaci zidina Grada najznaajniji arheoloki spomenik Hercegovine

***
Kako je Salinas Price vidio Grad? Matovito i s respektom.
On govori (na svom web sajtu): Arheoloki ostaci Troje se nalaze na vrhu brda, u
blizini Oania, 3 km sjeverozapadno od Stoca. Lokaciji se prilazi iz podnoja brda
utabanom stazom. Proe se nekoliko seljakih kua; usput se vide ostaci antikih
graevinskih blokova. Na vrhu su monumentalni zidovi Troje, graeni od tvrdih
kamenih blokova od krenjaka. Iza njih se nalazio grad. Troja je bila strateki
smjetena u nekoliko nivoa vjerovatno po 25 do 50 metara na stjenovitim
liticama, prirodno zatiena. Jedna strana je gledala prema Radimlji, a druga
prema otvorenoj Stolakoj dolini.
I, Salinas, nastavlja: Gradske zidine su napravljene od kiklopskih kamenih
blokova (tako nazvanih, jer su samo Kiklopi mogli dizati tako ogromne blokove).
Blokovi su ogromni, kvadratni, krenjakog porijekla, neki po 3 metra dugaki. Zid
je dugaak 63 metra, dva i po metra irok i mjestimino po 4 metra visok.

815

Stanimo malo. Ovaj opis je samo djelomino taan. Ovom prilikom, ne ulazei u
(ne) tanost Salinasove pretpostavke o Gradu kao antikoj Troji, prokomentariimo
blokove. Blokovi jesu ogromnih dimenzija, kiklopskih kako ih naziva ovaj
ljubitelj antikog perioda. Meutim, postoje i drugi naini obrade, prenosa i
ugradnje monumentalnih blokova osim snage drevnih Kiklopa.
Drugo, blokovi nisu samo kvadratni, ve razlictih oblika. Ima ih pravougaonih i
romboidnih. Teko je nai dva bloka iste veliine. Tipina gradnja koja pripada
civilizacijama pod utjecajem civilizacija Lemurije (Mu) i Atlantide.

Tipina gradnja prethistorijskih civilizacija Lemurije i Atlantide: kameni blokovi

razliitih oblika (kvadratni, pravougaoni, romboidni) pri emu su svi razliite
veliine
Sada moemo nastaviti sa Salinasovim opisom. Dva kvadratna tornja su bila
postavljena na kraju zidova. Prvi je nadgledao ulaz u gradsku kapiju. Drugi, sada u
rasutoj gomili, je moda dignut znatno kasnije (tree do prvo stoljee prije nove
ere?). Gradska kapija je bila 2 metra iroka i vrlo vjeto isklesana

816

Okvir za kamenu kapiju je majstorski isklesan

Unutar zidina je bila agora (trnica), takoe i kamene ulice, javne i rezidencijalne
zgrade, izgraene na nekoliko nivoa
Iz vremena grkih, vratimo se samo nekoliko stotina godina unatrag i posluajmo
zvaninu verziju domaih arheologa (Z. Mari, B. Marijan i N. Cambij):
Prema zadnjim arheolokim istraivanjima, naseobinski kompleks povrine oko
15 hektara postojao je od 5. stoljea prije Krista do polovine prvoga stoljea prije
Krista, kada su ga vjerovatno razorili ratoborni Dalmati. itavo naselje u
Oaniima moe se podijeliti na tri glavna dijela. Stambeni dio, gospodarski dio i
utvrdu. Od njih svakako je najdomljivija utvrda (akropola) povrine oko 7000
kvadratnih metara. Imala je dvije odbrambene crte prednji, nii zid ouvane
duljine 46 m, ija je prvotna duljina iznosila 60 m. Zid, koji je imao dvije etvrtaste
kule s gradskim vratima irokim etiri metra, bio je visok pet do sedam metara i
mjestimice debeo etiri metra. Kako u gradnji nije rabljen malter, cijela
konstrukcija poivala je na teini blokova, dugih i do tri metra, preciznoj obradi
prileznih povrina i tehnici zidanja. Nain gradnje podsjea na zidove u Mikeni i
Tirinsu, to govori da su Daorsi bili podosta helenizirano pleme. U tvravi se

817

nalazila velika cisterna za vodu isklesana u kamenu, jedan objekt (hram?) i velika
kamena gomila ija namjena nije jasna (vjerska ili obrambena?)
Gospodarski dio, zvan danas Banje, imao je vie manjih objekata i jedan otvoren
prostor, vjerovatno trg. Stambeni dio imao je zgrade terasasto rasporeene i
povezane stubama. U jednoj bogastoj ostavi pronaene su, izmeu ostaloga, dvije
matrice za izradu raznovrsnih figura u bronci, srebru i zlatu. Nekoliko novia iz
Oania grkoilirskoga su tipa s natpisom Daorson.

Lokacija Gradske kapije sa pokuajima restauracije

E, sada. Zato nai arheolozi misle da su Ilirska plemena morali dizati svoje
gradove pod neijim utjecajem? Na primjer, utjecajem razvijene antike kulture
stare Grke? Jasno mi je da je u tom sluaju zgodno povezati ovaj nemogui
ininjerski i graevinski poduhvat sa sasvim realnom gradnjom starih Grka.
Meutim, neka itaocu koji nije imao prilike otii u Mikenu bude dano na znanje da
je Mikenska gradnja inferiornija u odnosu na ovaj Ilirski Grad. Moglo je biti samo
obrnuto. Da Grci preuzmu znanja i utjecaj sa hercegovakog kra (koji tada
oigledno nije bio kr).

818

Nadalje, trebalo bi konano raskrstiti sa tom sloenicom Ilirska plemena.

Plemenski nivo organizovanja ne daje tako impozantne civilizacijske produkte kao
to je kompleksni Grad.
Autori dobro opisuju kamene blokove, mada ne daju geoloku, mineroloku i
sedimentnu analizu. Ali i same dimenzije kamenih blokova (do 4 metra debljine!)
upuuju na visok nivo organizovanja koji se ne moe vezati za plemena. Zapravo,
tek znatno dublje u prolost, u doba s kraja zadnjeg ledenog doba (12 500 godina)
postoje dokazi o razvijenim civilizacijama koji bi bili u stanju dizati takve gradove.
Naalost, autori koji su se bavili fenomenom Grada, su se uglavnom fokusirali na
zidine i donekle, na unutranjost. Prvobitno, granice Grada su bile znatno vee. O
tome svjedoe kamene gromade, manje i vee, u iroj okolini. Ali, da bi se predoile
dimenzije Grada moramo drugaije pristupiti njegovom prouavanju.
Prvo, takozvane zidine nisu imale odbrambenu svrhu. Zar bi se etiri metra
debeli kameni blokovi dovlaili na vrh brda za odbranu od drugih plemena? Za
takve svrhe bi i 20 cm bilo sasvim dovoljno. Ne, ovi kameni blokovi su imali drugu
svrhu.
Drugo, ivot u gradu i objekti kao trnica, rezidencijalne i javne zgrade nisu bile
samo unutar zidina. Oslobodimo se zablude da je ovdje rije o srednjevjekovnom
gradu/utvrdi i da su svi bili sklonjeni na sigurno u sluaju napada.
Prisjeam se drevnog grada u istonom Peruu, Ollantaytamba. Na vrh planine je
dovueno 8 kamenih blokova od riolita (vulkanski kamen). Svaki je teak po 100
tona. Perfektno su isklesani i prianjaju jedan uz drugi. Strukture takvog kamena
nema 150 km unaokolo. Uglavnom, te blokove su arheolozi prozvali nedovreni
zid. Zato? Jer, moderni ovjek svijet vidi limitiranim oima. Ne vidimo podzemna
energetska strujanja i akre Planete; zaboravili smo koja svojstva ima kamen u
interakciji sa energetskim zraenjima. Vie i ne znamo kakve nam beneficije nosi
vii energetski nivo.
Civilizacije prethistorije su imale ta znanja. Originalni graditelji ovog
hercegovakog Grada su imali ta znanja. Ne udi da je odmah do zidina bila i
kamena piramida. Domai arheolozi su je nazvali hram i razruili je ne bi li nali
blago u njoj. Blaga nije bilo, kameni blokovi su zavrili u podnoju litice. Da su se
rukovodili biogeometrijom znali bi da se blago krije u obliku koje kameni blokovi
formiraju (piramida), a ne u moguim artefaktima koji su sakriveni u unutranjosti.
Naravno, za pravilno shvatanje naih davnih predaka trebaju drugaija, ira, manje
limitirana znanja.
Znanja alternativne historije.

819

Tipina gradnja naprednih prethistorijskih civilizacija: nema dananjeg vezivnog

materijala (malter ili cement), blokovi su razliite veliine, vie je od etiri ugla (u
sluaju zemljotresa kameni blokovi se zakljuaju), raspored doprinosi
maksimalnoj stabilnosti

820

Vietonska teina kamenih blokova otvara drevnu dilemu: ko i kako je vrio

transport, a onda ugradnju ovih megalitnih grdosija

821

Izvaljeni kameni blok iz leita pokazuje originalnu viemetarsku debljinu koja

imponira

822

Tipian, perfektni fit, izmeu kamenih blokova. Pria je stara i neobjanjiva od

strane zvanine arheologije, kao i u sluaju egipatskih, meksikih ili peruanskih
piramida: ni sjeivo noa se nije moglo uvui meu blokove

823

U zagrljaju Grada, autor se osjeao sigurno kao meu duecima. Jo je ostalo

netaknute blagotvorne energije starog doba

824

Nekada su stotine metara ravnih, krunih i piramidalnih oblika imale ovaj

blagotvorni teren proaranim. Danas nam se seriraju teze koje su tipine za nau,
nasilnu civilizaciju: govori se o odbrambenim funkcijama, o ratovanju sa
Delmatima, itd.

825

Uklesani kanal za kinicu identina slika sa kemnim blokovima prethistorijskih

civilizacija Perua, Egipta ili Meksika

826

Silazak niz Grad, litice koje vode prema dolini da li je nekada u podnoju bila
voda (more, jezero povezano sa Jadranom?)

827

Gdje poinju kameni blokovi, a gdje zavrava brdo? Stotine metara drevnih
masonskih umijea govore da su granice Grada bile daleko vee od onih kojima
barata slubena arheologija

828

I, jo jedamput, o obliku kamenih blokova. Planski pristup prethistorijskog

arhitekte i majstorstvo ugradnje vidljivi su i danas nakon vie od 10 000 godina;
blokovi su koso i romboino odrezani kako bi struktura bila to kompaktnija

Uz ovakav stil gradnje, logino bi bilo oekivati ostale karakteristike civilizacije

koja je uivala plodove ovih kamenih monumenata. (Poreenje je na osnovu moga
iskustva sa originalnom civilizacijom koja je gradila Maccu Pichu u Peruu.)
A to znai:
-

superiorni graditelji su bili malobrojni (!)

Grad im nije sluio za stanovanje ve za energetsko napajanje (!)
bili su preteno spiritualna bia
objekti im nisu imali krovne konstrukcije radi nesmetanog prijema Suneve
energije

Zvuci neobino? Nesumnjivo.

Ali, koliko su obini kameni blokovi Balbeka (Liban) od 1200 tona koji su
preneseni na vrh brda (mi naravno, nemamo ni priblino monu tehnologiju za

829

takav poduhvat)? Ili, pominjani Ollantaytambo u Peruu? Ili 400 tona asuanskog
granitnog bloka u maloj prostoriji u sreditu Keopsove piramide?
Doi e vrijeme kada e nauka o prolim vremenima (arheologija, historija
civilizacija, antropologija) uhvatiti korak sa istinom. To vrijeme je tek pred nama. I
tek tada e se saznati puna istina o ovom hercegovakom Gradu.
A do tada u, ovo sveto mjesto, zemaljski hram civilizacije koje vie nema,
jednostavno zvati Grad.

