Danielle Steel

POLJUBAC

Hrabrost nije nedostatak straha ili oaja, nego snaga da se to pobijedi. Mojoj divnoj djeci, koja su moje srce, dua i hrabrost, za Beatrbc, Trevora, Todda, Nicka, Sama, Victoriju, Vanessu, Maxxa i aru, S ljubavlju, mama D.S.. Jedan trenutak, uklesan u vremenu, sjajan kao zvijezda na ponodnom nebu, eon, asak, milijun godina saetih u jednu, kad sve stane i ivot eksplodira u beskrajne snove, i sve se mijenja zauvijek, u jednom treptaju oka

Poglavlje prvo
Isabelle Forrester gledala je u vrt, stojedi kraj prozora svoje spavade sobe u kudi u rue de Grenelle, u parikom sedmom arondis-manu. U toj su kudi ona i Gordon ivjeli ved dvadeset godina, tu su se rodila oba njena djeteta. Sagraena je u osamnaestom stoljedu i s uline strane imala je visoka, upadljiva bronana vrata koja su vodila u unutranje dvorite. Sama kuda podignuta je oko dvorita, u obliku slova U. Bila je udobna, stara i lijepa, visokih stropova i pre-divne drvenarije, s ljupkim frizovima i parketima boje brendija. Oko Isabelle se sve sjajilo i bilo je besprijekorno odravano. Vodila je kudanstvo s umijedem i preciznodu, vrstom, ali blagom rukom. Vrt je bio savreno oblikovan, a za bijele rue koje je posadila prije mnogo godina, ljudi su esto govorili da su najljepe u Parizu. Kuda je bila puna antikviteta koje su ona i Gordon skupljali godinama, u gradu i na putovanjima. A neto od toga pripadalo je i njenim roditeljima. U kudi je sve blistalo, drvo je bilo temeljito ulateno, srebrnina sjajna, kristalni svijednjaci na zidovima bljetali su na jarkom lipanjskom suncu koje se kroz zavjese probijalo u sobu. Isabelle s tihim uzdahom skrene pogled sa svog ruinjaka. Bila je nesretna to tog popodneva naputa Pariz. Rijetko je uopde bilo kamo ila, nije ba esto imala prili ke za to. A sada kad je mogla otputovati, osjedala se krivom, zbog Teddvja. Sophie, Isabellina kderka, dan ranije je otila u Portugal s prijateljima. Imala je osamnaest godina i na jesen de krenuti na fakultet. Isabelle je za kudu vezivao Theodore, njen sin, a tako je bilo ved etrnaest godina. Roen tri mjeseca prerano, pri porodu je doivio teka otedenja i kao posljedica toga, pluda mu se nisu potpuno razvila, zbog ega mu je srce bilo slabo. Uio je kod kude, nikada nije iao u kolu. S etrnaest godina, vedi dio vremena provodio je prikovan za krevet, a kad je bio preslab da bi se odrao na nogama vlastitom snagom, po kudi se kretao u invalidskim kolicima. Kad je vani bilo toplo, Isabelle ga je vodila u vrt i tamo bi, ovisno o tome kako se osjedao, malo proetao, ili samo sjedio. Njegov duh je bio nepokolebljiv, a kad god bi njegova majka ula u sobu, oi bi mu zasjale istog trena. Uvijek bi imao neku aljivu primjedbu, ili bi joj neto ispriao. Njihova veza se nije mogla opisati rijeima; bila je jaa od vremena, godina i strahova s kojima su se zajedno suoavali. Njoj se ponekad inilo kao da su dvoje ljudi s jednom duom. Ulijevala mu je ivot nu snagu, satima razgovarala s njim, drala ga u naruju kad je bio previe slab i bez daha da bi govo rio i nasmijavala ga u svakom trenutku. On je ivot vidio istim oima. Isabelle je oduvijek podsjedao na krhku ptiicu slomljenih krila. Ona i Gordon razgovarali su s njegovim lijenicima o transplantaciji pluda, koja bi se mogla obaviti u Sjedinjenim Dravama, ali, po njihovom miljenju, Theodore je bio toliko slab da ne bi preivio operaciju, moda ak ni putovanje. Takav rizik, ni u jednom ni u drugom sluaju, nije dolazio u obzir. Theodoreov svijet sveden na granice fine kude u rue de Grenelle inile su majka i sestra. Otac se nikada nije dobro snaao u njegovoj bolesti i Teddy je itavog ivota imao bolniarke, ali za njega se ipak najvie brinula majka. Odavno je napustila svoje prijatelje, osobne elje i bilo kakav oblik vlastitog ivota. Posljednjih godina, u svijet je izlazila samo uveer, s Gordo-nom, a i to rijetko. Jedina misija u njenom ivotu bila je da Teddy bude

iv i sretan. Kroz godine, njegova sestra Sophie je zbog toga ostala uskradena za vrijeme i panju, ali to je, izgleda, shvadala, a Isabelle je uvijek iskazivala veliku ljubav prema njoj. No Teddy je, jednostavno, morao biti na prvom mjestu. ivot mu je ovisio o tome. Posljednja etiri mjeseca, od ranog proljeda, Theodoreu je bilo bolje, pa si je njegova majka mogla dopustiti ovo neuobiajeno i dugo oekivano putovanje u London. To je bila ideja Billa Robinsona i na prvi pogled, bila je neizvediva. Isabelle i Bili upoznali su se prije etiri godine, na prijemu kod amerikog ambasadora u Francuskoj, Gordonovog davnanjeg kolege s Princetona. Bili je bio politiar, poznat kao jedan od najmodnijih, a vjerojatno i najbogatijih ljudi u Washingtonu. Gordon joj je is priao kako je sadanji predsjednik stigao do Ovalnog ureda zaslugom VVilliama Robinsona. Bili je naslijedio veliko, gotovo nemjerljivo bogatstvo, a od mladosti ga je privlaila politika i mod koju ona prua. Ali, radije se zadrao iza kulisa; to mu je odgovaralo. Stvarao je kraljeve i meetario s politikom modi, meutim, kad su se upoznali, Isabelle se dojmilo koliko je bio tih i nepretenciozan. Kad joj je Gordon opisao Billov poloaj u drutvu, bilo joj je teko povjerovati da je tako bogat ili toliko modan. Bili je bio krajnje jednostavan i diskretan i to joj se odmah svidjelo. Bio je vedar, izgledao je iznenaujude mladenaki i imao je britak smisao za alu. Na veeri je sjedila kraj njega i jako je uivala u njegovom drutvu. Iznenadila se i bilo joj je drago kad joj je sljededeg tjedna pisao, a kasnije poslao i staro izdanje jedne umjetnike monografije za kojom je, kako mu je ispriala, ona tragala ved godinama. Oduevilo ju je kako se on toga sjetio kraj brojnih, puno hitnijih zaduenja; dirnulo ju je to se potrudio da tu knjigu pronae i poalje joj. Umjetnost i rijetke knjige bile su njegova strast. Dugo su raspravljali o slikama, izgubljenim otkako su ih u ratu prisvojili nacisti, koje su ba tada pronaene u jednoj spilji, negdje u Nizozemskoj. To ih je dovelo do razgovora o krivotvorinama i krai umjetnina, a na kraju i na restauratorske radove, to je bio njen posao kad je upoznala Gordona. Bila je pripravnica u Louvreu, a u vrijeme kad je prestala raditi, nakon to se rodila Sophie, vladalo je miljenje da je struna i nadarena za taj posao. Bili je bio fasciniran njenim priama, jednako kao i ona njegovim, i u nekoliko sljededih mjeseci, meu njima se razvilo neobino, ali ugodno prijateljstvo preko telefona i pisama. Ona je pronala neke rijetke knjige o umjetnosti koje mu je poslala, a kad je on sljededi put doao u Pariz, javio joj se i pitao moe li je pozvati na ruak. Oklijevala je, no nije mogla odoljeti; to je bio jedan od rijetkih sluajeva kad je ostavila Theodorea samog u vrijeme ruka. Njihovo prijateljstvo zapoelo je prije gotovo etiri godine, a Teddvju je tada bilo deset godina. S vremenom, prijateljstvo je procvjetalo. On joj se povremeno javljao, za njega u udne sate, kad je radio do kasna, a kod nje je bilo rano jutro. Ona mu je rekla da svakog jutra mora ustati u pet, zbog Teddvja. Prolo je jo est mjeseci prije nego to ju je upitao smeta li Gordonu to je on naziva. Zapravo, uopde mu nije rekla za to. Billovo prijateljstvo postalo je njeno skriveno blago koje je budno uvala samo za sebe. Zato bi mu smetalo, upitala je, zvuedi iznenaeno. Nije ga htjela udaljiti od sebe. Jako je uivala u razgovorima s njim; imali su zaista puno zajednikih interesa. Na neki udan nain, on joj je postao jedina prava veza s vanjskim svijetom. Prijatelji su joj se prestali javljati ved odavno. Provodedi dane i nodi u brizi oko Teddvja, bila je sve manje dostupna. No, ipak ju je pomalo brinulo bi li Gordona smetali Billovi pozivi. Kad su stigle prve umjetnike monografije

koje je on poslao, ona ih je spomenula i inilo se da je Gordon iznenaen, no nita nije rekao. Nije pokazao nikakvo posebno zanimanje za to, a ona nije govorila nita o telefonskim pozivima. To bi bilo malo tee objasniti, iako je bilo posve neduno. Ono o emu su razgovarali nikada nije bilo osobno, nikada neprilino, nisu priali nita o privatnom ivotu, a u poetku su rijetko spominjali svoje brane drugove. Bio je to samo prijateljski glas koji se nenadano javlja u mranim satima ranog jutra. A kako telefon nodu nije zvonio u nji hovim spavadim sobama, Gordon ga nikada nije uo. Zapravo, slutila je da bi Gordon imao primjedbi kad bi znao, pa mu zato nije nita ni rekla. Nije htjela ostati bez tog dara - bez Billovih poziva i njihovog prijateljstva. U poetku, Bili ju je zvao svakih nekoliko tjedana, a onda su polako pozivi postali sve edi. Godinu dana nakon to su se upoznali, ponovo su ruali zajedno. Jednom, dok je Gordon bio na putu, Bili ju je izveo na veeru. Veerali su u tihom bistrou u blizini njenog do ma i ona je, kad se vratila kudi, bila zapanjena shvativi da je prola ponod. Osjedala se kao uvenuli cvijet koji upija sunce i kiu. Njihovi razgovori hranili su joj duu, a njegovi pozivi i rijetki posjeti odravali su je na ivotu. Osim djece, Isabelle nije imala nikoga s kime bi razgovarala. Gordon je ved dugi niz godina bio ef najvede amerike investicione banke u Parizu. S pedeset i osam godina, bio je sedamnaest godina stariji od Isabelle. Bila je svjesna da su se s godinama udaljili, no mislila je daje to zbog Teddvja. Gordon nije podnosio auru neizljeive bolesti koja je lebdjela oko djeteta kao ma koji samo eka da padne. Odbojnost prema Teddvjevoj bolesti bila je toliko snana daje graniila s fobijom. I sam Teddy je toga bio jako svjestan i dok je bio mlai, mislio je da ga otac mrzi. Ali kad je postao stariji, drugaije je to sagledavao. Do desete godine, shvatio je da se otac boji njegove bolesti, gotovo panino, a od toga je mogao pobjedi jedino ako ga potpuno ignorira i pravi se kao da djeak ne postoji. Teddy mu to nikada nije zamjerio, no o tome je otvoreno razgovarao samo s Isabelle, eznutljivog izraza, kao da pria o zemlji koju bi elio posjetiti, a zna da to nikada nede modi. Sin i otac bili su jedno drugome stranci, gotovo kao da se nikada nisu ni upoznali. Gordon ga je odbacio i sve snage uloio u posao. Tako je bilo godinama; najvie to je mogao, udaljio se od ivota u svom domu, a naroito od svoje ene. Jedini lan obitelji kojem je, inilo se, barem malo sklon, bila je Sophie. Njen karakter bio je puno sliniji njegovom nego maji nom. Sophie i Gordon imali su mnoge zajednike stavove i odreenu hladnokrvnost u pristupu i nainu. U Gordonovom sluaju, to je bio plod dugogodinjeg podizanja zidova izmeu njega i emocionalnije strane ivota, koju je u svakom sluaju smatrao slabodu i nije mu bila nimalo privlana. to se tie Sophie, ona je, izgleda, naprosto naslijedila osobinu koju je njen otac sam kod sebe stvorio. Jo kao malo dijete, bila je puno zatvorenija nego njen brat i radije nego da se obrada drugima za pomod, a pogotovo ne Isabelli, sve je radila sama. Gordonova hladnoda kod nje se pretvorila u samostalnost i neku vrstu nepristupanog ponosa. Isabelle se ponekad pitala nije li to bila njena instinktivna reakcija na brata koji je oduzimao jako puno majinog vremena. Kako se ne bi osjedala prikradenom za ono to joj nije dostupno, uvjerila je sebe i svoj vlastiti mali svijet kako od njih nita ne treba. Isabelli se gotovo uopde nije povjeravala i, ako je bilo mogude, nije govorila o svojim osjedajima, a to joj je uglavnom i uspijevalo. Ako se ikome povjeravala, to su bili njeni prijatelji, a ne majka. Isabelle je to znala.

Stalno je gajila nadu da de, kad Sophie odraste, one pronadi neto zajedniko i postati prijateljice. Ali do sada, odnos s jedinom kderkom nije joj bio lagan. S druge strane, Gordonova hladnoda prema vlastitoj eni bila je puno izrazitija. Prividna distanciranost Sophie prema majci mogla se protumaiti kao nastojanje da stane na vlastite noge, kao suprotnost neprestanim potrebama njenog brata, nastojanje da bude dru gaija od njega. U njenom sluaju, to je izgledalo gotovo kao pokuaj da dokae kako joj ne nedostaju vrijeme i energija koje joj majka i ne treba pruati, bududi da je Teddy stalno bolestan. U Gordono-vom sluaju, korijeni su bili mnogo dublji. Ponekad je to izgledalo, ili je barem Isabelle to tako doivljavala, kao duboka odbojnost prema njoj i okrutna igra sudbine koja im je dodijelila bolesnog sina, zbog ega je on, inilo se, krivio nju. Gordonov pogled na ivot bio je lien strasti; uglavnom je promatrao ivot sa sigurne udaljenosti, kao da hode odgledati utakmicu, ali ne eli u njoj sudjelovati, za razliku od Teddvja i Isabelle, koji su sve doivljavali i izraavali sa stradu. Plamen koji je bio zajedniki njoj i djetetu, odrao je Teddvja u ivotu ispunjenom boledu. A Isabellina posvedenost sinu odavno je udaljila Gordona od nje. Emocionalno, Gordon je bio daleko ved godinama; udaljio se malo nakon Teddvjevog roenja. Mnogo godina prije nego to je ona upoznala Billa, Gordon je otiao iz njihove spavade sobe. Tada je to opravdao time to ona odlazi na spavanje prekasno i ustaje prerano, a njega to smeta. Ali ona je jasno osjedala da se ne radi samo o tome. Kako ne bi jo pogorala stanje ili se sukobila s njime, ona mu se ni kada nije usudila suprotstaviti zbog toga. Ali ved dugo je znala da su Gordonovi osjedaji prema njoj najprije oslabili, a onda, na kraju, potpuno nestali. Isabelle se vie nije mogla ni sjetiti kad su se posljednji put poljubili, dodirnuli ili vodili ljubav. To je bila ivotna injenica koju je sada prihvadala. Ved odavno je nauila ivjeti bez muevljeve ljubavi. Cesto je sumnjala da on nije samo povezivao Teddvjevu bolest s njom, nego ju je i krivio za to, iako su je lijenici uvjeravali da njegova slabost i prerani poroaj nisu bili njena greka. Gordon i ona zapravo nikada nisu raspravljali o tome i nije bilo naina da se ona oslobodi njegovih neizreenih optubi. Ali uvijek ih je osjedala i znala je da postoje. Kao da je sam pogled na Isabelle podsjedao Gordona na djeakovu bolesniku sobu; jednako k ao to je odbacivao sina od njegovog roenja, od uasa pred njegovim tegobama i bolesti, na kraju je odbacio i Isabelle. Izmeu sebe i svoje ene podigao je zid, kako bi se obranio od pomisli na bolest koje se gnuao. Jo od djetinjstva, nije podnosio nita to je doivljavao kao slabost. Zid meu njima bio je takav da ga Isabelle vie nije pokuavala prijedi, iako se u poetku trudila. Njeni pokuaji da mu se priblii nakon Teddvje-vog roenja bili su uzaludni; Gordon se ogluio na sva njena nastojanja, dok ona na kraju nije prihvatila golemi, samotni ponor meu njima kao nain ivota. Gordon je po prirodi uvijek bio hladan i poslovan. Govorilo se da je nemilosrdan u poslu i u ivotu ni u emu nije bio srdana osoba, ali usprkos tome, u poetku je pokazivao naklonost prema njoj. Njegova nedodirljivost inila joj se gotovo kao izazov, neto njoj ne poznato. Ba zbog toga, svaki izmamljeni osmijeh, svaki izraz topline inio joj se kao pobjeda, tim znaajnija to on nije pokazivao toplinu ni prema kome drugome. Tada je bila vrlo mlada, a on je izazvao veliko zanimanje kod nje. Djelovao je silno samouvjereno i modno u njenim oima; u mnogoemu, bio je vrlo dojmljiv. Bio je mukarac koji svoj svijet u potpunosti dri
6

pod kontrolom. A u Isabelli je bilo mnogo toga to se svialo Gordonu, zbog ega je bio uvjeren da de ona biti savrena supruga. Njeno porijeklo, bez sumnje; njeno aristokratsko naslijee i ime, kao i njene vane drutvene veze, koje su mu u banci dobro posluile. Bogatstvo njene obitelji istopilo se prije mnogo godina, ali ne i njihov znaaj u drutvenim i politikim krugovima. enidba s njom unaprijedila je njegov poloaj u drutvu, to je njemu bilo jako vano. Njene osobine bile su savrena potpora njegovom poloaju i karijeri. A uz privlanost njenog rodoslovlja, u njoj je bilo djetinje nedunosti koja je nakratko otvorila vrata njegovog srca. Uz sve krajnje drutvene motive koje je mogao imati, Isabelle je kao mlada djevojka imala sutinsku ljupkost kojoj bi bilo koji mukarac teko odolio. Bila je suosjedajna i dobra, liena prijetvornosti. A Gordonov uzvieni stil, njegova izrazita paljivost prema njoj i is tananost manira dok joj je udvarao, u njoj su pobudili oboavanje dostojno heroja. Oarala ju je njegova inteligencija, bila je pod dojmom njegove modi i uspjeha, a Gordon je, pametno iskoristivi prednost injenice da je sedamnaest godina stariji od Isabelle, uvijek znao redi pravu stvar. ak je i njena obitelj bila oduevljena kad ju je zaprosio. Po njihovom miljenju, Gordon de, sasvim oito, biti savren suprug i odlino de se brinuti za nju. Tako su, barem, oni mislili. A usprkos svojoj poznatoj otrini u bankarskom poslovanju, prema njoj je, inilo se, bio izuzetno blag. Na kraju se, meutim, pokazalo da nije tako. Kad je upoznala Billa Robinsona, Isabelle je bila usamljena ena koja bdije nad beznadno bolesnim djetetom, s muem koji joj se rijetko uopde obrada; ena koja vodi neuobiajeno samotan ivot. Ponekad je Billov glas bio njen jedini kontakt s drugom odraslom osobom u cijelom danu, osim Teddvjevog lijenika ili njegovateljice. Bio je, inilo se, jedina osoba u njenom svijetu koja se zaista brine za nju. Gordon ju je rijetko kad uopde pitao kako je. U najboljem sluaju, ako bi ba morao, rekao bi joj da ide van na veeru, ili da sutradan ujutro odlazi na put. Vie joj nije priao to je radio preko dana. Njihovi kratki razgovori kod nje su samo pojaavali osjedaj iskljue-nosti iz njegovog ivota. Sati koje je provela razgovarajudi s Billom otvorili su prozor u prostraniji, bogatiji svijet. Za Isabelle, to je bilo kao daak svjeeg zraka, ivotna nit koja ju je odravala u mranim nodima. Bili je, kroz godine razgovora, postao njen najbolji prijatelj, dok je Gordon sada bio stranac u njenom ivotu. U drugoj godini njihovog prijateljevanja, prilikom jednog telefonskog poziva u rano jutro, pokuala je to objasniti Billu. Teddvju je tjednima bilo loe, ona se osjedala razoreno, iscrpljeno i ranjivo i oalostilo ju je koliko je Gordon bio hladan prema njoj nod ranij e. Rekao joj je kako gubi vrijeme njegujudi djeaka, jer je svima jasno da de on uskoro umrijeti, pa bi joj bolje bilo da se s time pomiri. Kad deko napokon umre, rekao je, to de biti spas za sve njih. Dok je tog jutra razgovarala s Billom, i oi i glas bili su joj puni suza, a njega je zgrozila bezdunost djeakovog oca i njegova okrutnost prema Isabelli. Mislim da mi Gordon uasno zamjera to sam tolike godine provela njegujudi Teddvja. Nisam imala dovoljno vremena za njega, barem ne onoliko koliko sam trebala. Primala je goste zbog njega, ali ne onako esto koliko je on smatrao da bi trebala, i to je znala. Gordon ju je odavno uvjerio da ga je kao supruga razoarala. A Bili se ljutio sluajudi kako ona spremno prihvada sve to Gordon tvrdi. S obzirom na okolnosti, zvui razumno da ti je Teddy na prvom mjestu, Isabelle, blago je
7

rekao Bili. Ved mjesecima je zbog nje ispitivao lijenike, u nadi da de pronadi udotvorni lijek za Teddvja, ali ono to su mu rekli strunjaci s kojima se savjetovao, nije ga ohrabrilo. Kako je objasnila Isabelle, djeak je imao degene-rativno oboljenje koje mu napada srce, njegova pluda bila su preslaba i itav organizam polako je propadao. Bilo bi udo ako doivi dvadesetu, takvo je bilo opde miljenje. Billu se zbog toga cijepalo srce, jer je znao kroz to prolazi Isabelle i sa ime de se jednog dana morati suoiti. U godinama koje su slijedile, njihovo prijateljstvo se produbilo. esto su razgovarali telefonom, a Isabelle mu je pisala duga, filozofska pisma, naroito u nodima koje je provodila budna, sjededi kraj Teddvjevog kreveta. Teddy je ved odavno postao sredite njenog ivota, to je nije udaljilo samo od Gordona, nego je bilo dana kad ju je to odvajalo i od Sophie, koja je svoju majku ne jednom prilikom prekorila zbog toga. Optuivala je majku da brine samo za brata. A Bili je bio jedini kome se Isabelle mogla povjeriti, u dugim razgovorima usred nodi. Njihovi zajedniki trenuci nadilazili su stvarnost svakodnevice. Kad je Bili razgovarao s njom, pritisci politike arene kao da su iezavali. A to se tie Isabelle, nju su ti razgovori odvodili u neko vrijeme i na neko mjesto gdje Teddy nije bio bolestan, Gordon je nije odbacio, a Sophie nikada nije bila gnjevna. Bilo je to kao da je neto prenosi iz ivota kojeg vodi, do mjesta i sadraja koji su joj nekada bili istinski vani. Bili joj je pruio novu sliku svijeta; njihovi razgovori bili su oputeni i puni smijeha. Koji put bi joj priao o svom i votu, o ljudima koje je poznavao, prijateljima do kojih je drao, a svako toliko, samom sebi usprkos, progovorio bi o svojoj eni i dvije kderi, obje ved na koledu i van kude. Bio je oenjen od dvadeset i druge godine, a trideset godina kasnije, preostala mu je samo prazna ljutura od braka. Njegova supruga Cvnthia zamrzila je svijet politike, ljude koje su susretali, sve ono to je Bili morao raditi, skupove na koje su morali idi i koliinu vremena koju je on provodio na putovanjima. Politiare je prezirala do sri. I Billa, zato to im je posvetio svoj cijeli ivotni vijek. Cvnthiju su sada, kad su djevojke otile od kude, zanimali samo njeni prijatelji u Connecticutu, odlasci na zabave i igranje tenisa. A hode li Bili biti dio tog ivota ili ne, za nju je to bilo nevano. Emocionalno ga je odbacila prije mnogo godina i ivjela je vlastiti ivot, koji nije bio lien gorine prema njemu. Provela je trideset godina kraj njega, izmeu njegovih dolazaka i odlazaka i politikih dogaaja koji su za njega uvijek bili ispred svega to je njoj bilo vano. Nikada nije bio kod kude za praznike i roendane, ni za maturu svojih kderi. Uvijek je bio negdje drugdje, zauzet pripremanjem kandidata za izbore. Protekle etiri godine, bio je stalni gost u Bijeloj kudi. Na nju to vie nije ostavljalo dojam i jedva je ekala priliku da mu spomene koliko joj je to dosadno. I gore od toga; uz karijeru koju je prezirala, odbacila je i ovjeka. Sve to je nekada postojalo meu njima, odavno je nestalo. Prije godinu dana, obavila je estetsku operaciju, a on je znao da vec odavno ima diskretne veze s drugim mukarcima. To je bila njena osveta za njegovu jedinu nevjeru prije deset godina, sa suprugom jednog kongresnika, to se vie nikada nije ponovilo. Ali Cvnthia nije lako pratala. Za razliku od Isabelle i Gordona, on i Cvnthia jo su imali zajedniku spavadu sobu, no bilo je ionako svejedno. Godine su prole otkako su posljednji put vodili ljubav. Gotovo kao da se ona ponosila injenicom da je suprug vie ne zanima seksualno. Bila je u dobroj formi, stalno preplanula, a kosa joj je s godinama postajala sve svjetlija; gotovo jednako zgodna kao
8

