Kazuo Ishiguro

Nikad me
ne ostavljaj
Never Let Me Go 2005.
Za Lomu i Naomi.
Engleska, koncem 1990-ih
PRVI DIO
PRVO POGLAVLJE
Zovem se Kathy H. Imam trideset jednu godinu i ve sam jedanaest godina
njegovateljica. Znam da to zvui dovoljno dugo, ali zapravo ele da nastavim jo osam
mjeseci, do kraja ove godine. To e biti gotovo tono dvanaest godina. Sada znam da
injenica da sam tako dugo njegovateljica ne mora znaiti da me smatraju izvrsnom u tom
poslu. Ima nekoliko doista dobrih njegovatelja kojima su nakon samo dvije ili tri godine rekli
da je dovoljno. I mogu se sjetiti barem jednog njegovatelja koji je taj posao obavljao svih
etrnaest godina, premda je bio posve beskoristan. Dakle, ne pokuavam se hvalisati. No s
druge strane, zasigurno znam da su zadovoljni mojim radom, a sve u svemu, i ja sam
zadovoljna. Moji su se donori uvijek oporavljali mnogo bolje no to se oekivalo. Njihovo
vrijeme oporavka bilo je impresivno, a jedva da je bilo koji od njih klasificiran kao uzrujan,
ak ni prije etvrte donacije. U redu, sad se moda ipak hvalim. No to mi mnogo znai,
sposobnost da dobro obavljam svoj posao, osobito onaj dio o tome da moji donori ostaju
smireni. Razvila sam neku vrstu instinkta o donorima. Znam kad se treba zadrati uz njih i
tjeiti ih, kad ih ostaviti nasamo; kad sluati sve to ele rei, a kad jednostavno slegnuti
ramenima i rei im neka se priberu. U svakom sluaju, ne tvrdim da sam po bilo emu
posebna. Poznajem njegovatelje, koji trenutno rade, a jednako su dobri bez iije hvale. Ako
ste vi jedan od njih, mogu razumjeti kakvu biste zavist mogli osjeati, zbog mojeg
jednosobnog stana, mojeg automobila, i povrh svega, zbog naina na koji mogu birati koga u
njegovati. Osim toga ja sam pohaala kolu Hailsham, to je katkad samo po sebi dovoljno da
te ljudi poprijeko gledaju. Kathy H., kau, ona moe birati i uvijek bira svoje: ljude iz
Hailshama ili iz neke druge privilegirane ustanove. Nije ni udo da ima tako sjajan uspjeh. Ja
sam to dovoljno esto ula, pa sam sigurna da ste vi uli jo ee, a moda u tome ima
neega. Ali ja nisam prva kojoj je doputeno birati, a sumnjam da u biti posljednja. U
svakom sluaju, dala sam svoj doprinos njegovanju donora odgojenih na svakakvim
mjestima. Imajte na umu da u, kad zavrim, za sobom imati dvanaest godina ovoga posla, a
samo su mi tijekom posljednjih est dopustili da biram.
A zato i ne bi? Njegovatelji nisu strojevi. Trudi se i daje sve od sebe za svakog
donora, ali to te na kraju iscrpi. Ne posjeduje bezgranino strpljenje i energiju. Kad ti se
prui prilika da bira, naravno, bira one sline sebi. To je prirodno. Ni sluajno ne bih mogla
ovoliko izdrati da sam prestala na svakom koraku suosjeati sa svojim donorima. I u svakom
sluaju, da nikad nisam poela birati, kako bih se nakon svih tih godina uope ponovno
zbliila s Ruth i Tommyjem?
No u dananje je vrijeme, naravno, preostalo sve manje i manje donora kojih se sjeam,
pa zapravo i nisam ba tako mnogo birala. Kao to kaem, posao je mnogo tei ako nemate
onu dublju vezu s donorom, a premda e mi nedostajati njegovateljski rad, nekako mi se ini
da je u redu to u koncem godine zavriti s tim poslom.
Ruth je, usput reeno, bila tek trei ili etvrti donor kojeg sam dobila po vlastitom
izboru. U to joj je vrijeme ve bio dodijeljen njegovatelj, i sjeam se da sam se morala malo
potruditi oko toga. No na koncu sam uspjela, a im sam je ponovno ugledala, u onom
oporavilitu u Doveru, sve nae nesuglasice, premda nisu u potpunosti nestale, ipak se nisu
doimale ni priblino onako vanima kao sve ostalo: kao to je injenica da smo zajedno
odrasle u Hailshamu, injenica da smo znale i sjeale se nekih stvari koje nikom drugom nisu
bile poznate. Mislim da sam otad poela traiti svoje donore meu ljudima iz prolosti, a kad
god sam mogla, meu ljudima iz Hailshama.
Bilo je trenutaka tijekom godina kad sam nastojala zaboraviti na Hailsham, kad sam
govorila sebi da se ne bih smjela toliko osvrtati unatrag. No tada je stigao trenutak kad sam se
jednostavno prestala opirati. To je moralo imati veze s jednim donorom kojega sam jednom
njegovala, tijekom svoje tree godine rada kao njegovateljice; radilo se o njegovoj reakciji
kad sam spomenula da sam iz Hailshama. Upravo je proao kroza svoje tree doniranje, koje
nije dobro prolo, te je zasigurno znao da nee uspjeti. Jedva je disao, ali je pogledao prema
meni i rekao: - Hailsham. Kladim se da je to bilo krasno mjesto. - Idueg jutra, kad sam neto
priala kako bih skrenula njegove misli sa svega toga, i pitala gdje je on odrastao, spomenuo
je neko mjesto u Dorsetu, a njegovo se lice iskrivilo u neku posve novu vrstu grimase. Tada
sam shvatila kako oajniki eli zaboraviti na to mjesto. Umjesto toga, elio je sluati o
Hailshamu.
Stoga sam mu tijekom narednih pet ili est dana priala o svemu to je elio znati, a on
je ondje leao, prikopan na sve mogue aparate, dok mu se na licu pojavljivao blag osmijeh.
Pitao me o velikim i o malim stvarima. O skrbnicima, o tome kako je svatko od nas ispod
kreveta imao vlastitu krinju za raznorazne sitnice, o nogometu, o bejzbolu, o stazi to je
vodila s vanjske strane glavne kue, oko svih njezinih zakutaka, o jezercu za patke, o hrani, o
pogledu iz Umjetnike sobe to se za maglovitih jutara pruao preko polja. Katkad bi traio
da neprestano ponavljam neke stvari; raspitivao bi se o neemu to sam mu ispriala
prethodnoga dana kao da mu to uope nisam spomenula. Jeste li imali sportski paviljon?
Koji je skrbnik tebi bio najdrai? U poetku sam mislila da je rije o lijekovima, ali sam
tada shvatila da mu je um posve bistar. Zapravo nije elio samo sluati o Hailshamu, elio se
sjeati Hailshama, ba kao da je to bilo njegovo vlastito djetinjstvo. Znao je da je blizu
skonanju, pa je zato to radio: traio je da mu sve opisujem kako bi mu se sve to doista
usjeklo u pamenje, pa e se moda tijekom besanih noi, uz lijekove, bolove i iscrpljenost,
zamagliti linija izmeu mojih i njegovih sjeanja. Tada sam prvi put shvatila, doista shvatila,
koliko smo sree imali, Tommy, Ruth, ja, i svi ostali.
*
Dok se sada vozim naokolo, jo uvijek vidim poneto to me podsjea na Hailsham.
Moda proem kraj maglom zastrtog polja, ili u daljini opazim dio velike kue dok se
sputam u neku dolinu, ak i posebno rasporeene jablane na nekoj padini, te pomislim:
Moda je to! Nala sam ga! Ovo doista jest Hailsham!
Zatim shvatim da je to nemogue i nastavim voziti, a moje misli prijeu na neto drugo.
Osobito su tu oni paviljoni. Svuda ih vidim kako stoje na udaljenom kraju igralita, malene
bijele montane kue s nizom prozora smjetenim neprirodno visoko, gotovo tik ispod strehe.
Mislim da su ih mnogo izgradili u pedesetima i ezdesetima, kad su vjerojatno i nau
postavili. Ako proem kraj jednog takvog paviljona, promatram ga to je mogue dulje, a
jednog u dana tako imali sudar, ali ipak to radim. Nedavno sam vozila pustim podrujem
Worcestershirea i ugledala jedan kraj terena za kriket, a bio je tako slian naem u Hailshamu
da sam okrenula automobil i pola bolje pogledati.
Oboavali smo na sportski paviljon, moda zato jer nas je podsjeao na one slatke
malene kolibe to su ih ljudi imali u slikovnicama. Sjeam se kad smo bili u mlaim
razredima, pa smo preklinjali nae skrbnike da sljedei sat odre u paviljonu umjesto u
obinoj prostoriji. Nakon toga, kad smo bili u estom razredu, kad smo uli u trinaestu godinu
ivota, paviljon je postao mjesto gdje smo se mogli skrivati sa svojim najboljim prijateljima,
kad smo se eljeli maknuti od ostalih iz Hailshama.
Paviljon je bio dovoljno velik da ondje borave dvije zasebne skupine bez meusobnog
ometanja; ljeti se na verandi mogla zadravati i trea skupina. No u idealnim okolnostima
zapravo ste vi i vai prijatelji eljeli cijeli paviljon samo za sebe, pa je esto dolazilo do
nadmudrivanja i prepirki. Skrbnici su n.im uvijek govorili neka se ponaamo civilizirano po
lom pitanju, ali u stvarnosti vam je trebalo nekoliko jakih linosti u skupini kako biste imali
anse zauzeti paviljon tijekom odmora ili slobodnog razdoblja. Ni ja nisam bila ba povueni
tip, ali pretpostavljam da smo paviljon onako esto imali za sebe zapravo zahvaljujui Ruth.
Obino bismo se rasporedile po stolicama i klupama; bilo bi nas pet, odnosno est ako bi
dola i Jenny B.; te bismo s uitkom traale. Postojala je vrsta razgovora do koje je moglo
doi jedino kad ste bili skriveni u paviljonu; mogle smo raspravljati o neemu to nas je
zabrinjavalo, ili bismo se mogle valjati od smijeha, ili se bijesno posvaati. Uglavnom je to
bio nain oputanja uz najbliskije prijatelje.
Onog poslijepodneva o kojem sad razmiljam, stajale smo na stolcima i klupama,
gurajui se uz visoke prozore. Tako smo dobro vidjele sjeverno igralite gdje se okupilo
dvanaestak djeaka s nae godine i iz sedmog razreda da bi igrali nogomet. Sjalo je sunce, ali
je ranije toga dana zasigurno padala kia jer se sjeam odsjaja sunca na blatnjavoj travi.
Netko je rekao da ne bismo trebale tako otvoreno zuriti, ali gotovo se uope nismo
pomaknule unatrag. Zatim je Ruth rekla: - Uope nita ne sumnja. Pogledajte ga. Doista ni u
to ne sumnja.
Kad je to rekla, pogledala sam je i potraila znakove neodobravanja onoga to e deki
uiniti Tommyju. No Ruth se u iduoj sekundi nasmijala i rekla: - Idiot!
Shvatila sam da je za Ruth i ostale prilino nevano ono to e djeaci uiniti; nije bitno
odobravamo li mi to ili ne. U tom se trenutku nismo natisnule na prozore jer smo uivale u
pomisli da emo vidjeti kako ponovno poniavaju Tommyja, nego zato to smo ule za tu
najnoviju zavjeru pa nas je nekako neodreeno zanimalo to e se dogaati. Mislim da u tim
danima nismo bile previe zainteresirane za ono to su djeaci meu sobom radili. Za Ruth, za
ostale, sve je bilo tako nepristrano. I svi su izgledi da je tako bilo i za mene.
Ili me moda sjeanje vara. Moda sam ak i tada, dok sam gledala kako Tommy tri po
tom igralitu, s neskrivenim oduevljenjem na licu jer su ga ponovno primili u svoje redove,
te je trebao igrati igru u kojoj je bio tako dobar, moda sam ipak osjeala bol. Meutim, tono
se sjeam kako sam opazila dn Tommy nosi plavu polo majicu to ju je prolog mjeseca kupio
na Rasprodaji, onu kojom se tako ponosio. Sjeam se da sam pomislila: Doista je glup kad u
tome igra nogomet. Unitit e se, a kako e se onda osjeati? Glasno sam rekla, nikomu
odreenom: - Tommy ima svoju majicu. Svoju najdrau polo majicu.
Ne vjerujem da me itko uo jer su se svi smijali Lauri, velikom klaunu u naoj grupi,
koja je oponaala izraze to su se pojavljivali na Tommyjevu licu dok je trao, mahao,
dozivao, driblao. Ostali su se djeaci kretali igralitem na onaj namjerno tromi nain kao to
ine dok se zagrijavaju, ali je izgledalo a Tommy, u svojem uzbuenju, ve daje sve od sebe.
Rekla sam, ovoga puta glasnije: - Bit e mu jako muno ako uniti tu majicu. - Sad me Ruth
ula, ali je zasigurno pomislila da sam to rekla kao neku alu jer se mlitavo nasmijala, a zatim
je i sama dala neku duhovitu primjedbu.
Tada su djeaci prestali utirati loptu naokolo i okupili se na sredini igralita. Prsa su im
se lagano uzdizala i sputala dok su ekali da pone biranje ekipa. Dva kapetana momadi
bila su iz sedmog razreda, premda su svi znali da je Tommy bolji igra od bilo koga s te
godine. Bacali su novi da vide tko e prvi birati, a zatim se onaj koji je pobijedio zagledao u
skupinu djeaka.
- Pogledajte ga - rekao je netko iza mene. - Posve je uvjeren da e njega prvog izabrati.
Samo ga pogledajte!
Tommy je u tom trenutku doista djelovao nekako komino, a to vas je navodilo da
pomislite, pa, da, ako je tako budalast, zasluuje ono to e ga snai. Svi su se drugi djeaci
pretvarali da ignoriraju postupak biranja, glumei da im je svejedno kad e doi na red. Neki
su tiho meusobno razgovarali, neki su vezivali vezice na cipelama, a drugi su samo zurili u
svoje noge dok su gazili po blatu. Ali Tommy je eljno gledao u djeaka iz sedmog razreda,
kao da je ovaj ve prozvao njegovo ime.
Laura je svoju predstavu izvodila za cijelo vrijeme biranja ekipa, oponaajui sve
razliite izraze Tommyjeva lica: vedra usrdnost na poetku; zbunjena zabrinutost nakon to je
svaki kapetan izabrao etiri igraa, a on jo uvijek nije bio prozvan; povrijeenost i panika
kad je poeo shvaati to se zapravo dogaa. Ja, meutim, nisam neprestano pogledavala
Lauru jer sam promatrala Tommyja; znala sam to ona radi jer su se ostale stalno smijale i
poticale je. Kad je Tommy ostao sam ondje stajati, a svi su se djeaci poeli smijuljiti, ula
sam kako Ruth kae:
- Dolazi. ekajte. Sedam sekunda. Sedam, est, pet...
Nije stigla do kraja. Tommy je poeo gromoglasno vikati, a djeaci, koji su se sad ve
otvoreno smijali, potrae prema junom igralitu. Tommy je uinio nekoliko koraka za
njima; teko je rei je li nagonski krenuo u bijesan lov za njima ili ga je obuzela panika jer su
ga ondje ostavili. U svakom sluaju, uskoro se zaustavio i stajao ondje, bijesno zurei za
njima, grimizna lica. Tada je poeo vritati i vikati; besmislena zbrka psovki i uvreda.
Dotad smo sve ve vidjele mnoge Tommyjeve provale bijesa, pa smo sile sa stolaca i
rairile se po prostoriji. Pokuale smo zapoeti razgovor o neem drugom, ali Tommy je
neprestano vikao, a premda smo u poetku samo okretale oima i pokuale ga ignorirati, na
koncu smo se, vjerojatno punih deset minuta nakon to smo se prvi put maknule od prozora,
opet vratile onamo.
Ostali djeaci vie nisu bili na vidiku, a Tommy vie nije pokuavao svoje izljeve uputiti
u nekom odreenom smjeru. Samo je bjesnio, maui rukama i nogama, na nebo, na vjetar, na
oblinji stup ograde. Laura je rekla da moda vjeba Shakespearea. Netko drugi je
primijetio da svaki put kad neto vikne podigne nogu s tla i prema van, poput psa koji pia.
Zapravo, i sama sam opazila tu kretnju nogom, ali meni je upalo u oi da svaki put kad nogom
opet lupi o tlo, samog sebe poprska blatom. Razmiljala sam o njegovoj dragocjenoj majici,
ali je bio predaleko da bih vidjela ima li na njoj mnogo blata.
- Mislim da je to pomalo okrutno - rekla je Ruth nain na koji ga uvijek prijeu. Ali sam
je kriv. Kad bi nauio ostati smiren, ostavili bi ga na miru.
- I dalje bi ga zadirkivali - rekla je Hannah. - Ciraham K. je jednako raspaljive udi, ali
svi su zbog toga jo oprezniji s njim. Razlog iz kojeg su se okomili na Tommyja je taj to je
on lijenina.
Tada su sve odjednom govorile, o tome kako Tommy nikad ak ni ne pokuava biti
kreativan, o tome kako nije dao nita ak ni za Proljetnu razmjenu. Pretpostavljam da je svaka
od nas u toj fazi potajno eljela da iz kue doe neki skrbnik i odvede ga. Premda nismo
sudjelovale u ovom posljednjem planu za izazivanje Tommyja, ipak smo zauzele dobre
pozicije za promatranje, te smo poele osjeati krivnju. Ali na vidiku nije bilo skrbnika, pa
smo samo nastavile razmjenjivati razloge zato je Tommy zavrijedio sve to ga je snalo. Kad
je Ruth pogledala na sat i rekla kako misli da bismo se trebale vratiti u glavnu kuu, premda
jo imamo vremena, nitko joj nije proturjeio.
Tommy je jo uvijek galamio kad smo izile iz paviljona. Kua se nalazila s nae lijeve
strane, a kako je Tommy stajao na igralitu ravno ispred nas, nismo mu se morale pribliiti. U
svakom sluaju, bio je okrenut na drugu stranu pa se inilo da nas uope nije registrirao. Kad
su moje prijateljice pole du ruba igralita, ja sam ipak polako krenula prema njemu. Znala
sam da e to zbuniti ostale, ali sam nastavila hodati, ak i kad sam ula kako mi Ruth
nestrpljivo ape neka se vratim.
Pretpostavljam da Tommy nije navikao da ga netko prekida dok bjesni, jer je njegova
prva reakcija kad sam mu prila bila da se na sekundu zagleda u mene, a zatim nastavi kao i
ranije. Doista je bilo kao da vjeba Shakespearea, a ja sam se popela na pozornicu usred
njegove predstave. ak i kad sam rekla:
- Tommy, tvoja lijepa majica. Posve e je zaprljati - niim nije pokazao da me uo.
Stoga sam ispruila ruku i spustila je na njegovu. Kasnije su drugi mislili da mu je to
bila namjera, ali ja sam bila prilino sigurna da nije bilo namjerno. Mahao je rukama naokolo
i nije mogao znati da u ja ispruiti svoju ruku. U svakom sluaju, kad je podigao ruku,
odgurnuo je moju i udario me po licu. Uope me nije zaboljelo, ali sam se zgranula, Lio i
veina djevojica iza mene takoer.
inilo se da je Tommy tek tada postao svjestan ....ne, ostalih, sebe, injenice da se nalazi
na tom igralitu, kako se ponaao, te se zagledao u mene, pomalo budalasto.
- Tommy - rekla sam, prilino strogo. - Majica ti je puna blata.
- Pa to? - progunao je. No dok je to govorio, pogledao je dolje i opazio smee mrlje,
jedva se suzdravi da panino ne vikne. Zatim sam vidjela dii se na njegovu licu pojavilo
iznenaenje zbog injenice da ja znam to on osjea za tu majicu.
- Nema razloga za zabrinutost - rekla sam prije nego je tiina mogla postati
poniavajua za njega. - Oprat e se. Ako sam ne uspije to skinuti, samo je odnesi gospoici
Jody.
Nastavio je prouavati svoju majicu, a potom je mrzovoljno rekao: - To ionako nema
nikakve veze s tobom.
inilo se da je odmah poalio zbog te posljednje primjedbe i skrueno me pogledao, kao
da oekuje da u mu rei neto utjeno. No dotad mi ga je ve bilo dosta, osobito s obzirom
na injenicu da nas djevojice promatraju, kao i tko zna koliko drugih s prozora glavne kue.
Stoga sam slegnula ramenima, okrenula se i pridruila svojim prijateljicama.
Ruth me zagrlila dok smo se udaljavale. - Barem si ga navela da se smiri - rekla je. - Jesi
li dobro? Divlja ivotinja.
DRUGO POGLAVLJE
Sve se to dogodilo veoma davno, pa sam moda neto pogreno zapamtila; no koliko se
sjeam, to to sam onog poslijepodneva prila Tommyju bilo je dio faze kroz koju sam
otprilike u to vrijeme prolazila, neto o tome da sam kompulsivno samoj sebi postavljala
izazove, te sam uglavnom zaboravila na to kad me Tommy nekoliko dana kasnije zaustavio.
Ne znam kako je bilo ondje gdje ste vi bili, ali u Hailshamu smo se gotovo svaki tjedan
morali podvrgavati nekom obliku zdravstvene kontrole, obino u sobi 18 na samom vrhu
kue, kod stroge medicinske sestre po imenu Trisha, ili Vranino Lice, kako smo je zvali. Tog
sunanog jutra jedna grupa nas penjala se sredinjim stubitem do nje da nas pregleda, dok je
druga grupa, s kojom je upravo zavrila, silazila. Dakle, stubite je odzvanjalo od buke, a ja
sam se penjala stubama sputene glave, samo slijedei pete osobe ispred sebe, kad se zauo
glas u mojoj blizini: - Kath!
Tommy, koji se kretao s grupom koja je silazila, stao je nasred stubita, a na licu mu je
sjao veliki smijeak, to me odmah razdrailo. Prije nekoliko godina moda, ako bismo
naletjeli na nekoga koga nam je bilo drago vidjeti, tada bi na izraz lica bio takav. No sad smo
ve imali trinaest godina, a ovo je djeak koji je susreo djevojicu u doista javnoj situaciji.
Poeljela sam rei: Tommy, zato ne odraste? No obuzdala sam se i umjesto toga
rekla: -Tommy, napravio si zastoj. Kao i ja.
Pogledao je prema gore i doista, skupina na odmoritu iznad ve se zaustavljala. Na
trenutak se doimao uspanieno, a zatim se stisnuo uza zid kraj mene, pa su se ostali mogli
progurati uz nas. Tada je rekao:
- Kath, svuda sam te traio. elio sam ti rei da mi je ao. Mislim, doista, doista mi je
ao. Sigurno te nisam kanio udariti neki dan. Ni u snu ne bih udario djevojicu, a ak i kad
bih, tebe nikad ne bih udario. Iskreno, iskreno mi je ao.
- U redu je. Dogodilo se sluajno, to je sve. - Kimnula sam mu i okrenula se da u poi
dalje. No Tommy je vedro rekao:
- Majica je sad u redu. Sve se opralo.
- To je dobro.
- Nije te boljelo, je li? Kad sam te udario?
- Naravno. Fraktura lubanje. Potres mozga, sve. ak bi i Vranino Lice to mogla opaziti.
To jest, ako ikad stignem gore.
- Ali ozbiljno, Kath. Ne ljuti se, zar ne? Strano mi je ao. Stvarno. Na koncu sam mu
se nasmijeila i bez ironije rekla: - Gledaj, Tommy, bio je nesretan sluaj i sad je sto posto
zaboravljen. Ni najmanje ti ne zamjeram.
Jo uvijek se doimao nesigurnim, ali sad su se iza njega gurali neki stariji uenici,
govorei mu neka krene. Na brzinu mi se nasmijeio i potapao me i to ramenu, kao to bi
moda uinio mlaem djeaku, te nastavio silaziti stubitem. Kad sam se poela penjati, ula
sam ga kako vie odozdo: - Vidimo se, Kath!
Sve mi je to bilo pomalo neugodno, ali nije izazvalo zadirkivanje ili ogovaranje; a
moram priznati, da nije bilo tog susreta na stubitu, vjerojatno se tijekom narednih nekoliko
tjedana ne bih toliko zanimala za Tommyjeve probleme.
Osobno sam vidjela nekoliko incidenata. No uglavnom sam ula o njima, a kad bi se to
dogodilo, ispitivala sam ljude sve dok ne bih dobila vie ili manje potpunu priu. Bilo je jo
bijesnih ispada, primjerice kad je Tommy navodno prevrnuo dvije klupe u sobi 14, prosuvi
sav sadraj po podu, a ostatak je razreda, nakon to su svi pobjegli na odmorite,
zabarikadirao vrata kako bi ga sprijeili da izie. Jednom mu je gospodin Christopher morao
stegnuti ruke iza lea kako bi ga sprijeio da napadne Reggieja D. tijekom nogometnog
treninga. Svi su takoer mogli vidjeti da Tommy jedini nije imao partnera kad su djeaci iz
estog razreda odlazili trati.
Bio je dobar trka, te bi brzo stvorio prednost od deset, petnaest metara izmeu sebe i
ostalih, moda mislei da e to prikriti injenicu da nitko ne eli trati s njim. Zatim su tu
gotovo svakoga dana bile glasine o neslanim alama to su ih prireivali na njegov raun.
Mnogo toga bilo je uobiajeno, udne stvari na njegovom krevetu, crv u njegovim itaricama,
ali neto od toga zvualo je besmisleno zlobno: kao ono kad je netko njegovom etkicom za
zube oistio zahod, pa ga je ekala s ekinjama punim govna. Njegova veliina i snaga, a
pretpostavljam i taj lako zapaljivi karakter, znaili su da nitko nije pokuao pravo fiziko
maltretiranje, ali koliko se sjeam, do tih je incidenata dolazilo jo najmanje dva mjeseca.
Mislila sam da e prije ili kasnije netko poeti govoriti da je sve otilo predaleko, ali situacija
se nije popravljala i nitko nita nije rekao.
Ja sam jednom pokuala govoriti o tome, u spavaonici nakon gaenja svjetla. U starijim
razredima bilo nas je est u jednoj spavaonici, pa se ondje nalazila samo naa malena skupina,
te smo esto najintimnije razgovore vodile dok smo leale u mraku prije spavanja. Ondje se
moglo razgovarati o stvarima o kojima ni u snu ne biste nigdje drugdje priali, ak ni u
paviljonu. Tako sam jedne veeri spomenula Tommyja. Nisam mnogo rekla; samo sam
ukratko iznijela to mu se dogaalo i primijetila da to ba nije poteno. Kad sam zavrila,
neka udna tiina kao da je visjela u zraku, a ja sam shvatila da svi ekaju Ruthin odgovor, to
bi se obino dogaalo kad god bi netko spomenuo neto nezgodno. ekala sam, a tada sam
ula uzdah s Ruthine strane sobe, i ona je rekla:
- Ima pravo, Kathy. Nije lijepo. Ali ako eli da to prestane, mora promijeniti vlastito
ponaanje. Ba nita nije imao za Proljetnu razmjenu. Ima li togod za sljedei mjesec?
Kladim se da nema.
Sad bih malo trebala objasniti o Razmjenama to smo ih odravali u Hailshamu. etiri
puta godinje, u proljee, ljeti, ujesen i zimi, odravala se neka vrsta velike prodajne izlobe
svega onoga to smo stvarali lijekom tri mjeseca od prole Razmjene. Slike, crtei, lonarija;
sve mogue skulpture izraene od onoga to je trenutno bilo u modi, preoblikovane
limenke, moda, ili epovi boca zalijepljeni na karton. Za svaku stvar to ste je priloili,
dobivali ste razmjenske bonove; skrbnici su odluivali koliko bonova zavreuje vae remek-
djelo; zatim, na dan Razmjene, uzimali ste svoje bonove i kupovali ono to vam se svialo.
Vrijedilo je pravilo da smijete kupovati samo radove uenika s vlastite godine, ali ipak smo
imali dovoljno materijala za biranje jer je veina nas znala biti prilino plodna tijekom
tromjesenog razdoblja.
Dok sad razmiljam o tome, mogu shvatiti zato su Razmjene postale tako vane za nas.
Za poetak, to je bio na jedini nain, osim Rasprodaja; Rasprodaje su bile neto drugo i na to
u se kasnije vratiti; da stvorimo zbirku osobne imovine. Ako ste, recimo, eljeli ukrasiti
zidove oko svojega kreveta, ili ste htjeli neto nositi naokolo u svojoj torbi i staviti na klupu
dok ste hodali od jedne do druge prostorije, onda ste to mogli nai na Razmjeni. Sada takoer
shvaam kako su Razmjene imale suptilniji uinak na sve nas. Kad malo razmislite o tome,
injenica da smo ovisili jedni o drugima kad je rije o izradi predmeta koji bi mogli postati
vae osobne dragocjenosti, to mora djelovati na vae meusobne odnose. Sve ono s
Tommyjem bilo je tipino. Kako su na vas gledali u Hailshamu, koliko su vas voljeli i
potivali, uvelike je ovisilo o tome koliko ste dobri u stvaranju.
Ruth i ja esto smo se prisjeale tih stvari prije nekoliko godina, dok sam je njegovala u
oporavilitu u Doveru.
- Sve je to dio onoga to je Hailsham inilo tako posebnim - jednom je rekla. - Nain na
koji su nas ohrabrivali da vrednujemo radove jedni drugih.
- Istina - rekla sam. - Ali katkad, kad sad razmiljam o Razmjenama, mnogo mi se toga
ini pomalo udnim. Poezija, na primjer. Sjeam se da smo smjeli predati pjesme umjesto
crtea ili slike. udno je bilo to smo svi mi mislili da je to u redu, mislili smo da ima smisla.
- Zato ne bi imalo smisla? Poezija je vana.
- Ali govorimo o radovima devetogodinjaka, smijenim kratkim stihovima, pogreno
napisanima, u biljenicama za vjebu. Potroili bismo nae dragocjene bonove na biljenicu
punu tih pjesmica umjesto na neto doista lijepo za ukraavanje prostora oko naih kreveta.
Ako nam se tako sviala neija poezija, zato jednostavno nismo posudili biljenicu te osobe i
prepisali ono to nam se svia? No sjea se kako je bilo. Dolo bi vrijeme Razmjene, a mi
bismo ondje stajali kolebajui se izmeu pjesama Susie K. i onih irafa to ih je Jackie
obiavala izraivati.
- Jackiene irafe - rekla je Ruth, nasmijavi se. - Bile su tako lijepe. Neko sam imala
jednu.
Taj smo razgovor vodile jedne ugodne ljetne veeri, sjedei na malenom balkonu
njezine sobe u oporavilitu. Prolo je nekoliko mjeseci nakon njezina prvog doniranja, a sad
kad je prolo ono najgore, uvijek sam tempirala vrijeme svojih veernjih posjeta lako da
moemo pola sata ili vie provesti ondje, promatrajui kako sunce zalazi iza krovova. Moglo
se vidjeti mnogo obinih i satelitskih antena, a katkad, u daljini, blistavu crtu mora. Donijela
bih mineralnu vodu i kekse, te bismo ondje sjedile i razgovarale o svemu to bi nam palo na
pamet. Centar za oporavak u kojem se Ruth tada nalazila bio je jedan od meni najdraih, te ne
bih imala ba nita protiv da i ja ondje zavrim. Sobe za oporavak su malene, ali dobro
osmiljene i udobne. Sve je, zidovi, pod, prekriveno blistavim bijelim ploicama, a njihova se
istoa odrava tako savreno da vam se, kad prvi put uete onamo, ini da ste uli u dvoranu
ogledala. Naravno, najee ne vidite svoj odraz, ali gotovo vam se ini da ga vidite. Kad
podignete ruku, ili kad se netko na krevetu uspravi u sjedei poloaj, moete osjetiti taj blijedi
pokret sjenki na ploicama svuda oko vas. U svakom sluaju, Ruthina soba u tom centru
takoer je imala velika klizna staklena vrata, pa je s kreveta lako mogla gledati van. ak i dok
joj je glava poivala na jastuku, vidjela je veliki dio neba, a ako je bilo dovoljno toplo, mogla
se do mile volje nauivati svjeeg zraka samo izlaskom na balkon. Voljela sam je ondje
posjeivati, voljela sam nae razgovore tijekom cijelog ljeta i rane jeseni, dok smo zajedno
sjedile na balkonu, priale o Hailshamu, Seoskoj kui, o svemu to bi nam palo na pamet.
- elim rei - nastavila sam - kad smo bili te dobi, kad smo, recimo, imali jedanaest
godina, zapravo nas uope nisu zanimale tue pjesme. Ali sjea se Christy? Christy je bila
slavna po svojoj poeziji i svi smo mi u njoj vidjeli svoj uzor. ak se ni ti, Ruth, nisi usudila
nametati Christy. I sve zato jer smo mislili da je sjajna u poeziji. Ali mi nismo nita znali o
poeziji. Nije nam bilo stalo do toga. Ba je udno.
Ali Ruth nije shvatila to elim rei, ili je to moda namjerno izbjegavala. Moda je
vrsto odluila da e nas se svih sjeati kao da smo bili sofisticiraniji no to smo zapravo bili.
Ili je moda osjetila kamo vode moje rijei, a nije eljela da poemo u tom smjeru. U svakom
sluaju, uzdahnula je i rekla:
- Svi smo mislili da su Christyne pjesme tako dobre. No pitam se kakvima bi nam se
danas inile. Voljela bih da ih ovdje imamo nekoliko, rado bih vidjela to bismo mislile. -
Zatim se nasmijala i rekla: - Jo uvijek imam nekoliko pjesama Petera B. Ali to je bilo mnogo
kasnije, kad smo bili u osmom razredu. Zacijelo mi se sviao. Ne znam zato bih inae kupila
njegove pjesme. Histerino su budalaste. On je samog sebe tako ozbiljno doivljavao. Ali
Christy, ona je bila dobra, sjeam se da jest. udno je kako je trenutno prestala pisati pjesme
kad se poela baviti slikanjem. A u tome nije bila ni izbliza tako dobra.
No vratit u se na Tommyja. Ono to je Ruth tada rekla u naoj spavaonici nakon
gaenja svjetla, o tome kako je Tommy sam kriv za sve svoje probleme, vjerojatno je saetak
miljenja veine ljudi u Hailshamu u ono vrijeme. Ali kad je to rekla, palo mi je na pamet,
dok sam ondje leala, da cijela ta ideja o tome da se on namjerno ne trudi postoji jo iz
vremena kad smo bili u mlaim razredima. Tada sam shvatila, osjetivi nekakvu hladnou, da
Tommy proivljava ovo to proivljava ne samo tjednima ili mjesecima, ve godinama.
Tommy i ja smo ne tako davno razgovarali o tome, a njegova verzija o tome kako su
poele njegove nevolje potvrdila je ono to sam te veeri mislila. Prema njegovim
rijeima, sve je poelo jednog poslijepodneva na satu umjetnosti gospoice Geraldine. Do
tog je dana, rekao mi je Tommy, uvijek prilino uivao u slikanju. Ali toga dana na satu
gospoice Geraldine, Tommy je naslikao jedan akvarel, slona koji stoji u visokoj travi, i to je
bio poetak svega. Napravio ga je, tvrdio je, kao neku vrstu ale. Mnogo sam ga ispitivala o
tome, pa pretpostavljam da je to bilo poput mnogih drugih stvari u toj dobi: nema neki jasan
razlog, jednostavno to uini. Napravi neto jer misli da e nekoga nasmijati, ili jer eli
vidjeti hoe li izazvati nemir. Kad te kasnije pitaju za objanjenje, ini se da nema nikakva
smisla. Svi smo inili takve stvari. Tommy to nije ba tako ni kazao, ali uvjerena sam da se
tako dogodilo.
U svakom sluaju, naslikao je svojeg slona, a to je bila ba takva slika kakvu bi
napravilo tri godine mlae dijete. Trebalo mu je manje od dvadeset minuta i doista je
izazvalo smijeh, ali ne onakav kakav je oekivao. Unato tome, moda ni do ega ne bi
dovelo, pretpostavljam da je u tome velika ironija; da toga dana gospoica Geraldine nije
drala nastavu.
Gospoica Geraldine bila je svima omiljena skrbnica, kad smo bili te dobi. Bila je blaga,
tiha, i uvijek vas je tjeila kad vam je to trebalo, ak i kad ste neto loe napravili, ili vas je
izgrdio neki drugi skrbnik. Ako vas je ikad sama morala izgrditi, danima nakon toga
pruala vam je obilje dodatne panje, kao da vam neto duguje. Bilo je loe za Tommyja to
je toga dana gospoica Geraldine drala sat umjetnosti, a ne, recimo, gospodin Robert ili
osobno gospoica Emily, glavna skrbnica, koja je esto predavala umjetnost. Jedno od njih
dvoje izgrdilo bi Tommyja, on bi se mogao smijuljiti, a najgore to bi ostali mislili je da je
rije o neuspjeloj ali. Moda bi ga neki uenici ak smatrali pravim klaunom. Ali budui
da je gospoica Geraldine bila gospoica Geraldine, nije bilo tako. Umjesto toga, svim
se silama trudila ljubazno i s razumijevanjem promatrati sliku. Vjerojatno je pretpostavila da
Tommyju prijeti opasnost od zadirkivanja ostalih, pola je previe daleko u suprotnom
smjeru, doista pronaavi neto za pohvalu i pokazujui to razredu. Tako je poela odbojnost.
- Nakon to smo izili iz prostorije - sjeao se Tommy - tada sam ih prvi put uo to
priaju. I bilo im je svejedno hou li ih ja uti.
Moja je pretpostavka da je neko vrijeme prije nego je naslikao slona Tommy imao
osjeaj da zaostaje, da je posebno njegovo slikanje slino onomu to rade uenici mnogo
mlai od njega, a to je prikrivao kako je najbolje znao, namjernom izradom djetinjastih slika.
Ali nakon slike slona, sve je izilo na vidjelo, a sad su svi pratili kako bi vidjeli to e sljedee
napraviti. ini se da se neko vrijeme ipak trudio, ali tek to bi neto zapoeo, svuda oko njega
ulo bi se podrugljivo smijuljenje. Zapravo, to se vie trudio, to su njegovi napori izazivali
vie smijeha. Zato se Tommy uskoro vratio svojoj prvobitnoj obrani, te je stvarao radove koji
su se doimali namjerno djetinjastima, radove koji su pokazivali da mu je posve svejedno.
Odonda je situacija postajala sve gora i gora. Neko je vrijeme morao trpjeti jedino za vrijeme
satova umjetnosti, premda je to bilo dovoljno esto mi smo u mlaim razredima imali mnogo
satova umjetnosti. No tada se to proirilo. Izostavljali su ga iz igara, djeaci nisu eljeli sjediti
kraj njega na veeri, ili su se pretvarali da ne uju ako bi on neto rekao u spavaonici nakon
gaenja svjetla. U poetku nije bilo tako nemilosrdno. Mogli su proi mjeseci bez ikakva
incidenta i on bi pomislio da je sve to iza njega, a tada bi neto uinio, ili bi jedan od njegovih
neprijatelja, poput Arthura H., sve ponovno pokrenuo.
Nisam sigurna kad su poeli veliki izljevi bijesa. Koliko se sjeam, Tommy je oduvijek
bio poznat po svojim ispadima, ak i u predkolskoj dobi, ali me uvjeravao da su poeli tek
nakon to se zadirkivanje uvelike pogoralo. U svakom sluaju, ti su izljevi bijesa zapravo
izazivali ljude, sve su pogorali, a otprilike u vrijeme o kojem govorim, ljeto nakon estog
razreda, kad smo imali trinaest godina, tada je proganjanje doseglo vrhunac.
Zatim je sve prestalo, ne preko noi, ali prilino brzo. Tada sam, kao to sam rekla,
pozorno pratila situaciju, pa sam vidjela znakove prije veine ostalih.
Poelo je razdobljem, moda od mjesec dana ili malo duljim, kad su se psine redovito
nastavljale, ali Tommy nije izgubio ivce. Katkad sam vidjela da je blizu, ali se nekako uspio
kontrolirati; u drugim bi prigodama bez rijei slegnuo ramenima, ili bi se ponaao kao da nita
nije opazio. U poetku su te reakcije izazivale razoaranje; moda su ljudi ak bili uvrijeeni,
kao da ih je iznevjerio. Zatim je, postupno, ljudima dosadilo i neslane su ale postale mlitave,
sve dok jednog dana nisam shvatila da ve vie od tjedan dana nitko nita nije pokuao.
To samo po sebi moda ne bi bilo toliko znaajno, ali opazila sam i druge promjene.
Sitnice, kao to je injenica da su Alexander J. i Peter N. hodali s njim dvoritem prema
igralitima, a sva su trojica posve prirodno avrljala; suptilna, ali jasna razlika u glasovima
ljudi kad bi se spomenulo njegovo ime. Tada smo jednom, pri kraju poslijepodnevnog
odmora, u skupini sjedili na travi posve blizu junog igralita gdje su djeaci, kao i obino,
igrali svoj nogomet. Sudjelovala sam u razgovoru, ali sam promatrala Tommyja koji je,
opazila sam, bio u samom sreditu igre. U jednom mu je trenutku netko postavio nogu, a kad
se podigao, namjestio je loptu kako bi sam izveo slobodan udarac.
Dok su se djeaci rairili naokolo u iekivanju, vidjela sam Arthura H., jednog od
njegovih glavnih muitelja, nekoliko metara iza Tommyja, kako ga poinje
oponaati, izvodei budalastu verziju naina na koji je Tommy stajao kraj lopte, s rukama na
bokovima. Pozorno sam promatrala, ali nitko od ostalih nije se obazirao na Arthura. Sigurno
su ga svi vidjeli, jer su svi pogledi bili usmjereni na Tommyja, u oekivanju njegova uta, a
Arthur je bio tono iza njega, ali nitko nije bio zainteresiran. Tommy je utnuo loptu preko
trave, igra se nastavila, a Arthur H. vie nita nije kuao.
Bila sam zadovoljna takvim razvojem dogaaja, ali i i zbunjena. Nije bilo nikakvih
uoljivih promjena ii Tommyjevu radu, miljenje o njegovoj kreativnosti bilo je nisko kao i
uvijek. Shvaala sam da je uvelike pomogao izostanak bijesnih ispada, ali bilo je tee odrediti
to je bio kljuni faktor. Bilo je neega u samom Tommyju, nain na koji se drao, kako je
gledao ljude u lice i govorio na svoj otvoreni, dobroudni nain, to je bilo drukije nego
ranije, a to je pak promijenilo dranje onih oko njega. Meutim, nije bilo jasno to je dovelo
do svega toga.
Bila sam zbunjena i odluila ga malo ispitati kad sljedei put budemo mogli nasamo
razgovarati. Uskoro mi se ukazala prilika, kad sam stajala u redu za ruak i opazila ga
nekoliko mjesta ispred sebe u redu.
Pretpostavljam da bi to moglo zvuati udno, ali u Hailshamu red za ruak bio je jedno
od boljih mjesta za privatan razgovor. To je imalo nekakve veze s akustikom u velikoj
dvorani; sav onaj amor i visoki stropovi znaili su da, ukoliko govorite tihim glasom, stojite
sasvim blizu jedno drugoga i provjerite jesu li si susjedi zadubljeni u vlastiti razgovor, imate
dobre anse da vas nitko nee uti. U svakom sluaju, nismo ba imali previe izbora. Tiha
mjesta esto su bila najgora jer je uvijek postojala vjerojatnost da e netko proi dovoljno
blizu da vas uje. A im izgledate kao da se pokuavate iskrasti kako biste na miru
razgovarali, inilo se da su svi to za nekoliko minuta osjetili, pa niste imali nikakve anse.
Dakle, kad sam opazila Tommyja nekoliko koraka ispred sebe, mahnula sam mu neka doe
do mene; pravilo je bilo da u redu ne smijete nikoga preskakati da biste doli naprijed, ali se
smjelo ii unatrag. Priao mi je ushieno se smijeei, te smo trenutak zajedno stajali bez
mnogo rijei; ne zbog nelagode, ve zato to smo ekali da nestane svako zanimanje to ga je
moda pobudio Tommy vraanjem unatrag. Tada sam mu rekla:
- Doima se mnogo sretnijim ovih dana, Tommy. ini se da je situacija za tebe mnogo
bolja.
- Ti sve opaa, zar ne, Kath? - To je rekao bez ikakva sarkazma. - Da, sve je u redu.
Dobro se snalazim.
- Dakle, to se dogodilo? Jesi li otkrio Boga ili tako neto?
- Boga? - Tommy je trenutak ostao bez rijei. Potom se nasmijao i rekao: - O, shvaam.
Govori o tome da se ja... vie onako ne razbjesnim.
- Ne samo o tome, Tommy. Preokrenuo si situaciju u svoju korist. Promatrala sam te.
Zato pitam.
Tommy je slegnuo ramenima. - Malo sam odrastao, valjda. A moda su i svi ostali
odrasli. Ne moe se iste stvari raditi cijelo vrijeme. Postane dosadno.
Nita nisam rekla, ali sam ga nastavila promatrati sve dok se nije kratko nasmijao i
rekao: - Kath, tako si znatieljna. Dobro, pretpostavljam da neto ipak jest. Neto se dogodilo.
Ako eli, rei u ti.
- Pa, hajde, reci.
- Rei u ti, Kath, ali ne smije priati naokolo, u redu? Prije dva mjeseca razgovarao
sam s gospoicom Lucy. Nakon toga, osjeao sam se mnogo bolje. Teko je objasniti. Ali
neto je rekla, i sve mi se inilo mnogo lakim.
- Dakle, to je rekla?
- Pa... Stvar je u tome, moglo bi zvuati udno. U poetku je meni tako zvualo. Rekla
je, ako ne elim bili kreativan, ako me to doista ne zanima, da je to sasvim u redu. U tome
nema nieg loeg, rekla je.
- To ti je rekla?
Tommy je kimnuo, ali ja sam se ve okretala na drugu stranu.
- To su besmislice, Tommy. Ako kani igrati glupe igrice, ja nemam strpljenja za to.
Bila sam istinski ljutita jer sam mislila da mi lae, i to ba kad sam zavrijedila njegovo
povjerenje. Opazivi djevojicu koju sam poznavala nekoliko koraka iza sebe, pola sam k
njoj, ostavivi Tommyja da ondje stoji. Vidjela sam da je zbunjen i potiten, ali nakon mjeseci
to sam ih provela zabrinjavajui se zbog njega, osjeala sam se izdanom i bilo mi je svejedno
kako se on osjea. avrljala sam sa svojom prijateljicom, mislim da je to bila Matilda, to
sam vedrije mogla, te sam jedva pogledala prema njemu za cijelo vrijeme stajanja u redu.
Ali dok sam nosila tanjur do stola, Tommy mi je priao iza lea i brzo rekao:
- Kath, nisam te pokuavao zadirkivati, ako to misli. Tako se dogodilo. Ispriat u ti
sve o tome Ako mi prui priliku.
- Nemoj govoriti gluposti, Tommy.
- Kath, ispriat u ti o tome. Bit u kod jezerca nakon ruka. Ako doe onamo, ispriat
u ti.
Prijekorno sam ga pogledala i udaljila se bez rijei, ali sam ve, pretpostavljam, poela
razmiljati a mogunosti da on ipak nije izmislio ono o gospoici Lucy. Kad sam sjela kraj
svojih prijateljica, ve sam pokuavala smisliti kako u se kasnije iskrasti do jezerca a da ne
pobudim niiju radoznalost.
TREE POGLAVLJE
Jezerce se nalazilo juno od kue. Da biste stigli onamo, izili biste kroz stranji ulaz,
spustili se zavojitom stazom, gurajui se izmeu razgranatoga grmlja koje je, poetkom
jeseni, jo uvijek blokiralo put. Ili ako u blizini nije bilo skrbnika, mogli ste poi preicom
kroz gredicu rabarbare. U svakom sluaju, kad biste stigli do jezerca, ondje vas je ekao
spokojni ugoaj, s patkama, rogozom i lopoima. Meutim, to nije bilo dobro mjesto za
diskretni razgovor, ni izbliza onako dobro kao red za ruak. Za poetak, mogli su vas dobro
vidjeti iz kue. Takoer je bilo teko predvidjeti nain na koji zvuk putuje preko vode; ako je
netko elio prislukivati, najlake je bilo poi niz vanjsku stazu i unuti u grmlju s druge
strane jezerca. No budui da sam ga ja prekinula u redu za ruak, zakljuila sam da moram
dati sve od sebe. Tada smo ve dobrano zali u listopad, ali je toga dana sunce sjalo, pa sam
pretpostavila da u se moi pretvarati da sam samo otila u besciljnu etnju i sluajno naletjela
na Tommyja.
Moda zato to sam eljela stvoriti takav dojam, premda nisam imala pojma gleda li nas
tko, nisam ni pokuala sjesti kad sam ga nala kako sjedi na velikom ravnom kamenu blizu
ruba vode. Morao je biti petak ili vikend, jer se sjeam da smo na sebi imali vlastitu odjeu.
Ne sjeam se tono to je Tommy nosio, vjerojatno jednu od vreastih majica za nogomet to
ih je nosio kad je bilo prohladno, ali ja sam sigurno imala gornji dio smee trenirke koja se
sprijeda zakopavala patentnim zatvaraem, a nabavila sam je na Rasprodaji u petom razredu.
Obila sam ga i stala leima okrenuta vodi, a licem prema kui kako bih vidjela ako se ljudi
ponu okupljati na prozorima. Zatim smo nekoliko minuta razgovarali ni o em odreenom,
ba kao da nije ni bilo onoga u redu za ruak. Nisam sigurna je li to bilo zbog Tommyja ili
eventualnih promatraa, ali drala sam se kao da sam samo u prolazu, i u jednom sam
trenutku uinila pokret kao da u nastaviti sa etnjom. Tada sam na Tommyjevu licu opazila
izraz panike i odmah poalila to sam ga zadirkivala, premda mi to nije bila namjera. Stoga
nam rekla, kao da sam se upravo toga sjetila:
- Usput reeno, to si mi ono ranije priao? O tome da ti je gospoica Lucy neto rekla?
- Oh... - Tommy se zagledao pokraj mene prema jezercu, takoer se pretvarajui da je
posve zaboravio na tu temu. - Gospoica Lucy. Oh, to.
Gospoica Lucy bila je najvjetija u sportovima od svih skrbnika u Hailshamu, premda
to nikad ne biste rekli prema njezinu izgledu. Imala je zbijeno lijclo, gotovo poput buldoga, a
njezina neobina crna kosa, kad je rasla, uvijek je rasla prema gore pa joj nikad nije pokrivala
ui ili krupan vrat. No bila je doista snana i u dobroj kondiciji, a ak i kako smo bili stariji,
veina nas, ak ni djeaci, nismo je mogli pratiti u tranju. Bila je izvrsna u hokeju, a ak se
uspjeno nosila sa starijim djeacima u nogometu. Sjeam se da sam jednom gledala kad joj je
James B. pokuao oduzeti loptu dok je prolazila kraj njega, ali je on bio taj koji se naao na
tlu. Kad smo bili u mlaim razredima, ona nikad nije bila poput gospoice Geraldine kojoj
smo se obraali kad smo bili uznemireni. Zapravo, nije obiavala mnogo s nama razgovarati
kad smo bili mlai. Tek smo u starijim razredima poeli cijeniti njezin ustri stil.
- Neto si govorio - rekla sam Tommyju. - Neto o tome da ti je gospoica Lucy rekla da
je u redu ako nisi kreativan.
- Doista je rekla tako neto. Rekla je da se ne bih trebao zabrinjavati. Ne obraati
pozornost na ono to drugi ljudi govore. To je bilo prije dva mjeseca. Moda vie.
U kui se nekoliko uenika mlaih razreda zaustavilo na jednom od prozora na katu i
gledalo nas. No sad sam unula ispred Tommyja, vie se nimalo ne pretvarajui.
- Tommy, neobino da je to rekla. Jesi li siguran da si dobro shvatio?
- Naravno da sam dobro shvatio. - Glas mu se odjednom stiao. - Nije to rekla samo
jednom. Bili smo u njezinoj sobi i ona mi je odrala cijeli govor o tome.
Kad mu je prvi put rekla neka doe u njezinu radnu sobu nakon povijesti umjetnosti,
objasnio je Tommy, oekivao je jo jednu lekciju o tome kako bi se trebao vie truditi, ono to
je sluao od raznih skrbnika, ukljuujui gospoicu Emily osobno. No dok su hodali od kue
prema Stakleniku, gdje su skrbnici imali svoje stambene prostorije, Tommy je poeo
nasluivati da je rije o neemu drukijem. Nakon to se smjestio u naslonjau gospoice
Lucy, a ona je ostala stajati kraj prozora, zatraila je da joj ispria cijelu priu, onako kako ju
je on doivljavao, o svemu to mu se dogaalo. Tako je Tommy poeo sve priati. No prije
nego je stigao do polovice prie, ona mu je odjednom upala u rije i sama poela govoriti.
Poznavala je mnogo uenika, rekla je, kojima je dugo vremena bilo teko kreativno se
dokazati; slikanje, crtanje, poezija, nita od toga godinama im nije ilo od ruke. Zatim su
jednoga dana okrenuli novi list i procvjetali. Sasvim je mogue da je Tommy jedan od takvih.
Tommy je sve to ve ranije uo, ali neto u dranju gospoice Lucy navelo ga je da
pozorno slua.
- Vidio sam - rekao mi je - da to nekamo vodi. Do neeg drukijeg.
I doista, uskoro je govorila neto to je Tommyju bilo teko pratiti. No nastavila je to
ponavljati sve dok napokon nije poeo shvaati. Ako se Tommy istinski trudio, govorila je, ali
jednostavno nije mogao biti veoma kreativan, onda je to posve u redu, i nema razloga za
zabrinutost. Pogreno je da ga bilo tko, bez obzira je li rije o uenicima ili skrbnicima,
kanjava zbog toga, ili na bilo koji nain vri pritisak na njega. Za to on jednostavno nije kriv.
Kad se Tommy poeo buniti i govoriti da je gospoici Lucy lako to rei, ali svi ipak misle da
je on kriv, uzdahnula je i zagledala se kroz prozor. Potom je rekla:
- To ti moda nee mnogo pomoi. Ali samo zapamti ovo. Ovdje u Hailshamu postoji
barem jedna osoba koja vjeruje da si veoma dobar uenik, dobar kao bilo tko s kim je ikad
radila, bez obzira na to koliko si kreativan.
- Nije te zadirkivala, je li? - pitala sam Tommyja. - To nije bio neki lukavi nain
grdnje?
- Sasvim sigurno nije bilo nita tomu slino. U svakom sluaju... - prvi put se doimao
zabrinutim da e ga netko uti, te je pogledao preko ramena prema kui. Mlai su uenici na
prozoru izgubili zanimanje i otili; neke djevojice s nae godine hodale su prema paviljonu,
ali su jo bile prilino daleko. Tommy se ponovno okrenuo k meni i gotovo aptom rekao:
- U svakom sluaju, dok je sve to govorila, ona se tresla.
- Kako to misli, tresla?
- Tresla se. Od gnjeva. Vidio sam je. Bila je bijesna. Ali bijesna duboko u sebi.
- Na koga?
- Nisam bio siguran. Nikako ne na mene, a to je bilo najvanije! - Nasmijao se, a potom
se opet uozbiljio. - Ne znam na koga se ljutila. Ali doista je bila ljutita.
Ustala sam jer su me boljeli listovi. - To je prilino udno, Tommy.
- Neobino je da mi je taj razgovor s njom doista pomogao. Mnogo mi je pomogao. Kad
si ranije govorila o tome da se ini kako je sad situacija za mene bolja. Pa, to je zahvaljujui
tome. Jer kasnije, kad sam razmiljao o onome to je rekla, shvatio sam da ima pravo, da
nisam ja kriv. U redu, nisam to dobro podnosio. Ali duboko u sebi znao sam da nisam ja kriv.
To je bilo presudno. Kad god sam bio nesiguran, ugledao bih je kako hoda naokolo, ili bih
moda bio na jednom od njezinih satova, a ona ne bi rekla ni rijei o naem razgovoru, ali ja
bih je pogledao i ona bi me katkad opazila i lagano mi kimnula. Samo mi je to bilo potrebno.
Ranije si me pitala je li se neto dogodilo. Pa, to se dogodilo, ali Kath, sluaj, nikomu nemoj
rei ni rijei o ovome, u redu?
Kimnula sam, ali uz pitanje: - Je li te ona natjerala da to obea?
- Ne, ne, nije me natjerala da bilo to obeam. Ali ti nikomu ne smije rei ni rijei.
Mora mi doista obea.
- Dobro. - Opazile su me djevojice koje su se uputile prema paviljonu, pa su mahale i
zvale me. Mahnula sam i ja njima, te rekla Tommyju: - Bolje da poem. Moemo uskoro jo
razgovarati o tome.
Ali Tommy je to ignorirao. - Postoji jo neto - nastavio je. - Jo je neto rekla, a ja to ne
mogu posve shvatiti. Kanio sam te pitati o tome. Rekla je da nas ne pouavaju dovoljno, tako
neto.
- Ne pouavaju nas dovoljno? eli rei da ona misli da bismo trebali jo vie uiti?
- Ne, ne bih rekao da je na to mislila. Mislim da je govorila, zna, o nama. to e se s
nama dogoditi jednoga dana. Doniranje i sve to.
- Ali pouavali su nas o tome - rekla sam. - Pitam se to je time mislila. Zar misli da
postoje neko stvari koje nam jo nisu rekli?
Tommy je trenutak razmiljao, a potom je odmahnuo glavom. - ini mi se da nije tako
mislila. Samo smatra da nas o tome ne pouavaju dovoljno. Jer je rekla da bi najradije ona
sama s nama o tome razgovarala.
- O emu tono?
- Nisam siguran. Moda sam sve pogreno shvatio, Kath, ne znam. Moda je mislila na
posve neto drugo, neto povezano s tim da ja nisam kreativan. Ne razumijem, zapravo.
Tommy me gledao kao da od mene oekuje objanjenje. Razmiljala sam nekoliko
sekunda i tada tekla:
- Tommy, paljivo razmisli. Rekao si da se naljutila...
- Pa, tako je izgledalo. Bila je tiha, ali se tresla.
- U redu, svejedno. Recimo da se naljutila. Je li o tim drugim stvarima poela govoriti
kad se naljutila? O tome kako nas ne pouavaju dovoljno o doniranju i ostalome?
- Pretpostavljam...
- Dakle, Tommy, misli. Zato je to spomenula? Govorila je o tebi i tvojem pomanjkanju
kreativnosti. Zatim je odjednom poela priati o tim drugim stvarima. Kakva je veza? Zato je
spomenula doniranje? Kakve to ima veze s tvojom kreativnou?
- Ne znam. Morala je imati neki razlog, pretpostavljam. Moda ju je jedno podsjetilo na
drugo. Kath, sad si se i sama prilino uzbudila zbog toga.
Nasmijala sam se jer je imao pravo; mrtila sam se, posve zaokupljena svojim mislima.
injenica je bila da je moj um istodobno lutao u nekoliko smjerova. Tommyjevo me
prepriavanje razgovora s gospoicom Lucy podsjetilo na neto, moda na cijeli niz stvari, na
sitne incidente iz prolosti koje su imale veze s gospoicom Lucy, a tada su me zbunjivale.
- Samo to... - Prekinula sam se i uzdahnula. - Ne mogu se tono izraziti, ak ni sebi. Ali
sve to, ovo to govori, nekako se uklapa u mnogo drugih stvari koje me zbunjuju. Neprestano
razmiljam o svemu tome. Primjerice, zato Madame dolazi i uzima nae najbolje slike. emu
to tono slui?
- To je za Galeriju.
- Ali to je njezina galerija? Redovito dolazi ovamo i odnosi nae najbolje radove. Sad
ve zasigurno ima hrpe toga. Jednom sam gospoicu Geraldine pitala koliko dugo Madame
ve dolazi ovamo, a ona je rekla da dolazi otkako postoji Hailsham. to je ta galerija? Zato
bi imala galeriju za stvari to smo ih mi napravili?
- Moda ih prodaje. Vani, ondje sve prodaju.
Odmahnula, sam glavom. - Ne moe biti to. Mora imati nekakve veze s onim to je tebi
rekla gospoica Lucy. O nama, o tome kako emo jednoga dana poeti donirati. Ne znam
zato, ali ve neko vrijeme imam jedan osjeaj, da je sve to povezano, premda ne mogu
shvatiti kako. Sad moram poi, Tommy. Nemojmo nikomu govoriti o ovome o emu smo
razgovarali.
- Ne. I nikomu nemoj rei za gospoicu Lucy.
- Ali hoe li mi rei ako ti kae jo neto slino?
Tommy je kimnuo, a potom se opet osvrnuo oko sebe. - Kao to kae, Kath, bolje da
poe. Netko bi nas uskoro mogao uti.
Galerija o kojoj smo Tommy i ja razgovarali bila je neto s ime smo svi mi odrastali.
Svi su o njoj govorili kao da postoji, premda zapravo nitko od nas nije zasigurno znao da
postoji. Sigurna sam da je prilino tipino s moje strane to se nisam mogla sjetiti kako ili
kada sam prvi put ula za nju. To sigurno nije bilo od skrbnika: oni nikad nisu spominjali
Galeriju, a postojalo je nepisano pravilo da u njihovoj nazonosti nikad ne razgovaramo o toj
temi.
Sad bih rekla da je to neto to se prenosilo s jedne na drugu generaciju uenika
Hailshama. Sjeam se jednog dogaaja iz vremena kad sam mogla imati pet ili est godina;
sjedila sam za niskim stoliem kraj Amande C., a nae su ruke bile pune gline za modeliranje.
Ne sjeam se je li kraj nas bilo druge djece, niti koji je skrbnik ondje bio. Samo se sjeam da
je Amanda C., koja je bila godinu dana starija od mene, gledala to izraujem i uzviknula:
- To je stvarno, stvarno dobro, Kathy! To je tako dobro! Kladim se da e to dospjeti u
Galeriju!
Tada sam zasigurno ve znala za Galeriju, jer se sjeam uzbuenja i ponosa kad je to
rekla, a u iduem sam trenutku u sebi pomislila:
To je smijeno. Nitko od nas jo nije dovoljno dobar za Galeriju. Kako su godine
prolazile, mi smo i dalje priali o Galeriji. Ako ste eljeli pohvaliti neiji rad, rekli biste: - To
je dovoljno dobro za Galeriju. - A nakon to smo otkrili ironiju, kad god bismo naili na neki
lo rad, govorili bismo: - O, da! Taj ide ravno u Galeriju!
No jesmo li doista vjerovali da postoji Galerija? Danas, nisam sigurna. Kao to sam
rekla, nikad je nismo spominjali skrbnicima, a dok sad razmiljam o tome, ini mi se da je to
bilo pravilo to smo ga sami sebi nametnuli, jednako kao da su to skrbnici odluili. Sjeam se
jednog dogaaja kad nam je bilo oko jedanaest godina. Nalazili smo se u sobi 7 jednog
sunanog zimskog jutra. Upravo je zavrio sat gospodina Rogera, a nekolicina nas je ostala i
malo avrljala s njim. Sjedili smo na klupama i ne sjeam se tono o emu smo razgovarali,
ali nas je gospodin Roger, kao i obino, nasmijavao i nasmijavao. Tada je Carol H. rekla,
neprestano se smijui: - Moda ti to ak izaberu za Galeriju! - Odmah je rukom pokrila usta
uz jedno uh! , a ugoaj je ostao vedar; ali svi smo znali, ukljuujui gospodina Rogera, da
je pogrijeila. To nije bila ba neka velika katastrofa; bilo bi otprilike isto kao da je netko od
nas rekao neku nepristojnu rije, ili upotrijebio nadimak nekog skrbnika pred njim ili njom.
Gospodin Roger se blago nasmijeio, kao da je elio rei: Zaboravit emo na to, pretvarat
emo se da to uope nisi rekla, te smo nastavili kao ranije.
Ako je Galerija za nas ostala nekakvo maglovito podruje, vrsta je injenica bila da
se Madame pojavljivala obino dva puta, katkad tri ili etiri puta svake godine, kako bi
izabrala nae najbolje radove. Zvali smo je Madame jer je bila Francuskinja ili Belgijanka;
esto smo se prepirali oko toga odakle je; a tako su je i skrbnici uvijek zvali. Bila je visoka,
mrava ena kratke kose, vjerojatno jo prilino mlada, premda je u ono vrijeme nismo
takvom smatrali. Uvijek je nosila elegantan sivi kostim, a za razliku od vrtlara, za razliku od
vozaa koji su dovozili robu za kolu, za razliku od doslovce svih koji su dolazili izvana, ona
nije razgovarala s nama i svojim nas je hladnim pogledom drala podalje od sebe. Godinama
smo je smatrali uobraenom, ali je jedne veeri, kad nam je moglo biti osam
godina, Ruth iznijela drugu teoriju.
- Ona se nas boji - ustvrdila je.
Leale smo u mraku u naoj spavaonici. U mladim razredima bilo nas je po petnaest u
spavaonici, pa obino nismo vodile duge intimne razgovore kao u spavaonicama uenika
starijih razreda. No veina onih koje su kasnije inile nau grupu ve su tada imale krevete
blizu jedan drugoga, te smo ve stjecale naviku razgovaranja prije spavanja.
- Kako to misli, da se boji nas? - netko je pitao. Kako se moe nas bojati? to bismo
joj mogli uinili?
- Ne znam - rekla je Ruth. - Ne znam, ali sigurna sam da je tako. Ranije sam mislila
da je samo uobraena, ali radi se o neem drugom, sad sam uvjerena da je tako. Madame se
boji nas. Iduih nekoliko dana smo, s vremena na vrijeme, raspravljali o tome. Veina nas nije
se slagala s Ruth, ali to ju je samo inilo jo odlunijom da dokae da je u pravu. Stoga smo
na kraju smislile plan kako emo provjeriti njezinu teoriju kad Madame sljedei put doe u
Hailsham. Premda posjeti Madame nikad nisu najavljivani, uvijek je bilo sasvim oito kad se
oekuje njezin dolazak. Pripreme za njezin posjet zapoinjale su tjednima ranije, a skrbnici su
pregledavali sve nae radove: slike, skice, lonariju, sve nae eseje i pjesme. To je obino
trajalo barem dva tjedna, a nakon toga bi etiri ili pet radova sa svake godine mladih i starijih
razreda zavrilo u sobi za bilijar.
Ta bi prostorija tijekom tog razdoblja bila zatvorena, ali ako biste stali na niski zidi
terase vani, mogli biste kroz prozore vidjeti kako hrpa stvari postaje sve vea i vea. Kad bi
skrbnici to poeli uredno slagati, na stolove i tafelaje, poput minijaturne verzije jedne od
naih Razmjena, onda ste znali da e Madame stii za dan ili dva.
Te jeseni o kojoj sada govorim, nismo morali znati samo dan, ve i toan trenutak kad
e se Madame pojaviti, jer se esto zadravala najvie sat ili dva. Dakle, im smo vidjele da se
u sobi za bilijar izlau stvari, odluile smo na smjenu paziti kad e se pojaviti.
Taj nam je zadatak uvelike olakao smjetaj nae kole. Hailsham se nalazio u dolini
oko koje su se na sve strane uzdizala polja. To je znailo da se kroz gotovo sve prozore
uionica u glavnoj kui, pa ak i iz paviljona, pruao dobar pogled na dugu usku cestu to se
sputala preko polja do glavne kapije. Sama je kapija bila prilino daleko, te je svako vozilo
moralo proi ljunanim kolnim prilazom, kraj grmlja i cvjetnih gredica, prije nego bi stiglo
do dvorita ispred glavne kue. Katkad su znali proi dani a da nismo vidjeli nijedno vozilo
na toj uskoj cesti, a ona koja su dolazila, obino su bila kombiji ili kamioni koji su dovozili
zalihe, vrtlare ili radnike. Osobni je automobil bio rijetkost, a pogled na jedan u daljini katkad
je bio dovoljan da u razredu nastane ludnica.
Poslijepodne kad je automobil Madame opaen kako se pribliava preko polja bilo je
vjetrovito i sunano, uz nekoliko olujnih oblaka koji su se poeli okupljati. Nalazili smo se u
sobi 9, na prvome katu u prednjem dijelu kue, a kad se proirio apat, siroti gospodin Frank,
koji nas je pokuavao nauiti pravopis, nije mogao razumjeti zato smo odjednom postati tako
nemirni.
Plan to smo ga smislile za testiranje Ruthine teorije bio je veoma jednostavan: mi, nas
est koje smo u tome sudjelovale, ekat emo Madame negdje u zasjedi, a zatim krenuti
prema njoj i okruiti je, sve odjednom. Sve emo ostati savreno uljudne i jednostavno poi
dalje svojim putem, ali ako izaberemo pravi trenutak i uhvatimo je nespremnu, vidjet emo,
tvrdila je Ruth, da nas se ona doista boji.
Naa je glavna bojazan bila da jednostavno neemo dobiti priliku tijekom kratkog
razdoblja njezina boravka u Hailshamu. No dok se bliio kraj sata gospodina Franka, vidjele
smo Madame, tono dolje u dvoritu, kako parkira automobil. Na odmoritu smo se hitro
dogovorile, a zatim smo pole za ostalima niza stube i zadrale se odmah kraj glavnog ulaza.
Vidjele smo dvorite okupano sunevom svjetlou gdje je Madame jo uvijek sjedila za
volanom, traei neto u svojoj aktovci. Na koncu je izila iz automobila i zaputila se prema
nama, odjevena u uobiajeni sivi kostim, objema rukama vrsto steui aktovku uz tijelo.
Izile smo na Ruthin znak, zaputivi se ravno prema njoj, ali kao da smo sve u snu. Tek nakon
to se ukoeno zaustavila, svaka od nas je promrmljala: - Oprostite, gospoice. - Tada smo se
razdvojile.
Nikad neu zaboraviti do kakve je neobine promjene u svima nama dolo u narednom
trenutku. Do tog je trenutka cijela ta situacija oko Madame bila, ako ne ba ala, veoma
privatna stvar to smo je eljele raistiti meu sobom. Nismo previe razmiljale o tome
kako e se uklopiti sama Madame, ili bilo tko drugi. elim rei, dotad je sve bilo prilino
neozbiljno, uz neznatni element izazova. Isto tako, Madame nije uinila nita osim onoga to
smo predvidjele: samo se ukoila i ekala da proemo. Nije kriknula, niti se ak zgranula. No
mi smo sve tako napeto oekivale njezinu reakciju, i vjerojatno je zato tako djelovala na
nas. Kad se zaustavila, hitro sam pogledala njezino lice, a sigurna sam da su to uinile i ostale.
ak i sada to mogu vidjeti, drhtaj za koji se inilo da ga potiskuje, istinski strah da e je jedna
od nas sluajno dotaknuti. Premda smo samo nastavile hodati, sve smo to osjetile; bilo je
kao da smo sa sunca odjednom stigle u prohladnu hladovinu. Ruth je imala pravo: Madame se
doista bojala nas. No bojala se nas jednako kao to bi se netko mogao bojati pauka. Nismo
bile spremne na to. Nikad nam nije palo na pamet zapitati se kako emo se mi osjeati ako nas
netko tako doivljava, kao pauke.
Kad smo prele dvorite i stigle do trave, bile smo posve drukija skupina od one koja je
uzbueno stajala naokolo i ekala da Madame izie iz automobila. Hannah se doimala
spremnom briznuti u pla. ak je i Ruth izgledala istinski potresenom. Zatim je jedna od nas,
mislim da je to bila Laura, rekla:
- Ako joj se ne sviamo, zato eli nae radove? Zato nas jednostavno ne ostavi na
miru? Tko uope trai od nje da dolazi ovamo?
Nitko nije odgovorio, te smo nastavile hodati pivrna paviljonu, vie nita ne rekavi o
onome to se dogodilo.
Razmiljajui sad o tome, shvaam da smo bili ba u dobi kad smo poneto znali o sebi,
o tome tko smo mi, po emu se razlikujemo od naih skrbnika, od ljudi vani, ali jo uvijek
nismo razumjeli to sve to znai. Sigurna sam da ste u djetinjstvu i vi imali neki doivljaj
slian naemu toga dana; slinim u nutrini, po osjeajima, ako ve ne po samim
pojedinostima. Jer zapravo nije vano koliko se vai skrbnici trude da vas dobro pripreme: sve
one prie, videosnimke, razgovori, upozorenja, nita od toga ne moe vas navesti da doista
shvatite. Ne kad imate osam godina i svi ste zajedno na nekome mjestu kao to je Hailsham;
kad imate skrbnike kakve smo mi imali; kad se vrtlari i dostavljai ale i smiju s vama i zovu
vas duice.
Unato tome, neto od toga mora nekamo ui. Mora ui, jer kad naie takav trenutak,
postoji dio vas koji je ekao. Moda jo od vremena kad vam je bilo pet ili est godina, negdje
duboko u vama neto ape: Jednoga dana, moda uskoro, znat e kakav je to osjeaj. I
tako vi ekate, ak i ako toga niste posve svjesni, ekate trenutak kad ete uhvatiti da ste za
njih doista drukiji; da ondje vani postoje ljudi, poput Madame, koji vas ne mrze niti vam ele
zlo, ali koji ipak zadrhte pri samoj pomisli na vas, o tome kako ste i zato dospjeli na ovaj
svijet, i koji strepe od pomisli da bi vaa ruka mogla dotaknuti njihovu. Prvi put kad ugledate
sebe kroz oi takve osobe, to je hladan trenutak. To je kao da proete kraj zrcala kraj kojega
ste prolazili svaki dan u ivotu, a ono vam odjednom pokazuje neto drugo, neto muno i
strano.