830

5.2. Asseria
Da li se nivo razvijenosti zemlje odreuje i prema njenom odnosu prema
nacionalnom arheolokom blagu?
Vozim se tek otvorenim auto putem Split-Zagreb. Proletio sam relaciju od Splita
skoro do Zadra za manje od jedan sat. Izlazim u Benkovcu, prolazim kroz miran
gradi smjeten 37 km od mora. Uski, prvo asfaltirani, a zatim neasfaltirani put
prema Podgrau me vode blie najznaajnijem Gradu Dalmacije starih vremena.

Novi auto put Split Zagreb omoguava bri prilaz Dalmatinskoj zagori i Asseriji,
najznaajnijem arheolokom spomeniku Hrvatske

Sa vrha Kozlovca se prua sveobuhvatan pogled prema plodnim Ravnim kotarima.

Javljaju mi se prve asocijacije sa lokacijom hercegovakog Ilirskog Grada:
-

u regionu sam etrdesetak kilometara od Jadrana;

831

podruje je okrueno jezerima (Vransko jezero, Novigradsko more,

Prokljansko jezero), odnosno Deransko jezero, Hutovo blato i proirenja
Trebinjice u blizini hercegovakog Grada;
oba Grada su smjetena na vrhu brda;
oba Grada gledaju na plodne doline (Ravni Kotari, odnosno Vidovo polje)
do Gradova vas prate krevita podruja, a onda, najedamput, Grad
zadominira potpuno ravnim plodnim dolinama; da li je granica Jadranskog
mora bila pomjerena 40-ak kilometara dublje u kopno u doba kada su
Gradovi nastajali?

Do Asserije me prati krevita Dalmatinska zagora da bi najedamput prela u plodnu

dolinu Ravnih kotara
Da li bi trebalo da me udi da u Benkovcu nema nijednog natpisa koji upozorava na
prisutnost Asserije? Ili, injenicu da od stotinjak ljudi s kojima sam priao niko nije
uo da grad pod tim imenom postoji u Hrvatskoj?
ega vrelog avgustovskog dana mi je jedino drutvo na putu ka ostacima grada
Asserije. Pranjavo proirenje na putu koristim kao parking.
Upuujem prvi pogled sa ceste:

832

Prvi susret sa rekonstruisanim zidovima Asserije koliko vjerno je kopiran

originalni Grad?

Petnaestak redova rekonstruisanih kamenih blokova ne ostavljaju posebno jak

utisak na mene. Samo jedan red kamenih blokova (u sredini rekonstruisanog zida)
koji ima originalne dimenzije; ostali su manji, tanji, kao da je rije o modernom
objektu na Dalmatinskoj obali.
Naravno, zdanje originalnih graditelja se izgubilo u vremenu; nove civilizacije su
dograivale, ruile i ponovo gradile po svojim kriterijumima.
Ili, kako Zadarska upanija zvanino tvrdi:
U Asseriji, blizu Podgraa, 6 km istono od Benkovca, su ostaci gradskog
naselja gotovo kilometar dugi. Asseria je osnovana davno prije nego su Rimljani
kroili na ovo tle. To je bilo mono sredite Liburnijskog plemena, ije su se
teritorije protezale du istone Jadranske obale. Kada su Rimljani kasnije okupirali
ova podruja, Asseria je postala gradski centar sa Upravljakim savjetom. Grad je

833

bio naseljen od Bronzanog doba sve do kasnog Rimskog perioda vremenski period
od jednog milenijuma
Uspon Asserije kao grada se odvijao tokom prvog i drugog stoljea nae ere, kada je
predstavljala jedno od glavnih sredita Liburnijskog plemena. Najstariji ostaci
Asserije dosada pronaeni su datirani u period petog stoljea prije nove ere, i
prikazuju grad sa zidovima visokim 7 metara, a debelim 3.2 metra. Ti zidovi su bili
dio vojnog pojasa koji je titio bogati kulturni ivot na obali od invazije Barbara iz
unutranjosti. Asseria je imala gradski centar, vodovodni system, javna kupatila i
nekropolju sa cilindrinim nadgrobnim spomenicima (cipus). Najpoznatiji Rimski
monument je trijumfalna kapija, jedan od sedam ulaza u Grad, izgraen 113.
godine u ast rimskog imperatora Trajana.
Arheoloka iskopavanja Asserije otkrivaju nove fascinantne nivoe u dubini.
Keramika iz grkog perioda je prethodila Rimskom naselju, a jo prije njih su
ostaci Liburnijske ere
Mnotvo informacija koje u morati filtrirati u svijetlu svoje posjete Asseriji tog
vrelog podneva.
Krenimo u sridu. Plemena nisu podigli monumentalni grad Asseriju!
Pogledajmo originalne kamene blokove.

834

Originalni kameni blokovi zidova Asserije koje, oigledno, nisu gradila plemena
pa ni Ilirska (Liburnijska plemena)
Zapravo, zvanian bilten upanije, otkriva nedosljednost. Kau da je Grad bio u
naponu razvoja u prvom stoljeu nove ere; nekoliko reenica kasnije, tvrde da su
najstariji pronaeni kameni blokovi visoki 7 metara, a debeli preko tri metra. Ne
govori li to, zapravo, da su originalni graditelji bili ti pod kojima je grad cvjetao?
Naravno, tvrditi da plemenski nivo organizovanja moe planski izgraditi Grad
monumentalnih dimenzija i neophodnih urbanih karakteristika je naivno. Za
originalne graditelje moramo ii u prolost i ruiti teoriju o evolutivnom razvoju
civilizacija.

835

Autor prouava originalne kamene blokove visoko razvijene civilizacije koja je

izgradila Grad u prethistorijskim vremenima

836

Dodir sa rekonstruisanim zidom i susret sa prihvatljivom kopijom originalne

gradnje
Asserija je danas mjeavina ostataka pra-Ilirskih graditelja, grkih i rimskih
arhitektonskih stilova. Tu, na kamenim gomilima, vidim lijepo oblikovani rimski
kamen

837

Ostaci rimskih kamenih ploa u Asseriji

zatim nadgrobne spomenike

838

Rimski nadgrobni spomenici (cipusi) napola vire ispod zidina Asserije

ili kamene bunare

839

Kameni bunar iz Rimskog perioda Asserije

Svakako, potpuna rekonstrukcija jedne od gradskih kapija iz Rimskog perioda
takoe privlai panju

840

Rekonstruisana gradska vrata Asserije iz Rimskog perioda

Ova kapija na suprotnoj strani ima imitaciju originalne gradnje, tako da se
posjetilac osjea malo konfuzno

841

Prednja strana Rimske gradske kapije je imitacija originalne pra-Ilirske gradnje

Interesanta historijska referenca za zbivanja na ovim podrujima je obimna
Istorija srpskog naroda Vladimira orovia prema kojoj:
Mona Rimska Imperija, koja je jo 229. godine pre Hrista poela svoja
osvajanja Ilirika i koja je ve od cara Avgusta gospodar Balkanskog Poluostrva,
ostavila je ovde duboke tragove svoje dravne kulture Novac u naim krajevima
bio je ponajvie grcki: drahme i hemidrahme. Ilirski kraljevi kuju novce s grkim
natpisima
Ops. Da li nam orovi ovdje nudi objanjenje za Daorson? Ilirski kraljevi kuju
novce s grkim natpisima. Nakon hiljada godina postojanja monog hercegovakog
Grada, potomci pra-Ilira su u deklinaciji svoga razvoja. Nadire Grka kultura i
vojska. Zadnji Ilirski kralj kuje novce sa nazivom daorson Dvije i po hiljade
godina kasnije, arheolozi socijalistike Jugoslavije pronalaze novie s tim nazivom
i, ne znajui za bolje, itavu kulturu (Ilirsko pleme) nazivaju tim imenom
ukljuujui i Grad (Daorson)
Pogledajmo ta jos interesantno nudi orovi:

842

 itava obala Jadranskog Primorja bee gusto zasijana manjim i veim

kolonijama i gradovima, od kojih su mnogi, iako nastali pre Rimljana, dobili
postepeno latinski karakter. Meu njima su i Senia (Sinj), Enona (Nin), Jadera
(Zadar), Tragurijum (Trogir), Narona (Metkovi), Oneum (Omis). U unutranjosti,
na reci Krki, razvio se glavni grad Liburnije Skardona (Skradin), Aserija (Podgrae
kod Benkovca), Nedinum (Nadin), Burnum, Varvaria
Naalost, orovi nema informacija o ureenju Ilirskih gradova i teritorija. To ne
udi s obzirom da nema pisanih tragova o tom periodu. Jedino to nam se stoga nudi
su latinizirana imena nekadanjih monumentalnih gradova koji su bili naseljeni i
hiljade godina nakon njihove gradnje.
Vratimo se Asseriji i pokuajmo donekle kompletirati sliku o veliini Grada. Moj
obilazak Asserije trajao je znatno due nego to sam oekivao. Nakon niza
rekonstruisanih zidova, manje ili vie uspjeno, hodajui vrhom zaravni uoavam
da tragovi gradskih zidina neprekinuto traju. Dva, tri, etiri reda visoki, kako gdje,
kamen propada, ali dimenzije megalitnih blokova nepogreivo govore o visokoj
civilizaciji koja ih je obradila i ovdje postavila.

Spoj starog i novog u Asseriji originalni kameni blokovi se susreu sa

rekonstruisanim

843

Zidovi zarasli u gusto bunje mi ponegdje ne dozvoljavaju prilaz

Zidovi Asserije su djelomino sauvani, ali i sakriveni u gustom rastinju

Opet, na pojedinanim dijelovima mi se ukae desetak ili vie metara sauvanih
zidova u svoj njihovoj ljepoti

844

Sauvane sekcije megalitskih zidova Asserije

Ponegdje, pak, prilaz mi je dovoljan da mogu izbliza osmotriti vezu meu kamenim
blokovima. Naravno, originalno nije bilo vezivnog meterijala. Strukturno, kameni
blokovi su svojom iznimnom debljinom i duinom, odravali posebno vrstu vezu.
Vezu koja, evo i nakon toliko hiljada godina, pokazuje svoju graevinsku
superiornost.

845

Prilaz zidovima sa padinske strane je ponegdje mogu i dozvoljava da se proui

superiorna veza izmeu kamenih blokova prolosti
Gotovo kilometar je trajao obilazak jedne padinske strane Asserije. S obzirom na
visinu zidova (7-10 metara), teinu kamenih blokova (500 5000 kg), dimenzije
kamenih blokova (1-4 metra dugaki, 0,5 1 metra visoki, 1-2 metra debeli) te
ukupnu duinu zidova (oko 2.5 km), moe se izraunati priblina teina obraenih i
ugraenih kamenih blokova.
Rije je o preko dvadeset hiljada tona!
Ovo je brojka koja pokriva samo jedan red vanjskih zidova. Tu nisam uraunao
kamene graevine unutar zidina. A tu je ponovo rije o majstorstvu drevnih
masona.

846

Usamljeni, lijepo uglaani kameni blokovi, svjedoe o rafiniranom masonskom

znanju orignalnih graditelja Asserije
Hodajui vanjskom stranom zidova Asserije nailazim na kamene gomile koje vode
prema dnu litica. Tone raspadnutog kamena ija se prvobitna uloga u graevinskim
oblicima nikad nee saznati

847

Tone rasutih kamenih blokova koji su izgubili svoj pravilni oblik, nepovratno se
survao prema dnu kanjona
Unutar zidina su manje i vise uzdignuta podruja. Ponegdje je iskopavanje
zapoelo. Svuda su kamene gomile. Koliko je razliitih struktura vrijeme razorilo?