to je bila prije trideset godina kad se on oenio njome, ali sada je u njoj bilo neke grubosti koja se vie osjedala nego vidjela. Vie nije bilo mogude prijedi zidove koje je podigla izmeu njih. Bili su previsoki, a njemu vie i nije padalo na pamet da to pokuava. Svu energiju uloio je u rad, a kad mu je trebala prijateljska ruka, rame za plakanje ili netko s kime de se nasmija ti, razgovarao je s Isabelle. Samo njoj je priznavao kad je bio umoran ili maloduan. Uvijek je bila voljna da ga saslua. U njoj je bilo blagosti koju kod svoje ene nikada nije pronaao. Nekada mu se sviao Cvnthijin ivi duh, njen izgled, energinost i sklonost ali i zabavi. Dok su bili mladi, s njom je bilo vrlo zabavno, no sad se pitao bi li joj uopde nedostajao kad bi iezao s lica zemlje. A kad su njegove kderi bile kod kude, kao i majka, ponaale su se prema njemu prijateljski, ali u sutini ravnoduno. Vie nikome, izgleda, nije bilo vano je li on kod kude ili nije. Kad bi se vratio s putovanja, s njim su postupale kao s neoekivanim gostom; zapravo se i nije osjedao kao da pripada tamo. Bio je kao ovjek bez svoje zemlje. Osjedao se kao da nema korijena. A djelid svog srca ostavio je u kudi u rue de Grenelle, u Parizu. Nikada nije rekao Isabelli da je voli, niti je to ona govorila njemu, ali on joj je bio duboko odan, sad ved godinama. A Isabelle mu se silno divila. Osjedaji koje su Bili i Isabelle uzajamno iskazivali svih tih godina slubeno nisu bili nita vie od prijateljstva. Ni sami sebi, ni jedno drugome nisu priznavali da u tome ima neto vie od obine naklonosti, vedrine i uivanja u zaboravljenom umijedu konverzacije. Ali Bili je primijetio ved odavno da je zabrinut kad njena pisma ne bi stizala, a kad ne bi mogla odgovoriti na njegov poziv jer je Teddvju previe loe, ili je otila nekamo s Gordonom, nedostajala mu je. Vie nego to je htio priznati. Za njega je postala neka vrsta uporita, netko na koga moe raunati, na koga se moe osloniti. A on je njoj znaio jednako mnogo. Bio je jedina osoba, osim njenog etrnaestogodinjeg sina, s kojom je mogla razgovarati. Ona i Gordon nikada nisu bili u stanju razgovarati kao ona i Bili. Gordon je, na neki nain, bio zapravo vise Englez nego Amerikanac. Njegovi roditelji su bili Amerikanci, ali on je odrastao u Engleskoj. Iao je na Eton, a onda su ga poslali u SAD na fakultet, pa je zavrio studij na Princetonu. Ali odmah nakon diplome, vra tio se u Englesku i od tamo preao u Pariz, u banku. Bez obzira na porijeklo, djelovao je puno vie kao Britanac nego kao Amerikanac. Isabelle je upoznao jednog ljeta u Hampshireu, u ljetnikovcu njenog djeda, kad mu je ona dola iz Pariza u posjetu. Tada je imala dvadeset godina, a njemu je bilo gotovo etrd eset i jo nije bio oenjen. Usprkos nizu ena u njegovom ivotu, nekih vie, a nekih manje zanimljivih, nije naao nikoga vrijednog vezivanja ili braka. Isa-bellina majka je bila Engleskinja, a otac Francuz. U Parizu je ivjela cijelog ivota, ali je svakog ljeta posjedivala djeda i baku u Engleskoj. Besprijekorno je govorila engleski i bila je zaista arobna. ar mantna, inteligentna, fina, osjedajna. Njena toplina, vedrina i gotovo vilinski lik dojmili su ga se od prvog trenutka kad su se upoznali. Prvi put u ivotu, Gordon je povjerovao da se zaljubio. A mogude drutvene prednosti koje je pruala njihova veza, za njega su imale neodoljivu privlanost. Gordon je potekao iz cijenjene obitelji, ali ni priblino tako glasovite kao to je Isabellina. Njena majka bila je iz znaajne britanske obitelji bankara i u dalekom srodstvu s kraljicom, a otac je bio istaknuti francuski dravnik. To je, napokon, bila veza koju je Gordon smatrao dovoljno dostojnom svog truda. Rodoslovlje joj je bilo bez nedostataka, a

njeno stidljivo, blago i profinjeno ponaanje savreno mu je odgovaralo. Isabellina majka je umrla prije nego to su se Gordon i ona upoznali, a na oca je ostavio odlian dojam i on je odobrio njihovu vezu. U Gordonu je vidio savrenog mua za Isabelle. Gordon i Isabelle zaruili su se i vjenali u roku od godine dana. On je upravljao svime. Od samog poetka, jasno joj je dao do znanja da de on donositi sve odluke. A Isabelle je to poela od njega i oekivati. Ispravno je naslutio da ona, zbog mladosti, nede nita prigovarati. On joj je odredio s kime de se druiti, gdje de ivjeti i kako, ak je sam izabrao kudu u rue de Grenelle i kupio je prije nego to ju je Isabelle uopde vidjela. U to vrijeme je ved bio na elu banke i imao je istaknut poloaj. Njegov status je veoma ojaao zbog braka s Isabelle. A on je njoj, zauzvrat, omogudio siguran, zatiden ivot. Tek s prolaskom vremena, poela je primjedivati og ranienja koja joj je nametnuo. Gordon joj je rekao tko mu se od njenih prijatelja ne svia , s kime bi se trebala druiti, a tko nije naiao na njegovo odobravanje. Od nje je oekivao da prireuje raskone prijeme za banku, a ona je vrlo brzo nauila kako se to radi. Bila je vrijedna i sposobna, izuzetno organizirana i spremno je u potpunosti slijedila njegove upute. Tek kasnije, poelo joj se initi da je bio nepravedan kad je, u to doba, rastjerao nekoliko njoj dragih ljudi iz njenog drutvenog kruga. Gordon joj je bez ikakvih dvojbi rekao da ti ljudi nisu vrijedni njenog drutva. Isabelle je bila puno otvorenija za nove ljude, nove okolnosti i raznolikost mogunosti i izbora koje prua ivot. Studirala je umjetnost, ali kad se udala za Gordona, zaposlila se kao re-stauratorska pripravnica u Louvreu, usprkos njegovim protestima. To je bilo njeno jedino podruje neovisnosti. Voljela je svoj posao i ljude koje je tamo upoznala. Po Gordonovom miljenju, to su bile boemske tenje i kad je zatrudnjela, nosedi Sophie, istog trena je poeo zahtijevati da ostavi posao. Nakon to se beba rodila, usp rkos radostima majinstva, Isabelle je shvatila da joj nedostaje muzej, izazovi i priznanja koje je posao nudio. Ali Gordon uopde nije htio ni sluati o njenom povratku na posao nakon roenja djeteta. Ubrzo je ponovo ostala trudna, no ovog puta je izgubila bebu. Oporavak je bio dug i nakon toga nije bilo lako ponovo zanijeti. A kad se to dogodilo, imala je teku trudnodu s Teddvjem, koja je zavrila njegovim preranim roenjem i svim brigama zbog posljedica. U to doba su se Gordon i ona poeli udaljavati. On je bio nevjerojatno zaposlen u banci. I smetalo ga je to ona, s bolesnim djetetom, vie ne moe tako esto prireivati prijeme ili se posvetiti svojim kudanskim i drutvenim zaduenjima onoliko koliko bi on to htio. Zaista, u tim prvim godinama Teddvjevog ivota, gotovo uopde nije imala vremena za Gordona i Sophie i ponekad joj se inilo da su se njih dvoje urotili protiv nje, to je doivljavala kao stranu nepravdu. itav njen ivot okretao se oko bolesnog djeteta. Kraj svih njegovateljica koje su unajmili, nije se mogla natjerati da ga ostavi samog. Tada je, na nesredu, i njen otac ved bio mrtav, a majka ved godinama nije bila iva. U Teddvjevim prvim godinama, nije imala nikoga tko bi joj bio podrka, a uz njega je bila stalno. Gordon nije htio sluati o Teddvjevim problemima, niti o njihovim medicinskim porazima i pobjedama. Takvi razgovori su mu se gadili i kao da je eli kazniti, gotovo smjesta je prekinuo svaku intimnost u njihovom braku. Na kraju, nije bilo teko povjerovati da je vie ne voli. Za to nije imala opipljivog dokaza, nikada nije prijetio da de je napustiti, barem ne fiziki. Ali ona je stalno imala neugodan

10

osjedaj da ju je odbacio i otiao svojim putem. Nakon Teddvja, vie nije imala djece. Gordon ih nije elio, a Isabelle nije imala vremena. Sve to je imala, poklonila je svom sinu. A Gordon joj je i dalje davao do znanja, rijeima i bez rijei, da ga je razoarala. Bilo je to kao da je poinila najgori zloin i skrivila Ted -dvjevu bolest. Gordon se nije ponosio ni jednom djeakovom osobinom: ni njegovim umjetnikim sposobnostima, ni senzibilnim duhom, niti pametnom glavom, ak ni smislom za humor koji ga nije naputao usprkos teretu kojeg nosi. A Teddvjeva slinost s Isabelle, izgleda, za Gordona je bila samo dodatna smetnja. Prema njoj je, reklo bi se, osjedao samo prezir i duboki, nijemi bijes kojeg nikada nije izrazio rijeima. Ali, Isabelle nije znala, sve dok joj mnogo godina kasnije to nije ispriala jedna Gordonova roakinja, da je Gordon imao mlaeg brata koji je umro s devet godina, nakon to ga je bolest pretvorila u invalida. Nikada tog brata nije spomenuo Isabelli, niti ikome dru gome. Ta tema je za njega bila nedodirljiva. A iako je Gordonova majka bila luda za njim dok je bio sasvim mali, kasnije godine svog djetinjstva on je proveo gledajudi je kako njeguje njegovog brata, sve dok nije umro. Roakinja nije bila sigurna o kojoj se bolesti radilo, niti to se tono dogodilo, ali znala je da se nakon djeakove smrti i Gordonova majka razboljela. Dugo se muila i umrla je polagano i bolno. Gordonu je, izgleda, zbog toga ostao osjedaj da su ga oboje izdali; liavali su ga panje, njenosti i vremena koje je trebalo biti posvedeno njemu, a onda na kraju umrli i ostavili ga samog. Roakinja je rekla kako je njezina majka bila uvjerena da je Gordonovom ocu puklo srce. Iako se to dogodilo nekoliko godina kasnije, on se nikada nije oporavio od dvostrukog gubitka. Zapravo, Gordon se osjedao kao da je izgubio cijelu obitelj zbog jednog bole snog djeteta. A onda je ostao i bez Isabelline panje zbog Teddvjeve bolesti. Kad joj je to roakinja ispriala, Isabelli su mnoge stvari postale jasnije, ali kad je o tome pokuala razgovarati s Gordonom, on se samo otresao na nju, rekavi kako su to same gluposti. Nikada nije bio blizak s bratom, tvrdio je, pa nikada i nije imao poseban osjedaj gubitka. Majina smrt je bila nejasna uspomena, a otac je bio vrlo teak ovjek. Meutim, kad je Isabelle progovorila o tome, usprkos suprotnim tvrdnjama, ona je u njegovim oima opazila paniku. To su bile oi ranjenog djeteta, a ne samo Ijutitog ovjeka. Pitala se tada, nije li se zbog toga tako kasno oenio i ostao na udaljenosti prema svima; to je napokon objanjavalo njegov otpor prema Ted-dyju, kojeg je izraavao na sve mogude naine. No, sve to stoje tada shvatila, nije joj pomoglo kod Gordona. Nebeska vrata se meu njima nikada vie nisu otvorila. Gordon se potrudio da ostanu vrsto zatvorena, a tako je i bilo. Pokuala je to objasniti Billu, ali on nije uspio pronadi razumijevanje za to; za njega, bilo je neovjeno kako ju je Gordon emocionalno napustio. Isabelle je bila moda najzanimljivija ena koju je on ikada upoznao, a zbog svoje blagosti i dobrote bila mu je samo jo privlanija. No, ma to mislio, Bili joj nikada nije ni nagovijestio svoje romantine osjedaje; nije si doputao niti da razmilja o tome. Od prvog trena, Isabelle mu je jasno pokazala da to ne dolazi u obzir. Ako ele biti prijatelji, moraju obostrano potovati svoje brako ve. Ona je bila potena do kraja i odana Gordonu, koliko god on prema njoj bio nepravedan ili ravnoduan posljednjih godina. Jo uvijek je bio njen suprug i, na Billov veliki oaj, ona ga je uvaavala i duboko je potovala svoj brak. Pomisao na razvod, ak i na nevjeru, za nju je bila potpuno

11

neprihvatljiva. Od Billa je traila samo prijateljstvo. Ma koliko se povremeno osjedala usamljenom kraj Gordo-na, sada je to prihvadala kao sastavni dio svog braka. Nije traila nita vie i zaista bi mogla odoljeti svakoj napasti, no bila je zahvalna Bi llu zbog utjehe koju joj je pruao. Savjetovao ju je u mnogoemu, u vedini stvari imao je iste poglede kao i ona, pa je barem nakratko, dok bi razgovarali, mogla zaboraviti sve svoje brige i probleme. U njenim oima, Billovo prijateljstvo je bio izuzetan dar kojeg je dobila na poklon i ona ga je pomno uvala. Ali nita vie od toga. Ideja o putovanju u London pojavila se sasvim sluajno, u jednom jutarnjem razgovoru. Priala je o sljededoj izlobi u galeriji Tate; umirala je od elje da je vidi, ali znala je da se to nikada nede dogoditi jer nede biti postavljena u Parizu. A Bili joj je predloio da do leti u London na jedan, moda ak dva dana, pogleda izlobu i malo uiva nasamo, za promjenu bez briga oko mua ili djece. Za nju je to bila zaista revolucionarna ideja, neto to nikada do sada nije uinila. Isprva je tvrdila da nikako ne moe idi. Nikada prije nije ostavila Teddvja samog. Zato ne? Bili je na kraju pitao, ispruivi preko radnog stola svoje dugake noge, u cipelama. Kod njega je bila ponod; u uredu je bio od osam ujutro. Ali zadrao se jo malo, kako bi je mogao nazvati. Tebi de to jako dobro dodi, a Teddvju je protekla dva mjeseca bolje. Ako iskrsne problem, kod kude si za nekoliko sati. Zvualo je razumno, ali u dvadeset godina braka, ona nigdje nije bila bez Gordona. Njihov brak je bio izrazito staromodan, europski, potpuno drugaiji od vrlo slobodnog sporazuma kojeg je Bili posljednjih godina imao sa Cvnthijom. Sada je, zapravo, bilo uobiajenije da Bili i Cyn putuju odvojeno, a ne zajedno. On se vie nije ni trudio da praznike provodi s njom, s izuzetkom ponekog tjedna, s vremena na vrijeme, u Hamptonsu. A Cyn je, izgleda, bila puno sretnija bez njega. Posljednji put kad je on predloio da putuju zajedno, ona je nabrojila milijun izgovora, a onda otila na putovanje po Europi s jednom od kderi. Meu njima je sve bilo jasno. Duh njihovog braka odavno je iezao, iako to nisu htjeli priznati. Ona je radila to eli i s kim eli; dovoljno je da u tome ne bude previe oita. A Bili je imao politiki ivot kojeg je volio i telefonske pozive Isabelli u Pariz. U tome su se razlikovali. Na kraju je, nakon nekoliko razgovora, Bili uvjerio Isabelle da otputuje u London. Kad je odluka donesena, ona je postala vrlo uzbuena zbog toga. Jedva je ekala da vidi izlobu i malo kupuje po Londonu. Namjeravala je odsjesti u Claridgesu, moda ak i posjeti ti jednu kolsku prijateljicu koja se iz Pariza preselila u London. Tek nekoliko dana kasnije, Bili je saznao da se treba sastati s amerikim ambasadorom u Engleskoj. Bio je glavni donator posljednje predsjednike kampanje pa je Bili trebao njegovu podrku novom kandidatu; htio ga je to prije dobiti u odbor, kako bi postavio temelj za budude priloge. S njegovom podrkom, Billov kandidat iz sjene naglo de postati puno zanimljiviji. A to to de Isabelle u isto vrijeme biti u Londonu, bila je ugodna sluajnost. Kad joj je rekao da de i on biti tamo, ona ga je poela zadirkivati zbog toga. To si namjerno izveo? pitala je svojim pomalo britanskim izgovorom. Uz to, u njenom govoru bilo je i blagog prizvuka francuskog, to je po njegovom miljenju bilo vrlo armantno. S etrdeset i jednom godinom, jo je bila lijepa i nije izgledala kao da joj je toli ko. Imala je tamnosmeu kosu s crvenim odsjajem, mlijenu porculansku kou i velike zelene oi
12

proarane jantarom. Na njegovo traenje, prije dvije godine poslala mu je svoju fotografiju s djecom. Gledao ju je esto, smjekajudi se, dok su razgovarali kasno nodu ili rano ujutro. Ne, nipoto, nijekao je on, ali njeno pitanje nije bilo potpuno neosnovano. On je bio svjestan njenih planova kad je dogovarao sastanak s ambasadorom u Londonu. Sam je sebi tvrdio kako je u skladu s njegovim poslovnim rasporedom da tada bude tamo, ali u dnu srca, znao je da se ne radi samo o tome. Volio je biti s njom i veselio se mjesecima unaprijed zbog onih nekoliko puta godinje kad ju je viao u Parizu. Kad je dugo ne bi vidio, pronaao bi neki izgovor da doputuje, ili bi se zaustavio na proputovanju. Obino ju je viao tri ili etiri puta godinje i kad bi doao u Pariz, uvijek su se nalazili na ruku. Nikada nije o tim susretima priala Gordonu, ali je svejedno uporno tvrdila i Billu i samoj sebi da u njihovim sastancima nema niega loeg ili tajnog. Ona i Bili sve su to objanjavali pristojnim, saetim, prikladnim pojmovima. Kao da su pri svakom susretu nosili transparente na kojima pie prijatelji, a to su, dakako, i bili. No, on je ved dugo bio svjestan da prema njoj osjeda vie nego to bi ikada mogao priznati, njoj ili bilo kome drugom. Radovao se boravku u Londonu. Sastanak u ambasadi oduzet de mu samo nekoliko sati, a nakon toga, namjeravao je s njom provesti to je vie mogude vremena. Bili ju je uvjerio da i on umire od elje za izlobom u Tateu, a nju je oduevila mogudnost da to podijeli s njim. Uostalom, govorila je sama sebi, to je i bio glavni razlog njenog odlaska u London. A susret s Billom bit de neoekivani dodatak. Sve je to sredila u glavi. Bili su pravi prijatelji, nita vie. A injenica da nitko ne zna za to prijateljstvo znai samo da je tako jednostavnije. Nemaju to skrivati, govorila je sama sebi. U njegovim oima, ona se ogrnula plastom potovanja, to je za nju bilo sutinski vano. To je bila granica koju je jo davno postavila u njihovom odnosu, a Bili je to, zbog nje, uvaavao. On ne bi nikada uinio neto to bije pogodilo, uplailo ili otjeralo. Nije elio stavljati na kocku vezu, ili bolje reeno, osobu koja mu je bila tako vana. Stojedi u spavadoj sobi, u kudi u rue de Grenelle, ona pogleda na sat i uzdahne. Bilo je vrijeme da krene, ali u posljednjem trenutku, grozno joj je bilo zbog pomisli da de ostaviti Teddvja. Bolniarkama koje de se brinuti za njega dok nje nema dala je na tisude uputa. To su bile iste njegovateljice koje su i inae dolazile, ali dok ona bude na putu, spavat de s njim u sobi. Razmiljajudi o Teddvju, na vr-cima prstiju je tiho krenula do susjednih vrata, u sobu do svoje. Htjela je jo jednom pogledati Teddvja. Ved se pozdravila s njim, ali osjedala je kako je srce boli zbog pomisli da de ga ostaviti samog. Samo na tren, ona se upita je li njen put u London uopde dobra ideja. Ali kad je provirila unutra, on je mirno spavao, a bolniarka je podigla pogled i mahnula joj s osmijehom, kao da je eli pouriti. Isabelli je ba ov a njegovateljica bila jedna od najdraih; krupna, nasmijeena djevojka iz Bretanje, vedrog lica. Isabelle joj domahne pa se tiho odmakne i zatvori vrata. Nita vie nije trebala uiniti; bilo je vrijeme za polazak. Isabelle uzme torbicu i mali koveg, poravna svoj jednostavni crni kostim i jo jednom pogleda na sat. Znala je da je u ovom trenutku Bili jo u avionu, na putu iz New Yorka. Tamo je radio nekoliko posljednjih dana. Inae je, uglavnom, svakodnevno putovao u VVashington. Prtljagu je spustila na stranje sjedite auta, a crnu Hermes Kel-ly torbicu na sjedalo suvozaa. S osmijehom je, upalivi radio, krenula niz rue de Grenelle i uputila se prema
13

aerodromu Charles de Gaulle. Za to vrijeme je Bili Robinson, zagledan kroz prozor, sjedio u svom privatnom Gulfstreamu kojeg je stalno koristio. Smjekao se, razmiljajudi o njoj. Svoj let je uskladio tako da sleti u London u isto vrijeme kad i Isabelle. Putovao je preplavljen osjedajem iekivanja.

Poglavlje drugo
Bili Robinson proao je kroz carinu na Heathrowu kao ovjek koji ima vrlo odreenog posla; izgledao je kao da mu se uri. I bilo je tako. Trebalo mu je samo nekoliko minuta da preuz me svoju torbu i s aktovkom u drugoj ruci krene prema vozau iz hotela Claridge's, koji je diskretno stajao sa strane dredi u ruci mali natpis s njegovim imenom. Kad god je bio u Londonu, odlazio je u Claridge's. I Isabelle je nagovorio da tamo odsjedne. Prepun tradicije, taj se hotel esto navodi kao najbolji u gradu. On je tu dolazio trideset godina. Dobrim dijelom, hotel mu se toliko sviao zato jer su ga tamo poznavali. Voza je, sputajudi Billovu torbu i aktovku u prtljanik limuzine, bacio pogled na ovog visokog sjedokosog Amerikanca i odmah postao svjestan primjetne aure modi i uspjeha oko njega, koja nije mogla prodi nezapaeno. Bili je imao svijetle plave oi koje su sjajile prijatnim izrazom i nekada plavu, sada prosijedu kosu; lice otro iskresanih muevnih crta i istaknute etvrtaste donje vilice. Nosio je sive hlae, sako, plavu koulju i tamnopla vu Hermesovu kravatu, a crne cipele bile su savreno ulatene prije polaska iz New Yorka. U njemu je bilo neke diskretne elegancije; na sebi nije imao nita upadljivo ili razmetljivo. A kad je u autu otvorio novine koje de itati, ena bi mogla primijetit i da ima lijepe ruke i uz to nosi Patek Philli-pe, sat kojeg mu je prije mnogo godina poklonila Cyn. Sve na nje mu, kao i ono to je imao obueno, bilo je fino i imalo neku tihu eleganciju koja je izazivala pravu vrstu zanimanja. Ali Bili Robinson je, najede, vie volio ostati ovjek iza pozornice. Usprkos nepobitnim vezama u politici i prilikama koje su mu se pruale, nikada nije imao potrebu da bude na elu. Zapravo, najvie je volio ba ovakvo stanje stvari. Crpio je snagu iz modi i politikog uzbuenja, volio je ulaske i izlaske s politike scene koja se neprestano mijenja, ali nije imao elja za istupanjem u javnosti. Njemu je esto bilo puno vanije da ostane nevidljiv i neprimijeden. Nije imao ni potrebu ni elju za podizanjem velike buke, niti privlaenjem pozornosti na sebe. To obiljeje njegovog karaktera bilo je zajedniko i Isabelli. U njenom sluaju, to se iskazivalo kroz stidljivost, a u njegovom, bilo je to jedno od orua koje je koristio u stvaranju vlastite modi iza zatvorenih vrata. Iako ga nije bilo teko primijetiti kad bi uao u neku prostoriju, ved i samim izgledom ili nastupom kao da je, bez ijedne izgovorene rijei, preuzimao stvar u svoje ruke. Zanimanje i potovanje pobuivao je vie svojom utnjom nego bilo ime to bi uinio ili rekao. Na slian nain, ljudi su primjedivali Isabelle, ne progovo-rivi s njom ni rijei. Njoj je zapravo bilo neugodno kad bi se zanimanje drugih usredotoilo na nju, i samo u privatnim razgovorima u etiri oka, kakvi su bili njihovi, osjedala je da moe biti ono to jest. To je bila jedna od stvari koje je voljela kod njega, tu sposob nost

14

da se uz njega otvori. On je poznavao svaku njenu emociju, svaku reakciju, svaku misao, a ona je sada ved bez oklijevanja dijelila s njim svoje najdublje tajne. Gordon i ona, ispriala mu je, to nikada nisu imali. Bili se prijavio u Claridge's, a recepcionar Thomas smjesta ga je prepoznao i bilo mu je drago to ga opet vidi. Bili se upustio u pristojnu konverzaciju. Srdano je popriao o vremenu i nedavnim lokalnim izborima s pomodnikom upravitelja koji ga je otpratio do njegove sobe. To je bio veliki, svijetli apartman na tredem katu, op remljen cvjetnim uzorcima, blijedo plavom svilom i antikvitetima. Kad je pomodnik upravitelja izaao, Bili je priekao jedva jedan trenutak. Uzeo je telefon, ogledavajudi se po sobi. I osmjehnuo se im je zauo poznati glas. Kako si putovala? Vrlo ugodno. Isabelle se nasmijeila kad ga je ula. Uskladili su dolaske; ona je stigla u hotel prije dvadeset minuta. A ti? Dobro. Nasmijeen, izgledao je kao djeak. Imao je onu, tipino ameriku, djeaku kvalitetu koja je uvijek privlaila ene. inilo mi se beskonano, jedva sam ekao da stignem ovamo, ree on, na to se oboje pomalo nervozno nasmiju. Prolo je gotovo est mjeseci otkako su se posljednji put vidjeli u Parizu. Namjeravao je ponovo dodi i ranije, ali neoekivane politike komplikacije ovog puta su ga zadrale dulje, pa je s nestrpljenjem ekao da je vidi. Jesi li umorna? Hode li se malo odmoriti? Nakon jednosatnog leta? Ona se nasmijala. Ja mislim da sam dobro. A kako si ti? Gladno. eli li izadi, pa da neto pojedemo? Vrlo rado. Poslije moemo proetati. Cijeli dan se ne kredem. Samo sam sjedila u avionu. Bila je uzbuena to de ga vidjeti, a on je to uo u njenom glasu. Njihovi susreti uvijek su oboje ispunjavali iekivanjem, a kad su se sastali, beskonano su, satima i satima, razgovarali, jednako kao i preko telefona. Meu njima nikada nije bilo nikakve suzdranosti, koliko god vremena prolo otkako su se zadnji puta vidjeli. Kako je Teddvju bilo kad si odlazila? Kao uvijek, zvuao je zabrinuto. Znao je kakvu trajnu brigu za nju znai Teddy. Spavao je. Ali nod je prola dobro. A sinod se javila Sophie iz Portugala. Odlino se zabavlja s prijateljima. Kako su cure? Dobro, pretpostavljam. Za nekoliko tjedana dolaze ovamo s majkom. Meni vie nitko nita ne govori. Znam gdje su prema raunima za moj American Express. Cyn ih vodi na jug Francuske, prije nego to odu u Maine kod njenih roditelja. A on de se s njima nadi u Hamptonsu krajem ljeta, kao uvijek. No prije toga je imao vlastitih planova. Cijelo ljeto de raditi u Washingtonu. Cvnthia ga vie nije zvala da im se pridrui; znala je da je to izgubljen sluaj i bila bi zapanjena kad bi on to sam poelio. Koji je broj tvoje sobe? upita ona, pogledavajudi na sat. Imali su vremena za ruak na brzinu, a on je ved znao da je eli odvesti na veeru u Harrv's Bar. Tristo etrnaest. Na istom smo katu, primijetio je on. Nisam potpuno siguran gdje si. Ja sam u tristo dvadeset i devet. Dodi du po tebe na izlasku. Za deset minuta?

