Kultura, ljudska priroda i moral

MIRJANA KLOPOTAN
Diplomski studij filozofije
Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu
Borongajska cesta 83d, 10000 Zagreb
E-mail: mirjanaklopotan@gmail.com
Saetak: Doktrina etikog relativizma, ponajvie aktualizirana zaslugama kultur-
nih antropologa, oslanja se na tvrdnju o postojanju razliitih moralnih sustava s ob-
zirom na lokalnu i temporalnu dimenziju S injenice se interkulturalnih radikalnih
razlikovanja zakljuuje na radikalni relativizam u sferi etikog promiljanja Filozofi
morala naturalistike struje, posebno evolucijski etiari, nastoje ukazivanjem na za-
jednike elemente ljudske prirode, univerzalno prisutne u populaciji Homo sapiensa,
eliminirati spomenuti epitet radikalnosti iz spora izmeu relativizma i nerelativizma
Iako u odreenom smislu oprenih nastojanja, filozofi oba opredjeljenja u svojim za-
kljucima podlijeu pogrekama logikog tipa Unato navedenome, njihovim se do-
prinosima konkretnoj problematici ne moe odrei vanost U donoenju ispravnog
etikog suda treba razine, u proces odluivanja valja ukljuiti to vie relevantnih
informacija jest razine U svijetu pluralizma vrijednosti, u situacijama suoavanja s
neadekvatnim sadrajima moralnih sustava, informacije e obje razine razmatranja
biti od velikog znaaja
kljune rijei: Determinizam, evolucijska etika, moralni relativizam, naturalisti-
ka pogreka, naturalizam, normativnost, kulturna antropologija, kulturne raznoli-
kosti, pluralizam, tolerancija
86 SCOPUS 26 / LANCI
Uvod
Fascinacija je stupnjem postojeih interkulturalnih raznolikosti oduvijek
bila prisutna u ljudskim zajednicama Uvidi su u razliite drutvene struk-
ture, institucije i forme ivota rezultirali pojaanim interesom ire javnosti
za samu tematiku regulacije meukulturalnih odnosa, to je posljedino
poticajno djelovalo na profiliranje znanstvene discipline kulturne antropo-
logije i na ispunjenje zahtjeva za profesionalnim pristupom izuavanju pro-
blematike interkulturalnih razlikovanja Svojim su terenskim radovima i
etnografskim zapisima kulturni antropolozi javnosti podastrli iscrpne opise
naina ivota kultura razliitih od nae Meutim, ono to postaje spornim
su zakljuci poklonika tradicionalne linije navedene znanstvene discipline
o naravi moralnih vrijednosti i samih normativnih zahtjeva koje nam na-
meu kao plauzibilan odgovor na postojea, uoena razlikovanja Kulturni
su antropolozi javnosti plasirali relativizam u njegovu radikalnu obliku
Postavlja se, naime, pitanje mogu li injenini opisi, deskriptivne tvrdnje,
imati ikakvih implikacija po sferu etike normativnosti? I ako da, u kojoj
mjeri?
Neki se filozofi protive tumaenju kulturnih antropologa o statusu i
prirodi moralnih vrijednosti Dre da znanstvenim spoznajama posebnog
tipa posebice teorijom evolucije putem prirodne selekcije mogu pobiti
stav radikalnog relativizma u samu njegovu korijenu Skreui panju s ar-
bitrarnosti i konvencionalnosti moralnih pravila, filozofi takvog opredjelje-
nja trae uporite u biolokim injenicama ljudske prirode, koncentrirajui
se na zadane, fiksne elemente, univerzalno prisutne u cjelokupnoj ljudskoj
populaciji Meutim, u svojoj elji da eliminiraju svojstvo radikalnosti u
raspravi o naravi moralnih vrijednosti, ini se da pokuavaju izgraditi most
izmeu jest i treba razine etikog promiljanja U ovome u lanku sa-
gledati imaju li antropoloke i bioloke injenice ljudske prirode ikakvih
87 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
implikacija po normativnu razinu etike Pritom e biti obraeni prigovori
poinjenja naturalistike pogreke poklonika obaju spomenutih tabora te
prigovori kulturnog i biolokog determinizma, za koje se smatra da bitno
naruavaju kredibilitet navedenih teorija Zakljuke te razine razmatranja
u iskoristiti prilikom sugeriranja srednjeg puta izmeu relativizma i nere-
lativistiki orijentiranih objanjenja naravi moralnih vrijednosti Predlaem
usvajanje pluralizma vrijednosti kao opcije koja moe zadovoljiti obje stra-
ne u relativizam- nerelativizam sporu
1. Kulturna antropologija, moralna raznolikost i normativnost
U svojem lanku Is cultural pluralism relevant to moral knowledge
1
filo-
zof Alan Gewirth ukazuje na postojanje jasne distinkcije izmeu pozitiv-
nog koncepta morala i njegove normativne sfere Prema njegovu shvaanju,
pozitivnim su konceptom obuhvaena pravila ili upute koje se injenino
smatra obvezujuima, odnosno moralna pravila kako ih poimaju, opisuju i
prikazuju njihovi poklonici Za razliku od navedenog koncepta, normativni
je onaj kojim se ukazuje na pravila koja bismo trebali prihvatiti, odnosno
koja bismo morali smatrati kategoriki obvezujuima, neovisno o postoje-
im kontingentnim moralnim predodbama pripadnika zasebnih kultura
i drutava (Gewirth, 2001: 181) Slijedei navedenu distinkciju, razmotrit
emo na koji je nain (ako ikako) empirijsko znanje o kulturnom i moral-
nom razlikovanju relevantno za normativnu razinu morala Neki su kultur-
ni antropolozi skloni tvrditi da moralno znanje kao univerzalno znanje ne
postoji Odgovor na pitanje je li uistinu normativno podjednako podlono
relativizmu i impliciraju li uistinu injenice o raznolikosti normativne za-
kljuke, bit e dan u sklopu predstojeih razmatranja
1
U prijevodu Je li pluralizam kultura vaan za moralno znanje? (Gewirth, 2001: 180-
190) Gewirth u istome obrauje tematiku relevancije kulturnog relativizma za ono to on nazi-
va racionalnim moralnim znanjem, mislei pod time na PCG naelo, odnosno princip generine
konzistencije
88 SCOPUS 26 / LANCI
11 Kulturni relativizam i naturalistika pogreka
Doktrina etikog relativizma oslanja se na tvrdnju o postojanju razliitih
moralnih sustava s obzirom na lokalnu i temporalnu dimenziju Na je vla-
stiti sustav samo jedan u mnotvu drugih i stoga, dre relativisti, ne postoje
ni univerzalan moral i norme koje bi za sve ljude bile podjednako obve-
zujue to je ispravno i pogreno odreuje se standardima kulture koju
dijelimo Stav da nita nije ispravno naprosto, ve uvijek za nekoga, neka-
da i negdje, suprotstavljen je stavu univerzalista, objektivista i apsolutista
Apso lutistiki orijentirani pojedinci negiraju relativiziranje moralnih vri-
jednosti, drei da X (opisuje li osobu ili djelovanje) jest ispravno ili pogre-
no naprosto, odnosno uvijek i za svakoga:
Forma MA [moralnog apsolutizma] je sljedea: X je ispravno akko Sadraja
kojima se moe popuniti prazno mjesto, dakako, ima mnogo; npr je u skladu s
kategorikim imperativom i motivirano je njime (Kant), uveava ukupnu koliinu
sree (utilitarizam), je tako zapovijedio bog (religijska etika), itd (Beri, 1995:
59)
U elji da eliminiraju pretenzije apsolutista, zagovaratelji relativistikog
stava u korist su vlastite teze skloni ukazivati na empirijsku dokaznu gra-
u, smatrajui vlastito stajalite vjerodostojnijim opisom svijeta Etiki re-
lativizam neizbjean je stav, dre oni, uzmemo li ozbiljno u obzir stupanj
postojeih interkulturalnih razlika Meutim, uz manjkavosti u prikupljanju
dokazne grae koja tereti rad kulturnih antropologa, ini se da tezu etikog
relativizma karakterizira i gruba pogreka logikog tipa
Racionalnom analizom, koju je svojedobno sugerirao Rachels (2001),
teza iz raznolikosti, odnosno stav da razliite kulture imaju razliite mo-
ralne kodekse, svedena je na istu faktinu tvrdnju Sve na to ista uka-
zuje samo je antropoloki opis injenice razlikovanja moralnih pravila na
interkulturalnoj razini Ono u emu relativisti grijee jest koritenje na-
89 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
vedene opisne tvrdnje kao osnove za izvoenje zakljuka o nepostojanju
objektivnog, univerzalnog moralnog standarda Slijedei miljenje tradici-
onalne linije antropologa predvoenih Sumnerom (2001), Benedict (2001) i
Herskovitsem (2004), relativisti prihvaaju tezu o standardima ispravnog i
pogrenog kao sadranima u obiajima i tradiciji pojedinih drutava Dje-
lovanja moralnih aktera procjenjuju na osnovi istih, a moralne zahtjeve koji
obvezuju pripadnike razliitih kultura karakteriziraju radikalno razliitima
S obzirom na navedeno, zakljuuju da svatko treba slijediti standarde vla-
stite kulture i teiti visokom stupnju konformizma s moralnim kodeksima
vlastita drutva Deskriptivni (kulturni) se relativizam dri najplauzibilni-
jom osnovom za tvrdnju da je bilo koja vrsta moralnog relativizma istinita
Meutim, nije nuno tako da relativizam moralnih zahtjeva slijedi iz kultur-
nog relativizma Tvrdei na osnovi postojanja razliitih moralnih kodeksa
da su moralna naela odobrena u drutvu ultimativni standard za procjenu
ispravnog i pogrenog djelovanja, te da ono to se zahtijeva od pojedinaca
varira u skladu s kulturnim okvirima, relativisti ine neopravdan prijelaz s
jest razine na treba, to je u filozofijskoj literaturi poznato pod nazivom
naturalistika pogreka
Idejni je tvorac naela nemogunosti izvoenja treba iz jest kotski
filozof David Hume U svojoj je filozofiji ukazao na jaz izmeu injenica