848

Unutar zidina su neiskopani ostaci drevnih kamenih objekata; od njih je uglavnom

ostao raspadnuti kamen ija je rekonstrukcija gotovo nemoguca
Pogled mi leti na suprotnu stranu. Preko puta je brdo sline visine i oblika.
Polukruno, sa zaravni na vrhu. Dijeli ih kanal, udolina. Malo paljivije sam se
zagledao u to brdo. Bilo bi oekivati nepravilne redove kamena i bunja. Meutim,
paljiv pogled odaje frapantnu injenicu: nasuprot meni je produetak grada
Asserije. bunje pokuava zamaskirati dodatne zidine, ali bezuspjeno.
Oigledno da u morati revidirati procjenu o teini kamenih blokova koji su bili
ugraeni u Asseriji. Vjerovatno je rije o fantastinih pedeset hiljada tona!

849

Brdo nasuprot Asseriji je Asseria, takoe. Pravilni redovi stotine metara kamenih
zidova, davno oronulih, upozorava da su stvarne dimenzije Asserije monumentalne
Zastajem. Sjedam na sivi kamen. Slike dolaze same od sebe. Ovaj veliki Grad je bio
na samoj morskoj obali. I, kao niz drugih na obali Jadrana, nastao je u doba
neposredno nakon kraja ledenog doba. Poto nemam analiza oblinjeg terena ne
mogu da ire elaboriram, zato samo ostajem na ovoj ideji.
Ali, pogledam li na plodnu dolinu ispod mene, lako mogu zamisliti plavu umjesto
smee boje.

850

Plodna dolina ispod Asserije da li je bila prekrivena morem neposredno nakon

otapanja leda s kraja zadnjeg ledenog doba?
Nastavljam obilazak Asserije. Druga strana brda je manje pristupana i opasana je
icom. Na sredini uzvisine je mala crkvica sa grobljem. Tipino. Groblja su
podizana na mjestima ranijih, a ova na mjestima jo starijih. Slojevi koji pripadaju
kulturama koje slijede jedna za drugom. Opomena o naoj fizikoj prolaznosti.

851

U sredini gradskih zidina Asserije danas je crkvica sa malim grobljem. Koliko je

slojeva razliitih kultura jedna ispod druge?
Zavravam krug. Ponovo sam kod glavnog gradilita gdje traju restauracije. Zidine
preda mnom izgledaju kompaktno i bude pozitivan osjeaj u meni. Valjda su
arheolozi bili blizu originalnoj arhitekturi.

852

Rekonstruisana/obnovljena sekcija Asserije osjeaj kompaktne gradnje i

ininjerskog pristupa
Ljetna vruina napokon preuzima primat nad mojom opijenou starinom. Zadnji,
zadovoljni pogled prema zidinama ovog vrijednog, najznaajnijeg grada
Dalmatinske zagore i eka me put natrag neasfaltiranim putem.

853

Posljednji pogled na zidove Asserije i odlazak na pranjavi put

Vratio sam se u grad Benkovac. I tamo sam, napokon, vidio jedini natpis za
Asseriju. Rije je bila o lokalnom hotelu.

854

Jedini pomen vrijednog arheolokog nalazita je u imenu lokalnog hotela Asseria

855

5.3.Varvaria
Moja slijedea arheoloka stanica bie Varvarija, na polovini puta izmeu Zadra i
ibenika, ponovo 40-ak kilometara od Jadranskog mora.
Putem razmiljam o nedoumicama koje su morile historiare kada su pokuali
dokuiti to se zbivalo na naim prostorima u pred-Rimsko doba. Rimljani su
ostavljali pisanog traga, ali prije njih postoje samo nagaanja.
Ili, kako to je to zapisano u kronikama (Slobodna Dalmacija, 08/2005) o
Zadarskoj upaniji:
Prastanovnici Zadarske upanije kao i cijele Dalmacije naseljavaju ravnice. Jedna
neolitska kultura (otkriveni vani neolitski dokazi) na Jadranu nosi naziv po
ravnokotarskom selu Smiliu. Dolaskom Indoevropljana (Iliri i Prediliri) poetkom
II tisuljea iezava staro stanovnitvo i njegova kultura. Doseljenici sa
sjeveroistoka Indoevropljani ili Arijevci, kako ih znanost naziva, i njihovo
podrijetlo je jedan od najsloenijih problema koji povijest nastoji razjasniti
Sreom, antropoloka genetika ini dosta na razjanjenju ovog problema. Iliri i
Prediliri su starosjedioci na ovom terenu i njihov dolazak u ove krajeve see u
period od prije 25 000 godina. Mnogo kasnije e zbilja doi doseljenici UkrajinskoZakavkaske grupe naroda (nakon kraja ledenog doba), Meutim, i njihov dolazak
je uslijedio znatno prije nego sto to naa nauka misli.
Posluajmo dalje:
Ovi stepski ratnici dolaze iz dananje Rusije te podruja od Urala do Kavkaza.
Jau na konjima i sobom donose metal, bakar i bronzu i pokoravaju staro neolitiko
sjedilako stanovnitvo. Oni podiu utvrena naselja na uzvisinama. To su one
uvene i nama dobro poznate gradine. Uz gradine nalaze se i grobne gomile koji
svjedoe o kultu umrlih. Oni se ukapaju u fetalnom poloaju okrenuti prema
suncu
Iliri stvaraju svoja naselja i to na uzvisinama i opasuju ih debelim suhozidima po
vrhovima naih brda. Prostor Zadarske upanije naseljavaju Liburni i Japodi.
Liburni jedno vrijeme gospodare cijelim sjevernim Jadranom, a najvanija naselja
su im bila Enona (Nin) i Jader (Zadar). Na uzvisinama su bili Nedinum (Nadin),
Asseria (Podgrae), Varvaria (Bribir), Corinium (Karin). Iza Velebita prostor
dananje Like naseljavaju Japodi.
Bitna razlika u mom pogledu na historijat Jadranskih prostora je u tome da su praIliri bili starosjedioci koji su tu podizali svoje monumentalne graevine tokom i
netom poslije kraja ledenog doba. Godine nakon toga su period deklinacije. Iliri su
ivjeli u gradovima koji su vremenom postali oronuli. Dolaskom migranata sa

856

sjeveroistoka gradovi dobijaju odbrambeni karakter sve do dolaska antikih

Grka i Rimljana koji konano pokoravaju potomke Ilira.
Put ka Varvariji asocira na dolazak Rimljana prije dvije hiljade godina. Na
prilaznim putevima svjedoanstva skoro zavrsenog ratnog sukoba (Domovinskog
rata iz 1990-ih). Na malom raskru bradata, prerano ostarjela prilika sjedi ispred
zapaljene zgrade golih zidova koja je nekad bila kafana. Vrijeme je stalo i ivi se u
prolosti. Desetinama kilometara unaokolo jo neobnovljene kue koje je prekrio
neki nestvarni mir; znakova ivota gotovo da i nema. Ali, vegetacija je bujna,
vinogradi i poljoprivredne kulture uspijevaju na plodnoj ravnici.
Kako su Rimljani osvajali poznati svijet diljem Mediterana, sve narode koji su im se
suprotstavljali zvali su varvarima. Samo su oni bili ne-varvari. Dolazak u
Dalmatinsku zagoru i sukob sa potomcima Ilira bio je prilika da Rimljani
upotrijebe svoj izraz varvari jo jednom. Tako, barem, eto imamo dokaz da je
razvijena kultura bila u ovim krajevima prije nove ere.

Pogled na plodnu dolinu ispod Varvarije

857

Iz Bribirskih mostina starica me upuuje prema ruevinama Varvarije. Prvo me

pozvala na kafu, a zatim ispratila rijeima da pozdravim zaposlene koji rade na
restauraciji s kojima je provela 16 godina.
Prolazim kroz selo Bribir u podnoju uzvisine. Avetinjski je tiho.

Pogled na brdo na ijem je vrhu Varvarija

Prvi susret sa zidinama donosi rekonstrukciju koja je mjeavina stilova.

858

Prvi susret sa rekonstruisanim zidovima Varvarije

Kraj zida ima niz ugaonih kamenih blokova koji su dosta vjeto ugraeni u
rekonstrukciju i povezani malterom. I mada to ne odgovara gradnji originalnih
masona, ipak upozorava na njihovu vjetinu.

859

Ugaoni kamen drevnih masona je vidljiv na ovoj zidnoj rekonstrukciji

Jedna sekcija potpuno vjerno odslikava originalnu gradnju i tu se najdue
zadravam.

860

Podsjeanje na originalne graditelje je vidljivo na ovoj sekciji zida Varvarije

teta to je ovaj segment nae historije toliko dugo zanemarivan. Individualna
muzejska istraivanja nisu doprla do javnosti. Sigurno je da bi vea ulaganja dovela
do znaajnijih otkria koja bi dokazala definitivnu vrijednost ovih dalmatinskih
gradova u evropskoj historiji.

861

Zidovi Varvarije su bliski onima u Asseriji, koji opet pripadaju istom stilu kao i
hercegovaki Grad ovaj dio historije Jadranskog bazena zasluuje organizovani
dravni interes i skrb koji bi dokazao vrijednost ovog dijela Evrope na arheolokoj
mapi
Ulazim meu zidove Varvarije; u trenutku se prisjetim rijei starice koja me uputila
u ovom smjeru:Varvarija je sedam puta gorila i sedam puta obnavljana.
Preda mnom su tragovi pregradnih zidova. Nema velikih blokova; drugi je, kasniji
stil gradnje.

862

Pregradni zidovi unutar zidina Varvarije kameni blokovi su manji, pripadaju

kasnijoj gradnji
Na travnatom terenu ostaci betonskih ploa sa kamenim reljefima. Oigledno, ostaci
rimskih vremena.

863

Betonska ploa sa kamenim mozaikom krasila je podove prostorija Varvarije u

Rimskim vremenima
Nekoliko razliitih vrsta dizajna otkrivaju profinjenost nekadanjih rimskih
graditelja koji su se ukotvili unutar ovog Grada.

864

Razliit dizajn otkriva prefinjenost nekadanjih stanovnika Varvarije prije 2 000

godina
ibenska upanija s pravom govori o Varvariji (odnosno Bribiru) kao
najznaajnijem arheolokom lokalitetu na ibenskom podruju. I, u nastavku
tvrde da su najstariji tragovi ivota otkriveni u polju nedaleko od rjeice
Bribirice, gdje su naeni ostaci naselja iz mlaeg kamenog doba. Najznaajniji
arheoloki spomenici nalaze se na Glavici iznad sela, koja je bila naseljena
najkasnije poetkom 1. tisuljea prije nove ere. Do dolaska Rimljana ovo naselje je
ivjelo kao utvrena Liburnska gradina, a ve u 1. stoljeu nove ere opasana je
jakim zidanim bedemima i stie status municipija, a naziva se Municipium
Varvariae
Eto, sad se autorstvo monumentalnim zidovima pogreno pripisuje Rimljanima

865

Na travi Varvarije lee pojedinani, zaboravljeni kameni blokovi originalnih

graditelja

866

Na temeljne, megalitne blokove Varvarije, nadograivali su civilizacije koje su

dolazile kasnije

867

Ulazna gradska kapija Varvarije iz Rimskih vremena

868

Kameni blok sa usjeenim kanalom koji pripada originalnim graditeljima Varvarije

869

Precizno obraen originalni kameni blok grada Varvarije koji pokazuje da je neki
mehanizam (kapija?) bio ugraen u njegovo leite

870

Precizno obraeni otvor u megalitnom bloku Varvarije upuuje na visok tehnoloki

nivo originalnih graditelja

Zavravam obilazak Bribirske Glavice. Procjena je da 80% Glavice jo nije

arheoloki obraeno. Predstoji jo nekoliko decenija (ako se nastavi ovim tempom)
otkopavanja da bi se onaj povrinski nivo pokazao pred oima. Jo je interesantniji
dio u kojem bi se otkopavanja fokusirala na najdonje (najstarije) slojeve koje bi nas
vratile u dane osnivanja ovog grada/hrama pra-Ilira.
S nadom da e se to jednom i desiti, a ovaj otkopani dio pravilno zatititi naputam
Varvariju.
U nastavku putovanja prolazim cestom pored Ivoevaca

871

Dublje u Dalmatinskoj zagori, na cesti prema Kninu, prolazi se selo Ivoevci

872

 i, pored puta, u drevnom Burnumu, se ukau ostaci izvanrednog graevinskog

poduhvata: akvadukta, sjajne kapije?