15

Savreno, ona se na to stidljivo osmjehne, a onda nastupi kratka stanka. Drago mi je to du te vidjeti, Bili. Na tren, zvuala je vrlo francuski, a on se odjednom osjeti vrlo mladim. To to je ona njemu znaila nije mogao objasniti. Bila je ono to bi, po njegovom shvadanju, ene uvijek trebale biti, no kad bi to morao pretoiti u rijei, ne bi znao kako. Blaga, puna ljubavi, strpljiva, puna razumijevanja i zanimanja za sve to on radi, suosjedajna, zabavna, dobra. Bila je kao neoekivani poklon u njegovom ivotu, kao i on u njenom. On je bio njen pojas za spaavanje za kojeg se uhvatila kad je sve drugo ved odavno nestalo. Vie nita nije mogla uiniti; Teddy-jeva bolest je bila stalni izvor briga i znala je da ga moe svakog trena izgubiti, a Gordon je bio samo ovjek s kojim je dijelila kudu i koji joj je dao svoje ime, ali esto se osjedala kao da vie nije dio njenog ivota. U njegovom ivotu, osim zbog po vremenog pojavljivanja u javnosti, vie nije bilo potrebe za njom. A Sophie je, u skladu sa svojim godinama, napustila roditeljsko gnijezdo. Ovih dana, vie nego ikada, Isabelle je osjedala da je sama. Osim s Billom, osobno ili preko telefona. On je bio njeno glavno uporite, njena radost, smijeh, utjeha i najbolji prijatelj. I meni je drago to du tebe vidjeti, on je blago rekao. Dodi du po tebe za deset minuta. Onda moemo sve isplanirati. Znao je da de sutra idi u Tate, a ona je spomenula i neke privatne galerije koje bi htjela posjetiti. elio ju je izvesti van obje veeri. Rado bi je odveo i u kazalite jer je znao koliko to voli, ali nije htio izgubiti sate dragocjenog vremena koje je mogao provesti razgovarajudi s njom. Bio je utorak poslijepodne ; imali su vremena do etvrtka naveer. Rekla je da bi moda mogla ostati i do petka ujutro, ali to je ovisilo o Teddvjevom stanju. A mislila je i da bi za vikend trebala biti u Parizu. Sve je bilo vrlo slino trci s vremenom, ali tih nekoliko dana bili su izuzetan poklon. Ovako neto nikada jo nisu uspjeli uiniti. On nije imao nikakvih skrivenih motiva, nikakvih namjera niti planova. Naprosto, radovao se mogudnosti da bude s njom. Bilo je neeg prekrasno istog i nedunog u njihovoj vezi. Bili se umio, oprao ruke, na brzinu obrijao, razmiljajudi o susretu s njom, i deset minuta kasnije, uputio se niz hodnik, traedi broj njene sobe. Bila je dva ugla dalje; nije bilo lako, ali on ju je napokon pronaao. Pokucao je na vrata i inilo se da ekanju nema kraja, a onda ih je ona otvorila i na tren zastala, gledajudi ga sa stidljivim osmijehom. Kako si? upita ona. Njena mlijeno bijela koa lagano se zarumenila, dok joj je duga tamna kosa sjajila sputajudi se na ramena. Gledala ga je ravno u oi. Odlino izgleda, rekla je, izlazedi iz sobe, a on je zagrli. Nikad je nije poljubio drugaije nego u obraz, kao i sada. Bio je lagano preplanuo nakon vikenda kojeg je nekoliko tjedana ranije proveo kod kude u Greemvichu, u otroj suprotnosti s njenim mlijenim tenom. Njena sunana ljeta na jugu Francuske zavrila su prije mnogo godina. Gordon je i dalje povremeno odlazio tamo, u posjetu prijateljima ili sa Sophie, dok je Isabelle ostajala kod kude s njihovim sinom. I ti, Bili odvrati s divljenjem. Svaki put kad ju je vidio, ostao bi zateen njenom ljepotom. Ponekad je na to zaboravljao, zaokupljen njenim rijeima i mislima i njihovom razmjenom ideja. Vie nego izgled, zarobio gaje njen duh. No ona je zaista bila izuzetno lijepa. Prila mu je i uhvatila ga ispod ruke elegancijom mlade srne. Jo uvijek se kretala kao djevojka, vie nego kao odrasla ena. On je odmah primijetio fini crni kostim, Hermesovu torbicu i elegantne cipele s visokom petom. Nosila je samo vjenani prsten i par malih dija-

16

mantnih naunica. Gledajudi je, bilo bi teko povjerovati da ima ikakvih briga. Imala je topao, srdaan osmijeh i bilo je dovoljno da ga vidi pa da joj se u oima pojavi radost i uzbuenje. Boe, Isabelle, sjajno izgleda. U posljednje etiri godine, uopde se nije promijenila; bila je malo mravija nego prije est mjeseci, ali njena klasina ljepota kao da se zaustavila u vremenu. Dok su ruku pod ruku silazili niz stepenice, razgovarajudi o putovanju, galerijama koje ele vidjeti, izlobi u Tateu, on se osjedao ponovo kao mladid, a ona se smijala dok su prolazili kraj recepcije prema ulaznim vratima. Jako sam se brinuo da ce se dogoditi neto sto ce nam pokvariti ovo putovanje, priznao je on. Bojao sam se da bi tebe moglo sprijeiti Teddvjevo zdravlje. U vijek joj je govorio sve to misli, kao i ona njemu. A zbog Teddvja se, bez sumnje, moglo dogoditi da ona ne doe. Ili zbog Gordona, ukoliko bi on odluio da ona ne treba putovati. Ali njega, izgleda, njen plan da ode u London na nekoliko dana uopde nije dirao, a Teddvju je bilo drago to ide. Nije znao za Billa, no bio je sretan to vidi osmijeh na licu svoje majke i odmah je shvatio koliko ona eli idi, pa joj nije htio biti smetnja. I ja sam se brinula, priznala mu je. Ali njemu je sada puno bolje. Mislim da u proteklih pet godina nije bio ovako dobro. Teko je podnosio adolescentsku dob; kako je rastao, u posljednjih nekoliko godina mu se pogoralo stanje, uz stalno naprezanje srca i pluda. On je zaista elio da otputujem. Billu se inilo kao da ga ved godinama poznaje. Iako nije znao kako, nadao se da de ga jednog dana i sresti. Izali su na ulicu Brook i Isabelle je duboko udahnula. Stajala mu je blizu i jo uvijek ga drala pod ruku. Bio je predivan dan, neobino topao za lipanj. Kamo bi htjela idi? upita on, u mislima nabrajajudi sve mogudnosti; on je samo elio biti s njom. Za njega je ved i to to se nalazi ovdje bilo kao praznik. Nikada nije odvajao vrijeme za besposlena popodneva, neobavezne rukove ili etnju ulicom u enskom drutvu. Njegov cijeli ivot okretao se oko posla i sve to je radio bilo je povezano s politikom. U njegovom ivotu nije postojalo nita slino slobodnom vremenu, osim kad je bio s Isabelle. Kraj nje, vrijeme kao da se zaustavljalo, a njegov ritam i sredite interesa potpuno su se mijenjali. Nitko tko ga je dobro poznavao ne bi ga prepoznao sada, dok se oputeno smjekao lijepoj eni duge tamne kose kraj koje je stajao. Sto kae na pizzu? on je vedro upita, a ona kimne. Osmjehnula mu se i bila je tako sretna da je jedva mogla pratiti to on govori. emu se ti smije? zadirkivao ju je dok su se laganim korakom kretali niz ulicu, bez odreenog smjera. Oboje su znali da je, barem za sada, vrijeme u njihovim rukama. Samo sam sretna. Nikada nisam ovako neto uinila. Osjedam se kao da sam ovdje jako daleko od svih svojih briga. Znala je daje Teddy u dobrim rukama i sve je bilo u redu. Tako i elim da ti bude. Hodu samo da se opusti i zaboravi na sve. Nekoliko minuta kasnije, uli su u taksi i otili u Shepherd Market, u jedan mali restoran kojeg se Bili sjedao; nalazio se blizu ambasade i on je mnogo puta odlazio tamo da pregrize koji zalogaj na brzinu, izmeu sastanaka. Imao je vrt, a vlasnik je bio oduevljen to ih je vidio kad su uli. Bili su dotjerani i elegantni i bilo je neega vrlo karizmatinog u njihovoj pojavi. Smjestio ih je za jedan miran stol u pozadini. Donio je vinsku kartu Billu i jelovnike za oboje, a onda se povukao. Ovo je savreno, ugodno se smjestivi u svojoj stolici, Isabelle mu se osmjehne i
17

pogleda ga. Zadnji put kad ga je vidjela - bilo je to prole zime u Parizu, malo prije Boida - on joj je darovao predi-van Hermesov al i prvo izdanje jedne knjige o kojoj su razgovarali. Knjiga je bila u konom uvezu i vrlo rijetka i njoj je to bilo veliko zadovoljstvo, kao i sve ostalo to joj je on poklonio u ove etiri godine. Osjedam se vrlo razmaeno. Ba dobro, ree on i potape je po ruci. Sloili su se da de uzeti pizzu, a on je naruio jo i salate i bocu Corton-Charlemagnea. Sad de me jo i opiti usred dana, alila se ona. Od prethodnih rukova, znao je da ona gotovo i ne pije, no znao je da je to vino koje joj se svia, uz to i vrlo dobra godina. Ne bih rekao da postoji takav rizik, osim ako u posljednjih est mjeseci nis i stekla neke rune navike. Puno je vjerojatnije da du se napiti ja, a ne ti, priznao je, iako ga ona nijednom kad su se sastali nije vidjela da previe pije. Bio je razumna osoba bez upadljivih poroka, osim sklonosti da previe radi. Pa, to demo raditi danas popodne? to god eli. Menije dovoljno to sam tu. Osjedala se kao ptica koja je pobjegla iz pozladenog kaveza. On je predloio da proedu kroz nekoliko galerija i antikvarijata, to je njoj zvualo vrlo privlano. Cijeli ruak su proveli razgovarajudi i kad su izali iz restorana, bilo je ved esnaest i trideset. On je ponovo zaustavio taksi. U hotelu ga je ekala limuzina, ali oboje su uivali u slobodnom lutanju Londonom, nasamo. Nakon galerija i dudana, odetali su natrag do hotela. Sada je bilo ved osamnaest sati. Veera u devet? on upita, smjekajudi joj se. Moemo neto popiti ovdje u baru, a onda idemo u Harrv's Bar. Jo davno, priznala je da joj je to omiljeni restoran, kao to je bio i njemu. Sve je bilo vrlo pristojno i nisu osjedali nelagodu zbog mogudnosti da tamo budu vieni. Nisu imali to sakriti, pa ak i kad bi Gordon uo za to, ona bi mu bez ustezanja rekla da je srela Billa Robinsona. Nije mu to namjeravala ispriati svojevoljno, ali nije imala razloga da se osjeda krivom, niti se zbog bilo ega trebala ispriavati. Dodi du po tebe u osam, ree Bili; obavio je ruku oko njenih ramena i tako su uli u lift. Nitko tko bi ih vidio ne bi pomislio da imaju zasebne sobe i da nisu u braku. Djelovali su tako prisno i oputen o da bi se lako moglo zakljuiti kako su, barem, u ljubavnoj vezi. Ali oni toga, ini se, nisu bili svjesni; razgovarali su cijelim putem do tredeg kata, a onda ju je on otpratio do njenih vrata. Popodne je bilo divno, ree ona, a onda se podigne na prste i poljubi ga u obraz. Jako ste dobri prema meni, gospodine Robin-son. Hvala, Bili, ozbiljno je rekla, a on se osmjehne. Ne znam zato bih trebao biti dobar. Ti si ba grozna osoba i strano dosadna. Ali moram se tu i tamo malo baviti dobrotvornim radom. Zna, supruge politiara, kljasti i epavi... i vrijeme provedeno s tobom. Skupljanje bodova za dobra djela. Ona se nasmije, a on joj blago dotakne ruku dok je otvarala vrata. Odmori se malo prije nego to veeras izaemo, Isabelle. Dobro de ti dodi. Znao je koliko je naporan njen ivot, kako se stalno osjedala kao da je na dunosti brinudi oko sina i elio je da se opusti i ovdje bude na pra vom odmoru. Prema onome to je priala, znao je da se inae za nju nitko nije brinuo i htio je da to sada on uini, barem za kratko, koliko moe. Obedala mu je da de malo odspavati i kad je ostala sama, legla je. Ispruena na krevetu, razmiljala je o njemu. Kad bolje raz misli, nevjerojatno je bilo kako je on istim sluajem uao u njen ivot prije nekoliko godina i koliko je imala srede. Ponekad se pitala zato je ostao sa svojom enom. Lako je bilo shvatiti da meu njima nema
18

prave komunikacije, a on je zasluio mnogo vie od toga. Ali isto tako je znala da on ne voli priati o tome. Stanje njegovog braka sa Cvnthijom bilo je neto to je on prihvatio, ravnotea koju radije ne bi naruavao. Slutila je da bi za njega, u svakom sluaju, bilo nezgodno kad bi to doveo u pitanje; nije elio ni mrvicu skandala koji bi skrenuo pozornost na njega. Dio njegove snage bio je u tome to se drao podalje od oiju javnosti, pa je mogao drati sve u svojim rukama, a biti izvan arita. Razvod bi izazvao preveliko zanimanje za njega, pogotovo ako bi bilo gorine, a on je esto govorio da Cyn odgovara ba ovakvo stanje. Ona ne bi otila tiho; sviale su joj se praktine prednosti koje je imala kao gospoa Robinson, naroito u VVashingtonu, ali i drugdje. Iako je ivrdila da mrzi politiku, po njenom miljenju, nije bilo loe imati supruga koji ima prilian utjecaj na predsjednika. Ali Isabelle ga je a-lila. Zasluio je puno vie nego to je imao sa Cvnthiom. No on je is to to govorio za Isabelle. ivot kakav je imala s Gordonom sigurno nije bio brak kakvog je zamiljala ili kojem se prije dvadeset godina nadala, ali to je bilo neto na to je pristala. Pomirila se s time i ispruena na velikom krevetu u Claridgesu, iekujudi veer s Billom, ispunjenu razgovorom i smijehom, nije o tome razmiljala. U tom trenutku, inilo joj se kao da je Gordon dio nekog dalekog, gotovo nepostojedeg svijeta. Bili ju je uvijek nasmijavao, kraj njega se osjedala sigurno i ugodno. A boravak u Londonu s njim bio je ba ono emu se nadala. Nekoliko minuta je zadrijemala, a onda, u devetnaest sati, ustala i okupala se. Odabrala je pripijenu crnu koktel haljinu s ipkom i svileni al, uz crne satenske cipele s visokom petom, bisernu ogrlicu koju je tog dana kupila i naunice s biserima i dijamantima, koje su pripadale njenoj majci. Haljina je bila vrlo decentna, ali i vrlo enstvena, i ba kao i sama Isabelle, izazivala je dojam pritajenog seksepila. Kosu je skupila u glatku punu i briljivo se naminkala; kad se odmaknula i pogledala se, nije primijetila nita posebno. No, njego va reakcija ju je iznenadila, kad se pojavio na vratima tono u dvadeset sati, tren nakon to je ona nazvala kudi i razgovarala s Teddy-jevom njegovateljicom, s olakanjem saznavi da je sve u redu. Gordon je bio vani, a Teddvje ved vrsto spavao, pa nije s njim razgovarala, ali bila je zadovoljna to uje da je dobro proveo dan. Znajudi to, modi de se veeras dobro zabaviti s Billom. Oho! rekao je Bili, odmaknuvi se korak unatrag da bi je promatrao s divljenjem. Preko ramena je lagano prebacila svileni al; provirilo je gotovo golo rame, a ipkasta haljina je savreno pratila njen stas. Izgledala je elegantno i vrlo damski, a bila je puno ljepa nego to je to shvadala, to je bio dio njenog arma. Izgleda nevjerojatno. ija je haljina? on upita znalaki, a ona se nasmije. Ne bi pomislila da on zna ita o modnim kreatorima, niti da ga to zanima. Saint Laurentova. Iznenauje me. Otkad te zanima moda? Nikada joj prije nije rekao nita slino. Ali ovdje je bilo drugaije. Imali su vremena, to je bio pravi luksuz; znali su da su pred njima cijela dva dana. Otkako je ti nosi. Ono danas je bio Chanelov kostim, zar ne? upita on s ponosnim izrazom, a ona mu se ponovo nasmije. Impresionirana sam. Morat du odsada paziti to nosim i potruditi se da to bude na tvojoj razini. Mislim da se ne treba zabrinjavati. Izgleda predivno, Isabelle, toplo odvrati on.
19

Spustili su se liftom, stojedi blizu jedno drugom, razgovarajudi tiho, aptom. Rekla mu je da je razgovarala s njegovateljicom, da je Teddvju dobro i izgledala je sretno dok je to priala. Silno je elio da se ona opusti i dobro provede, a dosad je sudbina radila u njihovu korist. Puno vremena je proveo razmiljajudi to bi elio raditi s njom u ova dva njihova dana. Htio je da to bude putovanje kojeg de se oboje sjedati cijelog ivota, jer tko zna kad de im se putovi ponovo ukrstiti na ovakav nain. Bili je uao u hotelski bar tik iza Isabelle i kad su uli, okrenulo se vie glava. Bili su zgodan par. Sjeh su za stol u uglu i Bili je naruio viski sa sodom za sebe i au bijelog vina za nju. Kao i obino, ona je jedva pijuckala dok su razgovarali o umjetnosti, politici, kazalitu, ljetnikovcu njegove obitelji u Vermontu i mjestima na koja su rado odlazili kao djeca. Ona je priala o posjetima djedu i baki u Hampshireu, dok su bili ivi, i rijetkim, ali dojmlji vim prilikama kad se susrela s kraljicom. Bio je oaran njenim priama, a njegove su podjednako pobuivale njeno zanimanje. Kao i uvijek, neobino su se podudarale njihove reakcije i uvjerenja oko stvari koje im neto znae, ljudi, mjesta, vanosti obitelj skih veza. Isabelle je kasnije, u limuzini, na putu do restorana, primijetila kako je udno to su ba brakovi ljudi kojima obitelj tako puno znai postali otueni i lieni prisnosti i to su izabrali partnere koji su sve prije nego tople osobe. Cvn je bila puno toplija dok smo bili na koledu, ali kao starija postala je poneto cinina. Ne znam je li to moja greka ili ne, zamiljeno ree Bili. Vedim dijelom, naprosto se jako razlikujemo, a uz to mislim da kroz dugi niz godina nisam ispunjavao njene potrebe i vjerujem da je dugo bila bijesna na mene, ili barem razoarana zbog toga. eljela je da skupa s njom ivim u drutvenim krugovima Connecticuta i New Yorka. Od poetka, politika scena je uopde nije zanimala, dok je mene fascinirala i do grla sam bio u njoj. A sada, kad sam u malo mirnijim vodama, mislim da joj je ved dosta i sve joj je to postalo odbojno. Privatno smo se naprosto udaljili. Ali Isabelle je vjerovala da nije samo to. Ved joj se prije nekoliko godina povjerio i rekao kako vjeruje da mu je supruga nevjerna. I priznao joj je jednu svoju vezu. No vie od toga, po onome to je rekao i po onome to je preutio, Isabelle je slutila da je Cvnthia sve prije nego topla osoba. Ne samo da se udaljila od njega, nego ga je, kad su se sretali, i kanjavala zbog onoga to je smatrala njegovim grijesima prema njoj. Isabelle nije ula ni rijei o nekakvoj prisnosti meu njima, o privrenosti ili bilo kakvoj emocionalnoj podrci. I morala se zapitati nije li Billu previe bolno priznati da ga ena naprosto vie ne voli. Po svemu to je ispriao, Isabelle se pitala je li ga uopde ikada voljela. Ista pitanja padala su joj na pamet u vezi s Gordonom. Ali Billa nije htjela ispitivati o njegovoj eni. Sto god vidio u njoj, bili to osjedaji ili samo uspomena, nije ga htjela prisiljavati da se suoava s onim to bi mu bilo previe bolno ili previe neugodno priznati i o tome raspravljati. Mislim da je Gordon puno hladniji od Cvnthije, iskreno je re kao on, a Isabelle se nije usprotivila, iako je velikim dijelom i previe spremno optuivala samu sebe. Ja mislim da sam za njega bila veliko razoarenje, ona tiho uzvrati dok ih je limuzina vozila prema Harr/s Baru. Mislim da je oekivao da budem daleko drutvenija i otvorenija nego to jesam. Mogu prireivati zabave za njega, na to sam spremna, ali nisam otvorena pred ljudima, niti znam ostaviti dojam na njih. To mi je teko. U poetku naeg braka, osjedala sam se kao marioneta, a Gordon je vukao sve konce. Govorio mije to du redi

20

ljudima, kako du postupati, kako se ponaati, to du misliti. A onda, bududi da je Teddy bo lestan, vie nisam imala vremena niti strpljenja za tu igru. I dok je Sophie bila mala, ona me je zanimala puno vie nego svi ti bezvezni ljudi koje sam, po njegovoj elji, trebala impresionirati. Htjela sam samo obiteljski ivot i dom. Moglo bi se redi, valjda, da sam ga u tom smislu razoarala. Mislim da je Gordon puno ambiciozniji nego ja. Bili pomisli da se ne radi samo o tome, a hladnoda i okrutnost koju je ona opisala, inilo mu se, kao da je proraunata zato da bi Isabelle povjerovala kako je do razdora meu njima dolo u pot punosti njenom krivnjom. Kao da Gordon eli redi kako bi, da je ona bila bolja, jo uvijek bio aktivno ukljuen u njen ivot. Bili je slutio da razlozi za njegovu sadanju nepristupanost nemaju nikakve veze s njom, niti s Teddvjem, nego sa stvarima koje Isabelli nisu ni padale na pamet. No nije je htio muiti takvim sugestijama, a ona je vrlo spremno preuzimala krivicu. Usprkos Gordonovim postupcima prema njoj, bila mu je odana i uvijek je pronalazila opravdanja za sve to bi joj rekao ili uinio. Koliko je Bili mogao zakljuiti, velikodunost duha koju mu je poklanjala bila je nezasluena, ali i tipina za nju. Ne znam kako bi ti bilo koga mogla razoarati, Isabelle. Ne poznajem nikoga tko se u tolikoj mjeri daje drugima, na svaki mogudi nain, i siguran sam da tako postupa i s njim. Mogla je oprostiti gotovo sve i opratala je. A zbog injenice daje Teddy bio bolestan otkako se rodio, nisi ti kriva. Gordon misli da sam u trudnodi uinila neto to je izazvalo preuranjeni porod. Lijenik tvrdi da bi se to u svakom sluaju dogodilo, ali nikada nisam u to uspjela uvjeriti Gordona. A to je samo potvrivalo sve one rune stvari koje je o njemu mislio Bili. Ona dva puta kad su se sreli, Gordon mu se nije svidio. inio mu se napuhan, razmetljiv i arogantan, a od sarkastinog tona kojim se obradao Isabelli, Bili se najeio. S njom je postupao kao s djetetom i javno ju je omalovaavao otrim rijeima, otvorenom kritikom i odmahivanjem. Meutim, dao je sve od sebe da bude ljubazan prema Billu, jer je on na Gordona ostavio snaan dojam, dok svoju enu nije ni primjedivao. Gordon je bio armantan kad je htio, s ljudima koje je smatrao vanima ili koji b i mu mogli biti korisni, ali Isabelle kao da je kanjavao zbog onoga to je bila. Sva njena dobrota, suosjedanje i finoda samo su izgleda podjarivali njegov bijes. Bili je slutio da je, u osnovi, Gordon impresioniran njenom obitelji, a sam se, na izvjestan nain, osjedao manjkavo pa ju je morao poniziti kako bi se osjedao jaim. Takvo ponaanje i takav nain razmiljanja Billu nisu bili ni malo bliski. No, kad je Isabelle govorila o njemu, zbog nje je glumio odreeni stupanj uvaavanja. Nije je htio dovesti u poloaj da brani tog ovjeka. Njena odanost je bila oita; uostalom, on joj je mu. Ali ona se pred Billom vie nije pravila da je sretna s Gordonom; naprosto je prihvadala svoj brak kao svoju ivotnu sudbinu i nipoto se nije htjela aliti na to st anje. Bila je zahvalna to ima Billa s kojim moe razgovarati i koji je slua. A posebno joj se svialo to to ju je uvijek nasmijavao. Te veeri je u Harrv's Baru bila takva guva da su jedva proli kroz vrata; ene u veernjim kompletima i koktel haljinama stajale su nagurane uz ank skupa s mukarcima u tamnim odijelima, bijelim kouljama i tamnim kravatama. Drutvo je izgledalo elegantno i dotjerano po modi, a Isabelle se savreno uklapala u svojoj crnoj ipkastoj haljini. Bili je izgledao otmjeno i elegantno u dvorednom tamnoplavom odijelu koje je kupio ba pred

21

putovanje. Njihov stol ih je ekao. Glavni konobar je odmah primijetio Billa, a Isabelle je pozdravio sa smijekom. Dodijelio im je stol u uglu; znao je da se to mjesto svia Billu. Oboje s u prepoznali mnoga lica za stolovima poredanim du zida. Bilo je tu nekoliko glumica, jedna velika filmska zvijezda, neka poznata knjievna imena, jedan stol pun poslovnih ljudi iz Bahreina, dvije saudijske princeze i jedna grupa mondenih Amerikanaca, meu kojima i jedan naftni magnat. To je bilo prilino otmjeno drutvo i vie ljudi se zaustavilo kako bi poz dravili Billa. On je Isabelle bez oklijevanja predstavljao jednostavno kao gospou Forrester, ne dajudi nikakva objanjenja tko je. U pola veere, on a je primijetila poznatog francuskog bankara kojeg je upoznala prije vie godina; on je, dakako, poznavao Gordona, ali na nju se nije ni osvrnuo, niti ih je prepoznao na izlasku. Pitam se to ljudi misle, tko smo, ree ona, ali nije izgledala zabrinuto, nego kao da se zabavlja. Njena savjest je bila ista, iako je za nju neobino to je u Londonu i veera s jednim mukarcem u Harrv's Baru. Vjerojatno misle da si ti francuska filmska zvijezda, a ja sam neki neotesani Amerikanac kojeg si pokupila. Nasmijao se dok im je konobar toio Cristal uz desert. Veera je bila fantastina, a do sad su popili i dva odlina vina. No, nisu bili pijani, nego siti, sretni i oputeni. Teko, Isabelle se zabavljala. Svi znadu tko si ti, Bili. Usprkos tome to ti misli da to nitko ne zna. Ali nemaju pojma tko sam ja. Mogu dati izjavu za javnost, ako eli. Ili moemo na izlasku krenuti od stola do stola, pa du te svima predstaviti, a onda bih im mogao redi da si mi najbolja prijateljica. Misli da bi tako uli ono to su htjeli saznati? Ono to su mogli vidjeti, bio je izuzetno zgodan par koji uiva u meusobnom drutvu. Ljudi su se smjekali, promatrajudi ih. Mogude. Sto misli, bi li se Cvnthia uzrujala kad bi ula da veera s drugom enom? Kod Isabelle je ona uvijek izazivala znatielju. Iskreno? on upita, smjekajudi joj se. S njom je uvijek bio iskren. Sam je sebi obedao jo davno da s njom nikada nede izbjegavati istinu, ma koliko neugodna bila. A koliko je znao, ona je s njim postupala jednako i stalno ga je uvjeravala da je tako. Cijenila je iskrenost i otvorenost koja postoji meu njima. Najiskrenije, Isabelle, ne mislim da bi je bilo briga. Mislim da je to odavno nadila. Dokle god ne napravim budalu od nje, barem ne javno, ono to radim, to je moja stvar. Rekao bih da tako razmilja. Ne eli da ja postavljam pitanja o njenom ivotu. A ona ima puno vie toga to bi trebalo sakriti nego ja. Godinama je sluao glasine o njoj, ali pitao ju je samo nekoliko puta, u poetku. Nakon toga, zakljuio je da ne eli znati. To mi se ponekad ini alosnim, Isabelle ree, gledajudi ga. Nije to smisao braka. Nije. Ali brak izgleda pokriva iroku lepezu mogudnosti. Tvoj i moj ba nisu ono o emu ljudi sanjaju. Mi imamo ono na to ljudi pristaju iz razliitih razloga, nakon dugog vremena. Vjerojatno si u pravu, ona zamiljeno odvrati, dok im je konobar punio ae Chateau dYquemom. Je li to tebi dovoljno, mislim, to na to si pristao? Od vina koje je ispila, postala je malo hrabrija nego obino.