ETVRTO POGLAVLJE
Kad zavri ova godina, vie neu biti njegovateljica, i premda sam time mnogo dobila,
moram priznati da e mi goditi prilika da se odmorim, da stanem, razmiljam i prepustim se
sjeanju. Sigurna sam da to barem djelomice ima veze s tim, s pripremanjem na promjenu
tempa, taj moj poriv da sredim sva ta stara sjeanja. Ono to sam doista eljela,
pretpostavljam, jest srediti sve ono to se dogodilo izmeu mene, Tommyja i Ruth nakon to
smo odrasli i otili iz Hailshama. No sad shvaam koliko je zapravo onoga to se dogodilo
kasnije proizilo iz naeg boravka u Hailshamu, te zato elim najprije veoma paljivo prijei
ta ranija sjeanja. Uzmite, na primjer, svu tu znatielju povezanu s Madame. Na jednoj razini,
to smo samo mi klinci zbijali lakrdije. Ali na drugoj, kao to ete vidjeti, to je bio poetak
procesa koji je tijekom godina neprestano rastao sve dok na koncu nije dominirao naim
ivotima.
Nakon toga dana, spominjanje Madame meu nama postalo je, premda ne ba tabu
tema, prilino rijetko. To je bilo neto to se uskoro proirilo izvan nae malene skupine na
gotovo sve uenike nae godine. Bili smo, rekla bih, znatieljni kao i uvijek, ali smo svi
osjeali da bi nas daljnje istraivanje o tome to je inila s naim radovima, te postoji li doista
nekakva galerija, odvelo u podruje za koje jo nismo bili spremni. Meutim, tema Galerije
jo se uvijek s vremena na vrijeme spominjala, pa kad mi je nekoliko godina kasnije kraj
jezerca Tommy poeo priati o svojem neobinom razgovoru s gospoicom Lucy, neto iz
mojih potisnutih sjeanja nastojalo je izbiti na povrinu. Tek kasnije, nakon to sam ga
ostavila sjediti na kamenu I urila za svojim prijateljicama, sjetila sam se to je to.
Radilo se o neemu to nam je gospoica Lucy rekla tijekom jednog nastavnog sata.
Zapamtila sam to jer me u ono vrijeme zbunjivalo, a bila je to i jedna od rijetkih prilika kad se
Galerija tako javno spomenula pred jednim skrbnikom.
Nalazili smo se usred neega to smo kasnije nazvali kontroverzijom bonova. Tommy
i ja smo prije nekoliko godina raspravljali o kontroverziji i u poetku se nismo mogli sloiti
kad se to dogodilo. Ja sam tvrdila da smo tada imali deset godina, a on je mislio da je to bilo
kasnije, ali se na koncu sloio sa mnom. Prilino sam sigurna da imam pravo: pohaali smo
etvrti razred, neto kasnije nakon onog incidenta s Madame, ali tri godine prije naeg
razgovora kraj jezerca.
Pretpostavljam da je kontroverzija bonova bila dio naeg odrastanja, a time i vee
gramzljivosti. Godinama smo, ini mi se da sam to ve spomenula, mislili da je odabir radova
za sobu za bilijar, da i ne govorim o tome da ih Madame uzme, bio golemi trijumf. No kad
smo bili u desetoj godini, ve smo imali podvojene stavove o tome. Razmjene, i njihov sustav
bonova za plaanje, uinile su nas vjetim u procjenjivanju svega to smo napravili. Postali
smo zaokupljeni majicama, ukraavanjem prostora oko naih kreveta, personalizacijom naih
klupa. I naravno, morali smo misliti na nae zbirke.
Ne znam jeste li vi imali zbirke ondje gdje ste boravili. Kad naiete na nekog biveg
uenika Hailshama, on ili ona uvijek, prije ili kasnije, postanu nostalgini kad je rije o
zbirkama. U ono smo vrijeme, naravno, sve uzimali zdravo za gotovo. Svatko je imao drvenu
krinju sa svojim imenom, a drao ju je ispod kreveta I punio svojom imovinom, stvarima to
ih je nabavio na Rasprodajama ili Razmjenama. Sjeam se jednog ili dvoje uenika koji se
nisu previe trudili oko svojih zbirki, ali veina se naveliko time bavila, vadei stvari kako bi
ih izloili, paljivo opremajui neto drugo.
Stvar je u tome, kad smo navrili deset godina, cijela se ta ideja da je velika ast ako
Madame neto uzme sukobljavala s osjeajem da ostajemo bez stvari koje su najbolje za
prodaju. Sve je to kulminiralo u kontroverziji bonova.
Poelo je tako da je nekoliko uenika, uglavnom djeaka, gunalo da bismo trebali
dobivati bonove kao kompenzaciju za ono to Madame odnese. Mnogo se uenika slagalo s
time, ali drugi su se zgraali nad tom idejom. Meu nama je neko vrijeme dolazilo do
prepirki, a tada je jednoga dana Koy J., koji je bio godinu dana stariji od nas i Madame je ve
odnijela niz njegovih stvari, odluio posjetiti gospoicu Emily i pitati o tome.
Gospoica Emily, naa glavna skrbnica, bila je starija od ostalih. Nije bila posebno
visoka, ali neto u nainu kako se drala, uvijek veoma uspravno i uzdignute glave, stvaralo je
dojam da jest. Svoju je srebrnastu kosu nosila vezanu na zatiljku, ali pramenovi su se uvijek
oslobaali i lebdjeli oko nje. Mene bi to izluivalo, ali gospoica Emily ih je uvijek
ignorirala, kao da nisu dostojni njezine panje. Do veeri je inila prilino neobian prizor,
pramenovi kose bili su svuda oko njezine glave, a ona se uope nije trudila maknuti ih s lica
dok je s vama razgovarala svojim tihim, odlunim glasom. Svi smo je se prilino bojali i
nismo je doivljavali jednako kao ostale skrbnike. No smatrali smo je potenom i potivali
smo njezine odluke; ak i dok smo bili u mlaim razredima, vjerojatno smo shvaali da se u
Hailshamu svi osjeamo tako sigurnima upravo zahvaljujui njezinoj osobnosti, bez obzira
kako zastraujue djeluje.
Trebalo je prilino hrabrosti da se poe k njoj bez njezina poziva; poi k njoj sa
zahtjevima kakve je imao Roy doimalo se samoubilakim. Ali Roy nije bio strano ukoren,
kako smo oekivali, a u narednim se danima ulo da skrbnici razgovaraju, ak se prepiru, o
pitanju bonova. Na koncu je objavljeno da emo ipak dobivati bonove, ali ne mnogo jer je
posebna ast kad Madame izabere neki rad. To ba nije dobro sjelo ni u jednom ni u
drugom taboru, te su se prepirke nastavile.
U takvom je okruenju Polly T. onoga jutra postavila svoje pitanje gospoici Lucy
Nalazili smo se u knjinici i sjedili oko velikog hrastovog stola. Sjeam se da je u kaminu
gorjela cjepanica, a mi smo itali neku dramu. U jednom je trenutku neka reenica u drami
navela Lauru da izvali neku duhovitu primjedbu o situaciji s bonovima, a mi smo se svi
nasmijali, ukljuujui i gospoicu Lucy. Tada je gospoica Lucy rekla da je, kako svi u
Hailshamu govore o malo emu drugome, najbolje zaboraviti na itanje drame i ostatak sata
posvetiti razmjeni miljenja o bonovima. Upravo smo to radili kad je Polly pitala, kao grom iz
vedra neba: - Gospoice, zato Madame odnosi nae stvari?
Svi smo uutjeli. Gospoica Lucy se nije esto ljutila, ali kad jest, to ste odmah vidjeli,
te smo na trenutak pomislili da e Polly nadrapati. No tada smo vidjeli da gospoica Lucy nije
ljutita, ve samo duboko zamiljena. Sjeam se da sam bila bijesna na Polly jer je tako
glupavo prekrila nepisano pravilo, ali sam istodobno bila strano uzbuena u oekivanju
odgovora gospoice Lucy. Bilo je oito da nisam samo ja imala tako pomijeane osjeaje:
doslovce su svi dobacivali Polly ubojite poglede, a polom su se eljno okretali gospoici
Lucy, to je, pretpostavljam, bilo prilino nepoteno prema sirotoj Polly. Nakon to je, inilo
nam se, prolo mnogo vremena, gospoica Lucy je rekla:
- Danas vam mogu rei samo to da postoji dobar razlog. Veoma vaan razlog. No kad
bih vam to sada pokuala objasniti, ne vjerujem da biste shvatili. Nadam se da e vam jednoga
dana sve to biti objanjeno.
Nismo vrili pritisak na nju. Ugoaj oko stola postao je veoma nelagodan, a premda smo
eljeli znati vie, htjeli smo da se razgovor udalji od tog nesigurnog podruja. Stoga nam je u
iduem trenutku svima laknulo kad smo se opet poeli prepirati, moda malo isforsirano, oko
bonova. No zbunjivale su me rijei gospoice Lucy, pa sam narednih nekoliko dana s
vremena na vrijeme razmiljala o njima. Zato su onog poslijepodneva kraj jezerca, kad mi je
Tommy prepriavao svoj razgovor s gospoicom Lucy o tome kako mu je rekla da nas ne
pouavaju dovoljno o nekim stvarima, na povrinu izbila sjeanja o tom satu u knjinici, kao
i o jo jednom ili dvima slinim dogaajima.
*
Kad smo ve na temi bonova, eljela bih samo neto rei o naim Rasprodajama, koje
sam ve nekoliko puta spomenula. Rasprodaje su za nas bile vane jer smo tako dolazili do
stvari izvana. Tommyjeva polo majica, na primjer, stigla je s Rasprodaje. Ondje smo
nabavljali svoju odjeu, igrake, posebne stvari to ih nisu izraivali drugi uenici.
Veliki bijeli kombi jednom se na mjesec sputao onom dugom cestom, a u cijeloj kui i
oko nje osjealo se uzbuenje. Kad bi se zaustavio u dvoritu, ondje bi ve ekalo mnogo
djece, uglavnom uenika mlaih razreda, jer kad proe dvanaest ili trinaest godina, nije u
redu tako se vidljivo uzbuivati. No istina je da smo svi bili uzbueni.
Dok sad o tome razmiljam, smijena je pomisao da smo se tako uzbuivali, jer
Rasprodaje su obino bile veliko razoaranje. Nije bilo niega posebnog, a mi smo nae
bonove troili samo na obnavljanje istroenih ili razbijenih stvari uglavnom istima. No
pretpostavljam da je stvar u tome da smo svi u prolosti neto nali na nekoj Rasprodaji, neto
to je postalo posebno: jaknu, runi sat, kare za oblikovanje kojima se nikada nismo koristili,
ve ponosno drali kraj kreveta. Svi smo barem jednom nali neto takvo, te koliko god smo
se nastojali pretvarati da nije tako, nikada se nismo mogli rijeiti starih osjeaja nade i
uzbuenja.
Zapravo, imalo je nekog smisla zadravati se oko kombija dok su se stvari iskrcavale.
Ako ste bili jedan od tih uenika mlaih razreda, slijedili ste do skladita i natrag dva ovjeka
u radnim kombinezonima koji su nosili velike kartonske kutije, te zapitkivati to je unutra. -
Mnogo lijepih stvari, duice bio je uobiajeni odgovor. Tada, ako ste nastavili zapitkivati: -
Ali je li to obilna etva? - oni bi se prije ili kasnije nasmijeili i rekli: - O, rekao bih da jest,
duice. Prava obilna etva - to bi izazvalo ushieno klicanje.
Kutije su esto bile otvorene s gornje strane, pa biste opazili svakojake stvari, a katkad,
premda to zapravo nisu smjeli, ljudi bi ti dopustili da pomakne nekoliko stvari i bolje
pogleda. Zato su, do trenutka Rasprodaje tjedan ili dva kasnije, naokolo kruile raznorazne
glasine, moda o nekoj trenirci ili glazbenoj kaseti, a ukoliko je bilo problema, do njih je
gotovo uvijek dolazilo jer je nekoliko uenika eljelo istu stvar.
Rasprodaje su bile potpuna suprotnost priguenom ugoaju Razmjena. Odravale su se
u blagovaonici, a vladala je velika guva i buka. Zapravo, guranje i vikanje bilo je dio zabave,
a uglavnom je sve ilo u dobrom raspoloenju. Osim to bi, kako sam ve rekla, s vremena na
vrijeme situacija izmaknula ontroli, a uenici bi vukli i grabili, katkad se potukli. Tada bi
voditelji zaprijetili da e sve prekinuti, mi bismo na zboru idueg jutra morali sluati prodiku
gospoice Emily.
Na dan u Hailshamu uvijek je poinjao zborom enika, koji je obino kratko trajao:
nekoliko obavijesti, moda bi neki uenik proitao pjesmu. Gospoica Emily obino nije
mnogo govorila; samo bi uspravno sjedila na podiju, kimajui glavom na sve to se govorilo,
povremeno hladnim pogledom presjekavi eventualni apat u mnotvu. No jutro nakon
Rasprodaje na kojoj je dolo do guve, ve je bilo drukije. Naredila bi nam da sjednemo na
pod; obino smo na zboru stajali; te ne bi bilo ikakvih obavijesti ili nastupa, ve nam je samo
gospoica Emily govorila dvadeset, trideset minuta, katkad ak i dulje. Rijetko bi kada
povisila glas, ali u tim se prigodama doimala nekako elino, a nitko od nas, ak ni uenici
devetog razreda, nije se usudio zucnuti.
Postojao je stvarni osjeaj krivnje da smo, na neki kolektivni nain, iznevjerili
gospoicu Emily, ali koliko god smo se trudili, zapravo nismo razumjeli te prodike. To je
dijelom bilo zbog njezina izraavanja. Nevrijedni privilegija i zloporaba prilike bila su
dva redovita izraza kojih smo se Ruth i ja sjetile kad smo se prisjeale kole u njezinoj sobi u
centru u Doveru. Njezina glavna misao bila je dovoljno jasna: svi smo mi veoma posebni,
budui da smo uenici Hailshama, te je razoaranje zbog naeg loeg ponaanja tim vee.
Meutim, dalje od toga sve je bilo nekako maglovito. Katkad bi govorila veoma estoko, a
zatim bi odjednom stala i rekla neto poput: - to je to? to je to? to to moe biti da nam
mrsi raune? - Tada bi ondje stajala, sklopljenih oiju, namrtena lica, kao da pokuava
pronai odgovor. Premda smo se osjeali zbunjeno i neugodno, sjedili bismo ondje elei da u
svojoj glavi doe do potrebnog otkria. Katkad bi nastavila uz blagi uzdah, to je bio znak da
e nam biti oproteno, ili bi naprasno prekinula tiinu rijeima: - Ali ja se neu dati obuzdati!
O, ne! Niti Hailsham!
Kad smo se prisjeale tih dugih govora, Ruth je primijetila kako je udno da su bili tako
nerazumljivi, budui da je gospoica Emily u uionici znala biti vie nego jasna. Kad sam
spomenula da sam je katkad vidjela kako luta Hailshamom kao u snu i pria sama sa sobom,
Ruth se nala uvrijeenom i rekla:
- Nikad nije bila takva! Kako je Hailsham mogao biti ono to je bio ako je osoba na elu
bila malo udarena? Gospoica Emily imala je izrazito otar um.
Nisam joj proturjeila. Svakako, gospoica Emily bila je neobino otroumna. Ako ste
se, recimo, nalazili negdje gdje niste trebali biti u glavnoj kui ili vani, a uli ste da se
pribliava neki skrbnik, esto ste se mogli nekamo sakriti. Hailsham je bio pun skrovitih
mjesta, unutra i vani: ormarii, udubljenja, grmlje, ivice. No ako ste vidjeli da se pribliava
gospoica Emily, obuzela bi vas potitenost jer bi ona uvijek znala da se ondje skrivate. Kao
da je imala neko posebno ulo. Mogli ste ui u ormari, vrsto zatvoriti vrata za sobom i
uope se ne micati, ali ste jednostavno znali da e se ondje zaustaviti koraci gospoice Emily i
njezin e glas rei: - U redu. Izii odatle.
To se jednom dogodilo Sylvie C. na odmoritu drugoga kata, a tom je prigodom
gospoicu Emily obuzeo bijes. Nikad nije vikala poput, recimo, gospoice Lucy kad bi se
naljutila na vas, ali ljutnja gospoice Emily bila je vie zastraujua. Oi bi joj se stisnule, te
bi bijesno aptala sebi u bradu, kao da s nevidljivim kolegom raspravlja kakva bi kazna bila
dovoljno strana za vas. Nain na koji je to inila znaio je da jedan dio vas umire od elje da
je ruje, a drugi dio to ni sluajno nije elio. No obino, kad se radilo o gospoici Emily, nita
strano ne bi proizilo iz toga. Jedva je kada nekoga stavljala u uionu, tjerala da obavlja
nepopularne zadatke ili opozivala privilegije. Bez obzira na to, uasno ste se osjeali od same
spoznaje da ste kod nje izgubili na ugledu, te ste odmah eljeli neto uiniti kako biste se
iskupili.
No stvar je bila u tome, u sluaju gospoice Emily nikad niste mogli predvidjeti to e
se dogoditi. Sylvie je tada moda dobila cijelu porciju, ali kad je Laura uhvaena kako tri
kroz gredicu rabarbare, gospoica Emily se samo obrecnula: - Ne bi smjela biti ovdje, curo.
Idi - i nastavila svojim putem.
Zatim je tu bio onaj dogaaj kad sam mislila da sam ja u nevolji. Doista sam voljela
malenu stazu to se pruala oko stranje strane kue. Slijedila je svaki zakutak, svako
izboenje; morali ste se gurati kraj grmlja, prolazili ste ispod dvaju brljanom pokrivenih
lukova i kroz zahralu kapiju. A cijelo ste vrijeme mogli viriti kroz prozore, jedan za drugim.
Pretpostavljam da je dio razloga iz kojeg sam tako voljela tu stazu taj to nikad nisam bila
sigurna je li zabranjena. Sigurno je da niste smjeli onuda hodati za vrijeme odravanja
nastave. Ali tijekom vikenda ili uveer to nije bilo sasvim jasno. Veina ju je uenika ionako
izbjegavala, a moda je osjeaj da ste pobjegli od svih bio drugi dio privlanosti.
U svakom sluaju, jednog sunanog predveerja pola sam u tu malu etnju. Mislim da
sam bila u sedmom razredu. Kao i obino, pogledavala sam u prazne prostorije kraj kojih sam
prolazila, a tada sam odjednom vidjela uionicu u kojoj se nalazila gospoica Emily. Bila je
sama, polako je hodala amo-tamo, mrmljajui ispod glasa, pokazujui prstom i upuujui
svoje rijei nevidljivim sluateljima. Pretpostavila sam da vjeba predavanje ili moda jedan
od svojih govora za zbor, te sam kanila pouriti dalje prije nego me opazi, ali se ona ba tada
okrenula i zagledala se ravno u mene. Ukoila sam se, uvjerena da u nadrapati, ali sam
opazila da je nastavila kao i do tada, osim to je sada neujno govorila meni. Zatim se, posve
prirodno, okrenula i fiksirala pogledom nekog drugog zamiljenog uenika u drugom
dijelu uionice. Tiho sam pola dalje stazom, a iduih dan ili dva strepjela sam od brige
to e gospoica Emily rei kad me vidi. Ali ona to uope nije spomenula.
*
No sad zapravo ne elim govoriti o tome. Sad bih eljela zapisati nekoliko stvari o Ruth,
o tome kako smo se upoznale i sprijateljile, o naim prvim zajednikim danima. Jer ovih se
dana sve ee dogaa da vozim kraj polja tijekom dugih poslijepodneva, ili moda pijem
kavu ispred golemog prozora nekog oilmorita uz autocestu, i shvaam da ponovno
razmiljam o njoj.
Ona nije od onih s kojima sam od poetka prijateljevala. Sjeam se da sam, u dobi od
pet ili est godina, radila neto s Hannah i Laurom, ali ne s Ruth. Iz tog ranog dijela naih
ivota prati me jedno jedno neodreeno sjeanje.
Igram se u pjeaniku. Na pijesku ima jo mnogo druge djece; vlada prevelika guva i
poinjemo jedni druge iritirati. Nalazimo se na otvorenom, toplo nam je na suncu, pa je
vjerojatno rije o pjeaniku na djejem igralitu, ili moda o stranjem dijelu pijesku za skok
udalj na sjevernom igralitu. U svakom sluaju, vrue je, edna sam i smeta mi to nas u
pjeaniku ima tako mnogo. Zatim Ruth stoji ondje, ne u pijesku s nama ostalima, ve
nekoliko koraka dalje. Veoma se ljuti na dvije djevojice negdje iza mene, zbog neega to se
zacijelo ranije dogodilo, te stoji ondje i bijesno ih gleda. ini mi se da sam tada veoma
povrno poznavala Ruth. No zasigurno je ve ostavila nekakav dojam na mene jer se sjeam
da sam marljivo nastavila raditi ono to sam ve radila u pijesku, strepei od pomisli da bi
mene mogla tako pogledati. Nisam izustila ni rijei, ali oajniki sam eljela da shvati da
nisam u drutvu djevojica iza mene, te nemam nikakve veze s onim to ju je naljutilo.
To je jedino ega se sjeam u vezi s Ruth iz tog ranog razdoblja. Bile smo isto godite,
pa smo zasigurno esto nailazile jedna na drugu, ali uz izuzetak tog incidenta u pjeaniku, ne
sjeam se da sam imala ikakve veze s njom sve dok nismo bile u mlaim razredima, dvije
godine kasnije, kad smo bile u osmoj godini.
Uenici mlaih razreda najee su se koristili junim igralitem, I upravo ondje, u kutu
kraj jablana, tijekom jedne stanke za ruak prila mi je Ruth, odmjerila me od glave do pete, a
potom pitala:
- eli li jahati mojega konja?
U tom sam trenutku bila usred igre s dvoje ili troje druge djece, ali bilo je jasno da se
Ruth obraa samo meni. To me oduevilo, ali sam glumila da je procjenjujem prije nego sam
odgovorila.
- Pa, kako se zove tvoj konj?
Ruth je prila korak blie. - Moj najbolji konj je - rekla je - Thunder. Ne mogu ti
dopustiti da jae na njemu. Previe je opasan. Ali moe jahati Bramblea, pod uvjetom da ne
rabi svoj bi. Ili ako eli, moe izabrati bilo kojeg od ostalih. - Nabrojila je jo nekoliko
imena kojih se sad ne sjeam. Zatim je pitala: - Ima li ti svoje konje? Promatrala sam je i
pomno razmislila prije nego sam odgovorila: - Ne. Ja nemam konja.
- Niti jednog?
- Ne.
- Dobro. Moe jahati Bramblea, a ako ti se svia, moe ga zadrati. Ali ne smije ga
udarati biem. I mora doi sada.
Moje su se prijateljice ionako okrenule i nastavile s onim to su dotad radile. Stoga sam
slegnula ramenima i pola s Ruth. Igralite je bilo puno djece koja su se igrala, od kojih su
neka bila mnogo vea od nas, ali Ruth me veoma odluno povela izmeu njih, uvijek korak ili
dva ispred mene. Kad smo stigle gotovo do iane mree to je inila ogradu prema vrtu,
okrenula se i rekla:
- U redu, ovdje emo jahati. Ti uzmi Bramblea.
Prihvatila sam nevidljive uzde to mi ih je pruila, a zatim smo krenule, jaui amo-
tamo uz ogradu, katkad u kasu, katkad u galopu. Pravilno sam postupila kad sam rekla Ruth
da nemam svojih konja jer mi je, nakon to sam neko vrijeme jahala Bramblea, dopustila da
iskuam razne druge konje, lenog po jednog, izvikujui svakojake upute o tome kako u se
nositi s manama svake ivotinje.
- Rekla sam ti! Mora se doista nagnuti unatrag na Daffodil! Mnogo vie! Njoj se ne
svia ako nisi posve nagnuta unatrag!
Zacijelo sam bila prilino dobra jer mi je na koncu dopustila da jaem Thundera,
njezinog omiljenog konja. Ne znam koliko smo vremena toga dana provele s njezinim
konjima; ini mi se da je to dugo trajalo, a mislim da smo se obje posve uivjele u igru. No
tada je odjednom, bez meni vidljiva razloga, Ruth sve prekinula, tvrdei da namjerno umaram
njezine konje, te da u morati svakoga vratiti ii konjunicu. Pokazala je prema dijelu ograde, a
ja sam poela voditi konje onamo; inilo se da se Ruth sve vie ljuti na mene jer je govorila
da sve pogreno radim. Tada je pitala:
- Svia li ti se gospoica Geraldine?
To je moda bio prvi put da sam uope razmislila o tome svia li mi se neki skrbnik. Na
koncu sam rekla: - Svia mi se, naravno.
- No svia li ti se doista? Kao da je posebna? Kao da je tvoja najdraa skrbnica?
- Da, svia mi se. Ona mi je najdraa.
Ruth me dugo promatrala. Tada je konano rekla: - Dobro. U tom sluaju, dopustit u ti
da bude jedan od njezinih tajnih uvara. Zaputile smo se natrag prema glavnoj kui, a ja sam
ekala da objasni to je time mislila, ali nije to uinila., Otkrila sam tijekom nekoliko narednih
dana.
PETO POGLAVLJE
Nisam sigurna koliko je trajala ta situacija s tajnim uvarima. Kad smo Ruth i ja o
tome razgovarale dok sam je njegovala u Doveru, tvrdila je da hv radilo samo o dva ili tri
tjedna, ali gotovo sam sigurna da nije imala pravo. Vjerojatno joj je bilo neugodno zbog toga,
pa se sve to nekako smanjilo u njezinu sjeanju. Rekla bih da je to trajalo oko devet mjeseci,
moda ak godinu dana, kad nam je bilo otprilike sedam, osam godina.
Nikad nisam bila sigurna je li Ruth sama izmislila tajne uvare, ali nesumnjivo je bila
voa. Bilo nas je izmeu est i deset, a broj se mijenjao kad god bi Ruth primila novog lana
ili nekoga izbacila. Vjerovale smo da je gospoica Geraldine najbolja skrbnica u Hailshamu,
te smo izraivale darove za nju; pada mi na pamet veliki list papira na kojem je zalijepljeno
preano cvijee. Ali glavni razlog naeg postojanja bio je, naravno, tititi je.
Kad sam se pridruila strai, Ruth i ostale ve su dugo znale o zavjeri da se otme
gospoica Geraldine. Nikad nismo bile posve sigurne tko stoji iza toga. Katkad smo sumnjale
na odreene djeake iz starijih razreda, katkad na djeake s nae godine. Bila je jedna
skrbnica koju nismo ba voljele, gospoica Eileen, na koju smo neko vrijeme sumnjale da je
pokreta zavjere. Nismo znale kad e doi do otmice, ali bile smo uvjerene da e uma imati
nekakve veze s time.
uma se nalazila na vrhu brda iza Hailsham kue. Zapravo smo vidjele samo mrani rub
stabala, ali ja sigurno nisam bila jedina moje dobi koja je danju i nou osjeala njihovu
nazonost. Kad smo se loe osjeali, bilo je kao da bacaju sjenu na cijeli Hailsham; samo je
trebalo okrenuti glavu ili se primaknuti prozoru i vidjeli biste ih kako se prijetei naziru u
daljini. Najsigurnije je bilo u prednjem dijelu glavne kue, jer ih niste mogli vidjeti niti s
jednog prozora. Unato tome, zapravo im nikad niste mogli pobjei.
irile su se svakojake uasne prie o umi. Jednom, malo prije no to smo svi mi stigli u
Hailsham, neki se djeak estoko posvaao sa svojim prijateljima i pobjegao izvan granica
Hailshama. Njegovo je tijelo pronaeno dva dana kasnije, gore u toj umi, vezano za stablo, a
ake i stopala su mu bili odsjeeni. Takoer je kruila glasina da duh neke djevojice luta
izmeu tih stabala. Bila je uenica Hailshama sve dok se jednoga dana nije popela preko
ograde samo da bi vidjela kako je vani. To se dogodilo mnogo prije naeg vremena, kad su
skrbnici bili mnogo stroi, ak okrutni, a kad se pokuala vratiti unutra, nisu joj dopustili.
Zadravala se ispred ograde, preklinjui da je puste natrag unutra, ali nitko joj nije udovoljio.
Na koncu je nekamo otila, neto se dogodilo i ona je umrla. Ali njezin je duh uvijek lutao
umom, eznutljivo promatrajui Hailsham, silno se elei vratiti unutra.
Skrbnici su uvijek tvrdili da su te prie obine besmislice. No tada bi nam stariji uenici
priali da su skrbnici upravo to i njima rekli kad su bili mlai, te da emo uskoro uti groznu
istinu ba kao i oni.
uma je najvie raspirivala nau matu nakon to hi pao mrak, dok smo u spavaonicama
pokuavali tisnuti. Tada vam se gotovo inilo da ujete kako vjetar umi kroz grane, a
razgovor o tome kao da je samo pogoravao situaciju. Sjeam se jedne veeri, kad smo bile
bijesne na Marge K.; uinila nam je neto doista neugodno tijekom dana; odluile smo je
kazniti tako da je izvuemo iz kreveta, pritisnemo joj lice uz prozorsko okno i naredimo joj da
gleda prema umi. U poetku je drala vrsto stisnute oi, ali smo joj svinule ruke i prisilile je
da otvori oi tako da vidi udaljene obrise na mjeseinom obasjanom nebu, a to je bilo
dovoljno da provede uasnu no u plau.
Ne kaem da smo cijelo vrijeme hodali naokolo i brinuli se zbog ume. to se mene tie,
mogli su proi tjedni a da gotovo uope ne pomislim na umu, a bilo je ak i dana kad bi me
prkosni nalet hrabrosti naveo da pomislim: Kako moemo vjerovali u takve gluposti? Ali
tada bi bila potrebna samno neka sitnica; netko bi iznova priao jednu od tunih pria,
zastraujui odlomak u nekoj knjizi, ak i samo sluajna primjedba koja bi vas podsjetila na
umu; i to bi znailo jo jedno razdoblje ivota pod tim optereenjem. Stoga uope nije bilo
udno to smo zakljuili da e uma imati glavnu ulogu u zavjeri o otmici gospoice
Geraldine. Meutim, ne sjeam se da smo poduzimali mnogo praktinih koraka u smislu
obrane gospoice Geraldine; nae su se aktivnosti uvijek vrtjele oko skupljanja sve vie
dokaza o samoj zavjeri. Iz nekog smo razloga vjerovale da e to neposrednu opasnost
drati podalje.
Veina naih dokaza potjecala je od promatranja zavjerenika na djelu. Jednoga smo
jutra, primjerice, gledale kako u dvoritu gospoica Eileen i gospodin Roger razgovaraju s
gospoicom Geraldine. Nakon nekog vremena gospoica Geraldine se pozdravila i pola
prema stakleniku, ali mi smo nastavile promatrati, te smo vidjele kako su gospoica Eileen i
gospodin Roger primaknuli glave i kriom se dogovarali, pogleda fiksiranih na gospoicu
Geraldine koja se udaljavala.
- Gospodin Roger - Ruth je tom prilikom uzdahnula, odmahujui glavom. - Tko bi
pomislio da je i on u tome?
Na taj smo nain stvorile popis ljudi za koje smo znale da sudjeluju u zavjeri: skrbnika i
uenika koje smo proglasile naim zakletim neprijateljima. A ipak, mislim da smo cijelo
vrijeme bile neodreeno svjesne injenice da se naa zamisao nalazi na veoma krhkim
temeljima, jer smo uvijek izbjegavale bilo kakvu konfrontaciju. Znale smo zakljuiti, nakon
intenzivnih rasprava, da je neki uenik zavjerenik, ali tada bismo uvijek nale neki razlog da
ga ne suoimo s naim optubama, da ekamo dok ne prikupimo sve dokaze. Slino tomu,
uvijek smo se slagale da sama gospoica Geraldine ne smije uti ni rijei o tome to smo
otkrile, budui da bi se previe uzrujala.
Bilo bi previe lako tvrditi da je samo Ruth podgrijavala ideju o tajnim uvarima jo
dugo nakon to smo to nadrasle. Svakako, bila joj je vana ideja o uvarima. Znala je za
zavjeru mnogo dulje od nas ostalih, a to joj je davalo golem autoritet; sugerirajui da pravi
dokazi potjeu iz vremena prije nego su se grupi pridruili ljudi poput mene, da postoje
pokazatelji koje nam jo nije razotkrila, mogla je opravdati gotovo svaku odluku to ju je
donijela u ime grupe. Ako bi, primjerice, odluila da nekoga treba izbaciti, i osjeala je da e
biti protivljenja, samo bi mrano aludirala na stvari to ih zna od ranije. Nema sumnje da je
Ruth silno eljela da ta situacija potraje. No istina je da smo mi, koji smo se zbliili s njom,
odigrali svoje uloge u svrhu ouvanja matarije kako bi trajala to je mogue due. Dogaaj
nakon svae oko aha prilino dobro ilustrira ono to elim rei.
*
Pretpostavljala sam da je Ruth pomalo strunjak za ah, te da e me moi nauiti igru.
To nije bilo posve besmisleno: znale smo proi kraj starijih uenika sagnutih nad ahovskim
ploama, u udubljenjima uz prozore ili na travnatim padinama, a Ruth je esto zastajkivala i
prouavala igru. Kad bismo nastavile hodati, priala bi mi o nekom potezu to ga je opazila, a
promaknuo je igraima.
- Neobino glupo - mrmljala bi, odmahujui glavom. Sve me to fasciniralo, te sam jedva
ekala da se i sama udubim u tu zanimljivu igru. Stoga, kad sam na jednoj Rasprodaji nala
ah i odluila ga kupiti, premda je trebalo izdvojiti mnogo bonova, raunala sam na Ruthinu
pomo.
Meutim, tijekom narednih nekoliko dana, kad god bih spomenula tu temu, uzdisala je
ili se pretvarala da mora obaviti neto drugo. Kad sam je napokon jednog kinog
poslijepodneva stjerala u kut, te smo namjestile ahovsku plou u prostoriji za bilijar, poela
mi je pokazivati igru koja je bila neodreena varijanta dame. Posebna osobina aha, prema
njezinim rijeima, bila je ta da su se sve figure kretale u obliku slova L; to je zacijelo
zakljuila kad je vidjela kako se kree skaka; a ne skau poput abe kao u dami. Nisam to
vjerovala i bila sam istinski razoarana, ali nita nisam rekla i neko sam vrijeme postupala po
njezinim uputama. Provele smo nekoliko minuta ruei figure jedna drugoj, uvijek ih
pomiui u obliku slova L. To se nastavilo sve do trenutka kad sam pokuala uzeti jednu
njezinu figuru, no ona je tvrdila da to ne vrijedi jer sam svoju figuru pomaknula do njezine po
ravnoj liniji.
Na to sam ustala, spremila figure u kutiju i otila. Nikad nisam glasno rekla da ne zna
igrati ah; premda sam bila jako razoarana, znala sam da ne treba ii predaleko; no zacijelo
joj je moj ljutiti odlazak dovoljno rekao.
Moda je to bilo dan kasnije, kad sam ula u sobu 20 na vrhu kue, gdje je gospodin
George drao svoje satove poezije. Ne sjeam se je li to bilo prije ili nakon sata, niti koliko je
uenika bilo u prostoriji. Sjeam se da sam u rukama drala knjige, a dok sam hodala prema
mjestu gdje su Ruth i ostale razgovarale, snop suneve svjetlosti padao je na povrinu klupe
na kojoj su sjedile.
Prema nainu na koji su primaknule glave, zakljuila sam da razgovaraju o tajnim
uvarima i premda se, kako sam rekla, sukob s Ruth zbio samo dan ranije, iz nekog sam
razloga bez razmiljanja pola k njima. Tek kad sam ve bila kraj njih; moda su razmijenile
poglede; odjednom sam shvatila to e se dogoditi. Kao kada djeli sekunde prije nego
zakoraite u lokvu, shvatite da je ondje, ali nita ne moete uiniti. Osjetila sam bol ak prije
nego su uutjele i zagledale se u mene, ak prije nego je Ruth rekla: - O, Kathy, kako si? Ako
nema nita protiv, sad moramo raspraviti o neemu. Bit emo gotove za minutu. Oprosti.
Jedva je zavrila reenicu, a ja sam se ve okrenula i zaputila van, vie bijesna na sebe
jer sam tako uletjela u to, nego na Ruth i ostale. Bila sam uzrujana, nema sumnje, premda ne
znam jesam li plakala. Tijekom narednih nekoliko dana, kad god bih vidjela tajnu strau kako
se dogovara u nekom kutu ili hoda preko igralita, osjetila bih kako mi rumenilo nadire u
obraze.
Otprilike dva dana nakon ponienja u sobi 20, silazila sam stubama u glavnoj kui, a
Moira B. bila je tik iza mene. Poele smo razgovarati, ni o emu posebnom, te smo zajedno
izile iz kue. Zasigurno je bila stanka za ruak jer, kad smo izile na dvorite, ondje je bilo
dvadesetak uenika koji su avrljali u manjim skupinama. Moj je pogled odmah skrenuo
prema udaljenoj strani dvorita, tamo je stajala Ruth s jo tri pripadnice tajne strae, leima
okrenute prema nama, napeto promatrajui juno igralite. Pokuavala sam vidjeti to ih tako
zanima, kad sam postala svjesna da ih i Moira promatra. Tada mi je palo na pamet da je prije
samo mjesec i ona bila lanica tajne strae, a tada je izbaena. Iduih nekoliko sekunda
osjeala sam veliku nelagodu zbog toga to nas dvije sad stojimo jedna uz drugu, povezane
nedavnim ponienjima, zapravo rei u lice onima koje su nas odbacile. Moda je Moira
osjeala neto slino; u svakom sluaju, ona prekinula tiinu, rekavi:
- To su takve gluposti, sve ovo o tajnim uvarima. Kako mogu jo uvijek vjerovati u
tako neto? Kao da su jo uvijek u vrtiu.
Jo i danas me zbunjuje silina emocija koje su me preplavile kad sam ula Moiru da to
govori. Bijesno sam se okomila na nju:
- to ti zna o tome? Nita ne zna jer si ve cijelu vjenost izvan toga! Kad bi znala sve
to smo otkrile, ne bi se usudila rei neto tako glupo!
- Ne priaj besmislice. - Moira nikad nije bila od onih koji se lako povlae. - To je samo
jo jedna od Ruthinih izmiljotina i nita vie.
- Kako sam ih onda ja osobno ula da govore o tome? Dogovaraju se kako e gospoicu
Geraldine odvesti u umu u kombiju za dostavu mlijeka? Kako to da sam ih ja ula da to
planiraju, bez obzira na Ruth ili bilo koga drugoga?
Moira me pogledala, ne vie onako sigurna. - Sama si ula? Kako? Gdje?
- ula sam ih kako razgovaraju, jasno kao dan, ula sam svaku rije, oni nisu znali da
sam ondje. Dolje kraj jezerca, nisu znali da ih ujem. Dakle, to pokazuje koliko ti zna!
Progurala sam se kraj nje, a dok sam hodala krcatim dvoritem, pogledala sam prema
Ruth i ostalima, a one su jo uvijek gledale prema junom igralitu, nesvjesne onoga to se
upravo dogodilo izmeu mene i Moire. Primijetila sam da se vie uope ne ljutim na njih;
samo me Moira veoma naljutila.
ak i sada, ako se vozim dugom sivom cestom i nemam ni o emu posebno razmiljati,
ponovno se vraam na sve to. Zato sam onoga dana bila tako neprijateljski raspoloena
prema Moiri B., kad mi je zapravo bila prirodan saveznik? Radilo se o tome, pretpostavljam,
da je Moira predlagala da ona i ja zajedno prijeemo neku granicu, a ja jo nisam bila
spremna za to. Mislim da sam osjeala da se iza te granice nalazi neto tee i mranije, a to
nisam eljela. Ne za sebe, ne za bilo koga od nas.
No drugim prigodama, mislim da je to pogreno, to je imalo veze samo sa mnom i Ruth,
kao i s odanou to ju je u meni izazivala u ono vrijeme. Moda upravo zato nikad nisam
spomenula to se toga dana dogodilo s Moirom, premda sam u nekoliko navrata to doista
eljela, za cijelo vrijeme dok sam njegovala Ruth u centru u Doveru.
*
Cijela ta pria o gospoici Geraldine podsjea me na neto to se dogodilo oko tri
godine kasnije, nakon to je ideja o tajnoj strai davno pala u zaborav.
Nalazili smo se u sobi 5 u prizemlju, u stranjem dijelu zgrade, ekajui poetak sata.
Soba 5 bila je najmanja prostorija, a osobito u zimsko jutro kao tada, kad su veliki radijatori
grijali i stakla se zamaglila na prozorima, znalo je biti prilino zaguljivo. Moda pretjerujem,
ali ini mi se da su se uenici doslovce morali natrpati jedan na drugog kako bi cijeli razred
stao u tu uionicu.
Toga je jutra Ruth sjedila na stolici iza klupe, a ja sam se smjestila na klupu, dok su se
dvije ili tri ostale iz nae grupe naslonile u blizini. Zapravo, mislim da sam pernicu opazila
kad sam se pomicala da jo nekomu napravim mjesta kraj sebe.
Vidim je i sada, kao da se nalazi preda mnom. Bila je blistava, kao ulatena cipela;
tamnoute boje s malenim crvenim krugovima. Patentni zatvara du gornjeg ruba imao je
upavi pompon za potezanje. Zamalo sam sjela na pernicu kad sam se pomaknula, a Ruth ju
je brzo maknula s puta. No vidjela sam je, to je i eljela, te sam rekla:
- O! Gdje si to nabavila? Je li bilo na Rasprodaji? U prostoriji je bilo buno, ali
djevojice u blizini su ule, te je uskoro etiri ili pet nas zadivljeno zurilo u pernicu. Ruth
nekoliko sekunda nita nije rekla, pomno prouavajui lica oko sebe. Na koncu je veoma
polako rekla:
- Moemo se sloiti. Moemo se sloiti da sam je nabavila na Rasprodaji. - Zatim nam
je svima uputila znaajan osmijeh. To bi moglo zvuati poput prilino bezazlenog odgovora,
ali zapravo je bilo kao da je odjednom ustala i udarila me, a iduih nekoliko trenutaka
istodobno sam osjeala vruinu i hladnou. Tono sam znala to je znaio njezin odgovor i
njezin osmijeh: tvrdila je da je pernica bila dar gospoice Geraldine.
Sigurno nisam pogreno shvatila jer se takvo to spremalo ve tjednima. Tu je bio
odreeni smijeak, odreeni ton kojim bi Ruth govorila, katkad stavljajui prst na usne ili
podiui ruku kao na pozornici, kad god bi nam davala naslutiti o nekom sitnom znaku
naklonosti prema njoj od strane gospoice Geraldine: gospoica Geraldine je dopustila Ruth
da slua audiokasetu u prostoriji za bilijar, radnim danom prije etiri poslije podne; gospoica
Geraldine je naredila tiinu tijekom etnje poljem, ali kad joj se Ruth primaknula, poela je
razgovarati s njom, a potom je i ostalima dopustila razgovor. Uvijek se radilo o takvim
stvarima, ali nikad nita nije izriito tvrdila, ve je samo sugerirala osmijehom i neemo o
tome izrazom lica.
Naravno, skrbnici slubeno nikoga nisu smjeli favorizirati, ali uvijek je bilo sitnih
pokazatelja naklonosti prema ovome ili onome, uvijek unutar odreenih granica; a veina
onoga to je Ruth sugerirala lako se uklapalo u to. Ipak, mrzila sam kad je Ruth to inila.
Naravno, nikad nisam bila sigurna govori li istinu, ali budui da zapravo nije govorila, ve
samo davala naslutiti, nije bilo mogue osporavati njezine tvrdnje. Zato sam morala odutjeti
kad god se to dogodilo, nadajui se da e trenutak brzo proi. Katkad bih, prema smjeru u
kojem se razgovor kretao, shvatila da nailazi jedan od tih trenutaka i pripremila se.
ak i tada, uvijek bi me silovito pogodilo, pa se nekoliko minuta ne bih mogla
koncentrirati ni na to od onoga to se dogaalo oko mene. Ali tog zimskog jutra u sobi 5
pogodilo me kao grom iz vedra neba. ak i nakon to sam vidjela pernicu, pomisao da bi
netko od skrbnika dao takav dar bila je tako izvan doputenih granica, pa uope isam bila
pripravna. Dakle, nakon to je Ruth ekla ono to je rekla, nisam mogla, na svoj uobiajeni
nain, pustiti da emocionalan gnjev jednostavno rode. Samo sam zurila u nju, niti ne
pokuavajui prikriti svoju ljutnju. Ruth je moda naslutila opasnost, pa mi je glasnim aptom
brzo rekla: - Ni rijei! - i ponovno se nasmijeila. No ja nisam mogla uzvratiti smijeak i
nastavila sam bijesno zuriti u nju. Zatim je, sreom, stigao skrbnik i sat je poeo.
Nikad nisam bila od one djece koja se satima optereuju razmiljanjem o nekom
problemu. Ovih dana to pomalo inim, ali to je zbog posla to ga obavljam i dugih sati tiine
dok se vozim pustim podrujima. Nisam bila poput, recimo, Laure, koja se, bez obzira na
svoje izigravanje klauna, znala danima, ak i tjednima, optereivati zbog neke sitnice to joj je
netko rekao. Ali nakon tog jutra u sobi 5, ipak sam hodala naokolo kao da sam pomalo transu.
Izgubila bih se usred razgovora; cijeli su satovi mogli proi, a ja ne bih imala pojma to
se dogaa. vrsto sam odluila da se Ruth ovoga uta nee izvui, ali dugo nisam inila
nita konstruktivno po tom pitanju; samo sam u glavi zamiljala fantastine prizore u kojima
bih je razotkrila i prisilila da prizna kako je sve izmislila. ak sam imala jednu maglovitu
matariju u kojoj je gospoica Geraldine osobno ula o tome i pred svima poteno ukorila
Ruth.
Nakon nekoliko dana, poela sam konkretnije razmiljati. Ako pernicu nije dobila od
gospoice Geraldine, odakle joj? Moda ju je dobila od nekog drugog uenika, ali to ba nije
bilo vjerojatno. Ako je najprije pripadala nekome drugome, tko je moda bio nekoliko godina
stariji od nas, takva krasna stvar ne bi prola nezapaeno. Ruth nikad ne bi riskirala
izmiljanje takve prie ako je znala da je pernica ve viena u Hailshamu. Gotovo je sigurno
da ju je nala na Rasprodaji. U tom je sluaju Ruth takoer riskirala da su je drugi vidjeli prije
nego ju je kupila. No ako je, kako se katkad dogaalo, premda to zapravo nije bilo doputeno,
ula o prodaji pernice i rezervirala je kod prefekta prije poetka Rasprodaje, mogla je biti
prilino sigurna da je gotovo nitko nije vidio.
Meutim, na Ruthinu nesreu, vodile su se knjige o svemu to se kupovalo na
Rasprodajama, uz popis onih koji su kupovali. Premda nije bilo lako nabaviti te knjige;
prefekti su ih nosili natrag u ured gospoice Emily nakon svake Rasprodaje; nisu ba bile ni
strogo povjerljive. Ako se na sljedeoj Rasprodaji budem zadravala u blizini prefekta, nee
biti teko prelistati stranice.
Tako sam stvorila kostur plana, a mislim da sam ga razraivala jo nekoliko dana prije
nego mi je palo na pamet da zapravo ne moram sve to uiniti. Pod uvjetom da imam pravo
kad mislim da je pernica nabavljena na Rasprodaji, samo moram blefirati.
Tako je dolo do razgovora to smo ga Ruth i ja vodile ispod strehe. Tog je dana bilo
magle i sipila je kiica. Nas smo dvije hodale od spavaonica moda prema paviljonu, nisam
sigurna. U svakom sluaju, dok smo prelazile dvorite, kia je poela jae padati, a kako nam
se nije urilo, sklonile smo se ispod strehe glavne kue, malo sa strane ulaza.
Neko smo vrijeme ondje stajale, a s vremena na vrijeme iz magle bi istrao poneki
uenik i uao u kuu, ali kia nije poputala. to smo dulje ondje stajale, to sam ja postajala
napetija jer sam to vidjela kao priliku to sam je ekala. Sigurna sam da je i Ruth osjeala da
se neto sprema. Na koncu sam odluila prijei na stvar.
- Na Rasprodaji proli utorak - rekoh - malo sam prelistavala knjigu. Zna, onu u koju se
upisuju prodaje.
- Zato si gledala tu knjigu? - brzo je pitala Ruth. - Zato si tako neto uinila?
- O, bez posebnog razloga. Christopher C. je bio jedan od prefekta, pa sam malo
razgovarala s njim. On je najbolji od starijih djeaka, sigurno. Samo sam okretala stranice
knjige, tek toliko da neto radim.
Vidjela sam da Ruth brzo razmilja, i sad je tono znala o emu je rije. No mirno je
rekla: - To je zasigurno dosadno gledati.
- Ne, zapravo je bilo veoma zanimljivo. Moe vidjeti to su sve ljudi kupili.
Rekla sam to zurei u kiu. Zatim sam pogledala Ruth i doivjela pravi ok. Ne znam
to sam oekivala; unato svim mojim matarijama proteklog mjeseca, nikad zapravo nisam
razmiljala kako e biti u stvarnoj situaciji, poput ove u kojoj smo se u tom trenutku nalazile.
Sad sam vidjela koliko je Ruth uzrujana; kako je, prvi put, posve ostala bez rijei, i okrenula
se, na rubu suza. Odjednom mi se vlastito ponaanje uinilo posve zbunjujuim. Sav taj trud,
toliko planiranja, samo da bih uzrujala svoju najdrau prijateljicu. Pa to ako je malo lagala o
svojoj pernici? Nismo li svi, s vremena na vrijeme, sanjarili o tome da e ovaj ili onaj skrbnik
malo zaobii pravila i uiniti neto posebno za nas? Spontani zagrljaj, tajno pisamce, dar?
Ruth je samo jedno od tih bezazlenih sanjarenja povela korak dalje; nije ak ni spomenula ime
gospoice Geraldine.
Sad sam se uasno osjeala, a bila sam i zbunjena. No dok smo ondje zajedno stajale i
zurile u maglu i kiu, nije mi padalo na pamet kako bih mogla popraviti poinjenu tetu.
Mislim da sam rekla neto patetino poput: - U redu je, nisam vidjela nita posebno - to je
glupavo visjelo u zraku. Nakon jo nekoliko sekunda tiine, Ruth je otila kroz kiu.
ESTO POGLAVLJE
Mislim da bih se bolje osjeala po pitanju onoga to se dogodilo da je Ruth na neki
vidljivi nain pokazivala da se ljuti na mene. Ali ovoga se puta inilo da se jednostavno
slomila. Kao da se previe sramila toga, bila je previe potitena, ak do te mjere da se nije
ljutila ili mi eljela na neki nain vratiti. Prvih nekoliko puta kad sam je vidjela nakon
razgovora ispod strehe, bila sam pripravna barem na malo uvrijeenosti, ali ne, bila je veoma
uljudna, premda pomalo hladna. Palo mi je na pamet da se boji da u je razotkriti; pernice vie
nije bilo na idiku; pa sam joj eljela rei da se nema ega bojati. Nevolja je bila u tome to
nisam uspijevala pronai nain za zapoinjanje razgovora o tome, jer zapravo nita nije
otvoreno reeno.
U meuvremenu, davala sam sve od sebe kako bili u svakoj prigodi sugerirala Ruth da
zauzima posebno mjesto u srcu gospoice Geraldine. Jednom prigodom, na primjer, kad je
nekolicina nas silno eljela izii za vrijeme pauze i vjebati bejzbol, jer nas je izazvala grupa
uenika starije godine. Na je roblem bio u tome to je padala kia, pa nije bilo vjerojatno da
e nas pustiti van. Meutim, opazila sam da je gospoica Geraldine bila jedan od deurnih
skrbnika, pa sam rekla:
- Ako Ruth poe i zamoli gospoicu Geraldine, onda imamo izgleda.
Koliko se sjeam, moj prijedlog nije prihvaen; moda ga nitko nije uo jer je mnogo
nas odjednom govorilo. No stvar je u tome, rekla sam to dok sam stajala tono iza Ruth, pa
sam vidjela da joj je drago.
Drugom je prigodom nekolicina nas izlazila iz uionice s gospoicom Geraldine, a ja
sam sluajno trebala proi kroz vrata odmah iza nje. No usporila sam tako da Ruth, koja je
hodala iza mene, moe proi kroz vrata tik uz gospoicu Geraldine. To sam uinila
neupadljivo, kao da je sasvim prirodno i ispravo, kao da bi gospoica Geraldine tako eljela;
kao to bih, recimo, uinila da sam se sluajno nala izmeu dviju najboljih prijateljica.
Koliko se sjeam, Ruth se tada u djeliu sekunde doimala zbunjenom i iznenaenom, a potom
mi je hitro kimnula i prola kraj mene. Takve su sitnice zacijelo godile Ruth, ali jo ni
izdaleka nisu popravile ono to se meu nama dogodilo onoga dana ispod strehe, a osjeaj da
nikad neu uspjeti izgladiti situaciju samo je i dalje jaao. Sjeam se kako sam jedne veeri
sama sjedila na jednoj od klupa ispred paviljona, neprestano pokuavajui pronai neki izlaz,
a muna mjeavina kajanja i frustriranosti dovela me doslovce do suza. Nisam sigurna to bi
se dogodilo da je situacija ostala takva. Moda bi se s vremenom sve zaboravilo; ili bismo se
Ruth i ja udaljile. Meutim, kao grom iz vedra neba, ukazala mi se prilika da popravim
situaciju.
Bile smo usred jednog od satova likovne kulture gospodina Rogera, no on je iz nekog
razloga ranije otiao. Tako smo mi samo hodali izmeu tafelaja, avrljali i promatrali radove
jedni drugih. U jednom je trenutku k nama prila djevojica po imenu Midge A. i rekla Ruth,
na savreno prijateljski nain:
- Gdje je tvoja pernica? Tako je slatka.
Ruth se ukoila i brzo pogledala naokolo da bi vidjela tko je nazoan. Naokolo je stajala
naa uobiajena skupina i jo nekolicina ostalih. Ni ivoj dui nisam spomenula ono o knjizi s
Rasprodaja, ali pretpostavljam da Ruth to nije mogla znati. Glas joj je bio lii nego inae kad
je odgovorila Midge:
- Nemam je ovdje. Drim je u svojoj krinji za zbirku.
- Tako je slatka. Gdje si je nabavila?
Midge ju je posve neduno ispitivala, to je bilo oito. No gotovo svi mi koji smo bili u
sobi 5 kad je Ruth prvi put donijela pernicu i sad smo se nalazili ondje, promatrajui, a ja sam
vidjela da Ruth oklijeva. Tek sam kasnije, kad sam ponovno o svemu razmiljala, shvatila
kako je to bila savrena prilika za mene. U onom trenutku zapravo nisam razmiljala.
Jednostavno sam se ubacila prije nego je Midge, ili netko drugi, imao priliku opaziti u
kakvom je Ruth kripcu.
- Ne moemo rei odakle je stigla.
Ruth, Midge, ostali, svi su me pogledali, moda pomalo iznenaeno. No ostala sam
mirna i nastavila, obraajui se jedino Midge.
- Ima nekoliko veoma dobrih razloga zato ti ne moemo rei kako je dola do pernice.
Midge je slegnula ramenima. - Znai, to je zagonetka.
- Velika zagonetka - rekla sam, a potom joj se nasmijeila kako bih pokazala da ne
elim biti gruba prema njoj.
Ostali su kimali glavama kako bi me podrali, premda je Ruth na licu imala neodreen
izraz, kao da ju je odjednom zaokupilo neto sasvim drugo. Midge je ponovno slegnula
ramenima, a ukoliko me sjeanje ne vara, na tome je zavrilo. Ili se udaljila, ili je poela
govoriti o neem drugom. No, uglavnom iz istih razloga iz kojih ja nisam mogla otvoreno
razgovarati s njom o onome to sam joj uinila s knjigom Rasprodaje, ni Ruth, naravno, nije
mogla meni zahvaliti za nain na koji sam rijeila problem s Midge. Meutim, po njezinu
ponaanju prema meni, ne samo tijekom iduih nekoliko dana nego i u narednim tjednima,
bilo je oito koliko je zadovoljna. Budui da sam nedavno bila otprilike u istoj situaciji, lako
sam prepoznavala znakove njezina traenja prilika da za mene uini neto lijepo, neto doista
posebno za mene. To je bio ugodan osjeaj, i sjeam se da sam jednom ili dvaput pomislila
kako bi bilo bolje da joj se cijelu vjenost ne prui prilika, samo da bi taj ugodan osjeaj
meu nama potrajao. No prilika joj se ipak ukazala, otprilike mjesec dana nakon epizode s
Midge, kad sam izgubila svoju omiljenu kasetu.
*
Jo uvijek imam kopiju te kasete, a sve donedavno povremeno sam je sluala tijekom
vonje pustim podrujima, za kiovitih dana. No sad se kasetofon u mojem automobilu poeo
kvariti, pa se ne usuujem unutra staviti kasetu. A ini se da nikad nemam dovoljno vremena
posluati je kad se vratim u svoj jednosobni stan. Unato tomu, to je jedna od mojih najveih
dragocjenosti. Moda u je krajem godine, kad vie ne budem njegovateljica, moi ee
sluati. Album se zove Songs After Dark, a pjeva Judy Bridgewater. Ovo to danas imam, nije
originalna kaseta, ona to sam je imala u Hailshamu, ona to sam je izgubila. Sad imam onu
to smo je Tommy i a nekoliko godina kasnije nali u Norfolku, ali to je druga pria na koju
u se kasnije vratiti. elim govoriti o prvoj kaseti, onoj koja je nestala.
Prije nego poem dalje, trebala bih objasniti na ondanji stav prema Norfolku. To je
trajalo godinama godinama; ini mi se da se radilo o nekoj vrsti ale; sve je poelo jednim
nastavnim satom dok smo jo bili veoma mladi.
Gospoica Emily nas je osobno pouavala o razliitim grofovijama Engleske. Na plou
bi stavila veliki zemljovid, a kraj njega bi namjestila tafelaj. Ako bi priala, recimo, o
Oxfordshireu, na tafelaj bi stavila veliki kalendar s fotografijama te grofovije. Imala je
poveu zbirku tih kalendara s fotografijama, te smo na taj nain upoznali veinu grofovija.
Svojim bi pokazivaem kucnula po mjestu na zemljovidu, i krenula se prema tafelaju i
pokazala nam fotografiju. Bilo je malenih sela kroz koja su tekli potoii, bijelih spomenika
na vrhovima breuljaka, starih crkava kraj polja; ako nam je priala o nekom mjestu na
obali, vidjeli bismo plae pune ljudi, hridine s galebovima. Zacijelo je htjela da stvorimo
odreenu sliku o onome to je vani, a udesno je kako se ak sada, nakon svih tih kilometara
to sam ih prevalila kao njegovateljica, moj doivljaj raznih grofovija jo vijek temelji na
onim fotografijama to ih je gospoica Emily stavljala na tafelaj. Vozila bih se, primjerice,
kroz Derbyshire, i uhvatila samu sebe kako traim seoce u zelenilu i pub u lanom tudorskom
stilu, ili spomenik poginulima u ratu, a tada bih shvatila da je to prizor to nam ga je
gospoica Emily pokazala kad sam prvi put ula za Derbyshire.
U svakom sluaju, elim rei da je neto nedostajalo u kalendarskoj zbirci gospoice
Emily: niti jedan nije sadravao fotografiju Norfolka. Ista su se predavanja nekoliko puta
ponavljala, a ja sam se uvijek pitala je li ovoga puta nala fotografiju Norfolka, ali uvijek je
bilo isto. Mahnula bi pokazivaem iznad zemljovida i, kao da se tek naknadno toga sjetila,
rekla: - A ovdje se nalazi Norfolk. Ondje je veoma lijepo.
Sjeam se kad je jednom prigodom zastala i izgubila se u mislima, moda zato to nije
planirala to e uslijediti umjesto fotografije. Na koncu se vratila u stvarnost i ponovno
kucnula po zemljovidu.
- Vidite, budui da se nalazi sasvim na istoku, na ovoj izboini to stri u more, zapravo
nije na putu za bilo kamo. Ljudi koji putuju na sjever i jug - pomicala je pokaziva gore-dolje
- posve ga zaobilaze. Iz tog je razloga miran kutak Engleske, prilino lijep. Ali je takoer
pomalo izgubljen kutak.
Izgubljen kutak. Tako ga je nazvala, i to je bio poetak. Jer smo u Hailshamu imali
vlastiti izgubljeni kutak, gore na treem katu, gdje su se drale izgubljene stvari; ako ste
neto izgubili ili nali, odlazili ste onamo. Netko je, ne mogu se sjetiti tko, nakon tog sata
tvrdio da je gospoica Emily rekla da je Norfolk izgubljeni kutak Engleske, gdje zavrava
sva izgubljena imovina pronaena u zemlji. Ta se ideja nekako ukorijenila i uskoro je postala
prihvaena injenica, doslovce na cijeloj naoj godini.
Nedavno, kad smo se Tommy i ja prisjeali svega toga, on je rekao da nikad nismo
istinski vjerovali u to, da je sve od samog poetka bila ala. No prilino sam sigurna da nije
imao pravo. Svakako, kad smo navrili dvanaest ili trinaest godina, sve to s Norfolkom
postalo je velika ala. No ako me sjeanje ne vara, a Ruth se slae sa mnom, u poetku smo
uistinu vjerovali u cijelu tu priu o Norfolku; ba kao to kamioni dolaze u Hailsham s naom
hranom i stvarima za Rasprodaje, tako se odvija slina operacija, premda mnogo irih
razmjera, s kamionima koji putuju irom Engleske i odnose sve to je ostavljeno no poljima ili
u vlakovima do mjesta koje se zove Norfolk. injenica da nikad nismo vidjeli fotografiju tog
mjesta samo je naglaavala tajanstvenost.
To bi moglo zvuati glupo, ali morate imati na umu da je za nas, u tom razdoblju naih
ivota, svako mjesto izvan Hailshama bilo poput bajke; imali smo samo maglovite predodbe
o vanjskom svijetu i o tome to ondje jest, a to nije mogue. Osim toga, nikad se nismo
potrudili podrobnije analizirati svoju teoriju o Norfolku. Nama je bilo vano da nas, kako je
Ruth rekla jedne veeri dok smo sjedile u onoj, ploicama obloenoj sobi u Doveru i
promatrale zalazak sunca, nije moralo posve slomiti kad bismo izgubili neto dragocjeno,
traili to i traili, ali ne bismo mogli nai. Jo uvijek smo imali tu malenu utjehu, mislili smo
da emo jednoga dana, kad odrastemo i budemo smjeli slobodno putovati zemljom, moi poi
u Norfolk i ondje nai izgubljenu stvar.
Sigurna sam da je Ruth u tome imala pravo. Norfolk nam je postao pravi izvor utjehe,
vjerojatno u mnogo veoj mjeri no to smo tada priznavali, i zato smo i dalje razgovarali o
tome, premda kao o nekoj ali, kad smo bili mnogo stariji. Upravo zato, kad smo onoga dana,
mnogo godina kasnije, Tommy i ja nali kopiju moje izgubljene kasete u gradiu na obali
Norfolka, nismo to smatrali neobinim; oboje smo duboko u sebi osjetili neki neodreeni
titraj, neku staru elju da ponovno vjerujemo u neto to je neko bilo blisko naim srcima.
*
No eljela sam priati o mojoj kaseti, Songs After Dark Judy Bridgewater. Ranije je to
zacijelo bio LP, snimljen 1956., no ja sam imala kasetu, a fotografija na omotu zasigurno je
bila smanjena verzija one na ploi. Judy Bridgewater na sebi ima purpurnu haljinu od satena,
jednu od onih koja ostavlja gola ramena kakve su tada bile u modi, a moete vidjeti samo
gornji dio njezina tijela jer sjedi na barskom stolcu. Mislim da bi to trebala biti Juna
Amerika, jer se iza nje vide palme i tamnoputi konobari u bijelim sakoima. Gledate Judy s
mjesta na kojem bi barmen trebao stajati kad joj posluuje pie. Promatra ga na prijateljski, ne
previe zavodniki nain, kao da tek malo oijuka s vama, ali vi ste osoba koju ve odavno
poznaje. No druga stvar na toj fotografiji je injenica da se Judy laktovima naslonila na ank,
a u ruci dri zapaljenu cigaretu. Upravo zbog te cigarete pomno sam skrivala kasetu, od
trenutka kad sam je nala na Rasprodaji.
Ne znam kako je bilo ondje gdje ste vi boravili, ali u Hailshamu su skrbnici bili veoma
strogi kad je rije o puenju. Sigurna sam da bi bili najsretniji kad mi nikad ne bismo saznali
da puenje uope postoji; no budui da to nije bilo mogue, svaki put kad bi netko spomenuo
cigarete, odrali bi nam neku vrstu predavanja. ak i ako bi nam pokazali fotografiju nekog
slavnog pisca ili svjetskog voe, a taj bi sluajno u ruci drao cigaretu, ne bi se odralo
zacrtano predavanje. ak su se irile glasine da nekih knjiga klasine literature, poput onih o
Sherlocku Holmesu, nema u naoj knjinici jer glavni likovi previe pue, a kad biste naili na
neku ilustriranu knjigu ili asopis iz kojeg je istrgnuta stranica, to je uinjeno jer je ondje bila
fotografija nekoga tko pui. Zatim su tu bili satovi na kojima su nam pokazivali uasne slike
onoga to puenje ini unutranjim organima vaega tijela. Zato smo se svi okirali kad je
Marge K. postavila svoje pitanje gospoici Lucy.
Sjedili smo na travi nakon utakmice bejzbola, a gospoica Lucy nam je drala tipino
predavanje o puenju kad ju je Marge odjednom pitala je li osobno ikad popuila cigaretu.
Gospoica Lucy je nekoliko sekunda utjela. Potom je rekla:
- Voljela bih da mogu odgovoriti nijeno. No iskreno reeno, puila sam neko vrijeme.
Otprilike dvije godine, kad sam bila mlaa.
Moete zamisliti kakav je to bio ok. Prije odgovora gospoice Lucy, svi smo ljutito
pogledavali Marge, doista bijesni to je postavila tako nepristojno pitanje; to se nas tie, to je
bilo isto kao da je gospoicu Lucy pitala je li ikad nekoga napala sjekirom. Sjeam se da smo
danima kasnije Margein ivot pretvorili u pakao; zapravo, onaj incident to sam ga ranije
spomenula, onu veer kad smo Marge prisilili da promatra umu, to je sve bilo dio onoga to
je islijedilo. No u onom trenutku, kad je gospoica Lucy rekla ono to je rekla, bili smo
previe zbunjeni da bismo razmiljali o Marge. Mislim da smo svi samo uasnuto zurili u
gospoicu Lucy, ekajui to e dalje rei.
Kad je progovorila, inilo se da svaku rije pomno vae. - Nije dobro to sam
puila. Nije bilo dobro za mene, pa sam prestala. Ali morate shvatiti da je za vas, sve vas,
puenje mnogo, mnogo gore no to je ikad bilo za mene.
Tada je zastala i uutjela. Netko je kasnije rekao da se prepustila sanjarenju, ali ja sam
bila prilino igurna, kao i Ruth, da je pomno razmiljala o tome to e dalje rei. Na
koncu je rekla:
- Reeno vam je o tome. Vi ste uenici. Vi ste... posebni. Za vas je mnogo vanije da
ostanete zdravi, da budete zdravi iznutra, nego za mene.
Opet je uutjela i na neobian nas nain pogledala. Kad smo kasnije o tome razgovarali,
neki od nas bili su uvjereni da je jedva ekala da netko od nas pita: Zato? Zato je za nas to
mnogo vanije? Ali nitko nije pitao. esto sam razmiljala o tom danu i sad sam sigurna, s
obzirom na ono to se kasnije dogodilo, da smo samo trebali pitati i gospoica Lucy bi nam
mnogo toga ispriala. Trebalo je postaviti samo jo jedno pitanje o puenju.
Dakle, zato smo onoga dana utjeli? Vjerujem da je razlog taj to smo ak i u toj dobi;
bilo nam je devet ili deset godina; znali taman dovoljno da strepimo od cijele te teme. Sad je
teko sjetiti se koliko smo dotad saznali. Sigurno smo znali, premda ne u nekom dubljem
smislu, da smo drukiji od naih skrbnika, kao i od normalnih ljudi vani; moda smo ak znali
da nas negdje u dalekoj budunosti oekuje doniranje. No nismo uistinu znali to to znai.
Ako smo silno eljeli izbjegavati odreene teme, vjerojatno je razlog bio taj da smo osjeali
nelagodu. Mrzili smo nain na koji su nai skrbnici, koji su obino s lakoom svladavali sve
ostalo, postajali tako udni kad bismo se pribliili tom podruju. Obuzimala nas je
malodunost kad bismo vidjeli da se tako mijenjaju. Mislim da zato nikad nismo postavili jo
to jedno pitanje, i zato smo onako okrutno kaznili Marge K. kad je onoga dana, nakon
utakmice bejzbola, sve to izvukla na svjetlo dana.
*
U svakom sluaju, zato sam tako pomno skrivala svoju kasetu. ak sam omot okrenula
naopako, pa ne biste vidjeli Judy i njezinu cigaretu pri otvaranju plastine kutije. No razlog iz
kojeg mi je kaseta bila tako vana nije imao nikakve veze s cigaretom, niti ak s nainom na
koji je Judy Bridgewater pjevala; ona je jedna od onih pjevaica svojeg vremena, barska
pjevaica; niti s onim to se bilo kome u Hailshamu svialo. Ono to je kasetu meni inilo
tako posebnom bila je samo jedna pjesma: snimka broj tri, Never Let Me Go (Nikad me ne
ostavljaj).
Spora je, nona i amerika, a neprestano se ponavljaju rijei kad Judy pjeva: Nikad me
ne ostavljaj... O, duo, duo... Nikad me ne ostavljaj... Tada sam imala jedanaest godina i
nisam sluala mnogo glazbe, ali ta jedna pjesma doista me opinila. Uvijek sam nastojala da
kaseta bude premotana tako da u svakoj prilici mogu posluati pjesmu.
Meutim, za to nisam imala ba mnogo prilika, jer je to bilo nekoliko godina prije nego
su se na Rasprodajama poeli pojavljivati i valkmani. U prostoriji za bilijar nalazio se veliki
ureaj, ali jedva sam ikad ondje sluala kasetu jer je ondje uvijek bila guva. U sobi za
likovnu kulturu takoer se nalazio kasetofon, ali ondje je obino bilo podjednako buno.
Jedino mjesto gdje sam je mogla na miru sluati bila je naa spavaonica.
Tada smo se ve preselili u malene spavaonice sa po est kreveta u odvojenim kolibama,
a u naoj smo imale maleni kasetofon na polici iznad radijatora. Stoga sam onamo odlazila
tijekom dana, kad obino nitko drugi nije bio ondje, da bih uvijek iznova sluala svoju
pjesmu.
to je bilo tako posebno u toj pjesmi? Pa, zapravo nisam pozorno sluala rijei; samo
sam ekala onaj dio koji je glasio: Duo, duo, nikad me ne ostavljaj... Zamiljala sam
enu kojoj su rekli da ne moe imati djece, a cijelog ih je ivota svim srcem eljela. Zatim
se dogodilo udo i ona je rodila, te svoju bebu dri u zagrljaju i hoda naokolo, pjevajui:
Duo, duo, nikad me ne ostavljaj..., dijelom zato jer je veoma sretna, ali takoer i zato jer
se silno boji da e se neto dogoditi, da e se dijete razboljeti ili e joj ga oduzeti. ak sam i
tada shvaala da to ne moe biti tono, da se takva interpretacija ne uklapa u preostali tekst.
Ali to meni nije bilo vano. Pjesma je govorila o onome to sam rekla te sam je uvijek iznova
sluala, kad sam bila sama, u svakoj prilici.
Otprilike u to vrijeme dogodio se jedan neobian incident o kojem bih vam sada trebala
ispriati. Doista me uznemirio, a premda sam tek mnogo godina kasnije otkrila njegovo pravo
znaenje, mislim da sam osjetila, ak i tada, da u tome postoji neto dublje.
Bilo je sunano poslijepodne, a ja sam pola po neto u nau spavaonicu. Sjeam se
kako je sunce jarko sjalo jer zavjese u naoj sobi nisu bile posve razgrnute, pa ste vidjeli
suneve zrake u kojima su plesala zrnca praine. Nisam namjeravala sluati pjesmu, ali kako
sam ondje bila sama, nagonski sam izvadila kasetu iz svoje krinjice i stavila je u kasetofon.
Moda je onaj tko je prije mene rabio kasetofon pojaao zvuk, ne znam. No bio je
mnogo glasniji nego inae, a vjerojatno je zato nisam odmah ula. Ili sam tada moda ve
postala samodopadna. U svakom sluaju, polako sam se njihala u ritmu glazbe, postavivi
ruke kao da na prsima drim zamiljenu bebu. Zapravo, da bi sve bilo jo neugodnije, to je
bila jedna od onih prigoda kad sam uzela jastuk kao zamjenu za bebu, te sam polako plesala,
sklopljenih oiju, tiho pjevajui uz kasetu kad god bi se ponavljao refren:
- O, duo, duo (O, baby, baby izv.dodao anahronic), nikad me ne ostavljaj...
Pjesma je gotovo zavrila kad mi je neto ukazalo na injenicu da nisam sama, te sam
otvorila oi i shvatila da zurim u Madame koja je stajala uokvirena vratima.
