Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str.

261275 261
ENCIKLOPEDIKA NASTOJANJA U HRVATA
KAO FAKTOR KULTURNE SINTEZE*
LJERKA SCHIFFLER
Institut za filozofiju, Zagreb
UDK 130.2
Izvorni znanstveni lanak
Primljen: 24. 10. 2007.
Prihvaen: 29. 4. 2008.
Saetak
Kratak prilog prouavanju povijesti enciklopediko-leksikografske djelatnosti, nje-
nih poetaka kao glavne odrednice kulturne sinteze, jedne od formanti stvaranja
hrvatske jezine, kulturne i duhovne svijesti i temelja nacionalnog identiteta.
Kljune rijei: enciklopediko-leksikografska djelatnost, kulturna sinteza, filozofi-
ja, znanost, terminologija, I. Crijevi, J. D. Stratiko, F. Petri, . Ljubi, . Juri, M.
D. Grmek, R. Katii
Istraivanje bogate viestoljetne hrvatske kulturne povijesti, iji bi su-
stavni prikaz zahtijevao opseniji analitiki pristup koji premauje ove okvi-
re, pokazuje kako je povijest enciklopediko-leksikografske djelatnosti, nje-
na tematika i sadraj jedna od najstarijih tradicija koja je ugraena u temelje
kako europske i svjetske misli, tako i hrvatskog nacionalnog i kulturnog
identiteta i u stvaranje njegove jezine, kulturne i duhovne svijesti.
Tijekom kulturnopovijesnih razdoblja, ve od 13. stoljea, s pojavom
hagiografskih djela, crkvene i svjetovne biografike, prikuplja se i objeloda-
njuje vrijedna graa i zbirke zaviajne povijesti, nezaobilazni svakom kriti-
kom preispitivanju povijesnih izvora, te procjeni njihova znaenja, uloge i
sudjelovanja u europskoj kulturi.
1
Neprijeporne su vrijednosti te djelatnosti
* Dopunjen i auriran tekst Enzyklopdische Bestrebungen in Kroatien als Faktor der
Kultursynthese saopenja na internacionalnom znanstvenom skupu odranom u Bonnu 6
10. X. 2003. u organizaciji Slavistikog seminara Sveuilita u Bonnu.
1
V. moje objavljene knjige Ideja enciklopedizma i filozofijsko miljenje, Zagreb, 1989,
Humanizam bez granica. Hrvatska filozofija u europskom obzoru, Zagreb, 1992; Vetera et
262 Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275
za ukupni razvoj pojedinih znanosti, kao i za ukupni kulturni, vjerski i dru-
tveni ivot hrvatskog subjekta, tog izuzetnog composituma naroda (slaven-
skog i neslavenskog), s mnogim povijestima. Jedan maleni narod, predzie
Europe, u stoljetnim borbama i rascjepkanostima svog bia, nalazei se na
ukrtanju mnogih i razliitih kultura, civilizacijskih krugova (katolianstvo,
pravoslavlje, islam), tipova miljenja, heterogenih utjecaja, od duhovnih,
kulturnih i vjerskih, asimilirajui elemente razliitih tradicija, potvrivao je
stoljeima veliinu malenih, pridonosei duhovnom zajednitvu Europe.
Odravanje intenzivnih veza s europskom i izvaneuropskim sredinama,
s predstavnicima raznih nacija, ostavit e traga u univerzalnoj kulturi Hr-
vata, polihistora, erudita, pisaca i povjesniara, sakupljaa kulturnog blaga,
putopisaca, diplomata, bibliofila i izdavaa, znanstvenika irokog profila i
ugleda u europskoj i svjetskoj kulturnoj vrijednosti. Spomenuta djelatnost
svjedoi o injenici intenzivna kulturnoga i znanstvenoga rada, ve zarana
multidisciplinarna, u dananjem smislu te rijei, te je dalekoseno znaajna
za kasniji razvoj europske, ali i hrvatske znanosti.
Na nekim primjerima iz bogatog korpusa hrvatske enciklopediko-lek-
sikografske tradicije, s osloncem na osobna dosadanja prouavanja ukazat
emo na otvorenosti i prijemivosti hrvatskih mislitelja i pisaca za ono to
je dolazilo iz europskih sveuilinih centara od najranijih stoljea, ve od
karolinke renesanse sve do hrvatskih latinista 18. stoljea, i sainjavalo
fenomen zajednike duhovne koin, te na injenicu koliko znanstvena sa-
danjost duguje toj prolosti, na koji nain i u kojoj mjeri ona obiljeuje
kulturno usmjerenje i filozofsko nastojanje u Hrvata i njihovu opekulturnu
i duhovnu opredijeljenost.
Recepcija razliitih stranih kultura, srodnosti, konvergencije, utjecaji i
proimanja, asimiliranja, primanja i predavanja, transformiranja ideja, svje-
doe o intenzivnom i kontinuiranom dijalogu kulturnih sredina, krugova i
ideja o, moemo rei tako, fenomenu hrvatskog europeizma. Narataji naih
pisaca i mislitelja, filozofski i teoloki obrazovanih znanstvenika i umjet-
nika, poznavatelja klasine kulture i jezik, obrazovali su se i kolovali u
velikim europskim sveuilinim gradovima, stjecali asne akademske titule,
objavljivali svoja djela i drali katedre na stranim sveuilitima i akademija-
ma (Italija, Maarska, Francuska i dr.); angairali se oko sredinjih pitanja i
nova. Hrvatska filozofija u europskom obzoru, Zagreb, 2004. te studiju Hrvatsko filozofsko
nasljee, u: Hrvatska i Europa, sv. II., Srednji vijek i renesansa (XIIIXVI. stoljee), HAZU,
Zagreb, 2000.
Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275 263
idejnih borbi svoga vremena, obnaali najvie dunosti, crkvene i svjetovne,
bili tovie nositelji odreenoga tipa kulture, primjerice humanisti i latinisti,
poput Marka Marulia, Ilije Crijevia, Trankvila Andreisa, Nikole Modru-
kog, Ludovika Crijevia Tuberona i niza drugih. Primjeri duhovnog zajed-
nitva, kulturne sinteze mogu se nai u hrvatskom petrarkizmu, latinizmu,
dantologiji, u idejama prosvjetiteljstva i u pojavama novijega razdoblja. U
tom smislu prevoenje antikih pisaca na domai jezik nadilazi okvir i di-
menziju filoloke i lingvistike znanosti i stoji u vioj funkciji bogaenja du-
ha. Od prvog prijevoda na ivi jezik pjesme Lauda, Sion sv. Tome upravo na
hrvatski, pa do prijevoda starogrkih autora Dominka Zlataria u Sofoklove
starohrvatske Grkinje ili pastirske pripovijesti Torquata Tassa traje pri-
sutnost i znaenje te tradicije u nas, i u opoj kulturi i u duhovnoj klimi, a s
dananjim historijskim odmakom. U svojoj posveti Jurju Zrinskom Zlatari
primjerice pie: za obogatit takoer ovi na jezik kojomgodi stvari ka je
dostojna da se ti, prinesoh iz latinskoga pastijersku pripovijes Tassovu, pje-
snivca u oni jezik toliko scijenjena, koliko mnim da svak zna; i dovedi ju
na izvrsnos, koliko mi od onijeh nezrelijeh ljeta bijee doputeno, dah ju na
svijetlo, prikazavai ju jednomu vlastelinu od naijeh, vijeniku prvomu ko-
mu dosta bijehu ugodni ovaci trudi. Stavih se zatijem s jednakom poudom
uinit Hrvaku Grkinju Elektru Sofoklovu, nastojei da se takoer u broju
od naega skladanja bude ut togodi davanje to ima u sebi od visoka i od
plemenita, koja bi dovedena od mene na svrhu zajedno s Ljubavi Pirama i
Tizbe, i jo s njekijem pjesni. () dosta da je potrebno kadgodi otrt znoj i
prah i primit kojegodi oblahanje kojijemgodi razgovorom naravi razline. I
za toj ne bi nedostojno, da vidi se, da je od velika razgovora i naprjedka bilo
velikomu Lehsandru kralju srbskomu imat u rukah Omera, i tako druzijemi
slavnijem vojevodam i gospodi druge pisce svijetle, kojijeh, ja neu vje-
rovat, da vae prisvijetlo Gospodstvo ne nasljeuje u sve visoke krjeposti,
kako nasljeduje u hrabaros od oruja; ter da vam nee bit ugodno prigledat
kadgodi spijevanje od vrijednijeh Latina, ali Grka, koji vam u va hrvatski
jezik govore, pokle mnozi od take gospode tili ih su u jezik njimi inostran i
tu. Uzdam se izvan toga, ako ja u tomaenje ne budem dopro istakmit se k
izvrsnosti od ovijeh pjesnivaca, da u bit od vae dobrote oprian.
2
Klasina batina u tome ima svoje opravdanje, postajui zajednikom
potrebom i svojinom pojedinaca i kultura, patrimonij kransko-humanisti-
2
D. Zlatari, u: Zbornik stihova i proze XV. i XVI. stoljea, PSHK, knj. 11, Zagreb,
1972, str. 84.
264 Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275
ko-renesansnog i novovjekovnog miljenja. Veliki dio filozofsko-teoloke,
ontoloke, metafizike, pedagoke literature, djela, rasprava, spisa, komen-
tara i pjesnikih djela dugo je pisano elegantnom latintinom. Time se u na-
oj sredini istie epohalno znaenje latinizma, to e se s vremenom iskrista-
lizirati kao osnova rada na domaem filozofskom nazivlju i leksikografiji,
na stvaranju i oblikovanju kasnije hrvatske i znanstvene terminologije.
Pionirski opus hrvatske starije knjievnosti autora koji djeluju u klimi
kulturnog i duhovnog kozmosa, zatim razdoblje filozofa latinista, do europ-
skog filozofskog stoljea, preporodnih programa i hrvatske znanstvene
kulture, ostaju svjedoanstvom kontinuiranog izuavanja i studija antike
prolosti, to postaje osnovom kulture. I drutveno-politika nastojanja oda-
ju taj peat pa tako studij klasine starine sve do najnovijeg doba ostaje
snana sintetika komponenta sveukupnog ivota ovjeka domaeg podneb-
lja, filozofskog, kulturnog i znanstvenog nastojanja, osnovom prosvjetnoga
i obrazovnog napretka.
Enciklopedijska djela domaih autora i smih enciklopedista utjeu na
opekulturne, duhovne i drutvene odnose, opravdavajui prosudbe onih
koji istiu njihovo znaenje kao nositelja kulture. Meu imenima znaajnih
pojedinaca u tom smislu u ranim razdobljima hrvatske kulturne i crkvene
povijesti na tlu Dalmacije nalazimo pisca i reformatora, crkvenog politi-
ara i filozofa, dominikanca, kardinala Ivana Stojkovia (Joannes Stoyci
de Ragusiis, de Carvatia, Dubrovnik, 1390 Ston, 1443), kolovana u
Francuskoj i Italiji, predavaa teologije u Bologni i delegata parike univer-
ze (1442) koja od pape trai saziv crkvenog sabora. Dubrovanin, stonski
biskup Petar Gueti (Dubrovnik, 1493 Ston, 1564) u svoje je vrijeme
od Francuza nazivan udovitem uma. Cijelo je mnotvo pojedinaca sta-
rijega razdoblja naih obalnih gradova koji sudjeluju u europskim kultur-
nim i opeduhovnim strujanjima. Dinaminost veza pojedinaca i sredina
hrvatskog i zapadnoeuropskog kulturnoga kruga potie njihovo zajednitvo.
