Zavarivanje i navarivanje visokilegiranih feritnih (F), martenzitnih (M) i austenitnih (A) elika

Ope karakteristike krom elika

Osnovni legirajui element kod ovih elika je krom. Krom se koristi za elike otporne na koroziju
i za rad na visokim temperaturama, na primjer 500-1200 oC kada se trai vrstoa, otpornost na
puzanje i otpornost na oksidaciju pri povienim temperaturama (feritni Cr elici) ili visoka vrstoa i
antikorozivnost pri visokim temperaturama (martenzitni Cr elici). Poveana vrstoa pri visokim
temperaturama postie se sastavom strukturnih faza i rasprenim sitnim esticama karbida Cr, Mo, V i
eventualno drugih elemenata.
Kod antikorozivnih elika sadraj Cr preko 12% daje materijalu pozitivni elektrokemijski
potencijal, materijal postaje "plemenitiji", to ga ini otpornijim na djelovanje elektrolita, a
istovremeno se stvara i povrinski sloj Cr oksida, koji titi materijal od korozijski aktivnog medija. Na
taj nain je visokolegirani Cr elik otporan na kemijsku i elektrokemijsku koroziju kiselih medija.
Uz dobra mehanika i antikorozijska svojstva ovi elici su slabo zavarljivi - skloni pukotinama
i osjetljivi na toplinske operacije grijanja i hlaenja, koje uzrokuju poveanje krhkosti.
Struktura i svojstva
Krom je alfageni element, koji stabilizira i piri podruje ferita, a smanjuje podruje austenita. Pored Cr
alfageni su i Mo, Si, V, Nb, Ti, Al i W.
Gamageni elementi Ni, Mn, C, N i Cu proiruju podruje austenita, a smanjuju podruje ferita.
Strukturu zavarenog spoja moe se odrediti pomou Cr i Ni ekvivalenta iz dijagrama Schaefflera.
Visoko legirani Cr elici mogu biti martenzitnog (M), martenzitno-feritnog (M+F), martenzitnoferitno-austenitnog (M+F+A) i feritnog (F) tipa. Martenzitni elici su samozakaljivi, pri zavarivanju i
naknadnom, uobiajenom, hlaenju na zraku prelaze iz austenitne u potpuno martenzitnu strukturu,
koju treba popustiti arenjem. Feritni elici se ne mogu kaliti.
Cr elici s Cr > 15% i C<0.1% nemaju austenitnu fazu i feritna faza je prisutna od sobnih temperatura
do talita.
Izluivanje Cr karbida. Krom ima veliki afinitet prema ugljiku, pa stvara na granici primarnih zrna
neke od ovih karbida Cr23C6, Cr7C3, (Fe, Cr)23C6, (Fe,Cr)7C3, (Fe,Cr)3C. Karbide u kojima atomi
metala Fe i Cr mogu zamijeniti mjesta oznaava se takoer (Me)23C6, (Me)7C3, (Me)3C. Karbidi
kroma su stabilniji od karbida eljeza. Teinski na mjestu Cr23C6 (atomska teina za Cr = 52, za
C=12.011) sadraj Cr se izraunava:
Error! . 100 = 94,3% Cr, dok su okolna mjesta osiromaena na sadraju Cr i imaju ga manje od 12%,
koliko je minimalno potrebno za antikorozivnost.
Dok Cr poveava prokaljivost, C utjee na zakaljivost, (tvrdou, vrstou i ilavost martenzita), a
smanjuje antikorozivnost, Vanadij stvara karbid V4 C3 i poveava prokaljivost. Poetak pretvorbe
austenita u martenzit je obino na Ms=280 - 350 oC, a zavretak na Mf = 160-180 oC. Temperaturu
poetka pretvorbe austenita u martenzit orijentaciono moe se odrediti iz izraza:
Ms = 832 - 29 Cr - 39 Ni - 5 Cu - 56 Mo, oC

HB 460

HB 600

450

500

440
430

% Cr

300

410

390

400

420

400

200
%C

Austenitizirano na
980C 30min i kaljeno u ulju

100

380
0,07

0,09

0,11
%C

0,13

0,15

12,00

12,25

12,50
% Cr

12,75

13,00

Utjecaj C na tvrdou Cr elika.

750

850

T,C

Zavisnost tvrdoe 12 Cr elika o sadraju C i o temperaturi

s koje se vri kaljenje.
1.) 12 Cr, 0.35 C
2.) 12 Cr, 0.12 C 3.) 12 Cr, 0.15 C
4.) 12 Cr, 0.10 C
5.) 12 Cr, 0.01 C

Svojstva Cr elika ovise o kemijskom sastavu, reimima toplinske obrade kao i o temperaturi i vijeku
eksploatacije. Krhkost 475 oC javlja se pri zagrijavanju elika s 15-70% Cr na 400-540 oC , a naroito
na 475 oC. Ako se eliku doda Ti i Nb oslabit e pojava krhkosti kod 475 oC.
100

Probe DVM u ZT

Probe ISO - V u ZT

100

Tip II

Tip I

Tip I

50

50

+ 20

+ 40

+ 550

+ 20

+ 50

+ 80

TEMPERATURA ISPITIVANJA ( C )

Ovisnost ilavosti o sadraju ugljika u zavaru.

Tip elika I: 12Cr 1Mo 0.3V 0.5W 0.20C
Tip e lika II: 12Cr 1Mo 0.3V 0.5W 0.15C

400
1
300 2
3
4
200

%C
0,06
0,06
0,05
0,06

%Cr
16,3
19,9
23,4
30,4

4
3
2
1

100
Cr=26-30%
300

5000h

, MPa

1000h

200

400h

100

200
200

30h

400

10h
1h

300

400

Rm

600

21,8%Cr,31%Mo,5,0%Ni
300

Rm

800

20

A10

200
500

600

24

40

48

0
72 t,h

a) Utjecaj kemijskog sadraja i vremena dranja - starenja na temperaturama dranja - starenja na temperaturama
o
oko 475 C na tvrdou odnosno krhkost Cr elika.
o
b) Utjecaj trajanja starenja pri 475 C na mehanika svojstva elika 27% Cr pri sobnoj temperaturi.

- Sigma faza je intermetalni spoj FeCr. Veoma je tvrd i krhak, a smanjuje i otpor puzanju.
Vea vjerojatnost izluivanja sigma faze je pri sadraju Cr iznad 20%.
- Hi faza. Osim sigma faze krhkost zavarenog spoja moe se poveati kod elika s Mo
(3.5%), ako se due vremena zagrijava na viim temperaturama kad se moe izluivati intermetalni
spoj Fe36Cr12Mo10, koji se naziva "hi" faza.
Pogrubljenje zrna se javlja pri veim toplinskim inputima i dugim zadravanjem na visokim
temperaturama, a posebno iznad 1150 oC. Pogrubljenje zrna je esta pojava za feritne elike.

Visokolegirani martenzitni (M) Cr elici

Visokolegirani martenzitni i martenzitno-feritni krom elici sadre 8 - 16%Cr, 0.06 - 1% C, te
ostale elemente po potrebi (Mo, V, Ti, Al). Ovi elici se mogu kaliti, jer imaju transformaciju ,
pa imaju pored antikorozivnosti i poboljanu vrstou kidanja, granicu razvlaenja i otpor puzanju pri
povienim temperaturama. Koriste se za visokooptereene dijelove, koji rade pri visokim
temperaturama: turbinske lopatice, armature, kotlovske cijevi, komore i druge proizvode. Nisko i
srednje legirani Cr i Cr Mo elici imaju znatno slabija mehanika svojstva pri povienim
temperaturama u odnosu na visokolegirane Cr martenzitne i martenzitno-feritne elike.
Martenzitni elici kristaliziraju iz taline u delta ferit, a zatim pri hlaenju prelaze u austenit,
koji daljnim hlaenjem prelazi u martenzit ili se pri veoma sporom hlaenju pretvara u ferit i karbide .
Martenzitni elici se obino koriste u poboljanom stanju.
Martenzitno - feritni elici. Ako se sadraj kroma povea na 17-18% uz C ispod 0.1% dobit
e se kod zavarivanja feritno-austenitna struktura pri hlaenju, koja e nakon hlaenja postati feritno martenzitna. To je nepovoljno jer se martenzit moe prostirati po granicama zrna to smanjuje
istezljivost u zavarenom stanju. Takoer, pri zavarivanju moe doi do izluivanja Cr karbida u ZUT.
Toplinska obrada na 750-850 oC rastvorit e karbide, vratiti antikorozivnost i istezljivost.
Temp. C

700

A+F

600

F+C

A+F+C

500
A
400
300

Ms
M 50
M 90

200

Brzo hlaenje

Sporo hlaenje

100
1. min

0
0,5 1

10

10

1. sat
2

1. dan

10
10
Vrijeme , s

10

TTT dijagram za martenzitni elik 12 Cr 0.15C (AISI 410)

Prikaz strukture i svojstava karakteristinih za 3 tipa elika

elik 12 Cr 0.1C se esto koristi za dijelove koji rade pri povienim temperaturama.
5 Cr 1.3Mo 0.6V 0.4C je elik za alate (kalupe) koji rade pri temperaturama iznad 500 oC
(Utop Mo1 elik iz eljezare Ravne).
12Cr 1Mo 0.3V 0.2C se koristi za cijevne sisteme u parnim kotlovima koji rade na visokim
temperaturama do 550 oC.
Kemijski sastav i mehanika svojstva ova tri elika su dana u tablicama 1 i 2.
Tablica 1 Kemijski sastav, %
Kemijski sastav, %
Red.
br.
1.
2.
3.