873

Elegantni luk iz Rimskog perioda pokazuje posebnu zainteresovanost niza

civilizacija za ovaj teritorij od najstarijih vremena
I dok zavravam putovanje izmeu rijeka Zrmanje i Krke, ona trea rijeka koja se
uljeva u Jadran, malo junija (Cetina) predmetom je panje arheolokih eksperata.
Naime, Cetinsko polje (ponovo 40-ak kilometara od Jadrana) je prema
preliminarnim istraivanjima mjesto nedirnute, ali izvanredno vrijedne arheoloke
lokacije u Evropi.
Prema engleskom arheologu dr. Gaffney-u sa Univerziteta u Birminghamu (prema
Globusu, 22.07.2005.) Cetinsko polje je najfascinantnije mjesto na kojem sam
radio. To je najvanije arheoloko nalazite u Evropi. To je otkrie koje se arheologu
dogaa samo jednom u ivotu Poetna istraivanja otkrila su nevjerovatne
ostatke koji datiraju est tisua godina prije nove ere, a dokazi kasnog neolita i
ranog bronanog doba, bezbroj metalnih i kamenih predmeta vidljivi su u rijeci s
obale.
Dr. David Smith, profesor predarheologije s Birminghamskog univerziteta
procjenjuje da dolina Cetine sadri sjeanja koja pokrivaju deset hiljada godina
ovjekova postojanja u Dalmaciji i na Balkanu.
Zato li me te izjave ne iznenauju?

874

Prilog 1: U POTRAZI ZA ALKAMA (Autor Priloga: Jovo Jovanovi)

Pokusat u da napiem sve to znam o lokalitetima gdje bi trebale da se nalaze halke
ili gdje su se po kazivanju oevidaca nalazile i da dam svoje miljenje o ovom
fenomenu.
TRAVNIKI KRAJ
STIJENA NA KOZICI, JEDNOM OD VRHOVA VLAIA
Prema informaciji da na Kozici postoje halke, uspio sam u oktobru 2002. godine da
organizujem ekspediciju i obezbjedim vodia. Popeli smo se, ali halki nije bilo na
navedenoj lokaciji. Na mjestu gdje su navodno bile halke postoji neto kao velika
kamena halka, promjera oko 4 m.
Stoji horizontalno. Do polovice prenika je urasla u stijenu, a druga polovica je
izboena kao konzola iznad ambisa. To, ustvari, izgleda kao horizontalno postavljen
kameni prsten urastao u stijenu. Mislim da se radi o prirodnom fenomenu, koji
narod naziva prerast. Vodi je uporno tvrdio da je na tom kamenom prstenu bilo
nekoliko halki raznih dimenzija, ali da su poskidane tokom vremena. Rekao je da su
zadnju halku velikih dimenzija odnijela dva ovjeka iz Visokog, nosei je izmeu
sebe na grani. Nisam mu potpuno povjerovao.
Jedan od ljudi koji se penjao sa mnom na Kozicu ispriao mi je ove godine da je
njegova radna kolegica bila na Kozici 1970-tih godina i vidjela je jednu veliku halku
koja je visila na tom kamenom prstenu. udila se da je vie nema.
RATNI PUT I STIJENA IZNAD TRAVNIKA
Od roaka moje supruge doao sam do informacije da je poslije rata proao ratnim
putem koji vodi kroz veliki procjep izmeu stijena do sela Bukovica na Vlaiu i na
tom putu, izmeu Travnika i katolike kapele, na jednoj stijeni odmah iznad staze,
vidio je veliku halku kroz koju bi mogla istovremeno proi dva ovjeka. Otiao sam
do sela Bukovica sa namjerom da se spustim do halke. U selu me jedan ovjek,
dobro poznat mjetanima koji su ili samnom, ubjedio da odem na drugu lokaciju
na jednu stijenu koja se uzdie vertikalno oko hiljadu metara iznad Travnika i dao
nam tanu lokaciju gdje se nalazi halka u stijeni. Sve smo pregledali, ali halku
nismo nali, to ne znai da je nema, jer je vegetacija na tom podruju izrazito
gusta.
Vie nisam imao snage da se sputam na ratni put, ali sam mu se dovoljno pribliio
da sam mogao sa dalekozorom pregledati dionicu gdje je trebalo da se nalazi. Nisam
je vidio, ali sam primjetio, odmah iznad ratnog puta, crni jasno vidljiv okrugao

875

otisak na stijeni impozantnih dimenzija. Pretpostavljam da je tu bila halka, ali kako

tim putem i poslije rata ljudi esto prolaze, vjerovatno je neko skinuo i odnio.
Travniani su mi tvrdili da se jedna halka, takoe, nalazi iznad glavne ceste na
ulazu u Travnik, gledajui od Sarajeva. Bio sam pod tom stijenom, ali je ona tako
obilato obrasla vegetacijom da je nemogue bilo ta vidjeti.
DOLINA RIJEKE BILE
Fra Branko, franjevac iz samostana Gua Gora, priao mi je da su se na stijeni u
Han Biloj 1937. godine, kada je on tamo bio, nalazile halke. Otiao sam tamo i naao
u stijeni samo kvadratno uklesane udubine dimenzija cca 60x40x25 cm. Niko od
mjetana nije se sjeao halki. Stijena je podlokana vodom, odnosno izgleda kao da je
erodirala od udara talasa.

Da li je ova stijena u blizni rijeke Bile nekad imale halke za koje su se vezali
brodovi?

876

U selu Zukii, koje se nalazi na padini iznad suprotne obale rijeke Bile, ispod
impozantne gradine, mjetani su mi tvrdili da je nekada dolina rijeke Bile bila
veliko jezero. To je mogue, jer i danas prilikom jaih kia dolina poplavi i izuzetno
jake bujice naprave havarije. Oito da planina Vlai predstavlja veliku
akumulaciju vodene mase.
Prilikom duih vlanih klimatskih promjena /duih kinih perioda/ mogue da su se
tu nalazile velike vodene mase na povrini. O ovome govore i neki toponimi. Na
pobru Vlaia, visoko iznad doline, na kosoj padini, postoji selo koje se zove
Jezerce. Po predanju, nekad davno, selo je lealo na vodi.
U rijeku Bilu ulijeva se rijeka Jasenica koja svojim tokom protie kroz vrlo
ivopisan i uzan kanjon. Oko 2 km od ua u rijeku Bilu nalaze se, na vrhu kanjona,
dva sela, Skomorje i Zagrae. Kad se upita mjetane iz tih sela zato se sela tako
zovu oni odgovaraju, kao najnormalnije, da Skomorje znai Usko morje, a Zagrae
znai da je tu more bilo zagraeno. Vrlo je interesantno da se na suprotnoj obali
uzdie kupasto kameno brdo /uope nije iskljueno da je djelimino ljudska
tvorevina/. Jo poslije drugog svjetskog rata na vrhu se nalazilo utvrenje ili neko
svetilite, o emu je pisao i uro Basler. Naalost, od te graevine danas nije ostalo
nita, osim kamenih stepenica, uklesanih u monolitnu stijenu, ali ne od podnoja ve
od polovice visine.
HALKE KOD SELA GLUHE BUKOVICE
Saznao sam da kod sela Gluha Bukovica, u gornjem toku rijeke Bile, nalazi se halka
na stijeni, promjera oko 30 cm. Jedan mjetanin je voljan da me odvede i pokaze.
KAKANJSKI KRAJ
Tragom informacije iz Zlokua otisli smo Ahmed Bosni, Neven Kazazovi i ja u
selo Skenderovii, koje se nalazi izmedju Kaknja i sela Zlokua. Odatle nas je vodi
odveo do gradine na vrhu brda iznad navedenog sela, od koje, naalost, nije ostalo
nita osim neto kamene podloge u nivou terena. Oito se radi o kulturnom sloju, jer
sam u blizini naao nekoliko dobro uraenih kamenih artefakata. Pored gradine u
umi nalazi se velika nekropola steaka. Po ovome je vidljivo da je taj kraj naseljen
od davnina. U neposrednoj blizini nalazi se vertikalna stijena, koja se uzdie
nekoliko stotina metara iznad Kaknja. Vodi nam je rekao da se na stijeni, na maloj
zaravni, nalazi eljezna tanga sa kukom ili halkom /mjeao je ta dva pojma/ i sa
nekom eljeznom kuglom. A pored tange da se nalazi i nekoliko kamenih kugli, kao
i jedna potpuno okrugla rupa velike dubine, koja izgleda kao da su je pravili ljudi.
Jo je rekao da postoji staza sa stijene do ove tange, ali je suvie riskantno za ljude
iz grada da se tuda spuste. Dogovorili smo se da odemo uskoro na taj lokalitet idui
odozdo, odakle je pristup laki.
VISOKI KRAJ

877

U Osloboenju od 16.08.2003. godine izaao je lanak o halkama kod Visokog.

lanak je prilino nejasan. Spominju se dva sela, Laice i Jezero, zatim Jezerska
uma, stijena iz koje je iz ko zna kojih razloga iupano neto poput metalnih
halki. Dalje pie knjige kau da je bilo laa od topolovog drveta, dugakih i po
est metara, a irokih oko metar. Pokretale su se pomou dugakih motki, zvanih srg
ili srk. Zatim se nastavlja u lanku da ljudi koji su znali vie detalja su pomrli ili
izginuli za vrijeme zadnjeg rata.
O ovome bi trebalo razgovarati sa ljudima koji se bave istorijom visokog kraja.
ILIJAKI KRAJ
Dobio sam informaciju o halkama na stijeni u kanjonu rijeke Misoe kod
srednjevjekovnog grada Dubrovnika. Ovo podruje sam ispitao koliko je bilo u
mojoj moi, ali nita nisam naao. Vegetacija je na strmoj padini tako bujna da se
nisam uspio probiti niti do starog grada, iako sam mu doao na domak. Ukoliko na
toj strmini postoje halke treba otii kad opadne lie. Bojim se da su halke bile na
strani kamenoloma, koji se nalazi ispred padine kojom se dolazi do grada i da su
naprosto odvaljene sa kamenom masom. Tamo sam bio preko vikenda tako da u
kamenolomu nije bilo nikoga izuzev uvara, koji o halkama nije znao nita.
KRAJ IZMEU VITEZA I ZENICE
Tragom informacije otiao sam sa dva vodia u selo Laice, koje se po kazivanju
tako zove, jer je tu nekada bila luka, a brodovi su se vezivali za halke na stijeni
iznad dananjeg sela. Stijena je uistinu impozantna. Die se vertikalno iznad sela u
visinu oko 200 metara. Najinteresantnije je da je stijena veim dijelom koraljni
greben. Mjetani sela Laice tvrde da su halke na stijeni kamene, to je u odnosu na
sve ostale predaje kuriozitet. Nas osmero je pretraivalo stijenu, ali halke nismo
uspjeli nai. Jedan od vodia, vrlo spretan, tvrdio je da su halke tu negdje, ali da su
pokrivene vegetacijom i nagovarao me da se bez opreme sputamo niz vertikalnu
stijenu sa vrha. Da sam mlai i lui kao to sam nekad bio, vjerovatno bih pristao.
Taj isti vodi-mjetanin ispriao mi je jedno staro predanje, da su u ovom kraju bile
etiri luke: iznad sela Klope kod Zenice, iznad sela Gajci koje se nalazi povrh KP
Doma Zenica, iznad sela Laice i iznad sela Lokve koje se nalazi negdje povrh
Busovae. I da se na sve etiri lokacije nalaze halke kao ostaci tih luka.