S razmjenom knjiga, pisama, ideja, razvija se i intenzivira prijemivost i
otvorenost za strane kulture.
3
Brojni su domai autori koji u dananjoj povijesnoj retrospektivi, kako
to pokazuje i novija historiografija, utjeu na kulturna, religiozna i drutve-
3
K. Jireek, Beitrge zur ragusanischen Literaturgeschichte, Archiv fr slavische
Philologie, Bd. XXI, Berlin, 1889. Upuujemo na temeljite analize i leksikologijske studije
Petra Skoka o slavenstvu i romanstvu na jadranskim otocima, te kulturnih povjesniara, lin-
gvista i poznavatelja glagoljake i drugih tradicija 1216. stoljea, od S. Ivia do . Juria,
M. D. Grmeka, R. Katiia, . Dadia i drugih autora novijega vremena.
Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275 265
na zbivanja, utirui putove hrvatskom i europskom humanizmu 15. i 16.
stoljea, nadalje stoljeima racionalne kritike svijesti prosvjetiteljstva, sve
do djela reflektiranih sistemskih formi opih enciklopediko-leksikonskih
djela novijega razdoblja, paradigme kojom se artikulira upravo nastojanje
pojedinaca, grupa i naroda za kulturnom sintezom, za jaanjem kulturnih
gravitacijskih toaka institucionalnih i privatnih krugova ne ukidajui pri-
tom dimenziju afirmacije samopotvrivanja vlastite sudbine, osobnosti i
povijesti.
Ne poinjui izgradnju kulture, nego je upravo dovravajui, kako to
ustvruje Augustin Tin Ujevi (Vrgorac, 1891 Zagreb, 1955),
4
enciklope-
dika nastojanja oivotvoruju ideal jedinstvene kulture, ona su preslika to-
taliteta znanja smog, tonije obiljeja odreenog tipa kulture, njenih ciljeva
i karaktera (prosvjetni, obrazovni, moralni, vjerski i dr.). O tom svjedoi
viestoljetna povijest hrvatske i drugih kultura, utjecaja i veza meusobne
srodnosti i zajednitva, san o potrebi skladnog, jedinstvenog svijeta, podjed-
nako na podrujima znanosti, filozofije, umjetnosti i knjievnosti. Takoer
se u tom oituje integrativna ideja kulturnog nasljea, rimsko-kranskog
latinskog Zapada i Istoka (arapska filozofska tradicija, primjerice). Ideje su
to koje u povijesnoj vertikali i njenoj semantici korespondiraju s dananjim
shvaanjem globalnog strukturiranja svijeta u kojemu ovjek obitava i na-
stoji ovladati njime upravo spomenutim imbenikom kulturne sinteze kao
faktorom prevladavanja bitnih razlika, dualizama i proturjenosti, barijera
i opasnosti zatvaranja u uske lokalizme ili nacionalizme s jedne strane, i
predimenzioniranja vlastitog znaenja, s druge strane. Traganje je to za mo-
dalitetima iskoraka iz parcijalizacije. Ideje su to i europske enciklopediko-
leksikografske tradicije, od ideja univerzalne kole u renesansnih pansofista
(J. Comeniusa, F. Petria, P. Skalia) do globalnih metafora ljudske povijesti
i kulture.
Nalazimo je u ideji univerzalne knjige svjetske povijesti, jezika i kultu-
re (najstarijih i modernih razdoblja) u djelu creskog renesansnog filozofa
Frane Petria (Franciscus Patritius / Patricius, Cres, 1529 Rim, 1597).
5

U temelju koncipiranja modernog svjetskog carstva novog svijeta u vizuri
miljenja 16. st. jest sveopa obnova, time i kulturna: jedinstvo svih zemalja
kranskog svijeta utemeljeno na naelima kranskih vrijednosti. Kultur-
4
T. Ujevi, Prigovor interviewu, Sabrana djela, XIV, Zagreb, 1966.
5
V. moju knjigu Frane Petri / Franciscus Patricius. Od kole miljenja do slobode
miljenja, Zagreb, 1997. (usp. Nova de universis Philosophia, Panarchia, posveta Vincentiju
Lauru Monreale, kardinalu Svete Rimokatolike crkve).
266 Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275
nim obrazovanjem i duhovnim oslobaanjem od okova autoriteta i lanih
vrijednosti mogue je uiniti vie od sveg oruja svijeta ili zabrana.
6
Stjecajem okolnosti kulturni razvoj u Hrvata nije tekao ravnomjerno.
Tako se rad latinista odvijao u kriznim razdobljima hrvatske i europske po-
vijesti, ograniavajui se na humanistike krugove obalnih gradova i prio-
balje (Hvar, Dubrovnik, Zadar, Split, ibenik), sredita intenzivna kulturnog
ivota u kojima se njegovao obrazovni ideal i stvarao odreeni tip kulture,
zahvaljujui djelatnosti akademija, salona i krugova pisaca i znanstvenika.
Studirajui i djelujui u prvim sveuilinim sreditima Europe, na dvorovi-
ma talijanskih, maarskih, francuskih, njemakih i drugih gradova, i sami
lanovi uglednih akademija, mnoge linosti hrvatskoga podrijetla nerijetko
su bili duhovnim pokretaima novih stremljenja. Kritikom radoznalou i
iznimna obrazovanja niz je naih pisaca ve vrlo rano, s obzirom i na europ-
ska duhovna gibanja, ostavio znaajnih djela s podruja enciklopedistike i
leksikografije, biografike i hagiografske znanosti.