Zaprepateno sam se ukoila. Zatim sam, za sekundu ili dvije, poela osjeati novu vrstu
panike jer sam vidjela da je situacija veoma neobina. Vrata su bila napola otvorena; postojalo
je nekakvo pravilo da ne smijemo posve zatvarati vrata spavaonica, osim kad spavamo; ali
Madame nije dola do praga. Stajala je u hodniku, posve nepomino, nakrivivi glavu u stranu
kako bi dobro vidjela to radim ti sobi. Neobino je bilo to to je plakala. Moda me ak jedan
od njezinih jecaja prenuo iz sanjarenja.
Dok sad razmiljam o tome, ini mi se, ak i ako nije bila skrbnica, bila je odrasla osoba
i trebala je neto rei ili uiniti, makar me samo ukoriti. Tada bih znala kako se trebam
ponaati. Ali ona je samo ondje stajala, jecala i jecala, zurei u mene s onim istim izrazom u
oima to ga je uvijek imala kad bi nas gledala, kao da vidi neto od ega se jei. Osim to je
toga puta bilo jo neega, neto dodatno u tom pogledu, ali ja nisam mogla odgonetnuti to je
Nisam znala to uiniti ili rei, ili to mogu dalje oekivati. Moda e ui u sobu, vikati
na mene, ak me udariti, nisam imala pojma. Meutim, ona se okrenula i u narednom sam
trenutku ula njezine korake kako odlaze iz kolibe. Shvatila sam da je na kaseti poela
sljedea pjesma, iskljuila kasetofon i sela na najblii krevet. Dok sam to inila, kroz prozor
sam vidjela kako uri prema glavnoj kui. Nije se osvrnula prema kolibi, ali sam po nainu na
koji je bila pogrbljena vidjela da jo uvijek plae.
Kad sam se nekoliko minuta kasnije vratila do mojih prijateljica, nisam im rekla to se
dogodilo. Netko je opazio da nisam sasvim prisebna i neto rekao, ali samo sam slegnula
ramenima i utjela. Zapravo se nisam stidjela, ali to je bilo pomalo nalik onomu to smo ranije
uinile, kad smo pripremile zasjedu za Madame dok je izlazila iz automobila u dvoritu. Vie
od svega, eljela sam da se to uope nije dogodilo, te sam mislila da u sebi i svima ostalima
uiniti uslugu ako nita ne spomenem.
No ipak sam, dvije godine kasnije, razgovarala s Tommyjem o tome. Bilo je to u danima
nakon naeg razgovora kraj jezerca, kad mi je prvi put povjerio ono o gospoici Lucy; u
danima tijekom kojih smo, kako ja to doivljavam, zapoeli naveliko razmiljati i postavljati
pitanja o sebi, to je trajalo meu nama godinama. Kad sam Tommyju ispriala to se
dogodilo s Madame u spavaonici, iznio je prilino jednostavno objanjenje. Tada smo,
naravno, ve znali ono to ranije nisam znala, a to je da nitko od nas nee moi imati djece.
Mogue je da sam neto naula o tome kad sam bila mlada, ali nisam u potpunosti shvatila o
emu je rije, te sam zato ula ono to sam ula kad sam sluala tu pjesmu. Ali u ono vrijeme
to nikako nisam mogla razumjeti. Kao to rekoh, do trenutka kad smo Tommy i ja razgovarali
o tome, svima nam je bilo prilino jasno reeno. Kad sam ve kod toga, moram rei da to
nikoga od nas nije posebno pogodilo; zapravo, sjeam se da je nekim ljudima bilo drago da
mogu imati spolne odnose a da se ne moraju za to brinuti; premda su tada za veinu nas spolni
odnosi jo bili prilino daleko. U svakom sluaju, ispriala sam Tommyju to se dogodilo, a
on je rekao:
- Madame vjerojatno nije loa osoba, premda je nekako jeziva. Kad te vidjela kako
plee, drei svoju zamiljenu bebu, pomislila je da je to doista tragino, to da ne moe
imati djece. Zato je poela plakati.
- Ali, Tommy - primijetila sam - kako je mogla znati da pjesma ima neke veze s ljudima
koji imaju djecu? Kako je mogla znati da je jastuk to sam ga drala bio zamiljena beba? To
je bilo samo u mojoj glavi.
Tommy je razmislio o tome, a potom je, samo upola u ali, rekao: - Moda Madame
moe itati misli. udna je. Moda moe vidjeti to se dogaa u tebi. Ne bih se iznenadio.
To nas je oboje deprimiralo, a premda smo se nasmijali, vie nismo razgovarali o tome.
*
Kaseta je nestala dva mjeseca nakon incidenta s Madame. U ono vrijeme nisam
povezala ta dva dogaaja, a ni sad nemam razloga da ih poveem. Jedne sam se veeri
nalazila u spavaonici, malo prije gaenja svjetla, te sam prekopavala po svojoj zbirci kako
bi mi prolo vrijeme dok ostale ne dou iz kupaonice. Neobino je, ali kad sam prvi put
spoznala da kaseta vie nije ondje, moja glavna misao bila je da ne smijem pokazati
kakva me panika obuzela. Sjeam se da sam namjerno poela odsutno pjevuiti dok
sam nastavljala traiti. Mnogo sam razmiljala o tome, i jo uvijek ne znam kako
bih to mogla objasniti; u toj su sobi bile moje najbolje prijateljice, a ipak im nisam eljela
ukazati koliko me uzrujao nestanak kasete.
Valjda je to imalo veze s injenicom da je to bila tajna; nitko nije znao koliko mi kaseta
znai. Moda smo svi mi u Hailshamu imali takve malene tajne; siune kutke stvorene ni iz
ega kamo smo se mogli zavui, sami s naim strahovima i enjama. No sama injenica da
smo imali takve potrebe tada bi nam se inila pogrenom, kao da se nekako razotkrivamo.
U svakom sluaju, kad sam bila posve sigurna da je kaseta nestala, pitala sam sve ostale
u spavaonici, veoma leerno, jesu li je vidjele. Jo nisam bila posve oajna jer je postojala
ansa da sam je ostavila u prostoriji za bilijar; druga je mogunost bila da ju je netko posudio i
ujutro e je vratiti.
Pa, kaseta se iduega dana nije pojavila, a ja jo uvijek nemam pojma to se s njom
dogodilo. Istina je bila, pretpostavljam, da je u Hailshamu bilo mnogo vie kraa no to smo
mi, ili nai skrbnici, eljeli priznati. No sve vam ovo sada priam jer elim objasniti o Ruth i
njezinoj reakciji. Morate imati na umu da je moja kaseta nestala manje od mjesec dana nakon
onoga kad je Midge u sobi za likovnu kulturu ispitivala Ruth o njezinoj pernici, a ja sam je
izvukla iz neugodne situacije. Kao to sam ve rekla, Ruth je otad traila priliku da zauzvrat
uini neto lijepo za mene, a nestanak kasete bio je idealna situacija. Moglo bi se ak rei da
je meu nama uspostavljeno normalno stanje tek nakon nestanka kasete; moda prvi put
nakon onog kinog jutra kad sam ispod strehe glavne kue spomenula knjigu Rasprodaje.
One veeri kad sam opazila da nema kasete, pobrinula sam se da sve pitam o tome, a to
je, naravno, ukljuivalo i Ruth. Dok sad razmiljam o tome, jasno mi je kako je shvatila, tada i
ondje, to tono za mene znai gubitak te kasete, ali i koliko i je vano da se ne stvara nikakva
guva oko toga. Stoga je te veeri samo nezainteresirano slegnula ramenima i nastavila se
baviti svojim poslom. Ali idueg jutra, kad sam se vraala iz kupaonice, ula sam je kako pita
Hannah, leernim glasom kao da je stvar nevana, je li sigurna da nije vidjela moju kasetu.
Otprilike dva tjedna kasnije, nakon to sam se ve odavno pomirila s injenicom da
sam doista stala bez kasete, prila mi je tijekom stanke za ruak. Bio je jedan od prvih doista
lijepih proljetnih dana te godine, a ja sam sjedila na travi i razgovarala s dvjema starijim
djevojicama. Kad nam je Ruth prila i pitala me elim li poi u kratku etnju, bilo je oito da
ima neto odreeno na umu. Stoga sam ustala i pola s njom do ruba sjevernog igralita, zatim
uz breuljak sve dok nismo stale kraj drvene ograde i zagledale se u livadu po kojoj su se
razmiljele skupine uenika. Na vrhu breuljka puhao je povjetarac, te se sjeam kako sam se
tome udila jer se dolje, na travi, nije osjeao. Neko smo vrijeme ondje stajale i promatrale
prostor oko sebe, a zatim mi je pruila malenu vreicu. Kad sam je uzela, shvatila sam da je
unutra kaseta i srce mi je poskoilo. No Kuth je odmah rekla:
- Kathy, to nije tvoja kaseta. Ona koju si izgubila. pokuala sam je nai, ali doista je
nema.
- Da - rekla sam. - Sigurno je u Norfolku. Obje smo se nasmijale. Zatim sam, pomalo
razoarano, izvadila kasetu iz vreice, i nisam sigurna da na licu nisam imala izraz
razoaranja dok sam je prouavala.
U ruci sam drala neto pod nazivom Twenty Classic Dance Tunes. Kad sam je
kasnije sluala, otkrila sam da je rije o instrumentalnoj glazbi orkestra za ples. Naravno, u
trenutku kad mi je dala kasetu, nisam znala o kakvoj se glazbi radi, ali sam znala da nije
nimalo poput Judy Bridgewater. Tada sam, gotovo odmah, shvatila da Ruth to nije mogla
znati; kako je za Ruth, koja nita nije znala o glazbi, ta kaseta mogla lako nadoknaditi
izgubljenu. Odjednom sam osjetila kako razoaranje nestaje, a zamjenjuje ga istinski osjeaj
sree. U Hailshamu nismo grlili jedni druge, ili tome slino, ali sam objema rukama stisnula
njezinu kad sam joj zahvaljivala. Rekla je: - Nala sam je na proloj Rasprodaji. Samo sam
pomislila da bi ti se mogla svidjeti. - Ja sam odgovorila da je to ba takva stvar.
Jo uvijek je imam. Ne sluam je esto jer glazba ni sa im nema nikakve veze. Taj je
predmet, poput broa ili prstena, a osobito sad kad je Ruth otila, jedna od mojih najdraih
stvari.
SEDMO POGLAVLJE
Sad elim prijei na nae posljednje godine u Hailshamu. Govorim o razdoblju od nae
trinaeste do esnaeste godine, kad smo otili. U mojem sjeanju ivot u Hailshamu dijeli se na
dva zasebna razdoblja: ovo posljednje i sve to je bilo prije toga. Ranije godine, one o kojima
sam vam dosad priala, nekako se stapaju jedna u drugu kao nekakvo zlatno doba, a kad
razmiljam o njima, ak i onim ne tako sjajnim incidentima, osjeam se na neki nain
blistavo. Ali te posljednje godine ostavile su drukiji osjeaj. Ne mogu rei da su bile ba
nesretne; imam mnogo dragocjenih uspomena iz tog razdoblja; ali bile su ozbiljnije i, na neki
nain, mranije. Moda sam sve to preuveliala u svojim mislima, ali imam dojam da su se
tada stvari naglo mijenjale, kao kada dan prelazi u no.
Razgovor s Tommyjem kraj jezerca: sad ga doivljavam kao neku vrstu razgranienja
izmeu tih dvaju razdoblja. Ne bih mogla rei da se neto znaajno poelo dogaati odmah
nakon toga; no taj je razgovor, barem za mene, bio prekretnica. Sigurno je da sam na sve
poela drukije gledati. Dok sam se ranije povlaila od neugodnih nepoznanica, sad sam
poela postavljati pitanja, sve vie i vie, ako ne glasno, onda barem u sebi.
Taj me razgovor posebno potaknuo da gospoicu Lucy gledam u novom svjetlu.
Pozorno sam je prouavala kad god sam mogla, ne samo iz radoznalosti, ve zato to sam je
sada doivljavala kao najvjerojatniji izvor vanih podataka. Zato sam, tijekom iduih godinu
ili dvije, opaala razne neobine sitnice to ih je inila ili govorila, a mojim su prijateljima
posve promaknule.
Jednom prigodom, na primjer, moda nekoliko tjedana nakon razgovora kraj jezerca,
gospoica Lucy nam je predavala engleski.
Radili smo na nekoj poeziji, ali smo nekako skrenuli na razgovor o vojnicima u Drugom
svjetskom ratu koje su drali u logorima. Jedan je djeak pitao jesu li ograde oko logora bile
pod elektrinim naponom, a zatim je netko drugi primijetio kako je to moralo biti neobino,
ivjeti na takvome mjestu gdje moe poiniti samoubojstvo kad god eli, samo tako da
dotakne ogradu. Moda je to spomenuo kao ozbiljnu temu, ali nama ostalima inilo se
prilino smijenim. Svi smo istodobno priali i smijali se, a tada se Laura, to je bilo tipino
za nju, popela na stolicu i komino prikazala nekoga tko prua ruku i trese ga struja. Na
trenutak je zavladala galama, a svi su vikali i oponaali doticanje ograde pod naponom.
Cijelo sam vrijeme promatrala gospoicu Lucy i vidjela, samo na sekundu, kako joj se
na licu pojavio sablastan izraz dok je gledala uenike pred sobom. Zatim se pribrala; pozorno
sam je promatrala; nasmijeila se i rekla:
- Dobro da ograde u Hailshamu nisu pod elektrinim naponom. Katkad se dogaaju
uasne nesree.
Govorila je sasvim tiho, pa se njezine rijei gotovo uope nisu ule jer su svi jo
uvijek vikali. No ja sam je posve jasno ula. Katkad se dogaaju uasne nesree. Kakve
nesree? Gdje? Ali nitko nije reagirao na to, pa smo nastavili raspravljati o pjesmi.
Bilo je i drugih slinih malenih incidenata, te sam uskoro zakljuila da gospoica Lucy
nije poput drugih skrbnika. ak je mogue da sam, ve tada, poela shvaati prirodu njezinih
briga i frustracija. No vjerojatno sam malo pretjerala; svi su izgledi da sam tada sve to
zamjeivala, ali nisam imala pojma kako sve protumaiti. Ako se ti incidenti sada doimaju
posebno vanima, to je vjerojatno zato jer ih promatram iz perspektive onoga to se kasnije
dogaalo, osobito ono to se zbilo onoga dana u paviljonu kamo smo se sklonili od pljuska.
*
Tada smo imali petnaest godina, i ve zapoeli svoju posljednju godinu u Hailshamu.
Nalazili smo se u paviljonu i pripremali se za utakmicu bejzbola. Djeaci su prolazili kroz
fazu uivanja u bejzbolu kako bi mogli oijukati s nama, pa nas je tog poslijepodneva bilo
vie od trideset. Pljusak je poeo dok Smo se presvlaili, te smo se okupili na verandi,
sklonjenoj krovom paviljona, i ekali da kia prestane padati. No nije prestajala, a kad su i
posljednji uenici izili, veranda je bila pretrpana i svi su se onuda nemirno motali. Sjeam se
da mi je Laura demonstrirala osobito odvratan nain ispuhivanja nosa, za sluaj ako se doista
eli rijeiti nekog momka.
Od skrbnika, ondje je bila samo gospoica Lucy. Naslonila se na ogradu i zurila u kiu,
kao da pogledom pokuava doprijeti do druge strane igralita. Tih sam je dana i dalje pozorno
promatrala, a ak i dok sam se smijala Lauri, kriom sam pogledavala lea gospoice Lucy.
Sjeam se da sam se pitala nema li ega udnog u njezinu dranju; malo je previe sagnula
glavu, pa je izgledala poput ivotinje koja se sklupala, spremna na skok. Zbog naina na koji
se naginjala naprijed preko ograde, kine kapi s oluka promaivale su je za dlaku, ali inilo se
da joj je to posve svejedno. Sjeam se da sam samu sebe uvjerila da u tome nema nieg
neobinog, da samo eka prestanak kie, te sam se ponovno usredotoila na ono to je Laura
govorila. Nekoliko minuta kasnije, kad sam ve zaboravila na gospoicu Lucy i svim se
srcem neemu smijala, odjednom sam shvatila da je oko nas sve utihnulo i da gospoica Lucy
govori. Stajala je na istome mjestu kao i ranije, ali se okrenula prema nama, pa je leima bila
naslonjena na ogradu i iza nje se vidjelo mrano nebo.
- Ne, ne, ao mi je, morat u vas prekinuti - govorila je, a vidjela sam da govori dvojici
djeaka koji su sjedili na klupama tik iza nje. Ne bih mogla rei da joj je glas bio udan, ali
govorila je veoma glasno, kao kad nam je svima neto eljela objaviti, i zato smo svi utihnuli.
- Ne, Peter, moram te zaustaviti. Ne mogu te vie sluati i nita ne rei.
Zatim je podigla pogled, kako bi nas sve ukljuila, i duboko udahnula. - U redu, moete
to uti, tie se svih vas. Vrijeme je da to netko jasno i glasno kae.
ekali smo dok je zurila u nas. Kasnije su neki rekli kako su mislili da e nas otro
ukoriti; drugi su oekivali da e uti novo pravilo za bejzbol. No ja sam znala, prije nego je
izustila jo jednu rije, da e to biti neto vie.
- Momci, morate mi oprostiti to sam vas sluala. Ali nalazite se tono iza mene, pa to
nisam mogla izbjei. Peter, zato ostalima ne kae to si upravo priao Gordonu?
Peter J. je izgledao zbunjeno, te sam vidjela kako priprema svoj izraz povrijeene
nedunosti. No tada je gospoica Lucy ponovno rekla, ovoga puta mnogo blaim tonom:
- Hajde, Peter. Molim te, reci ostalima o emu si maloas priao. Peter je slegnuo
ramenima.
- Samo smo priali kako bi to bilo kad bismo postali glumci. Kakav bi to bio ivot.
- Da - rekla je gospoica Lucy - i govorio si da bi morao poi u Ameriku kako bi imao
najbolje izglede.
Peter J. je opet slegnuo ramenima i tiho promrmljao:
- Da, gospoice Lucy.
Ali gospoica Lucy je sad prelazila pogledom po svima nama. - Znam da ne mislite
nita loe. Ali jednostavno ima previe takvih razgovora. Cijelo vrijeme sluam tako neto, jer
je doputeno da se to nastavlja, ali nije poteno. - Vidjela sam kako kapi padaju s oluka na
njezino rame, ali inilo se da ona lo ne opaa. - Ako nitko drugi nee razgovarati s vama -
nastavila je - onda u to ja uiniti. Problem je u tome, kako se meni ini, da vam je reeno i
nije vam reeno. Reeno vam je, ali nitko od vas zapravo ne razumije, a usuujem se rei da
su neki ljudi sasvim zadovoljni takvim stanjem stvari. Ali ja nisam. Ako elite voditi
normalan ivot, onda morate znati, i razumjeti. Nitko od vas nee otii u Ameriku, nitko od
vas nee postati filmska zvijezda. I nitko od vas nee raditi u supermarketima, kako sam neki
dan ula da netko planira. Vai su ivoti unaprijed zacrtani. Postat ete odrasli ljudi, ali prije
nego ostarite, ak prije nego zaete u srednje godine ivota, poet ete donirati svoje vitalne
organe. Za to ste svi vi stvoreni. Niste poput glumaca koje gledate u filmovima, niste ak ni
poput mene. Dovedeni ste na ovaj svijet sa svrhom, a vaa je budunost, svih vas, unaprijed
odluena. Zato vie ne smijete tako razgovarati. Uskoro ete otii iz Hailshama, a ni dan kad
ete se poeti pripremati za svoje prvo doniranje vie nije tako daleko. Morate to imati na
umu. Ako elite voditi donekle normalan ivot, morate znati tko ste i to vas oekuje, svakoga
od vas.
Tada je uutjela, ali ja sam imala dojam da je nastavila govoriti u svojoj glavi, jer je
njezin pogled nastavio kruiti po nama, od lica do lica, ba kao da nam jo uvijek govori.
Svima nam je prilino laknulo kad se okrenula i ponovno zagledala preko igralita.
- Sad vie nije tako loe - rekla je, premda je kia jednako padala. - Poimo onamo.
Moda se i sunce pojavi.
Mislim da je to bilo sve to je rekla. Kad sam o tome prije nekoliko godina razgovarala s
Ruth u centru u Doveru, tvrdila je da nam je gospoica Lucy rekla mnogo vie; da je objasnila
kako emo, prije doniranja, svi neko vrijeme provesti kao njegovatelji, te govorila o
uobiajenom slijedu doniranja, o centrima za oporavak i tako dalje, no ja sam prilino sigurna
da nije. Dobro, vjerojatno je namjeravala kad je poela govoriti. No rekla bih da je, nakon to
je poela, kad je vidjela naa zbunjena, nelagodna lica pred sobom, shvatila kako je nemogue
dovriti ono to je zapoela.
Teko je jasno odrediti kakav je uinak izazvao govor gospoice Lucy u paviljonu. Pria
se brzo proirila, ali uglavnom se govorilo o samoj gospoici Lucy, a ne o onome to nam je
pokuavala rei.
Neki su uenici mislili da joj na trenutak nisu bile sve koze na broju; drugi su zakljuili
da su je gospoica Emily i ostali skrbnici zamolili da nam to kae; ak je bilo nekih koji su
bili ondje s nama, a mislili su da nas je gospoica Lucy korila jer smo na verandi bili previe
raspojasani. No kao to rekoh, bilo je iznenaujue malo rasprave o onome to nam je rekla.
Ako bi to netko ipak spomenuo, ljudi su rekli neto poput: - Pa, to onda? Sve smo to ve
znali.
Ali upravo je to gospoica Lucy eljela naglasiti. Reeno vam je i nije vam reeno,
kako je ona rekla. I prije nekoliko godina, kad smo Tommy i ja o svemu tome opet
razgovarali, a ja sam ga podsjetila na stav gospoice Lucy da nam je reeno i nije nam reeno,
on je iznio svoju teoriju.
Tommy je smatrao moguim da su skrbnici, za i ijelo vrijeme naega boravka u
Hailshamu, pomno planirali trenutke kad e nam neto rei, tako da smo uvijek bili previe
mladi da bismo pravilno razumjeli najnoviju informaciju. Ali naravno, prihvatili bismo je na
odreenoj razini, pa bi uskoro sve to bilo u naim glavama, a da nismo nikad u potpunosti i
spoznali situaciju.
Mene to previe podsjea na teoriju zavjere; ne vjerujem da su nai skrbnici bili tako
prepredeni; ali vjerojatno ima neega u tome. Svakako, imam osjeaj da sam uvijek na neki
neodreeni nain znala o doniranju, ak i kad mi je bilo tek est ili sedam godina. Neobino
je, ali kad smo bili stariji i skrbnici su nam drali takve govore, nita nismo doivljavali kao
potpuno iznenaenje. Bilo je kao da smo sve ve negdje ranije uli.
Sada mi pada na pamet da su skrbnici, kad su nam poeli drati prava predavanja o
seksu, obino to povezivali s priama o doniranju. U toj dobi, ponavljam, govorim o vremenu
kad nam je bilo oko trinaest godina, svi smo bili podosta zabrinuti i uzbueni zbog seksa, te je
bilo prirodno da smo sve drugo potisnuli u drugi plan. Drugim rijeima, mogue je da su
skrbnici tada uspjeli u nae glave prokrijumariti mnoge osnovne injenice o naoj
budunosti.
Moram biti potena i rei da je vjerojatno bilo prirodno spojiti te dvije teme. Ako su
nam, recimo, priali da moramo biti veoma oprezni kako bismo izbjegli bolesti tijekom
seksualnih odnosa, bilo bi smijeno ne spomenuti koliko je to vanije za nas nego za
normalne ljude vani. A to bi nas, naravno, dovelo do doniranja. Zatim je tu bilo sve ono o
tome da mi ne moemo imati djecu. Gospoica Emily je osobno odravala mnoga predavanja
o seksu, a sjeam se kako je jednom donijela kostur prirodne veliine iz uionice za biologiju,
da bi nam pokazala kako se to radi.
Zapanjeno smo gledali kako je kostur postavljala u razliite poloaje, bez imalo
smetenosti pokazujui ovo i ono. Priala je i pokazivala kako se to ini, to kamo ide, razliite
varijacije, kao da je to i dalje sat zemljopisa. Potom se odjednom, dok se kostur i dalje nalazio
na njezinom stolu, okrenula i poela nam govoriti o tome kako moramo biti oprezni s kim
imamo spolne odnose. Ne samo zbog bolesti, rekla je, nego i zato to seks utjee na emocije
na nain kakav nikad ne biste oekivali. Moramo biti veoma oprezni kad je rije o seksu u
vanjskom svijetu, osobito s ljudima koji nisu bili uenici, jer ondje vani seks podrazumijeva
svakojake stvari. Ondje vani ljudi se ak tuku i ubijaju jedni druge zbog toga tko s kim ima
spolne odnose. A razlog iz kojeg to toliko znai, mnogo vie od, recimo, plesanja ili stolnog
tenisa, jest u tome da su ljudi vani jako drugaiji od nas: oni mogu dobiti djecu nakon seksa.
Zato je to za njih tako vano, to pitanje iko s kim ima spolne odnose. Premda je za nas, kako
smo svi znali, posve nemogue imati djecu, ondje vani moramo se ponaati poput njih.
Moramo potivali pravila i odnositi se prema seksu kao prema neemu veoma posebnom.
Predavanje gospoice Emily toga dana bilo je tipino za ono o emu govorim.
Usredotoili bismo se na seks, a zatim bi se sve ono drugo uvuklo u razgovor. Valjda je to
bilo dio onoga kako nam je reeno i nije nam reeno.
Mislim da smo na koncu apsorbirali prilino mnogo informacija jer se sjeam da smo,
otprilike u toj dobi, cijeloj temi doniranja poeli prilaziti na posve drukiji nain. Kao to sam
rekla, dotad smo svim silama nastojali izbjegavati tu temu; povukli bismo se na prvi znak da
ulazimo u to podruje, a uvaki je idiot koji je bio neoprezan, kao Marge onoga puta, bio
strogo kanjavan. Ali nakon to smo navrili trinaest godina, stvari su se poele mijenjali. Jo
uvijek nismo raspravljali o doniranju i svemu to je bilo povezano s tim; cijelo to podruje i
dalje je u nama izazivalo nelagodu. No to je postalo neto o emu smo zbijali ale, slino kao
i o seksu. Dok sad razmiljam o tome, rekla bih da je jo uvijek vrijedilo pravilo da se o
doniranju ne smije otvoreno razgovarati, vrsto kao i ranije. No sad je bilo u redu, gotovo
potrebno, s vremena na vrijeme aljivo aludirali na sve ono to nas oekuje.
Dobar je primjer ono to se dogodilo kad je Tommy zaradio posjekotinu na laktu. To je
zasigurno bilo prije naeg razgovora kraj jezerca; onda, pretpostavljam, dok je Tommy jo
uvijek izlazio iz one faze kad su ga zadirkivali i izazivali.
*
Posjekotina nije bila velika i premda su ga poslali do Crow Face da mu to pogleda,
gotovo se odmah vratio s pravokutnom kompresom zalijepljenom na laktu. Nitko o tome nije
previe razmiljao sve do dva dana kasnije, kad je Tommy maknuo kompresu i razotkrio neto
u fazi izmeu zacjeljivanja i otvorene rane. Moglo se vidjeti djelie koe koji su se poeli
spajati i mekane crvene komadie tkiva ispod toga. Bili smo usred ruka, pa su se svi okupili
naokolo i iskrivili lica. Zatim je Christopher H., godinu dana stariji od nas, posve ozbiljna lica
rekao:
- teta da je na tom dijelu lakta. Da je bilo gdje drugdje, ne bi bilo vano.
Tommy se doimao zabrinutim; Christopher je u to vrijeme bio jedan od njegovih uzora;
i pitao to time eli rei. Christopher je nastavio jesti, a zatim je nonalantno rekao:
- Zar ne zna? Ako je tono na laktu, kao kod tebe, moe se otvoriti. Samo mora brzo
saviti ruku. Ne samo taj dio, nego cijeli lakat, sve se moe otvoriti poput torbe. Mislio sam da
to zna.
ula sam kako se Tommy ali da ga Crow Face nije upozorila na tako neto, ali
Christopher je slegnuo ramenima i rekao:
- Mislila je da to zna, jasno. Svi znaju.
Nekoliko ljudi u blizini promrmljalo je neto u znak slaganja.
- Ruku mora drati posve ravno - rekao je netko drugi. - Doista je opasno savijati je.
Idueg sam dana vidjela Tommyja kako ide naokolo ukoeno drei ruku i doimajui se
zabrinuto. Svi su mu se smijali, a mene je to ljutilo, ali morala sam priznati da je ipak bilo
pomalo smijeno. Pri kraju poslijepodneva, kad smo izlazili iz uionice za likovnu kulturu,
priao mi je u hodniku i rekao:
- Kath, moemo li naas razgovarati?
To je bilo moda dva tjedna nakon onog incidenta kad sam mu prila na igralitu da bih
ga podsjetila na njegovu polo majicu, pa se proirila pria o tome da smo nekakvi posebni
prijatelji. Ipak, injenica da mi je tako priao i zamolio za privatan razgovor bila je prilino
neugodna i pomalo me izbacila iz ravnotee. Moda to djelomice objanjava zato nisam bila
susretljivija.
- Nisam previe zabrinut ili tako neto - poeo je im smo se maknuli u stranu. - Ali
elim biti siguran, to je sve. Nikad ne smijemo riskirati kad je rije o naem zdravlju. Netko
mi mora pomoi, Kath. - Objasnio je da ga zabrinjava to bi mogao uiniti u snu. Lako bi
mogao nou saviti lakat. - Cijelo vrijeme sanjam da se borim protiv gomile rimskih vojnika.
Nakon to sam ga malo ispitivala, postalo mi je jasno da su mu svakojaki ljudi, oni koji
uope nisu bili nazoni za vrijeme ruka, prilazili i ponavljali upozorenje Christophera H.
Zapravo, inilo se da je nekolicina pola jo dalje u toj ali: Tommy je uo priu o ueniku
koji je zaspao s posjekotinom na laktu kao to je njegova, a probudio se s razotkrivenim
kostima ruke, od ramena do ake, a koa je visjela naokolo poput jedne od onih dugih
rukavica u My Fair Lady.
Tommy je traio od mene da mu pomognem vezati udlagu na ruku kako bi tijekom noi
ostala nepomina.
- Nemam povjerenja u ostale - rekao je, podigavi debelo ravnalo to ga je elio
upotrijebiti. - Mogli bi to namjerno uiniti tako da se nou odvee.
Promatrao me posve nedunim pogledom, a ja nisam znala to bih rekla. Dio mene silno
je elio rei mu to se dogaa, a mislim da sam znala da bi sve drugo znailo izdaju
povjerenja koje se meu nama razvilo od trenutka kad sam ga podsjetila na njegovu polo
majicu. Ako bih mu vezala udlagu uz ruku, postala bih jedan od glavnih sudionika ale. Jo
uvijek osjeam stid jer mu tada nisam rekla. No morate imati na umu da sam jo uvijek bila
veoma mlada, a imala sam samo nekoliko sekunda za donoenje odluke. A kad netko na tako
moleiv nain neto trai od vas, sve se protivi odbijanju.
Mislim da je najvanije bilo to to ga nisam eljela uzrujati. Jer sam vidjela da je
Tommy, unato zabrinutosti za lakat, bio dirnut brigom to su je ostali iskazivali za njega.
Naravno, znala sam da e prije ili kasnije saznati istinu, ali u tom mu trenutku jednostavno
nisam mogla rei. Najbolje to sam mogla bilo je pitanje:
- Je li ti Crow Face rekla da to mora uiniti?
- Nije. Ali zamisli kako bi se naljutila kad bi mi lakat kliznuo van.
Jo uvijek me pee savjest zbog toga, ali obeala sam da u mu vezati ruku, u sobi 14,
pola sata prije veernjeg zvona, te gledala kako se udaljava, zahvalan i umiren.
Meutim, nisam to morala uiniti jer je Tommy prije saznao istinu. Bilo je oko osam
uveer, a ja sam silazila glavnim stubitem i ula prasak smijeha iz prizemlja. Osjetila sam
malodunost jer sam odmah znala da to ima veze s Tommyjem. Zastala sam na odmoritu
prvoga kata i pogledala dolje ba kad je Tommy ljutitim korakom iziao iz sobe za bilijar.
Sjeam se da sam pomislila: Barem ne vie. Doista nije vikao dok je u garderobi uzimao svoje
stvari, a potom iziao iz glavne zgrade. Cijelo to vrijeme kroz otvorena je vrata prostorije za
bilijar dopirao smijeh, a glasovi su izvikivali rijei poput: - Ako izgubi ivce, lakat e ti
sigurno iskoiti iz koe!
Pomislila sam da bih ga mogla slijediti van i sustii ga prije nego stigne do svoje
spavaonice, ali sam se sjetila kako sam mu obeala da u mu namjestiti udlagu na ruku i
nisam se maknula. Samo sam neprestano ponavljala u sebi. Barem nije pomahnitao. Barem je
obuzdao svoj bijes.
No malo sam skrenula s teme. Poela sam priati o svemu tome jer je to o otvaranju
rane, to je poelo od Tommyjeva lakta, preraslo u stalnu alu o doniranju. Bit je bila u tome
da smo govorili kako emo, kad za to doe vrijeme, moi otvoriti dio sebe, van e kliznuti
bubreg ili neto slino, pa emo ga nekomu pruiti. To nam se samo po sebi nije inilo
posebno smijenim; vie se radilo o nainu da nekomu zgadimo hranu. Otvorili biste, recimo,
dio tijela, izvadili jetru i bacili je na neiji tanjur, takve stvari. Sjeam se kako se jednom Gary
B., koji je imao nevjerojatan apetit, vratio s treom porcijom pudinga, a doslovce su svi za
stolom otvarali dijelove svojih tijela i sve trpali u Garyjevu zdjelicu, a on je i dalje odluno
trpao hranu u sebe.
Tommy nikad nije bio previe oduevljen kad bi se ponovno spomenulo to o otvaranju,
ali tada su dani zadirkivanja ve bili prolost i vie nitko nije alu povezivao s njim. To se
inilo samo radi smijeha, da bi se nekomu zgadila veera i, pretpostavljam, kao neki nain
prihvaanja onoga to nas oekuje. Zapravo sam o tome eljela govoriti. U tom razdoblju
naih ivota vie nismo izbjegavali temu doniranja kao godinu ili dvije ranije; ali isto tako,
nismo o tome previe ozbiljno razmiljali, niti raspravljali. Sve to o otvaranju bilo je tipino
za nain na koji je cijela tema djelovala na nas kad smo imali trinaest godina.
Stoga bih rekla da je gospoica Lucy uglavnom imala pravo kad je, dvije godine
kasnije, ustvrdila da nam je reeno i nije nam reeno. tovie, razmiljajui danas o tome,
rekla bih da je ono to nam je gospoica Lucy tog poslijepodneva rekla dovelo do stvarnog
preokreta u naim stavovima. Nakon toga dana polako su prestale ale o doniranju, a mi smo
poeli pravilno razmiljati o situaciji. Zapravo, doniranje je ponovno postalo tema to je treba
izbjegavati, ali ne onako kako smo to inili dok smo bili mlai. Ovoga puta to vie nije bilo
udno ili neugodno; samo mrano i ozbiljno.
- udno je - rekao mi je Tommy kad smo o tome razgovarali prije nekoliko godina. -
Nitko od nas nije se zapitao kako se ona osjeala, gospoica Lucy. Nikad se nismo
zabrinjavali hoe li imati problema zato to nam je ono rekla. Tada smo bili tako sebini.
- Ali ne moe nas okrivljavati za to - rekla sam. - Uili su nas da mislimo jedni o
drugima, ali nikad o skrbnicima. Pomisao da meu skrbnicima moe biti neslaganja nikad
nam nije pala na pamet.
- No bili smo dovoljno stari - rekao je Tommy. -U toj dobi, trebalo nam je pasti na
pamet. Ali nije. Uope nismo razmiljali o sirotoj gospoici Lucy. ak ni nakon onog
dogaaja, zna, kad si je ti vidjela.
Odmah sam znala na to misli. Govorio je o jutru poetkom naeg posljednjeg ljeta u
Hailshamu, kad sam naletjela na nju u sobi 22. Dok sad razmiljam o tome, rekla bih da je
Tommy imao pravo. Nakon toga trebalo je biti jasno, ak i nama, koliko problema ima
gospoica Lucy. No kao to je rekao, nikad nismo ni o emu razmiljali s njezina stanovita, i
nikad nam nije palo na pamet da neto kaemo ili uinimo kako bismo joj pruili potporu.
OSMO POGLAVLJE
Mnogi od nas ve su navrili esnaest godina. Tog je jutra sunce bljetavo sjalo, a mi
smo ba izili u dvorite nakon nastavnog sata u glavnoj kui kad sam se sjetila da sam neto
ostavila u uionici. Stoga sam se vratila na trei kat i tako se dogodilo ono s gospoicom
Lucy.
U tim sam danima imala svoju tajnu igru. Kad bih se negdje nala sama, zastala bih i
potraila neki prizor; kroz prozor, recimo, ili kroz otvorena vrata u neku uionicu; bilo kakav
prizor, pod uvjetom da ondje nema ljudi. To sam inila kako bih, barem na nekoliko sekunda,
stvorila iluziju da mjesto nije prepuno uenika, ve je Hailsham tiha, mirna kua gdje ivim sa
samo pet ili est ostalih. Kako bi vam to uspjelo, morali ste ui u neku vrstu sna i iskljuiti sve
zvukove i glasove. Obino ste morali biti veoma strpljivi: ako ste se, recimo, s prozora
usredotoili na jedan dio igralita, moglo se dogoditi da cijelu vjenost ekate na onih
nekoliko sekunda kad ondje nee biti ba nikoga. U svakom sluaju, to sam radila onog jutra
nakon to sam uzela ono to sam ostavila u uionici i vratila se na odmorite treega kata.
Stajala sam posve nepomino kraj prozora zagledana se u dio dvorita gdje sam prije
nekoliko trenutaka stajala. Moji su prijatelji otili i dvorite se polako praznilo, pa sam ekala
da moj trik upali, a onda sam iza sebe ula neto to je zvualo poput pare ili plina koji
isprekidano iti dok odnekud izlazi. Radilo se o itavom zvuku koji bi trajao otprilike deset
sekunda, prekinuo se, a zatim bi se opet zauo. Ne bih mogla rei da sam se posebno
prestraila, ali kako se inilo da sam jedina osoba u blizini, zakljuila sam da bih trebala
istraiti o emu je rije.
Pola sam preko odmorita prema zvuku, hodnikom kraj prostorije u kojoj sam maloas
bila i do sobe 22, druge od kraja hodnika. Vrata su bila odkrinuta, a ba kad sam stigla do
njih, itanje je opet poelo. Ne znam to sam oekivala da u otkriti kad sam oprezno gurnula
vrata, ali sam se doista iznenadila kad sam ugledala gospoicu Lucy.
Soba 22 rijetko se kad upotrebljavala za nastavu jer je bila veoma malena, a ak i za
tako sunanih dana unutra je jedva dopirala svjetlost. Skrbnici su katkad odlazili onamo da bi
pregledali nae radove Ili neto itali. Toga je jutra soba bila jo mranija jer su kure bile
gotovo posve zatvorene. Dvije su klupe bile spojene za grupni rad, ali gospoica Lucy je
ondje bila sama. Vidjela sam nekoliko listova tamnog, sjajnog papira razbacanih po stolu
ispred nje. Ona je bila nagnuta naprijed, koncentrirajui se, veoma nisko sputena ela, ruku
na stolu, te je olovkom mahnito arala po jednoj stranici. Ispod debelih crnih crta vidjela sam
uredan plavi rukopis. Dok sam gledala, strugala je olovkom po papiru, gotovo poput sjenenja
u likovnom, osim to su njezini pokreti bili veoma ljutiti, kao da joj je svejedno hoe li probiti
papir. U istom sam trenutku shvatila da je to izvor neobinog zvuka, te da su tamni sjajni
papiri, ne tako davno, bile stranice ispisane urednim rukopisom.
Bila je tako zaokupljena onim to je radila, da je potrajalo dok nije shvatila da sam
ondje. Kad se trgnula i podigla glavu, vidjela sam da joj je lice zajapureno, ali nije bilo
tragova suza. Zurila je u mene, a zatim je odloila olovku.
- Zdravo, mlada damo - rekla je i duboko udahnula. - to mogu uiniti za tebe?
Mislim da sam se okrenula kako ne bih morala gledati nju ili papire na stolu. Ne sjeam
se to sam rekla; jesam li objasnila o zvuku i kako sam se zabrinula da je to plin. U svakom
sluaju, nije bilo pravog razgovora: nije me eljela ondje, a ni ja nisam eljela biti tamo.
Mislim da sam se nekako ispriala i izila, napola oekujui da e me pozvati natrag. Ali nije
to uinila, a sad se sjeam da sam silazila stubitem dok su mi se obrazi arili od srama i
nelagode. U tom sam trenutku vie od iega eljela da nisam vidjela to to sam upravo vidjela,
premda ne bih znala objasniti zbog ega sam bila tako uzrujana. Kao to rekoh, sram je igrao
veliku ulogu, kao i bijes, premda ne ba na samu gospoicu Lucy. Bila sam veoma zbunjena,
a vjerojatno zato prijateljima nita o tome nisam rekla, sve do mnogo kasnije.
Nakon tog jutra vjerovala sam da neto drugo, moda neto uasno, postoji iza ugla i
ima veze s gospoicom Lucy, te sam drala oi I ui otvorene. No dani su prolazili, a ja nisam
nita ula. Meutim, tada nisam znala da se samo nekoliko dana nakon to sam je vidjela u
sobi 22 ipak dogodilo neto vano, neto izmeu gospoice Lucy i Tommyja to je njega
uzrujalo i dezorijentiralo. Ne mnogo prije toga, Tommy i ja bismo odmah izvijestili jedno
drugo o takvim stvarima; no ba se tog ljeta dogaalo mnogo toga, to je znailo da nismo
tako slobodno razgovarali.
Zato dugo nisam ula o tome. Kasnije sam se veoma ljutila na sebe jer nisam pogodila,
jer nisam potraila Tommyja i to izvukla iz njega. No kao to sam rekla, tada se mnogo toga
dogaalo, izmeu Tommyja i Ruth, niz drugih stvari, pa sam sve promjene to sam ih na
njemu opazila pripisivala tome.
Vjerojatno bi bilo previe rei da se cijelo Tommyjevo dranje tog ljeta raspalo, ali bilo
je trenutaka kad sam se doista bojala da ponovno postaje nezgodna i nestalna osoba kakav je
bio prije nekoliko godina. Na primjer, jednom se nekolicina nas vraala iz paviljona prema
kolibama, a hodale smo iza Tommyja i druga dva djeaka. Bili su samo nekoliko koraka
ispred nas i svi su, ukljuujui Tommyja, bili dobro raspoloeni, smijali su se i gurali jedan
drugoga. Zapravo, rekla bih da je Laura, koja je hodala uz mene, slijedila primjer djeaka koji
su tako lakrdijaili. Stvar je u tome da je Tommy ranije zacijelo sjedio na tlu jer mu je na
majici, u dnu lea, bio zalijepljen komad blata. Oito nije bio svjestan toga, a mislim da to ni
njegovi prijatelji nisu vidjeli jer bi inae zasigurno neto izveli. U svakom sluaju, Laura kao
Laura, viknula je neto poput:
- Tommy! Ima kakinu na leima! to si radio?
To je uinila na posve prijateljski nain, a ako je netko od nas ostalih stvarao nekakve
zvukove, to nije bilo nita vie od uobiajenog zadirkivanja meu uenicima. Zato smo se
iskreno okirale kad se Tommy naglo zaustavio, okrenuo i zagledao u Lauru, bijesna izraza
lica. Svi smo stali, a djeaci su se doimali jednako zbunjenima kao i mi, te sam nekoliko
sekunda mislila da e Tommy prasnuti prvi put nakon niza godina. No tada se naglo
udaljio, ostavivi nas da razmjenjujemo poglede i slijeemo ramenima.
Gotovo jednako loe bilo je onda kad sam mu pokazala kalendar Patricije C. Patricia je
bila dvije godine mlaa od nas, ali svi su se divili njezinim crteima i njezini su se radovi
uvijek traili na Razmjenama. Bila sam osobito zadovoljna kalendarom, to sam ga uspjela
nabaviti na posljednjoj Razmjeni, jer se o njemu tjednima ranije prialo. Nije bio poput,
recimo, kalendara gospoice Emily s fotografijama engleskih grofovija. Patricijin je kalendar
bio malen i debeo, a za svaki mjesec napravila je udesnu skicu olovkom, prikazujui neki
prizor ivota u Hailshamu. Voljela bih da ga jo uvijek imam, osobito jer se na nekim
crteima, poput onih za lipanj i rujan, mogu razabrati lica nekih uenika i skrbnika. To je
jedna od stvari to sam ih izgubila kad sam otila iz Seoske kue, kad su moje misli bile
zaokupljene neim drugim, pa nisam posebno pazila to uzimam sa sobom, ali na to u se
vratiti kad bude vrijeme. Sad elim rei da je Patricijin kalendar bio pravi zgoditak, ponosila
sam se njime i zato sam ga eljela pokazati Tommyju.
Opazila sam ga kako stoji na kasnom poslijepodnevnom suncu kraj velike platane uz
juno igralite, a kako se kalendar nalazio u mojoj torbi; pokazivala sam ga tijekom sata
glazbene kulture; pola sam k njemu.
Bio je zaokupljen nogometnom utakmicom izmeu mladih djeaka na susjednom
terenu, a inilo se da je dobro raspoloen, ak spokojan. Nasmijeio se kad sam mu prila, te
smo kratko nevezano avrljali. Tada sam rekla:
- Tommy, pogledaj to sam uspjela nabaviti. - Nisam pokuala prikriti pobjedniki ton u
glasu, a moda sam ak izustila jo neki povik radosti dok sam ga vadila i pruala Tommyju.
Kad je uzeo kalendar, na licu mu se jo uvijek nalazio smijeak, ali dok ga je prelistavao,
vidjela sam da se neto u njemu zatvara.
- Ta Patricia - poela sam govoriti, ali sam osjetila da se moj vlastiti glas mijenja. - Tako
je vjeta...
No Tommy mi je ve pruao kalendar natrag. Zatim je bez rijei proao kraj mene i
ustrim korakom poao prema glavnoj kui.
Taj mi je incident trebao ukazati na neto. Trebala sam barem malo razmisliti o tome, pa
bih moda pogodila da Tommyjevo ponaanje ima nekakve veze s gospoicom Lucy i
njegovim starim problemima o kreativnosti. No s obzirom na sve ostalo to se tada
dogaalo, nisam, kao to rekoh, uope razmiljala na taj nain. Valjda sam pretpostavila da su
ti problemi davno ostali iza nas, a jedino to ikoga od nas sad moe zaokupljati jesu velika
pitanja u onome to nas oekuje.
Dakle, to se dogaalo? Pa, za poetak, Ruth i Tommy ozbiljno su se posvaali. Dotad
su ve oko est mjeseci bili par; barem su toliko dugo to javno pokazivali; hodali su
naokolo zagrljeni, i tikve stvari. Potivali su ih kao par jer se time nisu pravili vani. Neki
drugi, primjerice Sylvia B. i Roger D., ponaali su se tako da se ljudima okretao eludac, pa
se moralo stvarati zvukove riganja kuko bi ih se dovelo u red. Ali Ruth i Tommy nikad nisu
radili nita nedolino pred ljudima, a ako su se katkad mazili ili tako neto, inilo se da to
doista ine jedno za drugo, ne za publiku.
Razmiljajui sad o tome, jasno mi je da smo bili prilino zbunjeni po pitanju cijelog
podruja seksa. Tu zapravo ne udi, pretpostavljam, s obzirom na injenicu da nam je bilo tek
esnaest godina. Ali ono to je pojaavalo zbunjenost, sad mi je to sasvim jasno, bila je
injenica da su i skrbnici bili zbunjeni. S jedne strane, imali smo, recimo, predavanja
gospoice Emily, kad nam je govorila koliko je vano da se ne sramimo svojih tijela, da
potujemo svoje fizike potrebe, kako je seks veoma lijep dar pod uvjetom da ga oboje
istinski ele. No kad je to trebalo uiniti, skrbnici su nam to vie ili manje onemoguavali jer
nitko od nas nije mogao mnogo initi bez krenja pravila. Nismo mogle posjeivati muke
spavaonice iza devet sati, kao ni oni nae. Uionice su uveer sve bile slubeno zabranjeni
teritorij, kao i prostori iza koliba i paviljona. A niste to eljeli initi na livadi ili igralitu jer
biste kasnije gotovo sigurno otkrili da ste imali publiku koja je gledala iz kue, pruajui
dalekozor od jednog do drugog. Drugim rijeima, uza sve one rijei o tome kako je seks lijep,
imali smo snaan osjeaj da bismo nadrapali kad bi nas skrbnici uhvatili na djelu.
Kaem to, ali jedini stvarni sluaj za koji osobno znam bio je kad su Jenny C. i Rob D.
uhvaeni u sobi 14. Radili su to nakon ruka, ondje, na jednoj od klupa, a gospodin Jack je
uao jer je elio neto uzeti. Prema Jennynim rijeima, gospodin Jack je porumenio i odmah
iziao, ali to ih je omelo pa su prekinuli. Ve su se uglavnom odjenuli kad se gospodin Jack
vratio, kao da je prvi put uao, pretvarajui se da je iznenaen i okiran.
- Posve mi je jasno to ste radili i to nije prikladno - rekao je i poslao ih da se jave
gospoici Emily. No kad su stigli do njezina ureda, rekla im je da mora poi na vaan
sastanak i nema vremena razgovarati s njima.
- Ali znate da niste smjeli raditi to to ste radili, te oekujem da to neete ponoviti -
rekla je i urno se udaljila sa svojim fasciklima.
Kad ve govorim o tome, homoseksualni odnosi jo su nas vie zbunjivali. Iz nekog smo
razloga to zvali kiobranski seks; ako vam se sviao netko istog spola, bili ste kiobran.
Ne znam kako je bilo ondje gdje ste vi boravili, ali u Hailshamu uope nismo tolerirali
bilo kakav znak homoseksualnosti. Osobito su deki znali postupati veoma okrutno. Prema
Ruthinu miljenju, razlog tomu bila ju injenica da je mnogo njih inilo stvari jedan s drugim
dok su bili mlai, prije nego su shvatili to rade. Zato su postali tako apsurdno napeti oko
toga. Ne znam je li imala pravo, ali optuivanje nekoga da je kiobran lako je moglo
dovesti do tunjave.
Kad smo raspravljali o svim tim stvarima, to smo tada beskonano inili, nismo
uspijevali dokuiti ele li skrbnici da imamo spolne odnose ili ne. Neki su ljudi mislili da ele,
ali da to stalno pokuavamo initi u pogrenim trenucima. Hannah je imala teoriju da je
njihova dunost navesti nas na seks jer inae kasnije neemo biti dobri donori. Prema njezinu
miljenju, organi kao to su bubrezi i guteraa ne rade kako treba ako nema redovitog seksa.
Netko rugi je rekao kako moramo imati na umu da su skrbnici normalni. Zato se tako
udno ponaaju kad je rije o tome; za njih je seks namijenjen dobivanju djece i premda su
znali, intelektualno, da mi ne moemo imati djecu, ipak su osjeali nelagodu ako bi smo to
inili jer duboko u sebi nisu posve vjerovali da neemo dobiti djecu.
Annette B. imala je drugu teoriju: skrbnicima je nelagodna pomisao na seks meu nama
jer bi tada oni eljeli spolne odnose s nama. Osobito gospodin Chris, rekla je, promatra nas
djevojke na taj nain. Laura je rekla da je Annette zapravo eljela rei da ona eli imati spolne
odnose s gospodinom Chrisom. Svi smo prasnuli u smijeh na to jer se pomisao na spolne
odnose s gospodinom Chrisom doimala apsurdnom, a istodobno je izazivala muninu.
Mislim da je Ruthina teorija bila najblie istini. - Priaju nam o seksu nakon to odemo
iz Hailshama - rekla je. - ele da to inimo kako treba, s nekim tko nam se svia i bez da se
zarazimo nekom boleu. No zapravo misle na vrijeme nakon naeg odlaska odavde. Ne ele
da to ovdje inimo jer je to za njih prevelika gnjavaa.
U svakom sluaju, ja bih rekla da uope nije bilo toliko seksa koliko su ljudi priali.
Mnogo ljubljenja i maenja, moda; i parova koji su davali naslutiti da imaju prave spolne
odnose. No danas se pitam koliko je od toga doista bila istina. Ako su svi koji su tvrdili da su
to inili govorili istinu, onda biste samo to vidjeli dok ste hodali po Hailshamu: parovi koji to
rade na sve strane.
Sjeam se da je meu svima nama postojao preutni sporazum da jedni druge neemo
previe ispitivati o raznim tvrdnjama. Ako bi, recimo, Hannah zakolutala oima dok smo
razgovarale o nekoj djevojci i promrmljala: - Djevica - to je znailo: Naravno, mi nismo, ali
ona jest pa to moe oekivati?, onda nikako nije bilo prihvatljivo pitati je: S kim si to
uinila? Kada? Gdje? Ne, samo je trebalo mudro kimnuti. Bilo je kao da postoji neki
paralelni svijet kamo smo svi odlazili i toliko se bavili seksom.
Zacijelo sam u ono vrijeme morala shvatiti da se sve te tvrdnje nekako nisu uklapale.
Bez obzira na to, kako se ljeto pribliavalo, poela sam se sve vie i vie osjeati
prekobrojnom. Na neki je nain seks postao poput kreativnosti prije nekoliko godina.
inilo se da, ako to jo nisi uinila, mora to obaviti, to prije. A u mojem je sluaju cijelu
situaciju komplicirala injenica da su dvije djevojke s kojima sam bila najblia to sigurno
uinile. Laura s Robom D., premda nikad nisu bili pravi par, i Ruth s Tommyjem. Uza sve to,
ja sam to odgaala cijelu vjenost, ponavljajui u sebi savjet gospoice Emily: Ako ne
moe nai nekoga s kim doista eli podijeliti taj oivljaj, onda nemoj! No otprilike u
proljee godine o kojoj sada govorim, poela sam misliti da ne bih mala nita protiv seksa
s nekim momkom. Ne amo zato da vidim kako to izgleda, ve i zato to mi je palo na
pamet da moram upoznati seks, a bilo bi dobro najprije vjebati s nekim do koga mi nije
previe stalo. Zatim bih kasnije, ako budem s ekim posebnim, imala vie izgleda da u sve
uiniti ako treba. elim rei, ako je gospoica Emily imala pravo i seks doista jest neto
veliko meu ljudima, onda to ne bih eljela prvi put initi kada doista bude vano kako e biti.
Stoga sam bacila oko na Harryja C. Izabrala sam ga iz nekoliko razloga. Prvo, znala sam
da je on to uistinu uinio, sa Sharon D. Zatim, nije mi bio osobito drag, ali zasigurno nije u
meni izazivao muninu. Isto tako, bio je tih i pristojan, pa nije bilo vjerojatno da e me
naokolo ogovarati ako stvar bude prava katastrofa. I nekoliko mi je puta dao naslutiti da bi
rado imao spolne odnose sa mnom. U redu, mnogi su momci tih dana oijukali, ali tada je ve
bilo jasno to je pravi prijedlog, a to samo uobiajeno zadirkivanje.
Zato sam izabrala Harryja, a odgaala sam to dva mjeseca jer sam eljela biti sigurna da
e fiziki biti sve u redu sa mnom. Gospoica Emily nam je rekla da bi moglo biti bolno i
neuspjeno ako se dovoljno ne ovlai, a to je bila moja jedina stvarna briga. Nije se radilo o
tome da e me rastrgati ondje dolje, o emu smo se esto alile, a zapravo je bila tajna bojazan
mnogih djevojaka. Neprestano sam mislila da nee biti nikakvih problema ako se dovoljno
brzo ovlaim, pa sam to esto sama inila, tek toliko da budem sigurna.
Jasno mi je da bi to moglo zvuiti kao da sam postala opsjednuta time, ali se sjeam da
sam takoer mnogo vremena provodila ponovno itajui odlomke iz knjiga u kojima su ljudi
imali spolne odnose, uvijek iznova itajui iste reenice, nastojei izvui neke pokazatelje.
Problem je bio u tome to knjige koje smo imali u Hailshamu uope nisu bile od koristi. Imali
smo mnogo stvari iz devetnaestog stoljea, od Thomasa Hardyja i takvih ljudi, to je bilo vie
ili manje beskorisno. Neke suvremene knjige, autora kao to su Edna OBrien i Margaret
Drabble, govorile su pomalo o seksu, ali nikad nije jasno opisano to se dogaa jer su autorice
pretpostavljale da ste uvelike imali spolne odnose, pa nije postojala potreba zalaenja u
detalje. Stoga su me knjige frustrirale, a videosnimke nisu bile mnogo bolje. Dvije godine
ranije u prostoriju za bilijar postavljen je video, a do tog proljea stvorili smo prilino dobru
zbirku filmova. U mnogima je bilo seksa, ali veina bi prizora zavravala ba kad bi seks
poinjao, ili ste mogli vidjeti samo njihova lica ili lea. A kad bi se ipak pojavio neki koristan
prizor, vidjeli ste ga tek na trenutak jer je u prostoriji obino bilo jo dvadesetak ostalih, koji
su takoer gledali film. Razvili smo sustav kojim smo traili da se omiljeni prizori ponovno
gledaju; primjerice, trenutak kad Amerikanac na svojem biciklu preskae bodljikavu icu u
filmu The Great Escape (Veliki bijeg). Zaulo bi se skandiranje. - Premotaj! Premotaj! - sve
dok netko ne bi dohvatio daljinski, pa bismo taj dio filma vidjeli ponovno, katkad tri, etiri
puta. No nisam ba mogla, samo ja, poeti vikati da se premota samo da bih ponovno vidjela
prizore seksa.
Zato sam odgaala iz tjedna u tjedan, i dalje se pripremajui, sve dok nije stiglo ljeto i ja
sam zakljuila da spremnija nikad neu biti. Tada sam ve osjeala prilino samopouzdanje,
pa sam poela dobacivali aluzije Harryju. Sve se dobro odvijalo, u skladu s planom, kad su
Ruth i Tommy prekinuli i sve je preraslo u zbrku.
DEVETO POGLAVLJE
Nekoliko dana nakon to su prekinuli, nalazila sam se u prostoriji za likovnu kulturu s
jo nekolicinom djevojaka, radei na mrtvoj prirodi. Sjeam se da je toga dana bilo zaguljivo,
premda je iza nas zveketao ventilator. Crtale smo ugljenom, a budui da je netko konfiscirao
sve tafelaje, morale smo raditi tako da radove drimo u krilu. Sjedila sam kraj Cynthije E., te
smo avrljale i alile se na vruinu. Zatim smo nekako prele na temu momaka i ona je rekla,
ne podigavi pogled sa svojeg rada:
- I Tommy. Znala sam da nee potrajati to s Ruth. Pa, pretpostavljam da si ti prirodna
nasljednica.
Rekla je to nekako nemarno. No Cynthia je imala dobar dar zapaanja, a injenica da
nije bila dio nae grupe samo je davala veu teinu njezinoj primjedbi. elim rei, nisam
mogla potisnuti pomisao da njezino miljenje o toj temi dijele mnogi izvan naega kruga. Na
kraju krajeva, godinama sam bila Tommyjeva prijateljica, prije nego je poelo sve to s
parovima. Bilo je sasvim mogue da nekome izvana ba ja izgledam poput Ruthine prirodne
nasljednice. Meutim, nisam to komentirala, a Cynthia, koja nije pokuavala rei neto
znaajno, vie to nije spominjala.
Moda dan ili dva kasnije izlazila sam iz paviljona s Hannah kad me ona odjednom
gurnula laktom i glavom pokazala prema skupini momaka na Sjevernom igralitu.
- Gledaj - tiho je rekla. - Tommy. Sjedi sam.
Slegnula sam ramenima, kao da elim rei: Pa to? To je bilo sve. No kasnije sam
mnogo razmiljala o tome. Moda je Hannah samo eljela ukazati na to da Tommy, nakon
prekida s Ruth, izgleda pomalo kao rezervni dio. Ali nisam bila ba sigurna u to; previe sam
dobro poznavala Hannah. Nain na koji me kriom gurnula i spustila glas oito je ukazivao na
injenicu da i ona izraava neki stav, koji je oito kruio okolo, o meni kao o prirodnoj
nasljednici. Sve me to, kao to kaem, dovelo u pomalo konfuznu situaciju jer sam se dotad
ve odluila za plan s Harryjem. Zapravo, dok sad razmiljam o tome, sigurna sam da bih
imala spolne odnose s Harryjem da nije bilo svih tih pria o prirodnoj nasljednici. Sve sam
razradila i moje su se pripreme dobro odvijale. Jo uvijek mislim da je Harry bio dobar izbor
za tu fazu u mojem ivotu. Mislim da bi bio obziran i njean, te bi zacijelo razumio to elim
od njega.
Prije dvije godine nakratko sam vidjela Harryja u centru za oporavak u Wiltshireu.
Doveli su ga nakon doniranja. Nisam bila ba najbolje raspoloena jer je moj donor prethodne
noi skonao. Nitko nije mene za to okrivljavao; operacija je bila osobito neugodna; no ipak
se nisam dobro osjeala. Bila sam na nogama vei dio noi, sreujui sve potrebno, a nalazila
sam se kod prijamnog pulta, pripremajui se za odlazak, kad sam vidjela da ulazi Harry.
Bio je u invalidskim kolicima; kasnije sam saznala da je tomu razlog bila njegova
malaksalost, a ne injenica da nije mogao hodati; i nisam sigurna je li me prepoznao kad sam
mu prila i pozdravila ga. Pretpostavljam da nema razloga zato bih u njegovim sjeanjima
zauzimala neko posebno mjesto. Nikad nismo imali mnogo veze jedno s drugim, osim tom
jednom prigodom. Za njega sam bila, ako me se uope sjeao, samo ona smuena djevojka
koja mu je jednom prila, pitala ga eli li seks, a zatim se povukla. Zasigurno je bio prilino
zreo za svoje godine, jer se nije naljutio, niti hodao naokolo govorei ljudima da sam koketa,
ili bilo to slino. Zato sam, kad su ga onoga dana doveli, osjetila zahvalnost prema njemu i
poeljela da sam njegova njegovateljica. Osvrnula sam se naokolo, ali osoba zaduena za
njega ak nije bila u blizini. Bolniari su nestrpljivo ekali da ga odvedu u sobu, pa nismo
dugo razgovarali. Samo sam ga pozdravila, rekla mu kako se nadam da e se uskoro bolje
osjeati, a on se umorno osmjehnuo. Kad sam spomenula Hailsham, pokazao je znak
uzdignutog palca, ali sam vidjela da me nije prepoznao. Moda se kasnije, kad vie nije bio
tako umoran, ili kad su lijekovi prestali djelovati, pokuao sjetiti odakle se poznajemo.
U svakom sluaju, govorila sam o onim vremenima: o tome kako su se svi moji planovi
poremetili nakon to su Ruth i Tommy prekinuli. Ovako razmiljajui o tome, pomalo mi je
ao Harryja. Nakon svih onih znakova to sam ih slala prethodnoga tjedna, odjednom sam
poela aptati rijei koje su ga trebale odbiti. Valjda sam pretpostavljala da on jedva eka, da
sam sve to smislila samo da ga drim u neizvjesnosti. Kad god sam ga vidjela, uvijek bih mu
neto na brzinu rekla, a zatim pobjegla prije nego bi mi dospio odgovoriti. Tek mi je mnogo
kasnije, kad sam razmiljala o tome, palo na pamet da on moda uope nije imao seks na
umu. Koliko je meni poznato, moda mu je bilo drago da je sve to otpalo, samo to sam mu
ja, prilikom svakog naeg susreta, na hodniku ili vani, prilazila i apnula neku ispriku zato
jo ne moemo imati spolne odnose. Njemu se to sigurno moralo initi prilino glupavim, i da
nije bio tako drag momak, zaas bih postala predmetom izrugivanja. Pa, u svakom sluaju, to
razdoblje odbijanja Harryja moda je trajalo oko dva tjedna, a zatim je uslijedila Ruthina
molba.
*
Tog ljeta, sve dok je vani bilo lijepo toplo, razvili smo neobian nain zajednikog
sluanja glazbe. Walkmani su se u Hailshamu poeli pojavljivati na prologodinjim
Rasprodajama, a do tog ljeta naokolo ih je bilo najmanje est. Nekolicina nas sjedila je na
travi oko jednog walkmana, a slualice su ile od jednog do drugog. U redu, to zvui kao glup
nain sluanja glazbe, ali stvaralo je doista ugodan osjeaj. Sluali ste moda dvadeset
sekunda, skinuli slualice s glave i pruili ih onomu do sebe. Nakon nekog vremena, pod
uvjetom da ste neprestano sluali istu kasetu, uli ste gotovo sve to je na njoj bilo snimljeno.
Kao to kaem, to je tog ljeta bio nekakav hir, pa biste tijekom stanke za ruak vidjeli grupice
uenika kako lee na travi oko walkmana. Skrbnici nisu bili previe oduevljeni time, tvrdei
tla emo proiriti infekcije uha, ali nam nisu branili da to radimo. Ne mogu razmiljati o tom
posljednjem ljetu a da se ne sjetim tih poslijepodneva oko walkmana. Netko bi doetao do
grupice i pitao: - Kakav je zvuk? - Ako bi mu se svidio odgovor, sjeo bi na travu i ekao svoj
red. U tim je situacijama uvijek vladao dobar ugoaj, i ne sjeam se da je ikad nekomu reeno
da nije dobrodoao.
U svakom sluaju, to sam radila s jo nekoliko djevojaka kad mi je Ruth prila i pitala
moemo li razgovarati. Vidjela sam da je rije o neem vanom, pa sam ostavila druge
prijateljice i pola s njom, sve do nae spavaonice. Kad smo stigle u nau sobu, sjela sam na
Ruthin krevet, kraj prozora; sunce je zagrijalo pokriva; a ona je sjela na moj, kraj stranjeg
zida. Muha je zujala naokolo, pa smo se malo smijale i igrale tenis muhom zujarom, maui
rukama kako bi jadno stvorenje letjelo od jedne do druge. Zatim je muha uspjela izii kroz
prozor, a Ruth je rekla:
- elim da Tommy i ja opet budemo zajedno. Kathy, hoe li pomoi? - Zatim je pitala:
- to ti je?
- Nita. Samo sam se malo iznenadila, nakon onoga to se dogodilo. Pomoi u,
naravno.
- Nikomu drugomu nisam rekla da opet elim biti s Tommyjem. ak ni Hannah. Samo u
tebe imam povjerenja.
- to eli da uinim?
- Samo razgovaraj s njim. Uvijek si znala postupati s njim. Tebe e posluati. Znat e da
mu ne izmilja o meni.
Trenutak smo sjedile i njihale nogama ispod kreveta.
- Doista je dobro da si mi se povjerila - na koncu sam rekla. - Vjerojatno jesam najbolja
osoba. Za razgovor s Tommyjem i sve to.
- elim da ponemo iznova. Sad smo otprilike kvit; oboje smo inili gluposti samo da
bismo povrijedili jedno drugo, ali sad je dosta. Martha prokleta H., ma molim te! Moda je to
uinio samo da bi me dobro nasmijao. Pa, moe mu rei da je uspio i sad smo izravnali
raune. Vrijeme je da odrastemo i krenemo iznova. Znam da ga ti moe urazumiti, Kathy. Ti
e to rijeiti na najbolji mogui nain. Ako i dalje ne bude elio biti razuman, znat u da
nema smisla nastaviti s njim.
Slegnula sam ramenima. - Kao to kae, Tommy ja, mi smo uvijek mogli razgovarati.
- Da, i on te istinski potuje. Znam, jer je esto govorio o tome. Kako ima petlje i kako
uvijek uini i mo to kae da e uiniti. Jednom mi je rekao da bi radije imao tebe uza se,
umjesto bilo kojeg momka, ako bi se naao u stisci. - Brzo se nasmijala. - Dakle, mora
priznati, to je pravi kompliment. Zato, vidi, ti si nam jedina nada za spas. Uinit e to za
nas, zar ne, Kathy?
Trenutak nita nisam rekla. Zatim sam pitala: - Ruth, misli li ozbiljno za Tommyja?
elim rei, ako ga uspijem nagovoriti i vi ponovno postanete par, nee ga vie povrijediti?
Ruth je nestrpljivo uzdahnula. - Jasno da mislim ozbiljno. Sad smo odrasle osobe.
Uskoro emo otii iz i Hailshama. To vie nije igra.
- Dobro. Razgovarat u s njim. Kao to kae, uskoro emo otii odavde. Ne moemo si
priutiti traenje vremena.
Sjeam se da smo nakon toga sjedile na krevetima i dosta dugo razgovarale. Ruth je
eljela stalno ponavljati cijelu priu: kako se glupo Tommy ponaa, kako doista odgovaraju
jedno drugome, kako e sljedei put sve biti drukije, kako e vie drati do svoje privatnosti,
kako e birati bolje trenutke i mjesta za seks. O svemu smo tome razgovarale, a ona je eljela
moj savjet po svakom pitanju. U jednom sam henutku zurila kroz prozor prema brdima u
daljini, pa sam se trgnula kad se Ruth odjednom stvorila krnj mene i stisnula mi ramena.
- Kathy, znala sam da se moemo osloniti na tebe - rekla je. - Tommy ima pravo. Ti si
prava osoba koju je dobro imati uza se kad si u stisci.
*
S obzirom na neke druge stvari, narednih nekoliko dana nisam imala prilike razgovarati
s Tommyjem. Zatim sam ga, tijekom jedne stanke za ruak, opazila na rubu junog igralita
kako vjeba nogomet. Ranije je malo utirao loptu s druga dva momka, ali sad je bio sam, te
je onglirao loptom u zraku. Pola sam onamo i sjela na travu iza njega, naslonivi se na stup
ograde. To je moralo biti nedugo nakon to sam mu pokazala kalendar Patricije C., kad je
onako ljutito otiao, jer se sjeam da nismo bili sigurni kako stojimo jedno s drugim. Nastavio
je onglirati loptom, mrtei se od koncentracije, koljeno, stopalo, glava, stopalo, a ja sam
ondje sjedila, cupkajui djetelinu i zurei u daljinu, prema umi koje smo se neko tako bojali.
Na koncu sam odluila prekinuti utnju i rekla:
- Tommy, hajde da razgovaramo. elim o neemu popriati s tobom.
im sam to rekla, pustio je da se lopta otkotrlja i sjeo kraj mene. Bilo je tipino za
Tommyja da e, im shvati da sam voljna razgovarati, odjednom nestati svaki trag durenja;
ostala je samo neka vrsta zahvalne usrdnosti koja me podsjetila na to kakvi smo bili u mlaim
razredima, kad bi neki skrbnik koji nas je grdio opet postao normalan. Bio je malo zadihan, a
premda sam znala da je to od igranja loptom, ipak je pojaavalo sveopi dojam usrdnosti.
Drugim rijeima, prije nego smo bilo to rekli, ve me uzrujao. Kad sam mu rekla: - Tommy,
vidim da u posljednje vrijeme nisi ba previe sretan - on je odgovorio: - Kako to misli?
Savreno sam sretan. Doista jesam. - Potom se ozareno nasmijeio i glasno nasmijao. To me
dokrajilo. Godinama kasnije, kad bih s vremena na vrijeme opazila sjenku toga, samo bih se
nasmijeila. Ali tada me to doista ivciralo. Ako bi vam Tommy sluajno rekao: - To me
doista uznemirilo - na lice bi odmah navukao izraz potitenosti kako bi naglasio svoje rijei.
Ne elim rei da je lo inio ironino. Doista je mislio da e biti uvjerljiviji. Dakle sada je,
kako bi dokazao da je sretan, nastojao blistati od zadovoljstva. Kao to sam rekla, doi e
vrijeme kad u to smatrati simpatinim; ali tog ljeta vidjela sam samo koliko je jo uvijek
djetinjast, te kako ga se lako moe iskoristiti. Tada nisam mnogo znala o svijetu koji nas je
oekivao izvan Hailshama, ali predmnijevala sam da e nam trebati sva naa dovitljivost, a
kad je Tommy inio takve stvari, obuzimalo me neto blizu panici. Do tog poslijepodneva
nikad nisam reagirala; uvijek mi se inilo previe komplicirano objasniti; ali ovoga sam puta
prasnula:
- Tommy, izgleda tako glupo, kad se tako smije! Ako se eli pretvarati da si sretan, to
se tako ne radi! Vjeruj mi na rije, tako se ne radi! Sigurno ne! Gledaj, mora odrasti. Mora
se vratiti na pravi put. U posljednje se vrijeme sve oko tebe raspada, ti oboje znamo zato.
Tommy se doimao zbunjenim. Kad je bio siguran da sam zavrila, rekao je:
- Ima pravo. Situacija je zaista loa za mene. Ali ne shvaam to eli rei, Kath. Kako
to misli, da oboje znamo? Ne shvaam I kako bi ti mogla znati. Nikomu nisam rekao.
- Oito ne znam sve pojedinosti. Ali svi znamo za tvoj raskid s Ruth.
