SOCIJALNO

POVJERENJE:
HRVATSKA
1995-2003.
Berto alaj
Sveuilite u Zagrebu,
Fakultet politikih znanosti

Pregledni rad
Saetak

Koncept socijalnoga povjerenja u

posljednjih se desetak godina intenzivno upotrebljava u politolokim istraivanjima, naroito pri pokuajima objanjavanja djelotvornosti funkcioniranja demokratskih politikih sustava.*
Brojna istraivanja pokazuju kako so*

Autor zahvaljuje anonimnim recenzentima

na korisnim kritikama, komentarima i sugestijama. Za sve mogue nedostatke i greke
u radu odgovoran je iskljuivo autor.

cijalno povjerenje ima pozitivan utjecaj

na kvalitetu demokracije u etabliranim
demokratskim dravama, ali i u postkomunistikim demokracijama. Unato takvoj propulzivnosti koncept socijalnoga povjerenja dosad nije sustavno
upotrebljavan u politolokim analizama funkcioniranja demokracije u Hrvatskoj. Dapae, moglo bi se rei kako
taj koncept u okviru hrvatske politike znanosti dosad nije tematiziran ni
na razini sustavne i smislene deskripcije i eksplikacije.

35

Uvod

15 godina hrvatske demokracije

U ovom radu autor tematizira koncept socijalnoga povjerenja. Smatrajui da je taj

koncept bio zanemaren u dosadanjim politolokim istraivanjima u Hrvatskoj, autor ga
eli prikazati znanstvenoj i strukovnoj politolokoj javnosti i tako stvoriti podlogu za njegovu buduu upotrebu. Osim toga, sluei se sekundarnom analizom podataka, autor prikazuje stanje socijalnoga povjerenja u Hrvatskoj. Najprije kontekstualizira koncept socijalnoga povjerenja s obzirom na dominantne istraivake pristupe u politikoj znanosti, potom ukazuje na specinosti socijalnoga povjerenja u odnosu na druge tipove povjerenja,
a na kraju daje pregled najvanijih radova o vanosti i funkcijama socijalnoga povjerenja.
U posljednjem dijelu rada provedena je analiza razina socijalnoga povjerenja koja pokazuje kako je Hrvatska drutvo s niskim razinama socijalnoga povjerenja, to po autorovu
miljenju moe biti zapreka daljnjem politikom i ekonomskom razvoju.

36

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

S obzirom na opisano stanje ovaj

rad ima dva cilja. Prvi je vezan uz injenicu da je pretpostavka upotrebe odreenog znanstvenoga koncepta
njegovo poznavanje, stoga je cilj rada
upoznavanje znanstvene i strukovne
politoloke javnosti s konceptom socijalnoga povjerenja. Drugi je cilj prikazati, na temelju sekundarne analize podataka, stanje socijalnoga povjerenja u
Hrvatskoj. Pritom se upotrebljava vremenska i prostorna komparacija, to jest
usporeuju se podaci za Hrvatsku u tri
vremenske toke te se stanje u naoj
zemlji komparira sa situacijom u drugim dravama. S tako naznaenim ciljevima ovaj rad predstavlja svojevrsno
eksplorativno istraivanje koje moe
posluiti kao prvi korak u promiljanjima o moguoj upotrebi koncepta socijalnoga povjerenja u buduim istraivanjima socijalnih i politikih pojava
u Hrvatskoj.
Rad je podijeljen u pet dijelova, pri
emu je u prvom dijelu koncept socijalnoga povjerenja kontekstualiziran
s obzirom na dominantne politoloke
istraivake pristupe. U drugom su dijelu opisani razliiti tipovi povjerenja
te su posebno analizirane karakteristike socijalnoga povjerenja koje ga razlikuju od ostalih tipova. Trei dio usredotouje se na eksplikaciju vanosti
socijalnoga povjerenja za suvremena
drutva, a etvrti na pregled najvanijih dosadanjih istraivanja o funkcijama socijalnoga povjerenja. U petom dijelu prikazuje se stanje socijalnoga povjerenja u Hrvatskoj.
Politika kultura, socijalni kapital i
socijalno povjerenje
Razvoj politike znanosti nakon
Drugoga svjetskog rata kretao se u
smjeru pluralizacije pristupa i meto-

da koji se upotrebljavaju u istraivanjima politikih pojava. Unutar te raznolikosti ipak se mogu prepoznati glavne struje. Tako jedan od najuglednijih
amerikih politologa s kraja dvadesetog stoljea Robert Putnam smatra
(1993) kako u suvremenoj politikoj
znanosti dominiraju tri pristupa analizi politikih fenomena. Oni se meusobno razlikuju po tome to sferu politike i funkcioniranje politikih sustava
promatraju kroz jedan od tri koncepta,
a to su institucije, interes i kultura. Slino tome Vladimir Vuji u uvodu svoje
knjige Politika kultura demokracije navodi: U politikoj znanosti danas postoje tri osnovna pristupa istraivanju
politike: institucionalni pristup, pristup
racionalnog izbora ili javne politike i
kulturoloki pristup (2001: 11). Pritom
navodi kako zastupnici institucionalnoga pristupa u politikim institucijama vide kljuni imbenik za razumijevanje politike, a zagovornici teorije racionalnog izbora polaze od pretpostavke da je ovjek prije svega racionalno
i interesno bie te da se u analizi politikih procesa treba polaziti od te postavke. O treem pristupu navodi: Politiko-kulturalni pristup politici tvrdi
da svaka politika ima subjektivnu, a ne
samo objektivnu osnovu te da politiko
ponaanje i djelovanje masa i elita nije
samo racionalno i interesno, nego je
utemeljeno na tradicijama, obiajima,
vrijednosnim orijentacijama, emocijama povjerenja i lojalnosti itd. (11).
Za ovaj rad posebno je zanimljiv
trei pristup. Moglo bi se rei kako je
temeljna teza toga pristupa da kulturni sustav neke zajednice predstavlja zapreku razvoju i stabilnosti ili pak moe
biti generator drutvenoga razvoja i
blagostanja. Pritom treba napomenuti
kako se u povijesti politike misli jo sa

Koncept politike kulture vrlo je

brzo postao iznimno popularan i esto
upotrebljavan u komparativnim istraivanjima pa se uskoro poinje govoriti
i o razvoju politiko-kulturalnoga pristupa u okviru politike znanosti. Peter Mair u svojoj analizi oznaava razdoblje 1960-ih i prve polovice 1970-ih
godina, u kojemu je u komparativnoj

Da bi neki koncept mogao daleko

putovati primjenjivati se u analizi
politikih pojava u velikom broju drava on mora biti vrlo apstraktan, to
drugim rijeima znai da se mora sastojati od vrlo malo odreujuih obiljeja. Meutim konkretna su istraivanja
ubrzo pokazala da je politika kultura
vrlo kompleksan koncept koji sadri niz
odreujuih karakteristika, to jest dimenzija kao to su politika participacija, graanska kompetentnost, politiko znanje, nacionalni ponos, stranaka
opredijeljenost, povjerenje itd.2 Upra1

O putovanju (travelling) i rastezanju

(stretching) koncepata u komparativnoj politici usp. Sartori (1991).

Tako Vladimir Vuji smatra da se moe govoriti o tri temeljne dimenzije i 26 subdimenzija politike kulture, pri emu su neke
od tih subdimenzija npr. politika participacija i same internalno vrlo kompleksne
(Vuji, 2001: 63-64).

15 godina hrvatske demokracije

Tu ideju o vanosti kulturnih initelja, to jest subjektivne dimenzije

politike, u suvremenoj su politologiji,
upotrebom koncepta politike kulture, prvi sustavno izrazili ameriki politolozi Gabriel Almond i Sydney Verba
u svojoj knjizi The Civic Culture (1963
[2000]). Na temelju komparativnog
istraivanja politikog ivota u pet drava oni su zakljuili da funkcioniranje demokratskih politikih institucija
uvelike ovisi o znanjima i vrijednostima graana te o njihovim stavovima
prema politikom procesu. Njihova
poruka pregnantno je izraena u sljedeim reenicama: Dravnici koji pokuavaju stvoriti politiku demokraciju
vrlo se esto usredotouju na stvaranje
formalnoga skupa institucija vlasti i na
pisanje ustava. No razvoj stabilne i djelotvorne demokratske vlasti ne ovisi o
ustroju vlasti i politike; on ovisi o orijentaciji ljudi prema politikom procesu o politikoj kulturi. Ako politika
kultura ne moe podrati demokratski sustav, mrave su anse za njegov
uspjeh (2000: 365).

politici dominirao politiko-kulturalni pristup, zlatnim dobom komparativne politike (Mair, 1996: 309-335). Jednom od potekoa u komparativnim
istraivanjima koja upotrebljavaju taj
koncept pokazat e se injenica da je
politika kultura izrazito kompleksan,
viedimenzionalan koncept. Almond i
Verba smatrali su naime kako je koncept politike kulture dovoljno apstraktan da moe odgovoriti na jedan od temeljnih zahtjeva to ga moraju zadovoljiti koncepti koji se upotrebljavaju u
istraivanjima veeg broja drava: takvi koncepti moraju imati sposobnost
putovanja, to jest moraju se moi primjenjivati u razliitim drutvenim i
politikim kontekstima, a da pritom ne
doe do njihova rastezanja, to jest do
iskrivljavanja njihova izvornoga smisla
i znaenja.1

37

starogrkom lozojom javlja misao da

funkcioniranje odreene politike zajednice ne ovisi samo o boljem ili loijem aranmanu politikih institucija, nego da postoji i jedna druga sfera, u kojoj se izraava aktivitet graana,
ispoljavaju temeljne politike vrijednosti i osjeanja i koja je takoer vana za
razvoj te politike zajednice.

