Professional Documents
Culture Documents
s posebnim potrebama
u srednjim kolama u Bosni i Hercegovini
Zahvalnost
Udruenje Drutvo ujedinjenih graanskih akcija izraava zahvalnost kolama, direktorima, pedagozima,
nastavnicima, roditeljima, uenicima, te predstavnicima Ministarstava, Pedagokih zavoda, nevladinih
organizacija i djelatnicima slubi za zapoljavanje to su svojim uestvovanjem u procesu istraivanja omoguili
sticanje uvida u inkluzivno obrazovanje u srednjim kolama u BiH i definiranje preporuka za kolovanje djece s
posebnim potrebama u srednjim kolama u Bosni i Hercegovini.
Izdava
Udruenje Drutvo ujedinjenih graanskih akcija
UNICEF
Lektorica:
Edina Dmitrovi
Dizajn i tampa:
Jordan Studio, Sarajevo
Stavovi izneseni u ovoj publikaciji ne odraavaju nuno stavove i miljenja MDG-F programa Zapoljavanje i
zadravanje mladih (YERP), niti agencija koje implementiraju program: IOM, UNDP, UNFPA, UNICEF i UNV.
Adresa izdavaa:
Udruenje Drutvo ujedinjenih graanskih akcija
Patriotske lige 33/Petra Tijeia 10, 71000 Sarajevo
Tel/fax: + 387 (0) 33 460 128/460 264
e-mail:dugabih@bih.net.ba, www.dugabih.com.ba
Sadraj
Uvod
Inkluzija u obrazovanju
Pravni okvir
13
19
Preporuke
23
1.
Uvod
2.
Inkluzija u obrazovanju
Obrazovanje je ogledalo drutvene ukljuenosti i ono koristi prilike i stvara mogunosti za uenje
o razliitostima i upoznavanje ljudske raznolikosti. Kroz obrazovanje se podstie zajedniko
djelovanje u pruanju razliitih usluga djeci s posebnim obrazovnim potrebama i razvija osjeaj za
drutvenu pravdu i oslobaanje od predrasuda i stereotipa.
Najvei izazov u implementaciji inkluzije u obrazovanju je prevladavanje predrasuda prema djeci
s posebnim potrebama i podizanje nivoa znanja nastavnika i drugih uenika o prirodi razliitih
potreba i potekoa kako nijedno dijete ne bi bilo izloeno neprimjerenom tretmanu u koli.
Inkluzivno obrazovanje predstavlja pomjeranje od preokupiranosti odreenom grupom ka fokusiranju na prevazilaenje prepreka u uenju i ueu.
Definicije inkluzije koje daje UNESCO potiu sa konferencije u Salamanki, 1994. godine, i stavljaju
naglasak na to da je inkluzija pokret koji je u direktnoj vezi s poboljanjem obrazovnog sistema kao
cjeline:
Inkluzija je proces rjeavanja i reagovanja na raznovrsnost potreba svih uenika kroz sve vee
uestvovanje u uenju, kulturama i zajednicama i sve manju iskljuenost u okviru obrazovanja
i iz njega. Inkluzija obuhvata promjene i izmjene sadraja, pristupa, struktura i strategija, sa
zajednikom vizijom koja obuhvata svu djecu odgovarajue starosne dobi i sa ubjeenjem da
je redovni obrazovni sistem odgovoran za obrazovanje sve djece.
Svi kljuni meunarodni i domai dokumenti mogu se kratko sumirati na sljedei nain:
o Sva djeca mogu da ue i imaju pravo na obrazovanje i odgoj.
o Djeca najbolje ue u prirodnoj vrnjakoj grupi. Zato im treba omoguiti obrazovanje
u redovnim predkolskim, osnovnim i srednjokolskim ustanovama.
o Nastavnici i kole trebaju da prilagode nain rada tako da izlaze u susret potrebama
djece.
o Nekoj djeci, zbog tekoa u razvoju, potrebna je dodatna pomo u obrazovanju.
Inkluzija je nov nain razmiljanja. Umjesto investiranja u specijalne kole za djecu sa tekoama u
razvoju, mnoge zemlje se okreu ka inkluzivnom obrazovanju preusmjeravaju napore na:
- podravanje SVE djece u redovnim kolama,
- pronalaenje novih naina za davanje podrke kolama i nastavnicima.