Tommy je i dalje izgledao zbunjeno. Na koncu se opet kratko nasmijao, ali ovoga puta
iskreno. - Shvaam to misli - promrmljao je, a zatim je trenutak zastao i o neemu
promislio. - Iskreno reeno, Kath - na koncu je rekao - zapravo to nije ono to me mui. Radi
se o neem posve drugom. Jednostavno neprestano razmiljam o tome. O gospoici Lucy.
Tako sam saznala o onome to se dogodilo izmeu Tommyja i gospoice Lucy
poetkom tog ljeta. Kasnije, kad sam imala vremena o svemu podrobno razmisliti, zakljuila
sam da se to moralo dogoditi samo nekoliko dana nakon to sam gospoicu Lucy vidjela kako
u sobi 22 ara po papirima. Kao to rekoh, poeljela sam samu sebe udariti jer nisam ranije to
izvukla iz njega. Bilo je poslijepodne, otprilike za vrijeme praznog hoda, kad su predavanja
zavrila, ali jo uvijek je ostalo neto vremena do veere. Tommy je vidio gospoicu Lucy
kako izlazi iz glavne kue, ruku punih fascikala i kutija, a kako je izgledalo da bi u svakom
trenutku mogla neto ispustiti, potrao je do nje i ponudio joj pomo.
- Pa, dala mi je nekoliko stvari da ih nosim i rekla da sa svim tim idemo natrag u njezin
kabinet. Bilo je previe stvari, ak i za dvoje, pa mi je usput ispalo nekoliko stvari. Kad smo
se pribliili stakleniku, naglo se zaustavila, a ja sam pomislio da joj je jo neto ispalo. Ali
gledala je u mene, ovako, ravno u lice, veoma ozbiljna. Tada je rekla da moramo razgovarati,
ozbiljno razgovarati. Rekao sam u redu, pa smo uli u staklenik, u njezin kabinet, i odloili
sve one stvari. Rekla mi je neka sjednem, pa sam se naao tono na istome mjestu kao i proli
put, zna, onda prije mnogo godina. Vidio sam da se i ona toga sjetila jer je poela o tome
priati kao da se juer dogodilo. Bez ikakva objanjenja, niega, samo je poela govoriti neto
poput: - Tommy, pogrijeila sam kad sam ti ono rekla. Trebala sam to davno prije ispraviti. -
Zatim je govorila da bih trebao zaboraviti sve to mi je ranije ekla. Da mi je uinila veliku
medvjeu uslugu kad mi je govorila da se ne moram zabrinjavati zbog pomanjkanja
kreativnosti. Kako su drugi skrbnici cijelo vrijeme imali pravo, te nema isprike za to to u
moji likovni radovi smee...
- Stani malo, Tommy. Zar je doista rekla da su tvoji likovni radovi smee?
- Ako nije rekla smee, bilo je neto tomu slino. Beznaajni. Moda je to rekla. Ili
nekompletni. Isto je tako mogla rei smee. Rekla je da joj je ao to mi je proli put onako
govorila, jer da to nije uinila, moda bih se dosad ve sredio.
- to si ti govorio za cijelo to vrijeme?
- Nisam znao to bih rekao. Na koncu me pitala. Rekla je: Tommy, to misli?
Rekao sam joj da nisam siguran, ali da se ne mora time optereivati jer je sa mnom sad sve u
redu. A ona je rekla, ne, nije u redu. Moji su likovni radovi smee, a to je djelimice njezina
krivnja jer mi je onako govorila. Pitao sam je kakve to veze ima. Sad mi je dobro, nitko mi se
vie ne smije zbog toga. Ali ona je neprestano odmahivala glavom, govorei: Ima veze.
Nisam smjela rei ono to sam rekla. Zato mi je palo na pamet da govori o onome to e biti
kasnije, zna, kad odemo odavde. Tako sam joj rekao: Ali bit e mi dobro, gospoice. Doista
sam u dobroj kondiciji, znam kako voditi rauna o sebi. Kada doe vrijeme za doniranje, moi
u to dobro obaviti. Kad sam to rekao, poela je odmahivati glavom, stvarno estoko, pa sam
se zabrinuo da e joj se zavrtjeti. Zatim je rekla: Sluaj, Tommy, tvoja umjetnost, ona jest
vana. I ne samo zato to je dokaz. Nego i radi tvoje vlastite dobrobiti. Dobit e mnogo od
toga, samo za sebe.
- Stani malo. to je mislila kad je rekla dokaz?
- Ne znam. No sigurno je to rekla. Tvrdila je da je naa umjetnost vana, i ne samo
zato to je dokaz. Bog zna to je time mislila. Pitao sam je, kad je to rekla. Rekao sam da ne
razumijem to mi govori, te ima li to kakve veze s Madame i njezinom galerijom. Duboko je
uzdahnula i rekla: Madame i njezina galerija, da, to je vano. Mnogo vanije no to sam
neko mislila. Sada to shvaam. Potom je dodala: Gledaj, ima svakojakih stvari koje ne
razumije, Tommy, a ja ti ne smijem priati o tome. injenice o Hailshamu, o vaemu mjestu
u irem svijetu, svemu i svaemu. No moda e se jednoga dana potruditi i otkriti. Nitko ti
nee olakati, ali ako bude elio, doista elio, moda e otkriti. Nakon toga je opet poela
odmahivati glavom, premda ne onako estoko kao ranije, te je rekla: Ali zato bi ti bio
drukiji? Uenici koji odu odavde nikad ne saznaju mnogo. Zato bi ti bio drukiji? Nisam
znao o emu govori, pa sam samo ponovio: Bit e mi dobro, gospoice. Neko je vrijeme
utjela, a zatim je odjednom ustala, nekako se nagnula nada mnom i zagrlila me. Ne na seksi
nain. Vie onako kako su obiavali initi dok smo bili maleni. Nastojao sam biti to
ukoeniji. Tada se odmaknula i ponovno rekla kako joj je ao zbog onoga to mi je ranije
rekla. Te da nije prekasno, i trebao bih smjesta poeti, nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Mislim
da vie nita nisam rekao, a ona me gledala i ja sam pomislio da e me opet zagrliti. No samo
je rekla: Uini to radi mene, Tommy. Obeao sam joj da u dati sve od sebe, jer sam tada
ve jedva ekao da odem odande. Vjerojatno sam bio crven ko paprika, zbog njezina zagrljaja
i svega. elim rei, nije isto, zar ne, sad kad smo odrasli?
Do tog sam trenutka bila tako zaokupljena Tommyjevom priom, da sam posve
zaboravila na razlog iz kojeg sam eljela razgovarati s njim. No ovo spominjanje da smo
odrasli podsjetilo me na moju prvobitnu misiju.
- Sluaj, Tommy - rekla sam - o tome emo uskoro morati podrobno razgovarati. Doista
je zanimljivo i jasno mi je kako te moralo uiniti nesretnim. Ali ovako ili onako, morat e se
pribrati. Krajem ljeta odlazimo odavde. Mora se ponovno dovesti u red, a postoji neto to
odmah moe srediti. Kuth mi je rekla da je spremna sve zaboraviti i poeti iznova s tobom.
Mislim da je to za tebe dobra prilika. Nemoj je uprskati.
Nekoliko je sekunda utio, a potom je rekao: - Ne znam, Kath. Ima toliko drugih stvari o
kojima treba razmisliti.
- Tommy, samo me sluaj. Doista ima sree. Od svih ljudi ovdje, Ruth se svia ba ti.
Kad odemo odavde, bude li s njom, nee se morati zabrinjavati. Ona je najbolja i bit e ti
dobro ako bude s njom. Kae da eli nov poetak. Zato nemoj uprskati.
ekala sam, ali Tommy nije odgovarao, a ja sam opet osjetila neto slino panici.
Nagnula sam se naprijed i rekla: - Sluaj, budalo jedna, nee ti se pruiti jo mnogo prilika.
Zar ne shvaa, neemo vie dugo biti ovdje, ovako zajedno?
Na moje iznenaenje, Tommyjev odgovor, kad ga je dao, bio je smiren i promiljen; to
je bila ona Tommyjeva strana koja je u narednim godinama sve vie dolazila do izraaja.
- Shvaam to, Kath. Upravo zato ne smijem ponovno uletjeti u vezu s Ruth.
Moramo doista pomno razmisliti o sljedeem potezu. - Zatim je uzdahnuo i pogledao me. -
Kao to kae, Kath. Uskoro emo otii odavde. Vie nije poput igre. Moramo dobro
razmisliti.
Odjednom vie nisam znala to bih rekla, pa sam samo ondje sjedila i upkala djetelinu.
Osjeala sam njegov pogled na sebi, ali nisam podigla glavu. Mogli smo jo neko vrijeme
tako sjediti, ali su nas prekinuli. Mislim da su se vratili oni s kojima je ranije igrao nogomet,
ili su moda naili neki uenici i sjeli kraj nas. U svakom sluaju, na je maleni povjerljivi
razgovor zavrio, a ja sam imala osjeaj da nisam obavila ono to sam naumila, da sam
nekako iznevjerila Ruth.
*
Nikad nisam uspjela procijeniti kakav je utjecaj moj razgovor s Tommyjem imao jer se
ba iduega dana proirila vijest. Bila je sredina jutra, a mi smo se nalazili usred sata
kulturolokog pouavanja. To su bili satovi na kojima smo morali igrati uloge razliitih ljudi
koje emo sresti vani, konobare u kavanama, policajce i tome slino. Ti su nas satovi uvijek
istodobno uzbuivali i zabrinjavali, pa smo ionako bili prilino nemirni. Tada je, na kraju
sata, dok smo izlazili, Charlotte F. uletjela u prostoriju i vijest o odlasku gospoice Lucy iz
Hailshama u trenu se proirila meu nama. Gospodin Chris, koji nam je drao sat i zasigurno
cijelo vrijeme znao, otiao je doimajui se krivim prije nego smo ga uspjeli neto pitati. U
poetku nismo bili sigurni je li to samo glasina, ali to nam je vie razotkrivala, to je postajalo
jasnije da je vijest istinita. Ranije tog jutra, jedan od starijih razreda otiao je u sobu 12,
oekujui da e gospoica Lucy odrati sat o glazbenoj umjetnosti. No umjesto nje ondje ih je
doekala gospoica Emily, rekavi im da gospoica Lucy trenutno ne moe doi, pa e ona
odrati sat. Iduih dvadesetak minuta sve se odvijalo posve normalno, zatim je odjednom,
navodno usred reenice, gospoica Emily prekinula prianje o Beethovenu i objavila da je
gospoica Lucy otila iz Hailshama i vie se nee vratiti. Taj je sat zavrio nekoliko minuta
ranije; gospoica Emily je urno otila, zabrinuta izraza lica; a vijest se poela iriti im su
uenici izili.
Odmah sam krenula u potragu za Tommyjem jer sam oajniki eljela da vijest uje od
mene. No kad sam stigla na dvorite, vidjela sam da sam zakasnila. Stajao je ondje, na drugoj
strani, na rubu skupine momaka, i kimao glavom na ono to je netko govorio. Drugi su
djeaci bili ivahni, moda ak uzbueni, ali Tommyjeve su oi djelovale prazno. Iste te
veeri Tommy i Ruth su ponovno bili zajedno, a sjeam se da me Ruth nekoliko dana kasnije
potraila kako bi mi zahvalila jer sam tako dobro sve sredila. Rekla sam joj da vjerojatno
nisam mnogo pomogla, ali ona nije htjela ni uti za to. Svakako me smatrala najboljom
prijateljicom. Situacija je uglavnom ostala vie-manje ista tijekom naih posljednjih dana u
Hailshamu.
DRUGI DIO
DESETO POGLAVLJE
Katkad se vozim dugom, zavojitom cestom movarnim podrujem, ili moda kraj niza
izoranih polja, nebo je veliko i sivo, uope se ne mijenja, a ja razmiljam o svojem eseju,
onom to sam ga trebala pisati dok smo boravili u Seoskoj kui. Skrbnici su nam, s vremena
na vrijeme tijekom cijelog posljednjeg ljeta, govorili o naim esejima, pokuavajui svakomu
od nas pomoi pri odabiru teme koja e nas u potpunosti zaokupljati moda ak i dvije
godine. Ali nekako, moda po neemu u dranju skrbnika, nitko nije istinski vjerovao da su
eseji osobito vani, a meu sobom jedva da smo uope razgovarali o tome. Sjeam se kad sam
pola do gospoice Emily i rekla joj da sam za temu izabrala viktorijanske romane, vidjela
sam da ona zna da nisam previe razmiljala o tome. No samo me prodorno pogledala i nita
nije rekla.
No kad smo stigli u Seosku kuu, eseji su dobili novu vanost. U naim prvim danima
ondje, a za neke od nas i mnogo dulje, bilo je kao da se svatko grevito dri svojeg eseja, tog
posljednjeg zadatka iz Hailshama, kao da je to bio oprotajni poklon od skrbnika. S
vremenom smo sve manje razmiljali o njima, ali neko su nam vrijeme ti eseji pomagali da
opstanemo u novom okruenju.
Dok danas razmiljam o svojem eseju, inim to veoma detaljno: katkad smislim posve
nov pristup koji sam mogla iskoristiti, ili o razliitim piscima i romanima na koje sam se
mogla usredotoiti. Mogu piti kavu na odmoritu i zuriti u autocestu kroz velike prozore, a
esej e mi bez ikakva razloga pasti na pamet. Zatim s uitkom ondje sjedim i o svemu
ponovno razmiljam. U posljednje sam se vrijeme ak poigravala idejom da se vratim i
ponovno radim na tome, kad vie ne budem njegovateljica pa u imati vie vremena. No to
zapravo ne mislim ozbiljno. Rije je samo o malo nostalgije, da mi proe vrijeme.
Razmiljam o eseju na isti nain kako katkad razmiljam o utakmici bejzbola u Hailshamu,
kad mi je posebno dobro ilo, ili kao o nekoj davnoj raspravi za koju sad mogu smisliti sve
ono pametno to sam tada trebala rei. Rije je o toj razini, o sanjarenju. Ali kao to rekoh,
nije bilo tako kad smo stigli u Seosku kuu.
Osmero ljudi, od onih koji su tog ljeta otili iz Hailshama, dospjelo je u Seosku kuu.
Drugi su otili u Bijelu kuu u velkim brdima, ili na Farmu jablana u Dorsetu. Tada nismo
znali da sva ta mjesta imaju veoma slabe veze s Hailshamom. Stigli smo u Seosku kuu
oekujui verziju Hailshama za starije uenike, a pretpostavljam da smo je neko vrijeme tako
doivljavali. Sigurno nismo mnogo razmiljali o naim ivotima izvan Seoske kue, ili o tome
tko je njima upravljao, ili kako se uklapaju u iri svijet. Nitko od nas u tim danima nije tako
razmiljao.
Seoska je kua bila ostatak farme koja je, kao takva, prestala funkcionirati prije mnogo
godina. Postojala je stara farmerska kua i oko nje staje, sue i konjunice, sve preinaeno
tako da mi ondje moemo ivjeti. Bilo je jo graevina, obino na isturenim mjestima, koje su
se doslovce raspadale i nismo se njima mogli koristiti za neto pametno, ali smo se na neki
neodreeni nain osjeali odgovornima za njih, uglavnom zbog Keffersa. On je bio
mrzovoljan stariji ovjek koji je u svojem blatnjavom kombiju dolazio dva ili tri puta na
tjedan da bi vidio u kakvom je stanju mjesto. Nije ba volio razgovarati s nama, a nain na
koji je hodao naokolo, uzdiui i s gnuanjem odmahujui glavom, ukazivao je na to da ni
izbliza ne inimo dovoljno na odravanju prostora. Ali nikad nije bilo jasno to bi jo elio da
uinimo. Pokazao nam je popis zadataka kad smo stigli onamo, a uenici koji su ve bili
ondje; veterani, kako ih je Hannah zvala; napravili su raspored poslova kojeg smo se
savjesno drali. Zapravo nismo mogli uiniti mnogo vie od prijavljivanja cijevi koje cure i
ienja nakon poplava.
Stara farmerska kua, srce cijelog imanja, imala je nekoliko kamina u kojima smo loili
vatru od cjepanica naslaganima u upama. Inae smo se morali zadovolji grijalicama. Problem
je bio u tome to su radile na plinske boce, a ukoliko nije bilo veoma hladno, Keffers ih nije
mnogo donosio u kuu. Stalno smo ga molili da nam ostavi veu zalihu, ali je on mrano
odmahivao glavom, kao da emo ih nerazumno troiti ili izazvati eksploziju. Stoga mi je u
sjeanju ostalo da je najee bilo hladno, osim za ljetnih mjenici. Hodali smo naokolo s dva,
ili ak tri dempera ni sebi, a traperice su se doimale hladnima i krutima. Katkad smo po
cijele dane na nogama imali gumene izme, ostavljajui trag blata i vode po sobama.
Keffers bi to vidio i ponovno odmahivao glavom, ali kad smo ga pitali to bismo drugo trebali
uiniti, s obzirom na stanje u kakvom se nalaze podovi, nita ne bi odgovorio.
To sad zvui prilino loe, ali nikomu od nas uope nije smetala takva neudobnost; sve
je to bilo dio uzbuenja boravka u Seoskoj kui. No kad bismo bili iskreni, veina nas
priznala bi da nam nedostaju skrbnici, osobito u poetku. Nekolicina nas je, neko vrijeme, ak
pokuavala Keffersa doivljavati kao neku vrstu skrbnika, ali on se na to nije obazirao. Poli
biste ga pozdraviti kad bi stigao u svojem kombiju, a on bi zurio u vas kao da ste ludi. No ba
su nam to neprestano ponavljali: nakon Hailshama vie nee biti skrbnika, pa emo se morati
skrbiti jedni za druge. Sve u svemu, rekla bih da nas je Hailsham u tom smislu dobro
pripremio.
Veina uenika s kojima sam bila bliska u Hailshamu tog je ljeta zavrila u Seoskoj
kui. Cynthia E., djevojka koja je onom prigodom u sobi za likovni rekla da sam ja Ruthina
prirodna nasljednica, otila je u Dorset s ostatkom svoje skupine, premda bi mi bilo drago
da je s nama. I Harry, momak s kojim sam zamalo imala spolne odnose, ula sam da je otiao
u Wales. Ali cijela je naa grupa ostala zajedno. Ako su nam ostali nedostajali, mogli smo
sami sebe uvjeravati da nas nita ne prijei da ih poemo posjetiti. Unato svim satovima
zemljopisa gospoice Emily, zapravo u to vrijeme nismo imali pojma o daljinama ni o tome
kako je lako ili teko posjetiti neko odreeno mjesto. Priali smo kako e nas povesti veterani
kad odlaze na svoja putovanja, ili kako emo s vremenom sami nauiti voziti, a tada emo ih
moi vidjeti kad god nam se prohtije.
Naravno, u praksi, osobito tijekom prvih mjeseci, rijetko smo kada izlazili iz kruga
Seoske kue. Nismo ak etali okolnim krajem, niti svratili do oblinjeg sela. Ne bih rekla da
smo se ba bojali. Svi smo znali da nas nitko nee zaustaviti ako nekamo odemo, pod uvjetom
da se vratimo tono u vrijeme to ga zapiemo u Keffersovu glavnu knjigu. Onog ljeta kad
smo stigli, esto smo vidjeli veterane kako pakiraju svoje torbe i naprtnjae, te odlaze na dva
ili tri dana, kako se nama inilo, sa zastraujuom nonalantnou. Zapanjeno smo ih
promatrali, pitajui se hoemo li idueg ljeta i mi initi isto. Naravno, inili smo, ali to je u
onim prvim danima izgledalo nemogue. Morate imati na umu da do tada nikad nismo bili
izvan podruja Hailshama, te smo uglavnom bili smueni. Da ste mi tada rekli da u unutar
godine dana razviti naviku odlaenja u duge samotne etnje, ali takoer poeti uiti vonju,
mislila bih da ste ludi.
*
ak je i Ruth izgledala prestraeno onog sunanog dana kad nas je minibus iskrcao
ispred farmerske kue, napravio krug oko malenog ribnjaka i nestao uzbrdo. U daljini smo
vidjeli brda koja su nas podsjeala na ona oko Hailshama, ali su nam se inila nekako
neobino iskrivljenima, kao kad nacrtate sliku nekog prijatelja i gotovo je pravi, ali ne sasvim,
a lice na papiru izaziva marce u vama. No barem je bilo ljeto, a ne nekoliko mjeseci kasnije
kad su se sve mlake zaledile, a tlo postalo tvrdo i hrapavo. Mjesto je izgledalo lijepo i udobno,
a svugdje je bilo visoke trave, to je za nas bilo novo. Stajali smo na okupu, nas osmero, i
promatrali Keffersa koji je ulazio i izlazio iz farmerske kue, oekujui da e nam se u
svakom trenutku obratiti. Ali nije to uinio, i jedino to smo uspjeli uti bilo je razdraeno
mrmljanje o uenicima koji tu ve ive. Jednom, dok je vadio neto iz kombija, mrzovoljno
nas je pogledao, a potom se vratio u kuu i zatvorio vrata za sobom.
Meutim, nedugo nakon toga izili su veterani, koji su se zabavljali gledajui kako smo
bili jadni; to smo i mi inili idueg ljeta; i uzeli nas pod svoje. Zapravo, dok sad razmiljam o
tome, vidim da su se doista silno trudili kako bi nam pomogli da se smjestimo. Unato tome,
ti su prvi tjedni bili udni i bilo nam je drago da imamo jedni druge. Uvijek smo se zajedno
kretali naokolo, a inilo se da velike dijelove dana provodimo besposleno se motajui ispred
farmerske kue, jer nismo znali to bismo drugo mogli raditi.
Sad je udno sjeati se kako je bilo u poetku, jer kad mislim o onim dvjema godinama
u Seoskoj kui, taj prestraeni, smueni poetak kao da se nije uklapao u ostalo. Ako danas
netko spomene Seosku kuu, pomislim na oputene dane kad smo jedni druge posjeivali u
sobama, na neku tromost u koju se poslijepodne pretvaralo u veer, a zatim u no. Sjetim se
svoje hrpe depnih romana, svijenih stranica, kao da su neko pripadali moru. Mislim na to
kako sam ih itala, leei potrbuke na travi za toplih poslijepodneva, a kosa mi je, koju sam
tada putala, uvijek zastirala vid. Pomislim na jutra kad sam se budila u svojoj sobi iznad
Crne sue, uz glasove uenika na polju koji su se prepirali o poeziji ili filozofiji; ili o dugim
zimama, doruku u toplim kuhinjama, nevezanim raspravama za stolom o Kafki ili Picassu.
Za dorukom se uvijek razgovaralo o takvim stvarima; nikad o tome s kim je tko spavao
protekle noi, ili zato Larry i Helen vie ne razgovaraju jedno s drugim.
No s druge strane, kad razmiljam o tome, u odreenom smislu onaj prizor naeg
dolaska onamo, kad smo bili okupljeni ispred farmerske kue, ipak ima veze sa svim ostalim.
Jer moda, na neki nain, nismo za sobom ostavili ni izbliza onoliko koliko smo neko mislili.
Jer negdje ispod povrine, dio nas ostao je takav: ispunjen strahom od svijeta oko nas i, bez
obzira koliko smo sami sebe zbog toga prezirali, nesposoban da se odvoji od ostalih.
*
Veterani, koji, naravno, nita nisu znali o prolosti veze Tommyja i Ruth, odnosili su se
prema njima kao da su odavno par, a inilo se da je Ruth zbog toga veoma zadovoljna.
Tijekom prvih nekoliko tjedana nakon to smo stigli, od toga je napravila cijelu predstavu,
uvijek grlei Tommyja, katkad ga mazei i ljubei u nekom kutu prostorije dok je naokolo
bilo jo drugih ljudi. Pa, takve su stvari mogle biti u redu u Hailshamu, ali su se u Seoskoj
kui doimale nezrelo. Veteranski parovi nikad se nisu razmetan u javnosti, te su se ponaali na
razuman nain, poput majke i oca u normalnoj obitelji.
Zapravo, postoji neto to sam opazila kod tih Veteranskih parova u Seoskoj kui; neto
to je promaknulo Ruth, bez obzira na to koliko ih je pomno prouavala; a to je injenica da
su svojim ponaanjem oponaali ono to su vidjeli na televiziji. To sam prvi put uoila
gledajui jedan par, Susie i Grega, vjerojatno najstarije u Seoskoj kui, te smo ih openito
smatrali glavnima. Bilo je neto to je Susie uvijek inila kad god bi Greg zapoeo jedan od
svojih govora o Proustu ili nekom drugom: nasmijeila bi se nama ostalima, zakolutala oima
i ustima naglaeno, ali jedva ujno, oblikovala rijei: Neka nam Bog, pomogne. U
Hailshamu je gledanje televizije bilo prilino ogranieno, a isto se nastavilo i u Seoskoj kui, i
premda nas nita nije spreavalo da cijeli dan gledamo televizijski program, nitko nije bio
ovisnik o tome. Postojao je stari televizor u farmerskoj kui i jo jedan u Crnoj sui, pa sam s
vremena na vrijeme gledala program. Tako sam shvatila da je ono Neka nam Bog pomogne
potjecalo iz jedne amerike serije, jedne od onih u kojoj se publika smijala na sve to je netko
rekao ili uinio. Postojao je jedan lik, krupna ena koja je ivjela vrata do vrata uz glavne
likove, koja je inila tono ono to je inila Susie, pa kad bi njezin mu poeo drati dugi
govor, publika je ekala da zakoluta oima i kae Neka nam Bog pomogne, da moe
prasnuti u smijeh. Kad sam to shvatila, poela sam opaati svakojake druge stvari to su ih
veteranski parovi preuzeli iz televizijskih emisija: nain na koji su se sporazumijevali
kretnjama, sjedili zajedno na kauima, ak i nain na koji su se prepirali i bijesno izlazili iz
prostorija.
U svakom sluaju, elim rei, Ruth je uskoro shvatila da je nain na koji se ponaa s
Tommyjem posve pogrean za Seosku kuu, te je poela mijenjati svoje ponaanje pred
ljudima. Posebno mi je upadala u oi jedna gesta to ju je pokupila od veterana. Dok smo bili
u Hailshamu, ako se neki par rastajao, ak i samo na nekoliko minuta, to je bila isprika za
zagrljaje i poljupce. No u Seoskoj kui, kad se neki par opratao, jedva bi izustili poneku
rije, i nikad nije bilo zagrljaja ili poljubaca. Umjesto toga udarili biste ruku partnera kraj
lakta, lagano zglavcima prstiju, kao kad elite privui neiju pozornost. Obino je to djevojka
inila momku, ba kad bi se odvajali jedno od drugoga. Taj je obiaj nestao do zime, ali kad
smo mi stigli onamo, to se dogaalo, pa je Ruth uskoro to inila Tommyju. Pazite,
Tommy u poetku nije imao pojma to se dogaa, pa bi se naglo okrenuo k Ruth i rekao: -
to? - te ga je morala bijesno pogledati, kao da su u nekoj predstavi, a on je zaboravio ulogu.
Zacijelo je na koncu porazgovarala s njim jer su, nakon tjedan ili dva, to inili vie ili manje
poput veteranskih parova. Tu gestu zapravo nisam vidjela na televiziji, ali bila sam prilino
sigurna da odande potjee, kao to sam bila sigurna da Ruth nije toga svjesna. Zato sam,
onoga poslijepodneva kad sam na travi itala roman Daniel Deronda, a Ruth me iritirala,
zakljuila kako je vrijeme da joj netko ukae na to.
*
Bila je gotovo jesen i postalo je prohladno. Veterani su sve vie vremena provodili
unutra, uglavnom se vrativi rutinskom ponaanju kao prije ljeta. No mi koji smo tek stigli iz
Hailshama i dalje smo sjedili vani, na nepokoenoj travi, nastojei to dulje zadrati jedinu
rutinu na koju smo navikli. Unato tome, tog je poslijepodneva na livadi bilo jo samo troje ili
etvero ljudi koji su itali, osim mene, a kako sam se svim silama trudila nai mirno mjesto za
sebe, prilino sam sigurna da nitko nije uo ono to se dogaalo izmeu mene i Ruth.
Leala sam na komadu stare nepromoive cerade i itala, kako sam rekla, roman Daniel
Deronda, kad je uetala Ruth i sjela kraj mene. Prouavala je korice moje knjige i kimnula.
Potom je, nakon otprilike minutu, ba kao to sam znala da e uiniti, poela prepriavati
zaplet romana. Do tog sam trenutka bila savreno dobro raspoloena, i bilo mi je drago vidjeti
Ruth, ali sad me iritirala. Ve mi je to nekoliko puta uinila, a vidjela sam da to ini i
drugima. Kao prvo, tu je bilo njezino dranje: nekako nonalantno, ali susretljivo, kao da
oekuje da e joj ljudi biti zahvalni na pomoi. U redu, ak sam i tada bila neodreeno svjesna
to lei iza toga. U tim prvim mjesecima nekako smo prihvatili ideju da se neije uspjeno
prilagoavanje boravku u Seoskoj kui, koliko se dobro netko snalazi, na neki nain odraava
u broju proitanih knjiga. Zvui udno, ali bilo je tako, samo neto to se razvilo meu nama,
onima koji su stigli iz Hailshama. Sve smo to namjerno drali kao u nekakvoj magli; zapravo,
pomalo je podsjealo na nain kako smo se u Hailshamu odnosili prema seksu. Mogli ste
hodati naokolo i natuknuti da ste itali ovo i ono, mudro kimati glavom kad bi netko
spomenuo, recimo, Rat i mir, a podrazumijevalo se da nitko nee previe pomno provjeravati
vau tvrdnju. Morate imati na umu, budui da smo od dolaska u Seosku kuu neprestano bili
zajedno, bilo je nemogue da netko od nas proita Rat i mir a da to ostali ne opaze. No
jednako kao i sa seksom u Hailshamu, postojalo je nepisano pravilo o prihvaanju neke
tajnovite dimenzije kamo smo svi mi odlazili i tako mnogo itali.
To je bila, kao to sam rekla, igrica u kojoj smo svi donekle sudjelovali. Meutim, Ruth
je to povela dalje nego bilo tko drugi. Ona je bila ta koja se uvijek pretvarala da je proitala
sve to je netko sluajno uzeo u ruke; i ona je bila jedina koja je mislila da e svoju
superiornost u tom podruju dokazati time to hoda naokolo i razotkriva ljudima zaplete
romana to ih upravo itaju. Zato sam, kad je poela prepriavati roman Daniel Deronda,
premda mi se nije osobito sviao, zatvorila knjigu, sjela i rekla joj, kao grom iz vedra neba:
- Ruth, eljela sam te pitati, zato uvijek onako udara Tommyja po ruci kad se
pozdravljate? Zna na to mislim.
Naravno, tvrdila je da ne zna, pa sam joj strpljivo objasnila o emu govorim. Ruth me
sasluala, a zatim je slegnula ramenima.
- Nisam bila svjesna toga. Valjda sam to negdje pokupila.
Prije nekoliko mjeseci moda bih dopustila da na tome ostane, ili vjerojatno nita ne bih
spominjala. Ali tog sam poslijepodneva uporno nastavila, objasnivi joj da je to iz neke
televizijske serije. - To nije neto to vrijedi oponaati - rekla sam joj. - Ljudi ondje vani, u
stvarnom ivotu, to ne ine, ako si to mislila.
Vidjela sam da se Ruth naljutila, ali nije bila pripravna kako bi mi uzvratila. Pogledala
je u stranu i ponovno slegnula ramenima. - Pa to? - rekla je. Nije to nita posebno. Mnogi od
nas to ine.
- eli rei da Chrissie i Rodney to ine.
im sam to rekla, shvatila sam da sam pogrijeila; sve dok nisam spomenula to dvoje,
imala sam Ruth u kutu, ali sad je izila. Bilo je kao kad povuete potez u ahu, a im maknete
prst s figure, shvatite kakvu ste greku napravili, te vas obuzme panika jer jo ne znate kakvoj
ste se katastrofi izloili. Doista, opazila sam kako se u Ruthinim oima pojavljuje sjaj, a kad
je ponovno progovorila, glas joj se posve promijenio.
- Dakle o tome je rije, to uzrujava sirotu malu Kathy. Ruth joj ne posveuje dovoljno
pozornosti. Ruth ima nove velike prijatelje i zanemaruje malenu sestricu...
- Prestani s tim. U svakom sluaju, u stvarnim obiteljima nije tako. Ti nita ne zna o
tome.
- O, Kathy, veliki strunjak za stvarne obitelji. Tako mi je ao. Ali o tome je rije, zar
ne? Jo uvijek ima istu zamisao. Mi iz Hailshama moramo se drati zajedno, tijesno
povezana grupa, nikad ne smijemo stvarati nova prijateljstva.
- Nikad to nisam rekla. Govorim samo o Chrissie i Rodneyju. Izgleda glupavo, to kako
oponaa sve to oni ine.
- No imam pravo, zar ne? - nastavila je Ruth. -Uzrujala si se jer sam ja uspjela poi
dalje, stei nove prijatelje. Neki od veterana jedva znaju tvoje ime, a tko im moe zamjeriti?
Nikad ni s kim ne razgovara, osim ako nije iz Hailshama. Ali ne moe oekivati od mene da
u te cijelo vrijeme drati za ruku. Ovdje smo ve gotovo dva mjeseca.
Nisam zagrizla mamac, nego sam rekla: - Zaboravi mene, zaboravi Hailsham. Ali stalno
ostavlja Tommyja na cjedilu. Promatrala sam te, uinila si to nekoliko puta samo ovaj tjedan.
Ostavlja ga na cjedilu, kao da je rezervni dio. To nije poteno. Ti i Tommy trebali biste biti
par. To znai da mora voditi rauna o njemu.
- Sasvim tono, Kathy, mi smo par, kao to kae. Ako se ba mora upletati, rei u ti.
Razgovarali smo o tome i sloili se. Ako mu katkad nije do toga da se drui s Chrissie i
Rodneyjem, to je njegov izbor. Neu ga prisiljavati na neto na to nije spreman. Ali sloili
smo se da on mene nee sputavati. No, lijepo od tebe da si se zabrinula. - Potom je, posve
drukijim glasom, dodala: - Kad ve razmiljam o tome, nije ti ba toliko trebalo da se
sprijatelji bar s nekima od veterana.
Paljivo me promatrala, a zatim se nasmijala kao da eli rei: Jo uvijek smo
prijateljice, zar ne? Ali meni nita nije bilo smijeno u njezinoj posljednjoj primjedbi. Samo
sam pokupila knjigu i bez rijei se udaljila.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Trebala bih objasniti zato me tako uzrujalo ono to je Ruth rekla. Ti su prvi mjeseci u
Seoskoj kui bili neobino razdoblje naeg prijateljstva. Svaale smo se oko svakojakih
sitnica, ali smo se istodobno povjeravale jedna drugoj vie nego ikad. Posebno moram
spomenuti nae razgovore, samo nas dvije, ubino u mojoj sobi iznad Crne sue, malo prije
odlaska na spavanje. Moglo bi se rei da je to bila neka vrsta ostataka onih razgovora u
spavaonicama prije gaenja svjetla. U svakom sluaju, radilo se o tomu da smo Ruth i ja, bez
obzira koliko bismo se tjekom dana prepirale, prije spavanja i dalje sjedile jedna uz drugu na
mojemu madracu, pijuckale tople napitke i razmjenjivale svoje najdublje osjeaje o naem
novom ivotu, kao da se meu nama nije ba nita loe dogodilo. Ono to je omoguavalo te
uvjerljive razgovore, moda ak odralo nae prijateljstvo tijekom tog razdoblja, bila je
injenica da se samo po sebi razumjelo da emo se prema svemu to jedna drugoj kaemo u
tim trenucima odnositi s punim potovanjem: da neemo izdati povjerenje i, bez obzira
koliko se posvaamo, neemo jedna protiv druge upotrijebiti ita od onoga o emu smo
razgovarale na tim naim sastancima. U redu, to nikad nije jasno reeno, ali svakako je bio
preutni sporazum, a sve do poslijepodneva kad sam itala roman Daniel Deronda niti jedna
od nas nije prekrila taj sporazum. Zato nisam bila samo ljutita kad mi je Ruth rekla ono o
tome da mi nije mnogo trebalo da se sprijateljim s nekima od veterana. Za mene je to bila
izdaja. Jer nije bilo nikakve sumnje to je time eljela rei; govorila je o neemu to sam joj
jedne veeri povjerila o sebi i seksu.
Kao to ste vjerojatno pretpostavili, seks je u Seoskoj kui bio drukiji nego u
Hailshamu. Bio je mnogo otvoreniji, odrasliji. Niste hodali naokolo smijuljei se,
ogovarajui i priajui tko to s kim ini. Ako ste znali da je dvoje ljudi imalo spolne odnose,
niste odmah poeli nagaati o tome hoe li postati stalan par. Ukoliko bi se jednoga dana
doista pojavio novi par, niste okolo priali o tome kao o nekom velikom dogaaju. Samo ste
to bez rijei prihvatili, a otad nadalje, ako ste govorili o jednome, govorili ste i o drugome,
kao Chrissie i Rodney ili Ruth i Tommy. Kad je netko elio seks s vama, to je takoer
bilo mnogo otvorenije. Priao bi vam momak i pitao elite li provesti no u njegovoj sobi, za
promjenu, ili tako neto, nita posebno. Katkad je to bilo jer je elio postati par s vama; a
katkad je to bilo samo za jednu no.
Ugoaj je, kao to kaem, bio mnogo zreliji. No dok sad razmiljam o tome, ini mi se
da je seks u Seoskoj kui bio pomalo funkcionalan. Moda je razlog tomu bila ba injenica
da vie nije bilo ogovaranja i tajnovitosti. Ili je moda hladnoa bila razlog.
Kad se sjetim seksa u Seoskoj kui, pomislim na ledeno hladne sobe u mrklome mraku,
a to smo obino radili ispod tone deka. A deke esto uope nisu bile deke, ve doista udna
zbirka, stare zavjese, ak dijelovi sagova. Katkad je bilo tako hladno da ste jednostavno
morali natrpati na sebe sve to vam je dolo pod ruku, a ako ste ispod svega toga imali spolne
odnose, osjeali ste se kao da po vama udara planina pokrivaa, pa u pola sluajeva niste bili
sigurni inite li to s nekim momkom ili sa svim tim pokrivaima.
U svakom sluaju, stvar je u tome da sam, uskoro po dolasku u Seosku kuu, provela po
jednu no s nekolicinom momaka. Nisam to tako planirala. Kanila sam bez urbe pristupiti
tomu, moda postati par s nekim koga bih paljivo odabrala. Nikad ranije nisam bila dio para,
a osobito nakon to sam neko vrijeme promatrala Ruth i Tommyja, poeljela sam se i sama u
tome okuati. Kao to kazah, to je bio moj plan, a kad su se zaredali susreti za jednu no, to
me donekle uznemirilo. Zato sam se one veeri ni odluila povjeriti Ruth.
To je na mnoge naine bio na tipini veernji sastanak. Donijele smo svoje alice aja,
pa smo sjedile u mojoj sobi, jedna do druge na madracu, lagano pognutih glava zbog kosih
krovnih greda. Razgovarale smo o raznim momcima u Seoskoj kui, te bi li neki od njih bio
pravi za mene. Ruth je bila u svojem najboljem izdanju: ohrabrujua, duhovita, taktina,
mudra. Zato sam joj odluila ispriati o tim susretima za jednu no. Priala sam joj kako se to
dogodilo bez moje istinske elje; te kako je, premda mi od toga ne moemo dobiti djecu, seks
udno djelovao na moje osjeaje, ba kako nas je gospoica Emily upozorila. Zatim sam joj
rekla:
- Ruth, eljela sam te pitati. Doe li ti ikad tako da to jednostavno mora uiniti? Gotovo
s bilo kim?
Ruth je slegnula ramenima, a zatim rekla: - Ja sam u paru. Pa ako to elim uiniti,
jednostavno to uradim s Tommyjem.
- Da, valjda. Moda se ionako radi samo o meni. Moda neto nije posve u redu sa
mnom, ondje dolje. Jer katkad ja to doista, doista moram uiniti.
- To je neobino, Kathy. - Fiksirala me zabrinutim pogledom, to me samo jo vie
uznemirilo.
- Znai, ti se nikad tako ne osjea.
Opet je slegnula ramenima. - Ne tako da bih to uinila bilo s kim. To to govori doista
zvui pomalo udno, Kathy. No moda e se to nakon nekog vremena smiriti.
- Katkad cijelu vjenost ne razmiljam o tome. Zatim me to odjednom obuzme. Tako je
bilo kad se ono prvi put dogodilo. Poeo me maziti i ljubiti, a ja sam samo eljela da prestane.
Tada me odjednom obuzela elja, kao grom iz vedra neba. Jednostavno sam to morala uiniti.
Ruth je odmahnula glavom. - Stvarno zvui donekle otkaeno. Ali to e vjerojatno
prestati. Zacijelo ima neke veze s drukijom hranom to je ovdje jedemo.
Nije mi ba previe pomogla, ali bila je suosjeajna i ja sam se kasnije malo bolje
osjeala. Zato sam se onako zaprepastila kad je Ruth to onako spomenula, usred nae prepirke
onog poslijepodneva na livadi. Dobro, vjerojatno nas nitko nije uo, ali unato tome, neto
uope nije bilo dobro u tome to je uinila. Tijekom tih prvih mjeseci u Seoskoj kui nae je
prijateljstvo ostalo netaknuto jer sam na neki nain smatrala da postoje dvije zasebne Ruth.
Jedna je Ruth uvijek nastojala impresionirati veterane, koja bi bez oklijevanja ignorirala
mene, Tommyja, bilo koga drugoga, ako bi pomislila da emo sputavati njezin stil. To je bila
Ruth kojom nisam bila zadovoljna, ona koju sam svakoga dana gledala kako glumi i pretvara
se, Ruth koja je inila onu gestu prilikom rastanka od Tommyja. No Ruth koja je uveer
sjedila kraj mene u mojoj malenoj sobici u potkrovlju, nogu ispruenih preko ruba madraca,
objema rukama drei alicu vrueg aja, to je bila Ruth iz Hailshama, a bez obzira to se
dogaalo tijekom dana, mogla sam jednostavno nastaviti s njom ondje gdje smo stale kad smo
proli put tako sjedile. Sve do tog poslijepodneva na livadi, samo se po sebi razumjelo da se te
dvije Ruth nee mijeati; da je ona kojoj sam se povjeravala prije spavanja Ruth u koju mogu
imati apsolutno povjerenje. Zato sam se onako uzrujala kad je rekla ono o tome da sam se
lako sprijateljila barem s nekima od veterana. Zato sam jednostavno pokupila svoju knjigu i
otila.
No kad sad razmiljam o tome, mogu lake gledali na situaciju s Ruthina stajalita.
Mogu shvatiti, primjerice, kako je mogla osjeati da sam ja prva prekrila sporazum, te da je
njezin ubod bio samo odmazda. To mi nije palo na pamet u ono vrijeme, ali sad shvaam da je
mogue, kao i objanjenje za to to se dogodilo. Na kraju krajeva, trenutak prije nego je ono
rekla, govorila sam o gesti udaranja po ruci. Dakle, pomalo je teko to objasniti, ali izmeu
nas dvije doista se razvila neka vrsta razumijevanja naina na koji se Ruth ponaala pred
veteranima. U redu, esto je blefirala i davala naslutiti mnoge stvari za koje sam znala da nisu
istinite. Katkad je, kao to rekoh, inila stvari da bi impresionirala veterane na na raun. No
ini mi se da je Ruth vjerovala, na odreenoj razini, da sve to ini za dobrobit svih nas. A
moja je uloga, kao njezine najbolje prijateljice, bila pruanje tihe potpore, kao da sam u
prvom redu u publici dok ona nastupa na pozornici. Silno se trudila ne bi li postala netko
drugi, a moda je osjeala pritisak vie od nas ostalih jer je, kako sam rekla, na neki nain
preuzela odgovornost za sve nas. Dakle, u tom se sluaju nain na koji sam govorila o
udaranju po ruci mogao shvatiti kao izdaja, pa je moda smatrala opravdanim da mi onako
uzvrati. Kao to rekoh, to mi je objanjenje tek nedavno palo na pamet. U ono vrijeme nisam
gledala iru sliku, kao ni moju ulogu u svemu. ini mi se da u tim danima, openito govorei,
nikad nisam shvatila koliko se Ruth trudila poi dalje, odrasti i ostaviti Hailsham za sobom.
Dok sad razmiljam o tome, sjetila sam se neega to mi je jednom rekla, kad sam je
njegovala u centru za oporavak u Doveru. Sjedile smo u njezinoj sobi i gledale zalazak sunca,
kako smo esto inile, pile mineralnu vodu i jele kekse to sam ih donijela, a ja sam joj priala
da jo uvijek imam vei dio predmeta iz svoje stare krinjice u Hailshamu, na sigurnom u
komodi u mojem jednosobnom stanu. Tada sam, ne pokuavajui stii do neeg odreenog,
sasvim sluajno rekla:
- Ti nikad nisi imala zbirku nakon Hailshama, zar ne?
Ruth je sjedila u krevetu i dugo utjela, a zalazak sunca odraavao se na ploicama iza
nje. Potom je rekla:
- Sjea se kako su nas skrbnici, prije nego su otili, neprestano podsjeali da svoje
zbirke smijemo ponijeti sa sobom. Stoga sam sve izvadila iz kutije i stavila u platnenu torbu.
Kanila sam potraiti doista kvalitetnu drvenu kutiju za sve to, im stignem u Seosku kuu. No
kad smo stigli onamo, vidjela sam da nitko od veterana nema zbirke. Imali smo ih samo mi, i
to nije bilo normalno. Zacijelo smo svi to shvatili, ne samo ja, ali zapravo nismo razgovarali o
tome, zar ne? Zato nisam potraila novu kutiju. Sve su moje stvari mjesecima ostale u torbi, a
na koncu sam ih bacila.
Zurila sam u nju. - Svoju si zbirku bacila u smee?
Ruth je odmahnula glavom, a inilo se da je iduih nekoliko trenutaka razmiljala o
svim razliitim stvarima iz svoje zbirke. Na koncu je rekla:
- Sve sam stavila u vreicu za smee, ali nisam mogla podnijeti pomisao da ih bacim u
kantu. Stoga sam zamolila Keffersa, jednom kad je odlazio odande, da vreicu odnese u
prodavaonicu. Znala sam za dobrotvorne prodavaonice, sve sam to otkrila. Keffers je malo
prekopavao po vreici. Nije znao to je sve to, zato i bi, a zatim se nasmijao i rekao da ne zna
niti za jednu prodavaonicu koja bi eljela takve stvari. A ja sam rekla da su to dobre stvari,
doista kvalitetne. Vidio je da postajem pomalo emotivna, pa je promijenio dranje. Rekao je
neto kao: Dobro, gospoice, odnijet u to ljudima u Oxfamu. Zatim se istinski potrudio i
rekao: Sad kad sam malo bolje pogledao, imate pravo, doista ima kvalitetnih stvari! Ali nije
bio previe uvjerljiv. Pretpostavljam da je sve to uzeo i stavio u neku kantu za smee. No
barem ja to nisam morala znati. - Potom se nasmijeila i rekla: - Ti si bila drukija. Sjeam se.
Nikad se nisi sramila svoje zbirke i zadrala si je. Sad bih voljela da sam i ja to uinila.
elim rei da smo se svi pokuavali prilagoditi novom ivotu i zacijelo smo tada uinili
neto to smo kasnije poalili. Tada me doista uzrujala Ruthina primjedba, ali sad nema
nikakva smisla osuivati nju ili bilo koga drugoga zbog ponaanja tijekom prvih dana u
Seoskoj kui.
*
Poetkom jeseni, kad sam bolje upoznala nae okruenje, poela sam opaati stvari koje
su mi ranije promaknule. Primjerice, tu je bio neobian stav prema uenicima koji su nedavno
otili. Veterani su uvijek spremno priali anegdote o ljudima koje su upoznali kad su putovali
do Bijele kue ili na Farmu jablana; ali su jedva ikad spominjali uenike koji su, sve do naeg
dolaska, zasigurno bili njihovi intimni prijatelji.
Jo sam neto opazila, a shvatila sam da se uklapa, je velika tajnovitost obavijala
odreene veterane kad su odlazili na teajeve, a ak smo i mi znali da to ima veze s
pripremama za njegovatelje. Mogli su izbivati etiri ili pet dana, ali ih je za to vrijeme jedva
itko spominjao; a kad bi se vratili, nitko ih nita nije pitao. Vjerojatno su nasamo razgovarali
sa svojim najboljim prijateljima, ali samo se po sebi razumjelo da se o tim putovanjima ne
smije javno priati. Sjeam se kako sam jednog jutra gledala, kroza zamagljena stakla na
kuhinjskom prozoru, dva veterana koji su odlazili na teaj, pitajui se hoe li do idueg
proljea ili ljeta sasvim otii, a mi emo pomno paziti da ih ne spominjemo.
No moda je pretjerano tvrditi da su oni koji su otili doista bili tabu tema. Ako ih se
moralo spomenuti, onda ih se spomenulo. Najee ste mogli uti da se spominju neizravno, u
vezi s nekim predmetom ili zadatkom. Na primjer, ako je trebalo popraviti neku odvodnu
cijev, raspravljalo se o tome kako bi Mike to uinio. Isto tako, ispred Crne sue postojao je
panj to su ga svi zvali Daveov panj, jer je vie od tri godine, do nekoliko tjedana prije
naega dolaska, on na njemu sjedio da bi itao i pisao, katkad ak i ako je padala kia ili je
bilo veoma hladno, zatim je tu bio Steve, moda najupeatljivija osoba. Nitko od nas nikad
nije raspravljao o tome kakva je Steve bio osoba, osim da su mu se sviali pornografski
asopisi.
S vremena na vrijeme mogli ste naii na pornografski asopis, baen iza kaua ili usred
hrpe starih novina. To su bili od onih to biste nazvali mekanom pornografijom, premda
nam tada nisu bile poznate takve nijanse. Nikad ranije nismo vidjeli nita slino, pa nismo
znali to o tome misliti. Veterani bi se obino nasmijali kad bi se pojavio jedan od tih
asopisa, te bi ga brzo prelistali, na neki blazirani nain, a potom odbacili u stranu, pa smo i
mi inili isto. Kad smo se Ruth i ja prije nekoliko godina prisjeale toga, tvrdila je da su
deseci tih asopisa tada kruili Seoskom kuom. - Nitko nije priznavao da mu se sviaju -
rekla je. - Ali sjea se kako je bilo. Ako bi se jedan pojavio u nekoj prostoriji, svi su se
pretvarali da im je smrtno dosadan. Kad bismo se nakon pola sata vratili onamo, asopisa vie
nije bilo.
U svakom sluaju, elim rei, kad god bi se pojavio neki od tih asopisa, ljudi bi tvrdili
da je to ostatak Steveove zbirke. Drugim rijeima, Steve je bio odgovoran za svaki porno
asopis koji se ikad pojavio. Kao to sam rekla, nikad nismo saznali nita drugo o Steveu.
Meutim, ak i tada smo vidjeli smijenu stranu svega toga, pa kad bi netko pokazao prstom i
rekao: O, gledaj, jedan od Steveovih asopisa, u glasu mu se osjeao traak ironije.
Moram rei da su ti asopisi izluivali Keffersa. Prialo se da je religiozan i zduni
protivnik ne samo pornografije, nego i seksa openito. Katkad bi doslovce pomahnitao; po
licu su mu izbijale crvene mrlje od bijesa; te bi protutnjao kuom, bez kucanja upadao u sobe,
odluan da e pokupiti Steveove asopise, sve do jednoga. Silno smo se trudili da ga u
takvim trenucima doivljavamo kao zabavnog, ali bilo je neeg doista zastraujueg u njemu
kad bi ga obuzelo takvo raspoloenje. Primjerice, gunanje to smo ga uvijek uli od njega,
odjednom je prestalo, a sama ta tiina inila ga je drukijim, ak opasnijim.
Sjeam se kad je Keffers jednom prilikom pokupio est ili sedam Steveovih asopisa i
bijesno ih odnio do svojega kombija. Laura i ja promatrale smo ga iz moje sobe, a ja sam se
smijala neemu to je Laura upravo rekla. Zatim sam vidjela kako Keffers otvara vrata
kombija, a kako su mu trebale obje ruke da pomakne stvari u kombiju, odloio je asopise na
neke cigle naslagane ispred kotlovnice; prije nekoliko mjeseci nekolicina veterana pokuala je
ondje napraviti rotilj. Keffers je, sagnut naprijed, s glavom i ramenima skrivenim u kombiju,
cijelu vjenost prekopavao po unutranjosti vozila, a neto mi je govorilo da je, bez obzira na
sav onaj bijes od maloas, sad ve zaboravio na asopise. Doista, vidjela sam kako se
nekoliko minuta kasnije uspravio, sjeo za volan, tresnuo vratima i odvezao se.
Kad sam Lauri pokazala da je Keffers zaboravio asopise, rekla je:
- Pa, nee dugo ostati ondje. Morat e ih ponovno skupljati, kad se sljedei put odlui za
istku.
No kad sam oko pola sata kasnije prola kraj kotlovnice, vidjela sam da su asopisi
ostali netaknuti. Na trenutak sam pomislila da bih ih mogla odnijeti u svoju sobu, ali mi je
bilo jasno da bi me beskrajno zadirkivali kad bi ih netko sluajno ondje naao; te da ljudi
nikako ne bi shvatili moje razloge za taj postupak. Zato sam pokupila asopise i odnijela ih u
kotlovnicu.
Kotlovnica je zapravo bila samo jo jedna sua, ograena uz bok farmerske kue, puna
starih kosilica i vila, stvari za koje je Keffers mislio da se nee lako zapaliti ako kotao jednoga
dana odlui eksplodirati. Keffers je ondje imao i radnu klupu, pa sam namo spustila asopise,
odgurnula neke stare krpe sjela kraj asopisa. Nije bilo ba previe svjetla, ali negdje iza mene
nalazio se prozor veoma prljava okna, a kad sam otvorila prvi asopis, sasvim sam dobro
vidjela fotografije. Bilo je mnogo fotografija djevojaka rairenih nogu ili isturenih stranjica.
Priznajem, bilo je trenutaka kad bih gledala takve fotografije i osjetila uzbuenje, premda me
nikad nije privlaio seks s nekom djevojkom. Ali toga poslijepodneva nisam to traila. Brzo
sam prelistavala asopise, ne elei da me omete seksualni zov tih stranica. Zapravo, jedva
sam opaala izvijena tijela jer sam se usredotoila na lica. Provjeravala sam lica ak i modela
na malenim reklamama za video ili neto drugo, uz rubove stranica.
Tek kad sam se pribliila kraju hrpe, postala sam vjesna injenice da netko stoji izvan
upe, tik uz rata. Ostavila sam vrata otvorena jer su inae bila tvorena, a i radi svjetla; ve sam
dvaput podigla glavu jer mi se inilo da sam ula neki tihi zvuk. Ali ondje nije bilo nikoga, pa
sam nastavljala raditi svoje. Meutim, sad sam bila sigurna, te sam, odloivi asopis, duboko
i glasno uzdahnula.
ekala sam smijuljenje, ili moda nalet dvoje ili troje uenika koji jedva ekaju da
iskoriste to to su me uhvatili s hrpom pornoasopisa. Ali nita se nije dogodilo. Stoga sam
doviknula, a u glas sam nastojala unijeti ton dosade:
- Oduevljena sam to mi se moe pridruiti. emu takva srameljivost?
Zauo se tihi smijeh, a zatim se Tommy pojavio na pragu. - Zdravo, Kath - smeteno je
rekao.
- Hajde, ui, Tommy.
Oprezno mi je prilazio i zaustavio se nekoliko koraka od mene. Zatim se zagledao u
kotao i rekao:
- Nisam znao da ti se sviaju takve stvari.
- Djevojkama je takoer to doputeno, nije li? Nastavila sam prelistavati asopis, a on je
iduih nekoliko sekunda utio. Zatim sam ga ula kako kae:
- Nisam te pokuavao pijunirati. Ali vidio sam te iz svoje sobe. Vidio sam kako si izila
i uzela onu hrpu to ju je Keffers ostavio.
- Rado u ti ih prepustiti kad zavrim.
Nezgrapno se nasmijao. - To je samo seks. Vjerujem da sam ih ve vidio. - Opet se
kratko nasmijao, ali kad sam podigla glavu, vidjela sam da me promatra s ozbiljnim izrazom
lica. Tada je pitao:
- Trai li neto, Kat?
- Kako to misli? Samo gledam prljave fotografije.
- Samo radi uzbuenja?
- Valjda se moe tako rei. - Odloila sam jedan asopis i uzela drugi.
Zatim sam ula kako se Tommyjevi koraci pribliavaju, sve dok nije stao tik do mene.
Kad sam opet podigla glavu, njegove su ruke nestrpljivo mahale zrakom, kao da obavljam
neki komplicirani zadatak, a on mi silno eli pomoi.
- Kath, to se ne ini... Pa, ako je radi uzbuenja, to se ne ini tako. Mora mnogo
paljivije razgledavati fotografije. Uope ne djeluje ako to ini tako brzo.
- Odakle zna to djeluje na djevojke? Ili si moda to gledao zajedno s Ruth. Oprosti,
nisam razmiljala.
- Kath, to trai?
Ignorirala sam ga. Bila sam pri kraju hrpe i eljela sam sve pregledati. Potom je rekao:
- Ve sam te jednom vidio da to ini.
Ovoga sam puta prestala i pogledala ga. - to se dogaa, Tommy? Je li te Keffers
vrbovao u svoju pornopatrolu?
- Nisam te pokuavao pijunirati. No ipak sam te vidio, onom prigodom proli tjedan,
nakon to smo svi bili u Charleyjevoj sobi. Ondje se nalazio jedan od tih asopisa, a ti si
mislila da smo svi otili. Ali ja sam se vratio po svoj demper, a Claireina su vrata bila
otvorena, pa sam vidio ravno u Charleyjevu sobu. Tako sam vidio da prelistava asopis.
- Pa, to onda? Svi moramo na neki nain pronai to nas uzbuuje.
- Nisi to radila radi uzbuenja. Vidio sam, ba kao i sada. Rije je o tvojem licu, Kath.
Onom prigodom u Charleyjevoj sobi lice ti je imalo udan izraz. Kao da si bila alosna,
moda. I pomalo uplaena.
Skoila sam s radne klupe, pokupila asopise i gurnula ih u njegove ruke. - Evo. Daj ih
Ruth. Pogledaj hoe li na nju djelovati.
Prola sam kraj njega i izila iz sue. Znala sam da e biti razoaran jer mu nita nisam
rekla, ali u tom trenutku jo ni sama nisam temeljito razmislila o svemu, pa nisam bila
spremna priati o tome. No nije mi smetalo to je doao za mnom u kotlovnicu. Uope mi nije
smetalo. Osjeala sam se utjeenom, gotovo zatienom. Na koncu sam mu ipak rekla, ali tek
nakon nekoliko mjeseci, kad smo poli na putovanje u Norfolk.
DVANAESTO POGLAVLJE
elim vam ispriati o putovanju u Norfolk i svemu to se toga dana dogodilo, ali se
najprije moram malo vratiti unatrag, kako bih vam opisala situaciju i objasnila zato smo
uope poli onamo.
Naa je prva zima tada ve bila pri kraju, te smo se svi uglavnom udomaili. Unato
svim naim malim prepirkama, Ruth i ja smo zadrale svoju naviku saimanja dana u mojoj
sobi, razgovora uz tople napitke, a tijekom jednog od tih razgovora, kad smo se alile oko
neega, ona je odjednom rekla:
- Pretpostavljam da si ula to govore Chrissie i Rodney.
Kad sam rekla da nisam, nasmijala se i nastavila:
- Vjerojatno me samo zadirkuju. Tako oni doivljavaju alu. Zaboravi da sam to
spomenula.
No vidjela sam da oekuje da to izvuem iz nje, pa sam nastavila zapitkivati sve dok na
koncu nije tihim glasom rekla:
- Sjea se kad su Chrissie i Rodney proli tjedan bili na putu? Otili su u neki gradi
pod nazivom Cromer, gore, na obali Norfolka.
- to su ondje radili?
- O, mislim da ondje imaju nekog prijatelja, nekoga tko je ranije ovdje ivio. Ali nije u
tome stvar. Rije je o tome da tvrde da su vidjeli tu... osobu. Kako radi u nekom velikom
uredu. Pa, zna. Misle da je ta osoba mogua. Za mene.
Premda se veina nas prvi put susrela s idejom moguih jo u Hailshamu, osjeali
smo da o tome ne smijemo raspravljati, pa to nismo inili, premda nas je ta pomisao
istodobno zaintrigirala i uznemirila. To nije bila tema o kojoj se leerno govorilo, ak ni u
Seoskoj kui. Zasigurno je bilo vie smetenosti prilikom bilo kakvih razgovora o
moguima nego, recimo, o seksu. Unato tome, vidjelo se da su ljudi fascinirani, katkad
ak i opsjednuti time, pa se esto govorilo o tome, obino u ozbiljnim diskusijama, posve
drukijim od onih o, recimo, Jamesu Joyceu.
Osnovna ideja teorije o moguima bila je jednostavna, i nitko je nije previe osporavao.
Glasila je otprilike ovako: budui da je svatko od nas nastao kao kopija neke normalne osobe,
za svakoga mora, negdje vani, postojati model koji ivi svojim ivotom. To je znailo, barem
teoretski, da ete moi nai osobu po kojoj ste nastali. Zato ste, kad ste i sami bili ondje vani,
u gradiima, trgovakim centrima, kavanama, uvijek pazili hoete li opaziti moguu osobu,
ljude ije ste kopije moda vi i vai prijatelji.
Osim u toj osnovnoj teoriji, nije bilo mnogo koncenzusa. Za poetak, nitko se nije
slagao kad je rije o tome to traimo dok pokuavamo otkriti mogue. Neki su uenici
smatrali da treba traiti osobu koja je dvadeset do trideset godina starija od Vas, u dobi koje bi
bili normalni roditelji. No drugi bi tvrdili da je to sentimentalno. Zato bi postojao prirodni
generacijski razmak izmeu nas i naih modela? Mogli su se koristiti bebama, starim ljudima,
u emu bi bila razlika? Drugi su tvrdili da bi za modele uzeli ljude u najboljoj formi, te je
vjerojatno da su normalne roditeljske dobi. No tu smo otprilike svi osjeali da se
pribliavamo podruju u koje ne elimo ui, te bi rasprava zamrla. Zatim su tu bila pitanja o
tome zato uope elimo pronai svoje modele. Jedna velika ideja iza svega toga bila je da
ukoliko nae svoj model, moi e zaviriti u svoju budunost. Ne elim rei da je netko
doista mislio da e, ako se pokae da je va model, recimo, ovjek koji radi na eljeznikoj
postaji, on ili ona takoer na koncu raditi taj posao. Svima nam je bilo jasno da to nije tako
jednostavno. Unato tome, svi smo mi, do razliitih stupnjeva, vjerovali da emo, kad vidimo
osobu ija smo kopija, barem donekle shvatiti tko smo duboko u sebi, a moda i dio onoga to
nas oekuje u ivotu.
Bilo je nekih koji su smatrali glupim uope se optereivati moguima. Nai su modeli
bili nevani, tehnika nunost da bismo dospjeli na svijet, nita vie od toga. O nama samima
ovisilo je kako emo to bolje organizirati svoje ivote. Ruth je uvijek tvrdila da se slae s tim
stavovima, a vjerojatno sam i ja tako mislila. Bez obzira na to, kad god smo uli prie o
moguima, za bilo koga, nismo uspijevali potisnuti znatielju.
Ako me sjeanje ne vara, izvjetaji o opaanju moguih obino su dolazili u naletima.
Mogli su proi tjedni bez spominjanja te teme, a zatim bi jedna pria o opaanju izazvala
pojavu niza drugih. Veinu tih pria oito se nije isplatilo provjeravati: netko je vidio nekoga
u automobilu koji je onuda projurio, takve stvari. No s vremena na vrijeme inilo se da u
opaanju ima neega, to je bio sluaj i s onim o kojemu mi je Ruth te veeri priala.
*
Prema Ruthinoj prii, Chrissie i Rodney istraivali su priobalni gradi kamo su
otputovali, te su se na neko vrijeme razdvojili. Kad su se ponovno sastali, Rodney je bio
veoma uzbuen i rekao je Chrissie kako je etao sporednim ulicama uz glavnu, te je proao
kraj ureda s velikim staklenim zidom. Unutra se nalazilo mnogo ljudi, neki su sjedili za
pisaim stolovima, a drugi su hodali naokolo i avrljali. Ondje je opazio Ruthin mogui
model.
- Chrissie je dola i ispriala mi to im su se vratili. Natjerala je Rodneyja da sve opie,
a on je dao sve od sebe, ali bilo je nemogue sa sigurnou procijeniti. Sad neprestano priaju
kako e me odvesti onamo, ali ja nisam sigurna. Ne znam bih li uope neto trebala poduzeti
po tom pitanju.
Ne sjeam se tono to sam joj te veeri rekla, ali mlaa sam bila prilino skeptina.
Zapravo, da budem iskrena, vjerovala sam da su Chrissie i Rodney sve to izmislili. Ne bih
eljela rei da su Chrissie i Rodney bili loi ljudi, to ne bi bilo poteno. Na mnoge su mi se
naine doista sviali. No injenica je bila da je nain na koji su se odnosili prema nama
novopridolicama, osobito prema Ruth, bio sve samo ne posve iskren.
Chrissie je bila visoka djevojka, veoma lijepa kad bi se posve uspravila, ali se inilo da
ona toga nije svjesna, pa se cijelo vrijeme drala pogrbljeno kako bi bila kao svi ostali. Zato je
esto vie podsjeala na zloestu vjeticu umjesto na filmsku zvijezdu; taj je dojam pojaavala
njezina iritantna navika da te bone prstom trenutak prije nego ti neto kae. Uvijek je nosila
duge suknje radije nego traperice, a malene je naoale previe priljubila uz lice. Bila je jedan
od veterana koji su nas doista lijepo doekali kad smo ljetos stigli onamo, a mene je u poetku
doista osvojila, pa sam u njoj traila uzor. No kako su tjedni prolazili, vie nisam bila tako
sigurna u nju. Bilo je neeg udnog u nainu na koji je uvijek spominjala injenicu da smo
doli iz Hailshama, kao da se time moe objasniti gotovo sve o nama. Uvijek je postavljala
pitanja o Hailshamu, o sitnicama, kao to moji donori danas ine, a premda je nastojala da se
to doima veoma leernim, vidjela sam da postoji cijela druga dimenzija njezina interesa.
Drugo to mi je smetalo bio je nain na koji nas je uvijek, inilo se, eljela razdvojiti: odvui
jedno od nas u stranu dok je nekolicina ostalih zajedno neto radila, ili bi pozvala dvoje od
nas da se neemu pridruimo, a drugo dvoje je ostalo na suhom, takve stvari.
Chrissie ste rijetko kad mogli vidjeti bez njezina momka Rodneyja. On je hodao
naokolo kose vezane u konjski rep, poput rock-glazbenika iz sedamdesetih, i mnogo je priao
o stvarima poput reinkarnacije. Zapravo mi je postao prilino drag, ali je bio pod velikim
Chrissienim utjecajem. Bez obzira o emu se raspravljalo, znali ste da e podrati njezin stav,
a ako bi Chrissie ikad rekla neto barem malo zabavno, on se guio od smijeha i odmahivao
glavom kao da ne moe vjerovati koliko je to smijeno.
Dobro, moda sam malo previe otra kad je rije o njima. Kad sam nedavno s
Tommyjem razgovarala o njima, rekao je da ih je smatrao prilino dragim ljudima. No sve
vam to sada priam da bih objasnila zato sam bila tako sumnjiava kad su rekli da su opazili
mogui model za Ruth. Kao to rekoh, moj prvi poriv bio je ne vjerovati u to i pretpostaviti da
Chrissie neto smjera.
Drugo to me uinilo sumnjiavom imalo je veze s opisom to su ga dali Chrissie i
Rodney: sliku ene koja radi u lijepom ostakljenom uredu. Meni se, tada, to inilo previe
blizu onome za to smo znali da je Ruthin san o budunosti.
Zacijelo smo te zime uglavnom samo mi, novopridolice, priali o snovima za
budunost, premda je to inilo i nekoliko veterana. Neki od starijih, osobito oni koji su
zapoeli s obukom, tiho bi uzdahnuli i izili iz prostorije kad bi zapoeo takav razgovor, ali
mi dugo uope nismo opaali da se to dogaa. Nisam sigurna to se zbivalo u naim glavama
tijekom tih razgovora. Vjerojatno smo znali da to ne moe biti ozbiljno, ali s druge strane,
sigurna sam da na to nismo gledali niti samo kao na bogatu matu. Moda je nakon
Hailshama, samo za onih pola godine ili malo vie, prije razgovora o tome kako emo postati
njegovatelji, prije satova vonje, svih onih drugih stvari, bilo mogue na duga razdoblja
zaboraviti tko smo mi zapravo; zaboraviti to su nam skrbnici govorili; zaboraviti ispad
gospoice Lucy onoga kinoga poslijepodneva u paviljonu, kao I sve one teorije to smo ih
tijekom svih tih godina meu sobom razvili. To nije moglo potrajati, naravno, ali kao to
kaem, samo za tih nekoliko mjeseci nekako smo uspjeli ivjeti u tom ugodnom stanju u
kojem smo mogli razmiljati o naim ivotima bez uobiajenih ogranienja. Dok sad
razmiljam o tome, ini se da smo cijelu vjenost sjedili u onoj toploj kuhinji nakon doruka,
ili okupljeni oko vatri koje su tinjale u sitne jutarnje sate, izgubljeni u razgovorima o svojim
planovima za budunost.
Pazite, nitko od nas nije poao previe daleko. Ne sjeam se da je netko rekao da e biti
filmska zvijezda ili tako neto. ee se razgovaralo o tome da e netko postati potar ili raditi
na farmi. Prilian broj uenika elio je postati voza ove ili one vrste, a kad bi razgovor poao
u tom pravcu, esto se dogaalo da neki veterani ponu usporeivati osobito lijepe krajolike
kroz koje su putovali, omiljena odmorita uz ceste, problematine zaobilaznice i tome slino.
Danas bih, naravno, s lakoom mogla voditi glavnu rije o tim temama. Meutim, u ono
vrijeme obiavala sam samo sluati, bez rijei, upijajui njihove prie. Katkad, ako je bilo
kasno, zatvorila bih oi i ugnijezdila se uz naslon za ruke na kauu, ili uz nekog momka, ako
je to bilo tijekom jednih od onih kratkotrajnih faza kad sam slubeno bila s nekim, te bih
pomalo drijemala, putajui da mi glavom prolaze prizori cesta.
No da se vratim na ono to elim rei, kad su se vodili takvi razgovori, najee ih je
Ruth vodila dalje od svih ostalih, osobito ako su se u blizini nalazili veterani. Od samog
poetka zime priala je o uredima, ali je to doista zaivjelo, doista postalo njezin san o
budunosti, nakon onog jutra kad smo nas dvije pole u selo.
Bilo je uasno hladno, a nae su nas plinske grijalice muile. Cijelu smo ih vjenost
pokuavali upaliti, kljocajui bez rezultata, te sve vie njih nije funkcioniralo, a sobe su
postale ledene. Keffers se nije elio time pozabaviti, tvrdei da smo mi odgovorni za njih, ali
nam je na koncu, kad je postalo neizdrljivo hladno, dao kuvertu s novcem i papirom na koji
je zapisao koje gorivo za paljenje moramo kupiti. Ruth i ja smo se dobrovoljno prijavile za
odlazak u selo po to, pa smo zato tog ledenog jutra hodale stazom prema selu. Stigle smo do
mjesta gdje je ivica s obje strane bila visoka, a tlo je bilo smrznuto, kad se Ruth odjednom
zaustavila nekoliko koraka iza mene.
Nisam to odmah shvatila, a kad sam se okrenula prema njoj, puhala je u prste i gledala
dolje, zaokupljena neim kraj svojih nogu. Mislila sam da je moda ugledala neko siroto
uginulo stvorenje pokriveno mrazom, ali kad sam joj prila, vidjela sam da je rije o nekom
asopisu u boji, ne jednom od Steveovih asopisa, nego jedna od onih vedrih, arenih
broura to se besplatno dobivaju u novinama. Bila je otvorena na veliku reklamu preko dviju
stranica, a premda se papir navlaio i u jednom je kutu bilo blata, slika se dobro vidjela.
Prikazivala je prekrasno moderan velik ured gdje su radile tri ili etiri osobe, i svi su se
neemu smijali. Mjesto se doimalo bljetavim, kao i ljudi. Ruth je zurila u tu sliku, a kad je
opazila da stojim uz nju, rekla je:
- Dakle, to bi bilo pravo mjesto za rad.
Zatim se smela, moda se ak i naljutila jer sam je takvu vidjela, i nastavila hodati,
mnogo bre nego ranije.
No nekoliko veeri kasnije, dok je nekolicina nas sjedila oko vatre u farmerskoj kui,
Ruth nam je poela priati o uredu u kakvom bi najradije radila, i ja sam odmah shvatila o
emu govori. Opisala je sve pojedinosti, biljke, blistavu opremu, stolice na kotaiima i
okretanje, a to je inila tako ivo da je cijelu vjenost nitko nije prekidao. Pozorno sam je
promatrala, ali inilo se da joj uope nije palo na pamet da bih to mogla povezati, moda je
ak i sama zaboravila odakle je stigao taj prizor. U jednom je trenutku ak govorila o tome
kako e ljudi u njezinu uredu svi biti dinamini, prodorni tipovi, a ja sam se sjetila da su
ba te rijei bile velikim slovima napisane preko reklame: Jeste li dinamian, prodoran tip?,
tako nekako. Jasno, nita nisam rekla. Zapravo, dok sam je sluala, ak sam se poela pitati
nije li to moda ipak izvedivo: hoemo li se moda svi mi jednoga dana preseliti na takvo
mjesto i nastaviti sa svojim ivotima?