38

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

vo e ta kompleksnost biti problem u

upotrebi koncepta u istraivanjima koja
tee obuhvatiti drave s razliitim drutveno-politikim kontekstima.
Kao odgovor na taj problem, unutar politolokih istraivanja javljaju se
i neki drugi koncepti pomou kojih se
nastoji istraiti utjecaj subjektivne dimenzije politike. Zasigurno je najpoznatiji takav koncept socijalni kapital,
koji je u politiku znanost uveo ameriki politolog Robert Putnam u svojoj
knjizi Making Democracy Work (1993).
U toj studiji Putnam na temelju komparativne analize funkcioniranja regionalnih institucija u Italiji pokazuje
kako je socijalni kapital glavna odrednica kvalitetnoga funkcioniranja demokratskih politikih institucija. Pod
socijalnim kapitalom on razumijeva
karakteristike drutvene organizacije,
poput povjerenja, normi i mrea, koje
mogu poboljati uinkovitost drutva
olakavanjem koordiniranog djelovanja (167). Iz denicije je vidljivo da se
socijalni kapital sastoji od tri dimenzije. Pod normama Putnam razumijeva norme uzajamnosti meu ljudima,
ali ne norme specine, uravnoteene uzajamnosti koja se odnosi na simultanu razmjenu predmeta ili usluga
priblino jednake koristi, nego uopene uzajamnosti koja znai kontinuirane odnose suradnje i razmjene koji su
u odreenom trenutku neuravnoteeni, no koji ukljuuju obostrana oekivanja da e ono to dajemo danas biti
vraeno u budunosti. Druga su komponenta mree graanske povezanosti,
pri emu su posebno vane horizontalne veze meu akterima ekvivalentnoga
statusa i moi nasuprot vertikalnim vezama koje ukljuuju aktere nejednaka
statusa i moi, a koje su negativno povezane s razvojem socijalnoga kapitala.

Kada su te dvije komponente norme

uopene uzajamnosti i horizontalne
mree graanskoga angamana rasprostranjene u drutvu, vode do stvaranja povjerenja, tree dimenzije socijalnoga kapitala.
Iz denicije je takoer vidljivo kako
je socijalni kapital, koji se sastoji od tri
dimenzije, puno ui koncept od koncepta politike kulture. Suavanjem
konceptualizacije kulturalnih varijabli
s politike kulture na socijalni kapital
Putnam je odgovorio na jedan od glavnih prigovora upotrebi kulturalnih varijabli u komparativnim istraivanjima:
prigovor da njihova primjena u razliitim kontekstima uzrokuje iskrivljavanje
izvornoga smisla. Uinio je to smanjujui broj odreujuih karakteristika, poveavajui tako apstraktnost koncepta i
njegovu sposobnost da putuje.3
Jedan dio istraivaa nije se meutim ni tu zaustavio, nego je pristupio
daljnjem suavanju kulturalnih varijabli u istraivanjima. Tako je kao zaseban koncept izdvojeno socijalno povjerenje koje u konceptima politike kulture i socijalnoga kapitala ini samo jednu od dimenzija.4 to je socijalno po3

Collier i Mahon smatraju da se kod svakoga

koncepta moe govoriti o njegovoj intenziji
i ekstenziji, pri emu je ekstenzija koncepta skup pojava na koje se koncept odnosi,
to jest na koje se moe primijeniti, dok se
intenzija odnosi na obiljeja koja deniraju sam koncept (1993: 846). Oni u svom
radu navode mogunost koju je iskoristio
Putnam ako elimo na koncept uiniti apstraktnijim, onda moramo smanjivati
njegovu intenziju, to jest broj denirajuih
obiljeja.

Postoje, naravno, i drugi kulturalni koncepti koji se upotrebljavaju u politolokim

istraivanjima, ali oni u ovom radu nee biti

Kakva su dominantna razumijevanja povjerenja u okviru drutvenih

znanosti? Earle i Cvetkovich navode
kako povjerenje predstavlja strategiju
pojednostavnjivanja koja omoguuje pojedincima da se prilagode kompleksnom socijalnom okruenju i na
temelju toga izvuku koristi od proirenih mogunosti (1995: 38). Claus Oe
smatra kako je povjerenje uvjerenje da
e se drugi svojim djelovanjem ili nedjelovanjem suzdrati od toga da mi
nanose tetu te da e, kada je to mogue, pridonijeti mom blagostanju (1999:
47). Prema Sztompki, povjerenje je
oklada o buduem kontingentnom
djelovanju drugih (1999: 2). Kenneth
Newton pod povjerenjem razumijeva
uvjerenje da nam drugi nee svjesno i
promiljeno nanijeti tetu ako to mogu
izbjei te da e voditi rauna o naim
interesima kada je to mogue (2004:
17). Partha Dasgupta napominje kako
se problem povjerenja ne bi javljao
kada bi svi ljudi bili potpuno moralni i
kada bi uvijek inili ono to su obeali
da e uiniti (1988: 53).
Oigledno je da se kod povjerenja
radi o procjeni ponaanja drugih ljudi.5 Suivot s drugim ljudima nuno
detaljno opisani. Tu se mogu tek spomenuti koncepti graanske pismenosti (Milner, 2002) i ljudskoga razvoja (Inglehart/
Welzel/Klingemann, 2003).
5

Moe se rei kako se s druge strane povjerenja nalazi pouzdanost, osobina koju posjeduju odreeni akteri ili institucije, a odnosi
se na injenicu da se tim akterima ili institucijama moe vjerovati. Pritom treba istaknuti kako odreene osobe ili institucije

Interes za temu povjerenja javlja se

u okviru suvremenih drutvenih znanosti sredinom 1950-ih, kada ameriki sociolog Morris Rosenberg poinje
upotrebljavati koncept vjere u ljude
kao jednu od dimenzija na temelju koje
procjenjuje proirenost mizantropije u
nekom drutvu (1956). Mizantropija je
pojava koja, ako je proirena, negativno
utjee na funkcioniranje demokracije,
a mizantropima Rosenberg oznaava
osobe koje iskazuju nepovjerenje prema drugim ljudima. Gabriel Almond i
Sidney Verba u ve spomenutoj slavnoj
knjizi The Civic Culture (1963) takoer
tematiziraju povjerenje. Oni cijelo deseto poglavlje svoje knjige posveuju
pitanju kvalitete odnosa meu ljudima, pri emu povjerenje meu ljudima i na njemu izgraenu graansku
kooperaciju smatraju vrlo vanom dimenzijom graanske politike kulture. Sluei se Rosenbergovim izrazom
mogu posjedovati tu osobinu i u situacijama u kojima ne postoji iskazivanje povjerenja druge strane.

15 godina hrvatske demokracije

Tipovi povjerenja

nas dovodi u situacije da s njima moramo suraivati, a pritom moramo formirati oekivanja o tome kako e se ti
drugi ljudi ponaati. Tako Bernard Barber navodi kako je sva socijalna interakcija zapravo jedan beskonaan proces stvaranja oekivanja o ponaanju
drugih ljudi, pri emu su ona dijelom
kognitivna, dijelom emocionalna, a dijelom moralna (1983: 9). Kad bismo
mogli potpuno kontrolirati druge ljude, povjerenje bi bilo nepotrebno, no
u stvarnom ivotu takve situacije potpune kontrole izrazito su rijetke. Nesigurnost i rizik predstavljaju integralni
dio ljudske egzistencije, a jedan od moguih odgovora na te uvjete jest razvoj
povjerenja.

39

vjerenje i po emu se ono razlikuje od

ostalih tipova povjerenja?

40

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

vjera u ljude, pokazuju kako je upravo

povjerenje meu ljudima temelj za graansku kooperaciju koja pak poboljava mogunosti graana u njihovim pokuajima da utjeu na vlast. Tijekom
1980-ih objavljeno je nekoliko znaajnih radova (Luhmann, 1979; Barber,
1983; Baier, 1986; Gambetta, 1988) koji
su tematizirali povjerenje, no poticaj za
svojevrsnu eksploziju radova, kako teorijskih tako i empirijskih, bilo je uvrtavanje kategorije povjerenja kao vane
dimenzije socijalnoga kapitala.
U Making Democracy Work Putnam
navodi povjerenje kao najvaniju dimenziju socijalnoga kapitala (1993:
168), onu koju olakava suradnju meu
graanima, pri emu napominje da se
radi o horizontalnom povjerenju meu
graanima, no ne uputa se u detaljniju eksplikaciju koncepta povjerenja. To
e uiniti u svojoj drugoj studiji, knjizi
Bowling Alone (2000: 134-148), u kojoj
podrobnije opisuje tip povjerenja koji
razumijeva kao najvaniju dimenziju
socijalnoga kapitala. Putnam najprije
navodi kako se kod socijalnoga kapitala radi o socijalnom, a ne o politikom povjerenju. Po njegovu miljenju
socijalno je povjerenje horizontalno i
odnosi se na povjerenje meu graanima odreene politike zajednice, dok je
politiko povjerenje vertikalno i obuhvaa povjerenje graana u drutvene
i politike institucije.
Druga distinkcija koju Putnam
izvodi jest ona izmeu generaliziranoga i partikulariziranoga povjerenja.
Partikularizirano povjerenje proizlazi
iz naih osobnih odnosa s odreenim
ljudima, to jest utjelovljeno je u uestalim osobnim odnosima pa ga ponekad nazivamo i gustim (thick) povjerenjem (137). Nasuprot tome je povjerenje prema lanovima nae zajedni-