Principi inkluzije
Prvi i osnovni opi princip inkluzivnog sistema ini pruanje jednakih ansi svima: svako dijete
ima neotuivo pravo na obrazovanje i nijedno dijete se ne iskljuuje iz kolovanja
kljuno uvjerenje inkluzivne kole je da svako dijete moe da ui i da ima korist od obrazovanja.
Princip inkluzivne kole je da se kole prilagoavaju potrebama uenika, a ne uenici potrebama
kole. Praksa inkluzivnog obrazovanja potvruje znaaj stava da su individualne razlike meu djecom izvor bogatstva i raznovrsnosti, a ne problem, i da se na razliite potrebe i individualni tempo
uenja i razvoja moe uspjeno odgovoriti irokim opsegom fleksibilnih pristupa.
Analiza razvoja inkluzivnih kola pokazala je da inkluzija nije samo jedna prelomna taka u orijentaciji i organizaciji kole, ve da je razvoj inkluzivne dimenzije kole zapravo jedan kontinuirani
proces promjena u pravcu jaanja i podsticanja razliitih oblika participacije uenika, nastavnika,
roditelja i lanova lokalne zajednice u radu kole, u pravcu razvoja kulture, politike i prakse koja
izlazi u susret razliitostima uenika, u pravcu identificiranja i otklanjanja prepreka uenju i participaciji, u pravcu razvoja odgovarajueg kurikuluma, kao i u pravcu odgovarajue obuke nastavnika
i razvijanja razliitih oblika podrke uenicima i koli. U ovom procesu, kada se kola opredijeli za
inkluzivni pristup, od posebnog znaaja je dalje razvijanje pozitivnih stavova prema uenicima iz
posebno osjetljivih i marginaliziranih grupa i stalna usmjerenost na praenje obrazovnih potreba i
identificiranje prepreka za ostvarivanje tih potreba.
Ovaj, sada esto koriteni, iako i kritizirani termin uveden je nakon to su analize ivotne situacije
djece i mladih sa potekoama u razvoju pokazale da u njihovom ivotnom prostoru postoje brojne prepreke koje spreavaju zadovoljavanje njihovih osnovnih i bitnih potreba. Danas, kada su
razjanjena neka ogranienja i mnoge nesavrenosti ovog termina, on se vie ne oznaava kao
idealni termin, koji se oslanja na problematiku prava marginaliziranih grupa i koji izraava sva
osnovna prava djece i mladih koji su iskljueni iz drutva i obrazovanja.
Prvo, jasno je da se ovaj termin ne moe jednako uspjeno primijeniti na sve marginalizirane i diskriminirane grupe. Zatim, pitanje je da li je ovdje rije o zaista posebnim potrebama, pa i posebnim
obrazovnim potrebama, ili se posebnost zapravo tie samo potrebe za posebnom drutvenom
podrkom. Takoer, moe se postaviti pitanje da li je pravo na razliitost najbolje uvaeno, pa ak i
da li je zaista uvaeno na pravi nain, dodjeljivanjem statusa posebnosti. Ako se stvarno uvae prava, i ako se zaista polazi od potreba, onda nije rije o posebnoj, ve o odgovarajuoj drutvenoj
podrci, koja je ve, kao odgovarajua, obezbijeena za veinski dio drutva. Iz ovoga slijedi da je
pruanje odgovarajue podrke manjinskim dijelovima drutva samo izjednaavanje u pravima i
otklanjanje postojee nepravinosti i segregacije.