Chrissie i Rodney su te veeri bili ondje, naravno, upijajui svaku rije. Danima nakon
toga Chrissie je uporno nagovarala Ruth da jo pria o tome. Prola bih kraj njih dok su
zajedno sjedile u kutu neke prostorije, a Chrissie bi pitala: - Jesi li sigurna da ne biste jedan
drugome ili na ivce, dok svi tako zajedno radite? - samo da bi ponovno potaknula Ruth na
prianje.
Kad je rije o Chrissie, a to se odnosilo i na mnoge druge veterane, bez obzira na
njezino pomalo snishodljivo dranje prema nama kad smo tek stigli onamo, injenica je da je
osjeala strahopotovanje jer smo mi doli iz Hailshama. Dugo mi je trebalo dok to nisam
shvatila. Recimo, sve ono o Ruthinu uredu: Chrissie sama nikad ne bi priala o radu u bilo
kojem uredu, a kamoli u takvom. No zato to je Ruth bila iz Hailshama, nekako se cijela
zamisao uklapala u ono to je mogue. Tako je Chrissie na to gledala, a vjerujem da je Ruth s
vremena na vrijeme rekla poneto kako bi poticala ideju o tome da se, doista, na neki
tajanstveni nain, posebna pravila odnose na nas, uenike Hailshama. Nikad nisam ula da
Ruth lae veteranima; vie se radilo o tome da nije zanijekala neke stvari, a druge je davala
naslutiti. Bilo je prilika kad sam sve to mogla pobiti tako da joj se obrui na glavu. No premda
se Ruth katkad doimala posramljenom, ako bi usred neke prie uhvatila moj pogled, inilo se
da je sigurna da je neu odati. I naravno, nisam to uinila.
Dakle, takva je bila situacija kad su Chrissie i Rodney tvrdili da su vidjeli Ruthin
mogui model, te vam je sad moda jasno zato sam bila skeptina. Nisam bila oduevljena
idejom da Ruth poe s njima u Norfolk, premda zapravo ne bih znala objasniti zato je tako.
Kad je jednom postalo jasno da je vrsto odluila poi, rekla sam joj da idem i ja. U poetku
se nije doimala previe zadovoljnom, a ak je spomenula da ni Tommyju nee dopustiti da
poe s njom. No na koncu smo svi poli, nas petero: Chrissie, Rodney, Ruth, Tommy i ja.
TRINAESTO POGLAVLJE
Rodney, koji je imao vozaku dozvolu, za taj je dan posudio automobil od radnika na
farmi u Metchleyju, udaljenoj nekoliko kilometara niz cestu. Ranije je redovito na taj nain
nabavljao automobile, ali tog je puta dogovor propao dan prije no to smo trebali krenuti na
put. Premda se situacija prilino lako razrijeila; Rodney je poao do farme i dobio obeanje
za drugi automobil; zanimljivo je bilo kako je Ruth reagirala tijekom tih nekoliko sati kad je
izgledalo da e se putovanje moda morati otkazati.
Dotad je cijelu stvar nastojala prikazati kao nekakvu alu, da pristaje na to uglavnom da
bi udovoljila Chrissie. Naveliko je priala o tome da svoju slobodu ni izbliza dovoljno ne
istraujemo otkako smo otili iz Hailshama; kako je ionako oduvijek eljela poi u Norfolk da
pronae sve nae izgubljene stvari. Drugim rijeima, svim se silama trudila pokazati nam
da ne smatra posebno ozbiljnim to traenje svojeg mogueg modela. Onoga dana prije
polaska, sjeam se da smo Ruth i ja bile u etnji, a kad smo se vratile, ule smo u kuhinju
farmerske kue gdje su Fiona i nekoliko veterana pripremali gula. Upravo nam je Fiona, ne
podigavi pogled s onoga to je radila, ispriala da je ranije doao momak s farme i donio
poruku. Ruth je stajala odmah ispred mene, pa joj nisam vidjela lice, ali se posve ukoila.
Potom se bez rijei okrenula, progurala kraj mene i izila. Tada sam naas ugledala njezino
lice i shvatila koliko se uzrujala. Fiona je poela govoriti neto kao: - O, nisam znala... - No ja
sam brzo rekla: - Ruth nije zbog toga uzrujana. Rije je o neem drugom, o neemu to se
ranije dogodilo. Isprika nije bila naroita, ali to mi je jedino palo na pamet.
Kao to sam rekla, kriza oko vozila na koncu se rijeila, i rano idueg jutra, po mrklome
mraku, nas petero ukrcalo se u stari, ali sasvim pristojan rover. Chrissie je sjedila sprijeda,
kraj Rodneyja, a nas troje otraga. To nam se inilo sasvim prirodnim, te smo se bez
razmiljanja tako smjestili. Ali nakon samo nekoliko minuta, kad je Rodney proao mrane,
uske i zavojite cestice i stigao do pravih cesta, Ruth, koja se nalazila u sredini, nagnula se
naprijed, ruke naslonila na prednja sjedala i poela razgovarati s dvoje veterana. Uinila je to
na nain da Tommy i ja, koji smo sjedili kraj nje, nismo uli nita od onoga to su govorili, a
kako je ona sjedila izmeu nas, nismo mogli ni meusobno razgovarati, ak se nismo ni
vidjeli. Katkad, u rijetkim prilikama kad bi se ipak nagnula natrag, pokuala sam zapodjenuti
nekakav razgovor izmeu nas troje, ali Ruth nije sudjelovala, te bi se uskoro opet nagnula
naprijed, zavukavi lice izmeu dvaju prednjih sjedala.
Nakon otprilike sat vremena, kad se donekle razmutilo, zaustavili smo se kako
bismo protegnuli noge, a Rodney je takoer morao obaviti nudu. Bili smo kraj velikog
praznog polja, pa smo preskoili jarak i nekoliko minuta trljali ruke, promatrajui vlastiti dah.
U jednom sam trenutku opazila da se Ruth udaljila od ostalih, zagledavi se preko polja u
izlazak sunca. Pola sam k njoj i predloila joj da, budui da eli razgovarati samo s
veteranima, zamijeni mjesto sa mnom. Tako e moi i dalje razgovarati, barem s Chrissie, a
Tommy i ja emo moi priati o neemu da nam putovanje bre proe. Tek to sam zavrila,
Ruth mi je aptom rekla:
- Zato mora biti naporna? Ba sada! Ne shvaam. Zato eli stvarati probleme? -
Zatim me naglo okrenula tako da smo leima bile okrenute prema ostalima, pa ne bi vidjeli
ako se ponemo prepirati. Nain na koji je to uinila, a ne njezine rijei, odjednom me naveo
da situaciju vidim iz njezina kuta; shvatila sam da se Ruth silno trudi da Chrissie i Rodneyju
predstavi ne samo sebe, nego sve nas, u pravom svjetlu; a ja sam sad zaprijetila da u
podrovati njezina nastojanja i zapoeti neugodnu scenu. Shvatila sam sve to, pa sam joj samo
dotaknula rame i vratila se k ostalima. Kad smo se vratili do automobila, pazila sam da nas
troje sjedimo posve isto kao ranije. No sada, dok smo se vozili dalje, Ruth je uglavnom
utjela, naslonivi se unatrag, a ak i kad su nam Chrissie i Rodney neto dovikivali s
prednjeg sjedala, odgovarala je samo mrzovoljnim jednoslonim rijeima.
No, situacija je postala mnogo vedrija im smo uli u primorski gradi. Stigli smo
onamo otprilike u vrijeme ruka i ostavili rover na parkiralitu kraj terena za minigolf. Dan je
bio vedar i prohladan, a koliko se sjeam, tijekom prvog sata svi smo bili ushieni svojim
dolaskom onamo da nismo previe razmiljali o naem cilju. U jednom je trenutku Rodney
ispustio nekoliko radosnih poklika, maui rukama dok nas je vodio cestom to se uspinjala
kraj redova kua i poneke prodavaonice. Veliina neba nekako je stvarala osjeaj da hodamo
prema moru.
Zapravo, kad smo stigli do mora, nali smo se na cesti uklesanoj u klisuru. U poetku se
inilo da se stijena ravno sputa dolje do pijeska, ali kad ste se nagnuli preko ograde, vidjeli
ste vijugave puteljke io su vodili do plae.
Sad smo ve umirali od gladi, pa smo poli u maleni bistro smjeten na klisuri, ba kraj
poetka jednog puteljka. Kad smo uli, unutra su bile samo dvije bucmaste ene s pregaama
koje su ondje radile. Puile su za jednim od stolova, ali su brzo ustale i otile u kuhinju, pa
smo ondje bili sami.
Sjeli smo za stol sasvim otraga, to je znailo da smo bili sasvim blizu ruba klisure, pa
smo imali dojam da doslovce lebdimo iznad mora. Tada ga nisam imala s ime usporediti, ali
sad mi je jasno da je bistro bio siuan, sa samo tri ili etiri malena stola. Jedan je prozor bio
otvoren, vjerojatno zato da se mjesto ne ispuni mirisima prenja, pa bi svako toliko
prostorijom proao zapuh vjetra, te bi zaleprale obavijesti o povoljnim ponudama. Jedna je
obavijest bila privrena iznad anka, napisana na kartonu flomasterima u boji, a na vrhu se
nalazila i rije look i u svakom o bilo je nacrtano oko koje je zurilo. Ovih dana tako esto
vidim isti natpis da ga ak i ne opaam, ali tada sam ga vidjela prvi put. Stoga sam zadivljeno
gledala u to, a zatim sam uhvatila Ruthin pogled i shvatila da i ona to zapanjeno gleda, pa smo
obje prasnule u smijeh. To je bio ugodan trenutak, kad se inilo da smo ruan utjecaj koji je
meu nama nastao u automobilu ostavile za sobom. No pokazalo se da je to bio posljednji
takav trenutak izmeu mene i Ruth sve do kraja tog izleta.
*
Otkako smo stigli u gradi, uope nismo spominjali moguu, pa sam, kad smo sjeli,
oekivala da emo napokon kako treba raspraviti o tome. No im su stigli nai sendvii,
Rodney je poeo priati o njihovu starom prijatelju Martinu koji je godinu dana ranije otiao
iz Seoske kue, a sad ivi negdje u gradiu. Chrissie je spremno prihvatila temu i uskoro su
oboje priali anegdote o svim beskrajno smijenim stvarima to ih je Martin inio. Nismo ba
previe razumjeli, ali Chrissie i Rodney su se doista zabavljali. Neprestano su razmjenjivali
poglede i smijali se, a premda su se pretvarali da je to radi nas, bilo je jasno da se svega
sjeaju uglavnom sebe radi. Dok sad razmiljam o tome, pada mi na pamet da ih je u Seoskoj
kui tabu tema o onima koji su odande otili spreavala da priaju o svojem prijatelju, ak i
jedno s drugim, a tek kad su se odande maknuli, osjeali su slobodu uivati u takvim
uspomenama.
Kad god su se nasmijali, nasmijala sam se i ja, pristojnosti radi. inilo se da Tommy sve
to razumije jo manje nego ja, te se samo s oklijevanjem nesigurno smijao, i to uvijek sa
zakanjenjem. Meutim, Ruth se smijala i smijala, neprestano kimajui na sve to su govorili
o Martinu, ba kao da se i ona toga sjea. Jednom, kad je Chrissie rekla neto doista
nerazumljivo, neto poput: - O, da, onom prilikom kad je izbacio svoje traperice! - Ruth je
prasnula u smijeh i pokazala prema nama, kao da je govorila Chrissie: Hajde, objasni im, da
i oni mogu uivati. Nisam reagirala na sve to, ali kad su Chrissie i Rodney poeli razgovarati
o tome treba li poi do Martinova stana, na koncu sam ipak rekla, moda pomalo hladno:
- to on zapravo ovdje radi? Zato ima stan?
Uslijedila je tiina, a zatim sam ula kako Ruth ozlojeeno uzdie. Chrissie se nagnula
preko stola prema meni i tiho rekla, kao da objanjava djetetu:
- On je njegovatelj. to si mislila, to bi drugo ovdje mogao raditi? On je sad pravi
njegovatelj.
Bilo je malo mekoljenja, a ja sam rekla: - Upravo to elim rei. Ne moemo mu tek
tako poi u posjet.
Chrissie je uzdahnula. - Dobro. Ne bismo trebali posjeivati njegovatelje. Strogo
govorei. Sigurno je da nas nitko ne ohrabruje da to inimo.
Rodney se tiho nasmijao i dodao: - Doista nas ne potiu na to. Ba smo zloesti ako ga
poemo posjetiti.
- Veoma zloesti - rekla je Chrissie i odmahnula glavom. Tada se i Ruth ukljuila u
razgovor, rekavi:
- Kathy mrzi biti zloesta. Zato je bolje da ga ne poemo posjetiti.
Tommy je gledao Ruth, oito zbunjen jer nije znao na ijoj je ona strani, a ni ja nisam
bila sigurna. Palo mi je na pamet da nije eljela da se zanemari pravi cilj ekspedicije, pa je
nevoljko stala na moju siranu. Nasmijeila sam joj se, ali mi nije uzvratila pogled. Tada je
Tommy odjednom pitao:
- Gdje si zapravo vidio mogui model za Ruth, Rodney?
- Oh... - inilo se da Rodney vie nije previe zainteresiran za mogui model sad kad
smo se nalazili u gradiu, a na Ruthinu sam licu na trenutak opazila izraz tjeskobe. Na koncu
je Rodney rekao:
- To je bilo kod skretanja iz High Streeta, negdje na drugom kraju. Naravno, moda je
danas njezin slobodan dan. - Nitko nita nije rekao, pa je dodao: - Oni imaju slobodne dane,
znate. Nisu uvijek na poslu.
Na trenutak, dok je to govorio, obuzeo me strah da smo sve pogreno procijenili; koliko
je nama bilo poznato, veterani su se mogli koristiti priama o moguima samo kao isprikom
za odlazak na putovanja, te zapravo nisu oekivali da e poi korak dalje. Mogue je da je
Ruth razmiljala na isti nain, jer se sada doimala doista zabrinutom, ali se na koncu kratko
nasmijala, kao da se Rodney ali.
Zatim je Chrissie drukijim glasom rekla: - Zna, Ruth, moda emo za koju godinu
doi ovamo da bismo posjetili tebe. Dok bude radila u lijepom uredu. Ne vidim kako bi nas
netko mogao sprijeiti da te tada posjetimo.
- Tako je - brzo se sloila Ruth. - Svi me moete doi posjetiti.
- Mislim - rekao je Rodney - da nema pravila o posjeivanju ljudi ako rade u nekom
uredu. - Odjednom se nasmijao. - Mi to ne znamo. Tako neto nam se nikad ranije nije
dogodilo.
- Bit e u redu - rekla je Ruth. - To je doputeno. Moete svi doi i posjetiti me. To jest,
osim Tommyja.
Tommy je izgledao okirano. - Zato ja ne mogu doi?
- Jer e ti ve biti sa mnom, budalo - rekla je Ruth. - Zadrat u te.
Svi smo se nasmijali, a Tommy ponovno s malim zakanjenjem.
- ula Sam za tu djevojku u Walesu - rekla je Chrissie. - Bila je iz Hailshama, moda
nekoliko godina prije vas. Navodno sad radi u nekoj prodavaonici odjee. Doista otmjenoj.
Zaulo se odobravajue mrmljanje i neko smo vrijeme svi sanjarski promatrali oblake.
- Eto to znai Hailsham - na koncu je rekao Rodney, odmahnuvi glavom kao da se
udi.
- A zatim je tu bila i ta druga osoba - Chrissie se okrenula prema Ruth - onaj momak o
kojem si nam neki dan priala. Onaj koji je bio dvije godine ispred vas, a sad radi u parku.
Ruth je zamiljeno kimala glavom. Palo mi je na pamet da bih Tommyju trebala uputiti
pogled upozorenja, ali kad sam se okrenula prema njemu, on je e govorio.
- Tko je to bio? - pitao je zbunjenim glasom.
- Zna tko je to, Tommy - brzo sam rekla. Bilo je revie riskantno utnuti ga, ili ak
posebno naglasiti neke rijei; Chrissie bi to u trenu shvatila. Zato sam to rekla posve
ozbiljno, pomalo umorno, kao da smo svi ve siti Tommyjeve zaboravljivosti. No to je
samo znailo da Tommy nastavlja po svojemu.
- Netko koga smo mi poznavali?
- Tommy, nemojmo sve to opet ponavljati - rekla sam. - Morat e dati testirati mozak.
inilo se da je napokon shvatio i zautio.
Chrissie je rekla: - Znam koliko imam sree jer sam u Seoskoj kui. Ali vi iz Hailshama,
vi doista mate sree. Znate... - Snizila je ton glasa i ponovno e nagnula naprijed. - Ima neto o
emu sam eljela vama razgovarati. Samo to je to u Seoskoj kui nemogue. Svi uvijek
sluaju.
Pogledala je naokolo, a zatim je oima fiksirala Ruth. Rodney se odjednom ukoio, a
zatim se i on nagnuo naprijed. Neto mi je govorilo da emo sada doi na ono to je bilo,
za Chrissie i Rodneyja, glavna svrha ovog izleta.
- Rodney i ja, mi smo bili u Walesu - rekla je. - Istodobno kad smo uli za tu djevojku u
prodavaonici odjee, uli smo jo neto, neto o uenicima Hailshama. Prialo se da su neki
uenici Hailshama u prolosti, u posebnim okolnostima, uspjeli dobiti odgodu. uli smo da se
to moe ako si uenik Hailshama. Mogli biste zatraiti da se vaa doniranja odgode za tri, ak
etiri godine. To nije lako, ali katkad vam to omogue. Pod uvjetom da ih moete uvjeriti.
Pod uvjetom da se kvalificirate.
Chrissie je zastala i pogledala svakoga od nas, moda radi dramatinog uinka, moda
kako bi otkrila znamo li neto o tome. Tommy i ja vjerojatno smo djelovali zbunjeno, ali Ruth
je imala onaj izraz lica po kojem niste mogli odrediti to se dogaa.
- Priali su - nastavila je Chrissie - ako ste momak i djevojka, i zaljubljeni ste jedno u
drugo, doista, istinski zaljubljeni, te ako biste to mogli dokazati, onda bi ljudi koji upravljaju
Hailshamom sve organizirali za vas. Sredili bi tako da moete imati nekoliko zajednikih
godina prije nego zaponete sa svojim doniranjem.
Oko stola je zavladao neobian ugoaj, neka vrsta udne napetosti.
- Kad smo bili u Walesu - nastavila je Chrissie - uenici u Bijeloj kui uli su za taj par
iz Hailshama, momku je preostalo samo nekoliko tjedana dok ne postane njegovatelj. Obratili
su se nekomu i sve se odgodilo za tri godine. Bilo im je doputeno da nastave zajedno ivjeti,
ondje u Bijeloj kui, pune tri godine; nisu morali nastaviti sa svojom obukom ili bilo im
drugim. Dobili su tri godine samo za sebe, jer su mogli dokazati da su istinski zaljubljeni.
U tom sam trenutku opazila da Ruth veoma autoritativno kima glavom. Chrissie i
Rodney su to takoer opazili, pa su je nekoliko sekunda promatrali kao hipnotizirani. U mojoj
se glavi pojavila neodreena vizija Chrissie i Rodneyja u Seoskoj kui, kako mjesecima prije
ovoga trenutka istrauju i propitkuju tu temu izmeu sebe. Mogla sam ih zamisliti kako o
tome poinju govoriti, u poetku veoma nesigurno, slijeui ramenima, odbacujui temu, a
zatim je ponovno spominjui, nikad ne uspijevajui ostaviti je na miru. Mogla sam ih
zamisliti kako se poigravaju idejom da s nama o tome razgovaraju, zamisliti kako biraju nain
na koji e to uiniti, to e tono rei. Ponovno sam pogledala Chrissie i Rodneyja pred
sobom, kako zure u Ruth, i pokuavala odgonetnuti izraze njihovih lica. Chrissie je istodobno
izgledala prestraeno i puna nade. Rodney se doimao napetim, kao da se boji da e izustiti
neto to ne bi smio.
To nije bio prvi put da sam ula glasine o odgodama. Tijekom proteklih nekoliko
tjedana ula sam djelie razgovora u Seoskoj kui. Uvijek su veterani razgovarali izmeu
sebe, a kad bi se pojavio netko od nas, izgledali bi kao da im je neugodno i zautjeli.
No ula sam dovoljno da bih shvatila osnovni smisao; i znala sam da posebno ima veze
s nama, uenicima Hailshama. Unato tome, tek mi je toga dana, u onom bistrou na obali,
postalo sasvim jasno koliko je vana cijela ta ideja bila za neke veterane.
- ini mi se - nastavila je Chrissie, pomalo drhtava glasa - da vi znate o tome. O
pravilima i takvim stvarima.
Ona i Rodney pogledali su svakoga od nas, a potom su se njihovi pogledi opet zaustavili
na Ruth.
Ruth je uzdahnula i rekla: - Pa, rekli su nam neke stvari, jasno. Ali - slegnula je
ramenima - ne znamo mnogo o tome. Zapravo nikad nismo razgovarali o tome. U svakom
sluaju, uskoro bismo trebali krenuti.
- Komu se treba obratiti? - odjednom upita Rodney. - to su rekli, komu se morate
obratiti ako se elite, zna, prijaviti?
Ruth je ponovno slegnula ramenima. - Pa, rekla sam vam. O tome nismo mnogo
razgovarali. - Gotovo je instinktivno pogledala mene i Tommyja, traei podrku, to je
vjerojatno bila pogreka, jer je Tommy rekao:
- Iskreno reeno, ne znam o emu govorite. Kakva su to pravila?
Ruth ga je probadala pogledima, a ja sam brzo rekla: - Zna, Tommy. Sve one prie koje su
kruile Hailshamom.
Tommy je odmahnuo glavom. - Ne sjeam se - kratko je rekao. Ovog sam puta vidjela,
kao i Ruth, da nije usporen. - Ne sjeam se niega takvog iz Hailshama.
Ruth se okrenula od njega. - Mora shvatiti - obraala se Chrissie - da, premda je
Tommy bio u Hailshamu, on nije kao pravi uenik Hailshama. Bio je iskljuen iz svega, a
ljudi oko njega uvijek su se smijali. Stoga nema nikakva smisla njega pitati o neemu takvom.
Sad bih eljela poi i nai tu osobu koju je Rodney vidio.
U Tommyjevim se oima pojavio izraz od kojeg mi je zastao dah. Ve ga dugo nisam
vidjela, a pripadao je Tommyju kojeg je trebalo zabarikadirati u uionici dok je nogama
udarao i ruio klupe. Zatim je izraz nestao, okrenuo se prema nebu i duboko udahnuo.
Veterani nita nisu opazili jer je Ruth, u istom trenutku, ustala i poela navlaiti kaput.
Zatim je uslijedilo malo zbrke dok smo mi ostali svi odjednom gurali stolice od malenog
stola. Ja sam bila zaduena za troenje novca, pa sam pola platiti. Ostali su izili, a dok sam
ekala da mi konobarica vrati ostatak, promatrala sam ih kroz jedan od velikih zamagljenih
prozora. Besciljno su hodali amo-tamo na suncu, ne razgovarajui, promatrajui more.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Kad sam izila, bilo je oito da je posve nestalo uzbuenje to smo ga osjeali kad smo
stigli onamo. Hodali smo u tiini, s Rodneyjem na elu, malenim sporednim uliicama kamo
je jedva dopirala suneva svjetlost, a plonici su bili tako uski da smo esto morali hodati
jedan iza drugoga. Bilo je pravo olakanje izii na High Street, gdje je buka donekle prikrila
nae mrano raspoloenje. Kad smo na semaforu preli na sunanu stranu ulice, vidjela sam
da Chrissie i Rodney o neemu razgovaraju, te sam se pitala u kolikoj je mjeri njihova
uvjerenost da im ne otkrivamo neku veliku tajnu Hailshama odgovorna za lo ugoaj, a koliko
je za to krivo Ruthino ophoenje prema Tommyju.
Kad smo preli High Street, Chrissie je izjavila da ona i Rodney ele kupiti nekoliko
roendanskih estitki. To je zaprepastilo Ruth, ali Chrissie je samo nastavila:
- Volimo ih kupovati mnogo odjednom. Tako je uvijek jeftinije. I uvijek ih imate pri
ruci kad je nekomu roendan. - Pokazala je prema ulazu u prodavaonicu Woolworth. - Ondje
se mogu nai lijepe estitke po doista povoljnoj cijeni.
Rodney je kimao glavom, a meni se uinilo da je njegov osmijeh pomalo podrugljiv.
- Naravno - rekao je - na koncu imate mnogo istih estitki, ali moete ih sami ilustrirati.
Znate, personalizirati ih.
Oboje su sad stajali nasred plonika, a prolaznici su ih morali zaobilaziti, te su ekali da
se netko od nas usprotivi. Vidjela sam da je Ruth bijesna, ali bez Rodneyjeve suradnje ionako
nita nije mogla uiniti.
Tako smo uli u prodavaonicu Woolworth, a ja sam odmah bila bolje raspoloena. ak i
danas volim takva mjesta: velika prodavaonica s mnogo polica na kojima su izloene
plastine igrake jarkih boja, estitke, obilje kozmetike, moda ak i kabina za fotografiranje.
Ako se danas naem u nekom gradu i imam viak vremena, ui u u slinu prodavaonicu,
gdje moete etati naokolo i uivati, bez da ita kupite, a prodavaima to uope ne smeta.
U svakom sluaju, uli smo i uskoro se rasprili izmeu raznih polica. Rodney je stajao
blizu ulaza, kraj velike zbirke estitki, a dalje unutra opazila sam Tommyja ispod velikog
postera neke pop-grupe, kako pregledava audiokasete. Nakon otprilike deset minuta, kad sam
se nalazila negdje u stranjem dijelu prodavaonice, uinilo mi se da sam ula Ruthin glas pa
sam pola prema njemu. Ve sam skrenula u prolaz izmeu polica, na kojima su bile izloene
pliane ivotinje i velike kutije puzzlea, prije nego sam shvatila da Ruth i Chrissie stoje na
drugom kraju prolaza i o neemu povjerljivo razgovaraju. Nisam bila sigurna to bih trebala
uiniti: nisam ih eljela prekidati, ali bilo je vrijeme za odlazak, pa se nisam htjela okrenuti i
ponovno udaljiti. Stoga sam jednostavno ondje stala, pretvarajui se da prouavam puzzle, i
ekala da me opaze.
Tada sam shvatila da su opet na temi one glasine. Chrissie je tihim glasom govorila
neto poput:
- Ali za cijelo vrijeme vaeg boravka ondje, udi me da niste vie razmiljali o tome
kako se to ini. O tome komu se treba obratiti, sve to.
- Ne razumije - govorila je Ruth. - Da si bila u Hailshamu, shvatila bi. To za nas nikad
nije bilo nita posebno. Valjda smo uvijek znali da se samo moramo javiti u Hailsham, ako
ikad budemo zainteresirani za...
Ruth me vidjela i uutjela. Kad sam spustila puzzle i okrenula se prema njima, obje su
me ljutito promatrale. Istodobno je bilo kao da sam ih uhvatila u neemu to ne bi smjele
raditi, pa su se smeteno odmaknule jedna od druge.
- Vrijeme je da poemo - rekla sam, pretvarajui se da nita nisam ula.
No Ruth se nije dala prevariti. Kad su prole kraj mene, dobacila mi je opaki pogled.
Kad smo ponovno krenuli u potragu za uredom gdje je Rodney prije mjesec dana vidio
mogui model za Ruth, raspoloenje meu nama bilo je gore no ikad. Situaciju je pogoravala
injenica da nas je Rodney neprestano vodio pogrenim ulicama. Najmanje nas je etiri puta
samouvjereno poveo ulicom koja se odvajala od High Streeta, zatim bi prodavaonice i uredi
nestali, a mi bismo se morali okrenuli i vratiti istim putem natrag. Rodney je uskoro izgledao
defenzivno i bio je gotovo spreman odustati. No tada smo ga nali. Jo smo se jednom
okrenuli i vraali prema High Streetu, kad je Rodney odjednom stao. Zatim je bez rijei
pokazao ured na drugoj strani ulice.
Doista, bio je ondje. Nije bio ba jednak onomu na reklami to smo je onoga dana nale
na tlu, ali nije bio ni potpuno drugaiji. Veliko stakleno proelje bilo je u nivou ulice tako da
je svaki prolaznik mogao vidjeti unutranjost: veliku prostoriju bez izdvojenih djelova, sa
nekoliko stolova poredanih, uz minimalna odstupanja, u obliku slova ''L''. Bilo je u njoj palmi
u saksijama, sjajnih strojeva i svetiljki izvijenih nad radnim stolovima. Ljudi su se kretali
izmeu stolova, ili stajali naslonjeni na pregrade, askali i alili se, dok su drugi primakli
svoje stolice i uivali u kafi i sendviima.
- Gledaj - rekao je Tommy. - Imaju pauzu za ruak, ali nisu izali van. Nimalo me ne
udi.
Nastavljali smo da zurimo u ono to nam je uzgledalo kao otmen i prijatan, poseban
svijet. Na tren sam pogledala u Ruth i primetila kako joj oi nestrpljivo prelaze preko lica iza
stakla.
- Dobro Rodney - rekla je Chrissie - koja od ovih je mogua?
To je izgovorila gotovo sarkastino, kao da je bila sigurna da e se sve na kraju
pretvoriti u njegovu veliku greku. Ali Rodney joj je, drhtei od uzbuenja, tiho odgovorio:
- Eno, tamo u onom uglu. U plavoj odjei. Ona to sad razgovara sa krupnom enom u
crvenom.
Nije bilo ba oito, ali to smo je due promatrali sve nam se vie inilo da je pogodio.
ena je bila stara oko pedeset godina i imala dosta dobro ouvanu figuru. Imala je tamniju
kosu od Ruth, ali mogla je biti i ofarbana. Nosila ju je svezanu u obian konjski rep, kao to je
to i Ruth obino inila. Smejala se neemu to joj je njena prijateljica u crvenom govorila, i
njeno lice je, pogotovu u trenutku kada bi, zavrtevi glavom, zavravala smeh, bilo vie nego
ovla slino Ruthinom.
Nastavili smo da je promatramo, ne progovarajui ni rijei. Onda smo spazili da su nas
primjetile druge dvije ene iz drugog dijela ureda. Jedna od njih je podigla ruku i mahnula
nam. To je prekinulo aroliju i svi smo se dali u bijeg, panino se kikoui.
*
Zastali smo ponovo nie u ulici, govorei uzbueno svi u isti mah. Zapravo, svi osim
Ruth, koja je jedina utala sred naeg amora. U tom trenutku je bilo teko odgonetnuti njezin
izraz lica: svakako da nije bila razoarana, ali ipak nije bila ni ushiena. Imala je poluosmeh,
kakav bi mogla imati majka u obinoj porodici, dok se premilja, a djeca skau i viu oko nje,
traei njenu dozvolu da neto urade. I tako smo stajali tu, svi iznosei svoja miljenja i meni
je bilo drago to sam iskreno mogla da kaem, skupa sa ostalima, da enu koju smo vidjeli
nikako ne treba iskljuivati. Zapravo, svima nam je bilo laknulo, jer smo se svi oito, ni sami
toga sasvim svjesni, pripremili da doivimo razoarenje. Ali sada smo se mogli vratiti u
Seosku kuu, Ruth je mogla biti ohrabrena onim to je vidjela, a mi ostali smo je mogli
podravati. I uredski ivot, kojim je izgleda ta ena ivjela, sliio je, onoliko koliko biste se
uopte mogli nadati, ivotu o kakvom je Ruth za sebe izmatala. Bez obzira na sve to se
tokom dana izdeavalo izmeu nas, duboko u sebi nitko nije eleo da se Ruth vrati kui
oajna, i u tom trenutku mislili smo da smo na sigurnom. I bili bismo, u to sam prilino
sigurna, samo da smo tu stvar tada i okonali.
Ali, onda je Ruth rekla: - Hajde da sjednemo na onaj zid. Samo na nekoliko minuta. im
zaborave na nas, moemo otii da ponovo pogledamo.
Pristali smo, ali dok smo ili prema niskom zidu oko malog parkiralita kojeg je Ruth
pokazala, Chrissie je rekla, moda malo previe oduevljeno:
- No ak i ako je vie ne vidimo, svi se slaemo da je mogua. I ured je lijep. Doista jest.
- Priekajmo nekoliko minuta - rekla je Ruth. - Onda emo se vratiti.
Ja nisam sjela na zid jer je bio vlaan i oteen, a i zato jer sam mislila da bi se svakog
trenutka netko mogao pojaviti i vikati na nas jer ondje sjedimo. No Ruth je sjela, opkoraivi
zid kao da je na konju. Jo i danas jasno se sjeam tih deset, petnaest minuta koliko smo ondje
ekali. Nitko vie nije govorio o moguoj. Pretvarali smo se da samo tratimo viak vremena,
moda promatramo lijep krajolik tijekom bezbrinog izleta. Rodney je malo plesao kako bi
pokazao da smo dobro raspoloeni. Popeo se na zid, balansirao i namjerno pao. Tommy se
alio na raun nekih prolaznika, a premda nije bilo osobito smijeno, svi smo se smijali. Samo
je Ruth, u sredini, zajahavi zid, ostala utljiva. Zadrala je smijeak na licu, ali se jedva
micala. Povjetarac joj je mrsio kosu i stisnula je oi zbog jakog bljeska zimskog sunca, pa
niste mogli biti sigurni smijei li se naim lakrdijama ili radi grimase zbog svjetlosti. To su
slike koje su mi ostale u sjeanju iz tih trenutaka ekanja kraj parkiralita. Valjda smo ekali
da Ruth odlui kad emo se vratiti i jo jednom pogledati. Pa, nije imala priliku to odluiti
zbog onoga to se potom dogodilo.
Tommy, koji se glupirao na zidu s Rodneyjem, odjednom je skoio dolje i ukoio se.
Potom je rekao:
- To je ona. Nju smo gledali.
Svi smo prekinuli ono to smo radili i zagledali se u enu koja je dolazila iz pravca
ureda. Sad je na sebi imala ogrta krem boje, a dok je hodala, pokuavala je zatvoriti svoju
aktovku. Kopa je nije sluala, pa je neprestano usporavala i ponovno ubrzavala. Nastavili
smo je promatrati dok je prolazila na suprotnoj strani ulice, kao u nekom transu. Kad je
skrenula u High Street, Ruth je skoila na noge i rekla: - Pogledajmo kamo ide.
Trgnuli smo se iz transa i poli za njom. Zapravo, Chrissie nas je morala upozoriti da
usporimo ili e netko pomisliti da smo banda pljakaa koja je krenula za enom. Slijedili
smo je High Streetom na razumnoj udaljenosti, smijui se, zaobilazei ljude, razdvajajui se i
ponovno sastajui. Tada je ve moralo biti oko dva poslije podne, a plonik je bio pun ljudi
koji su odlazili u kupovinu. Katkad bismo je posve izgubili iz vida, ali smo nastavljali dalje,
zadravajui se ispred izloga kad je ula u neku prodavaonicu, provlaei se izmeu starih
ljudi kad bi ponovno izila.
Zatim je ena skrenula iz High Streeta u malene uliice kraj obale. Chrissie se zabrinula
da e nas opaziti sad kad vie nema guve, ali Ruth je samo nastavila hodati, a mi smo poli
za njom.
Na koncu smo stigli do uske sporedne ulice gdje se nalazilo nekoliko prodavaonica, ali
su tu veinom bile obine kue. Opet smo morali hodati jedno iza drugoga, a kad je kraj nas
proao kombi, morali smo se stisnuti uza zid. Uskoro smo se u cijeloj ulizici nalazili samo mi
i ena, a da je pogledala unatrag, sigurno bi nas vidjela. Ali ona je samo nastavila hodati,
desetak ili vie koraka ispred nas, a zatim je ula u jednu zgradu, u The Portway Studios.
Otad sam nekoliko puta bila ondje. Prije par godina promijenio se vlasnik, pa se sad
ondje prodaju svakojake stvari: vrevi, tanjuri, glinene ivotinje. No tada su ondje bile samo
dvije prostorije i u nijima slike, ukusno izloene s mnogo prostora izmeu njih. No drveni
natpis iznad ulaznih vrata jo uvijek je isti. U svakom sluaju, odluili smo ui nakon to je
Rodney rekao da izgledamo veoma sumnjivo u toj mirnoj uliici. Unutra smo se barem mogli
pretvarati da gledamo slike.
Uli smo i vidjeli da ena koju smo slijedili razgovara s mnogo starijom gospoom
srebrne kose; inilo se da ona vodi to mjesto. Sjedile su za malenim pisaim stolom blizu
vrata, a osim njih u galeriji nije bilo nikoga. Niti jedna od njih nije obraala neku posebnu
pozornost na nas kad smo proli kraj njih, rairili se i nastojali se doimati fascinirani slikama.
Zapravo, premda sam bila zaokupljena razmiljanjem o moguem modelu za Ruth, ipak
sam uivala u slikama i ugodnom spokoju galerije. inilo se kao da smo stotine kilometara
daleko od High Streeta. Zidovi i stropovi bili su njene zelene boje, a tu i tamo mogli ste
vidjeti djeli ribarske mree ili truli komadi barke privren visoko kraj ukrasnog vijenca od
tukature. Slike su takoer prikazivale morske teme, uglavnom ulja u tonovima plave i zelene
boje. Moda smo odjednom poeli osjeati umor; na koncu, putovali smo od zore; ali ja nisam
bila jedina koja se ondje prepustila sanjarenju. Svi smo se razili naokolo, zurei u slike,
jednu za drugom, te samo povremeno stavljajui neku priguenu primjedbu poput: - Doi i
pogledaj ovo! - Cijelo smo vrijeme uli kako dvije ene razgovaraju. Nisu bile posebno
glasne, ali se inilo da njihovi glasovi ispunjavaju cijeli prostor. Razgovarale su o nekom
mukarcu kojeg su obje poznavale, kako nema pojma o odgoju djece. Dok smo ih tako sluali,
katkad kriom pogledavajui prema njima, malo pomalo, neto se poelo mijenjati. Tako sam
se ja osjeala, a vidjela sam da se to dogaa i ostalima.
Mogli smo se vratiti u Seosku kuu uzbueni i pobjedniki raspoloeni da smo otili
nakon to smo enu vidjeli kroz staklo njezina ureda, ak i da smo je slijedili gradom, a
potom izgubili. No sada, u toj galeriji, ena je bila previe blizu, mnogo blie no to smo to
zapravo ikad eljeli. to smo je vie sluali i gledali, to se manje doimala slinom Ruth. Taj je
osjeaj meu nama jaao gotovo opipljivo, a vidjela sam da i Ruth, zaokupljena jednom
slikom na drugoj strani prostorije, to osjea jednako kao i ostali. Vjerojatno smo zato tako
dugo ostali u galeriji; odgaali smo trenutak kad emo morati razgovarati.
Tada je ena odjednom otila, a mi smo ostali ondje, izbjegavajui poglede jedan
drugoga. Ali nikomu nije palo na pamet da slijedi enu, a dok su sekunde prolazile, inilo se
da smo se, bez ikakvih rijei, sloili o nainu gledanja na situaciju.
ena srebrne kose na koncu je ustala od stola i rekla Tommyju, koji joj je bio najblie: -
To je osobito lijepo djelo. Meni je ta slika najdraa.
Tommy se okrenuo prema njoj i kratko se nasmijao. Dok sam urila prema njemu kako
bih mu pomogla, ena je pitala: - Jeste li vi studenti umjetnosti?
- Ne ba - rekla sam prije nego je Tommy dospio odgovoriti. - Samo smo, pa,
zainteresirani.
ena srebrne kose ozareno se nasmijeila, a zatim nam poela priati da je slikar ije
radove gledamo njezin roak, te sve o dosadanjoj karijeri umjetnika. To je barem razbilo
transu slino stanje u kojem smo se svi nalazili, te smo se okupili oko nje i sluali, slino
nainu na koji bismo se u Hailshamu okupili oko skrbnika koji je poeo govoriti. To je eni
doista bio poticaj, a mi smo kimali glavama i uzvikivali dok je ona priala o tome gdje su
slike napravljene, u koje doba dana je umjetnik volio raditi, kako je neke napravio bez
skiciranja. Zatim je uslijedio nekako prirodan zavretak njezina predavanja, a mi smo svi
uzdahnuli, zahvalili joj i izili.
Budui da je uliica vani bila onako uska, jo neko vrijeme nismo mogli poteno
razgovarati, a mislim da nam je to svima bilo drago. Dok smo se jedno iza drugoga udaljavali
od galerije, vidjela sam Rodneyja, na elu kolone, kako teatralno iri ruke, inei se
ushienim kao i im smo stigli u gradi. No nije bio uvjerljiv, a kad smo se nali u iroj ulici,
svi smo polako stali.
Ponovno smo se nalazili blizu ruba klisure. Jednako kao i ranije, mogli ste vidjeti
vijugave puteljke do mora ako biste se nagnuli preko ograde, ali se sad vidjelo i etalite na
dnu, s nizovima postavljenih tandova.
Nekoliko smo trenutaka samo gledali u daljinu, doputajui da nam vjetar mrsi kosu.
Rodney je jo uvijek nastojao biti veseo, kao da je odluio da svemu tome nee dopustiti da
nam pokvari lijep izlet. Pokazivao je Chrissie neto na moru, daleko na obzoru. Ali Chrissie
se okrenula od njega i rekla:
- Pa, mislim da se svi slaemo, zar ne? To nije Ruth. - Neveselo se nasmijala i spustila
ruku na Ruthino rame. - ao mi je. Svima nam je ao. Ali zapravo ne moemo okriviti
Rodneyja. Nije bilo ba posve aavo. Mora priznati, kad smo je vidjeli kroz ono staklo,
doista se inilo... - Uutjela je, a zatim ponovno dotaknula Ruthino rame.
Ruth nita nije rekla, ve je samo lagano slegnula ramenima, gotovo kao da se eljela
rijeiti dodira. kiljila je u daljinu, prema nebu, a ne moru. Vidjela sam da je uzrujana, ali oni
koji je nisu dobro poznavali lako su mogli zakljuiti da je zamiljena.
- Oprosti, Ruth - rekao je Rodney, pa ju je i on potapao po ramenu. No na licu mu je
lebdio smijeak koji je govorio da se uope ne smatra krivim. Ispriao se na nain kao kad
netko nekomu eli uiniti uslugu, ali nije uspio.
Sjeam se da sam, promatrajui Chrissie i Rodneyja u tom trenutku, pomislila da su oni
u redu. Bili su ljubazni na svoj nain i nastojali su oraspoloiti Ruth. Meutim, sjeam se da
sam istodobno, premda su oni govorili dok smo Tommy i ja utjeli, zbog Ruth prema njima
osjeala neku vrstu mrnje. Jer bez obzira koliko su se doimali suosjeajno, vidjela sam da im
je zapravo laknulo. Bilo im je drago da se situacija ovako razvijala; da oni mogu tjeiti Ruth,
umjesto da ostanu u sjeni vrtoglavih jaanja njezinih nadanja. Laknulo im je to se nee
morati suoiti, otvorenije nego ikad, s idejom koja ih je fascinirala, muila i plaila: idejom da
za nas, uenike Hailshama postoji niz mogunosti koje njima nisu dostupne. Sjeam se da
sam tada pomislila koliko se zapravo Chrissie i Rodney razlikuju od nas troje.
Tada je Tommy rekao: - Ne shvaam zato je to toliko vano. Samo smo se malo
zabavljali.
- Ti si se moda samo malo zabavljao, Tommy - hladno je izustila Ruth, jo uvijek
zurei ravno naprijed. - Ne bi tako mislio da smo traili tvoj mogui model.
- Mislim da bih - rekao je Tommy. - Ne vidim kakve to veze ima. ak i da nae svoj
mogui model, stvarnu osobu po kojoj si nastala. ak i tada, ne shvaam kakve bi to veze
imalo.
- Hvala ti na tvojem dubokoumnom doprinosu, Tommy - rekla je Ruth.
- Ali ja mislim da Tommy ima pravo - rekoh. - Glupo je oekivati da e voditi isti
ivot kao tvoj model. Slaem se s Tommyjem. To je samo malo zabave. Ne bismo to smjeli
tako ozbiljno shvaati.
I ja sam ispruila ruku i dotaknula Ruthino rame. eljela sam da osjeti razliku u odnosu
na dodir Chrissie i Rodneyja, pa sam namjerno izabrala tono isto mjesto. Oekivala sam
nekakvu reakciju, neki znak da prihvaa moje i Tommyjevo razumijevanje, za razliku od
odnosa veterana. Ali nita mi nije dala, ak nije slegnula ramenima kao kad ju je Chrissie
dotaknula.
ula sam kako negdje iza mene Rodney hoda amo-tamo, stvarajui zvukove da bi nam
pokazao da postaje hladno na vjetru. - Kako bi bilo da sad poemo posjetiti Martina? -
predloio je. - Njegov je stan ondje, iza onih zgrada.
Ruth je odjednom uzdahnula i okrenula se prema nama. - Iskreno reeno - rekla je -
cijelo sam vrijeme znala da je to glupo.
- Da - spremno je doekao Tommy. - Samo malo zabave.
Ruth ga je razdraeno pogledala. - Tommy, molim te, umukni s tim samo malo
zabave glupostima. Nitko te ne slua. - Okrenula se Chrissie i Rodneyju, te nastavila: -
Nisam to eljela rei kad ste mi prvi put to spomenuli. Ali gledajte, to nikad nije bilo
vjerojatno. Oni se nikad, nikad, ne koriste ljudima poput te ene. Razmislite o tome. Zato bi
ona to eljela? Svi to znamo, pa je najbolje da se s time suoimo. Nai modeli nisu takva
vrsta...
- Ruth - odluno sam je prekinula. - Ruth, nemoj.
No ona je samo nastavila: - Svi to znamo. Nai modeli su smee. Narkomani,
prostitutke, pijanci, skitnice. Kanjenici, moda, pod uvjetom da nisu psihopati. Odatle
potjeemo. Svi to znamo, pa zato ne bismo glasno rekli? Takva ena? Ma dajte. Da, tako je,
Tommy. Malo zabave. Hajde da se malo zabavljamo pretvarajui se. Ona druga ena u
galeriji, njezina prijateljica, ona starija. Studenti umjetnosti, to je mislila o nama. Mislite li da
bi tako s nama razgovarala da je znala to smo mi zapravo? to mislite, to bi rekla da smo je
pitali: Oprostite, mislite li da je vaa prijateljica ikad bila model za kloniranje? Izbacila bi
nas odande. Znamo da je tako, pa moemo otvoreno govoriti. Ako elite traiti mogue, elite
li to uiniti kako treba, potraite u blatu. Potraite u kantama za smee. Pogledajte u zahodu,
odande svi mi potjeemo.
- Ruth - Rodneyjev je glas bio miran, ali je sadravao prizvuk upozorenja - zaboravimo
na to i poimo posjetiti Martina. Slobodan je danas poslije podne. Svidjet e ti se, doista je
duhovit.
Chrissie je zagrlila Ruth. - Hajde, Ruth. Uinimo kako Rodney kae.
Ruth je ustala, a Rodney je krenuo.
- Pa, vi moete ii - tiho sam rekla. - Ja ne idem.
Ruth se okrenula i pozorno me pogledala. - Pa, tko bi rekao? Tko je sad uzrujan?
- Nisam uzrujana. Ali katkad odvratno govori, Ruth.
- O, pogledaj tko se uzrujao. Sirota Kathy. Nikad ne voli otvorene razgovore.
- To nema veze s time. Ne elim posjetiti njegovatelja. Ne bismo smjeli, a ja ak ni ne
poznajem tog ovjeka.
Ruth je slegnula ramenima i razmijenila poglede sa Chrissie. - Pa - rekla je - nema
razloga da cijelo vrijeme zajedno hodamo naokolo. Ako nam se malena gospoica ne eli
pridruiti, ne mora. Neka sama ee okolo. - Potom se nagnula prema Chrissie i glasnim
aptom rekla: - To je uvijek najbolje kad Kathy obuzme takvo raspoloenje. Ostavi je samu i
ona e to izbaciti iz sebe.
- Vrati se do automobila do etiri - rekao mi je Rodney. - Inae e morati stopirati. -
Zatim se nasmijao. - Ma daj, Kathy, nemoj se duriti. Poi s nama.
- Ne. Vi idite. Nisam raspoloena za to.
Rodney je slegnuo ramenima i ponovno krenuo. Ruth i Chrissie su pole za njim, ali se
Tommy nije pomaknuo. Tek kad je Ruth poela zuriti u njega, rekao je:
- Ostat u s Kath. Ako se razdvajamo, onda u ostati s Kath.
Ruth je bijesno zurila u njega, a zatim se okrenula i ljutitim koracima udaljila. Chrissie i
Rodney su na udan nain pogledali Tommyja, a zatim su i oni nastavili hodati.
PETNAESTO POGLAVLJE
Tommy i ja nagnuli smo se na ogradu i gledali u daljinu dok se ostali nisu izgubili iz
vida.
- To su samo brbljarije - na koncu je rekao. Zatim, nakon stanke: - Ljudi to samo tako
kau kad saalijevaju sami sebe. Obine brbljarije. Skrbnici nam nikad tako neto nisu rekli.
Poela sam hodati, u suprotnom pravcu od ostalih, a Tommy je krenuo uz mene.
- Ne isplati se uzrujavati zbog toga - nastavio je Tommy. - Ruth sad neprestano ini
takve stvari. Tako se ispue. U svakom sluaju, kao to smo joj govorili, ;ak i da je to istina,
ak i da je samo djeli toga istina, ne vidim kakve to veze ima. Nai modeli, kakvi su oni bili,
to nema nikakve veze s nama, Kath. Jednostavno se ne isplati uzrujavati oko toga.
- U redu - rekla sam i namjerno svojim ramenom udarila njegovo. - Dobro, dobro.
Imala sam dojam da hodamo prema sreditu gradia, iako nisam mogla biti sigurna.
Pokuavala sam nai neki nain da promijenim temu, ali je Tommy prvi rekao:
- Zna, kad smo ranije bili u Woolworth prodavaonici? Dok si ti bila u stranjem dijelu
s ostalima? Pokuavao sam neto nai. Neto za tebe.
- Dar? - Iznenaeno sam ga pogledala. - Nisam sigurna da bi Ruth to odobravala. Ne bi,
ukoliko za nju ne bi naao vei dar.
- Neka vrsta dara. Ali nisam uspio nai. Nisam ti to kanio rei, ali sada, pa, imam jo
jednu priliku za traenje. Samo to e mi ti moda morati pomoi. Kupovina mi ba ne ide
od ruke.
- Tommy, o emu to govori? eli mi kupiti dar, ali hoe da ti ja pomognem izabrati...
- Ne, znam to traim. Samo to... - Nasmijao se i slegnuo ramenima. - O, ba ti mogu i
rei. U onoj su prodavaonici imali policu punu ploa i kaseta. Ondje sam traio kasetu to si
je izgubila. Sjea li se, Kath? Osim to se vie ne sjeam koja je to kaseta bila.
- Moja kaseta? Nisam znala da je tebi to bilo poznato, Tommy.
- O, da. Ruth je traila od svih da je traimo i govorila da si se doista uzrujala kad si je
izgubila. Stoga sam je pokuavao nai. U ono vrijeme ti nisam nita govorio, ali doista sam se
silno trudio. Mislio sam da postoje mjesta gdje ja mogu traiti, a ti ne moe. U mukim
spavaonicama, na primjer. Sjeam se da sam je traio cijelu vjenost, ali bez uspjeha.
Pogledala sam ga i osjetila kako moje loe raspoloenje nestaje. - Nisam imala pojma,
Tommy. To je doista bilo lijepo od tebe.
- Pa, nije mnogo pomoglo. Ali doista sam je elio nai za tebe. Kad se na koncu
pokazalo da se kaseta nigdje nee pojaviti, jednostavno sam sebi rekao da u jednoga dana
poi u Norfolk i ondje je nai za tebe.
- Izgubljeni kutak Engleske - rekoh, osvrnuvi se oko sebe. - I evo nas ovdje!
Tommy se takoer osvrnuo oko sebe, pa smo se zaustavili. Nalazili smo se u nekoj
drugoj sporednoj ulici, ne onako uskoj poput one gdje se nalazi galerija. Trenutak ili dva
oboje smo teatralno gledali naokolo, a zatim smo prasnuli u smijeh.
- Znai, to nije bila ba glupa ideja - rekao je Tommy. - U onoj su prodavaonici imali
gomilu kaseta, pa sam pomislio da e zasigurno imati i tvoju. Ali mislim da je nisu imali.
- Misli da je nisu imali? O, Tommy, eli rei da nisi dobro ni pogledao!
- Jesam, Kath. Stvar je u tome, pa, to me doista ivcira, ali nisam se mogao sjetiti kako
se zove. Cijelo ono vrijeme u Hailshamu otvarao sam kutije sa zbirkama djeaka i tako, a sad
se ne mogu sjetiti. Zove se Julie Bridges ili tako nekako...
- Judy Bridgewater. Songs After Dark.
Tommy odluno odmahne glavom. - To sigurno nisu imali. Nasmijala sam se i udarila
ga po ruci. Izgledao je zbunjeno, pa sam rekla: - Tommy, ne bi imali tako neto u
Woolworthu. Dre najnovije hitove. Judy Bridgewater, ona je iz davne prolosti. Kaseta se
sluajno pojavila na jednoj od naih Rasprodaja. Sigurno je sad nee nai u Woolworthu,
smotani!
- Dakle, kao to sam rekao, ne znam kako to ide. Ali imali su tako mnogo kaseta...
- Imali su neke, Tommy. O, nije vano. To je bila lijepa ideja. Doista sam dirnuta. Ideja
je zapravo bila sjajna. Ovo je ipak Norfolk.
Nastavili smo hodati, a Tommy je s oklijevanjem rekao: - Pa, zato sam ti morao rei.
elio sam te iznenaditi, ali nema smisla. Ne znam gdje bih trebao traiti, ak i ako znam kako
se zove kaseta. Sad kad sam ti rekao, moe mi pomoi. Moemo je zajedno potraiti.
- Tommy, o emu to govori? - Nastojala sam zvuati prijekorno, ali nisam mogla
suzbiti smijeh.
- Imamo vie od sat vremena. Ovo je prava prilika.
- Tommy, idiote jedan. Ti doista vjeruje u to, zar ne? U sve te prie o izgubljenom
kutku.
- Nije da ba vjerujem. No kad smo ve ovdje, moemo pogledati. elim rei, voljela bi
je nai, nije li tako? to moemo izgubiti?
- U redu. Ti si potpuni idiot, ali u redu.
Bespomono je rairio ruke.
- Dakle, Kath, kamo emo poi? Kao to sam rekao, kupovina mi ne ide ba najbolje.
- Moramo traiti u prodavaonicama rabljene robe - rekla sam nakon trenutka
razmiljanja. - Na mjestima gdje ima mnogo stare odjee, starih knjiga. Katkad imaju kutiju
punu ploa i kaseta.
- Dobro. Ali gdje su te prodavaonice?
Dok sad razmiljam o tom trenutku, kako sam stajala s Tommyjem u sporednoj uliici
prije nego smo krenuli u potragu, osjeam kako me ispunjava toplina. Sve se odjednom inilo
savrenim: sat vremena na raspolaganju, a nema boljeg naina da ga provedemo. Morala sam
se silno truditi da potisnem budalasto smijuljenje, ili ne ponem poskakivati plonikom kao
da sam dijete. Ne tako davno, kad sam njegovala Tommyja i spomenula na izlet u Norfolk,
rekao mi je da se posve jednako osjeao. U onom trenutku kad smo odluili poi u potragu za
mojom izgubljenom kasetom, bilo je kao da je vjetar odjednom rastjerao sve oblake, a pred
nama je bila samo zabava i smijeh.
U poetku smo neprestano ulazili u pogrena mjesta: prodavaonice starih knjiga ili one
pune starih usisivaa, ali nigdje nije bilo nikakve glazbe. Tommy je nakon nekog vremena
zakljuio da se ne snalazim nimalo bolje od njega i objavio da e on voditi. Sasvim sluajno,
zahvaljujui istoj srei, odmah je pronaao ulicu gdje su se nalazile etiri prodavaonice
kakve smo traili, a stajale su doslovce jedna do druge. Njihovi su izlozi bili puni haljina,
runih torbica, djejih godinjaka, a unutra se osjeao slatkasti ustajali miris. Bilo je hrpa
zguvanih depnih knjiga, pranjavih kutija punih razglednica ili drangulija. Jedna se
prodavaonica specijalizirala za hipijevske stvari, a druga je drala ratna odlikovanja i
fotografije vojnika u pustinji. No sve su u nekom kutu imale jednu ili dvije kartonske kutije
ploa i audiokaseta. Prekopavali smo po tim prodavaonicama, a elim li biti posve iskrena,
vjerujem da smo uglavnom smetnuli s uma Judy Bridgewater. Samo smo uivali zajedno
prekopavajui po svim tim stvarima; udaljavali smo se jedno od drugog, a zatim bismo se
opet nali bok uz bok, moda oboje pregledavajui istu kutiju starih sitnica u pranjavom kutu
osvijetljenom zrakom sunca.
Tada sam je, naravno, nala. Pregledavala sam niz kaseta, mislei o drugim stvarima,
kad se odjednom pojavila ondje, pod mojim prstima, a izgledala je posve jednako kao i davno
prije: Judy, njezina cigareta, koketni pogled upuen barmenu, nejasni obrisi palmi u pozadini.
Nisam uzviknula, kako sam inila im bih naila na neke druge stvari koje su mi bile
zanimljive. Stajala sam posve nepomino, gledajui plastinu kutijicu, ne znajui jesam li
oduevljena ili ne. Na trenutak mi se to ak inilo poput greke. Kaseta je bila savrena izlika
za svu tu zabavu, a sad kad se pojavila, morat emo to prekinuti Moda sam zato, na vlastito
iznenaenje, u poetku utjela; zato sam pomislila da bih se mogla pretvarati da je uope
nisam vidjela. Sad kad se nala preda mnom, osjetila sam neku neodreenu nelagodu, kao da
sam ve trebala prerasti tu kasetu. ak sam pola tako daleko da sam nastavila pregledavati
kasete, doputajui da je prekrije susjedna kutijica. No znala sam da je ondje, te sam na koncu
pozvala Tommyja k sebi.
- Je li to? - Doimao se istinski sumnjiavim, moda zato jer se nisam vie radovala.
Izvukla sam je i drala objema rukama. Zatim sam odjednom osjetila golemo zadovoljstvo; i
jo neto, neto kompliciranije to je prijetilo provalom suza. No uspjela sam obuzdati
emocije i samo sam povukla Tommyja za ruku.
- Da, to je to - rekla sam i prvi put se uzbueno nasmijeila. - Moe li vjerovati? Doista
smo je nali!
- Misli li da to moe biti ona ista? elim rei, ona prava. Ona to si je izgubila?
Dok sam je okretala u ruci, shvatila sam da se sjeam svih pojedinosti na stranjoj
strani, naslova skladbi, svega.
- Koliko ja znam, mogla bi biti - rekoh. - Ali moram ti rei, Tommy, moda ima tisue
ovakvih kaseta.
Tada sam opazila da ni Tommy nije onako ushien kako bi mogao biti.
- Tommy, ini se da ti nije ba previe drago zbog mene - rekla sam, premda aljivim
glasom.
- Drago mi je zbog tebe, Kath. Samo to, pa, volio bih da sam je ja naao. - Zatim se
kratko nasmijao i nastavio: - Jo tada, kad si je izgubila, obiavao sam zamiljati kako bi to
bilo da je ja naem i donesem ti je. to bi rekla, izraz tvojeg lica, sve to.
Glas mu je bio njeniji nego inae, a neprestano je gledao plastinu kutijicu u mojoj
ruci. Odjednom sam postala veoma svjesna injenice da smo nas dvoje jedini ljudi u
prodavaonici, uz izuzetak starijeg ovjeka iza pulta zaokupljenog nekakvim papirima. Nalazili
smo se u stranjem dijelu prostorije, na uzdignutoj platformi gdje je bilo mranije i nekako
izolirano, kao da stariji ovjek uope ne eli razmiljati o stvarima u tom prostoru pa je to
mentalno izdvojio. Tommy je nekoliko sekunda ostao u nekoj vrsti transa, moda u mislima
iznova proivljavajui jedno od tih starih sanjarenja. Potom je odjednom iz moje ruke
istrgnuo kutijicu.
- Pa, barem ti je mogu kupiti - rekao je smijeei se, a prije nego sam ga uspjela
zaustaviti, ve se zaputio prema prednjem dijelu prodavaonice.
Nastavila sam razgledavati stvari u stranjem dijelu dok je stariji ovjek traio kasetu da
bi je stavio u kutijicu. Jo uvijek sam osjeala aljenje jer smo je tako brzo nali, a tek sam
kasnije, kad smo se vratili u Seosku kuu i ja sam ostala sama u svojoj sobi, doista uivala u
injenici da opet imam tu kasetu, i onu pjesmu. ak se i tada uglavnom radilo o nostalgiji, a
danas, ako izvadim kasetu i pogledam je, sjetim se onog poslijepodneva u Norfolku, ba kao i
naih dana u Hailshamu.
*
Kad smo izili iz prodavaonice, silno sam eljela ponovno stvoriti bezbrino, gotovo
budalasto raspoloenje od ranije. No kad sam se pokuala naaliti, Tommy je bio izgubljen u
mislima i nije reagirao. Poeli smo hodati stazom koja se strmo penjala, a stotinjak metara
dalje vidjeli smo neku vrstu vidikovca na samom rubu klisure, s klupama okrenutim prema
moru. Ljeti je to zacijelo lijepo mjesto gdje obina obitelj moe sjediti i upriliiti piknik.
Usprkos hladnom vjetru mi smo se zaputili onamo, ali preostalo nam je jo dosta puta kad je
Tommy sasvim usporio i rekao mi:
- Chrissie i Rodney, oni su doista opsjednuti tom idejom. Zna, onoj o odgaanju
doniranja za ljude koji se istinski vole. Uvjereni su da mi znamo sve o tomu, ali u Hailshamu
nitko nije spominjao nita tome slino. Barem ja to nikad nisam uo, a ti, Kath? Ne, to je
samo pria to u posljednje vrijeme krui meu veteranima. A osobe poput Ruth samo je
raspiruju.
Oprezno sam ga pogledala, ali bilo je teko procijeniti je li govorio s prizvukom
njenosti ili neke vrste gnuanja. No vidjela sam da mu je neto drugo na umu, to nema
nikakve veze s Ruth, pa sam ekala nita ne govorei. Na koncu se posve zaustavio i poeo po
tlu nogom gurati zgnjeenu plastinu alicu.
- Zapravo, Kath - rekao je - ve neko vrijeme razmiljam o tome. Siguran sam da imamo
pravo; nije bilo takvih pria dok smo boravili u Hailshamu. No tada su se zbivale mnoge
stvari koje nisu imale smisla. Pa sam razmiljao, ako je istina, ta glasina, onda to objanjava
mnoge stvari. Ono to nas je zbunjivalo.
- Kako to misli? Kakve stvari?
- Galeriju, na primjer. - Tommy je govorio tie pa sam mu prila blie, ba kao da smo
jo uvijek u Hailshamu i razgovaramo u redu za veeru ili kraj jezerca. - Nikad nismo
odgonetnuli emu zapravo slui Galerija. Zato je Madame odnosila najbolje radove? No sad
mislim da znam zato. Kath, sjea li se one situacije kad su se svi prepirali oko bodova?
Trebaju li ih dobiti ili ne za stvari to ih je Madame odnijela? A Roy J. se obratio gospoici
Emily zbog toga? Pa, gospoica Emily je tada neto rekla, neto joj je pobjeglo, a to me
navelo na razmiljanje.
Kraj nas su prole dvije ene sa psima, a premda je to bilo posve glupo, oboje smo
prestali govoriti sve dok nas vie nisu mogle uti. Tada sam rekla:
- to je rekla, Tommy? to je rekla gospoica Emily?
- Kad ju je Roy pitao zato Madame odnosi nae stvari. Sjea li se to je navodno
rekla?
- Sjeam se da je rekla da je to privilegija i da bismo trebali biti ponosni...
- Ali to nije bilo sve. - Tommy je sad ve aptao. - Ono to je rekla Royu, ono to je
dopustila da joj pobjegne, vjerojatno nenamjerno, sjea li se, Kath? Rekla je Royu da stvari
kao to su slike, poezija, sve to, rekla je da otkrivaju kakav si iznutra. Rekla je, razotkrivaju
tvoju duu.
Kad je to rekao, odjednom sam se sjetila jednog crtea crijeva to ga je Laura napravila i
nasmijala se. Ali neega sam se ipak sjeala.
- Tako je - rekoh. - Sjeam se. Dakle, to eli rei?
- Evo to ja mislim - polako je izustio Tommy. -Pretpostavimo da je to istina, ono to
veterani govore. Recimo da je doista osmiljeno neto posebno za uenike Hailshama.
Recimo da dvoje ljudi kau da se istinski vole, pa ele vie vremena da budu zajedno. Onda
vidi, Kath, mora postojati nain na koji se moe procijeniti govore li istinu. Provjeriti tvrde li
da se vole samo radi odgaanja doniranja. Shvaa koliko bi moglo biti teko odluiti? Ili bi
neki par mogao doista vjerovati da se vole, a zapravo se radi samo o seksu. Ili trenutnoj
zaljubljenosti. Razumije na to mislim, Kath? Bilo bi doista teko procijeniti, a vjerojatno je
nemogue svaki put donijeti tonu procjenu. No stvar je u tome, tko god odluuje, Madame ili
netko drugi, treba im neto na emu e temeljiti svoje procjene.
Polako sam kimnula. - Dakle, zato su odnosili nae radove...
- Mogue. Madame negdje ima galeriju punu uenikih radova jo otkako su bili malena
djeca. Pretpostavimo da dvoje ljudi dou i kau da se vole. Mogla bi pronai radove to su ih
izraivali godinama. Mogla bi vidjeti ima li to smisla. Slau li se. Nemoj zaboraviti, Kath,
ono to ona ima, razotkriva nae due. Mogla bi sama procijeniti to je par koji se voli, a to je
samo glupa trenutana zaljubljenost.
Poela sam ponovno polako hodati, gotovo uope ne gledajui preda se. Tommy je
uhvatio korak sa mnom, ekajui moj odgovor.
- Nisam sigurna - na koncu sam rekla. - To to govori svakako moe objasniti
gospoicu Emily, ono to je rekla Royu. Vjerojatno takoer objanjava zato su skrbnici
uvijek mislili da je to vano za nas, imati dara za slikanje i tome slino.
- Tono. I zato... - Tommy je uzdahnuo i pomalo s mukom nastavio.
- Zato je gospoica Lucy morala priznati da je pogrijeila kad mi je rekla da to zapravo
nije vano. Rekla je to jer se tada saalila nada mnom. No duboko u sebi znala je da jest
vano. Hailsham je bio poseban po tome to su njegovi uenici imali tu neobinu priliku. Ako
nisi nita dao za Galeriju Madame, isto je kao da si namjerno odbacio tu priliku.
Nakon to je to rekao, odjednom sam shvatila, osjetivi hladnou, kamo sve to vodi.
Stala sam i okrenula se prema njemu, ali prije nego sam uspjela neto rei Tommy se
nasmijao.
- Ako sam sve to dobro povezao, pa, izgleda da sam prokockao svoju priliku.
- Tommy, je li ikad neto tvoje dospjelo u Galeriju? Moda kad si bio mnogo mlai?
Ve je odmahivao glavom. - Zna kako sam bio beskoristan. Zatim je tu bilo ono s
gospoicom Lucy. Znam da mi je eljela dobro. Saalila se nada mnom i eljela mi je pomoi.
Siguran sam da jest. No ako je moja teorija tona, pa...
- To je samo teorija, Tommy - rekoh. - Zna kakve su tvoje teorije. eljela sam
razvedriti situaciju, ali nisam uspjela u glas unijeti pravi ton, a sigurno je bilo oito da jo
uvijek razmiljam o onome to je upravo rekao. - Moda imaju niz drugih naina za
procjenjivanje - rekla sam trenutak kasnije. - Moda je umjetnost samo jedan od svakojakih
drugih naina.
Tommy je ponovno odmahnuo glavom. - Kao na primjer? Madame nas nikad nije
upoznala. Ne bi nas prepoznala kao pojedince. Osim toga, o tome vjerojatno ne odluuje samo
Madame. Zacijelo ima ljudi koji su na viim poloajima, ljudi koji nikad nogom nisu kroili u
Hailsham. Mnogo sam razmiljao o tome, Kath. Sve se slae. Zato je Galerija bila tako vana,
i zato su skrbnici eljeli da se tako trudimo u slikarstvu i poeziji. Kath, o emu razmilja?
Doista, moje su misli malo odlutale. Zapravo, razmiljala sam o onom poslijepodnevu
kad sam bila sama u naoj spavaonici i sluala kasetu to smo je upravo nali; kako sam se
njihala u plesu, steui jastuk na prsima, te kako me Madame promatrala iz hodnika, sa
suzama u oima. inilo se da se ak i taj dogaaj, za koji nikad nisam nala uvjerljivo
objanjenje, uklapa u Tommyjevu teoriju. Tada sam zamiljala da u naruju drim
dijete, ali naravno, Madame to nikako nije mogla znati. Moda je pretpostavila da zamiljam
ples s voljenom osobom. Ako je Tommyjeva teorija ispravna, ako je Madame dolazila u
Hailsham samo radi mogunosti odgaanja doniranja kad, kasnije, naemo voljenu osobu,
onda je to imalo smisla; bez obzira na njezinu uobiajenu hladnou prema nama, sigurno bi je
dirnuo takav prizor. Sve mi je to proletjelo glavom, te sam zamalo sve izlanula Tommyju. No
zaustavila sam se jer sam eljela umanjiti znaenje njegove teorije.
- Samo sam razmiljala o tome to si rekao, to je sve - rekoh. - Trebali bismo poi
natrag. Moda e nam trebati malo vremena dok ne naemo parkiralite.
Poeli smo se vraati nizbrdo, ali smo znali da jo uvijek imamo vremena, pa nismo
urili.
- Tommy - pitala sam nakon nekog vremena - jesi li ita od toga spomenuo Ruth?
Odmahnuo je glavom i nastavio hodati. Na koncu je rekao: - Stvar je u tome da Ruth u
sve to vjeruje, u sve to veterani priaju. U redu, voli se pretvarati da zna mnogo vie nego to
doista zna. Ali vjeruje u to. Prije ili kasnije, htjet e poi korak dalje.
- eli rei da e htjeti...
- Da. Htjet e se prijaviti. Ali jo nije dobro razmislila o svemu. Ne onako kao mi.
- Nikad joj nisi objasnio svoju teoriju o Galeriji?
Ponovno je odmahnuo glavom, ali nita nije rekao.
- Ako joj iznese svoju teoriju - rekoh - i ona povjeruje da je tako... Pa, bit e bijesna.
Tommy se doimao zamiljenim, ali jo uvijek nita nije rekao. Progovorio je tek nakon
to smo stigli do uskih sporednih ulica, a tada mu je glas odjednom postao smeten.
- Zapravo, Kath - rekao je - ipak sam radio neke stvari. Za svaki sluaj. Nikomu to
nisam rekao, ak ni Ruth. To je samo poetak. Tada sam prvi put ula o njegovim
imaginarnim ivotinjama. Kad je poeo opisivati to je radio; zapravo nita nisam vidjela sve
do nekoliko tjedana kasnije; bilo mi je teko pokazati vei entuzijazam. Moram priznati da me
to podsjetilo na onu davnu sliku slona u travi, od koje su poeli svi Tommyjevi problemi u
Hailshamu. Objasnio je da je nadahnue naao u staroj djejoj slikovnici bez stranjih korica,
to ju je naao iza kaua u Seoskoj kui. Zatim je nagovorio Keffersa da mu prepusti jednu od
svojih malenih crnih biljenica u koje je upisivao podatke, a otad je Tommy napravio barem
desetak svojih fantastinih stvorenja.
- Stvar je u tome da ih crtam doista malene. Siune. U Hailshamu mi to nikad nije palo
na pamet. Mislim da sam moda u tome pogrijeio. Ako ih crtam siune, a moram jer su
stranice samo ovolike, onda se sve mijenja. Kao da same od sebe oive. Zatim mora nacrtati
sve one razliite pojedinosti. Mora misliti na to kako e se zatititi, kako e dohvatiti ono to
im je potrebno. Iskreno, Kath, nije slino niemu od onoga to sam ikad napravio u
Hailshamu.
Poeo je opisivati svoje omiljene radove, ali ja se nisam mogla koncentrirati; to se on
vie uzbuivao prianjem o svojim ivotinjama, to sam ja osjeala sve veu nelagodu.
Tommy, eljela sam mu rei, opet e samog sebe izvrgnuti ruglu. Imaginarne ivotinje?
to je s tobom? Ali nisam mu to rekla. Samo sam ga oprezno pogledavala i neprestano
ponavljala: - To doista dobro zvui, Tommy.
U jednom trenutku ree: - Kao to sam rekao, Kath, Ruth nita ne zna o ivotinjama.
- Kad je to izustio, inilo se da se sjetio svega ostaloga, te zato smo uope razgovarali o
njegovim ivotinjama, i uzbuenje je nestalo s njegova lica. Zatim smo opet hodali u tiini, a
kad smo stigli do High Streeta, ja sam rekla:
- Pa, ako ima neega u tvojoj teoriji, Tommy, morat emo otkriti mnogo vie. Kao
prvo, kako bi se neki par trebao prijaviti? to bi trebali uiniti? Nema ba obrazaca za prijavu
naokolo.
