Dr.

Teufik Mufti

GRAMATIKA
ARAPSKOGA JEZIKA

L .-\\ ~ \ ~\ .. .. :~
~

BOSNA I HERCEGOVINA FEDERAOJA BOSNE I HERCEGOVINE MINISTARSTVO OBRAZOVANJA, NAUKE, KULTURE I SPORTA IZDAVAKA KUA "LJILJAN", SARAJEVO

Sarajevo, 1998. godine

...:- .~.'--.

SADRAJ

Kratice i znakovi ., _ .......................~. 5 I. AAAPSKI JEZIK I NJEGOVI DIJALEKTL Uvod ; , 7 .-8 Semitski jezici ............................................................................ " Arapski jezik, .................................................................................................... , 10 Diglosija ::13 Arapski dijalekti ................................................................................................... 14 Noviji arapskidijalekti , 16

II. ARAPSKI FILPLOZI

Osvrt na arapske filologe (do 20. vijeka) Doba preporoda ;.. 19 :....................................... 34

III. ORTOGRAFIJAARAPSKOG JEZIKA Arapsko pismo. (Uvodna rijel, ;...;.~.,.~ 39 A - Obiljeavanje suglasnika 49 Tabela arapskog alfabeta 50 Znak nevokaliziranog konsonanta ,.........................51 N unacija .' 52 Znak udvajanja suglasnika ,......................................................... 53 Pravopis suglasnika hamze , ~ ,., 55 Znak spajanja 57.B - Obiljeavanje samo glasnika 59 Znakd uljenja vokala :.............................. 61. Poseban pravopis nekih slova ~ ~ 62 I - Dodavanje slova 62 II - Isputanje slova ............................................................................................ 64 IIL- Meusobno zamjenjivanje slova 70 Rastavljanje i spajanje rijei u pismu , 72 Interpunkcija ..........................................................~ 76'
oo .

II

Pisanje tuica u arapskom jeziku Osvrt na arebicu Obiljeavanje samo glasnika

80 83 85

IV. FONETIKA ARAPSKOG JEZIKA Uvodni opi dio 87 Govorni organi '" 89 Nastajanje i podjela glasova 91 Suglasnici i samoglasnici 92 Suglasnici po mjestu tvorbe 95 Tvorba suglasnika 96 i.,.................. ' :.L ;98 Glasovne promjene ............................ Posebni dio: Arapski konsonantizam 99 Tabela: Podjela arapskih suglasnika ..........................................................100' A':umni, suglasnici '.'.' ........100 l-Dvousneni suglasnik: b - y 100 Il-Zubnousneni suglasnik: f - 0 ................................................ 101 102 IfI-Zubni suglasnici a) Neemfatini: d- :J, t - u 102 1) Zubni suglasnik: d - :J ... 102 '................. ' '.......................... '102 2)Z ubnisuglasnik: t -u' b) Emfatini zubni suglasnici ........................................................................ 104' 1) Zubni suglasnik: d - r.? 104 2) Zubni suglasnik: t - .b ;...................... :..;' .'.................. 105 IV - Meuzubni suglasnici ........................................;.;.d........................... 106 a) Neemfatini: d- ~, t - ..:... ............................................................................. 106 1) Meuzubni suglasnik: d- ~ ............................................................-' 106 2) Meuzubni suglasnik: t -..:... , .:............................................. 107 b) Emfatini meuzubni suglasnici , 107 , : 107 Meuzubni suglasnik: z - j; (d) V-Desnini suglasnici '..................................108 alNeemfatini: z - j, s - J' ; 108 Tl-Desnini suglasnik: z - j ........................................................ ' ;.. 108 2) Desnini suglasnik: s - J" .......................................................... :.,.;..;......' 109 b):Emfatini desnini suglasnici ; 109 Desnini suglasnik: 1;> - o" .................................................... '; 109 VI-Prednjonepani suglasnici 110 a) Trljani suglasnik: J;..: 110 b) Sliveni suglasnik: g -I: , 110 VU - Zadnjonepani suglasnici ,............................ 111
0
-

III a) Praskavi suglasnik: k - !.l ........................................................................... 111 Zadnjonepani suglasnicig - h - t 112 b) - 1) Trljani suglasnik.g - t ;; ;112 2) Trljani suglasnik: h - t ; ; 113 ; i 113 VIII - Resini suglasnik: q - J IX - drijelni suglasnici .'........................................ 114 l)~drije1ni s.uglasnik: / - t. .................................... ; .: ;.. ~ ...................... ;...114 2) Zdrijelni .suglasnik: h -Co .....................................;, :......................... 114, X - Glasnini suglasnici ;.~.;.: ........................................ 115. 1) Clasnini suglasnik: / - ~ , : ;.......................... : 115 2) Glasnini suglasnik: h - ~...............................................................:: 120 B -Z vonki suglasnici i . .:.: : 121, 1- Boni suglasnik: 1- J i:....~ .......... :....................... 121 II - Nosni suglasnici ............................................... ' '....;;.;.................. 124 124 1) Nosni suglasnik: m - r 2) Nosni suglasnik: n - J ., ............ i .: ".124: III - Treperavi .suglasnici '.., ;./:............. ; 125' Treperavi. suglasnik; r - ) ......................................................... i ;;;.i~~. 125 IV - Polusamoglasnici .'................................ s i 126~ 1) Polusamoglasnik: ,W j ............................................................................ 127 '.:..... ,.......... .......... i 128 2) Polusamoglasnik-y-. iS .................................... Arapski. vokalizam .......................................................... : ;........ :..;, : '129 Arapski kratki .samoglasnici i ; 131 Kratki samoglasnik: i 131 i : : . : 133 Kratki samo glasnik: u Kratki samo glasnik: a 134 Arapski dugi, samoglasnici i : 137 Arapski clvoglasi ' 139 Slog i srodne pojave ".....................................................140 Prozodijske pojave ,...............................................................; ' 142: Naglasak ...................................................................... ,; i . 143 " Intonaci ja ..,..,...................................................................................................... ' 144 Ritam ;... 145 Kvantitet jezikih glasova ................................................................... ;....... 145 Kvalitet jezikih glasova ; 145' Pauzalne forme : , 148

t;

oo.

oo

OO

V~MORFOLOGIJA Uvodna .rije Korijen rijei

:................... ,....... 151 .: .i..... 154:

IV I ~ Trilitere ......................................................................................................... Nastanak trilitera : II - Glagolske kvadrilitere A - Nastanak glagolskih kvadrilitera Afiksacija jednog radikala triliteri ...................................................... ; a) Prefigiranje prvog radikala ................................................... :.................. bt Infigiranje jednog radikala ....................................................................... c) Sufigiranje jednog radikala ........................................... ., ......................... Red uplikacija 3. radikala trilit-re Denominativna tvorba gl.kvadrilltera Posebne vrste gl. kvadrilitera ....................................................................... Glago1ske kvadrilitere nastale kontaminacijom ........................................ Metateza radikala gl. kvadrilitera Meusobna zamjena radikalagl.kvadrilitera 155 157 159 160 160 161 161 162 163 163 163 164 165 165

IMENSKE KV ADRILITERE .......................................................................... 165 B - Nastanak imenskih kvadrilitera .................................... ~ ....................... 166 o 166 Red uplikacija bilitera . Afiksacija jednog radikala triliteri: a) Prefiksi; b) Infiksi; c) Sufiksi 166 Postupak ~\ kod imenskih kvadrilitera 167 Metateza radikala im. kvadrilitera ., 168 Zamjena radikala im. kvadrilitera : 168 III - Nastanak kvinkvilitera ;...............169
, e '

NAINI TVORBE RIJEI (MORFEMIKA) A1ternacija Prolongacija ..................................................................... ;......... .: ; Geminacija ....... Afiksacija Red uplikacija Obiljeavanje morfoloskih modela Podjela oblika ..................................................................................................... Vrste imena ; Pregled izvedenih imena I - Deverbalna imena : 1..Glagolska imenica ...................................................................................... 2. Ime jednokratnosti 4. Ime mjesta i vremena 5. Ime orua

171 172

;172
172 173 173 174 175 175 178 178 179 179

0.

3. Imenaina ................................................................................................. :.. 179

;.. 179 ,...... 179

6. Clagolski .. pridjevi 7. Obini pridje vi 8. Elati v II -Denominalna imena 1. Ime jedinke ~ 2. Ime mnotva .......................................................................... ; 3. Ime posude ......................................................... ,:.~ 4. Odnosno ime 5. (Apstraktne) imenice kakvoce 6. Umanjeno ime
e-

179 :
180 180 180 180 181 181 182

187 188

III - RAZNI IMENSKI OBLICI 194 ROD IMENA ' : '... :....................197 I ...Imenice enskog roda .........................................., ,.................................197 a) po znaenju : 197 b) po obliku ,..... :..................198 ci.po upotrebi , 199 d) Prirodni enski rod prema mukom , 199 II - Imenice zajednikog roda :... 201 III - Rod prid jeva (i partici pa) ......................................................................203 a) enski rod pridjeva : :.' :......... 203 b) Pridjevi zajednickog roda .. 204 BROJ IMENA................. 205 I - Tvorba oblika dvojine imena , , 205 II - Tvorba oblika mnoine imena ............................................................... 208 A - Pravilna mnozina m, roda : 208 B- Pravilna mnoina . roda ............................................... :...: 209 C - Nain tvorbe pravilne mnoine imena.................................................. 210 O - Nain tvorbe nepravilne mnoine imena : 212 E - Nepravilne mnoine viekonsontskih imena 226 Plurali od kvinkvilitera, i sL. .;.............. ,..... 229 Mnoine odn. zbirne imenice na suf. -at 230 Posebni nepravilni plurali....... 230 Plural od plurala , ",".................................................230 Neke napomene o pluralu uope 231 BROJEVI. 1. Glavni brojevi 2: Redni brojevi :.. ,....................................:
,c. ,

233 233 235

VI 3. Brojni pridjevi: a) distributivni, b) mu1tiplikativni c) brojni pridjevi obl 4. Brojni prilozi ~ ' 236 237

5. Razlomci ....................................................................................................238 6. Brojna imenica obl ; 239 ZAMJENICE (OSIM LINIH); 1. Pokazne zamjenice: a) pr-oste i bi.sloene c) Odreeni lan .~ ........................................................., 2 ..Odnosne zamjenice ; 3; Upitne zamjenice ..........................................4. Neodreene zamjenice ,..-....... 239 ....................... 239 ' ;.:.. 240
241

242 244

DEVERBALNA IMENA (POJEDINANO) 244 1.'Glagolske imenice (infinitivi) ......................................;...... 245 Infinitivi I vrste glagola 245 Infinitivi s prefiksom ma, odn. mi ~. 248 a) Nepravilni oblci infinitiva -....................................... 248 b) Krnji oblici infinitiva ;. :.; 250 c) O rekvencijama infinitiva trilitera ; ;: 250 d)Otipskim znae njima nekih infinitiva trilitera ..................................... 251 Infinitivi vrsta- nastalih iz trilitera ;..;... 251 Infinitivi iz kvadrilitera '" -; :...;- -.; 255 2. Imena jednokratnosti 256 3. Imena za nain ~- 257 4. Imena mjesta i vremena ' 257 5. Imena orua ..............................................................................................258 (i Glagolski pridjevi:. '".........................................................:......................... 259a) aktivni odtrilitera (I vrste i izvedenih) ................................................... 259 b) aktivni od kvadrilite-ra '......................................................... 260 c) pasivni od trilitera (I vrste i izvedenih) 260 d) ~ pasivni od kvadrilitera : : .. ' ; ; 261 7. Pridjevi slini participima ............................................................... ' ..... 262 8. Elativ .- ; . 264 DEKLINACIJA IMENA ~ - - ........... :265' I'- Vokali padeni nastavci :..; .266 II - Konsonantski padeni nastavci 267 Imena nepotpune deklinacije ......................................................................... 268 Promjena na kraju imena ;.;............... 270 Virtuelna promjena .- 270

VII Poloajna promjena N epromjenjljiva imena '.........................., 272 272

LINE ZAMJENICE..... 274 I - Line zamjenice unominativu: a) rastavljene, b) spojene 275 1I- Line zamjenice u genitivu .......................................................................277 III,.. Line zamjenice u.akuzativu: a) rastavljene, b)spojene 278 GLAGOLI. ~. 280Tvorba glagolskih oblika (opcenito) 281 Prva vrsta glagola iz trilitera 284 Razredi I vrste glagola (iz trilitera) ............................................................... 285 Prelazni i neprelazni glagoli ; ;288 Glagolska vremena u pasivu ....................................................... , 289 Naini imperfekta ' ' ; ; 289 a) Zavisni i skraeni nain 289 b) Pojaani nain : '.... 29Q. c) Zapovijedni nain .................................................. ;....................................... 291 d) Zabrana................................. 293
r .

NEPRAVILNI GLAGOLI. ...............................................................................295 I - TIp glagola: ~L;.a....JI ................................................................................... 296 II -Tip glagola: j~f 297 ;....................... ;.............. 298 III - Tip glagola: J G.:Jf ... .:................................... IV - Tip glagola: J~'<~f. ................................... : ; 300 V - Tip glagola: ~U\ 302 VI - Viestruko nepravilni glagoli : 304 a) Dvostruko nepravi1niglagoli ...................................................................304 1. Podgrupa: ~f 304 2. Podgrupa: gl. i hamzom i slabim suglasnicima " 305 b) Trostruko nepravilni glagoli .. 306 c).Defektn,i q!agoli. 307 1. Glagol: ~ ;................................. ; 308 2. Glagoli pohvale i kuenja .......................................................................... 308 3. Glagoli uenja ili divljenja ; 309
JI ...I"'. JI ~~

PROlRENE GLAGOLSKE. VRSTE TRILITERA A- I - Pravilni oblici (proirenih vrsta) 1I- Nepravilni. oblici (proirenih vrsta)

': -313 ;,; ........ 313

314

VIII ZNAENJA GLAGOLA PROlRENIH VRSTA IZ TRILITERA II-XV vrste; Osvrt na proirene vrste trilitera

(C;":.0) C;'~ ~~

,.;:

::; :

318 318 330

GLAGOLI NASTALI IZ KVADRILITERA 332 I vrsta glagola iz kvadrilitera 333 11vrsta gl. iz kvadrilitera ................,............................................................333 III vrsta gl. iz kvadrilitera 333 IV vrsta gl. iz kvadrilitera 334 ESTICE ' ,. A. - Prilozi I -iUpitni prilozi II - Nepromjenjljive imenice s nastavkom ~u .................: HI .,.Prilozi od imena u akuzativu B. - PRIJE,DLOZI. A) deverbalni; b) denominalni; c) sloeni prijedlozi.. Napomene uz prijedloge 334 335 335 339 339 343 343 346

,. '

L ' '347 C. - VEZNICI. 1- 'N aporedni veznici .........................................................; 348 II'- Zavisni veznici. , '" ........348 1. izrini: 2.mjesni; 3. vremenski; 4. uzroni: 5. posljedini; 6. namjerni; 7. nainski: 8. poredbeni; 9. pogodbeni; 10. dopusni.. 348

D,- lTZVICI................................................................... '.'.; Tabele I - XXXVII.

0'0 .,

;
::

350 353

VI. SINTAI<SA Uvodnarije Sintaksa imena ' Odreeno i neodreeno ime Vlastita imena Line zamjenice I - Rastavljene line zamjenice II - Spojene line zamjenice.z: a) ,U nominati vu b) U genitivu c) U akuzativu

'

: :
l

0'0.,

391 392 392 .: .......; ';;...,...... 393 .i....;............... 396 398 401 :,L L ;.......................... : ,.:.,;........: '.:., 401 '.;...................... ;.......;..:.:.' 401 403

','" ' : '"

IX Pokazne zamjenice ..................................................................;.; 405 Odreeni lan ,..408 Dozivanje i njegova namjena , ;.;." ; 411 .Glagolu slina imena: ............................................................... ;.......................415 1. Glagolska imenica ........................................................................................415 2a. Particip aktivni , 418 Zb, Particip pasivni. ........................................................,................................420 ;3. Obini pridjev ........................................................... ; :.......: 421 4. E1ativ ................;,."................................................. . ; 422 5. Odnosno ime , 424 6. Rije glagolskog znaenja .....................; ; ; 424 Sintaksa .padea ;............; 426 A - Nomina Uvi ".................................................... ,.........................................426 1. Subjekt glagolske reenice ;.......................................... 427 2. Subjekt predikat imenske reenice 429 a) Subjekt imenske reenice ........................................................................ .429 b) Predikat imenske reenice ; 430 3. Subjekt pomocnih glagola " ....................................................... 431 431 4. Subjekt esticat- i ~ .................................................................................... 5. Predikatesticeo] i njoj slinih 432 6. Predikat estice 'l za opcenito nijekanje 433 Kongruencijasubjekta i predika ta 433 1- Slaganje u glagolskoj reenici : 433 11- Slaganje u imenskoj reenici 434 B - Akuzativi ................................................................................................... ;.;,436 a)Opi .objekt. .................................................................................................... :.436 b) Objekt .................................................................................................... :... 438 c) Akuzativ mjesta i vremena ......................................................................... 439 d) Akuzativuzroka ili svrhe ; 441 e): Akuzativ pratnje ...................................................................;.................... 442 f) Akuzativ stanja ,........................................................................... 442 g).Akuza tiv specifikacije 443 h) Akuza tiv izuzimanja :: 444 i) Predikat glagola "08' i njemu slinih 444 j) Subjekt estice 01 i njoj slinih 445 . 446 k) Subjekt estice 'i za opcenito nijekanje i) Predikat estica C. i ~ u znaenju ~ 446
r

.GENITIVI ................................ ; A - Cenitiv iza prijedloga

'.' .

447 ;.. 447

x
a) Prvobitni prijedlozi .................................................................. ; b) Glagolski prijedlozi: ~,~, \~ ; c) Imenski prijedlozi '" ,................................................. .'..................... Osvrt na prijedloge ' B ;..Genitiv u genitivnoj vezi 1'- Prava aneksija : '" I}' Aneksija zavisnosti ............................................................ :.; ' 2} Aneksija .kvalifikacije ................................................................... ~ II - Neprava -meksija ...................................................................................... III - Znaenja odredbenice ; IV ..,Sintaksike osobitosti aneksije ............................................................ V- Zamjena aneksije drugim konstrukcijama ,...: VI - Neke osobitosti upotrebeaneksije ................. ;..................................... VII- Stereotipni izrazi u aneksiji .................................. ; ;~.:; 448 466 467 494 497 498 498 498 499 501 504 506 508 510

SPOREDNI DIJELOVI REENICE ;............................ :.. 512 1. 'Atribut ; ;........................................................ .,..... 512 2. Meuso bno vezivanje 515 3. Pojaanje ;'... 516 4. Zamjena (perrru ltativ) . ; 518 5..Apozicija ' , ;.....:.' ; 520
0 ; ;

'5INTAKSA BROJEVA ................................................................ ................. .,521 A ..,Glavni brojevi ........ ;................................................... ; ; ; 521 aFSlaganje u rodu ;...................................... ,..:............ 521 b) Konstrukcije glavnih brojeva 522 c)Poredak brojeva meusobno .................................................................... 523 d): Determinacija kod brojeva ........................................ : ; 524 :.. ....... ;.;. 525 B ..,Redni brojevi ............................................................ i ... C - Drugi brojni pridjevi ............................................................................... ... 525 a) Distributivni brojevi :.. l ....... ;: ..... 525 b} M u1tiplikati vni brojevi ,., ; 526 c) Brojni prid jevi oblika 526 .d). Brojni prilozi .............................................................................................. 526 e) Razlomci ' 1.:.. 527 f) Obiljeavanje datuma ......................... ; . ;; 528
o'

SINTAKSA GLAGOLA Podjela glagola .......................................................................... u.J.l.L~:~:(B30 I - Radno stanje (aktiv) :N:!.'.:U..i..:.L..j,:::;~530

XI A - Kvalitativni glagoli ................................................................... ; :: 530 B.- Aktivni glagoli ........................................; 531 .a) Prelazni glagoli ......................................................".................................. ~. 531 b)':Neprelazni glagoli 532 'C - Povratni.glagoli ; 533 a)' Pravi povra tni glagoli ; : . 534 b) Nepravi povratni glagoli 534 c) Povratno-pasivni glagoli , 534 II - Trpno stanje (pasiv) ;.. 535 GLAGOLSKI OBJEKT ' 538 A - Glagoli bez objekta ; ......,.;..;. 538 B- Glagoli s direktnim objektom ...................................................... .539 I - Glagoli s jednim objektom ,;.; ; 539 II a) Glagoli sa dva akuzativna objekta ,; ; : 539 b) Glagoli sa direktnim i.predikativnim objektom ; 54D c)Glagoli sa tri akuzativna objekta 542 III - Glagoli s istodobno direktnim i prepozicionalnim objektom ; '543 IV - Glagoli s direktnim ili prepoziciorialnim objektom istoga znaenja. 543 V Glagoli s. indirektnim objektom ;............................... 543 VI.-.Brojani glagoli 544 D ;;. Glagoli sa sintaksikim osobitostima :.;; .: 545 1. Unipersonalni glagoli ...; .....~ .... 545 2}Glagoli za pohvalu, odn. kuenje , ; 546 3) Glagoli divljenja i uenja ...............................................; 548 E - Pomocni glagoli ','" 550 I - Poetni glagoli : 550 II - Glagoli iminencije ; ; 550 III - Glagoli nade s , 551 IV'- Glagoli postojanja ;.-............ ,..; 552 Temporalne i modalne vrijednosti glagola :.; ;.. .-.-.; 557 Prethodne napomene ..................................................................................... 557 Vrijednosti perfekta '" 558 1.- Apsolutne vrijednosti perfekta .558 II - Uslovljene vrijednosti perfekta ............................................................... 559 Vrijednosti imperfekta 561 A- Indikativ imperfekta ....................................... ; , ; ; 561 1- Apsolutne vrijednosti odreenog naina ;;; ., , :.. 561 II - Uvjetovane vrijednosti indikativa inperfekta ; 562 1) Lokalizacija odreenog naina u budunosti 562
oo ; :

XII 2) Lokalizacija "odreenog" naina u sadanjosti 3) Lokalizacija "odreenog" naina u prolosti. B - Zavisni nain imperfekta C - Skraeni nain imperfekta D - Zapovjedni nain E - Pojaani nain imperfekta
oo..

563 564 : :..... 565 '" .,.;,;:S66 :;;" ................ ~ ...; 567 ; 567

ESTICE 569 A- Prilozi. .; ; 569 1) Upitni prilozi 570 2) Prilzi za odgovor 570 3) Odreni prilozi. " 571 4) Prilozi za podsticanje , ; 573 5) Prilozi za ponudu ...............................,.." ', ; ",' 573 6YPrilozi za upozorenje ; :........:.:.: : 573 7) Prilozi za izraavanje pojaanja ' .....................; 574 8) Prilozi za izraa vanje elje : ; : 579 9fPrilozi za oznaku nade : 579 10) Prilog za oznaku budunosti.; ; .: 580 11) Prilozi za objanjenje ...................................................., 580 12) Prilozi za mjesto 581 13) Prilozi za vrijeme : . 582 14) Prilozi za nain '.................................;,.i.. ..... 583 15) Prilozi za broj i koliinu : : 583 16) Prilozi za uzrok i svrhu ., ;, : : 585 17) Prilozi za ogrania vanje ~ 585 II - Prilozi imenskog porijekla : 586 1) Prilozi za ogrania vanje 586 2) Prilozi za mjesto 586 3YPrilozi za vrijeme ..' 586 III - Prilozi od imena u akuzativu.: ; :, ;;.............................. 587 1) 'Za mjesto 587 2) Za vrijeme : 587 ,3).Za nain" ....................................................................................................... . 587 '4) Za. koliinu 588 5) Za pojaanje 588 6) Razni akuzativni priloki izrazi 588 IV - Razne priloke oznake :.. ; . 589 B - Veznici .......................................................................................................... 591 C - Uzvici , '.:.: ; ~ ' , ;: 592

XIII SINTAKSA .REENICE , ; ', 594 Uvodna napomena ..................................................................................... ; 594 I - Proste reenice ; 595 A - Uzvine (eksklamativne) reenice ; 595 1. Reenice osjecanja ; 595 2. Zeljne (optativne). reenice .........................................................................597 a - 1) Zapovjedne (imperativne) reenice ; 597 2) Zabrambene (prohibitivne) reenice , 599 3)Potica jne (stimulativne). reenice ., ,...................,...................J99 b -". Zeljne reenice u uem smislu ; . 599 Napomena u vezi za dozivanjem .......................................;....................... :601 :B- .Izjavne reenicc ;.;..: ;;J , ... : . 601 !.., Imenske (nominalne) reenice .".........................601 II- Glagolske (verbalne) reenice ,............................................... , 605 Dodaci u glagolskoj.reenici ; '.................................606 a) Direktni objekt ; ; ,;;,..., 606 'b} Opci objekt :......:, :..".607 III- Glagolska reenica s imenskim predikatom ; 608 Ostale dopune u imenskim i glagolskim reenicama 608 IV - Nijene (negativne) recenice ..................................................................609 V - Upitne (interogativne) reenice , .. 614 VI - Prosta reenica izuzimanja '; , ; , 618 SLOZENE REENICE A -"Nezavisno-sloene reenice 1., Sasta vne (kopulativne) reenice 2 <Rasta vne (disjunktivne) .reenice 3 - Suprotne (adverzativne) reenice 4 - Iskljune (ekskluzivne) reenice 5 - Zakljune (konkluzivne) recenice :B. - Reenice stanja C -:Zavisno-slozene reenice 1. Subjektne .reenice '" 2..Predika tne reenice 3. Atributne reenice 4. Apozitivne reenice , 5. Objektne reenice , 6. Odnosne (relativne) .reenice A- Odnosne reenices antecedentom 1. S neodreenim antecedentom
'I . GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

: 620 '......;.,.............. 620 ;.. 621 ;....................................., 622 623 ;..;.....;................) 624 625 ' 626 .. 628 ' 629 629 .' r;; 630 : 630 ;630 : 631 : ;... 632 . ,632

XIV 2. S odreenim antecedentom ; 632 B - Odnosne reenice bez antecedenta 633 Zamjenica iza prijedloga , ; 635 C - Participijalne relativne reenice , : 636 7. Izrine (deklarativne) reenice ; 636 Infinitivne reenice ,............................... 636 8. Priloke (adverbne) reenice , 638 a) Mjesne (lokalne) reenice ,.. : 638 r.; Vremenske (temporalne) reenice 639 c). Uzrone (kauzalne) reenice .. 642 d) Posljedine (konsekutivne) reenice 643 e) Namjerne (finalne) reenice ,..................... 644 f) Nainske (modalne) reenice ,............................... 645 g) Poredbene (kondicionalne) reenice ; 646 h) Pogodbene, odn. uvjetne reenice , ,..........................647 i) Realne pogodbene reenice , 647 jrPogodbeno-odnosne renice 649 Upotreba estice ...; ispred apodoze 650 Asindetske pogodbene reenice ~ : 651 1) Potencijalne pogodbene reenice ............................................................ 651 2) Irealne pogodbene reenice :: 652 estica J u pogodbenim reenicama .-653 Ispuanje dijelova pogodbene reenice 653 3) Dopusne (koncesivne) reenice : 654 Zavrna napomena ;;.......... 655 Dodatak , 655 Pjesnika sloboda (Licentia poetica) 656
VII. UVODA U SEMANTIKU

O semantici uope .O semantikom ispitivanju kod Arapa Podjela semantike Ekstra - i intra1ingvistika semantika

, ,..

661 663 666 667

LEKSIKA SEMANTIKA O semantikim promjenama rijei ....................................... 670 675 Sinonimija '" , , Polisemija i homonimija ; 681 Antonimija .-.......................688 Hiponimi ja , 695
0 0 0

xv
Inkompatibilnost (netrpeljivost) Kolokacija Razni sernantiki odnosi........ Semantika komponentna analiza SINTAKSIKA SEMANTIKA Semantiki meureeniki odnosi Smisaono nepravilne reenice Podrazumijevanje neizreenog iri kontekst i reenica VIII. INDEX! Bosanski i latinski termini Arapski termini i morfemi Arapske rijei, estice, afiksi i dr 696 698 700 705 707 710 714 717 720

.;

723 753 769

IX. SELEKTIVNA BIBLIOGRAFIJA LINGVISTII<E ARABISTII<E Selektivne bibliografije lingvistike arabistike ; Kratice.................................................................................... Uvodna rije I - Semitistika II - Arabistika ' III - Historija jezika IV - Arapski jezik opcenito V - Biobibliografije VI - Arapski dijalekti VII - Arapsko pismo VIII - Leksikografija IX - Arabizmi X - Tuice u arapskom jeziku XI - Terminologija XII - Gramatika opcenito XIII - Jezika lektira XIV - Fonetika XV - Morfologija XVI - Sintaksa XVII - Semantika XVIII - Stilistika : XIX - Frazeologija XX - Abecedni index autora

783 783 784 786 789 790 791 796 798 803 807 812 814 815 824 829 835 838 840 844 846 851 853

1 GRAMATIKA

;\

KRATICE I ZNAKOVI adj. (adiectivum) = pridjev adv. (adverbum) - prilog ako (accusativus) - akuzativ akt. (activum) = aktiv apok. (apocopatus) :~~pokopatus ar. - = arapski art. (articul us) = lan bilj. = biljeka c. (communis) = zajednikog roda cj. (coniunctio) = veznik dem. (derninutivum) = deminutiv du. (dualis) = dvojina el. (elativus) = elativ f. (femininum) = enski rod gen. (genitivus) = genitiv gl. = glagol god. = godina i dr. = i drugo ifs (infixus). = infiks imp. (imperativus) = imperativ ind. (indicativus) = indikativ info (infinitivus) = infinitiv ipf. (imperfectum) = imperfekt i sl. = i slino itd. = i tako dalje itj. (interiectio) = uzvik K. (Kitab) = knjiga conj. (conjunctivus) = konjunktiv 1. = lice (persona) m. (masculinum) = muki rod mj. = mjesto n. c.(numerus cardinalis) = glavni broj n. d. (numerus distributivus) = dijelni broj n. e. = nova era neg. (negativus) = odrean n. idf. (numerus indefinitus) = . neodreen broj n. O. (numerus ordinalis) =redni broj nom. (nominativus) = nominativ n. p. (nomen proprium) = vlastito ime npr. = naprimjer obl, -oblik odn. - odnosno p. (praefixum). prefiks v.. -,. pas. (passivum) = pasiv perf. (perfectum) = perfekt pfs. (praefixum) = prefiks phr. (phrasis) = izraz p. i. (particula interrogativa) = upitna estica pl. (pluralis) == mnozina pl. com. (pluralis communis) = zajednika mnoina pr. d. (pronomen demontrativum) = pokazna .zamjenica pr. i. (pronomen interrogativum) = upitna zamjenica pr. idf. (pronomen indefinitum) = neodreena zamjenica pr. p. (pronomen personale) = lina zamjenica pr. r. (pronomen relativum) = odnosna zamjenica pps; (praepositio) = prijedlog p. s. = pronominalni sufiks Q. (Qur' an) = Kur'an rad. (radicalis) = radikal raz. = razred s (suffixum) = sufiks sf (substantivum femininum) =

imenica enskog roda sfs. (suffixum) = sufiks sg. (singularis) = jednina sm (substantivum masculinum): imenica mukog roda st. = stoljece tj. = to jest tzv. = takozvani u. =umro vi (verbum intransitivum) = neprelazan glagol vt (verbum transitivum) =prelazan glagol vt/i (verbumtransitivum/'

intransitivum = prelazno neprelazan glagol Znakovi >: prelazi u < : nastalo od * : hipotetski oblik =: znai

,'ARAPSKI JEZIK "INJEGOVI DIJALEKTI

UVOD
Semitsko-hamitski jezici
1

Naziv ovih jezika nema neku nauno utvrenu stvarnu' genetiku osnovu. Prvi je August Ludwig Schlozer 2 upotrijebio ime "semitski", na osnovu biblijskog poglavlja Geneza (X, 12), gdje se za neke semitsko-hamitske narode navodi da vuku svoje porijeklo od Sema, odn. Hama, sinova vjerovjesnika Noja (Nuha). Komparativna lingvistika (koja je za indoevropske jezike poela poetkom 19. stoljeca, naroito radom Franza Boppa)3,utvrdila je srodstvo ovih pojedinih jezika, pa i vecih jezikih porodica. Bilo je i pokuaja da se semitsko-hamitska grupa jezika dovede li vezu s indoevropskom, ali je to sve jo u pocetnoj fazi ispitivanja.t tim vie to dovoljno nije istraen ni odnos hamitskih i semitskih jezika meusobno, iako je ~eu njima utvreno srodstvo s mnogim zajednikim karakteristinim osobinama. Premda su semitski jezici meusobno blii nego, npr., indoevropski jedan drugom, ipak i meu pojedinim' grupama semitskih jezika postoje
1. Vidjeti, npr., rad: "Langueschamito-semitiques par Marcel Cohen (str.81-1S1) u djelu: "Les langues du monde" par un groupe de linguistes sous la direction de A. Meillet et Marcel Cohen, Paris 1924. 2. U djelu: "Von den Chaldaern", izalo u: Repertoire pour litterature orientale et biblique. god. 1781,tom VIII, str. 161. 3. Naroito njegovom komparativnom gramatikom indoevropskih jezika pod naslovom: Vergleichende Grammatik des Sanskrit, Zend, Armenischen, Griechischen, Lateinischen, Altslavischen, Gotischen und Deutschen, od god. 1833-1 8S2,u tri toma: 4. Izmeu osta lili, vidjeti rad: Luigi Heilmann, Camitosemitico e indoeuropeo, Teorie e orientamenti. Bologna 1949,str. 86.

ukrtanja raznih osobina, tako da je njihova podjela morala da se izvri uglavnom na osnovu njihovog geografskog razmjetaja.

Podjela hemitsko-semitskili

jezika

Zbog jo nedovrenih istrazivanja u ovoj oblasti lingvistike i u samoj podjeli ovih jezika, a naroito u nekim njihovim manjim grupama i podgropama, ima neslaganja i kolebanja meu pojedinim istraivaima u pogledu njihova klasificiranja. od. dviju osnovnih grane:. hamitske i semitske, poet emo s harnitskom, kao udaljenijom od arapskog jezika, da bismo na kraju mogli doci do njega i najvie se na njemu i zadrati, j~rnam je to glavni cilj. Prema OUu Rssleru/' hamitski jezici se dijele na 3 vee skupine: 1. zapadno-hamitski 2. istono-bsmitski: a) eritrejski (nisko-kuitski), b) agau (visoko-kuitski): 3. (stero -) egipetsko-koptski. Meutim, prema leksikonu "Brockhaus", ivi h:amitski jezici dijele se na pet grupa, a te su: a) berberska, i to s jezicima: 1. -tuareki, 2. -kabilski, 3. -ilhiki, 4. -zenaga i 5. -zenetski: b) kuitska,s~jezicima: 1. bedauje, 2. -saho,3. -afar.d. -galla-S, -somali, 6. -bilinZ, -agau, hamir, kvara i 8. -kafa; c) luunitske sa sudenskom, a s jezikom: 1. -hausa; _ d) nilotska, s jezicima: 1. -masai, 2. -ndorobbo, 3. -bari, 4. -mandari, 5. -ir, 6.-kuku, 7. -kakvak,8. -fadulu, 9. -nijambara ilO. -liggi; e) luuniisko-bumenske, s jezikom: 1. -hotentotskim. (libijsko-berberski s kanarskim):

SEMITSKI JEZICI
Ovdje e se dati podjela tih:jezika prema Hanriju Fleisch:u koji ih dijeli 6 na tri velika ogranka, i to: L- Istocni semitski (akadski, tj. asirski i babilonski).
5. Vidjeti u asopisu: Zeitschrift der Deutschen Morgenlandischen Gesellschaft, Band IDD, Heft I, Tiibingen 1950. 6. U djelu: "Introduction ii l'etude des langues .srnitiques": Elments de bibliographie, Paris 1947, str. 144,jedna karta.

II. - Sjeverozapadni

(ili sjeverni)semitski:

a) kananejski (stari kananejski, a potom): 1. - hebrejski, 2."- feniki (s nastavkom u punskom i neopunskom), "3. -ugaritski (tj. jezik grada Ugarita odn.Ras amre) >~4."moabitski (natpis Mese, kralja Moaba, oko 830. prije n .e.), b) aramejski (stari aramejski), gdje spadaju: -1. jaudi (poznat s natpisomuZendirliju u sjevernoj Siriji; iz sredine 8. vijeka prije n.e.), 2. - carski aramejski (tj. iz doba perzijske vlasti), 3. - aran.ejski iz Elefantine, 4. - biblijski aramejski;

~apadno,aramejski: . 5. ,. judejsko-aramejski,
6. - palestinsko-kranski, 7. - nabatejski, 8. - palmirenski;

_
. ','

Istono-aramejski:
9. - sirski (iz Edese),' 10. - aramejski Babilonskog Talmuda,

11. -jnandejski,

~
jezera

Savremeni aramejski jezik sauvao se samo u tri oblasti: izmeu Urmije i Vana; u oblastiTur Abdina i sjeverne od Mosu1a.

m. - ]ugozapadni (juni) semitski: a) etiopski jezici, i to; mrtvi;. ,

,_ 1. - gez; i ivi jezici 2. - amharski, 3. ~ tigrinja (tigraj);) 4. - tigre,
OO o

'5. - harari, '7. - gafat,

6. - gu~~ge,
8. - argobba, b) [uno-erspski jezici: 1. - epigrafski: minejski (po prijestonici Ma"P:'), qatabanski, ausanski, .hadrameutski i sabejski; . 2. - Savremeni junoarapski dijalekti: hauri,soqotri, mahri, bota-hari, harsusi.
9

c)

Sjeverni arapski jezici:

1. - epigrafski: lihyanski (iz Al-'Ula s poetka n. e.): tarnudski (iz tog istog mjesta, zatim u Tejmi na putu za Mada'inu-Salih, u Tebukoj Sarri, u Haybaru i awfu: jedan od tamudskih natpisa potjee iz god. 106. prije n. e., ali Tamude spominje ve .asirski vladar Sargon (vladao od 721-705. prije n. e.): safevijski (iz podrucja planine :lafa, jugoistono od Damaska u Siriji);

2. Klasini arapski jezik

Nakon pogleda na klasifikaciju hamitsko-semitskih jezika, sada e se iskljuivo govoriti o tom klasinom arapskom jeziku, njegovoj sudbini do naih dana, te neto i o njegovim starijim i novijim dijalektima, ali ne ulazeci u neke detalje u vezi s njihovom bliom jezikom strukturom.

ARAPSKI JEZIK
Taj sjeverni arapski klasini jezik kojim se i danas govori ~WI ~;J\, prema nekima (M. W. Marcais) je zajedniki (koine) pjesniki jezik (koji se nije upotrebljavao kao govorni), bazira se na govorima Nedda i Hidaza, a naroito na dijalektu plemena Quray ~) ~ . Zatim je na njega izvrio snaan utjecaj jezik Kur'ana, a potom je znaajnu ulogu odigralo mijeanje arap skih plemena pri kasnijim osvajanjima u prvim stoljecima po dolasku islama (poetkom 7. stoljea n. e.), Prema Al-Suyutiju 7 u osnovi arap skog knjizevnog jezika su elementi iz govora arapskih plemena: Qays, Tamim i Asad u prvom redu, zatim iz plemena Hudayl, i, najzad, iz dijelova plemena Kinane i Tayya. Naravno, taj puritanizam prvih arapskih gramatiara i leksikografa nije se mogao u cijelosti odrzati, pa su postepeno u knjizevni arapski jezik prodirali i utjecaji drugih arapskih dijalekata. Ipak, izmeu svih tadanjih dijalekata pobjedu je izvojevao dijalekt Kurejija, s jedne strane iz vjerskih, politikih i ekonomskih razloga, a s druge zbog posebnih osobina toga govora (bogatstvo rjenika, dotjeranost stila) te postojece knjievnosti u usmenom predanju, a naroito je mocan utjecaj kur'anskog jezika, kako u pogledu uvrenja poloaja toga dijalekta, tako i u vezi s njegovim daljim formiranjem, razvojem, irenjemiodranjem sve do dananjih dana.
7. U djelu: Al-Muzhiru fi 'ulumi-l-lugati wa anwa'ha, dio I, str. 211 (bez datuma izdanja).

10

- Na razvoj arapskog knjievnog jezika djelovali su razni faktori: njegovi dodiris okolnim dijalektima, njihovi utjecaji na njega usljed sve veeg meusobnog mijeanjaarapskih plemena, to se dogaalo i u predislamskom periodu na raznim njihovim skupinama, a ,naroito sajmovima (J\~~~\) u-razno , doba godine iu raznim mjestima (npr. Dumatu-l-gandal, Hagr.u Bahraynu-'Umman, Al-Maqar, Al-ahr.San'a', a najvei je onaj u'Ukazu, zatim od najvaznijih su oni u Du-l-migannatu i u Du-l-magazu). Nazbliavanje govora. .raznih arapskih plemena-djelovali su i njihovi mnogobrojni meusobni sukobi (tzv. ~.-';JI

r~t).

Osim istaknutog utjecaja kur'anskog jezika na formiranje arapskog kniievnog '. jezika;bd posebnog je 'znaaja uopce pojava islama i"razvoj arapskog drutva pod njegovim utjecajem (irenje novih vidika, razvoj nauke), to je sve imalo uinka u oblikovanju samog jezika; njegove semantike, stilistike, vokabulara.i drugih jezikih karakteristika. .Od dolaska na vlast dinastije .Abasija (8. st. n. e.) znaajan utjecaj na jezik izvrili su sve mnogobrojniji i tjenji dodiri s pripadnicima drugih naroda i njihovim kulturama (Perzijancima, Grcima, .Hindusima i dr.). U vezi snovonastalim prilikama, od pojave islama pa dalje, stvaraju se kontaminacije II) ili nove rijeiputem derivacije (J~)'\), Dolazi figurativnom upotrebom (j6;J() ili primanjem stranihrijei (~~;i\). i do promjene znaenja (ili gubitka nekih znaenja) ili, pak, do izbacivanja iz upotrebe, odnosno zastarijevanja mnogih starihrijeci.

c- ~ :

Arapski-jezik ne samo da.jedoao li dodir s mnogim drugim semitskim i nesemitskim jezicima, negG je mnoge od njih potisnuo ili potpuno zamijenio u nekim oblastima. Tako je znatno suzio podruje junoarapskog na jugu Arabije i u [emenu, Na sjeveru je doao u dodir s aramejskim u Siriji,'Libanu i Iraku, ali ga je sveo danas samo na nekoliko jezikih otoia, Neto due se odrao (bar kao crkveni i nauni) sirski jezik, kao to je bilo i sa koptskim jezikom u Egiptu. Velikim dijelom potisnuti su i drugi jezici hamitskegrupe u sjevernoj Afriei.iArapski je (pored spanskog) vie od sedam stoljea vladao i u paniji (711-1492),ali je iz nje potpuno potisnut, ostavivi tragove u vokabularu panskog jezika, a preko njega,kao:i drugim putevima, i u mnogim drugim evropskim jezicima. Arapski je prodro daleko prema centralnoj Africi, utjeui na mnoge jezike (Hausa), a naroito preko Sudana i u .Istonu Afriku sve do Zanzibara (Suaheli), Naroito je njegov utjecaj bio jak, na sjeveru, na turski jezik, a na istoku, na perzijski, pa na urdu i ak na malajski u Indoneziji. U Perziji je bilo arapskih manjina, ali su one potpuno iranizirane. Meutim, na sjeveroistoku, u nekim oblastima biveg Sovjetskog saveza (na jugu 11

prema Perziji iiAfganistanu) - u Uzbekistanu i dr., nalazimo ouvane ostatke arapskihdijalekata. Arapskim jezikom. govori danas preko 120 miliona Ijudi na povrsini vecojod 14 miliona lqn2. Iako je arapski doao li dodir, odnosno potisnuo mnoge druge jezike, ipak je vanredno sauvao svoju istou/paI li "primanju tuih rijei, U ranije doba primio je neto rijeiiz hebrejskogr aramejskog (a preko njega i iz akadskog), sirskog, koptskog (i drugih hamitskih Jezika), a zatim neto iz grckog-I !latinskog. Vie rijei preuzeo jeIzperzijskog. Sasvim malo iz sanskrita. Kasnije je ulo neto turskih rijei, a' u; novije doba engleskih, francuskih, talijanskihi dr. Takoer, primjetni su i utjecaji na podruju sintakse, stila, knjievnim formama i sl., unajnovije doba razvoja arapskog jezika i knjievnosti. Arapski jezik nastao je, po svoj prilici, na arapskom poluotoku (Arabiji) za koji se pretpostavlja da je bio Lpradomovina svih Semita. Za arapski je karakteristino slijedece: njegov same stalan razvoj 1 privremena odvojenost od ostalih jezika, usljed ega je on: 1) najbolje sauvao prasemitske glasove, dok je posebno razvio i neke glasove koji ne postoje a ostalim semitskim jezicima (..:.> , ~ ,op, Ji, , 2) od svih-tih jezika ima najrazvijeniju morfologiju (nepravilni plurali, masdari, i dr.) i sintaksu; 3) ima najbogatiji vokabular meu svim semitskim jezicima,(sinonimija, i .sl.),

U;

Arapski knjievnijezik, meu svim semitskim jezicima, ima najvie korijena (vie od -10.000, .od kojih' preko 6.500 .trilitera), kao i .najvei broj pojedinih rijei, On posjeduje vecinu korijena koje imaju i drugi semitski jezici, ali i mnoge koje oni nemaju. Osim toga, arapski se odlikuje izvanrednim bogatstvom sinonima {za lava ~ 500 naziva; lisicu - 200; med, vie od 80;; sablju, najmanje 1.000; nesrecu, vie od 400; tako isto nalazimo po 20-30 sinonima za pojmove: kia, vjetar, svjetlo, tmina, kamen, voda, bunar, deva (tako je, npr., Hammer skupio pojmove u vezi s njom, te je broj rijei preao 5.644). I neki pridjevi imaju velik broj sinonima, npr.: dug, kratak..dareljiv-krf.hrabar, plasljiv idr, Osim toga u arapski jezikulo je-neto izmisljenih, iskrivljenih, sumnjivih rijei, to je poteklo otuda to su: 1) neke pjesme iz kojih su uzimane rijei bile falsifikati; 2) leksikografi, uzimajui rijei iz pisanih spomenika; mijenjali su prvobitni oblik, odnosno izgovor'nekih-rijeiIkoje su bile pisane bez dijakritikihznakova i bez vokalizacije, tj. oznake iza kratke vokale).
8. Izmeu ostalih djela, vidjeti, npr.: Adi ir, Kitabu-l-alfazi l-farisiyati l-mu'arrabati, Tahran 1965, str. 194.

12

Osim kur' anskog jezika . ' kome je osnova govor Kurejija, [ohann Fuck,9 kao temeljearapskog-knjievnog jezika, navodi i pred islamsku poeziju, te tzv. "opearapskibeduinski jezik", nastao vec, u prvom stoljecu islamske ere, usljed arapskih :osvajanja i stvaranja novih naselja .u kojima se meusobno mijeaju pripadnici raznih arapskihplemena. Arapski klasini jezi).<,prema Fiicku; potpuno se formirao u prvaetiri stoljeca ,po-Hidri (622 n. e.)"ali y~ od treeg vijeka po Hidri tajjezikpostepenoizlaziiz ive upotrebe. Razni arapski dijalektiidoivljavaju svoj dalji prirodni razvoj, a usljed toga -~olazido njihove meusobne diferencijacije te sve veceg udaljavanja od knjievnogjezika, On je vebio.potpunonormiran u grarnatikom pogledu, i, takoreci, zaustavljenu.svom.normalnom razvoju _(o~ jezikih purista) na podNju fonetike, morfologije, i sintakse, pa velikim dijelom i -leksike i semantike uope. Ipak, u kasnijem periodu vokabular knjievnogjezika morao se doivjetiznatnijeprornjene u.skladu s potrebama iYota. U najnovije vrijeme on doivljava sve .snanijirazvoj, iji su faktori:1) preuzimanje tuica injihova arabizacija ( ~~~~W~D; 2) prevoenje ( ~~r) stranih rijei i davanje novih zna~njavecpo~tojedm arapskim rijeima; 3) preuzimanje stranih sintaksikih i stilskih osobina; 4) primanje stranog figurativnog izraavanja (upotrebom poreenja, izreka, poslovica i sl. stranog porijekla): ;;) oivljanjearhaizarna knjizevnog jezika od strane knjievnika ili uerij~a (termini).

DIGLOSIJA

10

unovije doba u arapskom svijetu sve' se-vie raspravlja' o problemu dvojezinosti tj; istodobnojupotrebi knjizevnog (~G.s:J\W) jezika, koji se upotrebljava za pisanje knjiga, asopisa,' novina,' li sudstvu, zakonodavstvu i administraciji; u poeziji, govornitvu i umjetnikoj prozi; u nastavi, predavanjima, saobracanju obrazovanih meusobno ili i s obinim narodom ukoliko se radi o temi iz knjievnosti ili -nauke, na jednojstrani, te upotrebi govornog jezika (~..G..K tJ); tj. jezika svakodnevnog- ivota, na drugoj strani. .- i,_
,4 -

'Ali 'Abdu-l-Wahid Wafill

navodi dva prijedloga za rjeenje toga

9. U djelu o historijiarapskog jezika i stila, pod naslovom: "Arabiya, Untersuchungen zur arabischen Sprach -und Stilgeschichte, Berlin 1950, str. 148. ,,' 10. O njoj, izmedu ostalih, vidjeti rad: Sranjankovic, "Oko digloije u arapskom", izaao u asopisu: "Radovi", I, Filozofski fakultet u Sarajevu, 1963, str. 239c263. ., Il. U djelu: Fiqhu-l-lugati, Al-Qahira, 5. izdanje, 1381/1962 (Bayna l-rarnmiyati-wal-fusha, str. 154-155.

13

problema: a) uzdizanje govornog jezika na stepen knjievnog, odnosno da .klasicni jezik (~f) postane openarodni svakodnevni govor; b) da se knjievni jezik spusti na nivo govornog, tj. da se narodni govor (~W\) pocne upotrebljavati i ur svim onim prilikama u kojima se sada upotrebljava.samo klasicni jezik. Wafije protiv ovog drugog prijedloga.iobrazlaui to siromatvom narodnog jezika; prekidanjem veze s literaturom na klasicnom jeziku, zbog prebrzog mijenjanja govornog jezika (to bi opet uskoro dovelo do problema pisane i govorne rijeci) i to bi usljed toga dolo-ao stvaranja ogromnog broja knjievnih jezika u arapskim zemljama (pa prema tome i do unitenja jezikogjedinstva). Meutim, prema Wafiju, diglosija se ne moe razrijeiti ni na prvi nain tj. uzdizanjem govornog na ~voknjievnog jezika i njihovo priblino izjednacavanje, jer se ne moe zaustaviti prirodan razvoj dijalekata, a s druge strane, .kadbi klasicni jezik i postao openarodnim govorom, uskoro bi se u njemu, po prirodnim zakonima jezickog razvoja, stvorili ponovo razni dijalekti: On je miljenja da stoga treba stvari prepustiti svome prirodnom toku, tjostavitiudosadanjem stanju.

ARAPSKI

DIJALEl(TI12

Podatke o nekim osobinama pojedinih-arapskih dijalekata u doba oko pojave islama nalazimo rasute u djelima iz knjievnosti, historije, gramatike i dr. Te osobitosti oituju se u fonetici, derivaciji, morfologiji itd. Mnoge od takvih promijenjenih dijalektalnih rijei ule su s.vremenom i u knjizevni jezik, te se u njemu udomaile. Neki podaci, pak, otim starim arapskim dijalektima mogu se nai na osnovu raznih (sedam, odnosno deset) itanja Kur'ana] ~\~(,iJ\ ), koji sadri, pored osnove govora plemena Quray, i izvjesne osobitosti iz spomenutih, za klasinijezik.mjerodavnih, plemena: Kil1anal,Asad, Hudayl, Habba, Banu-Sa'd i Taqif. Arapski historicari i drugi ucenjaci dijele sva arapska plemena U njihovoj pradomovini Arabiji, u predislamske doba, na dvije osnovne skupine: (juznu i po kulturnom razvoju raniju):
12. Na novijoj arapskoj dijalektologiji naroito je radio Jean d:::antineau. Izmeu mnogobrojnih njegovih studija navest emo samo njegovo obuhvatnije djelo: La dialectologie arabe; izalo (drugi put) u: Jean Cantineau, Etudes de linguistiquearabe, Paris 1960,str. 257-278.-O nekim starim. arapskintdijalektima vidjeti, npr.: Chaim Rabin, Ancient West-Arabian, London 1951.

14

1- Kelitenovii ( ~~r ) u [emenu i okolnim junim oblastima Arabije, a porijeklo im izvode' od Qahtana (po Bibliji Yaqtana) cy' VI iL.. VI J...::...;..,;) VI cJG VI r,\.;:. VI ( 0~ ) 0\.k>J On se smatra praocem: 1) Himjerita, koji.su vladaliu [emenu (meu njih se ubrajaju: Sekasik (~LGl), a po nekima su ovi ogranak Kinde), a'bijjun ( ::,;.:", 10,Benu-r-Rejjan (0~)r;';) Kuda'a( .~L.:J )i Abdu-ems

y~ t~ I, koji su ~~'~); 2) Kehlanovii Ipotomct: ::,~ vladali u dijelovima [emena i okolne pustinje. Njihovi ogranci u plemena: Hemedan ( tC.w), Ezd (;j'<~r), Tajj ( ::}) i Mezhid (el:. ); 3) Tebabi'al (~: :' :: \\), vladari Jemena/; 4) Lahmidi/ (::,~\), vladari Hire/; 5) ' Casanovii I( LUr), vladariSirije/.'
o'. .;"
""0,

0~ 2;

. II- Adnenovici

(~Gwr)

.ili, takoer, Isma' ilovii (~:

1 _

cL.-:..~1) ili
o

Mudarovii (~~r) ili Me'addovii (~~I), a nazvani su t~ko po svom praocu Adnami (0G~), koji potjece od Isma'Ila sina Ibrahimova, 'Adnanov sin je Ma'add (po kome se nekad naziva ovaiskupina), Podgrupa sjeveroarapskih plemena Nizar CG-) nazvana je po isto~en~m Ma' ~ddovom sinu. Od Nizara granaju se ple~ena: Rebi' a ( ~~ ) i' Mudari (~). Dalji ogranci (0~1) plemenaRebi'a: Benu-Esed ( .. l:'''; ~) Abdu-l-Kajs (~~), Aneze (~?),Bekr G-~), Taglib <:"'1:7), Va'il (j;C,),Erakim( ~\~'~l)j Du' el (J}:.u\), i mnogi drugi. " , Plemena Mudar granaju se na dvije velike grane: a) Kajsu-Ajlan (::,~ ~ ), koje se rava u ogranke: 1) Gatafan 'od koga potjeu: Begid (~), Abs (~) i Zubjan (t~~); 2) Sulejm od koga su potekli: Buhsa (~) i Hevazin (0)1;),
'o

(t~

),

(~1>..),

b) druga grana plemena Mudar je Iljas (,.;(Jp, ciji su potomci: Temim (~) Huzej!' (o~~ ),Esed (~n i Kinana (-....iJ). Od ogranaka Kinane je Kurej (~)>".Od Kureja potjeu: Dumeh (~), Sehm (~ ), Adijj (~~), Mahzum (rJ;;":')' TejJ;ll(~ ), Zehra (~;'j ), Abdu-d-dar (llJl~), Esed~ b. -'Abdi-l-Tlzza (1.5~\~ :; ~n i Abdu-Menaf ( Je. ~). Od Abdu-Menafa su: Abdu-emsI ~ ~), Neufel (~j), Muttalib (~l)iHaim (~c,,). Od Haima su: Muhammad i Abasovii,a od Abdu-emsa su Umejevii. (Muhammad nije priznavao vjerodostojnost genealogije svojih predaka uzlazno dalje od Adnana).

15

NOVIJI ARAPSKI"' DIJALEKTI

Dok se arapski knjievni jezik formirao na spomenutoj osnovi I normirao se u prva etiri stoljeca po Hidri, razvijajuci se usporeno u izvjesnomsrriislu (u semanticil, dotle su se neknjievni arapskiijalekti neprekidno razvijali dalje svojim prirodnim tokom. Na njihovo dalje razvijanje i odranje sve do dananjih dana djelovati su razni faktori, od kojih su (po Wafiju) najvazniji sijedei: 1) irenje arapskogjezika (uopce) na rpodruja druzihjezika, 2) inioci drutveno-politiki, 3) drustveno -psiholoki, 4) geografski, 5) nacionalno-rasni, 6) razliitost govornih organa li raznih naroda, 7) neprekidan prirodan razvoj govornih.organa (s tim u vezi mnogi arapski glasovi doivjeli su fonetske promjene, a takvi su npr.: 0 , ~, C ' J i dr.): 8) akustiko slabljenje glasova i njihovo ispadanje usljed 'toga; 9) posljedice poloaja,glasa'u rijei (otpadanje ili skracivanje krajnjih.vokala-te druge promjene glasova .u sredini ili na poetku.rijei): 10) meusobno zamjenjivanje sro9.nihglasova; 11) promjene znaenja rijei usljed este upotrebe; 12) promjene znaenja pod' utjecajem siittaks"ickeupotrebe (npr.: ogranicenje upotrebe rijei :Dj samo za oznaku muskog djeteta, jer se ona redovno slagalas atributom muskog roda; 14) promjena znaenja zbog promjene same stvari (tj. npr., njenefunkcije, novih drustvenih prilika i dr.): 15)primanje tudica iz jezika s kojim dijalektidolaze u dodir; 16) preuzimanje pojedinih glasova iz drugih jezika; 17) primanje morfolokih i drugih jezikih osobina tuih jezika; 18) nestajanje rijei usljed gubitka ili rijetke upotrebe njihovih znaenja; 19) nestanak rijei usljed teskog izgovora ili slinih fonetskih osobina; 20) nestajanje znaenja usljed njihovih specificnosti ili nepotrebnosti Tu dijalektu), rijetke upotrebe ili postojanjeobinijih njihovih sinonima .. Svi savremeni arapski dijalektiodlikuju sesljedeim,' zajednikim osobinama: 1) gubljenjem krajnjih. kratkih yok~la; 2) jednostavnom stri..tkturom reeniceIupotreba koordinacije (p~r~takse) mjesto subordinacije (hipotakse): 3) ocuvanjem samo malog dijela vOKa:bula~a arapskog knjievnog jezika. ' Ozbiljnije nauno istrazivanje arapskih dijalekata (i t6 preteno evropskih istraivaa) poinje u 19. stoljecu. Na geografsko] osnovi-svi se ovi dijalekti dijele na dvije.obuhvatne skupine: 1- azijsku iU - afriku (premaIumanovu), Dalje se oni dijele na pet vecih skupina od kojih ~e svaka dijeli na brojne dijalekte (::..~), oni na subdijalekte ( ti, pak, na narjeja (:,. ~) itd. Prema Waflju spomenute grupe nazivaju se {u zagradi prema jumanovu)13 :

b;),

13. U njegovoj: Grammatika arabskog jazyka, pod redakciej i s predisloviem Krakovskogo, Leningrad 1928,str. XXII+l44.

I.

J.

16

NOVIJI ARAPSKIOIJALEKTI
Dok se arapski knjievni jezik, formirao na spomenutoj osnovi 1 normirao se u prva etiri stoljeca po Hidri, razvijajui$e usporeno u izvjesnom smislu (u semantici), dotle' su se neknjievni -~apski dijalekti neprekidno razvijali dalje svojim prirodnim tokom. Na njihovo dalje razvijanje i odrzanje sve do danasnjih' dana djelovati su .razni faktori, od kojih su (po Wafiju) najvazniji sljedei: 1) sirenje arapskeg jezika (uopce) na pod;uja drugih jezika, 2), inioci .drutveno-politiki, 3) drustveno -psiholoki, 4) geografski, 5) nacionalno-rasni, 6) razliitost govornih organa raznih naroda, 7) neprekidan prirodan razvoj govorp.ihorgana (s tim u vezi mnogi arapski glasovi doivjeli su fonetske promjene, takvi 'su npr.: .:.,, ~, C ' J i dr.): 8) akustiko slabljenje glasova i njihovo ispadanje usljed' toga; 9) posljedice poloaja glasa 'u rijei (otpadanje ili skracivanje krajnjih .vokala, te druge promjene glasova .u sredini ili na poetku rijei): 10) meusobno zamjenjivanje srodnih glasova; 11) promjene znaenja rijei usljed este upotrebe; 12) promjene znaenja pod utjecajem si:rl.taksike' upotrebe (npr.: ogranicenje upotrebe rijei :DJ samo za oznaku muskog djeteta, jer se ona redovno slagala s atributom muskog roda; 14) promjena znaenja zbog promjene same stvari (tj. npr., njene funkcije: novih drustvenih prilika i dr.): 15)primi'mjel:uicaiz jezika s kojim dijalektidolaze u dodir; 16) preuzimanje pojedinih glasova iz drugih jezika; 17) primanje morfoloskih i drugih jezikih osobina tuih jezika; 18)nestajanje rijei usljed gubitka ili rijetke upotrebe njihovih znaenja; 19) nestanak rijei usljed teskog izgovora ili slinih fonetskih osobina; 20) nestajanje znaenja usljed njihovih specifinosti ili nepotrebnosti '(u dijalektu), rijetke-upotrebe ili postojanjeobinijih njihovih sinonima. ' Svi savremeni arapski dijalekti odlikuju se sljedecim zajednikim osobinama: 1) gubljenjem krajnjih kratkih yokala;2) jednostavnom strukturom reenice (upotreba koordinacije (paratakse) mjesto subordinacije (hipotakse): -3) ouvanjem samo malog dijela vo1Cabulffi1a arapskog knjizevnog jezika. Ozbiljnije nauno istraivanje arapskih dijalekata (i topreteno evropskih istraivaa) poinje u 19. stoljecu. Na .. geografsko] osnovi .svi se ovi dijalekti dijele na dvije obuhvatne skupine: 1- azijsku i Il - afriku (premajumanovu). Dalje.se .oni dijele na pet veih skupina od kojih se svaka dijeli na brojne dijalekte ~~~), oni na subdijalekte ( tJ,)' ti, pak, na narjeja (-:":';.) itd. Prema Waflju spomenute grupe nazivaju se (u zagradi prema [umanovu) 13 :
li.

13. U njegovoj: Grammatika arabskog jazyka, pod redakciej i s predisloviem Krakovskogo, Leningrad 1928,str. XXII+l44.

I.

J.

16

1) hidesko-neddske (arabijska, sa dijalektima Hidaza, Nedda i [emena): 2) sirijska (sire-palestinska, dijalekti Sirije, Libana, Palestine i [ordana):
3) ireke (mezopotamska, dijalekt Iraka.

(Ove tri skupine spadaju u azijske dijalekte arapskog jezika); 4) egipatska (egipatska, sa dijalektima Egipta i Sudana) i 5) magribska (magribska, sa dijalektima Ubije, Tunisa, Alira, Maroka, Mai-ritanije: ovoj skupini pripadali su i bivi dijalekti arapskog jezika u paniji: andaluzijski; na Siciliji:sicilijanski, dok se sve do danas ouvao (ali pod velikim utjecajem ta1ijanskog jezika) malteki dijalekt (na otoku Ma1ti).14 Osim toga, ostatke arapskih dijalekata nalazimo i u Uzbekistanu (koji se i danas govore). Najblii arapskom knjievnom jeziku su dijalekti grupa hidasko-neddske i egipatske, dok su se od njega najvie udaljili dijalekti irake i magribske grupe. Beduinski govori svih dijalekatabolje su ouvali stare osobine negoli govori naseljenih mjesta, kao to su, opet, govori u selima istiji nego oni u gradovima. Iako su savremeni dijalekti znatno vie ispitani (naroito oni u vecim gradovima: Kairu, Bagdadu,Bejrutu, Damasku, Tripoliju, Tunisu, Aliru itd.) nego stari dijalekti, ipak ostaje jo mnogo da se uradi na tom polju arabistike, zapravo, mnogo vie nego dosada a naroito od strane samih arapskihistraivaa, koji su prije posebno zanemarivali ovu jezicku oblast vanu i za sam knjievni jezik. Meutim, bez obzira na to, arapskoj dijalektologiji neophodno je posvetiti ubudue mnogo vie naune panje i iz drugih mnogobrojnih razloga, i jezike i vanjezike naravi. Koliko god je znaajan rad na arapskoj dijalektologiji, i zbog nje same i zbog doprinosa boljem proucavanju arapskog knjievnog jezika uopce, pa i onom klasinom, toliko je neophodno nastojanje oko ouvanja, te ozivljavanja i uvoenja u svakodnevnu upotrebu toga jezika zbog njegovih vlastitih prednosti prema dijalektima, zbog njegove ne samo vjerske vanosti za arapski svijet nego i zbog njegove ogromne kulturne batine vane i Arapima i svim drugim islamskim narodima, pa i inae, a posebno zbog njegove uloge povezivanja svih onih koji njime govore ili se njime slue, radei za dobrobit i sreu cjelokupnog ovjeanstva.

14. Uvod u taj dijalekt dat je, npr.,u udbeniku: Joseph Aquilina, Maltese, A complete course for beginners, Floriana, Malta, Fifth impression 1980,str. 240.
2 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

17

II

OSVR.T NA ARAPSKE FILOLOGE

(DO 20. STOLJEA)
1

Poeci ispitivanja vlastitog jezika kod Arapa padaju u 7.stoljece n. e., tj. nakon pojave islama. U vezi s njegovim irenjem,a naroito s tumaenjem Kur'ana i hadisa, razvila se islamska teologija, a kao jedan od njenih ogranaka, i arapska filologija. Ona je bila podstaknuta naroito potrebom utvrivanja pravilnog izgovora Kur'ana i njegovog ispravnog jezikog tumaenja. Ta potreba se, pak, javila usljed irenja islamske drave, te mijeanja arapskih plemena meusobno, te sa drugim .narodima. Zbog toga je dolo do .iskrivljivanja arapskog klasinog jezika, pa i onog kur' anskog, a koji je bio jedan od temelja knjievnog jezika. Kur' anski jezik postao je temelj i uzor knjievnog jezika, ne samo zahvaljujuci autoritetu Kur'ana, kao osnovnog zakonika islama, nego i usljed njegove leksike istote i dotjeranosti njegovog stila. U vezi s tumaenjem Kur'ana u pomoc je uzeta, u jezikom smislu, i predislamska poezija, ije je proucavanje, bez obzira na njegovu prvobitnu namjenu, potaklo i unaprijedilo jezike studije, tim prije, to je i ta poezija s vremenom postala drugi temelj i izvor arapskog knjievnog jezika. Trei temelj tog jezika, prema Fiicku,2 jeste "opearapski beduinski jezik" nastao u 1. stoljeu islamske ere, mijeanjem raznih arapskih plemena, u vezi sa irenjem arapske drave, Radi ouvanja istote arap skog knjievnog jezika, koja je sve vie bila ugroena usljed toga mijeanja arapskih dijalekata, pa i onih koji su inili osnovu toga jezika, arapski gramatiari i leksikografi - puristi morali su se pozabaviti tim problemom, to je bio poseban poticaj za razvoj jezike nauke, a posebno leksikografije.
1. Takav kratak osvrt dao je V. A. Zvegincev u radu: Istorija arabskogo jazykoznanija, Kratkij oerk, Moskva 1958, str. 80. 2. U njegovoj knjizi: Arabiya, Untersuchungen zur arabischen Sprach - und Stilgeschichte, Berlin 195, str. 148.

2 GRAMATIKA

19

Stvarni poeci i prvi predstavnici jezikih istraivanja kod Arapa nisu nam jo sa sigurnou poznati. Prema arap skoj tradiciji, prvi domai gramatiar bio je Abu-l-Aswad AI-Du'alI iz Basre (gdje je umro 69/688). Navodno, je prve principe jezike znanosti dobio je od halife Alije, dok drugi zastupaju misljenje o samostalnosti njegovog naunog rada. Prema auqiju Hayfu, al-Du/ali ima zasluga za arapsko pismo, a za gramatiku, naprotiv, nema, nego Ibnu-Abi-Ishaq i njegovi uenici, te dalji radnici na tom polju. Prema tom predanju, arapska filologija bila bi autohtonog porijekla. Po A. Zvegincevu, pored vecine ar apskih istraivaa, to miljenje zastupali su i neki evropski orijentalisti, kao to su: A. Kremer, E. Renan, I. Weiss i dr. Drugi, pak, od njih, kao: C. Brockelmann, A. Mez, C. Huart, I. Pizzi itd., najvaniju ulogu u razvoju arapske filologije pripisuju grkim utjecajima (npr. Aristotelovoj Logici i dr.). Trea, pak, grupa tih uenjaka, kao: K. Vollers, istiu izvjesnu ovisnost razvoja jezikoslovlja u Arapa od indijske lingvistike. Objedinjujui ta razliita shvatanja, A. Zvegincev priznaje vanost i indijskih utjecaja na procvat arapske filologije, ali ujedno naglasava zaslugu samih Arapa na zadivljujuoj razradi gramatike arapskog knjievnog jezika, ali, naravno, uzevi pri tom u obzir i vrlo znaajan doprinos pripadnika drugih naroda u to doba, naroito Pcrzijanaca. Od doprinosa Abu-l-Aswada Al-Du' alija, Hanna AI-Fabfui,3 istie da je on uveodijakritike take za oznaku triju kratkih vokala. Njegova pravila primjenjivana su li doba Umejevia i u poetku vlade Abasovia, (a bila su u upotrebi u paniji jo sredinom 10. stoljeca n. e.), a onda je taj nain pravopisa zamijenjen drugim (uvedenim od strane al-Halila b. - Ahmada). za dalji razvoj jezike znanosti, arapska tradicija pripisuje b. - Abi - Ishaqu (u. 117/73:-5),'Isau b. -'Umaru Al-Taqafiyu (u. 149/766), Abu-Amru b-Al-rala'u (u. 154/770) i Yunusu b. -Sabibu (u. 182/798), ali, njihova jezikoslovna djela nisu sauvana. Kao pravi zaetnik arapske filologije smatra se Al-Halil b. -Ahmad (iz plemena Ezd u Omanu) kao jedan od osnivaa basranske jezike kole (pored uenika mu Sibawayha), Zasluge 'Abdullahu

Al:-Balil b. -Ahmed Al-Farhidl

(100/718-19 -170-75/786-91)
Al-Halil je prvenstveno poznat kao sastavlja prvog arapskog potpunog rjenika tzv. Kitabu-l-rayn. Tako je nazvan jer poinje s korijenima s tim suglasnikom. Njegov alfabet je sastavljen na fiziolokoj osnovi od grlenih
3. U historiji arapske knjievnosti: "Ta'rihu-l-adabi l-'arabi", Al-Qahira, 1953, str. 1116.

20

do usnenihkonsonanata r h h b g q k g Q. S s z t d t Z d t ri n f b m w (1)'. Korijeni su rasporeeni po broju radikala, dalje na zdrave i slabe, a onda anagramatski, tj. s premetanjem njihovih radikala. Njegov fonetski sistem dijeli. glasove na osam grupa po mjestu njihove artikulacije. Napisao je neka djela iz gramatike: Kitabu-l-rawamil, Kitabu-l-gumal, iz pisma: K. -l-nuqat, iz metrike: K. -l-rarud, iz muzike i dr.

Meutim, njegov uenik Sibawayh (Siboye), porijeklom Perzijanac, usavrava i sistematizira njegov rad u okviru basranske jezike skole, koja se, kako u svojoj teoriji tako i u prake., strogo pridrava utvrenih normi i slui se analogistikim metodom ispitivanja i tumaenja jezikih pojava. Takav metod rada prevladavao je u arapskoj filologiji ne samo u doba postojanja basranske kole (tj. kojih 200 godina od njena nastanka), nego i kasnije, kada je tu kolu, kao i suparniku joj kolu u Kufi, postepeno smijenila tzv. bagdadska jezika kola. Njen je zadatak, po tradiciji, bio u tome da ostvari neku sintezu pogleda tih njenih dviju .prethodnica. Najvaniji predstavnici basranske kole, osim Sibawayha, pili ..su jo: Qutrub (u. 206/821), Abu-Zayd Al-Ansari (u. 215/830), Al-Asma'i (u. 216/831), Al-Ahfa Al-Aws at (u. 221/835), Abu-Umar Al-armi (u. 225/839t Abu-rLltrnan Al-Mazini (u. 249/863), Abu-Hatim Al-Sigistani (u. 250/864) i posljednji; u svoje doba najistaknutiji njen predstavnik, Al-Mubarrad (u. 285/898). On je (prema Weilu) 4 ujedno i tvorac tradicije o postojanju ovih jezikih kola, iji raniji pripadnici, prema njegovom misljenju, i nisu uopce bili svjesni njihovog postojanja. Weil, naime, misli da, zapravo, i nije bilo bitnih razmimoilaenja u osnovama uenja tih kola, pa stoga, negira postojanje kufske jezicke kole kao sasvim samostalnog pravca u arapskoj filologiji, te dri da ju je, stvorila kasnija domaa tradicija. Meutim, auqi Hayf 5 pobija ovo misljenje, te kufsku kolu dri samostalnim pravcem u arapskoj klasinoj filologiji. Za jeziare iz Kufe karakteristian je interes za govomi jezik, dijalektalne osobitosti, te uzimanje u obzir i postklasinih tekstova pri interpretaciji jezikih, pojava i potkrepi vlastitih stavova. Njihov metod rada Weil naziva anomalistikim, zbog proucavanja i svih onih odstupanja od norme klasinog jezika. Prvi zaetnici kufske jezike kole dralo se da su bili Al-Ru' asi
4. Prilikom izdanja djela: Abu-l-Barakat Al-Anbari, "Al-Insafu fi masa' ili-l-hilafi bayna l-nahwiyyina l-basriyina wa l-kufiyina", pod naslovom: Die grammatischen Schulen . von Kufa und Basra. Zuglcich Einlcitung zu der Ausgabe des Kitab al-insaf von Ibn Al-Anbari. Leiden 1913. 5. U njegovoj historiji arapskih starih jezikih kola, pod naslovom: Al-Madarisu l-nahwiyatu, Al-Qahira 1967, str. 375.

21

(Al-Halilov savremenik) i Mu/ad Al-Harra' (u. 190/805), meutim, prema Dayfu, oni su beznaajni, a pravi njeni osnivai su, zapravo, uenici Al-Ru'asiya, uveni filolozi Al-Kisa'i (u. oko 183/799) i Al-Farra' (u. 207/822). Drugi poznatiji predstavnici te kole bili su: Al-Mufaddal al-Dabbi (u. 170/786), Al-A'rabi (u. 231/845), Ibnu-l-Sikkit (u. 243/857) i najzad Al-Ta'lab (u. 291/903), prvak kufske jezike kole u svoje doba i lini suparnik Al-Mubarradov. Po tradiciji, s ovom dvojicom prvaka njihovih kola, one su dostigle svoj najvii uspon, a donekle i svoj kraj, jer vie nisu imale nekih znaajnijih predstavnika.

*** Od 9. stoljeca n.e. javljaju se pripadnici mjesovite bagdadske jezike kole, a kasnije i drugih kulturnih centara arapskih drava, naroito, pak, u Egiptu i paniji, koje Dayf izdvaja u posebne jezicke kole. Ne spominjui znaajne leksikografe (o kojima e se posebno govoriti) od poznatijih filologa tog mjesovitog smjera iz raznih centara (po Zvegincevu) spomenut emo samo ove: 'Abdullah b. -Qutayba Al-Dinawari (u. 276/889), Muhammad Al-Harawi (370/980), 'Utman b. -inni (u. 539/1144), 'Abdu-l-Rahman b. -Al-Anbari (u. 577/1181), Muhammad b. -Malik (u. 603/1206), Yusuf AI-Sakkaki (u. 626/1228), 'Utman b. -Al-Hagib (647/1249) i Abu-Hayyan (746/1345). To su sve bili najvaniji predstavnici klasine arapske filologije. Prema Zvegincevu, oni imaju zasluga (uz leksikografe) najvie u sabiranju jezickog blaga, ali su znaajna i njihova dostignua u fonetici, te se mnoga njihova shvatanja pribliavaju rezultatima savremene lingvistike u tom domenu. Najslabije njegovana gramatika disciplina u Arapa bila je sintaksa. Osim toga najvaniji dalji nedostaci te filologije su (po njemu): odsustvo komparativnog metoda, te historijskog promatranja jezikih pojava, pa je zbog toga, kao i zbog drugih razloga, arapska jezicka znanost ostala usko nacionalnog karaktera. U te nedostatke moemo dodati i neizuavanje dijalekata, te njihovog odnosa prema knjievnom jeziku na iroj naunoj osnovi. Vrativi se na poetke arapske filologije, ovdje e se spomenuti samo najznaajniji predstavnici i njihova najvanija djela iz ove oblasti.

Sibawayh
Sibawayhi (Siboye) odn. Abu-Bir 'Amr b. -'Utman b. Kanbar (po sasvim neutvrenom datiranju ivio je izmeu 121-161/740-779). Roen je u mjestu Al-Bayda' u irazu. Svoje jeziko obrazovanje stekao je u Basri kod al-Taqafiya i Al-Halila, Postoji misljenje da osnovu njegovog glavnog 22

gramatikog djela Al-Kitab" treba traiti u djelima te dvojice njegovih uitelja, a na koje je on dodao izvjesne svoje dopune i primjedbe. Sibawayhi je tim djelom, takorei, kodificirao cjelokupnu gramatiku arapskog jezika, skupivi u njemu sve prethodno znanje iz te oblasti.6 Njegova knjiga postala je ishodite studija svih kasnijih uenjaka na tom podruju. Al-Kitab je sistematska sinteza uenja basranske jezike kole, On je zasnovan na primjerima iz Kur'ana i stare arapske poezije (s navedenih vie od 1000 stihova iz nje). Poslije Al-Halilove smrti Sibawayh dolazi u 3agdad. U naunojezickoj diskusiji s Al-Kis-iyern, a na osnovu pristrane, namjetene presude, Sibawayh je pretrpio poraz, te je, ogoren zbog toga, otiao u Perziju i tu uskoro u mladim godinama umro.
II

Al-Asme'i
(Abu-Sa/id 'Abdu-l-Malik
al-Bahili, 122-216/739-830)

Roen je u Basri, ali je mnogo boravio meu beduinima u pustinji skupljajuci pjesme i razno drugo jeziko blago. Na osnovu toga on je napisao velik broj monografija manjeg obima iz podruja arapske leksike, kao to su: Kitbu-halqi-l-insan, Kitabu-l-agnas, Kitabu-l-anwa', Kitabu -l-hayl, Kitabu-l-nabat, zatim zbirke: poslovica (Kitabu-l-amtal) i anegdota (Kitabu-l-nawadir). Meutim, na dvoru Harunu l-Raida bio je cijenjen prvenstveno zbog svog vanrednog poznavanja pred islamskog pjesnitva.

A b il - 'Ubeyde
(Ma'mar b. -Al-Mutanna AI-Taymi, 110-209/728-824) Roen je u Heratu, a kolovao se u Basri i Kufi. Uitelji su mu bli Al-Asma'i, Al-Ansari i Al-Kisa'i. Abu-Ubayda posljednjih godina svog ivota predavao je u Bagdadu. Umro je u Mekki (ili u Medini). Pored filologijebavio se teologijom i pravom. Njemu zahvaljujemo za prvu zbirku arapskih poslovica, koja je uope do danas sauvana. Ugledavi se u svog uitelja Al-Asma'iya, i on je napisao vie leksikih monografija (o golubovima, zmijama, korpionima, konjima, devama i dr.). Glavno muje djelo posveceno rijetkim jezikim izrazima, koje sadri 1.000 poglavlja. U njemu on potkrepljuje svoja izlaganja sa 1.200 stihova iz stare arapske poezije. Napisao je i jedno djelo iz stilistike: Magazu-l-Qur'an, kao prvo te vrste, zatim o grekama naroda: Ma talhanu fi-hi l-rammatu i dr.
6. Vidjeti, npr., njegovo uenje o fonetici arapskog jezika u knjizi: A. Schaade, Sibawaihi's Lautlehre, Leiden 1911, str. X+92.

23

***

U vezi sa spomenutim Ieksikografskim monografijama Al-Asma'iya i Abu-Tlbayde, ovdje emo navesti jo izvjestan broj radova te vrste koji su, kao i oni raniji, posluili poslije (ili i uporedo) za stvaranje vecih cjelovitih rjenika arap skog jezika. Takva su, izmeu ostalih, djela: Kitabu-l-silah (Al-Nadr b. umayl, u. 203/819); Kitabu-l-ibil (Al-aybani; u. 213/828); Kitabu-l-aswat (Al-Ahfa Al-Aws at, u. 221/835); Kitabu-l-riyah (Ibnu -l-Sirag, u. 316/928); Kitabu-l-mayi wa l-sayri (Ibnu-l-Qatta'i, umro 515/1121) i druga.

Al - Mubarrad
(Abu-l-' Abbas Muhammad b. Yazid Al-Tumali, 210-285/826-989) On je jedan od znaajnijih predstavnika basranske kole koji se ne podvrgava slijepo (kao mnogi drugi) autoritetu Sibawayha, nego ak i kritikuje neke dijelove njegovog "Al-Kitaba". Al-Mubarrad je roen u Basri, gdje je poeo svoje kolovanje, koje je nastavio u Kufi.Umro je kao uvaen nastavnik u Bagdadu. Najznacajnije mu je djelo "Al-Kamilu fi-l-adabi" u kome je dao masufilolokog materijala, ali nesistematski, polazei od pojedinih jezikih pitanja,. potkrepljujui ih mnogobrojnim primjerima i uda1jujui se od njih, donosei i mnotvo druge grae iz poezije i historije, s raznim anegdotama i sl. Naalost, takav nain izlaganja posluio je mnogima kao uzor. Ovo njegovo djelo moe se smatrati prijelazom ka onom knjievnom rodu poznatom pod nazivom "adab".

Ibnu - Durayd
(Abu-Bakr Muhammad al-Azdi,223/321/839-937) On je posljednji znaajniji predstavnik basranske kole. Roen jeu Basri, odrastao je u Omanu, a umro je u Bagdadu. Uitelj mu je bio Abu-Hatim al-Sigistani, Izaao je na glas i kao vrstan pjesnik (pa za njega kau da je: ~L...hJi~tj ~\/~.I\~t . Meutim, najznaajniji je njegov leksikografski rad. I on je pisao leksike monografije (kao to su, npr.: Kitabu-l-hayli (l-kabiru, l-sagiru), Kitabu-l-anwa'i, Kitbu-l-malahin i dr.). On je, meutim, sastavio i jedan veliki rjenik "Al-amharatu fi l-luga" (Zbirka o jeziku). Ipak on se vieprouo djelom "Kitabu-l-itiqaq", koje ne sadri samo izuavanja iz podruja jezicke etimologije (traenje korijena iz izvedenih oblika rijei), nego se bavi i genealogijom starih arapskih plemena u vezi s historijskim predanjima koja razjanjavaju njihova
24

imena. Neto kasnije nego u Basri poela su jezikoslovna istraivanja i u Kufi. Uenjaci odatle kolovali su se veinom prvo u Basri, ali su se kasnije osamostaljivali u svome radu koji, kako smo istakli, i nije bio u bitnoj suprotnosti sa gleditima predstavnika basranske kole, Ne dreci se vrsto jezikih normi, kao oni u Basri, jeziari iz Kufe posvecivali su vie panje ivome jeziku, pa ak i njegovim nepravilnostima. Kako je navedeno, osnivaem kufske jezicke kole smatrao se Al-Ru'esi. ali se o njegovom naunom radu zna malo ta pouzdano. Prvi rad koji je dopro do r.as od radova ove kole pripada (ueniku Al-Ru'asija) uenjaku perzijskog porijekla Al-Kise'iju (Abu-I-Hasan 'Ali b-Hamza, 112-189/ 733-806), a to je rasprava: "Risala fi Iahni-l-ramma", koja je znaajna po tome to prvi put kod Arapa govorio dijalektalnim odstupanjima od knjievnog jezika. Al-Kisa' i se rodio u Kufi. Osim Ru'asija, uitelj mu je bio i Mu'az Al-Harra'. kolovanje je nastavio u Basri kod Al-Halila. Poslije mnogih lutanja meu beduinima, doao je u Bagdad, gdje je stekao velik ugled na dvoru Harunu-l-Raida (kome odgaja sinove Ma'muna i Amina), Al-Kisa' i je jedan od sedam qurra'a. Bio je lini takmac Sibawayhov. Na jednom putovanju S halifom u Horasan Al-Kisa' i je umro, kod grada Rejja. On je uivao velik ugled, iako njegovo poznavanje gramatike nije bilo naroito sjajno. Znaajno je da je on pokrenuo druge, dotada nedotaknute jezike teme, ali nam od njegovih radova, osim spomenutog, nita nije sacuvano.

Ibnu -1 - Sikkit
(Abu-Yusuf

Ya'qub, 186-244/803-'-859)

Kisa'ijevu tradiciju nastavlja Bagdaanin Ibnu-l-Sikkit, I on je dosta proboravio meu beduinima, uei jezik i skupljajui staru poeziju. Njegova je zasluga u tome to je izdao mnoge od tih starih pjesama zajedno s filolokim objanjenjima i kritikim primjedbama (Kitabun fi ma'anl-l-i'ri). No, glavno mu je djelo: Kitabu-islahi-l-mantiqi (Knjiga o ispravljanju govora) u kojem daje podatke, na osnovu bogatog starog materijala, o ispravnom jeziku. Vrijedno je i njegovo leksiko djelo "Kitabu-l-alfaz" u kome je, koristei se i monografijama prethodnika, dao opirniji prikaz o srodnim. skupovima rijei sistematski. poredanim uz mnogobrojni dokazani materijal iz klasine poezije.

25

Ta'lab
(Abu-l-Abbas Ahmad b. Yahya b. Zayd b. Sayyar Al-aybani, 200-291/816-904)

on je uivao veliki ugled meu Kufijcima i smatran je njihovim prvakom u njegovo doba. Umro je u Bagdadu (u doba halife Al-Muktafija), Najznaajnije mu je djelo (iako malcg obima): Kitabu-l-fasihi, u kome objanjava pravilnu upotrebu nekih sumnjivih rijei i izraza, koji su bili uli u iru upotrebu. Bavio se mnogo i starom arapskom poezijom.
Ibnu-l-Anbtiri
(Abu-Bakr Muhammad b. -Al-Qasim, umro 328/939) On je najuveniji od Ta'labovih uenika. I otac mu .Muhammad Al-Anbari bio je dobar poznavalac jezika i poezije. Ibnu-l-Anbari ureuje divane pjesnika Zuhayra, Nabige i A'saa, te daje komentar uz Mu'allaqat, Meutim, filoloki interes najvie izaziva njegovo djelo "Kitabu-l-addad" (Knjiga o enantiosemima), tj. o rijeima koje istodobno imaju po dva meusobno suprotna znaenja (npr. masgur - pun, odn. prazan, basl zabranjeno. odn. doputeno i sl.). On svoje izlaganje potkrepljuje dokazima iz Kur'ana i poezije, a navodi i dijalekte u kojima "se takve rijei upotrebljavaju. O pojavi "tadadd" (enantiosemija) pisali su mnogi arapski filolozi kao; Al-Asmai, Al-Sigistani, Ibnu-l-Sikkit, Qutrub, Al-ahiz i dr. Mnogi su pretjerivali u navoenju broja takvih rijei (vie od 400), dok noviji istraivai (pa i arapski) znatno svode broj addad-rijei u arapskom jeziku.

***
Negdje od 4. (11.) stoljeca postepeno se gube razlike u radu predstavnika suparnikih jezikih kola u Basri i Kufi. Na naunom polju stvaraju se i drugi centri, a naroito to vai za Bagdad, prijestonicu hilafeta. Javljaju se gramatiari - eklektiari koji podjednako koriste dostignuca svih prethodnika bez razlike. Ipak davali su prednost filolozima ii Basre, kao dosljednijim i sistematinijim u sprovoenju svog metoda. Osim objedinjavanja gledita, zasluga predstavnika bagdadske jezikekole je i u njihovom nastojanju da se nauni rezultati upotrijebe i u praktine svrhe. Prvimkrupnijim predstavnikom novoga pravca u arapskoj filologiji moe se svakako smatrati iroko obrazovani Ibnu-Qutayba, koji uz tu nauku, povezuje i mnoge druge grane nauke
26

uope (knjievnost, stilistiku, historiju i dr.) kao to je to, inae, sluaj i kod drugih uenjaka njegovog vremena (npr. Al-ahiza).

Ibnu - Qutayba
(Abu-Muhammad 'Abdullah b. Muslim ... Al-Dinawari, 213-276/828-889) Bio je porijeklom Perzijanac. Roen je u Bagdadu, ali je dugo ivio u Kufi, pa u Dineveru, kao kadija, a zatim kao nastavnik u Bagdadu, gdje je i umro. Uenik je kufskog filologa Il-nu-l-Sikkita. Ali, on se bavio, kako je istaknuto, i drugim naukama (npr. i matematikom, hadisom i dr.), a naroito historijom. On je prvi koji uz proucavanje pjesama govori i o ivotu pjesnika (u djelu: AI-i'ru wa l-u'ara'). Glavno mu je djelo enciklopedijskog sastava: '"Uyf1nu-I-ahbar" s raznim .temamav-kao: vladanje, rat, plemstvo, nauka, retorika, prijateljstvo i dr. Najnunije znanje o jeziku i stilu, za potrebe pisara, dao je i u djelu: Adabu-l-katib. Njegovo djelo "Kitabu-l-nabat "nije neka botanika u dananjem smislu. Istina, ono je vrlo korisno za arapsku leksikografiju, ali svakako i za staru poeziju i dr. Iz oblasti jezikih znanosti napisao je vie djela koja se nisu osobito isticala (Kao npr. Knjiga rjeitosti, O jezikim grekama prostoga naroda, Ispravljanje govora i dr.)
***

Od filologa ovog mjeovitog smjera znaajan je Ibn-Helewayh (Abu-Abbdillah Al-Husayn b. - Ahmad, 315-370/928-981) rodom iz Hemezana, ali je ivio u Bagdadu, gdje je uio pred Ibnu-Duraydom i Ibnu-l-Anbarijem. Kao muhaddis djelovao je neko vrijeme u Medini. Kraj ivota proveo je u Halebu, gdje je s naklonou bio priman na dvoru tadanjeg vladara Sayfu-l-Dawlata (337-346/948-957), ljubitelja poezije i nauke. Poznato je Ibnu-Halawayhovo djelo: "Kitabu-laysa", u kome govori o oblicima jezika koji se upotrebljavaju samo u odreenim sluajevima. Iz oblasti jezika su i radovi: Al-itiqaq, Al-gumal, Al-maqsuru wa l-mamdud, zatim leksikografske monografije: Al-eger, Al-' al i dr. I vladari perzijske dinastije Bujevia (u Bagdadu vladaju od 320-448/932-1056) pomau pjesnike, knjizevnike, i naunike, iroku naobrazbu imao je i vezir te dinastije Istrui'il b.'Abbad,poznat pod nadimkom Al-Sahib. Osim djela iz teologije i poetike, ima vie djela iz filologije, a meu njima se naroito spominje veliki rjecnik "Al-Muhit."
***

27

Svoga uenika i zatitnika Ibmi -Abbada nadivio je uitelj mu (Abu-l-Husayn Ahmad b. -Faris b. - Zakariyya Al-Razi, 329-390/941-1000). Bio je najprije uitelj u Hemezanu. Kasnije ga je na dvor u Rejju pozvao Bujeviki vladar Fahru-l-Dawlat, radi odgoja sina mu. Osobitosti upotrebe arapskog jezika dao je u djelu pod naslovom: Fiqhu-l-lugati (koje naziva i "Al-Sahibi", jer ga je posvetio svome ueniku, veziru Al-Sahibu b. -'Abbadu). Napisao je, izmeu ostalog, i veliki rjenik "Al-Mugmalu fi l-luga",
Ibnu-Feris

Ibnu - ituii
Osim mnogih erudita koji, meutim, nisu dali nita originalno u jezikoslovlju, treba istaknuti rad Ibnu-Cinnija koji predstavlja progres u toj oblasti nauke. Abu-l-Fath 'Utman ...(330-392/942-1002) roen je u Mosulu. Otac mu je bio rob, porijeklom Grk. Predavao jeu mladosti veu rodnom gradu, ali vei dio ivota provodi u Bagdadu, gdje je i umro. U njegovom objektivnom, kritikom ranijih radova popracenom, ispitivanju osjeca se utjecaj filozofije, koja se u to doba bila znatno razvila. Znaajnija su mu djela: "Sirru-l-sina'ati", gdje opirno govori o biti i funkciji suglasnika samih za se i u vezi s drugim u istoj rijei, zatim rizlae promjene suglasnika, njihovo razlikovanje od vokala i drugo. On navodi i misljenja drugih gramatiara, a izlaganje potkrepljuje primjerima iz stare poezije. Drugo sauvano njegovo djelo je "Al-Hasa'is", o posebnim principima u gramatici s opeteoretskim razmatranjima (to neki arapski filolozi, npr.: Al-Suyuti, smatraju nedostatkom). On je uveo u gramatiku pojam "Al-itiqaqu-l-kabir, tj. hipotezu o prvobitnim dvokonsonantskim korijenima iz kojih se izvode trilitere (teorija o biliteralizmu - tuna'iyat). Naalost, vei dio njegovih djela nije sauvan do naih dana.
AI-awharf

Ranije leksikografe zasjenio je svojim radom AI-Gawhari (Abu-Nas! Isma'il b. Hammad ..., 332-393/944-1003). On je Turin iz Faraba u Turkestanu, Solidnu prvu naobrazbu stie od svogdajde Abu-Ibrahima Al-Farabija (umro 350, pisca filolokog djela "Diwanu-l-adab"). Uenje nastavlja u Bagdadu, a arapski jezik upoznaje na putovanjima po Iraku, Siriji.i Hidazu, gdje prouava dijalekte plemena Rabi'a i Mudar). Zatim opet ide na Istok, ivei najprije u Damganu, pa Niapuru i Horasanu, predajuci arapski jezik i kaligrafiju, u kojoj se naroito istakao. Najvanije mu je djelo rjenik: "Tagu-I-Iugati wa sihahu-l-rarabiyati (ili kratko:

28

Al-Sihah odn. Al-Sahah), To je veliki rjenik (sa blizu 40.000 rijei) poredanih alfabetskim redom, ali po zadnjim njihovim suglasnicima. Al-awhari se posluio radovima svojih prethodnika, dopunivi svoje djelo obilnim vlastitim zbirkama rijei. On je u tom rjeniku doao samo do slova "d", a zavrio ga je, na osnovu njegovog materijala, uenik mu Ibrahim AI-Warraq. Svi kasniji klasini arapski rjenici, ustvari su gotovo samo prerade i prosirenja Al-Sihaha. Od malobrojnih radova Al-awhariya trebaistai udbenik metrike, napisan. sasvim originalno, bez ovisnostiod ranijeg rada Al-Halilova u toj oblasti.

***
Po principu Al-Sihaha sastavio je Muhemmed AI-Azhari (umro 9So li. e.) u 10 tomova rjecnik "Tahdibu-l-luga". Meutim, u to doba, i ranije, sastavljali su se manji rjenici (monografije) po predmetnom principu, o emu smo ranije ve govorili. . U idua dva stoljeca, tj. 11. i 12. n.e., arapska nauka nalazila se na visokom nivou razvoja, ali u filologiji ima malo originalnog, s malim izuzecima pojedinih djela. Tako je, npr., u radu Mawhiba Al-awalikija vrijedan spomena njegov rjenik stranih rijei u arapskom (iz perzijskog i aramejskog, prvi rjenik te vrste kod Arapa). AI-Gawaliki je roen i umro u Bagdadu (1073-114411.;'e.), a radio je na univerzitetu Nizamiji koji je osnovao vezir Seldukida Nizamu-l-Mulk. Inae, on je napisao jo neka manja originalna filoloka djela: udbenik sintakse, gramatiku u stihovima, knjigu o jezikim grekama u narodu, te komentar na Haririjeve Mekame. Pred kraj ivota posvetio se astronomiji).

***
Na istom univerzitetu Nizamiji predavao je, ivei stalno uBagdadu, 'Abdu-l-Rehmsn Abu-l-Berekt b.- Al-Anbtiri (513-577/1119-1181). Najznaajnije mu je djelo o historiji filologije, u kome prati njen nastanak kod Arapa, te razvoj sve do njegovih dana (naslov mu je: Nuzhatul-alibba'i fi tabaqati-l-udaba'i). Iako ima svoje nedostatke (nekritiko iznoenje injenica, nav()enjenebitnih. biografskih podataka, bez navoenja naunih zasluga pojedinih filologa), ipak je ovo djelo posluilo kao uzor i osnova za kasnija djela s-tom tematikom. Kao jedino svoje vrste znaajno je njegovo djelo o nesuglasicama izmeu predstavnika jezikih kola u Basri i Kufi (Kitabu-l-insafi fi masa.' ili-l-hilafi bayna l-nahwiyina l-basriyina wa l-kufiyin).": Napisao je i jednu popularno iznesenu gramatiku arapskog jezika '(Asraru-f-rarabiya), i nekoliko drugih manjih djela iz te oblasti nauke.

29

Al - Zamahari
Neto ranije na Istoku se u toj nauci istakao veliki uenjak Abu-l-Qasim Al-Zamahsari iz Horezma (1075-1144). Glavno mu je zanimanje bila teologija. Dao je komentar Qur'anu, tzv. "Al-Kaafu 'an haqa'iqi-l-tanzil", u kome osobitu panju posvecuje Teksikolokoj i stilistikoj strani tumaenja. Poznata su i njegova leksikografska djela. Tako je napisao jedan arapsko-perzijski rjenik pod naslovom: "Muqaddimatu-l-adab". Jedan Izbor rijei iz biranog govora predstavlja djelo: "Asasu-l-balaga" [eziko blago iz hadisa tumai u radu: "Al-Fa'iq". Jezgrovito i sistematski izloio je arapsku gramatiku u djelu "Al-Mufassal" iz koga je sam napravio izvadak "Al-Numudag". Tuma ovog djela ("arhu-I-Mufassal") dao je gramatiar Abu-Bekr lbtiu-Ye'i (iz Haleba, umro 643. n. e.). U kasnijim vremenima al-Mufassal je s ovim komentarom uveliko zauzeo mjesto Sibawayhovog "Kitaba". Izmeu mnogobrojnih radova Al-Zamahariya iz raznih grana nauke vrijedno je spomenuti ovdje njegov geografski rjecnik i jedan rad iz metrike.
***

je i drugi filolog toga vremena Yusuf Abu-Ya'qub Al-Sakkaki (1160-1228. n. e.) poznat, prvenstveno, po djelu "Miftahu -l-rulum", o gramatici i retorici. Ovaj rad bio je nesistematian, preopiran i tekog jezika, pa nije postao popularan, kao to je to sluaj s preradom dijela o retorici Al-Qazwinfja (alalu-l-din Al-Hatib (1267-1338 n. e.), roenog u Mosulu. Bio je neko vrijeme u Damasku, a zatim u Kairu. Gornjoj preradi dao je ime: "Talhisu-l-Miftah", a napisao je i samostalno djelo iz tog podruja pod naslovom: "Al-idahu fi 'ulurni-l-balaga."
***

Iz Horezrna

Slavu najveeg filologa svoga vremena uivao je amalu-I-din Muluuntned b. Mli): (1203-1274 n. e.). Porijeklom je iz panije, ali je najvie proivio u Damasku, gdje je nauno djelovao i umro. Osim raznih manje poznatih radova (o sintaksi, sinonimiji, prozodiji i dr.), napisao je gramatiku u1.000 stihova, tzv. "Alfiyu". Svojim uproenim i svrsishodno rasporeenim materijalom ta knjiga je postigla veliku popularnost i postala vrlo rasiren udzbenik. Meutim, zbog svoje konciznosti izazvala je potrebu mnogih komentara. Alifiya je,'ustvari, skracena od jedne "urduze", koja je sadravala 2.757 stihova, a nosila je naslov: "AI-Kafiyatu l-afiyatu".
***
30

Rairen gramatiki udbenik u arapskim zemljama Sjeverne Afrike dao je Ibnu-Agurriun (1273-1323. n. e.), porijeklom Berber, u djelu: "Agurrumiya". Slino je i s djelima iz gramatike Egipanina 'Utmana lbnu-l-Hgibe (1175-1249. n. e.) roenog u Asni u Egiptu, a umrlog u Aleksandriji. Predavao je neko vrijeme i u Damasku. Poznata su mu gramatika djela: "Al-Kafiya" (sintaksa), "Al-afiya" (morfologija), "Al-Maqsidu l-galtl fi 'ilmi-l-Halil", Zbog svog jasnog izlaganja ova djela mnogo su koriena sve do naih dana u nastavi arapskog jezika. U Egiptu je ivio i leksikograf Ibtiu-Menziit (Muhammad b. Mukarram, 630-711/1232-1311), uven po enciklopedijskom rjeniku (20 tomova): "Lisanu-l-Arab". To je kompilacijsko djelo, kome su za osnovu sluila ranija leksikografska djela, a naroito: "Al-Sihah" (od Al-awharija), "Tahdibu-l-luga" (od Al-Azharija, 282-370/895-980), "Al-Muhkam" (od ~Ibnu-Sida),"amharatu-I-kalam" (Ibnu-Durayci) i Al-Nihaya" (Ibnu-l-Atir, 544-606/1149-1209).7

***
u iduem stoljecu uivao je i drugi Egipcanin Abii-rAbdillah, 1309-1360 n. e.), iako njegova djela ne predstavljaju nita originalno. Najpoznatija su mu iz oblasti jezika: "Qatru-l-nada wa ballu-l-sada" (sintaksa), kao i: "Mugni-l-labib".
Ibnu-Him (amalu-l-din

Izvjestan

ugled

***
Od filologa koji su djelovali u paniji treba istaknuti Abu-'Ali AI-Qalija (288-356/901-967), koji se rodio u Menzagurdu u Armeniji. kolovao se u Bagdadu. Godine 942. prelazi u Kordobu, gdje je provodio ostatak ivota. Smatra se osnivaem panske jezike kole, uven je po svom filoloskom djelu koje je predavao u Kordobskoj damiji u obliku diktata, pa je zato i nazvano "Al-Amali", Ta knjiga sadri razna razmatranja gramatike i leksikografske naravi o raznim temama iz: Kur'ana, starih arap skih pria predanja i dogaaja, odlomaka stare poezije i dr. Napisao je i djelo o rijetkim rijeima u hadisu ("AI-Bari'u fi ganbl-l-hadit") i inae o rijetkim rijecima (Al-Nawadir), Od uenika Al-Qalijevih u paniji istakao se AI-Zubaydi (Abu-Bakr Muhammad ... Al-Ibili, 926-989. n. e.) koji je djelovao u rodnom gradu
7. U vezi s leksikografijom, izmeu ostalog, pogledati: J. A. Haywood, arabic lexicography. Its history and its place in the general history of lexicography, Leiden 1960, str. VIII+142. - Abu-Talib Zayyan, Al-Ma'agimu l-Iugawiyatu bayna madi-ha wa hadiri-ha, izalo u: Magallatu-l-Magrna'i l-rilmiyi l-rarabi, 40, 1, Dimasq 1384/1965, str. 310-322.

31

Sevilji. Od gramatikih djela poznata su mu: "Al-Wadih", "Al-Istidrakatu 'ala Sibawayhi", te djelo o odstupanjima narodnog govora: "Lahnu-l-iammati". Napisao je i jedno djelo iz povijesti arapske filologije: "Tabaqatu-l-nahwiyin", te izvod iz Kitabu-l-rayna, pod naslovom: "Istidraku-l-galati l-waqi'i fi Kitabi-l-rayn",

***
Meutim, najvece i najznaajnije djelo pansko-arapske filologije dao je Ibnu-Sida, rodom iz Mursije, (Abu-I-Hasan 'Ali b.. Sida Al-Mursi, s nadimkom Dariru b. l-l)arir, umro u Deniji 458/1065). To je enciklopedijski rjenik na sernantikoj osnovi sistematiziranih grupa rijei "Al-Muhassasu fi l-Iuga". Onje napisao i drugi ogromni arapskirjenik: "Al-Muhkamu wa l-Muhitu l-a'zamu (ili pod naslovom: Al-Muhkamu fi lugati-l-' Arabi wa gumalun .min gartbi-l-Kitabi wa l-haditi wa fununin mina l-nahwi wa l-adab"), Naalost, ovaj drugi rjenik nije sauvan, izuzev u odlomcima preuzetim u Ibnu-Manzurov "Lisanu-f-'Arab" i drugim djelima.

***
Od kasnijih panskih filologa zanimljiv je rad Abu-Heyysna (1256-1345. n.e.), Roen je u Granadi, ali glavnu aktivnost razvio je kasnije u Kairu, gdje je i umro. Predavao je teologiju i arapsku filologiju, ali ono to ga izdvaja, to je rad na udbenicima stranih jezika. Smatra se da je on prvi u arapskoj jezickoj knjievnosti napisao udzbenike turske i perzijske gramatike, a bio je poeo pisati i gramatiku etiopskog jezika, naalost, ne stigavsi.da:je dovri. U periodu dekadence, poslije propasti drave Abasovia, rijetko se javlja po koje znaajnije ime na podruju arapske filologije. Poslije Ibnu-Manzura u oblasti leksikografije <najznaajniji je Al-Firtizebedi (Magdu-l-dm Muhammad ..., 729-816/1329-1414), porijeklom Perzijanac (roen je blizu iraza). Poeo se rkolovati u irazu, a svoju dalju naobrazbu sticao je putujui i dugo se zadravajui u raznim mjestima: Bagdadu, Damasku, Jerusalimu. Ougo je putovao po Siriji, Iraku, Egiptu i Indiji. Iao je u Mekku, a zadnje godlnc ivota proveo je u [emenu; iduci odatle vie puta u Mekku i Medinu. Umro je u Zebidu, gradu u junoj Arabiji. Napisao je ogromni (od desetak tomova) rjecnik: .Al-Lami'ul -mu'lamu l-'ugab bayna l-Muhkami.wal-Tfbab, Naalost, ovaj rjeniknije dopro do nas, ali je autor sam napisao izvod iz njega, davi mu naziv: "Al-Qamusu l-muhitu ..., koji je postao vrlo popularan.

***
32

uveni komentar (odnosno sasvim nov rjenik iz toga) na Al-Qamus dao je kasnije AI-Zabidi(Muhammad Murtada, 1145-1205/1732-1790). On je roen u Indiji, odgojen je u Zebidu u junoj Arabiji, a rano se preselio u Kairo, gdje je umro. Bavio se hadisom i dr., ali mu je osnovno djelo rjenik (dopuna i ispravka Al-Qamusa): "Tagu-l-rarusi min arhi gawahiri-lQamusi". Pri tome se posluio i drugim ranijim radovima iz arapske leksikografije.

***
Enciklopedijskog sadraja je i djelo, po naslovu iz zooiogije, "Kitabu-l-hayawan" od Kamalu-l-dina AI-Damirfya (u. 808 n. e.) poznatog egipatskog' uenjaka iz tog doba. Govorei u tom djelu o pojedinoj ivotinji, on uzgred ispituje i to da li se ona spominje u Kur'anu, hadisu, pjesnitvu, bajkama i poslovicarna.: On govori i o propisima u vezi s njom u vjerozakonu (eri'atu), vrijednosti li medicini, javljanju u narodnom praznovjerju, tumaenju snova i sl. Inae, pravi mnoga skretanja od teme u pitanja iz knjievnosti i povijesti, u bezbrojnim citatima preuzetim iz 590 proznihdjela i iz 199pjesnikih zbirki.

***
S obzirom na svoju mnogostranost i enciklopedijski karakter, neka djela imaju izvjesnog znaaja i za jeziku znanost. Takva su, izmeu ostalih, i ova: "Hizanatu-l-adabi wa lubbu-lubabi-lisani-l-' Arab" od 'Abdu-l-Qadira b. 'Umara Al-Begdtidiye (u. 1093.n. e.), U njemu on, na osnovu tumaenja gramatike naravi, donosi (ponekad i dotada nepoznatu) grau iz stare arapske poezije, opisuje ivot pjesnika itd. I mnogi drugi pisci iz tih vremena, kao i kasnije, odlikuju se vanrednom mnogostranou svojih interesa, ali je sve druge kod Arapa u tom pogledu /1445-1505). nadmaio alalu-l-din 'Abdu-I-Ra1:mlanAl-Suyutf (849-911 ivioje i djelovao u Kairu. U autobiografiji spominje blizu 300 svojih djela, ali njihov je broj svakako jo vei, s obzirom na to da je on i poslije pisanja toga djela nastavio s radom na drugim. Do nas je doprla. dosta njegovih djela iz raznih oblasti, a najvie iz. teologije, te historije i filologije. Meu njima ima i manjih radova, te kompilacija, ali, ipak, korisnih za nauku, jer su nam sauvali mnogo tota,tp bi, .inae, bilo sasvim izgubljeno. Od njegovih jezikih djela posebno su vrijedna spomena: "AI.. -Abahu wa l-naza'ir (s grarnatikom tematikom); Al-Muzhiru fi 'ulumi-l-lugati wa anwa'i-.. ha (o raznovrsnim jezikimpitanjima) i "Tabaqatu-l-nahwiyina wa l-lugawiyin (biografije arapskih gramatiara i Ieksikografa),

3 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

33

DOBA PREPORODA
(Od 19.do prvih poetaka 20. stoljeca)

.'

Pod, utjecajem raznih faktora, od kojih je jedan od najznaajnijih: sve

ei i iri dodiri arapskih zemalja sa Zapadom i u vezi s tim sve vei

njegovi .utjecaji na raznim poljima djelatnosti, pa tako i u podruju nauke uopce, razvija se i nova arapska filologija ne prekidajui, naravno, ni veze s vlastitom prolou i njenim tradicijama i u tom domenu rada. Razvoj na tom polju naroito se odvija u Libanu i Siriji, zatim u Egiptu, da bi postepeno preao i na podruje ostalih arapskih zemalja u novije doba. Mnogi od onih koji su se bavili filologijom bili su iroko obrazovani ljudi, pa i pjesnici, knjizevnici ili ljudi aktivni i na raznim podrucjima nauke, samo 11(; u onom smislu i obimu kako je to bilo mogue enciklopedistima arapskog srednjeg vijeka. Ovdje e se dati pogled na najvanije filoloke radove ranijeg razdoblja arap skog preporoda, jer novije doba eka svoju detaljniju i obuhvatniju obradu u povijesti domace arapske filoloke znanosti.

Nesii Al- Yazigi

(1214-1287/1800-1871) Roen je u Kafr-imi u Libanu. Prvo obrazovanje u arapskom jeziku stie od monaha Matveja ti samostanu Bayt-ababu, Sam se (je)obrazovao itanjeml Kao sekretar sluio je u samostanu Dayru-l-Qarqafa, a kasnije kod emira Baira Al-ihbija, Poslije (1840) se preselio u Bejrut, gdje predaje na raznim kolamaIod 1863).Tu razvija i svoju djelatnost na polju arapske filologije. Njegova pjesnika priroda ispoljila se i li radu na arapskom jeziku, jer su mu neka filoloka djela u stihu. Tako mu je prvi rad (iz 1853) ii podruja gramatike jedna "urduza": "Lamhatu-l-tarfi fi usuli-l-sarfi" (morfologija s komentarom autora). Tako je dao opiran komentar gramatikoj urduzi "Al-Hizana" pod naslovom: "AI-umanatu fi arhi-l-Hizana" (iz 1866). Kratku sintaksu objavio je pod naslovom: "Tawqu-l-hamama", Jo jedan komentar gramatikoj urduzi dao je pod
34

naslovom: "Al-Babu fi usuli-l-i'rab", kao i drugoj vecoj (iz 1861): "Naru-l-qira fi arhi gawfi-l-fira". Jedan kratak gramatiki traktat ima naslov: Al-awharu l-fardu". Jedna gramatika kasida naziva se: "Faslu-l-hitabi fi usuli Iugati-l-i/rabi", koja se smatra jednim od najboljih djela svoje vrste. U rukopisu i nezavren je gramatiki traktat: Amudu-l-subh".
JI fU

Svoje poznavanje jezika ispoljio je Nasif i u djelima iz retorike i poetike, na njegovo zatim li poslanici Sylvestre de Sacyju s kritikimprimjedbama izdanje Haririyevih Maqama, Po uzoru na njih Nasif je sastavio 60 makama pod naslovom: "Magma'u-l-bahrayn", u kojima, u rimovanoj prozi,' uz arolikost sadraja, pokazuje svoju jeziku -vjetinuynastojei iskoristiti u njima sve to je zaudrio i rijetko u arapskom jeziku. Djela iz ovoga podruja odlikuju mu se jasnim, jezgrovitim i logickim izvodenjem, potkrijepljenim nainom izlaganja, ak i teih naunih zadataka, emu je pomogla Nasifova enciklopedijska obrazovanost, osobito na polju filologije.

Ahmed Feris AI-idyaq

(1220-1305/1805-1887)

Roen je u Aqutu u Libanu. Prvo se kolovao u koli 'Ayn-Warqa, Rano je otiao u Egipat gdje je predavao, ali i sam upotpunjavao svoju linu naobrazbu. Neko vrijeme djelovao je i na Malti (od 1834). Krace vrijeme boravi zatim u Londonu (radeci na prijevodu Biblije na arapski), putuje u Paris i inae po Evropi, zatim ide u Tunis i konano u Carigrad, gdje je i umro. Opirnu kritiku .Ftruzabadlyeva rjenika Al-Qamusa dao je u djelu: Al-asusu 'ala l-Qamus", u kome osporava. valjanost njegovog odreivanja znaenja rijei i njihove tvorbe, a osim toga u predgovoru dotie razna druga pitanja jezika, te daje biografije niza arapskih leksikografa. U djelu: "Sirru-l-layali fi l-qalbi wa l-ibdali", sabrao je sinonime i fraze, daje ispravke rjeniku i dopune o tvorbi i znaenju rijei. Pitanjima morfologije i sin takse posvecena je knjiga: "unyatu-l-talibi wa munyatu-l-ragibi". Neizdano (propalo u po~aru) ostalo mu je djelo o osobenostima arapskih glasova, koje se u principu razlikuje od ranijih radova arapskih filologa,a nosi naslov: "Muntaha-l-agabi fi hasa'isi-lugatil-rArabi". Neizdano je ostalo i djelo iz stilistike: "Al-Taqni'u fi 'ilmi-l-badi'i". Dao je i poetne udzbenike za uenje francuskog i engleskog jezika.
JI

3 GRAMATIKA

35

Buttus Al-Busttini
(1235-1301/1819-1883) Roen je u Al-Dubiyatu u Libanu. Osnovno obrazovanje stie u koli 'Aynu-Warqa. Godine 1840. dolazi u Bejrut, gdje slui engleskim vojnim predstavnicima i amerikim misionarima kao prevodilac. Dvije godine predaje na novoosnovanoj koli u 'Abayhi, gdje pie udzbenik: "Postignuce eljenog cilja u gramatici arapskog jezika". Dalje, on razvija raznovrsnu.djelatnost (prevoenje Biblije (Tevrata) na arapski, rad na rjeniku i enciklopediji, osnivanje novina i asopisa, skola i dr. Na podruju filologije (osim spomenutog udzbenika) napisao je jo: "Svjetilja istraivaa istine", to je komentar na djelo Garmana Ferhata "Trazenje istine", zatim djelo: "Klju svjetiljke",rjenik: "Muhitu-l-muhiti fi l-lugati wa stilahati-l-rulum" (1869), kome je kao osnova posluio Firuzabadijev "Al-Qamusu l-muhit": skraceni oblik svoga rjenika dao je Al-Bustani pod naslovom: "Qutru-l-muhit", Osim toga, on je stigao da izda est svezaka enciklopedijskog rjenika: "Da'iratu-l-ma'arif", u emu mu je pomogao sin mu Salim, koji zavrava rad na sedmom i izdaje osmi svezak enciklopedije. Salimovi sinovi, uz saradnju roaka im Sulaymana, izdali su jo deseti i jedanaesti svezak, ime je prekinut rad na enciklopediji, ostavi tako nedovreno U filoloski rad Butrusa Al-Bustanija spada i lanak: "Literatura Arapa" (1859),kao i "Komentar Mutanabbiyevog divana".

Ibrahim al-Yazigi
(1264-1324/1847-1906) Roen je u Bejrutu. Uio je jezik od svoga oca Nasifa, Neko 'vrijeme je predavao u rodnom mjestu retoriku i filologiju,ali se bavio i drugim naukama (npr. astronomijom);knjievnomkritikom, pjesnitvomi umalistikom. Na osnovu svoje iroke obrazovanosti, a naroito lingvisticke, napisao je vie radova iz oblasti filologije, kao npr.:"Jezikamatanja", gdje govori o problemu postanka rijei i izraza u arapskom, o razvoju nijansi znaenja, o zavisnosti znaenja rijei od glasova koji je sacinjavaju, te o zamjeni glasova u korijenu rijei. U lanku: "Jezik 1 savremenost", prati razvoj arapskog jezika do njegovih dana, nastojeci ga podignuti na nivo ivih jezika: Djelo: "Put prvog otkrivaa", nedovren je frazeoloki rjenik za prakticne potrebe pisaca, novinara i prevodilaca. Nedovrsen je ostao i njegov rjenik "Al-fara'idu l-hisanu rnin qala'idi-l-lisan", On se bavio i problemom jezika urnalistike, nastojeci ga usavrsiti, odstranjujui iz

36

njega greke. Tome cilju sluila su dva njegova zbornika: "Jezik novina" i "Greke literata". Za arapsku filologiju ima vrijednosti, naroito u metodoloskom pogledu, Yazigiyev komentar Mutanabbiyevog divana (zapoet od njegovog oca). Svoje vanredno poznavanje arapskog jezika Ibrahim je pokazao i u prevoenju Biblije na arapski jezik, na kome poslu je proveo devet godina. HifnfNa$if (1272-1337/1856-1919) Roen je u Birkatu-f-hagg u Egiptu. Glavno obrazovanje stekao je na Ezheru (gdje je proveo 13 godina). Dugo je u Kairu djelovao kao nastavnik na raznim kolama, a pri kraju ivota imenovan je prvim inspektorom za arapski jezik u Egiptu. Od njegovih radova zasluuju spomena: "Osobenosti arap skog jezika" (predoen Kongresu orijentalista u Beu 1886) i knjiga: "ivot arapskog jezika", koja predstavlja zbornik predavanja odranih na Kairskom univerzitetu, te drugih istraivanja autora o stilistici, te knjizevnom i govornom arapskom jeziku.

Louis Cheikho (Al-Yesii'i)

(1275-1346/1859-1927) Roen je u Mardinu, u Turskoj. Preao je rano u Bejrut, gdje je kasnije predavao i umro. Putovao je po mnogim zemljama Evrope i Istoka. Osniva je asopisa Al-Mariq kome je bio urednik 25 godina (od 1898). Naroito se bavio arapskom knjievnou iz koje je dao znaajne radove: "u'ara'u-l-nasraniya", "Tlmu-l-adab": iz oblasti stilistike djelo: "Tlmu-ina'i wa l-'aru<;l",a naroito je korisna i za uenje jezika njegova hrestomatija arapske knjievnosti: "Maganl-l-adabi fi hada'iqi-l-rarabi" (u est svezaka, sa etiri sveska komentara i indeksima (prvo izdanje: Bejrut 1882).Preradu i proirenje predstavlja nova serija: "Al-Magani-l-hadita", u redakciji Fu'ada Aframa Al-Bustaniya (od 1946).

irgi

Zaydan

(1278-1332/1861-1914) Zaydan je roen u Bejrutu. Prekinuvi poetno kolovanje, tu u koli zvanoj Al-Talatu-l-aqmari, obrazuje se kao samouk, a kasnije ui medicinu i farmaciju. Uz to se bavi i urnalistikom. Godine 1882.,nakon prelaska li Egipat, u Kairu osniva asopis Al-Hilal, kome je dvadeset godina bio

37

glavni urednik. Pisao je razna djela iz oblasti historije, knjievnosti, filologije i dr., od kojih naroito treba istai slijedea: "Ta'rihu l-tamadduni l-islami: Ta'rihu adabi-l-Iugati l-rarabiya;' .Al-Falsafatu l-lugawiyatu wa l-alfazu l-'arabiya; Adabu-l-luga i dr. On je, osim toga, jedan od onih koji su linim primjerom doprinijeli da se u Egiptu, i uopce u arapskom svijetu, razvije umjetniki historijski roman, napisavsi sam vie od dvadeset takvih romana iz arapske prolosti.

38

,. III

ORTOGRAFIJA ARAPSKOG JEZIKA

(~YLO'dI)
Arapska pismo: uvodnerije"
Iz malog broja nezavisno nastalih grafikih sistema (kineskog, peruanskog, meksikog, babilonskog, staroegipatskog, protosinajskog) razvile suse sve poznate vrste pisma u svijetu. Prema onome to se pojedinim znakovima (nekad prvobitnim slikama) oznaava, sva pisma se dijele na: ideogreiska, silabika i alfabetska. Kodideografskog pisma za svaku ideju (pojam) postojao je prvobitno zaseban crte (slika) odnosno znak. Takvo je, npr., danas kinesko pismo. Znakovi, pak, silabikog pisma oznaavaju konkretne slogove doticnog jezika, te imaju, dakle, odreenu glasovnuvrijednost. Takvo je, npr., sumersko ili iz njega izvedeno babilonsko klinasto pismo, kao i etiopsko, ali je ono drugog porijekla. Najsavreniji stupanj u razvoju pisma predstavlja alfabetsko pismo, u kome bi, u P' incipu, svakom glasu nekog jezika trebalo da odgovara odreen znak, odnosno slovo, ali u svakodnevnoj upotrebi ne postoji tako idealan fonetski alfabet, u strogo naunom smislu. Donedavno se mislilo da su se svi dananji alfabeti, u konanoj liniji, razvili iz staroegipatskog hijeroglifskog pisma, koje je kombinacija svih triju spomenutih osnovnih vrsta pisma. Smatralo se, naime, da se dotada najstarije poznato alfabetsko pismo 2 : tzv. starosemitsko, razvilo iz
arapskom pismu i pitanjima u vezi s njim, pogledati knjigu: Dr. Teufik Mufti, Arapsko pismo (razvoj, karakteristike, problematika), Sarajevo, 1982, str. 295. Tu je data i odgovarajua obimnija literatura, u poglavlju: "Selektivna bibliografija" (str. 259-277). 2) O postanku alfabeta uopce (pa i arapskogu krajnjoj liniji), izmeu ostalog, vidjeti rad: "Zum Ursprung des Alphabets" von Anton [irku, objavljen u; "Zeitschrift der Deutschen Morgenlandischen Gesellschaft, Band 100 - Heft 2 (Schlussheft), Neue Folge, Band 25, 1950, Wiesbaden 1951,str. 515 - 520. 1)

39

staroegipatskih hijeroglifa. Meutim, u najnovije vrijeme, pronaeno je jo starije alfabetsko pismo nazvano (protolsinaiskim (pronaeno najprije na Sinaju, a potom i u Palestini). Prema arheolokim indikacijama upotrebljavalo se u vremenu izmeu 1800-1200. prije n. e. Po starosti se razlikuju njegove dvije varijante. Od 28 do 29 znakova samo kod sedam mogu se utvrditi isti oblici kao u staroegipatskom pismu, samo to oni imaju drukiju glasovnu vrijednost, te bise, dakle, moglo raditi moda o pozajmicama iz Egipta, i to samou pogledu vanjskog oblika malog broja znakov- .. Na protosinajsko 'pisrnoutjecalejei silabiko gub1isko pismo (po Gubli, starom imenu grada Biblosa). Ono je nastalo oko 2000. prije n. e., vjerojatno pod uplivom klinastogbabilonskog pisma. Samo dva znaka gubliskog pisma imaju isti oblik i glasovnu vrijednost, dok jo znakova ima samo iste oblike koje nalazimo u protosinajskom pismu. Negdje u 12. stoljecu prije n. e. nastaje prasemitsko pismo, to je alfabet od 22 slova, koja prvobitno oznaavaju samo konsonante. Prasemitsko pismo je nastavak varijante protosinajskog pisma, nastale na podruju Palestine. To jasno pokazuju mnogi istovjetni zajedniki oblici u oba pisma, kao i neki. posebni znakovi koji u prasemitskom imaju prostije oblike, a koji se daju izvesti iz odgovarajuih starijih oblika protosinajskog pisma. Iz prasemitskog pisma su se s vremenom razvili. svi alfabeti na Zapadu i na Istoku, od kojih su i alfabeti jugozapadne i sjeverozapadne grane semitskih jezika.Evo dvije tabele o grananju tih pisama izprasemitskog. Prasemitsko pismo uno-semitsko Sabejsko Gala
~

I I Safevijsko

Semudsko

Lihjansko

Amahrsko Pra

Feniko

Punsko

Starohebrejsko sa~ritansko Palmirensko Sirsko

Kvadratno hebrejsko

40

(Ima i miljenja prema kojima se prasemitsko (fenikolpismo razvilo iz jednog oblika kretskog pisma.) Prema Wafiyu 3, arapsko pismo prelo je u svom razvoju pet.razdoblja, 1) Najstariji oblik pisma kojim je biljeen .arapski jezik izveden je iz musneda (sabejsko pismo). PremaWafryevom misljenju iz njega su se razvili i oblici pisma upotrebljavaniza ostale arapskeepigrafske dijalekte: lihjanski, semudski i safevijski, Lihjansko pismo malo se razlikuje oCI. musneda. Semudsko pismo, iako je ponjemu nastalo iz musneda, nije tako lijepo sreeno, a najee se pisalo odozgo ~rema dolje. Safevijsko pismo vrlo je --, slino lihjanskom, a pisalo se zdesna nalijevo, ali nekad .i u obrnutom smjeru. U svim ovim oblicima arapskog pisma slova su se pisala odvojeno jedno od drugog. Obiljeavani su samo suglasnici (vokalf-pak.ni dugi ni kratki, nisu uopce oznaavani), ito bez dijakritikih taaka (pa je, npr., slovo c: oznaavalo suglasnik: c: c t i sl.), te bez drugih znakova interpunkcije. U doba pojave islama, poetkom 7. stoljeca n. e;,sjeveroarapska plemena. (Adnanovii) nisu imala vlastito pismo. Tek se oko toga doba javljaju zaeci arapskog pisma, tj. onog iji su kasniji oblici doprli do naih dana i ostali u svakodnevnoj upotrebi, ne samo 'kod Arapa nego kod mnogih drugih naroda koji su primili to pismo. Prije pojave islama pojedini sjeverni Arapi u Hidazu i Neddu poznavali su hebrejsko, sirsko ili nabatejsko pismo, pa su tim pismima ponekad pisali i svoj jezik. O prvim oblicima samostalnog arapskog pisma ima raznih .miljenja. Donedavno se smatralo da su se svi' oblici njegovi razvili iz tzv. kufskog tipa kojim su pisani najstariji arapski spomenici, kao to su prvi Mushafi, natpisi na kamenu i kovanom novcu. Meutim, pronaeni su papirusi, koji potjeu iz prvog doba islama, pisani (nasuprot uglatimkufskim) oblijimslovima. Ta zaobljena slova slina su kasnije uobicajenom tipu arapskog pisma" nasbI'. Prema WMiyju,kao drugi stupanj arapskog pisma treba smatrati upotrebu nabatejskog pisma koje se razvilo iz aramejskog. Nabatejci su (po nekima arapsko pleme) semitski narod koji je ivio u tzv. Kamenoj (Petrijskoj)Arabiji (po glavnQm gradu Petri), koja se prostirala juzno i jugozapadno od Palestine. Nabatejce spominje jo Asurbanipal u 7. stoljecu prije n. e.). Slova nabatejskog pisma (upotrebljavana za arapski) meusobno su spojena, oznaeni su samo suglasnici, i to slovima bez dijakritikih taaka,
3) 'Ali 'Abdu-l-Wahid Wafi, Fiqhu-l-lugati. Al-Qahira, 1381/1962, 5. izdanje (posebno vidjeti poglavlje o historiji arapskog pisma, na str. 246 - 252).

41

Najstariji spomenik pisan ovim pismom je onajizAl~Namare (328. n. e.). Ovo je pismo nestalo postepeno, ali brzo iz upotrebe zabiljeenjearapskog jezika. Trei stupanj razvojavarapskog pisma (Wafi) jeste njegov razvoj iz oblika nabatejskog pisma u zasebne oblike iji je nastavak dananje arapsko pismo. Za najstarije spomenike ove vrste" arapskogpisma smatraju se dva natpisa' koji imaju oblike donekle sline kufskom tipu pisma, a to su: 1) natpis iz Zebeda iz 512. n. e. (na grkom, sirskom i arapskom) i 2) natpis iz Harrana u Ledi iz 568. n.e.(na grkom i ar'pskom). Pismo ovih dvaju natpisa vrlo k slino pismu s mnogih sinajskih natpisa, koji su po jeziku nabatejski, a samo njihovo pismo pokazuje mlae oblike nego to ih imaju ostali nabatejskinatpisi, rasuti na podruju od Damaska pa sve do' Medine, a od kojih najstariji potjeu iz prvih godina nae ere. Prema Eutingu (NabataischeInschriften, str. 4) ve se u tim natpisima zapaaju zaed-arapskog pisma, to se moe zakljuiti, npL, po nainu vezivanja nekih slova, te po stvaranju odreenih krajnjih oblika. Ti nabatejski sinajski natpisi (II i poetak III vijeka n. e.) predstavljaju, .prema Moritzu, 4 tip kurentnog nabatejskog .pisma, dok su kako on smatra, Nabatejci sigurno imali i podesnije, kurzivno pismo, za svakidanju upotrebu, sa zaobljenim oblicima i eim vezivanjem slova meusobno, nego to su to bili oblici u natpisima na kamenu. Meutim, Moritz istie da se o tome ne moe jo nita pouzdati rei, jer dosada posjedujemo samo to pismo sa natpisa na kamenu i kovanom novcu. On, pak, smatra nabatejsko pismo direktnim prethodnikom kufskog, a vjerojatno i nesbi-iipe arapskogpisma, iz kojih su se s vremenom razvile i sve ostale vrste (dananjeg) arapskog pisma. Kod najstarijih arapskih pisaca ne nalazimo sigurne podatke o postanku arapskog pisma. Prema jednom predanju, pismo je poteklo od imena est mianskih kraljeva: ~~ ,.;o ,; " ~ ~ j'y> . L.,:,_;I, poginulih u zemljotresu( A t.1....sr :H ) spomenutom u Kur'anu (sura 26, ajet 189). Uzevi, navodno, suglasnike koji su sadrani u njihovim imenima i dodavi im na kraju jo estsuglasnika:jj..,fi:\:";., (lj. tzv. 0.{,jf: ), sastavili su arapski ebded-alfabet (u upotrebi na Istoku, 's izvjesnim razlikama prema onom na Magribu 5, a u oba
, 1;)". . "I;)

;'

I;)

'"

..-...

'f.

y.

I;)

(ii

'"

0..-

4) Bernhard Moritz, Arabische Schrift. Izalo u: "Enzyklopaedie des Islam", Band 1, Leiden - Leipzig, 1913, str. 399 - 410. 5) Poredak slova u abgadu na Magribu je prikazan na slijedeoj tabeli.
i 1
y

c
3
j

,
4

C 8 u

j,

~
10

!l 20

J
30 Ji,

r
40

6
J

50

"

cr
60

'<-

c.f' J

.r

-:-

t
600

>

~ '-

J-

70

80

90 100 200 300 400 500

700 800 900 1000

42

sluaja slova imaju odreene brojne vrijednosti). Meutim, slova i poredak onih est "imena kraljeva", ustvari, predstavljaju hebrejski i aramejski alfabet. Iz ovog posljednjeg razvio se nabatejski, koji su onda preuzeli Arapi. Pitanje je sada da li u ovoj tradiciji moemo ustanoviti ostatke sjecanja kod Arapa o postanku njihovog pisma u Midanu, zemlji Nabatejaca? Prije pojave islama neki sjeverni Arapi poznavali su, i donekle upotrebljavali, nabatejsko i sirsko pismo, kao i poslije islamskih osvajanja. Prema Girgi Zaydanu 6, suprotno ranije reenom, kufski tip arapskog pisma potekao je iz sirskogpisma, a nashi iz nabatejskog. Iz vrste estranhelo (:.s-w~I) sirskog pisma, u upotrebi za pisanje kranskih svetih knjiga: 'po njemu se razvio kufski tip, na to ukazuje izvjesna njihova meusobna slinost, te neoznaavanje u sredini rijei dugog "a" pomocu "alifa" u oba pisma (npr. ~\ mj. yl:S:.J1 ili ~I mj. u::11.1J\).
o.

Meutim; wan. kao etvttu etapu razvoja arapskog pisma istie samo utjecaj sirskog pisma (a ne navodi ga kao izvor kufskog.) Taj utjecaj poeo je od sedmog stoljeca n. e. i djelovao je, pored ostalog, i na pretvaranje arapskog pisma u brzo pismo za svakodnevnu upotrebu. Poinju se ~I, stvaraju se slova upotrebljavati i dijakritike take (odn. punktacija za specifine arapske glasove (0; <..? j; tJ. Meutim, 1 ovo pismo, u ovoj fazi, oznaava samo konsonante i nema znaka za udvajanje suglasnika (geminacija, ~.Io. :I\). .

r~

Prema Kulu~diu, 7 nabatejsko pismo se smatra prototipom svih vrsta arapskog pisma. Prije pojave islama, po njemu, iz nabatejskog pisma razvila su se bila tri nova: 1) sinajsko (ne smije se zamijeniti sa protosinajskiml), koje Arapi upotrebljavaju nakon odlaska Rimljana iz Petriske (Kamenite) Arabije. Pokazuje prijelazne oblike prema kasnijem arapskom pismu (ovo je druga etapa po Wafiju); 2) ku/sko pismo (iz koga se razvilo i "magribsko" pismo u Tunisu, Aliru, Maroku itd.): 3) konano, iz nabatejskog se razv~ja i: kermatsko pismo (po Karmatima, vjersko-politike] sekti u Siriji i Iraku). Iz karmatskog su se pisma razvila tri nova: a) pegon (sa samoniklim elementima, u upotrebi u Indokini i Indoneziji); b) ~. I :: II (ima svojih specificnih elemenata, nastao je u IX stoljecu n. e., zarnijenivi ranije u Iranu upotrebljavano pismo pehlevi: iz ta'liqa se u XVII st. n. e. razvila neka vrsta stenografskog pisma ikeste; c) ~I (vjerojatno nastaje u Egiptu, nakon njegovog osvajanja od strane
6) Girgi Zaidan, Ta'rihu-I-tamadduni l-islami, dio III, Misr 1904, (vidi poglavlje: Al-hattu l-rarabi, str. 52-57). 7) Zvonimir Kulundi, Knjiga o knjizi. I tom. Historija pisama. Drugo izdanje. Zagreb 1957.

43

Arapa, tj. poslije 640 n. e.).. On je u. poetku upotrebljavan za pisanje poslanica i obinih dopisa, a kufsko 'pismo za pisanje Kur'ana i drugih tekstova vjerskog 'Sadraja. U petom ci posljednjem) razdoblju svoga razvoja (poWaftyularapsko pismo dobija oznake 'za duge vokale-pomou konsonantskih slova I (a), ) (ii), .s (1), pa tako ta slova imaju otada dvostruku funkciju. Potom se uvodi i znak za udvajanje suglasnika ( ;\~. JI) .:., to je poetni dio slova o: odn.

J- pisan iznad konsonanta koji li izgovoru treba udvojiti. Uvode se i znakovi za kratke vokale, za' to su -1 poetku postojala dva naina (i to prvi 'slian sirsko-nestorijanskom): pomou taaka, to se nije dugo odralo: drugi 'nain javio se oko os.:.nogstoljeca n. e. i ostao u upotebi sve do danas. On lii na sirsko-jakobitski sistem, koji za kratke vokale uzima slova ili dijelove slova stavljene iznad ili ispod suglasnikih znakova (tako je "~fl1 ~ (= almalialif (;~& . ~O poloen vodoravno iznad ~"';"Ii" .; suglasnika: -" ;;..sJi _ (= 1)je sloV:o rS(y) ispod suglasnika; ali ~~.
u) je slovo) (= w) 'iznad suglasnika; aS ~i za suglasnik iza koga nema samo glasnika (a to je zapravo slovo "h" ( o ) iznad dotinog suglasnika).
(=

Po tradiciji pronalazak ovog drugog sistema obiljeavanja kratkih vokala pripisuje se Abii-l-AsweduAl-Du'sliju (umro 69/688). Bez obzira na to da li je ta tradicija vjerodostojna, sigurno je da je veina ovih usavravanja arap skog pisma izvrena tokom prvog stoljea po Hidri, Meutim, izgleda da su prvi (osmanski) Mushafi pisani prije ove reforme pisma, odnosno prije nego to su se novine bile rairile, pa u njima nisu upotrijebljene ni dijakritike take za suglasnike niti znaci za kratke vokale: dugo "a" se nekad ne. obiljezava alifom ( ~..,JI , ul.r----JI i sl.). a postoje i druge nepravilnosti, npr. meusobna zamjena slova (kao u ~ mj. ..k.-,., i dr')',D9akritike take za konsonante ~I) i obiljeavanje kratkih vokala (~f) kasno su se-poeliupotrebljavati pri pisanju Kur'ana. Dijakritike take za konsonante pisane su istom bojom kao i osnovni konsonanti, dok su znakovi za kratke vokale pisani drugom bojom, jer su smatrani inovacijom prema prvobitnom nainu pisanja osmanskih Mushafa. Najstariji spomenik na kome se zapaaju te reforme arapskog pisma je jedan natpis na kamenu naenom u Egiptu iz 31. godine po
.

(r~

Hidri (651-2. n. e.).

Jedna od karakteristika arapskog pisma uopce, u poreenju s ostalim pismima koja su se razvila iz prasemitskog pisma, jeste postojanje po etiri oblika (kod veine slova) za pojedino slovo, s obzirom na njegov poloaj u

44

rijei: pocetni, sredinji i krajnji (npr.: -! -:- ~) ili na njegovu upotrebu izvan nje: samostalni oblik (npr. y), ali u odreenim sluajevimai urijei (u bilo kom poloaju). Dalje je za arapsko pismo karakteristian tzv. etveroredni sistem. Naime, svi spomenuti oblici slova, piu se, po odreenim pravilima, u etiri paralelna reda (praznine) omeena sa pet linija (slino smjetaju nota u notnom sistemu obiljeavanja tonova). Za semitska pisma (pa tako i za arapske) poznato je da, nasuprot evropskim (latinici, cirilici, grkom i dr.). imaju pravac pisanja sa desne na lijevu stranu, kao i to da nemaju posebnih oblika za velika slova (majuskule). Bilo je kod Arapa pokuaja da se takva slova uvedu.Tedan ~~ja j~ 1930. taka.v pokuaj ~redsta~ljaju tzv .. krunska slo~a = godme predloio u Egiptu Muhammad Mahfuz Al-Misri, ah ruje naiao na odaziv za njihovo prihvatanje u praksi.

<:0 ~~,

***
Tokom nekoliko prvih stoljecaposlije pojave islama, iz prvobitna dva osnovna tipa arapskog pisma, tj. iz kufskogi nasbi-tipa,razvilo Se na desetke novih vrsta i podvrsta arap skog pisma, te njihovih raznih varijanti. Meutim, s obzirom na njihove oblike, sve se te vrste mogu svesti na desetak temeljnih vrsta, iz kojih su se obrazovale, na razne naine, sve ostale vrste toga pisma poznate do danas. Prema Moritzu, to je ovih est osnovnih vrsta: 1) ~\~.,) (diwani), 2) -:Jj (tulut), 3) J-)::; (ta'Iiq), 4) ~ (nashi), 5) W) (riq'ali 6)'(jG-l (igazat). Meutim, Fek~teirtlaneto drukiji izbor tih osnovnih vrsta ar;pskogpisma, naime: 1) -.:.15. (tulut),2)

w) (riq'a),

(nashi), 3) ~
.

(muhaqqaq), 4) :;~)
. ", ,.

(riharu), 5) r::?'; (ta~qi') i 6)

,

. Ove gornje, kao i nefe iz njih izvedene vrste arapskog pisma imale su, ili jo uvijek imaju, razliitu upotrebu u svakidasnjem ivotu, a neke od njih posebno slue u razne kaligrafskesvrhe, dok su, pak, mnoge od njih potpuno izale iz dalje upotrebe, ali su se u novije vrijeme pojavile i neke sasvim nove, manje-vie kaligrafske vrste, pokazujuci sve nove mogucnosti oblikovanja toga pisma.

***
. Arapsko pismo (u nekim svojim vrstama) prihvatili su u raznim vremenima i mnogi nearapski narodi, kao to su neki narodi u Africi: Berberi,Sudanci, Suaheli, Hause, pa u Aziji: Turci, Pezijanci; Afganci, Urdu, Malajci, te jo neki drugi.

45

Za neke jezike arapsko pismo bilo je samo privremeno u upotrebi (u alhamijado literaturi), .Jcao to je bila njegova upotreba za pisanje bosanskog jezika u formi tzv. arebice.

***
Pored spomenutog prvobitnog poretka arapskog alfabeta (~ . ~\), rano je doao u upotrebu (il do danas je jo ouvanlporedak slova na osnovu slinosti pojedinih njihovih grupa (s izuzetkom krajnja tri slova), a to je taj (magribski) alfabet ( ~QJ"~\ , >'~:..; -';. , ~~Yf): ,", .
.

i.,? -'

J- V'

tt.~ o" (.)i J !.I j;, J:, j)

..

~~

t ce':'"

u y \

Kako je poznato, u istonim arapskim zemljama, a i inae kod ostalih koji se ~lue arapskim pismom, u upotrebi je ovom magribskom slian poredak slova, gdje izgleda da je u njemu u obzir uzeta i fizioloka srodnost pojedinih su glasnika meusobno, a to je slijedei uobiajeni (i kod nas) savremeni arapski alfabet, koji izgleda ovako:
i,.f)
;)

i J ;l J Jtt. J;,.b '-"" if';...,..

j)

~~

te c ...:....:.> y \

Taj fizioloki princip pri poretku suglasnika doao je do izraaja u prvom arapskom rjeniku tzv. Kitabu-l-rayn od Al-Halila ibn-Ahmada Al-Farahidiya. U njemu su suglasnici poredani na osnovu svojih mjesta artikulacije (J);J\CJG..:.), i to poevi sa drijelnim suglasnikom t. ( , ), a zavrava se sa usnenim: y (b). Tome se jo na kraju dodaju suglasnici: )
(w), ~ ( ~), i,.f - (y) .

. Arapske.pismo po svojoj rasprostranjenosti dolazi poslije latinice, ali ga je ona u posljednje vrijeme zamijenila pri upotrebi za pisanje nekih jezika (npr.: turski, suaheli, hausa, malajski), ili je mjesto njega dolo neko drugo pismo, kao to je sluaj sa irilicom u bivem Sovjetskom savezu. U raznim sluajevima i za raznu upotrebu arapski jezik (odn. samo pojedine njegove rijei i sl.) pie se i drugim vrstama pisma, tj. u transkripciji (latinicom, irilicom itd.). Na arapskom jezikom podruju (i pored nekih lokalnih pokuaja i prijedloga) arapske se pismo odralo u punoj svakodnevnoj upotrebi. Kao neki izuzetak od toga mogla bi se smatrati upotreba latinice za pisanje arapskog dijalekta na otoku Malti, od davnih vremena. Za obiljeavanje glasova (rijei, sintagmi itd., pa i cjelovitih tekstova) arapskog jezika nekim drugim pismom postoje dva naina: 1) onaj primjenjivan za svakodnevnu upotrebu za iru javnost (u novinama, asopisima, pa i knjigama .itd.), te 2) onaj namijenjen uem krugu korisnika, strunjaka, za naune i sline svrhe.

46

U prvom sluaju arapski se glasovi djelimino obiljeavaju istim ili slinim glasovima nekog stranog jezika, ili, pak, kod specifinih arapskih glasova, biljee se bliskim stranim glasovima, u skladu s njihovim fonetskim osobinamaxadaptiraiui arapske-glasove svome izgovoru, a oznaivi ih prema pravilima svoga pravopisa. Takav je sluaj i s naim arabizmima, ali i inae s pisanjem arapskih rijei (vlastitih imena i dr.) u transkripciji za iru upotrebu (pa ak i u specificnoj upotrebi, npr., pri citiranju iz Qur'ana i sl.), Pri tome se onda ne razlikuju meusobno neki arapski (za nae uho bliski) glasovi, te se piu jednim slovom, npr.: "s" za: .:;.., iJ",f ili "h" za: eto i dr. Razne druge osobitosti pri tome ostaju zanemarene, kao to su, npr., duine vokala (Hamid mj. Hamid), udvojeni suglasnici (Muhamed mj. Muhammad). Pojedini se. arapski glasovi ispustaju ili mijenjaju (Asim mj. 'A$im, Omer mj. 'Umar) i dr. Osim toga, kod nas se esto preuzima strana (pa i ona netacna) transkripcija. Tako se, npr., pie: Nagib mj. Nagib ili bar: Nedib i sL Opcenito uzevi, moe se svakako rei da je ovakvo obiljeavanje arapskih glasova esto daleko od njihovog pravog izgovora. Ono je kolebljivo i nedosljedno u mnogim sluajevima, te za budunost ostaje da se ta transkripcija to vie objedini i uskladi, te propagira u najsirem krugu njene upotrebe. Sada emo se ukratko osvrnuti i na onaj drugi nain biljeenja arapskih glasova, koji bi trebalo da predstavlja njihovu dosljednu, ispravnu, naunu tanskripciju. ~ . S pravom se moe rei da u sadanjoj naucnoj praksi postoje samo dosljedne nacionalne naune transkripcije, ali ne i jedinstvena internacionalna, koja bi (bar u posebnim uvjetima) bilaprihvaena kao obavezna za: upotrebu u svim naunim arabistikim izdanjima u svijetu. Istina, postoji jedna takva transkripcija koja sve vie dobija meunarodni znaaj i sve iru primjenu. To je tzv. ZDMG sistem transkripcije arapskog pisma, tako nazvan jer je prvi put upotrijebljen u njemakom asopisu: Zeitschrift der Deutschen Morgenlandischen .Gesellschaft. Taj se sistem sada upotrebljava i van Njemake, u raznim zemljama, a djelimino i u nas. Neke, pak, zemlje i u ovakvoj transkripciji, a pod utjecajem domae grafije, na svoj poseban nain obiljeavaju neke arapske glasove. Tako, npr., u engleskoj transkripciji upotrebljavaju za: .:;.., = th, C = j, t = kh, ;, = dh, J' = sh, t = gh,J = k. U francuskoj transkripciji imamo: .:;.., = lh, C =

~,t = ~h, ;, = <!.h, J'

= ~h,

t = 8..h,J

= k, Ona je, dakle, usklaena prema

47

engleskoj transkripciji.vuz upotrebu crtice ispod digrama, da se ukae na to da on oznaava samo jedan jedinstven arapski suglasnik.. Ruska transkripcija, pored upotrebe irilice.islui se nekim dijakritikim znakovima, po uzoru na ZDMGsistem. Oni 'arapski alfabet transkribiraju ovako:
.=..:... , y = 6, u =T , ..:... = ~. ' C =DK,C =~, (.)"=c, J-=~,

t =~t ~=;0;, .)= ~,J

=
I

= p,

=3,

J"=<;:, J'=l!o, j,,=T,j;,=~,t.

0 = R, o = X, .) = B, 1.$.= H

t=T,J=<P,d=~,!l=K,

J = JI, i = MI

***
, U spomenutoj njemakoj transkripciji (ZDMG), koja se u izvjesno] mjeri upotrebljava i u naoj arabistici, a kojom emo se i mi sluiti u naoj gramatici, arapski (konsonantski) alfabet izgleda ovako:
.= '- , y =b, u =t, ..:... = t, C = g, = s, J- = , J" = s,

c = h t = h, ~ = d, ~ = d. J = r, j

= z, o:

J' = d, j" = t, j;, = ZI t. = ' , t = g, J = f, J = q, !l = k, J

1.$

= 1, i = m, 0 = n, 0= h, .) = w,

= y.

. to se tie transkripcije vokala, u tom osnovna timbra, i to za kratke vokale: ~ sa "i". Dugi vokali oznaeni su ( 1..5 ....:.: Diftonzi se tu biljee ovako: ~.:.. sa" aw" i

{;.s
.

sistemu oznaena su same tri ';, _' 'sa "u"; _ -:.. sa "a"; ;j~. ) Isa "a"; j .:.. sa "u"; 1..5 _ sa "i". ~.:.. sa "ay",
-ID .
"" !I'

Nunacija (0":!pl ) seoznaava sa: - -an, _ -un, _

._' -.

o ~ /

::;"".

Kratki vokali, nunacija, te sufiks za enski rod: ~ _ = -atufn), obino se (osim pri naroitoj potrebi) ne piu, a osobito u pauzi ( ~)f ),ali i inae na kraju rijei, npr.: ~f '- al-qalb, ~~ - ragulun), ~. - salima, ~f al-hasanai sl. , Konsonant . (~~O.~Jf) ne biljei se u pismu-na poetku rijei, npr.: dr -iamirImj. 'amlrun), 0.:;'1- ibra(mj. 'ibratun); 0~t-nidun (mj. 'udunun) i sl. ' Udvojeni suglasnik (~:L;.,..) oznaava se dvostrukim slovom odgovarajueg suglasnika (izuzev kod onih nastalih asimilacijom, kod odreenog lana, i drugdje), npr.: ~ - sayyara, ali: ~)f - al-riglu (mj, ar-riglu) ili: ::.,.. ~~ - min rabbi-hi (mj, mir rabbi-hi) i sl. ' Odreeni lan, pa rijei u genitivnoj vezi (U0il), te pro nominalni sufiksi, crticom se odvajaju od druge rijei sintagme, npr.: ~1:?Jr- al-fu'adu: - ~~ - talabu-l-tilmi: ~L - sa' ala-hu,.;";';~ - darabu-hum i sl.
48
;::: " . J.

=.:..

Sufiks ~ - iyytun) u tzv. odnosnom imenu oznaen u ovoj knjizi cirkumfleksom na i, kao, npr .. ~~ misriyyun), ~;Jf- al-'arabiya i sl. '
~..I~

~f bit e
- misri (mj.

Inae, razne osobitosti arapskog izgovora ili pravopisa se ne obiljeavaju, odn. ne prenose iz arapskog pisma u transkripciju, koja esto nije fonetska nego fonoloka, a ona, sa druge strane, ne slijedi vjerno, ni arapsko pismo, te nije ni prava transliteracija nego neke kombinacija jednog i drugog naina biljeenja arapskog izgovora. To, uostalom, ne obavlja ni arapsko pismo, a naroito kada je ono bez vokalizacije i drugih dijakritikih znakova. Za pravilan izgovor arap skih glasova, i samih za se i u raznim njihovim kombinacijama, u rijeima, te meu njima u reenici, treba se obratiti na njihov detaljan i taan opis u fonetici arapskog jezika, a za neke podatke o tome i na njegovu fonologiju.

A) Obiljeavanje suglasnika
Kako se iz priloene tabele vidi, arapski alfabet je (kao, uostalom, i drugi sjeverozapadno - semitski: hebrejski, feniki, arameiski, nabatejski itd.) konsonantski alfabet, tj. on ima posebna slova samo za suglasnike. On se sastoji iz 28 suglasnikih slova, od kojih su 22 (kao i njihov poredak u tzv. abgad alfabetu) preuzeta iz nabatejskog pisma, a preostalih 6 slova, naime: ..::..t ~./ .1 [t dodati su kasnije u arapskom pismu, a to su tzv. "slijedeca" slova = ~\))i J );J\

.Punktacija- i~ ~ \
Sva ta slova mogu se svesti na nekih 16 osnovnih oblika (a to bi bili: Y C .:l ) .r o" .1>t. J S J rOj i..S pa i na manji broj, u krajnjoj liniji, naime, na: pravu, luk i petlju. U poetku razvoja arapskogpisma po dva ili tri razna suglasnika obiljeavana su po jednim slovom, Kasnije su za njihQvomeusobno razlikovanje dole li upotrebu dijakritike take. Takva upotreba jedne do tri take naziva se punktacija = ili '6.0::1\. Slova s takama, tjpunktirana, zovu se: ~

;.

.. o

c>

Jj;J(

odn. li,)'%: '. [iJJ;J\, a ta su:

r~~f

..

Y":'>0Ct~jJ'~j;tJJJ~

Slova, pak, bez taaka, tj. nepunktirana, zovu se: ~1'.

'g '.

fi Jj;.Jf, odn.
49

4 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

TABELA ARAPSKOG ALFABETA

Redni broj IME SLOVA 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
.

OBLICI SLOV A Brojna. Transkripcija. samost poet- sredi- krajnji vrijednost ni alni nJI

....;Ji a.lif

a.a.i.u

1 2 400 500 3 8 600 4 700 200 7 60 300 90 800 9 900 70 1000 80 100 20 30 40 50 5 6 10

ba' ..lJ~ ta' . 1.1 ta'

. '-I
~-

b t
t g

'-:-'

-: -:;

~
...:...

'-:--.::.....

w ..;..
C

. -'
;,

..:...
-':'<-><-><-

gim

..:>:->->-

t:C

.l>>.L;..
.

ha' ba'
da.I ra.'

h b
d

c
t
;,

:
.L

JI.: daI Jb
.IJ

..L

d
r

~
J

~
J

.L .r: .r:

.L
.r:

,;.Ij

za'
sin
m

z
s

.r:
uu-

~ ~~

u'

. u'
if
.. ,p

....
..;..

.
.' ....a..

;,ko sad ;,L;, c;lad

.-.:>

d
t
Z

~
.b ....b
.s-

-.a...
I ..,l2...

Ja.b..
I .=.

. u,
,;.\1

ta. za

.1
.b
I.

Ji...... ......

~
j):-

'ayn
ga.yn fa' qaf

C C
J-

g f q k I

,;.\.;
j\j
.

t
j

~ ~ ~
S

-"-

J
!l

j\.5' kaf

s.
1.
-o...

-"-

~
.!.L

23.. ' . r':i 24 25 26 27 28

lam mnn
nun ha waw ya'

.J
-"
...,j

Jr-

~
(.)jJ.
,;.\..l.

m
n.

r
(.)

h
w y

""l!-

:.r
J...

~
)

...Ji;

JI)

..,
-:!

r-

r
1$

. 4

cs

50

~Wi'0 );JI, a to su sva ostala, naime: \ C ~ )

o"

.b t.!l

J i

s-

Slova samo s jednom takom zovu se: o:.G..)" a to su: t ~ j,f j;, J (~); ona sa po dvije take zovu se: ob, a to su: ..:.o ( oA.. ) J 1.$; slova sa po tri a to su samo: 0 i ..;. take nazivaju se: ;i~l~:, Na Magribu (tj. u Tunisu, Aliru, Maroku) za slovo J upotrebljava se slovo oblika: -J., dok je mjesto J u upotrebi slovo: ,J . Slova s takama odozgo nazivaju se: ~\j~
..:.o (o L) 0
,

a to su ova:

t~ j

";,f

j;,

tJ
-J.

0;

slova, pak, s takama odozdo

zovu se: ~~,

a to su: y

1.$.

Za strane rijei nekada se upotrebljavaju punktirana slova (preuzeta iz perzijskog alfabeta), na ime: y = p,; = , J = v,!l = g i dr. Mjesto uobiajenog pisanja dviju tacaka, tj. jedne pored druge (..), nekada se mogu pisati i jedna iznad druge (:), naroito onda kada je slijedee slovo punktirano. Mjesto obinog pisanja triju taaka (v.) u najstarije vrijeme one su pisane i uporedo ( ... ), i to kod slova = J-. Meutim, pisane ispod toga slova (v::) sluile su samo kao ukras za slovo u' U nekim vrstama arapskog pisma (riqa i dr.) dvije take se spajaju u kratak vodoravan potez ( , ), a tri take u trokut bez osnovice ( ~ ), radi ubrzanja samoga pisanja, kao to je sluaj i s nekim drugim nainirna koji slue u tu svrhu (npr. pisanje slova .r bez zubaca: L..> i sl.).

Znak nevokaliziranog

konsonanta

L?JI ili

0y~L~

V sluaju da arapski tekst dobije dijakritike znakove (tj. kad je on j::.:~), krajnje suglasniko slovo dobije iznad sebe u zatvorenom slogu (tj. kad iza nekog suglasnika nema vie nikakvog glasa ili ga slijedi neki drugi suglasnik) poseban znak, tzv. 0~L~ (ili skraeno: 0PT = mirovanje) odn. L~f (= odsijecanje). Samo pisanje toga znaka naziva se: a suglasnik koji ga nosi zove se: ~Wf (= mirujuci), Taj znak ima danas oblik kruia ( potpuno zatvorenog, a ti rukopisu on moe biti malo otvoren s gornje desne strane (~ ). On je ranije mogao biti otvoren i s donje lijeve strane (_'.l_ ), to je moglo nastati od jo starijeg znaka: > , koji se nekad pisao i ovako: 1\ . U nekim starim rukopisnim Mushafima, u funkciji ovoga znaka, pisala se iznad odgovarajueg slova crvena vodoravna crtica, tzv. o~~ O?

r~(

_0_

),

.. o

ji.

""~,;

Znak" sukun" (_'_ ) pie se i iznad slova)

4" GRAMATIKA

i <.skada ona oznaavaju 51

semi vokale, i to kao drugi (qawmun mj. qaumun) i ~ slue za obiljeavanje dugih J:.JrJj~ili uJ.n'Jj~, onda

lan diftonga: au odn. ai, pa e biti: -r:,J (hayrun mj. hairun), i sL Kada slova: \ j <s vokala: a, u, i (nazivajui se u toj funkciji: ta slova danas nemaju "sukuna", npr.:

Jt.:...,

(to je tzv. ~~~ ~n, npr: ~ mj. ~ (lala), ili je nosilac nunacije (tanwina), npr.: mj. (qilan) i sl. Na slovima za' suglasnike koji se jednae sa slijedeim suglasnicima, nema "sukuna", ona ostaju u pismu, a na iduci suglasnik stavi se znak udvajanja ( ~:L.:JI), npr.: mj. J;')I mj. J;')I ~ ~~o: mj. i sl. ' ,

"~j~ ,~~. Meutim, u starim rukopisima i u tim slucajevima pisao se taj znak (bez obzira to su se ta slova itala kao dugi vokali), npr.: Jt. (mala), ~~ (akurun), ~ (qila) i sL "Sukun" se ponekad stavljao na krajnje r..S koje se izgovara kao dugo a

Ji

J;

::"~:.c. ::..~:.c.;

~~::r-

, uj-- ' ...::....t,.:;.

~IO

Znak "sukun" pie se iznad hamze kod slova koja ga nose, npr.: ~ts
.J. .J. o.

1 sL

Nunacija - ~;:\\
Kao oznaku kategorije neodreenosti (indeterminacije) u arapskom jeziku imena (imenice, pridjevi, brojevi, i dr.) u odreenim sluajevima (padeima) dobijaju sufikse koji se svi zavravaju na suglasnik - n. Po arapskom nazivu toga slova, tj. nun, taj nastavak se u arabistici naziva nunacija, a arapski naziv ::r-~\ slui i za njega i za njegov znak ti pismu. Ti su nastavci kako slijedi: za nominativ: -un, za genitiv: -in, te za akuzativ. -an. Meutim, u pismu se (osim u metrici) to "n" ne biljei odgovarajucim ..slovom, tj. J, nego za te nastavke postoje posebni znakovi, naime udvojeni znakovi za kratke vokale ( -:..8';" - harakat), koji su modificirani na odreen nain, kako e sada biti pokazano. Radi pojednostavljenja izlaganja navest emo ovdje imena znakova za arapske kratke vokale, a to su::'-' /:'"' (damma) za "u"; _ 0;.5 (kasra) za "i"; _'_ ~ (fatha) za "a" (a o njima e se posebno -govoriti u njima posvecenom odsjeku). l)Nastavak -un pie se udvajanjem damme na tri naina: a) Prva se damma napie normalno, a druga obrnuto iza nje: ~ ili tako da drugaizgubisvoju petlju: 2".; ili se obje damme spoje u jednoj zajednikoj petlji: !.... b) Druga, neto izmijenjena damma spoji se uz donji kraj prve:.=..

52

c) Napisu se dvije normalne damme, i to jedna pored druge::' . Svi gornji oblici tanwina damme piu se iznad posljednjeg slova rijei, gdje se, inae, pie i sama damma, npr::.,..t (qalbun), ~) (faridun), )~..L:,., (sadiqun) i sl. ' 2) Nastavak -in pie se, kao i kasra, samo to je udvojena, ispod posljednjeg slova rijei, npr.: ..,J5 (kalbin), oG (atin), (ma'in) i sl. 3) Nastavak -an pie se 'udvojenom fathom stavljenom desno iznad alifa: (, npr.: \~\~(daran), t:) (farasan) i sl. Od ovoga se odstupa u dva sluaja: . a) Tanwin fathe pie se bez alifa iznad samog slova. s ili L, i~ (salwatan), ;~ (qalilatan) i sl.

~c.

Ovaj tanwin pie se iznad slova .s , kada je ono ili trei radikal neke rijei, ili uopce krajnje slovo nekog imena (imenice, pridjeya itd.), npr .. i.5~ (hudan) ili: ~~ (hindaban) ~ (mustafan) i dr. Kada je trei radikal neke rijei J r pa pree u I , onda se u neodreenom obliku tanwin fathe obino pie iznadalifa, npr.: ~('asan), a neki u takvim sluajevima dozvoljavaju i pisanje sa i.5 mjesto sa \ , pa piu ovdje: ~ ('asan) i tome slino. U nekim starim rukopisnim Mushafima tanwin se obi1jeava sa dvije take, ovako: -un : - (tj. dvije okomite take iza slova); -in: (tj. dvije vodoravne take ispod slova); --;-;- an: -,-,-(tj.dvije vodoravne take iznad slova). Nunacija se, kao i drugi dijakritiki znakovi, u nevokaliziranom tekstu u pravilu ne biljei. Izuzetno se tanwin fathe, biljeen iznad alifa, ipak, nekad oznai i u takvom tekstu, pa se, npr., pie: I~\ Cabadan), ~l>(halan) i dr. Tanwin fathe se upotrebljava za kratke brojnih rednih priloga, npr.: ( za \J~t(= prvo),'" za 0\5 (= drugo), zaW\5 (= trece) itd.

u metrici (J'J;J\ ~), mjesto tanwina Za obi1jeavanje stopa (~Qj) upotrebljava se normalan nain biljeenja tih nastavaka' (tj. -un, -in, -an), npr.: 0~G mj. ~G (ahidun), ~ mj.~ (salimin), ;)!L. mj. ~!L. (sariqan) i sl.

Znak udvajanja suglasnika (geminacije) --4..l.::..:Ji' ~~

o - ~

Jl "'...

""

Geminata odn. udvojen ili dug suglasnik (~\'. '..I\) oznaava se u pismu posebnim znakom pisanim iznad njega, naime tzv. ;'\'. JI ili ~ I' : II t.~ 53

koji ima oblik _-_ (nastao iz slova J')' U starijim rukopisima taj znak je nekada imao i spojnu crticu: -"". U sluaju sumnje, kada je trebalo oznaiti da odreeni suglasniknije udvojen, iznad njega se stavljala kratlca e-s (nastala od rijei: ~), npr.: ~~ ('alaniyat, a ne: 'alaniyyat). - Znakovi kratkih.~okala "a", "u" piu se iznad "adde" tj. ...:...odn . ...:. . Znak za vokal "i" pie se obino ispod udvojenog suglasnika, a njegova "adda" iznad njega, npr.: ~ (tinnin). Meutim, u ovakvim sluajevima, kasra se moe pisati ispod "adde" i zajedno s njom iznad odgovarajuce geminate, npr.:
~
.

~:r-

(hirrif), i sl. Ponekad se (u ranije doba) znak _'_

upotrebljavao mj. ~ (tj. mjesto fathe sa "addom"). Geminacija odn. udvajanje suglasnika moe biti neophodno ili samo eufonijsko.
1) Neophodno udvajanje je ono od koga zavisi znaenje neke rijei, odn. njegova nijansa, npr.: = ubio je, a = poubijao je. Takvo udvaj~.nje ponajee dolazi iza kratkog vokala, a rjee iza dugog a, npr.: ) .. :. (marrun), dok se sasvim rijetko javlja iza dugih: U, i, ili iza diftonaga: aw i ay, npr,: ~;. , ~)~ i dr.

2) Eufonijsko udvajanje suglasnika je sluaj jednaenja (regresivne asimilacije) prethodnog suglasnika sa slijedeim. Tada se na prvi suglasnik ne stavlja nikakav znak, a na drugi doda "adda. Takvo jednacenje vri se u tri sluaja. a) Suglasnik "I" odreenog lana, ispred jednog od denta1a, sibilanata i likvida odn. ispred tzv. ~: '. '. 1\ J",)..t a ti su: u ..:... ~ ~ ) j u" J' o" ,f Ji, J .) izjednai se u izgovoru s njima, ali u pismu ostaje, a "adda" se stavi na suglasnik s kojim se on jednai, dok ono "1" ostaje bez ikakvog znaka, npr.: ~: ~II (at-tibnu), u--(JI (ar-rami), ~~I (an-nuru), ali se pie, kako se vidi: al-tibnu, al-rami, al-nuru, i tome slino. Neki gramatiari doputaju ovakvu awimilaciju i poslije su glasnika "1" estica: ~ i~, npr.: ~~ (ban-nafsi), ~r~~ (har- ra'aytum), i sl. b) Suglasnik" .) " s kraja neke rijei, jednai se sa suglasnicimar , Ji"
LS

s poetka iduce rijei, pa ti suglasnici dobiju "addu", a " .) " ostaje bez ikakvog znaka, npr.: 0~ r" (mil ladun). Meutim, mnogi sene dre toga pravila, pa " .) " zadri -svoj prvobitni izgovor, tj. ne jednai se sa navedenim suglasnicima. Tako se oni piu i izgovaraju, npr.: G.J;'~~ (min rasuli-na), i slino tome. -

54

Prema nekim gramatiarima, dentali: ...:..~ :, J' J:, ..l; asimiliraju se sa slijedeim " ...:.> Oni ostaju u pismu, a na" ...:.> " se stavi "adda", npr.: ~ (labitta), ~~) (zitti), ~,:/.G.;~ (ittahattu). ;,\';( ..(saqattum) i sl. .
ff.

Drugi, pak, gramatiari ne dozvoljavaju ovakvo jednaenje, jer se pri tome u izgovoru gubi jedan radikal rijei, pa oni stoga zastupaju misljenje da u ovakvim sluajevima treba te rijei izgovarati i pisati bez jednaenja i "adde", npr.: 0~)(aradtu) i sl. Slian sluaj dogaa se i s rijeima kao to je, npr.: (idtaraba ili ittaraba, ~I).Suglasnik " ...:.> " preao je u " J:, ", paradigma VIII vrste glagola, tj. j.:~ asirniliravi se sa " UP koje se ili zadralo u izgovoru ili se izjednailo sa
ff,

" J:, ",

U najstarijim rukopisnim Mushafima kao znak udvajanja suglasnika upotrebljavala se polukrunica: l.L.Ll, pisana iznad slova. U nekim rukopisima iz Afrika taj znak s kasrom pisan je i ispod slova. Za oznakugeminacije na Magribu se upotrebljavao znak < , odn. >, koji se pisao iznad slova s fathom: ~ i dammom: 'j, a ispod slova s kasrom: >:' U Medini se u poetku za udvajanje suglasnika upotrebljavao znak v, odn. 6. , i to: s fathom iznad slova.j, , s kasrom ispod slova: 6. , a s dammom ispred slova: v . Pritom nisu obiljeavani kratki vokali, ali su ih neki pisari ipak biljeili, i to pomou taaka, uz ove znakove za udvajanje .

Pravopis hamze o~\

.;,.; o

,.,. o>

(ili op-J\)

.9-..-'

o ~ ,....

Hamza je bezvuni globalni okluziv. Prije nego to pokaemo kako se upotrebljava njen dananji znak ( ~ ), prvo emo spomenuti nain njenog obiljeavanja u starim rukopisima (Qur'ana, i dr.), Ona se najprije oznaavala dvjema takama sa strana slova slijedeeg glasa, npr. : 0. Lri\1 za 0l)J\; 0Y-"'.)' ~I za 0~j-oJ\ i sl.
j.

j.

o....

'"

o Ji o ....

Drugi je nain bio onaj pomou velike ute (ili zelene) take stavljane iznad odgovarajueg slova, te zavisno od prateeg vo kala, po pravilima koja e biti iznesena. Hamza se pie izmeu slova: I .) .s (koja joj slue, po odreenim pravilima, kao nosioci) i znakova za: harakat, gazmu i addu, npr.: ~1 ('amir), \~ (u'm), pored: J\L.. ili JS (sa'<al), Meutim, ipak im'a odstupanja od toga pravila, pa se moe nai pisano i: 0i ili t1.-~ili t13- mj. ~ (hata'in): :..:.:.. ili:""":"mJ'.:.-c. i dr.
~:
,

Je...

0i mj. 01 (Tnna),
"..

...

/:

-.

\ --

55

Evo sada pravila o pisanju hamze, s obzirom na njen poloaj u rijei, tj. da li je ona na njenom poetku, u sredini ili na kraju. Iznad alifa kada za njim slijedi fatha ili damma, npr.: i:...r ('asad), Cumur): ispod alifa, kada iza hamze dolazi kasra, npr.:0W! Cinsan), a) Na poetku riiei hamza se pie.

J;r

Tako e se pisati hamza i kad ispred ovakvih rijei stoji neki prosti (bi 'amri-hi), (fa 'ida). prijedlog ili takva neka estica, npr.: o~~ Meutim, odstupajui od toga uzusa, pie se; npr.: (la'in) i'SW(li'alla).

J1

\~p

b) U sredini riiei hamza e se pisati: kada je ispred suglasnika, a pisanje joj se ravna prema prethodnom samoglasniku. Hamza e tada stajati iza "a" na \ ( u"U - fa's): iza "u" na J ( u"~ - bi'sa), a iza "i" na .s (bez taaka, ~ bi' sa). -, . Po ovom pravilu pie se hamza i onda 'kada stoji iza prvobitnog poetnog vokala neke rijei. On se izgubi u izgovoru, a mjesto njega se izgovara posljednji vokal prethodne rijei. Prema tome vokalu bi se trebalo ravnati pisanje hamze, ali se to ne dogaa, nego se pisanje ravna prema onom u izgovoru izgubljenom vokalu, pa se, npr., pie: ~ Jjj i~~~ (prema prvobitnom: ... J'jj\ ... ); '+.1::' :. : 7ji ~ r o..G. (prema prvobitnom: oo. ~jioo. Hsl.
" "" )lo) -' '"

U sredini rijei, a ispred vokala, pisanje hamze uglavnom se ravna prema tom vokalu, bez obzira na to koji mu glas prethodi, pa e se pisati, (la'uma), ~ (yaisa) i sl. npr.: yE (da' aba),

rJ1

Meutim, iza prethodnog "u" ili "i" pisanje hamze e. se upravljati prema tim vokalima, pa e se pisati iznad J kad ona doe iza "u", npr.: ~\~ (fu'ad), a iznad iS iza" i": 8 (fi'at) i sl. Izmeu dugog \ (a) i dugog .s (i) hamza se moe pisati ili sama:iS~~ ili iznad .s : ~~ (baqa'i). . Izmeu dugog \ (a), a ispred line zamjenice (odn. pronominalnog sufiksa, osim is, fatha se stavlja iznad same hamze: ~~\1) (rida'a - hu): damma iznad j : LAj~ (bala'u - ha), a kasra ispod I.S s hamzom iznad njega: ~~ ('u1ama'i - him) i sl. c) Na kraju rijei hamza se pie: sama, kada je iza nekog suglasnika, npr..

::L; (bad' un) i sl.

i';

Iza vokala pisanje hamze se ravna prema njima, pa e, dakle, biti:

56

(qara'a), ~ (hayu'a),J-L. (muli'a), tj; ona se tada pie kao u sredini rijei ispred suglasnika. ' Ispred nastavka za enski rod: o (~), tzv. ~Wr ~Ghamza se pie iznad alifa ( \ ), i to iza svih suglasnikih slova kada .iza njih nema drugi suglasnika. Izuzetak ine: I .) (5 kada slue za oznaku dugih vokalaIa, U, 1), pa e se prema tome pisati,npr.: ~r/ (mar'atun) i sl. Kada je spomenut nastavak iza kratkog vokala, pisanje hamze se ravna prema prethodnom vokalu, pa e se prema tome pisati, npr.: ;r~ (hida'atun), ~jJjJ (lu'lu'atun), tj (ri'atun) i sl. ~
, Iza dugog a ili u hamza se ispred nastavka o pie sama, npr.: "" o>,l~ (qira'atun), ~~.)~(muru'ataun). Nekada se ona pie i iznad j , npr.: ~j~ (ispustivi .) za oznaku dugog "u") mj. ~j.)~ (maqru'atun).

Iza dugog "i" hamza se pie iznad (5 (bez taaka), npr.: ~ ; . t.. :(hati' atun). Neki, pak, tada piu hamzu: ili iznad spojne crte, tj.: ~~.k;: , ili ' iznad dugog "i" ( .s ): ~;.6.'>..
. : ~ I

rr~

Iza konsonanta sa sukunom fatha se pie ili sama iznad hamze: mj. (taw'amun), ili na spojnoj crti: mj. J~ yas'alu), i slino tome.

~f.~

r~:';

U rijei ~ J~\~ (Da'udu), neki, uz' isti izgovor, piu i ovako: ~ Jj\~ ili ak: ~~1~.

Znak spajanja - ~ ,.,JI

jJ. ...o

... o ....

Poetna hamza s vokalom iza nje u odreenim se' sluajevima u izgovoru zamijeni sa krajnjim vokalom prethodne joj rijei. Alif, kao ili ~)I~;'::" zadri se u pismu, a iznad nosilac hamze (a zove se: ~)i~r njega se napie znak za spajanje' u izgovoru tih dviju rijei, Taj se znak naziva: ~)f (ilij:..,)f odn. iUf). On se danas pie kao poetni umanjeni oblik slova <.f' tj.~(ukazujui na sam njegov naziv).

U najstarijim rukopisnim Mushafima mjesto gornjeg znaka, a u njegovoj funkciji spajanja, upotrebljavala se crtica (obino crvene boje). Poloaj joj se ponekad ravnao prema prethodnom vokalu. Tako je ona pisana iznad alifa, npr.: (5.0\ ::,~ ; iza kasre ispod alifa: ~W\ ~~, a iza damme preko sredine alifa: ... G~I ~.:. ;... ' Iza tanwina ta crtica se pisala ispod alifa, kada je tanwin bio s fathom ili kasrom, a kod tanwina d dammom ona je pisana po sredini alifa. Na Magribu je u ovu svrhu takoer sluila crtica, ali zajedno s jednom

57

takom, koja je ukazivala na prvobitni vokal iza nestale hamze, npr.: ~;o~+(mj. owr~;-) ili: .&L~ d (mj.'&1~ d) i sl. I u savremenim rukopisima iz Afrike mj..\ 'nalazimo upotrebu raznih crtica (s takom ili bez nje), kao to su, npr.: l trrLi dr. U slijedeim sluajevima wasla se pie na poetnom alifu: b) imperativa I vrste glagola:
i sl.

\;.sr~J~ \ ~TQ:Jj i sl. c) perfekta/Imperativa i infinitivaVU-XV vrste:':';'PJ~~ ;:'1) s ~~~IJ

, "

a) odreenog lana: rVI~

\ ~U~

\~ ~~,i sl.

d) kod slijedeih rijei: U rijei ~f iza estice J (a nekad i iza prijedloga e:: i 0-- ) wasla se stavi na poetni alif: .&(~~~ (a mjesto toga se esto pie: .&1;. ~1 ili skraceno:
~1) .ul\r:.

~~' ~~, j;~ (j;'~) ,

ot;'~,;~ ' ~~ (.~~) ,~~ ' ~d~' ~Q~.

~<

Pogreno je odbacivanje wasle (a naroito iza odreenog lana), npr.: mj. ~~I~ i sl. U dosadasnjim primjerima ispred wasle bili su kratki vokali, ali se njoj prethodna rije moe zavravati i na neki dugi vokal ( a, u, i), na diftong (aw, ay) ili, pak, na tzv. sakin suglasnik. Tada se javljaju slijedeci slucajevi: a) Dugi vokali, ija je duina u pismu naznaena (sa: \) l5 ) u izgovo ru se skracuju, pa e se, npr., itati: )WI ~\ (ibna-l-gari, ili zapravo: ibna-g-gari), (du-I-mali), d (fi l-hadiqati), .... Meutim, pro nominalni sufiksi prvog lica jednine: .s r-n. .} .(-ni) mogu ispred odreenog lana dobiti oblike: ~ _ (-iya) odn. j ..,.(-niya), npr.: ~~''':: odn, ~\~~~~ i sl. ' -, Diftonzi postaju dvosloni, pa tako imamo od: qw awu, a od ay > ayi, npr.: Y"UT~ odn. ~~ ~ ~ i sl. Kada se neka rije zavrava samo na jedan suglasnik, ona iza sebe obino dobije spojnivokal "i", npr.: 1);11 JJ i dr.
"..

:\~~f mj. :1~:!'f \ ~~l

Jw)~

~w
'"..

Takvo "i" se dodaje i tanwinu pri izgovoru, ali se ono posebno ne obiljeava u pismu, npr.: ~~ ~l'j;..~ (raguluni smu-hu Raidun). Prijedlog ispred odreenog lana dobije spojni vokal" ali, npr.: -:"'::Jl::r-, ali iza rijei:) , 08\ , ~\ ,j;1 , itd., dobije vokal"i", npr.: (~_:; r o: i sl. ' , , , " , ,

:r

58

Line zamjenice: ~t i,~ zatim prijedlog J....:, te nastavak za drugo lice mnoine u perfektu ;..,_, dobiju spojni vokal "u", npr.:

,;.s

~[j,~~1i~t~;'~1i~
perfektu ita ~

~.1T~~

~~lJT rWlJ..: ~~!)I~t~

JA

i sL

Kada se pronominalni -sufiks treeg lica mnoine muskog roda u (him), spojni mu vokal moe biti "u" ili "i", k~lOu primjeru:r~;',;)~ ili r~~' Wasla se ne pie u ovim slucajevima: a) u izrazu: ~r b) u rijei;\ imenu, npr.: ~~

r:
(=

(mj. ~r ~~ );

sin) u tzv. ~: ~S- kada je ona apozicija nekom linom ;;. ~t (mj.~(P ;;. r~t = Ahmad, sin Salihov).