Argumenti za dalje koritenje ovog termina odnose se na njegovu povezanost sa inkluzivnim pokretom u obrazovanju i svakako znatno manje prisutne stigmatizujue konotacije u poreenju sa
ranije koritenim terminima. Takoer, ovaj termin, iako se ne primjenjuje jednako uspjeno na sve
grupe drutveno marginaliziranih i iskljuenih iz obrazovanja, ipak znatno bolje od ranije koritenih
obuhvata vei broj ovih grupa. Dalje, mada se naelno moe diskutirati o znaenjima posebnosti
u kontekstu jednakosti prava, ostaje injenica da je neophodna dodatna i posebna podrka da bi
djeca i mladi bili ukljueni u obrazovanje i drutvo. Sintagme posebne potrebe i posebne obrazovne potrebe dovoljno dobro mogu da se primijene na djecu s potekoama u fizikom, intelektualnom i senzornom razvoju, djecu sa poremeajima ponaanja, hroninim bolestima, djecu na
duem bolnikom ili kunom lijeenju, djecu sa emocionalnim smetnjama, djecu iz emocionalno i
kulturno depriviranih sredina, djecu bez roditeljskog staranja, zlostavljanu djecu, djecu pogoenu
ratom, izbjeglu i raseljenu djecu. tavie, ove sintagme su upotrebljive i korisne za oznaavanje
kako posebnih, tako i posebnih obrazovnih potreba darovite djece, jer obuhvataju i potrebu za
posebnom podrkom razvoju talenta i linosti nadarene dece.
Konano, iako sada sve popularnije sintagme naglaavaju posebnost, one imaju nesumnjivu vrijednost jer ukazuju na kljuni pojam potrebe, koji je osnovni i neizbjean u savremenom razvojnopsiholokom i pedagokom pristupu. Upravo ovaj pojam povezuje razvoj i obrazovanje i problematiku prava pomjera na konkretni nivo, upotrebljiv kao polazite u obrazovnoj praksi. Upravo je
10
pojam potreba onaj pojam koji je od znaaja i za djecu i mlade iz marginaliziranih grupa. ak i
kada je, kao u sintagmi posebne obrazovne potrebe, povezan sa odrednicom posebni, ukazuje na
polazite, put i korake podrke za ukljuivanje, izjednaavanje i uestvovanje.
Terminologija
1.Inkluzija
Inkluzivno obrazovanje - obrazovni sistem koji odgovara na sve potrebe uenika i kao takav kontinuirano radi na poboljanju uea i eliminaciji iskljuenosti iz svih aspekata kolovanja i to na
nain da se nijedan uenik ne osjea drugaijim od bilo kojeg drugog i koji osigurava rezultate.
krtic, T.M. (1991), Booth, T. (2000), Byers, R. (2004), Singal, N. (2007)
3. Invaliditet
U UN Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom Osobe s invaliditetom su one osobe koje
imaju dugotrajna fizika, mentalna, intelektualna ili senzorna oteenja, koja u meudjelovanju s
razliitim preprekama mogu spreavati njihovo puno i efikasno uestvovanje u drutvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.
11
4. Hendikep
Hendikep predstavlja rezultat socijalnog i kulturolokog procesa: on je posljedica susreta pojedinca
sa svojim tjelesnim i psiholokim karakteristikama (koje ukljuuju eventualno i neku tekou) i
njegove individualne historije u jednom posebnom kontekstu. Termin hendikepiranost treba koristiti samo ukoliko se eli naglasiti nepripremljenost okoline za kvalitetno ivljenje osoba s posebnim potrebama, a ne i u situacijama kada se eli rei da osoba ima tekou u razvoju.
5. Tekoe u razvoju
Pojam tekoe u razvoju obuhvaa razna priroena i steena oteenja razliite vrste i stepena,
kao to su oteenja sluha, vida, govorne komunikacije, invaliditet, intelektualne tekoe, razliita
oteenja mozga koja se manifestiraju u oteanoj sposobnosti kretanja, oteenju miia i ivaca
(cerebralna paraliza) ili pak u komunikaciji i nesposobnosti savladavanja drutvenih vjetina (autizam).
12
3.
Pravni okvir
lan 2
2.1. Drave strane potivat e i osigurati svakom djetetu na svom podruju prava navedena u ovoj
Konvenciji bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim roditeljima ili zakonskim starateljima
u pogledu njihove rase, boje koe, spola, jezika, vjere, politikog ili drugog uvjerenja, nacionalnog,
etnikog ili socijalnog porijekla, imovine, tekoa u razvoju, obiteljskog porijekla ili kakve druge
okolnosti.
lan 23
23.1. Drave strane priznaju da dijete s tekoama u razvoju treba voditi ispunjen i pristojan ivot
u uvjetima koji garantiraju dostojanstvo, jaaju djetetovo oslanjanje na vlastite snage i olakavaju
njegovo djelotvorno uestvovanje u zajednici.