i vrijednosti, odnosno, jaz izmeu injeninih premisa i normativnih, mo-
ralnih ili vrijednosnih konkluzija Dihotomiju injenica-vrijednost Plant,
primjerice, objanjava na sljedei nain:
[] u konkluziji valjanog zakljuka ne moe biti niega to ve nije sadrano u pre-
misama Ako izvodimo vrijednosnu konkluziju, onda ili premise moraju sadravati
vrijednosne elemente, u kojem sluaju nisu verifikabilne, ili se do zakljuka ne
moe doi jer premise ne sadre normativne elemente (Plant, 2002: 14)
U sluaju moralnog relativizma, zakljuak o nepostojanju apsolutnih i uni-
verzalno vrijedeih moralnih normi, kao i zakljuak o obvezujuoj naravi
90 SCOPUS 26 / LANCI
drutveno prihvaenih vrijednosti, primjeri su krenja navedenog Humeo-
vog pravila Kao to Beri navodi,
Odbaciti moralni apsolutizam na osnovi injenica bilo bi pogreno Ne moe se na
osnovi tvrdnje A je sluaj odbaciti tvrdnju Treba biti ne-A Reenica A jest, a
treba biti ne-A jednostavno nije kontradikcija Prva tvrdnja je deskriptivna dok je
druga normativna, niti jedna deskriptivna tvrdnja ne moe direktno dokazati niti
opovrgnuti bilo koju normativnu tvrdnju (Beri, 1995: 54)
Dakle, razvidno je da empirijske injenice o postojanju moralnih raznoliko-
sti izravno ne impliciraju normativne zakljuke
Na isti nas zakljuak u svojim razmatranjima upuuje i Gewirth Nje-
gova se strategija iscrpljuje u tvrdnji postojanja racionalnog normativnog
morala, odnosno u tvrdnji postojanja vrhovnog moralnog naela kojeg su
duni prihvatiti svi moralni akteri Samo je djelovanje za njega univer-
zalnim i nunim kontekstom morala sve su osobe stvarni ili potencijalni
djelatnici, stoga isti ne mogu odbaciti kontekst djelovanja, niti mu zanijekati
univerzalnost Tvrenje je takvog moralno neutralnog konteksta polazina
toka u njegovu deriviranju dviju glavnih teza obuhvaenih vrhovnim nae-
lom moralnosti: teze da svaki stvarni ili potencijalni djelatnik logiki mora
prihvatiti da ima prava na slobodu i dobrobit kao generine i nune uvjete
vlastita djelovanja, i teze da ti isti djelatnici moraju jednaka prava priznati
i ostalima (naelo univerzalizacije) Sloboda i dobrobit generina su prava,
gdje se sloboda iscrpljuje u kontroli ponaanja pojedinaca njihovim neprisi-
ljenim izborom (uz preduvjet znanja o relevantnim okolnostima), dok se do-
brobit sastoji u posjedovanju opih sposobnosti i opih uvjeta za postizanje
bilo kakvih ciljeva i svrha (ukljuuje pravo na ivot, zdravlje, samopoto-
vanje i obrazovanje) Vrhovno moralno naelo uspostavljeno dvjema nave-
denim tezama naziva se naelom generine konzistencije (nadalje PGC), a
ukljuuje formalna logika razmatranja konzistencije ili izbjegavanja sa-
mokontradiktornosti (emu bi podlegli svi pojedinci u pokuaju odricanja
91 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
valjanosti PGC-u) i razmatranja opih oblika i prava djelovanja (Gewirth,
2001: 183-184) Naelo PGC-a stoji u kontrastu s vrstom etikog relativizma
kojem se priklanjaju antropolozi skloni izvoenju normativnih zakljuaka
iz injenica o kulturnom razlikovanju etikom relativizmu konvencional-
nog tipa, odnosno relativizmu moralnih zahtjeva Gewirth njime ukazuje
na neizbjenu pogrenost relativistikog stajalita, naglaavajui pritom i
apsurdne posljedice kojima isti rezultira Usto tvrdi vlastitu spremnost na
uvaavanje injeninih opisa kulturnih raznolikosti, odnosno postojanja
pozitivnih koncepata kulture i morala Meutim, istima odrie bilo kakvu
normativnu relevantnost Zakljuak iz jest na treba stoga je i u njegovom
konceptu normativnog morala pogrean
Pozicije moralnih apsolutista, objektivista i univerzalista relativisti kim
manevrom zakljuivanja s jest na treba nisu eliminirane kao plauzibilno
moralno stajalite Upravo suprotno uz uvid u manjkavost relativistike
argumentacije i recentnu spoznaju postojanja univerzalno prisutnih eleme-
nata u razliitim kulturama, a koje govore u prilog eliminaciji radikalnosti
moralnih raznolikosti, ini se da je gubitak na uvjerljivosti stava etikog
relativizma izgledniji
12 Kulturni relativizam i tolerancija
U 21 stoljeu smo svjedoci sve intenzivnijih meukulturalnih doticaja, kul-
turnih preklapanja i mijena uzrokovanih uestalim migracijama stanovni-
tva Takvi socijalni procesi biljee stanovit utjecaj na odreene sfere ljud-
skog ivota, kako na meunarodnoj, tako i na intrakulturalnoj razini Vjer-
ska, politika, ideoloka i moralna pitanja koja iskrsavaju uslijed navedenih
procesa su praktina pitanja i zahtijevaju razvoj odreenih strategija racio-
nalnog ponaanja u konkretnim svakodnevnim situacijama Takve strategije
obuhvaaju konkretne upute za djelovanje, odnosno propise i pravila koja
sadre odgovore na normativno relevantna pitanja to treba initi? Brojni
92 SCOPUS 26 / LANCI
poklonici relativizma su skloni odgovor na navedeno pitanje traiti u tole-
ranciji Istu esto odreuju neim izrazito pozitivnim, diui je na razinu
ideala, vrline, vrhovnog moralnog naela Opisuju je kao praktinu posljedi-
cu vlastita stajalita, smatrajui je opozicijom stavu etnocentrizma tovie,
ini se da veinu svojih zagovornika relativistiko stajalite osvaja upravo
tvrdnjom kako jedino ono moe pruiti osnovu i oruje protiv predrasuda,
kulturnog imperijalizma i etnocentristikih predodbi u obliku mi ljudska
bia vi nia ljudska bia
2
Inzistiranjem na suzdravanju od negativnih prosudbi obiaja drugih
naroda kulturni antropolozi istiu vanost upoznavanja svih aspekata kon-
kretne kulture koja je sreditem razmatranja Njihovim je profesionalnim
ciljem razumijevanje ivota i ponaanja pripadnika drugih naroda s obzi-
rom na njihov vlastiti kulturalni kontekst Prije iznoenja ikakvih zaklju-
aka o nekom segmentu nama strane kulture, valja ga pokuati razumjeti
Antropolozi relativistike struje stoga dre da suditi o drugima na osnovi
vlastitih mjerila nije opravdano, uzmemo li u obzir da su nae norme odra-
zom moralnog ivota nae vlastite zajednice, a norme kojima se priklanjaju
drugi, odrazom njihove kulturalne pozadine Svaki pokuaj prosudbe mo-
ralno relevantnog ponaanja pripadnika druge kulture osim to je primjer
pogreke pretpostavljanja onog to tek valja dokazati, instanca je i pogreke
etnocentrizma stajalita da je na nain ivota superiorniji, poeljniji i
izvrsniji od alternativnih
Herskovits (2004: 8) dri da se sklonosti etnocentrizmu stjeu proce-
som enkulturacije, to ih ini rezultatom internalizacije aktualnih normi
odreenog drutva U svojim je radikalnim oblicima stav etnocentrizma, u
skladu s relativistikim tvrdnjama, izvoritem brojnih katastrofa razmjer-
2
Nain na koji Haviland (2004: 51) slikovito doarava stav etnocentrizma u njegovu
radikalnom obliku
93 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
nih genocidu, akulturaciji i kulturnoj ekstinkciji Afirmirajui vrijednosti
svake pojedine kulture, relativisti dre da se, priklonimo li se njihovu stavu,
priklanjamo tolerantnom stajalitu koje tei izbjei grijehe prolosti Me-
utim, prijeporno je moe li se relativizam kao svijest o postojanju razliitih
moralnih naela smatrati izvoritem normativnog stava o potrebi tolerira-
nja Razmotrimo poblie argument kojeg iznose u korist vlastite teze:
1 Ako je moral relativan spram kulture, ne postoje nezavisne osnove za kritiziranje
morala bilo koje kulture osim vlastite
2 Ako ne postoji nezavisan nain kritiziranja bilo koje druge kulture, trebali bismo
biti tolerantni prema moralima drugih kultura
3 Moral je relativan spram kulture
4 Trebamo biti tolerantni prema moralima drugih kultura (Pojman, 2004: 18; Beri,
1995: 73)
Argumentu iz tolerancije u navedenom je obliku inherentna pogreka koju
se u relevantnoj literaturi naziva relativistikom pogrekom,
3
a sastoji se
u izvoenju naela tolerancije iz spornih relativistikih premisa Premise
u konkretnome primjeru ne impliciraju konkluziju Kako Beri zamjeu-
je, to to ne postoji nikakva objektivna, nezavisna osnova za kritiziranje
moralnih kodova drugih civilizacija ne daje nam, ama ba, nikakav razlog
da budemo tolerantni, tj da se, suprotno vlastitim uvjerenjima, uzdrimo
od kritike ili djelovanja (Beri, 1995: 73-75) tovie, ini se da iz stava
relativizma mogu proizai potpuno drukije implikacije ele li relativisti
ustrajati u vlastitu stavu i biti dosljedni u naumu, morat e dopustiti posto-
janje barem nekih kultura i zajednica iji moralni kodeksi nee obuhvaati
naelo tolerancije Ako moral doista jest relativan u odnosu na kulturne
okvire, lanovi kultura lienih spornog naela nee imati obvezu tolerirati
djelovanja pripadnika drugih drutava Beri (1995: 74) u korist spomenu-
3
Beri (1995: 73) navodi Williamsa kao zaslunog za takav naziv
94 SCOPUS 26 / LANCI
tog nudi zanimljiv silogistiki primjer ne bismo li lake uvidjeli kako rela-
tivizam moe biti netolerantnim, gotovo moralno dogmatinim stajalitem:
P1: X je ispravno za O akko je u skladu s moralnim kodom civilizacije kojoj O pri-
pada (teza moralnoga relativizma)
P2: O pripada civilizaciji C