Vrsta elika
C
410
(AISI)
H11 Mod
(AISI)
X20CrMoV12.1
(DIN)

Mn

Si

< 0.15
0.37
0.43
0.17
0.23

1.00
0.20
0.40
0.3
0.8

1.00
0.80
1.00
0.1
0.5

Cr
11.5
13.5
4.75
5.25
11.0
12.5

Ni

Mo

Struktura

--

-1.2
1.4
0.8
1.2

-0.4
0.6
0.25
0.35

M+F
M

-0.30
0.80

M+F
4

Tablica 2 Mehanika svojstva

Odareno stanje
Red. br.

Vrsta elika

1.

410

2.

Poboljano stanje

H11 Mod
X20CrMoV12 1

Re, MPa

As, %

HB

Rm, MPa

Re, Mpa

A5, %

HB

500

250

30

155

840

730

22

241

< 830
3.

Rm, MPa

--

--

1540

1320

13.1

440

--

--

--

<
250
--

800

500

17

250

Zavarivanje martenzitnih (M) elika

Primjenjivi postupci zavarivanja
REL s elektrodama standardne izvedbe je uobiajeno.
TIG se koristi uz istosmjernu struju i minus pol na elektrodi. Postupak je vrlo prikladan za
zavarivanje cijevi malih promjera, i za prolaz u korijenu kod bilo koje veliine cijevi, te za
zavarivanje ploa. Unos dodatnog metala se preporuuje radi rizika stvaranja poroznosti i pukotina,
ako bi se samo pretaljivalo OM. Unutranjost cijevi je potrebno ispuniti inertnim plinom kako bi se
sprijeilo stvaranje sloja eljeznog oksida (cundera). Ako ne bismo osigurali zatitnu atmosferu
rastaljenog i usijanog materijala na korijenskoj strani, stvorene estice oksida bi u eksploataciji strujale
kroz cijevni sistem do turbinskih lopatica uzrokujui oteenja.
MIG- koristi obrnuti polaritet istosmjerne struje, ica na + polu. Kao zatitni plin koristi se
argon ili helij. Mali dodaci kisika ili CO2 dodaju se argonu ili smjesi argon - helij da poveaju
stabilnost luka i da doprinesu boljoj kvaliteti zavara. Prijenos kapi u luku moe biti u kratkim
spojevima ili kontinuirano. Raspreni luk ovisi o promjeru ice, debljini i stijenki, poloaju
zavarivanja, postotku mijeanja i koliini taljenja.
EP se takoer koristi za zavarivanje martenzitnih elika. Visok postotak mijeanja (30-50%) i
izgaranja Cr i ostalih legirnih elemenata moe se nadoknaditi dodatkom istih u praak. Upotrebljava se
i istosmjerna i izmjenina struja.
Dodatni materijali
Dva se osnovna tipa DM koriste kod zavarivanja martenzitnih elika;
1. Priblino istog kemijskog sastava kao i OM, da bismo dobili martenzitnu strukturu nakon
zavarivanja.
2. Austenitni (AISI 300) tipovi ili Inconel metal sa sadrajem Cr i Ni za potreban omjer mijeanja (kao
rezultat spajanja s OM), odabranog da konani depozit osigura prihvatljivu koliinu austenita koji
poveava ilavost i istezljivost zavara. Primjenom austenitnog DM smanjuje se koliina difuzijskog
vodika, a time je vjerojatnost pojave hladnih pukotina tako|er smanjena.
ZT se ne zakaljuje i zadrava visoku ilavost. Elektrode ovog tipa se upotrebljavaju kada se ne
vri naknadna toplinska obrada. Unato svemu ZUT (2-3 mm) e se ipak zakaliti na zraku. Ali to moe
biti rijeeno samopoputanjem martenzitne strukture boravkom na visokoj radnoj temperaturi u
eksploataciji.
Ako ipak koristimo DM istog kemijskog sastava kao i OM, ZT se moe naknadno toplinski
obra|ivati. Takoer ZT ima isti koeficijent toplinske istezljivosti kao OM-a, to je u nekim sluajevima
povoljnije (napr. kod navarivanja radnih povrina izloenih naglim temperaturnim promjenama), jer
nee uzrokovati termika naprezanja pri zagrijavanju i hlaenju.
Zatita od oksidacije pri zavarivanju
Cr oksid ima temperaturu taljenja, 1972 oC, pa je potrebno osigurati zatitu kapi u luku i kupke kao i
korijenske strane zavara. Takoer se koriste sredstva za odstranjivanje Cr oksida s povrine. Fluoridi
su najefikasniji dodaci u oblozi elektrode za odstranjivanje Cr oksida. Ostatke troske s flouridima treba
briljivo odstraniti jer mogu djelovati korozijski na metal pri povienim temperaturama, napr. pri
naknadnoj toplinskoj obradi.
Predgrijavanje, temperatura izmeu prolaza i dogrijavanje
Budui da su martenzitni i martenzitno - feritni elici jako prokaljivi, to e i pri sporom hlaenju ZT i
ZUT koje su bile austenitne, prijei u martenzit. Iako predgrijavanje smanjuje brzinu hlaenja, ona e
jo uvijek biti dovoljna da se ZT i ZUT potpuno transformiraju u martenzit i pri usporenom hlaenju,
5

jer su ove zone samozakaljive na zraku. Dakle, predgrijavanje i temperatura izmeu prolaza nemaju
svrhu da izbjegnu martenzitnu strukturu nakon zavrenog zavarivanja, ve oni smanjuju nepovoljni
uinak temperaturnih naprezanja pri stezanju, jer se smanjuje razlika temperature zavara i osnovnog
materijala, a u izvjesnoj mjeri i granice razvlaenja, pa e i zaostale napetosti biti manje. Pri poveanoj
temperaturi se povisuje istezljivost i ilavost, to djeluje povoljno. Takoer, via temperatura
predgrijavanja omoguava izlazak difuzijskog vodika iz zavara. Sve navedene pojave uzrokovane
predgrijavanjem smanjuju vjerojatnost pojave hladnih pukotina.
Temperatura predgrijavanja treba biti iznad Ms linije da bi sprijeili mogunost stvaranja
martenzita u toku zvarivanja (naravno ponovo treba istai svojstvo zakaljivosti martenzitnih materijala
na zraku).
ZUT

ZT ( 1+2+3 )
3
2

A 3 A C3
780 C

400 C

760 C

A 1 A C1

740 C

420 C

MS

380 C
Zavarivanje

M1

150 C
120 C
20 C

Vrijeme
Predgrijavanje

Hlaenje
1-2h
Poputanje

Kaljenje
Poboljavanje

Ispravne toplinske operacije pri zavarivanju za martenzitne Cr elike. Temperatura predgrijavanja treba biti iznad Ms
o
o
temperature (napr. Ms+50 C). Nakon zavarivanja vri se lagano hlaenje na temperaturu ispod Mf (napr. Mf - 20 C), te
zadravanje na toj temperaturi 1 - 2 h da bi se sav zaostali austenit transformirao u martenzit, a zatim se izvodi poputanje
(ispod Ac1).

Ipak u sluajevima zavarivanja tanjih limova, manjih komada ili pri zavarivanju onim
postupcima zavarivanja kojim se unosi velika koliina topline (TIG zavarivanje napr.) nije potrebno
predgrijavati iznad Ms linije zbog unosa topline u toku zavarivanja, koji automatski poveava
temperaturu ZUT-a i ZT iznad Ms.
Temperatura predgrijavanja, openito, treba da bude via od Ms, a temperatura izmeu prolaza
ne bi trebala da bude via od 420 oC.

T C

3
2

Talite

Ms = 280C
250C
200C

t (vrijeme)
Predgrijavanje

Zavarivanje uz stalno predgrijavanje ispod Ms za vrijeme zavarivanja zbog unosa topline u toku zavarivanja.

Meutim uspjeno zavarivanje mogue je izvesti i na drugi nain; predgrijati na oko 500 oC, te
iskljuiti ureaj za predgrijavanje. Zatim se polau svi prolazi jedan za drugim, ime osiguravamo
dovoljno unoenje topline zavarivanjem, kako temperatura za vrijeme zavarivanja ne bi pala ispod Ms
linije. Ako se radi o velikim unosima topline ili tanjim dijelovima predgrijavanje se moe izvoditi i na
temperaturi neto ispod Ms.
3
2