KRAJ OKO BRKOG MAJEVICA

Jedna moja prijateljica bila je 70-tih godina nastavnik u Brkom. Njen kolega,
profesor geografije, zanimao se za neobine stvari i jednom im je u zbornici priao

878

da je obiao Crne peine na Majevici i na ulazu u jednu peinu naao veliki megalit
sa halkama i da on misli da je to ostatak neke prastare luke, kada je voda dopirala
do te visine. Kolege su ga ismijale. Da bi dokazao svoju tvrdnju poveo je sve
nastavnike i uenike na izlet do Crnih peina. Moja prijateljica sada ivi u Sarajevu
i opisala mi je detaljno ta je vidjela.
Na ulazu u jednu od peina nalazio se veliki monolit sa halkama promjera oko 40
cm koje su visile na konzolnim produecima usaenim u monolit tako vrsto da se
nisu mogle izvaditi niti pomaknuti. Odnosno, nosai halki su izlazili iz megalita bez
ikakvog zazora. Na nosaima su bile rupe, ali nije mogla ustanoviti kako su u njih
usaene halke, jer su halke inile jedan kompaktan krug bez poetka. Lako su se
vrtile rukom. Bile su hrapave. Nije mogla da ustanovi da li su tako uraene ili se
radi o nekoj ornamentici ili moda ak o nekim ideogramima. Bile su djelomino
korodirane crnom korozijom ispod koje je mjestimino probijao elini sjaj. Moglo
bi se zakljuiti da se radi o nekoj izuzetno kvalitetnoj elicnoj leguri. Halki je bilo
nekoliko, nije se mogla sjetiti tano broja. Ispod halki na megalitu, koji je leao
horizontalno, i u koji su bile usaene halke ispod istih nalazile su se duboke
uljebine. Ona je pretpostavila da su od uadi koje su bile provuene kroz halke.
Zidovi peine bili su puni okamenjenih koljki. Takoe, pod peine je bio pun
koljki koje nisu bile vezane za kamen i nisu bile fosilizirane. Profesor biologije, koji
je bio prisutan, rekao je da se radi o morskim koljkama i da takvih sigurno nema u
Savi. Ovo govori o dva vodena perioda potpuno odvojena velikim vremenskim
razmakom.
Takoe, mi je priala da je njen suprug izronio iz Save jedan ogroman kraljenik,
koji im je dugo sluio kao sjedalica. On je po zanimanju veterinar i nosio ga je svom
profesoru anatomije da ga ispita. Nisu mogli ustanoviti o kojoj se ivotinji radi. Na
alost, kraljenjak je nestao tokom zadnjeg rata.
Priala mi je da su, takoe, vadili iz Save, pri niskom vodostaju, kojekakve
dinovske kosti. Ona je bila prisutna kad su izvadili rebra ogromnih dimenzija.
Navodno, ni kraljenjak ni ostale kosti nisu bile fosilizirane, to bi ukazivalo da nisu
bile jako stare.
ivotinje takvih dimenzija sigurno nisu mogle da ive u Savi, kakvu mi danas
poznajemo.

IZNAD PROKOKOG JEZERA

Lani sam bio u selu Has kod Novog Travnika. Jedan mjetanin mi je priao da u
selu ive dva umska radnika koji su radili na sjei ume na Vranici i da su na

879

jednoj stijeni iznad Prokokog jezera naili na halke i da bi bili voljni da me odvedu
na tu lokaciju, to u svakako u dogledno vrijeme uraditi.
ROGATICA
Nedavno sam bio sa dvojicom kolega na stijeni iznad Rogatice. Po prianju jednog
od ove dvojice na stijeni visokoj nekoliko stotina metara, iznad same Rogatice,
nalazi se jedna vrlo masivna halka na isto tako masivnoj stangi. Tvrdio je da je tu
halku vidio 1980-tih godina svojim oima. U Rogatici svi znaju za taj fenomen, ali
mi, ipak, halku nismo nali.
I ova stijena je dobrim dijelom prekrivena vegetacijom.
Od mjetana u Rogatici uli smo za jo jednu stijenu na kojoj se nalazi, takoe,
halka. Mada je nadmorska visina odprilike ista kao u prethodnom sluaju radi se o
manjoj stijeni bez vegetacije i na njoj sigurno nema halki. Odakle, onda, tolike
tvrdnje?
Prije dva mjeseca na toj stijeni su vojnici SFOR-a su izvodili alpinistike vjebe.
Moda su je skinuli i odnijeli kao suvenir.
PODRUJE PRENJA
Navodno, halke se nalaze i na podruju Pakline na Prenju.Traila ih je ekipa TV
BiH. Ili su prema nekim uputama, ali bez vodia i nisu ih nali.
Za drugu lokaciju uo sam u TV emisiji Pozitivna geografija 29.08.2003 godine.
Tematika emisije nisu bile halke, ali je pomenuto da se iznad rijeke Idbar, koja se
kod elebia ulijeva u Jablaniko jezero, na padinama Prenja nalaze halke i
navodno da su ih vagali i da je svaka teka po 12 kg. Otiao sam sa dva prijatelja i
dolinom rijeke dopro do pod sam Prenj. Tamo su nam umokradice pokazale brdo
na kojem se halke nalaze, ali su nam rekli da je brdo minirano i da se ne penjemo.
Tu su se za vrijeme rata vodile estoke borbe pa bi informacija mogla biti tana.
Brdo je obraslo gustom umom i makijom, tako da se bez vodia ne bi uspjelo.
Padina brda je vrlo strma, ali ne toliko da se uz nju ne bi moglo popeti.
PLANINA VELE
Jo kad sam bio mlad jedan radni kolega mog oca mi je priao kako kod Nevesinja,
iznad sela Kljuna na Veleu, postoje ostaci morske luke sa halkama za vezivanje
brodova i da ih je on lino vidio 30-tih godina prolog stoljea.

880

Prije tri godine jedan moj poznanik mi je ispriao istu priu, s tim da se u ovom
sluaju radilo o informaciji iz druge ruke. Poznajem dva ovjeka iz Nevesinja, koji
ive sada u Sarajevu i voljni su da sa mnom odu do sela Kljune, kako bi se raspitali
o ovome kod starijih ljudi.
PODRUJE STOCA
Prijateljica moje supruge, koja je rodom iz Stoca, priala mi je da je esto kao
srednjokolka odlazila na brdo iznad Stoca, gdje ima neka zaravan na ijoj
vertikalnoj strani vise halke. U opisivanju lokacije bila je konfuzna tako da nisam
mogao nikako locirati mjesto.
Kad sam prvi put bio na Daorsonu kod Stoca pitao sam ovjeka koji ivi u zadnjoj
kui sela Oanii, gledajui prema Daorsonu, o tome. On mi je rekao da je
informacija tana, ali da je lokacija halki dosta daleko i da su se tamo vodile borbe
izmeu sve tri vojske u zadnjem ratu, te da je podruje sigurno minirano, odnosno
nepristupano. Tada sam bio zaokupljen Daorsonom tako da ga nisam pitao za
tanu lokaciju. Kasnije, kad sam god odlazio na Daorson kua je bila zatvorena.
U knjizi Povjest Bosne I Hercegovine, koju je izdao HKD Napredak, postoji
podatak iz grkog putopisa iz IV vjeka prije nove ere da se od trgovita Narone
prua veliko jezero sve do zemlje Autarijata / Autarijati su izlazili na Neretvu kod
Konjica ! /. U jezeru se nalazi otok od 120 stadija / 21,3 km /. U istom putopisu stoji
da kroz tjesnac moe proi galija troveslarka / trirema / ili teretni brod. Ti stari
grki putnici mislili su da Neretva istie iz navedenog jezera i svojim kratkim tokom
ulijeva se u more.
Ako se jezerom moglo doi do teritorije Autarijata onda je tu teren morao biti
mnogo nii pa se, vremenom, usljed tektonskih poremeaja, podigao. Jedan ogranak
tog jezera je, sigurno, dopirao do Daorsona, jer je na novcu Daorsona bila utisnuta
galija. Odnosno, galija je bila njihov zatitni znak.
U Stocu postoji predanje da je itavo Stolako polje nekada bilo pokriveno vodom.
uro Basler, nekada vodei arheolog Zemaljskog muzeja u Sarajevu, pokazao je
snimatelju RTV BiH, inae mom prijatelju, dok su stajali na stijeni iznad Stolakog
polja, kod megalitskog zida Daorsona, da se dole u podnoju stijene nalaze ostaci
luke Daorsona.

KRAJ OKO ULOGA

Jednu autobusnu stanicu ispred Uloga nalazi se, uz zaputeni makadamski put, selo
Ljuii, visoko iznad kanjona Neretve. Treba se sputati oko pola sata da bi se dolo
do Neretve. Kad se pree Neretva preko improviziranog viseeg mosta, ovjeka eka

881

uspon iste duine i strmine da bi se dolo u selo Nedavice. Sa te strane, uz sam rub
kanjona, nalazi se neto to se ne moe svrstati ni u stub ni u brdo. Za stub je
preiroko, a za brdo preusko. Visoko je oko 20 matara. Oko, rei emo, stuba vijuga
vrlo strma pjeaka staza, prilino pogibeljna. Tamo sam bio 70-tih godina.
Domain, kod koga smo noili, priao nam je da na vrhu stuba postoji halka. Da na
strani Nedavica postoji ista takva i da su obale bile nekada vrlo davno povezane
lananim mostom, koji je bio uvren za te halke. To me je jako zainteresovalo, ali
drutvo je dolo iskljuivo na pecanje, tako da sam odluio da doem drugom
prilikom i to ispitam, ali to nisam uspio da ostvarim do danas.
SELO UDE KOD OLOVA
U ljeto 2004 godine, traei Bijelu stijenu, skrenuli smo ranije sa glavnog puta na
put koji vodi do Han Pijeska kanjonom rijeke Stupanice i doli u selo ude.
Mjetani su nam rekli da postoje halke u peini, u stijeni na suprotnoj strani rijeke,
prije ulaska u selo. Ukoliko je to tano, potpuno je nemogue prii tom lokalitetu.
Moda bi mogla alpinistika ekipa, ali ne odozdo nego sa vrha kanjona.
U samom selu mjetanin, koji je stupio u kontakt sa nama, pred nama je pitao jednu
staru enu / najstarijeg stanovnika sela / da li zna za neke halke u ovom kraju. Ona
je, bez oklijevanja, pokazala stijenu iznad sela i to na mjesto odakle je raslo neko
grmlje. Zatim je pokazala na stijenu na suprotnoj strani doline i rekla tamo se
nalazi druga, nekada je tu postojao most od lanaca preko doline.
Sa mnom je bio i vodi kroz Bijambarske peine, koji potsjea na Dejvi Kroketa,
odnosno, ovjek prirode. Obeao mi je da e sve to istraiti.
PLANINA BJELANICA
Kada sam prole godine bio iznad sela Umoljani na Bjelanici, s ciljem da vidim i po
mogunosti ispitam veliki tumulus na Zmajevoj stijeni, upitao sam vodia da li zna
neto o halkama u tom kraju. On se odmah okrenuo jugozapadno od stijene i
pokazao rukom preko visoravni na ogromnu stijenu, dugaku nekoliko kilometara,
koja se uzdie vertikalno u visinu par stotina metara i rekao da se tu nalaze halke,
da to zna pouzdano, ali da on tamo nije nikada bio. Na tako velikoj strmini i na tako
velikoj povrini bilo bi ih nemogue nai bez alpinistike ekipe i vodia koji sigurno
zna gdje su.
PREVOJ KARAULA
Jedan moj prijatelj bio je 1980. godine na Bijeloj stijeni, na prevoju Karaula, pored
puta Sarajevo-Tuzla. Priao mi je da je vidio iz daljine na toj stijeni halke. Prole