P3: Moralni kod civilizacije C sadri obavezu suzbijanja kranstva
K: Suzbijanje kranstva ispravno je za O (Beri,1995: 74)
Razvidno je da tolerancija nije praktina posljedica stava moralnog relati-
vizma Iz relativistike perspektive, mi nemamo nikakvih posebnih i uvjer-
ljivijih razloga za preferiranje tolerantnog stava pred onim netolerantnim
Uza sve navedeno, relativisti argumentom u korist tolerancije istovremeno
tvrde nepostojanje apsolutne, objektivne i univerzalne moralne istine, da bi
u konkluziji samu toleranciju zapravo prezentirali kao normativnu obvezu,
odnosno kao univerzalno naelo ini se da relativistiki orijentirani poje-
dinci utoliko proturjee sebi samima ele li izbjei kontradikciju u vlastitu
stajalitu, ini se da moraju tvrditi neistinitost konkluzije da relativizam
svakoga i svugdje obvezuje na toleranciju, ve samo pod odreenim uvjeti-
ma Preformuliraju li svoju viziju tolerancije na spomenuti nain, suoavaju
se s pitanjem o kojim bi konkretnim uvjetima bila rije, odnosno koga bi-
smo trebali tolerirati i kada Naprosto je nemogue tolerirati djelovanja bilo
kakv ih tipova, neovisno o posljedicama Neke kulturne prakse i obiaje ipak
ne elimo dopustiti, a niti prema njima biti ravnoduni tovie, mnoge od
njih smatramo vrijednima svake osude Upravo je osuda, dre nerelativisti,
zapravo neizostavnim dijelom standardne definicije tolerancije i jedan je od
njenih nunih uvjeta:
Obino se uzima da tolerirati x znai ne postupati na osnovi negativnog stava o
x Preciznije, za osobu A treba rei da tolerira to to osoba B ini x ako i samo ako:
1 A osuuje to to B ini x,
2 A moe sprijeiti B-a da uini x,
95 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
3 A ne spreava B-a da uini x
[] Prvi uvjet; ako A vjeruje da je to to B ini x ispravno, onda A nema to toleri-
rati On se naprosto slae s B-om Isto tako, ako A smatra da je to to B ini x vri-
jednosno neutralno, ako A niti osuuje niti odobrava to to B ini x, onda se opet ne
moe rei da A bilo to tolerira Drugi uvjet; ako A ne moe sprijeiti B-a da uini
x, onda naprosto nema smisla govoriti o tome da A tolerira B-a [] Trei uvjet; kad
bi A spreavao B-a da uini x, onda A upravo ne bi tolerirao B-a (Beri, 1995: 76)
Razmatrajui poblie uvjet mogunosti osude moralno relevantnih djelova-
nja pripadnika stranih kultura kako bismo iste zatim uope i mogli tolerira-
ti, dolazimo do zakljuka da ga relativisti ne mogu zadovoljiti Antropoloki
imperativ o neosuivanju drugih u kombinaciji sa stavom o vrijednosnoj
ekvivalenciji obiaja svih postojeih kultura (to je razvidno u tvrdnji da
svaka naa osuda izraava samo stav etnocentrizma i nita vie od toga)
oduzima nam oslonac za ikakvu kritiku i prosudbu Relativistiki naum po-
vezivanja deskriptivne i normativne sfere morala propada i u problematici
tolerancije
13 Konvencionalizam i kulturni determinizam
Stav etikog relativizma, kao to je ve naznaeno, tretira moralna naela
kao vrijedea samo u odnosu na neki kulturni okvir Kao takva, ona svo-
je opravdanje nalaze u injenici drutvene prihvaenosti Upravo se zbog
spomenutog uvjeta socijalne afirmacije moralnih naela kao vrijedeih,
navedenu tezu naziva tezom ovisnosti (Pojman, 2004: 15) Stav koji dri
pojedinana djelovanja ispravnima ili pogrenima samo u odnosu na kon-
kretno drutvo kojem pojedinac pripada, lei na implicitnoj pretpostavci o
ovjeku kao kulturno determiniranom biu, odnosno biu ije ponaanje
oblikuju iskljuivo sloene drutvene, odnosno interpersonalne sile Svaka
kultura kreira vlastita arbitrarna naela, obiaje i konvencije, a ovjek kao
izrazito fleksibilno bie u mogunosti je prikloniti se svima u podjednakoj
mjeri Vrijednosti su nam posredovane procesom enkulturacije, gdje kultu-
96 SCOPUS 26 / LANCI
ra odreuje nae svakodnevno iskustvo i utjee na nau percepciju svijeta
Relativisti su skloni na osnovi spomenutoga tvrditi da u nekom smislu svi
zapravo ivimo u radikalno razliitim svjetovima Naa vjerovanja, isku-
stva i osobne perspektive slijede, po njihovu miljenju, obrise naih kultura
Poimanjem morala kao skupa ustaljenih pravila, normi, navika i obia-
ja ukorijenjenih u tradiciji zajednice naglaava se njegovu konvencionalnu
narav i upuuje na miljenje da objektivna moralna naela ne postoje, kao
ni nepristran standard za prosudbu i kritiku drugih Meutim, ini se da
iz stava koji naglaava kulturni determinizam slijede apsurdne posljedice
Pojman (2004) nas navodi da intenzivnije promislimo elimo li zaista
zastupati stav s implikacijama koje podrazumijeva konvencionalni relati-
vizam, naime, da bilo koji postupci i vrijednosti, dokle su god prihvaeni
na kulturnoj razini, predstavljaju ono to je u naelu ispravno Primjerice,
ini se da je iroko prihvaenu politiku i vrijednosti Hitlerove nacistike
ideologije u tom kontekstu mogue nazvati ispravnom u istoj mjeri kao i
nastojanja Mohondasa Gandhija ili Majke Tereze Dokle god kultura nji-
hove postupke podrava, mogue ih je s obzirom na tezu ovisnosti sve po-
djednako smatrati moralnima Prakse poput ropstva, ugnjetavanja, krenja
ljudskih prava i praksa genocida svoje intelektualno utoite mogu nai u
doktrini moralnog relativizma
Slijedimo li liniju rezoniranja pristaa normativnog relativizma i po-
koravamo li se moralnim zahtjevima nae kulture, ne postoji razlog koji
bi nas mogao sprijeiti da budemo dionicima neke od supkultura koje sa-
mostalno kreiraju vlastita moralna pravila i naela Pozovemo li se na mo-
ralno relevantna pravila nae supkulture prilikom pljake banke i ustvrdimo
da nai kulturni standardi takav postupak podravaju, ini se da moralno
diskutabilna djelovanja ne moemo kritizirati Vuku li svoja opravdanja iz
injenice kulturne prihvaenosti, naela kojima smo se skloni priklanjati u
stvarnim bi situacijama vodila do apsurdnih posljedica S pravom se takoer
97 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
moemo pitati koliko jedna drutvena zajednica mora imati lanova da bi-
smo je smatrali legitimnim nositeljem moralnih pravila? Koliko pojedinaca
ini grupu? I zato ne bismo, primjerice, osnovali vlastitu zajednicu mini-
malnog broja lanova s iskljuivo naim vlastitim, proizvoljnim pravilima?
(Pojman, 2004: 13-22)
Ako je spomenuto mogue, kako bismo na svakodnevnoj razini rjeava-
li konflikte nastale prilikom sukobljavanja moralnih naela samoprozvanih
supkultura i onih u pripadnika ire zajednice unutar koje je ista i oformlje-
na? Slijedei relativistiko stajalite, dolazimo do situacije u kojoj bi osobu
koja dijeli naela supkulture i ire kulture mogli istovremeno nazvati i mo-
ralnom i nemoralnom Pojman navedeno ilustrira primjerom Mary, iteljice
Sjedinjenih Amerikih Drava, koja pripada rimokatolikoj zajednici Ona,
dri Pojman, grijei (iz aspekta katolika) odlui li podravati praksu poba-
aja, i ne grijei (iz aspekta pripadnosti amerikome drutvu) odlui li se
suprotstaviti naelima vlastite crkve
U istome se duhu ini da relativisti sugeriraju da moralne reformatore,
koji se esto sukobljavaju sa standardima vlastite kulture otvoreno ih kriti-
zirajui, moemo takoer smatrati izrazito nemoralnima Nazvati Gandhija,
M Luthera Kinga ili samog proroka Isusa nemoralnima u svakome se slua-
ju ini kontraintuitivnim (Pojman, 2004: 13-22)
Konvencionalizam i teza ovisnosti rezultiraju neprihvatljivim posljedi-
cama Na osnovi istih, sugeriram da stav moralnog relativizma u navede-
nome obliku nije plauzibilan, ve tovie apsurdan je i opasan, stoga ga
valja odbaciti U svakom sluaju, tenje su se relativista za relativiziranjem
morala na normativnoj razini pokazale izrazito dvojbenima, podlonima
pogrekama u argumentaciji, stoga posljedino i neodrivima
U prilog eliminaciji kulturnog determinizma impliciranog opisanim re-
lativistikim stavom govore znanstvene spoznaje o biolokim imbenicima
relevantnim u procesu oblikovanja ponaanja Uvia se da ljudi nisu bia u
98 SCOPUS 26 / LANCI
tolikoj mjeri fleksibilne i prilagodljive prirode u kojoj to kulturoloki na-
strojeni pojedinci vole isticati prilikom pozivanja na relativizam Ono to
jedino, uvaavajui i bioloke faktore, moemo prihvatiti, jest ublaena ver-
zija teze ovisnosti stav da stanovita doza relativnosti proizlazi iz naina
na koji se odreena moralna naela primjenjuju ovisno o kulturnim okolno-
stima, vjerovanjima, povijesti i okoliu
2. Ljudska priroda, moralna raznolikost i normativnost
Plauzibilnost relativizma uvelike ovisi o tvrdnji da su vrijednosni sudovi u
potpunosti drukije vrste od znanstvenih tvrdnji Teoretiari ljudske prirode
nastoje sruiti barijeru izmeu vrijednosne sfere i sfere znanosti, osigurava-
jui moralu empirijsku potporu Usklaivanje etike sa spoznajama empirij-
ske naravi u filozofijskoj se literaturi naziva projektom naturalizacije Evo-
lucijsko-etike spoznaje mogli bismo prihvatiti kao plauzibilno tumaenje
porijekla morala, no diskutabilno je imaju li ikakve teine po sferu etike
normativnosti Moemo li iz samih biolokih injenica ljudske prirode ii-
tati kako bismo se trebali ponaati?