T, C
Talite

A
1

1.prolaz

2.prolaz

Promjene temp. toke A

pri nanoenju prolaza 1,2 i 3
3.prolaz

500C
Ms

Kalenje

20C
Predgrij avanje

t (vrijeme)
Zavarivanje

plinskim
plamenom

Zavarivanje s poetnim predgrijavanjem iznad Ms

7

T, C
Talite

2
1
1.prolaz

A3
2.prolaz

Ms

280C

Kalenje

220C

20C
Predgrij avanje

t (vrijeme)
Zavarivanje

Zavarivanje s poetnim predgrijavanjem ispod Ms

Dogrijavanje ima za cilj omoguavanje izlaska difuzijskog vodika i kod debljih i upetijih zavarenih
spojeva smanjivanje temperaturnih naprezanja u odnosu na sluaj potpunog ohlaivanja. Vrijeme
dogrijavanja treba birati ovisno o TTT dijagramu i predvidjeti da je u tom sluaju temperatura
predgrijavanja, izmeu prolaza i dogrijavanja, neto iznad Ms, a ukupno vrijeme od hlaenja prvog
prolaza do zavretka zavarivanja i dogrijavanja mora zavriti prije poetka pretvorbe austenita u
martenzit. U tom trenutku treba omoguiti hlaenje do ispod Mf (npr. za 20 oC ispod Mf u vremenu
od 2 h) da bi se sav zaostali austenit pretvorio u martenzit, a zatim zagrijati lokalno zavar ili itav
predmet na temperaturu poputanja martenzita i poputanja zaostalih napetosti, ali ispod Ac1.
Ako je predmet tanji i manje upet, tada se moe nakon dogrijavanja hladiti na sobnu
temperaturu ili to je za jednostavnije sluajeve takoer mogue hladiti od austenitizacije do sobne
temperature bez dogrijavanja. Direktno hlaenje na sobnu temperaturu je najekonominije, ali uz rizik
pojave hladnih pukotina. Postoji jo mogunost, da se temperatura za bilo koji sluaj snizi na neto
ispod Mf, dri na toj temperaturi npr. 10 sati, a zatim se hladi do sobne temperature .
Svako hlaenje do ispod Mf ili do sobne temperature omoguava pretvorbu u martenzit, pa je
poslije neophodno poputanje martenzita. Podizanje temperature predgrijavanja iz austenitnog
podruja odmah na temperaturu poputanja rezultiralo bi u nepovoljnoj grubozrnatoj strukturi F + C
(ferit + karbid).
Zavarivanje 5Cr 1.3Mo 0.3V1 Si elika (H11 Mod)
Sve do sada reeno o martenzitnim elicima vrijedi i za 5 Cr martenzitni elik, koji moe toplinskom
obradom postii vrstoe vee od 2000 MPa, pa se svrstava u ultravrste elike (nema tono odreene
granice vrstoe, ali se obino ultravrstim elicima zovu oni koji imaju minimalnu granicu
razvlaenja 1380 MPa (200 ksi). Uobiajeno se zavaruje REL ili TIG/MIG metodama. Predgrijavanje
se vri iznad Ms = 275 oC ali se preporua 540 oC. Dijelove koji se zavaruju treba hladiti polagano.
Pojednostavljeni toplinski dijagram zavarivanja za 5 Cr elik dat je na sljedeoj slici.
Ukoliko nismo sigurni da je materijal isporuen u zahtijevanom (uglavnom poboljanom)
stanju, prije zavarivanja moe se izvesti i austenitizacija i zatim lagano hlaenje do temperature
predgrijavanja, nakon ega odmah zapoinje zavarivanje. Isto tako, ukoliko nismo sigurni da je
cjelokupni postupak zavarivanja zavren u potrebnom temperaturnom podruju (eventualno dolo do
pretjeranog ohlaivanja) ili elimo biti potpuno sigurni u strukturu zavarenog spoja, nakon zavarivanja
odmah se vri zagrijavanje na temperaturu austenitiziranja, kaljenje i tek poslije toga poputanje.
8

T, C
1025C
1000C

Temperatura austenitiziranja
( kaljenja )

Ac3 - 860
Ac1 - 810
700C
II

540C

510C
I
Ms - 275C

M1 - 160C
150C
80C
vrijeme
austenitiziranje

zavarivanje

kaljenje

poputanje (dvostruko, trostruko...)

Toplinski dijagram zavarivanja za 5 Cr 1 Mo 0,3 V 1 Si (H1 1 Mod) elik

Zavarivanje Cr martenzitnih elika s drugim elicima

Izbor kemijskog sastava DM pojednostavljen je ako se pridravamo slijedeih uputstava:
1. Austenitni DM se u pravilu koristi za zavarivanje bilo kog Cr elika s austenitnim elikom.
2. Za zavarivanje jednog, na zraku zakaljivog Cr elika s drugim, dodatni materijal sadri Cr u koliini
koju sadri bilo koji od zavarenih elika, ili sadraj kroma u iznosu srednje vrijednosti zavarenih
metala.
3. Zavarivanje bilo kojeg Cr elika s elikom nieg sadraja legirnih elemenata ili ugljinim elikom,
zahtijeva DM sastava manje legiranog elika ili ugljinog elika. Preporuljivo je koristiti (ako je
mogue) najmanje zakaljiv dodatni materijal.
U mnogo sluajeva primjenjiv je austenitni zavar. Sljedea slika prikazuje koritenje
Schaeffler-ovog dijagrama da bi se odredio konani sastav ZT, poznavajui stupanj mijeanja, sastav
metala koji se spajaju i sastav DM. Dane su tri elektrode: 25Cr 20Ni, 24Cr 13Ni i 18Cr 10Ni za
zavarivanje 12Cr(M1) s 2.25Cr 1 Mo (M2) .Sastav samog zavara treba biti u rafiranom podruju, ako
je mogue. Objanjenje povoljnog poloaja sastava ZT u rafiranom podruju dano u poglavlju o
dijagramu Schaeffler.
Mijeanje od 30% (za REL postupak) je izabrano u sva tri sluaja. To pokazuje da tok i
postupak koji se koristi za zavarivanje igraju bitnu ulogu u odreivanju postotka mijeanja i u izboru
sastava zavarenog spoja.
M1
12Cr1Mo03V

M2
2,25Cr1Mo
15%

25/20
5%Ferit

15%
x

10%Ferit

A
18/10
A+M

24/13

A+F

x
M

M1

Ni E
F
+
M

M+F

M2
4

A+F+M
100%Ferit
F

12

Cr E
Dijagram Schaeffler za odreivanje sastava ZT spoja martenzitnog elika 12Cr(M1) i 2.25 Cr1Mo (M2) REL
zavarivanjem (30% mijeanje OM). Najpovoljniji je DM 24Cr 13 Ni - austenitne strukture s oko 7% ferita.

Ako odreeni zavar treba biti izloen znaajnim i estim temperaturnim promjenama kod koritenja,
primjena ranije spomenutih austenitnih elektroda nije preporuljiva. Razlog je 50% vei koeficijent
toplinske istezljivosti austenita u odnosu na martenzitne i srednje vrste elike, to u spomenutim
okolnostima moe dovesti do pojave pukotina zbog promjenljivih termikih naprezanja. Za te
sluajeve treba upotrijebiti DM istog koeficijenta toplinske istezljivosti kao u OM. Kod zavarivanja Cr
elika razliitih kvaliteta, nije mogue dati ope prihvatljivo pravilo, ve prethodno treba potraiti
savjet metalurga. Dugotrajna izloenost zavarenih spojeva radnoj temperaturi moe prouzrokovati
poveanje krhkosti i izluivanje karbida. Ugljik se premjeta iz metala s manje kroma prema metalu
veeg sadraja kroma, zbog njegova velikog afiniteta prema kromu, ak i onda ako je sadraj ugljika
vei u omjeru migracije zbog Cr.

10

Visokolegirani Cr elici feritnog (F) tipa

Feritni elici sadre izmeu 16 i 30% Cr, uz obino nizak sadraj ugljika izmeu 0.05 i 0.25%. Zbog
visokog sadraja kroma i niskog sadraja ugljika, ne dolazi do stvaranja austenita ili se stvara izuzetno
mala koliina koji prelazi u martenzit pri brzom hlaenju. Zbog malog udjela martenzita, on neznatno
utjee na tvrdou ovih elika. Ferit se stvara ve pri skruivanju i do potpunog ohlaivanja nema
nikakvih transformacija. Takav ferit se naziva - ferit (prostorno centrirana kubna reetka).
Iz tih razloga feritni elik se ne moe kaliti. Struktura ovih elika obino je sastavljena od ferita
i karbida.
Zavarivanje feritnih elika
Kako kod ovih elika obino ne dolazi do transformacije i pri brzom hlaenju ne dolazi do
zakaljivanja, moe se stei utisak da su dobro zavarljivi. Meutim, i pri zavarivanju ovih elika
javljaju se odreene tekoe.
Najvei nedostatak ovih elika pri zavarivanju je sklonost porastu zrna u materijalu ZUT iznad
oC (ubrzano iznad 1150 oC). Poveanje zrna odvija se veoma brzo, pa se u ovim elicima mogu
900
nai neobino velika zrna. Feritni elici su normalno fino zrnati uz relativno dobru istezljivost. No
ukoliko doe do pogrubljenja zrna, prijelazna temperatura udarne ilavosti se povisi znatno iznad
sobne temperature, to znai da na sobnoj temperaturi materijal postaje veoma krhak.
Nakon to je materijal postao grubozrnat, nije vie mogue nikakvom toplinskom obradom
materijal vratiti nazad u finozrnatu strukturu (ne dolazi do faznih transformacija prilikom zagrijavanja
i hlaenja). Do intenzivnog porasta zrna dolazi neposredno uz granicu taljenja na mjestima gdje
temperatura prelazi 1150 oC.
Da bismo sprijeili poveanje zrna, zavarivanje treba izvoditi na takav nain da osnovni
materijal, koji se nalazi neposredno uz zavar, to krae vrijeme provede na temperaturama iznad 1150
oC. Ovo se moe postii izborom postupaka zavarivanja koji e dati mali unos topline, a time i brzo
hlaenje (REL, EP, MAG).
Teorijski je mogue poboljati grubozrnatu strukturu ZUT deformacijom metala u toplom
stanju, tj. zagrijavanjem i ekianjem prijelazne zone. Meutim, ovo nije uvijek mogue, a i sam efekt
ekianja nije uvijek pouzdan, pa se zbog toga i ne preporuuje. Hladno ekianje ZUT ne smije se
nikako primjeniti, jer hladno deformiranje krhke zone moe dovesti do napuklina.
Sklonost porastu zrna moe se smanjiti dodavanjem male koliine duika feritnom eliku. Oko
0.1% duika u metalu znatno e usporiti porast zrna, a dodavanjem duika u metal zavara, ovaj e
skruivati u fino zrnatu strukturu.
S druge strane, krhkost koja je uzrokovana porastom zrna moe se sprijeiti primjenjujui
austenitne elektrode, napr. 18/8 (18%Cr, 8% Ni). Da bi se sprijeilo izluivanje karbida, sadraj
ugljika u ostalom materijalu mora biti ispod 0.1%, te koristiti jae legirane elektrode s 25%Cr i 20%Ni
(25/20).
Drugi nain smanjenja sklonosti porastu zrna je legiranje elika, tako da se dobije struktura s
malo austenita. Primjer jednog takvog elika je ;
C<
0.08 %,
Cr = 28 %,
Ni = 4.5 %, Mo = 1,5 %
Slijedea potekoa pri zavarivanju feritnih elika je stvaranje sigma faze . Sigma faza je
intermetalni spoj kroma i eljeza koja ima veliku tvrdou, krhka je, nemagnetina i esto slabo otporna
na koroziju. Jo jedna od potekoa koje se javljaju pri zavarivanju feritnih Cr elika je i mogunost
pojave izluivanja Cr karbida. Isto tako, pri dugotrajnijem zagrijavanju na temperaturi izmeu 400 i
540 oC, a naroito na 475 oC moe se javiti i krhkost 475 oC.
Predgrijavanje na oko 200 oC moe se koristiti pri zavarivanju feritnih elika s visokim
sadrajem kroma i relativno visokim sadrajem ugljika (0.25%). U ostalim sluajevima se normalno ne
primjenjuje za ove elike.
Odarivanje na temperaturi 750-850 oC i nakon toga brzo hlaenje poveava istezljivost
prelazne zone i poboljava otpornost na interkristalnu koroziju. Ispravljanje i hladne deformacije
zavarenih dijelova treba izvoditi nakon zagrijavanja na 300-400 oC, jer je istezljivost pri ovim
temperaturama znatno via.
11