ce koje ne poznajemo, a koje Putnam

oznaava generaliziranim ili razrijeenim (thin) povjerenjem, koje je sastavni
dio socijalnoga kapitala. On izraze socijalno i generalizirano povjerenje upotrebljava kao sinonime, to e kasnije
prihvatiti i veina drugih autora koji su
se bavili tim podrujem. To nam generalizirano povjerenje, prema Putnamu,
omoguava da radijus povjerenja proirimo izvan kruga osoba koje neposredno poznajemo.
Nakon objavljivanja knjige Making Democracy Work jedan dio autora odluio je izvriti daljnje suavanje kulturalnih varijabli i usredotoio
se na koncept socijalnoga povjerenja.
Tako je nastao itav niz znaajnih radova (Earle/Cvetkovich, 1995; Fukuyama, 1995; Misztal, 1996; Seligman,
1997; Oe, 1999; Sztompka, 1999; Warren, 1999; Uslaner, 2002; Newton, 2004)
o socijalnom povjerenju u kojima je
taj koncept detaljno i sustavno tematiziran.
Poput Putnama svi navedeni autori smatraju vanim izvriti razlikovanje
izmeu razliitih tipova povjerenja, to
jest ukazati na razliku socijalnoga povjerenja u odnosu na druge mogue tipove. To razlikovanje izvodi se iz injenice da je povjerenje relacijski koncept,
to jest da uvijek mora postojati neki
objekt povjerenja, bez obzira na to radi
li se o nekoj drugoj osobi, grupi osoba
ili o instituciji.
Tako Claus Oe (1999) smatra da
se tipologija povjerenja moe izvesti
kombiniranjem razlike izmeu graana i politikih elita s jedne strane
i horizontalnih i vertikalnih odnosa s
druge strane. Kombiniranjem tih dviju dimenzija Oe dobiva etiri mogua tipa povjerenja, dva horizontalna i
dva vertikalna. Jedan tip horizontalno-

Oe napominje kako povjerenje izmeu

razliitih politikih elita nije est predmet
znanstvenih rasprava i istraivanja, no kako
je ono vrlo vano za kvalitetno funkcioniranje demokratskih politikih sustava. Pod
njim, izmeu ostaloga, razumijeva povjerenje da se jednom osvojena vlast nee zloupotrijebiti, to jest da e se potivati demokratska pravila igre i predati vlast ako se
izgubi na izborima.

Na razini horizontalnoga povjerenja, onoga meu graanima, takoer

se razlikuje nekoliko razliitih tipova.
Veina autora kao najvaniju razliku
navodi onu izmeu partikulariziranoga i generaliziranoga povjerenja. Partikularizirano povjerenje je povjerenje u
ljude koje poznajemo, a neki ga autori
(Newton, 2004) nazivaju i specinim
povjerenjem. Claus Oe (1999) taj tip
povjerenja oznaava kao iskustveno
povjerenje i navodi kako se ono gradi
kontinuiranom interakcijom s konkretnim osobama kroz odreeno razdob-

15 godina hrvatske demokracije

Unutar toga politikoga povjerenja

mogue je takoer vriti daljnja razlikovanja. Tako npr. Pippa Norris (1999)
smatra, na tragu tipologije poznatoga politologa Davida Eastona, kako se
moe govoriti o pet tipova, to jest o pet
razina politikoga povjerenja. Ti su tipovi izvedeni iz povjerenja graana u
razliite objekte, pa tako Norris govori o povjerenju u politiku zajednicu,
naela reima, uinkovitost reima, institucije reima i politike aktere. Vrlo
esto pojedini autori (Hardin, 1993;
Warren, 1999) ukazuju na ambivalen-

tan odnos izmeu povjerenja i demokracije jer s jedne strane demokratski

politiki sustavi teko mogu uinkovito
funkcionirati bez povjerenja, a s druge
strane sama ideja demokracije ukljuuje vanost iskazivanja nepovjerenja
prema politikim vlastima. Mark Warren navodi kako je demokracija i nastala na temelju politiki formuliranoga nepovjerenja prema tradicionalnim
svjetovnim i crkvenim autoritetima te
kako se demokratski progres ostvaruje na temelju injenice da graani ne
vjeruju politikim institucijama (1999:
311). Margaret Levi navodi kako razumna osoba moe doi do zakljuka
da se veini politiara ne moe vjerovati. To i nije tako loa stvar ako na skepticizam upotrebljavamo mudro. Jedna
od najveih vrlina demokracije jest u
tome to omoguuje kritiku... U demokraciji graani mogu razotkriti i kazniti one koji zloupotrebljavaju vlast. Stoga
je razumno biti sumnjiav prema politikim liderima. Nepovjerenje je zato jedan od motora koji pokree demokratsku dravu (1998: 96). Oigledno je da
kada ti autori govore o vanosti nepovjerenja za funkcioniranje demokracije,
oni primarno misle na politiko povjerenje, to jest na politiko nepovjerenje.

41

ga povjerenja odnosi se na povjerenje

graana u svoje sugraane, a drugi na
povjerenje izmeu razliitih politikih
elita.6 Kod vertikalnoga povjerenja radi
se o istom odnosu promatranom iz dvije razliite perspektive: s jedne je strane povjerenje graana u politike elite
i politike institucije koje politike elite popunjavaju, a s druge je povjerenje
politikih elita u graane. Unato toj
klasikaciji Oe navodi kako se izraz
vertikalno povjerenje ustalio za oznaavanje odnosa graana prema politikim elitama i politikim institucijama pa se taj tip povjerenja esto naziva i politikim povjerenjem. Upravo
je politiko povjerenje bilo, do pojave
koncepta socijalnoga kapitala, najee
istraivan tip povjerenja u okviru politolokih istraivanja.

42

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

lje. Yamagishi i Yamagishi (1994) takoer polaze od toga da taj tip povjerenja
ovisi o informacijama i iskustvu, to jest
o znanju, pa ga nazivaju povjerenjem
utemeljenim na znanju (knowledge-based trust). Eric Uslaner taj tip povjerenja naziva stratekim povjerenjem
jer ono po njemu predstavlja racionalan odgovor na pouzdano ponaanje
drugih ljudi.7
Problem s tim tipom povjerenja,
iskustvenim, specinim, partikulariziranim, jest u tome to je ono po svom
opsegu usko jer mi poznajemo relativno mali broj ljudi. U suvremenim
drutvima potreba za suradnjom s ljudima koje ne poznajemo dovodi do situacija u kojima nam iskustveno povjerenje nije dovoljno. Taj tip povjerenja
nosi sa sobom manji rizik, ali i manji
doseg djelovanja, to jest manju mogunost realizacije naih interesa. Ako bismo se oslanjali samo na taj tip povjerenja, proputali bismo puno mogunosti
za suradnju. Tome treba dodati kako je
procjena pouzdanosti drugih ljudi, koja
je u temelju partikulariziranoga povjerenja, inherentno orijentirana na prolost, to jest na procjenu znanja, sposobnosti i motiva drugih na temelju prolih
dogaaja, pa je stoga manje sklona budunosti i buduim mogunostima koritenja povjerenja.
Jedan poseban tip partikulariziranoga povjerenja est je predmet istrai7

Niklas Luhmann (1988) navodi najvanije uvjete koji pogoduju razvoju partikulariziranoga povjerenja: trajnost socijalnih
odnosa, reciprona ovisnost, to jest situacija
u kojoj akteri znaju da ovise jedni o drugima, a ne znaju konkretne situacije u kojima
e biti prisiljeni suraivati, i relativna nepredvidljivost buduih dogaaja, odnosno
situacija u kojima akteri ne znaju kada e
biti u povoljnijoj, a kada u loijoj situaciji.

vanja autora koji se slue teorijama racionalnoga izbora. To je tip povjerenja

koji svoj izvor ima u interesima i racionalnoj kalkulaciji. Tim se pristupom
najee sluio Russell Hardin (1993)
koji na poetku svoga rada navodi
kako je, iz perspektive racionalnoga
izbora, povjerenje zapravo paradoksalna pojava jer iskazivanjem povjerenja,
koje uvijek ukljuuje i odreenu dozu
rizika, pojedinci pristaju poveati svoju
ranjivost u odnosu na druge ljude, to
nije oblik racionalna ponaanja. On eli
pokazati kako za pojedince povjerenje
ipak moe biti racionalno unato prividnoj paradoksalnosti. Pritom Hardin
polazi od koncepta interesa i navodi
kako mi nekome vjerujemo ako imamo prikladne razloge da pretpostavimo kako je u interesu te osobe da bude
pouzdana u odreenom trenutku. Nae
povjerenje ne poiva na naem vlastitom interesu, nego na interesu onoga
kojemu ga iskazujemo. Povjerenje je
sadrano u naoj prosudbi tih interesa
(505). U tom pristupu onaj koji iskazuje svoje povjerenje ne procjenjuje znanja, sposobnosti ili kompetencije ljudi
s kojima dolazi u kontakt, nego njihove interese.
Uvaavajui ogranienja specinoga povjerenja, veina autora, na Putnamovu tragu, smatra da je za suvremena
drutva puno vaniji drugi tip horizontalnoga povjerenja, a to je generalizirano ili socijalno povjerenje. Generalizirano povjerenje nije odnos koji postoji
izmeu konkretnih osoba u odreenom
konkretnom kontekstu, nego se odnosi na povjerenje u druge ljude openito. Radi se o povjerenju u pripadnike
nae politike zajednice koje osobno ne
poznajemo, dakle u ljude koji su za nas
svojevrsni stranci. Veina autora slui se
izrazima socijalno ili generalizirano po-