Meutim, kada je ;\ na poetku retka, pisat e se s waslom ( ; T). Tako e se pisati i kada je~\ dio predikata, npr.: ~;; T~ ('Umar je Hasanov sin). Isto e se postupiti kada ispred) , a iza imena, doe neka rije, npr.: )~;;. rr;"~ r:U~. Isto e biti kad iza ;\ stoji ime majke, djeda ili nadimak (a ne pravo oevo ime), npr.: '
~~~\~t.: ~~~\~\~

~rc,,~r~~ isL

c) Wasla se ne pie iza prijedloga J i potvrdne estice J kada su oni ispred odreenog lana, koji tada izgubi svoju hamzu i fathu, pa e se, dakle, pisati: ~~ (mj. ~~ ) odn.: ~ (mj, ~~'), i sL --.. .... U ovakvim sluajevima, kada rije poinje suglasnikom J , ne pie se ni J od odreenog lana, npr.: .1 (mj. 0)\]-;;); ~ (mj. ;;~\' ) i sL
.... .... ....

...

"

...

'"

..

....

d) Wasla se ne pie ni iza upitne estice t ( ~), kada za njom slijedi odreeni lan, npr.::;.:Jt ili :;.:J r~(mj.:;.:J n); I}';;:;t(roj. I}';;:; T t); ~~t
(mj. ~~~:~

Prostetiki alif u imperativu glagola JL (u rukopisnim Mushafima esto se isputao iza veznika :...;, npr.: JW mj. JL.n i sL

In i dr.

B) - Obiljeavanje samo glasnika

Po fonetici arapskog knjievnog jezika razlikuju se tri osnovna vokalna timbra, naime: a, i, u (kao kratki) i ta tri ista timbra kao dugi vokali: a, i, il. Od poetka stvaranja arapskog pisma
8

za oznaku vokala nisu postojala

8) Ludwig Fekete, Einfuhrung in die osmanische Diplomatik der tiirkischen Botmassigkeit in Ungarn. Budapest 1926, str. IV (inae ovo djelo ima: LXVIII+35 str. i 16 tabli, uz opiran prikaz arapskog pisma).

59

posebna samostalna slova. Za duge vokale upotrebljavana su slova: I J .s koja su, meutim, imala i svoju posebnu funkciju (kao nosioci hamze), te svoju suglasniku vrijednost, i to: J = w, .s = y. Oznaujui, pak, duge vokale, sluili su: I za a, J za U, tei.S za i. U toj funkciji, kao i u nekim drugim sluajevima, ta slova ,(pored jonekih drugih) suse dodavala, isputala ili meusobno zamjenjivala, kako e se vidjeti u tome posveenim odjeljcima ovoga rada. U nevokaliziranom tekstu, i u poetku upotrebe arapskog pisma, i danas, ta tri slova upotrebljavana su za oznaku dugih vokala, pisana (kako se i sada u tom sluaju piu) sama, bez ikakvog drugog znaka, npr.: ..uL;. (ahid-),.JY (nur-), -.y"",; (farid-),i sl. Kasnije (kako neki misle, u prvom stoljecu po hidri) za oznaku njihovog timbra poeli su se upotrebljavati prateci im znakovi za njima odgovarajuce kratke vokale . Bez tih, pak, znakova samo iz konteksta se moglo zakljuiti kako treba ispravno proitati rijei u kojima su se javljali ti kratki vokali. Poluvokali "u", odn. "i", koji se javljaju u diftonzima: au, odn. ai obiljeavaju se suglasnikim slovima.w, odn. y, pa se tako "au" oznaava sa J:"" (aw), npr.: J'; (qawl-mj, qaul-), dok se "ai" biljei sa: iS"':' (ay), npr.: -.h-- (sayl-mj, sail-) i sl. U poetku upotrebe arap skog pisma kratki vokali se. nisu niim obiljeavali, na njihov izgovor ukazivao je sam kontekst. Iz potrebe za razlikovanjem izgovora rijei pisanih istim grafemima, odn. slovima (npr.: J.::3 -qayl- ili qila), uvedeni su (izgleda po uzoru na sirsko pismo) posebni znakovi za biljeenje kratkih vokala. Po nekima je to uinio gramatiar Abu-l-Aswad Al-Du'ali (umro 688/9 n. e.).? To su bile najprije take (a ponekad kruii), u poetku crvene boje, a kasnije su se uporedo upotrebljavale i take ute i zelene, rjee plave boje. Spomenute take, koje su sluile za razlikovanje istih suglasnikih slova (npr.: et' i dr.), redovno su, pak, pisane crnom bojom. Tako se vokal "a" oznaavao takom iznad slova; vokal "u" takom u samom slovu, a vokal "i" ispod slova za prethodni konsonant.l'' Neto kasnije, mjesto tih obojenih taakaza oznaku kratkih vokala, doli su u upotrebu tzv. ulS';'" (harakat), koji i danas slue u tu istu svrhu. Prema nekim istraivaima njih je uveo gramatiar Al-Halil Ibnu-Ahmad
9) irenju arapskog pisma govori se u djelu: 'Abdu-l-Fattah 'Abada, Intiaru-l-hattil-tarabi fi l-ralami I-arqi wa l-ralami l-garbi, Misr 1915, str. 168. 10) Takva transkripcija ne biljeisasvim tano sve osobitosti fonema pri njihovom izgovoru u govornom nizu, nego samo priblino oznaava one fonetskecrtekoje su vane za razlikovanje znaenja rijei meusobno

60

Al-Farahidi (u. 786. n. e.). Harakat su, ustvari, umanjena slova, koja inae slue za oznaku dugih vokala, a zovu se: J~t sg. ~ (to zapravo moe oznaavati i druge dijakritike znakove u arapskom pismu kao to su: sukun, 'tadid, wasla itd.). Stvaljanje tih znakova za vokale (vokalizacija), te drugih dijakritikih znakova, naziva se: ~. Ti znakovi za kratke vokale su: 4":"'; (ili :('..a:. ) ...:.., to je, ustvari, smanjeni i koso (ili vodoravno na Magribu) poloeni alif, za vokal "a"; W (ili ~J )~ je umanjeni , za vokal "u"; a 0';-5 (ili ~) _ je jako skraceni dio slova (.s , za oznaku vokala "i". Fatha i damma pIU se iznad, a kasra ispod ogovarajueg suglasnikogslova, npr.: :.. /~ ,~.~, i sl. ....

J;~

ovih vokalnih znakova, kada se ispusti vokalizacija pomocu njih, a to je i danas uobicajeno, osim u slucajevima potrebe za njom (u Qur'anu, i dr.), samo se iz konteksta moe utvrditi pravilno itanje nevokaliziranog teksta. Prema tome, njega treba prvo razumjeti, da bi se tek tada mogao ispravno i proita ti!

I u vezi

s upotrebom

:Znak duljenja samoglasnika - (11;<>1\) ~~\

Taj znak ima oblik =::. koji je nastao iz oblika ..Lo , kako se on pisao u najstarijim rukopisima, dok se u nekim od njih pisalo.ce, . Danas se madda prvenstveno upotrebljava za sluaj kad iza hamze s fathom doda sama hamza (sa sukunom) ili dugo "a" (pisanoalifom), npr.:
;'T mj.

;'H: ~T~ mj. !l\\~ i sl.

Prije se madda pisala i na alifu kao oznaci dugog "a" iza fathe, i to kada je taj alif bio ispred hamze s kratkim vokalom ili tanwinom iza sebe, npr.: :r...:... , J~G i sl. U starim rukopisima nalazimo i pisanje: ~t:-, r T) J i sl. Danas se, meutim, u takvim slucajevima ne upotrebljava madda, pa se, dakle, pie: :c....:.., ~e..- itd. Ponegdje se ranije madda pisala i iznad j i (.s, kada su oni oznaavali duge vokale, npr.: ~~ mj. dananjeg: .:~ ili: ~~mj. ~~ i sl. Madda je nekad pisana iznad znaka za krajnji vokal,kada izgovoriti kao dugi. To se deavalo kod zamjenikihoblika:
~f ,

ga je trebalo

mukog (katabtumu) itd.

;-s- , ~( roda: ;J pa
o) , ~

te ko,! nastavka za drugo lice mnoine se, dakle, pisalo: ~f (' antumu), ~ (humu),~ ~~: <' ~ ' ("-'" ,

***
61

Mada se, inae, bez veze s njenom navedenom funkcijom, upotrebljava uz neke kratke, kao to su: tIT = ~-!"T J~ ! = JG.5 ! "8 = 8~

"(;\ ili 1.; = ~~f! =;i~:.:! ~=r-L)~2il1 ~idr.

j= ~

! U =2ilI~~!

...;) = ~ 2ilr~~!~

r~ ~

U Qur' anu, na poetku 14 sura nalaze se slova ili grupe slova koja se itaju prema nazivima tih slova u alfabetu, a dugi vokali u njima oznaeni su maddom ili skraenim alifom, kako slijedi: J-lT (alif-lam-ra): ;:...JI (alif-lam-mim); ..,.=1T (alif-lam-mim-ra): ..;; -li (alif-lam-mim-sad) ; ~ (ta-sin); (ha-mim): ~ - ;. r:--::.. (ha-mim 'ayn-sin-qaf): ~ (sad); ~ (ta-sin-rnim): li, (ta-ha); j (qaf): .;.;: 6 - (kaf-ha-ya-tayn-sadl. f (nun): ~

r=JO

(ya-si).

Poseban pravopis nekih slova

Nekoliko slova, pored svoje redovne funkcije za oznaku odreenih jezikih glasova, imaju u pravopisu i svoju posebnu primjenu. Neka od njih ustvari su, sa gledita uobiajenog pravopisa, suvina, a u pismu se ipak dodaju, i to iz posebnih razloga, po tradiciji, ili nekad i sasvim neopra:vdano. Drugi sluaj je isputanje nekih od tih slova, a trei je njihovo meusobno zamjenjivanje, o kojima se moe slino rei kao to je sluaj s onim prvim. Sva ta tri sluaja sada emo redom i odvojeno razmotriti u posebnim odjeljcimaI!

Dodavanje slova
I
Alif ( I ) se dodaje u rijei UL. (koja se pie i pravilno ~ ), da bi se u nevokaliziranom tekstu razlikovala od .... (min-hu, minnat). Meutim, za to nema potrebe u dualu, ali se ipak obino pie: 08L. pa tu alif smatraju suvinim. U mnoini se redovno pie bez tog a1ifa:::':G ili 0;'" Pisanje u jednini: ~L.sasvim je rijetko. . .
11)Za razne detalje o arapskom pismu i njegovom pravopisu, izmeu ostalih djela, treba se obratiti na: 1) Al-Qalqaandi, Kitabu-subbi-l-a'a, I dio, 1. poglavlje, Al-Qahira 1331/1913, str. 430-474, i III, 1357/1938, str. 1-222; 2) A grammar of the Arabic language, translated from the German of Caspari and edited with numerous additions and corrections by W. Wright. Third edition revised by W. Robertson Smith and M .J. de Goeje,Volume I, Cambridge 1955(Part first, Ortography and Ortoepy, str. 128, 1.-32.).

62

Tzv. zatitni alif = ~\j)i'0J\je onaj koji se pie na kraju odreenih oblika perfekta i imperativa' u' mnoini (zato da se krajnje j ne bi shvatilo kao veznik j (waei), npr.: Ij)c.. odn. Ij~~ i sL Kada takvi oblici ne stoje na kraju rijei, onda se ne pie s alifom, npr.: ~~ i dr.
I u mnoini odreenih oblika imperfekta na kraju se pie takav alif, npr.: IJ : ~ ~~, ali su neki, gramatiari iz Basre smatrali da ga u takvim sluajevima ne treba pisati. Tako ni u mnoini imena (npr. participa) u genitivnoj vezi kada su njen prvi lan (Jc.a.:..J\ ), npr.: ~;}.:::, Meutim, kufski gramatiari mislili su da tada alif treba tu da stoji; pa se pisalo: ~I;)L;,i sL

'Neki su ovakav alif pisali i u jednini, npr.: \;~ pisali bez njega, kao to je to i danasuobiajeno.

mj. ;'..4, dok su drugi

Alif je suvian u rijei I)-!)\ mj. ~)\ ili J.) Prvi nain pisanja upotrebljava se u Qur'anu. U njemu tekoer nalazimo napisano: Ij;\' 01, gdje se suvini alifpie pod utjecajem osnovnog oblika te rijei, tj. U njemu

::u.:..

r;:1.

emo nai i pisanje:I~~\ trebalo da bude: \~~--.{.

~ (sa suvinim alifom iza pocetnog J , te bi

U vezi sa dodavanjem alifa u pismu, ovdje bismo mogli spomenuti njegovu upotrebu kao nosioca tanwina fathe (npr.: \~I~ ) ili hamze (npr.: \~1), te slino takvoj upotrebi slova) i .s (kako se detaljnije o tome moglo vidjeti u odjeljcima o tanwinu i hamzi),

J
Slovo) u pismu se dodaje u rijei J) ('u1a), s kratkim "u" u izgovoru, te u svim derivatima iz nje: ~ ~JI , ~)I (za razliku od ~l ). Potom se) pie u rijei: .)jl (za razliku od' ~p, te po analogiji na nju' i u mnoini:-:':"~)I Culatu). Crafiko ) nalazimo u linom imenu, i to li nominativu jj.Ls i u genitivu:)~ za razliku od imena: ~ i;";'. Slovo) ne dodaje se toj rijei kada ona <dobijeodreeni lan: ~( ili kada je ona prvi lan genitivne veze: G~ i sl. Suvino je ) u rijei :;..), deminutivu od ~\, ali takvo pisanje vecina ne prihvaa, pa se pie: ~I (iako je :;.. JI trebalo sluiti za meusobno razlikovanje neumanjenog oblika od umanjenog u nevokaliziranom tekstu).

63

Slovo
su: ~~
~~'~

't5

u pismu se dodaje samo 'u nekim sluajevima u Qur'anu, a ti

~C
(mj.

~jl./ ..). '.

(mj. ..4~ ..... )

~::-rr t59'::'" (mj ..... 9

-, ,

....) "-!i-'::'"
"

(mj.

--

o~:... )

Kako se vidjelo,. u odreenim sluajevima slovo t5 je suvino za izgovor, pa tada slui samo kao grafiki znak, bilo kao nosilac tanwina fathe kod rijei s treim radikalom .s (npr.: ~), bilo kao nosilac hamze (npr.:~) i sl.

Isputanje slova
Redovno isputanje ( ~\ ) suglasnikih slova vri se kod udvojenih (w.~ ) koji su nastali spajanjem dvaju istih kratkih suglasnika u jedan .-. ~ dugi; npr;: ~~ < '-c-!~ ; ~ < ~ ~~ < j';.:.- \; ili pak, asimilacijom dvaju razliitih suglasnika, npr.).:~~< )..J~~ \ E.1~ < ~~ \ ~ 0:-( < G0:-) i dr.
'"

rr

~,.

<r

Inae se u pismu, u odreenim sluajevima, ispustaju slova: \ J emo ih sada razmotriti redom prema tim slovima.

0) t5

pa

Alif s hamzom odreenog lana gube se, u izgovoru i u pismu, iza prijedloga ~, pa e se, npr., pisati: r~ (mj. r~~:i!, ~;.~~ (mj, ~;'~/:i, ) i sl. Meutim, iza prijedloga y, iako se hamza gubi u izgovoru, njen nosilac alif ( \ ) ostaje u pismu, npr.: ..ll)1,(mj. ..ll)~ ) i dr. Kada su upotrijebljene sa lano~ rijei: ~~( i 0~,)T redovno se piu ovako: ~T,odn. ~)(, tj. bez I (za a), jer usljed toga ne dolazi do zabune, kao i zbog este upotrebe tih rijei. Meutim, kada su one bez lana, onda se taj \ pie: o~ '1 \ j 0c..:.~

.~:.w

.) U rijei ~~

alif se moe u pismu ispustiti u sintagmama: ~~

~~L
Alif se moe ispustiti i u mnoini rijei: ~ mj. t.<j~

.
, pa e se onda pi.sati:~

'

U ~noini ::"'\jC(od :C ) u pismu se isputa prvi alif:::"";':" , a drugi se obino ne Isputa, izuzev u neki starim primjericima Qur' ana. od sloenih pokazanih zamjenicaalif se u pismu isputa kod:~} (mj.~<Yl i'i \1 ' - 'ula'ika), te kod: ~1 (mj ~,1 - dalika),Nasuprot tome pie se: ,,<Y)
64

Alif pokazne estice ~ (ha) isputa $e .-\;1 sloenirn pokaznim zamjenicama: IJ.;. (hada), o..G. (hadihi), . \'~ (ha'ula'i): Meutim, pie se: " !l11tA,GG" ~G,,~~.
,

Alif te iste estice ne pie se ispred Iinih zamjenica u nominativu, npr: GG(ha'ana), ::JG(ha' anta), ~G (ha' antum) itd. D izgovoru skraena estica' G. u ~ pie se bez alifa na tri mjesta u Qur'anu, i to u sloenojestici ~T, naime u:J.p;:.sr ~T: ~Wr~~ i 0~~T Inae ona se redovno pie: ~T (bez obzira na to to se u izgovoru dugo "a" skracuje u kratko "a"), npr.: ~.)r ~T,alLse u Qur'animatponegdje opet nae pisanje i bez alifa, tj.~T . -Kod brojeva: 0W i;~ ~W alif im se moe Ispustiti kada sauvaju iS , npr.: . Li~ odn. iT;.n~ ~ i sl. Kada se, pak, to iS ispusti, pa se kae: 0W, od~:{~ 0W alif se tada redovno ne isputa,a to popravilu da se u Istoj rijeiistodobro ne isputaju dva slova. Alif se moe ispustiti u brojevima: ::..~ , ~~ i J)~, pa pisati: ...:..13, t15, J;' Il L Meutim, u distributivnom broju::':"':yJ alif se ne izostavlja (za razliku od:~, kada seta pie bez njega). -,
<" '

i slino Bez alifa se moe pisati estica za do~ivanje: ~ (ya),npr.: tome. Meutim, ispred imena koje ima maddu na poetku, alif te estice se ne isputa (jer su u njemu ve stopljena dva alifa), pa se, npr., pie: i sl. Ispred rijei sa drugim nekim suglasnikom (osim hamze), alif te estice se Hd.Prema nekim grarnatiarima ta se estica i u zadrava, npr.: takvim sluajevima, ipak, moe pisati i bez svoga alifa.

:c...:.~

t~~

A~

-Kod takvih estih imena (1'; i onih stranog porijekla), kadasadre vie od tri slova i kad nije ve isputeno neko drugo slovo, tada se njihov alif moe ispustiti.jipr.: ~~ > ~,J.JG:. > ~ i sl., kaoi strana: :2Pc...:..l > ~l J(. )~;;'rJ)~G, > J;~ i dr.Po' nekim.pak, u primjerima kao:;J.J~ , ~ bolje je da se njihov alif zadri u pismu. On, inae, ostaje kod rjeih antroponima,kao to su (domaci): ~~ , ~~ , ~c..i dr., te u onimstranim (takoer rijetkim), npr.: J)~IJ , 0)~G, ~;~~, 0G~ i sl. Ipak, u nekim Qur' anima, ova imena su pisana bez alifa: J)}' ~)~., 0)'). , ~ .

Osobno ime ::")G- bez lana redovno se pie s alifom, a s lanom se moe pisati i bez alifa, dakle:~}J1 roj. ~ ).;'JI .

:1'.>;~

Kod imena, kad bi usljed isputanja alifa, ostalo samo tri ili manje slova, on se tada ne 'isputa, npr.: i\" 4.JG, i dr. Isto tako, alif se zadrava ako je u linom imenu ve isputeno neko drugo slovo (npr.: ~~\~ < ~)~\~) ili kada bi

5 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

65

se takvo ime moglo zamijeniti s nekom drugom rijei, usljed isputanja (mj, :;...~ ), zamjenjivalo bi se s: ~ (i drugim njegovog alifa, npr.: ~ rijeima pisanim: ~'tj. bez dijakritikih znakova), pa tako i: ~ (mj, :...~), zamjenjivalo bi se sa: ~ i sl. U linim imenima sa sufiksom J\~ (-anu) njegov alif se moe ispustiti: 0Q >~., 0G. >? ' ali onesto u ovakvim sluajevima ostaje, npr. u: 0\~ i dr., kao toje to i li drugim rijeima uopce: '0~) ,'01.1.> ..i sl. (sa ' suf.: '0(- -anun). U nepravilnimmnoinama oblika: j>.G.:., ~G.:. te u slinim oblicima, alif se moe ispustiti (ali ga je bolje ostaviti), ako usljed tog isputanja u pismu ne bi dolo do izjednaenja oblika jednine i mnoine, kao to je u primjerima: ~JG.:. >~~ (sg, ~~ ); pa tako i u: ~\;. >~;;.. (sg, ~~ ); ~W (sg.J~ ): ~~ (sg. '0U;\ ) i dr., ., Ako bise, pak, usljed isputanja alifa u mnoini, njena jednina s njom prema sg. ~ onda se alif ne izjednaila po obliku, npr.: 0:s'~ > ~ isputa u mnoini, " , , Kada bi, meutim, ''isputanjem alifa u mnoini i dolo do njenog izjednaenja s jedninom u pismu, ali se po gramatici zna gdje se radi o jednoj, a gdje o drugoj, neki tada ipak dozvoljavaju izostavljanje alifa li pismu, npr.: :-"\~~~)iJili: ~~)~ ~\~~ (~~~) i sl. I u Qur'anu se ,. l, " ponekad nae napisano: 0:--~ mj. 0:s't;..:.

(~

Prema misljenju nekih ortografa, alif ne valja isputati kada bi se zbog toga sastala dva ista slova jedno do drugoga, to bi se .dogodilo, npr., u rijeima kao: ~LC (> 0::CC),pa su: ~l5"~, ~G~ i sl. U pravilnoj jednini enskog roda (na: 01_ at-Lrijei koje imaju jo po jedan alif ispred onog u nastavku, taj se prvi alif moe u pismu izostaviti, npr.: 0~ <. 0WG , 01~ < 0\~~ , 0GJ < 0Gli i sl. Alif se m9~e isputati i u pravilnoj mnoini mukog roda (iako tu ne postoje dvaalifa), to se vri po uzoru na odgovarajuce mnoine enskog roda, npr.: J~ mj. 0~c." 0;J mj. 0~li i sl. -.'
,...
'"

"

'"

...

'"

'"

'"

'"

Prema drugim ortografima, kod rijei sa dva alifa u mnoini, moe se ispustiti drugi alif, zadravi prvi), npr.: ~)L...:..J\< ~I)L..:J\;< ~WL...J\ ~ld\ Kada, pak, postoji samo jedan alif, on ostaje, npr.: ~u.:J\,ali 'se u Mushafima i takav alif ponekad izostavi u pismu: ::. ~ 10 :' Tu se, ak, ispuste nekad i po dva alifa, pa se pie, npr.: < ~\;c ili < 0WG, ~isl.

~r-:-

Kod esto upotrebljavanih participa, u pravilnoj mnoini muskog roda,

66

alifse takoer moe izostaviti, npr.: 0)jl:JI < 0)':-'81, pa tako i kod: 0)~WI

, 0).)~1 , 0~LWI, 0)}~I, i dr.

,

"

Meutim, kod njih se alif ne ispusta ako bi usljed toga dolo do mijesanja (~O oblika, i to u pravilnojmnoini enskog roda, npr.: uWt1 prema: :':';GJ1te u pravilnoj mnoini rnukog roda, npr.: 0~)U prema: 0';) pa tako i kod: 0)~)k- prema: 0)~:b.prema: 0;)\1 prema: 0;) i
dr.' .' "

Kod takvih plurala u rijeima s udvojenim suglasnikom alif se ne ispusta, jer je ve jedan od njih isputen u pismu, npr., u: u~G ( u(,G )

..

,.,

~0)WJI (0)JWJI) i sl.

Alif se ne izostavlja ni ispred hamze, npr., u: ~WI ipak nai to napisano bez njega, tj. ~I. " ali u Qur'anu emo

Alif se zadrzava i u rijeima s treim slabim radikalomr i~~) koji se u nekim oblicima tih rijei gubi, npr., u: ~\~ (3. radikal mu Je) ). Analogno mukom rodu i u enskom se alif zadrava, iako se taj radikal tu ne gubi (ali se nekad promijeni u cs kao, npr., u mnoini: u~\~) i premda takav oblik sadri istodobno dva alifa. Slino tome alif ostaje 1 u rijeima: 0;(,11,

o;oUI

, 0;":'WI i sl.

Kada bi trebalo da se piu dva alifa jedan do drugog (gdje se pravo nae hamza i dugo" a"), onda st?jedan alif isputa, npr.: :;'\1 >:;'T, pa tako i u: .uT, r~T , ~jT, ~T , ;~c,; , '08 , ;~C.~ , !l~\~)i sl. .
U dualu se piu dva alifa: Il) za razliku od singulara: I) premda su neki

doputali da se i u dualu pie jedanalif (T), ali to nije opcenito prihvaceno, Nekad ispadne i suglasnik hamza ( .), sama ili zajedno sa slijedeim joj samoglasnikom, pa se u pismu, naravno, gubi i alif kao njen nosilac. To se deava u rijei: ~\ u potpunoj "bismili", pa se pie: r;-mj. U drugim sluajevima alif se pie: ~~ ~~ a isto tako kada se kae samo:~T ~~ , gdje se alif ipak moe ispustiti, smatrajuci ovu sintagmu potpunom "bismilom" .

r~ .

Hamza sa svojim vokalom isputa se iza veznika: Ji), a pred poetnom hazom iduce rijei, npr.: uU ( < ..:.J~) ) odn.: ;r) (< ;jl) i sl. Kada, pak, hamza stoji na poetku rijei iliiza neke druge rijei (izuzev J ili ) ), i to ispred druge hamze, onda se njen alif (tj. od prve hamze) u pismu neisputa: ::':D~, \;.:i1i' ~ i sl. Poetna hamza s vokalom gubi se kod rijei: i ~i, kada one stoje izmeu dijelova arapskih linih imena (~\ , ;j : ~ S-,~),' i to kada su te rijei same, niim od njih odvojene, kao to je u primjerima: 67

;1

5 GRAMATIKA

,..- J

JoJ""

0-! ~1
~

_'.:

!~

ijUi~ ;.?Ld~.;

~ ..lil>-~1 ~

.-.;

t~" :,.'",.Jl

~rf
0, j,
,0",

~j

r..~ j
, ,:;:;

..-

0-!~~

O Jl

/'0

! ~j~

... J

Jl~

"'.

~~

r~ 0-! ":"?,-,\
"

..

O;,

...

ti'

y.l

J/

i sl.

,.

".",

Inae~sealiftihrijei(npr.~ njegov sin 'Amr), ~ ~\~~(=

upredikatu) zadrava:Cij Su'ad je 'Umarovakli; i sl.

\:D. (=Ovo je

Rije) u dualuzadtava svojpoetni alif npr.: .. ~ L;I~) ~I (= Al-Hasan 'i Al-Husayn, sinovi 'Aliyini). Taj alif ostaje u pismu i kada se navede samo neija "kunya", npr.: .r.G:- ~\ ~t GJj (= [uer nas je posjetio Ibnu-abir). , , Za pisanje rijei:'~\ u analognim sluajevima vae ista pravila kao i za
rije:

JI

'

Hamza s fathom odreenog lana gubi se iza potvrdneestice: J (to je tzv. >,\~~Ir\l), npr.: ij-SU), zatim i iza prijedloga: j, npr.:.,.lili. Po nekima se arif Iza J ne isputa,"to danas nije uobiajeno. 'Meutim, iza prijedloga y taj se alif zadrava, ripr.: ';'VG i sl.
,

J
Slovo J isputa se u odnosnoj zamjenici: ..s.JI (mj, (;Sili\) u jednini i mnoini: ::r-,..JI, dok se to J u njenon; dualu zadrava: ~I:ili\ . To se J isputa i u enskom rodu te zamjenice, tj. ~I (mj. ~I ) 081, Ovaj plural neki piu i: ~)uf ili ~I .Drugi njen plural pie se: J)uf ili ~L; , , ,

,/li.

, Slovo J isputa se i u rijei:M (i.~j ~i\) mj.J.:Lf (i ~(iJI ). Neki, pak, doputaju pisanje toga slova u ovoj rijei, a u Qur' anu ono se u njoj isputa. Kod rijeispoetnirnjj .; (osim spomenutih, a ponekim i u: ~kJI dou iza odreenog.lana i prijedloga J, onda jedno J u pismu ispada, npr.: 0LJ; (mj. 0USr ) i sl. ' , Stoji liispred takvih rijei sam lan, onda se njegov J zadri, npr.: rC:JJI i tome slino. '
~

Suglasnik oispred i' asimfliravi se s njim u izgovoru, stapases njim u udvojeno: (srnrn-) u sintagmi s prijedlogomj,, pa se to pie sa: i (sa tadidom u vokaliziranom tekstu), npr. ~ ::;.. ~) ~0 lo ~)

~ r ~

<Lo:;').
npr.:

, Isti jesluaj i u vezi s prijedlogom~,

~
68

r~ < lo ~).

J-: ( < ::;.~)

, ~( < lo ~ ) ,

Slino se dogaa i kod veznika 0l ispred odrene estic~ ;J u: ;Jl ( < ;J 0l), kao i kod veznika o1 ispred takveestice "1, pa se pie: )11 "1 01), ali se nekada 0 zadri u pismu, a na J. (oci 'j) moe se staviti znak udvajanja ("':"), ukazujui na to da se u izgovoru mora .iZvritijednacenje prethodnog 0 sa slijedeim J pa bude, dakle: f.y 01= f.yl ('aHa).

J
Slovo j ispusta se u Qur'anu u dva sluaja: u treem licu jednine imperfekta, i to u: t1~t~ mj. ~I~ ;~, te u sluaju: ~QI :JJi~) mj. ;':':"). Kod rijei u kojima bi se sastala po dva slova , (od kojih drugi slui za oznaku dugog u), jedan se.) obino isputa u pismu (a duina u izgovoru ostaje), npr.: uJ~ (mj.u .)J~ru'us-): \.):l.:-(mj. \.)Jl.:ga'u); '0'; (mj, '0.)~:
o ~ o ~

yastawuna) i dr. Nekada se drugi j pie, da bi se izbjeglo zamjenjivanje dviju rijei meusobno (u nevokaliziranom tekstu), npr.: J'; za J:'; (qawl) ili za J~ (qa'ul), pa se ovo drugo pie sa jo jednim , naime:J.)~, odn. J)~ i sl. Kada bi po pravilu trebalo napisati tri ) uzastopno, jedan se od njih redovno izostavlja, npr.: I):~ mj. \.)J~ (qasu'u) i sl. Ako se po fonetskom pravilu dugo "u" skratila (npr., u tzv. skracenom nainu imperfekta rJ;.:J( t.JL..::.JI), slovo) se, naravno nee pisati, kao to je, npr. u:

~;J koje je nastalo od:

J~'"

i sl.

.s
Kao znak dugog "i" slovo .s redovno se ne pie u trecem licu mukog roda spojene line zamjenice, i to u genitivu, npr.: "-i mj. i..s+! (bi-ili), ali se ono iza dugog vokala ili iza diftonga -ay- izgovara kao kratko 'T', np!.: ...,,; (fi-hi), ~ Calay-hi) i sl. U primjeru iz Qur' ana vidjeli smo da je lS isputeno u rijei:~\~\ (naime u sintagmi: t!~t~). Tu se lS (koje oznaava dugo "i") isputa (zbog rimovanja s rijeju:;;.JI) u glagolu: ~ mj, lS~. .. Zbog redovnog skraivanja po gramatikim zahtjevima (npr., u skracenomnainu imperfekta), slovo .s se, naravno, nee javiti ni u pismu, npr.: (nastalo od: lS~ ) i sl.' .
, "

r;J

Kada bi trebalo da se piu tri uzastopna slova .s , jedno e seispustiti u pismu, npr.: ~~G.. mj. ~G..: ~.: .: II mj.::r...:.: I( i dr. Ovo posljednje (u (~al-nabiyyina). . Qur'anu) ak se'pie samo jednim :S: ~I

69

ID
Meusobno zamjenjivanje slova -

~r~\

Slova: \) i.5 , u odreenim slucajevima, piu se nekada jedno mjesto drugog. Ponajvie se javlja meusobno zamjenjivanje \ sa .s , te rijetka upotreba ) mjesto \. Razmotrit emo najprije te zamjene \ i i.5 , i to odvojeno: a) kod imena, b) kod glagola i c) kod estica.
a)

I mjesto I.S kod imena

Takva zamjena dogaa se u tri sluaja: 1) Kada je I (zapravo dugo "a" ili tanwin fathe) na etvrtom ili daljem mjestu od poetka nekog imena (imenice, pridjeva, broja), ne raunajui pri tome odreeni lan, npr.: J~t, ~f ,~f , i.5~~f , .)',:' '.1\, LS; 6' a '.1\ , i.5;LJf i dr. (svjedno je da li je dugo" a" postalo od korijenskog , ili i.5). U ovakvom poloaju mj. i.5 pie se: \ (da se ne sastanu dva i.5), kada ispred dugog "a" stoji cs , npr.: ~j~ (mj. ';j~) ~~f , Wr i sl. Ipak se kod linih imena pie i drugo .s , npr., u: ~ (za razliku od glagola: ~ ; .: (prema pridjevu. ) i sl. Inae se iza i.5 pie I, kao u: ~r , ~~ i dr. 2) Ako je \ (dugo "a" ili tanwin fathe) na trecem mjestu u nekom imenu, pie se sa .s . kada je postalo od is (tj. kada mu je trei radikal i.5 ), npr.: ;..~ , J:J ' i.5?0f , i.5:.4Jfi sl. Ako je, pakla nastalo od) (kao treeg radikala nekog imena), onda se pie sa I npr.: u.iJf , ~ i dr. Kada se korijen javlja u varijantama sa trecim radikalom j i i.5 (npr., korijeni: )-c -J) i ~-c -J: )-~-J i ~-< f-J , i sl.), onda se rije pie u obliku koji se ee upotrebljava, npr.: ~}f ali: L,;,)I. Kad etimologija neke rijei nije sigurno utvrena, onda e se ona pisati sa \ npr.: L.::..j,.. ili L....;Jf i sl. Neki u ovakvirri sluajevima piu sve rijei sa \ (radi pojednostavljenja njihovog pravopisa). Rije i.5;:' pie se sa i.5 (mj, sa I ) na kraju. Prijedlog i.5JJ (imenskog porijekla) pie se sa .s jer se, npr., kae: ~JJ i sl. Broj % (= oba) po gramatiarima iz Basre pie se sa \ . Po Ibnu-Qutaybi treba pisati: u nominativu: % i u.s-, a u genitivu i akuzativu: i~ pa prema tome i: ~% i (te: ~ i ~. '., "

~u.s-

Js

70

Broj

(.S~lzadrava

is u genitivu, npr.:

~~l~

(min 'ihda-huma).

Kada zbirno ime, pisano sa (.s (npr.: ~ = kamenii) dobije sufiks o -at (za oznaku jedinke, tzv. o~)1 ~\ prema Basrancima se pie \ (npr.: o~ ), a Kufijci tu zadravaju ~ (pa piu: ~ ) i sL Inae, kad iza rijeipisanih sa (.s doe spojena lina zamjenica, one se tada obino piu sa \ npr.: ~l.-~i dr. Prema nekim gramatiarima, iu takvim se sluajevima (.s moe zadrati, pa pisati, dakle: ~~ mj. !JG-~ (raha-ka), Kod nekih rijei (prvobitnih imena), kada je \ na drugom mjestu u njima (kao dugo "a"), pie se sa l , npr. : I~, C U sredini nekih imena mj. \ pie se (.s (zapravo mj. prvobitnog (Tawrat), i neka druga ( oj5'j , o;c.:, itd.) b)

~):,J

.s

mjesto I kod glagola

1) Kada je \ (zapravo dugo a) na etvrtom ili nekom daljem mjestu izvjesnog glagolskog oblika (izvedenog iz prve vrste trilitera ili kvadrilitera, tj. :;~W\ ili ~~)\, onda se ono (a) pie sa is, npr.:, ~l , JJ;
(.s~1j -. .

, JL.i,
I , npr.:

~I,

~\,

Jyk.1 ,~I

i dr.

Kod glag61a s ha~zom k~o treim radikalom i)urj~ UiS , Wl , "~W, l~\ i sL .

nosilac ~ joj biti

Ako ispred krajnjeg dugog a doe y, onda e se dugo a oznaiti alifom, npr.: ~l , ~\ i sl, 2) Kada je a na trecem mjestu glagola, ono e se pisati sa I, ako mu je trei radikal) (l,Ji'~G) npr.: Go~ , ,:.u., I),~ i dr.; a kada mu je trei r~~ikal (.s (~~ ~Ij), dugo a oznait e se pomocu is. npr.: (.S? ' ;,~, ~, ~. Po nekima je u ovom posljednjem sluaju doputeno i pisanje sa alifom mj. sa .s , ali se javlja i suprotno pisa..njesa (.s mj. \ kao, npr., u:..}j mj. iSj pravilnijeg i sL Kod glagola sa treim radikalom ) u imperfektu pasiva pie se .s mj. \ npr.: (.S~ (po uzoru na dual: 0~~) i sL . Ispred pronomina1nih sufiksa -.$" !J , ~ , c:" itd. redovno se pie \ mj. (.S, npr.: !J~~, ~~, ali i: IjC~, \:..5-Li:..., dakle, i kod glagola satreim radikalom .s , gdje bi, prema misljenju nekih, u ovom sluaju trebalo zadrati pisanje sa (.s (pa bi se pisalo, npr.: ~~ mj. ~C~ i sL, ali to nije uobiajeno).
.

71

C) i.S mjesto

Ikad

estica

Kod estica (partikula) pisanje se preteno ravna prema izgovo ru, pa se za dugo a obino upotrebljava \npr.: ~ , L. , G. i dr. U etiri sluaja, meutim, ono se pie sa <.s : 1) ~ 2) ~l (s pronominalnim sufiksom ono se izgovara kao Y:~lilay' .. ka, itd.): 3)~ ali: \:) -;,- 'alay-na, i sl. 4) (ovako se pie po analogiji sa Jl slinoga znaenja). .

Kada iza prijedloga: Jl.' ~ ' ~ doe r ' to je skraceno od L. , onda se oni piu sa alifom, naime; r~l' rb. , r~ .. Ako to rdobije pauzalno ~ (tzv. ;;Wi:\iJ() onda se ti prijedlozi ispred ~. mogu pisati i sa .s. tj.: ~ Jl ' ~ ~ ,'~~. ' . Nekada se ono to bi trebalo pisati sa \ napie sa .s zbog blizine rijei pisane sa kao, npr., u Qur'anu gdje je napisano:~) mj.~) zbog ) u daljem tekstu s rijeju: ~ (mj. c;.. ), a to opet zbog bliskosti (= ;~)C;J( malo daljeg: JJ (u kome je .s pisano po pravilu).

cl) J mjesto

U nekoliko rijei u Qur' anu mj. \ (za a) pie se ) (moda zbog izgovora toga a s prizvukom na ili zato to je ono postalo od treceg radikala) ). To su slijedece .rijei: ;~(, ;;.s-~L;;L.JL;)U(, ;~, ;;.C:-J(, ;~( mj. normalnog i drugdje upotrebljavanog
lji)1 mJ.
1 'iS __

pisanja s alifom, tj.: ;~(

, ;IS)I itd.

Ranije je spomenuto da se u nekim primjercima Qur'ana nalazi pisano:

~)\ .

,,'11.-

Kada, pak, iza gornjih rijei doe spojena lina zamjenica, onda se pie a ne ), tj.: ::b~ ' WlSj, ~~ i sl.

Rastavljanje

i-spajanja rijei u pismu - J:,ojJrj

~\

1) Kada se dvije rijei stopeu sloetiicu tzv. c:;JI~:,.5 predstavljajui jedinstvenu pojmovnu cjelinu, npr.: ~~.J):; (= Balbek), .

Opce je pravilo da se dvije rijei, ma koje kategorije; piu odvojeno. Od toga se odstupa u etiri sluaja, pa se one piu odvojeno.

U drugim, pak, sintaksikim konstrukcijama one e se pisati odvojeno. Tako upredikativnojkonstrukciji ;,C~\~. 5:,.5, npr.: ~G-r)0J( (= Djeak npr.: sjedi): u aneksiji (genitivnoj vezi - j~~~) odn. doslovno: vrata kuce): u onim sintagmama
72

/\JI~4

(= kucna vrata, u kojima rijei nisu

semantiki usko meusobno povezane, ono se takoer piu odvojeno, npr.: ~ ~ ('-esnaest); .c.; C~ (jutrom i v~erom):~) ~~ = arapsko.. francuski) i sl. Kada jedna od dvije rijei spada u one kojima se zapoinje govor Ikao to su: spojene line zamjenice, sufiksi za pojaanje (-n, -nna), nastavci za dvojinu i mnoinu, sufiksi za tvorbu enskog roda i dr./, onda e se to pisati zajedno. Isto tako e se spojeno pisati one rijei na kojima se ne moe zaustaviti govor (tzv. proklitike.rnaime nenaglaene poetne rijei neke sintagme, kao to su, npr.: prijedlog y r sastavni veznik J, estica J u pogodbenim reenicama, estica za pojaanje J i dr.
3)

4) U sluajevima kada dvije rijei u sintagmama odreenu semantiku cjelinu, one e se pisati zajedno.

predstavljaju

Tako se prijedlog (min), pretvorivi svoje -n U -m ispred zamjenice :;. (man), pie s njom sastavljeno, tj. ~ (min-man), Po nekim, meutim, kada je :;. upitno, trebalo bi pisati odvojeno, tj. (ili:;;,y).

::r

;;.::r

Prijedlog::r stapa se sa L.kada je to t- odnosna zamjenica, npr.: L.... ~ ~ (= udio sam se onome emu si se i ti udio); kada je L.(skraeno upitna zarnjenica, npr.: ~Wi' \~ ~ (= Od ega je ovaj prsten?); kada je L. suvino (tzv.' ~~I)rL.), npr.: ~~L1.i ~ Ij?-; (= Potopljeni su zbog svojih grijeha).

u:

U pogodbenim reenicama tzv. pogodbeno L. (~~

L.) se razdvaja od

~ ' npr.: j5Tj5-t3L. ~ (= Od ega ti bude jeo, jeu i ja). Po nekim gramatiarima i odnosno L.treba pisati odvojeno od::r, npr.: ~ \./.l..i.-1L. ~ G:G-l (=Uzelismo od onoga od ega su i oni uzeli). .. Prijedlog :;:. stopivi se s odnosnim :;. pie se s njim spojeno u obliku: ~, npr.: ~ ~)~ ~ ~)~ (= Citirao sam prema onome prema kome ste vi citirali). U ovom sluaju, meutim, moe se pisati i odvojeno, kako se inae pie kada je ;;. upitno, npr.: JG;;' ~ (= Za koga pita") ili u odnosnojreenici, npr.: ~~) ~'):;.:;:. (= S kim ti bude zadovoljan, bit u i ja zadovoljan s njim). Po nekima se uvijek moe pisati sastavljeno, tj. ~. Prijedlog :;:. stapa se supitnim L.(ili u ~ ( ~ ). Ponekim, pak, :;:. se stapa s L.u ~ kada je to L..suvino, a kada je ono odnosno, pisat e se odvojeno, tj. (ili: L.,y ).

r)

t: :;:.

73

Prijedlog ~ uvijek se spaja s upitnim:;' npr.: ~ :..:J~.~ (= O kome si razgovarao njim?) Taj prijedlog veinom se spaja i s 'odnosnim L.(ali se moe pisati i odvojeno), npr.: y;J':;'G W G~ (= Razmiljali smo o onome o emu ste i vi razmiljali.) Sa skraenim upitnim L., tj. prijedlog ~ se pie zajedno, tj.: ~ npr.: :I :. ~S0~ (= O emu e mu pisati?). '

Prijedlog pie se odvojeno odzamjenica: :;. i L. Iza estica zvanih: ~\;S\, tj. onih koje regiraju akuzativ (kao to su: L. 01, 01 , :.:.;,J i dr.), kada one dobiju suvino L. iza sebe, ono se pie zajedno s njima, npr.: li;.. ~ LJ1 (= Samo sam rekao istinu); ~~~ ~~1 w\..S (= Kao da je njegov brat ,'o ::1 ( = Kamo sree da nismo ni doli ovamol). bolestan); ! b ~

c;.

;J

Iza navedenih estica odnosno L. pie se odvojeno od njih, npr.:~I~ L. 01 ~ (= Zaista je udno ono to smo vidjeli.): ~;.Ji L. 0t5' (= Kao da je ' tano ono to ste rekli.): ::...;J (= Kamo sree da postignemo ono to ste vi postigli!). Meutim, u Qur'anu i ovakvo (odnosno) lo pie se spojeno s ovim esticama, npr.: e\)0J~) LJl (= Zaista e se dogoditi ono to vam se obecava). ' ,

!G;;J; lo

Sa L. se u pismu spaja i glagol ~, npr.: ~.::. ~1~ c.t (= Jedva da sam ga vidio dva puta). ' S pogodbenim veznikom 01 odrena estica'} stapa se u npr.: \'~ npr.: ~..0. 0~~ ~):'.~ \'l (= Ako to ne urade, bit e estoko kanjeni). U pogodbenim reenicama ;1 i L.se piu zajedno, tj. ~1 (= gdje god), npr.: ~'.l; \~'jj ~1 (= Gdje god vi odete, otici emo i mi). Kada je L. iza ~1 odnosno, onda se oni piu odvojeno jedno od drugog, npr.: ~ b "-! ~ L.;1 (= Gdje je ono to si donio ovamo?). Iza priloga ~ (= kad) estica L. se pie rastavljeno od njega, te se time dobije sloeni pogodbeni veznik: L.";:" ( = kad god), npr.: ~:w. ~~ L. ,,;:.. WI.S' ;J'~) (= Kad god bih uao kod njega, zatekao bih ga kako pie). Meutim, estica L. spaja se li pismu iza :. ::.. (= gdje), npr.: J \ ::..u ~. L. ~'} (= Gdje god bude, ne zaboravi ono to sam ti preporuo ~::..

io.),

Rije jS- i tzv. infinitivno L. (= ~)~ L.) piu se zajedno, npr: ~~Ij L.J.S\~ ~~~j-! ~~;.. (= Kad god bi me on posjetio, mnogo bih se obradovao njegovoj posjeti). Meutim, ispred odnosnog L. rije, jS- se pie odvojeno, npr.: ~ L. J.5' ~ 01~ ~ (= Sve to obea, treba da to izvri). ' , Ispred :;.' rije jS- uvijek se pie odvojeno od nega, npr.: \:.0. ~J::~;;' j5~;;. 0r~ (= Svaki onaj koji ovo naui, bit e nagraen).

74

estice ~ i ~ stopile su se u ~ u znaenju: zar ne, hajde i sl., za poticanje, npr.: ! ;'-~::..li w- ;Jl~ ~ (= Hajde uinite kako sam vam rekaol), Iza estice ~ odrena estica ~ pie se odvojeno, npr.: ! ~~ lj: ~7~ J.; (= A ne, ne inite tol). -

J~ ~~:;:.

Rijei ~ i ~ tvore sloeni veznik: (. ::~ (= dok), npr:

(=

SJr uG-

:.:.:s- (.: :;

Dok sam sjedio, prie mi nepoznat ovjek).

Ovakvo (suvino) ~ pie se zajedno i sa zamjenicom t>t, npr.: ~~)ic...:r ! ~;~ ~ ~~ ~ I)Li (= Koji god vam to drugovi rekli, nemojte im vjerovati!). S odnosnim ~, meutim, ~r se.pie odvojeno, npr.: '';7lo:Sr ;. ~t',;~ L.... ~r (= Sve to ti radi, bolje je od onoga to on-radi). .

J-:

~) = u to U skraenim sintagmama, kao to je: ~ ( < Gs 0lS ~1 vrijeme, tada; Ji.';. (= toga dana) i sl., prva "rijepie se skupa 'sa -~~ iako bi po pravilu to frebalo pisati rastavljeno. "!

~~,Jn,~' ~)Gl~:b.1 (= Pazi da dijete ne padnel) i 0i> JJ, ::.ti ~

Da si rekao istinu, bolje bi bilo za te). ..

Kao pojmovne cjeline sloeni veznici piu se zajedno:

(=

~ 0~~ >)8, npr. 0GJ Li;. ~::,.J -

Kod veznika 01 ispred odrene estice ~ pisanje se koleba: po jednima oni treba da se redovno stapaju u: \ij, po drugima, pak, treba ih pisati odvojeno: ~ 0f (ali s asimilacijom "n" i "1" > 11 u izgovoru, pa itati, dakle: alla): trei misle da se razdvajaju u pismu kada je 0r estica za pojaanje nastala od 0\, pa se ona zato zove: :ij .'~ li~ ~10r, npr.: ::,..;~[j~ 0r ~ Pi~~(= Znali smo da zaista nema koristi od toga posla). Kada je 0r izrini veznik, stapa se sa slijedeim ~ u: \ir, npr.: W.SJI .(" ~ ~ \ir ~r (= udim se da ne zna znaenje ove rijei). U Qur'anu nalazimo pisanje na oba naina, tj. 'J::'j i \ij, pa neki misle da treba slijeditinjegov primjer u tome. S rijeju ~
iS~

estica ~ na dva mjesta u Qur'anu pie se skupa, i to: ~

~o,;l;" ~

~- ~ ~.r'-! I~;:;'I (";; Runo li je ono ime se oni iskupljujul) i u: ::,..~;.

l = Loe li.ste me zamijenili

\

poslije mene tj. poslije moga odlaska/'.

Glagol ~ sa ~ neki spajaju u: ~, dok to drugi piu odvojeno, tj. ~ npr.: ! :.:.1:; ~':.:u (= Divno li je to to Sl uradiol).

. .

Pogodbeni veznik 01 s negativnom partikulom u Qur' anu se stapa u: ~; u primjeru: I~;J~ (= pa ako va ne usliaju), dok se to na drugom mjestu I?ie razdvojene: 0; (ali se u izgovoru vri jednacenje kao da je napisano:;J1 ('illam).

~<J

;J

;J

75

Veznik 01se stapa s negacijom ::,Ju::)1 samo na jednom mjestu u Qur' anu, naime u: I~:;';.JJ ~ (nego ste tvrdili) da prema vama neemo ostvariti svoju prijetnju/ .

JI ... /

U Qur'anu se veznik (= ili) stapa sa:; u: u primjeru: ~~ dok se na etiri druga mjesta u njemu oni piu odvojeno, a to su: U Qur' anu se i namjerni veznik ~ ~ takoer na etiri mjesta, naime: -,

rI

:;1

;':;1

~) ~;1~ 0~ :;;'I~ ~~~I :; rI~':01;":;rr : ~T~~:; rI

pie zajedno .sodrenom esticom

;J'J~ ~ ~ ,;;.; ~

~~ ~:~.~

Inae bi, po nekima, veznike: i ~ trebalo odvojeno pisati od negacije ~ , kao to se ona odvojeno pie u: ~'~ gdje ima isto (namjerno) znaenje (= da ne), npr.: ~ ~ J...0~~ ~~~ (=Molio sam te da mu nita ne kae).

:.,s..

~:

c;.~

0~ ~:

\~t5 ~

Interpunkcija-

~~::"c.~

Interpunkcija (ili rjee: punktacija) je upotreba odreenih znakova (kao to su: taka, zarez, upitnik, zagrade i dr.), te nekih drugih naina da se posebno oznae, izdvoje ili istaknu neke vrste reenica, njihovi periodi ili samo neki njihovi. dijelovi ili glasovi, dakle za oznaku logikih, sintaksikih, pa i intonacijskih odnosa izmeu reenica ili njihovih odreenih dijelova ili, pak, onih izdvojenih iz osnovnog njihovog sadraja (kao to su, npr.: uzvici, vokativ, umetnute rijei i reenice i sl.), Moglo bi se rei da u najstarije vrijeme nije ni bilo, u svjetovnoj pismenosti, neke interpunkcije u navedenom smislu. Tekst je bio vizuelno neralanjen, kontinuiran, i samo bi se na zavretku duih reenica (perioda) stavljao po jedan krui, Meutim, u najstarijim rukopisnim Mushafima upotrebljavana je izvjesna ograniena interpunkcija. Tako je kraj ajeta ~'iJ1 oznaava sa 4-10 kosih crtica ( / ), a iza svakih S, odn. 10 ajeta pisane su krunice u kojima su bile po 3, 4 ili 5 takvih crtica. Neto kasnije, na zavretku ajeta pisana je samo krunica. Iza svakih 5 ajeta stavljano je samostalno slovo (h), pisano obino u obliku odozgo zailjene krunice: Poslije svakih 10 ajeta (tzv. ;~l) pisala se donekle ukraena krunica, a rjee kvadrat, s rednim brojem za to 'aare ti njima. Mjesto te cifre kasnije se pisalo slovo koje je imalo njenu brojnu vrijednost Ponekad su tu krunicu ili kvadrat pisali na rubu strane izvan teksta.

76

Negdje od estog vijeka po Hidri (13. n. e.) razvio se drugi nain interpunkcije (za Qur'an). Na zavrecima ajeta piu se krunice i rozete. a iza 'aarata stavljaju se slova odgovarajuce brojne vrijednosti. Pored ostalog, u svrhu pravilnog itanja Qur'ana ~~I pojavili su se posebni znakovi za zastajanje :...J)I pored odreenih pravila za to, kao i za nezastajanje. Oni su stavljani na odreena mjesta, ali se moglo zastati i na mjestima gdje .njih nema, samo pazei da se zbog toga ne krnji smisao (cjelovitost) reenice, kao i sintaksika povezanost njenih dijelova. Tako kod izvjesnogbroja esticaIprijedloga.veznika i.sl.) ne smije se zastajati.P Osimkrunice (o ) irozete ( postoji jo desetak slovnih kratica, zato mogu meusobno zamijeniti, primjercima Qur'ana, Spomenute nja, odn. njegovu zabranu. Evo tih znakova normalnog zastajanja, od kojih neke imaju istu funkciju, pa se ili se, pak, specifino javljaju u raznim kratice obiljeavaju razne vrste zastajakratica i znakova.

* ) kao

~(obavezno zastajanje = j~ :...J)l); .....u ( nareeno zastajanje = ~)~ ;'ll); J, (opcenito zastajanje = ~~:...J)l); cl' (preporueno zastajanje = Jj! :...J)i); c ( doputeno zastajanje == ;Wi:...J)i); bolje je zastati; j (dozvoljeno zastajanje = ;~:...J)i); ali je boljeproduiti: cr" (odabrano zastajanje = ~;Ji:...J;J\); ali je bolje ne zastati; CL.> ci kodovih dviju kratica moe se zastati, ali je bolje produziti: ~ ne treba zastati kada je rije usred ajeta; ako se tu ipak zastane, pri nastavljanju itanja dotinu rije treba ponoviti; kada je rijec na kraju ajeta, iza ove kra tice se moe zastati; .J . .T cl' ci rije iza koje je jedna od ovih kratica, iza zastajanja ne treba ponovo itati; ~ ---:....ovo dolaziobino s kraticom.jj, qi"':::' ovakve tri take iznad u tekstu razdvojenih rijei, ukazuju na-to da, ako zastanemo kod prve, to ne treba uiniti kod druge rijei s tim takama (i kraticama), ili obratno; t: na kraju ajeta ovo slovo upozorava na to da se tu zavrava jedna misaona cjelina, a zapoinje neka druga. Osim dosada spomenutih kratica postojao je u rukopisima (kao i u tampanim djelima, te njihovim izdanjima i inae) znatan broj raznih
12) O ovome vidjeti u knjizi: Silajdi, Hafiz amil i H. Ibrahim Ahkamu-l-tagwid. Tedvid. Pravilno uenje Kur'ana. Sarajevo 1973. str. 172 Trebinjac:

77

kratica, na kojima se ovdje necemo zadravati,nego emo samo (u biljeci) uputiti na neka djela koja su ih razmatrala ili samo uzgred spominjala. 13

***
Od vremena blizeg kontakta sa Zapadom poela se kod Arapa sve vie upotrebljavati interpunkcija (odn. punktacija) uobicajena u zemljama toga podrucja (najvie preduzimana iz engleskog i francuskog pravopisa). Ona je unoena prilagodivi se po formi donekle arapskom pismu, a po upotrebi uglavnom prema njenom uzusu u tim jezicima, ali s izvjesnom proizvoljnou i nedosljednou pri upotrebi nekih njenih znakova. Kako je upotreba teinterpunkcije i kod nas sasvim slina,14 necemo detaljnije govoriti o njoj, nego emo navesti najvaznije od njih, te njima odgovarajue arapske nazive. To bi bili slijedei znaci interpunkcije'.

~1.'/\\ = taka:

crtica.

,= ~r 0;1\ = zarez (zapeta): ~ = u.;:Jr~L;1\= taka i zarez; : = 0':1.'/\\ = dvotakaj.v = i~irL~ = upitnik;! = ~ L~ usklinik: = >; .... = .. f. r(~L.~ ~avodnici; (...) = 0L.:,iJ1 = zagrade; - = i1~\ = . . .
o ~:

R. Simeon istie da "u punktaciju valja ubrojiti prostornirazmjetaj elemenata teksta, kao alineju, izdvajanje naslova u poseban redak, upotrebljavanje velikog slova iza take i sl., a takoer i razliita isticanja pismom (upotreba kurziva, masnog pisma i s1.)".15 te nije bilo odvojenih ni naslova 0\;.:J\, ni odlomaka, ni velikih slova, itd. Redovi su tekli, poslije rubnog prostora, tj. margine ~W\ s desne strane, i to od zamiljene okomite linije, te iduci do rubnog prostora s lijeve strane teksta. Redovi su bili meusobno jednako razmaknuti, manje-vie zbijeni, dok su u dokumentima mogli biti znatno vie razdvojeni, izuzev nekad pri njihovom donjem kraju. To bi bilo onda kada bi se primijetilo da odreeni tekst ne bi mogao stati na taj dokument s onim poetnim velikim razmakom izmeu redova. Oni su bili jednake duine, ali ponekad i neto
13) Od tih djela spomenut emo: 1) Caspari, itd., op. cit., str. 25-26, bilj.; 2) Adolph Grohmann, Einfiihrung und Chrestomathie zur arabischen Papyruskunde. Praha 1955. I Band: Einfiihrung, od str. 116 nadalje; 3) Hifni Nasif, Ta'rihu-l-adabi aw hayatu-l-lugati l-rarabiya. Al-Qahira 1958 (vidjeti str. 117); 4) Hadiali, Salih: Problem kratica u arapskim rukopisima, POF XXVI/76, Sarajevo 1978, str. 199-212. 14) To vidjeti (na str. 68) u poglavlju: "Arapske pismo" (str. 50-68), u knjizi: dr. Sran [ankovi, Arapski izgovor s osnovama arapskog pisma. Prvo izdanje, Sarajevo, 1987, str. 147. 15) Rikard Simeon, Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, I, A-D, Zagreb 1969, str. 552 (pod natuknicom: interpunkcija).

V samim poecima, kako smo ranije istakli, tekst :.,...Ji je bio neralanjen,

78

meusobno nejednaki. Da bi se to izbjeglo, odreena slova malo bi se izduila u vodoravnom smjeru ili bi se posljednja rije povila prema gore, a nekada su se (naroito u dokumentima) svi redovi pri svome kraju savijali u tom smjeru (uvis). Za izjednacenje duine redova nije se koristilo rastavljanje rijei (na slogove i sL) pri kraju retka (osim u sasvim rijetkim slucajevima), jer to po pravilu ne postoji u arapskom pismu. Neke estice, kao to je veznik ) koje se piu uz slijedecu rije (enklitika, koja s njom predstavlja izgovomu cjelinu), moraju se prenijeti u idui redak i napisati, dakle, uz slijedecu rije kao njoj grafiki pripadajui dio. Naslovi poglavlja i sL nisu, u poetku izdvajani iz osnovnog teksta, nego su, da bi se ipak nekako istakli, pisani krupnijim pismom, koje je nekada bilo druge vrste od ostalog teksta, ili sluei se za to izduenim slovima, pa i tintom druge boje (npr., crvenom, prema cmoj u tekstu). Ponekad je to bilo istaknuto vodoravnom crtom iznad tog dijela. Takvim crtama odgovarajuce duine mogle su se istaknuti i pojedine rijei, ili i vie njih. Isticanje se postizalo i njihovim stavljanjem u zagrade, radi njihovog posebnog objanjenja, prevoenja na drugi jezik, te u razne druge svrhe. Uporedo s osnovnim tekstom, tj. interlinearno moe tea njegov prijevod, pisan eventualno sitnijim slovima, drugom vrstom pisma ili tintom druge boje. Interlineamo su se pisale nekad razne biljeke, esto"u kratkim kosim redovima. Razne, pak, napomene uz tekst, komentari i super komentari, pa i cijela djela (u rukopisima) pisana su ranije marginalno, i to pored teksta, a nekada i sa svih njegovih strana. Prema tome, oni su mogli teci vodoravno, pa okomito, i to odozgo prema dolje i obratno, a jo ee moda koso prema osnovnom tekstu. Za Dolje odvajanje teksta od tihmarginlija, ali i kada ih nije bilo, s vremenom suse poele upotrebljavati crte, jedna ili vie, ponekad i raznobojne, paralelno okruujui cijeli osnovni tekst. I sve to bi se napisalo na rubovima moglo je biti oivieno jednom ili veirn brojemlinija sa svih strana spolja, ostavivi tako vrlo uzak rubni prostor unaokolo. Tako su obino uokvireni bili crtama, te raznoliko uz to dekorirani naslovi pojedinih poglavlja ~~~\ Qur'ana, Nekada su u njima i redovi teksta bili meusobno razdvojeni vodoravnim crtama, te tako, ustvari, potpuno zaokrueni sa svih strana. Ako se pojedini stihovi (ili samo njihovi dijelovi) navode u proznom tekstu (radinjihovog tumaenja, prevoenja i sl.), oni se tada istaknu na
79

spomenute naine kao i ostale rijei, inae se redovno piu: zasebno, i to razdvojeni u polustihove. To se vri njihovim razmaknutim pisanjem, stavljanjem nekog znaka (npr., kruia, zvjezdice), ili, pak, povlaenjem okomite crte izmeu svih polustihova neke pjesme.

***
U najstarije vrijeme u knjigama, i sl., nije bilo paginacije (obiljeavanja strana), a kasnije su se strane oznaavale ciframa. Rano su se poeli obiljeavati samo listovi (to je tzv. folijacija) cifrom ili je za to sluio tzv. custos paginae, tj. rije Iili vie njih) kojom poinje tekst idue (lijeve) strane rastvorenog rukopisa. Ona se pisala ispod teksta na rubu slijeva, i to na desnoj strani rukopisa.

***
Inae su cifre, pored ove funkcije, te 'one u raznim granama nauke (matematike, fizike, astronomije, i dr.), pa u tehnici i raznim domenima svakodnevnog ivota, sluile i za artikulaciju duih pa i kracih tekstova, pored slova alfabeta, a naroito abgada, za paginaciju predgovora knjiga, i drugdje. Osim toga, slova ebgede, s obzirom i na njihovu brojnu vrijednost, bila su podesno uklapana u stihiove), sluei tako za hronograme, tj. datume (smrti, gradnje raznih spomenika i sl.) ti vezi s tim i posebnim drugim znaajnimprilikama.

Pisanje tuica u arapskom jeziku

Prije nego to neto ukratko reknemo o tome, radi razjanjenja dat emo najprije neke napomene. Prvo, ovdje, naravno, nee biti govora o tome kako pojedini narodi, primivi arapsko pismo, piu svoje rijei (strane za same Arape), Isto tako" nee se -razmatrati ni pisanje tzv.posuenica u arapskom jeziku, tj. takvih stranih rijei u njemu, a koje je on preuzeo (neke u dano vrijeme), npr.: iz aramejskog, sirskog, grkog, perzijskog i drugih jezika. Takve rijei on je fonetski adaptirao svome izgovoru, pa ih je ondai pisao shodno pravilima svoga pravopisa. S obzirom na sve to, ovdje emo se osvrnuti, na saet nain, samo na strane rijei koje se u arapskom jeziku jo osjecaju kao tuice ~:UI pa su manje-vie sauvale neto od svog originalnog izgovora. U njihovom, pak, pisanju one su bile pod odreenim utjecajem njihove domae grafije, iako se prvenstveno radi samo o prenosenju njihovog izgovora arapskim pismom. Pri tome je prilagoavanje arapskom izgovoru .bilo vee kod

80

obinih rijeci, a manje kod vlastitih imena (licnih, etnografskih, geografskih i dr.), to zavisi od poznavanja stranog jezika onoga koji navodi takva imena, te od njegove elje ili potrebeda upotrijebi manje ili vie taan izgovor neke takve rijei, tj. tuice. 16 O njihovom pisanju arapskim pismom sada emo dati neke opce napomene. Pri tome emo polaziti od konkretnog izgovora pojedinih stranih glasova, koje emo obiljeiti slovima nae latinike abecede (osim zanekoliko od njih koji ne postoje u naem jeziku).

***
Obiljeavanje stranih vokala prilino je neujednaeno u arapskom pravopisu, ali seLipak moe zapaziti izvjesno prilagoavanje njegovim pravilima. Napoetku rijei vokali (a, e, i, 0/ u) obiljeavaju se obino pomocu alifa zajedno s hemzom ( i ili 1 )/ a nekada se za njih upotrebljavaju i: r. ) ,~1 (koji u arapskom slue zcioznaku dugog: a, u/ 1)/ ali ak (za kratke vokal~ u stranom jeziku/i to: T za: a, )1 za: 0/ u/ pa i za: 0/ ii (u rijemakom, turskom, te za sline vokale u francuskom jeziku i dr.). Na poetku rijei rijetko se javlja slovo: t.za oznaku vokala: a. za: a ili U sredini.rijeci najee se upotrebljavaju harakat, i to: fatha .....:.. e; damma
_j_.

za:

0/

u; i kasra _za:
0/

i. Nekada se tunerijetkouz
0/

harakat
-c-

upotrebljavaju i slova:! , ) ,

~aime: (za: a, e; )...: za:

u/ 0/ ii;

za: i, e

(rijetko za: 0)/ i to ak za strane kratke vokale. Na kraju riiei prvenstveno se upotrebljavaju, uz harakat, slova: \ , ) , .s i to: I' za: a; )...: za: 0/ U/O/ ii; iS _ za: i, e, i za duge i za kratke vokale. Za vokale: a/e nekada se na kraju rijeci upotrijebi i konsonantsko slovo: o ( __ ) a ponekada se javi i: 0(4-)/ uz prethodnu fathu u oba ova sluaja. Za obiljeavanje svakog pojedinog vo kala u upotrebi je, dakle, vie pojedinanih slova, digrama ili odreenih znakova. Tako, npr., za vokal "a" slue: T , r , (, ~ , ...::.. , J...""::" , to""::" , 0....::... Nasuprot tome, isto slovo ili .digram esto oznaavaju razliite vokale. Tako je, npr.: r = a ili e; 1 = i ili e; )7 = u/ 0/ 0/ u i dr. Osim toga, ta slova i znakovi ujedno mogu obiljeavati i duge strane vokale, dok slova: \ , ) , .s (koja u arapskom slue i za oznaku vokala, ali samo dugih: a/u, 1)/ u ovoj arapskoj transkripciji esto slue i za obiljeavanje stranih kratkih vokala
(a, e, i, o, 0/
16)
U/

ii).

tome vidjeti kod [ankovia, op. cit., u poglavlju. "Adaptacija stranih rijei",str.

127-132.

6 GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

81

Za vokale kojih nema u knjizevnom arapskom jeziku, i duge i kratke, tj. za: o, 6, ii, u arapskoj transkripciji stranih rijei upotrebljavaju se znakovi i slova, kojima se u arapskom pismu inae oznaavaju: u odn. ii. Na osnovu izloenog namece se zakljuak da u toj transkripciji stranih vokala postoji oita nedosljednost pri obiljeavanju ne samo kvantiteta, nego i kvaliteta tih vokala normalnim sredstvima arapskog pisma. Naalost, ni kod obiljeavanja stranih suglasnika nije primijenjen iskljuivo fonetski princip (fonetska transkripcija), tj. da svaki suglasnik bude dosljedno oznaavan samo po jednim odgovarajuim slovom (uz potrebne dijakritike znakove za specificne strane suglasnike), Istina, vei dio stranih konsonantskih fonema oznaava se u ovoj transkripciji slovima arapskog alfabeta, koja oznaavaju iste odn. akustiko-fizioloki sline konsonante onima u stranim jezicima. Uzevi kao poznat izgovor arapskih slova (kao i onih u naoj transkripciji po ZDMG sistemu), navest emo, arapskim alfabetskim redom, ona slova kojima se obiljeavaju ti njima fonetski srodni strani suglasnici, a to su: '-:"- b, u - t,':" - 1, C.-1, i - m,.) - n,
-

g,) - d,
t,f -

~ - d,) - r, y.

j - Z,

o: -

s, .J--

J -f, !.l- k, J

h,) - w,

Meutim, pri obiljeavanju u arapskom jeziku nepostojeih suglasnika, ova transkripcija se koleba, pa te suglasnike obiljezava na razne naine. Te emo suglasnike ovdje navesti onako kako se obiljeavaju naom latinicom, a u arapskom pismu se biljee: 1) slovima bliskih arapskih ; V - ) ; - c. ; 2) digramima: suglasnika: c - j , , - J- ; d - C.; g - c. t; p - '-:" c - ~ (rijetko: y ), , lj - -".l; nj - .."..;; dijakritikim takama i sl. stavljanim na arapska slova slinog izgovora: g v - J .Ovakav nain obiljeavanja specifinih konsonanata (dijakritikim takama i znakovima) primjenjuje se naroito kod naroda koji se slue (ili su se ranije sluili) arapskim pismom, ali to ne spada u temu ovoga odjeljka.
~ ;

t;

Nekada se uz transkribiranu tuicu navede i njena originalna grafija, a nekada je ta grafija upotrijebljena sama, pa to u oba sluaja olakava odn. omoguuje (poznavaocu dotinog stranog jezika) ispravno itanje te tuice. Meutim, kada ta strana grafija tuice nije navedena ili itaocu arapskog teksta nije poznata, ili je nju bilo nemogue navesti (kao, npr., kinesku, i .dr., ili on inae ne pozna taj jezik (ili vie njih, a ije se rijei navode u transkripciji), kako e on tada proita ti te transkribirane tuice, pogotovu ako one uza sve to nisu (ili su samo djelimino) vokalizirane.

82

Na osnovu toga lahko se moe uvidjeti velika i hitna potreba primjene potpune vokalizacije, te dosljedne i u svim arapskim zemljama.prihvaene i objedinjenetranskripcije i posuenica i tuica arapskim pismom, i u iskljuivo .naune svrhe i za svakodnevnu upotrebu. Tim bi se, kao i uope reformom arapskog pravopisa, te oivljavanjem knjievnog jezika mogao, pored ostalih sredstava, mnogo bre i lake uzdignuti kulturni nivo irokih narodnih slojeva u cijelom arapskom svijetu.

Osvrt na arebicu
Pored upotrebe nekog odreenog pisma (ili pisama) kod nekih naroda, u dodiru s Arapima, njihovim jezikom i kulturom (religijom i dr.) javila se u odreenim vremenima i upotreba arapskog pisma za taj jezik u tzv. alhamijado literaturi. Naziv alahamijado nastao je preko panskog naziva za nju: aljamiado, odn. aljamia, to je, pak, izvedeno iz arapske rijei: al-ragarniya ( ~( = nearapska, strana). Upotreba arapskog pisma za na jezik u takvoj literaturi kod Bonjaka u BiH javila se negdje krajem 16. ili poetkom 17. stoljea. Taj oblik arapskog pisma kasnije se dobio naziv arebica 17 (po nekim: arabica), Inae je arapsko pismo bilo poznato u nekim naim krajevima posredstvom Turaka i njihovog jezika, te preko arapskogjezika i islama, a donekle i preko perzijskog jezika. Pod utjecajem tih triju bliskoistonih jezika poela se razvijati arebica, prilagoavajui postepeno arapsko pismo za obiljeavanje izgovora naih glasova. Za taj razvoj arebice prvenstveno su zasluni pojedini ueni ljudi, ali je s vremenom to pismo dobilo i iru upotrebu u narodu. Ono je u poetku bilo nesistematizirano, nedosljedno, nosei, manje-vie, individualni peat u nekim pojedinostima sa specifinim rjesenjima njegovih korisnika. Zato najprije nisu postojala neka ustaljena, opeprihvaena pravila za arebicu. Pravila se poinju vie javljati tek potkraj prolog, 19. stoljea (kod Omera Hume i dr.). Osim pojedinacnih negativnih utjecaja na pravopis i uopce, na oblikovanje toga pisma djelovao je u tom smislu i turski, a svakako i arapski pravopis, sa svojim odreenim nedostacima (npr., oznaavanje istog glasa pomou vie slova, upotreba jednog slova za oznaku vie raznih glasova i dr.)

17) Uporediti rad: Teufik Mufti, O arebici i njenom pravopisu, POF 14-15, Sarajevo 1969, str. 101-121.
6 GRAMATIKA

83

Za rijeipreuzete iz spomenuta tri orijentalna jezika uglavnom je zadran nain pisanja u tim jezicima. On je po mogucnosti primjenjivan i pri pisanju domaih rijei. Meutim" za obiljeavanje posebnih glasova naeg jezika, tj. onihnepostojeih li tim jezicima, nai pisci su sesnalazi1i na razne naine. Zato nije esto bilo jedinstvenih rjeenja, ali su oni nekad oponaali jedni druge, te je-dosta toga bilo i zajedniko. Najdosljednija i ujedno posljednja reforma arebice izvrena je poetkom 20. stoljea u obliku tzv. matufovice (matufovae i rjee: mektebice), i to zaslugom tadanjeg re' isa h. Demaludina auevia, U razdoblju od 1907. do 1941. godine matufovicom je tampano oko etrdeset djela (u ukupnom tirau od 520,000 primjeraka). S posljednjem knjigom tampanom tim oblikom arebice 1941. godine, praktino je prestala i njena javna upotreba kod nas, a moda s nekim kracim trajanjem i dalje u privatnom ivotu pojedinaca. Sada emo dati saet pregled obiljeavanja naih glasova 'arebicom, poevi od suglasnika. Suglasnici naeg jezika oznaavani su kako slijedi: Po jednim arapskim slovom istoga izgovora, a to su: '-:'- b, ~- d, J - f, <? - j, J -I, r - m, iJ - n, ) - r, ..; -S, j - z;
1)

2) Po jednim arapskim slovom za fonetski blizak suglasnik. (rijetko ,:\)- k, ) - v; 3) Perzijskom varijantom arapskih slova: '-:;' - p, ; - :
, o -

t - g,

4) Po dva do tri arapska slova za pojedini na suglasnik: C' ,:\- ; C ' t h; c: ' cr" - s; ..;." .k (rijetko ~) - t;

5) Po tri grafike varijante za jedan na suglasnik: [.'.~

'<:' - c;

6) Neka slova ili njihove varijante za nae suglasnike: [. , tE.,,:\ - ; (? [. ,:\ - ; c [.- d: J J J -lj; iJ ..:., iJ is nj. Prvenstveno u arapskim rije ima arebica se sluila jo nekim slovima, ali su ona u izgovoru bila prilagoena fonetici naeg jezika, a ta su ova:':" s, .)- z, J> - z (rjee ~d) i .1- z. Slova: ~ i t u izgovoru naih arabizama potpuno su se izgubila. U naim rijeima, meutim, ova dva slova sluila su ponekad i za oznaku nekih vokala, bilo sama, bilo s nekim drugim slovima zajedno.

84

Obiljeavanje samoglasnika
1) Ono moe sasvim izostati (slino nepisanju kratkih vokala u arapskom pravopisu bez vokalizacije): 2) Neki vokali mogu se oznaiti pomocu harakat

-=-, _, ~

3) Vokali se nekad obiljeavaju odreenim suglasnikim slovima; 4) Vokali se piu kombinacijama: harakata, slova, te njihovih varijanti, uz razne dijakritike znakove. Sada emo za svaki na pojedini vokal upotrebljavane naine za njihovo obiljeavanje, a = I ~ (, T ~ t. '
i
o

navesti
o ,

sve u arebici
.0
~

e=
~ s

-=-, \ , i ,
<

0\..._ ~

=-:-'
,

lS'1~-;!1~

.s (-::-)
' jj ~ .rr: ~ j-

0=' \,
***

r ,

JI,]I, J ~j, j ~ J-

u = - JI ~JI

~J

Matufovica se uglavnom zasniva na fonetskom principu obiljeavanja glasova, tj. po jedno slovo za pojedini fonem. Meutim, od toga se malo odstupilo, i to najvie kod vokala. Naime, na poetku se oni drukije oznaavaju nego na drugim mjestima u rijei. Kako se oni biljee na poetku, vidjet emo kada budemo naveli alfabet ovoga pisma, a oni se inae obiljeavaju ovako: a = \ , e = .... , i = IS , o = j , u = j (uz njihove pozicione oblike kako se piu u arapskom pismu). Suglasnici: d i obiljeavaju se istim slovom, tj. sa: pored toga to slui za vokal "i", obiljeava i konsonant "j".

Slovo

IS ,

Evo sada kako izgleda abeceda matufovice (s njenim poetnim, odn. samostalnim oblicima slova): T - a, y - b, C - c, [. - , ~ - , .:> - d, C - d, C , -J - e, j - f, t -g, c - h, ISI - i, <.? - j, J - k, J - 1, J - lj , i -m, .:> - n, 0 - nj, JI o, '-;"- p, ) - r, u" - s, J- - , u - t, JI - u, ) - v, j - z, ; - : Ovim nije dat potpun uvid u arebicu, a to se nije moglo ni uiniti, jer u svrhu njenog detaljnog upoznavanja nisu jo ni prikupljena, pa tako ni ispitana, sva postojeca djela nae alhamijado literature.

85

IV FONETIKA
Uvodni opci dio
Fonetika 1 ~;...1rrv(":"'~~\ ~ ili :.:.,W~\2 - nauka o jezikim glasovima) prouavaiglasove ljudskog 'govora; s obzirom na njihovu akustikofizioloku prirodu, tj. njihovu ujnost (audiciju), te nain njihovog obrazovanja (artikulaciju) pomou govornih organa. Jezikim, pak, glasovima bavi se i fonologija 3 (~)i'~;J.rr v\~V\ ~), sa:moona te glasove ispituje u odnosu na njihovu znacenjsku (semantiku) ulogu u jeziku tj. ona ima distinktivnu funkciju za razlikovanje znaenja rijei meusobno, a na osnovu njihovih pojedinih glasova. Od prvih poetaka izuavanja vlastitog jezika stari arapski gramatiari (od Al-Ahmada Sibawaiha, Ibn-Ya'la i dr.) obratili su panju i na fonetsku strukturu arapskog jezika. 4 U toj oblasti, naravno uzodreene
1) Za detaljniji uvid u fonetiku arapskog jezika posebno ukazujemo na dva rada, koje smo, pored ostalih, konsultirali pri izlaganju te [ezike discipline. Jedan je neto stariji, naime: Jedan Cantineau, Cours de phonetique arabe, izaao u zborniku njegovih radova, pod naslovom: II Etudes de linguistique arabe, Paris 1960, str. 1-149. Drugi je noviji rad: Dr. Sran [ankovi, Arapski izgovor s osnovama arapskog pisma, Sarajevo, 1987. godine, 147 strana. Ovo je prva naa potpuna i na savremenoj naunoj osnovi obraena fonetika arapskog knjievnog jezika. 2) Arapske lingvistike termine, izmeu ostalog, treba pogledati u rjeniku: Pierre Cachia, The Monitor - A Dictionary of Arabic gramatical terms, Arabic-English, English-Arabic, Beirut 1974. 198 strana. Vidjeti takoer u knjizi: Dr. Mahmud Al-Sa/ran, <iJ..J1;...r..., Misr 1962.(posebno pogledati njen glosar, str. 381-414). . . 3) Skicu fonologije klasinog arapskog jezika dao je Jean Cantineau pod naslovima: Esquisse a'une phonologie de l'arabe classique, u istom ovom izdanju s fonetikom (vidi nau biljeku 1), i to na str. 165-204. 4) O radu prvog sistematizatora gramatike arapskog jezika na polju fonetike pogledati knjigu: Sibawaihi's Lautlehre von Dr. Phil. A. Schaade, Leiden 1911.str. X + 92.

87

nedostatke (npr., nepoznavanje samostalnog pojma vokala), dostigli su zavidan stepen znanja, pa kako istie V. A. Zvegincev.f njihova se shvatanja o fonetici priblizavaju rezultatima savremene nauke o jezikim glasovima, a naroito o konsonantima, to je i prirodno, jer je arapski jezik, u neku ruku, "konsonantski jezik", buduci da su konsonanti, oni u korijenu rijei, nosioci njihovih osnovnih znaenja, kako se to poblie objanjava u odjeljku o morfologiji, odn. tvorbi rijei. Klasini arapski jezik najbolje je od svih semitskih jezika sauvao prasemitsku fonetsku strukturu, a naroito konsonantizam. Za prasemitski jezik, pored ostalog, bilo je karakteristino postojanje tzv. trijada k.,)13), tj. grupa od po tri konsonanta, s istim mjestom artikulacije, od kojih je jedan konsonant bezvuan, drugi (njegov parnjak) zvuan, trei njima odgovarajui emfatian (npr.: t-d-a). Od prvobitnih est trijada u prasemitskom (po Cantineauu) u arapskom su se sauvale samo tri. Od prve (labijalne trijade: p-b-b) u arapskom je p preslo u f,a emtatino se b (ukoliko je uope postojalo) izgubilo. Druga (dentalna) trijada (t-d-a) ostala je sauvana. Trea trijada (dentalnih ploziva posebne artikulacije: t2-d2-<;12) postala jeu arapskom trijadom interdentalnih frikativa: t-d-z (kod Contineaua z je oznaeno sa <;1). etvrta prasemitska trijada (plozivnih dentalnih afrika ta sa drugim piskavimelementom): ts-dz-dz postala je u arapskom trijadom piskavih suglasnika: S-Z-$. Od pete trijade dentalnih ploziva, s lateralnim dodatkom (lagahnim "1"):t1/2-d1 /2-<;11 /2, bezvuno t1/2 prelo je u : inae slabo potvreno zvuno dl/2 izgubilo se u arapskom, a emfatino <;11/2 izgubilo se u arapskom, a emfatino <;11/2sauvalo se kao arapsko emfatino <;1, s lateralnim dodatkom (I). esta velarna trijada: k-g-q je razorena u arapskom, jer je velarni ploziv g preao u afrikatu g. Od drugihkonsonanata prasernitsko "s" u arapskom je preslo u "", pomijeavi se s onim "'', nastalim iz tl/2 iz pete trijade. Grupe velara, faringala i glotala, kao i semivokala ostale su jeziku, takorei, nedirnute.
li

arapskom

Za arapski konsonantizam dalje jekarakteristinopostojanje popularno zvanih "grlenih" suglasnika (njih osam, ako ponemo s velarima, a zavrimo dalje redom s glotallma), kao i postojanje emfatinih konsonanata (njih etiri, odn. pet, uraunavi meu njih, po nekim, i uvular q). Ipak, frekvencija glasova ovih dviju grupa konsonanata
5) U njegovom pregledu klasine arapske filozofije, pod naslovom: Istorija arabskog jazykoznanija, Moskva 1958.godine, 80 strana.

88

opcenito u arapskom jeziku znatno je manja od frekvencije labijala i dentala. Autor ovog prikaza fonetike arapskog jezika ispitivao je uestalost javljanja pojedinih suglasnika u najeim korijenima u njemu tzv. triliterama tj. sa po tri korijenska suglasnika I radikala ( ~).~ Jj.;-) u njima, na osnovu brojanja u rjeniku: y~0W od Ibn-Manzura, pa je doao do slijedeeg rezultata 6: frekvencije 'pojedinih konsonanata, poredane u opadajuem nizu, za radikale trilitera, izgledaju ovako: 1. r-1231; 2. w-1217; 3. n-llS9; 4. m-l099; 5.1-1046; 6. b-1019; 7. c-883; 8. f-860; 9. d-834; 10. q-80S; 11. y-796; 12. s-7S2; 13. h-734; 14. g-712; 15. ' ~648; 16. -645; 17. h.. 644; 18. k;,;640;19.h-578; 20. t-577; 21 z-559; 22. t-553; 23;~-482; 24. g-426; 25. t-425; 26. 0.-370;27. d-324; 28.z-150. To bi bile neke od karakteristika arapskog fonetskog sistema, s osvrtom na njegov odnos prema njegovom stanju u prasemitskom jeziku, a ostale njegove osobitosti bit e razmotrene u daljem izlaganju?

Govorni organi (r~~~h

Ti organi dobili su taj naziv s obzirom na funkciju koju imaju pri proizvoenju glasova ljudskog govora (tzv. fonaciju ~\;.o-lr~9-p. Meutim, oni uz to, ili zapravo primarno, obavljaju odreene druge vrlo

*~<Jr

6) U radu: Trilitcrc u arapskom jeziku, Statistiko-fonetska studija, Prilozi za orijentalnu filologiju, svezak III-IV, Sarajevo 1953. str. 536 i dr. ..

7) Za uporedenje s ostalimscmitskim jezicima treba pogledati ili openita djela o njima, kao, npr., izmeu mnogobrojnih: Carl Brockelrnann, Crundriss der vergleichender Grammatik der semitischen Sprachen, 2 toma, Berlin 1988 ... 13; Isra'Il Wolfenson, t<)i ..:..WJ\, I. izdanje, Misr, 1348/1929. str. VIII + 295. Posebno o semitskom . konsonantizmu vidjeti, npr.: Jean Cantineau, Le consonantisme gu semitique, tampano takoer u spomenutom zborniku njegovih radova (bilj, 1), str. 279 ..294; ili rad: Sabatino Moscati.Tl sistema consonantico delle lingue semitiche, Roma 1954. godine, 75 strana. 8) Stari arapski gramatiari [uporedi: Cantineau, op. cit. (u naoj bilj. 1), str 10] upotrebljavali su jo neke nazive govornih organa (pored onih navedenih u naem daljem tekstu), a to su: Kod podjele zuba: ~LlJ( = srednji sjekutii; ::.,~~)( = vanjski sjekutii:"-~Yr ili ~I~r = onjaci; ~i?Yr = kutnjaci; ji:J\ ~I?j = umnjaci. . Dalje imamo: ;...J1:/r = nos; 5\~r (dvije) nozdrve ili nosnice; JlY\J.;-I~ = nosna supljina. U vezi s jezikom oni su' razlikovali: ~i (ukrueni) vrh jezika; ~S.ui ili ~lJ( = (pokretljiVi) vrak jezika; 0U\ LJ = srednji dio jezika; 0UI iJG.- = rub jezika; 0U\ ~j = stranji dio jezika; 0U\ (~~) ~:.LG= korijenjezika. . , Rije: ~..LJi (ili: r)LJi = grlo;"moe znaiti i: drijelo ili dunik, ali se ipak razlikuje:C:,j ".tJI = naJ blii dio grla, tj. drijelo, ..;LJI 1..:..:'1 = srednji dio drijelai ..;LJ\ ~1 = najdalji dio drijela, tj. grkljan, dok ~I ~G: moda oznaava cijeli fonacioni kanal?

.:.U\

89

vane fizioloke funkcije, kojima se ovdje, naravno, ne moemo baviti. Uzgred reeno, poznavanje imena tih organa i izvjesnih njihovih dijelova potrebno je i zato to se iz njih izvode odreeni fonetski i drugi jeziki nazivi upotrebljavani pri opisu govornih glasova i inae. Govoreci ovdje o tim organima, spomenut emo samo ono najbitnije u vezi s njihovom funkcijom koju razmatramo. Koliko to bude mogue, uporedo emo navoditi i nae, te meunarodne (vecinom latinske ili grke) termine 9, uz one arapske, radi olakanja korienja strune arabistike literature, na raznim vanijim jezicima, kako u fonetici tako i u drugim dijelovima gramatike arapskog jezika. Govotne organe i najvanije njihove dijelove navest emo poev od usta '. Il) i (os - ~ ) s njihovim dijelovima: usne (labra - .:.>8:;. ) i to gornja (.Wr~~ donja ( ~~':. II );zubi (gornji i donji, dentes - .:.>eo; desni (alveole - 8); jezik (lingua - .:.>U), na kojem treba razolikovati vrh (apex - J).), leda (dorum - ~), kod kojih razlikujemo njihov prednji, srednji i stranji dio, te korijen jezika (radix linguae - .:.>L.1Jrj:.t); iznad jezika, su, sprijeda usta: tvrdo nepce (palatum - ~ ~O, a pozadi njega: mehko nepce (velum~~( ), iji je donji kraj izduen u resicu (uvula - ;;41 ). Izmeu zuba, jezika i nep ca je usna upljina (cavum oris - ~ (~~ ) ~). Od spomenutih dijelova: usne, jezik i mehko nepce su 'pokretni, a uz to vrh jezika i resica mogu treperiti, tvorei tako neke specifine konsonante. Spusti li se mehko nepce, zrana (uzduna) struja iz plua proi e kroz nosnu upljinu (cavitas nasalis - ~t (~~) t.i) ) tvorei nosne glasove. Na usnu i nosnu upljinu nadovezuje se treca; drijelo (pharynx - (~~ ) ~) ~) koje se nalazi iza korijena jezika i zidova jednjaka (oesophagus :~;.). Sve tri ove upljine djeluju kao rezonatori, dajui svakom glasu, pored ostalih faktora, njegov poseban kvalitet (timbar - V-?), . drijelo se produnje u dunik (trachea - u~~~' ,,;, iji je gornji kraj: grkljan (larynx- ;;~); u njemu su dva miina nabora: glasne ice ili glasnice (chordes vocales- .:.>~:,:.sr.:.>\))(ili ~:,:.sr JW(; prostor izmeu njih i stranjeg zida grkljana naziva se' glasnik ili pisnik'(glottis- ~))I;;"! ~( Poklopac (epiglottis -~) pokriva grkljan prilikom uzimanja hrane.

~:,:.m.

Tvrdo nepce oni su nazivali i: ~r ili: ~'i\~wr, dok je: ~YI ~r oznaavalo: vrh nepanog svoda; grkljanski poklopac zvao se takoer: C ;;i\ J'1~JJ. . U spomenutom radu Jankovi pored opisa donosi i nekoliko crtea govornih organa (op. cit., str.23-25) kao i skice nekih od njih pri izgovoru odreenih suglasnika, od kojih su neke preuzete iz djela: A. A. Kovalev i G. . arabatov, Uebnik arapskog jazyka, Moskva 1960.godine, 687. str. 9) Njihov najobimniji izbor nai emo kod nas u djelu: Rikard Simeon, Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Zagreb 1969.I, str. LXIII + 1012;II str. XIII + 928.

90

Dunik svojim donjim dijelom prelazi u dva tzv. krila pluca (pulmo- A3) ispod kojih je miina opna, zvana oit (diaphragma - ~~), koja odvaja grudni ko od trbunevupljine, a pri tvorbi glasova ima ulogu potiskivanja zrane struje iz plua van kroz cijeli fonacioni kanal.

Nastajanje i podjela glasova

U govornom nizu jezicki glasovi vre ove funkcije: 1. delimitativnu,. za obiljeavanje granice meu jezikim jedinicama (rijei, sintagme, reenice):
2. kulminativnu, za isticanje broja i vanosti tih pojedinih jedinica, koje se nalaze utom nizu (nekim fonolokim obiljezjem, npr.: akcentom, tonom i dr.):

3. aistinktivnu, za razlikovanje znaenja rijei i morfema uope,koji se jave u odreenom govornom nizu. Na osnovu ove posljednje funkcije utvruju se minimalni osnovni jeziki elementi: fonemi (~~). U jeziku se fonemi rijetko javljaju izdvojeni, pa samo u tim sluajevima, pri njihovom izgovoru mogu se razlikovati tri faze: 1. pristup (rekurzija), kada se neki govorni organpripremiza odgovarajui poloaj za artikulaciju ( ~) odreenog glasa; prijelaz u

2 drzanje (ekspozicija), kada je govorni organ u stanju artikulacije. toga glasa; 3. odstup (rekurzija), kada govorni organ prestaje s tom artikulacijom (ili se sprema 2iaizgovorslijedeeg fonema), Meutim, fonemi u govoru dolaze obino u nizu drugih fonema koji onda, li manjoj ili vecojmjeri, utjeu na njihov izgovor, pa se tako javljaju njihove brojne varijante ili alofoni, kao to je, npr: "k'' u: 0s budi, velarno, a u: ...,.,8' = knjiga, palatalno, zbog uticaja na njega vokala "u" odn. "i", u navedenim rijeima.

Postoje, pak, i individualne razlike pri obrazovanju kako pojedinih fonema tako i ostalih jezikih jedinica kod pripadnika istog jezika. Meutim, jo su znatnije razlike pri postavljanju i kretanju govornih organa u dva razliita jezika, jer njihovi pripadnici, tokom njihove stalne upotrebe, steknu odreene trajne navike, koje, uzete u cijelosti, sainjavaju njihovuspecifinu artikulacionu bazu (ili bazu artikulacije) karakteristinu za svaki pojedini jezik.
91

[eziki glasovi nastaju savrenom koordinacijom odreenihgovornih organa. Proces njihovog obrazovanja poinje istjerivanjem (pomocu dijafragme) zraka iz plua (kao mijeha), koji, u oblikuzrane struje, moe izazvati treperenje glasnih:ica, kada su one. pri 'tom zapete grkljanskim miiima. drijelo i usna (ili nosna) supljina, kao rezonatori, modificiraju tako oblikovan zvuk, pa tada nastaju samoglasnici i zvuni suglasnici.
e

Ako su, pak, glasne ice oputene i ne trepere, nastaje um od izdahnutog zraka, u odreenoj mjeri modificiran usnom supljinom, pa se tako stvaraju bezvuni suglasnici, " Dakle, za obrazovanje zvuka ili uma dovoljno moe biti dvoje: istjerivanje zraka iz plua i njegovo preoblikovanje il ustima. Druge dvije okolnosti pri tome m()gu izostati ili se' pridruivati onim prvim, a te su.treperenje glasnih icai nazalna rezona cija tj. prolaz zrane struje iz plua kroz nosnu upljinu, mj. kroz usnu, to se desi kada je sputeno mehko nepce.

SUGLASNICI I SAMOGLASNICI Naini tvorbe suglasnika

10

Podjela glasova na suglasnike (konsonante - GG ul;"'! i samoglasnike (vokale - GG-ul;"'\) jeste jedna od najvaznijih meu ostalim njihovim razvrstavanjima. Prvo emo vidjeti podjelu suglasnika po nainima njihove tvorbe. Konsonanti su umovi koji nastaju kada zrana struja izplua,polazei iz njih dalje govornim kanalom prema ustima i van, nailazi na odreenim mjestima u njemu na pregradu:bilo potpunu (zatvor); bilo. na polupregradu (tjesnac). Oni s potpunom pre gradom su, ustvari, pravi suglasnici,anazivaju se umni (~L,.:,),koji se, pak; prema stepenu otvora pregrade, dijele na slijedee grupe: - konsonanti nultog otvora, tj. oni ija je preprekamaksima1na, pa se zrana struja mora probiti, uz izvjestan prasak, te se stoga nazivaju: praska vi suglasnici (plozivi, ili eksplozivni - ~)~lSG ul;"'1 , a nazivaju
, , ,

10) Podjela konsonanata po mjestu i nainu tvorbe data je"na tabeli, izraene] prema onoj kod[ankovia op-cit-. str-69) s nekim manjim izmjenama. Dijagram kardinalnih vokala vidjeti kod njega na str. 37.

"

"

92

se i trenutni (momenta1ni- q, t -'

;; :.....;\ GG

u\~l)

ili zatvoreni

suglasnici

(okluzivi), a to su u arapskom jeziku: y - b, u - t, .~ - d, J> - a,.b - t. .!J - k, J

I' '.

- Konsonanti s malim otvorom, te je prepreka jo uvijek znatna, pa se zrana struja trlja o zidove pregrade, te se oni zato nazivaju: trljani suglasnici (frikativi - ~~l GG> u\~n ili strujni (spiranti - GL,., uI~j ~ " ,..."'" .. ;;~_' s), a to su: J -f, ~- d, u - t. J:, - Z, j - z, J' - s, if - S , J- - , t -g, t: h , c - h, o - h. Suglasnik "h" ima maksimalan otvor/pa zvuna struja nesmetano prolazi iz pluca van.
.

- Izmeu gornje dvije grupe je tzv. sliveni suglasnik (afrikata - -.:....,.L,., u~ ~~l ~)-;,..Jl), a to jeli. arapskom samo C - g, nastalo slivanjem ploziva .id" i' frikativai''' u jedinstven glas, i to na mjestu artikulacije njegovog prvog dijela (d), .. Oni umni suglasnici, pri ijem obrazovanju. trepere glasne ice, nazivaju se zvuni (sonorni konsonanti - .~~ (Sl,.,) uI;"r, a to su: y -b, ~- d, J> - d, ~- d, J:, - Zi j - z, t- g, 12 - g. ' Suglasnici, pak, pri ijoj tvorbi glasne ice ne trepere, zovu se bezvuni (consonates surdae - -..:...;.:+. ( Sl,.,) u\;.,n. Neki od umnih zvunih suglasnika imaju odgovarajuce im bezvune parnjake, obrazovane na istim mjestima artikulacije, a ti su parovi u arapskom jezikuovi: ~- d i 0 - t;J> - d i .b - t; ~- d i u - 1; j - z i J' - s, te .t-,g i t -h, Osim ovih bezvunih suglasnika (t, t, t. s.h), bezvuni su, ali bez zvucnih parnjaka, i ovi: J - f, cr" - s, J- - ,;l- k, J - q, t -" 1'-', C - h i o
-h.

Suglasnici pri ijem obrazovanju zrana struja nailazi na polupregradu (tjesnac) nazivaju se zvonki (~J~) suglasnici (sonanti), koji su po prirodi svi zvuni. S obzirom na vrstu i veliinu otvora tog tjesnaca, oni se dijele na etiri grupe. 1. - Suglasnik pri ijem izgovoru zrana struja prolazibono, pored obje strane jezika, pa se zato naziva: boni (lateral- ,-);":: u~, a to je: J -1. .. 2. - Oni suglasnici pri ijoj su tvorbi usta zatvorena, a mehko nepce sputeno .tako da zrana struja mora izai kroz nos, nazivaju se nosni suglasnici (nazali - ~j (~L,.,) ul;.,n, a to su: i -m, .:> - n. 3. - Suglasnik za iju je artikulaciju karakteristino treperenje vrha jezika, pa se on zato naziva: treperavi suglasnik (vibrant - (...:......oG) u~ yJ.;:L.), a to je: J - r. '

93

Za suglasnike: 1, m, n, r postoji zajedniki naziv: tekui suglasnici (1ikvide - J1 (GL:.o) ... ::.{,.:on, a kojima su stari arapski gramatiari pribrajali jo: y - b i j - f. . Suglasnici koji po svojoj prirodi stoje izmeu konsonanata i vokala, pa ..;...I;,on, a to su: ) - w i se nazivaju: polusamoglasnici (semivokali - 8G, ~ <.5 - y. Fonetski su bliski vokalima: "u", odn. "{",pa ih neki arabisti transkribiraju tako, kada su oni drugi element diftonga j L au, odn. <.5:" ai mj. aw, odn. ay. Od tih vokala oni su krai, manje su zvuni i proizvode izvjestan um, ali su vokalima blii nego drugi sonati, jer im je stepen otvora za prolaz zrane struje vei nego kod tih sonanata.

***
Govoreci na poetku o tzv. trijadama, spominjali su se (kao njihov trei lan) emfatini konsonanti (~ (SL:.o) u\~T) kakav je, npr., r..T' - S, u trijadi: j - z, o: - s, r..T' - s. Prva dva (z i s) oblikuju se po tzv. osnovnoj artikulaciji, dok emfatik "s" nastaje na isti nain i na istom mjestu artikulacije kao i oni, ali uz tzv. dodatnu artikulaciju, te uz izvjesno pomicanje jezika unazad, kao i uz jaku napetost (tenziju) odgovarajucih govornih organa. Kada se stranji dio jezika, pri izgovoru emfatika, digne prema mehkom nepcu (velum), onda dolazi do velarizacije, pracene ujedno suavanjem drijela (farinksa), a to se naziva faringalizacija. Razlika izmeu ta dva procesa je neznatna, a osim toga, oni su kod arapskih emfatika istodobni, pa se za tu pojavu mogu ravnQpravno upotrebljavati oba naziva. U arapskom jeziku postoje etiri emfatika, od kojih su tri: r..T' - s, J:, - t, .1 - Z nelateralizirani (gdje bi po nekim spadalo i J - q), te jedan lateraliziran: J' - d, tako nazvan zbog popratnog mu lahkog laterala "I", koji se (u klasino doba) javljao pri njegovoj artikulaciji, ali je danas nastala izvjesna izmjena njegovog izgovora.

***
Svi arapski suglasnici mogu biti udvojeni (geminirani), pa se tada nazivaju: udvojeni suglasnici (geminate - o~~ GL:.o u\~n. Oni se tada nazivaju i produeni suglasnici, jer se srednja 'faza (ekspozicija), pri izgovoru odreenog suglasnika, produi u trajanju od skoro dvaju prostih (.....J...;:.) suglasnika. U pismu se (kada je vokalizirano) geminata obiljeava posebnim znakom ( o~), pisanim iznad dotinog prostog suglasnika, a u transkripciji, njegovim udvajanjem, npr., ~~ - rabbun (= gospodar) i sl.

94

Suglasnicipo mjestu tvorbe

Ta mjesta na kojima se tvore suglasnici (j)~ zapravo su pregrade i tjesnaci na putu zrane struje iz plua van, nalaze se du cijelog fonacionog kanala, od usta do grkljana. Tim redom emo ih izloiti, a prema naoj tabeli: Podjela arapskih suglasnika (u okomitom smjeru odozgo). To bi bilo slijedeih deset grupa: nastaju 1. - Dvousneni suglasnici (bilabijali, ~1 : '. \ GL", u\~n, prijanjanjem obiju usana jedne uz drugu, a to su: y - li, i -m, ) - w. 2. ~ Zubnousneni suglasnik (labiodental, ~ ~~..::....oL", u~), usna pritisne se uz gornje sjekutie (~pI. GU), ~ ta' je: f.

C)~)

j:

donja

3. - Zubni suglasnici (dentali, .~ 'SL:.o d~n, vrh jezika osloni se na osnovicu gornjih sjekutia (a djelimino na njihove desni = alveole. Tu spadaju (plozivi): .:l - a, u - t; (emfatini plozivi): J> - d, J:, - t; (sonanti, i to): (lateral) J -1 i (nazal) .) - n. 4. - Meduzubni suglasnici (interdentali, .)C'lr~ L..... GL:.o u\~n, vrh jezika djelimino se .isturi izmeu malo razmaknutih' (gornjih i donjih) sjekutia, To su (neemfatini frikativi): ;,- d, ..:;., - 1,te (emfatini frikativ) .1- z. 5. - Desnini (ili nadzubni) suglasnici (alveolari, ~."iJ GL:.ou\~t) vrh jezika prisloni se iznad gornjih sjekutia na desni (alveole), s tim to se zubi (gornji i donji) dobro meusobno primaknu, pa nastane piskav um pri njihovom izgovoru, zbog ega se ovi suglasnici nazivaju takoer piskavim (sibilanti, ~ J);.). To su (frikativi), i to: neemfatini: j - Z, J" s, te emfatino: <.T - s; a uz njih je i (sonant, i to vibrant): ) - r. 6. - Prednjonepani suglasnici (palatali, (~) ~G GL:.o ul;.,n zovu se tako zbog primicanja sredine jezika tvrdom" nepcu (palatum), s tim to kod J- - iC - g vrh jezika pravi odreene pregrade s alveolama gornjih sjekutia, pa su oni, zapravo, palato-alveolari. Meutim frikativ je (po nainu tvorbe), naime trei palatal '-f - y, sonant, i to semivokal, kod kojeg nema one pregrade kao pri izgovoru palatala i g.

7.- Zadnjonepani suglasnici (velari, a; ~ GG> d~n: korijen jezika svojim dizanjem prema mehkom nepcu (velum) stvara potpunu pregradu za prolaz zrane struje iz plua kao kod (ploziva) !.I-k, ili, pak, tjesnac, kod (frikativa) t -g i t -h. 8.- Resini suglasnik (uvular, ~.HJ ..:,...L:.o u~) nastaje u predjelu resice (uvula) tako da stranji dijelovi mehkog nep ca (s uvulom) meusobno stvore potpunu pregradu svojim podizanjem, pa njenim trenutnim otvaranjem nastaje praskavi su glasnik, koji je prema tome uvulo-velarni

;j:

95

ploziv, a to je: J - q.Neki autori u resine suglasnikeubrajaju takoer g i b (o emu e jo biti rijeci). 9. - drijelni suglasnici (faringali, ~ GL,.., ul;..,n su oni pri ijem izgovoru se stee drijelo (farinks), a korijen jezika povlai unazad prema njemu, te tako nastaje ili tjesnac u njemu, kod (frikativa) C - h, ili potpuna pregrada kod (ploziva) t -'. 10.- Glasnini suglasnici (glotali -

~}-~.:r. GL,.., ul;"'O,

, ,

nazivaju i: grkljanski suglasnici (laringali, ~~ SG, u\;..,n, zrak iz pluca nailazi ili na zatvorene glasne ice, pa se uz' prasak probija izmeu njih (tj. tzv. hamze) ili, pak, taj se zrak kroz glotis), kao to je to kod (ploziva) probija kroz tjesnac izmeu glasnica, tarui se o njih, pa nastaje um (aspiracija), bez ikakve dalje prepreke u govornom kanalu, a to je kod (frikativa) o - h.

a po nekima se

lO:

***
Osim navedenih tipova konsonanata arapskog knjievnog jezika, u njegovim se dijalektima javljaju i drugi suglasnici.a pogotovu u drugim jezicima, semitskim i ostalim irom svijeta.l! Meutim, rad je ogranien na knjizevni jezik (ali bez njegovog vremenskog ogranicenja), pa se o tim drugimsuglasnicrma ovdje nee govoriti. Isti je sluaj i s vokalima, pa e se u iduem odlomku razmatrati samo vokali u knjievnom arapskom jeziku.

TVORBA SAMOGLASNIKA
Drevni arapski jezik jako je dobro sauvao i vokalizam prasernitskog jezika u njegovoj jednostavnosti od tri osnovna (timbra) vokala: a, i, u kao kratka i odgovarajua im tri duga: a, i, ii, istoga kvaliteta. Vokali su, u akustikom pogledu, tonovi (s neznatnim propratnim umom) koje stvara zrana struja potisnuta Iz plua, uinivi da trepere razmaknute glasnice i ne nailazei ni na kakvu pregradu ti fonacionom kanalu. Pri tome se samo mijenja oblik rezonatornih supljina li drijelu i ustima, usljed ega nastaju razliiti vokali, koji se :tako meusobno razlikuju po svome kvalitetu, odn. timbru. U tom procesu najvie su na djelu: jezik, usne i mehko nepce. Prema njihovom ueu pri izgovo ru,
U) Isticemo da je Cantineau u spomenutom radu o fonetici arapskih glasova dosta panje posvetio i arapskim dijelektima u tom pogledu i to tokom cijelog svoga rada, ali smo se mi ovdjeosvrnuli samo na neke pojave u njima.

96

vokale dijelimo na dva naina. U prvom (po vodoravnom smjeru) to su vokali prednjeg, srednjeg i stranjeg reda, ili drukije reeno: prednji, sredinji i stranji vokali. Kod pred njih vokalajezik se pomie naprijed, pa se stoga suava usna, a iri drijelna supljina (kod vokala "i"). Kod stranjih vokala je upravo obrnuto: povlaenjem jezika unazad suava se drijelna, a iri usna upljina (kod vokala "u"). Kod sredinjih vokala jezik je u mirujuem poloaju, ~. ne mie se ni naprijed ni nazad (kod vokala "a"). Drugi nain podjele vokala (po okomitom smjeru) razlikuje: visoke, pri ijem je izgovoru jezik najvie dignut prema nepcima (kod vokala: i, u), te niske, kod kojih se jezik najnie spusti (kod vokala "a"),i srednji, kod kojih se jezik postavi u poloaj izmeu prava dva (kod vokala: e, o). Od osam tzv. kardinalnih vokala, koji oznaavaju osnovne vokalske vrijednosti, etiri obrazuju njihovu osnovicu, kao krajnje granine vrijednosti: 1) granina prednja visokatvorba: "i"; 2) granina sredinja niska tvorba: "a"; 3) granina stranja niska tvorba: "a"; granina stranja visoka tvorba: "u". 12 S obzirom na oblik pri izgovoru vokala, usne mogu biti: razvuene (kod "i"),u neutralnom poloaju (kod "a")i zaobljene (kod "u"). Prema stepenu otvorenosti govornog aparata, arapski vokali se dijele na otvorene: a, a, te zatvorene (misli se, zapravo, samo na manju otvorenost), a to su:i, i; u, u. Duina trajanja vokala ima u arapskom jeziku distinktivnu vrijednost, pa su kratki vokali prema dugim zasebni fonemi. U odreenim okolnostima (npr. pri recitaciji) kratki vokali mogu postati sasvim kratki (ultrakratki), a drugi se jako izduiti (ultradugi). Kako se moe vidjeti, u arapskoj ortografiji, u pismu su se biljeila (u sluaju vokalizacije) tri timbra kratkih vokala (zvanih: :8';" pl. 08";"), a ti su: ~ -"a",;.s "i" ~ - "u". Uz ove znakove, i to za oznaku dugih vokala, upotrebljavaju se slova: I ('alif, a nekad i cs -ya') za: <1; ) (waw) za "u"; .s (ya') za "i".Ta tri slova zato su nazvana: slova duljenja - :.LJi~); . Stari arapski gramatiari zapazili su odreene nijanse izgovora vokala, uvjetovane njihovom fonetskom okolicom, kao to je pomicanje od onih njihovih graninih vrijednosti prema vrijednostima nekih drugih vo kala tj. pribliavanjenjihovom izgovoru ili potpuni prijelaz u njih (npr. pomak izgovora "a" prema "e", te "i" prema "u", ili "u" prema "o" i dr.), odn. javljanje vokalnih alofona. S tim u vezi, izmeu ostalog, u posebnom dijelu
12) U ovome, zajedno sa dijagramima kardinalnih vokala, uporediti ono to navodi [ankovi, op. cit., str. 37.
7 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

97

Uz vo kale dolaze i spojevi dvaju cjelinu, a to su dvoglasi (diftonzi, jeziku nalazimo samo dva: .):.- au (ili takoer jo biti rijei u posebnom dijelu

o arapskom vokalizmu, bit e po blie razmatrane i iG~ . govorili ti gramatiari, naime: ;;Jt'::'l ' ~

i pojave o kojima su

4; GG.

vokala u jedinstvenu izgovornu ..::,,1;"7) od kojih u arapskom aw) i '-? ~ - ai (ili ay), o kojima e o arapskom vokalizmu.

Glasovne promjene
Pored spomenutog utjecaja susjednih glasova na pojedine foneme kod razmatranjaalofona, .uvezl s tim se mogu desiti .i vee promjene, koje spadaju u tzv. kombinatornu fonetiku. Od tih pojava najvaznije su tri: 1) jednaenje (asimilacija, ~~ wL::.); 2) razjednaivanje (disimilacija, UJG.:. ~:,:.o)i 3) premetanje (metateza, ~). 13 Asimilacije je pojava meusobnog, izjednaivanja dvaju fonema u dodiru (ili blizini), npr.: :.:..~) > ~.G:-) (wagadtu wagattu = naao sam); y mj. ~ (fi-hi mj. fi-hu). To bi bilo jednaenje po zvunosti. U primjeru, pak kao 'to je: ~ ,koja se izgovara: ~ (tj. sunbul sumbul) imao jednaenje po mjestu obrazovanja, tj. parcijalnu asimilaciju ili tzv. prilagoavanje (akomodaciju), Oba navedena primjera spadaju u regresivnu asimilaciju, gdje se prvi fonem mijenja prema slijedeem (dt je prelo u tt), Suprotna ovoj je progresivna asimilacija, gdje se drugi fonem mijenja prema prvom, npr.: ~Gj\>~I~jl (zt je prelo u zd). . Disimilacija je pojava (suprotna asimilaciji) da se dva identina ili, pak, po nekim osobinama slina fonema, u neposrednom dodiru ili u meusobnoj blizini, razjednae, tj. postanu meusobno razliiti. Tako, npr.: "i"se pretvorilo u "n" zbog blizine drugog "i"u rijei. jJ" >:;..s (la'ala la'anna) i sl.
rijei (a daona

Metateza je pojava zamjenjivanja mjesta dvaju fonema unutar neke pri tome zadri isto znaenje), kako je u primjeru: ~ >~ (sabsab basbas = pustinja) i sl.

Izgleda da su stari arapskigramatiari manje panje posvetili disimilaciji i meta tezi, a vie asimilaciji, i djeliminoj i potpunoj. Prvu su svrstali meu razne pojave pod nazivom: zamjenjivanje (permutacija,Jli;l ili J:i;)14 Slino
13) O toj pojavi, uz mnogobrojne primjere, pogledati u djelu: 'Abdu-l-Rahman Galalu-I-din Al-Suyuti, c.;1)1:; ...JJI i~ ~ ?):Jr, Dio I, u poglavlju pod naslovom: -,JiJ1 i;;:, str. 476-481 (djelo nema oznake mjesta ni godine izdanja). . , 14) O ovoj pojavi vidjeti kod Al-Suyutiya, op. cit., I, poglavlje: ~\:.;t\ i;;':', str. 460-475.

98

je i s potpunom asimi- lacijom (u Basri zvanoj: i\l.~la u Kufi: il1~P,koju su detaljnije obraivali. Oni su razlikovali "malu asimilaciju", kada su konsonanti bili u neposrednom dodiru, od "velike asimilacije", u kojoj su dva konsonanta, koji se jednae, bili razdvojeni vokalom, pa je najprije taj vokal ispao (sinkopa), izgubio se jedan slog, a ta dva su se konsonanta onda meusobno izjednaila .. Prema manjoj ili vecoj meusobnoj slinosti tih konsonanata razlikovali su tri vrste asimilacije. . 1) ~~rr[j.~l tj. asimilacija dvaju konsonanata obrazovanja i istim osobinama. 2) ~~ r\.1~l tj. asimilacija dvaju konsonanata tvorbe, a razliitim osobinama. . s istim mjestom s istim mjestom

3) ~};:'.li rl1~ltj. asimilacija dvaju konsonanata meusobno bliskih po mjestu svoje artikulacije, te svojim fonetskim osobinama. Fonetske promjene uopce mogu biti uvjetovane (kondicionirane) ili neuvjetne (inkondicionirane). Uvjetovane su one koje nastaju pod utjecaj em odreenih susjednih fonema na neki fonem, a neuvjetovane su one koje nastaju u bilo kojem poloaju datog fonema i bez obzira na druge glasove. . . Pored navedenih pojava, u posebnom dijelu e se razmotriti jo neke druge, svojstvene arapskom jeziku, a u vezi s fonetikom kako konsonanata tako i vokala, te odreenih njihovih kombinacija.

POSEBNI DIO Arapski konsonantizam

Arapski knjievni jezik raspolae sa 28 konsonantskih fonema, koji su u njegovom alfabetu poredani na slijedeci nain: .-', y - b, ..;:.. - t, ..::... - 1, C - g,

c - b, c- h, ~- d, ~- d, ) - r, j t -g. ....;- i, J - q, .!.I- k, J -1,

- Z, LI' - Si

cr. - , <.T - S ~

d, .1 - t, .b -

Z,

t.-' ,

i -m,

LJ -

n, o -h, ) - w, .s - y.

Meutim, u ovom dijelu emo prikazati izgovor arapskih konsonanata, poredavi ih po mjestima njihove artikulacije, i to prema grupi umnih suglasnika, a onda one iz grupe sonanata. Pri opisu pojedinih suglasnika nee se ponovo iznositi detalji o njihovim ve prikazanim osobinama, nego samo osnovne karakteristike.
7 GRAMA1lKA

99

UMNI SUGLASNICI
PRASKAVI ZV. DVOUSMENI ZUBNOUSMENI ZUBNI MEU ZUBNI EMFATINI DESNINI EMFATINI TRLJANI BEZ. SLNENI ZV. BEZ. ZV.

ZVONKISUGLASNICI
,

Boni

Nosni

Trepe

BEZ. ZV.

ZV.
fi-i

Polu sa ZV. mogl. w-)

b-y f- J

cl - ~

t-e.

1- J n -0

-J' t-.1 d -) h:~

z:-..t
Z - .
J

S-U""

r -J

EMFATINI

s -eT'
- U"" ~

PREDNJONEPANI ZADNJONEPANI RESINI DRIJELNI GLASNINI

(

g-c

Y-(.,f
,

k-!l q-J

g-t

h _.

- C

-t

h-C
h-o

,- ~

Uzgred emo vriti kratko poreenje s naim odgovarajuim suglasnicima, ukazujui na manje ili vee razlike kod nekih, te na nepostojanje odreenih suglasnika u jednom od ta dva jezika, u odnosu na onaj drugi.

A. umni suglesnici
Prema priloenoj tabeli arapskih suglasnika, a po mjestu artikulacije, u umne suglasnike spadaju slijedee grupe: 1. dvousmeni, 2. zubnousneni, 3. zubni, 4. meuzubni, 5. desnini, 6. prednjonepani, 7. zadnjonepani, 8. resini, 9. drijelni ilO. glasnini suglasnici.

I - Dvousmeni suglasnik
"b", koji je" dvousmeni

y -b

Od umnih suglasnika u arapskom jeziku postoji samo jedan, naime praska vi zvuni suglasnik, kome odgovara suglasnik "bilU bosanskom jeziku.

100

Potpunu pregradu ine obje usne, ijim naglim.otvaranjem dolazi do praska pri izlasku nagomilanog zraka u ustima, uz treperenje glasnih ica. Na kraju rijei (kao u turskom, ruskom, njemakom jeziku i dr.), te ispred bezvunih suglasnika, dolazi do manjeg ili veeg obezvuenja (devokalizacije 'i) konsonanta "b" u njegov alofon, odn. u njegov bezvuni parnjak "p" (npr.: ,-:-,\) - tawab > tawap: uporedi na arabizam: sevap; ili: ~ - sabt > sapt = subota) i sl.

~J-)

Kako se dosada vidjelo, knjievni arapski jezik nema suglasnika "p", pa taj njemu strani fonem Arapi zamjenjuju najbliim mufonenom "b'' (te ga u pismu obiljeavaju njegovim slovom: '-:-" a nekad i preciznije, iz perzijskog pisma posuenim slovom: '-;' = p. Krajnje"b" neke rijei moe se asimilirati s poetnim "f'' ili "m'' (pri recitaciji Qur'ana, i inae), kao u primjerima: ~ ~ ~~1 (idhaf fa man tabi'a-ka): ~~ :;. ~~ (yu'addim may yaa'u) i sl.

;..:, :.:..~>;..:.
'dr. '

Navode se i neke neuvjetne promjene (J\~l) suglasnika "b'', npr., b > m: u~ (= bijeli oblaci prije ljeta).b ~ f, npr.: 0~1> 0Jl (= vrijeme) i
-

II Zubnousneni suglasnik J -f
Od umnih suglasnika u ovoj grupi javlja se samo "f", a on je zubnousneni trljani bezvuni suglasnik, identian suglasniku "f" u naem jeziku. Gornji sjekutii, pritisnuvi se na donju usnu, tvore tjesnac zranoj struji iz pluca, koja, pri izlasku kroz njega, stvara poseban trljajuium, bez treperenja glasnih ica. Arapski knjievni jezik ne posjeduje zvuni parnjak ovog suglasnika tj. "v'', pa Arapi mjesto njega u tuicama upotrebljavaju najblizi mu suglasnik "f". Pri tanijem obiljeavanju stranog im "v'' slue se iz perzijskog pravopisa preuzetim slovom: J = v. Od uvjetovanih promjena krajnje "f" jedne rijei moe se jednaiti s poetnim "b" druge, pa e od - fb - nastati -bb -, kao u primjeru: ~ ~ (nahsib bi-him = uinit emo da budu progutani) i sl. .- Rijetka je neuvjetovana promjena (J1~l), odn. zamjena f > t, kao u rijei: )~ > ))~ ~ C= neki biljni sok slian med~); ili promjena: f> b, npr.:J-G > J-~ (= posljednji, bezvrijedan) i dr. . .

101

TII - Zubnisuglasnici
a) Neemfa tini: ~- d, ..:.> - t
1) Zubni suglasnik ~- cl
Od umnih suglasnika "d'' je neemfatini zubni praskavi zvuni suglasnik, koji odgovara istovjetnom suglasniku "d" u bosanskom jeziku. Pri njegovom obrazovanju vrh jezika prione uz osnovnicu gornjih sjekutia,tako da se stvori potpunapregrada zranoj struji natiskanoj u usnoj upljini. Naglim odvajanjem jezika od zuba nastaje prasak pri izbijanju zraka iz usta, a da uz to zatrepere glasne ica; Pri artikulaciji konsonanta "d" (kao i bezvunog mu parnjaka "t'') u arapskom izgovoru deava se da vrh jezika djelimino dodirne i alveole gornjih sjekutia, pa bi "d" i "1" tada bili: zubno-desnini suglasnici (dentoalveolari). Neki ih autori oznaavaju ak kao alveolare, to nee biti sasvim tano, jer to nije jedna od bitnih crta njihovog izgovora. Neuvjetne promjene suglasnika "d" nisu brojne. Za njih se navodi, npr., prijelaz: d > tu rijei: 0;~~ > 0;;:'(= krotka deva): d > tu primjerima: ~ > b (= oduljeno izgovarati - neki suglasnik): ~~l > .1~l (= udaljavanje) i sL Brojni su, pak, primjeri uvjetovanih promjena, i to asimilacije krajnjeg "d" (kao i t, t) u rijei, ili ako iza "d" stoji kratki vokal, a idua rije poinje jednim od ovih konsonanata: t, t, d. t, z, z, S, s, , g, d, Evo nekoliko primjera za krajnje "d": I)~~ (qat tafarragu = ve su serazili): ::D1 '~j ('ab'ia dalika = udalji toga); ~ ~;. (lam yuri ay' an = nije htio nita) itd.

;J

Primjeri, meutim, s ispadanjem spomenutog kratkog vokala i jednaenjem "d" s iduim konsonantom nakon toga, teko da e se nai u pravilnom izgovoru, kao to je u primjeru (koji s ostalim daje Cantineau): ~\1~? (haraz zalimun = jedan nasilnik se povukao) i sL 2)

Zubni suglasnik ~ - t

Od umnih suglasnika "t" je neemfatini zubni praskavi bezvuni suglasnik, koji odgovara istom takvom suglasniku "1" u naem jeziku. Po svojoj artikulaciji isti je kao "d", samo bez uea titranja glasnih ica, Kao to je ve ukazano kod "d'', i ovaj suglasnik (t) moe po svom izgovoru biti i dentoalveolaran, pri bliem preciziranju mjesta njegovog obrazovanja. Veina fonetiara ne osvre se na mogunost aspiracije ,(;;: -; i) konsonanta "t" (kao i d.t), pa ako se ona ponekada i javi kod njih, to nije nikako karakteristino za njih u knjievnom izgovoru.

102

Uvjetovane promjene ovog suglasnika (t) malo. su zabiljeene. Tako se navodi prijelaz t > t glagola::.:Jjr >:klir (osloboditi.epasiti). Od uvjetovanih promjena (kako navodi Cantineau) je prijelaz t > h u sufisku za enski rod: -attun), u pauzi <.-..Li), pa se, npr., mjesto: UG (naqatun) pauzi kae: naqah. On to objanjava tako da je, vjerojatno u pauzalnom izgovoru, "t" najprije potpuno otpalo (tj. govorilo se: naqa), pa se onda iza krajnjeg "a" sekundamo razvilo ono- "h", te se dobio izgovor naqah, sa -ah, kao u svim slinim sluajevima. Treba, pak, naglasiti da se to dogaalo s nastavkom-at(un) samo kod imenica i pridjeva enskoga roda u jednini. U ostalim sluajevima krajnje pauzalno -t ostalo je sauvano u izgovoru: :.:..-:,(bint = ki), ::"I~ (falawat = pustinje), :.. ~: S(katabat = napisala je), i sl.' Brojne su asimilacije suglasnika "1". On se iza emfatika s, a,z; jednaci s njima po nainu izgovora, pa prelazi u emfatino "t". Taj prijelaz t < tima u primjerima: ~ ....k '''1 (istahaba < istahaba = uzeti za druga); ~1 (idtaga'a < idtaga'a = led); ~1 (iztalama < iztalama < iztalama = pretrpjeti nepravdu) i sl. Kako se vidi, to se dogaa u VIII vrsti glagola s paradigmom: J21- ifta'ala. U toj vrsti se "t" jednai s prethodnim suglasnicima: d, t. d. z;, s, z, S, d, stvarajuci od njih geminate (udvojene suglasnike), npr.: ';~1 (iddana < idtana = pribliiti se); }'~1 (iddakara < idtakara = sjetiti se); ~1 (iddaga:a < idtaga = led i sl.
***

Konsonant "t" pronominalnih sufiksa: '~ (-ta, -ti, -tu, ~ (-tum) i ~ (-tunna) asimilira se s prethodnim "t" (trei radikal glagola, pa od -tt nastane-tt, itd., npr.: ~j (ahattu mj. ::.1;..r -ahattu = obuhvatio sam) i sl. Iza z, d ovako "t'' se jedna i s njima: 0~) (mj. ::;;.; = uspjele ste). Kada je trei radikal "a", moe doci do jednaenja onog "t" s njime, pa od -dt nastaje -aa, u gornjim sufiksima, npr.: ~ ('uddu mj.~'~ -'udtu = vratio sam se) i dr. Postoji i suprotno jednaenje, naime: tt > U, ili: dt > U, kao to je u primjerima: ::..: (hutti mj. ~ hutti = uvala si);~) (arattum mj. ;J~) -'aradtum = htjeli ste) i sl.
***

Konsonant "t" prefiksa ta- u V i VI vrsti glagola (oblika: tafa"ala, odn. tafa'ala) moe se, nakon ispadanja voka1a "a" iz toga prefiksa, izjednaiti s 103

U imperfektu ( bc.::JO glagola V i VI vrste prefiksa ta- se moe ispustiti, zbog izbjegavanja ponavljanja istoga sloga, pa se, npr., kae: J) : ~ (tanazzalu mj. J~ - tatanazzalu = silazi); J,~W (tamaradu mj . o. :~ -tatamaradu = pravi se bolestan) i sL
o

prvim radikalom glagola, ako je to jedan od slijedeih suglasnika: t, t, g, d, d. z, s, , s, d, t. z, stvorivi od njih geminate, ispred kojih se onda stavi prostetski alif s vokalom "i" (tj.] i-), npr.: J.jl (iz-zammala j:) (tazammala = ogrnuti se); !l~\~l (iddaraka-c !.li0 = sustizati se) i sL

J,~\

***
Kao kod "d", tako i konsonant "t'', kada je na kraju rijei, ili je iza njega kratak vokal, a slijedea rije poinje sa: d, t, t, d, z, s, s, , g, d, on se moe jednaiti s tim suglasnicima, stvarajui od njih geminate, kao to imamo u primjerima: ~l1:.:....s:::.t Caskit Tahiral): ~j :.:J1j (qalaz Zaynabu = Zejneba ree); \.+C;, :.:...G-~tCadhalad dayfa-ha = ona uvede svoga gosta) i sL Rijetko e se javiti isputanje spomenutog kratkog vokala, npr.: wl1 ~ (bayyat ta'ifatun = jedna grupa radila je nocu) i sL
o

Nekada se asimilacija moe dogoditi izmeu radikala nekih rijei, kao to se, npr., desilo u rijei: ~j (wadd-) ili 0j (watt-) od ~j (watt = koic). Rije::::'-' (sitt-) razvila se iz knjizevnog oblika .~ gospoa).
o

(sayyidat

Do jednaenja (posrednim putem) vjerojatno je takoer dolo i kod broja: :..:.-.(sittun) i: L (sittatun = est), i to preko drevnog oblika ::""..L,.. (sidtun) 1~'...l.,., (sidtatun), nakon to je dt prelo u tt.
o

B) Emfatini zubni

suglestiici 1.- Zubni su glasnik J" - d

Prema savremenom izgovoru, od umnih suglasnika "d" je emfatini zubni praskavi zvuni suglasnik, kakav ne postoji u naem jeziku. Pri njegovoj tvorbi vrh jezika prione uz osnovicu gornjih sjekutia, prednji mu se dio osloni na desni iznad njih, te se tako stvori potpuna pregrada. Srednji dio jezika se ulegne, a stranji uzdigne prema mehkom nepcu, dok su usne malo zaobljene. Pri naglom otvaranju te pregrade, u ustima nakupljeni zrak, potisnut iz plua, uz prasak izlazi van, a da pri tom glasne ice zatrepere. Neki fonetiari, s obzirom na pregradu, obiljeavaju "q" i kao zubno-desnini, zazubni ili, pak, kao desnini suglasnik, dok postoji i
104

tvrdnja da se on izgovara meuzubni trljani zvuni suglasnike (plozive).

isto kao suglasnik,

j;, -

Z, pa bi

"d' tada bio: emfatini

meu praskave

tj. ne bi spadao

Ni stari arapski gramatiari nisu "d'' ubrajali meu praskave (~.L;;,) glasove, nego meu trljane (,_:>.) su glasnike. Prema njihovom opisu, izgovor suglasnika "a" mora se razlikovati od dananjega. Otvaranje pregrade bilo je sporije, a zrak iz plua izlazio je i bono, tj. s jedne ili s obje strane jezika (slino kao pri izgovoru suglasnika "1"). Po njima, on nije bio parnjak neemfatinom suglasniku "d". To je bio osebujan glas, specifian za Arape, pa su sebe nazivali.-st'xn, 0~W\ = oni koji govore sa dadom, U vezi s njegovom tvorbom je i tzv,

uLir, tj. izduenost

njegovog

mjesta obrazovanja. Meutim, tokom vremena, nain njegove tvorbe se mijenjao, u ovom ili onom smislu, dok najzad nije dobio onakav izgovor kakav smo opisali u poetku, a koji je pretean u savremenom knjievnom jeziku. Jo u drevno vrijeme zapazene su neke promjene suglasnika "d", pa tako stari arapski filolozi jedan njegovpogresan izgovor, nazivaju: ,;)0 ~ (= slabi dad), koji se (prema Sirafiyu) izgovarao kao j;, - z, odn. kao neki suglasnik koji je stajao izmeu ~ i j;, (d iz). Od njegovih glagola: ~l drugih

> ~l =

promjena rijetko se javlja prijelaz: lei (prema paradigmi: ifta'ala).

d > 1, kao kog Takvo je a ovo koji lei.

Suglasnik "d" se vrlo rijetko jednai sa drugim suglasnicima. jednacenje po zvunosti sa slijedeim .b -t u primjeru: ~ < ~, posljednje je izvedeno prema: ~ (tj.paradigmi.mufta'ilunleonaj

2. Zubni suglasnik ,1, - t

Od umnih suglasnika "t" je emfatini zubni praskavi bezvuni a takav glas u naem jeziku ne postoji. suglasnik,

Pri tvorbi ovoga suglasnika vrh jezika pritisne se na osnovicu gornjih sjekutia, pa se tako potpuno zatvori prolaz zranoj struji iz plua. Srednji dio jezika se udubi, a korijen mu se uzdigne prema mehkom nepcu, suzivi tako drijelnu upljinu. Jezik i popratni govorni organi su u napetom stanju, a usne malo zaokruene. U ustima natisnuti zrak, pri naglom otvaranju pregrade, uz prasak izbije van, a da pri tom glasne ice ne zatrepere. Prema nekim istraivaima, vrh jezika se pri izgovo ru suglasnika "t" dotie i desni (alveola), i to djelimicno ili pretreno, pa bi se on tada mogao svrstati meu: zubno-desnine (dento-alveolare), ili po nekima,

105

meu zazubne (postdentale), ili ak desnine suglasnike (alveolare). Takva precizacija, meutim, nije od neke bitne vanosti, jer je ovajsuglasnik, po poloaju vrha jezika, manje ili vie, ipak jedan od zubnih suglasnika. Stari arapski gramatiari ubrajaju se u "t" meu zvune (o~~) suglasnike, pa je, moda, ono najprije i bilo takvo, ali je u savremenom knjievnom izgovoru obezvueno, tj. postalo bezvuno (= L

;...+.).

Oni su zapazili i prijelaz t > t, npr., u rijei: ...,..J11.,izgovoreno: talib mj. talib (= uenik), i to kod stanovnika istonog Iraka, vjerojatno pod utjecajem perzijskog jezika. Takva promjena (t > t) redovna je i u naim arabizmima, jer je kod nas nepostojeem "t" najblii na suglasnik "t", ali zato treba paziti pri izgovoru arapskog "t" na njegovu karakteristinu razliku prema naem suglasniku ''t". Sluajevidisimilacijekod suglasnika "t" su rijetki, kao to je, npr.: .1W mj. knjievnog: .1u..:J . Primjeri,pak, asimilacijekod njega se javljajuneto.ee. Naime, kao kod suglasnika "d" i "t'', tako i "t", kada bude na kraju rijei, ili kada iza njega doe kratak vokal, a slijedeca rije poinje jednim od suglasnika: d, t, d, 1, z, z, s, s, , g, d, onda se "t'' s njima jednaci, stvarajuci od njih geminate: aa, U, itd. Evo za to nekoliko primjera: ~~\;~) (farid Dawudu = Davud je bio prvi); ~)i:=.u~:JdGJ ~ (La tuhalih halikar-ragula = Ne drui se s tim ovjekom!);~):ki:.{ ('ashaz zamila -nu = razljutio je svoga (njegovog druga); ::J)_~.\ ;, ; (naig gara-ka = razvedri svoga susjeda)i sl.

N -MEUZUBNI SUGLASNICI
a) Neemfatini:

~- d. .~ - t

1. Meduzubni suglasnik ~- d
Od umnih suglasnika "d" je neemfatini meuzubni trljani zvuni suglasnik, pa prema tome ne postoji u bosanskom jeziku. Pri izgovoru suglasnika "d'' vrh jezika postavi se izmeu gornjih i donjih sjekutia, uz malo otvorene usne. Tako se stvori tjesnac za zrak iz pluca, koji se trlja izlazei iz usta, a pri tom glasnice zatrepere.
U arabizmima naeg jezika "d" se redovno zamjenjuje naim "z" (npr.:

)U.Jr)~- Du-l-fiqar Zulfikar), pa treba obratiti panju na njegov pravilan opisani izgovor u arapskom knjievnom jeziku (u ijim se dijalektima "d" zamjenjuje suglasnicima: "d" ili "z").
106

Suglasnik "d" se jednai s odreenim drugim suglasnicima, kada stoje iza njega, stvarajui tako od njih geminate, a to su ovi suglasnici: t, d, t, t. z, z, s, s, , g; <;1. Evo nekoliko primjera takve asimilacije: 'jj..t Cahad Darimun = Darim je uzeo);J.:..,1 ~j:L ~t)~ (ma ra'aytuhumuz zamanin tawtlin = nisam ga odavno vidio);!l-4:r ~ :(jl ('inba ay'an min yadi-ka = baci neto iz ruke) i sl. '"

r)~

2. Meduzubni suglasnik ~ - t
Od umnih suglasnika "t" je neemfatini meuzubni tr1jani bezvuni suglasnik, kakvog ne posjeduje na jezik. On je bezvuni parnjak zvunoga "d". pa mu po drugim svojstvima potpuno odgovara. Suglasnik "t" se tvori tako da se vrh jezika (polozenog vodoravno) stavi meu gornje i donje sjekutie, usta su malo otvorena, a jezik tada stvori sa zubima tjesnac, okoji se trlja zrana struja potisnuta iz pluca, i to pri svom izlasku iz usta, a bez treperenja glasnih ica, U naim arabizmima "t" se javlja redovno kao "s" (npr. ~0 - Sabit), a u arapskom razgovornom jesiku "1" se disimilira u "t' ili "s". kao i kod "d", moramo paziti na pravilan (interdentalni) izgovor glasa "1".
U starom arapskom jeziku biljei se neuvjetna promjena (jli;l) t > f, kao to je u primjerima: ))\ > ))\ (= nesreca): O)') > O)') .(= velik broj); ::...~ > j ~ (= grob), i dr. Spominje se i prijelaz t > s u rijeima: :.:...) > ~ (=nije,nema); ..:,.,)(;. > u")L.. (= esti); ":,,,'..L::., > u"'l.-. (= estina). Postoji i dublet: ::..,;,pored: ~; (= sisati svoj prst).

Kao kod "d", i suglasnik "t" se asimilira sa suglasnicima iza sebe, tvorei od njih geminate, a ti su suglasnici: d, t, t, d, z; z, s, s, , g, d, Evo nekoliko primjera za to: \~G:':': ;1 ('ib'at tagiran = posalji nekog trgovca) ~ ~ ('abis Salimun ='Selim se zabavljao): :.sG::"; ~ (lam yari Sakinin katran = akir nije mnogo naslijedio) itd.' , ,

b) Emfatini meduzubni suglasnici

Meduzubni suglasnik J; - z
Od umnih suglasnika "z'' je emfatini meuzubni trljani ZVUCni suglasnik, te kao takav on je parnjak suglasniku "d". tj. on ima istu artikulaciju kao i z, ali samo bez emfaze. Zbog takvog izgovora Cantineau 107

ga transkribira sa "d". Drei se ZDMG - sistema transkripcije, mi ga ( j;, obiljeavamo sa "z", kako se inae transkribira u naoj arabistici.

Pri tvorbi ovog;u naem jeziku nepostojeeg suglasnika (z), vrh jezika isturi se neto izmeu gornjih i donjih sjekutia, stvarajui tjesnac, kroz koji se trlja zrana struja iz pluca, uz treperenje glasnica, dok je srednji dio jezika udubljen, a stranji podignut prema mehkom nepcu. Usne su pri tome malo otvorene i zaobljene. Obiljeavanje suglasnika j;, sa "z" poteklo je od pogresnog tumaenja i opisa njegove tvorbe, smatrajui ga emfatinim parnjakom od "z" (ili zvunim parnjakom od "s"), tj. opisujui ga kao: emfatini desnini trljani zvuni suglasnik. Kod nas je grekom uao u praksu takav izgovor, tj. sa vrhom jezika na desnima (alveolama) iznad gornjih sjekutia, a ne, kako je pravilno, izmeu zuba. Takav "desnini'' izgovor suglasnika " j;, - Z" javlja se i u savremenom egipatskom dijalektu arapskog jezika. Kao 1 "d'', "t" suglasnik "z" se asimilira slijedeim suglasnicima, kada su oni odmah iza njega, ili razdvojeni kratkim vokalom, tvorei od njih geminate, a to su ovi suglasnici: d, t, t, d, 1, z, s, s, , g, d. Evo primjera za takvo jednaenje su glasnika "z": !J)~~! ('ihfad dara-ka = uvaj svoju 1 kuul): r)W\:.:J. 1 ~l ('ayqad dalika l-gulama = probudio je onoga djeaka): 8..;~ J:J0~ (l~ tugalis sadiqa-na = ne budi grub prema naem prijatelju!); ~~ ~~ J2.:Jl (Tlfad dirsa-ka min fi-ka! = izbaci svoj kutnjak iz ustal) i sl.

V - DESNINI SUGLASNICI
a) Neemfatini: j -Z, d-s

1. Desnini suglesnik j -Z
Od umnih su glasnika "z" (neemfatini) desnini trljani su glasnik, koji odgovara suglasniku z" u bosanskom jeziku.
fi

zvuni

Pri tvorbi ovog suglasnika vrh jezika se osloni na desni iznad gornjih sjekutia, stvarajui tako tjesnac, dok su zubi meusobno primaknuti. Zrana struja iz plua, trljajuci se kroz taj tjesnac i izmeu zuba, uz treperenje glasnica, stvara piskav um, pa se suglasnik "z" (kao i: s, s) naziva i "pikavim" suglasnikom (sibilantom, ~J~):.

108

Pri obrazovanju suglasnika "z" (s) mogue je da se vrh jezika osloni na donje sjekutie ili njihove desni, to nije sasvim standard an izgovor, pa prema njemu neki ove suglasnike oznaavaju kao: zubne, odn. zubno-desnine (dentale, odn. dento-alveolare). Suglasnik "z" obezvuuje se ispred "s" u "s", a ispred "s" u "s", pa tako stvara geminate, npr.: ~?r Cagls Samiran = Nagradi Semiral): ~'J ~~ (La tagrnis sadiqa-ka = Ne namiguj svome prijatelju!). .

2. Desnini suglasnik d - S
Od umnih suglasnika "s" je (neemfatini) desnini trljani bezvuni suglasnik, istovjetan naem "s".On je bezvuni parnjak zvunoga "z". Prema tome, pri tvorbi suglasnika "s" vrh jezika prione uz desni gornjih sjekutia(a nekada se osloni na donje zube ili njihove desni, i to djelimino ili pretezno), zubi su meusobno primaknuti, pa kroz tako stvoreni tjesnac zrana struja, trljajui se o njega, izaziva pri izlasku iz usta piskav um, bez treperenja glasnih ica. Ponekad se kod "s"javlja neuvjetovana promjena, kao to je zabiljeeno (Ibn-Ya'i): 0G( mj. J"L\! i 0~j mj. J"~r (zbog odreene rime). Suglasnik ~ .se "s" moe emfatizirati ispred: t, g, h, q U "s", kao to vidimo u primjerima: ckL. > ckG (= rasprostrt);c;:.r > ~r (=obasuti); C:-L > ~ (= pres vuikouljicu - zmija); ~ > ~ (= paklena vatra).
'" ,

Ispred "z" suglasnik "s" mu se po zvunosti prilagodi (akomodira), pa mj. J~ (= sputa) i sl. pree u "z", npr.: J~y. Jednom "z", koje mu neposredno slijedi, "s" se asimilira, stvarajui geminatu zz,npr.: \}.;" ~j ~r ('albiz zarnila-ka hada = Obuci ovo svome drugu!) i sl. .. .

b) Emfatini desnini suglasnici

Desnini suglasnik ~ - $
Od umnih suglasnika "s" je emfatini desnini trljani bezvuni suglasnik, kakav ne postoji u naem jeziku. Nanie povijen vrh jezika dodiruje donje sjekutie,prednji dio jezika osloni se na njihove desni, tvorei tako tjesnac, Srednji dio jezika se ulegne, a stranji se digne prema mehkom nepcu i pomakne malo unazad. Usne su prilino zaobljene, azrana struja iz plua izlazi van, trljajui se o navedeni tjesnac i 109

kroz primaknute sjekutie, pa tako stvara piskav um, bez treperenja glasnih ica, Suglasnik "s" moe se akomodirati slijedeem "d", pa pred u "z", kao u primjeru: J~y' mj. J~ = govori istinu i sl. Emfatino "s'ljednai se sa "z'' iza sebe, pa stvara geminatu: zz, kao npr.: ~ \~j>r~\I (La tanquz Zaydan haqqa-hu! = Ne okrnji Zejdovo pravol), i sl.

VI - PREDNJONEPANI SUGLASICI
a) Trljani suglasnik jJ - Od umnih suglasnika "" je prednjonepani pa je kao takav ekvivalent naega "''. trljani bezvuni suglasnik,

Pri izgovoru suglasnika "" vrh jezika se prisloni uz desni iznad gornjih sjekutia, srednji mu dio prione uz tvrdo nepce sprijeda (pa bi ga preciznije trebalo nazvati prednjonepano-desninim, odn. palatoalveolarnim suglasnikom), te se tako stvori udubljen tjesnac, kroz njega, trljajui se, zrana struja iz plua stvara utav um. Sredina jezika je podignuta prema tvrdom nepcu, a zubi su malo razmaknuti (vie nego pri izgovoru suglasnika "s"), dok glasne ice ne trepere. Ipak, arapski knjievni jezik nema fonema "" (kao zvunog parnjaka od ""), on se (tj. "") ipak (kao alofon od "") javi u izgovoru ispred zvunih suglasnika, npr.: ~~\ Cadafa = smraiti se), J~\ ('agal = poslovi) i sl. Mjesto toga nekada se desi njegova disimilacija, npr.: .ili mj. '~ (= biljka s mlijenim sokom), Prastaro je razjednaenje u primjeru:' ~ (= sunce), koje se razvilo iz prasemitskog jezika gdje je glasilo: am. Rijetko se
,

""

rijeimai sa.; mj . ~ (= estina):

,

neuvjetovano mijenja u neki drugi suglasnik, kao to je u :'l-:. mj. :'1'; (= svezan).
'o

b) Sliveni suglasnik

r -g

Od umnih suglasnika "g" je prednjonepani sliveni zvuni suglasnik, djelimino slian naim suglasnicima i Ud", s tim to se kod njega vrh jezika ne povija unazad (retrofleksno) kao kod "d'', niti je "g" palata1izirano kao nae "", Suglasnik "g" obrazuje se tako da vrh jezika prione uz desni gornjih sjekutia.. pa stvori potpunu pregradu. Prednji dio jezika prisloni se uz

no

tvrdo nepce sprijeda, tvorei polupregradu (pa je "g", tanije reeno, prednjonepano-desnini suglasnik, odn. palato-alveolar). Ona se, pak, lagahno otvara, dok se zrana struja iz pluca trljanjem probija kroz tu polupregradu, pa tako nastane sliven suglasnik, iji je poetak kao kod praskavih, a svretak kao kod trljanih suglasnika, a uz to trepere glasnice. Kako se vidjelo, "g", koji se danas javlja dijalekta1no (u Egiptu i dr.), ili kao "" (u Tunisu itd.), a ve su stari arapski gramatiari ukazivali na "pogresan" izgovor suglasnika C - g kao ~ -k (zapravo "g") ili kao "'' (zapravo ""), npr.: J:.Smj. ~ (= dromedar): C;. :\lmj. ~~ (= skupiti se), i sl. Inae, se moe i danas akomodirati u "'' ispred "t'', npr.: J~ :':.~ mj. (= truditi se) i sl. U savremenom izgovoru moe se javiti i alofon "'' (bez povijanja vrha jezika) fonema "g", ito ispred bezvunih suglasnika, npr.: ~~1 Casragtum mj. 'asragtume osedlali ste) i dr.

*~

"~r

Stari arapski gramatiari zabiljeili su asimilaciju suglasnika "g" sa slijedeim "z" ili "'', tvorei tako geminate: zz, odn. , npr.: oj.:.. mj. o;":' (= porub - za svitnjak). Po nekim je ovo o~ vulgaran izgovor. Primjer za prijelaz: g > je: ~~ ~~ ('ali abiban = lijei abibal) i sl. .

vu - ZADNJONEPANI
a) Praska vi suglasnik
OD -

SUGLASNICI

Od umnih suglasnika "k" je zadnjonepani (ispred vokala: a, u) praskavi bezvuni suglasnik, a ispred: e, i, on je njegov prednjonepani alofon, te u oba sluaja odgovara naem suglasniku "k'', "K" se izgovara tako da se stranji dio jezika (ispred: a, u) digne prema mehkom nepcu, a srednji dio (ispred: e, i) prema tvrdom nepcu, pravei u oba sluaja potpunu pregradu. Nakupljeni zrak iz pluca iza pregrade naglo je, uz prasak, otvori, bez treperenja glasnih ica. Zbog navedenog opisa "k" bi se moglo nazivati i palato-velarom, s obzirom na mjesto njegove tvorbe. Neki autori istiu da je arapsko "k" aspirirano,to moe da se desi pri njegovom izgovoru, ali to nije neka njegova distinktivna, bitna osobina. Stari arapski filolozi spominju neuvjetovanu (dijalektalnu) promjenu: k > g (ilimoda tanijeu "''), npr.:;iS >;G- (kafir gafir odn. afir=nevjernik), i sl.
111

Oni takoer navode uvjetovanu (dijalektalnu) promjenu: k > zvanu: L~<J(, te promjenu: k s (ili c, ), zvanu: t.S:.:.3:J().

(ili ?)

Promjena: k > javlja se kod zamjenikog nastavka 2. lica jednine enskog roda: .:l - ki, i to najprije u pauzi, npr.: J--: ~~ :;. (Ko te je doveo?)a potom u ko~tekstu: ~ gospodar uradio s njim?).

: J-:JG (Ma fa'ala

rabbu-i bi-hi?

ta je tvoj

Izgleda da je ~~\ bila osobitost izgovora plemena Temim ( ~), pa moda i plemena Esed (..L:....\) ili itave skupine plemena zvana Rebi'a (~). Promjena: k > s, si javljala se u istom sluaju kod spomenute zamjenice .:l- ki, npr.: o: ;'1 mj. .:l;'1(= tvoj brat) i sl.
, ,

Ovo (~I)

je bila osobina izgovora u plemenu Bekr ~).

Po tvrenju nekih "k'' se moe asimilirati slijedeim "q", tvorei tako geminatu qq, npr.: ~~ ~ !J~~ I~l ('Ida ga'a-q qul la-hu dalika! - Kada ti on doe, reci mu tol). Meutim, izgovor bez te asimilacije (k > q) smatra se boljim.

Ji

Zadnjonepani suglasnici:
b) - 1. Trljani suglasnik

tg, t b

t-g

Od umnih suglasnika "g" je zadnjonepani trljani zvuni su glasnik, a takav ne postoji u naem jeziku (pa ga ne smijemo zamjenjivati s naim suglasnikom "g").

"G" se tvori tako da se zadnji dio jezika digne prema mehkom nepcu (ispred "i", odn. vie unazad prema resici - ispred: "a", "u"), obrazujui tjesnac. Zrana struja iz pluca, trljajui se o njega, proizvodi hrapav um (slian gargaranju), uz treperenje glasnih ica.
Zbog dva mogua mjesta tjesnaca, neki autori svrstavaju "g" meu zadnjonepane suglasnike (velare), a drugi u resine (uvulare), to bi bio alofon fonema "g". Rijetke su neuvjetovane promjene fonema "g", kao to su: hunjkav): ;;~ > 0j~(= rado sluati) i sl.

::;'1> ~1

(=

Rijetki su i sluajevi asimilacije "g" sa "h", tako da nastane geminata: hh, npr.: ~ (Tshah huffa-hu! = Oboji njegovu papuu!) i dr.

c;.l

112

2. Trljani suglasnik

t -b

od umnih suglasnika "h"je zadnjonepani trljani bezvuni suglasnik, kakvog nema u naem jeziku (tetreba paziti na raZIikU izmeu-njegai naeg "h"). Kao bezvuni parnjak zvunoga "g", suglasnik "h'' obrazuje se (kao i on) tako da se zadnji dio jezika digne prema mehkom nepcu (ispred "i";ili prema resi-ci- ispred: a, u), stvorivi tako tjesnac, Trljajuci se o njega, zrana struja stvara hrapav um (kao kod hrkanja), bezuea treperenja glas~ica. Zbog dva mogua. mjesta obrazovanja tjesnaca, po nekima je i "h" (kao "g") ili velar ili uvular, ve prema slijedeem vokalu, kako je gore naznaeno, odn. to su samo alofoni jednog arapskog fonema t -h. Slino kao kod "g" i suglasnik "h" moe imati dublete (JIl;P; npr.: ~ > ~ (= mahati) ili: > t;'" (= zvati u pomoc), i dr; , Suglasnik ';h" moe se jednaiti sa slijedeim "g", pa dati geminatu: gg, npr.:-C~ (La tuwabbig gulama-na! = Ne grdi naega djeakal), i sL

c?

t;)\1

vn - RESINI

SUGLASNIK

J -q

Od umnih suglasnika "q" je resini praskavi bezvunisuglasnik, te kao takav ne javlja se u naem jeziku, pa ga treba razlikovati od suglasnika "k". unazad prema zadnjem dijelu mehkog nep ca u predjelu resice i tu stvara pregradu. Podignuto nep ce zatvara prolaz zranoj struji u nos, pa natisnuti zrak iza te pregrade~ naglo se probivi kroz nju, proizvede prasak svojstven ovom suglasniku, bez treperenja glasnih ica. Prema opisanom izgovoru "q" bi zapravo bio uvulo-velar i to uvular prvenstveno ispred: a, u, dok bi ispred "i" bio postvelar. Iako se korijen jezika die prema mehkom nepcupri tvorbi "q", kao to je to kod emfatika, on nije emfatik, premda ga neki arabisti smatraju takvim. Stari arapski gramatiari nisu ga ubrajali meu emfatike(~) nego meu tzv. :(1:: : ili ~ suglasnike, koji spreavaju jJL.~ o emu e kasnije biti govora. '. . . . . Sibawaih i drugi svrstavali su "q" meu zvune suglasriike(o~~), pa je on-vjerojatno i bio takav u njegovo doba, ali prema dananjem izgovoru "q" je bezvuni suglasnik. Suglasnik "q" moe se asimilirati jednom "k'', koje neposredno slijedi ili
I .

"Q" se izgovara .tako da se korijen jezika podigne

8 - GRAMATIKA

ARAPSKOG JEZIKA

113

je od njega razdvojen kratkim vokalom, npr.: kariman = ne naputa] plemenitogl); ::...u~Jk dalika = sve ih je pretekao u tome), i sl. -

;.~<-~

~?

J.J~\J (la tufarik (sabak kulla-hum'ila

IX .. DRIJELNI SUGLASNICI 1. dtijelni suglasnik

t. -

_Od umnih suglasnika ' je drijelni praskavi bezvuni suglasnik, te kao takav ne postoji u bosanskom jeziku. Pri tvorbi ovog suglasnika zadnji dio jezika se digne i pri tom pomakne unazad prema gornjem dijelu drijela, koje se stegne, uz malo uzdizanje grkljana. Tako se stvori pregrada u drijelu. Naglim micanjem napetog jezika naprijed, pregrada se otvori, pa zrana struja. iz pluca, uz poseban prasak um, izbije van, a da pri tom glasnice ne zatrepere. Ovakav opis tvorbe suglasnika 'ayn, tj. kao bezvunog faringalnog ploziva, rezultat je najnovijeg fonetskog ispitivanja, dok se 'ayn dosada opisivao kao zvuni faringalni frikativ, o emu e konanu rije rei dalja ispitivanja u vezi s tim. Zabiljeene su neke neuvjetovane promjene suglasnika 'ayn, kao to su u primjerima('
> h):

= dahtati (konj u trku); >~ = moda.

i:-~> c:.~= deve roeno

u proljee ili jesen; ~

>~

(' > '): '-:-'~> ,-:-,~l = uzburkani valovi; ( '> g):

= jJ'

Nekada se 'ayn asimilira slijedeem ili prethodnom "h'' tvorei geminantu: hh, npr.: L.:-;. tJ~! ('irfah Hasanan = digni Hasana) I~ p ~~k Cidbah hatudan = zakolji jare); ili pak slijedeem "h" obrazujui geminatu: hh, npr.: ~ (raga'a mah-hum = vratio se s njima) i sl.

e-~

2. drijelni suglesnik C - h
Od umnih suglasnika "h" je drijelni trljanibezvuni suglasnik, kakav ne.posjeduje na konsonantizam, pa se on ne smije zamjenjivati s donekle slinim mu naim glotalnim konsonantom "h'' (kako se redovno javlja u naim arabizmima, npr.: haram od: i(,~ (haram = zabranjen) i sl. Po svojoj artikulaciji "h" je slino suglasniku 'ayn. Naime, pri izgovoru su glasnika "h'' zadnji dio jezika podigne se, pomaknuvi se istodobno unazad prema drijelu. Jezik se pri tome napne, a miii drijela stegnu, uz lahko podizanje grkljana. Tako se stvori tjesnac u drijelu, kroz koji se
114

trlja zrana struja iz pluca, stvarajui poseban um, a bez treperenja glasnih ica,

j;J > jij

Neuvjetovano, javlja se prijelaz: h > h u raznim primjerima, kao to su: (= osuiti se); c:.c. > ~~. (= pohvaliti) i dr.

X - GLASNINI SUGLASNICI 1. Glasnini suglasnik -

Od umnih suglasnika ' (koji se zove: oj...:.:... - hamza) je glasnini praskavi bezvuni suglasnik. Kao poseban fonem ovaj glas ne postoji u naem jeziku, ali se moe javiti pri emocionalno obojenom govoru ispred vokala, kao, npr.: 'Uh, 'eno ga, ,ondje i sl. Pri, tvorbi hamze glasne ice prionu jedna uz drugu, te stvore potpunu prepreku zranoj struji iz plua. Ona se tu nakratko natisne i probije u drijelo, te dalje van iz usta, proizvevi praskav um pri tom, tzv. glasnini (glotalni) udar ilitvrdi nastup. Kako same glas nice svojim meusobnim spajanjem tvore ovaj glas, onda i ne dolazi u obzir pitanje njihovog treperenja ili netreperenja kao kod drugih suglasnika, pa hamza, ustvari, nije ni zvuna ni bezvuna u njihovom smislu. Meutim, s obzirom na to da pri njenom izgovoru glasnice ne trepere, ovaj sesuglasnik svrstava meu bezvune. S obzirom na svoju fizioloku i akustiku prirodu, hamza je, u ovisnosti od fonetskejojokoline i mjesta u rijei (ili i sintagmi), podlozna razliitim promjenama. Od onih neuvjetovanih najvaznije su ove tri: 1) njen prijelaz u suglasnik 'ayn, to je rjei sluaj: 2) slabljenje njeno u tzv. srednju hamzu ( ~ ~ ~~. ) i 3) gubljenje hamze. Ove dvije posljednje promjene hamze ee se deavaju. Recitatori Qur'ana iz istoneArabije i Iraka dobro uvaju izgovor hamze, dok oni porijeklom iz Hidaza doputaju njene razne promjene, vjerojatno pod utjecajem njihovih narjeja. 1) Prijelaz hamze u 'ayn (' > ') naziva se: ~:: ~:Ji, a on se naroito javljao u plemenima Temim (~)Kajs(~), u kojima se, npr., govorilo: :;. mj. 01 (= da), 0~ mj. 011(= uho), ~ mj. rL\ (= predati) i sl. 2) Slabljenje hamze, zvano: ~i , 3 ii ili ::"_.1: li je izgovaranje hamze izmeu njenog pravog izgovora <~~~1) i izgovora nekog samoglasnika koji joj slijedi. .
o :

J_

3) Potpuno gubljenje lumize naziva se: jlJi

8 GRAMATIKA

115

***

Osim navedenih pojava postoji i prijelaz hamze u neki dugi vokal ili pak, u jedan od semivokala (w ili y). a sve se te promjene nazivaju: JI:.4~o\ili Ji:;J\ U iduem razmatranju vidjet emo ta se sve dogaa s hamzom, zavisno od njenog poloaja u rijei, tj. da li se ona nalazi: a) na poetku, b) u sredini i c) na kraju rijei (a posebno u pauzi). A - Hamza na poetku rijei uglavnom se zadrava u izgovoru. Meutim, prema nekim recitatorima, poetna hamza se gubi kada doe iza krajnjeg suglasnika prethodne rijei, pri emu treba uzeti u obzir i kao i-I od konsonantsko "w", odn. "y", te - n od nunacije (~~n, C-A..;~r\l), npr.: G.L;T GJL. (sa/alat aha-ha mj. sa'alat odreenoglana 'aba-ha = upitala je' svoga oca); G..G-T:,J (law ahadna mj. Iawahada kad

bismo uzeli); ~~T ~T('ay amiru-hum mj.'ay 'amiru-hum = to jest njihov emir); ~TWl1 (sal talibanahara inj. sal taliban 'abara';'hpitaj drugog uenikal): ~"l\ ('al-anfu mj, 'al-'anfu = nos) i sl.

J-:-

B - Kod hamze u sredini rijei treba razlikovati tri sluaja: 1) kada je ona izmeu dva vokala; 2) kad je izmeu vokala i konsonanta i 3) kada je hamza izmeu konsonanta i vokala. 1. Kod hamze izmeu dva vokala moe se javiti devet sluajeva, a'a, a'u, a'i; i'a, i'u, i'i; u'a, u'u, u'i. U grupama: a'i, i'u, i'i, u'u, u'i, po tradiciji, pravilno je slabljenje hamze. Grupa; a' a redovno zadrava hamzu, npr.: )G (ta'allaqa = zablistati): ali su neki doputali i slabljenje hamze u takvim sluajevima, npr.: 0LS (kaannamj, ka'anna == kao da; ~\~ raayta mj. ra'ayta= vidiosili sl. Grupa: a'u ugla,:"nom uva hamzu, pa e se, npr., izgovoriti:--..~ (ya'ummu-hu = ide prema njemu). Meutim, i u ovom poloaju neki dozvoljavaju slabljenjehamze, kao, npr.: :..,.;.; (bausa mj.ba'usa = bio je jak) i sl. U grupi: i'a, i recitatori i gramatiari doputaju prijelaz hamze u "y", pa se moe itati: 0~i(biyanna mj. bi'anna = da); ~ suyila mj. su'ila = bio je upitan) i sl. ' , Slino u grupi: u' a, pa njima hamza moe pred u "w", pa se moe rei: JI:?- (suwal mj. su'al = pita njeH sl. To se moe desiti i kada je harnzana poetku druge rijei sintagme, npr.:~T J-,~, pa bi se prema tome.italo: sadiqu wahi-na, mj. pravilnijeg: sadiqu 'ahi-na. prijatelj naega brata; i sl. 2) Hamza izmeu vokala i konsonata po tradiciji moe oslabiti ili se, pak, gubi uz duljenje prethodnog joj vokala, npr~:~~ (yamuru mj. ya'muru 116
. '. . , _ _ ,~,...) -!J~.

= zapovijeda): (yuminu mj. yu' minu = vjeruje) i sL Posebno hamza slabi u nekim rijeima (iza vokala "i"), kao to su: ~ (= kako je lo), ~(= bunar), ,"" .h . (= vuk), pa se izgovaraju: bisa, bir, dib. ' , Openito,harnza moe oslabiti ili ispasti ispred konsonanta (u zatvorenom slogu), ali bi trebalo da se zadri u rijeima: U"~(=nesrea), U"\> (::::glava), U"t5'(= pehar), ;.i.;S (= biser); zatim u: .~ (= doao sam), i slinim oblicima iz toga korijena. Tako bi hamza ostala f u izvedenicama iz korijena: lr" W, y. Isto je i s korijenom: ~)i, ali se hamza tu moe izjednaiti saslijedeim "W", npr.: (.$';.mj (.$)~ (yuwwi mj.yu'wi = smjesti) i sL 3) Hamza izmeu konsonanta i vokala, i po recitatorima i po gramatiarima, moe oslabiti ili ispasti, i to sa ili bez duljenja slije deeg vokala, kao kod rijei: ~l.:;.Jl('al-mar'atu = ena), pase moe rei i: ;c;Jl ('al-maratu) ili t:Jl 'al-maratu) i sL Po nekim, hamza se u ovakvom njenom poloaju moe izgubiti, pa rei, npr.: (ayun) mj. ;:?) ay'un = stvar); ~l ('al-maru) mj . ::;Jl ('al-mar'u = ovjek), ~ (yasalu) mj. J~ (yas'alu = pita) isl:.

:r~

:.?

Prema ovome su nastali odreeni oblici glagola (.$1~ (= vidjeti), kao to su: lS) ('ara) mj. lSl~l('ar'a = vidim), ~ (ra) mj. 1~1 ('ir'a = vidi) i dr. C - Hamza na kraju rijei (u pauzi) moe doci: 1) iza vokala ili 2) iza konsonanta. Kada je ispred hamze vokal, javljaju se ovi sluajevi: ona moe ostati u izgovoru, npr.: \~ (= ra), j;l (= ovjek), ~1;J (= nisam pogrijeio) i sL . Posebno, pak, ako hamzi prethodi "a", ona se tada moe promijeniti u semivokal, i to u "w", ako bi joj slijedilo "u", npr.: p::...u~ mj. jWI::...u~ (=ta skupina); a promijenila bi se u "y", ako bi iza nje trebalo doci "i", npr.': ~~ J:J1, mj. 'f.Je, ~~ (= otiao sam s tom skupinom),
oo " -,...

Ako je pred hamzom "a", a iza nje treba da opet doe "a", onda se hamza gubi, a prethodno "a" se dulji u "a", npr.: ~ l."..iJ mj. ~G..,AJ (= sreli smo tu skupinu) i sL " Inae, tj. i poslije "u" ili "i", harnza moe ispasti, s tim da se prethodni vokal produlji, npr.: );l (mj. .j;l=ovjek) ili ~1 (mj. :~1 =grijeim) i dr. Kada je ispred krajnje hamze (u pauzi) neki konsonant,mogua etiri postupka: . su

a) Hamza ostane, a izmeu nje i prethodnog konsonanta umetnese vokal, koji moe biti onaj s kraja te rijei, a koji se odbacio zbog pauze. Evo primjera imenice u sva tri padea: ~~i mj. :~i , ~~imj. ~~r \:.:;Ji mj. l~r(= poetak).
, ,

117

Hamza, dalje, moe primiti timbar vokala iz prethodnog sloga i imati jedan oblik u svim padeima, pa bi u istom primjeru bilo ovako: }~i , ($.:i ,C3Ji i sl. -

***

Najzad, hamza se moe izgubiti, pa bude: ; , ~) , (bez lana ili s njim), ali e u neodreenom akuzativu ipak dobiti nastavak - a (kao i kada je sa clanom), pa e glasiti: ~ , 1~), W- i sl.

;.-s

***
Ovakva promjenljivost hamze dovela je do javljanja nekih dvojnih oblika, naroito kod glagola, kao to je u primjerima: j.G,. > j.G- (= uzrujati se); JL.. >"JL. (= upitati; u imperativu je: j..:.. prema normalnom: JL.l = upitaj!);r-'{ > \~ (= izgraditi), j.e > j.G(= zgrabiti) i dr. Ovakve promjene dogaaju se i kod imenskih oblika, kao, npr.: ~\~ mj. U'l~ (= glava), 0G mj. J.:::' (= stanje), JI;' mj. J\~ (= pitanje). Ispadanjem hamze od 5X postalo je: ~ (=aneo); od .1':;' nastanje.si.; ili o;' (= ena); od .t:s bude: oL.....5'ili W- (= gljiva): od 0\)1i javlja se i:0\)Ji i sl.

***
Kada jehamza trei radikal, u nekim oblicima ona otpada ili prelazi u "y", pa, npr.', mj.: 0J1~ nastane: 0),~ ili 0~G-(=grijenici) i sl. Hamza kod glagola vjerojatno otpadne najprije u skraenom obliku imperfekta (tj. u ~)~ gdje se nae na samom kraju rijei, pa npr., od: t>; ~nastane: ($~ ~(= nijeizlijeio), i sl. .

b~O,

118

Gubljenjem ovakve hamze stvorio se velik broj dubleta, kao to su: 1;'1 i tS?-1 (= zadovoljiti), ~ i ~ (= pripremiti); tiS i ~iS (=nagraditi), I; ir; (= stvoriti); t~i ~~(= zaiti) i dr. Kao asimilaciju hamze treba shvatiti .neke sluajeve, i to prema prethodnom joj suglasniku, kao, npr., u: ~ (=dio), ili: ~ ,:.:-: (= ovjek) i dr. ...

<:~

Slino tome, hamze se jedna i, s iduim "t" infiksa u VIII vrsti izvedenih glagola (paradigme: ifta'ala), pa tvori geminatu: -tt-., npr., od: ~1 bude:

:W~ (= osamiti

se); ~~ > ~~ (= oeniti se); ~~ > ~~~ ili ~)~(= ogrnuti se) i sl.

> :W~ (= uzeti-sebi): ~~~

Nasuprot tome, dolazi do disimilacije, kao kada se sastanu dvije hamze jedna pored druge u istoj rijei, jedna hamza tada slabi iH otpada. Tako u IV vrsti glagola, poetna grupa: 'a' (ispred konsonanta) postaje' a (pismo s tj. 1), npr., mjesto: :;'ii >:;'T (= vjerovati) i sl. -

.:c.

Kod grupe 'a+'a moe doci do slijedeeg: a) zadrzavanje obiju hamzi, npr.: ::U'i.: ~:;'11 (= Zar si mu to naredio?), imamo, dakle: 'a+'a. b) Slabljenje druge hamze, ali oba vokala ostanu, tj. bude: 'a+a. c) Slabljenje druge hamze, uz duljenje jednog od ta dva vo kala, pa e biti: 'a+a ili: 'a+a. d) Ispadanje druge hamze, uz kontrakciju ta dva vokala u dugo "a", pa mj. :.5~n= zar si mu naredio? bi tada ostalo samo 'a, npr.: :.5~T Kod grupe 'a+ i, druga hamza moe oslabiti, sa ili bez duljenja vokala "a", npr., mjesto: G \~ll ('A 'ida mitna = Zar kad umremo? ..) 'A 'ida ... ili: 'A 1_ ida ' ' a ... Kod grupe' a+' u je isti postupak, pa se svakako slino moe desiti i s ostalim takvim slucajevima (na poetku rijei, odn. sintagmi). Meutim, do disimilacije dolazi i u sluaju sintagmi kada se sastanu dvije hamze, od kojih je jedna na kraju prvog, a druga na poetku drugog lana neke sintagme. Tu recitatori Qur' aana razlikuju vie sluajeva, a postoje i razlike meu njihovim postupcima pri tome. Evo tih mogucih (osam) glavnih sluajeva. 1) Grupa - 'a + 'a po jednim se isputa druga hamza, pa se dvoje "a" ~1~G- ga' agalu-hum mj. ga'a ,agalu-hum = doao je njihov rok, a drugi ispustaju prvu hamzu, pa to itaju: ga ' agalu-hurn.
stee u jedno dugo "a", te, npr., itaju:

2) Grupa -'i + 'i, po jednima se ispusta druga hamza, a dvoje "i" se stee
119

u jedno dugo "i", pa, npr., u: ....;. 01 ~\Iy.mj. ha'ula'i 'inkuntum ... (=ovi, ako ste vi...) izgovaraju: haula' -in kuntum ... ili s prijelazom druge hamze u "y", pa kau: ha'ula'i yin kuntum ...; drugi, pak, pretvaraju prvu hamzu u 'Y', pa itaju: ha'ulayi 'in kuntum; trei, opet, isputaju prvu hamzu i slijedee "i",pa izgovaraju, dakle: ha'ula 'in kuntum .... 3) Grupa -'u+' u po jednim recitatorima prva hamza prelazi u "w", pa u sintagmi: ::0) ~l):'1 ('awliya'u 'ula'ika = zatitnika, ti su ...), te itaju, dakle~ . 'awliyawutirla'ika ...); kod drugih, pak, druga hamza prelazi u "w", pa kau; 'awliya'u wula'ika: a treiizbacuju prvi od dva ista susjedna sloga, tj.: 'u, pa izgovaraju: 'awliya 'ula'ika. 4) U grupi: -'a + 'u druga hamza moe slabiti. 5) u" grupi: -'a +'i druga hamza takoer slabi. 6) U grupi: ~'ll,:r'a druga hamza moe prei u "w". 7) U grupi: -'i +'a druga hamza moe prei u "y". 8) U grupi:
-'lI

~:s-

+ 'i, prema vecini recitatora, druga hamza moe preci u

"w", a neki (Al-Halil, Sibawayh) dopustaju slabljenje samo druge hamze.

Disimilacija moe nekad djelovati i kada dvije hamze nisu u dva susjedna sloga, nego su meusobno vie udaljene, pa druga hamza moe oslabiti, kao, npr., u odlomku: :.:JU; 'a fa 'anta ...= zar ti...), pa bude: 'a fa ('a fa 'aminu = zar su bili sigurni), pa kau: 'a fa aminu i sl. anta ...;

\;.m

U drugim, pak, slinim sluajevima, hamza se zadrava u izgovoru, pa e, npr., biti: ;J-Gt; ('a fa 'asfa-kurn = zar vas je on izabrao), ili u: 0X~{(la 'amla'anna = zaista u napuniti) i dr.

2. - Glasnini suglasnik ~- h
Ovo je posljednji od urnnih suglasnika u arapskom jeziku. "H" je glasnini trljani bezvuni suglasnik, koji dobrim dijelom odgovara suglasniku "h'' u naem jeziku. Pri izgovoru suglasnika "h'', glasne ice, malo razmaknute, prave tjesnac o koji se trlja zrana struja iz pluca; te idui dalje fonacionim kanalom van, ne nailazi vie ni na kakvu pregradu. Trljanjem o glasnice ta struja stvara um aspiracije, a bez njihovog treperenja. U svim polozajima u rijei u arapskom jeziku. "h" je bezvuno, izuzev izmeu vokala, kada se javlja njegov zvuni alofon. U poreenju s arapskim "h", koje je uvijek glotalno, u naem jeziku se,

120

pored glotalne varijante, javljaju: uz prednje vokale palatalna, a uz stranje velarnavarijanta. S obzirom na mjesto tvorbe suglasnika "h'' (kao i hamze), neki autori daju mu (im) naziv: grkljanski (faringa1ni). Meutim, naziv: glasnini (glotali) precizniji je za njih, a osim toga neki pojmu "faringal''. daju ire znaenje, obuhvatajui njime i glotale i same faringale, a mjesto njihove tvorbe vjerojatno nije isto! Pored toga, uzgred spo~enuto, i pitanje. tanijeg opisa izgovora su.glasnikat i C' te njihovog svrstavanja meu faringale, ostalo je u fonetici arap skog jezika jo uvijek nerijeeno na konaan nain. Ranije je spomenuto tzv. pauzalno "h" (~:L::o), koje se javlja mj. sufiksa - at (un), npr.: :.b-) (rihlah= putovanje), a u izgovoru je jedva ujno.

***
Suglasnik "h" moe se jednaiti s prethodnim "h", ugeminatu: hh, npr.:

IJ.:.,. ~l Ciftah hada mj.: ~irftah hada = otvori ovo!) On se nasuprot tome,
moe asimilirati i sa sljedecim "h" tvorei opet geminatu: hh, npr.: ~~'; G la tukrihHasanan mj.: la tukrih I;Iasanan = Ne prisiljavaj Hasanal) i sl. U dodiru s 'aynom, ispred ili iza "h'', opet nastaje geminata: hh, npr.: ~'; (La tunabbih Humara mj.: La tunabbih Umara = Ne budi Omeral) i sl. Ovakvajednaina (o + t> ~ ) bila su uobiajena u plemenu Temim (I' _.?~),

IJ.:.,. ~~l ('irfah hada mj.: 'irfa' hada,,= Digni ovol) ili, npr.: ~

B- ZVONKI SUGLASNICI (SON ANTI)

Na prilozenoj tabeli arapskih suglasnika, u drugu veliku skupinu, po nainu i mjestu tvorbe, poredane su slijedece etiri grupe zvo:nkih suglasnika: 1. - boni, 2. - nosni.B, - treperavi i 4. - polusamoglasnici.Bvi su oni po prirodi zvuni ..

I-Boni suglasnik

J -1

Od zvo:nkih suglasnika '1" je zubni boni suglasnik, i kao takav odgovara suglasniku "1" u bosanskom jeziku. Pri tvorbi suglasnika "1" vrh jezika se osloni na osnovicu gornjih sjekutia, a rubovi pred njeg mu dijela prionu uz desni pred njih zuba i tvrdog nepca sprijeda, zatvorivi tako zranoj struji iz plua prolaz sredinom usta, pa ona ide kroz poluotvore bono sobje strane jezika,tj. 121

izmeu njega i oba nepca, naravno, uz treperenje gIasnica karakteristika svih sonanata, pa to dalje necemo posebno isticati).

(to je

S obzirom na mjesto tvorbe, neki istraivai suglasnik "I" nazivaju i desninim, odn. zubno-desninim. Neki od njih istiu da zrana struja pri njegovom izgovoru prolaziti i samo s desne, odn. lijeve strane jezika. moe

Stari arapski gramatiari su savijanje (nanie) prednjeg dijela jezika a nazivali: J\~~'f; njegov dentalni, neemfatini izgovor zvali su: ~~f, velarizirani, e~fatini: 12...I:~lf. . ., Pojavu emfaze suglasnika "1",tj. podizanje zadnjeg dijela jezika prema mehkom nepcu (velumu) izaziva neki od emfatinih konsonanata ( ;;'J,~): d, t, s, Z (pa se i ono tada obiljeava: 1), kada stoji neposredno ispred "1",a slijedi ga vokaI "a" ili "u", npr.: ~ (fadlun = prednost), ~ (matlabun = trazenje) f.i1r Cazlamu = nepravedniji), ~r Caslun = korijen) i dr. Velarizacija suglasnika "1"deava se i kada se izmeu: s, t (a ne d ili z) i "1"nae kratko "a" (ane "u"), a iza tog "1"dolazi "a" (a ne "u"), npr.:C~ (salahun = ispravnost), ~J,1 (talaqa = osloboditi se) i dr. Vela riza ciju suglasnika "1"spreava pojava "i" ispred ili iza njega, npr.: 11; (silatun = spajanje, dar), ~ (muzlimun = mraan) i dr. Po nekima postoji i srednji izgovor, tj. izmeu ",.".;.rJ\ i ~I uz navedene uvjete, s tim da je "1"udvojeno ili da iza njega stoji vokaI "u", npr.: j:, (dalla = zalutati), ~ (saluba = biti tvrd) i sl. Velarizacija fonema "J" nema distinktivnu fonoloku ulogu, pa je tj. emfatino "1"samo alofon toga fonema u arapskom jeziku.

u,..t 'JI ?>lJf

***
Suglasnik "J" ponekad se moedisimilirati u "n", kada je blizu drugoga ~ "1",pa neki mj. J:.S kau: :;.s (= moda), ili mj. ~ govore::;, npr.: Il;. ~:; (ne, nego je traio ovo) i sl.

***
Suglasnik "1"odreenog lana ' al jednai se sa slijedeih 14 suglasnika (tzv.~: '. '. rr Jjj;Jf), a ti su: d. t. z, (meuzubni): d, t, d, t, 1, n (zubni): z, s, S, r (desnini) i "'' (prednjonepano),
"f' (zubnousneno):

S ostalih 14 suglasnika (tzv. ~;..i1fJ};JO,a to su: b, m, w (dvousneni), g, y (prednjonepani), k, g, h (zadnjonepani: "q" (resino): ',h (drijelni): ',h (glasnini), suglasnik "1"od lana se ne jednai. 122

U vezi s ovom asimilacijom treba istaci da se "1" od lana zadrava u arapskom pismu i pored njegovog jednaenja s odreenim slijedeim suglasnikom, npr.: ~lJ( Cad-danbu = grijeh). Na poetku izriaja odreeni lan zadrava svoje t Ca). U sredini govora razlikuju se tri poloaja lana, to izaziva njegove razliite promjene. 1) Ako je ispred lana neki kratak samoglasnik,'a od lana se gubi, a "1", ve prema iduem' suglasniku, ostaje ili se s njim jednai, npr.: y(W~ (= kod vrata), f~ (= za covjeka mj. fj'J,' gdje se t ('a)o lan~ i ne pie). Ako je iza J rije s poetnim J , onda se jedno J i u pismu Ispusta, npr.: ~ mj. ~~ (= za meso) i slino . Kada je ispred lana dugi samo glasnik, taj e se pisati na uobiajen nain, ali e se u izgovoru skratiti, a t od lana e ispasti, ,npr.: ~~ Jl ('ila (du-l-waghayni = dvolinjak), ):ur ~ (fi n-nihayati = do kraja), ~)i)~ d-dari = u kui) i sl. ' , ' , 3) Kad ispred lana doe neki suglasnik, lan gubi t , a na mjesto toga doda se pomoni vokal "i", npr.: ~..lJ\ y ('ani l-Madinati = iz Medine). Iza (Haliduni -ahiru = nunacije (u svim padeirna) stoji' to "i",'npr.: ~./' li uveni Halid). To se dogaa i inae, npr.: ;JJI-.)1t Cutlubi I-filma = trai naukul) i sl. ' -

':u~

Meutim, iza prijedloga pomocni vokal je "a", npr.: J.,:.L.d\:r (mina s-sadiqi = od prijatelja), ali ispred: ~\ , ~\ c j~\ , 08\, taj je vokal "1", npr.: ~ I'~ (mini bni-hi = od njegovog sina) i sL '" Iza Iinih zamjenica:~t (= vi) i (= oni), te njima odgovarajuih kao i iza diftona ~-'_ .. , .kada je on pronominalnih sufiksa: ~, odn. nastavak odreenih glagolskih oblika (2. i 3. lice mnoine mukoga roda), pomocni je vokal "u", npr,::i)JJI~t (= vi ste siromasi); :~~ (=oni su

:r

;J.,

;J..

ludi); ~~~) milostiva majka);

rW\;'~ ~

(= pokazali smo vam kucu): ~~~\ (= zatim su bacili strijele) 'isl.

(= njihova .

***
Suglasnik "1",kada je na kraju neke rijei, a slijedeca rije poinje jednim od ~\ j ))-\ , moe se s njima asimilirati, naroito kod 'estica ~ i ~ ' npr.: )-T~~ ~;. ~t~ L. (= Nisam vidio njega, nego nekog drugog ovjeka): ~t ~~. ~ (= [esi li se juer vratio?). Meutim, Sibawayh je isticao da se kod ~. ovako jednaenjene ,vriu govoru Hidaza, pa "l"ostaje nepromijenjeno. 123

Il - Nosni suglasnici
1. Nosni suglasnik ~ - ID
Odzvonkih suglasnika "m" je dvousneni nosnisuglasnik, izgovoru odgovara suglasniku "m" u naem jeziku. te po

Kako pritvorbi suglasnika "m'' usne naprave punu pregradu za prolaz zranoj struji iz pluca, ona zato proe kroz no snu upljinu, jer je mehko nepce pri tome sputeno. Izgleda da je krajnje prasemitsko - m u arapskom jeziku teilo da pree u - n, kao, npr., u padenim nastavcima; -un, -in, -an, prema onifIla u babilonskom jeziku: -um, -im, -am, "M" se, meutim, sauvalo na kraju u nekim zamjenikim oblicima: ~.~;; , ~ ' ~ -, te u nekim paradigmama, doavi na kraj,kao, npr., u imperativu: ~ (qum == ustanil) i sl. Inae, do prijelaza m > n dolazi, kada se "m'' nae ispred nekog dentalnog ploziva, te uvu1ara i palatala, npr.: ~1 > ~J (= uzjahati): Ju:..... > J\k,. (= kina kabanica): ~\~1 > ~I~l (=pomo); ~G-:l > ~w..;1 (= izvrsenje): ).:; >)j; (= postati gorak); ~> ~ (= on je edan); (;. '.~>~'~7(=::pomijea) i dr.

2. Nosni suglasnik 4J - n
Od zvonkih suglasnika "n'' je zubni nosni suglasnik, te je istovjetan suglasnikom "n" u bosanskom jeziku. sa

"N" se tvori tako da se vrh jezika osloni ~a osnovicu gornjih sjekutia, a djelimino i na njihove desni, te tako potpuno zatvori prolaz zranoj struji nepce, izlazi van kroz iz plua kroz usta, pa ona, uz sputenomehko nosnu upljinu. Zbog dodira jezika i sa desnima, neki svrstavaju "n" meu desnine suglasnike (alveolare). Suglasnik "n" izloen je raznim uvjetovanim promjenama, a izgovor mu ostaje sauvan (to je pojava: ~'-+1t\) ispred suglasnika: (velara) g, h, (faringala) ',h i (glotala)", h. Meutim, ispred slijedeih suglasnika: (labiodentala) "f"; (interdentala) d, t, z; (dentala) d, t, <;i,t; (alveolara) z, s, s: (palatala) , g; (velara) k, te (uvulara) "q",C suglasnikr''ri'' im se akomodira, tako to uzima njihovo mjesto tvorbe/'Pri tome se javlja nazalna rezonancija ,~:: 1\ (= hunjkanje), koja nastaje u nosnoj.upljini ~;J(), bez ikakve.artikulacije u ustima, jer

(r;

124

su ona zatvorena, a zrana struja iz pluca izlazi kroz nosnice. Ta se pojava naziva: ~C;;.. il, (= skriven, odn.Iagahan), - a .suglasnik "n": o~ , .~ ili: :i~J:' Ispred suglasnika "b", kada je "n" u istoj rijei, ili je ono na kraju jedne..a "b" na poetku druge, opet dolazi do nosnog izgovora, a "n" se pretvara u "m",to se naziva: ~)iJi\, npr.: ~(~'. (sumbulatun klas); J.Wl ('imbataqa ::: izbiti> voda); Ii~~::"(mim biladi-na = iz nae zemlje) i sl. Suglasnik "h" se potpuno jednai (r\.l:.~ il) sa svim.sonantima tvori geminate sa: I, m .n, r, w, y. iza sebe, tj.

Meutim, po nekim, jednaenje je ispred: I, r potpuno, te nema hunjkanja (GJI ), dok je ono nepotpunoispredrm, n, w, y.:s tim'da se ova dva posljednja suglasnika nazaliziraju, pa postanu nazalnim: w i y. 'Evo primjera za spomenutuasimilaciju "n" u: I, r, m, n, w, y:

~0:;' (~ar ra'a-hu ko ga je vidio?); ;L. 0:- (mim ma'in = od vode);

>
"

2L:J~ (rnil Iadun-ka

od tvoje strane);

~ \

-"

0\~-('in nasitum :::ako ste zaboravili); ,

.

!JiJj;;' (maw waqa-ka

=; ko

teje zastitio"):

c:;~ J (lay yargi a::: nee se vratiti) i sl.

Na kraju artikulaciju, vokalizacije, sluajevima nunacije (-un, -in -an) suglasnik "n'' vjerojatno ima oslabljenu a kako je poznato, ono se u pauzi gubi, dok se - u pismu bez . ni nunacija ne obiljezava, ali se u akuzativu, u odreenim pie alif, to sve treba vidjeti u pravopisu,
.
.

ID - TREPERAVI SUGLASNICI
Treperavi suglasnik ) - r .
Od zvonkih suglasnika "r" je desnini treperavi suglasnik, ekvivalentan naem suglasniku "r, "R" se tvori tako da vrh jezika, obino vie od jednom, udari treperei o desni (alveole) gornjih sjekutia, naizmjenino putajui prolaz zranoj struji .. iz pluca, Suglasnik "r" u arapskom jeziku redovno ima, ne jedan treptajItada ga nazivaju: ~~;:Ji~(.JI), nego najmanje dva, pa i vie ~~:':'<..'Jr ~\)I, pa su ga stari tj. suglasnik ponavljanja. . arapski gramatiari zvali: f..raJ~, 125

Kod suglasnika "r" stari arapski gramatiari razlikovali su dva izgovora: jedan "obini" (tzv. ~)\) i jedan faringaliziran (~\), pa su "r" , a u drugom: ~ ~\~' . u prvom sluaju nazivali: ~;. J~ S tim u vezi oni su razlikovali: ~ LJ)';., a to su ovi suglasnici: " b, t, t. g, h, d, d, r,z, s, , " f, k, 1,m, n, I1, w, y. Preostali suglasnici, nazivaju se: ( I::' '. LJ)';., a ti su: d, 1, z, s, g, h, q. Faringalizirani alofon suglasnika "r" (obiljeen sa: "r") javlja se ispred vokala: a, u, ili ispred nekog od .: 1::' : konsonanata, a iza kojih slijede vokali: a, u, npr.: t::-~ (rahmatun = milost): ;;;~(rub'un = etvrtina): J,~l ('ardun = zemlja); :"'\1) (qirtasun = papir); :1) (qarzn = hvaljenje): t,.,j (fursatun = prilika); ?~lCargama = prisiliti); ~jl Carha = spustiti): 'J) (farqun = razlika) i sl. Naprotiv, ispred konsonanata ~, a iza vokala "i", suglasnik e "r" imati svoj "obian" izgovor, npr.: ~/ (mirgalun = lonac). Meutim, ako je u ovom sluaju ispred "r" vokal "a" ili "u", tada e "r" biti, npr.: ~)~~ (rnardudun = vracen), 0C,j (fursaanun = konjanici) i sl.

w..r.

Kada, pak, iza "r" slijedi neki od onih (1::' : konsonanata, pa zatim vokal "i", mogua su oba navedena naina izgovora, ali je li ovom sluaju ei ~)(, pa e, npr., biti: (murdi'atun ili murdi/atun = dojilja), i sl.
,

tw,.:.:
,

Ispred vokala "i", te semivokala "y", suglasnik "r" e se itati "obino", npr.: ~.::..:; (maridun = bolestan), ~~ (Maryamu = Merjema) i dr.
***

Neki recitatori Qur'ana dopustali su asimilaciju: r > I ispred "1" (tj. stvaranje geminate: -11-, dok su je drugi smatrali neispravnom, npr.: (fa gfil la-na mj.: fa gfir la-na = pa nam oprostil), ili: ;'-<.3 ~ (sahhara la-kum = potinio vam je) i sl.

u~t

N-POLUSAMOGLASNICI
To su sonanti (naslijeeni iz prasemitskog jezika) koji imaju dvojnu prirodu izmeu vokala i konsonanata (pa bi se mogli nazivati i polusuglasnicima). Pri njihovoj tvorbi, na odreenim mjestima, stvara se polupregrada, netoua nego kod vokala, ali pri prolasku zrane struje kroz nju, govorni organi se podese za izgovor slijedeeg vokala, pa se oni zato zovu i: kliznim glasovima (kliznicama). Od vokala su kraceg trajanja, manje zvuni, uz pratnju izvjesnog uma, ali i pored svega toga, blii su vokalima nego ostali sonanti. U sastavu arapskog fonetskog sistema javljaju se kao konsonanti i kao drugi elementi diftonga. U odreenim 126

sluajevima semivokali prelaze u najblie im vokale, i to: w > u,a y > i, dozivljavajuci nekad i izvjesne druge promjene, koje e se u daljem izlaganju takoer razmotriti.

1. Polusamoglasnik

j -W

Od zvonkih suglasnika "w" je dvousneni polusamoglasnik, te kao takav ne postoji u bosanskom jeziku (pa se ne smije zamjenjivati s naim zubno-usnenim suglasnikom "v''), Svrstavanje semivokala "w" meu trljane (frikative) ili strujne (spirante) suglasnike nije odgovarajuce za ovaj polusuglasnik, iako on u nekim svojim varijantama, moe imati takvu osobinu u izvjesnoj mjeri. Pri izgovoru glasa "w" zadnji dio jezika se digne kao za visoku tvorbu vokala "u". Usne su zaobljene, ostavljajui zranoj struji manji otvor nego kod "u", te ona pri prolasku kroz njega pravi odreen slabiji um. Sudjelujui govorni organi su napeti, a pri izlasku zraka iz usta, oni naglo prelaze u poloaj za izgovor iducega glasa. Izgleda da je "w" u odreenim sluajevimaispalo, kako se obino smatra, naroito izmeu dva kratka vokala (izuzev u grupi: uwa,gdje se sauvalo), npr.: JU < J; (= re);Jl1. < J~ (= biti dug); JG- < J y. (= bojati se); )~ < ~~ ali:)~ (= pojavi se) i dr. . Izgleda da "w" ispada i 'izmeu kratkog i dugog vokala (izuzev u grupama: awa, gdje "w" ostaje u izgovoru), npr.: 1# <)# (= ostali su); ~~ < ~~';. (= one su zadovoljne); 0~ < 0)h (= itaju);::r-~ < ~?~ (= one osvajaju), i sl. Meutim, "w" ostaje, npr., u: \;L (= njih dvojica su zaboravili); 0\~ (= njih dvojica su darezljivi) i dr. Ipak, navedena pravila nisu svagdje strogo primjenjivana, a naroito kod imenskih oblika. Tako, npr.x.kod pridjeva paradigme: fa"il, sa drugim radikalom "w". nema ispadanja toga "w" ikada je izmeu kratkog i dugog vokala, pa e, npr., biti: J:f (::: tawil = dug), tekod svih pridjeva toga oblika.

***
Semivokal "w" iza vokala "u", a ispred nekoga konsonanta stapa se s njim u dugo "u"; npr.::; < :') (= svjetlost): ~;.. < ~~ (= nalazi se), i sl. Iza vokala "i"najprije "w" pree u "y", a onda grupa - iy, ispred vokala (= ostaje, a ispred konsonanta moe preci u dugo "i", npr.: ~~ < ~~~ obecanje): ali: )~~ < (= kue) i dr. ..

:1>

127

Izmeu dugog "a", te kratkog "u" ili "i", suglasnik se "w" pretvara u hamzu, npr.: :G< ~c....:...(= nebo); ~L. <J~L. (= prosjak). "W", naprotiv, ostaje kada se nae izmeu dugog "a" i kratkog "a", npr.: JjG (nawala = dodati). Meutim, u akuzativu imenica, "w" se gubi prelaskom u hamzu, i to po analogiji s nominativom i genitivom, gdje ono takoer pree u hamzu), npr.: \:~ (mj. \~~, a iji je nominativ. Itc., (= nebo), a genitiv:.~W isl. Suglasnik "w" asimilira se sa "y", koje doe ispred ili iza njega, tvorei tako gernlnatu -yy-, npr~: < (= dani, s prijelazom: yw> yy); ~ <~:t (=prenje, s prijelazom: wy yy).i sl. -

r4l rl;l

2. Polusamoglasnik

~.- y .

Od zvonkih suglasnika "y" je prednjonepani polusamoglasnik, pa je kao takav istovjetan-naem fonemu "j". Pri tvorbi glasa "y" jezik se malo pomakne naprijed, a svojom sredinom digne prema tvrdom nepcu, slino kao kod vokala "i", samo stvorivi neto manji prostor za zranu struju iz pluca; Usne su pri tom neto manje razvuene nego kod "i". Pri samoj tvorbi "y" govorni organi naglo prelaze iz prvobitnog poloaja u postavku za izgovor slijedeeg glasa. Kako "w", tako i "y" neki autori svrstavaju meu frikative, odn. spirante. Iako se u nekim varijantama izgovora glasa "y" (tj. njegovim alfonima) moe donekle javiti ifrikcija, ipak gaje bolje ukljuiti meu sonante, a u grupu semivokala. Naime, "y" je blisko vokalu "i", dolazi kao drugi lan diftonga: ay (ai), a uz to je, kao i "w", u arapskom konsonantizmu, najvie izloeno raznim promjenama, pa ih (tj. w, y) stoga nazivaju: JJi J)';- (= slabi suglasnici). Kao to je "w", tako je i "y".,izgleda u slinim sluajevima.rbilosklono ispadanju, a naroito ako bi se nalo izmeu dva kratka vokala, osim u grupi: iya, u kojoj se sauvalo. Tako je (5/.0, < ~/.0, (= zna); ~Wi yagziya = nee nagraditi) i sl. Izgleda da "y" ispada i izmeu kratkog i drugog vokala, izuzev u grupama: aya i iya, gdje ono ostaje,npr.: \~j~< I~)~(=u"eli su); 0;'') < 0;'') (= bacate): ~~ < ~~ .(::::putuje nou), i s!., ali ostaje, npr., u: JW (layalin = noci): 0~ ('Iyan = vienje) i dr. 128

'v" ispalo,

npr., u: JL. <

J..;..

(=tei);

~ < ~Wi ~ (= u prolosti). Meutim, u

akuzativu i konjuktivu "y" ostaje: ~(,.Jf ('ar-ramiya = strijelca): ~~

0J (lan

Navedena se pravila esto ne prrmJenJuJu (usljed analogije), pa nalazimo izuzetke od njih, osobito kod imenskih oblika, gdje je morfoloki sistem labavije ustrojen nego kod glagola. Tako sve mnoine tipa: fu'ul zadravaju "y" izmeu kratkog i dugog "u" (dakle, suprotno navedenom pravilu), npr.: (suyul = bujice),,j~ (duyuf = gosti) itd.

j;"

Iza vokala "i" glas "y":;e stapa s njim u dugo "i", npr.: ~ giyl = pokoljenja): '01l"... < '0\4. (miqn < miyqan = lahkovjeranli
,

<~
dr. '

(gi! <

***
Izmeu dugog "a" i kratkog "i" ili "u" suglasnik "y" pretvara se u hamzu, napr.: ~e. > )Je. (rnayil > ma'il = naget): :su..:;..>:u..:;..(hafayun > hafa' = potaja, tajna) i sl. Naprotiv, izmeu dugog i kratkog "a" suglasnik "y" se odrava, napr.: :;.~ (bayana = napustiti), ali, nasuprot tome, po analogiji sa drugim oblicima, "y" i u ovakvom poloaju prelazi u hamzu, pa e od::u..:;.. (hafa'an, genitiv: ~L;.;.(hafa'in), u akuzativu biti I:L;]... (hafa'an, a ne po ovom pravilu: ~L;.;.- hafa yan) i sl.

Izmeu ostalog, Cantineau, u vezi s glasom "y" istie i pojavu zvanu: ~\, tj. tendenciju udvojenog "y" da pree u "g", ali je to bila dijalektalna pojava. 15

ARAPSKI VOKALIZAM
Uz ono to je u opem dijelu reeno o vokalima, ovdje bi se dale jo neke prethodne napomene u vezi s njima. Jednostavni arapski vokalni sistem (naslijeen iz prasemitskog jezika i dobro ouvan), sastoji se od tri kratka i odgovarajua im tri duga vokalna fonema, i to, kratki:' a, i, u, te dugi: a, i, u, to se moe predstaviti dijagramima:

15) Vidi: Cantineau, op. cit. (naa bilj. 1), str. 86-87, gdje on navodi primjere: >~ (.== jelen), ali na kraju rijei, u pauzi: ~ > == Fukajmija, tj. ovjek iz plemena Fukajm ~). Ova osobenost javljala se u plemenu Hanzala (.~), a susreta la se i u plemenima ,...5). Kuda'a (~L.J). Sa'a (~) i Temim (,.. , .

c~ (

J.:...

9 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

129

V
a

ii

Ranije jereeno da su dugi vokali zasebni fonemi, te da imaju funkciju (razlikovanja znaenja rijei), npr.: I..S~~= on je znao, a I..S~\~ = on je laskao; ~ = aloj, a ~ = strpljiv; = 0~f priblii se!, a: \;~f = pribliite se! i dr.' .
ditinktivnu

Iako osnovni arapski vokali uglavnom odgovarajuim vokalima: a, i, u, ipak, s dvaju vokala: e, o, te vokalnog "r", pa na u naem i arapskom jeziku, ne smijemo meusobne slinosti pri razlikovanju sistema.

imaju glasovnu slinost s naim obzirom na postojanje jo naih razlike izmeu vokalnih alofona se mnogo oslanjati na izvjesne osobitosti tih dvaju vokalnih

U odnosu, pak, na spomenute kardinalne vokale, poloaj arapskih vokala mogao bi se prikazati i opisati na slijedei nain, i to prvo na dijagramu, na kojem su. pored navedenih graninih vrijednosti (i, u.) i one izmeu njih, naime: e - poluzatvorena srednjovisoka vrijednost; poluotvorene srednjoniska (smjetene izmeu: i - a), te: o - poluzatvorena stranja, i najzad: - poluotvorena stranja (smjetena izmeu: u - ). Tako bi se poloaj arapskih vokala, prema tim kardinalnim, mogao pokazati na slijedeem dijagramu: i u o a a a u

Na osnovu ovog pojednostavljenog prikaza, za arapske vokale, a u odnosu na kardinalne, kojima su bliski po svome poloaju, moe se kratko rei da se arapsko "i" izgovara: s manje uzdignutim prednjim dijelom jezika, i malo povuenijim unazad njegovim stranjim dijelom; arapsko "u" ima: manje uzdignut stranji dio jezika, a vie prema naprijed pomaknutnjegov prednji dio: arapsko "a" stoji izmeu kardinalnih vokala: (sredisnjeg) "a" i stranjeg " a ", uz vrlo malo podignut jezik.
130

Meutim, to su neke op e osobitosti tvorbe arapskih vokala, a njihov stvarni izgovor podloan je manjim ili vecim varijacijama u zavisnosti od okolnih glasova, a naroito konsonanata, s obzirom na njihovu ulogu nosilaca osnovnih znaenja li arapskom jeziku. Zato ga neki, pored ostalog, i nazivaju '.'konsonantskim" jezikom . Zbog te njihove semantike vanosti vei je utjecaj konsonanata na izgovor vokala, nego obratno, pa otuda, kako e se daljepokazati, dolazi do pojave velikog broja vokalnih alofona (0.;)n u arapskom jeziku. 16

ARAPSKI KRATKI SAMOGLASNICI

Drevni arapski jezik dobro je sauvao jednostavni prasernitski sistem ..vokala uopce, pa tako posebno i kratkih vokala od tri osnovna timbra: i, u, a. Kratki vokal u arapskoj fonetici zvao se: L(;.J( (=pokret). Vokal "i" naziva se: ;...sJ(, "u" je: ~( , "a" je: ~( Osim ovih kratkih vokala, stari su arapski gramatiari poznavali su i tzv. ili ultrakratke vokale, nazivajui njihovo javljanje rijeima: ~~i( ,

rwi(

'

r:'>

Razlike li kvalitetu vokala zavise od okomitog i vodoravnog jezika, od oblikovanja usana i veliine otvora usta.

poloaja

Pod utjecaj em okolnih ko ns ona na ta na vokale u prvom redu, uz ostale popratne faktore njihove tvorbe, nastaju manje ili vee varijacije u njihovom izgovoru, odn. razni vokalni alofoni. Kako e se vidjeti, njihov broj e biti manji kod vokala "i" ili "u" nego kod "a", zbog vecih mogunosti njegovog obrazovanja.

Kratki samoglasnik "i"

Vokal "i" je, prema ranijem izlaganju, a s obzirom na poloaj jezika, te ulogu usana i otvor usta: prednji visoki razvueni samoglasnik. Naime, "i" se tvori tako da se prednji dio jezika podigne naprijed prema tvrdom nepcu, a njegov vrh dodirne donje sjekutie.iUsne su pri tom razvuene, s malim otvorom usta. Zrana struja iz pluca, uz treperenje glasnih ica, ne nailazi ni na kakvu
16) O vokalnim alofonima moe se vidjeti neto opirnije u knjizi S. Jankovia (op.cit., str.
209-121).

9 GRAMATIKA

131

pregradu na svome putu kroz cijeli fonacioni kanal naizvan, to se dogaa kod svih vokala, pa se to u daljem prikazivanju njihovog izgovora nee vie posebno isticati. Svaki konsonant na svojstven nain djeluje na izgovor idueg vokala, meutim, odreene grupe meusobno fonetski srodnih konsonanata djeluju u tom pogledu na slian nain, pa e i vokalna varijanta iza njih biti, tako rei ista. Zato se i alofoni pojedinih vokala odreuju bilo po pojedinom konsonantu bilo po grupi odreenih srodnih suglasnika, a koja utie na njihov timbar. Na osnovu svega toga vokal "i" bi se javljao uglavnom u slijedeim alofonima: 1) Prvi bi bio onaj alofon vokala "i" koji dolazi uz vei broj konsonanata, i to uz one pri ijoj se tvorbi prednjidio jezika podie unaprijed prema tvrdom nepcu. To su konsonantske grupe po mjestu artikulacije, 0<:1 bilabijala do palatala, naime: b, m, f, d, t, 1, m, n, d, t, z, s, r, I g. y, te velar "k'' (a iskljuivi: "w" i emfatike: 0., t, z, S). Ova varijanta vokala "i" najblia je kardinalnom vokalu "i", ali je jezik pri izgovoru ove varijante vokala "i" malo nie sputen i malo vie povuen unazad nego kodk~rdinalnog "i". Evo nekoliko primjera ovog alofona vokala "i", u kojima je on obiljeen u transkripciji kao "i": ~ (bint - ki), ~ (mingal - srp), J~ (firaq rastanak), ~~ (Dimaq ~ Danask), ~ (tib~ - slama), iW (ligm - uzda), dL (nida'-' zov), ti> (dira' ~ lakat), J-L ~~ (mibrad '- turpija), (tiql-teret) ,o)_~j (ziyarat - posjeta), o~L (sidrat - lotos), W) (ridan ~ zadovoljstvo),' ,-:-,4-;. (ihab - meteor), .;~ (girab - torba), ~ (layyin >

mekahan), C~ (kifah - borba) i dr. 2) Drugi alofon vokala "i" (obiljeen sa: "i" = javlja se iza emfatika: 0., t, z, s. Pri njegovoj tvorbi jezik je manje uzdignut nego kod prethodnog alofona, ali zato vie povuen unazad, pa bi se ovo moglo nazvati sredinjim visokim ostvarenjem vokala "i", kao to je u primjerima: ~0 (diya' - svjetlost), j.b (tifl - dijete), JJ (laziya - plamtjeti), 0~ (sibyan djeca) i sl.' -, , 3) Trei alofon vokala "i" (transkribiran sa: " 1 ") nalazimo iza konsonanata: g, h, q, w. Kod njih je stranji dio jezika uzdignut prema mehkom nepcu i neto povueniji unazad nego kod prvog alofona ("i"), a manje nego kod drugog alofona ("]"), dakle, negdje izmeu te dvije varijante, kao to je u primjerima: ~~ (ragibaeeljeti), tiG (hida'<prijevara), ~~ (wisad-jastuk) i dr.' . , (raqiyaeuspeti se), ~L.) 132

***

Slian je timbar vokala "i" kada doe iza faringala: ' i h (pa je obiljeen tako sa: "i"), samo ipak specifian, s obzirom na to da jezik ovdje zauzima znatno nii poloaj nego kod onog visokog, jer se ovdje jezik povlai nazad i svojim korijenom sputa pri izgovoru tih dvaju konsonanata, kao u primjerima: ~ (la'iba = igrati), ~ (hibr - tinta) i dr.

***

Kod glotala "h'' istaknuto je da je arapsko "h'' uvijek samo glotalno, za razliku od naega "h", koje u odreenim sluajevima moe biti i palatalno, odn. velarno. Stoga su usta pri tvorbi arapskog "h" vie otvorena, te je tako i kod ove varijante vokala "i" iza "h'' (pa je i ona zato obiljezena sa: " 1 "), npr.: ~l ('Al-HIndu = Indija), k (sahira - bdjeti),""; (fi-ru = u njemu) itd.
...

..

,..

'"

Kratki samoglasnik "u"

Ovaj samoglasnik je, u vezi s naprijed labijalizirani samo glasnik. reenim: stranji visoki Pri njegovom izgovoru jezik se pomakne unazad, a korijen mu se digne prema mehkom nep cu. Usne se pri tome zaokrue i malo isture, uz srednji otvor usta. Kod vokala "u", a u vezi s djelovanjem na njega prethodnih konsonanata, mogu se razlikovati njegovi slijedei a1ofoni: 1) Kao kod voka1a "i", (u prvoj njegovoj varijanti) uz iste one konsonante, koji se obrazuju u prednjem dijelu usne upljine (od bilabijala do palatala, iskljuivi emfatike), iza velara "k", te glotala ' i h, vokal "u" ima stranju visoku tvorbu (blisku poloaju kardinalnog vokala "u"), npr.: (bulbul - slavuj), ~~ (wudd - ljubav), ~ (sufun - lae), ;. :~ (tubtu = pokajao sam se), .' 1; (tulut - trecina), ))';-. (surur - radost), . j;. (guz' - dio), ~ (kutub-knjige), (uma = druga), ~ (sahu1a = biti lahak, ravan) i dr.

***

Iza velara g i b (kod kojih se korijen jezika podie prema stranjem dijelu mehkog nepca), usljed veeg otvora usta (nego kod "k", i dr.), ova varijanta vokala "u" bit e otvorenija, zbog nieg poloaja jezika, npr.: )~_ (gubar - praina), ~ (sahuwa = biti dareljiv) i sL 2) Ovaj drugi alofon vokala "u" (oznaen sa "V") javlja se iza emfatika 133

(d, t, z, s), kod kojih se jezik pomie unazad, a udubljuje u svojoj sredini, pa je jezik pri izgovoru ovog alofona ("1,1") poloen nie i vie unazad nego kod prethodnog alofona, kao, npr., u rijeima: y~ (duriba = bio je udaren), ~ (batu'a = bio je spor), ~ (zulmun = nasilje),~ (basura = gledati) i dr. 3) Iza faringala ' i h, kod kojih se jezik pomie unazad i sputa nie nego kod "u" (a jo nie nego kod "u"), pa je ovaj trei alofon (obiljeen sa 'V') najotvoreniji i zbog vee otvorenosti usta nego kod prethodna dva alofona, te se on po svome izgovoru blii kardinalnom vokalu "o", npr.: "0';' ('uyunun = oi),:';"~ (rahuba = biti prostran) i sl. Iza uvulo-velara "q", kod kojega se korijen jezika, digavi se, nasloni na stranji dio mehkog nepca, pri emu se usta otvore vie nego kod emfatika, a manje nego kod laringala, te je "u" ovdje neto zatvorenije (nego to je bilo uz faringale ili emfatike, ali je ono ipak blie ovim drugim, pa se opet oznaava sa: "u"), npr.: ~ (qultu = rekoh),);. haqura = biti bijedan), j:;. (bargun = munja) i dr.

***
Kod spojene line zamjenice treeg lica mukog roda: ~ (hu), pl. ~ (hum), vokal "u" se asimilira s prethodnim: i, i, ay, pa prelazi u "i" odn. "i", npr.: ~ (bani-hi = njegovih sinova); "-!~ ~ Cala babihi = na njegovim vratima); ~~ (rabbi-him = njegovog' gospodara); ~r ('ahi-him = njihovog brata); ~il (laday-him = kod njih) i sl. "

***
Za razliku od drugih semitskih jezika, koji su sauvali prasemitske vokale: "a", "i" ispred labijala (i labiodentala), u arapskom jeziku, a pod utjecajem tih konsonanata. oni su preli u vokal "u", npr., u rijeima: ~ (lubbun = razum), ~l ('ummun = mati),)1 (zufrun = nokat) i dr. .

Kratki samoglasnik "a"

Prema spomenutim uslovima za odreivanje kvaliteta vokala, "a" je sredinji niski vokal, s neutralnim oblikom usana. Pri tvorbi samoglasnika "a" jezik se najnize spusti, ne pomaknuvi se ni naprijed ni nazad. Usne su pri tom u nekom srednjem poloaju, a usta su najvie otvorena (u poreenju s ostalim vokalima), Meutim, pod utjecajem susjednih glasova, a naroito prethodnih mu konsonanata, vokal "a" manje ili vie mijenja svoj timbar, tj. javlja se u odreenim raznim alofonima. 134

1) Iza konsonanata: w, g, h,', h, " kada je jezik u najniem poloaju, vokal "a" se javlja kao sredisnji niski alofon, ali s izvjesnim razlikama, .s obzirom na to koji mu konsonant prethodi. Iza "w" i "q", iako se jezik malo pomie unazad, "a" ipak ima svoju sredinju nisku tvorbu, npr.: ~~)(wardun = rua), ~ (qalbun = srce) i sl. Iza "g" i "h", Iako se korijen jezika die prema mehkom nepol, jezik pri prijelazu na izgovor vokala "a" zauzme sredinji niski poloaj, npr.: ~j.l. (gazwun = osvajanje),;';" (hamrun = vino) i dr. Iza' i h, korijen jezika se digne i povue prema drijelu,ali se pri prijelazu na tvorbu vokala "a" spusti, pa taj vokal tada ima svoj sredisnji niski poloaj, npr.: J'~ ('adlun = pravda), ~ (hablun = ue) i dr. Iza' i h, jezik se pomakne neto naprijed, ali vokal "a" zadri uglavnom svoju sredisnju nisku tvorbu. Meutim, neki ga tada izgovaraju kao otvoreno "e" (biljeeno kaor''a"), tj. kao vokal koii stoji izmeu kardinalnih vokala: "a" i nt", npr.: ;1 ('amrun = zapovijed), j.:.. (hal = da li) i dr.

***
2) Iza konsonanata: b, m, f, te onih kod kojih se jezik digne i pomakne naprijed, a to su: d, t, 1, n, d, 1, z, S,f, , g, y, k, i to u otvorenom slogu ispred svih konsonanata, a li zatvorenom slogu samo kada je neki od ovih konsonanata prvi lan toga sloga, onda se vokal "a" javlja kao "a" (otvoreno "e"). mr-: .~;. (bard un = hladnoca), :;. (man = ko), ~ (famun = usta), ~~~ (darbun = put) (tallun = breuljak), (labanun = mlijeko), ~~.j (nawmun = san), ~~ (daylun = rep), ~ (tamanun = cijena) :;'j (zamanun = vrijeme), :::;.. (sabtun = subota), (ramlun = pijesak), ~ (amsun = sunce), ~,(gasadun = tijelo), (yawmun = dan), ~.,.-.lS

Ji

:.J

(kalbun

= pas)

r~

J.~

i dr.

~!

Iza gornjih konsonanata, a ispred dugog "i", vokal "a" kao prednja zatvorena varijanta (koja stoji izmeu kardina1nih vokala: t - i ) tj. "e", npr.: ~ (belidun = glup), ~j (zemilun = drug), ~~. (gedidun = nov), (kerimun = plemenit) i dr. . .

***
3) Iza emfatika (Q., t, z, s), kod kojih se jezik pomie unazad.i die prema mekom nepcu, vri se ivelarizacija vokala "a" (pa se on biljei sa: "a"), tj. on tada ima stranju nisku tvorbu, a takoer i iza velariziranih alofona konsonanata "r" i 'T, npr.: ~~ (darbun = udarac), J.:,1 (tablun = bubanj), 135

tJ, (zamaun e), ~ (talaba = traiti), i dr.

(sabrun

= strpljenje), ~~ (rbbun = gospodar),

***

Pojava alofona: "a", "e" iza navedenih konsonanata (tj. b, m, f, d, t, I, n, d. t. z,s, r, , g, y, k) naziva se iJC.jtl,i to ona gdje se biljei sa "a": (~ ~ ili) ~;.:.rrUC.jtl = srednja imala, a ona obiljeena sa "e" zvala se:

~iJL.i(

(ili i~,~\)

ista (ili jaka) imala.

Meutim, iza gornjih suglasnika, a ispred: w, g, D, q, " h, " h javlja se alofon "a", dok ispred: d, t, z, S, te: r.. I, dolazi alofon "a", kada su ti suglasnici prvi lan zatvorenoga sloga, dakle, i kada su oni udvojeni. Tako e biti, npr.: 1:":" (sawtun = bi), Jj.J (nahlun = palme), ~ (ba'da = poslije), ~\S (ka'sun ';'pehar), J~ (baggalun = mazgar),;t.L (saqqa'un = vodonoa), iW (= fahhamun) i sl. r Alofon "a" bit e prema reenom, i u primjerima; ~ (fadlun = prednost), ~ (batnun = trbuh), ~ (nazmun = nizanje), ~ (faslun = razdvajanje). On ("a")e biti i pred geminatama, kao: j:J faddala = davati prednost), J~(b<ilWilun = nezaposlen), ).13 (nazzarun = gledalac) i dr. Tako je i ispred: r, I, npr.: J} (farqun = razlika), (salhun = guljenje): :.J) (arrafa = astiti), ~ (ballala = kvasiti) i sl.

tL

***

Neobicni oblici glagola pohvale (Cw~) i pokude (r}jr~), naime: r-:u (ni'ma = divan li je) i ~ (bi'sa = lo li je) mogli su postatiasimilacijom vokala "a" sa "i",pa je nastalo: ii, a onda je ispalo drugo "i",te bi taj prijelaz izgledao ovako: na/ima > ni'ima > ni/ma, odn.: ba/isa > bi'isa > bi'sa. Kod glagola iji je drugi i trei radikal (korijenski suglasnik) neki laringal (', h) ili glotal (', h), u imperfektu (l.>L:.::.....:J() oni opcenito, kao srednji, imaju vokal "a", pod utjecajem tihsuglasnfka, npr.: ~ (yaf'alu = radi), ~:;'(yarfa'u = die), ~ (yahmadu = zahvaljuje), J~ (yas'alu = pita) \~ (yaqra'u = ita),:' (yabhatu = udi), (yamdahu = hvali) i

-e:~

c~

dr. ***

U deklinaciji imenica: j::-:l (= ovjek) ~l (= sin) javlja se asimilacija vokala osnove s vokalima nastavaka,' pa' e biti u nominativu: j~l ('imru'un), ,~l ('ibnumu~); u genitivu: ,~;l Cimri'in), akuzativu: \~;'Wimra'an), ~l CIbnarnan).
136

~l

(Tbnimin): u

ARAPSKI DUGI SAMOGLASNICI

Obino se smatra da pojedini arapski dugi vokal traje koliko dva odgovarajua mu kratka vokala. Inae, po svome izgovoru dugi vokali zadravaju osobine odgovarajuih kratkih vokala (naravno uz duljenje), pa bi, dakle, "i" bio prednji visoki, "u" stranji visoki, dok bi "a" bio sredisnji niski vokal. Ranije je istaknuto da dugi vokali, u odnosu prema kratkim (ili obrnuto), imaju semantiki distinktivnu funkciju (za meusobno razlikovanje znaenja rijei), pa zato predstavljaju zasebne foneme. Pod istim uvjetima kao kod kratkih vokala, i kod dugih se vokala javljaju uglavnom isti alofoni, ali duljenje, ipak, donekle utie na kvalitet dugih vokala, u smislu njihovog osnovnog izgovora.
***

Jo stari arapski gramatiari zapazili su pojavu rwiT, tj. tendenciju dugoga "i" da se priblii timbru vokala "u" (to bi se moglo oznaiti sa: "ii", kao slian vokal tome timbru u njemakom jeziku). To se, izgleda, dogaa pod utjecajem nekog bliskog mu emfatinog ;1,t. z, s) ili njima slinog konsonanta s podizanjem stranjeg dijela jezika i pomicanjem unazad (oni od velara do faringala: g, h, q, I, h), kada stoje bilo ispred bilo iza dugog "i", npr.: t.._ ,,; (faduhtun = sramota) ~ (tiinun = ilovaa), ~_j;J (fazli/un = grozan), ~ (suda = ulovljen je), ~~ (ragudun = udoban), ~ krt), ~ (qula = reeno je), ~~' (rabu'un = proljece), ~ vrijeme) i sl.
***

(bahulun = (hunun =

Kako se vidjelo, u odreenom poloaju vokal "a" ima 'Imalu (tj. izgovor: a ili e), dok dugo "a" u tom sluaju (osim dijalektalno) ima svoju sredisnju nisku tvorbu, tj. izgovara se kao : a, a ne kao naime kao alofon kratkog vokala "a" pod 1), obiljeen sa: "a", pa e, dakle, izgovor dugog "a" biti, npr.: ~G (taba = pokajati se), ~~ (sitarun = zastor), .;~ (rama = baciti) i sl.

a,

Stari arapski gramatiari navode dijalektalni izgovor (u, Hidazu) dugog "a" kao dugo "o", u nekim rijeima, kao to su: ~~ (hayatun = ivot), ~8'j(zakatun = zekat), ~~ (salatun = molitva) i dr. One se piu (u Qur'anu) i ovako: oJ.+>-' o;.s'j , o.J.l- . One su se, dakle, tada izgovarale: hayotun, zakotun, salotun. Tu pojavu oni su nazvali: ~(, a ona se javljala i inae, iza emfatinih i velariziranih konsonanata. '
***

137

Kvantitet prasemitskih dugih vokala opcenito se dobro sauvao u arapskom knjievnom jeziku. Pri recitaciji (Qur'ana) i u drugim nekim prilikama, javljaju se i jako izdueni tzv. ultradugi vokali. U zatvorenom slogu ispred neke geminate, odrava se dugi vokal, .npr.: ~L.(marrun = prolaznik), ~;. (mud~a = bio je pruzen) i sl. Dugi se vokali odravaju i u krajnjem slogu rijei u pauzi, npr.: ('al-fasad = smutnja), ('al-mu'minin = pravo vjernih), (yuqmun = oni vrsto vjeruju) i sl.

~W(

~L.jJ\
0~~

' u

*** Meutim, dugi se vokali u zatvorenom sluajevima. (~() '~w" ili "y" ( i apokopatusu slogu redovno skrauju

drugim odreenim
(;v() prohibitivu

Tako se dugi vokali skrate u: imperativu

(r-'~

EJw..::JO

kod glagola sa = reci); lam

drugim radikalom:

y.;':J - la taqul
yaquwlenije

= < J~':J -Ia taquwl =ne reci); ~ ;J -lam rekao); J...;.. -hit hiyt = saij) .bJ':J -Ia tuhit

J;.n,

npr.: ~

- qul

tuhiyt = ne saivaj),

~;..r

~. ~

J~ - quwl yaqul J~;J

-lam yahit ( < ~ ***

;..r -la~

~':J

-la

yabiyt - nije saio) i sl.

U genitivDojvezi (~(;,i(), kada se prvarije (JW() svrava na dugi vokal, a druga (.;,Jl JG..:JO, izgubivi hamzu i vokal "a" od odreenog lana, tako da poinje sa dva suglasnika, onaj se dugi vokal krati, pa e, npr., u nominativu biti: JWi")~ -du-l-mali mj. du-I-mali = bogata), li genitivu: <.>~ di-I-mali (rnj, di-I-mali), u 'akuzativu: da-I-mali (mj, da-I-mali) i dr. '

Jw

Jw \~ -

Da bi se, pak, izbjegla nejasnost, dugi e se vokal izgovoriti dugo, za razliku od kratkog, da bi se razlikovalo znaenje u ta dva sluaja, npr.: ['LJ\ ~ kalimata-l-madhi = dvije rijei pohvale, kalimata -l-madhi = rije pohvale (u akuzativu) i sl. *** Analogan je sluaj kraenja dugih vokala u prepozicionalnojkonstrukciji, kod prijedloga s dugim vokalima na kraju, npr.: yL)l<.>:.J lada I-babi (mj, lada I-babi = pokraj vrata); ~~.~ - fi l-hugrati (m]. fi l-hugrati = u sobi) i dr. prema:

[:L.Jf ~

***
Izgleda da se, u odreenirn sluajevima, neki. krajnji dugi vokali skracuju. Tako je opcenito u izgovoru skraceno dugo "a" zamjenice: \.3j -'ana, mj. 'ana, kako ga je itao recitator Qur'ana Nafi'). Ono se moe itati dugo u nekim odreenim stihovima, a tako je i s dugim "a" prominalnog

138

sufiksa:

li -

(-na), koje nekad u poeziji treba itati kratko, tj.: -na,

Upitno-odnosna zamjenica lo (ma ='ta.) moe imati kratkot''a", iza nekih prijedloga (pa se tada pie zajedno s njima), npr.: r\!l-'ila-ma (mj, c. J1-'ila bi-ma (mj. L:.; -bi ma), rb.. - hatta-ma (mj. hattama) i sl. ma),

r;-

U Qur'anu ili u poeziji, krajnje dugo "i", u nekim slucajevima, se skracuje, npr.: ~\"I - 'al-'aydi (mj. -s~YI - al-'aydi = ruke); nabgi (mj, ~ -nabgi = elimo), Q(' al-muht~di (mj. -sQl -'al-muhtadt = pravo upuceni): il)1 -'al-ra~ni (mj, ~\)( 'al-rami = ~trijelac);J:'1iJ1 -'al-qadi (mj. ~WI -'iil-q~di::: kadija) i dr. ' ,

i) -

***
Razne duge vokale govorna lica, u fonolokom (znaenjskom) smislu shvataju kao da predstavljaju odreene slogove mjesto kojih oni stoje, pa tako dugo "a" osjecaju kao: - awa ili -aya (po analogiji na. pravilne oblike), te im izgleda da, npr.: rU - qama predstavlja r)J - qawamaeustati, po uzoru, npr., na: ~ - kataba: pa tako: ~~ - babun, da je od: ~;. - bawabun = vrata; )1- tara, da je od;1- tayara = letjeti i sl. Takvo bi moglo biti i osjecanje da je dugo "a" zamijenilo slogove - wa ili -ya, uporeujui takve sluajeve s odgovarajucim pravilnim oblicima, kao to je to, npr., u imperfektu: r~ - yanamu (mj.rB - yanwamu = spava) J~ yanalu (mj, ~ yanyalu = postie) i sl. I dugo "i" fonoloki se nekad osjeca da zamjenjuje slogove: -iy, odn. -yi-, kao, npr./u rijeima: ~.:> - dikun (rnj, ~.:> - diykun = pijetao): a ~ yasilu (mj. ~yasyilu = tee), kod kojih je drugi radikal konsonant "y",. Analogno je tome osjecanje u vezi sa dugim vokalom "u",kao da on predstavlja slogove: -uw- odn. -WU-, to vidimo u primjerima: ruhun (mj. ruwhun = duh), a: y.8 -yatubuosjeca kao da je mj. ~8 yatwubu = koje se, gdje je drugi radikal konsonant "w" (uporeujui taj oblik, npr., s pravilnim: ~ -yaskunu = stanuje) i sl.

C~~ -

C)~-

Arapski dvoglasi
Stari arapski jezik naslijedio je iz prasemitskog dva dvo glasa (diftonga, ~;. ::"I~():aw i ay (obiljeavani takoer: au, odn. ai). Diftong je spoj dvaju vokalnih elemenata,. koji obrazuju isti slog. U arapskom jeziku prvi lan diftonga javlja se kao naglaeni vokal~'a",a drugi kao semivokal: "w" ili 'Y'. Ovakav spoj naziva se silaznim dvoglasom.
139

Vokal "a" ovih diftonga, u pogledu svoga timbra, podloan je promjenama pod utjecajem prethodnih konsonanata, pa za njih vrijedi ono to je reeno o alofonima kratkog .vokala "a". Tako e kod aw ti alofoni biti, npr.: J:,J (qawlun = govor), J~ (hawlun = moc, godina); ali: ::;.., (daw'un = svjetlost), J)., (tawqun = ogrlica), te: 0:,1 (lawnun = boja), (gawfun = utroba, upljina) itd.

~y-

Kod diftonga ay, slino tome, imat emo slijedece varijante vokala "a": :' ). (gaytun = kia), ~ ('aynun = oko); zatim: ~ (saydun = lov), ~ (laylun = no),:0' (kaylun == mjera) i dr. (tayrun e ptica);' najzad:

:p

***
Rijetke su bile promjene diftonga. Tako izgleda da je ay preslo u "a" kod prijedloga: ~l - 'ila i ~ 'ala, ali se diftong javlja ispred spojenih linih zamjenica, npr.: ~(J1-'ilay-ka, ~l - 'Ilay-hi; ~ -'alay-na, ~)~ 'alay-him i dr.

SLOG I SRODNE POJAVE

Za ostvarenje govora od jedne ili vie jezikih jedinica nuan je odreen broj fonema u nizu zvukova, za iji izgovor je potrebno od jednog do neodreenog broja otvaranja i zatvaranja govornog aparata. Glasovni sadraj od jednog do drugog zatvaranja sainjava jedan slog (~I). On mora sadravati neki vokal (ili diftong), i to sam ili uz odreen broj konsonanata ispred ili iza sebe. Postoje odreena pravila po kojima se fonemi udruuju u slogove, a to se naziva fonotaktika. Ta pravila su specifina za svaki jezik, te se jezicimeusobno, manje-vie, razlikuju i u tome. S obzirom na svoju strukturu, tj. na meusobni raspored konsonanata (C) i vokala (V) u slogu, slog u arapskom jeziku moe imati samo tri tipa: 1) CV - kratki otvoreni slog, npr.: J li(= za), ~ - ku-ti-ba (= na-pisan je); 2) CV - dugi otvoreni slog, npr.: ~ -Ia (= ne), I;j -kunu (= budite), .} -fi (= u), - IN-ki-lu (= mjerite): 3) CVC - dugi zatvoreni slog, npr.: j.:. : sal (= upitaj), ~j - zur (= posjeti), ~ - qif (= stani), :.,...u - qal-bun (= srce), ~ -ug-lun (= posao), ~ - (milhun (= so),;.~'. ;..) - tar-gam-tum (preveli ste) i sl. Na osnovu izloenog, .osobitosti fonotaktike arapskog jezika mogu se karakterizirati slijedeim cinjenicama:
, 1) Slog mora poeti konsonantom, .a nikada sa dva konsonanta niti nekim vokalom.

140

2) Slog se moe zavriti kratkim ili dugim vokalom, a nikako sa dva konsonanta (izuzev geminatom) .. 3) U sredini rijei mogu se sresti dva konsonanta, tako da prvi pripadne prvom slogu, a drugi slijedeem, npr-.:~~~'. s' - ka-af-tum ( = otkrili ste); tako je i s geminatama: I);~ - .rud-du (= vratite). Ni u sredini rijei ne mogu stajati po tri ili vie konsonanata jedni pored drugih. 4) Nasuprot reenom, i to samo ispred geminata, moe se nai dugi zatvoreni slog, koji se tada naziva ultradugi, kao to je, npr.: ~C,;.(dar-nin = kodljiv),~\~ (dab-ba-turi = tovarna ivotinja) i sl. S obzirom na kvantitet, dakle, slogovi se u arapskom jeziku dijele na: 1) kratke, tj. one s jednim konsonantom i jednim vokalom; 2) duge, u kojima je: konsonant i dugi vokal, ili: konsonant, kratki vokal i konsonant; 3) ultraduge, koji sadre: konsonant, dugi vokal i prvi lan geminate. U vezi, pak, s pauzom, li kojoj se gube krajnji vokali i nunacija, javljaju se jo dva tipa slogova u arapskom jeziku, naime: 5) eve - ultradugi (zatvoren bilo kojim konsonantom, osim geminatom), npr.: y~ (bab : vrata), y~ (ganub = jug), ~p (arik = drug), i sl. - 6) evee "" ultradugi (zatvoren dvama konsonantima), npr.: ~'~ (sadr = prsa), (rumh = koplje), ~ (silm = mir) i dr.

c;.~

U vezi s opisanom strukturom sloga, kad bi na poetku rijei (po pravilima morfologije) trebalo da stoje dva konsonanta, onda se ispred njih stavi hamza s protetskim vokalom. U prvoj vrsti glagola, u imperativu se stavi: 'u (kod onih iji je srednji vokal imperfekta "u"), npr.: ::"'-<-:"1 ('uskut = uti), a inae je taj vokal "i", npr.: c)l ('ifrah = raduj se), ~l ('iglis= sjedi), To l-' i se zatim stavlja: uperfektu, imperativu i infinitivu glagola: VII vrste: ~l 'inkasara, ~l'inkasir j~l"inkisarun (= slomiti se): VIII vrste: :.w~l'irta'ada (= zadrhtati): IX vrste: ~l - 'ihmarra (= pocrvenjeti), X vrste: 'ista'mala (= upotrijebiti), te dalje kod rijetkih vrsta glagola (XIdo XV). Isti je sluaj (tj. dodavanje 'i) ispred imenica koje su izgubile svoj poetni osnovni vokal, radi izbjegavanja dvokonsonatske grupe na poetku rijei, pa sada glase: ;;l ('ibnun) i ~l ('ibnumun = sin) ~l ('ibnatun = ki), ::":'l ('istun = zadnjica), ~l ('ismun = ime), j;l ('imru'un = covjek), ~f;l ('imra'atun = ena). Isto je i s brojevima: 081 ('itnani = dva) i 01.81 Citnatani = dvije). '--

-.

141

Kada takve rijeidou iza neke druge rijei (koja ima vokalna kraju), onda se'i gubi u izgovoru (a u pismu ostaje I na koji se stavitzv. ~), pa ga zamijeni vokal prethodne mu .rijepi, npr.:;";' ~'\:.G, (= Ovo je moj sin Omer). ~~~ kceri), i sl. (Rekoh mu: "Pii!").

0':" ~~

~:01S

(bio jeu kui svoje

Kada se, pak, prva od dvije rijei zavrava na konsonant, iza koga je otpao prvobitni vokal, on se vraa ispred \ ( ~)rJJ\), kao to je sluaj kod zamjenica: ~t , i~ ' koje na krajudobijuvokal "~",npr.: :~~t ( = vi ste ludi); 4).1i~ (= vi ste duni);,~T~\;' (= Bog ih nagradio!) i sl. Tako i :L:'G) vraa na kraj svoje prvobitno "u", pa se u ovakvom sluaju kae; npr.: ~:;.JIl:. (= otprije dva dana) i sl. Kada prva rije nije nikad imalavokal na kraju, onda se ispred druge rijei sa \ , obino umee"i" (pisano na prethodnoj rijei), npr.: it,:;J i..:JL (= upitala je ta ena). Ispred imperativa koji poinje sa 'u, on se moe itati i sa "u" i sa "i",npr;, C).i'::J\j, ili: C).r :-=JLi (= Rekla je: "Izai!"), Iza prijedloga ::r spojni je vokal "a"ispred odreenog lana, npr.: ~.bJrc..,.. (= iz parka). Meutim, ispred: Jl ' ~l ,j;l i .:>8ltaj e vokal biti "1": ' ~T o: (od njegovog sina) itd. ' , " " Kada se u pauzi nau na kraju rijei dva konsonanta, onda se jo u starom' jeziku izmeu njih mogao umetnuti vokal, da bi se izbjegla ta dvokonsonantska grupa. Ako je taj vokal isti kao u otpalorn nastavku, onda se to nazivalo JUl, npr.: od ~ (= grob), bit e:~, od ~bie ~,; od::' postaje::":'; od dc. (= upitala ga je) bude: dc. i sl. , , Meutim, kada je umetnuti voka1jednak voka1uiz osnove rijei,onda se ta pojava naziva: W)''I, kao to je u primjeru: j;.! ' a u pauzi: J:! ( == noga) i dr. Ovakvi pauzalni oblici poeli su se javljati i u sredini rijei, to je dovelo do stvaranja dubleta, kao, npr.: ~ i ~ ( = kosa), :"';'i:"':;" ( = bijeg), ~ i ~JJ( )~JJ.~oJ( . )'d ~ = grana, ..:.J.,; 1..:.J.,; = trecina 1 r.

;J'

Prozodiiske pojave
[eziki glasovi u govoru rijetko se javljaju izdvojeno, nego obino u manjim ili vecim izgovornim cjelinama (od rijei do reenica i dalje). Tokom govora one dobijaju' nove osobine, koje karakteriziraju te same cjeline, a ne pojedine glasove u njima i one su u vezi s njihovim trajanjem, visinom i jainom, a nazivaju se prozodijskim pojavama, od kojih bismo 142

istakli: naglasak (akcent - ;.J(), intonaciju (~.~~~l),ritam ( t~i\)r te duinu i kakvou glasova. '

NAGLASAK

c;JO

Sa stanovita rijei, naglasak je isticanje jednog sloga (prema drugim) u njoj, to se moe vriti na razne naine, npr., visinom tona, kako je preteno u naem jeziku (to je tzv. muziki akcent), ili, pak, intenziviranjem ekspiracije, kako je uglavnom u arapskom jeziku, pored du1jenja vokala (a to je tzv. dinamiki ili ekspiratorni akcent). Slogovi u rijeima, sa dvaju i vie slogana, razliito Su naglaeni, pa se obino mogu razlikovati tri vrstenaglasaka: glavni (primarni),' sporedni (sekundarni) i slabi. Mjesto naglaska u arapskim rijeima zavisi od strukture slogova i njihovog razmjetaja u rijeima, pa se to mjesto moe utvrditi na osnovu odreenih, pravila, koja emo ovdje navesti prema -gramatici Caspari Wrighta.17 U vezi s primarnim akcentom, to bi bila slijedea pravila: Posljednji slog neke rijei, od dvaju i vie slogana, nema akcenta, ali se izuzimaju: a) pauzalne forme, u kojima akcent ostaje ondje gdje je bio prije pauze, te padne na posljednji slog, npr.: :.:) '. j ~ ~ (mu'llimat = uiteljice), J~ yaqul (= kae), .~ .. : :. - muttaqin (= bogobojaznih); b) jednoslone rijei, iza: 1, -.,.., J , !.I , J ,.:, , zadravaju svoj naglasak, iako dou na kraj takve izgovorne grupe, npr.: ')ij -'a M (= zar ne), ~ - bi-ma (= s ime); ~. - fa-qat (= samo), Us - ka-da (= tako), ~ -Ji-man (";'kome), ;J':' - wa larn (= a ne), i sl. '
1)

2) Pretposljednji slog je nagla en po prirodi (dugi vokal), npr.: J\1- t<"ila ( = biti dug), ::"\1~ - bayyatatun ( = krojaice) i dr. 3) Naglasak pada na pretposljednji zatvoreni slog, kojije, dakle, dug po svome poloaju: :,.,~ - garbun ) = zapad), ~\ 'iitlub (= trail), ~ bunayyun (= sini), ~ - qubayla (= malo prije) i sl. . 4) Ako je pretposljednji slog kratak, naglasak pada na slog ispred njega, kada rije nema vie od tri sloga, ili kad ona ima etiri i vie slogova, a slog
17) Vidjeti o tome: W.Wright, A Grammar of the Arabic language Translated from the German of Caspari and edited with numerous additions and corrections by W.Wright, J.De Geoje, Cambridge 1955,VoLI, str. 27-28, 28-31.

143

ispred pretposljednjeg je dug, npr.: y.r- - ariba (= piti),:S-G - ~kirun ( = zahvalan); ili: J,~W- tamarada (= praviti se bolestan),:;Je.. - sa'altunnaIe upitale ste), o\..;):..:.il- 'Intazarna-hu (= oekivali smo ga) i sl. U drugiin sluajevima naglasak se pomie vie prema poetku rijei, npr.: I<:S- - katabata (= njih dvije su napisale),;. ~~fL::. - mas'a-latu-hum (= njihovo pitanje), 4~~ -ahadatu-huma (= svjedoenje.njih dvojice) i sl. Kako se moglo zapaziti, prefiksi ili sufiksi, ili tako upotrijebljeni drugi morfemi, kao to je odreeni lan, neki. prijedlozi, veznici, i zamjeniki oblici, te razne estice, sainjavaju jednu akcenatsku cjelinu - s rijeima uz koje stoje, pa se ona tretira kao jedna rije, Spomenuti sekundarni akcent stajat e na dugom slogu, najbliem onom naglaenom, i to prema. poetku rijei. Kako se vidjelo, primarni akcent obiljeavan je sa L, a sekundarni e se ovdje obiljeiti sa ..2- . Tako emo, npr., imati: 0~~ - tukatibuna (= dopisujete se),~.c. - madinatu-na (na grad), ~I)'. :,-: - mustafayatu-kum (= vae bolnice), i sl. Uzgred reeno, u arapskom jeziku rijei, odn. izgovorne cjeline, mogu imati najvie po devet slogova.

INTONACIJA (~\)

ji.

o;;i

""

To jevariranje tona' u nekom kraem ili du em izriaju (tzv. reenina melodija), uz sudjelovanje drugih prozodijskih elemenata (akcenta, ritma, tempa i dr.), to sve, u smislu reenice oznaava razne sintaksike odnose, bilo kao izraz iskljuivo intelektualnog suenja, bilo kao ispoljavanje osjecanja i voljnih akata. S obzirom na to, intonacija moe.sluiti za: uzvike (eksklamativna), dozivanje (vokativna), zapovijed (imperativna), zabranu (prohibitivna), pitanje (interogativna) i dr .. S obzirom na variranje visine tona, intonacija moe biti uzlazna, ravna i silazna, ve prema namjeni kojoj slui. Kako je ovo podruje u vezi s intonacijom jo nedovoljno u nauci istraeno, a pogotovu u odnosu na arapski jezik, ovdje se ne moemo uputati u neke pouzdane i konane rezulate.

144

Opcenito uzevi/ritam se javlja u stvarnosti na raznim podrucjima, kao ravnomjerno smjenjivanje u nizu odreenih elemenata; u njihovim meusobnim odnosima i to u nekom posebnom smislu. Elementi, pak, jezikog ritma su slogovi, izgovorne cjeline, naglasci i sl. Ritam se moe ostvariti razliitim postupcima, npr., smjenomnaglaenih i nenaglaenih slogova, a u arapskom jeziku on se ostvaruje opozicijom dugih i kratkih slogova, kakav se postupak naziva: kvantitativni ritam (kao to je, npr., bilo u starom grkom i latinskom jeziku). Ritam se u arapskom jeziku bazirao i na rimi, koja se javljala kao mono rima na kraju svih stihova neke pjesme (~~[), a ona se mogla javljati i na kraju polustihova, a ponekad i na drugim mjestima Unutar stihova.

KVANTITET JEZIKIH GLASOVA

U vezi s kvantitetom (trajanjem) jezikih glasova (fonema i njihovih alofona), kod vokala su .se vsporninjali kratki i dugi, te ultrakratki i ultradugi vokali, ije je' javljanje zavisno od morfoloke istrukture, a njihova upotreba, u odreenom smislu, zavisila je i od intonacijskih uzusa u arapskom jeziku.

Kod konsonanata, pak, s obzirom na trajanje njihove tvorbe, mogu se razlikovati: jednostavni (.~~) i dugi ili udvojeni (.~\ '~:) konsonanti, iji izgovor traje koliko dva jednostavna konsonanta.

KVALITET JEZIKIH GLASOVA

S obzirom na kvalitet jezikih glasova, kod vokala su ranije navedene njihove razlike u timbrima i vokalnim alofonima i to za svaki vokal posebno. Kod konsonanata su, pak, istaknute njihove pojedinane karakteristike, te neke zajednike osobine raznih konsonantskih grupa, a ovdje bismo se, rezimirajuci to, osvrnuli ,i na neke podjele konsonanata od strane starih arapskih gramatiara. S obzirom na ~\ (zvunost) i suprotnu joj ~\ (bezvunost), oni su sve arapske konsonante dijelili na: .~~ i:L...~ . Odavno su mnogi evropski arabisti (Schaade, i dr.) uzeli da su to: zvuni, odn. bezvuni suglasnici. Meutim, ipak su se neki od njih (Gairdner, Bravmann) tome usprotivili.
10 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

145

Meu arapskim gramatiarima bilo je razilaenja u pogledu suglasnika: .b - t i J - q, koji su po nekima (bezvuni), dok su ih drugi stavljali meu o~~ (zvune). to se tie suglasnika .b - ti J - q, vjerojatno je dasu oni mogli biti, u jednom dijelu arap skog drevnog jezika, zvuni, pa zato, valjda, i nastalo je to njihovo neslaganje u klasifikaciji tih suglasnika.

~ ~ (o;:":;" - hamza),

~;+.

Cantineau je misljenja da se, bez obzira na dokazivanje nekih arabista, koje uostalom 1 nije tako uvjerljivo, moe svakako uzeti da je podjela suglasnikana o~~ i ~;:;... u skladu s naom savremenom klasifikacijom na zvune i bezvune suglasnike. Opozicija izmeu ~~i i ~)~~i tano odgovara naem dananjem razlikovanju izmeu plozija i frikcije. Tako su: o..l..:!~ J)';.- tano nai plozivi. Oni su takoer nazivani: trenutnim suglasnicima (~T J)';-). Kao takve (Sibawayh, Ibn-Ya'i) navode ove: ~- " J - q, !l - k, <: - g, .b - t. ~- d, o - t, '-:-' - b. Sa druge strane su: o;") J)';- (mehki suglasnici) ili ~L.j J)';(trajni, durativni ili kontinuirani suglasnici), a to su oni koje mi sada nazivamo frikativima, naime: o - h, C - h, t -g, t: - h, J- - , J' - s, j - z, cr" s, Ji, - z, ..:.., - t. ~ - d, J - f. Ostali suglasnici smatra se da stoje na sredini izmeu te dvije meusobno suprotne skupine, jer imaju neke osobitosti u svojoj artikulaciji, kako se moglo vidjeti iz dosadasnjeg izlaganja (izuzev t - ' koje se opire ovoj klasifikaciji). Od njih spomenimo samo: I,) - w, lS y, koji se nazivaju: :c.JIJ)';- (slova duljenja ili prolongacije), jer slue za oznaku dugih vokala: a, u, i. to se tie termina: JW'/i i njemu suprotnog: C~,/i djelimino odgovaraju pojmovima emfaze i neemfatinosti. Definicije arapskih gramatiarao njima su sasvim jasne. Za Sibawayha zsJ,: sU:d' - s, ,./ -d, .b - t, Ji, - z; a ~ su svi ostali konsonanti. Gornja etiri konsonanta (uporedi ve navedeno o njima) izgovaraju se tako da se jezik stavi na odgovarajue mjesto za njihovu artikulaciju, pri emu on prione od tog mjesta sve do take gdje mehko nepce stoji nasuprot jeziku, a jezik se tada digne prema tom nepcu. Tada je glas stisnutC~) u prostoru izmeu jezika i mehkog nepca, ve prema mjestu tvorbe tih pojedinih konsonanata. Za Sibawayha su ova etiri konsonanta (d' ,./.b Ji,), dakle: stisnuti (presovani - o~~). U njihovoj listi :(.J,,: suglasnika ne javlja se J - q, niti posebni izgovori suglasnika: ) - r i J - I, koje mi nazivamo emfatinim, a za arapske stare gramatiare to su (tj. r i 1) bili: ~ konsonanti.

146

Termin: ~~ ii ima izvjesnu vezu s pojmom termina JI..), ~l (Prema Zamahariyu i .Ibn-Ya'Iu) za suglasnike koji spadaju.pod pojam termina ~)c ti karakteristino je: dizanje jezika prema nepcu, tako da jezik bude prekriven (kao i kod onih ;;;~k.:suglasnika). Prema tome :(1::' '. konsonanti su ovi: if -~, ~ - d, 1> gl, J - q (uvu1ari - ~'p).
tj;, - z

(to su ujedno i ;;'n:), a zatim jo: t -h,

t-

Suprotna pojmu :~ii je ~Lw.Jii ili J~~\ a takvi konsonanti nazivaju se: ~ ili ;;1; : ': . T~ su svi suglasnici osim onih sedam navedenih kao: ;:1::' :, kojima neki kasniji arapski gramatiari dodaju jo i:
C - hit

-' (faringale),

Ovdje treba spomenuti pojavu oznaenu kao: ~i (nazivanu takoer: h.t~:li ili: ~I), iako ona obino nijesvrstavana meu: j);Ji~,:.Ai.p (osobine suglasnika). Ovi izrazi oznaavaju poseban akustiki utisak pri izgovoru nekih suglasnika. Meu njih spadaju oni koji se nazivaju: ~, a to su ovi: .r" s, ~ - d, 1> - t, spreavaju tzv. uGit suprotna ~i
j;, -

z, t -h, t -g.,

J -q, te faringalizirani: ) - r,

- L Jedna od bitnih osobina ovih suglasnika je ta da svojim susjedstvom

tj. promjenu izgovora vokala "a" prema "e'', Pojava .

je ~~i, a odgovarajui joj suglasnici zovu se: ~;. , a to svi

oci osim suglasnika svrstanih pod pojam: ~

Pojava: ~i moe se nai i kod vokala, pa tako postoji jedan ~ 0Jl to je jedno' stranje "a", koje se svojim timbrom pribliava vokalu "o". Izgleda da se javlja i: ~L)i~, to je poseban izgovor dugoga "i" (pisano sa: iS
),

Arapski stari gramatiari dijeli1i su suglasnike i na: WL klizave, likvidne, a to su: ) - r, J - I, .) - n, ...,.. - b, j - f, i - m, dok se svi ostali nazivaju: ;;:'.' (mukli).

a naziva se: :c..:::.'li . \

a:

Postoje neke osobine suglasnika koje nemaju sebi suprotnih pojava, koje emo sada ukratko spomenuti. 1) ;;(; 1';1rJ)~(buni suglasnici) ujedinjuju;pJi i ~'I " lt a to su ustvari etiri ploziva: ...,.. - b, ~- d, 1> - t, J - q i jedna afrikata: C - g. Taj njihov buni zvuk (~nr;JO naroito je jak kada su oni na kraju rijei li pauzi, pa se to tada naziva ($~ ;;[ili ; on je li sredini rijei slabiji, te se zato zove: iS~ ~r;;H . 2) ~ - z, if <S,

J);'

u arapskom jeziku su piskavi suglasnici (siflanti): u" - s, j

10 GRAMATIKA

147

3) .)JIJ);' (blagi suglasnici), zvani takoer: :.wrJ);' (slova duljenja) zapravo su dugi vokalioznaeni suglasnikim slovima: \ - a, ) - u. (.5 - i.
>

4) (.5)QI je'epitet za tzv.:--'~~V\ , kad alif slui kao oznaka za dugo "a", za razliku od jednostavnog alifa, koji je nosilac hamze-t]. samo jedan graficki znak. 5) J\~il (skretanje) je karakteristika suglasnikaJ -l,jer zrana struja, dolazei .iz pluca, skrecepored obje (ili samo s jedne) strane jezika. Mi to izraavamo, rekavi da je "1" boni suglasnik (lateral). 6)~~1 (ponavljanje) odnosi se na suglasnik , - r, pri ijem se izgovoru ponavlja udaranje vrha jezika o nep ce, tj. on titra (vibrira), pa se "r" zato naziva titravim suglasnikom (vibrantom). 7) ;. ~:\I (irenje) je osobina suglasnika ..; - , jer se pri njegovom izgovoru jezik rairi preko tvrdog nepca (ostavivi po sredini kao neki kanali, kroz koji prolazi zrak iz pluca van. 8) ul1_::_: .. YI (duljenje), svojstvo je suglasnika ~ - d, vjerojatno zbog izduljenosti mjestanjegovetvorbe, bar u drevno doba .. 9) u.p (proljeven) po starim gramatiarima pripisuje se kao atribut suglasnicima, - h (hamzi) ~_f, aponekirn (vjerojatno grekom prepisivaa) i suglasniku u - t, to po svoj prilici nije ispravno, jer "t' nema slinosti.s ona prva dva suglasnika, koji su aktustiko fizioloki slini, jer su oni glasnini suglasnici (glotali), pa su s obzirom na svoj poseban nain tvorbe dobili gornji naziv, tj. u ~ .

PAUZALNEFORME
S obzirom na svoje zavretke, rijer (odreenog sastava) u arapskom jeziku mogu imati dva neto razliita oblika: 1) kontekstrii, u kojemu su upotrijebljeni vokalni nastavci i nunacija, i 2) pauzalni, koji ih odbacuje pri stankiu govoru. Pauzalne forme javljaju se na kraju reenice, neke sintagme; ritmike grupe ili izdvojenih pojedinih rijei. Kratki fleksioni vokali li pauziotpaaju,a s njima i "n" od nunacije (u nominativu i genitivu imena); u akuzativu od nunacijskog - an postane dugo "a", dok "n" od energetika.Itzv . ..L"S'~0;) otpada, a prethodno se "a" dulji u "a"; sufiks za enski rod - at(un) pretvara se u - ah. Pauzalne se forme, dakle, zavravaju na konsonant ili na dugi vokal, pa emo tako imati, npr.:, od: JUl' al-malu> 'al- mal: JUl 'al-mali> 'al-mal: JUl -148

'al-mala> 'al-mal: Je. - malun > mal: Je. - malin > mal: ~e.- malan > mala; C ; a ~ ~ - transuran > tansura (= zaista e pomoi); L:-Wi -'al-hagatu > ,al-hagah, t-G- - hagatun > hagah (= potreba) i sl. Ovo "h"zove se: ~ = ~L" (pauzalno "h''), koje se dodaje i u sluaju kada neki dugi krajnji vokali ili nefleksioni kratki vokali ne bi smjeli otpasti u pauzi, jer bi tada rije postala nejasna, npr.: ~~\) (kakvog ili udal), ~~(vidil), ~ (uvajl), ~~ ~ (nije osvojio) i sl. ' Spomenuli smo (govorei o slogu) da se, u sluaju kad u pauzi doe na kraju rijei dvokonsonantska grupa, ona moe razdvojiti reduciranim ultrakratkim vokalom (to se naziva: rGii ili r:')O, koji je isti kao u osnovi (a to je onda: t..QiO, npr.: ~ - iblun > ibil (= lave), ili je taj vokal kao u nastavku (a to se zove: 'i ~In, npr.: ~ sabrun > $abur;;;'" - sabir (=strpljenje) i sl. Dakle, u starom arapskom jeziku ne dolazi uvijek do potpunog odbacivanja (tzv.: ~() krajnjih vokala, nego se oni mogu reducirati u odreeni ultrakratki vokal, kao to se pokazalo u navedenim primjerima.

Najzad, usljed pauze moe doi do udvajanja (J _.';,:II) posljednjeg suglasnika neke rijei, pa tako u pauzi moe npr., glasiti: :.u~- halidd mj. halidun (= vjean): ~ - sabsabba, mj. sabsaban (= pustinju), i slino tome.

149

v
MORFOLOGIJA
(5 TVORBOM RIJEI)

Uvodna rije
Ulazeci u ovu jeziku oblast, ovdje emo se samo kratko osvrnuti na odreene osnovne pojmove u vezi s relativno novijim nainom analize morfoloke strukture jezika uopce. Prvo o samom terminu: morfologija. To je nauka o oblicima (oblikoslovlje, j~ ~ ili 4,,5 Ona ispituje vrste (kategorije) rijei (~~;f), tvorbu' (u--:~) njihovih oblika, te promjene koje kod njih nastaju, bilo kad su same, bilo kad dolaze uz druge rijei ugovornom nizu. 1

;~;Jf .

Osnovna samostalna jedinica govora je rije. Ona ima svoje posebno znaenje, moe se prilino slobodno kretati u reenici (ovdje mislimo na arapski knjievni jezik), a nerijetko i sama pojedina rije smisaono predstavlja jednu potpunu reenicu. Rijei, pak, u morfolokoj analizi mogu se razlagati dalje na morfeme (~~;.) koji su najmanje jedinice ljudskoga govora, s nekim odreenim znaenjem, Meutim, za razliku od rijei, oni rijetko mogu imati prava samostalna znaenja, iako pojedini od njih istodobno mogu imati vie znaenja; dalje, morfemi ne mogu proizvoljno mijenjati svoje mjesto u rijeima i govornom nizu, a osim toga, neki od njih su, takoreci, sasvim bez (odreenog) znaenja. Pri svojoj upotrebi u govoru, po odreenim pravilima, morfem, manje-vie, moe mijenjati svoj oblik, a varijante . njegovog oblika nazivaju se alomorfi (...% ~~) ili (j~;')1>
,

S obzirom na nain svoje upotrebe, morfemi se dijele na slobodne i

morfologiji vidjeti, npr,: Rikard Simeon, Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Zagreb 1969, I: A-O, II-P-, str. LVIV+1011 i XIII+927, i to pod natuknicom "morfologija",I, str. 852-3. 2) Uporedi o morfologiji, a posebno o morfemima, poglavlje: "Rijec i njihovi (rezervni) dijelovi - morfologija", str. 161-183, il knjizi: Midhat Rianovi, Jezik i njegova struktura, I izdanje, Sarajevo, 1985,str. 378. 1)

151

vezane. Slobodni morfemi su oni koji se i inae u gov9ru mogu upotrijebiti kao samosalne rijei, kao, npr.: '1 = ne, u rijeima: ~.:lCl'1 (= nehotian): ~'1~'1(= nebriga), i sl. - Vezani morfemi su oni koji se neupotrebljavaju kao samostalne rijei, npr., prefiksi: prefiksi: ma-, mi-mu-u: Jy.- ma-nzil (= stan), .:l.r.-- mi-brad - (= turpija): Cy mu-bah - (= dozvoljen); sufiks: -iyyfun) u: lj/' 'arab-iyy- (= Arap. arapski), lj? harbiyy . (= ratni); infiks: - ta-u; ~I ib-ta'ada = udaljio se i dr. Ako morfem oznaava osnovno leksiko znaenje rijei, onda se on zove leksiki ili korijenski morfem, te je on ujedno njen temeljni morfem. U arapskom jeziku smatra se da su to korijenski suglasnici (radikali), npr. y-d u rijei: -4 - yadun (= ruka) ili k-s-r u rijei: .r-S - kasara (= razbio je ); b-r-z-h u: tj.r. - barzah - (= pregrada), s-f-r-g-l u: ~~ - safargal (= dunja) idr. Kada, pak, rnorfem oznaava neku gramatiku funkciju rijei, naziva se gramatikim, kao to je, npr., sufiks - un za oznaku nominativa (imenica, pridjeva, i dr.), u rijeima:..,.,l:S :..kitab-un (knjiga), ~~ - gadid-un' (= nov) i dr. Ako su gramatiki morfemi ujedno i slobodni, te vre razne sintaksike funkcije, veui rijei u vee semantike cjeline, onda' se oni zovu gramatikalnim rijecima ili esticama (partikularna, uI)~1), kao to su u arapskom, npr., veznici: 07 (= da), 0l (= ako), pa prijedlozi: ~ (= u), (= od), i mnogi drugi. ' ,

0--

y~\

Kada se gramatiki morfemi javljaju kao vezani morfemi, onda se oni nazivaju eiiksi ( ;;iGl pl. ol1Gl ). Oni mogu stajati: na poetku rijei, pa se tada zovu prefiksi ( ~l... pI. ~\~), npr.: 'a-u: ~7 - 'a-kbaru = najvei: li sredini rijei, a to su i~fiksi ( ;; :...pI. J-~ ili;;J;..\~pI. J:;-\)~npr.: - ta-u: -iq-ta-raba = pribliio se; na kraju' rijei, atosu sufiksi (~'1 pl. ~\) npr.: - anu u: gadb-anu (=srdit). ,-

Je ;,~-

Promjenom vokalizma, te dodavanjem jednog ili vieafiksa korijenu, nastaju tzv. osnove (baze) rijei. Tako od korijena: r-g-l moemo, npr., dobiti osnovu: rigl- (u rijei: ~) - riglun = noga, a ona u mnoini ima osnovu: ~) - 'argul- (npr. u noIninativu:~) 'argulun = noge). Afiksi koji mijenjaju samo gramatike funkcije leksema ~ 3:.G.-) (npr., padeni nastavi: -un, -in, an) nazivaju se: fleksioni afiksl. Meutim, kada afiksi, manje-vie, mijenjaju ili nijansiraju osnovno znaenje rijei (sadrzano u njenom korijenu), onda oni imaju semantiku prirodu, pa se tada zovu: derivacioni afiksi, kao to su, npr.: 'a - glagola ~\ - 'a-'lama
152

(obavijestiti), 'ista u: ~\ - ista-gfara (=molio je za oprost); -ta- u:...lA.j) -Tr-ta-rada (= zadrhtao je); ;~at-u: :UL.) - risal-atiun), -iyyattun) u: :;,..~ misriyyattunl.Ie egipatska,Egipanka) i dr. Kao to se moglo zapaziti, postoje razne meusobne kombinacije afiksa, pa, npr., u rijei: arq-iyyat-un imamo derivacione sufikse: ~iyyi..;at. kao i fleksioni sufiks - un. Ovo nije ogranieno samo na kombinacije sufiksa, nego se one javljaju i kod prefiksa i infiksa, te meu svima njima u raznima varijacijama. O konkretnim takvim sluajevima kasnije e se govoriti u vezi s raznim nacinima tvorbe novih oblika .rijei u arapskoj morfologiji uopce.

y.r- -

Tvorba novih oblika pornou.afiksa, tj. afiksacija, koja je karakteristina za .morfoloku strukturu naeg, kao i drugih .indoevropskih jezika, zastupljena je prilino i u arapskom oblikoslovlju, ali u njemu postoje i neki drugi posebni naini tvorbe novih oblika, kao to je tzv. unutrasnja fleksija, promjenom vokalizma (kao neka vrsta vokalnih infiksa), nekad uz njihovo duljenje, pa udvajanje odreenih konsonanata ili opetovanje izvjesnih morfema.ito emo sve pojedinano i opirnije razmotriti na odgovarajucim mjestima zato. Pri tom razmatranju morfoloke strukure arapskogjezika, mi emo se ovdje (kao i inae) uglavnom sluiti rezultatima tradicionalne arapske gramatike, naravno, uzimajuci u obzir i odreene novije poglede na pitanje razrijeavanja raznih njenih problema, i u njenom klasinom periodu, i u novije doba njenoga razvitka, ne povlaei neku otru granicu meu njima. Razni su razlozi za takav postupak, a izmeu ostalog i zato to, prema naem misljenju, ni kod nas, niti ire u arabistici, jo nisu uinjene obuhvatnije nune pripreme za jedan savremeniji nauni pristup rjesavanju raznih. starih i novih problema na tome polju jezicke znanosti uopce, a posebno pri izucavanju, ne samo morfoloke strukture nego i u svim drugim domenima arapskog jezika, njegovih dijalekata, komparativnihstudija i svega drugog relevantnog u-tom pogledu. Na osnovu raznih mogunosti tvorbe novih rijei i njihovih raznih oblika, u arapskom se jeziku stvorio jo u davno doba vrlo bogat fond formi, i kod imenica (i drugih imena) i kod glagola, u njihovoj deklinaciji, odn. konjugaciji, te pored toga pri obrazovanju posebnih oblika' za raznovrsno nijansiranje njihovih znaenja i funkcija u govoru. Bogatstvo formi i nijanse znaenja ukazuju na visok nivo jezikog razvoja u oba pravca, te na mogucnosti arapskog jezika da i ubuduce
153

zadovoljava nove zahtjeve nauke, umjetnosti, filozofije i drugih vidova materijalne i duhovne kulture i ivota u cjelini. Meutim, nekada to bogatstvo moe premaiti odreene praktine potrebe ivota, te postati izvjesna. smetnja i potekoa u savladavanju takve morfoloke i semantike strukture. Takav je sluaj u arapskom knjievnom jeziku, u kome postoji obilje nepravilnih oblika (npr. izlomljeni plurali, (t.~ o~) ili infinitivi I vrste glagola (~)lJ ~~~), s obrizom na njihovu morfoloku raznolikost. Slino je s druge strane, s mnotvom sinonima ili mnogobrojnim znaenjima pojedinih homonima i polesemnih rijei u njegovoj semantici. Meutim, razni jeziki i (vanjeziki) faktori i procesi stalno djeluju tako da na odreenu nunu mjeru svedu sve ono to je preobilno, pa nekad i nepotrebno za svrhe u koje jezik slui. Tako je i sa spomenutim obiljem, i oblika i znaenja u arapskom jeziku. Naime, u njemu se postepeno gube pojedini suvini oblici, i to ne samo oni spomenuti, nego i razni drugi, a tako isto iz upotrebe nestaju odreena znaenja, ali se mjesto toga javljaju drugi oblici, bilo sasvim novi, ili, pak, oni stari poprimaju nova znaenja i obavljaju neke nove funkcije, a to u skladu sa sve novim potrebama ivota ljudskoga drutva u odnosu na jezika sredstva, koja treba da ih zadovolje na podesan i njima adekvatan nain. 3 Zapoinjuis pregled om arapske morfoloke strukture u njenim pojedinostima, najprije emo razmotriti situaciju u vezi s onim to se smatra korijenom u njoj, a iz koga se onda izvode osnove raznih vrsta rijei, te njihovi raznovrsni konkretni oblici (0\j~1).

Korijen rijei
Korijen (rad ix, ~t , ;(.J) ili j'~) je onaj bitni dio rijei (korijenski morfem) u kome je sadrano njeno opce, osnovno znaenje. U arapskom se jeziku korijenom smatra samo njen konsonantski skelet, sastavljen od korijenskih konsononata (radikala). On nema samostalne upotrebe u jeziku, ali s vokalima, uz dodatne konsonante, stvara osnove, iz kojih se tvore konkretno upotrebljivi oblici. Ti fleksioni i derivacioni morfemi nijansiraju, pa manje-vie (a ponekad i znatnije) mijenjaju osnovno znaenje rijei, vezano za njen korijen.
3) To obilje oblika i znaenje treba poblize pogledati u morfologiji odn. u semantici, a o .njihovom smanjivanju i gubljenju bit e potrebna detaljnija statistika i druga ispitivanja.

154

U sastav korijena moe ui bilo. koji od28 arapskih konsonantskih fonema, i to od jedan od pet radikala u pojedini korijen. Rijei s jednim radikalom, ali .uvijek s vokalom iza sebe, sa samostalnom upotrebom u arapskom jeziku ima vrlo malo. To su one. s radikalima: I, y , u , ~ , J' ' J, !l, J, 0, o , ) , ($. (tj. samo 12). Ne uzimajui u obzir mogunost etimolokog svoenja korijena od vie radikala (tzv. plurilitera), na korijene od po dva radikala (tj. bilitere), u arapskom jeziku emo nai takoer malo rijei od dva radikala. Uglavnom to bi bili slijedei korijeni: yl , ti

, ~I,JI, ri, 01

, 01 ,

($\ ,

'.-.:-0 , .L ,

ci ' Y. , r-J"" r..'

-.H ' ~ , Y"

O) , ($) ,

.u, jS', rS ' .

.,1 , r-3 ' J ' ) ,

CF' '

-4 <tj. 29).

Najmnogobrojniji, i (za semitske jezike uopce) najkarakteristiniji korijeni u arapskom jeziku su oni sa tri radikala (tzv. trilitere). Po brojnosti iza njih dolaze korijeni sa etiri radikala (tz~. kvadrilitere), te vrlo mali broj korijena sa pet radikala (tzv. kvinkvilitere), 4 S obzirom na vanost trilitera, te ostalih korijena s vie radikala, posvetit emo im posebne odjeljke u naem daljem izlaganju, pa emo najprije razmotriti neke pojave ti vezi s triliterama, i to prije razmatranja o nainima njihove tvorbe u arapskom jeziku.

1. TRILITERE

U vezi s razvojem ovih korijena od tri radikala, a na. osnovu komparativnih studija .semitsko-hamitskih jezika.f prema Marcelu Cohenu, izgleda da je u tim jezicimabiliteralizam (~\ :~l\), tj. javljanja korijena od po dva radikala, u poetku njihovog razvoja, bio mnogo raireniji tip korijena nego danas, Naime, u relativno novije vrijeme, iz bilitera suse razvile mnoge trilitere (pa i neke kvadrilitere). Ta poja.va
4) Po vlastitom istraivanju, autor ovog9.rada, au. vezi s brojem korijena u arapskom jeziku, ustanovio je da se u rjenikuLisanu-l'Arab od Ibn-Manzura, nalazi: 6.723 trilitere, zatim 2516 kvadrilitera i samo 185 kvinkvilitera. Prema tome broj trilitera premauje vie za dva puta broj ostalih korijena uzetih skupa, a zbir .svih ar. korijena iznosi, dakle, 9465 (uzevi i onih 12 sa jednim i 29 sa dva radikala). 5)0 njima, te o dalje ovdje navedenom, vidjeti, prema Marcelu Cohenu, u djelu: Les langues du monde, par un groupe delinguistes, Nouvelle edition, Paris 1952, Tome I, str. 89-90, i dalje.

155

korijena sa tri radikala je tzv. triliteralizam (i: 7)U\), karakteristian posebno za semitske jezike uopce, 6 Prema Moscatiju, bilitere su 'historijska injenica, to nalazimo u grupi prvobitno dvokonsonantskih imenica (kao to su: ,.,A , nekih tipova "slabih" (~) glagola (npr.: ~~,

eT ,-4

i dr.), te kod

J~T,

~L.i

). O

ovakvom i drugim nainima nastajanja trilitera (i drugih plurilitera) bit e govora u odjeljcima tome posvecenim; Sada emo, prije toga, iStaijo neto o morfolokoj strukturi trilitera, i to u vezi s tzv. pojavom netrpeljivosti (Ju\, inkompatibiliteta) radikala. Ta pojava svakako nije ograniena samo na trilitere, ali smo je promatra li detaljnije, ograniivi se na njih, kao na temeljnu, najbrojnijuvrstu korijena u arapskom jeziku. 7 Naime, i pored toga to u sastav korijena ulazi svih 28 arapskih suglasnika, ipak njihov meusobni raspored unutar korijena podlijee odreenim pravilima, zavisnim od njihove akustiko-fizioloke prirode, te samih korijenskih morfema, ,postojeih u arapskom jeziku. Ta meusobna, netrpeljivost radikala zapaa se prvenstveno kod konsonantskih grupa (koje se mogu vidjeti u fonetici) ,rasporeenih po mjestima njihove tvorbe (artikulacije) u govornom aparatu, Na osnovu ispitivanja te pojave kod trilitera, mogla se ustanoviti slijedeca odreena zakonitost, koju ovdje iznosimo u saetom obliku, u njenim osnovnim crtama, a vie detalja (uz nekoliko vaznijih tabela) mogu se nai u naem spomenutom radu, posveenom prvenstveno ovom fenomenu. Evo sada tih nekoliko zakljunih rezultata u vezi s tom fonetski odreenom strukturom arapskih korijenskih morfema kod trilitera. a) Najvei broj suglasnikaIz bilo koje grupe po mjestu artikulacije (~;..:J\) ne dolaze nikako (ili izuzetno rijetko) ispred suglasnika iste takve grupe. Izuzetak od toga inesuglasnici u korijenima sa drugim udvojenim radikalom(~~); Zbog toga su izuzetne trilitere s ista tri radikala, kao to su oni sa: y , :, , j , J , 0 , o , '$; vrlo je rijedak i tip: 1-1-2. b) Rijetko stoje jedni ispred drugih i suglasnici iz uzajamno bliskih (po
6) Pogledati o tome, izmeu ostalih, djelo: G.Johannes Botterweck, Der Triliteralismus im Semitischen,Bon 1952. - O strukturi,pak;korijenskih morfema u prasemitskom, pogledati, npL, knjigu: An introduction to the' comparativegrarnmar of the Semitic languagesCPhonology and-morphology), bu SabatinoMoscati, Anton Spitaler, Wolfrarn von Soden, Wiesbaden 1964,str. 71-75. 7) To je uinjeno u radu: Teufik Mufti,Trilitere u arapskom jeziku, Statistiko-fonetska studija, izala u asopisu Orijentalnog instituta u Sarajevu, Prilozi. za orijentalnu filologiju (u daljem tekstu POF) br. III-IV, Sarajevo, 1953, str. 509-551.

156

mjestu.tvorbe) grupa, kao, npr. glotali{ .,~) ispred faringala (t' c) velara (!l , t' t) ili uvulara (J); pak, u obrnutom poretku u korijenu, kao to je slino i s ostalim takvim bliskim grupama radikala. c) Suprotno gornjem izrazitom inkompatibilitetu meu navedenim konsonantskim grupama u korijenu, bilabijali (y, r ') dolaze rijetko uglavnom samo ispred bilabijala i labiodentalnog J. Isti je sluaj i s likvidama (J , iJ , ), koje se rijetko javljaju uglavnom ispred samih' sebe. Inae su ove (tri) grupe, ntanje-vie,este ispred svih ostalih suglasnika, Njih, naime, sacinjavaju konsonanti s najveom frekvencijom u triliterama, a oni se, inae, javljaju jedni pored drugih u tim korijenima! zbog njihove posebne akustiko-fizioloke prirode (prijelaz prema vokalima). U svim grupamq suglasnika po mjestu tvorbe emfatini suglasnici

(~ ' cf ' J:,,J;) rijetko se nau (kao radikali) ispred mnogih drugih
radikala trilitera. Razlog za to treba traiti u njihovoj fonetskoj prirodi, specifino u odnosu na druge suglasnike, a tako i u injenici da su oni suglasnici s najmanjom frekvencijom javljanja u korijeriskim morfemima trilitera. Sada e se govoriti o nastanku vie konsonantskih korijena (plurilitera), tj. onih za tri, etiri i pet radikala. Poet emo, naravno, s triliterama.

I - NASTANAK

TRILITERA

Broj trilitera, prema prvobitnom stanju, povecao se do sadanje mjere, prvenstveno njihovim postepenim razvojem iz bilitera, na razna naine. Jedan od najvanijih meu njima vjerojatno je onaj pomocu tzv. korijenskih determinetive, tj. dodavanjem jo jednog radikala prvobitnoj biliteri, na bilo kojem mjestu korijenskog morfema. Tu' pojavu zapazili su ve stari arapski gramatiari, davi joj ime J\~t\ .8 Meutim, oni su smatrali trilitere prvobitnim korijenima, koji su tokom vremena doivljavali razne promjene svojih radikala, njihovom zamjenom njima srodnim (ili' uopce drugim) suglasnicima. Takve meusobno fonetski sline trilitere, esto su semantiki sinonimne, ali su se one s vremenom po znaenju' meusobno iznijansirale, a neke i sasvim izdiferencirale,
< "

Ti korijenski determinativi (odn. radikali) kod dvije meusobno sline

8) O njemu, te brojne primjere za njega, vidjetirrpr., u djelu, 'Abu-l-Rahman Galalu-I-din Al-Suyuti..Al-Muzhiru fi 'ulumi-l-lugati waanwa'i-ha, dio Lu poglavlju:J(~i\ t;.:. str. 460-475. ' .

157

trilitere razlikuju se jedan od drugoga (prema savremenom egipatskom arabistu dr. Ibrahimu Anlsul.-?
1)

t.~- t-'-!~ c::s - e-S'~J~t - JL;t ~~ - k ~ J.:J - J.~ idr. 2)po zvutiosti (zvunosti -;.p. i bezvunosti ~), npr.: J.,L; - ? ~ \~ -~ ~ ~ - J:..:. ~ & t!j - t\j ~j)=-- iJ')=-, i sl.
iji'- ij'> ~
-r~ ~

po jaini (ploziji i frikciji, Q~ - Q)~), npr.:

3) pp emfatinosti (emfatinost-J~l,
~
4)

- ~

~uU; - ut~ ~~ - ~. ~

E1- - ~:J,
~

neemfatinosti dr.

Jli.::.:.~),npr.:

po akustikoj jasn os ti (~~ J-"J - Ji ~~~ --....;~~~J

c~}\),
-~.J

npr. :

,.;'? -.;:;' i sl.

5) po mjestu prolaza zrane struje C..>;;Ji'J~I), npr.: ~ -~ ~~ -y..;. ,idr. 6) po mjestu artikulacije

(~;.:JTJ~~),npr.:
-

. u f - iJf ~ ~ -~ ~ iJj> - - J.r": ~ ~ J 7) po poretku radikala (metateza - ~\),

ua.!j-~J~

J->-J i sl.
npr.:

~-y~~

~--=.w

i dr.

Korijenski determinativi uope u semitskim jezicima,prema S. Moscatiju.l" su slijedei,i to za: a) prvi radikal: ~ , o , ) , i..,? , i ' J , t. ' (5), iJ' \0 ; b) drugi radikal: ~,' o', , !.s , J , r , J ., u ;
./

c) trei radikal: ~, y , (g)

IJ"" ~

:J

'O,),

'-

j ,C

' b , i..,? , ~ , J , i ' J

, iJ' '

t. (p),

J , J ' (5)'; 'u Kako je poznato, suglasnici: s, g, p ne spadaju u foneme arap skog knjizevnog jezika. Tzv. slabi suglasnici(4.-LJ1 J)~) ili zapravo semivokali ) i i..,?, u odreenim sluajevima smatrani su jednim od radikala trilitera, pa su obrazovali nepravilne glagole posebnih tipova, zavisno od toga koji su oni i~, koji u radikal u triliteri, a to su glagoli: JG , J~l ,~L5 odreenim oblicima, (usljed gubljenja)' ili i..,?). ostaju sa po dva radikala, a ponekad i samo s jednim (npr.: ~) - waqa = uvao je, J - qi = uvaj; l-'i = obeaj !.Sl) ); J - ra = vidi !.St) i dr. '
9) U djelu: Fi l-lahagatil-rarabiyati, Al-Qahira 1952, str. 172/180. 10) On te determinative navodi u svome djelu: Il sistema consonantico dele lingue semi tice, Roma 1954, str. 127. f., a kod Botterwecka, op. cit., navedeni su na str. 30.

158

Kod glagola s udvajanjem drugog radikala (tzv. ~~); ubrajanih meu trilitera, zapravo -imamo korijene sa dva radikala, tj. bilitere (npr.: J.:l - dalla = uputio je i sl.) Neki stari arapski gramatiari ili su tako daleko u pogledu nastanka trilitera, uzimajuci da sve mogue kombinacije radikala jednog takvog korijena, tj. bez obzira na njihovo mjesto u njemu, vode zajedniko porijeklo, nastavi jedne iz drugih, te da uz to imaju i neko njima svima zajedniko osnovno znaenje. Tako, prema Ibn-inniyu (u ~~~8'), sve kombinacije radikala korijena: ~ (tj. i korijeni: J":<-! ' C.r! ' ~u', y.r:- i ~) izraavaju pojam snage i sile

60) ~~\); korijeni,

pak: ~)

, !.lI. ' ~)

?' ~ i y ~ da u osnovi oznaavaju potekou i napor (~;'. '.11) ~~ itd. Za njim su se poveli neki kasniji gramatiari, ali ni oni nisu donijeli neke uvjerljive dokaze za potkrepu svojih tvrdnji. Naime, takvi korijeni meusobno su veinom semantiki nepovezani, pa ta teorija nema svoje prave naune osnove i opravdanja. Tako o njoj misli i savremeni arapski filolog Muhammad Al-Mubarak, koji se opirnije pozabavio tom pojavom u jednoj svojoj knjizi. n Ovo je Ibn inni nazvao: -;\tf, a neki su je kasnije nazivali i: ~J("~\t\, tj. najvea, odn. velika derivacija,

tD

~-<lrJ\

U starim arapskim rukopisima prvobitno se nisu razlikovala pojedina slova nekih suglasnikih grupa (npr.:

meusobno y' ..:,., ,..:... ili

i dr.) jer su bila pisana bez svojih sadanjih dijakritikih taaka (tj. pisalo se: y odn. C), a osim toga nije bilo u upotrebi ni obiljeavanje kratkih vokala. Usljed toga, kao i drugih uzroka, dolazilo je do te inae do njihozamjenjivanja slova u pojedinim rije ima (tzv. ~~f), vog pogrenog izgovora (~\), pa su tako u knjizevni jezik ule neke takve rijei, ak i po neka' nova trilitera (sa svojim moguim daljim izvedenicama - derivatima), iako prvobitno i nisu 'postojale u stvarnoj ivoj upotrebi u arapskom jeziku uopce.

t 'c ' C

rr - GLAGOLSKE

KV ADRILITERE

- ~~)\

1<

/~

""

(~j

"" ..0

....

<'1 T 0~

JI

//

Ovi, drugi po brojnosti (iza trilitera) korijeni arapskog jezika svojoj etimologiji biti prvobitni (neizvedeni), ili, pak, izvedeni na naine iz bilitera ili trilitera, te jo po nekim drugim postupcima. njihovog korijenskog morfema ulaze svi arapski suglasnici, ali je

mogu po odreene U sastav zapazeno

11) O tome pogledati kod njega li knjizi: Fiqhu-l-lugati, Dirasatun tahliliyatun muqarinatun li l-kalimati l-tarabiyati, Dimaq 1379 (1960), str. 86-91.

159

.F'; (= zapovijedaj
Normalna kao, npr.:t;'~

da meu njima mora biti bar po jedan od usnenih suglasnika (b, f, m) ili od likvida (1, n, r). Za njihovo pamcenje navodi se izriaj (vox memoriae): dobroinstvol.F kvadrilitera bila bi ona koja sadri etiri razliita radikala, (kotrlja o je), ~ (=Ga'far) i sl. nastaju na jedan od slijedeih sedam naCina:13

Izvedene kvadrilitere

1) ponavljanjem (redup1ikacijom) nekebilitere: 2) afiksacijom jednog radikala triliteri; 3) opetovanjem treceg radikala neke trilitere: 4) denominativnom tvorbom; 5) obrazovanjem kvadrilitere iz elemenata raznih sintagmi, tj. njihovom kontarninacijom: 6) premetanjem (meta tezom) radikala prvobitne kvadrilitere; 7fmeusobnolll zamjenom pojedinih radikala kvadrili'tera.

Sada emo poblize gornjim redom,

razmotriti

sve te naine

nastajanja

kvadrilitera

A. Nastanak glagolskih kvadrilitera

Reduplikacija bilitera
Zbog specificnosti pojedinih korijenskih morfema, s obzirom na njihovu pripadnost glagolskim ili imenskim oblicima, navedene naine tvorbe kvadrilitera razmotrit emo odvojeno kod te dvije osnovne kategorije rijei, pa emo najprije govoriti o glagolskim morfemima tih korijena. Mnoge bilitere. (koje esto oznaavaju glasove 14 i kretanje) kada se jednostavno ponove (sa svojim dodatnim vokalima i dr.), mogu obrazovati kvadriliteru, kao to je u primjerima: ~:U~ (= skupljati =, J)j (tresti), ')-) (gargarati), c"t, (= dozivati - deve), (= doaptavati) idr.

:.r.;'j

Afiksacija jednog radikala

Na bilo kojem mjestu neke odreene trilitere, dodavanjem jo jednog

12) Vidi o tom, te o kvadriliterama uope, kod N. W. [umanova, Grammatika literatumogo arabskogo jazyka, Leningrad 1928,str. 55-56. 13) O tim nainima, te uope o korijenima sa 4 i 5 radikala i oblicima izvedenim iz njih, uporedi rad: Teufik Mufti, Arapske plurilitere i njihovi derivati, POF 35, Sarajevo 1986, str. 17-27. 14) Mnoge primjere i glagolskih i imenskih oblika, nastalih iz uzvika s biliteralnim korijenom, daje Friedrich Schulthess, u radu: Zurufe an Tiere im Arabischen, Berlin 1912.

160

radikala, moe nastati novi korijen, tj. kvadrilitera. Prema novog radikala, razlikovat emo slijedea tri postupka. a) Prefigiranje prvog radikala

mjestu tog

Ovaj sluaj je dosta rijedak kod iskljuivo glagelskih oblika. Takvi su prefiksi, npr.: w (ta-): }) ( < J!) ) = kooperiti se; ~) V' (sa-) < u-:-i) uriti o (ha-) = ~-;, ~) = progutati;

=L ~~'..(

( < u-") ) = izmai (iz rata);

'-f (ya) = t~ t) = okniti i dr. Meutim, Regis Blachere.P smatra da su, u odreenim sluajevima, prefiksi: sa -, odn. sa-, nastali od prefiksa 'a- (u perfektu IV vrste glagola), pa su tako stvorene kvadrilitere: (sa-): ;;;1'. ~1 < ~)= ..; (a-): :"1~'" ..( < ~ Ht < ~)
V'

baciti (na zemlju); = prevrnuti (na zemlju).

b) Infigiranje jednog radikala Takvih infiksa ima nekoliko, a mogu se javiti kao drugi ili trei radikal novonastale kvadrilitere, to e se vidjeti iz slijedeih primjera: i (2; radikal): < ~) = ~iriti;_ . i (3. radikal): ~C\ (< ~ ) = biti jako tvrd; 0t.1 ( < ~) = umiriti, ) (2. radikal): j:.'j: ( < ~ ) = ogrebati; cl) ( < e:?) = prstima pucketati: 16 ~) ~) = prorezati; j:,.) ~), te metatezom od = skupiti; toga nastalo:~) t (2. radikal): ~ ( < ?) = razbacati; ~ ( < ~) = izbijati; ... ~ ( < ~ ) raspriti; t. (3. radikal): /~~ ( < )~ ) = rasuti se,~. ( <.r>:- ) = skupiti se; ~': j~ ( < ~ ) = najeiti se; J (2. radikal): :,....:sj\ ( < ~ j ) = biti uzburkan; ~j ( < ~) = progutati; J (3. radikal): :..J:.j ( < ..J>->. j ) = valjati; ~~ ( < r->.) ) = baciti (u ponor, bunar):

:;.u,,(

15) O tome, te uope okvadriliterima, vidjeti kod njega u: Grammaire de I'arabe classique, III izdanje, Paris 1952, str. 75-76. 16) Prema misljenju Blacherea (op.cit, ibid.), za ova dva primjera istie da su, izgleda, nastali disimilacijom drugog udvojenog radikala trilitera, naime od: ~ o j.:..")-) i od: ~ (> I). nastalo: serdada. Slino tome je kod nas od ~~6,..:,.
u - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

161

(2. radikal): J:'.; ~) = propupati: (3. radikal): ~ ( < ~) = obrijati (glavu); ~~ sazidati; ~ (2. radikal): ~ ( < J:--- ) = ispustiti;

r r

( < C)<o) = visoko

~ (3. radikal): ~ ( < ~ ) = staviti kapu; o (2. radikal): ~~ J.;.:l) = uzeti velik (zalogaj); slomiti;
o (3. radikal):
( VAS )
~.:l~ (

j.:..YJ.
) ~)

~)

J (2. radikal): jJ:;'" podici: J (3. radikal): natjerati na povlaenje; 4$ (2. radikal): ~ prikrivati; 4$ (3. radikal): ~~ okliznuti se.

= namrtiti

< ~.:l)

= biti mraan; ~~ = sitno koraati:

(<~

~grijati;

#~

se;

Ji.>-)

e~
(<~

= sabrati,
=

~;p. (< .;-p-.) = poeti

JJ';. ( <
( <.~)

otvoreno govoriti; J~j ( < J:>- j) J/ )brza ti; = zavladati; ~

)
17 ;

= mrmljati,
~~

r)<o) = biti pokvarena (voda);

?)

c) Sufigiranje jednog radikala Razni suglasnici dodaju se triliteri kao 4. radikal ili, pak, nekoj ovako nastaloj kvadriliteri u pojedinoj prosireno] vrsti izvedenoj iz 'nje. Evo tih novih radikala: i(-' a): W;"'I ( < y.r ) = nakostrijeiti se: ) (-ra):.h ~) = iznad; );' -\ .b..:--) = pruziti se, na stranu led;

~
lf

(<~

) =biti ~

ohol;

(-sa): ~ svoga plemena; J (-la): ~ = poderati; r' (-ma): ~:.:. .:l.?) = trati:
lS (-a):

~)

=obmanuh; = razii se;

~~

( < .b~)

= odvojiti se od

J" +;( < J:-+') = ostarjeti; ~'..u,( < r-u )

~.:l)

Ji:-) = zaklati; ~:.G

= nasrnuti na;

r~';s

~ (-na): "0?J ( < ~)

.~

= udarivi oboriti; = oboriti; ~

C< ~)

~ ) = obui (nekome) kapu, i dr.

17) Mnoge primjere za afiksaciju kod trilitera, za tvorbu od njih kvadrilitera, vidjeti, kod Al-Suyutiya, op. cit., II, u odlomku: :;~\ ~;Ji, str. 6-28.

162

Reduplikacija treeg radikala trilitera

Ponovivi trei radikal neke trilitere, moe 'nastati kvadrilitera, pa se, npr. dobije glagol: .~ ( < ~) = brzati. Meutim, nekada se moe pretpostaviti da je ovakav glagol izveden iz' odreene imenice (tj. = ogrta, a denominalno), a ne iz odgovarajue trilitere, npr.: :.;;L- < y~ ne iz korijena ~ i sl. '

...

Denorninalna tvorba glagolskih kvadrilitera

Od imenica raznih oblika izvode se uobiajeni glagolski (korijenski i dr.) morfemi kvadrilitera (obino njihove I i II vrste), a ponekad i od imenica stranogaporijekIa. ' a) Obrazovanje od pojedinih.imenica, npr.: ~ < = veterinar) = Iijeiti ivotinje; U ( < W = uenik) = postati uenik; ~ ( < 0t1.L. = vladar) = uiniti vladarem: J.:,..w ( < 0C-W = katran) = katranisati; ~ n == filozof),= filozofirati; y~y:-'( < == arapa) = obui (kome)

k::( )k::

0;

~~y:-

arape;

0\':'' ( < 01\':'

= sotona) = satanski postupati i dr.

b) Tvorba od nekih imenica s prefiksom m - dodatim triliteri, tako da nastanu glagoli od etiri radikala u I vrsti, ili glagoli II vrste kvadrilitera, dodavi na korijen takve I vrste prefiks ta-oTakoiimamo, npr.: ' = uvao) = zakovati avao; < r-L = musliman) = pred na islam; ~:'. ~( < ;;;1/. = pojas) = opasati se i sl. Kod glagola ~ = uto obojiti, prefiks - >- - nastao je od pridjeva ~t ut (iz trilitere: ?). 18 =

( < .JC- < ~

F (~

U novije doba ovakvi se glagoli tvore od raznih imenica (tuica), npr.: p( < 0).b = telefon) = telefonirati; ~')i ( < LJ) = Francuska) = pofrancuziti se i dr.

Posebne vrste glagolskih kvadrilitera

To su dvije grupe kvadrilitera po svome obliku, pa se zato prikljuuju ostalim kvadriliterama, i te)vrsti: 1) i 2) vrsti te sepo tome i nazivaju: i Njihovi se oblici izvode iz trilitera:

c~~ ~~ C;...:.u ~~.

c;"~

C';":.G,

18) O tome, kao i druge neke primjere-za obrazovanje kvadrilitera (afiksima), pogledati u radu: Siegmund Fraenkel/. Beitrage zur Erklarung der mehrlautigen Bildungen im Arabischen, Leiden 1878,str. 3/ i dr.
GRAMATIKA

Il

163

afiksacijom slabih suglasnika w ili y, i to: prefiksom ta- (u drugoj grupi), infiksima iza 2. i 3. radikala trilitere, te sufiksom - y (u dva oblika, po jednom iz obje grupe). lj jednom obliku 1. grupe javlja se udvajanje. 3. radikala, iz kojeg se 'u 2. grupi izvodi oblik s prefiksom ta- (tj. oblici: }LJ i Neki, pak, oblici iz obje grupe izvode se i denominalno.

J1:~;).

Ti su oblici u 1. grupi: ~), grupi: J.1:~; , j::j; ~ j~

y.~ ,

j..::; ~;r;J ~ J-: :; ~ J.CJ

i

J:~; .

P ,a u 2.

O tvorbi oblika 1. grupe ovih glagola govorilo se .ve kod afiksacije i reduplikacije, u vezi s nastankom kvadrilitera, kao i kod denominalne tvorbe od imenice, koje sadre slabe suglasnike, ,a neke su od njih stranoga porijekla. Nekad postoji neslaganje o kojem se ~fiksu zapravo radi. Tako, npr., spomenut je glagol ~ kao izveden prefiksom sa - od ~, a ovdje ga navode (u' obje grupe) kao daje nastao dodavanjem sufiksa L y, uz prefiks ta - u 2. grupi(,ALJ).

Glagolske kvadrilitere nastale postupkom ~\ (kontaminacijom)

:.

"'"

19

Taj postupak poznat je kod arapskih gramatiara od davnih vremena, ali ga neki od njih nisu odobravali, jer nije u duhu arapskog jezika i relativno je rijedak, pa i u novije vrijeme. To j~ neka vrsta kontaminacije, tako da se iz nekog izraza (sintagme) od dvije, pa i vie rijei, izdvoje njihovi odreenisuglasnici, te se od njih obrazuje kvadrilitera, iz koje se moe izvesti glagol (I i II vrste), ili i neka imenica ilipridjev, Evo nekoliko primjera za glagole. j~ = rei: (.JJ J.:.;Jr) Hvala Bogu!

= rei: (~~

~:;-)

Idi na spas!

= rei: (!l~ti;~\ jt1t) Bog te dugopoivio! = izvoditi

svoje porijeklo iz (~:;.~) Hadremevta,

r~
=

Rijetki su ovakvi primjeri i u savremenom jeziku, npr.: mjeriti temperaturu i sl. '

';.:..J ( < '::;JI ~~ )

19) O tome nainu tvorbe kvadrilitera pogledati njemu posveeno poglavlje kod Al-Suyutiya, op. cit., I,str. 482-485; takoer uknjizi: IbrahirnAnis, Min asraril-lugati, II izdanje, Al-Qahira 1958,str. 70-78 i dr. '

164

Metateza radikala glagolskih kvadrilitera

To je premetanje, odn. promjena mjesta nekog radikala u kvadriliteri, pa se tako dobije novi, prvobitnom sinoniman korijen. Tako moemo kod Al-Suyutiya, u poglavlju o toj pojavi (..)..ij!), nai brojne primjere, 20 od kojih navodimo: ~ =;..s = udariti (sabljom); . ~ ~ ~). = ~= nabacati jedno na drugo; =~ = viui poplaiti: = J:.)' = smraiti se (noc): i dr.

lJ:; =~)5=padati, pasti; = proi, nestati ~~ = ~l

Supstitucija (zamjena) radikala glagolskih kvadrilitera

G.l\i;iO

U nekim kvadriliterama (ili samo u pojedinim rijeima iz njih izvedenim), moe se poneki radikal zamijeniti drugim,' to je posebno sluaj kod akustiko-fizioloki meusobno srodnih suglasnika, ali i .kod onih gdje te slinosti nema. Evo nekoliko takvih glagola: ~ = ') : ~ = ra.Zbaciti:j.1~ =~:;. = odvojiti se od 'svojih; = =' naliti, napuniti; 00.1 = 0t:...1\ ~ smiriti se; ~ = ~~:., = silovito koraati; ~J :I~ = r'i: ri ='zastaja'ti (itajui): ~ J'g:~~= biti opiran (u govoru) i dr. 21 .

y;J, r;J,

IMEI'JSKE KV ADRILITERE
Zapravo, nema neke bitne razlike izmeu imenskih iglagol~kih kvadrilitera. Naime, i iz onih "glagolskih" izvode se redovno neke nominalne forme (infinitivi, participi), pa i razne druge imenice i pridjevi. Istina, ima sluajeva da kod nekih kvadrilitera nalazimo izvedene samo imenske oblike, pa bi se na njih eventualno mogao primijeniti, u uem smislu, gornji naziv. Meutim, nema zapravo naroitog opravdanja za to,
20) Svezak I, str. 476-481, gdje su primjeri i za imenske oblike. 21) Al-Suyuti je pojavi J\~ti uope (i kod trilitera) posvetio posebno (32.) poglavlje, I, str. 460-475, iz koga su uzeti gornji primjeri za glagole (a on tu daje primjere i za imenske oblike).

165

pa emo ga ovdje upotrijebiti samo u vezi s nekim posebnim (ali, uglavnom slinim onim kod "glagolskih" kvadrilitera) sluajevima njihovog nastanka. Zato emo ii istim redom kako je to uinjeno kod prethodne vrste tih korijena.ipa emo ukratko razmotriti sveone naine nastanka kvadrilitera kod raznih imenskih oblika, koji nas ovdje nee zanimati po samoj svojoj cjelovitoj strukturi, jer to spada u posebno razmatranje izvedenih formi iz svih vrsta korjenova (od 3-5 radikala). Ovdje nee biti potrebno pojedinano objanjavanje spomenutih naina nastanka ovih kvadrilitera, jer su oni uglavnom isti kao i kod prethodne vrste, pa e se prvenstveno navesti potrebni primjeri za sve te sluajeve obrazovanja njihovih korijena kod odreenih imenica i pridjeva. Prije toga, napominjemo da ti oblici mogu biti izvedeni od prvobitnih (= pregrada), ~~ ( = hrabar) ~.:l (= korijena tj. kvadrilitera, npr.: narukvica), ~;. (= krupan) itd. . '

tj;

B. Nastanak imenskih kvadrilitera

Reduplikacija bili tera
Na taj nain postale su brojne imenice raznih oblika, npr.: jjJj (= pustinja), %'~ (= cvrak), :..-:-.. (= sezam), J~(= grivna-na nozi), ~;') (= ogrlica), ~r:- (= potoarka) 1dr.
~'o' \ __

Slino je is pridjevirna, npr.: ~~A= vru, brz), Se :".(= dug, visok) itd.

estok, studen-vjetar), ..

:r~(=

Afiksacija jednog rndikele triliteri

Odreenim afiksima, na raznim mjestima trilitera, nastao je velik broj imenica i pridjeva sa etiri radikala u raznim oblicima. Evo primjera za tri mogua sluaja afiksacije. 22

t :~~ ((/-) = vrabac;

o : ~ (

a) Prefiksi:

~ ili

< CL< ) = prodrljiv;

,ll....... 0

= mraan: ~y, C~~ ( < CJ. = brz;

(<

~)

b) Infiksi:
J : (2. radikal): ;;..t;;.~ (

< ~)

o" = lav; 0.Y""'; ( <

,li .,

~)

= otar;

22) Razne primjere afiksacije (na trilitere) u funkciji tvorbe kvadrilitera pogledati kod S. Fraenkela, op. cit., str. 1-49.

166

~ ~ ~ : (2. radikal): ~~ ejakulira; ,

4,) : (2. radikal) ., : (2. radikal): ~

t: (2. radikal): t: (3. radikal): J : (2. radikal):

io

:w;. (< ~ "1

,st JI

) = tvrd; (< ~ ) = stijena: r.,AJ j ( < ~ j ) = grlo; ( < J~ .. b) = sjajan; j..L.j ( < J-lj) = koji
,st JoJ

(<

~-)

= dugaak;

prerano

., : (3. radikal):
~)

= debeo; Jpj( < Jl j) = debeo; ~.l. (< ~~) = rnraan: ~ ( < fi) = namrten; ~
( < j..,a.:) ( < JA>- )

:r ~~ (< ~)

==

brza deva;

= oronuli starac; J : (3. radikal): JJ~ ( <. J~) = potok; spisak; 1$ : (2. radikal): .~ ( < .~ ) = lav; 1$ : (3. radikal): ~ ( <?) = zemlja, praina, trag i dr.
J : (2. radikal): ~~

= bijel;

c) Sufiksi

dareljiv: ~ ( < ~) = usamljen' brijeg: ~ ~ ( lav; ~~j (< J)j) = tamnoplav; zmija; 4,) : A ~) = rjeit: ~ ~) = nazvan gost; Lr"~ r.f.}) = papak; 1~ (< ~ ) = koji hoce sve da vidi itd. 23 ' ,
<.rP-)
'\il

= vuk; jastreb; soko; ~ : ~I ( < :;\) = sin;

o,..,

J : J~

(< ~)=

rob; ~

~ ) = razmaknutih J:'.u, ( < r.u ) = poderan, star;

(<

nogu;

j.> ~ ( < ~

r~ ( < r;.)=
'Ill __

= more;

o....

,)I

Za mnoge navedene (i druge) primjere (npr. ri,J~, ~), moglo bi se uzeti da su, ustvari, izvedeni denominalno, tj. IZ drugih imena.
.... ,i J10

,st .... o....

,st .... o ....

Postupak ~\

kod imettskili kvadrilitera.

Pored imena koja se izvode iz glagola (kvadrilitera) nastalih ovim nainom (tj. participa i infinitiva, npr. = koji tvrdi da je iz Hadremevta; lr:.L.-;... = govorenje: Hvala Bogu, i sl.) ima i drugih nominalnih formi nastalih tim postupkom.

r~

Naroito su tako nastali oblici za tzv. odnosno ime (~~~t\) kontamincaijom od imena ljudi, plemena i dr. - Tako je nastalo, npr.:
~

~~

~ ~

s....

1111~)
==
'"

hadremijski i sl.

= abdelijski; J::; .. '"

..::,;)ui ~)
'"

:;: tejmelijski,
,

c< 'w';~)
.

23) Za sufiksaciju (.om,-1, -n) brojne primjere nai emo kod Al-Suyutiya, op. cit., II, str.
257-260.

167

Ovaj nain tvorbe (kontaminacija .,.~\) rijei uopce, kakoistieVincent Montei1, igra samo epizodnu ulogu u tvorbi rijei u savremenom arapskom jeziku, 24 pa ih je malo ulo u iru upotrebu. Takve su rijei (od kvadrilitera), npr.: ~L.~:L. i ~) = vodozemac; J~~ JL.i :"'U = kapital, iCJl. ( < ~CJ'i l.) = metafiziki i dr. . Ima ovakvih primjera obrazovanih od stranih elemenata, npr.:

~~ (<~ i ~~~) = elektromagnet; a ~ekad je to hibridna rije, u kOJoJ Je spoJen stram 1 arapski element, npr. u: i.5j~ ~ ( < 0)';>- 1 ,,1.<.nS) = elektrotermiki i sl. '
..- ~ .. ...._ '" "",.. .. o ..
.pl "',; .J,,,, CI

Za izraavanje sloenijih pojmova arapski se malo slui kontaminacijom ili kompozicijom, tj. obrazovanjem sloenica (composita), odn. sloenih rijei, nego mjesto toga upotrebljava rugeneke naine izraavanja, a jedan od vrlo uobiajenih za to je konstrukcija aneksije (~lpil), o kojoj e se opirnije govoriti usintaksi.

Metateza radikala kvadrilitera kod imenskih oblika

To je ista pojava koju smo vidjeli kod glagola (od kvadrilitera). Tako i kod nekih imenica i pridjeva (raznih oblika), mogu .nastati varijante nominalnih kvadrilitera premetanjem njihovih odreenih radikala, kao to je u primjerima: j~ i .;~ = stara (deva): i = nesreca: ~bJ, i '0 s .r--LJ. = trbuast; j.J<-;J'-P 1 Y)~ = kOJIIma malu glavu:~~ 1 ~~= pamuk; J~ i tJ.r=- = abica: ~ 1~ = zbrkan govor, i dr.
'Il1 "', .... VI'"

y.

",

.".

CI

~:i ~:i

.0

VI

.9

CI Y.

VI"']l.o

y.

..

.pt

J o Y.

r--

.sc Jl.

", ..... 0....

VI....

o ...

Kao kod glagola (npr.: ~ i ~), moe doci, dakle, do dvojnog postupka, tj. da se izvri meta teza radikala bilitere, pa se one onda redupliciraju tvorei tako par novih kvadrilitera, npr.: ~ i :" ' ~'. = pustinja; ili infinitivi gornjih glagola: ~ i~ = plaenje vikanjem, pa njihoviparticipi aktivni: ~. i~ = koji plai vikanjem i sl.
.0

(Za primjere vidjeti nau biljeku 20).

Zamjena radikala kvadrilitera kod imenskih oblika

Meusobnu zamjenu pojedinih (i srodnih i razliitih) "radikala kvadrilitera (kao kod glagola) nalazimo i kod raznih imenica i pridjeva, pa tako nastaju sinonimi dubleti, u raznim derivatima iz tih korijena. Evo nekih primjera za njih (vidjeti nau biljeku 21):
24) U djelu: L'arabe moderne (nazivajuci ovaj nain: composition), Paris 1960, str. 131-135.

168

J~~- J~>- J~).= protuotrov;

leopard: ~;
=

:C:~ = debeo,

c~ -C\;~'.;c= c~ -!.l;;" -=
=
~;

debeo; ~ e;tok (vjetar): jr.:

~(5~

' -j1:'""

neplodna (zemlja);j~

-:,..~

trbobolja; ~.') - ~'i) = tmina i dr.

III. Nastanak kvinkvilitera (~(J.Jr

ili ~~~)
;

Prvi sistematizator arapske gramatike Abii-Bir ' Amr (umro 796. g. n. e.), poznat pod nadimkom Sibawayh (on. je porijeklom Perzijanac), govoreci o kvinkviliterama 25 (on ih zove ~~~, slino kao i one sa3 ili 4 radikala), navodi kao etiri'prvobitna' (neizvedena- ~~) oblika ovih korijena (uz dodatne vokale, na osnovu kojih on njih i razlikuje meusobno), neke primjere, od kojih su: 1) ~):. (= dunja), (= brz): 2) (= starica), ~ (= krupna-ena); 3) ~.: ~:... (= lav; krupan),

~i;

(= velik); 4) : ::~:C(= estina, tvrdina), dolina, rijeno korito) idi.

J.~

~;J.

j:.~~(=
'

debeo, krupan;

Vidimo tu samo imenske morfeme(imenice i pridjeve), jer se od ovih korijena ne izvode nikakvi glagoli u arapskom jeziku. Kao to je naprijed navedeno, ovo su naprijed korijeni, pa je i broj njihovih (nominalnih) derivata .znatno manji, uporedimo li ih s onim koji se; 'izvode iz kvadrilitera, a pogotovu iz trilite:ra,kako e se to pokazati 11. naem daljem izlaganju. Istiemo da su neke.kvinkvilitere, koje Sibawayh navodi kao prvobitne, ustvari ili izvedene iz trilitera, npr. (reduplikacijom dvaju zadnjih radikala) ~~ .rr": ) = mladunce droplje), ~. ~) = omalehan, = zdepast, snaan ijedar, i sl.; ili su to prosirene kvadriliter,e, npr.: yj~l krupan; ~ \) = lav; prodrljiv; krupan, star; = starica., ili su, pak, kvinkvilitere 'izvedene iz kvadrilitera (reduplikaijom 4. radikala): ;' \: ',ij = kratak, nizak; ~ = h:!sposlen,ravnoduan; ili izvedeni iz kvadrilitere infiksom -n-,npr.: J~ J~) = tvrd, jak; debelih usana i sl.

J.~

p ~,)=
/~

I neke od izvedenih kvinkvilitera kod Sibawayha, po naem miljenju, ~ ~ treba smatrati ili prosirenim triliterama (npr.: ~\).:l < r-.:l = velik, jak;.~ < ,-~ = pljeskanje, rukovanje); ili su to zapravo jednostavno ky~drilitere u iju strukturu ulaze neki dugi vokali (a, i, fi), obiljeavani, kako je poznato, suglasnikim slovima (I, (5 ') koje je on smatrao radikalima (odn.
25) U djelu: Al-KitabuIlitabu-Stbawayhi), Bulaqu Misr 1317 (1899), I izdanje, dio II, str. 339-342. O kvinkviliterima uope vidjeti i kod Al-Suyutiya, op. cit. II, str. 29.:36;

169

suglasnicima). Takvi su slijedei primjeri koje Sibawayh ubraja meu derivate kvinkvilitera, a ustvari su kvadrilitere: ~~( < ~) = grozd; V)-!.} ( < ~}) = unjka: .;-!.J.:S ( < )J.:S) = debeo magarac;. jJlf. ( < Jiy-!) = (pijetlovo) vratno perje; J~ ~) = unutarnja strana vjea: ~G) ( < ~) ) = izboina; preslica; < e-}>;) = dug, visok, uven i dr.
~ .J. ,

'JP.

'JP.

. .J.

CL.-t (

Slino vai i za kvadrilitere sa sufigiranim -il (lS_'_), koje su po Sibawayhu kvinkvilitere (smatrajui ovo is radikalom), a to su: ~~~ .~) = zao, grub, plahovit: ~.:,J (< .:.?~) = preljubnica,bludnica; robinja; pjevaica; mlada hijena;l;~Y~) = uap.j.ca,endivija;lS~~ ..l.;yA) = ponosan hod, dostojanstvenost: lS~ ( < ~) = kooperenje, gordo koraanje i dr. ' I kada) ili .s budu drugi dio diftonga (-aw-, -ay-), Sibawayh ih smatra radikalima (tj. konsonantima), pa su za njega oblici, kao npr.:)'~ (<~ ) = besputna pjeara: velika nesreca, ili: <~ ) = sjemenje pamuka, truhlo drvlje, - izvedene kvinkvilitere. Meutim, s obzirom na (polurvokalnuprirodu tih diftonga (obiljeavanih i: -au-, -ai-), trebalo bi prije smatrati gornje i sline primjere, da su zapravokvadrilitere.

( < ~~)

= krupan, debeo; skakavac; kotrljan; ~

c~ (

Od ostalih Sibawayhovih primjera (Ukupno ih je 47) za izvoenje kvinkvilitera iz kvadrilitera, ovdje emo jo navesti neke od njih, da bi se vidjeli naini tog njihovog nastanka. To su neki od onih koje smo vidjeli i kod drugih korijena (sa 3 ili etiri radikala). Tako kvinkviliterenastaju od kvadrilitera: 1). Nekim afiksima (nekad i po dva, ne raunajui pritom fleksione morfeme): a) Intiksime: ~ (2. radi.kal):).XJ(

< ~)=

W) = jeam krupnoga klasa; hrabar;

~F (<

debeo i njean, lijep, izvrstan .21 ~'~

v.rs-) = krupna

:s-

deva; nesreca;

lJ (3. radikal): ~;..

debelih usana;l~~

( < .}j>" ) ~)=

= oronula

starica; glupaa; kunica; onizak;

=

J (3. radikal)
(0\
,ll . 'JP.
",..Ilo

='
"",..,

0j';~ ~(< 0p-) = teak, debeo, jak; lS~';:>-( < ~)

= zlo, tekoa, nesreca, J+ .l;) = prostran, irok: :H!'.l 'j

krupan, debeo.frbuast,

nesreca, borba poslije rata;

+ ) : ) 0\) ~ ?)

J (4. radikal): ~~1~

170

J..L;.j)

glavonja; j.:,1k , ivahna (brza) deva; ~ (3. r~dikal): sablja; . (.:>1 + 4.? : )0P
. .... 'li .. ;0

~)

= tovarni konj;

'0~~>( < 0~..r!)= visok;

,

gorostas:

t~ (< t.~)
.

= p~emenitovjek; ;lemi, junak; vuk; .

...,

(Cr"~,)::; <(p./-)

zlo, tekoanesreca. = dral: ljepotan; njena biljka; eoni uvojak.

4.? (4. radikal): ~),(

b) Suiiksi (osim navedenih):

: ,':1 -

~~;~ ( < y~ ) = krupan; skakav; kotrljan; ~L.G':; """;..r!) = ljudi, svijet, narod; ovjek: ~~~ ( < y~) ;:;enkakorpiona: < ~ ~) = sjedenje sa stegnima priljubljenim uz prsa, a rukama obavijenim oko = pomrina; praina; tanak oblak; vrlo mrana nogu; ~G~ cr:".~) (no): ~~:W y~ ) = uanica, endivija: .

~I:' (-il'u):

~L,.J:;(
.

'ili....

.:>1 - : 0L,d; f
j )
j.,.

",

..... Jl:: lJ

( (~f)

kokotac; 01o~ ( < ik)=

.JI

skupina, pleme; 01~

....-"..-

( <~
'ili

= afran;
'ili ....

?....

~_:
.::J j
J.

~
-\ll

... J.

..

J.

~)=kornjaa
(

- W~
", .... Jl ....

< ~')

'ili ...

....

~j_:

O)~

~)

= pauk(ova enka). =ispupenje iza uha; zatiljak.

Reduplikacijom ( ;,.. 'o :: II) etvrtog radikala kvadrilitere, nastale su izvedene kvinkvilitere, kao to su: J -,J~ ( < J~) =. djetelina, lotos; glupak; '0~ ( < ~. ) = kolo za natapanje: vrijeme; sudbina, i dr.

NAIN TVO~BE RIJEI (rnorfemika)

Tim se pitanjem. posebno bavi morfemika. Za nju kae R. Simeon 26: "morfemika je dio morfologije koji se bavi opisivanjem morfolokih modela jezika, tj. opisivanjem gradnje morfema i zakonitosti njihova razmjetenja u duim sljedstvima", Iako su korijenski morfemi (radika1O' u arapskom jeziku nosioci osnovnog, leksikog znaenja rijei, ipak oni sami ne mogu predstavljati konkretne rijei, koje mogu vriti odreene sintaksike funkcije i imati neki odreen smisao. Naime, uz korijenske,. suglasnike moraju se upotrijebiti i samoglasnici, a nekad i izvjesni nekorijenski suglasnici (tzv.
26) U op. cit., I, str. 850, pod natuknicom "morfemika".

171

dopunski suglasnici -'.ul))! 0:};.Jlcsa<:irani u vox memoriae: ~\' : ,~r:;.Jf= danas e ga zaboraviti). Na taj se nain odrede pojedina funkcionalna znaenja tih oblika, ili se, pak, u manjoj ili vecoj mjeri nijansiraju osnovna znaenja vezana za radikale dotinih korijena (odn. korijene u cjelini). Radikali, zajedno s vokalima, bilo samim, bilo s odreenim formantima za izvoenje raznih oblika.tobtazuju osnovu (bazu) rijei, koja, pored toga, esto dobije i odreene fleksionemorfeme, kojima se poblize' opredjeljuje njena sintaksika funkcija Ikao ,to su, npr., nastavci (~(;'J\) za oznaku roda i broja, neodreenosti (~~\) i dr. Odizvjesnog ogranieno? broja prvobitnih osnova u prajeziku, na naine o kojima e se, sada gdvbriti, tvori se mnotvo, kako novih osnova, tako, pogotovo, vrlo razliitih oblika iz njih obrazovanih. Pri obrazovanju i irnenskihPglagolskih oblika na djelu je bilo pet naina tvorbe.ato su slijedeci: lfA1temacija: (meusobno smjenjivanje kratkih vokala), 2) Prolongacija vokala (tj. upotrebadugihvokala). 3) Geminacija (udvajanje radikala-ili-i-drugih konsonanata). 4) Afiksacija (upotreba nekorijenskih afiksa). 5) Reduplikacija (ponavljanje radikala ili itave osnove). Sada emo poblize razmotriti svetenainetvorbe navedenim redom. 1) Alternacija (G~1 ul~Y\ ~~G) je upotreba kratkih vokala za tvorbu raznih oblika. iz istog korijena, koji mogu imati razne funkcije i nijanse osnovnog znaenja, npr.: ;. ;'S- = napisao je (aktiv), ~= napisan je (pasiv), ~, =,= knjige (plural). Ovo je najei nain za tvorbu raznih rijeci, a koristi se kako sam za se, tako i uza sve ostale naine njihovog obrazovanja naporedo u istoj rijei, to cese vidjeti iz daljih primjera.

~s-

Prolongacija ~f je upotreba dugih vokala, samih, ili uz druge naine tvorbe rijei, npr.: C. = ta, ~ = u, \) = uvajte, \1~ = rekla su njih dvojica;,;'; = pokajte se, ~ ::::: vrat(pauzalni oblik), ~l1= svjedok, = poslanik> ~ = lijep i dr.' ,
2)

J;"~

3. Geminatija(J..J '. ~If) je udvajanje ili nekogradikala (osim prvog) ili inae nekog dodatnog suglasnika u rijei, Slui, uz druga sredstva tvorbe rijei.za izraavanjeintenziteta(osnovnog znaenja), ali (u neke druge svrhe (zanimanja; faktitivnost, neki odnos prema' osnovi i dr.), npr.: = koji sve zna, = izlomiti, J.D.' = pozatvarati: ~ = poduiti: J<.11- =

::-s
~/Cl

r~
'"

(okrutni) lav, --"-!/ == mujak otrovnice: ~ Iraanin, iraki, ~lil == sebinost itd.

-..;

;,.'

~,Jo

= krupan;
' .

-'-7~

c.s!.r

o...

.,

= ratni,

_~

~~ ., ,

172

4) Afiksacija (..uI)jJ\~Gp je tvorba novih oblika rijeipomou prefiksa, infiksa i sufiksa.uizupotrebu i drugih naina. tvorbe. Pojedini.oblici mogu imati i po dva i vieafiksa li raznim kombinacijama (ne raunajui korijenske afikse). Kako se naprijed vidjelo, treba razlikovati derivacione afikse (za nijansiranje osnovnog znaenja korijena) i fleksione afikse (za tvorbu oblika u raznim grarnatikim funkcijama),.Nayest emo nekoliko primjera za prvu vrstu afiksa:- a) prefiksi: 1 :'~l ~;obavijestiti; j : :.;)5 = razii se; ~~ = uzajamno se dopisivati; - ~I : ~.:;.:..\ = moliti za milost; ....: : ~=boravite; .. : CGi.. = klju i dr, ~""

:,.:.: ~y.

'-':C:.!?lpriblilti sef .l~ : ~\ =leatLmileirita; = izneItt0i:': ; ~ = skli2;n~tisei dr.' '" >: ,.; '.. :" T, .-.;-' ; cn.:: >, >, 0' bi I '0' .. ">. . "', "', o, C ) Sutixst; ~I.-::~~ = IJea: F-\.+:-! =; pustmJil;s;.lfi= ~srromasl; OI-i;,4>l>-} = radostan;o\..,b.L... = sultan: oly.A- = oprcst; 4.-_ : ~~=kraa;.~=
a)Infiksi:-',,-i; ,

'"

o.P

'"

'" o ci

,'"

'"

"'"",,;

'"

. " _ "",

lijepa; t;1j = etvrta;

~;'l = braca: ~ -

~\;Jl= prednost: t'.'.... = uzronost i dr.

5) Reduplikacija(0 . o~:\\) je 'ponavljanja posljednjegtadikala ili itave osnove (bilitere):Upottebljavase redovno .s alternacijom, a nekad is drugim nekim nainom tvorbe raznih oblika. Ponavljanje radikala; je prilino rijedak sluaj tvorbe rijei, dok je ponavljanje osnove prilino esto (pri tvorbi ovog tipa kvadrilitera). Evo primjera prvo za ponavljanje (3 odn;' 4) radikala: ~ ogrta; ~'~ :JI ( < ~) == imati izboena prsa, a ulegnuta lea dugaak; ~;Pj' = velika studen i dr. .
._ :'" , : ...;,JI .P

=obui

1.J,..:~=
:
f ...JI
0,)1

Ponavljanje bilitere Imamo, npr. u rijecima: .u..u. == pupavac; ~ lubanja; J:.-L = povezati; )') = proljevati; srditi se! dr.

JI '\;.

.'

Ponovljena osnova moe dobiti drukijitdugi) vokal; npr.: = zbunjivanje, bacanje u brigu, uzbunjivanje, == biijiCa;~~); =obi1an (izvor); ~~ = rikula~potoarka. i dr.' .

3G.-J-

Jw.,

Pomou navedenih naina tvorbe pokazale su se- velike mogucnosti obrazovanja razliitih obrazaca ne samo korijenskih morfema, nego! iz njih' izvedenih oblika, o kojima emo opirnije vgovoriti u iduim poglavljima, i glagolskim i imenskim. U vezi 's:. ovim posljednjim (obrazovanim.iz svih korijena i na sve mogue naine) navodi Al... Suyuti 27 da Sibawayh spominje 308 imenskih oblika, ali su kasnijifilolozitaj broj poveavali, tako da ,j.esam Al-Suyuti ustanovio (na temelju raznih. djela i svojim vlastitim istraivanjem) 1.210 nominalnih.formi u arapskom jeziku,

27) U poglavlju uoblicimaimena(~CYI ~l), op" cit., II, str. 4.

173

Svakako, to nije neka konacna-cifra, a' osim toga, razvojem jezika, taj broj se mijenjao, neki su novioblicinastajali, a drugi stari nestajali, pojaavali sei slabili po svojoj frekvenciji u ivoj upotrebi, to. je stalan proces il morfologiji, kao ie u svim ostalim oblastima jezika uopce.

Obiljeavanje morfoloskih' modela

Da bi se naveo neki konkretni oblik (rijeci), to.se.moe.uiniti tako da se onnavede onakav kakav je on u stvarnosti, npr. (perfekt): ~ (kataba). Ako, pak, hocemo da oznaimo opci uzorak (model) tog tipa perfekta, to moemo uiniti na slijedece naine. U e\fropskoj arabistici (pa i semitistici) u upotrebi je (za pravilne trilitere, pa i druge slozenije oblike) korijen J.:.i (q+l), tebisemodel gornjegtipa;perfektaobiljeio kao: ~ (qatala) i sl. Drugi jedan, precizniji, ali donekle nepraktian nain toga obiljeavanja (takoe na Zapadu), 28 sastoji se u tome, da se radikali oznae rednim brojevima, a ostalo (vokali, afiksi i dr.) .ispie onako kako je u dotinom modelu. Tako bi se gornji perfekt: c.,-:s (kataba) naznaio ovako: la 2a 3a; oblik: ~\5" (katib-):Ja 2 i 3~; - y\.:S (kuttab-): lu22a 3-; oblik: ~. (maktab): ma 12 a 3 - itd. Neki, pak, arabisti.Ina Zapadu, a i kod nas), a posebno tradicionalna arapska gramatika, za takvo obiljeavanje pojedinih morfema i itavih paradigmi, slui sa korijenom J-...i (f-r-I), kako za trilitere, tako i za ostale korijene. U ovom radu sluit emo se .i mi tim nainom obiljeavanja oblika, a po potrebi ponekad i prethodnim (pomocu cifara za radikale), Prethodni oblici" govoreci p njima opcenito, kao o modelima oblika s odreenim sintaksikim funkcijama ili n~kim tipskim znaenjima (npr. kod tzv. iz 1.vrste izvedenih glagolskih oblika), obiljeili bi se ovako: :. :skao:j.:J; ~\S" kao:Y~ ;~~ kao JW;~. :s::. kao ~ i sl.
/

.,,~

,,'

S obzirom na upotrebu ovog korijena (~), prvi se radikal onda (bilo kojeg korijenalnaziva.jf (fa'un), drugi: ~ ('aynun),a!rei:r'Ji (lamun). etvrti i peti radikal obiljeavaju se jednim J (l), pa bi se npr. oblik: C?:J (dahraga) oznaio kaoJLJ(ali takoer i: :"'J~, to je neprecizno, jer sene pravi razlika u strukturi tih morfema). Slina npreciznost javlja se i pri obiljeavanju derivata iz kvinkvilitera, npr., oblici:J~j) (s pet razliitihradikala) i jJ+:",'( setvrtim ponovljenim
28) Upotrebljava se, izgleda, dosta rijetko, a primjena njegovog koritenja neka se, npr., pogleda u djelu: L'infinitif semitique ... par J. M. Sola-Sole.Paris 1961,XXVII+20/'. str.
. ,l

174

radikalom) obiljeavaju se istim modelom: jJ:J i dr. Zato se u. ovakvim sluajevima ispravnije posluiti konkretnim fonetskim obiljeavanjem (ili onim pomocu cifara za radikale).

Podjela oblika
Pregled najvaznijih oblika u arapskoj morfologiji bilo 'bi logino da se izvri polazei od odreenog morfolekog kriterija, npr., poeti s najprcstijim oblicima (s jednim radikalom), pa iduci dalje sa sve sloenijom strukturom, te doci na kraju do onih morfoloki najsloenijih. To bi bio jedan .. prilino formalistiki metod .opisa morfema i njihovih derivata, bez neke dublje unutranje jezike povezanosti meu njima. Zato je u vezi s tom podjelom potrebno uzeti u obzir i sintaksike funkcije, kao i odreenesemantike osobitosti. raznih oblika, a, u odreenoj mjeri, svakako, i njihovu morfoloku strukturu. U skladu s reenim, sve oblike podijelit emo prema podjeli vrsta (kategorija) rij~i, prema arapskoj gramatikoj tradiciji, najprije na tri temeljne vrste.. naime na: I - imena. (nomina, ~L...:.Y(), II - glagole (verba, JCJY() i III~ estice (particulae, :':"\)~Y(). . Idui navedenim redom, poet emo, dakle, s imenima (u gramatikom smislu) i njihovim daljim podjelama. Prema sintaksikim funkcijama, imena se dijele na est vrsta.

VRSTE IMENA
1. Imenica (nomen substantivum.Li.i ,
\
,

29

J~'; , u;':');
, ~): ,

2. - pridjev (nomen adjectivum, ~ 3. - broj (nomen numerale, ~W~I);

, ~)

4.~pokazna zamjenica (no~en de~onstrativum, ;):;. ii~l); 5. - odnosna zamjenica (nomen conjunctivum, J~j.. ~\ , ~I J~';); 6. -Jina zamjenica (pronomen, ~ ili ~). ' . -~ ' Imenice i pridjevi u arapskom jeziku formalno su, takoreci, identini.

29) O tim vrstama, te njihovim podjelama, uporediti u djelu: A Grammar of the Arabic language, translated from the German of Caspa ri and edited with numerous additions and corrections by W. Wright. Third edition revised by. W. Robertson Smith and M. J. de Goeje, Volume I, Cambridge 1955,u poglavlju II. The noun, & 190,str. 104-108.

175

Po porijeklu su oni 1) prvobitni (primitivni), tj. neizvedeni iz drugih prostijihoblika, ili 21 izvedeni (dervirani), tj. nastali od drugih formi. Primitivna imena mogu biti samo imenice. Dervirana imena izvode se iz drugih imena, glagola i estica, a mogu biti: imenice, glagolski pridjevi (participi) ili obini pridjevi, te zainjenice i brojevi. Stari arapski gramatiari dije1ili su imenice uopce na: .. a) stacionarne (..uG.:- ~I),tj. one koje same nisu izvedene, niti se iz njih mogu izvoditi glagoli n~ti njihovi derivati, kao to su: ~~ (= ovjek)ir;./) (=konj),,~~ (= voda),j:;-'(= maak), (= dunja) i dr.

J:-:,.L

'b)' Izvedene imenice (J,: '. : ~I) su one koje se izvode iz raznih formi, odn. od odreenih prvobitnih prajezikih osnova. Zastacionarne imenice (kao i sve druge rijei) oni Su smatrali da su u krajnjoj liniji 'ptoizale, po jednim, iz infinitiva I vrste (pa je on ikod = izvor), a po drugim, iz perfekta (3. lica drugih vrsta nazvan: j'~ jednine muskogroda), dakle, da su nastale deverbalno. Stvar je, meutim, obrnuta, te neke glagole treba izvoditi denominalno, npr.: ~.~ (= bitipun vode) iz ~o' (= voda); ~) (= bitivjetjaha) iz J') (= konj) i 51., a ne obrnuto. Osim toga, i od nekih ovakvih imenica mogu se izvoditi tzv. odnosna ~Ct, npr., od ~G > ~G vod en, a od toga se Izvodi dalje imena ~~ imenica: ~~ (= sok; biona, mrena) i sl. ' Ti gramatiari dalje su imenice dijelili na: II Proste imenice (O~~)r ~ radikala, npr.: ~ (= nauka =;?

) "'~ ~\ , tj. one

koje se sastoje samo od (= ambra); ~~j (= krizolit, i sl.

Nasuprot njima su "prosirene" imenice (~ ~;. ~I),koje suglasnike, npr.: ~lS'J (= dopisivanje); C;~=~aljailje); no okupljanje) i dr.

rc;;-~

imaju-dodatne (= masov-

III Ylestite.imene (nominapropria, ~ ;"':\ili .~~\) su ona koja oznaavajupojedinuosobu, predmet, pojavu itd.i a dijele.se na vie grupa.
_" , .C, '

a) ~ ~ je vlastito ime koje obiljeavaneku npr.: ~L.l(= lav);,j~ (= hijena); ~~ (= dobroinstvo): , (= prijevara) i dr.
"" -;.:." '" o ... . J. '" .... o ... " .'

jedinku cijele vrste, j~ (= porok);::'0

,

b) .~~ je vlastito ime koje oznaava samo jednu odreenu jedinku neke vrste, npr.: ..u........ (Sa'd),~ (Ta'Iabatul imena mukaraca; ~i
,o _ ~

J....

o ... J

>

176

('Umaymatu), ~L...:j.JI(Al-Hansa/u). : .~j(Zaynabu) .imena ena; (Dahisun) - ime konja; ~))(Qarul:m) - ime deve i dr.

:r-\~
'

c) Vlastito ime moe biti: ~ 'il, tj. osobno (ili lino) ime u najuem smislu, npr.::;...;JI (AI-Hasanu),~('Ablatu) i.sl, d) Vlastito ime moe biti tzv. ;: ~~\, tj. ime po ocu V"~ = ('Abu -l-'Abbasi), po sinu: (0~;;1 = 'Ibnu-Hayyrta), po majci: (LJ,LJ =

;t

rr

'Ummu -Fatimata), po keri:'(w ~ = bintu-Hindin, ~ 'Ibnatu-Salma), a nekad i po bratu.isestri, stricu, ujaku ili tetki. Ovakvu vrstu apstraktne pojave V"~ (= lasica): -repatic'a);e'?r:;~ vrijeme) itd.

~I

= /

:;1

imena mogu dobiti i ivotinje, konkretni predmeti, i dr. Takva su, npr.:~ (= lisac);7"'~ (= hijena); ~ ~. (= kornjaa): (=Mlije~{ put); ~1 (= (= nesreca): ~~ ~rr~.~! (= rijei): ~~ (== la); ~~)' (=

;'t i~1 rr

rr

rr

;'t ;t

e) Vlastito ime moe biti tzv. ~l (nadimak ili priimenak),koji moe imati neku afektivnu konotaciju, pa biti, npr., aljiv,pogrdan, uvredljiv, pohvalan, poastan i sl., kao to je npr., u nadimcima: ~, ;;jLsi~t , Il , ~~, :r-~Wi'~j ,~c...:J\~; nadimak se (u irem smislu) moe odnositii na porijeklo (:',.'. '.~\); zanimanje (~~1I) idr.

c\~~

S obzirom na svoju sintaksiku prirodu, vlastito ime moe biti: f) Jednostavno (.)';":), tj. ono koje se sastoji od samo jedne rijei, npr.: ~ , Cjj>- i sl.
j.

y.

-' o

g) Slozeno (~;) vlastito ime, koje se sastoji od dvije ili vie rijei u slijedeim sintagmama:
1)

Predikativna sloenice (~pL:..l~;.)

je ona koja, ustvari, predstavlja

cijelu reenicu, i to: glagolsku, ~pr.:'\) ~G ili imensku:

J}~ ~l

i dr.

2) Mjeovita sloenice (~~ :,..5;) je ona iji sastavni dijelovi na ine reenicu, npr.: ~:; , ~}:..~ , ~~ i sl. 3) Aneksija (ili genitivna veza - ij~ 'il - (o kojojce se inae posebno opirno govoriti kasnije u ovom radu), npr.: ~j;\, 0":!:.w~ , JJI~ i sl. 4) Atributivna sintagma (~)I) J~V\J~I (= Bliski Istok) i dr. npr.:
"'"

"

.-

~-:y
-, ,

I\~GJ~'I (= Sovje;ski savez);

S obzirom na svoju upotrebu, vlastito ime moe biti:

12

GRAMATIKA

ARAP5KOG JEZlKA2

177

h) Improvizirano (~;), ime, npr.: ~IA ' ~j , J\~

)l "" o

.J

,..0",

.. o

tj. ono koje se upotrebljava samo kao vlastito , ~ , ...;....... y.. i dr.
~ ....
0..)l Jl Jl

tj. >ono ime koje se inae upotrebljava i u svom prvobitnom leksikom znaenju. Takvo ime moe biti po svom znaenju: 1) stvarna (konkretna) imenica (npr. 2) misaona (apstraktna) imenica (~)~ 3~pr~djev Sqb~-:n! ili ,gl~qo~s~ - ~, ~G) ; 4) neki glagolsl? ?blik (L->I , ~ ,~ , -'-!~ ,~); 5; Izvedeno od nekog glasa (~); 6) nastalo odnekog sloenog izriaja (~~); 7) neka estica ~~ , Wl i dr.
i) Prenes'eno (J~),

~n;
--

;;

IV - Ope (zajednik'e) imenice (nomen apellativum, ~I vlastitim imenima, oznaavaju cijelu vrstu, a dijele se mi: /

~I)

nasuprot >

a) stvarne (konkretne) imenice (nomen concretuin, ~ ~\, koje (= ovjek), oznaavaju stvarno (konkretno) ivo bie ili predmet, npr.: j;.~ ~~t (= zec), t..tl;(= jabuka), ~ (= srce), ~\~(= kuca), i sL b) Pojmovne (misaone, apstraktne) imenice (nomen abstractum,;::' ~~) jesu one koje oznaavaju pojmove (radnje, promjene, stanja, osjecanja, "i OJ volju i sl.), kao to su, npr.: ~ (= kopanje), ~ (= rast), i~ (= sarl, spavanje), ~ (= krtost), J~ (= ljepota), jj:(= alost), ~)';.. (= radost), ~~C~ (= volja), rY:- (= odluka),;; (= zapovijed), itd.
o ,.. J
Jl ,,4;0 ....

PREGLED IZVEDENIH IMENA 1- Deverbalna imena 30 - J\;-\':tr~I:';~Cl

., ."
oo

Stari arapski gramatiari sve rijei su izvodili deverbalno (iz infinitiva, odn. iz perfekta osnovne glagolske vrste). Meutim, prema novijim istraivanjima u oblasti semitsko-hamitskih. jezika, pretpostavlja se da su svi dananji (i imenski i glagolski) oblici nastali postepenim razvojem iz odreenog broja prvobitnih formi, koje se u svojim poecima nisu razlikovale po svojoj jezikoj kategoriji, pa, dakle, i po svojoj sintaksikoj funkciji, nego su semantiki predstavljale jednu pojmovnu cjelinu, izraavajui tako zapravo cijele recenice, odn. misli, osjecanja i voljne iskaze.
30) Vidjeti pregled svih tih oblika u: Caspari, itd., op. cit., 1, u poglavlju: The deverbal nouns, & 195-244, str. 110-147.

178

U arapskom jeziku dalje navedeni deverba1ni imenski oblici mogu se smatrati takvim zbog njihove uske semantike povezanosti s pojmom glagola, a neki od njih (npr., infinitivi i participi) i zbog nekih njihovih sintaksikih funkcija, koje oni ponekad obavljaju, a one su inae svojstvene sintaksi samih glagola. U arapskoj gramatici navodi se osam grupa deverbalnih imena, koje emo ovdje ukratko spomenuti, a o detaljima njihove morfoloke strukture bit e govoreno u posebnim odjeljcima za to. Evo tih grupa deverbalnih imena.
1) Glagolska imenica (nomen verbi, ~~\, ili iniinitiv. ~~\) u osnovnoj (I) vrsti glagola ima oblik po ustaljenoj upotrebi (pa se zove: ~L...:...), dok je on p. izvedenim glagolskim vrstama uglavnom odreenog, pravilnog oblika (~(.;). U I vrsti.infinitiv ima vrlo mnogo oblika (on je polimorfon), pa se 'uz' pojedini glagol javlja po jedan, a esto i po vie upotrebljavanih oblika. O svemu tome bit e jo vie goyora u daljem toku ovoga rada.

2. Ime jednokratnosti (nomen vicis, o~ ~I) slui za oznaku jednog vrsenja glagolske radnje (glagola iz kogaje ono izvedeno), npr.: ~~ < y~~) = jedan udarac i sl. Za pojedine glagolske vrste ima odreene oblike, pored nekih koji se izuzetno koriste u toj funkciji. 3. Ime na6na (nomen speciei, t.~ rI) je .poseban oblik u i vrsti koji oznaava nain na koji se vri radnja glagola od koga se on obrazuje. Inae, ovaj pojam opisuje se na odreen nain, koji e biti objasnjen na odgovarajucem mjestu. 4. Ime mjesta i vremena (nomen locis et temporis, JG)! j JG:.:Jr;":'1 ili 0J,sr ~Ct)su oblici koji oznaavaju mjesto i vrijeme (oboje ili samo jedno od to dvoje) kada, odn. gdje se vri ono to je sadrano u pojmu glagola iz koga se izvodi ovaj oblik. Kod trilitera ova imena imaju nekoliko manje ili vie upotrebljavanih formi, a kod proirenih vrsta i kvadrilitera imaju iste oblike kao i odgovarajuci pasivni participi. 5. Ime osude (nomen instrumenti, j,fl'rl) obiljeava razna sredstva (orue, naprave, ureaje, stroj eve i sl.) pomocu kojih se obavlja radnja glagola iz koga se deriviraju ovi oblici. Oni su malobrojni (od osam samo tri su u iroj upotrebi), a posebni njihovi oblici izvode se samo iz trilitera.
6. Glago1ski. pridjevi (participi, i to: glagolski pridjev radni (particip aktivni,

~LJi'

;..:.? i glagolski pridjev trpni

(particip pasivni,

~;LJr;..:.~) su oblici koji

179

12 GRAMATIKA

obiljeavaju onoga koji (ili ono to) vri, odn. onoga na kome (emu) se vri radnja glagola iz koga se izvode njihovi oblici.oni su odreene strukture kod svih vrsta glagola.tj, i onih deriviranih iz trilitera, kao i kvadrilitera. 7. Pridjev /adjektiv( J;J.:.JTj ~wr '.11) ~\ - u raznim, brojnim oblicima i znaenjima, a 'esto s nijansom intenziteta, oznaava razna svojstva ivih bia, predmeta i pojava, pri emu se po svom pojmu pribliava znaenju participa aktivnog ili pasivnog, pa mu od toga i dolazi njegov naziv u arapskoj gramatici. B) Elativ (J. ,o~: rr ~I) je posebna forma koja po znaenju odgovara naem komparativu, odn.. super1ativu. On ima zasebne odreene" forme kod trilitera ili se, pak, opisuje na poseban nain u izvjesnim sluajevima, o emu e bitiopirnije govoreno pri razmatranju njegovih konkretnih oblika, kod pravilnih i nepravilnih glagola, iz kojih se oni mogu izvoditi.

r~ ~ '6>

rr - Denominalna

imena 31_ J(Q~\:t\~1

""
""

..

""

~c:..:..r

Ovi oblici obrazuju se na razne naine tvorbe od odreenih imenskih oblika (a neki i od' pojedinih estica). Neki od njih formalno su isti kao odreeni deverbalni imenski oblici. Po svojoj kategoriji su imenice ili pridjevi, a odnosna imena se upotrebljavaju, ve prema kontekstu, u funkcijama tih obiju vrsta rijei, u istim, njima zajednikim oblicima. Semanticki obiljeavaju razne pojmove, ali pojedini oblici, ili itave njihove grupe, imaju odreena tipska znaenja, na koja emo, kao i na same specifine oblike, ovdje neto poblie ukaz(iti. Radi se o slijedeih sedam grupa denominalnih formi. , 1) Ime jedinke (ili dijela, nomen unitatis, o~)i'~1) oznaava jedinku neke vrste ili dio neke cjeline, koja se sastoji od vie slinih dijelova. Ove imenice tvore se dodavanjem sufiksa t.::. /at(un)/ na ime dotine vrste ili cjeline, npr.: (= koko);k:.. (= riba); (~):.. = dunja); ~r~ (= glavica luka);~~ (= komad zlata); ~ (= slamka): 4 (= sirile);~~ (= hljebac): tJ (= opeka) i dr. '

t-~.~

Neka od ovakvih imena mogu oznaava ti porciju jela koje je napravljeno od materije oznaene dotinom imenicom, npr.: ~j) (= porcija rie): 1..:..:J (= mesni odrezak), i sl, - Sufiks -atlun) u ovom sluaju naziva se: ~ (= ta' za specifikaciju),

:w\

31) Pojedinano su i detaljno obraena uCaspari, denominative nouns, & 246-288,str. 147-177.

itd., op. cit., I, poglavlje: The

180

2) Ime mn~tva (ili obilja- nomen rnultitudinis vel abundantiae, ;;;..s:Ji' ~\) oznaava mjesto (boravite i sl.) gdje se nalazi velik broj ili velika .koliina onih koje (onoga to) obiljeava imenica iz koje se izvode ova imena mnotva (obilja i sL). .. . Od trilitera ova imena Javljaju se obino U obliku: A.L.....i..npr.: (;;..l.,..,\.4 < ..l.,..,j 0.... = lav); ;;~ ( < ~ = zmija): ;;t.:.i,. .( < ~t;; = krastavac); ;;";".r ( < 0L.) = IpCl) I dr.
.~ ...... o .... 'iJ", ,; ,J. .... -1- Yl$i.... ","',0.... ", :lS ", .... o ~ \Il $i JI

i....

Nekada i enski rod participaaktivnog 4. glagolske vrste/ dakle, obliku: ~f~ moe/ poimenien,imati znaenjeimena mnotva/ npr.: ~f.~ ( < ~ = kotrljan): ~ ~ = guter): ;;':..i.. ~~ = krastavac) I sl. .
o....

\Il:;;

JI

~,..,

,J.,...

o JI

",

:lS

Od kvadrilitera rijetko se tvore imena mnota na oblik ~1: ;'" Imenice/ iz kojih se ona obrazuju, gube tada posljednji radikal, npr. ~1:~'. ~ 1:~= lisica); tX:. ~~ = korpion) i sl.

~ ): ~:. ( < :;J:~ = lisica); ~~

kameleon): ~~j.:
,

Od kvadrilitera, (slino kao kod trilitera), particip aktivni enskog roda obliku: ~11:~: moe se, poimenien, upotrijebiti U ovom znaenju, npr.:

-:';~T =':Zec); (J~

"
-.li ..

~< ~~

~:,.u..:= umovit) i sl.

'li ".. ..

korpion): ~~

( < :~?~ '

",

Inae se u tom znaenju ovi participi (i od trilitera i od kvadrilitera) upotrebljavaju atributivno uz rije: (= zemlja), pa e sef npr., mjesto: ~i.i.. -.,....J~ = vuk) rei: ~..L. J:') ili mj.: J..L..:.... rei: ~ J:') i o tome slino." ,
.... 0 .. ",

Jl",

o __

J,~t

o ,...

."',

..

JI,lI

o "..

Od pojma mnotva, u obliku: ~L',;'./ razvilo se znaenje uzroka, tj. onog mnotva koje donosi neko stanje, osjecanje vezano za pojam rijei iz koje se izvodi ovaj oblik. Tako je, npr., u izreci: ~ ~)r = Dijete je uzrok plaljivosti i krtosti. /mislise: njegovih roditelja, a dotine rijei izvedene su: ~ od: ~ (= plaljivost): a ~ od: ~ (= krtost),

t;:.

", .........0

",

JI

", ........

o"..

,li

JI

Slino je u primjerima:. it.L-u ~ ~~~~ = Neistoa prouzrokuje bolest. -lS~y\ J~ i:..l5:2r = ~la dov~di u nepriliku.

~~;i-

3) Ime posude (nomen vasis, ~~}r ~I) oznaava razne vrste posude i svega onoga u to se stavljaju ili u' emu se obino dre drugi predmeti, oznaeni rijeima iz kojih se izvode ova imena posude i sl. Ona obino imaju oblike:j.:..l. i

;;1: ',;"

sasvim su rijetki: j.:.l: i

Evo nekoliko primjera: t..:: :. = 'iglenjak ~ = jomua): ':1..;;'-- '= pljuvanica (

... -VI, JI /. ....", JI

kadionica jy...., = tamjan); Lr'..lo ili U..lo= boica za ulje Lr') = ulje); ~ ili 1.L...S:... = surmedan = surma, antimon), treba razlikovati
o
JI "'..-JI

< ~C~

t~l == igla); ~

;;1: ',;: .

muzlica = pljuvaka): ~~ =
.'"

=
o

Jl

JI

J.:..S'

181

od: ~ = tapic za navlaenje surmefna deverbalhbime orua.

oi), to je

lftr~\,
'

tj.

4.) Odnosno ime (nomen relativum, ~ ~~ il ili ~~' ~JI obrazuje se od osnova nekih vrsta imena, (a rjee i od nekih estica), dodavanjem nastavka: !.f-_. (-iyy-) ispred nunacije, odn. padenih nastavaka. Tako izvedena imena imaju pridjevsko ili imeniko znaenje: pripadnosti, porijekla i uope odreene semanticke povezanosti s rijeima iz kojih se izvode. Evo nekoliko primjera takvih imena izvedenih iz imenica:
kopnem; !.f~ r-J) = mjeseev: L>'Y V'l~) = abasidski, Abasid; ~~ ~) = egipatski, Egipcanin: ~;...;. ~) = pjesniki: ~ ( < :)i)'= srani: ~ ( < ~) = analitiki: :'/' ;,a 7( < ~~. '.,aj) = sadrajni;':r~l.~' .~( < J~O.~O.~)::: nezavisan' i dr. ",
!.fr!
~ ~ ,..

.ri

"t "'.

'"

__

~ .....'"

-::;Ji

,..,

.,st

"' .

Iz nekih drugih vrsta rijei (pridjeva, participa, estica) izvedena su, npr., slijedea odnosna imena: ~;':'r = crvenkast; :;~jr J~jr) = .. 1 -". "'"' . / -.. ~ s ~ ~.,.. plav, ezrekija: ~b Y-b) = unutranji: ~~) = uIteIJski;~ i ~ (< = koliinski: :;1 ( < 01) = uvjerljiv i dr. -

;:.n

'!$ .

j)

...

'!J

,..

;.s)
..

Pri tvorbi odnosnih imena osnovna rije obino gubi svoje nastavke: :L""'::' (-at), ~ _ (-yat-); ~_ I-iyat-), npr.:~C kufski;
sl.

JJ: ~ :.w:)= ..

~) = mekanski: ~j u):Jr) = malatijski;"~ ~ J ;",) sicilijanski, Sicilijanac i

..
"....
.-'"

"

Odbacuje se i nastavak: <.>:.. ( \ .: - a), npt.: ~.J~ ( < <.>~~) = dropljin i sl. Kada je pritom drugi radikal takve rijei u zatvorenom slogu (tj. iza njega slijedi suglasnik), gornji nastavak se ili odbaci ili promijeni u: ~ --=- (-aw-) ispred ~ _ (-iyy-), pa e, npr., postojati varijante: ~.:l ili (~~.:l 0.:l) = ovozemaljski: ~} ili ~;) ( < ~) = rodbinski, a "liz njih postoje i oblici: ~j~~, odn. ~j~~ i sl. '
,g oj) ,g jl j)

Otpada (ili zapravo zadrava se) prvobitni nastavak ~ _ (-iyy-), npr.:

~~~ ~~~)
~

= rogozov; ~!~1
o ...