22

Nemam izbora. Ako ne pristanem, ostaje mi jedino da se maknem. A iz vrlo razliitih razloga, to ne elimo ni ona ni ja. Cvnthia eli drutveni poloaj koji joj pruam i svoj nain ivota. A ja ne elim buru koja bi se podigla ako se razvedemo. I zato smo tu gdje jesmo. Osim toga, kad bi se razveli, to bi pogodilo cure. Ne vidim emu. Nisam naiao na nekoga ili neto, to bih elio vie. Ili barem ne ono to bi mu bilo dostupno. Pomirio se sa svojom situacijom, kao to je Isabelle znala, odavno. Ali ona se ponekad pitala zato. S pedeset i dvije godine, bio je dovoljno mlad da pone novi ivot, a zasluio je sredu, mislila je, vie nego vedina. Davao je tako puno, a dobio zauzvrat tako malo. A Bili je isto to mislio o njoj. Dokle god si vezan za nju, nede nadi neto ili nekoga drugog, ree ona uzimajudi tanki gutljaj Yquema. Savjetuje mi da se razvedem? On je izgledao iznenaeno; nikada prije nije mu to ovako otvoreno rekla i morao se zapitati zato to sada govori. Ne znam. Samo se ponekad pitam, ne troimo li mi svoje ivote uzalud. Ja nemam izbora zbog Teddvja, a i inae se ne bih razvodila. Nitko u mojoj obitelji nije se razveo. U mojim godinama, prekasno je za novi poetak. Ali, za mukarca je drugaije. Iznenadile su ga njene rijei; vjerovao je da ona nikada ne bi ak ni razmiljala o razlazu s Gordonom, a ovo je bio prvi takav nagovjetaj. Nije drugaije za mukarca, tiho ree on, a ti si jedanaest godina mlaa od mene. Ako bi itko trebao razmiljati o novom ivotu, to si ti, Isabelle. Ti i Gordon ved godinama zapravo niste u braku. Ti si zasluila neto puno bolje od toga. Sada je prvi put bio ovako iz ravan s njom; ona je otvorila put njegovim rijeima i bilo mu je drago zbog toga. Ne bih to mogla uiniti, to i sam zna, mirno je odgovorila. Svi koje poznajemo i s kojima smo u srodstvu bili bi uasnuti, a ja ne bih mogla razoriti Teddvjev ivot. Previe je osjetljiv da bi preivio tako veliku promjenu. Uostalom, Gordon ne bi pristao na to, nikada. Ubio bi me prije nego to bi me pustio da odem. U to uopde ne sumnjam. U njenim mislima, razvod nije bio ni najudaljenija mogudnost. Zvuala je vrlo trijezno kad je to rekla, ali veeras je prvi put shvatila da se osjeda kao zatvorenik na uvjetnoj slobodi. Nikada si nije dozvolila da shvati koliko je depresivna njihova kuda u Parizu, koliko je njen ivot ogranien i kako je Gordon potpuno odsutan. Odjednom, sjededi u Harrv's Baru s Billom, potpuno je postala svjesna svega to nikada nije imala. Meutim, uvjeravala je samu sebe, tako je bilo najvie zato jer joj se ivot okretao oko bolesnog djeteta. Nije bila spremna priznati da joj je ivot tako samotan dobrim dijelom zato to ju je ovjek za kojeg se udala emocionalno napustio jo prije mnogo godina. Nisam te nikada uo da ovako govori, ree Bili, spustivi dlanove na njene ruke. Ni njemu ni sebi, nikada prije nije bila spremna priznati koliko je duboko nesretna; uvijek je pronalazila isprike podjednako kao to nikada prije nije otvoreno priznala da bi Gordon mogao biti opasan. Bili se pitao je li joj ikada prijetio. No svejedno, prijetio ili ne, Isabelle je izgleda bila jako svjesna kakav je i koliko je okrutan, ne samo prema njoj nego i prema njihovom djetetu. to te navelo da mi to sada pria, Isabelle? Je li ti on prijetio? Nikada prije nije rekla da bi je Gordon ubio kad bi ga napustila i on se sada pitao je li ona, u izvjesnom trenutku, naela tu temu s njim. Bili je promatrao Isabelline oi dok mu se smjekala. Ispod osmijeha, njen pogled je bio zamiljen, mudar i tuan. U svojoj bududnosti nije vidjela nikakav drugaiji ivot
23

od ovog kojeg ima. Nada u bolji ivot odavno ju je napustila. Mislim da si me napio, ree ona ispriavajudi se, meutim, osjedala se kao zatoenik koji je pobjegao i vie se nije htjela drati dosadanjeg zavjeta utnje. S druge strane Engleskog kanala, iznenada vie nije osjedala toliku odanost prema Gordonu kao kod kude. A Bili ju je tako dobro poznavao. Bilo bi mi drago da sam te napio, nasmijao se on, ispijajudi jo jedan gutljaj iz svoje ae. Ba bih volio vidjeti to bi radila da si pijana. Hodemo li pokuati? Grozan si. Tu se brine da ne bude predmet skandala, a mene potie da se ponaam skandalozno. Ako mi nastavi natakati ampanjac i Yquem, morat de me iznijeti iz restorana, sigurno. Prebacit du te preko ramena i redi kako sam te naao ispod stola. Mislim da to ne bi smetalo nikoga. A onda, to bi uinio? Nasmijala se na sliku koju je opisao; bila je odlino raspoloena i eljela je da ova veer traje zauvijek. Negdje u podsvijesti, mogla je uti kako vrijeme otkucava. Nakon ove veeri, Billu i njoj preostaje samo jo jedna nod i dva dana. Dvije nodi, ako ona ostane do petka. No, nakon toga, oboje su se morali vratiti svom stvarnom ivotu. Osjedala se kao Pepeljuga na balu, a nije htjela da se koijai ponovo pretvore u bijele mieve. Barem ne jo neko vrijeme. Ako bih te morao nositi odavde, mislim da bih ti dao kavu i otrijeznio te tek toliko da te povedem u Annabel's na ples. To mu je upravo palo na pamet, a Isabelle se na to nasmijala. To zvui kao pravi provod, zaista. Godinama nisam bila tamo, otkako sam se udala. Tamo sam proslavila svoj osamnaesti roendan, a nakon to smo se Gordon i ja zaruili, otac me jednom odveo tamo. Gordon iz dna due mrzi ples. Dakle, dogovoreno. Veeras idemo tamo. im isprazni au. alio se, jer je znao je da de ona vjerojatno popiti samo jo poneki gutljaj, a aa je jo bila gotovo puna. Popila je samo po au od oba vina koja je naruio, au ampanjca i jedva kap Yquema. Ali to je jo uvijek bilo vie nego stoje obino pila. Oboje su bili sretni, ali nisu bili pijani. Ako su i bili, opijalo ih je uivanje u meusobnom druenju, a ne vino. Ne mogu vie, moledivo je rekla Isabelle gledajudi ga ravno u oi, a on se borio s porivom da je zagrli. Ali nije bio dovoljno lud da uini tako neto i nije ni najmanje elio ugroziti njen ugled ili je dovesti u neugodan poloaj. Ako ne moe popiti svoj Yquem do kraja, onda ne moemo u Annabel's, on odvrati s odlunim izrazom na licu, a onda im je konobar donio pladanj s okoladama i bombonima, to je oduevilo Isabelle. Odlino se provela i nije pretpostavljala da de idi jo negd je, osim natrag u hotel. Nije bila pohlepna i nije oekivala odlazak na ples. Imam ideju, ree on i dalje je bockajudi. Ako pojede dvije cokoladice, to du prihvatiti u zamjenu i vodim te u Annabel's. Ba ju je htio tamo odvesti, sada. Ozbiljno govori? Izgledala je iznenaeno i zabavljala se; strpala je okoladni bombon u usta s prijetedim pogledom. Ovo je jedna. A evo jo jedna, nastavi on, pruajudi joj jo jedan slatki. Ovo je strano. Ne samo da me eli napiti, nego hode i da se udebljam.

24

Za to bi mi trebalo puno vie vremena nego da te napijem, odvrati on smijudi se, pa i sam pojede jedan bombon. Dakle, dogovoreno. Idemo u Annabel's, ree, domahnuvi konobaru u prolazu, kako bi platio. Mislim da uopde vie i ne znam plesati. Osim toga, ti si premlad, a ja sam prestara. Mukarci koji tamo dolaze stari su kao moj otac, a pleu s djevojkama Sophijine dobi. Ti moe prodi, a bojim se, i ja. Morat demo dati sve od sebe. Nisam ba naroit plesa, ali mislim da de biti zgodno. Izgledao je sretno i oputeno dok joj je to govorio, a kad su izlazili, za njima se okrenulo vie glava. Bili su vrlo lijep par. Trebalo im je samo nekoliko minuta da stignu u Annabel's, a kad su uli, opet se inilo kao da tamo svi poznaju Billa. Ovdje je bio prije est mjeseci, s ambasadorom, a i inae je znao tu dodi na veeru s prijateljima, kad god je bio u Londonu. Isabelle se smjekala dok su ili prema svom stolu. Odjednom, osjetila se mlado i neozbiljno zato to je tu, ali jako joj je laskalo to ju je Bili htio dovesti ovamo. Te veeri u Annabel's je bila prilina guva i bilo je dosta onakvih parova kakve je Isabelle opisala Billu, starijih mukaraca s vrlo mladim enama, no bilo je i mnogo parova Billove i Isabelline dobi. Za stolovima su sjedili oni koji veeraju, a brojni gosti su se, uz pide i razgovor, okupili u ugodnom baru. Kad su Bili i Isabelle sjeli za stol u blizini plesnog podija, nju je iznenadilo ono to je primijetila u njegovim oima. To je bio pogled kakvog do sada nije vidjela. Pripisala je to vinu kojeg su ispili i bliskosti koju su oduvijek osjedali, ali kad ju je pogledao, u njegovim oima je bilo neke njenosti i topline; tren kasnije, poveo ju je do plesnog podija, ne govoredi nita. Svirala je jedna stara pjesma koju je oduvijek voljela i ona s iznenaenjem ustanovi da Bili nije samo sjajan plesa, nego je savreno usklaen s njom. Dr ao ju je u tijesnom zagrljaju, snano je obgrlivi, a ona je klizila plesnim podijem, sretna i smirena. Ovako se nije osjedala ved godinama. Prelazili su iz jedne pjesme u drugu ne naputajudi plesni podij i kao da su proli sati dok se nisu vratili za stol, a onda je on naruio jo ampanjca. Ona je svoj jedva pijuckala. Preko aa, oi su im se ponovo sre-le na tren, a onda ona skrene pogled. Uplaila se onoga to je poela osjedati prema njemu. On je odmah primijetio njen izraz i zabrinuo se. Jesi li dobro? Uplaio se da je uinio neto zbog ega se uzrujala, ali ba naprotiv - ono to je osjedala, bilo je tako duboko i tako ju je potreslo da nije mogla pronadi prave rijei. Dobro sam. Ova veer je tako lijepa da bih najradije da nikada ne zavri. Mi to nedemo dopustiti, on blago odvrati, ali oboje su znali da mogu prodi godine prije nego to to budu mogli ponoviti. Izleti u London njoj sigurno nisu mogli prijedi u naviku, a ako se Teddvju opet pogora stanje, mogle bi prodi godine prije nego to b ude mogla nekamo otidi. A u Parizu se nije mogla tako neopteredeno sastajati s njim kao ovdje. Gordon to nikada ne bi shvatio i nije bilo naina da mu ona to objasni. Nedemo razmiljati o onome to slijedi, Isabelle. Uivajmo u ovome to sada imamo, dok moemo. Ona kimne i nasmijei mu se, ali pri tome su joj se u oima pojavile suze. Kao da je, u trenutku kad ga je pozdravila, znala da de mu vrlo skoro redi zbogom i njih dvoje de opet postati samo glasovi na telefonu.

25

A njemu je bilo strano to se ona vrada svom samotnikom ivotu. Bila je mlada, puna ivota i lijepa i zasluila je da uz sebe ima nekog tko cijeni sve to ona moe dati. Moe li jo jedan ples? na kraju on upita, a ona kimne. Ovog puta ju je drao za ruku dok su se vradali na plesni podij. A ona se, kad ju je zagrlio, privila uz njega samo malo vie. Nita joj nije govorio; zatvorio je oi, dredi je u zagrljaju. Ba tada, taj as, bio je najsavreniji trenutak u vremenu, kao jedan blistavi, usamljeni dijamant nasred nodnog neba. Na izlasku, oboje su utjeli i ved su bili na pola puta do hotela prije nego to su ponovo progovorili. Veeras mije bilo tako divno, tiho proapde Isabelle, vrlo svjesna koliko je on zgodan, ali isto tako i koliko je dobar prema njoj. I meni, ree on, obgrlivi joj ramena; ona se priljubila uz njega, a on je uivao u njenoj toplini. Izmeu njih nije bilo nikakve iz-vjetaenosti, nikakve nesigurnosti, nita neugodno ili udno. A ono to je ona osjedala dok je s njim, osim srede, bio je izuzetan doivljaj smirenosti. Kad su stigli do hotela, oboje su ostali sjediti dok je voza pristojno ekao vani, ne otvarajudi vrata. Hodemo li? Bili ree sa aljenjem, polako se odmaknuvi od nje, a voza je, primijetivi kretanje u autu, otvorio vrata. Bili je uao iza Isabelle u predvorje hotela. Bilo je dva sata ujutro i dvojica istaa su uglaavali mramorni pod. Isabelle je pospano zijevnula dok su se vozili liftom do tredeg kata. U koliko sati eli ujutro krenuti? on je upita, sam sebi usprkos poeljevi da moe provesti nod s njom. Znao je da to ne dolazi u obzir i nikada ne bi ugrozio njihovo prijateljstvo takvim prijedlogom ili nekim postupkom zbog kojeg bi ona mogla poaliti. Znao je koliko je njeno ponaanje besprijekorno. U deset. Kako ti se to ini? Ne vjerujem da su muzeji ranije otvoreni. Sada su stajali pred vratima njene sobe, a ona je izgledala pomalo klonulo. Ova veer je ostavila silan dojam na nju, na mnogo naina. Doruak u devet, to misli? Dodi du po tebe na silasku, ponudi se on, stojedi joj vrlo blizu. To bi bilo lijepo, ona se opet nasmijei. Veeras sam se tako dobro provela... hvala ti... proaptala je, dok je on njenim kljuem otvarao vrata, a onda je poljubi na vrh glave. A meni je bilo ba loe, ree, osmjehnuvi joj se. Ona ue u sobu i osvrne se prema njemu, nasmijavi se. Drago mi je, rekla je, a on domahne i uputi se hodnikom prema svojoj sobi. Tiho zatvorivi vrata za sobom, ona skine cipele i pomisli koliko je samo sretna to ima prijatelja kao to je on.

Poglavlje tree
Sutradan ujutro, Bili je pokucao na vrata Isabelline sobe, a ona je ved bila spremna i ekala ga, ovog puta u modrom lanenom kostimu prekrasnog kroja. Imala je modru Kelly torbicu i modre cipele od aligatorske koe, svjetlozeleni al oko vrata i naunice od smaragda i safira. Izgledala je lijepo, mlado i svjee i, kao uvijek, vrlo ik.
26

Danas predivno izgleda, napomenuo je on kad su ukorak krenuli niz stepenice. Kako si spavala? Kao mrtva, ona ree s osmijehom. A ti? Mislim da sam previe popio. Nisam siguran jesam li zaspao ili se onesvijestio, ali danas se osjedam sjajno. Njoj sinod nije izgledao pijan; nije ni mislila daje to istina. Samo ju je zadirkivao. U dobrom raspoloenju, uli su u blagovaonicu. On je ved rezervirao stol i n aruio obilat doruak za oboje. Ne mogu sve to pojesti, Isabelle se alila. Gledala je to je sve naruio - jaja, kobasice i slaninu, pecivo, kroasane, zobene pahuljice i vode, sok od narane i kavu - vie nego dovoljno za vojsku izgladnjelih, primijetila je s osmijehom. Nisam znao to voli jesti za doruak, zbunjeno joj se nasmije on, pa sam naruio sve. Sto obino jede? upita je sa znatieljom; bilo mu je drago da uje svaku sitnicu o njoj. Obino kavu i tost, bez iega, ali ovo je veselije, ree ona, stavljajudi pecivo, jaja i slaninu na svoj tanjur, a onda doda i nekoliko jagoda. Na njegovo veliko iznenaenje, pojela je prilinu koliinu od svega to je naruio, a on je poistio gotovo sve to je ostalo. Kad su krenuli iz hotela, oboje su bili dobro raspoloeni i uzajamno su se bockali koliko su pojeli i koliko de se udebljati. Dobro je to te vidim samo nekoliko puta godinje, ree ona kad su uli u limuzinu koja ih je ekala. Utovila bih se da te ede viam, dodala je, ali on joj j e uzvratio udnim pogledom. Razmiljao je kako bi bilo lijepo dorukovati s njom svaki dan. Bila je jako dobro drutvo i s njom je sve bilo lako. Rijetko kad je, kad su se uli, bila loe raspoloena, ak i kad ju je nazivao nekoliko puta tjedno. Cvnthia je uvijek govorila da ne podnosi ljude prije podneva. Isabelle je, meutim, bila razgovorljiva i puna informacija cijelim putem do galerije Tate. Priala mu je sve o slikama koje de vidjeti, njihovoj povijesti, izvorima, tehnikama i detaljima koji su na njima bili najzanimljiviji. Dobro se pripremila i bila je uzbuena to de izlobu vidjeti s njim D drutvu. On je bio presretan to moe s njom podijeliti njeno odu -ijenje. A kad su stigli u galeriju, slike su je potpuno obuzele. Po mno je prouavala svaku, do najsitnijih pojedinosti, i sve mu je pozivala. Posjet muzeju s njom bio je potpuno novo iskustvo, pa se m, kad su u podne otili iz galerije, osjedao kao daje proao intenzivni teaj povijesti umjetnosti. Ti si nevjerojatno upudena. Zato ne uini neto s tim znanjem, Isabelle? Zna previe o umjetnosti da bi to tek tako pustila. Vie nemam vremena, s tugom ree ona, Teddvja zaista ne mogu ostaviti. A restauratorski radovi koje bi obavljala kod kude, pa bi tako mogla biti kraj njega? Po tvom opisu, mogla bi tamo urediti atelje. Kuda je sigurno dovoljno velika za to. Mislim da bi to zbog Gordona bilo jako teko, ona tiho odvrati s prizvukom aljenja u glasu. Nikada mu se nije svialo da ja razini. Dok sam radila u Louvreu, smatrao je daje to previe boemski izvor zarade. Mislim da to ne bi bilo vrijedno glavobolja koje bi uzrokovalo. Odavno je odustala od razmiljanja o zaposlenju, ne samo zbog Gordona, nego i zbog njihovog sina. Ja mislim da bi to bilo izvrsno za tebe, praktino ree Bili. Divio se njenom znanju i

27

nenametljivom nainu na koji je to podijelila s njim. Kao da dijele istu strast; nimalo mu se nije inilo da se ona razmede ili s njim postupa kao s neznalicom, iako je o tome imao puno manje znanja nego ona. U svemu stoje radila i to mu je govorila, bilo je neke nevjerojatne ljupkosti i skromnosti. Slika li i sama? upita on sa zanimanjem. Slikala sam, nekada. Nisam ba dobra, ali nekada sam to voljela. I to bi mogla, kad bi imala atelje. Ja mislim da bi to za tebe bio pravi oduak. Ona se osmjehnula na tu ideju, ali znala je koliko bi Gordona to razbjesnilo. Njeno zaposlenje ga je stalno smetalo prije nego to je rodila Sophie, a kad se dijete rodilo, bespogovorno je zahtijevao da sve prekine. Smatrao je da joj je to ispod asti, a umjetniki rad nije se uklapao u predodbu koju je o njoj imao, ili kakva je elio da ona bude. Od tada, od nje je traio jedino da mu raa djecu i vodi kudu. Sve to je bila prije udaje, sve to je nekada radi la s ljubavlju, za njega vie nije imalo nikakve vanosti. Sada je bila njegova, on njome upravlja i nadzire je i s njom postupa kao s predmetom u vlasnitvu. Posjedovanje za njega ima veliko znaenje. Ako bih se sada vratila slikanju ili restauriranju, mislim da bi to Gordon shvatio kao izazov. Kad su se djeca rodila, vrlo jasno mi je dao do znanja da to pripada mojoj mladosti i nije prikladna zabava za jednu udatu enu. A to je prikladna zabava za udatu enu? upita Bili pomalo razjarenim tonom. Shvatio je da mrzi tog ovjeka i sve to on predstavlja. Bio je snob, povran i tlaitelj, a Billu je bilo jasno da za nju nije imao ni malo potovanja. Ni najmanje ga nije zanimalo to ona voli raditi, niti tko je uopde. Ona je bila samo stvar koju si je nabavio zato da bi mu ojaala karijeru i drutveni poloaj, a kad je to odradila, vie ga nije zanimala. Po Billovom shvadanju, to je bilo nevjerojatno nepoteno. Ona je zavrijedila puno vie. Mislim da je voenje kude uglavnom sve to Gordon eli da ja radim. Trebam voditi brigu o djeci i drati se po strani dok moja prisutnost ne bude potrebna, to se vie ne dogaa esto. Mislim da bi mogao podnijeti ako bih se jednog dana poela baviti dobrotvornim radom, ukoliko se to odvija u okolini koju on odobrava, moda s lju dima koje smatra korisnim ili dostojnim njegovog drutva. Gordon vjeruje samo u ono to moe posluiti u neku korisnu svrhu; inae je to za njega gubljenje vremena. Kako alostan pristup ivotu, Bili se osvrne s prezirom. Daleko je stigao na taj nain. On je vjerojatno najznaajniji bankar u Europi, pogotovo u Francuskoj, a reputacija mu je vrlo vrsta i u SAD. Na Wall Streetu i u svim znaajnijim zemljama Europe, svi znadu tko je on. I to? Na kraju krajeva, Isabelle, to to za tebe znai? Tko si, kad sve drugo proe, a ostane ti samo tvoja karijera? Kakav si onda ovjek? Ja sam se esto ba to pitao posljednjih godina. Nekada sam i ja mislio da je samo to vano, da te cijene ljudi s kojima si u poslovnim vezama. Ali to dalje? Sto ti to znai ako nema obiteljski ivot, tvojoj eni je svejedno jesi li iv ili mrtav, a djeca ti se ne sjedaju ak ni kad ste zadnji puta veerali zajedno? Ne elim da me ljudi pamte samo po tome. Vrijednosti u koje je Bili vjerovao i njegovo shvada nje prioriteta bili su kristalno jasni; to je bila jedna od mnogih stvari koje je kod njega voljela. Ali isto tako je shvadala da ih nije ba uvijek dobro provodio u djelo, pa je platio visoku cijenu za nauene lekcije. Njegov brak je bio prazan kao i njen, a iako je volio svoje kderi, nije bio blizak s njima i
28

to se nije moglo poredi. Preesto je bio odsutan, zauzet stvaranjem predsjednika, stalno u politikoj trci, ak i u ono doba dok su njegove kderi bile male i u trenucima koji su im mogli biti vani. Posljednjih godina, nastojao je provoditi vie vremena s njima, s relativno dobrim uspjehom. Obje cure uivale su njegovom drutvu i bile su ponosne na njega, iako je i sada puno putovao. No sada, kad je bio odsutan, uvijek se potrudio da ih nazo-- Meutim, sve vedi razdor izmeu njega i Cyn ostavio je traga na obitelji. Rijetko su provodili vrijeme svi zajedno, i kad je bio sa svo-;:m kderima, obino je to bilo sa svakom zasebno, ali i to je imalo smisla. U mnogoemu, Isabelle je imala vie srede nego on; ono to ;oj je zaista bilo vano, to su Teddv i Sophie, a ona je oduvijek puno i emena provodila s njima. Gordon to ne bi mogao redi. Djeca su za njega bila stranci; ak i Sophie, koja mu je bila draa. Ne mislim daje Gordon dostigao tvoj stupanj prosvijedenosti, ;sabelle iskreno ree, a mislim da nikada ni nede. To njemu nije vano. Sasvim je zadovoljan time to je vaan u financijskom svijetu, jstalo mu ne znai nita. Na kraju de zavriti kao vrlo jadan ovjek. Ali, s druge strane, ree Bili, gledajudi je sa aljenjem dok su se vradali do auta, moda du i ja. Ja sam to na kraju ipak shvatio, ali malo prekasno. S tobom, Isabelle, dijelim vie stvarnog ivota nego to sam ikada dijelio sa Cyn ili sa curama. Bojim se da sam odavno propustio taj vlak. Nikada nisam bio kraj njih kad je trebalo. Sigurna sam da shvadaju zato, Isabelle ree blago. Djevojke su sada ved gotovo odrasle, a imaju cijeli ivot pred sobom kojeg mogu podijeliti s tobom. Nadam se da one to tako vide. Sada imaju vlastiti ivot, ali majka ih je nastoj ala uvjeriti da sam ja pravi sebini izrod. A moda e u pravu, ree on, a onda se osmjehne svojoj prijateljici. Ti si u meni pobudila ono najbolje. Ona nije, nikada. Ona nije topla osoba. ;sam siguran da li bi uopde htjela da budem ovakav, kao sada. Mislim da bi se ona toga bojala, ovakve prisnosti koju mi imamo, iako se uglavnom svodi na telefon. Nikada nije htjela razotkriti svoju duu preda mnom niti se zaista suoiti sa mnom, htjela je samo da joj budem pri ruci i odlazim s njom na zabave. A to nisam ja. Volim se zabaviti, ali nisam zapravo shvadao koliko mi nedostaje netko s kim bih mogao razgovarati. Cyn i ja se uspijevamo samo potpuno pogreno shvatiti i na kraju se osjedamo usamljeno, ak i ako sjedimo u istoj sobi. To se nikada nede promijeniti. Moglo bi, ree Isabelle, a govorila je s nadom i nastojala zvuati ohrabrujude, zbog njega, ako se ti promijeni. Moda bi, ako joj prui priliku i otvori se, mogla nauiti kako da ti bude bliska. To ne slii Cyn, ree on, a u oima mu se pojavi neka otrina, a to vie i ne elim. Za nas je sve gotovo i, zapravo, mislim daje tako i bolje. Nema razoarenja, nema boli. Dokle god se svako toliko pojavljujem na njenim dobrotvornim zabavama i pladam raune, ako uz to ne zaboravim dodi curama na diplomu, ona je sasvim zadovoljna. Mi ivimo u razliitim svjetovima. Mislim da se oboje tako osjedamo sigurnije. Bio je vrlo siguran u ono to osjeda, a bojao se tih osjedaja. Nevjerojatno to inimo od svojih ivota, zar ne? Isabelle ree s uzdahom kad s u se ponovo smjestili u limuzinu, a on je vozau dao adresu restorana gdje de ruati. Isabelle je ula za to mjesto, ali nije znala gdje je. Godinama je to bio omiljeni restoran princeze Di. Ti
29