U emu se ogleda vanost socijalnoga povjerenja? U jednoj od prvih

sustavnih analiza uloge povjerenja Niklas Luhmann navodi kako su bez povjerenja mogui samo vrlo jednostavni oblici suradnje ljudi. Povjerenje je
nuno kako bi se poveao potencijal
drutvenoga sustava da djeluje iznad tih
elementarnih oblika (1979: 88). Malo
dalje navodi kako se mogunost djelovanja poveava proporcionalno s poveanjem povjerenja (103). Bernard Barber navodi kako je povjerenje integracijski mehanizam koji stvara i odrava
solidarnost u socijalnim odnosima i socijalnim sustavima (1983: 21). Francis
Fukuyama smatra kako je blagostanje
odreene drave, njezina sposobnost da
se natjee uvjetovana jednom kulturnom karakteristikom: razinom povjerenja koja postoji u drutvu (1995: 7). Za
Adama Seligmana bilo koji dugoroni
projekt koji je usmjeren na konstrukciju socijalnoga poretka kao socijalnoga
okvira za interakciju mora biti utemeljen na razvoju stabilnih odnosa meusobnoga povjerenja izmeu socijalnih
aktera (1997: 14).
Pojedini autori (Misztal, 1996; Oe,
1999; Newton, 2004) navode kako je generalizirano povjerenje suvremena pojava povezana s procesima demokra-

Davorka Mati (2000), u jednom od

rijetkih radova hrvatskih autora eksplicitno usredotoenih na socijalno povjerenje, navodi kako je vanost povjerenja
vrlo lako obrazloiti: U gotovo trivijalnom smislu odvijanje osnovnih, svakodnevnih ivotnih aktivnosti temelji se na povjerenju meu sudionicima
tih aktivnosti (185). O tome detaljnije
kae: Povjerenje je sastavni dio naega svakodnevnog ivota. Bez minimuma povjerenja u druge ljude i u uloge
koje obavljaju naa bi se svakodnevica
preobrazila u nepodnoljivo i neodrivo polje straha, neizvjesnosti i ontoloke nesigurnosti. Svaki put kada naruimo jelo u restoranu, kupimo namirnice
u trgovini, eemo gradom, vozimo se
vlakom ili posjetimo lijenika, inimo
to s pretpostavkom da nema razloga da
se brinemo za vlastitu sigurnost ili ziki opstanak. Svaki je novi dan avantura
u koju kreemo s povjerenjem da nam
stotine drugih, poznatih i nepoznatih,
nee nanijeti neku tetu, da e se ponaati pouzdano i predvidljivo, jednom
rijeju ispravno (184). Moglo bi se rei

15 godina hrvatske demokracije

Vanost socijalnoga povjerenja

tizacije koji su doveli do prihvaanja

slobode izbora kao jednog od temeljnih ljudskih prava. U takvoj situaciji
ljudsko djelovanje ne odvija se samo,
kao to je to bilo u prethodnim razdobljima, na temelju socijalne uloge i statusa koje netko ima, nego i na temelju
slobodnoga izbora pojedinih aktera. Ta
individualna sloboda izbora uveana
je injenicom da je suvremeno drutvo karakterizirano postojanjem viestrukih i razliitih mogunosti izbora.
U gotovo svim sferama ivota potencijalne mogunosti izbora ire se i poveavaju. U iskoritavanju slobode izbora
i odabiru izmeu vie mogunosti ljudi
se vrlo esto oslanjaju na generalizirano povjerenje.

43

vjerenje, no postoje i neki drugi prijedlozi. Tako Uslaner smatra da se taj tip
povjerenja moe oznaiti nazivom moralistiko povjerenje. Moralistiko povjerenje temelji se, prema Uslaneru, na
odluci da se ljudi tretiraju kao da su pouzdani. Isti naziv upotrebljava i Adam
Seligman koji navodi kako se moralistiko povjerenje temelji na uvjerenju o
postojanju benevolentnosti i dobre volje kod drugih ljudi.

da, kada ne bismo vjerovali da nas ljudi koje sreemo na ulici nee opljakati, nikada ne bismo naputali vlastitu kuu. Alternativa je tom povjerenju
generalizirano nepovjerenje koje nam
stvara osjeaj sigurnosti, no uz istodobno osiromaenje egzistencije.

44

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

Upravo je povjerenje ono to nam

omoguuje redukciju kompleksnosti
i da zdravo za gotovo doivljavamo
veinu odnosa u koje se svakodnevno
ukljuujemo. U suvremenim, kompleksnim drutvima ljudi vie nego ikada
prije djeluju u uvjetima nesigurnosti,
stoga oslanjanje na generalizirano povjerenje predstavlja strategiju suoavanja s kompleksnou i nesigurnou
uvjeta u kojima ivimo i djelujemo.
Oe (1999) navodi kako je generalizirano povjerenje temelj neformalnih
oblika socijalne koordinacije bez kojih
je teko, ako ne i nemogue rijeiti brojne probleme kolektivnoga djelovanja s
kojima se suoavaju suvremena drutva. I u suvremenim uvjetima drava je
nezaobilazan initelj rjeavanja problema kolektivnoga djelovanja, no u mnogim sluajevima ipak je preslaba da bi
sama implementirala odreene javne
politike. Razvoj pojedinih drutava stoga u velikoj mjeri ovisi i o neformalnim
oblicima socijalne koordinacije koji
poivaju na meusobnom povjerenju
i suradnji graana.
Posebnu panju znaenju socijalnoga povjerenja posveuje Piotr Sztompka (1999) koji navodi kako su suvremena drutva obiljeena odreenim
karakteristikama koje generalizirano
povjerenje ine posebno vanim. On
navodi niz takvih karakteristika od kojih kao posebno vanu istie injenicu
da je svijet u kojemu ivimo sve vie
oblikovan svrhovitim ljudskim naporima. Veina drutava vie nije utemelje-

na na vjeri, nego na ljudskom djelovanju, to jest na injenici da sve vie percipiramo i priznajemo svoju mo kao
aktera koji svrhovitim djelovanjem
moe utjecati na budue dogaaje.8
Pretpostavka aktivnoga djelovanja u
pokuajima da se oblikuje budunost
jest, prema Sztompki, upravo generalizirano povjerenje.
Znaajan broj autora istie da je
povjerenje posebno vano jer predstavlja temelj suradnje. Na tu funkciju povjerenja upozorili su jo 1970-ih
Benn i Peters, koji navode kako se vanost povjerenja moe neposredno povezati s prirodom ljudskih bia kao
drutvenih ivotinja koje svoje potrebe mogu zadovoljiti samo koordiniranim i kooperativnim djelovanjem
(1977: 279). Dasgupta navodi kako je
povjerenje ulje koje podmazuje i olakava suradnju (1988: 49), a Barbalet
smatra da je povjerenje emocionalni
temelj za suradnju (1996: 75). Margaret Levi (1998) navodi kako povjerenje
nije jedini mogui temelj suradnje, no
kako je ono jeftinije od sloenih sustava osiguranja koji se moraju dogovarati
pri svakom novom djelovanju. Ako postoji povjerenje, ti su sloeni i vrlo esto skupi mehanizmi osiguranja nepotrebni. Ona zakljuuje kako je suradnja
mogua i bez povjerenja, no kolektivno
djelovanje ima bolju uinkovitost u
uvjetima povjerenja (1998: 14).
8

Slino o tome pie i Luhmann koji navodi

kako se razina na kojoj nae ponaanje ima
utjecaj na budue dogaaje mijenjala tijekom povijesti (1994: xii). Prema Luhmannu, trenutno ivimo u razdoblju u kojemu
budunost u sve veoj mjeri ovisi o naem
donoenju odluka, to jest uinjen je pomak
od drutva koje je utemeljeno na vjeri u
drutvo koje je utemeljeno na ljudskom djelovanju.

Znaajan dio autora smatra dakle

generalizirano povjerenje izrazito poeljnom karakteristikom suvremenih
drutava koja sa sobom nosi niz pozitivnih uinaka. Jedan dio radova o socijalnom povjerenju odnosi se upravo na
provjeru tih teza na empirijskoj razini.
to nam o funkcijama socijalnoga povjerenja kazuju empirijska istraivanja?

