88

Autor: dr. sc. Boidar Benko

Poljoprivredni glasnik 5/2011. 1-2/2011.

Upravljanje mikroklimatskim uvjetima u zatienom prostoru

a uzgoj bilja potrebno je osigurati vegetacijske imbenike: svjetlo, toplinu, zrak, vodu i hranive tvari. Rast i razvoj biljaka ovise o svakom pojedinom imbeniku, ali i o njihovoj meusobnoj interakciji. Mikroklima zatienog prostora odreena je interakcijom svjetla, topline, vlage zraka i koliine ugljinog dioksida u zraku. Temeljem njihove interakcije biljke je potrebno opskrbiti optimalnim koliinama vode i hraniva kako bi se osigurali nesmetani rast i razvoj. Mogunosti reguliranja mikroklimatskih uvjeta u zatienom prostoru ovisi o tipu zatienog prostora (niski tunel, visoki tunel, plastenik, staklenik) i stupnju opremljenosti.

SVJETLO Svjetlo je vegetacijski imbenik potreban za temeljni proces u biljkama, odnosno, fotosintezu, pretvorbu suneve svjetlosti u kemijsku energiju ugljikohidrata i drugih tvari. Uzgajanim kulturama je za pravilan rast i razvoj neophodan odreeni intenzitet svjetlosti, spektralni sastav (valna duljina) i trajanje dnevnog osvjetljenja. Intenzitet i spektralni sastav svjetlosti u zatienom prostoru ovise o geografskom poloaju, poloaju zatienog prostora, dobu godine, dobu dana, propusnosti pokrovnog materijala i nosivoj konstrukciji. Polietilenskim folijama koje se upotrebljavaju za pokrivanje plastenika s vremenom se, zbog pucanja polimernih lanaca pod djelovanjem UV-zraka, smanjuje propusnost za svjetlo. Stoga ih je potrebno zamijeniti svake 3 do 4 godine. Tijekom jesensko-zimskog perioda, dnevna je koliina svjetla niska zbog kratkoe dana. Ako su drugi vegetacijski imbenici u optimumu, brzina rasta ovisit e o ukupnoj koliini svjetlosnog zraenja to ga biljka primi. Problem nedostatka svjetla moe se rijeiti dopunskim osvjetljenjem. Pravilno projektirano dopunsko osvjetljenje stimulirat e fotosintezu, odnosno, rast, to skrauje proizvodni ciklus. Zbog velike potronje elektrine energije, primjena dopunskog osvjetljenja isplativa je jedino u vrijeme uzgoja presadnica, kad se uzgaja velik broj biljaka po jedinici povrine ili kad je potrebna odreena koliina svjetla kako bi biljke prele u sljedeu razvojnu fazu. Razina potrebne osvijetljenosti koja najee iznosi izmeu 5000 i 10000 mW/m2, kao i duljina razdoblja osvjetljavanja (dnevno i ukupno) ovisi o biljnoj vrsti, duljini dana, geografskoj irini i nainu uzgoja. Izbor svjetiljki za dopunsko osvjetljenje (slika 1 i 2) ovisi o njihovoj efektivnosti i trajnosti. Efektivnost svjetiljki je odreena koliinom elektrine energije koja se transformira u energiju zraenja (u vidljivi dio spektra) i raspodjelom energije zraenja u vidljivom dijelu spektra.

slika 1. i 2. Razliiti tipovi svjetiljki za dopunsko osvjetljenje

Poljoprivredni glasnik 5/2011. 1-2/2011.

9 9

Za projektiranje dopunskog osvjetljenja u zatienom prostoru najvanije je pronalaenje najpovoljnijeg rasporeda svjetiljki, to je definirano razmakom unutar i izmeu redova svjetiljki, pri odreenoj visini iznad usjeva. Na razmjetaj svjetiljki utjee visina zatienog prostora do lijeba, oblik refleksijske povrine svjetiljke i potrebna osvijetljenost lisne povrine. Dobar raspored (razmak) svjetiljki (slika 3) je ostvaren ako je horizontalna ujednaenost osvjetljenja, izraena kao omjer minimalne i maksimalne osvijetljenosti, jednaka ili vea od 0,7 (Emin/Emaks 0,7).