Kulturno bogate zemlje u susjedstvu hrvatskih obalnih gradova pose-
bice su stoljeima pridonosile fenomenu kulturne sinteze: Venecija, Pado-
va i drugi gradovi Italije, pridonijeli su umnogomu oblikovanju domaih,
kulturnointegracijskih tokova. Gradovi poput Splita, Zadra, Dubrovnika i
drugi, tijesno s njima povezani gospodarski, politiki, kulturno, trgovaki i
ekonomski, posvjedouju nau viestoljetnu kontinuiranu prisutnost na dru-
goj strani Jadrana (o mitu Venecije govore rjeito primjeri iz starije hrvatske
filozofije sve do 19. st.).
7
Popisi knjiga i pisaca nastali iz znanstvenih pobuda, sabiranje grae i
podataka o piscima i rukopisima odlikuje viestoljetni rad posebice crkve-
nih redova u Hrvatskoj, u obalnim gradovima i u kontinentalnoj Hrvatskoj,
franjevaca, dominikanaca, pavlina, isusovaca, koji ve od 13. stoljea nje-
guju ovu vrstu djelatnosti u samostanskim kolama i uilitima, kulturnim
institucijama i drutvima. uvajui rukopisno blago, svojim obrazovanjem
njihovi su autori bili na razini ondanjeg europskog obrazovanja, sudjelu-
jui u opem kulturnom, znanstvenom i vjerskom ivotu Europe. Piui de
rebus croaticis, izraene biografije pripadnika svojih redova, istaknutih pi-
saca, mislitelja i vjerskih djelatnika, oni su pridonosili irenju i promicanju
6
Usp. F. Patritius, ibid.
7
V. moje radove: Venezia: mito e antimito nelle opere di Francesco Patrizi da Cherso
(Frane Petri), Nicol Vito di Gozze (Nikola V. Gueti) e Matteo Ferchio (Matija Frki),
u: Mito e antimito di Venezia nel bacino adriatico (secoli XVXIX), Fond. G. Cini, Roma,
2001, str. 7795.
Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275 267
znanstvenog rada i opoj kulturnoj razini vlastite sredine. Mnoina djela i
nacrta te ve pripremljenog materijala posluit e radu kasnijih narataja.
Brojni su pisci ostavili kataloge linosti, preglede njihova ivota i rada.
Aelius Lampridius Cerva / Crijevi, Dubrovanin (Dubrovnik, 14631520),
latinist, pjesnik i prozaik, pisac je prvog hrvatskog enciklopedikog leksi-
kografskog djela Lexicon (o. 1480),
8
u kojemu donosi obilje grae i dota-
danjih spoznaja iz svih podruja znanja, od geografije i gramatike, medi-
cine, astronomije, do filozofije i drugih, u natuknicama koje su itave male
monografije. Od 15. stoljea otpoinje sustavniji rad na prikupljanju grae
za biografije znaajnijih osoba i na zbirkama jezinoga blaga. Usporedno
s djelima pisanim na latinskom jeziku, zajednikome mediju europskog
kulturnoga kruga, javljaju se i ona pisana na hrvatskom jeziku. Njihova je
tematika vrlo bogata i raznorodna; ona obuhvaa iroka podruja znanja,
grau crkvene i svjetovne povijesti, analistike, filozofije, teologije.
Dubrovaki knjievnik i povjesniar Franjo Marija Appendini (Poiri-
no, Italija, 1768 Zadar, 1837), vrstan poznavalac domae kulturne i knji-
evne povijesti, objavljuje u Dubrovniku 18023. dvosveano sustavno
djelo Notizie istorico-critiche sulla antichit, storia e letteratura de Ragu-
sei, dragocjen izvor mnogim povjesniarima, i do danas aktualno; takoer
i zbirku Memorie spettanti ad alcuni uomini illustri di Cattaro (1811), te
rukopis Notizie biografiche intorno ad alcuni scrittori illirico-slavi. Andrija
Ciccarelli (Puia na Brau, 17591823), Opuscoli riguardanti la storia
degli uomini illustri di Spalato e parechi altri Dalmati (1811), Josip Jakoi
(Budim, 17381804), Scriptores Interamniae vel Pannoniae Sauiae nunc
Slavoniae dicte anno 1795. conscripti (rkp.), izvori su dragocjenih informa-
cija za povijest hrvatske znanosti. Ovima se pridruuje i biografski zbornik
Galleria di Ragusei illustri to ga u Dubrovniku 1841. objavljuje izdava
Petar Franjo Martecchini.
Ambroz Ranjina prikuplja grau za biografiju dubrovakih dominika-
naca za (inae izgubljeno) povijesno djelo Bernarda Getaldia (Dubrovnik,
o. 1485 1550). Slian je rad Lovre Vitetia (Vitetus, ? o. 1568) Ca-
talogus illustrium virorum ex familia Praedicatorum in litteris insignium,
8
Aelli Lampridii Cervini Epidaurii, poetae laureati, Lexicon ex qua pluribus omnium
artium auctoribus maxima cura ingenioque conscriptum: ad provectorum in litteris studen-
tium utilitatem compilatum, Venezia, bibl. Marciana. Opu informaciju o tom znaajnom
djelu donosi Giuseppe Praga, Il Lexicon di Elio Lampridio Cerva, Archivio storico per la
Dalmazia, 1935, 19; S. kunca, Aelius Lampridius Cervinus poeta ragusinus (saec. XV),
Romae, 1971.