882

godine smo ili ponovo zajedno, ali on nije bio u stanju, nakon vie od 20 godina, da
nae put do stijene.
Ponovo sam pokuao u jesen otii sa prijateljima. Nali smo vodia, ali ovoga puta
nismo mogli da priemo stijeni od snjenih nanosa, jer je snijeg rano pao na toj
visini.
PUT ZA VARE
Dobio sam informaciju da se halke nalaze na stijeni pored puta izmedju Breze i
Varea, prije odvojka puta za selo Titorice. Nisam provjeravao.
HALKE NA SIRIJSKIM PLANINAMA
Da halke ipak nisu uplja pria koja krui narodom ili neka vrsta privienja
svjedoi TV emisija National Geographic-a, koja je bila prikazana na izraelskoj
televiziji, a koju je gledao moj prijatelj. Emisija je trajala 45 minuta i prikazivala je
gatove / mola / sa halkama za vezivanje brodova na sirijskim planinama. Emisija se
zvala Gatovi na planinama. Prema onome to mi je ispriao na sirijskim
planinama ima dosta zaravnjenih povrina ljudskom rukom, sa rupama gdje su
nekada visile halke. Osim na planini Musa Dag, gdje su sauvane i to je prikazano u
emisiji. Za neke lokacije gdje su bile halke postoje stare crno-bijele fotografije sa
halkama. I to je prikazano. Navodno da je najvie halki skinuto u Prvom svjetskom
ratu, jer su se u Siriji vodile borbe izmeu Turaka i Britanaca. Turci su na gatove
bili postavili topove i odozgo gaali Britance.
REZIME
Mislim da kod nas halke jo uvijek postoje na nepristupanim i zabitim mjestima.
Na lake pristupanim lokacijama uglavnom su bile, pogotovo u zadnje vrijeme,
izlozene devastaciji i otuivanju od mjetana. Njima su na neki nain atraktivne, da
nije tako ne bi oko njih bilo toliko pria. Vjerovatno su mnoge unitene nenamjerno
prilikom probijanja puteva, otvaranja kamenoloma i sl. Postoji informacija da se i
sistematski kradu, to je inae poznato za arheoloke nalaze. Navodno da za njih
dobro plaaju kolekcionari koji skupljaju materijalne dokaze kojima se pobija
zvanina istorija. Dokaz za to se moe nai u emisiji National Geographic-a o
halkama u Siriji, gdje su sve pokradene, osim na planini Musa Dag, jer se tu nalaze
na izuzetno nepristupanoj lokaciji. teta je da nema uslova za formiranje ekipe,
sastavljene od mladih entuzijasta, koji bi se posvetili pronalaenju halki. Naalost,
za to je potrebno mnogo slobodnog vremena, a i novca.
Podijelio bih halke prema nadmorskoj visini na kojoj se nalaze. U prvu grupu ule
bi one na najviim nadmorskim visinama, na jednom od vrhova Vlaia Kozici,

883

Vranici iznad Prokokog jezera, Bjelanici, Prenju na Paklini, Veleu iznad sela
Kljune. Sve se one nalaze na priblino istoj visini uz manje varijacije.
U drugu grupu ule bi one lokacije sa halkama koje se nalaze na srednjoj
nadmorskoj visini, kao to su u Crnoj peini na Majevici, u kanjonu rijeke Misoe
kod srednjevjekovnog grada Dubrovnika, na odvojku puta Breza Vare koji vodi u
selo Titorice, na ratnom putu Travnik Bukovica, halke na koralnom grebenu iznad
sela Laice, itd. Ovdje, vjerovatno, moemo svrstati i lokalitet sa halkama na nekom
brdu iznad Stoca. Prema kazivanju prijateljice moje supruge i mjetanina iz sela
Oania one se nalaze na brdu, za razliku od luke Daorsona, koja po uri Basleru se
nalazi ispod stijene na kojoj lei Daorson, pri Stolakom polju. Tako da se tu radi o
dvije odvojene lokacije.
Ovdje moemo pribrojati i halke koje su drale lance lananih mostova na Neretvi
kod Uloga, te one koje su drale lance mosta kod sela ude kod Olova. Ovdje
spadaju i lokacije za koje su vezane legende o visokim vodostajima. Obavezno te
lokacije nose nazive koji na to upuuju. Pored legende o halkama kod sela Laice
sam naziv sela govori o plovilima, iako tu danas ne postoji ak ni potok. Zatim, to je
selo Jezerce iznad doline rijeke Bile, selo Skomorje / usko morje / i Zagrae / more
bilo zagraeno /, iznad kanjona rijeke Jasenice, pritoke Bile. Tu spada i Vrbovac
grad na kamenoj kupi na suprotnoj obali rijeke Jasenice, gdje su stepenice isklesane
tek od polovine visine ili jo neto vie i na koje se stupalo vjerovatno iz amca.
Izgleda da su varijacije u visini kod ove da je nazovemo srednje grupe vee nego
kod lokacija sa halkama na visokim planinama. Da li se u prvom sluaju radi o vrlo
visokim vodama, koje su bile u duem vremenskom periodu konstantne, a halke,
odnosno vezovi sa halkama ili luke na niim nadmorskim visinama su nastale u
nekom drugom periodu ili je to samo nastavak istog perioda kada su vode lagano
opadale. Tada su se pravile nove luke ili vezovi za brodove ili amce? Na to se,
zaista, ne moe odgovoriti.
Kada je to moglo da se dogaa? Rekli bismo, moda u vrijeme velikog biblijskog
potopa, o kojem krue razne teorije, vie ili manje uvjerljive, ali danas se skoro svi
slau da biblijski potop nije samo legenda. Neki tvrde da je bio u doba propasti
Atlantide, prije neto manje od 12.000 godina, drugi prije 18.000 godina, trei da je
bilo vie potopa. Ovo zadnje je sigurno tano. Koji je od njih ba onaj biblijski, to se
ne moe rei sa sigurnou.
Neemo sada ulaziti u uzroke, ali ako se ne radi o velikim tektonskim poremeajima,
ogromnim cunamijima, vode se nisu brzo povlaile, osim ako nije dolazilo do naglih
promjena poloaja polova, to je moglo prouzrokovati otapanje ledenih kalota.
Promjene poloaja polova se svakako dogaaju. Davno nekada sjeverni pol je bio na
Jukonu, pa se postepeno premjestio nad Hadsonov zaljev, da bi se premjestio,
navodno, prije neto manje od 10.000 godina na dananju lokaciju. Takve promjene
uzrokuju otapanje postojeih ledenih kalota i postepeno stvaranje novih. Takoer,
precesije uzrokuju promjene ugla zemljine ose, to dovodi do klimatskih promjena,
odnosno poveanja i smanjenja ledenih kalota. Tu je, izmeu ostalog, i povremeno,

884

periodino poveanje elektromagnetnog zraenja sunca, koje utie na Zemljin

magnetizam i rezultira poveanjem ili smanjenjem temperature na povrini Zemlje.
Usljed poveanja temperature zraka dolazi do poveanja isparenja, to prouzrokuje
poveanje nivoa voda.
Relativno nedavno, u zadnjem periodu kvartara, holocenu, u kojem i mi danas
ivimo, izmeu 5.500 i 3.000 godina prije nae ere topli period, zvani atlantikum, u
unutranjosti Balkana imamo blagu klimu, otprilike kao danas u Dalmaciji. To je
period sa puno oborina, kada podzemne vode izviru izuzetnim intenzitetom. Rijeke
nemaju korita, to je vrijeme barutina, movara i jezera. Jedan nama nepoznati
svijet.
Ne mislim da su u tom periodu vode narasle do srednjeg nivoa. Do dananjeg sela
Jezerce u dolini rijeke Bile, ili do sela Skomorja i Zagraa i tome slino. To navodim
samo kao primjer, to moe izazvati jedan manji klimatski poremeaj. A ako,
sluajno, jesu narasle u atlantikumu do navedenog nivoa, odakle eljezne halke?
Atlantikum je vrijeme ranog neolitika, tako pokazuju arheoloka iskopavanja kod
nas, a i u ostatku Evrope. U svijet atlantikuma bi se samo mogle uklopiti halke sa
koralnog grebena iznad sela Laice, koje su, prema kazivanju mjetana, od kamena.
Mislim da je period visokih i srednje visokih voda bio mnogo ranije. U nekoj
tehnoloki razvijenijoj praistoriji, kada su ljudi vladali tehnologijom izrade izuzetno
kvalitetnih i istih elinih legura. Izgleda da te halke potiu iz, nekog nama,
nepoznatog svijeta. To potkrepljuju arheoloki nalazi koji se uopte ne uklapaju u
postojee istorijske kliee, kao na pr. metalna posuda izvaena iz slojeva, ak,
predkambrija u Massachusetsu, metalne cijevi izvaene iz slojeva krede u
Francuskoj, paralelopiped od istog nekorodirajueg elika izvaen iz bloka ugljena
u Njemakoj, metalna kugla sa tri paralelna utora na najveoj irini, izvaena iz
predkambrijskog sloja u Junoj Africi.
Vjerovatno bi halke iz perioda visokih i srednje visokih voda, u koje ulaze i halke na
Sirijskim planinama, trebalo pripisati toj nama potpuno nepoznatoj praistoriji. Tu
moramo postaviti samo jedno ogranienje, one su svakako mlae od stijena u koje
su usaene. Kod nas se, uglavnom, radi o kamenu krenjaku. Vremenske distance
izmeu pojedinih lokaliteta sa halkama mogu biti ogromne, gledajui sa take naeg
shvatanja vremena.
Sve se svodi, opet, na to da bi ovu pojavu trebalo detaljno ispitati. Nai to vie jo
uvijek postojeih halki, ispitati njihov hemijski sastav, nain izrade, izvriti oko
njih, gdje je god to mogue arheoloka istraivanja, ispitati njihovu starost nekom
od odgovarajuih metoda za ispitivanje starosti. Ako bi se sve to uradilo, a na alost
nee, otkrio bi se, makar, dio vrha ledenog brijega.
Mislim da halke, vezovi i luke na malim nadmorskim visinama nisu nikakva
misterija i da ima dovoljno podataka da se objasne. Po svoj prilici one potiu iz
istorijskog doba.