- I ja sam razmiljao o svemu tome. - Glas mu je ponovno bio tih i ozbiljan. - Koliko se
meni ini, postoji samo jedan oit nain za nastavak. Treba pronai Madame.
Malo sam razmislila o tome, a zatim rekla: - To moda nee biti tako lako. Zapravo nita
ne znamo o njoj. Ne znamo joj ak ni ime. Sjea se kakva je bila? Nije eljela ni da joj se
pribliimo. ak ako joj uspijemo ui u trag, ne vjerujem da e biti spremna pomoi.
Tommy je uzdahnuo. - Znam - rekao je. - Pa, pretpostavljam da imamo vremena.
Nikomu od nas nikamo se ne uri.
*
Kad smo stigli do parkiralita, posve se naoblailo i postalo je prilino hladno. Jo nije
bilo ni traga ostalima, pa smo se Tommy i ja naslonili na na automobil i zagledali se prema
terenu za mini-golf. Nitko nije igrao, a zastavice su vijorile na vjetru. Nisam vie eljela
razgovarati o Madame, Galeriji ili o svemu ostalome, pa sam izvadila kasetu iz malene
vreice i dobro je prouila.
- Hvala ti to si je kupio za mene - rekoh. Tommy se nasmijeio.
- Sam bih je naao da sam ja bio kod kutije s kasetama, a da si ti gledala ploe. Siroti
Tommy nije imao sree.
- Uope nije vano. Nali smo je samo zato jer si ti predloio da je potraimo. Ja sam
zaboravila na sve te prie o izgubljenom kutku. Nakon to se Ruth onako ponaala, bila sam
loe raspoloena. Judy Bridgewater. Moja stara prijateljica. Kao da se nikad nismo ni rastale.
Pitam se tko je tada ukrao kasetu?
Na trenutak smo se okrenuli prema ulici, traei ostale.
- Zna - rekao je Tommy - kad je Ruth ono ranije rekla, i ja sam vidio koliko si se
uzrujala...
- Pusti to, Tommy. Sad me prolo. I neu to spominjati kad se ona vrati.
- Ne, nisam to elio rei. - Maknuo se od automobila, okrenuo i nogom pritisnuo
prednju gumu, kao da je eli testirati. - Htio sam rei, kad je Ruth sve ono rekla, shvatio sam
zato neprestano prelistava one pornoasopise. U redu, nisam shvatio. To je samo teorija. Jo
jedna od mojih teorija. Ali kad je Ruth sve ono izgovorila, nekako mi je postalo jasno.
Znala sam da me promatra, ali sam gledala ravno naprijed i nita nisam odgovorila.
- Ali jo uvijek zapravo ne shvaam, Kath - na koncu je nastavio. - ak i ako je tono
ono to kae Ruth, a ja ne mislim da jest, zato u starim porno-asopisima trai svoj mogui
model? Zato bi tvoj model morala biti jedna od onih djevojaka?
Slegnula sam ramenima, jo uvijek ga ne pogledavi. - Ne tvrdim da to ima smisla. To je
samo neto to radim. - Sad su mi se u oima pojavile suze, te sam ih nastojala sakriti pred
Tommyjem. No glas mi je pukao kad sam rekla: - Ako te to toliko smeta, prestat u.
Ne znam je li Tommy vidio suze. U svakom sluaju, obuzdala sam ih do trenutka kad
mi se primaknuo i stisnuo mi ramena. To je i ranije s vremena na vrijeme inio, nita posebno
ili novo. Potom me pustio, ali smo ostali jedno kraj drugoga, gotovo se dodirujui, leima
naslonjeni na automobil.
- Dobro, to nema nikakva smisla - rekoh. - Ali svi to inimo, zar ne? Svi se pitamo tko
su nai modeli. Na kraju krajeva, zato smo danas doli ovamo. Svi to inimo.
- Kath, zna, zar ne, da nikomu nisam rekao. O onome u kotlovnici. Ni Ruth, nikomu.
Ali jednostavno ne razumijem. Ne razumijem o emu se radi.
- U redu, Tommy. Rei u ti. Moda ti se nee initi da ima vie smisla kad ti ispriam,
ali ipak u to uiniti. Rije je o tome da katkad, s vremena na vrijeme, imam doista snane
osjeaje kad elim seks. Katkad me to cijelu obuzme, a tijekom sat ili dva djeluje
zastraujue. U takvim bih trenucima to mogla uiniti i sa starim Keffersom, tako je snano.
Zato sam... to je jedini razlog iz kojeg sam to uinila s Hughiejem. I s Oliverom. Zapravo mi
nita nije znailo. ak mi se i ne sviaju previe. Ne znam to je to, a kasnije, kad me proe,
jednostavno je zastraujue. Zato sam poela misliti da to mora odnekud potjecati. Mora imati
veze s onim kakva sam. - Prestala sam govoriti, ali Tommy nita nije rekao pa sam nastavila: -
Zato sam mislila, ako naem njezinu fotografiju u jednom od tih asopisa, barem u dobiti
objanjenje. Ne bih je pola traiti ili tako neto. Samo bih, zna, na neki nain objasnila sebi
zato sam takva kakva jesam.
- I meni se to katkad dogaa - rekao je Tommy. - Kada doista osjeam da to moram
uiniti. Zacijelo se svi tako osjeaju, ako to iskreno priznaju. Ne vjerujem da se ti po bilo
emu razlikuje, Kath. Zapravo, prilino se esto tako osjeam... - Nasmijao se, ali mu se
nisam, pridruila.
- Ovo o emu govorim je drukije - rekoh. - Promatrala sam druge ljude. Nau se u
takvom raspoloenju, ali to ih ne tjera da ine neke stvari. Nikad ne postupaju poput mene, ne
odlaze s ljudima kakav je Hughie...
Moda sam opet poela plakati jer sam ponovno osjetila Tommyjevu ruku oko svojih
ramena. Premda sam bila uzrujana, znala sam gdje se nalazimo, te sam zakljuila da, ak i kad
bi Ruth i ostali sad stigli i vidjeli nas u tom trenutku, ne bi bilo mjesta nesporazumu. Jo
uvijek smo stajali jedno do drugoga, naslonjeni na automobil, pa bi vidjeli da sam zbog
neega uzrujana, a Tommy me samo tjei. Tada sam ga ula kako govori:
- Ne mislim da to mora biti neto loe. Kad jednom nekoga nae, Kath, nekoga s kim
doista eli biti, onda to moe biti doista lijepo. Sjea se to su nam skrbnici govorili? Ako to
ini s pravom osobom, osjea se uistinu dobro.
Pomaknula sam rame kako bih maknula Tommyjevu ruku sa sebe, a zatim sam duboko
udahnula. - Zaboravimo na to. U svakom sluaju, postala sam mnogo uspjenija u
kontroliranju takvih raspoloenja kad me obuzmu. Zato, najbolje da zaboravimo na to.
- Ipak, Kath, glupo je pregledavati one asopise.
- Glupo je, u redu. Tommy nemojmo vie o tome. Sad mi je dobro.
Ne sjeam se o emu smo jo razgovarali dok se ostali nisu pojavili. Vie nismo
raspravljali o ozbiljnim stvarima, a ako su ostali osjetili neto u raspoloenju, nita nisu rekli.
Bili su dobro raspoloeni, a inilo se da je Ruth posebno odluna u nastojanju da se iskupi za
onu runu scenu od ranije. Prila mi je i dotaknula mi obraz, izgovorivi neku alu, a kad smo
sjeli u automobil, pobrinula se da zadri vedro raspoloenje. Njoj i Chrissie inilo se
kominim sve povezano s Martinom, te su uivale u prilici da mu se otvoreno smiju sad kad
ga nema u blizini. inilo se da Rodney to ne odobrava, pa sam shvatila da Ruth i Chrissie sve
to naglaavaju uglavnom da bi njega zadirkivale. Sve se to inilo dobronamjernim. No opazila
sam da se Ruth, koja bi ranije iskoristila priliku da mene i Tommyja iskljui iz ala i aluzija,
tijekom cijelog putovanja natrag neprestano okretala prema meni I podrobno objanjavala sve
o emu su govorili. Zapravo, postalo je malo zamorno jer se inilo da je sve to je reeno u
automobilu bilo posebno namijenjeno nama, ili barem meni. No bilo mi je drago da se Ruth
tako ponaa. Shvatila sam, kao i Tommy, da je svjesna injenice da se ranije runo ponijela, a
ovo je bio njezin nain da to prizna. Ona je ponovno sjedila u sredini, ba kao i kad smo
krenuli na put, ali sad je cijelo vrijeme razgovarala sa mnom, povremeno se okreui na drugu
stranu kako bi stisnula Tommyju ruku ili ga poljubila. Ugoaj je bio sasvim u redu, i nitko
nije spominjao mogui model za Ruth ili neto slino. Nisam spomenula kasetu Judy
Bridgewater to mi ju je Tommy kupio. Znala sam da e Ruth prije ili kasnije saznati za to, ali
nisam htjela da to bude tada. Tijekom tog putovanja kui, na dugim praznim cestama na koje
se sputao mrak, inile se da smo nas troje ponovno bliski, pa nisam eljela da bilo to
poremeti taj osjeaj.
ESNAESTO POGLAVLJE
to se tie putovanja u Norfolk, neobino je da smo po povratku jedva razgovarali o
tome. Do te mjere, da su se neko vrijeme irile svakojake glasine o tome to smo ondje radili.
ak smo i tada uglavnom utjeli sve dok ljudi na koncu nisu izgubili zanimanje. Jo uvijek
nisam sigurna zato se to dogodilo. Moda smo osjeali da to ovisi o Ruth, da ona mora
odluiti koliko emo ispriati, te smo ekali na njezin znak. A Ruth je, iz ovog ili onog
razloga; moda joj je bilo neugodno zbog situacije s moguim modelom za nju, moda je
uivala u tajanstvenosti; ostala potpuno zatvorena po toj temi. ak smo i meusobno
izbjegavali razgovor o putovanju. Taj ugoaj tajnovitosti olakao mi je uvanje tajne o tome
kako mi je Tommy kupio kasetu Judy Bridgewater. Nisam pola tako daleko da je sakrijem.
Uvijek se nalazila u mojoj zbirci, meu ostalim stvarima kraj kutne police. No uvijek sam
pazila da je ne ostavim vani ili na vrhu hrpe. Bilo je trenutaka kad sam joj silno eljela rei,
kad sam eljela da se prisjeamo Hailshama dok u pozadini tiho svira kaseta. Ali to smo se
vie udaljavali od putovanja u Norfolk, a ja joj jo uvijek nisam rekla, sve se vie inilo da je
to postala tajna koja nosi osjeaj krivnje. Naravno, na koncu je ipak vidjela kasetu, mnogo
kasnije, a to je vjerojatno bio mnogo gori trenutak da je nae, ali ljudi su katkad takve sree.
S dolaskom proljea, inilo se da sve vie veterana odlazi kako bi zapoeli obuku, a
premda su odlazili na uobiajeni nain, bez mnogo buke, bilo ih je toliko da se to nije moglo
ignorirati. Nisam sigurna kakvi su bili nai osjeaji dok smo gledali kako odlaze.
Pretpostavljam da smo do odreene mjere zavidjeli ljudima koji su odlazili. Doista mi se
inilo da odlaze u vei, uzbudljiviji svijet. Ali naravno, nema sumnje da smo zbog njihovih
odlazaka osjeali sve veu nelagodu.
Zatim, mislim da je to bilo u travnju, Alice F. je bila prva iz grupe uenika Hailshama
koja je otila, a nedugo nakon toga otiao je i Gordon C. Oboje su traili da zaponu s
obukom, pa su otili s vedrim osmijesima na licima, ali nakon toga, barem to se tie nae
grupe, ugoaj u Seoskoj kui zauvijek se promijenio.
inilo se da je i na mnoge veterane djelovao niz odlazaka, a moda je izravna posljedica
toga bio novi nalet glasina o kakvima su Chrissie i Rodney priali u Norfolku. Prialo se o
uenicima koji su, negdje drugdje u zemlji, dobili odgode jer su dokazali da se vole, a sad se,
samo katkad, govorilo i o uenicima koji nisu imali nikakve veze s Hailshamom. Nas petero
koji smo bili u Norfolku, nastojalo je izbjegavati te teme: ak su Chrissie i Rodney, koji su
neko bili u sreditu takvih razgovora, sad s nelagodom gledali u stranu kad bi zapoele te
glasine.
Norfolk uinak djelovao je ak na mene i Tommyja. Kad smo se vratili, oekivala
sam da emo iskoritavati sitne prilike, kad god se naemo nasamo, razmjenjivati misli
o njegovoj teoriji o Galeriji. Ali iz nekog razloga, a ne bih mogla rei da je on odgovorniji za
to nego ja, to se nikad nije dogodilo. Valjda je jedini izuzetak bilo ono jutro u kokoinjcu kad
mi je pokazao svoje imaginarne ivotinje.
*
Sua to smo je zvali kokoinjcem nalazila se uz vanjski rub Seoske kue, a budui da je
krov uvelike proputao i vrata se nikad nisu mogla zatvoriti, uglavnom je sluila kao mjesto
gdje su se parovi mogli skrivati za toplijih mjeseci. Tada sam ve stekla naviku odlaenja u
duge samotne etnje, a mislim da sam ba krenula u jednu od tih etnji i prola kraj kokoinjca
kad sam ula da me Tommy zove. Okrenula sam se i vidjela ga kako bos stoji na djeliu
suhoga tla okruenog velikim mlakama, jednom se rukom oslonivi na zid sue kako bi
zadrao ravnoteu.
- to se dogodilo tvojim izmama, Tommy? - pitala sam. Osim to je bio bos, na sebi je
imao uobiajeni debeli demper i traperice.
- Bio sam, zna, crtao sam... - Nasmijao se i podigao malenu crnu biljenicu, slinu
onima kakve je Keffers uvijek nosio uza se. Prolo je ve vie od dva mjeseca od naeg
putovanja u Norfolk, ali im sam vidjela biljenicu, shvatila sam o emu je rije. No ekala
sam da on kae:
- Ako eli, Kath, pokazat u ti.
Krenuo je prema kokoinjcu, preskaui lokve. Oekivala sam da e unutra biti mrano,
ali suneva je svjetlost dopirala kroz prozore na krovu. Uz jedan su se zid nalazili razliiti
komadi namjetaja, izbaeni tijekom proteklih godina, razbijeni stolovi, stari hladnjaci, takve
stvari. inilo se da je Tommy u sredinu dovukao stari dvosjed na kojem je kroz crnu plastinu
presvlaku virila spuva, pa sam zakljuila da je ondje sjedio i crtao kad sam ja prola. U
blizini su na podu leale njegove izme, a iz njih su virile arape.
Tommy je sjeo na dvosjed i pogledao noni palac. - Oprosti ako mi noge malo
zaudaraju. Izuo sam se bez razmiljanja. Mislim da sam se sad porezao. Kath, eli li ih
vidjeti? Ruth ih je proli tjedan pogledala, pa sam ih i tebi elio pokazati. Osim Ruth, nitko ih
nije vidio. Pogledaj, Kath.
Tada sam prvi put vidjela njegove ivotinje. Kad mi je o njima priao u Norfolku, u
mislima sam vidjela umanjene verzije slika to smo ih radili kad smo bili djeca. Stoga sam se
iznenadila kad sam vidjela koliko su slike pune detalja. Zapravo, trebalo je pomno gledati da
bi se uope vidjelo da su to ivotinje. Prvi je dojam bio kao da gledate stranju stranu radija s
koje ste skinuli zatitnu plou: siuni kanali, vijugave tetive, minijaturni vijci i kotaii, sve
je bilo nacrtano opsesivnom preciznou, a tek kad biste stranicu odmaknuli od sebe, vidjeli
biste da je to neka vrsta pasanca, recimo, ili ptice.
- To je moja druga biljenica - rekao je Tommy. - Ni sluajno nikomu neu pokazati
prvu! Trebalo mi je neko vrijeme da krenem.
Ispruio se na dvosjedu i navlaio arapu, nastojei se doimati bezbrinim, ali znala sam
da tjeskobno oekuje moju reakciju. Unato tome, neko vrijeme nisam izgovorila svoje
pohvale. Moda je to dijelom bilo zbog moje zabrinutosti da bi ga bilo kakva umjetnost lako
mogla ponovno uvaliti u nevolje. No isto tako, ono to sam gledala toliko se razlikovalo od
svega emu su nas skrbnici uili u Hailshamu da nisam znala kako prosuditi. Rekla sam neto
poput:
- Boe, Tommy, ovo sigurno iziskuje golemu koncentraciju. udi me da ovdje ima
dovoljno svjetla da bi vidio sve te siune pojedinosti. - A tada, dok sam prelistavala stranice,
moda zato jer sam se muila kako bih rekla pravu stvar, primijetila sam: - Pitam se to bi
Madame rekla kad bi ovo vidjela.
Rekla sam to aljivim tonom, a Tommy se podrugljivo nasmijao, ali u zraku je ostalo
visjeti neto ega ranije nije bilo. Nastavila sam okretati stranice biljenice, od koje je
otprilike etvrtina bila ispunjena, ne gledajui ga, poalivi to sam uope spomenula
Madame. Na koncu sam ga ula kako govori:
- Mislim da u morati biti mnogo bolji prije nego ona vidi neto od toga.
Nisam bila sigurna je li to bio znak meni da kaem kako su crtei dobri, ali tada su me
ve doista privukla ta fantastina stvorenja preda mnom. Uza sve njihove metalne, uurbane
osobine, bilo je neeg slatkog, ak ranjivog u svakoj. Sjetila sam se kako mi je u Norfolku
priao da je, dok ih je stvarao, razmiljao o tome kako e se zatititi ili moi dohvatiti stvari, a
dok sam ih sad gledala, osjeala sam istu vrstu brige. Unato tome, iz nekog meni
neshvatljivog razloga, neto mi nije doputalo da ga hvalim. Tada je Tommy rekao:
- U svakom sluaju, ne crtam te ivotinje samo zbog svega onoga. Jednostavno ih volim
crtati. Pitao sam se, Kath, treba li to i dalje drati u tajnosti. Mislio sam, moda nema nieg
loeg u tome da ljudi znaju to radim. Hannah jo uvijek radi akvarele, a i mnogi veterani
svata rade. Time ne mislim da u hodati naokolo i svima pokazivati te crtee. Ali razmiljao
sam, pa, nema razloga da sve to i dalje drim u tajnosti.
Napokon sam ga mogla pogledati i donekle uvjerljivo rei: - Tommy, nema razloga, ba
nikakva razloga. Crtei su veoma dobri. Doista, doista dobri. Zapravo, ako se zato sad ovdje
skriva, onda je to uistinu glupo.
Nita nije odgovorio, ali mu se na licu pojavio nekakav osmijeh, kao da uiva u nekoj
privatnoj ali, a ja sam znala da sam ga uinila veoma sretnim. Mislim da nakon toga nismo
mnogo razgovarali. ini mi se da je uskoro navukao svoje izme, te smo oboje izili iz
kokoinjca. Kao to sam rekla, to je uglavnom bio jedini put da smo tog proljea Tommy i ja
izravno dotaknuli temu njegove teorije.
*
Zatim je stiglo ljeto i navrila se godina dana od naeg dolaska u Seosku kuu. Minibus
je doveo skupinu novih uenika, slino kao nas prije godinu dana, ali nitko nije bio iz
Hailshama. To je na neki nain bilo olakanje: mislim da smo svi osjeali zabrinutost da bi
nova grupa uenika iz Hailshama mogla zakomplicirati situaciju.
No za mene je injenica da se ti uenici nisu pojavili samo pojaala osjeaj da je
Hailsham daleko iza nas, te da slabe veze meu nama. Nije se radilo samo o tome da su ljudi
poput Hannah uvijek govorili o zapoinjanju obuke, kao to je uinila Alice; drugi su, poput
Laure, nali partnere koji nisu bili iz Hailshama, pa smo gotovo mogli zaboraviti da su ikad
imali ikakve veze s nama.
Tu je bio i nain na koji se Ruth uvijek pretvarala da je zaboravila mnogo toga o
Hailshamu. U redu, to su uglavnom bile sitnice, ali mene je to sve vie iritiralo. Jednom smo
prigodom, primjerice, sjedili oko kuhinjskog stola nakon dugotrajnog doruka, Ruth, ja i
nekoliko veterana. Jedan od veterana priao je kako jedenje sira kasno uveer ometa miran
san, a ja sam se okrenula k Ruth i rekla neto poput: - Sjea se da nam je to gospoica
Geraldine uvijek govorila? - To je bila samo usputna napomena, a Ruth se samo trebala
nasmijeiti ili kimnuti. Ali ona je naglaeno tupo zurila u mene, kao da nema pojma o emu
govorim. Tek nakon to sam veteranima objasnila: - Jedna od naih skrbnica - Ruth je
namrteno kimnula, kao da se tek toga trenutka sjetila.
Tom prigodom nisam reagirala, ali jednom jesam, one veeri kad smo sjedile vani, u
napola sruenoj autobusnoj ekaonici. Tada sam se naljutila, jer jedno je igrati tu igru pred
veteranima, a sasvim neto drugo kad smo ondje samo nas dvije, usred ozbiljnog razgovora.
Spomenula sam, samo usput, injenicu da je preica kroz gredicu rabarbare do jezerca bila
zabranjeno podruje. Kad je sloila zbunjen izraz lica, zanemarila sam ono to sam eljela
rei i prasnula: - Ruth, to nikako nisi mogla zaboraviti. Zato nemoj glumiti.
Moda da nisam tako naglo to rekla, da sam se moda samo naalila na raun toga i
nastavila, shvatila bi koliko je to apsurdno i nasmijala se. Ali zato to sam se obrecnula na
nju, Ruth me bijesno pogledala i rekla:
- Kakve to veze ima? Kakve veze ima gredica rabarbare s bilo ime od ovoga? Samo
nastavi ono to si govorila.
Postajalo je kasno, ljetna se veer smraivala, a stara je autobusna ekaonica zaudarala
po plijesni i vlazi nakon nedavne oluje. Stoga nisam imala volje raspravljati o tome zato je to
ipak vano. Premda sam nastavila razgovor to smo ga vodile, atmosfera je postala hladna i
nije nam pomogla rijeiti teko pitanje o kojem smo raspravljale.
No kako bih objasnila o emu smo te veeri razgovarale, morat u se malo vratiti u
prolost. Zapravo, morat u se vratiti nekoliko tjedana unatrag, do ranijeg dijela ljeta. Imala
sam vezu s jednim od veterana, momkom po imenu Lenny, koja se, iskreno reeno, uglavnom
bazirala na seksu. No tada se odjednom prijavio za obuku i otiao. To me donekle uznemirilo,
a Ruth je bila sjajna, pazila je na mene ne pravei od toga veliku priu, uvijek spremna
razvedriti me ako sam bila zlovoljna. Takoer mi je neprestano inila sitne usluge, recimo,
pripremala mi je sendvie ili preuzimala moja zaduenja oko ienja.
Zatim, oko dva tjedna nakon Lennyjeva odlaska, nas dvije smo neto iza ponoi sjedile
u mojoj sobi u potkrovlju i razgovarale uz alice aja, a Ruth me doista nasmijala nekim
anegdotama o Lennyju. Nije bio lo momak, ali kad sam poela Ruth priati o nekim
intimnijim stvarima u vezi s njim, doista se inilo da je sve povezano s njim beskrajno
smijeno, pa smo se smijale i smijale. U jednom je trenutku Ruth poela prelaziti prstom po
kasetama sloenim kraj kutne police. inila je to na nekako odsutan nain, i dalje se smijui,
ali kasnije me obuzela sumnja da to uope nije bilo sluajno; da ju je opazila moda davno
ranije, moda ju je ak i prouila da bi bila sigurna, a potom je ekala najbolji trenutak da je
nae. Niz godina kasnije, blago sam to spomenula Ruth, ali se inilo da ne zna c emu
govorim, pa sam moda pogreno protumaila situaciju. U svakom sluaju, sjedile smo ondje
i smijale se svaki put kad bih iznijela jo neku pojedinost o sirotom Lennyju, a zatim se
odjednom inilo da je netko izvukao ep. Ruth se ispruila preko mojeg prekrivaa i na slaboj
svjetlosti kiljila prema mojim kasetama, a zatim joj se u ruci nala Judy Bridgevvater. inilo
se da je prola cijela vjenost prije nego je rekla:
- Dakle, koliko dugo ponovno ima ovo?
Ispriala sam joj, to sam neutralnije mogla, kako smo Tommy i ja naili na kasetu
onoga dana kad je ona otila s ostalima. Nastavila ju je prouavati, a potom je rekla:
- Znai, Tommy ju je naao za tebe.
- Ne. Ja sam je nala. Prva sam je vidjela.
- Niste mi rekli ni ti ni on. - Slegnula je ramenima. - Odnosno, ako jesi, ja te nisam ula.
- Istina je ono o Norfolku - rekoh. - Zna, o tome da je ondje izgubljeni kutak Engleske.
Palo mi je na pamet da bi se Ruth mogla pretvarati da se ne sjea toga, ali je ona
zamiljeno kimnula.
- Trebala sam se tada toga sjetiti - rekla je. - Moda sam mogla nai svoj crveni al.
Obje smo se nasmijale i inilo se da je trenutak nelagode proao. No neto u nainu na
koji je Ruth vratila kasetu na mjesto, bez ikakve daljnje rasprave, navelo me na pomisao da ta
pria jo nije gotova. Ne znam je li nain na koji se razgovor nakon loga razvijao bio neto to
je Ruth kontrolirala u svjetlu svojeg otkria, ili smo ionako krenule u tom smjeru, te da je
Ruth tek kasnije shvatila da moe uiniti ono to je uinila. Vratile smo se na razgovor o
Lennyju, osobito o nainu na koji smo imali spolne odnose, te smo se opet smijale. Mislim da
sam u tom trenutku samo osjeala olakanje da je napokon nala kasetu i nije napravila veliku
scenu zbog toga, te moda nisam bila onako oprezna kako bih moda bila. Jer smo uskoro sa
smijanja na raun Lennyja prele na smijanje na raun Tommyja. U poetku se sve inilo
dobronamjernim, kao da samo pokazujemo koliko nam je drag. No tada smo se smijale oko
njegovih ivotinja.
Kao to rekoh, nikad nisam bila sigurna je li Ruth namjerno dovela do toga. Moram biti
potena i rei da ak ne mogu biti sigurna tko je prvi spomenuo ivotinje. Kad smo jednom
poele, smijala sam se jednako kao i ona, o tome kako jedna izgleda kao da na sebi ima donje
gae, kako je druga zasigurno nadahnuta zgnjeenim jeom. Pretpostavljam da sam tada
trebala rei da su ivotinje dobro nacrtane, da je doista mnogo postigao. Ali nisam. Djelomice
je to bilo zbog kasete; a moda, ako moram biti iskrena, i zato to mi je bilo drago da Ruth ne
shvaa ozbiljno te crtee ivotinja i sve ono to oni podrazumijevaju. Mislim da smo se, kad
smo se te veeri rastale, osjeale veoma bliskom jedna drugoj. Dotaknula mi je obraz kad je
izlazila, rekavi: - Doista je dobro to kako si uvijek izvrsno raspoloena, Kathy.
Stoga nisam uope bila pripravna na ono to se nekoliko dana kasnije dogodilo na
groblju. Ruth je tog ljeta pronala ljupku staru crkvu, otprilike osamsto metara udaljenu od
Seoske kue, koja je iza sebe imala neravan teren gdje su se u travi nazirale veoma stare
nadgrobne ploe. Sve je bilo puno bujnog raslinja, ali je ondje doista bilo mirno pa je Ruth
esto odlazila onamo itati, kraj stranje ograde, na klupi ispod velike vrbe. To mi se u
poetku nije previe svialo jer sam se sjeala kako smo prolog ljeta svi zajedno sjedili na
travi, odmah ispred Seoske kue. Bez obzira na to, ako sam kretala u jednu od svojih etnji, a
znala sam da je Ruth vjerojatno ondje, prola bih kroz niska drvena vrata i pola stazom
izmeu nadgrobnih ploa. Tog je poslijepodneva bilo ugodno toplo i mirno, pa sam hodala
stazom sanjarski raspoloena, itajui imena na ploama, a tada sam ugledala ne samo Ruth,
nego i Tommyja na klupi ispod vrbe.
Zapravo je Ruth sjedila na klupi, a Tommy je stajao podigavi jednu nogu na zahrali
naslon za ruke, izvodei nekakvu vjebu Stezanja dok su razgovarali. Nije se inilo da vode
neki ozbiljan razgovor, pa sam bez oklijevanja pola k njima. Moda sam trebala neto
shvatiti po nainu na koji su me pozdravili, ali sigurna sam da nije bilo nieg oitog. Znala
sam jedan tra i silno sam im ga eljela prepriati, neto o jednom od novopridolica, te sam
neko vrijeme samo ja brbljala, a oni su kimali glavama i tu i tamo neto pitali. Prolo je neko
vrijeme prije nego sam shvatila da neto nije u redu, a ak i tada, kad sam zastala i pitala: -
Jesam li vas u neemu prekinula? - to sam uinila aljivim glasom.
No tada je Ruth rekla: - Tommy mi je priao o svojoj velikoj teoriji. Kae da je to tebi
ve ispriao. Odavno. Ali sada, veoma ljubazno, odluio je to i sa mnom podijeliti.
Tommy je uzdahnuo i zaustio da e neto rei, ali je Ruth podrugljivo apnula: -
Tommyjeva velika teorija o Galeriji!
Zatim su oboje gledali mene, kao da sam sad ja zaduena za sve, pa moram odluiti to
e se dalje dogaati.
- To nije loa teorija - rekoh. - Moda je tona, ne znam. to ti misli, Ruth?
- Kao da sam klijetima izvlaila rijei iz ovog Slatkog Momka. Nisi ba bio voljan
mene upoznati sa tim, zar ne, slaani? To je uinio tek nakon to sam uporno traila da mi
kae to stoji iza sve te umjetnosti.
- Ne inim to samo zbog toga - uvrijeeno je rekao Tommy. Jo uvijek je drao nogu na
naslonu za ruke i nastavio je s vjebama istezanja. - Samo sam rekao, ako teorija jest tona, o
Galeriji, onda bih mogao pokuati ubaciti ivotinje...
- Tommy, slaani, nemoj od sebe praviti budalu pred naom prijateljicom. ini to preda
mnom, to je u redu. Ali ne pred naom dragom Kathy.
- Ne shvaam zato bi to bilo tako smijeno - rekao je Tommy. - Teorija je jednako
dobra kao i bilo koja druga.
- Nije teorija ono to e ljudima biti smijeno, slaani. Mogli bi lako prihvatiti teoriju,
doista. Ali pomisao da e neto postii ako Madame pokae svoje malene ivotinje... - Ruth
se nasmijeila i odmahnula glavom.
Tommy nita nije rekao, ve je nastavio s vjebama istezanja. eljela sam stati u
njegovu obranu i pokuavala smisliti to bih mogla rei da bi se bolje osjeao, ali da jo vie
ne razbjesnim Ruth. No tada je Ruth rekla ono to je rekla. U onom je trenutku to bilo dosta
runo, ali onoga dana na groblju nisam imala pojma kakve e dalekosene posljedice imati.
Rekla je:
- Nije rije samo o meni, slaani. Naa Kathy tvoje ivotinje smatra urnebesno
smijenima.
Moj je prvi poriv bio da to zanijeem, i zatim se nasmijem. No u nainu na koji je Ruth
govorila osjeao se pravi autoritet, a nas smo se troje dovoljno dobro poznavali da bismo znali
kako iza njezinih rijei ima neega. Stoga sam utjela, a u mislima sam mahnito traila sve
dok se, obuzeta hladnim uasom, nisam sjetila one veeri u mojoj sobi, kad smo se smijale uz
alice aja. Potom je Ruth dodala:
- Sve dok ljudi misle da ta mala stvorenja crta kao neku alu, u redu. Ali nemoj nikomu
rei da to ozbiljno misli. Molim te. Tommy je prestao s vjebama i upitno se zagledao u
mene. Odjednom se opet doimao poput djeteta, bez ikakve zatite, a takoer sam vidjela da
mu se u oima pojavljuje neto mrano i zabrinjavajue.
- Gledaj, Tommy, mora shvatiti - nastavila je Ruth. - Ako se Kathy i ja od srca
smijemo tome, to zapravo nije vano. Jer to smo samo mi. Ali molim te, nemojmo svima
ostalima pruiti tu mogunost.
Neprestano sam razmiljala o tim trenucima. Trebala sam smisliti neto to bih mogla
rei. Mogla sam jednostavno zanijekati, premda mi Tommy zacijelo ne bi povjerovao.
Pokuati iskreno objasniti situaciju bilo bi previe komplicirano. Ali mogla sam neto uiniti.
Mogla sam proturjeiti Ruth, tvrditi da je sve pogreno prikazivala, da ak i ako sam se
moda smijala, to nije bilo na nain to ga je ona sugerirala. ak sam mogla prii Tommyju i
zagrliti ga, pred njezinim nosom. To mi je palo na pamet godinama kasnije, a vjerojatno u ono
vrijeme nije bilo realna mogunost, s obzirom na to kakva sam osoba bila, kao i na odnose
izmeu nas troje. No to je moda moglo uspjeti, a rijei su nas mogle samo dublje uvaliti u
nevolje.
Ali nita nisam rekla ni uinila. Rekla bih da je to dijelom bilo zbog toga to me porazila
injenica da je Ruth sposobna za tako prljav trik. Sjeam se da me replavio izrazit umor, neka
vrsta letargije pred brkom u kojoj sam se nala. Bilo je kao kada dobije matematiki
problem, a mozak ti je iscrpljen, te zna da postoji nekakvo rjeenje, ali nema energije ak ni
za pokuaj. Neto u meni jednostavno se predalo. Neki je glas u meni govorio: Dobro, neka
misli apsolutno najgore. Neka misli, neka misli. Pretpostavljam da sam ga rezignirano
pogledala, a moje je lice govorilo: Da, istina je, to si drugo oekivao? Danas se sjeam,
posve jasno, Tommyjeva lica s kojeg je na trenutak nestao izraz ljutnje, a zamijenilo ga je
neto slino divljenju, kao da sam ja rijedak leptir to ga je ugledao na ogradi.
Nisam pomislila da u briznuti u pla, ili izgubiti kontrolu nad sobom, ili neto tomu
slino. Ali odluila sam jednostavno se okrenuti i otii. Ve sam istoga dana shvatila da je to
bila velika greka. Mogu jedino rei da sam se u onom trenutku vie od iega bojala da e
jedno od njih dvoje prvo otii, a ja bih ostala s onim drugim. Ne znam zato, ali jedino se
inilo moguim da e jedno od nas troje ljutito otii, a svakako sam eljela da to budem ja.
Zato sam se okrenula i zaputila istim putem natrag, kraj nadgrobnih ploa prema niskim
drvenim vratima. Nekoliko sam se minuta osjeala kao pobjednica; da ih je snala sudbina
kakvu su istinski zasluili sad kad su ostali sami jedno s drugim.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Kao to sam rekla, tek sam mnogo kasnije, nakon to sam odavno otila iz Seoske kue,
shvatila koliko je zapravo znaajan bio na mali sukob na groblju. Tada sam bila uzrujana,
istina. Ali nije mi se inilo da je to neto drukije od ostalih razmirica meu nama. Nije mi
palo na pamet da bi se nai ivoti, dotad tako blisko isprepleteni, mogli rasplesti i
rastati zbog takve stvari.
No zacijelo su tada ve postojale snane struje koje su nas odvlaile jedno od drugoga,
te je trebalo samo neto tomu slino da dokraji posao. Tko zna, moda bismo nastojali
odrati vru vezu da smo to tada shvaali.
Sve je vie uenika odlazilo kako bi postali njegovatelji, a u naoj staroj skupini iz
Hailshama jaao je sjeaj da je to prirodan put. Jo uvijek smo trebali dovriti nae eseje, ali
bilo je dobro poznato da ih zapravo ne moramo zavriti ako odluimo zapoeti s obukom.
Tijekom naih prvih dana u Seoskoj kui bila bi nezamisliva ideja da neemo zavriti eseje.
No to je Hailsham ostajao dalje iza nas, to su se eseji inili manje vanima. U ono sam
vrijeme nekako smatrala, i vjerojatno sam imala pravo, da e ono to nas povezuje kao
uenike Hailshama nestati ako dopustimo da na doivljaj eseja kao neega vanog pone
jenjavati. Zato sam neko vrijeme nastojala poticati na entuzijazam za itanje i voenje
biljeaka. No kako nismo imali nikakav razlog oekivati da emo ponovno vidjeti nae
skrbnike, i toliko je uenika odlazilo dalje, to se uskoro poelo initi da su eseji propala stvar.
U svakom sluaju, u danima nakon onog razgovora na groblju, inila sam sve to sam
mogla da bi to ostalo iza nas. Prema Tommyju i Ruth ponaala sam se kao da se nita posebno
nije dogodilo, a oni su uglavnom inili isto. No sad je uvijek neto postojalo, i to ne samo
izmeu mene i njih. Premda su se pred ljudima jo uvijek prikazivali kao par; jo uvijek su se
udarali po ruci kad bi se rastajali; poznavala sam ih dovoljno dobro da bih znala da su se
prilino udaljili jedno od drugoga.
Jasno da sam se zbog svega toga loe osjeala, osobito zbog Tommyjevih ivotinja. Ali
vie nije bilo onako jednostavno kao ranije; nisam mogla poi k njemu, rei da mi je ao i
objasniti kako je doista bilo. Prije nekoliko godina, ak prije est mjeseci, moda bi to upalilo.
Tommy i ja bismo razgovarali o problemu i rijeili ga. Ali nekako, kad je stiglo to drugo ljeto,
situacija je bila drukija. Moda je razlog bio moj odnos s Lennyjem, ne znam. U svakom
sluaju, vie nije bilo onako lako razgovarati s Tommyjem. Izvana je sve izgledalo kao i
ranije, ali nikad nismo spominjali ivotinje ili ono to se dogodilo na groblju.
Dakle, to se dogaalo malo prije razgovora s Ruth u staroj autobusnoj ekaonici, kad me
onako iznerviralo njezino pretvaranje da je zaboravila na gredicu rabarbare u Hailshamu. Kao
to rekoh, vjerojatno se ne bih tako naljutila da to nije uinila usred veoma ozbiljnog
razgovora. U redu, dotad smo uglavnom prole ono najvanije, ali unato tome, ak i ako smo
se u tom trenutku oputale i samo avrljale, to je jo uvijek bilo dio nastojanja da sredimo
nae meusobne odnose, pa takvom pretvaranju nije bilo mjesta.
Evo to se dogodilo. Premda se neto isprijeilo izmeu mene i Tommyja, nije bilo ba
tako s Ruth, ili sam barem ja tako mislila, pa sam zakljuila kako je vrijeme da s njom
popriam o onome to se dogodilo na groblju. Upravo je proao jedan od onih ljetnih dana
kie i grmljavine, pa smo se svi zadravali unutra, bez obzira na vlagu. Kad se predveer
razvedrilo i na obzoru se pojavila ruiasta boja zalaska sunca, predloila sam Ruth da
poemo na zrak. Postojala je strma pjeaka staza to je vodila du ruba doline, a ba na
mjestu gdje je izlazila na cestu nalazila se stara autobusna ekaonica. Autobusi su odavno
prestali prolaziti onuda i znak za autobusnu postaju vie nije postojao, a na stranjem zidu
ekaonice ostao je samo okvir onoga to je nekad zasigurno bio ostakljeni vozni red. No sama
je ekaonica, koja je podsjeala na s ljubavlju izgraenu drvenu kolibu ija je jedna strana bila
otvorena prema poljima prostrtima prema dolini, jo uvijek stajala, i ak je imala netaknutu
klupu.
I dakle, ondje smo Ruth i ja sjedile kako bismo dole do daha nakon penjanja,
promatrajui pauinu na gredama i ljetnu veer vani. Zatim sam rekla neto poput:
- Zna, Ruth, trebale bismo pokuati raistiti ono to se neki dan dogodilo.
U glas sam unijela povjerljiv ton, a Ruth je reagirala na to. Odmah je rekla kako je glupo
to to se nas dvije svaamo zbog bezveznih stvari. Spomenula je druge prilike kad smo se
prepirali, pa smo se malo smijale oko toga. No zapravo nisam eljela da Ruth samo tako
zakopa problem, te sam rekla, i dalje nastojei da mi glas ne bude neprijateljski:
- Ruth, zna, katkad mislim, ako si u paru, ne moe situaciju sagledati onako jasno kao
to moda moe netko sa strane. Samo katkad.
Kimnula je. - To je vjerojatno tono.
- Ne elim se upletati. Ali katkad, u posljednje vrijeme, mislim da je Tommy prilino
uzrujan. Zna. Zbog nekih stvari to si ih rekla ili uinila.
Bojala sam se da e se Ruth naljutiti, ali je kimnula i uzdahnula. - Mislim da ima pravo
- na koncu je rekla. - I ja sam mnogo o tome razmiljala.
- Onda to moda nisam trebala spominjati. Trebala sam znati da e shvatiti to se
dogaa. To se zapravo mene ne tie.
- Ali tie te se, Kathy. Ti si zapravo jedna od nas, pa te se uvijek tie. Ima pravo, nije
bilo dobro. Znam to eli rei. Ono neki dan, o njegovim ivotinjama. To nije bilo dobro.
Rekla sam mu da mi je ao zbog toga.
- Drago mi je da ste razgovarali o tome. Nisam znala jeste li to raistili.
Ruth je eprkala po pljesnivim komadiima drva na klupi, a na trenutak se inilo da je to
posve zaokuplja. Zatim je rekla:
- Gledaj, Kathy, dobro je da sad razgovaramo o Tommyju. Ve ti dugo neto elim rei,
ali nikad nisam nala pravi nain, ili trenutak, da ti to kaem. Kathy, obeaj da se nee
previe ljutiti na mene.
Pogledala sam je i rekla: - Pod uvjetom da ponovno ne bude rije o onim majicama.
- Ne, ozbiljno. Obeaj da se nee naljutiti. Jer to ti moram rei. Ne bih si mogla
oprostiti ako jo dugo budem utjela o tome.
- U redu, o emu se radi?
- Kathy, ve neko vrijeme razmiljam o tome. Ti nisi glupa pa vidi da moda Tommy i
ja, moda neemo zauvijek ostati par. To nije tragedija. Jednom smo odgovarali jedno
drugome. Hoe li tako ostati, to nitko ne zna. Sad su tu sve te prie o parovima koji dobivaju
odgode ako mogu dokazati, zna, da su doista pravi. Dobro, gledaj, evo to sam eljela rei,
Kathy. Bilo bi posve prirodno ako si ti razmiljala o tome, zna, to bi se dogodilo ako
Tommy i ja odluimo da vie ne bismo trebali ostati zajedno. Nismo pred prekidom, nemoj
me pogreno shvatiti. No rekla bih da je posve normalno da ti barem razmilja o tome. Pa,
Kathy, mora shvatiti da Tommy na tebe ne gleda na taj nain. Ti mu se doista, doista svia,
misli da si sjajna. Ali znam da te ne doivljava kao, zna, pravu djevojku. Osim toga... - Ruth
je zastala i uzdahnula. - Osim toga, zna kakav je Tommy. Zna biti izbirljiv.
Zurila sam u nju. - Kako to misli?
- Sigurno zna na to mislim. Tommyju se ne sviaju djevojke koje su bile ... pa, zna, s
ovim i onim. To je samo neto u njemu. ao mi je, Kathy, ali ne bi bilo poteno da ti nisam
rekla.
Razmislila sam o tome, a potom rekla: - Uvijek je dobro znati takve stvari.
Osjetila sam Ruthin dodir na svojoj ruci. - Znala sam da e to dobro primiti. Meutim,
mora razumjeti da on o tebi misli sve najbolje. Doista.
eljela sam promijeniti temu, ali mi u tom trenutku nita nije padalo na pamet. Ruth je
zacijelo to shvatila jer je rairila ruke i zijevnula, rekavi:
- Ako ikad nauim voziti, sve u nas povesti na putovanje u neko divlje mjesto. U
Dartmoor, recimo. Nas troje, moda Lauru i Hannah. Voljela bih vidjeti sve one movare i
ostalo.
Iduih nekoliko minuta razgovarale smo o tome to bismo inili na takvom izletu, kad bi
nam se ikad pruila prilika. Pitala sam gdje bismo odsjeli, a Ruth je rekla da bismo mogli
unajmiti veliki ator. Ukazala sam na injenicu da vjetar moe biti doista jak na takvim
mjestima, pa bi na ator lako mogao odletjeti u no. Nita od toga nije bilo posebno ozbiljno.
Ali tada sam se sjetila Hailshama, razdoblja kad smo jo bili u mlaim razredima i s
gospoicom Geraldine otili na piknik kraj jezerca. Poslala je Jamesa B. u glavnu kuu po
tortu to smo je ranije zajedno napravili, ali dok ju je nosio k nama, nalet vjetra je odnio cijeli
gornji sloj biskvita i bacio ga na listove rabarbare. Ruth je rekla da se samo neodreeno sjea
tog dogaaja, a ja sam je nastojala podsjetiti rekavi:
- Radilo se o tome da se uvalio u nevolje jer je to bio dokaz da je prolazio kroz gredicu
rabarbare.
Tada me Ruth pogledala i rekla: - Zato? to je u tome bilo loe?
Bio je to nain na koji je govorila, odjednom tako laan da bi ga ak i sluajni prolaznik,
da je ondje bio, odmah prozreo. Razdraeno sam uzdahnula i rekla:
- Ruth, to nikako nisi mogla zaboraviti. Zato nemoj glumiti. Zna da je taj put bio
zabranjen.
Moda sam to rekla na malo otriji nain. U svakom sluaju, Ruth se nije povukla.
Nastavila se pretvarati da se niega ne sjea, a mene je to sve vie ljutilo. Tada je rekla:
- Kakve to veze ima? Kakve veze ima gredica rabarbare s bilo ime od ovoga? Samo
nastavi ono to si govorila.
Mislim da smo nakon toga nastavile razgovor vie ili manje prijateljski, te smo se
uskoro vratile natrag stazom prema Seoskoj kui. No ugoaj se nije popravio, a kad smo se
pozdravile ispred Crne sue, nije bilo dodira po rukama i ramenima.
*
Nedugo nakon toga donijela sam odluku, a kad sam to, uinila, vie se nisam
pokolebala. Jednog sam jutra ustala i rekla Keffersu da elim zapoeti obuku za
njegovateljicu. Bilo je iznenaujue lako. Hodao je dvoritem, u izmama prekrivenim
blatom, gunajui sebi u bradu i nosei komad cijevi. Prila sam mu i rekla, a on me samo
pogledao kao da ga gnjavim zbog ogrjeva. Zatim je neto promrmljao o tome da ga potraim
kasnije to poslijepodne kako bismo ispunili obrasce. Bilo je tako lako.
Potrajalo je jo neko vrijeme nakon toga, naravno, ali postupak je pokrenut, a ja sam
odjednom sve vidjela u drugom svjetlu, Seosku kuu i sve u njoj. Postala sam jedna od onih
koji odlaze i uskoro su to svi znali. Moda je Ruth mislila da emo satima razgovarati o mojoj
budunosti; moda je mislila da e imati jak utjecaj na to hou li se predomisliti ili ne. No
drala sam je na odreenoj udaljenosti, ba kao i Tommyja. Zapravo vie nismo poteno
porazgovarali u Seoskoj kui i, prije no to sam se snala, ve sam se opratala.
TREI DIO
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Posao njegovateljice uglavnom mi je odgovarao. ak bi se moglo rei da je iz mene
izvukao ono najbolje. Ali neki ljudi jednostavno nisu stvoreni za to, pa za njih sve to postaje
uistinu teko i muno. Moda zaponu sasvim pozitivno, ali zatim slijede svi oni trenuci bola
i brige. Prije ili kasnije neki se donor ne uspije izvui premda je to bilo, recimo, njegovo ili
njezino drugo doniranje i nitko nije oekivao komplikacije. Kad neki donor tako skona,
posve neoekivano, nije osobito vano to vam medicinske sestre kasnije govore, kao ni ono
pisamce u kojem pie kako su sigurni da ste dali sve od sebe, te da nastavite uspjeno raditi.
Posve ste obeshrabreni, barem neko vrijeme. Neki od nas prilino brzo naue kako se nositi s
time. Ali drugi, recimo Laura, nikad to ne naue.
Zatim je tu usamljenost. Odrastate okrueni gomilom ljudi, to je sve to ste ikad
upoznali, a tad odjednom postanete njegovatelj. Provodite sat za satom, posve sami, vozei se
zemljom od centra do centra, od jedne do druge bolnice, spavate u prenoitima, nemate s kim
razgovarati o svojim brigama, nemate se s kim smijati. Tek s vremena na vrijeme naiete na
nekoga poznatog, njegovatelja ili donora kojeg poznajete od ranije, ali nikad nemate dovoljno
vremena. Uvijek vam se uri, ili ste previe iscrpljeni da biste se poteno napriali. Uskoro
dugotrajno radno vrijeme, putovanja, nedostatak sna postanu dio vas, pa svi to mogu vidjeti u
vaem dranju, u vaem pogledu, u nainu kako se kreete i govorite.
Ne tvrdim da sam bila imuna na sve to, ali nauila sam s tim ivjeti. Meutim, neki se
njegovatelji ne uspijevaju nositi s tim. Jasno se moe vidjeti da mnogi od njih automatski rade
svoj posao, ekajui dan kad e im rei da mogu prestati i postati donori. Isto tako, doista me
mui nain na koji se mnogi od njih stisnu u trenutku kad uu u bolnicu. Ne znaju to bi
rekli lijenicima, ne uspijevaju se zaloiti za svoje donore. Nije ni udo da se osjeaju
frustriranima i okrivljuju sebe kad stvari pou po zlu. Nastojim ne biti naporna, ali nala sam
naina da se moj glas uje kad je to nuno. Kad stvari ipak pou po zlu, jasno da sam
nesretna, ali barem mogu osjeati da sam uinila sve to je bilo u mojoj moi i zadrati
pozitivan stav. ak sam s vremenom zavoljela i samou. Time ne elim rei da se ne radujem
to u krajem godine imati malo vie drutva, kad zavrim sa svim ovim. No ipak mi se svia
osjeaj koji me obuzima kad sjednem u svoj maleni automobil, svjesna da u tijekom
narednih nekoliko sati za drutvo imati samo ceste, veliko sivo nebo i svoja sanjarenja. Ako
se naem u nekom gradiu i imam nekoliko slobodnih minuta na raspolaganju, proeem
naokolo i razgledavam izloge. Ovdje u pansionu imam etiri stolne lampe, sve razliitih boja,
ali istog dizajna; imaju one zglobove tako da ih moete saviti na koju god stranu elite.
Katkad moda potraim prodavaonicu u ijem se izlogu nalazi jo jedna takva lampa, ne da
bih je kupila, ve samo radi usporedbe s onima kod kue.
Katkad postanem tako zaokupljena vlastitim drutvom da mi neoekivani susret s nekim
poznatim pomalo predstavlja ok, te mi treba neko vrijeme da se prilagodim. Tako je bilo
onog jutra kad sam hodala vjetrovitim parkiralitem servisne radionice i opazila Lauru.
Sjedila je za volanom jednog parkiranog automobila i prazno zurila prema autocesti. Jo
uvijek sam bila prilino daleko od nje pa sam, samo na trenutak, dola u iskuenje da je
ignoriram i nastavim hodati, premda se nismo vidjele sedam godina, jo od boravka u Seoskoj
kui. Znam da je to bila neobina reakcija ako se uzme u obzir da je ona bila jedna od mojih
bliskih prijateljica. Kao to sam rekla, moda je razlog tome djelomice bila injenica da nisam
voljela kad me netko trgne iz mojih sanjarenja. No takoer, rekla bih, jer sam odmah shvatila,
kad sam vidjela Lauru kako pokunjeno sjedi u automobilu, da je postala jedna od onih
njegovateljica koje sam maloas opisala, a dio mene jednostavno nije elio saznati vie o
tome.
No jasno, pola sam k njoj. Puhao je hladan vjetar dok sam prilazila njezinu automobilu,
parkiranom dalje od drugih vozila. Laura je na sebi imala bezoblinu plavu jaknu, a kosa joj
se, mnogo kraa nego ranije, zalijepila za elo. Kad sam pokucala na njezin prozor, nije se
trgnula, nije se ak ni doimala iznenaenom to me vidi nakon toliko vremena, i gotovo se
inilo da je ondje sjedila i ekala, moda no ba mene, ali nekoga slinog meni, iz ranijih
dana. Kad sam se ondje pojavila, inilo se da je njezina prva pomisao bila: Napokon! jer
sam vidjela da su joj se ramena pomaknula kao da je uzdahnula, to je ispruila ruku i otvorila
mi vrata.
Razgovarale smo oko dvadeset minuta; ostala sam koliko god sam mogla. Najvie smo
priale o njoj, o tome kako je iscrpljena, kako je bio naporan jedan od njezinih donora, koliko
mrzi tu medicinsku sestru ili onog lijenika. ekala sam ne bih li na trenutak opazila staru
Lauru, koja se nestano smije i izgovara neku duhovitu primjedbu, ali to nisam doekala.
Govorila je bre nego ranije, a premda se inilo da joj je drago to me vidi, katkad sam imala
dojam da bi joj bilo svejedno da je umjesto mene naiao netko drugi, samo da moe
razgovarati.
Moda smo obje osjeale da ima neeg opasnog u spominjanju prolosti, jer smo cijelu
vjenost izbjegavale razgovor o tome. Na koncu smo ipak poele priati o Ruth na koju je
Laura naletjela u nekoj klinici prije nekoliko godina, dok je Ruth jo uvijek bila
njegovateljica. Ispitivala sam je o tome kakva je bila Ruth, ali je ona bila tako krta na
rijeima da sam joj na koncu rekla:
- Gledaj, morale ste o neemu razgovarati.
Laura je duboko uzdahnula. - Zna kako je to - rekla je. - Obje smo bile u urbi.
- Potom je dodala: - U svakom sluaju, nismo se ba rastale kao najbolje prijateljice, jo u
Seoskoj kui. Pa moda nismo bile previe oduevljene kad smo naletjele jedna na drugu.
- Nisam znala da si i ti dola u sukob s njom - rekoh.
Slegnula je ramenima. - Nije to bilo nita posebno. Sjea se kakva je tada bila. Kad si ti
otila, samo je postala jo gora. Zna, uvijek je svima govorila to moraju raditi. Stoga sam joj
se klonila s puta, to je sve. Nikad se nismo estoko posvaale, ili tako neto. Znai, otad je
nisi vidjela?
- Ne. udno, ali nikad je nisam ni izdaleka opazila.
- Da, udno je to. ovjek bi pomislio da emo se mnogo ee sretati. Vidjela sam
Hannah nekoliko puta. I Michaela H. - Zatim je rekla: - ula sam tu glasinu, da je Ruth doista
teko podnijela prvo doniranje. To je samo glasina, ali ula sam je vie puta.
- I ja sam to ula - rekoh.
- Jadna Ruth.
Trenutak smo utjele. Tada je Laura pitala: - Je li istina, Kathy? Doputaju ti da sad
bira svoje donore?
Nije to pitala na onaj optuujui nain kako ljudi katkad ine, pa sam kimnula i
rekla: - Ne svaki put. Ali bila sam dobra s nekoliko donora, pa s vremena na vrijeme mogu
birati.
- Ako moe birati - rekla je Laura - zato ne postane Ruthina njegovateljica?
Slegnula sam ramenima. - Razmiljala sam o tome. Ali nisam sigurna da je to ba dobra
ideja.
Laura se doimala zbunjenom. - Ali ti i Ruth, bile ste tako bliske.
- Da, valjda. Ali jednako kao s tobom, Laura, ona i ja na kraju nismo bile ba tako dobre
prijateljice.
- O, ali to je bilo tada. Bilo joj je teko. Takoer sam ula da je imala problema i s
njegovateljima. esto su ih morali mijenjati.
- To zapravo ne udi - primijetila sam. - Moe li zamisliti? Biti Ruthina njegovateljica?
Laura se nasmijala i na trenutak se u njezinim oima pojavio sjaj, to me navelo na
pomisao da e se napokon trgnuti iz potitenosti. Ali sjaj je nestao, a ona je samo i dalje ondje
umorno sjedila.
Jo smo malo razgovarale o Laurinim problemima, osobito o jednoj medicinskoj sestri
koja ju je izgleda uzela na zub. Zatim je dolo vrijeme da poem, te sam pruila ruku prema
vratima, govorei joj da emo morati vie razgovarati kad se idui put vidimo. No obje smo
tada ve bile naglaeno svjesne neega to jo nismo spomenule, a mislim da smo obje
osjeale da ne bi bilo u redu tako se rastati. Zapravo, sad sam prilino sigurna da smo u tom
trenutku posve jednako razmiljale. Tada je ona rekla:
- Neobino je. Pomisao da je sve ono nestalo.
Opet sam se okrenula prema njoj. - Da, uistinu je neobino - sloila sam se. - Zapravo ne
mogu vjerovati da ga vie nema.
- Tako je neobino - rekla je Laura. - Pretpostavljam da mi to sad ne bi trebalo nita
znaiti. Ali nekako mi ipak znai.
- Znam to eli rei.
Upravo su nas te rijei, kad smo napokon spomenule zatvaranje Hailshama, odjednom
ponovno zbliile. Zagrlile smo se, posve spontano, ne toliko da bismo utjeile jedna drugu,
ve kao nain potvrivanja Hailshama, injenice da jo uvijek postoji u naim sjeanjima.
Zatim sam morala pouriti do svojeg automobila.
Prvi put sam ula glasine o zatvaranju Hailshama otprilike godinu dana prije susreta s
Laurom na parkiralitu. Razgovarala bih s nekim donorom ili njegovateljem, a oni bi to usput
spomenuli, kao da su oekivali da ja znam sve o tome. - Bila si u Hailshamu, zar ne? Dakle, je
li doista istina? - Takve stvari. Zatim sam jednoga dana izlazila iz klinike u Suffolku i
naletjela na Rogera C., godinu dana mlaeg od nas, a on mi je s posvemanjom sigurnou
rekao da e se to dogoditi. Hailsham se tih dana zatvarao, a postojali su planovi da se kua i
zemljite proda nekom hotelskom lancu. Sjeam se svoje prve reakcije kad mi je to kazao.
Rekla sam: - Ali to e se dogoditi sa svim uenicima? - Roger je oito zakljuio da mislim na
one koji su jo uvijek ondje, one malene koji ovise o svojim skrbnicima, pa mu se na licu
pojavio izraz zabrinutosti kad je poeo nagaati kako e ih morati preseliti u druge kue
diljem zemlje, premda su neke od njih daleko loije od Hailshama. Ali naravno, ja nisam na to
mislila. Mislila sam na nas, sve one koji su odrastali sa mnom, a sad su raspreni po cijeloj
zemlji, njegovatelje i donore, koji su sada razdvojeni, ali ih na neki nain ipak povezuje
mjesto odakle su doli.
Te iste noi, dok sam nastojala usnuti u nekom prenoitu, neprestano sam razmiljala o
neemu to mi se dogodilo nekoliko dana ranije. Nalazila sam se u primorskom gradiu u
North Walesu. Cijelo je jutro pljutala kia, ali je nakon ruka prestala i pojavilo se sunce.
Hodala sam natrag prema mjestu gdje sam ostavila svoj automobil, jednom od onih dugih,
ravnih priobalnih cesta. Gotovo nikoga nije bilo, pa sam pred sobom vidjela neprekinuti niz
mokrih kamenih ploa. Malo kasnije, tridesetak metara ispred mene zaustavio se kombi, a iz
vozila je iziao ovjek odjeven poput klauna. Otvorio je stranja vrata kombija i izvadio
desetak balona napunjenih helijem. Trenutak je bio sagnut i balone drao jednom rukom, a
drugom je neto prekopavao po vozilu. Kad sam se pribliila, vidjela sam da baloni imaju lica
i ui, te su izgledali poput malenog plemena koje lebdi u zraku iznad vlasnika, ekajui ga.
Zatim se klaun uspravio, zatvorio vrata kombija i poeo hodati u istom smjeru kao i ja,
nekoliko koraka ispred mene, u jednoj ruci drei maleni koveg, a u drugoj balone. Obala je
bila duga i ravna, pa mi se inilo da cijelu vjenost hodam iza njega. Obuzimala me je
nekakva nelagoda zbog toga, pa sam ak pomislila da bi se klaun mogao okrenuti i neto rei.
No budui da sam morala hodati u tom smjeru, nisam mogla mnogo uiniti. Tako smo
nastavili hodati, klaun i ja, sve dalje i dalje pustom cestom jo uvijek mokrom od jutarnje
kie, a baloni su cijelo vrijeme poskakivali i smijali mi se. S vremena na vrijeme vidjela sam
ovjekovu aku, gdje su se spajale uzice svih balona, te sam opazila da ih je vrsto drao.
Unato tome, neprestano sam se bojala da e se jedna od uzica odvezati i neki e balon sam
odlebdjeti prema oblanom nebu.
Dok sam te noi leala budna nakon onoga to mi je Roger ispriao, neprestano sam u
mislima ponovno vidjela te balone. Razmiljala sam o zatvaranju Hailshama, te zamiljala
nekoga sa karama kako ree uzice balona tik iznad ovjekove ake. Nakon to bi se to
dogodilo, vie nita ne bi povezivalo te balone. Dok mi je priao o vijestima u vezi s
Hailshamom, Roger je rekao kako mu se ini da to za nas vie nema neko posebno znaenje.
Na odreeni je nain moda imao pravo. Ali obuzimala me malodunost pri pomisli da ondje
vie nije kao uvijek; da ljudi poput, recimo, gospoice Geraldine ne vode grupe uenika
mlaih razreda po sjevernom igralitu.
U mjesecima nakon razgovora s Rogerom, esto sam razmiljala o tome, o zatvaranju
Hailshama i znaenju svega toga. Postalo mi je jasno, pretpostavljam, da u morati pouriti
ako elim obaviti neke stvari za koje sam mislila da imam obilje vremena na raspolaganju, ili
u jednostavno morati zaboraviti na njih. Ne bih ba mogla rei da me obuzela panika. No
svakako mi se inilo da je nestanak Hailshama promijenio sve oko nas. Zato je ono to mi je
Laura rekla, o tome da bih mogla postati Ruthina njegovateljica, tako snano djelovalo na
mene, premda joj to onom prigodom nisam pokazala. Bilo je gotovo kao da je dio mene ve
donio odluku, a Laurine su rijei samo odmaknule veo koji je to prekrivao.
*
Prvi put sam stigla u Ruthin centar za oporavak u Doveru, onaj moderni sa zidovima
prekrivenim bijelim ploicama, nekoliko tjedana nakon razgovora s Laurom. Prola su oko
dva mjeseca od Ruthina prvog doniranja koje uope nije, kako je Laura rekla, dobro prolo.
Kad sam ula u njezinu sobu, sjedila je na rubu kreveta u svojoj spavaici i ozareno mi se
nasmijeila. Ustala je kako bi me zagrlila, ali je gotovo odmah ponovno sjela. Rekla mi je da
izgledam bolje nego ikad, te da mi frizura savreno odgovara. I ja sam njoj rekla nekoliko
lijepih rijei, te mislim da smo se iduih pola sata ili vie iskreno radovale to smo zajedno.
Razgovarale smo o svemu i svaemu, o Hailshamu, Seoskoj kui, to smo otad radile, te se
inilo da bismo vjeno mogle tako priati. Drugim rijeima, poetak je doista bio ohrabrujui,
bolji no to sam se usudila oekivati.
Unato tome, tom prvom prilikom nita nismo rekle o nainu na koji smo se rastale.
Moda bi situacija ispala drukija da smo se odmah na poetku time pozabavile, tko zna?
Ovako, jednostavno smo to preskoile, a nakon to smo neko vrijeme razgovarale, bilo je kao
da smo se sloile da emo se pretvarati da se nita od toga nikad nije dogodilo.
To je moglo biti prihvatljivo to se tie naeg prvog susreta. No kad sam jednom
slubeno postala njezina njegovateljica i poela je redovito viati, osjeaj da neto nije u redu
postajao je sve jai i jai.
Stvorila sam naviku dolaenja tri do etiri puta tjedno kasno poslijepodne, nosei
mineralnu vodu i kutiju njezinih najdraih keksa, te je trebalo biti divno, ali je u poetku bilo
sve samo ne divno. Poele bismo razgovarati o neemu posve nedunom, a zatim bismo, bez
vidljiva razloga, odjednom prestale. Ili ako bismo uspjele odravati razgovor, to smo dulje
priale, to je vie postajao ukoen i oprezan.
Zatim sam jednog poslijepodneva prolazila hodnikom i ula da se netko tuira u
kupaonici nasuprot njezinim vratima. Zakljuila sam da je to Ruth, pa sam ula u njezinu sobu
i ondje je ekala, gledajui kroz prozor preko svih onih krovova. Prolo je oko pet minuta
prije nego je ula, zamotana u runik. Moram biti potena i priznati da me nije oekivala jo
najmanje sat vremena, a zacijelo se svi osjeamo pomalo ranjivo nakon tuiranja, kad na sebi
imamo samo runik. Unato tome, iznenadio me izraz panike na njezinu licu. Moram to malo
objasniti. Naravno, oekivala sam da e biti malo iznenaena. No stvar je u tome, nakon to je
vidjela da sam to ja, potrajalo je cijelu sekundu, moda i vie, dok me gledala ako ne sa
strahom, onda s velikim oprezom. Kao da je ekala i ekala da joj neto uinim, te je
pomislila da je doao taj trenutak.
U iduem je trenutku izraz nestao, pa smo nastavile kao i obino, ali incident nas je obje
potresao. Shvatila sam da Ruth nema povjerenja u mene, a koliko mi je bilo poznato, moda
ni ona sama do tog trenutka to nije shvaala. U svakom sluaju, nakon toga dana ugoaj se jo
pogorao. Bilo je kao da smo dopustile da neto izie na otvoreno, ali umjesto da proisti
zrak, postale smo svjesnije nego ikad svega to se isprijeilo meu nama. Stigla sam do faze
kad sam, prije odlaska k njoj, nekoliko minuta sjedila u automobilu i pripremala se za tu
muku. Nakon jednog susreta, kad smo sve provjere na njoj obavile u ukoenoj tiini, a zatim
smo nastavile sjediti u tiini, bila sam spremna obavijestiti ih da nije upalilo, da bih trebala
prestati njegovati Ruth. Ali tada se ponovno sve promijenilo, a razlog je bio brodi.
*
Sam Bog zna kako to ide. Katkad je rije o nekoj ali, katkad o glasinama. iri se od
centra do centra, diljem cijele zemlje za samo nekoliko dana, i odjednom svi donori o tome
govore. Pa, ovog je puta rije bila o brodiu. Prvi put sam ula o tome od dva moja donora u
North Walesu. Nekoliko dana kasnije Ruth mi je poela govoriti o tome. Laknulo mi je da
smo nale neto o emu moemo razgovarati, pa sam je poticala u tome.
- Taj momak na susjednom katu - rekla je. - Njegov ga je njegovatelj uistinu poao
vidjeti. Kae da nije daleko od ceste, pa svatko moe bez muke doi do njega. Taj brodi,
jednostavno je ondje, nasukan u movari.
- Kako je dospio onamo? - pitala sam.
- Odakle bih ja to znala? Moda su ga se eljeli rijeiti, oni iji je bio. Ili je moda,
prilikom poplave, jednostavno doplutao do kopna i nasukao se na plai. Tko zna? Navodno je
rije o starom ribarskom brodiu. Ima malenu kabinu za dva ribara, da se ondje sklone za
runa vremena.
Prilikom narednih nekoliko posjeta uvijek je u razgovor uspijevala ponovno ubaciti
brodi. Jednog poslijepodneva, kad mi je poela priati o tome kako je neki njegovatelj
odveo jednog od donora u centru da ga vidi, rekla sam joj:
- Gledaj, to nije ba blizu, zna. Trebalo bi se voziti sat vremena, moda sat i pol.
- Nita nisam predloila. Znam da mora voditi brigu i o drugim donorima.
- Ali voljela bi ga vidjeti. Voljela bi vidjeti taj brodi, zar ne, Ruth?
- Valjda. Valjda bih. Provodi dan za danom na ovome mjestu. Da, bilo bi lijepo vidjeti
tako neto.
- Misli li da bismo - blago sam rekla, bez traka sarkazma - ako se ve vozimo onamo,
trebale razmisliti o tome da posjetimo Tommyja? Budui da je njegov centar blizu mjesta gdje
se taj brodi navodno nalazi?
Na Ruthinu se licu u poetku nita nije vidjelo. - Mislim da bismo mogle razmisliti o
tome - rekla je. Potom se nasmijala i dodala: - Iskreno, Kathy, to nije bio jedini razlog za moje
silne prie o brodiu. Doista ga elim vidjeti, radi njega samoga. Cijelo vrijeme sam po
bolnicama. A zatim zatvorena ovdje. Takve stvari vanije su nego nekad. Ali dobro, znala
sam. Znala sam da je Tommy u centru Kingsfield.
- Jesi li sigurna da ga eli vidjeti?
- Da - bez oklijevanja je rekla, gledajui me ravno u oi. - Da, elim. - Zatim je tiho
rekla: - Tog momka ve dugo nisam vidjela. Jo od Seoske kue.
Tada smo, napokon, razgovarale o Tommyju. Nismo previe zalazile u detalje, i nisam
saznala mnogo vie od onoga to sam ve znala. No mislim da smo se obje bolje osjeale
nakon to smo konano naele tu temu. Ruth mi je ispriala kako su se, do njezina odlaska iz
Seoske kue ujesen nakon to sam ja otila, ona i Tommy uglavnom udaljili jedno od
drugoga.
- Budui da smo ionako odlazili na razliita mjesta radi obuke - rekla je - inilo se da
nema smisla slubeno prekinuti. Zato smo ostali zajedno sve dok ja nisam otila.
To je uglavnom bilo sve to smo u toj fazi rekle.
to se tie naeg odlaska do brodia, tom prigodom nisam nita konkretno rekla. No
Ruth je to nastavila spominjati tijekom naredna dva tjedna, te su nai planovi nekako postali
vri sve dok na koncu nisam poslala poruku Tommyjevu njegovatelju, preko posrednika,
poruivi mu da emo se sljedei tjedan odreenog poslijepodneva pojaviti u Kingsfieldu,
ukoliko nam Tommy ne javi da ne dolazimo.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
U ono sam vrijeme veoma slabo poznavala Kingsfield, pa smo Ruth i ja putem nekoliko
puta morale prouavati zemljovid i stigle smo s nekoliko minuta zakanjenja. Kad je rije o
centrima za oporavak, ovaj nije bio naroito dobro opremljen, te da nije svega to me danas s
tim povezuje, ne bih se radovala odlasku onamo. Sasvim je izvan ruke i teko je dospjeti
onamo, a ipak, kad onamo stignete, zapravo nema osjeaja mira i tiine. Uvijek, se moe uti
buka prometa s velikih cesta iza ograda, a takoer postoji openit osjeaj da nikad nisu
dovrili prenamjenu mjesta. Do mnogih soba donora ne moe se doi u invalidskim kolicima,
ili su previe zaguljive ili ima previe propuha. Nema ni izbliza dovoljno kupaonica, a one
koje postoje teko je odravati istima, zimi su ledene i openito su predaleko od soba donora.
Drugim rijeima, Kingsfield je daleko od mjesta kao to je Ruthin centar u Doveru sa svojim
bljetavim ploicama i prozorima koji se zatvaraju pri prvom okretu ruice. Kasnije sam,
nakon to je Kingsfield za mene postao poznato i voljeno mjesto, bila u jednoj od
administrativnih zgrada i naila na uokvirenu crno-bijelu fotografiju mjesta kakvo je bilo prije
prenamjene, dok je jo uvijek bilo odmaralite za obine obitelji. Fotografija je vjerojatno
snimljena krajem pedesetih ili poetkom ezdesetih, a prikazuje veliki pravokutni bazen i oko
njega sve te sretne ljude, djecu i roditelje, kako se ondje bukaju i sjajno se zabavljaju. Svuda
oko bazena je bio beton, ali ljudi su ondje postavili stolice i lealjke, a veliki su suncobrani
stvarali hladovinu. Kad sam to prvi put vidjela, potrajalo je trenutak dok nisam shvatila da
gledam ono to donori sad zovu etverokut, mjesto na koje ue automobilom im stigne
u centar. Naravno, bazen je sad zatrpan, ali obrisi jo uvijek postoje, a na jednom su kraju
ostavili, kao primjer tog nedovrenog ugoaja, metalni okvir daske za skokove u vodu. Tek
kad sam vidjela fotografiju, sinulo mi je to je okvir i zato ondje stoji, a danas, kad god ga
vidim, u glavi mi se pojavi slika plivaa koji skae s daske i pada na beton.
Moda na fotografiji ne bih prepoznala etverokut da u pozadini nije bilo jednokatnica
slinih bunkerima, uza sve tri vidljive strane podruja oko bazena. Obitelji su zacijelo ondje
imale apartmane, premda se unutranjost zasigurno promijenila, Izvana su uglavnom izgledale
jednako. ini mi se da etverokut danas nije mnogo drukiji od nekadanjeg bazena. To je
drutveno okupljalite mjesta, kamo donori dolaze kako bi uhvatili malo zraka i popriali.