268 Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275
sa 790 ivotopisa hrvatskih dominikanaca. Veliko obilje podataka o lino-
stima koje stvaraju u domaim sredinama donose Ignjat urevi (Dubrov-
nik, 16751737) u rukopisnom zborniku Vitae et carmina illustrium civium
Rhacusanorum; dubrovaki polihistor i biograf, dominikanac Serafin Maria
Crijevi (Cerva, Dubrovnik, 16861759) pie kritiki i znanstveno opse-
no biografsko djelo Bibliotheca Ragusina, u etiri sveska (17371740). Isu-
sovac uro Bai (Dubrovnik, 16951765) ostavlja nam zbirku biografija
dubrovakih isusovaca, ujedno i povijesno djelo, Elogia Jesuitarum Rha-
gusinorum qui usque ad annum 1764, obiere. Splianin Julije Bajamonti,
predstavnik prosvjetiteljstva i polihistor (Split, 17441800), prouava lino-
sti hrvatske kulturne i narodne tradicije. Duhovni sljedbenik francuskih en-
ciklopedista, Bajamonti je prvi moderni enciklopedist koji prikuplja grau i
planira enciklopedike rjenike.
Znaajna su i djela marnih sustavnih popisivaa, pisaca 18. i 19. st., po-
lihistora, bibliofila i biografa koji su nam ostavili vrijedne i korisne informa-
cije o mnogim autorima i djelima. Dvjesto biografija ostavio je, primjerice,
Dubrovanin, franjevac Sebastijan Dolci-Slade (Dubrovnik, 1742 Cetinje,
1805) u djelu Fasti letterario Ragusini (1767).
Utemeljitelj kritike znanstvene historiografije u Hrvata i vrstan leksi-
kografski pisac Ivan Lui (Lucius, Trogir, 1604 Rim, 1679), taj kako ga
povjesniar Vjekoslav Klai naziva, hrvatski Herodot,
9
autor je kapital-
nog djela De regno Dalmatiae et Croatiae, libri sex (Amstelaedami, 1666) i
povijesno-hagiografskog djela o Trogiru te suradnik mnogih europskih lek-
sikonskih izdanja poznatih i uglednih autora onoga doba (Abraham Ortelli,
Johannes Blaeu, Fillip Ferrari, Michel Antoine Baudrand).
Poput Luia, koji pie iz ljubavi prema znanstvenoj istini i za one koji
tee poznavanju vlastite prolosti
10
kao i za ukljuenje Hrvatske u odnose
europskih zemalja, niz je i drugih autora ija su djela znatno utjecala na ra-
zvoj europske enciklopedike.
Biografski rjenik ime Ljubia, povjesniara i arheologa (Starigrad,
Hvar, 18221896), Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalma-
zia (Vienna Zara, 1856, anast. izd. A. Forni, 1974) sadri 900 biografija
i nezaobilazan je za istraivae hrvatske kulturne povijesti. Piui iz oda-
9
Usp. V. Klai, Povijest Hrvata, sv. 1, Zagreb, 1899.
10
I. Lui, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, Zagreb, 1986. (prir. M. Kurelac i Bruna
Kunti-Makvi), usp. Luiev predgovor i uvod, Lectori Dalmate veritatem amanti, itaocu
Dalmatincu ljubitelju istine.
Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275 269
nosti prema domovini, proet svetim plamenom znanja i civilizacije, kako
on kae Dalmatincima u svojoj povijesti, Ljubi prenosi poruku o potrebi
razvijanja historijske svijesti, upoznavanja i potovanja svega onoga to
je nae i od nacionalnog ponosa (conoscere ed apprezzar le cose nostre, o
lorgoglio nazionale). Ljubi istie zajednitvo junoslavenskih naroda s
Europom, veze Hrvatske s kulturama Istoka i Zapada i podsjea na znaenje
hrvatske prolosti, nedovoljno poznate samim Hrvatima. Stoga je, smatra
Ljubi, prvi zadatak istraiti vlastite izvore koji su ili zaboravljeni ili poko-
pani. On je svjestan veliine, ali i teine takva zadatka koji svagda eka nove
narataje koji e ga nastavljati i dalje predavati.
U jednom svom lanku 1923. g. navodei sjajne domete povijesti hr-
vatske prosvjete i kulture i ocjene hrvatske kulturne doraslosti, hrvatskog
tiskarstva i inkunabulistike, istie Branko Vodnik (Drechsler, Varadin,
1879 Zagreb, 1926), znaajna pojava kulturnog i znanstvenog ivota Hr-
vatske 20. stoljea, kako se tiskarstvo najsjajnije manifestira u tom, to
smo u to prvo doba dali najkulturnijim evropskim narodima, uz Andriju
Paltaia, tampara i izdavaa (Kotor, o. 1450 Venecija, Italija, o. 1500),
jednoga Dobruka Dobria Dubrovanina (Boninus de Boninis, Lastovo,
1457 Treviso, Italija, 1528), koji je izdao divot-izdanje Danteove Boan-
stvene komedije u drvorezima godine 1487. i veliki niz djela na latinskom
jeziku, radio kao ugledan tiskar u Mlecima, Veroni i Brei, pa napokon kao
odlian nakladnik i knjiar (libraire et marchant) u Lyonu u Francuskoj.
11

Tu injenicu on vidi upravo kao nain ouvanja vlastite kulturne tradicije,
vlastite individualnosti, pri emu ni maleni narodi nisu najmanji u sklopu
europskih naroda.
Narod kao cjelina i pojedinac u tom pogledu pridonose stvaranju vlasti-
te kulture svojim udjelom u sveopemu stvaranju. Biografije, bibliografije,
kazala, repertoriji, razinom svog znanstvenog pristupa u obradi i interpreta-
ciji podataka i injenica hrvatske kulturne povijesti, pojava i linosti nacio-
nalnog i nadnacionalnog korpusa koji postaju svojinom itavog uljuenoga
svijeta, ogledala su kulture jednog naroda. Motrimo sebe u tom ogledalu,
vlastiti svjetonazor, pristup, svijest o vlastitoj pojavi u prostoru i u vremenu,
ali i perspektivama u povijesnoj mijeni vremena.
lanovi velike obitelji europske duhovne obnove, asimiliranja i uzaja-
mnih veza i utjecaja, uz svoju pripadnost stranim uenim drutvima, akade-
mijama i salonima, stvarali su i vlastita znanstvena i uena drutva od 15. st.