Prilikom razmatranja deskriptivne razine
4
naturalizirane etike ukazuje
se na vanost sociobiolokih doprinosa razumijevanju nastanka moralnih
sustava kakve poznajemo danas Ukazuje se da je put kojim sociobiolozi
pretendiraju uzurpirati humanistiku disciplinu promiljanja moralno re-
levantnog djelovanja sloen i da redukciju deskriptivne etike na evolucijsku
teoriju nije mogue izvesti izravno, ve putem posrednih disciplina socio-
biologije, evolucijske psihologije i koevolucione teorije Navedene ukazuju
na razliite oblike ljudskog ponaanja kao proizvode evolucijskih procesa,
ukazuju na vanosti biolokih utjecaja prilikom generiranja moralno rele-
4
Flanagan, Sarkissian i Wong (2008) razlikuju deskriptivno-genealoku i normativnu
komponentu naturalizirane etike Deskriptivno-genealokom specificiraju temeljne kapacitete i
tendencije pripadnika vrste Homo sapiens, dok normativnom komponentom obuhvaaju upute
kako se treba ponaati, misliti i osjeati
99 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
vantnih naina ponaanja u ljudi, stoga ideju evolucijskog objanjenja mo-
rala nije lako izbaciti iz igre i baviti se moralom iz isto filozofske perspekti-
ve, ne uzimajui u obzir injenice koje o ljudima prua evolucijska teorija i
na njoj zasnovane behavioralne znanosti (Bracanovi, 2007: 179) tovie,
zagovaratelji evolucijskog naturalizma sugeriraju da su implikacije evolu-
cijskog pristupa za etiku od presudne i viestruke vanosti, i na svjetona-
zornoj, i na metaetikoj, i na normativnoj razini Darvinistiki su doprinosi
nedvojbeno poljuljali na tradicionalni antropocentrini nazor i favorizira-
nje ovjeka kao vrhunca prirode, ili krajnje svrhe boanskog stvaralakog
nastojanja Doprinosi su primatologa dodatno pridonijeli eliminaciji takve
pristranosti iz nae humanistike perspektive razlika je izmeu ovjeka i
ostatka ivog svijeta (posebno naih najbliih srodnika) samo stvar stupnja
Bioloki smo organizmi i poput svih drugih podloni oblikovalakoj sili
prirodne selekcije
Metaetiari smatraju da bioloka i evolucijska razmatranja (uzmimo
ih kao ona neupitnog znanstvenog statusa) govore u prilog antirealistikog
stava u pogledu moralnih injenica, drei kako iste ne postoje izvan naih
prirodno-selekcijski ustrojenih emocionalnih i kognitivnih predispozicija
Ukazuju li uistinu na eliminaciju nezavisne sfere moralnih injenica kao
jedinu raspoloivu metaetiku opciju prijeporno je, no metaetika debata o
moralnoj ontologiji nije jedina koja rezultira ustrim raspravama ini se da
su prijeporne tenje onih filozofa koji su skloni tvrditi izravnu relevanciju
evolucijske teorije za normativnu etiku (Bracanovi, 2007: 177-183) Nor-
mativna je etika usmjerena oblikovanju normi i ukazivanju kojim vrlinama,
vrijednostima i naelima valja stremiti prilikom oblikovanja poeljnog ka-
raktera, prilikom tenji intra i interpersonalnoj dobrobiti, socijalnoj koordi-
naciji i harmoniji Ona ukljuuje odreivanje to je ispravno, to pogreno,
to treba smatrati dobrim, a to loim Etiki naturalisti izvode normativne
zakljuke i deriviraju odreene standarde ponaanja iz ljudskih biolokih
100 SCOPUS 26 / LANCI
potreba, elja i ciljeva, usredotoujui se na fiksne elemente u naem pona-
anju Meutim, spisi su filozofa takvih interesa esto zbrkani, nepregledni
i kompleksni, zbog ega Kitcher, jedan od kritiara naturalistikog progra-
ma u etici, napominje da prije svega moramo razlikovati sljedee etiri stra-
tegije biologizacije etike, barem to se sociobiolokog programa tie:
A Sociobiologija nam mora objasniti kako je dolo do toga da ljudi stjeu etike poj-
move i o tomu kako donose i oblikuju etike sudove o sebi i drugima
B Sociobiologija nas moe pouiti injenicama o ovjeku, koje zajedno s ve prihva-
enim moralnim naelima moemo koristiti da iz njih izvedemo normativna naela
koja dosad jo nismo shvatili
C Sociobiologija nam moe objasniti o emu je u etici uope rije, te stoga moe
pruiti odgovor na staro pitanje o objektivnosti etike Ukratko: sociobiologija je
klju metaetike
D Sociobiologija nam moe dati povoda da revidiramo na sustav etikih naela, ne
samo time to nam daje povod da prihvatimo nove izvedene tvrdnje, kao u vari-
janti (B), ve i time to e nas pouiti o novim temeljnim normativnim naelima
Ukratko: sociobiologija nije puki izvor injenica ve je ona izvor normi (Kitcher,
1997: 316)
Od posebnog e nam interesa biti normativna relevantnost znanstvenih
doprinosa sociobiologa i proponenata posrednih disciplina Dakle, usre-
dotoit emo se na strategiju (B) i (D) ispitujui ima li sociobiologija ui-
stinu odreenu teinu po sferu etike normativnosti, prilikom ega emo
obraditi njima upuen prigovor naturalistike pogreke i biolokog deter-
minizma
21 Evolucijska etika i naturalistika pogreka
Iznoenje etikih, vrijednosnih zakljuaka na osnovi darvinistike teorije
evolucije uestala je pojava Otkako je Darwin obznanio svoju tezu o evolu-
ciji putem prirodne selekcije, brojni su mislitelji, ali i laici, bili skloni nagla-
avanju raznorodnih implikacija darvinizma Posebno su po tome poznati
101 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
predstavnici prvog vala evolucijske etike,
5
karakteristinog za vremenski
interval od pojave same teorije pa do sredine 20 stoljea Iako samog Dar-
wina rijetko tko optuuje za vrijednosnu notu prisutnu u njegovim spisima
(suvremena se znanost vie usredotouje na doprinose biologiji), neki od
evolucijskih etiara ukazuju da je ista razvidna u njegovome drugome veli-
kome djelu, Podrijetlo ovjeka Ruse (2004: 436) tvrdi da se u navedenome
djelu mogu pronai tvrdnje koje posjeduju nijansu moralnih uputa, poput vr-
lina kapitalizma i naina na koje taj sustav oslobaa brojne ljude da se bave
intelektualnim djelatnostima, koje su, navodno na koncu korisne za itavu
ljudsku vrstu Nadalje, iako se ini da Darwin ponegdje negativno govori o
ideji napretka, u cijelosti je predan progresionizmu ba poput svog djeda
O tome stremi li ideolokim ciljevima temeljem svoje bioloke teorije dvoj-
beno je, no da je posluio kao intelektualno uporite brojnim normativnim,
ideolokim i sumnjivim socioekonomskim politikama i projektima nije mo-
gue osporiti Poznati engleski sociolog, filozof i biolog Herbert Spencer,
primjerice, ideju je evolucije prigrlio kao neto vie od puke znanosti, za-
govarajui temeljem iste socioekonomsku filozofiju laissez-faire Shvaa-
jui previe doslovno Darwinove tvrdnje o postojanju neprekidne borbe za
preivljavanjem u organskome svijetu, on tvrdi (u ime svoje ideje evolucije i
prirodne selekcije kao progresivnih procesa) da je naa moralna dunost ta-
kve procese potpomagati, odnosno kreirati okolnosti u kojima e spomenuti
neometano moi djelovati Iz ideja su socijalnog darvinizma iznikle prakse
poput eugenike,
6
sterilizacijskih programa i programa prisilne eutanazije u
5
Bracanovi (2007: 103-109) ukazuje na razlikovanje dvaju zasebnih valova u razvoju
evolucijske etike Prvi val odnosi se na razdoblje od pojave Darwinove teorije do sredine dva-
desetog stoljea, dok drugi obiljeava vremensko razdoblje od pojave sociobiolokog programa
do danas
6
Naziv za pokrete aktualne za vrijeme prve polovice 20 stoljea u Sjedinjenim Ameri-
kim Dravama i za vrijeme nacistikog reima u Njemakoj Pokreti su ukljuivali moral-
no diskutabilne oblike natalitetne politike koji su stremili poticanju raanja djece psihofiziki
102 SCOPUS 26 / LANCI
sklopu njemake nacistike politike te brojni diskriminatorni programi Uz
ukazivanje na porazne ishode ideje socijaldarvinizma i na injenicu da isti
lei na pogrenoj lamarkistikoj teoriji o nasljeivanju steenih svojstava,
spencerijanskome se stajalitu uputila i porazna kritika poinjenja natura-
listike pogreke
Naturalistika je pogreka u prethodnome poglavlju definirana u okvi-
rima injenica-vrijednost dihotomije, odnosno nemogunou izvoenja
vrijednosnih konkluzija iz injeninih premisa Levy (2004: 30-34) nagla-
ava da se takav naziv zapravo u filozofijskoj literaturi ee odnosi na po-
greku definiranja moralnih svojstava prirodnima Idejni zaetnik takvog je
prigovora George Edward Moore, a prvotno ga upuuje upravo filozofijskoj
liniji spencerijanske orijentacije Prema Mooreu, socijalni darvinisti izjed-
nauju etiki pojam dobrog s prirodnim pojmom podobnog ili visoko
evoluiranog Meutim, prilikom definiranja vrijednosnog pojma injeni-
nim ili prirodnim, uvijek se iznova moemo pitati je li to uistinu dobro, od-
nosno iscrpljuje li se pojam dobrog ikakvim prirodnim definicijama Iz na-
vedenog se razloga Mooreov argument naziva jo i onim otvorenog pitanja
Usto, ukazuje da je dobro nemogue odrediti kao visoko evoluirano ili
podobno Znamo da mnoge stvari koje su produktom evolucije nisu dobre
i da mnoge dobre stvari nisu visoko evoluirane (Levy, 2004: 26-34) ini
se da smo uvelike skloni priklanjati se osjeaju da je ono prirodno ujedno i
ipso facto dobro, odnosno, da je priroda u jednakoj mjeri normativna kao i
deskriptivna kategorija (Levy, 2004: 115)
Mooreov je prigovor usko vezan uz Humeovo tvrenje dihotomije iz-
meu injenica i vrijednosti Ako se naturalistika definicija moralnih poj-
mova ikada ukae moguom, to bi ujedno znailo i eliminaciju Humeova
zdravih roditelja te spreavanju prokreacije psihofiziki bolesnih pojedinaca Usto su ukljui-
vali diskriminacijsku useljeniku politiku, prisilnu sterilizaciju kriminalaca, silovatelja i imbe-
cila, zabranu brakova pripadnika razliitih rasa itd (Bracanovi, 2007: 103-107)
103 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
zakona Nepostojanje bi jaza izmeu injenica i vrijednosti impliciralo da
je zakljuivanje o vrijednosnim pitanjima na osnovi injeninih u nekim
sluajevima opravdano Stoga nas ne zauuje to se pod pojmom natura-
listike pogreke u literaturi ne referira samo na Moorea, ve i na Humeov
doprinos
Razmatrajui liniju mislitelja starog vala evolucijske etike kao one
koja nije imuna na sve spomenute oblike nevaljanog zakljuivanja, i kao
one koja je rezultirala kobnim posljedicama, shvaamo zato je linija evo-
lucijske etike novog vala doekana sa skepsom Meutim, pogreno bi bilo
odbaciti bioloke doprinose etikim razmatranjima na osnovi prijepornih
vrijednosnih predodbi ranih evolucijskih etiara Kao oni koji uviaju ne-