Oko etverokuta se nalazi nekoliko drvenih klupa, ali se donori radije okupljaju ispod
nadstrenice dvorane za rekreaciju na drugom kraju, iza starog okvira daske za skakanje,
osobito ako sunce jako pri ili pada kia.
Onog poslijepodneva kad smo Ruth i ja pole u Kingsfield, bilo je oblano i prohladno,
a kad smo stigle do etverokuta, ondje nije bilo nikoga osim skupine od est ili sedam
sjenovitih likova ispod nadstrenice. Kad sam zaustavila automobil negdje iznad starog
bazena, to tada, naravno, nisam znala, jedan se lik izdvojio iz skupine i poao prema nama, a
ja sam vidjela da je to Tommy. Na sebi je imao gornji dio zelene trenirke, a inilo se da je
dobio pet ili est kilograma otkako sam ga zadnji put vidjela.
inilo se da je Ruth, barem na trenutak, obuzela panika. - to emo sada? - govorila
je. - Hoemo li izii? Ne, ne, nemojmo izii. Ne mii se, ne mii se.
Ne znam to sam kanila uiniti, ali kad je Ruth to rekla, iz nekog sam razloga, zapravo
bez razmiljanja, jednostavno izila iz automobila. Ruth je ostala sjediti u vozilu i zato je, kad
nam je Tommy priao, njegov pogled pao na mene i ja sam bila ta koju je prvu zagrlio. Na
njemu sam osjetila slabaan miris neeg medicinskog, ali nisam mogla procijeniti o emu je
rije. Premda jo nismo razmijenili ni jedne rijei, oboje smo osjetili da nas Ruth promatra iz
automobila i odvojili se.
Veliki se dio neba odraavao na vjetrobranu, pa je nisam dobro vidjela. No stekla sam
dojam da Ruth na licu ima ozbiljan, gotovo ukoen izraz, kao da smo Tommy i ja glumci u
nekoj predstavi to je gleda. U tom je izrazu bilo neeg udnog, a ja sam osjetila nelagodu.
Zatim je Tommy proao kraj mene do automobila. Otvorio je stranja vrata i sjeo na stranje
sjedalo, a tada je bio na meni red da promatram njih kako u automobilu razmjenjuju rijei,
zatim pristojne poljupce u obraze.
Na drugoj strani etverokuta, donori ispod nadstrenice takoer su promatrali, a premda
u njima nije bilo nieg neprijateljskog, odjednom sam poeljela to bre otii odande. No
silom sam obuzdala urbu kako bi Tommy i Ruth imali malo vie vremena za sebe.
*
Krenuli smo uskim, zavojitim cestama. Zatim smo izili na otvoreno i vozili se gotovo
praznom cestom kroz bezlini krajolik. Ono ega se sjeam iz toga dijela naega putovanja do
brodia bilo je sunce koje se prvi put nakon cijele vjenosti poelo slabano probijati kroz
sivilo; kad god bih pogledala Ruth kraj sebe, na licu joj je lebdio spokojni osmijeh. O emu
smo razgovarali, pa, koliko se sjeam, ponaali smo se uglavnom kao da se redovito viamo,
te nije postojala potreba razgovarati o bilo emu drugome osim o onome to se trenutno
dogaa. Pitala sam Tommyja je li bio pogledati brodi, a on je rekao da nije, ali mnogo
donora iz centra ga je vidjelo. Imao je nekoliko prilika, ali ih nije iskoristio.
- Nije da nisam elio poi - rekao je, nagnuvi se naprijed. - Zapravo mi se nije dalo.
Jednom sam trebao poi s druga dva donora i njihovim njegovateljima, ali sam poeo malo
krvariti, pa je to otpalo. To je bilo davno. Vie nemam takvih problema.
Neto kasnije, dok smo se jo uvijek vozili pustim krajem, Ruth se posve okrenula na
sjedalu tako da je mogla vidjeti Tommyja, te ga je samo netremice promatrala. Na licu joj je i
dalje lebdio osmijeh, ali nita nije govorila, pa sam u retrovizoru vidjela da je Tommyju
neugodno. Neprestano je pogledavao kroz prozor sa strane, zatim nju, pa opet van. Nakon
nekog vremena, ne skidajui pogleda s njega, Ruth je poela priati zbrkanu anegdotu o
nekome, jednoj donorici u njezinom centru, osobi za koju nikad nismo uli, i cijelo je vrijeme
gledala Tommyja, bez prestanka blago smijeei. Moda mi je anegdota postala dosadna, a
moda sam samo eljela pomoi Tommyju, ali prekinula sam je nakon minute ili dvije,
rekavi:
- Da, dobro, ne moramo uti ba svaku pojedinost o njoj.
Rekla sam to bez ikakve zlobe, i doista nisam imala nikakvu namjeru. No ak prije nego
je Ruth zastala, gotovo dok sam jo govorila, Tommy se odjednom nekako neobino
nasmijao, kao da je zadravao dah i onda ga naglo ispustio; zvuk to ga nikad od njega nisam
ula. Rekao je:
- Ba sam to i ja elio rei. Ve sam izgubio nit prie.
Gledala sam cestu, pa nisam bila sigurna je li se obratio meni ili Ruth. U svakom
sluaju, Ruth je prestala govoriti i polako se okrenula na sjedalu tako da je opet gledala
naprijed. Nije se doimala posebno uzrujanom, ali njezin je osmijeh nestao, a oi su gledale u
daljinu, fiksirale neku toku na nebu pred nama. No moram biti iskrena: u tom trenutku
zapravo nisam mislila na Ruth. Moje je srce lagano poskoilo jer se jednim potezom, onim
kratkim smijehom u znak slaganja, inilo da smo se Tommy i ja nakon svih tih godina
ponovno zbliili.
Nala sam eljeno skretanje dvadesetak minuta nakon to smo krenuli iz Kingsfielda.
Vozili smo se uskom, zavojitom cestom uz koju je s obje strane rasla ivica, pa sam parkirala
kraj umarka platana. Povela sam ih prema umi, ali tada sam naila na tri staze izmeu
stabala, te sam morala stati i pogledati upute to sam ih ponijela sa sobom. Dok sam ondje
stajala i nastojala deifrirati rukopis osobe koja mi je dala upute, odjednom sam postala
svjesna da Ruth i Tommy stoje iza mene, bez rijei, gotovo poput djece ekajui da im se
kae kamo treba poi.
Uli smo u umu i premda je etnja bila lagana, pazila sam da Ruth sve tee die.
Suprotno tome, inilo se da Tommy nema nikakvih potekoa, premda sam imala dojam da
lagano epa. Zatim smo stigli do ograde od bodljikave ice, nakrivljene i zahrale, a dijelovi
ice bili su svuda naokolo. Kad je Ruth to vidjela, naglo je stala.
- O, ne - tjeskobno je izustila. Zatim se okrenula rema meni: - Nita nisi rekla o tome.
Nisi rekla da moramo proi bodljikavu icu!
- Nee biti teko - rekoh. - Moemo proi ispod, samo je moramo jedno drugome
pridrati.
No Ruth se doimala istinski prestraenom i nije se micala. U tom je trenutku, dok je
ondje stajala, a ramena su joj se dizala i sputala u ritmu disanja, Tommy prvi put postao
svjestan koliko je zapravo slaba. Moda je i prije opazio, ali to nije elio prihvatiti. No sad je
dobrih nekoliko sekunda zurio u nju. Mislim da smo se tada oboje, Tommy i ja, sjetili onoga
to se dogodilo u automobilu, kad smo se vie ili manje urotili protiv nje, premda ne mogu
biti sigurna da smo oboje jednako mislili. Gotovo instinktivno, oboje smo poli prema njoj.
Uzela sam je za ruku, a Tommy ju je s druge strane pridravao ispod lakta, pa smo je poeli
polako voditi prema gradi.
Pustila sam Ruthinu ruku samo da bih sama prola ispod ograde. Zatim sam podigla icu
to sam vie mogla, te smo joj Tommy i ja pomogli da proe. Na koncu joj nije bilo ba
tako teko: vie se radilo o samopouzdanju, a kako smo joj mi pruali podrku, inilo se
da je nestao njezin strah od ograde. Na drugoj je strani ak pokuala pomoi meni dok
sam drala icu za Tommyja. Proao je brz problema, a Ruth mu je rekla:
- Samo je rije o saginjanju. Katkad mi to ba ne ide od ruke.
Tommy je izgledao smeteno, pa sam se pitala je li mu neugodno zbog onoga to se
upravo dogodilo, ili se ponovno sjetio kako smo se urotili protiv Ruth u automobilu. Glavom
je pokazao prema stablima pred nama i rekao:
- Valjda treba poi onuda. Slae li se, Kath? Pogledala sam upute i ponovno pola na
elu nae malene kolone. Kad smo zali dublje u umu, postalo je mranije i tlo se sve vie
doimalo movarnim.
- Nadam se da se neemo izgubiti - ula sam kako Ruth govori Tommyju, nasmijavi
se, ali sam pred sobom vidjela istinu. Imala sam malo vremena za razmiljanje, pa sam
shvatila zato me toliko muilo ono to se dogodilo u automobilu. Nije se radilo samo o tome
da smo se urotili protiv Ruth: bio je to nain na koji je jednostavno prihvatila situaciju. Ranije
bi bilo nezamislivo da se tako neto dogodi a da ona ne uzvrati udarac. Kad sam to shvatila,
zastala sam na stazi, priekala da me Ruth i Tommy sustignu, te joj obavila ruku oko ramena.
To se nije doimalo previe sentimentalnim; inilo se prirodnim da njegovateljica tako
neto uini jer je sad ve doista bilo neeg nesigurnog u njezinim koracima, te sam se pitala
jesam li loe procijenila njezino stanje. Prilino je teko disala, a dok smo zajedno hodale,
povremeno bi zateturala prema meni. No tada smo izili iz ume na istinu i ugledali brodi.
Zapravo, nismo ba izili na istinu, nego nas vie nisu okruivala rijetka stabla, a pred
nama se prualo movarno tlo. Blijedo se nebo doimalo golemim, a tu i tamo odraavalo se u
lokvama vode kojima je tlo bilo ispresijecano. uma se zasigurno donedavno pruala dalje jer
su se tu i tamo vidjela uvela debla koja su strila iz tla, uglavnom visoka metar ili malo vie.
Iza njih, moda pedesetak metara dalje, nalazio se brodi, nasukan u movari pod slabanim
suncem.
- O, ba je onako kako je moja prijateljica opisala - rekla je Ruth. - Uistinu je lijep.
Okruivala nas je tiina, a kad smo poli prema brodiu, nai su koraci stvarali ljapkave
zvukove. Uskoro sam opazila da moja stopala tonu ispod uperaka trave i doviknula: - U redu,
dalje ne moemo.
Njih dvoje iza mene nisu se pobunili, a kad sam se osvrnula preko ramena, vidjela sam
da Tommy ponovno dri Ruth za ruku. Meutim, bilo je jasno da je samo podupire. Dugim
sam koracima pola do najblieg ostatka stabla, gdje je tlo bilo tvre, i uhvatila se za njega
radi ravnotee. Slijedei moj primjer, Tommy i Ruth poli su do drugog debla, upljog i
tanjeg od mojega, malo iza mene na lijevoj strani. Naslonili su se svaki s jedne strane i inilo
se da su u redu. Zatim smo se zagledali u nasukani brodi. Sad sam vidjela kako mu je boja
popucala, a drveni okviri malene kabine bili su gotovo posve truli. Neko je bio obojen
nebesko plavom bojom, ali sad se doimao gotovo bijelim.
- Pitam se kako je dospio ovamo - rekoh. Govorila sam povienim glasom da me mogu
uti, oekujui odjek. No zvuk je bio neobino zatvoren, kao da se nalazim u sagovima
obloenoj prostoriji.
Zatim sam iza sebe zaula Tommyjev glas: - Moda sad I Hailsham ovako
izgleda. Misli li?
- Zato bi ovako izgledao? - Ruth je zvuala istinski zbunjeno. - Nee se pretvoriti u
movaru samo zato to je zatvoren.
- Zacijelo nee. Nisam razmiljao. Ali u mislima uvijek vidim Hailsham u ovakvom
stanju. U tome nema logike. Zapravo, ovo je veoma slino slici u mojoj glavi. Samo to nema
brodia, naravno. Ne bi bilo tako strano, ako je sad ovakav.
- Ba neobino - rekla je Ruth - jer sam neki dan imala taj san. Sanjala sam da se
nalazim u sobi 14. Znala sam da je cijelo mjesto zatvoreno, ali bila sam ondje, u sobi 14,
gledajui kroz prozor, a vani je sve bilo poplavljeno. Ba kao neko golemo jezero. Vidjela
sam kako ispod mojeg prozora pluta smee, prazna ambalaa, sve i svata. Ali nisam imala
osjeaj panike ili tako neto. Bilo je lijepo i spokojno, ba kao ovdje. Znala sam da mi ne
prijeti nikakva opasnost, da je tako samo jer se zatvorilo.
- Znate - rekao je Tommy - Meg B. je neko vrijeme bila u naem centru. Sad je otila,
nekamo na sjever radi treeg doniranja. Nisam uo kako je prola. Jeste li vas dvije neto
ule?
Odmahnula sam glavom, a kad Ruth nita nije rekla, okrenula sam se i pogledala je.
Najprije sam pomislila da jo uvijek zuri u brodi, ali tada sam vidjela da gleda trag na nebu
to ga je za sobom ostavljao avion u daljini, polako se penjui u visine. Potom je rekla:
- Ispriat u vam to sam ja ula za Chrissie. ula sam da je skonala tijekom svojeg
drugog doniranja.
- I ja sam to uo - rekao je Tommy. - Zacijelo je tono. Ja sam uo posve istu vijest.
teta. I to tek njezino drugo doniranje. Drago mi je da se to meni nije dogodilo.
- Mislim da se to dogaa mnogo ee no to nam kau - rekla je Ruth. - Moja
njegovateljica ovdje. Vjerojatno zna da je to tono. Ali mi ne eli rei.
- Nema tu nikakve velike zavjere - rekla sam i opet se okrenula prema brodiu. - Katkad
se to dogaa. Doista je alosno to s Chrissie. Ali to nije esta pojava. U dananje vrijeme
doista paze.
- Kladim se da se dogaa mnogo ee no to nam kau - ponovila je Ruth. - To je
jedan od razloga, zato nas neprestano sele naokolo izmeu doniranja.
- Jednom sam naletjela na Rodneyja rekoh - nedugo nakon to je Chrissie skonala.
Vidjela sam ga na toj klinici, u North Walesu. Bilo mu je dobro.
- Kladim se da ga je pogodilo to s Chrissie - rekla je Ruth. Zatim se obratila Tommyju:
- Ne kau ti ni pola od onoga to se dogaa, shvaa?
- Zapravo - rekla sam - nije se ba tako strano osjeao. Bio je alostan, jasno. Ali bilo
mu je dobro, ionako se nisu vidjeli dvije godine. Rekao je kako misli da Chrissie ne bi imala
nita protiv toga. ini se da bi on to trebao znati.
- Zato bi on znao? - rekla je Ruth. - Kako je uope mogao znati to bi Chrissie
osjeala? to bi ona eljela? Nije on leao na tom stolu, borei se za ivot. Odakle bi on
mogao znati?
Ovaj bljesak gnjeva vie je podsjeao na staru Ruth, pa sam se opet okrenula k njoj.
Moda je to bio samo bljesak u njezinim oima, ali inilo se da me promatra tvrdim, strogim
pogledom.
- To ne moe biti dobro - primijetio je Tommy. - Skonati prilikom drugog doniranja.
Ne moe biti dobro.
- Ne mogu vjerovati da se Rodney nije uzrujao bog toga - rekla je Ruth. - Razgovarala
si s njim samo nekoliko minuta. Kako iz toga moe bilo to zakljuiti?
- Da - rekao je Tommy - ali ako su se, kako Kath kae, ve rastali...
- To ne bi imalo nikakve veze - prekinula ga je Ruth. - Na neki je nain to samo moglo
pogorati stvar.
- Vidjela sam mnoge ljude koji su doivjeli isto to i Rodney - rekoh. - Doista se pomire
s time.
- Odakle bi ti to znala? - rekla je Ruth. - Kako bi uope mogla znati? Jo uvijek si
njegovateljica.
- Mnogo toga vidim kao njegovateljica. Strano mnogo.
- Ona to ne moe znati, zar ne, Tommy? Ne moe znati kako je to uistinu.
Trenutak smo obje gledale Tommyja, ali on je samo nastavio promatrati brodi. Potom
je rekao:
- Bio je jedan momak, u mojem centru. Uvijek se zabrinjavao da nee preivjeti drugo
doniranje. Obiavao je govoriti da to osjea u svojim kostima. Ali sve je dobro prolo. Upravo
je trei put donirao i sasvim je u redu. - Podigao je ruku kako bi zatitio oi. - Ja nisam bio
naroito dobar kao njegovatelj. ak nikad nisam nauio voziti. Mislim da je zato obavijest o
mojem prvom doniranju stigla tako rano. Znam da ne bi trebalo tako biti, ali pretpostavljam
da je to bio razlog. Zapravo mi ne smeta. Prilino sam dobar donor, ali sam bio lo
njegovatelj.
Neko vrijeme nitko nije nita rekao. Tada je Ruth rekla, tiim glasom:
- Mislim da sam bila prilino dobra njegovateljica. Ali inilo mi se da je pet godina
sasvim dovoljno. Bila sam poput tebe, Tommy. Uglavnom sam bila spremna kad
sam postala donor. inilo mi se da je to u redu. Na kraju krajeva, to bismo trebali
raditi, zar ne?
Nisam bila sigurna oekuje li moj odgovor na to. Nije govorila na neki oito ciljani
nain, pa je savreno mogue da je to tvrdnja to ju je iznijela samo iz navike; donori su takvo
to cijelo vrijeme govorili jedan drugome. Kad sam se opet okrenula prema njima, Tommy je
jo uvijek drao ruku nad oima.
- teta da se ne moemo vie pribliiti brodiu - rekao je. - Moda bismo se mogli
vratiti jednoga dana, kad ne bude ovako mokro.
- Drago mi je da sam ga vidjela - tiho je rekla Ruth. - Doista je lijep. Ali mislim da bih
se sad eljela vratiti. Ovaj je vjetar prilino hladan.
- Barem smo ga vidjeli - rekao je Tommy.
*
Dok smo se vraali do automobila, avrljali smo mnogo leernije nego ranije. Ruth i
Tommy su usporeivali svoje centre: hranu, runike, takve stvari; a ja sam neprestano
sudjelovala u razgovoru jer su mi postavljali pitanja o drugim centrima, je li ovo ili ono
uobiajeno. Ruth je sad hodala mnogo sigurnije, i kad smo stigli do ograde i ja sam podigla
icu, gotovo uope nije oklijevala.
Sjeli smo u automobil, a Tommy je ponovno sjedio na stranjem sjedalu. Neko vrijeme
je meu nama vladao savreno dobar osjeaj. Moda je, gledajui unatrag, postojao ugoaj
neega to se ne spominje, ali mogue je da to sad mislim samo zbog onoga to se zatim
dogaalo.
Poelo je, rekla bih, odreenim ponavljanjem onoga to je bilo ranije. Vratili smo se na
dugu, gotovo praznu cestu, a Ruth je stavila neku primjedbu o plakatu kraj kojeg smo proli.
Vie se ak ni ne sjeam plakata, nekakve goleme reklame uz cestu. Izgovorila je rijei
gotovo sebi u bradu, oito nita time ne kanei. Rekla je neto poput: - O, moj Boe, pogledaj
ovo. ovjek bi oekivao da e barem pokuati smisliti neto novo.
No Tommy se javio sa stranjeg sjedala: - Zapravo, prilino mi se svia ta reklama. Bila
je i u novinama. Mislim da ima neto.
Moda sam ekala da se ponovi onaj osjeaj, o ponovnom zbliavanju mene i Tommyja.
Jer premda je etnja do brodia sama po sebi bila u redu, poela sam osjeati da, osim naeg
prvog zagrljaja i onog trenutka u automobilu ranije, Tommy i ja nismo uspostavili neku
naroitu vezu. U svakom sluaju, ula sam vlastiti glas kako kae:
- Kad smo ve kod toga, i meni se svia. Potrebno je mnogo vie truda no to bi ovjek
pomislio za izradu tih plakata.
- Tako je - rekao je Tommy. - Netko mi je rekao da su potrebni tjedni i tjedni rada da bi
se sloilo tako neto. ak mjeseci. Ljudi katkad po cijele noi rade na njima, uvijek iznova,
dok sve ne bude ba kako treba.
- Previe je lako - rekla sam - kritizirati ako samo proe kraj plakata.
- Najlake na svijetu - sloio se Tommy.
Ruth nita nije rekla, ve je samo gledala praznu cestu pred nama. Tada sam ja rekla:
- Kad smo ve kod reklama, ima jedna to sam je opazila kad smo dolazili ovamo.
Uskoro bismo trebali stii do nje. Ovoga e puta biti na naoj strani. Svakog bi trenutka
trebala naii.
- O emu je? - pitao je Tommy.
- Vidjet e. Svaki as bismo je trebali ugledati.
Pogledala sam Ruth. U njezinim oima nije bilo ljutnje, ve samo neka vrsta opreza.
Uinilo mi se da vidim ak i nekakvu nadu da emo, kad se plakat pojavi, ugledati neto
posve bezazleno, neto to e nas podsjetiti na Hailsham ili tako nekako. Sve sam to vidjela
na njezinu licu, na kojem se nije zadrao niti jedan izraz, nego se nesigurno izmjenjivali.
Cijelo je vrijeme zurila ravno preda se. Usporila sam i zaustavila automobil, poskoivi kad
smo se popeli na travnati rub ceste.
- Zato smo se zaustavili, Kath? - pitao je Tommy.
- Jer se odavde najbolje vidi. Doemo li blie, morat emo sasvim iskriviti glave
unatrag.
ula sam kako se Tommy pomie iza nas, pokuavajui bolje vidjeti. Ruth se nije
pomaknula, pa ak isam bila sigurna gleda li uope plakat.
- U redu, nije posve isto - rekla sam trenutak kasnije. - Ali podsjetilo me. Prostran ured,
elegantni, nasmijeeni ljudi.
Ruth je utjela, ali je Tommy rekao: - Shvaam, misli na ono mjesto kamo smo ili na
izlet.
- Ne samo to - rekoh. - Veoma je slino onoj eklami. Onoj to smo je nale na tlu.
Sjea li se, Ruth?
- Nisam sigurna da se sjeam - tiho je odgovorila.
- Ma daj. Sjea se. Nale smo je u asopisu na ekoj stazi. Blizu lokve vode. Doista te
opinila, nemoj se pretvarati da se ne sjea.
- Mislim da se sjeam. - Ruthin je glas gotovo ostao apat. Proao je veliki kamion,
zanjihavi na automobil i na nekoliko sekunda sakrivi pano od naih pogleda. Ruth je
sagnula glavu, kao da se nada da je kamion zauvijek uklonio sliku, a kad smo je opet jasno
mogli vidjeti, nije podigla pogled.
- udno je - primijetila sam - sad se sjeati svega toga. Sjea se kako si neprestano
priala o tome? Kako e jednoga dana raditi u takvom uredu?
- O, da, zato smo onoga dana poli onamo - rekao je Tommy, kao da se tek u tom
trenutku sjetio. - Kad smo poli u Norfolk. Htjeli smo nai tvoj mogui model. enu koja je
radila u uredu.
- Zar katkad ne misli - obratila sam se Ruth - da si se vie trebala time pozabaviti? U
redu, bila bi prva. Prva za koju bi itko od nas uo da radi tako neto. Ali moda si mogla
uspjeti. Zar se katkad ne pita to se moglo dogoditi da si pokuala?
- Kako sam mogla pokuati? - Ruth je govorila jedva ujnim glasom. - To je samo neto
o emu sam neko sanjarila. Nita vie.
- Ali da si se barem raspitala. Kako zna? Moda bi ti dopustili.
- Da, Ruth - rekao je Tommy. - Moda si barem trebala pokuati. Nakon to si onako
esto o tome priala. Mislim da Kath ima pravo.
- Nisam ba tako esto priala o tome, Tommy. Barem se ja toga ne sjeam.
- Ali Tommy je u pravu. Trebala si barem pokuati. Tada bi mogla vidjeti ovakav plakat
i sjetiti se da je to ono to si neko eljela, i da si se barem raspitala...
- Kako sam se mogla raspitati? - Ruth je prvi put progovorila otrijim glasom, ali je
potom uzdahnula i ponovno spustila pogled. Tada je Tommy rekao:
- Neprestano si priala o tome da bi ti mogli odobriti poseban tretman. Tko zna, moda i
bi. Trebala si barem pitati.
- U redu - rekla je Ruth. - Kaete da sam se trebala raspitati. Kako? Komu bih se
obratila? Nije postojao nain za raspitivanje o tome.
- No Tommy ima pravo - rekoh. - Ako si vjerovala da si posebna, trebala si barem
pitati. Trebala si poi k Madame i pitati.
im sam to izustila, im sam spomenula Madame, shvatila sam da sam pogrijeila. Ruth
me pogledala, a ja sam na njezinu licu vidjela neto poput trijumfa. To katkad moete vidjeti
u filmovima, kad jedna osoba uperi pitolj u drugu, a onaj s pitoljem onog drugog prisiljava
da ini svakojake stvari. Zatim odjednom doe do pogreke, do hrvanja, i pitolj se nae u
rukama druge osobe. I druga osoba gleda prvu s nekim bljeskom, nekom vrstom ushiene
nevjerice koji obeava estoku osvetu. Pa, tako je Ruth odjednom gledala mene, a premda
nisam nita rekla o odgodama, spomenula sam Madame, pa sam znala da smo zali u posve
novo podruje. Ruth je opazila moju paniku i pomaknula se na sjedalu tako da se okrenula
prema meni. Stoga sam se pripremala za njezin napad; uvjeravala sam sebe da bez obzira
ime e me napasti, situacija je sada drukija, nee biti po njezinu kako je ranije uvijek bilo.
Sve sam to sebi govorila i zato uope nisam liila spremna na ono to je uslijedilo.
- Kathy - rekla je - zapravo ne oekujem da e mi ikad oprostiti. ak ne vidim zato bi
to uinila. Ali ipak u te zamoliti za oprotaj.
Bila sam tako iznenaena, da sam uspjela samo slabano izustiti: - to da ti oprostim?
- to da mi oprosti? Pa, za poetak, tu je nain na koji sam ti uvijek lagala o tvojim
porivima. Kad si mi obiavala priati, davno, o tome kako se katkad osjea tako da si to
eljela raditi doslovce sa svakim.
Tommy se opet pomaknuo iza nas, ali Ruth se nagnula naprijed, gledajui ravno u mene,
kao da Tommy u tom trenutku uope nije u automobilu s nama.
- Znala sam koliko te to muilo - rekla je. - Trebala sam ti rei. Trebala sam priznati da
se i ja jednako osjeam, ba kako si ti opisala. Sada ti je sve to jasno, znam. Ali tada nisi
shvaala, a ja sam ti trebala rei. Trebala sam ti ispriati kako, premda sam bila u vezi s
Tommyjem, katkad nisam mogla odoljeti elji da to radim i s drugim ljudima. Barem s
trojicom dok smo bili u Seoskoj kui.
Rekla je to, jo uvijek ne pogledavi Tommyja. Ali nije bila rije o tome da ga je
ignorirala, ve se inilo da svim silama nastoji doprijeti do mene pa je sve ostalo izblijedjelo.
- Zamalo sam ti rekla nekoliko puta - nastavila je. - Ali nisam. ak sam i tada, u ono
vrijeme, shvaala da e jednoga dana razmiljati o tome i shvatiti, a zatim e krivnju svaliti
na mene. Ali ipak ti nita nisam rekla. Nema razloga da mi to ikad oprosti, ali te elim sada
zamoliti jer... - Odjednom se prekinula.
- Jer, to? - pitala sam.
Nasmijala se i rekla. - Jer nita. Voljela bih da mi oprosti, ali ne oekujem to. U
svakom sluaju, to nije ak ni polovica, zapravo ak ni djeli onoga to sam uinila. Ono
najvanije je to to sam rastavila tebe i Tommyja. - Glas joj se ponovno stiao, gotovo do
apta. - To je najgore to sam uinila.
Malo se okrenula, prvi put i Tommyja obuhvativi svojim pogledom. Zatim je, gotovo
odmah, ponovno gledala samo mene, ali sad se inilo da nam se oboma obraa.
- To je najgore to sam uinila - ponovila je. - Ne mogu ak ni traiti da mi to oprostite.
Boe, sve sam to toliko puta izgovarala u svojim mislima, ali ne mogu vjerovati da to doista
inim. Trebali ste biti vas dvoje. Neu se pretvarati da mi to oduvijek nije bilo jasno. Naravno
da jest, jo otkako znam za sebe. Ali ja sam vas rastavila. Ne traim da mi to oprostite. To mi
u ovom trenutku nije cilj. elim da vas dvoje to ispravite. Popravite ono to sam vam ja
uprskala.
- Kako to misli, Ruth? - pitao je Tommy. - Kako to misli, da ispravimo? - Njegov je
glas bio blag, pun djetinjaste znatielje, a mislim da sam zbog toga poela plakati.
- Kathy, sluaj - rekla je Ruth. - Ti i Tommy, morate pokuati dobiti odgodu. Ako se
radi o vas dvoje, mora postojati ansa. Prava ansa.
Ispruila je ruku i spustila je na moje rame, ali sam je grubo odgurnula i kroza suze
zurila u nju.
- Prekasno je za to. Prekasno.
- Nije prekasno. Kathy, sluaj, nije prekasno. U redu, Tommy je obavio dva doniranja.
Tko kae da to mora imati veze?
- Sad je prekasno za sve to. - Ponovno sam poela jecati. - Glupo je uope razmiljati o
tome. Jednako glupo kao i eljeti raditi u onom uredu. Sve je to ve daleko iza nas.
Ruth je odmahivala glavom. - Nije prekasno. Tommy, reci joj.
Bila sam naslonjena na volan, pa uope nisam mogla vidjeti Tommyja. Ispustio je neki
zbunjeni zvuk, ali nita nije rekao.
- Gledajte - rekla je Ruth - sluajte me, oboje. Htjela sam da svi poemo na ovaj izlet
jer sam vam htjela sve to rei. Ali takoer sam vam eljela neto dati. - Kopala je po
depovima svoje jakne, a zatim mu je pruila zguvani papiri. - Tommy, bolje da ti ovo
uzme. uvaj ga. Kad se Kathy predomisli, imat e ga.
Tommy je ispruio ruku izmeu sjedala i uzeo papiri. - Hvala, Ruth - rekao je, kao da
mu je dala okoladu. Zatim je, nakon nekoliko sekunda, pitao: - to je to? Ne shvaam.
- To je adresa Madame. Ba kao ono to si maloas meni govorio. Barem treba
pokuati.
- Kako si je nala? - pitao je Tommy.
- Nije bilo lako. Trebalo mi je mnogo vremena, i morala sam poneto riskirati. Ali na
koncu sam je nabavila, a nabavila sam je za vas dvoje. Sad je na vama da je naete i pokuate.
Dotad sam ve prestala plakati i upalila motor. - Dosta je toga - rekoh. - Moramo
Tommyja odvesti u centar. Zatim se i mi moramo vratiti.
- Ali razmislit ete o tome, oboje, zar ne?
- Sad se samo elim vratiti - rekla sam.
- Tommy, uvat e tu adresu? Za sluaj da se Kathy predomisli.
- uvat u je - obeao je Tommy. Zatim je dodao, mnogo ozbiljnije nego ranije: - Hvala,
Ruth.
- Vidjeli smo brodi - rekla sam - ali sad se moramo vratiti. Moda e nam trebati vie
od dva sata do Dovera.
Vratila sam automobil na cestu, a koliko se sjeam, nismo mnogo razgovarali na putu do
Kingsfielda. Kad smo se zaustavili na etverokutu, ispod nadstrenice se jo uvijek nalazila
malena skupina donora. Okrenula sam automobil prije nego je Tommy iziao. Niti jedna od
nas nije ga zagrlila ili poljubila, ali dok se udaljavao prema skupini donora, zastao je, uputio
nam irok osmijeh i mahnuo.
*
Moe se initi udnim, ali tijekom vonje natrag do Ruthina centra, zapravo nismo
raspravljale o onome to se upravo dogodilo. Dijelom je to bilo zbog Ruthine iscrpljenosti;
inilo se da ju je onaj posljednji razgovor uz cestu veoma umorio. No isto tako, mislim da
smo obje osjeale da je bilo dovoljno ozbiljnih razgovora za jedan dan, te ako pokuamo jo,
stvari bi mogle poi po zlu. Nisam sigurna kako se Ruth osjeala tijekom te vonje kui, ali
to se mene tie, kad su se snane emocije smirile, kad se no poela sputati I uz cestu su se
upalila svjetla, dobro sam se osjeala. Bilo je kao da je nestalo neto to je veoma dugo
visjelo nada mnom, a premda je situacija bila daleko od toga da se moe nazvati sreenom,
inilo mi se da su sad barem otvorena vrata koja vode prema neemu boljem. Ne kaem da
sam bila ushiena ili tako neto. Sve izmeu nas troje doimalo se veoma delikatnim i ja sam
osjeala napetost, ali to zapravo nije bio ruan osjeaj.
Nismo ak ni razgovarale o Tommyju, osim to smo rekle da dobro izgleda, pitajui se
koliko je kilograma dobio. Zatim smo duga razdoblja vonje provodile u tiini, gledajui
cestu.
Tek nekoliko dana kasnije shvatila sam kakvu je promjenu izazvalo to putovanje.
Nestao je sav oprez, sve sumnje izmeu mene i Ruth, te se inilo da smo se sjetile to smo
jedna drugoj neko znaile. To je bio poetak onog razdoblja, nadolazeeg ljeta kad je
Ruthino zdravlje barem bilo ujednaeno, kad sam uveer dolazila s keksima i mineralnom
vodom, te bismo jedna uz drugu sjedile kraj prozora, gledajui kako se sunce sputa iza
krovova, razgovarajui o Hailshamu, o Seoskoj kui, o svemu to bi nam palo na pamet. Kad
sad razmiljam o Ruth, alosna sam jer je vie nema, naravno; ali takoer osjeam istinsku
zahvalnost zbog onog razdoblja to smo ga imale na kraju.
Unato tome, postojala je jedna tema o kojoj nismo razgovarale, ono to je rekla onoga
dana uz cestu. Ruth je znala s vremena na vrijeme aludirati na to. Rekla bi neto poput:
- Jesi li jo malo razmislila o tome da postane Tommyjeva njegovateljica? Zna da bi to
mogla srediti, ako eli.
Uskoro je ta ideja, da ja postanem Tommyjeva njegovateljica, postala zamjena za sve
ostalo. Rekla bih joj da razmiljam o tome, da to ionako nije ba tako jednostavno srediti, ak
ni meni. Zatim bismo obino promijenile temu. No vidjela sam da je to uvijek u Ruthinim
mislima i zato sam, kad sam je zadnji put vidjela, premda nije mogla govoriti, znala to mi je
eljela rei.
To je bilo tri dana nakon njezina drugog doniranja, kad su mi napokon dopustili da je
posjetim u ranim jutarnjim satima. Bila je sama u sobi, a inilo se da su za nju uinili sve to
su mogli. Tada mi je ve bilo jasno, po nainu na koji su se lijenici, koordinator i medicinske
sestre ponaali, da ne vjeruju da e se izvui. im sam je pogledala u onom bolnikom
krevetu, prepoznala sam izraz njezina lica, izraz to sam ga ve dovoljno esto gledala na
licima donora. Kao da je snagom volje prisiljavala svoje oi da gledaju unutra, kako bi mogla
to bolje ovladati svim razliitim podrujima bolova u svojem tijelu; moda na nain kako bi
tjeskobni njegovatelj jurio izmeu triju ili etiriju slabih donora u razliitim dijelovima
zemlje. Strogo govorei, jo uvijek je bila pri svijesti, ali nije bila dostupna meni dok sam
stajala kraj njezina metalnoga kreveta. Unato tome, privukla sam stolicu i objema rukama
uhvatila njezinu ruku, stisnuvi je svaki put kad bi novi nalet bolova izazvao trzanje njezina
tijela.
Ostala sam tako uz nju sve dok su mi dopustili, tri sata, moda dulje. Kao to sam rekla,
gotovo cijelo to vrijeme bila je daleko u svojoj nutrini. Ali samo jednom, dok se izvijala na
nain koji se doimao zastraujue neprirodnim, a ja sam poeljela pozvati medicinske sestre i
zatraiti jo sredstava protiv bolova, samo na nekoliko sekunda, ne vie, pogledala je ravno u
mene i tono je znala tko sam. Bio je to jedan od onih malenih otoka lucidnosti to ih imaju
donori usred svojih stranih bitaka, te me pogledala, samo na trenutak, a premda nita nije
rekla, znala sam to znai njezin pogled. Stoga sam joj rekla: - U redu je, uinit u to, Ruth.
Postat u Tommyjeva njegovateljica im budem mogla... - Izgovorila sam to ispod glasa jer
nisam vjerovala da moe uti moj glas, ak ni da viem. No nadala sam se da e iz mojega
pogleda, tijekom onih nekoliko sekunda lucidnosti, shvatiti to joj elim rei, ba kao to sam
ja shvatila nju. Zatim je trenutak proao i ona se opet udaljila. Naravno, nikad neu moi biti
sigurna, ali mislim da me ipak razumjela. ak i ako nije, sad mi se ini da je ona vjerojatno
cijelo vrijeme znala, ak prije nego ja, da u postati Tommyjeva njegovateljica, te da emo
pokuati, ba kako nam je govorila onoga dana u automobilu.
DVADESETO POGLAVLJE
Postala sam Tommyjeva njegovateljica gotovo tono godinu dana nakon onog izleta do
brodia. To je bilo nedugo nakon Tommyjeva treeg doniranja, a premda se dobro oporavljao,
jo uvijek mu je trebalo mnogo vremena za odmaranje. Pokazalo se da to uope nije lo nain
za poetak ove nae nove faze. Uskoro sam se poela navikavati na Kingsfield, ak mi se
poeo sviati.
Veina donora dobije vlastitu sobu nakon treeg doniranja, a Tommy je dobio jednu od
najveih jednokrevetnih soba u centru. Neki su ljudi kasnije nagaali da sam mu ja to sredila,
ali nije bilo tako; samo je imao sree, a osim toga, soba ba i nije bila tako sjajna. Mislim da
je bila kupaonica u vrijeme dok je Kingsfield bio obiteljsko odmaralite, jer je jedini prozor
imao mlijeno brueno staklo i nalazio se sasvim blizu stropa. Mogli ste pogledati van jedino
ako biste se popeli na stolicu i otvorili okno, a i tada se vidjelo samo gusto grmlje. Soba je
imala oblik slova L, to je znailo da su unutra mogli staviti, osim uobiajenih kreveta, stolice
i ormara, jo i maleni pisai stol s poklopcem koji se mogao podizati; taj se predmet pokazao
veoma korisnim, kako u objasniti.
Ne elim da netko stekne pogrean dojam o tom razdoblju u Kingsfieldu. Vei je dio bio
doista oputen, gotovo idilian. Obino sam stizala onamo iza ruka, a Tommyja bih nala
ispruenog na uskom revetu, uvijek posve odjevenog jer nije elio biti poput pacijenta.
Sjedila bih na stolici i itala mu iz razliitih depnih izdanja to sam ih donosila, primjerice
Odiseju ili Tisuu i jednu no. Ili bismo samo razgovarali, katkad o prolim vremenima,
katkad o neem drugom. esto je znao odrijemati kasno poslije podne, a ja bih pisala
svoje izvjetaje za malenim pisaim stolom. Zapravo je bilo udesno kako se inilo da su se
sve one godine istopile, a mi smo se tako ugodno osjeali jedno s drugim.
Meutim, jasno da nije sve bilo kao ranije. Za poetak, Tommy i ja smo napokon
zapoeli sa seksom. Ne znam koliko je Tommy razmiljao o seksu sa mnom prije nego smo
poeli. Na kraju krajeva, jo uvijek se oporavljao, pa mu to moda nije bila najvanija stvar na
pameti. Nisam ga eljela forsirati, no s druge strane, palo mi je na pamet da e nam postati sve
tee i tee to uiniti normalnim dijelom naih ivota ako budemo previe odgaali, ba sad
kad smo se ponovno nali. Rekla bih da je moja druga misao bila, ako nai planovi pou u
smjeru to ga je Ruth zacrtala, te se doista odluimo zatraiti odgodu, moe se pokazati
velikim minusom ako nikad nismo imali spolne odnose. Time ne elim rei da je to neto o
emu e nas sigurno ispitivati. No brinulo me da e se to nekako vidjeti, kao neko
pomanjkanje intimnosti.
Stoga sam odluila pokazati inicijativu jednog poslijepodneva u toj sobi, na nain da
moe prihvatili ili odbiti. Leao je na krevetu kao i obino, zurei u strop dok sam mu itala.
Kad sam zavrila, prila sam mu, sjela na rub kreveta i zavukla ruku ispod njegove majice.
Uskoro se moja ruka spustila i premda je potrajalo dok se nije ukrutio, odmah sam vidjela da
je sretan zbog toga. Taj prvi put jo uvijek smo morali voditi rauna o njegovim avovima, a
osim toga, nakon to smo se toliko godina poznavali i nikad nismo imali spolne odnose, bilo
je kao da nam je potrebna neka meufaza prije nego se u potpunosti tome prepustimo. Stoga
sam, nakon nekog vremena, to za njega uinila rukama, a on je samo ondje leao, ne
pokuavajui mi uzvratiti, ne ispustivi ni glasa, ali je izgledao veoma spokojno.
No ak i taj prvi put u tome je bilo neega, neki nam je osjeaj govorio da je to poetak,
kapija kroz koju smo proli. Dugo to nisam eljela priznati, a ak i kad jesam, nastojala sam
samu sebe uvjeriti da je to neto to e nestati kao i njegovi raznorazni bolovi i smetnje.
Pokuavam rei da je, od samoga poetka, u Tommyjevu dranju bilo nekakve tuge, kao da je
neto govorilo: Da, inimo to sada i drago mi je da je tako. Ali kakva teta da smo toliko
ekali.
U danima koji su uslijedili, kad smo imali prave spolne odnose i zbog toga bili doista
sretni, ak je i tada uvijek s nama bio taj isti tjeskobni osjeaj. Sve sam inila kako bih se toga
rijeila. inili smo to bez ikakva obuzdavanja, pa bi sve postalo nejasno i maglovito, te ne bi
bilo mjesta ni za to drugo. Ako je on bio gore, sasvim bih podigla koljena; bez obzira kakav
smo poloaj koristili, rekla bih bilo to, uinila sve to bi moglo poboljati situaciju, pojaati
strast, ali nikad se nismo uspjeli posve rijeiti tog osjeaja.
Moda je za to bila kriva ona soba, nain na koji je sunce prodirale kroz mlijeno staklo
pa se ak i poetkom ljeta inilo da je vani jesen. Ili je to moda bilo zbog zvukova to bi
povremeno dopirali do nas dok smo ondje leali, a to su bili zvukovi donora koji su se onuda
kretali, a ne uenika koji sjede na travi i raspravljaju o romanima ili poeziji. Ili je to moda
imalo veze s tim kako je katkad, ak i nakon to smo doista uivali i djelii nam onoga to
smo upravo radili jo uvijek prolazili mislima, Tommy rekao neto poput: - Neko sam to
mogao bez problema obaviti dva puta za redom. Ali vie ne mogu. - Tada bi onaj osjeaj opet
izbio na povrinu, a ja bih mu morala rukom pokriti usta, kad god je govorio takve
stvari, samo da moemo ondje i dalje spokojno leati. Sigurna sam da je i Tommy to osjeao,
jer smo nakon takvih trenutaka uvijek vrsto drali jedno drugo, kao da emo tako uspjeti
suzbiti taj osjeaj.
*
Tijekom prvih nekoliko tjedana nakon mojeg dolaska, jedva smo spomenuli Madame ili
razgovor to smo ga onoga dana u automobilu vodili s Ruth. No sama injenica da sam
postala njegova njegovateljica sluila je kao podsjetnik da nismo ondje samo zato da nam
proe vrijeme. Jednako kao i, naravno, Tommyjevi crtei ivotinja.
esto sam se, godinama, pitala o Tommyjevim ivotinjama, a ak i onoga dana kad smo
poli pogledati brodi, bila sam u iskuenju pitati ga o njima. Crta li ih jo uvijek? Je li
zadrao one iz Seoske kue? No bilo mi je teko neto pitati zbog svega to se oko njih
dogaalo.
Zatim jednog poslijepodneva, moda oko mjesec dana nakon to sam poela, ula sam u
njegovu sobu i nala ga za malenim pisaim stolom kako pomno prouava jedan crte, licem
gotovo dodirujui papir. Pozvao me da uem kad sam pokucala, ali nije podigao glavu ili
prekinuo ono to je radio, a ja sam odmah vidjela da radi na jednoj od svojih imaginarnih
ivotinja. Stala sam na pragu jer nisam bila sigurna trebam li ui, ali je na koncu podigao
glavu i zatvorio biljenicu; opazila sam da je identina onim crnim biljenicama to ih je
davno nabavljao od Keffersa. Tada sam ula i poeli smo razgovarati o neem drugom, a
neto kasnije spremio je svoju biljenicu a da je nismo spomenuli. Ali nakon toga, esto sam
znala ui i vidjeti je ostavljenu na pisaem stolu ili baenu kraj jastuka. Jednog smo se dana
nalazili u njegovoj sobi i imali nekoliko minuta na raspolaganju prije nekih pretraga, a ja sam
opazila da se nekako udno poeo ponaati: pomalo nestano i naglaeno, to me navelo na
pomisao da eli seks. No tada je rekao:
- Kath, samo elim da mi kae. Iskreno.
Potom je ispod poklopca pisaeg stola izvadio crnu biljenicu i pokazao mi tri skice
nekakve abe; samo to je imala dugaak rep, kao da je dio nje ostao punoglavac. Barem je
tako izgledalo kad ste crtee odmaknuli malo dalje. Izbliza je svaka skica bila masa siunih
pojedinosti, slino onomu to sam vidjela u Seoskoj kui.
- Ove sam dvije nacrtao zamiljajui da su od metala - rekao je. - Vidi, sve ima sjajne
povrine. Ali ova ovdje, mislio sam da bih je trebao napraviti kao da je od gume. Vidi?
Gotovo kao da leluja. Sad elim napraviti pravu verziju, doista dobru, ali ne mogu se odluiti.
Kath, budi iskrena, to misli?
Ne sjeam se to sam odgovorila. No sjeam se snane mjeavine emocija koje su me u
tom trenutku preplavile. Odmah sam shvatila da je to Tommyjev nain na koji pokazuje da je
zaboravio sve ono to se dogodilo u vezi s njegovim crteima u Seoskoj kui, te sam osjeala
olakanje, zahvalnost, isto ushienje. No takoer sam znala zato su se ivotinje ponovno
pojavile, i bila sam svjesna svih moguih slojeva iza Tommyjeva navodno leernog pitanja.
Barem mi je, shvaala sam, pokazivao da nije zaboravio, premda ni o emu nismo otvoreno
razgovarali; govorio mi je da ne miruje nego marljivo obavlja svoj dio priprema.
Ali to nije bilo sve to sam osjeala dok sam toga dana promatrala one udne abe. Jer
ponovno se pojavio, u poetku jedva zamjetljiv i negdje u podsvijesti, ali je cijelo vrijeme
jaao, pa sam kasnije samo o tome razmiljala. Nisam si mogla pomoi, dok sam gledala te
stranice, misao je neprestano kruila mojom glavom, premda sam je pokuavala potisnuti.
Palo mi je na pamet da Tommyjevi crtei vie nisu onako svjei. U redu, te su abe na mnoge
naine bile poput onoga to sam vidjela u Seoskoj kui. No neto je svakako nedostajalo, i
doimale su se usiljenima, gotovo kao da su kopirane. Stoga se opet pojavio onaj osjeaj,
unato mojim nastojanjima da ga potisnem: da sve to inimo prekasno; da je jednom postojalo
vrijeme za to, ali mi smo propustili pravi trenutak, te ima neeg smijenog, ak se moe
osuditi nain na koji sad razmiljamo i planiramo.
Sad kad ponovno razmiljam o tome, pada mi na pamet da je to moda bio drugi razlog
iz kojeg smo lako okoliali s otvorenim razgovorom o naim planovima. Sigurno je bilo da
nikoga od ostalih donora u Kingsfieldu nitko nikad nije uo da pria o odgodama ili neemu
slinom, te nam je zacijelo bilo donekle neugodno, gotovo kao da dijelimo sramotnu tajnu.
Moda smo se ak bojali onoga to bi se moglo dogoditi kad bi ostali nauli o tome.
No kao to rekoh, ne elim to razdoblje u Kingsfieldu prikazati previe mranim. Veim
se dijelom, osobito nakon onoga dana kad me pitao za svoje ivotinje, inilo da vie nema
sjenki iz prolosti, te smo se ugodno osjeali dok smo bili zajedno. Premda me vie nikad nije
pitao za savjet glede svojih ivotinja, radio je na njima preda mnom, te smo esto tako
provodili poslijepodneva: ja na krevetu, moda glasno itajui; Tommy za stolom, crtajui.
Moda bismo bili zadovoljni da je takva situacija potrajala malo dulje; da smo mogli
vie poslijepodneva provoditi u avrljanju, seksu, glasnom itanju i crtanju. No kako se ljeto
bliilo kraju i Tommy postajao sve snaniji, a mogunost da e dobiti obavijest o etvrtom
doniranju bila je sve vea, znali smo da ne moemo u beskraj odgaati.
*
U tom sam razdoblju bila neobino zaposlena, te gotovo tjedan dana nisam bila u
Kingsfieldu. Tog sam dana stigla ujutro, a sjeam se da je lijevalo kao iz kabla. Tommyjeva je
soba bila gotovo mrana, a kraj njegova prozora pljutala je voda iz oluka. Bio je u
blagovaonici na doruku s ostalim donorima, ali se ve vratio i sad je sjedio na krevetu,
doimajui se prazno, nita ne radei. Ula sam iscrpljena; ve se cijelu vjenost nisam poteno
naspavala; i jednostavno se sruila na njegov uski krevet, gurnuvi ga uza zid. Leala sam
tako nekoliko trenutaka i lako sam mogla zaspati da Tommy nije nonim prstom gurao moja
koljena. Tada sam sjela kraj njega i rekla:
- Juer sam vidjela Madame, Tommy. Nisam razgovarala s njom ili tako neto. No
vidjela sam je.
Pogledao me, ali nita nije rekao.
- Vidjela sam je kako dolazi ulicom i ulazi u svoju kuu. Ruth je pribavila tone
podatke. Pravu adresu, prava vrata, sve.
Potom sam mu opisala kako sam prethodnoga dana, budui da sam se ionako nalazila na
junoj obali, kasno poslije podne otila u Littlehampton i, ba kao i prethodna dva puta,
hodala dugom ulicom uz obalu, kraj niza kua s terasama, koje su imale imena poput
Wavecrest (Kresta vala) i Sea View (Pogled na more), sve dok nisam stigla do
klupe kraj telefonske govornice. Sjela sam i ekala, kao i ranije, prikovavi pogled na kuu s
druge strane ulice.
- Osjeala sam se poput detektiva. Tijekom ranijih pokuaja sjedila sam ondje vie od
pola sata, ali nita, ba nita. No neto mi je govorilo da u ovoga puta imati sree.
Bila sam tako umorna, da sam zamalo zadrijemala na klupi. No tada sam podigla glavu i
ugledala je kako hoda ulicom prema meni.
- Bilo je doista sablasno - rekoh - jer je izgledala posve jednako. Moda joj je lice bilo
malo starije. No inae nije bilo nikakve razlike. ak je nosila istu odjeu. Onaj elegantni sivi
kostim.
- Nije mogao biti doslovce isti kostim.
- Ne znam. Izgledao je kao da jest.
- Nisi pokuala razgovarati s njom?
- Jasno da nisam, smotani. Idemo korak po korak. Nikad nije bila ba ljubazna prema
nama, sjea se.
Ispriala sam mu kako je prola kraj mene, ali na suprotnoj strani ulice, ne pogledavi
me; kako sam na sekundu pomislila da e proi i kraj vrata na koja sam motrila, da je Ruth
nabavila pogrenu adresu. No Madame se naglo okrenula kod dvorinih vrata, u dva ili tri
koraka prela kratku stazu i nestala u kui. Kad sam zavrila, Tommy je neko vrijeme utio.
Tada je rekao:
- Sigurna si da se nee uvaliti u nevolje? S obzirom na injenicu da uvijek odlazi
onamo gdje ne bi trebala biti?
- to misli, zato sam tako umorna? Radim bez prestanka kako bih sve to
ukomponirala. Ali barem smo je sad nali.
Vani je kia i dalje pljutala. Tommy se okrenuo i spustio mi glavu na rame.
- Ruth je to dobro obavila za nas - tiho je rekao. - Pribavila je pravu adresu.
- Da, dobro je to uinila. Ali sad sve ovisi o nama.
- Dakle, kakav je plan, Kath? Imamo li ga?
- Jednostavno emo poi onamo. Poi emo onamo i pitati je. Sljedei tjedan, kad te
odvedem na laboratorijske pretrage. Pribavit u otpusnicu za cijeli dan. Kad se budemo
vraali ovamo, moemo svratiti u Littlehampton.
Tommy je uzdahnuo i jo se vie priljubio uz mene. Netko tko bi promatrao sa strane,
mogao je pomisliti da ne pokazuje previe entuzijazma, ali ja sam znala to osjea. Tako smo
dugo razmiljali o odgodama, razraivali teoriju o Galeriji, sve to, a sad smo se odjednom
nali pred ciljem. To je doista bilo pomalo zastraujue.
- Ako to dobijemo - na koncu je rekao. - Pretpostavimo da emo dobiti. Recimo da e
nam odobriti tri godine, samo za nas. to emo tono uiniti? Shvaa to mislim, Kath?
Kamo bismo poli? Ovdje ne bismo mogli ostati, ovo je centar.
- Ne znam, Tommy. Moda e nam rei neka se vratimo u Seosku kuu. Ali bilo bi
bolje negdje drugdje. U Bijelu kuu, moda. Ili moda imaju neko drugo mjesto. Neto
zasebno za ljude kao to smo mi. Morat emo priekati i vidjeti to e ona rei. Jo smo
nekoliko minuta tiho leali na krevetu, oslukujui kiu. U jednom sam ga trenutku poela
gurati nogom, onako kako je on meni ranije inio. Na koncu je reagirao i posve gurnuo moje
noge s kreveta.
- Ako doista idemo - rekao je - morat emo odluiti o ivotinjama. Zna, izabrati
najbolje to u ponijeti. Moda est ili sedam. Morat emo ih pomno izabrati.
- Dobro - rekla sam. Potom sam ustala i protegnula se. - Moda emo ih uzeti vie.
Petnaest, ak dvadeset. Da, poi emo je posjetiti. to nam moe uiniti? Poi emo i
razgovarati s njom.
DVADESET PRVO POGLAVLJE
U danima prije putovanja mojim se mislima neprestano vrtio prizor mene i Tommyja
kako stojimo pred onim vratima, skupljamo hrabrost da bismo pritisnuli zvonce, a zatim
ekamo dok nam srca mahnito lupaju. Meutim, bili smo poteeni te muke.
Mislim da smo doista zavrijedili malo sree jer dan uope nije bio uspjean. Automobil
je imao svoje muice odmah nakon to smo krenuli iz centra, pa smo na Tommyjeve pretrage
stigli sa zakanjenjem od sat vremena. Zatim je na klinici dolo do nekakve zbrke, to je
znailo da je Tommy morao ponoviti tri pretrage. Od toga je osjeao muninu i vrtoglavicu,
pa kad smo krajem poslijepodneva napokon krenuli za Littlehampton, poela ga je muiti
bolest vonje te smo svaki as morali stajati kako bi on mogao proetati po zraku.
Konano smo stigli na cilj, malo prije est poslije podne. Parkirali smo automobil iza
dvorane za tombolu, iz prtljanika izvadili sportsku torbu u kojoj su se nalazile Tommyjeve
biljenice i zaputili se prema centru gradia. Bio je lijep dan i premda su se prodavaonice
zatvarale, mnogo se ljudi nalazilo ispred pubova. Razgovarali su i pili. to smo vie hodali, to
se Tommy bolje osjeao, te se na koncu sjetio da je zbog pretraga propustio ruak. Izjavio je
da mora jesti prije nego se suoi s onim to nas oekuje. Stoga smo traili neko mjesto gdje
bismo mogli kupiti sendvi, a tada je naglo zgrabio moju ruku, tako snano da sam se
prestraila da je dobio nekakav napadaj. No potom mi je tiho apnuo na uho: - To je ona,
Kath. Pogledaj. Prolazi kraj frizerskog salona.
Doista je bila ona; kretala se plonikom na suprotnoj strani ulice, odjevena u uredni sivi
kostim, jednak onima to ih je uvijek nosila. Poli smo za njom na pristojnoj udaljenosti,
najprije kroz pjeaku zonu, a zatim gotovo pustom ulicom. Mislim da nas je to oboje
podsjetilo na onaj dan kad smo kroz drugi gradi slijedili mogui model za Ruth. No ovog se
puta situacija pokazala mnogo jednostavnijom jer smo se uskoro nali u onoj dugoj lici uz
obalu. Budui da je cesta bila posve ravna i sunce na alasku obasjavalo ju je cijelim putem,
mogli smo ustiti da se Madame prilino udalji, tako da je ostala malo vie od tokice u daljini,
i nije postojala pasnost da emo je izgubiti iz vida. Zapravo, cijelo smo vrijeme mogli uti
odjek njezinih potpetica, a inilo se da je ritmino udaranje Tommyjeve torbe po njegovoj
nozi neka vrsta odgovora. Dugo smo tako hodali kraj niza identinih kua. Zatim vie nije
bilo kua uza suprotni plonik, te su se umjesto njih pojavile ravnice, a iza njih su se nazirali
vrhovi kuica na plai. Nismo vidjeli more, ali smo znali da je ondje, samo po prostranom
nebu i zvukovima galebova.
No kue s nae strane nastavile su se nizati bez promjene, te sam neto kasnije rekla
Tommyju:
- Jo malo i stii emo. Vidi onu klupu? Na njoj sam sjedila. Kua je tono prekoputa.
Do trenutka kad sam to rekla, Tommy je bio prilino smiren. No inilo se da ga je neto
odjednom obuzelo, pa je poeo mnogo bre hodati, kao da je eli sustii. No sad nije bilo
nikoga izmeu Madame i nas, a kako je Tommy smanjivao razdaljinu, morala sam ga uhvatiti
za ruku da bih ga usporila. Cijelo sam se vrijeme bojala da e se okrenuti i pogledati nas, ali
nije to uinila, a zatim je ula kroz malena dvorina vrata. Zastala je pred vratima kako bi u
torbici nala kljueve, a zatim smo i mi stigli onamo. Stajali smo pred ulazom u dvorite i
promatrali je. Jo uvijek se nije okrenula, a meni je palo na pamet da je cijelo vrijeme bila
svjesna nae nazonosti, ali nas je namjerno ignorirala. Takoer sam pomislila da joj Tommy
kani neto doviknuti i da e to biti pogrean potez. Zato sam ja viknula, brzo i bez oklijevanja.
Izustila sam samo pristojno: - Oprostite! - ali se ona tako naglo okrenula kao da sam
neto bacila u nju. Kad se njezin pogled zaustavio na nama, osjetila sam hladnou, slino
onomu to sam osjetila prije toliko godina, kad smo joj priredile zasjedu ispred glavne kue.
Njezine su oi bile jednako hladne, a na licu je moda imala jo stroi izraz nego tada. Ne
znam je li nas u tom trenutku prepoznala, ali nema sumnje da je u sekundi vidjela i shvatila
to smo mi, jer se vidjelo kako se ukoila, kao da par velikih paukova gmie prema njoj.
Zatim se u njezinu izrazu lica neto promijenilo. Nije ba postao topliji, ali nestalo je
onoga gnuanja, te nas je pomno prouavala, kiljei na suncu.
- Madame - rekla sam, nagnuvi se preko dvorinih vrata. - Ne elimo vas okirati ili
tome slino. Ali bili smo u Hailshamu. Ja sam Kathy H. Moda se sjeate. A ovo je Tommy
D. Nismo doli da bismo vam stvarali neprilike.
Vratila se nekoliko koraka prema nama. - Iz Hailshama - rekla je, a licem joj je preletio
jedva zamjetljiv osmijeh. - Pa, to je iznenaenje. Ako mi niste doli stvarati neprilike, zato
ste onda ovdje?
Tommy je odjednom rekao: - Moramo razgovarati s vama. Donio sam neke stvari -
podigao je torbu - neto to biste moda eljeli za svoju Galeriju. Moramo razgovarati s vama.
Madame je i dalje ondje stajala, gotovo se uope ne pomaknuvi, nakrivivi glavu kao
da oslukuje neki zvuk s obale. Zatim se opet nasmijeila, premda se inilo da osmijeh nije
namijenjen nama, da je samo za nju.
- Dobro onda. Uite. Zatim emo vidjeti o emu elite razgovarati.
*
Dok smo ulazili, opazila sam da je staklo na vratima obojeno, a kad je Tommy za nama
zatvorio vrata, postalo je prilino mrano. Nalazili smo u tako uskom hodniku da se inilo da
se mogu dotaknuti zidovi s obje strane ako se samo isprue laktovi. Madame se zaustavila
pred nama, i jo uvijek nepomino stajala, leima okrenuta nama, ponovno kao da oslukuje.
Zavirivi kraj nje, vidjela sam da se hodnik, premda tako uzak, jo dijeli: lijevo su se nalazile
stube za kat, a desno jo ui prolaz to je vodio dublje u unutranjost kue.
Slijedei primjer Madame, i ja sam oslukivala, ali u kui je vladala tiina. Zatim se,
moda odozgo, zauo slabaan udarac. inilo se da je taj zvuk bio nekakav znak za nju jer se
okrenula prema nama, pokazala prema mranom prolazu i rekla:
- Poite onamo i ekajte me. Uskoro u sii.
Poela se uspinjati stubama, a zatim se, opazivi nae oklijevanje, nagnula preko
ograde stubita i ponovno pokazala u mrak.
- Ondje unutra - rekla je i nestala na katu.
Tommy i ja poli smo naprijed i nali se u prostoriji koja se morala nalaziti na prednjoj
strani kue. inilo se kao da je nekakav sluga pripremio prostoriju za veer, a zatim otiao:
zastori su bili navueni, a stolne su lampe bile upaljene. Osjeala sam miris starog namjetaja,
vjerojatno viktorijanskog. Kamin je bio zatvoren daskom, a ondje gdje se trebala nalaziti vatra
bila je slika, izraena kao tapiserija, neobine ptice sline sovi koja zuri u vas. Tommy je
dotaknuo moju ruku i pokazao uokvirenu sliku to je visjela u kutu iznad malenog okruglog
stola.
- To je Hailsham - apnuo je.
Pribliili smo se slici, ali ja nisam bila ba sigurna. Vidjela sam da je rije o lijepom
akvarelu, ali stolna lampa na stoliu imala je nakrivljeno sjenilo prekriveno pauinom, pa
umjesto da osvjetljava sliku, samo je stvarala odbljesak na staklu tako da se jedva vidjelo to
je naslikano.
- To je onaj dio iza jezerca - rekao je Tommy.
- Kako to misli? - apnula sam. - Ovdje nema jezerca. To je samo djeli krajolika.
- Ne, jezerce je iza tebe. - Tommy se doimao iznenaujue razdraenim. - Valjda se
moe sjetiti. Ako stoji otraga i jezerce je iza tebe, gleda preko sjevernog igralita...
Uutjeli smo jer smo uli glasove negdje u kui. inilo se da je to glas mukarca, a
dopirao je odozgo. Zatim smo uli glas Madame, koja je oito silazila stubama i govorila: -
Da, posve si u pravu. Posve u pravu.
ekali smo da Madame ue, ali njezini su koraci proli kraj vrata prema stranjem dijelu
kue. Palo mi je na pamet da e pripremiti aj i peciva, pa sve to donijeti na kolicima, ali sam
potom odbacila tu misao kao glupost i zakljuila da je najvjerojatnije zaboravila na nas, a sad
e se odjednom sjetiti, doi i rei nam da odemo. Zatim je grubi muki glas neto doviknuo
odozgo, tako prigueno da je moda dopirao s drugoga kata. Opet su se zauli koraci Madame
u hodniku, te je viknula prema gore: - Rekla sam ti to da radi. Samo napravi onako kako
sam objasnila.
Tommy i ja smo ekali jo nekoliko minuta. Zatim se poeo pomicati zid u stranjem
dijelu prostorije. Gotovo sam odmah vidjela da to zapravo nije zid, ve klizna vrata kojima se
inae duga prostorija dijelila na dvije manje. Madame je samo djelomino gurnula vrata, te je
sad ondje stajala i zurila u nas. Pokuala sam vidjeti to je iza nje, ali ondje je bilo mrano.
Pomislila sam da moda eka objanjenje o naem dolasku, ali je na koncu rekla:
- Rekli ste mi da ste vi Kathy H. i Tommy D. Imam li pravo? A bili ste u Hailshamu
prije koliko vremena?
Rekla sam joj, ali nikako nisam mogla procijeniti sjea li nas se ili ne. I dalje je stajala
na pragu, kao da nije sigurna treba li ui. No tada je Tommy ponovno progovorio:
- Ne elimo vam oduzeti previe vremena. Ali ima neto o emu moramo razgovarati s
vama.
- To ste ve rekli. No, dakle. Najbolje da sjednete.
Ispruila je ruke i spustila ih na naslone dvaju jednakih naslonjaa ispred sebe. Bilo je
neeg udnog u njezinu dranju, kao da nas zapravo nije pozvala da sjednemo. inilo mi se
da e, ako je posluamo i sjednemo u te naslonjae, ona jednostavno ostati stajati iza nas, da
ak nee maknuti ruke s naslona. No kad smo poli prema njoj, ona je takoer krenula
naprijed i, moda mi se to samo uinilo, skupila ramena dok je prolazila izmeu nas. Kad smo
se okrenuli i sjeli, stajala je kraj prozora, ispred tekih barunastih zastora, otro nas
promatrajui, kao da smo u uionici i ona je uiteljica. Barem je meni tako izgledalo u tom
trenutku. Tommy je kasnije rekao kako mu se inilo da e u svakom trenutku zapjevati, a
zastori iza nje e se otvoriti i, umjesto ulice i ravnice prema moru, pojavit e se velike kulise,
poput onih to smo ih imali u Hailshamu, te ak i zbor koji e je pratiti. Bilo mi je smijeno
kad je kasnije to rekao jer sam je zamislila kako je izgledala, spojenih dlanova, izbaenih
laktova, doista kao da se priprema zapjevati. No sumnjam da je Tommy u onom trenutku
doista tako mislio. Sjeam se da sam opazila koliko je napet, te sam se bojala da e izlanuti
neto posve glupo. Zato sam, kad nas je, prilino ljubazno, pitala to elimo, brzo poela
govoriti.
Vjerojatno je u poetku sve zvualo prilino zbrkano, ali sam se nakon nekog vremena,
kad sam postala sigurnija da e me sasluati, smirila i poela govoriti jasnije. Tjednima sam
razmiljala to u joj tono rei. Razmiljala sam o tome tijekom dugih vonji i dok sam
sjedila za stolovima u mirnim odmoritima uz cestu. Tada se to inilo veoma tekim, te sam s
vremenom stvorila plan: kljune sam reenice nauila napamet, a zatim sam nacrtala
mentalnu mapu o tome kako u s jedne misli prijei na drugu. No sad kad se nalazila preda
mnom, veina onoga to sam pripremila inila se nepotrebnim ili posve pogrenim. Neobino
je bilo, a Tommy se sloio sa mnom kad smo kasnije raspravljali o tome, da premda je u
Hailshamu bila poput neprijateljski raspoloene strankinje izvana, sad kad smo se ponovno
suoili s njom, premda nije rekla ili uinila nita to bi ukazivalo na nekakvu toplinu spram
nas, Madame se doimala poput bliske osobe, nekoga tko je s nama prisniji od svih koje smo
upoznali posljednjih godina. Zato je jednostavno nestalo sve ono to sam u svojoj glavi
pripremala, te sam joj govorila iskreno i jednostavno, gotovo kao to sam prije svih tih godina
razgovarala s nekim skrbnikom. Ispriala sam joj to smo uli, glasine o uenicima Hailshama
i odgodama; kako nam je jasno da glasine moda nisu tone, te sam joj rekla da se ni u to ne
pouzdajemo.
- ak i ako to jest istina - rekla sam - znamo da ste se ve zasigurno umorili od toga, od
svih tih parova koji vam se obraaju, tvrdei da se vole. Tommy i ja, mi nikad ne bismo doli
ovamo i gnjavili vas da nismo doista sigurni.
- Sigurni? - Prvi put je progovorila nakon veoma dugo vremena, te smo se oboje
iznenaeno trgnuli. - Kae da ste sigurni? Sigurni da se volite? Kako moete znati? Mislite
da je ljubav tako jednostavna? Dakle, vi se volite. Istinski i duboko. Zar mi to elite rei?
Njezin je glas zvuao gotovo sarkastino, ali tada sam opazila, okiravi se, suze u
njezinim oima dok je pogledavala as mene as Tommyja.
- Vjerujete u to? Da se istinski volite? I zato ste doli k meni radi te... te odgode? Zato?
Zato ste doli k meni?
Sigurno bih se osjeala prilino poraeno da je to pitala na odreeni nain, kao da je
cijela zamisao posve luda. Ali zapravo nije tako govorila. Pitala je gotovo kao da se radi o
nekakvom testu, a ona ve zna odgovor; ak kao da je ve mnoge parove vodila kroz identini
postupak. To je u meni ostavilo nadu. No Tommy je zacijelo osjeao tjeskobu jer je odjednom
rekao:
- Doli smo k vama zbog vae Galerije. Mislimo da znamo emu ona slui.
- Moja galerija? - Naslonila se na izbojak prozora, pomaknuvi zastore, i polako
udahnula. - Moja galerija. Sigurno mislite na moju zbirku. Sve one slike, pjesme, sve one vae
stvari to sam ih godinama skupljala. To je za mene bio mukotrpan rad, ali vjerovala sam u to,
u ono smo vrijeme svi vjerovali. Znai, mislite da znate emu je sluilo, zato smo to radili.
Pa, bilo bi veoma zanimljivo uti vae miljenje. Jer moram rei, to pitanje cijelo vrijeme
postavljam samoj sebi. - Odjednom je skrenula pogled s Tommyja na mene. - Jesam li
pretjerala? - pitala je.
Nisam znala to bih rekla, pa sam samo odgovorila: - Ne, ne.
- Pretjerujem - rekla je. - ao mi je. esto pretjerujem kad je rije o toj temi. Zaboravite
to sam upravo rekla. Mladiu, kanio si mi rei za moju galeriju. Molim te, da ujem.
- To je zato da moete procijeniti - rekao je Tommy. - Kako biste imali neto prema
emu ete se ravnati. Kako biste inae znali kad vam dou uenici i kau da se vole?
Madame je ponovno pogledala mene, ali sam mala osjeaj da zuri u neto na mojoj
ruci. ak sam pogledala dolje kako bih vidjela ima li neega a mojem rukavu. Zatim sam je
ula kako govori:
- Mislite da sam zato skupljala sve one vae stvari. Moja Galerija, kako ste svi vi to
uvijek zvali. Nasmijala sam se kad sam prvi put ula da to tako zovete. No s vremenom sam i
ja o tome poela na taj nain razmiljati. Moja galerija. Dakle zato, mladiu, objasni mi.
Zato bi moja galerija pomogla pri procjenjivanju iskrene ljubavi?
- Jer bi vam pomogla otkriti kakvi smo zapravo - rekao je Tommy. - Jer...
- Jer e, naravno - odjednom ga je prekinula Madame - vaa umjetnost razotkriti vau
nutrinu! O tome je rije, zar ne? Jer e vaa umjetnost razotkriti vae due! - Odjednom se
ponovno okrenula prema meni i rekla: - Pretjerujem?
To je i ranije rekla, a ja sam opet imala osjeaj da zuri u jednu toku na mojem rukavu.
No sad je poela rasti nejasna sumnja koja me obuzela jo kad je prvi put pitala pretjeruje li.
Pozorno sam se zagledala u Madame, ali se inilo da je osjetila moju sumnju jer se okrenula
natrag Tommyju.
- U redu - rekla je. - Nastavimo. to si mi ono govorio?
- Problem je u tome - rekao je Tommy - to sam u ono vrijeme bio pomalo smuen.
- Govorio si neto o svojoj umjetnosti. Kako umjetnost razgoliuje duu umjetnika.
- Pa, pokuavam rei - uporno je nastavio Tommy - da sam u ono vrijeme bio tako
smuen, pa zapravo nisam nita napravio. Nita nisam radio. Sad znam da sam trebao, ali bio
sam zbrkan. Zato nemate niti jedan moj rad u svojoj Galeriji. Znam da je to moja krivnja, i
znam da je vjerojatno prekasno, ali sad sam donio neke stvari. - Podigao je torbu i poeo je
otvarati. - Neto od toga napravio sam nedavno, ali drugo je od prije dosta vremena. Ve biste
trebali imati Kathine radove. Ona je mnogo toga dala za Galeriju. Zar ne, Kath?
Trenutak su oboje gledali u mene. Zatim je Madame jedva ujnim glasom rekla:
- Sirota stvorenja. to smo vam uinili? Sa svim naim nastojanjima i planovima? -
Uutjela je, a meni se uinilo da u njezinim oima opet vidim suze. Zatim se okrenula prema
meni i pitala: - Hoemo li nastaviti ovaj razgovor? elite da nastavimo?