~!~
~ o
JI

in = aleksandrijski

"';;

i sl.
~ .

Gube se i nastavci dvojine C:l- ani) i mnoine (0~ _una;::"C atun), npr.:

~\

.( S(j;)

JUl = dvojni, dualistiki: ~

~refatski i sl. ", "

'" o

J~)

oj).

muslimanski: .~ f ",

0~ (<
182

Meutim, javljaju se i nepravilni oblici odnosnih imena, pored onih pravilnih, npr.: ~ mj. ~~ 0~ ) = stoti, stostruk; ~.: ~;\ili ~;3 mj.
JGj\ )

= d~bjrii i sl.

,"

-",

Neka vlastita imena (naroito strana) nepravilno tvore ove oblike, npr.:

~\~

= bahrejnski; ~J~ ~~\) = hirski; ~jI~ ~)\) = rejski, razijski: ~j);' (< ~;.) = mervski; ~)) ( < J\;;:J\) = kajrevanski: ~;1 (< Je;1 = taberistanski: ~)j i ~>j ( < 0~>j) = azerbejdanski, ali za neke ~d ovih odnosnih m{ena postoje i pravilni oblici, kao to su: ~~ (hirski): ~~';. (= mervski): ~\)~ (= kajrevanski) itd. Tako i od imena zemalja; t.4;

:;~\)

imena za njih: r4-5 '. rG , 0~; ~~ (=tihamski),:J0. (=sirski) i ~ Kod oblika ~,

, rU\ , ~\ postoje razni oblici odnosnih pored; ~4-5 ' ~G , ~~ uz one pravilne;
(~jeme~~ki). .,

pored odbacivanja nastavka -att-un), dugo "i" se

~J;" (= otoni, otoanin): od; ~.CJ\ < ~:.c. (= medi~ski) i sl. Meutim,
e odnosno ime -biti, npr.: ~ prirodan; ostaje iznimno i u nekim d;~gim slucajevima, npr.: ~ ( <.~)=

mijenja u "a", pa se dobije za odnosno ime oblik:

fl, npr., od: ~~?oblik:

kad
"i"

je'ovaj oblik (~1.....J) izveden od '~L.:2' korijena (1-2-2),dugo "i" ostaje, pa

~ -; . .;;" ) = istinski i sl. Meutim,

= iz AlgezirasaIu pa;iji); -~_~

~!-?
,,~~,O/~

:~~~;J\)

.!'. L .~' ... )

= selimijski i dr. Kod oblika ~l~:~ poluglas "y" ispada, pa za odnosno ime nastane oblik:
;;:

~' npr.: C5-P" ( < ~ ) = duhejnijski. Ako Je,pak, oblik ~ izveden iz ~G... korijena, dvoglas -ay- ostaje u odnosnom imenu, pa e ono glasiti:
-j. ....

,~

'Ill..... o..-Jl

,,'

,i

~' npr.: '"?J!.f' ( < oJ!.f' ) = macin i sl. " Taj dvoglas iznimno se uva i u nekim drugim sluajevima, npr.: ~;. = hurejbijski (po mjestu Hurejbi) i sl. '

o"

Jl

-:e

0,]1

'Ill ... o

... J1

~;...)

Kod oblika ~ uglavnom se javljaju pravilni oblici, kao to su.. ~ ( < ~ . " ~ = temimski: ~,~j ( < ~j ) = zebidski i dr. ., , Ovaj oblik izveden od ~Ij korijena (1-2-wy), doivjevi odreenu glasovnu promjenu, (kako e 'se vidjeti iz primjera), u odnosnom imenu dobije oblik: ~' s tim da je n~vonastal? -iyy- preslo u -aw- (i~pred nastavka -iyy-vovog imena), npr.: ~j:u. ~~ < ~~ ) = adijski; ~p. ( < ~ <~ ) = ganijski i sl. ' " ,

~;:J ;:J)

Kod oblika

J:.:J ' pored pravilnih oblika npr.: J :;~(< ~)

= numejrijski, javljaju se iznimke, u"~bliku:~

= ukajlijski; , npr.: ~(. 183

 ~=
dr.

~ o,,~

suleJmskI;~ f ..

",

O, ~

'''~,

J--<.}) =

o,,~

"

kurejijski:
o o. .'

".~

~..l.Ji,

.. "

j.:..u.) = huzejlski
~

O".'

Od oblika:~(nastalog iz:~) ispadanja -yi-, dobije se oblik: ~,

~ o",

kod korijena ~l,J;"T (1-w-3), nakon pa se iz njega iz~odi odnosno ime, npr.:
.'-'.

i$~

,a ~"

< -4y
o . ,

"

(ili tajji'ski). .. .. " ,'" , Analogne promjene javljaju se u nekim slinim oblicima, npr.:~~i ( < ..I..::----i < .).r.-""i) = crnkast; i$~ (<~ ) = osliev. - Meutim, odnosno
'" '" .

- Nepravilno je:
,~ . , ,

du, ..

>~)

>

~~ < ~i$.,1< :S-.,1) = ta'ijski

~ o . , ~~'/.-'
o

= gospodski.
.-.'

'.

'"

ime: od ~i

OI!

"',

(naziv plemena) glasi: ~~i

"",

= usejjidski.
< ~;.';.)

Kod participa pasivnog od korij;na: ~~ :r,.;l3(l-2-y) odnosno ime ili zadri njegov (nepravilni) oblik ili dobije"oblik: ~, s promjenom treceg radikala y > w, npr.:~~ili odbaeno i sl.

~?~
~

~~

koji se odnosi na
~

Kod oblika: tJ;J od korijena ~i,~G (l--w) odnosno ime glasi: npr.: ~j-~ ~~~ < ~J/~)= neprijateljiin: meutim, neki ga izvode iz " ~ ~... ~ , .. odgovarajueg muskog roda (tj. od oblika: J..,.j < J~), pa e biti, dakle:

~~~

~~

< ~j~) = neprijateljski

(neprijateljev, neprijateljiin).

korijena mijenja se u: -aw- ispred Krajnje (_ i .s ~ (-an) kod ~G nastavka -iyy- odnosnog imena, npr.: ~;) ~) = lihvarski;~;; = mladenaki i sl.

~)

'"

'"

'"

'"

Kod rijei od etiri slova, krajnje - an se moe odpaciti i~ipretvoriti u -aw- ispred - iyy- pa, dakle,odnosno ime moe glasiti,npr.::;.: ili ~;..:.: ( < ~ ) = znaenjski i sl. "Rijei, pak, s pet ili vie slova redovno odbacuju krajnje -an (ispred -iyyodnosnog imena), npr.: ~_';ko ,,: ~) = odabranikov, Mustafin. Slino se deava kodrijei s nastavkom -atutn), koji s~ takoer pretvara u -aw- ispr~d -iyy- odnosnog imena, pa imamo, npr.: ~~ ~~) = hamatski; (~).:,.. = stubini i sl. Kod imena na: -in takoer se taj nastavak u odnosnim imenima mijenja ":'" u -aw- ili otpada:~~ ~) = sljepaki: "~;o,'.?) ~ = kupev: ",~~~ (pored obinijeg: ~~ < ~~) = kadijski i sl. _. .

- -

~~.:,..)
-

,,:~jG:, i drugi neki, nisu pravilni. Noviji oblici: ~j:';k'

Kod nastavka:

a, u,u

odnosnomimenuhamza

se mijenja u -w- ispred

184

-iyy-, npr.: V,C~ ~C'~) = djevianski: (po mjestu u iranu) i sl.

~.l,a..~;
<

~f,a.~ JI) = bejdavijski

Meutim, kod nastavka -a'un (gdje je hamza ili nastala od treceg radikala w ili y, ili je dodata, pa se. tada zove: JWtT3~), u odnosnim imenima bolje je da se ona sauva, a moe se ipak pretvoriti li "w", npr.: 1 dL...... ~)lo.-", ~L......)= nebeski; d\..) I ~)\..) ~\..) = lihvarski: dL..r- i
:....... ~ ". '" "il "... -:: "''''

."il

..""

'JP. . '"

""0

~)'u..r-( <
<

.... ,p.

~~.r= kameleonski

i sl.

.....

.....

Hamza k~o 3. radikal redovno ostaje, npr.: ~\~ ;~\~)

= poetni,

~;"r tr) = bratski; ~~ ~) = punev, svekrov: ~I i ~~ :;1) = sinovski: ~;'r (< tor) = robinjin: :s.~ i ~;.~ ( < = kr~i; ~ .; ( < L) = godinji; ~..11 i ~ )<Jl ( < ':tb) = sutrasnji: <~jJ ( < tJ = resini: ~;J (< tJ )=

Biliteralna imena bez treeg radikala dobiju mj. njega slog -aw- ispred -iyy- u odnosnim imenima, a kod nekih. nema te promjene, nego se -iyydodaje na samu osnovu (odbacivi nunaciju), npr.: ~;r ~r) =oinski;

r~ )

jeziki: ~;..
'Ill'o'" ~ '"

t...) = stoti, stostruk; ~'-4 i ~) ~ ( < ~ ) = runi,

,p. . ~
'lil....

<
'lil

Od ...:....>-iodnosno ime je: ~i ~~) = kerinski od '3Gje: ~G Kod ~G

~

_....

(ili = sestrinski; od ~ je: , ~G iii ~!G = oviji, <'

~;..n
..

,fi

? (ili
< <

korijena (1-2-w, y) u oblicima;

't
o "ilo ;

j.:.J , ~ ,j.:J,

ne mijenja ispred -iyy- odnosnog imena, npr.:

-o....

ijski; ~

....

.~.

( < ~) ro

'JP.

o".

~.;J
~ .... o .... ""

trei radikal se = sintaksiki: = bazni, alkal-

~)
'ili

= gazelin; ~ Jf':"( < Jf':")= tenei; ~ ~) = sirni i dr.

,ii; o ~ _ "" ".....

(<

~ )
....

Isto je i s oblicima: ~IJ ,il:.; , 1.LJ, gdje trei radikal (w, y) ostaje, sufiks - at(un) otpada ispred -iyy- odnosnog imena. Pritom moe iza drugog radikala doci vokal - a-, pa imamo: ~ J'). i ~)). ( < '3j). )=osvajaki; ~;:,,) i = potkupljivaki:~Jf ~)f{ < O)f) == rukin i dr. Kad je kod ovih oblika trei radikal -y-, on se li odnosnom imenu pretvara u -aw, ispred nastavka- iyytun), npr.: ~J~ = seoski; 't ..... 't _ 't ~.P ~) = posjedovni: ~y;) 4-;) = lutkin, pored (rjeih): 15-.} , ~ ~~i sl. < < < < <
~,;

~~)

....

,p. .... o

't

s .... ~

"';Jl

""

'",

... o jl

O~)

"il o

~~)

""JI.

", .... 0 Ji

....

(>....

Kod oblika izvedenih iz ~ korijena (l-w-y: l-y-y), iza drugog radikala doe -a-, dok krajnji radikal "Y prelazi u -w ispred -iyytun) odnosnog si .. 't'..-'..-::... Imena, npr.: ~)y ( < Y < J...,.y) = zavoJm; ~~ u>-. < ~) = ivotni, a
<

'"

'"

,fi

'JP. /0

..

~.r.>" ~ <~) Kod oblika:

<

"'"

"il/o",

= zmijski
'

"il

o'".;

i dr.

'/'

"

oo

UW, uw, uLJ

od korijena ~L3

(1-2-w,y) krajnje 185

(korijensko) 'Y se uva, a "y" se mijenja u hapzu, ispred -iyytun) odnosnog ;jr:.w:. = neprijateljski: ~JLi:::. ;jLi:::.) = bijedan; ali: imena, npr.: ~.l.u.

~~

( < ~ ~ )' = guterski; ~lo! ( < .~ lo!) = streljaki i sl. ~,... ,.t .... '" Rijei:~T( < ($ - J - i) = znak; ~\] ($ - J - ..:...) = staja; ~IJ ($ - ($ - J) = zastava, imaju razne oblike odnosnih imena: ~T, :';T,~JT,~0 ,:';0, ~J0
4 .....-

-Kod -~blika~ j.J , 1.; vokal "i" (iza drugog radikala) mijenja se u odnosnitr} imenima u (,a",npr.: fl: = kraljevski; ~~..lJI) = du'ilski; ~.p ~P)= ekirskiIpo imenima plemena). -, ,

, :s.C ' :;c ' ~JC .

.JI .JI ~

...-

....

,..

'"

.....

..

J-J ' ;

~)

Jj~

Meuti~, kod oblika: ~, vokal"i" se moe zadrati ili promijeniti u "a" ispred nastavka-iyy(un) odnosnog imena, npr.: ~1 ili ~1 ).;1 = devin, kamilin. -// -, ,

***
Kod vlastitih imena sastavljenih od dvije rijei, ako ta sintagma ,.t :' ... predstavlja cijelu reenicu (tzv. ($.:lL.....1 ~ /') ili pravu sloenicu (tzv. ~ .r" ~.:;.), onda se u odnosnom imen~ druga rije ne uzima u obzir, a to ime
~ '" o
.J 1ll :, .. .J

tvori se samo od prve, npr.: ~t..; ( < \? ~w ) = te ebbetijski:L1 f. ( <

I ~ "'..-

..

~'

;;,... .

1ll....

'"

:;~/

= berekijski; a od sloenica: ~~ = balbeki i sl.

( < :,.,~~~c~ ) = madikeribski;~-

~~ Jf.) ( < ~ ):;)

.iJ!

.... ,... ;',-

pak, osim spomenutog, neki gramatiari Kod sloenica (4]..: doputaju da se odnosna imena od njih tvore od oba djjela t!? sloenica, ili da se nastavak -iyyrun) doda na kraju, pa e biti, npr.:~;'~ ~i~ ( < = Rainehurmuzov; ili, pak: ~ (< ~ ) = balbeki i sl.
-:: ~"':""O '" ~ .::; "". ,... ,...

~w-;),

;:.:,::c )

Vlastita imena u obliku genilivne veze (aneksije, i.i0/D, ako su tzv. ~\ onda se tvore od njenog dr~gog dijela, tj. od odrednice (~1~G.:'Ji), npr.: ~~ ( < ~ ;1) = bekrijski: ~~j1 ( < J~jY() ) = ezrekijski. U drugim <ovakvim sluajevima (tj. ~sim u (;JI) odnosna imena se tvore; ili navedeni nain (odrednice), npr.: ~ ,,-:-1-1.-'. 1(.y) =

r:~

muttalibski;

~J~

o)~<_>Jr<:plj = gvadalah~;;ki i sl.; ili ~d prvog lana

genitivne vez~ (tj: odr~dni~e, ~w\), npr.: ili :';:;' ( < ~ J) ) = imre' ijski; ~ < JJi ~~) = ubejdijski; ~)..J' (< 0./.0I).J) = fahrijski:

~~

nizarnijski i dr. U klasinom arapskom jeziku odnosna imena su se redovno obrazovala iz oblika jednine dotinih rijei, Meutim, mogla su se tvoriti i iz oblika mnoine, ukoliko su oni predstavljali vlastita imena (plemena, grupa, i 186

(<

~r~ )=

-y (

:';;'i

dr.) kao to su, npr.: ~).:Jl ( < jWl) = enmarski; < y~) =:= kilabski; ~ji; (< J ji; ) = hevazinski: ~\'i: ( < ~IJ.:J\ ) = ~eda' inski (ktesifonski):
'Ill ~ 'Ill ~

:s.~ (

";JY -"'''

~j~l

~~V\)

= ensarijski i sL

"""

U novije doba, meutim, odnosna imena se tvore i od drugih plurala :. ~S--)= (koji oz~avaju predmete kojima"se neko bavi i dr.), npr.~ ~ knjiar; ~I;" (< ~I;" )= ranar; ~C ( < J.;.-C ) = sitar; :;~1 ( < J~1) = etiar i sI:' " -'" , Ispred nastavka - iyytun) kod nekih odnosnih imena umece se infiks: -an. Neki od takvihpridjeva
'Ill

imaju intenzivno znaenje, npr.: ~Q~ ~~)

'Ill

( < ~ ) = kosmat; ~~ imaju i druga -;azna znaenja, npr.: ~~'

= debelovrat; ~\~
'Ill 'Ill

( < ~) ( < ~)

"

= bradat i dr. Inae,

'Ill

~~

= donji; ~~~

( < :.;~)

= gornji;

"

VI""

~G-)~( <

CJ~) = duhovni;
~~\J

= tjelesni; ::...:...; )
~L....li
( < ~IJ)

( ; ~)

= due~rti;

~'r~

(< J~) :; apotekar;

trgovac voem i dr.

5. (Apstraktne) imenice kakvoce

4:

Q~

SJI : et

Takva imenica morfoloki je, zapravo, oblik enskog roda ododnosnih imena, obrazovan dodavanjem nastavka -attun) iza -iyy, u.mukom rodu toga imena. 32 Ove imenice oznacavaju apstraktnu ideju o stvarnom licu, predmetu i dr., iz .koga se obrazuju. Osim toga, nekad obiljeavaju i cjelinu, sveukupnost (totalitet) onoga to je sadrano u pojmu osnovne rijei.
~;:;

GL..Jl ( < "0L.Jl) = ovjenost: ovjeanstvo: ~) ~) = pndjevska priroda, adjektivnost: ~ ~) = cjelo kupnost, drutvo; ~: 5'( < ~) = kakvoa: ~: < ~) = hanefijsko
Evo nekoliko primjera:
-'" ~ ci " ci "

.,st;;;

Ci"

,II

ci

"

>

Q :

Q ~:...

uenje, hanefije; Yl"'-'; , itd.

-.ll::ol

-",o

-'"

~ -'" ci

0\~)

"

= kranstvo:

'\Sl':;:;

~ -'"

~.:> ~
,

.-- ~

-'"

.:> ~)

= jevrejstvo
.

Neka od ovih imenica u mnoini dobije odreeno specificno znaenje, naravno, semantiki povezano s osnovnom rijei, npr.: ~~~1 = knjievnost; w~l = teologija; ~W? = orijentalistika, orientalia (djela na orijentalnim jezicima) i dr.

32) Ove oblike treba razlikovati od onih, po formi istih, ali nastalih na drugi nain, i to od korijena ~G (s treim radikalom -W-, koji pree ti -y-, ili radikalom -y-), kao to su, npr.: ~
"

~;t;) = nesrea; ~;:; ~;:;)

"

= ostatak i sl. 187

6. - Umanjeno ime
(a

(demunitiv,;:;Jr~ ili ~/

a~\f

takoer i:~~ i ~f) Prema pojmu imena (imenice, pridjeva) iz koga se izvodi (ono se zove: ~I) deminutiv oznaava nekoga ili neto malehno, a nekad i prezrivo (pejorativ), milo (hipokoristika), pa ak i povecano ili pojaano (augrnentativ). Za sva ta znaenja upotrebljavaju se u arapskom isti odreeni oblici, a znaenje im zavisi od odgovarajueg konteksta. Imena od tri suglasnika (pa makar nastala i od bilitera) u deminutivu se = ovjeuljak; < ~) = obrazuju na oblik: j.:'J npr.: ~~ ( < j;.~) ponajbolji; ~;'. ; ( < ~

if

) = ustaca
,9. o J

d-(
'"

i sl.
"' "... ~

Imena od etiri suglasnika (i kada oni nisu radikali) dobiju oblik: ~. u deminutivu, npr.: y ~ ( < y~) = tipavic, damijica: J;')( <J~:/) = plavkast i sl.
OJ. o ....
..Il

~
/

o".,

j.

~)
/
"'

"""

Imena, pak, od etiri konsonanta, sa dugim vokalom izmeu 3. i 4. o .. konsonanta, u deminutivu sva ImajUoblik:~ ' npr;:'~ Cl.=...i-o) = kljui; ~.:~/a~ ~~)= vrapic; ~/ l~:J ~,~) = svjetiljica i sl. . ,
". )l ... 0

Od rijei s pet radikala, za deminutiv se obino uzmu prva etiri, pa se o........ od njih obra;:uje,?blik:~ ~~pr.: c~ (< ~ ~ ) = dunjica; Jy ( < ~~) = slavujak;~ u~) = paui i sl.
". o .....y. ". o ... J " .. o,J " .. o ....

Nekad ispadne neki drugi radikal, pa se jave varijante deminutiva od kvinkvilitera, npr.: ~

dr.

'"

I J'~ J;;,))) = hljepi, mrvica; ~jj

.... "....... .... .. "

.. 'ili

o....

j.

"'.

"....

Jl

o,.

( < J'~ i ~jj

"'.""

".;

)
"'"

=
.

stariica:

"

o,..."" J

.... J

~jj)

I 13j-!.r = devica, runa enica i

;;, j-!.r
.... ....

._.'

'"

o..-!

'.

o' ....

SC;~j
/

Dodatni (nekorijenski) suglasnici ostaju u deminutivu, ali kad ih je vie, J."... neki mogu otpasti, npr.: ~ I ~ ;;Y-J.; ) = kapica: ~ I ~ uk ~~~)= omalehni debeljko, i sl. _Kod rijei od etiri suglasnika ivie, njihov sufiks -an ostaje, dodavi se deminutivnom obliku, npr.: ( < SCj~j )
"..o
O . JI.

.J. . ,.".......

'"

= afrani:

SIj~ ( < S\~~

/

)= bambui

i sl.

~\~-!~/: (<~~
188

Tako se i razni drugi nastavci dodaju na osnovni oblik deminutiva, npr.: ~ ( < ~) = Tulejha; t~l; (< tJj) = tvravica; ~ ( < .;.L) Su1ejma;0c.L ( < 01~ ) = pripit; ~G '.:' ( < ~e-:;..) = crvenkasta; J~ ( < JL....L....:) = dva mala muslimana; J~ ( < J~) = mali muslimani:

) = male muslimanke

i dr.

/ (tzv. ..~~)

, prave

Imenice, koje su u mnoini oblika:

Jwr

deminutivni plural od tog oblika, a ne od jednine, npr.: device, kamilice ~ deminutiv =:.h'~).
~ j

J(. ~~r ( < JL..;..t) =

c
>

Od drugih takvih nepravilnih mnoina obika: ~i deminutiv se izvodi pravilno, npr.: = stubii; t ~11( < t':.k) = djeaii i s(

, ~i

~r

C<:)51)
-

=psii; .

w....w, ~'~r (< ~:W:t)

~...

0/

,II"..

Kod druge vrsteplurala (tzv.op~) postoje dva naina tvorbe za njihove deminutive. Plurali se obrazuju od deminutiva singulara, dodavi mu odgovarajui pluralni nastavak, npr. od: ~ (pl. J4) deminutiv je: ~ pl. 0~ (= brezuljci) i sl.
o "".i '" Jo ...J. - .

Drugi nain je da se plural deminutiva neke rijei izvede. iz onih prvih oblika mnozine (tj. J.ill ~),
,9. "' J '

ako postoje od te rijei, npr.: od

JJ pl. ~,.

pl. deminutiva: :( :. (= djeaci): ilise pl. d~minutiva tvori od singulara deminutiva odgovarajuimnastavkom, npr.: :;; pl. 0~(= djeaci) i sl. Ime izvedeno iz trilitere nastavkom -antun), koji se smatra radikalom, obrazuju deminutiv oblika: ~, npr. od: 'j~~ deminutiv je: ~;.. (= avolak) f sl. ' (=vui); od 'j11<'. deminutiv je: 0.k~~'. Vlastitaimena od dvije rijeitvore deminutive od prve rijei,dok druga rije ostajenepromijenjena,npr.: od .JJi~ deminutiv glasi.JJ\~ (= Ubejdullah);od ~b.c..: deminutivje:~.h. l::~ (= Mu'ajdikeribli slinotome.
o",' . _'

..

Imenice (po prirodi ili upotrebi) enskog roda, bez posebnog nastavka za oznaku toga roda, kao i zbirne imenice koje nemaju "nomen unitatis", dobiju u deminutivu nastavak za enski rod, naime -at-, npr.: ~~~ ~ ) = Hunejda; .~'~ '"':. ~) = sunace: ~: ~~~ ~)= okce; pa od spomenute vrste zbirnih imenica, Ilpr.: ~)= malo stado brava;
,II . o

._ Kad ovakve rijei oznaavaju muke osobe, ne dobiju u deminutivu nastavak enskog roda, npr.: 'j~r) ,.~ ~) i sl. .

~1

....ll

J;~)= male deve i sl.

".

L::~

:;'1\

Kada, pak, osnovna rljeIma "nomen unitatis", jedan se deminutiv izvodi iz tog imena, npr.: < ~;;:. ) ~'stabalce; ~~ ( < ~~) = kravica, i sl.: dok se drugi deminutiv izvodi iz odgovarajue im zbirne imenice (zbog razlike u znacenjima),pa e biti:~ ( <~ ) = malo drvece: <).;) = sitna goveda i sl.

t~ (

A(

Ipak neke od imenica bez "nomen unitatis", iako su enskog roda, u deminutivu ne dobiju nastavak -at, kao to su, npr.: :;;.. ( < :,.,;. ) = mali rat; l!J~ ( < U~) = pancir-kouljica: ~~
". o .... j.
'Ill

".

o ....

Y.

(<

,II

o...

iJ"';)

mali luk: ~

,II

o .. J

( < J-.u) =
~-~ ". o",

189

sandalica (pored: ~),

=

"9.,,0,,

kao i~';

,,9. 0"

i ~}

"9.,,, 0"

( < i';) = malo pleme;

.-,.9.0"

,,9. 0"

-4)) (

< :) )
,,9.

"

malo krdo deva; ~ ~~ ( < J:.,,~) = grupica (ljudi i dr.): ~

(=

( < ~)

mala
(=

skupina (ljudi) i dr. Imenica mukog roda ~ jezero). more), u deminutivu ima oblik ~~

i sl.

Imenice .s udvojenim drugim radik~lom u deminutivu e se on = razdvojiti u dva suglasnika, npr.: ~ ( < J.5) = brdace: t.4:..L. ( < ~~) kratko vrijeme; ':?yb ( < ~ < ':?yb ) == nabori: ~ ( < 4>- < ~) = zmijica
~"JI ~ ... ~o" .. ".9.~ ...JI ".9.~" ".9."0,,

Kod imenica iji je neki radikal "slabi" suglasnik, pa je preao u dugi vokal, taj se suglasnik javlja u deminutivu, npr.:~; ( < ~~ < ~~) = vrataca: ~. ~:; ( < ~li < ~. :;) = mali onjak: ~j~ ( < ~.J < C~j) = vjetri; ".9.... ".9. " < ;;....;) = mala vrijednost; j-!.y-y ( < 01~ < 0\jy) = mala vaga i sl

'ili"

~} ~
0" Jl ,JI o"JI

'ili"

,li

0"

'ili

,,0

...

...

..

..

..

Kada se prvi slog vieslone deminutivu pretvara u "w", pa se npr.: fU.y. ( < fL;. ) = stihoklepac; je, pak: prvi suglasnik oblika: ~Ij. u: 'u, pa nastane oblik: ~1, npr.:
'ili...

,JI

o ..Jl

..

rijei zavrava na dugo "a", ono se u ".9." dobiju deminutivni oblici: ~~ i :u......~ 4):> ( < yb ) = velika nesreca i sl. Ako jedno "w", ono se u deminutivu mijenja, ~)1 ( < ~I) ) = Uvejsil (lino ime) i sl.
,,9. 0" .Il 0" ~ ,,9.... o"JI ,,9."." ... .. ...

,JI

o .. ~

".9.

..

Rijei izvedene iz JS korijena (w y - 2 - 3), ako su izgubile prvi radikal, < ~~) = slabo obeanje: ~~ ~) vracaju ga u deminutivu, npr.: ~:.0-~( = pjegica, i dr. ' ,
zadravi

Neke rijei sa drugim radikalom "y", - pored pravilnog deminutiva. to "y",.- imaju i manje pravilan deminutiv, u kojem se to "y"
li
,,9.

mijenja
.,. .. o ..
JI

"w", pa tako nastaju dvojni oblici, naime; ;- ~:~ i~;

"JI

;- ~~) =
\il ..

kucica; ~
~.,..P ( <

i t'y.
.'" 0" JI

(< ~
,,9.

o...

)= stari; ~
~ ....o
.... Jl.

.pt...

o .. Jl.

I ~y.
",

'Ill...

o ..

JI

(<

,JI...

~)

>

= jajace: ~

o .. JI

~"~ ...

_?....

) = malo

Imanje; ~

~ ..0 ...JI

4.:..;.y (

< ~ ) = okce,
o...

IZVorI.

~ ~~)

Od :~

deminutiv je ~~ deminutiv je:

:1~:~

(pored pukog oblika: ~~) =.. mali praznik.

= stvarica. Od

Kada rije ima u drugom slogu w ili y, te neki dugi vokalta, u, i), ili nastavak -an, (nastao od -aw- ili -ay-), onda se sve to s prethodnim "-ay" od demunitiva, pretvara u -ayy", npr.: ~
= =
,JI~ ... ~

". ..

i~)

= djeai:

J:Sl

~'1t

... JI

JI ..

J~I)

maliprodrljivac; ~:rI:, ~.~)= noji; ~;. crnkast;

;j;) = rukica; ~\ ~~\)

,:::.... ,JI;;:; ... JI

mlinac; ..
190

:p(< .)

.Jo~ ( < J)~ ) = potoi;

,,9. ~ JI 'Ill .. o

..

,st;;:;....

JI

( < \..,a>.) = tapi;

~.J

< l..J) =
,::: ...

= djeko

i sl.

. Rijei izvedene iz ~Li korijena (l-Z-w.y) raznim nastavcima, deminutivu, ve prema rodu, nastavak: -ayytun), odn. -ayyattun),

J.;.

dobiju u npr.:

:~)

= darak: ~::' ,

:t:..:.) = nebece;
~jl~!) =
;

~)
za vodu:

= djeki; ~
..

~~)

~~

= mali neprijatelj;

~~i ( <

mjeinica

(<

Juhajj. Od (= cm) deminutiv te nepravilni:

~) ..
,

t.>;",r

:,?-t .

je:

;;"7 (= crnkast),
-

ali postoje i oblici: ~i

:;"1,
-

Od~Jc.:.

(=-Mu'avija),

postoje deminutivni

oblici: ~:,

~;;:. i ~:~'::.

Rijei bez treceg radikala, (prvobitne bilitere, ili one koje su ga izgubile), vracaju ga u deminutivu. Imenice enskog roda dobiju i nastavak -at, Tako imamo deminutive: = sluavkica,
'ili .... (I

:;t (< ~r)

')li ... ~ .... JI. ".

robinjica;
.

:;~ ( <
....

r~ )

= babo, tata;:;"i ::-krvca;

'Ill ...

(<

tr)

= braco;
JI.

~i
". '"

(<
Jl )

tor
.... Jl

~'::' .. i ~::
"':Ii ..
JI

"

.J

( < ~)
OJl '"

= usnica.
""o ....
Jl

~.,....;.. ( < cL;,) = ovica,

(~-4

o .... '..Il

< L) = godinica; ".1- ..... kozica: 4A..J ( < w =

J ( oJl ... o ....J

varijanta rijei; ~r
.,g

:J .... J

1 ~

< ~ ) = stvarica.
"......... .

i t..?y "L.) = vodica;

'Ill ,.

-4) = ruica; ~

' ~

'ili ... o

Od ~ (= usta, iji je korijen: ~.;) deminutiv je: ~; , ali i ~:: ~= ustaca ( < ~ Rijei koje su (u varijantnom vracaju ga u deminutivu, :;;
."

).
ne

obliku) izgubile

prvi ili drugi radikal, npr.:

'ili

pa ga one izvode ~
". ::l ...

od nove osnove,
'\li ~....

:""13
c< !JL;.
~
OJl o ..

mj.
.

:""Li\)

= mali narod; ~~
.i

mj. ~L.;,,) = slabo naoruan; mj. ::;:) = obamro, polumrtav.

~G ~
')ilo ...

mj. jG) mJ. ~)

.

= sla ba an; ~~ = podobar;

,

o ... Jl

Imenice oblika ~~, izgubivi trei radikal (u odreenim sluajevima), a zamijenivi ga nastavkom-in, gube taj nastavak i u deminutivu, npr.: C:!)) ( < lI)
~
,li

o .... JI.

....

= pastiri;

~;

'Ill

c .... .J

.),

Imenice koje su izgubile trei radikal, a dobile na poetku tzv. prostetski alif u derninutivu vracaju taj radikal, a odbacuju taj alif, kao u primjerima: ~ ( < r-""I) = imenice: kerkica: ~,-::r.( < zadnjica.
.. f '"
J
'Ili"~ -::

J:'U) ~

= kadijica
. "

sl.

::":'1) ~
".

~ -,

'"

( < 0-'\) = sinak;

'Ill

,9: ~

".. JI.

( < ~I)

'ili '" (I

, oznaka enskog roda,

Imenice: -.::....;..1 i ~, imaju deminutive: ~i

'ili

(I

Jl

o ....

iji je "trei radikal" zapravo (= sestrica) i ~ (=kerkica).

Postoji i jedan drugi nain obrazovanja deminuitva (tzv. ~jlrrj.._~ O~), morfoloki slian prethodnom, a sastoji se u tome da se deminutiv ne izvodi iz konkretnog oblika neke rijei, nego tako da se uzme njen korijen, pa se od njega derivira, deminutiv za nju. Od rijei izvedenih iz trilitera 191

deminutiv dobije oblik: ~, za prvi sluaj biti primjeri: kadijica; ~;- = mali ogrta i sl.

aod drugih plurilitera oblik: j....::J ~;. (< ~

i5je;.. ) = Hurejs;
'

~:;"r) = crnkast;
(<

c~ ) =
,li

. Tako e ( < J"G) =

~
,
.

seljai; -:.... J,~ ('<

~

.pt

~.;

Za drugi oblik neka poslue prImJerI: ~~ o. .... ( < (.)"\1.';) = papiri I sl.
o ... Jl
,li .... 0

o....

(<

",

))-~)

~ o

JI

vrapi;

,Muka ime'na na -atu u ovom deminutivu odbacuju taj nastavak ':;":'. :. ( < ~;;.. ) = Humejz. enska imena na: _a' u ili -., odbacivi te nastavke, u deminutivu ove vrste dobiju nastavak -attun). npr.: ;~ :~) = crvenkasta; 10~ (< = mali oleandar i sl.

J.i~.

Zbog. ovog naina deminucije, s jedne strane, dolazi kod nekih rijei do dubleta deminutiva, npr.: J. C~i j C~( < ~~) a s druge strane od dvije i vie rijei, po ovom nainu deminucije, postoji samo jedan deminutiv, a po prvom nainu oni se mogu meusobno razlikovati. Tako po prvom nainu imamo: ::-;; ( < ::-)G) = mali konjanik, a ~) (< = konji, Po drugom, pak nainu' deminutiv moe glasiti, za obje te rijei, samo: Ne mogu se, dakle, razlikovati meusobno u deminutivu, to je velik nedostatak ove vrste deminucije, pa se ona i nije mogla mnogo koristiti u svakodnevnoj jezickoj praksi.

::-:,J)

:;j .

U osloncu na pravilne oblike deminutiva, postoji manji broj prilino

nepravilnih oblika, kao to su, npr.: 0~1

o.

,l1....

~ ",J

( < 0L-..;1) = ovjeuljak:

VE" o . "

VE

0l>-~

'"

Jl

~)~

) = dimi;

antologija:

C.; :~~(pored:
o....

: .. :;~ ( < )~~)

mukari;~:Ci

10) = noca

= (zlat~i) dinari; ~;)~ ~{~~ ) = mala C.; :'~~( < c~~) = komad br~kata; ~;: ( < ~~ )
i dr.

..-'"

Izuzetno se deminutiv, osim od imenica <ipridje va obrazuje i od nekih drugih vrsta rijei. Tako se on obrazuje od nekih brojeva: ( ~ <~ i .0.. :..... , ~ <~ = pet); od pokaznih zamJemca: ~h I..u.= ovaj); ~U,) WG. = ova); :(3~ ('< ~\'jl = ovi); ~(::J, ( < ~I'::J,= taj); ~(3~ ( < = ti);
o ....
JI .,ll.....

<,

~\'Jl

od odnosnih zamJenica: ~J1Ji

(.5..lJi :;:: koji); dual:' 0~l1..Jf (0b.Di

= koja
0dli

dvojica); plural: 0;J1Ji ::r-lJi= koji); ~i ~i = koja; dual:04Ui = koje dvije), plural: ~4Ui ( < ~)UI = koje);' " od nekih prijedloga imenskog porijekla

) = ~?~o poslije; :. ::..; neto nie; J,!""; ( < J"";) = malo iznad;
192

:1::~ (< ~

o~ ~~malo ispod; .'J.)~( < 0)~ ) =

~ ( < ~)

= malo prije.

Deminutivno znaenje izgubio je prijedlog: ~:.L..,pa znai to i osnovna rije iz koje se izvodi, naime: ~\:.G-= nasuprot, pred. Neki deminutivi dobili suprilok<? znaenje, npr.: ~ ~ = nikada: ~:'/ II) ~:'. :JI= na sve strane; ~I = posvuda; ~I = brzo; = polahko. . ..

';;11

Neke estice od dva radikala, upotrijebljenekao vlastita lina imena, mogu biti nekad uobliku deminutiva (tj. ~~). OnE:; tada na kraju dobiju sufiks-y,kqji se sa "y" od deminutiva ~ :~) udvoji, u ~luaju da se odgovarajuca estica zavrava na vokal ili diftong, kao npr~: < C:) = Muvejj: ~~( <:,J) =Levejj; (< :;) = Kujejj.isl. .

:;s-

:S;. (

Kada se takve estice zavravaju na konsonant, moe se postupiti kao u prethodnom sluaju, ili se, pak, iljihov drugi radikal udvoji, pa se tako Bu1ejjili ~ = mogu dobiti oblici kako je u slijedeim primjerima: ~= Bulejl / Hulejl ( < ~)i

~);:;J :;Lumejj ili ~:'.1 =Lumejm

sl.
o

;J);~ = Hulejjili ~

Nekoliko deminutiva izvedeno je od tzv. glagola uenja i divljenja (~JWn,a to su: (~\ la ~r(.) = kako je ljepukasti (i sl.):
J....

o~r

o ..

y."....

La ( <~':>l.>.I'L.)

.J....

o......

= kako je slaan;~r

.... _

y.....

o ;,.J. _....

L. ( (~rL.)

.J.".

'"

o""

....

= kako je

draestan!
'\li ;)....~ ~

'
c ....
Jl. -.

Rijei koje prvobitno imaju deminutivan oblik, ne mogu obrazovati deminutiv, npr.: ~ = slavuj: ~ = dorat 1 sl. . Osim navedenih oblika deminutiva, Jo neki rijetki oblici mogu imati njegovo (ili slino) znaenje (pored drugih znaenja tih oblika). . . . Takvi su: jGJ i 13t:J, te razni oblici s udvojenim trecim radikalom. kao to je u primjerima: ).,.,.. = deve, 4.;\.} ,= mjeinica: ~~ = krpelji; .J)~ pjesnii; ~~ = crnkast; 1,~j= djeica i dr. 33
~ .J. ~- ....
..Il. '. ,-- 'Ii

'\li

Jo

..Il

Mnogi deminutivi po svolll~ znaenju izgubili su vezu sa O~PPY11im pojmom, pa se upotrebljavaju kao neumanjene rijei, oznaavajui razne pojmove. Najea im je upotreba u onomastici, kao vlastitih imena: "lica, plemena; predjela, pustinja, planina, mjesta, voda i sL, kao i za oznaku raznih ivotinja, (ptica i dr.), bilja, pa i raznih apstraktnih pojmova.I": .
33) Ove i druge takve primjere pogledati u djelu: CarI Brockelmann, Grundriss der vergleichenden Grammatik der semitischen Sprechen, Hildesheim 1966, Band I, str. 351-2, & 135. 34) O arapskom deminutivu, njego~im oblicima, znaenju i upotrebi, moe se ~ai neto opirnije u radu: Teufik Mufti, Osobitosti arapskog deminutiva, POF 22-23, Sarajevo 1976, str. 269-280.

13 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

193

In. RAZNI IMENSKI OBLICI

Ovdje emo navesti deset imenikih, odn. poimenienih oblika koji, pored eventualnih drugih znaenja, imaju esto i odreena tipska znaenja, kojima emo se ovdje iskljuivo pozabaviti, navodei izvjestan broj primjera za svako od njih. Tosu slijedeci oblici: 1) ilitJ" - je prvobitno particip aktivni prve vrste glagola u enskom rodu. Ovdje, supstantiviran, oznaava takoer vrioca radnje (oznaene korijenom), bio to ovjek, Ivotinja, sprava i sl. Meutim, mogu postojati i razna druga znaenja ovoga oblika, manje-vie vezana za osnovno znaenje njihovog korijena. Evo nekoliko takvih znaenja pojedinih rijei: ~\~ (sm.) == propagator; (sf.) razlog, zahtjev i dr. wC = dizalica; (sm.) =' prenosilac,tradent, donosilac vode; (sf.) deva '(i sl.Lzanoenje vode, mjeina zavodu; t)L:.. = deva (ili kolo) za navodnjavanje; ~~~ zapreka, uvreda; ;;J,,;u = karavana, konvoj, kolona; ~)u. = ponor; pakao; ~\) = mata, fantazija i dr. ' ,

~)c

", '"

...

'"

~...

,"',p.".

..

2) JW - prvobitno intenzivni pridjev, a iz tog znaenja se razvilo znaenje stalnog vrioca radnje oznaene korijenom.vili drukije reeno, znaenje: zanimanja, profesije i sl., npr.: t(':~ = sedlar (sara): ~)~ = krvnik (delat): ~I:.c-= kova; J~~ = izvikiva (telal): ~U = mesar (kasap): rttJ = bokser i di.

3) JW - oznaava: bolesti (nekad se odnosi na oboljeli organ izveden iz istog korijena), npr.: rt5'j = prehlada; = kaalj; ~~ = glavobolja; = upala slezene; ~LJ-= oboljenje jetre, ciroza; = groznica i dr. - Ovaj oblik oznaava i izluevine iz tijela, npr.: J~ = pljuvaka: J~~= krv iz nosa; = znoj (konja); = bale, sluz; 1.G..: = slina i dr.

..

,.

Je...:.

iL..:-

J~

~J,~

~w

J~ = rzanje; J~ = revanje i dr.

- Ovaj oblik oznaava i razne prirodne glasove, kao, npr.: vikanje, vritanje; krianje: (j = lave: ~~ =graktanje; ;r:.G. = pjesma kamilara;

tC~

' .;.Konano, oblik JW moe davati zbirni pojam (od onog oznaenog oblikom: ~J\.:J),kao to je u primjerima: -;~ iverje, strugotine; Jli~= mrve, komadici: ~d = mrvice, komadici, pramenje; )'::.5=odlomci, djelii,trijee;

rt5'~= gomila, masa i dr. 4) JW - obiljeava razne ,p.....,p. ,;

posude, pribor, odjeu i sl., npr.: ;Gl = zdjela; yl~ = torba, ranac; y')l.- = muzlica: J~ = aakalica: ~b) = ogrta; ~Li....= mjeina (za vodu); ~(J ,; odijelo; uzda; J~ = pokriva i dr. '
.,p. ,... ,p. .. ;;,p. ...

r~';

194

5) 1J'G..i - oznaava raznolike sprave/ orude, instrumente i sl., npr.: t(.~ = drljaa; ~~~ = tenk; ~\~~ = bicik1o; ~).:.~ = automobil; LL,.1 = koplje, krstarica; ~~(1 = avion; t,.,\~ = podmornica; ~)1J = pipeta; alembik i sl. - Nekad u ovom obliku dolaze imena za mjesto proizvodnje onoga to "t..... ~".. je oznaeno odreenom rijei izvedenom iz istog korijena, npr.: :L.,...4 = gipsana; ~~ = mjesto za proizvodnju potae (paljenjem biljke: = sonjaa): L.Cj = njiva; ~)':j= izvor bitumena; L~ = kreana; t,..)L. = solana i dr.

J.~

6) 1J'w - obi1jeava otpatke - odreske, sirugotinu, komadice, djelice i sl., kao u primjerima: = strugotina (od turpijanja); WL,::,~ = krhotina, komadi; L.l1j = odrezak, odsjeak: t.~ = odrezak; ~W = odrezotina, strizotina, komadic: ~).:..s= odlomak, trijeska; Lt.S = smetlje; 1J')L = kap sperme; ~~ = ostatak (pica) itd.

~~c,.;

7) 1J'w - oznaava slubu/ poloe], zanimanje/ profesiju i sline pojmove, npr.: 11,(.;- = ivenje, krojaki zanat: u)l;.. = hilafet (zvanje halife); t:.U.J = predsjednitvo: ~~t) = zapovjednitvo: ~8' = poloaj sekretara, tajnitvo: ~~ = zastupnitvo,' predstavnistvo: ~)I.) ='namjesnitvo i dr. malu odreenu k~liinu ili dio neega, to je u vezi s osnovnim pojmom korijena iz koga se izvodi ovaj oblik, npr.: ~~ = gut1JaJ;~ = aka (necega): ~ = zalogaj: ~ = zalogaj, zametak; ~'~= odlomak, fragment i dr. JI. - Ovaj oblik oznaava i boje: Or--'""" = crvenilo; o~ = ze ena boja: ;ij.Jj = plavetnilo; U-; = crnkasta boja; ~~ = utilo itd.
~.... Cl' ,i .... C Ji '" ,...

8) ~ - oznaava

Ji

""....oJ""

....o

.,.ll .. o

9) 1.l...:..; - oznaava djelice, komadie onoga to sadri osnovni pojam dotinog korijena, npr.: ~)'~ = ugarak, glavnja; ~ fragment; ~:r. = ~az (jomue) itd.' = (uldio: ,

t~

= krpa;

t) = sekta; ~ili = komad (jetre, i dr.): W~ = odl~mak;~;.s

=' komadi,

10) ~ ~ oznaava (kao i JW) glasove/ npr.: ~j = rika (lava); ~ njitanje, zujanje; ~ = tutanje, siktanje, kripa: '~)- = ubor, hrkanje: hujanje, fijuk i dr. ' ~ = graktanje;

y.;, ~

- Ovaj oblik nekad oznaava neke vrste kretanja, npr.: '-:-:-!~ = puzanje, gmizanje; ~1 = spor hod; ~;.. = urba; ~~ = ivahan hod '(deve); = putovanje;' ~~ = sitno koraanje (starca); ~ = buktanje, plamsanje, itd.

.....,.

_,li

'"

J:>~

U ovom znaenju esto se upotrebljava i oblik: j~ (kao i razni drugi), npr.: j~?= proticanje; jb = kucanje (srca); jll:..~ = hod sputanog; j~~~ = koraanje (djeteta) i dr.

13 GRAMATIKA

195

Treba jo istaknuti da se u navedenim (tipskim) znaenjima upotrebljavaju, manje-vie, i razni drugi oblici, ali im ta znaenja nisu tako uobicajena, pa ih necemo ovdje posebno spominjati. Ovim zavravamo pregled. najvanijih imenskih oblika (imenica i pridjeva), a o preostalim e se govoriti u posebnim poglavljima.

196

ROD IMENA
( ~L-..''1 I ~)
JI ",..

35

o -" o..,;

Ovdje e se govoriti o rodu kod imenica, a zatim kod pridjeva. U vezi s imenicama prvo treba istaknuti da se one prema roda; dijele na a) one koje o... su samo mukoga roda <.? ..LJ\};b) one koje su samo enskoga roda (..:...;rJ\) i c) one koje su u istodobnoj upotrebi u oba ta roda ( ($~\. Kao i u ostalim semitskim jezicima, u arapskom ne postoji zaseban srednji rod. Muki, pak, i enski rod imenica razlikuju se meusobno po svome znaenju ili po svome obliku.
~ $i '" " JI $i.. J o...

Imenice muskog roda nemaju neke samo njima svojstvene oblike, jer neki od njih upotrebljavaju se i za enski rod. Meutim, velik broj imenica enskog roda izvode se odreenim nastavcima iz odgovarajucih imenica mukoga roda; Zato se' u sljedeem izlaganju nee posebno razmatrati imenice mukog roda, nego one enskog, pa one zajednikog roda, a zatim pridjevi u enskom rodu.

I - Imenice enskog roda

Te imenice (kao i one mukog roda) mogu imati prirodni, stvarni rod (~ ::Jj.:), npr.: ;;;'1 (= ena), ~G (= deva), (koko): ilifigurativni

t-~~
.".,
1)'

odn. nestvanli ( ~ ~ npr.: ~I~ (kua), ~ (= oko), ($~ (= radosna vijest), ~ (= sunce; d..,? (= udarac),:i....J..b(= tmina),:i..L:J(= noc)
(~j~),
.. . ". o '" . ~..."". ....o ....
". .... 0,.

itd. Da je neka imenica enskoga roda, moe se ustanoviti prema: a) njenom znaenju, i b) njenom obliku.

a) Imenice.enskog
To su tzv.~ ~

roda-po znaenju
slijedee grupe imenica:

::Jj.:, a u njih spadaju

1) Sva op; i vlastita imena koja oznaavaju enska bica, npr.: ~1 (= majka), ::J-l (= sestra), j~ (= starica), ~)~ (= mlada),;~ (= maka), St; (=magarica); pa:~j (=Zejneba:), ~C (= Suada)/~>(= Merjema) i dr.
35) Uporedi o tome poglavlje: "the gender of nonns", kod: Caspari, itd., op. cit. I, str.
177-187, & 289-297.

197

I neke druge rijei (personificirane) ;iS~(=sunce), ~ ~ (= smrt),

zarniljaju i dr.

se kad enska bia, npr.: opce

r\~ (= rat)
gradova

2) Vlastita imena zemalja, imenice enskoga roda: ~), Moka, ~ Meutim,

= Egipat

t~ ,L:.L. , ~:,J) npr.:

' nazivi mogu ~u.m~ pr~~je~u \U\ = SIT1Ja,

i sL (jer su im odgovarajuce ~ = Belh, upotrijebiti

u....: =

i dr. se ovakvi

po nekim

rodu. Imena, pak, mukog roda, npr.: J-!b

~oja

1 .... {,= Vasit, JGJf = kak

promjeni
v

= dabik,

imaj~

et =

i u mukom
f":'-'"

~(triptot~), Feldz,

Rr~obitno ~u = Hedzr,

(diptota),

i dr. Ona se, pak mogu mijenjati po nepotpunoj pa su tada enskog roda, kao, npr.: 1...,.1) i sL

J.,\~, ~.'
,.. 'ili

3) Zenskog su roda, dalje, imena vjetrova (opca imenica: t:Y.J = vjetar, . je roda), te imena raznih vrsta vatre ( ~Ij vatra, . je roda), .npr.: ~ istoni vjetar, ~ ~ = juni vjetar, ~;~ = zapadni vjetar, JW = sjeverac,
..-

J~

= istoni vjetar (ali: ~~l = vijavica, muskog je roda); zatim: ~ = estoka (paklena) vatra: ~ ;; paklena vatra; ~ = usplamtjela (paklena) vatra;)J = buktei (pakleni) oganj itd., koja su enskog roda.

4. enskog su roda i mnoga dvojnih) kao, npr.: = uho,

,II ,..

JL..

= potkoljenica;
"i
;;l.ll

J~l
-::

r"

= zub;

::":"1
"19-

"....

= oko;

imena dijelova = zadnjica; ~.J

'Il1 ... ,.. ,..

i..)j

= stopalo;

tijela (a naroito onih = noga; ~~ = materica;

"i...'"

.j:S

= plecka;

,li

ruka i dr.' Meutim, su, npr.: ~I neki dijelovi tijela upotrebljavaju = nos; i:' = krv; 0"1) = glava; )~
VI.... ,II

,
o".
VIc ...

= srce;

~)

= lice

se u mukom rodu, kao to = prsa; R = lea; ~ = usta;

,lIo..,li ,..

i dr., a tako i nazivi za krvne ile, kosti i miie.

a 5. ~birne imeni~e ~oje oznaavaju iva nerazumna bi~a (2'\ nemajU nomen unitatis, takoer su enskog roda, npr.: J,-!l = deve: :.)~ = stado deva; ~
OJ. ,.....

~!"

= bravi

(ovce i koze);).J;"

.st '" ;.

= stado

goveda;

'\lI"'0

J; = roj
,..

(pela),

b) Imenice enskog roda po obliku

To su one (tzv. ~\; ',il ::J}.)koje imaju poseban nastavak za enski rod, naime: -at-, -a -a'ti,' ukoliko rijei s nekim od tih nastavaka (imenice i pridjevi) ne obiljeavaju muke osobe i sL, npr.: t.l~ = halifa, i;J1 = Talha,
?,..:'

~~ = vrlo
...

uen;

;. ~ "'....

>-~.? j = Zekerijja,

"' ....o .... ;

Neke imenice s nastavkom an (tzv. JW'{I JJ\) mukoga su roda, naime: ~ = osatka, olendar, 0)~= zauna kost (deve): 0;" = krdo gazela. Meutim, te su Iste rijei enskog roda kada imaju nastavak -a:

J;:.=

0:

>-~y

= Muzejka
....

dr.

~,~:.

,..

CI j.

/0

Itd.

198

S obzirom na istaknuto, enskog e roda biti imenice s.nastavcima:

",' 1) " a ,'() -at-, npr.:~..L:>= vrt, ~. = ljubav i dr. ' ".-o, ;J)~ = , , drava, " oL.... = smrti ",' ~

= nesreca, ,

2) \.:... ili'<.>':'" (-a), kad je taj nastavak tzv. ~~~ JjT i kad ne pripada korijenu rije i, npr.: Q~ = ovaj svijet;~J~ :::: san; <.>~ = 'radosna vijest; ~ = groznica: <.>')) :::: uspomena i dr.
3)~1':"
J

(-a'u),'kad je to tzv. ~~)~

. J ..... J

JjT , te ne pripada korijenu rijei, npr.:

J

~~
J"

o",.

= mrnja: ~~

= uobraenost;

~\.r"= sreca: ~\.r-:>= pustinja i dr.

~ '"

J ;.., o

c) Imenice enskog roda po upotrebi

To je izvjestanbroj imenica koje se upotrebljavaju u enskom rodu, ali se neke ponekad, ili pod odreenim uvjetom, upotrijebe i u mukomrodu. To su slijedece rijei (tzv. ~C ::J;:)::;'~t= zemlja, tle, pod; = bunar; y.r- = rat;..r->-.= vino: t.J~ = pancir (koulja): )~= kofa, vedro. jt = kua; ~~ = (runi) mlinac, ~~. sunce; J' = vjetar; <.>'; = nono putovanje;

p"
.p;.""

'"

o....

~o

...

e.
,.JI

~ o

..

. .

-.

'lll

o...

'\Il."

~'~, = hije~a; ~ ~~ = i~ol (Tagut): ~ = (pje~n~~ki)~e.tar:, .~~ ta~; y~ = orlica: y ~ = tipavac: ~ = karavana; J"'l; = sjekira J"')~.rJ1 = raj; ;Jl = (zmija) otrovnica; ~.~ = crijevo: = tesla; :"'ts'= pehar;':;')" ili o... o.... ... J:-?"==sltlte; .)~ = kolo za natapanje; c: ~ = katapult; cs"' r: = britva; )\..; = vatra;J-U = sandala; ~ = dua; <.>i'= odredite (putovanja). Neke od gornjih rijei, u drugim znaenjima, u novije doba, ili inae, ponekad se upotrijebe i u mukom rodu, a to bi bile slijedece:
.
'.0 ~

f;
VI

JI.

r)~
. ",

".,.lI

..

..pl

o,

0'"

:1<",'"

r;'
'" 0 .... 0

Vlo

,JI

Y .r-'..r-> -')~'}~'

o...

VIo

""

,li

..

", o...

'ili

Ci!' L> r' ~,..;:..~Ij"

J ,...

::;J

'"

Jl...

J...

,li:

J"..

'\Il

Muskog su roda u znaenjima:

,p

S~ = (enska) koulja;~

i)J.j,

J:-f' ~
..'ili

..

o...

,)\..;
,ji"..

= ogrlica, privjesak;

J'")~

J. = vrt, park; a tako i; l5"".r = britva, ali u ovom obliku.

cl) Prirodni enski rod prema muskom

Ovdje emo pokazati naj vanije naine kojim se jeziki izraava rod dviju jedinki iste vrste kod ljudi i kod ivotinja. 1) Dogaa se da se odreene rijei upotrebljavaju samo za jedan rod. Tako je, npr. kod nekih linih imena za ene, kao to su ~j , ~.~., ~ ~~ 1 dr., prema onim samo za mukarce: Of'>-"'" ' ~t.?"j , ~j ,~ , ...l...>.-oi dr.
J"" . _ J .. o
".j.

:Ii

. ".

",

o....

J".

,ll

:Ii ..

JI.

Slino je s pridjevima (koji esto vre i ulogu imenica), i to onim specificnim za enska bia, npr.: ~ = trudna, trudnica; ~(;;. = nerodnica

199

(ali irovjek-koji nema djece); )S-',i. = (ena) koja raa muku djecu (ali i: ovjekkoji ima samo muku djecu)i dr. 2) Ima rijei koje u istom obliku slue za oba roda (ali nekad ipak mogu dobiti i nastavak za enski rod). Takve su, npr.: ~ = lisica i lisac; j~ = starica i starac; :.,. j';. = mlada i mladoenja;J") = kobila i konj (u enskom rodu mogu glasiti i: ~j~ ' Lj';. , L) i sl.

1:.~

~~1:~ ,
<Il

3) enski rod moe biti izveden iz istoga korijena kao i muki (odreenim sufiksom iz rijei za muki rod) to je jedan od najeih o ." s sluajeva. Tako imamo: ~I (1 ~) = ki, a 0"\ = sin 'y-<)..::...>-i = sestra, a
o
ojl

".

". ...

ti = brat y..i ); oif = ena, a ~f = ovjek: ~~ = vu~ca, a ~~ = vuk; t~ = ljuka; a '0\1/;:~ili "6;::. ~'mujak ljuke itd. , Neke rijei Izvedene iz istog' korijena, u mukom rodu imaju nastavak -antunhnpr.: ~l = otrovnica, a '0\)..1t~ mujak otrovnice -"'"'); ~):~ = lisica, a'0(J:~ =lisac ..,..,.w ); ~ = hijena:,a'0\:~/""= mujakhijene c:?)' 4) Neke od ovih rijeiizvedenih iz raznih korijena, nemaju posebno obiljeje enskog roda, ali ga mogu nekad upotrijebiti uporedo s onim bez njega, npr.: ~f= majka, a ~l = otac;'0Gl (i ~~4-) = magarica, a = magarac; c~j'r? (i t-~j) = supruga, a c~j' ( i ~) = suprug i dr. '

..

4 ..... 0 ",

--

.".

' ..

."-

"

.... o

".

:c...,..
e
__

5) Neke od ovih rijei obrazovanih iz raznih korijena, u enskom su o", " rodu s odreenim nastavkom za njega, npr.: ... j) = divokoza, a Js-J = "'0 ".. " " divojarac; oA = krava, a JY = vo; i)-! = sova, a iS.L,.:> = mujak sove; iSJ~ = droplja, a ~~ = mujak droplje; ~ = jarebica, a ~.;: ~ = mujak jarebice; ~~~ = koko, a ~~ = pijetao; o~ = kornjaa, a r-Y' = mujak co, "... __ ,. -" kornjae; u...l.A-.:> = aba, a i~ = abac: o~~ = guterica, a ..b~ ~ = guter; o..i.A.:...i = enka jea, a ~ = je: oH = lavica, a ..\.-..i = lav; o~ =
,,sl:;;
'ili......... .
ti. ,",

"....

....

"

"

... :l

..."

-.t "o,..

'ili .. __

.". ... J

J. ..

,.

"...

"0'

...

"

... o ....

" ... .I....

.". ,.. .

4 ... o,..

orlica, a ~W = orao;
=~i~

~"~

'"

"" J.

" ... o '...::

a.:...;

= pela, a ~ ~

."."

o...

= trut; ;""\..u.= enka noja, a ~

> ,,__ ;.'

; _: ,

,j.

...

6) Prema jednom nazivu za enku, postoje po dva za njenog mujaka, npr.: W) = zeica, a :;~l ij;' = zec; .~~. ~~~. = enka kotrljana.ra ~ i
'IS! "" o"

= kotrljan;o~\.;>.= enka skakavca, a ~

." .... ..- __ _ _ 'ili

"0"

."

"0"

l~

= skakavac;

'J!I. ... o :;;

0J~

= maka, a:;"

i '0;:' = maak i dr.

" __J

/
/0... ". __

7) Suprotno prethodnom, prema. dva naziva zaenku odgovara im li. ". jedan za mujaka, npr.: li.~ 1 ~. = srca, a c..,-w .= lisac; ~ 1 ~~ = . "0 " C"... . " 0 - "...0 ".:;; .... " vuica, a ~~ = vuk; 4....;. ~ 1 ~) = zeica, a~) = zec; :L:.j 1 o~;; = majmun i dr. majmunica,
o.J.. "..-/ o ... o ."" ",o o .

a;:;

200

8)Prema jednom nazivu u enskom rodu stoji sloen izraz umukom, i obratno; sloen za enski, a jedan za muki rod, pa e biti, npr.: 13G= tetka (po majci), a jWi'C~j = tetak (mu majine sestre); ~ = tetka (po ocu), a urC~j = tetak (mu oevesestre): a obratno, npr.: JWi'i;..~j = ujna, daidinica, a JG-= ujak, daida: ~ t-~j = strina, amidinica, a ~ = stric, amida, 9) Prema slozenom nazivu za enski rod stoji isti takav naziv za muki = unuka (od sina), a = unuk (od sina); ~~\ = rod, npr.: unuka (od kceri); a .~~\ = unuk (od keri);(l\~\ = bratina:t'Y\~\ = brati; ,.::..J-Vr~\ = .sestrina, ~Vr;;l= sestri; JL;.Jr ~\ =ki majinog brata, daidina: a Jl;Jr~\ = sin majinog brata.daidi; i1wr~\ = tetina = (ki majine sestre), a uW!~\ = teti (sin majine .sestre): . pastorka (muzeva ki od druge ene), ~~j..rr;;\ = pastorak (muev sin' od druge ene), a ~~j..rr;;~ = pastorak (enin sin a'd drugog mua);c~~}r::":'i

';ir~\

Jt()

~~:rsr ~\.

= zaova (mueva sesra),~~:rsr ~r = djever (muev brat); G-~j..rrU\= svastika (enina sestra), ~~)I)..f =ura (enin brat); ~:. ~= ki oevog brata, amidina, a .~ ~I = sin oevog brata, amidi: ',-;-,V\~~j = maceha, a

?/\C~j= ouh.

'

ll. Imenice zajednikog roda - '.$;0 -'JI

To su imenice koje se mogu, bez razlike u znaenju, upotrebljavati i u mukom i u enskom rodu, ali za neke, ipak, prevladava upotreba u jednom od njih, to e ovdje biti istaknuto na odgovarajuem mjestu, odn. oznakom; "m" za muki, a "f' za enski rod, kod pojedinih rijei. Ovakvih imenicaima nekolikogrupa, kojeemo sada pojedinanorazmotriti. a) Imena vrste (~~G..:..\) su zbirne imenice koje veinom oznaavaju skupna imena ivotinja i biljaka, ali i nekih neivih tvari. Takva su imena (koja u jednim imaju "nomina unitatis" na-at-), npr.:.A = goveda, = skakavci, = golubovi, J.\) = leptirovi, j:J = pele, ~ = hurme, ~ = palme, ~ ~ = zlato, ,-;-,l>........ = oblaci, U;J = opeke I dr.

~c;.
~ o

r~
'" '"

~o

'"

.pt

".

",...

".

'"

b) Zbirne imenice (~~L::.....:..t) koje obiljeavaju razumna bica, (a nemaju "nomina unitatis"), kao to su: ~. = grupa trgovaca; ~~ = konjiki odred, putno drutvo;.~ = grupa putnika; ~; = obitelj; grupa = pleme, narod i dr. ljudi; ~li = ljudi; ~ = skupina ljudi;

r}

201

Samo mukog roda su: JI = porodica; ~T = familija, eljad, pripadnici, ljudi, stanovnici, vlasnici i dr. c) Imena slo va (J)~ veinom se upotrebljavaju u enskom rodu, ali mogu i li mukom, ato su naime: ~T , :~ , :0 , :0 , ~ itd. d) GIagolske imenice (~:L...:..t), koje nemaju nastavka za enski rod, mogu se upotrijebiti u oba roda, pa emo rei, npr.: ~.;.~ .;~ ili ~~ ..... y:'-) = Obradovao me njegov povratak.
Y. J , _ ""

:L..:n

y. J

e) Rijei uzete u svom opem smislu, bez obzira na oblik, vrstu i znaenje. Mi tada upotrebljavamo srednji rod ili kaemo "rije.l npr.: I:.G,~ :~ = Ovo (Ova rije) "baytun". Kod glagola 0\5 (= biti) u upotrebi je obino enski-rod, pa se, npr., kae: 4-71y.Tj 0\5'= Kana i njemu slini glagoli.- I uz estice se upotrebljava preteno enski rod, npr.: ~~)' = podgodbeno "law" i sl.

( o..u. )

r~l(f) = palac; ~'..0= grudi, sisa; ~

f) Muki ili enski rod moe se upotrijebiti uz izvjestan broj imenica, ali se neke od njih preteno upotrebljavaju u jednom od ta dva roda. Najvaznije su od njih (soznakom pretezno upotrebljavanog roda, i to mukog sa: m, enskog sa: f) slijedee: ~1 (rn) > pazuho; ):>1 = plat, veo; JI := tatamorgana: '.r--! .,"' = ovjek,,~ ljudi: ~1' (m) =-= trbuh' ..r::-"-' '(~) = dromedar:,

= lisica; G- (m) = krilo; J~ (f) = stanje; ::.,;~ = han: JQ-= privienje, :;) (f) = zec: 0tS-~= duan; ~~~ (f) = lakat; ~;~ = velika kofa; = duh (kao nebesko bie uvijek je m): j(jj = sokak, uliica: -:.Gj= (gornje drveno)ognjilo; ~ = put; ~C (m) = no: JLkL = mo; c>: = oruje; ~ = mir; r-L = stube, stepenice; ~k....=

c)~
'ili 'J

'"

.c

ji.

111 ""

'ili

'ili

~ji

"'-':

""

'ili.,

""

nebo, kia; r-: (m) = bedem; J.r' = trg, pIJaca; ~l (f) = prst; .kir = put; 1'.p = mir; G = .mjerica (za ito); ~ = poodmakle jutro; ~~ = bijeli med; i".f~ = kutnjak: ty., (f) = narav; J-:!):> = put; ~. (f) = zadnjica; <J" f =
'ili ""
o.'

..

'ili ."

'ili

'ili

""

'ili

'IlIJl

'"

111

oJ

svadba; ~

= med; ~

= ambra; ~

='vrat; ::., ~

(f)::::pauk; ~) (f) =

konj; ~ = laa; ~ = kamen za tucanje; ~~ (f) = lonac; LJ = zatiljak;~ = bunar; ~~ (f) = 1&; ~. =jetra; lC5 = cjevanica, JU = jezik;:.kJ (m) '= no; ~ (m) = mous: ;; (m) = crijevo; ~ (f) =so; ~ = vlast; <.s ~ = uputa; Broj ovdje (kao i kod~C navedenih rijei nije potpun, a osim toga se upotreba roda uz' pojedine rijei kolebala i donekle mijenjala u korist jednog od njih. Tako se (u novije vrijeme) vie u enskom rodu upotrebljavaju: ~ = usta, ~.:,.: = brod; dok muki rod sve vie prevladava 202

:.:...3;:)

ko d:.? = bunar, ~ = nadlaktica..s.s' =jetra, (dio eluca preivara),); = vatra, i drugih.'

~o

,.o;,j.

"

.,.

~=

pleka;J"}' ,

= sirite

ID - Rod pridjeva (i participa)

a) enski rod pridjeva

36

Taj se rod (kao i kod ~ ::Jj.:. imenica) obrazujesufiksima: -at-, -a. -a'u, od istog korijena kao- u mukom rodu. Meutim, sufiks -at- se dodaje na samu osnovu mukoga roda, a sufiksi -a, -a'u na drukije osnove nego to su one u mukom rodu. , __ , I od nekih imenica mukog roda tvori se odgovarajui enski rod sufiksom -at, na samu osnovicu muko ga roda, npr.: ~ = djed, ~~ = nana, baka; = pas, ~ = kuja i sl.

:,.J.s-

i) L::...(-at-), npr.: L. ~ =noya; t4;;", razborita; ~j~:', = vitka, = gola; o..,5L:.. = zahvalna; 0J~ ~ = spomenuta; :\L<""":-" = zamrena: :;I - = upotrijebljena: 2) 0'::"" \.::... (a) imaju oni pridjevi koji u odgovarajuem muskom rodu imaju oblik: 0~, a u enskom rodu im je oblik: J.:J (ili: ~) npr.: (. ~= plaljiva, 0~~ = pijana, ~ = sita, ~ = srdita, J') = gladna, ~ =edna, 0';': = puna i dr. 'ili... __ ~/ .}

Na osnovu istaknutog, od raznih osnova pridjeva (i participa) mukom rodu tvorit e se odgovarajuci enski rod nastavcima:
o ';" '. '__
1 'ili__;/

,li __ ;.. ,,-/

t~;-.
o
j.

Isti nastavak (-a) je i u enskom rodu elativa pridjeva, koji u muskom rodu imaju oblik: ~1 , a u enskom je: J,.:J, npr.: 0~ (JI) = najmanja; 0~ (JI) = najvea i sl. Od

J~lje: JJ;

= prva; od )..Tje 0)-; = druga, od ~1 je 0:.G-~ = jedna.

Neki pridjevi (s obzirom na svoje specificno znaenje) dolaze samo u = trudna: enskom rodu oblika: ~ Il-Pr.: ~; = zenska:

J::

3) ~\.::.. (-a'u) imaju pridjevi enskog roda oblika: ~~ iji je mukirod u obliku: j;Jl (u pozitivu), npr.:~~..b-= grbava; ~ti~j = plava; ~~ = slijepai dr. Nekad je u mukom rodu ovakvih pridjeva oblik: 0~, npr., od 0'l~ enski je rod: ~\I~ = vesela, od 0\';" je ili = zbujena i dr.

~c,:.;.. 0';"

36) O raznim oblicima pridjeva, njegovom rodu i upotrebi, mnogobrojne primjere daje Al-Suyuti, op. cit., II, str. 204-220.

203

Izvjestan broj ovih pridjeva upotrebljava-se samo u enskom rodu, kao to su, npr.: :~ = lijepa; :\S~ = hrapava (haljina): :~:; = istokrvni (Arapi); :~ = krupnih kapi (kia) i dr.

b) Pridjevi zajednikog roda

To su pridjevi oblika: J0 ' ~ ,~ ,JL.U.....o, kOJIu odreerum sluajevima slue za oba roda, ne dobivi, dakle, za enski rod nikakav poseban nastavak. Te oblike razmotrit emo odvojeno, kao i jo jednu grupu rijei koje, pridjevski upotrijebljene, ne dobiju poseban nastavak za enski rod.
,. j."

'IJI.

__

'IJI.

'"

'IJI."

0.

1) Oblik: J~ upotrebljava se za oba roda: kad ima znaenje participa aktivnog (i to,i od prelaznih i od neprelaznihglagola), a slui kao atribut ili predikat imenici (ili zamjenici) u jednini. Takvi su pridjevi, npr.::.,D = zahvalan, J~ = strpljiv, YJ..1.5'= laljiv, J.,...5= lijen: ~J..l.J = svadljiv, Y~ = estok (vjetar) i dr. .
'IJI.~ .. ~....,.,..
'IJI. '..... "..

"a

J ,.

'ili,

Y.

,/'

,SI

..'"

J ....

Meutim, kad ovakav pridjev stoji sam (poimenian) u enskom rodu dobije nastavak -at-, te glasi: 13;J, npr.; = Rasrdio se na jednu lijenu (enu): - Isto je ikadaovakav pridjev ima' znaenje participa pasivnog, tj.oridobije za enski rod nastavak -at-inpr.: = (deva) koja se muze; ~yS~ = koja se jae i sl. - Meutim, i pored pasivnog znaenja, neki od ovih pridjeva nemaju nastavka -at- u enskom rodu, npr.: ]J.?- = ostriena (ovca) i dr.

=~;.s ~ ~

~"L.-

111,

2) Oblik: ~ uz iste uslove kao kod J~ pasivnog, upotrebljava se za oba roda, npr.: ~. = okniven; ~ = ubijeni sl.
'IJI. '

,SI

j.,.

c.? =
..

, i to u znaenju participa
ranjen; ~
"..

= opran;

Kad ovakav pridjev ima znaenje participa aktivnog (od prelaznih i neprelaznih glagola), u enskom rodu dobije nastavak -at-, oblika: ~ npr.: ~:_.;". = koja zagovara; ~~ = mala, mlada; ~'.;_ .;~= edna; ~~' = velika,sfara; t.a-.;' = bolesna i di ' , 3) Oblici: ~ , JL.....i.... i ~ (koji su prvobitno sluili ka:o "nomina instrumenti", odn. intenzivni' adjektivi), slue za oba roda, odn. u odreenim sluajevima dobiju nastavak.-at-za enski rod, pod istim uvjetima navedenim kod oblika: J;J. Takvi su npr.: ~ = tvrdoglavta): ~~ = govor1jiv(a); 0~'.L= pitomfa): Jt..::....5:.... = jako lijenta): ~= siromaantna): ~ = brbljavta) i sl. '
'IJI. . 'ili

o"

".

.. o

'

.4) Neki prvobitni infinitivi C~W\),adjektivirani, ne dobijaju posebnog = neplodan; ~~ = nastavka za enski rod, (niti za mnoinu), npr;: ..
~o~

204

prljav; J..u:. ::;:pravedan; teak i dr.

.,ll

;'

;'

= tuan;

.,ll

;'

ist, pravi; /)

.,ll o-

...

neravan,

Meutim, i neki pridjevi, raznih oblika,. upotrebljavaju se nekad (bez posebnog nastavka) i za enski rod, kao, npr.: = plaljiv, J~ = neizlijeiva (bolest), vaan, teak i dr.

94

c) Pridjevi, koji se po svome znaenju odnose samo na enska bia, te kada oni oznaavaju stalno svojstvo (~tJ t....,..) ili dugotrajno stanje, onda oni nemaju poseban nastavak enski rod; npr.: ~~ = trudna;)~ = nerodnica: ~ = koja raa blizance; ~ = koja ima dijete (ili mladune) uza se i dr. ' ,

za

Kada, pak, pridjevoznaava neko prolazno svojstvo, (U~L.>-~) zapoeti proces, kratkotrajno stanje i sl., onda on dobije nastavak za enski UbI..?~ = Ona je danas bez nakita. I~ tiJ~ ~ = Njegova rod, npr.: ki bit e sutra putenica (razvedena), ' ,

~;'

;'

'JP.;,

r:;Ji'

BROJIMENA

37

U arapskom jeziku razlikuju se tri broja kod imena, naime: jednina (singular, ~I)t\),dvojina (dual,~~~{:I~) i mnoina (plural, ~\).

Razmatrajui imenske oblike, dosada smo obradili samo oblike u jednini, i to kod imenica i pridjevatte participa), Ovdje emo, pak, vidjeti oblike dvojine i 'mnoine kod tih istih vrsta rijei, u dva veca posebna poglavlja.

I - Tvorba oblika dvojine imena

Dvojina se tvori (za oba roda) od osnove imena u jednini (tj. odbacivi nunaciju),dodavi joj nastavak 01 ~ (ani) u nominativu, a nastavak ~ .:. (ayni) u genitivu i akuzativu, pa' e, npr., biti (nom.): 0~~ = dva ovfeka; 0~1 = dvije keri; ~~ = dva lijepa;0': ' .:J' = dvije plemenite, a u gen. i ako eoni glasiti:;.4.~ , ?l ,~ r0"::"~J'i sl. Suprotno navedenom pravilu, kod: "4it (~_guz)i ~~' obrazuje bez nastavka -at-, pa glasi: 0~t, odn. 0C,a~ .
, ,

a;'

(=

jajce),dual se

Kod je takvo prvobitno)

(w)

preslo u i.5 (y), (a u izgovoru:

-a

ili -an),

37) O tome uporediti kod: .Caspari, itd., op, cit.i.I, poglavlje: The numbersof nouns, str.
187-234, & 298-307.

205

onda u dualu ~. (kao -y- ostaje, npr.: ~r 0(.' ~= dva nazvana) i sl.

> 0\:'. ::'r (dva kratkovida): > ~ '

(-a) ili iS':" , Prvobitno .s (y) kao trei radikal, javlja se na kraju kao .s .::. (-an) u jednini, a u dvojini e se povratiti kao - ~ - (-y-), npr.: ~ > 0\ y:.

(= dvije trudne): ~~ > 0~~ (= dva mlinca): ~ > 0(.l~:. (= dva nakicena)i dr.

iSP > 0~p = dvije fetve);

'

...

Isto je i sa I.,? (y) koje je u jedini odbaeno, npr.: strijelca):)' '.> 0~;' ~ (=dva kupca) i sl. - Od-~'(= 0~ po ~ekim je u' upotrebi i oblik 0\~. '
...
"..

re >0~C

(= dva zabran), pored,

I odbaeno s (3. radikal), ponovo se javlja u dualu kod nekih rijei, kao to su: .'~r> 01:;\ (= dva oca); tr > 01~r (rijetko i: 0G-r = dva brata); ~ > 0\~{= dva puna). ' , Kod drugih, pak, 3. radikal se, osim u rijetkim shrajevima, ne vraca u dualu, kao u rijeima: :;1 > 0~1 (= dva sina); ~I > 0~1 (= dvije kceri): ~I > 0c...:..1 (= dva imena);
~.'~! ;

".

0~ (= dvije keri);

='dvij~ krvi); ~ > 0W (pored: 0\~:.Ji aC.; = dvoja ~sta); ~ > 0G (pored: 01p = dvije stvari); .. ~ >0\~ (pored: ~\~:4 = dvije r~ke). ' ,Odbaeni 3. radikal, ispred nastavka za enski rod :;...::.. (-at-), ne vraca se u dualu, npr.: tor > 0Gr (= dvije robinje); t.:.. > 0'::" (= dvije godine); 4.;.. > 0\:~-',(= dvije usne): tJ > 08 (= dvije resice): W > 0s.i (= dva jezika); , ~ > 0b (=dvije stvari) i sl. '
,

r~' > 0~~ (i rjee: 01;'~i 0~~

H~mza, nastavka :1'::" enskih imena, u dualu se pretvara u), a neki ak doputaju i oblike sa sauvanom hamzom ili promijenjenom u I.,?, u dualu, npr. ~~ >0\J\~ i 0\~~ , 0~~ = dvije pustinje); ~~~j> 0IJ~~j(rjee: 01~~~j = dva plava) i si. ,

Hamza imena na . 1_,postala od 3. radikala) ili I.,?, u dualu se zadri ili promijeni u ), npr. :L.s ( < ;~) > 01~L..s i 01JL.s, (= dvije haljine); :\~.J ~I~.J)> 01~1~.J i0IJI;.J1(= dva' ogrtaa). Neki, pak, doputaju i oblike:
" ..

0~Ls i 0~1~.J . - K~d~ je ~I'::"" sufiks (tzv.' JW)'I ~;..;),u dualu je bolji oblik s promjenom hamze u ), (ali se po nekim ona tu moe zadrati), npr.: :~.:,..,... >0IJ~':""'" (rjee: 0\~~?,=dva kameleona) i sl. - , Kraj;"jakorijenska hamza u dualu ostaje nepromijenjena, npr.: > 0\~(; (= dva isposnika): :6; > 0\~6J (=dva svijetla, ista) i sl. .,

:0

206

Kod rijei od etiri i vie suglasnika, u dualu je doputeno odbacivanje nastavaka: ~I~ , ~\~ , 1..>:'"

'I..>':"

kao, npr.: ~~\j>

0c....,.,~ (mj. 0Ij~\j

= dvije
I..>~j

skoimieve rupe); ~L..l.G..>0~ ne deve) i sl.

(mj, 0\~\/. ~i

.; dva kotrljana):
....

> ...".. 0\~j

(mj. 0~~j == dva opaka ...);

,...

..

1..:);

..-

0\jt~j (mj. 0~):) = dvije krup-

Vlastita lina imena, u obliku pravih sloenica (~j:. ~;) ija je druga rije promjenljiva, dualni im se nastavak doda na-kraju, npr. ~~.L....:'. - Ako su oba dijela sloenice nepromjenljiva, dual se opisuje pomou rijei: Ij1 (dualod J~npr.: ~~ > ~~\j1 (=dva Sibevejha) i sl. / / / / Vlastito ime u obliku.genitivne.veze (i;C,.::,tf)ima u dualu samo odrednicu (J~I ), npr.: )~\iJT~

> 0~~..c.::. (dva Ma' dikeriba).

> )~W1I~

odrednica takvog imena rije: ili:;\ i sl., osim ovdje reenog, mogu se oba dijela te sintagme staviti.udua], pa e se, npr., rei:/L;;1 > /L; \;t ili ~~L; I;t (= dva Ebu Bakira): J-.alj~\ > j-.;>\J ~\ ili ~\J Fadila) i sl. - / / - / / / / ~\ (= dva.Ibnu /

'Gl

(dvaAbdu-l-Kadira). Kad je; pak,

Dual se ponekad obrazuje od zbirnih imenica ili od nepravilnih plurala, pa se njime oznae dvije skupine bia, predmeta i dr., npr.: 08 ~) = dva stada brava; 0C~~( < :~~ )= dvije grupe kua i sl.
/
/ /

Dual obino oznaava po dvije jedinke iste vrste, dva ista (slina) predmeta, pojave itd. Meutim, u sluaju tzv. ~. _I : ~ II, 3$ dual oznaava meusobno razliite.osobe, predmete, pojave i dr. Oni su, ipak, semantiki u manjoj ili vecoj mjeri vezani meusobno po neemu, pa ak i po svojoj pojmovnoj suprotnosti, Evo nekoliko raznih primjera takvih duala, gdje on, izveden iz jednog imena, oznaava ujedno njegov smisao i onaj za njega vezane osobe, predmeta, pojava i dr. Tako od: :"'t > 01;t .(= roditelji); tt

> 0\y.t

(= brat i sestra); ~\)J\> 0Li\)JI(= Eufrat i Tigris); ~f

>

0\;.lJf (= /

Sun~e i Mjesec);J)::Jf
/

> 0\j) /.11

/ /

(= istok-i zapad) i dr.

Slino je i s nekim pridjevima koji u dualu, supstantivirani, oznaavaju neko zajedniko svojstvo odreenih predmeta i dr., a. na koje ukazuje' prvobitno znaenje toga pridjeva, npr.: 0\~;Vf (= jutro i vee); 0\/,::Z: ~Vf(=
/ /

mlijeko i voda); 0\~Vf

/

(= meso i vino); 0\~;'Vf (= datulje i voda) i dr.

/

38) Primjere za to i slinu upotrebu odreenih duala daje Al-Suyuti, op. cit., II, u dva odjeljka na str. 174-185i 185-197.

207

Il ~Tvorba oblika mnoine imena

I ovdje e se razmatrati samo oblici mnoine imenica i pridjeva. U tom pogledu u arapskom jeziku razlikuju se dvije vrste mnoine: a) pravilna C'zdreve", pluralis sanus, ~~ ili~~\)i ,

~Wr~f
'

ili ...

~~f
' ili~~).

ili ~

b) nepravilna (izlomljena,pluralisfractus,

~~f

A - Pravilna mnoina muskog roda .

Ovdje, i dalje, najprije e se razmotriti koja imena prvenstveno imaju ovu vrstumnoine u mukom, pa u enskom rodu.ia zatim e se govoriti o nainu tvorbepravilne mnoine i, najzad, o oblicima nepravilne mnoine. Oblike pravilne mnoine mukogroda imaju: 1. Vlastita imena osoba (osim on:ih s nastavkomrv'at oo), npr.::L....:-t >0):w.l (= Ahmed);

'0C > 0;C

(= Osma ni) i sl.

2. Participi (koji obiljeavaju osobine razumnih bica), a enski rod tvore nastavkom -at- (izuzev pridje ve intenzivnog znaenja s nastavkom -at, a istog oblika za oba roda, kao to je, npr.: L)G:., sl.), npr.:~G > 0)~G (=zahvalni); ~ >0J~ (= smutljivci);'~ >0)~ (= marljivi): :.o~:o: >0)~:o ': (=kojii:nolezaoprost)idr. ' ,
,
,

3) Deminutivi Iinih imena, kao i deminutivi opcih imenica, koje > 0.//;~ (=Ubejdi): ~~>0~~ (= oznacavaju razumna bia,npr.: ovjeuljci);)~;:' >(.))~~ (= stihoklepci) i sl.

:1:~.~.

4. Elativi

o. obliku:

~j..:.Jl (ali estdimaju

r nepravilne

mnoine), npr.:

~l > 0)~l (pored: ~t5"1 = najvei); ~t najmanji) i sl. '

> (.) )~t

(pored: ~(Pl i ';~(Pl = , ,

. Pravilni pluralimaju i pridjevi, koji ovaj oblik (tj. pozitivu, a to su ovi (istoga znaenja): ~t, ~l, ~t, ~ u pluralu biti: 0~l itd. 5. Odnosna imena na -iyy(un), npr.: ~\~) ~~ >0;.~= Egipcani, egipatski) i sl, -"
--.... -..

J-:.Jn

imaju u (= sav), pa e

0~Ijs. (= Iraani, iraki): , ,

6. Izuzetno,pravilnu mnoinu mukog roda ima nekoliko rijei raznih oblika i znaenja, naime: (pored nekih drugih oblika mnoine: ~\ > 0; (= sinovi);~~t >0~~t (=zemlje); ~t > 0~t (= pripadnici.i.): ';J)k'>0))1 (=

208

g':.ske);. )~,,>,JJJ~ ,~=vlasni~i.}~~ ~ (= sVjeto~i); ~ >~~, \= ~tV,a;i). Rijetko Je: yi > Jy.l (= oevi), 1 ti > J.,.>-1 (= braca) . Ovdje spada 1: })i < J }Ji), jer dolazi samo kao prvi lan genitivne veze, pa nastavak - na otpadne), npr.: ))1 = vlastodrci i sL ....

~;J~

;.-<n

,9:......".:.J.,

I neke imenice enskog roda na -at- (posebno one koje su prethodno odbacile 3. radikal: h.w.y), kao to su: ~~ > J)~ (= vulkanska. zemljista): ",.jl.... L....> J.* (i: J~ = godine); jJ) > Jy) (= pluca): o'? > J).? (= lopte, kugle);
.... y.y. 'Ill... __JI.. jly. , "
t<{J.,...J

~ > J~

__y.~.

1: J~

..

y. _ ~-

(= grupe);

"

'ili.....;:

Of

",.

Slino dualu, prave sloenice kod vlastitih imena mukog roqa,dobiju u pluralu na kraju (na osnovu) nastavak -una, npr.: ~ ~L:. > (Ma' dikeribi) i sL " "

..."

>JJf
,

y.

(= iskupine): ~

"....;..

....-

> Jr=

. y.

(= lail i dr.

0;~L:.

Sloena vlastita imena, iji su sastavni dijelovi nepromjenljivi, opisuju plural pomou: J~~' npr.: ~~ > ..~~ .. J~~ (= Sibevejhovi) i sL Vlastita imena u genitivnoj vezi stave u plural: ili samo odrednicu (tj. JW\), npr.: ::...~ ~. >::...~)~ (Abdu-Iegusi): ili se u plural mogu staviti oba. dijela aneksije, ako je odrednica: ~1 ili pa e-biti, npr.:~~T 0"!-..u~ ( ..u~) (= Ebu Halidi) i sL ,
,., ...

;;1,

. . ime~a' ivotinja, predmeta, i sl., s odrednicom: u pluralu mj.-nje dobiju rije: ~~, npr. J'~ > J'~ ~~ (=1 asice): > ~. ~~ (= zvijezde u repu Velikogjnedvjeda): ;~1 :;\ >;~1 Z~ (= ~jelengljive); ~ ~\> ~ ~~. (= bievi,od palminog lik~) i dr.

~I

;;1, ~:;I

B - Fra vilna mnoina enskog roda

Takvu mnoinu imaju slijedece grupe imenica ili pridjeva, 1) Lina imena ena, te ona mukaraca s nastavkom -atu u jednini, npr. (za ene): ~~>~~ (= Able): ~.~ > ~\~~ (= Suade): :.~j > ~~j (= Zejnebe): b > ~I:W (= Hindel.fza mukarce): ~;.;.. > ~~(= Hamze); ~ > ..:...L::....l.b (= Talhe): o~ > d~ (= Ubejde) i dr.
o.... " .. ().",'"
....J"., ,:I,.,Jl " ..

y. ...

o ..jl

2) Participi (za razumna bia) enskog roda, iji muki rod ima pravilnu > ~\~ (= mnoinu toga roda, npr.: tSG > ~CSG (=zahvalne); ~~ marljive): t-G; > ~~G;(= odmorne) {dr.
y. ;;,...

3) Imenice enskog roda na: -a' ili -a, npr.: ~ri~ > ~(l~ (= pustinje); "\.r-" > d)\.r-"(= nesrece): IS)~ >..:...~)~ ili d)~(= droplje); CS.?~> ..:...~.?~ (= uspomene) i dr. . ,
,a __ ;;; / / .....J.
" . '" I"JI. 'Ill/ .. jl _ _ ... o

"_;,,,

"

4) Imena slova alfabeta, npr.: ~1 > ~Wl(= ,a ... y. _ ...... Ji' > ..:...lii' (= nunovi) i dr.
OJl

elifi):

J\~ > ~

\1\~

(= dalovi):

14 - GRAMATIKA

ARAPSKOG JEZIKA

209

0w;.~ 26w;.~

5) Neka imena lunarnih mjeseci, npr.: ir--- > ,,:.A __ ~ (= muharremi); > (= ramazani): J\~ > ::., \I\~ (= evvali) i dr.
~.:ii ~ ~.:ii", ~

6) InfinitiviC.:>G.:Jf) enskog roda na -at, kao i svi infinitivi (i oni mukog roda) izvedenih glagolskih vrsta, npr.: ll:- ::"~J (= putovanja); ~.: > 'S\~3) (= ponavljanja); 'J("" > ::.,~~ (= natjecanja): tlWl > ::"~lWl (= feudi): J~~ < ::"\1~~ (= promjene); > ::"0'Gi (= nagomilavauja): ~~\> ::"L;~\ (= preokreti, prevrati); >::.,~~\ (= tehniki termini): > ::.,(.~~ (= informacije) idi. ' "

~I;

r~~'

C~\

Infinitivi 2. i 4. vrste glagola, konkretnog znaenja, mogu imati i nepravilnu mnoinu (oblika:~LG odn. ~~n npr.: ~ > ~c.a; (= djela, knjige); J~~~ > ~\) (=' lane glasine) i sl. ' , 7. Strane rijei muskog roda, (pa ak i kad oznaavaju muke osobe), ,> ::"13\j~~~ (= vodoskoci): \.11 > ::"\;-1 npr.: J~~ > ,,::"~~;~ (= atdr~);, 0~~~~ (= age); l,l, > u\y.l,(= pape); ~l.; > dy.l, (= pae) I dr. 8) Mnoge imenice muskog roda bez nepravilnog plurala, kao i neke imenice enskog roda bez nastavaka za taj rod, kao, npr., one (mukog ,;I::~ ~ ~::~ ~~~,.. ~,..~~,.. , ~ ~,.. roda); il->- > uL.l->- (= kupatila); 0\y.:->-> uG\y.:->- (= ivotinje):~ > u\~ (= karavane); ili (enskog roda): :;'~1 > ::"G~1 (= zemljista): :C > ::"\jC (= nebesa); ~; > (= svadbe) i dr.

::"c.;

9) Poimenieni participi muskog roda, upotrebljavani tako naroito u mnoini, npr.: ~8' > ::"8\5(= bia);J)L > ::.,u~ (= stvorenja); ~ > ::.,\~ (= svesci): ~ ; ::.,\~ (= opojna pica) i dr.
, ,

10) Deminutivi muskog roda' koji oznacavaju nerazumna bia, ::"(.JS predmete, pojave i sl. (dakle, sve osim razumnih bica), npr.: ~> (= psii): ~. > ::"(:S- (= knjiice);:Y~ > ::.,\~~ (= sitna obecanja) i sl.

::s-

Neki gramatiari doputaju obrazovanje pravilnog plurala enskog roda od,svih imenica i pridjeva s nastavkom -at- u jednini, npr.: t;l; >::"0 (pored: ~~ = gazele); ~~ > ut..~ (pored: l5~ = sela); 4.-')l>. > uL.')\.;:.(= vrlo ueni) i sl.'
, ~ ~ ~~O,.., ~ ,..,..,.. iiJ ~,..:;:,,.. ~ ,..:;,..,

C ;.. Nain tvorbe pravilne mnoine imena

Ope je pravilo da se na odgovarajuu osnovu (tj. bez nunacije i padenih nastavaka) jednine, u mnoini za muki rod, i to u nominativu, doda nastavak: 0)_ (-una): ~ > 0~ (= uitelji), a u genitivu i . Za enski rod, na osnovu jednine, u akuzativu nastavak ::r- - (- ina): ~ mnoini se doda, u 'nominatiVU: nastavak: ::.,\~ (atun), a u genitivu i
,.., y. ~~,..y. ,..
J~,..,J

210

akuzativu ~0~G

nastavak:

ul : (-atin):

t,s-G > ::"c,s-G (= zahvalne)

"

i ~. ~~j > ::"~j

, i~0~j

i sl. ~

Odreeni oblici jednine doive u pravilnoj mnoini izvjesne fonetske i morfoloke promjene, koje emo sada poblie razmotriti u zasebnim napomenama. a) Imena u jednini na: l5':'" l5~ , l5_ ,_ doive izvjesne glasovne promjene, kako e se vidjeti iz primjera,' pa e u mnoini glasiti; i to za o... o "o o muki rod: lS"" Y > 0.r" Y mj. 0r.:---'.y (= Muse, Mozesi);~ > 0~ mj.
... JI . Y. "" .Il.... JI.

f- ..

Jl

JI

o~

(= odabrani, u.genitivu i akuzativu plurala je: ~ (= kadije); (= britve):

mj.0.)1..' ,,:);

~rod .;.;. > ::.,~.; prepelice) i sl.

J'tJ > 0~tJ mj. 0~tJ

k > ::.,\ J ::. (= trudne): J~

J..;,

~wi> 0;wi

(==. bosonogi):

> ::"L;i~(=

za enski

b) Kod oblika: (o) ~ ' (o) J.:J ' (o) iji drugi radikal nije udvojen niti je slab (w.y), u pluralu im se iza drugog radikala umece isti vokal kao onaj u prvom slogu (a, u, i), ili seu svim slucajevima umetne vokal "a"

~) > ::"G) (=zemljita); ~~ > ::"r~~ (= Da'de); ~ >::.,~ (= ankovi): ::.~ > ::.,C~(= svadbe); ~ >::.,~ i ::.,~ (= Dumle): t:; >::"(jj i ::"U). (= sobe); ~ > ::"lb i ::"Cw (= Hinde): ~;.s > ::"I:r-s i ::"c,.:..s (=
odlomci) i dr. '" . , Meutim, kod oblika ( o ) i (;) iza drugog radikala li mnoini ne umece se samo se ne mora umetati nikakav vokal, a kod' oblika: ( <; ) ~ kada to zahtijeva pjesniki metar. Tako od t.JJ.;, > ::"CJ.1 , ::"8 i ::"lJ1 (= tmine); (= odlomci), ali od: ~)j > ::"i)j , a izuzetno i: ::"i)j (uzdasi) i sl. '

JJ

J..; ,

~;.s >::.,c;.s
'ili .... o

Kod oblika: ~' dopustiv (osim od:

~ ... o

s trecim radikalom "w", pluralni oblik 0")L,.j nije ~j~ > ::"Ij~ (= enska mladunad), pa se kite od:
,........
\li,;

'Ill

'"

o).)~
,
,ll .... o

> 01).)3
~..'.
,ll .... o

\i

"',;

i 0\).)~ (= vrhunci), ali ne: (= brade, a ne i: 0L:->J).

...... .~ ..

'Ill

.. o

UI).)~
"

Oblik: 0)W ne odobrava se ni kod korijena s trecim radikalom

,

"y" npr.:

~ . > 0~,
.
.PI ...-

Kod oblika: ~1:J

Jl JI

, s trecim
~ ....~~ ,.ll

radikalom
4 .. "JI

" i.?

oo,

ne doputa

se u mnoini
~ .. JlJl

oblik: 0')W , npr., od ~ Kada su oblici:

> 0\;:..lS'i 0~
.. oJl

(= bubrezi, a ne moe: 0t"..l.5") i sl.

t:J ,trJ
,

i tt..; iz korijena s drugim radikalom w ili y, u vokal, npr.: ~j:'; )~' ~,'

mnoini se iza tog radikala nee' umetati.nikakav

(=

orasi ; ~

i) ~,

0,

> 0~
~

o,

= jaja);

;;j),)

> 0)),)
~ (I

'.

(= mijene sudbme ; ~,) "

> ::"Ij:';> 0~,)

~,

(= dugotrajne kiice): ~
,

> ::.,~
,

(= crkve) i sl.

14 GRAMATIKA

211

Dijalektalno se, ipak, doputa umetanje vo kala "a" iza drugog radikala, naroito kod oblika: tl.:J, npr.: > (= orasi) i sl.

~j:';" ::"\j:r
,lJ':;; '"

,ll.:;l

Kod oblika:tl.:J , 1J..:J i~, sa drugim udvojenimradikalorn, iza drugog radikala ne umece se nikakav vokal, nego se taj radikal, s istovjetnim ~:f, '" trecim, stapa u gemmatu, npr.: Oj~ > dj~(= atomi): Or" > dr (= pupci): o..L,>:. > ul..L,>:.(=broJevI)I sl.
'Ill;;; y. 'I5l:;i;
\Il:;i

c) Imena sa treim radikalom w ili y, koja ga odbace u jednini i pretvore u: I, ispred nastavka enskog roda -at, vraaju te radikale u mnoini, npr.:
,JI",.,..

O~
,JI:;i

> dJ"~
"..
JI. """ /:;'

o~

narrrazi (molitve), blagoslovi: oG > u~ (= djevojka): > u~mj.d~.(:;::nazvane); oL.f > uYf (= zbaene) i dr.
,ll,.. ,. 'I5l .,.. ". ,-

,JI...."..

"..

(=

JI.

,Jl"..:;i..-

JI.

,JI .. oJl

,p.

,/oYo

d) Kada je trei radikal odbaen ispred . nastavka

-at-, on moe u

mnoini biti vracen, ali ne uvijek, ve prema upotrebi, npr.; ~I i~' > ::.,C; (= kceri): ::-;.\ > ::,,\y.r(= sestre); Lr >::.,c.ri ::"C;'r (= robinje); >:;~ (= narukvice);
,ll,,,..

W > ::"0 (= trupe): tj > ::"G

1,lI /,;/ '\li ... '" 'llI --

t~
,..Jl

:.!

j
"'//

(= pluca):
_.

>::"1;:' i ::.,~

(=

godme);~ > d~ (=usne); ~ > u~ tJ >::"8 (=resice);Jl. > ::"G-,. . (= stotine);

---

e) Hamza, u nastavku: i ~\_ , ravna se po istim pravilima koji vae za tvorbu duala kod takvih imena, pa su, prema tome, mnoina od: > ::"C,~ :C~ (=pustinje);:i? >::"Iji? (=ute);:C >:::"ljC (enebesa) i sl.
f) Imenice od pet i vie slova, s nastavcima: iS~, il~ nekad mogu, ispred pluralnog sufiksa -at-, odbaciti te svoje nastavke, npr.:iS~~ >::"CL;(pored: ::.,~~~ = droplje): :~Ij >::"~Ij (= skoimieve rupe) i sl.
, ,

:,2.
--

(= trnje);.~ >uL:b (= iljci): L'> (= stvari).

,oIJ.....Jl.p.

::"\p

O{J.

D - Nain ivorbe nepravilne mtioiiie imena

Nepravilna (izlomljena) mnoina ~~1) ne izvodi se iz osnove jednine, nego raznim oblicima jednine odgovaraju, manje-vie, odreeni oblici mnoine. Meutim, ne postoji neka sasvim vrsta sprega izmeu tih oblika, ali ipak pojedini oblici mnozine dolaze prema nekim odreenim oblicima u jednini, to e u iduem pregledu biti pokazano. Sami oblici .mnoina tvore se na one navedene naine obrazovanja rijei iz korijena uope. Ovdje e se najprije razmotriti oblici nepravilnih mnozinaobrazovanih iz trilitera, a uz taj svaki oblik mnoine navest e se odgovarajui oblici jednine prema kojem se on izvodi. To su slijedei oblici mnoine.

212

I - J.-.9

o ,

(rijedak)

1. ~Ij (particip aktivni):

, ~ (= drugovi);

~ ~

(= trgovci);

~~j(= posjetioci);;:'
i dr .

(= putnici);

(= pomagai)

II-J.-.9 1. ).:Jl (pozitiv pndjeva): ~

crni; ~ 2. :~
(= gluhi); :;;

o J

(mj. ~
roda):

bijeli): ~(=
~
'

crveni:

~;.

(=

(';;'slijepi) i dr. enskog

(= pustinje)~ (= ute):

..

(imenice i pridjevi
(= bijele) i sL

Dakle, pridjevi
:~ 1

oba roda imaju istu mnoinu. ~l f

~l

f :~;

:C i ~l
' III -

ki oblik: ~,

pa glase: ~

' ~

e;., ts'
f

:G imaju

Meutim"pridjevi:~l u mnoini zajednisvi; sve) .

(s istim znaenjem:

..

J.-.9 (rijedak)
"

1. ~Ij , 2. 3. ~ :

(particip aktivni, ~sto poimenien): uvari); ~:.G-(= sluge) i dr.

;5 (= sljedbenici):
(= bradavice:

:.:.?(=

a:J : .~-L- (= kolutovi);

:.s::.:; (=
koloture): ~

~i~ (= razmaci
(=mimoze);

izmeu prsta) ~ krpelji) .

IV - J.-.9
1.

, J

a:..; (naroito
=
'Il! ,.

od imenica s 2. radikalom sela); ~ (= strane);

....Y. . 'Il!

"W"):
..,.:, y.

j)~(= drave):
(= slike);
~ y.

iS')
,."

~)
y.

2. 4..LJ:rI (= narodi); bubrezi) i dr. 3. ~

"',,0

Y.

'Il!

~)

,;

(= koljena);)~

~ ~

(rijetko);

:"'jI

J-'-

... ,

= ukrasi):

~j1

~
~

'Ill",

= brade): (<~
= najvie); ~(=

4. ~

(elativ enskog roda): najvece) i dr.

J)\

(= prve);

Tako je i od:

iS)-\ mnoina

js-l (= druge).

213

V-jA! 1. ~ 2. j:J 3. ~ 4. ~
~"", ~ ,

"

J J

: ~Y" (= krovovi):

: ~r
,.4; ~

sp (= avovi - na lubanji):
:;~ (=idoli); = leopardi ;
'" '" JI ",,lt ..Il JI

(= lavovi); (grubi);.rJ
~Jl 'lllJl JI

::ili (= nebesa):
J (

: ~J.p (= hijene); :~
.i-

i)

5. ~\.; (rijetko): ~
,lt.... '" ,.. ~ .... JI

(=

trgovci):
J,l;
'ili jlJl '1!1

6. JW: (izuzev one iz: ~L,a... i ~\.;): 7. JW (izuzev one iz ~L,a... i ~\.;):
'lll '" ... .. Jl -__ .... Jl ;"

(= vratovi): ~

,lt jlJl

(=
'IllJl JI.

mimoze)
,.4; Jl

t!' (= cjevanice):
JlJl

,ltjljl

;)} (= krpelji):
J-

8. JW (izuzev one iz: ~L,a.,. i ~\.; ): ~ (meteori): 9.

,...

(= knjige); r->-(= velovi): ~

J;";
,

(neizvedeni iz ~G korjenova, te pridjevi aktivnog znaenja): (= stupovi): ~ (= strpljivi); j.:.~ (= poslanici). (neizvedeni iz ~Gkorijena i pridjevi aktivnog znaenja): ~; postelje); ~jj(= koji opominju); ~~ (= novi); (= lae), ~

:w.
(=

10. ~

11. ~1. J (neizvedeni iz ~G korijena)::;': , -ne): S':.L: (= gradovi); 12.

(= listovi, stra

1w : ~

(= drva).

Mjesto oblika mnoine: j.:j dozvoljena je upotreba oblika: Lr (= lavovi; (=poslanici);~. ;S- (=knjige i sl.).

J..~

):J, npr.:

Kod rijei izvedenih iz ~L.:.: korijena, ponekad se upotrijebi i oblik: j.:J (mj. j.:j), npr.; ~~ (=novi); ~~ (=postelje) i dr. " VI - jA!
,

1. 2.

tl.:J 1w

(rijetko): ~

(= atori): J1; (= stada); (= ivotopisi), ~ , " (= komadi); ~ (=

(rijetko): ~ (= putevi, sg.'~~G);~ (= stasovi, sg. t[j);

3. ~1~ : ~. :.,; ,= zgrade); ~ , uvojci, sg. tJ) i dr.' VII1.

JW
,g JI

J:J (ne od rijei izvedenih

,lt

~w (< ~\;
,

iz korijena J~ niti ~( Jy.l : J~):

oj.

(= mora);

= odjeca): :(1; (

< ~(1 = gazele): ~~

(=' teki);

214

2. ~ 3. ~ 4.

~ojl

(isto kao kod ~ (= tvrdi);

~o"

); CL..J (= koplja); "

~"

..jLi..;..

"

(= papue,

sg. ~);

y.

~"

y~ ,

J:J

(isto kao kod j:J ): ~U) (= vukovi); < Ci).J = vjetrovi, , J~ (=sjene, sg. ~); 'J\j.'l (= tanki): jlj.J'(=nje;"i); (ne ~d rijei izvede~ih 0G- (= lijepi); JG-~ (=mukarci): iz 'korijena:

C~.J(

~w:.i ~G):J4
, (= hijene);

sg. ~); ,

(= planine); ,

5. ~: 6. 7.

j.j : tL;.J (=
-roena

:0
,

te;.... (= zvjeri): t~

(rijetko): tG-) (= bolesci): ~\); devad nedonoad); devad): aktivni): aktivnog t~.J

(= brezuljci): ~11.J (= zrele datulje): , = pastiri); ~(.;.. (= dobri, sg. ~); J(,b (= dugi): ovakvi su plurali rijetki: (= edni); ~~ , sg. 3~); ~l.a.; (= ankovi):
~'" y.

t~(=

kasno

8. ~~ 9.

:,w
J~

(particip (pridjevi

~~.J

znaenja);

rGs'(= plemeniti);

Od korijena ~G

:\i;
,

< ~\i;
10. 11.

= isti, sg. ~):'

(pridjevi):

:\).J

(= napojeni, sg.

J~); J.~

(= srditi):

0~ (pridjevi) r\~ (= koji se kaju);' 12. 0)W (pridjevi): :rl..>- (= mravi): 13.11:J : ~~.J < ~\).J = bae); ~c,..(= puti,
14.

ttJ:

t1J.J (= krpe); y(:; (svodovi,

"

'"

."

sg. ~) ~\~ ,

1....-"

15. ~1~ (rijetko): C W (= rnlijene deve): , vage);' 16.

(=nevolje);

~w,

(= tasovi-

tLJ (rijei neizvedene

(=lijepe).

iz

~G:.

i ~G '

korijena):

~1J.J (=vratovi); ,

0~
,

Dakle, pridjevi oblika: ~ (za muki) i ~1:,j(za enski rod) mogu imati zajedniku mnoinu oblika: Jw.

17.J-:J (pridjevi enskog roda):

(= site) i sl.

J.~
'

(= edne): ~~ ,

(= srdite):

tW ,

Prema. navedenom, pridjevi u mukom rodu u obliku: enskom: ~, mogu imati zajedniki oblik mnoine: JW. 18.

J~

:a

J:J (ne

od enskog roda elativa): :':"Gl(=enke);:':"~ oblik: JL.J neki smatraju samo varijantom

(= dvospolci). uz oblik: J~ ,

Rijetki pluralni

dok drugi dre d~ je to: ~~pr,?~~, zbirn~. imenic~, t~:.,,~ ~l: npr.: 1.~ (~. de~e.s de;,~~dl~ ~g'~]- JL;...J oVCIce: S9:~.J l~.J)' Jl.'l.J ,(= prostaci, bijednici, sg. J)); l~.J < ~~.J = pastiri, sg. ~~(sabeJC1, sg. t.s;l.,o).

~=:

t:.:);

215

VIII <

JW
<~Q
(= pustate):

1. :~: 2. ~~:
, <

< j~

(= pustinje); /~

(= djevice):

Jl::>(= demonke), (= kljune kosti); <J\/ (= preke - na kofi)

3. 4.

p: )~~ (= albe): )8 (= fetve); ~

::-

~j:J: <JI)

5. ~:
,,__

ij~ (= kosti
f:

iza uha); zemljista):

j~
t::-'

6. ~:J~: )~

(= neravna

(= pijetlovo

ledno perje). (= itelji): .

J Q (= noci).
<

Mnoinu

oblika:

JW mogu imati i rijei: J:'\) (= zemlje); J~r < < <

2.:.w : ~~
3. :)~: 4. 5. 6. 7. 8.

1. ~

l5~\~

(= oprezni); (= nadutih

J\?-

(= alosni);

trbuha):

~G-j (= bolesni);
(=srditi); ~\/ (gladni); ~\)(=

l5~~

(= pustinje); pijani);

l5~r:.~(= djevice):

0~L:J: l5~LC (=
osramoeni):

~W

ili~ (odkorijena:
, mjeine): ~l3' ~l3 ~l3

(lj3 (";kutovi):
(= odabrani

~)Ij ~f-r

i ~C):

(I;" (= crijeva):

(\j~ (= deve;

~c..;(od
~w (od

~t.:J(od ~13 korijena): (\~

korijena) (~

(= gazelice): dijelovi):

korijena): l5j\~1(= mjeinice za vodu); sg. ~1):

(~(=

9. ~ 10.

: ;'(1 '(= neoenjeni,

l5~Ll(= zarobljenici);
nesree, sg. ~), sg ~~); '
(~(=

~1...J(od
;.~

korijena):

grijesi, sg. ,

, ~:.h~):~~~ (= stada, podanici, 11.

(G (= veeri, sg.~:" ::.);

u:J.: (\~
l5j~

(= sirotice),

(= jutra, sg.
(= albe)

~j'.J)
enskog roda):
l5~~ l5j~

12. ~

(imenice i .pridjevi pijane):

(= halve,

slatkii): (=

l5j8 (= fetve);

(= zbunjene);

l5~iL

13.

JJ. (pozitiv
trudne):

JL.S(= lijene):
pridjeva): Jl31 (= enske);JG(= dvospolke):

J~

(=

216

14. ~

: l>~l11(= kosti iza uha); (uporedo) varijan

15. ~:I:'; : l>~\-:.G(= neravna zemljita): l>~~ (= pijetlovo leno perje). Mjesto oblika mnoina: ~CJ rjee se upotrebljavaju te: JW i

Je..; , npr.: l>~L\ (= zarobljenici);

",
,

l>~~(= zbunjeni); l>~~ (= pijani);

JU i JU (= lijeni).
X - ;UW (rijetko)
", ') ;:uW ",' ( mUJaCl iaci) ; 1. " ~, , : ",' o).. ; ( bikovi IOVI, sg. )y

2.

JJ : 13~ (= dromedari):
t~

~)~~ (= kamenje);

3. ~l1 (rijetko):

(= drugovi: mj. obinijeg:

XI"

tG...:.:,.

" "

J~

1. J....!

"i

o ...

: y."..u
~

.ij

(= srca); ~j..l..,.(= brane, sg . ..l..,.), J~ (= sablje).

'IJl ~ -ti

~....

Ova mpoin~ rijetko se tvori od korijena godina); ~ i ~ (= lukovi, sg. ~:,.;). Kod rijei od korijena ~~ npr.: ..:;,., j-::-! i ..:;,., j-::-! (= kuce): Kod ~G
..
'IJl

~ .... s i.?)\)""';

)-':""1,

....; :.,..

npr.: lJjy- i Jjy.(=

,>1:

J.

'IJl'

J.

'

J;"r
ss
,.Il

.J.JI.

'lil

y.

~ ....

tJ~
npr.:
,.Il" j jl Jljl

i t~ (= starci);
JI. ,) y.
.,;l

nekada se varijantno javi i oblik:

'\li

J.0,
....

y.y.

J.r.?

i J.r.? (= oi). i ~,
"'.
j

,.Il

Jl

k;rijena javljaju se mj.'

/fi.? ",
. 'IJl Jjl

J;J oblici: j.J

""" j. ,/l JI j

s tim da se trei i~
~ ji ,)

radikal" j "pretvori u 2. 4. ~
'lll

J....! :
I)

~.f-> :,9:

(= vojske); JyU (= brave): \ r--" (= otrovi, sg. r)

'IS!

J~i J~(= "J kofe, sg. .JE);~

"J ~

(= gazele);

...

3. ~

'ISl

i~

F :~;J (= lavovi); ~;:,

(= tapovi, sg. ~). ~ (= jetre);

: ~A (= koe)

Jj

t.~

(= rebra): U)~ (= oklopi)

(= onjaci, sg. ~G), ~~ i ~~ (= krvi, sg. ~~); -, -,prema jednini oblika: i JJj: (= Ieopardi):

-, Mn~U;a u obliku: izvedenih od korijena 5. ~:.~ ,

;;J.,.j 7. "", :

J;J rijetko dolazi

lJ"r.

~i,J;"l, npr.: Jj~

JJ kod rijei
< J;,).

(= noge, sg. JL

(= kraljevi);:;J

6. ~l1 (particip aktivni, ali ne od (= svjedoci); ~ drski...sg . ..:;,.,L::.j:

~c.a.: niti od
<

""';;"1 (korjenova): ~;:,

i~ (= koji plau, sg ~~); -, ,

? i?
-,-"

(=oholi,

,,;; (k< )J..\....:;. = oma diII, zrna;)

217

8. 9. lO.

1LJ : ~);.
11.:..;: ~;:s,>.

(= rupe);
s s

'J;:- (= kutije,
od:
I

sg.ll.:.-);

(= razdoblja): (= vrhovi);

a...; : .....; y-::,.

".

Rijetka je mnoina lijep, duhovit),

~ ,,~

J;J
",.J.J

tj.

i)) 1 ,

t.yW.

o"'.

r~1 r)
i
jljl"-

(= putokaz);

(= rebra);

~f

(=

'-'lj;
~....

XII 1. ~ 2. ~ 3. : ~
". g ..

:uYJ

J J

(rijetko)
~

: jJ y"! : :

.,.9.,..J."

t~

(= muevi);

",...

4...o.,.....s' (= amide.sg.

jl"

~~;J (= panteri).

(= stone hrane);

13);;- (= daide,
- ~ (rijetko)

~); sg.

....

JG- > Jy.. );

XIII.

:~ 2. j:J : ~
3. 4.
".:, 'ili

1. j:J

(= robovi); ~ (= goveda); (= magarci). ~~ (= hadije:~g.

(= psi); (=mlinci, sg. ;..); ~~); ~/;,

..-.-

Jw : ~

:Y~: r
::

(= ovce,sg

~G), ~
..

(= koze);

XIV 1.
.,i

".

...w

;):ij.

y.u (neizveden
..-

"..

iz ~L;
.... ".

....".:;:ij.

korijena):
'" ". :, ~

?(= i ~
". ;;J

putenice): (=trudne-deve,
..9

".

~(koje
."... ........,lI

:;:lJl

imaju
".:;
j.

menstruaciju, i ~
". :'.J.

sg. ~L:.-); sg.

...

J..,...;.

(= postai, sg. ~(1);

,li....

odsutni, 2. spavaju). Mjesto ~

".
". .. ..Il"

rf

~L,.,); L5j'- (= osvajai,

sg. j.;L;.); i~
:; J

sg. ju-.); ~

(=

i '~ ( = spavai, sg. ~G);

~tJ (particip enskog roda od ~~);

od korijena
,li .:;

Cf
".'"

(= narikae):

rf
'ili

(= koje

.....;:p:-r
_

doputa

se uporedo
". :;:;

i oblik:
"':',"

J--.9,
:;:;

pri

emu se u mnoini ~
:;

drugi radikal
.'" ::;;J1

"/ mijenja u "1.$", pa se kae, npr.: (pored: i~

I~
.".:;Jl

(poredx,s

= postai,
Izuzetno:

Y-

"

I~

= plaljivi, sg . .jJL;..); ~
"

sg. ~(P). sg.

JY:- (= nenaoruani,

J;.n.

218

xv - JW
1.

:Y-[j (neizvedeno
,
'19~

iz ~~ i ~G korijena, s rijetkim izuzecima): j~(= neznalice); ~\~ (='zastupnici,sg. ~G); (= osvajai, :~ (= grijenici, sg. 0t;.); ~I~ (= koji odbijaju, sg. sg. j~);

:0

~~).

XVI - jJJi 1.

,ll

.J. o

>

JJ (s nekoliko izuzetaka, ne dolazi od

'=jz ... " ,..

Jy..l korijena): ~1 (= mora); :. ';"1(= guterovi, sg. :.,...:,);J~l (=kofe, sg. }~); ..,..11 (= gazele, sg ~); -41 (= ruke, sg. ~).'
,ll ~O'"

Izuzetno i od J ~I korijena, s tim to 2. radikal" -,"ostaje ili prelazi u s ; ". hamzu, a " I..S " se ne mijenja, u ovom pluralu, to su: y yi i y yi (= s o ..haljine); v}1 iv Jil (= lukovi): te ~i (= sablje) i ~i(= oi).
,JI ~.,;,,..

OJ."

~.....

".

Jo,..

,ll

2.;}J (ne od Jy..t korijena): ~t 3. 4.

J:.-; (ne od

(= brave); ~t

(= kime): '

:0 (ne od Jy..l

Jy..\ korijena): ~j~\ (= vukovi); ~~\ i ;1(= bunarevi, sg.?) korijena);:;'j1 (= vremena).

Izuzetno se od J~~l korijena rijei ovoga oblika javljaju u ovoj o mnoini nekad i s prijelazom " -' "uhamzu: )),;)1 i )),;)1 te ).)1(kue, sg. ~\~< :)~); j~\ i jj:.t (noge, sg jL.); :';t (evatre, sg. :G);:. ~;\ (=onjaci, sg. ~G < :.~).
-.ijJ

o....

".Jl

,ll

5. j:J (rijetko): ~1 (= zvijeri): ~1 6. j.J (rijetko): ~1 (= leopardi): 7. ~ (rijetko):~l (= rebra);

(= hijene);

8. jw (enski rod): ~1 (= enska jarad): 9. jLJ (enski rod): ~t 10. j~ (enski rod): 11. ~ 12. tw (rijetko):
(=

orlovi); jezici);

t.~~1 (= laktovi): ;;.Jt(=

J.:=.1(= lijeve ruke);

j~l , jjjt); pa

(enski rod): ~1 (= desne ruke, zakletve);

;:sr (= brezuljci): l (= robinje, sg. t.l):

~~1 ~1 i dijalektalno: ~~1 (= deve, sg. tG).

219

XVII -

JW\
: ~\1T (hiljade); ~C;r (= poboni, sg.

1.

JJ (naroito

od

Jti. i ~.l,J;"l)
sg.

~); ;T) i ;\~T(~ilje~ja, dani, sg'r~); 2. 3. 4. ali: :(.:;..r (= stvari).

~r); '0wr (= grane, sg~).,

r~r (= (= sablje),

S~~r (= vremena), rtS:::-r (= presude);

~(,H(= haljine);
~\;'l (= slobodni,

J~r

j.:J : '0\~T(= ui):

brave); - sg. ~);
~ .; "" ~....
.

sg. ::.): JLJl (=

j.:..; : :b~T (= pazuha);

sg. 0"!1
-.li

),r i ~~T(= bunarevi, sg. ~); ~~r (= praznici, ;L..:.l (= imena, sg. ~~ < ~); ,
4 ,..__ "..; ".... "........ ,li . 0,.. ".

j..u: JL.T (= nade, sg. Joi); ~l;T(= oevi, sg . ...,.,i < y.i) : ~L.;i; (= sinovi,
o

< .y-!)'

". ",

...,.,~i (= onjaci, sg . ...,.,L; <

lI,...,JI..-

....~,...

...

);

5. ~: 6.

:.w : ~~l
,Jl .....

~~l
.... o
....

(= nadlaktice):

(= stegna): ~LJr (= leopardi):

~G5-r (= pleke):

7. j..u : yu,) (= zrele datulje): 8. ~ 9.

".

,," 10. j..u : Jq (= krda deva):

11.

J:-; : ~Gr
yu
'jl1. ,.. ". "" ,li ... 0.-;

: '0\~T (= ui); (= grozdovi);

".

(rijetko):

)~i(=
"...-

,...

svjedoci):
0-;:

".

...,.,~i

....

"..

(= drugovi);

.J4bi (= isti);

".

"" o

"..

};:.~T (= mlaki); .JL,a.;T (= pomagai):

JI. " ,;z.."" 0.

12. JW (rijetko): '0G-r (= srca); 13. JJ"""'; 14. ~

.,;l

(rijetko): ~\-u-i ("nepnjateIJ, sg. J-u< ;}1). drebad, magarad, sg.

-::;.Il.;".

:,t

< ))-u-);

jl.-

.,JI....;;J/

~)ui(= odbijena

(rijetko): '0~r (= desnice; zakletve).

1. ~

(pridjevi za razumna vecinom (=nevini, darezljivi, izvedeni sg.~;

~

bica, esto poimenieni, iz korijena: ~~, J~r

aktivnog ,

znaenja,

(=lahki, sg. :;.; sg. ~

<:.r-; ; :~r
__

mj.
..

:-.>;); :~r
.; .-

~L
f

) : :~;r
:G~r ; - (=

(= dragi, sg.

:. __ ~~);
~ ..

(='jasni, sg. ~

<~

< ~)

'ili

.Il;.,

0.-

~~i

(= bogati, sg.

? < ~).
__

:~r

VI ....

220

XIX 1.

iLJt

j.:J (rijetko): t..It (= ptiad): 2. j:j (rijetko); t:.) (= tornjevi): 3. j:; (rijetko); ~~) (= dugmad, sg. ~j); 4. j.:.J (rijetko): ~; .1,t (=p oklopci): tJ;"t
"
,

(=ujaci, sg.

sg.

J~ < Jy..) ~~~ JJt

~.ut (= rose,
...

poputbine, ~g.~lj ~ ".'"

< ~Jj); ~t (:::: potiljci,

"'",JI

W < ~);

sg. .s J.3 < J J:,),

1lI(ji. ..

5.

."',;JI..

J,.j (rijetko):
JW: ~1,
". "jl ')li...

oj->i (= zeevi, sg. Jj-;

6. ~~ (rijetko):
c

~.Jt (= izborita,
(= krila);
"
"jl "."' '"

sg . ~G < ;~G);~~~f(= doline, sg: .~IJ < ~~I);

7.

~)~1 (= lijekovi, sg. :\J~); ,

".,Jl ""..
o .. ( "

8. JW: o~i 9.

o",

(= srca, sg. ~Iy); :uji(= uliice, sg. Ju j}; -..u.....i = pitanja, JI;....);

JW : ~: 11 (= jezici): Gl i,~1 (= vladari, imami.isg. , dvorita, sg. :8 < ~8).

rL.P; ~:.:";1 (=
o

10. 11.

J;.J: ;wl

(= stupovi):

o'~

(n~roito pridjevi
::o
.,ll

od korijena ~1
'" '"

~~
."

i ~G):
"'

~~.,;JI (= grane);

, ~1 sg. ~

(= dragi, sg. ~);

(= krti, sg. ~)

~~.o,,1 (= djeaci,
.

< ~);

~t

(mucavi, sg. :;XX -

< ~)

~1

(= tkanine).

JW

1. 2. 4.

JW : yL.-:;.

(= sjeverni vjetrovi):

~w : :;I)~ (= uvojci): )~ 5. ~W : yc~(= poslanice):

6. 7.

JW: ~L.-:;.(= lijeve ruke); 3. ~cj : ~G..::.,.(= oblaci); y~~ (= upute);

(= svenjevi, ~c.j(= jastuci): skupine);

J;J : ~G~

~;.J: ~~

(= velike kofe);

j;~

(= starice);

(= deve muzare):

~tS"~ (= jahae ivotinje);

8.. ~

(rij~tko):~\'~ (=dokazi); , kamene stciJe);'

~0

(= line 'zamjenice):

JJ~)

(=

9.c~I.:~ (rijetko):;!j;-

10.1.W (rijetko);
.JI "...,.. ",:;;........

>?

(= otoci): ~~ (= inoe, sg

(= stranice);

;?); yQ
""

(= noi, sg. takoer:

:0);
221

~l:.5'" (= snahe, sg. U').

11. tw (rijetko): jC;'" (= slobodne, sg. ~;.). 12. ~ (rijetko):

~I;(= potrebe,

sg.

t.l.- < t.;-).

1.

:Y-~:

~\y..(=

prstenovi):

~\:,1 (=peati);
(=' uzroci); ~\;(= amci); .

~\)

(= kalupi):

2, ~~ .

(a)' imenice: ~\;. ~\~ (= obala);

:,,)

(~ kopita):

~\y.
.

(= strane)

(b) .pridjevi, odna'sei se na mukarce, rijetko: ~\:,; (= sljedbenici); ~.i,j(= konjanici): ~\~ (= oborenih glava); ~l~(= propali); . .

3. ili.~(i~enice i participi enskog roda): ~l}t (=gospoice; dobroud . -ne): (= ugledni, obrazovani ljudi, sg. L0-); /,.~ (= robinja, sg. "".J~' C1f (= strane, oblasti, sg. ~L;)\ (= gole);' gromovi); '..GI) (=k~risti, dobici););'
~"""".'" OJl ,...

c) pridjevi, po znaenju samo za enska bia: (= putenice): '..u.lY (=nabujalih grudi);

J,J\

J..(,.~(=trudne);
.

:.r\~

.y1.J-" (=

4. :~~ (rijetko): ~\}~(rupe skoimi;' sg. :L.\~); ~I~ (= posteljice, ~\y ('; rupe skoimia) = . kouljice - novoroeneta, sg.

_01;- i t;\) .

:~c...);
... J

XXII-~~ 1.

J.....

;}J (rijetko): :~

(= darezljivi):

2. ~LJ(pridjevi za razumna bica, aktivnog znaenja, neizvedeni IZ . korijena niti ~G ); :)~ (= neznalica); :~ (= pjesnici): :~ (= ucenjaci): :)(J (= kreposni, izvrsni);

~c.a.:

3. jw (rijetko): 4. jw (rijetko): 6. ~

:4 (= plaljivi);:I~;'
:W (= hrabri);

(= darezljivi):

5. j;J (rijetko): :\;;~ (= koji vole): (uvjeti kao kod ~~): :C,:'r (=emiri, vladari); :~ (= krti): :~ . (=jasni, sg. ~); >~ (= siromasi); :~ (= plemeniti); ipak ih ima i pasivnog znaenja, npr.: :C;.j (= zarobljenici): :)GJ (= ubijeni), i dr. 7. ~1_....j(rijetko)::LiG- (= halife).

222

XXIII- [.)~

,a ....

oJ.

1. ~ 2. ~ 3. ~ 4. ~
~
'lll

: j~
o
ji

(= zrnje, sg. ~);

~ ~ ji 'lll .... 0 ji

jt:;'/. (= krovovi): jCy,. (= robovi);

~

(rijetko): 0L:...>(= vrtovi, sg. J->-); (rijetko): 0~J~(= vukovi): 0\,; j (= mjeineza vodu, sg. J); 0\p (= grozdovi-datulja):
o .pl ~jI ~ ~ ..... o.J.

.J.

o.

5. :YtJ: (poimenieni participi, neizvedeni iz korijena ....;;'0 ~j(S~ (= jahai); jt;~ (= pastiri, sg. t!~); j~ (=mladii, sg. ~G); jc;,.~(= isposnici);
o

: jl~

(= gradovi, zemlja); j~

(= janjad):

6. JW (rijetko): 0u j (uliice): 0~ devad)

ji ,Q;

,ti.

...

O"

ji

(= hrabri): 0Cy- (= neodbijena

,.

ji

7. JW (rijetko): j(.~\(= meteori). 8. JZJ : j~ (=prijatelji, sg. J.:b-); j(',<>(=djeca, sg. ~); jLJ.1;, (= nojevi): (= kanali' za navodnjavanje, sg. ~); 9. j.;Jl (f ~)W): jI;";" (= crveni); j~ (mj. j(,.;,..:~ bijeli): j~ (gluhi, sg.
o

j~';
j~

~1 f :~);

= slijepi, sg. ~1 XXIV - [.)~

"o
o

f ~~);

jC;

(=

oravi).

1. ~ (rijetko) j\~ (~ bikovi): j~ (= gosti), j\~ (= robovi); (= velike ribe, sg. ::.. ;..); jl~.') (= 2. j..:J (od korijena ~)} ~~~t): j~ crvi); jl~ (= bedem), j(~ (,,;grane ...);
o

4. j.:J

3.

J:.; (rijetko): Jlp (= grozdovi-datulja):

: j~
,Q;

j~

(= jarmovi, sg. ~).

(= vra'ta, sg ~~); j~
...""' ,.""' ""'

(= krune: sg
,. ...

5. j.J 6.
~

J~ (= susjedi, sg. j~); JIy.1 (= prijatelji, sg -tO; 0~ (= mladii, sg. ~); , j~~) (= guterovi); JCJ) (= djeca); : j\~? (= poljski mievi)~j~ (= kotrljani);OjG>(= zeevi, sg. j)...);
o o

CG) jl~

(= vatre, sg .)::);
....
-.lI"",,Q;"",

1w (rijetko): '0\;'1 (= robinje, sg:t.t < ~;.t);

""' "i ~ .... -::"""' "i.....
..",Q;
o

7. -.Y\.! (rijetko): 0~ (= dini, sg. 0~); 0~ 8. Jl;..; (rijetko): j~~ (= gazele); 9. Jw:
" o' ",

(= zidovi, sg. ...6Jl>-);

o

....

0~

r . (d: = jeaci): 0l.:~

"00
""'

= gavranovI;
-"",

.)

10.

JW (rijetko): '0(.+ . (= meteori): jl~

""'

(= krda, sg. ~\~);

""'

223

2. 3. 4.

JW: ~G;t. (= magarice):

JW:

~C;::. (= magarci); j;; :~C;s::. (= veliki, stari).

XXXII -

aw.o
""o

1. " ~ o, : ", ~
2.

$-0

(=

j.:J : ~:~o ;.,: (= hijene);

: ~:;.
(=

", ,o, starcii) ;;;~

ro bovi) OVI;

. ) sa b IJe;

3. ~

divojarci).

E - Nepravi1ne mnozine viekonsonantskih imena

Ovdje se razmatraju imenice (i pridjevi) sastavljene od etiriju i vie konsonanata, i to ne samo one izvedene iz kvadri- i kvinkvilitera (~~~ i

~C),

nego i izvjestan broj imena izvedenih naine, kako e se vidjeti iz datih primjera.

iz trilitera,

na odr~ene

Postoje tri osnovna oblika ovih plurala, naime: jJGJ , ~GJ i WW Prema njima izveden je manji broj varijantnih formi, ponajvise. pomocu prefiksa ('a - , ta-, ma-, wa-, ya-,). Sufiks -at ovakvih imena, otpada u mnoini. Evo sada tih oblika ove mnoine, poredanih prema ona tri osnovna oblika.
I , ,

1- ~W Ovaj oblik mnoine dobiju imenice i pridjevi izvedeni iz kvadrilitera (bez dugog vokala ispred posljednjeg suglasnika, a uzimajui u obzir i one sa sufiksom
Jl ~'"

-at), Evo primjera

,li ",0"

za: a) imenice:
"',..

~t;
"'~

(= kandze,
ojl, ~JoJ

sg ~~);
'I.i . o

t~~
sg. ~~);
.J. . JoJ

-.,-JW (= lisice, sg. ~);

y.)~

(= skakavci, )'d

sg.

y~

...

, y..L:.::- , y~);

(abe, sg.
J,...;"

t~);

~8

(~mostovi,
~ ... o

sg. ~~); r.

t;~ (= vodeni

mjehuri,

.....;u~ j (= peraJa, sg. ~

,

j I
,

b) Pridjevi: dugacki,
,li

2(,;'
.

(= krupni,
jl

sg. ~';.);
."" ..0

~\) .. (= stari, sg.

J:-~); ~)L.

(=

sg. ~);

o....

U~
"'"

(= glupi, sg.~)

dr.

226

~"..J

Ovakav plural (kao i one ~.~ i ~ll..:'.)dobiju imena od etiriju suglasnika, izvedena iz trilitera prefiksima: 'a (ta-, ma-, ne raunajui u taj broj nastavak -at). Evo nekoliko primjera: J::\) (= udovice, sg. U:); ~(Pl (= prsti, sg. ~p; CIJI ~iJI = zmija, sg. JJ\); JoGI (=ja,godice-prsta,'sg. 4.L...; i) i sl.
oJl fi' oo ".

Ovaj plural dobiju neki pridjevi oblika: ).:JI (nekada ga pretvorivi u: j.J\), a naroito poimenieni elativi, npr.: ~\~I (= okovi); ~lS'1 (= velikani); J~~t (= jastrebovi, sg J~i)
Jl ". "" ~ ....

""

"..

..

III-~l,.ij
Primjeri za nnena s prefiksom ta-: y j~
JI "'"..

sg. ~~

kraj-doline); .~(,5 (<

~~\;

sg.

t~:,; (= ovjeuljak).
s

(= Iskustva, sg. 4...~)

~ ... "...

"...

~L:.; (

< ~L:.;
;,

". ....

,.

-,

IV - ~IA.O

Primjeri za imena s prefiksom ma-: < = mahale, sg ~); 01/ ~Iy = elegije, sg. O~.r" i ~ .r" ); ~\/ (= dojilje, sg. ~ /); 01.A... ( < ~I.A... = znaenja, sg ~); J).:... (= stepeni, sg. ;U,?) i dr.
.,..... ; __ .~ ".!:J... ..sl .. ;:) __ JI ".. "" ... ,sl o JI ". / JI"
,:; oO.'"

J~ ( J.l~

...

:1'0....

JI

--

"',lI __ ;)"

'"

fi'

Kod imena izvede~ih iz korijena ~~ ~~I radikal " i.f " se zadri u ovom obliku mnozine (J;-Li.:) , dok.se riekorijensko " i.f" mijenja u hamzu, kao to je u primjerima: ~L.,..,. (= ivotne opskrbe, sg. ~); ali: ~L.... = uvojci..., sg. ~) i sl. .,
Ji"" ".. 'Ill.... __ ..." "

Tako se i radikal" } " kod rijei izvedenih iz korijena~l, ~~~\ obino zadri u ovom pluralu, npr.: j}G.:'.(= pustinje, sg.~jG.:'.),ali se ono nekad pretvori tu u hamzu, npr.: ~L,a... (= nesree, sg.~; }\.:...(= svjetionici, sg. Oj\.:...) i dr.
jl ,"'... 'ISt.... JI. Jl ",", 'ISt.... .. -

V-~~

Imena s prefiksom ya-: ~~

i dr.

(=

takori, sg. ~.:;.),

e~

(=

manje, sg.~)

15 ' GRAMATIKA

227

, VI - J.;:JW

~\:,J

Ovakve mnoine (kao i one s prefiksima: 'a-, ta-, ma-' ya-, te oblike: i ~W ) imaju peteroslovne imenice i pridjevi (ne raunajui tu sufiks -at), 'koji imaju dugi vokal ispred posljednjeg konsonanta. Evo nekoliko primjera za oblik ~w : ~(.:;. (= sotone, sg '0lja~ ~."); ~G (=
,SI)0 .;

pljuskovi, sg. ~y.;":"); \5""L5 ( <L>-"""L5 stolice, sg. \5"".?'). Oblik: ~W imaju neke rijei neobinog oblik~ u jednini, te neke druge, npr.: ~C~ (= drahme, sg. t~~~); ~8 (= kantari, sg. )1~). VII -

-&.

,;"

:j

""

,;.

JI

,;

~U\

Ovaj oblik mnoine s prefiksom 'a- imaju, npr.: ~I) (= ljuljake, sg ~ ;.~\); ~h:.T (= vijavice, sg. ~~p; ~~t (= vijenci, sg :~p; :;C.T ( < ~C.T = elje, sg. ~i < ~t). Izuzetno (u poeziji) mj. ovog oblika upotrijebi se oblik: ~~f npr.: ~h:.f, i sl.
,; 'lll':;; oJl "",,, oj! ,;,; ,,--.....
oo .-

VIII - ~~ Ovakav oblik nepravilne mnoine imaju vieslovna imena s prefiksom ta-, (uz navedene uvjete) ~)L,.,j (= slike, sg. ~~); J.;W(= kipovi, sg .JG); ~):,5 < = hronike, sg. t=);). ' ,
, L"

t.)j

IX - ~\A..o Ovakvu mnoinu obrazuju imena s prefiksom ma- (uz ostale navedene uslove), npr.: ~~ (= kljuevi, sg. CGL);~)(' (= prokleti, sg. '0;.L); ~L:. (= siromasi, sg. ~). "
, , ,

Izuzetno (u poeziji) nekad se mj. ovog oblika mnoine upotrijebi oblik:~tY. , npr.: ~\.i. (mj. ~\.i. = sobe ..., sg. ~~~) i sl.
Xs

~U-:!

Ovu mnoinu tvore imena s prefiksom ya- (uz druge navedene uvjete), npr.: ~~ (= matice-pela, sg ~ ~); C:;~(= izvori, sg.

t.~).

,
XI~\}

Ovakvu mnoinu, uz ostale spomenute uslove, imaju imena s drugim 228

Ovu mnozmu, uz ostale uvjete, imaju imena s udvojenim drugim radikalom, npr .. ~~

~i; ~)c;.,pustinje, sg. ~~); 0:s'~(=

XIII - WW

notevi, sg. ~);

(= mjehurii, sg t,tl;); ~Gl (=peo, sg. j )l); ~G- (=difterije, sg. jt.:.).

..

.,

1) Ovu mnoinu imaju neke imenice i pridjevi od etiri i vie slova (naroito stranog porijekla), s dugim vokalom ispred posljednjeg konsonanta, npr.: ;~L.l (i ~L.l , = profesori, sg. ~G:.hL.;\) (i ;.;\) =

"...:J;

tumai, sg. 0~';);

'!-

,,-'

o ..

".'"

1).

~.i.')\.j (i ~')\.j
.j

.....

..

= uenici, sg. ~);

'ili

'IJ

u....'JU

"..

(= filozofi, sg.

2) Vieslovne imenice i pridjevi (osobito tuice) bez dugog vokala ispred zadnjeg suglasnika, te mnoga vieslovna odnosna imena, npr.:

;S)L1; (i ~)L1; = patrijarsi, sg. !.J~); ~l'; (i ~)y.= arape, sg. ~~~); h\) (= far~oni, sg. '0;); 1.s:.6(. (= meleci, sg. '!l'>t. i::.u:).
. Od odnosnih imena imamo, npr.: (= mjenjai, sg. ~~).
"a "'"
VI...

;~.)k; (= Bagdaani,
. .
'ili

sg ~.)r:.J...;); t)~ ..
Jl"

Postoje neki rijetki varijantni oblici ove mnozine, naime:

~Ij\ ,

~t..io , ~W,

'Ii

'"

kao to su u primjerima: o~LS"l(pored: rLS"l i o~LS (= Masmudijci, sg. ~; ~); ~);

,lI:f;,...
'ili...

perzijskikraljevi, sg. iS;-S); ;:.v~ (Mauri, sg. ~;:.);

,ll '"

~)k:

~LP (= Muhellebovii.isg.
". ~ jl ,li.... "'"..

~Q =Tubbe'i, sg. ~);

L-ol.....::.
......

L-oW

,..........

(= plemii, sg. ~);

0J'4 (= silnici, sg. )4);

(= akom, sg

~L.:;.);tl:>-~
.

(= heretici, sg. ~). .

Plurali od kvinkvilitera

(~LJJr)

ci drugih

vieslovnih imena)

To su plurali od imena s pet radikala, kao i nekih vieslovnih rijei (esto tuica), ne raunajui u ta slova nastavak -at, niti duge samoglasnike. U pluralu takve rijei gube po jedan radikal (ili, pak neki 229

drugi suglasnik) i to najee ~L.J (= valjci, sg. ~ .. {,1~\); ~~ '

posljednji, kao to se vidi u primjerima: (= starice, sg. J.~); ,

CJIl:. (= dunje, sg
~Sti (= kape,
,

~):.);

J~G (= slavuji, sg. ~:w.); ~G

(=paud, sg. ::.. ~);

epiri, sg. ~; ~U)itd.

Mnoine odn. zbirne imenice na suiiks -at

Takve imenice esto se tvore od mukog roda u jednini i to: 1) od odnosnih imena (i oznaavaju pripadnike raznih pravaca, sekti, porodica, i sl.) i 2) od drugih pridjevskih oblika (naroito od: :Y~ i JW). Evo nekoliko primjera za obje grupe: ' 1) y-:->- (= hanefije):
.."iSl 'ili:;; // -'

Y)-'P

(= sufije): ~..-4j (= zejdije): ~.r"'U;(= zahirije):

..

~Sl

o...

"a:>i

~J'~
..

(='kaderije); ~c. (= ~alikije); ~L:.) (= vehabije) i dr.

'"

...

2) ~\~(=stado);

~L.. (= putnici); ili~ (= karavana); ~L..;.(=kamilari);

~~~ (='pjeaci): ~)W (~gledaoci); ~)J,(::: uenici); ~~;.(= buntovnici) i dr.

Posebni nepravilni plurali

Neki plurali 1) izvode se nepravilno s obzirom na oblik jednine, i 2) izvode se iz drugog korijena nego to je onaj u jednini. Evo nekoliko primjera za oba sluaja: 1) 0~1 (i rjee: 0\...1= majke, sg. rI); ~\~I (= usta, sg. ~);~\"::""'I(=zadnjice, sg. ~p; ~!!j\ (= presvoeni trijemovi, sg. ~(~~P; ~~~ i ~~~ (= b:okati, sg.
'ili ..-:;lji ')!I.:iJJ. ~J. 'ili ..0-, 'ili", ",0/

C(.;~); ~ij~ (= antalogije... sg. 0\~~); ~~ (=usne, sg. ~); :G , ~;. '~0' (=ovce, sg.~G); l..:j) (= karati, sg.l,\~); ~G~(= dinari, sg .~~~); ~\;.\ i ~~ (= Egipcani, sg. ~;.:...: obino: J;';':"').' , (=vode, sg. :c.);~)~a.:
'"

..

...

...

2) :"'Gl, :"'G(= ljudi, sg. 0G~);l;C (= krtice, sg. *); :~ ' 0\~ ' ~~ "a .... "a __ ,lI..."a (= ene, sg. 01/); J~ = gazele, sg. y ;J-:.->- (= konji, sg. J\-a..>-); J)-'P (=
o
'IlI.il (

o '"

'ili

o '"

o ,-

palme, sg. ~);

'Ill/o

'"

'ili

,-:-,~) (= crijeva, sg. lS""'),

'"

0__

-:1-

Plural od plurala - ~~
1) Od nekih nepravilnih plurala mogu se nekad obrazovati novi nepravilni plurali, a posebno od: ~I
,sl
J. CI"

i ~I

,ll...

>

pI. ~\..91; od JWI pI. ~\..91 ; od

ji.......

VI

__ o....

J.

//

j~ pI. ~w; od 0~ i 0~ pI. ~W . Tako imamo, npr., pI.: ~\) ( < L~\
230

plemena, sg. L); C:JGr < ~t

= rebra, sg. ~);

~l5't

~r
YI .: j1"'"

= psi, sg. sg. ~I~);

~
..

); .)~r ~t = ~uke ...sg. ~);

~)L.r ~~~t ='narukvice,

~T

JL.r '~r
.. ~o ",.

~ mjesta,
:; ",-

sg. '0~);
~ .. o....

01)r
c:: -...

= zdjele, sg.:Gl); ~I)

~~jr =
JI;l '0~ ( < '0L::..:.
~./

cvijece, sg. f'); r-::fL;1

rijei, glasine,sg.

J:";);~~
'"

i\..ul = deve, goveda, bravi, sg. r); J<)ul

o ....

orlovi, sg. ~~);

.,JI ,..

:r-)L,.;. jI;':'

Jl;-

= =
==

=dromedari, sg. ~); ~~ = crijeva, sg. ~); ~~

......,..

vrtovi, sg. ~). 2) Nastavkom pravilnog plurala za imena enskog roda tj. -atnm), od nekih nepravilnih plurala tvore se novi plurali plurala, a ti nepravilni plurali su ovi:

~r , j.:J , j;J , j;J , J~ ' J~ ' ~w , ~w , ~\; , ~t

". ".

Evo nekoliko primjera za plurale plurala izvedene nepravilnih plurala nastavkom -attun), navedenih redom: 1. ~1 : u~l 2. ~ 3. ~
-IJ. ". o
JI ". .

iz gornjih

y. o....

'0,.,.
JI

".

~1
-'

s ;

= deve, sg. :ijL;);

\Il . "' .0
JI

'l!J. .

"..

4.
5. 6.

J-:J: ~I~? (< ~~

, :)S);~ \'~)
jl Jl ". .j.j. ".

: u\)y )).) = kue, sg. )b); : uL;.r-- ( < ....j.r-- = balkoni, sg :;.,; .r--);
". ,'"

".

... j.

J~ : ~\'k Jk
'ili .. JI JI

= deve za klanje, sg. :j);..); ~~ magarci, sg. ).:..>-); ~u~ ( < J~ = putevi, sg. ~;,);

(< ~

'= dromedari, sg. j.:..;.); ~~% ~~t5' = psi, sg. J~) = ljudi, sg. ~) ~U(..;( < 'J("; = deve, sg. tG);
. VI 0.-...

J~ : ut;j-:-! ( < Uj-:-! = kuce, sg . ..::.....:-:); 7. ~w : ~\'i;IJ,;.( < ~\:.G- = komadi gvoa, sg. ~~.b.);
--

8. J;W : ~~U 9. ~\;: ~(.\~ 10)

( < ~U = tkanine, sg. ~); , ( < ::-,..\~ = drugarice, sg, ~~);

..

tl...Jr : ~L>.~r L-~t= dimovi, sg. '0~~); ~~r ~r = zgrade, sg. :~);". ~~;:.r ~).r = pica, sg. ~I).), ~~t 't~r = darovi,
sg, . ~).
.. ..
..

Neke napomene o pluralu uope

Pojedina imena (imenice i pridjevi) u arapskom jezikoj praksi mogu imati po jedan pravilan, odn. nepravilan oblik mnoine, ali esto imaju i po dva ili vie oblika mnoina, od kojih je jedan pravilan ili su, pak, svi nepravilni. Tako od ~ (= rob), manje-vie su u upotrebi slijedei oblici

231

mnoine.Ipravilni) '0)~,
~ ,..0" ~..... I) '" jl:;l ~

te nepravilni: ~
,l1",. I) ~", 'Ill:;l

,~
:iJ

, .~~ , ~;;. , ~
,
jl __ ]lo __ '!JI ...""o

,
,
'"

~r ,

- Od :UG (="svjedok) plurali su: 'S)-:UC;: je od: ':uG: (= primjer) pI. ~I;:'. '
, ,

':>~I'

;;~I'

"\~'

o\~'

'"

o jl

0\~,

0\~,

;;~'

, ~~f , ~ .., ~ , ~ ~ , dok

0~'

,.b~,

;;~.

Dakle, nekad prema razliitim znaenjima neke rijei mogu postojati odgovarajuci im razliiti plurali, pa je tako od: ~- ~~ (= stih), pI. ::"~ra od: ::...; (= ator, kuca), pI. i dr. Neki gramatiari oblike: j-..w , j-..w i ~ ne smatraju nepravilnim pluralima, nego ih ubrajaju meuo?~i~~ !~v.'kvazi-plurala (~~~n, za koje ne postoji "nomen unitatis" (= ;;~:,rr 1"'""""'1), kao to su, npr.: ~H (= deve): ::"ur (= pokucstvo): J:,5 (= roj); (= konji);'~ (= bravi) i dr. '
'Ill

o....

'Ill

..

.,..

'Ill

...-

:.p-

Od ovih treba razlikovati prave zbirne imenice (za razumna bica) tzv.

~.~~r ',ko!e,ta:,k?~er n~.~aju."n~menunita~is": kao i tz:. generike kolekhve (~ ,.L........,.,I), kOJIrmaJu nomen unitatis". O obje ove vrste zbirnih imenica bilo je govora pri razmatranju roda imena.
Nastavak -attun) u pluralnim oblicima: :uw i :u~ smatra se da je dodat njihovim osnovama, da bi pojaao zbirno znaenje tih rijei (pa se taj nastavak naziva u arapskoj gramatici: ~ ;::. ,~~ :15 = -at za pojaanje zbirno ga znaenja). Zbirno znaenje, zapravo, imaju opcenito nepravilni plurali, pa u njima ideja individuuma ne dolazi do izraaja. Pravilni, pak, plurali oznaavaju vie odvojenih jedinki, pojedine dijelove i sl. Nepravilni plurali se po svome znaenju esto priblizavaju pojmu apstraktnih imenica. Po upotrebi su enskoga roda, a u mukom se rod u mogu upotrijebiti samo po smislu (constructio ad sensum), ~. kad obiljeavaju prirodni muki rod.
***
'Ill ;.. . . ,lI..J. jl

Neke rijei javljaju se samo u pluralnom obliku (tzv. pluralia tantum), te nemaju odgovarajueg singulara od istoga im korijena,kao to su, npr.: ~~ (= konji); :r.b...: (=tjelesne Ijepote):~GA (= nedace) i dr.39 (= udesa): Pravilni plurali, te nepravilni plurali na oblike: J,.:Jr,Jwr , ~1Jr i ~1~ upotrebljavaju se da bi oznailibroj od 3 do 9 osoba, predmeta, pojava i dr., pa se nazivaju: mnoine malobrojnosti (= .UJ a svi ostali oblici

4c

mnoine

zovu se: mnozine mnotva ~~

t~), t.~), dakle, oznaavaju

od 10, pa nadalje, jedinki, dijelova i dr. Meutim, ipak se svi ti oblici meusobno zamjenjuju u upotrebi za bilo koji broj oznaen nekim pluralom, a naroito kad odreena rijeu praksi ima samo jedan oblik plurala.
39) Dalje primjere za to vidjeti kod Al-Syutiya, op. cit., II, str. 197-198(u poglavlju: 4J j r-< '1 C?I trJ-\.?~ ..Gol). Tu pogledati razne primjere u vezi s pluralom u nekoliko daljih poglavlja na str. 199-204.

232

BROJEVI - ~\~Vf40
(numeralia)

Kako se vidjelo, brojevi se svrstavaju meu imena, pa se zato nazivaju u gramatici: .:>:..GJ(~L..-:..\ = nomina numeralia. Po svojoj sintaksikoj funkciji mogu biti imenice, pridjevi ili prilozi. Morfoloki, za razne njihove grupe, imaju odreene oblike, ali ti nisu specifini samo za njih. Izvode se iz trilitera, pa ih uglavnom nalazimo kod oblika imenica i pridjeva, obrazovanih iz tih korijena. Prema reenorn, openito ih moemo podijeliti na brojne imenice, brojne pridjeve i brojne priloge. Ovdje emo ih razmotriti, naravno, prvenstveno s morfolokog aspekta, i to, kako je uobiajeno, govoriti najprije o njihove dvije najvaznije grupe, naime, o glavnim i rednim brojevima, a zatim obraditi ostale njihove vrste (razlomke te razne brojne pridjeve i priloge).

1) Glavni brojevi - ~:l ,,",Vr~\~v\

(numeralia cardinalia) Ovi brojevi imaju imeniku prirodu, a izvode se iz trilitera s posebnim, prostim oblicima za jedinice (1-19); od 11-19 sastavljeni su od jedinica i desetica; (20-90)su uglavnom pravilni plurali jedinica (bez nastavka -atun). Postoje jo posebni oblici za brojeve 100 i 1000, a ostali brojevi tvore se u sloene brojeve od gornjih oblika. Kod jedinica od 3-10, oblici s nastavkom -at(un) slue uz imenice mukog roda, dok oblici bez njega stoje uz imenice enskog roda. Oblici brojeva 1-10 su slijedei, navodei muki, pa enski rod (u zagradi);
40) Morfologiju brojeva obrauje Caspari, itd., op. cit., I, poglavlje B. The nurnerals, str. 253-264, & 318-337. Uporedi o tome i djelo: Gramatika arapskog jezika ... I dio ..., napisali: Dr. air Sikiri, Muhamed Pai i Mehmed Handzic, Sarajevo 1936, poglavlje: Brojevi..., str. 59-69.

233

JljVt, JjVt

J}:l.l

.ima pl. JjVf (i rijetko: J~Vf ; a za enski se rod rijetko

javlja i oblik: il~Vf pl, ~ \i~Vf). Redni brojevi od 11. do 19., kada su u neodreenom obliku, ostaju nepromijenjeni, naime s nastavkom -a. Upotrijebljeni sa lanom, jedinice se mogu mijenjati (pcpadeima), ili, pak, ostati nepromijenjene, kao i desetice (tj. s nastavkom -a), Oblici rednih brojeva od 11. do 19. glase, dakle, ovako: IL? 12. ? ~p(... (f ~~ ~.:l(...),odn.? (5.:lWfili? ;pwf ( f ~~ ~.:lWf) ili

~~ ~.:lW\);

,
16. ?

~\3 (~~ ~\3 ); 13. ?::.J\3 (~~ 8(3);

14.? ;\) ( o? ~\));
15.?~G-(~~L:G-); "",' "",,:

~rd.:"(~~ Ld.:" ); 17. ? ~L. (~~ ~..);

18 ",,',

.?

0:'G (02 ~G) ;

"".

,,',

19. ?eG(~~~G).

Redni brojevi za desetice (od 20. do 90.) isti su po obliku kao glavni (sa i bez lana), pa je, npr., dvadeseti (dvadeseta): 0)~ ( Jf) itd. S jedinicama uza se, redni broj jedinica doe ispred desetica, pa' e, dakle, biti, npr.: 21. 0)~j.:l(... ili0))..Jrj (5.:lWf(f. 0)~j ~.:l(...ili 0))..Jrj ~.:lW\). Oba dijela tih brojeva dobiju, po' potrebi, odreeni lan, a' uvijek su meusobno vezani veznikom" j ". Redni brojevi za 100 i 1.000 isti su kao glavni, ali sa lanom: uwf = stoti, a :...J~lf = hiljaditi. U slozenim brojevima s njima jedinke dou' naprijed, pa e se, npr., rei: ~LJi'j (5.:lW\= sto i prvi; ~V\j ~.:lW\ = hiljadu i prva, i sl.

za

:"'.:l L. .

Postoje rijetke varijante za brojeve:

J\3 za ~

~G;
,~

iG- za :r.G-; ~L. i .:lL.

3) Brojni pridjevi
(osim rednih) a) Dijelni (distributivni) brojevi koliko (se javlja osoba, predmeta izraavaju na dva naina: su oni koji odgovaraju na pitanje: po i dr.). Oni se u arapskom jeziku

1. - Da se glavni broj u akuzati~no~ oblikuyonpvi, npr. (= jedan) po = (dvije) po dvije; ;j~ ;j~ (f G~ G~(3) = (tri) po tri itd. jedan; ~\ ~\ 2. - 'Aku;ativ~m broja u obliku: JW ili~, obino ponovljenim, kada je sam, a navodi se samo jednom, kada je s nekim od ovakvih oblika. Ovi 236

oblici vae za oba roda. Tako emo, npr., rei: ::...)J ::"')J, odn. (tri) po tri; ali: l~~j::"')Jj = po dvije, tri ili etiri (ene) i sl.

?
..

:.:..J.l::. :':'1~: =

~G-\i :.G-:;' = po jedan (jedna); ~WI? = po dva (dvije); 0')U i ~ = po tn; tlu 1 C::}/ = po etiri: v-L...>i~ = po pet; ~\:{.. i~:.L...:.= po est; l~ i c;:.:. = po sedam; 0W i ~ = po osam; lLJ i (:'::= po devet; ~~i (rijetko);:.::. = po deset.
Ti oblici za oba roda, od 1 do lO, su ovi:
"0.... "Jl .... ..o.... " "JI. " .JI ........ 0... " '" Jl

Dalji ovakvi brojevi izraavaju se ponavljanjem glavnih u njihovom ~\ (nepromjenljivom) obliku u akuzativu, npr., od 11 do 19; ~ '.G.-\ ~ (~~ <.>:.G-k~~ <.>:.G.l)= po jedanaest itd. - Tako se slino postupa s ostalim veim brojevima (s ponavljanjem glavnoga broja u odgovarajuim im oblicima u akuzativu mukog ili enskog roda, ve prema imenici na koju se odnose.
b)

Umnonitmultipliketivni)

brojevi

To su brojni pridjevi u obliku (o) ~ (tj. pasivnog participa II vrste glagola), izvedeni iz korijena glavnih brojeva. Odgovaraju naim brojevima sloenim s nastavkom -struk, ali se esto prevode i na druge naine (u vezi s odgovarajuim imenicama). Tako ~~ = objedinjen, (slovo) s jednom takom i dr., dok se nae jednostruk prevodi sa:~)..: Dalji ::; ... .s postojei ovakvi brojni pridjevi imaju slijedee oblike: ~ (f o~) =
,Ji ~.;

JI

dvostruk; ~

:,,..JI

=
-

trostruk; C::}/= etverostruk; ~

Jl

VI:

~ . JI

'Ii

::;"

JI

peterostruk; v-..l-..o
.,ll':;:; "..JI

,ll

::; .... Jl

esterostruk;

'Ill Si...

c::---" = sedmerostruk;

,li

:;;

,JI

= osmerostruk; ~

= deveter -

ostruk; ~

= deseterostruk.

c) Brojni pridjevi na oblik ( o) izvedeni iz korijena glavnih brojeva (I-lO), a oznaavaju od koliko se dijelova sastoji neka cjelina /koliko neto ima: lakata (duine, visine); neka rije suglasnika, odn. radikala; neka pjesma stihova i dr./. Oblici su im, prema tome:
.,

~w,

<$~\"""I , ~W
..

...

JI

-::

,JI

.....

~-y.:,, .. ...

.;

JI

-::

~lu .. ....

...Jl

-::

(.S'""'L...>-, .. ..

-:: ... s (.S'""'\L

-:: ,

.. ...

~l.:--

...Jl

.. ...

, ~W .. "

-::

'"

, ~W .. "

-::

... JI

, <$)~
....

-::

"J

4) Brojni prilozi
a) Brojni prilozi u znaenju: jedanput, dvaput itd., mogu se izraziti na dva naina: 1) akuzativom od "nomen vicis" (oblika; ~1 : ;) izvedenog iz

237

korijena glagola uz koji stoji ovaj prilog, ili, ako nema "nomen vicis", onda akuzativom infirtitiva odgovarajueg glagola. Tako bi se reklo, npr.:

(.;.,~~ ' ?~~) ~~ ~~= Udario

ili, i~finitivo~: ~.;., ~L~k' ~L~P (dvaput, vie puta) i sl.

ga je jedanput (dvaput, vie puta); = Poslao ih je jedanput ~L~k ~~1

2) Drugi je nain da se izraze ovakvi brojni prilozi pomou rijei: ~.::.(ili ~).5, t.J~ ,~)'i sl.) u akuzativu (uz akuzativ nekog broja, od tri pa dalje), npr.: ~.::.= jedanput,';;'::' = dvaput, d':;' :::.,~(ili: 1~C. . :::.,~) = triput itd., a d'::' ili I~Cr" = vie puta: :0)' = hiljadu puta i sl.'

~).5~~

:::trideset puta; ~~ UL. = sto puta; :-Jl

.,

o)' i.sl.), ~aravno u akuz~tivu,. ?pr.: ~C ~.::. = etvrti put; put; .. :"d.::'.. w~= esti put; :C...;L. o'.} = sedmi put i sl.
5) Razlomci - ~':-<:J\

b) Redni brojni prilozi u znaenju; prvi put, drugi put itd., imaju" oblik akuzativa odgovarajueg rednog broja, u mukom rodu, npr.: ~~.r = prvi put; ~0 = drugi put; l:J0 = trei put itd. - Drugi je nain da .redni broj (u odgovirajuem rodu) doe u akuzativu, kao atribut uz rije: (0).5 , W~,
:;;:p ...I

L~
'

o;'

~~G= peti

Razlomak (:3Jn je brojna imenica koja oznaava dio odreenog broja IZ Ijegse korijena obrazuje. Osim (~( ~ , ~ , ~, pl.0L.a..;i) = pola, polovina, postoje posebni oblici za razlomke od 3 do 10. Oni dolaze na oblike: ~ ili ~ (rjee: y), a plural za sve je: JL,.j\ , pa bi ti oblici
o' ..,

'Il!

"g;

'"

,!l.

)l,l1

"

,l1

..

o .....

'Il!

vl

)l ~

vl.,.

,l1

.,..

glasiti: ..:..J.j, -.:.J..; ( ~

". o jl 'Il! jl

-.ll

"g;

)l~.J.

__

= treina; t: J '
-' 'lil:J-.f. __

C:-J

,l1

ss

".

= petina; <..J"..L..., <..J"..L.... , ~ ~ = osmina; ~

o
)l 'Il1 ,.. "0

JI"",,2

J"":!..L...
".;. Jl

'~ f->- ' f->- ' ~ = desetina. Pre~a nekim arapskim jeziarima, oblici: W i ~, a pogotovu: .~~, nisu upotrebljivi li ovom znaenju razlomka (nego u nekim drugim znacenjima). Oblik: upotrebljava se samo za razlomke: = etvrtina i J~ = desetina (pored navedenih njihovih drugih oblika u tom znaenju).
Jl 'Il! .. Jl ,ll; Jl ,l1 ..

= estina: ' ~ = devetina;

VIo jl

= etvrtina; , ~ '~ (~ cr: cr: ' ~ = sedmina; , ~

,l1 o)l VI!) ,JljlJl ,i .. "

..Il".

..

) '

.... jl...ll

"'0

Je.:.

l~~
..

,ll

..

,,'"

Razlomci manji od desetine opisuju se na razne naine: pomou glavnih brojeva ili spomenutih razlomaka, a nekad koristei te obje vrste brojeva u raznim kombinacijama, kao to je u primjerima: \:.;.
238

Cr-~ ~

.;.~1 L~ =

tri dvadesetine; ~
,.li

Y.

"

= jedna dvadesetina; ~\
0.:. --

tt.Ja

.J

= jedna stotnina;

oJl,.

(:})J ~

= tri etvrtine, itd.

..."

6. Brojna imenica oblika: ~,

izvedena iz korijena glavnih brojeva (od 3 do 10),upotrijebljena (priloki) u akuzativu, sa ili bez lana, oznaava odreeni period, nakon koga se neto redovno obavlja (kao, npr., napajanje deve). Tako bi, npr.: \: 1~ ili:.:JlJi znailo: svaki trei dan, to isto vai i za osale ove brojeve, iji su oblici, dakle, redom od 4 do 10: ~!' ,~i~.

:r::-,:r~, e' ~

ZAMJENICE
(osim licnih)
41

U nekoliko slijedecih poglavlja iznijet e se najvaznije o oblicima zamjenica: pokaznih (zajedno s odreenim lanom), odnosnih, upitnih, te onih koje mi nazivamo neodreene, a u tradicionalnoj arapskoj gamatici nisu izdvojene u zasebnu vrstu. Line zamjenice, iz odreenih razloga, to e biti kasnije objasnjeno, obradit e se nakon razmatranja morfologije tzv. deverbalnih imena (ranije samo kratko spomenutih), neposredno pred poetak obrade glagola i njegovih formi u uern smislu.

1. Pokazne zamjenice - o~Gi\~Cr

(pronomina demonstrativa) Te zamjenice po obliku su proste ili sloene. Razlikuju se po rodu, promjenljive (po padeima) su samo u dualu, a plural im je zajedniki (pluralis communis). a) Proste pokazne zamjenice su: Muki rod sg.: \~ (= ovaj); du: 01~ (gen. i ak. ;~ ili rjee: ~~); enski
41) Zamjenice, izuzev line, razmatraju se kod Caspari, itd., op. cit., I, str. 264-278, &
338-353.

239

rod, sg.: l>~ I ~~ , o~ , ~?, ili 15 , .} f:Y' ~', ~) JI .'" i rjee: ~); pl. co~.: \IL JL J) : ,,\IL ,,\I

du: JG i 015 (gen. i ako;;-,

Slova JI izgovaraju se kao kratka' "u" ~ oblicima: Jjl i ,,\I JI (kao i onim sloenim, koji e dalje biti navedeni). To se pie tako da bi se u pismu razlikovalo (kad se ne oznae vokali) od rijei: ~l = prema, i:\II = dobroinstva. Deminutivnioblici ovih zamjenica glase: m. sg. ~1, du: J~1; f: ~, du: J~; pI. com.: ~jl , "~jl . ' b) Sloene pokazne zamjenice Ove zamjenice tvore se od prostih oblika na etiri naina. Prefigiranjem prostoj zamjenici partikule G. (tzv... ~. ~~ II~~= pred metak za upozorenje), pa sedobiju sloeni oblici sg. m, \:.G. f, o~ (l>~ , G~ , 00~ , .}~); du. m. J\:L"f. JG~; pI. com. ,,\I~ (\I~ , \lj~)." ,
1)

Neki u du: m. kau:

0\~.

D~minutiv od

\:.G.je: (:.G, f

~~, pI. com.,,~~

2) Sufigiranjem spojene line zamjenice za drugo lice (tzv. y\1..;.J101S = kaJ za oslovljavanje), pa se dobiju slijedei oblici: sg m !I\1 (i rijetko, a po nekim pogreno obrazovano: ::.u\~ < dJ~) f !IG , ~ , ~~; du. m. ~\1j f ~G; pl. com. !I'Yf i !I'Y JI, te ~1f i ~'Y jf . Kad jeoslovljeno lice ensko, mi. !I upotrijebit e se: ~ (za sve ove). ' 3) Infigiranje pokaznog sloga: J'(tzv. ~r'Y = lam za udaljenost) izmeu prostogoblika pokazne zamjenicei zamjenikog sufiksa za drugo lice (!I , ~ , ve prema rodu i broju imenice uz koju dolaze ove sloene pokazne zamjenice. Evo tih oblika (za drugo lice muskog roda): sg. dJ~ (dJ\~); f :.:Jl; (i~G); du. m ~l~ (po nekim je to du al od: !I\~),f ::LG (po nekim dual ~d: !IG, sa drugim "n'' za pojaanje): pI. com. dJ'Yf ili. dJ\I j f .

w- , ~ , J),

e ,

4) Postoje i ovakve kombinacije za pokazne zamjenice: sg m !I\~ !I\1~;f~0~ i ~~; pl, com. ::U\l~ i sl. Deminutiv od'!I\JJ. je !I~:.u,pl. ~~;;. c) Odreeni lan - ~~~\~1 .

ili

(articulus determinatus)

. On se, takoer, naziva: 0-0~~? ' 0-o~r\l , r~J ~Y\ ili samo r)u\' Sastavljen je od pokaznog su glasnika i protetskog t Ispred (radi olaksanja izgovora). Neki gramatiari smatrali su ovo t sastavnim, prvo bitnim
240

dijelom lana, ali da to, po svoj prilici, nije tako, pokazuje njegovo odbacivanje u nekim dijalektima, pa neki, npr'rgovore ~ mj. ~Yl i si. D dodiru s rijeima (ispred i iza sebe, odn. s odreenim suglasnicima) lan doivljava izvjesne glasovne promjene, p~ poblie otome treba pogledati ufonetici. Pie se uvijek sastavljen s rijeju kojoj pripada. Prvobitno pokazno znaenje lana sauvano je do danas u nekim slucajevima, kao, npr., u: ~~1 = danas (tj. ovoga dana)i0~ol= sada (tj. ovoga trenutka) i dr. Inae, odreeni lan odavno je dobio posebnu funkciju i znaenje, o emu e biti govora u sintaksi, kao i o tome da se on, iako vrlo rijetko, upotrebljavao kao odnosna zamjenica (= (5.Jn.

2. Odnosne zamjenice - iJ;"":;JI:CVf

(pronomina relativa)

Ove zamjenice (nazivane i: .~ ":J ;"':....:Ji)imaju.osnovne oblike (u jednini): (5.Ji (f ~,), ;;., Lo , ~1 (f ~1), auz to izvjestan brojvarijantnih oblika, kako e se vidjeti iz daljeg izlaganja. Te zamjenice imaju slijedee oblike: sg. m.: (5,.Ji(=koji), f ~i;
, ,
,

du. m. ~\J.1J\' f ~dJi ; pI. m. :r-~i f ~~f .

Oblici (5.J , ~, i::r-.Jr piu se tako (nepravilno)zbog njihoveesteupotrebe. Varijante, od kojih su neke sasvim rijetko u upotrebi, jesu za: L>.Ji ove (sg): .Jr, :Ji , ~.J' , ~.Jf , <si! du: J\J.1Ji, l:ili" pl.: '(5.Jr, ~)Ui , (5~)Ur , ~)j~r JVi '(rijetko pi~ano:j)Vf); pL: ~~f, za

.)i su:

sg. ..Ji, :.:Ji , ~~f ; d~: JdJf , dJf i

,,:..Sui,..;\}Jr, ...:A}Ji,\).Jf, (5~)Ur ,';suf, ~/lr ,'J)Vf.

Oblik ~jJf (z~ no~inativ) bio 'jep;vobitno kosi. pade (genitiv, akuzativ), koji je vjerojatno potisnuo stariji oblik: )mi, kao to je slino za: :r-.wi mj. ranijeg: 0)mr (za nominativ, a :r-.wr za ostale padee), kako neki arapski gramatiari navode da je 0)lJjf bilo upotrebljavane nekad u plemenu Huzejl (~h).
~ o ....
,j .

Mjesto (5.Ji i ~r neki su Arapi (naroito pleme Tajji' = upotrebljavali oblike od )~ (i ~\~ f), ali )~ moe biti nepromjenljivo," pa sluiti i za enski rod. Oblici su ovih rijei (u znaenju: koji, itd.) ovi, sg. m: )~ (gen.

:J:.)

16 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

241

0~, ako \1) du: Ij1 (gen., ak.: ~j1); pI. )~1 (gen., ako 0)1); sgf: ~11(gen., ako :;\1 ih ~\1 ) du Glj1 (gen .ak: :}lj1); pl: ~\j1 (gen., a'k. ~Ij~ ili ~\j~). Zamjenice 0)]\ i ~f mogu imati i deminutivne oblike, a to su (za 0.u1): sg. ~:.JJ\; du; J~:.JJ\ pl.: J;:.JJ\ (za ~I); sg. (ili\; du: J(ilii; pl.: ~(ili\ .. ,
, , ,

Rije :;, kao odnosna zamjenica, kad je odreena (j;"'~), odgovara naem: onaj koji, a moe imati i kolektivno znaenje: oni (ljudi) koji. Kad odgovara naem: neko ko. Odnosi se je, pak, neodreena (0~:,...:.), uglavnom na razumna bia. O njenoj upotrebi (kao i upotrebi ostalih odnosnih zamjenica) govori se u sin taksi odnosnih reenica. Po obliku je zamjenica :; nepromjenljiva. Rije L., kao odnosna zamjenica, kad je odreena, odgovara naem: ono to, a neodreena odgovara naem: neto to. I ona moe imati zbirno znaenje: oni (predmeti i sl.) koji. Odnosi se na sve osim razumnih bia. Po obliku ostaje nepromijenjena. Zamjenica ~t (onaj) koji, u jednini je potpuno promjenljiva (kao i u enskom rodu' ~H, ali njen dual i plural ne dolaze u upotrebi. Oblik ~t nekada se upotrijebi i mjesto oblika za enski rod. Postoje i sloeni oblici sa ~t, naime; nom. ~t = ma (bilo) ko, ko god; ~t = ma (bilo) ta, ta god. Prvi dio ovih sloenica moe se mijenjati po padeima: gen. ~t , ~t ; ako ~t , ~t .

3. Upitne zamjenice

- i~

/r:Ct

(Pronomina interrogativa)
Pri podjeli imena u starijim arapskim gramatikama ove zamjenice (kao i neke druge poznate kod nas: prisvojne, neodreene, povratne) nisu spomenute kao zasebna' vrsta, zbog raznih razloga, koji e se moci razabrati iz daljeg izlaganja u ovom radu. Upitne zamjenice li arapskom jeziku imaju (osim 0J..JL ~D iste osnovne oblike kao odnos~e zamjenice, ali im je prvobitno znaenje upitno. To su, dakle: :; , L. i ~t . . 'Zamjenica:; = ko, koji potpuno je danas nepromjenljiva, ali je u ranije doba (u poeziji) mogla imati razliite oblike za broj, rod i padee, To su ovi oblici: sg. m; nom. ;:,. (gen. ~' 242 ako C); du: ::'C (gen. i ak :;;.:); pI.:::';:"

(gen. i ak: ?); sg. f: pl.:':"C. '

:.z. ili :.:..::,du: Je

-

ili Je

(gen. i ak.: :;.;::. ili :;'~:'.);

Oblik ;;. moe biti pojaan pokaznim I~,pa bude:

I~;;' = ko (koji) to.

Upitna zamjenica :;. iza prijedoga J, tj. ~ odgovara naem: iji (tj. naoj prisvojno-upitnoj zamjenici, a u arapskom je ~ za sve brojeve i ~ = ija je ovo knjiga? To se isto moe izraziti rodove), npr.: ~8Ji'\:.u. tako da ;;. bude drugi lan' (~1 JWD genitivne veze (Lt...,;, iD, tj. iza odgovarajuce imenice, pa bi gornja reenica glasila: \~ ;;. ~8' (spotpuno istim znaenjem). Upitna zamjenica G = ta.: to, uvijek ne nepromjenljiva, ali se poslije nekih prijedloga moe skratiti, pa glasi: a pie se zajedno s njima:

.r":Jl C: Jl) , ~ ~ : r~ C: J::.-) : r~ C: ~)

r,

:~

c:;;-) , ~

I C: rnoe biti pojacano pokaznim I~pa glasi: I~C: = ta to.

W) , ~ W)

i ~

C:::"').

Upitna zamjenica ~l (f ~\) = koji, dolazi najvie kao prvi lan genitivne veze s pripadajuom imenicom ili linim zamjenicama u dualu i mnoini, pa imamo, npr. ~ (..,~.L..,~t = Koji prijatelj? ili: ~ ~8 ~t = Koja djevojka? - Sa linim zamjenicama e glasiti: ~t = ko (koji) od nas;~t = ,ko (koji) od vas; L~t , = koja od vas: I'. ~t = ko (koji) od njih, f ~t . U svim ovim sluajevima ~t se mijenja po padeima (pune promjene).

:r~l

'~:l ,

Zamjenica ~t rijetko stoji sama, pa je tada u pauzalnoj formi, a ima sve brojeve i padee, naime: sg. m. ~t ili ~t; du: J~t ; pl. J;t ; sg.i: ~t du: J~t; pl: :':"~t . Oblik ~t nekada se ispredpronominalnih sufiksa skracuje u ~tnpr.: 4t (mj. ('~\) = koji od njih dvojice (koja od njih dvije, koje od njih dvoje) i sl. Oblik \ '. :t = sko, koii (opcenitog je i neodreenog znaenja), kao u J primjeru: ~ \...it rt 'y. ~l ~t ~t = Ko ti je (ili: Koji ti je) od nas dvojice drai, on ili ja?
o
..J

Rijedak je oblik: ~i = ta (npr.: ~ y ~i = Sta je on? ~ J~ kae?

'" 0'" '" Y. ./ 0/ V

.J.

JI

'..

~i

o",

= Sta

Napomena:

i;.~

~t (i vulgarno: ~\) znai isto to i upitno

Upitne rijei: Jt , J~t , :;'t , i ~ obraene su meu prilozima, na mjestima koja im pripadaju, s obzirom na njihovo posebno znaenje, prema tome o emu se pita (mjestu, vremenu, koliini, nainu).

:;u- , ~ '~'

C: = ta, to?

16 GRAMATIKA

243

4. Neodreene zamjenice
(pronomina indefinita)
Za ovu vrstu zamjenica ne postoje posebni oblici, pa ni one nisu izdvajane u samostalnu vrstu imena. Nae neodreene zamjenice, bile one imenike (npr, neko, niko, svako, neto) ili pridjevske (npr. neki, nikakav, svaki) izraavaju se zajedno odreenim rijeirnai izrazima, od kojih emo ovdje-navesti one najvanije. Tako e biti: neko (neki, kogod, nekakav, Jedan) = ...l>-i 4...l>-1) 4~ 4~~4S~ (ovo posljednje, s. f: ij~prevodi sei:taj i taj (f ta-i ta)j.
,p. . .,. ,p. .. ,p. o '"

,0Wl
-

,p.

..-

Nikoo(nijedan) == ~t 4~1),

(iza negacije: \j ili neke druge). ili L. (stavljeno iza

Iko (ijedan, ikakav) =~~ ~t 4Jt5':;' 8lS 4Jt5' ~ imenice) Svako (svaki)

= j5'.
~,.)l

Ko (kojiJgod; ma ko (koji),bilo ko (koji) = Jt5' ~t 4Jt5':;' 8t5' ,:;'~. Kakavgod, ma (bilolke ka v= Jt5' I'.?" 4Jt5' 4

Nesto

rjee: ~ 4L Nita ::::;;). \j, Ita = ~;).~t . Svata

(stogod): ;;).,

= ~;). ~

ta god, ~a (bilo) ta~

4.

.-

O izraavanju povratne zXn1jenice u arapskom jeziku vidjeti odlomak o povratnim glagolirria u sintaksi, a nae prisvojne zamjenice izraavaju se oblicima linih zamjenica, koje e se razmotriti u morfologiji, nakon pregleda oblika deverbalnih imena, a prije obrade isto glagolskih oblika, koji su morfoloki povezani s oblicima Iinihzamjenica.

DEVERBALNA IMENA (POJEDINANO)

Za razliku od ranije datog kratkog pregleda ove vrste imena, ovdje e se opirnije razmotriti spomenutih osam vrsta deverbalnih imena, i to sve pojedinano. Kako je navedeno, tu spadaju slijedee grupe tih imena: 1. glagolske imenice; 2. imena jednokratnosti; 3. imena za nain; 4. imena mjesta i vremena; '5. imena orua, 6. glagolski pridjevi (aktivni i pasivni participi),7.obini i intenzivni pridjevi, 8 elativi. Neka od ovih imena imaju odreene, pravilne oblike, dok oblik i upotrebu'drugih odreuje sama jezicka praksa.
244

GLAGOLSKEIMENICE,

~~Cr
/ /

.Infinitivi (masdari) I vrste glagola

43

Ovi infinitivi imaju razliite oblike, obrazovane svim onim spomenutim nainima tvorbe. Na prvom mjestu je izmjena kratkih vokala (alternacija),koja se javlja, manje-vie, u svim oblicima ovih masdara. Po uestalosti slijedi afiksacija,gdje je najvie zastupljena sufiksacija (pomocu 13 sufiksa: a' u, -iya, -an, -at, -anat, -niyat, -uwwat, -iyat, -iyyat, -ut, -uta, -a, -iyya): zatim dolaze tri prefiksa (hamza, t-, m-) i tri infiksa (-an, -aw-, -ay-). Na trecem mjestu je prolongacija vokala, a naroito izmeu drugogi treeg radikala. Potom slijedi geminacija drugog ili treeg radikala. Najrjea je reduplikacija treeg radikala. Prema priloenom pregledu oblika infinitiva trilitera, postoje 144 pravilna oblika. Meutim, usljed donekle poremecene strukture odreenih vrsta korijena, u izvedenim oblicima infinitiva iz njih, javljaju se izvjesna odstupanja od norme. Iz nepravilnosti nastaju usljed geminacije drugog radikala (tip ~w.;, tj.1-2-2),te usljed javljanja hamze na nekom mjestu u korijenu (tip j~), kao i javljanja slabih suglasnika "w'' ili "y" u korijenu (tipovi: ....;y.;:r ,~G i ~). Ipak, ti nepravilni oblici lahko se daju Svesti na one pravilne. ' , Vee odstupanje od pravilnih oblika nalazimo kod grupe od 16 "krnjih'' oblika infinitiva tri1itera, jer tu dolazi do gubitka nekog radikala (najvie prvog), pa se ti oblici ne mogu normalno izvoditi iz pravilnih oblika:
42) U vezi s infinitivima u semitskim jezicima (a za arapski I poglavlje: Lesnoms d'action arabes, str. 1-27) u djelu: L'infinitis semitique ... par J. M. Sela-Sele, Paris i961, pp. XXVII+207. '" 43) Arapskom infinitivu I vrste glagola posveena je studija: Teufik Mufti, Infinitivi trilitera u arapskom jeziku, Sarajevo 1966, str. VIII+197.

245

I VRSTA: OBLICI INFINITIV A TRILITERA

1 2 3
4

~ ~ ~
~

28 29 30
31
~\

55

;ij '.'

56

~ ~

57
58

~):~j

~:J
J~

5 6

~ ~

32 33

," J~
JL:A:i

59
60

7
8 9 10 11 12. 13
14

34
35 36 37 38 39 40
41

J;t
J~

61 62 63
64

J;":;
~~

,J..;
~

~J:'j -' .
J;;

y~
JW J(J
JW

.1.',;~
;ij~
,

65 66 67

J;J

68 69
70
"

15 16 17
18

J;J
J~
"

42

f.l:
,~
v t :

" 43
44
45

,~
~

F
Jc.l,. J~

71 72

.:~~
:'j~~ -'

:~
,

:~

19
20 21 22

46
47' 48

73 74
75
76

JW

.1:',; '.

JW
~

49
50
'

:(.W
0)W

23
24

J.J\

.: 1:;\
J Y.J
,

77 (J:',;'.
,

25
26

,. .\

51 52 53
,

78

:1:',;:
.,

79

27
246

54

82
83

109 110 111 112

~

o:,.w
,

136
137

84
85

o:,w

;p
~

138 139 140

Q~

j.Gj

86
87

88
89

u...; u...;

113 114 115 116

117
,

JW
J~

141 142 143 144

LI ': .YU LI '! .YU

jj:J .. j):J
(Jj:J

90
91 92
93

:':1:.1

118

"KRNJI" OBLICI

j;~
jt:J
j\J

119 120 121 122 123 124 125 126

127
..:;.;j:J

145 146

Y\
J~\

94 95
96 97

U '! .YU U' . yu

~

147

je..;
,

. yu

j ':

148 149 .. 150 151 152 153 154 155 156

157

98 99

j;J
j";";
-'
,

100 101 102

103

Jj:J
~ ~ ~ ~ ~ ~

j~ j~

128 129 130 131 132 133 134 135

u:..;

-0
Jt.:j

104 105
106

J~I

107
108

J:.-;
~

158 159 160

247

Infinitivi s prefiksom ma-, odn. mi (~\~~O ...

",
",

Zbog nekih osobitosti izdvaja se 15 infinitiva (br. 41-55: maf'al-maf'ulat na naoj tabeli .infinitiva trilitera) s prefiksima ma-, odn. mi-, a koji se uglavnom slau s oblicima imena mjesta i vremena, uz neke odreene razlike, o kojima e sada biti rijei,

,~y,

Kod glagola tipaJ\i., nekada ovaj infinitiv dobije oblik: j.:.l:, npr.: ali inae ima oblik ~ ~: (tj. kao kod imenica mjesta i vremena).

j.;.-y

Glagoli tipa J;'i u ovominf. oblika ~ '.'. pretvaraju 2. radikal "w'' s vok, "a" u dugo "a", te nastanu oblici, kao: ~L:. ,JL:. ,~t.:.::.,pa i neki sa 2. radikalom "y", npr.: imaju oblik: ~'
"

t.L::..
. ,ll

Meutim, ovi posljednji (razreda ali) obino

...

s tim to se 2. radikal "y" stapa sa "j" u dugo "i", pa

nastanu oblici, npr.: ~

.;jI

'>-'-:f: '~!,'~ '>:" 'J.-:.~._dsL

od ~:~
,,'"
'" _

,st

'"

"

'"

\li

,st

...

Za razliku od imena mjesta i vremena u obliku:~,

".. C!

obino se Javljaobhk: F' pa e biti, npr.: ~ '~'~ ''-!~'~ (prema: ~ ,~itd.) Kod glagola tipa -.r-JL.5 u obliku: J-:l: ovaj infinitiv doivljava iste promjene oblika kao to su one kod imenica mjesta i vremena, pa, npr., imamo oblike: 0';;.'0~ i sL
..-0.... " "..{" ,0"... ~".",

,st

,..

--

Ovaj infinitiv daje prednost obliku: ~, prema .~ ili ~ kod imenica mjesta i vremena. Podloan. je, naravno, odreenim promjenama oblika, kao i one, kad je izveden iznepravilnog korijena.
,. . ':." .

C!

..Il

..

"....

co ..

Tako e, npr., ~ J~ glasIti; o~ 'oU/, /,)premao~ '~/' i sL Kod proirenih vrsta trilitera, te kod kvadrilitera, imenice mjesta i vremena imaju iste oblike kao njihovi odgovarajui pasivni participi. Isti se takvi oblici upotrebljavaju I kao ~
. " ~ 'ili ..

"."..

o-

..

'lJ.",-".. o",

,lI

.. O "....

~
"

....0,..

"....

o....

.p! ...

0,-

o....

j;~ i 1E~ J5~); :~ ( < ~~\);~

~~)i ~

(<

~~);c~

~~~)i J:,ata.: ~)

:Ji); J:~ (<J.~ ~ 1~'.

i sL

J~'

npr.: Jj-<>--4

_."

(ij

jl

<Jy);

>

:IJ

a) Nepravilni

oblici iniinitive

Kod korijenskog tipa 1-2-2 dolazi i u infinitivu do stapanja drugog i

248

treceg radikala ti jedan 'udvojen suglasnik, pa se mjesto normalnih oblika Javljaju oni s gemmatama, npr.: mj. u...; : o~; u...; : 0.):-; a...; : o~;~ : o";';;' 'i. : ;;. i sl. ' " ,
_ ~ ". o '" ~",,, ~ '" o .J ~'"
)l ~ '"

,.4;",

,fi /

,o....

~iiJ

'"

J.:

Kod tipa l-wy-3 u obliku

,flo '" ,fl 0-

j..:J,
,fi...

te inae u oblicima sa zatvorenim prvim

j
-0.

slogom, slabi suglasnici "w" i "y"tvore s prethodnim vokalom "a" diftonge: aw odn: ay, npr.; r~ 'J=-o ,~} ,:i.>- ~ 1 sl.
'lil.o...

Infinitivi tipa: l-w-3 mOg\! u obliku, Jy-9 pretvoritito"w"

C,_

',',

''JP.)lJ!

uhamzu, pa se

<

moe rei, npr.: ~ Jj mj. ~ J}; :Jj~ mj. :J~~; :Jj1 mj. :J'; i dr. Kod istog tipa (l-w-S) u oblicima: JW i llw, pod utjecajem prethodnog "i", radikal"w" mijenja se u "y" npr.: r~ mj. i~ mj, ;ij\~ i sl.
'ili " ,fi

6~;
'" 'I'J.

,fi

Promjena drugog radikala "w" u "y"dogada se i u obliku UrW npr.: t.~~ mj. t.;.~~; ~~J~ mj. ~~ J~~; ti~ mj. ;ij;}" i sl. Kod tipa l-y-3, drugi radikal "y" kontrahira oblika ~. u dugo "i", pa e se rei, npr.:/

"t,.,

J10

.....

,Il

U tipu: 1-2-wy kod oblika: j.:J ,j.:J i ~, krajnji radikali prelaze u -an (sa lanom u: -a), pa imamo, npr.: ~ mj.,~ (s lan0m::~I); iS~ mj. '-?r; W mj. .rPJ i sl.
"':;. ~ ,fi ...

c.;:mj. 7 :;~:; i- mj. ~

se s iduim vokalom "i" i sl.

U tipu: 1-2-w krajnji radikal"w" pretvara se u "a" kod oblika 1L..;, pa se kae: ~~ mj.~;;..; ~8'jmj. ~~j i sl. Isto se dogaa i kod oblika: ~1: '.;'., pa e biti, npr.: ~0~ mj. ~)~; ~G~ mj. ~~~ i sl. Kod istog tipa (l-2-w) u oblicima: J~ .i 11;J drugi .vokal "u" tvori s trecim radikalom "w" udvojeni suglasnik "ww", pa imamo, dakle, ovakve ~.n ~ ss .,st,... pnmJere: y;) ml. JY;);~ ml J~; op mJ. OJP 1sl.
~)lj. ',Il Jl.J ,fI::;)lJl -Jl~. '

Ovo posljednje naime: ll.:J'.

-.

neki navode

kao poseban

oblik infinitiva

trilitera,

Kod tipa 1-2-y u oblikuJ;J. drugo "u" tvori s treim radikalom "y" sufiks -iyyiun), pa se kae, npr.: .}) ml. '-?}); ~ ml. '-?~ 1dr.
. .' ,_," .. -;: . .J'" 'JP. iJl~ ~ .. ,Jl _ ,fi .JI. >J<
'o' .'

Kod istog ovog oblika (J;J) javlja se nekad asimilacija vokalaiz prvog sloga prema vokalu "i" iz drugog-sloga, pa se stvore oblik ~, koji je po nekim poseban oblik infinitiva trilitera. Tako imamo, npr.: ~l'~j.
~ '$
)l ,fi JlJl. ....

~t < ~;r
..,...

'-?Ji ml '-?Ji < '-?jJi 1 sl. , , Kod tipa l--w-y u oblicima; JW ,JW i JW trei se radikal pretvara u

249

hamzu, pa se javljaju oblici: ;~ mj .. ~~;. ;L.~ mj. ~L.~; ;~ mj .. ~~; mj.:S~ i dr. . .
,

;G.:
'

U tipu 1-2-,kod oblika ~, dugo "i" tvOl}s treim rad!kalom sufiks -iyy i dr . (un), pa, ustvari, nastaje nov oblik infinitiva: j.J kao, npr.: ~;, mj. Ko~ tipa l-2-w, nak"on prelaska w > y, u obliku ~, oblik ~, kao, npr. u: ~ mj. ~ <~ i sL '
~ ~o '" ,.... -..,. o...

..

.-

'"

nastaje isti gornji

...

:S-;' ...-

~~~; J

Kod tipa l-w-y (tzv. 0.J;-' ~), u obli!<u ~ dolaZI"do prelaska ~ > y, pa n~staju oblici s gerninatom "iy" , npr.: mj ~'Y-; mj, mj.

if-

:f

~:,1;~~

mj. ~} i sL

b) Krnji oblici infinitiva

To su nepravilni oblici kod kojih je dolo do gubitka nekog radikala, a najvie prvog (oblici 145-155), tj. kod tipa w-2~3 (tzv. Jb), pa imamo, npr., oblike: ~~ :

( < ..Lo:-) )
~:

< 0.J) ); J~~ : ~~~ ( < ~) ); J;r : ~;.r ..Lo:-) ); 0~~ : 0\~~ ; ili~: 4.J: ( < 0.J) ); ;j~: :o~l,: ( < l,J);ili: ~ ( < t:"); ( < ~) ) ili : a...,
0j~(
.. 0 ,.,0 ", . . '" "'''' '" '" "'.} .J..

~~ C< YI);~:

CP);

JW:

0\)

0.J)

Kod preostalih krnjih oblika, u odnosu na otpale radikale, stanje je ovako: kod oblika: JG\ : U"'~\ ( < U"'L-;) ispao je drugi radikal (hamza), a slino je s oblikom; ili': ~ 0~':')' gdje je ispao drugi radikal (w), - U preostala tri krnja oblika masdara otpao je trei radikal, naime:

e:: : ~ ~ ) ; "-"-' :
-::: ....~ ...-:

<ul>

..... ~ I (

<

..
<ul> I )

..... . ..1. I ~ : ~

. (

<~

).

c) O frekvencijama infinitiva

trilitera

Po svojoj ucestalosti javljanja na prvom mjestu stoji oblik ~, koji po tome premauje sve ostale oblike uzete skupa. Tako od 32.666 javljanja infinitiva trilitera u rjeniku Aqrabu-l-mawarid 44 (iz koga smo brojanjem dobili ove statistike podatke), i to od 98 raznih oblika (s onim krnjim 113), koliko ih se javlja u tom rjeniku, na. ~ otpada 16.624 javljanja. Po frekvenciji iza njega slijede oblici infinitiva trilitera ovim redom: 2. j.:J (3.507); 3. J~(3.202); 5. J)W (784);
,. ]lJ.

8. - ~
""",,,,;:

(635);

14.-:-JW,<31l); 15.-;J ~ (288); 16.""", J.J.

20.- UJ (138); 21.- ~

1ll0..-

9. - 4..w (411);
,

4. -!JW (1.068); 10. -!JW (359); 11.-

te..; (235);
,

(129);

22.- '0;W (127); 23.- ~(1l6);

j:'~ (335);

17 - J~

(223);

44) Sa'id Al-Buri AI-arttlni, Aqrabu-lmawardi Bayrut 1889, III (Al-Day!) 1893.

fi fusahi-l-tarabiyati wa l-awarid, I-II,

250

6. -

JW (706); 7. - JL:J (652);

12-

JJ (325);
(329;

18.- ~1:'';:(170); 19.- ttJ (141);

24~-i1j:J (103);

13:- ~

Ostali oblici imaju frekvenciju ispod 100, a 22 od njih, u spomenutom rjeniku, javlja se samo po jednom. Od krnjih oblika infinitiva trilitera najei je ili (132), dok svi ostali daleko zaostaju za njim, pa tako,npr.: ; 1 ~ (17), 'a svi preostali imaju frekvenciju ispod 10 javljanja u koritenom rjeniku Aqrabu-l-mawarid,

d) O tipskim znaenjima nekih infinitiva trilitera

Opcenita, raznolika tipska znaenja dolaze uz pojedine frekventnije oblike infinitiva trilitera. Sada emo uz neke oblike od njih navesti ea tipska znaenja vezana za njih, pa tako, npr., kodJ:j vie od pola znaenja otpada na razne vidove aktivnosti; ~ pak, oznaava: osobine, promjene, aktivnosti, osjecanja i kretanja; obiljezava: promjene, djelatnosti, osobine, stanja, osjecanja i dr.; i1CJ osobine, djelatnost, promjene, stanja, i dr.;:"~ kretanje, rad, promjene i dr. (:.,~;.:..,:"~ ,:.,~); JW: djelatnost,

J0

promjene, kretanje, bjeanje, odbijanje i sl.

- Oblici: JW ,JW ,i1w ranije su u ovon, radu na'vedeni meu "Raznim imenskim oblicima" s nekim njima specificnim tipskim znacenjima, pa se to ovdje nee ponavljati, premda su to. oblici infinitiva trilitera, koje razmatramo ovdje sa njihovog semantikog aspekta opcenito. Nekada za pojedina znaenja postoje odreeni glagolski oblici (perfekt, imperfekt) i odgovarajuci im infinitivi, pa tako, npr.: ~ - ~ - ~ i ~~=
__ Ji .."

<J~

,a:J

C~l 'C~

,~\~,)j'

i dr.),

biti ravan, otvoren, javan

Ji
j.

o....

,li ......

JP:" - ~''':!

o).p.

'"

= biti

.R- - ~ - ~
'"

== ne vidjeti na suncu;

glasan i dr.

Homoniman glagol, pored istih glagolskih infinitive za razna znaenja, p~ tako imamo:

f- - ~ - Ffimuan: ~
.. "" 4'

:.,.,

-!. J....

,li....

= ubonti;
Ji . ""

""..-...

'Ji

..

,lil

..

o ..

~j
,

j - ~

~ j

= biti

~
__

".

0\~j

= nai;

> -~ ->.:' .. ".. Ji

oblika, moe imati razne i ~j'J= pasti, a

..
'Il1 ..

~j

~
"'.

o~

uzbuen, uzruJan, srdit ltd.

..

= biti

Infinitivi vrsta nastalih iz trilitera

Iz nekoliko odreenih prasemitskih osnova nastalo je etrnaest vrsta glagola. Od pojedinog korijena ne izvode se sve te nove vrste, ve je to odreeno upotrebom. Za svaku tu vrstu u upotrebi je obino samo po jedan odreen oblik infinitiva, pored rjeihvarijantnih oblika (naroito u II vrsti, ali i tu u upotrebi prevladava oblik: J,.. : '.;i). Znaenja izvedenih

251

vrsta glagola i njihovih infinitiva semantikisu esto vezana za I vrstu i njene oblike, a o njima e biti govora uz glagolske oblike te vrste, u kasnijem izlaganju.

II - vrsta
1. .:.k:'.~ (~U .~./~,~.~:;.,~.!::;-,{.?) ", . .. 0.... o,. -"' o" "' .... 2 .- u......;,; (O.?..lj ,o.r-J ,4 ,:i..;..;,; ,~,;
o",
.jJ......

'J!I.:il

"'..

"",,,

o...

'

:~

"'.... 3 .- u......;,; (o~

Jo ...

.....

..... .

"'(ji)

,~)

~("fO.::

.....

...

..

...

_."J .... 5 .- ~ (y~

o '"

4.-J~ (J~
.,0

'J~
,,1 ... 0 -

,~\)0 'JI~
.,.11"'..... e

,~C.:;

,0~
.,.... 'J!I.

'~~
:.

6.- J~

"'.::;

7.-~
'J!I.

"... .....". 8".- ~~ .. (~.~

)

(Jt-:- 'i~ ,J~\yll? (j.~ ,~,l>~

.;,
...

,.:.

"':il

9.~J~
)

o,

(.!.I}+i)
)0'

'"

;,-: ~ ,~~) ..

--'"

,,~)
..
...

'i~)

".;:;

esti oblik JW smatra se prvobitnim oblikom infinitiva ove vrste, ali ga je potisnuo prvi oblik 'aj i postao .najei, Oblik ~1. '.:;najvie se tvori od korijena s trecim radikalom hamzom, lj. 1-2-' (tz. ~G j~r - Oblici: JL...i..; L JL...i..;, kao i: ~ i i~ ~ maju intenzivno znaenje; neki ove oblike pripisuju I vrsti. - Oblici, pak s prefiksom t- mogli su vjerojatno pripadati jednom~hainom obliku perfekta, koji je glasio: ~ (a ne ovom dananjem~ u Il vrsti).

J...

VI

o...

,"'

.. o

vj

J....

'!1

III vrsta

1.- fuu.: (~~

.- 'ili"

,tL~\}. ,:;~)~ ,:;GC~,;~I;)

". '"
1ll '" ". .

H\-.4l ').r:-- 'i\~ "I... '" '" 3. - J~ ( yl.r---" ,JI.::..;). . . . 4. - JW (Jt;.; '",!r)
2.-

J~'(J~
(ji ".

-IJ......

#....

'ili".

,~I~ ,~L.!)

.,ll.....

."

(ji

"':00

ili' pretvoren, u

Prvobitni oblik lnfinitiva bio je: J~ , ali je on vecinom ili skracen u JW JW . Najvie je u upotrebi ~u.:, a neto manje Jw.. .
'\SI::;; . ) "' ....... "'' '

Oblik iliu.: kod korijena 1-2-2 (~~) moe stegnuti 2. i 3. radikal u . ..."'":>' ...). gemmatu, pa nastane oblik: ;i.;:.\.A.., teimamo: o.:>l-o mj. o.:>.:>L....,. i sl.

252

IV vrsta
1. - JWk (jY-l 'iYl:k'.'l\...\.4k '.'ll.i:k 'J'~k)
-\li

. o

'lfJ.....

,li

'"

_ ~...

",.

'"

Kod korijena s 1. radikalom hamzom "W\ hamzom dugo "i", pa bude, npr.:0~k < 0Wl i sl. " ,~o.r~je,ni s prvim radikalo~ ';', y w Ili y' u dugo "i", pa e biti: J~k

j;.+. ( 'i- od

prefiksa daje s to

(.jrt~ s~ :'i~~d p~e!~k~a, pretvaraju < J~)~ Ili: 0l.i:1< 0l.i:l I sl.

Kod korijena sa drugim radikalom w, y (0;'1>, taj2. radikalispada, a u naknadu mu se doda sufiks -attun), tzv. J:'~I ~G npr. t\i1 i}); o~l1k ..y) i sl. ' , Kod korijena s 3. radikal om w, y (~Li) taj se 3. radikal mijenja u i si. hamzu, pa e infinitivi glasiti: :1~1( <).1.<);' CWl( <

V vrsta

Iako je JI:; bio prvobitni oblik infinitiva ove vrste, on je vrlo rano potpuno potisnut-iz upotrebe, a na njegovo je mjesto doao oblik .~ .

VI vrsta
1.-~C0
2.3.",. "... ,li ". "..

[:,JtS:i,;~ , ,~l.a3,0~t:.; '~t:.; ,01:i ~I:i) :'

,li .. '-"',li ....

'il)
::;

:;'1)] ..

~Li.; ( U)Li.;) ~Li.; ( U)Li.;)

Kod korijena 1-2-2 moe se izvritikontrakcija npr., kae: ~U mj. ~U i sl. _ .

_... ...... ". jl "''''.. '" . ".

2. i 3. radikala, pa se,

Kod korijena 1-2 -wy, kao to se iz primjera vidi, vri se stezanje - uwun, -uyun u -m, npr.: J:'I.? < .,....,1.; ili Jly < Jly I sl.
J ....,..
,::;;

::--

1.-

J~~ (~~! ,~\~! 'Cl:, ;!,:~! ':(.a,0;!)

253

VII vrsta

Radikal "w" korijena l-w-3 pretvara se u "y", npr.: ~~I utjecajem prethodnog "i").
~.....

< ~I~I

(pod

"I>-...ljl

Kod korijena 1-2-wy,kako se vidi, 3. radikal mijenja se u hamzu, npr.: < )I>-..u\ Ili ,,1);;1 < ($\);;1 I sl.
o "." o ". .... o
')Il ...

VIII vrsta

Obl~ JW , dijalektalno je u upotrebi kod onih koji u perfektu mj. j.::j\ kau: ili ~. . .. ,

J.:J

sl.
11

Infiks -t- s prethodnim \ ili ~ daje -tt-, npr.: ~1j.J1 < ~UI ,~~\ < ' "
n "..... o . ". .....
.;l _ ". '" :: _ ." ..

~w~\i
CI

Taj infiks iza emfatinih konsonanata: o" ',f ,.1. ,.t prelazi u emfatik .1. , npr.: .J~\ mj. .J~l ; ~l~\ ml ~p\ ; CI):>1ml CI?I; 01.:.J:J;,\ mj. 'jLJ,\ i sl. " " " " , , ,
o " .....~ ."..o "...

'Nekada taj infiks sa .t daje - zz - npr.

r~1

mj. r)l:.1\

Kod korijena l-w-3, radikal w se pretvara ~ "y", npr.:

~W\ < ~\pl i sl.

"
"

Iza zvunog suglasnika (j .... ) infiks -t- se pretvara parnjak "d", pa se kae: ~(.)jl mj. ~L,;j\ i sl.

li

zvuni mu

..

.,-

IX - vrsta

X vrsta
1.- J~I
...

".

"o

o
...

(JL,..;...,..I '.J~I

oVI,...

".

... o

,.)I~\
.

".

...

,,,I~\
- ? ..... o o

".

.....o

,,,lA..:..::.-..I)
"''''

".-

Kod korijena l-wy-3 drugi radikal se gubi, a u naknadu se ovom obliku dodaje sufiks -attun), npr.: :i.o~~ ml il~~; O.)~~ mj. .)~~ i sl. ' Kod korijena wy-2-3 (tj. J\i..) prvi radikal w, y iza krajnjeg "i" prefiksa
oVI"

"......

."

..... 0

'isti - stapa se s njim u dugo "i", pa nastanu oblici infinitiva, npr.: ~~I ml. ~\..l. y::.....-I, Ih: 0~1
" .... o o ..""" o

ml. 0~1

,li '"

"

I sl.

254

XI - vrsta
1.- J~\
~... o .pt "'.'
CI ~".,

,ll

"..

CI

~...

CI

.-,

(J:'~I

...

;.-.-

, . Iy.y-I ,}~I
...

,..

,~I..l..<r"I)
//

XII - vrsta
1. J~I
,li '" o

(Y\..l..<..l>-I ,. ~I

,fi"

<IJ.....

,)~I
'"

""

'Y~\)
'"

,,'"

XIII- vrsta
1. JI"""';I(~IAI ,.bl)?\ 'A,1:-\ ,.bI.,1:-\)
,lI:iI

":iI

CI

"":Ii

CI

.pt:li

,ll:il

1. j~~

(J-~~
o VI .. " .... o

XIV - vrsta
,!l~~ ,:,..(::;~) XV - vrsta

1.-

,JI ...

.)1,;.....;\ ( .~\
.. ..

, .\...i..:..L.\ , .\~\)
0

.". ...

"" ...

.;1,)

..

Infinitivi iz,kvadrilitera
Kako je poznato, u arapskom jeziku glagoli (pa tako i njihovi od~ov~rajlfi ~nfinitivi) mogu se izvoditi samo iz trilitera ikvadrilitera
(tj.

Od korijena sa etiri radikala postoji jedna osnovna vrsta glagola i njenih infinitiva (sa svega tri oblika), a iz nje se izvode jo triproirene vrste, s odgovarajuim (po.jednim) oblikom infinitiva. Evo pregleda svih tih oblika infinitiva odkvadrilitera.
I-vrsta
1.- 4..l.W (~T~
" .....0".. 4 ... /0 '" oPl .....

J)8( i jo~)\).

en

,;;~

o ...

,;Uj j ,;;\.iL.)

'ili ... ",

o ...

,li

..

o....

2.- j~ 3.- j~

,jI); ,:~) (~I~~~ ,jl)j ,).(; ,j@)

,fi ...

(CC,.~~ ,j~

U upotrebi je najvie oblik A.1.CJ,a oblik JyW tVOrIse najvie kod korijena nastalih reduplikacijorn bilitera.

o...

255

II - vrsta

III - vrsta
1.- J~~
",. .. o o

(Jl;..j!~'i~~~

..

.JJ. .

,Jl.,ajr~,~~~)
IV - vrsta

",....

'19: o

1.-

J~~

(r~~~ 'J~~

'0~~ ,~C:,:j~)

2. IMENA JEDNOKRATNOSTI(nomina vicis)

o;Jr:Ci

Od deverbalnih formi ovo je druga grupa imena, nakon glagolskih imenica (infinitiva), a oznaava po jedno vrenje glago1ske radnje tj. onih glagola na koji se ona odnose. Po pravilu ova imena se izvode iz odgovarajuih oblika,infinitiva, dodavi im nastavak: -attun). U I vrsti glagola (trilitera) ova imena dobiju oblik: t:J npr.: ~~
,st;;;",

,5:~j,
..t. .. ~ /

oj ,~yi

~ ..o ....

,SI . O .

,a:_.qoy":")

..t...-

o.;

,y)
? o, ?

?.-o/'

U izvedenim vrstama trilitera, prema reenom, dobit e se oblici, prema c njihovim infinitivima, pa e glasiti za: II -~; IV - ~1?1: V -~, VI -ili~ - VII - t~1 : VIII ,- tLdI; X- ~I~l ' . Od kvadrilitera.e biti: I - ~\.r-.); II - ~.r-..l,j; III - ;;jl;..j.r.\; IV - o)pl.
. ,SI ...... -; '19: . Jl" .... . ,JI

,l1 ....

I)

...

Ako ve sam infinitiv ima sufiks: -attun), onda mu se za ovo znaenje jednokratnosti, kao atribut doda broj 5:l>-\j (u akuzativu), npr.: ~~\j C~, i sl. Tako e se postupiti i s nekim ovakvim imenima, izvedenim iz infinitiva proirenih vrsta, koji takoer imaju nastavak: -atun, kao to su, ,ll5\i. ,t.lil ,tk..-\, te: 1;.;"'~, i sl., pa e se, dakle, rei: ~~\j;/ ~ npr.: itd. " , ,

~:l' ~

Infinitivi I vrste drugih oblika (tj. ne u obliku t:J) rijetko se upotrebljavaju u ovom smislu (za jednokratno st), kao to su npr.: ~L.:.;I ,~ ,j,d) ,o~lil i dr. " ,
'I,lI

o",:iI

"'

oJl,sl

Dual ovakvih imena oznaava da se glagolska radnja izvrila dva puta, a plural da Je izvrena VIeputa, pa tako Imamo: o~ ~~ = pomogao mu
... ~ .. o '" Jl .. '" ..

256

je jedanput, a: ~~~ ~~ = Pomogao mu je dva puta, dok: WI~ Pomogao mu je vie puta i sL ' 3. IMENA ZA NACIN
v

~~

t.;Ji ~L-....i
0:;:1 y. '"
o '"

(nomina speciei) Ova imena obiljeavaju neki nain vrenja glagolske radnje. Od trilitera = Iao je oholim hodom. Takvi se tvore na oblik 11:;, npr.: .... su dalji primjeri: ~ ,tG:; ,~ t:,..) ,~( < t.~) i dr.
,..

,ts-.J ,w
,..

~n:o. ~. ~
,..
,..,..

,..

,..

Nekada ovo ime odgovara znaenju glagola neke .izvedene vrste, ripr.: ~).~ (prema ~~\ = izvinuti se); ~ (prema: ~ ili ~\ = omotati turban), i dr. Kada sam infinitivima oblik!.l.:..;(sa svojim posebnim znaenjem), da bi on mogao posluiti za oznaku naina, mora imati neku dopunu (atribut, genitivnu vezu) ili mora biti opisan pomocu rijei (= nain), npr.:

U
~

ga je na lijep nain ~.rJ\ ga onako 'kako se pazi bolesnik. ~I 0-~ ~

:t-,.,

P .e

;I,,,,

~L...>- = Pazio

,0.",,,,0

jl.Jl.o

nain.

"

t.::.~~{:'.:...= Pazili smo ga na neki

.. ,

= PazIO sam

Isto se. dogaa s infinitivima izvedenih vrsta, kada se upotrijebe za oznaku naina, pa e .se, npr., rei il}'')1 ~ ~:; ~)'; = Poastio sam ga na neki nain. - ili: ~.Ld\ ;j(.;.; ~~o.;';.; = Ugostio sam ga kao prijatelja. 4. IMENA MJESTA I VREMENA -

0~)Tj 0Ldi:Cr

(Nomina locis et temporis)

~L...:.t Isti oblik moe oznaavati i Arapski se zajedno zovu i: ..j~ mjesto i vrijeme, npr.::"" ;.:. = mjesto ili vrijeine zalaska (sunca) i sL
Od prve vrste glagola (trilitera) ova imena dobiju oblik:
<

.4

J-.A..
"O

""

npr.:

'"

C.r,.. o

'"

,~:c.,~,~isL - Kada je, pak, u imperfektu odgovarajuceg onda je ovo ime u obliku:~, su,npr:::~ ,~~,~,~,~ npr.: ~,~ oblik~'.i:. imaju i neke rijei koje uimpe;fektu glagola srednji vokal "i",

'J?

i dr. - Meutim,

imaju srednji vokal "u", a to

/J~,~

,:.,..;:,Jp:,~,;~:,~

17 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

257

,~
oblik

J.:.1.: .
.pl

nekim gramattarima ove rijei(ili bar neke od njih) mogu imati i

Ova imena od korijena wy-2-3 zadravaju prvi radikal i redovno imaju oblik: ~, npr.: .:>JY ,J..v Y 'ti'Y ,...lJ Y ,~ I dr.
o '"
,i

o....

-tA

c....

,li

o...

,li

o....

'tlI

c ..

Kod 'korijena 1-~y-3,'drugi radikal ispada, a drugi vokal oblika: 0...... odn. ~ dulji se u a, odn. I, npr.: iLU ( < ij-A-"); Y4--0 ( < ~
.pl 0 .oo

j.;.l.:,
" "..

1t -11

"-Il

,i

.... ..

.pl..

'ili,;

,..

'Jil.

);

'ili

Kod korijena l--wy ova imena dolaze redovno na oblik J:..X., ~ tim da se nastavci (zamisljeni) -awun i -ayun pretvore u -an, pa bude: ~ mj. ~, ili: ;:; mj. i sl.

( < ~);

'-,i

o...

'Ill

(<~

."t

o ...

) I sl.,

:i:;

Imena mjesta i vremena javljaju se nerijetko i u enskom rodu, i to u obliku: 4..l..ui.., kao to su, npr.: :u........:.-. 'O~ ,o~ .r" ~ r) 'O}.;.." ( < O)""';"') i
.pl", .

,li

"

4 .......0

. ,lI

o,.

'Ill

"

'Ili........

..

,li

",...

dr.

t;::.);
,li

- Ima ih i na oblik

",t.-Jlo...

4..l..ui..,

npr.: :i..;r- pored: :i..;r-), 'O~

"....

'Ill.-Jl.o

.~

'Ill

o...

"",'Jlo".

,:ur- (pored:
,f./Jlo,..

a ponekad se javi i oblik: ~1.o.:,npr.: ~

(pored: ~

i k4:) i dr.
" 0

Neka imena mjesta i vremena od korijena w-2-3 imaju oblik: J\..ui... s tim to se to w s prethodnim "i" , pa nastanu oblici: ~~ ( < ~~~) ,0~ ',~~ ,.:~ i sl.
~ .... ... .-

Imena mjesta i vremena od proirenih vrsta trilitera, te od kvadrilitera, imaju oblike njihovih pasivnih participa, kao to su, npr.:

~ ~

( < ~ ); ~\; ( < ~C ); ;:...:. ( < ~f); ~~ ( < y..;f); ~~ ~~:) : J;'::r::~::o : .:r:',:). ~:); ~ fl~); :.(~:o
Od kvadrilitera su, npr.: C.r..Lo ( < C.r,:> ); ~
"i ,..:; ....
J ......

c '...

'19'

....

o .. c

JI.

.r">" (

< ~.r~);

....

.-

o ... o

-::

".

..

jJ.

~~)idr.
5. IMENA ORUA - ~\I\~l."..,..i
",-.~ ... o ..-

(Nomina instrumenti) Odtrilitera imaju oblika: ~

'IJl ,... "

,u.....;... i
"" ""/

,li

J\.......A... kao, npr.:

. "

ili ~ ,~
,st.,.. oJl

,~~

~)~)

,~\rA:( < ~)',a,") ,~\~ ~~)

ili
,li

c~'~\~ (;J(j~;
':>.r.-"'~

. 'ili,...

;:

""

,.:>~

'Ill ..

o'

Malo ovih Imena (osim navedenih) rmaJu I oblike: J.uV. npr.: Jy..-.
.....o JI

,;t .- o

JI

,y...:...
,li .

ji.

ili oblik; ~

,li

JI.

o JI

npr.: ~

,li

Jl

o Jl

,~

",t

Jl

o JI.

,JJ.,. ~J.,.), pored: JJ.,. ~J.,.)

~

Jl

ji.

'Ii

Jo

::

""

,li

... 0

itd.

258

6. GLAGOLSKI PRIDJEVI

(participi)

Oni mogu biti u aktivu ili pasivu. Ovdje e se obraditi odvojeno. a) Glagolski pridjevi radni, ~W1:Ct nomina agentis. U prvoj vrsti trilitera imaju oblik: ~~
~ -"

(f ~~),
,g:... ...

npr.: ~tS" ,~T ( < '::-1\)

.:lI)

""

.:l.:ll) ,)b
..

'"

.)li...

)Jb) ,)L.
" ",

,sl:

"

~.....

J:!L.) 'j\J:. Jj\J:.) 'il)

." ? " , . .::.

,sl:;,

..

oslt',

__

($'\)
....

1 sL

..

Od izvedenih vrsta trilitera participi aktivni, imaju takoer ustaljene oblike (koji, naravno, kod nepravilnih korijena doivljavaju odreene glasovne promjene, kao to je to bio sluaj i u I vrsti glagola. Ti su oblici
slijedeci:

II - ~ III 'tJ

:
. ~

~J:: 't~:? ,~~ ,0~~,:;;.: ,J:-:

,y.,1 _, ~ ..., "'

:j' :),~;
, , , 'tJ . ,
'Il!

:;.;),
. ,

i sL

J:'-Li....: J:--L...'.z"L. P!r' (<" l:f"1.>..... ) i dr.

"

.:l~IJ"') 'i?li..

...,

'tJ

. ")

,~L. ,.0\...v ~I...v) 'lI.>.....

""

IV -

p: ~r
OJ C'J.
,li

CJ

VI

~,

"

'~Y'~
o ,

.:l:---), ~
,li

o~

OJ

ir--) '~~).~
c,
OJ
,j. '\Il

o,

o,

( <~)
~//'

,li

';_~ ( < ~
",'11,..

o,

"J

),~

'"

r" ( < ~

'"

o,

Y )

'>:Y ( < ~)

""

"

op.

o,

i sL

,~
,sl: .. , ,sl: . ,...il

~)idr.
_ . .J

VI - ~\.i::... : ~Li::.. '';::\.::... ,.:l~

..

,ji

::"."J

. ,..J. ,,sl:...

,sl:

,..y.

,i

.:l.:l~);
...,I
,..".':

~\p
1

.. ,JI,ll

'0""l;.::..- ,JJ\~
. ..

//.J

."

..... ,,'

'..:r-I.:-=-..

,sl:

.... "

,.J~ ( < ~~
__ o"

",.."J.;)2

". ..J

'li? (< l:f"1r- )

.:l..l-..;..o) ,y~(
o -' ,I '" o.J

sL

VII - ~:
..

VI

-IJ.

/'" o,

,...\....-.:.4

~...

oj

'.~
...0 JI

"'"

0.$

(<~
,sl:

-,sl:".

o,

)
'ili

'.J? ( < <.??? ) i dr.

,; o

::

< y~),
,fI, ...
o

... o"

,I"

yL....:...

o Jl

~)

'tJ.....

o,

oJ.

".

... o Ji'"

VIII-~:
'"

'ili

,sl:

",o J

,~y

...

0'
...

,sl:

o'

oJ

Ji

,1

. 0

,sl:

~,

'ili

.. 0

ji.

,~
: ~::

4';.,""-,sl:

( <~

0'

'CJ.:lj-.Ac.yj-.A

....

,0bj-.A ~y),
",o
ji

~~Y)
.. ,sl:

,J..::..,...... (

...0'

< J J..::..,...... )
,

.... ,jI

,,..jJ'"
,J

,..o,

<~
",

,,0'

...

J'"

i sL

...

IX - ~

,~;.-: ,~

,~

,~i

dr.

17 . GRAMATIKA

259

~
,.a

... 0"

,~~),ldr.
XI ~J""o,,':. I......A..: J:'I.::-:-"oJ

.... 0"

~)
,.a

0"

,.a

0 ... 0

"

,.a

0 ... 0"

,.a

0"
O

,~y::--..-,~ ",
Jl ': ... 0"

'.t~
0 ,': .... 0 Jl

... 0"

~~)
.,.a
0

... 0

"

'.J~

':

...0

'j~

":l: ...

o ,,,Ijf '~\r-" 'jli.,a..

":l: ...
JI

d i r. i sl.

XII - ~~
....

: ~~~~
....

,J~ ~
'>--",-,"
o

}~)
....

,:r.~ ,~~
.... ....
O -; OJl
,

XIV

_ Il
~

,.a

0 .. 0."
o. ~. o

"'

o;.
o

JI

"

".~o
o

.... "
,~

."
~o.

,.a

....

'-'

....

....

....

'-'

....

b)

Perticipisktivniod

I-J::/o: ~
II - ~
oj
o -; -,

,~/~

'C;-~,~;
o -'

kvadrilitera
i- :' . o
'<J_

'J}; ':~:--o,:r..:~idr.
1~-,
.
-0

:~

j-

-,

'C!""..l.;;..o,~

IV -

~:oD:: ~~

,~:-.k'o,~-, 0:0 ,~~).

c) Glagolski pridjevi trpni - J-,~ ~ 1\

-o

participi pasivni); u prvoj vrsti trilitera

:~r , nomina patientis (ili imaju oblik: J;'::' (f, iJ-,~ npr.:

Peiticipi pasivni izvedenili vrsta imaju slijedee oblike:

IV -

"" ....oJ

J-.A-O :

"" ... 0.J

..l:.....-o
"'" ,;. "

".s~.Y( < I.$~.Y)'.r- .r" (

~

Jl

'tfJ.;

o J

,.a....

<.r- .r" )
'tfJ. .... o
jl

,~y
-J-

~....

(<~
"
>"

.... o

Jl

)dr

"

.... J

( < ~)f')
". .... oJ

,0\..l.o~..l.o)'~

_",

... 0

~0.J

~),~

"'" ... o

~o

~)

".

0.J

260

V-

j:'~'. :~

,J1::. ( <vu:: )
-:::'" ",J ~ '" ",J

,'j~b ,~;: ,~~g~:'. , 'j~ ,~

ii .

,~

~)

VI - ~~

: !l~I~ ,~~
'l$'~ (

'r)~ ,~~ ,~~\;:,'f..~,)G..t. }G..t.)

VII -

J:~~':: j~
,~
fJ- '"

< l:?'~ )
,st "',., o
.Il: -::: '"

.Il

,~,;,~'.( < f.',i:),~~ .~jL) ~) 'O).1.;.. (,,.1.;..).

cl jl '" "" / o"

te.:..: C;'~~:)
,st ,; / o
JI

VIII - Jwi-,st ,., ",;:,

jl

:~
~ ~
't

,st ......

j.

,~y ~
.;.
0

'I,il ..... o

JI

,st

:.;

,~(
,st '" o J

'J!l.

"';

oJ'"

<.~),~
0 jl

~.)
JI.

'ili "., .0 ,

JI.

( < ).;:...a..)