mogunost izvoenja etikih zakljuaka izravno iz injenica ljudske pri-
rode, kao oni koji se uvelike oslanjaju na posredne discipline, te kao oni
koji o samom procesu evolucije znaju mnogo vie od svojih prethodnika,
evolucijski etiari novog vala ine nam se spremnijima odgovoriti na izazo-
ve i prigovore upuivane naturalistikim programima u etici U svojim sta-
vovima ukazuju na tri mogua naina relevantnosti biolokih znanstvenih
doprinosa za humanistiku sferu etike:
1 Biologija kao izvor znanja o ultimativnim posljedicama naih djelovanja (ekolo-
kim i genetskim), posebice posljedicama filozofijskih normativnih teorija formira-
nih u neznanju o vanim imbenicima ljudske prirode i procesu evolucije
2 Biologija kao znanstveno uporite u potkopavanju vjerodostojnosti postojeih eti-
kih uvjerenja, posebice onih koja su imuna na injenice o ljudskoj prirodi, propitu-
jui kredibilitet tradicionalnih etikih autoritativnih pogleda utemeljenih na ideji
boanske objave, objektivnoj sferi ideja, apsolutnom razumu, itd
3 Biologija i teorija evolucije kao izvor novih etikih naela (Singer, 2011: 62)
U treem je prijedlogu unaprijed razvidna problematika prijelaza s jest na
treba razinu Mogu li biolozi uistinu otkriti etika naela inherentna ljud-
skoj prirodi? Mogu li nas injenice kojima nas opskrbljuju sociobiolozi i
104 SCOPUS 26 / LANCI
zagovaratelji posrednih disciplina (poput altruistinih sklonosti, uroenih
elja ili kognitivnih mehanizama) uputiti u vrijednosti i etike sustave kao
rezultate nae evoluirane prirode? Singer (2011: 54-86) i Kitcher (1997: 315-
329) sugeriraju da izvoenje etikih naela iz ljudske prirode nije mogue,
nudei nam kao primjer Wilsonov program deriviranja triju etikih principa
na osnovi ljudske biologije: princip ouvanja genetskog fonda pripadnika
vrste Homo sapiens, ouvanje genetske raznolikosti u spomenutome fondu
te izvoenje univerzalnih ljudskih prava izravno iz injenice nae pripadno-
sti rodu sisavaca (koji, prema Wilsonovoj tvrdnji, zbog uroene sklonosti
drutvenom ponaanju i spolnom obliku razmnoavanja, iziskuju ouvanje
sfere osobnih sloboda)
Wilsonove ideje Kitcher otvoreno kritizira, uz poseban naglasak na
kardinalnoj vrijednosti preivljavanja ljudskih gena, odnosno cjelovitog za-
jednikog genetskog fonda koji se stvarao generacijama: Wilson ne vidi da
je zakljuak iz injenica na vrijednosti pogrean, kao to ne vidi da postoji
apsolutna razlika izmeu jest i treba biti (Kitcher, 1997: 324) Singer
(2011: 80), s druge strane, sugerira da Wilsonove tvrdnje poblie razmotri-
mo u logikim okvirima:
Premisa: Nai geni dolaze iz zajednikog fonda u koji e se ponovo i vratiti
Konkluzija: Ne bismo trebali initi nita ime bismo ugrozili zajedniki genski
fond
Prikazani je zakljuak primjer pogreke prijelaza s jest na treba razinu
Kako bi bio valjan, odnosno ne bi li izbjegao krenje Humeova zakona, u
svojoj formi on mora sadravati vrijednosnu premisu Stoga Singer (2011:
80) predlae nadopunu i preformulaciju:
Prva premisa: Nai geni dolaze iz zajednikog fonda i u zajedniki e se fond vratiti
Druga premisa: Ne bismo smjeli initi nita ime ugroavamo dugorono prei vlja-
vanje naih gena
Konkluzija: Stoga ne bismo trebali initi nita ime ugroavamo zajedniki genski fond
105 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
Druga premisa zakljuka evaluativne je naravi i vrijednosnu konkluziju u
ovome sluaju ini valjanom Meutim, sadraj je premise otvoren za daljnje
propitivanje Zato ne bismo smjeli initi nita ime ugroavamo dugorono
preivljavanje naih gena? to nas obvezuje na takve restrikcije u ponaanju
(Singer, 2011: 81)? ini se da na pitanje ne postoji jasan, jednoznaan odgo-
vor Uza sve navedeno sama konkluzija, tvrdi Kitcher (1997: 325) propisuje
moralno dvojbene postupke
7
Razvidno je da naturalisti koji streme izvoenju etikih naela izravno
iz injenica ljudske prirode podlijeu pogreci zanemarivanja dihotomije iz-
meu injenica i vrijednosti injenice uzete same za sebe ne predstavljaju
razloge za djelovanje kao to to ine vrijednosti, stoga nam nikakva koliina
injeninih premisa ne moe ukazati na to to trebamo initi Spektar je
mogunosti irok i unutar istog mi smo ti koji odabiru izmeu raspoloivih
alternativa injenice kojima nas opskrbljuju sociobiolozi, poput sklonosti
altruistinome ponaanju, poput uroenih elja ili posrednih mehanizama
naeg mozga, ne otkrivaju etika naela inherentna samoj ljudskoj biolokoj
prirodi
Flanagan, Sarkissian i Wong (2008: 14) u svojoj obrani projekta natu-
raliziranja etike od Humeova prigovora tvrde da ni jedan vaan, ugledan i
respektabilan moralni filozof, naturalistike ili antinaturalistike orijenta-
cije, nikad nije ni pomislio da jednostavnim sabiranjem deskriptivnih istina
dolazimo do normativnih etikih teorija Pametni naturalist, tvrde oni, ne
izvodi moralne norme iz samih injenica nae biologije, ve prvenstveno
ukazuje na to koje prakse, vrijednosti, vrline i naela je smisleno drati i ko-
jima se priklanjati s obzirom na nae uroene predispozicije Time dolazimo
do preostalih dvaju naina na koja bi injenice mogle imati odreenu teinu
7
Kao primjer daje hipotetsku situaciju opeg atomskog unitenja svijeta u kojoj preivlja-
vanje ljudskog genetskog fonda ovisi o sparivanju dviju jedinki U sluaju da jedna od jedinki
ne pristane na sparivanje, ini se da dolazi do situacije u kojoj bi sluaj silovanja bio opravdan
106 SCOPUS 26 / LANCI
po sferu normativnosti (1) biologija kao izvor znanja o ultimativnim po-
sljedicama naih djelovanja (ekolokim i genetskim), posebice posljedicama
normativnih teorija formiranih u neznanju o vanim imbenicima ljudske
prirode i procesu evolucije te (2) biologija kao znanstveno uporite u potko-
pavanju vjerodostojnosti postojeih etikih uvjerenja
Humeov zakon u sluaju tretiranja injenica kao relevantnih za procje-
nu posljedica naih djelovanja ne bi bio prekren ini se da se radi o sluaju
neosjetljivom na naturalistiku pogreku Tradicionalna podjela koja tretira
injenice kao iskljuivu domenu znanosti, a vrijednosti kao svojstvene do-
meni etike, nije ugroena Normativne teorije bi mogle u svoja razmatranja
uklopiti nove informacije razliitih grana znanosti, a koje bi nam mogle
izravno pomoi za procjenjivanje poeljnijih posljedica moralno relevan-
tnih djelovanja Utilitaristika teorija, primjerice, koja odreuje djelovanje
dobrim akko promie najveu koliinu sree svih djelovanjem pogoenih
pojedinaca, novo znanje koje joj nude sociobiologija, evolucijska psihologija
i koevoluciona teorija moe iskoristiti u svojim razmatranjima institucija,
politika ili djelovanja koja u konanici maksimiziraju sreu Smatram da
samo vrijednosno utilitaristiko naelo time ne bi bilo aficirano
Kantizam, kao i sline normativne teorije koje poivaju na apso lutnim
moralnim pravilima i konceptima prava nefleksibilne naravi, ine se pot-
puno neosjetljivima na informacije iz domene znanosti Meutim, sugerira
Singer, priklanjanje jednoj apsolutistikoj normativnoj teoriji poput kanti-
janske bi moglo rezultirati katastrofalnim posljedicama upravo zbog neo-
sjetljivosti na iste Stoga bismo krajnje zakljuke o vrstama djelovanja koja
valja poduzeti trebali u svakom sluaju iznositi temeljem najboljih raspo-
loivih informacija, to ukljuuje i dosad spomenute bioloke znanstvene
doprinose (Singer, 2011: 63-68)
ini se da Singer ukazuje na vanost pozadinskog znanja samo kao
informacijske podloge na osnovi koje moemo procesom racionalnog pro-
107 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
miljanja odluiti o konkretnim oblicima djelovanja koja valja poduzeti
Neka bi se od njih uslijed novih spoznaja mogla pokazati manje privlani-
ma ili nerazumnima, stoga bi ignorirati biologiju znailo ignorirati vaan
izvor znanja za donoenje ispravnih etikih odluka Biologizacija etike iz
navedenih razloga postojanje moralnih filozofa nikako ne ini suvinim, jer
uvaavanje injenica iz razliitih znanstvenih domena aficira etike teorije
(kantijanske i utilitaristike) samo na povrnoj razini
No, to je s teorijom vrline? U normativnim su je filozofijskim razma-
tranjima teoretiari morala skloni izostavljati Suvremene su etike diskusi-
je preteito u znaku metaetikih, utilitaristikih i kantijanskih pristupa koji
u sebi ne sadre nita osobnoga, nita to bi se odnosilo na sam karakter
pojedinca suoenog s moralnom dilemom Tada se s pravom pitamo zar
nije, u najmanju ruku, isto tako vano kakve smo mi osobe i kakav je na
moralni karakter (Talanga, 1999: 149) Neki suvremeni filozofi aristoteli-
janske tradicije, poput Arnharta i Nussbaum, takvim pitanjima posveuju
mnogo vie pozornosti
Za Arnharta je glavnom preokupacijom politike kao praktine sfere,
sfere propisa i direktiva, pitanje kultivacije moralnog karaktera ljudskih
bia u svrhu postizanja prirodno dobrog naina ivota Sam koncept dobrog
ivota odraavat e pritom stanovitu dozu varijabilnosti, dok e preklapa-
nja biti razvidna u onim moralnim stavovima koji su izrazom univerzalne
ljudske prirode Iz navedenih je razloga mogue uoiti odreenu pravilnost
u svim postojeim zajednicama Svaka politika vlast morat e u obzir uzi-
mati ljudske prirodne tendencije i uroene elje elje e takvog tipa iziski-
vati oblikovanje karaktera u smjeru njihova adekvatna zadovoljenja Takva
linija miljenja svoje utemeljenje nalazi u Aristotelovoj filozofiji i njegovim
razmatranjima moralnih i intelektualnih vrlina kao karakternih svojstava
nunih za postizanje sree, odnosno eudaimonie. S obzirom na postoja-
nje varijabilnih elemenata, same moralne prosudbe ne mogu biti odreene
108 SCOPUS 26 / LANCI
apstraktnim, univerzalnim pravilima, ve iziskuju razboritost u praktinu
prosuivanju, uzimajui u obzir ljudsku prirodu kao univerzalni standard
prosudbe Upravo poput Aristotela, Darwin tvrdi da su ljudska bia po pri-
rodi drutvene ivotinje i da je genealogiju morala mogue rekonstruirati
temeljem injenica o ljudskoj prirodi Od Humea, tvrdi Arnhart, Darwin
preuzima ideju utemeljenja morala u moralnom osjeaju, tvrdei da se radi
o prirodnoj adaptaciji ljudskih bia razvijenoj tijekom evolucijske prolosti
ovjeka Stoga e ljudske elje imati vrlo vanu ulogu u sferi morala (Arn-
hart,1998: 1-21)
Izoliranje bitnih obiljeja ljudske prirode i njima strukturiranih isku-