TIG zavarivanje korijena REL (tri prolaza) EP popuna lijeba

A3

T,C

A3

A3

1200
1100C

1100

1050C

1000
Ac3 = 905C

900

Ac1 = 830C

800

760C
740C

700
600
500

760C
740C

600C

500C

Tm < 420C

400C

400

350C

300

Ms = 280C

250C

200

150C

100

120C

200C

150C

Mf = 160C

120C
20C

0
1-2h

50min

t,h

4 h ( 20 mm )

1-2h

5 h ( 36 mm )
Zagrijavanje Savij.

Kaljenje

Poputanje

Zavarivanje

Kaljenje

Poboljavanje
I

II

III

IV

4 h ( 20 mm )
5 h ( 40 mm )
Poputanje
Poboljavanje

VI

VII

VIII

IX

XI

XII

TIG zavarivanje korijena

REL (tri prolaza) EP popuna lijeba

A3

T,C

A3

A3

1200
1100C

1100

1050+ 15

1050C

1000
Ac3 = 905C

900

Ac1 = 830C

800

760C
740C

700
600
500

760C
740C

600C

500C

Tm < 420C

400C

400

350C
350C

300
200

150C

100

200C

150C

120C

Ms = 280C

300C

250C

120C

150C

Mf = 160C

120C

0
50min

1-2h

50min

1-2h

t,h

4 h ( 20 mm )

TIG zav.

REL

EPP

2h

1-2h

5 h ( 36 mm )
Predgrij.

Savij.

II

Predgrijavanje

III

IV

VI

VII

VIII

IX

XI

Dogrijavanje

Kaljenje

XII

XIV

4 h ( 20 mm )
5 h ( 40 mm )
Poputanje

XV

XIII

Iskustva iz prakse
Predgrijavanje i rad na temperaturi predgrijavanja treba biti iznad Ms temperature, poevi od
pripajanja na dalje. Ukoliko se dogodi da se pripoj, korijenski prolaz ili bilo koji prolaz pothladi ispod
Mf temperature, stvorit e se krhka martenzitna struktura ZT i ZUT na tom mjestu. Daljnjim
zavarivanjem preko takvog prolaza, javit e se pukotine u njemu. Isto se zbiva ukoliko ventilator
ureaja za zavarivanje nenamjerno ohlauje mjesto zavarivanja.
Jedan sloeniji primjer slijeda toplinskih operacija cjevovoda iz martenzitnog elika (toplo
savijanje, zavarivanje, poputanje).
Zatita korijenskog ava u unutranjosti cijevi ili cilindra vri se punjenjem i protokom 2-4 litre
u minuti argonom (Ar 99.95%). Za odreivanje poetka zavarivanja koristi se oksimetar (manje od 1%
O2).
Zajede, greke provara korijena i ukljuci odstranjuju se bruenjem. Brusiti treba brzo i u predgrijanom
stanju.
Upozorenje: ventilacija brusilice moe pothladiti pregrijani komad ispod Ms temperature. Svako
prekidanje zavarivanja zahtijeva poputanje i tek tada nastavljanje zavarivanja.
Kontrola kvaliteta se vri poslije zavrene toplinske obrade. Svaku greku u zavaru treba sagledati
puno ozbiljnije nego kod mekih elika. Za povrinske greke treba koristiti kontrolu magnetskim
esticama (ili u nekim sluajevima tekuim penetrantima). Za vee povrinske i dubinske greke treba
koristiti ispitivanje ultrazvukom.
Nadvienje zavara treba odstraniti bruenjem, da bi se dobila vea pouzdanost otklanjanja
greaka, a u eksploataciji zavar bez koncentratora naprezanja na granici taljenja.
Ispitivanje tvrdoe daje opu sliku stanja strukture i svojstava koja su posljedica toplinske obrade. Za
zavareni spoj treba mjeriti tvrdou sredine zavarenog spoja, te zonu utjecaja topline. Za 12 Cr elik
zavareni metal i ZUT imaju tvrdou 500 - 600 HV, a nakon naknadne toplinske obrade tvrdoa treba
da iznosi 300-350 HV.
Replike za utvr|ivanje strukture treba koristiti ako rezultati tvrdoe ne zadovoljavaju ili su nepouzdani.

CrNi AUSTENITNI NERAJUI ELICI

Sastav i svojstva
Austenitni CrNi elici sadre 12 - 25% Cr i 8 - 25% Ni. Nikl je izrazito - geni element. Nema
faznih transformacija prilikom hlaenja, pa se struktura ne moe toplinskom obradom zakaljivati, niti
usitnjavati zrno napr. normalizacijom.
Najpoznatiji predstavnik ove grupe elika je 18% Cr 8% Ni (18/8) elik. Ostali austenitni elici
ove grupe imaju slian sastav, a najvie do 25Cr i 20Ni. Imaju dobru istezljivost (A5 = 30 - 50%) i
ilavost i pri niskim temperaturama. Dobro su zavarljivi. Zadravaju austenitnu strukturu od solidusa
do ispod sobnih temperatura. Nisu skloni poveanju zrna u ZUT. Budui da imaju > 12% Cr, ovi elici
su otporni na koroziju i oksidaciju. Nisu skloni krhkosti pri 475 oC. U tablici 1 se navode kvalitete
austenitnih valjanih elika prema amerikim standardima AISI.
Tablica 1 Austenitni nerajui elici prema AISI (American Iron and Steel Institute). Valjani proizvodi
Tip

Cr
%

Ni
%

17-7PH3
17-10P

C1
%
0.15
0.15
0.15
0.15
0.15
0.15
0.15
0.08
0.03
0.12
0.08
0.20
0.08
0.25
0.08
0.25
0.08
0.03
0.08
0.08
0.08
0.09

16.00-18.00
17.00-19.00
16.00-18.00
17.00-19.00
17.00-19.00
17.00-19.00
17.00-19.00
18.00-20.00
18.00-20.00
17.00-19.00
19.00-21.00
22.00-24.00
22.00-24.00
24.00-26.00
24.00-26.00
23.00-26.00
16.00-18.00
16.00-18.00
18.00-20.00
17.00-19.00
17.00-19.00
16.00 -18.00

3.50-5.50
4.00-6.00
6.00-8.00
8.00-10.00
8.00-10.00
8.00-10.00
8.00-10.00
8.00-12.00
8.00-12.00
10.00-13.00
10.00-12.00
12.00-15.00
12.00-15.00
19.00-22.00
19.00-22.00
19.00-22.00
10.00-14.00
10.00-14.00
11.00-15.00
9.00-12.00
9.00-13.00
6.50-7.75