11
B. Vodnik, Knjiarstvo u Hrvata, Jugoslavenska njiva, 1923, sv. 2, br. 5, str. 204.
270 Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275
i u kasnijim stoljeima u Dubrovniku, Zadru, Splitu i dr. (Accademia degli
Occulti, Accademia degli Oziosi, Accademia dei Concordi), uspostavljaju-
i veze i dodire sa stranim pojedincima i institucijama, oblikovali odreen
ukus, njegujui osjetljivost za kulturne i duhovne vrijednosti, stvarali odre-
en tip miljenja i vlastitu samosvijest. Po ugledu na knjievna drutva i
akademije zemalja Europe niu i druge nae akademije tijekom kasnijeg
doba. Primjerice su to u 17. st. Accademia degli Incoloriti u Zadru, Aka-
demija ispraznih u Dubrovniku. Valja rei, nadalje, da su neka djela svoju
slavu posebno stekla u kulturno-obrazovanim sredinama Europe upravo po
svom otkrivanju naega svijetu nepoznatog kulturnoga blaga, kao to je to
primjerice djelo Alberta Fortisa (Padova, 1741 Bologna, 1803) Viaggio
in Dalmazia (1774).
12
Kultura se pri tomu profilirala kao osnova i pretpo-
stavka prave, ne napuhane mudrosti, svjesnog i odgovornog djelovanja,
moralno-praktikog, kao temelja ljudske sree i blagostanja (znaenje Ma-
rulievog tipa realnog humanizma i njegovog knjievnog enciklopedizma
moralnih vrijednosti, sebe dobiti, u antikom znaenju pojma cultura).
Uzimamo Marka Marulia kao primjer: naime, kad prevodi, kad domaoj
sredini posreduje veliko europsko duhovno i knjievno nasljee, kad stvara
originalna djela, kad parafrazira ili tumai, on asimilira i transponira to na-
sljee, utiskujui mu paradigme i obzore vlastite sredine i kulture, duhovne
vertikale vremena katolike obnove, radei na ideji univerzalizma, jedinstva
kranskih naroda i njenim temeljima. Svjestan je ve injenice kako je nova
kultura i novi ovjek tek isprazno slovo bez jedinstva rijei, misli i djela.
13
Maruli u svom odnosu spram cjelokupnog misaonog nasljea postupa
poput Aristotela u filozofiji. On asimilira bogato nasljee doktrina, prven-
stveno etiri svijenjaka Crkve (Augustin, Ambrozije, Jeronim, Grgur
Veliki), uzimajui od njih ono to je blisko ovjeku njegove sredine i njego-
va vremena, naputajui retoriku, dokaze i isprazne sofisterije, a obraajui
se onom u ovjeku to ostaje njegova skupost, prava vrijednost, duhovno
blago. Znanje, obrazovanje, kultura samo su prolegomena ovjekove razu-
mnosti, obrazovanja za ljudski ivot i pravi probitak, kako to ilustriraju nje-
12
V. J. Bratuli, Alberto Fortis i njegov Put po Dalmaciji, Zagreb, 1984.
13
M. Maruli, Evanelistar, II, V, 1. O Maruliu u obzoru miljenja talijanskog huma-
nizma v. F. lo Parco, Tideo Acciarini umanista marchigiano del secolo XV e le sue attinenze
con gli humanisti dalmati, Marco Marulo, Giorgio Sisgoreo, Elio Lampridio Cervino, Ar-
chivio storico per la Dalmazia, fasc. 37, Roma, 1929. O M. Maruliu kao autoru kranske
moralne enciklopedije v. D. Prohaska, Jugoslavenski prethodnici Komenskoga, Jugoslaven-
ska njiva, br. 45, Zagreb, 1920.
Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275 271
gova djela Evanelistar i Institucije, prave male enciklopedije kran-
skih moralnih vrednota.
Na tragovima kulturnih smjernica tradicije kao oitovanja opeljud-
skog duha koji traje kao element novuma pridonosei napredovanju ljudske
zajednice i ovjeanstva u cjelini, mogue je razumjeti razliitost i srazove
meu tradicijama, sukobe i bogatstvo razliitih struja i tokova miljenja u
filozofiji, znanosti i umjetnosti, koji se utjeu u novim formama i sadraji-
ma. U tom smislu mogue je razumjeti i narav i znaenje pojma jedinstva
kulture. Zanimljiva je i indikativna u tom pogledu injenica da se u razli-
itim duhovnopovijesnim razdobljima, takoer i u izmijenjenim kulturnim
i drutvenim kontekstima javljaju istovjetna nastojanja za vraanjem tra-
dicionalnim vrijednostima (fenomen simultanosti razliitih kultura), za re-
habilitacijom onih djela pisaca koja, i kad se vie ne itaju, ne nestaju, ve
i dalje ive, transformirana u novim oblicima, odgovarajui novim zahtje-
vima vremena. Pojmovi su to tzv. modernih klasika. Istie to primjerice
filozof Franjo Jelai (Srijemski Karlovci, 1878 Zagreb, 1944) u svojoj
doktorskoj disertaciji o estetikom djelu dubrovakog renesansnog pisca i
filozofa Mihe Monaldija (Dubrovnik, 15401592).
14
Te stare vrijednosti
sadrane u djelima prolosti usporeuje on s vrstim kamenjem u temelju
kua koje dodue vie ne gleda sunca, ali je od velike potrebe da nosi kue
koje se nad njim diu.