Iz brojnih istraivanja o funkcijama

socijalnoga povjerenja ovdje je izdvojeno nekoliko najvanijih. U ve spomenutoj knjizi Bowling Alone Putnam je,
komparirajui drave u SAD-u, ustanovio kako su vie razine socijalnoga
povjerenja pozitivno povezane s boljim postignuima na nizu podruja
kao to su funkcioniranje demokratskih politikih insititucija, ekonomski
razvoj, obrazovna postignua i zdravlje.
Njegov temeljni zakljuak o vezi izmeu socijalnoga povjerenja i demokracije slian je onome koji je ustanovio i u
Italiji: Performansa naih demokratskih institucija na mjerljiv je nain ovisna o socijalnom kapitalu (349). Tako
je npr. ustanovio izrazito snanu povezanost izmeu viih razina socijalnoga
povjerenja i viih razina spremnosti na
politiku participaciju (292-293).
Istraivanje koje se sluilo istim
komparativnim okvirom drava SAD-a
poduzeo je i ameriki politolog Stephen Knack, a rezultate je objavio u
studiji Social Capital and the Quality
of Government (2002). Taj autor navodi kako je njegova operacionalizacija
zavisne varijable, funkcioniranja vlasti, vie tehnokratska od Putnamove,
pa tako upotrebljava mjere kao to su
kvaliteta upravljanja nancijama, razine kapitalnih ulaganja, razine ulaganja
u ljudske resurse, razvoj informacijskih
tehnologija itd. Unato razliitoj operacionalizaciji Knack dolazi do rezultata
koji su vrlo slini Putnamovima: vlast
funkcionira bolje u dravama s viim
razinama socijalnoga povjerenja.
Pitanjem utjecaja socijalnoga povjerenja na demokraciju bavila se i Pippa Norris (2001), pri emu je odluila
rezultate koje je Putnam ustanovio za

15 godina hrvatske demokracije

Sztompka (1999) navodi kako se

dominantan tip odnosa koji postoji
meu ljudima u nekoj zajednici manifestira na agregatnoj razini u kulturi
povjerenja ili nepovjerenja. Ta kultura
povjerenja, ako postoji, nosi sa sobom
itav niz pozitivnih uinaka na zajednicu: potie drutvenost i udruivanje s
razliitim ljudima, potie komunikaciju
i na taj nain omoguuje da se prevlada
sindrom nedostatka informacija i neznanje, to je jedna od glavnih zapreka
pri razrjeavanju dileme kolektivnoga
djelovanja, potie toleranciju i prihvaanje politikih razlika kao legitimnih,
generira veze kolektivne solidarnosti,
pa ak i spremnost da se rtvujemo
za interese drugih te smanjuje transakcijske trokove. Uinci su kulture nepovjerenja, prema Sztompki, suprotni:
potie izolaciju, zatvara komunikacijske kanale, potie razvoj defenzivnih
stavova, potie alijenaciju i poveava
transakcijske trokove.

Funkcije socijalnoga povjerenja

45

Pojedinani odnosi povjerenja agregiraju se na razini itavoga drutva

i stvaraju kulturu povjerenja ili nepovjerenja. U situaciji suradnje vie aktera povjerenje je oklada usmjerena na
svakog od aktera od kojega oekujemo
da e ispuniti svoj dio posla. Kako svaki akter ima oekivanja od svih drugih
aktera, mrea povjerenja postaje sve
sloenija, a iznad tih pojedinanih oekivanja stvara se generalizirano povjerenje pojedinaca u itave grupe.

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

46

SAD provjeriti na komparativnoj razini. Sluei se podacima za 47 drava

iz razliitih dijelova svijeta prikupljenima u treem valu Svjetskog istraivanja
vrijednosti (World Values Survey) tijekom 1995. godine, analizirala je utjecaj socijalnoga povjerenja na pojedine
dimenzije demokratske politike kulture. Analiza razina socijalnoga povjerenja pokazala je kako izmeu pojedinih svjetskih regija postoje jasne razlike. Kao zavisne varijable putem kojih je
analizirala utjecaj socijalnoga povjerenja na politiku kulturu upotrijebila
je spremnost na politiku participaciju, socijalnu toleranciju i zainteresiranost za politiku. Ustanovila je postojanje pozitivne povezanosti izmeu viih
razina socijalnoga povjerenja s jedne
strane i socijalne tolerancije i zainteresiranosti za politiku s druge strane.
Kod politike participacije povezanost
je ustanovljena samo za drave s viim
razinama socijalnoga povjerenja, dok
ona ne postoji u dravama s niim razinama socijalnoga povjerenja. Norris
takoer ispituje odnos izmeu socijalnoga povjerenja i performanse demokratskih institucija, pri emu za mjeru
performanse institucija upotrebljava
indeks stanja politikih prava i civilnih sloboda u pojedinim dravama koji
je razvila nevladina meunarodna organizacija Freedom House. Povezanost
tih dviju varijabli znaajna je i relativno snana. Norris zakljuuje kako je
njezina analiza pokazala da je socijalno
povjerenje povezano s razvojem demokratske politike kulture, no pritom napominje kako su rezultati njezina istraivanja agnostiki s obzirom na toan
smjer kauzalnoga odnosa izmeu tih
varijabli i kako odgovor na pitanje o
smjeru utjecaja ostaje zadaa buduih
istraivanja.

Jedan dio istraivaa usredotoio

se na istraivanja o utjecaju socijalnoga povjerenja na ekonomski prosperitet, to jest na ekonomsku performansu
grupa, gradova, regija i drava. Jedan
od najcitiranijih radova na tom podruju jest studija Francisa Fukuyame
Trust: The Social Virtues and the Creation of Prosperity (1995) u kojoj autor
pokuava komparirati ekonomsku performansu razliitih drava. Nasuprot
neoklasinim ekonomistima koji smatraju kako su ljudska bia u osnovi racionalne i sebine individue kojima je
glavni cilj maksimirati svoje materijalno blagostanje, Fukuyama tvrdi kako
se ekonomska aktivnost i ekonomski
uspjeh ne mogu objasniti bez kulture. Glavna je Fukuyamina teza kako je
upravo socijalno povjerenje jedna od
glavnih odrednica ekonomske uspjenosti drava. Svojom analizom obuhvaa nekoliko drava koje dijeli u dvije grupe, pri emu u drutva s visokim
razinama povjerenja ubraja Njemaku,
Japan i SAD, a u drutva s niskim razinama povjerenja Francusku, Kinu i Italiju. Pritom je zanimljivo to to se on
ne slui uobiajenim mjerama generaliziranoga povjerenja, nego promatra
opseg veliine poduzea u privatnom
vlasnitvu, pa tako postojanje velikoga broja velikih poduzea u privatnom
vlasnitvu indicira visoke razine generaliziranoga povjerenja. Generalizirano
povjerenje omoguuje stvaranje spontane drutvenosti koja je, po Fukuyami,
preduvjet za zajedniko djelovanje na
ostvarenju zajednikih ciljeva. Temeljni mehanizam kojim povjerenje vri
takav pozitivni utjecaj na ekonomsku
performansu jest sniavanje transakcijskih trokova pa se u sluajevima kada
postoje vie razine generaliziranoga
povjerenja smanjuje utroak vremena

Socijalno povjerenje
u Hrvatskoj
S obzirom na prethodno opisanu
vanost i funkcije socijalnoga povjerenja logino je zapitati se o razinama
socijalnoga povjerenja u naoj zemlji.
Detaljna analiza stanja socijalnoga povjerenja u Hrvatskoj pretpostavlja posebnu studiju, dok e u ovom radu biti
prikazane razine socijalnoga povjerenja u Hrvatskoj u tri vremenske toke
i komparacija toga stanja sa stanjima u
drugim europskim dravama.

Tako Putnam navodi kako se sve manji postotak onih koji danas odgovaraju da se veini drugih ljudi moe vjerovati moe interpretirati na dva razliita naina: prvi je da
ispitanici ispravno prosuuju da je pouzdanost danas rjea nego to je bila u prolosti,
a drugi je da se pouzdanost drugih ljudi zapravo nije promijenila, ali su ispitanici postali paranoiniji.

15 godina hrvatske demokracije

Fukuyama se u svojim analizama

zaustavlja na razini deskriptivne analize, a konkretnu empirijsku provjeru
povezanosti socijalnoga povjerenja i
ekonomskoga prosperiteta izvrili su u
svom radu Does social capital have an
economic payo? (1997) ameriki politolozi Stephen Knack i Philip Keefer.
Oni su se sluili podacima prikupljenima u okviru Svjetskog istraivanja vrijednosti (World Values Survey) koje je
provedeno 1981. i 1991. godine. Komparirali su rezultate za 21 dravu kako
bi odgovorili na pitanje utjee li socijalno povjerenje na ekonomski prosperitet. Pritom su ekonomski prosperitet
operacionalizirali preko rasta razine
prihoda po glavi stanovnika i rasta razina investicija, a njihova analiza pokazuje kako generalizirano povjerenje
pozitivno utjee na ekonomsku performansu.