0.10-0.14

16.50-17.50

9.75-10.75

17-4PH

0.07

15.50-17.50

3.00-5.00

15-7Mo
AM-350

0.09
0.08-0.12

14.00-16.00
16.00-17.00

6.50-7.75
4.00-5.00

AM-355

0.10-0.15

15.00-16.00

4.00-5.00

A-286

0.08

13.50-16.00

24.00-27.00

201
202
301
302
302B
303
303Se
304
304L
305
308
309
309S
310
310S
314
316
316 L
317
321
347

Ostali elementi 1,2

%
N, 0.25; Mn, 5.50-7.50; P, 0.06
N, 0.25; Mn, 7.50-10.00; P, 0.06

Si, 2.00-3.00
S, 0.15 min; P, 0.20
Se, 0.15 min

Si, 1.50
Si, 1.50
Si, 1.50-3.00
Mo, 2.60-3.00
Mo, 2.00-3.00
Mo, 3.00-4.00
Ti, 5 x C min
Cb + Ta, 10 x Cmin
Mn, 1.00; Al, 0.75 -1.50
Mn, 0.50 - 1.00; P, 0.25 - 0.30;
Si, 0.60
Mn, 1.00; Cu, 3.00-5.00; Cb +
Ta, 0.15-0.45
Mn, 1.00; S, 0.04; Al, 0.75-1.50
Mn, 0.50-1.25; Si, 0.50; Mo,
2.50-2.25; N, 0.07-0.13
Mn, 0.50-1.25; Si, 0.50;
Mo, 2.50-3.25; N, 0.07 - 0.13
Mn, 1.00-2.00; Mo, 1.00-1.50;
Ti, 1.75-2.35; V, 0.10-0.50;
Al, 0.35; P, 0.04

Primjedbe:
1 Dani su maksimalni sadraji, ako nije dano podruje.
2 Mn 2.00 maks; Si 1.00 maks. P 0.04 maks. S 0.03 maks. ako nije drugaije naznaeno. Ostatak je Fe.
3 Ovaj elik i ostali u tabeli navedeni ispod ovog elika nisu standardizirani prema AISI

Zavarljivost VLA elika

Iz formula za Ni i Cr ekvivalente prema Delongu uoavamo njihov utjecaj na strukturu, da li su
- geni ili - geni:
NiE = % Ni + 30 %C + 30 % N + 0,5 % Mn
CrE = % Cr + % Mo + 1,5 % Si + 0,5 % Nb
Utjecaj pojedinih elemenata u austenitnim Cr-Ni elicima
Element
C

Tvori
strukturu
A (austenit)

Cr
Ni
N

F (ferit)
A
A

Nb
Mn
Mo

A
F

P, S, Se
Si

Ti

Karakteristike
30 puta jae djeluje na stvaranje austenita nego Ni. Moe stvarati Cr23C6 i uzrokovati
interkristalnu koroziju - IKK.
Poboljava otpornost koroziji i oksidaciji
Poboljava vrstou pri povienim temperaturama i korozijsku otpornost Ni. (-gen).
30 puta jae djeluje na stvaranje austenita nego Ni. Povisuje vrstou. Pomae stvaranju
ferita.
Dodaje se eliku min Nb 8 x % C da bi se vezao za ugljik i sprijeio IKK. Tvorac finog
zrna.
Sprijeava vrue pukotine stvaranjem MnS. - gen.
Poboljava vrstou pri povienim temperaturama. Poboljava antikorozivnost pri
djelovanju reducirajuih medija. Pomae stvaranje ferita ( - gen).
Olakava obradu odvajanjem estica. Pogorava zavarljivost i antikorozivnost.
Poboljava vatrootpornost (otpornost oksidaciji) Dodaje se uvijek zbog dezoksidacije.
Pomae stvaranje ferita.
Dodaje se eliku Ti 5 x % C da bi se vezao za ugljik i sprijeio IKK. Tvorac sitnog zrna.
Pomae stvaranje ferita.

Otpornost izluivanja tetnih faza i pojava pukotina:

a) Izluivanje Cr karbida u podruju 450-850 oC (najjae na oko 650 oC ) na granicama zrna.
Izlueni karbidi zapreavaju dislokaciju atoma na pravcima i ravninama klizanja plono centrirane
austenitne reetke, to smanjuje istezljivost i ilavost austenitne strukture. Ako je prisutan agresivan
medij u eksploataciji, tada e uz granice zrna doi do interkristalne korozije, jer nema dovoljno Cr
(<12%), koji je migrirao na granicu zrna tvorei Cr23C6 s 94.3% Cr.
Izluivanje karbida odnosno interkristalnu koroziju moemo sprijeiti:
1. Legiranjem elementima karbidotvorcima Nb, Ti, Ta, koji tvore stabilne karbide. Ovi elementi
imaju vei afinitet prema ugljiku od Cr, pa e se oni prvo vezati za ugljik, a Cr e ostati jednoliko
rasporeen. Stabilizirajui elementi se dodaju prema sadraju ugljika:
Ti
5,
C

Nb
8,
C

Ta
Ta + Nb
16 , ili
8
C
C

Stabilizatori se dodaju u OM ili DM. Nb izgara jae u elektrinom luku, pa se za DM koristi Ti

umjesto Nb.
2. Smanjenje sadraja ugljika C < 0.03% (ELC elici = Extra Low Carbon)
Stvoreni karbidi su u malim koliinama, u diskontinuiranim izluinama, pa je nepovoljno djelovanje
jako smanjeno. Nije mogua korozija po itavom presjeku.
3. Gaenjem - toplinskom obradom na 1050-1100 oC kada se karbidi rastvore, a zatim brzim
hlaenjem kroz podruje 850-450 oC se zadrava struktura austenita bez izluenog Cr na granicama
zrna vezanog u Cr karbid.
4. Malim unoenjem topline. Zavarivati treba u to hladnijem stanju, to se postie slijedeim
mjerama:
ne predgrijavati

temperatura izmeu prolaza treba biti to nia, napr 100 oC maks

toplinski input treba biti to nii duina izvlaenja elektrode mora biti li velika, irina gusjenice

b 2.5 x promjer elektrode

Ove mjere skrauju vrijeme zadravanja u intervalu 850-450 oC pri hlaenju, kada se mogu
izluivati Cr karbidi. Za pospjeenje hlaenja preporua se ponekad ulaganje predmeta, koji se
3

zavaruju, u vodu ili dodatno hlaenje zavarenih spojeva vodom. Napr. hlaenje vlanim krpama ili
vlanim etkama.
Toplinske operacije, napr. grijanje zbog toplog oblikovanja treba izbjegavati u podruju 450850 oC. Svi ovi zahtijevi mogu biti ublaeni ili ih se ne treba pridravati ako je elik stabiliziran s
Ti, Nb ili Ta ili ima nizak sadraj ugljika (< 0.03%C).
b)Izluivanje krhkih faza
Sigma faza (FeCr) i hi faza Fe36 Cr12Mo12
Pored karbida i nitrida mogu se u nerajuim elicima izluivati i intermetalne faze, koje imaju
drugaiju strukturu, te smanjuju istezljivost i otpornost na koroziju.
Sigma faza su spojevi metala - intermetalni spojevi, tetragonalne strukture u kojoj su atomi
pravilno rasporeeni. faza nije feromagnetina. Postoji oko 50 raznih sigma faza od kojih je
najpoznatija eljezo - krom sigma faza sa strukturnom formulom FeCr i sa oko 48% Cr. Veoma je
tvrda i krhka (HV = 1000 HV). Vei sadraj Cr, a naroito > 20 Cr daje veu vjerojatnost pojave
faze.
Kinetika izluivanja sigma faze je veoma vana za svojstva i pouzdan rad zavarenog spoja bilo
da se radi o toplinskoj obradi ili o dugotrajnom pogonu na visokim temperaturama. Takoer i pri
hlaenju zavarenog spoja moe doi do pojave faze. Vjerojatnije se pojavljuje faza pri
zagrijavanju duem od 20 h u podruju 600-830 oC i to iz feritne faze. No moe nastati i iz istog
austenita. Izluivanje je bre u feritnoj nego u austenitnoj strukturi.
Pri hlaenju se faza izluuje ispod 830 oC. Na stvaranje faze bitno utjee mogunost
difuzije Cr, jer je potrebno da se lokalno od oko 20% Cr, povea sadraj Cr na oko 48%. Kod
nerajuih elika izluuje se faza u pravilu kada je sadraj Cr vei od 16%.
Sigma faza uzrokuje pad ilavosti i istezljivosti, a moe uzrokovati i smanjenje
antikorozivnosti. Toplinskom obradom na 1200 oC prelazi faza u austenit ili ferit, no na visokoj
temperaturi moemo oekivati pogrubljenje zrna. Ve i kratkim zagrijavanjem od 10 min na 1050
oC se osjetno smanjuje krhkost.
Pored faze javlja se intermetalni spoj (hi) faza (Fe36Cr12Mo12). Prema Falkhard-u
istraivan je utjecaj ostalih elemenata na izluivanje i faza koje poveavaju krhkost i dan je
utjecaj preko krom ekvivalenta.
Cre=Cr + 0.31Mn + 1.76Mo + 1.7Nb + 1.58Si + 2.44 Ti + 1.22 Ta + 2.02 + 0.97 W - 2.66 Ni - 0.177 Co.