U godinama nakon Konvencije o pravima djeteta pokrenut je itav niz akcija i usvojeni dokumenti
s ciljem postizanja obrazovanja za sve i minimiziranja diskriminacije u odgoju i obrazovanju. Jedna
od vanijih akcija je dokument Izjava iz Salamanke (UNESCO, 1994.) koji naglaava da su redovne
kole s inkluzivnom orijentacijom najefektnije sredstvo borbe protiv diskriminatornih stavova,
izgradnje inkluzivnog drutva i postizanja obrazovanja za sve. Takoer se istie da mnoga djeca
1
Osobe s invaliditetom su one osobe koje imaju dugotrajna fizika, mentalna, intelektualna ili senzorna oteenja koja, u meudjelovanju s razliitim
preprekama, mogu spreavati njihovo puno i djelotvorno uestvovanje u drutvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.
14
doivljavaju potekoe u uenju i stoga imaju posebne obrazovne potrebe u nekom periodu svog
kolovanja. kole moraju nai nain da uspjeno obrazuju svu djecu, ukljuujui i onu koja imaju
ozbiljne potekoe i smetnje u razvoju. U izjavi iz Salamanke i Okviru za akciju se nanovo potvruje
pravo na obrazovanje svakog pojedinca, kao to je utvreno u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim
pravima iz 1948. godine, te se obnavlja zahtjev donesen na Svjetskoj konferenciji o obrazovanju
za sve iz Jomtiena (1990), da se svima, bez obzira na individualne razlike, omogui pravo na obrazovanje.
U Izjavi se takoer spominju i Standardna pravila za izjednaavanje mogunosti za osobe s invaliditetom (1993) prema kojima bi obrazovanje djece s potekoama trebalo biti integralni dio
obrazovnog sistema.
Temeljne izjave:
svako dijete ima osnovno pravo na obrazovanje i mora mu se pruiti prilika da postigne i
odrava jedan prihvatljiv nivo uenja;
svako dijete ima jedinstvene karakteristike, interese, sposobnosti i potrebe za uenjem;
o brazovni sistemi bi se trebali planirati i obrazovni programi implementirati tako da vode
rauna o irokoj raznolikosti ovih karakteristika i potreba;
uenici s posebnim obrazovnim potrebama moraju imati pristup redovnim kolama koje
bi im bile prilagoene putem odgovarajuih pedagokih nastojanja kojima je mogue
izai u susret tim potrebama;
r edovne kole sa ovakvom inkluzivnom orijentacijom su najefikasniji naini suzbijanja
diskriminatorskih stavova, kreiranja otvorenih zajednica, izgradnje inkluzivnog drutva
i ostvarivanja obrazovanja za sve; tavie, one obezbjeuju efikasnije obrazovanje za
veinu djece i unapreuju efikasnost i isplativost cjelokupnog obrazovnog sistema
(UNESCO, 1994.: vii, par. 2).
UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom 61/106- rezolucija koju je usvojila Generalna
skuptina Ujedinjenih naroda 2006. godine, a Bosna i Hercegovina ratificirala 12. 03. 2010. godine. Osnovna naela ove Konvencije su: potovanje uroenog dostojanstva, individualna samostalnost ukljuujui slobodu vlastitog izbora i nezavisnost osoba; zabrana diskriminacije; puno i
15
16
Ustavom BiH utvreno je da sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uivaju pravo na obrazovanje, a utvrivanje tog prava pripada entitetima. U Federaciji Bosne i Hercegovine, u skladu
sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, br. 1/94, 13/97,
16/02, 22/02, 52/02, 60/02, 18/03, 63/03) kantoni su nadleni za utvrivanje obrazovne politike i
donoenje propisa o obrazovanju i osiguravanje obrazovanja.