15
Za razumijevanje fenomena kulturne sinteze i njene povijesne seman-
tike u retrospektivi korpusa hrvatske filozofijske i enciklopedijsko-leksiko-
grafske batine indikativan je primjer na koji s povijesnim odmakom vie
od dva stoljea upozorava hvarsko-braki biskup-filozof, teolog, jezikoslo-
vac, Zadranin, erudit, dominikanac, Ivan Dominik Stratiko (Stratico, Za-
dar, 1732 Hvar, 1799). lan mnogih uglednih stranih akademija, izraziti
predstavnik prosvjetiteljske kulture i jedan od iznimno znaajnijih linosti
hrvatske kulturne i crkvene povijesti, Stratiko je, rijeima autora monogra-
fije o njemu Stjepana Krasia, bio jedan od linosti koja je u sebi ujedinila
sve vanije znaajke domae i europske kulture i idejnih gibanja iz kojih se
rodilo novo doba.
16
ivei i djelujui usred nesrazmjera domaih kulturno-znanstvenih te-
nji i potreba te stvarnih skromnih i ogranienih prilika, politikih i gospo-
14
F. Jelai, Miho Monaldi. Irena iliti o ljepoti, Zagreb, 1909.
15
Ibid., str. 101.
16
Usp. S. Krasi, Ivan Dominik Stratiko (17321799). ivot i djelo, Split, 1991.
272 Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275
darskih, kadrovskih i strunih, te obrazovnih i financijskih problema, pro-
turjeja izobilja i siromatva svih zemalja svijeta, Stratiko irinom svojih
intelektualnih vidika, pogleda i ideja razmie uske okvire poimanja prosvje-
titeljske glorifikacije znanja i uma i fiziokratske kulture. U svom predava-
nju-raspravi na talijanskom jeziku koje je odrao (potom i objavio) u Hvaru
1776, na poziv mantovanske knjievne akademije, Je li nae stoljee sto-
ljee filozofije? postavlja on pitanje svome stoljeu, stoljeu europskog
prosvjetiteljskog racionalizma. Pitanje je to kako koristiti svoj um, znanje,
spoznaju u korist ili na tetu ovjekova ivota? Jo i danas, uitano u kul-
turni obzor 21. stoljea, ono ostaje aktualno, uvajui u sebi sjeme dilema
i proturjeja modernog doba. Uviajui i do kraja radikalizirajui pitanja i
probleme ovjeka vlastita vremena, sa svim njegovim aporijama i paradok-
sima, podjelom svijeta na one koji posjeduju mo i vladaju i one podjar-
mljene, disproporcijom napredovanja znanja i ljudske sree, vjere i politike,
upozorava Stratiko na vjene opasnosti duhovnog despotizma akademske i
fiziokratske kulture, kulture moi, kojoj nasuprot stoje slavni uzori boga-
tih kultura prolosti koje tek treba reafirmirati. Tekovine hrvatske kulture
smatra on pritom mjerljivima s kulturama veih i naprednijih naroda. On je
svjestan injenice kako je gospodarski i politiki aktivizam prosvjetiteljstva
nemoan bez vlastitoga realnog temelja, razvoja kulturne razine narod, re-
alnih kategorija uma i slobode koji su garancija njegova napretka. Stratikova
refleksija see do modernih oblika tiranija i totalitarizma, procesa raspada
univerzuma kulturnih vrijednosti, zaborava kranskih moralnih vrijednosti
kao temelja europske kulture. U vremenu traumatine povijesti Europe, kad
su pred suvremenim ovjekom ugroene temeljne ljudske vrijednosti, esto
i temeljno njegovo dostojanstvo, sve pesimistinija vizija civilizacije i na
djelu esto spominjan zaborav bitka, opasnosti biotehnolokog manipuli-
ranja, prijetnje eugenike, sa ime se uza sve ostalo suoava moderna Europa
(velika nada?), rijei i poruke slavne tradicije postaju naa sadanjost. Stra-
tikovo bi se pitanje moglo shvatiti i kao pitanje koje sebi i mi postavljamo:
kamo kree dananja Europa? Zajednikoj obitelji njenih naroda lanica,
ili meusobno podijeljenih interesima, ambicijama, profitom, natjecanjem
(dananja opasnost srebrne zavjese koja dijeli bogate od siromanih) ras-
tuom subkulturom? Nastojei razumjeti svijet jednog filozofskog stoljea,
pitanje koje je sebi postavio biskup-filozof, transcendira njegovo vrijeme,
ostajui trajnim filozofijskim pitanjem o mogunosti izgradnje svijeta bez
polarizacije na siromane i bijedne, uene i barbarske, na silu i podjarmlje-
nost. Umjesto svijeta lanih vrijednosti, slave i ekspanzionizma, ponuena
Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275 273
je vizija svijeta europske zajednice naroda koji uvaju vlastite vrijednosti,
takoer i kulturne, potujui istovremeno i tue, potujui norme tolerancije
i meusobnoga uvaavanja.
Zakljuno se, na osnovi ovdje kratko izloenog, sumarnog uvida s ne-
koliko primjera-naznaka iz viestoljetnog, bogatog korpusa hrvatske kultur-
ne prolosti, pisaca i mislitelja jednog dijela Hrvatske, nastojanja i djelatno-
sti, moe ustvrditi kako je hrvatska enciklopedika i leksikografska batina
kao i neki drugi oblici ljudskog duhovnog stajalita ogledalo posebne vrste
vremena, povijesnog trajanja. Omoguava to upravo rasvjetljavanje naravi,
uloge i znaenja dubokog unutarnjeg odnosa te batine za kulturni opstanak
naroda i ovjeka pojedinca, ali i drutveno-povijesnog okvira kojeg je on su-
dionik i tvorac. Njihov dijalog kao pretpostavku izgradnje punine ljudskog
ivota Grci su smatrali odgojem (paideia), rimsko-humanistika tradicija
kulturom (coltivare, cultus, cultura), do danas sauvani diskurs o razlii-
tim oblicima pojma humanitas. Kao epohalno povijesna slika svijeta i njen
transfer u enciklopedijski obuhvatan sistem, povijest miljenja Zapada uva
taj model i paradigmu ovjekove ljudskosti,
17
model kritikog stava spram
injenica uma i duha, spram stvarnosti. To je ono blago duhovnih oiju
o kojem reflektira i pie splitski humanist svjetskoga glasa Marko Maruli
u 15. stoljeu. Mogue ga je poistovjetiti s djelatnom snagom miljenja,
orijentirom u prevladavanju jaza izmeu realia i idealia to se kao znak vre-
mena svagda prijei ovjekovom miljenju u razliitim oblicima (fetiizam
znanja, autoritet lanih etabliranih vrijednosti, pseudokultura, antikultura,
predrasude razliite vrste i dr.).