stava kao onih na koje valja raunati prilikom normativnih razmatranja, od
interesa je i suvremenoj aristotelovki Marthi Nussbaum Poput Arnharta,
ona upozorava na postojee raznolikosti koje se pojavljuju s promjenom
okolinskih uvjeta Meutim, ukazuje da iste ne idu u korist relativistima
u njihovu odreenju vrline iskljuivo na osnovi lokalnih praksi, obiaja i
tradicija tovie, Nussbaum kree u smjeru utemeljenja univerzalnih nor-
mi dobrog ivota svih ljudskih bia, elei time osigurati objektivni moral,
barem u smislu opravdanosti putem razloga neovisnih iskljuivo o pukim
lokalnim praksama, ve vie o zajednikim oblicima svojstvenim svim po-
jedincima Vrline je stoga, tvrdi Nussbaum, mogue objektivno odrediti U
skladu s Aristotelovim stremljenjima, ona prihvaa podjelu istih na one ra-
zvodnjenog, nezasienog tipa (thinaccount) i zasienog tipa (thickaccount)
Razvodnjeni oblik svake vrline definira se stabilnom dispozicijom za do-
bro ili prikladno ponaanje u sferi temeljnih iskustava ljudi Definicija kao
svoju implicitnu pretpostavku uzima navedena iskustva kao svojstvena
svim pojedincima:
Svi zauzimaju odreeni stav, i oblikuju odgovarajue ponaanje s obzirom na vlasti-
tu smrtnost; tjelesne potrebe i njihovo zadovoljenje; vlasnitvo i upravljanje istim;
109 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
raspodjelu drutvenih dobara; govorenje istine; pristojnost prema drugima; kulti-
vaciju osjeaja za igru i zadovoljstvo, i tako dalje Bez obzira na to gdje pojedinci
ive, ne mogu izbjei tim pitanjima, dokle god ive ivot svojstven ljudskoj vrsti
To znai da ponaanja pojedinaca potpadaju, htjeli-ne htjeli,u sferu aristotelovske
vrline, u svakom sluaju [] Ljudi se, naravno, nee slagati oko toga koji oblici
ponaanja i reakcija uistinu jesu prikladni No, u tom sluaju, kao to je to tvrdio i
Aristotel, njihovo je neslaganje u bitnome oko iste stvari, oni primiu konkurentne
specifikacije iste vrline Ono na to se vrlina odnosi u svakom je sluaju odreeno
sferom iskustva onom koju emo nadalje zvati sferom temeljnih iskustava
Razvodnjena ili nominalna definicija vrline bit e, u svakom sluaju, sve to se u
toj sferi odnosi na dispoziciju za ispravnim izborom i odgovorom Posao e etike
teorije stoga biti potraga za konkretnijom specifikacijom nominalne definicije, ne
bismo li istu upotpunili (Nussbaum, 2001: 171)
Puno ili zasieno odreenje vrline je konkretnije Do njega dolazimo razma-
trajui razliita konkurentna odreenja onog to u promjenjivim okolnosti-
ma sainjava prikladnu odluku, izbor ili ponaanje Dakle, na osnovi je raz-
miljanja o zajednikim svojstvima ljudske prirode mogue odrediti norma-
tivno vrijedee vrline za sve pripadnike razliitih kultura i drutava Sama
realizacija vrline bit e, dodue, kontekstualno ovisna te su mogua brojna
razliita shvaanja iste No Nussbaum sugerira da e do jedinstvenog izbora
doi uslijed poredbene i kritike debate, kojom neadekvatna shvaanja mo-
emo eliminirati Svakako je vano napomenuti da je na osnovi informacija
o zajednikim obiljejima ljudske prirode koja lei u podlozi svih lokalnih
tradicija, mogue doi do jedinstvenog objektivnog izraza ljudskog dobra,
ija objektivnost nije u pitanje dovedena kontekstualnom uvjetovanou do-
bre i vrsne odluke (Nussbaum, 2011: 168-178)
Okvirnim uvidom u teorije suvremenih aristotelovaca koje tee objekti-
vnom odreenju ljudskog dobra i vrlina oslanjajui se pritom na univerzalne
elemente ljudske prirode, pojavne u svim sociokulturnim sredinama, moe-
mo uvidjeti da iskazuju daleko veu osjetljivost na injenice nae biologije,
na nae uroene tendencije, sklonosti, elje i preferencije Kantijanske teori-
110 SCOPUS 26 / LANCI
je ostaju neosjetljive na informacije faktine razine, utilitaristi iste uzimaju
u obzir prilikom prosuivanja koja je djelovanja razumno u kojim sluaje-
vima poduzeti, dok teorije vrline s iscrpnim deskriptivnim prikazom naih
uroenih elja i tendencija itekako moraju raunati Iako podrazumijeva-
ju pozivanje na razboritost i vrlinu praktinog prosuivanja u konkretnim
okolnostima, u obzir e morati uzimati univerzalne aspekte ljudske vrste,
ali i promjenjive, kontingentne imbenike kulturnog i drutvenog kontek-
sta Na osnovi toga, mogue je napokon zapoeti s kritikom postojeih eti-
kih uvjerenja neadekvatne naravi (Singer, 2011: 68)
Priamo li o kritici postojeih etikih uvjerenja, Singer tvrdi da nam
znanstvene informacije, u kombinaciji s racionalnim razmatranjima, mogu
posluiti kao oslonac Uzimajui ih u obzir, odreena bismo etika pravila
mogli prestati smatrati apsolutnim moralnim istinama Uzmimo kao pri-
mjer ljudsku sklonost preferiranju i favoriziranju naih spram pojedinaca
koji nisu sastavnim dijelom zajednice, drutva i kulture Ono to smo dosad
smatrali moralnom obvezom (a mnogi doista smatraju da je pomaganje na-
im blinjima prije nego strancima izrazom moralnog ponaanja) u svjetlu
spoznaja o Hamiltonovoj teoriji inkluzivne podobnosti i u svjetlu Triver-
sovog modela recipronosti i grupnog altruizma, prestajemo tretirati kao
samoevidentnu moralnu istinu Istu bi sudbinu mogle doivjeti i odreene
politike koje obuhvaaju elemente nekompatibilne s injenicama nae pri-
rode Sve to je poivalo na kulturolokim i marksistikim
8
predodbama
o ekstremnoj plastinosti i usavrivosti ljudskog ponaanja (teza kulturnog
8
O Marxu opirnije izlae Singer (1999: 3-43) prilikom razmatranja moe li radikal-
na ljevica u svoju ideologiju uklopiti darvinistike ideje koje u stanovitoj mjeri ograniavaju
fleksibilnost ljudske prirode Naime, marksistiki prikaz ljudske prirode je ovisan o tipu po-
stojeih socijalnih odnosa u drutvu, razvidnih u tipu nadgradnje osnovne ekonomske baze
ili infrastrukture (Haralambos i Heald, 1980: 25-28) Njihova je implicitna pretpostavka da je
s promjenom cjeline ili totaliteta socijalnih odnosa mogue u potpunosti promijeniti i samu
ljudsku prirodu (Singer, 1999: 5)
111 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
determinizma), mora biti ili odbaeno ili u svjetlu novih injenica revidi-
rano I sam Wilson upozorava na politike i etike implikacije biolokih
teorija, tvrdei da zbog naih uroenih sklonosti odreene drutvene re-
formistike politike mogu predstavljati problem ne obuhvate li svojim pro-
gramima spomenuta fiksna prirodna obiljeja (Singer, 2011) Reforma koja,
primjerice, ostaje neosjetljivom na potrebe za roditeljskom brigom (ogledni
su primjerak izraelski kibuci), potrebe za hijerarhijom dominacije, surad-
njom, podjelom rada i dr u krajnjoj e konsekvenci rezultirati neuspjehom
Pretjerano inzistiranje na kulturalnim faktorima protivnima naoj prirodi
predstavljat e troak po pitanju vremena i energije te e rezultirati frustra-
cijom i nezadovoljstvom, riskirajui time mogui kulturni rasap
U sklopu razmatranja osjetljivosti stavova evolucijskih etiara na natu-
ralistiku pogreku, razmotrili smo i alternativne naine na koje injenice
nae evoluirane zajednike prirode mogu imati teinu po sferu etike nor-
mativnosti Ne streme svi zagovaratelji evolucijskog etikog naturalizma
izravnome izvoenju normi iz ljudske biologije, ve ukazuju i na moguu
posrednu vanost informacija deskriptivno-genealoke razine morala Po-
greno bi stoga bilo zanemariti njihove doprinose zbog prijepornih vrijed-
nosnih zakljuaka nekih od evolucijskih etiara prvog vala ini se da pri-
tom favoriziramo doprinose onih koje Flanagan, Sarkissian i Wong nazivaju
pametnim naturalistima, pozdravljajui njihovo ukazivanje na to koje prak-
se, vrijednosti, vrline i naela je racionalno preferirati s obzirom na nae
uroene potrebe, elje, tendencije i predispozicije Prilikom takvih razma-
tranja uvaavamo teinu navedenih injenica po mogue posljedice naih
djelovanja, eliminiramo etika uvjerenja koja gube svoja opravdanja uvidom
u nove znanstvene injenice, te se klonimo onih propisa, reformi i politi-
ka koje na adekvatan nain relevantne injenice ne obuhvaaju, imajui na
umu mogue razorne posljedice njihove prisilne drutvene implementacije
112 SCOPUS 26 / LANCI
22 Evolucijska etika i bioloki determinizam
Prilikom izlaganja svoje verzije naturalistike etike, Arnhart, izmeu osta-
log, napominje:
Razdvajanje prirode i morala, prirodnog zakona i moralnog zakona, ini se nunim
za osiguranje moralne slobode ljudskih bia Za razliku od ostalih ivotinja, ljudska
su bia moralna bia upravo zato to su slobodna ponaati se izvan utjecaja priro-
dnih zakona koji vode ponaanje ivotinja Kad bi ljudsko ponaanje u potpunosti
bilo determinirano zakonima prirode kao to je to u sluaju ivotinja, tad ljudskim
biima ne bi bila svojstvena sloboda volje, u sluaju ega ih ne bismo mogli sma-
trati moralno odgovornima za njihova djelovanja (Arnhart, 1998: 8)
Navedeni odlomak saima glavne toke prigovora genetskog, odnosno bio-
lokog determinizma, esto upuivanog naturalistikim programima u etici
od strane njihovih oponenata (meu njima i relativista) Pokae li se prigo-
vor opravdanim, na normativnoj e razini etike ugroziti ljudsku dimenziju
slobode kao kljune pretpostavke i preduvjeta etike odgovornosti moralnih
aktera Sam se prigovor usredotouje na tvrdnje sociobiologa i poklonika
posrednih disciplina o utjecaju gena na odreene oblike ponaanja u ljudi
Pokae li se da ga geni doista u ekstremnoj mjeri odreuju, jasno je da bi
to impliciralo nemogunost voljnog djelovanja i naeg svjesnog odabira u
konkretnim situacijama
Ruse (1995: 250) se u kotac s navedenim prigovorom hvata deklarira-
jui se, poput Humea, mekim deterministom ili kompatibilistom U filo-
zofijskim se raspravama stav takvog tipa odnosi na tvrdnju kompatibilnosti
determinizma s moralnom odgovornou i mogunou moralnog izbora
Ono to on naziva genetskim kauzalnim inputom spreman je dopustiti po
pitanju naina na koji razmiljamo o moralnim normama Naa nas je evolu-
cijska prolost opremila sklonostima da moral objektificiramo te da teimo
ponaanju u skladu s uroenim sklonostima takvog tipa Meutim, suoeni
113 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
s izborom naina djelovanja u svakodnevnim smo situacijama u mogunosti
odabrati hoemo li se uistinu ponaati na odreeni nain ili ne Kao to i
sam Ruse kae, nemamo slobodu odluiti je li ubojstvo pogreno Jest!