Zakoni o srednjem obrazovanju, u skladu sa Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH, broj 18/03) propisuju da se u srednjoj koli
obrazuju i uenici s posebnim obrazovnim potrebama. Obrazovanje se odvija po prilagoenim programima, i to u redovnim kolama i prema programima prilagoenim individualnim potrebama,
mogunostima i sposobnostima.
Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju BiH (Slubeni glasnik BiH, broj 18/03)
osigurava se pravo na obrazovanje i za uenike s posebnim obrazovnim potrebama.
U lanu 3 Zakona se istie da su:
17
18
4.
Rezultati istraivanja u srednjim kolama u BiH
Kvalitativno istraivanje
je imalo za cilj prikupiti i obraditi podatke koji se odnose na definirane istraivake zadatke,
od strane nadlenih i relevantnih ministarstava obrazovanja, pedagokih zavoda, kolskih
menadmenta, srednjokolskih nastavnika, uenika i njihovih roditelja, nevladinih organizacija
koje se bave pitanjima inkluzije, te zavoda/slubi za zapoljavanje. Osnovne metode prikupljanja
podataka koritenih pri ovom dijelu istraivanja bili su polustruktuirani intervjui i fokus grupe.
Ukupno je obavljeno devet fokus grupa (po tri fokus grupe sa nastavnicima, roditeljima i uenicima
srednjih kola). Ukupan broj uesnika u fokus grupama je 78.
Polustruktuirani intervjui su obavljeni sa predstavnicima ministarstava obrazovanja, pedagokih
zavoda, predstavnicima kolskog menadmenta, nevladinih organizacija i slubi za zapoljavanje.
Ukupno je intervjuirano 20 osoba iz navedenih institucija.
Kvantitativno istraivanje
je obavljeno pomou online i printanih upitnika.
Upitnike je ukupno popunilo 669 nastavnika iz 65 srednjih kola na prostoru cijele BiH, 489
roditelja iz 31 srednje kole u BiH, te 527 uenika iz 30 srednjih kola u BiH.
Analiza zakonskih dokumenata koji reguliu pitanja inkluzije u srednjokolskom obrazovanju u BiH
ukazuju na relativno slabo ureene odredbe koje definiraju i reguliraju inkluzivno obrazovanje.
Indikativno je da, osim to je u mnogim sluajevima i nejasna i neprecizna, na odreenim teritorijalnim jedinicama zakonska regulativa skoro i da ne postoji. Veina zakonskih propisa se definira i
regulie zakonima o srednjoj koli / srednjokolskom obrazovanju, zakonima o osnovnoj i srednjoj
koli, te pravilnicima o obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama. U BiH ne postoji
ni jedan pravilnik koji regulie odgoj i obrazovanje uenika sa posebnim obrazovnim potrebama
iskljuivo u srednjim kolama. Odreene teritorijalne jedinice uopte ne posjeduju pravilnik o obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj koli.
Indikativna je i meusobna neusklaenost zakonskih i podzakonskih akata, izmeu razliitih
teritorijalnih jedinica u BiH, kao i neusklaenost zakonskih propisa sa Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH. Jasno je, na osnovu analizirane dokumentacije, da zakonski akti stavljaju u razliite poloaje uenike (u zavisnosti od mjesta ivljenja) i ne pruaju iste
mogunosti za sve uenike, a posebno uenike sa posebnim obrazovnim potrebama.
20
21
sami proces prilagoavanja programa individualnosti djeteta. Proces izrade i primjene individualnog
prilagoenog nastavnog programa je otean i slabom ili nikakvom ukljuenou strunih lica, kao i
slabim ili nepostojeim strunim osposobljavanjem nastavnog osoblja za rad sa djecom sa posebnim
potrebama. Generalno, veina nastavnika tvrdi da skoro da ne postoji nikakav vid podrke i pomoi
od strane strunih timova i da su stoga esto oni preputeni sami sebi i svojoj nastavnikoj intuiciji.
Dodatni problem predstavlja i injenica da su asistenti u nastavi rijetko zastupljeni.
Prilagoavanje nastavnih programa se esto shvata samo kao sadrajno prilagoavanje, ali ne
i vremensko i prostorno. Pored toga, kole su generalno slabo opremljene didaktiko-metodikim
sredstvima, a s obzirom na to da skoro i da ne postoje posebna didaktiko-metodika sredstva za
rad sa uenicima sa posebnim obrazovnim potrebama, ne moe se ni govoriti o prilagoenosti
takvih sredstava mogunostima i specifinostima uenika sa posebnim obrazovnim potrebama.