Vei sadraj Cr daje veu sklonost stvaranju krhkih faza. Uoavamo da neki elementi ak jae od
Cr djeluju na izluivanje krhkih faza, a jedino Ni i Co djeluju usporavajue na izluivanje krhkih
faza. Prisustvo C uzrokuje stvaranje M23C6, pa je okolina osiromaena na Cr, koji je sastavni dio
faze. Potrebna je dodatna difuzija Cr u ta osiromaena podruja da bi dolo do stvaranja faze. Kod
stabiliziranih elika je usporavajui utjecaj C na stvaranje intermetalnih spojeva smanjen. Stoga su
stabilizirani elici skloniji poveanju krhkosti. Slino je i sa elicima koji sadre malo C (LC, ELC
...... < 0,03 C).
Visok sadraj Cr, vrlo nizak sadraj ugljika ili stabilizirani elik, te visok sadraj ferita
pojaavaju izluivanje faze. Sadraj duika djeluje slino kao i ugljik.
c) Noeva korozija (engl. knife line corrosion; njem. Messerlinien Korrosion) stabiliziranih elika
nakon zagrijavanja u podruju 500-700 oC (napr. pri toplinskoj obradi).
Kod zavarivanja stabiliziranih Ti i Nb elika u ZUT, napr. kod zavarivanja u vie prolaza,
dolazi do ponovnog otapanja ugljika u krutnini, koji je bio vezan s Ti i Nb u karbide. Do korozije e
doi samo ponovnim zagrijavanjem na 500-700 oC. Korozijski napad se javlja u uskom podruju
ZUT, koje je bilo zagrijano iznad 1300 oC. U toj uskoj zoni se raspada Nb ili Ti karbid. Pri brzom
hlaenju (brzom prolasku kroz podruje 450-850 ili ue 500-700 ili jo ue 550-650oC) samo e se
moda mali dio karbida NbC ili TiC ponovo stvoriti, a ostatak Nb, Ti i C ostaje otopljen u krutnini.
Ponovnim zagrijavanjem 500-700 oC zone koja je prethodno bila zagrijana na 1300 oC
izluivat e se M23C6 kromom bogati karbid, koji e uzrokovati interkristalnu koroziju u obliku
linije - uske zone, pa se zato naziva "noeva korozija", koja ima oblik otre linije nastale rezom
4

noa. Uska zona (> 1300 oC) se javlja neposredno uz granicu taljenja u ZUT ili u ZT kod vie
prolaza u ZUT jednog prolaza, koji djeluje na drugi prolaz, koji je ranije poloen.
Pojava interkristalne noeve korozije je mogua samo na Nb ili Ti stabiliziranim elicima.
Izbjei se moe, smanjivanjem C < 0,04% uz istovremeno stabiliziranje vie nego je stehiometrijski
potrebno (Ti = 8 . C, Nb = 15 . C). Ako je DM otporan na noevu koroziju, a OM nije, moe doi
do noeve korozije u ZUT - na osnovnom materijalu.
d) Vrue pukotine
Ovisno o kemijskom sastavu, a prema Schaefflerovom dijagramu moemo u depozitu austenitne Cr
- Ni elektrode postii istu austenitnu ili austenitno - feritnu strukturu.
Preporua se upotreba takvih austenitnih dodatnih materijala, koji daju depozit s 3 - 12% delta
ferita, ime postiemo veu otpornost vruim pukotinama. Potpuno austenitna struktura depozita je
sklonija pojavi vruih pukotina.
Vrste vruih pukotina:
1. Kristalizacijske pukotine u ZT (engl. solidification cracks, njem. Erstarrungsrisse) koji nastaju pri
skruivanju ZT kada je izmeu dendritnih kristala jo prisutna rastaljena faza.
2. Vrue pukotine ZUT: u OM ili b) u ZT kod zavarivanja u vie prolaza (engl. liquation cracks,
fissures, micro cracks, njem. Aufschmelzungsrisse). U ZUT uz ZT dolazi do taljenja niskotaljivih
faza izluenih na granicama kristala. Ista pojava se moe desiti u ZT pri polaganju vie prolaza u
donjem prolazu kada se povrh njega polae drugi prolaz.
Mehanizam nastajanja kristalizacijskih pukotina. Glavni razlog pojave kristalizacijskih
pukotina je prisustvo filma niskotaljivih faza na granicama kristala pri primarnoj kristalizaciji. Kod
stezanja pri hlaenju javljaju se na granici kristala mikropukotine u unutranjosti prolaza, koji se pri
daljem hlaenju obino ire i izlaze na povrinu kao makro pukotine. irenje pukotine ovisi o stanju
naprezanja i svojstvima materijala uz vrh poetne pukotine.
Upetost - krutost zavarenog spoja uzrokuje vlana reakcijska naprezanja pri stezanju, koja su vea
od vrstoe materijala pri visokim temperaturama, a istovremeno istezljivost materijala moe jako
padati (temperaturno podruje krhkosti, interval krhkosti, engl. brittle range).
e) Pukotine zbog korozije uz naprezanje se mogu javiti u eksploataciji, ako su prisutni agresivni
mediji. Za austenitne elike su kloridi najopasniji, pa treba drati sadraj Cl to nie. Ve nekoliko
ppm Cl na povrini austenitnog elika moe dovesti do pukotina zbog korozije uz naprezanje.
f) Osjetljivost na prisutnost sumpora. Sumporni spojevi ili sumporna atmosfera (u pei) pri visokim
temperaturama (napr. ZUT) moe uzrokovati stvaranje nikl sulfida Ni3 S2, eutektika koja uzrokuje
vrue pukotine. Treba istiti povrine prije zavarivanja ili toplinske obrade od materija koje sadre
S.
Postupci spajanja i rezanja
Obzirom na zavarljivost zavarivanje je mogue svim vanijim postupcima. Dodatni materijali
se izabiru tako da po sastavu odgovaraju OM.
Za MIG zavarivanje se koristi Ar 99,95%, Ar +( 1 - 3)% O2, ili Ar + (1 - 3)% CO2 ili Ar +( 15
+ 25)% CO2. Time se postie mirniji - stabilniji elektrini luk uz manje prskanje kapljica metala, to
daje bolju kvalitetu zavara. Lemljenje se uspjeno primjenjuje za ove elike. Termika rezanja kisikom
normalno nisu mogua, ali uz pomo eljeznog praha mogue je rezanje kisikom. Bolje je rezanje
plazmom ili laserom.
ienje povrine je vano za kvalitetu zavarenog spoja i provodi se:
1. etke (obine ili rotirajue) od nerajueg austenitnog elika.
2. Pjeskarenje s istim pijeskom. Ne treba koristiti isti pijesak kojim je ien nelegirani elik, jer
sadri estice ovog elika.
3. Pri obradi odvajanjem estica ili bruenjem alat ne mora biti od nerajueg austenitnog elika.
Sredstvo za hlaenje ne smije sadravati klor.
4. Kemijsko ienje - nagrizanje se preporuuje u 10-20% HNO3, a posebno nakon toplinskih
operacija.
Odmaivanje OM i DM prije zavarivanja je neophodno kao i odstranjivanje estica i tragova od
premaza i oznaka bojama i markerima. Posebno su opasni halogeni elementi Cl, F, zatim S i
niskotaljive legure (Bi, Pb) i metali zbog mogue pojave pukotina i korozije uz naprezanje.
5

ZAVARIVANJE RAZNORODNIH MATERIJALA

Openito. Spajanje raznorodnih materijala je s metalurgijskog stajalita tee od spajanja istorodnih
materijala. Napr. kako ostvariti spoj elik - aluminij ili staklo - aluminij.
Spojevi raznorodnih elika se javljaju u tri sluaja:
a) Zavarivanje razliitih vrsta elika, kada se ZT razlikuje od bar jednog materijala, ako ne i od oba.
b) Navarivanje nelegiranog ili niskolegiranog elika zatitnim slojem nerajueg elika ili navarivanje
tvrdih slojeva specijalnim legurama se ne razmatra.
c) Zavarivanje istorodnih OM uz primjenu DM drugog sastava. Napr. zavarivanje niskolegiranih
materijala austenitnim elektrodama, koje daju ilavu i meku ZT. Ovakav sluaj se javlja napr. kod
zavarivanja pancirnih limova.
U ovom poglavlju e se razmatrati samo jednostavniji sluajevi zavarivanja i navarivanja (platiranja)
razliitih elika. Vrlo je est sluaj zavarivanja ili navarivanja austenitnog CrNi elika sa obinim
konstrukcijskim ili niskolegiranim elikom, pa se ovakav primjer obrauje u ovom poglavlju. Openito
je vano odrediti principe kako izvriti izbor uvjeta zavarivanja dva razliita elika M1 i M2:
1. Koji DM izabrati? Da li izabrati sastav DM za M1, M2 ili neki srednji kemijski sastav? Za
nelegirane, niskolegirane i srednje legirane elike biramo bolje zavarljivi (nie legirani).
Za spoj visokolegiranog s nekim drugim manje legiranim ili nelegiranim elikom treba koristiti
visokolegirani DM (napr. 25/20, ako je spoj izmeu 18/8 i nelegiranog), jer e mijeanjem doi do
krhke martenzitne ZT mijeanjem 18/8 i nelegiranog elika.
2. Predgrijavanje i temperatura izmeu prolaza moraju odgovarati zahtjevima ZUT M1, ZUT M2 i ZT.
Moda e biti potrebno zahtijevati razliite temperature za M1 i M2 materijale odnosno za strane
spoja.
3. Reim zavarivanja i toplinski input se maraju kompromisno izabrati.
4. Toplinska obrada se mora kompromisno izabrati.
Zavarivanje austenitnog CrNi nerajueg elika s drugim elicima.
Uvijeti eksploatacije, izbor sastava DM, parametri zavarivanja i mjeanje OM i DM su vane
veliine za kvalitetu zavarenog spoja austenitnih elika s drugim elicima. Navode se neki vaniji
problemi.
Migracija ugljika Zavareni spojevi razliitih oblika mogu biti skloni migraciji ugljika, ako je spoj
izloen visokim temperaturama pri naknadnoj toplinskoj obradi ili u eksploataciji. Ugljik migrira kada
postoji razlika u sadraju elemenata tvoraca karbida: Cr, Mo, Nb i drugih. Tako napr. kada je zavareni
spoj izloen dovoljno vremena visokim temperaturama, ugljik e migrirati iz materijala s niim
sadrajem Cr u materijal s viim sadrajem Cr. Ako je razlika u sadraju Cr, Mo, Nb i drugih
karbidotvoraca dovoljno visoka, C e ak prelaziti iz materijala s niim sadrajem C u materijal s
viim sadrajem C. Budui da se najee spaja nelegirani ili niskolegirani elik sa oko 0.15 C s
visokolegiranim CrNi elikom, koji sadri oko 0.08 C to e i razlika koncentracije C pored razlike u
koncentraciji legirnih elemenata pospjeiti migraciju ugljika u CrNi elik.
Migracija ugljika uzrokuje razugljienje zone uz granicu taljenja u materijalu s niim
sadrajem Cr i/ili viim sadrajem C. irina te zone i koliina migriranog C ovisit e o razlici legirnih
elemenata (najee Cr), C, temperaturi i vremenu kojem je bio izloen.
U zoni osiromaenoj ugljikom vrstoa e biti manja, a u zoni obogaenoj ugljikom e doi do
stvaranja karbida, poveanja vrstoe i smanjenja istezljivosti.
Termika naprezanja nastaju zbog razlike u koeficijentima linearnog istezanja na mjestu spoja
feritnog i austenitnog materijala (aust = 1.5 . ferit). Ova naprezanja mogu dovesti do pojave
pukotina, ako dolazi do viekratnih temperaturnih promjena.
l = . l . T
l
= T =
l
= . E = . T . E ........ pojednostavljen prikaz za jednoosno stanje naprezanja.
6