Pitanje koje se postavlja kako bi se

detektirala razina socijalnoga povjerenja zapravo je vrlo slino pitanju koje
je postavio ve spomenuti Morris Rosenberg 1950-ih godina pri istraivanju
mizantropije. To pitanje, koje se postavlja u gotovo svim istraivanjima i koje
se stoga smatra klasinom mjerom socijalnoga povjerenja, glasi: openito govorei, smatrate li da se veini drugih ljudi moe vjerovati ili drite da u odnosima s drugim ljudima treba biti oprezan?
Kako interpretirati odgovore na to pitanje? Prema Putnamu (2000), odgovori na njega govore nam o razinama socijalnoga, generaliziranoga povjerenja,
to jest o stavovima prema pouzdanosti
drugih ljudi. Pritom se tu ne radi, kao
kod partikulariziranoga povjerenja, o
procjeni pouzdanosti ljudi koje poznajemo, nego o openitoj procjeni pouzdanosti ljudi koji ive u naoj zajednici. Iako Putnam navodi kako dobiveni
odgovori nisu potpuno nedvosmisleni,
ipak smatra da su oni najbolji mogui
indikator razina socijalnoga povjerenja.9 Dobivene rezultate, smatra Putnam, primarno treba interpretirati kao
odraz aktualnih socijalnih iskustava
ispitanika. Odgovori na to pitanje zapravo nam pokazuju kako ljudi procjenjuju drutvo u kojemu ive i smatraju li ljude koji ive u njihovoj zajednici
pouzdanima. On smatra kako je logino pretpostaviti da stavovi ispitanika
odraavaju aktualno socijalno iskustvo,

47

potrebnog za odvijanje odreene poslovne aktivnosti, poput pronalaenja

odgovarajuega kupca ili prodavaa,
pregovaranja o uvjetima nekog ugovorenog posla, usklaivanja ugovora
s odreenim zakonskim normama te
trokova prinudne naplate u sluaju
spora ili prijevare (181-182).

a ne neku psihiku predispoziciju da se

vjeruje ili ne vjeruje. Prema Putnamu,
kada ljudi izjavljuju kako se veini drugih ljudi moe vjerovati, oni ne haluciniraju, nego zapravo govore o neemu
to je odraz njihova iskustva.10

48

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

Kao zanimljivu anegdotu kojom

potvruje svoju interpretaciju odgovora na pitanje o povjerenju, on navodi
istraivanje koje je provedeno od strane asopisa Readers Digest. Taj je asopis sponzorirao istraivanje tijekom
kojega je u 14 glavnih gradova razliitih europskih drava izgubljeno 400
novanika u kojima je bilo po 50 dolara zajedno s imenom i adresom vlasnika toga novanika. Postotak vraenih
novanika po pojedinoj dravi snano je povezan s razinama socijalnoga povjerenja u toj dravi, to Putnama navodi na zakljuak kako graani
dobro procjenjuju moe li se vjerovati
veini drugih ljudi u dravama u kojima ive.
Rezultati prikazani u tablici 1 dobiveni su na temelju sekundarne analize podataka prikupljenih u okviru
istraivanja kojima primaran cilj nije
bio istraivanje socijalnoga povjerenja,
ali koji mogu posluiti za svrhe ovoga
rada. U radu e tako biti upotrijebljeno
nekoliko izvora, to jest baza podataka.

10

Odgovor da se veini drugih ljudi ne moe

vjerovati, to jest nepovjerenje, takoer je
oklada o buduem ponaanju drugih ljudi. U sluaju iskazivanja nepovjerenja radi
se o negativnoj okladi koja ukljuuje negativna oekivanja o pouzdanom ponaanju
drugih ljudi. Takva oekivanja potiu razvoj obrambenih mehanizama kao to su
distanciranje, izbjegavanje i izolacija to je,
ako se promatra iz perspektive kapaciteta
graana za zajedniko djelovanje, vrlo negativno.

Dvije od tih baza podataka meusobno su povezane i imaju zajedniki

intelektualni izvor. Tijekom 1970-ih
grupa drutvenih znanstvenika iz nekoliko drava odluila je pokrenuti
istraivaki projekt koji bi se sastojao
od longitudinalnoga komparativnog
istraivanja temeljnih vrijednosti stanovnika europskih drava. Ubrzo su
ti istraivai utemeljili European Values
Systems Study Group sa sjeditem u Nizozemskoj i 1981. proveli, pod nazivom
Europsko istraivanje vrijednosti (European Values Survey, EVS), prvo istraivanje koje je obuhvatilo reprezentativne uzorke stanovnitva 10 drava iz
Zapadne Europe.11 Kako bi se pratilo
u kojoj su mjeri te vrijednosti podlone promjenama i postoje li neki obrasci kulturalnih promjena koji vrijede za
veinu drava, provedeno je novo istraivanje. To drugo istraivanje provedeno je 1990. i obuhvatilo je etrdesetak
drava, pri emu je u uzorak ukljueno i nekoliko drava iz Istone Europe te niz neeuropskih drava, pa je tako
taj drugi val oznaen nazivom Svjetsko
istraivanje vrijednosti (World Values
Survey, WVS). Organizaciju istraivanja u neeuropskim i istonoeuropskim
dravama koordinirao je poznati politolog Ronald Inglehart uz ije se ime
World Values Survey najee vezuje.
Kako bi se dobio bolji uvid u vrijednosti graana u tranzicijskim dravama i
u dravama Treeg svijeta, 1995. proveden je trei val istraivanja koji je, osim
navedenih drava, obuhvatio manji
11

Voditelji te istraivake grupe bili su Jan

Kerkhofs i Ruud de Moor, a unutar grupe
djelovali su i poznati drutveni znanstvenici
poput Juana Linza i Elisabeth Noelle-Neumann. Detaljnije informacije o zaetku toga
istraivakoga projekta mogu se pronai na
internetskoj adresi: http://evs.kub.nl.

Tablica 1. Socijalno povjerenje 1995-2003: Hrvatska u komparativnoj perspektivi

1999.

2003.

prosjek

48
32
65
29
57
35
29

31
28
64
56
21
21
35
39
32
24
21
60
36
12
36
64
28

31
28
67
59
19
15
39
21
29
43
23
62
15
27
52
41
29

31
28
66
54
20
18
37
39
27
27
21
52
30
64
14
31
58
38
29

Etablirane
demokracije

43

35

35

38

Bosna i Hercegovina
Bugarska
eka
Estonija
Latvija
Litva
Maarska
Makedonija
Poljska
Rusija
Rumunjska
Slovaka
Slovenija

27
24
21
24
21
8
17
23
15

25
24
22
17
25
22
18
23
10
15
21

20
16
12
18

27
25
22
22
21
23
19
8
16
23
10
15
18

Postkomunistike
drave

22

21

17

20

HRVATSKA

23

20

17

SVE DRAVE

29

29

32

30
49

1995.
Austrija
Belgija
Danska
Finska
Francuska
Grka
Irska
Island
Italija
Luksemburg
Malta
Nizozemska
Njemaka
Norveka
Portugal
panjolska
vedska
vicarska
Velika Britanija

15 godina hrvatske demokracije

postotak onih koji smatraju da se veini drugih ljudi

moe vjerovati

50

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

broj etabliranih europskih demokracija i u kojemu European Values Systems

Study Group nije sudjelovala. Stoga se
taj trei val istraivanja oznaava nazivom World Values Survey 1995-1997.12
etvrti val istraivanja zapoeo je 1999.
i obuhvatio je samo europske drave pa
je oznaen nazivom European Values
Survey 1999-2000. Taj je istraivaki
projekt znaajan jer je, kroz etiri vala
istraivanja, osigurao komparativne
podatke o glavnim stavovima, miljenjima i vrijednostima graana velikog
broja, u najveoj mjeri demokratskih
drava. Tako su ukupno 64 drave sudjelovale u barem jednom valu toga
istraivakoga projekta.13
Hrvatska je obuhvaena s dva vala
istraivanja. Prvi put u treem valu,
World Values Survey 1995-1997, kada
je istraivanje provedeno u prosincu
1995. na uzorku od 1196 graana. Istraivanje je koordinirao Institut za kulturu demokracije, a istraivaki tim vodila je Vesna Pusi. Drugo istraivanje
u Hrvatskoj provedeno je u sklopu etvrtog vala istraivanja, European Values
Survey 1999-2000, pri emu je istraivanje provela interdisciplinarna istraivaka ekipa na elu s Josipom Balobanom s Katolikog bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.

12

Detaljni podaci o prva tri vala istraivanja objavljeni su u publikaciji World Values
Surveys and European Values Surveys, 1981-1984, 1990-1993, and 1995-1997 (Inglehart
i dr., 2000).

13

Zahvaljujui naporima European Values Study Group i istraivaa sa Sveuilita u Tillburgu podaci iz sva etiri vala integrirani su
u jednu bazu podataka te su dostupni za online analizu. Podaci su dostupni na sljedeoj
mrenoj stranici: http://www.jdsurvey.net/
web/evs1.htm.

Trea baza podataka koja e biti

upotrijebljena u ovom radu sadri podatke prikupljene u okviru prvoga vala
Europskoga istraivanja drutvenih vrijednosti (European Social Survey, ESS),
to ga je koordinirao Centar za komparativna istraivanja iz Londona.14
Taj istraivaki projekt nanciran je od
strane Europske komisije i sastoji se od
istraivanja stavova, miljenja, uvjerenja i obrazaca ponaanja graana europskih drava, koje se provodi na nacionalnim reprezentativnim uzorcima.
Dosad su provedena dva vala istraivanja, 2002/2003. i 2004/2005, a u tijeku su pripreme za trei.15 Istraivanjem
je obuhvaeno ukupno 25 europskih
drava. Naalost, meu tim dravama
nema Hrvatske. Stoga je, kako bi se
osigurala trea vremenska toka koja
omoguuje stvaranje vremenskoga
komparativnog okvira, upotrijebljena
i etvrta baza podataka.
Ta etvrta baza sadri samo podatke za Hrvatsku prikupljene u sklopu
znanstveno-istraivakoga projekta Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu
pod nazivom Izbori, stranke i parlament
u Hrvatskoj 2000.-2010. Tonije, radi se
o podacima koji su prikupljeni tijekom
terenskoga anketnoga istraivanja provedenog na reprezentativnom uzorku
od 1153 hrvatska punoljetna graana
u studenome 2003. To istraivanje, pod
nazivom Izbori 2003., provedeno je neposredno uoi parlamentarnih izbora,
a glavni mu je cilj bio prikupiti podat14

Detaljne informacije o tom istraivakom

projektu objavljene su u publikaciji pod nazivom European Social Survey 2002/2003:
Technical Report (Jowell, 2003).