si sebi dopustio da se udalji od Cvnthije i djece. Ja sam dopustila Gordonu da me iskljui iz svog ivota, bez rijei. Zato tako spremno doputamo ljudima da nam to rade? Zato drugima preputamo izbor bez suprotstavljanja i pri tome nas se uopde ne uje? Bila je iznenaena vlastitim razmiljanjima. Sve joj je izgledalo jasno, vie nego ikada ranije. Zato jer su oni bili takvi oduvijek. Na nekoj razini, oboje smo znali od poetka da de tako zavriti. Cvnthia je bila divna dok smo bili na koledu, pametna, slatka i strano zabavna, ali topla nije bila nikada. Ona je vjerojatno najsebinija, najmanipulativnija, najprora-unatija ena na svijetu. A Gordon je okrutan, hladan tlaitelj. Nita to bismo mi uinili ne bi to promijenilo. Priznali mi to ili ne, nevolja je u tome to smo na to uopde pristali. Pitanje je samo, zato mislimo daje to najvie to smo zavrijedili? Moji roditelji su bili takvi, tiho ree Isabelle gledajudi ga svojim ogromnim zelenim oima, a on kimne. Ja sam ih voljela, ali bili su vrlo suzdrani i nepristupani. Kao i moji. Moji roditelji su mrzili djecu i odluili su da ih nemaju, a onda sam doao ja, kao iznenaenje, u njihovim etrdesetim godinama. Nikada mi nisu dali da to zaboravim, uvijek su mi to davali do znanja, ili postupali tako da sam se osjedao kao da mi ine veliku uslugu time to me uopde trpe u svojoj blizini. Jedva sam ekao da se pokupim kad sam krenuo na koled. A oni su oboje poginuli u avionskoj nesredi kad je meni bilo dvadeset i pet godina. Nisam ni zaplakao. Kad su mi javili iz avio-kompanije, osjedao sam se kao da su poginuli neki nepoznati ljudi. Nisam znao to bih rekao. Nisam znao tko su zapravo bili; samo dvoje vrlo inteligentnih ljudi koji su mi osamnaest godina doputali da ivim s njima i kojima je laknulo kad sam napokon otiao. Ne znam to bi uinili da sam ih zagrlio ili poljubio i rekao da ih volim. Ne sjedam se da me je majka ikada zagrlila ili poljubila dok sam bio dijete. Uvijek mi se obradala s drugog kraja sobe, a otac uopde nije razgovarao sa mnom. Cvnthia je takva. Sa mnom uvijek razgovara na udaljenosti od tri metra i vie, samo ako moe. udo je to si ostao ovako zdrav, Isabelle ree sa suosjedanjem. Jedva je mogla zamisliti njegovo djetinjstvo, iako ni njeno nije bilo puno drugaije. Bilo je grljenja i ljubljenja, ali vedinom samo zbog forme, a ispod te forme bilo je vrlo malo ljubavi. Moja majka je bila prava Engleskinja. Mislim da me je htjela voljeti, vjerojatno i jest, ali nije znala kako. Bila je vrlo dostojanstvena i vrlo hladna, sama je izgubila majku kao beba, a njen otac je bio vrlo hladan prema njoj. Poslao ju je u internat kad joj je bilo devet godina i ostavio je tamo dok se nije udala za mog oca. Upoznala ga je prilikom njenog predstavljanja na dvoru, a ja mislim da je moj djed dogovorio brak kako bi je maknuo iz kude. Kad je otila, on se ponovo oenio, enom s kojom je bio u vezi godinama i prije smrti svoje supruge. Britanski dio obitelji bio je pun neprilinih tajni i ljudi koje nismo smje-li spominjati, niti o njima razgovarati. Ja sam se morala samo oblaiti kako treba, biti pristojna i praviti se daje sve lijepo. Ne znam to je moja majka uopde mislila, a otac je bio potpuno obuzet politikom, pa mislim da nije ni znao da postojimo. Bila sam tinejderka kad mi je umrla majka, a otac nikada nije imao vremena da razgovara ili bude sa mnom, iako mislim da je bio pristojan ovjek. Njihov brak je bio pomalo kao moj i Gordonov, pa moda me zato nije toliko potreslo to imam mua koji me ne primjeduje. Nikada nisam previe razmiljala o tome, ali to je jedini model kojeg poznajem. I ja takoer, mudro doda on. Nije postojalo nita to ne bi mogao redi Isabelli.
30

Pretpostavljam, da je Cyn bila prisnija nego moji roditelji, ja tada ne bih znao to da radim. Imao sam dvadeset i dvije godine kad smo se vjenali i mislim da je jedan dio mene ostao zamrznut godinama. Tek kad je prije etiri godine poeo razgovarati s njom, toliko toga mu je postalo jasno i mnogi njegovi stavovi su se promijenili. Isabellina toplina i svjetlo privukli su ga kao plamen muicu i, na neki nain, ona ga otada odrava na ivotu. Ali suprotnosti izmeu nje i njegove ene, nakon mnogih godina, jo su ga vie udaljile od Cvnthije. Sada je mogao vidjeti koliko su se silno udaljili i otuili, a tako je bilo ved dugo. Pitam se koliko bi bilo drugaije da smo tada, kad smo s njima sklapali brak, znali sve to znamo danas. Ja se nikad ne bih oenio sa Cvnthijom kad bih je sada upoznao, bez oklijevanja ree Bili. S njom ne mogu razgovarati, nikada nisam mogao. Mrzi govoriti o osjedajima, nema potrebu za pravom konverzacijom; zapravo joj se to gadi. Vano joj je samo da brak dobro izgleda izvana, a ono to lei ispod toga, ni najmanje je ne zanima. Nije mi drago to je opisujem kao tako plitku osobu jer ima i sjajnih osobina, ali ja sam ved trideset godina u braku s neznankom. I spreman si nastaviti tako idudih trideset godina? upita ga ona. Izgleda tako, zar ne? on iskreno odgovori, ali u posljednje vrijeme se i sam to pitao. Meutim, razvod bi za njega bio ozbiljna smetnja. Poloaj iz sjene i ist obraz bili su od sutinske vanosti za njega. Nijedan predsjednik, niti predsjedniki kandidat ne bi htjeli imati veze s njim u sluaju da Cvnthia pone stvarati probleme, a on odavno sluti da bi bilo tako. Nije htjela tek tako ispustiti iz ruku ono to joj odgovara. Razvod je zadnje to bi Cyn eljela. Njoj se svialo ovakvo stanje stvari. Zar ti nisi spremna na isto? Ostat de u braku bez ljubavi do kraja ivota? Sada je Bili njoj postavio pitanje. Odgovor je znao i prije nego to ju je upitao. O tome su ved razgovarali. Nemam izbora. Svi mi imamo izbor, ako smo dovoljno hrabri da donesemo odluku. Ali ti i ja moemo izgubiti puno. Moja karijera bi bila naruena kad bi se Cyn i ja sada razili. A ti ima jako bolesno dijete. Razumijem zato oboje radimo to to radimo. Mogu to objasniti. Ali usprkos tome, ponekad mislim da smo oboje budale. Kad bismo zaista imali hrabrosti i vjerovali u svoje ideale, pokupili bi se smjesta. A ne bih rekao da de to ijedno od nas ikada uiniti. Nije donosio sud o njoj, niti o samom sebi; to je bilo jednostavno iznoenje injenica kako ih je on vidio. Rekla bih da si u pravu, ree ona, a zvuala je tuno. Samo se nadam da nedemo jednog dana poaliti. ivot je kratak. Moji roditelji su umrli sa ezdesetak godina, a nisam siguran da su ikada uivali u ivotu. Samo su radili ono to su mislili da moraju i trebaju raditi. Ja elim vie. Samo jo nisam smislio kako du to ostvariti. Ja si ne doputam da o tome mislim, iskreno ree Isabelle. Prije dvadeset godina sam donijela odluku i ostala sam pri tome. To je plemenito, ree on i uhvati je za ruku, sjededi do nje u autu, ali za to se ne dijele priznanja. Na kraju, nitko te ne promatra, nikoga nije briga. Nitko nam nede jednog dana prikaiti medalju zato to smo bili dobri.

31

Sto to pria? Ne znam ni sam. Ponekad se umorim od izgovora koje sam sebi smiljam za ovakav nain ivota. Nisam siguran ni vjerujem li i sam u te svoje gluposti. Da budem iskren, Isabelle, kad tebe vidim i razgovaram s tobom, pitam se, kog vraga nas oboje radimo. Jedno s drugim? Zvuala je uplaeno i pitala se govori li on to da je vie ne eli vidjeti. Pogledala ga je rairenih oiju. Ne, sa svima ostalima. Ti i ja - jedino to ima smisla. Nikada nisam s nekim mogao tako razgovarati kao s tobom. Zar ne bi trebalo biti tako? Ona kimne, razmiljajudi o svemu stoje rekao. Da, sada, ali ja to ne bih shvatila s dvadeset i jednom godinom, kad sam se udala. Znala sam samo da trebam raditi ono to mi se kae. Gordon je bio ba kao moj otac. On mi je govorio kad trebam ustati, kad spavati, to du redi, to uiniti, to misliti. To mi je, valjda, tada odgovaralo. Nisam uopde shvadala da postoji izbor i da se moe drugaije ivjeti. A sada? I dalje ne mogu birati, Bili. To zna. to bih izabrala? Ono to poeli. U tome je stvar. Oboje govorimo o visokoj cijeni kojom bismo platili promjenu u ivotu. A to je s visokom cijenom ostanka u stanju kakvo jest? Pomisli li ikada na to? Nastojim da ne mislim, iskreno ree ona. Tu sam zbog Ted-dyja i Sophie, shvadali oni to ili ne. Jesi li sigurna da je to zato? Jesi li sigurna u to? upita on, napeto je promatrajudi. Nikada nije tako silovito postupao prema njoj i Isabelle je bila iznenaena. Pitala se to se promijenilo. Kao da vie nije bio zadovoljan svojim ivotom, a ni njenim. Jesi li sigurna da to nije zato to se previe boji uiniti bilo to drugo? Jer ja jesam. Mislim da se strano bojim didi sve u zrak i otidi. Netko bi mogao pomisliti da sam ipak samo ovjek, i to ne tako savren, pa ak i da imam stvarne potrebe. Zamisli. Govori mi da de je ostaviti? Isabelle je bila zapanjena. U svim tim dugogodinjim razgovorima, on je uvijek govorio da nikada ne bi razorio svoj brak, kao ni ona. Govorim, ili barem mislim da to govorim, kako bih volio kad bih imao petlje da je ostavim. A onda se odluio na krupan korak. ak i ako se razbjesni i ode, morao je to redi, jer se tako osjedao. A bilo mu je previe vano da bi to zanemario. Za tvoje dobro, volio bih da ti ima hrabrosti za to. Kad te nazovem, ubija me to to zvui kao zatoenik u toj kudi; izgladnjela, zaputena, prezrena, bez potovanja, i tako je ved godinama. Doe mi da te otmem, tebe i Ted-dyja, to god treba, samo da te izvuem iz te kude, dalje od njega. Gordon te nije zavrijedio, Isabelle, nita vie nego Cvnthia mene. tovie, nikada nisu. Oboje su godinama prolazili nekanjeno. Volio bih daje ivot jednostavniji nego to jest. Ali nije. Prokleto je sloen, za nas oboje. Kad barem ne bi bilo tako. Kad bismo bar em oboje mogli krenuti otpoetka. I ja tako mislim, ona tiho ree. Ali ne moemo. To zna jednako dobro kao i ja. Isabelle se ideja njegovog odlaska iz braka jako svidjela. Ali uistinu, znala je, to bi za njega bila katastrofa. A to je i on znao. Ako Cvnthia napravi skandal, sav tvoj politiki ivot de ti se

32

razbiti o glavu. Gradio si ga trideset godina. Jesi li zaista spreman da od toga digne ruke? Zbog slobode? Jesi li ba siguran? Zbog ideala? A onda, to de? I to du ja? Gordon mi je jo davno rekao, ako ga ikada ostavim, potrudit de se da skapavam od gladi na ulici. Nita nisam naslijedila. Sve je otilo mom bratu. A kad je on poginuo u nesredi, sve je otilo njegovim sinovima. U potpunosti ovisim o Gor-donu. Ne mogu si dopustiti da ga ostavim. Ne bih mogla izdravati svog sina. Ne bih mu mogla pruiti medicinsku pomod koju treba. To kota itavo bogatstvo, a Gordon, ma koliko mu je malo stalo do mene ili Teddvja, plada sve ne trepnuvi okom. Sto bi mi ti savjetovao, Bille? Da izloim Teddvja krajnjem siromatvu zbog svog hira ili da i njega ostavim? Ne, nemogude je i to zna i sam. Jako je plemenito razmiljati kako bih trebala napustiti Gordona jer me, kako se ini, ne voli. Ali ljubav je u mom ivotu luksuz. I to onaj kojeg si ni Teddy ni ja ne moemo priutiti. To su bile teke rijei i teko je bilo s time ivjeti, ali u njenom sluaju je to bila istina. Bila je ovisna o Gordonu kako bi mogla svom sinu pruiti najvie to moe. Ali Billu se srce slamalo zbog njene spremnosti da tako iv i, iako je on sam, barem prividno, inio isto. Oboje su i previe spremno pristali na stanje u kojem ive. A za to su platili vrlo visoku cijenu. Pa, bit de da moramo iz toga izvudi najvie to moemo, tiho ree Bili, dok su se zaustavljali pred restoranom kojeg je odabrao za ruak. To je bio talijanski restoran, izuzetno popularan i, ponovo, vrlo ik. Moda si u pravu. Moda nemamo izbora, iako u to nerado vjerujem. U njenom sluaju, on nije vidio izlaza, iako je teko mo gao povjerovati da bi francusko pravosue dopustilo Gordonu da ostavi na ulici nju i njihovo bolesno dijete, no moda je bila u pravu, moda bi zaista bilo tako. Ako ga ostavim, s nesretnim izrazom na licu ree Isabelle, to bi bilo neto najsebinije to sam mogla uiniti. Gordon mi ne bi dao ni mrvicu vie nego to mora, a ja ne bih mogla Teddvju pruiti sve pogodnosti koje sada ima. To bih uinila samo zbog sebe, a kako bih to njemu mogla napraviti? On i ovako teko odrava ravnoteu. To ne moe uiniti, jednostavno odvrati Bili. Nisam te htio muiti. Mislim da postajem pohlepan kad neko vrijeme provedem s tobom. Shvatim kakav bi ivot mogao biti, kakav nikada nije bio za nas oboje. Moda je meu nama ovako zato to imamo samo telefonske razgovore i nekoliko sati zajedno u nekoliko mjeseci. Moda, kad bismo bili u braku, ne bi bilo ovako. Zaista to vjeruje? on upita, gledajudi je ravno u oi. Ona je dugo oklijevala, a onda nijemo odmahne glavom. Ne, r vjerujem. Ali nedemo to nikada saznati. Ne moemo si dopustiti ni da razmiljamo o tome, ona ree i u mislima vrsto zatvori rata za sobom. Ako o tome sanjamo, je li to jo jedan luksuz kojeg si ne moemo priutiti, kao ljubav? on upita s nesretnim izrazom na licu. Da, mislim. Ako traimo vie nego to sada imamo, ili to pokuamo uzeti, samo demo se na kraju uzajamno povrijediti. Mislim da naprosto trebamo biti zahvalni na ovome to imamo i ne traiti vie. Ti si najbolji prijatelj kojeg imam na cijelom svijetu i volim te zbog toga. Bille, zna da je tako. Nemojmo to pokvariti traedi jo vie. Osjedala je istu privlanost kao i on prole veeri. Bilo im je tako divno zajedno, u etnji, razgovoru, smijehu, plesu, dok su dijelili kroa-ne i palainke. A onda, to? Sto bi se dogodilo kad odu kudi? Ona ne bi
33

dopustila Billu da uini bilo to glupo; ak i ako bi on to elio, znala je da vie od ovoga ne mogu imati. Kao i on, i ona bi bila sretna da nije tako, ali bila je spremna prihvatiti injenicu da im to nije namijenjeno. Ali Bili je, pogledavi je prije nego to de voza otvoriti vrata, djelovao tvrdoglavo. Ja hodu vie, on otvoreno ree, a ona se odjednom nasmije. Pa, nede to dobiti. Ba si razmaen. Prvi put nakon mnogo godina osjedam se ivim. Tako je i izgledao. Kao i ona. Osjedala se kao daje deset godina mlaa nego juer. To je zbog onih kobasica za dorukom. Mislim da su ti udarile u glavu. Odluila je da ga ne shvada ozbiljno, jer je zakljuila daje :o bio jedini nain da razrijei situaciju, ali je ipak bila zateena svime to je izgovorio. Moda bismo si mogli obedati da demo se ovdje sastajati jednom godinje na nekoliko dana, kao sada. Moda bi to bilo dovoljno. U smislu ivota s njim, samo toliko je mogla zamisliti. Zna kao i ja da to nije dovoljno, on tvrdoglavo odvrati. Sto ti predlae? Da pobjegnemo u Brazil? Bili, budi ozbiljan. Razmisli o tome to pria. Ne budi lud. I nemoj oekivati da i ja ludujem skupa s tobom. Ne mogu to. Poznavao ju je dovoljno dobro da mu je bilo jasno kako ona nikada ne bi ugrozila svoje dijete; to je za nju bilo najvanije. Ali nije bio siguran da li bi ona i inae, uopde, napustila Gordona. Bila je previe pristojna da uini neto tako skandalozno. Iako je bio oduran prema njoj, bila mu je nevjerojatno odana. Ne moe ti se sviati to to trpi njegovo zlostavljanje. I ne svia mi se. A i ne radi se o tome. On se, naprosto, potpuno odvojio od mene. Emocionalno te je napustio prije mnogo godina. Sto je ostalo, osim injenice da plada raune za Teddvja? Dovoljno je. To je sve to trebam. To je suludo. Ima etrdeset i jednu godinu. Treba ti vie od toga. O tome vie ni ne razmiljam, ona vrsto ree, nastojedi da se odupre svemu to je osjedala za njega. Pa, trebala bi. Mislim da tebi treba pide i malo sna. Moda i sedativ. Nikada ga nije vidjela niti ula ovakvog. Dirnulo ju je, ali ona tu nita nije mogla uiniti. I to je dobro znala. Jo jedan dan i ona se mora vratiti; dva dana, najvie. Mogla je samo uivati u vremenu koje imaju, ne kvaredi ga novim eljama. Ali on to, odjednom, nije htio shvatiti i inilo se da je spreman ugroziti sve, traedi previe. Sada mora biti razuman. Zato? upitao je kad su izali iz auta. Zna zato. Jer, svialo se to nama ili ne, mi nemamo izbora. Samo se mui. Ili, u najmanju ruku, mui mene. Ima pravo da bude slobodan, ako to eli, a moda bi i trebao. Ali moja situacija je puno sloenija. Teddvjev ivot ovisi o onome to mu Gordon omogudi. A ona si nije mogla dopustiti neizvjesnu ovisnost o nekome drugome, ak ni kad bi to bio Bili. Gordon je bio otac njenog sina i dugovao mu je barem toliko. Morao bi biti udovite da ti to uskrati. Na tren, ona nije rekla nita, a onda ponovo
34

pogleda Billa u oi i progovori jasno i vrsto, kako bi znao da zaista misli to to de redi. Ja to nedu provjeravati. Ne mogu. Shvadam, on tiho ree i krene za njom u restoran. Dok nisu sjeli, nisu ponovo progovorili. ao mi je to sam naeo tu temu. Nisam te htio uznemiriti. Samo, nita od ovoga nema smisla. Oboje ivimo s ljudima koji nas unesrecuju, a kad smo zajedno, sve je kako treba. On je, najednom, htio sve dovesti u pitanje zbog nje. Moda je tako zato jer nismo zaista zajedno. Moda bi bili nesretni zajedno kao i s njima. Ne znamo to. Sve to je izmeu njih ostalo neizgovoreno, sada je izbilo na povrinu i, na neki nain, to je bilo olakanje. Skrivali su se iza prijateljstva, a sada se on, iznenada, izjasnio da eli vie. Ali ona je jednako jasno tvrdila da je to za nju nemogude, ma to osjedala za njega. Radilo se o puno vedem ulogu. Nije mogla ugroziti Teddvjev ivot ili zdravlje zbog romantinog Sna. Previe je razumna za to. Ma koliko joj Bili bio drag, ma koliko oduevljena njime, njen sin je bio na prvom mjestu. A on ju je tovao zbog toga, oduvijek, i uvijek de biti tako. Prihvadam sve to si rekla, Isabelle, jasno je rekao, dok su sjedili za stolom ispod suncobrana, zatideni od lipanjskog sunca. Ja nikad ne bih doveo u pitanje Teddvjevo zdravlje. Ali elim da zna koliko mi je stalo do tebe. Nedu ugroavati ni tebe ni tvog sina. Za pravo, htio bih ti pomodi oko njega, ako ikako mogu. No, nedu se pretvarati kako mije svejedno ili da ne elim nita vie. elim da to zna. Znam, Bili, ona tiho ree. Ved dugo si tako dobar prema meni. U protekle etiri godine, osim djece, imala je samo njega. Ne dovoljno. Ne onoliko koliko bih htio biti. Umoran sam od dvolinosti naih ivota. Ti se pravi da si mu ena, ja se pravim da mije stalo kad idem sa Cvnthijom na formalne skupove. Nisam siguran da du to modi i dalje glumiti. Nisam siguran ni elim li. Mislim da ono to dobivamo nije vrijedno cijene koju pladamo. Ako vie ne bude igrao po pravilima, moe platiti jo vedu cijenu. I sama je sve to preispitala, a on je dotaknuo pravo mjesto i pokuava je navesti na pobunu. Ali Isabelle je bila spremna da ustraje u ulozi razumne osobe. Jednog dana du moda sve to ostaviti iza sebe. Nikad se ne zna, mirno ree Bili. Mora jako dobro promisliti o tome, ona tiho doda, a on kim-ne i uhvati je za ruku. Imala je duge, tanke prste i prelijepe, graciozne ruke. Ti si izuzetna ena, tiho ree on, oiju prepunih emocija, puno razumnija od mene. Moda je to dobro. Ona na to podigne njegovu ruku do svojih usana i poljubi je. Ti si moj najmiliji prijatelj. Na tren, on nije mogao progovoriti, a ona kimne. Htio joj je redi toliko toga, ali iz svega to mu je tog jutra rekla, shvadao je da ovo nije pravi trenutak. to bi htjela za ruak? ree on, nastojedi ohladiti navalu osjedaja koja ga je gotovo potpuno obuzela. Nije mogao ni zamisliti kako de mu biti kad ona opet ode u Pariz. Ali nije bilo smisla da o tome sada razmilja. Odluili su se za tjesteninu i salate, a u razgovoru su se oboje drali sigurnih tema kao to su knjige i umjetnost. Ona je smatrala da bi on trebao napisati knjigu o politikoj sceni. To mu je i prije govorila. Ali ono po emu bi knjiga bila posebno zanimljiva, bile bi tajne koje

35

nije mogao iznijeti u javnost. Moda kad odem u mirovinu, rekao je on, dok su jeli desert. Oboje su se do tada ved primirili. Nije mu ba bilo jasno kako su tog jutra stvari toliko izmaknule nadzoru; znao je samo da je jako sretan dok je s njom i bilo je teko prihvatiti da nikada nede biti vie od toga. Znao je da ona, za Teddvjevog ivota, ne bi ni pomislila da napusti Gordona, a zbog nje se nadao da de njen sin dugo ivjeti. Nakon podrobnog savjetovanja, tog popodneva su otili u Bri-tish Museum, a izali su tek u esnaest sati. Laganim hodom, ruku pod ruku, proetali su se New Bond Streetom, razgledavajudi izloge sa slikama i nakitom. On je neprestano razmiljao koliko mu je ugodno s njom i nije si mogao pomodi. Kad su se vratili u hotel, bilo je skoro osamnaest sati, pa su odluili popiti aj. Uzeli su sendvie s krastavcima, i jo nekoliko, sa zelenom salatom, rajicom i salatom od jaja, a onda i kolaide koji su Isabelle podsjetili na djetinjstvo i njenu baku. Oduvijek joj se sviao obiaj popodnevnog ispijanja aja. Smatrala je to vrlo civiliziranim, a Bili ju je zadirkivao zbog toga. On bi se radije najeo parikih eklera ili otiao na sladoled na mjesto kao to je Berthillon. A ona doda da bi se to i njoj dopalo. Kad de opet dodi u Pariz? usput je upitala, natoivi mu jo jednu alicu aja. Recimo, sljededi tjedan? Nakon ovog tjedna, bit du u velikoj krizi. I ja, priznala je ona. Usprkos svim svojim junakim izjavama i svemu onome to znadu da ne mogu imati, osjedala je isti poriv kao i on. Kad su zajedno, ak i kad razgovaraju preko telefona, sve izgleda ba kako treba, za oboje. Ali to je bilo zabranjeno vode. Ved i to to je uopde u njegovom drutvu, bilo je veliki dobitak. Gdje danas eli na veeru? on upita, a ona na to zakoluta oima i nasmije se. Kako uopde moe razmiljati o jelu nakon svega ovog? Ja tjedan dana nedu modi jesti. Ali, kako su oboje znali, to je bila njihova zadnja veer. Ona je namjeravala krenuti sutradan kasno popodne. Zapravo, nije ni mislila da bi mogla ostati jo jednu nod, iako je bila u iskuenju, a on je nije htio nagovarati. Moda de, ako je ovog puta ne bude previe nagovarao, ovako neto uiniti jo jednom. A bilo je savreno, za oboje. to kae na Mark's Club? upita on, ne osvrdudi se na njeno negodovanje oko jela. Moemo otidi kasnije, ako ti je to drae. To bi bilo zgodno. Tamo nisam bila godinama. Zapravo, nasmije se ona, nisam bila nigdje. Rezervirat du za devet naveer. Ustao je i nakratko otiao u predvorje kako bi razgovarao s recepcionarom, a ona ga je promatrala. Imao je gotovo neodoljivu muku eleganciju dok je brzim korakom prolazio predvorjem i potom se obratio slubeniku na recepciji. Promatrala ga je i dalje, dok se vradao. Zato tako zuri u mene? vedro upita on, kao da mu je bilo pomalo neugodno. Bila je prelijepa, toliko da ga je ponekad srce zaboljelo pri samom pogledu na nju. Htio joj je dati toliko toga, biti s njom, idi na razna mjesta, upoznati je sa svojim prijateljima, odvesti je u Washington i ponosno je pokazati svima. Ali znao je da oni to ne mogu uiniti. Za nju, ovo je bilo najvie to je mogla. Uivala sam u pogledu, prizna ona. Vi ste vrlo zgodan mukarac, gospodine Robinson. Nekada davno, vrlo davno, tako je mislila o Gordonu. Ali vie ne. Sada je predobro poznavala njega i ledenu hladnodu njegovog srca.
36

Ili si luda, ili slijepa, ree Bili, pa se nasmije, pomalo smetenog izraza. A onda su ustali i krenuli gore. Sada je bilo ved devetnaest i trideset i on ree da de za sebe naruiti masau, gore u svojoj sobi, dok se ona spremi i nazove kudi. Dodi du po tebe u petnaest do devet. Je li to dovoljno vremena? Sasvim dovoljno. Htjela je samo jo jednom uti kako je Ted-dy, okupati se i poeljati, a za to joj nije trebalo puno vremena. Vidimo se uskoro, ree on, zagrlivi je jednom rukom i polju bi je u obraz. Pri tome je bio u iskuenju da je pita hode li ostati jo jednu nod ako je Teddvju dobro. Ali, odluio je priekati i vidjeti to de redi nakon to nazove kudi i razgovara s bolniarkama i s djeakom. A kad je nazvala, bila je zadovoljna onime to je ula. Teddy je proveo jo jedan miran dan i dok su razgovarali, smijao se. S njegovateljicom je itao knjigu viceva koju mu je kupila prije polaska. I njoj je proitao nekoliko, a ona se smijala skupa s njim; s osmijehom na licu, ula je u kupaonicu. Obedala mu je da de sutra naveer biti kod kude. Imala je rezervaciju za let u osamnaest sati; kad stigne kudi, u Parizu de biti oko dvadeset i jedan sat. Pomislila je da bi mogla ostati jo jednu nod, ali inilo joj se da to ne bi bilo poteno prema njemu. Te veeri, obukla je jednostavnu bijelu koktel haljinu od svile s bijelom kami rskom stolom, perlama i bijelim, svilenim Chanel cipelama s crnim petama. Uzela je bijelu veernju torbicu, u kojoj je bio samo ru i klju od hotelske sobe. Vie od toga, nije joj trebalo. I, ovog puta, odluila je spustiti kosu. Kad je otvorila vrata Billu, izgledao je jo vie zadivljen nego prethodne veeri. Oito, na njega je ostavljala jak dojam, a njoj je to priinjavalo beskrajno zadovoljstvo. U njoj je bilo neke posebne njenosti, blagosti i toliko enstvenosti. Bila je utjelovljenje svega to je Bili ikada traio u eni i mogao je samo aliti to je nije upoznao mnogo godina ranije. Kako je Teddy? upitao je, dok su silazili dolje. Nisu imali strpljenja ekati lift i, barem niz stepenice, radije su hodali. U odlinoj formi. Proitao mi je nekoliko viceva, a bolniarka kae da ga nikada nije vidjela u tako dobrom stanju. Ne znam je li to zbog lijekova ili zbog vremena, ili naprosto sreda. Ma to bilo, nadam se da de ostati tako. Rekla sam mu da se sutra naveer vradam kudi. Oh, ree Bili, a ona primijeti pogled u njegovim oima kad se na zadnjoj stepenici okrenuo prema njoj. Nadao sam se da de ostati jo jednu nod. Sutra moram na sastanak s ambasadorom i ne znam hodu li biti slobodan prije podneva. Tako nam ne ostaje ba puno vremena do tvog leta. Znam, ree ona, uhvativi ga pod ruku. Razmiljala sam o tome, ali nisam imala srca da mu kaem kako elim ostati jo jednu nod. Trebala bih ga nazvati sutra. Ja bih to volio, on iskreno ree. Zato ga ne upita da li bi mu smetalo? Nije je elio otimati sinu, ali htio je da ostane. A i ona je htjela ostati. Osjedala se rastrganom izmeu njega i sina, to je za nju bio nepoznat osjedaj. Nazvat du ujutro da ujem kako mu je. Ali ne mogu nita obedati. Ako mu ova nod bude teka, onda moram kudi. Iznad svega, imala je osjedaj odgovornosti. Razumijem, zahvalno ree Bili. Bilo mu je drago to je o tome htjela barem razmisliti.