,,)\.:.y ( < ,:.r;.r" )

Jl

,st

....... 0

::::.

jl

'-?.Lo (

< yU.Lo )

,st ....... o

:;:1'.).
,;;~.:

IX - j:'~ (ne izvodi se ! )

X -):'.:' : : ~

~~~.:)

rl'g:' '. r;g:' : ) ,'jl'.:' :

~c.:o:)

'0~

i,?~).

XI - (~~ XII - ~~ XIV XIV

- ne izvodi se !) : )~ ( < )~

'0~~;:' (< ~~~;:.

/u '
'"

).

-Jr:'.: .~~
- ~

,..

'u

/.IC~" ',~ ~\;....

'0...G.r--'" ,.. o, o jl

"o /

oJ'"

'"

: ~

o ... o.il

,~

,.. o / oJ
'"

'0..\.:..L.....

.... cl,... cl J

Kod ove etiri posljednje vrste particip pasivni izvodi se samo od (rijetkih) prelaznih glagola, a od neprelaznih sasvim izuzetno. cl) Participi pasivni od kvadrilitera
1- jJ:'o'.

: ~?

,;}p 'C;'~ 'J)y ,t;.'.'.

,~~ ,~

III IV (nije u. upotrebi, kao uglavnom ni oni iz prethodne dvije vrste, tj. II i III),

Jr:'.'..: ~~,~ JL....:L.

261

7. PRIDJEVI SLINIH PARTICIPA ~':'. 1",_'<"" ", ., <, s ... , J~\)uW\~L.......~~0t....i...,.,

11"

;.

.....

""

'"

"..

'"

....

Izvjestan broj pridjeva, raznih oblika, izvedenih iz trilitera, semantiki je blizak participima I vrste glagola. Evo njihovih najvanijh oblika.

1.- j:J\:

~t

'?\ 'r~T,~~\ ,~\ ,~\

5.-~:

~,~,~,~~

'Ifl.

....

'Ifl....

7.-~:)~

,J~,~

,li....

'Ifl.

'"

,~.) '.~ ~),~

'Ifl.....

"..

'ili......

'Ii:

'"

'ci'~'~

'il

'"

.".

'"

".

'"

i..?f'-?f)'~~r)

__

,sl

"..

'Ifl.

'f-....

.".

.-

14.- J~

: J~~ ,J~)-,J~~ ,Je;,~ ,Jw,,J~ ,J4]),J~

,vI ..... O JI 'Ifl. __ o;

16.- J')W : J~/ ,J~ Neki od navedenih oblika pridjeva mogu nekad imati pojaano, intenzivno znaenje (npr.: j;J). Meutim, ima jedna-veca grupa intenzivnih pridjeva wc;.:JT:C\ . Morfoloki se prvi od njih odlikuju geminacijom 2. radikala
262

'Ifl. '"

o.JI

(trilitere) i1iprolongacijom vokala Tnajvie iza njega). Drugu grupu sainjavaju neke prvobitne imenice oruda ili apstraktne imenice s prefiksom t-. Trea je grupa sastavljena od pridjeva pojaanih sufiksom -attun), iji oblici slue za oba roda. To su slijedee grupe intenzivnih pridjeva.
f)

Oblici s geminacijom i prolongacijom:

1.- JW:
~ t. '"

Jl5-7,:~
,.li

< <~~)
-&.... ,st

,~~
-&.... ~
-& '"

,~~,

r~,jtt, ,~\~ 'tW ,)~

,~(:"

2.- J.,.....; : Cj-:-'" "Jy--" ,J)}

"ll

-&....

,,-,,,),.ij

'i~'

'I5l

-& .

5.- ~
6.-

: :~~: ,~

,~~

,~

,~

j.:J : J~ ,~

,J.L~ ,~

,:)j

9.-J)W: Je
Prvobitniobliciimena oruda nekad imaju znaeIlje)ntenzivnih piidjevs, a to su:

9.- J~:

"ll

,."

'I5l..-

::J.

'I5l""

J~~

, . ~

'C~

"g:

/:J

'i\~
o

,st ... "

')~'

"li

--y"

'ili

J~
e

'"

,l1

... "

')-4:."

,j~

v1

'"

'ili

"

j~~)

'. ." ' . ~ e: ". ".c-." 10.- " ~ .~ ,~,~ '~ 'J.~',. Neke prvobitne apstraktne imenice nekada dobiju znaenje intenzivnih pridjeva, a karakteristian im je prefiks: t-. Evo tih oblika. 11.- J~:

~Wj
,st",
,st::; ,st"::;; ...
\Il-

13. - J l......Qj : d J.50 ,'-' L...b,,,W; ,1> L....l; " . " . " \" "
,st::;

s-

263

Posljednja dva oblika (~1:'';;i ~1.',;;) vae za oba rada, a sufiks -at (un) im je dodat radi pojaanja, intenzifikacije. Isti takav sufiks ima jedna grupa intenzivnih pridjeva, a javljaju se u slijedeim oblicima: 16.~\..;: o}~ 'W~ ,:i.;j\.>. ,y.b ,yb '~J\J
.".... ,; .".,... . 'Jfl", '" "........ ".... ... "..... ..""... ....

"

..

..

...

..

...

...

..

23. - ~1~ : ~1_.~ (4)'

,

24.-~:
25.-

"ll .

'ti

""....

t~ : ~c.t

29.-

tL.1..: L\Jl.,~~6..L ,Lili.. ,~~\J.t..

.. ..
..

...

....

To je pridjevski oblik koji po svome komparativu odn. superlativu.

znaenju

odgovara

naem ,~t1\), f

J.:J (pl, ::'<J:; ,jJ), kao to je u primjerima;;S-i

,~i ?i)
-& . ...
y. .... 0....

Od trilitera (I vrste), pak, elativ se tvori na oblik: j;Ji pI. J};Ji ,~(
. o ....

< ~i)
i sl

'iyiLJ:.--i,~i

J ....o....

. o...

....0"

}>-i) ,~i

J . o...

. o....

~i),

"

Po pravilu, ovaj oblik ne bi trebalo tvoriti: 1) od pridjeva pasivnog znaenja; 2) od participa iz trilitera izvedenih vrsta; 3) od pridjeva koji ve u pozitivu imaju oblik ~i .
264

U ovom posljednjem (3.) sluaju elativ takvogpridjeva (tj. s pozitivom na j.:Jn opisuje se pomou elativa odpovarajueg pridjeva ireg znaenja, kao to su, npr/~l ,~y.l ';;;"'1 ,~l ,}il ,~l ,)5-1 i dr, a iza.njega se stavi akuzativ ( .. \\)glagolske imenice izvedene iz istog korijena kao odgovaraj~i joj pridjev u pozitivu, npr.: ~..L:;.l = crveniji; G:./ ~l = koji gore hramlje i sl.
Oo :

i;";"

Tako se oyisuju ielativi koji,odgovaraju participima glagolaproirenih vrsta, npr.: ~.:IU ~l = koji-bolje odgaja;.J~(j..l)5-1 = koji vie obavjetava; \~~\ ~l

= koji se bre

udaljava isl.

Nekada se elativ .opisno izraava, !ako J'ostoji njegov pravilan oblik, pa tako, npr., mj. ~l = grublji, kae se: 0;':':.L;.1 i sL Pravilo o tome od kojih se pridjeva ne moe izvesti jednostavan oblik elativa (tj. j.:Jl), inae se ne potuje, pa se on izvodi i onda kada bi ga trebalo opisati na spomenuti nain (pomocu "tamyiza'' neke izvedene vrste, s akuzativom njenog infinitiva), npr.: ~l (mj. \..; ).$'1 = koji bolje isti); (~) 0~1 = koji vie pomae (prema 0~1 : (0-- -) ~;f);= pokorniji J~l = lukaviji (prema Jbl) i dr. (prema: ~ili\ :

C.

Opet protiv pravila je izvoenjeelativa (j.:Jf> od glagola u pasivu, npr.: ~~"';"f= straniji, koga se vie boje; ~1 = pohvalniji; ~;'1 = poznatiji; r}1= pokudniji; J;.:.1= zauzetiji. c ;:1 = omraeniji; ~1 = kraci (od :_",~~h i dr.. Neki se pridjevi oblika J-:Jf u pozitivu upotrebljavaju pogreno ka:o elativ, npr.: <:r) ~1 = bjelji; <:r) ~~n = crnji; <:r) ~~f ::: gluplji i dr. (mj. L,;,~ !~1 itd.). -

(0--)
-

DEKLINACIJA (SKLONIDBA) IMENA - ~C~:ir~~ 45

> .; "',;

~;.:Jf

Deklinacija se u arapskom jeziku ostvaruje" upotrebom odreenih nastavaka (to se naziva: ~~ ~\) na kraju irnena.Promjenljivoime se zove (ili ~\) i moe biti: tj. deklinirano pomou nunacije

~;.a::,

~, tj. deklinirano bez nunacije. S druge strane, im~ moe biti nepromjenljivo: ~ ~: -.11 (ili te ostaje u svim padeima u istom obliku.

(~PJ\) ili je ono: J~

F.::j~)~

45) Uporedi o tome: Caspari, itd., op. cit, I, poglavlje: The declension of nouns, str. 234-252,
& 308-316.

265

Arapska deklinacija ima tri padea genitiv - :;JI i 3) akuzativ ~I .

(0\IGJf)

i to: .1) nominativ -

e)f;

2)

Ovi padei, po svojoj upotrebi, samo donekle odgovaraju istoimenim naim padeima, pa se razliito prevode na na jezik, kao to se nai preostali padei izraavaju na razne naine u arapskom jeziku (pomocu odgovarajucih prijedloga i na druge naine). Nastavci za padee u arapskom-jeziku: tradicionalno se dijele na vokalne i konsonantske. Kod vokalnih, pri upotrebi nunacije, u obzir se ne uzima njen krajnji suglasnik -n, a pri upotrebi lana uz ime on se gubi. Konsonantskim nastavcima smatraju se: I,) 't.?, premda se oni vecinom izgovaraju kao odgovarajui im dugi vokali: a, U, L Kod ove vrste padenih nastavaka u obzir se ne uzimaju, nastavak: 0 _ u pluralu, kao ni nastavak: .:" _ u dualu; oba seta nastavka odbacuju, kada je ime prvi lan = genitivne veze, tj. kad je ono odrednica (~~\), npr.: ~~:L. uitelji nae kole;:. ,L;l Lio,~ == dva prijatelja njihovog oca i sl.

;...L..:

1- Vokalni padeni nastavci

i) To su oblici nunacije i to za: nominativ':'- (-un), genitiv ~(-in) i
akuzativ ~ (-an), upotrebljavani u potpunoj deklinaciji u jednini i nepravilno] (izlomljenoj potpunoj) rnnoini. Takvo se ime zove: ~ ~I (potpuno promjenljivo - triptoton), npr.: ~8' (= knjiga), ,-:-,8'(= knjige) i l;~(= knjigu); ~ (= knjige), ~ (=knjiga) i l,..:S (= knjige). Kad ime ima od~eeni lan, onda dobije n;stavke, za nom ..:..(-u), gen. _ (i), ako--=- (a), npr.: ,-:-,l::...~\ ,,-:-,l::...~1',-:-,l:SJ\ odn.: ~~\ ,~~\ ,~~\ .
l' " ,ll JI JI JI JI -~ JI JI ::; ....

JI

.../:::...

"/""'......

/::....

j.

J'~0....

J1~::",.

J1.y::~

..-

2) Nastavke, za nom. _ (-u), a gen. i ako_ (-a) dobija ime deklinirano po nepotpunoj deklinaciji, pa je ono tada ~J '''' : '. 1\ ~ nepotpuno prornjenljivo (diptaton), kada je bez lana, pa ese deklinirati, npr.: nom.: ~ gen. ak.: ~ ,Lb~ - U~,~;'1~;.; ,:tj~j - ~tj~j, i sl. Ako ovakv'oiln~ moe dobiti odreeni potpunoj deklinaciji (pod 1).
lan, onda se mijenja po

--

"...

'"

JI

..

3) Nastavke, za nom. ~ (-un), a gen. i ako_ (-in) dobije ime ti pravilnoj mnoini enskoga roda bez lana, npr.: ::..d.:..:(= uciteljice) i ~0L....L:..'. = uiteljica, uiteljice) i sl. S odreenim lanom ime dobije nastavke, za nom. ~ (-u), a za gen. i ako _ (-i), npr.: 01:r.l.aJI (= strpljive) i uI:r.l.aJI (= strpljivih, strpljive) i s1.

266

II -.Konsonantski padeni nastavci

1) (=

To su nastavci, za nom.
"-

j _

(-u), gen.

cs _ (-1), ak. \ _ (-a) uz imenice: ~t

otac,)"'( ri

(to su tzv. ;

1:: '.

b) rat,

~ = punac )"'( . ~ = usta, )"'( UA = stvar,) \ 1rt..:..Jr~L....:"~f), i to kada su prvi lan genitivne veze
'( j~
,

v1 asni k)"'( ... ,

(= tvoga brata) iak.: 'ilG.-t(= tvoga brata). Meutim, uz linu zamjenicu prvog lica jednine, navedena imena se ne mijenjaju, nego imaju isti oblik (osnovu) za sva tri padea, pa se kae, npr.: -.s't (= moj otac, moga oca, moga oca) i sl.
.

(JWI), pa e se, npr., rei, nom.: 'il)..t (=tvoj brat), gen.: ~t

2) Nastavke, nom.: j _ (-u, gen. i ak.: <..? _ (-1), ne raunajui pluralni sufiks '0 _ (-na), dobiju imena li pravi1noj n{noinimukog roda, i to sa lanom i bez njega, npr.: '0;J.:...:( JI) = ucitelji, 0: J::( JI) = uitelja, uitelje. Te nastavke imamo dalje li rijei )jT i ~ jT (koja siui kao plural.zarjs): kao i kod desetica brojeva (; ;.;JI) od 20 do 90, pa se, npr., kae: nom.: '0)~ (JI) dvadeset (dvadeseti), a gen. i ak.: ::.r-~ (JI)= dvadeset (dvadesetih)' odn. dvadeset (dvadesete) i sl. su, (ne raunajui dualno 0_ (-ni), u nom.: L (-a), a u gen. i ak. : lS"::' (-ay) za imena u dvojini, npr.: 0S~~ (ji) = dvaovjeka, ~~ (ji) = dvojice ljudi, dvojicu ljudi i sL' ,
3) Nastavci

~~

Ovi nastavci javljaju se kod brojeva: 0UI (i 0CI = dva, dvije dvoje) i 0)15 (i 0& = oba, obje, oboje), kada su ~niprvi'lan'genitivne veze (J(';~ II) sa linom zamjenicom. Inae, kada su ( )\s i G.JS) JG.:Jf nekom drugom imenu, onda se oni ne mijenjaju, nego imaju za' svepadee jedan oblik. Tako e se, npr., rei: G)\S = nas dvojica, \:}:;-= nas-dvojice, odn. nas dvojicu ili GG.Js = nas dvije, (~k=nas dviju, nas dvije. Meutim, ;t-))\s vai za sva tri padea ( = oba ovjeka, obojice ljudi, obojicu ljudi) i sl. ' Predikat iza sintagme s )\.) ili ili moe stajati u dualu ili singularu, npr.: (~ ) 01~
"',..

(~)
'"

Kod dvije rijei .padeni vokal nastavka djeluje da se i prethodni vokal osnove promijeni pre:m.a njemu, pa se te.rijeidekliniraju: (= ~ovjek), ~~ (= sin); ak.:.~;.~ (= ovjeka), ~~ (= sina); ak.: i ~I
(=

.-.

J~

~~
-"

= Oba

~u (ta) rijenika korisna. lijepe. nom.: mu

~\;Jrlli = Obje su .(te) djevojke

I:;'~ (= ovjeka)

r;.1

sina). i rije ~ ,pored normalne promjene

Pr~ma nekim gramatiarima

,W
267

,",

( ) '"' ~'i'~ moe se deklinirati slino gornjimrijeima ovako: nom.: ~ gen.:~

,

ak.W.

Imena nepotpune deklinacije

(J~
,. o
J1

.;:?'- diptota)
J1

o"

Takvu deklinaciju neko ime moe imati: 1) kao vlastito ime, ili 2) zbog svog neobinog oblika (JlJf). ' , Arapsko vlastito ime (rl:Jf) moe biti: a) lino, geografsko, etnografsko, vlastito ime ivotinje i dr. (koje se zavrava na sufiks: - atu, npr.: '~~ ,wLJ ,~ ,Lt.:..r (= lav) i dr. Vlastita imena enskog-roda u mnoini zadravaju nunaciju, npr~:~~;. (u nom.) i u~;. (u gen. i ak.) i sL b) Vlastito ime po svome znaenju ili upotrebi u enskom rodu (::Jj..:Jf ~l_:j'L koje ima vie od tri suglasnika, ili i samo tri, ali da iza drugog slijedi vokal, npr.: ~j ,~L........,~ ,..,;.....(Paklena vatra) i dr.
../

~;.:Jf

~;::Jo,
oO"

jl

'" ~...

jl

..jl

,:-...

..

jl '" .

Meutim, arapska vlastita imena enskog roda naoblike:j.:J ,j;j,~, mogu se deklinirati i po potpunoj i po nepotpunoj deklinaciji, npr.: ~~ - ' - ~.~ - '~~ili, pak: ~~ - ~~ - ~~ tako 1: ~ ,...l:...-'> i sL, ah nepotpuna promjena ima prednost. ' Nasuprot tome, strana vlastita imena enskog roda mijenjaju se samo
o . .::; o '"
jl

o '"

. c' ...

'"

c .

&

C jl

,,~

.-

po nepotpunoj dek1inaciji,kao to su, npr.: ~ (= Belh),~ (== Tit), pa e biti: nom.: ~ , a gen. i ako',;J:; itd. ~.
.

(= Hims), ~~ '

~'

2) Po nepotpunojpromjeni mijenjaju se dalje: strana vlastita imena (pored onih oblika: j.:J ,j.:J ij.:..;), kao, npr.: ~;;l '~j~\~ (ali potpunu promjenu imaju: .b) 'CY i sl.). 3) Sloena vlastita imena, kao:
-'-o ,. ,

'r~T

,:...L.';

'I1J"

)'"

--

~n:~ (= Balbek), 'u:;'~

(=Hadremevt),

~~~ (= Ma'dikerib) i sL , 4) Vlastita imena s nastavkom 01'-(= anu), npr.: 0~ ,0~ ,0~, i sL - Meutim, prvobitno opce imenice na: 0 1'_ (anun) imaju i kao vlastita imena punu deklinaciju, kao to su, npr.: 0\;;' j ,0L...i sL . 5) Vlastita imena koja' imaju neki glagolski oblik, npr.:

~t,

; ~~
'"

, 'i.;!-' ~
J "

J1~O:..""

i sL

6) Vlastita imena neobinog oblika za arapska vlastita imena, npr.: enska vlastita imena oblika:JW, kao: rl':.G.'~)ll. 'rL1J ; Takva

'C~

268

imena (f) u obliku: JW ostaju u svim padeima.nepromjenljiva, npr;: y~ 'il1J, isL ' , Ovdje spadaju muka vlastita imena u obliku: ~ npr.: idr. ~r ,~r ,~, a ti suplurali: Ovdje dolaze i plurali (od J~r f (= drugi).
.... s .... JI
JI .... Jl

s .... Jl

J>-j ,..".; j

'r 'c';
JI ....

s '"Jl

Ovima se pribrajaju plurali pridjeva koji znae: sav (naime: ~r.f :~),

~'Zt~,~ ,~.

.,

J)1) : JJ1 (= prvi)

i (od).T f -.>)..1):):.1

7}Nepotpunu promjenu imaju i odreeni oblici pridjeva i brojeva, kako slijedi.

~;'r

a) Pozitivipridjeva na oblik ~r (f. :C~ = corav) i sL

(f :~),

npr.: ~r(f ...

:\~

== crven);

b) Elativi pridjeva oblika ~r (f ~), npr.: ~r ( == najvei), ~r(== najmanji), ~t (== najljepi) i dr. - Meutim, oblici: J.~t.(f. tr.~n == udovac, odn. udovica, imaju potpunu deklinaciju.

jsc,

c) Pridjevi oblika j)LJ (== pun) i dr.

(f ~),

kao, npr.: j\~(== pijan), je ;,'b (== srdit),

Meutim, pridjevi oblika: S)W (t. 1:;)W), kaornpr.: nag, mijenjaju se po potpunoj deklinaciji. '

S~). (f t~).) == go,

kao diptote, .

d) Distributivni brojevi oblika: JL:J i ~ deklinirajuse iliC;::' (= po etiri) itd. npr.:~)J ili 2L (= po tri);

t~~

***

Nepotpunu deklinaciju, samo zbog svoga posebnog oblika, imaju slijedece grupe imena, odn. njihovih oblika:
1) Imenaenskog roda s ~astavcima: i (-a'u) i .s ~(-a), npr.: (= bijela): :\~~ (~djevica); :~(== pustinja);k (= trudna): -.>~~(== uspomena); -.>~ (= najmanja, najmlaa) i dr. . ,

:1 'a:~

2) Nepravilne mnoine raznih oblika, koje se zavravaju na sufikse :(_ (-a'u) i -.>'_ili (_ (-~),npr.::(Jt (== vjerovjesnici): :\~r (== estoki): :~ (= ucenjaci): ~)l; (== nesrece): -.>~~ (== pustinje); -.>I~ (= djevice): -.>~ (= pijani); fl (== ubijeni); (== mrtvi) i dr.

Jy

'3) Nepravilne mnoinena oblike:jJw

,~W ,~\~_L~wnpr.:
(~notevl), isl:

~8 '

(== isti

mostovi); ~~

(== uda): ~\;..

(== obale); 0j~

4) Glavnibrojevi nasuflks t _ (-atu), kada su upotrijebljerii-kao ~~r ==etirisu polovina od osam. brojevi.npr.: ~W ~
, ,

269

5) Imena koja se zavravaju na: C ili r.5-- (-an), kao, npr.: ~ (= tap) ili ;.; (= mladic), zapravo su nepromjenjljiva, tj. u istom su obliku u svim padeima (pa imaju tzv. virtualnu deklituiciju, o kojoj e biti govora u daljem izlaganju ovoga poglavlja). 6) Imena koja se u nominativu bez lana zavravaju na: - (-in), npr.: rC (= strijelac): :;.; (= elja); ~;. (= odgajatelj) i sl. - Sa lanom se zavravaju o... na is - (-1): c.s"1)\ ,~\ 'U""r-l\ 1 sl.
_ ~ " .:;i ,. ~".. Y.

U genitivu imaju iste oblike kao i u nominativu, tj.: r\~ i \5"(,Jt itd.; u akuzativu im je nastavak: G_ (-iyan): (...C, a sa lanom dobiju nastavak ~ -::(-iya): ~I)f i sl. ' , 7) Imena koja u nominativu i genitivu plurala imaju nastavak: _ (-in), npr.: )y. (sa lanom: ($);JI = robinje), a u akuzativu dobiju nastavak ~ - :~);,. i ~);JI i sl. '
...,. ....

Promjena na kraju imena -~I/~f

Kod nje se razlikuju tri sluaja: 1) kada se odreeni nastavci izgovaraju, pa seto naziva: ~f ~.(~~i; 2) kada se nastavci samo zamiljaju (npr.: r.5~~ ,..?li 'r.5;:'):pa se ond~ naziva: virtuelna promjena - ~f- ~Ji'~'~'{'~''ii; 3) kada rijei uvijek iI}lajuisti oblik (npr.: :; = ko ili L. = to>;odn.kada bi ime, s obzirom na njegov poloaj u reenici, trebalo, zapravo, stajati u nekom drugom, odreenom padezu. Tako, npr., u reenici: 3~~": (= Prolo se pokraj Amra), mj. genitiva trebalo bi da stoji nominativ, kako je to sluaj sasubjektomglagola u pasivu (npr.: ~)!::U~ j.J = Ubijen je taj ovjek). Ovakva promjena naziva se "poloajna'' promj~na~~I/)'I. Kako je o prvoj "izgovomoj" promjeni, tj. o ~~I/~L ve govoreno, ostaje da se jo razmotre preostale dvije vrste navedenih promjena.

Virtuelna promjena

-~~/~~C~ ~r

Ovu promjenu (ustvari, isti oblik za sve padee) imaju imena u sluaju: Kada se ujednini zavravaju na: (_ ili r.5~ (-an), npr.- \.iJ (= zatiljak): ;-~ (= mlinac) i sl.
1)

2) Kada su, u jednini ili mnoinirprvi lan genitivne veze (JWD sa linom zamjenicom prvog lica jednine, npr.: U-!8 (=moja knjiga, moje

270

knjige, moju knjigu), ~\ (= moje sestre itd.), .."

(=moja ki itd.),

~~t
..,

(=

moji sinovi itd.),

~\;"t

Virtuelnu promjenu imaju imena i uz pravilnu mnoinu muskog roda u nominativu, samo to se tada ta zamjenicapromijeni fonetski, pa se dobije ovakav oblik genitivne v:eze,npr.: ~ (mj, ~;..L...:)= moji uitelji, Meutim, iako je u gen. i akoisti taj oblik, tu ipak nije virtuelna promjena, jer se nastavak .s _ (-1) u tim padeima izgovara, nakon to se stopio s linom zamjenicom '1. lica jednine, koja u ovom sluaju glasi: ~ _ (-ya), pa je = mojih uitelja odn. moje.uitelje. dao nastavak: ~ -:(-iyya),lj. aneksiju: ~ I u dualu s ovom zamjenicom u genitivnoj vezi, nastavci se izgovaraju (te nije virtuelna deklinacija), pa e biti, npr.: nom: ~LJ;...: ..= moja dva uitelja, a gen. i ak.::;.! : ~ = mojih dvojice uitelja, odn. moju dvojicu uitelja i sl. .. 3) Kada se rije ponovi u istom obliku u kome je prvi put izreena, a trebalo bi dodati neki drugi odreeni oblik. Tako, npr., kada neko slabo uvi ili dobro ne razumijevi neiji izriaj: ~ ~ = Sreo.sam Omera, priupita: ~:;. = Koga Omera?, mjesto da kae: ~:;. = Ko je (taj) Omer? 4) Slozena vlastita imena koja imaju samo jedan oblik za sva tri padea, kao to su, npr.: (..:::. ~E ili i sl.

iSi~:; ~

5) Imena koja u promjeni imaju isti oblik u nom. i gen. sa zavrsetkom: _ (-in), npr.: JG- (s clanom: ~wi = prazan, praznog), ~l.i (~li1i = kadija, kadije).'" .. , sl. U akoimje "izgovorna"promjena, pa je, dakle: ' , 6) Imena:

0~ (Jwi ).~ (..:,tj. (~li1!,i ..., , ...,

~t ~tt ~~ ')~ ,~

,:;'l$ad u genitiynoj vezi iza njih doe rije

sa spojnom hamzom (~)\ ;~), jer ona tada. u izgovorugube duinu padenih nastav:ak~:; 'iS d npr., nom.: ~~)~ (= du-l-waghayni = t,,?:' (= di-l-waghayni = dvolinjaka): ak.: ~}i'\~ dvolinjak), gen.:-~)I (-da-I-wa~hayni ,,;dvolinaka) i sl. .. Isto se skraivanje dugih vokala u nastavcima vri i kod pravilne mnoine mukog roda u genitivnoj vezi, kao to je, npr.: nom.: V')iJT ~11 ~;8r = uenici srednjih kola: gen. i ak.: ~;tlrrV'lWi uenika (odn, uenike) srednjih kola i sl. ..'"

~U: ,;"

Meutim, plural od ~ = odabrani koji glasi: nom.: J~, a gen. i ak.: 0~~J.,',,~, kada je prvi lan genitivne veze, ima nastavke: ~.:..(-aw), odn. ~.:..(-ay), koji se izgovaraju, pa tu opet nijevirtuelna promjena, npr., nom.:

271

J'Ur~=

odabrani ljudi, gen. i ak.: <...J"Ur~ odabrane ljude i sL ' ,-

= odabranih

ljudi; odn. ,

Kada je ime prvi lan genitivne veze u dualu, virtuelnamu je deklinacija samo u nominativu, i to ispred spojne hamze, npr.: nom.: ~T \:.Jj (-walada -bnati-ka = dva djeteta tvoje kceri). Meutim, tu.prornjenu nemamo u gen. i ak., gdje se nastavak ~:.. (-ay) izgovara: ~r ($:.JJ (od) dvoje djece tvoje
kceri i sL ' ,

'.l~,~'. ,-J

7. Virtuelnu promjenu imaju (odn.' hepromjenljiva su) imena u pauzi (JJ)f), tj. kada stoje sama ili na kraju sintagme, reenice, i sL, npr.: ~ '
itd. .

Ako ime nema huna cije (npr.: ~i) ili je to pravilna mnoina enskoga roda (npr. ::...~ '= kceri), onda ona imaju virtuelnu deklinaciju kada su u pauzi: :Cl '0~, i sL 'Kada, pak, neko ime ima nunaciju (npr.: C-JG), virtuelna mu je deklinaeija u pauzi, pa e nom. i gen. biti: dok u akojedriine, pauzalni '. '. mu oblik dobije nastavak: (_ (-a), pa e biti: i sl., te u tom sluaju opet nema virtuelne deklinacije.
.
.

~e..:., we..:.
.

Poloajna promjena - ~~.~

.. {,~~I

Ovakvu promjenu imaju: 1) imena potpune deklinacije, ali kad po svome poloaju u reenici stoje u nekom drugom padeu, a ne u onom u kome bi trebalo da stoje, s obzirom na njihovu sintaksiku funkciju. Tako, npr., imenica u reenici: ..ll~ ~~; = Proao sam pokraj Halida, stoji u genitivu mj. u akuzativu, ti kojem bi trebalo da stoji kao glagolski objekt.

:.u~

2) U ovoj su promjeni nepromjenljiva imena (: ~ '. li),' kojaza sve padee imaju isti oblik, a samo se iz konteksta moe' utvrditi kb'me padeu odgovara taj oblik. Tako e, npr., biti zamjenica':;' = ko u: nom. posjetio? - u gen.: ~~I~ o..G ~ = Kome pripada (ili: ija je) ova kuca? / u ak.: ~U8r~:= Kogasi sreo na ulici?
..-....

r:;.Jf!Jii :;. = Ko te danas

..",

.01:;'
...

Nepromjenljiva

imena - .. ,

:S<~1I
.

U tom pogledu razlikuju se dvije vrste imena: a) ona koja se nikada ne mijenjaju (r!~~~ :'.1\) i b) ona koja se samo ponekad ne mijenjaju (;. ID. a) U prvu grupu imena koja se nikada ne mijenjaju spadaju:

/Ji~~::

272

(0 'J ~:;J\) i upitne (rQ.::. YI;C\),

1) Zamjenice:

line (0~\),

pokazne (o~G~r;ct), odnosne izuzev promjenljivu zamjenicu:~r

(f ~\).

2) Rijei glagolskog znaenja (Jl:'.. Nr;Ct), kao to su, npr.: ~(= (= daleko je) i sl. .. :..:..,(.:: uti),

::"L;~

doi),

3) Rijei na oblik JW, koje imaju znaenje imperativa (npr.: ):L.- = pazil), masdara (npr. JW =' grijeenje), ili su to ope imenice (npr.: JU = grjenica) ili, pak, razna vlastita imena enskoga roda, npr.: rl:L.- 'J-~~(=imena ena);

~c...;..(=' hijena), Jw;.. (ime

C~

'JLJ:. (imena gradova): CC~(ime sunca), J~

zvijezde u Centauru) i dr. na:

(= smrt),

r~
'

(= rat), kao to

, 4) Sloena vlastita imena koja se zavravaju su: ~)~, ~;;...~~ ,~~ ,~~ ,~~ i sl.

~j '

(-wayhi),

5) Glav~i i redni brojevi od 'li do 19, (osim GI u broju 12: nom.: ~ (fi~ di), gen. i ak.:? ~I (f ~~ ~\), kao' to je, npr.: 11: ~ ~~ <.>~I)'itd. .. , .., 6) Im~nice ponovljene srednje (jelo), ili: ~ ~ b) U drugu ~~~

:.G-r (f

GI

u atributivnoj upotrebi, npr.: ~ ~ (rW) = (~~) = (susjed) ija je kua uz (nau) kucu i sL (<.>~dD, kada je to jedna rije, npr.: ~

grupu imena, koja se ponekad ne mijenjaju/spadaju:

1) Onaj koji (ono to) se doziva ~ = O prijatelju! ~\~ ~ = O kuo.

, 2) Od imenica nastali prilozi mjesta i vremena (~)~-1J\) snastavkom: (-u), npr.: (= ispred), ~(= poslije), ~ (= ispod), (= iznad), (= prije), ;1~j(= pozadi) i dr.

rW

J~

j.)

Ovdje spada i: ~ 'J ili ~ ~ = samo, kao i:~ == dosta. - Kad je ovakav prilog, odn. priloka oznaka ispred vremenske recenice, koja poinje veznikom: ~l = kad, ili je ~t.::.a....:J\ glagoskoj reenici iza toga, on (ona) se moe mijenjati, ili biti nepromjenljiv(a), zadravajui tada 'uvijek nastavak"::' (-a). Tako, npr., izrazi: ~(= tada), .bj (= u to doba), ..i.{.~ (=toga dana, tada), koji su nastali iz: (.i.5' Jl5' ~1 ~ t= u vrijeme kada' je to bilo), itd., prva im se rije (~, itd.) moe itati s nastavkom ; (-a) ili"':' (-u), ali je prvo obinije, Tako se; slino ovome, moe itati slijedeca reenica:

;. 'e ;~

0:-;.:lW\ ~~ : ~ njihova iskrenost. (Q.,5,119). Isto se tako mogu.mijenjati

(r;) r; 1:U = Ovo

JT

je dan kada e iskrenim (-u- ili"::' (-a) i

koristiti te:

(s nastavcima:"':'

~=

osim, kada dou ispred:

,Dr i Lo.
nijekanje

Jl.. = kao;
'

3) Subjekt estice 'J za openito

(2~'J ;..:~),

kada je on

18 - GRAMATIKA

ARAP5KOG JEZIKA

273

jedna (neponovljena) rije, koja dolazi odmah iza te estice, npr.: ~ ~~ ~ ~..GJI = Nema nikoga u parku. -,
,
,

Atribut ovakve neodreene rijei iza estice ~ moe ostati nepromijenjen (tj. imati nastavak:"':" (-a), a moe biti i u akuzativu ili nominativu neodreenog oblika (tj. s nunacijom). Tako se, npr., moe rei:

dJ~ J~
povjerovao.

(:P~
'

ili;U~) ,

J.;~ ~ ~~ = Nema
,

pametnog

covjeka koji bi 11 to

Ako se negacija ponovi, pa iza toga dou dvije neodreene imenice, onda one obje mogu ostati nepromijenjene (tj. s nast. -a) ili obje prornijenjene (s nastavkom, -un ili -an), ili, pak, jedna promijenjena, a \JlL~':'" 0;' ~ (= Pomo i spas su druga nepromijenjena, npr.: .lJ I samo od Boga) to se, dakle, moe takoer rei i na ove naine:

:r

VJ

... ~)~)

1:.)(.,. VJ (L~) J~ ~; ili

ili; pak, konano

ovako:.; ... ovako: ... ...::.)(.,.) ;:.)(.,. ~j (Li~)

1:.)(.,.) L)(.,. ~j (J;') 0~ ~

J~ ~ .

LINE ZAMJENICE
.

JUl
,

ili ~~I

(Pronominapersonalia) Ove zarnjeniceu arapskom jeziku spadaju u odreena, nepromjenljiva imena (tj. ~:.~'.JI :L.:.}:il). Ovakva zamjenica moe biti izgovorena (j)~) ili se podrazumijevati iz odreenog glagolskog oblika, pa se tada zove: skrivena Sintaksiki ona moe biti samostalna, odn. rastavljena (~) ili spojena(~).

C~' :).
__

VI.:'~

""

<

Spojene line zamjenice su, ustvari, perfiksi, koji ulaze u sastav odreenih oblika imperfekta (t->W\). One se tada zovu: ~):: .. J)j.:., pa su dio verbalnih oblika. . ' ,

2.:Jr

One mogu biti i sufiksi, i to: a) nominalni, oznaavajui genitiv dotine zamjenice (u kom sluaju slue mj: naih prisvojnih zamjenica). Spojene line zamjenice, kao sufiksi, mogu biti b) verbalni, koji su ili uklopljeni u sastav odreenih oblika perfekta, imperfekta, energetika i imperativa, ili one obiljeavaju direktni objekt, kada stoje uz prelazne glagole. Line zamjenice imaju razliite oblike u razliitim padeima, kao i s obzirom na to da li su rastavljene ili spojene, a osim toga, one se, u odreenim sluajevima, meusobno razlikuju po rodu i broju, to emo

274

pokazati u slijedeem pregledu svih tih oblika, rasporedivi ih najprije na tri padea, unutar kojih emo pokazati dalje njihove podjele, odn. oblike.

I - Line zamjenice

li

nominativu

a) Rastavljene line zamjenice za nominativIBroj Lice Rod Oblik 1 c Singular

2 2
3
.

e-f. ~ a';'
o;;.
JI ,... "..

JI Qo

I,

rr~l,...,aJ1
jl '" ~ '"

Dual
2
3

. Plural 1 c
; c

''3

m
'

f
,

c
L::..;i
. ..Ilo"

c
W
,
;

m
,
o ..Ilo"

f
::. jlo ..

m
,;

f
, s

~1 :.:Jl -:Ji

~i

~i

Drugi slog zamjenice ~1('ana = ja) kratak je u izgovoru, a pie se s \ za razliku od 01 i slino pisanih oblika, naroito bez vokalizacije. U izrazu: \i;G (=evo me), zamjenica ~1pie se: 01. - Zamjenica ~1slui za oba roda. U arapskom jeziku u 2. 1. i pl. razlikuje se muki i enski rod: :.:Jl (f. .,:Jl) "'" ti; :...Jl (f. '.J\) = vi. Pored :...Jl postojao je u ranije doba i oblik: :Jl . , I u . I I, Oblici 3. 1. razlikuju se po rodu: ;. = on, ~ = ona; ~ = oni, ~ = one. Kada je ispred;' ili ~ neka od estica: -(= da li, zar), J (= pa), J (= zaista), j (= i, a), onda sevokal prvog sloga zamjenice moe ispusti ti, npr.: '~1 (= zar on), , :"".( = a ona) i sl. L>
J

Nekada se (u poeziji i dr.) upotrebljavao pored ~. i oblik: ~ . Oblik: ~ = mi, vai za oba roda, a slui i za prvo lice duala, pa emo ga tada prevoditi sa: nas dvojica (dvije, dvoje) ili samo: mi. Dual 2. lica: Gl = vas dvojica (dvije, dvoje, ili: vi) kao i onaj za 3. lice: G = njih dvojica (dvije, dvoje ili: oni, one, ona) vai, dakle, za oba roda. b) Spojene line zamjenice za nominativ-

d~h,,a..:'<> rr~Uf

One mogu biti pronominalni prefiksi koji dolaze samo u imperfektu (pored odreenog vokalizma i sufiksa) i zovu se: ~~ W:..J\ 'j ;;.., a sadrani ,G naime to su prefiksi: 1Ca-) :.:... (ta-) ::.,(na-) i su u rijei (vox mernoriae.nc ..
~ (ya-).

Po brojevima, licima i rodu oni su rasporeeni ovako:

18 GRAMATIKA

275

Broj
,

Singular 1 c 2' c
/

Dual
3

Plural
3

Lice Rod Oblik

2 c
/

1 c

2 c
/

m
/

f
/

m
/ /

f
u

c
/

\$

\$

\$

Tako e, npr., imperfekt od ;, :S- (= napisao je), izgledati, s obzirom na gornje prefikse, ovako: (sg.) 1. ~r
2. J~
/

2.:. ~<;:j ,~
2.

3. ~ ~~ , :. ~<;:j;(du.)

3. 'J~
,

,J~;
,

(pl.) 1. :.~

0~

,~

3. 0~,~.

Prema arapskimgramatiarima smatra se da je, u oblicima imperfekta: 1. 1. sg. i pl, ( :. ~5'li:. ~5:j);2. 1. sg. m ( ~<;:j)3. 1. sg. m. if. ( :. ~~ i :. ~), lina zamjenica skrivena (.:' '.). Prema tome, pronominalni sufiksi za nominativ ~1,,.7:'.1\;\'/...:.J\), i to prvo za imperfekt, postojat esamo u slijedeim licnna: sg 2. f: ~ (tS 7" ); du 2. C:.:JI (\ _ ), 3. c.: JI (\ _ ); pI. 2. m: J) _ (I) _ ), 2. f.: J _; 3. m. ( lj _ ) j ~, 3. (0 _. / " ,
....,.. . "" -" .. j , .. .. ~

(d~

Pronominalni sufiksi za nominativ javljaju se i u perfektu kao lini nastavci, kako se moe vidjeti iz slijedeetabele: Broj Uce Rod Oblik

I
1 c
,
u

Singular : 2 m
,

Dual
3

Plural
/

2 f
u

2 c
,
/

3 In

3'

1 c 15

2 m
'

2 f
~~
Lr'

f
,

u-

\~

G~

,-'

i.; ./

m ,

f
J

U 3. 1. sg. oba roda perfekta smatra se da je lina zamjenica skrivena

(npr.: ~ i ~). Nastavak -at u enskom rodu nije zamjenica, nego samo oznaka toga roda. Slogovi 0 _ od nastavka 0J ~ i

:r-, te J _
/

od JI'_

otpadaju u

apokopatusu (rjy;J!t;Wi), imperativ; c.~~i); prohibitivu (~i). Obrativi panju na pronomina1ne sufikse, aktivni perfekt od ~ izgledao bi, dakle, ovako: sg.: 1. ~:S- 2.:- ~:5' ; ~:s-, 3. ;. :S- ,:- ~:S-, du .. : 2.

>

1'. ~~:s3.

G ,\:~:S-,pl.:
(=

1.

(~:s-, 2. ;. ~~:s<:/:5; 3. \~
/

,::.;s .

Kada je 3. radikal nekoga glagola u, on se udvoji sa u u sufiksu, pa bude, npr.:~;

276

odrezao sam),~;

,~;

,LJ; ,~; ,~;

i sl.

Kada je 3. radikal .glagola:. 0 ,;),:'',f ,.b ,j;, onda se on moe sa sufiksom w udvojiti u ~ , ali ti radikali ostaju u pismu, a znak udvajanja ,t "'.... ..;;; .... ". (..L.::.), pie se iznad toga .:, npr.: w..y. (= oboavao sam); ~) (=svezao si); ~i.;..1 (= u zeli ste);~; (= oboljela si); ~)j (= vas dvojica ste naslijedili): ~~J,~1~ (= izgovorile ste) i
~;;I ,..

sL

' .

Kada je 3. radikal glagola 0, on se sa 0 iz sufiksa pretvara u geminatu npr.: L.T(= vjerovali smo); ~ (= stanovalesu) i dr. ;'

0,

II- Line zamjenice li genitivli -~

't '" o

;L..,aJI

.J.

",

,/

To su spojene line zamjenice za genitiv ~ ~1 a:'o 11' ;W\ dolaze. iza imenica kao drugi lan genitivne veze, te se smatra d~ su u genitivu. Po svome znaenju one u ovom sluaju odgoyaraju naim prisvojnim zamjenicama - pro no mina possessiva (~r;W). Ove zamjenice sufigiraju se i iza prijedloga inekih estica (npr.: 0; ,~ ,o\.5 i dr.), pa tada imaju znaenje linihzamjenica (a mi ih prevodimo odgovarajuim naim padeima), Singular 1 c
i..5-

Oblici spojenih linih zamjenica za genitiv pokazani su u slijedeoj tabeli: IBroj Dual
3 3 f ~ 2 3

ILice
iRod
I

I
1 c
--~

Plural
2 In
:J .;

3 f
, s

m
~

m
, ~

IOblik
(-1)

!J

w-

f
:, 'y

m
, s \

:,..

Kada se imenica zavrava na tzv. ;~~~i, glasiti'~ _ (-ya), npr.: (od

J tj. i..5'::' (-a), i..5:"

~

y'

(-an) ili na
i..5-

dugo I'':'' (~a)odn. na (-,-(-an), onda e sufigirana zamjenicaI.

1. sg .mj.

i..5;5':,

= uspomena) bit e:

~\;5':, =

moja

uspomena; (od ~ = moji grijesi, (od ~

= mladic): ~8 = moj mladic: (od ~~= = tap): ~~ = moj tap-i sl. ~_

grijesi): ~~~

Kada se imenica zavrava na: i..5-,{-1) ili~"::" (-ay), onda ti nastavci sa sufigiranom zamjenicom dajugemi~atu ~\J bude: ~[j (-yya), npr.: (od _,fti) preko: bUde::;~ (= (= moj kadija): (od ?L.~) preko: ~~ - ~

dvojica mojih djeaka) i sl. Tako jei iza prijedloga na dugo -ii ili -i, pa bude, npr., sa: ~ meni).
277

(= na mene); i..5'..J -~:.J (= kod mene); ~ - ~ (= u

I s nastavcima ) ~
'" Jl~"..Jl

c:u)
"..

i ~ .::.... -aw, nakon promjene)

}lot",JI '" ~ ..

u r.$, te bude:.~"':'
~ ~ ....Jl
.

(-ay) sufigirana zamjenica 1.1.sg. ~ _ daje opet geminatu ~ _ (-yya), pa tako (od LJ~) preko r.$rJ-.vili ~ nastane: ~ = moji uitelji (odn. mojih uitelja i moje uitelje): (~d0~) preko: ~~ ili ~ nastane: ~~1, = moji odabrani (mojih odabranih, moje odabrane) i-sl.
J o

a:

Prvobitni, a sada zastarjeli oblik spojene line zamjenice 1. lica bio je. ~_ (upotrebljavan nekad u poeziji, i drugdje). ' Nekada se sufigirana zamjenica 1. lica sg. skrauje (naroito u vokativu), pa od <..5 - bude samo -, npr.: <...:JJ = moj gospodaru; i~ ~ = o moj narode! - i di:'. " ,
. '!! ... _
"o

'"

.-

Vokal ~) -u) spojenih Iinih zamjenica: ~ ,~ ,~ i :; mijenja se u.; .(-O kada one dou iza: _ (':0, '<..5 - (-D, ~..::.(-ay), npr.: "-!8' d = u njegovoj knjizi; od njihovog kadije: ~~t vidio sam njihove dvije kceri i sl. '

~Ij::r.

= pohvalio

ih je; ~

~:::! ~t~ =
, ,

Vokal zamjenice ~ iza drugih vokala i diftonga je kratak: ~Ct ,~.,L ,~:;.~ te: ~ ,~, dok je iza kratkih vokala dug u izvoru: ~ (la-hu), ~~I~ (daru-hu), "-! (bi-hi), premda du1jenje vokala u pismu nije naznaeno,

III - Line zamjenice u akuzativu

a) ~
...

- '-:-0,/ U;GJ\

--...

~ia~:'~l\}Ui
'"

Rastavljene line zamjenice za akuzativ ~ ~1 ,,';:'. rr)~i obrazuju se: od rijeci: _ ~! ('iyya-) - koja nema samostalne upotrebe - i sufigiranih linih zamjenica za genitiv. U 1. 1. sg. dodaje se: ~ _ (-ya, a ne: <..5 _ O. Ove zamjenice slue kao naglaeni zamjeniki objekt uz prelazne glagole (s jednim ili dva takva objekta), npr.: ;.') !l~l = tebe molimo; ~~l ~~t = dao ga je meni i sl. Po svome znaenju ovi oblici odgovaraju naim naglaenim linim zamjenicama u akuzativu, ili, pak, u nekom drugom padeu, ve prema tome kakva je rekcija naeg odgovarajueg glagola. Oblici ovih rastavljenih linih zamjenica za akuzativ, premareenom jesu slijedei: sg.: ~~1= mene; !l~1(f.~~p = tebe; ~~1 (f. ~~p= njega, odn. nju; du.: W-~l= vas dvojicu, vas 'dvije, vas dvoje; l.:";'~l = njih dvojicu, njih

J~P= vas; ~~l (f. :;~p = njih.

278

dvije, njih dvoje; pl.:

G~l = nas

(ili nas dvojicu, nas dvije, nas dvoje);

~~l (f.

:;,

~.-

:;,J

0-#'

.... ;;l

'"

b) ~
..

~I
'-'-

}L-aJ\
--

Spojene line zamjenice za akuzativ - ~ ~1 a :'" 1I)~1 po obliku su iste kao sufigirane line zamjenice za genitiv,'oslm zamjenice za 1. 1. sg., koja ovdje (uz prelazne glagole kao direktni objekt) ima oblik LS' _ (mj. <.5iza imenica). Prvobitni oblik ove zamjenice, naime: j_ (-niya)"upotreblja:' vao se u klasinoj poeziji i dr.), -, Oblici ovih pronominalnih sufiksa za akuzativ bit e slijedei: sg. 1. LS' (=me); 2. !.l (f !l = te); 3. ~ (= ga); G. (= je, ju); du: 2. LS (= vas dvojjicu, vas dvije, vas dvoje): 3. ~ (= njih dvojicu, njih dvije, njih dvoje); pl. 1. G (= nas ili nas dvojicu, nas dvije, nas dvoje); 2. ;...s- CfJ= vas); 3. ~ (f :;. :;:ih).
11'" s Suglasnik J u pronominalnom sufiksu 1. 1. sg. naziva se "zatitno" (~li-"I Jy); jer spreava da se krajnji vokal glagola nae ispredsufigirane zamjenice <.5-, koja bi tu trebalo da stoji, pa se zato kae ci'- (-ni). '

~.,z~

Dugo i ovog sufiksa LS' moe se nekada skratiti, pa e biti J _ (-ni)~npr.: = bojte me se (mj. ~~~) i sl. '

Sufigirane line zamjenice za akuzativ izazivaju neke promjene kod prethodnog glagola. One se mogu odnositi samo na pisanje, a nekad i na sam izgovor zamjenice, odn. glagola. U vezi s pisanjem su, npr., sluajevi kako to su: (prema: ga je; ( \)~~, ali.) G.)~ = pomogli su joj i sl. Nekad ispred LS' i G ispadne glagoski sufiks 0
-r-r

r~)~L.~ = bacio

npr.: LS' J:":l5 ili

J)~ .:. ,t5

mj. ~):":G = zapovijedate mi; ci')~ mj. ~)~ = nalaze me; = srecete nas; (:.' ~ mj. (: .',,' .J = naziva nas i sl.

c;t

L)J; mj.

"u", npr.: 1. ~;.2\~ = vidjeli ste me; 2. = dao ti ih je i sl.

Zamjeniki sufiksi:

:J ,:.s ,~,
I I \

dobiju ispred ovih drugih sufiksa dugo

G.~;'= pokazuje vam je;!.l~~l

Nekad se krajnje "i" glagola du1ji ispred ovakvog sufiksa, npr.: ~';-.S mj. J,j';.s = razbila si ga i sl. Krajnje !l od glagola nekad se stopi s !l od zamjenikog sufiksa, tvorei udvojeno !J, npr.:

;J-!~;Jmj. ~!0-4;J = nije vas stigao

i sl.

279

GLAGOLI
(verba)

JW~~\

To je jedna od tri temeljne vrste rijei koja izraava pojam procesa, tj. radnje ili stanja (nekoga ili neega), i to pomou gramatikih kategorija: vremena, naina, lica, broja i vida (aspekta). 46 Kod arap skih glagola mogu se razlikovati dva stanja: 1) radno (aktiv, -yWT~;'.~':f' . ili ~~ ~):'.1"rHI ili samo: ~).::JI) i 2) trpno stanje (pasiv, ~ ili samo: J~I). ' Postoje dva osnovna glagolska vremena (ili zapravo aspekta): 1) za svrenu radnju (odn. svreni vid): perfekt (~W\) i 2) za nesvrenu radnju (odn. nesvrseni vid): imperfekt (~)W\). ", "-' Kod imperfekta razlikuju se tri naina: 1) odreeni (indikativ, ~;~\); 2) zavisni (konjunktiv, ~.' ~~~ li)i 3) skraceni (apokopatus, :.'::.:JI). "-'

~;ur ili ~~

J~~I

J'

\../J'

Od apokopatusa (jusiva) tvori se zapovjedni nain (imperativ kao i pojaani nain [energetik, ~'J.5-::?J! (~:.'.aJI)]. .

= ;'~~i)

Pojacane oblike (istim sufiksima, tzv. ~JJ-~W\ J~\) ima po potrebi i imperativ, te prohibitiv (zabrana ~: J\), koji se tvori od apokopatusas negacijom ":1 .. Prema svojoj morfolokoj strukturi arapski se glagoli dijele na: 1) osnovne (~' l'"",~~\, a to su oni obrazovani od trilitera i kvadrilitera u I vrsti jednih i drugih) i 2) prosirene (;~~j .)~~,tj.'oni izvedeni od tih korijena, na razne naine tvorbe, u tzv. proirenim vrstama od tri1itera 14, a od kvadrilitera 3).47 Svi oni oblici, koji se sastoje od jedne rijei, mogu se nazvati "prosti", nasuprot "sloenim'' glagolskim oblicima, koji se tvore od prostih oblika s
46) Kod Casparija, itd., isto glagolski oblici obraeni su u: op. cit., I, poglavlje I. The verb, str. 29-100, & 33-184. Kod Sikiria itd., uz glagolske obraeni su i deverbalni nominalni oblici, op. cit., I, poglavlje: "Glagoli iIi verbi" ...r str. 69-174. 47) Prema jednoj od raznih definicija koje navodi R. Simeon op. cit. I, pod natuknicom: glagol, str. 401.

280

odreenim oblicima pomonih glagola, to se detaljnije razmatra sintaksi glagolskih oblika.

Tvorba glagolskih oblika

Pod "glagolskim" oblicima ovdje (i dalje) prvenstveno emo podrazumijevati isto glagolske, proste oblike, u navedenim stanjima, vremenima (vidovima), te njihovim "nainima'', kod svih glagola: pravilnih i nepravilnih, osnovnih i proirenih vrsta, od trilitera i kvadrilitera. U vezi s tvorbom ovih oblika, ovdje e se dati osnovni podaci o njihovom sastavu i izvoenju, a konkretni primjeri za njih bit e prikazani u priloenim tabelama. 48 , Kako je ranije napomenuto, stari arapski gramatiari izvodili su glagolske, pa i ostale - imenske, oblikedeverbalno, Oni iz Basre smatrali su infinitivC.L.:...:.Jf = 'izvor, ishodiste) osnovom za njihovo izvoenje, a gramatiari iz Kufe da je ta osnova perfekt) zapravo njegov najprostiji oblik, naime 3. lice jednine mukog roda (npr.: ~),u kome se (pored vokala) nalaze samo radikali. Meutim, kako smo ranije istakli, glagolski (i drugi) oblici s vremenom su se razvili, prema novijim istrazivanjima u' arabistici (odn. u semitsko-hamitskoj komparativnoj Iingvistici), iz prajezikih osnova. Oni su prvobitno, izgleda, bili semanticki neizdiferencirani, predstavljali su cjelovit pojmovni izraz (recenicu). Kasnije su, pak, razvivi se dalje morfoloski, bilo u zajednikom ivotu ranog perioda, bilo u doba samostalnog razvoja tih. jezika, dobili posebne sintaksike funkcije, pa su se usljed toga i semantiki sve vie poeli meusobno razlikovati. Kod glagolskih oblika u arapskom jeziku, o kojima je rije, ukratko emo govoriti o njihovim osnovama, te oznaavanju broja, roda i lica na njima, tj. o njihovoj konjugaciji (sprezanju). U arapskom knjievnom jeziku razlikujemo tri broja (kao i kod imena):

48) Od isto glagolskih oblika na njima e biti perfekt i imperfekt (s njegovim nainima), i to oba u aktivu i pasivu (gdje postoji), a uz to: drugo lice imperativa u aktivu. Osim toga, navode se i deverbalna imena: participi (aktivni i pasivni) i infinitivi. - Tabele glagolskih oblika daju i: Caspari, itd., p. cit., I, pod naslovom: Paradigms of the verbs, str. 298-317(u svemu XVIIItabela). - Sikiri, itd., I, daje pregled oblika pojedinih tipova glagola, -s tabelama za njihove proirene vrste, na odgovarajuim mjestima za njih, tokom razmatranja glagola, str. 69-169.

281

1) jedninu (singular, ~)..'J\; 2) dvojinu (dual,~: .~:I\), i 3) mnoinuIplural,

~D.

'

Postoje dva roda (genus, ~\), i to muki (SD\) i enski (~W\) Meutim, oni se ne razlikuju u' nekim oblicima glagola, tj. isti oblik slui za oba roda, i to u: 1. I.sg., 2.1. du i 1. I.pl. Razlikuju se tri lica: 1.lice (govornik, ~D; 2. lice (oslovljeni, ~G.:JD i 3. lice (odsutni, ~wD. - U dualu nema posebnog oblika za 1. lice, nego se mj. njega upotrebljava oblik za l.liceplurala. Da bi se dobile potpune paradigme pojedinih glagolskih vremena i naina, potrebno je utvrditi njihove osnove, te nain oznaavanja broja, roda i lica tih glagolskih oblika.. to se tie osnova, postoje dvije: jedna za perfekt i jedna za imperfekt, te za iz njega izvedene forme (naini). Obje se tvore od radikala dotinog glagola (oni se zovu kod glagola - prema glagolu J...9 - ovako: 1. ~ ~(;, 2. ~;;. i 3. ~r\i), te odreenog rasporeda vokala u njima: Na takvu osnovu, koja 'se' u I vrsti glagola razlikuje po tzv. est razreda, a kod proirenih vrsta ima svoje posebne oblike, u perfektu se dodaju odreeni pro nominalni sufiksi, a na osnovu imperfekta.odreenj pro nominalni prefiksi i sufiksi. Na taj nain dobiju se svi oblici za ta dva osnovna glagolska vremena, na kojima se ujedno razlikuju broj, rod i lice. Iz skraenog naina imperfekta obrazuje se zapovjedni i pojaani nain. Pasivni oblici imaju svoje odreene osnove, koje se od onih u aktivu razlikuju samo po svome vokalizmu. U imperfektu i njegovim "nainima" vokal prefiksa u pasivu razlikuje se od onog u aktivu. Pronominalni sufiksi za perfekt ranije su navedeni, kao i oni za imperfekt s njegovim prefiksima. U slijedeoj tabeli dat e se raspored tih prefiksa (p) i sufiksa (s) za imperfekt, u aktivu i pasivu,fe u njegovim nainima: odreenom (ind.), zavisnom (konj.) i skraenom (apok.),

282

Pronominalni afiksi imperfekta

0
l-< Q.)

p=l

u .....

'"o
e

o o::::

AKTIV IND. KONJ. S P S P

,

APOK. S ,
o

P \
..J

PASIV IND. KONJ. S P S P

APOK. S
c

P
,
i
s

l-<

1. 2. 2.

\
..J

\
..J

...... ;J

co

m f m f
e

0, .
,

,
I
..:;

0,
c

..:; ..:;
oo:!

, ,

0,
,

0,
c

..:;
J ..J

co

.,
,

j-!.
, J

..J

..J

..J

j-!.

..:;
J

.....

l::

3. 3.

cl)

oo:!

oo:!

, oo:!

JI
,
J

,
..:; ..:;
oo:!
J

,
oo:!

-d

, ,

..J

..J

..J

..:;
s
..J

..:;
J

......

2.

JI
,

, , ,

..J

I
,

..J

I
,

..J

co
;J

3. 3.
1. 2. 2.
.

m f
c

O
......

JI
,

oo:!

I
,

, oo:!

I
,

, oo:!

I
,

I I I

.s
s oo:!

ji

I
,

oo:!

JI
J

..J

..J

\ ,

..J

JI
s

..J

I
,

..:;
...i
s

..:;
...i

,
s

..J

I.; _
J

,
..J

..J

,
\.;-

..J

J)_ J Jj_ J
s

\,J J
J

co
l-<

m f
In

0.;-

..J

..J

..J

..:; ..:;
J

..:; ..:;
s .s

1,J J

..:; ..:;
J

,
s

;J ......

J
J

..J

J
s

..J

J
J

..J

3. 3.

j,J

oo:!

1)-

oo:!

\)-

oo:!
,

,
\)J

,
1,J J

oo:!

oo:! s oo:!

oo:!

c,

oo:!

oo:!

J
Tabela lo

,
oo:!

,
oo:!

oo:!

Gornja tabela vai, naravno, za pravilne glagole I vrste (u pogledu afiksa). Ona, ipak, moe posluiti kao norma i za druge, u odreenom smislu. Naime, u izvedenim glagolskim vrstama, naroito kod nepravilnih glagola uopce, dolazi do odreenih odstupanja od norme, i to ne samo u imperfektu, nego i u ostalim glagolskim oblicima (perfekt, imperativ). Ta odstupanja bit e istaknuta, svako na svome mjestu. Konkretan primjer konjugacije jednoga pravilnog glagola prve vrste u spomenutim oblicima (biljeka 48) dat je na naoj tabeli I, pa nee biti potrebno dalje opirnije objanjavanje tvorbe i strukture tih oblika, dok e razlike prema drugim glagolima svih vrsta biti istaknute u slijedeem izlaganju. Najprije e se razmotriti oblici izvedeni od trilitera, pravilni i

283

nepravilni, a zatim svi oblici izvedeni od kvadrilitera, i u njihovoj I vrsti, i u proirenim vrstama iz tih korijena.

1- vrsta glagola iz tri1itera

Ovdje e najprije biti razmotreni svi oni glagoli izvedeni iz korijena od tri radikala. Prema tome da li njihovi korijeni sadre kao svoje radikale tzv. "zdrave" suglasnike ili se u njima javlja hamza ili "slabi" suglasnici J (w) odn. I.,? (y), sve glagole ove vrste dijelimo na dvije vee skupine: I - jake glagole (verba firma), tj. one u kojima se ne javlja hamza niti slabi suglasnici; II -slabe glagole (verba infirma), tj. one u iji sastav ulazi hamza ili slabi suglasnici. Ove dvije skupine dalje se dijele na dvije podgrupe, s obziroIll na glagolske korijene u njima.

A - Jaki korijeni:
a) s razliitim radikalima (bez hamze i slabih suglasnika, te u kojima drugi i trei radikal nisu isti (verbum sanum,~C ~); b) s udvojenim drugim geminatae, ~Wi ). radikalom (verbum secundae radicalis

B- Slabi korijeru/kod kojih razlikujemo: a) one iji je bar jedan radikal hamza(verbum hamzatum, j;~:;~ ii); (~~ki gramatiari glagole: ~Wi i jJ..:+Ji nazivaju: ~i, od..JL.Ji, ali je to po drugima istoga znaenja); , b) one iji je jedan ili vie radikala semivokal w ili y na tri pod grupe: . 1) s prvim radikalom w ili y (.IliJI); (verbum primae radicalis w et y) 2) s drugim radikalom w ili y (J;'''~I); (verbum mediae radicalis w et y) 3) s treim radikalom VV ili Y (~U\). (verbum tertiae radicalis w et y). etvrta podgrupa, ustvari, sadrana je u ove prethodnim trima, Naime, u njoj su glagoli iji. korijen ima. istodobno kao .radikale po dva slaba
284
I ,

za razliku

(J.::J~II); oni se dijele

suglasnika

w ili y u raznim kombinacijama,

a takav glagol naziva se: ~\.

49

Postoji kod grupa s hamzom i sernivokalima i dalja podjela, s obzirom na mjesto hamze u korijenu, odn. na to koji je od semivokala.konkretno u pitanju. Meutim; o tome e. se poblie vidjeti pri razmatranju tih. vrsta glagola pojedinano, kao i na naim tabelama.

Razredi I vrste glagola (iz trilitera)

Iako je ?snovno znaenje rijei uopce vezano u arapskom jeziku za radikale (korijenske su glasnike), dakle, kod trilitera za tri (a nekad i samo za dva radikala), ipak se to znaenje, u manjoj ili veoj mjeri, dotinim vokalizmom modificira, a nekad ak i poblie odreuje. Voka1izam (osnovaiperfekta i impeifekta ima posebnu ulogu pri tvorbi njihovih oblika, s jedne strane, te pri modifikaciji njihovih leksikih znaenja, s druge strane. Zatvorbu oblika tih vremena, osim spomenutih pronomina1nih afiksa, potrebno je utvrditi vokale u osnovi, odn. samo vokale iza drugog radikala. Oni, naime variraju u perfektu i imperfektuIdok vokali u afiksima ostaju uvijek isti). U vezi s podjelom glagola I vrste triliterana razrede, bitan je odnos upravo tih varijabilnih vokala perfekta i imperfekta kod paradigmi pojedinih glagola. S obzirom na te razlike vokala u oba vremena, kod istog glagola, u I vrsti razlikuje se est razreda, kako e se vidjeti u slijedeem pregledu. 50 .

. Razredi I vrste glagola (trilitere)

Razred 1.2.3.4.5.,

Perfekt
"
J

Imperfekt
.i
j -c
>

Vokalizam a/u

Oznaka
.:>

-a..J
"

~
J

,
y. "

'-!?
, 1~

'-!~ ~

ali

~ ~

' .

c .,-

a/a
ila u/u ili
I

t
J
)

J "o

"..

r~
,
J

~ ~~ \ .
c ,

6.-

. <---->,

u'

Tabela 2.
49) O ovim tipovima glagola, te o infinitivima I vrste glagola, pored ostalog, dati su i neki statisticki podaci u radu T. Mufti, Infinitivi trilitera. (bilj. 43), str. 20-22 i 47-48 (s jednom tabelom, br. IV). Prema brojanju u rjeniku IbnManzura, Lisanu-I- 'Arab, autor rada naao je da od ukupno 6.723 trilitere u njemu, otpada na tip.: ~L.. 3.548 korijena, ~c..:. - 514, j;':;' - 648, JS - 416, '-';'1 - 860 i .,riG- 737. . 50) Oznaavanje razreda slovima, i to: 1.- 0, 2.- j, 3. - ' 4. - J, 5.-) i 6. -J' uzeto je prema

285

(Za lake pamenje -vokalizma navodi se ovako po imenima arapskih vokala u stihu: JG;.s.;~ ~JW C;). Navedeni pregled razreda vai za sve glagole, i to samo u aktivu. O vokalizmu pasivnih oblika, iuope o njihovoj strukturi, bit e posebno rijei u vezi s njihovom tvorbom. to se tie glagolskih razreda, koje sada razmatramo, treba istai da ne postoje neka openita, precizna pravila o tome u kojem e se razredu upotrijebiti neki glagol. Pri tome se moramo osloniti na stvarnu upotrebu cirjenik), te na neke odreene uvjete, koji nam mogu, donekle, pomoi da to utvrdimo. Te odreene uvjete za utvrivanje glagolskih razreda formulira [umanov 51 na slijedei nain: 1) kada je u perf, srednji vokal "u", onda je on i u irnpf. (npr.: ~ - ~ = biti lijep); 2) ako je u perf. "i" u impf. je preteno "a" (~~ = znati), a vrlo rijetko je "i" (~~ ..= raunati); 3) kada je u perf. "a", onda je u impf. najee "u:" (~ -':' a :~ = pomoi); neto rjee je u impf. "i" (~;.:, - ~ = udariti); znatno je manje tada u impf. "a". Naroito se "a" javlja kod glagola iji je drugi ili trei
. ~" ~ j.

c;;S-

;S c;-~

'"

(= radikal neki: velar Ct '()' faringal cc'c) ili glotal C >-' ~ ) npr.: ~ objasniti), ~ (= iznenaditi), baciti), ~ (= pogledati), ~ (= uiniti), ~ (= odrezati), ;; (= stvoriti), Je... (= upitati), ~~ (= otici), :J~ (= uivati); ali ima izuzetaka kada u impf: dolazi "u" (a naroito ako je 2. radikal t ili tJ, npr.: ~ (= tei),)J (= otvoriti), :.w (= sjesti), C:J.1 (= izaci), ~ (= stii), ~ (= puhnuti): neki od ovakvih u impf. imaju "i", npr.: ;.:.:,. (= hrkati), ~~ (= vratiti se), )j (= rikati) idr.

c~(~

Rijetki su sluajevi mijesanja glagolskih razreda meusobno, npr.: ~ ~ (= biti prisutan); J~ - (= nasloniti se); J..;J (= obilovati) i dr. ' ,

J~

J';,~~

Meutim, est je sluaj da se pojedini glagol javi u dva, nerijetko i u tri, a ponekad i u etiri razliita razreda. Pri tome njegovo znaenje moe ostati isto, a moe se ono, promjenom razreda, i samo promijeniti. Za dva razreda jednog glagola imamo primjere: '}'~...:. (= zabosti): ~ ...:. (= kihnuti):
, ,

rjeniku Al-artimiya (bilj. 44). Inae, razni autori ih razliitooznaavaju: potpunim oblicima perfekta i imperfekta (u 3.1.sg.m), punim oblikom 3 1. sg.m perfekta (kako se u rjenicima redovno navode glagoli) s naznakom samo srednjeg vokala (tj. onog iza 2. radikala) u imperfektu ~,-:,,:,,,,(ili: u, i, a). 51) Vidi kod njega, op.cit., str. 31, & 11 b.

286

~..:. (= dati);~":' \...,

(= graktati): ~~ \...-, '

(=biti dobar);

D~ (= biti prazan; za
.s

tri razreda jednog glagola: ~~ ~ (=prevagnuti);

'.J

(9~

(= izvirati) i dr.

Meu drugim kombinacijama neto su ece: oJ,.J 0 ,J tf ,J t tf ,J t

J 'i J 'r.f J . Donekle su rijee od njih one sa tri ili etiri razreda, naime: Jtf0'.Jtf0'jtO,tJO'.JJo'.JJ'tf'r.fJtf; zatim: .JJtf0 , tJ o" i dr. '
'.J

Stari arapski gramatiari, u vezi s razredima i njihovim znaenjima, isticali su znaenje: Wdr (= nadmaiti), 'koje je vezano za prvi razred (a-u), npr.:;'::' (= biti bolji pjesnik od). Prema gramatiaru Al-Kisa'iyu, za to znaenje sluio je trei razred (a/a), kada je drugi radikal glagolajedan od suglasnika: t tet ~~, pa bi po njemu bilo: ~,;.J, a ne: ~,;.J (::;:biti slavniji nego). Po njegovom pravilu, pak, u ovom bi znaenju doao drugi razred (a-i) kod glagola: ~ ,l,JS (npr.: ~) - ~ = vie obeavati nego); 1 "o.... -',...".. ..-"a -';l, j y-I (}.>- - ~ = nadrnaiti u dobroti); (-';l,"'pli ( 1.5".J -1.5" f- = biti bolji strijelac od) (sl. ',,"
y. y..... ~.... ~ o .

Prema naim brojanim podacima, dobijenim brojanjem u rjeniku Aqrabu-l-mawarid (bilj. 44), podaci o glagolskim razredima izgledaju 12.313 slucajeva (33,92%)2) tf - 10.810 (29.89%);3) t -5.902 ovako: 1) (16,26%);4) J - 5.843 (16,10%);5) .J - 1.306 (3,59%) i 6) u' - 116 (0,03%) od ukupnog broja 13.411glagola I vrste u tome rjeniku. Kako se vidi, 1. i 2. razred meusobno su brojcano priblini i iznose gotovo 2/3 svih glagola, te znatno premauju sve ostale razrede. esti razred je izuzetno rijedak.

U naem radu: "Infinitivi trilitera" ... (bilj. 43), u kojem smo se bavili odnosom oblika i znaenja tih formi, obratili smo panju i na odnos glagolskih razreda I vrste i njihovih .tipskih (opcih) znaenja. Po jezikoj tradiciji ona St! se kod glagola uopce svodila na: radnju, bivanje i stanje. Meutim, pri detaljnijoj analizi, ona se mogu dijeliti dalje na neto ue pojmovne cjeline (u vezi s glagolima svih vrsta). Poblize o tome treba pogledati odgovarajua poglavlja u sintaksi, sernantici i stilistici. Ovdje emo se, pak, osvrnuti samo na osnovne zakljuke u vezi s glagolskim razredima I vrste i njihovim odnosom prema glavnim tipskim znaenjima, vezanim u odreenoj mjeri s njima. Kako se u prva tri razreda (O , tf ' javlja najvei dio glagola, oni su vezani za sva ta moguca znaenja. Ipak, kao tri brojnija mogla bi se istai: aktivnost (fizika, apstraktna, volitivna), promjene i kretanje. U etvrtom' razredu (J) na prvo mjesto dolaze znaenja (fizikih) osobina, a nisu rijetka ni znaenja koja ukazuju na: rad, promjene, kretanje, osjeanja, stanja, a onda i drugo.

tJ

287

Za peti razred () karakteristicno je obiljeavanje (trajnih) fizikih svojstava, a potom i onih apstraktne naravi. Ostala znaenja javljaju se u njemu u znatno manjem broju. Kako je esti razred (.)") izuzetno rijedak, neka se znaenja u njemu uope ne javljaju, a od onih najeih mogu se istaci: razne vrste aktivnosti (etike, fizike, intelektualne), fizike osobine, osjecanja i promjene.

Prelazni :ineprelazni glagoli

52

Pitanje prelaznosti i neprelaznosti uglavnom spada li domen sintakse i semantike, a ovdje emo se na:'to osvrnuti sa gledita morfologije, u prvom redu, naroito u odnosu na prvu vrstu glagola, te njihove razrede u njoj. Prema naim podacima, na osnovu brojanja u rjeniku Aqrabul-mawarid, u 1vrsti nali smo najvie neprelaznih (18.565), zatim prelaznih (13.001), pasivnih (649, tj. onih upotrebljavanih samo u pasivu) i prelaznoneprelaznih (451, tj. onih koji mogu, uz isto znaenje, istodobno biti i prelazni i neprelazni). Odnos, pak, prema razredima I vrste glagola, jeste ukratko ovakav: ul., 2.,4. i 6. razredu .veinom su neprelazni, sa znatnim brojem pre laznih. U trecem razredu prevladavaju prelazni nad neprelaznim, dok se u petom razredu nalaze samo neprelazni. Prema kategoriji prelaznosti (i njenom odsustvu) kod izvedenih glagola
I vrste ovdje emo istai da su u: V, VI, VII, IX, XI,XII, XIII, XIV, XV vrsti

neprelazni (uz neka druga znaenja), a neprelazni su (s malim izuzecima prelaznih) i prosirene vrste kvadrilitera(tj. II, III i IV). U ostalim vrstama su i prelazni i neprelazni glagoH. Detaljnije o znacenjima svih tih izvedenih vrsta govorit e se posebno kod svake pojedine od njih. Pored svih ostalih faktora, i (nerprelaznost utjee na znaenje pojedinog glagola. Openito, pak, mogli smo ustanoviti da prelazni glagoli znatno vie nego neprelaznidolaze u znaenjima koja obiljeavaju razne vrste aktivnosti, dok za vecinu ostalih tip skih znaenja slue neprelazniglagoli, naime, za ona koja obiljeavaju: kretanje, promjene, stanja, osjecanja, osobine (boje, bolesti i dr.), Kao neprelazni, za slina znaenja, slue i glagoli upotrebljavani samo u pasivu.
52) O njima u vezi s gJagolskim razredima vidi: Sikiri, itd., op. cit. I, str. 75. Meutim, prema naim podacima, brojani odnos preJaznih prema ncprelaznim glagoJima I vrste, s obzirom na njene razrede, izgleda ovako: 1. - 5.935/6.199; 2.- 4.672/5.980; 3.3.019/2.727; 4.- 827/4.911; 5.- (3)/1.294; 6.- 45/67.

288

Glagolska vremena

li

pasivu

Ovdje podrazumijevamo: perfekt i imperfekt u indikativu kod pravilnih glagola. Kako u pasivu nema glagolskih razreda, u perfektu i imperfektu samo po jedna osnova, na koju se u perfektu dodaju isti sufiksikao oni navedeni uaktivu, dok se na osnovu u imperfektu dodaju isti kao u aktivu, a prefiksi, uz isti konsonant kao kod onih uaktivu, drukiji vokal, a to je "u". Osnova perfekta ima oblik: - ~ (fu'il-),aimperfekta:J..,:Jpostoji to su sufiksi dobiju (.. {'aH.

Odgovarajuce perfikse i sufikse treba pogledati u ranije datim tabelama (kod linih zamjenica), Konkretan primjer promjene ovih vremena u pasivu dat je u tabeli 1.Navedimo samo primjer za to 'li 3. 1. sg. m. (koja se inae navodi kad god je rije o glagolima): .perf.: ~ (= napisan je) impf.: ~ (= pie se, bit e napisan) i sl.
l' ..~J1
'
0 ,.-

Pasiv zavisnog i skraenog naina imperfekta razmotrit e se u slijedeem izlaganju, a dalje, i ostalih proirenih vrsta trilitera i kvadrilitera. .

NAINIIMPERFEKTA
a) Zavisni i skraeni nain

t:Wl6-:'"'"

Arapski naziv za imperfekt: 7' )~\ (= slian) uzet je za njega zbog '-= . . odreene slinosti njegovih nastavaka u nainima s nastavcima kod 0..- ~.... . promjene imena (tzv. yl~'~ I). Naime kod imperfekta u indikativu (t)~\) u nominativu (~)\): u konjuktivu C:"";.::JD tu je nastavak -a, koji nalazimo kod imena li akuzativu (~D. U apokopatusu .1~\) pak, ti oblici ostaju bez nastavka.islino kod imena u pauzi (~)\).
j. ..

,/

j.

0/

(r

U pogledu tvorbe naina imperfekta o "odreenom" nainu dosada je navedeno sve najosnovnije. Na osnovu toga, a uz pomoc ranije donesene tabele: "Pronominalni afiksi imperfekta", te primjera za sve oblike imperfekta na tabeli I .. Cglagol ~),. sada emo kratko iznijeti najvanije o tvorbi zavisnog i .skracenog naina, najprije u aktivu, pa zatim u pasi:vu, uporeujui ih s oblicima "odreenog" naina imperfekta.

19 GRAMATIKA

ARAPSKOG JEZIKA

289

Promatrajui poblie spomenute tabele u vezi s nainima imperfekta i njihovom tvorbom, odn. morfolokim razlikama meu njima, zapazit emo slijedee: U konj. i apok. aktiva prefiksi ostaju isti kao u indikativu (svi s vokalom -a- na svome kraju). Od sufiksa prema onim u indikativu, dolaze: u konj.:':" (-a) mj. ~ (eu): _ (5 - (-i) mj. ~ _ (-ina); I'- (-a) mj. 01'- (-ani); lj ~(-u) mj.0j ~('"una). Sufik;i
"' "' "'

za 2. i 3. I. pI. f. 0...;;(-na)ostaju isti. U apok. nastavak _' (-u) iz ind. otpada, pa se u tim licima oblici zavravaju na suglasnik (3. radikal). Svi ostali oblici apok. isti su kao oni u konjunktivu, I'vokal iza 2~rad. impf. ind. ostaje isti u svim njegovim nainima (kao i imperativu i energetiku); ve prema razredu dotinog glagola u indikativu. Konj: i apok. u pasivu razlikuju se od onih u aktivu samo po vokalii ; (-u), koji dolazi u svim perfiksima pasiva mj. vokala .: (-a), kod prefiksa u aktivu. b) Poieeni nain (energetik,

3~Pt..~.,a..J\)

Ovaj nain imperfekta (koji tada ima znaenje intenzifikacije futura) tvori se dodavanjem skraenom nainu imperfekta sufiksa (tzv. ~:",l5j.:Jr0 ~\, koji se javlja u dva oblika: 0 (~~".l"'. '" 1\0~\ ) i j (~0 ~(), uz odreene promjene (kod glagola, te suf. J koji nekad dobije oblik:J). Naime, u singularu m., te u 3. 1. f. singulara, pa u 1.1. plurala, sufiksi energetika dobiju oblik: -anna, odn. -an. U 2. i 3. I. m. pI. ti sufiksi glase: -unna, odn. -un, a u 2. I. f. sg. glase: -inna, odn. -in.

O 2. i 3. I. f. pI. vokal -a nastavka -na u apok. mijenja se u dugo -a, a

sufiks energetika na kraju dobije "i", pa glasi, dakle: -anni, Sufiks -nne upotrebljava se uope u dualu energetika, niti u njegovom pluralu enskoga roda. Sufiks -an energetika moe se mjesto j ..::. -pisati i znakom nunacije, tj. ., a taj se u pauzi izgovara kao dugo -a (C). Premareenom, ovaj nain imperfekta prevoditemo naim futorom I, uz neki prilog za pojaanje, kao to je, npr.: svakako, sigurno, zaista i sl. Tako, npr., od glagola = [(po)hvaliti] 1. I. sg. energetika glasit e 0:.L...:-t odn. j:.L...:-r = sigurno u (porhvaliti itd.

-=-"'~

290

A sada emo dati na tabeli potpunu promjenu toga glagola u energetiku s oba njegova sufiksa (u aktivu)

Pojaani nain imperfekta

1. .....
;j

2.
2. 3. 3. 2.

m
f

0~

...

eo
..s::

....

m
f c
m

;j

3. 3.

J\~
Jl~

1.
2. 2.
;j

c m
f

....

3. 3.

m
f Tabela 3.

c) Zapovjedni nain (imperativ, ;;~f) 53

S morfolokog stanovita oblici imperativa u arapskom jeziku nisu ujednaeni. Naime, jednostavni oblici za njega postoje samo u drugom licu (sg., du., pl.), oba roda, u akti vu. Svi ostali oblici obrazuju se, meutim,
53) O zapovjednom nainu (kao i prohibitivu), te o pojaanju imperativa i imperfekta treba pogledati: Sikiri, itd., op. cit., I, str. 85-93.
19 GRAMATIKA

291

(kao 'i za drugo lice), iz skraenog naina, ali stavljajuiprednjih esticu J (li-). Rijetkaje upotreba 1. lica (sg. i pl.), kao i oblika pasiva uopce. ' Svi oblici pasivnog imperativa tvore se pomocu estice J i oblika skraenog naina u pasivu. ' Oblici za 2. 1.imperativa u aktivu izvode se od 2. 1.aktivnog apokopatusa, s tim di-mu se odbaci, prefiks ...5 (-ta), a mjesto njega upotrijebi prefiks sa i prostetskim voka1om, i to: - T - Cu-) kod glagola 1. i 5. razreda' (iji je srednji vokal imperfekta ~(-u); kod glagola ostala etiri razreda sa tim srednjim vokalom"::'(a-, i-) u imperativu doe prefiks 1 (i-), pa eZ. 1.m, sg. biti, npr.: ~T (='napui); r)-i (= budi plemenit), ali: ~~ (= sjedi): ~l (= uini); ~l (= znaj); ~l (= raunaj) i sl. '

~)i't:~

Prosti oblici imperativa u aktivu dati su na svim priloenim tabelama glagolskih paradigmi. Za I vrstu vidjeti tabo I, a za sve oblike imperativa/u aktivu i pasivu, te one sa sufiksima za pojaanje), data je u tekstu tabela pod naslovom "Imperativ". Na toj tabeli pored "obinog" imperativa, navedeni su i njegovi pojaani oblici. Kako se tu vidi, oni su obrazovani od oblika skraenog naina aktiva i pasiva, dodavsi im za pojaanje iste one sufikse (0 , J), koji se u istu svrhu dodaju u energetiku (tj. pojaanom nainu imperfekta). Njihov raspored u pojaanom imperativu isti je kao u energetiku. Znaenje imperativa, tj. zapovijedi, izraavaju i neke imenice (infinitivi, u akuzativu), nepromjenljive rijei oblika: JW, pa, ak i neke estice (prijedlozi, uzvici). O svemu tome treba se obratiti na sintaksu ili stilistiku ili, pak, na poglavlje u morfologiji posveeno esticama. A sada evo spomenute tabele "Imperativ" s pregledom svih njegovih oblika na primjeru glagola:"::' ~ = [(po)hvaliti].

292

IMPERATIV obian
akt. 1.
2. .

pojaan sa '0_
akt. pas.

pas.

pojaan sa 0 ~ akt. pas.

c m
f

eo 2.
.
..

.....

~.

3.
3.

m
f

2. 3.

c m
f
\~

\~

cl

3. 1. 2. 2. 3.

c
m
o

0-4->-k

Jl

,.

'!J

cl IJ ..L....>- k

.. 0

'"

ci

c,

3.

cl) Zabrana (prohibitiv, ~\)

Ovaj glagolski nain obino se odreuje u gramatici zajedno s imperativom. U arapskom jeziku morfoloki se oni slau meusobno, osim u svim oblicima 2. lica u aktivu, dok se u pa sivu s njim potpuno podudaraju, s tim, naravno, da u prohibitivu ispred svih oblika dolazi odrena estica ~ (= ne). Sami njegovi oblici, pak, isti su kao u skraenom nainu imperfekta, i u aktivu i u pasivu. Pojaanje se vri isto kao u imperativu sa spomenuta dva sufiksa (0 i 0) za tu svrhu. Ove oblike uglavnom prevodimo naim negativnim imperativom, s tim to kod pojaanih oblika treba upotrebljavati neki odgovarajui prilog za pojaanje, kao to su, npr.: nikako, nipoto, uope i sl., pa emo tako rei: 293

'~

~ = nekaton) ne hvali; 0~ ~ ili0~ hvali;o~ ~ = neka ga ne hvale (neka

= neka ga uopce ne hvale i sl.

~ = neka (on) nikako ne ne bude hvaljen); 0~ ~ ili ~

0~

A evo sada tabela za sve oblike prohibitiva.

PROHIBITIV
CI) '0 u lo-< ..... .....J
"'lj

~ e

obian akt. pas. ~t~

'~r~-

pojaan sa 0_ akt. pas.

pojacan sa 0_ akt. pas.

lo-<

1.
.2 . 2.

(\l

0:.c..:-r~ 0:.c..:-r~ 0:.c..:-r~ 0:.c..:-r~

....
:::l

.:.CJ ~ o~'l
/ o /~ ~ ..l...>..i. o~~
'~~ \~~. \~~
\~~

0~~
0~~
, ~

0~~

0~~ 0~~
, ;~

0~~ 0~~
,

oo
:::.

f
im

~~~
, o

0~~
,
~//,

....
(f)

3. 3.
2.

'J

0~~
0~~ 0\~~ 0\~~ 0\~~ 0:U~ 0~~ 0Go~\

0~

0~~

0~~ 0~~
-

f e
m

C~,')}
\~~ \~~

0~~ 0\~~ 0\~~ 0\~~ 0~~ 0~~ 0G'~~

::, J /, o
j.

0~~
-

....
(\l

:::l

3. 3. 1.
2. 2.

cl
....
(\l
lo-<

f e
m

\~~
o~')f

~~
\.;~~
J

0/~~ 0~~
-

0~~

\.~~ J

0~~
'" o

f
m

:::l

JO~~
\~~ J
/

J'~~
.
\~~ J
~ ..... o ..... o

....

3. 3.
.

c,

.
.s

0~~
'if

0~

':1

.il

;'

')f

0.

.;- o

j.

0~
-

iJ~

'J

0~

/'

0~

0G~\

0Go~~

294

NEPRAVILNI

GLAGOLI

- WLJi' ~

""

;'0"").""0"",,,,

JW~~\

54

Govorei O I vrsti glagola, naveli smo njene osnovne morfoloke tipove. Nasuprot onim glagolima nazvanim ~L...(= zdrav, pravilan) stoje svi ostali tipovi: manje nepravilni (a to su: ~~f i j;...+Jf), te oni pravi nepravilni, sa "slabim" suglasnicimaw ili y (jZ:Jf). S obzirom na razliku u konjugaciji, postoji i dalja podjela ovih glagola. Naime, prema mjestu hamze u korijenu j;...+Jf - glagoli se dijele na one iji je hamza 1. rad. pa se zovu:

.,WTj .. ,.'o:;o 2. rad.: ?j~

JI

i 3. rad.:

i~jJ~
~ o
JI

.
o

Kod tipa j...:': 'Jf prema poloaju "slabih" suglasnika w ili y u korijenu, vidjeli smo da imaju tri podgrupe: 1) oni ijije 1.rc:d.w ili y zovu se: JW\, i to kad je 011 "w':, to je: a kad je "y", to je: :;tJrJWf; .... ."
o

'.?l,JI JW\, ... ..

i

:;WT ~;'<~f; :;WT~UL

2) glagoli sa 2. rad, w ili y, a to su:

~.J; .. \:\s podgrupama: ~l,JT~;''''~f i

..
s pod grupama:

....3) glagoli iji je trei rad. w ili y: ~U\,

~i,Jr~uf ..

Postoje i dvostruko (a vrlo rijetko) i trostruko nepravilni glagoli, te tzv. defektivni glagoli. 55 Od dvostruko nepravilnih ve je spomenut tip~r, sa dva "slaba" su glasnika kao svojim radikalima. Kada je 1. i 3." rad. jedan "slabi" suglasnik, tada se to zove: J)~ ~r, a kada je 2. i 3. rad. "slabi" su glasnik, to je onda: 0)):.Ji ~f . ..
j. j. o oj.'"

Drugi tip dvostruko nepravilnih glagola ima u svom korijenu hamzu i jedan od suglasnika w iliy. Postoje tri kombinacije takvih korijena, s obzirom na to koji je po redu u njemu w ili y. Svaki, pak, od ta tri sluaja
54) Nepravilne glagole uope obrauju: Sikiri, itd., op. cit. 1, str. 120/167, a Caspari, itd., op.cit, I, na str. 68-96, & 119-182. 55) Tako ih Sikiri, itd., op.cit., I, str. 121 (i dr.) naziva:predvostrueni, a Rade Boovi, Udzbenik arapskog jezika (sa vjebankom i rjenikom), Sarajevo, 1984, na str. 135, za nepravilne glagole daje nazive za:~L,;,..;. .. podvostrueni; j~ - hamzirani; J~";';-1 - uplji; ..... 1: - krnji; J.,...J - dvostruko nepravilni. Qvi terminisu novi polupravilni; u naoj arabistici, gdje gramatika i sl. terminologija za arapski jezik jo nije ustaljena niti objedinjena.

295

dijeli se dalje na po dvije grupe, prema tome na kojem je mjestu korijenska hamza. Detaljnije o tome govorit e se pri razmatranju osobitosti ovog tipa glagola.

Trostruko nepravilni glagoli mogu se podijeliti na dva tipa: 1) oni iji je jedan radikal hamza, a ostala dva w ili y; i 2) oni ija su sva tri radikala kombinacije slabih suglasnika w i y.
Uz nepravilne glagole navode se neki glagoli, koji bi se s morfolokog stanovita mogli nazvati "defektivnim", jer se upotrebljavaju u ogranienom broju oblika, koji su sasvim nepravilni, pored nekih od njih kojimogu biti i pravilni. Semantiki se istiu svojim posebnim znaenjima. Tu ubrajamo: 1) glagol za odricanje (negaciju) ~ 2) glagole pohvale i kuenja
(= nije i sl.):

(r~U(, c:WjW1), kao to su: ~ i ~ (~jW1),

u oblicima:

cidr.;

3) glagole divljenja ili uenja

~l

(. ili ;; ~l

U vezi s nepravilnini glaglirna evo nekih brojanih podataka, ali samo li za korijene trilitera. 56 Tu otpada na: ~wi - 358, ~Wr - 514; 648; jUi -416; 6;'\!i - 860;~8i -737 i sve preostale (tj. ~i i druge dvostruko i trostruko nepravilne) - 117, ali je ova cifra sadrana u ova etiri prethodna tipa korijena. Broj ukupnih korijena je, dakle, 6.723 u spomenutom rjeniku: Lisanu-l' Arab. Za glavne tipove newavilnih. glagola dati su I?rimjeri na priloenim Ovdje, pak, u tabelama (II-XX) osnovnih glagolskih paradigmi (~f;'). slijedeem izlaganju, ukazat e se prvenstveno na odstupanja oblika nepravilnih glagola od onih kod pravilnih glagola. Pri tome emo id iznesenim redom tipova nepravilnih glagola u arapskom jeziku.

j;~+~

I - Tip glagola - ~~\

y.

.,.

.-

j.

o ....

Termin: ~~f znaiudvojen (geminiran), pa bi se ovaj tip mogao zvati "udvojen'' (ili .sl.). Meutim, takav naziv, ustvari, ne bi Po0tpuno odgovarao, jer se ovdje radi samo o udvajanju (geminaciji - iliWi), odn. stapanju ili slivanju (kontrakciji - rL1:.~ ~i) 2. i 3. radikala, meusobno identinih, u jedan udvojen suglasnik (gerninatu), u odreenim oblicima glagola ovoga tipa, dok se oni u ostalim sluajevima mijenjaju kao pravilni glagoli (vidi tabo II i III).
56) To vidjeti u naem radu: Trilitereu arapskom jeziku (bilj. 7), str. 540, ili neto detaljnije u radu: Infinitivi trilitera ... (bilj. 43) na osnovu podataka dobijenih brojanjem iz rjenika: Ibn Manzur, Lisanu-l-' Arab.

296

Zakonjugaciju.glagola

~W\

treba se drati slijedeih pravila.

~;t >::'t

1) Kada bi 2. i 3. radikal glagola trebalo da budu s vokalom (tj. !l~) ili da 2. bude bez slijedeeg vokala (tj. ~L.), onda se oni moraju stopiti u jedan udvojen suglasnik. Taj se sluaj stapanja naziva: ~I~ obavezno stapanje (slivanje). Taj udvojeni suglasnik zadri vokal, koji je trebalo da bude na 3.. radikalu,a vokal 2. radikala pree na prethodni suglasnik, kad je taj bez vokala, ili on ispada, kad je prethodni suglasnik s vokalom. Tako mj.~; bude:':;' (= proao je); od : ~'; > -; (= prolazenje-od : (= prolazim) i sl. 2) Meutim, kada 2. radikal ima iza sebe vokal, a 3. ga nema, onda njihovo stapanje nije mogue, pa su ti oblici kao kod pravilnih glagola, a ovakav sluaj naziva se:~; ~'.'. = nemogue (ili nedopusteno) stapanje. Tako e biti,npr.:~~;' (= proao sam), (= proli ste vas dva), (= proli smo),J~; (~ prole su) i sl.

r~~ ~\

rr r~~~\

C~;

W~;.

3) Kada je 2. radikal vokaliziran, a 3. nije, onda sekod oblika skraenog naina (u imperfektu, imperativu i prohibitivu), ta dva identicna radikala mogu stopiti u jedan udvojeni suglasnik, ali mogu biti .i razdvojeni. Pri tome se razlikuju dva sluaja, zavisno od razreda doticnog glagola. a) Kada se 2. i 3. radikal stope; iza sebe mogu imati sva tri vokala (a, i, u), ako je iza 2. radikala vokal "-u" (tj: kada je taj glagol u 1. ili 5. razredu), npr.:,~ -l ili,~ -l ,,~ -l ,,~ -l (=niJ"e rascijepio): <....-JI ili .....J ,.....J ,.....J .. \ ....... I .......\ -.. \ . . ... (= opameti se, budi razborit) i sl.
c -'
C __ :.> '" ;;. -' '" ~" ~.!J. .,.

o...

.:.'.

JI

.".

o ,..

c:

-'-0.1

~.!J.

-t

J.

b) Kad je iza 2. radikala "a" ili "i", onda je iza udvojenog suglasnika mogu vokal: "a" ili "i" (tj. u ,razredima 2, 3, 4, 6), npr.:~)\ ili~\ (=nisam pobjegao): ~~ ili: :.r-: ,:.;. (=dodirni) i sl.' "

;J

;J ,~\ ;J

ILTip glagola - j~1

.. 0..-

Korijenskahamza ovih glagola ponajvise je ostala sauvana (u starijoj fazi klasinog jezika), pa oni iu svojoj konjugaciji malo odstupaju od pra vilnih, tj. samo u nekim odreenim, rijetkim sluajevima. Inae, li nekim starijim dijalektima, a u novije vrijeme i u knjievnom jeziku, hamza se nekad gubi ili mijenja, zadravajui u odreenim sluajevima i prvobitne oblike s hamzom. Ovdje emo spomenuti najvaznije u vezi s promjenom ovog tipa, a njegove potpune paradigme treba pogledati na taboIV, V i VI. Tako u tipu s hamzom kao prvim radikalom ("WI

j~),

u 1.1. impf. 297

aktiva prefiks _ t (a-) stopi se sa slijedeom hamzom 1. radikala u jednu, a vokal "a" se produlji, npr.: 0~T ( < 0~\t) = dozvoljavam; ~.:lT ( < ~.:l\t) = prireujem gozbu; ~T ( < ~H) = zapovijedam. .'. / / Kod glagola: lj..t (=. uzeti), jSt (=jesti) i ~t (ezapovijedtti), pored pravilnog imperativa (naroito upotrebljavan iza rijei koja se svrava na vokal, kao j = a, :.;, = pa, i dr.) u 2. licu aktiva, imamo i nepravilne oblike s gubitkom njihovog 1. radikala, pa ti oblici, npr., kod glagola::;.t glase: sg.m. ';. (= zapovijedi), f: '$;'; du.c.: C~; pl.m.: \)~, f.: 'J';, pored pravilnog: uzmi) itd., kao i:

;H itd. Potpuno
~ ,)L. djL

JS'. (= pojedi) itd.

je analogno s ona dva druga glagola, pa e biti: ~

(=

imamo isti sluaj 's tim oblicima imperativa I kod glagola (~\ glagola: JL (= upitati), pa on glasi: ~' (=pored: JL.l=upitaj),pa dalje:

j;..+.)

,:;:.. (uz pravilne: ~L.l' ~L.ld)Gr(JLl ).

U novijem jeziku naroito (ali i ranije), kada je hamza bez vokala iza sebe, ona se gubi ili se pretvara u dugi vokal (a, i, il), ravnajui se pri tome prema prethodnom vokalu, pa imamo, npr.: j.:U i j.:G (=nada se); 1}.Gl i Iy.i..;) (= dozvolite); y y- i Y y..(= jede se) i sl.
;~ . . j. .

o';

,;,

jl

Kada iza hamze slijedi vokal, a prethodni joj je konsonant bez vokala, tada se hamza moe zadrati ili, pak, ispasti, a vokal iza nje prenijeti na prethodni konsonant (kao kod gornjeg: JL.l i ~), ili: JU i JU (= pitamo)
i sl.

Poseban tip ovih glagola, naime: '-2-' tj. sa 1. i 3. rad. kao hamzom, nalazimo samo kod est glagola: t;t ,ut ,~l ,t) ,ts't i GT ( < ,f,t) . Ne postoje drugi sluajevi sa dvije korijenske hamze.

III - Tip glagola - J~I

..-

o ...

Kako je ranije navedeno, to su oni s 1. radikalom "w" ili "y", a naziv JG.. (= slian) dobili su zato to im je promjena u perfektu slina (ustvari ista) onoj kod pravilnih glagola, bez gubljenja toga radikala. Tako u perfektu ostaju "w" i "y" sasvim ouvani, u cijeloj njegovoj promjeni (aktiva i pasiva), npr.: ~J (= naao je), ~~ (=naen je), ~ (= sazreo je), ~ (= udaren je po tjemenu) i dr. / U imperfektu, pak, dolazi do odreenih glasovnih promjena, a naroito do ispadanja 1. radikala "w". To je sluaj i s odreenim oblicima izvedenim iz njega (npr.: imperativa, prohibitiva i dr.).

298

Glagoli: ~i,JrJL.i-Jf gube 1. rad. "w" u imperfektu, te u imperativu, kada je iza 2. radikala vokal "i" (tj. kod glagola 2. i 6. razreda), npr.:

( < ~~

= nalazi: :.:.,!(mj. :.:., !~P = naslijedi i sl.

",.JI'

Kad je kod istih glagola (sa 1. rad. w) iza 2. rad. vokal"a" ili "u" (glagoli 1, 3, 4 i 5. razreda) onda 1. rad. "w" ostaje sauvan u imperfektu i imperativu, npr., u imperfektu prema perfektu: ?J -~:;. (= bojati se); j.?) - j.?y. (=biti nezdrav) i dr.
Y. JIO -" .

t~J(= pustiti);
t~)

Od ovog pravila odstupa nekoliko glagola, iako iza 2. rad. imaju vokal "a" u imperfektu i imperativu, ipak to "w" ispada. To su slijedei glagoli: (=

)j (= pustiti); tJj (= zadrati); ~j (= obuhvatiti); ~j staviti); ~j (= zgaziti); (lj (= pasti) i ~J (= darovati).

Tako emo, npr., od ~J imati::. 'e~(= on daruje) ~ (= daruj), itd., pa tako kod svih gornjih glagola analogno. Treba napomenuti da se glagoli: i )j ne upotrebljavaju (i to u znaenju: pustiti), u perfektu, aktivnom participu i infinitivu, gdje ih zamjenjuje glagol: !i) (= pustiti, ostaviti).

Kad je red: "w" bez vokala, a ispred njega doe "i", onda se "w" pretvara u dugo "i" (npr.: ~1 < ~~1 = boj se), a kad je ispred "w" vokal "u", onda se = neka se nae) i sl. ono pretvara u dugo "li" (npr.: '~-'~ <

'~:,J

Kad je kod glagola :;~JG.Jfispred 1. ;ad. "y" vo kal "u", a iza "y" nema vokala, onda se tada (pretvorivi se najprije u "w'') pretvara u dugo "li", npr.: (preko od '1:,;:) = biva (pro)buen i sl.

lJ;'

lJ:;

Kad je 1. rad. "y" bez vokala, a ispred njega doe vo kal "i", onda on (y) prelazi u dugo "i", npr.: ~l < ~l = probudi se i sl. U svim ostalim sluajevima 1. rad. "y" ovih glagola ostaje sauvan, npr.: ~ od ~ (= odrasti, ispetise na) isl. Primjere za promjenu JG glagola vidjeti na tabelama VII i VIII.

Dvostruko nepravilan tip je:Jt;. + ~c.a.:; sree se samo kod slijedeih glagol~: CJ (=brzati);j; ~=voljeti): ~J (= dobro izvriti), i 1,) (= vrisnuti): a zatim: ~ (= biti bijel) i ~ (= imati kratke, zbijene iunutar povijene zube). Za primjer evo promjene najeeg od njih (~) u perfektu, imperfektu i imerativu, svih u aktivu. Inae, pri konjugaciji i ovakvih glagola treba se drati pravila koja vae za.gornja dva tipa glagola.

299

.... ~ OJ .... ~

SINGULAR 1 2 2 c m f
,,",\

3 m
,,",\
"Il

DUAL 3 2 3 m f c
,,",\
"Il o')

3 f
''"'\ "Il

P L U R A L 2 1 2 3 f c m m
,,",\
Il oll

3 f
,,",\
Il oll

.... lo-< OJ c,
OJ .... lo-< OJ c,

~,)

Il oll

,,",\
.0

Il Il

, :JI,
oll

,,",\
Il oll

,,)

,) ,

~J :
').., "Il

,~~

,,",\

,,",\
Il oll

,,",\
Il oll

'~

';:I

:'l..

:S~
~'l.,
\ ,11

,,",\
" Il

,'J

,,,,",\
" Il

~I~

~'~
.","

" Il

'\

S ..... > ..... ....

re lo-<
OJ

,~

~~ "Il

..,~ "
~I~

::S,

"Il

~~

~'~ ::5, . ;:) ,

"Il

:'l.,
" Il

:I~'
" Il '"'\

."i~ .f"\

:1;
'"'\

~ 1)
,Il oll

,'J

Q'l

,'J

,'J

,'J

,:7"
"Il

,,",\

S .....

c,

--- --,:7"
"Il oll

,,",\ ,,",\
~Il

"Il

:"1;, :~' "Il

:"1..'
,,",\ ,~~

o '"'\ , Il oll

~\

'j,

~"1; ,
,Il oll

--- --,Il oll

,~...!.!

~"1; \

:~\
'''2

"Il

~~'

~"1..'
,Il oll

--... cl

,
\~,

_o,
"Il
\~I

.:

oll

,'J

" Il

, :"1;' ~"1; ,Il

5
oll

,'J

IV. Tip glagola - j y~1

Konjugacija ovih glagola sa 2. rad."w" ili "y" razlikuje se od one kod pravilnih u I, IV, VII, VIII i X vrsti, a kod svih ostalih je pravilna. Mi emo ovdje, kao i dosada, razmatrati odstupanja od norme samo u I vrsti. Zbog ispadanja 2. rad., te njegovog pretvaranja u vokal, nastaju znaajne promjene, naroito u osnovama ovih glagola, pa tako dobijemo sasvim novi tip njihovih morfema. Paradigme za ove glagoledate su u tabo IX-XII.Ovdje emo ukazati na osobitosti promjene ovih glagola u perfektu i imperfektu, te odreenim drugim, iz njega izvedenim, formama. Uporeujui upotrebljavane konkretne oblike ovih glagola s onim za koje pretpostavljamo da su se mogli razviti-iz njih, istaknut emo primjere njihovog odstupanja od oblika odgovarajucih pravilnih glagola prve vrste. 1) Kada su "w" ili "y" s vokalom, a ispred njih bude vokal "a", onda se w, y pretvore u dugo "a"; pa nastane, npr., (u perf.): J~ < J~ (= rekao je); J~ <J)-(=mislio je); Jt1 < J), (= bio je dug, visok); Jc, < j;.; (= tekao je); y~ <:.,....;,. (= bojao se) i dr. 1.)Kada su "w" ili "y" bez vokala, a ispred njih 1. rad. bez vokala, njegov se vokal prenese na taj prethodni suglasnik (1. rad.), dok se w, y pretvaraju u duge vokale, npr. (u impf.): se; J~ < J~ prodaje i sl. (preko

...-

0~

J~)

= goni se;

r~ r~
<

< 0~

(preko

0~)

= boji <~ =

= posti; ~

300

3) Kad bi trebalo da "w" ili "y",ako su bez vokala iza sebe, dou ispred suglasnika, takoer bez vokala, onda oni ispadaju. Tako, npr., u skracenom nainu imperfekta (s negacijom ;.J) nastanu oblici: .~;.J < .:...;~ ;.J (preko :"';~;.J) rekao; ~ ~ = nije se bojao; ~;.J

< J~;.J

(= prekoJ~

;.J) = nije .

<~

(preko ~~)

= nije prodao i sl. .

Uz ovakvu promjenu u imperativu (2. lice) odbacuje se i prostetski alif ispred 1.~adikala, jer on dobije odreeni vokal, npr.: od (= ustati), ss s .... s imp. e biti: ~ < i.;i (preko i';O = ustani, pa dalje: '.5"} , lo'; ,Iy'; ,~; od ~L.- ~ bit e: ~ < ~1 (preko ~1> = idi, pa dalje: ':S.r ,\~ '\J~ ,0~ i
. o' -" o o o Y. oJ! -

r~- r~
JI Jl

JI

,..

dr.'

,',

'

,.:'

., ,

4) Iza 1. rad. perfekta u 1. i 2. 1. oba roda i sva tri broja/te u 3: 1.f. p1., doe vokal "u" kQd~ J;'t a vokal "i" kod glagola :;.~ J;'t pa e ti oblici (od biti: sg. 1. c.: ~, 2. m: 8, f: ..::J ; du.c.: (. ~'.;; p1.m.: ;.~'.;

:;J; i 3. f. p1. ;J; analognotome ::..l.,J. ,..:..L, d. ,:-1. ,:;L; i '. .L.
, f.:
-.;

r~)
""....

. lj
\...

od gl. 'Je.

~(=nageti

se) bit e:

'

...

...

\"..'

....

Suprotno ovom pravilu, kod glagola sa 2. rad. "w", koji su nastali iz 4. razreda / kao: :"";G.- ( < :"";.J";" ) - ~~ ( < J~)/ iza 1. radikala doi e u gornjim oblicima vokal "i"{a ne "u"), pa ce glasiti (kao kod Je. i slinih): ~,~,~itd. Tako j~ i kod gl. ~,~ itd.'

rG- r~ r; - r~= spavati), pa e, dakle, biti: ~

, ,

ist~ je' sa gl. :::.,t..: - 0~ (= umrijeti), ali kada on pripada 1. razredu, onda u gornjim oblicima iza 1. rad. ima vokal "u": ,::...:.,~ ,~ ,~ ,~ ::..:.,i (s tim to je u obl. 2. lica dolo do udvajanja 3.'rad. ~'t",sa'poetnim "f( od sufiksa).

c.?

Do ovakvog udvajanja 3. rad. dolazi i inae kod ....;y.r tipa, tj. i kod onih sa 2. rad. "y", npr., kod: :::.,~. - ;... ~(= prenoiti), pa se, ispred sufiksa sa poetnim "t" (2. lice), doci do spomenutog udvajanja, te imamo.:~ ,~ ,~itd. , ,
,

Analogno je udvajanje suglasnika "n'' kao 3. rad. glagola ovoga tipa, pa emo ispred sufiksa s poetnim "n'', imati taj suglasnik udvojen . Npr., od gl. 0G

J~

(= uvati) bude u 1. 1. pl. perf.:

::. y. ....

C; 3. 1. f. pL:~,a

imperfektu: 2. 1.f. pl. ~;

3. Lf, pl.: ~.

::.

,..-

301

Isti ti oblici od gl. 0~ - ~ (=odvojiti se) glasit e redom: ~ '~' te 5. Kad bi 2. rad. "w" ili "y" trebalo da dobije vokal 'T' (u perf. pasiva), a pred njim da bude vokal "u", onda to "u" ispada, a mj. njega doe dugo "i" (nastalo od sloga -wi - odn. -yi-, pa se tako dobije glagolska osnova razliita od one u aktivu. To se deava u 3. licu, i to: sg. i du. oba roda, te pl. m. roda. Evo primjera za gl."': Jti u tim oblicima perf. pasiva: sg. m. (= reeno je), f ~; du. m. )Y, f. ~;
je): ~"~'~
"
".. -'"

0 '~

pl. m.

I. oa;
,\~
.-

J;

JG ~)

isti ti obli~i glasit e:;1; (= postignuto

'

i sl.

Izvjestan broj glagola sa 2. rad. "w", te manji broj onih s 2. rad. "y", i to onih koji pripadaju 4. razredu, mijenjaju se potpuno kao pravilni glagoli, zadravajui pri tom svoj 2. radikal nepromijenjen. Takvi su, npr.: ~)t(= biti savijen): (= biti razroko-okol.s L (= biti cm); ~ ~ (= imati gusto runo): ~-,;;'(= biti orav): j;' (= osiromaiti): ~(= imati dug vrat); 'i). (= biti savitljiv, njean): ~. (= biti tankog struka) i dr. '

J;"

~::,t:

Kod glagola 01.5' (= biti) li skraenom nainu imperfekta doputeno je ' d "~,, o~ ... o~"'k da se odbaci 3. ra dkl i a J, pa a se mj.: ~I ':.r'-..J':.r'-:. ':.r~ ae: ,~,&. !li ,~ Ne moe se, meutim, odbaciti ispred spojene line zamjenice, npr.:
O~'

J<,.J<

..

~j~ ~t
"."

~:;.J t+--~0~ = Ako to bude

. .;;;- J ...

ona, radovat e me da je vidim (ali

bi se moglo rei: ... ~l.!1-0.; J~ .

"

V - Tip glagola - ~U\

j.

...

Kod ovih glagola sa 3. rad. "w" ili "y" dogaa se da se taj radikal zadri kao konsonant, pretvori u vo kal ili otpadne. U vezi s njihovom konjugacijom i glagolskim razredima, oviglagoli dijele se na pet varijanti, od kojih su kod ~ )ljJI ~W\ove tri: 1. razred, npr.: )G ~ ~ (= itati); 4. raz.: ~ - ~O" ; (= biti bijedan): 5. raz.: ~ ~~ (= biti dareljiv). Kod

:;1Jr

~8f

su ove dvije varijante: 2. raz.:

1.5>- '-:?/~

i4.raz.:~-~. U vezi s pravopisom u I vrsti ovih glagola dugo "a" se pie sa \ (npr. I) = osvojio je) kad je ono postalo od " ) ", a sa 1.5 (npr. ;.~ ~ bacio je) kada je "a" postalo od " '-:? ". Paradigme za konjugadju ovog tipa glagola date su na tabelama XIII-XVIII.

302

Sada e se izloziti osnovna pravila u vezi s odstupanjima ovih glagola, prema oblicima pravilnih glagola I vrste. 1) Kada su 3. rad. "w" i "y" a) s vokalom iza sebe, a prethodni je s vok. "a", onda se "w" i "y" pretvaraju u dugo

u promjeni suglasnik bez

"a", npr. (u perf.):

~ ).5) 'iS> ~~~),

vokala (tj. u zatvorenom preko

i sl. b) Kada to

"a" doe ispred konsonanta

preko ~~)

slogu), ono se skrauje u "a", npr.: :. 1 ~ ( < 0).5

0~)

= itala je, ili:

Analogno tome je od

iS> : 0> (< ~>

~.\

\:,.u

\)~

= oni su itali i sl. je; \~~~

< 0C~ ) = znala

I;> < \~C~)

;. '.~
=

:::zhali su, uz prijelaz y > w. Slino je tome, npr., sa bijedan je);

~),

u irnperfektu:

~. '. ~

o~

( < 0;". ~

0') '.~ 0)';.' ~< 0l' ';~=

bijedni su); ali kod ~

bit e tu: f. U tom pa bude, su znale. j~~(=

< 0~~)

= vruci su, s prijelazom y > w.

U dvojini, pak, 3. rad. ostaje nepromijenjen, izuzev u 3.1. perf. sluaju "w" i "y", preavi u dugo a, skrauju ga potom u "a", npr.: G.E G)G) = njih dvije su itale: G> ( < = njih dvije Inae, u dualu ostaju "w" i "y", npr.: \)5 (= njih dvojica su itali); njih dvojica priaju) i sl.

GC~)

2) Trei radikal ostaje kad ispred "w" doe "u", a ispred "y" vokal "i", npr.: (= on je bio velikoduan);~)(=stidio se; bio je prezren).

j;

Isto tako, ostaju kada su iza vo kala, a ispred konsonanta ,::"}j ,(Jp d,;}j ,;J}j; ili (i): njega, npr. (u perf., m):~}j

~> ,~>,~> ,:;.>is!'

:;; ( < ~ ) ,~~

~> ,~>'
'

s vokalom iza

3) Ako ispred 3. rad. "w'' doe "i", on se pretvara u "y", npr.:

( < ~~ ) i sl.

To "w" prelazi u "y" iza "a" u imperfektu (osim u .oblicima gdje se odrzalo (2. i 3. 1. m. pl.), pretvorilo u "a", ili otpale), npr.: (= ti si bijedna i .viste bijedne): j\:; '. ~ (= njih dvojica su bijedni) i dr., ali kada se "w" nae ispred nastavka -u, onda se ono pretvara u dugo "a", npr.:

0: ; '. ~

~..r- ( < ~..r- = on

> ~, >

.... e

je zadovoljan);

....0

Ji

(< ~
j.

..0

Ji

= ita se) i sl.

4) Slino tome 3. rad. "w" i "y" ispred krajnjeg "u" (koje otpadne), pretvaraju se u duge vokale, i to: w > u, a y > i, npr.: ~ ( < ~ ) = on ita; !..?)''':' (
,

< ~)''':' )
,

= on zna i sl.

I;'.'. = bili su bijedni): 0)~'..:. 0;)'..:. = oni znaju)

6)' Slino u grupi-uwi-,

5) U grupi liyu gubi se 3. rad. "y", a mj. toga doe dugo

"u", napr.

I).:;.

i sl.

npr.:

0:G (':r-fl = ita,

, ,

u 2. 1.f. sg.) i sl. 303

7. Radikali ovog tipa, tj. "w" i "y" ispred nastavka -Ina ispadajuzajedno ;'.:; i:r.;;;'.:;) sa svojim vokalom, pa nastanu oblici kao to su: npr.: 0-~ ti si bijedna; ~ (< ~ ) = ti (f) pria i sl. /
/ //

U imperfektu, i to u skracenom nainu, te izvedenim iz njega: zapovjednom nainu i zabrani, u oblicima koji su kod pravilnihglagola bez vokala na kraju, 3. rad. "w" ili "y" otpadaju. Tako nastanu oblici: u skracenom nainu, kao to su, npr.: ~ ~ ~ = nije itao; ~';. ~ ( < ~';.
JI oJl o JloJl --. '"

~ (~

~ )= nije priao:

~)

(2.1. m. sg.) e biti, npr.: ~l zadovoljan j.;r ( < pr )= ita] i dr. U zavisnom'nainu nee proitati): ~~;)

~ ) = nije bio zadovoljan. - U imperativu ( < ~l) = priaj; ~~l ( < ~~l) = budi
.. "'" --,...

imperfekta rad."w" i "y" ne ispadaju.mpr.: ~.;) (= nee ispriati) i sl.

(=

VI - Visestruko nepravilni glagoli

U vezi s ranije reenim, ove emo glagole kratko razmotriti, razvrstavi ih u tri skupine: a) dvostruko nepravilne; b) trostruko nepravilnei c) defektivne, podijelivi ih dalje u odreene pod grupe. Poet emo odmah s prikaz om osobitosti svake skupine redom.
a)

Dvostruko nepravilni glagoli

Oni se dijele na dvije podgrupe: 1) one ija su dva radikala slabi suglasnici "w" i "y"; 2) one koji imaju po jedan radikal hamzu, a neki drugi jedan od slabih suglasnika "w" ili "y". Napomena: vrlo rijetko tip ovakvih glagola mogao bi se smatrati i onaj iji je 1. rad. "w" ili "y", dok im je 2. rad. udvojen, kao to je glagol: ~) (=voljeti). Ovom tipu treba vidjeti navedeno kod JG... glagola. Prva podgrupa ovih dvostruko nepravilnih glagola, kako je ranije spomenuto, obuhvata tzv. ~\ tip, koji emo sada najprije razmotriti.

~y.-

1. Podgrupa: ~I

j.

;:JI

.-

Kako se ranije vidjelo, kod ovih glagola postoje dvije kombinacije slabih radikala.

304

Naime, kada je 2. i 3. rad. "w'' i "y", tada se glagol zove: J)~ ~f, kao npr.: lS~ -I.$~ (= obuhvatiti), ~ - ~' (=tvjeti) j sl. Ko~ ovog tipa 2. radikal se zadrzava, dok za trei vrijedi pravila glagola ~81. Za njihovu promjenu data je tabela XIX (glagol: tSj~ = citirati). ' Kod glagola ~
. ...

doputa se stapanje 2. i 3. rad. (y)

. { .....

,li

udvojeni suglasnik,
... ",," .Il

i to u perfektu, ondje gdje jza drugog "y" slijedi vokal: :;-

,\~
... '!J.... ...

(<
"'

\~
... :l ...

~)
...

'l:-> :;;...

;fi....

-&

l::-.:->-);
.r>

...

i sl."Tako ikod se kae

1:

tako isto uimperfektu: ~ (= zamuckivati) moe doci do,~o~trakcije dvaju

.i .... o

~)'~
J ,0"

~)

if' '~

(<

'"

) i sl.

','.

.'

v: pa

Napomena: pie se (s .I mj.tS): ~ '~ da se .izbjegnu dva 1.$ jedno uz drugo, a kod ~~ (= on iviliza razliku od vlastitog linog.imena pisanog
~ (Yahya),

Kada je 1. i 3. rad. jedan od slabilt su glasnika "w" ili "y", tip se tada zove: J)):J\~I, kao to su, npr.: Jj - ~ (= uvatl.tititi): Jj'~ ~ (= slijediti.i.), ~j =- ~';.. (= imati izubijane noge odn. kopita) i dr. ", ", Za 1. radikal vrijede pravila glagola Jti. tipa, a za 3. rad. ona za glagole ~G tipa. Primjer promjene ovog tipa dat je na tabeli XX.

2. Podgrupa

(dvostruko nepravilnih

glagola)

Glagoli s hamzom i slabim konsotuintime Prema kombinaciji radikala ovi seglagoli dijele na tri klase: 1) s hamzom i 1. rad. "w" ili "y", 2) s hamzom i 2. rad. "w" ili "y"; 3) s hamzom i 3. rad, "w" ili "y":.' . Ovi glagoli u svojoj konjugaciji slijede pravila nepravilnih glagola i~ tipova, ve prema njihovoj kombinaciji.' '

j.l":+'

Prva klasa ovih glagola ima dvije varijante: i) sa 2. rad. hamzomjnpr.: y\j - ~ (= postidjeti se); r\j - r\';.. (= slaga ti se); ~ - ~~ (rijetko: ~ ili ~~ :;;ocajavati) i dr. " Druga varijanta ima hamzu kao 3. radikal, npr.: \~j - ~ (= gaziti) i dr. - Promjena prema Jti. i tipu.

<:~

j;:;"

t~(=otjerati);

t.,kj '

Druga klasa dijeli se na varijante: 1) iji je 1. rad. hamza (2. "w" ili "y", npr.: yT yj\) - ~)~ (= vratiti se); i 2) iji je 3. rad. hamza, npr.: ~~ ~) ~~ (= doci): ~G ~~) - ~~ (= htjeti) i dr. - Promjena prema tipovima: "j;'\ i

j;:;" .

,"

20 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

305

Evo nekoliko karakteristinih oblika ove klase nepravilnih glagola: 1.1. perf. sg. akt. ~1; 2J., imperativa sg. m.: ~\; 3. 1.imperfekta pasiva Ih. ~1 . Evo sad isti oblici za ~~ i ~G koji glaserc ~ ,ts; ,~~ ,~ J::;. '~-i'itd.' Trea klasa dijeli se na varijante: 1) glagoliiji je 1. rad. hamza (3. "w" ili
"

Y ) npr.: ~I

t1

".

..-"..."

-",,,,

o.,..

~I)

~ ~4

JI.

pobratiti se s; ~~ ~ ~~ na taboXVII.
= biti

'( <

:;J~)= biti alostan. Promjenu gl. Jf

j;'+;'

~L..;)

i....

= dOI; l>-I C< y>-I)~.

..

...

....

.... JI.

JI. e

>

y>-4

J-JI.

Y>-L..;)

i--

vidjeti

Drugu varijantuineglag~liijije2.rad. hamza, npr.: <sC( < ~C ) <s~ ( < ~~ dalek; <s[., - ~ (ili <s~) = pisnuti i sl.

Ovi se glagoli ko~jugiraju;prema pravilima za ~G i tip. Ovdje spada glagol,<slj ( < ~l) - <s;., koji u imperfektu gubi 2. rad. (hamzu). Za njegovu konjugaciju neka se pogleda taboXVI.
b)

Trostruko neprJvilni glagoli

Oni se mogu podijeliti na dvije klase: 1) one iji je jedan radikal hamza, a ostala dva "w" ili "y"; 2) one iji su svi radikali kombinacije slabih suglasnika "w" i "y". Prva klasa ima dvije varijante: 1) glagoli iji je 1. rad. hamza, a 2. i 3. slabi konsonanti, npr.: <SJl( < ~Jl) - ($)~ se kao glagoli: ~wrj;:;' i 0)):Ji~f.
,

< ~)~ ) ::; skloniti

'
',;....). _ 0-",

se. Konjugiraju

Druga je varijanta 1. klase: glagoli iji je drugi radikal hamza, a 1. i 3. radikal slabi suglasnici, npr.: <SI)( <
_ . "'''-.''';'''

se glagoli konjugiraju

< ($~ < ($t~ ) = obecati. Ovi kao: ;;.Ji'j.l~ i J)):JI~r.

($1) ) - ($~ (

Glagol <SJl mijenja se, npr., kao ~~l (s obzirom na 1. rad.) tabo IV, a kao <sJ) (s obzirom na 2. i 3. rad.), taboXIX. Promjenu glagola <slJpokazat emo u na vedenim oblicima na slijedeoj tabeli.

306

Glagol l.>t
Indikativ
'"

J - ~~
,

lj) '0 u lo-< .... ....:I

p=l
lo-<
(lj

'"o o
~ c

- aktiva Imperfekt

Perfekt
j O~""

odreeni,
~ I.,?~I
,

skraeni
,

Imperativ
-

1.
2.
",

~I) ,
'~, i

~t

......
;:i

m f

~\)
O~,...

(.5G -, ~G-,
I.,?~

G , (.5G -, G s: G , GG ..~ GG ..~,

l
,

oo 2.
:::

~\) ~' (.51)

(.5\ .. ~
'

.....
cf)

3.' "m 3.
'i

~' -:..>1)

(.5G ...
'~

......
(lj

2. " c 3. 3.

" Yoo" L....::..,t.

..I

;:i

m f
c

~tj

0GG -, 0GG ..~ ..

~l
';

Q
......
(lj

GL
o

..I

1.
2. 2. 3. 3.

~tj
Jo." ....

0GG -, (.513 -,
;. JI .... :.,.,

GG ..~
~

rn f m f

~I)

0)l;

I.t
..I

ji

lo-<

;:i

J-!.I)

"

Jlo-;: ....

~G-,
-: 1,....
U) I.:!

~G-,
j,

~l
-

......

c,

I~tj :;tj

\)4

~~

~~

Druga klasa trostruko nepravilnih glagola trebalo bi da obuhvati glagole iji su svi radikali slabi suglasnici. Meutim, u I vrsti trilitera nema takvih glagola, ali postoje dva, takva korijena iz kojih se izvode dva glagola II vrste, naime: (.5~j = napisati slovo "w" i ~ ~) = napisati slovo "y". Ukoliko bi se upotrijebili, mijenjali bi se, npr., kao glagol II vrste: (= odgajati). ' c) Defektivni glagoli Kako je ve spomenuto, pod ovaj naziv podveli smo tri raznorodne klase glagola, jer su svi defektivni, s obzirom na ogranienu upotrebu
20 GRAMATIKA

J~- ~;.

307

njihovih oblika. Osim toga, neki od njih morfoloki su posebno nepravilni, a neki drugi od njih imaju pravilne oblike. Uz to je 2.i 3. klasa ovih glagola ipak meusobno semantiki donekle povezana. Sada-~mQ ih pojedinano poblie razmotriti, ranije navedenim redom, prvenstveno, pak, s morfolokog-stanovita,

1. Glagol: ~ ..(= nije)

Ovaj defektivni glagol ima samo perfekt indikativa aktiva. Kao kopulativni glagol (u imenskoj reenici) slui u negativnom znaenju glagola 0\5' (u naem zanijekanom prezentu pomonog glagola hiti). Oblike njegove u naznaenom vremenu dajemo na slijedecoj tabeli. Broj Lice Rod SINGULAR 1 c
2 2

:l

;1 :J: :1 , ~l;:1' ~J :], ], ~J ~l :l ~l

'

3 m

3 f

DUAL 2 3 c m

3 f

P L U R A L 1 2 2 3 3 c m f m f
"

2. Glagoli pohvale i kuenja

57 -

riJ\j ~..LJ\.JW1

To su prvenstveno glagoli: ~ i~, uz jo neke glagole sline upotrebe, koje emo spomenuti neto kasnije. ' Prema Caspariju, svaki arapski glagol (dijalektalno) u obliku j..J (i j.:J) moe izgubiti srednji vokal ("i" odn. "u"). Kada je 2. rad. faringal, (npr. kao kod ~) ili glotal (hamza kod ~) moe se to "i" prenijeti na 1. rad., pa tako od.~ nastane ~, a od ~ bude ~. Pored obl. ~ i~, koji su najobiniji, javljaju se nekad, u istoj funkciji,' i oblici: ,~i~, ~dn. ~~
'~l~
,

--

'."
"

..

Gl. ~ i .~ uglavnom se upotrebljavaju jo samo u enskom rodu u jednini: ~ i '~. Po nekima dolaze nekad jiqb1ici dvojine od~ , naime: ~ i \:/~ j, te ~noine: \~ i ~ . / Ovi se glago1i (i oni znaenjski srodni njima) upotrebljavaju kao uzvici, pa emo prevoditi: ~ = divan li je! - ala (kako) je divan! i sl., a ~ = lo li / je! ili: ala (kako) je Io! - i sl.
57) O ovim glagolima, kao i onim za uenje, vidjetirCaspari, 183-184; kao i kod Sikiria itd., op. cit., I, str. 167-168. itd., op. cit.~J, str. 97-100, &
...

--

--

----

308

Oba.ovaglagola odn.L '~!il. ~.

mogu biti pojaana.rijeju: l. , pa se to pie;

.L.-.u il..
u

r
,

Slii\e:suupotrebei glagoli:~ (i~) = krasan (dobar) li je!';'ali on obino dolazi pojaan pokaznom zamjenicom I~, pa se pie: I~ . Dalje su = dobar (divan) lije! - ~(i ~) :;::alaje daleko! takvi glagoli:'~ (i ~) -~ (i .~ ,~)= kako-je brz! ,..; ~L... = kako je zao!, Takvi su dalje.: ~ ' '~,~,~ ,J~,~ ,r'-?isI.

3. Glagoli uenja ili divljenja -

(~JWn

Ovi 9lagoli upotrebljavaju se u dva oblika: JJ1 i j.Jf, a to su: 3. 1. m. sg. perf. odn. 2. 1. m, sg: imperativa IV vrste trilitera u indikativu. Oni ostaju u ovim oblicima bez obzira na to da li je onaj (ono) na to se odnose: mukog ili enskog roda; U jednini, dvojini ili mn~ini.

l. ili ~l.), a imenica Ispred obI.~; stavi se estica l. (tzv. ~ iza njega je u akuativu, odn. spojena linazamjenica za-taj pade,
Iza obI. j.J1 doe prijedlog '-:"'s imenicom u genitivu, odn. spojena lina zamjenica za taj isti pade. ' Naravno, kod nepravilnih glagola treba voditi rauna o njihovom tipu (korijena). Tako kod tipa ~~ ovi e oblici glasiti, npr.: ~~1l., odn. ~..L;.,1 ~; kod tipa ~t:i, npr.:~)6..; l. C:;S-1 korijen: }>- ) ,~C.1l.( ~.)1 - korijen: ~). Meutim, kod glagola tipa, 2. 'rad. se ne mijenja, ,npr.: ~~~r l., ~dn. ~ L.; odIl. ~ :;1r i sl. Ovi oblici izraavaju uenje ili divljenje nekome ili neemu i sadre pridjevsko znaenje, a ne ono koje bi oni po svome obliku mogli imati. Tako emo prevesti, npr.: ~)'; L.(ili ~ = kako (ala) je OIl plemenit! (ili plemenit li je on!- isI.).'" .
,......

~;"1 ,~;
--

~~r
'"

-- --

r)'1>

S obzirom na oblik i znaenje ovih glagola, a u vezi s njihovim obrazovanjem, postoje odreena pravila, odn. ogranienja. Opcenito se oni izvode od glagolaI vrste 11 aktivu, pune konjugacije, osobinu ili stanje li emu Sy neko ili neto moe uporeivati. Prema tome, ne bi trebalo da se. obrazuju od glagola; upas~vu, iz proirenih vrsta trilitera, uopce iz kvadrilitera, defektivnih glagola po njihovoj l?romjeni (npr.: ili znaenju.( 0\5); iz onih iji odgovarajui pridjev ne moe biti poreen fnpr, ~ = mrtav); kod onih iji je deverbalni pridjev u obliku:JJr u pozitivu (npr. ~1 = crven).
izraavajui

r-:u)

309

Meutim, ima sluajeva u kojima se kre gornja pravila. Tako, npr., prema glagolu u pasivu: (~) ~\ t..::. = kako je on zauzet; prema proirenoj vrsti: ( ~f) ~\,b:.\t.:-= ala je on dareljiv; prema pridjevu oblika. ~\ (~..:..:.\)~;-.~\ t.: = glup li je on! i sl. ' Kada se po gornjim pravilima ne moe obrazovati glagol (uenja), onda se tb izraava opisno (slino kao kod tvorbe elativa od pridjeva obl. ~\ u pozitivu). Tada se ispred imenice upotrijebi ovakav glagol ireg znaenja u vezi s njenim pojmom, npr;: ~;..:. ~\ t.: = ala je on crven! ~ ~ ]51 t.: = kako on mnogo sjedi! ~\~ ~;.\ = kako je dobar njegov odgovor.!
...... ... ...

Da bi se znaenje ovakvih glagola odnosilo na prolost, onda e se ispred oblika ~\, a izat.: staviti perfekt pomocnog glagola 0\5" (= bio je), pa emo, npr., 'rei: \~ 0?-\ 0\5 t.: = Ala je Amr bio alostan; to se moe izraziti i na slijedeci.nain: j~ 0\5" t.:0?-\ t.:. Kod glagola ~f 'CLf i (rjee) J,:-f postoje i deminutivni oblici: ~t t.: = kakav je on dobriina! ~f t.: = kako je on ljepukast: ~~f t.: = kako je to slaahno! -

PROIRENE GLAGOLSKE VRSTE TRILITERA

(y

y.

"" o

;-&

~,/

-&

",...

--4jJr~yW\
/

ili O\--4~\)
/

;.....

.... o .....

To su posebni oblici (morfemi, imenski i glagolski) obrazovani na spomenute razne naine tvorbe iz pripadajucih korijena. Po tradicionalnoj arapskoj gramatici oni su nastali iz I vrste trilitera (pa otuda gornji arapski naziv za njih ~ ~..;.Jr:))U1, tj. prosirene trilitere). U semitistikoj literaturi oni se "nazivaju - i izvedene vrste, odn. deriviraneTorme ili jednostavno: teme, forme ili osnove. Naime, tu se smatra da su' ove vrste izvedene iz odreenog broja "prasernitskih, prvobitnih osnova, vecim dijelom zajednikih za sve semitske jezike: Kao to se mogla zapaziti izvjesna povezanost oblika i znaenja u I vrsti, tako je to jo vie sluaj kod proirenih vrsta. One su semantiki povezane sa' znaenjima I vrste; ali su ih izvedeni oblici, manje-vie, iznijansirali, promijenili, pa i sasvim udaljili od njih.

310

Neki glagoli izvedenih vrsta obrazovani ,su/ n~ .od odreene, nove osnove, iako su njihovi o~li\Zi isti kao u njoj, nego od imenica (denominalno), ili.pak, odnekesintagme ili itave reenice, U arap skoj gramatici pojedina vrsta naziva se: ~~ (pl. i to prema odgovarajucem infinitivu, a inae se oznaavaju rimskim brojevima, npr. II vrsta je: J-- ~: rr~~ itd~'rm~, 14 proirenih vrsta, koje emo redom razmotriti.vi ~O morfoloki, sa,mo glagolske oblike (perfekt i .imperfekt), obrativi paznju i na postojece nepravilnosti, a semantiki, s obzirom na njihova karakteristina (tipska) znaenja u vezi s njihovim oblicima (osnovama i iz njih izvedenim morfemima).
"".\

~\;n,

Ta izvedena znaenja uobiajeno je nazivati aspektima ili vidovima. Meutim, R. Simeon 58 zadrzava pojam "vid" za glagolsku radnju promatranu u njenom vrenju. On se, 'npr:, u naem jeziku javlja: ili kao svreni vid (aspectus perfectivus), ili kao nesvrseni vid (aspectus imperfectivus). U arapskom se jeziku ti vidovi (i u prvoj vrsti glagola, .iu onim proirenim, i inae) nazivaju "glagolskim vremenima". Ona, ustvari, nisu bila prvobitno lokalizirana (tj. ograniena na' neko odreeno vrijeme), nego upravo oznaavaju dva spomenuta vida, naime: ~W\ (perfekt) svreni vid, a l!Wi (imperfekt) nesvreni vid. -, Oba ta vida u prosirenim vrstama mogu imati razna znaenja, kao to su: intenzivno, durativno, .iterativno, kauzativno, rezultativno i dr. Na istom, mjestu R. Simeon,. u vezi s ovim kae: "Za sve te - semantike -razrede glagola, izuzevi svreni i nesvreni Vid, upotrebljava se kao skupni naziv "podvid". Meutim, kod nas je u arap skoj gramatici i za njih u upotrebi naziv: glagolski vid, odn. aspekt. Pri odreivanju temeljnih "osnova" za izvoenje proirenih vrsta, u principu se slazu semitisti, odn. arabisti (kao to su, npr.: C. Brockelmann, L. V. Vaglieri, R. Blachere, V. Monteil i dr.), U naem kratkom osvrtu na to pitanje oslonit emo se na spomenuto djelo S. Moscatija.i dr. (bilj. 6), gdje se govori o tim osnovama za izvoenje proirenih glagolskih vrsta. 59 Prema izlaganju o njima u tome djelu, pored: a) proste osnove (simple stem), nalazimo u semitskim jezicima (razliito rasporeene i upotrebljavane), jo izvjestan broj prajezikih osnova. Tu se navodi:
'.',

b) osnova s udvojenim 2. radikalom (ar. II vrsta - obl, ~)

s prvobitno

58) U njegovom rjeniku, op. cit. (bilj.l), II, str. 716, pod pojmom "vid"., . 59) Moscati, itd., op. cit., str. 124-130. O izvedenim formama vidi, takoer: Laura V. Vaglieri, Grammatica teorico-paratica della lingua araba, Roma, Volurne prime, str. 138-145.

311

faktitivnim znaenjem, emu treba dodati i aspekt intenziteta (te odreena druga znaenja, kako ce se kasnije pokazati); c) Osnova s drugim vokalomiza prvobitno recipronim znaenjem.
1. "radlk'ala (ar. -III vrsta -'~Ln

',

d) Osnove sprefiksima: -, h-, , , od kojih ti arapskom jeziku dolazi gotovo iskljuivoprefiks s poetnom hamzom (~) u IV vrsti ~r. Prefiks hjavlja se samo sporadino (npr. u: izljevati, = htjeti (m]. ~Cf)i dr.

~c;.;,

~c;.

Prasemitski prefiks -, u arapskom se sauvao kao "s", prvenstveno il X vrsti (u prefiksu), te u nekim glagolima I vrste.upr.: sabaqa baqiya), sakana kana), sadala dala), sahata hatta), sabata batta), sagara gara), sataha tahan dr. 60 Navedeni prefiksi ukazujuna kauzativno znaenje, a iz toga su se razvili i neki drugi.aspekti, kao to j~: faktitivni~ deklarativni itd. e) Osnova sprefiksom.n i refleksivno znaenje,
U arapskom

(ar. VII vrsta - ~\), '

koja glagolu daje pasivno

f) Osnova s prefiksom (ili infiksom) t (-t-). pomocu prefiksa t- tvore se oblici V-vrste () __ : ..ij), s refleksivnim znaenjem, nekad uz pojam intenziviteta, ili s nekim drugim znaenjima. Prefiks t- uz osnovu s dugim vokalom iza 1. radikala (III vrsta: daje novu osnovu VI vrste -~W), koja prvobitno ima reciprono znaenje. Infiks -t-,s prostetskom hamzom (tj. ~)r~~) i prefiksorn s-ispred infiksa -t-, tvore u arapskom sloeni prefiks za osnovu X vrste, tj. ista - obl. ~ 'o:' _I, koja ima refleksivno i neka druga znaenja. Infigirano -t- iza 1. radikala,' uz prostetsko i- ispred tog radikala, daje osnovu VIII vrste obL:f :j\. Ona je prvenstveno refleksivnog znaenja (prema odgovarajucem glagoluI vrste), ali se u njoj javljaju i razna druga znaenja (reciprono .ifd.),
1'_: .. . '

g) Od ostalih osnova za arapski jezik u, obzir dolazi osnova IX vrste, koja nastaje udvajanjem 3. radikala, s prostetskim i- ispred 1. radikala, pa nastane oblik:j:J1 . ' ' DUljenjem\rokala "a" iza 2. radikala IX vrste izvodi se XI vrsta oblika: JWI - Obje ove vrste oznaavaju boje, razne osobine i sL,s nijansom intenziteta. , Kod Moscatija (itd.) ne navode se dalje preostale proirene Vrste koje postoje u arapskom jeziku, ali se, inae, navode-u drugim djelima. Istina,
60) Ove i jo nekeprimjerenavodi C. Brockelmann op., cit., I, str. 522, odlomak.
,
'

312

rjee, jer su to oblici, koji s nekim drugim, postepeno izlaze iz ive upotrebe. To su vrste: XII - ~:;JI, XIII- J~I, XIV a, Jf:.11 i XV- J~~I, koje emo neto poblie, razmotriti. (s morfolokog' stanovita> pri proirenih vrs,ta.u arapskom jeziku. Znaenja, pojedinanol11 T(;iz;o:atranju pak, ovih.etiriju posljednjih, vrsta raznolikasu, kao to e se vidjeti kasnije iz primjera za njih. . Na formiranje konkretnih znaenja kod.glagola proirenih.vrsta (kao i u I vrsti) djeluju razni faktori. Izmeu ostalog, treba imati u vidu osnovno znaenje korijena, osnove izvedene vrste, stanja i prelazno st glagola, te njihovu rekciju, kao i razne druge jezike, pai vanjezike inio U vezi sa sernaritikom stranom ovih oblika ostaje jo dosta toga da se detaljnije ispita i objasni, pa tako.vjerojatno/oe i do novih korisnih rezultata. 61

ce.

PROIRENE VRSTE GLAGOLA IZ TRILITERA I - Pravilni oblici

Ovdje ce se ukratko, s morfolokog stanovita, govoriti uglavnom o perfektu i imperfektu (aktiva i pasiva). Naini imperfekta izvode se analogno kao ti I vrsti glagola, pa:nema potrebe da se posebno razmatraju. Tako je i s deverbalnim oblicima (koji uope postoje) u prosirenim vrstama glagola. O participima i infinitivima govoreno je ranije u posebnim odlomcima, gdje su u primjerima dati i nepravilni njihovioblici, Na tabeli XXIdati su neki osnovni oblici za sve izvedene vrste zdravih korjenova.
oo _ ' ,

Pri konjugaciji proirenih vrsta, u principu, treba se drati istih pravila kao u I vrsti, uz neke manje osobitosti kod njih. U prvom redu, tu je razlika u osnovama ovih vrsta, koje smo (za perfekt)' vec naveli. Na te osnove doli su odreeni afiksi. Sufiksi za perfekt isti su kao u perfektu I vrste. Prefiks - f . u perf ..IV a u vrstama VII-XVprefiks j~, ~)'~~. Vokal iza vrste (JJn je ~~~, 1.rad. ili sugIasnika u prefiksima perfekta i imperfektapasiva svuda je "u" (kao toje i u prefiksu svih participa ovih vrsta (naime: mu-).Meutim,
61) U 'vezi s ovdje razmatranom tematikom neka se uporedi irad:Teutik Mufti, Semantika iz trilitera izvedenih vrsta arapskih glagola. POF 28"29, Sarajevo, 1980, str. 37"65. - O proirenim vrstama vidjeti ;takoer: Caspari, itd., op. cit.L str. 31-47, & 39-66, te kod Sikiria itd., op. cit. I, str. 97-117, pored njihovih napomena uz pregled nepravilnih glagola (u tekstu i na tabelama). .

313

vokal "u" je i u prefiksu imper. aktiva II, III i IV vrste, a u svim ostalim vrstama (V-XV)tu je vokal"a". Glagoli IV vrste

(~n mijenjaju se po tipu ~wrj;'+: I vrste.

: Za promjenu glagola IX (:.wO i XI (~W\) v'rste'vaepravila ~~ tipa prve vrste. Meutim, kod glagola XIV vrste (J r :;1)'nema stapanja dvaju posljednih identinih suglasnika. ' Glagoli XII vrste (~y.Jl) i XIII (J~I) pravilni su osim iz tipa ~G . Za XV vrstu (--P\) v~e, pak, pravila tipa ~~ ~G. (ije krajnje 1.5 u infinitivu prelazi po pravilu u hamzu, paon glasi: :~~).' . Pasivne oblike nemaju neprelazni glagoli VII, IX te XI-XVvrste, izuzev neznatnog broja prelaznih glagola, u nekim od njih. Ovdje emo spomenuti dvije posebne grupe proirenih trilitera (o kojima se ranije govorilo u odlomku o posebnim vrstama kvadrilitera kod glagola). Po porijeklu su one proirene trilitere, a po promjeni spadaju u kvadrilitere. Naime, one se po tome prikljuuju glagolilna kao to su: odn. pa, i~ ,otuda i spomenuto ime, i to za 1. grupu: a za 2. grupu: e.r-..G "",<,,,L,

c;"~~

c;"~ ~~,

c;"~'

Konjugiraju se kao ta dva glagola, uglavnom pravilno. Slabi suglasnici, kao afiksi, postali su njihovim (2., 3. ili 4.) radikalom, koji pri promjeni ostaju sauvani. Oblici s udvojenim 3. radikalom (J.GJ .iJ: :;~)ne stapaju se u geminatu. Za oblike: i vae pri promjeni pravila tipa ~~ ~G. Glagoli grupe po svome znaenju nemajupasivnih obiika, k~o rii neprelazni glagoli iz prve grupe ovih vrsta. Primjere za njihovu konjugaciju, u nekim osnovnim oblicima, vidjeti na tabeli XXXV.

C;..:.

p J::;~

II - N~pravilni oblici proirenih vrsta

Slijedeci tip ove nepravilnih glagola I vrste u odnosu na oblike iz njih izvedenih proirenih vrsta, ukazat emo na odstupanja u njima od odgovarajucih pravilnih oblika. U II (i V) vrsti ne stapaju se 2. i 3. rad., npr.: ~ -y ,l (i Y 'j - ~), jer im se 2. rad. ve udvojio, dakle, promjena im je pravilna, kao i kod drugih tipova, jer hamzai slabisuglasnici ostaju sauvani, izuzev kod~G i ~ tipa, gdje za krajnje "w" ili "y" vae pravila za odreene njihove promjene u II proirenoj vrsti, isto kao u ta dva tipa nepravilnih glagola. U ovoj vrsti (kao i svim proirenim) u ta dva tipa krajnje "w" kad postane
314
. .~_'. ... "' '" . J ~... J ".. "'... '" . ..Il;;;.... ... ",. .
'

dugo- a, pie se sa "y" (npr.: ~korijena: ..,.L), a ne.sa ((-a) kao u I vrsti kada je od takvog korijena (npr.: ~ <~). U III vrsti ( y\J - ~~ ), kod tipa vae pravila o stapanju 2. i 3. rad., npr.; ~L. - ~~, a u.pas.: (impf. je u akt, i pas. jednak). U odnosu na ostale tipovenepravilnih glagola vati ono reeno za. II vrstu, tj. treba ovdje je hamza svuda uzeti u obzir osobitosti III vrste. Kod tipa j~ ouvana. Ipak, dijalektalno, kod~w ppi:etni rad. prelazi u "w" (takoer evn. npr.: ~\) mj. ~T'~ }SI) ~j. J.51, kao to je i u VI vrsti, mj. J--'"0 i dr. npr.: ;.\~ mj. ;''"0 ~

~;j:-~~

Jff

Pas. perf. od ~,.,\) ~~t je, npr.: J,.,), a ne oekivati (da bi se raz.likovao od II vrste).

J--\~

J:,J,
.

kako bi se moglo
r:

U IV vrsti (J-..:.Jf -~) treba se pridravati pravila zanepravilne 'r1Jt,~~t,(.5~t'(.5;.t '(.5)t ,~~t i sl. glagole, pa ezato! npr., biti: :.c.Lo~T Neki glagoli IV vrste imajudvojne oblike od korijena y)t ~Jt,;.t i ~t ~tCt i2j) ~rt1t i ~t i dr. U V (~ -

0;"t

kao:

yt3t

~~) vrsti kad.I. rad. bude: w , 0, C' , .) , ~, j , u" ' ,f , u'" ' <f ' ..b ,..t, onda se prefiks ta- tih vrsta glagola moe stopiti s tim suglasnicima. Naime, prefiks izgubi svoj vokal "a", pa se izjednai s iduim konsonantom, postavi tako geminatom, ispred kojese stavi prostetski alif (~)I ~~),kad bi se dogodilo da bi taj glagol poeo s nekim navedenim.udvojenim suglasnikom. Tako, npr., nastanu oblici (3.1.

J :;:~)i VI (~LG -

,;jJ '(;0 >.J ,~\ ,:/~\ C;~.~. <y~ J~I~~ ,}'I~~ ,1JL.~i~L::.~ ,;L,.,,~ ,y~6~ i dr. '
m. sg. perf. akt.): :- ~;l<)~l'~~l

,~I ,r-t1I; zatim:

, , ,

Ovo stapanje (pref. i 1. rad.) nalazimdu svim daljim oblicima ovih glagola (osim u infinitivu), npr.: J>.l"~ ( < J .{~:~ ) ':/~J ( < J~ ), ali je info J~~,ili, npr.: ~~ ( <~(~:~ ) ,~L,.,,~ ( <;W ), ali in('~;W i sl. Nekada se prefiks ta- V i VI vrste odbaci ispred oblika imperfekta koji poinju sa -ta- (lj. u 2.1..mf. sg., du, pl. i 3. I f. sg. i du), npr.: ~. ( <~ ) ,JY5(JJ2), odn. ~Q~W5 ),~I}'\:G ~I}'\:G),0.,.)\50 o.,.)~) i dr. U perf. pas. V i VI vrste ne samo da je "u" iza 1. rad., nego je ono i u prefiksu, pa se, I}pr.,kae: odn.~):j i sl.

rJ:~

Inae, u konjugaciji V i VI vrste treba se drati pravila kojavae za odgovarajue oblike pravilnih i nepravilnihglagola Lvrste, U klasinom jeziku VII vrsta (j..:' ;\- J..-;~) se ne obrazuje od korijena iji je 1. radikal neki od suglasnika: l . ~ ' J , J , ,.,''$' Izuzetak bi bio
315

<,

glagol ~J ( <. ~)= sakriti se. Meutim, u savremenom jeziku (dijalektalno), ipak nalazimo jo izuzetaka za navedeno pravilo, kao to su: ,"'0:. 62 ...G-t.i\ ,~.;\ ,~I,~yl I 'dr.
",0,,;-iii //,00_

Kada je lj-rad. korijena "m'', onda se ovo u VII vrsti moestopiti sa -n iz prefiksa in-.tvorei geminatu -rnm-cnpr., od ~\ -bude ~\ ,~\ '> ~I , ,:rG1 > J.i.1 i dr.' " , , U perf. pas. (VII), VIII i X vrste vokal "u" dolazi i iza 1. rad. i u odgovarajucim prefiksima, pa se dobiju oblici: (VII - J.JJ), VIII -~~ lt xis1. ' ,

...

...

'"

...

~r

, U vezi s ostalim odstupanjima od norme, u VU vrsti treba se osloniti na odgovarajue oblike kod nepravilnih glagola I vrste (naroito tipova sa slabim radikalima). S obzirom na izneseno u vezi s oblicima Vllvrste, Dna se ne tvori od tipa JG.J\i odJ li~\. U odnosu, pak, na njena znaenja (o emu e se posebno govoriti kasnije) u toj vrsti se ne javljaju oblici pasiva.

j;. '.

U VIII vr~ti (P \ neki glagoli s h(imzom kao 1. rad. (~LJr j;:P), pored pravilno obrazovnih oblika, mogu asimilirati tu hamzu sa infiksom -t- (iza 1. rad.), pa nastane geminata -tt-, kao u primjerima: :0Jj (mj.

J~:'.)

~\
~~j.

<:.G..JI) ~;JI;
"

(mj, ~\

~~I;

(rnj,

"

,0~' :II )~ ~;\(mj.~~I); ~I

'" "

(mj.

Na osnovu ovakvih oblika nastali su novi korijenirLs.i (= uzeti) i ~ (= trgovati). ' Kod glagola ove vrste s 1. rad. ~ , ~ , j, infiks+ (izmeu 1. i 2. rad) asimilira se (po zvunosti) s njima i pretvori se u ~. Npr.: .?~~1 ~~\)

, ~~jl ( < ~j\ ). Nekada se, pak, to -t-, pret,vorivi se u te suglasnike, stopi s njima u gemillate: -dd-, -dd-, -zz-, npr.: ~~\ ( < ~~\ ) , )'~\ ( < ~~I) 0\jl 00j\). Grupa - w ~ moe nekad dati geminatu: -dd-, npr.: .J~I jj~l) , )-~\ ( < ;.;~\) i dr. ' ,
I~iks -t- ~ekad (dijalektalno) pree u ~d~(tj. .pozvunosti se izjednai) prethodnim (zvunim) g, npr:, kod glagola: ~'~I ( <~\) ,j~\ ( <?-\),

c:~1~I).
".

'

Kada je u VIII vrsti 1. rad. o" ' ..f ' J:, , J;" onda se infiks -t-, stopivi se s njima, pretvara u-H-, neka:da sa d daje ~dQ.-, dok sa zmoe dati geminate: -zz ili -tt, kako se moe vidjeti iz primjera: -i ~~ :'",!), y~! i

'"

."

~!

62) Prema: Caspari, itd., op. cit., I, str. 65, & 113.

316

y;'1 ( <y;:Ol ),,2:11\( <C:1ili\) , tJ111 , ~I"r-xt\ ( <;J:j;,1 ) i dr, Ostali

tvore se analogno prema glagolima

rvrste.

oblici

'

'.

Oblici IX i XI vrste (J.;Jl - ~) i (JWJ -J~) bili su prvobitno nestegnuti, naime: JW~ - ~::~ odn. jJW~-~~. Ove dvije vrste glagola (osirnsporadino) ne izvode se iz nepravilnih korjenova. Krajnji rad. "w" 11 svim proirenim vrstama mijenja seu "y" (koje po pravilima prelazi u dugo "a", "i",itd.). Tako i u IX i XI vrsti, "w'', mjesto da se udvoji, postaje dugo "a", npt.: '.S;'~\ (mj. ~~\ ( < )y~\) , '.Sl;'-I i sl.
..'..-

..-

..-

Sve ostalo izvoditi ptema pravilima datim za glagole I vrste, a naroito, za nepravilne.,u vezi s izvjesnim nepravilnostima u ovim dvjema vrstama. S obzirom na znaenje (o emu emo govoriti kasnije), ove dvije proirene vrste (IX i XI) nemaju pasiva. Sadanji oblici X vrste (j:.::' .\- ~), ptema ranije reenom, imaju osnovu s prefiksom s-i infiksom -t-, KOjiim daju refleksivno znaenje. Ovi su oblici moda nastali ptema nestalo] vrsti (s pref. s-) obI. J:',;'.... prelaznih glagola, iji su ostaci, kako izgleda, glagoli: ~ (korijena ~) = baciti na tle; ~ (<~ ) = progutati: ~ ( < ~ ) = oboriti na lea. Glagol J.L (istog znaenja) mogao je naknadno biti izveden iz ~.

ro'.

y~\,
J

Neki glagoli X vrste, izvedeni iz tipa j~t, nepravilnu konjugaciju. Takvi su,' npr:.: y~1 pa tako i: slon) idr.
0..-

'u;::: .1; 0;ZX; pa

,''''

mogu imati i pravilnu i i y~j :y;.a.Z--J i

~ :~:'.\ ( < ~

= jarac):

J',;:' .\( < ~ , ,

Glagol: t.~1 - ~_.,h.:' ~ t..,.b = moci), nekada se skracuje u: t.~1 - ~, a to se onda pretvara u: t.\.k...i - ~ .
"..""
",o", .;

'0

...-

Odstupanja odpravilnih oblika .ovevrste zapazit e se, odn. obrazovati pa analogiji na nepravilne oblikeu (Vtsti. Za prosirene vrste od nepravilnih korijena dati su odreeni osnovni oblici u tabelama XXlI-XXIV, i to za II-X vrste (zbog rijetke upotrebe preostalih izvedenih vrsta), a samo emo se kratko osvrnuti na vrste od XII-XV. U XII vrsti (~:;J\ infiks -w- ostaje sauvan (osim u infinitivu gdje se pretvara (s prethodnim "i") u dugo "i", pa nastane oblik: j~l). Kod glagola izvedenih od tipa ~Ij, odkorijena: }->- "'.S~~;\ ( < ~j~;\ )--....
....

-~y. ~)

tj. sa 3. tad. "w" ili "y" nastaju

promjene kao u I vrsti, pa se dobiju oblici:J" ):.\(

< }~\
.....

) ~J~

( < ~~
9; i sl.

9J~;:' ( <' ~J~~yod k~;ijena:

317

U XIII vrsti infiks, -w- sauvan je u svim oblicima: JYJI infinitivu: J(,.JI). Ovi glagoli imaju, dakle, pravilnu promjenu.

J:": '~

(pa i u

Za XIV vrstu (~\ - j.L: '.;) reeno je da nema stapanja kod 3. ponovljenog radikala. Om su razdvojeni u 'svim oblicima ovih glagola. Infiks '"n-(izmeu 2. i 3. rad.) ostaje svuda nepromijenjen.: Za ~ vrstu (~\ - ~) istaknuto je, kod pravilnih oblika ove vrste, kako ih treba konjugirati, zbog sufiksa -y (koji u infinitivu po pravilu prelazi u hamzu, pa glasi: ;~\). Infiks -n- (izmeu 2. i 3. rad.) ne doivljava nikakvu promjenu. dovoljno je reeno kod pravi1nih O grupama glagola: oblika, te kod tvorbe glagolskih kvadri1itera (a neke 'njihove osnovne. oblike vidjeti u taboXXXV).

(C;,.~)C?~ .~~

ZNAENJA GLAGOLA PROIRENIH VRSTA (IZ TRILITERA)

Glagoli uope esto su vvieznani (polisemni), pa je to sluaj i t; glagolima izvedenih vrsta. Iznosei ovdje njihova znaenja, ograniit emo se na ona izrazita i dosad utvrena, u vezis naom temom. Glagole iz proirenih vrsta navodit emo, po obiaju, samo u 3. 1. perfekta muskog roda u jednini. Gdje bude uputno, stavljat emo pored njih rijei (glagole, imenice, pridjeve) koje stoje s njima u odreenoj semantikoj povezanosti. Glagole emo, opet po ustaljenom uzusu, prevoditi prvenstveno naim infinitivom. Glagolske Vrste navest emo redom kojim se one obrauju (morfoloki i
sematiki) u arapskoj gramatici, a ne prema nekoj njihovoj meusobnoj

povezanosti li semantikom smislu (to' bi, eventualno, imalo vie opravdanja, zbog tematike koja se ovdje tretira).

IIvrsta-~~~
Glagoli ove vrste po svome znaenju mogu biti raznoga sadraja, s obzirom na osnovno znaenje njihovog korijena (ili glagola I vrste s kojima su semantiki povezani), a osim toga i u vezi sa znaenjima imenica na osnovu kojih se nekad izvodi znaenje glagola ove vrste. Ovo, svakako, vai i za znaenje glagola ostalih proirenih vrsta.
318

U vezi s recenim, sada emo iznijeti osnovne podatke o vidovima (aspektima) U kojima se javljaju glagoli ove vrste (kao i glagoli ostalih vrsta). 1. Keuzetivno, odn. faktitivno znaenje, (~~\) koje ukazuje na to da je neko (netoiprouzroio da drugi (drugo) Izvri ili bude ovakav kako to obiljeava osnovno znaenje dotinog korijena. U ovakvim sluajevima glagol je prelazim, i to: s jednim objektom u akuzativu, npr.: '1/;;'. = oboriti (prema: :hi::... = pasti; isto znaenje kao '6 L. ima i glagol IV vrste ~n. Sa dva akuzativnaobjekta, jeste, npr.: ~= poduavati, uiti (~ = znati). Dalji primjeri za navedeno znaenje su: J~(i J;.n == rastuiti '( J;' = biti tuan): ~ = poslati (~c..= ici): ~ ci ~D =,nasmijavati (~ = nasmijati se); = pocrniti.crno obojiti ili (figurativno) ocrniti, oklevetati ( ~;.. = biti crn, pocrnjeti): ~ = uljepati ( :;.:,... = biti Iijep); y) = pribliiti (y) = biti blizu, pribliiti se) i dr. ,
~'Y

2. Znaenje intenziteta (W(.:JD ili ekstenzije (~)...<J\),tj. ukazuje na to.da se glagolska radnja (u II vrsti) vri s velikim intenzitetom (zestinom i sl.) prema osnovnom pojmu (u I vrsti), npr.:;.s= zdrobiti, iskomadati, porazbijati (;..s = razbiti, slomiti). Dalje imamo (u vezi navedenom znaenjem) i znaenje dugotrajnosti tdurstivuosti - ~\~ ~\) radnje, npr.: ~. = dugo, neprestano plakati (~~ = plakati); znaenje tunogobrojnosti 'subjekata radnje (~~~D, npr.: = poumirati ( 'uG = urnrijeti) ili znaenje da postoji vie objekata na kojima se obavlja radnja, npr.: J..D:.== pozatvarati (~l. i 3-J ~1 = zatvoriti - vrata). Glagoli ovdje znae i ponavljanje (iterativnostlili uestalost vrsenja radnje (frekveptativnost~c,53\), npr.: 0~ = obilaziti, vie puta obii ( 0'.1 = obii): ~ = b~diti ( ~f = probud- iti),

.r;

U ovim znaenjima glagoli ove. vrste po prelaznosti ili neprelaznosti slau se s onim iz I vrste. 3. Estimativni ili deklarativni glagoli ove vrste znae da nekoga (neto) smatramo ili prikazujemo onakvim kako to oznaava osnovni pojam korijena, npr.: y}s- = smatrati laljivcem, proglasiti lanim, i sl. (yJS = lagati; biti laljiv): ~~ = smatrati istinitim, vjerovati ( ~~ = rei istinu, i sl.): J'j = izjaviti (smatrati) da je ist, nevin, poten, pravedan ( ~j = biti .~)= smatrati runim ( ~ = biti ruan) i dr. ist itd.): ~ (i

e:';;:'

Ovakvi glagoli svi su prelazni. 4. Denominalni (ili denominativni) glagoli, tj. oni izvedeni iz iinenskih oblika, od ijihznaenja zavisi znaenje glagola u ovoj vrsti. Mogu oznaavati vrenje neke radnje, odn. odreenog zanimanja, u vezi s osobom ili predmetom koji se odnose na dotine imenice ili pridjeve, npr.:;'\ = postaviti za emira ( ~\ = emir); ~ = oguliti kou,
319

= koza): ~=skupljati vojsku (~ = vojska); ~ = razapeti atorte)' (~'. : ;. = ator); :;,~ = njegovati bolesnog (~:p = bolestan); :""O;a;~ raspoloviti(~ = polovina) i dr. Nekadaovi
(I~_ .\ ~~)~)

koom uvezati (~.

glagoli znae da neko (neto) postaje onakvim ili 'slinim kakav je onaj (ono) to oznaava dotina imenica, npr.::.,..j (i

:.,..~) = biti poget, saviti se ( . :,.;=luk):

p = okameniti ~ (~

= kamen) i dr.

Ovi-denominalni glagoli u ovoj vrsti nekad obi1jeavajukretanjeu pravcu (ili uopce) u vezi s imenicom prema ijem se znaenju izvode, npr.: /;'(i y).t> = ii (poci) :.;).( i :.;).t> = ii (poci) prema istoku ('J)' = istok); :.. prema zapadu ( ~). == zapad); ~; (i ~;;)= okrenuti se, uputiti se (prema, ~; = srana, lice)idr. Prema imenu i njegovom znaenju, denominalni glagoli mogu biti prelazni ili neprelazni, 5. Nekada su glagoli ove vrste nastali na osnovu nekog Izraza (sintagme) ili Cijelerecenice, oznaavajuci njihovo izgovaranje. Tako, npr.: ..:r-I = gOVOrIti arrun (':"';-'A\) s t.~ = rei, Sakat bIO! (= ..:lj ~~ ) s ~ = govoriti himjeritskim jezikom (= ~~~: ~U\ ) s ~. rei (pozdraviti sa): Bog te poivio! ('7' ~\ ~~)s ~; rei: B~g ti se smilovao! (~i~), ~= )f = pozdraviti, rei: Mir bi; s tobom, i govoriti: Slava Bogu! (liii J~ ... sl. (::J:l~r~)s;;S = r~i (govoriti): Bog je najvei (~r ~\)s = odazvati se (Bogu) rekavi: Evo me k Tebi(~)~ J:t.= rei (govoriti): Nema boga osirri Allaha (= 1Il1 \rl :Jl ~) i sl. .
...... ' .. -:' _ II' ." _ '" ~ ".. . -. -.
1

o"

...,"

r;;. .:)

;,.':;:;

rt

;J

Ovakvi se glagoli upotrebljavaju kao neprelazni.

1. Neki glagoli ove vrste: imaju znaenje pokusavanja (konativa -iJ;~r), nastojanja, elje i sl., da se izvri radnja obiljezena korijenom, npr.: ~.G- = htjeti prevariti (t..G- = prevariti); J~G= eljeti nadmaiti u asti ili da bude slavniji od (J~ = nadmaiti u asti ili slavi); ~.j\];= nastojati pobijediti ( :.,...u. =pobijediti) i dr. 2. Znaenje uzajamnosti (reciprociteta - iS).::-...:JD glagola ove vrste ukazuje na to da se neka radnja obavlja uzajamno ili zajedniki, npr.: ~t;.. = sjediti :z:~jedno sa (~~ sjesti): ~t5' = dopisivati se sa (:.3' = napisati) i sl. Konativno i reciprono znaenje mogu biti povezana s idejom nadmetanja (~C~\), u pozitivnom ili negativnom smislu, to je vidljivo iz

320

primjera: lS~~ = utrkivati se sa ( lS? = trati): ~G-= prepirati se sa ( ~ = pobijediti u prepirci);;:'G.. = natjecati se (s kim) u pjesnitvu (;...:. = biti bolji pjesnik od); ;..~ = nadmetati se u slavi sa (;.J = biti slavniji od); jj~ = boriti se sa (:p = ubiti) i dr. ' Uz pojam uzajamnosti ponekad se javi i ideja uzastopnosti (sukcesivnosti - ~\1\;Jf),npr.: = ii jedan za drugim (~ = slijediti): ~ \1 = sustizati (J:J' = stii); JIJ ::::'uzastopno,olaziti (:;J = doci iza) i dr.

c;G

3. Prema nekom glagoluT vrste, koji oznacava osobinu ili stanje, odgovarajuci mu glagol III vrste moe znaiti da neko upotrebljava takvu osobinu prema drugom licu ili da ga dovodi u takvo' stanje.' ,Tako je u primjerima: ~G.- = dobro (lijepo) postupati. prema (~= biti dobar, = blago Ijubazan);~G- = pokazati se grub prema (~= biti grub); postupati, biti njean prema (0\1 = biti blag, njean) i sl.

;;\1

4.Neki glagoli ove vrste mogu imati denominativno izvedeno znaenje, kao to su, npr.:)e = putovati ~ = putovanje); ~L;. (i ~) = udvojiti = zdravlje) i (~ = isti, jednak);J~ = iZlijeiti,povratiti zdravlje (
dr. '

t.;.~
,

5. Neki glagoli III vrste istog-su znaenja kao odgovarajuci im glagoli I vrste, npr.: j)~ i j~ :::proi pokraj;jj1J i = usmrtiti; y); i y) = biti blizu, pribliiti se i dr.

:p

Drugi neki glagoli III vrste sinonimi su glagolima II ili IV vrste, npr.: ;;\~ i JI~j= dati u zajam; ~~ , ~ i /~j = udaljiti; ~L. ,/k~' ,i Lj =baciti, oboriti: J~ , i ~j = (po, uz-) dignuti i dr.

J;-

Glagoli III vrste najvie se upotrebljavaju kao prelazni, sa direktnim objektom u akuzativu, s rijetkim neprelaznim glagolima (npr.: )L. i sl.).

IV vrsta - ~Wf~~
1. Glagoli ove vrste esto su kauzativniili faktitivni, pa postaju, (slino onim u II vrsti), u odnosu na neprelazne u I vrsti, prelazni, ili prema prelaznim u I, ovdje postanu dvostruko prelazni (~~J\), npr.:.:,..:Jj = (nekogalosiromaiti (fi = biti siromaan); 'iJj = posaditi da sjede ( :.w = sjesti): r1Jj= uspraviti (r1J= stajati); ili oni dvostruko prelazni, npr.: lS) = pokazati ( lSj~= vidjeti); ~j = obavijestiti o ( ~ = znati); \)j = nauiti da ita ( \) = itati) i sl. ' Nekad ovakvi glagoli dobiju nijansu omoguavanja(~\), pomaganja, prepustanje i sl., npr.:):.j = pomoi da.iskopa (;.;...= iskopa ti); J)j = pustiti da rastrgne (J) = rastrgnuti) i dr.
21 - GRAI'v!ATIKA ARAPSKOG JEZIKA

321

Slino navedenom je znaenje: ponude/ davanja i sl. (A~D, npr.: = ponuditi na prodaju ( = prodati); ~~r = dati (kome) da 'stavi kao zalog (~~ = zaloziti, staviti u zalog) i sl.

t~

t9

Nekada se prelazni glagoli ovoga tipa slau s glagolima II vrste, npr.: ~r i ,;;, = spasiti; drugi se, pak, razlikuju po svojim znaenjima: = pod uiti, a~r = obavijestiti i dr. .

r.t.

2. Kao"u II vrsti, i u IV nalazima deklarativno ili estimativno znaenje, = drati da je plaljiv (~ = biti kao to je u primjerima: :;;'r i ~ = smatrati velikim, veliati (~ = biti velik); r)'r= plaljiy);,~r i ~,.h~ isticatiIiju) plemenitost ili dareljivost Cr)- = biti plemenit, dareljiv) i sl. Glagoli ovoga znaenja uvijek su prelazni.
3. Rijetko je depriveiivtio znaenje (~D kod glagola IV vrste. Ovo ukazuje na lisavanje, otklanjanje onoga to oznaava dotini korijen glagola, npr.:.#-\ = ostaviti (na cjedilu), prevariti (~ = uvati, tititi, pratiti); P1 = odvratiti (koga) da se ali ( ~ = aliti se); ~1 , ~ i ~ = punktirati (slova, stavivi potrebne take, pa time otkloniti nejasnost =~ pri njihovom itanju).

I glagoli ovog znaenja samo su prelazni. 4. U IV vrsti denominativno se izvode razna znaenja od kojih emo navesti ona najvanija. a) Davati, donositi, raa ti i sL, od onoga to je oznaeno dotinom imenicom iz koje se izvodi glagol dve vrste, npr.: rGr = roditi (raati) blizance ( r1:';= blizanac);;J1 = roditi.idati ploda - vokat ~ = plodovi); }"~r = roditi muko dijete ili raati muku djecu:o-~ = muskarac): ~r = pasti kia (),.:: = kia); ~~~1 = izlistati - stablo (J~j = lie) i dr. b) Biti onakav ili initi onako kako to oznaava osnovni pojam korijena, npr.: ~1 = biti spor, ici polahko (= :~ = spor); ~\ = initi dobro (~ = ~obar); :.,...3~1 = grijeiti, biti grjeari <,.J~= grijeh); ~r = ~rzati, biti brz (ce;" = brz); ~r = govoriti istim, pravilnim jezikom (~ = ist, pravilan) i sl. ' c) Kretati se u pravcu mjesta, zemlje i sL, oznaenih dotinom imenicom, npr.: rGr = otii u Siriju (rL.:Jf = Sirija); ~;r =doi u Irak (~\/Jf =Irak); (,~r (~, ;.~ , ;.tJ) = uputiti se prema [emenu, doci u [emen ( ~\ = Jemen);)jr = zai u pustinju (').i = pustinja) i sl. d) Uiu vrijeme .ili nai se u. njemu (J~~..L.Jf), naime, onom koje obiljeava odgovarajua imenica, npr.: :_;(:",,1'== zaljetiti ( ~ = ljeto);;J;1 =

322

putovati (nai se) u podne (~ = podne); ~r = osvanuti (~ = jutro); ~r = zadesiti se u zoru (~ = zora): ~t = omrknuti ( = veer) i dr.

:c.:.

Nekad glagoli IV vrste znae da je dolo vrijeme da se izvri radnja oznaenaimenicom (J~ ~\),npr.: ~r :: biti zrele za berbu (hurme), biti zrelo za etvu (ito), biti-vrijeme da se strigu (ovce), izvedeno sve prema: jlj;. (= berba, etva, strienje);'~r = prispjeti za etvu (ito, od ~.~ = etva);:...JJr = imati vinograd prispio za berbu groda( 'JI.W = berba) i sl. e) Posjedovanje (~f) neeg u' velikom broju, odn. koliini, to obiljeava imenica, npr::;Jr = posjedovati mnogo hurminih palmi) (~= hurme, datulje): ~f = imati velik broj mujaka deva ( ~ = mujak deve): C;:r = obilovati zvijerima, biti pun lavova (~ = zvijer, lav); = imatipuno mlijeka(ljudi)iliimatipuno vimemlijeka(deva)od ~ (= mlijeko)I sr

:;Ji

f) Prei li novo stanje ili stei osobinu oznaenu osnovnim imenskim pojmom, npr.: 0~i = postati jasan, razjasniti se ( ~ = jasan); ~...I:.r = poderati se (~.jj,..= poderan): :'li , ~i, te (~ , ~) \ I I 1 =

naoblaiti se, biti oblano - nebo (:5 I -

= oblaci); ;Ji = opustjeti, biti pust ()j = pust) i dr.

Svi spomenuti denominalni glagoli (a-f), u navedenim znacenjima, u upotrebi su samo kao neprelazni.

Vvrsta-

P~~

1. Povratno ili refleksivna znaenje (~)~\) glagola ove vrste (prema prelaznom, faktitivnom II vrste) znai da subjekt vri radnju na samom sebi ili dolazi u neko stanje vlastitim ili tuim djelovanjem. Tako e biti (prema znaenjima u II vrsti): J0 = prestraiti se (J~ = prestraiti): ;:..<::, = izlomiti se, porazbijati se (;S = izlomiti, porazbijati): ~ = probuditi se (~= probuditi) i sl. 2. Kod ~ i slinih glagola, moe se zapaziti i nijansa intenziteta, koju nalazimo kod mnogih povratnih glagola ove vrste (uz neke druge semantike nijanse). Upravo po tom intenzitetu (LJW\) treba razlikovati znaenja povratnih glagola V vrste od takvih glagola VIII vrste, pa tako, npr.: .:J)j = raspriti se na sve strane i sl. (:J) = raspriti) prema: :J,?I = razdvojiti se, razici se ( :J) = razdvojiti, rastaviti) i sl. Jo vie se takav intenzitet ispoljava kod nekih prelaznih glagola V vrste, koji oznaavaju: paljivo, uporno, trajnoj sL, vrenje radnje, kao,

21 GRAMATIKi\

323

npr.: ~ vati; ~

(~T , ::;::' .\) = pouzdano znati, uvjeriti se i dr.

,;

= paljivo prouavati; ~

= uzastopno slijediti; C;. / 7 = prisluki(C;!)..l::.l\)

j.

Ovdje bi spadao i pojam postepenosti

o':;;

'"

vrenje neke radnje, npr.:

= gutati zalogaj po zalogaj; ~ = srkati, pijuckati, otpijati: ~~ =;: polahko glodati; 'j~ = u prekidima mustiIili sisati.dojiti), pijuckati i dr.

3. Iz, prvobitno povratnog znaenja razvilo se kod nekih glagola V vrste tzv. efektivno ilirezultativno znaenje, kada 'seeli istai uinak, rezultat ili zavretak glagolske radnje. Takve glagole najpodesnije emo prevoditi naim trenutnim (povratnim) glagolima, npr.: ~ = obistiniti se, ostvariti se; ~::; = nauiti (se); ~k;:;= isprekidati se, istrgati se i sl. ' 4. Neki neprelazni glagoli Vvrste oznaavaju izbjegavanje (~\) onoga to je oznaeno osnovnim nominalnim pojmom. Evo primjera za to: rJt; = uvati se grijeha~ = suzdravati se, ustruavati se; :::izbje= kloniti seprijekora, i sl. gavati nedozvoljeno;

r-::G

C~

:./;..5

5. Denominalno (kao pod 4) se.izvode i a) pojam pripadanja (nekome ili neemu), npr.: C;'"7 = postati i'ija (iit): ~~ = arabizirati se; ~.,,:; = pred na kranstvo: ~',..ii= primiti jevrejsku vjeroispovijest: b) pojam izvjetaenosti, tj.: prika~ivanja sebe onakvim kakav ustvari nije (~I), npr.: ~ ~ praviti se hrabar;~~' ,,; pokazivati se strpljivim; izdavati se za vjerovjesnika, i dr.

W=

Glagoli ovih znaenja su neprelazni. 6. Neki prelazni glagoli V vrste znae: uzeti nekoga ili neto sebi ili se time koristiti, i to u liku (obliku) onoga to oznaava osnovna imenica iz = posiniti, pokeriti ( :;\ = sin, ~ = koje se;izvodi ovaj pojam, npr.: ~ ki);';:.G = uzeti sebi za boravite, nastaniti se = kua): :L:..:'; = posluiti se ime kao jastukom ( 3~L...)= jastuk) i sL

O~

VI vrsta - ~L8i'~~
. 1. Znaenje glagola ove vrste moe biti povratno (refleksivno - ~)t1:JI), u odnosu na III vrstu, ali i inae, npr.: ~W( J:;; , J~\ , J:::' .r) :::udaljiti se ( ~~= udaljiti);;"~ = osmjeliti seC':. ~ = bitismion): ~I;= baciti se (.;~ = baciti) i dr. 2. Meutim, u ovoj vrsti ee je znaenje uzajamnosti (reciprociteta U'f" '.1i). Za razliku, pak, od IIivrst~, ono to jeli njoj bio objekt, to u VI zajedno ili uzajamno Vri radnju sa' subjektom, Zato u VI vrsti (s ovim znaenjem) subjekt mora biti u" dvojim, mnoini ili zbirna imenica. Uzajamnost ovdje moe biti usmjerena u pozitivnom ili negativnom
324

smislu, kao u primjerima: ~JG = (meusobno) se dogovara ti; (,..jW= (jedan sa drugim) se dopisivati; .;:G;;::: (zajednikilseurotitiprotiv: ~G....3 = (izmeu sebe) se prepirati; ~tS0= (jedan protiv drugog) se boriti i.sl, 3. Ponekadglagoli VI vrste 'oznaavajuda radnju vri vie subjekata, ili da se ona obavlja ucestalo, uzastopno ili postepen(j<C:J~n, npr.: E8=ii jedan za drugim; j.:.G..j = sporo, teko koraati: ~G-i = postepeno se povecavati: JJG = jedan za drugim, polahko (orpadati.tlie i dr.), 4. Neki glagoli VI vrste oznaavaju tzv. simulaciju, tj. pretvarati se da se posjeduje neka osobina, npr.:~W , ~W , ~)_:,j = praviti se nevjet (da ne zna), slijep (da ne vidi), bolestan i sl,

VII vrsta - ~\:,Q;yr~~

1. Glagoli ove vrste su povratni (ije je znaenje esto blisko naem pasivu), Kod njih se radnja vri (ili promjena deava) na subjektu (kao na direktnom objektu, te naa povratna zamjenica tada stoji u akuzativu). Ovi glagoli odgovaraju (b~) prelaznim glagolima I vrste, a nekad (u novije vrijeme) i glagolima IV vrste. Oni esto dobiju i nijansu efektivnog odn. rezultativnog znaenja. Primjeri prema I vrsti: y"WI = privui se, biti privuen (y"J;.. = privuci): :.... " ~\ = otkriti se, biti otkriven (:.....:::s = otkriti); novije: "i.;..)1 = nai se, ' biti naen ( ~J = nai i dr. Primjeri prema IVvrsti:,~1 = popraviti se, biti popravljen ( ~r= popraviti); [~:b;l=ugasiti Se, biti ugaen (ill,.r = ugasiti); ~I =?:atvoritise, biti zatvoren (jllr> = zatvoriti i sL . , 2. Neki glagoli. VII vrste imaju u svome znaenju nijansu doputanja (ili preputanja) od neije strane da se nad njim izvri neto (ili da se s njim dogodi neto), to oznaava.osnovni pojam korijena (ul vrsti), npr.: ~I = dopustiti da ga vuku (bude vuen - .:,;.= vui); t...:1:" ;1= dozvoliti da bude prevaren ( t..G- = prevariti); ~U3\ = pustiti da ga vode, biti posluan (~li = voditi); = dopustiti da bude poraen, dati se u bijeg ( = poraziti,
natjerati u bijeg) i sL

r~1

r~

VIII vrsta -

J~Yr~~

1. Glagoli ove vrste mogu imati refleksivna znaenja (~J~\) prema I vrsti, i to: a) tako da se njihova radnja vraa na subjektte), tj. da je on (da su oni) ujedno i njen objekt, npr.: ~~~ = baciti se (~~ = baciti): J' :S~ =

325

okupati se (j..:..1. = okupati);?\ = sabrati se, skupiti se('~ = sabrati, skupiti); J;11 = rastati se, radvojiti se, razii se (~) = rastaviti, razdvojiti) i sl. b) Nekada radnju vri subjekt u svoju korist (za sebe, sebi), pa u naem jeziku esto moemo zanemariti nijansu u-znaenju izmeu glagola VIII i odgovarajuih iz.J vrste, te ih prevodimo istim naim glagolom, npr.: ~\ i~ = skupljati (sebi) drva (za ogrjev); :-.1.,::,,\ i ~. = ugrabiti; ~[ i~
= (za sebe) zaraditi, steci: ~~

i ili = slijediti i dr.

U ovom sluaju glagoli su prelazni. 2. Neki glagoli VIII vrste (slino nekim iz vi) imaju znaenje uzajamnosti (reciprociteta -~~U\),kao to su, npr.: ~:' .. \ (i ) ~~l.J= meusobno se utrkivati (nadmetati): fij (i J)G) = (suisretati se; a::"1 (~G..i) = prepirati se jedan sa drugim;J :: ;1 (i J.iLi.5> = boriti se (jedan protiv drugog) i dr. /
i

r/

.3, Neke, povratne glagole VIn vrste (naroito kad ne postoji odgovarajua VII vrsta), zbog bliskosti znaenja, moemo prevoditi naim pasivom, npr.: .: ~J.;)' I = biti odbijen - (.1"..... ~~/, = odbiti) ~i = biti . zauzdan... (:.;J = . .'-.~ '-' \ \ zauzdati); ')Ci = biti napunjen, _napuniti se ( = napuniti); ~\ = biti ujedinjen, ujediniti se ( ~) = ujediniti) i sl.

y:.

IX'{ XI vrsta - J~'1\~~j

/ /

J)W'1\~~

Obje ove vrste glagola ponajvie oznaavaju fizike (tjelesne) osobine uope, narocito boje, tjelesne nedostatke, ali i-druga razna znaenja, Njihov udvojeni trei radikal ukazivao 'je' prvobitno na intenzitet (osobine i dr.) Prema jednim gramatiarima taj stepen intenziteta vii je u XI nego li IX vrsti, dok je prema drugima obrnuto. Meutim, izgleda da se to intenzivno znaenje postepeno izgubilo ili se bar izjednailo u obje te vrste glagola, pa se one u tom pogledu vie meusobno ne razlikuju. 63 Evo nekoliko primjera za obje vrste: ~I njeti; ~;,~ (i~I~~) ~~\ (~~~I)
~~\/=
/

(i )::.':-1

= biti crven, pocrve

oslijepiti (oko); C~~(i/:C\~~)

.~ biti kriv, iskriviti se;

= biti raspren,
/

nesreen; ~)j\ (i ~\)jl) = odvratiti se, povui se;

uriti, brzo trati; ~4-:\= biti jako taman ili napola ve proi (noc) i dr.

63) Tako to istie Caspari, itd., op. cit., I, str. 43-44, & 59, Rern, b. 326

1. Glagoli ove vrste mogu imati refleksivno znaenje (a nekad i pasivno) prema onim prelaznim (faktitivnim), koji im odgovaraju u IV vrsti, npr.: ~\ = uvrstiti se (biti uvren, ~r =uvrstiti); = predati se; predati); ~\ = (poruriti se = pourivati): ~\::'.\ = pripremiti se (biti spreman, ~r = pripremiti); ri;:' .1 = uspraviti se, uspravno stajati, = uspraviti i dr. "

(I--r ~

(~r

FI

r~r

2. Dalje, ti glagoli znae kako neko smatra, vjeruje i sl., da neko lice ili oznaeno osnovnim pojmom (u I predmet posjeduje svojstvo (~~~I) vrsti), npr.: J;~:o'\ = smatrati 'da je tezak (~= biti teak): ~\ = odobravati (~ = biti dobar); ~\ = drati doputenim (~ =biti doputen); ~:;:\ = vjerovati (smatrati) da' je obavezan (~:, = biti obavezan) i dr. 3. Zavisno od objekta (osobe) glagol X vrste esto znae: molbu, elju, zahtjev, trazenje (~i) od nekoga da uini (dadne i sl.) ono oznaeno osnovnim pojmom korijena (odn. odgovarajueg glagola I vrste), npr.: ... '" i--" ... ... . ". .. iJ:'~\ = traiti doputenje ( iJ:'; = dopustiti); ~ 2\ = moliti za milost ( ~) = smilovati se);~\ = moliti za oprost (ft = oprostiti); -:"'\.A.::.......I = dozivati u pornoc ( ~\l = pomoi); ~;:\ = zahtijevati da vrati ( ~~= vratiti) i dr.
OJ ~ ,..;: ;; ..'" ).. . ,...0 ,\ __

Glagoli pod tackama 2. i 3. su prelazni. Nekada onakvim kako je sadrano u pojmu takvi oznaavaju postajanje (;~)~\) imenice iz koje se izvodi znaenje takvih glagola, npr.: :L...~J = postati (biti) hrabar kao lav (~\ = lav); ~\= okameniti se ~= kamen); ~\ = postati (jak) kao orao (;J = orao)'i sl. Ovakvi su glagoli neprelazni. 5. I~ imenica se. izvode i glagoli ove vrste koji znae: uzeti za, imenovati, postaviti, izabrati, odrediti za, i sl., npr.: (u slubu), zaposliti ( ~~G-= sluga, slubenik); ~\ nasljednika, halifu ( 4=
(.f~

4. Neka se znaenja kod glagola X vrste izvode denominalno.

r~\

= uzeti za slugu = odrediti za

nasljednik; halifa); ~\

= postaviti za kadiju = izabrati ,

= kadija): ~j:;:\ ~imenovati vezirom ~ebiza domovinu domovina), i sl.'

(:.,1:,=

(.~j:'= ve~ir); 01~\

Ovi se glagoli upotrebljavaju kao prelazni. 6. I u X vrsti (kao u II pod 5) mogu nastati glagoli koji se izvode iz nekog sloenog izriaja, ali su ovdje mnogo rjei. Takvi su, npr.: = rei: Mi zaista pripadamo Bogu i zaista. emo se Njemu povratiti (tj. ar.:

E-2\

327

(kamenovanog) ejtana (sotone, ar.: r:;-)1 ~~0:-~~ ~ yt)~ Glagoliizvedenih vrsta XII-XV raznolikih su znaenja. Po brojnosti se istiu ona koja pokazuju razna svojstva, pa su to veinom neprelazni glagoli, nekad s nijansom intenziteta. Evo sad po nekolikoprimjera za znaenje pojedinih glagola u te etiri proirene vrste.
, -... -,., --.-' ;;; o::;
'J J

J~C ~l Jf, .JJ Gl ~ 1k:..1) = rei: Traim

utoiste kod Boga od prokletog

XII vrste - ~\:~yr~~

Glagoli ove vrste preteno su neprelazni, oznaavajui ponajvise razne osobine, kretanje i dr., kao u primjerima: JI ~I = biti aren, bijelih nogu (konj); ~~\ = biti naprasit; :""~j~\= biti grbav: &~J = biti tamnocrn: ;;:.~~ = biti vrlo hrapav (grub); ~~~ = okupiti se; = seliti se u toplije krajeve (ptice) idr,

2'~~

Od tipa ~L izvedeni su, npr.: < .rU-) = biti 'visoko i bujno (stablo); ~~\ ( < .,..w) = brzo (sitno) koraati: ~I ( < ~) = biti visoka (trava); J}.5": ('< JS) = bjezati i dr. ' -

~:,.u\(

Prelazni su vrlo rijetki, npr.:J...G:.1

YL-)

nai da je (neto) slatko

i..?~)

(pored neprelaznog znaenja: biti sladak); <..>jj~1 neosedlanog (golog) konja itd. '

uzjaha ti

XIII vrsta - ...JI~~~~ ...,

Glagoli ove vrste, neprelazni su, s raznim znaenjima, koja nekad imaju nijansu intenziteta (vjerojatno zbog udvojenog infiksa - awwa - iza 2. radikala osnovne trilitere). Takvi su, npr.: 1Ai ~) = biti duga (noc), odjuriti;1.~~1 ..k.r>-) = biti duga (brada), oduljiti se (put), othitjeti; ~~\ ( < .ili:-)= biti krupan, debeo; biti ozbiljan, staloen (covjek): 1.#1 ( < .kJS;) = vrsto.prionuti uz; jahati-na (devi) i dr. '

XIV vrsta

-~~~r~~

Neprelazni glagoli ove vrste oznacavaju razne osobine, kretanje, i dr., ponekad uz nijansu intenziteta (usljed ponovljanja 3. radikala osnovne ~) = biti trbuast, biti (skoro) punoljetan; tirlitere?), npr.: ~I
~I ~~'= ~)

= biti tamnocrn:
~)

~I = biti

~)

brzati; ~~-

duga i gusta (kosa); ~ ' ~:;~ ~)=

= biti mraan; ~)

328

biti grbav sprijeda; (pauk) i dr.

J '. ~;;\ ( < J--O) = zavukavi

'

se u rupu sklupati se

XV vrsta - ~~~I~L ~ -. .
"" '"

Ovdje su uglavnom neprelazni glagoli koji oznaavaju razna svojstva i dr., a nae se i poneki prelazni glagol, npr.: lS:.J~1 ;;,.rr ) =; pobijediti, nadvladati. Za neprelazne evo nekoliko primjera: ~I .k..:->-) = biti kuljav ili nadutog trbuha;~':;""\

y.r;-)

(pijetao, pas); ~~ J-l-) ~ leati krupna, debela (deva) i dr.

= biti prostran;' nakostrijeiti se na leima; lS~~ ~) = biti

***
Od proirenih vrsta glagola, nastalih iz trilitera, spomenute su jo dvije ~L; i ~L.;. Kako Je reeno, one se po svojim grupe/naime oblicima pribrajaju glagolima izvedenim iz kvadrilitera, i to oni osnovne i I njihove prosirene vrste (obrazovane prefiksom ta- iz osnovne vrste

C~~

C~Jj

kvadrilitera).

Pri razmatranju o nastanku glagolskih kvadrilitera dati su i neki primjeri za glagole ovih tipova, a dati su neki i u taboXXXV. Ilustracije radi, u vezi sa znaenjima glagola ovih dviju grupa, ukratko emo razmotriti upravo primjere s te tabele. 64 Kako se moe vidjeti, ti su glagoli (kao i oni od kvadri1itera ili odgovarajui im od trilitera) u prvoj grupi prelazni ili neprelazni, a u drugoj su svi neprelazni (to utie i na njihov oblik i na njihovo znaenje), Glagoliobiju grupa esto su (dakle ne uvijek) semantiki povezani s osnovnim znaenjem njihovog korijena, odn. sa znaenjem I ili neke druge proirene vrste trilitera, ili, pak, i nekog drugog tipa od glagola ovih grupa. U prvoj grupi nalazimo est tipova ovih glagola, pa emo ih redom iznijeti u vezi s njihovim znacenjima, uporedenim sa znaenjima odreenih drugih glagola bliskih njima. Tako u prvu grupu spadaju primjeri za tipove:

64) Nekoliko primjera za ove grupe navodi Sikiri itd., op. cit., 1, str. 119-120- Tu se one istiu po tradicionalnoj arapske] grarnatici, a inae ih drugi autori (na Zapadu) ne izdvajaju kao posebne tipove glagola, smatrajuci ih jednostavno kvadiriliterama (tako ih ne spominje ni Caspari, Blachere, Vaglieri, Socin i dr.) 329

(y~)

J1~j i J1j = krivotvoriti (a J1'~) = biti krivotvoren):

i).~ (<~

II (

P ): J":'.

III (J;';): J;"j IV (~): V (JW) VI (~)

P i P = obrati zrele hurme

': ~1'.,i JL = oboriti na lea.

~:,1 (

= udaljiti, < i):= zaudara ti (voda), a r:1\ = ima ti zadah

(datulje) s (palme);

) = gospodariti; a ~j = udaljiti se;

(usta);

U drugoj su grui li primjeri za slijedeih pet tipova glagola: I

(Jl:'Q~): ~'~)
: ~~)

i ~~\
~.J)

~.J)

= zadrhtati:
(srebro);

II (~~)

III (j::~~) ~ . (j5 i ).~ IV (J~~): ~.;~ malaksati; . V (J:

= biti preieno, a ~~ = preistiti ~) = odebljati; brzo trati:

~.J)=

gega:ti se (u hodu), a~~1 .

= klonuti,

~~) : ~r ~i ~J .~ ~)

= lei na lea.

Osvrt na prosirene vrste glagola

(iz trilitera) Ovdje emo dati samo neke vaznije ope napomene. Tako pri rasporedu tih vrsta glagola (naroito od XII, pa nadalje), te u vezi s njihovim brojem, drali smo se Casparijeve gramatike. Meutim, u tom pogledu nema potpunog slaganja meu raznim autorima. Neki .ih, kako smo istakli, ne spominju, a kod drugih nalazimo i neto vei broj ovih vrsta. L.V. Vaglieri, npr., (op. cit. str. 138, & 276), pored razmotrenih 15, kae da ih ima oko 20; pa navodi dvije dalje vrste: J.f~J i ~l (ne dajui primjere za njih). Nije iskljueno da bi se u starijoj literaturi mogla nai poneka takva vrsta (ili bar pojedini oblici iz nje), ali bi to vjerojatno bili samo sporadicni sluajevi.

Ukazivali smo na to da su neke proirene vrste rijetke ili da su, takorei, izale iz savremene ive upotrebe, izuzev moda neki njihovi odreeni oblici. Tako, npr., V. Monteil, (op.cit, str. 109-116), tvrdi da su VI {VII vrsta "praktiki neupotrebljavane", to ipak nee biti sasvim tano. Tu on, izmeu ostalog, navodi brojne primjere upotrebe .infinitiva iz proirenih
330

vrsta (od II do X)naroito u oblasti nauke i tehnike. upotrebe IX i XI vrsta, a pogotovu one od XIIpadalje.

Ograniene

su

Iako su vrste II-X, manje-vie, produktivne, ali, i u prolosti, od istog korijena rijetko su se izvodili glagoli iz svih tih i esto upotrebljavanih proirenih vrsta. N. V. [umanov, (op. cit., str. 29), navodi primjer tih mogucih vrsta izvedenih iz korijena: (= primiti), navodei u njima samo najvanijaznaenja, ovako: II - poljubiti: III - sresti; uporediti; IV - ii naprijed; pribliiti se; V - primiti; VI - sresti se meusobno; biti primljen: VIII - primiti; IX - biti okrenuto prema nosu (oko); X - sresti; predstojati; XI - biti okrenuto prema nosu (oko). '

vn -

Kako se tu (a i inae) moe zapaziti, neka su znaenja u tim vrstama meusobno ili identinaili bar donekle semantiki srodna, dok su druga (bar na prvi pogled) prilino ili posve meusobno razliita. Meu uzrocima takve pojave moe biti i povezanost tih znaenja s onim iz I vrste (odn. s osnovnim znaenjem korijena) ili iz neke od proirenih vrsta. Za razlike, pak, treba traiti razlog meusobno razliitih znaenja ve u samoj I vrsti. U njoj je moglo doci do konvergencije dvaju ili vie korijena, tj. do njihovog fonetskog izjednaenja, ali s tim da i dalje ostanu sauvana njihova prvobitna meusobno esto i vrlo razliita znaenja. 65 To se onda moglo prenijeti i na proire ne vrste, pa da i u njima doe do manje i vece raznolikosti u njihovim znacenjima. Na nju je tu mogla uticati kako morfoloka, tako jo vie i semantika struktura pojedinih proirenih glagolskih vrsta. Na njihova razna znaenja posebno djeluju i imeniee, odn.sloeniji izriaji, iz kojih se izvode nekad glagoli ovih vrsta. Na sve te slinosti i razlike u znaenjima proirenih vrsta glagola djelovalisu, svakako, i mnogi drugi faktori, i jezicke i vanjezike prirode, koji stalno utiu na jezik uopce. Oni djeluju u pravcu stvaranja ovih oblika i znaenja, ali, nasuprot tome, i na njihovo ograniavanje ili potpuno, odn. djelimino potiskivanje iz ive upotrebe, ve prema zahtjevima ivota u raznim domenima materijalne i duhovne kulture uope.

65) To razdvajanje ve u I vrsti raznorodnih znaenja i njihovo prenoenje i djelovanje na proirene vrste primjenjuje se u jo nedovrenom rjeniku (poetkom 1967.u Parisu): R. Blachere, M.Chouemi, C. Denizeau: Dictionnaire Arabe-Francais-Anglais (Langue classique et moderne).

331

GLAGOLI NASTALI IZ KVADRILITERA

Ranije je spomenuto da u arapskom jeziku isto glagolski oblici postoje samo obrazovni od korijena sa tri ili etiri radikala. O nastanku i jednih i drugih ve je. dovoljno govoreno. Istaknuto je, takoer, da je kvadrilitera znatno manje nego trilitera, a osim toga da su kvadrilitere (a pogotovu kvinkvilitere), te uopce sloenije forme (i trilitera), u procesu nestajanja iz ive jezicke upotrebe. Glagoli sa 4 radikala, po svojoj konjugaciji, sasvim su analogni glagolima sa3 radikala. Tako prva vrsta iz kvadrilitera, po primjeru glagola: ~.:;..~V (npr.:;i5 - ~~); trea:rf-I - ~~ odgovara VII (npr.: :";;.JI - J~ , s tim to ovdje imamoprefiks in-, prema infiksu -an- iza 2. radikala kvadrilitere): a etvrta vrsta od kvadrilitera: :':':J\ - :...'~';;~analogna je IX vrsti trilitera (npr.: < j~). Ta podudarnost se protee na sve oblike izmeu tih paralelnih vrsta glagola (one u pasivu, nainima imperfekta, u imperativu, deverbalnim oblicima), naravno, obrativi panju na neka odstupanja kod glagola sa slabim suglasnicima (kada se jave na kraju, a inae se oni ne mijenjaju i ne bude u drugim poloajima). Fleksioni prefiksi i sufiksi (za oznaku lica, roda i broja) isti su kao kod glagola sa tri radikala.

~f-i5 -

2;'~odgovara

2~~ odgovara

II vrsti trilitera (npr.: ~~ - ~~);

druga:

':':':-1 - ~

Pregled oblika izvedenih iz kvadrilitera, dat je za infinitive i participe kod deverbalnih imenskih formi, a za isto glagolske oblike date su dvije tabele, i to: za I vrstu kvadrilitera tabo XXXVI,a za njihove proirene vrste (II, III, IV) taboXXXVII. Zbog svega toga, smatrali smo da nije nuno detaljnije razmatrati ove oblike pojedinano, s morfolokog stanovita. U iduem kratkom pregledu ovih glagolskih vrsta navest emo samo po neki primjer pojedinih glagola iz njih, da bi se dobio izvjestan uvid u njihova razna znaenja, koja su nekad povezana s odreenim glagolima iz trilitera, sa drugim glagolima iz kvadrilitera, ili, pak, s pojedinim imenskim formama, prema kojima su izvedeni, pa i nekim sloenijim izriajima.

332

1vrsta glagola iz kvadrilitera - ~~~~)\

-,

Glagoliove osnovne vrste kvadrilitera, kako se vidjelo, razliitog su porijekla, odn. postanka, pa su im i znaenja raznolika. Semantiki su esto, manje-vie, povezana s glagolima I vrste ili neke izvedene vrste trilitera, te s imenicom ili nekim izriajem na osnovu koga su obrazovani. Mogu biti prelazni ili neprelazni, a ponekad i jedno i drugo (s raznim znaenjima). Evo nekoliko primjera te raznolike tvorbe s raznim znaenjima, ali istog morfema ove glagclske vrste, nastalog: a) Iz bilitera: b) Afiksacijom: jj:';'" JA>-) = oslabiti; sitno koraati; ~):: mrmlja ti; prikrivati (~~= aputati s);J;-j (i ~j) = vratiti; ~ (i 1J;.) = obrijati (glavu); ~ (ip) = biti viso~ j.: '.-..(i ~) = rasuti se, razii se; ~ = kretati se (a ~ = brzati) idr.

= hrzati; J)j = potresti; .

r ~~.-;.

( < )1.~= veterinar): 0~

c) Denomina1no: ';: l~ :;: postati uenik (~= uenik); ~= = katranisati ( < ~{,kj = katran);

lijeiti ivotinje

d) Kontaminacijom: ~ ( < ~\ ~) =' rei: ;LJ ime Boga; ( < ~ ~\ J~ = govoriti: Hvala Bogu; i dr: ' , --

. .II vrsta glagola iz kvadrilitera

Pr~fiks ta- glagola ove vrste ukazuje na refleksivno znaenje (L:.j~\), prema onom u I vrsti kvadrilitera. Neki su, pak, glagoli ovdje izvedeni denominalno. Tako imamo znaenje: a) Povratno: = valjati se ( =valjati); J)) = potresti se; ::;'l15 = sageti se. b) Denominelno. c ~1~ = obuci (sebi) ogrtaI < :"'LJ>.. = ogrta); ~ = proglasiti se su1tanom jUJ..:. = sultan); ~ =poniziti se( < ~ = bijednik): Jh~'. ~:;:opasati se ( < ~'0.1~ " = pojas) i.sl. ' ,

C?'i;

c;"'~

III vrsta glagola iz kvadrilitera

Glagoli ove vrste razliitog su nastavka, nekada su u vezi s I vrstom. Neprelazni su i raznih znaenja (kretanja, promjene, stanje, osobine i dr.), Evo nekoliko primjera za njih:

~>;;\ ( < ~.r.) = procvasti; W;..~ ( < Yr-)

= n~kostrijeiti se; ~;..~

333

se okupiti; ~J (< ~ ) = trei; < ~ r": ) = isturiti volje (4..L,., ~= volje ptice); ~}j ( < e:}) = brzo trati, udaljiti se;
~// o.,..
-,,,,0.--0 .-

( < ~.r ) = masovno =.:rJ

~;"'I (

~I

( < e:-kL )= leati potrbuske:

~\

~\ ( < ~) = leati na leima; = imati isturena prsa (a ulegnuta lea) i dr.

IV vrsta glagola iz kvadrilitera

Ovi glagoli neprelazni su i oznaavaju razna stanja i osobine, obino S nijansom intenziteta (ekstenzrtetarRaznog su postanja, nekad izvedeni iz trilitera i povezani semantiki s odreenim glagolom I vrste trilitera. Evo primjera za -njih:

= biti vrlo mraan; ~\ ispruiti vrat: :.;.Jj\ ( < ~ j ) = biti gust (oblak); nadoi (bujica); jr... \1 ( < ~ ) = odvraati se od.ibjeati od, drhtati pred; mrziti (u ovom znaenju glagol je prelazan): J~\ ( < J-.- ) = biti jako tvrd; 0W\ ( < .r-b) = biti smiren; ~\ (<~ ) = nestati, rasplinuti se; .:.:',;;\ ( <? )' = drhtati; ~\ ~ ) " '= biti vrlo visok (ohol) i dr.
,

~~\ ( < )~)

= biti ra~pren;

Jl~J ( ('Jij>- ) = uzdizati se vis,oko; ~~\ ( < ~~ ) (<~ ) = leati na strani; y;~l (< ~ r-) =

Postoje i odreene druge podjele, odn. vrste glagola uopce, nastale na osnovu njihovih sinteksikili funkcija ili, pak, njihovih setnentikili osobitosti, to treba potraziti u njima posveenim odjeljcima gramatike tih odgovarajuih disciplina.

ESTICE

To je skupni naziv za one kategorije rijei, koje su nepromjenljivog oblika, te nemaju (nasuprot imenima i glagolima) ni deklinacije ni konjugacije. Imaju razliite sintaksike funkcije, ve prema vrsti kojoj pripadaju. Dijele se na etiri kategorije: 1) priloge, 2) prijedloge, 3) veznike i 4) uzvike. 66 Morfoloki mogu biti: 1) neizvedene, 2) izvedene i 3) sastavljene od raznih elemenata. Etimoloki su neke nastale iz drugih vrsta rijei, Ortografski, neke se estice piu zajedno, a neke odvojeno od rijei uz koje stoje.
66) Kratak prikaz svih vrsta partikula (odvojeno) dat je, npr., kod Casparija, itd., op. cit., I, str. 278-296, & 354-368; a kod Sikiria, itd., op. cit. I str. 174-181.

334

U iduem razmatranju zanimat e nas, naravno, prvenstveno njihova morfoloka struktura, ali e se dati i njihova osnovna, najea znaenja. Njihova, pak, jezicka upotreba bit e odreena u sintaksi.

A. - PRILOZI (adverbi)
U tradicionalnoj arapskojgramatici nema zajednikog naziva za sve priloge. Razne njihove vrste obiljeavaju se kao: j);', a oni za mjesto i vrijeme kao j)J; . 67 U arapskom jeziku nema.posebnih oblika za glagolske priloge (sadanji npr.: itajui; te proli, npr.: proitavi). Oni se uarapskom izraavaju na razne naine (odreenim akuzativima imenica i pridjeva, pomou prijedloga, a nekad i pomou glagolskih vremena), o kojimase govori u sintaksi. Po svome postanju arapski prilozi mogu biti: a) raznoga porijekla; b) nepromjenljive imenice s nastavkom: -u: c) imena u akuzativu; .d) razne priloke oznake. U pravopisnom pogledu, sa slijedeomrijei zajedno se piu prilozi: 1, ~ , 'j, a svi ostali odvojeno. U reenici prilozi vre funkcije prilokih oznaka, tj. li odreenom smislu dopunjuju pojam rijei uz koje stoje, a to su:glagoli, pridjevi ci participi), te drugi prilozi. Oni mogu oznaavatirazneokolnosti u vezi s tim rijeima, u raznim njihovim ulogama ureenici (predikat, atribut, i dr.), Na osnovu toga prilozi mogu biti podijeljeni u razne grupe, kao oni za: pitanje, odricanje, pojaanje, mjesto, vrijeme, nain, poreenje, stepen, koliinu, uzrok, namjeru i dr. Sada e se dati pregled tih grupa priloga. Neke sadravaju ogranien broj priloga, dok su u drugim prilozi vrlo brojni, pa emo navesti samo neke znaajnije primjere za njih.'O blioj upotrebi priloga treba se obratiti na dijelove sintakse u vezi s njima (a o nekima se govori i u stilistici).

I. Upitniprilozi -

j\+o~o.)riJ);'

To su: 1= da li, zar; ~ = je li, da li; ~ = nije li (i dijalektalno: :.lli \In. Napomenq: uz pojedine vrste priloga, kao to su oni za mjesto, vrijeme,
67) R. Boovi, op. cit., str. 174-5, daje prilozima uopce naziv: '--'/)., to je nova upotreba te rijei. Tako se tu navode: jWI0J); = prilozi za nain i y-L;.:'..Ji0J);= prilozi za mjeru (pored onih za mjesto i vrijeme).

335

nain, koliinu i, dr., postoje odgovarajuci im upitni prilozi za svaku tu ~S itd.). Takve emo navesti uz njihove vrstu (npr.: :;t, ~ ' dotine vrste.

~s ,

2. Prilozi za odgovor -

ylpJrJ);'
(iza negativnog

Ovdje spadaju: ~t 'l>~ (uvijek uz zakletvu); ~' pitanja), '~ i;';':' , ~ - svi u znaenju: da (dakako i sl). Od

~TJ l>~~astalo je dijalektalno:

I;t (~;t , ~~~)= da.

Meu ove priloge ubrajaju i one za negativan odgovor, naime: ~ "%::nikako (a mogli bi se svrstati u odrene priloge).

= ne i

3. Odreni prilozi -

;:.srJ);'

:J(

Od ovih priloga: 01i t: dolaze ispred imenica i glagola, a svi ostali samo ispred glagola, i to: ") = ne (dolazi ispred: impf., rjee perf., te ispred prohibitiva): t: = ne (ispred perf., rjee impf. u indikativu): ~J= ne (ispred apok., dajui mu znaenje negativnog perf.): LJ t: + ~) = jo ne (isto kao kod ;J); 0t + J ) = ne (nikako, dolazi s konjunktivom, dajuci mu znaenje (pojacanog) negativnog futura): 0b= ne (dolazi ispred 1. lana reenice, iji drugi lan poinje sa:~~ (= osim), a u naem jeziku te obje estice zajedno prevodima naom: samo, te tako arapsku negativnu, pretvorimo u nau afirmativnu reenicu). Napomena: ve je spomenute: ~

odreni prilozi:

~o;. i~

(t~)\ J~ =

prilog za odbijanje);

- e se spomenuti meu prilozima za vrijeme.

4.a) Prilozi za podsticanje -

~J);'
znaenju: daj, hajde, ne bi

To su sloeni prilozi:)rt , ~ , ~') ,(.}"sviu li, to ne bi, i sl.

b)

Prilozi

za ponudu- -u":;Ji'J)';:

Oni slue za ponudu, preporuku, savjet, i sl. To Su ovi: ~t , lot ,} - svi u znaenju: daj, hajde, ne bi li, to ne bi, i sl.

336

c)

Prilozi za upozorenje -

4_.~:rr~)';'

To su: \11, G. , I:G. (i druge pokazne zamjenice) uznaeriju: evo, eto, eno, ve prema govornoj situaciji.

5. Prilozi za pojaanje -

~tJrJ J';-

Ovdje spadaju: 0l' 01 i J = zaista, doista, uistinu i sl. U kojim se sluajevima upotrebljavaju i kako se u tome meusobno razlikuju, opirno se govori u sintak..i, gdje e se vidjeti da 01i 01 imaju i svoje oslabljene tj. nepojaane oblike Jl odn. Jt, istoga znaenja to su tzv: 0-- LJJ....:JT ( 01) 0l
:il. o ~ II.Tu e se razmotriti i prilog

u njegovim raznimfunkcijama

pri

emu on dobija i svoja posebna imena.

6. Ptilozize izraavanje elje -

~J

J'?-

To su: } = da je, kad bi (bio) = da je, kad bi, kamo srece da (iza ovog ~ imenica stoji u akuzativu). Ono dolazi i u obliku ~. ~j~ ili j.:J) ~ u istom znaenju.

7. Prilozi za izraavanje nade -

To je j.:J = mo~a (moe biti skraceno u: ~, a im""a i neknjievni oblik: i dr.). Imenica iza j:J stavlja se u akuzativ (dijalektalno u genitiv).

;:'J:siJ~

:;J,

To je: 0:;' (zapravo je ovo imenica u akuzativu; esto se skracuje u::"') koje imperfektu indikativa daje znaenje buducnosti).

8) Prilog za oznaku buducnosti - ~

o::;

Y.

0.-

r...J .r":

9) Prilozi za objanjenje - ~
,

J)';-

To sU:~1 i (rjee) Jr, oba u znaenju: to jest, naime, i sl.

10) Prilozi za mjesto-

0~JJ)

To su slijedei (ali ih ima i u slijedeim grupama), kao i onih za vrijeme i nain: :;1 = gdje;:;1 Jl = kamo, kuda; :;1::'" = odakle, otuda; ~1 = gdje go~, ma gdje, bilo gdje (ovo se upotrebljava u pogodbeno-odnosnim reenicama): )1 = otkuda, odakle,
22 . GRAMATIKA !\[(t\P5KOG JEZIKA

337

~ = tamo, onamo; ~ = otuda; W (i :.::.J)~ = tamo, onamo (ovaj prilog nekad znai i: ima, jest,.postoji, nalazi se, a W ~ = nema, ne postoji, i sl.).

::r.

G = ovdje, tu; G J"1 = dovde, dotle, ovamo; G ~ = odavde, odavuda; = ovdje, tu; :!.IG = dijalektalno postoje i oblici (mj. G); Go , Go i b; ~ tamo, onamo, ondje ( :!.Ib takoer. moze - kao W - znaiti: ima, jest, = odande, postoji, nalazi se { sl.): :!.I~ ~1 = do tamo, donde; :!.I~:r odonuda; ::.uG = ondje, onamo; !JGj G = tu i tamo. ~ 11. Prilozi za vrijeme-0L.)rJJ.);
Pored ovih mnogobrojnih iz drugih kasnijih.grupa, to su ovdje samo slijedeci: = kad; 0~1= kad; J:. = kada (svi upitni): :.G = ve (uz perfekt): '..li = ponekad, katkad (ispred imperfekta),

JI

;.s
JI

JJ = ikada (u upitnoj reenici): patus). = kako dugo, koliko puta.

JJ

= nikada (uz negativni perfekt i apoko-

12. Prilozi za nain

:..;.s-

Osim onih kasnijih, tu su slijedeci: = kako (upitno), = kako (upitno, ali je ovo, zapravo, imenica u akuzativu), \l5' = ovako, tako; ::.ul5' = tako; \~ = ovako; tako.

13. Prilozi za koliinu (broj. mjeru)

Pored ovih priloga od imena u akuzativu, ovdje spadaju samo: = koliko upitno, a = koliko (puta, samo) ima konotaciju uenja, i sl.): ~ts' ili:;ts' = koliko (rijetke je upitno, obino dolazi sa ~ s upotrebom kao ~ ;.s); \l5' = ovoliko, toliko; \~ = ovoliko. ~

::r. ;.s

;.s

14. Prilozi za uzrok (ili svrhu)

To su: i skraceno LJ , \~LJ = zato, emu (upitno); ~ i IlJ = zato, stoga; ~~ = radi toga; \~ = .zbog ovog, stoga; ~ ~ =-otuda; zato, stoga.

338

15. Prilozi za. ogranienje (resirikciju)

To su: (Ji = samo; ~

= samo; \Jk ~
II

= samo.

Priloki upotrebljavane nepromjenjive imenice, uvijek s nastavkom -u. Slue kao raznovrsne priloke oznake. Takve su ove: 1. Za mjesto slue slijedei prilozi ove vrste: rL.\ = ispred, sprijeda; rL.\ = naprijed, ~ = dolje, nie, ~ u-o = odozdo, ~ = pozadi, straga; ->
JI. o .. JI o ... o

Jk

:. ~:..= gdje, kamo,

kuda; ~.~ gdje, odakle, otkuda,

~k = tamo

gdje, kuda, kamo; ~.--::- :r=

~ ~ = odozgo, svisoka;

r\~

~\~J= pozadi,

J~ ;;". gore, iZha:d,navrh;J~ = sprijeda, ispred; straga.

Ji = nagore,navie; J~ ~ = odozgo;
-

2. Za vrijeme ovdje spadaju ovi prilozi:

~ = poslije, potom, tada, zatim; ~ negativnoj reenici),

~';prije, ranije.

:r = poslije, kasnije; ~
-

= jo
i j) ~

(u

= nikada (iza negativnog impf. ind., u znaenjufatura).j)

3. Za ograniavanje slue, pak, sloeni prilozi ove vrste:

samo, ~

';}i~.

samo

0':'0

(ovako), nikako drukije,

nita drugo.

III

Prilozi od imena u akuzativu

To suakuzativi (s nunacijom, s odreenim lanom, u nekoj posebnoj sintagmi) upotrebljavam priloki, u raznim vrstama. Vrlo su mnogobrojni, pa emo navesti one ee upotrebe. Evo' tih najvaznijih primjera po vrstama.
22 GRAMATIKA

339

1. Za mjesto slue, izmeu \~ ~)~ ~) = izvan, vani spolja;

ostalih, slijedei: po kopnu; iznutra; na zapadu;

= morem, po moru; \~ = kopnom,

;b..\~= unutra,
juno i dr.
._'.

~w = lijevo,
"..

= istono, na istoku; ~).' = zapadno,

slijeva, (na) ulijevo, sjeverno, na sjeveru;

( . ~ = desno, (na) udesno,

2. Za vrijeme, od mnogobrojnih, \~i = uvijek, (a uz negaciju)=~ikada;

nekoliko

eih: . .
."-

'0';1i = sada;

~r
-::: 5

= u predveerje, = maloprije;
J "

predveer;
i::~.:= tada,
"..

~T

~);Jr= juer: J){1\~).)r = prekjuer:

u to doba;

(.~ = izjutra, ujutro, sutra;,

'"

~r J~r= prekjuer:
"

~r
~~

= juer (takoer: = esto, katkada;

t.i,c... = ranije,
I~Q= danju,
"...J.

:r:"~i ili ~"~l:);

t:.(.::..:,

:c.:.
~ \~
.:; '"

= izjutra, ujutro, jutrom: veer~ = (na-) uveer;

~c.:..C ~

'prije; = izjutra i naveer, svakog jutra i .

po danu;
.,:: '1!
""..Ji

= notu, po noi, = sutra (dan);~

;:; ~

~(tJi = ove noci, noas, veeras;

= rano;
>

\?t::... = kasno;

L'.:;.= jednoga LG-l

L. ~=
,

dana; nekoliko dana; ~

,

t~i = danas; ~fl

, = neko vrijeme;

= svakodnevno,

svaki dan;

L'.~r =

= povremeno; rijetko;

L. I~' = esto.
oznake za vrijeme:

Evo jo neke priloke

o~ ~ == preksutra;
~ vremena izjutra; ).~ odsada

.fi1rr'~ = popodne;
J:.. (..:,., \~

..GJr ~

na vrijeme;

= (rano) ujutro:

r:;.sr~ (..:,.,

= preksutra:

cr.:> ~ = jutros,

~ = da'nas

~1 iQ = sino, noas, juer naveer; ~ )L;J\ ~QJi = juer naveer; = danju nocu, danonocno: j,: (1 = te noi (veeri); 1:u.L.aJ '0'91
pa ubuduce (nadalje);

iz dana u dan;

lo~ lo:;'= dan

priloga:

!.I\:G:;, i .u:.:;. = toga dana, tada'; r:;' ~ lo:;" = za dano~; r~W0:-lo:;'== jednoga dana.
radnje i sl.) navest emo polahko; ~~ = brzo;

J:.3 0--

3. Za nain. (vrenja glagolske nekoliko zajedno: akuzativnih ~~

,

od brojnih

samo =

I~Qr == .pojedinano;
,

\ : . h~ := SpOTO;~

= jeftino;

I~j~ =

08 08 = u

340

rasutim grupama; WI.l. = skupo; ~6;. = besplatno; ~= skupa; .~ polahko;:.G-j = sam (uvijek sa spojenom linom zamjenom iza njega). 4. Za koliinu bi -izove vrste priloga bili slijedeci primjeri:

0\1:. = vecinom (po) najvie; 1:.';1. :neznatno;~ = malo; ~ = mnogo;~;; cd priblino; 0\5" = dovoljno, dosta; \)(~ = obilno; ~.~ ~= malo. '
,

"

5.Za pojaanje iz ove vrste mo&u se~spomenuti slijedei:ql~= nikako, nipoto, uopce (stoji uz negaciju); G i L.W = potpuno, sasvim; \~ = vrlo, veoma, jako (dolazi naroito uzpridjeve). 6. Razni priloki izrazi (za potvrivanje, uvjeravanje, isticanje i sl.),: kao to su: ::,-. ~ ')J = !1uno (neophodno, neminovno); sigurno; ~ ')J = osobito, naroito; <::,-.) J~ bezuvjetno, neizbjeno, nesumnjivo. '

r~ .')J =besumnje,
')J i

<::,-.)
,

svakako,

i3G:. ')J = sigurno,

IV
Razne priloke oznake
Osim ve spomenutih naina izraavanja prilokih znaenja, ovdje e se spomenuti priloke oznake raznih znaenja, izraavanih pomocu prijedloga (ponajvie ovih prvobitnih). esto je njihova upotreba u ovom sluaju neobina, ili, pak, i samo znaenje takve, sintagme, koje je ponekad i figurativno. Takvih primjera ima velik broj, a mi emo sada navesti neke jednostavnije. Ostale treba potraiti l;l rjecniku (uz prijedloge i imena u sintagmi), a neke emo primjere navesti naknadno, pri razmatranju upotrebe priloga u sintaksi. Evo takvih primjera (alfabetski):

" ~L 0:,J..:.'1r,~r Jl = za vijeke vjekova; ~:/.;Jr Jl = van, u

_~ J ~

inozemstvu;

Jl = u nepovrat,

Y: JL.a-J-t: = ukratko, jednomrijeju;)~t: = stalno, neprekidno: .f.,a.:;~:::ukratko: C'!J~~= postepeno, pol;hko;~""G = posebno, spe'cijain~J .a '.;: j~ ; opirno, detaljno; J~ ~ ,,; zbog ogranienog prostora: ~~~~ ; naizmjenino, povremeno, periodino: ~~ = redom, po redu, ~r~di,.o;;~~ = na kredit; .~ = s .ozbiljnou, ozbiljno: o~~ = ;'jutroril. i vlastoruno, svojeruno: ~~ = na brzinu, brzo; JG,)1\) .~~'1 veerom;

p j ~~~

= rijeju i djelom;

/A ~snano, jako; ~~~

= silom,

341

nasilno; )~)

= danju nocu, danonocno: ;(..\~ = otvoreno, iskreno;

~ ~ ~nerado, ~e;iz osvete; ~j ~ = rado, drage volje;;;' J~ = = odva'jen',daleko od: ~.~ ~~,= opcenito: ~~ ~~ = priblino; "'......odjednom, sasvim, potpuno, meutim, istodobno, (s negacijom) = nikako, nipoto, nikad; r;:''y = jasno, razgovijetno;
::;

-"

o;J~
"'''-

-"

~ : ~G

':1~ {-,;;.i ~ = ni prije ni poslije; .~? Vj:~ ~ = bez ikakvog i..0:. ~ = preksutra;

ogranienja. ~ : }:;; ~ kasnije;

r~ ~

= od danas, ubuduce, nadalje,

= s vremena na vrijeme; ;;..') =u (okruglim) zagradama: :;::~1r);;::~ll == s vremena na vrijerneyponekad:

~ : 0)-7)

,o,

O? C; i )-i)~d) c;:

c;

c;

~ ~ : ~~ ~ = skriveno, kriomice; tajno; 0~~ kriom, potajno, ~~ ~ = u njegovoj ruci (vlasti); , , ~ :)i J,.::- ='~mjesta, odmah; ~ ~ = posebno, specijalno; L'J~I = postupno, polahko; JS;J,~r~'= potpuno, sasvim, posve; ~W

J,.::J,.::-

~ vecinom, najveim dijelom: ~\~\ ~ = neprekidno, uzastopno: ~ ~\ = u zoru, zorom; if-,~JJ{~=p6sebno, naroito; '-:-'~ ~ = na kredit;;&n' ~ = na brzinu (pojesti): J..,1Jr J,.::- = pravo, ravno, neposredno, izravno, konano, najzad, odmah, neprestano: i\j..LJi' ~ =(za)uvijek, stalno; ~)i ~ = nate srce;natate; ;.\ :'''';1T~ = naslijepo, nasumice; ~ ~ = natate, nate srca; .c~ ~ = o~ako kako jest (kako je bilo); ~~' ~ = U ",0",-.-pravu; (i\J.j<Cj\) ~J.j ~ = pjeke: ~..L:! ..lA ~ = na dohvatu (mu je) ruke; ~Wf ~ = napamet; j;. J,.::- = polahko: (~ J,.::- = u zgodan as; ~~ J,.::0///"' ...... '" .

.".!t/

/"

~'po tvojoj volji, kak~ ti je najzgodnije; ~~ ~j ~ = podrobno, detaljno; '-:-!~ ~) ~ = priblino; saeto, skraeno; J,.::J'..LJi' ~) ~ tatno,'precizno; .:::S--~)~~'fi =tetveronoke;

~':":'j ~ ~
~

, ::';:

~..r->-r;;, == do posljednjeg; ~) = domalo; ~ ~

= uskoro, ubrzo; ..L..:J ~

namjerno. ~:;.

,;;, protiv svoje volje, ner;do;

= poprijeko (gledati), nasUlnc~'(udarati);

~ A-1 = naizust, napamet;

~:
volje: ~~:i()=-~einom,

.w:;- = namjerno, hotimino;:;'

~

<..!"';:;.

y>- ~r..r->-T ~ = na kraju krajeva; <..!"~1 ~ = nerado, protiv (svoje)

najvecim dij~lom;'::u~ 0~ = za to vrijeme,
j ~ ~

u m~uvre~~mi, meutim; ~. neprimijetno, neopae~~; .

342

~~'2- ,~'= na nemjestu,

G):, ~ = ~ t~en ok:;; ~

na pogresnom

mjestu; LJ~ ~ = u tajnosti, kriom; wl? ~ = povremeno, s vremena na vrijeme; u prekidima: .0Jr ~ = sutradan. iduceg dana; o~'.LJr~ = rijetko; ~ ~ = veinom, najvecim -dijelom; , -, -,
" ~:;'T

~')
""

;;..
".. "..
,

Ji LJT~ = s vremena na vrijeme, t..t1AJ\ ~.~ = neprekidno; :;. = neuredno: (;J;;-. ~ = neprestano; o;.:s o;'~ ~= u mnogom
""

pogledu, ... fl,~;:: (tog) istog dana: ci) ~ = istog asa, smjesta;

,..

'"

""

""

""

'"

'

:h::.flr,b~~ :J:::- ~

Fb'::: od 'jutra do veeri,

B. PRIJEDLOZI- ~Jj;'
(pre pozicije)

~: ~ li , ;;JG y1 ~ .';'" i . 01 ~.';"') Prijedlozi (ar. takoer: ~,\'.;.Ji, ~~,Wi J~ .!: su nepromjenljive, nesamostalne, pomocne rijeci, koje imena; pred kojima stoje, .dovode u razne odnose prema drugim .rijeima u reenici. Imena iza prijedloga u arapskom jeziku stavljaju se u genitiv ~i, pa im otuda i njihovi navedeni nazivi), a takvo se ime iza prijedloga naziva: ~);;Ji .Odnosi na koje ukazuju prijedlozi.mnogobrojni su, aesto jedan prijedlog oznaava vie njih, pa se mogu meusobno razlikovati, na osnovu konteksta u kome stoje. Ovdje emo navesti samo nae najece odgovarajuce prijedloge, a detalji o upotrebi prijedloga bit e dati u sintaksi genitiva u vezi s njima.
../ J -'" ..IJ

I./

Wi ,

Po svome obliku i porijeklu prijedlozi se dijele na: prvobitne (prave, neizvedene), pa izvedene iz glagola i imena, te slozene na razne naine, koje emo iznijeti u slijedeem pregledu svih prijedloga. sa...;::'" = tako mi; J = za, radi; ) = tako mi (piu se uz rije pred kojom su); = ka, prema; do'; = do;

I-Prvobitni prijedlozi su ovi: y=u,

::; = od, iz;

-i = u, po, o;";'

Jk

J:::-

= od; ~ = iz, od, sa (s genitivom). , I~, pa: , ~~ ' ~, !l ,~ ,'.{.

- Meu ove neki ubrajaju jo i: GG..., ~

'b, te 'J' i J:J, o kojima e biti rijei.neto kasnije.

II- Izvedeni prijedlozi a) Glagolski (deverbalni): GG.- , ~ , \~ = osim. b) Imenski (denominalni) od imena u akuzativu (bez nunacije), ukazu343

jui vecinom na mjesto i vrijeme, a to su slijedei: )1 (odmah) iza; ~81 = za vrijeme, u toku, tokom, u doba; ~\jl = ispred, nasuprot, prema; rL.t = (islpred: '~ = poslije, iza; :;;, = (izlmeu: ~~ = nasuprot, ispred; ~\.iL= prema, usus.r~t! ispred, nasuprot; ~ = (islpod: = iza, za, pozadi; :. '~;.. =uz, (po) kraj: ~ = na strani, sa strane; ~ = po, prema, shodno; ~\~ 0:>- '= . = nasuprot, prema; J:;"" = okotlll): J(:-= prema, .naprarna.fislpred: pri, u doba; = (izrvan: J~ ;, nasuprot, osim, poslije; J~ = (izlmeu, kroz,' po za vrijeme; ~ ,;, izmeu, kroz;:...Jj... = iza,za, pozadi;

:,1

tJG-

J>.\~=u,
'~J. ;.)

unutar; ::.,)~= (isipod, nie, s ove strane, bez, osim;

,~ I"""""'" , '-~

t1~ = usprkos;

= oko. '1 " = prema. o "- = protiv: '.', one strane; ~ = na, protiv, usprkos; = (na) mjesto, u zamjenu na; ~ = prije; za; ~

:.w. = kod,

= po prema .rr '~= preko " kroz s uz, pored, pri, (po) kraj;
, ,

~'y

:J';' = (izjnad,
pred;
sta):

=~iza, poslije:

~'; = odmah nakon;

j;J='

prema, u pravcu, (isipred:

J;~

li = kao, poput;

J-:.J = kod,

rl~= (O
c;. =
=

u blizu;

l5:.J = kod, u, pri, blizu, pred;

= za, prema; ::.,~ = (nalmjesto:

S~ = prema,

u pravcu; ~

prema, po, oko; ~\~j = iza, za, preko, s one (druge) strane, osim;L) = (izrmedu, usred; = shodno, saglasno, u skladu s, prema, na osnovu (temelju).

2)

~spr~~~0ji = malo ni~; ~; Iza; ~J) = malo pozadi,

c)

Imenski (u deminutivu),

a to su: '\ ~:~ = malo poslije; :. = malo iznad; ~

~;J =

malo

= neto prije; ~~~ = odmah

III - Sloeni prijedlozi

a) Od

prijedloga sa drugim prijedlogom

od kojih su vaniji:

(najvie

imenikim), zajedno s; ~

~!~

~l =

iz, van;

0 Jl = uz,

prvobitni pored,

Jl = u pravcu, prema; ~ Jl = iza, za; ~\~ Jl = u, unutra; ';j~ Jl = do blizu; ~ Jl = ka, kod;.'!') Jl = do iznad; ~~ J1.;= prema, u pravcu =;:, J1; Lj J1 = do usred;
;~ = iza: pozadi; ~\j~,= nasuprot, prema; (is) pred;(~) unato; .~ naprama,

= UZ,.
pred: ~~

c;~)~

= usprkos,

pored, zajedno s; ).-\~ = osim, nasupr~t,'l.J;~ za; = nasuprot, ~

= .nasuprot,

ispred;

J~
":

=
= u

= ispod, bez; ~\;

zamjenu za, kao naknadu

}l ~

o~
344

= iza, pozadi; ~\j1~ = po, prema; ~~

prema, ispred; ~ = protiv;

= nasuprot; ,~

~ ~ = prema, u pravcu; , ~j ~ = u, usred; ,~j ~ = po, prema, shodno; J(""" ::.;:. = nasuprot, prema, (islpred: J'~ ::.;:. = (na) mjesto, u naknadu (zamjenu) za; , , -i = za vrijeme, tokom; ti toku, kroz, za (dok); -i =u toku, za vrijeme; ~\~; -i= u, unutar; = prema, u naknadu za;(>.G ~ = prema, u pravcu;" ;:, ~

I~ -i = (odmah) iza, pozadi; ~d1-i = za vrijeme;

~~ ~

Il~= iza, pozadi, iz, izmeu; rl.1 ~

~'= u, usred; ~/~. -i = vani, sa -;poljne strane; ~G- -~ = prema, u poreenju s, s obzirom na; = ispred; ,~ ~ = iza, poslije; ; ~ = iz, izmeu; ~ ::.,.. = (isipod: ~L;1;:;'= nasuprot, (is) pred;'~

~J

-Y.ti:- ~

= oko;

::.,.. = sa strane, iz, od,

~a, u pogledu, u v~zi s; J~'0-- = oko, opovodo~; ~.J~::"" = izvan; J)\>-::"" = kroz; Jt- ~ '..... = iza, pozadi: 1.:...\; ~. ' ... = iz (unutranjosti): l.J.~ ispod, ~ ~
o . ~
~.

nie, be~, osim; izuzev;

L (i od

.njega skraceno

'lo, nastali

otprije, ima; uL ~ = na, (izlnad, s (s genitivom): = ~d, s (s genitivom): = od (strane); J'''y::r.. = (na) mjesta: u zamjenu

w. ::r..'

~::r..
::r.
'"

~d: jr::.,..) = od,

(naknadu) za:

J:";:;' = (izrnad, s (s genitivo~);

::r.
--,."

Jj::r.

= prije, pred;

J-;::""

= od (strane), ispred, kod; ~.~ = od; ~G ~ =:: s ob~irom na, u pogledu: ~ ::.,.. = od, Sa strane, to se tie; ~Cj = iza, pozadi; LJ = iz, izmeu.
'"

--

b) Sloeni prijedlog od prijedloga i imenice (neupotrebljavane kao prijedlog) ili neke estice: -.,....;G- Ji = uz pokraj, pored; JG Ji = (na, u)lijevo;.J~ Ji = (na, u)lijevo; ~~ Jl ' = (na.uldesno: ",
< ' ,-

~~

= uz, pokraj, pored, osim; ~

"
,

= putem, preko, pomocu:

-"

po, prema;......;~ = kod, (zajedno) sa;;;'" = bez; ~ = bez;

(~A1,:}A1)~1 ::; = iztmedu), usred; ( ~ ~ ) '$ -41 ::; = ispred, pred, prije;
)1 ~ ~ (odmah) iza, zbog, usljed; ~
.. ... " 6 __

.-

~ = kao, radi, za; J\~ ~- = pred; ~ ~ = upravo pred, pred sam; (nalsred, na od, po; ~~ ~ = na, po; ~ j ~ = UOI; -4 ~ = pomocu, posredstvom;
--

345

putem, preko, pomou; ~),. ~ = putem, preko; ~:;:. = pomocu, posredstvom; ).:.~ ::;. = lijeve, slijeva: ~ ::;. = desno, zdesna;::;' .ri1 = od;' , , ~G:J\ -i = u pravcu, prema; Il -i = iza, poslije;;l -i = u pogledu, o; ~-i = u (utrobi, unutrini): -.,....;~~ = prema, u. poreenju s, s obzirom na, u pogledu;

~'y.-i = u;

j._;~, -i:; za, radi, ukorist;? -i = bez;

poput; ~~ vezi s; 0G ~

~~:;

;'t ~ = s obzirom
~f'~
= preko,
zdesna, desno.

= na; ~

= kao,
na,
li

putem;

= zbog, usljed; )l 0:- = zbog, usljed; = zbog, usljed; J). ~ = od (strane); ?~= bez;!~~ = slijeva, lijevo: ~ ~ =

c) Sloeni prijedlozi od imenice u akuzativu (s nunacijom) i nekog (prvobitnog) prijedloga, kao to se vidi iz primjera: ~ :G., = na osnovu, na temelju;

Jl ~

= odmah (tik) uz (do kraj); J ~~

= nasuprot,

razliku od;J

l(b = shodno, u skladu s, prema: (~):;:.

(naknadu) ~a, (nalmjesto: ~ \~ shodno, u skladu s, prema;'::;' osim, povrh, pored.

= oko, otprilike; j ~l1) ili J Wj = saglasno, w~= usprkos, u~atoi, i pored; ~ ~j)~=

w,~ = u zamjenu

usprkos, za

Napomene uz prijedloge
1) Prijedlozi: tS'.J, ispred pronominalnih sufiksa, krajnje "a" ~Jj itd. mijenjaju u -ay (tj. prvobitni oblik), pa glase, npr.: :.:.(,3; ,

J; , ~ ,

0- '
-,

2) Ispred zamjenice 1. L sg."tS:', pritedlozi: ~l njom udvojeno "y", pa glase: Ji, ~ , J' ~Jj.
oO'.. oO"

' ~ ,~

,tS:..J tvore s

3) Ispred iste zamjenice, prijedlozi uopce. gube krajnji vokal, npr':!.5'L.l , IS ' .;:; i sl. -,

-4) Krajnje J _
\..j-r-r
'"

pa bude: ~

~ '"

5) Krajnje prijedloga: ::;. i;; L.pa taj spoj glasi: ~ , ~ i ~ ,

1_

prijedloga: ::;. , ~ , J-:.J udvaja se ispred zamjenica: cs _ -i :'JI. ". ". , ~ , ~..u , ~ , Lo , \..j..u
~ 'ti; '" :; '" -:;

asimilira se u

r ispred

zamjenica: :;. i

L.... .

6) Prijedlog J ispred pron. sufiksa, (osim .s gdje bude ~), dobije vokal :..,npr.: ::.u , ~. , 'ti3 , tJ , ~ itd. -,

346

C. - VEZNICI - .h:)\.0\j~\
(konjunkcije)
Po obliku veznici mogu .biti: prosti, tj. od jedne rijei, ili sloeni, od 2-3 rijei, kako e se vidjeti iz njihovog pregleda po vrstama. Po porijeklu su: ili prvobitni (npr.: ~k' \~l ' 0\ , 0l ' ~\ , ~ ' :..:,, J ), ili rijei koje

o~

Y.

;' ;' ;'

r\ ,

'.l ' :,J ,

'

su prvobitno: prilozi (~ ~~ , ':J , ~),

e ' 0-- ) , ili imenice (~\ , ;\ , ~ ' JS ' ~), odn. u sloenim prijedlozima kombinirani s tim vrstama rijeci, na razne naine,
~ ' !J ,
0':->- , ~

zamjenica (lo), prijedlozi

(jk ,'~,

kako e se vidjeti iz datoga pregleda veznika. Piu se vecinom odvojeno od slijedee rijei ili one ispred njih, a spojenose piu samo neki po pravopisnim pravilima (kao::":' , !l , J, lo). Veznici su nepromjenljive rijei (estice) koje slue zato da veu meusobno gramatiki istovrsne dijelove (pojedine rijei ili sintagme) unutar proste reenice, a, osim toga, i za povezivanje sastavnih dijelova slozene reenice (tj. glavne i zavisne). Veznici koji povezuju dijelove pojedine reenice, te nezavisne reenice meusobno, zovu se neporedni (koordinativni). Veznici, pak, koji uvode zavisne reenice (tj. veu ih za glavne reenice) nazivaju se zavisni (subordinativni). U tradicionalnoj arapskoj gramati~i dijelili su veznike na dvije grupe: 1) prve veznike C~1.~,.Ji'~);'), u koju ubrajaju veznike svih vrsta osim onih iz druge grupe,' 2) pogodbeni veznici (.bp~ )';-); Meutim, mi emo ih ovdje podijeliti najprije na sI?omenute dvije obuhvatne grupe, naime na: naporedne i zavisne, a unutar tih grupa oni e biti rasporeeni, na osnovu podjele reenica po njihovom sadraju. Veznici iz prve grupe uglavnom slue i za povezivanje pojedinih rijei meusobno, pa ih ovdje neemo posebno navoditi. Upotreba, pak, i meusobno razlikovanje veznika u raznim njihovim vrstama razmatra se u sintaksi reenice. A sada emo dati pregled veznika u nezavisno - i zavisno - sloenim reenicama, odvojeno u te dvije grupe, s pojedinim njihovim vrstama.

347

1- Naporedni (koordinativni) veznici

1)

Sastavni (kopuletivni) veznici su:

j = i, :.;, = i, pa, te; ~ = zatim, potom, onda;?

ni, niti.

= pa

ak i, ta vie i; ~

rL

Rastavni (disjunktivni) veznici su: lo~ ,~I = ili; 1.= da li... ili; ~I . . . . ili da ... ili da; C,fj .... L.I = to se tie .... a.
2)

ri .....

lok = ili.-... ili: 01 lol ..... ' 0\ L.l ;,

-

3)

Suprotni (edverzetivni) veznici su: i~

:.k = nego, ve; ~

\'1.= a da
ne;

= ali; j = a.

4) Iskljucni (ekskluzivni) veznici su:

01\Il = nego da; JI \Il = samo to; jl~ = jedino to; jt~ = samoto: 1'. :. ~ = naroito; 01 0j~ (~ 01 J j~ , 01 J j~ ::,.. ) = a da ne; 0L0~ = izuzev to; ji ~ = samo to; 01 :J~ = samo to,' . .
5) Zakljuni(konkluzivni) veznici su:

\~l(= 0~1)dakle,

prema tome; ~.~

= zato,

stoga.

II - Zavisni (subordinativni) veznici

1) Iziini (deklarativni) veznici su: JI = da, kako; JI iJl = da (zaista); \11 == da ne; 2) Mjesni (lokalni) veznici su: kamo, (onuda) kuda; ::,.. ;1 = odakle, otkuda; ~1 = gdje god; ma (bilo) gdje; ;. ~~ = (ondje) gdje; . gdje god; ma gqje;; :~ Jl = (onamo) gdje;~ :~::,.. = odakle, otkuda; (.~:~ = gdje god, ma gdje. - . 3) Vremenski (temporalni) veznici se dijele u tri grupe, prema odnosu radnje glavne i zavisne recenice. a) Obje radnje Su istovremene, a veznicisu:

;1 = (ovdje, tu, ondje) gdje; :;1 Ji = (onamo)

~l= kad; \~1= kad; L.1~1= kad god; C = dok;; :~ = (sve) dok; kad; 0:>-= kad; ~ = dok, kada; C~ = kada; LJS- = kad god; L. = (sve) dok; .
348

b) Radnja glavne vri se prije radnje zavisne recenice, aveznici su-tada ovi: 0\ Jl = (sve) dok ne; ;;:- = (sve) dok ne; ~~ = (sve) dok ne; \'"~~~= (sve) dok ne: 0\ = prije (no) nego to; c:,~ = prije nego to; 0\ = prije nego to;

:P

p.~

c) Radnja glavne vri se poslije radnje zavisne reenice, a veznici su tada slijedei: c:,j-T = otkad zadnji put; ~l = kad; \~l:;:kad; c:,1~l = kad god; c:,Jj1 = im; ~\ ~ ~ . :::nakon to''. 01 ~ = nakon to''o C: :~ = nakon to' C = dok c....::; = dok , W~ = im''. ~ = kad' , u:>-, '. ";kad' L.~ = dok , 01 j.T dj = im''. G =
I
oo' '

dok;

ill

= kad god; l.S = im, kako; (J = poto, kad;

otkako; Uj ='kad;

J::.. ... ~0l c:"= im.

1::iL

:::!

ad, otk~d,

. , '
=: budui da'I~' '.

4) Uzrotii (keuzsliiit veznici su ovi: ' = zato to'I~rf -, l.S = zato to, jer; 0~ == jer;J":i = jer. . 5) Posljedini (konsekutivni) vez nici su: ;. :~ = (tako) da; J = (takolda.
~\ ~ == buduci da'':'~ \1\ = kad' '." '.

= kad' ,

'

J::..

6) Namjerni (finalni) veznici su: = da; :}' == da; ~ = da ne; G = da' \; LS = da' J = da',V \":i = da" <::'\ = da ,1'(-'\ = da ne'!ooL....:5:J = da , ne bi li: J~
,1",1 ~ ,

J::..

I~--

0; ~
7)

= da, kak~; )W= d; ne; 0\:: da; J = da; l.S = kako; j' = da,
,

Neinski (modalni) veznici su:

08' = kao da; J8' = kao da; LJ8' = kao da; l.S = kao to; onako ....kako; JI l.S= kao to; :,3 l.S= kao da; \'J~.= onako kako; kao to.
8)

Poredbeni (kotnperetivni) veznid su: L...fr= to to; L.... = negoli; 0; ::.,.. = nego to; 0; ;;. )(;J = akamoli.
oo,

Pogodbeni (kondiciotislni) veznici su: 15\ = kad; c:,\11 i c:,~1 = kad god; ~I!: = ako ne; lo! = ako; JI.~ = ako;-..r ',\ 01= ~ ~ ~ ~ ~ ako; -'j = da, kad (bi); J; :,3 = da, kad (bi); \j :,3 = da ne; 0\ ''':} }' i J1 'J :,3 = da ne, kad
9)
j

ne (bi); (J\ )01 ~

= pod uvjetom da, s tim da, ~1 = koji (god); ~; = ma koji,

Ispred tzv. pogodbeno -odnosnih (kondicionalno-relativnih) reenica stoje: a) zamjenice: c:,= ta (god);(;. =ko(god); koji god; ~; = ma ko, ko god;

Q = ma

ta, ta god:
349

b) estice (prilozi mjesta ili vremena): (god); ~r = ma gdje, gdje ~r god;' (/:.. = kad god; J::. = kad (god) i rijetko: (.) J~r = kad(god);.~ = ma kada; (.S = kad god.
(.(q)

~1 = kad god; Jr = gdje god;:;'r

= gdje

10) Dopusni (koncesivni) veznici su: 0r

e=

premda, mada;

Jb = iako, ako i; }j = (pa) makar.

***

Pojedini veznici/kako u naem, tako i u arapskom jeziku, mogu se upotrebljavati u raznim vrstama reenica (npr., nae "da", ili arapsko S druge strane, u pojedinim vrstama reenica, razni veznici vre istu funkciju, te se mogu meusobno .zamjenjivati. Kako e se postupiti u ovakvim sluajevima, ili kako emo ih prevoditi, zavisi od stila u konkretnom sluaju, ali i od drugih raznih inilaca i.okolnosti,

\~p.

Nekom obuhvatnom i iscrpnom sintaksikom analizom starije i novije arapske literature, vjerojatno bi se moga~ ustanoviti jo po neki veznik rjee upotrebe. Ovdje su, pak, dati najvaniji veznici u sirokoj upotrebi tokom cijelog perioda od poetka arapskog knjizevnog jezika pa sve do naih dana.

D. - UZVICI - :i..::Jb~r uL;..~\

o ~ ... o.JJ

);)1

'"

,..-

(interjekcije) To su rijei (i izrazi) koji izraavaju neija osjecanja ili volju. Po svojoj ulozi uzvici se mogu podijeliti na: 1) one koji izraavaju osjecanja pojedinca (ovjeka ili ivotinje), kao to su: radost, tuga, uenje, divljenje, strah, odvratnost, dosada i dr. 2) Oni mogu pokazivati na odnos prema nekome, pa istrazivati, npr.: zapovijed, podsticanje, zabranu, prijekor, neslaganje, odobravanje, zadovoljstvo, sumnju, zluradost, itd.
U reenici se sintaksiki ne povezuju s drugim rije ima, to obino nisu

pravi sastavni dijelovi reenice, ali ih nekad mogu zamijeniti. Uzvici se zovu: pravi/ ako se upotrebljavaju samo kao uzvici, a tieptevi, ako su to rijei koje vre i druge funkcije u jeziku, ili su se ranije tako upotrebljavale.

350

Po svome postanju uzvici su ili onomatopejske rijei, koje oponaaju glasove ljudi ili ivotinja, odn. razne zvukove i umove u prirodi uopce. Pojedini uzvici imaju samo jednu upotrebu, a drugi vie, pa izraavaju razna osjeanja, elje, namjere i sl. Sam kontekst, odn. govorna situacija, ukazat e na njihov konkretni smisao i namjenu kojoj slue. Uzvici mogu imati specifine oblike, (esto u raznim varijantama) ili podsjeati na odreene imenskeoblike, a .mogu biti oblici ostalih rijei (imenica, glagola) ili onih koje vre i neke druge funkcije u reenici. Sada emo dati primjereza upotrebe.
. ~

te' razne vrste uzvika i rijei njima sline

Osjeanja razne vrste izraavaju, npr.: (mrzovolju, odvratnost i sl):

ti ,
_

d ' ji
o ~/ c

Y.

, ji , ji , ji , JI , ji , ui ,Ul

{.

';li

iii;

::;;:lJl

fuj, uh i sl. (odobravanje,

divljenje): ~ ,
, 3\

b ' t:'
JO ....

~= bravo!
.... 0; o:;'",
O'!J.-

(tugu, bol i sl):

o:;i .... o, ... r ,

~r,:r, ,or, ~I , ~I , ,01 , L:.I

"'0:..-'0 ....

oh, uh, jao! - Dalj~ znae: (srdbom i sl., izazvanu) prijetnju: ~J (moe stajati sa spojenom linom zamjenicom, npr.: ~j ili s prijedlogom: ~ ~j = Teko tebi! - U istom se znaenju upotrebljavaju i .tzv. nomina interjectionalia: prijedlogom

'Ji,

o\.;JI,o)i, 0J1' 0)1' 0Ji, 0Ji, oIJI' ou. , IJ' u.\J' ~J'

.... ::. ....

o',

4..;.) ,

4-:!J

"'0..-

= ah,

~j,

~j

J kao: ~j

,~j ,~~j

(u raznim oblicima, u akuzativu

i s

, ~ ~j,

ili s imenicom u genitivu ili

akuzativu: (\~~) ~~ ~j = Teko neprijatelju! Za oponaanje glasova, umova ostalih, i slijedei: .~. = srk (pijenje (pad kamena); J.b ~pljus(skok abe gra (gavran): ~(. ;, me (antilopa): ~= Za dozivanje slue tzv. ,,\i:JI~
J';- :

i zvukova u prirodi slue, izmeu deve): Jl1 = lup (udarac); ~.1. = tup u vodu); ~ = ha ha (smijeh): 13\1:. = zviz (udarac maa i sl.). '

ivotinja su, npr.: 0~ muznju): r...r') (psa).

lj , ~ , (~r ~) = o, ej, hej (o kojima poblize vidjeti u sintaksi kod: (5~W\). Za dozivanje

r , 1 , ~r , ~I , ~r, (~r)
'

, w~

, :.:..~ (deve na vodu); ~

(ovce, deve na ,~ (psa);

Za tjeranje su, npr.: "b- , (deva): ~~ ~ (konja); ~ (ovaca ikoza): ~ (deva).

yy-

(mazge): ~ , ~

Za zapovijedanje su, npr.: ~k' (devi da klekne); ~k ',~k = nastavi; ~ , ~ = uti;:':' , ..:. = stoj, ostavi. c : ~ , ~ , ;.~ i, ~ ,~

t3' ~

= doi;

(~):;-

= doi

(te); ~k = uti, budi mb:-an,prekini; ~

(~')

351

,~(~), kao imperativi nastavke ~ ' ~,(du.

~;(~),

~(sa:

Ji, Y'
u 2. licu),
0~

~)=pouri,drise,zovi!

Neki uzvici imaju glagolsko

znaenje, pa se nazivaju: a. neki

JWW:Cr,

i slue i

(za zapovijedanje

od njih dobijaju

za rod i broj. Takvi su, npr.: ~ (f. .gg.~,

(pl, \)~)

= donesi

~, pI. I;:") = pouri (te); ~~ (f. sg. ~~, du. c. du. c.

(.J~, pI. m. rj~,

(te), daj (te); =

pl. f. -0j~)= uzrnitte): doditel.dovedifte) .:

L...t.: pI. m.

I;.l' . pl.f.~)

, U znaenju imperativa i neki prijedlozi, ispustivi odgovarajui imperativ, mogu preuzeti njegovu ulogu. Takvi su, npr.: (s akuzativom) ~i (s ak.) = uvaj se; J)~ , ~ ' (s ak.) = dri, uhvati; = evo, uzmi:

:.w.

Ji

~:;=

dri se (ega), potrebno

ti je da, i dr.

Slino je i s nekim imenica ma, odn. infinitivima u akuzativu, kao to su, npr.: = pusti; = blago, lijepo (postupi) prema; ~\.~)~ = polahkos, i dr.

:J;

:0

kad mu se izostavi Tako i opi objekt (jJ,,_:Jrj~D, glagol, moe dobiti znaenje zapovijediGlislino), npr.: strpite) se! Imperativno doi; znaenje moe imati i nepromjenljivi
Y~~

C~
,

odgovarajuci = strpljenja,

oblik: JLJ (tzv. / = uj;.J~ /

:-:'1
I ,

;")ll ,~), flpr.:~I)

= pusti;

= pui: ***

):.b- = pazi, tC
/

JI) = sii

idr.

'

Semanticki je, naravno, povezan s uzvicima pravi imperativ,. kao i ?lagoli uenja (~ jLJ1), te glagoliza pohvalu i kuenje (~'..LJI jLJt

r'.uij). Morfoloki
razlikovanju

su svi oni ranije obraeni,ao njihovoj blioj upotrebi govori se u njima posveenim poglavljima u sintaksi.

352

c, ..... u .....

vi ce c,

~ ,,:r
,~

~ '~.
'J,

~.ir
'J,

~ ~ J;,
,'J

.~

'~.
,)

...
l-o

..,;

c,
:> P..:::
Q.)
I

t13

..l<::

ce

,~

,~ I

,~ I I I

1'
I

,-;:r '

, '::l' ' , 'J" 'J, 'J,

~"1) ,
,'J

,~

,~

'::l' ' ,)
I

..,;

~.- ~.I

S .......
-I-l

ce
lo<

..l<::

ce

:=].

~.I

~"

~~.

~~

4 1 1', :1. .. .~ ~=l 4. 4 " -- 4 1 :1 l' 1. J 1 4 ~4.i 14 c, .~ 1 ... 4, 4 i 4', ~4.

~ ~ ~

.:.<

..... .....
CI)

o c,
ce

., ,

, ~

'

~' , .

, . ~

l::

"'
~ ~ ~

;>

Q)

o ..:.i;

~~.

c,

t13

., ~ ,

.,

, . ~

~' ,

, . ~

'"ci .:.<
ce

~ .....

.,

'

'

"

, . ~

~' , .
'J,

, . ~~
'J,

'J,

1 4 1
~.

~ . ,. ~ ~
o

'

~1 1
, ~ .
o

,.

~~ - .

,"

~ . ~ ~ '. ,'J
o

r-t 1 r-t 1
~ .
o

,.

~ .
,'J

'

Q)

o c,

.....

., , ~

, . ~

~' , .

@ ,

1f-\ 1~1
~ .
o

,.

~ .

,.

l::

;> ~ ..... o
..l<::
t13

'"ci

,.....;

~ .....
ce c, vi

...

-Q) l-o

c,

Q.)

..,;

..l<::
ctl

4 1i 11 . 4', 1 1 1 1 @ :=1' 1 1:1 1:1 ~J" :J" :1 :t' :1, :1' :J' :J' ?j- ~1 :J' :j' ~j., i t ~1 ~1 :J' :J' iJ', :1 :J' .~j' ~j.~J' iJ' ~l
.,
,
'~ , .

'1'

, .

@ , .

~ .

,.

,.

,,

"

'J,

'J,

. ~ , .

~ .
,'J

~ .
,'J

'J,

'.

'.

~,
,

,,

,.

~,

~, " .

,.

~,
,

,,

,.

~,

~, " .

,.

po~
a;)!1

S
N
B

.....

S
c-ri'
U 1

.....

S
c-ri
B

..... c-ri

S
N

.....

S
r()

..... eri

.....
1

N
TI

r()

......

N
1

f01g
23 . GRAMATIKA

..

TI

I d
353

ARAPSKOG JEZIKJ\

..... u .....
.....
lo-<
((l

c,
eli

c,
((l

;t ;t
)".J'

;t ;t
'.-:I'

.~ir
'J,

. ;t '1
~
'J:.,
\

'J,

..')

'.-:I' ,)

...:.::
((l

...; I I I

,j
,)-

,j
''..J'

,j
"lo-=-'
'J,

~~~.
'J,

,j

"J:.,
,'J

,j

,j
'l,'\>-=-"

p...
I

,)

c, '';:: El ..... lo-<

((l

Q)

:>

...; ...:.::
((l

....
~
(lJ

I...l-<

~j:'1 ~l :1 'i :1 ~'\ : l' :'1 ~j~j ..... "J l, "J ]" ~1 ,~ :> .~ ..... ~1:1 ~l :1 'j ~'J. ~~_ ~'J ~J ~'\ ~l' '~'J. ~j~j . . c, ~j~'}. 'l :1 'i . . :t . ;'1- ~J ~1 ~T~'J. ~j~j
,

~ o c,
cil

. ~'} :'1
'

,: l, \'
~
-.,~
';

J:

~J.
.