15

Podaci prikupljeni u prva dva vala istraivanja dostupni su za online analizu na sljedeoj mrenoj stranici: http://ess.nsd.uib.no/.

16

Detaljnije informacije o glavnim rezultatima toga istraivanja mogu se pronai u

knjizi Izbori i konsolidacija demokracije u
Hrvatskoj (ular, 2005).

17

Odreeni autori (npr. Baron/Field/Schuller,

2000) smatraju kako nije dobro mjeriti socijalno povjerenje upotrebom samo jednog
indikatora te kako bi trebalo osmisliti mjerenje koje ukljuuje vie indikatora. Tome
dodaju kako standardno pitanje o socijalnom povjerenju ima i odreenih nedostataka, pri emu kao jedan od njih navode da
ono omoguuje samo dihotoman odgovor.
Uvaavajui te prigovore, ovdje treba istaknuti kako se ta mjera upotrebljava u veini
istraivanja, to je ini pogodnom za upotrebu u komparativnim analizama. Ta injenica ne negira potrebu razvoja sosticiranih
mjera socijalnoga povjerenja.

18

Pojedini autori (npr. Noris, 2001) dvoje oko

toga kako treba tretirati odgovore onih koji
odgovaraju da ne znaju, to jest da nisu sigurni treba li vjerovati drugim ljudima. U
ovom se radu upotrebljava interpretaci-

ja prema kojoj nesigurnost u to moe li se

vjerovati drugim ljudima zapravo oznaava
nedostatak toga povjerenja pa se sve analize
temelje na postocima onih koji izjavljuju da
se veini drugih ljudi moe vjerovati.

15 godina hrvatske demokracije

Pitanje o stanju socijalnoga povjerenja prisutno je u sve etiri navedene

baze podataka. Pritom je iz samih pitanja vidljivo da je u sva etiri istraivanja postavljeno istovjetno pitanje koje
prevedeno na hrvatski glasi: openito
govorei, smatrate li da se veini ljudi
moe vjerovati ili drite da u odnosu
s drugim ljudima treba biti oprezan?17
Klasina mjera socijalnoga povjerenja
jest postotak ispitanika koji odabiru
odgovor da se veini drugih ljudi moe
vjerovati.18 U tablici 1 stanje socijalnoga povjerenja u Hrvatskoj smjeteno je
u prostorni i komparativni vremenski
okvir.

Rezultati prikazani u tablici omoguuju izvoenje nekoliko zakljuaka.

Prvo, upotreba vremenske perspektive pokazuje kako su razine socijalnoga povjerenja relativno stabilne, to jest
kako se ne mijenjaju brzo. U razdoblju
od osam godina prosjena razina socijalnoga povjerenja za sve drave koje
su obuhvaene analizom promijenila se za samo tri posto. Kada se drave promatraju pojedinano, onda su u
nekim sluajevima razlike u razinama
socijalnoga povjerenja izmeu dvije toke mjerenja vee od ta tri posto.
Tako npr. ta razlika za Hrvatsku i Italiju iznosi 11%, za Njemaku i vedsku
12%, a za Nizozemsku 17%. No postojanje odreenih razlika izmeu pojedinih vremenskih toaka neto je oekivano, to potie na daljnju analizu moguih uzroka tim promjenama. Ukupni
rezultati pokazuju kako su razine socijalnoga povjerenja u europskim dravama relativno stabilne. Drugo, rezultati pokazuju kako izmeu pojedinih
europskih drava postoje znaajne i relativno trajne razlike u razinama socijalnoga povjerenja. Tree, postoji jasna
razlika izmeu etabliranih demokracija i postkomunistikih drava. Rezultati prikazani u tablici pokazuju kako je
razlika izmeu etabliranih demokracija
i postkomunistikih drava prisutna u
sve tri vremenske toke te kako su razine socijalnoga povjerenja u postkomunistikim dravama gotovo dvostruko
nie od onih u etabliranim demokracijama. Uzmu li se u obzir razine socijalnoga povjerenja za te dvije grupe dra-

51

ke koji omoguuju analizu izbornoga

ponaanja hrvatskih graana.16 S obzirom na to da sadri i pitanje o socijalnom povjerenju, moe se upotrijebiti i
u ovom radu.

va, onda razlika za 1995. iznosi 21%, za

1999. 14%, za 2003. 18%, to je u prosjeku razlika od 18%.

52

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

Oigledno je kako u istraivanjima

socijalnoga povjerenja kategorija postkomunizma ima smisla. Razlike izmeu etabliranih demokracija i postkomunistikih drava opstoje gotovo desetljee i pol nakon poetka tranzicije.
Bez kontrole drugih initelja ne moe
se tvrditi da je komunistika ostavtina
glavni razlog niih razina socijalnoga
povjerenja, no postojanje povezanosti
izmeu tih varijabli sugerira nam kako
se takva interpretacija ne moe odbaciti, nego da je treba provjeriti dodatnom
analizom.
Kakva je pozicija Hrvatske u komparativnom okviru? Podaci iz tablice
pokazuju kako je u Hrvatskoj u razdoblju od 1995. do 2003. dolo do znatne erozije socijalnoga povjerenja, to je
naroito vidljivo u razdoblju od 1999.
do 2003. Prema mjerenjima iz 1995. i
1999. razina socijalnoga povjerenja u
Hrvatskoj bila je gotovo istovjetna s
prosjekom drugih postkomunistikih
drava, a prema podacima iz 2003. ona
je gotovo dvostruko nia od prosjeka
drugih postkomunistikih drava. Iako
je i u drugim postkomunistikim dravama dolo do pada socijalnoga povjerenja, erozija od 11 posto koja se dogodila u Hrvatskoj s 20 na 9 posto
jedan je od najveih padova razine
socijalnoga povjerenja izmeu dvije vremenske toke u svim dravama
obuhvaenima tablicom.19 Hrvatska je,
19

Podatke iz posljednjeg mjerenja socijalnoga

povjerenja u Hrvatskoj ipak treba uzeti s rezervom. Naalost, u istraivanjima koja od
poetka 1990. provode istraivai s Fakulteta politikih znanosti pitanje o socijalnom
povjerenju prvi je put postavljeno, za razli-

sa samo 9 posto onih koji smatraju da

se veini drugih ljudi moe vjerovati,
drutvo s izrazito rasprostranjenim socijalnim nepovjerenjem.20
Naalost, prvo sustavno mjerenje
socijalnoga povjerenja u Hrvatskoj
provedeno je tek 1995, tako da nemamo
podataka to se u Hrvatskoj dogaalo neposredno nakon sloma komunizma. Moe se pretpostaviti da je razina
socijalnoga povjerenja tada bila jo via
od 23%, koliko je izmjereno 1995. Ta
pretpostavka poiva na injenici da je
kolaps komunistikoga reima praen
erupcijom nacionalnih emocija te da
je, vjerojatno, nacionalna solidarnost
dosegnula svoj vrhunac. Slina situacija
vjerojatno je postojala i u sferi politiku od niza drugih pitanja koja su prisutna u
svim njihovim istraivanjima, tek 2003, tako
da nema mogunosti procjene pouzdanosti
tih rezultata. Osim toga Aleksandar tulhofer u jednom radu (2004) takoer iznosi podatke o socijalnom povjerenju u Hrvatskoj,
i to upravo za 2003. Njegovi podaci temelje se na meunarodnom istraivanju South
East European Social Survey, a prema njima
24 posto graana Hrvatske smatra da se veini drugih ljudi moe vjerovati. Oigledno
je da je razlika izmeu 24 i 9 posto vrlo velika i da budua istraivanja eventualno
mogu sugerirati koje je od dvaju istraivanja South East European Social Survey ili
Izbori 2003 bolje zahvatilo razinu socijalnoga povjerenja u 2003.
20

Piotr Sztompka (1999) navodi kako se u

drutvima u kojima dolazi do erozije socijalnoga povjerenja mogu prepoznati tendencije koje sugeriraju da se lanovi toga
drutva sve vie odmiu od diskursa ljudskoga djelovanja i primiu diskursu koji
naglaava vjeru, providnost, sudbinu i slino. Indikator takve tendencije u Hrvatskoj
moe se prepoznati u erupciji interesa za
klaenje, koja se dogodila u posljednjih nekoliko godina.