37

Ako bude morala idi, moda bih ja mogao otidi u Pariz s tobom. Ne bi nita smetalo ako posjetim i tamonju ambasadu. ak i ako ne bi mogao biti dugo s njom, elio je biti u njenoj blizini. No kad se nau na njenom domadem terenu, sve de biti drukije. Moda de otidi na ruak, ali ona nede modi tako oputeno izadi s njim ni na ruak ni na veeru, kao ovdje. Ako Gordon shvati da se ona via s njim, ma koliko neduno, za nju bi to moglo postati nezgodno. Ali Bili je sve to znao i shvadao. U Parizu su se i prije sastajali. Hvala ti to ima volje da ga jo jednom nazove. Ja se u subotu ionako moram vratiti u New York. Znao je da de tada i njegove kderi biti kod kude. Bit de udno, tuno ree Isabelle, kad ode. Bili su zajedno samo jedan dan, ali to druenje je bilo tako ugodno da sada nisu mogli zamisliti kako de se razdvojiti. I ja sam pomislio isto, ree on dok su se vozili prema restoranu. Ti bi mogla postati navika koje bih se teko odrekao. Ona kim-ne u znak odgovora, a on je blago uhvati za ruku. Prelazili su granice koje su oboje ranije potovali i zali su u dotad nepoznata podruja. I oboje su znali da bi moglo biti opasno ako odu predaleko. Popili su pide u udobnoj, elegantno otrcanoj atmosferi bara u Mark's Clubu. Tronost je bila namjerna. Razgovarali su sjededi u prevelikim, pohabanim konim naslonjaima, a onda su se smjestili za stol u blagovaonici. Po nekim osobinama, Isabelle je vie voljela Harrv's Bar, ali ovdje je atmosfera bila prisna i romantina. Razgovarali su satima, a Isabelle je imala osjedaj da eli zaustaviti vrijeme i vratiti sat unazad. Minute su prebrzo otkucavale, a ona n ije htjela da ova veer zavri. Kao ni Bili. Da odemo opet u Annabel's? upita on kad su napokon krenuli iz restorana. Njihovi pogledi su se sreli i dugo ostali prikovani jedan uz drugog. Nije bila sigurna hode li zaglibiti jo dublje ako sada odu plesati, ali nije mogla odoljeti, kao ni on. Ovo je, vrlo vjerojatno, njihova posljednja veer i posljednja prilika koja de im se pruiti za dugo vremena. Do idude, mogle bi prodi i godine. Znali su da moraju ugrabiti ovaj trenutak. Bilo bi mi jako drago, tiho odvrati ona. Odjednom, u napetoj atmosferi izmeu njih, bilo je i previe neizgovorenih rijei. Sjeli su u auto, dredi se za ruke. A kad su uli u Annabel's i sjeli uz bar, oboje su bili vrlo tihi. Bili je naruio ampanjac i nazdravio joj, a nakon njenog prvog gutljaja, spustio je au, pruio joj ruku i pozvao je na ples. Presretna, ona ga je slijedila na plesni podij, pod svodom punim blistavih zvjezdica. Ovo je bilo najromantinije mjesto na kojem je ona ikada bila. Ovog puta, dok je plesala s njim, njihova tijela bila su kao jedno. Kretali su se polako uz glazbu, a sve pjesme bile su im poznate. Nisu govorili nita, samo su se privih jedno uz drugo i plesali, a Isabelle je zaklopila oi. Prolo je dosta vremena dok nisu otili s plesnog podija, a oboje su djelovali potiteno. Nisu htjeli razmiljati o sutranjem rastanku, ali to se nije moglo izbjedi. Znali su da de taj trenutak dodi. Prije odlaska, ponovo su plesali, a kad su se udaljili s plesnog podija, Isabelle je imala oi pune suza. Na izlasku, Bili je zagrli. Bila je predivna, topla, zvjezdana nod, a on ju je pogledao s toplim osmijehom i u tom trenu, kao da im je silovita eksplozija prasnula u lice. U prvom trenu, Isabelle nije znala to je to; zaslijepio ju je bljesak svjetla i tek kad joj se vid razbistrio,

38

shvatila je da ih je to snimio jedan fotograf, ali nije shvadala zato. to se to dogaa? U prvom trenu, to ju je uplailo i gotovo je skoila Billu u naruje. Njegova ruka je jo bila oko njenih ramena; bila mu je vrlo blizu i on je vrsto zagrli. Tako ponekad rade. Paparazzi se motaju vani, pred vratima. Prvo snimaju, a onda naknadno identificiraju svoje rtve. Tako uhvate mnoge filmske zvijezde i politiare. A ako im naleti netko tko uopde nije vaan, pretpostavljam da to bace. To vrijedi za mene. Ali, to je s tobom? Mogu li ti stvoriti probleme? Ne, zapravo. Ne bih rekao da tra-rubrike uopde imaju pojma tko sam ja. Mislim da je to baena snimka. U poetku uopde nisam shvatila to je. Vidjela sam samo bljesak svjetla. Koristili su vrlo jaki fle, a aparat je bio samo nekoliko centimetara od njenog lica. To mora biti bijedan ivot, zakljui Bili. Razmiljao je o snimljenoj fotografiji i pitao se hode li ga netko prepoznati. Ali o tome nije rekao nita Isabelli. Sada nita nisu mogli uiniti u vezi s tim. A Isabelle je bila potpuno nepoznata. Nije bilo razloga da Gordon Forrester ikada vidi tu snimku. Sjedajudi u limuzinu, Bili je to pitanje potpuno izbacio iz svojih misli. Isabelle je sjela tik uz njega, a on je uhvati za ruku, to mu je ved prelo u naviku. Oboje su razmiljali o sutranjem odlasku i u limuzini je vladala opipljivo ozbiljna atmosfera dok je on vozau davao upute za kratku vonju na povratku do hotela. Nije im se urilo natrag, a nod je bila divna. Prva je progovorila Isabelle, blagim, priguenim glasom. Ne znam kako du sutra otidi. Jedino ju je Teddy vukao natrag. Moda i nede. Vidjet de kako de se osjedati kad nazove. Bili je mogao samo moliti Boga da Teddy mirno provede nod. Nije mogao zamisliti da je gleda kako odlazi. Isabelle kimne i nasmijei mu se, a onda spusti glavu na njegovo rame. Veeras mi je bilo prekrasno, Bille. I meni. A onda se on okrene i ponovo je pogleda. Njegove rijei su je iznenadile. to demo sada, Isabelle? upita je on glasom kojeg je i predobro poznavala. To je bio glas od kojeg bi uvijek pro-trnula kad bi se javila na telefon. U vezi ega? Gledao ju je ozbiljnijim pogledom nego to je ikada vidjela, a ona nije znala eli li mu odgovoriti ili ne. U vezi s nama. Zaljubljen sam u tebe. Kleo sam se da ti nedu izgovoriti te rijei. Znam da nije poteno, ali elim da zna. elim da to ponese sa sobom kad se vrati sutra, ili kad god to bilo. Volim te, Isabelle. I to ved dugo. Nikada se ranije nije osjedao to liko ranjiv kao sada, izgovarajudi te rijei. Znam, proapde ona gledajudi ga. Ja sam tebe zavoljela od prvog trena kad smo se upoznali. Ali mi tu nita ne moemo uiniti. Oboje su to znali. A ona mu nikada nije htjela izgovoriti te rijeci jer je znala da de se tako sve zapetljati, ali sada se vie nisu mogli zaustaviti. On joj je blago dotaknuo obraz, dok je auto polako skretao prema jednom raskrdu, i na tren, Bili pomisli da vozau kae neka stane. elio je biti sam s njom. Ovo je bio trenutak kojeg je htio oteti zaboravu.

39

Sada ne moemo nita, Isabelle. Moda jednog dana. Nikad se ne zna. Ali, to god se dogodilo, elim da zna... voljet du te do kraja ivota. U to je bio potpuno siguran ved dugo. Ona je bila sve to je ikada elio, a znao je da to ne moe imati. Volim te, Bille, proaptala je ona dok ju je on stezao u naruju, ...jako te volim... Na te njene rijei, on spusti usne na njene i bilo mu je samo ao to to nije prije uinio. Bio je to trenutak kojeg su oboje ekali itavog ivota i sada su bili bliskiji nego ikada. Ljubio ju je, ona je obavila ruke oko njega, a vrijeme i prostor kao da su se istopili. Znala je samo da nikada u ivotu nije bila ovako sretna i nije htjela da taj trenutak ikada proe. Zaklopila je oi i prvi put u cijelom ivotu, dok ju je on stezao u zagrljaju, ona se osjedala potpuno sigurno. Ljubio ju je kad su stigli na raskrde, a voza ih je promatrao u retrovizoru, toliko hipnotiziran i opinjen onime to vidi, da uopde nije primijetio kako dvokatni autobus ju ri prema njima punom brzinom. Autobus je bio samo nekoliko metara do Isabelline strane auta, kad je voza zakrenuo na raskrsnici i vie nije bilo izlaza. Bili ju je jo ljubio, kad je autobus otkinuo cijeli prednji dio limuzine, a voza doslovno nestao. Uopde nisu stigli ni udahnuti, nisu podigli pogled, nisu shvatili to se dogaa. inilo se kao da je autobus progutao cijelu limuzinu, a oni su se jo ljubili. Za nekoliko sekundi, automobil i autobus pretvorili su se u klupko skrenog lima, a polomljeno staklo je bilo posvuda. Autobus je jo vukao limuzinu do polovice ulice i na kraju je zdrobio; ostao je prevrnut u stranu, s kotaima koji su se jo okretali. Isabelle je jo uvijek spokojno leala u Billovom zagrljaju, na njemu. Krov limuzine bio je ulubljen, oboje su bili bez svijesti, a njena haljina vie nije bila bijela nego crvena od krvi. Preko Billovog lica protezale su se dvije dugake posjekotine, a Isabelle je izgledala kao da mirno spava. Lice joj je bilo netaknuto, ali cijelo tijelo izgledalo je smrskano. U daljini su se uli zvukovi automobilskih truba, a i truba na autobusu tulila je, zaglavljena. Voza je proletio kroz vjetrobran i leao je mrtav na ulici, tamo gdje je pao. Dotralo je dvoje ljudi s baterij-skim svjetiljkama, te su osvijetlili smrskani auto. Vidjeli su samo krv na Billovom licu i jarko crvenu haljinu. Njegove oi su bile otvorene i izgledao je kao mrtav, a sudedi po koliini njene krvi koje je bilo posvuda, nije se moglo ni pomisliti da bi Isabelle mogla preivjeti. Dvojica mukaraca s baterijama samo su stajali i zurili u njih, a jedan je proaptao, Oh, Boe... Misli da su ivi? upitao je drugi. Ni sluajno. Kad su bolje pogledali, vidjeli su tanki mlaz krvi u uglu njenih usana. Kako de ih izvudi otamo? Onaj s baterijom nije mogao ni zamisliti kako bi ih izvukao. Krov auta pritiskao je Isabelle s lea. Pa, vie nije ni vano. Ali trebat de im cijela nod. Vratili su se natrag da vide to je s ljudima koji su leali na podu autobusa; nekoliko sretnijih isteturalo je van u okrvavljenim kouljama i s posjekotinama na glavi. Neki su epali, a neki su samo izgledali oamudeno. Netko je rekao da unutra ima petero-estero mrtvih. Bila je to jedna od najgorih nesreda autobusa te veliine koje policija pamti. Dok su razgovarali sa svjedocima koji su se zatekli tu kad je autobus udario limuzinu, pr ibliavao im se prodorni vrisak sirene i nekoliko minuta kasnije, sve je bilo puno kola hitne pomodi, vatrogasaca i medicinskog osoblja. Svi su krenuli prema limuzini, a ona dvojica koji su ved bili na mjestu nesrede, rekli su im da su putnici izgleda mrtvi.
40

Svejedno, otili su provjeriti i, na prvi pogled, inilo im se da su ona dvojica bili u pravu, ali kad se jedan bolniar zavukao unutra i provjerio im puls, kako bi bio siguran, shvatili su da su Bili i Isabelle jo ivi. ekajte! bolniar je doviknuo najbliem vatrogascu, Ovdje je dvoje ivih, ali su na rubu. Dajte ovamo dizalicu. Moramo ih izvudi. Imao je osjedaj da je prekasno, da de, dok ih uspiju izvudi, biti uzalud, ali morali su barem pokuati. Do tada su ved pronali i vozaa limuzine; umro je od teke ozljede glave. A hode li ijedno od njegovih putnika preivjeti, nije se moglo redi. Ona je oito gubila velike koliine krvi zbog tekih povreda, a kad je bolniar jo jednom opipao Billov puls, bio je toliko slab da ga je jedva osjetio. Oboje su im velikom brzinom izmicali iz ruku. Stigla je dizalica; privrstili su je za ostatke automobila i posvuda je bilo ljudi koji su se penjali, pri-vrdivali kuke i dovikivali upute onima za upravljaem vozila kojim de rastaviti limuzinu na dijelove. Buka je bila zagluujuda, ali ni Bili ni Isabelle nisu uli nita.

Poglavlje etvrto
Trebalo im je gotovo dva sata da rastave limuzinu. Morali su raditi oprezno, kako ne bi jo vie povrijedili Isabelle i Billa. Oboje su bili pod infuzijom, a uspjeli su i podvezati presjeenu arteriju na Isabellinoj lijevoj ruci. Ljudi koji su ih obraivali bili su umrljani krvlju i nitko nije mogao povjerovati da su njih dvoje jo ivi. Nikako se ne bi moglo pogoditi da je Isabellina haljina nekada bila bijela. Cijela haljina bila je natopljena njenom krvlju. Jo nitko nije znao tko su. Dok su ih oboje uspjeli smjestiti u kola hitne pomo di, svi mrtvi iz autobusa ved su bili uklonjeni. Jedan bolniar je pronaao Billov novanik, pa su ga napokon mogli identificirati, ali i dalje nisu znali tko je Isabelle. Nosi vjenani prsten, napomenuo je jedan od bolniara dok su kola hitne pomodi jurila prema bolnici Sv. Tome, sigurno je njegova ena. Radio-vezom je javio policiji na mjestu nesrede neka pripaze hode li se nadi kakva torbica, za svaki sluaj. Dok su ih iznosili iz kola, ni ona ni on nisu dolazili k svijesti, a kad su ih unijeli na traumatoloki odjel gdje su ih preuzele dvije odvojene lijenike ekipe, i dalje su bili u dubokoj komi. Lijenici su brzo zakljuili da je kod oboje potreban kirurki zahvat - kod njega zbog povrede kimenog stuba i loma na vratu, a kod nje zbog povrede glave, tekih unutarnjih povreda i otedene arterije, ije krvarenje je zaustavljeno podvezivanjem. Morali su je operirati odmah jer Je postojao rizik da izgubi ruku. Isuse, -ovo je bilo gadno, zar ne? jedna medicinska sestra je proaptala primjedbu o nesredi dok su ih odvozili u odvojene operacijske dvorane. Ved dugo nisam vidjela ovakve povrede. Ne mogu vjerovati da su jo ivi, dodala je druga, pripremajudi se za operaciju. Ona je bila dodijeljena Isabelli, za koju je, prema procjeni, bilo manje vjerojatno da de preivjeti. Brinula ih je povreda glave, ali najveda otedenja pretrpjeli su njena jetra, pluda i srce; sve je to bilo gotovo zdrobljeno. Za nekoliko trenutaka, oboje su leali na operacijskim stolovima u razliitim dvoranama, a

41

oko njih su pod snanim osvjetljenjem poslovali anesteziolozi, dok su lanovi kirurke ekipe sluali miljenje traumatolokog tima. Bilo je teko redi koji je od dvoje putnika iz limuzine bio u gorem stanju. Oboje su svrstani u kategoriju krajnje kritinih, a kad su poeli sa zahvatima, kod oboje pacijenata primijedeno je opadanje vitalnih znakova, gotovo jednakom brzinom. Kad su poeli operirati Billa, s ciljem da namjeste brojne polomljene kraljeske u njegovom kimenom stubu, on je osjetio kako se uspravlja, sjeda, i u trenu se naao kako koraa du jarko osvijetljene staze. Bio je svjestan svih zvukova oko sebe, a daleko ispred njega, nalazilo se jarko, blistavo svjetlo. A kad se osvrnuo, bio je iznenaen jer vidi Isabelle kako sjedi na kamenu uz stazu, odmah do njega. Jesi li dobro? Izgledala mu je udno kad ju je pogledao, kao daje spavala. Ali ona je ustala i ekala da joj se on pridrui na stazi. Dobro sam, rekla je ona, ali nije ga gledala. Kao i on na poetku, bila je hipnotizirana jarkim svjetlom. Sto je to? Ne znam, ree on, a osjedao se zbunjeno i bio je svjestan da ju je traio i nakratko je nije mogao nadi. Gdje si bila? Bila sam tu, ekala te. Tebe dugo nije bilo. Glas joj je bio vrlo tih i bila je vrlo blijeda, ali je djelovala neobino mirno. Bio sam tu. Nikamo nisam otiao, objasnio je on, ali ona kao da ga nije sluala i nestrpljivo je ekala da krene dalje prema svjetlu. Ide li? Okrenula se i pogledala ga, a on osjeti da uri kako bi je stigao. Ali kretala se prebrzo za njega i htio ju je zamoliti neka uspori. Zato tako juri? upitao je, a ona je samo odmahnula glavom i produila dalje prema jarkom svjetlu. elim da doe sa mnom, rekla je, a onda se okrenula i pruila mu ruku. On je prihvatio i mogao je osjetiti njenu prisutnost kraj sebe, ali ruku nije osjedao. Vidio je da ga ona dri, ali nije osjedao nita. Znao je samo da je strano umoran. Htio je negdje ledi i spavati, ali nije je htio ponovo izgubiti. Usprkos njenim rijeima, znao je da se to nakratko dogodilo. A onda se ona okrenula, pogledala ga i jedva ujno progovorila. Volim te, Bille, rekla je, a on ju je htio zamoliti da uspori. I ja tebe volim, Isabelle. Zar ne moemo malo stati? Strano sam umoran. Moemo se odmoriti kad stignemo tamo. ekaju nas. U to je bila sigurna i obuzeo ju je nekakav osjedaj hitnosti. On ju je usporavao. Kamo idemo? htio je znati. Tamo gore. Pokazala je svjetlo i on ju je neko vrijeme slijedio. Trebalo je, izgleda, dosta da bi se stiglo tamo, a kad su gotovo stigli, on je negdje iza njih cuo glas koji je dozivao njeno ime. Kad se okrenuo, vidio je da je to dijete. Nije vidio jasno, ali inilo mu se da je ijeak. Mahao im je i vikao, Mama, dok se Isabelle napokon nije okrenula i pogledala ga. Dugo ga je gledala. U daljini, iza njega, bio je nejasni lik mlade djevojke. Tko je to? upita Bili, ali znao je i prije nego to je ona progovorila. To je Teddv. I Sophie. Sada ne mogu k njima. Prekasno je. Ona e okrene kako bi krenula

42

dalje, a onda se iznenada djeaku i djevojci koji su joj mahali pridrue jo dvije djevojke. Njemu su izgledale kao djeca, ali kad se osvrnuo i pogledao ih, vidio je da su to njego-e kderi, Olivia i Jane, i one su ga dozivale ba kao stoje Teddv dozivao Isabelle. ekaj... Sada se borio da odri korak s njom i zadri njenu panju, ali ona je odmaknula daleko ispred njega, a on nije bio sigu-vn treba li krenuti za njom ili se vratiti natrag, Oliviji i Jane. Moramo se vratiti do njih, uvjeravao ju je, ali Isabelle odmahne glavom. Ja se ne vradam, Bille. Ide li sa mnom? Djelovala je vrlo odluno, a on je svakim korakom postajao sve umorniji. Staza se inila beskrajnom. Ne mogu odrati korak s tobom, alio se, zato se ne vratimo k njima? Oni nas sada trebaju... Ne, ne trebaju, ree Isabelle i okrene se ponovo. Ne mogu se vratiti. Za mene je prekasno. Reci Teddvju i Sophie da ih volim, rekla je, pripremajudi se da nastavi dalje sama. Mora dodi sa mnom, odjednom ree Bili, zgrabivi je za ruku. Sluaj me... govorio je, iznenada vrlo ljut na nju. Nije ga sluala i bila je ved gotovo kod svjetla. Mora me sasluati... Teddv i Sophie te trebaju, vrati se... ja se moram vratiti curama. Vrati se sa mnom, Isabelle... Ovamo moemo dodi drugi put. Oklijevala je, ali samo djelid sekunde, a on joj je dotaknuo ruku. to ako ne dobijemo drugu priliku? Hodemo, jednom... ali sada nije vrijeme za to. Za mene jest. Ne elim se vratiti... Pogledala gaje moledivo i on osjeti kako mu izmie. Molim te, Bille... doi sa mnom. Ne elim otidi sama. Hodu da ostane sa mnom. Volim te, Isabelle. Ne ostavljaj me sada. Govorio je kroz su ze; oborio je glavu, ne eledi je gledati, ali ona je stala i gledala njega, a on na to podigne glavu i prui joj ruku. Uhvati me za ruku... nedu te pustiti, kunem se. Mora se vratiti sa mnom. Dok joj je on to govorio, izgledala je odjednom vrlo umorno. Osvrnula se prema Teddvju i djevojkama. Dugo je oklijevala, a onda polako krenula korak po korak natrag, prema njemu. Kao da je puno tee idi natrag, nego naprijed. Kad je krenula prema njemu, on je vidio kako svjetlo ostaje iza nje. Tren kasnije, drao ju je u naruju. Ljubio ju je i grlio, a ona mu se smijeila. Nisu bili sigurni gdje su, ali znali su samo da se sada moraju vratiti svojoj djeci. On osjeti kako ga ona vrsto dri za ruku. Siguran si da to eli? upitala ga je kad su krenuli. Sada nisu mogli uti glasove djece, ali znali su da ih ekaju. Padao je mrak, a svjetlo iza njih sada se inilo puno slabijim. Siguran sam, ree on i dalje je vrsto dredi za ruku. Kasno je... tako je mrano... kako demo pronadi put natrag? upita ona. inilo jo j se da su se ved jednom izgubili i nije htjela da se to ponovo dogodi. Samo se dri mene, ree Bili. Sada je opet mogao lake disati. Zrak oko njih, ini se, vie nije bio tako rijedak. Ja znam put. Zagrlio ju je i dugo su tako hodali dalje. Sada je Isabelle bila umorna, a Bili je postajao sve jai. Moram malo stati, ree ona. Oboje su mogli sjesti na kamen, tamo gdje je ona sjedila ranije ekajudi ga, ali on joj sada nije mogao dopustiti da stane. Morali su stidi kudi.