,~J ;1 '.
o

'

\~

,,~

\i .

'"I~-'

'

~
CfJ

'

,.

...

~.

'.

"'~-'

, . ,.

o ...l
.

-.,~

,-., j"

,~ -,

,~

\~

..

((l

"

"

"I~-'

, .
,

'"d

~ .-<

, ~ .
,0,1

,~

lo-<

"
'

-,

\~

\~

..

~ .
,'J

, .

..

"

'J,

'J,

'J,

-,

,.

,'J

,.

(lJ

~ o o...

....
~

((l

c,

:> ..... ci ..... ...:.::

~
((l

.;:--

s
.......
.....

--d
~ .-<
eli

~ Q) ....
lo-<

c,
((l

:1 'l :1 'i :1 'i :1 :'J :'1 :'\ :1'- :J ') j '} :'1 'l :1 ~--. :'J :J :1'- "] ') j '} :'}. 'l :1 'i :1 :J :J :J ~l ~J 'j-' ~J.~J~J'~L~l'~J ' 1,
.
'

:'J

:'1 ~ :1. :'1 :'\ :'1-. :1 'J :1 :.

, . .,
"

~ . ~ .

"j '} j o.;]. .: ~ ~-'

, ,

' . '.

~-'

, . ,.

'

~ .

~ . ~ . ~ .

"

"

"

'-

' . ,.

::"~;
"

"

~ . ~ . ~ .
'J, 'J,

'.

~ . ..,~ . ~ .
,.
,'J

"

"

"

'J,

"

"J

,.

' ,

"

,,

'.

~,

~,

,,'

,.

c,

Q)

...; ...:.::
((l

'
.,

'1
1

;]- ;]- ,:1 , ~J ,J'

,,
o

.,

.j
El
rf)

,J. J.
,,

,.

,,
o

;1 '1 ,~J;1

~,
o

' .

".

,.

po~
dJn

El
N tJ

.....

El
rf)

.....

.....

El
N

.....

El
,rr)

......
rr)

....<
1

..
I

rf)

tri

....<

N
1

~Olg:
354

I n ca u

n Q

I d

c, .....
.....
lo-<

eri

ce c,

;{ ;{
J

;~ ;{
7'
'J,

...
ce
..,;

'~ '~

~3
'J,

;{ ;{
~~
'~
,'J

7' ,)

c,
I

...::.::

'~
,J

ce

'~

I
+

,7"
'J,

'~

'3

'~

'~

,7"

'~

'J,

,'J

,)

Q)

:>
ce
lo-<

p..:;::

8 ...... ....
~
Q)

..,;

...::.::

:~:
I "~' ,

I I I

"~' ,

ce

"

~'

'3' ~: '.
~~ " "
, o' , o' , ~~

.....
t::
oo

~ ~~ o c,
ce
'~ "

~~ ~~ " , " , ~~ " ~~ ""

,

:'

o' ~~ ,~ "

o' ~~

~3; ~~ "
. \

~~ "
,

~l~~
" " "

"

~~ ~~ "
"

,.

"

~~ "

~{
o' ,

,.

:> .~ .... ~ o
...::.::
('lj

~~

" "

~~

" , .,

~3; ~~
"

~~ "
"

~}' ~~ " "

"

~~ " " ~~ "

o'

~
, "

"

~ ' .
o' ,

, " ~
, "
.

~{
o' ,

,.

......

c,
-d ~~
~ ......
"

~~ " "
o'

~3; ~1
"
"

"

"

~~ " ".
o'

~~ " " 'J,

, , '~
, ,

~}' ~~ " "

'J,

" 'J, "

,'J

,. ~

~
"J

o' ,

,. ~
, o'

l-<

Q)

.....

~ o c,
ce

"~'
'~'

'~
, ,
\

.~~:'~
\'l.

, , '~ '~ , "

' "

o'

'~

'3;
,

, '~ ' , " ,

"

' , '}'

' , ~ ,' '~ ~ " ' , '~ "

, o'

, ,'

~ '.
, o' '~
'

'{ ,
.

c, El
1--1

:> ..... ...

~
('lj

t::

.~
...::.::

~ o

"

' , ' '~ " "

'; '3;
,
,

' '~

' '~ "

"

"

' , ''}' .,

' ' , '~ '~ " "

' , '~

"

, ,'

~'. '

'{
'

-d

~ " ......
eri

'~\

, , ' , ' '~ , ,. " "

'1 '3;
"

' , , '~ ' , '~ 'J, "

." "J _, 'J,

(",f'.

' , '~ ' '~J

"

' , ,' '~ ~

, o'

,'J

'~ ,.

,, ~

, o'

,'J

'{ ,
:~' ,.
'~
' '
.

...
~

ce o,

....
lo-<

Q)

:1 1 :1

~~

..,;

c,

Q)

...::.::

ce

:1 1
u

~,

"

'~

J 1J
9
'~ 1

~~
~

~3 ',
., .
" ',

~' ,.

?t' :1'
~, ~,
". ,
, ,
\'l.

~,
,

'~ "

~, ,. '3 ~j ~
u

'~ "
0,

pO}I
i3J!1

8
N

.....

8
rr; li 1

.....

8
c,-)

..... c,-)

8
N

.....

8
c,-)

..... c,-)

~
1

c<) ..

N
1

[Olg

e I n ~

I e.n O

I e

I d
355

23 '

GRAMATIKA

.....
u
1'.-J'

1'1 \

11"\.

\~'

'I, ,)

o~'
o }

o~,

lj,'

o~' '-=:lO \

1-;;. ,

~ . ..J'
'.-J'

o}

'I,

.....
1'I

'-3'
~'1

'.-J'

1'I

".J
o." \

~}
.....-.

'.-J'

'J,

:3"

~OJ ~
,
,
'I,

pO}I

fOlg
356

BIn

~ u

I ~

I d

..... U ....
lo-<

c,

<iJ

re

p;.

;.~;.~
"'")

.J

'..

;'

;.~;l
'.:..J"'") .J , .
"'")

~3
.J

;.~;l
~.~
,'J '.:..J"'")

...
ce ....:

,) '.5 , ,)

c,
I

~ re

'.5

.~' ';J
I I

'.5

<J

'.5 , '.5 , " .J OJ \ ,

'J
I

~ . "~'
,'J

'.5

,3

<li

o.. . ;::

:>
re

....:
~.

6 ......
~ ~
Q)

l-<

re
.0

~3 ~3 0".\: oOJ

~3 '.:..J
:]
'.:..J

~~""'

~3 ~3 ,,,,OJ

~ o

....
l=:

o.<
re

~:3
oJ
\:o'J

:] :] '"0".\:
ooJ

:J ,.
ooJ

:]
'" ooJ

:J
'.:..J

:]
'.:..J '"

:J
'" oJ '" \o'J

:] :] '"

~~""' ~~""'
'" '~'J
\.

:J :J
,,,,OJ

--

~ .~ ..... o
sr: ~
ce

:J ~:3 :] :] '"'''.\,'
'" ,oJ '" ,oJ

:] :] '.:..J '" '"

,oJ

:J
'.:..J '"

:]
'.:..J '"

:J ,. :J :] :J ~3:] '3
,,,,OJ

'" "oJ

c,
'-I-;

'\J

~ ....

:J ~:3 :J :J ,0
~'J

'" ~oJ

'".~'

'" ~-'J

:]
'" ~oJ

~J :J :J :J
\..:3 '"

:].
,oJ

oJ

'.:..J '" oJ

'.:..J '" .J

'" ~'J

~'"0"",

:J :J :J
'~'J

'"

~"o""' ,oJ

'" ,~.'"')

~
Q)

~ o o..

~:3
~~J

.....

re

~J ,. ~] '"
ooJ

'''.\,'

'" oJ

~J
,oJ

~] ~J ~] ~] ~] :J ~] ~J ~J '" '" '.:..J '.:..J '.:..J '" '" '" '" '" ~3 ,,,,OJ oJ "oJ ~~""'
0 -.)

>

c,

~ .~ ~ ..... o ... ...::<; ~

ce
'\J

l=:

~:3
,'J ~ ..J

~] ~] ~J ~] ~] ~] ~] ~] ~J ~J ~J ,. ,. '" '" '.:..J '.:..J '.:..J '" '" ,oJ

,oJ

'''.\,'

,oJ

~~""' ~~""'
,,'J

~J 'J
"

"oJ

~ ....
<iJ

~:3

'" ~.J

~] ~] ~J ~J ~] ~] ~J '.:..J '.:..J '.:..J '" '".~' '"

O

~.J

~.J

.J

.J

oJ

~,oJ

~J

~] ~J ~] '"'"", ~,.0"", ,,,,OJ ~ '"

,oJ ,oJ

, .... J

...
<li
lo-<

re

'c,
<li

c,
....:

::) :
~ . j

:) ::) >s
O0,)
~ . j

::) :j ~3 ~j:3o >L

~,
, ,

,,

',

~"t ~~t >so

~, " .
~ . j

~.

~ re

:',)
u

J
6
N

~ . j

~j
,oJ

~, , J "]

~ . j

~,"j

~ . j '.:..J

~3

~ . j

''''.:.J

~ . j

',

.'1.~ . j

~ , o.~
,,'

~~""'
6
rt".i

~ . j

~ .J

,,'J

PO}! dJ!1

-N

6
rt".i II

.....
rr)

6
rr) B

-('f)

u.
.0

6
N

.....
N
1

.....
rr)

,...;

.....
.

~Olg 1 B

I n 2

I d
357

....

.....

u
.

...

'.-J

'l, ';::I
oJ,

O-='{O
'1-

~ l' O-i0
'1-

~'1
O

-i

'1-

~'1 -i
0

~ l' o -i
0

~'1 o -i
0

'1-

'1-

'1-

~'1 -i 10

~. l' o -i
0

~'1
o

-i'

oJ,

'1-

oJ,

'1-

~~' , ~~.-.,
O

oJ,

,OJ

.-.,

0'-

'~ ,

"1 O -i0 1-

'1' O-i0
'1-

"1 -i0
'1-

, ~~.-.,

'~

..... p-.

~~:i
o

'~' ,

l=:
.0-<

:> 02'
.... ~
et O

"1 O -i0 1-

, l' O -i0 1-

<>

"1 -1'
'1-

~",<Jt.~

"-.-.,O

'~' ,

~
~~O

1-

oJ,

'1' -i 10

"1 -i
'1-

oJ,

OJ

, '~ , ~~.-., .-., ~:~

O

'~
,OJ

, ~~'~.:s

'~'

PO}!

[OlH
358

BIn

~ u

.... 'u ....

-l-'
lo-<

c,

vi

ce c,

~~ ~~

'J
I I I

~~ ~~
';~

~~ ~~
'~
'J, ,"1

~~ ~~
~j
'J,

~~ ~~

~.~
,'J ,_"1

~~ ~~
'~ ,)
,"1

c,
I

ce

.....

~ ce ~
l-<

'i' :i
I I
~ J;, ~'J, "

,J'
'J,

:~f
',
'J,

. ,'J

,J' ~t
,) I I

OJ

o, ',,=
ce

.....

S ....
.....

~ ce ~ o c,
r;:;

oj -,
"J,

, ,
"J,

J'
~'J,

~1' .
o'

, ~'

~J

:~
~~ '""'

,-

~
OJ

....
~
ce
,rJj

:'T J

~ J;,

~'J, "

~'J,

, , '~
~'J,

J J J J J
.

:.~ ~r~1:.~_~1
~'J,

~'J,

"J,

~ J;,

~ J;,

:> .~ ....
o ~

,'\'1t

c,
'-l-;

:1 :-j
~"~

~'J,

~J;,

~'J,

~'J,

~ J;,

~'J,

~'J,

,, '~
"J,

:-j :-j J J J :-j

~J;, ~'J, ~'J, ~J;, ~'J, ~'J,
'J, 'J, 'J,

~1:.~~1 .
"J, ~'J, ~ J;,
,'J

~'J, - ~ J;,

~J;,

~.~ ,

~'J,

'"o ~ .... ~ o o...

ce

~
Q.)

:.j :.j

't :1 :.j
"
,

o'..~. ~l J J J :.j ~l o'.

'
,'J

~J;, '~

'

....
:> .... -l-'
ce

. ]' ], "t

'.~' ,

], ], j, ], ~:~ "t '1' o' .

"
" "
,

o, E
~
-l-'
OJ

.~
:::

o ..::.:: ~

'"o ~ ....
vi
r;:;

::~"t :.~::~ ], j, :~1 ' ::~'1' :.~'::~], j,

:".~
, ,

"

"

"

..::.::
lo-<

c,
.....
""'ce "

~~'l
:',1
,"1

, '-

"

, " oJ

;,

......

~J~J:j ~J~J' J J' ~Jot o'\' :J' o'~'

~"1 ~"1 ~ "1 ~ "1 ~ "1

~~'l
,"1

" 'J,

-,

't o' 't ], ::~"t o' "t 't ~1' ], ::~"t ~t, 't ~t
~.
,

~.

,"

, ~.

~.

~.

~.

'J,

,'J

,'J

',

,"1

c,

OJ

'1 :',1 o'

,,
U

-,~'l :.~'l ~l, ~',1 d

,"1

:'

~ ~ '.

,"1

J
S
ri)

. :J :J ~J:r ~l
,"1

"

,.

,"1

',

o' "" 1

'0

"

~.~ ,.

PO}!
dJq

S
N

.....
N

S
ri)

.....
ri)

.....
ri)

S
N

.....
N
1

S
cr5 n

.....
rr)

......
1 B

......

[ms:

I n 2

li

n Q

I d

359

..... U .....
lo-<

c,

<Ji

ce

..
ce

o.~ ce

~,

~{ ~{ ~,
.J

~,

~{ ~{ ~,
'.:J
'J,

';;J

~3
'J,

I .

~,

~{ ~{
~, '.:-J
,'J

~'J."

,)
'.-J1

...
,

c,
c; >p.~ El ce ..... lo-<
I

'.-J'

'.-J'

'.-J'

'.-J'

'!:J'

<~
I
.

'3' .

'J,

'3
,,
I

~ . '~'
,'J

'.-J'

,3
,)

'J,

~ ce ~

...

~~'

'~' , ,

,J' '.
"J."
'"I

~.

,~{ ,~'
" ~'J."

...
~
(J)

.....
:::
[/J

o c, ce

"''.l~

~ 'J."

""d)

t:S ~'0 "\ ~'0 ~'0 ~3

, ,
"'
...

'"

:.;

"J."

:1;

~'J."

~ 'J."

~'J."

.~ J;

~3 ~3
~ J;
~ 'J."

~'0
~ 'J."

~ . "~
~ 'J."

"0 "
""Id...,
o',

~ . "~
~ J;

~J;

"

"0 "0 "0

,

:> .~ .....
ce

:'~
""

~ 'J."

~ 'J."

:"'0
~.J."

"\
~ 'J."

, , "0 ,.

~J;

~ 'J."

"J."

, . "0
~ 'J."

~J ~3 ~J
~'J." ~ J; ~'J."

:'~

~ . "~
~ 'J."

"~

~. "~
~ J;

~J;

"

....
l-;

c,

-g,
~
O

...

-:;,

"0 . ~ ~ ..... '""0

-

"~ "
o

~J; ,

~ . "~ ~J ~J ~ . "0 . ~J ~ "0 . ~ "0 'J, 'J, 'J, ,'J

.

~'J."

~ 'J."

,,'

"0
"~
,

~ . "~
,'J

~J;
"

o '

':'

-':t; .
'-'

(J)

c,
ce

~.~ "
o

"

"~

.....

"t
,

'~ " , , "

"~ "

" , , ".

, . '3 '3 'J' ".

o , o

, "

,.~ ,

"

~ ".

'l
,

" , .....

~ ".

't
,

'~ " " .

c,

S
......,;

::: .. ~ ~
O

>.....
ce

:::

.~

~"~

" . ,

"~ " ,.

"t
,

, '~ " , " "

"~ " . ,

,. "

. . '3 '3 'J'

o , o

, "

, "

,.~ " . ,

~ ".

'l
,

" . ~~

"~

~ ".

't
,

"

'~ "

'"ci

::: .....
<Ji

~:~' " "~ ~ .J ~ .

o , o

'1
"
o
o

o o ,

" , , '~

". ~

"~ " ~ .

']
, ".

"J;

'3 J' ,.
, o

, ".

"

'J,

'J,

,.~ "
o

o ,

",.

"

'l
,

o o

"~ "
o

~ ".

,'J

"

't
,

,OJ

" . "

'~

..
lj) lo-< lj)

ce c,

~' J' ~' J' ~'J' , ~

,
o

~'~ ,.

~j' ~j' ~j' ~t ~\~~ ~ ~ ~ ~'J' ~j'

.

,. ,

",

, , ,,. , ,. ',

'

"

'

~~
"

w."

"

......

c,

~ ce

...

, ' J' , , J' ,J' ' : : ~

,

'

, ' , ,. , , '~

' ,,J' ~ 'j'

,
, o

'j' ,.
I.

h,

, j "

".

' j

~,

't '\
, ,

~,
" o

'

, , ,.~ , '~ ' , ~.

, .. 'o

PO}!
<D!1

El
N

...
N

El
eri
li 1

...
c<'5

El
I,

...
eri

El
N

...
N
1

El
c<'5

...
c<'5

,..-<
1

c<'5

,..-<

fOlg 360

I n ~

I d

..... u .....
~
l-t

c,

eli

ce c,

:.~ :.~
'j
';~

:.~ :.~
':5
'J,

::J

:l :t
",.~

':5

'J,

,'J

,)

c,
I c,)

ce

..,;

~ ce
:>-

'J 'J ~~, , " "3'

I I

"3'

'J 'J ,.
'J,

,j' ,
'J,

~. .~' "3' ,)
,'J

'J 'J

~'j
'1'

:~
"'I ,

,,.7'

....

G)

..,; c, '':: ~ ce ce

~:j 'J '''''J:

"~ "

':5

'J

'~

'J

,.~ o' ,.

lo.<

:~ ~
oo

....
l:::

~ o o...
ce

::~
'oj

']
"~O

, v- ~'

'''''J,'

"~ "

,. ,. '] '] 'J' "

\~

,.~

':5

':5

"

,. '] '~

,. "~ o' ,.

,. 'J' '~

'~ o' ,. ,. '~ ,.

o' .

v-

:> .....
<JJ

.~
l:::

"\"'-

o ~ ce

:j
.

,. '] '] "'J' '] ,. "'] "'J' "'] " " " .. j
vv-

'''''J,'

:j

:j

\:~

'] "'J "

v-

""~

':5

':5

:j

"'~

o' ,.

,.

"'J' "
"'~

I' , I

....
~
G)

c,

,. '"ci ~] "']

'J
:j
I

l::: ;j .....
,,"'-

;j
,. "~

"'] ,. ,. "'] "'J' "

.~' ,-

,. "'] ,. ,. '] 'J'

':5
'J,

;j

;j
,. "~

':5
'J,

':5
'J,

,. "'] ~J "

,'j
,.~ ,.

",.~

v"~
o'

"'J'
v",.~

v"'~
o'

,'J

'

,'J

'.
,.
o'

~.j
I

:J'

~ o c,

....

ce

~:j

J '""l:
,-

v -

' ~'

J
,.
,~

'J'
v-

':5

'~

J
v-

v-

'~

"'~

J J

"~ o' ,.

,.

'J'
v -

"'~

'~ ,.

c, E
......, ~ ~
......
lo.< Q)

~.~

".j

~ ~ ~
ce

:> .~ ~ :] ..... o ..') '"ci

l:::

,. J J '""l,'
,.

:J

'J' " 'J'

,.

:j

,. J J ..') ,.

'J'
,.
,~

" ,~

J
v-

']
v-

v-

..')

'~

o'

,. "~ ,.

v-

'J'

"'~
,. ,.~

o'

,. '~ ,.

x ......,

~ ;j .,..,
ce
eli

:]

;j

,. J J " .~'
"

"".4)

J J " ,'j
v-

,. 'J'
':5
'J,

':5

':5
'J,

'J,

,'j

OJ '] ,.~
vv-

o'

"~
v-

'J'
,'J

,'J

'

"'~ o'

'

c,
..,;

,,

o'

'1

::,1 ::,1 '

S
c'i

o'

'1 A'
,

~J ]' J' J' j'

~., "
" , '

,.

,,
o'

t t' t 't .
~'J.

",'

o'

"

'

c,

Q)

~ ce

::,J'
u

o'

'1 '
,

'J 'J .. j
S
rf)

, , ~',1 j'
'"

,J 'J
':5

::J

~ ..

j'

e "

'"

t
,
,

o:\' , " .
'"

"'~

'J
S

o'

'~' ,.

po.~
aJn

....
e-i

....
et)

S
('i)

....
et)

S
c'i

....
c'i
1

....
rt'l

....

c'i

.....

et)

~Ol9. 1

e 1 n ~

li ,1

1 e n

1 e

1 d 361

..... 'U .....

-""

.,:

.\.,
'"'\

" '"

,',
,,',
Q ,

,',
\~\

"\'
,,',
'"'\

'.::I
'J,

'-'

,:147'1

~~ ,,'j

~I.~

~d-.,
~,

,-,
,:.~

~ '."1.,

-,

.... "" '1

, .:-'"

,-,

-==5,

'"

I '.~

"
,

~
'"

~.~
.....
:::

I
'.-3'
.", ' '"

'-'

""0

:> '8' .... O

.... ..-'4

] .....
"
Q ,

"
o ,

" "

,,)

,)

~J
o "

,'J

,,',
o ,

,)

,',
'-l

,,',

~J
u

,', ,-, '.::I

,,', o ,
,'J

po~

rOlg

l?

I n ca'

il

I d

362

..... u .....
lo-<

c,

eti

..
ce

ce c,

'~'

:J"
,j

:J' :~"
.-::> ,

,.

.-::> ,

}., :~t
,'-::>

.)

...;

c,
I

~ ce :>

,j
~'

,a
I

,j
, I
\~\

,j

.-::> ,

~3 .-::> ,
I

,j
I I I

,j
\~\

'~' .o

.)

Q)

8 >--<

...; c, '';:: ~ ce ce
lo<

,j ~~
~,'
,. ']

,j
7-

,. '3 ~

,j

....
~
Q.)

.....

~ o c,
ce

~~

,. '~

~,'

,. '~

'~ "

,. ,. '] '] 'J' " 777-

,. '~

,. '3 ~

']
v-

,.

,. 'J'

,. 3 ~

"

..... "2 o
'

::: :>
Ci)

, I I'
'~

~ ce

,. ,. '] '] ';J' ,. ,. ,. '] '] '] 'J' 'J ~J '] " " " 777v -

,J

,J

~,'

,J

,J

,J

'3

'i
v -

,. 'J'

,.

,. 3 ~
,.

,.

c,
4-;

-d ::: .....
~ o c,

"'

,j

..-

,J

,. ,. ,. '] '] ,. '] 'J' ,. ,. ,. '] '] 'J' 777,J

,"Ji'

,J

,J

,. '] ,. 'J 'd-.,

,J

.-::> ,

.-::> ,

-::> ,

~
I
Q.)

,-::>
, ;I'
'~

.....
~

ct:

~~

'~ "

v-

']

~: ~:

,. '~

,. '~

,. ']
7'

,. 'J' '] ,. 77-

'~ "

'i 'J' '] 'J' '3 'i '3

,'-::>

,. '.
,.
,

,.

d-.,

,'-::> ,.

~ ' .

,.

, ~

"

"

oJ)

,.~.

.. o ..::.:: ~
ce
eti

::: :> .~ ..... ::: :]

,J

,.

']

,. ']

,J

,. ,. '] 'J' '] ] 'J' '] ," "

vv '

,J

,J

7'

7-

7'

,J

'3
" 'd-., ,'-::> ,

,. ']

'J' 'i '3

,. ,. ,.

,. ~

"

S
"""'"

.
,J

-d ::: .....
ct:

,. '] '] 'J' '] ,. ,. ] '] ,. ;J ,. 'J' '] " " -;J. 777v "

']

,J

, .)

,J

,J

.-::> ,

.-::> -,

.-::> ,

,J

~ ' .

"

'd-.,
<OJ

,. 'J'

'{ .
,. '
o~'

.. ..::.::
.....
lo-< (j) (j)

c,

:l :l l :l' :l' l:
u

,J;
,j
,J

. ~1' ]'
~

,~.,

.. '~' . 1' ,j" {' . d ,

'

"

,.

...;

p..

~ ce

. :l j'
,j
',

,j
7-

,j ~3 .....
rri

. d '{'
u

'"

"

-s 1' . '3
,

~'

~",'~

PO}! dJY1
rDJg
:.I

8
c'i
t?

..... c'i

8
('()

.....
r<)

8
c-r); t?

8
c'i

..... c'i

8
rri

.....
r<)

ri

.....

I n ~

li

T L

t?

.r

I d
363

c, .... u ....
....
l-<

eli

ce o,

'l' :J'
,~

. oJ,

j"
,

'j~
, " oJ,
\

. ,oJ

:t 'j
' "

.)

p..
I

ce

...;

~ ce

"r ."J'
, o

,~

,~

,~
o , o

:J' "J' oJ, -o .

I I

,~

,~
, o :J'

~ ");' o ,oJ

.)

(lJ

S ....
~
Q.)

.-

c, ',=
l-<

::ce

...;

~ re ~

J,'
:'30

\,:
~J

'J:'

t :\'
o

....
~
en

c,
O

re

:"10
~~
,}

'!l~ : 3'0 :'30

~] :030 ~J ~J' ~3 ~_1:, '.-:lo '.-:lo '.-:lo

~'~ a o
, o

,,~_1:,

~J'

~\
a o , o

p.... 'aO
CCl

, I I'
,~

~J' ~J ~J ~J' ~J ~J ~J ~J ~] ~_1:, '.-:lo '.-:lo '.-:lo

,}

'!l"

,}

,}

,}

~'~ a o
, o

~J'

~3 ,
O

~\
o o a o ' o

c,
'-I-<

-ci ~~ ~3 ~.3 ~J' ~J ..... ~} ~ } ,o 2j' ~} ~ }

~,

~.3 ~J ~J ~J' ~3 ~ 1:, '.-:lo '.-:lo '.-:lo

-o .
oJ, oJ,

~} ,oJ

~-J' ~.~ ~\
a o ' o

:1:,
,oJ

, J.
I

~
Q.) 0

....

c,
re

:"1.' ].' :"}.

,

"\' ~ 3'-'
o,
,

:'3- '

'j., j>
' o , o ' o , o

't '\' 'J' ].' "t "\' ~~_: .

o ~ o a o , o a

c,

'a.... .... O
p-

~
CCl

]0'

"\
",

jo'

]'.'

'j., j> ]"

, , o , o , oJ,

J'.'

'1 ' "1' ' "t . --'-~. '\' -~

o

'0
"

"

"..

'i

"

a o , o

, -ci s:;

....
eli re

~"}.'~},''t' . ~l'
,o

....
q;
l-<

c,
...;

j> 'j" ~},"t 't '\' ~J.',}, 0-::>, . ,j:' J' :J :1 :\ . -]( :\ ~J ~J :J J'. :J :J
o

~ .
,oJ

-o ,

"~o , '.

~;J

,.

~
,

',

'.

~,

'~oO

......

c,

q;

~ ce

:J' .J' .J-:

a

'..3

'..3

,}

>J
....
CrS

~ "]0'
,

'..3
'.-:lo

'..3

~ir

oJ'
, o
U

l. :'
a o
.

, ....

~,

0\'

~3 , . S
crS"

'..3

0\'

PO}!
Cl::>!!

S
N

....
N

S
CrS
U .1

S
CrS

....
CrS

S
N

....
N
1

....
CrS

......
1

......

raJg
364

e I n ~

'S

I e n

I e

I d

....
u
l-<
-'1""""4:

Q;.

- I
vi
re

.. .re

c,
,..:.:; re
..,;

~~
,~
J

" .0

~~

":=:>, " '~

~~

~~
'J,

~~
"""
,'J

"-:)

~~

c,
I aJ ;;-

,~ "

'~

\Jl

'::3' '
'J,

,~ ].' ,

'~ '~ ~..., '::3' '

,'J

'J,

.)

...
~
(j)

a ....

o...~
re
lo<

,..:.:;
re

..,;

:~ ~~.'
~~ ,
o

~-

~3
o

~~

~~
,oJ

oI

.i

.....
s::
;;[/J

o c,
re

:~
~~

~~
. o ;

..
o

~-:J; ~~
o o

.. . ~3 .. . ~~ ~3 . ~=I
, , , , , ,
o

~~ ,
o'

.... '2' o
ce

, ~~
o

, ~~

, . ~~

..

, ~~
o

~3 . ~~. . ~~.
o

, '

, ,

, ~~
o

~~
o

c,
'-lo-;

-ci ~~ s:: .... .i

o c,
re

~~
o

.. ~1
o o

, ~~

, ~~
o

, o

~3 . ~~ . ~~. . ~3
o

, ,

, ,

~~ ,
o

'J,

'J,

'J,

,oJ

.. ~1 ~1 .. .. ~1 ~1 ~1 ~1
, , ~~
o o

'.

,.

o o

o -~~

,.

, ,.

, ,.

~~ ,
o

,'J

,.

~
(j)

"i~
~~

-><

.....

'~ ~

'~

. .

'-:J;

'~ ~
o

~ '~ ,
o

~ '~ ,
o

~ '~ ,
o

'~ ~

~ '~
o

~ '~
o

~ '~
o

~ '~
o

,'J

,oJ

c,

s::
;;-

..... ...
~
ce

s:; o ,..:.:;

.~

~ '~
o

o -

'~ , ~ '~ ,
o

~ '~ ,
o

~ '~ ,
o

o~ '~

"o

~ '~ ,
o

~ '~ ,
o

~ '~
o

~ '~
o

~ '~
o

. . '~
,oJ

,-J

-..
~
aJ ,....,
l-<

'"ci s:: ~~ ....

re o,

~ , '~

"

'1.

~ '~
o

~ '~

..
'

~ ~ ~ '~ '~ '~ '~ ~ , , '{ ~ ::s, ::s, ::s, ,'J

o o o

..

~ ~
o

~ '~

..
,'J

~ '~
o

,'J

,'J

vi

. . . ]. :1' ~1' ~1' ~1

~~o

~
,

~j., ~:J , . ], ~l' ~. ~3 ~i ~ . " ' ,. '.. . "

~~ '. :3 ~3 '.:.:I ~~ ~~ :'L

~i'
a
cr:i

c,

aJ

,..:.:;
re

..,;

~~ ~.)
u
-

~~
, .)

~~
.)
,

:~

~~ ~1~J ..... cr:i

u

:l~ ~3 ~~
,'J

po~
C};)!'1

a
N t?

.....
N

a
cr:i
1

a
cr:i

..... cr:i

a
N

..... N
J

.....
eri

......

......

rOJH

1 n ~ u

c J

J e n

1 e

1 d
365

..... u .....
.....
et

c,

et c,

eli

~-li-l
.0

i-l i-l
::5,
'.:3
'J,

i-l i-l
"') ,'J

7)

...

..,;

c,
I

~ et :>
..,;

,~ J"

,~

,~

'J"
I

,:JI'
'J,

'J.' '.
'J,

,~

~...."
,'J

,~

,~

':l' '
.)

Q)

p..:::
S .....
-4-'
l-<

~ ~

ee

:~'

~~:
I

:~.
'

:~' ~1' .
'
.

~
Q)

.....

c,
O

:~)J
~~ ~~

:~:~~~. ~~.. .~~. ~~.

, , ,

;-r ~{ :~;~ ~{
O

,.

,.

::::
et

:> ..... .~ ~~ O CfJ ~

~~

~~

~~

, ~~

. ~~. . ~~.
, ,

]j

;~. ~{ ~ { ~l .
O

--

,.

..

....
lo<

c,
--d :::: ~~ ....
~

:-\: , I :-\:

~{ .
O

~~

~~

, ~~

. ~~. . ~~ , .
,
'J, 'J,

~~

'J,

;-r ~{ ;~ ~{
O

,-J

,.

,'J

,.

Q)

c,
O

c, E
......
.....

:::: ....
~
et

.....

. ;~. ;~ . :~ ;{ :~ :~;~, :~:~;~

, , , ,

~~

'

~~

;{
O

,.

:> .~ ~
O

.....

~~

;~. ;~ ;~ ;~ ;~ ;~ . ;~ , . ;~ ' .
,

:~'{
~

!"

'

~~

~{ .
O

--d s:: ~~ ....

eli et

;~

i
O

--~~

,.

~~

;~ . ;~ . ;~ . ;~.
' , ,
'J, 'J, -J,

;1 ;{ ~-r ~{ .
o _
O

,'J

,'J

'-

~
......
IJ.) IJ.)

c,
..,;

..

c,

~ et

. :j. ;-t :-i;' ~j" :1' j. ~1' :~,~1' ~j"~j., d, :j., . :j.' ;1' :1;' ~1" ~j., ~1" :1" '1': :~.,
, "

~~

~~,

'

~~

"

:~,
.....
('f)

PO}!
dJ!1

S
N

.....
N

S
('f)

.....
('f)

'u

S
('f)

.....
c'"5

S
c'i

.....
c'i
1

S
c'"5

....
1 l?

....

Iorq 366

1 n '3 u

l?

1 e

t d

c, ..... u .....
....
lo-<

vi

' ':l
I I I

re

c,
...;

~., ,8.'
,j
-;;)
\\

,~.,
'J,

,~.,

'

'J,

,~,
,'J

-,~.,

o
'J

c,
~
I

re

,j

~ re

,j.'
I

'J

'j'

'J,

. . , 'J"
I

,j

,j
I I I

~~
,OJ

,j.'
.)

'J,

>- ...; c, .;: ~ re S re l-< ....

.....
~
Q)

Q~

~.:
~ ~

8.:
, , ,

:1' q:
,. ~
Q

.....
CIJ ti:

~ o c,
!t

>..... '2
o ~

l.::

c,
od
~ ...

:~:~Ys. :~. :~J. ~.. J. :~J J }3. ~. . . }3. J J

,

,. ~

~
o'

~ '.

,. ~

..

'4-;

:~
I'
,~'

,. ~

}3. ~.. }3.

, , ,
'J, 'J, 'J,

;{
,'J

,. ~
o

,'J

,. ~

Q)

; .:J'
I

...
>... ....
~
ti:

~ o c,
!t

2~

c, S
..-..I ....
~ ~
lo-<

l.::

> x

o ~

'2

od

~ ...
vi
re 0...

.....

q d. 8,. ~., Ys: ~., ~: ~., g, . ~., q, . . 8, . ~.,:{ q, i{ . ~., \\: 8, ~., ~., 1 . . 8, j. l' 1 ~. j., ~., . j., ~L l'':1
~~ ,

~:

~~~ , ~~

, ,

"

~',

, ,

~~ ,

"

~,

"

~',

"

~,

"

o.

~',

'

"

'J,

'J,

'J,

,'J

"

,'J

~,

"

~.

~., ,

~,

"

c,

...;

~ re

~1' l' 1',

'u

~ .....
tri
I

~
,

tl. ~.
u

~ .....
rr)

. J . 1 d 1
,.

,,'

,. ~

PO}!
(}::>!1

.S
N

..... N

S
rr) U

S
('f)

u ,......,

S
N

..... N
1

S
eri

.....
eri

.....
E

~Olg 1

1 n ~

l'

1 d 367

.....
u , "
~\\

" ,, ,

"J'
" '...:J'

,:],'
oJ,

" , ,, ,

--. ' J ;-:l,

0_":1

" ,-...,
o

"

"

'-'

~ '", '...:J'
oJ,

] ....

~~ '...:J'
oJ,

,oJ

"J, '

" "ij
.

" "'1' ""SL

PO}!
d:>n
.
1

c'i ... c'i

[DJg,
368

I n

'a

li

;1

n I d

....
u

.;.j " ,

"

J'

'J,

, ' J,
oJ,

l-

, , " oJ,

l-

J'

, ' J,
,)

I-

, O'~'

03 ' ,, ,,

"'J..,
o ,

~~J) ,:.J;
o

"J) , .
,

O:;)

'J <A,

"'J..,
o ,

'-"
1-

~~J) ,~t.:J

"'J..,
o
,

~~J)
,
o

:.J; "J) , .
o ,

....
o"

'L

,J, '

~JI

, ' J,

~'J ';I,'
,-")

~..JI
, o)

';!. \

...

'J'
":)

;;"":J ',,1 '.J'

';"-1'
'

, ' J,

';"I:J

, ' J,

~'.:J ';I,'
,-")

.;.J' ';I, '

,-")

~ .....

-> ><
Q)

~'.J ';I, '

,o")

~'.J

, ' J,

~..JI

, .J',
-J,

-J,

z: , ' , J oJ,

"',J- , ,
"

"''-t ",.-~,
I I '. I

.c
~
Q

"

'"

;''-j ;~-j;~-j , , ,
I o lo'

, 'J

~~l ";~J,
o ,

;J' ',.
u

"o

",

;,,-~
,

;~-J) ,,

PO}!

fmg
24 - GRAMATIKA

t:?

I n ~ u

I d 369

ARAPSKOG JEZIKA

..... u ..... ....

lo-<

c,

vi co c,

;1 ;l
,"'I ,,"'I 0<,

\~5 ,,"'i
'J,

;1 ;1
'~
'J,

" "'I "'I

,'J

;~ ;1
,)

'~5

c,
I

'''':':;

co

'.J

'"
I

d ,
\.:J'

'.J
I '.-:I'
OJ. \

'.J

"
I

" ~ir
'J,

'.J

,'J

"'I

, '.J '.-:I' " ,)

I I

> c, .~ ,..:.:;
Q)

S .... ....
~

co
lo<

co

;\ :-\, ~'
"

;\ '~

;1 ;-\
_"'I
,'J

"'I

..... > .....

~

~ o c,
co

~'\~'l ~'l ~~ ~'l ~'l '.-:I' ~' ~'\ ~'l~'l ~~ ~

~ ~ ~ ~
'.-:I'

~~ '.-:I'

~~ ~'l ~'l ~'l '.-:I' ~'l ::s ~I ::s

o~ o~

o)
~ ~
.0)

';:r o sr: ,..:.:; co

~'l ~'l ~'l ~'l ~~ ~'l ~'l ~ ::s ~1 ~

'.-:I' '.-:I'
o~

0_"'1

~~

::s

c,

-ci

l=< ....

~'\ ~'l ~'\ ~~ ~'l ~'~ '.-:I' ~

::s
~ ~

~~ '.-:I'
'J,

'J,

~'l ~'l~'\ ~'l ~1 ~\ '.-:I' ~ ::s ::s

o

'J,

,'J

"'I

,'J

"'I

~ o c,

.....

co

;~ ;'\ ;'l t\ ;'l ~'t \5 ~'

;'\ ,"'I
,"'I ~' , "'I ,"'I ,_"'I

;'l ;1 ;1 ;I ;'l ;'l ;'l ~ ~

,_"'I
\~l ,'J

"'i

,'J

"'I

c, ~ :......

o .... ,..:.:;
m

';:r

;1 ;1 ;1 .t ;I ;'l ;1 ;1 ;'1 ;'1 ;1 ~

,_"'I ,_"'I ,"'I
,'J

"'I

_"'I

;1
,'J

"'I

-ci

;"\ l=< "'I ...

vi co

;'l ;'l ;'l ~'t '~ ,. :s ;I

"'I "'I "'I

;I ;'l
,"'I

'J,

:S,

,_"'I
'J,

'

;'1 ;'l ;'l ;~ ;~

"'I
,.J'

"'I

,'J

"'I

,'J

"'I

,'J

"'I

....

......
lo-<

~ cu cu

c,

~\

~,J J'
~,)
U
o o

~\

~\

,J

~\
'~'

~\

:'J ~j'.-:I'
,,;\

~ \,

~ \, ~ \, ~ \, ~ \, ~ \, ~ \ ~ ~ir \_:T :'1.

~'J; "
o

~ \,
\~

c,

,..:.:;

~\ ~\ ~\ "'I "'I ~\ "'I co ,) , ,"'I ,,)

o

~ \ ,"'I
o')

~J
u

" "'I

~\ ~1 ~\ ~1 ~1 ,"'I ~.:J"'I ,~ :t "'I

0"'1
'..;,..-<S) ,

:'L

,~~

~\ "'I
o

,'J

PO}!

S
N
l:?

....
N

S
cf)

....
cr) I

S
cf) I

....
cf)

S
N

....
N

S
cf)

....
cf)

a:>n
~Olg

r-<

.....

I n ~ u

l:?

l:?

I d

370

....
u

"
~\\

"-"),
\.;jl

"-"),
'.J'
o") ,

,"~

. ,
OJ

"'

~~ ~
",.J

] .... ....

"',,
'~

ro ..... OJ .c
~

-s
><
ro ....

:J :J oJ,
,'IS) ,'IS)

\.1

\.l

,") "

, " ")

,") ,)

, , ,,
'"

'j

, Oj' ,

")

., ....
,") " '.J'

'~ .....

,") "

,")

\J'
u

-r oJ; .
,CS') ,os)
"I, I

\. '1

\. '1

"

PO}!

s
EIn

s
~ u
I

s
I
1

fOlg
24 GRAMATIKA

I d
371

c, ..... u ....
....
l-<

.
tti

ce c,

~~
~~l\ ,

~.~,
Ul~l

\"!OJ'\

~~

~~
\~ i

,, ."J , o"J ,
'_'"'l

J' J'
I

'<'.

~~ l~ ,~.::ll\ '1)' '

,'"J
,)
'_'"'l

c,
I

CiS

...: ~ ce

,'"'l

,'"'l

,'"'l

"

,, ,

l'
I

, , ' , 5' o"J , " ."J ,

'~ , ~.~ j' , ,."J

,)

CJ

s ......
~

p... .;:

>

ce
l-<

...: ~
ce

'j
I
/"'.

,
,

;~
< ;

'~,'

, j' ,

~3 '1) ,
"
~'J..,
o ,

. , ~~ , ~
"

.....
s::
CI) CiS

~ o c,
ce

~"~

~'J..,

~'J..,

~~
,'j

~'J..,

~'J..,

:j

:j

~'~'
~'J..,

,oj

~::31
~'J..,

~~
~jl

~'J..,

~0J.., ~'J..,

~~

~J'

:j
~'J.., ,.~

~3 ,"J)o
~'J..,

~3'oJ) , o
o o

~~
,

;~ '"'
,,'~
"~

cu

> oa-' ..... o

~

""'

..

,o~

~'J..,

~~
,.~

~'J..,

'o~

'o~

,o~

~j$
~'J..,

,~.::l'

~~

~'J..,

~'J..,
o ,

~:J'
.

~3,o.~ ~3"J) ,., , o

o

~~

~~
,

....
J-<

c,

,,",

.-o

s:: .....

~.,o~
'"'l

oo

~'J.., ,.~

~'J..,
o

~~
,.~

~'J..,

"J) ,.

'o~

~~ ~'J.., ~'J.., ~'J.., ~'J.., ~ ~ ~~ ~j, ~:Jl ~Jl ".~ ~o~ 'oJ) ~.~ 'oJ)
o"J ,
:

oJ,

-o ,

,."J

,.

,OJ

,.

, <l'

I
OJ

. ~'
I

~ o c,

'~1 , ':~,

. , "~ , 'o~' ,

. '] ':~, ,

.,

'j' ,. , , ']
," $

"~ ':~ , ~o

o "~
"

.'

~o '~

.....
s::

ce

O .' '~ ,o

c,

> .a-' ..... .... o

~
CiS

m .-< OJ
,.cl

>< E ><
~

:~~l\
.

o , "~ , '

. , , "~

o , "~ o , '] ,. , , 'j' ,. , , , ' , ,

'1;
. '1;

']
,"

1\

,.~ o , ~o "~ , ' -,

o " "~
"

~o '~

o " '~ ,o

.
~o '~ ,OJ o " '~ ,o

.-o
tti

s:: .....
ce o,

'\~~l\

o , "~ "~ , o " "

! ~'"'l ~'"'l

, . , ,O , , , "~ ,

']
~,
,

o"J ,

. ,, ,o , , , '] o"J , oJ,

'J

o ,.~

, ~. "~ , ,o"J .
:

." "~ ,o

....
CJ
l-<

~
4-<

:',10 ,'J
o

'.1'
o

~ '"'l

:~~OJ
~OJ

~ '"'l

~J'
,'"'l

~ '"'l

, j' ,

~'"'l

' , "

O J' ,J"

~ '"'l

~t'.
~,
"
,'"'l

~'~' ~ ,

~ '"'l

'1) , ~3,o
''"'l ,'"'l
,

~ '"'l

c,

CJ

~ ce

~Ol ,

~'l ,,

~ol

,'"'l

,'"'l

, ,

,.~

~,
o

J
, u

,'"'l

,,,,\

~jl

~il ' 'J .

o

,'"'l
,

~,
o

"1
,

~o~ ~ ,
o

"

"J). ~3,
o

po~
dJn

u ....
1

S
c'i
B

.....
c'i
TI

S
et) I

.....
et)

S
et)

.....
c<)

u .....

S
N

.....
c'i
1

S
et)

.....
et)

c'i
B

fOl9. 372

'3 u

S I I

TI

TI

I d

>1 ..... ~~ > OO ..... .... ce ~~ ~]~\ c, ~:~, 2 ..... ..... I ,lj Il "' . '4-< , , l:: ... 3' ...... ~
ce
J
.

:'L
',

"~

. ~~~ "]
,
J

-,

a~: ,:{: J: :~ : ~1: : :}: ~] :~r "

,~'
J
1

).

~i

-;;.

..... ce u .....
....

.... c, ~
;..,
ce

> .....

~.~
''-<Sj

~~
'~

q.

,~ .

"i
.

~~
'~

p-.

> .....
oo

ce c,

::}
,,~.~
olOJ

~~
~'

~J,~ :'1 ~'1:~

~'

"

:1 li ~1, iJ :3
,,

")

>~
O~

~~

Il,

' 1

~~ Il

ce > ;.., ..... ..... c; ~ c, ce , 8 ......

.....
'~
'4-<

> ..... .....

':".l
O

.::L '
J

..~.
O

'1

~3 ~~

:j ~1: a a~' al' :1: a~

" ,

t
I
O o

-'L
,
~~

.
-,

,,

1, 1

~~ ,
Il,

,:\:
I

,~1,

J'
I

~ . ~{' ~l
O~

o}

oll

"~ " c; ce c, :Ij

OO

> .....

~JI "~' ,
~~
"

;..,

"L :' 'L : .

',
~ o

,,

,, "1:,

;~
'}:, , "

., ' "~ ,,

'"'"'"i

>< c, >< .... 8 ..... > .....

~ ce

c;

"

]
',
, " ,,
OO

"~ " ~

~leJ

"3 "
,,~'

o "~' "

;~
~I~

,, '~ , '~ , " "

.,

"

"

:~1
"
I

j'
, I

:
o~

~'
Il,

i{
"Il

~~' o
o

" 1

,,}

~ "

'j,

....

> .....
ce c,
OO

:.'\ "'~
,I~ \~\

c;

~.~ . :1 ,

,~'

:l
,

",

'4-<

;..,
c;

1
><
....

c, > ..... .....

~
ce

'0,\
':141)

':".l

:~
>-< ....

q' "J
': o

~~ ~
......

O~'

" ,

, ......

,~\' :~' :1' :~r

o ~

:~,
,Il

,:{' ~.
,Il

~~ ,
O

" 1

,}

'j

>-<

......

......

> .... > >

>

.... .... ....

>

>< ....

><

>-<

......

><

>-< >-< ......

><

> .....
><

><

> ......

373

:> :> ... rn ... ..... c, z ... t;:I ....

!Ii

~.1.,
;""'.J

... .....
u
I-<

~ ~ !Ii
..... o, ~

~r
~<I.~

:J

I \]'t\\
')

, ::s

~~\

~<l.tj

"~

~\ ') .

'~

o~ . , o~r
, ,
'J

, ,

oj: o'
,
J

:> ...
!Ii

>1.,

...
!Ii

''1 ~1

:.1., ~~
,.'l .J

'~~

"~

'"

~~ i\

:.1.,
I

~.~

~J
o'

'~

c,
,

:> ... rn
(Il

>1., >1., :.1., 1..:1

~~' .'l 'J

c,

~~

~3
'\,

::1
'l

:.1.,
"~ ,
I

ij
~'

:> ... .....

!Ii
I-<

8
.....

c, ~ !Ii
Q)

:> ... .....

~l
~ ",J;

o'~'

.'l , oJ

1-

:~ 1\

~ .. :J

'~

0.5
" 'l

,
', o~( o.

~J'
o' o~'

o}

~ Q) .....
I-<

:> .... rn
!Ii

c,

:1 :~~
~'J

~~J; :",J; ~..:T 13' ,"'l

:~
~..!.T

:'J;
I

.::\

~.

'.~.~ :J :~
I I

Q)

.....

c,

8 ... :> ~ J; .....

~ !Ii

~l
~l

~..:.; >J;
~~~' ~'J

.'l ,

:~ J\

~ir ~.Jt 'l,

':"':J'

"~ . , ~}~

~J
.:,.'
~~'

:> ... rn
!Ii

~.,'~'

""<I.~

~ Q) .....
I-<

c,

.'l ,'J

:~~~~~
~~

~~~
I ~'~' ,. I

,\

"'\

~l
,~'

c, :> ... .....

~ !Ii

Q)

'1 :'~
.....

,.'l ,'J

1-

':~

~ .. :J

'~

~\

~3" '.' ,'l , ,} ,.

01'

J'
~

--374

..... > > > > > ><

--

><

:> :> ..... oo ..... !li ... c, '2 ..... ..... ... s:: ..: ...... ~ !li

"

. ~j 'lJ" i,,
, u.

~I~

~"'~

'-;J

<L-

'J

'J " "' ...,

J

O]. : ,. O] , . : }: . OJ: ''J 'j

.J
J

:> ..... ... c, ~ ~~ <L..... !li

:J J
' u. J

<L-

~~ ..'"

,,

\
'J

\~ "
' u.

:.j ,. "
.J

~J
't.

'J

.....
l-<

...
!li

:> oo c, ..... r:l c, :> ..... ...

!li l-<
o,)

O, ]:~ 'j :~ 2t :J :~L :1 ~J ;l

~' '~'

"

, ', , ,J

o... ~ !li

:> ..... ...

:1-

'.J
o~

......

s
o,)

:'~L0'J
,~ 1~

~3 ,u.
oJ

:1"
, "
o"

01'

O~' O , I ,
~J '
I
"J,

~~t
',, o
,

.... c,
l-<
o,)

:> ... ..... oo

r:l

~~1

:j'
",J
' u.

",<L-

:J ..
",<L-

', "'~
'~<I-

",'J

,, "'j' "
' u. ,J

:J
~."t ",'J

:J ..
'"

, ')

c,
~ !li

S ..... :> ...... ...

;-{ :j' ~.
'"

"'~'

'"

:L
.
,

, , '~
,'l... -

,,
u. ,J

",'J

" '

o.

'"

'1
I

., ', J' . :t " .

, '~
'"

"J

:> ... ..... oo c, ~1!li

o,)

'"

~
~'

...
l-<

''

':'l, ~.~
""~ v .

"~
",'

,~'

;l :1 :~'
'"

-,

c, :> ..... ...

~ !li

o,)

,,;rt
, <L-

'.J
' u. ,J

~:J
' <L-

,~ l~

,)

'J " , u.
,J

:] , O~ , ~J ' '"
:j
~."t ,'J

~] ,
't.. ,')
I

"J

..... ......

...... ..... .....

>
......

>

......

>

...... ......

>

...... ...... ......

...... > . ><

><

375

... > ~ ... ... c,

>
ff)

:.;:: ... I=: ~

'2

...
~

--

"J .
',

., ~

~~" '"
.0

~'

",'

:'~ , . :~ : :~: o] o' -., ]: ," ..." :3 ..."

'"

:
'"

'"

'"

'"

... ... ...

U
lo;

'.0 ,. c, ~ \~.. . ~ "'J \';'~

>

:J'
~~'

"l ':"

:1 :~ ,=,
:~

~.

~J
o.
'.4

c, ... ~ c, ,
~ >
ff)

";01 o

.~'

:1 --." :'.1 ~.~ .'1

o,

~'

o ~J ;1 .
o
4

> ... ...

lo;

E .....
,

> ~ ... Q) ~ c, ~

...

t-\ . _
~\

o.

,o~

o.~, . o-

'~

01,

"~ ~ ...:..'

o . :~ :~~' ~~t ~~: o . ~=l oo. ~~:

,:~
I

o,

., ,

c, E ... > .... ..... ... OJ ~ .c ~

t-< > ... ... ~
ff)

>
>< >< ctl
ctl

... ... >

ff)

.....
lo;

Q)

o ,. ~' , ~ c, ~ . ~~~ ",.

"'J
,

"'J'.

~ ...:-'

"'~

. ,. .
"'~
,

~=1
~..-='
,. '-

~ ,
",

.. .

:J.
' ,o,
'"

Q)

. ~. o . "'1 . ;~' "'~ .

'" '"

~ ...:..

" o ,'~

'~. ,
'"

'1 .
I

., ,
'"

.
-

'"

;}

. :1 .
,
o,

c,

~ "'.~.
,

.....
lo;

Q)

- .
"'~ ' '~

~.""

.~,

:'\ :~ 01 -." . ~ .~
"')

. '1

;~'
' ,

~l .
"'-

o o,o
,

c, > ... ...

~ ~

Q)

\~ .J' .

~~

:J' '"

,"-

:1' "\ :~ 'iy.:.." ~3 '"

' o

~~ ,-

\~~

~] .0.
,

~~'

--- ..... --

..... >< > ..... > > > > .....

--

.....

---

><

376

> ... > ul ... .... ... ce c, l=< ... '- .... ..... ~ ce > ... .... c, ~
ce

~~

.:r

",\

' . :] ~J ~:1' '~ . ...., , .0

'"

'\

::t ,
I

o~

"

.~
:

~1:
....,

... u ... ....

~

~.~
" '\

~J .
'\

, . :J ~\ ~~ .0
" '\

~:l ~l
I I

ce > c, ... ul ~~ ce c, '\

~J .
'\

\'
....,

, . ~~ ~ '1

:j
.0

~l~:l
o ....,

~,t
:t
o ....,

> ... ....

, I .... ... > '" I ~ ul ce Q) ..... c,

-.
--

ce ... > .... ~ Q) ~ ce

.....

S-

~1 0'1

'1, 0'\

'.5

2"L
I

",\

I '.5

' '~ .
" 0'\

2L :1: ~1'
:]
I
', ,

~~~\ ~ :] .~-( "l'

"kA
,. j' ,
'1.,,1 \

,-:-(
,~
\

"~' ,"
" ,,'1

~J ~~ ,.
'\

, . "~'
" ,,'1

,,

> ><
m .....

~
Q)

,,0

"

"l
,, ,

.,

, ,.

:l
',

c,

><
Q)

S ... > ..... ....

~
ce

~~'
",'1

,,'\

~J " ~,
"

'~' " ' . " ",'1

' ,

. 'j'

.c
~

,,0 "

'Z "~4l ':

, .

,.

~l
" ,

> .... ... ul

~ Q) ..... ~
Q)

ce c,

:1 ,'1

",\

"'l,

:'\'
,,~

"'~ . " ~ ,'1

:l ,,0
,,0

:1, " "

"

;~t

c, > ... ....

~ ce

,.~ " , '\

,,'1

'.5

' '~.
" , '\

:]

"

01' :~' " ",

"

:~'
><

.... ....

.... ..... ....

.... ..... .... .... >< > .... > > I > .... >

....

....

377

:> :> .... <Il .... ..... c\l .... c, s:; .... tO
s:; ...: ......

o'

. ~

"

~~
.0

, ~3''~
"

J ,} :j

o~

,~

~ c\l

.~
:

o~'

., .

:1:
"

.... u ....
.....

..... c, ~
c\l

:> .... ~

~~
'

~.~ ' .

,}

~~ ~
o'

~l
~J,
' 'J

ctl :> <Il c, .... ~~ " c\l c,

~~
'

,
,

. ~~ '.

:j
~
,}

~~ ,

,. :~ ,
,

:.\
o~' o "

:> .... .....

s ....
.....

:> c\l .... ..... ~ Q) c, ~ c\l

'~
o

'~ "

~~ l\

I '~

"

0.:>1.,
o:"

,,,.-

~T
~
I

J :~ ,.
o'~\

I
>O\'l.~~

" },

J :~, "
\'l.,~-\

> ><
.....

~ Q) .... ~
Q)

:> .... <Il

c\l

" c, ~

"

~J' ~~ " "" .

, , ,

, ,

. ~J
" , ,,}

1 ,"
I I

'.

'

~ -,

"

~\ .
o'

>< ro
cl)

c, S .... :> ....

~
.....
ctl

"
I

:{ ..
' ,

~~ " " ~

"

~J' . , ~~ " ,,'

" ,

j'
" , ,,}

~I~

'~. ~'\
,

"

"

s: ro
~

"

~{ .
" ,

.....

:> .... <Il

c\l

~'".l-,.

~ Q) .... ~
Q)

c, ~~

"

,;~'

~.~

:l
,,} ,,}

~~\I
"

;1,
" "

c, :> .... .....

~ c\l

'~

,~ "

>0-

,~.~

'~

~l \ o~' ,.
\'lHJJ

"

:1'

.... ....

.... .... ....

.... > ...... > >

.... ....

> >

.... .... ....

>< .... .><

378

> ..... > VJ ..... ... ro c, 'S ;.;:: ..... ..,; 'I=< ..... ...l<:
ro

~'1..,

~~

."tJ'

~J

\3\
'\

~*~

~S~

":0

"'1-;-'1

~} ,
J

.J

J.:
IJ

..... U .....
lo<

> ..... ... ~~ c, ...l<:

ro

"u ,1'

~~

~~
"
'\

":0 ~:0
: I~ ~I~

~ ,~

:.~
\-:--1

.J

~~

~l
"L

...
:

ro > ~~ ~~ ~~ VJ c, ..... ro c, ~u 1" "

'\

-;-', ,
.J

I~

~~,

~l 'L,
2-:-~,

> .... ...

ro lo<
Q)

...l<:

"-C1

>

~ .....
,
...l<:

ro

:.D o~', " ::0

0'\

,_'"'\

~~~

~I~

,-:-'1 oJ

:~:
I

o'L,

...
Q) lo< Q)

> .....
VJ

a ..... >< ..... . ,,. > ~:I:; ~J; ~ J) , '~ '~ , ... ro \---=-, ...l<: ~u ~. " ~1' , ~:0 ro .c

lj)

> ><
~

~ ~

ro .... c,

:u ~1'

~J; ~J;

~ J)
~'\

"

~:0
.

, ~~ ,

~ " ~
~'J

~-;-,

;.

~~

.. :J:
,

:'L

c,

~'\

~'J

:.
~~,

'~ ,

,. ~J: o ~'L'
;-:-~

...l<:
lo<

...
Q) Q)

> .....
VJ

ro c,

~.D

'"'\ '"'\

"'I~~

,~. , ,,\

" ~:0
~I~

~I~

~I~

.~,
,'J

.-L-

.... c, > ..... ...

...l<:

ro

~:.D :~. ~,.~ " '::0

,~ ,,\

~I~ \~

'~'

~l'
:'L
><

,'J

..... .....

..... ..... .....

> .....

>

.....

>

..... .....

..... .....
.....

>

>

>< .....

379

'E ......

> .... > ce .... ... .... c, :::: .... ...,;

rJJ

....

~JI ,_~T ] ~J, '1 '.~

'
,,,,>

-"
<L-

' ,

"

~~

~J'
....,

j,:
" .-:)
o ,

ce

.... u ....
~

> .... ... c, ~

ce

iJ
,,'

~~ ~Jl ,,,,>
<L-

"l-

, , "

, it ij
'~

~l ;1
I "

...

ce > rJJ c, .... ce o..

~. it. ij. iJ ij. ~~ 'l-' ~

'

~'

~'

~l,
:'\:
:

~l
,. ,
1._ \

> .... ...

ce l-<
<lJ

S....
~
......
<lJ

~ ce

> .... ...

~. '~'

'...:l'
o

",>,

<L-

. ~t "t
' , , "

~.J'
~~

. , ,

~1'
o

... .... >

rJJ

ce c,

. ~J ::
,
,

~.J~~ J)
,,,,>
~<L-

~'L

' " ~

.. ,. . ~j' ~L
, ,
'~ ~ .

~~
I

. :J:
'

" . ~

<lJ c,

....

a .... > ...

~
ce

. ~3~ ~. ~J ~'l- ~ 'L. ~

~ J)
",>,

" '

~<L-

;~

'j' , , "

:'

'~
\

~.

~J:
,. . .,

> ... .... ce

rJJ

c,

~.
~~'

~J)

""'''---;'''

",>,

' <L-

~ ,IL' ~ ,

~ . . ~'1; ~'t
, ~' .

~,\, ~l .
I

~,'~'

......

<lJ

c.. > .... ...

~ ce

<lJ

'~. '::
...... ......

'...:l'

,,,,>
, L-

.,

, . ~.J' ,. ~t '1 . ,
"
'~ '

';.\
I I

, I

.... .... ....

.... ...... ...... ::: > .... > > >

....

......

~1' ;1
o

" . ,

>< ....

><

380

.. ~

> ..... > te o . ..... .... c, "1; , ij '2 l"") ..... ..... ~ ....
CI)

\~

..

..... ~ te

,,~

'""J -

''t

"'''")

~3 ,
kJ

' ,, , , 03 J:: , "I

,

:].:
,"
'G

> i1; ij ..... .... ~~ c, ~ ,"") ..... te " )- J "-U .....

....
lo<

i~ " "J

i'1 '..:,"") kJ

~j " "I , :~
,, ~j , :~ "

:].
"I

te > 21; ij o... ..... '!'), te c, )- J

CI)

""1-

i~ " ~
J

i~\ ''':-

""), kJ

l
I

~, .... ..... > "''\ '1 ~ te C.J c,

t

~ :~ o.. te El ",'j ...... :~

C.J

:.. 7"1

> ..... ....

te lo<

> .... ....

":1)

'':':>
oJ

0)-

.'1,

"~ ~~1" " oJ

~3 , "")
okJ

~~'

o~ ,

"

J.:
" , . ",,,

..
lo<

CI)

, . '"1;
",)-

i3 ,"")
",J

"'~'

" , "--

" " " ",J

"'~

"'~

,"") ",kJ

,, '..:-

o. o' '''']' "'j "

'"

",,,

]'
,

c, El > ..... .....

~ te

C.J

' . ~3' , '1; .... ~ ""),

'"

)-

",J

'"

"'i

', , , '~ " " ",J

' , '~ '..:,"") ",kJ

o,
'"

o' j' , 'j , , ,

",'l

'"

. ~J
,

..
C.J
lo<

> .... ..... te

CI)

:1)

"'")..,

c,

,)-

""), ,J

~'.~ ~ :1;, . , ~~l'

"" "~

,J

"") ""), ,kJ

"'~

, o,~ ,

;]:,
,

c, > ..... ....

~
te

C.J

,~1)

,.:..)
,"") ,J

,)-

..'~

' "--

"~ " " ,J

,"") ,kJ

:3

\ ~j'~3
" ' "I' ..... ..... .....

:].
, "I

..... .....

..... ..... .....

;> .....

;>

..... >~ ..... ;>

;>

>< .....

><

381

;;. ;;. ... ... .... oo ro c, '2 ... .... .... ..,;

o . ~J "~ "
:-i
.6
1

-~, ":l:, , 'l

':J

~ ':tj

~ ~ .....

"u

:}

o] , : ]: , ,
'

4')

o) : "
,'l
'O

ro

... V ... ....

lo<

o..~
ro

;;. ... ....

'"~

;\ ;\ . ~ ~J >~ .~ :] ' ..:1' ::>

,~

'U

~J
.,')

~J
"
'l

ro ;;. OO c, ... ~ ro , c,
;;. ... ....
lo<

' .. L ;\ ~J .. r ~
,

;'\ .
~~
'

:]
~'j

:J

~J
.,') .,

~.J '
, ,

,,~~

;;. ro .... ....

<lJ

,,'j .....

~~

s- ro
OO

~ , ':

'J

~"

'l, oJ

..-

:} :~L . ~\' ~] :~ 2lJ

":I..,

~J' , .... ;;. ,~ ....

>< ><
....
,.o
~
(J)

<lJ ....
lo<

' . "~ , ro c, "

"

~;r

~J' ,,::>
~~1

,~

, ,, " ~ , .~ " .

. "]' ~u
" ,

:J' "
,,"')

" ,,'l

]'
',

>< CI:l

c, ;;. S .... .....

~

<lJ

, . "~' , .... ~ "~ , ~J' " . ,~' ,,~ ro

' , '~ ,~

"

~u "U

'j' ~J' j o' , "

,,4')

"

~J
',

. "

;;. ~ , "i, ".'l, :: '.", .... ... OO ": ,. ro ,~" '~ . ~~ ~ c,

<lJ ....
lo<

:l \ li

:\'
., ,

~).
,

c,

<lJ

;;. .. ... ,'l , 'J .... " ': , . ,::> ~ :~'

":I..,

ro

,i~ ,.

, :} :J' ~] :lJ ,u :'')

]' "
,'l

..... .....

..... ..... .....

>.....

>-

.....

>-

..... .....

>-

..... ..... .....

>-

>< .....

><

382

's ..... ~

;;;;- ..... oo ..... ... te ..... c, , .s ..... ..,;

te

o "

'. .

., :~~\ >~ , . :1: ]' --;;. ~} :] '3 v. "-., --;;.

~l~ .0

:]:
,.
v.
\,0.

;;..... ... ~~ ,. c, ~ ..... te '" u ....

~~
~\\-;-~

, ~~. ~~ " 'j

\\~ lj

. :j
" ~

"

. ~t "t
,
I " ,
I

...
1-<

te ;;c, .... oo te ~~ c, ;;..... ...

Q)

~~
?) "

~~.
"

~}

~.\ :j
4\_~,

~~
"

. ~~L
"

il
:1:

c, ~ te S .....
~
te

te .~ 1-<

... y.~

,,\

:s,

6~.

~I~

,,}

:]
' >L-

~1 : o~L'
I , ~~ ,

;;... ..... oo
Q) 1-< Q)

'-'-<

c, ~

v-

>1'
,~~

. o, . ~ ~~. ,. ~ ~J
'j \~ 1; ".l

, ,

'~

:t
" ,.

c, S ..... > .....

~ te

...

,. ~~ ~

~-i'
'7~.'

. o,'{ . o . ,. j ~~. .. ~
'j. '~ ,~

, ,

' '~ ,

'~

'j

,. ~t .
. ,
,

;;... ..... oo te
Q)

c,

~ ~~
'

. ,.l;.'
~'\

".~. , ~':,
, 'j.
~ ~1

:l
'~

,~:

'-'-<
1-<

c,

Q)

~ te

;;..... ...

, '\
'~

,~~

: -i.
'j

,,-

,~ ~

":, :]
......

~1 . ~1 ' :~~' :1'

I

. "~~ .
~
,

'j

,.

..... ......

...... ...... ......

> ......

>

>

...... ......

>

..... ..... ......

>

>< ......

><

383

:>:>- ..... ..... .... rJl ce c, 'El ..... ..... .....

s:: ......

~ ce

...

. ~J .., "~ o' "j . ... ";o ~J' '"

'

~3 ,
L-.

. ]< o~r .
, '

'"

'"

~1:
--;;.
'j

..... ce u ..... ....

,

P...~

:>..... ....

:~ ..\ ]1 J, .:.~....~. . ~~t

,

,. ;

'j

"'j

~ .

:>ce ..... rJl c, ce c, :>..... ....

1-<

~J :l, ~~\ "

; ,.

,,'

.~ ~~

<L-;,

~~ "

. .
,

~1 ~1.
I I

(lJ

:>ce 1-< .....

~ ce

....

>\
,. "

,J'

~ ......
,

"

,. .~'\, ".

"~

, L-

~3 "

01' ~1.:
I

~1:
,. :J
,
'j

rJl ~ ce (lJ ..... c, 1-<

:>.... .....

. . ~\~J :~~\
..
" 'j "

, ,. ".

, ~~ ,-

''''j

. :t
' ,

(lJ

c,

S ..... :>...... .... ~ ce

. ~J :~ ~\ . ~. '\ . .
,.
-, 1\

'j.

, "

, ,.

, '~ ,

''''j

. o' ,. . ..
"
, I

. '\ ~t ~J
I

'j.

~ (lJ .....
1-<

:>rJl .... ..... ce

~\ . .., . " ::\. ~'\ c,

~..
,

~~

~.

~.
,

~l~

, 'j.

, "'j.'

;1. ~1,
,
., I
, 'j. I

c, :>.....
.... ~ ce

(lJ

\~ s

,.\

,J'
" 'j ...... ...... ......

~:\"\
".
v-

~3 " , ''''j
......

0\' ~~( , .
...... ......
...... ...... ......

~1'
'j

...... ......

> ......

>

...... > > > ><

><

384

' ......

:> :> ..... <fl ...... .... ...... ce c, ~~ ...." l=: ...... \.JI
...,;

~J ,....,
;o

~:;-~\

~...., :y ....,.
~l~

o~'
\

OG') \

:~: ~
"

o~t o. ,
~

~ ce :>

..... .... "...., >~ ~J ...., :.~ ~S\ c, ..:.:: ") " ") " ") ") ..... ce
\\"!O <OF)

"

:j ....,
")

~l ")

"

~l
o'

....
lo<

")

....
:> ce ....
~

c, <fl ce c,

>~ ~J ....,,,
G")

~t\ :"~" ~....,

:\ ,. :j ....,,, ~( I o. ....,,,
07i, ,
\~\

~l
"

~1 ..
:>

.... .... :> . , , ce lo< ...... .... , "I ...." ~ ~...., '3

;~
""' . oJ

o, S ......
(l)

o.~,

..-

ce

~y "...., ,....,
~I~

~~'
~.

o'
'

~1'
,

:> .... ......

<fl
(l)

....
lo<
(l)

ce o...

~;r ~JI ,...., '~

~ .r

"~

")

")

,. ' , ~ 'j , , "...., ") ,....,

")

:~ . ")
' ,

c, S ...... .2::
..:.::
ce

....

>.:r
~

").
G~

~JI ' ~ ...."

01

, '~
,~ "'""

").

").

")

. '\ 'j , ....,

' ,
\~\

")

").

~~ "

").

:r. ~r
, o' ")
" o' ").

.... ~ ,"I...., .... o: ce , "). c, ~

:>

'~ ...." ' ").

,,,-

O.~,

, ").

~ 'L., ~....,

, ").

~.~ :1 . "). ").

, ...." I ' ,
~~L.,, ~y ,...., ,...., ")

;1
o'

, ").'

....
lo<

(l)

c, :> ,"I ...... .... "...., ") ~

ce ...... ......

(l)

'3 ,....,

")

~ ..~

..")

" ....,

~I~

")

")

:~' ")
...... ...... ......

~1' o'
,

")

...... ...... ......

......

> >

......

...... > > > ><

...... ......

><

25 GRAMATIKA

ARAPSKOG JEZIKA

385

:> ..... ....

.....

:> .....
ul

~ ;.;:: ..... ... ~ ..-' ...... 4

(lj

c,
(lj

~'J-., ~l,
, , ,

.j' \;,

]t'
<>

~1~

~.j

~1~

-:-1"

~~
"
<>

J,:
<>

:> ...... .... .p.. ..-'4

....
.....
l-<

\\~

(lj

~l, ~l, ~ l, ..~ "~ " ~

-

"\~.~

;'~

\\

:1~
-:-,

", ~~

':')

"

~l
~
IJ,.

....
(lj

c,
:> ...... ....

:> .....
ul

~l, ~l, ~l,

~"~

c,
(lj

<.

;.~ ;'~ \, <.

,:j
"l
~l~

~ '1 J,\
I

~l
:~t
U

(lj

c; ..-'4 c,

l-<

:> ..... ....

(lj

,"l

,,,_"l
o

:'J-.,
'-:-1

,,"~

S ......
..-'4 c; .....
l-<

"
~J\
':')

~,

,,'j

''''~,

:> .... ......

ul

c,
(lj

" ..~

~J\

,-,

~ J\
'~

".",:>

~r, ,. ~r, ,, , ,
,-:-,

" , ~~

':')

"

:L
', '~

c, S :> ~J; ...... .... ....

..-'4
(lj

c;

".'~

. .

~J\

~ J\

-" ':'),

~.'"."':>
~"-;;'"

,, ,

'r, 'r, , "

,-:-.,

" '~ ' ,

':')

..

~L
',

~.'

:> .... .... ul ..-'4 c; .....

l-<

~ "l

c,
(lj

".,~

~~
, ':'),

:'J-.,

~I~

"

'~'

~:."':>'

.~, ,':'),

;-:-~ ~'\ . ~.'

'

c, :> .... ....

..-'4
(lj

c;

,"l

,_"l

~~~
'~

",.~

'-j
...... ...... ......

".",:>

~t~

~t~

'-:-1

':')

"'\'
"

:-:-~
, '~

...... ......

......

>

>

>

......

>

...... ......

>

...... ...... ......

>< ......

><

386

s:: m' t.z::: c, s:: .... ....... ....: ~

m

:;;- :;;.... .... .... ....

0""\

,',
~~
r

uj

'" 3 J
o ""\

:J. ..,
'

~~
'~
r

,', ~---\
:,}'
I
'...:l'

~~
I

d
I '~

,, ,

~l~

~'~
O ""\

~.

'"

~~
==j

'"

0---\'
<L-

J' d' '"

J

,
O~

']

~I~

'\

'~

""'~

~~ ";;j

~"

c, .~ .... ,,:.~ ....

.... ....
I-<

I I I I I

'~

~{ ~1
,,:.\
J

~~

ce ;> ~~ c, ..... ce o ""\

uj

c,

~'

:~ ,
~~'

"::'l-,
o ~.

~~ 1'--'

~1,
~~j"

~1\ ~\ "
o~ o "' o

:~,
,~'

'I

~'

\1
,

'J

>\ -s; ";;j

~t~

~"

.~ ....
<lJ

ce :;;I-< .....

.... c, ~
m

,', 0""\
~'

,', ~---\
o ~,

S ......

oJ

L'

:~'
'~ ,
,., "

~~,

" tJ
, ~'

:~
0'1

~'~

~l~

""\

~~

o' J

'J
" ,
,

~~ o";;j

~'~
;> .... ..... ~:.-., ' ~ ~ m <lJ c, ;~ ~~ , .....
uj
o

, :l) ~J

~~

I-<

i i
.
~~"

"

_t~~

.. .

'J.

......
(lJ ..o ro E-;

>< >< >< ro

>

<lJ

" Jo ,

c,
......

:~
, ,

S ..... ~ .~ ....
:;;o "')

, :l)

,~'

~~
o

~(~~

'J

~L'

'~
,

.:

,
kJ

~.3 , ' ~'1

.~
,,

:~ 'J
' , '~ ,
~ o

', o " "" IJ

' , '~ ,

"

~~ ,";;j

,
" ~

:;;- ~ .... ..... c, ,~' ~ m

" uj

"')

, 1,

,',
o ~, ,J

,---\ '

.....
I-<

<lJ

:~'
~~ ;>
......

c,

<lJ

:;;.... ....
m

o ~.

,',
~~
...... ......

:~

~~
,J

,', ~---\
:L ;> ......

i
;>

~t~ o~

~I~

~l~

, ,,\

o " , '~
~.~

,,

~~ ,";;j ;> ......

q
"

......

...... ......

......

...... ......

...... ...... ......

;>

25 GRAMATIKA

387

..... u .....
......

c,

ui

ro c,

"'~ ,
I I I

~~
I \~.

~~

~\ ~\
U

~\ ~\
'J,

~~

~~
I
I

"'~ ,

~jJ '.J 'J,

~~
,j'

"'~

~\ ~\ ,j'
,'J

.)

c,
(lJ o... . ;::

ro

....:

~ :>
lo'<

ro

~~

0\, 0\,
U
I \~. I

~~

~~
I

0\, 0\,
'J,

~~
I I I

~.!J
'J,

0\, 0\,
,'J

~~

"'~

,j' .)
I

...
~
,'li

S .....

ro

~ ~

....:
ro
""'4_

0\, 0\,
,'l

,'l

oU ~~

0\,
~~

, 'l

~.'
~~l

,j-

0\, 0\,
"'-~ , .
o~

' 'l

,'l

~\ ~\ ~\ c, ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~- o~ "'~ ,. ..... ce oU oU ~" oU oU ,j- ,j- ,j- oU -~ :~

O
'"

,'l

~~

~~

~~'

~~

~~

~~

~~

~-r
~ -1'
"'~

~~.

~~ ,0
I

Q)

"':J :r :> .Z' "'.- ~~ ..... ~ \ ~\ ~\ ~\ O ~ ,iJ ,U ,U

' 'l
, I ' I

:::
CIJ

ro

~;'

~~ ~\ ,U

~~

~-i'

~\ ~\ ~\ ,~. ,~.

.s

~~

~:.i ~~ ~~ ~\ ~\ ~\ ,U , ~~
"'-~

~\ ~\
~~

~~'

: -1' ......
o ~,

c,
"ci
"'.' 'l
~~-

~ ...

"'0
I
,'li

~~ ~~ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ "'~ ,~. ,~. ,~. ~ ",U o~ ",U

"'.,'l

~~

~~.

~~

~-i'

~~

~~

~=i ~-il
'"

~-i'

lo-<

~
Q)

;,~. ,,-.,
'li,

~~

.....

c,
ce

0\, 0\,
oU
,'l

~~

,.t' .U .U ~~ ~~. ~~ 0\,

~.' oU

'J,

oU

0\, 0\,
oU

~~
"

.s

>~ 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, \, 0\, ,}j~~

"'~

~~. ~~
.s
,}j'

'J,

'J,

.U

,'J

'

'

,'J

:~
~~

~~

~-i'
"'~

~-il

oU

c, S
~
......

. -O

~~

('j ......

>< ><
Q)

> ><
('j

--

~.:r ~~ ~~ ~~. ~~ :> .~ "'.- ~~ ~~ 0\, ..... 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, O ......
~
ro

:::

,U

,U

~,' ,U

,U

.s

'lJ'

~ -i' ~~ ~~. >~ ~~ 0\, 0\, 0\, 0\, \,

"

~~

,U

.~ o~ ,.
~~
'"

"'~

~~

"ci

~ -i' ~~ >~ 0\, ~~ ~~ 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, -s ,}j' .s 0\, ~ 0\, .~ 0\, ~ ... ",U ",U ,.t' ",U /-VI o~ ",U ~~
"'.' 'l

~~

~~

~-r
'J,
",'l

~~

~ -i'

~-i'

'J,

'J,

,'J

'.

,'J

ui

'"'l

~
OJ

ro c,

.c
b

'-'-'

0.\ 0\ 0\ 0\ 0\ 0\ 0\ 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\ ,}j' :.!J ~j:t ~\ "'~ o~ ,. : 1 : 1 o,j' ,u >1 "
'"'l '"'l

",'l

",'l

",'l

",'l

",'l

",'l

.'l

",'l

",'l

~J
' 'l

---

~
OJ

....:

p-.

ro

~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ .s :.!J ~j:t "'~ : ,1 :.1 01, ,u >1 :~ "

~\
,'l ,'l

,'l

,'l

,'l

, ro

,'l

,'l

,'l

,'l

, 'l

,'l

~J
u

~\
N

po~ aJ!1

S
N

....
N

S
('r)

....
('r)

S
rt'l

....
('r)

S
N

....

S
rt'l

....
c-ri

.....

.....

~OJg 1 t?

I n

t?

n Q

t?

I d

388

:> ..... ... ..... ~ ;.;::

:> .....
sr:

.... ~ ~ ...... ce

ce c, ..... :,;\

:~
IJ

o~:

0:3 " v.)

J
J

..... ce .....
u

:> ..... ... o...~

;~

~\ IJ

~tji
"

...

ce :> c, ..... sr: ce o...

..

:~ oot 0\, n~ .
IJ

1
o~ '

:> ..... ... :> ce ..... ...

..
(I)

s ......
~
....
(I) (I)

c, ~ ce

~\ oot oU
~~'

:~

:~,
"

...

..
o...

:> ..... <fl ce c,

~~. '. o' '~ Cot ~\ ,u

,
" ,

S ..... :> ...... ...

~ ce

,u

~\

'~. ,. 0 '~
'

...
~
....
(I) (I)

:> ~~ ..... <fl ce c,

0\,

,u

..
~ ce

c, ..... :> ...

~\ ,u
...... ......

:~

~1 Cot 1 ot 1 ft :1
,
,

"

~~
,

" ,

...... ......
......

;> ......

389

SINTAKSA

P~

Uvodna rije
Sintaksa je, uz morfologiju, jedna od osnovnih disciplina gramatike. Ona se bavi upotrebom i meusobnim slaganjem svih vrsta rijei (imena, glagola, estica) u sastavu reenice. Ta upotreba se odnosi na njihove oblike (padee, pored bene stepene, glagolska vremena i naine itd.), te na funkciju pomonih rijei pri tom (prijedloga, veznika i drugih estica). Sintaksa razmatra glavne (subjekt, predikat i sporedne dijelove reenice (atribut, objekt, priloke oznake i dr.). Kod glagola se razlikuju jo i osobitosti njihovih raznih vrsta (kao to su, npr.: prelazni, neprelazni, povratni, pasivni, pomoni itd.), te njihove temporalne i modalne vrijednosti. Osim analize sastavnih dijelova reenice, sintaksa prouava sve vrste reenica, dijelei ih na proste i sloene, te dalje na njihove odreene podvrste, u svakoj od tih dviju obuhvatnih skupina. Osnovni sintaksiki element reenice, njena samostalna strukturna jedinica, naziva se sintagma. Ona moe biti samo jedna rije, ali i vie njih, po znaenju meusobno usko povezanih, a ona je nekada i itava reenica. Slozene sintagme, pak, nedjeljive su dalje na manje sintaksike jedinice. Pored svoje semantiko-sintaksike funkcije, sintagma je nekad i fonetska, odn. akcenatska ili, pak, intonacijsko-ritmika jedinica li reenici. Kad je sintagma sintaksiki meusobno povezan skup rijei, svaki njen lan svoj pravi smisao dobija tek u odreenoj gramatikoj konstrukciji, pa tada on postaje skupom, takorei, meusobno organski povezanih rijei, Ti skupovi mogu biti vezani uz pojedine dijelove reenice (subjekt, predikat, objekt, atribut i dr.).
1) Naziv: ~! ;..L ili samo :~\ je uobiajen termin za ovaj dio gramatike, a nekad i za gramatiku u cjelini. Dr. Mahmud Si'ran, u djelu: 'Ilmu-l-Iugati (Misr 1962), sintaksu \;~~\r, odn. j)i3:j1 (~) ~. naziva (str. 245, te u glosaru str. 409); ~i ili: __

391

Sintagme, pak, bile one proste ili sloene, stoje u raznim meusobnim odnosima u reenici, kao to su to, npr.: predikacija, atribucija, apozicija, aneksija, koordinacija, subordinacija i dr. O svima njima, kao i navedenim pitanjima iz domena sintakse arapskog knjievnog jezika, bit e govora u njima odgovarajuim odjeljcima u toku ovoga rada.? Razmatrat emo ih najprije redom u vezi sa sintaksom temeljnih vrsta rijei: imena, glagola i estica, pojedinano, u njihovim odreenim oblicima, a zatim posebno, kao cjeline, u sklopu raznih vrsta reenica, u posljednjem dijelu ovoga rada.

SINTAKSA IMENA
Da bi se imena mogla razmotriti u odnosu na njihovu sintaksiku upotrebu, nuno ih je podijeliti u tome smislu. To je, meutim, ve uinjeno u morfologiji, istina, prvenstveno s obzirom na njihove oblike, ali ujedno i zbog njihovih posebnih sintaksikih funkcija u sastavu reenice. Tu su imena podijeljena na est kategorija, naime na: 1) imenice, 2) pridjeve, 3) brojeve, te na zamjenice, i to: 4) line, 5) po kazne i 6) odnosne. Svako od njih ima svoju specifinu ulogu u sintaksi, ali ona imaju i neke zajednicke, istovrsne funkcije, kada slue kao pojedini dijelovi reenice, Osim toga, postoji pojava tzv. transmutacije (ili transpozicije) 3 tj. tada jedna odreena vrsta imena vri funkciju druge vrste rijei (npr. priloga, prijedloga i dr.). S obzirom na svoju raznoliku upotrebu u sintaksi, imena se mogu promatrati iz raznih aspekata, pa ih usljed toga moemo i dijeliti na odreene grupe, na osnovu onog to ih vee meusobno, u svakoj pojedinoj od njih. Takva jedna podjela imena izvrena je na osnovu kategorije odreenosti odn. neodreenosti, od ega, u izvjesnom smislu, zavisi funkcija dotinih imena u sklopu reenice.

Odreeno i neodreeno ime

~.:D\j ~;.:JI
, ,

Kategorija odreenosti (determinacije -~;.lJ\), odn. neodreenosti (indeterminacije~\) je okolnost, kad je neko (ili neto) () kome je rije,
2) O sintagmi i sintaksi pogledati u djelu: Rikard Simeon, Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Zagreb 1969, dio II, str. 382-385 odn. 386-388 (pod te dvije natuknica). 3) Od te dvije pojave, pod istim nazivima, vidjeti kod R. Simeona, op. cit., II, str. 632. 4) Ta imena kratko su obraena u djelu: Gramatika arapskog jezika ... II dio: Sintaksa i itanka sa rjenikom. Napisali: Dr. air Sikiri, Muhamed Pai i Mehmed Handi, Sarajevo 1936, str. 7-13. ' .

392

u izvjesnom smislu poznat ili nije, tj. pojmovno manje - vie odreen ili, pak, neodreen. Neka imena su prema tome, ve posamom.svom pojmu odreena, a to su: 1) vlastita .imena, te: 2) Iine, 3) pokazne i .41 odnosne zamjenice. Neka, meutim, od. tih imena, ve prema sluaju, mogu biti i jedno i drugo. Da bi ona postala odreena, moraju: 5) dobiti odreeni lan, 6) biti u genitivnoj vezi, ili, pak, 7) stajati u formi koja slui za dozivanje nekog (ili neeg) odreenog. U slijedeem razmatranju ove pojave, obratit e se panja na sluajeve kada su te vrste imena odreene, u sedam odvojenih odjeljaka, naravno, u vezi s njihovim pojedinanim sintaksikim osobitostima u OVOIl1 kontekstu (izuzev pri tom imena u genitivnoj vezi, to e biti obraeno pri razmatranju sintakse genitiva), . Opcenito reeno, imenice i pridjevi (bez razlike, pa dakle i one iz raznih vrsta brojeva izvedene imenice i pridjevi), kad nisu odreeni na neki od navedena tri naina, onda su neodreeni. O tom sluaju govorit e se uporedo sa slucajevima njihove determinacije, pa se nee posebno razmatrati kategorija njihove indeterminacije. Naime, razlike e se same ispoljiti pri ispitivanju pojave determinacije tih imena u navedenim posebnim sluajevima. Meutim, o upotrebi odreenih ili neodreenih imena govorit e se uz razmatranje sintakse pojedinih dijelova reenice, kao i reenica u cjelini, pa se to nee ovdje unaprijed posebno izdvajati.

VLASTITA IMENA - r~Vf

(no mina propria)
5

Vlastito ime (nomen proprium, ili ili slui za oznaku pojedine osobe, ivotinje, predmeta i sL, pa i nekog apstraktnog (personificiranog) pojma. Kako se vidjelo u podjeli vlastitih imena u morfologiji, ono moe po' 1;,..-, obliku biti: jednostavno (~~) ili sloeno od vie rijei (..,..sr) moe se
/' o " 'I.i

~I P;':I p;.:tl)

5) O vlastitim imenima, vidi, npr.: R. Simeon, op. cit., I, pod natuknicom: ime, taka 11.,str. 511-512; ili u djelu: 'Abba s Hasan, Al-Nahwu l-wafi, I dio, 3. izdanje, Misr 1966, str. U ovoj obimnoj gramatid, razmatraju se, pored sintaksikih pitanja, i 257-288 (~l). mnoga druga, a naroito iz morfologije.

393

upotrebljavati samo kao vlastito ime (~~), ili i inae u svom obinom znaenju (J):. ; ono moe oznaavati neku jedinku cijele vrste (~~ ili ~~) (~.~ , ili, pak, samo jednu odreenu jedinku (individuu), osobu i sl. ili~ , ~), I.. kao i pojedinu sloenu pojmovnu cjelinu.

Kod linih imena u arapskom jeziku, tu je spomenuta upotreba triju vrsta naziva: 1) linog (osobnog) imena u uemsmislu (.:"'j'\); 2) ime po \ ~ s odreenom rodbinskom odnosu - ocu, majci, sinu, kceri itd. ~ f) i 3 nadimak (~() bilo s nekim afektivnim (pozitivnim ili negativnim) odnosom prema dotinoj osobi, bilo u vezi s njenim porijeklom, zanimanjem, osobenou (WI , ~;;.II) i dr. Vlastito ime imaju, ne samo ljudi, porodice, plemena i narodi nego esto i ivotinje, pa drave, pokrajine, planine, rijeke, jezera, mora, zvijezde, pa gradovi, sela i druga naselja i dijelovi zernljita, pa ulice, kvartovi, preduzea, ustanove, drutva, brodovi, te mnogi drugi individualizirani ili personificirani konkretni i apstraktni pojmovi iz oblasti onomastike (kao to su antroponimi, toponimi) i dr. Bila prosta ili sloena, vlastita imena vre u reenici razne sintaksike funkcije kao i ostala imena, pa mogu biti, npr.: subjekt, predikat, objekt i dr. Pri tome se mijenjaju ve prema svojoj morfolokoj strukturi, po potpunoj ili nepotpunoj deklinaciji, ili im se oblik uope ne mijenja, pa im se odgovarajui padei samo zamiljaju u odnosu na njihov poloaj ili funkciju koju imaju u reenici. Ovo posljednje se dogaa kod vlastitih imena kad su u obliku spomenute predikativne sloenice (~.)C 'tr0;JI), tj. kada su ona ustvari itave reenice (npr.: ~tj) ~ = Posjedjele su njene pletenice, ime ene). Isto su tako nepromjenljiva ova imena sloene s (perzijskom) rijei: ~} - (ali po nekima takve sloenice (~jJi 0;Ji), npr.: mogu imati i dvopadenu promjenu, kao i ostala imena toga tipa, ~~ npr.:
~I ):~

= Balbek i dr., ne mijenjaju svoj oblik ni vlastita imena(tzv.~'; ~'.ID

Jednostavno vlastito ime obino je u jednini: ~ ' t-.blJ , ~~wi , ~~}L , ;. ta -; '. 1\ itd. Meutim, neka dolaze i u obliku dvojine: JG~I = Basra i Kufa; JtJ\:"JI = Irak Huzistan; ili mnoine: ~\;JI = Alir: ~ (ime ene).' ,

postala od nekog izraza (npr.: >'~ - ime plemena), ili od neke estice (npr.: Wl ' ~~ - imena. osoba), kao ni ona.oblika: JW

c ~.)

Mnoga vlastita imena imaju oblik deminutiva, naroito imena lica (izgubivi svoje deminutivno znaenje), npr.: ~ ' u-'" ~ 1 '"" imena

394

plemena

i sl.: ~

VI

1),..

Ji

JI ".. 0/

(imena mjesta);

::.~":.

~..r-; razni geografski i slini nazivi: ~r ' ~, , ~;::If,(planine); ~)JI, ~J~.,dl (rijeke) i~dr. 6
Jl ~ 0/ JI. Ji '" Ji JI . -c
>

I)

'"

..Il

Kako je istaknuto, vlastita imena su po svome znaenju dakle, i kada su s nunacijom, koja je obiljezje indeterminacije s '" nastavcima, bez lana, npr.: ~ , ~j , O~ , :i.....::Jl.- , ~
]1.".. o

determinirana, ili s padenim

,
~

'"

..Il '"

"..

JI

I)

:u-.... , ~

r '"

,ll".."..

~idr. Neka vlastita imena upotrebljavaju koji seu tom sluaju smatrasuvinim se redovno s odreenim lanom, (~~\)rr)u\) npr.:~L!: , rl;JI(= Sirija), ' , sa lanom ili bez

i;.lJI

(=Medina)

J~\

(= Irak).

Neka, pak, vlastita imena mogu se upotrebljavati njega, kao to su, npr.: 0.J~ (JI), .~(JI), ~ ~ (JI) i dr.' ,

(JI),

U'~

(JI),

Ime koje nema lana, ne moe ga dobiti u jednini, ali ga esto dobiju u dvojini ili mnoini, npr.: J\j:..:JI = Abu-Bekr i Umar; J\~jYI = dva (ogranka) plemena Azd; ::., J~I -d Muhammadi: ::., J~UI = .Hammadi i dr. Vlastito ime upotrebljavano redovno s odreenim lanom, gubi ga u genitivnoj vezi, npr.: ::.,~~ ~ ~G = Nabiga iz (plemena) Banu-Dubyana i pri dozivanju (npr.: ~~~ = Raidel).

o.

To bi bilo najvanije o vlastitim imenima uopce u vezi s pitanjem njihove determinacije (odreenosti), a koja su determinirana ve po samoj svojoj sementikoj strukturi. Takav je, pak, sluaj i s postojeim vrstama zamjenica u arap skoj sin taksi, a koje emo sada pojedinano razmotriti opet u vezi s pojmom njihove determinacije, poevi sa grupom linih zamjenica."

6) O ovakvim imenima vidjeti rad: Teufik Mufti, Osobitosti arap skog deminutiva, POF, 22-23, Sarajevo 1976, str. 269-280. 7) Kratko o vlastitim imenima (Eigenriamen) govori se u djelu: H. Reckendorf, Arabische Syntax, Heidelberg 1921, str. 188-192, & 108.

395

LICNE ZAMJENICE - )~\

(pronornina personalia)

/~

""

Ovo je druga grupa ve po svome znaenju odreenih imena. One su rijei koje stoje namjesto linog (ili nekog drugog imena), upucujuci na njega ili na neki predmet, pojavu i drugo, to je oznaeno tim imenom. Ove zamjenice (kao i druge vrste zamjenica) su rijei ije se znaenje utvruje tek iz govorne situacije (odn. konteksta) u kojoj se upotrijebe. 8 Vidjeli smo ve (u morfologiji) njihove oblike, te podjele na: rastavljene (~) i spojene (; 1 ,,::); proste (~~;:.) i sloene (W';'); izraene (~jJ~) i skrivene (~>:''.). ' , Spomenuta su i gramatika lica koja ove zamjenice oznacavaju, naime: 1. govorno (~), 2. oslovljeno (~G....:) i 3. odsutno (~\1:.), uz oznaku razlikovanja roda i broja kod njih. ' Sve je to, svako na svoj nain, od znaaja za razmatranje pitanja vezanih za sin taksu ovih zamjenica, u raznim njihovim funkcijama i odnosima prema drugim rijeima u njoj. Ne ulazeci u semantiku linih zamjenicau uem smislu, opcenito moemo rei da ove zamjenice u arapskom imaju uglavnom ista znaenja kao odgovarajue im line zamjenice u. naem jeziku. Razlike se meu njima vie ispoljavaju u nekim drugim pitanjima, kao to su njihovi oblici, rod, broj, upotreba itd. Njihovi oblici opirno su prikazani u morfologiji, pa ih ovdje neemo posebno spominjati. Iako je tu bilo govora i o nekim drugim pitanjima, bit e potrebno istai neke stvari ponovo, u kontekstu teme koju sada razmatramo. U pogledu (grarnatikog) roda ovih zamjenica razlike su znatne prema naim zamjenicama, ali postoje i odreena slaganja meu njima. Kod zamjenica za 1. lice (sg. i pl.) nema razlike u rodu, kao ni kod nas.
L;i
;';'

= ja, a ~
j.

;'

= mi.

U naem jeziku rod se moe razlikovati pomocu nekih drugih jezikih sredstava ili iz konteksta (kao i u arapskom). Tako, npr., kad kaemo:
8) O linim zamjenicama (Personalpronomen), izmeu ostalih, vidjeti: Reckendorf, op. cit., str. 269-287, & 139-164; R. Simeon, op. cit., II, (pod: zamjenica), str. 750-752; 'A. Hasan, op. cit., I, (pod: ~\), str. 196-256.

396

::U~ :. ~: s- LI

= Ja sam

to napisao. - mi znamo (po participu) da se radi o

rruikoj osobi. U arapskom, meutim, ova reenica moe znaiti i: Ja sam

to napisala, s tim to tu govorna situacija ukazuje, da je ovdje govorno lice ena. Isto je i sa zamjenicom ~ u takvom sluaju. Meutim, ~, s obzirom na okolnosti govora, te na postojanje duala il arapskom, ova zamjenica nekada znai: nas dvojica, nas dvije, nas dvoje, jer ne postoji poseban dualni oblik za prvo lice. Prema tome, reenicu: \~ ~LJ~, ve prema situaciji, moemo prevesti: Mi (mukarci ili ene i dr.) putujemo sutra, ali takoer i: Nas dvojica (dvije, dvoje) putujemo sutra, Osim navedenog, treba rei da su ovdje zamjenice \.il i ~ naglaene, ali e o tome jo biti govora, jer se to javlja i kod odreenih drugih oblika linih zamjenica. Iako ,nije direktno u vezi s pitanjem roda ovih zamjenica, ovdje emo spomenuti neto o znaenju, odn. upotrebi zamjenice: ~, slino naemu: mi. Naime, ona se, iz odreenih stilskih i drugih razloga, upotrebljava u znaenju 1. lica jednine (radi velicanja, odavanja poasti, ali, nasuprot tome, i iz skromnosti, neisticanja vlastite linosti i sl.), kada je rije, npr., o Bogu (pluralis majestatis), te o vladarima, halifama, visokim dostojanstvenicima itd., ali, s druge strane, kada ih upotrebljava autor nekog djela i sL Tako, npr., Allah (Q., 50, 42) kae:

~~r, ~) ~ ~

~k==

"Mi dajemo ivot i smrti k Nama se dolazi."

O~

- Za drugi sluaj n~ka poslui primjer: o)~~ ~\~)U ~~ L)'~ ~= Mi smo to ve spomenuli, pa nema razloga' da se ponavlja (ovdje se podrazumijeva da je govomo lice samo jedno) .

~1-m, :;1-f = vi. Osim toga, u arapskom jeziku postoji i dualni oblik za 2. lice (za oba roda), a to je: \ ~,1 = vas dvojica (dvije, dvoje) ili samo: vi. Evo primjera:~\.i~\ ~ ~ Jl~\ ~\ : ::..li = Rekoh: "Vas dvojica (Vi)
-o ~

.U 2. licu, nasuprot naem jeziku, gdje je zajedniki oblik zamjenice za oba roda, u arapskom se oni razlikuju, pa je: ::J1 .:.m, a -.::J1- f = ti, pa tako:

ste mi drai od svih mojih prijatelja."

U 3. licu, slino kao kod nas, razlikuju se muki i enski rod: -;

~ = ona; ~

= oni, a ::;,

= one .

= on,

. - Osim toga, za 3. lice duala slui oblik (za oba roda): G = njih dvojica (dvije, dvoje), ili samo: oni (one, ona) npr.: G~w::,.. ~G..j(~~0GG..:Ji' 0GG.L.\ = to se tie ovih dviju djevojaka, njih dvije (one) su moje kolske drugarice.
397

Meutim, u naem se jeziku kod ovih zamjenica (te kod ostalih imena) razlikuju tri roda, pa pored muskog <rs.:Lo) i enskog (~y) imamo i srednji (~~). Na srednji rod se u arapskom izraava u skladu s rodom rijei na koju ukazuje dotina zamjenica (lina ili neka druga). Tako emo, npr., prevesti reenice: J '.:' 'Ji' ~ ~:Jj Jedno joj je dijete bolesno. Ono je sada u bolnici. Slino je u mnoini: .
~ ~ . ~ OJ: ::i ...
.i

J~'r;.~;.

;(,,~'.LJT Jl ~ J~':4'J ~ . )i"" G~ 'J~1 = Naa su djeca mala, ona jo ne idu u kolu, ' .

U navedenim primjerima, i inae, govoreci u vezi s rodom Iinihzamjenica, upotrebljavali smo rastavljene line zamjenice (za nominativ). Reeno o njima analogno se odnosi i na odgovarajue im spojene line zamjenice, a o razlikama meu njima u pogledu upotrebe bit e govora u daljem izlaganju. U vezi s prevoenjem Iinih zamjenica uope, kako s arapskog na na, tako i obratno, valja se, naravno, drati sintaksikih i semantikih osobitosti svakog jezika za sebe; to svakako vai i za sve druge 'vrste rijei u tome pogledu. Openito se moe rei da se line zamjenice u arapskom jeziku, u izvjesnom smislu, slino upotrebljavaju kao odgovarajue im u naem jeiiku. Izreena zamjenica C)LJDuglavnom e se upotrijebiti kad je naglasena, te u odreenim drugim funkcijama, a nee se upotrijebiti, npr., uz glagol, kada je neko lice kod njega ili formalno naznaeno ili se iz konteksta moe razabrati. Tome je slina upotreba naglaenih i nenaglaenih oblika naih linih zamjenica uz glagole, te u odreenim drugim sluajevima, Te slinosti i razlike upotrebe ovih zamjenica vidjet e se i iz slijedeeg prikaza sintaksikih funkcija arapskih linih zamjenica. Pri tom emo odvojeno razmatrati njihove rastavljene i spojene oblike s njihovom daljom raspodjelom.

I - RASTA VLJENE LINE ZAMJENICE

- j a ~~~<>11;~\

Kako se ranije vidjelo, one mogu biti: a) u nominativu (npr.: Ll , ~' itd.) i b) u akuzativu (npr.: ~~l ' G~l,itd.). Te dvije grupe promotrit emo svaku za se. a) U nominativu lina rastavljena zamjenica reenici moe biti:

(e:1)~ J ,"':;~'. 11 ~f)

398

1) Subjekt imenske recenice (t\:~'.1f),npr.: \~ jako zauzet. '

J~

J'lfGi = Ja sam sada

2) Subjekt glagolske recenice (~ill\), npr.:

si poloila samo ti. "'"

..:Jt \11 LJ~

. ,

ti~ ~L.

= Ispit to

. 3) Subjekt pasivne recenice (~W1 ~G), npr.: ;. je nagraen samo on. ' "

\Il ~~ ~ :. ;~;J = Za

4. Subjekt (pomonog) glagola JLS, stojeci na kraju reenice

(JLS ~I
'

(J-j.:), npr.:

\Il ~

~ Jt5' L. = U knjiznici
reenice:

je bila samo ona. se to kae da

5) Drugi subjekt stegnute glagolske recenice (u arapskom

je: koordiniran uz subjekt glagolske

~\:' ~1r~ Gij ~t

y-~= Ue

~WI ~ J~), npr.: tsi ar.

je

(Uosmo)

moj br~t'i ja ubau.

6) Naglaeni subjekt, odn. ponovljeni subjekt glagolske reenice

to: pojaanje takvom
~_. alT ~.

subjektu:

(~LJJ ~:,.;), kao u primjeru:

m~ ti 'pomogao
~ y. ~

i::_~ :.:Jt ~~C

=Tada'si

u nevolji.
,... o Y.

7) Zamjena za subjekt odn. apozicija subjektu glagolske reetiice (u ar:

je to: zamjena cjeline nekim njenim dijalom =

y:JI.y ~

J~), npr.:
ja i Alija .

~j
..
'"

Gi :

""'-

Kako se iz primjera vidjelo, line rastavljene zamjenice tu su bile upotrijebljene kao razne vrste subjekta, a o njima e jo biti govora u vezi s tom funkcijom u reenici uope. Ovakve zamjenice slue i kao predikat, kako e se pokazati u slijedeim primjerima: ~:.:Jt;;. = Ko si ti? (rn): ..:JiL. = ta si ti? (f). Treba istai da se u arapskom upotrebljava (pri oslovljavanju drugih nepoznatih osoba, i sl.) obino 2. lice sg. (ili du.) kada mi upotrebljavamo, iz postivanja (to je: pluralis reverentiae), ili nekog drugog razloga, 2. lica pL tj. Vi. Zato bismo gornje dvije reenice mogli, prema okolnostima, prevesti i ovako: Ko ste Vi?, odn. ta ste Vi? Kako smo vidjeli, iza dual moemo, u slinom sluaju, upotrijebiti: Vi, npr. (obracajuci se: dvojici mukaraca, dvjema enama ili mukarcu i eni):

LJd\"Jl -- --~)J\ Jl- ~~ L. = U

selo su otila samodvojica:

~Ct;;' = Ko ste Vi? (ili preciznije:

Ko ste vas dvojica (odn. dvije, dvoje)?

Neobina je za nas upotreba zamjenice (za 3. L) u predikatu uz neku drugu zamjenicu u funkciji njenog subjekta. Zamjenicu u predikatu mi tada prevodimo zamjenicom taj, itd. (tj. u odgovarajuem rodu i broju), kao, npr.: ;. Gt = Ja sam taj. (ili: To sam ja); ~ ~\ = vi ste ti. (ili To ste vi).

..

399

Rastavljene line zamjenice za trece lice (,.;" ~ , ~ , ;..;,, ~), usljed neupotrebljavanja tzv. kopule (glagola postojanja) u prezentu, upotrebljavaju se kao "disjunktiv". Naime, one u imenskoj reenici razdvajaju (pa se zato u ar. zovu: ~I ~W = zamjenice razdvajanja) subjekt od determiniranog predikata, To se ini (iako nije obavezno) radi jasnosti iskaza kako bi se izbjeglo da se taj predikat ne shvati kao atribut 0\;..JJr;' 4J~= toga subjekta. Takav je disjunktiv " ;. " u reenici: ~ To je oiti gubitak" (Q., 22,11) - Bez te zamjenice tobi bila sintagma u znaenju: ''Taj oitigubitak". Slinoje, svakako, i u pluralu: tk

= Ovi su zaista iskreni, (a bez ~

;:" ~~

~ ~;.
'

biznailo: Ovi zaista iskreni) i'sl.

Rastavljena lina.zamjenica za akuzativ

(~~~\) pa piti: ' , , moe vriti nie navedene sintaksike funkcije, npr.:~

pomogne (objektnaglaen i stavljen~a poetak reenice),~4;~; t:LJI~;. _ ~f L:

1) Objekt ("-I J~D,

Jl ;-;

!.l~1 = Tebe molimo da nam

= Na

ulici ,am sreo samo njega (iza estice izuzimanja

~k

dolazi samo ova

vrsta Iinih zamjenica). 2) Predikat glagola 0\5' (i njemu slinih, .... 0\5' ~~;~; = Bolesna je bila samo ona.

....

npr.: ~.; '

J':j ;J

3) Drugi subjekt pored onog u stegnu toj imenskojreetiici iza estice Ji (u ar. se kae da je on, tj. taj 2. subjekt ono to je koordinirano subjektu ""i s estice 01, naime: O; rI ~0 ~' npr.: .. -4~?"; <.?le;J~; = Zaista smo ti i ja u velikoj opasnosti. .. .., ,
;;:; :; o
0.,. .... ,

:J; .

,:;,

4) Ponovljeni 6bjekt(uar: je to: pojaanje uz objekt, naime: 4..;J;.,.L.1J ~:,;. , npr.: ~ ~~~ G~1G~; = Nas, nas e nagraditi uiteljiprerna ranije reenom.ovo bi se moglo, ve prema situaciji, prevesti i: Nas, nas e dvojicu (dvije, dvoje) nagraditi uitelj). 5) Zamjena za objekt, odn. apozicija objektu glegolskereenice zamjena za objekt = ~ (u ar.: "

J~0--

J:.L;),npr.: ~~; : ~iT~;

ij.:,;Jr ~ ~ ~
..

Cj = U sobi smo nali samo dvojicu: njega i Ha~ana.

400

II - SPOJENE LINE ZEMJENICE - ~1,a.=: II)U\

a)

Spojene line zamjenice u nominativu

mogu biti: 1) skrivene (O~::' '.lf),i to: uperfektu: 3. lice LI. sg; pl c. (npr.: :.

a) Prema ranije navedenim njihovim oblicima, vidjelo se da one u nominativu (~~) sg. (npr.: :.

~s-,:- >"), a u imperfektu:

~s-t, :. ~~);

2. 1.

sg. m. (:. ~S0) i 3.1. m. i f. ~ ~~ ( odn i,~). U svim ostalim sluajevima zamjenica je pronominalnim sufiksima izraena (J)"':;) u tim glagolskim vremenima. ' U ta oba sluajaspojena lina zamjenicau reenici,moe biti, u nominativu: 1) Kad je skrivena, npr.: -...;:->-~~~L1..;..~ pismo svome bratu. skorom dolasku k nama. Kad je izraena: ;;/;. ~G.G\r:.G. ~j)
, ,

Q~~? ~

~:.~ = Pie mi (ona) o svom

sam proitao ovu knjigu.

Zatim je napisao jedno

~~j(Ji~Wi~,::-!~I~W = Ta zato pije (f) hladnu vodu?

,

= Dvaput

b) Spojena lina zamjenica u genitivu(;:jJ) moe doci iza prijedloga ili uz imenicu (kako je poznato, uz neke prijedloge ove zamjenice piu se odvojeno, a uz ostale,!te uz imenice piu se spojene s njima).

1) Iza prijedloga ovakva zamjenica moe biti predikat, npr. kad li odgovoru na pitanje: ~ :J,)Jr ~..G.~ :; = Ko je u ovoj sobi? - kaemo: 4.:-9 ~ , .. ~ "'....." ,. ..hA..; ~u, = U njoj je samo jedan student.
'"

,.,

2) Ona iza prijedloga moe biti tzv. dalji odn. prepozicionalni objekt (kod glagola s takvom reakcijom, o emu e jo biti govora u vezi s tim). Evo primjera za tu funkciju zamjenice u genitivu:

L>~ ~::~ ;. ,6 ~ 1~~

~~

~j:::;~

~'..G

= Poslije toga smo sjeli kod njih da ruamo. 0~o\ = Sada emootii s tobom, pa emo se malo
~

proetati.
3) Kao odrednica (ili Z. lan genitivne veze - 4~ JW\), spojena lina zamjenica ima znaenje nae prisvojne zamjenice (pronornen possessivum - (s::lJr~), a nema posebnih oblika za tu vrstu zamjenica. .
.; "''''

...

Pojedini oblici ovih spojenih zamjenica imaju tada znaenje naih odgovarajucih prisvojnih zamjenica istoga lica, ali su ti arapski oblici
26 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

401

nepramjenljivi, pa vae za sve radove i padee tih naih zamjenica, a u odreenim sluajevima i za nau prisvojno-povratnu zamjenicu "svoj" (opet za sve rodove i padee). Konkretan prijevod ravnat e se ve prema arapskoj zamjenici i imenici s kojom je ona spojena, te u kakvoj funkciji stoje u reenici, a ta, pak, tome odgovara po pravilima sintakse naega
jezika.

;U skladu s reenim, sada emo navesti te zamjenike oblike, rasporeene po brojevima.i licima u arapskom jeziku. U prijevodu emo staviti odgovarajuce nae prisvojne zamjenice, i to samo u sg. mukoga roda (radi kratko e izlaganja, podrazumijevajui, dakle, nae ostale mogue oblike).
J.'-

To bi izgledalo ovako: Sg.: 1. 1:iS _ moj; 2. !l_ d _ tvoj; 3.: ~, G, njegov, njen (njezin); du: 2.: Ls = va (vas dvojice, dviju, dvoga); 3.: G = njihov (njih dvojice, dviju, dvoga; pI. (idu.) 1.: lj = na (nas dvojice, dviju, dvoga); 2.: ~ ,;)- = va; ~ ,:;. = njihov.
...
J.

Evo primjera za zamjenicu 1. 1. sg. (iS _ ) : ~1 = moj otac;;'f majka; iS,..J) moje dijete; iS~\~l moji djedovi: ~L.T moje nade; moja polja.

~;.:-=

moja

Napomena: pri razmatranju ovih zamjenica navedeni su ranije primjeri Osim kada se kod ove zamjenice L.lica upotrebljavaju oblici: ;S .. ili ..
,
. .

:s_' .

toga, tu je spomenuto i to kad~ .e se mj. oblika 3. lica: ~,~, i :;. upotrijebiti oblici: , ~, 4 ':.-", ,~' pa neka se primjeriza to pogledaju na . ,. \, , tom mjestu (u morfologiji). Ve smo istakli da ova spojena zamjenica ima u odreenom znaenje nae prisvojno-povratne zarnjenice "svoj" (itd.) sluaju)

';J.

Ona pokazuje da nekome (neemu) pripada neko (neto), kada je to isto lice (predmet, pojava), a na koje se ona odnosi. Tako emo, npr., rei: JI~::r- ~ = Zatim sam uzeo svoju kosulju iz ormara. Meutim, 'emo prevesti (istu ar. zamjenicu):

::':~1 ~

~(":dT~ ~

:':"'..G.-t

;J = Zatim je uzela moju koulju iz armara.

I~~

~~):JT ~ ~

~j
..

= Zato
J."'.;

si stavio svoje knjige na stolicu?

U 3. lica ovakva zamjenicamoe se odnositi na isto ili na neko drugo lice: ~~1 JL = Upitao je svoga (ili: njegovog) oca. O kome se zapravo radi, pokazuje govorna situacija, L..+J)W ~)~ '2\yl tL, = Moja dva brata prodali su svoju kuu (kucu njih dvojice) jednom svome susjedu (susjedu njih dvojice).
,..J.,/// .... "' ....

402

Iz posljednjeg primjera, kod sintagme: ~ jW (= jednom svome susjedu), vidimo da.ikada se posjedovanje odnosi na indeterminirano lice CG-), onda e ispred zamjenice doi prijedlog J (~). Ovo se, pak, moglo izraziti i ovako: ~\~ ~j~ = jednom od njihovih susjeda.

0:-

Zapaamo, dakle, da nae prisvojne ci povratno-prisvojne) zamjenice na arapski treba prevoditi pomou prijedloga J uz spojene line zamjenice. Tako emo nae ptisvojne zamjenice izraziti na slijedei nain (za sve rodove i brojeve): na;

J = moj, itd.; ::.u ,

~ ,~

.:.lJ

= tvoj; ~

, Q = njegov, njen: 8' .

;JJ , ~ ( L3J ) = va;

(~

) = njihov.

Napomena: Razumije se, da ove prijedlone sintagme, u drugom kontekstu, mogu imati sasvim drukija znaenja (npr.: :J moe znaiti: za njega, njemu, ima i.dr.), to e se pokazati na odgovarajuim mjestima za to. c) Spojena lina zamjenica u akuzativu (~) izraava direktni objekt iza prelaznih glagola ( s jednim ili dva takva objekta).

~0-- ~~~r.? ~4,:~:JL ii~ = Tada

1)

Direktni objek: (~~ ' ,

"-!

J~()

je, npr., u recenici: ga upita prijatelj kada e se vratiti

s puta:
2)

~,

Drugi (predmetni) objekt iza onog prvog (linog), a u ar. je to ono to je: koordinirano uz objekt ("-! J;Dr ~ 0~\), npr.: ~ c-: ~I ~, ~ .l.; y\.;, = Zar se ne sjea da sam ti ga juer dao? - Mjesto ~ , (u ovakvim slucajevima) moe stajati i rastavljena lina zamjenica u akuzativu: ~(l, pa emo ovdje rei (mj, ~1): ~~1 :~/J,~; i sl.
O",}-;.;}o,,-O, '1J".,J.;o"..". "'; "" ... '"

Prvi i drugi objekt ne moraju biti samo: lice i predmet, nego i druge kombinacije: dva lica, dva predmeta itd., to zavisi od doticnog glagola i njegovog znaenja, odn. rekcije. 3) Uz prelazne glagole misljenja (verba sentiendi - y PJW1), pomocu spojene line zamjenice za 1. lice (~_), moe se izraziti naa povratna lina zamjenica: se (sebe) u akuzativu, npr.: ~~~~; ~;~ = Usnio sam se kako letim iznad oblaka. / ,c / Rijetko se ovakva zamjenica u toj funkciji upotrijebi za neko drugo lice, kao to to navodi Reckendorf (op. cit., str. 286. 144): ~;~ :.J = ve si se (sebe) vidio. Rijetko se za to javi i rastavljena lina zamjenica, kako on tu navodi primjer: G~l ~ = ubijamo se (sebe). Inae, nae povratne line zamjenice izraavaju se samim povratnim glagolima u arapskom jeziku ili na odreene druge naine (pomocu rijei: " ~' '/ i dr.), kako e se vidjeti pri razmatranju arapskih povratnih glagola.
26 GRAMATIKA

403

4) Zamjenica 3. lica, kada se odnosi na neku prethodno spomenutu rije (osobu, predmet, pojavu), naziva se:e-.:;Jf (vraanje), npr., zamjenica U reenici: ' ~ ",..:;:1".,..'",0 ... ~ 0~ <L::...<UJu ~ ~ = Sretoh Omera pa ga .zaustavih da malo popriamo, ' ,
II ~ II 0//",,,." ..-

Meutim, lina zamjenica 3. lica moe se odnositi na rije ili reenicu ili (= zamjenica iza nje, pa se tada zove: (= zamjenica stanja stvari) JU~ stanja stvari) ~ ~ ili (= zamjenica pripovijedanja). To moe biti rastavljena lina zamjenica ( ;. , ~) ili spojena s esticom (01 i 01). U oba sluaja se tada slae u rodu s rijeju na koju se odnosi, npr. (Q., 2, 85): ;'j

~O .. ~ ~

~~hJ ~L.)
~j~~l

r:;:' = Zabranjeno
~
LJ ~'l

vam je da ih istjerujete.

r~":i'T~

= Dani

prolaze, a to prolazi, ne vraa se. da pomognemo svome

;Jl = Zaista

je neophodno

drugu.

t~j ~i:.J ~tS'j~

Jj'.J
....

~~ ~L.)r!l1 ~ j.G ~\ ~ ::'<3j ~G-?{r ~'l

= Pria
.

se daje u davno

doba ivio siromah ovjek, a imao je jedinicu ker.

J ~\~)..ili ~

4J~ (Q.,

22,45) = Zaista nisu

slijepe oi, nego su slijepa srca koja su u grudima.

404

POKAZNE ZAMJENICE - o).:"') >.L....r

;. "" ' o
..Il "

"

(pronominadem()~strativa)

Ovim zamjenicama se ukazuje na nekoga ili neto (~l ~(. '.11),pa bio to konkretan ili apstraktan pojam. ' ' U odnosu na govorno lice (slino kao u naem jeziku), ono na to se ukazuje moe biti: 1) blizu (~) govornika; 2) blie (L;.'. = izmeu) oslovljenom licu i 3) daleko (~) od njih obojice. Od ranije navedenih svih oblika ovih arapskih zamjenica, a u vezi s tim odnosom, sada emo navesti za ta tri sluaja (najee) oblike arapskih pokaznih zamjenica U 1. grupu (znaenja: ovaj itd.) spadaju svi prosti oblici, naime (za muki, odn. enski rod): sg: \~ 'iS~, (pored: G, ~ i dr.): du: ~\~ , ~G , pl.: ~~)ti dr. U 2. grupu (znaenja: taj, ali i onaj, itd.) spadaju zamjenice s prefiksom: G. (4 . ~:1i~?), tj.: sg.: \:.G, , du: 0\:.G,, 0GG., pl.: ~~;:.. i dr. U 3. grupu (znaenja: onaj, ali i: taj, itd.) spadaju zamjenice s infiksom: - J- (tzv. i sufigiranim linim zamjenicama za 2. lice (~ , .!J , L.S ~e prema oslovljenom licu. U upotrebi su, zapravo, samo' oblici jednine oba roda, naime: ~~ i ::ili, itd., dok se navedeni dual: ::b\~ i ::bG, te plural: ~~)t uglavnom ne upotrebljavaju. ~GG., (pored:~G.), te plurali: Spomenuti sloeni oblici: (u znaenju: ovaj, taj itd.) sasvim su rijetke upotrebe: '
". ".

, ~ , J),

~r~)

....

o.u., ".".".

....

~C.u.,

::J..;~;:"

Po svojoj sintaksikoj ulozi pokazne zamjenice mogu imati odreene funkcije imenica i stajati same, pa se onda Zovu: imenike (ili samostalne) pokazne zamjenice. One, pak, mogu vriti neke funkcije pridjeva, te stajati uz imenice kao njihovi atributi, pa su to onda: pridjevske pokazne zamjenice. Pokazne zamjenice uopce ukazuju na: osobe, predmete, pojave i dr., te odgovaraju na pitanje: ko ili koji, a to su sve one koje smo dosada razmatrali. ' Meutim, neke pokazne zamjenice u naem jeziku ukazuju na svojstva
9) Ove zamjenice kratko razmatra, 'A. Hasan, op. cit., I, str. 289305 (pod: ~~l:;.i\ ~\).

405

lica itd., pa se zovu pokazne zamjenice za kakvou, a odgovaraju na pitanje: kakav. Druge od njih ukazuju na broj, odn. mjeru, pa se tada nazivaju: pokazne zamjenice za koliinu, a'odgovaraju na pitanje: koliki. U arapskom jeziku nema posebnih oblika za ove dvije vrste pokaznih zamjenica. 10 One se u njemu mogu izraziti na razne naine, i to uglavnom uz pomo njegovih postojeih pokaznih zamjenica.

~,

J:..- (= slian) s odgovarajuim pokaznimzamjenicama (s obzirom na rod i broj, te govorno lice), pa e se 'rei, npr., za: ovakav = \~ , (jj, ~ ,

Pokazne zamjenice za kakvou izraavaju se pomou rijei: !l (= kao),

i sL

t:,Jrr:.u 0-- (doslovno

'

=od ove vrste); takav, onakav = \JS , ~JS , ~1 , "

y.,.

Pokazne zamjenice za koliinu izrazit e se pomou rijei iz prethodnih

vrsta ili pomou: \:C'G. (= ovako), uz neki odgovarajuci pridjevza koliinu (kao : _ . S-- = velik, i sl.), pa e se pokazne zamjenice za koliinu: ovoliki (toliki, onoliki) izraziti, npr., ovako:

\~ d~ili, pak:

( \~

JL ) \~ d~= ovoliki

brijeg i sL

~ Ovakv~ zamjenicu mogli bi;mo i ovako izraziti: ~3~~:.:J.L = Odakle ti tolike knjige? - dakle, uz pomo postojeih pokaznih zamjenica, kao i u prethodnim sluajevima.

Jt

Na preglednoj tabeli pokaznih zamjenica A. Hasan (op. cit., I, str. 299), navodi i rijei: ~ (= ondje.iamo), te: G (= ovdje), ilG (= tu, tamo) i ~b (ondje, onamo), gdje on kae da su to: 0LS:.:. ~ tj. prilozi za mjesto. Zajedniko im je s pokaznim zamjenicama to, to ukazujuci na mjesto, ujedno pokazuju i (prostorni) odnos prema nekome (neemu), s obzirom na njegovu udaljenost od toga mjesta. Slino je u tom pogledu i s nekim prilozima za vrijeme (sada, itd.) i za nain (ovako, itd.), Svi bi se oni zbog toga mogli nazvati: pokaznim prilozima (za mjesto, vrijeme, nain). Meutim, o svima njima, kao prilozima, nee se govoriti ovdje, nego kod razmatranja sintakse tih vrsta priloga, zajedno sa svim ostalim prilozima.

)J.,

Pokazno znaenje prvobitno je imao u arapskom jeziku, i odreeni lan, ali je s vremenom dobio i svoju specificnu ulogu u jeziku, o emu emo svemu govoriti u iduem poglavlju u vezi s njim.

10) O ove dvije vrste, te uope o pokaznim zamjenicama u naem jeziku, vidjeti: R. Simeon, op. cit., II, str. 78-79 (pod: pokazni), ili u nekoj gramatici bosanskg jezika.

406

Uz participe lan se smatra, meutim, odnosnom zamjenicom, a o tim zamjenicama govorit e se kod obrade odnosnih reenica. Pokazne zamjenice mogu u reenici (kao i imenice) vriti razne sintaksike funkcije, kao njeni pojedini glavni iIi sporedni dijelovi. Tako one mogu biti subjekt (u imenskoj reenici), koji se tada u rodu i broju slae sa svojim predikatom, kao, npr. :

:(..:'..lJi0-- ~j;' (..G. = Ovo (Ovaj) je moj kolski drug. ~1 G/~.~ ~'~,..G. = Ovo (Ova) je ki naeg susjeda Ahmeda. J~~JLi.L.:,l
,

glagolskoj reenici: ~1 J~l G'.w"

~ ,,~~ = Ovo (Ovi) su vai iskreni prijatelji. - U

~~ ~t;. = Taj je prekjuer doao kod nas. = ta je ovo

Pokazna zamjenica moe biti 'prediket, npr.: ~ \-:GL: ~~\j~:;' = Ko su ovi? , Moe biti objekt npr.: ~,..G.\Jk ~ ovu.

(ovaj)? samo

~1~L:

= Od njih (f) sam vidio

Kao atribut pokazna zamjenica stoji ispred svoje imenice, koja dobije odreeni lan (ako ga po pravilu moe uopce dobiti)., npr.: ~)T J..:;, = ovaj ovjek; ~GJio..G. = ova djevojka itd. Meutim, atributivno, uz vlastito ime ili genitivnu vezu, zamjenica stoji iza njih, npr.: I::u. ~ = ovaj Omer; o..G. ~~\~ = ova njegova kuca (ispred njih mogla bi se ona shvatiti kao subjekt):'

407

ODREENI LAN -

0~ (r~ ) ~\~r
11

(articulus determinatus)

Ranije (u fonetici) spomenute su njegove odreene glasovne promjene, njegova struktura (u morfologiji), te da je odreeni lan prvobitno imao pokazno znaenje, kao i to da on slui za .determinaciju nekih (nedeterminiranih) imena (imenica, pridje va, brojeva). Navedeno je i to da je odreeni lan svojupokaznu funkciju sauvao u nekim rijeima sve do danas ( J~'t = sada, -;':,.Jt = danas i dr.). Kako, pak, na jezik nema ovakvog lana, miga u arapskim rijeima s njim, izraavamo na neki drugi nain (npr. odreenim vidom kod pridjeva), ili ga jednostavno ne prevodimo, odn. (npr, u vlastitim imenima), samo prenosimo kao sastavni dio tih imena, npr.: Al-Hasan = El-Hasan, pa i tada ga esto isputamo, npr.: Al-Madinatu = Medina, Al-Urdunnu = [ordan i dr. Meutim, nekad je podesno (pa ak i nuno) prevesti ga naom odgovarajuol}1 pokaznom ~amjenico~ (t~j, i dr.), npr. (uz rije:~.)f, u reenici): ~TI':'" ~~; ~)I\:)~ ~G ~= Sretosmo ondje nekog ovjeka, pa nas taj ovjek pozdravi i ne ree (ne rekavi) nita vie (drugo).

p ~~

U gornjoj reenici rije: ~~ preveli smo: nekog ovjeka. To je po smislu indeterminirano ime. Njegovu indeterminiranost (neodreenost) oznaili smo u prijevodu neodreenom zamjenicom "neki". U arapskom jeziku to je oznaeno morfoloki: nastavkom 1_ (an, za akuzativ), Kako se vidjelo kod deklinacije imena (u morfologiji), taj nastavak (s ostalim: _" (-un) za nominativ, te T (-in) za genitiv), naziva se: ::r.~f = nunacija. Ona je jedan od naina obiljeavanja neodreenosti imena (izuzev kod onih s nepotpunom promjenom).

Pored ostalih spomenutih naina za obiljeavanje odreenosti imena, istaknuta je i upotreba odreenog lana uz njih. Prema tome koga ili ta on poblize odreuje, razlikuju se dva naina upotrebe odreenog lana u arapskoj sintaksi, a koje emo sada razmotriti. Odreeni lan za determinaciju C....iy~)
/

zove se:

(L~

Jt
/

= determi-

11) Neto opimije o upotrebi odreenog lana vidjeti kod: Reckendorf, op. cit., str. 177-184, & 106, (pod: Bestimmter Artikel): 'A. Hasan, op. cit., 1,str. 381-392 (pod: J~ :"':.:.:Jf).

408

nirajue 'al), u toj funkcijiukazuje na: a) neku cijelu vrstu (~\), pojedine njene jedinke, odn. dijelove.ili, pak, na samu njihovu prirodu. Takav se lan naziva: ~ ~~ ili ili ~: ~~ rr JI. b) On, zatim, ukazuje, na nekog ili rieto, u odreenom smisfu poznato, pa se tada naziva: ~ ili ~~Jl : Sada emo razmotriti te dvije upotrebe lana, s njihovim podjelama, u odvojenim odlomcima.

r~

r~\ ~r~

a) 1. - ~ je lan koji odreuje neku vrstu u cjelini. U ovom sluaju mjesto lana ne moe se staviti rije: j5- = sav, svaki, kao to je II slijedeim primjerima. i.:G ~~ ~~~Li..WTr~ = Saveznici su potpuno porazili neprijatelja. ~

r~

~_..c.~\ ~~~

ivotinja. ~ ~~\ ~1_.~ ~i;.a.rr = etnja po.lijepoj okolici obiaj je stano~nika

01~ ~;J\ = Konj je korisna

2). - J\~trr~ (= lan obuhvatnosti) je onaj lan koji determinira svaku jedinku neke vrste (odn. dio neke cjeline) kojoj oni pripadaju. U ovom sluaju lan se moe zamijeniti rijeju: j5- (= svaki, sav), a da se pri tom znaenje u biti ne mijenja. To se vidi iz primjera:

naeg grada.

? ~\:U\ = Ko upucuje na dobro je kao onaj koji ga ini. u '.ii: rr::r- ~~.:a.rr~l .:' ~~:,s:Jr= Planeta dobija svjetlost od sunca. . ~ ~~1 \~f,jj ~j ,iJ~.?J\= Plemenit (covjek) kada obeca, ispuni, a
iliL8' ;;.JI kada zaprijeti, oprosti. - ~I; .GJT ~~ ulicama modernih gradova u stalnoj je opasnosti.

F~ ~ .

tJ I;;'~ ~W\ =

Prolaznik

3. - ~ Jl (ili ~ ili ~lJJ = lan za bit, prirodu ili materiju) je onaj odreeni lan koji se odnosi na 'samu bit (prirodu ili materiju) nekoga ili neega, a ne na pojedine jedinke ili dijelove toga, niti na njihove osobine. 'A. Hasan, daje (op. cit., I, str. 387) primjer: ~\;J\::'"~)1~)f = Mukarac je jai odene. - JU::'" ~\ :,.JlJ\ = Zlato je skupocjenije od bakra i dr. .. b) Kod -4Ji obuhvaeni su sluajevi kada lan (ovdje nazvan:~-4Jr J\) oznaava pojam koji nam je na neki nain ve ranije, u manjoj ili vecoj mjeri, poznat. Pritom se razlikuju etiri sluaja upotrebe ovakvog odreenog lana.

r~

1. - ~~l.si-4-:Jrr~'tj. lan koji ukazuje na ono to je prethodno bar jednom spomenute, npr.:
__ o

,-:-:!~
:t::..

y' C)WT Jl.;-9L-. d JW"i \.j.r.>-lj U J~G .~

I' '"

".,

Y.

'"

JI JI :>i ... J

"..

"'''' .... o

"'.-

. '" ,,'

""

"..,

'"

= Doe

nam Jedan na

.-

susjed, pa nas taj susjed obavijesti da e on uskoro putovati u inozemstvo.

409

:fc; ? j; ~ twr 08')~) ~}_~Il ~

~~=

Uoh u jednu umu blizu

naeg sela/ a ta je uma bila na jednom nevisokom breuljku, ~.J ~ ~0-- ~?TLJ; \~ (Ls- (..~.;1JT~ ,"~d ~ = Moj brat srete na putu mafog psa,. pa kad mu' priblii/ Uj~dEtga' taj pas za nogu (ili zapravo ... pa kada se pribliio tome psu/ ujeo ga je za nogu).

se

2. - ~ -4-Jr 'J' je lan koji ukazuje na to da je pojam imena uz koje ..} = Prolog on stojive od ranije poznat npr.: I:: :2.L. ~.)rl) ~WI ~ mjeseca Pred sjednik je posjetio na grad.' , , , ~r~'\~t /LlT ~ ~Yre-~ LJ = Poto se otac vratio s pijace/ nije u kui naao nikog od njenih ukuana. 3. - ~lsi -4-Jr ~'::Ije lan kojim se istie da je neka jedinka poznate vrste dio odreene cjeline kojoj ona pripada. Meutim, takvo se ime ne smatra determiniranim u pravom smislu. Evo primjera: . ~jJiili--t ~S ~ ~./~ LS))~:' ~ e;,,~~~ G~h~ \)tj Rekoe: "O na oe, mi smo otili da se utrkujemo, a ostavili smo Jusufa kraj naih stvari, pa ga je pojeo vuk". (Q., 12,17). -~. O?W = Jesi li iao danas na predavanje? '

~;.J ~:-rr~

~lr:,JT~~ ~

odn. da se dogaa u vrijeme samoga govora. Tako, npr., kada hoemo da nam se neto napie, pa kaemo sagovorniku ovako:
4.
-~.J~

-4-JI

r'i oznaava da je neko ili neto u prisutnosti

p!JG. = Evo ti (ova) olovka.

i::.LJr

a)si:;Jr~'::I
G~lk2 :;,,~.
.
,

= Nesnosna je vruina noas. = Na voz polazi ovog asa.

,

To bi bili sluajevi upotrebe lana u funkciji determinacije. Meutim/ JD. postoje drugi slucajevi kada je on, ustvari, "suvisan" ;(pa se zove: ~'.ui)r Naime, to se deava kada se upotrijebi odreeni lan, gdje ne bi trebalo' po pravilu da se upotrijebi, a ponajvie uz vlastita (lina) imena, koja su ve po svome znaenju determinirana. Nekada je takav lan (osim pri dozivanju i u aneksiji) stalno uz takvo ime (pa je on tada: t.j'i :t~\j), npr.: t:-Ji = El-jese' (vjerovjesnik): ~)Ui= Lat (idol); JWi = Irak; ~..LJi = Medina i sl. " Nasuprot tome/ lan moe biti u povremenoj upotrebi (G)~. ~~\j). Ona !!l0e biti nuna (~.J./?)kao to se dogaa u poeziji/ ili, pak, proizvoljna (~}~.j-I). Za ovo prvo neka bude primjer upotrebe (u stihu) rijei: ;~~lT~~
(=

mi. pravilnog: ;'~r ~~

410

jelengljive).

'

U drugom: sluaju, neka vlastita imena (nastala esto od pridjeva i participa,ali i od opcih imenica) mogu se upotrebljavati bez lana, ali i s njim, naroito kada se u poetku htjelo ukazati na to da su to vlastita imena (pojaavi tu namjeru upotrebom lana, iako je on u tom sluaju zapravo suvian), Tako postoje lina imena, .kao to su: ~,~,

, ~~ ' j~~i dr., ali ~ ..~r

, ~r

,~~r , J~Jr ,~r,

~~r , j-~r

(od kojih' su neka, kako se vidi, ustvariinadimci '(~L.UY 1), bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu), data njihovim nosiocima za pohvalu, pokudu.te zbog raznih drugih razloga .

DOZIVANJE

.J.

"

,.,

(~\.1.:J\)

I NJEGOVA NAMJENA

12

Dozivanje (nekoga ili necega) moe biti zbog raznih razloga odn. imati odreenu svrhu i namjenu. Kod nas za to obino slui vokativ, tj. odreeni pade imena (onoga ko ili ta se doziva - tZV'0~Q\), dok u arapskom jeziku nema posebnih morfema za to, nego u tu svrhu mogu sluiti sva tri njegova padea, uz odreene uvjete, a prema sintkasikim pravilima. Ve prema namjeni dozivanja, u arapskom se uz odreeni pade ponajvise upotrijebi neka odgovarajua estica, ali se ona ponekad moe izostaviti. estica za dozivanje C~I:.L.rr ~ j';-) su ove: I , T , ~I , ~T , GI , ~ , IJ' ~ . Za dozivanje nekog (neeg) bliskog slue estice: I i ~1, a sve ostale za ono udaljeno. Meutim, te se estice u upotrebi meusobno zamjenjuju, a osim za samo dozivanje, one slue i za sline svrhe (oslovljavanje, zaljenje, uenje i dr.), teu nekoj drugojnamjeni, o emu, poblize treba pogledati u stilistici u vezi s ovim formama. Onaj koji (ono to) se doziva (0~U\) smatra se determiniranim, makar da je to opa imenica bez lana, ali se nekad doziva i neko nepoznato lice i dr.
Najea estica u ovoj slubi (dozivanja i sl.), je: ~ (u svim padeima), koju mi prevodimo ili odgovarajuim uzvicima za dozivanje: o, oj, ej, i sL, ili je nekad uope ne prevodimo, jer nam je dovoljan na vokativ i bez njih.

estica:

IJ najee

slui kao uzvik zaljenja, jadikovke i sL, pa se tada

12) Uporedi li vezi s vokativorn, kratko, npr., kod. Sikiri, itd., op. cit., II, str. 12-13 (Vokativ) ili: Reckendorf, op.cit., str. 363-365, & 180;opsirnije: 'A. Hasan, op. cit., IV,str. 1-111 (CGI, iJk:. ti, ;;.GI , ~~I).

411

zove: ":;'{rr ~Ij, a ime (~jW\) pored toga, dobije i sufiks: ~\:., koji se naziva: ":;:.0r~\, ali moe biti i bez glasa .~, na kraju (daklesamo: r:'), kao to se moevidjeti iz slijedeih primjera.

lj = Ah, Tako, npr., kad se desi nesreca, pa kaemo:! ! L.:....;.. Ij ili! ~~ jadnog li Hasana! ili kad se neko ali na glavolju, pa kae: ! L>""t~ I) = Oh, moja glaval> ili izraz tuge zbog smrti: t...bt,; lj = Aj, jadna Fatima! - i sl. Iz posljednja dva primjera zapaamo da jeupotrijebljeno samo: lj.
Nekada, pak, sufiks ~I ~ - slui za dozivanje nekoga u pomo, pq. se on 'lT ~r , npr.:! ~L.l;",' Majko (u pomoc)! Onaj koga dozivamo tada zove: ~0..:::. u pomoc zove se: ~Ii::' '.li, a ponekad stoji u genitivu iza prijedloga J , o emu e biti rijei neto kasnije. ' a) Onaj ko ili to se doziva (l5~U\) stoji u nominativu: kada je to jedna rije, koja se tada smatra determiniramo, iako se ona u tom sluaju upotrebljava bez odreenog lana i nunacije. Evo nekoliko primjera: ~lo , ~19lo , ~}~ ,~i/lo, 0yU,lo , LJ~L.lo , LJ ~lo , 01.:-::-9 4 1dr.
,j,.. ,j,.

..Il....

,..,.

Jl Ji

,.......

"-:.0.......

,..

...

,..

,.....,;....,..

Jl 't .. J.,...

Jl

/,

.....

Od e'stica za dozivanje ispustiti ~e ~oe samo: ~ npr.: ~~T dJGr = O noi,zar ti nema kraja? - esto je to kod .;~, gdje se skratiobino i lina zamjenica, pa se kae: ~~ = o, moj Gospodaru (misli se na Boga). Ispred imena s odreenim lanom, u nominativu, upotrebljavaju se m \~~, f o..L,.~, te: m izrazi: ~r~ (za oba roda) ili za enski: \ 'g ~ ~r~; I:.G ~r~, o..G. ~\ ~ npr.:! ~'-::~~\~ = O (ti) prijatelju! ~:.-.V. ff ~~\~ = O, ti smirena duo (Q., 83,27) ,

J:3

Izrazi sa ~r nee se upotrijebiti uz::&fi :~\Ciako su s odreenim lanom, pa se kae: ~1~ i ! :~1 = O, Boe! .' Uz vlastita imena, redovno upotrebljavana sa lanom, bit e: ili ~rG,i sl., ili e takvo ime izgubiti lan, pa e se rei, npr., za: ! ~~r: ~~~r ili! ~;.;:,. ~ = O, (El-) Mensure!

Iza svoje apozicije (u nominativu), ime moe biti u istom padeu ili u akuzativu, npr.: ! (~j) ~j = O djeae Zejde! Isti je sluaj ako ta apozicijaima lan, pa e se rei: (r~\) = O, Zejde, djeael

r~~

r~'~j~

I atribut uz ime (u nominativu) moe stajati u tom padeu ili u akuzativu, npr.: (~) ~~~ Dragi Omere! Napomena: iza estice: " ~ :\~ javlja se odreeni lan, moda zbog slaganja s njom po odreenosti, jer je ona pokaznog znaenja, a kao takva: ona je odreena (determinirana).
412

b) Onaj koga (ono to) se doziva stoji ugenitivu Razlikujemo pritom slijedece sluajeve:

iza estice

odn. J . '

1) Kada se doziva neko u pomo (to je: ::.,\~:' ',li) upotrijebit emo J ispred imena u genitivu, npr.: ! J)t:... ..C..:.J~= Sa' de, upomoc, utopit.u se! 2) Nekad ovakva konstrukcija izraava uzbuenost, aljenje, uenje, i slina osjecanja, npr.: ! kakvog li uda!
, ,

ylm ~ = O, kakve li nesrece! - ! ~~ ! .k;.:iG;)~~ = Neizmjerne li nae radosti!'

,

O,

3) Kada se trai pomoc protiv nekoga, onda se ispred njegovog imena = Susjedi,u pomoc protiv lopova! stavi estica J , npr.: ! J).:-lJ o\~~ Pomoc se t:ai i u neiju korist.rnpr.: ! _;1L3~ = Doktore, pomozi (ovom) ranjenikul

C';J: ~

c) Onaj ko (ono to) se doziva slucajevima:

bit e u akuzativu

u slijedecim

1) Ako je taj (to) prvi lan genitivne veze (tj. ~Wi - odrednica), npr.: ,Lr-~:';':'~ = O, Sejfudinel> ! ).WY!~~ = Kakvog li uzitka za oi, i sL
,
,

2) U akuzativu e biti dozivano, ako je ono neim poblie odreeno, kao u primjerima: ! L.) ~C~~ = Stoj, ti to jae na konju! - " ~t:r I)..~ = O ti to si bolji od svoga oca! ,lJ:,j~'~~ I'. _~~~ = O ti monie, ne ini nasilja!

'!;...

3) U akuzativu je i ono .dozivano (ili izraavano), a po sebi je neodreeno ili nepoznato, npr.: , ~~ O (kakvog li) uda! - ::J'. ',ij t.G..5V~l,;:,~
!
...

~~G:Jr JL.'t~= O ti zabludjeli, ne obmanjuj samog sebe lanim nadama!

-"

Nekoliko rijei dolazi samo kao 0~L.JL Tv spada spomenuto

..,.

'"

npr.: ! 8ft\~\ -'::":;1(mj. (,S!\) i":":'; (mj, Rijei: ~ i f

c;;~

~i,
o",

nam nae grijehe! - zatim sintagme: ;'b, npr.: \~1 ~; Jl-'::":;1~ = Oe (moj), uvijekcu te

= Boe, oprosti

~luati. ~1 :::: ~Ij.,j~ ~\~

= Majko (m~ja),~~moj

se bojati zbog nas!

~J)j
posla!
!~ ~ ~
"....

01::U ~jJ~
..

ili za
...

&J ~'}
-~ o

dozivanje nekog odreenog pojedinca od ljudi.npr.: = Ej ti (ovjee), najbolje ti je da kae istinu. U~k

= Ej ti (eno),

ne gubi (svoje) vrijeme bez ikakva

.J

Postoji pri dozivanju poseban sluaj, naime tzv. ~r~~~, a to je da ime onoga koji se doziva (0~W\) bude skraceno, tj. da izgubi jedno ili dva 413

Kao 0~W\ dolaze i intenzivni pridjevi oblika, kao: OL.jJ i r~ opak), i kao: 0L.:,5. = pospanac (tj. samo pri dozivanju). .:
o
.J .J.

(vrlo

slova (raunajui pritom u slova i duge vokale) na svome kraju. To se dogaa zbog raznih emocionalnih razloga, slino upotrebi hipokoristika (imena od mila i sl.) u naem jeziku. Ne ulazeci poblie u detalje obrazovanja takvih imena (vidi biljeku 12), ovdje emo dati najvanije u vezi s temom. Za ovu svrhu u arapskom jeziku se upotrebljava pojedinano vlastito, :..JI) ili, pak, i opce neodreeno ime, pri direktnom lino ime oslovljavanju, a naziva se:~; ;;wr~~\ .

<.-3

Ovakva skracena imena ne upotrebljavaju se za onoga koga dozivamo kada je u genitivu iza estice J (izuzev kada se ona u pomoc (~~i), ispusti, a mj. nje tada moe doi dugo "a", npr.: ! u"-:;JJ (W\J ) ~Ij~ = Fatko, pomozi (ovom) bolesniku! , "'" Dalje se ovakve skraene (L......-;- __ -,,) rijei ne upotrebljavaju: pri izraavanju aljenja (uz ~'~~\j); kada je l5;U\ u genitivu kao odrednica
~ ",.:.il

~.-

;;: --

c...

~-,.

(j~\),
! 00~

predikativne sloenice (npr.: :1r~);ime upotrebljavano samo pri dozivanju (kao ~), te kada je on nepromjenljivo ime (kao: J:-Li). Od nekog imena u ovoj upotrebi oduzme se jedno ili dva slova (ne uzimajuci u obzir nunaciju i vokalne nastavke), po odreenim pravilima, i to od linih imena, a od opih samo kada su to odreena lica izravno oslovljena (npr.: ~(." > ~ (." ~ \ >

01~~ = O ti zadovoljni sa svojim ivotoml):

ili je on neim poblie odreen, a stoji u akuzativu (kao, npr.: kad je on ime u obliku

- .

~~c:. ~c:.~).
( < ~~~ ~ , i dr.
~ -..li ; . Jl

Takva skracena imena su, npr.: JL. ( < ~L. )\ 'j'.r- ( < S\j~)\ ~

'~(~1( < ~\;l) \

'0 (< ~

( < ::.,)~

) \ ~~

Osim spomenutih imena koja se ne krate, spomenimo da su takva jo i s ",. slijedeca imena od tri slova (kao, npr.: ..L....... , ~ , ~), pa ona od etiri, ali ije je trece slovo dugi vokal (~ npr.: ~G', zatim imena od etiri slova, i to sa etvrtimzdravim suglasnikom (k~o:~ ,i sl.): pa kad je etvrto slovo poluvokal (kao: 0~~ , :0). Meutim, kad je 4. slovo neki dug vokal (ali da taj ne pripada sufiksu), a taj voka1 je postao od "w"(kao u: < ~~), ili od "y" (kao u:~~ < ~), onda se takve rijei, upotrijebljene kao lina vlastita imena, ne mogu skraivati, u svrhu gore navedene upotrebe skraenihimena (li;).
JI o

J':";",

~;,J ,~ );

~U::

Ovim je zavreno razmatranje upotrebe determiniranih imena (osim

414

odnosnihzamjenica, o kojima e se govoriti u vezi s odnosnim reenicama, kako je ranije istaknuto). Sada emo, pak, preci na sintaksike osobitosti upotrebe tzv. glagolu slinih imena.

Glagolu slina imena - ~

.;

t~i

....0

...

. (nomina verbalia)

r :

Ta su imena, neto ranije spomenutih est grupa imena, naime: 1) infinitivi.i) participi: 3) obini pridjevi; 4) elativi; 5) odnosna imena i 6) rijei glago1skog znaenja.P Nasuprot ostalim imenima u arapskom jeziku, koja imaju samo imensku prirodu, imena, pak, iz ovih grupa, osim imenike, mogu, u odreenim sintaksikim konstrukcijama, imati .i glagolsku rekciju. Takvi su, u prvom redu, infinitivi, dok participi, odnosna imena i ostali pridjevi, mogu, osim svoje pridjevske, imati nekada imeniku, a nekad i glagolsku prirodu. To se razlikuje prema njihovoj ulozi u recenici, u funkcijama njenih glavnih ili sporednih dijelova. Nav:.edenimredom odvojeno emo razmotriti ova glagoluslina imena, u prvom redu istiui njihove sintaksike osobitosti u odnosu na ostala imena, i iz ovih grupa i prema drugim imenima uopce, prvenstveno, pak, njihovu glagolima slinu upotrebu.

1. GLAGOLSKA IMENICA - ~
(substantivum verbale)'

~ o

r--'\
,

Ona se najee naziva: ~'.L..::.:Jf (= izvor), jer su po shvatanju tradicionalne arapske gramatike, sve ostale rijei proistekle iz njegovih prvobitnih oblika (u I vrsti glagola). O tome je bilo govora ve u morfologiji, pa neka se tamo pogleda i o drugom shvatanju u vezi s tim. Ovaj se termin esto prevodi kao: infinitiv, zbog njihove odreene sline sintaksike upotrebe, kako e se pokazati u daljem izlaganju. Arapski infinitiv je apstraktna imenica, analogna naoj glagolskoj

13) Sva ta imena kratko razmatra: Sikiri, itd., op. cit., II, str. 27-30 (pod fJi ~).

415

imenici, a nekad odgovara i naem infinitivu, pa ga, prema kontekstu, prevodimo, npr.: jS'T = jedenje, odn. jesti, i sl. Za njega li gramaticipostoje i openitiji odgovarajui nazivi: ~G= prvobitno ime, pa: ~: '. : ~\ = izvedeno ime. Neki: pak, infinitiv dobije znaenje prave apstraktne imenice, pa se tada zove: ~ ~I (npr. = postojanje svijeta). Nekada (tj. ne svaki masdar) poprimi konkretno znaenje, te je on tada: ~ ~I (npr.: ~~ ~ .1.>-GJi~ = Dahizovo djelo (tj. knjiga) o krtiama - (sl.' " , , Kada arapski infinitiv ima svoju imeniku prirodu, on moe vriti odreene sintaksike funkcije kao i ostale Imenice (pa biti: subjekt, predikat,objekt i dr.). O njima e se, pak, posebno govoriti u vezi s raznim dijelovima reenice, pa se na takvoj upotrebi infinitiva necemo ovdje posebno zadravati. 14 Kada masdar ima verbalnu prirodu, on 'se moe upotrijebiti mjesto odgovarajueg muglagolskog oblika, kao i obratno, pri emu ti izriaji (sintagme ili reenice) uglavnom ouvaju isto osnovno znaenje. On u tom sluaju (kao i sam glagol) moe imati svoj objekt (direktni ili indirektni), te druge glagolske dopune, tj. razne adverbijalne oznake itd. Direktni objekt infinitiva dolazi u tzv. objektnom genitivu (kao odrednica uz infinitiv, u genitivoj vezi), npr.: ~)l.)i~\:-~T\~T~':i = Nikad nije lijepo klevetanje (svojih) drugova (ili klevetati '(svoje)drugove). mj. ~)(.)iYeJ07 = da se kleveu drugovi. Slino tome i subjekt infinitiva stoji iza njega (u aneksiji) u tzv. subjektnom genitivu, npr.: ..l....;--U ~ .!.IL", L.:..........,. <../~\ JL.jl = Beskorisno je oevo slanje Hasana onamo (mj. Beskorisno je da alje otac Hasana onamo.
" J o __ __ ,... J ,::;.... __ ,... "_ J ,... o

;:':'1

rlwr~';"~

- tj....

\~' :..

:/l\~:;' 0L

Meutim, nekada takav subjekt infinitiva stoji u nominativu, njegov objekt u genitivu iza njega u aneksiji. npr. ~ ~~~1 ~~~~;~ Raduje me njeno itanje te knjige (mj. da se to izrazi glagolom:

:""~~1

~ 7)5 07~~

= Raduje me to ona ita tu knjigu).

Infinitivi od glagola s indirektnim (odn; prepozicionalnim) objektom zadravaju reakciju svoga glagola, npr.: \~7 ~1 nema snage uvijek to podnositi (mj. da se kae:

P~ ~~. ~ ~. = On

14) Vidjeti o ovome: Reckendorf, op. cit., str. 171-174, & 97~101, pod naslovom: Konstruktion der Infinitive; 'A. Hasan, op. cit., III, str. 178-230.gdje se razmatraju i razna pitanja u vezi s oblicima i znaenjima infinitiva, koja su obraena kod nas u morfologiji. .

416

I~r ::D1 ~

or ~

;, i..5~'J = On ne moe da to uvijek podnosi).

Ipak, nekad prepozicionalrur konstrukciju uz infinitivjmoe zamijeniti genitiv (u aneksiji), npr.: ~,lSJrJ:.:mj. ~,lSJrJl = sklonost prema lai.

J::

Infinitiv e imati objektu genitivuiza prijedloga: J u sluaju kada je: 1) infinitiv u adverbijalnom akuzativu (npr. u tzv. ~ J;..LJ\), kao u primjeru:
, ~::: o,...'lfl. ". .. '"

~~,~

r(j

= Harnid Je ustao iz potovanja prema naem ocu.

".

"

2) Kada je infinitiv neposredno odreeni lan, npr.: ~~ ~~

tle;.

ispred svoga objekta i kad je uz njega = spreavanje progonjenja ljudi.

3) Objekt infinitiva je takoer u genitivu iza J, kada je subjekt (u genitivu) stavljen izmeu infinitiva i njegovog objekta, npr.: or ::.u ~~ ::;::::. ~~ = njegova pomoc tebi da ostvari.svoju.elju (tj.... or !J~;' = on ti je pomogao da ...). Uporeujuci ove konstrukcije u vezi sinfinitivom, treba istaci da je njihova zamjena odgovarajucom drugom konstrukcijom (npr. aneksijom), a naroito glagolom, obiniji i stilski bolji nain izraavanja. Tako je mjesto da kaemo:

~W ~ ~ '$' :1; = Doznao sam za' Alijino uenje plivanja bolje reci: ~W~~ ':J:~ 1.S~:i;,a moda jo bolje: ~W~::~0-Jr u::1; =
Doznao sam da Alija ui plivanje (ili: pliva ti). Infinitivi prelaznih glagola mogu se upotrijebiti u nekim sluajevima (kao i kod nas) i u aktivnom i u pasivnom znaenju. Tako; npr.: ~3;;'~ moe znaiti (aktivno.) = Huseinovo druenje (s nekim) ili, pak.idruenje (neije) s Huseinom. Nasuprot infinitivima koji imaju i glagolsku prirodu, stoje oni za koje se smatra daje nemaju, a to su ovi sluajevi: t:,5J!~~ (ili t~~\ == ime naina, kad: ~::: = nainhoda): o~J(,J.:.a.:(iii o;J\ ~I = im~ jednokratnosti, kao: ;~~j = jedna posjeta). Tako tu glagolsku priroduCgubi i infinitiv, kada ima atribut uza se: ~..L;, ~? = estok udarac; kao i tzv. opci objekt, kada slui za pojaanje svdga glagola, a ta je: rcJ",..::wi npr.:~I)) ~~Y\ .::J)j = zemlja je bili) jakozatresena,
,

:..u:.

'

Meutim, kada se u ovakvoj konstrukciji ispusti glagol, onda preostali in~initiv dobije znaenje svoga glagola, npr.: ! ~~L.CJ'l (mj, \;)-r ! L.1)"l ~~) =Poastite(lijepo) svoje goste! " , Infinitiv u akuzativu moe imati i kvalifikativnu ulogu, tj. pridjevsku G)Sr = funkciju, kako je sluaj kod tzv. specifikacije G... '.: II) npr.: ~\; najponizniji meu nama.
27 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKJ\

417

Inae, neki infinitivi mogu se upotrijebiti kao pridjevi (to je: ~\ )/~l). On se tada ne mijenja ni po rodu ni po broju prema imenici uz koju doe kao njen atribut, npr.: J~ (Olf') ~) = pravedan ovjek, odn. pravedna ena; pa tako, u mnoini: J..l,>;. (~L""';_ ) JI.:::-) = pravedni ljudi, odn. pravedne ene. / /
,li

--

'"

,li o

__

oVl .... o __

,lI"..-

o....

,li

__

,li

__

J~\ ~0 = poderane

Ima, ipak, sluajeva da takav infinitiv bude u pluralu, a imenica moe tada biti i u singularu, npr.: J~\ ~~ = poderana haljinka, a tako isto: haljine.

2 a) PARTICIP AKTIVNI -

~wr~~-15

Ovaj glagolski pridjev radni (kao i ostali pridjevi iz ovih est grupa), osim svoje pridjevske, ima, u odreenim slucajevima, i rmeniku prirodu, koja nekad, estom upotrebom, ak prevlada onu pridjevsku, a to odreuje kontekst, odn. odreena sintaksika funkcija u reenici. Tako iz govorne situacije da se utvrditi kada je isti particip (aktivni) upotrijebljen imeniki, npr.: J,;'~ ~L::.. :'""7-~oS- = Meu njima je bio (neki) nepoznat mladi. Ista rije (yG) javlja se u pridjevskoj upotrebi (kao atribut), u reenici: ~G ;; = A on je tada bio mlad ovjek.

,~';;3

Neki se participi, kako smo istakli, s vremenom ponu preteno upotrebljavati kao imenice, kao to su, npr. ~L;, = pjesnik, ri . = musliman i dr. / /
,ll .."fi ~ .J.

Nasuprot ovom, nekada glagolska imenica bude upotrijebljena mjesto participa, npr.:)~ . lo mj.;~ . lo = ponirua voda; L;~ ~I) = Zaista sam ih vidio svojim oima (ili: lino). /
c __ .,;l __ ""..-.,;l __ :::..... ;:;;

"i

:>____

~l mj. ~ko
'!f :::..,.

..

Osim spomenutih imenskih vrijednosti, participi (i ostali pridjevi), u odreenim okolnostima, imaju glagolsku vrijednost. Meutim, nasuprot pravim glagolskim personalnim oblicima, participi (i sl.) ne ukazuju ni na koje odreeno glagolsko vrijeme. Tu ulogu lokalizacije li vremenu uz njih obavljaju pojedine rijei ili izrazi, koji imaju tu funkciju (naime, prilozi i priloke oznake za vrijeme). Kao i kod infinitiva, opet emo u prvom redu obratiti panju na glagolsku prirodu ovih oblika u sastavu reenice.
15) O njemu se govori kod 'A Hasana, op. cit., III, str. 231-259.

418

Tako participaktivni

prelaznih glagola moe imati svoj objekt/ i to: 1)

~
"" JI

direktni, (u akuzativu), npr.: ~ ,.. :.. d;Jr~ ~~[j~1 ~

.-" " ",-"

= Da li Selim

obavjetava svoje prijatelje o tim dogaajima? (mj.... ~

~ )

~~wr:.. ..u, ~
:.:.-; ... ~~

2) Indirektni objektu genitivu iza prijedloga, npr.:

~;..~..u\ ~ ~Lj.. ::Jl1 = Zar se ti boji ulaska u ovu umu? (mj.

. .. Y-'..0 JI J~1).
rill(~ =
Ovaj djeak je posluan svojim roditeljima (mj.:

~;'1 ~ ~~ I~).
Ovaj particip moe imati iza sebe (u aneksiji) objektni genitiv (pa tada esto ima imeniku vrijednost), npr.: '-:" yJJ1 ~~ = onaj koji prata grijehe: .. ~r~ = onaj koji pomae slabe (pomaga slabih), ,-:"hSJT~;:= pisac knjige: 4::J(~1. = direktor instituta i sl. .. ..
~, J' .

:;j~(::"r~~(mj,

~r

Za nas je neobian sluaj kada particip aktivni dobije subjekt u nominativu, s kojim se slae po rodu i broju, a ne sa svojim predikatom, to bi za nas bilo normalno, kako e se vidjeti iz slijedeca dva primjera. ~G ~ (mj. tSG ~

..

..

J./~

~r) = Omerova

je sestra zahvalna.

8C~

GCL;.. ~~1)= Sinovi ~~ih susjetki su marljivi.

Ovakv~ konstrukcija predstavlja sluaj (tzv. anakolut - ~~ '/ f) 16 izolacije prirodnog subjekta d"\: ~', 11, kao to je u prvoj reenici: ~ )~Cijela ta reenica naziva se: L>~<Ji ~I , a ona manja, imenska reenica, (ovdje: ~G), koja slui kao predikat (~I) onoj vecoj, zove se: L>~~I.

~r

Spojena lina zamjenica (ovdje: ~),koja vee manju reenicu za subjekt one vee, zove se: ~\)I (= koji povezuje) ili ~W\ (= koji ukazuje na prethodno). Ovakve reenice mogle su nastati mjesto onih za nas uobiajenih, kako pretpostavljamo: iz potrebe da se naglasi prirodni subjekt; zbog jo nedovrenog oblikovanja cijele reenice .u naim mislima; usljed nagle promjene toka tih misli, iz namjere da reknemo neto drugo nego to smo u poetku htjeli, te moda i iz nekih drugih razloga, emotivne i druge prirode, Dalje, particip aktivni (upotrijebljen bez lana) ima glagolsku vrijednost jo u slijedeim sluajevima, kada vri odreene sintaksike funkcije, a) Predikat (;jJD imenske reenice, npr.: ~ Sa'dovi roditelji putuju u Egipat. ~~ i..LJlj~L-..:~ .... ..
.. ..

16) Opsirnije o tome: Reckendorf, op. cit., str. 366-373, & 182 (pod naslovom: Isolierungdes naturlichcn Subjckts (Anakoluth). - Openito o ana kolu tu vidjeti: Simeon, op.cit., I, str. 63-64 (pod: anakolut),
27 ' GRAMATIKA

419

b) Atribut (~{), npr.: ~ 0":!JJr~ =emsudinova ki je vjeta, c) Oznaka stanja (JW\), npr.: ~) (Se Ll...L:.:,~L;.. = Doe na prijatelj jaui svoga konja. ' , d) Ovaj particip ima glagolsku prirodu kada je pred njim: 1. Upitna estica: ~ GJ~ dobrocinstvo ? 2. Odrena estica:
kuce, " '"

~t.:

:.:..Jr:.L>-G-i = Zar ti nijee

njegovo

o);::r. E.)~;L:= on
,

nee izaci iz svoje (ili: njegove)

.

3. estica za dozivanje: ! ty<Ji~~~ ~L.~ = O ti to stanuje u toj kolibi!

2b -PARTICIP PASIVNI - ~;Dr~~17

Ovaj glagolski pridjev trpni (kao i onaj radni), osim svoje pridjevske vrijednosti, moe imati esto i imeniku, a nekada ima i rekciju glagola. Kao pridjev vri 'sintaksike funkcije, poput ostalih pridjeva (tako, npr., atributsku, o kojoj e se kasnije posebno govoriti).
1Jl

Ovaj particip esto dobije znaenje imenice, npr.: ,) ~ (i ~) = napor; J~ (i ~) = zakletva; ,)Y Y' (i ~) = obecanje. Ponekad se tako upotrijebi ovaj particip u enskom rodu, npr.: U~ (= zakletva); o,) y .r" (= obeanje);~)~ (i ~.,'~) = laganje, la; ~)~ (i 'j'.L;') = govorenje istine.
, >,

,Ji

Ji

o...

o ".,

Jlo

'""

'

'ili

'lll

,~o./"

'lll o

/'

.,,::

-~"-..

.'

,li...

JI.o

,.

~/

Ji

Obratno, nekad glagolska imenica ima znaenje participa pasivnog, kao to su ove: ~ = 'j;;":' = (ono to je) stvoreno, stvorenje: .:.,..~ = :.,..)~ = (ono to je) iskovano, kovani novac, i slini primjeri. U pogledu verbalne prirode participa sluaj eva njegove upotrebe u sintaksi. pasivnog evo najvaznijih

a) U konstrukciji izolacije prirodnog subjekta (anakolutu), iza participa pasivnog doe subjekt (~LJi ~G) u nominativu, npr.:~;'i~;;' ~\~ ~..L:,.,.

~VI = Nagraen je sta;iji bratmoga prijatelja Fuada. Prema ranije

, , ,

" objanjenom (kod participa aktivnog) ovdje je: (izolirani) subjekt cijele reenice: ~ljJ~..L:.:" a ostalo (od ~;,;.) je njen predikat. Meutim, ovo
17) O njemu, pod tim naslovom, govori, npr.: 'A. Hasan, op. cit., III, str. 260-268. O participu aktivnom i pasivnom vidjeti takoer u: A Grammar of the Arabic language translated from the German of Caspari. by W. Wright, Third edition revised by W. R. Smith and M. J. de Gjoeje, Vol. I, Cambridge 1955,str. 131-133,& 229-230.

420

posljednje ~;;.,

je manja reenica

Cs):,Jr~(),

iji je predikat sintagma:

a njegov je subjekt (u nominativu)

:;.s-~lT~;...r .

particip

pasivni

b) Iza participa pasivnog moe stajati subjektni genitiv (u genitivnoj vezi, kao njegova odrednica ..:Ji ~wf), npr.:

0L.)1 ::..u~~ J~\

vrijeme: "

eLi;' Lo 08- ;. Ji = Malo

,

je ko od nas bio smiren u to

c) Particip pasivni moe imati uza se objekt (... J;J.:Jf), ali samo od prelaznih glagola koji regiraju dva direktna; akuzativna objekta, kao to je, npr., ~ (= nauiti) i sl. Tako particip pasivni: ima objekt u akuzativu:

;:J::

~r = Pas

~f,

u reenici (opet u konstrukciji naega strica emsudina

anakoluta):

u-:::..ul ~
'
18

\ :~. -;,.

nauen je na lov.

3. - OBINI PRIDJEV (adiectivum) Gornji arapski naziv je skraen od: pridjev (svojstvo) slian participu aktiva slino znaenje i sintaksiku upotrebu.

4.->: \iL",a.\\
i pasiva.

J;::J\J -yWI~l,
Naime,

~' ~"

= on ima njima

'.lI~f

Osim funkcije kao pridjev (npr. kao atribut, o emu e kasnije biti posebno govoreno), on, bez promjene oblika, moe imati i funkcije naih odgovarajuih imenica. ' Tako, npr.: ~r moe znaiti: slijep ili: slijepac: ~:' :... = dobra ili: dobro ~ , djelo; ~f = bolestan ili bolesnik i dr. Kao imenice ovi oblici preuzimaju njihove uloge u ree nici, pa mogu biti, npr.: subjekt, objekt, predikat i dr., a o tim dijelovima bit e govora u posebnim odlomcima. Ovdje glagolsku emo, pak, razmotriti vrijednost, tj. odreena sluajeve kada svojstva glagola. ovakvi pridjevi imaju

a) Ovakav pridjev (kao to se vidjelo i kod participa anakolut) moe imati subjekt u nominativu, npr.: ~ Harisova je narav lijepi '

u konstrukciji ~ ~)~ ,

Zajedno, pak, sa svojim subjektom ovakav pridjev moe izoliranom subjektu (~)~-) ovakve vee reenice Cs;.sJTa:..;.Jf)

biti atribut , npr.: ~)G' -

~..L,.,~~ ~

= Haris, ija je narav lijepa, moj je prijatelj. tj. kao odrednica

b) Subjekt pridjeva moe doi u genitivu (aneksije,

18. Morfoloki i sintaksiki ovi su pridjevi obraeni kod 'A. Hasana op. cit., III, str. 269-305.

421

~1 0WU, a koji e se u odreenosti ravnati prema tome pridjevu, pa e biti sa ili bez odreenog lana, npr.: ~ ~)r ~j = Zejneba milostivog srca, ali: ~ 4~ :. :~j = Zejneba je milosti~a srca - to se moe izraziti i ovako: ~.U ~~ ~j (gdje je pridjev kao predikat indeterminiran) . ,
. ,

Gornji genitiv naziva se predikativni genitiv, jer taj pridjev moe postati predikat toga subjekta, kada je on predikatni lan imenske reenice, npr.:~~ 4J.; = Njeno srce je milostivo. c) Obieti pridjev, koji odgovara nekom prelaznom glagolu, (npr.: .~ prema: ~), moe imati objekt (u akuzativu), kao, npr.: ~) I":.u,' = Tvoj otac slua te tvoje njei svaki dan. 4. ELATIV - ~
o;:; J'

/;. JS'

~ '

!l~10~

r"'~ 19

Ovaj se oblik naziva i: J _ a 'o : rr J.:-11, s obzirom na osnovnu formu (u jednini mukog roda) elativa, koji slui za izraavanje pojma naeg komparativa i superlativa. Ovdje e biti govora samo o tom obliku i ostalim koji mu pripadaju (sg. f. ~, itd.). O drugom nainu za izraavanje komparacije (kod pridjeva koji u po~iti~ imaju oblik j.:Jn pomou ~zv. specifikacije (oo',: I\), kao u primjeru bI;" :.L:::.r = crnji, prema pozitivu: .);J = crn i sl., govorit e se pri razmatranju te konstrukcije u posebnom poglavlju. Pored toga to elativ ne mogu imati odreeni pridjevi, s obzirom na njihov oblik, tako ga ne mogu imati i neki od njih po svome znaenju (npr.: ~r = slijep; = mrtav, i sl.). izuzev, eventualno, kada se upotrijebe u nekom figurativnom smislu.
~o : ' '.

~r ~ = Ona je ljepa od svoje sestre stariji od svoga brata. l~_JJ~ ... ::.L.).:or~~)j~r = A~ed i Ferida s~ inlai od tebe. ~W0--l$}r JL.Wi
su snaniji od djevojica djevojke vjetije su od onih mladia.

Za izraavanje komparativa (pri poreenju) slui oblik J.:-1r, i to bez obzira na rod i broj imenice na koju se odnosi, s prijedlogom ~ = od (nego), to e se vidjeti u slijedeim primjerima: ~r ~ .;sr:.:.Jr '= Ti si

= Djeaci

J<\ rr::J-J) ~ ~r 0C~rr:'J~ = O~e

Da bi dobili znaenje superlativa, ovi oblici, stojei iza svoje imenice,

19) Elativ, s njegovim oblicima i upotrebom, razmotren je kod' A. Hasana, op. cit., III, str.
380-419.

422

dobiju odreeni rei, dakle: lijenika;

lan (kao i ona), a s njom se slau u rodu i broju, pa emo = najstariji brat;

~YrtY\
(~\JYi')
,

.:{._+'\Yi0~\
ljudi;

= dva najuvenija

0rLJYTJ~~\
,

=' najvredniji

cs~~\

najmlaa ki; '0~ najstarije ene.

0GQ\

= dvije najvrednije

djevojke:

~~;.5Jr :(':\\=

Iste ove primjere moemo, meutim, izraziti pomou genitivne veze u kojoj e elativ biti odreenica (~0\), i to: ili uvijek u obliku j.:Jt, ili e se ona mijenjati, slaui se u rodu i broju s pripadajuom imenicom, koja e u oba sluaja stajati u mnoini. Isti primjeri u ovoj sintagmi izgled at e ovako:

~;-tr (~\S'r) ~r Jl;.)T (~r) ~r ~QJT ((1'.;J) ~r

~::.,o (CS~).:or
,

~4YT(\~r) ~r

~'~0 (~~;S)~r

Kako se moe razabrati iz navedenih primjera, izraavanje u svim sluajevima samo pomou oblika neprecizno je i vieznano, jer ne razlikuje ni roda ni broja. Tako, npr., sintagma: J~~ ~1 moe znaiti: najstariji ovjek, dva najstarija ovjeka ili najstariji ljudi; a: ~L.-Ji ~1 = .najmlaa ena, dvije najmlae ene ili najmlae ene, i sl. '

J-:.jl

U nekim odreenim sluajevima arapske pozitivom naih odgovarajuih pridjeva, npr.:

emo

elative

prevoditi

).:o~l\= Veliki
Oblik: predikat,

L~YT) J~YTJ~\ = Bliski (srednji, Daleki) Istok; ~ji ~~)t = Srednja Evropa; cs~.(..Ji\,. .. T = Mala Azija; ~ ~'k.r. =Velika Britanija; ili ime zvijea: cs;~..J(j cs;s:Ji ~ ~~ = Velika i M~la Kola, odn.: j ~~5v\~/.ur (~~iT,
i Mali Med vjed, i dr. upotrebljava ~ se za svaki rod i broj kad je on indeterminirani

j.:Jl

npr.: ~1

brata su bogatiji, najodbojniji

::.u~ ~1

= Sulejma je ljepa, ~1 ~Iyl = Njegova dva ~r = Vi to bolje znate. - ~Iy..~~;'lljr = Ja

- ;jGjU

najbolje po znam njihove prilike. su prema najmilostiviji prema svojoj djeci.

C:J~1 ~1~Yi'=

ponizavanju.

- ~~ 'J~1~

J -;\r ~

Slobodni

ljudi

Oni su

Nekad oblik: ima znaenje tzv. apsolutnog superletivs, kada oznaa va visok stepen nekoga svojstva, bez poreenja s nekim (neim) drugim, npr.: 0~1 y,j = a to je vrlo lahko za Njega (tj. Boga, Q., 30, 27).

J-..:Jr

Neke imenice po svome znaenju imaju nekad funkciju elativa, kao to su: ~ = (najibolji: ) = (najlgori, npr.: J'LH ';:- = najbolji ovjek; ::L. ) = On je gori od tebe, i sl.' ,

Y,

423

Druge neke imenice imaju znaenje superlativa, njegova elja;

npr.:

~;-JI 6

~L:. ;S = najvea
npr.:

= najdublje poznavanje;

(L5~(aju;) ~~ ~ znaenje, i sl. kada

0t !I\~(aj
= vrh; dobije

= To je najvie to moe uiniti. Nasuprot tome elativ lahko dobije imeniko .

~t

0\~;Y= jutro

i veer:

Elativ rijetko ima glagolsku subjekt, kao u primjeru: djeluje savjet kao to je Salih.

>s-Yi = velikani, .

magnati

vrijednost. To je u sluaju
= Ne poznajem

~W- yr ~ tJjt I':G-t0 ;t'J

nikoga na koga bolje

5. ODNOSNO IME _ ~.~Ir-""'~ r( '{i

j :o

20

Odnosno ime (ili relativno, ar. takoer: .~ ~' ~II) jeste prvenstveno pridjev izveden iz drugih imena, ali i iz drugih pridjeva, pa ak i nekih estica. Ono ukazuje na neki odnos prema znaenju rijei iz koje se izvodi (npr. srodstvo, porijeklo, zanimanje, grau, svojstvo i dr.), Takvi su, npr.: ~~ = abasoviki, abasidski; kovaki: ~~ = zlatan;

~;2-t= tamnocrvenitd."

~,)\~

= bagdadski;

~~ ..

= egipatski;

~i..=
..

Kao i ostali pridjevi, i ovi lahko postaju im~n~ce po svojoj sintaksikoj funkciji, kao, npr.: ~ = hanefija, hanefit; ~C= Mekkanac; ~J';' = Sirijac; = knjizar [ dr. -

:;s

U svojoj vrijednosti, kao pridjevi ili imenice, u reenici imaju uloge tih vrsta rijei. Upotrijebljeni u glagol skoj funkciji, ovi oblici mogu imati (kao ostali pridjevi) svoj subjekt

~;t~\~ ~t ~ .. ~ :;,.~.;; p\:G.

prijatelj Enis, iji je otac Iraanin.

(y.W\

~G)

kao to je:

JI'?, u recenici:
ljeta e me posjetiti moj

=Ov~g

6. RIJEI GLAGOLSKOG ZNACENJA _

Kako je iznesenohmorfologiji, ukazuju na znaenje pojedinog
20) lA.

pr~

21

to su rijei (zvane: jwY\~L...:n koje glagola, ponajvie na imperativ

Hasan posvecuje poglavlje o odnosnim imenima, uglavnom nainirna njihovog obrazovanja (op. cit.,IV,str. 657-686). 21) O rijecima glagolskog znaenja pogledati kod 'A. Hasan, op. cit., IV, str. 136"155 (s tabeom tih rijei na str. 155).

424

(;vr J..-; ~I=

kao.

c,

= prestani);

rjee na imperfekt

(UW! ~ ~\) -

kao, npr. ~~t ~.boli me, odn. kao uzvik: ah, jao); ili perfekt'(~wr kao jG = velika je razlika bila izmeu). Po svome intenzitetu izraavanja volje ili osjeanja ove rijei su jae nego odgovarajui im glagolski oblici . Ranije je, takoer, pokazano da su ove rijei, ili prvobitno (~r) u ovakvoj upotrebi, ustvari, uzvici (npr.: ~ = uti), ili su nastale prenoenjem ( nekih rijei u glagolsko znaenje, i to: od prijedloga (npr.: ::;:. ~1 = ukloni se, daljel): od prijedloga za mjesto (imenice u akuzativu), npr.: ! (Idi) naprijedl): od infinitiva (npr.: J ~j~ = polahko (postupaj) i sl. '
., ~ '" .0 ~

J:.-; ~\-

J;':':)

rL:l

Ove rijei su redovno

nepromjenljive

(~),

ali neke mogu

dobiti

pronominalne.sufikse za rod i broj (kao to s~~~~ = uzmi; w~ = daj; ~ = dovedi; = pouri). Neke, pak, mogu dobiti spojenu linu zamjenicu 2. l. 1.jednine !.I npr.: !.I~j~ = polahko, pazi! y = dri se (ega) i dr.

J..

Pored ranije (u Evo jo. nekih takvih rijei (prema A.!:Iasanu). morfologiji) spomenutih, ovdje spadaju nepromjenljivi oblici imperativnog znaenja (tj. oblika: JCJ ), npr.: ~C= zahvali: ,:Ij = procitaj: y8'= napii i dr. ., ,., , Dalje imamo: pouri; ':.J , ~ doi, prii; ~
y. c

J))

, ~

(s ak.) = dri, uhvati; !.I~:.G- = uvaj se; ~ je; '; ~;

""

= dosta, dovoljan

(s ak.) = kloni se; :" :~ = "hodi, (~~ ,

, ~

, ~

= pazi (kae se onome ko

= pouri; J~~ = kako je brz ili pouri; posrne); i~ = nita nije ostalo, i dr.

Neke od ovakvih rijei, s obzirom na njihovu glagolsku prirodu, mogu imati subjekt (J.>.Li..Ji), npr.: :':'-1 ~bj :.:.,~ = Daleko je tvoja domovina. Nekada je taj subjekt cijela reenica, npr.: ! toga da bi se vratilo ono to je prolo! Neke od njih mogu imati objekt, i to: ili direktni, npr.: ! Uzmi ovu knjigu! Doi na molitvu! akuzativa
! _,:~;;'

~L: ~ ~ Jl :.:.,t;~= Daleko

od

~r :! I~ \;.t = Dovedite
~
(ili !

~G..-<Ji \:G ~~ =
~ ~

Amra ,d~ ga za,neto

upitamo! - ili indirektni

!

t.k

ti~1 ~~ = PouriIrto

(prepozicionalni)

objekt, npr.: ! o~\

na sastanak! - Nekad mj.

moe da'i ( genitiv, npr.: ! /~j

\~j ~)

Budi blag

(paljiv) prema Zejdu!

425

SINTAKSA PADEA

~ r~
Jl

~\1WT

22

Naziv za pade je: terminom ireg pojma: uope od nekog regensa

uGJ~

(pl. ::..\iG-, lat. casus), ali se on obiljeava

(pl, ::..\i ..I"':"':"':)' to oznaava regiranu

naziva: rekcija (~).

rije

(J:-~)' a ije se djelovanje

Padei su odreeni oblici imena (imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva) u njihovoj promjeni (deklinaciji), sa raznim funkcijama u ree nici pI.

(u:;.

J:,;-). U arapskom
1) nominativ

jeziku, kako se vidjelo u morfologiji, postoje tri padea:

(~r,;J). Glavni su,

(e), 2) genitiv (.;.) i 3) akuzativ (~).

ili ~\). u

Reenica uope ima glavne dijelove (tw.) i sporedne pak, podmet (subjekt, ~~ ~I) i prirok (predikat, ~f U glagol skoj je subjekt: pasivnoj:~wr~G

Oni se nazivaju razliito, prema vrsti recenice u kojoj stoje.

J;.~, a predikat:

~,

u imenskoj: ;'\:;..'.i ~;

i (~~)'~t~~f.

'

Sada emo odvojeno razmotriti sve tri grupe padea s obzirom na njihove sintaksike funkcije u njima. Navodit emo ih najprije skup no, a zatim e se govoriti o svakoj toj funkciji odvojeno.

A - NOMINATIVI -

~~):;J\

Razmatrajui najprije glavne dijelove reenice uopce, tj. subjekt i predikat, 23 a u odnosu na pade li kojemu oni stoje, ustanovit emo da oni u nominativu dolaze u slijedeim sluajevima.
22) Sikiri, itd., op. cit., II, str. 26-43, pod tim naslovom kod moninativa, osim o subjektu i predikatu, govori i o nekim drugim temama koje su u ovom radu obraene drugdje (tako: infinitiv, glagolu slina imena, kongruencija subjekta i predikata, estica i njoj srodne). O padeu uope vidjeti: R. Simeon, op. cit., II, str. 1-4. 23) O subjektu i predikatu vidjeti jo: Caspari, itd., op. cit., II, str. 250-272, & 112-135; 'A. Hasan, op. cit., o subjektu i predikatu imenske reenice, govori u svesku I, str. 400-493, o njima u glagolskoj recnici: II, str. 61-95, a u pasivnoj: II, str. 96-120.

426

1) Subjekt glagolske recenice, i to: a) sa glagolom u aktivu (pa se on tada zove:

ryL:Jr pr~~),

npr.: ~J..,..G-.d~ ~~~~

TJ = Omer je mnogo
,

puta proitao svoju lekciju. b) Sa glagolom u pasivu ('yw-r~G), npr.: pohvaljena zbog njene marljivosti, ' 2) Subjekt (tI ~: '.J\) i predikat ~f) ~ = Merjemin otac je bogat trgovac.

~~~\r
, "

~c..:.~.L. = Suada je

imenske recenice, npr.: ~G ~;. ;'1 '

~~

3) Subjekt pomocmii glagola 0\5' i slinih

( ~\;"1j 0\..5' '-:-'~ ~\),

bogobojazan ovjek.'

npr.: \~ Q ~ ,

~J"~1 0\..5'

Njegov brat je bio

~ u-~::;"

4) Subjekt odrenili estica "ma" i "la" slinih glagolu "laysa" ')}jL. ~\ 'Ji, npr.: ~; jjl. = Zufer nije bolestan. - 0\1 ~1 ')}= Ahmed ' nije'odsutan.' . 5. Predikat estice "inne" i njoj slinih

(~\;-lj 0l~~), npr.: 'L.:! ~1::' ~; 0lZaista je njena majka plemenita ena.
6. Predikat estice "la" za opce nijekanje
(~

sjedi kod

nas:

'J ~),

npr.: G~ ~~

. .

0'l\~~')} = Nema nikog sada da (koji)

Asada emo razmotriti svaki opsirnije.

1. Subjekt glagolske recenice

Istaknuto je da ovakav subjekt stoji uz glagol u aktivu ili pasivu, a ranije se vidjelo da glagolski subjekti mogu imati i tzv. glagolu slina imena (p~(:.1). U ta oba sluaja subjekt moe biti: imenica, zamjenica, pa i cijela reenica, kao u primjerima: -0~t J~ :,:,:';,j = Popravilo se stanje njegove porodice. - i;.!Wf \~ = Ovaj se vratio juer, ~.~~ mu je bilo da ga oni prate.

e-~

01 ~

ji = Teko

Kako se vidi iz posljednjeg primjera, gdje je subjekt reenica sa 01 i glagolom u konjunktivu (~~ l!G..:J\), a takoer i kada glagol ima znaenje elje i sl. (optativa) ili, pak, zabrane (prohibitiva), npr.: (optativ):
!

~y'1 ~\~~ = Smilovao se Bog tvojim roditeljima!

)~I
"

- (prohibitiv):

:1 ~'Qj')}
427

! ~;;...,
-""

J~

= Ne

sjedi besposlen po cijeli dan!

Kada glagol uza se ima tzv. temporalni ekspozant (tj. .rije koja precizira vrijeme glagolske radnje, odn. lokalizira ga u vremenu, kao to su neki pomoni glagoli, prilozi za vrijeme i sl.), ili stoji iza nekog inhoativnog glagola (za oznaku poetka glagolske radnje), onda subjekt stoji izmeu njih i doticnog glagola, npr.:

I~(,_ .

vraac se vie puta ... ili, pak: poe plakati i jadikovati. Kada skrivena zamjenica je subjekt (npr.: ovdje: (npr.: glagolske

J~~ ~ ~:/~~\:.:.:~ = Majka

reenice lina zamjenica,

e-:;'j ~'-4 ~~ J\S = Dabir

Probdio

je odlazio i

djevojice
biti:

ona moe (npr.: ~

~J),

je cijelu no ... ta je skrivena linom zamjenicom lina

;,); izrae~a

spojenom

)~ rG; =
zamjenica

Sjedjeli smo pred kuom kao subjekt,

~;..sr J k ~;";j;, ~~ = On
(..-:0

.. ovdje je to: G_); rastavljena (

i brat mu. otili su na pijacu.

Lina zamjenica

dakle, moe biti izgovorena

))..)i, npr.:

'Ji, npr. (;, ) ~. Ona se, pak, zamislja (ili je subjekt neko drugo ime), tj. ona je: jG--:":' ,/T~G:- u 3. licu sg. perfekta :s-), imperfekta (. ~~) i imperativa (~), i t~ u oba roda.

:. ::S-) ili se samo zamilja

c:.

Lina zamjenica

kao subjekt (koji ne moe biti neko drugo ime) mora

zamiljati (tj. ona je: f prohibitiva

-'. '/T ~\j)

u 1. licu sg. i pl. imperfekta (~),imperativa

(., ~s-r

~ :. ~ s:.; ):

te u 2. licu sg. mukoga

roda imperfekta

(~1)

C:. ~~~).

Spojena (izgovorena) lina zamjenica, pak, (~-~-~-:JT)jWT~i), kada fungira kao subjekt, predstavljena je slijedeim .nastavima, fj. pronominalnim sufiksima (pri emu se sufiksi: .:> _ .. u dualu, i J _ u pluralu ne uzimaju u obzir): ' \_ : u dualu perfekta,
l:-:S ~ W
"''''' "'"..-

im perfekta
l ....

i imperativa
l:-:Si
,..Jl::: ~

, .:>~ , .:>~ ,

.... Jiy.....

;y~

).:... : 2. i 3. lice pio m. roda perf., ipf. i imperativa

(;.~::smj. ,I.,.'. ~::s-,\~ , J~

,

,J~

, \;51 ,\~);
i prohibitiva
'

.:> _
o

: p1. enskog
'~~ ( '. crr:
,J"..

roda imperfekta,
'"

imperativa

, '. O~("~ , '. ~ crr:

'~<-\ , ~ '. '~("'i, '. '~("~~ , '. o~("'~). o---> ~

obaju rodova, ~. (tj.~)
(G)

(~_)

~_

:1., 2., 3. lice sg. perfekta mukogroda -, plurala

::s-, ;. ::s- ,

izuzev 3. lice perfekta

I'

::S- , :. ~:S-;

G _:
428

1. lice perfekta

i.S -'
('.

2. lie enskog roda imperfekta, imperativa i prohibitiva.

~'?I'~~.
,

~('~

~
,

'~~,r)

Neki arabisti (Blachre), suprotno shvatanju arap skih gramatiara, ubrajaju meu glagolske reenice i one u kojima glagol doe iza subjekta. To je sluaj isticanja tog subjekta, ispred koga tada esto stoji esta 01, npr.
J\~ ~ ~~lj; drugovima na trgu.

~1 '

~(r:~0l

Omer se sastao juer sa svojim

Subjekt.pasivne ree nice naziva se: -yLJr ~G = "zamjenik subjekta", jer on nije pravi vrilac radnje, nego zapravo objekt u odgovarajuoj aktivnoj reenici, npr.: = Neprijatelj je poraen, prema: ~~('" :~ (i sL) = Naa vojska porazila je neprijatelja.

~~r;

ry.

Pravi subjekt (~, i sl.) u pasivnoj reenici otpada..a u arapskom se on moe izraziti samo sa glagolom u aktivu.

2. - Subjekt i predikat imenske recenice

a)

Subjekt imenske
_.~... J
ji __ ..'!!

recenice
;

Subjekt imenske reenice d'\:~'.I\)stoji u nominativu, npr.:~GJe neznalica. - o..l"..V ;L,..L:-JI '" Plivanje Je korisno.
__

= On
01
.

Subjekt ovakve recenice moe biti i cijela reenica, npr.: ~'. t'.
o

r~

~-lJ

. __

,g:....

".

~j
.... ,.ll .... __

= Dunost vam je da potujete svoga

uitelja,

'l ~ ... (mj.: ~ r1f-"-1

o J'"
ji -,

I;'~

CI

r~

~O

~j

= Dunost

vam je postivanje vaeg uitelja).

..

Kada je subjekt (izrina) reenica, kOL'ilpoinje veznikom 01, onda predikat stoji ispred subjekta, npr.:J~~ :.:.bi ~ = Istina je da si ti pravedan. Imenska (kao i glagolska) reenica moe, prema tradicionalnoj arapskoj gramatici, imati samo jedan subjekt. Ime vezano za subjekt ne smatra .se drugim subjektom, nego se naziva: J~ 'Ji (= vezan), a taj (prvi) subjekt je: ~ J~i (= onaj za koga je neto vezano). Takav drugi subjekt je, npr~,js-G u ree nici: \: .: l..c. ~ JI~~ JW js-Gj ~ = Hasan i akir su dva uvena lijenika u naem gradu. ' , , Subjekt imenske reenice mora biti: a) ili odreeno ime (L;.:.Ji) ili b) atributom, odn. aneksijom donekle odreeno ime (~~}:.Jf).

1-,-; 0.r--!
t
'I'J,.."

Primjer za a):
__ ....
ji...

ll'~)~= Kua naeg susjeda vrlo je velika.

-.

:r-j~~G

= Selim je ozbiljan mladi. Primjeri za b):

.

429

Imenski subjekt moe se nekad ispustiti, kao, npr., u odgovoru na = Kako ti je otac? - kaemo: ~;. = Bolestan (mj, lSl pitanje: ~ ~;1 ~;. = Moj otac je bolestan) i sL ' ,

""

~~'.{. ~ ~ ~ ~ U.- = Marljiv uenik hvaljen je u svojoj koli. --"..

---

:..;,.s-

b - Predikat itnenske reenice

Predikat ovakve reenice

c;;.Ji ili

f\:~'.IIstoji takoer

u nominativu,

kao u primjerima: ~ (~~ ) ~ = Tvoj stric je razborit (covjek). t.J(., (;8) G~ = Fati~a je dobro stiva (djevojka).
, ,

Imenska reenica moe imati vie predikata. Oni se u njoj niu jedan za drugim naporedo bez veznika (tj. asindetski), npr.: :'G...: ~L. j..WI Il.:" = Ovaj radnik je pametan, 'vjet, priljean. ""

J3~

Predikat se slae sa subjektom u rodu i broju kada je taj predikat deverbalno, izvedeno ime ~I), kao to je u primjerima: ~Lili C.u,

(y " ;.

J.:>~ = Ovaj sudac

(kadija) je pravedan. ~

milostivog srca. - G.:>\!~1J ~'ii:' ;'! 0\ ". :.:;. budunost svoje djece. . ". o ~ '"

~~ :. : ~j = Zejneba je 0\"iJ\}i = Roditelji su zabrinuti za studenti

".. /~ ".. .. ",
Ji , .

~C:' ~ Jj;~:;2~~ :\1;':" = Ovi

...
'"

marljivi su u svome studiranju. - ~L;JJ ,.:..>l.,t.4Ip Ut>- ul:.; = Keri nae tetke (po majci) krajnje su skromne.
~
",.,...

...

..

Kada je predikat neizvedeno ime (..Lol::- r---I), tada se on mora slagati sa o svojim subjektom i u rodu 1 u broju, kao u prImJeru: ~ j ~ ..l::->-}\ 4..:>- = Njegova jedina ljubav su knjige i priroda. ' ,
4 ~... / '"

",,,i

'Ili

Ji

Ji

Ji

'"

Ji

~Jl

Predikat imenske reenice moe biti i cijela glagolska ond. druga imenska reenica. Primjer za glagolsku reenicu kao predikat: ~;1 ~L. ~ = Danas je umro ekibov otac. '

r:;.JT
a

Primjer za imensku reenicu kao predikat druge: \~ ~J'"" 4--i o...\..:<~ Feridina majka jako je bolesna. (Obje ove reenice su sluaj anakoluta).'

'Ili "..

..

'"

1.

Jl Jl...

"..

Spomenuto je da se lina zamjenica koja vee predikat za subjekt naziva:

~I)i ili ~wi. - Ona moe biti samo zamisljena

(jj..G.....), npr.: Ijl.:-.e.:> ~
I 'Ili '" Ji

C:' ;.)odnosno
'"

izostavljena

'"

--

:;:; '"

"..

o....

(~rI)

;;

ri~I

VI

oj"..

o....

= Utar

soka je pedeset dinara. tako (takvim ~dar-

:'.1""C5' (~ ~~ ~

~?~ Njegov ga je suparnik

cem) udario da je (od njega) pao kao mrtav. Predikat imenske reenice obino je indeterminirano ime, npr.: ~G ~? '0j~ ~.;. = Antara je uveni arapski pjesnik. - Meutim, on moe, na
430

neki nain, biti i odreen, npr.: yill bio je na uitelj u osnovnoj koli. Kada atributom Predikat prijedlogom je predikat imenske reenice ispred njega stavi lina zamjenica (ili apozicijom) ovakve (tzv'~J;;Jij npr.:
,j J.

~ ~
'

0t5~)T

\~

Ovaj ovjek se

s odreenim npr:'~)UTJl.Ji';' ime

".

lanom, obino

(tzv. ~.~J(,~,,~)/da

se on ne bi smatrao

svoga subjekta, koga trae. moe

".

r~\~ =
svojim brat

Ovaj djeak je kradljivac

reenice

biti

u
--

genitivu

sa

~W\),npr.: uG\~~..G-

~0'l\G;"1
"..

= Na

je sada u zoolokom esto ispred subjekta, Nekada odgovori se predikat samo:

vrtu. - Kada je subjekt neodreen,

ovakav je predikat

0j~

:"'G4,j~
,
,;: ~

d= U
,

sobi ima mnogo svijeta.

imenske
cl';:

reenice moe ispustiti, kao u sluaju kada

mj., ~;

se, npr., na pitanje: ~.oy-.t

~;"1 (= Njegovbrat.,

\1~;' .c..::...l = Je li bolestan Sa'd ili njegov brat? -

~;"n i sl.

3. - Subjekt pomonih glagola

U nominativu stoji i subjekt pomonog glagola

0\5" (pa se zove: y~ ~\

, ::...(

0\5"), a tako i njemu slinih glagola (0\5" ~\y-n 24 kao to su, npr.:~l ~1 , ~L,., , J1 ' ~\5" , ulje. i dr.
Za subjekt ovih pomocnih glagolske reenice. Evo nekoliko
\~j~

glagola,

vae ista pravila

kao' i za subjekt ..;;,,;rr0\5"

primjera
cl ". " __ ". '"

za takav subjekt pomocnih radostan.

". ". ".. cl ". -"". ,;:; .. ,;:

= Siromah

je bio zadovoljan,

von o u vodu. J"'""'I ~L. ~ L.,?L;..r.~e:-:-I to je juer uradio. Gj..:. ::...;:, 01 5d u~\5" od alosti. ;;-;: S- ~\.}
~
--::". ".

nismo stigli do neke guste ume.

JI- L1..:..:oj ? ;'~L" tJ jL. = Neprestano

,..

= Zamalo

= Dabir

:e. ~~G=

glagola.~C~

Snijeg se pret-

se pokajao zbog onog da djevojka nije umrla smo ili dok

4. - Subjekt estice Lo i ':l

U nominativu je subjekt ( ~

25

tj. "nije" (pa se naziva:

'iD

~1! Y ~~

+>

tih estica kada znae to i glagol ~ 'oJI~jc. ~~), kao to je u primjerima:

24) Vidi: 'A. Hasan, op. cit., I, str. 494-536. 25) O njima, te o::"'J i 0) vidi: 'A. Hasan, op. cit., I, str. 537-555.

431

Wl11.3 ;h':' = Na otac nije odsutan.

"

- j).f.
"

)~N

= Drvece

nije izlistalo.

Za subjekt ovih estica vae pravila subjekta 'imenske reenice, s tim da iza .':1subjekt mora bitineodreeno ime, npr.: ~t::"" *t:G-t':1 = Niko nije vjetiji od tvoga brata. - Iza (. subjekt moebitii odreen, npr. ~ (.

~WJ W':1 = Uenjaku ne dolikuje ";::~"~ /r j..~(. - Nema mi

Kad izmeu estica

oholost. -i neodreen, subjekta:

npr.:

dracg prijatelja od Munira.

(. i ':1 njihovog

a) do-ie neka rije (moeto bitiipredikat) ili blispred predikata stoji estica izuzimanja (~l= osim), onda i predikat: ovih estica i ':1) stoji u nominstivu, npr., za:

(.

a) ~

lj

j~

:.sL:.~\
"" " "

Jlt..::. =
:J
JI ~

Tvoj sin nije zahvalan

za, nae dobroinstvo

prema njemu. b) lijena.

-::.u~;;. Ci 0C':1
,

= Naa
~j

majka nije s tim zadovoljna. Tvoja sestra nije glupa, ona je samo

~)W- ~l~L. ~l~ ~;:.:.'

5. Predikat estice
Predikat

01

i njoj slinih

26

~l"

(o; y0~)

i njoj po rekciji slinih estica (tzv. a to su jo: '

tj. estice" sline glagolu),

or .08' ::"'<J ~ ~

~/~> '.lIJ ;Jf

(te

0~i
'

0"~), takoer stoji u nominativu.

Te estice dolaze ispred imenske to i za njen predikat. Evo primjera

reenice, a za njihov predikat

vai isto

za te estice i njihove. predikate.

~~\ ~~~I:U

0l = Ovo

je zaista istinita pria. (Q., 3,62). sam da je on dvolian ovjek, umoran; majka.-

~t~.f. Gr = Uvjeren ~G j;-~

0(:5 pJ8' ~~~~/ 1a~ 01.5' = Uenicima je.izgledalo da je uitelj b;j ~l1 tVT~j dS- 1.3~ '..IJ = Svi smo doli, ali je odsutna samo "-:-'-")::;.~1.3 ~fJI~ = Moda e se uskoro zametnuti rat.<\~{ ~:_.
,.i i ~~ L
'Ih '"

~W~
~ ~ ./.,..

= Kamo
o '" '" ;

sree da je ivot uvijek ugodan.e ti oprostiti, jer je on popustljiv i p.lemenit. -

+-'

",,g

"-.iL; ~ '~

,/~,

~--..J

:..iU ~

= On

26) O tim estica ma vidi: 'A. Hasan, op.cit., 432

r, str. 570-596.

~};j\ ~ ~.~ 1j~~,J~'\~\) JI ~\1

inozemstvu.

=Ne moe ga sada vidjeti jer boravi u

6. Predikat estice ':1 za openito nijekanje

27

U nominativu stoji i predikat estice zaopcenito nijekanje ~, kao to je u primjeru:w~~ 0..(;" jG JI 8 ~~ ;~)\1 == Nije ;"am ostalo nikakvo sredstvo da prebrodimo OVE' potekoe, ' Inae, za predikat ove estice vae ista pravila kao i za predikat imenske reenice (r\::'01(;;.). Predikat ove estice u znaenju: ~.;..:;. = postojeci (i sl.), obino se ispusta u govoru, npr.: ):o~ (~;:''Y) ')J\1 = Za radiu nema siromatva.

(.;u\1 ~

Kongruencija subjekta i predikata

I-Slaganje u glagolskoj recenici

28

Slaganje (kongruencija, ~..;~\) izmeu subjekta i njegovog predikata u

reenici uopce, naime u pogledu upotrebe odreenog lica, roda i broja kod

njih, podlijee posebnim pravilima, koja emo sada razmotriti, i to najprije li glagolskoj, a potom u imenskoj .reenici. U glagolskoj reenici za slaganje njenih glavnih dijelova vae slijedeca pravila: a) Predikat (glagol) glagolske reenice (tj. ;;:1: a'iT~~), osim kada joj je subjekt (~W() lina. zamjenica, stoji (na' poetku reenice) u 3. licu jednine mukog, odn. enskog roda, pa i kada je subjekt u dvojini ili rr) ~:'. rr ~G:mnoini.Tako e biti, npr.: (u mukom rodu): (J;..t.:...:JT,~\J:'. Doao je uitelj (Dola su dva uitelja. Doli su uitelji), (u enskom rodu): (~{:~rr, JGLWI)~8Si ~~
,

Otila je djevojka (Otile su dvije djevojke. Otile sudjevojke). b) Predikat (glagol) stoji u jednini mukog roda, kada je subjekt (ime)
27) O toj estici vidi: 'A. Hasan, op. cit., I, str. 622-632. 28) Uporedi:' Castari, itd., op. cit., II, str. 288-299~ & 141-152 (pod naslovom.Concord of predicate and subject), a kod Sikiria, op. cit., II, str. 32-38 (Slaganje glagola sa svojim subjektom) -.
28 GRAMATIKA ARAP5KOG JEZIKA

433

mukog roda u jednini, dvojini ili pravilnoj mnoini muskog roda, kao to je u primjerima:

~ ~\1

:)1 JJt = Prie

mi jedan moj student.

= Dvojica djeaka brzo se udaljie. ~~ 0(.~0JrJ::~\ t~ ~'T~ '0)~' /0 ~ E-~= Pisci su se vratili sa sastanka.
c) Predikat (glagol) mora stajati u jednini enskog roda, ako mu je subjekt jedna ili dvije enske osobe, a dolazi odmah iza svoga predikata. ,,,o Tako e se, npr., rei: I..>-~ \~ (0GG..JT) ot.::.:.Jr}W .
~ // ;:; '" '" //1: '

jl

jl

'"

jl

Djevojka (Dvije djevojke) eotputovati' sutra ujutro.

Ovo isto pravilo vai i kada je predikat glagolu slino ime (particip, ~G = Nasirova ki je marljiva (skromna). pridjev), npr.: ~ (~) t~ d) Glagol ili deverbalno ime kao predikat moe stajati u jednini mukog ili zenskog roda, u slijedea tri sluaja. 1) Kada je subjekt imenica enskog roda koja ne oznaava razumno bie, kao, npr.: .~~ ;j) ( ~j;')j;' = Iznenada se pojavi jedna lavica.

~ ~~
~i~e: ~~

= Uskoro je zalo sunce. - Predikat je deverbalno (t)';:. )~)';:. ~G = Samirova je hrabrost poznata.
(~) )y)
pourie na fakultet.

2) Kada je subjekt ime u pravilnoj mnoini enskog roda, u nepravilnoj mnoini ili je ono zbirna imenica.

~\~-<lT ~ 0C;JT'( ~ )~ ~~"::/lT ~ J~)' (".1JU) ~U

,.;... .;

J.S:JT Jl ~Wl1JT (~_~.:J) t::t = Studentice

=

Konjanici navalie na neprijatelje. jabuke bit e uskoro zrele (ili:...e

~ j

O"~

::.~

(Le )~e ;.. ~1 = Seljakove

,..." "--,... .. \.....

= Lie je opalo sa drvea.

sazreti). 3) Kada je subjekt imenica enskog roda (makar bila osoba), ali da ne dolazi odmah iza svoga predikata (glagola), npr.: (:1~(::.L.-~) y..~ G)t;. = [uer ue kod nas ki naega susjeda. - Predibt je deverbalno ime, npr. : J".41 \~ (o}L... )}L... r-lb = Tahirova majka sutra e otputovati.
)

~";'t

",

Jl-& jl

-;::."

,;I...

.-

j.

,;l

'"

jl,JI

rr - Slaganje

u imenskoj reenici

a) Kada je predikat imenske reenice (:i..~ glagol ili deverbalno ime, on se mora slagati sa svojini subjektom 1) u rodu i broju, kada je taj subjekt u jednini, dvojini ili pravilnoj mnoini mukoga roda.

'lT~~)

(~t

434

Jednina: (~\.;) r~ ~I
/,,"

Y,

-& /

0/

= Djed spava.
0~yjJf
""

Ji: /

jl

o;'

(~!l;;.) "-! ~

~\

= Sunce zalazi.
"
/"

Dvojina: ( 0G-)U-) 0G-~

( 0~1~)

= Dva druga

izlaze. 0~'.G 0G..Lwf

= Dvije radnice odlaze.

Mnozine:

(0 ).;.I~ ) 0).:.'.4 0 ~~:.LJf = Profesori ulaze.

b) Glagol ili deverbalno ime, kao pretlikat.imenske reenice, slae se sa svojim subjektom u broju, ili, pak, stoji u jednini enskog roda, kada je taj subjekt: 1) u pravilnoj mnoini enskog roda ili je: 2) u nepravilnoj mnoini. 1) Pravilna mnoina enskog roda, npr.: ( ~~) Seljanke se vratie, a: Seljanke se vracaju 2) Nepravilna mnozina, npr.: ~~
/
/

0~j~f)

=(

~I~) ~~\~
/

0~j)J\).'

(~~
~" /

) \~~ JLlJf = Djeaci su otrali .

/ ~ "y,,,

( :i....6\) ) 0 ~\)

0L.J.;J\

o"

= Djeaci tre.
/

(~~),';;/. , ~~t'{. ~ )10;) :- ~k; ~l.j'lf= Plodovi su ubrani.

/

Za ljudska bia obino se upotrebljava' glagol (i deverbalno ime) u mnoini, a za ostala (ivotinje i bilje), te za sve neivo, bolja je upotreba jednine.

28 GRAMATIKA

435

B\~.A:KUZATIVI
~

0~~\

",,:

J1

o".., c>

29

Imena u akuzativu u arapskom jeziku slue za razne sintaksike funkcije, naroito kao glagolski objekt i neke adverbijalne_ oznake (za mjesto, vrijeme, uzrok ili svrhu). U odreenim drugim sluajevima takva imena mogu biti subjekt ili predikat, a nekada slue i za izraavanje stanja (subjekta ili objekta), te za specificiranje i izuzimanje. O svemu tome govorit e se sada u posebnim odjeljcima.

a) Opci objekt -

~W:<> rr J;:.LJI

Ovakva funkcija akuzativa naziva se i: unutranji objekt ili iniiniiivno ponavljanje,30 to je proisteklo iz njegove specificne konstrukcije. On moe stajati iza svih vrsta glagola: prelaznih i neprelaznih, i u aktivu i u pasivu. On se izvodi iz korijena istoga glagola koji slijedi, a moe se uzeti mj. takvog i neki drugi glagol istoga znaenja (npr.: ~~ toga se njegov otac jako obradovao. Opci objekt moe izraziti:

~JJ
..

~;r c) = Zbog
.

1) Pojaanje (intenzifikaciju - ~~() pojma glagola uz koji stoji, kada taj objekt (u obliku infinitiva) stoji sam, npr.: L.:,~~~ ~U:;,~ = Voz mu je sasvim zdrobio kosti. . .

29) O upotrebi akuzativa u raznim ovdje navedenim sluajevima pogledati: Reckendorf, op. cit., str. 74-135, & 46-71; Sikiri, op. cit., II, str. 43-55; Caspari, itd., op. cit., II, str. 45-129, & 22-45; 'A. Hasan, op. cit., II, str. 144-400 (pored sluajeva spomenutih u bilj. 24-27). 30) Ovim posljednjim terminom (zapravo: la repetition infinitive) naziva ga J.M. Sola-Sole, u knjizi mu: L'Infinitive sernitique, Paris 1961, na str. 25, gdje istie da se ova konstrukcija naziva i: figura etymologica ili, pak, paronomastiki infinitiv.

436

Pri prevoenju ovakvih izraza, da bismo izrazili to pojaanje, u naem jeziku se moramo posluiti nekom podesnom rijei za to, jer se oni obino ne mogu doslovno prevoditi. Tako, npr., i ovo: \.iJ\) j '.f~'<lr ...:J)jl~l = Kada sva Zemlja bude potresena (Q., 991, 1). " "

2) Broj vrenja glagolske radnje (~~ ~\), gdje se kao ovaj objekt javlja tzv.
~~~~ (= infinitiv

radnja ponovila

jednokratnosti), kojim se dalje moe izraziti da se ta dva ili vie puta, kao to se vidi iz primjera: sam ga posjetio, u ovoj sedmici.

t~Vr \~ ~ ~~~j K,~j = Jednom

lr~::'oI

= Dvaput

smo ih danas sreli. - 0\~1~ ~

_0~~

proitala

svoju Iekciju-, ~ ~

~;t ~?= Otac

~~~

:'::.{j

= Pet

r~~,: .,.1
puta je vie puta

ga je udario

zbog njegove neposlunosti,

3) Nain vrenja radnje (l~~\)uz tzv. infinitiv

~f~'e II), npr.:~-,~~~~;

naina (

~l:'::"~ =

t:;sr~~i~:.L...;.
srditim

Sestra ga je pogledala

pogledom. Opi objekt izraava nain vrsenja radnje, naroito kada iza infinitiva (koji moe biti i drugog oblika od spomenutog) stoji: a) atribut; b) genitiv (odrednica) ili c) odnosna reenica, kao u primjerima: a) ~ povratka.

G..)

J..Y

;'j
.

' "

~;t c) = Otac
,

mu se jako obradovao

zbog njegovog

b) r~~) ovjek. ' c)\~..L;. ~~t je jako zaboljelo,

j8 J-ili;~~li = Mladi se protiv njih borio kao hrabar

0~ ~

~;:::, = Njegov
.,

protivnik

ga je udario tako da ga da je

u;..t::,..

0L. c>.J\ ~\'..LJr~~~:u.

= Jadnik

je bio toliko muen

usljed toga umro.

Kada se eli istaknuti broj ili nain vrsenja radnje, onda infinitiv (u akuzativu) moe stajati i ispred svoga glagola. ~ ~~ ~),. ~'..l>-\J~) = Jedanput sam pokucao na vrata-njegove kancelarije (ovdje se ujedno izraava pojaanje i broj vrenja glagolske radnje).

~WI ~ ~LJr?~i;~, a

.. -Oholimhodom
radnje

(ovdje 'je istaknut 'nain reenice),

vrsenja

iao je mladi po dvorani.stavljanjem infinitiva na poetak

D.:y1 d~~

2~

~1 ~ ;...; ~GJT~IS

Djevojka

je posjeivala

svoju

bolesnu majku ti dugim posjetama (ovdje je ujedno izraen broj i nain vrsenja glagolske radnje pomou opeg objekta u akuzativu, a mogue su i druge kombinacije pojaanja, broja i naina pomou njega).
437

Ovakav akuzativ nadomjetajuiga

moe se nekad upotrijebiti po smislu,

i sam, tj. bez svoga glagola, razlikovati lice niti broj

(mj,

ali tada ne moemo se.

onoga koji vri (ili treba da vri) tu glagolsku

radnju,

npr.: ~11) ~

~\1 ~i) ~ ~\ = Sluamto) i pokoravam(o) ! \:':'-,,'(mj.:~: 'p ~1' ~ (5~1' I~:' " ~1'
Strpljenja!

Imj.: Strpise, StrpiteseIvas

I~ \)~1' \~ 0~1 dvojica, vas 'dvije', vas dvojelf / ,

Izravni

(direktni

ili blii) objekt

..-

"-! J~i ~;.asr

:;. --::..-

stoji u akuzativu,
.--

samo uz prelazni

J:.Ji)' npr.; ...L:-\j glagol (5'.1 :~;.1r

r'Y. ~

as-~8:JriJ":" ~r) =
broj itd.).

ito

Cijelu ovu knjigu proitao sam za jedan dan. Ovakav objekt moe biti svako ime (tj. imenica, zamjenica,

Lina zamjenica, kao objekt, moe biti:

npr.:J:-rr njenom odlasku na pijacu.'

1) spojena (~\),

~l ~G.~':.w ~
'"

Sreo sam je pri

2) Kada je objekt naglaen,

upotrijebit

e se rastavljena lina zemjenice

(J... ~.i~':J(,~.~i), npr.:

~~i\J)~,~:;.
~L.

!.I~k= Tebe sam pitao za naeg prijatelja, a ne njega.

U arapskom jeziku mnogi glagoli regiraju akuzativni objekt, dok je kod nas u nekim sluajevima tada prepozicionalni ili neki drugi objekt i obratno. Evo primjera za takve razlike: ! y~ ~ !.I~~ ~\J = Ne .potcjenju] svoga neprijatelja u ratu! ' , ,

)~ C-.;':J1 ;. ..;sr Gt-~= Uli

;' '0,0; ..;..,~

~:;Q~~GT

smo.u kuu, pa smo se malo odmorili. darove. kada se on iz situacije podrazumijeva, = Zatim je legla i itala Inpr.: asopis,

~ Amida im je poklonio skupocjene

Direktniobjekt moe.se ispustiti, ~l ~\~ npr.: ~ ~ knjigu, novine! do po ponoci,

:':-:.G~.~

Takoer moe se ispustiti i glagol koji regira neki objekt. Tako, npr., kada u odgovoru na pitanje. = Koga si vidio kod njih? odgovorimo: ~j = Svoga druga Ahmeda (mj ... ~\~ = Vidio sam ...).

:.c...:.l

~~'.w.~\~::;

438

Neizravni (indirektni) ili dalji objekt

e-=~~ : 11 "---! J~\

proi pored: ~ zadovoljan sa;
,

,u

genitivu iza prijedloga (tj. prepozicionalni

objekt), ima neprelazni glagol (rj~ ~

j:JD.
,

d ~ = sumnjati

= navaliti

na; ~ u;

d ~ = razmisljati

r-L =

Takvi su, npr., glagoli: y ~ = pozdraviti; ~~; o itd. '

biti

Promjena prijedloga dovodi do manje ili 'vee promjene istoga glagola u znaenju, npr.: ~ "~ = plakati (aliti) za, ~ ~ = plakati" zbog; ::; ~~ = ne voljeti,~. ~~ = eljeti i dr.' , Aktivna reenica s akuzativnim objektom (te ako uz njega ima i prepozicionalni) pretvara se u pasivnu tako da glagol doe u pasiv, a objekt njegov u nominativ, postavi subjektom pasivne reenice - y.CJr~L, dok eventualni prepozicionalni objekt ostaje pri tome nepromijenjen, Tako e, npr., aktivna reenica: ~t ~ ~:-rruL = Upitali smo toga ovjeka za njegovog brata, u pasivu glasiti: ~t ~ ~)i~ = Taj ovjek je upitan za njegovog brata. U arapskom jeziku ima glagola koji regiraju po dva (a neki i tri) (= dati); ~t (= obavijestiti): akuzativna objekta, kao to su, npr.: ~t ~ (= nazvati); ~ (= misliti); LS (::::: odjeti) i dr. U pasivnoj reenici s ovakvim glagolima prvi se akuzativni objekt aktivne reenice stavi u nomintiv, a drugi ostane (ostanu) u akuzativu. Tako e aktivna reenica:

L.-W~~t~:~ ~ = On poducava svoga brata u plivanju glasiti: r-W~;'t ~:~ = Njegov brat se poduava u plivanju.
c) Akuzativ mjesta ivremena - ~

- u pasivu

J;xJ\

Ovakav akuzativ odgovara nekim naim padeima, prilozima iliprilokim izrazima za oznaku mjesta ili vremena. Najprije emo vidjeti kada oznaava mjesto. 1) Naime, ovaj akuzativ pokazuje mjesto u kome se neto dogaa, a ono moe biti neogranieno ()J~ ~), kao to je u primjerima: \~ = po kopnu, kopnom; \~ = po moru, morem; ~G = lijevo; \: . ~ = desno; I~ = daleko; ~) = blizu; ~ JG.. = vani; ~!~ = Unutra i dr. ' ,
, ,
,

U ovakve akuzative ubrajaju se i prijedlozi u akuzativu, imenica, kao, npr.: ~Ijl = nasuprot; rL.t = ispred; ~

postali od

= izmeu;

= ispod;'
439

"l..Q...1j

= naspram: ~\~ =\riaprama; ~ ispred;.s:.J = kod; Lj = usred i dr.

= pozadi; :.w.= kod;~:;

= iznad;

lJ'=

Ovdje spadaju i akuzativi mjera za duinu, npr.: ~ koraka): ~) = parasanga (= 4 milje);~;' = 12 milja i dr.

= milja (= 400
o

;c.
~~:;

Kada je rije za mjesto prostorno ogranieno (~)~), onda ona stoji s prijedlogom u genitivu, osim kada je iza glagola kao to su: (= ui): (= stanovati;J) = odsjesti i sL, koji regiraju akuzativ, npr.: G- j u.;..~

y-~

:c.:. L.:>W) = Iz skole smo izali.u est naveer.

= Uli smo u neku kolibu blizu rijeke, ali: ~ ~~:L.J\ 0-', ,

~~

Kada imenice u znaenju: mjesto, kao to su: ru.:. , j1:5::::. , ~:;.,

stoje iza

~~y;. ~~,' ~\ ~~.= Zaustavie se na mjestu kuda nije

od njih prije toga.

glagola koji- znae bivanje, postojanje ili boravljenje, onda one stoje u = Omer sjede (na) mjesto akuzativu. Evo primjera za to: OI..:-!\ 0G::...::. ~ ~ svoga oca. Inae, one dolaze u ge~itivu iza prijedloga, npr.: I _01:5::::. ~

:J

\;J:,;

proao nijedan

2) Ovaj akuzativ (~J~\) oznaava i vrijeme kada se neto deava, npr.: ~)r~ ~;..; = Njegov brat izae iz kuce prizalasku sunca. On oznaava i to kako je dugo (koliko je) neto trajalo, npr.: \Il ~)Ji~ b.:.L. = Ostali smo u tom selu samo jedan dan.

~~j;

tj-

\~\) c.:;.

'Takvi su' akuza'tivi za vrijeme, npr., i ovi: ~ = neko vrijeme; ~l.. = jedan sat (as); C.... = jednu godinu /godinu dana); c..+::. = jedan mjesec (mjesec dana), = na godine (godinama) i dr.

c.r;,.r

stoji Kada mjesto akuzativa mjesta i vremena (0~\). genitivom takvog imena, smatra se da to ime, po svome reenici (~), zapravo stoji ti akuzativu, pa to ime moe akuzativu, mj. da bude s prijedlogom u genitivu, npr.: (~) ~ 0--- u-~~ = Posjetio sam ga u-doba njegovog povratka povratio)" puta.

prijedlog s poloaju u tu doci i u

rr": ~ :.;~)

(ili; kada se

--..

Akuzativ mjesta i vremena (naroito kada je naglasen). moe stajati ispred rijei na koju se odnosi, npr., (za mjesto): Ct ~\~ ':1..Jj-'.li ~r ~I~ = Ui emou kucu.naegbrata, a ne u kucu nae sesfre.-.Primjer za vrijeme: u,..GJi' ~ ::.uL. D..S- ~l..= itav sat se Malik etao po parku.
.....

~y;

..

Ovakav akuzativ po potrebi se moe ispustiti. Tako,' npr., kada, li odgovoru na pitanje: ~ ~.Gw)L.. ~ = Da li je danas otputovala Hatidza ? odgovorimo sam~: 0)l.. ~ (Otputovala je).

r~

440

Meutim, odgovorimo:

moe se ispustiti ~~

irije ~~

na koju se odnosiovakav ~

akuzativ, ovamo? se u

kao, npr., kada na pitanje:

;Jt1r~= U ponedjeljak-Imj.: ;Jt(r~t;) = Vratitu

_ ~ "" ~

Kada ces se vratiti

ponedjeljak):

cl) Akuzativ uzroka ili svrhe - JJ

J~\

~ o ,.

o .....

Ovaj akuzativ naziva se i: ~ . ~ a oznaava uzrok ili svrhu, drugim rijeima: zato odn. radi ega se neto radi ili dogaa. On stoji iza glagola ili glagolu slinog imena, a redovno je to ime infinitiv u akuzativu. Taj infinitiv, pak, stoji: 1) sam, npr.: ~ ..L.t suparnik ustukno je ispred njega iz kukavicluka.
j. ,.. j. 0/

J;..::JI,

::r. ~
'

E:-1)
.. cl 0. __ "..-::-

= Njegov
,.. ..0 ......

2) on moe biti odreenica (jG ... lI)u aneksiji, npr.: 4..:-\.r-- ~ \ ~)~ ~ = Sjedosmo malo, elei se odmoriti. - 3) Vrlo rgetk6 (i nije preporuljivo) uz njega se upotrijebiodreeni lan, npr.: 6 :~t = Izbjegavam susretanje s njim zbog odbojnosti prema njemu. "

..

~;:sr~~w~.
\ ',~ ~~ ~

Najbolja je upotreba uzroka

samog

infinitiva

u akuzativu,

zaizraavanje

bilo

bilo svrhe. Evo primjera

(za uzrok):

:;L..-..:2.L.

Jedan putnik umro je u pustinji Djevojka ustade iz potovanja

od ei. - Za svrhu:' ~~\~ prema.svojim roditeljima.

l.C:S-l '~G.JT~\.i =

Kad oznaka uzroka ili svrhe 1) nije infinitiv, ili 2) kada jeste, ali radnju ne vri isti subjekt, onda se to izraava pomocu prijedloga i imena u genitivu.Najvie je zato u upotrebi prijedlog J, ali tu funkciju vre nekad i prijedlozi: '; ,-=" ' ~ , ~ '
,
,

Evo nekoliko primjera

2)

za sve te prijedloge.

:(...jw~ lp-~
li koli.'

~
"

:UG-C~' = Halid
~~
" ~=

je pohvalio

svoju-kcer

zbog

njenog uspjeha

1) ~L ~ d~~ ~ kojima smo ranije razgovarali:

Doli smo kod vas radi knjiga o toga vladara, s njim

~
dan.

~~ ..~ ~~ ~~~
ijelinjegov

~\~
,

Zbog pravednosti

je.biri zadovoljan

narod.

)~Jy1 .et;'! ~ ~ :~ ~ ~0l5'

'"

= Siromah

se muio radi svoje ene po cio

(= Q.,

,JSGl0-- ~~ \'~\ I)~'.:;\,j

'151). '

= I ne ubijajte svoju djecu zbog siromatva!

6,

441

e) Akuzativ pratnje - ~

J~\

To je akuzativ u kojem stoji pojedinano ime ~I) a ne reenica, iza estice zvane: ":;;'Wi~(,. Ta izraava (vremensku) istodobno st (iS~Wf ~)T), u znaenju prijedloga = (zajedno) sa, ili, pak, prostornu uporednost subjekta radnje i rije i iza nje, u znaenju: pored, pokraj, uz, du. Ovaj akuzativ ima za svog regensa (~wf) glagol, glagolu slino ime (infinitiv, particip) ili rije glago1skog znaenja (~ ~). Ovu konstrukciju mogu zamijeniti prepozicionalne sa: ili ~ ili j koordinativna sa sastavnim veznikom, ukoliko imaju isto znaenje (istodobnosti),

(~.:x.

c;.

Evo nekoliko primjera, najprije za znaenje: (zajedno) s, u vremenskom smislu: ;;:'~'w 0-- ~j LI ~~ == Danas sam se ja vratio zajedno s Amrom iz kole, '

r:,)f

0\:: ~lr..j iliWT j ~~ ~}rf = Ot~c sjedi s porodicom u bai.

'! ~~

('c.~j

~~j~ = ovjee, polahko sa ranjenikom!

- Za znaenje: pored, du ...: li)~ rL.lcWj rill '/;:' = Djeak protra pored ograde ispred nae kue.- ~\S' ~L ?J:L):':"~ = Iao sam du morske obale itav jedan sat.

f) Akuzativstanja

-J W\

Ovim akuzativom oznaava se prolazno (~1;;:~:)ili stalno (~lJ) stanje subjekta ili objekta, i to u trenutku odvijanja glagolske radnje. Evo primjera za stanje subjekta:~; ~1 ~L; ;~.' a rr ..::.-Jj;' = Djevojica potra plaui prema svojoj majci. '" Za stanje objekta: -G':' .~..j WL ~'-:!~~~J spava u svojoj bai, " ,,'

- Zatekoh

prijatelja kako

Oznaka stanja je nodreeno ime (deverbalno), a stoji uz a) glagol, b) glagolu slino ime ili c) rije glagolskog znaenja. a) \'. :~: ~l 1$' ('p:' ..\ = Otac me doekao nasmijan. - ~LS' ~ ~l~ = Vid jesmo Se1mu kako pie.- ~\.j J"""Uo) ~ 0..L.:>.:.; = Omer i Amir
,.. ,..,.. ,.. o ,.. ,... '" ,.._,.. J '" J .. :::; .;...'" ,

razgovarali su stojei.

b) \:w:: = Seid ulazi pjevajui. c) ~;.,.: ~G5J\'uL.,. = Daj tu knjigu brzo.

J>-\~~

442

U istoj reenici moe biti vie ovakvih akuzativa, npr.: (.s- ~ .) ~j~ ~C ;]. .\ = efik se vratio jaui, zadubljen u misli, alostan. " , ,

E-~

Kada je rije na koju se odnosi akuzativ stanja (tzv. JWT~L,., ili JWI )~) odreeno ime, onda taj akuzativ moe stajati i ispred 'te rijei, npr.: ~~ ~ ..,SL.;. Yol....L-. = Iznenada ue - pozdravljajuci nas - Sakrr.
'\11 .;

,o ",...

.:;~ ...

...Il

, Ako je taj JWI iza njega, npr.:

j~

u genitivu s prijedlogom, oznaka stanja mora doci

i~ ~~ W\j J~ ,,"
'"
.;

[uer proosmopored oznatog ovjeka koji je stajao pokraj zida.

;".; .;

:::

J:.~ ~r
....

Ij~; =

nekog nep-

Kada je Jwrj~ neodreeno ime, akuzativ stanja mora doi ispred njega, npr':?0-:" ~).~j \~j';-:..LS:: ~Q 1 = Srete me obradovan jedan moj drug iz djetinjstva. Nekada se Jl;.JTj~, ili glagol za koji je vezan akuzativ st~nja, ,moe ispustiti, kao, npr.: glagol:.:r. = Idi (ili sl.) uz akuzaitv stanja: ! ~-4:\...L.::.C = Pravim putem upuen! (poeli se onome koji polazi na put). ' , Akuzativ stanja moe se zamijeniti odgovarajuom (imenskom ili glagolskom) reenicom stanja (Wwru:...;J\), o kojoj e se govoriti pri razmatranju te vrste reenica (u sintaksi reenice uopce). Kako se iz navedenih primjera vidi, akuzativ stanja prevodili smo ponajvise naim glagolskim prilogom sadanjim, a nekad i nekim drugim prilogom, pridjevom ili reenicom.

g) Akuzativspecifikacije _~__ o~~\\

Ovaj akuzativ javlja se uvijek kao nedeterminirano ime koje poblize oznaava (specifizira) znaenje neke druge rijei, a ta moe biti glagol ili ime ireg, openi!og znaenja. Tako, npr., uz glagole: " ~; ~j r'.? = Zejd je = Rue su prijatnog mirisa. plemenite due> ~\~ ~~)ryl1 Uz neko Ime: y.; ~

~r ~

Je plemenitog srca. ~jLj ~\J;,j;..}f\:.G,~ Ovaj ovjek je nasilnik po okrutnosti prema

j ~

:::0 ...

,g:....

",.I.;...

= Habiba

svome sinu. Treba spomenuti upotrebu ovog akuzativa za izrazavanje elativa pridjeva oblika: J:Jr u pozitivu, kao, npr., od ~r elativ je: G~ ~i:;.\ = bjelji i sL, o emu je ve govoreno. Tako je spomenuta i upotreba ovakvog
443

akuzativa uz glagolepohvale i'kuenja,

kao n-primjerirnait ' ,

Divan li je odgojitelj vrijeme! ili za pokudu: ! drug licemjer! Po svome znaenju ovajakuzativ se stoga moe, npr., rei:. ~) ~~ slinim znaenjem): ~) ~ subjekt).

J-;W ~~ ~ = Lo li je
,

)~G~:? r=

~G..:.

se smatra glagolskim subjektom, pa ~ = Suada je lijepa u licu> (sa = Suadino je lice lijepo.- (gdje je~)

~sim navedenog, akuzativ specifikacije dolazi takoer iza rijei koje oznaavaju:1)mjeru (=~\) iliteinu (= 0])D, 2) povrsinu (= ~L.:J\) i 3) broj (= ~:.wf), naprimjer: 1) ~
.;: o
,,'ISl

4..y = mjerica
o

'"

penice; \~

.;:

""

'"

= variak
..."

jema; ~

_;::

'ISl

lakat (arin) tkanine: \~:"'tS = pehar vi~a; ~j ~ = litar ulja, ~ oka srebra; . L. -...J S = aa vode i dr.
-;::. 'ISl J'

~;r
,-

t!.J~ =
=

..

OJ

2)

l.W 01~ = fedan

pamuka (oko 4.200 m2) i sl.

~ :r

Mjera i teina rmoe se oznaiti (mj. ovim akuzativom) i pomou genitiva u aneksiji ili iza prijedloga::"', pa se, npr., moe rei: ~ ~O- ili ~L:S,a tako i: ~ 01~ ili 01~ (s istim znaenjem kao s .akuzatlvom specifikacije). . '

;.w:;..
:f- .:'" _

3) Ono to se broji dolazi u ovaj akuzativ sg. iza brojeva od 11 do' 99, .& . , "." ./. " npr.: ~~ ~ ..l>-I = jedanaest VOJnIka; ~ 0Y--:;,; ~ = devedeseti devet ovaca f sl. Ovi i drugi brojevi bit e 'detaljnije' razmotreni u odjeljku o sintaksi brojeva.
-o ..,

o ....

..Il"

'll1

h) Akuzativ-izuzimanja-

J; ~~~<J\
__.",,0..-0';" 0,-

Upotreba ovog akuzativa razmotrit e se prilikom obrade prostih reenica izuzimanja C:I ~~.' tD. On dolazi iza odreenih estica izuzi:manja (dok se iza nekih od njih upotrebljava genitiv). Prema tome, o ovom akuzativu pogledati odjeljak o izraavanju pojma izuzimanja u sintaksi prostih reenica.

i) Predikat glagola
reenice (;;:.'

0~

i njemu slinih

~\;-rj 0t5' y~ ~
, ,

Za ovaj predikat vae, pak, ista pravila kao i za predikat imenske

~tr ~~).

444

Ovakav predikat stoji u akuzativu kada iza pomonog glagola slijedi imenska reenica, npr.: I~ {a 2";' ~) JtJ = Feridov brat bio je jako bolestan. Predikat ovih pomonih glagola moe biti i cijela reenica, npr.: ~ ~ ~;:. ::'7 ~~l5' = Zamalo da siromah nije umro od gladi. - O ovoj vrsti pomocnih glagola govorit e se vie u vezi sa sintaksom glagola uope.

';"7

Od tih pomonih glagola jedini se moe ispustiti JIS, ako se podrazumijeva iz smisla slijedee mu imenske reenice, kao to je, npr., ova (u . . s . " ii:l,., Jednoj od moguih kombinacija): ? ~ 0kJ ~ \.r.->- 0~ ~~~ 0 y.~ dU\ = Ljudi e biti nagraeni prema svojim djelima: dobrim dobro,' a zlim za zlo.
c ./ ,."" ,., ~. o ,., c o ... ",; __ ~. o ',,'" ~ :.,.,

za

Navedena reenica, iza veznika ::,~(= ako), moe se itati na etiri naina, ve prema tome ta se zamislja da je u njoj isputeno (mi smo tu reenicu preveli skraeno, a smisao joj je: Ako bude njihovo djelo dobro, bit e nagraeni dobrim, itd.):
VIo... o Y. JI. ,.,... .-

....

r:'>- (~jlr-)j

(.:.;.. (' ',I' ~ ~.. ~

Jl5') J\

.~.\).. (~j\?- Jl5')j

.. \).. (~jl?- Jl5')j
... .r.->- (~j\j-':- ) j
VIo.....
"ji.

\).. (~
:~ ( ~

Jl5')::'~
~ Jl5') ::,~

"

JI.

",..

,.,

~ (~~

Jl5')::'~

j) Subjekt estice

~linjoj slinih

Za taj subjekt (~'/ \) koji dolazi iza ovih estica u akuzativu, vae ista pravila kao za subjekt imenske reenice dj ::'oh Pored 0l~ tu spadaju jo: J7 , JU- , ,~ , J~ ,J~~ , :.:._~ j , J..l3. Zajedniko za ove'estice je to da subjekt~toji u akuzativu, a inae one imaju razna znaenja", pa se upotrebljavaju u razliitim vrstama reenica, o kojim e se posebno govoriti. estice, pak, Jl i J7 opirno se razmatraju u odjeljku o esticama za pojaanje, a u poglavlju o sintaksi estica.

445

k) Subjekt estice '1 za openito nijekanje

,.

~~~~\ ..

....-,..

..

Subjekt ove odrene estice stoji u akuzativu, kada je on indetermi~irano ime (~~\). Ono moe biti: . 1) odreenlca (J~i) ili 2) slino odreenici (JWr~), tj. ono ime koje ima neku dopunu iza sebe. Evo primjera za ta dva sluaja: 1) ()~ ~,~ ~

2)Y'Ut~
ljudima.

CJ~ ~

t~G.~~ ~~~ = Niiji

~\J~

ivot nije vjean na ovome svijetu. ko ini zlo nije (polhvaljen meu

= Niko

Kada je subjekt estice ':l samo jedna rije, ona se smatra nepromjenljivom, a na kraju ima nastavak - a (~[) npr.: .) jVrj:..~~ ~1~;';1 " :~1T::.u~ = Pretpostavljam da sada nema nikoga u toj k~i. ,

(O predikatu ove estice bilo je govora (pod takom 6) pri razmatranju upotrebe nominativa).
, o,

b) Predikat estica Lo i '1 u znaenju: ~

,

o,

(.)- --.

. o:'

~'~ Ja.

0l\~'

C.. Y:>J "'.

Kada ove odrene estice imaju znaenje glagola ~ = nije (i sl.), onda njihov predikat stoji u akuzativi (a subjekt u nominativu, kako je navedeno pri obradi upotrebe t~ogapadea). Evo primjera za predikat tih dviju estica:

~ :)~ li\~ ~ I~G.- ~C ~~

ovoj proslavi.

G:

4..4~

.}

~l::Jr\J.A.L. = Ovaj mladi nije iskren u svome govoru.

~

= Na

prijatelj Samir nije prisutan na

446

C - GENITIVI

Kako je ranije spomenuto, genitiv se u arapskom jeziku naziva: ~f (rjee i; ~(), a ime u genitivu je ~);:Jf .Ono li genitivu dolazi samo u dvije, ali za arapsku sintaksu vrlo vane funkcije, i to: 1) iza svih prijedloga (;Ji J)';.-) i 2) kao drugi lan (odrednica - ~l JL..a-:J() u genitivnoj vezi (odn. aneksiji - ~G

iD.

/ '

Razlike izmeu arapskog i naeg jezika u vezi s upotrebom genitiva li oba spomenuta sluaja svakako su mnogobrojne, iako uz to meu njima postoji i odreena podudarnost u tom pogledu. U slijedeem izlaganju razmotrit emo osnovne odnose na koje ukazuju najvaniji arapski prijedlozi, te ta tome odgovara u naem jeziku, pa bilo to izraeno takoer pomocu prijedloga ili, eventualno, na neki drugi mogui nacin. Potom emo vidjeti upotrebu, ne samo genitiva u aneksiji nego uopce osobitosti te konstrukcije u arapskom, a koja je sintaksiki slina takvoj naoj konstrukciji, ali joj je, izgleda, upotreba u arapskom jeziku mnogo eca nego u naem.

A - GENITIV IZA PRIJEDLOGA

U morfologiji je data obimna podjela svih najvanijih arapskih prijedloga, i to na: prvobitne, izvedene i sloene (s podvrstama). Ovdje emo se uglavnom drati toga poretka, obrativi pri tome najvie panje upotrebi prvobitnih prijedloga (zbog njihove posebne vanosti, te zbog raznolikosti njihovih znaenja). Upotreba genitiva iza svih prijedloga u arapskoj sintaksi znaajna je razlika prema rekciji naih prijedloga, koji, ve prema svome znaenju, mogu pojedinano regirati razne nae padee (sve osim nominativa i

447

vokativa). To kod nas, svakako oteava upotrebu prijedloga i padea u vezi s njima, dok je to u arapskom jako pojednostavljeno, a time i olakano u odreenom smislu. Ipak, ni u arapskom (kao ni u naem) jeziku upotreba prijedloga nije tako jednostavna, s obzirom na njihova znaenja. Ustvari, tu se radi o odnosu izmeu znaenja raznih sintaksikih elemenata i njihovih dopuna, a na koji ukazuju odreeni prijedlozi za to. Pojedini prijedlog, pak, najee ima po vie "znaenja", dok, nasuprot tome, po dva i vie prijedloga nekada ukazuju na isto znaenje, zbog ega se javljaju i posebne razlike u upotrebi arapskih i naih prijedloga.

a) Prvobitni prijedlozi-

~:I 31 . :;'Y\~~J:;'
.

Izgleda da su prijedlozi u prvo vrijeme oznaavaliprostorne (lokalne) odnose, a potom i vremenske (temporalne), Iz tih su se, pak, u kasnijim razdobljima razvili i prijedlozi koji su ukazivali i na razne druge odnose izmeu pojedinih dijelova reenice, pa i one sasma apstraktne nara.vi. Prvobitni prijedlozi, po svojim osnovnim zajednikim opim znacenjima, mogu se podijeliti na etiri skupine, naime: 1) one koji oznacavaju udaljavanje ili kretanje od nekog mjesta ili prema nekom mjestu (a to su: ~ , ;;. , ~; 2) pribliavanje (ili kretanje prema) nekom mjestu(Jl' J); 3) mirovanje u nekom mjestu ( ~ , y ) i 4) zaklinja- nje ( ::..,, J). '

r:?- '

Meutim, kao to se prijedlozi iz ovih grupa mogu u odreenim slucajevima meusobno zarnjenjivati, tako i odreeni prijedlozi iz daljih grupa mogu imati slina znaenja, na to emo ukazivati pri njihovom razmatranju. Najprije emo, pak, pogledati upotrebu ovih etirijugrupa navedenim redom.
iJO

1) Ovaj prijedlog oznaava ishoditeu prostoru ili vremenu (~(~~' I) odakle, odn. otkada poinje neko kretanje; odn. odvijanje neke djelafnosti ili promjene. U ovom sluaju odgovaraju mu nai prijedlozi: od, iz, s' (s genitivomj.vali i neki drugi, ili i konstrukcija bez prijedloga (kao to e esto biti i kod drugih prijedloga).
31) O prijedlozima vidjeti: Dr. air Sikiri, Sintaksike funkcije arapskih prijedloga; POF, III-IV, Sarajevo 1953, str. 553-574. - Caspari, itd., op. cit., II, (The prepositions), str. 129-193, & 46~70.- Reckendorf, op. cit. (Prapositionen), str. 214-259, & 122c138. - 'A. Hasan, op. cit., II, str. 401-521.Prijedlozi postali od imena u akuzativu obraeni su. kod njega u II, str. 229-281(uz priloge za mjesto i vrijeme).

448

Primjeri za udaljavanje (kretanje) u prostoru: )JJI kue, ~ od y~

",'

0-- bi:,.. = Pao je s krova: :.;Jr ~ (}'):/JJI ;;. y~ = Pobjegao je m~dvjeda,' pa je pao u jamu. - Y~0-- j.:;..~ = Uao 'je naIkroz) vrata.--

:r

c)-=

Izaao je iz

0-- ~
....

= Pogledao je kro~ otvor' meu oblacima. ili zbivanje u njemu: ~~ ~) ::,.. G ~t

Poetak u vremenu
ivim od svoga roenja. (odmah, smjesta). esto je

Jl ' npr.: r'.JJf (~t) ~C.:JrJl e~\

groba; ~Cj(. \ 5-/

0--

~~0:"';'

(cij , O)') 9-L ::,.. ~~. =' Otiao

izjutra:

= Ovdje je istog asa

,..0Jr0:" = 'sutra: ~0:"

=nou.

(oznaavajuci

Jl0..tjr (W ) 0-- = od glave

mjesto ili vrijeme) u korelaciji s prijedlogom

od aIfe d~ omege (od a do .):

:;'T ~l.u~t~

do pete; .0~ ~l

wt

0-- =

-.-<-:.. lj
"

= od jutra do veeri:

bJJr Jl-4:JT 0-- = od kolijevke

od vas i pripadam

= od poetka' do kraje:

':r

(pa) d~

= Ja potjeem

vama (odn.: Ja .

spadam u vau porodicu). Srodna navedenim, s ovim prijedlogom, Je za oprost; ::,.. ~~ njega itd. i manje-vie apstraktna, ka"oto su, npr.:
.J

0-- ~:.:.
-'

jesu znaenja nekih glagola = sprijeio ga je u; je od; ~

JI "" ....

0-- d';:'l =

uvao se (nekoga ili necega): ~

ouj = zatitioga
~
""

o) ~:' ..\ = molio ga

drugi, mogu

== bojao se (ova tri posljednja, kao

....

i neki

regirati akuzativ mj. ~ sa genitivom);

.. "

"-!

~C\ = traio je utoitakod

....

2) Oznaava ( ::.,..)blizinu u prostoru, ali nekad i u apstraktnom (srodstvo, vezu), kako e se vidjeti iz primjera.

smislu

Ovo znaenje javlja se uz glagole, kao to su: G~ , y) = biti blizu (te imena: ~) = blizina, ~) =: blizak, pa uz: ~)= blizu). Meutim,kada navedeni glagoli znae: pribliiti se (tj. oznacavaju kretanje), onda se iza njih mogu upotrebljavati i prijedlozi: ~1 ili J. Tako i iza elativa ~)t .(najlblii, doe prijedlog

Jl.

-,

U vezi s ovim znaenjem

:;. dolazi u izrazima: je srodstvu s tobom

::.. :.:Jtj ~

; = Ti i on ste bliski meusobno (po dobu, poloaju, .isl.);

~::L:;8J! 0~L: = ta je tebi ova djevojka (tj. U kakvom ova djevojka)? ! ~)rr:bG~ ; = Dalek mi je on kao
od zemlje)! -! ~

c..:JJ ~ ~

Plejade (...kao nebo

~l = Ja

nemam veze s tobom niti ti sa (... nema

.~:.? ~ ~0-:
pojma o nauci)!

mnom!

~ j;..)r~~ =Taj

ovjek nema nita s naukom

29 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

449

3) Zamjenu (f.wl) oznaava ~ uz glagole: J~ i J~1 = razmijeniti, zamijeniti za (a mj njega moe se upotrijebiti i prijedlog: y). Ovaj prijedlog znai: (na) mjesto, u primjeru:
~~..UT oL;.;..Jl-!~) = Zar ste se zadovoljili ivotom na ovom mjesto na onome svijetu? (Q:, 9,40).

o~ 'li::'"

.Ovdje bi spadala i fraza: ~~ ~ ~.:.:..;.. sasvim dovoljan (tj.mjesto svih drugih).

j;..~ I:.G.

Ovaj ti je ovjek pa ~
...

Dalje bi tu doli glagoli: ~ udati za, npr.: (Js ~ ~'

..

Udao je ker za jednog svog prijatelja. 4) Razlikovanje

..

= Prodao

t~ = prodati, ~~)
sam i~ psa ...

= pokloniti,
::....

:J ~.G, ::,..~~~j
...

c~j
=

Ovo znaenje dobiju naroito glagoli: 0;- i ~ pa znae: razlikovati: ;, >'(9)1y ~~ ~\! = on ne razlikuje dobro od loeg. -Meutim: ..:;~~ ~~;;" Poznao ga je po glasu .- ~I ~ " '.1 'p 'o 11~ : ~ :tI) = A Bograzlikuje >-, zlotvora od dobroinitelja. (Q., 2,220).(..~:- )Vi::"'" ~L-.si~1 ~\!) = Niko ne zna ko e prije, a ko kasnije (tj. umrijeti). ' Ovdje spada upotreba j.., uz elativ, npr.: ~ Ljepeg od tebe nikad nije vidjelo moje oko. - ~.~ su joj crnje od ugljena.
c

izmeu dva pojma uporeena meusobno, npr.: !~1::'" :.:Jl;1= Gdje si fi u poreenju sa tvojim bratom (ili: Kakve li razlike izmeu tebe i tvoga brata)!

(j:.a:JD

JJ~ ~ ::.L.. ~1

\~c;. ~'{;'1 ~~.

= Oi

Kada se neko ili neto poredi sa samim sobom u raznom pogledu, iza e tada doci odgovarajua spojena lina zamjenica (koja se odnosi na to u , lice ili predmet), npr.: ~ ~1~ 01 ~1 ~ = Ona je njemu draa od samog sebe. ', -" -,
Meutim:

~l.;

'1!

,... ~

L::o .r->-I ~L;

:;;

.i-,. o"

y = On Je upueniji
....

u nauku nego u

pjesnitvo (s isputenim ~

~ ~ ~ (~) C;;1
, "

iza ~1), kao i u primjeru: :J:::.~0k = Zaista je nasilje od vae strane gore nego
I,

od drugih .

. 5) Uzrok

(J--~~ : : II)i sl. pokazuje

'" j O.J Y. Y. o

~ iza nekih glagola ili ispred nekih

imena, kao, npr.: ~(:;. ~ j:j ~ ~ svojoj mladosti. - ,~,..i..:...~ koju sam nedavno uo.
450
'" __...

r-- u-: ir--+"

o
~.J

= Plae zbog onoga

o...

to je uradio u

GI

"'..

= Zabrinut

sam zbog vijesti

Tako je, npr., i iza glagola: ~~\ = stidjeti se (zbog) ega: ~ ~ bojati se (zbog) ega; ~ ~ ~ uditi se emu (zbog ega) i sl. ,. , Govoreci o osobama (ali i inae) mj. prijedlog: ~t
rijei,

:r

zbog, npr.: ! cf;,.JJr ~t

:r.

se upotrebljava

zbog kradijivaca! - ~~

ft 0:- ~;.:

~ I~.G-

05-

sloeni

Budi oprezan

::"":8"'= Bil; jeuzrujana zbog njegovih

6) Partitivnost II) je odnos dijela prema cjelini, jedinke prema vrsti, i sl., na to se.ukazuje prijedlogom ~ : a to moe biti konkretne ili apstraktne naravi. ' Evo pnmJera: fiJI o" jj~ = buket cvijea; J.-J o" 0s = aka pijeska: J~ o~::r: = finda~ kah~e (dakle, manje-vie odreene mjere i koliine). '
o:;'...
'Ill........