Potiui promiljanje historijske cjeline jedne kulture, njena enciklope-
dikog prikaza, to znai pruajui orijentir prema onom bitnom, temeljnom
to se kroz nju pred-postavlja i hoe, spomenuta se nastojanja ovdje, povije-
sno oprimjerena, javljaju kao konstanta, dodue promjenjivog reda veliina
i promjenjive skale vrijednosti, dakako idejnih, kulturnih i opedrutvenih.
U tom je kontekstu razgovor o fenomenu hrvatske kulture, u svoj sloe-
nosti stajalita, pristupa, naglasaka, nakana i konotacija, ujedno i razgovor
neophodno vrijedan za razumijevanje odnosa to je on ima za cjelokupnu
zgradu ljudskog ustrojstva svijeta, o ovjekovu pitanju odakle i kamo. Iz
tog se vidokruga kulturna sinteza protivi svakom poistovjeivanju s pukim
refleksom, importom, pukim zbrojem (utjecaja, asimiliranja i sl.) kulturnih
tradicija i zahtijeva oprez pri usporeivanju srodnosti i analogija.
17
Usp. R. Barthes, Image, raison draison, u: LUnivers de lEncyclopdie, Paris,
1964.
274 Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275
O ulozi kulture prosvjetnih i obrazovnih ustanova govore brojni autori
poput I. Macuna, V. Muhe, F. Rakog;
18
svijest je to o potrebi neprestana
stjecanja i usvajanja znanja, to s vremenom postaje ovjekovom steevi-
nom, trajnim vrelom i impulsom miljenja svakom novom narataju u
emu se oituje upravo dimenzija sinteze.
Istaknuti hrvatski enciklopedist i leksikograf Mate Ujevi (Krivodol,
1901 Zagreb, 1967) poima u tom smislu kulturu kao odnos nacionalne i
svjetske kulture. Tako 1944. godine Ujevi pie:
Svaki je narod kulturni subjekt i zasebna kulturna individualnost i mo-
e biti samo svoj graniar; inae je nametnik, a njegova tobonja kultura
samo odraz stranih kulturnih batina. Kultura nije bezlina masa, koja se
preliva preko narodnih granica kao voda preko ravnica Kulturno obliko-
vanje daje pojedinom narodu najvie moralno opravdanje za njegov zasebni
ivot i za njegovu slobodu Samo su oni narodi postigli veliki stupanj du-
hovnog ivota, koji su kulturnom stvaranju dali vlastiti lik Pojedinci su
veliki, ukoliko u svome radu postanu tumai, interpreti duhovnih osobina
svoga naroda.
19
Danas, s odmakom od pola stoljea, Radoslav Katii filoloki i kultur-
nopovijesno tumai razvoj hrvatske kulture kao irokog sklopa koji prelazi
granice narodnosne zajednice, ne iskljuujui pritom ono to zovemo kultu-
rom naroda, nacionalnom kulturom.
20
U tako shvaenu poimanju i u tom obzoru, enciklopediko-leksikograf-
ska nastojanja i djelatnost, sama ideja enciklopedizma usustavljeni u filo-
zofijsko miljenje od svojih poetaka do danas, u vremensko-prostornim
svojim okvirima, iji smo tek maleni dio ovdje skraeno prikazali, jo jedino
mogu biti kulturno i civilizacijsko pomagalo, jedan od faktora i formanata
kulturne sinteze, tek putokazom u izgradnji cjelovita pogleda na svijet, iz-
gradnje svijesti o pripadnosti vlastitoj kulturi i vlastitu identitetu, ali isto-
dobno i dijelom svjetske zajednice kojoj pridonosi, otkrivanjem, uvanjem,
kritikim prosuivanjem i reafirmiranjem vlastita kulturnopovijesnoga
identiteta, vlastite biti.
18
F. Raki, Uvodni govor kod proslave 50. godinjice preporoda hrvatske knjige, 16.
XI. 1885, Rad JAZU, 80, 2, str. 79.
19
M. Ujevi, Jedini put, Vienac, 1944, 2, str. 46.
20
R. Katii, Gdje su ishodita hrvatske nacionalne kulture, Glas koncila, 3, 17. I.
1999, str. 22.
Schiffler, Lj., Enciklopedika nastojanja u Hrvata, Prilozi 6768 (2008), str. 261275 275
CROATIAN ENCYCLOPEDIC ENDEAVORS AS A FACTOR OF
CULTURAL SYNTHESIS
Summary
A short contribution to the research in the history of encyclopedic-lexicographic
work, its beginnings as the main determinant of a cultural synthesis, one of the
forming elements of the creation of Croatian linguistic, cultural, and spiritual awa-
reness and the basis of national identity.
Key Words: Encyclopedic-lexicographic work, cultural synthesis, philosophy, sci-
ence, terminology, I. Crijevi, J. D. Stratiko, F. Petri, . Ljubi, . Juri, M. D.
Grmek, R. Katii