Takoer, veoma mali broj srednjih kola je i arhitektonski prilagoen uenicima sa posebnim obrazovnim potrebama.
Manji broj nastavnika srednjih kola je proao ili imao odreeni vid obuke ili strunog
usavravanja u polju inkluzije. Pedagoki zavodi su pruali i pruaju odreene vidove strunog
usavravanja, ali veinom za osnovnokolski nastavni kadar. Znaajan broj nastavnika koji su imali
odreeni oblik strunog usavravanja u oblasti rada sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama
je obuke proao kroz angaman i rad razliitih nevladinih organizacija. Iako potreba za strunim
usavravanjem postoji, kapaciteti pedagokih zavoda nisu dovoljni da bi mogli pokriti potrebe
strunog usavravanja nastavnika u srednjim kolama.
Po pitanju spremnosti nastavnika i kola generalno za rad sa djecom sa posebnim obrazovnim
potrebama, ohrabruje injenica da veina nastavnika, kolskog menadmenta, roditelja i uenika
izraava spremnost i volju za ukljuivanjem uenika sa posebnim obrazovnim potrebama u redovnu nastavu.
Po pitanju saradnje kole koja obrazuje i uenike sa posebnim obrazovnim potrebama i zajednice,
analizirani zakonski akti ne definiraju takve oblike saradnje, to u odreenoj mjeri i ne obavezuje
kolu za saradnju sa zajednicom, a u domenu inkluzivnosti uenika sa posebnim obrazovnim potrebama.
Saradnja kola sa institucijama izvan obrazovnog sektora je parcijalna i nedovoljna. Ona
varira od kole do kole, i u kolama gdje generalno skoro i da ne postoji saradnja sa zajednicom,
teko je oekivati i saradnju istih u domenu provedbe inkluzivnih praksi.
22
5.
Preporuke
Od posebne je vanosti pitanje teminoloke neusklaenosti u zakonskim i podzakonskim aktima, gdje se za isti oblik razvojne potekoe koriste razliiti nazivi. Takoer, pri klasifikaciji razvojnih potekoa, a prvenstveno unutar orijentacijskih lista razvojnih potekoa pravilnika o odgoju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, i dalje je est pojam retardacije i
poremeaja.
24
Takoer je vano definirati izbor zanimanja koja omoguavaju adekvatnu pripremu uenika s
posebnim potrebama za trite rada.
ivimo u vremenu naglih promjena, revolucije znanja, promjena kako u oblasti tehnikog i
tehnolokog razvoja, tako i u oblasti promjene odnosa prema pravima i odgovornostima pojedinaca i zajednice prema obrazovanju, a dalje i radnom osposobljavanju osoba s posebnim potrebama.
Danas, izbor profesije za pojedinca postaje jo sloeniji. To nikad nije bila laka odluka, a u dananjim
vremenima, koje karakteriu brze promjene u tehnologiji i na tritu rada, stalne potrebe za
uenjem i promjenama zaposlenja, pojedinac se suoava sa izazovima, za koje esto nema znanja i
vjetina, da bi na njih uspjeno odgovorio.
U procesu karijerne orijentacije vrlo je znaajno da pojedinac dobro upozna svoje interese, sposobnosti, vrijednosti i druge line karakteristike. Tu aktivnost bi trebalo da urade roditelji, nastavnici,
struni suradnici, uz aktivnu participaciju uenika.
Taj proces podrazumijeva primjenu instrumenata, skala za praenja i samoprocjenu.
Pri izboru profesije, neophodno je voditi rauna o zahtjevima profesije, interesima i sklonostima
uenika.