Slika 3. Dobar raspored svjetiljki osigurava visoku horizontalnu ujednaenost osvjetljenja

TOPLINA Prirodno zagrijavanje zatienih prostora temelji se na pretvorbi svjetlosne energije sunca u toplinsku energiju. Pri okomitom padu sunevih zraka na povrinu objekta oko 90 % svjetla proe pokrovnim materijalom, dio se odbije u atmosferu, a dio apsorbira pokrovni materijal. To znai da prirodno zagrijavanje zatienih prostora ovisi o odnosu transmisije, refleksije i apsorpcije. Zbog efekta staklenika, transformiranjem kratkovalne energije zraenja (svjetlo) u dugovalnu energiju zraenja (toplina), u zatienom su prostoru tijekom proljetno-ljetnog razdoblja previsoke temperature zraka, ak i za termofilne kulture. Proraun potrebne ventilacije odreuju dva imbenika: volumen zatienog prostora i eljena izmjena zraka (volumen u minuti) pri emu se ostvaruje vea ili manja razlika izmeu unutarnje i vanjske temperature zraka. Pritom se uzimaju u obzir i lokacijski uvjeti: nadmorska visina (razlika u barometarskom tlaku) i intenzitet svjetla. VENTILACIJA ZATIENIH PROSTORA Zatieni prostori su uobiajeno opremljeni sustavom provjetravanja (ventilacije) tj. otvorima na bonim i krovnim povrinama (slika 4), no to esto nije dovoljno. U tom sluaju potrebno je instalirati dodatnu opremu za sniavanje temperature u zatienom prostoru. Za nae podneblje preporuuje se da povrina koja slui za provjetravanje bude barem 30 % od ukupne pokrivene povrine zatienog prostora. Bona ventilacija bi trebala biti postavljena najmanje 70 cm iznad povrine tla kako bi se izbjegao direktan utjecaj hladnog zraka na biljke. Krovna ventilacija mora biti smjetena to blie vrhu krova kako bi se to bolje iskoristio efekt dimnjaka. Otvori za ventilaciju mogu se otvarati i zatvarati runo, ili automatski ako su motoreduktori povezani s termostatom u i izvan objekta te sondom za vjetar i oborine na krovu zatienog prostora. Bona ventilacija se najee otvara namatanjem folije, a krovna podizanjem dijela krovne povrine pomou zupastih letvi, koje pokreu zupanici smjeteni na ipci povezanoj s motoreduktorom.

10 10

Poljoprivredni glasnik 5/2011. 1-2/2011.

Slika 4. Zasjenjivanje mreom i bojanje staklenika u svrhu sniavanja temperature

Slika 5. Plastenik opremljen bonom i krovnom ventilacijom

Zasjenjivanje ublaava efekt staklenika do odreene granice, jer je svjetlo potrebno za fotosintezu. Za zasjenjivanje se mogu koristiti energetske zavjese ili mree koje proputaju oko 70 % svjetla. Druga je mogunost bojanje (prskanje) krovnih povrina sredstvima za zasjenjivanje. Sjenilo se uklanja prskanjem otapala i ispiranjem povrina (slika 5). Za hlaenje prostora vlaenjem jednostavan je sustav Fog. Sustav se sastoji od tankih cijevi koje se postavljaju u visini oluka na razmak 2 do 3 m. Na cijevima se nalaze mikrorasprskivai, koji pod pritiskom raspruju vodu u obliku magle. Poveanjem relativne vlage zraka sniava se temperatura zraka u zatienom prostoru. Sustav kienja krovova sniava temperaturu u zatienom prostoru na nain da se dio topline troi za isparavanje vode. Uz to, kapljice vode reflektiraju (odbijaju) dio suneve svjetlosti pa manje svjetlosti ulazi u zatieni prostor. Fan-jet sustav hlaenja radi na nain da ventilator na eonoj strani zatienog prostora uvlai vanjski zrak i predaje ga ventilatoru na fan-jet ureaju, koji ga potiskuje kroz perforirano polietilensko crijevo uzdu lae. Na taj nain se hladniji vanjski zrak mijea s toplijim zrakom unutar zatienog prostora i sniava mu temperaturu. Najefikasniji sustav hlaenja zatienih prostora, kojim se mogu tijekom ljeta ostvariti nie temperature nego na otvorenome je adijabatsko hlaenje (slika 6i 7). Preduvjet za primjenu ovog sustava je zabrtvljenost svih otvora. Ventilatori na eonoj strani izbacuju ugrijani zrak pa se u objektu formira podtlak (nii tlak zraka). Zbog podtlaka, kroz poroznu plou na drugoj eonoj strani (suprotnoj) u zatieni prostor ulazi vanjski zrak. Istovremeno poinje vlaenje ploe vodom, koja dijelom oduzima toplinu vanjskom zraku kada prolazi ploom, a dijelom ga vlai isparavanjem. Vodom ohlaeni zrak ulazi u zatieni prostor i sniava temperaturu.

Slika 6. i 7. Ventilatori i porozna ploa za adijabatsko hlaenje

GRIJANJE ZATIENIH PROSTORA Cijeli tekst Tijekom jesensko-zimskog i rano-proljetnog perioda za ujednaeno odravanje razine topline u zatiemoete proitati nim prostorima nije dovoljna energija sunca ve ih je potrebno zagrijavati. Meutim, zatieni su prostori s graditeljskog gledita slabo izolirani objekti. Zbog znaajnih gubitaka topline kroz pokrovni materijal u tiskanom potrebne su velike su koliine topline za odravanje optimalnih temperatura za rast biljaka. Gubici!!! topline broju