Kad je to rekla, neodreena je bojazan od ranije postala konkretnija.
Pretjerujem li? I sada: Hoemo li nastaviti? Shvatila sam, osjetivi hladnou, da ta
pitanja uope nisu bila upuena meni, ili Tommyju, ve nekome drugome, nekome tko je
sluao iza nas, u zamraenoj polovici prostorije.
Sasvim polako, okrenula sam se i pogledala u tminu. Nita nisam vidjela, ali sam ula
zvuk, mehaniki, iznenaujue daleko; inilo se da se kua protee mnogo dublje u mrak no
to sam pretpostavila. Zatim sam razabrala obrise koji su nam se pribliavali i enski je glas
rekao: - Da, Marie-Claude. Nastavimo.
Jo uvijek sam gledala u mrak kad sam ula kako je Madame otpuhnula kroz nos i
dugim koracima prola kraj nas u mrak. Zatim je uslijedilo jo mehanikih zvukova i pojavila
se Madame gurajui nekoga u invalidskim kolicima. Opet je prola izmeu nas, pa jo
trenutak, jer su mi lea Madame onemoguavala pogled, nisam mogla vidjeti osobu u
invalidskim kolicima. No tada ih je Madame okrenula prema nama i rekla:
- Ti razgovaraj s njima. Zapravo su doli razgovarati s tobom.
- Zacijelo.
Osoba u invalidskim kolicima bila je slaba i iskrivljena, a zapravo mi je njezin glas
pomogao da je prepoznam.
- Gospoica Emily - izustio je Tommy, sasvim tiho.
- Ti razgovaraj s njima - rekla je Madame, kao da pere ruke od svega. No ostala je
stajati iza invalidskih kolica, zurei u nas arkim pogledom.
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
- Marie-Claude ima pravo - rekla je gospoica Emily. - Sa mnom biste trebali
razgovarati. Marie-Claude je marljivo radila za na projekt. Nain na koji je sve zavrilo
prilino ju je razoarao. to se mene tie, bez obzira na razoaranja, ne osjeam se tako loe
zbog svega. Mislim da ono to smo postigli zasluuje malo potovanja. Pogledajte vas dvoje.
Sasvim ste dobro ispali. Sigurna sam da biste mi mogli mnogo toga ispriati to bi me uinilo
ponosnom. Kako ste ono rekli da se zovete? Ne, ne, ekajte. Mislim da u se sjetiti. Ti si onaj
naprasiti djeak. Naprasit, ali velika srca. Tommy. Imam li pravo? A ti si, naravno, Kathy H.
Uspjena si kao njegovateljica. Mnogo smo uli o tebi. Sjeam se, vidite. Usuujem se rei
da vas se svih sjeam.
- Kakve koristi od toga, za tebe ili za njih? -pitala je Madame, a zatim se udaljila od
invalidskih kolica. Prola je kraj nas i nestala u mraku, moda kako bi zauzela mjesto gdje se
ranije nalazila gospoica Emily.
- Gospoice Emily - rekoh - veoma mi je drago da vas ponovno vidim.
- Veoma ljubazno od tebe. Ja sam prepoznala vas, ali lako se moglo dogoditi da vi
mene ne prepoznate. Zapravo, Kathy H., ne tako davno prola sam kraj tebe dok si sjedila na
onoj klupi vani, a tada me sigurno nisi prepoznala. Pogledala si Georgea, krupnog Nigerijca
koji me gurao. O da, dobro si ga pogledala, kao i on tebe. Nisam izustila ni rijei i ti nisi znala
da sam to ja. Ali veeras, ovako, poznajemo se. Oboje se doimate prilino okirani mojim
izgledom. U posljednje vrijeme nisam ba dobro, ali se nadam da neu zauvijek ostati u ovoj
napravi. Naalost, dragi moji, neu se s vama moi zadrati koliko bih eljela jer e uskoro
doi neki ljudi koji e odnijeti moj noni ormari. To je doista divan predmet. George ga je
obloio zatitnim materijalom, ali bez obzira na to, elim osobno poi. Nikad se ne zna s tim
ljudima. Postupaju grubo, bacaju ga po svojem vozilu, a zatim njihov poslodavac tvrdi da je
predmet od poetka bio takav. To nam se ve dogodilo, pa sam ovoga puta odluila poi s
njima. To je vrijedan komad namjetaja, imala sam ga uza se u Hailshamu, pa elim da mi ga
poteno plate. Dakle, kad stignu, bojim se da u vas tada morati napustiti. No vidim, dragi
moji, da ste doli zbog neega to je blisko vaim srcima. Moram rei, doista me razveselio
va posjet. Obradovao je i Marie-Claude, premda to nikad ne biste pogodili kad je ovakvu
vidite. Nije li tako, draga? O, pretvara se da nije, ali jest. Dirnula ju je injenica da ste nas
doli potraiti. O, duri se, ignorirajte je, uenici, ignorirajte je. Dakle, pokuat u najbolje to
mogu odgovoriti na vaa pitanja. Bezbroj sam puta ula te glasine. Dok smo jo uvijek imali
Hailsham, svake su godine dolazila dva ili tri para, pokuavali su ui i razgovarati s nama.
Jedan nam je ak pisao. Zacijelo nije teko nai tako veliko imanje ako elite prekriti
pravila. Dakle vidite, odavno postoji, ta glasina, mnogo prije vaeg vremena.
Uutjela je, a ja sam rekla: - Sada nas zanima, gospoice Emily, je li ta glasina tona ili
ne.
Trenutak nas je nastavila promatrati, a zatim je duboko udahnula. - Unutar samog
Hailshama, kad god bi poele kruiti takve prie, pobrinula sam se da ih odmah prekinem. No
to se tie pria meu uenicima nakon to bi otili od nas, to sam mogla uiniti? Na koncu
sam poela vjerovati; a Marie-Claude takoer vjeruje u to, zar ne, draga; poela sam vjerovati
da ta glasina nije tek obina glasina. elim rei, mislim da je to jedna od onih glasina koje
uvijek iznova nastaju, praktiki iz niega. Poe do izvora, ugasi ga, ali glasina e se poeti
iriti s nekog drugog mjesta. Dola sam do tog zakljuka i prestala se time optereivati.
Marie-Claude se time nikad nije optereivala. Njezin je stav bio: Ako su tako glupi, neka
vjeruju. O, da, nemoj mi pokazivati to kiselo lice. To je bio tvoj stav od samoga poetka.
Nakon mnogo godina nisam stvorila ba isti stav. No poela sam misliti, pa, moda se ne bih
trebala optereivati. Na kraju krajeva, nisam ja za to kriva. Bez obzira na onih nekoliko
parova koji doive razoaranje, ostali ionako nikad nee istraivati. To je neto o emu mogu
sanjariti, malo mate. Kakvo je zlo u tome? No to se vas dvoje tie, vidim da to ne vrijedi. Vi
ste ozbiljni. Paljivo ste razmislili. Paljivo ste se nadali. Zbog uenika poput vas, doista
alim. Veoma mi je ao to vas moram razoarati. Ali to je tako.
Nisam eljela pogledati Tommyja. Osjeala sam se iznenaujue smirenom, i premda su
nas rijei gospoice Emily trebale poraziti, u njima je postojao neki aspekt koji je implicirao
neto vie, neto neizreeno to je sugeriralo da jo nismo sve razotkrili. ak je postojala
mogunost da ne govori istinu. Stoga sam pitala:
- Je li rije o tome, dakle, da odgode ne postoje? Nita ne moete uiniti?
Polako je odmahnula glavom. - Nema nikakve istine u glasinama. ao mi je. Doista jest.
Tommy je odjednom pitao: - Je li to neko bila istina? Prije zatvaranja Hailshama?
Gospoica Emily je i dalje odmahivala glavom. - To nikad nije bila istina. ak ni prije
Morningdale skandala, ak ni onda kad se Hailsham smatralo zvijezdom vodiljom, primjerom
kako bismo mogli prijei na humaniji i bolji nain rada, ak ni tada nije bilo tono. Najbolje
da budemo jasni po tom pitanju. Pusta elja. Samo je o tome rije. O, Boe, zar su to ljudi koji
su doli po ormari?
Oglasilo se zvono na ulaznim vratima i niza stube su se sputali neiji koraci. Iz uskog
su hodnika dopirali muki glasovi, a Madame se pojavila iz mraka iza nas, prela preko
prostorije i izila. Gospoica Emily se nagnula naprijed u invalidskim kolicima, napeto
oslukujui. Potom je rekla:
- Nisu oni. To je opet onaj grozni ovjek iz kompanije za unutranje ureivanje. Marie-
Claude e se za to pobrinuti. Dakle, dragi moji, imamo jo nekoliko minuta. Jeste li o jo
neemu eljeli razgovarati sa mnom? Sve je to protivno pravilima, naravno, i Marie-Claude
vas uope nije smjela pozvati unutra. I prirodno, ja sam vas trebala izbaciti im sam shvatila
da ste ovdje. Ali Marie-Claude ovih dana ne mari previe za pravila, a moram priznati, ni ja
Dakle, ako elite jo malo ostati, veoma ste dobrodoli.
- Ako glasine nikad nisu bile istinite - rekao je Tommy - zato ste uzimali sve nae
umjetnike radove? Zar ni Galerija nije postojala?
- Galerija? Pa, u toj je glasini bilo neto istine. Postojala je galerija. A na neki nain,
jo uvijek postoji. U dananje je vrijeme ovdje, u ovoj kui. Morala sam je smanjiti, to mi je
veoma ao. Ali ovdje nije bilo dovoljno mjesta za sve ono. No zato smo uzimali vae
radove? To me pitate, zar ne?
- Ne samo to - tiho sam rekla. - Zato smo uope radili sve to? Zato ste nas obuavali,
ohrabrivali, inili nas da radimo sve to? Ako emo ionako samo donirati organe, zatim
umrijeti, emu sva ona predavanja? emu sve one knjige i rasprave?
- emu uope Hailsham? - Madame je to rekla iz hodnika. Opet je prola kraj nas i
vratila se u zamraeni dio prostorije. - Postavili ste dobro pitanje.
Gospoica Emily ju je slijedila pogledom i, na trenutak, ostala zagledana nekamo iza
nas. Poeljela sam se okrenuti kako bih vidjela kakve poglede razmjenjuju, ali bilo je gotovo
kao da smo opet u Hailshamu, te smo morali gledati naprijed i posve se koncentrirati. Tada je
gospoica Emily rekla:
- Da, emu uope Hailsham? Marie-Claude u posljednje vrijeme esto postavlja to
pitanje. Ali ne tako davno, prije Morningdale skandala, ni u snu ne bi postavila takvo pitanje.
Uope joj ne bi palo na pamet. Zna da je to tono, nemoj me tako gledati! U ono je vrijeme
samo jedna osoba mogla postaviti takvo pitanje, a to sam bila ja. Mnogo prije Morningdalea,
od samoga poetka sam se to pitala. To je olakavalo situaciju ostalima, Marie-Claude, svima
ostalima, svi su mogli bezbrino raditi dalje. Kao i vi uenici. Ja sam se brinula i sumnjala
umjesto svih vas. Sve dok sam bila nepokolebljiva, nikakve sumnje nikad vam nisu padale na
pamet, nikomu od vas. Ali postavio si svoja pitanja, dragi mome. Najbolje da odgovorim na
najjednostavnije, a to e moda biti odgovor i na sva ostala. Zato smo uzimali vae radove?
Zato smo to inili? Ranije si rekao neto zanimljivo, Tommy. Kad si o tome razgovarao s
Marie-Claude. Rekao si da je razlog u tome to e vai radovi pokazati kakvi ste. Kakvi ste
iznutra. Tako si rekao, zar ne? Pa, bio si prilino blizu. Uzimali smo vae radove jer smo
mislili da e razotkriti vae due. Ili preciznije reeno, inili smo to kako bismo dokazali da
imate due.
Zastala je, a Tommy i ja smo nakon dugo vremena prvi put razmijenili poglede. Potom
sam pitala:
- Zato ste morali tako neto dokazivati, gospoice Emily? Zar je netko mislio da mi
nemamo due?
Na licu joj se pojavio slabaan osmijeh. - Dirljivo je, Kathy, vidjeti da si tako
zaprepatena. To na neki nain pokazuje da smo dobro obavili svoj posao. Kao to kae,
zato bi netko sumnjao da imate duu? Ali moram ti rei, draga moja, to nije bilo uvrijeeno
miljenje kad smo poeli prije mnogo godina. Premda smo otad prilino napredovali, to jo
uvijek nije openito miljenje, ak ni danas. Vi uenici Hailshama, ak ni nakon to ste
boravili u vanjskom svijetu, jo uvijek ne znate ni pola prie. U ovom trenutku, diljem zemlje
ima uenika koji se odgajaju u aljenja vrijednim uvjetima, kakve biste vi, uenici Hailshama,
teko mogli zamisliti. Sad kad mi vie ne postojimo, situacija se moe samo pogorati.
Opet je zastala, te se inilo da nas pomno prouava kroz pomalo stisnute oi. Na koncu
je nastavila:
- Bez obzira na sve ostalo, mi smo se barem pobrinuli da svi vi, koji ste nama povjereni
na brigu, odrastete u predivnom okruenju. Takoer smo se pobrinuli da, kad odete od nas,
budete poteeni najgorih od tih uasa. Mogli smo barem toliko uiniti za vas. Ali taj va san,
taj san o mogunosti odgode. Mi tako neto nikad nismo mogli odobriti, ak i kad smo imali
najvie utjecaja. ao mi je, vidim da e vas pogoditi ovo to govorim. Ali ne smijete klonuti
duhom. Nadam se da ete moi cijeniti ono to smo vam ipak mogli osigurati. Pogledajte vas
dvoje! Imali ste lijep ivot, obrazovani ste i kulturni. ao mi je da vam nismo mogli osigurati
vie od toga, ali morate shvatiti koliko je situacija neko bila loija. Kad smo Marie-Claude i
ja poele, nije postojalo niti jedno mjesto poput Hailshama. Mi smo bili prvi, zajedno s
ustanovom Glenmorgan House. Nekoliko godina kasnije nastao je Saunders Trust. Zajedno
smo postali malen, ali veoma glasan pokret, te smo doveli u pitanje cijeli nain voenja
programa doniranja. to je jo vanije, pokazali smo svijetu da uenici mogu postati
senzitivni i inteligentni kao i bilo koje drugo ljudsko bie, ako se odgajaju u humanim,
kultiviranim okruenjima. Prije toga, svi su klonovi, ili uenici kako ih mi radije zovemo,
postojali samo radi opskrbljivanja medicinske znanosti. U prvim danima, nakon rata, za
veinu ljudi vi ste bili samo to. Nejasni predmeti u epruvetama. Slae li se, Marie-Claude?
Veoma je tiha. Obino je ovjek ne moe uutkati kad je rije o toj temi. ini se da joj je vaa
nazonost, dragi moji, zavezala jezik. Vrlo dobro. Dakle, da odgovorim na tvoje pitanje,
Tommy. Zato smo uzimale vae radove. Birale smo najbolje i odravale posebne izlobe.
Krajem sedamdesetih, kad je na utjecaj bio najjai, organizirali smo velika dogaanja diljem
zemlje. Dolazili su ministri iz vlade, biskupi, svakojaki slavni ljudi. Odravali su se govori,
prikupljala velika sredstva. Evo, gledajte! mogli smo rei. Pogledajte ovu umjetnost!
Kako se usuujete tvrditi da ta djeca nisu potpuna ljudska bia? O, da, tada je na pokret
imao veliku podrku, javno je mnijenje bilo uz nas.
Gospoica Emily se u narednih nekoliko minuta prisjeala raznih dogaaja iz tog
vremena, spominjui mnoge ljude ija nam imena nita nisu znaila. Zapravo, na trenutak se
gotovo inilo da opet sluamo jedno od njezinih jutarnjih predavanja kad se obiavala zanijeti
i govoriti o neemu to nitko od nas nije mogao pratiti. No inilo se da uiva jer se u njezinim
oima nazirao blagi smijeak. Zatim se odjednom trgnula i drukijim tonom rekla:
- Ali nikad nismo izgubili doticaj sa stvarnou, zar ne, Marie-Claude? Ne kao nai
kolege u Saunders Trustu. ak i tijekom najboljih vremena, mi smo uvijek znali u kakvoj se
tekoj borbi nalazimo. Doista, tada je dolo do Morningdale skandala, zatim do jo jednog ili
dva problema, i uskoro je sav na trud propao.
- Ali ono to ja ne razumijem - rekoh - jest zato ljudi uope ele da se prema uenicima
tako loe ophode.
- Iz tvoje dananje perspektive, Kathy, tvoja je zbunjenost savreno razumna. No mora
to pokuati sagledati iz povijesnog aspekta. Nakon rata, poetkom pedesetih, kad je brzo
dolazilo do raznih znanstvenih otkria, nije bilo vremena za analizu, za postavljanje razumnih
pitanja. Odjednom su se pred nama pojavile sve te nove mogunosti, svi ti naini izljeenja
dotad neizljeivih bolesti. To je ono to je svijet vidio, to je najvie elio. Ljudi su dugo
radije vjerovali da ti organi dolaze niotkuda, ili u najboljem sluaju, da rastu u nekakvom
vakuumu. Da, bilo je prepirki. No do vremena kad su ljudi poeli razmiljati o... o uenicima,
do trenutka kad su poeli razmiljati o nainu njihova dolaska na svijet, o tome je li ih uope
trebalo stvarati, pa, tada je ve bilo prekasno. Proces se nikako nije mogao vratiti unatrag.
Kako moete traiti od svijeta, koji je rak poeo smatrati izljeivim, kako moete od tog
svijeta traiti da se odrekne tog lijeka, da se vrati u mrane dane? Nije bilo povratka. Bez
obzira koliko je ljudima bilo neugodno zbog vaeg postojanja, njihova je glavna elja bila da
njihova vlastita djeca, njihovi brani partneri, roditelji, prijatelji, da oni ne umiru od raka,
bolesti srca I slinog. Stoga su vas dugo drali u sjenkama, a ljudi su se svim silama trudili da
uope ne razmiljaju o vama. Ako su ipak razmiljali, nastojali su sami sebe uvjeriti da
zapravo niste poput nas. Nije bilo vano jer vi niste ljudska bia. Takva je bila situacija dok se
nije pojavio na maleni pokret. No shvaate li to je bilo protiv nas? Doslovce smo pokuavali
ispraviti krivu Drinu. Tu je cijeli svijet koji eli da uenici doniraju. Dok je tako, uvijek e
postojati barijera koja onemoguuje da se vas smatra pravim ljudskim biima. Pa, mi smo
mnogo godina vodile tu bitku, a ono to smo za vas izborile bila su barem mnoga poboljanja,
premda je to bilo, naravno, samo za biranu nekolicinu. No tada je dolo do Morningdale
skandala, zatim drugih stvari, i prije nego smo se snale, klima se posve promijenila. Vie
nam nitko nije elio pruati podrku, a na je maleni pokret, Hailsham, Glenmorgan i
Saunders Trust, jednostavno zbrisan.
- to je bio taj Morningdale skandal koji neprestano spominjete, gospoice Emily? -
pitala sam. - Morat ete nam ispriati jer mi nita ne znamo o tome.
- Pa, vjerojatno nema razloga da znate. To nikad nije bilo veliko pitanje u irem svijetu.
Ticalo se znanstvenika po imenu James Morningdale, prilino darovitog na svoj nain. Radio
je u zabitom dijelu kotske, zacijelo zato jer je mislio da e ondje privui manje pozornosti.
elio je ljudima ponuditi mogunost da imaju djecu s pojaanim osobinama. Superiornu
inteligenciju, vrhunske sportske sposobnosti, takve stvari. Naravno, bilo je drugih sa slinim
ambicijama, ali taj je Morningdale svoja istraivanja poveo mnogo dalje od bilo koga prije
njega, dalje od legalnih granica. Dakle, otkrili su ga, prekinuli njegov rad i inilo se da je tu
kraj prie. Osim to naravno nije bio, ne za nas. Kao to sam rekla, to nikad nije dolo na
velika zvona. No ipak je stvorilo odreenu atmosferu, znate. Podsjetilo je ljude, podsjetilo ih
je na strah koji ih je uvijek muio. Jedno je stvarati uenike, kao to ste vi, za program
doniranja. Ali generacija stvorene djece koja e zauzeti svoje mjesto u drutvu? Djece koja e
biti oito superiorna nad svima ostalima? O, ne. To je prestrailo ljude. Zgraali su se nad
time.
- Ali, gospoice Emily - rekla sam - kakve je sve to veze imalo s nama? Zato se
Hailsham zbog toga morao zatvoriti?
- Ni mi nismo vidjeli posebnu vezu, Kathy. Ne u poetku. U dananje vrijeme esto
mislim da zbog toga snosimo dio krivnje. Trebali smo biti budniji, manje zaokupljeni sobom;
da smo se veoma trudili u vrijeme kad su prvi put stigle vijesti o Morningdaleu, moda bismo
uspjeli neto promijeniti. O, Marie-Claude se ne slae. Misli da bi se to dogodilo bez obzira
na sve to bismo mi uinili, a moda ima pravo. Na kraju krajeva, nije se radilo samo o
Morningdaleu. U ono je vrijeme bilo jo problema. Ona uasna televizijska serija, na primjer.
Sve je to doprinijelo preokretanju situacije. No pretpostavljam da je najvei nedostatak bio
ovo. Na maleni pokret uvijek je bio previe slab, uvijek previe ovisan o hirovima onih koji
su nam pruali podrku. Sve dok je klima bila povoljna za nas, dok je neka korporacija ili
politiar vidio neku korist u tome da nas podrava, dotad smo mogli ostati na povrini. Ali to
je uvijek bila borba, a nakon Morningdalea, nakon to se klima promijenila, nismo imali
nikakve anse. Svijet se nije elio podsjeati na to kako program doniranja doista funkcionira.
Nisu eljeli razmiljati o vama uenicima, ili o uvjetima u kojima rastete. Drugim rijeima,
dragi moji, eljeli su vas vratiti u sjenke. Natrag u sjenke gdje ste bili prije nego su se pojavili
ljudi poput Marie-Claude i mene. A svi oni utjecajni ljudi koji su nam neko bili tako spremni
pomoi, pa naravno, svi su oni nestali. Izgubili smo nae sponzore, jednog za drugim, za malo
vie od godinu dana. Nastavili smo s radom koliko smo god mogli, radili smo dvije godine
vie od Glenmorgana. No na koncu, kao to znate, morali smo zatvoriti kolu, a danas jedva
postoji neki trag naeg rada. Sad nigdje u zemlji neete nai neto slino Hailshamu. Nai ete
jedino, kao i uvijek, one goleme dravne domove, a ak i ako su donekle bolji nego ranije,
dopustite da vam kaem, dragi moji, danima ne biste spavali kad biste vidjeli to se jo uvijek
dogaa u nekima od tih mjesta. to se tie Marie-Claude i mene, ovdje smo, povukle smo se u
ovu kuu, a na katu imamo brdo vaih radova. To nas podsjea na ono to smo radile. Kao i
brdo dugova, premda to nije ba tako ugodno. I uspomene, pretpostavljam, na sve vas. I
spoznaja da smo vam osigurali bolji ivot no to biste ga inae imali.
- Ne pokuavaj traiti od njih da ti zahvale - iza nas je rekao glas Madame. - Zato bi bili
zahvalni? Doli su ovamo traiti neto mnogo vie. Ono to smo im pruile, sve one godine,
sve one bitke to smo ih vodile za njih, to oni o tome znaju? Misle da je to Bogom dano. Dok
nisu doli ovamo, nita nisu znali o tome. Sad osjeaju samo razoaranje, jer im nismo dale
sve mogue.
Neko vrijeme nitko nije govorio. Zatim se izvana zauo neki zvuk i ponovno se oglasilo
zvono. Madame je izila iz mraka i pola u hodnik.
- Ovoga puta sigurno su oni ljudi - rekla je gospoica Emily. - Morat u se pripremiti.
No vi moete jo malo ostati. Moraju donijeti ormari s drugoga kata. Marie-Claude e paziti
da ga ne otete.
Tommy i ja nismo mogli povjerovati da je tu kraj prie. Niti jedno od nas nije ustalo, a
ionako nitko nije doao pomoi gospoici Emily da ustane iz invalidskih kolica. Trenutak sam
se pitala hoe li sama pokuati ustati, ali ostala je nepomina, nagnuta naprijed kao i ranije,
pozorno oslukujui. Tada je Tommy rekao:
- Znai, definitivno nema niega. Nikakve odgode, niega tome slinog.
- Tommy - promrmljala sam i ljutito ga pogledala.
No gospoica Emily je blago rekla:
- Ne, Tommy. Nema niega tome slinog. Va ivot sad mora poi unaprijed zacrtanim
tokom.
- Znai, vi govorite, gospoice - rekao je Tommy - da sve ono to smo radili, sva
predavanja, sve je to bilo samo ono o emu ste nam sada priali? U tome nije postojalo nita
vie?
- Mogu shvatiti - rekla je gospoica Emily da bi to vama moglo izgledati kao da ste
bili samo pijuni u nekakvoj igri. Doista se to moe tako gledati. Ali razmislite o tome. Vi ste
bili pijuni koji su imali sree. Postojala je odreena klima i sad je vie nema. Morate prihvatiti
injenicu da se u ovom svijetu katkad dogaaju takve stvari. Miljenje ljudi, njihovi osjeaji,
as su ovakvi, as onakvi. Jednostavno se dogodilo da ste rasli u odreenom trenutku toga
procesa.
- To je moda bio samo obian trend koji je doao i proao - rekoh. - Ali za nas, to je na
ivot.
- Da, to je istina. Ali razmislite malo. Bilo vam je bolje nego mnogima prije vas. I tko
zna s ime e se morati suoiti oni koji dolaze iza vas. ao mi je, uenici, ali sad vas moram
napustiti. George! George!
Iz hodnika je dopiralo mnogo buke, a moda je zato George nije uo jer nije bilo
odgovora. Tommy je odjednom pitao:
- Je li zato gospoica Lucy otila?
Trenutak sam mislila da ga gospoica Emily, koja se usredotoila na ono to se
dogaalo u hodniku, nije ula. Nagnula se unatrag u invalidskim kolicima i poela ih polako
pomicati prema vratima. Bilo je toliko malenih stolia za kavu i stolica da se inilo kako nema
kuda proi. Ba sam kanila ustati i raistiti joj put, kad se naglo zaustavila.
- Lucy Wainright - rekla je. - Ah, da. Imali smo malo problema s njom. - Zastala je, a
zatim okrenula invalidska kolica prema Tommyju. - Da, imali smo malo nevolja s njom.
Nesporazum. Ali da odgovorim na tvoje pitanje, Tommy. Nesporazum s Lucy Wainright nije
imao veze s ovim to sam vam upravo ispriala. Barem, ne izravno. Ne, to je vie bilo,
recimo, unutranje pitanje.
Mislila sam da e na tome ostati, pa sam pitala:
- Gospoice Emily, ako nemate nita protiv, rado bismo znali, to se dogodilo s
gospoicom Lucy.
Gospoica Emily je uzdigla obrve. - Lucy Wainright? Bila vam je vana? Oprostite mi,
dragi uenici, opet zaboravljam. Lucy nije bila dugo s nama, pa je za nas samo periferna
figura u naem sjeanju na Hailsham. I to ne ba ugodna. No jasno mi je, ako ste bili ondje
ba u onim godinama... - Nasmijala se vie za sebe, te se inilo da se neega prisjea. U
hodniku je Madame doista glasno korila ljude, li se inilo da je gospoica Emily sad izgubila
zanimanje. Pretraivala je svoja sjeanja s izrazom kontu tracije na licu. Na koncu je rekla: -
Bila je prilino draga djevojka, Lucy Wainright. Ali nakon to je netko vrijeme provela kod
nas, poela je dobivati te ideje. Smatrala je da vas uenike treba uiniti svjesnima. eljela je
da budete vie svjesni onoga to vas oekuje, tko ste vi, emu ste namijenjeni. Vjerovala da
vam treba dati to potpuniju sliku. Smatrala je da vas varamo ako inimo manje od toga.
Razmislili smo o njezinu stavu i zakljuili da je pogrean.
- Zato? - pitao je Tommy. - Zato ste tako mislili?
- Zato? eljela je dobro, sigurna sam u to. Vidim da vam je bila draga. Imala je sve
osobine izvrsne uiteljice. Ali ono to je eljela uiniti, bilo je previe teoretski. Godinama
smo vodili Hailsham, nagonski smo znali to bi moglo djelovati, to je najbolje za uenike na
duge staze, nakon Hailshama. Lucy Wainright je bila idealist, to samo po sebi nije loe. Ali
nije shvaala praktinu stranu. Vidite, mogli smo vam pruiti neto, ono to vam ak ni sada
niko ne moe oduzeti, a to smo mogli u prvom tako da vas zatitimo. Hailsham ne bi bio
Hailsham da nismo tako postupali. U redu, katkad je to znailo da neto tajimo pred vama,
laemo vam. Da, na mnoge smo vas naine prevarili. Valjda se to ak i tako moe rei. Ali
titili smo vas tijekom tih godina, i pruili smo vam djetinjstvo. Lucy je doista bila
dobronamjerna. No da je bilo po njezinu, vaa bi srea u Hailshamu bila unitena. Pogledajte
se sada! Tako sam ponosna dok vas gledam. Izgradili ste svoje ivote na onome to smo vam
pruili. Ne biste bili ono to danas jeste da vas nismo titili. Ne biste bili zaokupljeni
predavanjima, ne biste se predavali slikanju i pisanju. Zato i biste, da ste znali to vas
oekuje? Rekli biste nam da je sve to besmisleno, a kako bismo to mogli pobijati? Zato je
morala otii.
uli smo kako Madame vie na ljude. Nije ba izgubila ivce, ali glas joj je bio
zastraujue strog, a glasovi mukaraca, koji su se dotad prepirali s njom, utihnuli su.
- Moda je bolje da sam ostala ovdje s vama - rekla je gospoica Emily. - Marie-Claude
takve stvari ini mnogo uinkovitije.
Ne znam to me navelo da to kaem. Moda spoznaja da e posjet uskoro zavriti;
moda me zanimalo to tono gospoica Emily i Madame osjeaju jedna prema drugoj. U
svakom sluaju, spustivi glas i kimnuvi prema vratima, rekla sam joj:
- Madame nas nikad nije voljela. Uvijek nas se bojala. Onako kako se ljudi boje
paukova i slino.
ekala sam hoe li se gospoica Emily naljutiti, premda mi je to sad uglavnom bilo
svejedno. Doista, naglo se okrenula prema meni, kao da sam u nju bacila lopticu od
zguvanog papira, a oi su joj bljesnule na nain koji me podsjetio na njezine dane u
Hailshamu. No glas joj je bio miran i blag kad je odgovorila:
- Marie-Claude je sve dala za vas. Radila je i radila i radila. Tu nema dvojbe, dijete
moje, Marie-Claude je na vaoj strani i uvijek e biti na vaoj strani. Boji li vas se? Svi vas se
bojimo. Osobno sam se gotovo svakoga dana u Hailshamu morala boriti protiv svojega straha
od vas. Bilo je trenutaka kad sam sve vas promatrala s prozora moje radne sobe i osjeala
takvu odvratnost... - Uutjela je, a zatim je u njezinim oima opet neto bljesnulo. - No vrsto
sam odluila da takvim osjeajima neu dopustiti da me sprijee initi ono to je pravedno.
Borila sam se protiv tih osjeaja i pobijedila. A sada, ako biste bili tako dobri i pomogli mi da
se izvuem odavde, George bi trebao ekati s mojim takama.
Pridravali smo je, svatko za jedan lakat, te je polako izila na hodnik gdje se krupan
ovjek u odori bolniara panino trgnuo i brzo joj pruio take.
Ulazna su vrata bila otvorena, te sam se iznenadila da jo ima dnevnog svjetla. Izvana je
dopirao glas Madame, koja je sad smirenije razgovarala s ljudima. inilo se da je vrijeme da
Tommy i ja neopazice odemo, ali George je pomagao gospoici Emily da obue kaput dok je
ona stajala izmeu taka; nikako se nismo mogli provui kraj njih, pa smo ekali. Vjerojatno
smo takoer ekali da se pozdravimo s gospoicom Emily; moda smo joj, nakon svega,
eljeli zahvaliti, nisam sigurna. Ali ona je sad bila zaokupljena svojim ormariem. Poela je
neto ustro govoriti ljudima vani, a zatim je otila s Georgeom, uope nas ne pogledavi.
Tommy i ja smo jo neko vrijeme ostali u hodniku, jer nismo znali to bismo trebali
uiniti. Kad smo na koncu ipak izili, opazila sam da su se upalile lampe du cijele dugake
ulice, premda se jo nije posve smrailo. Bijeli je kombi upalio motor. Odmah iza njega
nalazio se veliki volvo, a gospoica Emily je sjedila na mjestu suvozaa. Madame se sagnula
do prozora, kimajui glavom na neto to je gospoica Emily govorila, a George je zatvarao
prtljanik i poao prema vozakim vratima. Zatim je bijeli kombi krenuo, a automobil
gospoice Emily ga je slijedio.
Madame je dugo gledala za vozilima. Zatim se okrenula kao da se eli vratiti u kuu, ali
kad nas je ugledala na ploniku, naglo je stala, gotovo ustuknuvi.
- Mi sad idemo - rekoh. - Hvala vam to ste razgovarali s nama. Molim vas, pozdravite
gospoicu Emily u nae ime.
Vidjela sam da me prouava na slaboj svjetlosti. Tada je rekla:
- Kathy H. Sjeam te se. Da, sjeam se. - Uutjela je, ali me nastavila promatrati.
- Mislim da znam o emu razmiljate - na koncu sam rekla. - Mislim da mogu pogoditi.
- Vrlo dobro. - Glas joj je bio nekako sanjarski, a pogled je pomalo izgubio otrinu. -
Vrlo dobro. Moe itati misli. Reci mi.
- Jednom ste me gledali, jednog poslijepodneva u spavaonici. Nikoga drugog nije bilo u
blizini, a ja sam putala tu kasetu, tu glazbu. Nekako sam plesala zatvorenih oiju, a vi ste me
vidjeli.
- To je veoma dobro. ita misli. Trebala bi biti na pozornici. Tek sam te sada
prepoznala. Ali da, sjeam se toga. Jo uvijek katkad razmiljam o tome.
- Ba neobino. I ja.
- Shvaam.
Mogle smo time zavriti razgovor. Mogli smo se pozdraviti i otii. Ali ona nam je prila
blie, cijelo Vrijeme promatrajui moje lice.
- Tada si bila mnogo mlaa - rekla je. - Ali da, to si bila ti.
- Ne morate odgovoriti na ovo ako ne elite - rekoh. - Ali to me uvijek zbunjivalo.
Smijem li vas pitati?
- Ti ita moje misli. Ali ja ne mogu itati tvoje.
- Pa, bili ste... uzrujani toga dana. Promatrali ste me, a kad sam toga postala svjesna i
otvorila oi, gledali ste me i mislim da ste plakali. Zapravo, znam da jeste. Promatrali ste me i
plakali. Zato?
Njezin se izraz lica nije promijenio dok je netremice zurila u moje lice. - Plakala sam -
na koncu je rekla, veoma tiho, kao da se bojala da susjedi prislukuju - jer sam ula tvoju
glazbu kad sam stigla onamo. Pomislila sam da je neki budalasti uenik ostavio upaljen radio.
No kad sam ula u tvoju spavaonicu, vidjela sam tebe, samu, malenu djevojicu kako plee.
Kao to si rekla, zatvorenih oiju, veoma daleko, izraz enje. Plesala si tako izrazito
osjeajno. I ta glazba, ta pjesma. Bilo je neega u rijeima. Bila je puna tuge.
- Pjesma se - rekla sam - zvala Nikad me ne ostavljaj. - Zatim sam joj ispod glasa
otpjevala nekoliko stihova. - Nikad me ne ostavljaj. O, duo, duo. Nikad me ne ostavljaj...
Kimnula je kao da se slae. - Da, to je bila ta pjesma. Otad sam je ula jednom ili
dvaput. Na radiju, na televiziji. Vratila me natrag k onoj djevojici, koja je sama plesala.
- Kaete da ne moete itati tue misli - rekoh. - Ali moda ste onoga dana mogli.
Moda ste zato poeli plakati kad ste me vidjeli. Jer bez obzira o emu je govorila pjesma, u
glavi sam, dok sam plesala, imala vlastitu verziju. Vidite, zamiljala sam da govori o nekoj
eni kojoj su rekli da nee moi imati djece. Ali tada je ipak dobila dijete, i bila je tako sretna,
pa je dijete vrsto stezala na prsima, istinski se bojei da bi ih neto moglo rastaviti. Zato je
govorila duo, duo, nikad me ne ostavljaj. Pjesma uope ne govori o tome, ali tada sam to
zamiljala. Moda ste mi proitali misli, i zato vam se inila tako tunom. U ono vrijeme mi
se nije inilo da je tako alosna, ali sada, kad razmiljam o tome, doista shvaam da je pomalo
tuna.
Obraala sam se Madame, ali sam osjeala kako se Tommy vrpolji kraj mene. Bila sam
svjesna teksture njegove odjee, svega povezanog s njim. Tada je Madame rekla:
- To je veoma zanimljivo. No ja ni tada nisam bolje itala tue misli nego danas. Plakala
sam iz posve drugog razloga. Dok sam te onoga dana gledala kako plee, vidjela sam neto
drugo. Vidjela sam kako brzo nadolazi novi svijet. Vie znanstven, uinkovit, da. Vie
lijekova za stare bolesti. Vrlo dobro. Ali grub, okrutan svijet. Vidjela sam malenu djevojicu,
vrsto zatvorenih oiju, kako na prsima stie stari ljubazni svijet, onaj za koji je u srcu znala
da ne moe opstati, drala ga je i preklinjala neka je nikad ne ostavlja. To sam ja vidjela. To
zapravo nisi bila ti, ono to si radila, znam da je tako. Ali vidjela sam te i to mi je slomilo
srce. Nikad nisam zaboravila.
Zatim je pola naprijed dok nije dola samo na korak ili dva od nas.
- Vae prie veeras, i to me dirnulo. - Pogledala je Tommyja, a potom opet mene. -
Sirota stvorenja. Voljela bih da vam mogu pomoi Ali sad ste sami.
Ispruila je ruku, cijelo vrijeme zurei u moje lice, i poloila je na moj obraz. Osjetila
sam drhtaj u cijelom njezinom tijelu, ali zadrala je ruku na mojem obrazu, a ja sam opet
vidjela kako se u njezinim oima pojavljuju suze.
- Sirota stvorenja - ponovila je, gotovo aptom. Zatim se okrenula i vratila u kuu.
*
Tijekom putovanja natrag jedva smo uope raspravljali o naem susretu s gospoicom
Emily i Madame. Ili ako jesmo, razgovarali smo samo o manje vanim stvarima, o tome
koliko nam se inilo da su ostarjele ili o stvarima u njihovoj kui.
Vozila sam najslabije poznatim sporednim cestama za koje sam znala, gdje je samo
svjetlost naih farova uznemirivala mrak. Katkad bismo sreli i druge farove, a tada bi me
obuzeo osjeaj da pripadaju drugim njegovateljima koji se sami voze kui i, poput mene, uza
se imaju donora. Znala sam, naravno, da se i drugi ljudi koriste tim cestama; alite mi se veeri
inilo da mrane sporedne ceste postoje samo za one poput nas, dok su velike bijel autoceste,
s golemim putokazima i elegantnim odoritima, namijenjene svima ostalima. Ne znam je li
Tommy mislio neto slino. Moda jest, jer je u jednom trenutku primijetio:
- Kath, ti poznaje neke doista udne ceste.
Malo se nasmijao dok je to govorio, ali se inilo da je nakon toga duboko utonuo u
misli. Dok smo se vozili osobito mranom cesticom usred niega, odjednom je rekao:
- Mislim da je gospoica Lucy imala pravo, a ne ospoica Emily.
Ne sjeam se jesam li mu neto na to odgovorila, ako jesam, sigurno nije bilo neto
dubokoumno. No to je bio trenutak kad sam prvi put opazila ono, neto u njegovu glasu, ili
moda u njegovu dranju, to je pokrenulo udaljena alarmna zvona. Sjeam se da sam
skrenula pogled sa zavojite ceste kako bih ga hitro pogledala, ali on je samo tiho ondje sjedio,
zurei ravno naprijed, u no.
Nekoliko minuta kasnije iznenada je rekao: - Kath, moemo li stati? ao mi je, moram
malo izii.
Pomislivi da ponovno osjea muninu, gotovo sam odmah zaustavila automobil,
skrenuvi uza ivicu. Mjesto je bilo posve neosvijetljeno, a premda sam ostavila upaljena
svjetla automobila, bojala sam se da e iza zavoja naii drugo vozilo i udariti u nas. Zato, kad
je Tommy iziao i nestao u mraku, nisam pola s njim. Isto tako, bilo je neeg odlunog u
nainu na koji je iziao, to je govorilo da e se, ak i ako mu je zlo, radije sam nositi s tim. U
svakom sluaju, zato sam jo uvijek sjedila u automobilu, pitajui se trebam li ga pomaknuti
malo dalje uzbrdo, kad sam ula prvi vrisak.
U poetku nisam uope pomislila da je to on, nego nekakav manijak koji je vrebao iz
grmlja. Ve sam izila iz automobila kad su se zauli drugi i trei vrisak, a tada sam ve znala
da je to Tommy, premda to nije umanjilo moj osjeaj hitnoe. Zapravo, vjerojatno sam na
trenutak bila blizu panike, jer nisam imala pojma gdje je on. Nita nisam vidjela, a kad sam
pokuala krenuti prema vrisku, zaustavio me neprobojni gusti. Zatim sam nala prolaz,
zakoraila kroz jarak i nala se pred ogradom. Uspjela sam se popeti preko i nala se u
mekanom blatu.
Sad sam ve mnogo bolje vidjela to me okruuje. Nalazila sam se na polju koje se
strmo sputalo malo ispred mene, a daleko dolje u dolini vidjela sam svjetla nekog sela.
Vjetar je ondje doista jako puhao, te sam se morala uhvatiti za stup ograde da me ne odnese.
Mjesec nije bio pun, ali je davao dovoljno svjetlosti, pa sam malo dalje, ondje gdje se polje
poinjalo sputati, razabrala Tommyjev lik. Bjesnio je, vikao, mahao akama i nogama.
Pokuala sam potrati k njemu, ali blato mi je to unemoguavalo. Blato je i njega
ometalo jer se jednom, kad je utnuo nogom po zraku, poskliznuo i pao tako da mi je nestao iz
vida. Ali njegova zbrkana tirada psovki bez prekida se nastavila, a uspjela sam stii do njega
ba kad se ponovno podigao. Na trenutak sam ugledala njegovo lice na mjeseini, puno blata i
iskrivljeno od bijesa, a zatim sam posegnula za njegovim rukama i vrsto ga drala. Pokuao
se rijeiti mojega stiska, ali nisam ga putala sve dok nije prestao vikati, te sam osjetila kako
iz njega nestaje elja za borbom. Tada sam shvatila da je i on mene zagrlio. Stajali smo tako,
na vrhu toga polja, inilo mi se, cijelu vjenost, nita ne govorei, samo vrsto steui jedno
drugo, dok je vjetar silovito puhao u nas, poteui nau odjeu, te se na trenutak inilo da se
drimo jedno za drugo jer je to bio jedini nain da budemo sigurni da nas nee odnijeti u no.
Kad smo se na koncu odvojili, promrmljao je: -Doista mi je ao, Kath. - Potom se
drhtavo nasmijao i dodao: - Dobro da nije bilo krava na tom polju. Utjerao bih im strah u
kosti.
Vidjela sam da se svim silama trudi kako bi me mjerio da je sad sve u redu, ali prsa su
mu se jo uvijek uzbueno dizala i sputala, a noge su mu se tresle. Zajedno smo se zaputili
natrag prema automobilu, nastojei da se ne poskliznemo.
- Zaudara na kravlju balegu - na koncu sam rekla.
- O, Boe, Kath. Kako u to objasniti? Morat emo se uuljati na stranji ulaz.
- Ipak se mora javiti da si stigao.
- O, Boe - rekao je, ponovno se nasmijavi.
U automobilu sam nala neke krpe, pa smo skinuli najgore blato. No dok sam traila
krpe, iz prtljanika sam izvadila sportsku torbu u kojoj su se nalazile njegove slike ivotinja, a
kad smo ponovno krenuli na put, opazila sam da ju je Tommy uzeo sa sobom.
Neko smo se vrijeme vozili, ne govorei mnogo, a on je drao torbu u krilu. ekala sam
da kae neto o slikama; ak mi je palo na pamet da se sprema jo jedan ispad bijesa, a tada e
sve slike baciti kroz prozor. Ali on je objema rukama zatitniki drao torbu i neprestano
zurio u mranu cestu pred nama. Nakon duge tiine, rekao je:
- ao mi je zbog onoga maloas, Kath. Uistinu jest. Pravi sam idiot.
- Potom je dodao: - O emu razmilja, Kath?
- Razmiljala sam - rekoh - o onom razdoblju, u Hailshamu, kad si obiavao tako
pomahnitati, a mi to nismo mogli razumjeti. Nismo mogli shvatiti kako ikad moe postati
takav. Pa mi je palo na pamet, samo jedna misao, zapravo. Pomislila sam da je moda razlog
takvih tvojih ispada bio u tome to si na odreenoj razini uvijek znao.
Tommy je razmislio o tome, a zatim je odmahnuo glavom. - Nemoj tako misliti, Kath.
Ne, to sam uvijek bio samo ja. Ja, koji sam se ponaao kao idiot. To je sve. - Trenutak kasnije
malo se nasmijao i rekao: - Ali to je neobina ideja. Moda jesam znao, negdje duboko u
sebi. Neto to vi ostali niste znali.
DVADESET TREE POGLAVLJE
U razdoblju od tjedan ili dva nakon toga putovanja inilo se da se nita posebno nije
promijenilo. Ali nisam oekivala da e tako ostati, i doista, poetkom listopada, poela sam
opaati malene promjene. Kao prvo, premda je Tommy nastavio crtati ivotinje, izbjegavao je
to raditi u mojoj nazonosti. Nismo se bili vratili u odnos kakav smo imali kad sam tek
postala njegova njegovateljica i sve ono iz Seoske kue jo uvijek je visjelo nad nama. No
bilo je kao da je razmiljao o tome i donio odluku: nastavit e crtati ivotinje ako bude
raspoloen za to, ali ako ja uem, prestat e i spremiti ih. To me nije previe povrijedilo.
Zapravo, na mnoge je naine predstavljalo olakanje: situacija bi bila neugodnija ako bi nam
te ivotinje bile pred nosom kad smo bili zajedno.
No bilo je drugih promjena, koje mi se nisu inile tako lakim. Ne elim rei da vie
nismo provodili ugodne trenutke u njegovoj sobi. ak smo s vremena na vrijeme imali spolne
odnose. Ali nisam mogla zatvarati oi pred injenicom da se Tommy, sve vie i vie,
poistovjeuje s drugim donorima u centru. Ako smo se nas dvoje, na primjer, prisjeali ljudi
iz Hailshama, on bi prije ili kasnije prebacio razgovor na jednog od svojih trenutnih prijatelja
donora koji je moda rekao ili uinio neto slino onome ega smo se prisjeali. Posebno
jednom prilikom, kad sam stigla u Kingsfield nakon duge vonje i izila iz automobila.
etverokut je izgledao kao onoga dana kad sam s Ruth stigla u centar kad smo poli pogledati
brodi. Bilo je tmurno jesenje poslijepodne i nikoga nije bilo u blizini, osim skupine donora
ispod nadstrenice zgrade za rekreaciju. Vidjela sam da je Tommy s njima; stajao je ramenom
naslonjen na jedan stup; i sluao donora koji je sjedio na stubama ispred ulaza. Pola sam
nekoliko koraka prema njima, a zatim stala i ekala, ondje na otvorenom, pod sivim nebom.
Ali Tommy je, premda me vidio, nastavio sluati prijatelja, te su na koncu on i ostali prasnuli
u smijeh. ak je i tada nastavio sluati i smijeiti se. Kasnije je tvrdio da me kretnjom pozvao
k sebi, ali ako jest, to se veoma slabo vidjelo. Samo sam vidjela da se smijei nekako
neodreeno prema meni, a zatim se ponovno usredotoio na ono to je njegov prijatelj
govorio. U redu, bio je usred neega, i nakon minutu ili dvije, odvojio se od skupine, pa smo
nas dvoje otili u njegovu sobu. No bilo je posve drukije od onoga to bi se dogodilo ranije.
Nije se radilo samo o tome da me pustio ekati na etverokutu. To mi ne bi toliko smetalo
Vie se radilo o tome da sam toga dana prvi put osjetila da mu je nekako mrsko to mora otii
sa mnom, a kad smo se nali u njegovoj sobi, ugoaj meu nama nije bio ba sjajan.
Moram biti potena i rei da sam i ja bila podjednako kriva za situaciju. Jer dok sam
ondje stajala i promatrala ih kako razgovaraju i smiju se, osjetila sam neoekivani trzaj; jer
bilo je neega u nainu kako su ti donori stajali u grubom polukrugu, neega u njihovu
dranju, gotovo promiljeno oputenom, bez obzira jesu li stajali ili sjedili, kao da su eljeli
cijelom svijetu objaviti koliko svaki od njih uiva u drutvu ostalih, to me podsjetilo na nain
na koji je naa malena skupina obiavala sjediti u paviljonu. Ta je usporedba, kao to sam
rekla, izazvala neodreeni trzaj u meni, pa sam se moda, kad smo se nali u njegovoj sobi, i
ja osjeala kivnom jednako kao i on.
Obuzeo bi me slian osjeaj svaki put kad bi mi rekao da ne razumijem ovo ili ono jer
jo nisam donor. Ali uz izuzetak jednog odreenog dogaaja, o emu u vam uskoro ispriati,
to je bilo samo lagano nezadovoljstvo. Obino bi mi takve stvari govorio napola u ali, gotovo
srdano. ak i kad je u tome postojalo neto vie, kao kad mi je rekao neka prestanem
njegovo prljavo rublje nositi u praonicu jer to moe sam uiniti, teko se moe rei da je
izazivalo svau. Tom sam ga prigodom pitala:
- Kakve veze ima, tko od nas dvoje nosi runike dolje? Ionako onuda izlazim.
Na to je odmahnuo glavom i rekao: - Gledaj, Kath, sam u sreivati svoje stvari. Kad bi
bila donor, shvatila bi.
U redu, zapeklo je, ali to sam lako mogla zaboraviti. No kao to rekoh, jednom me
doista uzrujao kad je opet govorio o tome kako ja nisam donor.
Dogodilo se oko tjedan dana nakon to je stigla obavijest o njegovom etvrtom
doniranju. Oekivali smo je i ve smo mnogo razgovarali o tome. Zapravo, neki od naih
najprisnijih razgovora nakon putovanja u Littlehampton bili su o etvrtom doniranju. Kao
njegovateljica, vidjela sam veoma razliite reakcije donora na njihovo etvrto doniranje. Neki
ele cijelo vrijeme razgovarati o tome, beskonano i besmisleno. Drugi samo zbijaju ale o
tome, a neki uope ne ele razgovarati. Zatim je tu ta neobina sklonost donora da etvrto
doniranje smatraju neim vrijednim estitanja. Donoru pred etvrtim, ak i onome koji
dotad uope nije bio omiljen, ukazuje se posebno potovanje. ak se lijenici i medicinske
sestre tako ponaaju: donor pred etvrtim doniranjem doe na pregled, a oni u bijelim kutama
doekuju ga sa smijekom i rukuju se s njim. Pa, Tommy i ja, o svemu smo tome razgovarali,
katkad u ali, katkad ozbiljno i pomno. Raspravljali smo o svim razliitim nainima na koje se
ljudi pokuavaju nositi s time, te koji naini imaju najvie smisla. Jednom, dok se sputao
mrak i mi smo jedno uz drugo leali na krevetu, Tommy je rekao:
- Zna zato je tako, Kath, zato se svi toliko zabrinjavaju oko etvrtog doniranja? Zato
jer nisu sigurni da e doista skonati. Kad bi zasigurno znao da e skonati, bilo bi lake. Ali
nikad nam to sa sigurnou ne kau.
Ve sam se neko vrijeme pitala hoe li to spomenuti, te sam razmiljala kako u
odgovoriti. No kad je iskrsnulo to pitanje, nisam znala to bih rekla. Stoga sam samo
odgovorila: - To je gomila besmislica, Tommy. Samo prie, aave prie. Ne vrijedi ak ni
razmiljati o tome.
No Tommy je zasigurno znao da nemam argumenata za svoje rijei. Takoer je znao da
postavlja pitanja na koja ak ni lijenici nemaju sigurnih odgovora. Zacijelo ste i vi uli sline
prie. Kako moda nakon etvrtog doniranja, ak i ako ste praktiki skonali, jo uvijek ste na
neki nain svjesni; kako tada otkrijete da ima jo doniranja, mnogo njih, s druge strane linije;
kako vie nema centara za oporavak, nema njegovatelja, nema prijatelja; kako nema to
raditi, osim gledati svoja preostala doniranja dok te ne iskljue. To su stvari za horor filmove,
pa ljudi najee ne ele razmiljati o tome. Ni oni u bijelim ogrtaima, ni njegovatelji, a
obino ni donori. No s vremena na vrijeme neki donor to spomene, kao Tommy te veeri, a
sad bih voljela da smo razgovarali o tome. No kako sam ja to odbacila kao besmislice, oboje
smo ustuknuli pred cijelim podrujem. Nakon toga sam barem znala da Tommy razmilja o
tome, te mi je bilo drago to mi se donekle povjerio. Pokuavam rei da sam, sve u svemu,
imala dojam da se zajedno prilino dobro nosimo s etvrtim doniranjem, te sam zato bila
onako izbaena iz ravnotee onim to je rekao dok smo hodali livadom.
*
Kingsfield nema ba mnogo zemljita. etverokut je oito okupljalite, a ono malo
zemljita iza zgrada pomalo podsjea na pustopoljinu. Najvei dio, to ga donori zovu
livadom, jest pravokutnik obrastao korovom i trnjem, okruen ogradama od iane mree.
Uvijek se govorilo o tome da e se ondje urediti prava tratina za donore, ali to jo nisu uinili,
ak ni sada. Moda ipak ne bi bilo naroito spokojno jer u blizini prolazi velika cesta. Bez
obzira na to, kada donore obuzme nemir i ele se ispuhati hodanjem, obino onamo odlaze,
probijajui se kroz koprivu i kupine. Onog jutra o kojemu govorim bilo je doista maglovito, te
sam znala da e na livadi biti mokro, ali Tommy je uporno traio da poemo onamo. Nije me
iznenadilo da smo ondje bili sami, to je zacijelo sasvim odgovaralo Tommyju. Nakon to
smo se nekoliko minuta probijali kroz korov, stao je kraj ograde i zagledao se u maglu s druge
strane. Potom je rekao:
- Kath, ne bih elio da pogreno shvati, ali mnogo sam razmiljao o tome. Kath,
mislim da bih trebao traiti drugog njegovatelja.
Tijekom nekoliko sekunda nakon to je to rekao, shvatila sam da me to uope nije
iznenadilo; da sam to na neki neobian nain oekivala. No ipak sam se naljutila i nita nisam
rekla.
- Nije rije samo o tome da se pribliava etvrto doniranje - nastavio je. - Ne radi se
samo o tome. To je zbog onakvih stvari kao proli tjedan. Kad sam imao sve one probleme s
bubrezima. Bit e mnogo vie takvih situacija.
- Zato sam dola i nala te - rekla sam. - Upravo sam ti zato dola pomoi. Zbog onoga
to e sada poeti. Ruth je takoer to eljela.
- Ruth je za nas eljela ono drugo - rekao je Tommy. - Ne mora znaiti da je eljela da
ostane mojom njegovateljicom do samoga kraja.
- Tommy - rekoh, a tada sam vjerojatno ve bila bijesna, ali sam govorila tihim,
kontroliranim glasom - ja sam ta koja e ti pomoi. Zato sam dola i ponovno te nala.
- Ruth je za nas eljela ono drugo - ponovio je. - Sve ovo je neto posve drugo. Kath, ne
elim biti takav pred tobom.
Gledao je u tlo, dlanom se oslonivi na ogradu od iane mree, a na trenutak se inilo
da pozorno oslukuje zvuk prometa to je dopirao iz magle. Tada je lagano odmahnuo glavom
i rekao:
- Ruth bi to razumjela. Ona je bila donorica, pa bi razumjela. Ne kaem da bi isto
eljela za sebe, ne mora biti. Moda bi ona eljela da do samoga kraja ostane njezina
njegovateljica. Ali razumjela bi moju elju da ne bude tako. Kath, katkad ti jednostavno ne
razumije. Ne razumije jer nisi donorica.
Kad je to izgovorio, okrenula sam se i otila. Kao to sam rekla, bila sam gotovo
spremna na ono da me vie ne eli za njegovateljicu. Ali ono to je doista zapeklo, nakon svih
onih sitnica, kao kad me ostavio da stojim na etverokutu, bile su njegove rijei, nain kako
me opet odvojio, ne samo od svih donora, nego od sebe i Ruth.
No to se nikad nije pretvorilo u veliku svau. Kad sam ljutito otila, nisam mogla
mnogo uiniti, osim vratiti se u njegovu sobu, a on je nekoliko minuta kasnije doao za
mnom. Dotad sam se ohladila, kao i on, pa smo mogli smirenije razgovarati o tome. Bilo je
pomalo ukoeno, ali pomirili smo se, i ak se pozabavili nekim praktinim pitanjima kad je
rije o promjeni njegovatelja. Kasnije, dok smo u sumraku sjedili jedno do drugoga na rubu
njegova kreveta, rekao mi je:
- Ne elim da se opet svaamo, Kath. Ali esto sam te elio to pitati. elim rei, zar se
ne umori od rada njegovateljice? Svi mi ostali, mi smo davno postali donori. Ti to radi ve
godinama. Zar katkad ne poeli, Kath, da poure i poalju ti obavijest?
Slegnula sam ramenima. - Ne smeta mi. U svakom sluaju, vano je da postoje dobri
njegovatelji. A ja sam dobra njegovateljica.
- No je li to doista tako vano? U redu, uistinu je lijepo imati dobrog njegovatelja. Ali
na koncu, je li to doista tako vano? Svi e donori donirati, bez obzira na sve, a zatim e
skonati.
- Jasno da je vano. Dobar njegovatelj moe uvelike promijeniti ivot donora.
- Ali sva ta jurnjava naokolo. esto si posve iscrpljena i sama. Promatrao sam te. To te
umara. Sigurno, Kath, sigurno katkad poeli da ti kau da moe prestati. Ne znam zato ne
porazgovara s njima, pita ih zato je prolo toliko mnogo vremena. - Nita nisam rekla, a on
je dodao: - Samo tako kaem, to je sve. Nemojmo se opet svaati.
Spustila sam glavu na njegovo rame i rekla: - Da, pa moda vie neu dugo ekati. Ali
zasad moram nastaviti. ak i ako me ti ne eli u svojoj blizini, ima drugih koji me ele.
- Valjda ima pravo, Kath. Ti jesi doista dobra njegovateljica. Bila bi savrena i za
mene da to nisi ti. - Kratko se nasmijao i zagrlio me. Potom je rekao: - Neprestano razmiljam
o nekakvoj rijeci, a voda uistinu brzo tee. Dvoje ljudi u vodi, pokuavaju drati jedno drugo,
trude se svom snagom, ali na koncu je sve to previe za njih. Struja je previe jaka. Moraju se
pustiti, razdvojiti se. Mislim da je tako s nama. teta je, Kath, jer smo se voljeli cijeli ivot.
Ali na koncu, ne moemo zauvijek ostati zajedno.
Kad je to rekao, sjetila sam se kako sam ga grevito drala one veeri na vjetrovitom
polju kad smo se vraali iz Littlehamptona. Ne znam je li i on o tome razmiljao, ili je i dalje
mislio na svoje rijeke i jake struje. U svakom sluaju, dugo smo tako sjedili na rubu kreveta,
izgubljeni u mislima. Na koncu sam mu rekla:
- ao mi je to sam ranije prasnula. Razgovarat u s njima. Nastojat u se pobrinuti da
dobije nekoga doista dobrog.
- teta je, Kath - ponovno je rekao. Mislim da tog jutra vie nismo razgovarali o tome.
*
Sjeam se da je nekoliko tjedana nakon toga, posljednjih tjedana prije nego se pojavio
novi njegovatelj, bilo iznenaujue spokojno. Moda smo se Tommy i ja posebno trudili da
budemo ljubazni jedno prema drugome, ali inilo se da vrijeme prolazi na gotovo bezbrian
nain. Mogli biste pomisliti da je oko nas vladao nestvaran ugoaj, ali tada mi se to nije inilo
neobinim. Bila sam prilino zauzeta dvojicom drugih donora u North Walesu, a to me dralo
podalje od Kingsfielda vie no to sam eljela, ali ipak sam uspijevala tri ili etiri puta odlaziti
onamo. Zahladilo je, ali je ostalo suho i esto sunano, te smo provodili sate i sate u njegovoj
sobi, katkad vodei ljubav, ee samo razgovarajui, ili je Tommy sluao kako itam.
Jednom ili dvaput, Tommy je ak izvadio svoju biljenicu i skicirao ideje za nove
ivotinje dok sam ja s kreveta itala.
Zatim sam jednoga dana stigla onamo, i to je bio posljednji put. Dola sam odmah iza
jedan poslije podne, a bio je hladan prosinaki dan. Pola sam u njegovu sobu, napola
oekujui neku promjenu, ne znam to. Moda sam mislila da je ukrasio sobu ili tako neto.
Ali naravno, sve je bilo kao i obino, a sve u svemu, to je bilo olakanje. Ni Tommy nije
drukije izgledao, ali kad smo poeli razgovarati, bilo je teko pretvarati se da je to samo jo
jedan uobiajeni posjet. S druge strane, proteklih smo tjedana tako mnogo razgovarali i sve
pretresli, pa nije bilo niega posebnog o emu bismo morali raspraviti. Mislim da nismo
eljeli zapoinjati razgovor o nekoj novoj temi to ga ne bismo mogli dovriti kako treba.
Zato se u naem razgovoru toga dana osjeala nekakva praznina.
Meutim, samo jednom, nakon to sam neko vrijeme besciljno hodala njegovom sobom,
ipak sam ga pitala:
- Tommy, je li ti drago da je Ruth skonala prije no to je saznala sve ono to smo mi na
koncu otkrili?
Leao je na krevetu, pa je neko vrijeme nastavio zuriti u strop prije nego je odgovorio:
- udno, jer sam i ja neki dan ba o tome razmiljao. Kad je rije o takvim stvarima, mora
imati na umu da je Ruth uvijek bila drukija od nas. Ti i ja, od samoga poetka, ak i dok smo
bili maleni, mi smo uvijek pokuavali neto otkriti. Sjea se, Kath, svih onih tajnih razgovora
to smo ih obiavali voditi? Ali Ruth nije bila takva. Uvijek je eljela vjerovati u neto. Takva
je bila Ruth. Zato da, na neki nain, mislim da je najbolje da se tako dogodilo. - Potom je
dodao: - Naravno, ono to smo otkrili, gospoica Emily, sve to, nita ne mijenja po pitanju
Ruth. Na kraju je eljela najbolje za nas. Doista je eljela najbolje za nas.
U tom se trenutku nisam eljela uputati u veliku diskusiju o Ruth, pa sam se samo
sloila s njim. No sad kad sam imala vie vremena razmisliti o tome, nisam ba sigurna to
osjeam. Dio mene stalno ali to nismo mogli podijeliti s Ruth sve to smo otkrili. U redu,
moda bi se zbog toga loe osjeala; shvatila bi da ne moe tako lako kako se nadala popraviti
tetu koju nam je nanijela. I moda sam zato, ako elim biti iskrena, eljela da je ona sve to
znala prije nego je skonala. Ali na koncu, mislim da je rije o neem drugom, neem daleko
veem od moje osvetoljubivosti i pakosti. Jer kao to je Tommy rekao, na kraju je eljela
najbolje za nas, i premda je onoga dana u automobilu rekla da joj nikad neu oprostiti, nije
imala pravo. Vie u meni nema gnjeva spram nje. Kad kaem kako bih voljela da je sve
saznala, razlog je vie taj to me alosti pomisao da je zavrila drukije od Tommyja i mene.
Ovako se inilo kao da postoji crta, te smo mi s jedne strane, a Ruth s druge, a nakon svega, to
me ini tunom, a mislim da bi i nju rastuilo kad bi znala.
Tommy i ja toga dana nismo priredili nikakav veliki oprotaj. Kad je bilo vrijeme, siao
je stubama sa mnom, to obino nije inio, pa smo zajedno preli etverokut do automobila.
Zbog godinjega doba, sunce je ve zalazilo za zgrade. Kao i obino, nekoliko se ljudi
nalazilo u sjenkama ispod nadstrenice, ali sam etverokut bio je prazan. Tommy je utio
cijelim putem do automobila. Zatim se kratko nasmijao i rekao:
- Zna, Kath, kad sam igrao nogomet u Hailshamu, inio sam jednu tajnu stvar. Kad bih
postigao gol, okrenuo bih se ovako - pobjedniki je podigao obje ruke - i potrao natrag
prema mojim suigraima. Niti jednom nisam pomahnitao ili tako neto, samo sam trao
natrag uzdignutih ruku, ovako. - Trenutak je zastao, jo uvijek s rukama u zraku. Potom ih je
spustio i nasmijeio se. - U glavi sam, Kath, uvijek zamiljao da trim kroz vodu. Nita
duboko, najvie do glenjeva. To sam obiavao zamiljati, svaki put. Pljus, pljus, pljus. - Opet
je podigao ruke. - To je doista bio dobar osjeaj. Upravo si postigao zgoditak, okree se, a
zatim, pljus, pljus, pljus. - Pogledao me i opet se kratko nasmijao. - Cijelo ovo vrijeme, nikad
to nisam povjerio ivoj dui.
I ja sam se nasmijala i rekla: - Ti si jedan aavi djeak, Tommy. Nakon toga smo se
poljubili, tek ovla, i tada sam ula u automobil. Tommy je ondje stajao dok sam ga okretala.
Kad sam krenula, nasmijeio se i mahnuo mi. Gledala sam ga u retrovizoru, a on je ondje
stajao gotovo do posljednjeg trenutka. Na kraju sam vidjela kako jo jednom neodreeno
podie ruku i okree se prema nadstrenici. Zatim vie nisam vidjela etverokut u retrovizoru.
*
Prije nekoliko dana razgovarala sam s jednim od mojih donora koji se alio na to kako
sjeanja, ak i ona najdragocjenija, iznenaujue brzo blijede. Ali ja se s tim ne slaem. Ne
vjerujem da e ikad izblijedjeti moja najdragocjenija sjeanja. Izgubila sam Ruth, zatim sam
izgubila Tommyja, ali neu izgubiti sjeanja na njih. Pretpostavljam da sam izgubila i
Hailsham. Jo uvijek se mogu uti prie o nekom bivem ueniku Hailshama koji ga
pokuava pronai, odnosno mjesto gdje se neko nalazio. Katkad se uje poneka glasina o
tome to je Hailsham u dananje vrijeme postao. Hotel, kola, ruevina. to se mene tie, bez
obzira na silne vonje naokolo, nikad ga nisam pokuala nai. Zapravo ga ne elim vidjeti,
bez obzira kakav je danas.
Pazite, premda kaem da nikad ne traim Hailsham, katkad mi se dogaa, dok se vozim
naokolo, da odjednom pomislim da sam ugledala neki njegov dio. U daljini vidim sportski
paviljon i sigurna sam da je na. Ili niz jablana na obzoru kraj velikog hrasta, te sam na
trenutak uvjerena da se pribliavam junom igralitu s druge strane. Jednom, vozei se kroz
sivo jutro ravnim dijelom ceste u Gloucestershireu, prola sam kraj razbijenog automobila na
ugibalitu, bila sam sigurna da je djevojka koja je ispred njega stajala, tupo zurei prema
nadolazeim vozilima, bila Susanna C. koja je bila dvije godine starija od nas i pazila je na
Rasprodaje. Takvi se trenuci pojave kad ih najmanje oekujem, dok se vozim i razmiljam o
neem desetom. Zato moda, na nekoj razini, ipak traim Hailsham.
Ali kao to rekoh, ne odlazim u potragu za njim, a ionako se, krajem godine, vie neu
ovako voziti naokolo. Dakle, svi su izgledi da nikad neu naii na njega, a kad bolje
razmislim, drago mi je da je tako. To je kao s mojim sjeanjima na Tommyja i Ruth. Kad
jednom budem mogla voditi mirniji ivot, bez obzira u koji me centar poalju, imat u
Hailsham uza se, na sigurnom u svojem pamenju, a to mi nitko nee moi oduzeti.
Jedini put kad sam se prepustila osjeajima, samo jednom, bilo je dva tjedna nakon to
sam ula da je Tommy skonao, kad sam se odvezla u Norfolk, premda za to nisam imala
opravdanog razloga. Nisam traila nita odreeno, i nisam pola sasvim do obale. Moda sam
samo eljela gledati sva ona ravna polja niega i golemo sivo nebo. U jednom sam se trenutku
nala na cesti kojom nikad ranije nisam vozila, te otprilike pola sata nisam znala gdje sam, a
nije me bilo ni briga. Prolazila sam kraj jednog praznog, bezlinog polja za drugim, te
doslovce nije bilo nikakvih promjena osim kad bi povremeno jato ptica, uznemireno zvukom
mojeg motora, poletjelo iz brazdi. Zatim sam napokon opazila nekoliko stabala u daljini, ne
daleko od ceste, pa sam se dovezla do njih, stala i izila iz automobila.
Shvatila sam do stojim ispred jutara preorane zemlje. Ograda me spreavala da
zakoraim na polje, a imala je dvije linije bodljikave ice, te sam vidjela kako su ta ograda i
kronje triju ili etiriju stabala iznad mene jedino to zaustavlja vjetar kilometrima naokolo.
Du cijele ograde, osobito na donjoj ici, uhvatilo se i zaplelo svakojako smee. Pomalo je
podsjealo na otpatke to ih more naplavi na plau; vjetar je zasigurno neto od toga nosio
kilometrima prije nego je na koncu zapelo za stabla i ogradu. U kronjama drvea takoer
sam vidjela plastine komade vreica ili neeg slinog, kako vijore na vjetru. To je bio jedini
put, dok sam ondje stajala i promatrala te neobine otpatke, da sam tek malo pustila mati na
volju, jer to je ipak bio Norfolk, a prola su tek dva tjedna otkako sam ga izgubila.
Razmiljala sam o otpacima, o plastinim komadima u granama, naplavinama neobinih
stvari uhvaenih na ogradi, te sam napola zatvorila oi i zamislila da je ovo mjesto kamo je
stiglo sve ono to sam ikad izgubila, jo od djetinjstva, a sad stojim ispred svega toga, i
budem li dovoljno dugo ekala, na obzoru s druge strane polja pojavit e se siuna figura,
polako e postajati sve vea i vea dok ne budem vidjela da je to Tommy, a on e mahnuti,
moda ak zazvati moje ime. Moje sanjarenje nikad nije polo dalje od toga; nisam to
dopustila; i premda su se suze slijevale niz moje obraze, nisam jecala ili izgubila kontrolu nad
sobom. Samo sam malo ekala, a potom se okrenula prema automobilu, kako bih se odvezla
onamo gdje sam u tom trenutku trebala biti.
KRAJ
Napomena: Ne raunajui mali milion ''standardnih manjkavosti'' u izvornom pdf-u koji sam
imao na raspolaganju (nedostajue prvo slovo u rei, neitljive rei, zaostali brojevi stranica, itd.), a za
koje se nadam da sam ih bar u najveem broju uoio i ispravio (uz izvinjenje za one koje eventualno
nisam), verujem da mi je obaveza da eventualnim itaocima skrenem panju i na sledee:
- U izvornom pdf-u nije bilo uoljivo postojanje odvojenih delova u okviru pojedinanih
poglavlja (tekst celog poglavlja tekao je kontinuirano). Kako u engleskom izdanju postoje uoljivo
odvojeni delovi teksta, isto sam uradio i pri sreivanju (umeui zvezdicu kao marker), koristei pri
tom izdanje knjige u srpskom prevodu koje posedujem (Plato; ''Ne daj mi nikada da odem'') za
poreenje. Nisam imao uvid u originalno izdanje knjige te ne znam da li su i na koji nain u njemu
obeleeni ovi delovi.
- U izvornom pdf-u takoe nije bilo kurzivom (italic) obeleenih rei, a kojih je u eng. izdanju
bilo. Pretpostavljajui da ih je bilo i u originalnom izdanju knjige iste sam ''obeleio'' ponovo koristei
Platoovo izdanje kao izvornik.
- Konano, u izvornom pdf-u u 14-om poglavlju su nedostajale kompletne dve stranice teksta.
Iste sam ''rekonstruisao'' (pokuao da prilagodim reenikoj konstrukciji koju je koristio hrvatski
prevodioc) ponovo koristei izdanje koje posedujem. S obzirom da je u pitanju dve stranice teksta, a
da se stil prevoenja u ova dva izdanja uoljivo razlikuje (uglavnom na reenikom sklopu), sumnjam
da sam mogao verodostojno rekonstruisati izvorni tekst u knjizi, te sam taj deo teksta obeleio plavom
bojom.
anahronic