885

Tu bi spadala od valova podlokana stijena u dolini rijeke Bile, na kojoj se nalaze

prazni kvadrati uklesani u stijenu, za koje je stari franjevac tvrdio da su prije
Drugog svjetskog rata bili ispunjeni halkama. Ovo je mogue, jer na gatovima na
moru postoji takva vrsta vezova za brodove. Odnosno, halke vie na metalnim
ploama, utisnutim u kvadratne upljine.
U dolini rijeke Bile i danas je kod stanovnitva iva predaja da je itava dolina
nekad bila jezero. U selu Zukiima, koje se nalazi na obroncima brda sa ilirskom
gradinom, kako sam ve rekao, radi strmog terena kue prave u usjecima, odnosno,
moraju da uklone velike kubike zemlje da bi izravnali teren za gradnju. Prilikom
kopanja nailaze na svakakve arheoloke artefakte. Tako sam ja otkupio divnu
bronzanu iglu, to nije neto naroito, ali jedan mjetanin je iskopao bronzano sidro.
Prema opisu mjetana sidro nije neke impozantne veliine, ali je ipak sidro. Nalaza
je obeao da e mi ga pokazati i prodati, ali se, naalost, predomislio. Da bi me se
rijeio rekao je da ne moe da ga nae. Sigurno mu je neko ponudio znatno veu
cijenu. O tom sidru prialo je itavo selo, oito da su taj nalaz povezali sa legendom
o jezeru u dolini rijeke Bile. Sve ovo dokazuje da je dolina rijeke Bile nakada bila
pod vodom i da su po njoj plovili amci, ako ne i brodovi.
ta je sa lukom grada Daorsona, iji se megalitski zid uzdize visoko na stijeni iznad
Stolakog polja. Kako sam ve rekao, mjetanin iz Oania, kad je govorio o
halkama, rekao je da se nalaze na brdu, osim toga rekao je da su podaleko, dok je za
Daorson upotrebljavao izraz blizu. Prijateljica moje supruge iz Stoca rekla je da
je odlazila na zaravan sa halkama na brdu da na miru ita, kako sam ve opisao.
uro Basler je snimatelju RTVBiH, koji mi je to ispriao, sa stijene na kojoj se
nalazi Daorson, pokazao u dubinu ravno dole i rekao da se tu nalazi luka Daorsona.
Oito se radi o dvije sasvim odvojene lokacije iz razliitih vremena, koje ne treba
mjeati. Danas se tu nalazi, veim dijelom godine, suho korito rjeice Radobolje,
pritoke Bregave, ali oito da nekad nije bilo tako.
Prema starim grkim putopisima veliko jezero se prostiralo od Norina / Narone / do
podruja ilirskog naroda Autarijata, koje je po svoj prilici izlazilo na Neretvu oko
slanih izvora u dananjoj Orahovici kod Konjica. Oko tih izvora Autarijati su vodili
dugotrajan rat sa Ardijejcima. Ako je tako, onda se tlo kasnije podiglo, to nam
sada izgleda neuvjerljivo. Ali u Povjesti Bosne i Hercegovine, koju je izdao HKD
Napredak, stoji: Iz tih kolonija / misli se na Grke nastanjene na obali Jadrana /
trgovci, koliko nam je do sada poznato, na dva mjesta su zali u unutranjost,
dolinom Neretve i k Japodima u Liku, oito preko Kvarnerskog i Planinskog
zaljeva, dakle na mjestima koje je sama narav napravila lake pristupanim.
Dakle, u historijsko doba more je preko nekog planinskog zaljeva dopiralo,
vjerovatno, do Like. Dok u knjizi Iliri od Aleksandra Stipevia (kolska knjiga,
Zagreb) stoji: pokazuje poznati mit o Argonautima, prema kojem su Jazon i

886

njegovi drugovi, nakon to su se u Kalkidi domogli zlatnog runa, svojim brodom

Argom plovili niz Dunav, da bi njime izbili na sjever Jadranskog mora.
Apolonije sa Rodosa, koji je to putovanje Argonauta opisao, u III em st. prije nove
ere, vjerovao je kako je tako putovanje brodom od Dunava do Jadrana mogue. U
putopisu / Periplus /, koji je nastao sredinom IV og st. prije nove ere i koji se
pripisuje anonimnom autoru zvanom Pseudo Skilaks, navodi da Dunav jednim
svojim krakom utjee u Crno more, a drugim u Jadransko. Ako pretpostavimo da
su taj drugi krak Dunava ustvari Sava i Kupa, uistinu je bilo mogue doi do
Planinskog zaljeva, koji je, izgleda dopirao do Like. To bi bilo tumaenje gledano sa
dananjeg stanovita i uzevi da je podatak o Planinskom zaljevu vjerodostojan. Ali,
treba ostaviti mogunost postojanja danas nepoznatih vodenih tokova. Tako,
naprimjer, prilikom snimanja neke TV emisije mom prijatelju, bivem uredniku
naunog programa na RTVBiH, poznati na geograf prof.dr. Ibrahim Buatlija
pokazao je oblutke na prevoju kod planine Radue izmeu Prozora i Gornjeg
Vakufa i komentarisao da su potpuno isti kao oni u Neretvi i da je nekada tuda
tekao ogranak Neretve koji se ulijevao u Vrbas. To je, inae, razmee izmeu
jadranskog i crnomorskog sliva, iroko maksimalno 20 km. Navodno da je tu dolo
do podizanja tla i tako se prekinula bifurkaciona veza koju je inila Neretva izmeu
ova dva sliva. Vjerovatno, dio Neretve je oticao dananjim tokom rijeke Rame i
ulijevao se u Vrbas, u taj tok se, vjerovatno, ulijevala i Rama, ili to je realnije,
veliko jezero imalo je dva odtoka, jedan u Jadran, a drugi dolinom Rame u Vrbas.
U starom izdanju knjige Iliri proitao sam da je anonimni grki putnik, iz IV st.
prije nove ere, napisao da se itav Ilirik moe obii brodom. Iz Crnog mora se plovi
Dunavom do Save, zatim Savom, pa njenim ogrankom koji se ulijeva u Jadran, a da
se do Jadrana moe doi i Neretvom, koja se jednim svojim ogrankom ulijeva u
Savu.
Treba imati na umu da je u to vrijeme dananja Bosna bila prekrivena praktino po
itavoj svojoj povrini nepreglednim umama, koje su zadravale veliku vlagu, to
je uvjetovalo velika isparenja i poveavalo koliinu oborina, koje su, opet, dizale
vodostaj rijeka i jezera, te poveavale vodene povrine.
Sve u svemu bio je to jedan lijep svijet, pun jezera, plovnih tokova, prebogatih
vodom, a sva ta silna voda bila je smjetena u nepreglednom zelenilu viestoljetnih,
praktino, netaknutih uma. Tu i tamo, po tim vodama, plovile su slikovite ilirske
brodice, kakve vidimo na novcu koji su lijevali Daorsi, kao i grke trgovake
brodove koji su, tjerani zaradom, plovili po tom, za njih, opasnom svijetu. Iliri, koji
su ponekad znali biti susretljivi, gostoljubivi i skloni trgovini sa strancima, u sutini
su bili okrutni ratnici i prema svojim susjedima, o emu svjedoe tolike brojne
gradine po bosanskim brdima.
U to vrijeme, kroz guste neprohodne ume, moglo je da prolazi samo lokalno
stanovnitvo, koje takoe nije znalo da kroi nikuda dalje van kruga svog bitisanja,
tako da su rijeke, iji je vodostaj bio znatno vii od dananjeg, kao i jezera, bile

887

jedine ali i odline komunikacije, kojim se, kako vidimo, moglo prelaziti iz
jadranskog u crnomorski sliv i dospjeti, i za dananje pojmove, vrlo daleko.
Kako vidimo, daorsonskim galijama, moglo se doi u Jadran ali, to danas izgleda
nevjerovatno, po svoj prilici i u Crno more. Iz jezera, koje se nalazilo u dananjoj
dolini rijeke Bile, i koje je oticalo u rijeku Lavu, sigurno se moglo, makar manjom
brodicom, otisnuti do rijeke Bosne, Bosnom do Save, Savom do Dunava.Visoko
jezero bilo je u neposrednoj blizini rijeke Bosne i sigurno se u nju odlijevalo, ili ga je
napravila rijeka Bosna odljevom vika svojih voda.
Za mene u fenomenu tih vodenih svjetova postoji jo jedan fenomen. To su prie
mnogih ljudi, koji esto nisu nikad vidjeli more i o njemu nemaju nikakve
predstave, osim da je to neka velika voda. ak ne znaju ni da je slano, a priaju
takve detalje da se upita odakle im to znanje.
to da se kae, kad seljak iz zabitog sela Dub, podno Vlaia, koji, takoe, nikad nije
vidio more, mahne sa vrha Kozice rukom prema impresivnom krajoliku, koji se
prua hiljadu i nekoliko stotina metara ispod njegovih nogu i kae sve je to nekada
bilo more, a onda nastavi priu o nekom kralju i kraljici i njihovom narodu, koji su
ivjeli na tim vrletima, koje su nekad bile morske obale i koji su sa svojim narodom
otili kada se more povuklo, odnosei sa sobom svo svoje blago na devama ili
devama slinim ivotinjama. Pa, jo nadodaje, da su se kralj i kraljica razdvojili,
kao i njihov narod. Jedan dio naroda je poao za kraljem, drugi za kraljicom, a
zatim pokazuje rukom kojim pravcem je otiao kralj, a kojim kraljica, ba kao da
ih je on ispratio. U tom momentu djelovao mi je kao da ima u sebi usaeno sjeanje
predaka.

888

Prilog 2: MEDUN, ILIRSKO NASELJE KRAJ PODGORICE (Autor Priloga:

Bojan Zeevi)
Medun se nalazi na 12 km od Podgorice prema Kuima i Albanskoj granici. Tano
izmeu gornjeg i donjeg Meduna nalazi se Glavica (brdace) sa kojeg se prua
odlian pogled na dolinu prema Podgorici sa jedne strane i na Lijevu Rijeku sa
druge strane. Na vrhu ovog uzvienja je srednjevjekovna Turska kula koja je
nekada imala unutar svojih zidina pekaru i bunar. Bunar otvora pet sa pet metara,
a nepoznate dubine, jo uvijek postoji mada njime sada plivaju samo punoglavci i
abe. Unutar zidina je grob i spomen ploa Marku Miljanovu koji je nekada davno
osvojio ovo tursko utvrenje.
Meutim, mnogo interesantnije je neto to se nalazi na podnoju ovog brdaca, a to
su zidine koje opasavaju malu kuicu, sada muzej, a nekada je bila seoska kola.
Naime, dva od etiri zida koji okruuju muzej su, po mom miljenju, mnogo stariji
od ostala dva. ak mnogo, mnogo stariji i od turske kule na vrhu glavice.
Do ovakvog zakljuka sam doao posmatrajui tehniku gradnje, koja veoma
podsjea na onu u Daorsonu, a koja dalje podsjea na gradnju juno-amerike
civilizacije, drugih po redu graditelja, na Machu Picchu. Blokovi koriteni u ovim
zidinama nisu istih dimenzija, ali se na mnogim mjestima perfektno uklapaju sa
susjednim kamenim blokovima, tako da ni ilet ne moe da se zavue izmeu njih.
Razlika izmeu gradnje u Medunu i gradnje u Daorsonu je u tome to su blokovi u
Medunu znatno manji. Dimenzije su im uglavnom 120 cm x 50 cm, dok blokovi u
Daorsonu doseu i 250 cm x 150 cm.
(I, da ja dodam nekoliko reenica na ove Bojanove observacije. Podruje dananje
Crne Gore je imalo niz veih i manjih Ilirskih naselja. Dva najvea su Medun i
Duklja. Mada su oba vrlo malo istraena, aktuelna historiografija se slui slijedeim
hipotezama.
Za Medun se pretpostavlja da je originalno bio tvrava, a onda pretvoren u grad
izmeu IV I III stoljea prije nove ere (stavovi na slubenom podgorikom sajtu:
www.podgorica.cg.yu). Ve sa ovim prvim hipotezama se ne slaem. Naime, drevni
Iliri su podigli prvo grad i to milenije (a ne stoljea) unazad, monumentalnih
razmjera. To vrsta gradnje je pogreno ponukala arheologe da pretpostave funkciju
grada kao utvrenja.
Nadalje, tvrdi se da su dobro sauvani zidovi utvrenja graeni od velikih
blokova obraenog kamena koji su ugraivani u nekoliko redova. S obzirom na
solidnost gradnje Medun signifikantno odstupa od manje znaajnih Ilirskih
gradova.