(>.. ~:

o"

I)

-::

,...

...pl

'"

I)

~~<Jr: ..\;,~~
., JI
I) __ 0 "'.... ~

i' .\;:~ ~
-.... ".

= U postivanje nauke spada postivanje knjige.::,.".

vU\ = Ima ljudi koji ga (ili: to) poznaju (ili: Neki ga (to) ljudi poznaju). ;;: \. s::.. rr J.) ~'; rr:r. j = Slikarstvo je jedna od likovnih
..j.r"-:1

r"

C~

umjetnosti.

,\

:...:.>

JW

Kada je ~ ispred imenice sa lanom (a naroito kada je ona u mnoini), onda se time oznaava neodreena koliina (necega) ili neodreen broj (lica, predmeta i dr.), npr.: "W\ ::,.-y? = (poipio je (malo) vode; = neki trgovci (ili: trgovac) ili neki od trgovaca; ;;~lhrr::"-~ = mnogi studenti (ili: od studenata). '

:r.~

Tako se, dakle, moe oznaiti i pojedina neodreena osoba ili stvar, npr.: ~ = neki kralj; ::JJ~ :;.:. ~t ;.s::.)Jti Jti = Jedan od njih " ,'- , , ree: "Jase s time slaem". ~)JT::ili ~ u;)"::r. ~ ~ ~j = Nije mi se svidjela nijedna kua u tome selu. ' " , ,,
,

P::r. ~

Jl :

Kao u ovom primjeru iza negacije (a tako i iza pitanja), kae se da ~ slui za openito pojacanje (specificiranje) i~ npr.: .~~ ~

= Jesi li vidio ikog (ijednog) od njih? Pojacanje znaenja neke rijei

(indeterminirane) izraava se njenim ponavljanjem, ali sa danom, iza

r:Ji' G~~;J

~ (~)

= Danas nas nije nik~ posjetio.- Y' ..G-f~ ;.~~" ~t~

.

..y:;D
~

~\~0::\~= 'teka bolest; ~0:-

prijedloga ~ , kao u primjerima:

= veliko

udo, i sl.

7) Iz partitivnog znaenja razvila se uloga prijedloga za objanjenje 0Qf sadraja neke rijei ili pojma rijei openitog znaenja, kao i ukazi29 GRAMATIKA

451

vanje na materiju od koje se sastoji neto oznaeno rijeju koja se objanjava. Evo za to primjera: ! .ls-\:,.;Jr~ yG..S:JI\:.G, ..} Lo ~ :~
. :J(~' u~.J(,' ~Lil~~ su u ovoj knjizi! - D~t.:
.,.

= Naui
-"

pravila koja

--

.:JJG ~ ~\
.,.
'"

'"

-"

= Istrauj

carstva prirode: ivotinja, bilja i minerala.

...;;.~ ~ ~~ = prsten od zlata (zlatan prsten); )'.rJ1 ;.. .~:,5 = haljina od svile (svilena haljina).
'-:--:!)Ji = udno je; \l~~

~WJJ~ J 0-- ~

l-,~~

= Doli su svi: i ljudi i ene .

U vezi s partitivnim znaenjem su i slijedeci priloki izrazi, npr.: ::., .

= potrebno je; \~' ~~L.:Jr = sluajno; ~(:J\'~}i2r = s plitikog

je; stanovnista i dr. '

r"

= poznato

yt..;:;

8) Naprijed je spomenute da' nekada:r. dolazi mj. nekih drugih ~J mj. J (ispred personalnog objekta). prijedloga, npr. kod glagola:

l~ ,

Iza g,lagola: JG- , ~ , (pa ~.,~,' = dodijati i dr.) upotrebljava se imenica iza mj. .da bude bez prijedloga u akuzativu. U takvim sluajevima ono se smatra suvinim 6~\j).

0--,

c~j

Inae, rima:

0--

moe doi i mj. nekih drugih prijedloga, kao to je u primje-

mj. y u: ~....;~
oo. "'.;:;

0--~.:..w= Kriomice ga je pogledao.

'"

mj. ~ mj. :;
,

u: ~~2r u:
>-~
.;:,

..

mj. ..} u: ~ ~ .Nekaduz

~~ = Pomogao mu je protiv neprijatelja. JS' 0-- .ili1 ..} 0\5" = Nije ni za ta obracao panju . 0-- :.:...:..). I~(. = ta si to posadio na svojoj njivi?
...;:::;
'"

~~: ~ rr ~Ct L..:- ~?~~ =

,

0--

"

doe suvino (. (~:..u\j.m:.),npr.

,

Zloinac e biti kanjen zbog njegovih

zlodjela:. Dijalektalna je upotreba

J:-

mj.

c....
JI

JI

Po 'A. Hasanu (op. cit., II, str. 401) ovoje prvobitni prijedlog (kao i od njega skraceno: '.L.). Meutim, Caspari, itd. (op. cit., II, str. 173-175, 61) navodi da je <L:':nastalo od 0-- i )~, s asimilacijom vokala "i" (od 0--) sa "u" (od )~).' ,
452

?
$./

,..c...V1r:;,
i~i 4S~
,

1) Ovo L moe (kao 0--) oznaavati poetak u vremenu (~ ~W\~rJ .; .:~\ 0L.)n, a ime iza njega moe stajati u nominativu ili genitivu (u kojem stoji' naroito kada to vrijeme jo traje u trenutku govora). Za prvi sluaj bi bio primjer: (lo) L ~~ .~ . IL.= Nisam ga sreo od nedjelje.

J~ ftrr ~(,a~;Tl.: ~~
"' ....... JI.

= Bdio sam od ponoci do zore.

.

Le)

o~

]1./ .

'"

r.l.

= Nisam ga vidio ima tri dana (ili: puna tri dana). = Tamo sam otiao danas (tokom dananjeg posjetili.

2) Za vrijeme koje jo traje primjeri su:

,U(:. ~~t j:JrL ~c;, ~~

dana) etiri puta.

"/;''1j \:.G, G..I~ :L. ~~jL. - U ovom mjesecu ga nismo nijednom

I G i ':Lomogu sluiti kao vremenski veznici ,tj. uvoditi zavisnu vremensku reenicu. Neki leksikografi spominju i vrlo rijetke varijantne oblike: b i'..L..
o ,

1) Prijedlog::;' najece se upotrebljava u znaenju udaljavanja (~jjG;J\) u prostoru i apstraktno, pa (slino kao :r.) odgovara esto naim prijedlozima: od, iz, s (s genitivom) i dr. Tako dolazi (::;.) iza glagola kretanja, npr.: '\:~ ~I = udaljiti se; ~) = otputovati; )~ = iseliti se; ~~ = otici: ~ = uklociti se; pa slino njima: ~';OJI~ ~~ = strijeljati iz luka; ~;J\~ J) = sjahati s konja i dr. a) esto i apstraktna znaenja (nekad pored onih konkretnih) javljaju se uz razne glagole s ovim prijedlogom, npr.: :;, ~\ = moci biti bez; :;, ~~ = ne voljeti, mrziti; ... .{~ :;, yU:. = onesvijestiti se; ~ t~ =osloboliti se; ~~ ~\ = izbjeci, ~ ~ = suz drati se od; :;, y~ = izmai: :;, ~/t = odvr~titi se od; :;, j.j.\ = otkloniti;::;' Ji1:. = zanemariti i dr. b) ~ jjW = prei preko (greke); :;, ~\~ = odbraniti od :;, 0(., = sauvati od; ~ ~ = sauvati se od; ~ LG:. = oprostiti; ~ ~ = zabraniti, sprijeiti; ~ yu = boriti se za (mjesto, u zastitu): ~ yL5 = ~t = Nahranio ga je da bi ga izbavio od zastupati, zamjenjivati / t.j. gladi. itd. "

0--

453

c) :;.

~t = obavijestiti
na; :;.

~G:-t = odgovoriti
:;. = nasmijeivi 2) Prijedlog :;.

Je. =

a;:;' ~I
upitati (zube);:;'

= raspitati ~

se o; :;.

Qt

= izvijestiti

o;

o (za) :;.:.;\ = otkriti.

= iskesiti (zube); ~

se pokazati

ukazuje na porijeklo ili uzrok neega

o '" __ " I:' .'" ",.

(izvor i sl.) odakle neto potjee ili

iz ega neto proizlazi, navoditi;

(J...~~I).

Tako dolazi iza glagola: :;. citirati i sL -tY' ~.i;-\ Niko nee propasti uzajamnom njegovog :;j..tJ!
>! ~

::';:.G.- = kazivati; :;. ~

= sticati znanje od;

zbog traenja savjeta. (na uzajamno zadovoljstvo);

o)r-// o

==

priati: :;. rS)~=

__

tY'

... ~Jlo

...........

jf'1

~L.

'"

,.,

Slino je znaenje u izrazimaj-! pristanku govora). miljenju: ~~:;.

:;. = na (po) zapovijed

(i);

J;>\) :;. = po
rije (zbog

'?;~ ~ :: po (prema)

~1 J.:JN =

To neu uiniti (samo) ~a njegovu

3) Prednost i sl., izraava

d- ;U ~(.J..:;tJ
tJ ~~:;.

se pomou:;' u primjerima kao to su ~\i ~1 = To nee nai u Bagdadu, akamoli u Kufi. -j:.;Jt

~~ j5- tJ ~ ~
jj

= 6m~r je bio bolji od njega u svemu. -

= Gdje si ti po znanju prema svome drugu (ili Dafeko si ti po znanju u poreenju sa svojim drugom).

:.:.Jt:;'t

~ ~ .1r JW

= Daleko je Bog iznad onoga to mu pripisuju! poslije, kao u slucajevima:

)Q., ~ ~

7,190). 4) Prijedlog = domalo; godini. :;. nekad ima znaenje: = uskoro;

~iJ\;:;':.:..;c. = Umrla
nekada

'-;--:1) :;,

C~

:;,0L.

= Umro je u pedesetoj objektom, ili su :;.

je ost~vivi iza sebe svoje roditelje.

5) Prijedlog:;' doe akuzativni = biti slobodan njemu s desne

J

stoji mj. ::,.. sa prepozicionalnim

objekt, kao kad glagola, npr.: :;. :. ::~\ = izbjegavati; od, nemati nita sa; :;. (lijeve) strane;
J

Jf = primiti
--

t>;

od; :;. ~

= otkriti. s~i do
~

6. Razna znaenja posljednjeg.

u vezi s :;. javljaju se u izrazima: = Prestani (doputenju,

VJ.

(.uL....;.) ~:;,
y.

- :.-". .r;''\::'''''::' \.,.hj = Bili su' pobijeni

\ '" '" '"

- ! ~~~ ~ odobrenju

(Dosta je), ovjee! - }~'Jj:;.

= oprostio je svome protivniku

0~1:;'= po
~ ::::

i pored svoje nadmoi. dozvoli);

>0;'::;' ~~
L,;,):;'
~

~:;.

= iz neznanja; = iz iskustva;

= sa zadovoljstvom;

.;:;.-

J';>-:;'

:;. = s pravom;

::.G:;' =

= od straha; bez sumnje; :;. = ne trazeci:

~:;.

=od sveg srca ;,~

454

>

~ A1:;'
,

= napamet;

:;. = namjerno;

>;, ~;:;. = protiv

>-:.? ~ :;.
>,

o~j

),

J..v :;.

= svjesno;

= besplatno;

svoje volje:/::.~ :;.

= slijeva,

s lijeve strane, i dr.

Ovaj prijedlog (sasma rijetke upotrebe kao takav, inae je to upitni prilog u znaenju: kada = oznaava (kao :r) poetne mjesto od kojeg poinje kretanje ili djelatnost (~(~'i\), pa odgovara naim prijedlozima: iz, ,;:.. ,: Izvadio je od, s (sa genitivom), kao to je liprimjerima: ~ neto iz svoga dzepa. ',

>, c~t

;JI ~
,

;~'j'r J::- J./'/r . ~

,

~ ~G..)~) = Para se dizala s morske povrsine . - J:..

= Proitao

~t)

sam (taj) asopis od prve do posljednje upotreblja-

stranice.

[Po Caspariju, itd., op. cit., II, str. 131, bilj. b., prijedlog ~ valo je pleme Huzejl (k-:.0.) ].

1) Prijedlog .)1 ima opreno znaenje prijedlozima i ::;., kada on oznaava: a) kretanje prema nekom mjestu ili do nekog mjesta, odn. u neko mjesto (:4Ji \), ili pak, b) neku djelatnost ili zbivanje koji traju do odreenog vremena ilisu upuceni prema nekome ili neemu. Tako ovaj prijedlog dolazi iza glagola: a) ~~ ~~ prema (u); Jl ~1 se u; J1 b)

:r

E-~= vratiti se u (do); J1 ~c...= ii do (u); pa zatim:

'.:1\ = obazrijeti se prema;

= otii u; Jl

= uputiti se, poi ~~ = doi u(kod, do); J~c).- = izai, iseliti

.)l

Je. = biti naklonjen prema; .)1:..w= pogledati

~

J1:-

J1 J-.~t i J1 ~ = poslati
(prema);

do (kod, u);

.)l

~j

Jj

okrenuti se prema: .)l~Gt = dati znak (kome), ~~ J1 :.,.n. = teiti za istinom; c) (Zavrsetak u vremenu):~ zalaska sunca; pa u izrazim~: ~"/ vijekova; ~~T J1 = i tako dalje (sve do kraja).

.)10 =

pisati (kome);

J~ = do ponoi; ~ '-:-' J'). Jl = do \ Ji = zauvijek::r.~ 'i'T -L;t Ji = za vijeke

",'
455

Kod prijedloga npr., i ovo:

0-'

istaknuto je da on dolazi esto u korelaciji s do kraja;

Jl: kao,

~4-JTJl ~\:.wr0-- = ac! poetka

...
" ......

~ Jl?~' = od mladosti do starosti; <0G Ji -0~ ~ J 0-- = od njegovog roenja do smrti .

'"

..-

2) Prijedlog Jl oznaava zdrutivanje, pripadanje, doda vanje ( ~Wf ili ~f), npr., uz glagole: Jl JLp\ = pripojiti: Jl ~\j = dodati (uz); Jl ~
=

sastaviti, spojiti (s);Jl ~

= pripisati,

i dr.

Tako se kae u Q. (IV, 2) za imovinu siroadi:

Ji = i drugo (uz to), - ~~I~ u ~rvenilo (ima nijansu crvene boje), ~ G)~ Ji = Njihova je kua uz nau kuu. -4..,--it;. Jl = uz (pored) njega, Ji ;. ;;f..';;lr~ = On pripada tome plemenu. '" , ' 3) Iza elativa ~\
(=

o:.uwr Jl

;'-<J\;'\ ~l
~

~I;'\ 1)..5'\..5\' = Ne troite njihove imetke uz svoje imetke!

= sjesti za sto

(trpezu),

o~

~~?

Jl ~ A

~} = Boja mu

prelazi

mri): ~\

(=

drai); ~\

(=

poeljniji):

~J\ (=

blii), te glagola uenja (~JW\)

tih znaenja, iza ~ C l,fl (..,~~

.; ..... )11

Ji
'

dolazi logiki

subjekt takvih izraza, npr.: (u stihu pjesnikinje ~~f):

~ ~ u-: ~l ..,.....,..i
.I

",. o

;;:; '"

-'

'"

rt.Ji

..

,lI

o ......

~-..;LJi \:.G. QiA\L. = Kako

"".'"

= Zaista
o,... __ JI

je ator, kroz koji puu vjetrovi, drai meni od visokog dvorca. nam je mrzak ovaj licemjer!
,

= To Je doista blie naem shvatanju, ! ; }~.rr ~Ji Ql ~~ JtS'L. = Koliko joj je samo bila poeljna
~
..

~1 y ji ..:JJ~01

:r: o"

'"

,...:.ii

hladna voda!

..

Kada ovakav elativ ima aktivno znaenje, onda iza njega stoji prijedlog J, npr.: :.J ~\:..:..3\ = Ti njega vie mrzi nego ikog drugog.
..-..---

~;;.::r.
d (J)

4) Prijedlog prijedlog On skupitina

~1 zamjenjuje nekad neki drugi prijedlog, kao, npr.,

u odlomsku (Q., 4, 86) ~~
i';. Jl ~=
=

Zaista e vas

dan proivljenja.- Mjesto ~ dolazi iza glagola: ~l ~ traiti od;

=
=

zaprositi (djevojku) od; ~l G~= primai se: ~l ~ pribliiti se; Jl ~

~l y)

= oeniti se ili udati se od (iz, porodice, plemena); ~\ ~l !.5f;~\ = ugasiti e vodom Jl = enidbom stupiti u tazbinstvo sa; ~LJr
,

(rijetka upotreba ~
456

).

'

5) Sa dokle;;.s

Jl tvore se neki prilozi, kao, npr.: rl/lT ~~ = naprijed; :;t~l = Jl = do koliko; ;:.. Jl = do kada; J~Jl = navie i dr.

Frazeoloki se upotrebljava, npr., u izrazima: ! ~i Pazi! ! '~ ~i = Nosi (Gubi) se od mene! -&l ;Vf = Stvar je tebi prepustena (Kako god ti Ji L.J = hoe) - ;)il~ = To je njemu povjereno (On je za to zaduen). -::..u~ .. ... .. .. i tome slino (i ta uz to spada).

Ovaj prijedlog oznaava stizanje do nekoga cilja (~wr~4-:J\),a ne kretanje prema njemu, kako to nekad oznaava prijedlog Jl. ee se upotrebljava za dostizanje cilja u vremenu, a rjee u prostoru. Evo primjera:.;-Q1
\:~>" '.~

c-~?- ~1~11T~ = Sino sam spavao do ranoga jutra. r:Ji.1\~..LJr'-:-'~ ? = Proetali smo (sve) do stare gradske kapije. , 'Iz~z~tno '(u poeziji) ? dolazi uz spojene line zamjenice (npr.: !JG- =
L.? i rG- .
(=

do tebe i sl.). Uz prilog ~ dokada, ili kada) moe doi ~ mj.

J~' pa

se kae: ~

?=

Ovaj prijedlog ~ treba razlikovati od veznika istog oblika: 1) sastavnog (ak i), 2) namjernog (= da), 3) posljedinog (= tako da) ili 4) vremenskog (dok).

J
Ovaj prijedlog J po porijeklu i znaenju srodan je s prijedlogom Ji ' samo to J pretezno izraava apstraktne odnose, a ~l one konkretnije (prostorne i vremenske). 1) Prema reenom J rijetko pokazuje kretanje do neega (~4Jt\), odn. trajanje ili obavljanje necega do odreenog vremena, kao npr.: iza glagola: J). , J hG , J (}J = pasti, u znaenju: ~ = na: ~ ~)r).. = Pade (taj) ovjek na 'elo (tj. stavivi elo na tle). '" ~~ '1, 0L;:.~;;:"

r~rL,.,= Djeak je ispostio mjesec ramazan

,

(sve) do kraja.

2) Oznaava prelaenje glagolske radnje na dalji (obino personalni) objekt (kod nas je to esto dativ lica), npr.( uz glagole: J j~l , J 0~1,J
.. "'......

JJ-~
457

J~
~j

= dozvoliti, = pokloniti

dopustiti; i dr.

J J~= rei; J
' ,

r~= iznijeti pred,

(preldati: neki

Upotrebu J kao kod oznacavaju daje ona za: ~I 3) Jedna

~j

i slicnih mu glagola po znacenju, davanje u posjed i sl.

od najeih upotreba. J je za oznacavanje pripadanja, posjedovanja (~I), te srodna znacenja: Fravo na, zasluga (J~ )'1), nadlenost, privilegija (~l.a.:S- I), korist od (~D. Evo nekoliko primjera:

:.ct ~)J
""'"

,J

= To je jedan

...

~. ~~li' IJ.:'.t = Ova

npr.:

kUapripada naem roaku Ahmedu-

J.~ ::.u~
'"

moj prijatelj- Pomocu

posjedovati),

01)-1 4J = Ona

izraava se na glagol imati (i

~.

ima dva brata. - ::J-l ':1j t1 ~L. = On nema

ni brata ni sestre.-

~/W ~~.JJ.k.-.~~~\~
(pisca,

= Ovaj
=

bogata posjeduje

brojne njive u blizini grada. Ovaj prijedlog oznacava autora (knjievnog i sl., npr.: u{;l.S-/:i L~ pjesma.
. :f' ""_ "

pjesnika) nekog djela To je jedna Ebu-Nuvasova

('1~ :'~/. LJ :'~

\..1-../ \../-

__ ...

:..u GG,,-

1.5~

= U ovom naem ivotu jedan dan je za nas

(u nau korist), a drugi je (dan) protiv nas (na nau tetu).

) G,;~~t ~

~~1

J J-.s:-1j :~L.

~ = On vam duguje 1.000 dinara.

J~

J1j;Ud

necu vjerovati.z.Us ~ ! ::.u~ ~

~G,"..ur\;Jk = Ako

= Moe

neko rei ta god hoce, ali ja mu hoce da ode, doputeno (po volji)

mu je (to je njegova stvar).

J1 ~ ~

= Nema prava da to uini!

4) Uz glagol

JLJ (= rei, upitati) prijedlog

uvodi

prepozicionalni

objekt (kod nas s prijedlogom:

o ili za), kao to je u primjerima: ...

I))5':1j

~(;.l ~T~
. .. I~

~ ~

= Nemojte

rei za one koji su poginuli na Boijem pitat o istini, poto vam je dola: "Je

putu da su mrtvi.i.) Q., II,149) ...

~t

~~~ LJ ~~ 0))51

= Zar

li ovo arolija". - (Q., 10,72).

Lc,f ~ J~ .~~ ~ ~l ~.:;..; = [uer

(koji se zove) Usama. 5) Mjesto u akuzativu, genitivu, npr.: ~

sam se upoznao sa covjekom po imenu

iza deverbalnih

imena, objekt e stajati sa

.:iJ "'... :;

LJ ~~
...

~\

je kod njih (od objave, Q., 2,90),

jl

;'j.. ; a to je istina, potvrujui ono to .J.,::, ~Jw ~) 0l = Zaista, tvoj Gospodar

jl... ~ :jj . '

458

radi ono to On hoce (Q., 11,106); Meutim: ~):r-.J.J t.:.~J

njihovom tekstu (tj.Musaovih ploa) Je uputa i milo;t za one koji se boje svoga Gospodara. (Q., VII.153). - U ovom primjeru dolo je J kada objekt stoji ispred njegovog glagola. 6) Prijedlog ~ ukazuje na uzrok, svrhu ili namjeru

J;':"~= a'u

l5:.u, ~

~J

(J-.!::JI), npr.:

Prijedlog J treba razlikovati od veznika J (od 0"~) kada uvodi namjerne recenice (kao i s njim sloeni: ~ , ~ , ~ , ~) sa glagolorn u konjunktivu imperfekta (~~UW\). -. , , , 7) Prijedlogom J se oznaava datum (~).~\) ili uopce vrijeme kada (ili I....-

;j~dJ.~~ 01:.w1= Susjed nam

'

4:J:'. ~:..:.:.~

.J~ ~

= Zaudio sam se zbog njegovih

=

rijei (ili...njegovim rijeima),

Ustade iz potovanja prema svome uitelju. prie radi pomoi.

otkada) se neto dogodilo. Tako se, npr., kae:~",::,~~;Ji0L. = Bolesnikje 2 ~ = Kralj se oenio kad je umro tog istog dana.- 4..-<.t. ::,.. ~

C~;J

prola godina dana njegove ~ladav;ne. ~ ':'. poslije zalaska sunca.

rr ':"')~

~lC)-L.= Izaao

je tek

Pri obiljeavanju datuma po lunarnoj godini, do 15. u mjesecu navodi se koliko je noci (kod nas, pak, koliko dana, ili se to obino isputa), Poslije 15. do kraja mjeseca navodi se koliko je jo noci ostalo, uzimajui da mjesec ima 30 dana). Tako e se, npr., rei: treega redeba =>~~ ~ ~>JQ ~~ dvadesetosmog ramazana = J~~ ::,.. ili.
,

(vidjeti jo odjeljak: Obiljeavanje datuma). 8) Pri dozivanju u pomo (~~ osobu, ispred nje e se staviti

AD .

i\), kad sebi u pomoc dozivam o jednu

u pomo! - Isto je i

J, npr.: ! >~Cj~ = Raide, J

kada se uzvik ponovi: ! >~\) ~ >~Cj~ = Raide, Raide u pomo! Kad se pozivaju dvije i vie osoba, onda e ostallh j. npr.: ! >.)~) stajati ispred imena prve, a ispred i Murate, u pomo! - ~lJ.JJ) 0\~~ II ~

;;W~ = Dabire

= U pomoc,

i mladici i djeaci!

Pred ime protiv koga se doziva pomo, stavi se J, a J ispred onih koje dozivamo, npr.: ! :r-)~ 0"'Lu ~ = Pomozite ljudi protiv nasilnika! Ovakav nain moe sluiti i za dozivanje u drugim prilikama, kao, npr.: !. lJJ w(:~l1 ~ = O djevojke, doite, na vodu!

459

Ovakvi, i slini, izrazi slue iza Kakve li samonesree! ! J-1 ~ ~~

! ~~

izraavanje uenja

(~\),

iznenaenja, divljenja i sl., kao,npr.: ! ~~

= kakvog

li uda! ! y\~~

= 'Divne

li (ti) noi! ! ~~ ~(ili ~ ~~

= Kako je on divan .ovjekl ' Nekad uz rije: ti izraava J zakletvu (~f), uenje.i sl., ujedno, npr.: :G-l v:,:.3\0-- ~<.y Jl = Tako mi Boga, niko se neespasiti od smrti. = Kako je Inae, nekad se gubi to znaenje zakletve, kao, npr.: ! !l;l ~;
samo divan tvoj otac! ! Kako si ti divan (ovjek)!

~w~~~~, = Kako je on hrabar! (~~

~ ) !l~~ ~,=

9) Spomenute je da J nekada stoji mj. nekih drugih prijedloga pa tako irnjesto: ,

(Jl ' ~),

= Otiao je svojim putem: ~ ~ o.:J.J = poetkom mjesecasafera; ~~ l~ = na dan proivljenja. ~: J~~j) rWr~~ = post poinje nakon vienja mlaaka. ~: j;;l ~0-;''; ~ ~) ...= a mi emo od vas na dan proivljenja biti
",.

~:

... ....

,...-

::::

".

...

'"

bolji. 10) Evo jo nekoliko idiomatskih izraza s prijedlogom J, a koji se ne mogu doslovno prevesti: ' 43 Gl= Ja sam (pravi) ovjek za to.

~ ~) -JL. =

ta (Kakve veze) ja imam s njim?

~(~) J:;' = Ko e mi pomoi (protiv njega)? ~ .. '.~d ~ = eli li (ima li volje za)?
... Jl ~ = moe
slobodno; doputeno ti je da ... on ... dosada;

~L.) ~L.= njegovo pravo i dunost;

~.. Jl ~ ~ = nije njegovo da; ne moe

.~--'~'.~j;..l = njen brat po ocu: o~

ili) J~--'~ = na prvi pogled;

~L..Jj

= po Hidri,

1) Prijedlog ~ oznaava da se neko ili neto nalazi na nekommjestu ili u nekom vremenu koji to obuhvataju (~:,.w\). U tom sluaju prevodimo ga naim prijedlozima: "u" ili "na" s imenicom u lokativu, kao u primjerima:

460

= u kui: yW' ~ = uknjizi; :J;tJ(~ = li djetinjstvu: ~j = u dui; ~).11 ~ ~ na selu; ~U j = na ~ebu . a)

.-

):.ur ~
'"

Ovdje, kao i u iduem znaenju, imenica moe biti i apstraktne naravi.

.---

b) Ovaj prijedlog oznaava i kretanje u neko mjesto (nae "u" s akuzativom) i u raznim pravcima (nae "po" s lokativom), pa ulazenje ili uvoenje u neto (i u figurativnom smislu) i sl., kako e se vidjeti iz primjera.

~W ~ ~~ ~.:tJr~'(}J=
~W'

= Uao je u grad. Pao je u jamu.

j ~ = Pogledao je u knjigu. ;:..(:.ur j ~~ = Poeo je sa studijem.

~~ Li:1\ ;'-~'-4= Bog e vas uvesti

~w j;. :", 'j = Prosetao

~Jr~~~ ~
2) Zdruivetije (~~I)

u Svoju milost.

sam po parku.

~ 0)C = Putovala je po svim krajevima svijeta.

sporednog sa glavnim (jedinke sa grupom,i (= meu), npr.: ~\S

sL) u znaenju prijedloga ~ (= sa) ili::;

Ostao je meunjima (kod njih) cijelu godinu (dana). - ~ o~ 4.-.1..j = Djevojka je dola s nekim enama iz svoga plemena>
"'''

j ~\:" a rr~;

S& r(.;t= ~ ~ct w~t;.

Srodno je izrazavanje mijeanjadvojtrkvaliteta (boja i dr.) meusobno, npr.: :0;":;:- ~ ;~ = uta boja sa zelenomjtj, zelenouta boja) i sl.. 3) Prijedlog ~ uvodi dalji objekt uz neke glagole (i odgovarajua im imena). Pri tome mu nekad odgovara nae "o", ali i drugi prijedlozi ili konstrukcije. Evo (nekoliko primjera za to: ~ = govoriti o; ~ ;}::;; = razmisljati o; ~ ~Je:.; = savjetovati se o,ali:j LS;'I = (po) sumnjati u; J.li

JWr Ji Jt;.) 4.5~ .. .'::

= Lovac se sa trojicom ljudi uputi prema planinama.

rm
~" ",,"

~ = razmatrati (neto); ~ y~ = Poglavlje o; ~ ~ knjiga o; ~ 'lJ~ = sumnjiv. '

"

"

..-

= odjeljak o; ~ ylS = , ,

'151

Iza ~ dolazi i dalje objekt uz neke glagole koji znae: eljeti, i sl., kao to su, npr.: ~ ~~ =eljeti; ~ ~ = udjeti:; ~ ~ = biti pohlepan za (te odgovarajuce im nnena: .~) = elja; ~ = udnja; r-+i = pohlepa; pa: ~\) = eljan; ~ = poudan: ~ = pohlepan) i dr. '
'" -: ", /0 . .. .. ",,,,,. .. ;"

li. '

...

'151

."-

461

4) Ovaj prijedlog ukazuje na uzrok (~\), pa odgovara naem prijedlogu: zbog, npr.: ~ '-:-''.? ~ ~./ll~G- '= Otac ga je kaznio zbog pijenja

. VIna.

~".,.

Les): . ;, ~
j~

j _:~ .. /l\ ~: ... \= Taj se emir

samo prolazno '

c:.l ~\1

= Majka

je prekorila

zbog njenog loeg ponaanja .

prouo zbog svoje pravednosti. ivot je-u poreenju prema upuenosti tvog ili, s

" 5) Prijedlogom se ~ izraava poredenje (~jl;J\), npr.:

lS \rk~~ Vi ~

(3~.0r~WG) = A-ovozemaljski
dobro (Q., 13,28).

onozemaljskim
!

;S-Y\~t t.~\ ~ ~~L.

= ta

je tvoje iskustvo

sfarijeg brata! 8) Prijedlog ~ pak, pri mnoenju Evo primjera a) ~ ~

se upotrebljava za oznaku dvaju brojeva meusobno. za oboje:

;;j~\

proporcija

nekog prostora

b)' ~ = est puta devet.- Kae se, meutim: Pomnoio jejedan broj sa drugim.

JL

)G.:;~~;

~C

= Povrsina

sobe je: etiri metra sa pet. ~~ ' ~ I~~ ,

~? =

Jl: F
::: ,..

,e

9) Prijedlog
c ~)

~ dolazi nekad mj. nekih drugih

prijedloga

(~l' '-:-' '~

' ,

kao u primjerirna:

~(.s~~; ~
'"

~::~:'k ~~= Stavio

.....

je prste u ui da me ne bi uo.

I..r:!,.l..; ,"4.';;

JS ~ ~
~ ..Il '"

o ,.

. o

0,.__

.rl.;

=;:

Da smo htjeli, poslali bismo u svako

naselje nekog da ih opomene.(Q.,

y:

25,51~

~:' ;~1f CJ ;l1Ji 5). = Ptica je pjevala na grani. ~ : ~:'7\ \:::: - ~ iL..~ ~!)I~~ = Vezir je
jednog, uvenog

,-:-,WT ~ ~

~ }~,Jr = uvar stoji kraj vrata.

s ostalim gostima jela sam uzimao

pozvao (onoliko)

pjevaa. - (ovakvo znaenje, ustvari,

ve je spomenuto)

~ :~

~ ~)L.~:.G jL..1Jr ~ ~'..G-;:'

moj lijenik.

= Od

koliko mi je bio propisao

1) Ovaj prijedlog oznaava (J~t\) konkretnu (prostornu) ili apstraktnu bliskost/ odn. dolazak u neposredan dodir s nekim ili neim, te stoji pred indirektnim objektom mnogih glagola takvoga i srodnih znaenja. 462

Tako ....,., dolazi ispred glagola, kao tosu: ....,., J...;..1 = uzeti; ....,., ~1 = drati. L ~ = prionuti za; ....,., Jt:- = objesiti o; ~ ~ = zapeti za;....,., .::. = proi pored: ....,., 1.~1 = okruiti; ....,., 0:.G- = opkoliti; ....,., ~\~= kruiti oko; :"';\1 :-:-'= obilazit{ oko; :-:-' ~J prihvatiti se za i dr.
....,., = vjerovati u; ....,., ~1

= spojiti sa; :-:-' ~

=.'sjesti liz; :-:-,::'1' '.:' ": =

Zatim iza glagola apstraktnije naravi, kao: ....,.,-:.G-1 i ....,., 1:l;= poeti (s);

:;'T

= osjetiti; ~ ;;'1 = obavijestiti o; ~ ~ = opaziti; ~ = znati za;;'1 ~ 1~ = potraitiutoitekod.c; :...;/ = (po, sa) znati; ....,.,

~ =

narediti; ....,., ~ = presuditi o; ....,., JL ::;: upitati o: ~ ')J = ispuniti (obecanje): ....,., ~'..G1 = upozoriti na; ....,., ~%= prijetiti (neim) idr.
, ,

Uz neka imena (za razne nae prijedloge), npr.: .J~ = na (mjestu) = u Medini; ~ = u Egiptu; = (bio je) s maem Bedru; ~..w~ u ruci; ,~:LJ(....,.,~ = kraj gradsk~ kapije. " ,

re-:Jr ~.(.;~

,....

--

'"

Nekad slui za oznaku vremena, sa svojom imenicom, npr.: danju, po danu; ~~ = nocu, po noi;~ = u zoru. '
L

.Jc;r~=
,

2) Pomou ....,.,pretvaraju se neprelazni glagoli (kretanja) u prelazne (to se naziva: 'L;~D, kao to su (ustvari, glagoli s prepozicionalnim ~L-:- = doci S, donijeti, dovesti; ....,., ~~ = ui s, objektom, npr.:....,., ~1 i ....,., unijeti, uvesti; ; ~1

,_.~

c\~,:-:-' ~L. =
,
.J

otii s, odnijeti, odv~sti i sl.

Nekad mj. imena u akuzativu dolazi ovaj prijedlog s tim imenom u genitivu, a takvi su glagoli, npr.: ....,., -.::G-f = uzeti (poeti);....,.,~l = baciti; ....,.,.:.:....:.;

= poslati; ....,., j~ = proci pokraj; ~ ~ = okruiti; (iz)baciti; ~ ~ ili:- = zavoljeti: ~ rJ = proitati.'

,
_

....,., ~~ = pozvati; .; ,;.~ ,

Nekada ....,., i jednim i drugim ovakvim glagolima daje preneseno znaenje (jG2Jl), pa tako s neprelaznim, u primjerima:... 2ll\~1= Bog im je oduzeo svjetlo (razuma) (Q., 2,17; - j;..J~r1J = Dra~ s~ istine; r1J

~.J;'

~\)~

= Preuzeo je na se teret vladavine.

= Ispunio je dunost; ,~)~ r1J = Ispunio je obecanje, ~

L.

~t;~ ~~

Osim u akuzativu, ime moe doci i iza

ugenitivu, ~

kao to je u

~Gt = Uzdizao (veliao) ga je: ~ izrazima: ~)'..i.:

y~ ~P;oslavio je njegovo (svoje)ime. - ~

~,;..~ ~~

= Utjeio ga je. -

~_ := Slomio mu je srce i sl. ~eim drugim (sporednim),

3) Zdtuivenje npr.: ~~

(i?-W\> neeg (glavnogisa

= Vratio se s puta sa svojom porodicom.463

~~ L) iS;':;'1

:&i = Putujte

= Kupio je konja zajedno

sa (njegovim) sedlom.- ~~

f.

\J~c.

s Boijom zatitoml- ~~ sveanom odijelu.

tI ~~

';1 ~ j-~ = Ue'kod nje u pa esto odgovara naem

4) Pomoc. sredstvo/ orue i sl. (i.5~t\)/ instrumentalu, npr.: '

.Jl1 ~~

= Uspio

Sam s Boijom pomoci; .

~ ~
--

C:)~ ~

--..

~) JG ;) = Svoj ciljnece postici nasiljem. ~ ;.~ Jr :.:.,~~ ,:: Uobiajio sam pisati nalivperom.
... ..

:;..1 = Kopljem probode

svoga protivnika.

:~ I~ ~~

= Prodao

ga je iz ruke u ruku.

U figurativnom smislu ovdje bi spadala upotreba y uz glagole: y ~ = biti nazvan; y = biti uven, znamenit po; ~ :j; = biti poznatpo = Dovoljan (kao, po imenu'); - pa: y ~ = biti dovoljan, npr:: 1.1.-t'{ .Jl~ je Bog kao svjedok (Q.,4,79). - Slino je: !l = Dovoljan ti je tvoj otac.

:r:...

Ovdje bi dola i fraza: prijatelja.

~wr ~~~
'"

;t ~

JS

"'-! :. )

= u njemu

sam sreo pravoga

5) Prijedlog ~ ukazuje nekad na uzronost (~:;~. II), npr.:

00~

t~

= Svaki

.J>;T j.S-

~ :.~ ~I
3/ 160).

cr: :C~ ~

e ovjek biti nagraen zbog svojih dobrih djela.= Usljed Boije milosti bio si blag prema njima. (Q.,

6) Cijena (;<>~I\), zamjena (Ji;.11) / naknada (~j.J\), nagrada ( a;\~ 'o 11), izraavaju se pomou y uz odgovarajuce glagole, kao, npr.: y iS~\ = kupiti za; y = prodati po; y G8' = nagraditi (ime); y iS?- =' naknaditi, nagradi ti, kazniti.' ,

t~

Ovdje spada tzv. ~ Io~JT~~ <tj. y za iskup), kao, npr.: ;\) :.:Jr .sl; = Dao bih za te (kao iskup)' svog oca i majku (tj. drag si mi kao moj otac'( majka). Slino se upotrebljavaju i izrazi: <.sJ'.r. i ~ npr.: ~ ~~r = Dat u (kao iskup) i svoju duu za njega. Inae: '( ~ )~ Gr = j~ lii:l'o' (osobno, sam).
, , f'

7) Prijedlogom se y izraava zakletva (~f), kao iza glagola: y:....aL- , y ~r zakleti se (nekim ili neim), ili inae: ! ~~ = Tako mi tvog ivota! ' ,

...

nepoznat ovjek.464

4JkJJr J~~:r.~.. I~k~;'

:;

8) Prijedlog

~ dolazi iza tzv .. tj. "kad" za iznenaenje, npr.:

...

~O

I~l

~.=

Dok je on iao, najednom mu prie neki

~iS

~)~

kio led. "

~WL, \1~;;rr tJ ::..t..~ = Uoh

,-, ,

u rijeku; kad ono vodastudena

9) U nekim sluajevima y se smatra dodatnim (;;~~j.JT:~), kao iza glagola uenja ili divljenja,' npr.: ! "-! = Kako je on plemenit! - Iza ~1 ~ = To nije daleko.- Ono y koje stoji iza lo i 'Y glagola ~, npr.: ~ u znaenju glagola '~:npr.: ~~ ~G = Oni nisu vjernici (Oni ne vjeruju, ili: nee vjerovati), "'. Tako je i u izrazu: ! ~~G..j ~ JfS Ispred ~\ ~ 10) S nekim imenicama y slui za izrazavanje raznih prilokih oznaka, Ju skladu sa znaenjem tih imenica, kao u primjerima: ~.r! = blago; ~.r-! = brzo; ~)~ = mirno; L.~'y. = jasno; ~~ = neobavljenog posla i dr. ,
". o .. o :r.... ,.". .:- .....

r';sl

= Kao da ti hoe da me prevaril je obavezno, npr.: ~~\);~ = Doli su svi skupa.

11) Prijedlog "bez", u arapskom se, izmeu ostalih naina, izraava i sa: ~~(samo ispred indeterminirane imenice, npr.: J~~ bez pravednosti), pa sa: 0;\,~, (koje mogu stajati i ispred determinirane imenice, npr.: 0)\ J') ;"b~z razlike: = nepravicno). ' ,

:;.Ji~

12) Prijedlog y nekad zamjenjuje druge prijedloge, npr.:Jl iza: :;...:.\ = uiniti dobro (nekome); iza: ::""1 = povjeriti; :;. iza: JL = upitati o (za); iza y).. = piti iz.' ,

0--

13) Treba praviti razliku izmeu izraza:

~;:'1 ~
"

~)L.. = Putovao sam prije njega dvije sedmice, i: ~ ~)L..

.J--~-;: t+;-~j
,

~~:...~

= Otputovao sam prije njega za dvije sedmice: F ~lo = Umrla je malo prije svoga mua.

;;.~ ~1 ~ ~~

= Doao jeza

dva dana poslije toga.

Evo nekoliko idiomatskih izraza s prijedlogom y.

4-, GI = Ja sam to uino.- ~ 1}5' 01.5' \11 ~

~}~.\ JI lS-

ta eti, ako je to tako? ~

= Nije mi namjera

da ti oponiram.j ~j ~;::;.

.... ~G

Dobar li je

on drug! - ~ ~

JJ,-! ~

= Mi se pouzdajemo u Boga: a o;da u tebe. - W

~)

O~da'd~bro i u redu.- ~ \~

Ko e mi jamiti (biti

odgovoran) za to?

:G) slui, dakle, za zaklinjanje Ovaj prijedlog tzv. "ta" za zakletvu (~r i to gotovo iskljuivo uz rije: JJ\ . Inae: vrlo rijetko se upotrijebi i s nekom
30 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

465

drugom rijei kao: ~~ (= ivot); ~~ (= Gospodar) ~)\ (= premilostivi, tj. Bog). Tako se kae, npr., ! ~G = Tako mi! Boga: ~W = ivota mi i sl.

J
I ovaj prijedlog (~~\j), tj. "wa" za zaklet~, upotrebljava se pri zaklinjanju (nekim ili neim), ponajvie s rijeju 41l1. Iza njega ne moe stajati lina zamjenica, a ispred njega ne dolazi neki glagol zaklinjanja (kao to je rJt i sl.). Tako se, npr., kae: ~~ jS- JL.- c>.J\j = Tako mi Onog koji je sve stvorio .. ! (5"r o~j = Tako mi ivota moje majke! Zakletva (: dopunu (tzv. ~ njom stoji estica
".

';JI), izraena bilo kojim prijedlogom (y , 0 , j), zahtijeva

~{,..;..). Kada je to potvrdna ime;"ska reenica, pred

ili 0), iji predikat moe ispred sebe dobiti jo i esticu

;; "

J, kako se vidi iz primjera: ~

L:)'Y ~

Lo.?1 ~

"'" jl

"."

"

.-..-

-:... ".

.ul\)

ili ~

~,...

Lo.?1

__~ __c-

-0"

,y

'>4 O) .ul\)

".;;.

~".

ili ~ nas!

0) ~\j

::: Tako mi Bog~, Demilje plemenitiji od svih

Kada je dopuna potvrdna glagolska reenica, sa glagolom u perfektu, pred njim e stajati: '~, u ispred energetika samo: J, npr.: Je... '~ d~j C.JWI
!
".

Ji
--

t,S!\

= ivota mi, otac mi je otputovao

"'"

u inozemstvo.

'

j~ ~ dli ~Y
-"

JJ\j = Tako mi Boga, odmah u to uiniti!

Kada je dopunska reenica negativna, ispred negacija nema neke druge estice, npr. (ispred imenske): ~G- :..\).::. JJ\j = Tako mi Boga, Ramiz nije neznalica. - (Ispred glagolske recenice): !'$);"'::' ~\ 'y JJ1' j = Tako mi Boga, neu zaboraviti tvoje dobroinstvo! Za zakletvu se upotrebljava i rije; (f' to je skraeno od ~1 (= zakletve), s varijantama: ;; , ;. , :;. , (f ,:;. pa:"": , ...,::, , ..uz rije: ~\ ili ~~ npr.:
!
jl

jl-o.,..

\~j
,

:.:J.S)Y JJ\;;'
,

= Tako

~i Boga, ostavit u te samog!

b)

Glagolski prijedlozi:

u~, ~ , \~

Dosada smo dali pregled upotrebe prvobitnih prijedloga. Neki (kao ,Abbas Hasan) u njih ubrajaju i gornja tri prvobitna glagola. Oni mogu, u istom znaenju (= osim, izuzev) regirati i akuzativ imenice iza njih.

466

Medutim..poblie o njihovoj upotrebi govorit e se pri razmatranju prostih . izuzetnih reenica (~\: ~. 'l\)
o

'A. Hasan meu pravim prijedlozima navodi i: '..} i

j:J.

Rije J,:J je, pak, po upotrebi prilog za izraavanje nade (~~\) u znaenju: moda. Po Caspariju (op. cit., I, str. 290, Rem. b) izgleda da je (kao j:J i ~) prvobitni glagol, i kao takav obino regira akuzativ, a sa?10 dijalektalno (u plemenu Ukajl genitiv. On navodi primjer: .JJ\ j:J . ~ \::t~ ~ = Moda vam je Bog dao neku prednost nad nam-a.- 'A. Hasim (o~.cit., II, str. 424) daje primjer: \~ ~0Ji'J-:-3 = Moda e odsutni (ovjek) doi sutra. ' , ,

Meutim, rije '..} (tzv. ~:I.I::Ji' '..}) upotrebljavase u obliku ~ (=:..:J) li znaenju upitnog priloga za uzrok ili svrhu, tj. zato (ili radi ega). Inae se '..} javlja kao jedan od namjernih veznika (koji zahtijevaju konjunktiv iza sebe). .

J ~';; ~)

r~1j

c) Imenski prijedlozi
Meu prvobitne prijedloge 'A. Hasan (op. cit., II, str. 401 i dalje) svrstava i: ~~. , ~ ' e:-:,!l. Meutim, po drugim autorima to su prvobitne imenice, a tu on ubraja i b (i ~) nastalo od: );::,.. . Rije ~~ ima posebno znaenje i konstrukciju,to vezi sa sintaksom genitivne veze (~L,;:, il). em~ razmotriti u .

Upotrebu L kao prijedloga vidjeli smo iza razmatranja prijedloga ::,.. (s kojim je sloen: ); + ::,..). ' O prijedlozima imenskog porijekla: ~ ' !l, te ostalim iz te skupine, govorit emo redom u odvojenim odjeljcima koji slijede. Prijedlozi ~ i po znaenju donekle lie na prijedlog ~ i '-:-", ukazujui na mirovanje, te meusobni dodir, odn. povezanost (u prostoru i vremenu) onoga na to se oni odnose. - Prijedlog !l pokazuje meusobnu bliskost na osnovu slinosti, fizike ili apstraktne naravi. Meutim, ~ i imaju i druga znaenja, to e se vidjeti pri njihovom razmatranju.

c;. ,

e::.

c;.

Ovaj prijedlog ponajprije oznaava mirovanje odozgo na neemu, uz 'i I), ali i (uzdignut) poloaj prema tome, neposredan dodir s time (~~ pored njega, u njemu, pa kretanje, i to kretanje iznad njega (i bez direktnog
30 GRAMATIKA

467

kontakta s tim), a zatim ukazuje i na prednost, vlast nad neim i slina apstraktna znaenja. Evo nekoliko primjera za te razne sluajeve: ~)Jr ~ = na stolici; - .r-~ ~~ ~ = Na njoj je svi1ena haljina.- .Jt.1..ili ~ ~~ = ~ JXlr Vratio se u vo~u'(vozom),.1jW1 ~ ~~~r= Slika je na zidu. - o~i~ = Slavuj je na onom.drvetu.eLs ::,... ~. ~ = na dvije milje odavde: ~ Sjeo je za stb.~:jjj ~ Stao je pokraj rijeke> y~ ~ :.LJ ~ Sjeo je pred vrata.- (;1~ (";) j~ = Proao je pored (mimo) nas- ~ ~ o~ = Uhvatio ga je za ruku> ~ ~\ =saznati za; nadnijeti se nad, ;lpoznati se s; ~ rG- =kruiti iznad; J\~ ~ ~1 = emir nad Irakom; ~::U~ ~ ~;'f= Postavio gaje za zapovjednika t~ vojske.- ;je)! (1) ~ ~.,e: 1~ = Proitao im je poslanicu. /~ rI.$:. ~ tj = Uio je pred jed~im uvenim uenjakom. ~ 4-)(...1) = Izruio mu je njen pozdrav. ~ tL = Pozdravio ga je.- ! ~ r)U\ = Mir bio s vama! ! ~ JJ\L:,...~ = Bog mu se smilovaol- ~;.:., ~ ~t ~G = Majka mu je oprostila njegovu greku. ~t ) ~)T= dao je kome (e~u) ~ (~ )' ~ onesvijestio se; ~ ( ~1"~ ,~~C-\ prednost nad; ~ ~\ = vie ga je volio nego.

;;~LJr~

=:

;?Jr

2) Prijedlog ~ oznaava da je neko (neto) upravljen protiv (na tetu, tezak, pa i lahak za) koga ili to. Tako on regira indirektni objekt mnogih glagola (ili imena), npr.: ~ ~~1 = pomoi kome protiv; = dii se protiv; na; ~ ,~ protiv; (na): ~ ~ ~ = ustati protiv; ~ ~ = presuditi protiv; ~ ~ = napasti ~~ = prokleti; ~ J~ = potvoriti; ~ :10\, ~?' ? ' yj ,:k.>..:.. (svi u znaenju) =rasrditi se, razljutiti se na; ~ '<.s~1 ~ hukati ~ ~ = podsticati protiv (na); ~ ',f";- = podstrekavati protiv ~,= navraati na; ~ ~ = navesti na i dr. ; zatim kao:

r~

~C;...

~p = biti pohlepan

za; ~ ~). ~ biti poudan, lahkom za; ~

:.r;.- = udjeti
J:P.

za; = nastojati i sl.

Inae, iza ~ dolazi dalji objekt uz glagole raznih drugih znaenja, kao, npr.: ~ JI =dokrajiti; ~ ~; = sloiti se o; .~ ~~l= saglasiti se o; ~ ~~ =: uputiti na; ~ = odluiti (neto): ~~:J = moi; ~ ~~ = ui kod itd.

r;'

Dolazi i iza mnogih imena, kao to su: ~ ~

........ ~;;:; J

= dokaz protiv; ~ ~ i ~

... "" ~

....

= jasan; ~

.;"

...

= skriven; ~

.....-

')li

= lahak; ~

~:, ~ = teak (za, k~me); ~

1;= drag (ali i:

J+-- i ~
o....

')l!~".

teak). 468

3) Prijedlog ~ (sro dno prethodnom) vanje i sl., kao, npr.: '

"0....

oznaava 'neku obavezu, dugoo ....

.J"...

c:..r-~~

o........

= on ima duga

~ JS ~ 4;~~
mana.

\~l.:~ 0~ ~ ::U~ J.X or ()~

(duguje, dok: c:..r-~ .J = njemu se duguje): J = Duan si (Duguje) mi pedeset dinara. = Duni smo (Moramo) to uiniti.
~

= Sticanje

znanja dunost je (za) sV~kog musli-

U vezi s ovim znaenjem ~

dolazi iza glagola:

= narediti, naloziti: ; ..,;s = propisati i sl.

~~r = obavezati;

4) Prijedlog J~ukazuje na neije stanje, poloaj, i sl. u odnosu na razne okolnosti, npr.: JW\ ::.ili ~ = u tome stanju; <JUl o~~ ~ = u ljudskom liku; ~ 0\.5' C: ~ ~~'= Vratio sen prijanje stanje> ~\ ~08= Bio je kranin (tj. ispovijedao je Mesijinu vjeru). ~ Ijl (. = stanje u kome se nalazim; ;,Lo.;L. ~ J:'C ; = On je zadovoljan sa svojim polozajem> 4 - ~ ~~ j)L;.. 0\S :, To je bilo suprotno njegovoj elji> o:.J ~ = s j)~ ~ = ~ mijenama uitkom: ~\j~ ~ = u raznim okolnostima; sudbine (vremena): ...Jil:.r-::- ~ = kad on nije ob;aao panju.

</-:

J-? ~~

;:.u\

5) Prijedlog ~ pokazuje uzrok ili razlog (~\) zbog ega- se neto obavlja. Tako dolazi iza mnogih glagola, kao to su, npr.: ~ ~~r = dati nekome (neto) zbog; ~ I~r ~L = zatraiti od nekog nagradu za; :JJ\;S~ = veliati Boga zbog; pa tako slino i: ~ '~ = hvaliti zbog; ~ = zahvaliti (se) zbog (za); ~ :.,....;~= prekoriti zbog; ~ LiS = nagraditi za (zbog); ~ r..G = pokajati se zbog; ~ /-r = nagraditi za (zbog); ~ = plakati za. .,

;c

;-e:

6) Prijedlog ~ obavlja ili dogaa

z.... ;...." ~ \~~

~~,J'\' 1\ ~;.
bolestan unato ima i:

oznaava opreno od oekivanog odn. da se neto uprkos nekoga ili neeg a, kao sto je u primjerima: ~;.; ~ .~ ft)~= Rasipao je novac uprkos njegovog siromatva. 0iS = Bio je smion i pored njegove malodobnosti. ~ ,A3,;. ~ ~~ = Grubo ga je muio, premda je bio teko (ili:...bez obzira na njegovu teku bolest). Znaenje: uprkos,

?~ ,te sloeno:

(~ ) :; ~)~ i :;

w.~.

7) Prijedlog ~ pokazuje usklaenost neega s onim to se obavlja ili deava, kao to je u izrazima: (~) ~l~ L.~ = prema onome, to sam ~ = Due su po prirodi sklone dobru- ..>~ = vidio (uo);,;.J\ ~ ~;.Ji prema; ~\S:.'.l\ !~

J$- = po mogucnosti;

~f-rr~~J$- = na ovaj nain,' ovako.

J$-

469

8) Prijedlog ~
y :

nekad dolazi mj. drugili prijedloga, npr.: mj. = potrebno (red) je da on; .tJ';'~ ~L-;l ~ = jezikom

::'1~

J.- ii:"

svoga poslanika; mj njemu.

d :... ~ ~
,
'" ""

= u vrijeme;' ~J\J
.-

= govorio je o = postii;

Dolazi i mj. akuzativnog objekta uz glagole, kao: ~ ~ ~ = odluiti: ~ ~ = pobijediti; ~ ~ = zgrabiti i dr. ' 9) Razni idiomatski izrazi s prijedlogom ~ :

r/
=

~1 ~~~ = tako ti mog ivota; ~ ( :..) ='D~vedi(te) mi Hasana (ili: Ovaino s Hasanom)! - ali:
~I

Ji~= tako ti Boga;

!

Dri (Eto ti) Hasana!

JG-)~~

:.. ~

= Napadnite te ljude! ! ~)~

:='(J~=

='Pio je vodu na esrce (na prazan sto~ak); Budi blag! ~)r~ ~lJT~;;'

~::..u1 ~ ~ = u doba toga kralja;

'~UT ~ ,:,uvijek, neprestano,

~j

stalno;

<.JJ)r~ = vrlo rado, drage volje;odmah; ~~VT u )j~~ = u prisustvu svjedoka, pred svjedocima;

~? li.;, ~
... ~,
" ""

= pod ovim uvjetom; ~

"

~~ ~,~~

= pomocu (preko) njega, njegovom pomoi,

njegovim posredstvom; !~ ':1 = Ne treba da se boji! ::..u1 ~ ::'1 ~ ':1 = Ne smeta ako to uradi. (Po volji ti je da to uini). Kako je istaknuto, rije ~ (i ostali iz grupe imenskih prijedloga u akuzativu), ustvari, jeste prvobitna imenica ~ /znai: vrh, (gornja) strana, i s1./. Na to ukazuje mogunost da ispred mnogih ovakvih prijedloga (imenica) moe doi drugi neki (pravi) prijedlog. Tako, npr., ispred ~ moe stajati~, kao u primjerima: ~ ~ ~ L.:.. = Pao je s krova. -

~ ~ :';;j = Stajao je s desne strane> ~\'.::.rr ~

~ ~

= Pojavio se s

lijeve strane, i sl. Arapski gramatiari smatraju da konstrukcija s ovim prijedlozima nije prepozicionalna, tj. s prijedlogom i njegovom imenicom (u genitivu - ~G:Jf nego da je to genitivna veza (1JG'/f) izmeu prve imenice u akuzativu (JL;Jf) i druge (~k JL;Jf) u genitiw iza nje.

~))~ e ),

Neki takvu sintagmu (prijedloga s njegovom imenicom) smatraju "sli-

470

nom reenici"
kole, i sl.

a:.;.Ji~, kao, npr.: 0G.:.j1 C.J = u bai:

L~'.LJi'Y} = blizu

1) Ovaj prijedlog oznaava zdruivanje i povezanost (~~ u prostoru ili vremenu, te u figurativnom smislu, kako se moe' vidjeti iz primjera: Y)). ~ ~ J'l Lt,."J ;.' Stigli smo svojoj kuci sa zalaskom (pri zalasku) sunca, -.kjwr~ ;. du zida: Figurativno: q = mi smo s varna: ~ Gl = slaem se s njim: ~ ~\ = ti si u pravu, ti ima pravoi ~ = ukratko: ~\~ = nerado, mrzovoljno: r~vr~ = danima, neprestano: c.::. = po naem miljenju.

tn

~~ ~ Je.. = Putovao je sa svojim prijateljima.- ~

r-~~

= izjutra.

;s::

' ,

2) Prijedlog ~ izraava posjedovanje (~\), te odgovara naem: imati (uza se), tj. posjedovanje u trenutku govora,' npr.: ~ L-e.. ~ ~ = Ima li sat (uza se)? - ~).j ~l. = Nemam novaca (kod sebe). 3) Prijedlog ~ slui nekad za poreenje (i;~Li...:J\)dvaju lica, predmeta i dr., meusobno, npr.: ~l ~~tJr~ ~';' li = Maka je prema miu (u poreenju s miem) lav. 4) Prijedlog ~ (slino prijedlogu ~) ukazuje nekad na oprenost od oekivanog, pa odgovara naem: uprkos, i pored, premda. Evo nekih primjera za to: wW ~ ~Urj..J = Mladic je ubijen i pored njegove hrabrosti. ', , ~; ~~ ~ ~1.:~h' ~~;::. ~~0lS' = Taj ovjek je bio omiljen u plemenu premda je bio tuinac. Jl ~IS ~~ ~f ~ J = Dugo sam ga poduavao, ali usprkos toga gotovo da nije nita nauio.

\::'".r-t~

eJ

Slino ovom je: ::.u~ sveto. '

J5- ~

= uprkos

svemu tome, pored svega toga, uza

Rije ~ je, zapravo, akuzativ imenice (u znaenju: zdruenost, poveza- nost, i sl.), Imeniku prirodu pokazuje, npr.iiza prijedloga u reenici: \~ 0'{r~~ = Upravo sam se sada vratio od njega (tj. iz posjete kod njegai sl.).

~::r.

:r.

471

Premda ovu rije neki ('A. Hasan, i dr.) ubrajaju meu prave prijedloge, ona je, ustvari, imenica (u znaenju: slinosti kao rije J.L), a oznaava o.:;;.... '" poreenje (~\), npr.: 4-:->-t5' ~ i..?' = Ona Je lijepa kao njena sestra.~Or )O~ ~; ~ Jl5' = Imao je lice poput 'punog mjeseca.
Ji

Jl .

"...

"..

udruuje se u sloeni prijedlog (istoga znaenja), npr. ~ 'L..\ ~ = Niko nije kao on (ili: Niko njemu nije slian). I samoJ-L upotrebljava se u znaenju: kao, poput. ' Naknada !J ima uza se dodatno ( ~:.ul)\ )G.), kao to je, npr. (u dijelu jednoga stiha), gdje se veli za vladara: ~t1) r).1:. V'WTW- ~\ ~:; = ...znamo \ da mu se kao i (ostalim) ljudima ini nepravda, a i on je ini (drugim).
/
/

O~o!J sa

j..

Inae, ovo L..S moe biti nainski veznik (u znaenju: kao to, onakav kakav) ili, pak, uzrotii veznik (u znaenju: zato to), to e se poblize objasniti kod tih vrsta zavisno sloenih reenica. Sada emo, dalje, razmotriti vanije prijedloge imenskog porijekla (osim navedena tri). Prikazujui ukratko upotrebu ostalih imenskih prijedloga (prvo onih nastalih od imena u akuzativu, bez nunacije), ii emo arapskim alfabetskim redom. To iz praktinih razloga, zbog raznolikosti znaenja tih prijedloga (ponekih i pojedinih od njih), a tako i zbog podudarnosti u tome kod nekih meu njima. Po potrebi emo, uz obradu pojedinog prijedloga, ukazati, takoer, na odreene druge prijedloge koji stoje ti nekoj vezi s njim.
/ o

Imenica ~l (te)\ i ~) znai: trag, a kao prijedlog ~l oznaava neposrednost: i uzestopnost ni prostoru i vremenu, te znai: odmah (neposredno, uzas topce) iza, pozadi, npr.: 4..:-!\)l = Djeak je iao odmah iza svoga oca.-!Jp ~\ .G\ = Ja u stajati pozadi tebe.

rU~

Isto znaenje imaju sloeni prijedlozi:

)i(~' ~' ~) ~ i )\ (~) ~ = odmah (u stopu) iza.

.;

""..

",,,

..

472

Meutim, )\ ~ ima i znaenje uzroka, pa odgovara naem: usljed, zbog, kao u primjeru: .JGl)\ ~ ::U~:':"':.G- = To se dogodilo zbog njegove nemarnosti. '" ,

Imenica :Ijl (izmeu ostalog) znai: suprotna strana, protivnik, a kao prijedlog ;Ijl oznaava neposrednost i uzestopnost u prostoru i vremenu, te znai: nasuprot, naprama, prema, (izlpred (u prostornom smislu), npr.: :i1.,"';' t..~ ~ ;Ijl = Nasuprot (ispred) nae kue nalazi se lijep park. Ista znaenja imaju sloeni prijedlozi s ovim: . \j~i . Ijl~ . Bliska (a neka ista) znaenja imaju prijedlozi: ~l.(,

;w ,;~
"

,;r:L:.-

~ ' ~\~ iS:.J, kako e se pokazati u daljem izlaganju. ..

Imenica rL.\ znai: prednja strana, prednji dio. Prijedlog ~L.toznaava mirovanje u mjestu ili kretanje u prostoru ispred nekoga ili neega.: Evo primjera: Li); ~l.t j;.-~:..oJ; = Neki ovjek zastade pred naom kucom. ' L;.\ ~L.\:. ~;11 ~ = Ki sjede pred svoju majku. Nekad ~L.t ukazuje na vrijeme (koje predstoji), npr.:~ ~ :.:L.l.t = Pored tobom je dugo putovanje. Katkada ~L.tima vie figurativno znaenje: li prisutnosti; npr.: ~~ LJ(.JI = u prisutnosti oevidaca; ~::::~L.t= njemu pred oima, njemu-na oigled. ' Frazeoloki se upotrebljava, npr., u !~L.\
.J J '"

iL.i

Pazi (uvaj se)! -

~ J ,;:~01 \tl ~l.\ ~ ~ = Nije mu preostalo nita drugo nego da se sloi s njima (ili Mogao se samo sloziti s njima).
~) ~L.\~~ ~WT~I

= Susjed

mu pred nosom zatvori svoja vrata.

" Sloeno: iL.1:r ukazuje na radnju (kretanje) koja poinje od nekoga (neega), npr.: ' .
!

GL.I ::r.Y8:jr::.u~O~t;)1 = Ne uzimaj tu knjigu ispred nas! najblii je

Po ~vo~e znaenju prij~dlogu.~l.\ znaenja.Lals- . .

lJ, a suprotnog

mu je

473

o /

Ovaj prijedlog ukazuje na vrijeme koje dolazi, te odgovara prijedlozima: poslije, iza, za, nakon, kroz. Evo primjera:

naim

;;;';. ~ e-~
"..:;'''' .

smrti (posmrtno), a: o~)T~l. = posmrtni; 0-- ~ ~ LJ\..JI = nakon kratkog vremena: f- '1 \ ~ ..l:>-IJ ~~ = doe Jedan za drugim: = Vratit emo se kroz dva dana.

o~)i'~

= poslije

-.'"

O~

'"

,o

,.

\i --

'.;'

'"

."

".. ~

"-.

izraava prostorni odnos (u znaenju: iza, za, pozadi), npr.: ~).W ~i;Ji~ = iza Alira je na istoku Libija. Prijedlog ~ i sloeni: .l.....;~' nekad znae: osim (uz, pored), npr.: /~
(l;Z

Rjee;~

::.u~( ~ ~) = osim toga

to).' (lj. poslije, nakon itd.).

=

'In~e, ~ ~ znai isto to i ~

su

Ovaj prijedlog javlja se u deminutivnom obliku: ~ uskoro nakon; malo dalje, podalje od; kao, npr.: i)L. r )-,~1 ~ = malo poslije pojave islama; G~ ~~ podalje od nas. ' ,

malo poslije,

\;8'

= Sjedjeli

Prijedlogu ~ prijedlog j.) .

po znaenju je blizak ~C), a suprotnog mu je znaenja

Prijedlog ~ (i ~ treba razlikovati od priloga ~(i ~ = poslije, kasnije, te' prilokih oznaka obrazovanihpomou njega '(npr.: tr~ = odsada) ili sloenih veznika (kao: (l.) JI ~ = poto, nakon to). , Ukazujemo na izraze: i~~ = od danas, ubuduce, kasnije, nadalje: l. ~~ = metafizika (='~~\~)l.). , 'Po znaenju prijedlogu ~ bliski su: :...ili- i (nekad) 0Sl>- (vremenski), te ~ .
/ 0/

:r)

:r )"

Imenica ~' izmeu ostalog, znai i: meuprostor, meuvrijeme i sl. (koji, kako spajaju, tako i razdvajaju dvije ili vie osoba i stvari meusobno, pa usljed toga i dolaze razna znaenja prijedloga ~). Prijedlog ~ ponajvie odgovara naem: meu, izmeu, a ukazuje na prostor ili vrijeme, ali i na apstraktne meuodnose.

474

1) Tako slui za oznaku prostora (ispred druge imenice doe j), npr.: ,::..{ .. ilij iL:-.)~ = izmeu Tigrisa i Eufrata; ,f~-<~'rj. L:J\ ~ = izmeu neba i zemlje. Kad je drugo ime lina zamjenica, pred njom se mora ~ ponoviti, npr.: ~: ~~j ~ = izmeu mene i njega (ovo moe biti upotrijebljeno i u figurativnorn smislu). Tako i kod glagola: ~ = sabrati, sastaviti, a: 0) ~ = razdvojiti, rastaviti.

e;-

Nekad ispred ~ doe izmeu se (meusobno).

W,

npr.: ;.~::~L:....; ~8r~\ ' "

:::Ljudi se potukoe

2) Prijedlog ~ oznaava vrijeme izmeu njegove dvije (krajnje) take, npr.: ~L..:Jrj ~r~ = izmeu jutra i veeri; ~~j ~Ij~~ = izmeu Potopa i Hidre: - r(Y\ ~ (~) u toku (tokom) nekoliko dana. Treba zapaziti vremenske oznake, kao to su:

(.5)-rj

~c..~'

(.5)-\j O? ~,)-1)~)
,;;
'"

~ = s vremena na vijeme.

::;

Kada se hoe oznaiti cijeli (neprekidni) razmak, u prostoru i vremenu, izmeu dva mjesta ili take (u vremenu), onda ispred druge imenice doe prijedog ~~ kao u primjeru: ~..L.Jr~~~1~ ~ = izmeu Bagdada i Medine. (ili: od Bagdada pa sve do Medine); izmeu ponedjeljka i kraja sedmice (ili: od ponedjeljka pa sve do kraja sedmice).
=

t;:'Vi ~~.~l;.J'/\ r'Y. ~

3) Prijedlog ~ ili ~L. oznaavaju obuhvatanje raznih osoba, stvari, pojava meusobno (gdje se drugi dio vee veznikom ), to mi, prema kontekstu, moemo prevesti ne razne naine, kao: Li, dijelom ..dijelom, neki ..neki, (nelto ..(ne) to i sl. Evo nekoliko primjera za to:

,;;

.;-:..... J:, ~ ~
-" '" ---

~j

~~L.
.J

!.IG ~~ = Tamo su otili i stari i mladi.

zarobljeni. 8 08'~d) L.....j = Od onoga to smo proitali neto nam je bilo poznato, a neto nepoznato. ~j ~ ~L. = Na pijaci su se sastali i siromani i bogati. '" , , ,

..

,;;

--

~';~01S
,,-

= Vojnici su bili dijelom pobijeni, a dijelom

JJ~)

j)';:. ~L.

J:-sr ~ FI

4) Sloeni prijedlog uglavnom znai to i sam ~ tj. meu, izmeu, usred, a nekad to i nae: kroz, npr.: rG....)J,/i;;' ~~.;, (O;;~\ ~~ ='S tekoom smo probijali sebi put kroi to mnotvo (tu stisku). -" ..
'19:

~:r

r-r ~ ~
" ~ D

:~~ =Tada izmeu njih izae neki oronuli starac. Slinog su znaenja i sloeni prijedlozi:
475

o .....o

u-: C?

,;"

.... o

(~G-t1' ~~) ~\ ~
ispred, pred; prije. Evo primjera za oboje:

= izmeu, meu; usred; te:

( ~ ~ ) <s~\.~

~ ~\ ~ ~
~ '-?~ ~

~j :;:; Nae se izmeu (usred) njih.

:.~'~ 1~~j~:4\ '~L.' ;J:~ ...= on (tj. Bog) zna ono to je (bilo) prije njih i ono
to (e biti) je poslije njih (tj. prolosti buducnost). - (Q., 2,254). Rijei (. :~~i Prijedlogu izmeu).

~W'"

I):~ =

Dovedoe glasnika pred kralja.

G slue kao

vremenski veznici (= dok).

bliski su po znaenju i:

J~ , j.1.]- i 1..:..j
'

(=

meu,

Prijedlog ~W (rjee: ~W, ~~) izveden je iz korijena ~.; (semantiki = lice, strana, pravac i sl.). Odgovara naim vezan za rije: prijedlozima (za prostorne odnose), naime: pred, ispred, prema nasuprot, u susret, npr.: :;;'~j) ~ ~ .Jlk..Jr ~ G~ 0\.5' = Prema (Nasuprot) nama u vozu sjedio je neki gospoain 1njegova supruga.

;";"j

Sasvim se slino upotrebljavaju i prijedlozi: ~Lili, ~\:L-i J~ (od korijena: ~ , .;h i Jy>-). Tako, npr., (uz glagol kretanja), upotrijebljeno ~L.ll..;ci drugi od o~ih prijedloga) prevest emo sa: pred, prema, ti susret; kao, npr.: i;)W!~; ~Lll..i~:." a 1\0;':' '= Djevojica potra prema (svome) ocu koji je dolazio. ' " , Treba zapaziti priloki izraz s ovim prijedlogom, naime:

( ~\~) ~
Kao ~~

~W;

pobudu (inicijativu). ,

:r =

sam od sebe, dragovoljno, spontano, na vlastitu , J~

-'
""

J (..,- i ~
"

w., 0-" .
"'

itd., ista znaenja imaju i sloeni prijedlozi ~(~

...
"..

i :;.
....
-"

Imenica ~ znai: donji dio, a prijedlog~, u vezi s tim, oznaava prostorni odnos lu okomitom smjeru, suprotno od 0') = (izinad), tj.: pod, ispod, nie.

476

Rijetko slui za oznaku vremena, a nekad izraava i odreena apstraktna znaenja (u vezi s njegovim osnovnim pojmom). Evo nekoliko primjera za sve to: 0~jJro;;:' :.::..:..5 ~))JTCI;:'\ '= Seljak se odmarao ispod masline.

~JJlJT~
r .

~Ar..:..';= Maka pobjee

"

pod sto.

Slino kao kod nas se kae, npr.: ):.dT:.::..:..5 = ispod nule; 0\;.:Jr:.::..:..5 = podnaslovom.
,

Meutim, treba uporediti arapski nain izraavanja (nekih naih izvedenih rijei), kao: t..?~"li:.::..:..5 ~.l,:~L~ = podzemna eljeznica, metra: ;;sr ~ :.::..:..5 = ispod morske povrine, podmorski; a: . ~Yr:.::..:..5= infracrven i sl. . , Vremensko znaenje je u: ~:.::..:..5

= po noi, za vrijeme

noci, nou.

Vie figurativnu upotrebu prijedloga ~ imamo u raznim izrazima, kao to su: ( ... ;;. , ~;) )~t:.::..:..5 = pred oima, na oigled;

!l;';~

G; = T~bi sam
~ :.::..:..5 ~

(Stojim ti) na raspolaganju. vlau (... pod njegovim

, ~~t ~ 0LS = Bio je pod njegovom zapovjednitvom, komandom). ~

= Govorio je tako da su ga svi uli. ~W:} :.::..:..5 ~1 j:J = To je uinio potajno. ~)Jr::.ili ~\S = Bila je udata za (jednog) ovjeka iz toga sel~. ~-4~ "j JS' 01= Zaista je sve u njegovoj ruci (u njegovim rukama,

:r ~~ ~
oo

"

::;

u njegovoj vlasti). Od ovog prijedloga postoji deminutivni oblik: ~ = malo nie (ispod), ponie, npr.: ~~ tS? LL~)::~ = Malo nie naih nogu (ili: Ispod nas) proticao je bistar potoi.'

J;~

Sloeni prijedlog: ~ Qur'anu): rijeke.-

):~J"{r~:; tS,;J::"L;. = (rajske)

::,..

::,..sline je upotrebe kao:.::..:..5. Tako (vie puta u

..;G-Jr ~

'w ~'

bae ispod kojih teku

= Izvukao

je neto ispod kreveta.

U nekim znacenjima ~ kod njegove obrade.

se slae s prijedlogom

J)~,kako

e se vidjeti

477

<~

Inae su brojni priloski izrazi s-ovom rijei, npr.: ~ ~~ Jl = do tog vremena, dotada; ;... i) rr": ~ = s vremena na vrijeme, ponekad: rr": ~ j 1;~ = iznenada, neoekivano: ~ J = usvoje vrijeme, pravovre- meno: = smjesta, odmah; J:li ~ ~ naiza) kratko vrijeme; ~ = ~ vremena na vrijeme; = as...as (ili: sad ...}i dr~ .

C;r. ~:.. ~~

Ji ~ ::,..
'<, ,

Slino vremensko znaenje moe imati i :.w.,kao i: ~~, vrijeme, u doba, tokom i sl. '

o~ ~

za

Particip aktivni C.JG- (od = izaci) kao prijedlog C.JG- znai (prostorni) odnos: izvan, van, ali nekad oznaava-i vrijerne." pa i neke apstraktne odnose. Evo nekoliko primjera za to: ~..lJr = izaao ;}ll;' = On je sada u inozemstvu, je (izrvan grada.- )J.lrC)~

C~

C}~ .. ~~

Za vrijeme slui u: \\~:.ur...:..>Ij~\ C.JGupotrebu vidimo u:' , ,

LJ )wC.JG-

= van

radnog vremena. Figurativnu

~J =

Stavio ga je van zakona. Slino se upotrebljavaju

ti;..]' Jl = van; u inozemstvo

sloeni izrazi:

(uz ?lagole kretnja): ~);'J\~. = vani, spolja; u inozemstvu (uzglagole mirovanja). . .

(= u, unutar). Antonimnoznaenje prema C!G- ima prij~dlog: J.:\~

, Rije " J')G. (izmeu ostalog) znai: suprotnost, razlika i sl., pa kao prijedlog dobija (u vezi s tim) znaenje: nasuprot, uprkos, protiv, bez obzira na, osim; meutim, nekad ima i vremensko znaenje: poslije;,nakon, iza, za. Za prvo znaenje bili bi primjeri: ~~ ~ ~ J")l;.. ~ rJ'~ r-l = Nisu im nita dali uprkos njihovog prava na to.' , ~J~l> O.~ J = U ovome on postupa protiv prirode (protuprirodno).' ,
'" '" "..". o ~...... '" ..,. 0"".. o ~
jl

jl

o . ,..

0'::';':~;'

Vremensko znaenje ima J~, (poslije) Omera. ' Kao prvo znaenje kod J~ J~ = nasuprot, npr.: ~~ J~ obzira na to).
480

npr.:~J~ "

~=

Doao sam iza

imaju i sloeni prijedlozi: J~ i ~ = nasuprot tome (ili:up;kos' toga, bez

O,

Imenica ~ znai: stranji dio, pozadina, i sl., pa kao prijedlog :...J.;.. (za mjesto) znai: iza, za, pozadi, a (za vrijeme) znai: poslije, nakon, iza, kako e se vidjeti iz primjera. 1) Za mjesto: ~~1;" C;.:Jr .} ::...:.J.;.. = U pozoritu sam sjedio iza (pozadi) njega. . 2) Za vrijeme: poslije (iza) njega.
<~~ ~ ~~

E-~= Njegov

se prijatelj vratio (za) sat

Slino mjesno znaenje imaju i sloeni prijedlozi: ...ilinpr.: Jl ~1 = Ode (do) iza zida<):~ odjednom se iza tog drveta pojavi jedna lisica.

/~r ~

Ji i ...ili~ ~

~~

j; ~G:J =

::r., kao

iJ~

Rije (i J)L;..) znai, meuprostor, i sl., pa otuda kao prijedlog znai: izmeu, meu, kroz, preko (u prostornom smislu), npr.:
o.J.-~

J.L-

.Jl1Ji'.} ::r-?WI (J)L;..) JL- ~I)

~
...

l=

Stajali smo meu prisutnim u

oekivanjunieg~~og dolaska. ~.)JI';.-'::

izmeu seoskih kua. - >-\~
---

J~L;..~
--

G~;'

-J~L;..;\!~ G)L:"

= Dugo

= Nocu

smo proli

smo putovali

kroz tu pustinju (ili: preko te pustinje). Kao JL- i J)L;.. moe se (u navedenim znacenjima) upotrijebiti i: J)L;..::r. npr.: !;1J10: ~~ )b

/::;:,.vr ~~~ 0:- = Izmeu

drveca uzlet je jato ptica,

Meutim, J)L;- ~ ili ~~ imaju vremensko znaenje, naime: za vrijeme, dok, tokom, u toku, kroz: za; kao to je u primjerima: t;}/r \~ J)L;...} = tokom ove sedmice;

r~Yr~
dana.

JL-' L/PI Ci.~~L = Zavrit cu ovaj posao kroz (za) nekoliko

~G_H (i ~GT~
nastalo od plurala imenice: ~

Slino se upotrebljava:

nabor, okuka, u znaenju: za vrijeme, u toku i sl., npr.: ~ ~lji ~LJT~T~ = Vidio sam ga za vrijeme njegovog boravka li naem g~adu.

~..c.

31 . GRAMATIKA

AR.APSKOG

TEZIK,\

481

Particip aktivni j> .\~,upotrijebljen imeniki, znai: unutrina, unutranjost i sL, a kao prijedlog znai: u, unutar, u unutrini (unutranjosti), dakle ima prostorno znaenje, npr.: l~sr~\~ )SYI ~ ~ ~\:'" rr ~ = Zimi se ponajvie zadravamo u kui.v ...;,~::.u~ J.-;-\~~C = tvoja je' plaa u toj = u zemlji (tuzemstvu).' , koverti.- PJ;-I~ Kao isto znaenje ima: J->-\~ ~ = u, unutar, u unutrini (unutranjosti), pa i: ~\~ ~ - Iza glagola krefanja uz ~\~ dolaze: J~ i~ ' npr.: ~~ ~\~J~ (wr ~ = Izjutra smo krenuli u umu (u unutranjost ume). o ~:;:;.... ~ o:;,, .... ~:WT ~b ~ O)L.,...l7! ~ /'-f.:J1 J..,.b = Cijeli dan puhao je vru vjetar i (unutranjosti) pustinji.

J-;-\~

u-~

__ I)

$I

...

Rije :., j~ znai, izmeu ostalog, i: nizak, beznaajan i sl. (ali i suprotno: visok, vaan i sl.). Semanticki je blizak (i etimoloki) glagolu: ~~ = biti nizak i sL, a tako isto i glagolu: G~ = pribliiti se. U vezi su s tim i neka znaenja prijedloga J j~ (za mjesto, ali i neka druga apstraktne naravi), kako e se vidjeti iz primjera. 1) Oznaavajui mjesto J j~ moe znaiti: a) pod, ispod, nie, kao u primjerima:
~....

4..i.;S ~u:- ~}
'"

...

~........

...

...0 ... ..-

!.I)~ :G. ~:.J

telja!

--

.-

0 y>

= Nie (Ispod) naeg sela Jegusta uma. Figurativno Je u: J-,~ = Neka pod tvojom nogom bude obraz tvoga neprija;

b) Oznaava blizinu, pa odgovara naim prijedlozima: blizu, pokraj, pored, uz, npr.: ~.LJr J-,~~ \~>1\= S njima smo se sreli blizu Medine. - ~J-,~ ~ ~t ~ ;, Moj brat je sagradio (jednu) kuu pokraj rijeke. ' , Rijetko Jj~ znai: s ove strane, kao, npr.: J;":;' strane (rijeke) Amu-darje (Oksusa, tj. Cisoksanija).

J-,~L. = ono to je s ove

U vezi sa gornjim znaenjima treba zapaziti razne izraze, kao to su, npr.:
482

>.Jj ~
~~

~j~ ~j~

J~r = Prii

);;...

(~>g.~)::' te:. = Rastojanjeizmeu

blie, dijete!

njih dvojice manje je od

dometa strijele.
~::, ::. "'.-,.. s j~

:",c...Ji == Bakar je manje vrijedan

.

od srebra.

.!.l\~ lJy) Ih

= Ovo
~j~
~j~

je blie od onoga.

" \).:.~ ~
!

C ~~ ::, = Njemu
j~ ;,

:';)QT~i

= Evo ti pedeset dinara. = Drite (Uhvatite) tog lopova

to bjei!

je manje od dvadeset godina.

2) N~kada ::, j~ oznaava: odvajanje, izuzimanje, negiranje i sl. pojmove, pa ga prevodimo sa: bez; osim; a ne, nije (i sl.) npr.: ;;;'. : ::, j~ ~1 JG\' = To nee postii bez potekoce- ~ j~ G~r ~1 ~A\' = To nee odl~iti niko od nas osim tebe (odn. Od nas e to odluiti samo ti}. ~1 ::'.~:"';':".::,..:Jkrr~ = Neki su od njih dobri, a neki to nisu. (Q., 7,168) .
...I \ . ...1../ \ .

, Ova znaenja '(bez, osim) imaju i sloeni prijedlozi: lJ j~ i lJ j~ je u primjerima: '

>,

::,..,
,

kao to

svoje elje bez (ikakvog) truda. ~~j JJI lJ j~ ~ ~jL. = Osim Boga nemate vi (nikakvog) drugog zatitnika niti pomagaa. (Q., 29,22).
~ (jj~
,;; ..-

Jj ::,..
... ..- t'''

~s. ~~ 0\~; = Hoe da ostvari

... \

3) Prijedlog nekad oznaava da je neto ispred (izmeu) nas i neeg drugog, to je neka prepreka, smetnja, ali nekad i zatita od nekog ili od neega. ~~

::'j~

:-I~ ~j~;;J\ Ji~) 0i

Ako hoe do mora, ispred njega

su mnoge ~tijene. ~~~~ I~ ~)J~\i. cilja naii e na mnoge potekoce.

j j~

= Do postizanja svoga

j~ dolazi uz neke glagole, npr.: ~ U vezi s ovom upotrebom, ::, ~ j~ = Dao je svoj ivot za njih.- ::, j~ JG- = sprijeciti: ::,)~jti = boriti se branei; ::'.~ ~Ij= tititi i dr.
-I \

J~

4) Treba zapaziti neke izraze sa ::'.~,kao: = infracrven; -:lf::'.~ = ultrakratki (valovi): ! ~) L.j ~j~ = Eto, ~adi ta hoel- oJj~L. ;);~ = bez
-../' J--...I
~I -i

':":'V\::'.~

ikakve koristi> (potinjeni), ~~

JL~ L. ::,;~ = bez obzira

~j~

0:-

na;~ j~ ~ = Oni;u mu podreeni ~1 ~ = To je uinio u zatitu svoje asti.

Prijedlog::' j~ ima deminutivhl oblik: = neto (malo) nie (ispod), npr.: o~.G...:.: o~ 'o;;= Zaustavili smo se malo nie jedne strme litice: Sioen~:

;j~ Jk = do blizu (malo nie).

:;j~ \~

:;j~

31 CRAMATIKA

483

Rije priblian

znai: koliina.. mnotvo iznos ili broj njime oznaenog,

:G.j

= U logoru je bilo oko stotinuvojnika. -;;. U'Ijetovalitu emo proboraviti oko dvije sedmice.

i sl., a kao prijedlog kao, npr.: ~ ~~j~ "

oznaava

~.4.
Kao

;:J ~tAj ,--o'. a'.h'.} ~:;;; =

" ;.:..

.} JIS

~tAj upotrebljava

se u vremenskom

smislu i prijedlog

Izmeu ostalog; imenica znai i: pravac, strana i dr., Pil u vezi s tim, kao prijedlog, ):;. znai: prema, u pravcu, npr.: ~.;.~ J}~o~ ~lJr .}

J:;.

~~

= Za

vrijeme molitve (namaz a) okrecu (svoja) lica prema Kabi. znaenje imaju i prijedlozi: ~ i;J
(= prema

'

Slino (prostorno)

i sl.).

~ Rije L,.;, znai: suprotnost; naem: protiv (u konkretnom

protivnik i sL, pa kao prijedlog i apstraktnom smislu), npr.: ~ '

~. ~)(:j= Ta
, ,

H I~W
,

odgovara

zato radi protiv svojih drugova?

r!j
,

);~'.rry:w, ; .. /\ ~I
Tako:
, ,

~~ ti) t 1l..rr~ ~\

= Narod

se digao protiv nasilja i ugnjetavanja.

= Stvar

se zavrila protiv svakog oekivanja.

0;W1~ = protiv

zakona (ili: protuzakonito).

/ o

r\;JrJ:,k 15f-~~;' L. j5- = Sve to smo naumili i ~YfJJ, ~} ~\ = Prepii taj doku~ent
, Kao ~
,

J:,k

Kao imenica

.~~znai:

podudarnost,

slaganje kao, npr.:

(i dr.), te kao prijedlog

znai: uskladus,

po, prema, shodno;

teklo je po elji.prema (vjerno) originalu! prijedlog:

isto;e upotrebljava

i: J.~,te
,

~j .

484

;wrW~ ;;.

~vr ~~ ~~(.lr~ r~vr~ \)~t = Nekoliko dana su plovili brodom preko Atlantika. ~tS' ~ iliLiJl..:.C= Karavana je putovala cijelu sedmicu kroz tu pustinju. "

Rije;:' znai = prijelaz, strana i dr. Kao prijedlog;;' slui za oznaku prostora, iza glagola kretanja ili mirovanja, pa znai: kroz, preko; iza, s one strane.

;':J

Sintagme sa~ nekad mogu prevesti naim sloenim pridjevima, npr.: ~ ~= preko mora, s one strane mora, prekomorski: ~~:;. = preko oceana,prekooceanski.
, o

Kao imenica ~ znai: strana i dr. Inae, kao prijedlog ~ oznaava neke prostorne i vremenske odnose (blizine), ali i neke druge (apstraktne) naravi, kako se moe vidjeti iz primjera. 1) Za mjesto slui ~ u znaenju: kod, uz, pored, pokraj, pred, npr.: ~j C = stati (stajati) uz ogradu: - ! \:.G. ~ ~~ ~\' = Ne govori pred njim o toj stvari! - U.,--",:~'~ ~~~:rsr ~ ~t L = [uer smo bili u posjeti kod jednog naeg prijatelja.

W~

;vr

S tim u vezi razvila su se neka figurativna znaenja? ovim prijedlogom, npr.: ~

!

Omera. !

'r~~ JG.:-!~:.;i-JI ;.s~' = Ljudi, uhvatite

J,;! L,,'~

~j

~ ~ ~tS = Demila je bila .udata.za njegovog druga !J~ ::: Djeko, stoj gdje si (..ne mii se sa svoga mjesta)! (drite) tog kradljivca!

2) Iz prostornog odnosa nastalo je i znaenje posjedovanja, pa se pomou ~ (kao sa ~ ili (.$'..J) moe izraziti na glagol: "imati', npr.: ~G~ ~~

pjpr~~. :5' ~~Wi~~ ~

goveda i brava. - ~j
~
y.~...

\Il~~ :.;J = On ima samo deset dinara

uza se.posjeduje mnogo LJ

= Taj poljoprivrednik

= Ona ima blagosti i strpljenja. - ~~

~~

~l>-

'"

= Imamo (Trebamo) neto vano zatraziti od njih.

~ :;.~ ;.s~~=Vi mi mnogo dugujete.

485

3) Prijedlog

oznaava pri zalasku

i vrijeme kada se neto dogaa, Y)'} ~

I~
.:::;

npr.: ~~

~~

" :~ Ji .; Kui
ona~o

sam se vratio u podne. - ~ sunca. put. nekad poreenje,

:!.IG ~~ =
Mnogo je
"

Otili ;~o

L;.l 0';. ~

~'=

plakala prilikom 4) Prijedlog ~

(u doba) smrti svoje (njene) majke,- o~? (kao (;-) izraava

'J ::.u~ /~.. ~t~ o~

Tada sam ga vidio posljednji

t~

npr.:

>-.w. ~~

~r = Male'hna
kao, npr.:

je tvoja snaga prema snazi (u poreenju izraava se i nain misljenja

sa snagom) (o nekome ili

tvoga brata. 5) Pomou neemu), miljenju, nemogue

"''''''

ovog prijedloga

:.:.u1 ~:~::.br
si u/tome ~):.

Gw

Miljenja -

ili: Mislimo)'da

Neki misle da ti ima pravo.-

J~ ~r ~

pogrijeio.

~J;.Jr0r ~\

smo (Po naem

~~

.; Po

~ =

vam~ je

~ c; ~ :!.I~c:,= ta ti misli
'"

da e on postii svoj cilj. o naoj namjeri? ~ javlja se uz:

6) Prijedlog
! ~~

Jl = Hajdemo
~ ~
"

JI ( ~ ( ::r. : kao,

npr.: ~ '

:.Nr ~'i
,

:1;

sada svi k njemu (kod njega)!

~'~\j

L.L J~ ~ ~~J G-.w. :r~~ ~QT= Udijelili

" " " ..-

J/~a\\;'G = Oficiri

se urotie protiv svoga zapovjednika. smo mu svoju milost (od troi mnogo u

nae strane) i pod uili ga znanju (od nas). - (Q., 18,65).

,~~

,uo\)-~~, ~~~ ~ \~.::s~ .Q

svrhe.

: ~ ~

On (svoj novac)

dobrotvorne

Treba zapaziti
~~ ~

izraze kao to su: potrebe, kad ustreba;

i)}Jr ~ = u sluaju
~.w.
c " .......ci

= pri tome, tada, kod toga;

~ ~~ '= pri tome, tada; rekavi to, kod tih rijei, kad je to rekao;

= po

njegovom

misljenju.

Rije :.;,~

J,~= naknada,

zamjena

i sl., pa u vezi s tim znaenjem za, (na) mjesto, npr.:

prijedlog

~ I)... ~ = U zamjenu
Istu upotrebu

znai:' kao naknadu,

u zamjenu

::.u~ :';''y ~
" "

za to (Mjesto toga) dat emo ti neto bolje ~d toga.

imaju i sloeni izrazi:

uo~(~ ) ;j,kao i: ;j ~~ (::r. ~~.

"" ... '"

..

486

Imenica ~ = kraj, posljedica i sl., a prijedlog ukazuje na dolazee vrijeme, te znai: iza, poslije, nakon, npr.: ~~ ~L....:...Jr~ = Nebo se razvedrilo iza kie. '"
/ o /

J}
Imenica 'J:,J = vrh, gronji dio i sl., a prijedlog:';:,J oznaava mjesto onoga to je (u okomitom pravcu) iznad drugog, bez neposrednog dodira (nae: nad, iznad), ali to moe biti i uzdignuto sa strane ili i direktno na njemu odozgo (nae: na) ili, pak, oznaava neke druge odnose (pa i one apstraktne) kao to su oni koje izraavamo prijedlozima (i dr.): osim, povrh, preko, van, vie. Tu razpu upotrebu vidjet emo iz primjera. 1) ~..L:.JiC~~:,J J~:.ur~~\ = Dim se uzdigao iznad gradskih krovova. ' , ,
:::',>1..-

~ ~~:,.; J)"r~~C;Jr~> = Temperatura je sada ~d ... L....,;. J ~,= Na glavi mu je velik turban.
",,";i... ...
c
> ",. ""

malo iznad nule.

;;S ~G~;)~~:"; :':"';\5'= Na zidu

G~
'"

4..-01)

cama naih asopisa.

--

0~

J.,J

:;:.

>:;;. y~ ...

je bilo mnogo oglasa.

~l

= Svega (i svaega)

e nai na strani-

~:.u0j:.j':J = Nemoj se zbog toga alostiti preko Figurativno: w~:,J mjere. 8\1~:,J ~r~~ = Taj posao je iznad nae moci (vie nego to moemo izdrzati). '
3) Izuzimanje, i slina znaenja, ko, npr.: ~ ~~ ::,u~ 0~ ;, = On je osim (pored) toga moj prisni prijatelj.
~~I

2) Uz brojeve (= preko, vie), npr.: )G:-~~ :';~J ~ ~~ = Dolo ih je preko (vie od) pedeset ljudi. ~:,.; La) = i jo vie (od toga).' ,

~~G.: :.;oj :.:.Jj iS,lJI 0l = Zaista je ono to si rekao izvan svake sumnje.
= natprirodan (~adnaravan); ~~wr:.;~ = = drage volje, bez pogovora i dr. '
487

4) Treba zapaziti.jieke sintagme sa :.;~ (upotrebljavane kod nas u prijevodu kao pridjevi odn. prilozi), npr.: JL.--:....:- jti' J:,J = nesnosan; J:,J

= ultravioletan; ~0~ neuobiajento) J't)lj ~J~

Ovaj prijedlog ima svoj demunitivni oblik: ~; malo iznad, kao u primjeru: L.:..G~:lj ~.L.....JI~) = Malo iznad grada je stara tvrava. -

~ )j~~) 0\~tkJr . :...;L,.,t'= Meci su po gaali povie njihovih glava. "Kako se vidjelo, prijedlogu ~jJ semantiki je blizak prijedlog
suprotnog su znaenja c.ki i 0)~ (u odreenom smislu). Uz ~~ moe doi

~,

o~::lli JjJ Jk ~J:;= Uspinjat emo se do iznad one provalije. - ...,...CHn.i:..G.- ~t~ ~)JI J~ ~ = Iznad sela

Jk ili ::,..,kao, npr.:

~vr~

vidjeli smo taj vinograd. pred veerje.

~ .0~~ uj = Sa brda

smo sili u

Rije ~ = prethodno vrijeme, i sL, kao prijedlog oznaava prethodno st nekog dogaaja (u vremenu), pa ga prevodimo sa: prije, pred, npr:;;":" ~~.Ql = Sreo sam ga prije (pred) mjesec dana; >-~ = prije

= prije toga. svega; ~j:(';

J5'.~

~.

~P

Evo nekih primjera ece upotrebe ovog prijedloga, od ikojih neke moemo prevesti naim (sloenim) pridjevima (ili prilozima), npr.: i ~jwry = prekjuer; = prije rata (pred rat), predratni: y J(..1Jr = prije potopa, pretpotopni: ..ri-ksi ~ = prije podne, prijepodnevni;

...,...~y
S;

~vr~

prije stvorenja svijeta: = prije Isaova (Isusova) roenja (prije nove ere): ~~ = prije Hidre, predhidretski.

~~P

Deminutivtio J: ~;= malo prije, npr.: ~~'.L-1i~ ~1: ~; = Njegova sestra vratila se malo prije njega iz kole (tu bi se moglo rei i: ~ ~ = malo prije njega). ~ 'I~to znaenje kao ~ ima i sloeno: tj. prije, pred (il vremenskom) smislu. . ,

~r ~~

S;::"',
,

Sintagma: nego to).

Jtp

(kao i:

L:. y ,Jt JJ::"')

'

je vremenski veznik (= prije

U vremenskom smislu prijedlog ~ odgovara prijedlogu suprotno mu znaenje ima prijedlog': '-C..:; = poslije (kao i: ~C)).

rL:t,

488

Imenica ~ = strana, pravac, prisutnost, pa u vezi s tim prijedlog j;.; (rijetko: ~) 'znai: u pravcu, prema, a onda i: kod, pred, u .prisutnosti: = Okrenuo.je (svoje) lice prema kako se vidi iz primjera: J;::JrJ.;~) istoku (u pravcu istoka).'G!-~ -.s;t 0t5' = Moj otac je bio prisutan (u prisutnosti) kod naeg direktora.

J~(\~G.-

Jj

Figurativno znaenje imamo uizrazima: CJ!.~ u:-i J = On mi je odavno duan. --~l>- ~l>-..:..lW neto posebno, da te zamolimo. '
JL.j r"
.... o ~ o, ~".., .vt iJ ..
'lll.... .. '" .. "..

u=
...

Imamo

Sloeni prijedlog: znai: od (strane), ispred, npr.: ~ ~10t = Doao sam da te pozdravim od strane (ispred) svoje porodice. '

~~ J; ~

J; ~

~
'

Treba zapaziti izraze: ~1 ~ od sebe, spontano. "'"

::r. = kroz nos (govoriti); ~ J; ~ = sam

" ,,'

Ranije (kod ~ljpje spomenuto da sline prostorne odnose oznaavaju prijedlozi: ~~, ~lili , J(.,.. , ~\"i:-(tj. prem, pred, kod i sl.). Akuzativ: )w upotrebljava ~e priloki u znaenju: licem u lice, suelice,

~\..u
,..;:ji

Stani ispred svoga brata! --"':"~:.LJrr\~ ~~~. kolom. - ~ ~l

Rije znai: prednji dio, prvak i sl., a po tome kao prijedlo~: (islpred: u prisutnosti, na oigled (za OZIl-akU mjesta), npr.: ! ~l rCJ~

lJ

r'~=
=

r\~j;-)r~ = Taj covjek je ubijen na oigled svojih ukucana,

oJ,

:;'1 = Uenici su se okupili pred

. Ranije je istaknuto da ovom prijedlogu suprotan mu je :...ili- .

po znaenju odgovara rG\, a

~..u
0:.0 , 0.11,
J'.J ,

Prijedlog

0JJ

(s rijetkim varijantama: prostornu

J0.J , 0~),

rijetko

se upotrebljava sam, a ee sa ~ i ispred sebe 1) Moe oznaavati posjedovanja, npr.:, ~~Jli

::;JJ ~ .

blizinu, iz ega se razvilo znaenje

~1L:.J J.:..:.10t5' = Ahmed je bio kod nas (u naoj

prisutnosti) kada je t; reka~.- ~Wi ~ mnogo knjiga u svojoj privatno} knjinici.

~
"

t.-.. S--.~~:.J

On ima
489

2) Prijedlog 0~ moe oznaiti poetak u vremenu}.. ~wr:\~p, pa odgovara naem: od, npr.: ~L.:JI oj'.J 0~ 4.3:rJ! ..} ~ = Na izleti! smo ostali od jutra do veeri, -

3) Sloeno s ::.,.., tj. 0~::"" znai: od, odstrane, ispred, u ime, npr.:
4~
"'''

0~::"" ~
"'::;;:;"..

od (strane) svoga fakulteta. Inae,

o}~ ~LWr::..u~ j~ = Taj student ..

",,,

dobio je vrijednu nagradu

0~

ili 0t 0~ je vremenski veznik u znaenju: otkada,otkako. '

U prvom znaenju (kod, itd.) srodni su mu prijedlozi: odreenim razlikama.

e ' '.w. , J..J, s

Mjesto L5:.J pie se i \:.J (a ispred spojenih linih zamjenica prijedlog ima oblik: ~'..J,npr.: ~:.J, ~'..J , ~'..J , ~'..Jitd.). Ovaj prijedog oznaava prostornu blizinu (kod, blizu, pred, u, pri, u prisutnosti), iz ega se razvio i pojam posjedovanja (imati), npr.: ~\j ~~~j ~W! (\:.J) L5:.J = naoh ga kako stoji pokraj (uz) .vrata... L5:.J ~ ~ :...;;::'1 svoju greku pred (svojom) majkorntu prisutnosti svoje majke). Kada L5:.J oznaava posjedovanje (dLJi), onda ga treba razlikovati od ~, koje znai da neko posjeduje neto uopce, za razliku od L5:.J, (i slino: 0~), koje ukazuje da neko neto (materijalno) ima uza se, kao to se vidi iz primjera: ~ JL. ~-:.w.=On posjeduje veliku imovinu (kapital) ... a: )G..~~ ~l~:.JL. = o;" ima uz'; se samo sto dinara.

::'t = Omer je priznao

c;.',
--

;:;

..

"'"

Treba zapaziti figurativnu upotrebu prijedloga L5'..J, u primjerima kao to su: .r->Yr ~)i
"'..

..} ~:.JL. ~):.t~ ~l = Ja zaista

'"

ne poznam tvoje stanje u

u--:-l d
uI",~:;; ..

ovo posljednje vrijeme ...

"'-"..::

(j'J I -:..LJ LL; lo ~~..u

..... ",..;~,..;;::.-

. o..... "."..

;:;-t

.....

.Jlo;

us

Budi

uvjeren da mi znamo samo ono to smo ti sada rekli!

= koji je nasuprot, koji zamjenjuje; kao prijedlog, usljed Particip toga, ima znaenje: 1) prema, naspram, nasuprot, ili 2) u zamjenu (kao naknadu) za. Evo primjera za oboje.
490

~u.:

1) c/~1\-::"" ~~ 0\5' tjL:Jr -.} G..1,u.: na ulici izvjestan broj mladica. '

= Prema

nama (Nasuprot nas) bio je

2) ::.J_.~)-\~ & ~\ yG:JT::.u~ ~ti'. = U zamjenu za tu knjigu dat u ti neto drugo to te zamma.' " U ovom znaenju upotrebljava se i: ~~ . U oba gornja znaenja moe se upotrijebiti i: :i..l.;\.A... = nasuprot; u zamjenu sa.
, ... .J.

~u.: -.},kao i: a..;ti'.ili -.}

'" .....

Rije StS:..: (od korijena: cly5') = mjesto i dr., kao prijedlog 0tS:..: oznaava zamjenu, pa ga prevodimo sa: mjesto, namjesto (u zamjenu za i sl.), npr.: :';tS:..: ::.u~ J:Jr Gr = Ja u to uiniti mjesto njega. Meutim, kada kaemo::';G::.:'. ~~J = Pas je odmah (smjesta) stao. Izraz: ! ~LS::...-:., kao zapovijed, znai: Stoj (gdje si, ili: Ne mii se s mjesta)! ~ J->-L.-.}~ G2r ,- ~~rr ID, 0G::..:. = Mjesto ove kuce kupit u kucu u primorju. Isto se upotrebljava: ~
/

i ~
o ,

~ = (na)mjesto.

Rije ~~ pored ostalog, znai: strana, pravac, nain, koliina (i dr.), iz ega su kod prijedloga ~ nastala znaenja: prema, u pravcu, ka: oko, otprilike, cirka; po, u skladu s i sl., kako e se vidjeti iz primjera. 1) ~~

;-~,..L..:,;""'; lov ~~r =

svome prijatelju).

K:~

~.:..rr~L.= Karavana
J'l, te: ~G
"

je izjutra posla prema Mekki.

Poslao je jednog djeaka o svoga prijatelja (ka i~G ,

Isto znaenje imaju i: ~ prema). '

Jl ' ~G
'"

-.} (tj. u pravcu,

2) Prijedlog ~ oznaava i priblieii broj ili vrijeme, pa ga prevodimo sa: oko (otprilike, priblino), kao u primjerima: o: j~ S, ~ ~ rJJ = S njim je dolo oko sto konjanika.podne. '
,i ",Jl,l[o 'IfIe.-

;J;Jr~ ~~ ~J

'= O;"amo sm~ stigli ~ko

Isto znae (tj. oko) i izrazi: ;:, -.}i ,,~ j , ~ , j.ti i dr.
......

::r. \~,
...

pa tako slino i rijei:

491

3) Ovaj prijedlog nekad znaipodudarnost neega s neim, kao to je u

J~ ;:, = Prema rijeima lijenika na je otac jako bolestirt. U~l ( : L :. ';j ~~ ~ = To uopce nije u skladu s naom
primjeru: \~~ ~;.

G;t ~

planom. U vezi s;:' (i ~G) evo nekih idiomatskih izraza: ~::.u~ ~ = na taj nain, tako; ~G :;. = u pogledu, s obzirom na; = s moje strane;

<.>;..}::,..

to se mene tite, u pogledu mene; ~ ::.u~ = i tome slino. '

I:G, ~J

= i'tako

dalje; ~~J

ili ~J

Rije :C} moe znaiti: prednje, ali obinije znai: stranja strana, pa zato i prijedlog ~\~} znai: iza, za, pozadi, te nekad i: pred, ispred, a osim toga nekad, pored oznake mjesta ili vremena, znai prelaenje neke granice ili mjere, pa odgovara naem: preko, povrh, vie, osim. Evo primjera za ta razna znaenja. 1) Za oznaku mjesta: iza, za, pozadi, npr.: ~\ ula iza (svog) oca. - el} ~ prostran a ravnica.

P~~~CJ '= Pozadi

'

~\~J ~tT -.::...L-~ = Ki je

one planine je

U znaenju: s one (druge) strane, javlja se ~\~} u izrazima: 0~~VT~CJLo= Transjordanija; JG.Ji~I~} Lo= prekomorski;<.f'Ij'.,.ili~\~} Lo= Zakavkazje; ~CJ Lo Figurativna je upotreba u izrazima: ~CJ ~t ~C}'08' = stajati iza nekoga, pomagati nekome; JG~CJ~ = raditi iza kulisa; ~~\~J L.= natprirodan; metafizika; ~ il~Cj Lo = Kakve vijesti donosi? G~C) Low-~lT~C} = Iza toga se neto krije! 2) Za vrijeme se

= Transoksanija.

~\~J upotrebljava
l' ~

u znaenju:

Iza, poslije, npr.: o~ oj') ~~Cj il) = Iza sebe je ostavio veliko bogatstvo. ~ ~; ~C}~~:;. = Ka'e doci poslije tvog oca?
, ,

.J

3) U znaenju.osim, povrh, preko, vie, - dolazi nekad primjeru:

492

~I~J' kao to je u

= Ne trai nita osim (povrh) toga!. GG:l ~CJ o~ = Ovaj poduhvat je izvan naih mogunosti (premasuje nae mogucnosti).
! 4) Pred ~\~J mogu stajati Idi do iza onog drveta!

::.u1 ~CJ~

~\'

~;.;.o

Jl

ili ~, kao, npr.: ! o~~ ' "

~Cj Jl :.;,.~\ =
,

Meutim,

~C)\ Jl

(priloki) znai: (ulnazad, natrag.

~ :;~t;J
, Od

Sloeno: ~I;j ~ moe znaiti isto to i ~\~j (mirovanje u mjestu, tj. iza, za, pozadi), ali nekad (uz glagol kretanja) znai: otpozadi, iza, npr.: o~ ~Cj'~ = Iza grma iskoi jedan zei.

~Cjpostoji

deminutiv: ~~~~.(i ~~~) ;'malo (odmah) iza (ili ispred).

Rijei: :k::..j ili

~

Lj

= sredina i dr., kao prijedlozi znae: usred, meu (za

"

oznaku prostora ili vremena), kao to je u primjerima: ~~;\5 ~;,;..p~)r:Lj ~

'"

..

~~\:.u ~ )~_~JlLj ~

= usred bae nalazi se lijep vodoskok,

11w= Zato hoda usred dana po ovoj vruini? Kak~ se osjea meu nama (u naoj sredini)?

~ (h::..j ~ ~/ ';; ~ 4= Sloe~o (~j) ~j~,

takoer znai: usred, meu.

Uz glagole kretanja dolaze:Lj ~l = u, usred, te: Lj ~ iz, izmeu, = Zali smo duboko uumu (usred kao u primjerima: ~WI Lj ume). ~G Q~ ~~Wi' ~j ~ = Izmeu prisutnih pristupi nam neki mladi.

/J:j

Ji en;

Imenica ~j (kao i 'Jt,;J ), pored ostalog znai: slaganje; pod udaranje, i sL, pa u vezi s tim: znacenjima, kao prijedlog ~Jj= u skladu s, shodno, saglasno, prema, na osnovu i sL, kao to se vidi iz slijedeihprimjera: .r-lJi ~') ~j ::.u~ \).:.j = Sve su to uinili prema (shodno) direktorovoj uputi. ' ,

JS

:~'. J~WTG.....~;) ~~

<.S.Jr~j =.Na osnovu onoga to smo uli, nee

nam biti moguca saradnja s njima. - ~Yr

~..1J = vjerno originalu.

U istim znaenjima se upotrebljava i sloeno:

2j ~

pa: JLt.;j i J ~t,;). i~ . ' ,

Kako se vidjelo, sline su upotrebe i prijedlozi: ~

493

Osvrt na prijedloge
Kako se moglo zapaziti, iz prilino malog broja prvobitnih prijedloga razvilo se u vezi s njima, a i inae, mnotvo prijedloga sloenih na razne naine, ponajvie s imenicama, pored onih izvedenih iz samih imenica. U prethodnom pregledu najvaznijih arap skih prijedloga razmotreni su svi prvobitni prijedlozi, te oni imenskog porijekla, kao i vecina sloenih prijedloga. koji su tu spomenuti. Meutim, u upotrebi postoji jo izvjestan broj takvih prijedloga, koje treba pogledati u rjeniku, uz odgovarajue rijei s kojima stoje u vezi, a tako i preostale prijedloge, navedene ovdje, ali pojedinano nerazmotrene. Takoer se moglo uoiti da prijedlozi, a naroito oni prvobitni, imaju ponajvise mnogostruku upotrebu s raznolikim znaenjima i kod pojedinog prijedloga (koji ukazuje na razliite odnose meu odreenim dijelovima recenice). Prosti (pravi) prijedlozi esto imaju ista znaenja kao izvjesni slozeni prijedlozi (vezani direktno za njih ili za neke druge). Kako smo ve istakli, brojni prijedlozi imaju meusobno pod udarna (sinonimna) neka odreena znaenja. U vezi s prijedlozima i njihovom upotrebom u jeziku, nastale su razne priloke oznake i idiomatski izrazi, od kojih smo neke, primjera radi, naveli uz prikazivanje upotrebe samih prijedloga. Inae, njih ima vrlo mnogo, pa i njih treba potraziti u rjeniku uz odgovarajuce rijei s kojima se oni upotrebljavaju u tim sluajevima. Ostalo nam je jo da pogledamo najvaznije u vezi sa sintaksom prijedloga i imenice s kojom obrazuje prepozicionalnu sintagmu, vrei s njom odreenu funkciju u sklopu neke reenice uopce. Rije na koju se odnosi prijedlog naziva se ~.j:: '.1\. Prijedlog s imenom (iza njega u genitivu) zove se ~).JL Kada ~J:: '.II oznaava postojanje, onda se prijedlog s tim imenom naziva :-; :' '. lI~~I, a u ostalim sluajevima ime mu je: ;Jrr ~~ . ' Ovaj ~\
J '!. '" __ ., o~

moe biti..I) glagol (~\),

JI.

0.-.

npr.: .rP--"

.... o

otac je otputovao u Egipat: 2) deverbal;o ime (~~),

y-j ~ ~

koji radi ta god hoce: 3) rije glagolskog znaenja

(i:-Jr ~),'np~.:

~l ~)-!\Y!L,., = Njegov npr.: ~;.w JW =

"..
Ji ;".." -; .,

;:,~

= Velika je razlika izmeu vina i sireta.' , Rlje koja je JJ:: '.11 isputa se kada oznaava postojanje (biti, postojati, = Njegov otac je (nalazi se) u nalaziti se i sl.), npr.: ~ ~ (~.;.:;.) ~;t
,

494

kui. Kada je, pak, JJ::'JI neka druga rije, ona se ne isputa, izuzev ako se iz konteksta ona moe podrazumijevati. Tako, npr., na neije pitanje: ;;. ~t)l:JI ~ ~\~ = Koga si vidio na ulici? - moe se odgovoriti samo: ~..L:,., = 'Svoga prijatelja. - ispustivi: (t!l:JI ~ ) ~r~ = Vidio sam (na ulicii., ' Sam prijedlog rijetko se izostavlja uz pripadajuu mu rije. U odgovoru, npr., na pitanje ~ ~. :':".?Jr :~ = Kako si obavio svoj posao? -:moe se izostaviti prijedlog ( ~ ), pa rei: t: W mj. t:~ = S uspjehom. Isto se tako rijetko razdvoji prijedlog od svoje imenice, pa da se, npr., kae: ~ ~:.u~~ mj. ispravnog: ~ 0-~:.u~~ = Nema danas (nikakve) koristi od Hasana. -"

r;J!::r-

r~

. M~utim, prijedlog se esto isputa ispred veznika 0r ili 0T, kao to je u primjeru: ... ;C y~ 0r (:r ) ~':1 ::Ul 01 = Zaista se Bog ne stidi da ' napravi uporedbu ...tQ., 2, 26):' Prijedlone oznake za mjesto ili vrijeme zamjenjuju se esto akuzativnim objektom (y J~ '.;'. JI), Tako se uz neke glagole moe upotrijebiti akuzativni mjesto prepozicionalnog objekta, a takvi su, npr., = narediti nekome ... neto; ovi: ~ ~;;::' .1 = moliti oprost od ...za; ('""") ~;'r (:J) ~C- = nabrati za nekoga ...neto; (l./) ~~ = uci u; (~1) = otii u; (~) d:.. = stanovati u; (~) ~~:/ ,,~'= provesti ljeto ~a; (~) ~"C= biti (drati se) daleko od; (~) ~W = unititi, dokrajiti i dr.

y~

Ime iza prijedloga; genitivu, smatra se da po svome poloaju (~), odn. po svojoj funkciji u reenici, stoji u nominativu, i to: 1) subjekt imenske reenice, npr.: ~ ;;J 5-~ 1)\1 ~ J-:-W = Selim ima kcer studenticu na medicinskom fakultetu. ,/ /, / , 2) Predikat imenske reenice, npr.: ~~ po svojoj hrabrosti. ~ .LVlS; ',

= On

je kao lav

3) Subjekt glagola u pasivu, npr.: ~LJirL.r J):.J~~ = Kradljivac je doveden pred suca. ,/ , / / Ime, pak, iza prijedloga u genitivu smatra se da je, po svome sintaksikom poloaju u reenici, zapravo u akuzativu, u slijedeim sluajevima: 1) Kada oznaava mjesto ili vrijeme (tj. kada je ono y primjeru:
:: ,.,'"

I~

fW ~ ~11JT~~~
J, "
"oO

~,W ~ ~VT
,...

y-~= Stranac

J./...:.::J\),

kao u

ue u grad.

/ /

= Student

je mnogo uio po noi.

495

~~ ~\\:O"-;;,'~\c)-.=
3) Kada iza GG- (~ ~;. ~ ~\.L~\ ~~\j

2) Kad oznaava uzrok ili svrhu aktivnosti: (tj. kad je to ~ J;..:LJI), kao, npr.: 01~ ~ = Bojao sam ga se zbog njegove mrnjeprema nama. Moj otac je izaao radi doeka svojih gostiju. , \~) oznaava ono to se izuzima (-i~:~'.I\), npr.: me moji: prijatelji osim Jusufa. '

= Posjetilisu

4) Kada je' to im'e predikat pomocnog glagola, npr.: Prije dvije godine bio sam u Libanu.

0W .}:~ ~s-0~:~' ,~
,

Kada je iza prijedloga u genitivu ime u nekom drugom sluaju (osim ovdje spomenutih), smatra se da je po svome poloaju (~) u akuzativu, kao dalji (prijedloni) objekt, npr.: ll< = Danas smo proli pokraj vae kuce. ' , .

;.-s r~ t.i~:;.

496

B - GENITIV U GENITIVNOJ VEZI

Kako je naprijed istaknuto, genitiv u arapskoj sintaksi, pored svoje uloge iza prijedloga, vri funkciju drugog lana (odrednice - ~l ~W\) u genitivnoj vezi odn. u konstrukciji aneksije - LG f 32 Ova upotreba genitiva, morfoloki slina naoj" vrlo je vana ne samo u arap skoj sin taksi, nego i u leksikologiji (i.leksikografiji), odn. u jeziku uopce. Izgleda da je ova konstrukcija mnogo ea u arapskom jeziku nego odgovarajua jo naagenitivna veza, koja se esto, zamjenjuje nekim drugim odgovarajuim sintagrnama, na to emo se kasnije malo blie osvrnuti.

Ova konstrukcija sastoji se u tome da se stave dva ili vie imena (u gramatikom smislu te rijei), tako da drugo ime (u genitivu) dopuni, odn. poblie determinira ono prvo, a trece, ako doe, odreuje ono drugo itd. Prva rije, koja se determinira, naziva se: odrednica (rectum, ~L.a..:Ji), druga, treca itd., rije, koja determinira prvu (odn. drugu i svaku prethodnu) zove se odredbenica (regens, ~Wi )koja stoji u genitivu. Kad ima vie genitiva, prvi regans postaje oilda rectumom drugog regensa itd. Ovakva aneksija, i to tzv. "prava", postupak je determinacije (~~i), tj. poblie oznaavanje imena g~nitivom drugog, odreenog imena. /

.J1

Ovu vrstu determinacije teba razlikovati od druge, zvane: ~f, koja je kvalificiranje drugog imena pridjevom (atribucija), prepozicionalnom konstrukcijom (prijedlogom s imenicom u genitivu) ili, pak, genitivom nedeterrniniranog imena.' , Prema arapskim gramatiarimapostoje su ove: (~ 1) pojmovna ) i: (sematnika, (verbalna, ~;.:.: ),zyana / ." dvije vrste aneksije uopce,
33

To

takoer: prava (~:;;. ;;:...) ili ista / /

2) izgovorna neista (~~).

;: \:,';\), koja se naziva i: neprava (;;: ;;fJr~) ili / /.

32) Pod tim naslovom (iiGiO o aneksiji se vrlo opirno govori kod 'A. Hasana, op. cit., III, str. 1-177. 33) O tome vidi: Sikiri, itd., op. cit., II, str. 55-57, gdje se kratko razmatra "genitivna veza".
32 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

497

To je sintagma ija je odreenica (JL.a...:J1) neizvedeno ime (~Wl), a njena odredbenica k;)l JWf) moe biti: 1) imenica (npr.: ~ ~ = kraljev dvorac, a doslovno: dvorac kralja); 2) poimeniena (supstantiviraLLS- = rije "in" (= ako). na) rije ::'~ 3) zamjenica ( ~~ = njena ruka); 4) cijela reenica (~;.\ kada se rodio njegov brat).

:.u~ r'; = na dan

'

U svom sluaju odreenica ne moe imati odreeni lan: Inae, ona gubi nastavak - ni u dualu, i - na u pravilnom pluralu mukog roda. lanovi ove aneksije ne mogu biti rijei istoga znaenja (sinonimi). Odreenica mora oznaavati ui pojam nego to ga ima njena odredbenica. Tako se, npr., moe rei: )~ ~~ = kucna vrata, a obratno (tj. ,-:-,wr~\~) ne moe. ' , Za ovakvu aneksiju Blachere 34 istie da ona izraava dva osnovna pojma: 1) zavisnost i 2) kvalifikaciju.
1) Aneksija

za visnosti

j:,.:Jr~~

U njoj prvi lan sintagme (odreenica) oznaava nekoga (neto) koji = (to): a) zavisi od njenog drugog lana (odredbenice), npr.: <f;Jr~ slabost zbog bolesti; ili mu b) pripada, npr.: ~ 0\:' ~= Omerova baa; c) stoji prema njemu u odnosu dijela prema cjelini, npr.: ;j~ ~:UG = sobni prozor; d) u odnosu jedinke prema njenoj vrsti, npr.: = plod banane; e) u odnosu uzroka prema njegovoj posljedici, npr.: ~ 21)~ = motivi njegovog postupanja.

2) Aneksija kvalifikacije
U ovoj vrsti aneksije genitiv (odredbenica) kvalificira njen prvi lan (odreenicu) tj. poblie ga odreuje u pogledu njegove sutine, svojstva, materije, i dr., kako vidimo iz primjera: ( .. ",wr~..L.= grad Kairo; ~ ~ =
34) Uope o aneksiji u arapskom jeziku pogledati: B. Blachere et M. Gaudefrov-Demombynes, Grammaire de l'arabe classique, III edition, Paris 1952/ str. 322-328,pod naslovom: Etat d'annexion. .

498

mjesec safer; ~\'~r~)\3 ..\.:W = zeljeznica i dr.

= troje

djece;

;;jj

j;.~ =

ovjek od povjerenja; .~ ,

Odreenica se ovdje smatra kao determinirana iako nema odreenog lana, kada ga nema ni odredbenica. To jegramatikadeterminacija (samim genitivom). Meutim, ovakva sintagma nije semantiki determinirana. Da bi se to postiglo, njen drugi lan treba da dobije odreeni lan. Tako e od gramatiki determinirane aneksije, npr.: ~G~~ = zlatan prsten (kod nas je ovdje pridjev u neodreenom vidu), 'postati semantiki determinirana, kada se rekne: ~:.ur~(;..= zlatni prsten (atribut je u odreenom vidu u naem jeziku). ' Ova vrsta aneksije obino se sastoji od dva lana, a pri tome su mogue dvije kombinacije. Naime: 1) oba njena-lana su imenice, a 2) prvi lan je pridjev, a drugi lan je neka opca imenica, determinirana odreenim lanom, U ovom drugom sluaju odreenica je, dakle, (po arapskom shvatanju) deverbalno ime, pa to spada u "nepravu" aneksiju. Za prvu aneksiju mogu posluiti navedeni primjeri sastavljeni od dvije imenice.

II - Neprava aneksija - (~~

~~i\)

35

To je ona u kojoj je odreenica deverbalno ime, fj. (obini) pridjev, particip ili infinitiv, dok odredbenica vri funkciju subjekta ili objekta. Tako e za subjektni genitiv biti primjer: ..).ili~~ (pa bi se, dakle, r~klo: ~~ ~ = Njegovo je srce milostivo). Sli;"oje uprimjerima: rJt1.rr~;::. = zlosretan; J\~~VrbiG = opadanje lia, i dr. -, Primjeri za objektnigenitiv bi bili ovi: i~~)'..i.S' = laljivog govora (pa bi se, npr.,reklo:
J..A~ ~ ~~;,

=
=
"

On 'je 'laljiv u svome govoru);' dalji su primjeri ovdje: J:'~~\j posjetilac izlobe: yG.5Jr~t; = pisanje knjige i sl. ,,'
" ,

Kao odreenica, pridjev se i bez lana smatra da je determiniran njegovom odredbenicom. Meutim, pridjev mora kongruirati (ovdje: podudarati se u odreenosti) sa svojom imenicom, pa nasuprot pravoj

35) O ovoj vrsti, te inae o aneksiji vidjeti kod: Caspari, itd., op. cit., II, str. 198-234,& 75-95, pod naslovom: The status constructus and the genitive.
32 GRAMATIKA

499

aneksiji, on ovdje moe dobiti odreeni lan. Tada lan, zapravo, ima funkciju pokazno-odnosne zamjenice. Tako se kae, npr.: ";")TL.:..-;.Jr~\: ~11= djevojka lijepoga lica (u znaenju kao kada se kae:

~)

~~8.lt == djevojka ije je lice lijepo.

'Q ~!D, Ovakvu aneksiju-moemo takoer zamijeniti: 1) specifikativom mjesto njene odredbenice, pa rei, za gornji primjer: ~) ~~F'~ 11= djevojka lijepa po '(svome) licu; 2) upotrebom odgovarajuceg kvalifikativnog glagola mjesto odredenice.pa bi onda isti primjer glasio: ~ ~8.lt ~) ~ = djevojka koja ima lijepo lice (koja je lijepoga lica). '

G..

Particip ima imeniku prirodu kada stoji u aneksiji, koja je, pak, subjekt neke reenice, npr.: L'~ J~ UL..)r~.G, ~tS = Pisacovog pisma (ove poslanice) nepoznat' je kod nas: 'Isto jetako kada je particip upravilnoj dvojini ili mnoini mukoga roda, kao to je u primjeru: ~ ~.J~ ~t:) = A mi neemo napustiti svoja boanstva ...(Q., 11, 53). "'" Aneksija e biti semi-verbalne naravi kada participIkao odreenica sa svojom odredbenicom) bude predikat imenske reenice. To se dogaa kada taj particip (direktno-tranzitivnog glagola) ima znaenjeimperfekta (tJ~\) pa on uzme za objekt ime u genitivu (kao odredbenicu)mj. u akuzativu, npr.: ... U'UTt--~d~ (mj, dUT~~ d~,odn.: ... ~UT~v.;~ = Zaista e Ti skupiti ljude ..). (Q., 3, 9). ' . Infinitiv C:.~\) ima glagolsku vrijednost kada uza se ima objekt u akuzativu. To se dogaa: 1) kada taj objekt doe iza aneksije (u kojoj je infinitiv odredenica),npr.:~W::..u~ :.:....G~\~ ~\ 'J = Ne volim to ita tu knjigu; -2)< kada objekt nedoe odmah iza infinitiva: ... ,. ~):.\~ \ : .. ~;;~:' : l5~ lO; ;,; ,= ili branjenje, na dan gladovanja, siromasnog roaka. (Q~,90,1'4)

rc.1~~\...

Pred zamjeniki objekt infinitiva stavlja se: prefiks L.l ili prijedlog J, npr.: ~~l~ ~ = uzrok njegove ljubavi prema njoj; uo sam da nas spominje tvoj otac. "

8 ~1)'~
'"

~'
,

Kao drugi lan neprave aneksije moe stajati reenica (naroito vremenska) iji je predikat glagol (finitni glagolski oblik) ili particip aktivni. Evo primjera za reenicu s glagolom: ~;1 ~L.r'Y.. -u. ~~. sam se upoznao na dan kada mu je umro otac (mj. = ~1 smrti njegovog oca). Primjer za reenicu s participom aktivnim:

;;'Y r";." ...

= S njim
na dan

500

r.)wc... J~\)'
~, u,
J

-,o

~ \

UJ ~
'.,

jO.~~
\.,

;;,1= Sreo sam ','ih na-stanici u noi kada '

~ , .. = u noci njihovog povratka ....)

su se vraali iz inozemstva (mj, ~;.~

III -Znaenja odredbenice

(genitiva u aneksiji)
Kako smo vidjeli, Blachere ta znaenja dijeli na dvije skupine, dok ih Caspari rasporeuje u est taaka, pa po njemu genitiv u aneksiji moe oznaavati slijedece: 1) Osobu (stvar) kojoj pripada osobina naznaena odredbenicom ~0 =bistrina vode. (genitivom), npr;: JJr~ = Boijamudrost: ~W\ 2) Materiju predmeta'(~g\ ~~ i.;G'i\),gdje je genitiveksplikativan, npr.: :Gl= zlatna zdjela; tuspada i ~brnut sluaj: predmet materije, npr.: '.r'C:W~'~ = srebro dirhemaItj, ono od koga su oni iskovani), - Ovu vrstuaneksije ne smijemo zamijeniti s-tzv. aneksijom poreenja kao to je u primjeru: ~wr~=(doslovno)srebro vode, misli se na srebrenasti sjaj vode (tu 'je prvi lan aneksije: slika, a drugi: predmet poreenja).

(~i1GI),

3) Genitiv oznaava: uzrok posljedice, npr.~~ = suneva pripeka: ili obrnuto, tj. posljedicu uzroka, npr.: ~~"{r~G- = Stvoritelj Zemlje. 4) Dio cjeline, a to je partitivna aneksija (~: a . :: \ii.;GiD, npr.: J.50\.{;;J\ =sve ivotinje; ili cielinu koja obuhvatadijelove (to je eksplikativna aneksija), npr.: LWi~\~= najvea mudrost.
/ .. J

5) Posjedovani predmet, npr.: ;.;rrj ~ Jt1J'~, = vladar kopna i mora/ ili, pak, vlasnika predmeta, npr.: ~dJr ~)-= kraljeva riznica. 6) Objekt radnje, npr.: ~L.....:.-JI:~/ = stvaranje neba, ili subjekt radnje, npr.: ~.L..dr~~= prijateljev poklon. I R~ckendorf 36 zasniva .svoju podjelu vrsta aneksije (kod njega: Genitivverbindun = genitivna veza) na znaenjima genitiva (tj: odredbenice), pa navodi etrnaest vrsta takvih genitiva. To su slijedee: Geniiivus epexegeticusti: aneksija objasnjenja (~r i1G1ili i.;Gl 0W1>, odn. eksplikativni ili apozltivni genitiv), kao to'j~u primjerima:
1)

~ ~)rs;;:' = stablo masline;

>~

~~

= ime Hasan;

,U:;:;- = pleme Kajs;

36) O aneksiji uope vidjeti kod njega: op. cit., str. 139-149, & 73-86.

501

(":;Ji~.c.= gradBasra:
rijec "kana": ~I

O~~

t.:.. = godina

~! = istoni vjetar.

njegovog roenja; 0LSt....LS'

Ovdje genitiv prema prvom lanu aneksije stoji u odnosu subjekta prema predikatu,npr.: reenica glasilo: ~
2)

t.)~\= Historija je nauka.

;C.:;1T\.c..

t'!Ur ~ = historijska

nauka, a to bi kao imenska

~~
,

Genitiv mat~rije' (JG ;jLpp, npr.: iG-)r = mramorni stupovi; = drveni most; t1.:J = (dvije) sreb;ene naunice (menue).

wr

~wt

3) Genltiv forme, npr.:

= eljezo resetaka:

~GJT~~

= zlato
mjeina

prestena. 4) Genitiv izmjererlOg (predmeta, vremena), npr.: ~ vina: ~~C t-\~~= odmor od jednog sata. .,
5)

Jj =

Genitiv prostora i vremena, npr., za prostor: ~I)i ~ = palme u oazi; ,.. :.,L.. ilioLJl = orangutan (doslovno: ovjek ume): ~ L:.c = runi sat (doslovno: sat zgloba zapea): za vrijeme: )4Jr~w.'= di:levna svjetlost;

~~.

= nono bdijenje; ~~C~

trenutno usmrujuci otrov.

6. Genitiv postojeeg (il prostoru ili vremenu), npr., za prostor. L>~\j !.\JD\ = Dolina kraljeva (u Egiptu), ~ )~\I'TJ.~l = Petorijeje, Pendab: za vrijeme:)Jr iQ = studena n'Or0:!js(;:;' = sudnji dan;~1' , ~ !.\\)VT = doba turske vladavine.' ,
7)

Subjektni genitiv, npr.:

jeanje ranjenika;

= vjetar, u reenici subjekt). 8) Objektni genitiv, npr.: ~ Wt..J:. = itanje knjiga (reklobi se, npr.: ~itJL1r = itam knjige, gdje je: ~ = knjige, objekt); d~~ = samoljublje; i~ ~ = ubistvo zloin ca (ovo moe biti i' subjektivni
pue vjetar, gdje je ~)I genitiv, jer i~ ~ = ubistv;';)
9) =

clli' J):~ =

padanje snijega (reklo bi se, npr.:~)I '~. ~~ =

->~ ~ = puhanje vjetra; ~~~r

zloinca, moe oznaavati i objekt i subjekt radnje tj.

Genitiv vlasnika (genitivus possessivus = posesivni genitiv), npr.: J< ~~\~ = prijateljeva kua; ~~8' = biblioteka knjiga; :;1.)11~:;. = plernensko ispasite. " , , Genitiv posjedovanog (predmeta i sl.) npr.: JW:.;,..LS- = Kulejb sa ~G = vlasnik banke, strijelama; JI;VT o: )j~J~) = kapitalisti; 0~ bankar.' " ~,
10)

502

11) Geniiiv svojstva (aneksija konkretnog uz apstraktno =~

JL::'-:Jli;Gl), npr.: I.5'i.JTL :;1~= darezljivi Alkama; ~~~

hravi pa;;'~

~G
,..

= pametan ovjek,
(~: ~.-: ~ri LL:;,
,..

'

12) Partitivni.genitiv

(~\ Ji ~tGl),
"'-,

,...,..

jJ}Ji~(.~ = ~id sobe;

;~J:a.;= podne.
'"

tD

ili aneksija dijela cjelini

Nekada je u ovakvoj aneksiji odreenica poimenieni particip ili obini pridjev, npr.: ~~1.1 = spoljna strana ake: Jc:.j.JT~..J = staro (drevno) doba. " , , Nekada ime kao odreenica, kada mu je odredbenica njegova vlastita' konstrukcija), dobije znaenje mnoina (to je tzv. peronomestike = najvei nitkov; superlativa, npr.: oL.a.1Ji lS""'IJ = vrhovni sudac; iLJ.sr ~ .!l)..:Jr ~ =kral{ kraljeva. Inae, ovakva konstrukcija Je esta s elativom, npr.: ~I)\~~t = najmilostiviji od milostivih (tj. od svih). Slino ovome i pozitiv pridjeva, kao odreenica, dobije znaenje superlativa, npr.: ~;JitJG:. 08' = Bio je najueniji Arap. ~ 0~ \~l ~t ~ = Ti si, kad se prebrojava (pleme) Kulejb, najgori od njih. Superlativno znaenje, kao odreenice, imaju i neke imenice, kao to su, npr.: J..i\~i~ = njegov najbolji prijatelj; U"LJr~ = najgori ovjek: ~~ = ilJega'va najvea elja; i~ tT~Ll. =' najvea poast; uL1-JT 1.5~L,..J = sva (najvea) snaga. ' ,

J-;.

U ovim slucajevima ( i sl.) genitiv, ipak, ima partitivnu vrijednost, kao i kada je odreenica neki pridjev ili neko drugo ime, npr.: Jl';")i' = najplemenitiji covjek: J~~t = koji grad; ~(,.:Jr~/G:.: = lano ob~anje;

:~t

"-!~t

J~t = njegov prvi drug i dr.

13) Geniiiv specijaliziranja je onaj u kome je odreenica: pridjev, particip ili rije pridjevski upotrijebljena (kao: ~, , ). i sL), npr.: ~ ~ = dalekovidan; i~ ~ = bezbrian; J~YT~ = njen najstarijibrat. '

~;-l

= slavnih predaka; ~t ,

14) Genitiv uzajamne pripadnosti je onaj gdje je odnos izmeu lanova aneksije sasvim opcenite naravi. Funkcija genitiva (odredbenice) u ovoj vrsti ne smije se zamjenjivati s funkcijom nekih drugih genitiva (kao onog posesivnog ili onog koji oznaava dio cjeline), kao to je, npr.: ~)r~l~ = ovjekova glava, i sl. Evo jo nekih primjera za ovakvu upotrebu genitiva: ~ 0~ = Lejlin Mednun: LP~t) JQ ~~ (~~ L3:..:.) = (Ondje smo ostali) tri noi i tri dana (doslovno: tr(noi i njihove dane); ili poslovica:

503

~~ ~\ ;'Y\~
prema njoj.

Jj = Nekada veliku stvar prouzroi neka sitnica

IV - Sintaksike osobitosti aneksije

Nakon prethodnog. ukazivanja na manje-vie semantiku stranu ove konstrukcije, sada emo obratiti panju na njenusintaksiku strukturu i neka druga pitanja u vezi s njom. Ve je istaknuto da je aneksija jedan od naina determinacije imena. Tako, ako je odredbenica determinirana, onda je to i njena odreenica, kao, npr.: 0G = Osmanov brat; jQT~I~ = susjedova kuca, i sl.i--Ako je, meutim, genitiv neodreen, prvi lan aneksije smatra se samo djelimicno odreenim, npr.: ~ ~ = dvorac neke kraljice i sL

;"'t
-

Aneksija se obino sastoji samo od dva lana, ali se u njoj moe javiti i vie genitiva (odredbenica). Meutim, iz estetske-stilskih i drugih razloga, upotreba se ograniava esto na dva takva genitiva, kao u primjeru:

~..w= najistaknutiji

~r j;t

stanovnici Medine:

Vie genitiva moe doci kada su oni meusobno koordinirani, a zajednika im se odredenica tada ne ponavlja, nego se na nju ukazuje spojenom linom zamjenicom (koja joj odgovara, zvana: ili ~I)f), npr.: ~1) ~ ;t) ~t ~~ ~t ~l) = [uer me posjetio moj prijatelj Ahmed, njegov otac i njegova 'majka.'

~wf

In~e se odreenica mora ponoviti, npr.: tf~'lTj0\j0~~ Neka je slava naem Gospodaru, Cospodaru'nebesa i zemlje!

~~0~

Slian je postupak kada je zajednika odredbenica. Ona se tada stavi iza svoje odreenice, a iza drugih genitiva poslije nje dou line zamjenice J..J~) ~.:.s:,~} = Hou da ukazujuci na tu odredbenicu, npr.:~) spomenem njegovo porijeklo, (njegov) ivot 1 (njegovu) pogibiju. Rijetko se takva zajednika odredbenica vee samo uz posljednju odreenicu, npr.1u1 ifL.Tj 0~) 01lJr ~ 1;J..s::.; = Razgovarali su o bicu, atributima i imenimafAllaliovim.' , Meutim, suprotno upotrebi u klasinom arapskom jeziku, u novije doba nerijetko se stave po' dvije i vie odreenica ispred zajednicke odredbenice, npr.: y-:!j)\0\:'

~j~I~ = vezirova kua i baa mj.: y-:!j)i' ~\~

~X' ~).

504

~yj ~t;-j <.....:-:.~YTJ.Jy.

<.....:-:.~-<i\'uyj~t;-j J.Jy
, ,

= roenje, ivot i smrt toga knjievnika mj. klasicnog:

Ovim novim postupkom kri se ope pravilo da izmeu odreenice i odredbenice ne smije doi nikakva druga rije, pa prema tome ni druga odreenica. Zato i atribut odreenice (koji inae stoji iza svoje imenice neposredno) moradoi iza odredbenice (tj; iza cijele aneksije, koja je jedna vrsta sintaksika i semantika veza), pa se kae, npr.: ~..LJT4~ = ovaj gradski park; (stavimo li ovo ispredaneksije..onda je to reenica: Ovo = pouzdani putni je gradski park). Drugi primjer za atribut: ~}r~~~ drug (saputnik); njeno lijevo.oko is!' '

~..u.

:(5;.Ji\+~~

Kada .je, pak, uaneksiji odreenica rije ~~, onda se dopuna (npr. objekt) odredbenice moe staviti ispred te aneksije, npr.: J)~ ~ ~k.l Gl = ja njegovog brata ne poznam. - , Ipak, ponekad se (naroito u poeziji) izmeu lanova aneksija umetne poneka rije (zakletva i dr.), npr.i? ~~ ~ yS')\.:, ':'-;I~ = Hocete li mi ostaviti moga druga? '" , ~' ::.J, ;J)LJj ~~ 0..-.j O..L 1uj = A u koliko sam ve kraljevina upao i
~. "",J" __ :;" ~ ,...

konjanika (kopljem) probol (o~o prvo j je tzv. ~~ ~\j u znaenju: koliko, kako mnogo, a dolazi kao prvi dan aneksije): ~~ ~~j~ :1\ ~ ~ Nipoto ne pomiljajte da Bog kri (svoje) obecanjesvojim poslanicima! (Q., 14,47). ee.seizmeu njih ume e jedno suvino t.: (tzv. ~'Jj\)Tt.:), npr.:
::::; --

~\~ ~'~ ~i .. :';'~i = Ma ta da uradim, ona nije zadovoljna. \~ ~~:-.:,~ \~~L. JS ~ = U koji god dan doe, mnogo
3 -," ::: .

ob;ado;ati. ~ ~C: ikakvog razloga? klevetanja!

!

~":r.~ ~

e me

\~W == Ta zato se ljuti na njega bez

~G.,j. ~\)'

~j

= 'Teko klevetniku

zbog njegovog

Nekad iza odnosnog imena (~~~ koje u odreenom ~mislu stoji mjesto genitiva, doe genitiv imena iz koga je ono izvedeno, kao njegova apozicija, npr.: K.

tD

~) ~).1r~.~1 = Sreo sam tog Kurejevia, od

mekkanskih Kurejevia (mJesto:' K.~)

r

~) ::,.. ~}i~.. 01).

",."'" '"

Odreenica se nekad ispusti metonimijskom upotrebom odredbenice kad se, naime "mjesto" upotrijebi u znaenju onoga to je (ko je) u njemu, pored drugih znaenja metonimije, pa se, npr., kae: .)~ ~ Jk ~)JTJLk = Pitaj selo, ako mi ne vjeruje! (mj. ~)JI~1 JLk = Pitaj stanovnike sela.) 505

Mjesto potpunog ponavljanja neke aneksije moe se jedna odredbenica ispustiti, kao, npr.: ! ~ ~;.. (~ ) ~;..~ = O hude, (moje srece) hude li moje sree! Odreenici, ija se odredbenica ispusti, doda se nunacija u naknadu za isputeno, a takva se nunacija zove: nunacija naknade (-J'yJ\ ::r-~), npr.:

Ckj ~

Qr ~ = a svakom

smo dali mudrost i znanje (mj,

~\j JS'j).
,

(Q:, 21, 79).

= toga Slina se naknada vri u sloenim rijeima, kao to je npr.: dana, tada, to je nastalo od: \ll 0\5 Ovdje je odredbenica cijela reenica, a to se i inae dogaa u aneksiji, kao to imamo u primjeru:

~l~:H .

ili:;'

koristiti 'njihova iskrenost (Q., 5,119).

. ~~ ~;,~~~ ~r:;' IlA = To je dan kada

e iskrenim (istinoljubivim)

V - Zamjena aneksije drugim konstrukcijama

Vidjelo se da se aneksija sa subjektnim, odn. objektnim genitivom (odredbenicom) moe pretvoriti u imensku ili glagolsku reenicu u kojima odrebenica postaje njihov subjekt, odn. objekt.

~I), a infinitiv~m kao Tako, opet, tzv. infinitivna reenica (~.J~ odreenicom u aneksiji, moe se pretvoriti u izrinu reenicu, pa e se, npr.: mjesto: ~G5 ~L ~ = Nije lahko pisanje knjige (napisati

:.,...:J

knjigu), rei ~vak~: ~~

~~

0{.~

= Nije lahko da se napie knjiga.

Takoer su dati primjeri u kojima je aneksija zamijenjena: odnosnom reenicom, specifikativom ili kvalifikativnim glagolom (kao odreenicom u sklopu relativne reenice). Navedeni su i primjeri kada se mj. infinitiva (odredbenice), kao drugi lan aneksije, upotrijebila vremenska reenica (iji je predikat finitni glagolski oblik ili, pak, particip aktivni). Prema starim arapskim gramatiarima i u pravoj aneksiji se, ispred genitiva (odredbenice), ve prema smislu, moe zamiljati da stoji jedan od prijedloga; J, c ~, tj. da se mj. genitiva moe upotrijebiti prepozicionalnakonstrukcija s jednom od ove tri prepozicije, npr.:

0--~

".

y. '"

rL.Jb
::;.....

= rU
$-....

...

:..

",.

~I )..Ll1
'" "'.

= Samirova
~~

kua;
o .:;;
..Il .

ogrlica odn. ogrlica od zlata; odn. putovanje

~!

~)

....'"

JI.

J.,.1 = ~)
o..:;:

......-

LJ-:' J..I.1
JI. '"

cl

,JI:>

.-

'fi,

'"

=~

~.--JI

= zlatna = ljetno

putovanje

u ljeto (ljeti).

506

Upotrebi prepozicionalne (ili neke druge) konstrukcije piibjegava zbog stilskih i drugih razloga, mj.nepodesne ili nejasne aneksije.
'" JI .. JI,., >;I... .. o ~. '" o::li '" JI o '-

se
:zi

Tako Je, npr., radi ouvanja nme, reeno: 0~W .J \..;13 YS ..ur U.ri ~ '\..;1 (mjesto:~~w Li = Mi smo poslali opomenu (tj. Qur'an) i Mi emo je zaista i sauvati. (6., 15,9).

J)

Aneksija se izbjegava i zato da se ne bi nizali sami genitivi uzastopno,

_~(;J0,~
Fuada. Razlog

kao u primjeru~\~~.L", ~ ...

0':' ~~~ ~1 (;:11= pa bi se reklo, npr.: ~1 ('0:11

"" '"

~~\~) = Sreli
I '

,,'"

..."

smo se juer blizu bae moga prijatelja neodreenost

o .. .. "..
JI I)

moe

biti i taj da bi ostala

" .

u izrazu
" ..

koji bi
__ .. __
.pl "'

aneksijompostao

odreen, npr., mjesto: ...L...>-i l;).. ~.~

ili, mj.
,

= jedna
= jedan

ki naeg susjeda Ahmedabasranski trgovac,

,

o;.J\~G: treba: o~ )GJ ~ ~G - ili (':'a)l0-- :;G = jedan trgovac iz B~sre.

,

treba rei: ..l....>-i

L;)~ ~

Upotreba prijedloga uz genitiv, mj. samog genitiva u aneksiji, dogaa se i zato da bi se sauvala verbalna vrijednost: 1) intenzivnog pridjeva (wLJr:-:"O, kao, npr.: c.->l51J::" ~ti:.,. (mj. = Oni rado I I lO
o

0./

:J.

:...,a::., ~~)
o ./

sluaju la.; 2) participa 'aktivnog, npr.: ~

~\ ~ ) = Njegov brat je volio putovati

~';"1::"\S (mjesto: .....

::D~ WL,., Ji (mj. ~~ ::, ~ .... ) 3) rn'finitiva, npr.: .;...,.:,~ je.to uinio radi ouvanja 'svoje asti (mj ...da bi ouvao svoju ast),

~:,:o JJ

(bio je ~klon putovanju);

= Salih

U sva tri prethodna primjera mogao se upotrijebiti samo prijedlog J , i to iza deverbaJnih imena izvedenih iz glagola koji regiraju direktni objekt u akuzativu, Kako se iz primjera u ovom poglavlju vidjelo, u nekim sluajevima aneksiju moemo, a u drugim treba zamijeniti nekim drugim nainom izraavanja u samom arapskom jeziku. Meutim, prevodei arapsku aneksiju na na jezik, ustanovit emo da nju nekad moemo prevesti istom naom genitivnom vezom (npr. 1,~ snijega ..l..5\;Jr ;~\) = itanje novina) i sl., ali da u mnogim drugim sluajevima moramo, ili moemo, upotrijebiti i neku drugu sintaksiku konstrukciju. Tako emo, npr., arapski idafat na na jezik prevesti: 1) atributivnom konstrukcijom: 1) lLJT~L; = kucna vrata; 2) apozitivnom: -!; ~

= padanje

(_~W\~..L.

= grad

Kaira; 3) prepozicionalnorn: ~~\~~ rijei:

~1j..)T;"';

dvorac od mramora: 4)'sloenicom;

= suncokret; 5) izvedenicom:

rr~ = govedina;

6) .neizvede~om

0JT;;!

akal, ili emo ga

nekad prevesti i nekom naom odgovarajucom

reenicom.

507

Kada treba u arapskom jeziku upotrijebiti idafat ili, pak, neku drugu sintaksiku konstrukcijuslinoga znaenja, .zavisi od raznih okolnosti, odn. od osobitosti arap skog jezickog stila, te njegove adekvatne primjene u govoru ili pisanoj rijei, a mi emo se pri prevoenju na na jezik, ravnati prvenstveno prema naoj jezikoj praksi.

VI - Neke osobitosti upotrebe aneksije

Neke rijei u arapskom jeziku (i inae u semitskim jezicima) 37 upotrebljavaju se esto (a neke pretezno) kao prvi lan aneksije (mj, naih atributivnih pridjeva, zamjenica i dr.). One oznaavaju razne pojmove: totaliteta, koliine, ucestalosti. neodreenosti, slinosti i dr., a neke od njih slue za intenzifikaciju, te negaciju drugog pojma, kao i za druge svrhe. (= cjelina, ukupnosti, i sl.) zavisno Tako od rijei totaliteta, imenica od konstrukcije same aneksije, prevodi se kod nas razliito, kako se vidi iz primjera: ~..L...JrJS =,cijeli grad, a: y8 JS= svaka knjiga (uprvom primjeru odredbenica je determinirana lanom, a u drugom nije). Sline suupotrebepojmovno bliske rijeci: U8' , t.e:.,~; pa ~ i sl., kako se vidi iz primjera: }: ... ~Si~e:.= svi plodovi, J>I)o.Vrll8' = svi ciljevi; J)):,Si ~ = sve okolnosti; ~Ur~ = svi ljudi, to se kae i: ~ ~wf . , Imenica ~ = dio, ka~ odreenica, kod nas dobije znaenje neodreene zamjenice: neki i neto, npr.: .. :,{:~h'~ = neka djevojka (ili: neke djevojke): pr~ = neto posla.
F'",

Js-

Akuzativ imeniceL',
;

_,;.\I

,J

(= mnotvoxkoliina), tj. :.;..)upotrebljava se za odn. malog broja

-'

ji

oznaku velikog broja ~)

{q:.! 'ji:J :) osoba, predmeta

i dr.

Ona se kao odreenica konstruira s indetermiriiranom imenicom iza nje u genitivu, a iza njega moe doi njen atribut u istom padeu ili imenska, odn. glagolska reenica (sa glagolom u perfektu). Evo primjera za to: ~~ !lb. ~\~ JJ~ ~~ = Ondje sam vidio mnogo nepoznatih ljudi. ~ ~G.~~. ~:.ul) .;5'Li = Mnogi mladi nije zahvalan svojim roditeljima. , N~kadase uz ~~ spoji zamjenica ~ (zvana:.J~~f), bez. razlike

37) Razne primjere za ovakvu upotrebu aneksije kako u arapskom tako i. u semitskom uopce, pogledati u djelu: Carl Brockelmann, Grundriss der vergleichenden Grammatik der semitischen Sprachen Hildesheim, 1966, II Syntax, pod naslovom: Feste Genitivverbindungen, str. 253-255, & 172; kao i kod Casparija i Reckendorfa (na spomenutim mjestima, bilj. 35 i 36).

508

na rod i broj neodreene imenice koja slijedi u akuzativu (tj. ~ __'.: II = speeifikacija), ali neki dopustaju i upotrebu odgovarajue zamjenice za enski rod i mnoinu, pa se, npr., kae: ~0-~~t L.~ ~~= mnogog , sam djeaka (ili: Mnoge sam djeake) spasio iz opasnosti. Prema
,

navedenom, moe se, npr., rei: . W Dodatno

_~...

l.rf"!j , 01/1"'u 'olyl

~:;iJl

~ ,'"

o ~

Jl :!JJl

-::: ..-,

OJ

4-u = mnogo ena;

... :;"

analogno tome kazat emo i: ~G-!~~ mj. ~~ ~~ = mnogo ljudi i sL

L: (~~\:-sr L: )

ne prouzrokuje nikakvu promjenu ove

konstrukcije, npr.: ~ ~~ ~~ = mnogi udarac sabljom; meutim, tzv. UGJiL: = obino spreava rekciju rijei ~~ kada joj se pripoji, npr.: ~~ ~~ J?~)- = Mnogi tuinac odsjede kod njih. Ovo ~~ moglo bi se shvatitiovdje kao adverb = esto, ponekad, vie puta; a on moe znaiti i; moda. Navedeni primjer bi se, dakle, mogao prevesti: esto (ponekad) neki tuinac odsjede kod njih. Za drugo znaenje neka poslui primjer:

)~

~ ~

~~ cs j~i~ = ne znam, moda je Omer u kuci.

- Obino se zamilja da ispred ~~ stoji uzvik: ~ a.nekadase on uz njega i upotrijebi, npr., (iz jedne alopojke = za arapskom panijom): 1 J\J..:l) cl)) J~W L.+-:-: ~...G ).~) ri '-;-'}.;

~:;J(
..."..
JI

-'

"

o"....

OJ.

. o ,.. Y.

,;;; /

", "..

..o

... ,...

o"

'"

Jl

,:;;'

Jl

.-

O, koliko je majki i djece bilo meusobno rastavljeno, kao to se razdvajaju due od tijela! Nekada se ~~ ispusti, a mj. njega upotrijebi tzv. ~~ ~\j u istoj konstrukciji kao sa ~~, npr. ,-,a-::;.J! LSt J-I~ ~~ ~~ J)j = Koliko sam noi probdio uz postelju svoga bolesnoga oca.Rijetko mj. ovakvog} doe ~ ili ~, jo rjee, upotrijebi se sama imenica u genitivu. i ~~ Postoje neki varijantni oblici upotrebljavani mj. ~~, a najeci su: y~ Slicnost, odn. jednakostoznaavaju rijei, kao to su: ~ , 'J'..\.v ,)...G i sL Evo nekoliko primjera za njih: .J..:.,. -:.t-::r:- J JuL. = Nisam imao druga slinog njemu.- .}.~JCt~;r, = ptice slil{eslavujima: o')j~ t)-j
,to /
Jl Jl :l ~ . .......... ".

JL ,~ '
,..

ara (arabeska) slinacvijetu. - Inae ta rijec dolazi u znaenju: pola (i

.- ..

'.::;

slinih pojmova), npr.:

o
Jl

0~;:JI~ = poluotok:

~~~\ = subkontinent; ~~j~ ::: sferoidan, dr. ~ o~ ~ UJ = Nee nai njemu ravnog meu nJima. ~;)l: :~ J~ t,;,;. = Ne postoji dragulj ove vrijednosti.- ~~l!JJ ~ = Uini to koliko ti je mogue (prema svojim mogunostima)! -i sL
"'o ....
Jl,...
.f", ,.

= polusluben: ~ lopt~st; ~;Jr~ = trapezoid:

~~ ~
'. .

"

~1

:.P~
509

Neke od ovakvih rijei u aneksiji (kao odredenica) slue za intenziii-

kaciju ili specifikaciju pojma uz koji dolaze. Prevodimo ih sa: sam, isti, osobno, lino, ili, pak, na neki drugi nain, kako to odgovara kontekstu . Takve su, npr., rijei: ~ ' ~ ' ~ J ' J->- ' ~, kao to Je u pnmJenma: ~' '.;;~f = kralj osobno (lino) ili: sam kralj; ~l:.Ji~ .) = u istoj ulici;
~ o ..... ~ o .... ~o .... ~ ..... ~

1u\ ~) ~ sam Bog; y. tS-T ~) = Poslao me moj otac lino (sam otacx ~;;.::.~;. =- Onje nitkov, pravi nitkov.- rl~ ~ ~CV\C~ = Ovaj
profesor je pravi znalac. - .0"=-:'7~
lana aneksije, a to su, npr:

~;"7

= Njegov

bratje zaista pouzdan.

Neke imenice (i odgovarajuci im pridjevi) vre negaciju pojma drugog

a naroito est~ za to slui rije: ~ Evo primjera za sve:

r~(~~), ili (~),:;.

(:~), ~~ (~),
.

0(~

('jj~),

# (J~),

,.

Lp)rr'~ = nezadovoljstvo;
:;;'/, I\~~ \ .

= nemilostiv:

~C ~~

ii~ = bezosjeajnost;
= ne odgojen; ~;. = nesporazum;

y~~::/I~

= nesretan; V'\~~~ = nepokornost o~\)JI~ = neitak; ~\~ ::l..L;j = bez umnost; 0~lri~~= bezbojan; 0~ .8r~J.;.. = bezbojnost: JWf ~~ = bezbrian .:J;''Y ~ = nepostojeci; :~4.; ~ = beskonanost
-- " ....."o ~ o ....
.J .J .J

W~

itd.
li

VII - Stereotipni izrazi

aneksiji

Neke ustaljene (okamenjene, fosilizirane) aneksije u arapskom jeziku imaju kao odreenicu rijei, koje, izgubivi svoje prvobitno znaenje, ovdje imaju ulogu da ukau' na neki odnos koji postoji izmeu nje i pojma njene odredbenice u takvoj aneksiji. To su rijei koje oznacavaju razne osobe kao to su, npr.: j;1 = ovjek: ~T = ljudi; J~ = vlasnik; ~L,., = drug i dr. Tu posebno spadaju rijei koje
510

se javljaju kao prvi lan tzv. kunye, a to je ime po ocu (~\), majci (~h, sinu (;~), keri (~~ ili ~), bratu (t\) i, rijetko, po nekim drugim srodnicima. Bez obzira na to to ove rijei prvobitno oznaavaju osobe (one i ovdje mogu ukazivati i na ljudska bica), takva sintagma esto obiljeava neku ivotinju, biljku, razne konkretne predmete, pa i sasvim apstraktne pojmove. Tako aneksija dobije, u ovim sluajevima, sasvim novo, figurativno znaenje, esto potpuno nepredvidivo, kada bismo se oslonili na prvobitne pojmove njenih sastavnih dijelova. One su nastale u ranijem periodu jezika, a mnoge su se sauvale sve do danas, iako su opet druge od njih izale iz ive upotrebe i postale arhaizmi. Evo sada primjera najprije za onu prvu grupu rijei, kao odreenica ()ve vrste aneksija: =.plaljivac; ~~1 = mudraci; J;::JT~r= orijentalci: l/ . LJr~ = dareljivac:

~ j;1
J';

~I?~G,
~

;</i

Jj

= pijanica;JJi~G
.I.

== skrbnik;

:;.-rr J'; = nevaljalac;

j~

1 '"

'"

= uen (ovjek):

.JL. j~ = bogatta): ~)i ~~11

,
,

= dvolinjak;

= nesloga; ;j}i~11 :::: uplala pluca, i dr. = sfinga;

J~j(,~r

Za aneksije u obliku "kunye" neka poslue primjeri:

/~ r1= hijena; i;:rrr1 = Mlijeni put;

J--;:
I\~:= putnik;
~~

t.S~;sr;,r = vrijeme;

)~<Jf~~ = grozd;
~I~
~'.

~ '1r~

= ena; ~ ~~ = nedaca, tekoa: = sirena (rnorska vila)' ;(/" I\~ =riJ'e'

',_ I.

lili)-( = bolesnik; ~)-r

= naporan (put);

= vrsta datulje: ~~1 = slovo (glas) "w" i dr. 38 . Kao vrsta sintaksika i semantika cjelina, aneksija moe, slino jednostavnim imenima, u reenici imati razne funkcije, pa biti njen: subjekt, predikat, objekt, apozicija i dr., a to sve pored njene posebne vanosti u leksici i jezikoj upotrebi uopce. Ovim je zavreno razmatranje upotrebe genitiva u sintaksi, te glavnih dijelova reenice, a na red dolazi obrada njenih sporednih dijelova.
38) U vezi s aneksijorn uope pogledati radove T. Muftia u POF-u, i to: 1) O sernantici arapskog idafata, sv. 32-33, Sarajevo, 1984, str. 1-16; 2) Osobenosti upotrebe "kunye", sv. 27/1979, str. 133-162; 3) O antonirniji u arapskoj leksici, sv. 12-13/1965, str. 5-14.

~;.Ji~i .

511

SPOREDNI DIJELOVI REENICE

Pored glavnih dijelova recenice, tj. subjekta i predikata

39

(ivanih zajedno:

~~\), u njoj se esto nalaze i drugi dijelovi, pojedine rijei ili sintagme, koje ih dopunjuju u odreenom smislu, a nekad i sami sebe meusobno. To su usporedni dijelovi reeniceIzvani: -~1',;,~,;\\),koji, ve prema njenoj namjeni, mogu imati znaajnu ulogu u njenom pojmovnom sadraju. Te dopune subjektu ili predikatu u arapskoj gramatici zajedniki se zovu: :/,lJf (slijeditelji, sequentia ili epozitivi). Od dvije rije i koje se dopunjuju meusobno, prva od njih, koja re ir? ~drugu naziva se: 11 (onaj koga slijede), a druga, regirana rije, je C!lJ\ (slijeditelj) a misli se na rije koja slijedi pade one prve. Razlikuje sa pet sluaj eva tih sintaksiki zavisnih rijei od onih uz koje su pojmovno vezane na odreen nain, a te su:

t;~~.

1) ~I; 2) ~./.1:~JI; 3) ~~I; 4)J~1 i5 .Padei u kojima stoje sve ove rijei nazivaju se: "posrednim" padezima = ;;:. ~:rr, ~ ~;....:..:JI, a = svi ostali sluajevi upotrijebljenih padea su tzv. "osnovni" padei
,

JO~

;JGVt, ~ ~;::JI .
,

Dreci se navedenog reda, sada emo u odvojenim odjeljcima razmotriti sintaksike osobitosti upotrebe ovih sporednih dijelova reenice (bilo koje vrste).

1. Atribut _~j\

40

Funkciju atributa (zvanog takoer: L' ,,\1 ili ~)[), tj. blizeg oznaavanja (kvalificiranja) imenice uz koju stoji, prvenstveno obavlja (obini) pridjev, a tako i glagolski pridjev (particip), te pridjevski upotrijebljena imenica (naroito infinitiv) ili.ipak, atributna reenica. Imenica oznaena atributom tada se naziva: ~..: ~'JI (ili ~ ~'~ ~ II).
./ ./

U arapskom jeziku a:tribut stoji iza svoje imenice. Uz jednu imenicu moe se istodobno upotrijebiti vie raznih atributa.
39) Te dijelove obrauje Sikiri, itd., sve vrlo kratko, u op. cit., II, 57-62 (Dodatak o padeima): Caspari,itd., govori o njima (kao apozitivima), op. cit., II, str. 272-288, & 136-140. 40) Vidjeti' A. Hasan, op. cit., III, str. 420-483(pod naslovom: ~j). - O atributu (i apoziciji) vidjeti i: Reckendorf, op. cit., (pod: Attribut), str. 57-74,&40-45.

512

Slaganje (kongruencija) atributa s njegovom imenicom zavisi od vrste toga atributa. Naime, on se moe odnositi na nju: a) direktno ili b) samo indirektno, kako e se vidjeti iz daljeg izlaganja. a) Atribut koji se odnosi direktno na pripadajuu mu imenicu (pa se tada zove: ~ ;.:;. ~ 1../;':-, ~ ili ~ ~ :;. ~ :.:..? t..,.,) slae se s njom po svojoj odreenosti, rodu, broju i padeu, kao to se vidi iz primjera: O~)~ ~\~...:a..sr ~ o~)~.)l J~~:,.sr~~Li = Taj nepoznati ovjek odveo ga je do jedne malekuceu blioj okolici. Meutim, kada imenica oznaava razumna bia, a stoji u pravilnoj mnoini enskog roda ili u nepravilnoj rnnoini, onda je njen atribut obino li mnoini enskog, odn. mukog roda, a moe biti i u jednini enskog, odn. muskog roda, te u jednini enskog roda (i kada su u pitanju muke osobe), npr.: (~~Wi) ~~lJI~t1~\ = vjete krojaice: 0~c:,...JG-) ~... . ( 4.>J~ ) = dobri ljudi. Uz imenicu u nepravilnom pluralu za nerazumna bia, predmete i dr., atribut je ponajvie u jednini enskoga roda, a moe stajati i u mnoini enskoga roda, npr.: (0~ .,le.':'. rr) ~)"L rr}_~. :;'Yr~:-S 0\5'~wr::.ili J .= U toj umi bilo je mnogo posjeenog drveca. U ovom sluaju atribut moe biti i u nepravilno] mnoini (koja slui za oba roda), npr.: C)L;Jr J ~~..4~

(~f )~\~_01;:" = Njegov djed ostao je dugo godina u inozemstvu.

Isti je sluaj sa zbirnim imenicama koje ne izvode ime jedinke (dijela) sufiksom: L_-_ (-atun), pa e atribut uz njih stajati u jednini (ili mnoini) enskoga roda, npr.: (0~C) ~{\ '. ~~~r~ C~dJ~ ~ = Na toj livadi vidio sam ovce koje su pasle (kako pasu). -Meutim, zbirne imenice, kojima odgovara jednina na: -atun, mogu uza se imati atribut: 1) u jednini mukoga roda, npr.: :(....k..:JirQ\ = golubovi grivnjai; 2) u jednini enskoga roda:~~ = sitni mravi; 3) u pravilnoj mnoini enskoga roda: ::"LLL; ~ ,;,visoke palme; 4) u nepravilnoj mnoini: J~~~\ = teki oblaci i sl.

JJ

b) Kao atribut koji se samo indirektno odnosi na imenicu iza koje stoji (pa se naziva: ~ ;. :; ;;. ~ iS;':' ~ ili: ~ ~ :; ;;. ~ :.:..;.:. t..,.,) javlja se deverbalno ime (pridjev, particip), u ranije spomenutoj konstrukciji: :.....J ... anakolut (kod participa aktivnog i dr.). Evo primjera: ~\ ~ fL.;.. iWy.i ~~.:Jr~ = Ebu-Temmam je pjesnik ijeje ime uvene meu Arapima.
~.J.

1lI

...

1lI.;

- Ovaj atribut je (ovdje: ~_+~"), zapravo, predikat imenske reenice koje slijedi. 33 - GRAMATIKA

(. .... ~r:.~\) koja je u cjelini atribut indeterminiranoj imenici ~G..) iza

ARAPSKOG JEZIKA

513

Pridjev ~) slae se s tom imenicom u neodreenosti (odn. u odreenosti.ikada je i ona odreena), kao, npr.: Lj~(r:"~~.L.o ~ ~ ~i~ = Srete me moj prijatelj Omer ija je iskrenost svima nama poznata. Inae, kako se vidi iz primjera, taj se pridjev u rodu i broju, kao predikat atributnereenice, slae s njenim subjektom (~\ odn. ~~). Evo primjera kada je taj subjekt u mnoini: ~(.b lijepih naravi. "

S1.~ ~~)
"

~r

= Volim ljude

Kada iza deverba1nog atributa slijedi genitiv, onda se on potpuno slae sa svojom imenicom (tj. po odreenosti, rodu; broju i padeu), npr.: JW(r.Ql~ 08;;- ~..LJI::lli d ~ = U tome gradu uo je-Zaneku djevojku vanredne Ijepote. ' '" ulJ~\ J.:,aJ\ J)G.."'lT rc,..s:Jr JG-)\ = Ljudi plemenite udi najbolji su nai prijatelji.' , Kako je navedeno, cijela (izrina) atributivna reenica (~;..;.Jr~\), moe vriti funkciju atributa neke (indeterminirane) imenice. U takvoj reenici redovno stoji spojena lina zamjenica (tzv. :.uW\) koja se odnosi na tu imenicu, kao to je u primjeru: ' ~~ ~J~\ 0L. J:G- ~G~ = Pozva me jedan moj susjed iji je otac umro iznenada. ' , ~ Ta zamjenica (~W\) moe se nekada ispustiti, npr.: L.~\;J\j ~ ~;;- ~ ( ~) = Bojtese dana u kojem niko nee koristiti drugom. (Q.,
2,48)

l5;";~

Kako je reeno, uz jednu imenicu moe doci vie atributa, koji se tada mogu nizati jedan za drugim asindetski (bez veznika), npr.: ~)I; ~1 'ko :rrJ;WT~j)i = Enes je ozbiljan, pametan, energican ovjek. Meutim, kada se razliiti atributi meusobno veu nekim veznikorn, u arapskom se veznik ispred svakog od njih ponovi (a kod nas doe izmeu dva posljednja atributa, izuzev kada se oni ele posebno istaci). Prema arapskim gramatiarima: drugi, trei itd., atribut ne smatra se da je atribut (::..:..J\), nego samo vezan (~~() za onaj prvi), npr.:
~~ j --

--"

.--

~)~j
..
.".

~G...,.:,j ~Cj 0~Cl ~~ ~

"" "

industrijske, trgovake i druge proizvode.

..

.::;

--

= Mi izvozimo poljoprivredne,

514

2) Meusobno vezivanje _~

"'"

.....

41

Rijekoja se za prethodnu vee jednim od sljedeih naporednih veznika ak(i), ~ = ru; (rastavni): rr,)r, t.:; = ili; (suprotni): ~ = nego, ::?J = ali, naziva se:

C ... A1-:Jr0)~), i to: 5sas~avnih) = i, :..:,= pa, ~ = zatim; ?=

~ o o.....
>

a ona s kojom je ona vezana je: ~ j ~\, dok se obje zajedno zovu: JL.i.1\:: 'JI (uzajamno povezane). Njihova, pak, povezanost u ovom sluaju oznaava se kao: ~~ .
j ~\,

o....

Ovako se mogu povezivati pojedine rijei meusobno u (prosto], ali i u glavnoj ili zavisnoj) reenici, ili, pak, i same napore dne reenice jedna s drugom. Ovdje emo se osvrnuti samo na prvi taj sluaj, a ta vrsta reenica bit e razmotrena u dijelu o sintaksi reenice pojedinano. Uzmimo za primjer vezivanja dviju rijei u jednoj stegnutoj recenici (tj. stegnutoj iz dviju prostih reenica): (,-",L;Jr~~) ~ ~~ ~1 = [uer su ' se vratili (ili [uer se vratio) Hasan i Sa' d iz Kaira. ~ ~" Prema arapskim gramatiarima, u ovoj reenici: r:.r-->- je subjekt, a ...w..... je rije vezana za njega, tj. 0) t :'.JI, dok je mi smatramo ovdje drugim subjektom (stegnute recenice). Iza spojene line zamjenice (pronominalnog sufiksa), a ispred ovakvog veznika, mora se staviti i odgovarajua rastavljena lina zamjenica, npr.: ~;JIG. ~1) Gr ~~ = Ja i moj brat obili smo svoga bolesnoga strica.
.... ....
....

Meutim, kada iza spojene line zamjenice, a ispred veznika, doe neka rije, onda se ne mora upotrijebiti irastavljena lina zamjenica (izuzev ako se eli istai prva navedena osoba), npr.: G'~~ :.TI.~'.)")'( Gl) ~'.Ji';.;'~~ ...I ." \ 1.....>"..; \..;.....1 = Pozvao sam ga danas /ja/ i moja ena, pa se nije odazvao na na poziv.

:J:

Kad ovakav veznik stoji: 1) poslije prijedloga s njegovom imenicom (~w if), onda se iza tog veznika mora ponoviti dotini prijedlog, odn. odreeni~a (0W\), te aneksije, npr.:

(:))~ e ~Wf)ili 2) poslije aneksije

1),~

pokraj njive tvoga brata Selima. 2) ).-T (t)~ )~ 1 ti:Jli~

,;;
,

~1 ~ ~~::'1;J ='Nisam proao pokraj tvoje njive, nego

r
J ~j\~~
.

= Je li njegova kua u ovoj ulici ili

je u nekoj drugoj (ulici)?

41) Pod tim naslovom 'A. Hasan govori u op. cit., III, str. 538-638 o upotrebi naporednih veznika uopce, a mi emo o onim, koji veu recenice meusobno, govoriti u sintaksi te vrste reenica.
33 GRAMATIKA

515

Ovim se veznicima mogu vezati i po dvije rijei (i vie) za druge dvije (i vie), kao u primjeru: \~G- ~j y~ ~ ~ Ij;'G = Posvadie se na igralitu pa Omer udari.Se'ida, a Bekr Halida.

\0 ~~

~~~j ~::~~;. = On niti ui niti pie svoje lekcije. U sluaju kao: - vezana su dva glagola meusobno, ali su to, zapravo, predikati dviju reenica sa zajednikim subjektom. Dakle, tu su meusobno vezane dvije reenice, a o takvoj upotrebi ovih veznika, nekim njihovim kombinacijama sa drugim elemenitima, te njihovim meusobnim razlikama, govorit emo pri obradi reenica u kojima se oni javljaju.

~j:~:.

2) Pojaanje (koroboracija) -~ .. l:-.<~\42

Pod tim se ovdje podrazumijeva odreena rije (sintagma ili reenica), koja, stojei apozitivno uz neku drugu rije, pojaava je u semantikom smislu. Ovakvo pojaanje moe biti: a) izgovomo ili b) pojmovno. a) Izgovomo pojacanje - ~ ('.l:,5t~J\)~~\ sastoji se u ponavljanju iste rijei (sintagme, reenice), kao to je, npr., navoenje odgovarajue rastavljene, iza spojene line zamjenice: ~f ~j ~::..u~~()~~f = To smo mu dali mi, a ne vi. =Vidio sam tebe, a ne tvoga brata. Ponavljanje pojedine rijei: :.t...:Ji:J: 'JI ~ ~f = Uitelj, uitelj me je rr~ ~ ~\Prola -je,.prola najzad ta duga zima . pohvalio. \~f ~.k~1s(\:'>

~G-N)

~~l ~L

~;<JTwG = Plemenita Naila, . Ponavljanje sintagme: 1 ~~~u plemenita Nailal: :~Jr~ :'0 :~Jr~'= U kuci, u kuci je na otac.

G;r ~
o

Ponavljanje re.enice:! ! ~I~ ~fL. ~1~~fL. = Kako je to lijepo, kako je to lijepo! . b) Pojmovno pojaanje -.~;::..Jr( ~tJ\) ~~\ neke rijei, u raznom smislu, vri se .pomocu odreenih rijei raznih znaenja, kako e se v. idjeti . iz primjera (a neke su ve spomenute kod razmatranja aneksije), To su slijedece rijei: ~
.

(=oko); , ~f)

~f , ~f

, ~f

= sav; ~1 , t.~ ' t.~, ~IS = ukupnost (i sl.),

'"
'" -

:rx (dua); ~
-...

0~(=oba);
,..

jS-

(=c jelina): (kao i:

Evo primjera za sve te rijei pojaanja.

42) O tome uporedi: 'A. Hasan, op. cit., III, str. 484-520 (pod: :.y~I).

516

~: (~) ~ ~~ ~~;"t ::U~ j.:J=

~"

To je uinio sam njegov brat (ili lino).

'-,-'\YJr :::
,.

! ~'~

~~ 'ti~ ~
~
o':

: ~~

..-

i:'J ~G-t '= Uiteljica mu je odgovorila istim odgovorom. ~~~ \~::U) = Ove tvoje rijei izraz su pravogponiavanja.

~l ~
~

..-

smrti svoga oca.

~r .;:.,~ G~ ..-..-...-

= Sam je kralj (osobno) otiao u borbu. t: ~~ :':"~G-= Aia je lino dola da nas obavijesti o ~~~
".

~~ rwT~ \:..;' '.;; Y::~2,.wrG~j= Ta dva ista grada

godine.

i';Jr ~ ~ pr y- G.ij = Obustavili-smo

~\;'Ij

posao istoga dana.posjetili smo prole

~r

su i oni sami.

~;.trLi or~ :rx,

= Nakon
.

to (Poto) je ustao njihov otac, ustali

Kao to se ovdje vidi, spojena lina zamjenica (u nominativu), pojaana rijeima ~ ili mora se ponoviti odgovarajuom linom rastavljenom zamjenicom ispred, tih rijei, npr.: ~::'I .:~ ..:..Jr ~ ~ .;:.,1) ~ = Jesi li ti lino proitala to pismo? ' ,, , 0W~ ljudi.-' "
i)~:

0~~~% "

~f

Uitelj i lijenik obojica su dobri

0~

~lli 0G~)r 0G~= Ove obje bae su lijepe.

\~r ~l e-)~~t ~r~ \;

necemo vratiti!
"sl . oJlJl "jj",,,)

:t~Gl = Prihvati nas oboje kod sebe, ili ti se nikada

/0 ",J.//

:I'-t--. ~~ ~j')l. j l....:....)-:! ~)j

drugovi.
~ 0\~ ~.

'

, ,

Toga su ga dana posjetili svi njegovi na trgu. = Sav je narod doao na proslavu. sve svoje knjige.

~8r i.:~l = Svi su se ljudi okupili

p C '.;;~ ~
planine.
~,

~~ 0 ~\.~~ .; (Svojoj)kceri je poklonio

~G::. ~J(r.:'~ ~;, ~~;lS" ~j.)rr~)
...
..-

;;

itd.: ~;~

Jb

tiJl~:;JT ~c;..

= Cijela vojska se u1ogorila u podnozju

~\~

Js : ~":i'\

~"~,

= Cijelo pleme provelo je.proljee u pustinji. ili ~\ \:G,= Ova itava kuca pripada njegovom
~
1\

c:.r:.:J~ = Njena majka je provela cijelu prolu godinu na selu: J,;.. , ~ : Posebno se pojaanje izraava pornocu JS, te rijeima:~~ (=
~)JT ~ 41-5'~LJn:"
ozbiljnost) i ~~ (= istina), kao, npr.:

mlaem bratu.

pj.S- J1;J(~= On je pravij~mak.

517

~~

~I

j;.jrr:.G

= Ovaj bogata pravi je dobrotvor.-.~;Uj.;..

~;c
Ci onim

= Njihova sreca je istinska srea. Samo njoj slinim), npr.:

~t , itd.:

jS-

moe jo vie biti pojaano

rjeju:

~t

J~t
seddu) I rije

~~s- i.s:.;)LJ1 ~
svi do jednoga

... = ... pa su meleki (aneli) pali niice (na (Q., Ib, 30). .
sinonimnim '
j. -"

~t

moe se pojaationimnjenim

rijeima:

~t,

~t

ili ~t, npr.: J~t J~t poznaju svi ljudi (bez razlike).

~UT~;';' ~~

= Njegovu

dareljivost

4) Zamjena (permutativ) - J4\

"'o ....

43

Pod tim terminom se misli na sluaj-kad neka imenica zamjenjuje drugu (ueg znaenja). Tada izmeu njih moemo podrazurnijevati izraz: to jest, - jer druga rije (r.L....:j\) zamjenjujui prvu (tzv. ~ ~r.L:;.,Ji), poblie objanjava zamjenjuje njen pojam. Prema tome, pak, u kome prvu, "zamjena" se dijeli na etiri vrste. smislu druga rije

a) Zamjena cjeline cjelinom; to se zove: sadraj prve, npr.: brat.

J-..(JTCrJ-(JTJ~, naime, kada sadraj druge ~)-t :,..e:. ::U~~~t = O tome

' '"
oo.

rijei potpuno obuhvata me obavijestio Amir, tvoj

Kada bi se reklo: ~)-t tvoj brat Amir, onda bi to bila apozitivna veza CJWT~) o kojoj e posebno biti rijei u iduem odjeljku. [ojedan primjer: sela: i ljudi i ene.

~e:.

Gjw) 4Jt;.) ~)Si~1 :':;e:.l = Pomogli

' , , na nekoga (neto)

su mu stanovnici trecim licem

Zamjena se moe odnositi jednine, kao u primjerima:

oznaeno

ga ne posjeti, Halida? ~1 [uer sam proao pokraj nje, Ahmedove sestre. Zamjena se ne upotrebljava vie osoba, npr.:

~.\:.u~~~j)'J I1W=Tazato

~\
",

4< ~1~~;' =

za neko drugo lice, izuzev ako se odnosi na e dogaaj biti praznik za nas, od

G..,....;-1J 8~~~ \~ U 0)0 prvoga' do posljednjega,

~~wr&= Taj
' ,

43) Ovo obrauje 'A: Hasan, op. cit., III, str. 639-664 (pod:J:.00.

518

U sluaju kao to je, npr.: !l~l ~j~ (i sl.), tj. tebe sam vidio, ovo !l~l = tebe nije zamjena (za !l_) nego pojacanje (~:,J\). b) Zamjena cjeline njenim dijelom, zvana: j.tJr0-- ~J:.L;, tj. kada sadraj druge rijei obuhvata samo dio one prve, koju ona zamjenjuje, npr.:
o

r-'" pi~

~ ~ ....o

'"

"

,.

jl

~'Yu

:.wr~ 1~/Q; ~
ruku.

= Razboljelisu se uenici naeg razreda, veina njih, ~ :.:Jj..~I~l = Kada bude uao (ue) kod njega, poljubi ga, u
./ '" '" .

cf .r:

c) Zamjena "obuhvatnosti" - JL..:...::..~ \ J...l!

".. o

0-.. JI ./

",

~~.1L ;wr~~
obrazovanost-

To je sluaj da rije koja zamjenjuje drugu ukazuje na neko svojstvo ili okolnost koja se odnosi na nju, kao to je u primjerima:
~j

~w~ ~jlS~ ~~j

~ >J~
(Q., 2, 214).

= Propast e nasilni vladar, njegova vlast. = Tvoj brat me zadivio, njegova otroumnost
-

rl;.Ji;:'~rr ~ ::.L)~= Pitaju te o svetom

mjesecu, borbi u njemu.

cl) Pogrena zamjena -,hW\ J...l!

To je sluaj zamjene pogreno ispravnom, npr.:

.......... oj.",..

,..-

upotrijebljene (prve) rijei, (drugom)

~ -:,Js- c)-/~

~"G)~

Iza zida izae pas, maka. (pa se zove:

:":"I~ ~ - c:~jJ.:j 0_~ ;j oG =

etiri, pet godina.

Slino je kada se zamjena desi zbog zaboravnosti 0(' ~\i), npr.:

~.r~

Otac moga prijatelja umro je prije

Neki gramatiari, kao posebnu vrstu, navode tzv. zamjenu "odsustajanja" = '-;-'\;':' J~, koja je slina pogrenoj zamjeni, ali se od nje razlikuje po tome to to nije nehotina greka, nego neko, iz odreenog razloga, hotimino izmijeni svoju prvobitnu izjavu, a ta se razlika, eventualno, moe zapaziti iz govorne situacije i drugih okolnosti. Primjer za ovo neka bude: -/:.a..;- ~ \j~ r',.)r~~ = Ruao sam danas riu s

'/i

519

povrem, - mesom. U ovom sluaju izmeu rijei zamjene moe stajati

veznik: ~ u znaenju: ne, nego, ili: zapravo.

5) Apozicija -0WI ~

44

Pod tim se, prema tradicionalnom shvatanju, podrazumijeva bezvezniki (asindetski) spoj dviju imenica (samih ili u sintagmi) od kojih ._,;; ;JI) ili bit (~\ll\) prve, ako je ta druga objanjava (Ct.::'a-! D su~inu (~-; determinirana; ili je specificira (~\), ako je indeterminirana. Ona se pri tome slau meusobno u rodu, broju, padeu i odreenosti, odn. neodreenosti. Evo primjera:

'l

_,

'-:--:!):;-. ~;

,.',

JL>~J )\jJ ~~::...:

_ "

i...-

",;S prijateljem

Fuadom otputovat

~;Ji' :\~ ~\r

, ,

uskoro u Tunis.

~ _v\;;r ~W~Wf

= Abasidski

pjesnik Ebu-Nuvas

jedan je od najuvenijih arapskih pjesnika.

~Wt1~ <; ~L. ;..L ~)'

sve su studentice.

:EG= Njegove

kceri: Kerima, Selma i Samija,

~C~ ~?
Sukejna. '

:J ~~ :;10\~L" = Ovo
"

dvoje su jedan njegov sin i ki: erif i

Ovim je zavreno razmatranje sintakse sporednih dijelova reenice uopce, a slijedi pogled na najvaznije osobitosti sintaksikog slaganja svih vrsta brojeva, kako pojedinih od njih meusobno, tako i sa odreenim drugim rijeima u sklopu reenice, u kojoj se upotrijebe, kao neki od njenih sastavnih dijelova, bilo glavnih ili sporednih.

44) O apoziciji vidjeti: 'A. Hasan, op. cit., III, str. 521-537 (pod: ,-,g<_J,~). - Openito o njoj, njenim raznim vrstama prema novim shvatanjima opirno razmatra: R. Simeon, op. cit., I, str. 89-94 (pod: apozicija).

520

SINT AKSA BROJEV A

A. - Glavni brojevi - ~~~
a) Slaganje u rodu
.J. ~ o /. O~.;.

45
",. o /.

0'"

\.:l\_\>:~ \

Brojevi za: jedan Cl>-Ij , :G.n i dva (-JUl) za m. rod, te tl>-Ij, <.S.l>-1 (jedna) i JI ~~~I(dvije) za . rod, slau se u' rodu s imenicom na koju se odnose, stojeci iza nje kao njenatribut, npr.: ~Ij j;.~ = jedan covjek, ili: JdT 0G(':\ = dvije ene i sl.
, ,

Treba, pak, istai da je u ovakvoj sintagmi broj naglasen, jer se on inae izraava (kod jedan) nunacijom neodreene imenice: ~~ = (jedan) ovjek, a kod broja dva to se oznai dualom: 0G\;'\ = dvije ene.
~

Broj ~t (i <.S:.G-l) upotrebljava/se ~z sl;ene brojeve: 11,21,31, itd. (a ne

,
'

...l>- t,).

Brojevi od 3 do 10 imaju suprotnu kongruenciju u pogledu roda (po zapadnim orijentalistima, to je zvani: eutipoleriteti. 46 Naime, kod njih oblik mukog roda (tj. onaj bez sufiksa -at) stoji .uz imenicu enskog, a oblik enskog roda (tj. sa suf. -at) stoji uz imenicu m. roda, kao, npr.: 0~ ~)Ij = tri keri;~)U,~) = etiri studenta.
>

Kod sloenih brojeva 11-19 jedinice se konstruiraju kao one u prvoj dekadi, a desetice imaju normalnu kongruenciju sa svojim imenicama, u pogledu roda, npr.: ~~? :.G-t = jedanaest ljudi; ~\;.T ~~ <.S~\':'k
= jedanaest ena;

(:;S-;.)
L.)d. ~
~

8\

= dvanaest djeaka: ;:.'" ~~

,

dl= dvanaest

djevojica: ~Gs ~ stranica i sl.

,

= 'petnaest knjiga; ~

~~

~.

= petnaest

Brojevi 20-99 za jedinice imaju istu konstrukciju (u rodu) kao one odgovarajue im u prvoj dekadi, a desetice (~~) vae za oba roda, npr.:
45) O brojevima (uopce), te o oznaavanju datuma, vidjeti:Sikiri, itd., op. cit., I, str. 59-69 (Brojevi...);'A. Hasan, op. cit., IV, str. 482-528 C:wO; Reckendorf, op. cit., str. 203-213, & 113-121 (Zahlworter): Caspari, itd., op. cit.j Il, str. 234-249, & 96-111 (The Numerals), 46) U vezi s njegovim objasnjenjem pogledati kod 'A. Hasana ili ono koje daje Muhamed Mrahorovi, uz poglavlje o prostim brojevima, kod dr. R. Boovia u djelu: Udzbenik arapskog jezika, Sarajevo, 1984, str. 45-47.

521

6r;'\) ~~
~~ 0)~j

0)~

= dvadeset

ljudi (ena); i jedan vojnik; i jedna djevojka;

ht = dvadeset

~8 0))Gj' 15:G..k = trideset

1f.;" ,.... -& '" VI........ .... ,....

\~ 0~)j 0dk = etrdeset i dva uenika; ~~~ 0~~ 00\ = pedeset i dvije kokoi:
b ~ 0.r---);GyU = ezdeset 1tri stupa; ~ ""...... ~ r: ~ " '" .. ~ J~ 0Y'-:--")..:."yU = sedamdeset 1 tri stepena

1 sL

Kako se vidi, ovi brojevi stoje u "koordinaciji" veu sa deseticama koordinativnim veznik om " j

J.1Jf , tj. jedinice

''.

im se

Brojevi za 100 (t.,.), 1.000 (~l), i vei sloeni s njima, upotrebljavaju se za oba roda, npr.: ~ iL. = sto osoba; oG iL. = sto ovaca; J...Jr = hiljadu radnika; = hiljadu godina. ~, ~ ,

:e:: ~r

J--~

Kada imenic~ u mnoini ima drugi rod (npr.: Lima ~\~), slaganje se vri prema tri godine.

mn.

0~,
"

pored ~~

rodu u jednini, pa e se rei, npr.: ~

Kada se formalni rod promijeni po smislu, mjerodavan je za slaganje taj promijenjeni rod, pa se, npr., kae: 4JCr ~ ;:~ ~L, ~G-:;. = Ko uini dobro djelo, njemu e biti (nagrada) deset slinih, (Q., 6, 160). Naime, uz bi trebalo da stoji ;~, jer mu je jednina m. roda:Jl.., ali se ovdje broj ravnao prema rodu rijei L;." jer se na nju odnosi jCt. b)

JCr

Konstrukcije glavnih brojeva

Ve je napomenu to da se brojevi jedan i dva (i to obino naglaeni) konstruiraju kao atributivni pridjevi, te dolaze iza svoje imenice, slaui se s njima u rodu i broju, pa e iza jedan biti u jednini, a iza dva udvojini, npr.: tu-Ij ~ = jedna zvijezda; 0d\ jl..li = dva pera, i sL
, , ,

Ostali brojevi se smatraju imenicama. Iza brojeva 3-10 imenica stoji u genitivu plurala, i to po mogunosti u tzv. iliJT~, npr.: = etiri " '~ planine, ali dolazi (kad nema one prve, kao i inae) i tzv. (,1..sJ\ ~, pa se kae, npr.: 0)..; ~ = pet kua; ~G ~ = est ena i sL '

~r ~)

,;::;

--

--

VI

'Ill .. '"

Kao ovi brojevi konstruira se i neodreeni broj: ~ (~) iznosu od 3 do 9), npr.: ~ ~ = nekoliko godina; ~J(;Jr~: '..a.: Meutim,

(u nekoliko ljudi.

= nekoliko

rijei u tzv. kvazipluralu

(~\~)

mogu ostati u prvo-

522

bitnom obliku, kao to je, npr.:)j (p1.:LJ\), pa se moe rei i: )j i3~= tri ovjeka (osobe); :>~~.~. = pet deva i dr. ~
~

Iza brojeva 11-99imenica stoji u akuzativu singulara (to je tzv.)... '. :\\), 47 npr.: L.~~ :.c..t = jedanaest dana; i~;):i:. \;;jI = dvanaest krava; ~ i5~

L.~= trinaest

godina; j~);~

()

= etrnaest listova itd.

Atribut uz imenicu, iako je ona uz ove brojeve u jednini, moe stajati u akuzativu plurala, npr.: ~..,.t..0)~ = dvadeset crnih deva - muz ara,

I~;'
I~

ali stoji i u jednini, npr.: I~

;::;

:.c..t = jedanaest marljivih uenika.

Iza brojeva 100, 1.000, te iza onih sloenih od njih, imenica stoji u genitivu singulara, npr.: yGs iL. = stotinu knjiga; \)0 G.L. = dvjesta djeaka; - (.;~ ;;~~~ = trista' puaka: - (~ ~t = hiljadu stabala: - ~~r )~3 J'JT:'ietirl hiljade dinara; ~~:> -...J(t~= sto hiljada dirhema; -...Jt ~t
-- __ ".....

~~

= milion ovaca; :J.,J) ~~ ~r = hiljadu i jedna no; ~~) ~~ wr = dvije

~ "" o;".

... o,...

JI

o';:

...

--...

- ;' ...... ""

"'"

...

0",,/

hiljade i dvije cigle, i sl.

c)

Poredak brojeva meusobno

Vidjelo se da jedinice stoje ispred desetica (~:.c..t, 0)~) iS:.G.l i sl.). Kod sloenih brojeva: 100 itd., stotice dou ispred desetica, a hiljadice ispred stotica ( 0~)) h. = stotinu i etrdeset; S ~) ~t = hiljadu i pet stotina, i sL).' ~, Sloen broj (preko hiljadu) moe poeti s hiljadama, a moe i u obrnutom poretku od jedinica. Svi lanovi takvog broja, osimu drugoj dekadi (od 11 do 19), veuse meusobno pomou " ) ". Ono to se broji (imenica) ravna se prema broju koji stoji neposredno ispred toga, npr.: ~ ~ ) :u.. = stotinu 1 pet godina.
....sl o". .. \li....

Prema navedenim broj 1.975moemo rei: (j.Y'-:-"")~) ak, obrnuto: :..Jt)' S ;':J. 0~'. L;. . P
,.; "-"../ ..J j

......

'"

JI o,..

"

~,..

"

"',.

~, ,

:u.. ~)

"

JI. o

...,9;

~I ili,

0..-

Mnogo rjee, brojevi se upotrijebe atributivno; i to obino iza svoje imenice. Pri tome se slae s njom, kako je navedeno, a slaganje u broju je tako da imenica ponajvie bude li pluralu, i to uz brojeve od tri pa nadalje.

47) Po 'A. Hasana imenica uz broj, tj. ono to se broji (~J~f), akuzativu ili nekom drugom padeu.

naziva se: j.,;.j\, pa bila ona u

523

"

Tako se moe,. npr., rei: ~~1 J~

(mj,

JL.a..;. ~~n= etiri osobine;

~~Vi):J\ = (te) etiri osobe; 0)~J~\=

tridesetmazgi.

Rijetko je i slaganje u rodu kao kod 'obinih pridjeva-npr.: ::'~)y:- odn~)y:- ~~iJ) = tri djevojke (robinje) i sl.

t~ i;:'

(mj.

cl) Detenninadja kod brojeva

U vezi s (nelodreenosti brojeva: za jedan i dva vae ista pravila kao za atributivne pridje ve, pa e se, npr., rei: ~\) ;;\ = jedan sin; 0Q')"i 0\:~.1\= (te) dvije kceri: = jedna od njih dvije: ;;Jti~ 'l~1= -djeca njih " ,.. dvoga, i sl.

4- ~~\)

".

Za brojeve 3-10 u aneksiji treba se drati pravila za tu konstrukciju. Tako, kada je imenica odredbenica, a uz to je ona odreena, onda ona dobije lan, pa e se rei, npr.: ljudi. Isto vai i za brojeve 100 i 1.000, npr.: G ~8.1i = (tih) stotinu djevojaka; )~~~1 = (tih) hiljadu dinara. ' Meutim, nerijetko lan dobije samo broj (odreenica), npr.: ~\ uGL.- = (tih) pet sati; Qa.:; ~V\ = (tih) hiljadu komada. Nekad, meutim, ob~ dijela aneksije dobiju lan, npr.: JG-~t~\ = (tih) sedam ljudi (a po nekim bi se drugi dio mogao staviti u nominativ:

JG-)Ti3~ = (ta)trojiea

J~)T~:~: I\).
Kod brojeva od 11 do 99, i to u drugoj dekadi (lI-I?), poznatiji Sj)8\ gramatiari doputaju upotrebu clana samo uz jedinice, npr.: (tih) trinaest volova: ali drugi tu (kao 'i kod ostalih brojeva ove grupe) dozvoljavaju da lan-dobije i desetice: ~\:;,;~ : rr ~\ = (tih) sedamnaest mladica. U ovim sluajevima lan moe stajati samo uz broj, npr.: 0}';" .11 Ije-: = (tih) dvadesetputnika; ili: ~~ ~r()~ ~i\= (tih) devedeset i devet zgrada, i sL '

C~~

0;'

Kad iza neodreenog broja doe genitiv (odredbenica), koji bi trebalo odrediti drugim genitivom, onda se pred taj drugi genitiv stavi prijedlog ~, npr.: ~WVT0-- ~L.. iL. = stotinu turista Nijemaca; nekad se prvi takav genitiv ponovi iza'~pa se kae: ~L.}~ .:>Ij;~ ;,Ij; ~) = etverica rimskih vojskovoa, moe se, pak, prvi genitiv (iza samog broja) ispustiti, a drugi genitiv do de iza prijedloga r"! npr.: L::..)S uL:Jl..b.:.r" ~ = pet studentica (s) naeg fakulteta. ' ""
o '" :ii
o!f,~ ... '"

VI

524

B - Redni brojevi - ~:.~ifi~\~V\

Sintaksiki se redni brojevi konstruiraju kao obini pridjevi, te se s imenicom, iza koje dolaze kao njen atribut, slau u rodu, padeu i (ne)odreenosti. Evo nekoliko primjera: ~\)T~-:.Jjj ~ = On je njegovo etvrto, dijete.- LJIJ 38 \::lk:':"':'~ ~ =' Zatim nam je pristupila trea
djevojka. . '

Kod brojeva 11-19,kada je broj sa lanom, jedinica se moe mijenjati ili 2:ij (ili: ~.:lWT.... uvijek imati nastavak -a, npr.: i~ ~.:lWTu:,lrr ..,; ::JJ~ i.?) = To se dogodilo jedanaeste n~.' " Spomenuto je da brojevi za dvadeset itd., te 100i 1.000,kao i oni sloeni s njima, vae za oba roda, npr.:
,

.:>. ~ \ ~ --JI = dvadeseti dan,' \J;:..Ji'Jl

ji:>

o"

~)8r3 ~.:lwrLI\~. = trideset i prve godine;

J~~
-'

Kao ostali pridjevi, redni brojevi se mogu upotrijebiti u funkciji imenica. Tada najvie dolaze ili u aneksiji (kaoodreenica) ili u prepozicionalnoj konstrukciji s prijedlogom ::,..iza njih. Tako se moe rei, npr.: JL...:Jr::C ~~ ll::'.)::JJ~ ~ = Poslije toga poslali smo onamo etvrtog radnika. - p.:~'Q lI~~_kl ~G 8S-~LWI) = A peta od njih bila je djevojka prijatnog izgleda . .: j)tJ ~Ij = treci-od trojice i sl.

(~~..G,:; ~vr;;JJ\ = hiljaditi plod s ovoga stabla i sl. .-"

.-

WT~'8J\ ;;" stopedeseta knjiga:

C. ~Drugi brojni pridjevi

A)

Distributivni brojevi

t~~ t~~ J;'~~~

~ ~
pet po pet.

Oni odgovaraju na pitanje: po koliko, a mogu se izraziti na dva naina: 1) za brojeve od 3 do 10 u tu svrhu slue oblici: fu'alu i maf'alu, i to u akuzativu, npr.:
= Vojnici su' doli

etiri po etiri.

:.:.)~~ ~ ~C'.\T~ TLk:~= Djevojke su otile u grupama:

Ovi brojni pridjevi, kako se vidi, vae za oba roda.

525

2) Drugi nain da se izrazi ovaj pojam sastoji se u asindetskom ponavljanju glavnih brojeva, npr.: j~ j~ ~'~~ ~ 01S = Odvajao je svoje uenike: tri po tri.-

je.;, ~ ~e.;, t.. ~

dinara.' , , ,

01S :;. ~t

= Dade onima koji su bili s njim po sto

B) Mu1tiplikativni brojevi
Ovi brojni pridjevi, koji postoje za brojeve od 1 do ID, odgovaraju naim brojevima s nastavkom: -struk (samo se za jednostruk upotrebljava: ~~). Kako se vidjelo u morfologiji, oni imaju oblik (;;) ~ (kao particip pasivni glagola II vrste), izveden iz odgovarajuih korijena glavnih brojeva. Oni, osim spomenutog znaenja, imaju i neka druga pridjevska znaenja, a mogu biti i poimenieni. Tako, npr., izmeu ostalog, znai: objedinjen; s jednom takom (slovo); = dvostruk; s dvije take (slovo); dvojina; = trostruk; sa tri take (slovo); trobojan; trokut itd.

::..t.:

Ji,.

:G-;',

Kao pridjevi ili imenice, vrit e oni njima odgovaraju e sintaksike funkcije, koje inae imaju te vrste rijei u za to odreenim konstrukcijama vaeim za njih. C) Brojni pridjevi oblika (o)

. <iW~
/

Ti brojni pridjevi izvode se samo iz korijena glavnih brojeva od 1 do 10. Imaju razna pridjevska znaenja, ukazujui na to koliko dijelova ima neki predmet, kojih je dimenzija, koliko radikala ili suglasnika ima neka rije ili koliko je stihova u nekoj pjesmi i dr. Tako, npr., pored drugih znaenja, moe znaiti: ~;'G-\ = pojedinaan; prost, ~jednim radikalom (rije):~d = trostruk; trodijelan: od tri radikala (rije);:;~ sa tri take (slovo) itd:' Sa sintaksikog aspekta za njih vae pravila obinih pridjeva.
D) -

Brojni prilozi

a) Brojni prilozi u znaenju: jedanput itd., izraavaju se na dva naina: 1) akuzativom imena jednokratnosti (oJ..:.)i:"':I), izvedenog iz korijena -\ . glagola uz koji se upotrijebi ovakav prilog, il ako nema tog imena jednokratnosti, onda se uzme akuzativ infinitiva ,toga , istog glagola (u vrstama glagola osim prve), npr.: (01~~j , ';;'~~j) ;;~~j ~~Ij = Posjetio ga je jedanput (dvaput, vie puta). ,

526

Pomou infinitiva, npr.: (wl}.i.Jl'~~\Ll) \~OJl ~~Ll (dvaput, vie puta) ih je upozorio. '
~"'.... ."ll . "..

=
~/

Jedanput
o".. ~.:;; ...

2) Ovakvi brojni prilozi izraavaju se pomou rijei: Of ' o}.i , W~ , o'? i sl. One stoje u akuzativu, a za brojeve vie od tri, ispred njih e doi i broj u akuzativu, dok e se one tada u padeu ravnati prema broju ispred sebe. Tako e se, npr., rei:

(~~\) ) ~~\il ~U:. = Vidio sam ga samo jedanput.

~~G ~~ C1= Onamo smo otili dva puta. :.:..,\)' ::.,~J~ Jl ~~ = Triput sam se vratio na pijacu.

-~~ iL. ::u1 ~ 0~~1 = ponovila mu je to stotinu puta . .

.:;

(w~ ) \~c.:"~~

I) = Proitao je njeno pismo vie puta.

b) Redni brojni prilozi u znaenju: prvi put itd., izraavaju se 1) odgovarajuim rednim brojem muskog roda u akuzativu, pa se kae: ':1)\prvi put; ~G = drugi put: uG = trei put itd. - Ovakav prilog moe biti broj u enskom rodu sa lanom, npr.: ~llJ! = drugi put i sl.
~ $i .

2) Drugi nain izraavanja rednog brojnog priloga sastoji se u tome da redni broj, kao atribut iza rijei: ~~ ' ~)i, W~, ~)', zajedno s njom bude u akuzativu, npr.: 813 ;~ = trei put; LG.- ;~G = peti put; ~L. Q~= sedmi put; ~G;)' = de;eti put itd.' ,
E)

Razlomci - ~;

S:J\

To je posebna vrsta brojnih imenica, koja ima odreene oblike za razlomke od treine do desetine (koji su navedeni li morfologiji). Sintaksiki se konstruiraju kao ostale imenice, a sloeni od ovih ravnaju se prema pravilima za glavne brojeve. Tako se, npr., kae: ~ = (jedna) treina; 0C;:)\ = dvije etvrtiner .; :\r~ = (jedna) stotnina i sl.
,
,

Ostali razlomci opisuju se pomou ovih prostih sa glavnim brojevima, kao, npr.: \::;- 2 :.G-l = (jedna) jedanaestina;) :JI ~ = (jedna)

:r.:.:;..

dvadesetina; _0wl ~
sl.

~ pet osmina; ::;- ~l::""

0T':;" = dvije hiljadnine

O brojnim imenicama oblika (na kraju).

j:.;
'

vidjeti navedeno u morfologiji brojeva

527

F)

Obiljeavanje datuma

U islamskom svijetu (pored nove ere) godine se broje i od Hidre (tj. preseljenje vjerovjesnika Muhammada iz Mekke u Medinu), to je poelo 16. jula 622. n. e. Rauna se po lunarnoj godini (~~ ~~ ~ 1\) sa 12 mjeseci (po 29 ili 39 dana). Arapski nazivi za te mjesece su: 1. i.r"' 2. ~,
3. J~YT~~, 4.
'IfJ,

1;.,..

Ji

'"

Ji

o...,

..- .... )

j.

'"

'" '"

S.Jj~\< .S':> ~,

9.0L;:....J,
<.S~~ ,

6. (~~\ )~j'lI
7. ~~, 8.

10.
11.

J(,.::'
0:.c..:Jr
j~,

i.>~WI~~,

0(:'.,

12. ~

)~ .

U nekim arapskim zemljama (Liban i dr.) u upotrebi su i sirski nazivi za mjesece (solarne godine = ~: '. <. Il ~:< I\), a inae su, pored tih, u upotrebi i latinska imena mjeseci (adaptirana arapskom izgovoru). Evo tih naziva zajedno: 1. -.}Ul0;S,

- ~~ =
,

januar;

7.

j;; -

~J~

= juli;
(i ~)\)

2.11.). - ~\;; = februar;

3. ~\~T 4.

8. ~T 9. J.rtr
1 ~

~r

= august;
oktobar;

~,..~c. = mart;

- ';'.:~. = septembar;
~;S-f=
,
(J

0~ - J=;'r = april;

10. J~V\::.r-~"

5. ~~\ ,

;'c. = maj;
, ,

11. -.}L:.i\
...

r.".9

.9 . 0

"

(J!.~ ...

- ~
'"

...

y= novembar;
=

6. j\~;'" - ;,;. (i ~;.) = juni;

12. J~V\0;S-

_~.:>

decembar.

Pri raunanju datuma, lunarni se mjesec dijeli na dva perioda po 14 dana. Za prvi dan u mjesecu mogu se upotrijebiti rijei: ~). ili j+:' :, pa se: prvog muharrema, moe rei: i~ (:'(e : ' ..:) o)..~ ili, pak, raunajui po tome, i to od 1. do 14. u mjesecu, koliko Je noci prolo, pa bi se: 1. muharrema, reklo:

t:-~~~ , Za is. dan u mjesecu upotrebljavaju se rijei: ~ ("JWJili ~ ) = polovina, pa se, npr.: petnaestog ramazana, kae: (:r. ~ ,..})~ ,..}
:~~ ~ (0~';,' , >\'., S:,.L-)

/;:. 0:- < ::..:a:. ) (1: ; drugog safera: ;;...,::r< (',a.: ) G:G. ;":1 ~11; etmaestog redepa:
~.4

(~);~

oc,a.:~i sL

' ,

'"

Od 16. do 30. dana u mjesecu oznai se koliko je noi ostalo do kraja dotinog mjeseca, pa e se, npr., rei ovako:

528

,J \~
~

0:- :- : ~~( ~ ) ~~ c:.~--'~ ~ esnaestog

...........

evvala

J\~>,::'"(:- :Q~ JQ 0)8) ~

i~

0)8; dvadesetsedmoga a'bana

::,..'\~:;;~ ~:(1J; dV;des~t6smog muharrema:

~ 0:-:- :~~,~~; dvadesetdevetog safera: :~~ 0:- ,~ ? '1 ; tridesetog redepa,

tJ'. ~:.)

Za 30. dan u mjesecu moe se rei.upotrebom rijei: = konac, svretak, ovako: tridesetop ramazana = J~~.~

tL.. (t~\
i sl. '

ili

U vezi s upotrebom rijei 143 (= noc) treba istaci da dan (od 24 sata, tj. dan i no = ~J(,1.:Juarapskoj praksi poinje sa zalaskomsunca, dakle prvo doe no, pa onda dan (~Q). Odavno se datum obiljeava i pomocu rednih brojeva. Do 20. dana u mjesecu kae se pomocu aneksije: ~~ ~G ~ redepa. Poslije 20. dana, ispred imena mjeseca doe prijedfog ,

= drugog

::,..: ~::,.. Cr-~ ~ = dvadesetog

<~'

safera.

'Z~ godine datumu upotrebljavaju se glavni brojevi, koji budu ili odn. C ~ ili iG~, npr.: godine 1957. odredbenica uz rijei: ~..::.:... reklo bi se na dva od tih naina: ' , , ,

r~'

~j~j,~
slijedeci:

2j,...J1C

ili, pak:,...J;j,~2j~j}:~'

, r~~.

Za doba ivota u upotrebi su razni naini izraavanja, kao to su

~~ 0:- :.r./.~rr?~~:" = On je u dvadesetoj godini ivota. ~;'1 J'l'-r; = On je sada pedesetogodinjak.

wl~
"';::: ..

~
', Y.

~
J. .:

~
5-" ;

= Njoj je deset godina.

Njegov brat ima (sada) trideset godina.

~")\.:; JI.~y.-I =

34 - GRAMATIKA

ARAPSKOG JEZIKA

529

SINTAKSA GLAGOLA Podjela glagola

48

S obzirom na to kako se odnosi subjekt (reenice) prema sadraju glagola (glagolskog predikata), razlikuju se dva glagolska stanja: 1. - radno stanje ili aktiv i 2. - trpno stanje ilipasiv.
Na osnovu toga pod.ijelili smo nae razmatranje vrsta glagola na dva

tome odgovarajua dijela. Najprije emo, dakle, govoriti o glagolima u aktivu.

I - Radno stanje - aktiv

(r-):.:J\~:_~p)

U aktivu se glagoli dijele na tri skupine: 1) kvalitativne 2) aktivne i 3) refleksivne glagole ( s nekim podvrstama).

A - Kvalitativni glagoli
Oni bi se mogli nazvati: "gIago1ima svojstva", jer oznaavaju fiziko ili apstraktno svojstvo nekog subjekta. Kod njih subjekt ne ues~vuje aktivno u stjecanju toga svojstva, nego mu je ono priroeno. U arapskom jeziku ovakvi se glagoli javljaju u dva tipa, naime: 1) u 4. razredu I vrste glagola (oblika: fa'ila Zyaf'alu), a oznacavaju nestalno, prolazno svojstvo, stanje ili promjenu, kao to su, npr.: J;- = biti alostan,
raalostiti

se; ~

= biti mlad;

= biti

srdit, razljutiti se;

c? = biti

veseo, obradovati se; ~;. = biti bolestan, razboljeti se i sL 2) Glagoli 5. razreda I vrste (oblika fa'ula/yaf'ulu), stalno svojstvo, trajno stanje i sl., kao to su slijedei: ~

= biti teak,

oteati: ~

= biti ruzan:

r'}'

= biti lijep; YJ = biti plemenit, dareljiv; ~ = biti

koji obiljeavaju

malehan i dr.
48) Ta podjela ovdje je izvrena prema: Blachere, itd., op. cit., str. 256-261, & 173-181.

530

B - Aktivni glagoli
Ovi glagoli (koji bi se mogli nazvati: "djelotvorni" i sl.) jesu oni svi (osim kvalitativnih i onih u pasivu),koji oznaavaju da subjekt sam uestvuje u izvrenju glagolske radnje, pa bilo da ona moe ili ne moe neposredno prei na neki objekt. Istina, nekad kod ovih glagola tu radnju vri subjekt posredno, preko drugih, to se naziva: kauzativni ektiv, npr., kada se kae: I~ ~ C?T ~ iWi'(~ ~ = Ove godine moj brat je sagradio veliku kuu, - i, ustvari, on je samo dao da mu se ona sagradi od strane strunih lica za to. Aktivnim glagolima neprelazni glagoli. a) obuhvaeni su, prema reenom, i prelazni i

Prelazni (tranzitivni) glegoli- :i.;~JW<j

~ ...'t

,...,.".J.

oJ.

"0,,

0,.-

To su prvenstveno glagoli koji imaju direktni objekt u akuzativu ',;'.Ji). Takvih je glagola jako velik broj u svim razredima (osim u petom) I vrste, za koje emo dati po nekoliko primjera:

(~-'~

"'-!J..,:'

= ostaviti;? = skoditi: ~ = ubiti; h;~ = svezati; ; :$' = napisati; ~ = pomoi. 2. razred: :J;" = ukras ti; y? = udariti; J,.J = razdvojiti, j). = zabosti;
1. razred: !lj
o

~=

otkriti' , :.G.'. OJ = nai.

= skupiti; c}:> = baciti; ~ = otvoriti: F = uiniti; lj = proita ti; ~ = sprijeiti, 4. razred: ~ = uvati; ~~ = jahati; y). = piti; ~ = uti; ~ = znati; ~ = razumjeti. 6. razred: ~ = vjerovati, smatrati; ::")J = naslijediti.
3. razred: ~
\
, ,

II vrsta: ~~~= ponavljati; ;;..-. = uputiti; III vrsta: IV vrsta: ~~I

= poslati; ~t = baciti; :.c.t= pomoi. V vrsta: ~t~ = naui ti; J:;; = posiniti; ~ = primiti. VIII.vrsta: C;;~ = slijediti; 0~~ = poiniti; C~~ = pohvaliti.
531

t.:>~= htjeti prevariti; 6(., = boriti

)1. = pozatvarati.
se s; ~8'

= dopisivati

se.

34 GRAMATIKA

X vrsta: ~\ = odobriti; ~\ oprost. '

= upotrijebiti; ~\

:=

moliti za

Od I vrste kvadrilitera prelazni su mnogi, kao to su, npr.: valjati; J)j = potresti; ;:..:.. = (avlom) prikovati i sl.

C?~=

.b) Neprelazni (intrenziiivni) glagoli -

to jSulJ LJYf

To su oni glagoli koji nemaju objekta u akuzativu, ali mogu imati dalji, prepozicionalni objekt (u genitivu, C"~~ "-! J~f), ili su, pak, bez ikakvog objekta. '

Takvi su mnogi glagoli I vrste i to u svim razredima (a svi neprelazni). 1. razred:

ti

5. razredu su

yT = vratiti

se;

j:;

= pojaviti se; :': .: .~ = izrasti.

= desiti se;:.L....;. = ~=

smrznuti se; ~=

sjedjeti; ~

2. razred: ~== sjesti; ~~ = vratiti se; ~ = otputovati; = zvoniti; :...Jj = stati. nasmijeiti se;

'v;:'

3. razred: ~U= osvetiti se; :.;.,~ = otii; ~~ = grmjeti; )j = rikati; rzati; f) = isprazniti se. '-" 4. razred: ~j = biti pouzdan;~) = nemati sna; ~\
-...

J+o
...

= =

...

= tugovati; ~

popeti se: ~ 5. razred: ~ opak; ~

= biti slijep; ~~ = biti uzrujan. = biti dalek; ~~ = biti glup; ;, \. = biti

= biti krt; '~

= biti dare ljiv; y} = biti blizu.

6. razred: ~ =blejatl, meketati, Od izvedenih vrsta iz trilitera ima neprelaznih glagola, i to manje-vie u svima, npr.: II vrsta: ~ IV vrsta: ~\ V vrsta: ~ = pozdraviti;::""~ = vikati;

J) = bjezati.
JG
= biti licemjer. = razbiti se.

III vrsta: ~~ = udaljiti se; )C = putovati; = uditi se; ~

= zakasniti; ~\ = prii; ~~~\=izlistati. = razmiljati; ~

VI vrsta: ~G = uzastopno slijediti; J5Lii = boriti se meusobno; = praviti se (da je) bolestan.

~)':j

532

VII vrsta: nJJI = ugasiti se; JLJI = zatvoriti se;~I= IX vrsta: ~I X vrsta: XI vrsta: XII vrsta: = pocrvenjeti: ~\

otkriti se.

VIII vrsta: r ' ;:~I = svaati se; :;:' .. I = utrkivatise; 0~1 =rastati se.

tJ ':\1 = potiniti se;

y~~h\ = biti grbav;

:::zeleniti se; ~;'I =.ooraviti.

~~I = biti jako raspoloen; ~~I traitiutoite kod (koga protiv).

~t;,~ = pobijeljeti; ~~~

= poutjeti;

tly~ = iskriviti se.

~~I

= bujno obrasti travom. =bitimraan.

,.

XIII vrsta: ~~I ='juriti; 1~;"1 = biti dugaak. XIV vrsta: ~I IV vrsta: ~I
,..

= biti velik; ~I

= biti nadut/ljut;~~r..\ -,.. ==)eina lea. .,

Neprelazni glagoli od kvedtiliterei iz njih izvedenih glagolskih vrsta; I vrsta: ~ = hrzati; ~ = biti ohol; :.L..]j= biti uenik; :r.C= govoriti: hvala Bogu. II vrsta:

C;..:.

= valjati se; Jj) = potresti se; 01J' 7 = zavladati; ~. ~1~7 = obui (sebi) kapu .
,

III vrsta:~) = procvjetati; ;;.:JI , lei licem prema tlu.

= tei; ~;"'I=

skupiti se;~\

L,

IV vrsta:~~1 = biti vrlo mraan: ~\ .:'':''::d\'=zadrhtati.

'

=:=nestati; JQ\ = smiriti se; ,

Treba istai za sve gornje primjere glagola (kao i dalje) da se navodi po jedno obinije znaenje (i kada ih glagol ima mnogo vie), te da se uz glagole s prepozicionalnim objektom, iz praktinih razloga, ovdje nije navodio odgovarajuci prijedog, to treba pogledati u rjeniku (kao i druge primjere svih ovih vrsta glagola).

C - Povratni (refleksivni) glagoli - ~ JLk: IrJw-<{f

To su oni glagoli koji oznacavaju radnju iji su subjekt i objekt identini tj. nju vri isto lice (predmet i dr.) na .samom sebi. U arapskom jeziku razlikuju se tri vrste ovih glagola: 1) pravi povratni glagoli; 2) nepravi i 3) pasivni. Prvi nemaju posebne oblike, nego se sintaksiki tvore od prelaznih glagola. Druga i trea vrsta ovih glagola imauglavriom iste oblike, pa se meusobno mogu razlikovati samo. po svojim znacenjima, kako e to pri njihovom razmatranju biti objasnjeno. 533

naprave povratne glagole,.a naroito VII vrsta glagola(~\). Evo primjera za povratno-pasivne glagole iz vrsta u kojima se oni javljaju, a to su: V vrsta: VII vrsta: VIII vrsta: X vrsta: ~= zauditi se; ~ se: ~\ se; = razbiti se; VI vrsta: ~G = slijediti se uzastopce;

~G = biti nepaljiv;

("L; ;1 = prekinuti
~\
,

= sakupiti
predoiti

:J?\ .; razii
,

= biti

otkriven; se; se.

;'::2':.zX=

(sebi); ~I

= obavijestiti

II - Trpno stanje (pasiv) - J~~

,

To je sistem odreenih glagolskih oblika (nasuprot aktivu) koji ukazuju na to da se glagolska radnja vri na gramatikom subjektu (kao njenom objektu), dok se u arapskom jeziku njen stvarni izvrilac redovno ne navodi. Meutim, Reckendorf, 49 i pored toga, daje neke primjere iz literature, gdje se taj iz vrilac, ipak, oznaava pomou prijedloga:y , J , ~. Evo po jedan njegov primjer za svaki od njih::,,-!~' 'c.'. \~1 = kadabudem prestignut = kada buduistraivananjihova rodoslovlja od njega; -yU ~LJt ~ \~1 od (strane)' ne'kog ispitivaa. ~~ ::r .. j~ ~ )C; = ono to je dato vjerovjesnicima od (strane) njihovog Gospodara: (Q" 2, 136). U vezi, pak, s tim i drugim Reckendorfovim primjerima, Blachere 50 istie da su ti primjeri ili uzeti iz poezije ili da u njima nije, zapravo, oznaen stvarni izvrsilac radnje, nego je tu vie naznaceno: sredstvo, uzrok ili ishodiste njenog izvrenja. Prema tome, primjer: ~L...:..t

L~ nema znaenje: "Esma mi je zadala tugu", nego zapravo Esme me obuzela tuga". - i sL

:r ~

znai: 'Zbog

Po Blachereu, u arapskom je nelogicno navoenje realnog subjekta u pasivnoj reenici. On se tu redovno ne navodi, jer je: ili iz govorne situacije poznat, ili se iz odreenih razloga ne eli navesti, ili je taj subjekt potpuno nepoznat. Stoga se, polazei od aktivne ree nice

G~ CJ:. (= Omer

Hasana), u pasivnoj moe samo rei: ~ (= Hasan-je pohvaljen). Naime, stvarni se vrilac (hvaljenja) ne navodi i ne moe se, npr. rei: C..L:. ~
'" '" ~

C..L:,

je pohvalio

~ili

,.lI..-./

slino tome. Ako bi se taj stvarni subjekt elio navesti, onda bi

.-'

49) To on daje u vezi sa spomenuta tri prijedloga (~, J ,0::), op. cit., str. 233,246,251. 50) Vidjeti kod njega, op. cit., str. 260 (biljeka 1) kada govori o pasivu.

535

se iza pasivne morala ponoviti i odgovarajua aktivna reenica, pa bi se u navedenom primjeru reklo: ~"'->-..l.o o-r-: L..Lo = Pohvaljen je Hasan, pohvalio ga je Omer. Inae, u ovakvom sluaju bi se upotrijebila samo reenica u aktivu.
})/;;'-9-//1",9.",,// ,.

Zato to oznaavaju svojstva ili stanje (a ne djelatnost), pasiv ne mogu imati kvalifikativni glagoli, te glagoii IX i XI vrste izvedeni iz trilitera. Nasuprot upotrebljavaju

znaenjima tome, ima glagola koji se u odreenim iskljuivo u pa sivu, dok oni mogu imati sasvim druga
oko; ( ~) .~

znaenja u aktvu. Takvi su, primjerice: :;.

'-:-'= brinuti se o, nastojati se: ~ 2J7 = biti pohlepan

= poludjeti, biti ili (~) ~7 =

opsjednut; onesvijestitt'

(za), odan (emu) jako voljeti i dr.

S izuzetkom istaknutih glagola koji. nemaju pasiva, arapski glagoli u pasivnoj reenici imaju tzv. prividni subjekt ili, kako se on zove u arapskoj sintaksi: "zamjenik izvrioca" = J>O'wr~G, a mogu ga imati samo prelazni glagoli koji u aktivu imaju direktni objekt. Inae, svi arapski glagoli, opet s izuzetkom onih bez pasiva, mogu u najmanju ruku imati tzv. bezlini (impersonalni) pas iv. Za tajbezlini pasiv upotrebljava se samo tree lice jednine. Tada otpada i prividni subjekt, a dalji objekt zadrava svoj prijedlog. Takav objekt tada se smatra da je po izgovo ru CI \; 'p 1) u genitivu, a po poloaju (~) u reenici da je on (zapravo trebalo da bude) u nomintivu. Mjesto treeg lica jednine li pasivu moe se upotrijebiti trece lice mnozine dotinog glagola u aktivu, sa zamisljenim (virtuelnim) subjektom: ~Ui;ili sl.). Evo primjera glagolom): za bezlini pasiv (s odgovarajuom zamjenomaktivnim

dJf '. \i::J1

(~JjF;;"l) ~;

= Razilo

se (razili su se) u tome pitanju.

~ ~ \ :' '.'rr ~ .J4-JrJ.,1 ~l,

~;S~ (\;..)

('\j:G-) ~

Bolesnik je doveden

(bolesnika

su

doveli) u bolnicu .

~~ Jk (\j~) ~ = Otilo

c} =

Tome se radovalo (Tome su se radovali) cijeli dan. se (otili su) u Irak. glagol u pasivu, u naem jeziku glagolom u treem licu srednjega pasivnim oblikom u treem licu sluaja, kao u arapskom upotrijebiti uaktivu (razili su se itd.),

Kako se vidi iz,' primjera, arapski moemo prevesti: 1) naim povratnim roda u jednini (razilo se); 2) naim jednine (doveden je) ili, pak, 3) u sva tri tree licemnoine odgovarajueg glagola

536

Moglo se, takoer, zapaziti da su upotrijebljeni glagoli u pasivu oni s prepoziciona1nim (a ne akuzativnim) objektom (sa: JI' '-:-' ' ~). Kako je istaknuto, pasiv s prividnim subjektom (~G~L3) imaju prelazni glagoli sa direktnim objektom (u akuzativu). Pretvarajuci aktivnu reenicu u odgovarajuu joj pasivnu, pravi subjekt ispada u pasivnoj, a na njegovo mjesto, kao prividni subjekt, doe u nominativu objekt aktivne reenice. Evo jedne.reenice u aktivu, koju emo izraziti u pasivu: iWTI~ ~.Y~Jr~ :.. /',--..= Omer je napisao tu knjigu ove godine. - pa e biti iL:J(r:.u. ~G..S:JT~ = Ta knjiga je napisana ove. godine. - Pravi subjekt morao se ispustiti: raniji objekt: yG.5Ji postao je prividni subjekt, a predikatni glagol: :..,;, :'" u aktivu preao je li pasiv: ~, priloka oznaka za vrijeme: rWT l~ ~ ostala je li pasivnoj reenici nepromijenjena.

vremena (tj. ~ J~D, npr. (za mjesto) ~Wi ~ ~- :~rr\~~ = u ovoj se kud stanova lo u prolosti. - Primjer za vrijeme: ; :.;l.L,., )~ ~1:1 rr 0~ = No je probdjevena (Probdjeli smo noc) u kud naeg prijatelja.
......
..

Nekada prividni subjekt pasivne reenice zamijeni akuzativ mjesta ili

--

Kada glagol sa dva akuzativna objekta pree u pasiv, prvi njegov objekt, postavi u pasivnoj reenici prividnim subjektom, doe u nominativ, a drugi njegov objekt ostane u akuzativu. Evo primjera za reenicu u aktivu i odgovarajuu joj u pasivu: ~!G:- ~ ! 0(. ;.~~Wit~j = Kadija je vjenao Osmana sa kcerkom njegovog susjeda.- to e biti u pasivnoj: ~)~ ~ Je = Osman je vjenan sakerkom svoga susjeda. ~ 0.:>W\ ~LY ~ ~t= Omer je obavijestio Aiu opirno o tom dogaaju> au pasivno] reenici e biti: ~ ::"'.:>wr~G:. ~1 = Aia je
,;. :;; "j. '" ..- ....'"

'"

,,'"

"';

'"

t~j
; .,.

,,:::.-

opirno obavijetena o tom dogaaju.

~~! ~~ '/' :~ r;= Njihova je vojska uskoro natjerana u bijeg.

Razlika u znaenju izmeu glagola u pasivu i glagola povratnopasivnog smisla je u tome to kod ovog posljednjeg njegov subjekt efektivno vri njime naznaenu radnju pod neijim utjecajem, dok je u pasivnojreenici njen prividni subjekt, ustvari, objekt glagolske radnje, tj. on je ne vri, nego se oni!,izvrava na njemu. To se lahko razabire kad uporedimo dvije takve reenice od kojih je jedna s povratno-pasivnim glagolom, a druga s odgovarajuim mu glagolom u pasivu, npr.: ~'-;---!.-? ~ (' 6.' _ ... = Uskoro se njihova vojska dala. u bijeg.> a u pasivu: =
",. o '" o :; -.,
0;'

o.

r~1
.-

537

GLAGOLSKI OBJEKT

51

Pored glagola bez ikakvog objekta postoje glagoli s jednim (ili vie objekata), bilo direktnim (tj. u akuzativu) bilo indirektnim, odn. prepozicionalnim (tj. s prijedlogom i njegovom imenicom u genitivu), ili u raznim kombinacijama toga dvoga. Za odreivanje reakcije arapskih glagola samo nam djelomian oslonac moe biti reakcija naih odgovarajucih glagola. Naime, velike su razlike meu njima u tome pogledu. Tako, npr. neka se uporedi u tome nekoliko slijedeih istoznanih naih i arapskih glagola: smijati se = ~; udu = ~~; eljeti (neto) = ~ ~~, itd. ' Sada emo dati podjelu arapskih glagola, s obzirom na njihovu reakciju, tj. u odnosu na njihov objekt, naime: da li ga nemaju ili imaju, te koji su to glagoli i kakve su vrste njihovi objekti, kada ih imaju,

A - Glagoli bez objekta (Jl.: frJ

Iako svi arapski glagoli, kako jespomenuto, ';'.1\), kao to je, npr.: )~JJrJ)L;.. ~;.
": J

C~ ~:,... = Proli

mogu imati tzv. opi objekt smo brzim

hod om izmeu tih kuca, on ipak, iako je u 'akuzativu, nije pravi direktni objekt (on ovdje sa svojim atributom slui kao priloka oznaka za nain). S obzirom na to, dalje navedeni glagolis pravom se mogu meu glagole bez objekta, a to su slijedece tri grupe glagola. svrstati ~(= .,

1) Kvalifikativni:~
oslijepjeti):

J~

(= radovati

(biti lijep, dobar); se) i sl.

~(=

biti malen):

kretanje, mjesto, vrijeme, te osobine i stanja, kao to su, npr.: (=uputitise u Nedd): (= omrknuti): (= biti rjeit): ~I (= kasniti) i dr'.

2) Denominativni

IV vrste koji oznaavaju:

~r

~r

~r

3) Glagoli stanja i postajanja, a to su neki iz V, VI i VIII vrste, te svi glagoli VII, IX i XI vrste (neprelaznih) glagola, kao to su slijedei:
51) O tome vidi: Blachere, itd., op. cit., str. 262.274, & 182-204 (pod naslovom: Regime du verbe).

538

r~

sruiti se); c.jG (= praviti se mrtav); ~I (= slomiti se); e:.;;.;\ (= osramotiti se); (= iskriviti se); ):'.:.~ (= pocrvenjeti) itd. '
(=

c;~

B - Glagoli

direktnim objektom

I-Glagoli s jednim objektom

Tu spadaju mnogi prelazni glagoli iz I, II, III, IV, neki iz V i VIII, te znatan broj iz X izvedene vrste glagola. Takvi su, npr.: 15t~ (= vidjeti); J) (= objavljivati); j(j (= boriti se s); '~t (= udaljiti); ~) (= plaiti); : .;~~\ (= ekati): C:~'Q:''~(= smatrati runim, ne odobravati) i dr. ' Mnogi neprelazni glagoli Ivrste postaju prelazili: 1) prelaskom u II vrstu, npr.: obradovati);

(~J;~ t~

(=

veliati): ( .

c) > >c}
'

(=

2) prelaskom u IV vrstu, npr.: ( ~1 > ) ~~t (= odvesti); ( ~ = posjesti nekoga); ( ft > ) ~t (= opteretiti);

> ) ~r

3) stavljanjem prijedloga y ispred njihovog objekta (usljed ega oni zapravo postaju glagoli s prepozicionalnirn objektom), kao, npr.: y ~~ (= donijeti, dovesti); y ~1 (= odnijeti, odvesti) i sl. ' Glagoli koji znae: htjeti (= ~I); eljeti (= ~j); spreavati (=~); nareivati (= ~n, namjeravati (= 15~ ); mrziti (= ~~); smatrati; misliti, drati, raunati ~I , ~ ' ~ ' ~) i sL, mogu kao direktan objekt ili, pak, odgovarajuu mu objektnu reenicu (s imati infinitiv C~i) veznikom: J~ili 0t), npr.:.;:;sr Jl~~i.rr ~t ~ ili ~'-4 Jt .... d Moj brat je elio odlazak (da ode) na more.

c:

;\;JI~ ~.'-'''',..L:.o~~~)~;
'"
'" '"

ili .... ~~ ~jjt c,f ... = Naumio sam posjetiti (da posjetim) jednog svog prijatelja u Aliru. t)\i.~0:.Jr:~ .. u1!lyL ~:; ili ~I' ..~. ~l:.Jr::,u1 0f ...
'"

Smatramo uzornim ponaanje toga mladia. (Smatramo da se taj mladi uzorno ponaa).

.-

rr - Glagoli sa dva
~. " __ , '

akuzativna objekta
.,; _" ~ o....
.Il _ o

Arapski se takav glagol zove: er-J~ .}l J......;;.. ~ . To su glagoh raznih znaenja (iz I-IV vrste) sa dva objekta u akuzativu.tOd njih je esto prvi
.... /' ~ ';... .. jl
'Il!

o'

o.

539

objekt neko lice, a drugi kombinacija.

neki predmet,

i dr., ali u tome ima i drugih

a) Kod ovih glagola razlikujemo dva sluaja. U prvoj grupi izmeu dva objekta pojedinog glagola ne moe postojati odnos subjekta i predikata, kao to se moe razabrati iz primjera: ~~r~W(~ ~ = Omer je poduio tog djeaka u plivanju. - Rijei r~f i ~(:.Jf ne mogu biti subjekt i predikat u istoj (imenskoj) reenici.jerbi takva bila besmislena. Evo po nekoliko ovakvih glagola u spomenute

I vrsta: '~
moliti):

J.-. (= napojiti): (0 (= dati);

:.,Ju, (= traiti
od);)oG

(= osporavati);

r~(=

liiti):

:Jj; (= opskrbiti):
o-

etiri glagolske vrste: JL(=

II vrsta: :.. /;.. (= plaiti); ~ III vrsta: IV vrsta: ~t

(=poduiti);

:..J5(= obavezati);

(= napola dijeliti); J)G (= dodati);

(= zasititi): ~t (= poslati);

Kod glagola: (= obavijestiti), i sl. drugi akuzativni objekt esto se zamijeni onim s prijedlogom y ili izrinom reenicom (s veznikom 0t), npr.:;;:" '~,.:.~~<rr0-- ~t) ~C G;';"f=Salim nas je obavijestio svome povratku (da e 'se vratiti) izKuvajta nakon mjesec dana.

':;";"t, ~t,

~t

(= dati), i dr.

<e-':;'

~;.:r.

b) Glagoli sa direktnim i predikativnim objektom .Neki glagoli imaju po dva akuzativna objekta, a to su oni iji je jedan akuzativ direktni objekt, a drugi je ustvari predikat, koji moe biti: imenica, pridjev ili izrina reenica (sa 0t). Njihova dva akuz:ativnaobjekta mogu doi u odnos subjekta i predikata, kao to je, npr.: \~G G)~-~ = Smatrao sam naeg susjeda bogatim trgovcem. - Prema navedenom, objekti..jt-. i .rG mogu postati: subjekt i njegov predikat, naime: ~G G~G-

0-

= Na je susjed bogat trgovac.

'

Mjesto spomenuta dva objekta u akuzativu moemo.vpak, upotrijebiti reenicuIsa 0t): :?~0(3)~ 0t ~:;:: Smatrao sam da je nasusjed bogat ovjek. ., , , U ovakve glagole spadaju tri grupe glagola, koje emo posebno razmotriti. 1) U prvu grupu ubrajaju se tzv. glagoli miljenja (y

sumnje i uVjerenja(~)

~Jwt).

fi! Jwt), te glagoli

od njih.

Evo primjera z~najva~ije

540

'~

, Ju..
....:..<.st~

(= zamiljati): ~? ~j J~ JtS = Zamisljao je svoga druga plemenitim . (= misliti, ~sniti): ~j~ ~G (~' :. (.$) = Mislim (Smatram, Vjerujem)

smatrati); prijateljem!
(=

1 ~

~~

~ ~'1

Ne smatrajte ga iskrenim

da je Husein ozbiljan mladi: ~)~

_' ~j

-'::,1.
-'~

. sam ih kako bjee od neke udne ivotinje. (; tvrditi, drati, smatrati): ~ rs-G ~~) dri nezahvalnim? ~, ,
(= (=

,..

JI;;'

:r. ~)G.
,...-"

~~~ ~t~ = Usnio

I~W = Ta, zato me

,

misliti, vjerovati): ~~l5'!.lG-t::,J;t'1 = Ne vjerujem da je tvoj brat Ialjiv(ac). ' znati, poznavati): ~Govjeka kao neznalicu. ' tvrditi, smatrati): ~ ~

-,
-.:.... J~(=
.l:>:-)

~.:.sr::u~ ~
" ~ ;L;ll:S;;~

Poznavali smo toga

.
= Kako

tvrdi da je on

nemaran u svome poslu? (= nai, smatrati, ustanoviti): ~.;->-T::;'~'; bolesne sve do jednog. '"

~'..G:-) = Naao sam ih

Ovdje spada i glagol :.,.J), ali samo li imperativu, i to u znaenju: pretpostaviti, uzeti, smatrati, pa e se rei, npr.:

~J..I.z\1G ~i: ~ = Uzmi da sam ga pohvalio, pa ta veli na to? ~.':J ;1:~l1.; Jil C:;~':J ~l:. 't~ = Pretpostavimo da se on ne vrati, pa hoe li
~1 ga traiti ili ne? Nekada je subjekt i prvi objekt: prvo lice jednine i spojena lina zamjenica za to lice, npr.:;;-S ;;, li:::, ~ uGc ~t~ = Vidio (Usnio) sam se kako sjedim na obali neke velike rijeke. ' , Kada neki od ovih glagola stoji izmeu ili iza svoja dva objekta,"oni mogu ostati u akuzativu iii, pak, doci u nominativ (te biti subjekt i predikat imenske reenice) kao to je u reenici, u ta dva sluaja: \~) ')l;~ ~ Ili-Yl.>- ~ ..l...,:} = Fenda sam smatrao pametnim, Ih: Fend Je, smatrao sam, pametan. ~ J,.;~ ..l:!~ ih ~)Ul.>I..l:!~ = Ferida sam
1'_ ,... J. o .. ,sl __ jl o __,sl" _ _ _. ~
" ,.. ,. "'.Ji o'" ..."l1 ...."l1 .. jl o __ 11 ,...,::; ..

pametnim smatrao, ili: Ferid je pametan, smatrao sam. Kada iza ovakvih glagola dode:

..

...,..

"',..,..

1) upitna estica 1 ; 2 (estica za pojacanje J (tzv. ,,1:0i1r'1); 3) estica za r'1); 4) estica Jl (pred ijim predikatomstoji estica zakletVU:J (tzv. ~

541

J)

ili 5) neka negativna estica, onda oba objekta tih glagola dou u nominativ. Evo primjera za sve sluajeve: 1)

~r\ ~~ ~\
."'"

~L. 'J.iJj
....

= Nisamznao

da li je kod tebe Hasan ili Omer. moja smrt.

2) Li:":' ~Q
--

= Ve sam znao da e zaista doi

3) ~;\ ~L.. 'ili~ ~ ~ l:, ~Tj = Boga mi sam mislio da je njegov otac ve otputovao. 4) bolestan.'

~.;.J\:L..:. Ok r~ L'~j = Ustanovili

smo danas da je Sa'd zaista govorili (tvrdili): ovaj

I:.G.L. WI~ LJ I)li 5) uenik nije lijen.

~;.s ~

= Uvijek su nam

2) Ovdje spadaju glagoli koji oznaavaju vrenje neke promjene na nekome ili neemu (tzv. ~~Jwn, u znaenju: uiniti, pretvoriti. i sL, kao to su slijedeci (predikativni glagoli sa dva akuzativna objekta):
.

..G..,j!: iS~

,..

:;:.

"

~ ~ \ ;. :,; ~'-.::. ..::......G.....Jk

.:::

':>'

,/"

"."..

:;:.

Uzeo sam sebi Sekiba za svoga

'v

~ ':J) : ~ i.urrL.\ Luij

putnog druga.

,stoji pred vratima?

c.:;' \Id) \~W = Ta, zato si ostavio toga starca da

' :':"'.)LJi::JJ~~~~= Taj ga je dogaaj uinio krajnje

-=- ~:
,

~~: ~G....lJ t:::.~

(:r;,.~)::.u~ GJ..:.;.. JI = Mi smo to sebi stavili u dunost.

opreznim.

~:

~::U ~~

~~(:' "~ 0\ ~; ~ = Kako ti je bilo mogue da neprijatelja pretvori u svoga prijatelja?

3) Glagoli u znaenju: imenovati, nazvati, dati nadimak i sL,.pored direktnog objekta, mogu imati predikativni akuzativ ili mjesto" njega prepozicionalni objekt ispred koga je prijedlog ~. Takvi su, npr.: ~ ~~ = nazivati; ~ ~ = imenovati, dati ime: ~ :. ~l d dati nadimak (titulu) 1 sL, kao to imamo u primjerima.r ~L,,)
... y

j:Jf svom sinu dao ime Kaif. ( !J

,

~ )' !Jp::J.L.
"

.0l:.;1 J,;1 ~

... "o .....

;/j1'!1

... J.o

::.'"

= Uitelj je prvom = Dali su mu titulu:

~ ~

kralj kraljeva.

c) Glagoli sa tri akuzativna objekta

52

To su malobrojni glagoli koji imaju po dva direktna objekta i trei predikatiyni, i to sviu akuzativu. Najpoznatiji su slijedei: iS) = pokazati;
52) Te gIagole obrauje'A. 542 Hasan, op. cit., II, str. 55-60 (pod: <5) ... ~O.

~t,

pa

;:>. , ;";"'t , (j, Wt, svi il znaenju:

obavijestiti; :':./.G.-

= (isipriati

1.5) : ~WT ~ c- G.':rn1., 'J P~8J\ ~~t =

uenje sredstvo uspjeha u ivotu.

dr. Evo nekoliko primjera za njih:

Pokazao sam djevojci da je

;.kt : :.o-:--:'?;;' ~

~)'j..

j.-:.;J! ~t

= Obavijestili smo bolesnika da e

njegov izlazak uskoro biti moguc.

::.,~ : \~ ~::'.: ~!WI~ ~!

:..:J-Vi~:':"':.c.. =

Omer je pria o svojoj

sestri o svome putovanju po inozemstvu kao vrlo zanimljivom.

ID - Glagoli S istodobno direktnim i prepozidonalnim objektom

Ovakvi glagoli esto imaju lini objekt u akuzativu, a predmetni s nekim prijedlogom u genitivU:~ ali postoje i druge kombinacije kod istog glagola (u istom znaenju), kao to je, npr.: ~~~; , ~~). ili ~WJ). = upoznao ga je s neim. Ovakvi su glagoli jako brojni s vrlo razliitim prijedlozima ispred drugog objekta, kao to su, npr.: nagovoritina; ~ (kome) oko vrata; naseli ti; smjestiti u;

~k ~G:.~=

navratiti,

~~f = primorati na;y.Je., = upitati otza): (y) ~~ = objesiti

(:r,

::r.'~

J) ~;;.::' .\ = moliti da oprosti '(neto);~ ~)f =

= spasiti od i dr.

'

N - Glagoli sa direktnim ili prepoziciotinlnim istoga znaenja

objektom

Ima glagola koji regiraju direktni objekt u akuzativu, a mogu mjesto njega, u istom znaenju, upotrijebiti odreeni prepozicionalni objekt. Tako se, npr., moe rei: ~ ili ~..., ~~ = sustigao ga je; ~jj ili "'-! J jj = bacio ga je; ~~ ili (~ , j ~ ) ~ ~~ = bio je zadovoljan s njim; (y) ~L1 = obilaziti, putovati po; (0- :~)~ = ugristi; (~ , ~l) ~~ ., (zaltraiti:
4.~

(~ , ~~) ~~

= doi u (do, kod): (~) ~\)

= nasta~it;

i dr.

V - Glagoli s in direktnim (prepozicionelnini)

objektom

To su vrlo brojni glagol~s objektom u genitivu iza prijedloga ili je objekt neka zavisna reenica, kao npr.: ~Uip ~. ~ J' ~l ~t ~~ vratio kui prije veceri.

= Moj brat se ~Ur r~ ~ (~~~) ~ ) ~~)J-; Jt ~ \ ~;;~~~=

Zdogovorili smo se da ga posjetimo (o posjeti njemu) slijedeeg dana.

543

:;.

Takvi su, npr., jo i ovi: y = dovesti, donijeti; ~ ~\ = proi se; ~ (J~= pretjerivati; ~ ~;... = izai itd.

J\

~t=

pohvaliti;

Neki glagoli sauvaju isto znaenje i pored upotrebe; dvaju i vie prijedloga ispred svoga objekta, kao to su, npr.: C:r) ~l tLii = prii, y JL = upitati o (za); C-J) ~ ~.,; raditi na, nastojati pristupiti; oko, C:r) ~ ~\ = biti odvojen i dr.: zatim:' C:r ,~) y:"';~ =

c:;-)

upoznati se s; C ~ = (porsluati:

c~

c~ ~~') 7':; = proi kroz i dr:'

"J~ ) y ~\~ = kruiti, 'vrtjeti se oko; c J , ~)

Jl~

Inae, promjena prijedloga esto mijenja znaenje glagola iza koga se upotrijebi, npr.: ~ ~~ = prokleti; J ~~ = blagosloviti; :;-. ~~ = mrziti: ~ ~~ = eljeti; Jl J~ = teiti za;' y J~ =izjednaivatise ~;:;-. J~ = odvojiti se od, skrenuti s, odustati; y ~0.-= prevariti, posvetiti se (emu); ~ ~ = osloniti se na, ograniiti se n~;. ~~ ~ = okaniti se, biti lien; ~ J = biti svojstventza): imati vremena za;:r ~~ = biti bez, nemati, biti slobodan od, nedostajati itd. ' Nekada mjesto genitivtiog objekta, kada muse ispusti prijedlog, dode (ou>~ ~ =) ~~ ~;. ~G.-Tj = Onda je taj objekt u akuzativ, npr: ~~ ~ Musa odabrao iz svoga naroda sedamdeset ljudi. (Q., 7, 155). Prijedlog se, pak, redovno isputaispred veznika 0\ i Jf (tj. ispred izrine reenice kao objekta), npr.: ... ~) .r .;5;' rS >-~ c 0'~ ) 01~)I = Zar se udite to vam je dola opomena od vaega Gospodara? .. (Q:, 7, 63
c ~ ~/ c
,ll

jl

"..

""

(;).,..

o "" (;)

JI o

".. "" "..

i 69).

VI - Brojani glagoli -

~.)J.:JTJW{I

53

Ovdje emo kratko spomenuti jednu grupu glagola, 'zanimljivu zbog njihovih znaenja. Naime, iz korijena od kojih se tvore razne vrste brojeva (korijeni za brojeve 1-10, te 100 i 1.000) izvode se "brojani'' glagoli (JW-<:l \ ~.)~. Oni se javljaju kako u I vrsti, tako i u nekim izvedenim vrstama glagola. Ima ih prelaznih i neprelaznih, a znaenja su im raznovrsna, ali, naravno, u. vezi sa znaenjima samih brojeva (odn. sa osnovnim znacenjima njihovih korijena). - . , . Tako se u I vrsti tvore, npr.: '~j (i --.G.:j) = biti jedan, jedini, sam (kao neprelazan glagol). Od 2 do.l O imamo, npr., prelazne glagole (oblika JJ): = biti drugi, udvojiti, udvostruiti i dr.; :.:J3 = biti trei (pristupanjem)

JJ

53) Te glagole (za brojeve od 3-9) kratko spominje 'A. Hasan, op. cit., IV, str. 518, bilj. 2.

544

namiriti na tri, podijeliti na tri dijela, uzeti treinu (imovine) i dr. Takva odgovarajua znaenja imaju i svi ostali glagoli (4-10), pored nekih drugih, ~L , c;.:.. , ~ ,~ i? a ti su glagoli redom:

C;~, ~

U skladu sa odreenim znaenjima izvedenih vrsta glagola, i ovdje se javljaju odgovarajua znaenja u vezi sa brojevima. Primjera radi, navest emo samo neke sluajeve, kao to su slijedei: II - i:-j = (oblujediniti, smatrati jedinstvenim, vjerovati samo jednog Boga i dr.; III - ~\~ = dijeliti s nekimetvrtinu dobitka; snositi s nekim etvrtinu gubitka; raditi kod nekog za etvrtinu ljetine; IV - ~I = biti drugi; JI = biti tri (trojica, troje); namiriti se na trideset; ~I = biti pet na broju; svaki peti dan napajati (deve): ~~\ = biti est na broju; imati deve napajane svaki esti dan; skupiti na est (ili ezdeset - ljudi); ~\ = biti devet (na broju); ~\ = biti deset (na broju); biti u desetom mjesecu trud no e (deva): proi deset dana (noci) i dr. V-

J::i = biti udvojen,

udvostruiti se;

VII - ~J=predvostruiti VIII X - ~~

t::'."~= biti sedam

se, biti predvostruen; (na broju), namiriti na sedam;

= biti sedam (sedmerica, sedmero) na broju i sl.

U vezi sa brojevima 100 i 1.000 postoje takoer neki glagoli; kao to su: lSC, = biti stoti; lSL.I = biti stotina (na broju); :...JI = dati (nekome) hiljadu; :...JI = namiriti na hiljadu; :...Ji = (prikljuivi se) upotpuniti hiljadu; namiriti (na) hiljadu; biti hiljadu (na broju).

C - Glagoli sa sintaksikim osobitostima

1.

Unipersonalni glagoli

To su grupe glagola koji se u odreenim konstrukcijama i znaenjima upotrebljavaju samo u treem licu jednine (prvenstveno mukog roda), i to u perfektu, imperfektu.ili imperativu. Tu spadaju dvije grupe glagola, od kojih se druga dijeli dalje na tri pod grupe; Razmotrit emo ih sve pojedinano. a) U prvu grupu svrstavaju glagoli se koji znae neku: obavezu, dunost, potrebu, mogunost i sl. Subjekt im je neko ime, infinitiv ili glagolska
35 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

545

reenica (s veznikom 01), ~~\) (~. ~.~01) ~1.1~~ = Dunost ti je sluati (da slua) svoje roditelje. - Slinog su znaenja i: i sl., u znaenju: treba, nuzno je, potrebno je (da), npr.: ::L~~ ~.~0 01 ~ )';Jr ~ = Treba da odmah napie svoju lekciju. -

J-:-

r~, ~'

J. ~~~

Ovi glagoli, zanijekani, poprime znaenje naeg: ne smjeti, kao to je u primjeru: ! ::"Vr::D ~ L. ~ 01 ~':l = Ne smije zaboraviti (ono) to sam ti sada rekao! -

= mogue je, moe se, npr.: ~~ 01 ~ ~ ~~;Jr.)~ \:G. = Moe li o~ ovo prevesti na arapski? ::"'lr~(~r 01 ~ ':l ',~ = Nije mi mogue da ti sada ita odgovorim.
Ovdje spada i glagol: ~ Ovdje bi spadali i: 01 ( y) ~~ (':l) = (nelvrijedi da; 01 (.5 ~ (':l ) = (ne) koristi da; 01 ~ (':l) ; (nije) dovoljno je da; 01 ( y ) J-.l ~ ('i) = (ne) dolikuje (pristoji se kome) da i sl. b) U slijedece tri skupine ubrajaju se glagoli koji u sebi nose i eksklamativnu vrijednost (u smislu divljenja, uenja i sl., ali i suprotno: odbojnosti, negodovanja i sl.).
1) U prvu skupinu spadaju glagoli u treem licu mukog roda iza kojih slijedi: \~, c:., ili 0\ (s nekim imenom ili recenicom iza njih).