43

Nemamo vremena. Bit de ti dobro. Moe se odmarati kad se vratimo. Ona ga je slijedila, bez rijei. Sada je oko njih ved posvuda bio mrak, ali ona je imala osjedaj da on zna kamo ide. Htjela je samo zaspati, ledi uz put. Ali Bili nije isputao njenu ruku i nije joj doputao da uspori. A onda, nije znala kada i kako, ali nakon nekog vremena, imala je osjedaj da su kod kude. Bili su u prostoriji koju nije prepoznala, ali osjedala se sigurno uz njega. Posvuda je bilo djece; vidjela je Teddvja i Sophie kako se smiju s nekim prijateljima, a Billove kderi su razgovarale s njim. Pogledala ga je i osmjehnula mu se, a on joj je uzvratio osmijeh. Dok je tonula u san, znala je da de on uvijek biti tu kraj nje. Isuse, nisam mislila da demo ovu izvudi, rekla je medicinska sestra anesteziologu dok su izlazili iz dvorane. Satima su se borili da zadre Isabellin krvni tlak na razini potrebnoj da bi ostala iva dok je operiraju. Njeni zdrobljeni organi su spaeni, kao i njena ruka, ali prvih pola sata, svi u dvorani bili su potpuno uvjereni da de ona umrijeti. Izgubila je ogromnu koliinu krvi. Nisu imali pojma zato se ishod na kraju ipak promijenio, je li to zbog lijekova koje su joj rransfuzija, kirurkog zahvata ili je. naprosto, imala sredu. Bez obzira na sve, udo je to je iva; oko toga su se svi sloili. Nisam jo vidio ovakav zahvat. Strano je sretna to je preivje-: . sloio se jedan od kirurga. Jo se nije izvukla do kraja, ali mislim da bi mogla. Ovakvi sluajevi vradaju mi vjeru u Boga. Smjekao se, izlazedi iz dvorane, obliven znojem. Bila je to teka nod i iscrpljujuda bitka. Dvije sestre su izlazile iz susjedne dvorane, gdje su operirali Billa, a izgledale su umorno kao i svi ostali. Kako je bilo kod vas? pitale su ih kolegice. etiri ili pet puta smo ga zamalo izgubili. Izvukao se, ali ima ozbiljna otedenja na kimi. Stalno smo ga morali vradati. Zadnji put smo gotovo odustali. Zvui slino kao naa. Nevjerojatno je da su preivjeli. Kako je ona? Jo kritino. A ja sam mislila da de ostati bez ruke. Ali uspjeli smo je spasiti. Imali smo groznih problema s jetrom i srcem. Nisam os vidjela da pacijent kraj takvih povreda preivi. To znai da se nikada ne zna, zar ne? Bilo je ved osam ujutro : obje ekipe su otile u kantinu na kavu i sendvie, a Bili i Isabelle su smjeteni u odvojenim sobama. Oboje su bili jo u dubokom nakon operacije. Do tada je ved pronaena Isabellina torbica. I mitra je bio klju njene hotelske sobe, pa je policija zvala Cla-r.dge's i tamo im je reeno da je njeno ime Isabelle Forrester, da je Francuskinja, s adresom u Parizu. Pomodnik direktora je obedao da : E odmah otidi u njenu sobu i potraiti njen paso, kako bi im mogao ;ci koga treba obavijestiti u ovakvom sluaju. Ali do sada se jo nitko nije javio. 0 Billu su znali sve to im je trebalo. Telefonski broj njegove ku de bio mu je u novaniku, a kao najblii rod naveo je svoju suprugu. Slubenik s recepcije u hotelu namjeravao je nazvati Cvnthiju i javi

44

ti da je Bili imao nesredu, ali i preivio. 1 Bili i Isabelle svrstani su meu kritine pacijente. Razlog je bila ; Isabellina povreda glave, ali to nije bilo toliko ozbiljno koliko unu:arnje povrede. A za Billa, najvie se strahovalo da bi mu povreda kime mogla ugroziti sposobnost hodanja, ukoliko uopde preivi. Povrijeeno mjesto je sredom bilo dovoljno nisko da izbjegne potpu nu paralizu. Veliko pitanje je bilo kako de se to odraziti na rad nogu. Oboje su imali jo dug put pred sobom prije nego to njihov opsta nak bude potpuno izvjestan. To je bila jedna od najgorih nesreda koje je policija vidjela u posljednjih nekoliko godina; poginulo je jedanaestero ljudi: vozai obaju vozila i devet putnika iz autobusa. Vedi dio nodi, dok su operirali Isabelle i Billa, lanovi kirurke ekipe bi li su gotovo sigurni da de se broj rtava popeti na brojku trinaest. Isabelle i Bili samo su udom bili jo ivi. Slubenica s odjela ispunila je nekoliko formulara na svom stolu, a onda sjela s uzdahom. Pomodnik upravitelja hotela je otiao u Isabellinu sobu i pronaao njen paso, u kojem je kao najblii rod naveden njen suprug. Imali su njihov telefonski broj u Parizu i Bil-lov, u Connecticutu. Mrzila je ovakve pozive. Popila je gutljaj kave da bude vrda, i prvo nazvala Pariz. Telefon je zvonio nekoliko puta prije nego to se javio muki glas, a slubenica u bolnici je duboko udahnula. Monsieur Forrester, s'il vous plait, rekla je na francuskom, s jakim britanskim naglaskom. Ja sam, on odvrati odsjenim tonom. Prepoznala je ameriki naglasak, pa ga odmah upita na engleskom je li Isabelle njegova supruga. Da, tako je, zabrinuto odgovori on. Slubenica mu odmah ree da zove iz bolnice Sv. Tome i da je Isabelle povrijeena u saobradajnoj nesredi prole nodi. Objasnila je da je njenu limuzinu udario autobus. Njeno stanje je kritino, operacija je upravo zavrila, gospodine Forrester, i naalost, do sada nije bilo poboljanja. Pretrpjela je teke unutarnje povrede i umjerenu povredu glave. Jo nekoliko sati nedemo znati nita vie. Ali ohrabrujude je to to je preivjela operaciju. ao mi je, ree ona, osjedajudi se neugodno, na to na njegovom kraju nastane duga stanka, dok je on shvadao smisao njenih rijei. Da, i meni. Zvuao je potreseno. Dodi du sutra, kad stignem, neodreeno je promrmljao, pitajudi se da li bi trebao najprije razgovarati s lijenikom. Ali ta ena na telefonu rekla mu je dovoljno pojedinosti da mu se inilo kako, za sada, i nema vie to pitati. Je li pri svijesti? Ne, gospodine, nije. Nije dola k svijesti od nesrede, a sada je pod sedativima. Izgubila je mnogo krvi. On kimne, zamiljen; nije znao to bi rekao. Ma koliko malo toga imali zajednikog, ma koliko bili jedno drugome daleki, ipak mu je bila ena. Pitao se treba li redi Teddvju ili javiti Sophie u Portugal, no promislivi, odlui da im nede nita redi. Samo bi i h uplaio. Nije bilo smisla da zove Sophie i optereduje je brigama dok ne bude znao nita vie. Najbolje je da nikome nita ne govori dok sam ne izvidi kako je, zakljuio je Gordon. Osim, naravno, ako ona ne umre prije toga. Bolnika slubenica vrlo mu je jasno rekla da je
45

to realna mogudnost. Spustivi slualicu, jedan dugi trenutak ostao je sjediti za stolom, zuredi u prazno. Ved dugo nije nita osjedao prema njoj, ali ona je bila majka njegove djece i dvadeset godina su proveli zajedno u braku. Nadao se da nije trpjela bolove kad se sudar dogodio, i na tren. bio je sretan to nije umrla. Ali iznenadilo gaje koliko malo gaje to zaista pogodilo. Jedini osjedaji kojih je bio svjestan bili su suosjedanje i aljenje. Nazvao je nekoliko avioprijevoznika i raspitao se o letovima, a onda je odluio. Nitko nije znao za nesredu, ona nije pri svijesti, a njemu samom treba vremena da prihvati to to se dogodilo. Tog po-podneva je imao vaan sastanak u uredu. Nije htio odjuriti u panici. Tamo ionako nita nije mogao uiniti, a bolnice je mrzio. Nakon trenutka oklijevanja, rezervirao je kartu za let u sedamnaest sati. Na Heathrow de tako stidi u sedamnaest i trideset po lokalnom vremenu, a u bolnicu moe stidi do devetnaest sati. Ako ona umre prije nego to on stigne, tako je bilo sueno, rekao je sam sebi. A ako do tada jo bude iva, bit de to znak nade. Meutim, dok lei u komi, smatrao je on, svejedno joj je da li je on tamo ili ne. To vrijeme de bolje iskoristiti negdje drugdje, bio je uvjeren. Ili je barem sam sebi tako govorio. Malo kasnije, krenuo je u ured, a svojoj tajnici je rekao samo da de iz ureda otidi u petnaest sati, nita vie. Nije htio da se oko toga die velika bura. Nije bilo smisla; osim ako ne umre, dakako. U bolnici u Londonu, nakon razgovora s Gordonom, slubenica s odjela intenzivne njege pripremila se za sljededi razgovor. Razgovor s Gordonom nekako ju je zasmetao. Postavio je vrlo malo pitanja i zvuao je zastraujude mirno. Bilo je krajnje neobino da netko na takav poziv odgovara ovako kao on. Slubenica je imala pred sobom broj Robinsonovih, a dok je s druge strane linije zvonilo, kraj njenog stola su prole dvije sestre. Govorile su o Isabelli, nosedi njen karton. Po onome to je Gordon rekao preko telefona, slubenica nikako nije mogla zakljuiti kad de on dodi. Samo joj je zahvalio i spustio slualicu. Billova dvadesetjednogodinja kderka Olivia javila se na telefon u domu Robinsonovih. Bilo je est ujutro i nitko nije bio budan, ali Olivia je ula telefon. Glas s engleskim akc entom upitao je da li je tamo gospoa Robinson. Spava, ree Olivia, premjestivi se na krevetu. Moete li se javiti malo kasnije? upitala je kroz zijevanje, spremna da spusti slualicu. Bojim se da ne mogu ekati, niti zvati ponovo. Hodete lije pozvati na telefon? Neto nije u redu? Olivia se razbudila i uspravila u krevetu. Nije mogla znati o emu se radi, ali glas je zvuao napeto. ao mi je, morala bih razgovarati s gospoom Robinson osobno. Olivia je izgledala zabrinuto kad joj je rekla neka prieka i ustala iz kreveta. Pourila je niz hodnik do majine sobe, a na zvuk koraka u hodniku i otvaranje vrata, Cvnthia se probudila. Zdravo, jesi li dobro? proaptala je iz zamraene sobe. vrsto je spavala, ali i nakon tolikih godina, jo je imala esto ulo za svoju djecu. Zlo ti je? Ne, na telefonu je neka Engleskinja koja kae da mora razgovarati s tobom. Majka i kder razmijenile su poglede, a Cvnthiju obuzme nekakav neugodan osjedaj. Instinktivno je znala da to ima neke veze s Billom. Nikada o tome nije razmiljala, ali sad se odjednom

46

zapitala postoji li u njegovom ivotu druga ena. Javit du se, tiho je rekla i sjela. U redu je, Ollie, vrati se u krevet. Ali Olivia se nije micala. I ona je imala isti neugodan osjedaj. Ovdje gospoa Robinson, Cvnthia ree u slualicu, a potom je dugo sluala utke. Olivia je primijetila kako je zaklopila oi. Koliko je ozbiljno? Olivia je mogla uti samo toliko. Kada? Je li pri svijesti? Kder ju je sluala, sve rairenijih oiju. Je li neto s tatom? Njen glas bio je pun panike, a njena majka otvori oi i rukom joj pokae neka uti. Htjela je uti sve to je slubenica s intenzivne njege govorila. Kimnula je u znak odgovora na Olivijino pitanje, a djevojka je na to sjela na krevet. Je li dobro? Majka joj nije odgovorila, i dalje sluajudi glas s druge strane telefona. Kako se zove lijenik? Brzo je zapisala ime na blok kraj kreveta, postavila jo nekoliko pitanja i zamolila neka je nazovu ako se bilo to promijeni. Dolazim to prije. elim da me zovete ako se bilo to dogodi i odmah mi javite kad doe k sebi, ako doe. Nazvat du za pola sata i javit du kad stiem. Zvuala je mirno, ali njene oi su govorile da je daleko od toga. Izgledala je izbezumljeno kad je spustila slualicu i Olivia joj poleti u zagrljaj. to se dogodilo? Bilo je suza u glasu njene kderi, a Cvnthia je i sama osjedala grudu u grlu. Ono to su joj rekli, bilo je strano i mogla se samo nadati da nije tako loe kao to se ini. Slomljen vrat, povreda kimenog stuba, operacija na kimi, moguda trajna uzetost, unutarnje povrede, slomljene kosti. Nisu bili sigurni ak ni hode li preivjeti. A ako preivi, pitanje je bilo hode li ikada ponovo hodati. Bili u invalidskim kolicima; to je bilo nezamislivo. Na neki nain, ona gotovo pomisli, za njega bi bilo bolje da umre. Njemu bi bilo uasno da do kraja ivota ostane u invalidskim kolicima. A ona sebe nije vidjela kao njegovu njegovateljicu. to ako bude paraplegiar, ili jo gore? U mislima je grozniavo razmatrala sve to joj je ta ena rekla, a njeni vlastiti strahovi neobuzdano su divljali. Tata je imao nesredu. U Londonu je. Zaboravila sam, rekao je da de biti tamo nakratko. Razgovarala sam s njim prije nekoliko dana u New Yorku. Bio je u autu koji se sudario s autobusom, a sve zvui prilino loe, Cvnthia iskreno ree. Vrat mu je slomljen, a kima otedena. Upravo su zavrili operaciju, i sve je vrlo ozbiljno. Hode li umrijeti? Olivijine oi su izgledale ogromne. Cvnthia je oklijevala jedan dugi trenutak, dok su suze preplavljivale oi njene kderi. Mogao bi, blago je rekla. Ali tata je jak. Ja mislim da de biti sve u redu, ali to jo ne znamo. Danas idem tamo. Idem i ja s tobom, ree Olivia. Ona je bila visoka, vitka plavua, zgodnog lica i lijepe figure. Na jesen je trebala krenuti na studij vanjske politike, na sveuilitu Georgetovvn. Bila je odlina studentica i sjajna cura i oba roditelja su opravdano bili ponosni na nju. A ona je, usprkos tome to je malo vremena provodila s njim, bila luda za svojim tatom. Kao dijete, doivljavala ga je kao idola, a posljednjih godina bila je fascinirana svime to je radio. Mislim da bi vas dvije trebale ostati ovdje, Cvnthia ree, raz -maknuvi plahte. Ustala je. Trebala je rezervirati kartu za avion i spremiti se. Nadala se da de uhvatiti neki podnevni let, a ako bi Oli-viju vodila sa sobom, to bi samo zakompliciralo stvari. Nije ih htjela uznemirivati. Po svemu to je ena iz bolnice rekla, stanje je bilo vrlo loe.

47

Idem s tobom, mama. Olivia podigne glas, to se rijetko dogaalo. Ako moram, sama du kupiti kartu i sama putovati. to se dogaa? pospano upita Jane, ulazedi u sobu. Bila je sitna i plava, sjajno graena; izgledala je gotovo jednako kao i Cvnthia u njenoj dobi. Napunila je devetnaest godina i upravo je zavrila prvu godinu na njujorkom sveuilitu. ula je njihove glasove, i po izrazu na sestrinom licu, shvatila je da se Olivia ljuti na majku. Oko ega se vas dvije svaate u ovo doba? Cvnthia i njena starija kder uvijek su oko svega vodil e bitke. Mirotvorac je bila uvijek vedra Jane. Zijevnuvi, uvukla se u majin krevet. Tata je imao nesredu, Olivia ree svojoj mlaoj sestri, a Jane je zapanjeno pogleda. Njihova majka je ved nazivala avioprijevoznike. Je li dobro? Teko je bilo zamisliti da nije tako. Olivia je bila puno napetija nego ona, pa moda pretjeruje. Jane joj nije mogla tek tako povjerovati. Ne zvui dobro, ree Olivia, zagrcnuvi se od plaa, a onda sjedne na majin krevet i zagrli Jane, koja se i sama rasplakala. Slomio je vrat, kima mu je povrijeena. Mama kae da nisu sigurni hode li ikada vie hodati. Upravo su ga operirali. Autobus je naletio na njegov auto. Oh, sranje, ree Jane, privijajudi se uz stariju sestru koju je inae uvijek tjeila, umjesto da bude obrnuto. No, Jane je uvijek bila ona mirnija i samostalnija, ak i kao vrlo mala. U svakoj prilici znala se brinuti za sebe ili za bilo koga drugoga kome je bila potrebna njena pomod. Naslijedila je Cynthijinu hladnu, neosjetljivu stranu, ali ovog puta je, zaplakavi, izgledala uspanieno. Mama leti u London, a idem i ja, Olivia ree kroz suze. I ja du idi, ree Jane i skoi s kreveta, kako bi majci iznijela svoje namjere. Stala je pred nju, dok je Cvnthia dogovarala rezervaciju preko telefona. Idemo s tobom obje, Jane joj se obrati, a Cvnthia samo odmahne rukom. Bile su tako glasne da je jedva ula to govori. Stavila je ruku na slualicu i obratila se Jane. Mislim da bi obje trebale ostati ovdje. Ja du vas zvati ako bu dem mislila da trebate dodi. Ili demo s tobom, ili idemo same, odluno ree Jane, a njena majka je iz iskustva znala daje rasprava s njom uzaludna. Oliviju se moglo natjerati da se predomisli, ali kad Jane neto odlui, ostaje vrsta kao kamen. Kad kredemo? Ima let u jedanaest i etrdeset, odgovori Cvnthia i onda promijeni rezervaciju. Rekla je da joj trebaju tri mjesta u poslovnoj klasi. Tren kasnije, spustila je slualicu i rekla djevojkama da trebaju krenuti od kude u devet sati. Imale su dva sata da sve pripreme, obu ku se i spakiraju. Nije ak bilo vremena da se Billov avion vrati u New York po njih. Spremit du doruak, Jane se ponudila, a Olivia je sjedila na krevetu i plakala. Idi, spremaj se, rekla je Jane svojoj starijoj sestri, a onda pogledala majku koja je otvorila ormar i skinula koveg s police. Hode li se tata izvudi, mama? tiho upita Jane. Uvijek razumna, trudila se da ostane mirna. Majka se okrenula i pogledala je izmuenim oima. Ne znam, duo. Izgleda daje prerano da bismo mogli znati. Ali dri se, izdrao je operaciju. Nije joj spomenula ono to je slubenica s intenzivne rekla njoj, kako je dva puta zamalo umro i kako su im trebala gotovo dva sata da ga oslobode iz auta. Zdrav je i jak, i u

48

sjajnoj formi. To sigurno ne smeta. Kako se to dogodilo? upita Jane, briudi oi. Ne znam. Znam samo da je na njegovu limuzinu naletio autobus. Oito, nesreda je bila strana; poginulo je jedanaestero ljudi. Budimo sretni sto vas otac nije meu njima, ree ona. Jane je nakon toga izala iz sobe, a ona je pokuala smisliti to de ponijeti. Ali, dok je ubacivala majice i dempere u koveg, mogla je razmiljati samo to to znai za Billa. U potpunosti je bila sigurna da on radije ne bi ivio nego da ostane ozbiljno osakaden. Nije ni sama znala to mu eli; sve ovisi o tome koliko je teko njegovo tjelesno otedenje. Ali nita od toga nije htjela redi curama. Spremajudi rublje i cipele u svoju torbu, shvatila je da ak nije sigurna ni to sama osjeda. U braku je s njim vie od polovice svog ivota, vie nije zaljubljena u njega, ali ako nita drugo, bili su prijatelji. On je otac njene djece i njen mu ved trideset godina. U njenom ivotu je bilo drugih mukaraca, a njihov brak je ved odavno posustao, ak je jednom ili dva puta, dok je bila u vezi s drugim mukarcima, razmiljala o razvodu. Ali nikada joj, svih tih godina, nije palo na pamet da bi on mogao umrijeti. Sama pomisao na to, sada je sve promijenila. Cvnthia se sada sjedala samo kako je bilo dok su bili mladi, kako je bila ludo zaljubljena u njega, koliko su bili sretni kad su se vjenali. Kao da joj je trideset godina vlastite povijesti proletjelo pred oima dok je ulazila u kupaonicu. Pustila je vodu na tuu i dok je stajala pod mlazom tople vode, na pomisao da on moda vie nikada nede hodati, mogla je samo plakati. Malo nakon devet, krenule su prema aerodromu. Cvnthia je vozila, a cure su utke sjedile otraga. Cvnthia nije progovorila ni rije, a obje djevojke su zurile kroz prozor, izgubljene u mislima. Sve tri su nosile traperice, majice i tenisice, a uzele su vrlo malo stvari sa sobom. Cvnthia je pretpostavljala da vjerojatno nede puno izlaziti iz bolnice i nijednu od njih nije bilo briga kako de izgledati. Cure su se jedva stigle poeljati. A kad im je Jane prije odlaska pripremila doruak, nitko nije jeo. U mislima im je bio samo Bili koji se u londonskoj bolnici bori za ivot. Dok je njihov avion uzlijetao, Gordon Forrester je ved bio u zraku, u avionu koji je upravo krenuo s aerodroma Charles de Gaulle. Trebao je sletjeti na Heathrow za manje od sata. U bolnici u Londonu, nita se nije promijenilo. Isabelle i Bili su smjeteni u zasebne privatne sobe na odjelu intenzivne njege. Oboje su bili prekriveni monitorima, svatko je imao vlastiti tim koji de ih nadzirati i bili su u tako loem stanju da su ih odvojili od ostatka odjela. Isabelle je tog popodneva bila u jakoj groznici jo od petnaest sati. Njeno srce je nepravilno kucalo, jetra je bila jako otedena, bubrezi su svakog trena mogli zatajiti, a prema traumatolokoj i kirurkoj obradi, znali su daje i mozak neznatno natekao. No, EEG je pokazao da mozak barem radi. Lijenici su bili prilino sigurni da tu nede biti trajnih otedenja, ako preivi. Bilo je teko utvrditi koja od njenih brojnih povreda uzrokuje visoku temperaturu, a uz to je jo uvijek bila u dubokoj komi, koliko od traume, toliko i od anestetika i drugih lijekova. Kliniki gledano, bilo je teko vjerovati da de ostati iva. A Bili je bio u samo neznatno boljem stanju od nje. Njegov vrat bio je usaen u aparat
49

zastraujudeg izgleda, sa elinim vijcima i polugama, na leima je imao eljezni steznik i bio je poloen na ravnu plohu koja je medicinskom osoblju omogudavala da ga pomaknu, iako on toga nije bio svjestan. I on je jo bio u komi. Njegova obitelj stie iz SAD-a oko ponodi, rekla je jedna od sestara, kad je u osamnaest sati nastupila sljededa smjena. Javila se njegova ena, iz aviona. Na putu su. Druga sestra kimne i podesi signal na jednom monitoru. Njegovi vitalni znakovi su barem bili bolji nego kod Isabelle koja je stalno lebdjela izmeu ivota i smrti. Za nju se jo manje moglo redi hode li preivjeti, nego za njega. Jedna sestra upita dolazi li Isabelli netko. Ne znam. Mislim da su jutros zvali Pariz i razgovarali s njenim muem, ali on nije rekao kad de dodi. Katherine kae da je zvuao vrlo ledeno. Vjerojatno je bio u oku. Jadan ovjek. To je jedan od onih poziva iz nodnih mora, suosjedajno odvrati jedna od Billovih bolniarki. Pitam se, ima li ona djecu. Nisu znali gotovo nita o njima, nik akvih osobnih pojedinosti, samo dravljanstvo i imena najblie rodbine, uz ono to se dogodilo prilikom nesrede. Nitko nije znao u kakvom su odnosu njih dvoje, jesu li povezani poslom ili na neki drugi nain, ili samo prijatelji. I nije bilo smisla pogaati bilo to od toga. Sada je to bilo samo dvoje pacijenata na intenzivnoj njezi koji se bore za svoj ivot. Govorilo se o jo jednoj operaciji, kako bi se olakao pritisak na Isabellin mozak. Kirurg se trebao vratiti svakog trena i donijeti odluku. A kad se vratio, malo nakon osamnaest sati, pogledao je monitore i smrknutog izraza odluio ekati. Nije vjerovao da bi preivjela jo jednu operaciju, a moda ionako nede preivjeti. U ovom trenutku, bilo bi nerazumno da je jo vie izlae naporima, smatrao je. Prolo je devetnaest sati i kirurg je upravo otiao, kad se pojavio Gordon. utke je uao na odjel, obratio se slubeniku na recepciji i rekao tko je. Slubenik ga je pogledao, kimnuo i zamolio bolniarku koja je prolazila da ga odvede do Isabelline sobe. Bez rijei, Gordon ju je slijedio s mranim izrazom na licu. Imao je cijeli dan da se pripremi na ovo i kad je uao u njenu sobu, oekivao je da de izgledati vrlo loe. Ali nita to je zamiljao nije ga moglo pripremiti na ovo. Izgledala mu je kao gotovo neprepoznatljiva hrpa mesa; posvuda su bili zavoji, ice, cijevi i monitori, ak joj je i glava bila obavijena navojima gaze, a i ruka s povrijeenom arterijom bila je u debelom zavoju. Jedino prepoznatljivo na njoj bilo je njeno mrtvaki blijedo lice koje je izvirivalo iz bezobline mase gaze. To je bio njen jedini dio koji je izgledao kao da je ostao nedirnut. Kad je uao, kraj nje su stajale tri osobe. Jedna od njih je mijenjala infuziju, druga je promatrala monitore, a treda je provjeravala stanje njenih onih jabuica, to su stalno inili, ali Gordonu je od samog pogleda na nju pozlilo. Nije osjedao nita prema njoj, samo uas zbog onoga to vidi. Kao da ona vie nije tamo, a ljutura koja je preostala njemu nita nije znaila. Bila je samo slomljeno tijelo, nita vie. Nije rekao nita, nije se ni pribliavao. A onda mu se tiho obratila bolniarka. Gospodin Forrester? On kimne glavom i proisti grlo, ali nije znao to bi rekao. I bilo mu je neugodno to ju je morao vidjeti ovako, uz publiku koja motri na njega. Nije znao to oni, zapravo, oekuju od njega. Da se moda baci pred njen krevet, ljubi joj prste, dotie usne? Ali, on se nije mogao natjerati da se priblii. Promatrajudi je, osjedao se kao da gleda anela smrti, a to ga je plailo.
50

Kako joj je? upitao je oporim glasom. Ima temperaturu. Lijenik je upravo otiao. Razmiljali su o jo jednoj operaciji kako bi olakali pritisak na mozak, ali on smatra da je ona previe nestabilna da bi to mogla podnijeti. eli priekati. Rekao je da de se vratiti u dvadeset i dva sata. A ako ne operira? Hode li joj mozak biti oteden? Nije mogao zamisliti nita gore nego da ona preivi gotovo posve liena modanih funkcija ili ozbiljno otedena i htio je to redi kirurgu. Ako ne bude ono to je bila, smatrao je da su svi njihovi napori da je spase bili obina sprdnja. Bila je lijepa, pametna i talentirana, i bez obzira na sva njihova neslaganja, bila je dobra supruga i dobra majka njihovoj djeci. Spasiti je zato da bi leala u krevetu kao ivi le inilo mu se uasnim i bio je spreman na borbu kako se to ne bi dogodilo. Nije htio da njihova djeca imaju takvu uspomenu na nju. Niti da on sam mora ivjeti s time. U ovom trenutku, nemogude je redi kakva je prognoza, gospodine Forrester. Ali snimke mozga su ohrabrujude. Prerano je da bi itko mogao znati. Nemogude je bilo povjerovati da de u ovakvom stanju preivjeti sate, a o mjesecima da i ne govorimo. Postoji li lijenik s kojim bih mogao razgovarati? Gordon je pitao medicinsku sestru, bez ikakvih vidljivih znakova emocija. Ona pomisli kako on djeluje kao neki ne ba blizak prijatelj ili njen dalji roak koji je u bolnicu doao po dunosti. On je svoje osjedaje zadrao za sebe. Redi du deurnom lijeniku da ste ovdje, odvrati sestra i produi dalje niz hodnik, ostavivi druge dvije kolegice s Isabelle. Gor-don Forrester izazvao je kod nje jak osjedaj nelagode. Boljelo ju je srce pri pogledu na Isabelle. Bila je tako lijepa i mlada. Ali ovaj o vjek koji je doletio iz Pariza da vidi svoju enu, izgleda da nije osjedao nita. Nikada nije srela nekog tako hladnog. Gordon je izaao iz sobe i polako krenuo hodnikom, ekajudi da netko doe i razgovara s njim. Prolo je jo desetak minuta dok se nije pojavio mladi lijenik. Potvrdio je Gordonu ono to je, vie ili manje, ved znao, priznajudi veliku opasnost u kojoj se ona nalazi. Rekao je da su razmatrali mogudnost jo jedne operacije, ali nadali su se da de to izbjedi, ako bude mogude. Sada su mogli samo ekati i pratiti kako njeno tijelo odgovara na pretrpljene povrede. A po njegovoj procjeni, jo dugo de ekati na dobre vijesti. Ali, smatrao je da je to to je do sada izdrala, bio ohrabrujudi znak, jedini kojeg imaju. Nada je za Isabelle jo bila vrlo slaba. Zao mi je, gospodine Forrester, na kraju ree. S obzirom na teinu nesrede, udo je to su uopde preivjeli. Gordon kimne, a onda njegovu panju privue neto to je mladi lijenik rekao, a to je bilo u potpunoj suprotnosti s onim to je ranije tog dana uo. Mislio sam da je voza poginuo. I jest, odmah, kao i voza autobusa i devetero putnika. Uinilo mi se da sam uo kako ste upravo rekli preivjeli. Gordon je morao zastati na tren. Da, jesam. S njom je bio jo jedan putnik. I on je preivio, iako nije u nita boljem stanju nego vaa supruga. Njegove povrede su drugaije od njenih, ali jednako teke. I njegovo stanje smatra se vrlo kritinim. Sluajudi ga, Gordon je imao neki udan osjedaj; nije mogao zamisliti to bi ona radila u autu s nekim mukarcem, pogotovo u to doba nodi. Znao je da je