Socijalno povjerenje jedan je od

najpropulzivnijih politolokih koncepata u posljednjih desetak godina. Znaajan broj istraivanja pokazuje kako
ono ima pozitivan utjecaj na demokratsku i ekonomsku performansu u etabliranim demokratskim dravama, ali i u
postkomunistikim drutvima. Naalost, taj koncept dosad se nije sustavno
upotrebljavao u politolokim istraivanjima u Hrvatskoj.
U ovom je radu, upotrebom prostornog i vremenskog komparativnog okvira, pokazano kako je Hrvatska dru-

Takvoj ocjeni treba dodati napomenu da se u ovom radu analiza stanja socijalnoga povjerenja u Hrvatskoj
razmatrala u ogranienom, preliminarnom obliku, pri emu je jedan od njegovih glavnih ciljeva iniciranje te teme
u okviru hrvatske politologije. S obzirom na to da se dakle primarno radi
o eksplorativnom istraivanju kojim se
nastojalo utvrditi elemente koji trebaju biti detaljnije obraeni u buduim
istraivanjima, rezultate ne treba promatrati kao denitivne odgovore na
postavljena istraivaka pitanja, nego
vie kao naputke za smjerove buduih analiza. U tom je smislu ovaj rad
tek prvi korak prema detaljnijim politolokim analizama socijalnoga povjerenja u Hrvatskoj, koje tek treba provesti. Pritom bi, s obzirom na to da je u
ovom radu upotrijebljena sekundarna
analiza podataka, bilo vano pokuati
dizajnirati istraivanje iji e primarni
cilj biti upravo analiza socijalnoga povjerenja.

LITERATURA

Almond, Gabriel A./Verba, Sydney,

2000. [1963]: Civilna kultura, Politika kultura, Zagreb
Baier, Anette, 1986: Trust and antitrust,
Ethics, (96) 1: 231-260

Barbalet, Jack M., 1996: Social emotions: condence, trust and loyalty,
International Journal of Sociology and
Social Policy, (16) 9-10: 75-96

15 godina hrvatske demokracije

Zakljuak

tvo s visokim razinama nepovjerenja.

Takva situacija moe biti zapreka daljnjem politikom i ekonomskom razvoju jer je socijalno povjerenje temelj suradnje meu graanima, to jest temelj
neformalnih oblika koordinacije koji
su, kako znaajan broj istraivanja pokazuje, vrlo vaan uvjet politikoga i
ekonomskoga napretka.

53

koga povjerenja pa je nova vlast, jer je

zamijenila stari reim kojemu graani
nisu vjerovali, zadobila povjerenje bez
obzira na svoju performansu. S vremenom je snaga pamenja tih negativnih
dogaaja iz razdoblja komunizma oslabjela, to jest stari reim je izgubio snagu
referentne toke na temelju koje se procjenjuje nova vlast, a ljudi poinju traiti neka pozitivna postignua. Ta pozitivna postignua uslijed niza okolnosti
meu kojima posebno treba istaknuti agresiju na Hrvatsku i lou politiku
privatizacije nije bilo lako ostvariti.
Ako se tome doda rast nezaposlenosti i
pojava sve veih socijalnih nejednakosti, nije bilo nelogino oekivati eroziju
politikoga i socijalnoga povjerenja.

Barber, Bernard, 1983: The Logic and

Limits of Trust, Rutgers University
Press, New Jersey
Baron, Stephen / Field, John / Schuller,
Tom, 2000: Social capital and human
capital revisited, u: Baron, Stephen /
Field, John / Schuller, Tom (ur.), Social
Capital: Critical Perspectives, Oxford
University Press, Oxford: 243-264

Jowell, Roger, 2003: European Social

Survey 2002/2003: Technical Report,
Centre for Comparative Social Surveys, London

Collier, David / Mahon, James E., 1993:

Conceptual Stretching Revisited:
Adapting Categories in Comparative
Analysis, American Political Science
Review, (87) 4: 845-855

Knack, Stephen, 2002: Social Capital

and the Quality of Government: Evidence From the States, American Journal of Political Science, (46) 4: 772-785

ular, Goran (ur.), 2005: Izbori i konsolidacija demokracije u Hrvatskoj, Fakultet politikih znanosti, Zagreb

Knack, Stephen / Keefer, Philip, 1997:

Does Social Capital Have an Economic Payo? A Cross-Country Investigation, Quarterly Journal of Economics, (112) 4: 1251-1288

Earle, Timothy C. / Cvetkovich, George

T., 1995: Social Trust, Praeger, Westport

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

Inglehart, Ronald / Welzel, Christian /

Klingemann, Hans-Dieter, 2003: The
theory of human development: A
cross-cultural analysis, European Journal of Political Research, (42) 2: 341-379

Benn, Stanley I. / Peters, R. S., 1977: Social Principles and the Democratic State, Allen & Unwin, London

Dasgupta, Partha, 1988: Trust as a

Commodity, u: Gambetta, Diego
(ur.), Trust: Making and Breaking Cooperative Relations, Blackwell, Oxford: 49-72

54

-1997, Institute for Social Research,

Ann Arbor

Fukuyama, Francis, 1995: Trust: The Social Virtues and the Creation of Prosperity, Free Press, New York
Gambetta, Diego (ur.), 1988: Trust: Making and Breaking Cooperative Relations, Blackwell, Oxford
Hardin, Russell, 1993: The street-level
epistemology of trust, Politics and Society, (21): 505-529
Howard, Marc M., 2002: The Weakness
of Postcommunist Civil Society, Journal of Democracy, (13) 1: 157-169
Inglehart, Ronald i dr., 2000: World Value Surveys and European Value Survey 1981-1984, 1990-1993, and 1995-

Levi, Margaret, 1998: A State of Trust,

u: Braithwaite, Valerie / Levi, Margaret (ur.), Trust & Governance, Russell
Sage Foundations, New York: 77-101
Luhmann, Niklas, 1979: Trust and Power: Two Works by Niklas Luhmann,
John Wiley&Sons, Chichester
Luhmann, Niklas, 1988: Familiarity,
Condence, Trust: Problems and Alternatives, u: Gambetta, Diego (ur.),
Trust: Making and Breaking Cooperative Relations, Blackwell, Oxford:
94-107
Mair, Peter, 1996: Comparative Politics:
An Overview, u: Goodin, Robert E. /
Klingemann, Hans-Dieter (ur.), A New
Handbook of Political Science, Oxford
University, New York: 309-335
Mati, Davorka, 2000: Demokracija,
povjerenje i socijalna pravda, Revija
za sociologiju, (31) 3-4: 183-195

Milner, Henry, 2002: Civic Literacy:

How Informed Citizens Make Democracy Work, University Press of New
England, London

Putnam, Robert D., 2000: Bowling Alone: The Collapse and Revival of American Community, Simon&Schuster,
New York

Misztal, Barbara, 1996: Trust in Modern

Societies, Blackwell, Oxford

Rosenberg, Morris, 1956: Misantrophy

and Political Ideology, American Sociological Review, (21) 6: 690-695

Newton, Kenneth, 2004: Social trust: individual and cross-national approaches, Portuguese Journal of Social Science, (3) 1: 15-35
Oe, Claus, 1999: How can we trust
our fellow citizens?, u: Warren, Mark
(ur.), Democracy and Trust, Cambridge University Press, Cambridge: 42-88
Putnam, Robert D., 1993: Making Democracy Work: Civic Traditions in
Modern Italy, Princeton University
Press, Princeton

Seligman, Adam B., 1997: The Problem

of Trust, Princeton University Press,
Princeton
Sztompka, Piotr, 1999: Trust, Cambridge University Press, Cambridge
tulhofer, Aleksandar, 2004: Percepcija
korupcije i erozija drutvenog kapitala u Hrvatskoj, Politika misao, (41)
3: 156-169
Uslaner, Eric, 2002: The Moral Foundations of Trust, Cambridge University
Press, Cambridge
Yamagishi, Toshio / Yamagishi, Midoro,
1994: Trust and commitment in the
United States and Japan, Motivation
and Emotion, (18) 2: 129-166
Vuji, Vladimir, 2001: Politika kultura demokracije, Panliber, Osijek Zagreb Split
Warren, Mark (ur.), 1999: Democracy and Trust, Cambridge University
Press, Cambridge

Social Trust: Croatia 1995-2003.

SUMMARY
In this paper the author deals with the concept of social trust. It is the authors view that
this concept has been neglected in past political science research in Croatia; consequently,
he wishes to present it to the academic and professional political science public, thus
creating a basis for its future use. Moreover, through application of a secondary data

15 godina hrvatske demokracije

Norris, Pippa, 2001: Making Democracies Work: Social Capital and Civic Engagement in 47 Societies, Paper
for the European Science Foundation EURESCO Conference on Social
Capital: Interdisciplinary Perspectives at the University of Exeter, John
F. Kennedy School of Government,
Cambridge

Sartori, Giovanni, 1991: Comparing

and miscomparing, Journal of Theoretical Politics, (3) 3: 243-257

55

Norris, Pippa, 1999: The Growth of Critical Citizens?, u: Norris, Pippa (ur.),
Critical Citizens: Global Support for
Democratic Government, Oxford University Press, Oxford: 1-28

56

Anali hrvatskog politolokog drutva 2005

analysis the author describes the state of social trust in Croatia. First, he contextualises
the concept of social trust with regard to the dominant research approaches in political
science; then he points to the distinctiveness of social trust in relation to other types of
trust; nally, he provides an overview of the most relevant works on the importance and
functions of social trust. In the concluding part of the paper, an analysis of the levels of
social trust is conducted, revealing that Croatia is a society with markedly low levels of
social trust. In the authors opinion, this could present an obstacle to further political and
economic development.