889

Bilo bi dobro da nam Crnogorski historiari i arheolozi malo detaljnije opiu

kamene blokove koji su malo remek-djelo obrade i ugradnje i kao takvi se vrlo
dobro uklapaju u stil Daorsona i juno-amerikih kultura.
Sa kulturno-umjetnikog pogleda, dva niza iskopa u stijenama na putu izmeu
dva dijela grada su interesantna. Studije zakljuuju da je to bilo mjesto izvoenja
rituala posveenih kultu zmije koja je bila mitskim simbolom predaka Ilira.
Nekropolis je situiran sjeverno od gornjeg grada i potie iz Ilirskog perioda. Dosada
nije istraivan. Rimske legije su okupirale Medun oko 167. godine nove ere. Tom
prilikom je zadnji Ilirski kralj Gentije sa svojom porodicom uhvaen
turi historijski dokumenti govore o prisutnosti dva Ilirska plemena u crnogorskom
podruju: Labeati i Dokleati. Medun je bio centrom Labeata (jo starije ime je
Meteon).
Na drugoj strani, Dokleati su bili locirani u plodnoj dolini rijeke Zete sa centrom u
Duklji. Sa desetak hiljada stanovnika to je bio najvei (crnogorski) populacioni
centar Ilira u pred-rimsko doba. Kameni grad je imao vodovod, poploane ulice,
kanalizacione odvode, rijeene ostale urbanistike izazove)

890

Ostaci kamenih blokova drevnog Ilirskog grada Meduna (Meteon) 12 km od

Podgorice, Crna Gora

Briljantna ininjerska umijea Ilira koji su radili pod oiglednim utjecajem

civilizacija koje su gradile i junoamerike gradove

891

Vrijeme je uinilo svoje, ali jo se prepoznaje monumentalna gradnja sa pet

obraenih strana kamenih blokova i estom, izboenom prednjom stranom, koje
svjedoe o istom arhitektonskom stilu diljem Jadranskog bazena

892

Majstorstvo i kreativnost je oigledna u primjeni tehnika protiv zemljotresa i

injenici da nijedan blok nije iste veliine

893

Index imena i pojmova

(brojevi u zagradi su poglavlja gdje se imena i pojmovi nalaze u knjizi)

Aboriini, prvi narod u Australiji star 60.000 godina (1.1.)

Antropoloka genetika, nauna disciplina koja utvruje starost naroda putem DNK
testiranja (1.1., 1.2.)
Asseria, Ilirski monumentalni grad u Dalmaciji, (5.2., 5.3.)
Atlantida, legendarna civilizacija iz Atlantika, tokom zadnjeg ledenog doba (1.1.,
1.2., 2.1., 5.1.)
Aurignacijska kultura, Iberijska grupa sofisiticiranog kromanjonca iz doba
prethistorije (1.2.)
Baski, sa 45.000 godina najstariji narod u Evropi (Uvod, 1.1., 1.3.)
Biogeometrija, nauka koja se bavi vezom utjecajem oblika, kao to su piramida i
lopta na energetsko polje (3.)
Bosanska piramida Mjeseca, druga evropska piramida najvjerovatnije smjetena
unutar brda Kri kraj Visokog, BiH (4.1., 4.3.7.)
Bosanska piramida Sunca, prva evropska piramida smjetena unutar brda Visoica
(4.1., 4.3.2., 4.3.3., 4.3.4., 4.3.6.)
Casa Blanca, grad Maja u El Salvadoru (4.2.5.)
Chaumery, L., francuski istraiva, pionir bioenergije (3.)
Cihuatan, grad Maja u El Salvadoru (4.2.3.)
olula, najvea piramida Meksika (4.1.)
uki, sibirski narod prije 60.000 godina (1.1.)
Dalmati, Ilirsko pleme iz okoline Boke Kotorske (1.1., 5.1.)
Daorson, Ilirski grad u Hercegovini (5.1.)
De Belizal, francuski istraiva, pionir bioenergije, (3.)

894

Diquis, rijeka u Kostariki u ijoj su delti pronaene stotine kamenih kugli

nepoznatog porijekla (2.1.)
Dokleati, Ilirsko pleme u crnogorskom podruju (Prilog br. 2.)
Duklja, Ilirski grad u blizini Podgorice, Crna Gora (Prilog br. 2.)
El Salvador, drava Centralne Amerike i lokacija arheolokih iskopavanja piramida
civilizacije Maja (4.2.)
El Tazumal, grad Maja u El Salvadoru (4.2.4.)
Eva, enski pra-predak svih ljudi, iji se genetski kod moe pratiti 150.000 godina
unazad u Afriku (1.2.)
Gravecijska kultura, balkanska grupa sofisticiranog kromanjonca iz doba
prethistorije (1.2.)
Halke (alke), fenomen metalnih alki koje su sluile za vezivanje brodova u
prethistorijsko doba, a koje se nalaze na vrhu niza brda u BiH (Prilog br. 1)
Histri, Ilirsko pleme iz Istre (1.1.)
IBM, multinacionalna korporacija, finansijer projekta DNK istraivanja (1.1., 1.2.)
Iliri, sa 27.000 godina jedan od najstarijih evropskih naroda, lociran na sjevernom i
sjevero-zapadnom Balkanu (Uvod, 1.2., 1.3., 4.1., 5.1., 5.3., Prilog 2.)
Isla del Cano, pacifiki otok Kostarike gdje su pronaene misteriozne kamene kugle
(2.1.)
Jadranski bazen, lokacija niza Ilirskih gradova (Uvod, 5., 5.2.)
Jablanica, selo u blizini Maglaja (BiH), gdje je pronaena kamena kugla (2.3.)
Japodi, Ilirsko pleme (5.3.)
Joya de Ceren, grad Maja u El Salvadoru (4.2.1.)
Kamene kugle, fenomen drevnih megalita u Kostariki i Bosni (2.)
Karim, Ibrahim dr, egipatski istraiva, pionir biogeometrije (3.)
Kokina, tvrdi pjeani kamen od koga je gradjeno 10% svih kamenih kugli u
Kostariki (2.1.)

895

Kraljeva Sutjeska, samostan u srednjoj BiH, u ijoj je Biblioteci locirana jedna

kamena kugla (2.3.)
Kri, brdo u okolini Visokog, BiH, vjerovatno u svojoj unutranjosti krije drugu
evropsku piramidu (4.1., 4.3.7.)
Labeati, Ilirsko pleme u crnogorskom podruju (Prilog br. 2.)
Lemurija, legendarna civilizacija Pacifika (1.1., 1.2., 5.1.)
Liburni, Ilirsko pleme iz okoline Zadra (1.1., 5.2., 5.3.)
Lothrop, Samuel, ameriki arheolog (1963.), istraiva fenomena kamenih kugli
(2.1.)
Maje, napredna civilizacija Centralne Amerike, nekoliko kamenih kugli je naeno i
u njihovom svijetu (2.2.)
Medun ili Meteon, Ilirski grad u blizini Podgorice, Crna Gora (Prilog br. 2.)
Mitohondrijska DNK, genetski test po majinoj liniji (1.4.)
National Geographic, nauni magazin i organizator projekta DNK istraivanja (1.1.,
1.2., 2.1.)
Quesada, Edwin, astronom, prouavao petroglife na kamenim kuglama Kostarike
(2.1.)
Palmar Sur, gradi na jugu Kostarike gdje je locirano nekoliko desetina kamenih
kugli (2.1.)
Ponikve, selo u blizini Varea (BiH), gdje je pronaena kamena kugla (2.3.)
Price, Roberto Salinas, meksiki istraiva, autor ideje o grkoj Troji u Hercegovini
(5.1.)
San Andres, grad Maja u El Salvadoru (4.2.2.)
Slatina, selo sjeverno od Banja Luke (BiH), lokacija najvee pronaene kamene
kugle u Bosni (2.3.)
Smith, David dr., engleski arheolog i istraiva Cetinskog prethistorijskog prostora
(5.3.)

896

Sterling, Matthew, ameriki arheolog, pronaao stotine kamenih kugli u Meksiku

(2.2.)
Store, Doris, ameriki arheolog (1940.), pisao o fenomenu kamenih kugli (2.1.)
Teoak, selo u sjevernoj BiH gdje je locirano osam kamenih kugli (2.3.)
Trn, selo sjeverno od Banja Luke (BiH) gdje je pronaeno nekoliko kamenih kugli
(2.3.)
United Fruit Company, amerika multinacionalna korporacija sa operacijama u
Centralnoj Americi, zasluna za pronalazak kamenih kugli u Kostariki 1940-ih
godina (2.1.)
Varvaria, veliki Ilirski grad u Dalmaciji (5.2., 5.3.)
Veneti, Ilirsko pleme iz okoline italijanskog Veneta (1.1.)
Visoica, brdo pored Visokog (BiH), lokacija prve piramide u Evropi (4.1., 4.3.,
4.3.1., 4.3.3., 4.3.4., 4.3.6., 4.3.7.)
Wells, Spencer dr, ameriki genetiar (1.1.)
Zlokue, selo u blizini Kaknja (BiH) gdje su locirane kamene kugle (2.3.)

897

U osmoj knjizi ciklusa Alternativna historija autor i istraiva Semir Osmanagi

(Houston, SAD) opisuje kako je otkrio prvu piramidu u Evropi, unutar brda
Visoica kod Visokog. Monumentalna po svojoj veliini, a iznenaujue stara, ova
piramida svojim postojanjem unosi epohalne izmjene u evropsku i svjetsku
historiju.
Po prvi put u strunoj literaturi, ova knjiga daje dokaze iz novih naunih disciplina
(antropoloka genetika i biogeometrija) koji objanjavaju kako je mogla nastati
tako razvijena civilizacija u prethistorijskom dobu. Dosada se mislilo da je to period
vladavine peinskog ovjeka. Bosanska piramida Sunca sve okree naopake.
Oigledno, mora se sumnjati u sve ono to su nas uili.

Knjiga donosi nekoliko novina, javnosti potpuno nepoznatih:

898

Bosanski Iliri su narod starosti 27.000 godina. Njihovi potomci i danas ine
polovinu stanovnitva Bosne, Hrvatske i Slovenije.
Fenomen megalitskih kamenih kugli u Kostariki i Bosni (na deset lokacija)
upuuje na postojanje prethistorijske svjetske energetske mree
Jadranski bazen je podruje svjetskih arheolokih dragulja, drevnih Ilirskih
gradova kao to su Asseria i Varvaria (Dalmacija), Daorson (Hercegovina) i
Medun (Crna Gora) koje autor, protivno oficijelnim objanjenjima, smjeta
znatno dublje u prolost
Kontakt e-mail: osmanagic@msn.com ;
Web sajt: www.alternativnahistorija.com

899