Sloboda se sastoji u odluci hoemo li ubiti ili ne (Ruse, 1995: 250) Njegova
predodba morala svakako doputa slobodu, barem u navedenome smislu
U istome duhu, Ruse (1995: 250) nastavlja: Mi imamo dimenziju fleksibil-
nosti Iako (i zato jer) je moral adaptacija, ja ne tvrdim da emo biti moralni
u svakom sluaju iz biolokih i nebiolokih razloga od njega se moemo
osloboditi Arnhart (1998: 11) na prigovor biolokog determinizma odgo-
vara tvrdnjom da ljudska priroda ne implicira nijekanje ljudske slobode de-
finiramo li je u okviru sposobnosti promiljanja i izbora s obzirom na nae
postojee elje, dok Flanagan, Sarkissian i Wong (2008: 7) naglaavaju od-
bacivanje slobode volje u metafizikom smislu, tvrdei da neto poput volje
uope ne postoji, stoga ista ne moe biti ni velika, ni mala, teka, laka,
slobodna ili neslobodna Dodue, injenica jest da ljudi odluuju biraju-
i djelovanja izmeu mnogo raspoloivih mogunosti Meutim, nije nam
potrebna, tvrde oni, sloboda volje u metafizikome smislu da bismo takve
izbore bili u mogunosti objasniti
Da je prigovor genetskog ili biolokog determinizma (koji dri pona-
anje ljudi genetski uvjetovanim u istoj mjeri kao i u ne-ljudskih ivotinja)
promaen, sklon je tvrditi i Bracanovi U odbacivanju navedenog prigo-
vora, ukazuje na sociobioloka objanjenja utjecaja gena na odreene obli-
ke ponaanja, meutim, naglaava da sociobiolozi samo ponaanje ljudi ne
smatraju u apsolutnoj mjeri uvjetovanim strukturom genoma i imunim na
inpute iz okoline Behavioralni je repertoar ovjeka iznimno irok i odraa-
va visoku razinu fleksibilnosti, no injenica jest da postoje tipovi nefleksi-
bilnih ponaanja, prisutni u svim sociokulturnim sredinama Dobar je dio
istih objanjiv kao proizvod genetskih predispozicija selektiranih tijekom
114 SCOPUS 26 / LANCI
evolucijske prolosti ovjeka (Bracanovi, 2007: 89-92) To nee ni u kojem
sluaju znaiti potpunu genetsku uvjetovanost svih oblika ponaanja Na-
poslijetku, kao to tvrdi Ruse, mi nismo poput mrava, determinirani u svim
naim djelovanjima, ve posjedujemo dimenziju prilagodljivosti (Ruse,
1995: 250) Stoga je prigovor genetskog, odnosno biolokog determinizma,
upravo poput ve odbaenog kulturnog determinizma, mogue eliminirati
iz suvisle rasprave o oblicima ljudskog ponaanja i plauzibilnosti evolucij-
skog etikog naturalizma
3. Pluralizam vrijednosti konano usklaivanje ljudske prirode i kulture
Razmatrajui problematiku raznolikosti moralnih naela i utjecaja nae
evolucijske prolosti na formiranje istih, dolazimo do zakljuka o podjed-
nakoj vanosti kulturnih i biolokih faktora u njihovu kreiranju Iz svega
je navedenog razvidno da teza radikalnog relativizma zastupana od strane
tradicionalne linije antropologa nije valjana i da uvidom u injenice ljudske
prirode znatno gubi na eksplanatornoj snazi Atribut radikalnosti eliminiran
je iz diskusije o stupnju stvarnog razlikovanja postojeih moralnih sustava
Svi se sustavi u odreenoj mjeri moraju preklapati po pitanju funkcije koju
obnaaju u ivotima ljudi kao drutvenih jedinki Adekvatnost je sadraja
svakog morala odreena spoznajama o univerzalnosti odreenih obiljeja
ljudi kao pripadnika vrste Homo sapiens Raznolikosti su, dakle, reducira-
ne, ali nisu u potpunosti eliminirane
Pluralizam bi se vrijednosti mogao pokazati moguim kompromisnim
rjeenjem spora izmeu relativizma i nerelativizma Njegovi zagovarate-
lji tee afirmaciji vrijednosti svih postojeih kultura, ukazujui na mo-
gunost vrijednosne ekvivalencije moralnih sustava koji se po odreenim
pitanjima ne slau injenica da se sustavi razilaze ne znai nuno da je
jedna od navedenih strana u krivu Nekompatibilnost vrijednosti do ko-
115 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
jih razliite kulture u razliitoj mjeri dre, nisu indikator toga da se ne
radi o zbiljskim dobrima Kako je to mogue, vidjet emo posluimo li se
primjerom Neila Levyja o sukobu vrijednosti individualnosti i vrijednosti
kolektivne kohezije
Uvrijeeno je miljenje da Zapad veliki naglasak stavlja na liberalne
ideje potovanja sfere osobnih sloboda pojedinaca Volimo se pozivati na
koncept opih prava, nama zajamenih Deklaracijom o pravima ovjeka,
usvojenih rezolucijom Generalne skuptine Ujedinjenih naroda 1948 godi-
ne Nemijeanje u privatnost zajameno nam je lankom 12, lankom 13
zajamena je sloboda kretanja, lankom 18 i 19 sloboda misli i savjesti,
vjere i izraavanja Koheziju zajednice koje smo dijelom, uvaavamo kao
istinsko dobro i naglaavamo njezinu vanost za opstanak drutva Meu-
tim, doe li do kolizije vrijednosti osobne sfere i sloboda s vrijednou ko-
hezije zajednice, spor emo biti skloniji rjeavati u korist individualnih pra-
va Zahtijevat emo potivanje sloboda misli, vjere, izraavanja i kretanja
riskirajui solidarnost kolektivne razine Time ne impliciramo toleriranje
zloporabe koncepta osobnih prava i neogranieno pozivanje na ista Uko-
liko pojedinci svojim djelovanjem izravno ugroze osobni integritet drugih
pripadnika drutva, uslijedit e sankcije No vrijednost individualnosti je
jo uvijek prioritetna naspram one kolektiviteta Istonjaci se s navedenim
sklonostima ne bi sloili Sukob izmeu drutva i pojedinca rijeili bi uglav-
nom u korist zajednice tovie, smatraju da svoj ekonomski uspjeh dugu-
ju upravo inzistiranju na koheziji, nautrb nekih osobnih sloboda (Levy,
2004:163) To, naravno, ne znai da Istok u svojem konceptu morala nema
mjesta za individualne slobode Razlika je izmeu nas i njih samo u nagla-
sku kojeg smo na pojedina dobra spremni staviti Svi prihvatljivi moralni
sustavi morali bi pronai mjesto za obje vrijednosti, bez obzira na toku u
kojoj e se granica izmeu njih povui
116 SCOPUS 26 / LANCI
Razumno se pitati, s obzirom na mogunost nastavljanja neslaganja oko
pripisivanja statusa pojedinim vrijednostima, ne propada li pluralizam u
relativizam i ne ini li se koncept pluralistikih vrijednosti suvinim Uka-
zivanjem na stav pluralizma kao kompromisnog rjeenja u sporu izmeu
relativizma i nerelativizma potrebno je pokazati u kakvom se odnosu s rela-
tivistikim, a u kakvom s nerelativistikim pozicijama nalazi
31 Pluralizam relativistika pozicija?
Na pitanje je li pluralizam vrsta relativizma moda emo biti primorani od-
govoriti potvrdno ini se da navedeno stajalite ostavlja dovoljno prostora
za neslaganja, za sukobljavanje vrijednosti i odreenih moralnih koncepata
Takoer doputa relativistiku tvrdnju da se od dviju sukobljenih vrijedno-
sti jedna ne mora nuno pokazati boljom od druge Razliitosti se ne od-
bacuje, ve afirmira Moralne se tvrdnje, istinite samo unutar pojedinih
kultura i drutvenih okvira, ne smatra spornima, ve legitimnim izrazima
sklonosti njihovih pripadnika da odreene vrijednosti potuju vie od dru-
gih Navedenoj je tvrdnji ekvivalentna definicija moralnog relativizma koju
daje Levy:
a Moralne tvrdnje su istinite samo s obzirom na odreeni standard ili okvir
b Sam taj standard ili okvir nije iskljuivo opravdan (Levy, 2004: 168)
Dakle, pluralizam jest vrsta relativizma, i prema Levyjevim rijeima, mo-
glo bi se raditi upravo o najplauzibilnijoj njegovoj verziji (Levy, 2004: 167)
Meutim, smatram da pluralizam nikako nije radikalni relativizam, jer ne
dri da su apsolutno sve moralne tvrdnje istinite samo s obzirom na neki
standard ili okvir U definiciji relativistikog stava valja, stoga, obratiti po-
zornost na izraz moralne tvrdnje su istinite i preformulirati ga upotrebom
kvantifikatora neke:
117 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
a Neke su moralne tvrdnje istinite samo s obzirom na odreeni standard ili
okvir
b Sam taj standard ili okvir nije iskljuivo opravdan
Upotrebom se navedenog kvantifikatora ostavlja prostora za one moralne
vrijednosti koje pluralizam afirmira, a koje su nerelativistiki istinite Do-
sad smo uoili da postoje stanovita ogranienja sadraja adekvatnih mo-
ralnih sustava, a elimo li neki moralni stav nazvati plauzibilnim isti mora
ogranienja i uvaiti
32 Pluralizam nerelativistika pozicija?
Barem neke moralne vrijednosti nailaze na univerzalnu afirmaciju Ne-
kima od njih pripisujemo status preduvjeta samoodranja kulturnih zaje-
dni ca Postoje dobra koja svaki postojei sustav mora sadravati, a ija bi
odsutnost predstavljala izravnu prijetnju opstanku njihovih nositelja To
podrazumijeva interkulturalnu razinu parcijalnih ili totalnih preklapanja
moralnih sustava Iako je malo vjerojatno da emo pronai sustave u pot-
punosti identine, stupanj u kojem se podudaraju moe biti iznimno visok
Pluralistika opcija, osim to od relativizma preuzima privlane aspekte
i uvaava raznolikosti, preuzima i nerelativistike tvrdnje o univerzalno
vrijedeim moralnim elementima Na osnovi spomenutih, otvara prostor
za mogunost kritike postojeih moralnih sustava, mogunost osude nea-
dekvatnih praksi ili vrijednosti integriranih u pojedine kulturne obrasce, a
isto tako otvara i mogunost istinskog potivanja drugih kultura kao onih
koje obuhvaaju zbiljska dobra, neovisno o naglascima koje im pridaju
Potonje predstavlja moralne implikacije pluralizma, na osnovi kojih ga
se moe procijeniti monom i plauzibilnom moralnom pozicijom (Levy,
2004: 165)
118 SCOPUS 26 / LANCI
4. Moralne implikacije pluralizma i zakljuna razmatranja
Radikalni relativizam naelno nas je ostavljao nemonima u sluajevima
izravnih sukoba moralnih naela Tvrdila se radikalna razlika postojeih
moralnih sustava i nepostojanje univerzalno valjanog standarda procjene
ispravnog i pogrenog djelovanja Apsolutistike su pozicije stremile elimi-
naciji raznolikosti postulirajui univerzalni, kontekstualno neovisan skup
moralnih vrijednosti, podjednako za sve obvezujuiVrijednosti bi tako bile
usporedive i mogue bi ih bilo rangirati Meutim, ini se da navedena sta-
jalita nisu ostavila dovoljno prostora za meusobno, interkulturalno razu-
mijevanje, potovanje i toleranciju
Smatram da pluralizam vrijednosti navedenu zadau obavlja mnogo
bolje Njegova spomenuta plauzibilnost proistjee najvie iz njemu pripisa-
nih moralnih implikacija S obzirom da doputa mnotvo istinskih dobara,
mnotvo vrijednosti koje mogu biti sukobljene, a da ni jedna od njih nije
nuno bolja, pluralizam apelira na oprez prilikom prosuivanja moralnog
ivota drugih drutvenih zajednica Shvaamo da nae vrijednosti i znaaj
koji im pridajemo nisu nuno najbolji, no, istinska su dobra i nismo ponu-
kani da ih napustimo Podjednako tako ne pretendiramo etnocentristiki ih
nametati drugim kulturama Vodei rauna o postojanju ogranienja ade-
kvatnih sadraja moralnih sustava, i mogunosti da se isti s obzirom na
sadraj mogu procjenjivati i kritizirati, pluralistiko stajalite otvara mo-
gunost interkulturalne analize, dijaloga i pokuaja iznalaenja razumnog
naina rjeavanja sukoba vrijednosti Samo postojanje sukoba, prisutnost
moralnih raznolikosti i neslaganja pluralistiko stajalite objanjava bolje
no radikalni relativizam, a za razliku od apsolutizma, ne tei eliminaciji tih
raznolikosti, asimilaciji drugih i pritisku da svoje vrijednosti napuste To ne
znai da naelno ne moemo znati koji obiaji jesu, a koji nisu prikladni ili
bolji Vrijednosti je mogue rangirati
119 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
Pluralizam vrijednosti mona je i plauzibilna pozicija [] Relativistima nudi
mnogo prednosti, kakvim ih oni vide, koje su ih prvobitno i privukle relativizmu
Opravdava toleranciju i potovanje barem nekih kultura iji se moralni sustavi ra-
zlikuju od naeg, pokazujui da su vrijednosti to ih prihvaaju zbiljske te da odlu-
ke koje su vezano uz njih donijeli, i mi moemo razumjeti Savjetuje nas da budemo
ponizni pred razliitou budui da moramo priznati da je na moral, ako je istinit,
samo jedan razuman sustav meu mnogima U tom nam smislu otvara oi pred
razlikom i oslobaa nas spona prekomjernog etnocentrizma [] Ne brani odavanje
potovanja svakom moralu, pod svaku cijenu, ve stavlja ogranienja na to to se
smatra moralnim sustavom vrijednim takvog potovanja Stoga ostavlja otvorenom
mogunost da emo moi osuditi neke moralne sustave ne pretpostavljajui ono to
tek valja dokazati kada vrijednosti koje obuhvaaju nisu zbiljska dobra, ili kada
stavljaju toliko snaan naglasak na jedno ili drugo dobro da uope ne ostavljaju
mjesta za jo jednu vanu vrijednost (Levy, 2004: 165-166)
Dakle, implikacije su pluralistikog stajalita upravo ono to ga ini privla-
nim na osnovi morala U svrhu u bolje preglednosti saeti iste u nekoliko
toaka:
istinski izraz potovanja razliitih vrijednosti i njihova afirmacija
izbjegavanje etnocentrizma i imperijalizma
izbjegavanje asimilacije i akulturacije
plauzibilno objanjenje postojeih raznolikosti, neslaganja i divergen-
cija moralnih stavova
tolerancija razliitosti
Toleranciju impliciranu pluralizmom neemo primjenjivati na drutva i za-
jednice koje se priklanjaju moralnim sustavima neadekvatnih sadraja U
prosudbi emo adekvatnosti voditi rauna o intra i interpersonalnim fak-
torima koji ine bazu moralnog ivota odreenih kultura, s naglaskom na
injenice ljudske prirode kao drutvenih ivotinja s uroenim kapacitetima
i zajednikim interesima Uvaavat emo kulturnu elaboraciju spomenu-
tih kapaciteta, njihovu integraciju u sustave lokalnih oblika socijalizacije i
120 SCOPUS 26 / LANCI
enkulturacije samo ukoliko se nalaze u okvirima ponaanja kompatibilnih
s ljudskom prirodom U svojim emo se prosudbama, u skladu sa sugestija-
ma naturalista, osloniti na informacije iz korisnih izvora znanstvenog tipa:
psiholoke, povijesne, antropoloke, bioloke, evolucijske, ekoloke, neuro-
znanstvene itd Sve to znamo, sve to smatramo potencijalno etiki rele-
vantnim podacima, uzet emo u obzir prilikom etike refleksije kojom eli-
mo iznai praktina rjeenja moralnih dilema i konflikata Promiljat emo
o svojstvima koja sainjavaju vrline, poroke, istinske vrijednosti, djelovanja
i norme, o naelima koja u krajnjoj konsekvenci rezultiraju uspjenom dru-
tvenom koordinacijom i dobrobiti Rachels sugerira pritom prihvatljiv stan-
dard prosuivanja: prosudba mora voditi rauna potiu li odreeni obiaji,
prakse i vjerovanja, ili potkopavaju, dobrobit ljudi koji su istima aficirani
(Rachels, 2001: 63) ak ako i ne postoji transcendentalna racionalnost i
jasni odgovori o vrijednostima koji ne pretpostavljaju ono to tek valja do-
kazati, postoje sasvim razumni naini analiziranja problema i predlaganja
rjeenja
Interakcijom meu zajednicama razliitih kulturnih pozadina namee
se potreba za to irim i openitijim normama za procjenu praksi i vrije dno-
sti Sva drutva koja bi odreenim praksama izravno ugroavala dobrobit
svojih pripadnika, bila bi kritizirana na globalnoj sceni No, time ne bi bile
eliminirane postojee raznolikosti moralnih sustava i svijest o kontingen-
tnoj naravi brojnih vrijednosti Na osnovi toga se ini da su naeni istinski
temelji toleranciji, potovanju, ali i promjeni i radikalnoj transformaciji se-
gmenata moralnih sustava koji se u adekvatnu moralnu niu sadrajno ne
uklapaju
121 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
Bibliografija
Arnhart, L (1998) Darwinian natural right: the biological ethics of human
nature New York: State University of New York Press, 1-51
Benedict, R (2001) Anthropology and the Abnormal, u: Moser PK i
Carson TL (ur) Moral Relativism New York and Oxford: Oxford Univer-
sity Press
Beri, B (1995) Realizam, relativizam, tolerancija Rijeka: Rijeki kul-
turni dom
Bracanovi, T (2007) Evolucijska teorija i priroda morala Zagreb: Hrvat-
ski studiji
Flanagan, O, Sarkissian, H, Wong, D (2008) Naturalizing Ethics, u:
Sinnott-Armstrong W (ur) Moral Psychology. The Evolution of Morality:
Adaptations and Innateness Cambridge and London: The MIT Press
Gewirth, A (2001) Is Cultural Pluralism Relevant to Moral Knowled-
ge?, u: Gowans, CW (ur) Moral disagreements. London and New York:
Routledge
Haralambos, M, Heald, R (1980) Uvod u sociologiju Zagreb: Globus, 25-
28
Haviland, W A (2004) Kulturna antropologija Zagreb: Naklada Slap
Herskovits, M J (2004) Is Morality Relative to Culture, u: Satris, S
(ur) Taking Sides: Clashing Views on Controversal Moral Issues Guilford:
McGraw-Hill/Dushkin, 2-25
Kitcher, P (1997) etiri naina biologizacije etike jedna kritika, u:
Polek, D (ur) Sociobiologija. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk/Hrvatsko
socioloko drutvo
Levy, N (2004a) Moralni relativizam Zagreb: Naklada Jesenski i Turk
Levy, N (2004) What makes us moral? Crossing the Boundaries of Bio-
logy Oxford: Oneworld
122 SCOPUS 26 / LANCI
Nussbaum, M (2001) Non-relative virtues An Aristotelian approach, u:
Gowans CW (ur) Moral disagreements. London and New York: Routledge
Plant, R (2002) Suvremena politika misao Zagreb: Naklada Jesenski i
Turk, 1-47
Pojman, L P (2004) Ethical Relativism: Whos to Judge Whats Right and
Wrong?, u: Satris, S (ur) Taking Sides: Clashing Views on Controversal
Moral Issues Guilford: McGraw-Hill/Dushkin, 2-25
Rachels, J (2001) The Challenge of Cultural Relativism, u: Moser PK i
Carson TL (ur) Moral Relativism New York and Oxford: Oxford Univer-
sity Press
Ruse, M (2004) Evolucijska etika: emu nas prolost moe nauiti?, u:
Hrgovi, J i Polek, D (ur) Evolucija drutvenosti Zagreb: Naklada Jesen-
ski i Turk
Ruse, M (1995) Evolutionary Naturalism New York and London: Routled-
ge, 196-290
Singer, P (1999) A Darwinian Left: Politics, Evolution and Cooperation
New Havenand London: Yale University Press, 1-43
Singer, P (2011) The Expanding Circle: Ethics, Evolution and Moral Pro-
gress New Jersey and Woodstock: Princeton University Press, 1-87
Sumner, W G (2001) Folkways, u: Moser PK i Carson TL (ur) Moral
Relativism New York and Oxford: Oxford University Press
Talanga, J (1999) Uvod u etiku Zagreb: Hrvatski studiji
123 M. KLOPOTAN, Kultura, ljudska priroda i moral
Culture, Human Nature, and Morality
MIRJANA KLOPOTAN
ABSTRACT: The doctrine of ethical relativism, mostly as an outcome of cultural an-
thropologists scientific efforts, relies on the assertion that there are many differ-
ent moral systems, and that they differ relative to local and temporal dimension It
is often claimed that radical intercultural differences yield radical relativism in the
field of ethical reflection Naturalistic moral philosophers, especially evolutionary
ethicists, tend to eliminate radical as a word from relativism-absolutism dispute by
pointing out common elements of human nature, universally present in Homo sapi-
ens population Even though they stand on opposite sides, it seems that philosophers
of both streams commit logical errors in their conclusions Nevertheless, it cant be
denied that their contributions improved general understanding of the doctrine of
ethical relativism While making the correct ethical judgment of ought to level, this
decision-making process should include as much relevant information from is level
as possible In a world where pluralism of values remains dominant, in situa tions that
urge us to deal with moral systems that contain morally inadequate ele ments, infor-
mation from both levels will be of great importance
KEYWORDS: Cultural differences, cultural anthropology, determinism, evolution ary
ethics, moral relativism, naturalism, naturalistic fallacy, normativity, pluralism, tol-
erance
SCOPUS 26 / ARTICLES