Tu prvo dolazi glagol ~ u nepromjenljivoj sintagmi: \~ dobar, divan li je i sl., kao to je u primjerima:
! ~ \~ \ !

kako je (Divan)

L.b~\~ \ ! ~Ij~<lr\~
-

\ !

::.{::rrc~-= Dobar

li je Hasan! itd.

Ta sintagma dobit e suprotno (negativno) znaenje iza odrene estice ':1, tj. C~ ':1 = kako je odvratan, ruan, grozan, i sl. Od drugih eih ovdje se mogu navesti: (0;) Lo JI.1 = kako dugo, koliko, npr.: ! ;'Y\\~ ::..G~-:.Jl c:. Jl1 = Koliko sam te (samo) upozoravao na ovu stvar! Dalje tu dolaze. (01) c:. j.;
2.

= kako rijetko! - (01) c:. Js = kako esto! - i dr.

Glagoli za pohvalu odnosno kudenje -

(r:.ur) c:cJr J wr)

54

To su ranije (uz defektivne glagole u morfologiji spominjani glagoli za pohvalu ( ~ = kako je divan) i kuenje ( ~ = lo li je), kojima se pridruuju razni drugi glagoli sline upotrebe i znaenja, kao to su: npr.:
54) Uporedi o njima kod' A. Hasan, op. cit.,

m, str. 325-352, (pod naslovom:

rlll) [..lJ1 J;lJi).

546

~L.) = hrav li je); (~,

(s varijantnim oblicima); ~
~ (=

JP- ' ~
(=

kako je razborit);

r'J (= kako

= kakav je neznalica), pa slino onome kako je zavidan); Jis:. (= kako je pravedan);

je plemenit) i dr. u trecem licu

Ovdje emo se osvrnuti na sintaksike osobitosti ovakvih glagola. U reenici se ovi glagoli (~ ' ~ itd.) upotrebljavaju jednine (samo po nekim i mnozine) perfekta aktiva. Sa svojim subjektom (J.vwi) slau se samo u rodu. Njihov subjekt moe biti: 1) Ime s odreenim lanom (i~~

:':'.:,::Ji).
iza koje dolazi neodreeno

2) Ime u aneksiji, iji je drugi' la~ (odredbenica) s odreenim lanom. 3) Skrivena lina zamjenica~ ~i), ime u akuzativu, kao specifikativ G-..',,~\i):

t:ur

Pored subjekta, uz ove glagole doe u nominativu rije koja oznaava onoga koji (ono to) biva pohvaljeruo), odn. pokuen(o), a naziva se ),C:.L..Jl, ~r = specificiran pohvalom ili pokudom. Ta se rije slae s prethodnim subjektom u rodu, broju i odreenosti. Evo primjera za gornje tri vrste subjekta: 1)
!

Ovdje je: r..:u = predikat, glagol pohvale (C'..lJi' ~) ~ ~~;:Jr = subjekt, determiniran lanom (\)U~ :':'~r); a = ono to se hvali (~r c :.L..J~),slazuci se sa subjektom u rodu, broju i odreenosti.

;~~~}Jrr= Divan

li je odgojitelj vrijeme!

?~f

Analogna je analiza u primjeru za subjekt u enskom rodu, koji glasi: ! ~\)' ~~ ~ = Loa li je prijateljica klevetnica! 2) !
!

~L<JT.:LJif~j.
~

~(i5J(~G ~j

= Lo li ti je savjetodavac laov!
Dobra li je (kao) supruga ija je majka Merjema!
,

=-~Kako je izvrstan ovjekov drug knjiga!

3) ! ~~
! \~

L;.f ~~j ~'=

,

LJ..:- ~
.,ll __

= Opake
J." "',..,
./:;j

li je naravi ovaj tvoj drug!

.,..o

Rjee subjekt ovih glagola bude u dvojini ili mnoini, kao to je u pnmJenma: ! ~}.) J~ o\y..i 0L:J\1Ji ~ = Kako su odlini studenti njegova dva brata: De~al i Ferid! ! ~~ . )'~ ~\~ ~ = Ala su slabe ueni ce ove djevojice!
'\li __. __

"'....

...

'"

'"

Onaj koji (ili ono to) se hvali, odn. kudi moe se nekad i ispustiti, i to kada je iz situacije jasno na koga se odnosi pohvala, odn. kuenje, kao, npr., kada se kae za neko odreeno ili prisutno lice: ! ~)rr = Divan li je (to) drug!
35 GRAMATIKA

547

Lice, odn. predmet pohvale ili kuenja, ustvari, jeste subjekt imenske reenice, a prethodna glagolska reenica je njegov predikat. U toj imenskoj reenici imamo, dakle, obrnut poredak glavnih njenih dijelova, Meutim, subjekt takve reenice moe doi i na poetak (ispred predikativne recenice), kao, npr.: ! ~~ ~ = Lejla, divna li je to djevojka!

3. Glagoli divljenja i uenja - ~

,

Jwt

55

Za izrazavanje divljenja i sL, postoje u arapskom jeziku razni naini, koji se mogu podijeliti na dvoje: onaj slobodan, openit (~f) i onaj idiomatski (~~i\) ili prayilni (~~\). Ovdje emo govoriti samo o ~/,o,/ . ovoj drugoj vrsti, naime, o sintagmama: oI..WiL. i "-! ~i koje su razmatrane s morfolokog aspekta. Tu je izneseno kako se' one tvore, pod kakvim uvjetima, odn. kakva se ogranienja stavljaju pri njihovom obrazovanju.
o o,...,

Ovdje emo, naravno, obratiti panju njihovoj sintaksikoj upotrebi. Oba ova naina slue istoj namjeni i istog su znaenja. Upotrebljavaju se u recenici za izraavanjedivljenja (uenjal i sL, (= ~~\). Onaj kome (ono emu) se udimo i sL, naziva se: ::" ~i. ' Kako je ranije pokazano, prvi nain: ~1:Jh.:' j~ 3. lice perfekta muskog roda IV vrste trilitera, sa zamjenicom L. (~: .~:: ri L.) ispred njega, a lice (predmet i dr.) kome se udimo doe u akuzativ iza glagola, ili ispred njega, ali tada iza glagola doe spojena lina zamjenica, koja se odnosi na to lice (predmet i dr.) i odgovara mu po rodu i broju. U oba ova sluaja glagoli ostaju uvijek u navedenim oblicima (tj. ne dobijajui nikakve drugenastavke za rod i broj). Evo nekoliko primjera za poloaj glagola a) ispred ili b) iza predmeta uenja. a) ! (~)r~..G ~h;' = Kako je divan ovaj cvijetl : 0Q:. r}l je plemenit ilJegov otac Sulejman! '. " , b) ! ~1L. ~L...::.Qr)8'= Rijei mudraca, kako su one korisne!
!

"-:-!~

= Kako

4;~1 ~.~j(r:.G, ~~ = Zelenilo ove livade, ala je ono bujno!

4 ~l
, ,

\...."

~'. _: ri) ~'..LSJ\ = La i kleveta, kako su samo rune!

,

~~~r~l

L.\-SUT ~ \I~) = A ovi uenici, kako su oni ovako marljivi!

Izmeu glagola i predmeta uenja (i dr.) moe se umetnuti samo neka

55) O njima govori 'A. Hasan, op. cit., III, str. 325-352, (pod naslovom: ~\)

548

sintagma, ili glagol JtS (koji sadraj ovakve reenice prenosi u prolost). Evo primjera za te slucajeve: ! i:WT~\w ~~h.: = Kako je malo u naem gradu javnih parkova! ! o~1 <5..J;~~~~ = Te zemlje, dijete moje, kako su one (samo) daleko od ~ae ~emlje!'..; GL;.- :L..:..I JtSlo

\.i~:; ~

e::.;G ..;

0lo)r::U~ = Kako je sretan bio na ivot u to doba!

'

Inae, ovakve.reenice ne ukazuju na odreeno vrijeme, izuzev ako se u njima upotrijebi neka rije koja ukazuje na to (kao, npr., J'lr = sada - za sadanjost, ili: 0~ = bit e - za budunost, i sl.). Tako e glagol uenja (i sl.) dobiti znaenje budueg vremena uprimjeru: ! u1}i J~ LJ ~ elI = Kako emo se radovati kada se vratimo u domovinu. ' <>: '

e:--.}

Predmet uenja (i sL) treba da bude determiniran (sa lanom, i dr.) ili indeterminiran (~~), ali neim specificiran 6-:,.~.~), kako seo vidi iz primjera: ! ~:';':'\l.= Kako je teko uraditi onome koji nema odlunosti! - ! ~ ~\~ j::, ~~; ~Ilo = Nesretan li je ovjek (koji je) zalutao s pravoga puta!

:J ry..~ ~

do

Ovakva reenica (radi pojacanja) moe se ponoviti cijela, ili, pak, biti vezana za drugu iste vrste, pri emu se moe ispustiti, ispred druge recenice ono lo, odn. ~, kao to, je, npr.: .! l~_:._~.J (lo) j ~T C:Jh.':'ili: tJl (~)~)j ~L = Kak~ je njihova majka skromna i (kako je) milostiva! ' Od 'glagoia sa dva akuzativna objekta (kao Sto su~, LS i sl.) moe se obrazovati i glagol uenja (~\, ~\). Ovi e u reenici a) ili zadrati oba objekta u akuzativu, ili e, pak, b) prvi njihov objekt doi u genitiv iza prijedloga J . Tako emo, npr., od reenice:
reenicu uenja: a)

\~L ~ ~~~ - obrazovati = ! \~,-0~ ;.JiJ~~J(,1I. b) ! \~,-0~~ ~~llo =

Kako samo krtac smatra dareljivost rasipnou! Prijedlog ~ moe se ispustiti iza glagola uenja kada doe ispred 01 ili jI i slijedece infinitivne recenice (~)~ ~\), koja se moe zamijeniti infinitivom (~:.L,.;Jf).Evo primjera za 'takvo isputanje: 8J~ :.:JIJ 01~~l

= Kako

nas raduje da e ti biti na vodi! -!

~;jc;. ,./ .~ ~::.bl ~

.J -",.,

J-j

0rl =

,.,

Kako je tebi lahko to ivi sa svojom porodicom!

549

D - POMONI GLAGOLI
(verba auxiliaria)

56

S obzirom na znaenje i ulogu u reenici svi se glagoli mogu podijeliti na potpune JwVi) i nepotpune (ta.;UrJwli), odn. pomone (Jw'li ;:.u.L..-:JD. Potpuni glagoli mogu sa svojim subjektom obrazovati (kao njegov predikat) jednu reenicu cjelovitu po svome smislu. Pomoni, pak, glagoli ne mogu sami tvoriti takvu smisaonu reenicu. Oni naime, slue kao spona koja spaja subjekt neke reenice sa njenim predikatom.

(r.~

Pomocne glagole u arapskom moemo, s obzirom na njihova znaenja, razvrstati u etiri skupine, koje emo sada odvojeno razmotriti.

1- Pocetni (inhoetivni) glagoli - ;)~Jwr

~

57

To su glagoli koji oznaavaju poetak neke aktivnosti, procesa, i sl. U tome znaenju oni se upotrebljavaju samo u perfektu (~wi), dok se u drugim svojim znaenjima javljaju i u drugim oblicima. Predikativni glagol iza glagola poinjanja stoji uvijek u odreenom nainu imperfekta (t.J.t:JitJWi), a taj ne moe doi ispred inhoativnog glagola. ~1 :.G-l = Enis je ponovo poeo Tako emo,npr., rei: _..l,:~ ::.,.. :.:..> ;J::~ uiti svoju lekciju. - Takvi su, pak, inhoativni glagoli, npr.: :.G-l , j:Jl , Gl , 1~ , ~ , ~..J, , ~~ , rLj , ~ , Svi oni znae: (ot, za)poeti, nekim manjim razlikama ti uestalosti svoje upotrebe.

t.)- , )-~ ,

J.+L. .

rr - Glagoli

iminencije -

~/;:lTJwr

~8' , y~

To su glagoli koji oznaavajumogunost da se nedavno ostvarilo ili da e se uskoro ostvariti ono to je reeno predikativnim glagolom ispred koga moe, ali ne uvijek, doi veznik 01 . U takve glagole spadaju:

, ~~1

(i

Jf#:' te izuzetno: ~1 i J",1>.

56) Pod tim naslovom dat je vrlo kratak pogled na njihovu sin taksu kod Sikiria, itd., op. cit., II, str. 70-73. 57) O tim glagolima, kao i o slijedee dvije grupe vidjeti: 'A. Hasan, op. cit., I, str. 557-569, u tri odjeljka: Cc".) Jwj , O';.;.J\ JW1, ~~llJ\ Jwj).

550

Glagol ~lS'dolazi u svim licima perfekta ili imperfekta, pa se kae, npr.: ...,..s(,S~.Ji')~,:"t (\): ~ ::'t) ::,~ :LJ..:Ji'~~ = Skoro da e uenjaci otkriti tajne planeta . ..\.;d ,?:,.;.Jf~ (::';:' od velikog st;aha. palo u bunar. Sa glagolima ~lS' i y'.J bolje je da se ne upotrijebi veznik, dok je kod ~~t obratno, tj. obino iza njega doe ::'t, kao, npr.: 'k'o' ~ ::';):JI ~~t = Skoro da e pasti kia (a isto znai: ~ ::'t :U,..ifftl ). -

2~ (~::'t)~~;'

::'t) ~;:,

= Umalo da nismo umrli arry~ = Dijete zamalo da nije

(;'JS

y~

moe se upotrijebiti imperfekt iliparticip aktivni, kao, npr.: = Skoro da e mjesec zai. ;..s-~ ~ I~ ::'t ::,~ .; ~t = Vi skoro da uspijete u svome nastojanju. " ,

I kod ~~t

::'t~

~ ;.

Glagol ~~t, ~;.; ::'t(~~t

~~
__ /'" cl __ C

s imenicom ispred sebe, moe ostati nepromijenjen (u

ovom obliku) ili se s njom slagati u rodu i broju, kao, npr.: ~~t ~(,~.Ji'~
01
__

~0-radosti.

) = Ta ena zamalo da se nije utopila. (\3'2.~t) ~~t 01:'. _-Ji o __ ::: Te dvije sirotice skoro da nisu zaplakale . .:..L;. JI ~I JL......WI
". .-0 __ Jl" __ c '" 0.-

I;:~ ~ ::'t (I.,b~t) = Skoro da

su se i djeaci zamorili od pjeaenja.

~)Ji~ 0~::,t (~~t)

~~t ~(:';li = Zamalo da djevojkenisu poletjele od

Nekad i glagol ~I) (= htjeti) moe imati znaenje iminencije, kao to je u

::'t ~; primjeru: J;o ~~

\~\~ ~
,

L;~j = Naisli su u njemu na zid koji skoro

da se nije sruio. (Q., 18, 77). Glagol :.:...)(= ostati) u obliku za nijekanje prolosti, tj. :.:...)1.: ili ~ ~, i to u svim licima jednine, dvojine i mnoine, dobije znaenje da se ono reeno predikatnim glagolom iza njega (u konjunktivu iza uskoro stvarno dogodilo, kako se vidi iz primjera: ...:..~'..WJ~ ~'.G ::'1 :.:u~ ~ :.:...)1.:

::,n

= Uskoro poslije toga otla je ona u

kolu.

~,.GJr~~:L.o

~:n::,t :.:;t;..s

= Uskoro smo se sreli sa svojim prijateljem u parku. TII - Glagoli nade - "G:-)lJW1
To su glagoli koji izraavaju nadu, oekivanje, mogunost, pa i strahovanje zbog neega, to se navodi u predikatu iza njih.. Najpoznatiji su: ~'0/-' iJfftl. Upotrebljavaju se obino u 3. licu jednine perfekta u mukom rodu, i to

551

s veznikom 01 iza njih, ali i bez njega, kao, npr.: Moda e potrajati lijepo vrijeme. :.:J1~)8 0~ 01 (onako) kako ti eli.

rJ~~~~

iS;; = Moda e biti

Rije ~ nekad dobije spojenu linu zamjenicu iza sebe, pa se tada smatra esticom (a po nekim i pomonim glagolom, kao 0lS, i sl.), npr.: o. 1..l- L;JJ.r. ~L.>-= Moda enas on sutra posjetiti.
r:: '"
"JI

J '"

JI

,..,

Nekada ~ moe biti promjenjljiv glagol (u perfektu). Tada u 1. i 2. licu (sg., du., pl.) moe imati kao srednji vokal "i", npr.:, \ '. ~_ ~,~ ~ i dr., ali je bolje upotrebljavati oblike s vokalom "a" (- ~' -;itd.), , ~ J)1 01~~~-'~L.= ta bih mogao rei na to? npr.: ~::U~ ,
.

Dakle, ~ moe ostati uvijek u ovom obliku ili se slagati s imenicom ispred sebe u roku i broju, kako je u primjerima: ~ 01 (~) ~ Sl '-;-d) :; ~ Moda e naa sestra uskoro ozdraviti. IJ}~ 0\ (\~ ) ~ ~j~j .~ J~ = Njegovi e drugovi moda otputovati u Libiju,

N - Glagoli postojanja (egzistencije) - (~\;-lj '08') 58

Glagol 0\5' "(= biti) i njemu po znaenju slini, oznaavajui postojanje, kao pomocni glagoli, u reenici mogu sluiti kao spona (kupola) izmeu njenog subjekta i predikata. Meutim, oni, pored toga, mogu ukazivati na neko odreeno vrijeme (kao, npr.: ~1 , ~1 , ;":'1); trajanje ( Ji) ili nastajanje i pretvaranje Ceo , ~T , J~\) i dr. '

C;' , r\~,

Kada ovi glagolislue kao spona za povezivanje subjekta s njegovim predikatom, onda se uz njih upotrebljava imenska reenica, iji je subjekt 0lS = (~'/ \) u nominativu, a predikat (.:..;.JI) u akuzativu, npr.: ~;. Njegovo je otac bio bolestan. '

~;1
'

Njihov predikat moe biti i cijela glagolska reenica, npr.: t~ i~J) 4.Q = Halid je itao svake noi prije spavanja.

J.5'

:.uG.- 0lS

, Kad~ je glagol 0\5' potpun (:1.5), tj. ima samostalno znaenje postojanja, i \ , , ;" sL, pa nema svog predikata, onda on sam bude predikat, npr.: ~ 0LSd JW~~ ~ ~~\5'J ~ 0L.)T r-=.JJ = U davno doba bio (zivio) neki kralj: il imao jekcerku izvanredne ljepote, Kao pomoni glagol, pak, 0lS moe oznaavati da je njegov .predikat samo neko privremeno svojstvo (ili stanje) subjekta, kao, npr.:
58) Te glagole (s prethodne tri grupe) obrauje kratko Caspari, itd., op. cit., II, str. 99-109, & 41-42. 'A. Hasan (kako je navedeno - bilj. 24), govori o njima u: op. cit., I, str. 495-536.

552

)';JI~1 ~ ~~)::--: 6.1 :":"';\5' = Njegova sestra bila je radosna toga dana. Meutim, nekad 0\5' oznaava da sadraj (svojstvo, i dr.) stalno pripada subjektu, npr.: ~~:~ JS' ~ 2u\ 0\5' = Bog je svemogu ....(Q,. 33,2).
I neki po znaenju potpun glagol moe postati nepotpun, naime, kada dobije znaenje: "postati", npr.. \~ 1., ~Ur \:.G, j..:S =mladi postao je iskusnim lijenikom. . , ,

<..

Predikat pomonih glagola, naroito kada se on eli istai, moe stajati ispred svoga subjekta, npr.: ?}Jr~ (1~tk. 0\5') = Naa je obaveza bila da pomognemo vjernicima. (Q:, 30, 47). Predikat moe doi ispred subjekta i kada su pred glagolom odrene estice:;J ili:J, npr.: ~~;..\ spavao. ~)~ vas budu upitali. Kada je ispred pomonog glagola negativna partikula 01 ili veznik lo (tzv. :;..: -'~~ lo = "ma" za trajanje), onda predikat mora stajati iza toga glagola, npr.: 011 ~ ~..L.o 01 = Njegov prijatelj Omer jo uvijek (ili stalno) je odsutan. ~\J ~ dok on sam bude stajao. \) ~

4 I)\) :J ~c.: = Neprestano ete utjeti, ma ta

JY. ;J wG

= Njegov je mali brat jo uvijek

~ ri~G~

Je

~L

J~ = Ja u stajati ovdje (sve)

Kako je istaknuto, neki od ovih glagola, po svome.prvobitnom znaenju, ukazuju na odreeno doba dana, i to: jutro (~\, \~), prijepodne (~\); predvecerje: C... cijeli dan (J1) i no (:.=.,G). Oni tada imaju .....\); veer (~l); odgovarajua znaenja, kao, npr.: osvanuti, omrknuti, prenoiti i sl.
.

Meutim, ovi glagoli (kao i neki drugi od pomonih glagola ove vrste) nekad jednostavno (tj. ne ukazujui na to posebno doba) oznaavaju postojanje (egzistenciju, u znaenju: biti i sl.), te nastajanje, pretvaranje u neto, i slino tome. Naroito je to sluaj s glagolom ~G, (= postati i sl.), te njemu slinim poznaenju i upotrebi, a to su:JoT, ~~ , ~G-, (i J~I)

eC 'e-~,~~~, ~~,\~ i '.w .

JW

Ostali pomoni glagoli ove vrste su: ~ ' pa ~, a zatim: Jlj i njemu slini (J\j :,:,,\y..n, naime: ,~-? (i Sl), ~I, od kojih se veina

C;'

r\~, ~

'

ovdje upotrebljava s nekom negacijom <' L. , ~ , ;J).

'

Mnoge od ovih, kako e se vidjeti iz primjera za njih, na na jezik prevodimo naim odgovarajuim prilozima (slino kao kod j\S i njemu srodnih glagola iminencije).

553

Evo sada primjera zaglagole svih navedenih grupa, kada su oni upotrijebljeni kao pomoni glagoli, drei se pri tom gornjega poretka.

~t

: .~~ ~t ::.,.. L..)Li :.:Jt~

= Uskoro
~L...sr~t

e se ti pokajati zbog

toga, :C.t1)l50t ~~~J,~t

Ljudi su postali

prijateljima, nakon to su bili neprijatelji.

~t:

G~ ~ 'I~~ ~~~
"

<GI:' ~.}

\~

J.:~~ ~r

~t~: ~~ 'Jr::lli = Ta je pjevaica postala

..

= Seid je mnogo

radio u svome vrtu. vro

_'_ ~\~: L.~r~(\:JT~ ~\~ ~WrCC = Putnik

dana: "

popularna u naoj zemlji.

je jahao kroz pustinju vie

;"':t: ~).} -'- J1:

;elu. vie nam postaju poznate.

~r = Taj je stranac proveo zimu u naem )St ;s-t LJ i:~ ~ ~G.:JI~C:"t = Tajne svemira sve vie i
~G ~)Jr~~ ' je uio za ispit cijeli dan.
JI". '" -"".. :; .

!~~~
~)l. j CO
/" .JI "" __ JI

J..,o1 ?~!~
u~
;; __ -" "" ,li

r-:-\.j jJi, :y.l c? W = Poto je izaao njegov otac,

__ .:;:;,.. JI

~::~ ~ J1 = Omer

nastavi Kasim razgovarati sa svojim drugovima. Kad je uo te rijei, lice mu je pocrvenjelo (postalo crveno) od srdbe, -,- ~~: ~lS ~L. ~~

~0:-

~~ ::p.j J.1 ~~~

~C ~

~r t;'~ ~::~ r~:.:'A~= Cio

sat je djeak

-.i~:
,

ekao povratak svoga oca iz biblioteke. ! ~W .}::..u ;~~ J:.-.:,<JT ~'J = Neka ti lijenost ne postane obiaj em u 'ivotu! "

Osim navedenih glagola uz ).::." u znaenju: postati i sl., i glagol 0lS moe nekad imati to znaenje, npr.: \~L.~ 0L.<J ~~~\ = Drvo je sagorjelo, pa je postalo pepeo (pa se pretvorilo u pepeo). - Evo sad ostalih glagola ove grupe sa ~G,.

_j,T:
,

L.~~

~~

~~~WT~
' '
..L.:~ y
...

= S godinama

snani mladi

postane oronulim starcem.

-~G:-:~ ::OL.) :':"~L;..t: (ili: ~ ~L.)

'pismom?
_)L;...: La:;..
JI ... .~ //

... ) = ta je bilo (se desilo) s tvojim

J.5'
JI

~'-! )~
oj
4 j.

JI...

o .... -&

= Svaka

nova haljina noenjem se

pohaba (postane pohabana).

J~ (J~~): ~" <J~?~~k;lf

554

= Pamuk se u tvornici pretvori

u tkaninu.

\~

~\;...

i~ ~~~\

= Krenjak

se paljenjem

-' c'~:~
-=- ~~:
~ ...-0 t:: ,

pretvara

u kre.

~L:. ~

G~

l.~

cijenjenkod
!~

mis zbog njegovog

Li~l. = Na je direktor postao lijepog ophoenja sa svima nama.

budi (opet) nemaran

cC

C~(.U
o ~ ....0 . , o .. ~

~ \~+2;:'c:)'J = Ne
JI..::il .::il .. Jl

poslije pa se

ovog velikog uspjeha!

~J\:

~r
~

u..u}j
o JI.

.:>~'--! ~

~\

~ponovo) razboljela,

'

"

Djevojica se prehladila, . u paru.

_ ~~:

JI.

.....

\)~ ~WT.:> ~

. JI. JI. ,

JI. .... 1J,;

..

= Na

vrucini voda se pretvara

Nekad emo ~G:.sa slijedeim imperfektom prevesti prilogom: opet, ponovo i sl., npr.: ~I;,J ~ }Wr~~= Putnik ponovo poe prema planini. ' " Zanijekano ~~

~~~
glagol bolesnik

= On
~;,

(~~

prevest (kao
"

emo nekada

sa: ne ..... vie, npr.: ~~':1 ; oznaava ti i

vie ne osjeca hladnoce. neega

...

Ponavljanjem npr.:

\~~;.Jr

e:;-~'
.-'

~; ~I~
'

~~I , ~G:.) moe nekada

"

-'\~: ~ ~ ;.} ;4 :':"~:.J;.I~W ~N

nepaljiv li svome poslu? mukaraca suparnice u mnogim

je opet progledao.

--

".-

W:...:J\ ~ =
Ne razumijem

Poslije operacije zato si postao ene su postale

-'-iJ: ~0. . ::;,\ ~ I_ ~S-~ ~L;.~~\;:L.-:rr~W =

njihovim

poslovima.

Kako smo vidjeli, i neki drugi glagoli, osim onih iza ).:0, imali su ~1jihovo znaenje. Tako isto i neki drugi, kao ~~, u primjeru: ~ ~Ll5'

yG::, ~~

= Te su

njegove rijei postale poslovine. trajanje i sL, kao pomocne glagole,

Glagole koji prvobitno oznaavaju razliito emo prevoditi na na jezik.

Tako glagol ~ (= ostati), s negativnom partikulom L:. u perfektu, a za njim drugi glagol u imperfektu indikativa, oznaava da se ono oznaeno tim glagolom vie ne ponavlja (slino kao kod glagola ~~), npr.:
j

.,Jti <G~

;.}

-:J)r ~~ ~ ~

~;; ~L:. = Njegov

otac od tog vremena

ilije sjedao na 'svoje uobiajeno

mjesto.'

Glagol :\~ (= trajati), kao pomocni glagol, upotrebljava se u perfektu sa \ -, ' esticom L:. (tzv. ;;..: ~:un.:.) ispred sebe, a mi to prevodimo s veznikom "dok" i odgovarajucim oblikom glagola biti, npr.: ~;

r\~L:.:- ~~rr~

c~;J =

Nije

555

izlazio iz kuce (sve) dok je bio bolestan. ~ otii onamo dok budem iv.

::....:~c.ilG ~l ~~1:rr = Neu

O glagolu ~ (= ostati) govorilo se u vezi s glagolima iminencije. Kao ~ pomoni glagol ovdje oznaava trajnost, kao, npr.: ~ .r:!j}J (itS" ~ ~ = Hamid je bio (ostao kao) vezirov sekretar nekoliko' godi~a.' , 'Clagoli J\j (= prestati) i njemu slini (tj. J\j

~1;"1}:C;', ~~

(i U1 ), ::..ili~

-'- JG: Y.J4Jril~~1 ~ ~~C ~?JljL. = Policajac

(sve) dok nije stigao bjegunca.

kao pomocni, upotrebljavaju se s odrenim ponajvise priloki: neprestano, stalno, jo uvijek i sl. Upotrebljavaju se: sa C. uz perfekt, sa~ uz imperfekt i sa;J uz apokopatus, kako e se pokazati u slijedeim primjerima za njih: je neprestano trao

Njegov otac ga je stalno opominjao, ali je on odbijao da ga poslua.

~I;,~ ~ 01Jl ~~~~ ~.li)~LJt0'~j = Obeala je da e ponavljati svoju lekciju (sve) dok je ne naui napamet. .

01~1 ~:-<J ~~ i ~~ ~;1 J~ ~ =

_ et:

.:>l5:.:J! ~

;;sr J>-L.. ~l ~
..:. (Ut) ~~:
C.JWI ~

Istom mjestu,

8L.- ~ 1.. -;rr~

'

;c.
,

= Pleme je jo uvijek stanovalo na

emo ii dok ne

~ ~

c;;,~= Neprekidno

stignemo do morske obale .

:. :. ~L.~' a 2;.Ji' 0l ~ \)u bolesnica jo uvijek spava ti svojoj sobi. '

4-:J) ~~G

Rekoe mi da

~\:

~ ~ i-;:', 1r~)T::U~ ~c.0 ~I ';~~~ \~W s tim prevrtljivini covjekom? ' Mjesto negacije kao, npr.:
~ ~ I~Li~
":l

~\~'.i.5~. ',;~":l ~ = Ona ne prestaje da (neprestano) spominje svoga sina odsutnog u inozemstvu. '.: L ~ ~L.Go.~0~1 L. = Direktor jo uvijek radi u svojoj , kancelariji.' ,

~Wi'-+:

= Zato

se stalno (ili: jo uvijek) drui

uz ovakve glagole moe se upotrijebiti i glagol ~

svome uenju.

c;i ::..:J ~1 ;J:; ~

= Mi znamo

da si ti uvijek marljiv u

Inae, i ~ (= nije, i sl.),po svojojsintaksikojkonstrukciji, moe se upotrijebiti kao JtS", tj.imati subjekt u nominativu, a predikat u akuzativu. Ispred predikativa, meutim, moe doi prijedlog y, ne mijenjajui rrtu znaenje, Iz morfologije je poznato da ~ ima samo oblike perfekta, ali po znaenju odgovara negativnom prezentu naeg glagola "biti" (ili jednostavnoj negaciji),

556

Evo primjer kad je ~ vlasnik tih njiva.

pomocni glagol: (t..J.Ji'

,

o~

~
,

i.:i;t ~W~
~

ivot nije vjeanna ovome svijetu. J~

d..G ~~

t.:il = J~ nisam

G ovom gIagolugovorit e se jo kod nijenih reenica.

TEMPORALNE

I MODALNE VRIJEDNOSTI GLAGOLA

59

Prethodne napomene
Na osnovu rezultata semitistike, moglo se zakljuiti da je u prasemitskom jeziku postojao samo jedan glagolski vid (aspekt) i to nesvrseni, kojim se izraavao neki proces, bez obzira na vrijeme u kojem se on odvijao i na to koliko je on trajao. Izgleda da se tek u relativno novije vrijeme pojavio u upotrebi jedan novi verbalni aspekt, kojije ukazivao i na trajanje, te postao svrenim vidom.
f

I u klasinom arapskom jeziku nalazimo ostatke stanja u kome se ne razlikuju ta dva glagolska vida. U njemu, kao u ostalim semitskim jezicima, nije prvobitno izraavan vremenski trenutak u kome se lokalizira neki proces, s obzirom na moment u koji se stavlja govorno lice. Pri tome se oznaavao samo stepen ostvarenja toga procesa u vremenu. Ipak, i pored tragova takvoga stanja u njemu, arapski je jezik u veini sluajeva s vremenom uspio precizirati moment u kome se odvija neka aktivnost. To je postigao na razne naine, bilo posebnom upotrebom "perfekta" (~Wl) da izrazi prolost, bilo "imperfekta" (t/~~i) da oznai sadanjost ili budunost. To je vrio ili samim tim glagolskim oblicima ili je glagolsko vrijeme bilo odreivano samim kontekstom, upotrebom odgovarajuih vremenskih priloga, nekog pomonog glagola (kao 0\5') ili, pak, lokalizacijom toga vremena pomou prvog glagola u reenici, ime bi tako bili.lokalizirani i svi ostali glagoli u njoj pod njegovim utjecajem. Sada emo pojedinano razmotriti upotrebu najprije perfekta; a zatim imperfekta (u svim njegovim nainima: odreenom, zavisnom, skraenom, zapovjednom i pojacanom) u vezi s njihovom lokalizacijom u vremenu, te sa drugim pitanjima njihovih sintaksikih osobitosti.

59) Vidjeti li vezi s tim: Blachere, itd., op.cit., str. 245-256, & 146-172 (pod naslovom: Le verbe ... Valeurs temporelles et modales).

557

VRIJEDNOSTI PERFEKTA - (~W\)

U principu "perfekt" izraava proces (stanje ili aktivnost) ostvarene u neodreenoj prolosti. Na na se jezik prevodi, ve prema sluaju, nekim naim prolim vremenom: perfektom, aoristom, pluskvamperfektom. Meutim, u odreenim sluajevima, prevest emo ga naim prezentom, futurom ili kondicionalom (naroito u pogodbenim reenicama odreene vrste).

L- Apsolutne vrijednosti perfekta

1) Kada se perfekt upotrijebi sam, on obino izraava proces zavren u prolosti. U tom sluaju, ve prema smislu, na na jezik moemo ga prevesti perfektom, aoristom (ili historijskim prezentom), Aorist (ili historijski prezent) upotrijebit emo u ivom pripovijedanju proslih dogaaja koji su se brzo nizali jedan za drugim, kao to je u slijedeem primjeru: o " ..l:>-I~ W :: ~ ~'-: u.;b.; ~b ~.G ~..G Ji ~L>-L. y- ~~~ = Jednog dana
Jl""" :." ..oj, "JI

ofJ.

o,... ..........

",,':;'-jl

JI

o;'

".JI

'"

~o

pozvao me Halid u svoj hotel, pa odoh tamo, te pokucah na vrata njegove sobe, pa ih niko ne otvori. Inae, obino emo upotrijebiti na perfekt, npr.
: ! ~~)
J.....:

~~:.J; lo \:, ~~I = Zapamti ono na to sam te upozorio i to

sam ti savjetovao! ~ ~'~ ~u ~ ~j L5~ :,p\>,-:_) L,= Nedavno me sreo jedan moj drug, pa sam se tome mnogo obradovao. 2) Kod glagola koji izraavaju volju ili elju, neko uvstvo ili neki osjet, te konstataciju, onda perfekt oznaava ili radnju aktivnosti koja se odigrala u prolosti. Takav "perfekt" moemo nekad prevesti i naim prezentom

Prodao sam (prodajem) ti ovaj sat po najnioj cijeni. ~ jl:.. Zar nisi znao (ne zna) da je on ve otputovao?

07 0~)= Htio sam (hocu, htio bih) da piem svome bol~snom' bratu. ! \~7::..u~ ~\1 :JJr~:0. ~.7= Kumim te Bogom, nemoj to nikad uiniti! 0WYr ~)-! ~UT o..u. ~ ~:: =
(pa i kondicionalom), npr.:

.Jo-=;Jr ...,;-7Ji ~7

~ ;jf~

d=

3) Perfekt moe obiljeavati neku utvrenu injenicu, Otuda on slui u mudrim izrekama, poslovica ma i sL, oznaavajui neto to se moe desiti
558

u blo koje vrijeme. To bi onda bio tzv. gnomski perfekt. Mi ga esto prevodimo naom "nepravom sadasnjosti", kao, npr., u poslovici: ? :;. y ~J ~ .. ~,. ~ kojoj odgovara naa: Ko drugome jamu kopa, sam u nju pada. ~;.:.;:,.
.... "

~ ..

~
....

08' JC ~TJl = Zaista uzvieni Bog sve zna. ...

pr~j):;'~VTJr~L.J..:JI ~\
Zemlja lopta stog oblika.
,

Uenjaci su se sloili (se slau) da je

4) U optativnoj reenici perfekt izraava a) elju ili b) kletvu. Mi emo mjesto njega upotrijebiti tada: a) particip aktivni ili imperativ, ili b) (negiran) particip aktivni ili prohibitiv, npr.: a) ! )j';-Jr)

= Sauvao

te (Neka te sauva) Bog u zdravlju i veselju!

,.} 2uT~ ! \~r 2uT~~')I= Ne

~r

smilovao mu se bog nikada! - ili: Neka mu se Bog nikad ne smiluje! Nekada ovakav izraz moe, ve prema namjeri onog koji ga upotrijebi, imati negativan ili pozitivan smisao (kao i u nem jeziku). Tako, npr., kada s , se kae: ! .Jl\ ~ = Bog ga ubio! - moe oznacavati kletvu, ili pak, uz neku dopunu iza toga, moe znaiti: odobravanje, zadovoljstvo, divljenje i sl., npr.: ! /~ j:o :~ = Bog ga ubio, kako samo vjeto radi!

5) Perfektom se moe naznaiti da neko sebe vrsto obavezuje da ni u kom sluaju nee neto izvriti. Arapski perfekt se tada upotrijebi s nijenom esticom 'Y,a mi emo ga prevesti negativim futurom (pojaanim eventualno prilozima: nikako, nipoto i sl.). Evo primjera za ovu upotrebu perfekta: ~ smiri.

,'Ja":' ~ j~~' ';1;')1 = Neu JCcJr\:.G ~r:,lJ G L.Ji'Y = Ovdje

progovoriti ni slova dok se ne (nipoto) nee mo ostati, makar

nam se i svidjelo ovo mjesto.

II - Uvjetovane vrijednosti perfekta

Vremenski na neki nain lokaliziran, perfekt dobija razne vrijednosti: Ipak, on pri tom uva svoju pravu vrijednost, te oznaava realiziranu akciju, koja se izvrila prije neke druge, stavljene u prolost, sadanjost ili buducnost. 1) Ve prema namjeri govornika, moemo ga tada prevesti: perfektom, prezentom ili futurom egzaktnim, kao u primjeru: ~ ::.u~ J~ 01 ~ ~)ji = Zar emo ga koristi, poto (nakon to) je on to rekao (oo. rekne, bude rekao)? - Iza prolog vremena u prethodnoj recenici, perfekt u iduoj prevest emo nekim prolim vremenom: ~ ~..iS ~ I~~ ~~lsJ.A> = Jeste li ga kaznili, kad vas je tako (bio) osramotio?
'" o~ ............
ji ji

)lo

...

:-"

...

559

2) estica:.J

isped perfekta

u glavnoj reenici daje mu samo vrijednost

'"

prole radnje, npr.:

.G)l.j '0~)
"'".

Ji G~~ ..;.;. L.L~t 'ilij = A ..

"" '"

poslali

smo

Musaa s naim znakovima U vezi s kontekstom, npr.:

Faraonu

i njegovim

glavarima ..... (Q., 43, 45). ukazuje na blisku prolost, ti odgovorih da te

~~'.LJr ~l

~cr \' Jt ::'1 ~~ ;..r..J

ova estica s perfektom

Ve (Upravo)

neu pratiti do kole.

estica :.J, i u zavisnoj reenici, iza glavne, a u kojoj je takoer perfekt,

i to ispred glagola (u perfektu) koji znai konstataciju ili misljenje, daje perfektu toga glagola znaenje pluskvamperfekta, tj. oznaava da se ta radnja odigrala prije one u. glavnoj reenici, kao to je u primjeru:

~ - :~ lr~ ~;.-

:J 4Jt 09 ~(J\
~.;

~l ~~I~j ~~ = Poe

za njom do vrata, pa stoji: :J), on reenici, npr.:

vidje da je ona ve (bila) izala iz kue, U zavisnoj vremenskoj reenici, u kojoj ispred perfekta dobije vrijednost pluskvamperfekta, iza perfekta u glavnoj !_ ..,:;

?>~/G :l:~

'.0) ~

~.~

~~

Obiao je svoga prijatelja

Omera, kada mu je prijatelj (ve) bio bolestan

ne ba tako kratko vrijeme.

3) Znaenje pluskvamperfe~ta dobije perfekt i u: a) odnosnoj reenici ili b) u vremenskoj reenici (s W i slinim veznikom), i to kada u njenoj glavnoj reenici stoji takoer perfekt. Perfekt iza LJ' oznaava radnju zavrenu poela neka druga radnja u prolosti, npr.: upravo u trenutku kada je

je putnik (bio) doao do rijeke (ili: Doavi do rijeke, putnik sjede), sjeo je da se odmori. Primjer za odnosnu je Hasan obavijestio recenicu:

~C"::'iU ~

~r ~l~Wr~~ LJ = Poto

~.W ~ ~

l; ~~t~

~t

= Zitim

svoga oca, o onome to je (bio) uo u gradu.

~0--

Perfekt moe dobiti znaenje pluskvamperfekta, ako ispred njega doe pomocni glagol '08'(= bio je). Tada se moe upotrijebiti i estica '..G, koja se (:.lJ) G;J '0\5" stavi ispred ili iza oblika tog pomonog glagola.

4.>-;''r, G~
njegovom

= Na

-:ss- ~~ ~

otac je (ve) bio poslao nekog ovjeka da nas s puta.~)~ ~ ~r'0\S

('..G) ~~

obavijestio

povratku

smo doli kod '~jega~ bilo se (ve) skupilo naih prijatelja u njegovoj kud.

Gli~t ::,.. ~

= Kada

G~\~l
mnogo

4)Da bi se izrazilo znaenje futura drugog (ili egzaktnog), tj. radnja u buducnosti, a koja se izvrila prije neke druge buduce radnje, onda se pred a ti perfekt stavi "odreeni" oblik imperfekta glagola '0LS u indikativu,

560

zavisnoj reenici (sa Jt i sl.) njegov konjunktiv. Iza toga moe stajati i estica O~, kao, npr.: CO:.;.,.~ (~) ;, J.h ~ Ji ~;:.LJ~ 4:- = Kada doemo da ga pozovemo u lov, bit e (desit e se da Je) 'on (ve) otiao prije nas. Nekada taj sloeni izraz oznaava nesigurnu tvrdnju ili nagaanje zasnovano na izvjesnoj vjerojatnosti, kao, npr.:

~( Irr~ ~ \::\ ~t~ ('..G) J~ Jt ~GJT~~t

= Djevojka je poricala

da e biti (tor-da je ona ita vidjela u toj mranoj noi. 5) U nekim zavisno-sloenim reenicama (pogodbenim, dopusnim - o emu e se kasnije posebno govoriti), perfekt izraava mogunost ili vjerojatnost.U naem jeziku prevodimo ga tada prezentom ili kondicionalom. Evo po jedan primjer za spomenute dvije vrste reenica s upotrebom perfekta u njima: Pogodbena: ~ :UO~t ispuni, a kada zaprijeti, oprosti. '

\~r, ~) ~) \~~ ~):J\ = Plemenit ovjek kada obea,

=
-'

Dopusna: 0~iT ~ ~L. ~1.\S (~::"~/l:~'.\ )~l se prpremao cijeli mjesec, ne bi proao na tom ispitu.

Zaista, ti kad bi

VRIJEDNOSTIIMPERFEKTA

- (t!L.a-<J\)

.;.

y.

o .....

U principu, imperfekt oznaava proces (stanje ili radnju) koji je u toku svoga ostvarivanja ili koji se ponavlja u neodreenom vremenu. U naem jeziku; ve prema sluaju, prevodit emo ga naim prezentom, pa futurom, te imperfektom (ili ee mj. njega: perfektom trajnih glagola), a ponekad e se prevesti i participom prezenta (naravno, od trajnih glagola, od kojih se on jedino i izvodi).

A - Indikativ irnperfekta - (U;oJl UL.a-<J\)

)10",

y.

0)1

....)1

o .....

I - Apsolutne vrijednosti "odredenog" naina

Kada sam kontekst ne ukazuje na odreeno vrijeme, "odreeni" nain imperfekta moe oznaavati:

(l;~t;c;J\)

1) radnju koja se obavlja u trenutku govora (prava sadanjost); 2~ konstataciju o dogaaju i sl., koji traje ili se ponavlja (neprava

36 - GRAMATIKA

ARAPSKOG JEZIKA

561

sadanjost), Ovo posljednje znaenje ima imperfekt esto u poslovicama sl., a takoer i kada pred njim stoji odrena estica ':1 , Evo primjera: 1) Prava sadanjost:

~L ~ rp \~L.= ta to ita, Samire? 0\:' ~1I..};;}.....j')..} ~Y\ ~ L. = Otac ne sjedi u svojoj sobi, nego je on ~ vrtu. ~-<lT\:G. ': ~ ~ ~ ~i':1 = Ne razumijem nita od onoga to
govori ovaj stranac. 2) Neprava sadanjost ') : ~'..J ~\~\

I dobar konj ponekad

posrne.

~~\

r~':1

= Dareljiv ovjek ne cijeni krtoga.

II- Uvjetovane vrijednosti indikativa imperfekta

Iako su ove uvjetovane vrijednosti mnogobrojne, one ustvari predstavljaju samo odreene nijanse znaenja doda te mu kontekstom, prema njegovim prvobitnim dvjema apsolutnim vrijednostima navedenim u prvom odjeljku.

1) Lokalizacja "odreenog" na ana u buducnosti

Da bi se oznaila upotreba "imperfekta" za budunost, uzet e se u reenici neki prilog ili priloka oznaka koja ukazuje na nju; ispred njega e se upotrijebiti estica J~:'" (skracena u: ~) ili negativna estica ':1 . Da se radi o buduem vremenu, nekada se moe zakljuiti i iz same govorne situacije. Evo primjera za te razne slucajeve: /~
..I

1\ 15,-

{,JI.1JL \~
J.

>j~

Moj otac e otputovati

l.s-}~
j.:

(ili: putuje) sutra avionom u Egipat./r.)wI uj ~/.G-L:~

::! 1'.0 = Idue sedmice poet emo (poinjemo) s izvravanjern ~

t.;,:.}/r ..}

1,.,>'

. .....Ji

svoga plana. ~

dogodilo na putovanju.

~8-~ ~L.; 0G-

~i

~+ ~;
> ~;

J~~

= Ispriat u ti ta mi se = Vjerujem da e ga

nai kako sjedi ispred svog duana. ~

~i~ L;~~\

Gi: ~

~\) LJ J\j

~Wi

= Ree nam jedan od njih: "Ja u vas obavijestiti

o onome to smo

vidjeli u toj umi". Ovakva lokalizacija "imperfekta" nekada je popraena sekundarnim, esto nejasnim, nijansama znaenja, pa on tada moe, pored budunosti, oznaavati i: a) mogunost
~ !JG> \~l>/

da e se neto ostvariti ili nee

".,........ ",..

li

""

.. .i::-

...

l'

..::-.:.s Li) .;.U.i5' J~

"j

Jl

l'

.. /'

o;'

= Kako

budunosti,

kao, npr.:

moe tako rei, kada sam ja

562

ondje bio prisutan? urnrijeti.

~J~

L5..JT:;Jr; = On (tj. Bog) je ivi, koji ne moe

' -

b) "Imperfekt" moe tada imati pojam: ubleetie naredbe, odn. zabrane, ~~ : ZI:J:..:J1J = Ree mu (njegova) majka: kao, npr.: 1 ~WJrdJ)f~)L:J~ "Nee se vie druiti s tim nevalja1cima!" c) Indikativ imperfekta moe posluiti za izrazavanje elje tj. imati optativnu vrijednost, kao i perfekt, koji se u toj funkciji, izgleda vie upotrebljavao u klasinom periodu jezika, dok u ivim dijelektima za to prevladava upotreba imperfekta, pa e se, npr., rei (mj. ~~) ovako: ! 2ilT~~ - \}:: :.:J~\= Poinio si ru an grjeh -meka ti se Ba'gsmiluje!

0~

2) esto emo "imperfekt" glagola koji znai elju, i sl., ili se on upotrijebi u zavisnoj reenici, prevoditi naim kondicionalom, npr.: ~~~ ~~t ~y. G :...Jt = Neki bi od njih volio kad bi ivio (da ivi) hiljadu godina. (Q., 2,

:,J

~96). )-T:~ ~~. ~ ~1 ~).1:~ \~l= Kada uje pjesmu, ona ga uzbudi vie nego to bi ga uzbudilo ita drugo. 3) Imperfekt pomonog glagola j\S ispred imperfekta nekog drugog glagola nekad ukazuje na mogunost da se (izrvri neka radnja i sl. On u ovom sluaju, dakle, ne opredjeljuje vrijeme. Ova njegova upotreba postala je rijetka u postklasinom periodu arapskog knjievnog jezika, ali se susree u njegovim ivim dijalektima. Tako se, npr., moglo rei slino ovom: ~:_:'-:.-!'

e-:--

Y !.l)-1

e-~ 0)-'~~

Hoe li biti (ili: Je li mogue) da e se (ili: Moe li se moda) tvoj brat uskoro vratiti?
2) Lokalizadja "odreenog"

naina u sedenjosti

Govoreci o apsolutnim vrijednostima "imperfekta", istaklo se da on, upotrijebljen sam, ve prema smislu reenice, moe oznaavati pravu ili nepravu sadanjost, a koju konkretno, odreuje tada sam kontekst. Meutim, o kojoj se od tih dviju vrijednosti .:'imperfekta" radi, moe odluiti i neki vremenski prilog (koji ukazuje na sadanje vrijeme) ili pak, za to moe posluiti opozicija: perfekt/imperfekt, kako e se vidjeti iz primjera. Tako e imperfekt oznaavati:
1)

Pravu sadanjost (upotrebom priloga):

13-::.L.o

JI 'Dcjr ~~ 0';1'T~1

oj. lili~ = Piem sada ovo pismo jednom svom prijatelju u Kai~u. - - 2)N~pravu sadanjost (spomenutom opozicijom ~\ J~~~ j') ~ ~)
Napustio sam vjeru naroda kojine vjeruju u Allaha. (Q., 12,37)
36 GRAMATIKA

Jl =
563

estica 'J.i pred "imperfektom" daje mu vrijednost neprave sadasnjosti, te slui: ili za pojaanje toga izriaja, ili da istakne da je neki proces uobiajen, ili da se ponavlja. fs; )r ~:...; ~)~\~ ~ )j\~~ = Zato me stalno kori kada zna da sam nevin u toj stvari?

;'ir~~ ~

~f ~ iS;:' ~ ~~ ~)'~~

~~)';'JJ = Ponekad me posjeti taj ovjek,

pa me obavijesti o onome to se dogaa u njegovom gradu.

3) Lokalizadja "odreenog" naina uproslosti

U ovoj upotrebi "imperfekta", uz pojam prolosti, redovno se javlja i pojam trajanja (durativnosti), ponavljanja (iterativnosti) i uobiejenosti. On tada odgovara naem imperfektu, ali zbog arhainosti naeg imperfekta, bolje ga je prevoditi perfektom trajnih glagola, a nekad i kondicionalom (naroito kada taj izraava ponavljanje u prolosti). Arapski "imperfekt" dobije znaenje prolosti na slijedece naine: a) Upotrebom ispred njega perfekta pomonog glagola 01.5', kao,npr.: 0.-.: c:.j i:r-; '. fi~ ~:.;' " :':":;8" = Safija je voljela (voljae) poeziju iz

vre~ena'Abasida. G,+ ~~'~L.t/~ ~LJr~~ 01.5' = Taj prosjak bi sjedio (sjeae) svaki dan pred vratima nae damije. b) Imperfekt bude lociran u prolost: 1) samim prisustvom nekog drugog glagola u perfektu ili 2) na to ukazuje samo znaenje reenice u kojoj se on upotrijebi.
1)

JS ~

>'C;.\oT~ t+.:-o
'"
"'

...

~:J ~~
.-

/U~J_::J = Pjesnik mu
'"

izrecitira jednu

svoju kasidu u kojoj je ismijav~o nekog emira. 2) Nekada "imperfekt (poslije takvog perfekta) slui kao oznaka stanja (JW\);pa se tada moe zamijeniti njegovim participomaktivnim u akuzativu.Mi to oboje esto najpodesnije prevodimo naim participom prezentaodgovarajuegglagola; npr.: lS'G ~."afi~~ ~\) L. ~,yT kU (4s-~ ) = Poto mu otac ne dade ta je htjelo, ode dijete plaui. "

~;J

3) U slijedu prolih uzastopnih dogaaja moemo "imperfekt' prevesti naim historijskim prezentom (mj. aoristom ili perfektom), kao to je u slijedeem primjeru:

~WT~L.r ~~~:~~ .~~

\~r, # Jk;:~~r) ~;~t; ::Jr~

\~; <:1.5" tJ8cst

0"

iS)
"JI Jlr---... ....

ss s , o

~k0':

Ji~)

564

Vidim na ulici psetance kako dre od studeni, pa ga zovnem i povedem svojoj kuci, kad me neki ovjek eka ispred vrata .itrai da mu ga vratim. c) "Imperfekt" e biti lokaliziran u prolosti nekim prilogom koji ukazuje na nju, npr.: ~~ :.~~S-01 j:J:r ,JJT~~t 0) ~o;;~~ ..Jj.= Upitaj: "Zato ste prije ubijali Boiije vjerovjesnike, ako ste vi vjernici?" (Q., 2~90).

B - Zavisni nain irnperfekta - (y~

.;

.J

o"

jl.

,..,.J

o.>

t,/L.a..oJ\)

Ovaj oblik "imperfekta" dolazi nekad u glavnoj reenici, a naroito, pak, u zavisnim reenicama, u sastavu nekih vrsta estica (veznika) koje ga zahtijevaju, One se nazivaju: (namjerne): , J

l?- i (zakljucno):

,0"'1
-

,~,:.ss- ,;}:J, ~ , ~;
-

~\;sr J);.JI, a to su:

., ,

(izrine)

Or , \rr , :J;

(namjerno ili vremensko)

\~i(= S~i)~

Upotreba gornjih veznika razmotrit e se pojedinano kod navedenih vrsta reenica u kojima se oni javljaju.

j';

Ovdje emo samo dati neke primjere i napomene. ~_:'.Jr( .~...:. ~l.u:~ ~O~0t ~;r ~;'r = Otac mu je naredio da odvede
--

njegovog prijatelja ~ gostinsku sobu.

~r Ji ::~~ \rr ~_j~

'"

zamolio svoga druga da ga ne oda njegovom ocu.

--

~iJ G-~= Sabit je

-

~"0J
.""
. '"

~t\.\.st.~

.-

0s

(~r0~l..3Ji' = Budi uvjeren da nikada nee uspjetl'Iijen ovjek.

Veznik 0t moe se nekad i ispusti ti, ali njegovo djelovanje ostaje na ::<" /-'" snazi tj. glagol ipak doe u zavisni nain, npr.: >-~ y ~ 0~ ~.Jj ~1 \';l = Kad mogne, posjeti me, pa da popriamo svemu ( svaemu.
".. ~ JI. CI.J. '" ""/,,0/.,,,

Od namjernih veznika ovdje su navedeni oni najvaniji, svi imaju slino znaenje u pozitivnom ili negativnom smislu (= da. odn. da ne) i zahtijevaju zavisni nain, kao, npr.: \~ ::.u.~ >-~ ~~{'1 ~ = Doao sam da te obavijestim o jedno vrlo vanoj stvari za tebe. ~\.; J~ .!JL.:> ~..i.; ~ ~1 .r-1>- = Savjetujem ti da ne ide onamo, jer je to opasno. ! ..l:!,;L. Jl; ? ~\
'" _ \ -:: :J'.. ..... '" :: ::;; ,,:: "..J.
.,,0.; '" 0./ .", jI....

o ....

ve

,;

JI.

j1.........-:'"

::;;...

-"o

= Trudi
"

se dok ne postigne ono to eli!

'"

'"

'"

Da bi iza rijei 0~1(= onda, u tom sluaju, dakle) doao zavisni nain, ona mora stajati na poetku odgovora, odmah ispred glagola, koji ukazuje na budunost, npr.: \~ ~L = Doi u ti sutra.:t.:...:. ~ ~ ~.:;k: ~,t0~l = Onda u te oekivati naveer kod svoje kuce, ""

565

C - Skraeni nain irnperfekta - (rj;;Jrt!~b

Ovaj oblik "imperfekta" oznaava proces ije je ostvarenje nesigurno ili uvjetovano. S tim u vezi, on se upotrebljava u odreenim vrstama reenica, kako e se sada pokazati. a) Ovaj nain e, prema tome, doci u reenicama koje sadre pojam vjerojatnosti i ostvarive mogunosti, kako je to u tzv. realnim i potencijalnim pogodbenim reenicama. On se u njima upotrebljava iza odreenih rijei (tzv. jlyJ\), naime: veznika, zamjenica priloga ( 01= ako; J::. = kad; ~t = koji; C: = ta; :;. = ko; Jt = gdje god; (L.):;'t = gdje (god); L. (\~l) ~l = kad god; ~ = kad (gdje) god; ~ = ta god. Upotrebu ovih rijei sa skraenim nainom "imperfekta" pokazat emo na primjerima pri razmatranju navedenih vrsta pogodbenih reenica.

Ovaj nain (apokopatus) dolazi i iza imperativa u tzv. asindetskoj pogodbenoj reenici, npr.: 0.-<; ~ ~ = ivi skromno, bit e bogat!

0-

b) Apokopatus se upotrebljava u reenicama za zapovijed j = ;Vi "1 ) ili onim za zabranu (iza estice "1 = ~~"1).

(iza estice

Pomou j imperativ se opisuje u 1. i 3. licu (sg. i pl.), te u svim licima imperativa ~ pasivu, kao, npr.: ! ~ --'~ ~ ~V\ ~~ ~ :::.t = Naucimo ovu pjesmu napamet! (iza J itd., k~ko je spomenute ranije, j moe izgubiti svoj vokal). ! 4..iL--...... ';;r~ y ~ 0'1 \ j = A sada neka svaki od
';/'" o /" ~ y" o... __ :.....C'~
'" .-

vas sjede na svoje mj~~to! ! ~..4->~ ~~..G ponovo ova stranica!

> > ,,~-

= Neka se pre pie

Uz negaciju 'J apokopatus slui kao prohibitiv (u arapskom se jeziku zabrana ne moe, kao u naem, izraziti negiranim imperativom). Tako emo rei, npr.: ! 0~ L.~ oj:...j':1= Ne ali za onim to jeprolo! L. l~t~'J ! d.;. ~ = Neka se nikad ne govori ono to nije istina! c) Skraeni nain "imperfekta" upotrebljava se, najzad, iza negativnih partikula;J (= ne) i LJ (= jo ne), koje mu daju vrijednost prolog vremena (perfekta), kao, npr.: '..0;~) 'J.4 ;J ~t \~ ~ ~;Jj = (Bog) nije rodio, niti je roen, niti je Njemu iko ~avan. (Q., 112,3-4).~ LJ y(JT ~"1 ! oJ...~ = Ne zatvaraj vrata, jo nisu uli svi uenici!

y..'-4

>

>

566

D - Zapovjedni nain - (imperativ,

;Yr~)
,

Posebni oblici za imperativ u arapskom jeziku postoje samo za drugo lice jednine, dvojine i mnoine u aktivu (inae se, kako je istaknuto, opisuje pomocu estice J). Evo nekoliko primjera za 2. lice: ! prije mraka! ! ~ malo odmorite! sada rei! Zapovijed (kao i zabrana) mogu se izraziti i na odreene druge naine (infinitivom, nekim esticama, o emu se govori na odgovarajuim mjestima rada). Osim toga, oni mogu u istim oblicima, dobiti i odreeni drugi smisao, koji se razabire iz konteksta i govorne situacije. Takvi sluajevi razmatraju se opirno u odreenom dijelu stilistike (u: ~d~).

~;o :

I 0~~

~:;r= Uit~
\.I~~

i~:P

~)1r J1

e-~I =

Vrati se u selo svi ta u vam

vas dvojica kod mene da se

!'0'l\ ~J)I

L. J1 ~

= Poslusajte

E - Pojaani nain imperfekta (energetik, o...\.5'~ ~\)

Kako je izloeno u morfologiji, ovi se oblici izvode sufiksima:

)",

:;

./ JI

Y./

-;!

./

JI i 01 (L)

.l.:-;?~~.J\) 60 od

skraenog naina imperfekta

(apokopatusa,

tj, od

(tJG.:J\

3~~' Oni imaju po svom znaenju afektivnu vrijednost, istiui ~stinu namjere subjekta reenice. Ovaj oblik imperfekta ima uvijek futursko znaenje, kako se vidi iz primjera: '.,.., .5l~::j\'.-" ~.j J::.J ~..G. '.-,3 = Ako u u v-~ -..nas izbavi iz ovoga, zaista emo biti zahvalni, (Q., 10,22),
o ~\
U-J '"

-'

-'

,,/'

Ovakvi oblici "imperfekta" upotrebljavaju

'"

se:
. /' :;;/,j.
JI ,, __

a) Iza estice J, i to uz jednostavnu tvrdnju, ili kad je ona propraena zakletvom (radi jo veeg pojacanja), kao, npr., (za ovo prvo): .:LI UJrU

p::.u) ~'<~
postupka.

= Uvjeren sam da e se ~vakako pokajati zbog toga Za' drugi sluaj: ~'<~ 0?L. ~)Y ~(...;.-j= ivota mi,

:;".LJ

;s-vr

JS

zaista cu kazati, sve to se desilo, 'njegovom starijem bratu. b) Pojaani se nain upotrebljava u glavnoj reenici (apodozi) pogodbe, u kojoj estica J doe ispred oba dijela te sloene zavisne reenice, kao, npr.:
60) O njima u morfolokom i sintaksikom pogledu uporediti: 'A. Hasan, op. cit., IV, str. 161-190(pod naslovom: o_l,(j\G;).

567

~r:);J ;.ilij ~~j

~~V\j ~\jL..:.J1 J.G-; ;.~IL ~j

A, ako ih upitas: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju, te potinio Sunce i Mjesec?" - oni e, svakako, odgovarati: ' Allah' - (Q., 29, 61). c) Taj nain "imperfekta" doe i u zavisnoj reenici (protazi) pogodbe iza veznika: L.l (= ako), npr.: :.:J1 ~~1 ~1 :;~ lol = Ako Samo udari moga brata, udarit u i ja tebe. ' , , ' iza Inae, ovaj pojaani nain moe se upotrijebiti u pogodbenim reenicama estica (o emu e se jo govoriti u 1'. ~~:... (= gdje god) i slinih sloenih

vezi s tim reenicama), npr.: ~~ ~1~ bude, nai cu te bez ikakve sumnje. ' d) Energetik se moe upotrijebiti izraava nesigurnu tvrdnju,

!J~1 ~~
,

:=

Gdje god ti

iza estice L. (tzv. ~LHt\\.;.), koja

nadu i sL, npr.: trudom,
:....
JI cl

uvjeravanje

G'~

::.b1 ~1

~).

~~ = Vjerujem
e) Energetikse
' .. (' o
il...

da e s izvjesnim
. o

svakako,
" .. c
>

postici svoj cilj, da ona Izae

javlja u eljnim i upitnim reenicama, kao u primjerima:

'" '" o '" o
JI

1) Za elju: ! ~L. t!~ ~ ' - o_I:.r":.r ~ to je prije mogue iz bolnice! ' 2) Za pitanje: ~ i~Vi~ nekoliko dana? ' L~ , ,

1\"

,.

W = Samo

J-.<:i~I~W = Ta zato

ne bi ostao kod nas

f) Istim esticama (01 , 01) pojaava se i imperativ, odn. proliibitiv da bi se izrazila stroga 1)zapovijed, odn. 2) zabrana, npr.:

:;W J..b- ~ \~~ J y'<:, 0t j~~ = Svakako

--:o
" ,

1) Zapovijed: ! L~W Jl ~G.. ~~l = Da si odmah otiao u kolul

se navikni da bude strpljiv u ivota!

nedaama

::J..; :;:.~)~ \))~

,

2) Zabrana: !
,

1~11:.G~ G ~)~ = Da te vie ovdje nikad nisam vidio!

4 = Ma

ta da reknu, ne odustaj nipoto

od svoje

odluke!

568

ESTICE
(partikule. 0\_J~"~\)
(osim prijedloga)
.J ", .. o .

61

estice (ar. takoer: ~ )~f) sainjavaju posebnu kategoriju rijei, u koju se, osim prijedloga, ubrajaju jo: prilozi, veznici i usklici. S formalne strane sve su one razmotrene u morfologiji. Ovdje bi se, pak, obratila panja na njihova znaenja i sintaksiku upotrebu onih najvaznijih od njih (izuzev prijedloga, koji su obraeni u vezi sa sintaksom genitiva). estice su nepromjenljive rijei koje, prema svojoj vrsti, na odreen nain, dopunjuju smisao pojedinih dijelova reenice ili i reenice li cjelini. Osim toga, neke od njih povezuju njene dijelove ili i same reenice, meusobno, ili, pak, izraavaju osjeanja i volju. Sada e se ukazati na najvanije u vezi s pojedinim vrstama priloga, kako su one navedene u morfologiji, a o nekim e se govoriti i uz razmatranje odreenih vrsta reenica.

A - PRILOZI (adverbi)
Kako je ranije istaknuto, razne vrste priloga nazivaju se (mnogoznanom) rijeju: 0)?, a oni za mjesto i vrijeme (u akuzativu): 0)<0, ali se u novije vrijeme taj naziv upotrebljava i za ostale vrste priloga.
~ JJ ~ "

Etimoloki se mogu podijeliti na priloge: a) raznog porijekla; b) nepromjenljive imenice u nominativu s nastavkom:-u; c) imena (imenice, pridjevi, participi, brojevi) u akuzativu; d) razne priloke oznake (u kombinacijama razliitih rijei meusobno). Prilozi u reenici imaju funkciju da ukau na razne okolnosti pod

61) Ponovo ukazujemo na poglavlja o esticama, i to: Caspari, itd., op.cit., I, str. 278~296, & 354-368; Sikiri, itd., op.cit., I, str. 174-181.

569

kojima se odvija glagolska radnja, promjena ponajvise uz glagole, ali se upotrebljavaju pridjeve (participe), te uz druge priloge.

ili traje neko stanje. Dolaze i uz obine, ili glagolske

Oni po svome znaenju mogu sluiti da se izrazi: pitanje, potvrivanje, odricanje, pojaavanje, podsticanje, mjesto, vrijeme, nain, poreenje, stupanj, koliina, uzrok, namjera i dr. Na osnovu tih znaenja podijeljeni su na odgovarajue im vrste, koje emo sada redom pojedinano razmotriti, u vezi s njihovom najeom i najvanijom upotrebom.

1) Upitni prilozi-

r~~ \uJ;>.... o o
0_

JI

ji';

Pod tim se imenom prvenstveno podrazumijevaju "pravi" upitni prilozi tj. oni koji posebno slue za tu svrhu, a to su: li;}. Meutim, postoje jo neki upitni prilozi, semantiki ujedno vezani i za vrijeme neke druge vrste priloga. Takvi su upitni prilozi: za mjesto ( nain (~); koliinu (:-S-) i dr., a mi emo ih obraditi uz te odgovarajue im vrste priloga. - O svim ovim upitnim prilozima bit e jo govora pri razmatranju upitnih reenica.

(? )

:;1);

\ = (da)
,

li, zar: upotrebljava

,

se uz pojedine rije i ili uz reenice, npr.: moje pitanje? pitanje (nekad u smislu: ~1 = Zar nisi uo ta

~.~I:?

> '. -8;1= Jesi li (Da li si) razumio

Ispred neke negacije uvodi upitno-odreno neodobravanja, uenja i sl.), npr.: ~. sam ti rekao?

::u::..uG ~

esto 1 dolazi u tzv. disjunktivnom pitanju, u korelaciji s rastavnim = Putuje li ti ili tvoj brat? :~znikom (r1), npr.: ~ ~)-1ri ~r ~LJ1 ",lA = (da) li: upotrebljava ~ ~;:-. ~ ~;1 ~~ (~) : Uz negaciju

:Y- = Da li se tvoj otac vratio

se ponajvie uz potvrdno

pitanje, npr.: sa (svoga) putovanja? npr.:

'J dolazi ispred upitno-odrenogpitanja li izaci s nama u etnju?

.... ,.... o JI
J'

~~~\Jl c:. c)..5 ~ = Nee

2) Prilozi za odgovor

JI

(y\~

j J.r-) pitanja ili da te: 'J

Oni slue da potvrde pozitivni sadraj postavljenog o~reknu njegov negativni sadraj, a to su ovi: J;.1 , ~ i s8' . '

r'

' <sl '

,

~'

570

U odgovoru dou esto sami, a uz njih se moe nekad ponoviti i odreeni dio pitanja (radi jasnijeg odgovora i sl.), ~ =4a (potvruje se sadraj potvrdnog pitanja), npr.: ~ J)..Ji = Je li tvoj otac otiao na pijacu? .~ = Da. {tj. otiao je). (Porie sadraj odrenog pitanja), npr.: ~ ~ njegova sestra nije otputovala s njim? ~ otputovala).
:=

Jl ~;1 :.;,~ j;,

~f ~L.J ~i

= Zar Ne, nije (tj. nije

:f-t

da (rjee upotrebemj.

~),

kao, npr.: ~ )\1.J'~ ili ;...;.= ~

se vozom? ~\

Da. ~

poricanje sadraja pitanja), npr.:~~ ~~

nee doi danas popodne? ~T~

e-.? J~ = Vratit e zaista: ~(pojacana potvrda ili r~ _~U ~\= Zar mi

lS ~

= Zaista ti neu doi.

..sl
;

= da: (dolazi uvijek ispred zakletve, radi pojacanja, potvrde), npr.: ~ y.&.JI Y j;, = Hoe li prestati s laganjem? - t\"~;;~,1 .JJ\J <sl = Da, tako mi Boga, prestat u. ~ ~

&~;;~~

= da:

(slui za potvrdan odgovor na negativno pitanje ili da porekne negativnu reenicu), npr.: ~ :(..,~'..LJrJ ~;-, ;J\= Nisi li vidio Omera = Da (tj. vidio sam ga). _~~:..:..>

u koli? ~

~.

rJ: ~L. = Hasan

nije

nauio svoju lekciju? ~

= Naprotiv

(tj. nauio je).

Prilozi ~ i ~1Sizraavaju poricanje, odbijanje i sl., sadraja pitanja i upotrebljavaju se samostalno u odgovoru, ali se \j upotrebljava i kao odrena estica uz glagol, kako e se vidjeti kod te vrste priloga. ~ = ne: ~ ~\.~S::Ji~~~)j = Hoe li mu posuditi onu knjigu? \j = Ne
(tj. necu). ~ ,

= nikako, nipoto (pojaano Odbijanje, poricanje i sl.): ! ::.u ~ = Uradi kao to sam ti rekao! ~\5' = Nikako (tj. necu takouraditi)!

l.S j:J\
'

3) Odreni prilozi - ~

o;;:;

J)r

Od ove vrste priloga 01 i L: dolaze i ispred imenica, a svi ostali se upotrebljavaju samo ispred glagola. O njima svima jo e biti govora pri razmatranju odrenih reenica. ":l = ne (nije, nee, nemoj i sl.) dolazi najvie ispred imperfekta (u svim njegovim nainima), a rjee ispred perfekta. Sa drugim ~ odgovara naem: nilniti) nimiti).
.oo

571

Evo primjera:

~r
!

~~ ~~~ JS'~~ = Otkako

= ne

:.w:r ~(.

G,~r ~ Gt

LWr = Ak~ ne doe

~r

\~L:. (5)~1\1= Ne znam ta da odgovorim.

J~

\rb LJ
'

~~

na sjednicu, neu ni ja doina nju.

= Ne

zaboravi ta sam ti ranije savietovaol:;';'

se razbolio, niti ta jede niti pije.

Uz perfekt (u optativnom smislu): ! ~\ ~~

= Bog ga ne ubio!

(Uz drugu negaciju): ~~) 'l~~ = Niti je davao milostinju (sadaku), niti je obavljao molitvu (namaz). (Q., 75, 31) lo (nije, nee): dolazi najvie ispred perfekta, rjee ispred indikativa imperfekta; upotrebljava se i ispred imena, te se tada konstruira kao pomocni glagol ~' npr.: ~ ybJr::...u~ :':"t)(. = Jo nisam proitao tu knjigu. ~

rrJ~ &;"r(5)~r(. = Ne znam

govori li istinu ili ne.

>'~
r:""

(Kao ~ ): \~~ tebi nije dorastao.

'"

~W (.~Mladost

se nee vratiti. ~

;.c. = On

~ = ne (nije): dolazi
LJ

uz apokopatus, dajui mu znaenje zanijekane prolosti (perfekta), npr.: ~~ ~. :;; ~ ;:~ rr ~; = Djevojica se prepala, pa nije progovorila ni rijei. = jo ne (nije), kao i dolazi uz skraceni nain imperfekta, pa on dobije znaenje negativnog perfekta, kao, npr.: l.L i.L\S ~L)..Z\ '..L.,:-~ \j~ = Oekivali smo ih itav sat, pa jo nisu doli na sastanak.

;.n ;:;"

;J,

~c...

J = ne
o '"

(nee), dolazi samo uz zavisni nain imperfekta, koji tada dobije znaenje (pojaane) negacije za budunost, npr.: ~j~L. JG ~ ~; ~ ~)l; = Zaista nee postii ono to eli bez velikog truda.
--:;;, .,.

01 (= ne), upotrebljava se i ispred imenske

-

reenice (npr. ispred participa aktivnog, u konstrukciji kao ~), a tako i ispred glagolske reenice, kako ispred perfekta, tako i ispred indikativa imerfekta, Dolazi redovno u korelaciji sa esticom \J1 (= osim), ali je mi, zajedno sa 01, tada prevodimo prilogom: samo, i ~l., npr.:}~ '/"(, \J1~L ~I 01 ~ Tvoj e sin uspjeti samo marljivou. ~(.1t:\J; ; ~ Sb ='Oni govore

samo neistinu. ~\Jb L~) 0b~) ='Oni e se zaista zaklinjati: "Mi smo htjeli samo dobro." (Q., 9, 107). U .kasnijem periodu esto se 01 pojacava negacijom L:. ispred njega, npr.: ~G:r vUr ~ ~ ~r~ 0~(. = Nisi im doista vidio sline meu ljudima!

572

4) Prilozi za podsticanje - ~

J J?

ss

To su sloeni prilozi: ~1 , ~~ ' Lo~ i ~, svi u znaenju: daj, de, hajde (da); ne bi li, to ne i sl., kojima se neko potie da neto uradi ili ostavi (pa nekad ~, uz perfekt, izraava i prijekor, prigovor i sl.) . Evo po jedan primjer za svaki od njih:

~i: ! pr~~ li;~1 = Daj okani se tog posla! ~') : ! ~~1 S~f:o.~~} = Hajde zamoli svoga oca za doputenje! ! ~~~ Jl ~G..1 ~C,j Lo} = Ne bi li otpratio (svoga) brata do kolel ~: !~'l\ Ji ~)S1 :':.,'~\ ~ = to se nebi potrudio vie nego dosada!

~:,J;

5) Prilozi za ponudu - ~;JT J J?

Ovi prilozi slue ne samo da se nekome neto ponudi, nego i za slina znaenja, kao to su: prijedlog, savjet, preporuka i sL, odn. da se neto trai od nekoga na lijep nain, i sl. kao to je u p:rimjerima:

>

.J,.J,

~0 ~?~),

~i: !~_o. '.lI~G..<Jrr~1).5\'1 = to ne bi proitao ovu interesantnu knjigu! ~i: ! ~)JI~ ~)' I\~lb 11 ~ Lol= Hajde da provedemo godinji odmor
na selu!
.JI

J.

! ..:~
,

Jl

.",..",..",..",.

LS

-:J-.r~
.",.

y~... .",.~ }J.,~

.",.

G .J}.--.;.-.J

= Daj, posjeti nas, pa da te poastimo kako

dolikuje!

6) Prilozi za upozorenje - ~

0;;1

y.

J J?

).J,

U svrhu da nekoga upozorimo, skrenemo mu panju na neto i sL, upotrijebit emo sloeni prilog (L. ) ~t ili, pak, neku pokaznu zamjenicu slozenu sa esticom ~ ( ._.:: rr~;..), kao to se vidi iz primjera (u kojima mi to prevodimo obino naim pokaznim prilozima: evo, eto, eno): ~l ~1
iJ. . .",. -""o .",...

!~

. ~

= Gle, udne

li stvari! i:u .!J y.l\b

.,J:

.",..",.

Jl..

.",..",..

= Evo, dolazi tvoj otac!

--

573

7) Prilozi za pojaanje
Tu spadaju prilozi:

- '~

.PT j)?
o ~ y

~Y

J , a zatim: Jl, J1, te njihovi "oslabljeni" oblici: Jl i Ji.

J : se upotrebljava
nazive:

uslijedeimsluajevirna, u kojima ima i svoje posebne

tj. ono koje stoji ispred dopune zakletve (koja je a) ~ y\~ imenska reenica li potvrdna glagolska, s perfektom sa ~, ili s energetikom - kako se vidjelo kod prijedloga j (~~\j). Evo primjera: .w~ keri.

r~'

~r~;;J ~c.:J; L.~~

JJTj = Tako mi Boga,'erifa je najljepa od njegovih

'J..ij ~~

= Gospodara

nam naeg, zaista se dogodilo

JJ"C;

ono to smo oekivali. ~~::u~~Y ~ -uraditi.

,,--

Boga mi u to savjesno

b) ~

L1;Jrr;U\, tj. ono J koje priprema pojaanje zakletve, npr.: JJ(~ \~;::L~"{ c?~ ::;J = Tako mi Boga, ako mi pomogne, uvijek cu ti
,

pomagati.

lekciju, uite-ljbi te besumnje pohvalio . .} G)~js- 0~ '{ G\~ ~Gol ~',3 ,-"-:!;..J1= Da nije bilo pomoi naih susjeda,' cijela bi naa ku~ izgorjela u poaru. ~'i ili tj. J za pojaanje sadraja imenske ili d) ,1 '~~ glagolske reenice (s imperfektom), stojeci na njihovom poetku (ispred subjekta imenske, odn. predikata glagolske reenice), kao, npr.:

c) \i'rl j ~j'-_:_{"";' 'i, tj. ono J za pojaanje sadraja glavne reenice u sloenoj pogodbeno] reenici, ija zavisna reenica poinje sa :,3 ili 'i ',3, npr.: ~ ~ :..t...:Jr::L.-:.LJ \~' ... ',~~ 'j = Da si dobro napisao
\ C""";..,,.I J

~'~iTr'i ),
~
..r--r--u
--

= Zaista
.. ~\: ,ii

--

..

--

~ '... "J'I~.~r
,,"

-- --

w 'CL' tlJ ~
oo

fI..)

--

2.J
...

mi je ator, kroz koji vjetrovi puu, drai nego visoki dvorac.

Zaista e tvoj Gospodar presuditi meu njima na dan proivljenja. (Q., 16, 124).

jir~ :.~:~ ~ ~

~~

Jl) =

e) ( ~Wi)

1.; )j,Jr r;Ut tj. ono J koje razdvaja predikat (ispred koga
~

stoji) od subjekta estica za pojaanje

~~-'!,.LJT !J';. ~ ~\~ ~

pL.Jl =

(oslabljene od Jp, npr.:J.S Jl Zaista je svaki ovjek u stalnoj

Jl

opasnosti u gradskom saobracaju.

574

~l : upotrebljava

se u raznim sluajevima, pa se prema tome razliito i prevodi na na jezik. Kad slui kao estica za pojaanje, odgovarat e nekoj naoj slinoj estici (kao: zaista, svakako i sl.).

Nekad ovaj prilog samo uvodi subjekt (glavne) reenice, pa ga tada ne treba ni prevesti, dok ispred nekih reenica odgovara naem vezniku "da", kako e se vidjeti iz primjera, u kojima se on javlja, a to su ovi: 1) Na poetku imenske recenice, npr.: ~y1 mladost ne traje dugo. ' 2) Iza zakletve, npr.: ~..rS j;.~ !JG.-t zaista plemenit ovjek.'

rJ~~ U\..G...JT01 =

Zaista

01JlI) =
,

Tako mi Boga, tvoj je brat

P~ ~;;J ~~

3) U odnosnoj recenici (~f),

01L. );s:..rr~~Q1) = A dali smo mu

stojei iza odnosne zamjenice, npr.: (toliko) blaga iji bi

kljuevi bili zaista teki i grupi ljudi. - (Q., 28, 76). 4) Pred recenicom koja slui kao predikat nekoj konkretnoj imenici (njenom subjektu), npr.: ~G- U ~~~ ~l~?t ~JG~G- = Na stari susjed Eref pravi je na prijatelj. " , 5) Pred subjektom recenice iji je predikat pojaan esticom :-D(lo\ ~~ 01 ~t = Znam da je Fatima zaista lijepe naravi.

J,

npr.:

6) Poslije glagola ju (= rei, i njegovih izvedenica), kada se (u neupravnom govoru) navodi sadraj izreenog, kao, npr.: ~~t 0) :;....\~~ ju = Ree mi Ramiz da e njegov otac doi kod 'nas popodne. '

~ c:.w. ~~

Meutim, kad izreeno iza jti samo objanjava ono to je prethodno bilo reeno, onda e se upotrijebiti: 0\, kao, npr.: I~!~ ::D ~ '..IJ ~~W ~. ~'SL.j = Ve sam ti vie puta rekao da si ti moj najbolji drug u koli. " Tako emo isto upotrijebiti iol iza glagola jiJ kada on znai: "misliti", npr.: ~ ~):;. J? ):JT0fJ).5 ~ = Misli li da e kia uskoro pasti? 7) I~a ~eznik~ ~ (= ak i) kada on stoji na poetku drugog dijela nezavisno sloene sastavne reenice, npr.: 01 ::.u~ ~\ ~ 4.: 1~~ ~\ = Zbog toga su je korili svi njeni ukucani, pa se ak i njena majka rasrdila na nju.

J'",~\~\

J:=- ~\ ~

~\'

8) Iza potvrdiiili estica (0:~

~ J';-)' kao to je ~

(=

kad neko potvruje tuu izjavu, pa kae: rW\ \:G. ~ \~ Da, Omer doista marljivo ui ove godine.

~:t: ~;; 01 ~ =
57:;;

da), i sl., npr.,

9) Iza estica za upozorenje ( .. ~:I\ ~ );"), npr.: ~

== Eto Nebila je uistinuedna

h.
"t::,.,.

Q~

;8 ~

01(.1
,..

1 stidljiva djevojka.

d~ j

0'lr~1

G. =

Gle, vi ste sada u velikoj opasnosti.

10) Iza veznika
....
'"

J za oznaku stanja (JWi~IJ)'u reenici stanja

t:JW), npr.: ~\~t, ~:;.

~0~

prema zapadnom obzorju, dok je sunce polagahno zalazilo.

...

~
"..

--

Ji Jl~l 8 = Gledao
,

(u:.;.Ji
sam

~t: dolazi ispred zavisne (izrine) reenice, koja se smatra zamjena

infinitivne reenice (~.J~~\)' sluajevima. ' estica

01 upotrebljava

Se uslijedeim

1) a) Ispred reenice koja je subjekt (~t.J\) glagola u aktivu, npr.: ~;. ~i = uli smo da je njegova majka bolesna.

01 c:~

b) Ispred
~

recenice koja je subjekt glagola u pasivu (y:.t.JT~G), npr.:

~G~\.} ~ \~

~~ ~~

01 ~
.,

Pria se daje nekiovjek zaao

daleko liumu i zalutao u njoj.

2) Ispred imenske reenice koja je: a) subjekt ili b) predikat sloene recenice, iji je subjekt neka apstraktna imenica ili tekev izraz, npr.: a) ;;.Ji ~
,

d~:;.,-:-,~Yr;;" 01~.;Ji = Istina

,

je da je najbolji onaj drug

koji te upuuje na dobro. b) ;1~:JTJG>----"......

~1::r. ~W01 (l5..w)

-...-

Ji, = Moje je misljenje (Po mome

misljenju) stidljivost je jedna od najljepsih osobina ene. Ispred objektne reenice, glagola, npL:~ ~. ,0:'" ~ ~\ : ~
3)

tj. one koja je objekt nekog prelaznog rr 01;..J ::'l = Znaj da je skromnost istinsko

bogatstvo. 4) Ispred recenice koja je odredbenica aneksije (tj. ~1 ~W\ =, npr.: (~1 ~)~ 0~ \~=) ~\J 01 :. ~:- \~ =. Stanite' ondje gdje stoji va otac!

;.s~1

Iza pogodbenog veznika') (= kad, da), a reenica iza njega smatra se da je subjekt (~LJ\) zamiljenog glagola: ;. ~~ (= ostvariti se i sl.), npr.:
5)

~1 Gl~~) ~;\j ~1') = Kad bi ga ti posjetio, i ja bih ga posjetio (mj. da se,

eventualno, kae: ...
6)

~~l ::.b~~j ~') ).

veznik~ ~'), a reenica iza njega je subjekt ( i/j:~'.ii)

Iza pogodbenog

576

imenske.reenice, kao, npr.: ~G::.~ otili, otili bismo mi mjesto njih.

., .

~13 J~I~ ~\ '

'Ii = Ako oni ne bi

.

7) Ize veznika L. (= dok ~ ~~ Lo), poslije koga slijedi vremenska reenica, a ona se moe zamijeniti infinitivom C:.L.a.:JD, pa se ovaj veznik tada zove: ~ : .. ;~ ~)~ Lo. Ovakva reenica smatra se subjektom isputenog gl~gola;' ~5'. Tako e se rei, npr.: ! ~ ~ .P: !.l\i.-\ 0\t.: ~:;Jr ~ ;";f

= Ostani

u selu dok tvoj brat ostane u njemu! (mjda se kae: !Jti\ ... ond ... ~i A,..\jlu~o.\..o .... )
-" ".. "'.,. !J,~ .. :ti

0f :-' )-

8) Izaprijedloga,rtpr.:~.~~:J\ nije doao. ~f

:r.~
'

= udimo seto.on jo .

9) Iza veznika koji veu pojedine rijei (tzv. U1,LJi~);.J\), npr;: \:~~

:""G :J\) ~~,= uli smo za njegovu hrab~ost i da je on pouzdan ml~di. ~ ~ \.0) ~\ = Poznajemo njihovo stanje, pa i to

? ~~ ~ ~

da su zapali u nevolju. , Obje estice sluajevima:

1)

Jl i Jj mogu se bez razlike upotrijebiti u slijedeim

reenice pogodbe), kao, npr.: \~\ ::..u~:.:.u J~L'I(:JU) :J~o~ :...Jj~X'~ JI = Ako ga zamoli za dozvolu hiljadu puta, on ti to nikada nee dozvoliti.' 2) Poslije veznika \~;(= kad) koji izraava iznenadenje ( ot;..G..'JT I~; ili \~;

Iza estice J, a ispred apodoze,(glavne

~L;Ji),npr.: lS': ~~~ J~ ~ (~\):J;\~;~~~ \;oj~ \~ ~ ~\~ = Vidjeh iza sebe jednog 'siromaha, pa poto sam preao preko mosta, kada me on jo uvijek pratio.
3) Iza izraza: 'I (= nema sumnje), npr.: JU) J:;Jf yL<J\ ~\~tr~ = Nema sumnje da je knjiga najboljidrug u samoci.

t?

(0\) 0; t~ 'J

4) Ispred asindetske uzrone recenice, tj. one bez uzronog veznika npr.: :~ :J0~) :\~ yillr (JU) 0~ \~t 2Jr j = Uvijek govori istinu, (jer) zaista je'la bolest, a istina lijek. ' , Oslabljeno 01 (od 01) - (jj.o~rr::,..)~
--'"

--"

--

01
-....

Kad 01 dobije oslabljeni oblik JI, onda se ispred predikata (imenske ili glagolske .reenice)pred kojom stoji ' J~ stavi estica J ( >J~t\ kao, ~ ~;LJr \:.G, Jl = Zasta je ovaj violi~ist' pravi virtuoz. npr.: ~C 'jt:J ~~
1)

r'I ) ,

37 . GRAMATIKA

ARAPSKOG JEZIKA

577

~W\ ~ Jt;..)I~)l iS) 0l = Zaista

.OVl

smatramo te ljude izdajicama.

__

2) Kad je 01 pred imenskom recenicom, njen subjekt moe stajati u nominetivu lil u skuzeiivu, npr.: ~~ .k~ ~i l,;b y.-i 01 = Doista je njen ~ 01 = Zaista je brat Ahmed vjet kr0Ja.~li JS r" o~ ~:\...L.pG njegova ki izvrsna uiteljica u svak~m pogledu. ' , ,lI:Ii".. .. ..Il

o....

."

j"..

o'"

~...

f....

,li...

'1J".

JI

..

,., j.'" .

~t:

Oslabljeno 0T(od 0t) - (:i1_ii~1I~) ~

0T

Ovakvo 0Tmoe stajati ispred imenske ili glagolske renice. U oba se sluaja zamilja da iza njega stoji lina zamjenica (tzv. 08~ ili ~ ~, a ta bi se odnosila na reenicu iza koje bi dola. ' , ,
"''''

a) Primjer za ovo 0i ispred imenske reenice:

o...

~/~J1O

y.J 4u .L...>JT 0i

... oJl

~\y.:>

.. o ...

f-l J

Jl

..

~WI = A posljednja je njihova izjava: "Neka je hvalaAllahu, Gospodaru

svjetova!" (Q., 10, 10). b) Primjer "oslabljenog" 0T pred glagolskom recenicom. kad je u njoj glagol nepotpune promjene, npr.: ~;::..Lj~ 0T;.-t'::'l :ii:~~~ :. ~t.:= Znaj da tebi pripada samo ono to zaradi na poten nain.
1)

~ '2)

"Oslabljeno'' 0T ispred glagolske reenice, sa glagolom potpune promjene, ali tada iza 0T, a pred tim glagolom, mora stajati jedna od slijedeih estica: '..IJ , J~ ' te (negacija) 'J, ~ ' ::.,J . Evo primjera za sve: JJ: iSf-!~.G~! = Tada rusam znao da se - - 00J"""'! 0r:-~ ,.Lj 0i ~ - - ~L. njegova porodica (bila) preselila u neki drugi grad. (.-l ) ...J..r-' : ;::> 'oj \ v>f" ~i '-~ .)i ~ U = Ja sam uvjeren da e moj brat ostvariti svoju posljednju odluku.

:,J,
o

__ o

jl

.,..

'"

__ Jl

.J./ o

jl

'" __

__

"" o '"

'"

)l

"'...

:::.

,;.

"..

..

".

,,~

~ ".. o

..

..Il

1- '"

j '"

ci,...,lI

.) '"

//

o.

i : JG.....:.: :tr
... _
E

'-->....

~.J'

LJ ~

.-' :

:.:. '. I:~ 'j 0r.

J...I

A da si ozbiljno uio, ne bi da ta

propao na ispitu.

~: ~~G~

Jl = Zaista sam pretpostavljao nee propustiti ovu povoljnu priliku.

~,~

t:

',a~ ~T

~?r

~: ~~ G~)('

smo htjeli od njega?

r~ ~

;J 0T0;15T = Zar mislite da djeak nije shvatio

= Zar

J: ~~

ovjek smatra da Mi neemo (ne moemo) skupiti njegove kosti? (Q, 75, 3)..

J 0T0LJtr~T

estice sloene sa 0l' 0T( 0l ' 0T) Iza 0l i 0Tmoe doi estica (tzv. ll~ t.:), pisano: LJlodn. LJT. Iza takve

578

sloene.estice, u .imenskoj reenici i subjekt predikat stoje u nominativu, npr.: ~

samo jedno iskuenje (Q., 8, 28). Iza ovih i slinih sloenih estica (sa reenica, npr.': ~ ~b...:~ ~ 01~1 , ~

... ~;S-~ ~~1) ;.JJ(,:'1Jl \~\:,'

~:,

0D ~

\:.G, LJ1 = Ovaj uenik je samo lijen, a nije glup .

= A znajte

da su vai imeci i vaa djeca

01 ,;St,

itd.) moe doi i glagolska wfS !l\~ \SW, = Ta zato to

~:?

odbija, kao da se od tebe zahtijeva da uini neto nemoguce? Slinesloene estice s oslabljenim 01 ili 01 mogu seupotrijebiti ispred imenske ili glagolske reenice. ' U imenskoj reenici iza takve estice subjekt i predikat stoje u nominativu, npr.: ta...;. ~t 0fS ~ '6k~ : ~~ u.l Jli = Bakir mi ree: "Izgleda kao da je tvoja sestra bolesna". " Primjer za ovakvu esticu u glagolskoj reenici: r.Li ~ ~ ~ 01S ~1 ~;'1 = Seid je sjedio, ali je njegov brat ustao pri' ulasku njihovog oca. '

J;'~ :.w

8) Prilozi za izraavanjeelje - ~

;;J

jJ.

j).

j J.r-

To su estice ~ i :- ~1 (= kad bi, dahoe, kamo srece i sl.). Ispred reenice, koja je odgovor eljnoj reenici (s ovakvom esticom) stoji estica :.J, iza koje dode glagol u konjunktivu. Primjer za ') : ! ~\~ ~ ~~~: ~~ 0,~ mene, pa da prosetamo po okolici! Iza ~
, 0,

:~

= Kad bi ti doao

kod

imenica (subjekt) stoji u akuzativu, npr.:

~~l;~:+t

~~~~YW~

Da se hoe povratiti mladost, pa da je obavijestimta je uradila starost! Izgleda da je rije ~' ~1 prvobitni glagol: Nekad moe dobiti pronominalne sufikse, pa emo, npr., rei: ! ~ \JJ. J ~ J ~ = Kamo srece da si bila sa mnom na ovom putovanju. ",. Mjesto ~ rijetko e se upotrijebiti: ~ .
_ ,~. ;:11'\ ~ :. /.:.. .. ,~ r.r-: '-"./J ..

9) Prilozi zaizraavanje nade

To je, zapravo, samo prilog j;J (= moda; valjda, sa.varijantnim, rijetkim

37 GRAMATIKA

579

oblicima: ::;.... h0Y,:;.u, teeim skraenim oblikom ~ (rijetko: 07, .;;.., ,:;.)~ Dolazi ispred imenske ili glagolske reenice. imenske reenice iza j.:J stoji u akuzativu,a predikat u Subjekt (;..: nominativu, npr.: 0;>-1 ilol ~ L;~ -.:......s-L. ~~ J-...:J == Moda e na
. oJ. ::."'... c",. ,.....- o ~ . . ....:; ..
::::

o~' ~),

'iD

prijatelj ostati kod nas jo nekoliko dana. Izgleda da je sufikse, npr.: ~(rjee: zavisni s veznikom

.J,.:J

prvobitni glagol. On moe dobiti' pronominalne ~),::..ttJ. itd. '.

U glagolskojreenici iza

j:J

dolazi "odreeni" nain imperfekta-ili, pak,

07

ispred njega, kao, npr.: (~ ) '-:--:!.-J

Moda ese uskorovratiti vam oni pomoi protivvaih neprijatelja (?)

:;:,e,:,;:0.;J = (?) (~) ;JJr:.~7 ~ ~J~':~~S7';..41:J:: Moda e

.

Od situacije zavisi da li ovakve reenice treba shvatiti kao oekivanje neeg povoljnog (ncideY'ili kao pitanje, zbog nesigurnosti ta e se dogoditi. Tako ovakva reenica moze izraavati i streh: i sl., od neeg neprijatnog u budunosti, kao, npr.: ~.GJ.;(j ~ ~L ~fJij.:J= Moe biti da izbije rat izmeu naih plemena?" , Skraeni oblik ~ ima istu upotrebu kao i = Valjda ce uiniti kao to sam ti savjetovao.

j.:J,

npr.: ~.(S

Rijetko (dijalektalno, u plemenu ~ = subjekt imenskereenice iza j.:J doe u genitiv (mj. akuzativa); pa se kae, npr.: .<;.~ \ ::1~~ ~I j.:J = Moda vam je Bog u neemu dao neku prednost nad nama. Ovdje vidimo da se u reenici iza J.-:.J moe upotrijebiti i perfekt u predikatu (izraavajui neku pretpostavku, i sl.).

10) Prilog za oinaku budunosti

. .

-~

o:',

JI ~ o.'"

J.r-

To je estica :...;:,..:.. (skracena esto u: .-:-.) koja je .zapravo ,imenica u akuzativu. Ona slui ispred "imperfekta", dajui mu vrijednost budueg vremena/pa su pri razmatranju naina lokalizacije "odreenog" .naina imperfekta u budunosti, dati primjeri za upotrebu ovog priloga u tu svrhu.

11) Prilozi za objanjenje - ~

o ~

.;

J sr:

)2';

Da bi seobjasnio smisao neke manje poznate ili nepoznate rijei, nekog nejasnog ili nepotpunog izriaja, pored ostalih naina, slue i estice: 07 ili ~7 = to jest, naime i sl., kako se vidi iz primjera:

580

~l C-~U= A dali smo mu nadahnuce, to jest: "Sagradi (da sagradi) lau pod Naim nadzorom ... (Q., 23, 27). ~\: :..;,,~~l ~
I~ =

~\: ... \:~~:O~ dlliI ~\

~1

Ovo je "asgad", naime: zlato.

Osim ovakvih prilogaimenskog porijekla, koje cemo' vidjeti neto kasnije, ovdje e se navesti nekoliko prostih priloga za mjesto,' od kojih su neki ujedno i upitni prilozi.

JI

= odakle; otkuda
knjiga?

(upitno), npr.:

~~~I~::tJ
'

JI

= Odakle

ti ova

moe biti vremenski ili nainski prilog, ili, pak, pogodbeni Inae, veznik, kako e biti pokazano na SVOmemjestu.

JI

;1.=

gdje (upitno), npr.: ~ ~;'l = Gdje stanuje tvoj brat? die) di k ' " Od govara naem = .(on Je g Je, ao, npr.: ! t"-'~ ~LJ-:!i Ostanite (ondje) gdje stoji va uitelj!
~y. ~ .. y. ~

~;r

-- ....

0"

\~:

JI"

=
(u

I (te \ '.,: dolaze u pogodbenim znaenju-gdje god).

:;r

~n,

reenicama .kae-veznici

Sloeni prilog mesta: JI = kamo; kuda i;l ::"...= odakle, otkuda, slue da se pita ili oznai 'prema kome mjestu (ili kojim pravcem) odn. od koga mjesta se vri neko kretanje. Tako e se.inpr.i.upitati: j'{f~ .G ~r~l = Kamo (Kuda) odlazi sada? -ili, u neupravnom pitanju: ~~_Ji(~
covjek.

;r

~G-:;r~iS-!~i\j =

Neznam

Odakle je doao ovaj

~ = tamo, onamo, ondje, kao u primjeru: \)-G..: ~~

~ ~J
,

= Onamo

sam stigao kasno popodne. = tamo, ondje, npr.: ~)Si JI L..:G.;.)

,

'

W (:'.. :'::-1 = Ondje

smo se sastali,

pa smo se zajedno vratili u selo. Nekada W ima znaenje postojanja (biti, postojati, nalaziti se, imati), kao, npr.: ::..u~ j ~\j j)~ ~GW= Ima mn-ogoljudi koji to ne odobravaju.' ~~~:~ ~ ~ {~ :",:{._:Jf 91 W~L. = To je samo pretpostavka, za koju ne postoji nita to' bi je' potvrdilo,

~ = ovdje,

tu, kao i s pokaznomesticom L", tj.~L" (pisano i (~ ) za . ono to je blisko govornom ili oslovljenom licu, aza udaljeno od njih:
581

dovde,

!.IG (i 2UG) = onamo, ondje. G dolazi i iza Ji i ovamo; G. ::,..= odavde. !.IG. (kao Lj) moe,
postojanje.
.....;;1 JI.

~' naime: G takoer.oznaavati

Ji =

13) PrIlOZI za vrIjeme - 0Lo)T u jj;

Vecinom ovi prilozi (osim onih o kojima e se kasnije govoriti) slue za pitanje o vremenu odreenog ili neodreenog trajanja, ali neki od njih imaju i drugu upotrebu, kako emo vidjeti iz primjera za njih.

ss

= kada, ::,~t= kada, .;.. = kada,

Jt

npr.: ~ ~

J~ ~) Jr = Kada
0~r: ~)L

si stigao na stanicu? ga: "Kada e biti dan

npr.: ~ ~~.JIr~ ?"

= Upitae

proivljenja npr.:

Kao i slijedece

izkole?

~r:U_t:~~~ ~
ova kia.

C?' rije 0~r moe biti upotrijebljena kao pogodbeni veznik. ~ "::"~0.L.Ji0--~\ E-) J:. = Kada e se tvoja sestra vratiti

:S~O~ 0\ ~~~
J:-

= Nemogue

je znati

kada e prestati

Ispred moe doi ili 11 istom znaenju, naime: dokada, ~ ~~),..: ~;~ ~l = Dokle emo ekati dokle, kao, npr.: ~ ~~j(~ njegov povratak s fakulteta? " "
~=

J:.

Ji

Ova estica je mnogoznana, a o nekim sluajevima s upotrebom perfekta i imperfekta. ' uglavnom njena priloka

se govorilo

u vezi

Ovdje emo razmotriti ve : ,-:-,\~ na filozofskom" fakultetu."

O~

znaenja.

Uz perfekt, ve prema kontekstu, "

'tr JS ~ ~\> ~c.~\

" "

odn. smislu reenice, ona moe znaiti:

'..li = Selim je ve zavrio (svoje) studije

zaista: 0~~ i:;.Ji'::,u~~ toga dana, pa je zaista i dola, ali: 0L. 0J U ~~ posve zdrav, ali je (eto) umro.

~).Z\
"

= Oekivao

sam njen dolazak bio

JL:...: ~

~~r0\S = Njegov

brat je naizgled

Uz imperfekt '..G moe znaiti: ponekad (J.-.J ';;:J\), moda (~~f) ~\), ve prema k,ontekstu: " ponekad: moda:
,.."

i esto

J~
cl)

Ji ~:;Ji:r ~L;Jr~ ~
,..

'..li Y JlS3i~l= I laljivac ponekad

,..,..

rekne istinu. e se iseljenik vratiti iz

0..li

= Moda

tuine u svoju domovinu.

582

esto: J~ ~ ~'J.:j ~ ~) ~~: u ~t '..J etnje, dok se sunce jo nije bilo pojavilo na istoku.

= esto bih

uranio radi

J:j : Ovaj prilog, koji redovno stoji na kraju reenice, ima u upitnoj reenici znaenje: ikada, kao, npr.: ikada: ~ I:Q' C.k.~:~1~ ~ , nikada: ~

= Jesi li ikada

vidio ovakav prizor?

Unijenoj reenici (iza perfekta ili apokopatusa), on znai: nikada:

L. 0'f1"J~ = Dosada nikada nisam uoto ime. lJ ~LJ1 J~~) L.-:3 ~~~LJ~ ~ Nismo nikada putovali u Austriju niti u
Njemaku.

~ti~~~

14) Prilozi za nain

Osim onih priloga imenskog porijekla ovdje spada )1 = kako (upitno). Po znaenju mu bliski, mogu se ovdje spomenuti prilozi sloeni sa pokaznom zamjenicom \~,naime: \:.8', I~ = ovako, te :'0:1'.8' = tako. Evo primjera za njih. ' JI: 4.;';.~ JJi ~~ ~ = Kako e Bog oiviti ovaj (grad) nakon njegove propasti? (Q., 2, 259). \~: ~~ ~~ \~1 ~~ I~ = Ovako neemo nikada stii do naega cilja. Il$' : ! ~) ~'? rG1 ,,-:-,~1~ (iS ~~ = Ne ponaa] se tako nepristojno pred naim gostima! cll.1S' : ~ :.:JJ:.8'
'"

,.'"

Ji

'"

:.;Jt ~..;.. ~;

= On je u pravu,

nije li tako?

15) Prilozi za broj i koliinu

Obino se ovdje navode prilozi: rS i sloeni ($ts" (pisano i: j-;!ts"). Ovdje bi se takoer mogli spomenuti oni sloeni s pokaznom zamjenicom I~, naime: (j.. ::'G = ovoliko i 1:.8' = toliko (koji se mogu izraziti opisno i na neke druge naine koji ne spadaju ovdje).
o __ '1 o 1",-

~ = koliko: Upitno

(~Q.::. rS) zahtijeva da imenica iza l)jega bude indeterminirana u akuzativujednine, npr.: ~ ~ ~ ~G:. ~ = Koliko ima (je) radnika u vaoj tvornici? ' "

;.s

ti

Imenica iza

;.s zove se ):'. '. I\, kada ona doe u aneksiji kao odredbenica

583

ili akuzativu, npr.: ~ ;:-; Za koliko ste ljudi pripremili hranu? ...

(;,Jk ~(': .1I)moe biti u genitivu

~~:..p(~~) ,~~ ;.srLJ.

...::; JI

-.

) je..> Isti je sluaj i iza prijedloga, npr.: ~ dJ~ :0.1;~ (I~L..> koliko se to dinara moe kupiti? '" . '.'.

'

= Za

Iza tzv. ~~ rS, tj. u izrinim, te usklinim i slinim reenicama, imenica dolazi ugenitivu jednine ili nepravilne mnoine (a glagol treba da :_: ... ~ bude u perfektu), npr.: <..S,~ imam knjiga. ! neprij~telja!' Ovako
! .........

0':tr:.G. ~l C~ ~\:Ul;.-s-- =
'..

;.s ~<..S!~t'1

= Ni sam

ne znam koliko

Koliko smo dosada porazili ::,..iza sebe, npr.:

ili4Jr '-:-'~~
.. \

;.s esto se upotrebljava

.} L" ~\~.L.::'"
::;; t

sa prijedlogom
..

~ = Koliko su (samo) unitili gradova

o ; o o .. ; o ;

u tom stranom ratu!

_'.

Kad ie:.s odvojeno od ';'. '.li r treba ta rije da stoji u akuzativu (iako se ...< ...'... ....; poeziji nekad JavI i gemtlv), kao u primjerima J~ ~ ')\...aj ~~\.; rS = Koliko me stiglo njihovih dobroinstava uprkos (moje) odsutnosti!
'.
':ti

"sl

Nasuprot tome je: 4-, J~ oG:;' ~ 0)~ ~ = Koliko stranih pustinja ima do Mejje! ,. Nekada se';', ',li moe ispustiti, npr.: (~.::.uL.(CL.. ~ = Koliki je tvoj kapital (u dinarima)? - ~::J~ 1~G:.(~ ) ~ = Koliko (osoba) ima tvoja porodica? -.~.:' ~"'" (~c. )~ ~ Koliko si (sati) pjeaio? - ~ ~~\ (~ ) ~ = Koliko ste (milja) preplovili? - ~ ~ ~)j (~~) ~ = Koliko (puta) te posjeivao Omer? - I! ;~~ ~;.; 0tS (~iJ) ~ :;~ = Koliko je (godina) tada imao tvoj brat? Ovaj sloeni prilog rijetko se upotrebljava kao upitni, u znaenju: koliko, npr.: ~ ~L<Ji~~ ~t5' = Koliko ita tu knjigu? (ustvari tu .. ~ ima vremensko znaenje: koliko puta (ve) ili kako dugo).

~t.s- :

t~

Sporno je pitanje da li se moe (mj, ;.-.~) rei: ~ /uI pro daje ovu kucu? '" Ovaj se' prilog, reenicama, Imenica akuzativu singulara, stranaca vidio danas
. _ o ~ .... -

o~

~K, = Poto
,

inae, vie upotrebljava iza njega (kao kod ~) npr.: ! L...LJi' ~ u gradu! "
o

r:;.JT~\~ \:.: ~\:;u.. ; o .. o .. '

jl ;.... O' ...::::
"''''

u izrinim ili usklinim dolazi indeterminirana u = Koliko sam ,

,-:-,\.:S U--..:,r-ts'
o
'JI ;

Obinije iza..:r-ts'doe prijedlog U--' npr.: ljl 01~

..
'

<..Sj..l; U-..

.. o

..

dJ~ ~ . ~ = Ko zna koliko knjiga treba da proitam radi toga. '.......

584

ili \:.8' dolazi neodreena imenica u akuzativu jednine, npr.: \~~.:> \:.8') \lS -:.J ::. .. :.E Jl::lJ::.J.j '.ti = Ve sam ti rekao da sam mu isplatio toliko itoliko dinara. ~ \~ dosad sam proitao ovoliko strana,
--

I iza (~

0';I'r

Ji ~r) --" yG.sJr.l:G.::r. = Od ove knjige ,--

16) Prilozi za uzrok i svrhu

Za oboje se uglavnom upotrebljavaju isti sloeni prilozi (i priloki izrazi). Za pitanje, u znaenju naeg: zato; radi ega, najvie se upotrebljava: W (obino sa \~,a nekad se i skracuje u: ;J), kao.npr.: ~ ~1 i.:.-Wr ~ \~W = Zato juer nisi prisustvovaosjednici? -~:G;J

~~).1r ~

Jl = Radi ega ide u to selo?

;J

' ~"~ = zbog ega; (JI ) ~~ L.

Slino se upotrebljavaju, npr., izrazi: ~ zato ti., i dr. .,

U odgovoru (objasnjenju) na pitanje o uzroku (svrsi) upotrijebit e se, izmeu ostalih, sloeni priloki izriaj, u znaenju: zato, stoga, radi toga, a takvi su:~:.u, ~~ ~' ~~ ~1::r. i sl., npr.: JI~L;J ~ili~;' ~~))=Bio sam bolestan, pa t~ stoga ~isam mogao p~sjetiti. " ,

2s

17) Prilozi za ograniavanje (restrikciju) - ~

...

0)1

J J.r-)

J.)1

Pored spomenute konstrukcije s negacijom i esticom 'Jl ' to prevodimo sa: "samo", ima jo nekih sloenih estica toga znaenja, naime: ,\::;;;,

LJl 'Jl ~'

i dr., kao, npr.:

Wl: ~;

/w ~ LJl = U kui je samo Ferid. ;:C-)(J

.:;; __ c:;; ",.. "'"

~ LJl \;'..2~~':i =

\ iii: \';;...l:!..L;, r-3~~

estoku bol.

Nemojte se ljutiti, mi se samoalimo s vama. L.~ ~ -; = On se ali samo kad osjeti neku

~l ~:

'Jl:.;.J

G;:.0 Jl ~~)~;3 = Posjetit emo vas samo ako nas pozovete

= samo.

(ili: Posjetit emo vas, ako nas pozovete, inae ne). Postoji i dijalektalno: ~

585

II - Prilozi imenskog porijekla

To su prvo neka nepromjenljiva imena ograniavanje, te za oznaku mjesta i vremena. s nastavkom: -u. Slue za

1) Prilozi za ograniavanje
Ovdje bi spadali samo, npr.: ~ sloeni izrazi: ~ reenicama): i ~
(~)\I,

oba u znaenju:

: (esto je u suprotnim

Cl ~j
~

~~

G~~ ~j

L.
i

~t

= Nije nas prekorio

samo na susjed, nego nas je prekorila

naa majka.

'.;.i ~:

G.~ ~
pai~~

~}Ji' \~ o~
ili I~~).

01)

= Proitao

sam samo G.~~;

pet pripovjedaka

od ovoga pisca (na kraju se moe itati:

2) Prilozi za mjesto
Ove priloge (kao i neke od onih za vrijeme, iz slijedece grupe) treba razlikovati od imena u akuzativu u funkciji prijedloga, kao, npr.: rL.t , ~ te: (~' ~) i dr. . Od priloga za mjesto ovdje spadaju:

tL.l = sprijeda, naprijed; tL.t J~ = naprijed;

~
~

(::r) = dolje, ispod, (na) nie; odozdo;

(~ ) = pozadi, straga; :. :~ = (ondje) gdje; kuda; ~'

~ Ji ~ kamo,
~::r

t\~~sprijeda,
tL.t Jk

= odozgo;

J~ (::r ) = gore,
(~)
'

> ::r = odakle,

Qj ~

otkuda;

iznad, navie, odozgo;

naprijed.' =.Mi smo stajali pozadi, a na otac je

Tako emo, npr.: rei: otiao naprijed. 3)

r~ G;'tj ~

Prilozi za vrijeme

"

U ovoj grupi su samo: ~

,

,>0;.,

i~

. u negativnoj reenici, a stoji

: U znaenju:

"jo", najvie se upotrebljava

586

iza glagola, kako je u primjeru: ~ Abid jo nije navrio dvadesetu. S prijedlogom

,

Cr-;_~~ 11 ~

;J~~ ~~ = Njegov sin

~::r.I):t;. ~j,.;Mi smo.~tili u park, a oni su doli kasnije.

J,~
napuati! ~' npr.:
""

::r., tj, ~ ::r. = poslije, kasnije, npr.: ~..GJrJi C~'~

JP y = nikada: dolazi iza negativnog indikativa"imperfekta",

koji tada dobije znaenje zanijekanog buduceg vremena (futura), npr.: G~ J ! ~)jJ':t I::u. = Na ovom naem putovanju nikad me nemoj

J; = prije, ranije: upotrebljava se u istom znaenju s prijedlogom j, tj. ::r.

::

~ ~ ::r. ~j
-'"

L<Jj ~.)LJi ~LJi J !IG 0~ 0\ ~j

""

' , = Trebalo je da

onamo budemo u est sati, ali smo mi stigli mnogo ranije.

'"

'"

""

'"

III - Prilozi od imena

li

akuzativu

Ovakvi prilozi u upotrebi su od: imenica, obinih ili glagolskih pridjeva (participa) i nekih brojeva (o kojima je bilo rjei uz brojeve), Inae, ova vrsta priloga je vrlo mnogobrojna i javlja se u raznim znaenjima, koja emo iznijeti razdvojeno, navodeci najvaznije priloge u pojedinim njihovim grupama, = morem, po moru; \~ = kopnom, po kopnu; G:-)G- = van; vani, spolja; ~l;..\~ = unutra; ~? = istono, na istokiu): S;~ = (na, u-) lijeva;~) = zapadno.ma zapadtu): \:."~ = (na-, u-) desno, '
1) I~

za mjesto: za

vrijeme: \~\ = uvijek, (uz negaciju: nikada); 0'/1 = sada; G~\ = povremeno; ~\ = najposlije, najzad; ~)WI = juer; G~\ = nekoliko dana; ~\ (i ~YL, ili ~Y\) = juer: WT= maloprije: ~~ = zaas, za tren;~):.; = iZjutra,'sutra; S;~ = odmah; W\~ ='stalno; L.lj~ = neprestano; ~~= katkada, I:: = rijetko: c:. ( .<- = esto' esto' L.,.. = neko vrijeme: G.-/' - = izjutra: c:. ~J J~
2)
!.. 1~

= nocu, po noci: \:.J, = sutra; ~ lil = ove noci, noas, veeras, danas

~aveer: \~ == rano; \).~ = kasno; = danas; Gy' = jednoa dana; C4i = danju, po danu; LJj = jedno (neko) vrijeme, nekada; ~~ = svakodnevno.
3)

1:

I~.

r:JI
~

za nain:

\~i)\= pojedinano; ~\;\ = u grupama;

r::: 0 ...J.

\:.6; = sporo;
'" :;:::'."

~):.G
._ -' ..

= postepeno, postupno; ~

= skupa; 1-4)) = polahko;

~J

= jeftino:
587

t:~ = brzo' U~
.. ../ ' .

= skupo' Gb.:. = besplatno' G:. = zajedno:

I.
1

,.)

.;l>-

(dolazi redovn~ sa spojenom linom zamjenicom iza sebe, npr.: ~:h.) ;. ~ ~ = Nije doao.Omerov otac, nego on sam), 4) Za koliinu: ~)5 = priblino; ~ = .mnogo''F) I.'ji' = obl'ln' 0'\' '= malo. " . .J'p--:! ..

;1~ ~
, ,

= sam

= malo; 0\5'=

dovoljno, dosta; ~

5) za ~a~anje:: L.W .~ potpuno, sasvim, npr.: L.W ~\; if~ o~ = Ovo e miodijelo potpuno pristajati. I~ = vrlo, veoma, 'jako (naroito dolazi uz pridjeve, npr.: I~ ~ r~l:U ~Ovaj djeak vrlo je otrouman). ~\ = nikako, nipoto, uopce tupotrcbljava se uz negaciju, npr.: ~~1 ~ ~ O~;l~ Gl) ~}i~~ = Kako da se obratim tome covjeku, a ja ga uopce ne poznajem? ~ = uope, s negacijom = nikako, nipoto, nikada; G.w = svakako; s neg. = nikako, nipoto, nikad. 6) Razni akuzativni priloki izrazi Oni mogu nastati ponavljanjem iste rijei, npr.: :- : ~:- : ~ = (stanova ti) kuca uz kuu: ::"G ::"8= (raspriti se) u rasutimskupinama: a nekad nastaju spajanjem (dviju) tijei u raznim sintagmama, kako e se vidjeti u: primjerima. Takvi su npr. oni tipa: ~ (i !l(~) = tada u to doba' j.:!'j = te noi: !l(.G~ i ,~~ = toga dan;, tada; !l\-:.G::,'i = u to vrijeme, tada; !l\:.Li' i ..uj, = tada, onda.
I ,
M M

,0::,

'..

Kombinacija dvaju akuzativa, npr.:

J./l\ ~}Ji

prekjuer.it.,',

svakog jutra i veeri; ~.Jwr~(I\\ = juer naveer: danonOno;L.:,) L.~~ = da-nza danom.

~43P = danju

c~

nou,

J~l = prekjuer: <:~ i~= jednog jutra; ,~L.:. \~= jedne veeri; ~\'~." II :':';I~ = (ona, u-) lijevo;~U\ ::..\~= jedne veeri; ~ ::"I~ = jedne noi; ~L.:. ::"I~ = jedne veeri; }.:':.~J(::"I~ = (na-, u-) lijevo; ~::"I~ = (na, u-) 'desno; i';::..\~ = jednoga dana;~; ~ = sino, noas, juer naveer: 0_,.a:WT~~::: nikada. Akuzativs prepozicionalnom sintagmom, npr.: p :4.; ~ = s jednog pokoljenja na drugo; ~ ~ ~ = s vremena na vrijeme, ponekad: :4.; L.~ = iz dana u dan;;~YT::'" L.:;.' = jednoga dana.
::;

U genitivnoj vezi, npr.: ;":/T J~l = u poetku, najprije, ( ~ }~.JT)~;

i:~

"'

....

Neki izrazi za potvrivanje i sl., s negacijom ~, kao to su, npr.:

588

r;"~ =

svakako, besumnje, sigurno;. C:r.) ~'1. = neophodno je (da); ~ '1 = naroi.to,osobito; i3G.:.V= bezuvjetne, neizbjeno, nesumnjivo c:/) ~'1 neizbjeno je i dr.

N ~Razne priloke oznake

Ovdje emo" pored onih navedenih u morfologiji, navesti jo izvjestan broj prilokih sintagmi s prijedlozima i imenima u vezi s njima, raznih znaenja, nekad u figurativnoj upotrebi. Evo primjera za takve prilokesintagme:

Jl:
,

!;'~JJi -t~Jl = za vijeke vjekova; ~L....rr

0)~

r~Jl= do sudnjega dana .

;;: ...k! ~ naravno,

.y :t_~r

= neprekidno; ! = .tekom mukom, na jedvite jade; ..J)r~~ = zbog ned~statka vremena: ~ J~~ = mirnim j~=z" tren ok;;Jwr prirodno; ~ iv; ~~oe\:'! opcenito: ~
~

~J-"

putem-na miran nain:;;'

= drage volje, vrlo rado;

'~;;)r:r ~y. = na neki (bilo k;jD nain;.;L." " ~ ~ c:;;. ".;;

potajno, kriomice;

t~r~

oW ~ ~ u ivotu, jo
i;.:Jr~y' =
= ~a
__

='l\epr~st;no;

jasan nain, otvoreno;

~:

:G..;.Jf~,~
gnjeva;

= potajno, kriom;

~)-:G:.

= u nastupu = s vremena na

~: ~)r?
~J~:

izmeu dvije vatre;

vrijeme, jffi

~:

= daleko od istine, sasvim nestvarno; ,--:"~}-T ~ = na umoru (samrti); ~:.ur:rl~ = u pradavno doba; ;~ ~;~t~ = nekad, nekoc; ..,...li ~ ~ = napamet; )w i'~ ~ =
oprezno, bojaljivo; ~\';L...:Jr r-jj ~ = na ravnoj nozi,' ravnopravno: = morem, po moru; ~
= nekada, u davno doba;

A el)!j);

J(~::; = izmeuveeri~i zor~;

O? '; (.; ~

:\~J: = po zraku, zrakom; ;~

~~~) ~
zajedno, ~ratko; ~ iznenada, neoekivano: ;r: ~
---

oW ~ ~

= na ivotu, jo iv;;....Ji ;;. ~ ~'; ~

= osobito, haroito; JL...;.tr~)~ =

~;.~ ~
~

opcenito,
----

= u dobn;tvorne ~vrhe; ;;1 ~~.:.r->" ~ ~

lS~:/= nekada, ~;-)?:/ = nesvjesno; ~

:/ = od sveg

589

srca; ..,.b~ ~

::;.

= drage
".

::: napamet:

~w..,+1::;.= naizust:
",.

volje, vrlo rado;~~ ~ ~::;.

::;.

= naizust;
~::;.

::;.

= dareljivo,

~esebino, besplatno: dogled; ~:

i1~Wr J-:!):o ::;. = sluajno:

"

...".

= na
~~ ~

,.0- ~\~ ~ = jednom ubud~e, uskoro;

;.a:;JI = za tren

oka; .. r:uG.J..rr;~ ~

=u

.oj:. ~\~ ~ = jedanput;

drevno doba; ~ ~

~kriveno, tajno;0G.5Jr~ prije ili kasnije;

j;V(, ~wr j = sad

..} = postajno, kriom; i ubuduce:

~i~r ~~ ..}=

razmacima, napreskok: ~~\~

o;if'~ o~ .; ~ u j..; = u dananji-dan: J\y..."tr oJA j. .;

=u
~\;.

JGJT = u
ustvari;

ovakvim prilikama: tom sluaju;

~GJr ~~ ~ = u sluaju potrebe;'d; J,.}yS -.?;.:,. .; = usput, uzgred (rei); j ~1:.0..:, .;

'( el)ly;Vr

= uvijek, stalno,' neprekidno:

~
ujutro;

= stvarno:

(;o.= tokom t>: y)i \~U;

popodne: ~ 0-" :

vremena;

cW (;o= izjutra,

~(;o

(;o== ukratko; ~)i'(;o = vremenom,

od poetka;
wI~

tokom vremena: pogledu,

o;'rJ~r:r. =
don~kle; ~ sluajno; ,

~j'

:r =

o~)r Jo-.:.;:r. =

u izvjesnom

sa~ od s~be, dragovoljno; nesvjesno;

J)~ ~

.1-? 'lj -0 J)~ ~

0~ ~

JJ~Wr
=

~~:r=
=
bez

bez' ikakvog

ogranicenja, bezuvjetne: ;_~; 0~'.J-:' = najprije, ~dm~h; ,-.?~ 0~ ~

p
( ,.

iznova, odmah;
0~

,ji

nekada;

~J;l

0~ ~

:r =

smjesta;,~

nesvjesna;

ikakvog ogranienja, bezuvjetne: ~

(o';'}i
J...k.,.- ~
"
0.9-"

= u svakom pogledu;
0'"
,

= na njegovu

y;~ '= ~am ~d s~be; ~j j.5- ~ ~f ~\~J ~ =' s visine (oholo,' govoriti);
.-

~C ~rJ :J

odsada, ubuduce: ~

./~:r =

srecu.

.- --".

590

B - VEZNICI
(konjunkcije,

~)r~\)~h 62

Pod tim nazivom se podrazumijeva posebna kategorija nepromjenljivih rijei, nesamostalnog znaenja, koje veu bilo pojedine (punoznane) rijei u sklopu reenice bilo same. reenice meusobno. Veznici pritom ukazuju na sadraj odn. vrstu pojedinih reenica, kao i na njihov meusobni semantiki odnos. Oni se, prema tome, mogu upotrebljavati i .u prostim tako i u sloenim reenicama. Sloene reenice, pak, mogu biti nezavisnosloene (neporedne, koordinativne) ili zavisnosloene (podredbene, subordinativne),
e

Prema ovoj podjeli reenica i veznici se dijele na dvije skupine: 1) neporedne - za meusobno povezivanje pojedinih. rijei kao dijelova reenice, i 2) poredbene - za meusobno povezivanje zavisnih (sporednih) reenica za njihove glavne reenice, Ovdje emo dati samo sumaran pregled tih vrsta veznika, koje su u morfologiji pojedinano (sa samim veznicima) navedene. Njihovu, pak, sintaksiku upotrebu pokazat emo poblize s primjerima u vezi s njima odgovarajuim vrstama reenica. I - U naporedne (koordinativne) veznike spada s1ijedeihpet vrsta: 1) Sastavni (kopulativni): 2) rastavni (disjunktivni); 3) suprotni (adverzativni): 4) iskljuni (ekskluzivni) i 5) zakljuni (konkluzivni). II - Upodredbene (subordinetivne) veznike spada deset slijedeih vrsta: 1) izrini (deklarativni), 2) mjesni (lokalni); 3) vremenski (temporalni): 4) uzroni (kauzalni): 5) posljedini (konsekutivni); 6) namjerni (finalni); 7) nainski (modalni); 8) poredbeni (komparativni); 9) pogodbeni (kondicionalni): 10) dopusni (koncesivni), Kako je ranije istaknuto, neki pojedini veznici javljaju se u vie vrsta reenica (tj. u raznim funkcijama), dok, nasuprot tome, vie razliitih veznika dolaze u istoj vrsti reenica, i to u istoj semantikoj upotrebi, to e biti pokazano, u primjerima kod sintakse reenica.
62) O veznicima, njihovim vrstama i nazivima treba pogledati, npr.: R. Simeon, op. cit., II, str. 712-715(pod natuknicom: veznik).

591

C-UZVICI
(interjekcije, ~~~oT<~~~\)
63

Uzvici su nepromjenljiva vrsta rijei koje ne oznaavaju intelektualne pojmove.. nego slue za izrazavanje fizikihosjeta, uvstava (osjecanja) i voljnih izriaja, Po porijeklu su uzvici: 1) neizvedeni (primarni), tj. oni koji nisu povezanisaznaenjskim vrstama rijei, nego su gramatiki neralanjiv izraz unutarnjih emocija i volje ivih bia (ljudi i ivotinja). Osim toga, ovdje bi-spadali i tzv. onomatopejski uzvici/tj; oni kojima se oponaaju glasovi, zvukovi i umovi u prirodi i kod ivih bica uopce. 2) Uzvici su izvedeni (sekundetni) kada su po svome porijeklu (rnorfoloki) vezani sa znaenjskim vrstama .rijei. . Po svojim semantiko-sintaksikim osobitostima uzvicima su bliski i neki imenski, glagolski i drugi oblici rijei. Uzvici, po svojoj upotrebi, slue bilo za izraavanja osjecanja i volje pojedinca, kao to su: radost, tuga, uenje,divljenje, strah, odvratnost, dosada, umor, uitak, .neodlunost, elja i dr., ili mogu pokazivali odnos pojedinca prema drugim osobama i uopce prema svijetu oko njega, te izraavati: zapovijed, zabranu, podsticaj, prijekor, sumnju, nezadovoljstvo, mrnju, zahvalnost, samilost i dr. Kada se ovakve rijei upotrebljavaju samo kao uzvici, tj. kao spontani izrazi unutarnjeg duevnog stanja ili SU odraz odreenih posebnih okolnosti, onda su to "pravi" uzvici. Ako se, pak, radi o rijeima koje vre i neke druge funkcije u jeziku, ili su se tako ranije upotrebljavale, pa s vremenom postale uzvici, onda su to, ustvari, "neptevi" uzvici.
C

Uzvici se mogu upotrijebiti izdvojeno, tj. izvan reenice. Oni tada, ali i inae, imaju svoje fonetske osobitosti (duine, razne. intonacije i sl.), Oni mogu izraziti neku sloenu situaciju ili stanje, ali se ne daju ralaniti u manje zasebne pojmovne cjeline, iako nekad odgovaraju nekoj potpunoj reenici, Uzvici se mogu umetnuti izmeu pojedinih dijelova reenice, a sami se ne mogu sintaksiki vezati s njima, odn. ne mogu sami biti dijelovi
63) O uzvici ma openito vidi: R. Simeon, op. cit., II, str. 698-9 (pod: uzvik).

592

recenice, Meutim, oni ipak mogu zamijeniti neki od njenih dijelova, kako se vidi iz slijedeih primjera gdje uzvik zamjenjuje:

1) subjekt 11..; G~ iznad nas u visini. "2) predikat: ~W~ ~ aba, pa "pljus" u vodu. 3) objekt ~
"Pis, pis!"

:,.5:

:r. J\.l:. e-:. ~ ..; =

" "

U sumrak se zau "gra"

~~
,ii

:':")J

2::

,.

'.

11~
. .

0:-

= S obale bare

skoi

~t.:.. ~ k. 1Irill~).. = Djeak potjera maku

viui:

Razne vrste "pravih" uzvika za izraavane osjecanja i volje, pa za oponaanjezvukova u prirodi; dozivanje (~1i.Jr0.J~)"tjeranje (ivotinja), zapovijedi.izabrane, i dr., navedene su u morfologiji (pri obradi uzvika), neki i u sintaksi (kodnaina dozivanja ~I'i:l\),dok e se o uzvicima jo govoriti kod uzvinih reenica. Ranijeje spominjana i upotreba nekih prijedloga li znaenju imperativa, te nekih drugih naina za njegovo izrazavanje: pomocu imena u akuzativu (kao, npr., opi objekt), nepromjenljivim oblikom.JW, pa uzvicima glagolskog znaenja (JwYr~cn. '
.

Srodniuzvicima kUenje~lJij

po svome znaenju ovdje se mogu spomenuti iranije teglagoli za pohvalu i

razmatrani glagoli uenja, i sl. (~JL.Jn,

{JJwn.

'

38 - GRAMATIKA

ARAPSKOG JEZIKA

593

SINT AKSA

REENICE

Uvodna napomena -,
Do danas u nauci nema jedinstvene definicije recenice, pa se u tome pogledu jo uvijek-nisu sloili ni lingvisti meusobno, a tako nifilozofi, 64 Zbog toga postoji vie meusobno vrlo raznolikih definicija samog pojma reenice, Po jednoj od njih, reenica se moe definirati kao: gramatiki 'i intonacijski cjelovita govoma jedinica, 'oblikovana po zakonima danoga jezika, a koja je glavno sredstvo' stvaranja, izraavanja i iskazivanja misli (B.Simeon, str. 256).Na istom se mjestu istie da se naziv "misao" treba shvatiti ire, tako 'da obuhvata i "ono to nije misao", tj. uvstvo, znanje, elju, zapovijed, pitanje, uenjei sL Reenica je, dakle, jeziki izraz ne samo intelektualne psihike aktivnosti, koja se oituje u davanju 'sudova o ivim bicima, neivim stvarima i apstraktnim pojavama u stvarnosti, nego ona uz to slui i za iskazivanje ostalih vidova nae duhovne djelatnosti, naime: osjeanja i voljnih akata. S obzirom na broj njenih sastavnih dijelova, reenica moe biti prosta i sloena. Prosta je ona koja predstavlja samo jednu misaono-govornu cjelinu, a sloene ona koja se sastoji od dvije ili vie prostih reenica. Reenica koja ima samo subjekt i predikat (od kojih se nekad onaj drugi samo podrazumijeva), naziva se tieprosirene. Reenica, pak, koja pored ova dva glavna dijela ima jedan ili vie sporednih dijelova (dopuna ili dodataka), zove se prosirena. Te dopune u reenici su: objekt, epozicije, arributi adverbne oznake U arapskoj se gramatici reenica naziva: (rjee: r~\)' Subjekt (.;)1 ~\) i predikat (~\) zajedniki se nazivaju: ~:.L....:Jr, a njihovi dodaci skupa: ~r,,;.~1f. Ve prema vrsti recenice, svi ovi njeni dijelovi dobijaju u arapskoj sintaksi i svoje posebne nazive, kako e se vidjeti iz daljeg izlaganja.
64) Uporedi o tome, te uopce o reenici i njenim vrstama: R. Simeon, op. cit., II, str. 255-258 (natuknica: reenica),

u:;Jr

594

Prema SVQJoj funkciji (odn. svrsi ili sadraju) prqstereenice 6::> uzvrcne, lZJavne 1 upltne. ,.,
v

ll,1OgU biti:

Uzvitie (ili uskline) reenice ~\ ~\ se, vjerojatno, mogu smatrati prvim zaecima ljudskoga govora uopce. One se mogu podijeliti na: ona koje izraavaju osjecanja, te one za izrazavanje elja. Meu ove posljednje spadaju dalje: zapovijedne recenice, pa, ona za zabranu, podsticanje, i sl. . Izjavne reenice ~.J~ suone kojima izraavamo svoje sudove o bicima, predmetima, pojavama: i sl. .Prema tome kako je izraen njihov predikat, one se dijele na: 1) imenske,akoje on neko ime (imenica, pridjev, particip, zamjenica, broj); 2) :glagolske, kada' im je predikat neki finitni glagolski oblik, tj. onaj.koji nijeinfinitiv niti particip i koji osim glagolskog pojma oznaava lice, vrijeme i nain. Upiine reenice~4~ . mogu se (po Brockelmannu) podijeliti na dvije grupe. U jednoj se-pitanjem eli utvrditi postojanje ili nepostojanje (odn. otkloniti sumnja u pogledu) neke injenice. U arapskom se jeziku ova vrsta pitanja izraava ili samim naglaskom ili pomocu upitnih estica.
U drugoj se grupi, polazei od izvjesne date injenice; ona eli dopuniti odreenim podacima o njoj. U arapskoj se sintaksi ova vrsta pitanja izraava pomou upitnih zamjenica i priloga.

~:

-&

::;

.J,...J

o..

trpI

.::ir pr

I
PROSTE REENICE -

(ih. JT~b
reenice

A - Uzvine (eksklamativne)
1. Recenice

osjeanja _ ~\V: ~'lT~\

. Prvu grupu uzvinih reenica sainjavaju one koje izraavaju razna slabija ili jaa osjeanja, kao to su: radost, tuga, strah,uenje, dosada i dr. Takva osjeanja obino se ispoljavaju u uzvicima. U arapskom jeziku oni su esto praeni uzvinim esticama, npr.: ! G~~ = O, alosti!-! = Ah; moja noga! -,i sl. Ima, meutim, uzvika i bez takvih estica, npr.:
65) Vidi o njima: C. Brockelmann, op. cit., II, str. 5 (i dalje).
,,8 GRAMATIKA

~~-i,
v

r~v;;li' ~:.,.,~

595

Gospodaru moj, propadoe Ijudil>'! .. ~ IJ...:,. = Ovakvakia!U ovoj posljednjoj uzvinoj reenici zapaamo izostajanjepredikata, tj. pojavu elipse, koja je esta li ovakvim slucajevima. se .javljaju u obliku Ovakve besptediketne uzvine re&nicenerijetko imena, Iza koga slijedi drugo, ponajvie uz prvo vezano veznikom " j ". U arapskom jeziku takve reenice izraavaju: 1) uvjeravanje, npr.:! !l\~j :.:JU =Pa dobit e.to! - 2) podsticanje, npr.:! ~~j ~t = Daj uinite to! OvakvQ.i.Fqpyanje naroito je omiljeno u upitnim i odrenim reenicama,npr.: ~.~~j:.:Jt l.j=.1>. tati.ima 9 time? - ! ~~j ~j 0t~ = Ni ja ni mu, mi neodgovaramo jedno drugom! ' Pod utjecajemv.oblika izjavne reenice, subjekt ovakvih uzvinih reenica moe biti vezan uz uzvinu esticu nekim prijedlogom, npr.: JJt ! ::D.=TekoteJili! -.! ~j (nastalo od: ~{~,~j~= [adno li je njegovoj majci! Nekada iza subjekta doe-kakva blia oznaka, 'vezana' prijedlogom uz njega, npr.:!~_H Ud~(= prikladan nadimak! -! .~ kakvom skupu! ,_., Teko srcu'! -I.
~ ~ ~ ~

JU;~:::t~
~ ~.

Q( = Kakav samo

~,

,.

= Bili smo na skupu, i to .

Neto manje intenzivan efekt javlja se u izrazima uenja ili divljenja. Prvobitno se i to izraavalo pomocu nominativa s uzvinim nastavkom: -a. Taj je. kasnije shvacen kao akuzativni nastavak, npr.: ! ~~ Jy1~ = O, dugog li mi ovog dana! ' Ovdje bi spadali i uzvici sa .~~ ic;~,.npr.: Koliko sam noi proveo u itanju! poeli da bude s nama!

c:. 0\S) ~t J:: ~~~ = esto

! ~U:JI~

:.:J;':'.a.;) ~~(

moj brat

uenje se moe izraziti i rijeju: 0~, kao: !:. 'g::~L. 0~ = Kako su oni daleko meusobno! Ovdje se mogu spomenuti i glagoli uenja (~JW1), ! ~I~+;= Kako je krt taj bogata! - ! L~ ~~~ ostadoste kod nas! Za ovaj posljednji oblik-Itj. ~tL.), Brockelmannsmatra da to ,ustvari, nije perfekt kauzativa (etvrte vrste trilitera), kako su to mislili basranski filolozi i mnogi evropski arabisti, nego prvobitni elativ li akuzativu za uzvik, a oekivani nominativ iza njega, po analogiji, pretvorio se u akuzativni objekt. npr.: ~t

~tL. = Kako kratko

596

Na istom su stepenu i mnogi uzvici u upitnom obliku, ali oni pokazuju uobiajenu strukturu upitnih reenica. Ovdje u prvom redu spada eksklamativno~(iza koga obino dolazi odnosna reenica), npr.: ! 0~ ;; \ 'g ~ ~t~ ~.G. ~ = Koliko sam velikih gradova vidio na svome putovanju! ' , ""'. ' ,.

od

;.s

Slino se upotrebljavaju i estice: ~t5" i rjea:;8' , npr.: ! = Koliko smo samo sreli siromaha na '~icania!

t/,~~

~i)J ~ (.
'"

1 :;8'

Po Reckendorfu, 66 kao prvobitni uzvik treba hvatit(j tzv. opu negaciju (tj. ~ )j'J), npr. ~'J~l (,S!tJJ~ = Otacmi.ree da je to

:=.u~,::.,...

neophodno.: I;a t~i;og 'J rjee se.javlja akuzativ plurala, npr.:~t ~ ,,:l:J'J= Mnogi misle da nema uitakaza osijedjele starce.

A~
'

2. --Zeljne (optetivne) recenice - ~~~..lJT ~\

Prema uvjerenju s kojim se ."oek;je ispunjenje neke elje, te odgovarajucoj energiji kojom se ona oituje,ove se' reenice mogu podijeliti na dvije 'ne tako otro meusobno razdvojene kategorije, naime, na: a) zapovjedne rb) eljne reenice u uem smislu. Uz ovu prvu vrstu obradit emo i njima bliske: zabrambene i poticajne reenice. a-I)

Zapovjedne (imperativtie) recenice-

~1

>

0_

ji.

:."..

.9-

f'~

\~

Najprimitivniji oblik zapovijedi isto'jenominalan. To su, naime, imena sa sufiksom: -a, npr.: ~ ili I~j~ = Polahko! ."" zatim akuzativi, npr.: I:~ = = Udari/te)! - koji mogu biti ponovljeni, npr.: ! ::"~.iJr::'/;J\ Strpljenja! 1 ~? = U pomoc, u pomoc! - zatim ovdje spadaju i, nepromjenljivi infinitivi oblika JW, npr.: ! !lI) = Ostavitte)! - ! )J.;.. =Panja! ili Pazitte) i sl.
".
".

".

Meutim, uovakvim zapoyjednim uzvicima imena ne slue samo za to da ukau na .izvrenje eljene radnje, nego i za to da pokau njen objekt" svrhu ili rezultat, npr.: ! 'i:..Yr:.L.Sr = Lav, lav! - ! ~J.::J~ = Tvoja glava! ! I~l ~Koj = Idi, onda, na svoje mjesto! - ! ~,.GJ\ = Hajde, priaj! - i sl.
, . ~,

I u ovimreenicama, kao u prethodnoj vrsti, pojavlj0l! se nekad po dva lana meu.~obno povezana vezn1kom ';)", npr.: ! W) ~~l= uvajte se zmije!
66) Vidi kod njega: op. cit., str. 343.

597.

'Meutim, ti lanovi mogu stajati nekad i nevezani jedan pored drugog, npr.r: = Blago postupajte se Alijom! - To se naroito dogaa kad uz jedan' lan stoji prijedlog, npr.: ! ~ ~ ,,;, Dovedite mi Hasana! - ::.L)~

\:J ~ \~)~

! !

~G-t = Idi svome bratu! -

P~)~ ~ Uzmite svoje knjige! - ~~

'

~)~

J'.ul

= Napadnite

(vas dvojica) toga nitkova!

Poseban je~luaj zapovjednog uzvika pomocu estice kao, npr.: ! 0k = Gle, Amr se ve vratio!

e-~ ~\~

01 =
'

gle, vidi! -

-il

Ni ovdje se prvobitno nije radilo o akuzativu,nego je uzvini nastavak kasnije-jeziko osjecanje shvatilo kao da je on akuzativni.

Nasuprot nominalnim' oblicima u ulozi izraavanja zapovijedi, jo u prasemitskom su se jeziku iz njih razvili glagolski imperativi. oni u osnovnoj (1)vrsti glagola jo pokazuju istu unutranju strukturu kao i imenski oblici. Zapovjedni se nain, vjerojatno, moe smatrati oblikom u kojem se po prvi put u razvoju jezika odvojio glagol od (starijeg) imena. Ovdje necemo govoriti o upotrebi imperativa u osnovnoj mu funkciji izraavanja zapovijedi (to je ranije obraeno), a tako ni u drugim sluajevima kada imperativ ima neke druge funkcije (koje se opirno razmatraju u stilistici). .Naime, razni oblici imperativa esto se upotrebljavaju kada je energija osnovnog afekta znatno slabijeg intenziteta, nego pri striktnoj zapovijedio Tako oni slue i za izraavanje raznih osjecanja te u druge svrhe, kao to su, npr.: opomena, prijetnja, molba, elja, obeanje, blagoslov, proklinjanje i dr. Ranije se vidjelo da u arapskom jeziku imperativ ima posebne oblike samo za drugo lice (svih brojeva). Zapovijed, pak, za prvo i tree lice (te u pasivu za sva lica) opisuje se pomou prijedloga J sa skraenim nainom imperfekta )~t.JWi). '

(r

Meutim, i sam "~dredeni" nain imperfekta <t).:.:JIt.JWi),moe se, pak, upotrijebiti u funkciji imperativa, osobito u smislutiljudnije ili blae zapovijedi.npr.: I iL.:,~ln~~ = Ostavit e (Daj ostavi) idolopoklonstvo!

t'.0

- !

J,.4)~

~.r.-,;.f

Obavij~stit e (f, Obavijesti) me o njegovom dolasku!

-!

~~t J~~

;' Ukazat ete (Ukaite) poast njegovom ocu! - i sL

Perfekt (~LJ\) se javlja u' znaenju imperativa samo u glavnoj reenici, koja dolazi iza zavisne, pred kojom je veznik: l~l, kao u primjeru: !

= Kad izae meu ljude, pa ih pozove na prisegu vjemosti, pozovi i nas s tim ljudima!
598

y-Ui(;- G;~ ~:~~rr Jl ~~:.G y-Of Jl:':';')- l~l

3 - Zabrambene"(prohibitivneJ reenice - ~~

pr

jeziku (osim u nekim njegovim dijalektima) zabrana se ne moe izraziti (kao u naem) negiranim imperativom, nego se ona izraava kao npr.: .... ~0l G'l>-\;;\1 ~~ = negacijom jusiva (tj. r)~tJW\), Gospodaru.na, ne uzmi nam za zlo, ako zaboravimo ... nQ., 2, 286) . .Zabrana sufikse se, moe pojaati tj. upotrebom negativnog nikad lagati! jusiva, ~\1= ' dodavi Nemoj mu mu za tu svrhu,
!

u arapskom

0T

ili

0\ ,

kao, npr.: ! ;UG ~

uskratitipoklona!

\~T:;'.G::i \1 = Nemoj

lova konstrukcija, osim u funkciji zabrane, znaenja, o emu se raspravlja u stilistici.

moe imati i neka druga

4- Poticajne (stimulativne) recenice

JI ~

r:

;i

_.1._ '; . - rr J.-::JI

o tiI J. ""
jl

0,..-

Ovakve se reenice najee upotrebljavaju onda kada onaj koji vodi rije, potie nekog (jednu ili vie osoba) na odreenu zajedniku akciju, ukljuujui pri tome i samog sebe. To se u arapskom jeziku obino izraava imperativom 2. lica (ee jednine); iza koga slijedi prijedlog y sa spojenom linom zamjenicom za 1. lice mnozine (tj. ~), npr.: ! ~:J' = Ustajmo! ! ~ \).r--""= Poimo! 1sl.
. "ji --." \

ovjek moe na neto potaknuti i samog sebe. Tada e upotrijebiti prijedlog J s 1. licem jednine jusiva, kao u primjeru: ~~~dl~ JW\ J :.. ~s-<:l = Daj da sad odmah napiem onu lekciju!' ' , , Nekada svrhu, npr.: mjesto
!

0 Jjt ~=Hajde

moe doi i neka druga

odgovarajuca

estica za ovu

da spjevam jednu pjesmu!

Poticanje na neto ne mora ukljucivati i samo govorno lice. Tada se to izraava drugim glagolskim oblicima (perfekta, imperfekta) uz pomo odreenih.estica. za to, kao to su: \'1 , ~ i dr., o kojima je bilo- govora ranije (kod priloga za.podsticanje). b)

eljne recenice u uem smislu

love se reenice mogu izraziti odreenim nominalnim formama. Ime se i ovdje javlja s uzvinim nastavkom: razvojnom J koji je u kasnijem

-a

periodu tebi! ! tebe! -

shvacen kao akuzativni =! (\.:..,:y) ~

:::...

= Dobrodoao!

::- __

nastavak. = Prijatno
o.

Tako su nastali izrazi:

!

(Dobar tek)! -! dJ. L.. y. = Teko

... '" :;:: o

!
j

;~);~t

~~.,1 ili
!

.JJT \~c...:= Boe, sauvaj!

::JJ ~.,1';= Blago tebi! - ! .~L.::;. ili

::JJG~ = Daleko bilo od

599

Nominalne eljne recenice esto se svojom strukturom prflagoavaju grai normalne izjavne,reenlce, kao, npr.: : ~ = Spas ~a vas! ili Mir bio s vama! ~ I ~ JlTt.:,..j = Bog mu sesrnilovao!

r~\

Verbalne zeljne recenice mogu se izraziti apokopatusom s partikulom J ispred njega. To, ustvari.tpredstavlja prvobitne zavisne (namjerne) reenice, koje su usljed elipse (isputanja) glavne reenice postale samostalne, npr.: ! ... ~) \ ~: 1~~ ... '= ... Neka nam tvoj-Gospodar " uini-kraj ...! ~ (Q., 43, 77). Nekad u funkciji izraavanja elja doe L"ddredeni" nain ixuperiekta, npr.i.; )-T~;J&:;JII~ !J~ = Neka se napusti ovo mjesto, a nae neko drugo! ' . U eljnim reenicama javlja se i perfekt (kao razvojno mlae glagolsko vrijeme od imperfekta), eljno znaenje lift<iperfekt;ilpl'.:l ~ = Neka potraje njegova.vladavina! ! Bog ga .sauvao! ! ~;. : ~l Mimoilate-kletval ! (,:~ 2il\!J\~ = Bog ti dobrom naknadiol j, ~~;;~ L.;. ~_;;1~

:.:u\~ =

r\~

! I~

= Ne zadesila

vas, dokle god poivite, nikakva nevolja!'

elja u negativnom smislu pretvara se u kletvu; i sl., npr.:\~l ~ ~\)J. ~ ~. Bog-mu nikad ne oprostio! ~ Treba istaci da uz perfekt za izraavanje elje (kletve) kao negativna estica dolazi redovno '\j . . Osim estice J u eljnim reeniceme javljaju se i neke druge. Jedna od ecih je :- : 1(postoji misljenje da je ona postala od: ~j). Iza ;. : I, kao dopuna, slijedi redovno (imenska ili glagolska) reenica, npr.: ~ ~~j
! ~ 0J1

:.:.J

vG; = Kad bi moj mu bio od bogatih-ljudi! ! GilL:J ;~ ~ =

Da i10~ ~n doi da n~m pomogne! ! 'g:ii~:;JI~ = Ka~losree da se rat uskoro, zavri! - U ovom primjeru perfekt (~I) ima znaenje buducnosti, ali se on ee javlja li ovim reenicama u znaenju prolosti,' npr.: ... :JJi(:J,j Q~= Kamo sree da smo sluali Allaha! ... (Q., 33; 66). Za uvoenje reenica koje izraavaju neostvarive elje, slui i prvobitni uzvik:,3 . Iza njega moe stajati perfekt, npr.: ! .~~j 0'li;-~fjJ = Da sam sada makar majo mladi! - ili imperfekt, kao: rtP1-!: p::..t.L ! ~~ = Kad bismo znali one atobnerijeil' .' ". Sasvim je vjerojatno da su ovakvereenice sa ~ prvobitno zavisne reenice pogodbe, ija je glavna reenica isputena. . ' .'

,~;:;O:-

0;J:,J

Simenskil:iireenicama

estica ",J se 'moe vezati samo uz posredstvo

600

estice 01 iza sebe, npr.: ! ~j.. bi ~!?TLJ 0f:,J odmoriti!

< <

= Kad bismo se mogli samo malo

Napomena u vezi sa doziveiiiem

U eljnim reenicama spomenuti uzvini nastavak: -a javljao' se prvobitno i uz onoga koji (ono-to) se doziva ($~W\).On je tu u izgovoru bio jako produljen j imao je pauzalno -h ( ~ ) iza sebe, npr.: ! ~~)~= O ovjeel. To je ranije u obinom govoru bio najei nain dozivanja, naroito na vecu udaljenost. U knjievnom se jeziku ovaj oblik rijetko javlja. Kasnije se, kao u slinim sluajevima, ovo -a shvatilo kao akuzativni nastavak. On se" skracen, sa dodatim -nod nunacije, sauvao sve do danas, npr.: ! ~C4=' O jaha~u!- Tako i uz slijedei genitiv u aneksiji, npr.: ! J"'~ ~r= Ebu Amire!,- ! ~ = O moja dva prijateljaf - Odrao se i ispred i~ena u akuzativu kao j.)WI, kada je on prvi lan aneksije (JW\), npr.:
!

~CJrj~~t1~t14

= O ti kojitrai,

trai slavu i bogatstvo!

~.J~

B. Izjavne.reenice -

irj:.;J\

Kako je na poetku razmatranja prostih reenica istaknuto, izjavne (enuncijativne) reenice mogu biti imenske ili glagolske, pa emo sada o svakoj toj vrsti govoriti odvojeno, poevi s izjavnim imenskim reenicama.

I-Itnetiske (nominalne) reenice - ~~

;.:;,

0_;' .,;

\ ~\

y.

o .....

Prema arapskim gramatiarima, imenska reenica je svaka ona koja ne poinje glagolom, pa tako i ona iji je predikat finitni glagolski oblik, kao, npr.: \~~\ = Otac moga prijatelja putuje.sutra. Meutim, prema drugim misljenjima, to odstupa od nae uobicajene reenine analize. Prema Blachereu 67 imenska reenica je Si1mO onakoja se sastoji od dva elementa: subjekta (L: ~ '. 11) i predikata (;.;jO, a koji ~eusobno nisu vezani glagolom. Imenski subjekt u principu stoji na samom poetu reenice, npr.: ~ ~ = Omer je marljivoOn moe doi i iza neke estice koja je na poetku ovakve reenice, npr.: ~()l~ l:.......>- J~ = Zaista Je Hasan posluan djeak.

~~;r

-".

-.

)I~...

JI

:::.... ...

67) Vidi o tome kod njega: op.cit., str. 387, bilj. 1 (ti poglavlju o imenskoj reenici: Phrase nominale, str. 387-391; & 350-358).

601

Imenska reenica izraava neku tvrdnju ili konstataciju da odreeni stav, svojstvo ili stanje pripadaju nekome ili neemu, a osim toga ona slui i za davanje definicija. Imenska reenica nije prvobitno lokalizirana u neko odreeno vrijeme, ali tu lokalizaciju, ipak, vrlo esto vri sam kontekst ili neki prilog za vrijeme. Subjekt imenske recenice obino je detertninirano ime u nominativu, ukoliko prethodna mu estica ne zahtijeva da on bude u akuzativu. Predikat je ponajvie indeterminirano ime, i to uvijek u nominativu, kao, npr.: ty..l;, t.)\ = Vjetar je estoko- ili t~ t~~::. ~,alT::.ili 0l = Zaista je ta djevojica rnarljiva uenica.' , Ako je, meutim, prediket determiniran, ispred njega se mora staviti lina zamjenica (rastavljena), a to, pak, iz razloga da se takav predikat ne bi eventualno shvatio kaosubjektov atribut. Ta se zemjenice. ovdje naziva disjunktivna: ( ~')sr J) J.a.ili ~ ' Evo primjera za njenu' upotrebu:

t.~~;

jJr = Bdgatstvoto

je mirna savjest. - ;~G~ ::.ili

~L<Jf=To je potpun~ sreca. - 0~~~)

= To su oni iskreni.'
prema prethodnom

Rok i broj ove disjunktivne zamjeniceravnase subjektu.

Poredak gla vnili dijelova imenske recenice moe biti: a) normalan tj. sa subjektom na njenom poetku, i b) inverzan, kada je on iza .svoga predikata. a) U normalnim kombinacijama subjekt moe biti: 1) ime (sa ili bez estice koja zahtijeva da subjekt bude u akuzativu), npr.: j~ :\.....)..Lo..l,:} = Ferida je Izvrsna nastavruca. -d-" \.:......, r.Si ~\.>-i0l = Njegov je brat stariji od mene. ' ,
'Vl".;c.}'I!I,':J.,).}" __ '!::;;

Ji"o",;",;;;

2) Subjekt je samostlana (rastavljena) lina zamjenica ili spojena sa esticom 01 ispred nje, npr.:~ ..} ~~ ;, = On je moj putni drug. - ~1 ~WT;'..y..l;,'= Ona je jako stidljiva. ' " .. , 3) S;bjektje stara kuca. neka poka zna zemjenics, npr.: ~Ji.1r(~~;I~ = Ovo je naa '

4) Subjekt je neka odnosna zamjenica, npr.:~ ~r ; Zaista ja ne:poznam (nekog) ko je ueniji od njega. - ! ~ Izvadi ono to ti je u depul

:;.~';r ~Jl =
~L.

c.jr=

5) Subjekt je tzv. infinitivna reenica (zamjenjiva s infinitivom, ali je ona veeg intenziteta nego on). Pred njom je veznik Jr i glagol iza njega u konjunktivu, ili je ispred nje estica lo i glagol iza nje u indikativu. Evo 602

primjera za obje te vrste infinitivne reenice '-Wi),' 1) sa ~t: ~ zamjene infiniti vom ()'
\ -

vam je' da traite nauku. ,- mj.: ~ ~',o traenje nauke. - 2 (sa Lo: "':"_..L:JI4 ~;. tome gradu. mj. "::.LJr::lli .... gradu.

2; ~~

(~):L.a.:Jiu.:;J\) i njihove ta;j J.,Jr \: 11301 = Dunost

J ~~l

= '~;I lo JI.1 =

-J

..J'

Dunost vam je Dugo si ostao u u tome

.

...

:.:Ju, ='Oduljio se tvoj boravak

Predikat imenske ieetiice,ru normalnim kombinacijama imenica, npr.:,~ 0\~~)J\ = Konj je korisna ivotinja.

moe biti: 1)

2) Predikat je' samostalna lina zamjenica, npr.: ;'GI = Ja sam taj (ili: To sam ja). . 3) Predikat je pokazna zamjenica, npr.: ! " ova.

o~::;u-lJJ = Reci mi ko je
,

= Njegov djed je 4) Predikat je pridjev (obini) kao, npr.: \~ ~,; ~~.G:jako bolestan. ' ,
5) Predikat je particip (glagolski pridjev), npr.: ti Jeena zahvalna. - -4-'v' ~ J~
,li;

,... o ....

()

__

..-.J..

<

= On Je zaposlen

::.u t,SG ~{.:Ji' o.u

... : --

Ova

u nekom Institutu.

6) Predikat je prijedlog s imenicom, npr.: ;;: r 5:.JI ~'~lo = Malik je na ~ li' ~ j VT:..t ~ Ona je sada u 'pedesetoj godini fakultetu. G,::,~'~ ~ ivota. Ovakva se reenica naziva: ~~~1'~\, tj. ona iji predikat ukazuje na mjesto ili vrijeme, u kojemu se nalazi njen subjekt. Kada je subjekt ovakve recenice indeterminirano ime, njen predikat mora stajati ispred subjekta, npr.:j )~.: S 0~ = Na ulici ima

t./-::'$ ~

mnogo djece. Isti je taj obrnuti poredak kada iza subjekta dode lina zamjenica koja se odnosi na prethodni predikat, npr.: ~G ):.UT ~ = U kui je njen vlasnik. " , 7) Predikat je a) imenska ili b) glagolska reenica, a u oba ta sluaja dolazi do izolacije subjekta ire imenske reenice (to je ranije spomenuta konstrukcija: anakolut), npr.: a) ~\l G,)-I t..b\j = Fatimin brat je odsutan, b) ~)Qi~r ::..i'. ~

= Jue je umrla

Omerova majka.

Kada je predikat ire imenske reenice cijela ua imenska ili glagolska reenica, ta mora imati linu zamjenicu (~I)i), koja vee taj predikat (tj. tu uu reenicu) sa njegovim subjektom (koji je, zapravo, izolirani subjekt ire imenske reenice).

603

Napomena: arapski gramatiari, po uzoru na ovakav tip. reenica, tumaili su da je imenska i ona reenica iji je predikat finitniglagol, npr.: (~ ) )L:.. ~. = Selim je otputovao, - smatrajuci ovakav predikat glagolskom reenicom sa skrivenim (neizreenim) subjektom. Meutim, kako je naprijed istaknuto, ovakve reenice ipak treba ubrojati u prave glagolske reenice. Arapski gramatiari smatrali su, takoer, da je predikat ire imenske reenice,ustvari, cijela reenica i kada je on bio i:zv;< glagoluslirio ime (~ ~) kao to je to particip i dr.) ili, pak, kada je predikat prijedlog sa svojim imenom. Kada je predikat imenske reenice particip aktivni (ili intenzivni pridjev), ona se po svome. znaenju pribliava glagolskoj reenici; ali se od nje razikuje po tome ta je: 1) u reenici s participijalnim predikatom vrijeme oznaeno samo kontekstom i 2) to takva reenica oznaava stanje, a. ne realiziran proces, ili, pak, oznaava proces koji je jo u toku svojerealizacije, kao kad, npr., kaemo: Jj~tJ ~ Ll = (Evo sad) Sjedimo ovdje, prema glagolskoj recenici: '\ ~ ~'Gk

= (pqnekad

ili Obinol Mi ovdje sjedimo,

b) Inverzne kombinacije su sluajevi u kojima predikat imenske reenice dolazi ispred svoga subjekta (tj. li inverziji), Tada taj subjekt moe biti:' 1) imenica ili 2) odnosna reenica, dok je 'prediket 1) prijedlog s imenicom ili 2) neko ime (imenica, pridjev, particip), Evo primjera: l)~t 2) !-~~
'"

Kada je predikata vie, onda je doputen samo normalan poredak (tj. sa subjektom ispred predikata), npr.:~.? ~ ~ -Gl = On je zaista marljiv, iskren i' plemenit. ' , ,
~ -" ~ ~ j -;

J ~~:Jr .; ~jt ,'.-,

l..'; = U'naoj kui je neki stranac. -

= Zar je dobro

onaj kome je smrt za vratom!

..'
.i
j~. ,

Ukoliko imenska recenice nije izolirana, ili ne predstavlja neku definiciju, pa kao takva nema vremenske lokalizacije, onda se u njoj lokalizacija u vremenu vri: a) samim kontekstom, npr.: j;.~ :~\~J\J

~W~ = Vratar ree: "Neki ovjek je na vratima. - ~)\;')l.

>a.... ,. , " o -1."

.s..

j.

'o ; ~......

~\

L.\A

{:;.,."

-:.r::,jJ\

;,....

Oni koji vjeruju da e sresti svoga Gospodara

oo.

(Q., 2,46)

b) Ta lokalizacija se vri prisutnou nekog priloga ili ptiloke oznake za vrijeme, npr.:..:JJi~ = Njegov e se brat vrat~ti popodne. C

e.- ~;"t

c) Glagolom prve reenice, ako je to sloena reenica, npr.: ~) ~ ~G ~j 0,..L.,., = Uao sam kod svog prijatelja, a on je spavao u svojoj sobi.
604

w ~~

d) Pemoctiitn glegolom '0\5: . ili slinim mu glagolompostojanja, samo to u tom sluaju takva reenica postaje glagolska, pa o njojneemo govoriti u ovom odjeljku.

rr - Glagolske
A-

(verbalnerreenice

- ~:I:Jrj:;J\68

U ovom odjeljku izloit emo sam osnovne principe ove vrste reenica, koje se javljaju u vrlo raznolikim kombinacijama. Glagolska reenica je svaka ona koja sadri najmanje dva osnovna elementa: subjekt (~Wf) i glagolski predikat (j.:..Jf). Ova reenica izraava glagolsku radnju Iokaliziranu u' odreeno "vrijeme, promatranu u izvjesnom trajanju, propisanu odreenom subjektu i eventualno usmjerenu prema nekom objektu ili poblize oznaenu raznim reeninim dopunama. Najjedostavnija kombinacija u kojoj ~~javlja glagolska. reenica je ova: glagol + subjekt ili obratno, a zapravo se ona moe svesti i na sam glagol s internim, unutarnjim, (skriv~niJ:n>:' '. II) .subjektom, kQji je nekad samo naznaen linim nastavkom, npr.: ~ = Sjeo je. - .~.~:S- = Napisao sam. 'r tjt = Citam - ! \.r--"'---'t = Sutite! ~ ! .:..w) = Ne plai! (m.) - !c>~ = Neka doe (ona)! i sl. ' , ,
ji,..

0"

ji

~o

ji

O ...

ji

....

Izraeni, eksterni (vanjski = j}.;..Ji) subjekt obino stoji iza poetnog glagola, npr.: ~l1..Ji~) = Stigao je voz. Kada se, pak, subjekt eli istaknuti, on se stavi na poetak recenice, a tada vrlo esto ispred njega doe estica :Jl, npr.: )'.Jj'1 UI':.GJl 0; = Mladost (zaista) ne traje. estica J; esto slui samo za zapoinjanjegovora, pa je u prijevodu moemo izostaviti tj. ne prevesti je sa: zaista, i slicnom esticom za pojacanje (to joj je prvobitna namjenal., .

npr.: l)~WT ~ = Proklet da je izdajica! -2) ! ~' : Ji:r. rj.)rc~'1 = Ne izlazi dan'as iz kue! -' 3)! ~JS j..: '~ jr ~ ~'1 = Ne' dolikuje ti da tako postupa!

Kada glagol ima znaenje, J) elje (optativa), 2) zabrane (prohibitiva) ili mu je 3) subjekt itava reenica sa jr i konjunktivom <tj. infinitivna reenica = ~):.L..a:JI~\ onda glagol stoji uvijek na poetku reenice, kao,

Kada glagolski predikat dobije ispred sebe pomoni glagol 0LS (ili
68) O glagolsJ<oj reenici uporedi: R. Blachere, itd., op. cit., str. 391-396, &.359-366 (pod: Phrase verbale). . . ..

605

njemu slian), ili neki poetni (inhoativni) 1) ~~) 2) ~~J ~'~

glagol, onda se eksterni subjekt glagola, npr.': i vracaose. recitirati (tu) pjesmu. ,,

stavi izmeu pomocnog odn. pocetnog-i predikatnoga

r~Jt5' ' ~~ 01 ~\

= Djeak je odlazio :.G-l = Uenik poe

li

Dodaci

glagolskoj reenici

Ovdje e se najprije razmotriti dodaci glagolskog predikata u akuzativu, a to su: a) direktni objekt; b) opci objekt; zatim oni koji oznaavaju: cl mjesto ili vrijeme; d) uzrok ili cilj i e) nain ili stanje,

a) Direktni objekt - ~~

.. ~

J;Q'Jf

Pored onog to je ve ranije reeno, ovdje e se razmotriti jo neke okolnosti u vezi s njim u sastavu ovih reenica. Najprije neto o njegovom mjestu u njima. Najobicniji poredak dijelova glagolske reenice u ovom sluaju je slijedei: glagol (predikat) + subjekt + objekt, npr.: ;~~1 ~Y\ G:.~= Otac pozva svoje sinove. - Drugi obian poredak je: subjekt + glagol + objekt, npr.: ;G.:JI~c..; ~0l = Vladar e (svakako) kazniti buntovnike. est je, meutim, i poredak: glagol + objekt + subjekt, a naroito kada je ovjek. . objekt krai od subjekta <tj. kada subjekt ima neki dodatak): ~~
= Amra zaustavi neki nepoznat se ne svidjee njegovi odgovori.

J-,~

~rl rVr +~ =

:...J~1

Majci

U prethodna dva primjera pravi je razlog za stavljanje subjekta na kraj ree nice zapravo bio govorni ritam. Meutim, razlog za to, kada se uz subjekt vee lina zamjenica (~\)\), a koja se odnosi na prethodni joj objekt, moe biti i shvatanje da 'je nelogino navoditi tu zamjenicu prije rijeina koju se ona odnosi, npr.: ... = A kada je Ibrahima iskuavao njegov Gospodar ..,.. (Q., 2, 124): '

~~~\;1~\ ~f,

Katkada, kao u sluaju kada glagol nema eksternog subjekta, odn. kada je objekt iz afektivnih razloga naglaen, nalazimo poredak: objekt + glagol (+ subjekt), kao, npr.: ;;3::"4,:lr ~ ~1~' '.:; = Pa je sam sebe bacio u propast. Naglaeni pronominalni objekt dobija prefiks: se ukazati

::r.~:' ; !.I~~)~~;
Na istaknut

!.I~~ = Tebe oboavamo i od tebe pomoc traimo. - (Q., 1,4). objekt moe pronominalnim sufiksom iza

~l

..

606

glagola, pa se tada objekt moe itati (izgovarati) u :akuzativu ili u nominativu, kao izolirana rije na poetku reenice, npr.: (~) ~~,a;;fi') G:.G:-,:;' ~ = A tu sam priu uo (ili: A ta pria, uo sam je) od naeg djeda .
. ' -,.,. . .. .ff

objekata meusobno se veu veznikom-" J ", npr.: ... :""GVTJ ~J 0';)TJ,.~)i ~;.JJ:' .:~ = Daje da pomocu nje !vode! za vas nie ito, masline, datulje igroe.. ... (Q!; 16, 11). Vieuzastopnih Spojena-lina zamjenica, kao objekt, naglaava.se tako da za njom doe odgovarajua joj samostalna (rastavljena) lina zamjenica. Arapski gramatiari doputaju da se eventualni drugi objekti iza nje upotrijebe i u nominativu, npr.: (~(~) ~\~) (~)i)~)iJ Gr~ lS'~:~::Poslao me Vjerovjesnik !tj. Muhammed.", mene, Zubejra i Mikdada, ' Kada vie glagola ima zajedniki objekt, taj se objekt' (do postklasinog vremena) stavljao poslije prvog glagola, a na taj se objekt ukazivalo spojenom .Iinom zamjenicom poslije svakog slijecteegglagola. U savremenom jeziku (vjerojatno pod utjecajem stila nekih evropskih jezika) esto se zajedniki objekt stavi tek iza posljednjeg glagola. Tako bi se, npr., u klasino doba redovno reklo ovako: je razumio oev savjet i odobrio ga; (pa ga je i slijedio). Danas bi se, pak, to isto moglo rei i ovako:
(~u ) ~\ .) ~; ~
/"i

//",:;;~

..

"..,.. ...

,..O,.J"

... "

J~L.a~
~=

".."

"

= Sadik

( LP~~'L) ~J ~ J~G~i) savjet (pa ga je i slijedio).

Sadik je razumio i.odobrio oev

O glagolima sa dva (i tri) akuzativna objekta govorilo se kod razmatranja reakcije prelaznih glagola, pa neka se to pogleda na tome mjestu.

b) opi objekt -

~Jr

J;.:wf

U glagolskoj recenici ovakav objekt slui kao posebna vrsta dopune njenog sadraja, a naroito kao oznaka za nain vrenja glagolske radnje. Na na se jezik, ve prema kontekstu, prevodi razliito. O njemu se govorilo u vezi sa sintaksom raznih vrsta akuzativa, pa nema potrebe da se to i ovdje ponovo razmatra. c) Kao jedan od dodataka predikatnog glagola moe biti imenica u akuzativu, oznaavajuci lj mjesto ili 2) vrijeme odvijanja glagolske radnje

(~J;:Jf):
';-,

607

1) ;i:. II J.,1

~J ~ G)L:... = Putovali smo kopnom i morem cijelu godinu (d~na). - 2) :C1.t-- ~~ J1 t.b~ :.:..LJ = Fatima je naveer stigla svojoj kui,

d) Uz glagolski predikat kao dodatak dolazi infinitiv u akuzativu da oznai uzrok Ili cilj vrenjaglago1Ske radnje (~ 1\), ili kao 'tzv. specifikativ ID, o kojima je bilo rijeci pri razmatranju sintakse akuzativa, pa neka se primjeri vide na tim mjestima.

G~_'. :

J'; ',;
'0

e) Uz glagol ovih reenica kao dopuna u akuzativu javljaju se pridjevi i participi, izraavajui: l}naiIdli 2) stanje, npr.: 1) ~k ~.2 sjJL1J\ ..::..:~ :;~k

~t = Avion se brzo dikuvis. - 2) \~)~ ~G- rU?;JltG ~ =.(:uvi tu vijest, ustade Halid radostan. .

ID - Glagolska reenica s imenskim predikatom

Takav predikat, i to u akuzativu,dolazi sa gla?olima postojanja, naime: ...?....... ". kao to je u primjeru: 00... -,,1 ~j.J lA.:~ ,))G-0l5" = David je bio prijatelj njemu i cijelojnjegovoj porodici.' .' ,
~\..,,>-I) 0l5"
Jl.,. __ '" ... . .." lJ ..,. Ji ,

Primjeri za ostale ovakve glagole neka se; vide pri obradi njihove reakcije.
I tzv. estimativni glagoli imaju imenski predikat u akuzativu, kao apozitiv prethodnog direktnog' objekta toga istogaglagola, npr.: ~~\ ~ = Smatrali smo vaeg oca bogatim. '

Ovi se glagoli nazivaju: glagoli miljenja, a vidjeli smo ih pri 'obradi glagola sa dva akuzativna objekta. Tu spadaju i glagoli u znaenju: imenovati (= ~~), uzeti za (= ~'.GJ\); uiniti neim (= ~), ostaviti, pustiti (= ~) i dr., npr.: .

/Uirl.\ \~~: ~j!l) = Ostavio je svog druga da eka pred kucom.

Ostale dopune u imenskimi gla,goTskim reeniceme

Osim spomenutih dodataka (u akuzativu) zaobje ove vrste recenica (uz razne njihove dijelove), postoje jo neke dopune, a Ao su: indirektni (prepozicionelni) objekt, zatimapozicija i atribut, te razne priloke oznake, kao one za: mjesto, vrijeme, nain, uzrok itd. O svim njima ranije se pojedinano govorilo. Ovdje emo jo rei neto u vezi s mjestom indirektnog objekta u reenici.
608

U principu, indirektni objekt se stavlja iza svog predikata u imenskoj, a iza direktnog objekta u glago1skoj reenici, npr.: ~:""""'Ct t '.11 =

4-;\~:;'

Uiteljica je zadovoljna sa svojim uenicama. ~':;.' G~l ~I)rJL r)Wr~ = Poslije pozdrava posjetilac upita naeg oca za (njegovo) zdravlje. Iz raznih, pak, razloga, indirektni objekt moe zauzeti i razna druga mjesta u reenici, Tako e se, npr.: takav naglaen objekt staviti na poetak reenice: ili; ::J.;y. ~ = U tvoju smo se pomoc pouzdali. to se tie mjesta predikatovih prilokih oznaka u reenici, one po . ~\l-..~. )1 pravilu dolaze iza direktnog objekta, npr.: 0\;;.JT u...(;.. ~ = Galiba sam sreo popodne u zoolokom vrtu. " ~~ ,~

;JJr~

U nizu vie prilokih oznaka obino ona najdua dolazi na kraj reenice, npr.: U-:-:}lT ~4.J~ ;; Q :.:.,\~ ~:.w ~lJ.L..,YT~\ = Prijatelji se sastadoe kod njega jedne ll'oi'krajem sedmice. ~ ~ Meutim, zbog ritma, afektivnosti, namjene govora, brojnosti lanova reenice i drugih okolnosti, poredak prilokih oznaka moe se mijenjati prema potrebama govornog lica i njegovih sagovornika. Evo nekoliko razliitih primjera za taj poredak: ~G, ~ jednog dana strana nesrea. ~ pokuca u zoru na (njegova) vrata.

,i';::..\~ ;.~ ~ ~~1

!LiJl.; ~ ~
~

Et. '.rr ~

= Zadesi ih

\..I~1

= Osvanuli
Susjed mu

su svi u kuhinji ugueni plinom. ~~ ~

~~G~: 1~ V =

N - Nijene (negativne) reenice - ~UT~\

69

Ovdje e se govoriti o takvim, i imenskim i glagolskim, reenicama, Negacija se moe odnositi na sadraj cijele ovakve proste reenice ili, pak, samo na pojedinu rije u njoj. U arapskom se jeziku negacija izraava odreenim negativnim partikularna i glagolom ~. S obzirom na nain upotrebe tih sredstava negacije, ovdje e se obraditi ove proste nijene reenice. U imenskim reenicama javljaju se ove odrene estice: ":1 , L: ,Ji i glagol ~, dok se u glagolskim, uz. njih, nalaze i neke druge takve estice, koje e se spomenuti pri obradi tih reenica.
69) Nijene recenice (sa zabrambenim) obrauje, npr.: Caspari, itd., op. cit., II, str. 299-306, & 153-163 (pod naslovom: Negative and prohibitive sentences), O odrenim esticama vidi: Reckendorf, op. cit., str. 42-57,& 23-39 (pod: Verneinung).
39 GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

609

Pri razmatranju emo ii po odvojenim odjeljcima prema pojedinim

esticama.

a) 1. Odrena estica ".1 je prvobitna estica te vrste u arapskom jeziku. Upotrebljava se i samostalno kao zanijekani odgovor na neko pitanje, kao, npr.: ~ r~)cJ ~ = Da li putuje danas? - ".1 = Ne. 2) e.,tic~ ".1 negira i pojedinu rije u reenici, npr.: ".1 ~ ~t~ = Vidio sam Hasana, a ne Amira. Obino ponovljena, odgovara naem: = Ode djeakni plauci ni ni...ni, niti...niti, npr.: ~L,;, ".lJ0-~".l

c...~

smijui se. - ili, npr.: za to.

4..; ~
,

".lj~~ ~t~".l = Niti sam to.vidio niti sam uo

,

r~~~

3) U imenskoj reenici ".1 slui jo: za opce nijekanje (pa se tada zove: ~~lN), i to: ili potpunonegirajui samo pojedinu rijeIkoja dobije nastavak: :... -a), npr.:)~ ~ ~~".l = Nikog nema u kui. - ili odnosei se na sadraj cijele reenice (i ovdje negirajui postojanje), kao, npr.: ~:;. ".1 ... ... ~'...Ji:J:' \.-" . \ - 1~ ~ N,ee biti straha za vas toga dana ... 1tj. za vjernike na sudnjem danu, Q., 43, 68/. 4) U koordinaciji, tj. iza veznika " ) ", estica ".1 dolazi na mjesto bilo koje druge prethodne odrene estice, to se ece dogaa, nego da se ta druga estica ponovi, npr.: 1:..; l5~\~t ".1) ~lJjt,;t..::. = Nismo se nikad borili protiv vas, a ni nai djedovi. ~~~~ ~\)".l) ~\ tapovima niti bacarrio kamenje jedni na druge.

~G L.J = Ne borimo

se

".1

U glagolskoj recenici, kako e se sada vidjeti, osim spomenutog, estica se upotrebljava, jo u nekim sluajevima. 5) Ona dolazi ispred "odreenog" naina imperfekta u znaenju: 1) \)~

prave sadasnjosti, npr.: ~~

Jt J)~;'''.l ~::~) ts-;.sr:':.J::.Gl

~G-l0t ~
'

~ Ti si zaista

nevin, ali oni nee da to priznaju. 2) Neprave sadasnjosti, npr.: ::U~ C;' ~\~".l da se njegov brat ne slae u tome samnom.

Jl = Znao sam

6) Odreno ".1 stoji iza zavisnih veznika ( JT; i dr.), a ispred "zavisnog" naina imperfekta, npr.: J)~)L. I)G".l Jt ~G-t = Bojim se da neete postici ono to elite. G,~ ~~:.' je ne bi naao njen strogi ota. . - 7) Negacija
".1

~~~;t

ali " ~ :;.\

= Djevojica se sakrila
,

da

'-

upotrebljava se ispred "skracenog" i "pojacanog" naina

610

imperfekta da oznai zabranu (manjeg ili veeg intenziteta), npr.: ~Jj\1 ! )(J!lb = Ne idi onamo nou! - ! ~ ~~~ \'..G. ~ 01)5\1 = Nipoto ne ita] pri ovako slabom svjetlu! '" , 8) Pored spomenute upotrebe negacije \1 ispred perfekta, ona tu moe doi i da oznai: 1) ketegotiko odbijanje (pri emu perfekt dobije znaenje ~ ~~ = Neu sjesti dok ti ne sjede. naega futura), npr.: :.:.J1 ~ 2) Optativni smisao, u blagoslovima, kletvama, uvjeravanjima, zakletvama, i sl., kao, npr.: ! I~f~ ~1~\1 = Nikada zla ne vidio! _ ! ~yo : ~~ ~1~\1

= Ne vidjele ga moje oi ubudue!

- l>~

~: ii~~~ '

/~

vie alostiti do kraja svog ivota. !

~Urp G~
,

~?-t\! = Neu te ~ ::..;..;... \1 ~L;-) =

/ ,

ivota mi, nee otii od nas prije veieri!

Neobian je sluaj da se nekad kod zakletve negacija moe ispustiti pri poricanju, a upotrijebiti pri potvrivanju, kao to je, npr.: u slijedeem stihu:

~)1 (\1)) ~1,

(\1).1~ ~1 , ,

Zakleh se Bogom da neu druge napajati njime niti ga sam piti, sve dok zemni prah ne raskomada zglobove moje. ;1\1 Suprotan je sluaj (suvine") upotrebe \1 u primjeru: ... :;':(..JI = Kunem se danom proivljenja (Q., 75, 1). ' , , / ,

i~;'"

.oo

Neki ovakvu upotrebu \1 tumae tako, smatrajui da je ono ovdje za to da bi se njime zanijekao prethodni, ali isputeni, prigovor i sl., pa bi se onda \1 moglo i prevesti (te bi se u gornjem primjeru reklo: Ne, kunem se, itd., tj. odvojivi \1 od slijedeeg glagola, uzevi ga kao zasebnu misaonu
cjelinu),

Slozeno: % izraava pojaanu negaciju, npr.: ~ ~ 0/.Q )15'. ~b1 01 ~ = Misli on da e ga njegov imetak besmrtnim uiniti. Ne, nikako, on e doista biti baen u usplamtjelu (paklenu) vatru - (Q., 104,3-4).

~c.

b) Odrena estica ~ dolazi i u imenskoj i u glagolskoj reenici. Izgleda da je ona prvobitno bila upitna rije (u znaenju: ta). U imenskoj reetiici C. se upotrebljava slina glagolu ~ (= nije, nema), kao, npr.: ~j c.r: ~)i\.uL. = Ovaj ovjek nije iz naeg sela. - ~,...w ~~L. = Nema grada (ili Nijedan grad nije) kao to je na grad.
__ ...0..-

j.

JI

.... "..

__ __

""

VI __

..-,,-

estica C. dolazi u reenicama izuzimanja (u korelaciji sa \'~= osim, a mi te obje estice prevodimo prilogom: samo), npr.: ~ ~:W0:-~\) \'l;C.

= On je samo jedan
39 GRAMATIKA

od njemu jednakih.
611

~W\ ~ , ."l.&.1JCO . = Laovu

-"

Subjekt iza
-- "

CO

bude ponekad u genitivu iza prijedloga

"'"

::,.., npr.:

niko ne vjeruje (nee vjerovati).

Nekada (a naroito u Hidazu) odreno L ima istu sintaksiku konstrukciju kao ~' tj. subjekt mu je u nomi~ativu, a_ predikat u akuzativu ili, pak, u genitivu iza prijedloga y , npr.: )11 I:.u. 01lA I:.G.CO ...

~ . ?~ =
~ ~~

Ovo nije ovjek, ovo je samo ~neo plemeniti.

::,S::.J ~Go..G.L. ?~ = Vjerujte

" ,

(Q., 12, 31).

mi, ova djevojka vam nije

-iskrena prijateljica,

Odrena estica Lo u glagolskoj recenici ee se upotrebljava ispred perfekta nego ispred imperfekta, npr.: ~~ G L.:;1 ~L. = Nisam sreo Enesa ima dva dana. ' ,

Imperfekt iza negacije CO obino ima prezentsko znaenje, kao, npr.: J'.r: '. ~L.);. '6' ~ ;1 \Il0 ';~L.) I;':T::r..~):JJi'0.;~~ = Hoe da ,prevare Imperfekt iza

Allaha i one koji vjeruju, a varaju samo sebe i (to) ne znaju. (Q., 2, 8).

Lo

buduceg, npr.: :.;;o1l.)

rjee ima znaenje prolog vremena, a nekada i wtl ~ ~;~ = Vidjeh Musejlimu kako stoji, ali ga). ;~\j '

ga nisam prepoznao (ili: {le prepoznavsi Opalit u iz puke samo jedanput.

~)U,l\Il

~'l

~~Ji~~lCO=
"

Negacija l. moe biti pojacana isto tako odrenom esticom , kao, npr.: (u stihu): '.'C;JUl ~;. '~ j ~1~ 0lL. = Nikad nisam meu ljudima vidio njima slinih.' , c) Odrena estica bila je prvobitno upitni prilog (u znaenju: gdje). Kao negacija se uopce rijetko upotrebljava, i to naroito u imenskim reenicama, osim u reenicama za izuzimanje, u kojima se javlja uglavnom preteno u klasinom jeziku (u Quranu, i drugdje), npr.: />0 ~ \Il~1

0;

:~.d:- ::..u~ = Vefik.je

Co, pa
koli. - ~ ~

~ = Vi ste samo u oitoj zabludi. (Q., 36, 47). Ve je ranije istaknuto da ml 01 + \11 zajedno prevodim o prilogom: samo, pa tako arapsku odrenu reenicu pretvaramo u nau potvrdnu. Tako je i u primjeru: 01 \Il ~~) ~G-0l
doao samo da te za neto upita. ' U svojoj rijetkoj upotrebi, inae, javlja se u istim sluajevima kao negacija se, npr., moe rei:

0;

nipoto doli. -

::r-dwr~

L~'J G 01 ~~

~:,J' = Da smo' to znali,

li:" J)10l \: ~b =

~ ~1 ~t~ 01 =

Nisam ga juer vidio u ne bismo ovamo ne kaem ovo

Naravno,

svima prisutnima. d) Odrene estice (zapravo prilozi) ~ i LJ (= ne, odn. jo ne) regiraju uvijek "skraeni" nain imperfekta, dajui mu znaenje perfekta. U

612

imenskim

se reenicama

njih: ~ :.:..D' ~L.

~1

~~~t1..Jr~

LJ = Naalost,

= Zar

one ne upotrebljavaju. nisi razumio

Evo po jedan primjer ..

za

(ono) to sam ti rekao? - ~

':>u

jo nije stigao brzi voz.

, e) Od~e~a estica;) je kontrakcija od: 01\1. Ona stoji ispred "zavisnog" naina imperfekta, izraavajui jaku negaciju u buducem vremenu, npr.:

~ ri~L. ~L:.1.si~;)

~ ~0k

= Zavidnik

zaista nee nai smirenja

sve

dok je (bude) iv. '

70 slui za negaciju . f) Glagol ~ ::"lJc. neki dio reenice, npr.: dostici.

!J~:4

j.5- ~

egzistencije. Moe negirati = Nita se, to izmakne,

ili samo ne moe

On moe negirati i sadraj cijele reenice. Kako je spomenuto, subjekt iza ~ stoji u nominativu, a predikat: ili uakuzativu, ili u genitivu iza prijedloga ~ , npr.: .:)j:, ~ (J~) 'j~ oyi ~ = Njegov brat nije odgovoran' za to. ' , ,
.... c ,., ~ ()" .:;
JI",

"Jl

Jl""

0..-

Glagol ~ moe imati znaenje prolog vremena, npr.: (Reckendorf, op. cit., str. 47, 30): ~j ,~'; = Tada u Mekki nije bilo nikoga.

~<:; ~
= Nisi

dolazi ispred imperfekta (a rijetko i perfekta) nekog drugog glagola. Pri tome ono obino uzima iste nastavke kao i taj glagol ili, pak, ostaje stalno nepromijenjeno, kao, npr.:

U glagolskoj reenici ~

~ \~1 ~
slobodu?
,

01~;
"

'..J ~1
~
:. ~:: ~j

li ve naumio

da me najzad pusti na

Ispred mladia.

imperfekta - ili:
!

izraava
~

jaku negaciju u sadanjosti ili budu-

nosti, npr.: ~~('G

~~,..J= Nijedan

J.S ~~

:':'1 : ~: : ~~

:.:.-:.J = Nee

od njih ne poznaje ovoga ostvariti svoju elju bez

napora! g) Odrena estica c,\1 (= nije, nema) postala je danas sasvim arhaina. Upotrebljava se samo ispred nekog imena koje oznaava vrijeme, a ono dobije tada nastavak"::' (-a) ili ~) -an), kao, npr.: )~):.:J) ::.,\1 o..G. ~ = U ovakvoj prilici nije vrijeme (nema vremena) za kolebanje.' " . h)Pojedinu rije moe negirati i prvobitna imenica: ~, npr.: ~4-;~ = beskonanost; i).::.~ = nepoznat i sl. . ' .

~;rr

Isti je sluaj i sa rijecju:

~\YJi~

= Oklopnika

JJ~' kao

to je u stihu:

JJ~ ~~
smeim.

~:.LJr~~

udara sabljom, a ne kopljima

70) Kako navodi Caspari, itd., op. cit., I, str. 96, bilj. a) ~ je slozeno od '1 i neupotrebljavane (uzvine) rijei :r: ili ;;'i . Ta sloenica ~ prvobitna je imenica (u znaenju: postojanje, i sl.), kao, npr.: ~

0:- ;;'1J;:''1

On ne razlikuje ono to jest od onoga to nije (ne postoji).

613

Napomena: u novijim arapskim dijalektima negacija Lo pojaava se sufigiranjem na dotini glagol suglasnika (-), nastalog od rijei :~ (= stvar), koja, kako se vidjelo, uz negaciju znai: nita. -

J.-

U egipatskom dijalektu postoji negacija: :.;, to je nastalo skraivanjem i stapanjem od: :~ (a znai: nije i sl.),

;c.

V - Upitne (interogativne) reenice - ~Q~o .. i\~f

. 71

Treba istai da u arapskom jeziku nema razlike izmeu tzv. upravnog (direktnog) i neupravnog (indirektnog) pitanja, u pogledu poretka rijei i glagolskih oblika u njima. Naime, upravno pitanje je ono koje se navodi onako tano kako ga je neko izrekao, a neupravno onakvo kako se ono navodi u zavisnoj reenici. Meutim, u arapskom jeziku svako je pitanje direktno. Poredak rijec u njemu je kao u potvrdnoj (afirmativnoj) reenici, stirn to u pitanju, i to redovno na poetku, ponajvise stoji neka upitna ~estica ( i ,~ ); upitni prilog ( i dr.), ili upitna zamjenica (::; , ~t).

;i,,;:..

c. ,

Ipak, pitanje se moe izraziti bez ikakve upitne rijei, naime, samom posebnom, upitnom intonacijom reenice, (kao i u naem jeziku), pa se, npr. moe upitati i ovako: ~ 0)'.;; = Zna ta se desilo? - ili ~ \~ ~..:.Ji = Ti si ovo uinila?' , ,

:.:.,~c.
,

Pred upitnu rije nekada doe neki odgovarajui prijedlog (npr.: ,;:.. dokada, ( (1~ ) LJ = zato,;1::r = odakle i dr.).
,

Ji
'

U ranijem periodu esto su se iza upitne estice umetale estice; J , ) , ~

, ji kao, npr.: ~ \~ \ri J); lS'::: " ~; = Zar nisi sluao da govorim samo dobro? ~ :\-:L:.Yr LJ L ~L. (.'j ~i\ = Zar niste vidjeli ta su nam uinili .. neprijatelji? ~ ~ ;..i.l!0-:"; L. ~ ::":',..G ~Yr ~1 = Zar ce se tek
I.I \ ..I
o ~~)

na umoru pokajati zbog grijeha koje Sl pOIDlO? ~ Upitae: "Jesi li ti zaista Jusuf?" (Q., 12,89).

o.

t:-rr ~
}
y.

r'- ~.~

y...-

0..- "'...

.:.Ll

;;;;'

,,\y-lu

y. ..

Sloene estice ~i i L:i nekad slue za upozorenje (A :1\ ~j';'), ili su one, kao i: \ri , ~ te ',J,~',J L.~j i tzv. estice za podsticenje i ponudu
o' ~

(J>~) ~~j';"), , pojedinih vrsta estica).

,/

iju smo upotrebu '

ve razmatrali

(u sintaksi

71) O tim reenicama vidjeti: Caspari, itd., op. cit., II, str. 306-317, & 164-171 (pod naslovom: Interrogativne sentences): Reckendorf, op. cit., str. 31-41, 17-21 (u poglavlju: Fragesatz).

614

Upitna naoj

estica zar

t ( )~
(uz

ir~t),
pojam

upotrijebljena

samo, esto odgovara neodobravanja,

estici:

uenja,

negodovanja,
\)Ij

odbijanja i sl.), kao, npr.:

.... =

:~:;'T

L:.S ~jjt

~Ur:;'TL:.S \;'T~

~ \1G

Kada im se rekne: "Vjerujte,

kao to vjeruju

ljudi", oni odgovore:

"Zar emo vjerovati

kao to su vjerovali

glupaci!?" ... (Q., 2, 10).

estica t redovno se upotrebljava u tzv. rastavnim (disjunktivnim), odn. iskljunim (alternativnim) pitanjima u ko relaciji sa esticom odn.'

~t (= ili), pa se tada naziva:

j) .,.

~;:.rr3;';' . Rastavno
estica

rr,

pitanje je takvo da na jedan. npr.: Evo

njega postoje dva odgovora, od kojih je ispravan samo prImJera: ~ u~ !l~ ~\';"I = Je II kod tebe Halid Ili Osman?
oj) o",,..

ri

,.."

;''''.

U ovakvim

rastavnim

pitanjima

esto se izostavi,

lit
t ,

~t ~t;.~~,'. ~
npr.: ~\;. :,;\ ~

= Ja sam

va kralj, htjeli vi ili ne htjeli. pitanja s jaom afektivnosti nego iza sam ga dali mu je ozdravila majka.

Upitna estica~
Ispred ~stice ~

dolazi ispred

dc... = Upitao

(ali ne iza nje) mogu doi estice:

J , j ,~'kao, npr.:

~,~\;J1~ ~?I ~j = A jesi li kupio neke novine?

Ispred odrenih (odn. odreno-upitnih) reenica upotrebljava se slozeno ~~ (= zar ne), npr.: ~.!l~0-0 !jWt~l~~G~~ = Zar mu se nee zahvaliti, kada te je izbavio od' propasti? estica ~ ne javlja se ispred pogodbenih imenskom reenica, niti ispred estice iji je predikat stigao? iza rastavnih

0l.

Vrlo rijetko stoji ~ pred glagolski oblik, npr.: ~.

~j:;' ~ ~ = Je li Husein
se ponajvie

recenicom

finitni veznika

rr, odn.

. U alternativnom pitanju ~
~~

ponovi

~t, kao to je u primjeru (Q., 13, 16):

~~j ~LJ1Jr IS;'

~~{T ISj:' ~~ koji vidi ili je, pak, jednaka 'pomrina i svjetlost?

rt ~j

= Je

li jednak slijep i onaj

Upiixii prilozi dolaze ispred raznih vrsta pitanja. Ranije su razmatrani uz ostale priloge na odgovarajuim mjestima. Ovdje emo navesti samo one najvanije, uz neke napomene u vezi s pojedinim od njih. Upitni prilozi: upotrijebi 1) za mjesto su: jednostavno: mj. sloenog:

2) Za vrijeme: = kada (ovaj se prilog ne smije zamijeniti ma: ~l i I~l= kada, upotrebljavanim u vremenskim ili reenicama), Zastario je upitni vremenski prilog: 0~t = kada.

c?

;t Jl = kamo,

kuda;

:;t = gdje, koje ;t 0:- = odakle.

se nekad s vezniciuzronim

615

3) Za koliinu: ~ (i rijetko: ~L5) Treba istai da ovaj prilog ima i vremensko znaenje: kako dugo, koliko (vremena) i sl., npr.:~::..st: :.:.JI;.s = Koliko e ostati u gradu? ~ ;;::" rr olft.~;.s= KO'lik~je godina ovoj djevojici? ~ r:JI~;.s = Kojije d~asdatum (u mjesecu)?- i sl.

~.~..w

4) Za nain: ~ = k~ko, kao, npr.: ~ i.ur~~1 ~ = Kako u nai tu kuu? Medutm, ovim se prilogom pita i za druge okolnosti, kao: stanje, 431 ~ razlog, uzrok, i dr., npr.: ~ ;JJ~~ = Kako ste? - ~ ~~W ~ = Kako to da ona nije prisustvovala vaem sastanku? '

pc.,..

;J

) .... ::;t:).

Nae upitno "kako" treba razlikovati od veznika "kako" za nain (= t.:..S, (. ~~S-) ili za uzrok (= 01 ~), te u sastavnom vezniku: kako .....tako (=

5) Za uzrok ili svrhu: W, pojaano: \~W ili skraceno: ~' npr., (za uzrok): ~ ~~'.LJi'~l ~:.G ~ \~W = Zato (to) nisi otiao u kolu? - (za svrhu): ~ L~ ~;..:.:. ~) ~G:~ '= Radi ega je doao tvoj drug Mes'ud kod nas? Upitne zamjenice su 1) ;;, 2) t: i 3) ~t a spadaju u imena (r~ 'iT:Ct), koja se u arap skoj gramatici ne izdvajaju u posebnu vrstu zamjenica. One imaju iste oblike kao odnosne zamjenice, o kojima e biti rijeipri obradi odnosnih reenica.

Pored onog to treba vidjeti o njima u morfologiji, ovdje emo se kratko osvrnuti na njihovu sintaksiku funkciju u upitnim reenicama. Upitnom zamjenicom;; = ko, pita se za osobe. Budui da je potpuno nepromjenljiva, ona, ipak, po smislu moe stajati u sva tri padea, kao, npr.: nominativ: ~.~)r~1 ;; = Ko je taj ovjek? - genitiv:~U1 olft.:;. ~ ~ = ija je ki ova djevojka? - akuzativ: ~ 0~8r~ ~I~ ;; = Koga si vidio u' klubu? Upitno::;' moe biti pojaano pokaznom zamjenicom: \~ ak i ispred odnosnog 0.Jr,npr.: ~~~~;'10.J\I~;; = Ko je taj koji (ili samo: Ko) ti je to naredio? ' , Mjesto u konstrukciji aneksije (tc;' '/ \),kao u gornjem primjeru: :;. ~ .... (= ija ki), nau prisvojnoupitnu zamjenicu: iji, u arapskom moemO' izraziti i pomou prijedloga J ispred upitnog :;., npr.: ~ = ija je ova uma i livade?

C);J!) ~W\ olft.~

" ,

Upitna zamjenica t: slui za pitanje o neivim (stvarima, pojavama, i sl.), a vrlo rijeko o osobama. Primjer za neivo (apstraktno, i sl.): ~W\ olft.t:

616

= ta je ova zgrada? ~ .G.Y, r'; ~

Primjer za osobu: ~ \:.G, '(. : ::JCj

u;~ ~~

~\~L.

nedjelju? .. J~ :.:.,~ = Ona pogleda prema

li

= ta e raditi

ovjeku koji se pravio (da je) mrtav, p~ upita: "Ko je ovaj?" (ili: "ta je s ovim?"). . Inae se zamjenicom (. pita za srodstvo, drutveni poloaj, zanimanje, i sl., nekoga lica, npr.rv ~t~ :;U(. = ta je ova ena? (tj. ta joj je zanimanje, i sl.)... ~ ::.l-~/~ ~)TdJ~L. = ta je taj ovjek tvome ocu? (pitajuci za srodstvo ili neki drugi odnos prema njemu, to se podrazumijeva iz situacije). Nekada, pak, zamjenicom (. (kao i naom: to) moemo pitati za uzrok ~~(. = to ili razlog nekog postupka i sl., npr. kada pitamo: ~ ~~1 mui toga psa? Inae, kako je ve spomenuto, spoj: ~ (nastalo 0<;1 ~ ' koje se pojaa sa: \1 u: 11w ), slui obino u pitanju za uzrok, pa odgovara naem: zato, npr.: ~ 0'l,~
, ,

':J \~W = Ta zato mi sada ne odgovori?

,

Upitna zamjenica 0t .. koji, najee se upotrebljava u ovom obliku, i to kao prvi lan genitivne veze (tj. 0G..'.Ji). Zavisno od rijei koja za njom slijedi, ovom se zamjenicom u toj sintagmi moe pitati za: osobe,
,
,

I samo upitno (. moe imati pokaznu zamjenicu \1 iza sebe. U ranijem periodu to \1(, moglo je stajati i na kraju reenice, npr.: \~(.~..l:lJliY~~ (:0 ,,; ~ = Ta ta da uradimo s ovom lisicom? ..ali i na poetku, kao u polustihu: .... ~ ;..iJi'::'" :-.;;.. 11(, = Kakve sam to ja poinio grijehe? .....
~

predmete, pojave, mjesto, vrijeme, uzrok, nain, i dr., kao, npr.: ~ ~ J.--I ..:..."..iJ = KOJa Je od te dvije, koje si sreo, ljepa? ..~.0'1 \ OG ~ ~~
j ,... :, ,... "'.,.. '" :>.OJ
jl ..Il,

~t
.. ;.

o ,

,... o

(,$1 =
..-

ta to oni 'sada rade? - Ovdje je glagolu pripojen pronominalni sufiks ( ~ ) koji ga vee uz ~t , kao to se dogaa u odnosnim reenicama. ~} ~t ~

~~ J _.~ = U kojem selu ivi njegov stric? ~ 0j; ~ ;?t:;Jr~P~L. ~t j

= U koliko sati stie parobrod iz Bejruta? - ~\))r F ~tS" ~ = Zato nisi pozvao Kamila na svadbu? .. ~ ~~':"':'&;,j,rr~:o.t~ ,~f ~~ = Kako (Na koji nain) si nauio taj teki jezik?
Upitna zamjenica ~t, osim partitivnog, moe imati i kvalitativno znaenje, pa odgovarati naem: kakav, npr.: ~ !l~ ~t = Kakav je on ovjek po tvome misljenju? ' ,

J~

t.0 ~,..;.;... ~"~,

Y. ~~

617

VI - Prosta reenica izuzimanja - :\:~-' .i . l 72

Ove reenice mogu biti imenske ili glagolske. Ono to se izuzima naziva se: I.S~~:o '.11, a ono od ega se to izuzima: ~ o 'JI. Ispred toga naiee stoji neka od estica izuzimanja (~\~~. ,'{r~);'),i to ponajvise: ~l

J~:

upotrebljava se samo genitiv, npr.: ~j t.S~ ~\~t..: = Vidio sam samo Velida. - Ovdje smo t.S~ + G. zajedno preveli naim: samo, kako se moglo vidjeti ranije (kod negacije 0l ). Razlikuju se tri vrste izuzimanja, koje emo sada odvojeno razmotriti.

osim, izuzev), a iza nje imenica veinorn u akuzativu. Akuzativ dolazi i iza estica istoga znaenja: ~ t..: \~L., te ~ i 0~~. Meutim, sa samim ~ i (~, pa GG.- (pisano i: ~G.-) moe stajati akuzativ ili genitiv, takoer u istom znaenju. Iza estica, pak, istog znaenja: ~\;... .t.S~ i ';;i-,
(=

--

,.'

...

1) Spojena izuzimanje - (~

J.

:'J.

oj/o

. ~

cl

I \)
c>

je ono pri emu se izuzima istovrsno od istoga, npr.: i./y~j ~ ~ ~l= Kod mene su doli svi moji drugovi osim Alije: ' 'Iza ~l mora stajati akuzativ, reenica (kao u gornjem primjeru). ako je pred njim potpuna

t.S~

,potvrdna

Meutim, iza potpune odrene reenice, ono to se izuzima moe biti u ~~ljG. akuzativu ili u padeu koji zahtijeva prethodni glagol, kao, npr.: (~ )G ~l~lLL""j = Od mojih prijatelja posjetio me samo Ha's31{(ili:

::r

..... nije me posjetio 'niko izuzev Hasana). ( ~ tvoje brace proao sam samo pored Sa'da:- \~ svojih poznanika sreo sam samo Hamida.
2)

) \:L.:.~l ~;"k-!

\'l
o,

;!~ ~-~. =
_,O

~~;'G. = Od
IG.
Od

Rastavljenoizuzimanje

(~~\.:.::.:;..,..,I

j.

/0-'"0;.

00

\)

jeste sluaj izuzimanja razliitog od razllitog, np;.: ~ = Pribliie nam se neki nepoznati ljudi, a ne konji.

~~J)~

J~) L. ~;;\

'

U ovoj vrsti izuzimanja ono to se izuzima mora stajati u akuzativu, pa makar da ispred toga stoji i potpuna odrena reenica, kao to je, npr.:
72) O rcenicama izuzimanja vidjeti: Caspari, itd., op. cit., II, str. 335-344, & 186 (Exceptive sentences): Reckendorf, op. cit., str. 502-512, & 262 (Ausnahmesatze).

618

os- \tI ~wr0:-J('

01\

~~L:.= Iz ume nisu

izala djeca, nego jedan pas.

Kako se iz navedenih primjera moe zapaziti, znaenja ove vrste izuzimanja bliska su smislu suprotnih reenica (pa smo ih tako ovdje i preveli), samo to su ove reenice proste, dok suprotne reenice spadaju u sloene. 3) Naputeno izuzimanje h'~\:~.' il) je sluaj kada ono, od ega se neto izuzima, nije uopce spomenute, a javlja se iza nepotpune nijene reenice. Pade onoga to se izuzima zavisi od rekcije prethodnog glagola. I ovdje emo negaciju zajedno sa \ti prevoditi naim prilogom: samo, npr.:

(t:~',

~
::;

G)~. \t1 J~ G~G-L:. = U pomo nam je doao samo na susjed Selim.o~:. S- )~ \t1 ~~;'G = Proao sam samo pored jedne velike kuce, - ~ :':A~L:. ~\;'T)~~ \tI t!l:J1 = Na ulici je vidjela samo jednog ovjeka i enu.
....:f .... '"

Meutim, obavezno je upotrijebiti akuzativ, kada ono od ega se izuzima stoji iza onog to se izuzima, kao, npr.: ~ ~\ ~~\ \tI ('(' .L:. = Od njih nas je prestigao samo njegov brat (ili: Od njih 'nas niko nije prestigao, osim njegov brat).

619

II

SLOENE REENICE

73

(~;Jr~\)
Sloena reenica (po R. Simeonu) predstavlja jedinstvenu intonacijsku i misaonu cjelinu, koja ima dva ili vie dijelova, koji su, po svojoj vanjskoj grarnatikoj strukturi, manje ili vie istovrsni s prostom reenicom. S obzirom na odnos zavisnosti tih dijelova meusobno, sloene se reenice dijele na: 1) nezevisno-sloene (napore dne, koordinirane, odn. parataksike): 2) zevistio-sloetie (podreene, subordnirane, odn. hipotaksike) i 3) takve koje ine prijelaz izmeu te dvije grupe (u arapskoj sintaksi takve su: reenice stanja).
Reenice, pak, koje sainjavaju vezane samo po smislu, u tzv. spojnih rijei, kao to su odnosne se reenice nazivaju: bezveztiike.

jukstepoziciji,

sloenu reenicu, mogu biti meusobno tj. bez veznika i drugih ili upitne zamjenice i neki prilozi. Takve

odn. asindetske.
veznicima ili nekim

One, pak, sloene reenice, meusobno spojene spojnim rijecima, zovu se: veztiike, odn. sindetske.

Jukstapozicija se smatra prvobitnim nainom spajanja svih vrsta sloenih reenica, jer su se i one sindetske, vjerojatno, tek kasnije razvile iz asindetskih u dugotrajnom toku jezikog razvitka. Jukstapozicija je manje-vie afektivnog porijekla. U arapskom jeziku ona je prilino est tip reenice, upotrebljavan u svim epohama njegovog ivota sve do dananjih dana.

A - NE ZA vrSNO -SLOENE REENrCE

One su (po R. Simeonu) gramatiki ravnopravne koje meusobno nisu vezane odnosom potinjavanja

istovrsne reenice, (subordinacije, odn.

73) O njima uporedi: R. Simeon, op. cit., II, str. 446 (pod: slozena reenica), 74) Vidi o njima, R. Simeon, op. cit., I, str. 927, (pod: nezavisno-sloena reenica).

620

hipotakse), nego stoje u sintaksikom nizu, s jednakom samostalnosti, tj. u odnosu naporednosti (koordinacije, odn. paratakse), S obzirom na meusobni odnos sadraja nezavisno-sloenih reenica, one se dijele na slijedeih pet vrsta: 1) sastavne, 2) rastavne, 3) suprotne, 4) ~kijunei5)zakijune Sada emo ih ovim redom sve pojedinano poblize razmotriti. 1. - Sastavne (kopu1ativne) reenice
75,_

~:l -?"}rpr

To su reenice kojima se istie da se njihovi sadrzaji meusobno slau. U arapskom jeziku jedna sa drugom se vee: nep6rednim veznicima Ji J, prilozima: ~ i te odrenom esticom 'J (i drugim takvim esticama), Sada emo pogledati upotrebu tih spojnih rijei za-ove reenice, svaku za sebe odvojeno.

?,

) (i) se upotrebljava pri nabrajanju dogaaja (i sl.), relativno jednake meusobne vrijednosti, a koji su se odvijali u vremenski neodreenom intervalu, npr.: ~ ~ " :~11 J~~~)~1 ~G ~G-= Djeak je doao onamo i.radio sa svojim ocem i njim se zajedno vratiokuci.

c;. ~)
o ....

r~

i, pa, te) se naziva: ~~ j J"':- (= veznik poretka), jer on prvenstveno oznaava vezu izmeu odreenih uzastopnih dogaaja tj. onih koji su se odigravali jedan neposredno iza drugog, a naroito ako se mijenjao subjekt u njima, npr.: -:-.;L:.dr,";0~L.. :,.:,.,~'~ Gro JWI. j :.::.(O' ;,'0; ~ \1 Ij~~ jG. U
J (=
... '-"' .... _~ L,.-:... ../.... L>... .. ..-...-.lS";
oo

...

o':;;

Sreli smo Osmana pa nas je pozvao svojoj kui, te smo odmah poli s njim i ostali kod njega nekoliko sati u razgovoru. Ovaj se veznik esto upotrijebi u tzv. paronomaziji, tj. u sluaju da se u drugoj reenici iza J nae rije (npr. objekt) izvedena iz istog korijena kao i glagol prve reenice, s tim da druga reenica precizira sadraj prve, npr.: ~ j~\~ 0=-.:-t ~jy. = Nagradio ih je i to lijepim nagradama.
o y..... o o J
;;l

zatim i sl.) oznaava slijed dogaaja u vremem~, ,sa duim intervalom izmeu njih, pa se u arapskoj sintaksi kae da ~ slui da
(='

;J

oznai tzv. ~

~\;rrc;.~~f

= (poredak

sa kasnjenjem), npr.:

~ ~f ~G ~f ~ ~f ~G ?lT~~

~~

~~j:JT J~ Ij;r

c)- r~~~~
621

75) O njima govori, npr.: Caspari, itd" op. cit., II, str. 325-333, & 176-183, ali se tu razmatraju i razni oblici reenica stanja (s veznikom), pod nazivom: Copulative sentences. O ovim posljednjim vidi: Reckendorf, op. cit., str. 447-453, & 218-221 (Zustandssatze).

Toga dana izaao je na otac rano na njivu, potom je onamo otila i majka, a zatim, najzad, i svi ostali nai ukuani. prilog ujedno izraava i izvjesnu zauenost (i sl.) zbog nekoga dogaaja, kao, npr.:

? = (pa ak i, ta vie O pored samog povezivanja dviju reenica, ovaj

!GJI~~~~l ~ ~ ~~jr?~\~ ~ ~~~ ~ y:l

t'o :~~

U dvoritu nae kue skupie se juer neki nai susjedi, pa se u njemu natiskae, ak, i sva njihova sitna djeca. U odrenim sastavnim reenicama mogu se pojaviti razne odrene estice (a najvie ~).Kada su obje sastavne reenice zanijekane, ispred druge obino doe negacija ~, a esto se ona nae i.ispred prve. Tada to ~ prevodimo naim veznikom ni, odn. niti, te njihovim meusobnim kobinacijama ili onim s negacijom" "ne", kao u primjerima:

Cr-!- 'li

~~~ :/ "~0Nj ~~~ 01~f ~j ~h~

~~

~ ~ r)W\kG 01~

Nakon to je djeak pao sa drveta, nije dugo vremena mogao ni ustati ni hodati bez pomoi drugih.

J"b- ~

Y~

~~~j

~;r jS-~~~;

~l

W
.Jl:

Otkako se razbolio, njegov otac niti jede niti ita pije drage volje.

2. Rastavne (disjunktivne) reenice - ~~

~ ;,

o;'

~\

__

..Il

0 .....

O~

Ovim se reenicama istie da neke stvari ne spadaju jedna uz drugu. Lo), ~l ,Lot, te njihove Izmeu njih se upotrebljavaju veznici: meusobne kombinacije, ili pojedini njihovi udvojeni oblici, kako e se pokazati u primjerima. ~\ (= ih), npr.: ..l:r.-l~ L"J) .u..... fl ri yL:......'.J~ ~.Y' = On ce donijeti knjigu ili ce nam je poslati postom, ' ""

rI

...~

... o

...._~.;

0';0-:

"./~Ji

.... "..j1

-"

-"

Nekada se u naem jeziku ispusti veznik "ili", pa odgovarajue arapske glagole prevedemo naim participima, npr.: ~t rI ~G ~~l;!jG, ~ 01 \):,a.: ~.Q0ts-

Jk
;;;

= Vojnik je bio prisiljen da se ondje brzo

ili ne). ili), npr.: ~ y y:.....;. Lok) ~~ oprostiti .... (Q., 9, 106). ~t (= ili), npr.: ! l.W ~C:.w~)T)l\~
(=
, ,

..-

c-

-""

.-

sakrije htio ne htio (ili pak: htio on

Ji

Lol
;;;

o ....

JI

JI

....

;;;

...

Ji

Lok ....

Ili e ih kazniti ili e im

:..,.~~r Ui marljivo ili sasvim napusti

studije! 622

da li ..... ili) se javlja i disjunktivnim pitanjima (koja su ve spomenuta), npr.: ~ t~ ~l ~'.G T :- ~~II ~ ~(11\~t = Da li e noas ostati kodkue ili e s naina otii u pozorite?
~\ .... \ (=

c.:.

I u ovakvim sluajevima u naem jeziku se nekad moe ispustiti veznik: ili, npr.: 0~~':i ~~.G;.JrT~~:Gtt opominjao, oni nee vjerovati. (Q., 2, 6).
= Opominjao ih ti ili ne

~\ ... ~l (= ili..... ili), npr.: ~

selu?

~j ~T .07 ~l Ili e ostati kod svoga strica u gradu ili e se vratiti i ivjeti u svome

~:J~~. _: C:;.? ~?~~ ~~' _

0T~l ~~ ~

~\ ~1.... ~\ ~1 (= ili da ... ili da), npr.:

Moj prijatelj mi je savjetovao: ili da studiram medicinu ili da stupim u vojnu slubu. (to se tie...., a), npr.: . C:;~'..LJ~ ~t r~j~ l>~W - Natjecali su se Semir i ~ '..LJr~ Lotj Isam: to se tie Semira on je pobijedio, a Isam je izgubio.

~~~

; ~~t 0t ~k~d~~t

~\J... ~\

3. Suprotne (adverzativne) reenice

76 -

~C~

ilj:;Jf

To su one naporedne reenice kojima se istie meusobna suprotnost nekih sadraja. Izmeu njih stoje veznici: j , ':i (i sline odrene estice). . .

J-: ' ~ ' ~ '

Sada emo razmotriti njihovu upotrebu ovim redom pojedinano: ~ (= nego, ve) se upotrebljava iza potvrdne ili nijene reenice, te iza zapovijedi ili zabrane, pitanja i dr., npr: ~ tL...:;. ..Js::Ji' ~G ~ \~W ~ -.:-J~Ji' J.J....1 ~G:..:.J..1, = Zato nisi uzeo rije n~ sastanku, nego si

ti~~ ..

neprestano suno sve vrijeme? ! ~~T ~:.L.i0t ~t ~ ~ \~t ::t':i = Nemoj ga uvijek prekoravati, ve (naprotiv, ta vie) treba takoer da ga ponekad i pohvalil ! .L;YT Jl \~ ~T ~ ::JJ J)t L. ~l~\ = Sasluaj ta u ti rei, (nego) zapravo zapamti to dob~o zauvijek! .... ali, nego). U imenskoj reenicisubjekt iza njega stoji u nominativu. D~lazi naroito iza negativne reeniceili prohibitiva. Ispred ::,.S:J esto stoji veznik" j ", npr.: ~.Ia~0T ~':i ~j t....:;.t 4J (o~) = Neke
~ (=

(velike) ptice imaju krila, ali one ne mogu da lete.

"

-'

--

..

..

--

);.wr~
-'

76) O njima kratko govori: Caspari, op. cit., II, str. 333-335 & 184 (Adversative sentences),

623

~C ~';'1~

G~ ~ fi = Nije nam doao Omer, kako smo oekivali, ali je doao njegov brat Senad. .....G. ~ .~~ ' a~ ;~ = Nemoj mu samo pomagati u ~1 ~~\;.;.. :r-:-1

0:<1~~: ~;LS G~

radu, nego ga i lijepo nagradi! ~ (= ali, nego). Upotrebljava se pred imenskom reenicom iji subjekt stoji iza njega u akuzativu. Osobito se javlja iza odrene reenice ili zabrane (kao i ~). primjera: ~ I ispred ~ esto se upotrijebi i veznik" ) ". Evo

....

05:J ~

~0.w\ :.:.J1 ~::U1 ~ ~\I/

za to, neg~ 'si'ti pravi krivac.

puta sam rekao svome sinu: "Ne drui se s njim!", ali me on nikad nije posluao. ~ ~l~ ;.~ 'p ~ ~f ~~~ ~)\ ~~ = Drug mu je dugo objanjavao njegovu lekciju, ali je on od toga samo malo razumio. (= a) Ovaj veznik, kao i ~ (i sline negacije) nemaju sami po sebi adverzativnu snagu, nego je dobiju na slijedei nain: 1. Kod veznik a " :, " sama priroda reenica koje on vee moe ukazivati na njihov meusobno suprotni smisao. 2) Kod negacija, usljed nijekanja druge reenice, stvara se suprotnost prema prvoj potvrdno] (nezanijekanoj) recenici. Evo primjera za ta dva sluaja: 1) ifJI~ stvara mrtvo od ivog. (Q.,30, 19). 2) ~
-

JJ ~..

..

;J~ ~.:,.:.w~ : u(:. ~':1

,,'..

:)1~ = Tvoj brat nije kriv

:::;

....

= Vie

;Jr~~)

:.;.:JTc~:,~~
j
~ . J~.... .../ -/-..

ifJ!c~

= On stvara ivo od mrtvog, a

:J::~~ ,.j\J\.
\

:.:Jr. (3 :J::~ ~\
\

JI = Tvoja sestra
~

mnogo ui, a ti

ustvari nita ne ui.

4. - Iskljune (ekskluzivne) reenice . ~\ :~~'..

ilpr

To su takve naporedne reenice u kojima se iz sadraja prve reenice iskljuuje sadraj druge. U njima se upotrebljavaju brojni (sloeni) veznici (slinog znaenja), kako e se vidjeti iz primjera, a tu bi od najvanijih spadali ovi: ~1= a da ne; 0\ ~1= nego da; J1 ~1= samo to; J\ ~ = jedino to; 01 ~ = izuzev da; 01 0)~ (01 J)~ , 01 Jj~~) = a da ne; J1 iS'r = osim to; Jl ~ = samo to; J1;;' =sa~o Evo nekoliko primjera za njih:
624

to; J1

J:; ='osim

to; (":,"~ = naroito.

ne), npr.: ~~ 0,.U\11:;' ~VTJ~ \r1 ~r~ Ne izae iz ku e, a da otac ne upita ko je to otiao. ~f ~l (= nego da); npr.: YL:;'J:.0J0 ::'r \rLj..T~ j;. Zar sa svojim loim ponaanjem oekuje ita drugo nego da budepokuen?

~1 (= a da

:~h'~C~\I

~:;-sr~ ~ ~~::~
~U

~f ~l (= samo
iznad doline.

to), npr.:

r~~~~~Sr\r1 ~~

..:,j8' C WldJ1 .}

0:\}r~~ Toga jutra nebo je bilo vedro, samo to je neka izmaglica lebdjela
jedino to), npr.: I).:~ 'w~j ~\lA.) Ovog praznika posjetio sam sve svoje' roake, jedino to nisam posjetio amidia Dafera,

~f~

(=

~(;T ./);J Jr ~ ~C)r~

izuzev da), npr.: );.JrJ~::,r~ danas u etnju, izuzev da padne kia.

~f ~

(=

~~ J1 r~~~r

Otii u

a da ne), npr.: ~Lrry) >J~~j 0)~??'; JL~08' Gledao je prema puini (mora), a da nije mogao vidjeti nijednu barku blizu obale.
~\ ~); (=
;iJ

~r0;' ::'r
$;,. .,.. o....

.:JI i..Gr (=
,

..-

osim to), npr.:

oJ: . ~ '"

jl

'"

'!!...

",. jl

~~...\.::..4

~I (J";)
'"

0.r" ~
,

....

~....

'"

~..-

ob o~j

....

jl,.

o ....

je lijepa djevojka, osim to je pobona i obrazovana.

Zehra

~1 Cijela je porodica otila na njivu, samo to je kod kue sama ostala najmlaa ki. ~'l
(=

~f;,).(= samo to), npr.: G:.G.j /ur ~:- :~~ ~wr~f

naroito), npr.:

Sf(~);J:. PJl4i5- ~WT

\Ij i..?"\~.} J~ ::'f ~ ~UT01S -volio luta ti po okolici, a naroito sjedjeti pokraj jezera.

o~

'"

....-.....-

~~

::'f ~

Mladi je

5. Zakljune (konkluzivne) reenice - ~~

:.

..-Cl"

~ T~\

lJ

..

jJ

c ....

To su one naporedne (nezavisno-sio ene) reenice .u kojima se iz sadraja prve zakljucuje o sadraju druge reenice, Veu se meusobno pomou priloga 1:1 (= dakle), te nekih izraza slinoga znaenja (kao to je dJJJ = zato, stoga i sl.)..
(~~l) \~1(= dakle), npr.: ~8' ;::'f 1:1 ~), =1\~f ~ I~ \~~ Mnogo smo se umorili zbog uspinjaja, pa treba, dakle, da se dovoljno odmorimo. ~~ (=

~i

zato), npr.: ~~
ARAPSKOG TEZIKA

I~~ ;VT\lA ~ 0jJ ::'f ~1

~~

~~:,k-~ ~1 J;1
625

-la - GRAMATIKA

Znam da si pametan ovjek, pa ti zato savjetujem da u ovoj stvari bude strpljiv do krajnosti. Ovo je posljednja vrsta naporednih, odn. nezavisno-sloenih reenica, a sada na red dolazi jedna prelazna vrsta, koja stoji izmeu ovih i pravih zavisno-sloenih reenica, a to je reenica stanja.
v , ,;;:;l"..

B - RECENICA STANJA -

yWT ~\

.J. _;'

c>

Kako je istaknuto, ova vrsta reenica ini prijelaz izmeu nezavisnih i zavisnih sloenih reenica. Naime, one po svojoj sintaksikoj strukturi line na naporedne, a po smislu na neke zavisne reenice. To su asindetski (bez veznika) ili, pak, sindetski i to veznikom " j " (tzv. Jwr~lj) imenske ili glagolske reenice vezane za neke druge reenice. One oznacavaju sporedne okolnosti glagolske radnje odn. stanje subjekta ili neke reenine dopune (npr. objekta) iz prve (glavne) reenice, ili, pak, novog subjekta (u recenici stanja). Ono na to se odnosi sadraj reenice stanja naziva se: JGJ')~ ili JL....J\~G, a na to se ukazuje linom zamjenicom zvanom: 1:.,\)1 (= Kojipovezuje). Stanje, koje se izraava, u okviru je vremena prve reenice (tj. traje istodobno), ili je glagolska radnja tek u pripremi, ili je on rezultat prethodno proteklog procesa. Odnos sadraja recenice stanja prema sadraju prethodne joj (glavne) reenice nije uvijek istovrstan, pa je nekad moramo prevesti nekom zavisnom reenicom (vremenskom, namjernom, uzronom, i dr.), Evo primjera za neke od tih sluajeva: a) Vremenskom reenicotn, npr., prevest emo:

C~
.... -.>-.

O.~

u .... __ .. ~~u

..JI '.1;: '.~'. G~

J ....

~~~"
~J-" ... ~'

tr:J\S

Povorka je prolazila pored naeg vrta, dok smo je mi gledali s (terasastog) krova nae kuce. b) Namjernom recenicom, npr.:

,-:-,tS)I ~ ~~ ~G ~t ondje ocekujem dolazak putnikog broda.

~;.rr Ji ~~ - Otiao sam u pristanite

da

c) Uzronom recenicom, npr.: ~~ ~\ :,.~ \)~\ ::'.~;.Jj ;. ,:1 ~ f a :~,t\:J';-,) ~- Kako se nadate pobjedi nad njima, budui da se niste pripremili za borbu s njima?

626

Reenica stanja, moe biti imenska (s imenskim ili glagolskim predikatom), a tada je najece vezana za prvu reenicu veznikom " ) ", a rjee je asindetski pripojena uz nju. Evo primjera za te sluaj eve.

1) Imenski predikat, npr.:

~~ j:j Py}~

~8JT 015 - Djevojka je sjedjelaplaui

blizu izvora. ruka Medid

~ ~r~~VI~;'\j

2) Glagolski predikat, npr.:

,~

Jl~ ~;

:\:.0Jr~ = Poslije

se uputio u lov, dok je njegov mlai brat spavao u atoru.

3) Predikat pripojen bez veznika, npr.:

~_:~ ~ ~~ ~ ~~;. ,~~lk ~\ ~~

ovjek sa debelim tapom u desnoj ruci.

~ = U tom

trenutku

prie im neki

Reenica stanja moe biti glagolska, sa glagolom u "odreenom" nainu imperfekta, ispred koga stoji: '..lJ)' npr.: ~! .ul\ J ....... , l.-> , .-ii LJ.......Le .,lj. , ,.;.,.j.,) ij ...J = Zato me uznerrurujete, a znate da
::....- J.~ . ~ ; '" '!!..-.. '" ;

c- .. ~".....

,,;

)l-"

~ -~

j.J

.../

L;;;>

.J

sam vam ja Boiji poslanik? -'(Q., 61,'5). Reenica stanja nekada je odrena glagolska reenica, sa glagolom u "skracenom" nainu imperfekta iza: 1) ili 2) u "odreenom" nainu iza

c; npr.:
J __

:.J.
\ J

~\' ...... 'b-l !.Jb~~ :3. ~\.J'

\
J

~')'
,

01~Ur~'; =
\-'

Mla.di je tvrdio da ga J'e

pratio njegov drug, meutim,

(a, dok) je tamo (otliao samo on.

~!W\~ 0? ~ ~ 0/~ Lo) !~Jy10 ~ ~)Jl' = ovjek je cijeli dan bio u svojoj kuci, ne znajui nita od onoga to se vani dogaalo.
Reenica stanja nekada je potvrdna perfektu, ispred koga obino stoji: 1) ~ glagolska reenica, sa glagolom u

'..lJj, a rijetko samo: '..lJ ili ), kao, npr.: ~ : ~~j dL

.J;f

.;'j L ~~ ~G'~j '..lJj ~~))\'

= Njegova

ena ga

upita: "Zato ih ne posjetimo, a (kad) to smo im ve odavno obeali?"

~;S~~ ~~ '..lJ ~'\_~~1i~I)(,.:~~VI~~~

Stranac poe prema dalekoj oazi, uzjahavi na svog brzog konja.

:Ur ~~j~k~~t1JT -:-:~~~T, I).t: !WI ~k ~ j.:P) = Munir

na aerodrom,

je kasno stigao u ovakvim

kada se avion bio uzdigao u nebesko plavetnilo.

Rijetko je pripajanje reenice stanja uz glavnu bez veznika sluajevima, a evo jedan primjer za to:
-lO GRAMATIKA

627

~~~, ~~ 0~ 07 ~. ~
teko priznati

~~~

y..~ = Omer

ue u sobu, a bilo mu je glagolska reenica, sa

ocu svoju greku.

Konano, reenica stanja moe biti odrena glagolom u perfektu iza: L.j (ili samo: L.), npr.:
~.~I ~ G
"'...

:.:..:.J.::..G (j ) ill~
"

~~;. 07~
...

mimoiaosvoga pristoji.

ujaka, ne pozdravivi

ga (a da ga nisi pozdravio),

.-

Zaudio

sam se da si kako se

Razmotrivi ovu prelaznu vrstu reenica, sada emo prei na obradu zavisno-sloenih reenica, koje vre ulogu pojedinih dijelova prosto-proirene reenice, pa se prema njima vri prva njihova podjela, a potom i dalja razvrstavanja zavisno-sloenih reenica. .

C - ZAVISNO - SLOENE REENICE -

~;JT L..bL:~~() rrj:.;J\

77

Prema R. Simeonu, to je skup reenica u kome je jedna glavna, a druga (ili vie njih) dopunjuje, konkretizira ili objanjava njeno smisaono znaenje, vrci funkciju razliitih dijelova (prosirene) proste reenice, ili ukazujui na njen sadraj. Prema toj funkciji te se reenice dijele na: 1) subjektne, 2) predikatne,3) atributne,4) epozitivne, 5) objektne i 6) edverbtie. se na: a) Adverbne recenice, s obzirom na svoj sadraj, razvrstavaju mjesiie, b) vremenske, c) uzrone, d) posljedicne, e) namjerne, f) tieinske. g) pored bene, h) pogodbene i i) dopusne recenice. S obzirom na svoju sintaksiku jaju odnosne i izrine recenice. i semanticku prirodu, posebno se izdva-

Odnosne reenice dobile su naziv po svome nainu vezivanja za glavnu reenicu, naime, pomou odnosnih zamjenica ili priloga. Po svojoj funkciji one se odnose bilo na subjekt, bilo na atribut, bilo na apoziciju, pa su prema tome ili subjektne ili atributne ili apozitivne.
Lzrine reenice nazvane su tako prema glagolima izrcanja (govorenja sl.) od kojih :zavise. Po svojoj, pak, funkciji mogu biti subjektne predikatne, te objektne i atributne. i i

Glavna reenica -~: u zavisno-sloenoj reenici, koja se esto smatra po svome smislu.nezavisnom ili samostalnom, ustvari je samo je
77) Openito o toj vrsti reenica vidi: R. Simeon, op. cit., II, str. 768770 (pod: zavisno-sloena reenica).

.~)ra:.;.J1

628

relativno nezavisna. U sklopu sloene reenice ona nema intonaciju dovrenosti, a po svome znaenju povezana je s odgovarajucom joj zavisnom recenicom u jednu semantiku cjelinu. Zavisna reenica - ~WT moe biti neposredno vezana za glavnu, ali esto i za neku drugu, zavisnu reenicu, tao da tada nastane viestruka zavisno-sloena reenica.

u:.;Jf

1. - Subjektne reenice
To suzavisnereenice koje zamjenjuju subjekt, a odgovaraju na pitanje: ko, to, koji, tese javljaju u obliku odnosnihreenica. Druge od njih stoje iza glagola govorenja, miljenja i osjeanja, te imaju oblik izrinili reenica. Osim toga, subjektne reenice mogu biti i u obliku neuprsvtiili (indirektnih) pitanja. Kako je, pak, ranije istaknuto, u arapskom jeziku takva se pitanja po formi ne razlikuju od upravnih (direktnih) pitanja. Ovdje emo dati koji primjer za takve odnosne i izrine reenice koje vre funkciju subjekta slozene reenice. 1) Primjeri za odnosne reenice: \~t 3~WiJ~ (.Lt-:~ = Ko bude marljivo radio, sigurno e dobiti nagradu.

J:~ ~;;.

\ ' a~t J ~ 'o:'

'.

rr ~

::Jj

t'; :'. r~.Jr~2:JjL.

==

Ono to ti se danas dogodilo,

J

'1 tl\ J) ~~~; :~':J~t dogodit e ti se i ~ budunosti . .;5'WIc( 21\ ~G ~ = Koji od nas ne doe na red do podne, doci e ovdje li rano jutro. '

2) Primjeri za izritie reenice:

~.

~~'..LJr~~>'"~

kolske knjige. ~ tj;)~ su neprijatelji ve preli preko nae granice?

Jt ~Y\~;.t = Otac ti je naredio da sam kupi te \)JjG- '..J ~\~Yi'0t ~~Gt ~ = Jesi li uo vijest da

2. Predikatne reenice - ~.)L.... ~ \ ~\

j.:lJ

,....0

O~ Y. "'"

j.

To su zavisne reenice koje neto izriu o subjektu, zamjenjujuci imenski predikat. One se javljaju u obliku izrinih reenica, ili, pak, njihovih tzv. objasnidbenih (eksplikativnih) reenica (tj. onih koje poblie objasnjavaju neku rije). Predikatne reenicevezane su za glavnu recenicu veznicima: J\ ili 0\ .
629

Evo primjera za ta oba veznika: ~;:. 1~1 ~j

~~~ ~

01:' '6: 4,..l>-\j

JS )J LJl =

Ponos svakog od njih je da bude smatran estitim ovjekom. ~ ~ \kG ';

~l E-~ ~1:= Namika

je beskrajno radovalo to se najzad ~r~tio u

(svoju) domovinu.

3. Atributne reenice - ~)I

; ~

'" o

.;

H\
,... Jl

0...-

To su zavisne reenice koje vre funkciju nekog atributa. Kao i subjektne, i atributne se reenice mogu javiti u obliku oduosnib ili izrinili reenica, a- takoer i kao neupravnapitanja, te za njih vai isto to je reeno u vezi s tom vrstom reenica.
1)
'"

Evo primjer kada su to odnosne reenice:

',y., "

J;S

koja se vracala kuci s pijace. 2) Neupravno pitanje:

--

:~rr J i ;/..u~ :":"';8' u-=Jn/.~,\ ~. ~ ~

...
-"

--.-...

L = Maloprije
"

sretoh Enisu

\';JI::..u~ ~ \:: /'.~G ~ ~~

ulovio toga dana. ' ,

~L

= Upitah svoga prijatelja da li je ta

3) Primjer za (atributnu) izrinu recenicu: ~;.J:. .J~~ ~/)) D~..G >0J 01 ~~Ji'0~ Jj = Ve je dolo vrijeme

d~ napustimo ovaj grad, pa da posjetimo neke (druge) gradove osim njega; rr~::..,c, ~_,..:~rr ~;JI~ ~~101 ~G1 = Stie mi Huseinovo pismo da je poslije kratke bolesti njegov otac umro u bolnici

;Q', :".

>~

~~

4. Apozitivne ree nice -

~-:.wrj:;J\

To su zavisne recenice koje vre funkciju apozicije neke rijei. Redovno imaju oblik odtiosnili reenica.

~C~

~~wr Jl ~:G 0~'w ~~j

kolska drugarica, ide u Kairo na studije.

:r u:Jr~G 0l = Naila, koja je moja

5. Objektne reenice
To su zavisne reenice u funkcija objekta .. One mogu biti u formi: 1) izritiili reenica ili 2) uprevnili pitanja. Evo primjera za oba sluaja:

630

1) Objektna izrine reenica, i to: a) iza glagola govorenja:

r:WI,~

~ G~)j5 ~I Lt;~ ~ (~: ~G~) =

Naa nam je tetka (po ocu)

obecala da e nas posjetiti na iduci praznik.

b)Iza glagola miljenja:

~~
,.

!l~
'" '" '"

~I

01L.G ~

zaboravio
c)

da ti donesem

onaj asopis. Svo vrijeme smo se bojali da

"'--

~ ~t:;-)= ivota

mi sam potpuno

f1sr~GI ~(~YIG;~ 01~)'J.r1~(...j LSe nas neprijatelji iznenaditi

,...

Iza glagola osjeanja:

za vrijemenoci,
;:::

2) Upravno pitanje: ~

45Jr Ji ~
...

~'.G ~ : ~

~L

= Upitah
J1. "" ~

Omera:

"Ide li sa mnom na fakultet"

6. Odnosne

(relativne)

reenice -

a...a.rr ~
",,'t

To su zavisne recenice koje, kako je pokazano, po svojoj funkciji u sloenoj reenici, mogu biti: subjektne, atributne ili apozitivne. One se odnose na tzv. antecedent (t/~D, tj. na neku prethodnu imenicu ili zamjenicu u glavnoj reenici, ili, pak na tu cijelu reenicu, a mogu biti i bez antecedenta. odnosne reenice dijele se na dvije ili ~:.; ',,)\j.:.;Ji ), tj. one iji je a uz koje se one veu asindetski (dolaze iza njega bez odnosne zamjenice). 2) Druga je vrsta zvana: odreene (relativne, ~\), tj. one iji je antecedent odreen (determiniran), a one su za njega vezane odnosnim zamjenicama. Prema arapskim gramatiarima

vrste: 1) neodreene (kvalifikativne, ~\ antecedent neodreen (indeterminiran),

Ovdje emo odnosne reenice prikazati na osnovu podjele R. Blascherea, koji ih dijeli na tri skupine, i to:

78

A - odnosne reenice s antecedentom, B - odnosne reeiiice bez an teceden ta i C - odnosne participijalne recenice.
Tim redom emo ih sada pojedinano poblie razmotriti.

78) Sve o relativnim reenicama uporedi kod njeg, op. cit., str. 420-431, & 408-424 (Proposition relative): Viditakoer: Caspari, op. cit. II, str. 317-324, & 172-175 (Relative sentences): Reckendorf, op. cit., str. 413-446, & 200-217(Relativsatze).

631

A - ODNOSNE REENICE S ANTECEDENTOM

Ova vrsta dalje se dijeli na dvije podvrste, naime na: 1) odnosne reenice s neodreenim antecedentom i 2) odnosnereenice s odreenim antecedentom.

1. - Odnosne recenice s neodreenim antecedentom

To su takve sloene reenice u kojima je zavisna odnosna reenica u jednostavnoj jukstapoziciji sa glavnom reenicom tj. nije za nju vezana nikakvom odnosnom zamjenicom, a antecendenti su im neodreena (indeterminirana) imena. Kako se vidjelo, to su one koje u arap skoj sintaksi nose naziv: ~I. ~LilJ ~t I~\~ ....,~1 ~ ~ ~ 0~t == Kralj pokloni svome gostu pri " ".... njegovom odlasku izvrsnog konja, koji mu se vanredno dopao.
y. .. ~ .
/'

'"

-"

...

....

...

~ r~~~ ~ ~t

U ovoj vrsti odnosnih reenica redovno se upotrebljava lina zamjenica (tzv. c:;l)l ili ~Wi), koja odnosnu reenicuspaja s njenim antecedentom, npr.:

~~

t./~\~ lS"!;: = Ulicom pokraj mene proe

slijep

ovjek, koga je vodio malehan djeak.

2. Odnosne reeiiice s odreenim antecedentom

To su u prvom redu one odnosne reenice vezane uz odreeni (determinirani) antecedent odnosnom zamjenicom, koja se s njime slae u rodu i broju. Suprotno, pak, sintaksi naeg jezika, ona se s njime slae i u padeu, kao, npr.: .~LS'.~ r';)r0~;' = Mimoioh se danas sa (tom) dvojicom prijatelja, koje nisam vidio otprije cijele godine dana.

L ~) ~ ;:.Usr~,~~

Odnosna zamjenica dolazi odmah za svoga antecedenta. Lina zamjenica: el}! upotrebljava se i u ovoj vrsti odnosnih reenica, kao to je u primjeru: ' G~~ ~j'.h- ~ ~I) ,0~~\} ~J~0k lee na granici nae zemlje.

= Planine, koje vidimo

u daljini,

U sluaju kada se vokativ, koji se inae smatra jednim od odreenih

632

imena u gramatikom smislu, smatra ipak semantiki neodreenim, relativna reenica iza njega slijedi bez odnosne zamjenice, npr.:
!

~~;Jt

~\~~ : ~tj ~t

" :~J)I1t ~c,.:.~" rr~:.,...bG,

Neki pjesnik oslovi ruevine iji su ostaci opustjeli!

kue svojih dragih,

rekavi:

"O boravite

Ni iza sintagme: elativ-rgramatiki, imenica, ne slijedi odnosna zamjenica,

0-"1.) ~

~;t ~~ ~;'t ~ Ji = Zaista

u naem plemenu.

ali ne i semantiki, kaou primjeru:

indeterminirana ovjek ,

je njegov amida najdareljiviji

koga poznajem

Kada je antecedent lina zamjenica, nju odnosna reenica naglasava, Ako je to zamjenica prvog ili drugog lica, u oba sluaja glagol odnosne reenice trebalo bi da bude u trecem licu, kao, npr.:

~~~) CW\~
nagradu. ~ ~~

r::r-,.Jr~ =
!\~

0-: G~

Mi smo (ti koji su) zasluili

pohvalu

:.:.J.:.,~t ~\ ~t ~ = Jesi
odnosne

li ti (ta koja je)

dovela nau malu iz obdanista? Meutim, odnosnom esto se taj glagol npr.: ~.,~ nesrecom zamjenicom,

.s)C.

r:;J ~~=

reenice

slae

u licu s tom

Zaista smo mi narod

(ljudi) koji ne smatramo

da bivamo ubijeni. odnosnih (dijalektalno,

J)i ~ ~' :~~\1 ~~

(

~~

= Ti
itd.),

si ovek koji ne pazi ta govori. zamjenica

Mjesto jo danas upotrebljavanih nekada se upotrebljavala

L5,.J~,~i
~.
j~ L5~

, ::r-,.Ji
- Tajj)
:.:...:~

u plemenu

nepromjenljiva odnosna zamjenica j~ (= koji, itd.), pr.: = Obruiose moj bunar koji sam iskopao.

~?-

B.- ODNOSNE REENICE BEZ ANTECEDENTA

To su zavisne reenice koje poinju odnosnim ond. onaj koji) i C. (= to, odn. ono to) mj.kojihse te odnosnazamjenica ~t (= koji). zamjenicama::;' (= ko, nekada upotrijebi L5.Ji, ' ~ odnosi na osobe, npr.: ~t = Volim "
-

Zamjenica
Zamjenica

:;. se redovno

J~::;'

onog koji (ko) je pravedan.

:;. moe se odnositi

i na enska lica, npr.:

otj). .r--"Yr L5iy. "-! ~T rY L5:.G-l ~j

emir~ erkana, koju je on sumnjiio

::"';8'
za to.