Pri temperaturnim promjenama dolazi i do pukotina, obino u zoni nelegiranog ili niskolegiranog
materijala, pri visokim temperaturama. Da bismo smanjili temperaturna naprezanja treba koristiti za
spajanje visokolegiranog i nelegiranog ili niskolegiranog elika elektrode na bazi nikla (monel), koji
daju depozit s koficijentom linearnog istezanja bliskim feritnom eliku.
Krhkost navarenog sloja austenitnog elika. Depozit austenitnog elika treba posjedovati veliku
istezljivost s 30-50%; obino vie od 40%. Struktura mu je austenitno - feritna s 3-12% delta ferita. U
strukturi se zahtijeva neto delta ferita da bi se poveala otpornost pojavi vruih pukotina.
U nekim uvjetima moe doi do poveanja krhkosti i pojave pukotina u navarenom sloju, koje
se mogu iriti i u osnovni materijal.
Pojava nepoeljne krhkosti moe biti uzrokovana:
Izborom neodgovarajueg dodatnog materijala
Tehnologijom navarivanja (jednoslojno, vieslojno, mijeanjem osnovnog i dodatnog materijala, ...)
Reimima navarivanja (toplinski input, predgrijavanje, ...)
Kasnijim plastinim deformiranjem
Naknadnom toplinskom obradom
Uvjetima eksploatacije (temperatura, vrijeme, naprezanja, medij).
Utjecaj pojedinih faktora je povezan, pa treba pri izboru dodatnog materijala odluivati ovisno
o iznosu mijeanja osnovnog i dodatnog materijala, toplinskoj obradi i o uvjetima eksploatacije.
Ako se vri naknadna toplinska obrada, tada u strukturi ne bi trebalo biti vie od 5% ferita.
Reimi zavarivanja utjeu na izgaranje i dolegiranje alfagenih i gamagenih elemenata pa tako i reimi
utjeu na sadraj ferita.
Dolegiranje u kupki rastaljenog metala iz obloge elektrode, praha ili iz OM i izgaranje
pojedinih elemenata u elektrinom luku ovisno je o naponu i struji zavarivanja. Rezultat moemo
vektorski izraunati i ucrtati u Schaefflerov dijagram.
Mijeanje OM i DM. Pri runom elektrolunom zavarivanju se mijeanje kree 30-40%, kod EPP
navarivanja trakom oko 5-20%. Preporuuje se poetak navarivanja s jae legiranim dodatnim
materijalom 24Cr12Ni (AISI 309), a ostali slojevi su tipa 18Cr8Ni (AISI 347 ili slian). Jae legirani
dodatni materijal i kod jaeg mijeanja s OM daje zonu taljenja sastava austenit + ferit, prema
Scaefflerovom dijagramu. Ako bismo odmah zapoeli navarivati s 18Cr8Ni, tada bismo u strukturi
dobili, ovisno o stupnju mijeanja vie ili manje martenzita, to je nepovoljno.
Zavarivanje platiranih materijala. Platiranje nelegiranih i mikrolegiranih konstrukcijskih elika
slojem plemenitijeg materijala vri se sa svrhom postizanja antikorozijskog sloja, npr. na unutranjoj
povrini posude.
Tanki platirani sloj 3-7 mm se zavaruje na deblji osnovni materijal toplim valjanjem (kovako
zavarivanje), zavarivanjem eksplozijom ili se navaruje pod prahom trakom irine 60 mm ili vie.
Platirani sloj moe biti od CrNi, Cr nerajueg elika, Ni - legura, Cu - legura i drugih materijala.
Zavarivanjem platiranih materijala se mora postii:
a) homogenost i kontinuitet platiranog sloja
b) antikorozivnost
c) mehanika svojstva moraju biti zadovoljavajua i za osnovni materijal i za platirani sloj
Pri zavarivanju ili navarivanju raznorodnih materijala kakovi su i platirani elici javljaju se problemi:
a) Razliita fizikalna svojstva:
- temperatura talita
- koeficijent linearnog toplinskog istezanja (termika naprezanja)
- koeficijent voenja topline
- granica razvlaenja i razina naprezanja.
b) Razliita struktura i razliita svojstva ukljuivo mogua krhkost.
Pri izboru postupaka zavarivanja vaan je iznos mijeanja osnovnog materijala u ZT, kao i izbor
sastava dodatnog materijala.
AOM
. 100 %,
M=
AOM +

ADM

Uz pomo Schaeffler-ovog dijagrama, za sluaj visokolegiranih elika, odreuje se najpovoljnija

struktura depozita.
Izbor dodatnog materijala mora odgovarati:
mehanikim svojstvima OM, za dio OM, te
korozijskim svojstvima antikorozivnog platiranog sloja
Kada je DM vri, tada e pri visokim temperaturama ZT biti vra, javit e se visoka zaostala
naprezanja u ZUT i ZT. Ako nema istezljivosti moe doi do pukotina u ZT, koje se mogu iriti i u
ZUT.
Priprema spoja i slijed zavarivanja
1. Ne zavarivati s nelegiranim ili niskolegiranim DM na platiranom visokolegiranom eliku, jer e
doi do pojave krhke martenzitne strukture u depozitu zbog velikog uea OM u depozitu.
2. Poloaj zavarivanja, po mogunosti, treba biti "odozgo".
3. Ako je zavar pristupaan sa obje strane, tada treba izabrati oblik 1 i 2 , a ako je pristupaan samo s
jedne strane (napr. kao kod cijevi), tada se priprema izvodi s vanjske strane, sl. 3 i 4. Dodatni
materijal tada mora odgovarati platiranom sloju ili biti jo jae legiran (24Cr13Ni).
4. Preporua se, izmeu osnovnog materijala i zavrnog nerajueg sloja, poloiti jedan tanki sloj za
odvajanje s 24Cr 13Ni DM. Ovaj e sloj, prema Schaeffler dijagramu, biti udaljeniji po strukturi od
zone krhkog i pukotinama sklonog martenzita. Na taj sloj se nanosi 18/8 antikorozivni sloj.
Slijed zavarivanja platiranih materijala je prikazan na sljedeoj slici:
+ 2

20 -

2
15
2

+1

+1

PRIPREMA
38

+ 2

13 -

+ 2

13 -

REL - 18 / 8 (347 - 16)

III
II

REL - 24 / 13 (309L - 16)

SLIJED
ZAVARIVANJA
EPP

EPP, OBINA ICA I PRAH ZA OM

REL - OBINA ELEKTRODA

Primjeri pripreme za zavarivanje platiranih limova i prikljuaka na posude prikazani su na sljedeoj

slici:

OM 18/8
100

PRETHODNO NAVAREN SPOJ

NA KRAJEVE CIJEVI S 24/13
ELEKTRODOM I OBRAEN

O 38
20

SPOJ "A" 18/8

35
207

3
35o
5
O 38

OTVOR ZA DETEKCIJU
EVENTUALNE PROPUSNOSTI

104

SPOJ "B"

O 10

38

OBINA
ELEKTRODA

OM OBIAN ELIK
( C - Mn ) POSUDE

PS 18/8
30 o

O 16

SPOJ "C" 24/13 ELEKTRODA

SPOJ "C" 18/8 ELEKTRODA

Zavarivanje kontrolnog cijevnog prikljuka na posudu

Schaeffler dijagram
Openito moemo rei da se Schaeffler dijagram koristi za odreivanje strukture visokolegiranih
elika koji se brzo hlade, a takav sluaj imamo pri zavarivanju.
Ni ekv.=%Ni + %C +0.5%Mn +0.5%Co

F=0%

5%

10% 12%

26
24

20%

22
20

40%

18

16

80%

14
12
10

100%

3
4

2
0
2

10 12 14 16 18

20 22

24 26

28

30 32 34 36

38

40

Cr ekv.=%Cr + 1.5%Si +%Mo +0.5%(Ta+Nb) + 2%Ti +%W +%V + %Al

1
2
3
4

Podruje poveane krhkosti poslije toplinske obrade na 500 - 900 o C.

