koriste iskljuivo LO impact koraci. Nastao je 80-ih godina u Australiji i to kao jedan od prvih u nizu osmiljenih tzv. Resistance programa ( programi s otporom).
On oznaava oblik vjebanja u kojem se uz
kontinuirani aerobni reim rada niskog intenziteta donjih ekstremiteta koriste u odreenom redoslijedu vjebe snage za svaku pojedinanu lokalnu miinu grupaciju.
to se tie pokreta,rade se sa malim utezima
od 0.5 do 2.0 kg,a ponekad se koriste i teinski omotai ili tegovi za noge koji se stave oko skonih zglobova.
Najvea prednost ovog programa je neznatno
informatiko optereenje pri usvajanju kretnih struktura uz laganiji tempo rada i mogunost da se pokreti izvode sa razliitim stepenom ukupne miine aktivnosti. to se tie redosljeda aktiviranja miinih grupa,provodi se po principu od veih prema manjim,uz izuzetak nogu,koje idu na kraju kao separatna aktivacija,jer u protivnom nebi mogle obavljati svoju osnovnu funkciju.
Tokom treninga nogama se izvode osnovne
kretne strukture klasinog aerobika koje omoguuju efikasno djelovanje miine pumpe i ostvarivanja aerobnih efekata treninga. Kretne strukture biraju se iz grupe low impact koraka,a izvode se u tempu od 120-135 bpm-a. Treba se uskladiti rad ruku i trupa sa odgovarajuim osnovnim koracima.
ramena koji se zbog uspravnog poloaja aktiviraju kod svakog podizanja ruku,te postoji stalna mogunost da doe do njihovog preoptereenja.
Stomak i donji dio lea se trebaju raditi na
svakom treningu,bez obzira kakvog je tipa i to najbolje na podu. Mali utezi se mogu zamjeniti odgovarajuom plastinom ambalaom ispunjenom vodom ili pijeskom.