Veina vlada zemalja lanica EU se, poslije 2004. godine, poela intenzivnije baviti slubama za
profesionalnu/karijernu orijentaciju iji cilj je pomo uenicima, studentima, nezaposlenim i drugim odraslima kod izbora obrazovanja i zanimanja. U svjetlu evropskih zbivanja na polju karijerne
orijentacije je veoma znaajno da BiH razvoj karijerne orijentacije ukljui u neke znaajne strateke
dokumente. Jednako vana je i odluka da se u okviru IPA 2008. projekta Reforma trita rada i razvoj radne snage, izmeu ostaloga, izradi i Nacionalna strategija karijerne orijentacije. To je sloen
proces koji ukljuuje:
25
sobnosti, vrijednosti i druge line karakteristike (assessment). Ta aktivnost moe biti uraena
od strane roditelja (uz iznjegovanu objektivnost), nastavnika, saradnika strunjaka, uz aktivnu
participaciju uenika. Taj proces podrazumijeva primjenu instrumenata, skala za praenje ali i za
samoocjenjivanje (self-assessment).
26
program koji tano odreuje obrazovne ciljeve koje uenik treba ostvariti tokom odreenog
vremena, kao i strategije uenja, resurse i sisteme podrke neophodne da se ti ciljevi ostvare.
Individualni prilagoeni program izrauje se u procesu saradnje koji ukljuuje kolu, roditelje/
staratelje, uenika (gdje je to mogue), i drugo mjerodavno osoblje i ustanove. On se odnosi na
prilagoene ili preinaene vidove obrazovnog programa i fokusira se na prioritetne potrebe u
uenju, jer uenik moe imati i druge obrazovne potrebe koje ne zahtijevaju isti stepen intenziteta u planiranju i praenju. Za svakog uenika s posebnim obrazovnim potrebama nije potrebno
mijenjati svaki aspekt obrazovnog programa i kolskog ivota. Preinaiti treba samo ona podruja
potreba koje su utvrene tokom procjene.
Koliina prilagodbe i potpore varira u odnosu na individualne obrazovne potrebe svakog uenika.
Uenicima sa sloenijim potrebama bit e potrebne znaajnije prilagodbe obrazovnog programa.
27
28
4. da u nastavnom procesu sagledava ono to njihovo dijete moe, i na osnovu toga
uvodi potrebne izmjene u rad;
5. da uvaava njihovo miljenje i njihova zapaanja o djetetovom radu, ponaanju i
raspoloenjima kod kue; da se s njima dogovara i obavjetava o efektima provodenog;
6. da im omogui uestvovanje na nastavnom asu kako bi bolje sagledali svoje dijete u
nastavnoj situaciji i na osnovu toga dalje uspjenije saraivali;
7. da zajedniki prorauju iste teme koje su vane u radu s njihovim djetetom (npr.
hiperaktivnost, tekoe itanja i pisanja, pamenja, panje, izgraivanja pozitivne
slike o sebi itd.).
to je vano za dobru komunikaciju strunjaka i roditelja?
Uspjenost odnosa u saradnji i kvalitetu saradnje izmeu strunjaka, roditelja, ali i uenika u velikoj
mjeri zavisi od kvaliteta komunikacije.
Vano mjesto u strunom radu i u saradnji ima osposobljavanje roditelja/strunjaka za
bolju komunikaciju.
Razgovor sa roditeljem/strunjakom ne znai monolog ve aktivno sluanje i dijalog.
Stvarajte pozitivnu emocionalnu atmosferu (strunjak, roditelj, dijete), rije je o
zajednikim pitanjima,
Pokaite osjeaj i razumijevanje za roditeljsko/strunjakovo doivljavanje djeteta,
kole, programa u koji je ukljuen,
Aktivirajte strunjakove/roditeljske potencijale: kako oni vide rjeenje problema? Kako
oni vide nastavak rada? Pritom ih vraajte na stvarne mogunosti djeteta, u koli, programu i u porodici - tu i sada.
Prepoznajte odbrambene mehanizme (ljutnja, nezadovoljstvo) strunjaka/roditelja i
procijenite koliko se taj dio odnosi na vas. Ako ne naete elemente, ne dopustite da
razgovor skrene s problema zbog kojeg razgovarate s roditeljem/strunjakom.
Vraajte sagovornika (strunjaka/roditelja) na cilj razgovora i drite se jedne teme dok
je ne zaokruite.