= Zejneba

je bila jedna od robinja

633

(. upotrebljava se za sve osim za osobe, npr.: t.: ~ ~) ~' ; ;t ~ '.~ = U njemu (tj. raju) ete imati (dobiti) ono to vae due poele .... (Q., 41, 31). Zamjenica Nekada L. (u paronomaziji, s ponavljanjem glagola iz prethodne zavisne reenice) ukazuje na neodreenost. Tako, npr.: ~(. 0WYT0--::"~? ~wr~ ~CJr, :;;~ = Djevojka je ostala u umi dok nije 'nakupila' izvjesnu koliinu granja.~ Jl ~l..Jr~t~ L..u ~t.;..~ = Poto im je glasnik poruio to je trebalo, smjesta se vrato

e; e-~~ (.

odakle je i doao. Kako je istaknuto, mjesto zamjenica :;. i L. moe doci IS.JI , ~\, i sline odnosne zamjenice, kao to je u primjerima: Tako je: ->.JI mj :;.: '

~~~t
...,...

~\ ~ ~
mj,
-' -'

->,.JI ~~
I,.;?.. _-./ _/

Jt ~
: \

= Zaudio
M..-" -'

sa~ se da je pred njima evam prenijeti ono to

iao onaj koji mi je izgledao najmlai od njih .

.,..J;

lo :::.,J 15 ,..JI (J.i'~'. 'ul~ ~ :..--(.;t '~ = On

..'"

mi reknemo, a dostavit e nam ono to vi budete rekli. ~t mj.:;': ~ ~~(. LS l.,.::~ ~" 0r~ ~Jrr:.G= Ova e kua pripasti onoj koja se bude brinula o meni dok budem iv.....-

~ ~ ~ = Odbijaj onako kako je najljepe (ili: na mj. lo: ~t najljepi nain)! (Q., 23, 96).

C:1~:

::.,)~ ~\ J;'~ ( ~;.t:J

Nastuprot navedenom (u pretklasinom periodu, u poeziji, i dr.) ponekada su se ;;. ili (. upotrebljavali apozitivno mjesto zamjenice IS.J\, i slinih, npr.: IJ"': /; ::r-,.Ji') 1\) = A muslimana, onih koji su

t? ;;.::.,;. ~''.

slijedili Boijeg Poslanika (rj. Muhammeda), ima mnogo. (;.5')(. ;. ~~ ~\ '.1' ', ~~ lS!\ ~';. ~ = Poslije smrti Halidovog oca,

:J :.

(njegova) majka mu predade knjige koje mu je ostavio (njegov) otac. Odnosna zamjenica ~t uvijek mora biti odreena, a upotrebljava se i za lica i za stvari. Stojei u sklopu zavisne odnosne reenice,u padeu se ravna prema njoj, a ne prema glavnoj reenici, npr.: ! ~\ ~\~ ~, ali ona ipak moe stajati i u padeu koji zahtijeva glavna reenica, naroito kad u odnosnoj reenici doe e-I)I, pa bi se gornja reenica preoblikovala ovako: ! j::Jt ; ~t ~ ~ = Pozdravi onog od njih koji je najbolji (ili. ... najboljeg od njih)!'

634

Zamjenica t;'"\)\ iza prijedloga

Prijedlog, koji u naem jeziku doe ispred odnosne zamjenice, u arapskom stoji iza nje, ond. iza neodreenog antecedenta, tj. kada nema odnosne zamjenice. Iza prijedloga redovno se stavi e-I)f, izuzev u dva sluaja: 1) kada prijedlog i ta zamjenica (tj. e-I)\) nisu nuni za shvatanje te reenice (pa se oboje ispusti), 2) kada glagol odnosne reenice ima prepozicionalni objekt sa y ispred njega. Primjeri za

..9

'"

t;\)I

iza prijedloga u reenici sa:

~~ J.;'~ ~

a) Neodreenim antecedentom, npr.: ~11~LJ jj-~= Putnik zae u neku umu;. u kojoj je bilo mnogo zvijeri. b) Sa odreenim antecedentom, npr.: 0,~L;t~ G~) <.s,.Ji' ~\:' )I~ LL-~ = Uosmo u vrt, u kojem zatekosmo oca moga prijatelja.

c) Bez antecedenta, npr.: ,t.\~ ~~ 0"'-]'i ~ ~~~ ~ ~G-t\! prijetis bez (ikakvog) razloga.

lS~~

= Zaista se ne bojim onoga ime mi sada

Primjeri u kojima je isputen prijedlog i zamjenica

t;I)\ , i to u reenici:
=

y ~(~) ili~
...

a) Sa odreenim antecedentom, npr.:

'..J <.sili ~)c...: :.G-t ~

~)i' J.,b ~
.

Nakon dugog

vremena sretoh jednog svog poznanika, o kome sam ti ve ranije pricao. ~ ( 4.,) ~t ~ ~ \J~~l = Sjetite se moje blagodati, kojom sam vas bio obas~o! .. (Q., 2: 122) ,
!

0"'tr (~)

b) Bez antecedenta, npr.:

!l~1L. ~)(.j ~

:;

;.-sl = Sakrij od svih naih drugova

ono, o

emu ute sada obavijestiti! U odnosnoj recenici sa neodreenim antecedentom prijedlog i e-\)I ne mogu se ispustiti. '

635

C - PARICIPIJALNE RELATIVNEREENICE
U pretklasinoj prozi, pa tako i u poeziji, esto se moglo naICI na particip (ili i neki obini pridjev) sa odreenim lanom, kaoodreenicu u aneksiji (JI ';, '. li); Tu je taj lan imao vrijednost pokazno-odnosne zamjenice, a to je .zapravo sluaj tzv. participijalne relativne reenice.iOna se 1110e zamijeniti.obinom odnosnom reenicom, kao, npr.: o~ (=~~J;.)~ ::r..Jr~) = Radosnom vijeu obraduj one

~A
,,--,..

.;

koji obavljaju molitvu (namaz).

'"

'"

'"

G~~ :G.J7 ~ ~ ~)_:_::'7~~~~~;. uvene u svim krajevima nae zemlje.

= On

je pjesnik ije su pjesme

U ovoj atributivnoj relativnoj reenici njen pridjevski predikat (o.J~I) slae se sa svojim subjektom ()_'O..;.\) u rodu i broju, a sa subjektom glavne (ire) reenice VL:.JI) slae se samo u padeu i odreenosti, iako je ova cijela relativna reenica, ustvari, atribut subjekta glavne reenice.

7. - Izrine (deklarativne) reenice .. (~J~~

.;.

$/

... o

0_ JI

... ;.

o,..,

\ ~\)

To su zavisne reenice, koje mogu, kako je navedeno, po svojoj funkciji zamijeniti odreene dijelove proste proirene recenice, naime: subjekt, predikat, atribut ili objekt. Ovim se reenicama neto izrie ili objanjava, pa se tada nazivaju: objesnidbene (eksplikativne) rr J-:,;JL One dolaze iza glagola: govorenja, misljenja ili osjecanja. "Sintaksiki su za glavne im ree nice vezane veznicima: jL 01, 01, (te od njega oslabljenim: 01) i sloenim: \r7
~J" ';:

(od:

')I

+ 07>."

..

Primjeri za izrine reenice dati su govorei o njihovoj funkciji (kod subjektnih, itd., reenica). O njima se govorilo i u vezi s upotrebom estica 0l i 07, te njihovih oslabljenih oblika 0l i 07 . Zato nema potrebe da se to ovdje sve ponavlja.

Infinitivne reenice ..(~J..L.,a.:J\~\)

JI;;;

... o

,.; o

;.

,/

)l

0....-

Subjekt neke imenske ili glagolske reenice, kada je on infinitiv C:~f), moe se nekada zamijeniti cijelom subjektnom, izrinom reenicom, i to je onda: infinitivna reenica.
636

Ispred takve reenice stoje tzv. ili lo, kao, npr.: ~~

(mj,

~)~0

~ ~ ~

0'~\:,Jr~-~~ 01 = Da slua

)~f (tj. infinitivni veznici): 01

(Sluati)

roditelje bolje tije nego nepokornost prema njima (ne pokoravati im se). da se kae: & ~ ~JJ\)lLo.t1 (Poslunost prema roditeljima bolja ti je...) iG.Jl\; ~\j ~~ Siriji~- (mj.: . :. ~~
'" '"

'

~~1 0 Jt1 = Moj prijatelj Zahiddugo je proboravio u t.~1 ::J\1; = Dug je bio boravak moga prijatelja .....) ... ,
.

Nekada se namjesto infinitivne-reenice govor, npr.:

(sa 0t) upotrijebi upravni ree: "Da odem do

Ol;' ~
oo'

01~

:)l~1 ~l~1
)

: ~1

J\.i; = A Ahmed

njega drae mi je, nego da on.doek nama. - (mj.: ...

~101 ... , ili, pak.:

o.,s-i ~~ = Da budem vezir, bolje je nego da budem e~ir. (mj.: .. ~::, .,5-10t .u; pak; ... \~!)~';s0l ).
~ "," __ ... y. __ .... 0
__

~1l>;':' .. \r---i o.,s-i oi r" ~

oo

~o '"

.:1'

__

j.

.Jl

'"

"'

__

\.r-j)

637

8. - Priloke (adverbne) recenice-

jl ~

ypH\
o ~
jl,..jl

0,..-

To su zavisne reenice, koje po svojoj funkciji izraavaju okolnosti glavne glagolske radnje, odn. upotrebljavaju se, kao i prilozi, da poblie oznae: glagol, pridjev ili drugi prilog. Po svome sadraju, tj. po tome kakvu priloku oznaku proste prosirene vrste reenica: zamjenjuju, ove se reenice dijele na spomenutih devet vrsta reenica koje emo sada redom razmotriti. a) Mjesne (lokalne) recenice

-~(<.:Jr ~\

To su zavisne priloke reenice koje vre funkciju priloke oznake mjesta, ukazujuci na mjesto gdje se vri radnja glavne reenice, i slino tome. Za nju se veu prilozim: ;t (~ ' Ji) , ~t , :. ::... , (.~::... i sl. Evo nekoliko primjera njihove upotebe. (= ovdje, ondje) gdje: L.:.J = Sjedi ovdje gdje je nekad sjedio tvoj otac. Jl = (onamo) kamo, kuda: :.~'.I: : ~~ ~l ~\-SU!~~= Uenici otrae (onamo) kuda je otiao njihov uitelj. 'J (= odakle, otkuda): W '-':V1 li'::t ~~ voO........, '~t :.,...., l.a.:t .->.t ~ .Jrl' ~', = Danas je ~ ~ . oo l...>

;t :;t

~;t ~ ;t ~ ~\ ;t

stigao i moj brat odakle je juer doao na otac. \'~ :~t (= gdje god, ma (bilo) gdje): :. ~~ S- ~t ~;'j = A On Itj. Bogi je s vama gdje god vi bili. (Q., 57, 4). ;. ~~ =(ondje) gdje, ma gdje, gdje god: ~ ~~ ~~~

.-

.-.-,-.-

J-

\...I~~-./

~W ~~
na

! ~~ ~C: L~
;.:~Jl = (onamo)

wl~

= Lovac izbaci strijelu (ondje) gdje je uo um u bunju. -

J)~:.

::...

p ),_ ; ~I~~: - Pri uspinjanju

~w
".-

planinu odmorite se gdje god naete podesno mjesto za to!gdje: ! to ~J15: ::... ~lrSW~ \~~: = Odvedite djeaka onamo gdje ga trai njegova zabrinuta majka! ;. ~~~ (= odakle, otkuda): ~~:;\1 :.:;,.. ~ C;Jr~~t.:\~ = esto

;..+Jr~\

nam raz gala doe iznenada, odakle je i ne oekujemo. \'~~~~(= gdje god, ma gdje): ~j~
""

<.>)Jr ~ ::.u~ ~t

(. ~::... ~~:.(,~

Skitnica je krao gdje god je to mogao po selima kroz koja je prolazio.

638

b) Vremenske (temporelne) recenice - ~lo)\ ~\

;:,

...:;

.;

0/

79

To su zavisne priloke reenice koje pokazuju kada (i sl.) se vri radnja glavne reenice. Prema tome kako se vremenski odnosi radnja glavne prema radnji zavisne reenice, moemo razlikovati tri vrste ovih reenica. 1) Obje te radnje odvijaju se istovremeno. Takav njihov odnos izrie se pomocu veznika (poredanih alfabetski):

~k ' \~k d':\~k' C,

:<:.., ~ ' ~ ' c.~'

LJS- i c..

11

Evo primjera za sve navedenim redom. (= kad): ~k: '"/~'o ~~ ::.Lr~r kada govori arapski.

~;Jl: ~

udim se da ga ne razumije

1~1 (= kad): '.-G ~\;Jr ~t5' \~1 ~j ~~\j = Moj drug me posjetio u naem selu kada je ve bilo sazrelo voce. ~111 (= kad god): r~r ~ ~~ I~I;'; ~~; L.\~)= Kad god sjedim s Fuadom, priama o danima mladosti. l..;:-! (= dok): ~).::.. ~ G:JC C... :.;. e:;. ~ = Razgovarao sam sa svojim daidom o svemu i svaemu, dok smo se vozili u njegovom automobilu. ~ (= sve) dok, kadi: (kao, npr., u stihu):

S)~

~W

Y ~ U!G-

:':i1 ~C 0/~
'" "J I.",;> "':

~ :'; ~ ~ J..:J: = ovjek ima razum po kome ivi, (sve) dok mu (njegovu) nogu stopalo (njegovo) vodi.

;(;'.:J, , ,j lr.~r
~

0 ~ J'I ~ "";'I;J\
","/". ~

"':?

'"

\ Jc
./

-..

;~~JI J'\
J

:= '--

:,.'~~II)aj

- Starac je

gledao pastire kada su dogonili stoku do kua njenih vlasnika u selu. (=kad): ~wr~Jl~;~~':, ~~~C~~~~:":~0t5'=Selim je bio zauzet uenjem kada sam doao da ga pozovem u sveuilinu biblioteku. (= dok, kad):.i.,r ~ rG ~ j.).rr ~ = Omer je , uio do iza ponoci, ok su svinjegovi uk{rani spavali.

~ ~~

~c. ~)~

'v>

(= kad): ~t ~1 ~t ~~/..G. ~YT0t5'= Princ je bio mlad kad je na njega presla kraljevska vlast poslije smrti njegovog
'!'; ~ ~

c.~

oca.
79) O njima vidjeti: Reckendorf, op. cit., str. 463-483, & 234-253 (Zeitsatze),

639

god):;;Jf ~l J~ 01~; ~.~).51 WS= Kad god se s njom etam, eli da siemo do mora, Lo (= sve) dok:::D:.8'~; :':":~lo," 01 ~":1 = Ne smije izlaziti .iz kue, (sve) dok;i tako b~lestan.' ,

LJ5 (= kad

~~rr::r. C~

2. Radnja glavne reenice vri se prije radnje zavisne reenice.Pri takvom odnosu takva vremenska reenica vee se za glavnu ovim veznicima: 01~i ' ;..;. , ~~ ,.\'. i~~' ~ ' 0\ ~ ' t..: ~ i 0\ ~ Evo primjera: (sve) dok ne: . , ,

0-- .

~f Jl = (sve) dok ne:

~TJ;":'; ~~ 0\ Jl ~;srJy..0~~';. 0;1)1108' =

? = (sve) dok ne: ~,..LJi'Ji ~~~.~ 0~ ~~~!G;Ji~LJr ~ ~!4JI~

= Bjegunac se krio uoblinjoj ~) W:)' ..

Seljani su se tiskali oko tuinca (sve) dok nije pojahao svoga konja i otiao. umi ( sve) dok se potje:ta nije vratila u

grad, = (sve) dok ne: ~~ ~~ \!~ ;"-/1 ~')f = Stvar smatra tekom samo dok je ne preduzme, = (sve) dok: \'. '. t, \ '" ~~', ~L, ~ ~ j ',;.1J\ ~ = Djevojica je dugo ~ <; \',:': e
"J -..;

J.:j

plakala sve dok je nije umirila njena majka. (= prije nego to)::-'~ y ~::, Ji

:J~ Y I:-=!~;Ij ~ ~~

J~

~f J.:j = prije nego

~~

Kralj esto obilno nagradi svoga posjetioca prije nego to on ita zamoli od njega, (to): ~~,.LJi'~~ ~ ~1 ~~ 01

Y :" .~)IJi ~~
=

Vratio sam se kuci prije nego (to) se vratio iko od nae brojne obitelji.
(= prije nego to): L. lov prije nego je bilo svanulo jutro, ~ (prije nego to):

CW~t

Y ,~

J~

~:?~ Poranio sam u

~t~ ~:,i.1;0\

P~::.,~ 0'; '"~;.~:. S-'..ili = Prieljkivali ste smrt prije nego to ste
~::r.' G ,\:::.~, (JC- ,
'

je sreli. (Q., 3, 143). 3. Radnja glavne reenice dogaa se poslije radnje zavisne reenice. Takav se njihov odnos izraava veznicima:

lo?! , ~i ' \~i ' lo\~i ' lo J~t, ~i~ , 01 ~

~'~
640

"0\~~"~,ili,

, lo ~ , 01 L"L';', b d::'. JJ isL

Goj-\ (= otkako

zadnji put): 0l5:.Jr\~ ~ (:;;:1\ loj-T~~:~ ::ti iS? ~ , ........l.i = Da li ti se ta vano desii~ otkako' smo se zadnji put sreli na ovom-istom mjestu? (= kad): G Jl ~~T~ t.~l~'jj\1:.:.,J7 = Ti se ne sjea kada nas je bilo malo prije naeg preseljenja ovamo.

11
\~1

0--~.~

(= kad): ~;:.-. ~ ~~ G 1~ ~ ~~ ~J;\~l = Kada je gost odsjeo kod njega, ispriao mu je sve to je podnio na svome putovanju. Lo\~l (= kad god): ! ~f \I~74L (,.L ~ G\~l= Kad god sretne Selvetu, prvo je upita] o bolesti njenog oca! Go (= im): ~1:' .:ici:) ~~ lo J~7=im je uao u svoju sobu, legao je da se odmori od premorenosti.

J.5' ; :

</;.:;.-

J~t

~~yr::,.. e.>'

:\

11~'
~\ ~

nakon to): .... ~'~ ~l~ ~;; t) \1 ~~ = Gospodaru na, ne daj da zablude naa srca, nakon to si nas 'uputio (na pravi put)! (Q., 3, 8).
(=-

(= nakon to): /~ ~7~ ~7 ~ ~ (; .. = Izaao je kasno od svoga brata, nakon to se s njim (bio) sioio u svemu. ~ ~ (= nakon to): f)Ji\:.G t:W G'~ ~~ ~,O:' ; =Trudit emo se i dalje, nakon to budemo postigli ovaj cilj. ~1~ '.,.4 (= onda kada, nakon to): '", '1" u 'I:~ lo ~ o.. \'1 ~.J :SWI',;~C. __ u-- \..- 07~ .... u,. ~.../. \

J.5' ~ ~ ~\

L.: c)-

iT~

-'

.. '"

Otac je izgrdio djeaka poinio.

.r--"

../J

tek onda kada je saznao ta je on zla

C (= dok):

~M

c
__ "-'

:r~r\~~
\ \;.

":'Jjl''':''t.
../

1::.. ~'~:'
~"-'_ ...;

dl. J.'~~C
.../

...,/..F-

.. ,

\ "Q :~

'= D~k su se opsjednuti JO odmar~li' na zidinama grada, napadoe ihneprijatelji sa svih strana. (= dok): ...:JI ~ ~ iS7~ (T~~ ~ ~j ~~ \'.::~= Dok se Zufer sunao na stijeni, ugleda zmiju koja je hitala prema njemu.
'-,-_{, .. ~jf
" ,::;

LJe..(= im): r~LJT~\

;.> (= kad):,\~:::~
~

07 r)Wr~} = Djeak je odluio dapobjegne iz sirotita, im padne slijedeca no.

'g~ UL;.:

~.O

!\~~

YM

= Kad je Selim poao na put, ispratila ga je njegova ena sa suzama u oima.

~t;~.u~~~j ~~)? Jl~

\:0 ~

(= kad): ~ ~0-=,~G ~G.'~ ~ ~~ Jl ~j ~ = Kada smo stigli do jezera, ostali smo malo kod njega loveci ribu iz njega.

L.~ (= dok):~ :JT Jl ~G-~;'~ ~ 0~G-~GT~~ ~\:' ~~ ~

c.'~ =
641

Dok smo sjedjeliu bai toga trgovca, doe mu ki,zovui ga hitno kui.
4"1 - GRAMATIKA AKAPSKOG JEZIKA

(=

dok): ~~
.....

'"

o" .J ~L..,

,)

..li ..... ~

,..

J...

~i~) (= im): ~i~ Jl ~~ LJ!

svojoj sobi, kad mu doe jedan njegov drug iz djetinjstva.

/............

~~~ ,)1 ci.J=- ~

-- ".....

__"

/v

JI

..li __ c

I~

.,. __ JI

.y" ~

.,-

=
.....

Dok je on itao u

t;~ 0\ ~ ~

r)W"(~ 0\ ~')

im nae djeaka,

reci mu da se odmah vrati svojoj kuci. (= kad god): ~ ~~;" ~~ ~,.L,., \~~ ~~:.G

~.:..rr~~ ~\~ LJS- = Kad

god bih vidio toga ovjeka, odmah bih se sjetio jednog svog prijatelja koji je mnogo liio na njega. W- (= kako, im): ~1.rr ~ 4',<~ r~)~~;;:' ~I.U ~ W'= Kako bi koja jabuka pala sa stabla, djeak bi potra o da je stavi u korpu.

0:-

LJ (= poto, kad):."L..~

~;..t:~ \;~~G~G J::-

Jl~ .(Jrj::.) LJ= Poto

? ....
~

su beduini stigli u oblast [emarne, razapeli su (svoje) atore kraj jednog izvora. ~l ~ (= im): ~G) ~ ~l ~;.~~ 0l L.= im su me njemu predstavili, ustao sam i rukovao se s njim. (= otkako, otkada): J4-0I ~ Ji ~ ..:....:Jl, 'i..'. ~ ~~itG :':"';1.5' =

Karavana Nubijaca putovala je otkako je (bilo) izal~ sunce pa do pola dana. L (= otkada, otkako): ~~~.:..rr~~ ~~ 01.5' 'i :: \~:J: ~~LJrj; = Mladi je zaista mnogo nauio, otkad a se druio s onim iskusnim ovjekom. ~). (= kad): ~~:..:..: (.3, ~c:.t "~ - \..:.....ro-J! r( rr',:~ v.--,,(':rr~1j 01.5' - Voa .. ...u..../ 'ri gusara bio je plahovite naravi, kripei zubima, kada bi ga srdba obuzela. c) Uzrone (kauza1neJ recenice - (~:.~~ rr~\) To su zavisne reenice koje izraavaju uzrok ili povod neke injenice, dogaaja ili situacije, spomenute u glavnoj reenici, tj; one kazuju zato se dogaa ili ne dogaa ono to je navedeno u glavnoj reenici. Uzrone zavisne reenice za svoju glavnu reenicu veu se veznicima: njihove ~potiebe.'
F.....
...1 .. 1..1

.....

"

.....

~l' \~1 ' ~ , 0\ ~ , ~' ::.. c::.,..)

a): ~;

~l (= budui
642

J; ;J,); P~ I..S~

,.,'

,~

' 0~ ' G ,0"~

~,~\1
=

i sl. Evo primjera

Moj djed ne moe da

hoda, buduci da je jo uvijek bolestan.

kad): ~ ~;'_JC", ~~'jj f: 'o ~'i \~W \~ ;j;..i'i poznaje, zatoneprestano loe govori o njemu?

\~l
~

(=

\~l =

Kad ga dobro ne

zato to): J \)8' L: ~j ~\~ ~j = A oni e dobiti bolnu kaznu zato to su lagali. (Q,,2, 10). ~\ ~ (= buduci da): !.~ ~j ~ ::DG'i ~~ ~~ ~j l; ~'i = Ne boj se, . budui da je on pametan ovjek, od njega te nee snai nikakvo zlo!
(=
J

;'f-~

o".

(= zato to):

l.:..::-;'~
..

"......

L..,d;.... U....L.,.:>01.5'

'"

:::-

""...

__ ..Jl

C-::->-Ij...olj
'"

o...

'"

,;

\..;)-~

... ""

'"

t.

..:,;->-i= Volim naeg

JI.

> :~::ro(= buduci da): L..:~ j5\;.,sT';Cj

"
'"

susjeda Ramiza zato to je bio iskren prijatelj naeg oca.

"'......

"'...,.,.

..

~lJr~~~G-

Buduci da je vruca, vatra brzo zagrijava vodu i ostale tekucine. (= kad): ~ ~;'Yr~L:Jr i~ !l~j~ ~L.:J~ ~~ ;;'j = Gdje je ta tvoja hrabrost, hvalisave, kada te je mogao zarobiti onaj golobradi mladic?
;~lV;\
OJ

,.....-

~l ~. ~:..:r. ~uf=

W" (= jer): 4J\'.~ tr'... :.s:.;.'~jL..S-r':"'iL, ~ :\

\.'<-~\ = Sa dobrim spominjite ,;.T

..

svog uitelja jer vas je on izveo iz neznanja! ~~ (= jer): ~ ~ j;..~:J~ ,,;j = Sluajte rijei svoga druga jer je on razborit i iskusan ovjek! ~\t". (= jer): U./~~ Jl5" ~\' ," :: 11~ ~L5'~)L. = Nismo ga nali kod ~ kuce jer je on bio izaao malo prije naeg dolaska.

:'--~G ~',; ~~ \)~,

".".
"..

Y~)-

'"

cl) Posljedine (konsekutivne) recenice

To su zavisne reenice koje oznaavaju posljedicu glagolske radnje njihovih glavnih reenica. Zanjih se veu veznicima:

~.:~ , (Ji)

J::- ' J J::-, Jj ~>Ji i sl. Evo primjera

za njih:

? (tako) da:.~
~l ? (tako)

:~ : ~ (tako) da: ~~ ~:. ~':~\ ~~' ,;~ Jj ~j L.~. ~~ \~~L5'J: :~: = Mnogo smo se od njih udaljili (tako) da nismo mogli poslije toga uti njihovo dozivanje u pomo. ~ Jj ~ odmorimo tako da bismo ubrzo mogli zavriti posao.

PrWk ~ ? ~;' ;

= Treba

da se

da: ~fJi ~ \~ Jj ~~k';,: \)8' ~k J)"~~; ~l;.~ ~:~. = Od njih se spasilo samo malo, tako da su bili prisiljeni da se povuku u grad.

J::-

tJ

41 '

GRAMATIKA

643

J'';;' ~ako) da:

~t

~>Jl

~~,,:' 'A ~ ~~~ ~1 ~Y ..?- ~fJf ~C.::. 015"~ \~ = Cesto je setao po okolici grada, tako da je to postala njegova stalna navika.

~~?

(= toliko da): ~

Ol\')

;..J ~t~~; ~l~: '.~'. 11015=

j;IJ ,.,

Starac je bio toliko umoran da nije mogao ni da ustane.

e) Nsmjeme (finalneJ recenice -(~GJi' ~\)

/

.;.

"" ;

o ....

80
-

To su zavisne reenice koje ukazuju na namjeru, odn. svrhu radi ega se vri radnja glavne reenice, odn. dogaa ono to je u njoj izraeno, Ispred zavisne reeniceupotrebljavajti se brojni veznici, naime:

Q, Ol Q, J od kojih neki imaju i druge funkcije (?', J) ili su inae rijetki (O i njim sloeni), kao to su kao namjerni veznici rijetki i ovi: 01 , :....;,w- ,). Iza svih ovih veznika. (izuzev O) dolazi "zavisni" nain imperfekta (kada su u ovim reenicama, pa to vai i za: ..?- ,J , :....; , ) i dr.),

? '~'~ ,

,"o~~ ,~,

,~

, ot~

? (= da):
~

Sada emo dati primjere za upotrebu svih ovih veznika navedenim redom.
! ~~ ~ ~ ~

\~l ~

~l

= Uvijek temeljito radi svoj

posao da bi uspio u ivotu!

(= da): ~
,..,..",

..:.J)T ~l>~
,..",

i.;s
~
,.. o...

onamo da se sastanem sa svojim zetom u dogovoreno vrijeme. (= da ne): ! A;S ~ r:G~ ~G :':"':~L. ~~ ~\ = Radi savjesno dok si
"',.. ,.. ff' ,..,.. ,..

LsJ\'t ~ ..
"

...

!i~

~':':l= Pourio

sam

mlad da se ne bi kajao u (svojoj) starosti! (= da): ~l;,>-J):> <fU\ ~ (= da): !~~l:r

... ,,,,... ,,.. ;;:
.J.,..

o"

,.. o....

r~
,..

'!t

JS

1'..

o; p=

J. '"

..oji

Od svakog seuenjaka

0t Q
J

oekuje da koristi ljudima cijelog svog' ivota.

"...-

\~l ~

01G \~l:, .:;.\ = Uvijek izbjegavaj da

,..

ponizi ikog od svojih drugova! (=da):~;.-:Ji (=da):

(= !

,..

Jl G...:.:"";'~ ~.~

~C:.~

~L:. ~ - U subotu

naveer

pozva me Halid da zajedno odemo u pozorite.

0~

~,.u.~ ~)-~ O~~: ~:;-~ ~:lrJ:-~1 = Poalji im brzojav da ih

~4J1 ~

:fJ

podsjeti mi njihovo obecanje! da):

-.. 'JL ~ 4;cJi ~ M~jka je vie puta

to .;.:~

Jl CJ;J! y ~\:....; ~ ~ I~G-rV!

.;..J)~

pokusala da ~d~ati svoga sina

80) Uporedi u vezi s njim: Rockendorf, op. cit., str. 454-463, & 222-233 (Absichtssatze).

644

od izlaska na uzburkano more, ali su sve njene rijei bile uzaludne. (= da.ne): ! ~~L;. ~\' ~7~ 0'ii'::D J)h.: : .lS-i:::: Zapii ta u ti sada rei da to ne bi sluajno zaboravio! .. (;::da, nebi li):;< (~da,

11~.,1 ~~/
~ ~..-

~~

b' rr~
...
""

= Starac =

sjede ne

bi li se odmorio od dugog hoda.

~t \ 'Q~(J
"

kako): '-;--;1) ~

~:.u\)(.{,1 01

~\~<.:_::.;J

Jako sam

pourio kako bih uskoro vidio svoje roditelje.

~ (=

da ne): ~ ~~4Jr~ ~ ~ ~\~) !~~~J(J :: ~1 ~ Planinar se hvatao zastijene i grmlje da ne bi pao u provaliju ispod sebe.

Evo sada veznika koji se rijetko upotrebljavaju u namjernim reenicama.

~t
J

(=

da):
:lo'

.l:!~
__...

~ ::''':~

::.L0 ~
""

y; 01 :!J;.r ~\)

Tvoj otac je htio da Ji

= Daj

(=

da): ! ~ ~\~~ ~t LS~; 2~ .)l moj vrt, pa da te poastim voem iz njega. (= kako): ! ~t :r.\;.J.W\I L..S \~t ~LJ\I~\'=
, , ,

oprosti, ali ti si mu ponovo bio neposluan.

r:JI~ \lt

doi danas

li

Ne inite nikada

nepravdu ljudima, kako se ni vama zbog toga ne bi Cinila nepravda! (= da): ~,,.;:.:.IL,,' 1'..-:', i I; '..L...:; ~1 '.~ '~', ',:1\ lS'~. II CG:.:J1 ~~\ J . ~ . ~ ... .~ = Otii ti prije nas do-rijeke, pa da i mi domalo doemo i posjedimo ondje u tvome drutvu!
~..I
""

.-:;-

J~

-J~l

""

..

f)Natinske (modalne) recenice

To su zavisne reenice koje oznacavaju.nain, tj. kako se odvija, odn. vri ono o emu se govori u glavno] reenici.One se uvode.veznicima: 08' , 08' , w8' ,LS , 01W' , j.I LS , ~ , \~~:S', L.f... i sl.

~ts~ts-

Evo primjera za upotrebu tih veznika. (= kao da): lJ~ ~~ 0tS 0? .)l~ 0\5' = Bolesniku se Cinilo kao da nikad nije bio zdrav. (=kao da): lJ ~~c. JS' "7 ::.L8' ~Yrr:.G. Jl ~ ~l= Ti slua

;.'s
-"

W\5

ovog stranca kao da razumije sve to nam on pria, (= kao da): ~ JYT.~~ -- \~;,iSY. wtS ~L-:.lJ \~ = Putniku je .-...... "'...-izgledalo kao da vidi neko slabo svjetlo na dalekom. obzorju.

645

W" - kao to, (onako) kako: w)-li ofl LS :il>- ~ LJIo y-I \~ ~ = Amru je savjetovao njegov brat da odmah uini (onako) kako mu je naredio njihov otac.
".. ~ JI".. ji".."..".. "..".. ::>

r""

".. "..

I)

"..

"..

Y.

"..

::' C

"..

"..

"..

"..

~t~

Budi uvjeren da ~ o~a potekoa ubr;~ proci kao to . se sve potekoce naposljetku rijee. } Lj- (= kao da): ~ ~ 0Ll '0\S:,JL.S ~::U~ '0~ \~W = Ta zato toliko galamite u kud kao da vam je otac odsutan iz nje? ' = (onako) kako: ~j~r~ ~''';'tj;r ~ ~= Kako je radio na otac, radit emo i mi svi njegovi sinovi. ~ (= kako god): l~.lE~ J..;.4!.r->- LJI5' .r-..G oy-L; ~ ~ .:r->I ~. = Kako
"

~4Ji~ J;.J'=

Meutim, prevestemo: ! ~\)T ~ :.:.Jr Uu stvarnosti! (= kao to): u~~~ 0r L.S ,J:-G l..$.

J = Budi onakav kakav si

J)) ~~

o.u 0r \:;::~ J

~;r
-::- 1)"..

lO

:Jr

J:.;s'

I:_:~
'" ...

".. '" o '"

".."..

J o

"..

,...

\li

,... ji

ji

"..".. ji"..,... o,...

ji,... ji

,... ,...

,...

,...,...

o,...

god je Omer lijepo obavljao svoj zanat, njegov brat Nezir bio je u tome bolji od njega. (= onako kako, kao to):::r- ~"'I~;"rj.:J(J~. ~\! ~1 ~ = Ti se zaista ne trudii u svojim studijama' ka~ to je'ii'1ioranije tvoj stariji brat.

...

'"

~\> ~
.......... ......J

g) Poredbene (komparativne) reenice- ( :G.Jli.S ~

.J,

..... .J

To su zavisne reenice kojima se uporeuje sadraj glavne sa sadrajem zavisne recenice. Pri tome uporeivanju razlikuju se tri sluaja, pa se moe isticati: 1) Jednakost sadraja glavne i zavisne reenice, a tada se u te obje reenice upotrijebi elativ (komparativ), kao, npr.: ..:J)i ~~ ~)- J~ (C.JS-) ~~ ,/I;S-~ ~~:J(h C.JS= to marljivije ovjek radi, to u kracem vremenu postigne svoj cilj. 2) Nejednakost sadraja glavne i zavisne reenice, a tada se elativ (komparativ) javi samo u glavnoj reenici, npr.: ~ ~:.1;LS- ~ A)J..r ~:~~ ~)\ = Situacija je u njihovoj zemlji mnogo ozbiljnija nego to smo to (mi) mislili. 3) Velika razlika izmeu sadraja glavne i zavisne reenice. U ovom sluaju pred zavisnom reenicom stoji sloeni veznik: Jr = akamoli da (ili neki drugi istoga znaenja kao: J~ ~tj , J~ dJ~L. i sl.),
<, ,

y~

646

;:~/~1 W 0;:" 0~~G

npr.: ~.~ ~ 01 ~ ~ 'j,; pJ\~ ~ l'~ 'o = Uenik nije razumio uiteljevo pitanje, akamoli da na njega ispravno odgovori.

~;J

rVrW '0;:"'1;' = On ne zna maternji jezik, akamoli

da bi znao neki strani jezik. h) Pogodbene, odn. uvjetne (kondiciona1ne) recenice

(~;:JT

)!;:;i

o;:;i

)!,,;)!

o .....

J~\)

81

To su zavisne reenice koje oznaavaju pogodbu, odn. uvjet od koga zavisi ili pod kojim se vri radnja glavne reenice, Zavisna reenica naziva se: protaza J,~f, apodoza - ~1;Jf (ili: :\;..11, ~\j~f). a glavna (uvjetna) zove se:

Pogodbene reenice dijele se na tri vrste: 1) stvarne (realne) u kojima se ono to je navedeno u glavnoj reenici zaista dogodi, ako se ostvari ono to je izraeno u zavisnoj; 2) mogue (potencijalne) u kojima se neto pretpostavlja kao mogu dogaaj i 3) nestvarne (irealne) reenice u kojima se iskazuje neto protivno onome to zaista jest.ili to zaista nije. Sada emo razmotiriti sve vrste pogodbenih reenica u zasebnim odjeljcima.

i) Realne pogodbene reenice - ( ~

J. :;.

... o

-9- ~

~;:JI ~\

o:;'

.Ji....';

o.....

Ispred zavisnih reenica ove vrste stoje veznici: \~1 i jl. Ovo posljednje je nekad zdruzeno sa C. u: lo; , a sa negacijom '1 stapa 'se u: \!l.

~;1

Nakon \~1 obino slijedi "perfekt" u obje reenice, i to vremenski nelokalizira~ (u znaenju neprave sadasnjosti), npr.: 0~L.>:;Jr~ ~L. \~l = Kada je Io postupak ovjeka, loe su i njegove misli. ' ,

Iza veznika jl, tj. u zavisnoj reenici (redovno glagolskoj), kao i u glavnoj, najprije se upotrebljavao "skraeni'' nain imperfekta, a kasnije i "odreeni" nain (i to rijetko). Osim toga, dolazio je i "perfekt", koji tada obino ima futursko znaenje.
81) O pogodbenim reenicama pogledati: Caspari, itd., op. cit., II, str. 345-349, & 187-190 (Conditional and hypothetical sentences); Reckendorf., op. cit., str. 483-516, & 254-264 (Bedingungssatze), u to su ukljucene i dopusne reenice, str. 513-514, & 263 (Konzessivsatze),

647

Rjee, pak, "perfektoznaava proslu radnju, koja se odigrala prije neke druge glagolske radnje u prolosti (a to je znaenje pluskvamperfekta). Za ovu posljednju funkciju upotrebljava se pomoni glagol J\S i to njegov perfekt ili skraeni nain (apokopatus), stavljeni ispred perfekta nekog drugog glagola. Evo sad primjera za te razne sluajeve upotrebe veznika 01 u realnim pogodbenim reeiiiceme ~
a)

. :.? JS::JJ
~ e
>

Apokopatus

obje reenice:
0~ ~

u ti objasniti. '
...-0 ... ,.".."
.J

~t . C.:Jr ~

"
{

,
~
I;) -

01 = Ako
'

naveer doe kod mene, sve

u zavisno], cl indikativ imperfekta u glavnoj: -r ~i L,)-!i ~ L;~ ~J"!i \~ Jl = Ako vi volite svoje roditelje, i mi volimo svoje (roditelje). ' . .
b) Apokopatus
"' .. o o ... ""....

c) Apokopatus pluskvamperfekta),
~ ...:; y:J l.JyJ ~.J
j ,...".. o".

od JLS s perfektom npr.:.

\~W...:; }~j ~1.!.lU.:J:r~
..-". . ",..,.... I;) ~ "" "

drugog

glagola

(u znaenju

::: I;)

..

,.

:l

.. ..-

Jl =

Ako te bio pozvao sebi u

posjetu, zato si odmah.odbio njegov poziv? d) Indikativ imperfekta:uzavisnojreenici, npr.: ! I> ~ 0) jk~_;'p1T\:U!.I~.r..G..Z..\ = Zaposli kod sebe ovog siromaha, ako u njemu vidi (kakvog) dobra! ' e) Perfekt u obje reenice u znaenju futura, npr.: lS.~~ ~; 01 = Ako e mi jednom koristiti \~ __ ;~ ~:JJi~ ~ ~;:~ moje iskustvo, kori stit e mi sigurno u toj prilici.

Le:; ~~

f) Perfektu znaenju pluskvamperfekta, pr.: I~I~ ::J; ~Jl-'..ill~; ~0~Jl- 0i = Ako si ga ti prevario jedanput, onje tebe ve vie puta prevario. f) Perfekt od JtS' pred perfektom drugog glagola (u znaenju pluskvamperfekta), npr.: ! h~~ ;, ~ \Il \:J-G. :; ::.u~!.I~) Jl5'01= Ako ti je on to bio obeao, budi uvjeren da on nee ispuniti svoje obeanje! ~l (= ako): ! )I ~'.;:': ~~L:0)U i;~ ~ JW
.......
....

....

..-

....

lok

Ako se boji prijevare od

njega, ne drui se s njim ubudue! ~l (= ako ne):}~ ~~) l.l;l ~ ~ ~~ J-:'.;~\11= Ako to ne uradi, otac e se rasrditi na te i strogo e te kazniti.

648

j) Pogodbeno-odnosne recenice - (~;:JT

; ~ o ~
/

a....& ~
/'t;
/

/0

i-

Odnosne zamjenice: :;., rijetko, i: ~t

lo ,

~t pa

sloena: ~,a

po nekim, i to

lo J:..

, ~t; te estice (prilozi mjesta i vremena): L.~1 ' lol~l ' Jt , :.;t , ~t , (.~~~ ~.;:,., a po nekim i rijetko upotrebljavana: (L.) 0~t , ..:.r-:: ~t i
(=

loS ), zahtijevaju da glagol u zavisno] reenici (kao i veznik

bude u skracenom nainu (apokopatusu pa se zovu: jI;JD. Svi oni toj reenici daju znaenje pogodbe, odn: uvjeta (te se ovakve reenice nazivaju i: uvjetno-odnosne ili, pak, kondicionalno- relativne).

-rJ~t.)~f,

Jp

Evo primjera za ove reenice sa izamjenicarria oblicima.

i s njima sloenim

;; = kotgod):
Lo = ta (god):
za njega
~ (=

.G~
"

~
,'-

~
",ci'

:-e: ~ :;. = Ko(god) se trudi u svome

c

poslu, uspije u (svome) ivotu.

(Q., 2, 197).

::U\~;;-~\):'~L.} = A to god dobra uinite, Bog zna

ta god, ma ta): moj brat, i ja u mu rei isto.

~?~ :J Yl~l :J ~ 4 = Ma ta mu rekne

= U koji (god)
s.9 -9

~t = koji/god): ~1 )~.)I~~ ~ ~
o

~LJ \~~. ~~~ /'; ~1~ dan otputuje na stric, otputovat emo i mi toga dana.
l'

~\

~,

= (ko god, ma ko): \~1:'

(=

: Ji' ~ ~'~ ~~ god mi dode popodne, sigurno e me nai kod kuce. koji god, ma koji): ~;.

l>,-0 ~

~1

= Ko
=

~\

JI :J JZ )~ ~

:;. ::.u~ .~,..l""~1

Koji

god te prijatelj upita za moje zdravlje, nemoj mu rei da sam se razbolio! Primjeri za navedene estice.

L. (\~l) ~l (= kad god): \~

Jt

~~ C)t ~ ~ ~~ ~t lo\~l- Kad god ujem za-tvoj uspjeh u nauci, mnogo se zbog toga obradujemo gdje god):
(; \.

(=

~l Gl~1
" ~

~,.L...:, ~

Jt = Gdje god sjede moja

se

:;t

prijateljica, sjest u i ja pored nje.

gdje (god): ~,:::

:...J~ ~~~ :...J~:;t = Gdje god

zaustavi radi odmora, zaustavit emo se i mi svi s tobom.

649

,'Q :~i (= gdje god, ma gdje): ~

\ 'Q ~~:..

~l = Ma gdje da se neprijatelji sakriju, nai emo ih brzo bez ikakve sumnje.

~j~ ~~ ~'~

:\~Y\ ~

(=

kad god): I~l

::J.:~f-l ~ r:{j')1 r--! )~~ J~ ~

ovjeku, nikada

1'. ~ ::.-

Kad god

uini dobro pokajati.

plemenitom

se nee zbog toga

~

;;.. = kad

(god): ~

;~\+:~T

~U

~~r ~~~VT ~jj

= Kad

god

majka ode na pijacu, povede sa sobom svoju kerkicu. isto znaenje i konstrukciju (sa skraenim nainom) imaju Kao rijetko upotrebljavane estice: (. ;:,. , (.) J~l i ~ ~l (= kad god). estice: :. ::.- (= gdje god; kad god) i d5-(= kad god) zahtijevaju iza sebe perfektili "odreeni" nain (a ne skraceni) imperfekta. obino stoji apokopatus i u Kako se gore vidjelo, iz~ rijei j\~I, glavnoj i u zavisnoj reenici (ove vrste reenica). Meutim, u obje takve reenice moe doi i perfekt,kao, npr.: ~ :.:..u~:.:..w 0k = Ako to uradi, stradat e. ' , Treca je mogunost da se u prvoj reenici upotrijebi: 1) apokopatus, a u .y __ " ;:,,, drugoj perfekt, npr.: ~1 ..:...:s u-'-.,j ..:.r-1= Gdje ti bude, bit u i ja. - 2) u prvoj Gl ~ ~r ~l ~ :~ -I~L.:= Ono to ti perfekt, a u drugoj apokopatus, npr.: \ ' ~~l
;:. :l" J. I::}. ;:,

postigne, postignut u i ja.

Upotreba estice ~ ispred apodoze

Ispred apodoze (glavne reenice pogodbe) stoji estica sluajevima, koje emo sada sve navesti.

u odreenim

1) Kada je apodoza imenska reenica, npr.: ~U 6..;:r r~JtS 01 = Ako je govor od srebra, utnja je od 'zlata. ' , / , '

~'~:r. ~

2
"

2) Kad apodoza poinje nekim glagolom nepotpune promjene, kao to su: ~ , ~., ~' ~ i sl., npr.: ~ .~~ZJ;: J~ 01~....G- ~ ~\;.:;. = Ko ustraje ~ sva'me radu, mote biti da 'postigne visok poloaj ~ df'utvu.

3) Kada apodoza izraava: elju, zapovijed ili zabranu, npr. (zapovijed): ! ,~\J:Jr~ :-; '..a-: 1 i = Ko nastoji ostvariti svoje elje, neka bude strpljiv u nedaama!

j, W ..

0li~\j~

,,,..,,"

J1 = Ako javno dajete milostinju, pa i to je lijepo! (Q.,2, '

271).

~0; 0"0 Jk ~ ;;.

650

4) Kad apodoza

poinje nekom od estica:

nagacijama: kao to su: ~

J:.:;jr:0~,~ ~ J~= Ako obie svog bolesnog prijatelja, to e ga jako obradovati. ~ ~ ~ tr:.;;. '.lij J~ J~= Ako on
~~ ~~ :' j krade, pa krao je i jedan njegov brat ranije. (Q., 12, 77).
""

J~' L. , ;)

, ~,

a rijetko: ~ i

;J . Evo primjera za neke od njih,

. .

Ji '

(--=...)

0~

,'..lJ),

te

~y~
~

jj

'"

.:.LJ ~

""'"

.UL ~

Il

'"

",,:::

jA

~ 0~ = Ako-se Iskreno ne pokaje, nee ti biti

.... o

oproteni (tvoji) grijesi.

Asindetske pogodbene reenice

Kada od dvije reenice bez spojenih rijei izmeu njih, glavna reenica izraava: elju, pitanje ili zapovijed, onda glagol zavisne reenice stoji u apokopatusu, kao da se radi o realnoj pogodbenoj reenici. Evo primjera za te slucajeve: L;lS r3Wi :GJt ~ ~LJ ~LS ~L.~ ~ - ~1 = Kad bih imao dovoljno novca, putovao bih po svim krajevima svijeta. ~ ~ j~ ~ ;~ ~~ (~E:}tr~ ~t = Zar nee sada navratiti kod nas da malo porazgovaramo o naem planu? ~t i:.G ; <~ I\~ ~~r = Posudi mi ovu (pjesniku) antologiju da prepiem neke pjesme iz nje!

~ /":"':::'~l\~

1) Potencijalne pogodbene recenice - (t-c.::JT

,

~p ~f
,

Ova vrsta pogodbenih reenica mogu imati oblik kao one realne, poinjui veznikom Ji, ili, pak, kao one irealne, veznikom ',3, a ponekad se javi i spoj tih dvaju veznika, naime: ',3 Ji. Potencijalne pogodbene reenice od realnih se mogu razlikovati samo po smislu, tj. po tome to u tom sluaju nismo uvjereni da e navedeno u zavisno] potencijalnoj reenici zaista biti ostvareno, iako za to postoji mogunost. Evo jednog primjera za to:

O~jG;JrJ~
'" '" '" '"

~ D~ ~1 ~~r
'" ~ ~

\~

..J, ;i~ \; ii ~ :
c:::. >'

0.r Ji - Ako
'"

bih se sutra

ujutru rano probudio, otiao bih na izlet u okolne planine. U naem jeziku mi tu svoju sumnju u izvrsenje radnje obino izraavamo kondicionalom u zavisno] reenici (kao i u glavnoj). Smisao,
651

pak, samog konteksta odluit e o tome da li emo neku pogodbu shvatiti kao moguu (potencijalnu) ili ne stvarnu (irealnu), Sam veznik u oba ta sluaja moe biti isti, naime

:,J.

Takve su potencijalne svojih roditelja,

':t'

pogodbene

reenice:

:--:-)~ ~C~ ;. :'g ;Y ~'~\j ~W ~k ~l

uskoro bi zavrio svoje studije.
...
c

:,J = Kad
01 = Ako bi
.
-

bi ti sluao savjete brat pokuao

J\.;- ',?i ~ ~
,.,,,

",~"..

.J.ojl",

~o/,

')lj ~
", '"

$.rP !ly-i JJG-}

.... o,

....

jl-",.",""o;,o

te tvoj

odvratiti

od tvoje namjere, nemoj ga posluati

ni u kom sluaju!

2) Irealnepogodbene

recenice - (~~

~Pp\ )
01:,J,

Ispred ovih reenica stoji veznik. akosu glagolske, a sloeni veznik ako su one imenske. Iza njih dolazi perfekt ili imperfekt. Uovom sluaju perfekt ima znaenje prolosti. Imperfekt, meutim, tada nije vremenski lokaliziran, npr. (u stihu): ~. LJ>' 1"(:J.:.J..t'j :J::...'J~l)'.LG'jc. = Zar seti ne bi 'jA-J'.../
"J \ J..

:,J,

slo io s misljenjem Meutim,

vaega plemena moe

kad bi oni primili toga doljaka? ne oznaavajui nikakvo

i perfekt

biti upotrijebljen

odreeno vrijeme, kao, npr.: ;'..G-\j ~; ;..-~ uinio bi vas jednim narodom. (Q., 5, 48).

iiJ\~G :,Jj = A kad bi Boghtio,

U naem jeziku u ovoj vrsti pogodbenih reenica, iza veznika "kad", u obje recenice (glavnoj i zavisnoj) upotrebljava se kondicional. Meutim, iza pogodbenog "da", u zavisnoj reenici doe: za.sadanjost prezent, a za prolost - perfekt, dok u glavnoj reenici stoji tada kondicional. Primjeri za irealnu pogodbenu a)
<

reenicu:

glagolsku, kao: ~~

L.

J.S'~
~,~:Jl5':,J
ta nesrea.

~~C.:: ~

njegovu

elju, uinio bih sve to je u mojoj moi.

~c. ~
'

:,J = Kad
" ,\

bih znao

::.u~ :J:~:J1:,J

\~l!.lG= Da je ontoIbio)
~~., a'.h'~ ~:, a
moje upozorenje, b)
,

~;JLGl..JkJl

pouzdano

znao, nebinikad

onamo otiao. je moj prijatelj sluao

~l

= Da

ne bi ga zadesila

Imenska reenica (irealne pogodbe)

,

Ifl ~ \~::.u:,.;
im se zaudili.

\~ ~8i01:,J = Kad
,

bi ljudi uli tvoje rijei, mnogo bi

652

Kad poslije

}' slijedi negacija

":1,

onda iza nje obino doe i veznik se to ne dogaa

Jr ili

Jr, pa

bude, dakle:

Jr ":1}'

ili

JI ":1}', ali
----

uvijek. Evo primjera priznanja

za te sluaj eve, kao za:

'i): \~r ~~ ~~
---

U ~;.JC;;jc~ r ":1}' = Da
--

nema njegovog

zloina, ne bih u to nikada povjerovao.

~t'lj: ... ~,g~jl J-) ::""~:lil BO Jr":1}' = Da

bi im se ti bio priklonio

te nismo uvrstili,

skoro da

~t'l}:

~'.'a'glr~

Jl (~~ '.:j~;~~Jr

.... (Q., 17, 74).

":1}' = Da

nee uskoro veernji

suton; odetali bismo do onoga brijega.

estica

u pogodbenim

reenicama

Ispred glavne reenice u bilo kojoj vrsti pogodbenih reenica, esto se upotrijebi estica J, i to: a) naroito kad je zavisna reenica previse duga; b) kad i pred zavisnom reenicom stoji estica J, i c) kad glavna reenica pocinje negacijom L. . Meutim, da bi se izbjegla kakofonija (tj. slijed dvaju slogova J), isprednegacije nikada se ne upotrebljava estica J .

:J
I

Evo primjera a) ~
-

J. ~r.' .. Ui6)'~ \~;.....:'~ ~~Go~~s

za upotrebu
U

estica
--

.../

..../

bio pravedan

i dobroinitelj,

svi bi ga ljudi cijenili i voljeli. Daje osumnjieni govorio

-"

--

'0\5'1 .7 = Kad bi taj vladar

b) ~ (:.~ 0GJ c) ! ;~~.

~1.i1i ~'~::; ~.+:'.1Ij'~ ~=

LJ ~C ~

istinu pred kadijom, bilo bi bolje za njega.

::..,~)

J.::-::.'~:;}' = Kad

bi ti pre traio sve nae

krajeve, ne bi mu naao ravnoga!

Isputanje dijelova pogodbene reenice

Ranije je bilo rijei o tome da _se iz govorne situacije esto moe razumjeti sadraj i namjena neke reenice i kada se ispusti odreeni (ak i glavni) njen dio. U pogodbenim, pak, reenicama moe nekad izostati ak i glavna njihova reenica (apodoza), a nekada i zavisna reenica u njim~ (protaza). Evo sad primjeri za isputanje apodoze.

653

--

Njegovog Poslanika, Ibit e kanjeni jer Allah je strog u kanjavanju, (Q., 8, 13) - (U zgradi je pretpostavljena isputena apodoza).

yliJr~..L;, ~T0~ .... ~-,':)j ~T 2~:; --" -'"

= Ko se, pak,

odvoji od Allaha i

ee je isputanje (elipsa) apodoze, u sluaju kada je ispred protaze veznik 0l (a to 0l zapravo uvodi pitanje, na koje s oekuje potvrdan odgovor), kao u primjeru:

J.:-i r" ~jl

0

o .

. 0",

o ""

w' ~I

__ /

'"

""

0/

o '"

01 ... ~

'"

""

dJ'; iS;; 0l

"..

"" '" o

= Ako

to smatra Ispravmm

(dobio je), pa da uradim kako simi milije preporuio. U tzv. disjunktivnim pogodbenim reenicama, tj. u onim u kojima su jedna drugoj nasuprot stavljene dvije pogodbe koje se meusobno iskljuuju, esto se ispusti apodoza prve pogodbene reenice, a tako i protaza druge, pa se one obje zamijene rijeima: ~lj. Evo primjera. ~ /.Ll: rr G..:.J ~lj G..b~ Jll;~1 0l = Ako pristanu na na uvjet I dobro jel, a ako ne (pristanu), otkazat emo ugovor s njima.
I van pogodbe u ovakvim disjunktivnim j, npr.: ispustiti i zamijeniti sa: ~l lJ'O:' 'Ji ~:~

reenicama, protaza se moe

ovaj moj savjet, inae Itj. ako ga ne prihvati/' me ubudue ni za to ne pitaj! 3) Dopusne (koncesivne) reenice Ovim se reenicama izrie neto prema emu se sadraj glavne reenice ne bi mogao ostvariti, odn. njima se ukazuje na tekou izrenja radnje glavne reenice, ali ta tekoa ipak ne prijei da se ta radnja izvri. Sadraji glavne i zavisne reenice ne slau se meusobno, nego jedan drugog gotovo da iskljuuju. S tim u vezi dopusne su reenice po svome smislu srodne suprotnim reenicama, koje ih nekad mogu i zamijeniti, npr.:

y ~G

)~\'lj ~/..G,~

J.Jl-Prihvati

~;. ::-s 01j L~'.w ~1~

bol~stan. - mj. da se kae: /~;

~~ = Omere, doao si u kolu, iako si :.:J1j .... (= a ti si bolestan).

Po svome znaenju dopusne su reenice dvojake. Jednima se neto doputa to zaista jest onako kako je reeno. Za glavnu se reenicu veu veznicima: 01 ~)/ , 01 ~ , 0(. \ L..!;../ Evo primjera za njihovu upotrebu.

654

~t;.l~ (= uprkos
~t ~
(= premda,

toga to): \~_..0. ~t mada): :~~

~ot

~~

rili~~

r~0\S

Djeak je odbijao jelo, uprkos toga to ga je glad silno izmuila.

J+--t r'.4Jiot ~

r\~V\ r'~ ~ ~

= Nije

mogao poruiti piramide, premda je ruenje lake od graenja.

~~J (= iako, ako i): ~1 J:J \~ ~ ~ ~ Jf, ~;. ~

-F = Reci istinu, (pa= makar rb } J lo)-!. JJ.r. P~ J5' = Svaka e tuga
.. 0.-'", "' ..

r~ ~~.~

= Obiao me

Hiam u mojoj bolesti, iako me prije toga nije dobro ni poznavao. U drugoj vrsti dopusnih reenica doputa se (u zavisnoj) neto po sebi mogue. Za glavnu se veu veznikom:}J (pa) makar, npr.:
!
~

Ir J'S .,1)~
....... o .... "

11l ~

i gorka bila)! jednom proci, pa makar dugo i

:::-o "..;

.J...

o.J

-&

.J

Y\:~

potrajala.

Zavrna napomena
Pri obradi pojedinih vrsta reenica, razni veznici veinom su u primjerima prevodeni po jednim naim veznikom, a treba znati da se oni esto mogu medusobno zamjenjivati, ako su sinonimni, i ne zahtijevaju neku poebnu sintaksiku konstrukciju iza sebe. To isto vai i za mnoge arapske veznike istog znaenja i upotrebe. Kao i kod nas, neki od njih zastarijevaju, a javljaju se drugi novi, to zahtijeva ispitivanje novijih literarnih (i drugih) tekstova u vezi s tim, ali i sa drugim jezikim pitanjima. Noviji pogledi na pitanja, ne samo sin takse nego i ostalih disciplina gramatike, osim moda sporadicno, nisu, iz raznih razloga, mogli biti primijenjeni u toku ovoga rada. I sama novija Iingvistika istraivanja jo su u toku, jo uvijek konano nezavrsena, a pogotovu u pogledu na pitanja gramatike arapskog jezika, njegove leksike i njenog normiranja, a posebno u podruju njegove sin takse i semantike. DODATAK

Pjesnika sloboda - Liceiitie poetica

~~)\;,J\
III "Poetic Licences", iz knjige: A from the German of Caspari and edited with thenumerous additions and corrections by W. Wright. Third edition, revised by W. Robertson Smith and M. J. Coeje, Volume II, Cambridge, 1955, str. 373-390, & 232-253. Neto slobodniji prijevod poglavlja:

Grammar of the Arabic ianguage, translated

655

PJESNIKA SLOBODA
(Licentia poetica)
(W. II,

pp. 373-390, & 232-253

Arapski pjesnici dozvoljavaju sebi izvjesne slobode, kako s obzirom na oblike rijei, tako i na reenine konstrukcije. Ovdje e biti navedene samo najvanije od tih liencija.Nekada je pjesnik primoran da zbog zahtjeva pjesnikog metra ili rime (tzv.;..:.sr ~~)~) izvri odreene manje promjene u konsonantima ili vokalima neke rijei. a) Sluajevi s hamzom 1) Nju moe potpuno apsorbirati prethodni vokal (kao kod npr.:
~\~
--

&\ \il
--

~ )J~~

mj. (pravilnog) \il f /~ ~\~ mj. f"~ ~t ~ : ,J\ :'~ 1\)~ mj. ,0r'~ II)~ f :)ij~ j( mj. 0\;~ j~ f' mj. ~C: ~~L:. i sl.
,..
'"

&\

~:,J\ ~1),
f '~~ ~
~

~)~

mj. mj. :

Kod .s\j nastaje najprije:

C ' pa

~TJ (i pasivu: ~.s~).

2) Kad je ispred hamze konsonant bez vo kala, onda vokal iza hamze moe biti prebaen iza toga konsonanta (pred nju), npr.:

.s\:; > .s;"

J\}' > JI)

~r::r.>

: 3\~\ > ~;J\

,..

~i'~
,.."
"',..

4/~\;j. > ~\~

,..

~}:t\ > J\i\

ili '-.5 npr.:0

Nekada se u ovom sluaju hamza asimilira prethodnom) mj. ~ i dr.

3) Kad je ispred hamze veokal, onda se moe pretvoriti u dugi vokal koji je homo gen tom vokalu (a > a, u > U, i> 1), npr.: JL > Je.. , Uj > (jI) i dr. Ovo se ee dogaa kada je hamza 3. radikal rijei, npr.:

~Q\ > ~W\' t>!(j >,J(j, ~.~ y-(.l\

~..... ..Il

>~

~'

i sl.

4) Hamza sa sukunom ( 1 ) mijenja se .uvokal koji joj prethodi, npr.:

o .... .",..

<y-l)\ : ~))\ < ~j)\: ~: <~:

,. .,st...
Jl .. ;;;,.. ".,.....

i sl.
o,,'" ,..

Q~)-4.,.....iJ; ("I _

) mijenja se esto u QJ~....iJ;

(L ):
.. o ,..

..

,j.

,,~\

,.;;;...

> ~I

,,~> ~

,..,..

Jl

"L.:;.;> L.:;.; : "I)j

.. '" "''''' ..Il ..

o "

G-Oili '-.5~'

.... o :::

1 dr.

Obratno se dogaa rijetko (tj. \ > ,,\), npr.: Upitno

,,4-lJ\

mj.

4-lJ\

(pl, od

~4-lJ\).

\ dulji se nakad u T ispred rijei koja poinje sa t , npr.:

.

..:Jn > ..:Jti f~~k\ > ~~lT

656

~}i 0J1 u poeziji zadri (dok bi se u prozi l>J~l) (mj. t5~i); ~LJ1:;S(mj. ~Gji';S)~ :- ;;J'ii'jjt;.
Nekada se

elidiralo), npr.:
1~1); mj.

~';J:J,rjj'\~k praznog:

i sl. .'

-,

Dugo ii ispred udvojenog suglasnika, nekada se pretvara u dvoje "a" s hamzom izmeu njih tj. u: a' a, npr.: iJ}l.aJ\ > iJ ~Ck > ~Ck' i dr.

}W:J\ ~

b) Nepravilnosti u upotrebi tsdide

41; 0\:,t
mj.

Obavezno

udvajanje mj.

01:,t~~;

suglasnika mj. ~

(tadid) ponekad ~~; mj. ~

se ne vri:

41 mj.

(ili se, pak, ita: ~).

Meutim,

nekad se upotrijebi tadid gdje mu inae nije mjesto u prozi, mj. J5:kSi::r. ~

pa, npr.: kau:~::r.

~Y\;

rnj.

L..].. :';/lr ~ ~~):...};

G>.~)~ ~ :
odn.

J:~ ~;
C a;I\.

mi.~)J ~~ ~~I)

:-H?Jl: ~10f

mj. ~\,

c) Nestegnuti oblici mj. stegnutih

Ti su najei
'!J. "" "'0

kod radikala
Jl

koji su jednaki
J 1J...

na 2. i 3. mjestu korijena

(~G.:), i kod imenica i kod glagola, npr.: I;";'

mj. ~I mj. ... : l".io i sl. imenski oblici upotrebljavaju
J

j;.V\

< ;--.io;

""..0;

mj. \.io ~

-::.,

J:l:>-;

0kJ mj. IJ~ 0k)

/" .; "o
j

~ ~\
,-&."
.J. --

mj. JI.>- : ~;

. "" -::

mj. ~

"

r'~ \;
"o .... o

.,.

Nestegnuti mj ..JI;'

se u poeziji i oni izvedeni iz ;.;. mj. J>L. ;.;.:

korijena iji je trei radikal

ili

t5

~\~~;':l~ /;;S i dr.

~ ~\;JI ~ JJi'~~~), ; mj.

~\;Jr..... ; ili:":(~i'
' , oblik

(~L),

npr.: ~L.

~
,

;~1 ~ t5./;:.5 mj.

,

~(;.;

Nekad se pogreno upotrijebi akuzativni kao u primjeru: ~\;. mj, _JI;'

J;.

J;'.

'JW

-"

>(jw mj. genitiva,

d) Odbacivanje sug1asnika "n' u nekim imenskim i g1ago1skim

oblicima
To se ponekad energetiku (mj.
o " )

deava u dualu i pluralu imentic)a, te u apokopatusu

glagola: ...
, ,

)'::"'1 L.1' :1,.:. ~ ..(mj .... 0\:k:' ... .):)8 CJit'l~ J1

,

~I:illr ... ) : ~jL.~ ~ ::.JG-t5,.JrJ

,~
s

c.r.?1 ; esto je: ~

, ..:.J...; rnj.,j-"-? , ~
'/
o ~/
'"

o~:

; .. ;,.JrJk; rJ~~Y;:~ kmj

, ,y...:. .
o~:
"',.-

(mj~

Nekada "n'' otpadne u estici

42 - GRAMATIKA ARAP5KOG JEZIKA

:;J, npr.,

u ~i'

.:J)'j:
,...

657

Nasuprot navedenom, neki dodaju "n'' perfektu i participu, npr.:!l~ (mj.... ili u: \~ ~ ~t ~\it (mj. ~\in.

rl~);

~I~

Odbacivanje nekih drugih sugiesuike.Le itavih slogova

To se ini pod pritiskom metrikih potreba, i to na poetku, u sredini i na kraju rijei.
o~ 1) Na poetku rijeci, npr.: J~ mj. J~~'I, mj. ~I \ I;;; mj. I~I, i dr. "
, , ,

mj. 1Il \ ~~; ,

mj. ~I

\ ~;

2) U sredini rijeci, npr.: tlk:~ ml' tlJ;.'.~ , ~, 3) Na kraju tijei, npr.: ~ (ili ~~)
--

mj. ~'~ ~ J('

J-.;

mj. ~.~:' ~. (i Ju.) mj. JLJr0-- \~(. ~ ;

mj. ~lJT ~
......-

mj.' Jj)i0-J)W\, i sl.

~Jj:;-;

\~
mj.' 0~
~

~
~

= 'an-nabi mj.
\ -:., ~;
"

:.)r ~ \ Jj)r~';
\' J~;
--

mir-rizqi mj. ;;

mj.;.;JI;;

--

Tako se gube suglasnici u nepravilnim pluralima kvadri-i kvinkvilitera, kao, npr.:.)\ij, < t.)\ij, \ JI) < ~\) \JW < ~W \ i~G; od ~~. To se dogaa i na kraju nekih drugih rijei: ,J.G < ~G \ .)L. < :"'.)L. \ J(' (ili ,J(.) mj. :~).:(.. -, ~
--::: --::: --:::
""

ili za ~L:Ji; Postoje sluajevi i veeg skraivanja rijei: ui za Jj\.::..:Ji Wi; za ~Wil (..:Ji;za ~Wil ~i; za rUi \ Ui; za 0LJil G;za cG;za ~~ . ,-

<::;

U vezi s promjenama kod vokala mogu se navesti slijedee 1) duljenje kratkih vokalau sredini rijei; 2) skraivanje dugih vokala; 3) odbacivanje kratkih vokala; 4) dodavanje vokala na kraju nekih glagolskih i zamjenikih oblika, te nekim esticama; 5) nepravilna upotreba tanwina i drugih padenih nastavaka kod imenica.

1) Duljenje kratkih vokala u sredini rijei

t~ <'~

To se naziva

t.L;.:;, ti i dosta se javlja kod la! i li!, a rjee kod "u", npr. u:
\ ~;~ < ~~

\ JL<BJi < ~i

\ ~C:.ui< ~C:.uil~JJJt <.:.wti dr.

2) Skraivanje dugih vokala

Ono se moe desiti u sredini ili na kraju rijei, npr.: a) ~ mj. mj. ~\i'. (pl, od ~~~) mj. :;.s-,mj. 0~, idr. b) ~\)i mj. ~I)il mj. L5~Yi; (1.1.pl.perf.:) < \Tj l mj. (:' ;,; i sl.
...

rG \ ~\i'.
:4Yi

0G
-

0:';,;
-'."

658

3)

Odbacivanje kratkih vokala

~

a) U sredini rijei to se dogaa kod nekih imenica oblika ~, ~, te kod glagola oblika:
;-

primjerima: \ ~\

~t\ ... za )~'/\

,,;'

J.,J > j:J

... \ ~

J.:J > j:J

, te J-J > j:J , kao

"
'IS!

pa bude u
..

< ~ "..... \ ;.s~ '<;.sj-~;

o ....

rjei su mj. ~)
'ili Jl

sluajevi odbacivanja takvih vokala u drugim oblicima, kao: ~) mj. ~\ nastaju oblici, kao to su, npr.: ~ '~ \ .G:-l < '~1 i sl.
/

(pl, od <..>;5:J\ )\ ~i)j mj. ~9j; zbog tog odbacivanja (za ~) < ~;, ~ ili /4 (za ~) > ;

Nekada se deava suprotno (tj. ume tanje vokala), pa se npr., veli: J.b1 mj'Jb1 \ ~ mj. ~ i dr. ' b) Nek~d otpadne krajnji kratki vokal, kao, npr.: ~ mj. ~ i sl. To se dogaa naroito kada je krajnji suglasnik neke rijei isti kao pocetni slijedee,npr.: ~~~) (mj.... ~ ... \ .JJr ,..// ; '-:-'~1) (mj..... -! ~ ~1) i sl. Posljednji slog otpada uz duljenje prethodnogvokala i ~ pa bude:'; i ~ . kod zamjenica: ;,

4) Dodavanjevokala na kraju nekih glagolskih i zamjenikih oblika, te nekim esiiceme.

Vokal "i" esto se u rimi dodaje u 3. 1. sg. f. pf; u 2.1. sg. m. imperativa, te u onim licima apokopatusa koji se zavravaju na konsonant, kao, npr.: J mj. :.:.ls- ; ~ mj. ~1 mj.'~1 i dr.
O~ \

Prvobitno dugi vokal u zatvorenom se slogu skrati, a kad se na taj oblik doda -i, onaj dugi se vokal ipak ne vraa, npr.: 0j}. < 0\j}., pa bude: uj}. , a ne .u1j}.\ ~ < ~ bude: a ne <..>~ \ ~t < rG1postane: ~1, a ne iG1 .'

t,

Vokal "i" dodaje se nekim partikularna koje se zavravaju na konsonant, a naroito onim jednoslonim, npr.: - < :.G ; < i sl.

ts ;.s,

Mjesto zamjenica (na konsonant) pjesnici upotrebljavaju arhaine oblike na vokal "u", tj. ~t , ~ ' ~ mj. ~1 , ~ ' ~ . Isto je s glagolskim oblikom ~1~ mj. ~J~. Posljednje "u" gornjih oblika ee se izgovara kao dugo li (iako se pie bez oznake duljenja tj. bez j)'

5) Nepravilna upotreba tanwina i drugih padenih nastavaka kod imenica

U poeziji se esto (ali ne u prozi) upotrebljava tropadena promjena mj, dvopadene. To vai za jedninu kao i za nepravilnu .mnoinu. Evo primjera za jedninu: ~j
42 GRAMATIKA
"" .... 0".

mj. ~j

jl

.... o....

,;l

..l<.>-I mJ. ..l<.>-I \ )y-I mJ.y-h

__

o",.

..J

..o

Jl ..

o".

,.ll Cl,.

",.

Jl

,,-

~O~

~L;.

659

mj.

~\;'Q:...( ..' mj. J::,..I ...

~:.w-~G

~~I

c; ~
i dr.

mj. ~I
v'

J ~ ~~(Q ~~ : .. 'g ~;jmj.

'
~ "... ",JI JI / . .,-JI 1ll __ ..

~(> ~~ ~ .. Og ~;j ;

Primjeri za neprevilnu mnozmu: ,.1.5'.r-mJ.,.I.5'.r-; ~L...;mJ. ~L.... ; mJ.

".."...

\)~;
"..

mj. j;1~ ;.~jC mj. JjC .

.... ,.
"'

"

Nepravilno se upotrebljava tanwin ponekad i u vokativu, npr.: ~~ mj.):.~ ; ~I mj ~r ; ~~'~ mj. ~~~ ; ~~ \1r mj. ~~ \1r .
, ,

Tako i kod nepromjenljivog oblika JW , pakau, npr.: ):.G-):.G- mj. /.:G- /.:G- ; I:-~ mj. r:-~ (= Salahi, jedno od imena Mekke). ' , Nekad se javi tanwin kod linih imena ispred rijei (f.' npr.: :~1:~ mj.... ~ ... i sl. obavezan, npr.: ~\~~ mj. . .. ; ili: ~)::
:::.

0,~ ~

Nasuprot navedenom, nekad se ne upotrijebi tanwin, gdje bi u prozi bio

Lc~;
--

J~
)::.
..-

rnj. J~
~
..

;:1\?I~ \1j
mj.. .. ~
,:::.

... ;;, mj. ?\~...

~'
"..

J~
Cl __ "

..."..

'mj. J~'~
:::.

~;

',
(j-!. _);

Genitiv plurala -ina ( ::r- _)

.... 0 ..

'u rimi se nekad mijenja u -ini

__ "

npr.:

.:>_::. ..

Y.

0____

~/:l

\.l>- 0j)~

.b)

mj'~J<':1 \ .... ; 0=?\ ...j.j\.~j L;~I.bj mj. (f._r~T ... i sl.

-,--.....-,
..
-

-"

"'...0..-0_

...0-;;--0 .... 0

..,..

__

"'..-

..-

Kod glagola i imenica iz naqis - korijena (na w. ili -y) nerijetko pjesnici upotrebljavaju indikativ mj. konjunktiva i apokopatusa, a kod imenica nominativ mj. akuzativa. Evo primjera za glagole: ~r JI 2u!~1 mj .... ~~I ; ~)~ mj. ~)~ ; ~~;JI mj. ~~ ; ;J ... mj. Primjeriza imenice (nominativ mj. akuzativa): ~U\ ~I);;j mj. ;"Ui ; ~c..:. :':"~J mj.::.w~ .... ; ~~C :)') mj ;~ 'g: cl~ .. ; ~~I 0\5" mj .

J::- ...
ti
,

.I~

&;.J .

;;

JI

,,/

c' -:

,:.ri~~i; ...
,
.. -"

L>",I (5)\.b 01.5'})

-" 'li.,-- __

-- - ._'"

.............:~;,

mJ ....
Jlo.,..

. -- -".. .,
..

lf)Lb ....
Jl ....

..

Pjesnici nekad upotrebljavaju pauzalne forme i van pauze, npr.: Ji ~~r l..S' ~J mj. ~J ... ; ... .l>-\ \5jJ 01 L. mj. lfjJ ( < (sjJ) ;t;,.;..u\ o" Y' Y\; mj ... Y' ... Na kraju rijeitanwin se nekad upotrijebimj. tzv. "glasa duljenja" (J~)'\ J';>-),
Jl'';''~.rt'"

)0..--,

-,JI

-"

-"

.",

<'.-'

/.

--'

--

-.

npr., po nekim (Q., 89, mj. Ovo -ntanwina naziv~ se ili ~~ (nun treperenja" ili "moduliranja glasa"), npr.: ~r > :~1I ~
o
Jl........

3);-:"

\5;:".

'~;srJ;

"...

d'W .

J(' :.~J~

. 'Nekada. se, "dugom a za zaljenje"

~ (mj.;;....:-~~~

).'

(~:0r~\) dodaje

jedno -n, npr.:

Dodavanje -n u "vezanoj" rimi (~'L):.1.)t.,;), tj. onoj koja se zavrava na suglasnik, mnogi gramatiari osuuju, a takvododavanje suglasnika -n naziva se: JWlS.~f.
660

VII
UVOD U SEMANTIKU

~LJ~~oT~'J~ ~

o semanticiuope
Kako istieStephen Ullmanu, u svom djelu o semantici.! to je najmlaa grana moderne lingvistike, te za sobom ima tek oko jedno stoljee sarnostalnog.irazvitka. Po V.A. Zvegincevu, semantika, (koju on naziva semasiologija) 2, samo je jedan odjeljak leksikologije (uI~)..:JT) ~\..;'':Jr~ koja ispituje Ieksiko- blago nekog .jezikauop~.' Osnovni . predmet izuavanja leksikologije, kao samostalne Iingvistike discipline, javlja se rjeniki sastav (leksika) odreenog jezika. Izuavajui leksiku nekog jezika, pored ostalog, moe se utvrditi, da je realno postojeca strukturna jedinica jezika rije, pa pred leksikologijom stoji zadatak da razmotri i samu rije kao takyu. Prema V. M. Belkinu, 3 pak, veina sovjetskih jeziara, razmatrajui rije, kao osnovnu strukturnu jedinicu jezika, razlikuju etiri nivoa lingvistike analize rijei, naime: 1) fonetski (analiza njenog fonemskog ustrojstva 2) mortoloki (analiza njenog morfemskog ustojstva; 3) leksiki ~ (analiza rijei u cjelini kao jedinici nominacije) i 4) semantikiJ"J; (analiza znaenjske strukture rijei), Postanak.Iingvistike semantike Zvegincev vee za ime Reisiga, koji je, u svome djelu: "Verlesungen liber lateinische Sprachwissenschaft (Predavanja o la~inskom jezikoslovlju, izalo, posmrtno, li Leipzigu 1839. godine) prvi isticaoEotrebu da se prouavanje znaenja rijei izdvoji kao
1) To je: Theprinciplesofsemantics, Glasgow, Third impression 1963,str. 1. On se tu (na str. I - 4 ) kratko osvrce na razvoj ove nauke u Evropi i Americi, pa upuujemo na to, jer se neemo due zadrzavati na historijatu ove lingvistike discipline. 2) Vidi njegovu knjigu: Semasiologija, Moskva 1957. On predlae za ovu disciplinu ovaj naziv, tj. semasiologija, jer se drugi nazivi za nju, naime: semologija i sematologija nisu rairili, Mi smo prihvatili termin: .semantika, buduci da je on danas u najiroj upotrebi, premda on ponekad ima pojam rijei: "znaenje", ili se pak, upotrebljava u nekom drugom smislu, kao: "zbir karakteristika znaenja", bilo pojedine rijeibilo sloenijeg izraza, ili, pak, nekog jezika u cjelini. 3) U djelu: Arabskaja leksikologija, Moskva 1975,str. 3.

661

zasebna jezicka disciplina. Reisig, pa Michel Breal njegov: "Essai de semantique" izaao je 1883. godine), i drugi, u to doba, te kasnije Darmesteter, Erdmann, Jaberg, Meillet, pa Paul, Wundt, te Falk, Hatzfeld, Carnoy, Wellander, kao i Stern, Ogden i Richard, te Weisgerber, Trier, de Saussure, Wartburg, i mnogi drugi, 4 povukli su osnovne pravce razvitka ove Iingvistike discipline. Predmet izuavanja semantike je znaenje rijei. Meutim, kao psihika pojava, znaenje rijei moe, prema tome, biti predmetom prouavanja i psihologije ili, pak, filozofije uopce, dok predmetom semantike ne moe biti jeziko znaenje u njegovoj cjelini, nego tzv. leksiko znaenje rijei, kao objektivno postojea jezikapojava, 5 . Semantika, prouavajui pojmovnu stranu leksikihjedinica, ispituje prirodu leksikih znaenja i njihove tipove, te zakonitosti semantikog razvitka rijei. Dalje, ona klasificira tipine promjene znaenja, te ispituje semantike pojave kao to su: sinonimija, polisemija, antonimija, i druge. 6 Leksikoznaenje pojedine rijei je jedno, ali se ono esto sastoji od vie moguih tipinih komponenata koje, s raznih' aspekata, karakteriziraju jednu jedinstvenu misaonu cjelinu. Te komponente Al L Smirnicki naziva Ieksiko-semantikim varijantama, pa bi leksiko znaenje neke rijei predstavljala cjelokupnost tih njenih leksiko-semantikih varijanti. 7 Znaenje neke rijei stvara se s obzirom na njen trostruki odnos, naime: 1) odnos prema predmetu (tj. nekoj odreenoj pojavi, procesu, kvalitetu, kvantitetu, dakle, to je odnos prema objektivnoj stvarnosti), ili, drugim rijeima, to bi bio: odnos prema predmetnom redu; 2) odnos prema odreenom pojmu (kao logikoj kategoriji, koji se, pak, po svome obimu ne poklapa sa znaenjem dotine rijei), 8 pa bi to, dakle, bio: odnos prema logickom redu: i 3) odnos prema jeziko] funkciji neke rijei (u sistemu jezika, koji je za svaki jezik razliit). 9 Razni sernantiari razliito su klasificirali znaenja rijei. Tako postoji podjela znaenja na: osnovno (centralno) i preneseno;uzuall1o i okazionalno (H. Paul); ope i individualno (K. [aberg): leksiko i individualno(E.
4) Sve ovo vidjeti u spomenutom uvodnom dijelu o razvoju semantike na Zapadu, op. cit. str. 1 - 4. 5) Poblie o tome vidjeti u Zveginceva, op. cit., str. 83. 6) Vidi: Zvegincev, op. cit., str. 85. 7) O pojmu "leksikog znaenja rijei" uporedi kod Zveginceva, op. cit., str. 125 - 126. 8) O razlici izmeu znaenja rijei i njoj odgovarajueg logikog pojma; pogledati, npr., rad: E. M. Galkina - Fedoruk, Znaenja slova i ponjatie, izaao li asopisu; Vestnik Moskovskogo Universiteta, 1, Moskva 1961, str. 75-79. 9) O spomenutim odnosima znaenja rijei vidjeti; Zvegincev, op. cit.,str. 145.

662

Wellander); centralno, sporedno (odn. dopunsko ili realizirano) emocionalno (K. Erdrnann): aktuelno i leksiko, s jedne, te centralno i periferno, s druge strane, uz dalje diferenciranje na podrazdjele: osnovno i izvedeno, stalno i epizodino (G. Stern) itd. 10 Zvegincev, meutim, smatra da u stvarnosti postoje samo leksikosemantikevarijante rijei, koje su meusobno potpuno ravnopravne. 11 Eticki, pak, ili emocionalni i ekspresivni momenti, koji su vrlo esto vezani za odreenerijei, po Zvegincevu se, takoer, ne smiju uzimati kao obavezno ukljueni u znaenje dotine rijei.12 Stoga on istie da prouavanje emocionalno-ekspresivnih elemenata rijei treba iskljuiti iz oblasti semantike tematike i prepustiti ga stilistici, u irem smislu pojma . te jezike discipline. 13 Prije nego to bi se prelo na prikaz osnovnih elemenata sam an tike arapskog jezika, ovdje emo se kratko osvrnuti na zaetke izuavanja nekih pojava iz te oblasti kod Arapa, uglavnom u ranijem periodu (do naeg vijeka) razvoja arapske filologije.

o semantikom

ispitivanju kod Arapa

Njegovi zaeci vezani su za razvoj arapske leksikografije i leksikologije (~~). Naime, u prvom razdoblju biljeenja leksike grae arapskog jezika i :gramatikog izucavanja jezika (dakle, u rjenicima te raznim filolokim raspravama, djelima o retorici i stilistici, komentarima Qur' ana i dr.) nailazimo na zanimljiva zapaanja gramatiara i leksikografa i o semantici pojedinih rijei, kao i leksike uopce, ito poevi ve od prve sistematske gramatike arapskog jezika, tj. Sibawaihovog "~L<Ji ", s jedne strane, te leksikih monografija, s druge strane, a koje okupljaju rijei u vezi s odreenim ivim bicem, predmetom ili pojavom (kao, npr. O devama, konjima, biljkama, kii, vjetru, oblacima i dr.) 14 Po uzoru na ovakva i slina djela kasnije su se razvili opcejeziki rjenici. Ova manja i
10) Gornja podjela znaenja navedena je prema Zvegincevu, op. cit., str. 215. 11) Vidi o tome kod njega, op. cit., str. 222. 12) O tim etikim, emocionalnim i ekspresivnim elementima nekih rijei uporedi kod njega, op. cit., str. 178 -179. . . 13) O tome detaljnije pogledati: Zvegincev, op. cit., str. 85. 14) Evo samo nekoliko takvih monografija: C'>LJ\:""8 od Al-Nadra b. -umayla (u. 816); J<t\:""8' od Al-aybaniya (umro 828. n .e.): ":":Wl :""8' od Al-Asma'iya ( u. 830), d;"'VI:""8' od al-Ahfaa Al-Awsata (u. 835~;c~)i :""L;sod Ibnu-l-Siraga (u. 928); ~\) ~1:""8' . od . Ibnu-l-Qatta a (u. 1121; i dr.'
o
0

.oo

663

veca leksika djela podesna su, u odreenoj mJen,' za semantiko ispitivanje. Takav je naroito slucaj sa kasnijim velikim rjecnikom pansko-arapskog filologa Ibn-Sidetumro 1065. n. e.), naime: ~~I WJr. U tom rjecniku obuhvaena je cjelokupna graa arapskog jezika, ali je ona rasporeena .na semantikom principu' i to po grupama rijei meusobno vezanih uz odreeno ire znacenje. Savremeni arapski filolog Muhammad Al-Mubarak, u svome djelu ~\ ~ (Dimaaq 1379/1960), u, vezi, sa semantikirn istrazivanjem kod Arapa li ranijem periodu, istice i rjecnik.. ~ od' Ibn-Farisa (u. 1004), li. kojemu on posveuje, nasuprot mnogim drugim arapskim leksikografima, izuzetnu panju i znacenjima rijeci, pokuavajuci da prati njihov razvoj od samih pocetaka. Al-Mubarak naglaava da su za semantiko ispitivanje arapskog jezika korisni i rjenici termina iz raznih oblasti ivota, te drugi neki rjeniciykao to su oni za JT.;.JI, ~.G- i sl.

~u...:.

Kako navodi Belkin: 15 cjelokupni teoretski problemi u vezi s pojedinim arapskim rijeima i druga cisto leksikoloka pitanja razmatraju se u djelima pod nazivom: ~\~, koji bi termin odgovarao savremenom pojmu "opeg jezikoznanstva" " ili, donekle, i terminu "filozofije jezika". Naravno, i mnoga semanticka pitanja ulazila su u domen te jezicke discipline, pa ih treba spomenuti i u kontekstu ovog naeg izlaganja. Prvo originalnije i najpoznatije djelo iz tog podrucja je obimna knjiga Ibn-inniya (u; 1002,) ~L.a.],J1 (= Osobenosti). Tu se, na za to vrijeme visokom teoretskom nivou, izlau opca i posebna pitanja arapskog jezikoslovlja, meu kojima su i problemi povezanosti rijei i njihovih znaenja, uloga anomalije i analogije u jeziku, problem varijantnosti rijeci, znaenja rijeci i njegove upotrebe, te razni drugi. Na manje poznato; ali i mnogo manje obimno, bilo je djelo Ibn-Farisa: 4--)\5' .} y;Ji'~);j :lrr ~.} ~~I = (poznato i pod skraenim nazivom: ~wf. U njemu -su 'r~z~a"t;ena, u saetom vidu, mnoga gramatika, leksikoloka i semantika pitanja. Meu njima su i takva kao: obim leksike arapskog knjievnog jezika, njena klasifikacija s obzirom na upotrebu, vlastita i posuena leksika, varijantnost rijeci (fonetska imorfoloka), veza izmeu oznaavajuceg i oznaenoga (tj. rijei i predmeta), pravo i preneseno znacenje rijei, problemi sinonimije, homonimije, polisemije, i mnogi drugi. Takva i razna druga pitanja iz oblasti semantike, i uope leksikologije,
15) Op. cit., str. 8, gdje on baca kratak pogled (str. 9-14) na razvoj arapske Ieksikologije, a iz kojeg emo dati neke osnovne podatke.

664

pored drugih problema arapske starije filologije,s pozivanjem na izvore, te navodei i suprotna gledita raznih autora o pojedinim problemima, prikupio je i sistematski izloio polihistor alalu-l-din Al-Suyuti (1445-1505) u svome: ~\;\) r~ ~ To enciklopedijsko filoloko, djelo ima i tu zaslugu, to je njegov autor koristio i mnoge izvore koji nisu doprli do naih dana.

0'

~.:;J\.

Pored tih djela, s raznovrsnom filoloskom tematikom, javljaju se i radovi koji tretiraju pojedinane probleme leksikologije i semantike. Takvi su, npr., oni koji se bave leksikom kuju je arapski jezik preuzeo iz nekih stranih jezika (perzijskog i dr.). Meu njima Belkin (op. cit, str. 10) spominje knjigu: ~;JT r%Jr0--~~JJ\ od Ali-awaliqiya(1073-1144), sa zanimljivim predgovorom, ii kojem autor izlae uzroke i uvjete pozajmljivanja tuica. Djelo koje sadri i postklasine pozajmice u arapskom jeziku jeste rjenik:~~0:-~;JI j~ ~ ~~) ~ ~:~ od AI-tIafagiya (1571-1659). Po uzoru na njih, mnogo kasnije je napisan rjenik arabiziranih pozajmica iz perzijskog jezika: ~~~}.;Jr j;,W'{T~Gs od Addi ira(Bejrut, 1908).
-"

Zanimljivo tumaenje raznih pojava leksike semantike daje rasprava o sernantikoj promjeni rijei, na osnovu arapske islamske terminologije: ~)T~Gs od Abu-Hatima Al-Raziya (u. 933).
...

..

--

/"...

--

. . Knjiga: ~;JT~c.:t)~~ od Ta'alibiya (961-1037)., uprkos svog .. -.. naslova, predstavlja zapravo rjenik, koji rijei razvrstava na semantikoj osnovi. U njemu je, osim toga, dat i spisak pozajmnica, ponajvise iz perzijskog jezika . . U svom spomenutom rjeniku "Al-Muhassas" Ibn-Sida (u njegovom predgovoru) iznosi svoje stanovite o sinonimiji, homonimiji, polisemiji, etimologiji, posuenicama i dr: Po Belkinu (op. cit., str. 11-13), noviji arapski jezikoznanci, s jedne strane, slijede tradiciju, drei se starih nazora, malo se koristei novom jezikomgraom i zanemarujui nove poglede na jezik. Takvi su, npr., Egipanin 'Abdu-l-Wahid Wati, SirijacMuhammad Al-Mubarak, Iraanin Subhi Al-Salih i dr. S druge strane, neki arapski lingvisti nastoje dalje razviti stare tradicije, te kritikuju neka gledista klasicnih arapskih filologa. Takvo usmjerenje karakteristino je, izmeu ostalih, za lingviste:Egipane Ibrahima Anisa 16 i Murada Kamila, te Iraanina Ibrahima Al-Samarra'iya,
16) On je, izmeu ostalog, autor prvog samostalnog djela o sem antici arapskogjezika pod naslovom: J;w'i\ u"l~ (izalo prvi put1958. godine u Kairu). Tu je dat i prikaz svega najvanijeg to su arapski filolozi ranije dali iz te oblasti jezickog prouavanja.

665

Potpuno kidanje s tradicijom pojavljuje se kod mnogih mlaih arapskih lingvista, koji se ugledaju u zapadne uzore, te u svome radu primjenjuju nove istraivake metode pri ispitivanju osobitosti arapskog jezika uopce, u njegovom dijahronom i sinhronom vidu. Spomenimo jo djela iz oblasti sinonimije i slinih pojava, kao to je, od al-T'alibiyaTu. 1038), te ona' od Ibn-Sikkita, npr.: G1.JT ~ Al-Hamadaniya Al-raskariya, i dr. starih arapskih filologa, a koje su oponaali u svojim slinim djelima noviji arapski jeziari kao to su: Hinrikus Lamins ~:Ui)
'" '"

Bejrut, 1889),Ibrahim Al-Yazigi

,

~I)r~ ~Gs"
" ..-

:J i;'. 11) j:Jc;Jr j :J )~Jf~).) Kairo 1913/4)

UW~)
J '" ....

i Rafa'il Nahla '~~~~\;.,.;~

Bejrut 1957).

... " ...

Podjela semantike
Tokom razvoja ove lingvisticke discipline' postepeno su' se poeli izdvajati pojedini njeni ogranci, odn. javljati razne podjele s obzirom na razliite prilaze prouavanju njenih elemenata, te na dulje, obuhvatnije i raznovrsnije upoznavanje i razotkrivanje njenih pojava i do sada nepoznatih osobitosti. Tako, u vezi s vremenskim razvitkom jezika uopce, i semantiko istraivanje moe obuhvatiti ranije stanje, pa bi to bio domen dijelirone (historijske - ~)..5) - semantike, dok bi proucavanje iskljuivo sadanjeg stanja spadalo 'u' domen sinhrone (~1;) semantike. Ovom posljednjem nainu ispitivanja opcenito u Iingvistici, daju neki savremeni jeziari . iskljuivo opravdanje. Meutim, misljenja smo da se historijski aspekt u semantici nikako ne bi mogao opravdano zanemariti, naroito kada je rije o semantikim promjenama, kao stalnom procesu, za koji je potrebno krace ili due ili, pak, i neprekidno vrijeme za njegovo odvijanje. Semantiku dijelimo s obzirom i na to da li su predmet njenog izuavanja pojedinane rijei nekog jezika, naravno, u sprezi s njihovim odgovarajuim znaenjima, pa bi se taj dio semantike nazivao leksikom semantikom Onaj, pak, njen dio koji se bavi ispitivanjem znaenja sloenih jezikih jedinica u sklopu reenice, bio bisintaksika (ili reenika) semantika. Znaenja jezikih elemenata uopce moemo ispitivati i s obzirom na njihov odnos prema vanjezikom svijetu, pa se taj vid semantike naziva ekstralingvistikom (~~:/~.) semantikom. Prouavanjem, pak, meuodnosa

666

znaenja tih jezikih elemenata, tj. odnosa njihovog smisla, bavi se ogranak semantike koji nosi naziv: intrelitigvistike (~J..;-\~) semantika. I? Dalje nae razmatranje poet emo upravo s ova dva posljednja vida podjele semantike (s primjenom, naravno, na arapski knjievni jezik, bez povlaenja neke granice izmeu njegovog klasinog i novog razdoblja).

Ekstra i intralingvistika

semantika

Pri kraju prethodnog poglavlja vidjeli smo njihove odgovarajuce definicije, a sada bismo prvo ukratko govorili o toj eks trelitigv is tikoj semantici, iako one (prema Ridanovicu, op. cit., str. 280) nisu strogo odvojene jedna od druge. On (na str. 287) istie da "u okviru ekstraIingvistike semantike moemo razlikovati tri osnovna tipa odnosa jezika prema nejeziku: deskriptivni, socijalni i ekspresivni". Dalje dodaje da posljednja dva tipa imaju zajednikih elemenata, pa ih jedan autor spaja pod imenom "interpersonalni!". Razmatrajui deskriptivnu funkciju jezikih jedinica prema vanjezikoj stvarnosti, moemo razlikovati tri njena vida: referenciju, den otaciju i konotaciju Referencija (od engleskog "reference" e-::') je izravno, sasvim jasno ukazivanje na predmete (pojave, procesa, r dr.) rijeima nekog jezika. Meutim, kako istie Rianovi (op. cit. str. 283), nikada na neto ne moemo uputiti samo jednom rijecju, izuzev vlastitim imenom (linim i dr.). Tako u informaciji: ~ ~~; ~L<Ji'\:.G = Ovu knjigu mi je dao . . . 'Umar. - na objekt "knjigu" poblize je ovdje ukazano pokaznom zamjenicom "ovu". Istina ona (ili neki drugi kvalifikativ) bi mogla biti i isputena, ali samo ukoliko se iz govorne situacije (odn. konteksta) moe tano ustanoviti o kojoj je stvari (knjizi) bila rije. U reenici: '-""0 "WI j i." ~/, . J_-,~~ ~)j = Prole godine prvi put sam posjetio Egipat - vlastito nne . . "Egipat" u njegovom osnovnom znaenju nije bilo potrebno u datom sluaju detaljnije specificirati, to bi se, naravno, moglo, zbog raznih razloga i na razne naine, vrlo lahko uiniti, ukoliko bismo htjeli proiriti i podrobnije objasniti ovu nau informaciju, i u nekom drugom smjeru.
:;:i.... ::. .., . o ., o.J ,

Iako je ukazivanje na stvari (u najirem smisli te rijei) pomocu rijei (i viih jezikih jedinica) vezano za jasan i konkretan nain izraavanja ili govornu situaciju, ipak u svakom jezikom sistemu postoje rijei (i druge
17) Osnovu za razmatranje ovih vidova semantike pruzilo nam je njihovo rezmatranjc u djelu Midhata Rianovia, Jezik i njegova struktura, Sarajevo, 1985., Glava V, str. 275-288.

667

glasovne kombinacije) kojima se redovno, u odreenoj jezikoj zajednici, ukazuje na" stvari vanjskoga svijeta (a i onog unutranjeg). T9,j odnos onoga to ukazuje (tj. rijei is1.) prema onome na to se ukazuje (tj. stvari, pojave itd.)naziva se denotacija ~\~ ;j";J~ iliv-_-:..:5, a sama stvar je deiiotetwn Denotacija bi bila ono to se' obino podrazumijeva pod pojmom znaenja neke rijei, ali to je tzv. intelektualno (fi) ilikongnitivno (:;;:.) znaenje, pri emu je onaj koji govori neutralan '("hladan"), u emotivnom smislu, s obzirom na ono to sadre posebna znaenjska obiljezja rijei koju upotrijebi. Denotacija je zbog toga u manjoj ili veoj mjeri zajednika za sve lanove neke jezike zajednice, jer ona ukazuje na osobine ifunkcije neke stvari, koje su neophodne za njenu identifikaciju. koja Denotaciji se suprotstavlja pojam konotacije JG.- ;;j";J~ ili ~ ukazuje samo na one osobine i funkcije stvari koje imaju neku posebnu (afektivnu) vrijednost, tebi konotacija bila afektivno (>J~I ) znaenje neke rijei (ili sloenijeg izriaja). Usljed tega, konotacija tno.Eibiti manje-vie razliita, kako kod raznih grupa jedne te iste jezicke-zajednice, a tako i kod pojedinaca tih grupa, u raznim razdobljima i u raznim prilikama. Meutim, treba istaci da ustvari ne postoje samo denotativne i samo konotativnerijei u nekom jeziku. Naime, moda bi se moglo utvrditi da svaka denotativna rije moe imati u izvjesnoj prilici i konstativno znaenje, to zavisi od mnogobrojnih subjektivnih i objektivnih inilaca, a naroito s obzirom na est lini emotivan ljudski stav prema stvarima i zbivanjima u ivotu, to, izmeu ostalog, djeluje i na sadraj znaenja njegovihrijei i izriaja. Uzmimo jedan primjer iz arapskog jezika. Rije ~ (kao i sinonimna joj .)\~) ima denotativno znaenje: "srce", u smislu glavnog organa krvotoka. Meutim, ta rijec (kao. u naem i drugim jezicima) moe imati i konotativno znaenje: sjedita osjecanja, objekta ljubavi i sL, dok je ona (kao i sinonim joj .)\~) u ranijem periodu, mogla imati i znaenje: razuma, intelekta, a da ne govorimo o drugim raznim znaenjima u kojima se upotrebljavaju te dvije rijei, dakle, o pojavi polisemije, odn. homonimije, o kojima e uskoro biti rijei u posebnom

odjeljku.
U vezi sa socijalnom(~\ '.; ~J) upotrebom jezika moe se razmatrati i njegova tzv. periormetivne ~j~l) upotreba (od engleskog: perform = obavljati, vriti), jer se, jezikom moe neto i obavljati, a ne samo davati neke informacije ili izraavati razne emocije. Naime, jezik moe posluiti da se zaponu ili zavreizvjesni "poslovi" (otvaranje skupova, donosenje zakljuaka, sklapanje i razvod braka, i dr.), te razne tvrdnje, pitanja,

668

obeanja, zakletve, kletve, optube, savjeti, preporuke, odbrana i napad, i mnogo drugog. Kako istie Rianovi (op. cit., str. 287), preteno socijalnu, a djelimino i ekspresivnu funkciju ima tzv. ietiko (S""'Wp openje, koje je jedan od vidova opeljudskog meusobnog komuniciranja. To je, ustvari, sluaj kada se rijeima ne izraava ono to one po sebi znae, nego se eli uspostaviti kontakt s drugom osobom ili osobama, (a ne dati neku informaciju ili saznati neku novu injenicu), kao to je to prilikom susreta s nekim: pozdravljanja, pitanja o zdravlju, govora o vremenu i sl., npr., kada kaemo: ~! ='dobro jutro! ~ ~~ ~=Kako ste? ! ?~j1~lc:. = Kako je lljepamjeseina!s1. tome. Tada se oekuju slini Izriaji od druge osobe, bez ikakvog opirnijeg izlaganja i objanjavanja, inae to vie ne bi bilo fatiko openje, nego neka deskripcija ili slino tome.

?c(:....

Razmatranje, pak, o ekspresivnoj i emotivno] funkciji rijei (i veih jezikih izriaja), kako se ranije istaklo, treba poblize pogledati u oblasti stilistike upotrebe jezika.

669

LEKSICKA SEMANTIKA

o semantikim

promjenama rijeci

U toku svog kraeg ilt dueg postojanja rijei ne ostaju stalno iste, ni po svojoj formi ni po svome znaenju, lj. one su izloene raznim manjim ili vecim fonetskim, morfolokim,pa. i semantikim promjenama. Meu njima postoji odreeno i trajno meusobno djelovanje. Uzroci tih pro~.esa lee u samoj prirodi jezika, drugi u ljudima kao njegovim nosiocima, a trei ti svijetu stvarnosti. Tako nastaju mnoge nove tvorevine, neke se stare rijei djelimino i u izvjesnom smislu mijenjaju, dok s~ druge od njih gube iz stalne upotrebe. Meusobno djelovanje svih tih uzroka, odn. tih egzogenih i endogenih sila, neto je trajno, jedinstveno i tako meusobno povezano, da se njihovo razdvajanje moe obavljati samo teoretski, u svrhu njihove lake analize. Dakle, iva rije izloena je neprestanim, manjim i veim promjenama. Uz glasovne, esto su vezane one u znaenju rijei, i obrnuto, a sve su te promjene opet ovisne od sveope mijene u stvarnosti. Razvoj jezika neke ljudske zajednice ustvari je samo jedan isjeak njene kulturne evolucije uope. to se, pak, tie samih promjena znaenja u arapskom jeziku, po Belkinu (op. cit., str. 132) rezultat su triju raznih procesa. Jedan je autonomna, samostalna i polagahna evolucija u znaenjima rijei. Drugi je oivljavanje i uspostavljanje, djelimicno ili potpuno, iz upotrebe ispalih rijei (arhaizama), te njihova upotreba u novim znaenjima. Trei proces uvjetovan je dodirima arapskog s drugim jezicima, a to je davanje arapskim rijeima znaenja njima semantiki srodnih stranih rijei (tzv. calque linguistique). Za prvi sluaj, gdje postoje promjene znaenja u razliitim vidovima (kao, npr., suenje ili proirenje znaenja) dat e se kasnije po neki primjer. Za drugi sluaj, tj. oivljavanje arhaizama (~./):.) uzet emo primjer rijei: ~~~ u starom jeziku oznaavala je jednu opsadnu, primitivnu spravu, zatitni pokrovac, ispod koga su se napadai zaklanjali od opsjednutih, prilazei im tako pod zidine grada. Danas se ta rije upotrebljava u znaenju: borna kola, tenk.

670

Za trei sluaj neka. poslui rije: ~ Pored ostalog, u prvo doba imala je ona znaenje: avet, sablast i sL, kao i latinska rije: spectrum. U novije doba, u nauci je ta latinska rije dobila znaenje: spektar. Onda su arapski fiziari poeli upotrebljavati rije: ~ u tom novom znaenju, pa su stvorili termine, kao: ~ spektaralna analiza i sl. .
~

= sunev spektar, ~

Pored odreenih vanjskih sila, koje trajno djeluju na postepene promjene u jeziku, i pojedini vaniji dogaaji u ljudskom drutvu, pa ma koje naravi oni preteno bili (politiki, ekonomski, religijski, kulturno-historijski itd.),mogu znatno utjecati i na sam jezik. U manjoj ili vecoj mjeri, sporijim ili ubrzanim tempom, takav dogaaj moe promijeniti u odreenom smislu i pravac jezikog razvoja. Tako je, npr., pojava islama (u 7. stoljeu n. e.) imala ogroman znaaj ne samo za izvjesne jezike promjene, nego i za ustaljenje i vjekovno ouvanje arapskog knjievnog jezika sve do naih dana. Za dalji njegov razvoj, pored nekih drugih prethodnih dogaaja (npr. irenje arapske drzave -na Istok i na Zapad), vrlo je bio znaajan, i za arapski jezik, blii kontakt Arapa sa zapadnim narodima, naroito onaj od 19. stoljeca, a potom i nagli tehniki i nauni uspon, pogotovu u naem (20.) stoljecu, te mnogi drugi vanjski faktori znaajni po svom djelovanju i na promjene u jeziku uope. 18 U te, za jezik znaajne egzogene sile, spada i djelovanje narodne mate. Ona esto oblikuje njemu nerazumljive strane, ali i domae (knjievne i druge rijei), mijenjajuci ih u fonetskom, a nekad i u sernantikom pogledu, u skladu s pojmovima i osjeanjima naroda, dovodei ih u vezu s njima poznatim i po obliku njima slinimrijeima. Tako preobrazene rijei mogu nekad ui i u knjizevni jezik. Ovakvo mijenjanje oblika (i znaenja) rijei naziva se obino narodnom (pukom) etimologijom. (~~tJ\) Meutim, po Ullmannu, (op. cit., str. 121); taj naziv nije dobar, jer se tu ne radi o djelovanju "puka" , nego vie o polupismenim ili hravo obavijetenim ljudima. On je miljenja, da bi za ovu pojavu bio ispravniji naziv: "etimoloka asocijacija" -

:;;"'\IOr01~tf.

18) O tim raznim faktorima znaajnim za promjene u jeziku (a osobito. u arapskom jezikom stilu) pogledati djela kao to su, npr., awqi Dayf, :,.;~\ ~\l.:.) :;Ji,

Pl~

etvrto izdanje, Mir, 1965; awqi Dayf, ~;J\ ~\

~~Il:.):;JI, Peto izdanje, Misr, 1965;

Anis Al-Maqdisi, :";~I~~'J\,~ ~PI~L..Y\ ~~ Bayrut, 1960; [ohann Fiick, arabiya, Untersuchungen zur arabischen Sprach - und Stil geschichte, Berlin, 1950, i dr.

671

Tako je, npr., od italijanskog: piano (= klavir), u arapskom, zbog neobinog oblika, nastalo: J~ (ili :G~ iako ima i ;~) ili, pak, i J~, dovodei tu rije u vezu s arapskim ~ = (tumaiti - tj. zvucima ono to je li dui). V drugom primjeru imamo sluaj pogresnog tumaenja i zamjene zbog glasovne slinosti dviju rijei:& 'J = ime neke irake vodene ptice i: J.U3= roda, smatrajui da prva znai ista to i druga, tj. da je ona (; 1U samo rjea varijanta (.:~::.) druge (JW) i slino tome. l...V poetku svoga postojanja rijei imaju odreen, ogranicen pojmovni obim svoga znaenja. Meutim, tokom vremena taj se njihov obim moe i promijeniti u smislu njegovogproirenja (ekstenzije) ilisuenja (restrikcije). Evo za to nekoliko primjera (uporedi: Belkin, op. cit., str. 132-3), i to prvo za proirenie tprvobitnog) znaenja (~~:,5). Tako je rije: ~):;. prvo znaila "izvor" (vode), "vodopoj", a danas znai i izvor (u irem smislu knjizevni, nauni i sl.) RiJ~ o~~ = serdada (mali tepih za molitvu), a poslije, znai tepih,. sag, ilim (uopce). Rije ~j prvobitno je, oznaavala "maslinovo u1je" a onda ulje uopce, pa i naftu. Vincent Monteil, u svojoj knjizi 19 navodi (na str. 169, uz primjere i za druge vrste promjena = gospoica, to je nekad znaenja) za ekstenziju dva primjera: ~T oznaavalo: prijatnu djevojku za razgovor i druzenje; ~~ = glavni grad, prijestolnica, a ranije to je bio: zaticeni, utvreni grad i dr. Za suenje znaenja (:;j':J~):.~1) neka poslue primjeri: ..:.,01 imetak, a onda samo: pokustvo;'J.3j = dijete, a potom preteno.muko dijete; sin. Kako povodom ove pojave istie BelkinIop. cit., str. 133), suenje znaenja posebno je tipino za stvaranje termina iz ve postojee leksike. To je ustvari svjesno djelovanje na jezik, odn. njegovu leksiku, a nije spontan prirodni jezicki proces. On tu navodi primjere iz muslimanske leksike: = odlazak (bilo kuda), a onda: had, hodoae (u Mekku i dr.): ~ = onaj koji predaje,uruuje (nekome neto), a potom: musliman, i sl.tome.

E-

Nevezana za obim znaenja postoje i tzv. prenesena ili Iig ureti v ne znaenja na osnovu jezikostilskih figura usljed ije upotrebe dolazi do privremenih ili nekad i trajnijih promjena znaenja nekih rijei u jeziku uopce, a ne samo u onom s posebnim stilistikirn pretenzijama. Takve su vanije figure: metafora, metonimija, sinegdoha, eufemizam, ironija, hiperbola i neke druge. One su opirno obraene u stilistici, pa se

(>j~)

19) To je djelo: L'arabe moderne, Paris, 1960. Vidjeti naroito odlomke: 2. Le symbolisme (str. 167-170);:te3. calque (str. 170-177),njegovog VI poglavlja: Semantique (str. 159- 223).

672

neemo poblize zadravati na njima, nego emo, radi podsjeanja, dati za njih po koji primjer. Metafora (0).:"::':'0 je prijenos znaenja s jednog predmeta (pojave, itd.) na drugi, na osnovu njihove odreene meusobne slinosti (ona je tzv. skraeno poreenje). Tako, npr., ;;- = oko, ali i izvor (vode);j5) obilan (izvor) ili, pak, brbljivac; L = velikaigla, odn. obelisk; J~ =mlaak, polumjesec, a takoer i (okrugla) za grada, polumjeseasta bijela pjega pri korijenu nokata.j tome slino. Metonimija (J,:..~j~) se zasniva na zdruivanju (asocijaciji) dvaju znaenja na osnovu neke veze (prostorne, vremenske, uzrone, materijala i proizvoda, posude i sadraja, ali samo ne na osnovu meusobne slinosti). Evo nekih primjera za metonimiju kod Belkina (op. cit., 133-4): ~ desna ruka> zakletva; o~ = kahva > kafana; podbradak > brada; 0~~ = dim > duhan; . C = nebo> kiai dr.

J~=

Ovdje bi spadala i upotreba" vlastitih imena u svojstvu opcih (zajednikih) imenica, a esto je onda izvoenje pridjeva, u vezi-s tim novim znaenjem, npr. Ibn-Agrum (ime jednog gramatiar~) > ~ j:;"t = gramatiki > ~ j;"t = gramatika; Hatim (uveni.dareljivi
-. cl
$

Arap) ; '~~=
" .-

dareljiv: Banu-rLldra (ime ar. plemena) > c.$.J:.u- = uzrijska, platonska (ljubav); r~T> r~T;~ = ovjek >~~T ovjeiji; ~\~ (Hava, Eva) > . \~ (: .. :!) = ena i dr. , Siaegdolie je uzimanje: dijela mjesto cjeline (npr., ~. = prag mj. )~ = kuca): jednine mj. mnoiiie }~ = neprijatelj mj. pl. . \~n; odredenog brojs m j. neodredenog o':': :JJ\ = hiljadu puta mj. mnogo puta; ma ieriie mj. izradevine od nje ~~ = zeljezo '> okovi; u"'(.,~= olovo> metak i sl. Eufemizam (0).~., .Ji'~) bi bilo izbjegavanje izvjesnih rijei neprijatnog " znaenja, te upotreba mjesto njih rijei koje taj pojam izraavaju na zaobilazan, indirektan nain, ublaavajuci, u izvjesnom smislu, dojam toga neugodnog pojma, npr., kada mj.~rijeti =0L. kaemo: preseliti se u kuu vjenosti = .01)~ i sl. tome.
,

Jk ~\

Ironija (r-<..t;) 'je upotreba pozitivnih znaenja rijei u njima suprotnom, negativnom smislu, u svrhu ismijavanja nekoga ili neega, npr., kada se nekome kae da je: Ji~ = pametan, mislei zapravo da je glup = ~ ili ako neto nazovemo .~ = lijepim, elei, ustvari, rei da je ~ = runo, i sl. Hiperbola (~~)
, J

je pretjerivanje pri oznaav~ju

neke osobine u

'

43 - GRAMATIKA

ARAPSKOG JEZIKA

673

pozitivnom ili negativnom smislu, ili uopce u izraavanju misli i osjecanja. Takav je sluaj, npr., kada, se za nekog nepoznatog uenjaka kae u pohvali da je: .:.~ = veleHen,..r-~ = erudit, (r}:JI) ~ sL, ili, npr., kada, u srdbi nekome reknemo: ~~ Necu ti to oprostiti za vijeke vjekova (mj., npr., slino tome). U vezi s politikim, socijalnim, religijskim, opekulturnim okolnostima, te etikim, estetskim iliemotivnim stavom prema sadraju pojedinih rijei, one mogu dobiti novu, bilo vie pozitivnu bilo negativnu vrijednost prema onoj prethodnoj (eventualno i neutralnoj vrijednosti), tj. one mogu doivjeti odreeno poboljanje (amelioraciju ~) ili, pak, pogorsanje (deprecijacija - eo; ~)svog prvobitnog znaenjskog sadraja.

~'8~(. = d~k samiv

~ori~r ~~

= more

(znanja) i

dJ ~r

~
ili

Tako, npr., od prvobitno neutralnog znaenja: gledalac, promatra = ~G proizala su razna srodna znaenja: nadzornik: inspektor, pa upravnik, direktor; ef; rektor; ministar, pored jo nekih njima slinih. Nekada od neutralnog moe se izvesti manje-vie pozitivno znaenje, a pored njega drugo, negativno, kao od: ~L... = koji pita> molilac, nasuprot> prosjak; slino: JI} = rjeit, ali i: brbljiv i sl. Od .:>}:::' = koji luta, bjei i sl., proizasla su negativno obojena znaenja: skitnica; bjegunac: prognanik, te mnogi takvi sluajevi. Da bi se u jeziku izrazio manji ili vei stepen jaine osjeanja (i voljne aktivnosti) postoje raznolika sredstva (fonetska, morfoloka, sintaksika) intenzifikacije 20 znaenjarijei. Od njih ovdje treba spomenuti leksika sredstva intenzifikacije znaenja, tj. pojedine rijei ili sintagme koje, ve po svojoj upotrebi ili u odreenom kontekstu, pokazuju neki manje-vie povean stepen intenziteta osjecanja, voljnog akta koje doticna rijec, pored ostalog (intelektualnog sadraja), moe izraavati. Tako razliite stepene intenziteta mogu imati grupe sinonima, pa, npr., za pojam "ljubavi", u arapskom jeziku Al-Ta'alibi, u jednom svome djelu 21 navodi niz rijei porednih po sve jaem intenzitetu osjeanja vezanih uz pojam tih rijei, a to su: iS';,' ;;j~, ~ , ~, ~ , ~) ,.~':1 , ~ , iS';:. ,~,

si ,~~

'i~' Naravno, to ne treba strogo shvatiti, jer e neko drugi te iste rijei, u pogledu intenziteta, neto drukije poredati i upotrebljavati, ali je za nas
20) O tim raznim sredstvima pisali smo u radu: O intensifikaciji u arapskom, POF, VI-VII, 1956- 57. Sarajevo 1958.str. 5 - 38. 21) ~;JI );'1) WJI':" ~8", Kaira 1318/1900, str. lIl.
;

""

674

vano da se one u vezi s tim, ipak, u odreenoj mjeri razlikuju kod onih koji poznaju jezik i osjecaju nijanse u.znaenjima njegovih rijei, pa i one u odnosu na emotivnost, koju mnoge rijei mogu posjedovati u odreenim, konkretnim slucajevima u njihovoj zivoj upotrebi. Stupajui u unutarjezike, vanjezike, pa i meujezike odnose, rijei dozivljavaju esto, manje-vie, znaajne promjene li svojim glasovima, oblicima, nainu zdruivanja, emotivnosti, pa svakako i u svojoj semantikoj strukturi. Znaenja iste rijei (ako ih ima, to je pretean sluaj u arapskom jeziku), ili znaenja vie rijei (pa i onih stranog porijekla), stupaju u razne blie ili dalje meuodnose, usljed ega se javljaju odreene jezike pojave, o kojima emo' sada odvojeno govoriti zbog njihovog posebnog znaaja za jezik u cjelini. Tih sluajeva ima vie, a mi emo najprije razmatrati sluaj podudarnosti znaenja (dviju ili vie rijei) meusobno, a ta se semantika pojava naziva sinonimija

Po staroj definiciji sinonimija je meusobna jednakost znaenja dviju ili vie rijei. Meutim, kako istie Ullmann (op. cit., str. 180), s obzirom na i evokativnu nepreciznost znaenja rijei, te njihovu afektivnu

:r~~

. .. vrijednost, pravi sinonimi su rijetki. To bi bile samo one rijei koje mogu zamijeniti druge u bilo kojem kontekstu, a da one pri tome nimalo ne promijene svoje objektivno znaenje niti efektivnu nijansu dotinog izriaja.
(cf}-: .. ::-~~\)

Govorei o sinonimiji, M. Rianovi, 22 izmeu ostalog, istie da su savremeni lingvisti, pokuavajui dokazati "apsolutnu" sinonimiju nailazili na protudokaze, jer bi se bar neto izmijenilo u znaenju nekog izraza, kada bi se u njemu zamijenio jedan "sinonim" (j~c,....:) nekim drugim. Dalje, on veli da je glavni razlog nepostojanja apsolutnih" sinonima vjerojatno to to gotovo svaka rije u svakom jeziku ima vie znaenja, pa ako i budu neka znaenja dviju (i vie) rijei meusobno podudarna, neka od njih to redovno nisu. Postoje, dakle, samo "djelimini", od kojih on spominje pet tipova (poredavi ih po njihovoj opadajuoj srodnosti). To bi bili slijedeci tipovi: 1) dvije rijei (sinonimne) koje pripadaju razliitim dijalektima istoga jezika: 2) dvije rijei istog znaenja, ali s razliitim stilskim funkcijama, i to samo na nivou
fi

22) Vidi, op. cit., u poglavlju: Rijei "dvojnici" ..sinonimija, str. 288 ~293.
43 GRAMATIKA

675

cjelokupnog jezika; 3) dva sinonima razlikuju se po svojoj konotaciji tako da jedan lan toga para ima jasnu konotativnu vrijednost koju nema njegov drugi lan, ili, pak, oba lana imaju svoje zasebne konotativne vrijednosti; 4) izbor sinonimnih rijei odreuje se kontekstom, njihovom kolokacijom sa drugim rijeima u reenici; 5) to su rijei ija su znaenja i u denotativnom smislu donekle meusobno razliita. Ima jeziara koji potpuno negiraju stvarno postojanje sinonima.Takvo misljenje zastupali su i neki stariji arapski uenjaci, kao, npr., AI-Ta 'alibi, Abu-: Ali Al-Farisi, al-Baydawi i dr. Prema Ibrahimu Anisu (op. cit., str. 166-7), od uvjeta da se dvije ili. vie rijei mogu smatrati sinonimima, pored 1) potpunog meusobnog slaganja njihovih znaenja, u obzir. se mora uzeti i slijedece: 2) jedinstvo jezike sredine u ~ kojoj se oni upotrebljavaju; 3) istodobnost njihove 'upotrebe, te 4) zahtjev da ti sinonimi ne budu rezultat glasovnog razvoja iz istog korijena. Razmotrit emo sada te uvjete na nekim primjerima arapskog knjievnog jezika. U tom jeziku za pojam "penica" postoji rije::; u Siriji se upotrebljava: 23 Ako bismo cjelokupno podrucje arapskog jezika ~; a u Iraku: ~. (u lingvistikom pogledu) smatrali jedinstvenim, onda bismo ovakve grupe rijei mogli uzeti za sinonime. Inae, ako obratimo panju na prostornu (dijektalnu) ogranienost upotrebe takvih rijei, i pored identinosti njihovih znaenja, ne bismo ih, po dr. Anisu, mogli ubrojati meu stvarne sinonime arap skog jezika. Analogan je sluaj s arhaizmima: kad bismo, naime, razvoj arapskog jezika smatrali jedinstvenim i nedjeljivim, onda bi njegove zastarjele rijei bile sinonimne s njihovim novijim zamjenama. Takve bi, prema tome, bile, npr.,rijei: ~./;' = arhaini naziv za "petak", te danas upotrebljavane rijei za to: ~\ Promatramo li, pak, jezik sinhrono, arhaizmi u odreenom razdoblju razvoja jezika izlaze iz ive upotrebe, a na njihovo mjesto stupaju njihove zamjene, ukoliko postoji potreba ouvanja njihovih ranijih znaenja. Prema tome. te zamjene prestaju posjedovati odgovarajue sinonime u istodobnoj upotrebi.

r:;'

Pojedini glagoli I (osnovne) vrste u arapskom jeziku imaju ponajvie po ',a '. II) uz odreeno znaenje (ili grupu znaenja). jedan infinitiv Meutim, postoje mnogi sluajevi da se uz jedan glagol, u upotrebi javljaju po dva i vie infinitiva. Tako, npr., glagol J~ ( <.J:.->-) = misliti ima ove

C\

23) Takve arapske dijalektalne rijeci pogledati, npr., kod Al-Suyutiya, Al-Qahira 1325 (1907); I, str. 11-136 i 152-159, te II, str. 175-178.

~\;r,~\ i~ ~~:;J(

676

infinitive: ~ , ~ ,~ ,~, J~ , J~ , tiP- ' tiG.:.i~. Iako svi oni (u odnosu na taj glagol) imaju isto znaenje, (misljenje) ipak se, prema ogranienju pojma sinonima od strane dr. Anisa, ne mogu smatrati pravim sinonimirnazbog njihovog zajednickog korijena (J.:> = h-y-l) . Promotrimo sada glagole:C) , ~) , ~) , j.) , -:J) i !lJ . Prvoyvidimo da imaju po dva prva istovjetna radikala (korijenska suglasnika), naime. j; = f - r. Drugo, svi ti glagoli oznaavaju neko razdvajanje, i tome slino. Kad bismo zanemarili razlike u nijansama njihovih znaenja, oni bi se. mogli smatrati sionimima, ali pri tome uzevi i to da su im trokonsonantski "korijeni" razliiti, pa prema tome i ti glagoli meusobno samostalni. Meutim, ovdje se postavlja pitanje (kao i u slinim slucajevima), ta kod njih zapravo treba smatrati stvarnim korijenom. Prema teoriji biliteralizrna (tj. prvobitnom postojanju dvokonsonantskih korijena), korijen je u ovakvim sluajevima samo Ono zajedniko dvokonsonantsko jezgro (po [umanovu = jaejka), a to je u naem primjeru: f_r.24 S obzirom na taj stvarni zajedniki dvokonsonantski korijen (biliteru) iz kojeg su, dodavanjem treeg radikala, izvedene trokonsonantske osnove (odn. korijeni-trilitere), te s obzirom i na nijanse u znaenjima, ni ti glagoli (kao i ostali slini nizovi), ne bi se, dakle, mogli smatrati pravim sinonimima, u skladu s definicijom dr. Anisa. Prema tome se i drugi razni varijantni oblici (ne samo glagolski), nastali na razna naine, a iz zajednikog im korijena, ne mogu smatrati pravim sinonimima, bez obzira na istovjetnost njihovih znaenja. I pored svih navedenih ogranienja koja se stavljaju pojmu sinonima, ipak je u arapskom knjizevnom jeziku s vremenom nastalo veliko bogatstvo (makar i djeliminih) sinonima. To je, pored ostalog, nastalo i kao posljedica leksikog bogatstva samih korijena, te velikih mogunosti izvoenja novih oblika uope, kao i lahkog mijenjanja i nijansiranja njihovih znaenja. Prije razmatranja nekih semantikih promjena vanih i za proces sinonimizacije, treba spomenuti jo jedan izvor sinonima, a to je primanje stranih rijei u arapski jezik.25 Kada bi one ule u njega r naisle bi ponekad na ve postojee sinonimne im arapske rijeiIli bi se sinonimija javila
24) O tome pogledati u knjizi: N. V. Yumanov, Grammatika literaturnogo arabskogo jezyka, Leningrad 1928. str. 22. 9 b-v. 25) Izmeu ostalih, razne tuice u arapskom navodi al-Suyuti, op. cit., I, str. 159 - 172; Girgi Zaydan, ~~I~\7"I;Tt'P:"~, Al-Qahira 1912. I, str. 37 - 40; perzijske posuenice vidjeti arapskom pogledati u djelu: Siegmund Fraenkel, Die aramaischen Fremdworter im npr., kod Al-Ta'alibiya, op. cit., str. 243-245;aramejske 1886,i dr. tuice u Arabischen, Leiden 1886, i dr.

677

meu njima nakon izvjesnog vremena po primanju tih tuica. Tako se, dakle, u arapskom jeziku pojavio izvjestan broj sinonima i pod utjecajem stranih rijei koje su ule u njegovu .leksiku. Meutim, to su u veini slucajeva bile pojedinane rijei raznih kategorija, (najvie imenice i pridjevi) a rijetko kad bi se na osnovu strane rijei stvorio u arapskom jeziku novi korijen, iz kojega bi se dalje mogli izvoditi neki novi oblici po arapskom uzoru, kao to je, npr., sluaj glagola: :..,.~ - pa njegovog infinitiva:"':;' itd., porijeklom iz perzijskog jezika (u znaenju arapskog ~ = poljubiti). Razni uzroci dovode do stvaranja sinonima, tj. do procesa sinonimizacije u arapskom jeziku. Od njih dr. Anis navodi slijedece (op. cit, str. 169-172):a) davanje prednosti odreenim rijeima u pojedinim arapskim plemenima, b) posuenice iz dijalekata u knjievni arapski jezik; c) upotreba pridjeva u funkciji imenica, tj. njihova supstantivacija: po prelasku u kategoriju imenica takvi bi pridjevi imali specifina znaenja u vezi s njihovim prvobitnim pridjevskim pojmom, ali bi tokom upotrebe izgubili tu svoju specifinost, zadravi opci, zajedniki imeniki pojam, pa tako postali sinonimi, npr.: ~W\ = jemenska (sablja), = ~\:/J\indijska (sablja), a onda su konano dobile znaenje: ~\ = sablja, tj. bez onog njihovog posebnog atributa; d) djelimino podudaranje znaenja odreenih rijei, usljed ega se one mogu nekada meusobno zamjenjivati, i to tako to e jedne od tih rijei suziti, a neke proiriti svoje osnovno znaenje, kao to je, npr., suzavanje znaenja rijei: .!.l~ = propast, u znaenje rijei: = smrt, i tome sl.; e) figurativna upotreba znaenja nekih rijei, tako da se kod njih s vremenom nekada posve ustali to novo, preneseno znaenje: ono je obino vezano za korijen s prvobitno konkretnim znaenjem, kao to se, npr., preko rijei: ~~ = materica razvilo apstraktno znaenje rijei: C-~ = milost, te postalosinonim rijei: jl~ i sl.

0;

U figurativnu upotrebu spada i spomenuto poimeniavanje pridjeva, a rezultat je figure elipse (-.j~), koja ovdje oznaava odbacivanje pripadajue imenice i njeno zamjenjivanje njenim atributom. Ova se pojava, zamjene funkcija raznih kategorija rijei meusobno naziva transmutacija,(~}rJ~\) kao to je navedenom sluaju supstantivacije pridjeva suprotna upotreba imenice (u ar. esto ma sdara) u znaenju pridjeva, tj. njena adjektivizacija, kao, npr., upotreba glagolske imenice: J~ = pravednost u znaenju glagolskog pridjeva: J~t::.= ~ = pravedani~ . . Ranije spomenute promjene znaenja rijei dovode u manjoj ili veoj

678

mjeri i do procesa sinonimizacije. Usljed tih promjena, naime, novonastala znaenja podudare se ponekad s nekim ve postojeim u jeziku, pa tako nastanu novi sinonimi. Meutim, u ivom, svakodnevnom govoru izgleda da se pravi sinonimi ne mogu ba dugo odrati u upotrebi jedni pored drugih. Jedni se od njih ili meusobno izdiferenciraju ili, pak, potpuno izau iz redovne upotrebe, tj. doe do procesa njihove desinonimizacije. 26 U beletristici je stanje u vezi s upotrebom sinonima znatno drukije, jer oni imaju posebnu funkciju, a naroito u oblastistilistike. Kako istie Belkin (op. cit., str. 163),sinonimija je leksiko sredstvo jezike izraajnosti, Po A. A. Reformatskom je "stilistikanezamisliva bez sinonima, varijanti i dubleta", Obilje sinonima smatra se svjedoanstvom bogatstva i gipkosti jezika. To obilje arapski filolozi smatrali su prednou arapskog nad drugim jezicima. 27 Belkin tu dalje istie da, ne .samo u poeziji nego i u savremenoj ar. prozi raznih anrova nailazimo od ranije preuzetu upotrebu ud vojenih sinonima, pa navodi nekoliko primjera iz novina: = razvoj proizvodnje; :.r-f 'lI/.~~ .Ij J)I~~ = eksploataCIJadrugih; ~j or>-L-..:>')l, = zaostale zemlje 1 dr. Na kraju on zakljuuje da se sinonimi koriste u umjetnikoj prozi, te u poeziji iz stilistikih razloga, da bi se osigurala bolja izraajnost teksta.
'ff, , JI ,9....

~~:,~ ~ (,~Ctr~F
.. .,i

o ~

", .,.... ...... ", \li ....

Inae, u stilistici se sinonimi upotrebljavaju dabi se izbjegla monotonija estog ponavljanja istih rijei, te iz drugih stilistiko-estetskih razloga, i uopce radi poboljanja i uljepavanja nekog izraaja, te iz nekih drugih posebnih razloga. U takvim sluajevima, zbog svega toga, sinonimi mogu ostati i u duoj upotrebi i stalno se obnavljati. Zato je njihovo prouavanje u okviru stilistike moda i najvanije, ali je ono svakako znaajno i za jezik uope. Naroito se ta vanost istie u vezi s razvojem savremenog arapskog knjievnog jezika, a osobito s obzirom na normiranje njegovog vokabulara.
26) U vezi s tom pojavom G. K. Zipf, u knjizi: The psycho-biology of language (Boston 1935. str. 290) istie da se sinonimi, iako se esto javljaju, rijetko mogu odra ti u upotrebi u nekoj odreenoj jezikoj zajednici. Oni se obino razlikuju po tome to je od dva sinonima jedan ireg, drugi ueg znaenja, jedan je apstraktan, drugi konkretan, jedan ima kolektivno,drugi individualno obi1jeje i dr., konano, posljedica takvog istodobnog postojanja dviju ili vie rijei istoga znaenja vjerojatno e biti uklanjanje ili gubljenje nekog ili nekih od tih sinonima. 27) Belkin, op. cit., str. 145, prema raznim arapskim autorima, navodi neke cifre koje ukazuju na to veliko bogatstvo sinonima u arapskom knjievom jeziku, pa tako, po njima, ima za pojam lava = .L,.1- 350 - 500 sinonima, devu = uG - 255, vodu = .L. - 170, dromedara 50, zmija

= s..;. -100; vino = ;:> - 100, bunar = ~= ~ - 20, kamen = ~ - 70 nesrea == ~\:, '-

88, med 400 itd.

=p

80, oblak

= yG.:.-

679

Sa sinonimijom ne treba zamjenjivati, pojavu poliotiimije, tj. davanja naziva svakom pojedinacnom predmetu ili pojavi, te njihovim raznim svojstvima, 'a da uz to ne postoje rijei za ope pojmove, to je karakteristino za primitivni razvoj jezika. Meutim, polionimija se javlja i u raznim fazama razvojakulturnih jezika. Prema F. Kainzu, 28 polionimija potjee iz slijedeih izvora: 1) iz sklonosti primitivnih naroda ka spec.ijaliziranju; 2) iz njihove slabo razvijene sposobnosti za epstrehirsnje, 3) iz njihovog konkretizme i 4) iz njihovog magikog odnosa prema jeziku. Ono to Cari Brockelmann govori o sinonimiji u arapskom jeziku, 29 izgleda da bi se prema iznesenom prije odnosilo napolionimiju. Izmeu ostalog, on tu, naime, istie da se bogati arapski vokabular razvio samo za potrebe misljenja, koje se kretalo u uskom krugu. Po njemu su Arapi u ranom periodu stvorili vrlo bogatu sinonimiku, za stvari svoga svakodnevnog ivota: za svoje domace ivotinje, terenske osobitosti pustinje i svoje. oruje, s beskrajno finim nijansiranjern, .interesantnim, svakako, samo za beduine. Na osnovu ovog mogao bi neko zakljuiti da je duhovni horizont starih Arapa bio jako skuen, a njihovrjenik ogranien preteno na podruje konkretnoga. Meutim, nee biti ba sasvim. tako ni za raniji period..a naroito, pak, u njihovom daljem i brem kulturnom 4sponu, pogotovu poslije pojave islama (u 7.stoljeu n. e.). Kasnije su bezbrojne apstraktne pojmove upravo od Arapa primili mnogi narodi, i to ne samo oni na niem kulturnom nivou od njih,nego su to uinili.i sami Perzijanci, koji su u to doba bili na znatnovisem nivou nego Arapi. Kako je to bilo mogue, objanjava nam Max Horten, 30 istiui kako je arapski jezik sam iz sebe razvio izvanrednu izraajnu sposobnost, tako da je gotovo bez ikakve potrebe, primanja stranih rijei mogao zadovoljiti zahtjeve visoke.duhovne kulture. To mu je posebno omoguila njegova sposobnost mijenjanja (proirenja) znaenja. Na konkretno-ulne slike mogli su se lahko vezati najapstraktniji pojmovi, a da se pri tom ne osjeti neko oteanje razurr:.ijevanja znaenja tih rijei.Ta "rastegljivost" (promjenljivost)znaenja, po Hortenu je u korijenu ~X6jstvena arapskom jeziku. Njegovaisposobnost da lahko vezuje apstraktno uz konkretno, tj. nadarenost Arapa za apstrakciju i opce, odn. njihov generiki nain miljenja.'! doli suda izraaja i li sinonimiji ili, zapravo, u semantici arapskog jezikauope.
28) U djelu mu: Psychologie der Sprache (Stuttgart 1960),Zweiter Band, str. 215-216. 29) U njegovoj: Geshichte derarabischen Litteratur, Leipzig 1901.str. 4. 30) U knjizi: Die Philosophie des Islam, anhang II: Orientierende Bemerkungen uber die drei Kultursprachen desheutigen Orientes, (Munchen 1924),str. 322. 31) Vidjeti o tome kod Hortena, op. cit. str. 320.

680

Kroz sinonimiju i druge semantike pojave, o kojima se govorilo ili e jo biti rijei, mogli bismo, u odreenoj mjeri, promatrati ne samo neke vidove jezickog razvoja, nego, donekle, i sam nainmisljenja i osjeanja kod Arapa, kao i neke druge pojave njihovog duhovnog i uope kulturnog Zivota. Zato sve te pojave, pored ostalih razloga, i zasluuju posebnu panju, ne samo u jezikom nego i u vanjezikom domenu ivota.

POLISEMIJA I HOMONIMIJA
(~\
-& .. ~,

1:.o~1 ~ ri JlLl'~O~ !OJ~\J

Jl

rr ..

~l.A.o.Jr ,

I"

'!-tJl-&

.:l..uLj)

'.".

Ovdje e biti rijei o dvije meusobno sline semantike pojave. Prema Ullmannu (op. cit, str. 199)termin "polisemija" ( = vieznanost) iz grckog jezika izveo je Michel Breal, oznaivi time pojavu koja je antipod sinonimiji, jer oznaava sluajeve kada pojedine rijei imaju dva ili vie meusobno, bar donekle, srodna znaenja. Nasuprot tome, kako istie Rianovi (op. cit, str. 294), razliita meusobno nepovezana znaenja jedne rijei obiljeavaju se u lingvistici terminom homonimija(iz grkog jezika = isto ime). Ustvari, ovdjese radi o vie rijei (tzv. homonima), koje imaju isti oblik, dok se kodpolisemije misli na pojedinu rije s vie srodnih znaenja. U klasinoj arapskoj gramatici za ove obje pojave upotrebljavao se zajedniki naziv: ~ \;,',;1 rr!J> '. '. 11 (= zajedniko po izgovoru), dok savremeni arapski" 'filolog Ibrahim Anis taj izraz upotrebljava samo za pojavu homonimije, koja se zove i: J5'WI . Obje ove pojave osnovne su jezike osobine, uvjetovane samom strukturom jezika. Naici emo ih, dakle, zastupljene manje-vie u svim jezicima. Javljaju se u velikoj mjeri i u arapskom jeziku, premda su ih neki stari gramatiari negirali kao Ibn-Durustawaih, Abu-'Ali Al-Farisi i dr., ali ih je veina drugih priznavala, pa i oni najznaajniji (kao to su: Al-Halil, Sibawaih, Al-Asma'i, Abu-Ubaida, i dr.). O brojnosti ovakvih rijei (vecinom homonima) G. Zaidan (op. cit, I, str. 47, taka S}:navodi neke podatke o broju znaenja takvih.rijeci, pa veli da vie od 200 rijeima po 4 ili S znaenja. Ima ih s jo mnogo vie znaenja, pa tako onjstie rijei: ~ , :; ,~ sa po 2S znaenja; J~ ih ima 27, ~ 3S, j~ ak 60 raznih znaenja itd. Belkin (op. cit, str. 138-9) kao primjer polisemije, kod kojeg je izraena metaforizacija osnovnog znaenja, navodi rije: J~ (polumjesec), koja ima i slijedea znaenja: 2)bijeli polukrug li osnovi nokata: 3) sveza na sandali; 4) lijep djeak; S) pregib sedla; 6) ostatak vode u atrnji; 7) polumjeseasti 681

ureaj za sputavanje divljai: 8) izmravjela deva; 9) zmija koja je odbacila kou1jicu; 10) odlomljeni kraj rvnja i dr. Od homonimije treba razlikovati tzv.homoformiju(vidi: Belkin, op. cit., str. 141-2) koja predstavlja podudarnost pojedinih oblika rijei, koje spadaju u razne kategorije, a naroito, podudarnost rijei u svojim tzv. osnovnim, leksikim oblicima (tj. onim: u kojima se obino ~ unose u rjenike), npr.: glagol: ~7 = nazivati i elativ: ~7 pribliiti i: = najblii i dr. = najvii ili:

J~7

J~7 =

Naravno da je homonimija prividna u sluaju upotrebe homografa (~!lj'" '.1\), tj. rijei istog naina pisanja (u arapskom jeziku onda kada nema vokalizacije, to je obian sluaj), a razlicitog izgovora, npr., grafem: ~ moe se itati (uzevi u arapskom mogue kombinacije), kao: kataba = napisao je, kutiba = napisan je, katbun, = pisanje, kutubun,= knjige, itd. to se, pak, tie homonima (j.5'L::.) u ar. jeziku, po Belkinu (op. cit., str. 141) moemo razlikovati, s formalno - gramatikog stanovita potpune i nepotpune homonime. Potpuni liotnonimi su one rijeci koje se meusobno podudaraju po svim svojim gramatikim oblicima, a nepotpuni su oni koji se podudaraju u jednom dijelu svojih oblika. U oba sluaja ti homonimi, treba da pripadaju istoj vrsti rijei. Za potpune liomonime bili bi primjeri: ~ = cijeenje - razdoblje - popodne; ~~ = irina - ponuda; ~ = kretanje - remen; 0)~ = citirati - natapati; ~ = nastupiti - razdrijeiti; ~ = naotriti - ozakoniti i dr. Za nepotpune bomonime neka po slue primjeri: ~ (ima 1. lice sg.~) = biti gluh, a ~ (~) = zaepiti; JLi (~) = rei, a JIj (~). ~ lei o po dnevnoj egi; ~\l (~:,Jl) = biti skup, a J1 (~) = kipjeti i sl. Sa sinhronog gledista, po Belkinu (op. cit., str. 142-3) hominimi se dijele na tri skupine: 2) leksike: b) derivacione i c) gramatikehomonime. a) Leksicke homonime on dijeli na stare, neprave homonime, od kojih su brojni-glagbli, koji se meusobno razlikuju po svojim infinitivima, npr.:

~/~J;' = biti gorak i~/~)~ = proi pored;~/~ priati; ~/0~ = biti tih, miran i ~/~

~>I ~~~ = izuavati i ~>I ~~~ ,~C~ = mlatiti (ito) i dr.

= strii i~/~ = , ~ = ivjeti, stanovati;

Druga grupa leksikih homonima nastala je usljed primanja tuica i njihove asimilacije s domacim starim rijeima po svome izgovoru, pa su tako nastali parovi homonima, kao to su: :;.. = ljubav - krag (iz perzijskog):

682

JL;,..;- =
'\li: ,.,

izbor - krastavci (perz.): ;Sr = trn - mo (iz perz.): ~W = stup krtenje (iz aramejskog): ~ = skraivanje - dvorac (iz latinskog); = morski pas - gro, pjaster (iz njemakog) i dr.
'\li: ,., '\li: ,.,

c ,.,

J.)

Neki parovi homonima su u arapski uli iz dva strana jezika, npr.: '0;) = kupac (aramejskog) i glup, slab (iz perzijskog); = zakon (iz grckog) i citra (iz perz): ~.;.. = karta, mapa (iz grkog) i vrea (iz perz.): ~LY =

0;~

luka (iz grkog) i emajl (iz perz.) i dr. b) Derivacioni homonimi To su oni homonimi nastali kao rezultat podudarnosti po izgovoru .. .rijei izvedenih, pak, iz rijei raznoga znaenja, npr.: ~~ ( <;::, = ljudi) = ljudski i ~;:..;( < o~ = koza) = koni; JI) ( < )j = posjetiti);, posjetilaci JI) ( < )j = rikati) ;, onaj koji rie: ~r:.~k ( < 15'.2"r = darivati) = dar i i.u,k ( < t~t = umirivati) = umirivanje; ~)l.k J.:.t = diktirati) = diktat i ~)l.k ~>l.t= puniti) = punjenje i dr. jednoga korijena, npr.: ~ ( < ~)G = molitva) = moliti se; i ~. ( < ~ = grijati) = zagrijati; ~ ~( < ~ = bogat) = obogatiti se i ;: ~~ ~ : . ~1 = pjesma) = pjevati; ~Gi \, ..:. i = dio) == meusobno razdijeliti i ':":'Gi \.' ; \ \ = zakletva) = jedan drugom se zaklinjati, i dr. Neki od ovih homo nima su rezultat podudarnosti po obliku izvedenica razne vrste, a obrazovanih od iste osnove, npr. ~ ( < ~\ = zauzeti) = onaj koji zauzima i zauzet; ~~. ~G.:>.\ = izabrati) = onaj koji izabire i izabran, i sl. (kod i glagola 'VIIIvrste). Neki se od ovakvih homonimnih glagola izvode iz raznih osnova

~c;. ~:;'j

Derivacioni homonimi, najzad, rezultat su nekada podudarnosti homonimnih izvedenica, npr.; JL1.,:'. ( <).1 = letjeti) = letenje i uzletite, aerodrom; yc;. = nesrea i unesreen, ranjen, bolestan; Ji.:: '. = uhapen i zarobljeniki logor, i dr.

683

c) Gramatiki homonini
Ovakvi gramatikih stajanje i ulazak i y~ homonimi su rezultat formalne podudarnosti odreenih kategorija rijei iz istoga korijena, npr.:

= osnovna

J)~(< ....D\j = koji stoji) = oni koji stoje; i J;-~(Pl. < j-~ = prihod) = prihodi; y~ (pl, < ~L5'
kola: ~

J)~(<:...Jj stajati) = J;"~ (< j.j-~= ui) =

= pisari, pisci

kormilo;

t.~ (pl, <

01.5:.:(pl. < e;-SL. = stanovnik = sta~ovnici i 0~ = = jedro = jedra i t.~ (pI. ~ = tvrava = tvrave;
i

rL.Jt ~

= dio) = 'dijelovi

rL.Jt

(pl.c

= zakletva

= zakletve, i

mnogi drugi slini primjeri. Sada emo jo neto istaci u vezi s pojavamapolisemije i homonimije u jeziku uopce, a posebno u arapskom. Najprije emo, pak, govoriti openito o izvorima polisemije. Po Ullmannu (op. cit., str. 200 i dalje) ima ih etiri: 1) nijansiranje znaenja (glissementde sens): 2) figurativno izrazavanje: 3) narodna etimologija i 4) strani utjecaj i. U vezi s tim prvim izvorom polisemije treba naglasiti da rije i upotrebom u raznim situacijama dobijaju sve nove i nove nijanse svog prvobitnog znaenja. Te, pak, nijanse, razvijajuci se dalje, ponekad i u sasvim divergentnom smislu, mogu, tako rei, neosjetno dovesti i do sasvim novih vrijednosti, odn. sadrine njihovog osnovnog znaenja; tj. do stvaranja polisemnih rijei (pa ak i homonima, jer je nekad teko, ili nemoguce, utvrditi tano porijeklo pojedinih novih znaenja neke takve mnogoznane rijei). Ta semantika divergencija ostvaruje se ponajvise putem specijaliziranja (restrikcije) znaenja, te pomou figure elipse (uporediti, Ullmann, op. cit., str. 201). O restrikciji znaenju i srodnim pojavama, te elipsi i drugim oblicima figurativnog izraavanja bilo je rijei ranije, pa se necemo ponovo vracati na njih. Samo emo istaci da sve te pojave,dovodeido promjena znaenja rije i, koliko su vane za sinonimizaciju, toliko su takoer od velikog znaaja i za stvaranje polisemnih rijei i homonima. Naravno, treba ih promatrati iz suprotnog aspekta, s obzirom na meusobnu suprotnost tih pojava. Ipak, premda se one, u odreenom smislu meusobno iskljucuju, u drugom se, pak, pogledu uzajamno dopunjuju. Semanticki razvoj (kako se vidjelo kod homonima) znaenja stranih rijei moe se svjesno prenositi u drugi jezik. To je u arapskom posebno sluaj u vezi sa stvaranjem termina iz raznih oblasti nauke, tehnike, filozofije i drugih oblasti uope, To je spomenuti postupak calque lingustique", leksike, i inae u jeziku, s obzirom na sve ee i blie
II

684

meunarodne dodire. i, veze, sve su mnogobrojniji i dublji. i u domenu razvoja savremenog' arapskog knjizevnog jezika uopce, a ti utjecaji naroito su.ipak, znatni i znaajni s obzirom na neophodnost normiranja njegovog vokabulara, imajuci u vidu i sve vecu vanostarapskog jezika i na meunarodnom planu. 32 Poseban sluajvieznanosti (ili zapravo dvoznanosti) predstavlja dosta velik broj duala u arapskom knjievnom jeziku. Ti duali se ne upotrebljavaju u svojim prvobitnim znacenjima, nego obiljeavajupodva predmeta (pojave i dr.) semantiki po neemu meusobno vezana, a ponekad i oprena; kao to je ti primjerima: u\ '.a;: ~V\C<: ~Y\:::bijel) = mlijeko i voda ili hljeb i voda: ili so i hljeb,u~\ ( < ~\ = kamen) = zlato i srebro; ul~;V\ ~)~ = hladan) = jutro i veer; 0~\( <~\ = razdoblje) = jutro i veer ili dan i noc ili jutarnja i popodnevne molitva (sabah i ikindija) i dr. 33

Ja:

Osim dvojnosti njihovih znaenja, u ovim primjerimamoemo zapaziti neke promjene njihove gramatike vrijednosti. Openito, te promjene mogu odnositi na njihovu: kategoriju! funkciju, rod i broj. Kako naglaava Morice Sch6ne.34 takve promjene gramatike vrijednosti rijeidaju privremeno, ili za stalno, i posebnu semanticku vrijednost tim rijeima. U nekim od navedenih primjera duala vidimo promjenu kategorijarijei, naime, upotrebu pridjeva (kod u~Y\), odn. participa (kod J\~;Y\) u svojstvu imenice. To je spomenuta pojava transmutacije.
1

Dosada smo govorili o uzrocima i nainima nastanka homonimnih i polisemnih rijei, a sada emo netorei i o upotrebi njihovih znaenja, te o zamjenjivanju i nestajanju tih znaenja. Postavlja se, izmeu ostalog, i pitanje o tome.jta se dogodi, kad neka rije, pored prvobitnog, dobije jo jedno ili vienovih znaenja. Takav je, pak, sluaj u stvarnosti vrlo est, pa je zaudo, kako istie Ullmann (op. cit., str. 207), da polisemija (kao i homonimija) tako malo remeti normalno funkcioniranje jezika, tj. da zbog nje ne dolazi do ee zbrke, nesporazuma i nejasnosti, usljed tog nagomilavanja raznih znaenja (srodnih ili ne) uz pojedine rijei, Po njemu je kontekst glavni inilac koji otklanja sve te smetnje pri meusobnom
32) Razne primjere u vezi sa stvaranjem te terminologije daje J. Bielawski u svome radu: Deux periodesdaris la formation de la terrrtinologie scientifique arabe, izaao u: Rocznik Orientalistyczny, Warszawa, 1956. str. 263 - 320. 33) Mnogo primjera za takve duale moe se nai kod Al-Suyutiya, op. cit., II, str. 114-121 i 121-125 (tj. u dva njima posveena poglavlja). 34) U svome radu: Vie et mort des mots, Paris 1951. str. 116.

685

sporazurnijevanju. Kako on tu (prema Brealu) navodi, nije neophodan nikakav poseban napor da se suzbiju ta razna znaenja neke rijei.jer ona u odreenojgovornoj situaciji i ne prelaze prag nae svijesti, izuzev, naravno, ono znaenje koje odgovara toj datoj situaciji. Mi, dakle, polisemne i homonimne rijei upotrebljavamo 'prema potrebi, as u ovom as u onom znaenju, a da najee nismo ni svjesni njihove mnogoznanosti u tom trenutku. Ipak,kvalitativni i kvantitativni odnos izmeu znaenja pojedine vieznane rijei nije bez vanosti u vezi s odrzavanjem, zamjenjivanjem, mijenjanjem ili.gubljenjem bar nekih od njenih znaenja. On je znaajan i u pogledu sudbine samih rijei, njihovih nosilaca, u dodiru s ostalim rijeima uopce, te s njihovim znae njima pogotovu. Znaenja neke vieznane rijei bit e vjerojatno time postojanija, pa i stalno vezana uz nju, ukoliko su prirodnije vezana za njeno osnovno znaenje (uz pretpostavku njegove postojanosti, kao kod polisemnih rijei). dok e se sasvim disparatna znaenja (homonimne rijei) tee moci odrati uz nju, za odreeni dui vremenski period. Javljanje sinonima moe utjecati na to da se smanji broj znaenja neke vieznane rijei. Naime, sinonimi mogu nekad privremeno, a nekad i za stalno, preuzeti pojedina znaenja neke vieznane rijei, a naroito ona labavije semantiki vezana, ili uopce nevezana, za njeno osnovno znaenje, to je posljednje sluaj kod homonima. I sam broj znaenja vieznane vrijei od utjecaja je na njihovo odravanje ili gubljenje. Postojanje veeg broja tih znaenja, a naroito onih s vecom meusobnom semantikomrazlikom lake e dovoditi do zamjene, odn. gubljenja nekih znaenja vieznane rijei usljed potrebe za jasnijim izraavanjem, a radi boljeg meusobnog sporazumijevanja lanova neke jezike zajednice. Neka njena znaenja mogu preuzeti sinonimi, dok se druga neka mogu izgubiti iz upotrebe, usljed nestanka samog predmeta ili pojave oznaenil~tim znaenjima takve rijei. Sinonimija, dakle, djeluje u pravcu smanjivanja broja znaenja vieznanih rijei, a nekad i samih' tih rijei, tj. ona djeluje u pravcu uklanjanja vieznanosti (polisemije i homonimije), dok, nasuprot tome, vieznanost moe dovesti i do pojave novih sinonima, tj. ona u odreenoj mjeri, to pored ostalih faktora, pomae proces sinonimizacije. 35 Ukoliko putem .vieznanosti rijei dolazi do vezivanja sasvim novih
35) Dosta primjera za polisemiju i homonimiju daje Al-Suyuti, op. cit., I, str. 217-228, a o samim tim pojavama vidjeti takoer: Ibrahim Anis, ~;J\ ~~\~, al-Qahira 1952. str. 180-192,i dr.

686

znaenja za stare rijei, ona je tada pozitivna po tome to se tako izbjegava stvaranje balasta novih rijei i raznih njihovih oblika, a ograniena leksika, u odreenom smislu, olakava uenje jezika. Treba, naime, istai da je leksiko obilje posebnih rijei za sve nove pojmove, jedna od najvecih tekoa pri savladavanju nekih jezika. Meutim, kod polisemnih rijei povezivanje prvobitnog, ili uopce nekog ranijeg znaenja <tj.bilo kojeg iz koga se kasnije razvilo novo znaenje) s novim znaenjem obino ne zadaje tekoe za njihovo pamcenje, zbog same meusobne povezanosti starih i novih znaenja u naoj svijesti, s obzirom .ina bliskost predmeta ili pojava meusobno, koje su oznaene tim znaenjima. Zato nam i mogu razna znaenjan~ke rijei izgledati samo kao nijanse jednog zajednickog osnovnog znaenja. Stoga, pak, i ne osjeamo neku neophodnu potrebu da za svako pojedine novo znaenje iznalazimo i posebnu rije, a pogotovu zato togovorna situacija, odn. kontekst omoguuje da se lahko shvati i specificira svako takvo znaenje. Iz tih razloga nee predstavljati neku posebnu potekocu da. se meusobno razlikuju i pravilno upotrebljavaju pojedina znaenjapolisemnih rijei, pa makar se ona. u odreenoj mjeri meusobno i razlikovala po svome sadraju i makar ona bila i prilino mnogobrojna.
,

'

.'"

Pored svega toga, vezivanje mnotva znaenja uz pojedinu rije, pogotovu ako su ona slabo ili, pak, nisu nikako semantiki meusobno povezana, kao kod homonima, moe dovesti do nejasnosti i nesporazuma, te oteavati uenje jezika, a naroito strancima. Naime, semantiki razvoj svakog jezika ide svojim vlastitim putem. Istina, on se u mnogo emu slae s razvojem drugog jezika u tom pogledu, u osnovnim linijama, ali esto kreui se i u drugim pravcima, naroito u vezi s mnogim osobito stima upotrebe znaenja pojedinih rijei. Osim toga, kako je istaknuto, usljed vieznanosti dolazi esto i do sinonimije, koja, pak, sa svoje strane ima dobrih, ali, istina, i loih osobina. Tako, pored ostalog, sinonimija doprinosi preciznijem i, naroito u afektivnom pogledu; bogatijem nainu izraavanja, to se sve koristi u umjetnikoj prozi i poeziji, a u odreenoj mjeri i u svakidanjem govoru. Meutim, u tom posljednjem sluaju, neka naroita preciznost i raznolikost u izraavanju, te neko prefinjeno afektivno nijansiranje znaenja rijei obino nisu tako neophodni, s obzirom i na upotrebu raznih drugih jezikih sredstava za takvo izraavanje, pa mnotvo sinonima moe u tom sluaju predstavljati samo, manje-vie, suvian teret. Zato tada esto dolazi do njihovog nestajanja iz svakodnevne upotrebe ili, pak, do mijenjanja njihovih znaenja, koja su ih meusobno povezivala, tj.

687

nastaju nova znaenja uz ona stara, pa, dakle, dolazi do vieznanosti takvih rijei.Prema tome, postoji stalno djelovanje izmeu tih pojava uzajamno, kao to je to, uostalom, slucaj i sasvim ostalim semantikim i uope jezikim pojavama meusobno. Obuhvatanje i dublje prouavanje sinonimije, polisemije i homonimije (kao i svih ostalihsemantikihpojava) nema samo nauno-teorijsku vrijednost za poznavanje semantike arapskog jezika, nego ima i svoju isto praktinu svrhu za razne Iirigvistikediscipline, a naroito za leksikologiju i leksikografiju, te u vezi s njom, za problem normiranja vokabulara savremenog arap skog knjievnog jezika. Izmeu ostalog, u vezi s tim, sinonime bi na jedno; .strani, kao i' vieznane 'rijei' (polisemne i homonimne) na drugoj, trebalo.iuz pomoc statistickog i drugih adekvatnih metoda, odabrati i temeljito prouciti, pa na osnovu njihove frekvencije i drugih opravdanih kriterija,vanih za njihovu korisnu, ivu upotrebu, svesti napravu mjeru. Tako bi se uveliko popravilo prilino jo nesreeno stanje u savremenoj arapskoj leksikografiji-" Time bi se ujedno, bar donekle, olakalo ostvarenje jedinstva savremenog arapskog knjievnog jezika, te njegovo uenje, ime bi se u izvjesnoj mjeri moglo ozbiljnije poeti s njegovom ivom upotrebom i u irim narodnim slojevima, ha cijelom njegovom ogromnom podruju, od Iraka do Mauritanije, te od Sirije do Sudana, naravno, uzevi u obzir i primjenu svih drugih relevantnih faktora najpodesnijih za ostvarenje toga cilja u to skorijoj buducnosti.

ANTONIMIJA

~ ;. .... ~
oo

vkli::J\

'"

Govorei o ovoj semantikoj pojavi u svome djelu: Ober Wechselbeziehungen deragyptischen, indoeuropaischen und semitischen Etymologie,37Cari Abel daje za antonimiju (Gegensinn) primjere iz staroegipatskog, te raznih indoevropskih i semitskih jezika, pa istie da je ona, ne samo zastupljena u raznim jezicima svijeta nego je, tavie, "temeljni zakon misljenja i jezika ovjeanstva", Pod pojmom antonimije obino se shvata-rneusobna potpuna suprotnost znaenja rijei, meutim, kako naglasava Rianovi (op. cit., str. 297), 38 to nikako nije tako, buduci da
36) O tome stanju opirnije govori Hans Wehr u svome rjeniku: Arabisches W6rterbuch fur die Schriftsprache der Gegenwart, Leipzig 1956. i to u predgovoru, str. III - IV. U vezi s tom problematikom, kao i S drugim pitanjima modernog arapskog jezika, treba pogledati li' spomenutom djelu V. Monteila, L'arabe moderne.' 37) Vidjeti: Erster Theil, Leipzig, 1889. I poglavlje, str. 1-23. 38) Vidjeti kod njega o pojmu i podjeli antonimije poglavlje: Rijeipolovi - antonimija, str. 297-300.

688

"su antonimi, poslije sinonima, semantiki najsrodnije rijei cu jeziku, jer podrazumijevaju slinost u svemu, osim u jednoj jedinoj znaenjskoj dimenziji". Oni se, dakle, meusobno, ne slau samo u dijelu svoga, inae zajednikog pojma. Tako, npr., pridjevi: ~~ = dugaak, visok i ~ = kratak, nizak, meusobno se razlikuju u oznaavanju duine, odn. visine, jer u pogledu njihovog stepena stoje suprotnim stranama (polovima). Svojstvo koje oni obiljeavaju mogu imati u raznim stepenima, pa se ovakvi antonimi nazivaju" stepenovani", kao to su jo: ~~\ = crn i ~\ = bijel; ~ = velik, star i ~ = malehan, mlad: ..,jS = mnogobrojan i ~ ::;: malobrojan itd.' , ,

na

Kada, pak, neki antonim u potpunosti obiljeava neku osobinu, a drugi je iskljucuje, jer nema mogunosti gradacije toga svojstva, onda se takvi antonimi nazivaju nestepenovani (iii komplementarni) kao to su, npr.: ;.. 't" , == ZIV I ...::....:-= mrtav; ~i = slijep I ~ = obdaren vidom: [)? = oenjen i y j~ = neoenjen, Iedian i dr. '
v o -:: ...; _
"!J ~ ,..

J1

o"

Meutim, upotrijebljeni figurativno, neki se od ovakvih pridjeva ipak ~~ )S\ ~\ = Ahmed je ivlji mogu stepenovati, pa se, npr., ~1 ::,... (;>ivahniji)od svoje sestre. Dakle, nestepenovani antonimi se izuzetno mogu komparirati, dok je komparacija onih stepenovanih normalna pOjava. Dalja razlika izmeu te dvije vrste 'antonima je u tome to kod stepenovanih moemo pojaati ili oslabiti stepen njima oznaenog svojstva pomou odreenih izraza (priloga) kao, npr.: \~= vrlo, veoma; = mnogo; L.."..;~ =-naroito; ~ = rnalo.i dr., dok to kod nestepenovanih antonima nije mogue. /

Kako istie Rianovi (op. cit., str. 299), ove grupe antonima razlikuju se i po tome to "negacija jednog lana parariestepenovanih antonima podrazumijeva afirmaciju drugog lana toga para". Naime, kada sekae da neko nije mrtav, podrazumijeva se da je iv, i obratno. Kod stepenovanih antonima, pak, afirmacija jednog lana njihovog para, podrazumijeva negaciju drugog lana toga para, ali ne i obratno. Tako, ako je neto dugako, ono svakako <nijekratko, meutim, kada je neto kratko, onda to automatski ne mora biti dllgako. Kada se pita za stepen svojstva obiljeenog nekim pridjevom, obino se sluimo pozitivnim.lanom stepenovanih antonima,aodnjega se izvode i odgovarajue imenice, koje se takoer vie upotrebljavaju nego one antonimnog im znaenja, ali to nije neko pravilo, a upotreba takvih antonima (i pridjeva i imenica) svakako se moe razlikovati u raznim

44 - GRAMATIKA

ARAPSKOG JEZIKA

689

jezicima. Tako emo i u arapskom jeziku pitati: ~~ \:.G, ti;) rS = Koja je visina ove planine? (a ne: Koja je "niskost" ...= ~Li.;J\. Tako'e-biti slino i (~)= s parovima antonima: J.:.r1( J.,1)= dug (duina)' prema: ~ kratak, kratkoa; ~ (~) = dubok (dubina) prema:~' (U~) = plitak (plitkost); ~;- (~'.;-) = irok (irina) prema: ~ ('-'~) = uzak (uskost), i .dr. Ipak e se u odreenim sluajevima i drugi lan ovakvih antonima upotrijebiti odn. "ravnopravno" upotrebljavati, kao npr.: ~ (0)5') == mnogi (mnotvo) prema: ~ (~) = mali (malobrojnost) i sl. ' Jednu posebnu vrstu antonima sainjavaju oni koji stoje u meusobno recipronom odnosu, pa se mogu izmeu sebe zamjenjivati na slijedei nain, ripr.: DG;'t ~ = Omer je Fatimin brat. ~ t..b\j = Fatima je Omerova sestra ili:
J\~o

.uw yGs:JI::..u~0G ~t = Osman je' tu knjigu dao Halidu. Je ::,.. y8:Jr::D~~t.L != Halid je tu knjigu dobio od Osmana.

~r

rr..

~\~:...Jj... 0\~' ) = Vrt je iza kue. - i sl. '

Kao gornji antonirni ove vrste (brat - sestra, dati - dobiti, ispred - iza) dalji su primjeri: ,-:-,t = otac i ;\ = sin; = majka i ~ . == ki: c~j = mu i

JrrL.t ~\~\ ~ K~a je ispred vrt~.

rr

supruga; ~ = uitelj i ~: ~: = uenik, c>~l = kupiti i prodati; ~~ = iznad i ~ = ispod itd. '
=
o'

~~j

t~=

S obzirom na spomenutu mogunost ovakvih antonima za njihovu meusobnu zamjenu, kao to 'je pokazano u navedenim primjerima, neki autori ovakvu antonimiju nazivajukonverznost (~)Ui). S obzirom pak, na odreeni odnos oprenosti znaenja ovih antonima, drugi ovu antonimiju nazivaju relaciona opozicija <l>Wr~~\). Zbog njene relativne vanosti u' arapskom knjievnom jeziku posebno emo govoriti o jednoj vrsti antonimije, a ujedno i polisemije. To je tzv. enantiosemija, koja obiljezava javljanje dvaju meusobno suprotnih znaenja kod iste rijei. Da je to, pak, vrsta polisemije istie i sam Al-Suyuti, govorei posebno o ovoj pojavi, koja se arapski naziva: ~(;':I\::: enantiosemija, 39 a pojedini takavantonim zove se: :W (pl. ~r:wt to prvobitno znai: suprotan, oprean i sl.). irgi Zaidan Istie ~L,a..; kao neku osobitost arap skog jezika, tvrdei da takvih rijei u njemu ima vie

39) Vidjeti kod njega, o samoj toj pojavi, uz mnogobrojne primjere za nju: op. cit., J. str.
228-238.

690

stotina. Evo samo nekoliko njegovih primjera .)\~t

rijei: 40 '..G.j =~

sjesti, odn. rlJ - ustati); ~-:.G (=~ = oednjeti, odn. ~Jj = ugasiti ed): y\~ = ( ~ = slediti se, odn: JL.. = tei) i dr. Meutim, E. Abel, u spomenutom djelu, daje primjere i za ovu vrstu antonimije u raznim jezicima, pa prema tome pojava~L,a; (enantiosemija) nije zastupljena samo u arapskom jeziku, ali je znaajna za njega zbog pri1inog broja primjera za nju. Ve stariji arapski gramatiari zapazili su pojavu ~~, pa su joj posvecivali posebne rasprave, s velikom brojem primjera za nju, kao to su, izmeu ostalih, bili: Al-Asma'i, Al-Sigistani, Ibnu-l-Sikkit, Al-Anbari, Qutrub, AI-a1)iz,i dr. O pojavi ~L,a;pisali su i neki evropski arabisti, kao, npr.: Friedrich Giese, Hans Kofler, Th. M. Redslob, Theodor Noldeke i dr. Kako istie Noldeke, arapski filolozi su i suvie rairili pojam termina ~, navodei njihove primjere takvih rijei koji se, po njegovom shvatanju, ne mogu podvesti pod taj pojam, a uz to on daje svoj spisak .)\~t rijei, za koje on smatra da odgovaraju tom terminu. Evo, kao primjer, glagoli I vrste:
Jb-

<sr- - t.~ - ?I
t;.J -

- \~ - ~
...l..,j;. -

-'--

v ;c:-- -? -y'p - ~
41

- j\; - w- - ~

- ..h....-; -

..l.,.1 -

J1- J-', itd.

Kao tumaenje o postanku ovakvih rijei Al-Suyuti istie slijedee: od dva suprotna znaenja ovakvih rijeci u jednom kraju, odn. plemenu moglo je, u pretenoj ili iskljuivoj upotrebi, biti samo jedno od njih. Nekada bi, pak, dolo do preuzimanja oba ta suprotna znaenja, (odreene '..w, - rijei) u dva ili vie plemena, koja su inae prvobitno upotrebljavala 'samo po jedno od tih znaenja uz tu rije (vidi, op. cit., I, str. 237). Ovakvo tumaenje, koje za neke sluajeve priznaje i Noldeke, samo je jedan od naina za objanjenje pojave ~L:,a; . Za javljanje ove pojave postoje, svakako, i drugi uzroci, kao to su, izmeu ostalih, i oni psihike naravi. Po dr. 1.Anisu 42 odnos suprotnosti izmeu znaenja rijei jedan je od najbliih naem umu, pa je prirodno to
40) Vidjeti ih kod njega: op. cit., I.str. 47. taka 4. 41) Poblize o tim drugim primjerima, te o ovoj pojavi, vidjeti kod njega u: Neue Beitriige zur semitischem Sprachwiessenschaf.t, Strasburg 1910.str. 67 i od 73-101.Pored ostalog, on tu navodi i neke oblike participa (fail, i dr.) koji mogu ujedno imati aktivno i pasivno znaenje. Moe se istai i sluaj nekih masdara upotrebljavanih u aktivnoj i pasivnoj funkciji (pa tako, npr., .~j ~ = Zeidovo ubistvo, moe znaiti: (aktivno) ubistvo izvreno od strane Zeida, kao i (pasivno): ubistvo izvreno nad Zeidom. 42) U spomenutom mu djelu: ~;J\ .;:.,~\ '""' str. 192-203,gdje govori o ovom, kao i inae o .... pojavi: ;wi .

44 GRAMATIKA

691

se dogaa da se ista rije moe nekad upotrebljavati u dva meusobno suprotna znaenja. Po njemu je do takve upotrebe moglo doi i tako to se prvobitno znaenje jedne takve rijei pogreno shvatilo, te je uzeto u suprotnom smislu od strane mlae generacije. Iz lokalne sredine takva je upotreba ~\:.w,1-rijei potom nekad presla iu knjievni jezik. 1.Anis navodi i neke druge faktore koji su bili od utjecaja za stvaranje takvih rijei, Tu je najp~ye !zvjestan strah od upotrebe rijeinegativnog znaenja (koji se zove: ~L Zato se neke rijei s prvobitno pozitivnim znaenjem upotrebljavaju i za njima suprotno, tj. manje vie negativno znaenje, kao, npr., upotreba rijei ,,);. = gospodari u znaenju: sluga, .ili

oj u:. = utoite, u znaenju: opasno mjesto, pustinja, i tome slino.

Slian je ovom sluaj spomenute figure ~\ = ironija, kao to je, npr.: y~ = pametan, upotrijebljeno u smislu: ~ = glup. I ovdje je, dakle, rije pozitivnog znaenja upotrijebljena u suprotnom, negativnom smislu, samo je razlika izmeu njih u cilju upotrebe: kod ironije se, naime, eli neko (ili neto) ismijati, poniziti i sl. Ove se dvije pojave razlikuju i po tome to je upotreba kod ~~ kz: II ograniena, dok se kod ~I moe teoretski upotrijebiti tako rei svaka rije s prvobitno pozitivnim znaenjem. Veza, pak, izmeu znaenja u sluaju ironije labavija je i privremena, odn. povremena, dok kod ~\:Ifpojave ta veza moe postati i stalna. Od ok<?lnostikoje mogu pogodovati nastajanju ~\/~1 - rijei 1. Anis istie nejasnost, odn. openitost znaenja nekih rijei, usljed ega se nekada uz staro javi novo, njemu suprotno znaenje. Po njemu je tako rije :;j'.L najprije oznacavala:polumrak, i sL,a potom se ona poela upotrebljavati i u znaenjima: :(Jl, = tmina, ili ~~;.p = svjetlost i sl. Ukazali smo ve na neke duale koji svojim oblikom pokazuje dvojnost znaenja, te da oni nekada mogu imati i po dva meusobno suprotna znaenja. Stoga bi oni predstavljali poseban sluaj enantiosemije. Evo za to jo nekoliko primjera: 0\~~\ =' jutro i veer~L.ltl;W\= istok i zapad, ~.J(p\ = dan i noc, i dr. ./ Prirodno je u arapskom knjievnom jeziku da se za dvojne dijelove tijela upotrijebi dual (dvojina) kada se misli na oba ta suprotna dijela zajedno (npr.: L.l~ = dva oka, oi i sl.)/alise i u arapskom nekada mj. duala upotrijebi plural, kao to je u prirnjerima: ...,..sLJr ~ = krupnih ramena; J.9\;JT~..L:. = jakih laktova: ?W~ ~velikih nozdrva; ~ uc.:.}i = d~belih O'brazai dr. 43 -43) Ove i druge primjere vidjeti kod Al-Suyutiya, op. cit., II. str. 191-194, tj. u poglavlju o upotrebi rnnoine mj. jednine ili dvojine.

692

Kako smo do sada vidjeli, suprotnost znaenja izraava la se jeziki leksiko-semantikimsredstvima, naime, pojedinim rijeima.s meusobno antonimnim znacenjima. 1J arapskom jeziku nema (kao u evropskim jezicima, npr., u naem:ne-, bez) posebnihjnorfolokih sredstava za izraavanje antonimije, jer je ona vecinom izraena samim rijeima (raznih kategorija), npr.: ~ znati - ~ dobro~ = zlo; ~. = protiv itd. = debeo - ~~ '
== tanak;~

= ,

=ne znati:~ = za~

Meutim, neki prijelazumorfoloka sredstva obiljeavanja suprotnosti znaenja u arapskom sve vie poprima negativna partikula ~ = ne, postajui nekom Vrstom prefiksa (uz imenice i pridjeve)' jer se vre vee uz njih; dok uz glagole uva svoju samostalnost, kao i druge sline joj negativne partikule: L. , ~ , ;), sve u znaenju: ne. Evo nekoliko primjera za esticu ~ : nehotian: (..c..~= antisemitizam; ~~' lizacija?i~~ = beskrajan; U sintaksikoj konstrukciji neke imenice i pridjevi, lanu (u genitivu, tzv. mijevanje; ~ nemilosrd~n;

~j~T~ =

J-j~= nesvjestica

agnosticizam; ;'plj~ ~ = = beian: ~.?j.~ = decentrai dr. ' , veza ==

zvanoj aneksija (ili genitivna

uG!>

kao prvi lan (tzv. 0~) pa se, npr., kae: ~

daju toj sintagmi ~~ = nerazu= ,

negativno, odn. privativno znaenje, a antonimno znaenje njenom drugom

0~"2J~),
~~

):;.rr~= nesanica,

~;.. ,; nesretan; ~~

~~ = nepouzdanost: = nestrpljiv i sl.'

~)i~~

I odreene prepozicionalne konstrukcije mogu posluiti za izrazavanje suprotnih znaenja. Stojeci uz glagole, imenice i pridjeve, odreeni prijedloni parovi daju dotinim prepozicionalnim sintagmama antonimna znaenja. Tu se ne radi samo o prostornim odnosima izmeu lica, predmeta, pojava i dr., koje prijedlozi prvobitno izraavaju, nego i o drugim raznim odnosima, koje oni takoer mogu izraavati, pa i onim sasvim apstraktne prirode. Takvi parovi prijedloga, koji rijeima uz koje stoje daju suprotna ispred znaenja, .izmedu ostalih, bili bi ovi najobicniji: = iza, pozadi; ~~ = iznad ~ ~ = protiv

rL.T

~\~j ili ~

odn. do, odn.

d u;

= za;

:0 = prije

= ispod; ~

0--=

od.Jz

J~,
= =

= poslije i dr. Evo a

nekoliko primjera upotrebe

ovakvih prijedloga

(uz glagole): ~

plakati za (tj. aliti to je neto prolo ili se nije dogodilo), plakati zbog (tj. aliti to se neto dogodilo); proklinjati;

J t::-~ = blagosiljati;
~~

:r.~
a~

t::-~=

d ~~=

eljeti, udjeti za, a:;'

:;. ~~~= odb;aniti

od, a ~

~> = nasrnuti

= ne voljeti, ne mariti za;

na i dr.

693

Pojava antonimije (u irem smislu suprotnosti znaenja rijei kao i vecih jezikih jedinica) jedan je od najznaajnijih fenomena semantike, a ujedno je i jedan od osnovnih naina naega misljenja. Kao takva, ona svakako ima svoju veliku primjenu i u oblasti stilistike. U njoj se ona javlja u raznim nainima izraavanja (u stilskim figurama i dr.), a posebno u funkciji izraavanja i izazivanja osjeanja i jakih emocija, ali je to posebno podrucje njenog ispitivanja, u koje se ovdje zato nee zalaziti, premda je svakako u odreenoj mjeri vezano i za oblast semantike. Ipak, na kraju ovog poglavlja o antonimiji, spomenimo jo dvije sintaksike konstrukcije, koje imaju i odreenu stilistiku vrijednost. To su: i (jti. Ovdje emo spomenuti, naravno, samo sluaj, kada su rijei u njima suprotnih znaenja meusobno.

4J\;J1

Naime, u konstrukciji obliku, odn. rimovane, primjeru: ~~ mladalatva

~Jc;.J1javljaju
ili ~~
.-'

se rijei podudarne

po svome

a vezane meusobno

nekom esticom, kao to je u

-.-

01Ji ~:L
.--

Ji ~ ::r.ili ~~ Ji ;. \::r.

= (u smislu) od

do starosti (odn. doslovnije:

otkako je odrastao,

pa dok nije

poeo da "pue", po tapa se i sl.) Konstrukcija (.jti po Briinnovu (op. cit., str. 4-5, br. 62 - 65) prvenstveno je sluaj rimovanih pridjeva bez partikule izmeu njih, naroito kada drugi lan nema samostalnog znaenja, ali ga ponekad moe i imati. Od raznih sluajeva evo jednog primjera, gdje lanovi te konstrukcije imaju antonimna znaenja:

C~j C(J. - ~ ~j ~I)..- W~~;... - C)j c))..,

uznemiren, uzrujan i sl.

to sve znai, doslovno:

onaj koji mnogo izlazi i ulazi, ali moe znaiti i: vrlo razborit, vjet ili vrlo Neke semantike pojave nisu do sacia obraivaneu jezikoj nauci o arapskom jeziku, pa e biti potrebno posvetiti im ubudue posebnu panju, Mi emo se ovdje na njih ukratko osvrnuti slijedei izlaganje o njima M. Rianovia (op. cit., str. 300-325). To su prvenstveno: hiponimija (str. 300-304), inkompatibilnost (str. 304-307) i kolokacija (str. 314-318), te jo neke druge.

694

HIPONIMIJA
~ ~ o

44
~ ~

~\~i\ ,

ili (~iT~\)
~,

Kako e se dalje vidjeti, ta pojava, u odreenom smislu, stoji izmeu sinonimije i antonimije. Naime, pojmovi i stvari meusobno slini odn. srodni, na osnovu nekog odreenog kriterija, obiljeavaju se rije ima koje stoje u odnosu nazvanom u savremenoj semantici: hiponimija. U takvom odnosu stoje, npr. imena cvijea: karanfil, podreene promatrane
~')=

narcis,

ta imena, jeste cvijet pojedine

= ( ..';'j, a

.:lO = jorgovan

.)Gjr : o~~) = rua,

i 'o:; = ljubiica,~)
~~wL..:-L.S,

=
sva a

i dr. Opci pojam, koji obuhvata

struno se zove: nadredeni termin. Njemu se: hiponimi

rijei nazivaju

u odnosu jedne prema drugoj, dobijaju naziv: kohiponimi.

Da bismo nali nadreeni termin, moe se postupiti tako da se pojedini kohiponimi ukljue u reenice, kao to su, npr.: Ovo je ru a, ovo je ljubiica, ovo je jorgovan itd. Ako, pak, takve reenice potvruju istinitost reenice: Ovo je cvijet, onda se tu radi o odnosu koji se u ligici naziva ukljucenost (inkluzija), jer je znaenje rijei: ru a, ljubiica itd., ukljuceno u znaenje rijei: cvijet. Nadreeni termin i njemu podreeni hiponimi grafiki se mogu predstaviti u obliku lepeze. Nekada se u njoj pojedina polisemna rije moe pojaviti na dva mjesta: kao nadreeni termin (u svom irem znaenju) i ujedno kao podreeni termin (u uem znaenju) samom sebi. Tako imamo, npr., ovakvu hiponimijsku lepezu:

..,J:,

/
(vuk)

..,J:,

---------~:, (vuica)

(vuk)

Naime, rije: vuk oznaava tu vrstu ivotinja uopce: i mujake i enke, a u uem smislu oznaava samo mujake. Meutim, i enski rod moe nekad biti nadreen (vjerojatno zbo~ mnogobrojnosti ili vanosti enskih
44) Ove primjere vidjeti u djelu: Abu-I .Husain Ahmed Ibn Paris Ibn Zakariya, Das Kitabu-l-itba'i wal-muzawagati des Abii-l Husain ... Nach einer Oxforder Handecehrift von R. Briinnow, Gieszen 1906.str. 2 (br. 12-15),str. 11 (br. 181) i str. 7 (br. 97).

695

jedinki), kao to su, npr.: , ./) .. = kobila, ;G = ovca, ~ = maka, :i...>-l>-,> = koko i dr. Lingvistiki bi se ovo moglo izraziti i tako da reknemo: kod "vuka" je muki rod, a kod "kokoi" enski rod neobieeni lan "binarne opozicije muki rod .,enski rod.

<:;d.sr~~\)

U pojedinim jezicima neki nazivi kohiponima nemaju uopce onog zajednickog nadreenog termina. Kakvo je stanje u arapskom jeziku s obzirom na to, treba jo da se ispita. Inae, razlike meu jezicima u vezi s hiponimijomesto su znatne. Tako neki hiponimijski niz u jednom jeziku ne nalazimo. Zatim, broj hiponima u slinim skupovima varira od jednog jezika do drugog, Najzad, pojmovnisadraj pojedinih hiponima u nizu u raznim jezicima vrlo se esto u veoj ili manjoj mjeri meusobno razlikuje. Upoznavanje svih tih i drugih relevantnih pojava pomae nam da bolje shvatimo pojedine osobitosti, kao i duh, ne samo nekog jezika nego, u odreenoj mjeri, i dotinog naroda i njegove kulture, kao i njegovog pogleda na svijet stvarnosti.

INKOMPATIBILNOST
(Netrpeljivost)
U fonetici starim arapskim - ~iUt gramatiarima bila je poznata pojava netrpeljivosti)G meu pojedinim suglasnicima ili njihovim grupama u korijenima arapskih rijei, odn. kod njihovih korijenskih suglasnika zvanih radikala. U stilistici,pak, oni su razmatrali i meusobnu inkompatibilnost pojedinih rijei,ili veih jezikihjedinica (u sernantici su to tzv. frazni leksemi), I u semantici se danas razmatra ta meusobna netrpeljivost odreenih kategorija rijei, zapravo, samo onih-meusobno slinih znaenja (sinonima, antonima, hiponima i dr.), Meutim, tu postoje odreene razlike izmeu tih grupa rijei. Tako se sinonimne rijei meusobno ne iskljucuju, pa moete, npr., rei: ~~ \r; J)j')J = Ti govori samo la, ili: ;u,~ \rl J)j')J= Ti govori samo neistinu. Antonimi se, pak, kao i hiponimi, u istom kontekstu meusobno iskljuuju, pa se, npr., ne moe za predmet odreene duine u isti mah (uz upotrebu antonirna) rei: Ovo je dugacko = ~.,1 (.Go i ovo je kratko

=~
'Il1

plod: ~j~ maslinku!

696

:,..w. J.S =

I~.

Niti se (pomou hiponima) moe kazati, npr., za isti Pojedi ovaj "orah! i 'U~j.Jr

'..

..-

:,.u. J.S =

Pojedi ovu

Ovakvereenice s razliitim antonimima ili hiponimima u semantici (i logici)oznaavajuse kao proturjene, odn. kontradiktorne. Takav odnos smisla tih kontradiktornih rijei u semantici-senaziva inkompatibilnost jeJf . Ona se, osim kod antonima i hiponima, javlja i izmeu drugih rijei meusobno razliitih znaenja (npr.: ~~ = stolica, J~ = ljenik, ~ = Iisac, = nadaritd. -,

Sot

Rijei u nekom inkompatibilnom skupu odreenom smislu poredane ili, pak,neporedane.

leksema mogu

biti u

Poredani lan~vitakvpga skupa mogu stajati u nizu,kao to su to, npr., inovi u vojsci, slubenikaili .nastavnika zvanja i dr. Ispred prvog i iza posljednjeg lana takvog niza ne moe SEf dodati nikakav novi lan (kao, npr., ispred asistentai poslije redovnog profesora). Nasuprot tome, elementi inkompatibilnog skupa mogu se poredati u krugu, tj. ciklicno, kao to su, npr., imena mjeseci u godini, godisnja ~ doba, dani u sedmici i sl. pa svaki element takvih nizova ima uvijek po jedan drugi element ispred i iza sebe. Meusobni odnosi elemenata inkompatibilnog skupa poredanih u nizu mogu obrazovati skalu, kada su granice izmeu tih elemenata manje-vie neodreene, npr.: ~ = malenha L;": = osrednji ~ = velik. Broj elemenata u ovakvoj skali sasvim je neodreen, pa bismo; u navedenom primjeru, naprijed mogli, npr., dodati rije: 2~= siuan, a pozadi: ~ = ogroman i sl. Da su granice izmeu lanova skale neodreene, moe se zakljuiti i iz toga to se, npL, za istu stvar moe rei da je osrednja ili velika, to zavisi od stanovitva i procjene promatraa. Ako su, pak, granice izmeu inkompatibilnih elemenata u nizu jasno povucene, onda oni obrazuju lj est vic u, kao to je to, npL, sluaj s vojnim cinovima i sl. U ljestvici se, pak, ne mogu vrsiti nikakve zamjene njenih elemenata niti dodavati (na poetku ili na kraju) ili umetatineki novi elementi. Dok su skale u svakodnevnom saobraanju meu ljudima u sirokoj upotrebi, Ijestvice su osebujne za organiziranu ljudsku djelatnosti a naroito su este U raznim naunim disciplinarna. U skali se mogu nai antonimni parovi, dok ih li Ijestvici obino ne nalazimo. Tako u skali stepena toplote (vodejidui u opadajuem smislu: Ji1. (= kljuala, vrela),
)~- (=

vruca), u->-c.. (= topla), ~ (=. mlaka), :JJ~ (= hladna), u"J~ (= studena), ti antonimni parovi su' (jednako udaljeni od sredine te skale): kljuala i studena, te vrua i hladna. Iako su podjednako udaljeni od sredine skale, s obzirom da suvsusjedni elementi, oni ne obrazuju antonimni par, kao to suu gornjoj skali: topla i mlaka.To e se dogoditii onda kada su granice izmeu brojnih elemenata skale vrlo neodreene.
697

Nekad se isti niz TI obinom govoru smatra neporedanim, a u naunoj praksi, naprotiv, strogo poredanim. Za primjer bi mogle posluiti boje, = kada su poredane kao u sunevom spektru, naime::;"':"1 = crven, naranast, ):,t = ut, ~t = zelen, ~ = ljubiast i ~ = modar,

JU;~

Inae, neporedane skupove inkompatibilnih rijei predstavljaju imena razliitih ivotinja, drveca, metala, ruda, padavina, oblaka, te raznih drugih stvari i pojava iz prirode i ljudskih djelatnosti uope. Podjela svega toga na vrste i dalje ogranke, pa bili njihovi lanovi meusobno inkompatibilni ili, pak, bliski jedan drugom (kao to su, npr., nijanse dviju susjednih boja), naziva se taksonimija ~f. Takvi skupovi su vjerojatno najvie podloni raznim promjenama svoga sastava u oblasti' leksike pojedinih jezika, pa se mijenja njihov broj, odnosi meu raznim tim skupovima, kao i odnos njihovih odreenih elemenata prema predmetima i pojavama iz vanjezike stvarnosti. Inkompatibilnost zauzima vrlo iroko podruje u leksici, a redovno je nalazimo onda kada se radi o vecoj ili manjoj suprotnosti znaenja pojedinih rijei i njihovih skupina meusobno.' Ona je reciprono povezana s pojavama antonomije i hiponimije, samo to ona (kao i te druge dvije pojave) ima svoje specifinecrte i vanost za leksiku odn. semantiku uopce.

KOLOKACIJA
Lingvistiki

jW~~\ ,

elementi, od najmanjih (fonema) do najvecih (reenica) stoje u raznim meusobnim odnosima, s manje ili vie uzajamne "trpeljivosti". Odnosi tih elemenata promatrani u tzv. paradigmama tj. u sistemski povezanim uzorcima promjene jezikih oblika (u deklinaciji, konjugaciji i dr.) nazivaju se paradigmatski odnosi. Promatrani, pak, kao sintagme, tj. kao leksemi. (rijeikao znaenjske jedinice) i njihove razne odnosima. Onaj kombinacije, Iingvistiki elementi stoje usintagmatskim aspekt, pak, tih sintagmatskih odnosa izmeu susjednih ili bliskih.leksema u gramatiki pravilnom linearnom nizu govornog ili pisanog, teksta oznaava se terminom kolokacija. U irem smislu, veza pojmova dviju susjednih leksema moe biti: nemo gu-ce: mogua i poeljne. Kod nemogue postoje dva sluaja, od kojih je prvi sveope naravi i dolazi usljed prirode stvari vanjezike realnosti (tzv. pragmatike nemogucnosti), pa tako, npr., ne moe se rei (u neprenese-

698

nom smislu): ~ ;';;;'f\ :W\ = srdita voda,)~ ~\ = ljubav tri; ~1~JS'1 = jedenje zraka i sl. tome. Drugi sluaj nemoguce veze dviju susjednih ili bliskih rijei svojstven je za pojedine jezike: .. u jednom neka veza meu njima moe biti mogua, a u drugom nemoguca. Tako, npr., u arapskom jeziku se kae: rSG~j(,iS-l= (doslovno = umnoiti govor), ami emo za to rei: mnogo govoriti i sl. U manje-vie poeljnim kolokacijama moemo u bogatom arapskom vokabularu nai velik izbor rijei, s raznim bliskim nijansama njihovih znaenja. Tako, npr., za rije kosa (na glavi), od glagola: ~ = sjei, .:.;..= strii, iati, ~ = rezati, iati i dr., najpoeljniji bi (u knjievnom jeziku) bio: ~. Kolokacija moe zavisiti i od regionalne upotrebe (dijalekta), socijalne sredine (sociolekta), strune terminologije, i drugih prilika u kojima se neka rije upotrebljava. Naravno, i meu raznim jezicima postoje u pogledu kolokacije njihovih leksema manje ili vee razlike, koje e biti tim vee, to su uporeivani jezici s obzirom na svoj tip, porijeklo i geografski meusobno udaljeniji jedan od drugoga. Namjesto promatranja mogucih i poeljnih kombinacija rijei, moe se tome nasuprot, polazei od pojedinih rijei, ispitivati i to s kojim se drugim rijeima one mogu spajati. Tada emo zapaziti da neke rijei mogu stupiti u neki odreeni odnos s veinom ili bar s velikim brojem drugih rijei, naravno, ukoliko s njima tvore neku logiku,sni.isaonu cjelinu, kao to su, npr., rijei: d = velik i ~ = malehan i dr. Nasuprot tome, ima rijei koje se kolociraju samo uz jednu ili uz sasvim mali broj drugih rijei, kao, npr.: t-.k..; = stado (goveda, krava); -..,.J> = jato (ptica), J~J= roj (pela) i sl. Istina, ove se rijei (ponekad) udruuju i s nekim drugim skupinama, ali se obino upotrebljavaju sa gore naznaenim rijecima (goveda, ptice, pele), pa, ak i kada stoje bez njih, prvenstveno e se podrazumijevati te vrste ivotinja. Usljed kolokacije dvije susjedne (ili bliske) rijei prenose (zrae) dio svog znaenja uzajamno, dajui takvoj sintagmi donekle nov pojam (uporeen s pojedinanim pojavama tih rijei uzetih odvojeno). Tako u sintagmi: '-'"Ur~) = ljudske zvijeri, olo, bagra, njene komponente daju jedna drugoj poneto od svog znaenja, pa ona oznaava ljude s nekim negativnim svojstvima divljih ivotinja. U svakoj novoj kombinaciji rijei, manje-vie, mijenjaju svoje prvobitno znaenje. Evo jedan primjer iz arapskog jezika: pridjev J~jl= plav, u figurativno] upotrebi, mijenja svoje znaenje, stojei uz odreene rijei: J~jl)D- = ogorem neprijatelj; J)ji 0 y- = smrtni strah; J)ji uy = nasilna smrt. Prema nekim jeziarima, pojedina rije ima toliko posebnih znaenja u koliko se kolokacija ona uopce moe pojaviti.
JI . O . ~

o....

-'

,.0.,.

o....

699

Kolokacija nam pouzdano pomae pri utvrivanju znaenja vieznanih rijei, Tako arapski pridjev: ~\ = zelen, izmeu ostalog, znai: ~\~. '.: = zelena trava; ~\ ~ = plavi nebeski svud; ~\ = svjee povre; ~t i~= djeak maljavog lica idr,
..Il '"

.. ",;-

JX

!)

Kada se neka rije samo povremeno javlja uzdrugu, onda je njihova kolekacija labava, a kada redovno dolaze jedna uz drugu, oni stoje u vrstoj kolokaciji.. Ova posljednja veza rijei svojstvena je za jezicima specificne izriaje, tzv. idiome, ije znaenje, skoro redovno nije jednostavni zbir njihovih' sastavnih dijelova, nego je esto neto sasvim novo. Spomenuti primjeri za J~jt ustvari su idiomatski, Ali evo jo to doslovno znai: 'Nainio je oluju u jedrtog idioma: LJ~ ~ ~~j ~, findanu, a odgovaralo bi naem: "Napravio je od muhe medvjeda". U ovakvim izrazima nijedna se rije ne moe zamijeniti nekom drugom, pa ak ni sinonimom. I grarnatike promjene su u njima sasvim ograniena ili, pak, nedoputene, U gornjem primjeru donekle bi se mogao mijenjati samo glagol (J.,.;-) u nekim licima i vremenima, te urodu.

RAZNI SEMANTIKI ODNOSI

U poglavlju: "Jo neki odnosi smisla"; M. Rianovi, u spomenutoj knjizi (str. 308-313) ukratko razmatra jo tri smisao na odnosa u kojima mogu stajati pojedini jeziki elementi, a to su: 1) odnos dijela i cjeline; 2) odnos semetitiki obilieenog i neobi1jeenog lana binarno oponiranog para leksema, i 3) tipicne smiseotie veze.

n z,
)~ = kua

odnos: dio - cjelina on navodi kaoprimjer kuu i njene dijelove Ikao cjelina = JS') ima dijelove (= >.~\ pI. od >.,? = dio): ~ =

tJ~

krov,.J~ = zidovi, j) = sobe, ~.{~\ = vrata, jj\y = prozori itd. Ako je di~ neodvojiv od odgovarajue mu cjeline, ondamjesto izraza: ~~ 41 ~1:Ur = Kuca ima visoke zidove, moemo bez znaajnepromjene znaenja, upotrijebiti genitivnu vezu (= ~l;:,t\),pa rei: /~~~ ~I~ = Kuca visokih zidova. Kad je, pak, takav dio otuiv (odvojiv), onda se takva transformacija ne moe izvravati, pa ne moemo rei, npr.: )\),jYr ~\ tL;G = Prozor lijepoga cvijea i sl. ' " Tzv. tranzitivni tposrednii odnosi pripadanjaizmeu pojedinih dijelova cjeline mogu postojati u faktickom smislu, ah ne i u semantikom. Ipak,

700

imasluajeva gdje to mogu biti u oba sluaja. Evo primjera za prvi sluaju nizu: prag - vrata ,-zid - kua, prag je praktiki dio kue, ali semantiki ne, jer, npr., ne obiavamorei: 0("::1T~:.' :...~I~ kua drvenih pragova (dok se, naprotiv, moe rei: ,... :.{~YT3d :\; kua velikih vrata). Nasuprot tome, moe se rei: ;':::1T~ ;l~ e~a lijepih oiju, premda izmeu cjeline (;;l~) i krajnjeg njenog dijela (;~::11)postoje jo dva posred na dijela: JI)! = glava i ~)I = lice; Otkrivanje pravih uzroka i razloga ovakvih smisaonih odnosa rijei, jo predstoji u savremenoj semantici, ne samo arapskog jezika, nego i uopce u tom domenu lingvistike. Nekad je odnos dio - cjelina teko razlikovati od hiponimijskog odnosa nadreenog termina i njemu podreenih hiponima. Tako, npr., u nekoj leguri (= 0..)L.-.:JTC~1) kao cjelini, eljezo = ~~I moe biti jedan od sastavnihdijelova: eljeza, bakra = J~\' cinka ~ ~)I .i sl, Meutim, ti i drugi metali mogu se smatrati i kao kohiponimi, nadreenog termina metal =J~I .. OVOposebno moemo zapaziti kod gradivnih imenica, ali i kod apstraktnih pojmova, pa, npr., lekseme: arhitektura = ~)'::'_:,.:Jr L~L~JI, kiparstvo = i3G...JI, slikarstvo = F~::';' gl~zba = ~;J( itd., moemo istodobno smatrati kao dijelove' cjeline ili kao hiponime nadreenog termina: ::;JI =, umjetnost. Kada se neka rije upotrijebi figurativno, na temelju odreene veze izmeu njenog osnovnog i prenesenogznaenja (samo to ne moe ovdje biti slinost izmeu njih), onda se takva upotreba u stilistici naziva metonimija (=~.:;.Jijl;J\). Arapski jeziaripod tim terminom, (kao i neki na Zapadu), obrauju.i figurativnu upotrebu dijela mj. cjeline i obratno, a neki je posebno razmatraju kod figure sinegdohe.P Evo sad po jedan primjer za tu upotrebu (dio .mj. cjeline): ~ ~ ~ c:..:;. 0~ ~.= Oni ive s nama pod istim krovom (mr u istoj.kuci): (cjelina mj. 'njenog dijela): ~l ~~ = Mojprijatelj Ahmed juer se vratio

~1~;.sr'0-:

J.:.:-10~

iz Sudana (tj. iz odreenog mjesta, odn. njegovog dijela). 2) Za jednu od dvije po obliku sline rijei, koja ima neko fiziko obiljeje, nepostojece-kod druge, kaemoda.je.ona formalno markirana t obiljeene - :;'4~~\~) - a ona druga nemerkitsne: odn. neobiljeena - 0)~ .L~) - Tako, npr., u arapskom jeziku oblik pravilnemnoine muskog
45) O tome kao i openito o te dvije stilske figure pogledati, npr., u djelu: Rikard Simeon, Enciklopedijski rjenik lingvistikihnaziva, Zagreb 1969. i to pod: metonimija, sv. I, str. 818-819, te pod: sinekdoha, sv. II. str. 373.

701

roda formalno je markiran (nastavkom: Jj ~ = lina) prema odgovarajucoj jednini, npr.: J pl. < .~:: = uitelj i sl. Nemarkirani oblik obino ima iru upotrebu nego onaj markirani, pa tako, npr., jedninu moemo upotrijebiti u znaenju mnoine, ali ne i obratno. Tako moemo rei:

;J::
~
~

~\ '-I..Lo; ~

"O'IO-'~/O

Y.

\'..L...i,.

. _ l. ~ II. ". ~r-Y. 1Slo 1I".J.

s s

0/

Uitelj (u znaenju ucitelji) je koristan lan ljudske zajednice. Slino vai i za (nekim afiksom) izvedene, i tako markirane rijei. Rije: -.,.J~ = vuk :;h = vuica, jer se "vuk" moe, u ireg je znaenja nego od nje izvedena: .. odreenim sluajevima, upotrijebiti i za 'enski rod, dok rije "vuica" oznaa va samo enku, Prirodno je da je rije ireg znaenja u iroj upotrebi (tj. da je frekventnija), pa je svakako ekonominije da ona bude kraca (do odreene mogue granice). Po tzv. Zipfovom zakonu: frekventnost upotrebe neke rijei obrnuto jesrazmjerna njenoj duini, ili drugim rijeima: to je rije ee u upotrebi, ona ima tendencija da se po mogucnosti to vie skrati. U izriajima od vie rijei odreenu rije u njima markiraju sve ostale rijei toga izriaja (sintagme ili reenice), usljed ega se sve vie moe suavati i znaenje dotine rijei. Uzmimo za primjer rije: ~..L. = grad. Ona se moe odnositi na sve gradove u svijetu. S atributom: od = velik, ograniavamo ga samo na takve gradove. Dodavi mu jo ime: ~JL; = Paris, sveli smo znaenje grada samo na jedno odreeno mjesto.' Ako svemu damo i oznaku:::r-~ J)Ji ~ = u dvadesetom vijeku, onda smo toj rijei stavili i vremensko ogranienje, Formalno markirana rije esto je i semantiki markirana, ali postoje i drukiji sluajevi. Tako je formalno nemarkirani:..Js (= pas) i semanticki nemarkiran, jer moe oznaavati i mujaka i enku. Meutim, nemarkirano: ~\ (= knez, princ, i dr.) ne moe se upotrijebiti i u znaenju: kneginja, princeza i sl. (mj. 02\)' Nekada (a dijelom jo i danas) neke titule (profesije) upotrebljavane su u muskom rodu, pa makar ih nosile i ene, npr.: ~G_:J= profesor i dr. Meutim, kako se sada i ene sve vie bave i drugim "muskim" zanimanjima, i titule za njih postaju markirane, pa se kae = profesorica, 0~;S-~ = doktorica i sl.

o~G:..r

Kod ljudi, a i kod ivotinja, rod njihov bit e markiran ili nemarkiran, ve prema njegovoj ulozi i vanosti u ivotu, a to zavisi i od same prakse i strukture pojedinih jezika, pa e meu njima postojati manje ili vee razlike i u tom pogledu. Neki parovi antonimnih rijei formalno nisu, a semantiki su, pak, = markirani. Takvi bi, npr., bili ovi parovi pridjeva: .d = velik, ~

702

malehan; ~;-

= irok, ~

= uzak;

= dubok, .~

=.plitak; ~

zdrav ~;.

= bolestan itd.'

Prvi lan ovih parova, iako je formalno neobiljeen kao i drugi, on je semantiki markiran, s obzirom na drugi "negativni" lan. Naime, kada se "neutralno" govori o nekom od ovih pojmova, obino emo se posluiti prvim lanom, pa makar on oznaava o Upfi'IVO onu suprotnu vrijednost. I ovim pridjevima odgovarajue imenice imat e to neutralno znaenje (pa e biti u upotrebi i za one njima suprotnoga smisla), a to su: ~ = veliina, UP';. = irina, ~ = dubina i ~ = zdravlje. ' 3) U odlomku o tipinim smisaonim vezama Rianovi (op. cit., str. 312-3) govori o nekim raznolikim odnosima meu znaenjima pojedinih rijei, kakvih jo dosta ima u jeziku, pa njihovo ispitivanje i dalje ostaje otvoreno u semantici pojedinih jezika, kao i na nekom irem, npr., komprativnom planu. Evo nekih primjera iz toga odlomka. Pojedini prelaziglagoli smisaono su povezani s nekim tipinim objektima. To su oni izvedeni iz tih istih (ili njima sinonimnih) glagola, kao to su glagoli ( s takvim objektima). J5'\ = jesti, rL..1 = jelo; y? = piti, y\).= pice: :.u,G = gledati, ~ = prizor); ~= uti, u~ = glasi dr. Obino se takvi objekti, kada su sami, ne upotrebljavaju uz odgovarajuce glagole, jer su po smislu ve sadrani u njima, pa bi sintagma: L.c....1 J5'\ = "jeo je jelo" bila ista tautologija (suvino ponavljanje smisla). Meutim, dodamo li takvom objektu podesan atribut, onda je takav izriaj sasvim prihvatljiv i obican, npr.: (i.:.u 1.L..1 J5'\ = jeo je ukus no jelo i sl. U arapskoj gramatici se jedan ovakav objekt naziva uruitrsn]i ili opci objekt = ~J~I i moe posluiti za intenzifikaciju dotinog glagola, npr.: ~~ ~;.::, = jako (i sl.) ga je udario. Kada se uz objekt ove vrste stavi neki odreeni atribut, onda e takav sloeni objekt nekada oznaavati nain vrenja radnje toga glagola, npr.: ~ ~ ~~ = lijepo mu se zahvalio, i tome slino. , Uz mnoge imenicesemantiki su povezani glagoli koji oznaavaju radnju tipinu za znaenje tih imenica. Takvi su, npr., glagoli i njihove imenice: ~\ = sijati, ~I = sunce; JL = teci, ~WI = voda; ~ = puhati, e.)1 = vjetar; ~ = zidati, ~W\= zid ar; ~\j = rikati, ~\r'\ = lav itd. Ima glagola s tipinim subjektom i objektom, npr.: ~

= pjevati,

703

pjeva, (.li-- = pjesma; :..Jr = napisati, peci,

j~ ~

....Jj.

= pisac, ~Gs = knjiga; ~

pekar, ~

= hljeb, i drugi takvi glagoli.

Ovakav smisaoni niz moe se proiriti raznim dopunama tipinim ~ = uiti, ..,.Jtb = uenik, . ~. = nauka, nekad za pojedine glagole, npr.: ~J: G~..c.= skola i sl. ." Mnoge imenice dobijaju esto atribute koji oznaavaju njihove tipine osobine, kao to je u primjerima: ~ :::planina, t!'';= visok; ~ = sllijeg, = bijel;;,8 = zima, ~)~ = hladan; ~ = kamen, ~ = tvrd i dr .. U antoni~m
= zapamtiti ~ = zaboraviti;

~a;r

parovima kao to su, npr.: = uzeti = dati; k. = radovati se, = alostiti se itd., prvi su lanovi pozitivno obiljeeni,. a drugi, pak, negativno, li odnosu na subjekt (glagolske radnje; odn. stanja).

c)

:ir

0;"

~r

Drukiji je i zanimljiv sluaj antonimnog para: ~1 = otii i Jr = doi u njihovoj upotrebi. Otici bi najprije znailo kretanje do nekog cilja, a doci kretanje od njega, i to u odnosu na govorno lice. Tako e se, npr., rei: ~~I 1 ~G = Otii onamo, odn.! ! ~G -.:JI = Doi odatle! Meutim, kad s~ govori ~ kretanju do nekog mjesta, gdje ne mora biti govorno lice, onda e se za kretanje do tog mjesta upotrijebiti glagol "doci", a za kretanje od njega glagol" otici", dakle, upravo suprotno od prvog sluaja! Tako emo, npr., rei: ..ll~ Ji ~ ~Ojj ::JJ1 ~) ~l..Jr~l..Jr~ ~..GJI Ji-.:J\ = Doi u park u 7

Ji

::r.

..w'"

:>

'"

,,'

--

,,"',.,.

-"

.-

'"

-"

'"

'"

sati, a onda emo zajedno otici kod Halida. U gornjim primjerima zapaamo, dakle, odreeno podudaranje izmeu naeg i arap skog jezika, aH idui dalje, nai emo i znatnije razlike meu njima. Tako su, nai glagoli: otii i doci izvedeni oba iz glagola: ii (= ~L.), dok u arapskom imamo tri glagola razliitih korijena. Otii i doi su tzv. trenutni glagoli, a' trajni su im parnjaci: odlaziti i dolaziti. Arapski jezik za to nema posebnih morfema, nego se trajanje ili ponavljanje (glagolska radnje, kretanja ili stanja) izraava samim kontekstom, odgovarajucim glagolskim vremenima ili podesnim prilokim dopunama .. Spomenuti semantiki odnos zapazit emo u naem jeziku i kod vie drugih parova glagola izvedenih od prostih glagola istoga korijena pomou prefiksaod- i do-oTakvi su (navodei ih samo u trenutnom vidu) izmeu ostalih, i ovi: odvesti - dovesti, odnijeti - donijeti, otputovati doputovati, otrati - dotrati, odjuriti - dojuriti i dr. Prva dva para na arapski emo prevesti opet glagolima: ~1 i Jr ali uz prijedlog ~ + J~

704

odn. Meutim, glagol: putovati, i od njega izvedene: otputovati i doputovati, prev est emo sve jednimglagolom: ~~ upotrijebivi opet, za one izvedeneglagole prijedloge: Ji , odn. ::.,..(ili njima sline). Tako emo slino postupiti i s preostalim glagolima; (~= trati, otrati, dotrati; = juriti, odjuriti, dojuriti i sl. U ovom poglavlju, kao i u ranijim, spomenuti raznovrsni semantiki odnosi izmeu leksema zapaaju se u mnogim jezicima, zastupljeni u manjoj ili vecoj mjeri, ali je vjerojatno da mnogi od njih do sada jo nisu ni otkriveni. U svojoj vrlo bogatoj leksici, te razvijenoj, ali ne i dovoljno ispitano) sintaksi, pa u Iingvistikoj stilistici, kojoj tek predstoji odgovarajui nauni tretman, arapski jezik svakako ima svojih znaajnih i zanimljivih osobitosti.Prava i dulja sistematska ispitivanja u tim oblastima zapravo su jo u svojim zaecima, a ovdje bismo samo ukazali na vanost i korisnost onih usemantici, a posebno u domenu arapskog frazeolokog i idiomatskog vokabulara, te njegove leksike openito.

:r...

t.;.t

SEMANTIKA KOMPONENTNA ANALIZA

46

Kako istie M. Rianovi, govorei o ovome (str. 320), izgleda da se znaenja pojedinih rijei mogu rastaviti na tzv. semantike komponente ~~'-lli'~G:;'<..'J\ . Meutim, mnotvo jo nerijeenih problema u toj komponentnoj analizi, izaziva sumnju u njenu ostvarljivost, pa je neki semantiari nikako ne prihvataju. Jedna od najvecih tekoca pri tome nastaje zbog velike raznolikosti pojedinih kategorija rijei (npr., imenica, s jedne, i glagola, s druge strane, itd.), tako da je teko nai neki zajedniki nain te analize, koji bi ih sve skupa objedinio. Ipak, neki istraivai pokuali uiniti, pa su doli do izvjesnih pozitivnih rezultata, trudei se da ustanove neke openite sheme uz pomo nekih posebnih ustaljenih znakova za to. Semantika komponentna analiza ustanovila je tako da su znaenja pojedinih rijei. skupovi dosta malog broja osnovnih semantikih komponenti. Ta je analiza primijenjena i kod spomenutih smisaonih odnosa rijei, pa se oni odreuju i pOJ?Ousemantikih komponenti, kako e sada biti pokazano kod nekih od tih vanijih odnosa. U sinonimiji su te semantike komponente meusobno istovjetne.
46) Poblie o tome vidjeti: M, Rianovi, op, cit., str, 318-325 (u poglavlju: Atomi znaenja semantike komponente),
45 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA

705

U liotiionimiii su one sasvim meusobno razliite; ukoliko postoje neka zajednika obiljezja, ona su sluajna.i.beznaajna. Upo1isemiji ima vei broj tih komponentnih a s jednom ili vie zajednikih komponenti. skupova uz isti oblik rijei,

U an tonimiji sve su semantike komponente meusobno identine izuzev jedne, koja se obiljezava sa + kod jednog, a sa - kod drugog lana dotinog antonimnog para rijei. Kod konverznosti (konverzne antonimije), sve su te komponente, osim jedne, meusobno istovjetne, pa se ta, kada nije, oznaava sa: ~ kod jednog, a sa: 0- kod drugog lana dotinog konverznog para rijei. U hiponimiji su sve komponente nadreenog komponentne sheme svih njegovih hiponima. termina ukljucene u

Kod inkompatibilnosti znaenja rijei meusobno moraju postojati bilo kakve razlike izmeu semantikih komponenti dotinih rijei. Ako su one poredane u nizove, moraju posjedovati neka zajednicka smisaona obiljezja, te odreenu sustavnu razliku izmeu lanova toga niza, kao i izmeu tih raznovrsnih obiljeja. Ako su rijei u neporedanom nizu, inkompatibilnost se oituje u samo jednom ili u vie zajednikih obiljeja. U odnosu semantiki markiranog i nemarkiranog lana nekog para meusobno smisaono suprotstavljenih rijei uzajamno su istovjetne sve njihove semanticke komponente, izuzev jedne. Ona bi nosila oznaku: + uz markirani lan, a oznaku: O uz nemarkirani. U odnosu dio - cjelina (ili obratno) mora izmeu njih postojati bar jedno zajedniko obiljezje, a osim toga, redovno, vei broj obiljezja za dio, nego to ih ima cjelina. U vezi sa semantikim komponentama u jezicima razliitim po svojoj strukturi, neki savremeni jeziari pretpostavljaju da svi jezici upotrebljavaju iste univerzalne semanticke komponente, ali u razliitim skupovima i po razliitim pravilima. Za to govori injenica da se svakim jezikom moe izraziti svaka misao, osjecanje ili voljni akt. Ipak, drugi semantiari smatraju da u svakom jeziku nalazimo izvjestan broj tih univerzalnih semantikih komponenti, ali da ujedno svaki jezik posjeduje svoje zasebne semantike osobenosti. Pored svega toga, sve specificnosti civilizacije i kulture raznih naroda mogu se opisati manje-vie adekvatno u svim jezicima svijeta. Da li e se to moi uiniti i u komponentnoj analizi, zavisi od njenog daljeg razvitka, koji e moda jo prilino dugo potrajati, pa da bi njeni konani rezultati mogli dostici stepen naune pouzdanosti, pravilnosti i tanosti.

706

SINTAKSIKA SEMANTIKA

47

Tu se ,ustvari, radi o semantici recenice i rijei u njoj, ali samo kao njenih funkcionalnih dijelova. Naime, rijei same, ia_kobi imale svaka za sebe puno znaenje, ne bi obrazovale reenicu, tj. ne bi izrazile kompletnu misao, osjecanje ili oitavanje volje, ukoliko ne bi bile sloene u reenicu, po pravilima dotinog jezika. Istina, i pojedinane rijei, u odreenom govornom (ili pisanom) kontekstu mogu predstavljati punovanu reenicu (misao, itd.) Tako, npr., kad u odreenoj govornoj situaciji kaemo: ~ = Hasan, kao odgovor na pitanje: ~ ~~ (.$.JI\~::;= Ko je to doao? Ovdje je "Hasan"! jedna tzv. eliptitie reenica,' koja sadri samo subjekt, dok je njen odgovarajui predikat: "doao je" ovdje isputen (jer se iz situacije jasno podrazumijeva). U svakom jeziku broj reenica je neogranien, a po svojoj semantici one su jako raznovrsne, tako da ih je teko u tom pogledu klasificirati. Kako je, pak, semantika relativno mlada lingvistika disciplina, nije se jo uvijek u njoj stiglo do nekih pouzdanijih ili ak konanih rezultata, a pogotovu kada je u pitanju semantika analiza reenice, kao i odnosa izmeu pojedinih reenica raznih vrsta meusobno. Na smisaonoj osnovi, po raznim kriterijima, reenice bi se dale podijeliti na razne naine. U najsirem smislu, po nekima bi se sve reenine vrste mogle podijeliti na dvoje: tvrdnje i sve ostalo to to nije. Tome bi odgovarala i podjela svega to se jezikom izraava u arapskoj stilistici na 1) ).JI = obavijest, tvrdnja, sud o nekome ili neemu i 2) :L:J/I = izraavanje osjeanja, voljnih akata, i svega onog to nije ono prvo. To dvoje se meusobno moe razdvojiti, provjerivi istinitost tvrdnji, jer samo one mogu biti istinite ili neistinite, a kod onog drugog to uope nije prikladno ni logino. Tako, npr., za jednu zapovjednu reenicu, kao to je: ! :.,..L;Si' ~~ = Otvori vrata! - potpuno bi bilo besmisleno pitati se da li je ona istinita ili nije. elimo li provjeriti istinitost tvrdnje: :JL", ~~ ~t ~ = "Smatramo da je on dobar ovjek", - moemo pitati samo da li je istinito ili nije to: "da je on dobar ovjek", tj. za njen sadraj, a ne i za to da li smo to tvrdili ili nismo tj. za samo izricanje te tvrdnje, odn. njen in. Po teoriji govornih ino
47) O njoj govori M. Ridanovic, op. cit.istr, 325 - 350).

45 GRAMATIKA

707

va, u savremenoj semantici, svaka reenica (pa tako i tvrdnja) predstavlja neku vrstu aktivnosti, odn. neki govorni in ~~ ~. Pojedini in izricanja neke recenice naziva se lokucioui in, a ono to se' tom reenicom vri ili

eli izvriti zove se i lokucioni in. Reenicom: ~,W r)3 = "Sutra emo napraviti izlet u okolici grada", - izvrili smo jednu posebnu aktivnost, odn. jedan govorni in. Meutim, buduci da reenice, uopce, mogu izraavati i informacije i mnoge druge stvari kao, npr., zapovjedi, zabrane, upozorenja, savjete, obecanja itd., nije nam nekad ni iz govorne situacije jasna namjera govorno;; lica, pa moramo upotrijebiti neku rije koja eksplicite ukazuje na to ta se htjelo iskazati. Ako tako uz gornju reenicu upotrijebimo rijei: ... = Predlaem da..., pokazali smo da je ilokucioni in govornog lica: prijedlog. Ovakva rije (i njoj sline) zove

~I;"~~.; \~

orc?r

se performativna
'---....
..
....

:;\~rili ~!~l, a reenica koja je sadri jeeksplidtno

per! tj.

ormativna{~;'" ~I~\). Nasuprot takvim reenicama stoje implicitno perfor mativne (~~O~,(,

:;\~r) u kojima se govorni inovi samo podrazumijevaju,

jeziki se ne izraav~ju. Koliko bi moglo bitiraznovrsnih govornih inova, te u kakvom bi oni stajali odnosu prema poznatim vrstama reenica (ili onim koje bi tek trebalo ustanoviti), u teoriji govornihinova jo nije utvreno. Ipak, se moe se neto rei o nekim tradicionalnim tipovima reenica u odnosu na govorne inove. Tako bi nam u prvi mahizgledalo normalno da izrinereenice (~}~.i-l ~) treba da sadre: tvrdnju, upitne (..:.~\) pitanje, one s imperatiom (;"'l\) zapovijed, zahtjev, trazenje i sl., ci sa' zanijekanim imperativom: zabranu (~\) itd. To je moda tano u pretenom broju sluajeva, ali u arapskoj stilistici nalazimo primjera za upotrebu svih tih tipova reenica (bez promjene njihove gramatike forme, uz eventualnu promjenu akcenta pojedinih rijei u njima ili, pak, uz posebnu intonaciju itave reenice) u razliitim drugim znaenjima, kao to su: savjet, preporuka, prijetnja, uenje, elja, nada i dr. Koje znaenje (odn. koji ilokucioni in) je govorno lice imalo na umu, slualac ne moe (bar za sada) ustanoviti iz same teorije o govornim inovima, jer je ona jo nedovoljno razraena. Izgleda, pak, da odnos izmeu tih poznatih vrsta reenica i govornih inova nije postojan i nama dovoljno jasan, za jednu novu semantiku podjelu reenica. Osim govornih inova, u vezi sa znaenjem pojedinih vrsta reenica, treba razmotriti i neke druge stvari, kao to su: meu-odnosi znaenja raznovrsnih reenica, neizravni smisao nekih reenica, znaenje recenice s
708

obzirom na blii i dalji. jezicki kontekst, te moda osnovno pitanje sintaksike semantike: jeziki vid toka pojmovne sinteze reenikog znaenja od strane govornika i njegove analize od strane sluaoca. ta se dogaa, li mozgu, jednoga i drugoga predstavlja tzv. neurolingvistiki aspd<ti (;(, a:h'~;.1fItp)f)reenikih znaenja, zavisnih od uzajamnih odnosa pojedinih jezikihelemenata unutar rcenice, u prvom redu od odnosa njenih konstituirajuih rijei, odn. njihovih znaenja meusobno. Evo sada samo jedan primjer tumaenja znaenja sastavnih jezikih elemenata jedne vrlo jednostavne arapske reenice, dok je pitanje naina njenog pravog shvatanja (a pogotovu onih sloenijih tvorevina) stvar jedne mnogo ire i dublje, te obuhvatnije i raznovrsnije analize, i to ne samo one jezike naravi. Uzmimo -reenicu (od 'tri rijei): J~j ~~. Postoje dva naina tumaenja znaenja reenica i njenih sastavnih dijelova: lingvistiki, tj. onaj u kojem upotrebljavamo pretezno svoje jezicko znanje, a drugi je nain toga tumaenja: lingvistiko-pragmatiki, tj. onaj u kojem, pored jezikog, upotrebljavamo i svoje iskustvo, te uopce sve svoje vanjeziko znanje. Ovaj posljednji nain redovan je u naem svakidanjem zivotu. S obzirom na to, gornju reenicu bismo vjerojatno shvatili da znai: Njihove oi su plave. Po zamjenici: ~ znamo da se misli na neke (bilo poznate ili \ ne) muske osobe. Meutim, arapske rijei: .:.>;';' i J~j (pl. od ~ = oko, odn. od J~jl = plav) mnogoznane su, pa tako;;' moze, izmeu ostalog, znaiti i: izvor, zlatnik, uhoda, materija, sutina, imovina, ovjek, osoba, skupina, eta itd., a J~j1moze znaiti i: siv, tarnnobojan, bistar, slijep, i dr.48 Na osnovu toga, a traei mogue racionalne kombinacije znaenja tih dviju rijei, mogli bismo, eventualno, pomisliti da bi ta reenica mogla znaiti i: Njihove oi su slijepe - Njihovi izvori su bistri. - ili ve nelogino: odn. manje vjerojatno: Njihove uhode su slijepe, -pa kombiniraju- i dalje s postojecim znaenjima, naili bismo i na sasvim besmislene i nemogue kombinacije. Njih esto (nesvjesno) i ne uzimamo u obzir, jer, ili ne poznamo sva. ta moguca znaenja, ili, pak, u trenutku govora (ili itanja) ona i ne prelaze prag nae svijesti, nego mi, na' osnovu svega reenog, odabiramo tada ono to je na osnovu svega najvjerojatnije i najprihvatljivije.
.

Iako eto i najjednostavnija reenica moe u odreenim okolnostima imati mnotvo raznovrsnih znaenja, a da ne govorimo o sloenijim
48) Znaenja rijeci j~jji ~ pogledati, npr., u rjeniku: T. Mufti, Arapska-srpskohrvatski rjecnik, Sarajevo, 1973. i to za j~jj u svesku I, str. 1356. a za ~ u sv. II. str. 2434-5.

709

reenicama i njihovim veim grupacijama, ipak, mi ponajee, i dosta lahko, nalazimo odgovarajuca rjesenja pri odgOnetavanju njihovog pravog smisla i namjene, i to uz pomoc naeg sveukupnog znanja, a pogotovu onog jezickog, koje predstavlja jednu sreenu i solidnu osnovicu za razumijevanje ne samo pojedinih izriaja, te njihovog esto i skrivenog smisla, nego, preko njega, u odreenoj mjeri, i svega drugog, kako u nama samim, tako i oko nas, u svijetu cjelokupne ive. i neive prirode. Otuda je i opravdano isticanje vanosti prouavanja jezika uopce, a posebno njegove semantike, za razumijevanje ovjekovog umnoga razvitka, kao i za pronicanje u tajne njegove materijalne i duhovne kulture u cjelini.

SEMANTIKI MEUREENINI ODNOSI

Kako je broj tipova reenica jako velik, a odnosi meu njima vrlo raznovrsni, ovdje e se moi ukratko razmotriti samo neki od njih, naime, oni u vezi s ranije ispitivanim pojavama: sinonimijom, hiponimijom i nekonsistentnosti. 49 Dvije formalno razliite reenice mogu, ipak, biti meusobno u izvjesnoj mjeri sinonimne, tj. podudame (ali ne i potpuno istovjetne) po svojim znaenjima. One mogu biti takve ako imaju spomenuto denotativno znaenje, tj. ono koje ukazuje na odreeni odnos izmeu jezickog izraza i vanjezike stvarnosti. Za to postoji i naziv: konceptualno znaenje. Mogu se razlikovati tri razliita sluaja denotativre podudarnosti dviju reenica. Prvi je sluaj kada se u jednoj od dvije reenica, na istom sintaksikom mjestu javi rije, sinonimna drugoj rijeci, sintagmi ili cijeloj drugoj reenici. To bi se (po Rianoviu op. cit., str. 333) moglo obiljeiti kao denotativna sinonimija leksikog porijekla, za razliku od druge vrste: gramatikog porijekla takve sinonimije, premda je nekad teko povuci jasnu granicu izmeu te dvije vrste. Trei sluaj je kombinacija prethodnih dvaju sluajeva, pa se moe rei da je sinonimija takvih reenica leksiko gretnetikog porijekla. Evo sada primjera za sve te slucajeve: .

1) sinonimijaleksikogporijekla
sinonimu u 2. reenici:
o~

sretni povratak

s putovanja.

.-..-

::r. ~
,..

(u jednoj reenici): a) sinonim

"

~;.~ ~~
".

u 1. prema me njegov

= Obradovao

49) To je saeto iznesen o kod M. Rianovia, op. cit., u odlomku, Znaenjski odnosi izmeu razliitih reenica - sinonimija, ukljucenost, nekonsistentnost, str. 332 - 336.

710

,-"

~~:r~:;.;.~~~r
--,.,. ....

= Razveselio me njegov sretni povratak s puto-

vanja.

0t.:a.:~~::,..
-...

i'; J~r~ ~~ .01 = Sreo sam ga prvog dana mjeseca ramazana.

:::...

--

...

b) Sinonim prema sintagmi: 0t.:a.:~~ o.?-~ ~~.;;1 = Sreo sam ga poetkom mjeseca ramazana.
... ...

..

..

c) Sinonim prema reenici:

;..Ji~ ~0--.

;.;JI~ ~y
...

--.......

...
...

~~ ~r~ = Vidio sam njegov pad iz lae u more.

:bi::... \~1~r~=
...

Vidio sam ga kada je pao iz lae u more.

"".......

2) Sinonimija gramatikog porijekla: (dvije sintaksiki razliite sinonimne reenice):

~~):;. ~~~ \~ ~;'r ~~ = Njegov je otac postao siromah uskoro poslije

:;:,..

'-:--:!) :;. ~~ ~
..-

~;'r)JI= Njegov je otac osiromaio uskoro poslije toga.

...

toga. 3) Sinonimija leksrko-gramatikogporijekla grarnatiki razliite sinonimne reenice): (dvije donekle i leksiki i da se

~LJi;.jJI
,
,

~ ~~~
"
""""" .... \

:.1;.:J ~ 01 ij::JIy ~ 0\5'=Bilo mi je poznato

\
,

Omer neprestano druio s njim u ranije vrijeme.

"

uWi .. : :.l~
,.,.~ ... ..-J

,,.j ~\~:
...

~ .)'
.-

njegov stalni pratilac u minulim godinama.

08'/~ 01 ~__ L ~ = Znao sam da JOe Omer bio ..r

J

Sinonimija se, meutim, moe smatrati i kao posebna vrsta uzajamne hiponimije, odn. ukljuenosti pojma jedne reenice u pojam neke druge i obratno, npr., reenica: :.::.., j~~~ ~r-~~ ~ Gt~ = Plovidbu

y.,s~
,

Sredozemnim morem poeli smo u Bejrutu, - sinonimna je, a ujedno pojmovno ukljuuje reenicu: :.::.., j'; ::,.. L;.:J\ ;;rr ~j~ ~~0\5' = Poetak nae plovidbe Sredozemnim morem bio je u Bejrutu.
,

Inae, taj odnos ukljuenosti javlja se izmeu dvije reenice, kada u jednoj od njih doe, na istom sintaksikom mjestu, neka rije (sintagma ili reenica) koja je hiponim paralelnoj joj rijei (sintagmi, reenici) u drugoj. ~;Jr~;' ~ :;.= Na livadi sam ubrao Tako, npr., kad kaemo: ~ ~/ ~~~ divnu ljubiicu u njeno znaenje ukljueno je znaenje reenice: ;\. ";.~?j ~~ ~:.~ ~ ~= Na livadi sam ubrao divan cvijet. Naime, rije: ljubiica, iz prve reenice, hiponim je rijei: cvijet, iz one druge.
711

Odnos ukljuenosti moe postojati i izmeu pojedine rijei i njoj

~;.rr

~;.rr ~,..w ~~0:- ~w

odgovarajue sintagme, kao i obratno u primjeru: ~,.LJi Jl ~) ~L. ~~ ~~ = Iznenada se uputio pjeice iz svoga sela u obliznji grad. Jl ~G = Iznenada je otiao iz svoga sela u oblinji grad, - sintagma: se otpuiio pjeice je hiponim rijei:je otiao. Obratno je u ~ ~ ~ , = Razljuti se na njega, pa ga estoko primjerima: (~.L:;. , , oamari. I~.L:;.~) ~~;.a.; ~~.~ = Razljuti se na njega pa ga estoko udari

0:-

po obrazu/ - naime, ovdje je rije: "oamari" hiponim sintagme: "udari po obrazu". Hiponimijski odnos nalazimo i izmeu dvije sintagme, kakav je, npr., sluaj li slijedece dvije reenice:

-'

-- ".

".-'

aL..~ ~. CJ! ";Navaljivao je na njega s mnogim ~~~ L~ ~L = Pitao ga je mnogo s nasrtljivou,

o~

pitanjima.

Poseban sluaj ukljuenosti javlja se onda kada jedna reenica postane ukljucena u neku drugu jednostavnim od~acivanjem pojedinih dijelova iz nje. Tako, npr., reenica: ~.?~ j;.~ = Njegov otac je dareljiv, plemenit, poboan i hrabar ovjek ukljuuje u sebe iz nje same skraenu recenicu: cr-..L:;.. ~ ~) ~)-:I = Njegov otac je dareljiv, poboan ovjek. -,

EW :;~
"..,,9.
J. ".

~;f

~ __

'" J.

J.

J./

Meusobna netrpeljivost nekih rijei naziva se, kako se vid jelo, inkompatibilnost. Tako bi se mogla nazvati i uzajamna netrpeljivost reenica, ali je ta, za razliku od prve, dobila naziv nekonsistentnost reenica ~ J,):.5. Ona moe nastati javljanjem meusobno netrpeljivih rijei, ali ,samo u predikatima dviju i vie reenica. Iako su kohiponimi: ~1'1' = slavuj i: = eva,meusobno inkompatibilne rijei, moemo rei:

o;~;

na gnhu. - ~~ ~ ~)j ~~~~~1l = eva pjeva na grmu - jer su te rijei subjekti u tim reenicama. Meutim, ne moemo rei za istogslavuja:

~~

~ ~~ jXJf = Slavujpjeva

\:G, = Ovaj slavuj je velik i ~ I:G, = Ovaj slavuj je malehan. - jer su nekompatibilne rijei (ovdje: velik i malehan) u predikatu tih meusobno nekonsistentnih reenica. Ovdje inkompatibilnosttreba da obuhvati sve (pored ane i neporedane) taksonimijske nizove, kao i sve one rijei s meusobno suprotnim pojmovima. Osim toga, predikat moe sadravati sve mogue dopune, pa
712

i sam imati neki dodatak. Nekonsistentnost moe nastati promjenom priloke oznake (za nain, npr.) uz predikat dviju reenica: /J~
0~
::;;..

J.; ~~;U = Ova pjevaica veselo pjeva, - prema: (.~ ~ ::j,'J\ o..u. = Ova pjevaica tuno pjeva. Slino se moe
"..'" ~ ",,li" __~ __ ',",

postii
__ _ -

upotrebom meusobno suprotnih atributa uz neki predikat, npr.: .

>
o

ji

~\

Jj~~) .. .: ji

~
).

J.o:-)

= Zaista je njegov drug

j 01 .....

= Zaista Jenjegov drug pametan

glup ovjek.

_ ~.'

',"

ovjek.> prema: ~

___ji

,:;I

,..

01 ...

Razni su inioci od utjecaja, kako jeziki, tako i oni vanjeziki, na to to e u proirenom predikatu biti odluujue za nekonsistentnost dviju reenica meusobno. Tako ona moe zavisiti od. toga da li upotrijebljeni prezent u dvije reenice shvatimo kao pravu ili nepravu sadanjost. Naprimjer, reenice: = on govori arapski - i ~:, = On govori francuski. Ako uzmemo da je "govori" prava sadanjost, tj; da se govor vri u ovom trenutku, onda su ove dvije reenice nekonsistentne, a za to su odgovorni njihovi (prepozicionalni) objekti. Ako se, pak, "govori" smatra nepravom sadanjou (tj. "govori" ima smisao: zna govoriti, u bilo koje vrijeme), onda su te dvije reenice meusobno potpuno konsistentne. One e takve biti i kada mjestoprezenta upotrijebimo perfekt u smislu svrenog glagola "izgovoriti" neto, onda njihovi objekti nemaju nikakvog utjecaja na tu konsistentnost.

~.;J ~~ ;,

S~Jls ~;,

Reenice kao: l.:~ ~..:.r--:= Hasan nOSIknjigu, - 1 ;;,L.,~ ..:.r--:= Hasan nosi korpu, - meusobno su konsistentne i kada se prezent "nosi" shvati kao prava sadanjost, jer se istodobno mogu nositi dvije (ili vie) stvari, naravno, ukoliko ne premasuju snagu nosioca. Vidimo, dakle, da odgovor na pitanje ta je vano, a ta ne za (ne) konsistentnost u nekom jeziku, nije tako jednostavan. I jezicka sredstva i vanjeziki faktori igraju pri tome svoju odreenu ulogu, bilo svako za se, bilo zdrueni jedni s drugim i istodobno, to je, vjerojatno, ei sluaj u svakodnevnoj jezickoj praksi. .
C:;,.. ;. J, ~ ,.. '" '/::.". jl 1:>". ~ __ .,-

713

SMISAO NEPRA VILNE REENICE

Radi se o reenicama koje, premda formalno (grarnatiki) ispravne, logiki su neprihvatljive, jer nemaju nekog suvisloga smisla. To su, naime, one u kojima se javlja: kontradiktomost; tautologija i semantika anomalija. 50 Njihovo izuavanje otkriva nam pravu prirodu ljudskoga govora, kako onog" nepra vilnog", tako i onog sasvim" normalnog" . Pojavakontradiktornosti (~GJ\), ustvari isto je to i nekonsistentnost, samo to je ovdje ograniena okvirom iste reenice, To je, dakle, takva reenica koja sadri tvrdnju da neto u isti mah jest i nije onakvo kako se kae. Takva kontradiktorna izjava moe biti eksplicitna, u sluaju kad, npr., gledajui nekog visokog mladia, reknemo:~) A:'.CJi'~.,1 ~L:..JTdJ~ = Onaj mladi je visokog rasta i nizak. ," , Nekada su ovakve reenice donekle implicitne, kad im je jedan dio eksplicitan, a drugi implicitan, a preteno ili sasvim je implicitna, ako su oba dijela izraena implicitno. Za prvi sluaj neka poslui primjer: \:.G,

~: :~'" p t.~ CjL1~\

.,.

je svje, napravljen prije dvije godine. Rije "svje" implicira da je sok napravljen prije vrlo kratkog vremena. - Zaimplicitno - kontradiktornu reenicu bio bi primjer: ;J~ .J Li...Jf j 4 \~ j:.;..;.:. ~ ~ ~)-1 = Njegov brat je pomorac iskusan u
------

= Ovaj sok

krstarenju po opasnim pustinjama. Rije "pomorac" implicira putovanje po moru, a krstarenje pustinjama ukazuje na putovanje kopnom.

Za kontradiktronost eksplicitnih reenica ove vrste najvie su u pitanju dva uzroka: 1) predikat sadri dvije meusobno kontradiktorne rijei, koje ~..I.J,(~ = Ovo je visoko istodobno ukazuju na jedan predmet (kao: ~) (dugako) i nisko (kratko); 2) predikat je sastavljen od samo dva dijela: jednog potvrdnog i drugog odrenog (kao: ~ ~) ~ ~~ = To je korisno i nije korisno). " Da je neka reenica zaista kontradiktorna, moe se pokazati razlaui je na njene odgovarajue "dubinske" reenice, tj. one (po generativnoj grarnatici) zamiljene reenice iz kojih je proistekla njena povrinska struktura (~~). Tako, npr., reenici: ~~~.,.J~~. / 1\~(.:'JrdL = Ona debela ena mravog je tijela, - odgovaraju" dubinske" reenice. '
50) O tome pogledati kod M. Rianovia, op. cit.str. 336-341, u odlomku: Naopake reenice - kontradikcija, tautologija, sernantika anomalija.

714

~~ o.' ~{;._JrdL; = Ona

mravog tijela:

ena je debela i: ~~ ,'"

~r.:;Ji~ = Ona

ena je

Neka na izgled kontradiktorna reenica (sa sintagmom sastavljenom od atributa s pripadajuom mu imenicom) moe biti, ustvari, u znaenju dopusne(koncesivne) reenice, tj. one sa dva meusobno oprena pojma, u svojoj" dubinskoj" strukturi, npr.: 3~ I~\~~l <.S~T~\l)i G~G-= Na rasipni susjed kupio je juer jednu veliku kucu, - Ova je reenica, kako se vidi, povrsinski izraz dopusne zavisno-sloene reenice: 3~ \~I~~l L~~ <.S;':='I\~\~ 0\5' JG = Iako je rasipan, na susjed je juer kupio jednu veliku kuu. je pojava donekle suprotna kontradikciji. Tautologija (~WI~) Naime, njome se obiljeava navoenje dvaju ili vie pojmova, od kojih su svi - izuzev jednog, suvini za poimanje onoga to se ht jelo izraziti. tona moe biti eksplicitna i implicitna. Eksplicitna tautologija oznaava javljanje dvaju i vie sinonima kojima se kvalificira jedan te isti predmet unutar jedne reenice, pa je ona, dakle, slina sinonimiji, koja se javlja izmeu dvije i vie reenica. Primjer bi za nju bio: rr~1 = Taj starac je krtac, tvrdica icicija.
,
,
'

~.~';, ~ ~ ~~t:~

Implicitna tautologija esto se javlja kada se uzmu: hiponim i njegov nadreeni termin, a koji se odnose na isto ivo bie, predmet, pojavu, itd. Tautologija je kada se rekne: J~ ~'i..:..G..Jr~..G. = Ovaj komad eljeza je metal. - Ona se javlja ako se ovakva (i slinanjoj) reenica moe rastaviti na dvije "dubinske" reenice, koje su u odnosu ukljuenosti. Gornju reenicu moemo tako rastaviti na ove dvije: Ovo je komadeljeza. I ovo je metal. One su u odnosu hiponimije, jer je pojam eljeza (hiponim) ukljuen u pojam (nadreeni termin) metala. Meutim, tako ne moemo rastaviti reenicu: J..L....: ~~\ = eljezo je metal, jer to onda nije vie tautologija. " Jedna vrsta implicitne tautologije moe nastati i kad se takva tautoloka reenica da rastaviti na dvije "dubinske" reenice, koje su meusobno u odnosu sinonimnosti. Evo jednog primjera za nju: poduava i predaje povijest na naoj koli. - Nju moemo razloiti na dvije" dubinske" sinonimne reenice: On poduava povijest i On predaje povijest Prema tome, gornja (stegnuta) reenica predstavlja primjer tautologije.
oo. oo'

~~'.(:.~ e.!Ur~~:.4) ~:~;, = On

Meutim, vidjeli smo, govorei o upotrebi sinonima, da se esto iz stilskih (i drugih) razloga upotrebljavaju sinonimne rijei, pa to onda ne bi
715

trebalo smatrati tautologijom. Tako, npr., dva ili vie sinonimnih atributa uz neku imen~cu slue za intenzifikaciju znaenja koje oni izraavaju, npr., kad se kae: ~s1 ~ ~L~ ~~ ~ = On je covjek razborit, pronicljiv i otrouman. -, , , Ovim "smo htjeli istaci da ne treba prenagljivati u procjeni, nego najprije treba dobro razmotriti da li je u nekoj formalno], tautologiji neto zaista suvino ili, pak, 'Ima neku svoju posebnu funkcijupri izraavanju naih misli i osjecanja. I u ovom podruju semantike potrebna su, dakle, dalja i dublja istraivanja. Izraz: semantika anomalija () Ji:) ima u semantikoj znanosti sueno znaenje, pa ne oznaava svaku smisaonu nepravilnost, nego slui za oznaku nesuvislih reenica koje sadre elemente semantiki meusobno nespojive, premda ni jedan s drugim ne stoje u kontradikciji. Besmisleno bi; npr. bilo rei: , ~ , \~ ~~~ \~ 0k = Zaista je ovaj kamen vrlo duhovit. (iskljuivi neku nategnutu figurativnu upotrebu, pa, npr., upotrijebivi neuobicajeno, rije "kamen" u smislu: bezosjeajan ovjek, ili slino tome). Semantike anomalije proistiu po najvie usljed nepotivanja "selekcioC~ ';tr~(I._';;~), tj. onih koja se tiu zdruivanja pojedinih (susjednih) rijei u' sastavu neke reenice. Tako, npr., izmeu imenice i njenog atributa vai selekciono ogranienje, po kome ona odabire samo one atribute' koji su u skladu s njenim znaenjem. Zbog toga rijec "duhovit" ne moe "izabrati" za svoju imenicu, kao njen atribut (ili dio predikata) rijec "kamen", jer se on (u neprenesenom smislu) moe odnositi
ni1lOgral~jenja"

Je. = tei, ne
(~)
, ,

samo na ljude, ane

i na ivotinje ili neivetvari, ~

Nasuprot

tome, glagol:

moe imati za svoj subjekt ni ivo ni neivo osim tekuina,

pa se moe rei: ~~

:L..jn~= Ova

voda brzo tee, - ali ne, npr.: .

uLJi'0~ ='Proti~anje ljudi (drveca) i sl.

Prema miljenju sernantiara, selekciona ogranienja treba primjenjivati samo 'onda kada se u reenici nau meusobno inkompatibilne komponente, kao to je sluaj kod kohiponima. Takvi su, npr., LVf = lav i ~\ = pas, prvi bira za predikat (ili obratno) glagol: drugi: "~ = Iajati, pa se ne moe rei: ~ pas rie i sl. Meutim, nadreeni

Lvr =olav laje ni: ):;.

0\~\

)j = rikati, a
~\ =

njihov pojam:

= ivotinja ili iri: predikata,

J~\

= stvor,

dr., ukoliko se podrazumijeva

jedna ili' druga od ovih

~vot~nja, moe ih zamijeniti kao subjekt njima odgovarajuceg

716

pa se moe npr., rei: )~J.,1~ stvorenje Iajalo je dj eli dan.

oG' ~J;.;.,.:JrdJ1
' , ,

=To jadno

Mnogi pjesnici, pa i prozaisti, radi postizanja posebnih efekata, esto ne poctujl1.selekciona ogranicenja, nego namjerno spaj~ju semantiki meusobno .nespojive rijei, pa se kod dobrih od njih nade i uspjelih, duhovitih "semantikih anomalija". Dakle, ni one nisu uvijek za odbacivanje, jer nekad gode naem estetskom uitku svojim iznenaujuim misaonim sastavom, dok one loe samo "paraju nae ui", i uzrujavaju na um svojim besmislenim nizanjem nespojivih rijei.

PODRAZUMIJEV ANJE NEIZRECENOG

51

Neke svoje misli, osjeanja,elje i dr., iskazujemo izravno i otvoreno, dok se iza nekih naih izriajakrije neto to nismo izreklitim rijeima, ali se to neto ipak podrazumijeva. Ustvari, u novijim semantikim istraivanjima ustanovljeno je da se takorei u svakoj reenici neto jo podrazumijeva, osim onog to se prvobitno eljelo iznijeti. Tako, npr., kada kaemo: Doi sutra 1;1 5 sati! - pored toga to -znai: da odreena osoba zapovijeda drugoj, njoj poznatoj (ili i blie nepoznatoj) osobi da se pojavi na odreenom mjestu u naznaceno vrijeme drugoga dana, a ne onoga kada je ovo..izreeno. Pored svega toga ovo moe podrazumijeva ti jo bezbroj drugih stvari, zavisno od dotinih sagovornika, njihovih namjera, razloga za taj sastanak te raznih drugih okolnosti li vezi s tom zapovijedi (ili moda preporuci, elji i dr.), Jedna vrsta tog podrazumijevanja u semantici se naziva presu poziciie . Za nju vai ovo osnovno pravilo: neka reenica A sadri presupoziciju B, u sluaju ako je B tano, kad god jei toA tano (svejedno je da li je A potvrdna ili nijena reenica). Evo jednog primjera za to A:
(J'I?\)

oG' 4.< ~1l>.Ji'~\ =Vrea koju je odnio bila je teka - ili: \~.'';:'''0i'4.< ~1 ~.J(~\= Vrea kojujeodnio bila je lagahna: onda je B:

~~ ~~. = On je odnio vrecu. Dakle, reenica Be biti tana, kad god je tanairt:~enica A, pa bila ona (tj.A) u afirmativnom ili negativnom obliku.
Postoji slinost izmeu ukljucenosti (hiponimije) i presupozicije, a razlika je meu njima u tome to kod ukljuenosti jedna .reenica podrazumijeva drugu, samo ako je ta afirmativna, npr.: J-" ~ri~~
-"

~l,

-"

...

...

...

~1;'
717

51) U vezi' s tim vidjeti: M. Rianovi, op. cit., str. 342 - 346, pod naslovom: Znaenje izmeu redova - presupozicija i implikatura.

= On je odnio teku vreu - nuzno podrazumijeva reenicu: ~l; = On je odnio vreu - dok negativna reenica: ~ ~~
~o~

w1 ;

;J; =On

nije odnio teku vrecu, - ne mora podrazurnijevati da je odnio vrecu, ali moe podrazumijevati da je moda odnio neku malu. U ovom primjeru ukljuenost se javila stoga to je sintagma: "teka vrea" hiponim rijei: "vrea". Nasuprot tome presupozicija je svaki onaj odnos, koji ne proizlazi iz hiponimijskog odnosa dvaju naporednih elemenata. Ukljuenost se javlja samo kada jedna tvrdnja proizlazi iz neke druge, za razliku od presupozicije, koja se moe nalaziti u bilo kojem govornom

~.L,., JS:-\~\ ~ = Oni su pohvalili svoga prijatelja, - nalazimo u pitanju: i~.L,.,JS:- ~\ :;. = Ko je pohvalio svoga prijatelja? - u preporuci (savjetu i~l:): ! ;.,g ~ 2,.L,., JS:- \;~ ~H = Neka pohvale svoga prijatelja! - u uskliku: ! ~,g ,;; 2,~ JS:- \~\ ;.s = Koliko su hvalili svoga
inu, Tako, npr., presupoziciju:

prijatelja! - i sL Presupozicije se redovno mogu nai u zavisnim reenicama, te u proirenim reenicama nastalim iz sloenih. Ukljuenost, se, pak, javlja u odnosima glavnih dijelova reenice (subjekta, predikata, objekta). Presupozicija moe postojati samo ako onaj dio reenice, koji treba da je sadri, ukazuje na odreenu injenicu (fakt) u vanjezikoj stvarnosti, ili izraeno semantikim terminom, taj dio mora biti [aktivan. Meu rijeima koje ukazuju na faktivnost postoje one "prave" faktivne i one "neprave". Prave su one koje ukazuju na faktivnost i kad su potvrdne i kad su odrene, kao to su, npr.: znati, radovati (se), aliti, zanimati i dr. Tako e reenice, bilo bez negacije ili s njom, sadravati presupoziciju:

uL;. :.s~1j '.0 ~1L~1(':l ) = (Ne) znam

I ,

da vas je on ve vie

puta posjetio, - ili: :::..>1"; ~jj '.ti ~\ ~~ ve vie puta posjetio. - i sL

(':l ) = (Ne) raduje me to vas je on

"Nepravi" faktivi (tj. faktivne rijei) u afirmativnom obliku ukazuju na presupoziciju, dok u negativnom to nije neophodno. Takvi su, npr., glagoli: primorati, vidjeti, uraditi, podesiti i dr. To moemo zapaziti u primjerima: primorao

~~ ..wr ~1 :.,..J0~0\ ~ ~;\ ~~~t (Lo:) = Otac ga je (nije) da' ode u kol~: ~~OW Jl ~~ ~1 ~;1~i~ (L.) = Otac ga je (nije)

vidio kako je otiao u kolu. - i sL Razlika izmeu "pravih" i "nepravih" faktiva je i u tome to uz one "prave" moe stajati rije "injenica", a uz one "neprave" ne moe. Tako
718

npr., moemo rei: \~

'"

~.rJ.j

'" ci

'"

.J. ~'"

JJ\

r'~ \~ j><-!.

Jl O '"

O.J

.,Il O

jl

jako razbolio. - Ne moese, pak, rei: ~~ On nijepodesio (injenicu) da su se sreli na trgu.

= Zalosti me injenica da se on ~ 0~~t (;'VI) ~C;' =

v

Drugi poseban nain "podrazumijevanja" je implikatura (~), a njome se obiljeava sve to moe podrazumijevati neki izriaj, a to se ne nalazi u njegovom doslovnom znaenju niti u njegovim presupozicijama ili ukljuenim tvrdnjama. To je ono, na to smo, kako se to obino kae, aludirali (ili ciljali), ali to nismo izravno izrekli. Tako, npr., kad ljeti doemo u neku zatvorenu, zagrijanu prostoriju, pa uzdahnemo rekavi: ! \:.L..:" ':-;"tl'::' = Kako je danas vru dan! - elei, moda, time rei (implicirati): Otvorite prozor! ili Ukljuite ventilator! - ili Dobro bi bilo popiti to god osvjeavajue!- ili Najbolje je da odmah izaemo u baul - itd., itd.

r~

esto se implikature mogu razlikovati od presupozicija po tome to se implikature mogu otkloniti nekom dopunskom izjavom, a presupozicije ne mogu. Tako navedenu reenicu (u gornjem primjeru): Otvorite prozor! - koja sadri presupoziciju da je prozor zatvoren, ne moemo nikako otkloniti. Naprotiv, sve mogue implikature koje bi se mogle pretpostaviti u reenici: Kako je danas vruc dan! - mogle bi se otkloniti nekad dodatnom izjavom, npr., ona u vezi s otvaranjem prozora, rijecima!... ali nije potrebno da otvarate prozor (u kuci, ipak, nije tako vruce kao napolju); onu u vezi s ventila torom, mogli biste odvratiti dodavi..., nemojte, molim vas, ukljuivati venti1ator, ne volim, znate, sluati njegovo zujanje i sl. Ukljuenost i presupozicija proistiu iz samog znaenja dotine recenice, odn. iz njene dubinske strukture Meutim, kod implikature, ue (jeziko) znaenje neke reenice, nije nikako povezano s njenim implikaturama. Tako u naem primjeru: Kako je danas vru dan! Nema rijei ni o kakvom prozoru, premda je on u moguoj implikaturi: Otvorite prozor!

C...:..:Ji~:~.).

Semantiari misle da se implikature javljaju zbog nepostovanja pravila koja vae pri "normalnim" razgovorima, a ta pravila se odnose na etiri stvari: kvantitet izriaja, njegov kvalitet, na odnos prema temi razgovora i na nain izraavanja. Usljed tog krenja tih pravila na sagovornik esto e (nesvjesno)..a na osnovu svog znanja o raznim odnosima u vanjezikom svijetu, povjerovati da smo mi, ustvari, htjeli rei neto drugo, a ne ono to smo doslovno rekli, te e on naoj izjavi pripisati neki odreeni smisao, koji proistie iz same govorne situacije, odn. okolnosti pod kojima je ona izreena. esto e se neka konkretna izjava i njen bukvalni smisao shvatiti

719

u prenesenom znaenju, kao neka metafora, metonimija ili neki drugi nain figurativnog izraavanja naih misli,osjeanja, elja i slinog. Na navedeni primjer o "vruem danu" pokazuje nam tzv. konverzacio ne implikature (;J~~~~) koje pro istiu iz jednog konkretnog razgovora s njegovim odreenim popratnim okolnostima, od ega svega zavisi i broj, te sadraj moguih implikatura. Nasuprot tome, bez obzira na stvarnu govornu situaciju i njene okolnosti, reenica: ~ ~~ = Njegov brat je istinski Hatim! - u arapskom jeziku, ukazuje uvijek na istu implikaturu, a to je: dareljiv ovjek, jer je kod Arapa Hatim bio olienje dareljivosti, pa takvo znaenje tog imena spada u stalne konvencije arapskog jezika, pa se takva '.,a~). implikatura naziva: konvencionalnaimplikatura

~;"1

(~wtr~{.

U nekim sluajevimami zaista i elimo da se neka mogua implikatura shvati u odreenom smislu, pa u svrhu toga, odgovarajuurije (ili rijeci) naglasimo odn. intonira.mo na poseban nain, proprativi to, eventualno, nekim gestom ruke, mimikom lica, izrazom oiju, i slinim sredstvima, kako bi na sagovornik dotinu implikaturu to lake shvatio prema naoj elji.

IRI KONTEKST I REENICA

52

Da biizvrila svoju pravu namjenu, reenica, kao ni pojedinarije, ne moe stajati usamljena, bez odreenog ueg ili ireg konteksta (J~) u koji je smisaono uklopljena,i u kojem se obino javljajo neki manji ili vei broj reenica.

tr(~ ~1 ~:Je.. Ji = Selim je otputovao juer po podne. Meutim e~o rei: (':: 2,.L. ~ ~ J~ ~~ ~
Obavjetavajui, npr., nekog, rei emo:
-,'g

jeuven uenjak u naem gradu. - U prvoj (glagolskoj) ree- nici na prvo je mjesto stavljen glagol )L:..., pa onda imenica ~, dok je u drugoj (imenskoj) reenici ~ doao na prvo mjesto, iako se u obje govori o istoj. osobi. Naime, takav -poredak. reeninih dijelova zahtijeva tzv. tematskastruktura(t.~';J(~') arap skog jezika. Po njoj se odreuje ta je tema (~~ neke reenice, q. ta jenjen predmet, a ta rema ("-1&), tj. sve ono to se o dotinoj temi eli iskazati. U gornjem primjerima tema je Selim (u oba sluaja), a rema jeu prvoj.reenici-da je on otputovao ..., a u drugoj: da je on poznat uenjak. .. Ovakav je poredak tih elemenata kada
52) To je kratko razmotreno kod M. Ridanovica, op. cit., str. 346 - 350, u odlomku: Raenica i iri kontekst - fokus, tema i rema.

= Selim

720

oni nisu posebno istaknuti. Ako, pak, treba istai jedan od njih, onda, se to moe uiniti stavljajui na njih tzv. kontrastni naglasak (~~ ~~~\), tj. naglasivsi temu ili remu znatno jae nego ostale dijelove reenice. Osim toga, tema (Selim) moe se u prvoj reenici staviti na njen poetak, ali iza estice: lot (to se tie), pa rei: )L.. lot = to se tie Selima,
O~ ~

. on je otputovao .... Vidimo, dakle da se arapski jezik, pored ostalog, slui poretkom rijei radi isticanja teme govora, stavljajuci je obino na poetak reenice (a nekada ona u tu svrhu moe stajati i na njenom zavretku). U mnogim sluajevima tema je li govoru ve unaprijed poznata (kao u naem primjeru: Selim) iz samog iregkonteksta u kojem je neka odreena reenica izreena, ali to se ne dogaa u svakoj situaciji. Moe se, naime, dogoditi da elimo govoriti o neemu iji su svi elementi jo sasvim nepoznati, npr., o nekom ovjeku koji je sa svojim psom iao kroz neku umu. Vjerojatno bismo tu priu ovako zapoeli:

} ~ _: S- _~\l.J~

~ ~ ? ~~ Jt ~

= Pria

se da je neki ovjek iao sa

svojim psom kroz jednu gustu umu ...- Svakako da je ova reenica mogla imati i obrnuti ili neki drugi poredak svojih glavnih dijelova, a zato su upravo ovako poredani, po nekima treba tumaiti tako to ovjek u ovakvim sluajevima polazi od onoga to mu je psihiki blie, pa ide prema onom to mu je u tom smislu dalje. Zato je, npr., ovdje poao od ljudskog bica, pa preao na drugo ivo bie - ivotinju, a onda na neto neivo - umu, i tome slino. Inae je r e m a obino neto novo to se eli saopiti, ono najvanije u reenici. Neki je zato nazivaju fokusom, ali (po Rianoviu, op. cit., str. 347) tim nazivom bi trebalo oznaiti onu remu istaknutu posebnim jezikim sredstvima (akcentom, poloajem u reenici, posebnim rijeima), i to u kontekstu kad se ne oekuje da upravo taj dio reenice bude rema. Tematska struktura u manjoj ili veoj mjeri nijanisira ili i posve mijenja znaenje neke reenice, Tako, npr., ako naglasimo prvu rije u slijedeim reenicama, one dobiju meusobno razliit smisao: \~ = Ferid to zna (tj. samo on, a ne i neko drugi) - prema: ~) ;J: ~\~ = Ovo zna Ferid (tj. samo to, a ne i neto drugo). ' Dakle, i tematska struktura od velikog je znaaja za semantiku svakog, pa i arap skog jezika, ali ona, naalost, nije jo temeljito istraena, pa i njoj, kao i svim ostalim semantikim pojavama, treba ubudue posvetiti mnogo bolju i dunu panju, kao oblasti od najvee vanosti za pravo shvatanje jezika uopce, te primjenu svega toga novoistraenog, prvenstveno u svakodnevnoj jezickoj praksi i ivotu.

~.J:~ ~)

46 - GRAMATIKA

ARAP5KOG JEZIKA

721