Podruje poveane sklonosti toplim pukotina.
Podruje poveane sklonosti hladnim pukotinama u martenzitu. Neophodno predgrijavanje.
Ukrupnjavanje zrna iznad 1100 o C. Mala radnja loma na sobnoj temperaturi.
Podruje dobre zavarljivosti.

Kod zavarivanja ili navarivanja raznorodnih elika bitno razliitog sastava napr. nelegiranog ili
niskolegiranog elika s visokolegiranim feritnim (Cr) elikom ili sa austenitnim (Cr Ni) elikom
koristimo Schaefflerov dijagram, koji daje strukturu depozita odnosno zone taljenja - ZT pri
zavarivanju. Za depozit se pretpostavlja relativno brzo ohlaivanje, pa ovaj dijagram ne treba koristiti
za osnovni materijal ili za zavarivanje s vrlo sporim hlaenjem.
Ako se osnovni materijal dobiva u gaenom stanju (brzo hlaenje od 1050-1100 oC) tada se
moe primjeniti Schaeffler dijagram i za ocjenu strukture takvog osnovnog materijala napr. austenitni
Cr Ni elik.
Struktura depozita se odreuje na temelju kemijskog sastava, koji se izraava ekvivalentom Cr,
CrE - os apcisa za alfagene elemente i ekvivalentom Ni, NiE - os ordinata za gamagene elemente.
Dijagramom se odreuje sastav strukture depozita:
A
austenit .......
M
martenzit .....
F
ferit ...............
kombinacije A + F; A + M; A + M + F; F + M
Izbor DM, stupnja mijeanja i ostalih navedenih pridruenih uvjeta zavarivanja treba, po mogunosti
da bude u podruju izvan nepovoljnih pojava.
Delong je modificirao ekvivalent Ni unosei utjecaj duika (30 . N) i mjerei sadraj delta
ferita feritnim brojem FN (Ferrite Number).
10

Bystram je ucrtao u Schaefflerov dijagram linije odnosno podruja moguih opasnih pojava kao to su:
izluivanje sigma faze, odnosno poveanje krhkosti (500-800 oC)
pojava vruih pukotina (> 1250 oC)
pogubljenje zrna (> 1100 oC)
zakaljivanje i hladne pukotine (< 400 oC).
Ove nepovoljne pojave ovise o koordinatama, odnosno o sastavu elika, pa nam pored strukture daju
podatke za izbor uvjeta zavarivanja: naina i postupka (reima) zavarivanja, oblika lijeba, dodatnog
materijala, stupnja mijeanja osnovnog i dodatnog materijala i slijeda zavarivanja.
Odreivanje kemijskog sastava ZT visokolegiranog austenitnog elika i nelegiranog elika
Kod zavarenih spojeva, ZT treba, ako je mogue, leati u podruju izvan zone martenzita zbog
izbjegavanja hladnih pukotina i krhkosti, ali izvan zone 100% austenita, gdje postoji mogunost pojave
vruih pukotina. Zbog izbjegavanja vruih pukotina preporua se sadraj delta ferita 3-10% ili neki
propisi zahtijevaju 5-12% (ASME).
U sluaju kada e proizvod u eksploataciji raditi na temperaturi iznad 500 oC, treba teiti da je
sadraj delta ferita najvie 5%, jer se iz delta ferita izluuje krhka faza, a takoer i krhki karbidi. I
duga toplinska obrada zavarenih spojeva moe uzrokovati poveanje krhkosti iz istih razloga.
Odreivanje iznosa osnovnog i dodatnog materijala u ZT, odnosno stupnja mijeanja OM i DM u ZT.
a=
b=
c=

AM 1
AZT
AM 2
AZT
ADM
AZT

. 100%

iznos pretaljenog osnovnog materijala M1 u ZT.

. 100%

iznos rastaljenog osnovnog materijala M2 u ZT.

. 100%

iznos istaljenog dodatnog materijala u ZT.

AZT = AM1 + AM2 + ADM ... povrina presjeka ZT.

Za sluaj zavarivanja istorodnih materijala ili kod navarivanja M1 = M2, bit e iznos osnovnog
materijala u ZT (stupanj mijeanja - dilucije "d"):
d=
d=

AM 1 + AM 2
AZT
AM
AZT

kod spajanja dva raznorodna materijala ili

kod navarivanja.

Odreivanja sastava ZT odnosno poloaja ZT u dijagramu:

x=

a+ b

u=
z=

ADM
AZT

y=

x + y = 100%

a+ b

=c

a+ b

a+ b+ c

AM 1 + AM 2
AZT

; z + u = 100%

Za sluaj jednoprolaznog navarivanja u dijagramu zamjenjujemo M1 s M, a umjesto M2 stavljamo

DM, pa e poloaj ZT biti odreen sa izrazima:
x=

AM
AM + AD

AM
AZT

; y=

ADM
AZT

; x + y = 100%

11

Ako zavarujemo spoj M1 i M2 bez dodatnog materijala, samo pretaljujemo osnovni materijal, tada
emo odrediti kemijski sastav mjeavine i poloaj ZT (toka T) na nain kako je na slici prikazano s
odnosima x i y.
Konkretan primjer spajanja raznorodnih materijala kada nije jednako uee u ZT materijala
M1 i M2 se daje u navedenom tekstu vezano uz sliku 13.6. Na slici 13.7 i navedenom tekstu dano je
uputstvo za raunanje sadraja kemijskih elemenata ZT.
Na slici 13.8 dana su tri primjera zavarivanja raznorodnih elika kod kojih je uee rastaljenih
osnovnih materijala M1 i M2 jednako (50% M1 i 50% M2).
A
AOM
= 0,2; pla= 0,3; ADM = 0,5
AZT

AZT

Nelegirani OM

Platirani OM

DM

ZT

AZT

CrE= 0,3
NiE
CrE= 18,0
NiE= 13,8
CrE= 26,0
NiE= 15,6
CrE= 18,5
NiE= 12,5

ZT

30%

a)

18/8 B(M2) PLAT.SLOJ

OM A(M1) OBINI ELIK

20%
50% DM (24/13)

15%

b)

15% PLAT.SLOJ 18/8

M1=OM=A
OBINI ELIK

M1=OM=A
OBINI ELIK

50% DM
20% A

30% B

M1 = A

c)

B = M2...18/8

OBINI ELIK
ZT

B
d)

ZT

Primjer spajanja raznorodnih materijala kada nije jednako uee M1 i M2 u ZT.

a. Kutni spoj izmeu raznorodnih materijala.
b. Sueoni spoj platiranih limova.
c. Sueoni spoj izmeu raznorodnih materijala.
d. Shematski prikaz poloaja koordinata u Schaefler dijagramu.

12

A DM

A OM

A M1

A DM

A M2
Zavarivanje u jednom prolazu

M1

A ZT = A M1 + A M2 + A DM

M2

Zavarivanje korijenskog zavara

M2

M1

A M1

A DM

A DM

A M2

M2

A M1

A M2

Zavarivanje kutnog zavara u jednom prolazu

M1

Navarivanje jednog sloja iz vie prolaza

Zavarivanje u vie prolaza

Mjeanje osnovnog i dodatnog materijala u zoni taljenja.

Kemijski sastav pojedinog prolaza ili navara se rauna:

S = (1 - UOM) . SDM + UOM . SOM, %
Npr. u OM se nalazi SOM = 1 Cr, a
u DM (isti depozit) se nalazi SDM = 18 Cr,
13

Udio OM u ZT UOM = 0,30

Sadraj Cr ZT navarenog prolaza:
S = (1 - 0,3) . 18 + 0,30 . 1,00
S = 12,6 + 0,30 = 12,9 Cr
Sastav ZT s dva razliita OM (M1i M2), te DM:
S= UDM . SDM + UM1. SM1 + UM2 . SM2
Primjer: Odreivanje sadraja kemijskih elemenata
Odredite sadraj kemijskih elemenata u jednom prolazu pri zavarivanju niskolegiranog elika, ako je
udio OM u zoni taljenja jednog prolaza 20%.
Zadan je slijedei sadraj kemijskih elemenata elika (OM):
C = 0,15 %
Si = 0,25 %
Mn = 0,55 %
Pmax = 0,035 %
Smax = 0,03 %
Mo = 0,45 %
Za zavarivanje se koristi elektroda sa slijedeim sadrajem kemijskih elemenata:
C = 0,05 %
Mo = 3,00 %
Cr = 22,0 %
Ni = 12,0 %
Rjeenje:
S = (1 - UOM) SDM + UOM SOM
SC = (1 - 0,2) 0,05 + 0,2 0,15 = 0,07 %
SSi = (1 - 0,2) 0 + 0,2 0,25 = 0,05 %
SMn = (1 - 0,2) 0 + 0,2 0,55 = 0,11 %
SP = (1 - 0,2) 0 + 0,2 0,035 = 0,007 %
Ss = (1 - 0,2) 0 + 0,2 0,03 = 0,006 %
SMo = (1 - 0,2) 3 + 0,2 0,45 = 3,3 %
SCr = (1 - 0,2) 22 + 0,2 0 = 17,6 %
SNi = (1 - 0,2) 12 + 0,2 0 = 9,6 %

14