Kroz neposredni primjer vae komunikacije sa strunjakom/roditeljem i s djetetom,
pomaete drugoj strani unaprijediti komunikaciju.
Stavite naglasak na ono to dijete moe i dajte perspektivu.
Razgovor dovrite dogovorom o konkretnim zadacima svih uesnika i dogovorom o
sljedeem sastanku.
29
30
CILJ 1
Prioriteti
1.1. Aktuelizirati
opu predodbu o
djeci s posebnim
potrebama u
svim vladinim
javnim istupima
i porukama da bi
se podstaknula
promjena u
stavovima drutva
CILJ 2
2.1. Uskladiti zakone
koji definiraju i
reguliraju inkluzivno
obrazovanje
djece s posebnim
potrebama u
srednjim kolama,
a koji su usklaeni
sa meunarodnim
dokumentima iz
oblasti djeijih prava
Aktivnosti
podsticanje medijskih ustanova da u svojim objavama predstavlju
djecu s posebnim potrebama kao punopravne graane;
uspostavljanje protokola/smjernica za medijsko predstavljanje
razliitosti;
iniciranje rasprava u televizijskim i radio emisijama, kroz tematske
emisije poveene prii o razliitostima;
provoenje kampanja za podizanje svijesti o pravima, potencijalu i
doprinosu djece s posebnim potrebama;
irenje dobrih primjera iz prakse na svim podrujima ivota u cilju
podizanja svijesti u obrazovanju, radnim okruenjima i zajednici;
organiziranje strunih skupova na kojima bi se diskutiralo o
pitanjima relevantnim za inkluziju u odgoju i obrazovanju;
Unaprijediti zakonodavni okvir koji e osigurati ukljuenost
djece s posebnim potrebama u sistem odgoja i obrazovanja
harmonizacija zakona sa meunarodnim konvencijama,
strategijama i akcionim planovima;
organizovanje strune rasprave i upoznavanje strune javnosti sa
terminologijom koja je u upotrebi u meunarodnim dokumentima
i domaem zakonodavstvu (Okvirnom zakonu o osnovnom i
srednjem obrazovanju BiH (Slubeni glasnik BiH, broj 18/03));
terminoloka usklaenost unutar zakona, kao i sa podzakonskim
aktima koji blie reguliraju pitanja odgoja i obrazovanja djece s
posebnim potrebama.
31
2.2. Donijeti
pravilnike koji
reguliraju odgoj
i obrazovanje
uenika s posebnim
potrebama u
srednjim kolama
CILJ 3
3.1. Osigurati
edukativne
programe za
stjecanje znanja i
vjetina za rad sa
djecom s posebnim
potrebama
32
CILJ 4
4.2. Promovirati
programe
profesionalne
orijentacije i
usmjeravanja
33
CILJ 5
5.1. Jaati
partnerstvo sa
porodicom i civilnim
drutvom
5.2.Kreirati
mehanizme
saradnje sa tritem
rada
5.3. Jaanje
meusektorske
saradnje
(obrazovanje,
zdravstvo i socijalni
sektor)
CILJ 6
6.1. Uspostavljanje
mehanizama
saradnje meu
obrazovnim nivoima
34
Literatura
12. UNESCO, UNICEF, HSCR (2000) International Consultative Forum on Education for All, Paris UNESCO
Publishing
13. OECD-CERI (1999), Inclusive Education at Work, Students with Disabilities in Mainstream Schools,
Paris: OECD
14. UNESCO (1985), Helping Handicapped Pupils in Ordinary Schools: Strategies for Teachers Training
15. UNESCO (1990), World Declaration on Education for All and Framework for Action to Meet Basic
Learning Needs, International Consultative Forum on Education for All Paris: UNESCO
16. UNESCO (1994), The Salamanca World Conference on Special Needs Education: Access and Quality,
UNESCO and the Ministry of Education, Spain, Paris: UNESCO
17. ehi E. (1990.), Koje je zanimanje za mene - Model profesionalne orijentacije u funkciji izbora
zanimanja: Kultura, Beograd.
18. Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i TEPD (2003.): Inkluzija u kolstvu Bosne i
Hercegovine - Zbornik radova: Teacher Education and Professional Development
19. www.csie.org.uk
36