51

ila u London kako bi vidjela izlobu u Tateu i posjetila jo neke muzeje i galerije i u tome nije vidio nikakvog zla, ali sve ovo sada mu je bilo vrlo udno. Znate li moda tko je to? upita Gordon, naizgled sasvim usput. Ba nita neobino nije se vidjelo na njegovom licu. Znamo njegovo ime, ali o njemu ne znamo puno vie od toga. Zove se VVilliam Robinson i Amerikanac je. Mislim da je njegova obitelj na putu ovamo. Trebali bi stidi veeras. Gordon kimne, kao da je oekivao stare prijatelje; na trenje razmiljao o tom imenu, a kad se sjetio, pitao se je li to isti ovjek. Postojao je William Robinson kojeg je upoznao prije nekoliko godina, vaan lik u politikom svijetu. Znao je da su Robinson i ambasador u Francuskoj stari prijatelji. Ali nije mogao zamisliti to bi on radio s Isabelle. Nije ak bio siguran ni jesu li se upoznali. Nije se mogao sjetiti je li Isabelle bila s njim kad su se sreli u ambasadi. Tako je rijetko izlazila. Sto je Isabelle radila s njim, to je bila potpuna tajna. Hode li s njim biti sve u redu? Gordon upita sa zabrinutim izrazom koji je prikrivao neizgovorena pitanja u njegovoj glavi. Ne znamo. Slomljen mu je vrat, oteden gornji dio kimenog stuba. Ima i unutarnjih povreda, ali nijedna nije tako ozbiljna kao kod vae supruge. Zvui kao da je ona prola gore, ree Gordon, ali ne puno gore. Hode li ostati uzet zbog povrede kime? Prerano je da bismo mogli redi. Jo nije pri svijesti, nije se osvijestio nakon operacije. To bi mogla biti samo reakcija na traumu ili neto sloenije, povezano s povredom vrata. I on je u kritinom stanju. Dok ga je sluao, Gordonu padne na pamet da bi oboje mogli umrijeti, ne objasnivi nikome to su radili zajedno te nodi. Gordon se pitao je li to bila samo puka sluajnost. Ako je ona imala u Londonu stare prijatelje iz mladosti za koje on nije znao i trebala se nadi s njima, moda su ona i Robinson zajedno uzeli limuzinu iz hotela. Ali zato bi izlazila u to doba? Otkuda su dolazili? Kamo su ili? Gdje su bili? Zato su bili zajedno? Jesu li se uopde poznavali? Jesu li se upravo sreli? Njegovim mislima prelijetale su tisude mogudnosti i pitanja. A do odgovora se nije moglo dodi, pogotovo ako ne preive. Mislio je da dobro poznaje Isabelle, bio je siguran u to. Nije bila ena koja bi imala vezu sa strane, ak ni tajne susrete s mukarcima. A ipak, bili su zajedno, u limuzini, u dva poslije ponodi i ma koji Dio razlog, sada nije bilo naina da to otkrije. elite li prenoditi ovdje u bolnici, kraj svoje supruge? upitao ga je mladi lijenik, ali Gordon je brzo odmahnuo glavom. Uasavao se bolesnikih soba, bolnica i bolesnih ljudi. To ga je na neki udan nain podsjedalo na majku. Bududi da nije pri svijesti, ne vidim emu bih ovdje mogao posluiti. Samo bih smetao vaem osoblju. Bit du u hotelu. Idem u Cla-ridge's i moete me nazvati ako se ovdje ita promijeni. To mi se ini puno razumnije. Zahvalan sam na vaim naporima i vremenu kojeg ste posvetili brizi oko moje ene, slubeno ree Gordon i s izrazom nelagode , ustane. Bilo je oito koliko se krajnje nelagodno osjeda u bolnici i nije imao ni najmanju elju da se vrada u sobu svoje ene. Samo bih jo jednom svratio i pogledao je prije odlaska. Jo jed nom je zahvalio lijeniku i krenuo natrag hodnikom, a kad je stigao do njenih vrata, peterolana ekipa je bila zaposlena oko nje i jo nije bilo znakova ivota. Pogledavi ih samo na tren, nije ni pokuao udi u sobu, a onda se okrenuo i otiao bez rijei. Nije je dotaknuo, niti poljubio;
52

nije se ni pribliio Isabellinom krevetu, a kad je napokon izaao na ulicu, duboko je udahnuo svjei zrak. Gordon se uasavao bolnica, bolesnih ljudi i nemodi. Zato mu je Teddy uvijek bio takav problem. On to, naprosto, nije mogao podnijeti. S torbom u ruci, u kojoj su bile stvari za jednu nod, zaustavio je taksi i dao vozau adresu hotela Claridge's. Bilo mu je pomalo muno. Silno mu je laknulo kad je pobjegao s odjela intenzivne njege i, iako ju je alio, nije se mogao natjerati da ue u sobu i dotakne joj barem ruku. Njeno nesvjesno stanje bila je prava milost, mislio je on, pogotovo ako preivi, a mozak joj ostane oteden. Tu sudbinu joj nije elio. No usprkos svom saaljenju koje je osjedao za nju, sam nije osjedao nita. Nije imao osjedaj gubitka, oaja, niti straha da de je izgubiti. Sada mu se inila kao strana osoba, koja slomljena i nepomina lei u bolnici. Izgledala je kao beivotna lutka i bilo je teko shvatiti da je ta ena koju je upravo vidio bila djevojka kojom se oenio, a pogotovo ne njegova supruga ved dvadeset godina. Njen duh kao da je ved odletio. Dok se taksi zaustavljao pred hotelom, on se samo pitao to je radila u limuzini s Billom Robinsonom. Meutim, osim Isabelle, to nije imao koga drugog pitati. Samo je ona znala odgovor na tu zagonetku. I Bili, dakako, ali ni on, jednako kao ni Gor-donova supruga, nije mogao odgovoriti na njegova pitanja. Vratar je preuzeo Gordonovu malu torbu. Uzeo je samo nekoliko koulja i neto rublja. Nije namjeravao dugo ostati. Doao je procijeniti situaciju i za dan ili dva vratit de se u Pariz. Ako bude potrebno, dodi de opet u London. Do tada, ona moe i umrijeti. Ili de ostati u istom stanju. Mladi lijenik mu je te veeri rekao da bi mogla ostati u komi, bez promjene, tjednima ili ak mjesecima. A on nikako nije mogao ostati u Londonu s njom. Morao se vratiti svojim poslovima, morao je voditi rauna o Teddvju i vidjeti to se dogaa u banci. Ako bude morao, svakih nekoliko dana putovat de u London i natrag. Ali, zakljuio je, ako ovo potraje, najbolje de biti da nazove So-phie u Portugal i kae joj neka se vrati kudi. Ako nita drugo, ona moe preuzeti nadzor nad Teddvjem umjesto njega. Sa strahom je izbjegavao taj poziv, ali nakon ovoga to je veeras vidio, poeo je pomiljati da bi to trebao uiniti. Morao ju je pripremiti za sluaj da Isabelle umre. Gordon je skrenuo do recepcije i traio Isabellin klju, a iz ureda je odmah izaao pomodnik upravitelja i izrazio mu svoje aljenje. To je, kako ujemo, bila strana nesreda. Svima nam je jako ao... ba strano... takva divna osoba... nismo nita znali dok nas nisu zvali iz policije... I tako dalje, nekoliko minuta. Gordon je kimao glavom i slagao se sa svime to je ovaj rekao. Kako je ona, gospodine? brino je pitao slubenik uprave. Nije ba dobro. A onda je Gordon odluio ispitati to bi on jo mogao znati. I gospodin Robinson je izgleda teko povrijeen. Ispitivaki je motrio mladideve oi, traedi moe li bilo to otkriti, ali sve se svodilo na isto. Suosjedanje i beskonano krenje ruku u znak aljenja. Tako smo i mi uli, mladid je rekao samo to. Bilo bi nezgodno kad bi ga pitao zna li zato su se vozili u istoj limuzini: Gordon je tragao za prikladnim pitanjem koje bi ispunilo njegove potrebe. Ali to nije bio lak zadatak. Zaista, prava nesreda to su se vozili zajedno, neodreeno je rekao. On je moj stari prijatelj. Sigurno su se ovdje sluajno sreli. Da, pretpostavljam, ree pomodnik upravitelja, kimajudi glavom. Vidio sam ih
53

zajedno, ini mi se, juer popodne u predvorju, na aju. Znate li gdje su mogli idi sinod? ispitivao je Gordon kao da istrauje nesredu, ali mladi slubenik uprave odmahne glavom. Mogu pitati vratara je li imao kakvu rezervaciju za njih. Na tren se udaljio i pitao, a vratar je rekao daje gospodin Robinson uvijek sve sam rezervirao i rijetko kada je traio bilo to od njih, osim kad je trebalo unajmiti auto, kao ovog puta. Ali inilo mu se da im je drugi vratar rezervirao stol u Mark's Clubu. Danas ima slobodan dan. Mogu ga pitati kad se vrati. Ili mogu nazvati Mark's Club, ako elite. Naalost, voza je poginuo, kao to sigurno znate. Jedan od naih najboljih ljudi, Irac; imao je enu i etiri sina. Strana tragedija, ree on, oito potresen time to se dogodilo, a Gordon mu zahvali uzimajudi klju, pa ode do lifta i odveze se na kat. Jo je razmiljao o onome to je pomodnik upravitelja rekao, kako su juer popodne zajedno pili aj u predvorju. Pitao se jesu li se nekako sreli u umjetnikim krugovima, ili ju je on ba pokupio. Koliko je bila pro-stoduna, mogla je biti dovoljno naivna da se sprijatelji s nekim takvim. aj u predvorju je, bez sumnje, relativno bezopasna stvar, ali biti vani u dva ujutro, u limuzini s mukarcem, po Gordonovom shvadanju ba nije bilo neduno. Jo nije mogao zamisliti to je Bili Robinson radio s njom. Nije mu se to svialo i kad bi to bio netko drugi, a ne Isabelle, bilo bi mu odmah jasno o emu se tu radi. No u njenom sluaju, lako je mogao postojati neki budalasti, bezazleni razlog zato se nala u autu s njim. Kad je uao u njenu sobu, jo je razmiljao o tome. Soba je ostavljala udan dojam, kao da je ona tog trena izala van, i kad se ogledao oko sebe, Gordon se odjednom osjeti gotovo kao da je ona ved umrla. Na stolidu uz umivaonik stajala je njena minka. Spavadica je visjela na kuki iza vrata kupaonice. U ormaru je bila njena odjeda, uredno objeena, a na stolu zbirka prospekata i broura iz muzeja i galerija. A onda je kraj njih ugledao kutiju ibica iz Harrv's Bara, a bududi da Isabelle nije puila, on pomisli kako je to pomalo udno. I to bi uopde ona radila na mjestu kao to je Harrv's Bar? Ili Mark's Club? A onda je vidio da je kraj ibica iz Harrv's Bara jo jedna kutija, iz Annabel's. Ugledavi to, osjetio je kako njegovom kimom prolijedu trnci bijesa. Moda ve er s Billom Robinsonom nije bila tako neduna kako se on nadao. Pitao se je li na tim mjestima bila s njim. Po sobi je traio druge dokaze, ali nije bilo tragova muke odjede, nikakvih pisama, poruka, nikakvog cvijeda s posvetom od njega. Nita, osim dvije kutije ibica s dva mondena mjesta koje je, to je nekako shvatio, ona zadrala kao suvenir. Moda ju je Robinson naprosto pokupio, a ona nije odoljela. Sve je, najvjerojatnije, bilo neduno, i ma to se dogodilo meu njima te nodi ili prije toga, bez sumnje su to skupo platili. Ali i dalje se pitao kakva je to veza izmeu njih dvoje, ako je uopde postojala. Ubacio je dvije kutije ibica u dep, sjeo i osvrnuo se po sobi, a onda nazvao recepciju i naruio si jedno estoko pide. Kad je Cvnthia Robinson s kderima izala iz aviona, u Londonu je bilo pola sata do ponodi. Obje cure su spavale u avionu, barem malo. Ali Cvnthia je let provela uglavnom izgubljena u mislima, zuredi kroz prozor. Poela je osjedati punu teinu onoga to se dogodilo Bil lu. Nestrpljivo je ekala da ga vidi. Moda, ako uopde postoji sreda, dok one stignu do bolnice, on ved izae iz kome, i moda, samo moda, udarac u vrat i kimu nede imati dugorone posljedice. Samo se tome mogla nadati, za njegovo dobro. Trebalo im je pola sata da prou carinu, a iz Claridgesa su poslali auto po njih. Otile su
54

ravno u bolnicu i tamo su stigle u jedan ujutro. Na odjelu intenzivne njege u to vrijeme je jo bilo puno posla; malo prije Cvnthije i njenih kderi, stigla su etiri nova pacijenta. Ali Cvn thia se bez problema predstavila sestrama i pronala lijenika s kojim moe razgovarati o Billu. U tome je Cyn bila dobra. Uspjela je presresti lijenika na putu u Billovu sobu. Isti onaj mladi kirurg koji je ranije razgovarao s Gordonom, sjeo je s njom u hodnik i sve joj objasnio, a Jane i Olivia su sluale. Bili je jo bio u komi i do sada nije bilo nikakvih znakova poboljanja. Poele su se stvarati velike otekline u podruju kime, to je pritis -kalo otedene ivce, a lomovi u vratu bili su ozbiljni. Kad joj je lijenik sve objasnio, slika Billovog opdeg stanja bila je vrlo mrana. A kad ga je Cvnthia vidjela, bila je tek neznatno bolje pripremljena na ono to de vidjeti. Leao je sputan zastraujudom napravom oko vrata, potpuno sputanog tijela, prekriven avovima, posjekotinama, malim oiljcima i modricama. Bolniarke su ga nadzirale, monitori su bez prestanka pitali, a on je bio tako mrtvaki blijed da su obje djevojke zaplakale kad su mu ugledale lice. Cyn je samo zurila u njega i odjednom su je sve emocije, kojima se opirala otkako je dula novosti, istovremeno savladale. Suze su se nakupile u njenim oima i on vie nije bio bezlini skup simptoma i slomljenih dijelova tijela, ved je to bio deko u kojeg se zaljubila na koledu, a ona je tek sada postala potpuno svjesna koliko je strano ozlijeen. Trebala joj je sva snaga koju je imala kako bi se ponovo pribrala i bila nekakva podrka svojim kderima. Jane i Olivia samo su stajale u kutu sobe, zagrljene, i tiho plakale. Jedna bolniarka je podesila respirator, a Cyn je polako prila njegovom krevetu. Dotaknula mu je ruku i uopde joj se nije inilo da je njegova, a previe je silovito plakala da bi se mogla sagnuti i po ljubiti ga. U sobi se osjetio strahovit miris sredstava za dezinfekciju. Prsa su mu bila gola, a na svim dijelovima bio je povezan s monitorima. Zdravo, duo, proaptala je, stojedi kraj njega. Ja sam, Cyn. Promatrajudi ga, osjedala se opet kao djevojka, a tisude slika prelijetale su joj glavom; dan kad ga je upoznala, dan kad se za njega udala, dan kad mu je rekla da je trudna. Toliko uspomena i trenutaka, a on sada tu lei nepomian. Njihovi ivoti su se zauvijek promijenili. Nije mogla zamisliti kako de se uopde ikada vratiti u uobiajeno stanje. Iznenada, ona shvati kako ne eli da on umre u sluaju da ostane invalid; nije je bilo briga koliko je oteden, nije ga htjela izgubiti. Prvi put u mnogo godina, shvatila je da ga jo voli. Volim te, stalno je ponavljala, elim da otvori oi, odmah. Cure su ovdje. ele razgovarati s tobom, mili. Ne moe vas uti, gospoo Robinson, blago je rekla jedna sestra. To ne znate, vrsto odvrati Cvnthia. Ni u najboljim trenucima, ona nije bila ena s kojom se moe raspravljati, a sada pogotovo nije htjela sluati to joj pria sestra. Uz to, godinama slua prie kako ljudi u komi mogu uti to govore oni oko njih. Cvnthia mu je priala i dalje; ona i djevojke ostale su s njim dva sata, dok im lijenik koji ga je doao pogledati nije predloio da se malo odmore, pa se vrate ujutro. Za sada, nije bilo promjena u Billovom stanju. Mislite li da bih trebala ostati tu s njim? Cvnthia upita lijenika. Nije dola iz Connecticuta zato da bi sjedila u hotelu, umjesto da bude s Billom. Osim toga, nije bila jo sigurna ima li potpuno povjerenje u njih. Htjela je pratiti sve to rade. No barem je njega koju su mu pruili, po svemu to je mogla zakljuiti, ostavila dovoljno dobar dojam na nju.
55

Mislim da biste trebali otidi u hotel. Pozvat demo vas ako bude ikakvih promjena u njegovom stanju, vrsto ree lijenik. Shvatio je da je ovo ena prema kojoj mora biti izravan. S njom nije bilo okolianja, niti skrivanja injenica. Obedajem vam da demo vas zvati. Trebalo mu je jo pola sata kako bi je uvjerio. Voza ih je ekao, a sada je ved bilo gotovo etiri ujutro. Kad su otile, Cvnthia i njene kderi bile su iscrpljene. Ona je u Claridgesu rezervirala sobu za Oliviju i Jane, a sama je namjeravala biti u Billovoj sobi. Kad je otvorila vrata kljuem kojeg su joj dali, imala je isti onakav udan osjedaj, kao i Gordon kad je uao u Isabellinu sobu. Osjedala se kao uljez. Tu je bila njegova ak tovka, novine razbacane na nekoliko mjesta po sobi i snop broura iz galerija i muzeja, to joj je bilo udno. Kad je stigao obilaziti muzeje? A tu je bilo i pola tuceta rauna za kreditnu karticu i ona primijeti da je jedan iz Harrv's Bara, a drugi iz Annabel's. Ali, znala je da on tamo odlazi s prijateljima i poslovnim poznanicima uvijek kad je u Londonu. To joj nije izgledalo neobino, a kad je navukla njegovu pidamu, opet se rasplakala. Odjednom se uasno bojala da ga ne izgubi. Kad je nazvala cure da provjeri jesu li dobro, obje su plakale. Bio je to dan pun emocija za sve njih, a kad su vidjele oca, njih dvije su se upla ile jo vie nego njihova majka. Nakon to su ga vidjele, bilo je teko sauvati nadu. Izgledao je strano polomljeno i gotovo kao da je mrtav. Cvnthia nije mogla tek tako zaboraviti pla svojih kderi pa je navukla kudni ogrta preko Billove pidame i uputila se niz hodnik do njih. Htjela ih je samo zagrliti i umiriti. A na kraju je provela pola sata s njima. Bilo je skoro pet ujutro kad se napokon odvojila od njih i vratila natrag u Billovu sobu. Legla je, ronedi suze u jastuk koji je jo mirisao na nj ega i nije zaspala sve do est sati u petak ujutro. Kad se Cvnthia kasnije tog jutra probudila, nazvala je bolnicu da provjeri kako je Bili, a oni su joj rekli da se preko nodi nita nije promijenilo. Vitalni znakovi bili su malo stabilniji nego prije, ali jo je bio u dubokoj nesvjestici. Sada je ved bilo jedanaest sati, a Cyn se osjedala kao da su je cijelu nod tukli olovnim cijevima. Otila je do cura, tiho se uuljala u njihovu sobu i vidjela da jo spavaju. Vratila se natrag u svoju sobu, okupala se i obukla i malo nakon podneva, bila je spremna za povratak u bolnicu. Kderi nije htjela buditi, pa im je napisala poruku. Ostavila ju je u njihovoj sobi; iz bolnice de im javiti kako je njihov otac, rekla je. Sila je do auta koji ju je ekao i vozau dala adresu. A on je putem priao o nesredi. Voza koji je poginuo bio mu je jedan od najboljih prijatelja. Rekao je Cvnthiji kako mu je ao zbog njenog mua, a ona mu je zahvalila. Kad je stigla u bolnicu, zatekla je uglavnom isto stanje i, nakon to je malo priala Billu, smjestila se u ekaonicu. Htjela je razgovarati s nekim od njegovih lijenika. Dok je ekala, primijetila je jednog mukarca koji je proao kraj nje. Visok i otmjenog izgleda, u dobro skrojenom odijelu, djelovao je aristokratski i zapovjedniki, to je ona odmah zapazila. Zaustavio se i razgovarao sa sestrama na prijemnom pultu. Vidjela je kako one odmahuju glavom i gledaju ga s obeshrabrenim izrazom na licu. Njemu se na to usne stisnu u smrknutu liniju i on potom produi dalje hodnikom, u smjeru Billove sobe. Cvnthia se pitala to ga je dovelo ovamo. Kasnije ga je vidjela kako izlazi iz sobe nasuprot Billovoj i vrada se kako bi razgovarao s jednim lijenikom u hodniku. Zatim je opet otiao, ali Cvnthia je imala osjedaj da je zarobljen u istoj, munoj igri ekanja kao i ona, iekujudi to de
56

se dogoditi osobi kojoj je vrlo loe. Nije znala zato, ali inilo joj se da je na njemu neto udno. Izgledao je kao da mu je ovdje, na odjelu intenzivne njege, strano neugodno, a ona je naslutila i otpor i bijes u njemu, kao da je duboko uvrijeen to uopde mora biti tu. Djelovao je uznemireno, razdraljivo i napeto. Spomenula je to jednoj od bolniarki kad se vratila u Billovu sobu. Cvnthia tada nije znala da se Isabellino stanje pogoralo i da su upravo objasnili Gordonu kako za njegovu suprugu sada ima bitno manje nade. Brojne povrede iscrpile su njen organizam i ona je tonula sve dublje u komu. Odluili su da je nede vie operirati; bili su sigurni da njen organizam ne bi podnio novi napor. On se vratio u hotel, odakle de nazvati svoj ured, a onda de ekati nove vijesti. Svojoj tajnici je rekao da de ostati u Londonu preko vikenda, ne objanjavajudi zato, a onda je nazvao Teddvjeve njegovateljice da uje kako je on. Odjednom je odgovornost prema svom sinu osjedao kao strano opteredenje. Nikada prije nije se morao baviti time. Ni Ted-dyju ni njegovateljici nije rekao nita o stanju djeakove majke. Ali, nimalo mu nije bilo drago to je ta odgovornost iznenada pala na njegova lea. Sinu je rekao da ga nede biti preko vikenda i da je u Londonu s mamom. Mama je trebala dodi juer, tako je rekla, rekao je on razoarano. Zato je ostala? Zato jer ovdje ima posla, eto zato, Gordon se otresao na njega, no njegova grubost nije iznenadila Teddvja. Njegov otac nikada nije imao strpljenja, niti zanimanja za njega. Nije mi se javila. Hode joj redi da me nazove? Teddy je pomalo jadikovao, a Gordon je bio razjaren. Sada je bio na kraju ivaca, a Teddvju nije mogao dati zadovoljavajude objanjenje zbog ega ga majka nije nazvala. Javit de ti se kasnije. Sada ima nekog posla sa mnom, lagao je djeaku, ali inilo mu se da nema drugog izbora. U ovom trenutku, za njega je bilo puno bolje da mu la e, nego da mu kae istinu. Teddy je bio previe osjetljiv da bi podnio to to se dogodilo, pogotovo ako to uje na ovakvoj udaljenosti. Ako mu na kraju bude trebalo redi, Gordon de to uiniti osobno, u prisutnosti djeakovog lijenika. Jo nije nazvao ni Sophie. Htio je vidjeti kako de se stvari razvijati. Nije bilo smisla da ih plai, a ukoliko ona umre ne doavi k svijesti, onda je, po njegovom miljenju, Sophie i ne treba vidjeti. Tako je odluio jutros. Reci mami da je volim, rekao je Teddy, a njegov otac je brzo zavrio razgovor. Nimalo nije uivao u tome. Nije mu bilo drago to lae deku, a nije mu htio redi to se dogodilo Isabelli. Malo nakon toga, Gordon se vratio u bolnicu da je vidi. Kad je stigao, stao je u najudaljeniji kut sobe s bolnim izrazom na licu i promatrao to joj sve rade. Za razliku od ponaanja Cvnthije Robinson s Billom, on se Isabelli nije ni pribliio, niti joj se obradao. Nije je ak ni dotaknuo. Njegova odbojnost je bila toliko snana da si nije mogao pomodi. elite li malo biti sami sa suprugom? blago gaje upitala jedna bolniarka. Izgledao je tako izbezumljeno da se ona saalila nad njim. Ali Gordon nije oklijevao s odgovorom. Ne, hvala vam. Ionako me ne moe uti. Bit du u ekaonici. Pozovite me, molim vas, ako se bilo to promijeni. Uz te rijei, pobjegao je i sjeo u ekaonicu, kraj Olivije i Jane. Nakon nekog vremena, dola je Cynthia, a Gordon nije imao

57

pojma tko je ona, niti ga je bilo briga. Iznenadio se kad mu se Cynthia nasmijeila. Izgledala je umorno i blijedo i neto joj se prolilo po majici, ali u njenim oima vidjelo se suosjedanje prema njemu. ao mi je zbog vae ene, ree ona. ula je kad su sestre govorile o njoj i znala je samo da je u jo kritinijem stanju nego Bili. Ali njoj su o tome rekle vrlo malo. Hvala, odbojno odvrati Gordon. Nije imao nikakve elje za razvijanjem prijateljstava u ekaonici odjela intenzivne njege. Ali nije elio ni sjediti u uasu Isabelline sobe. Nije imao kamo, osim natrag u hotel, o emu je i razmiljao kad mu se Cvnthia obratila. A onda mu ona, na njegovo veliko iznenaenje, prui ruku i predstavi se. Po govoru, shvatila je da je on Amerikanac i osjetila je neku povezanost s njime. Oboje su bili daleko od kude, zateeni oajnom situacijom. Ja sam Cvnthia Robinson, rekla je jednostavno, dok je jedna njena kder dr ijemala, a druga je bila zadubljena u asopis kojeg je kupila u predvorju bolnice. Njih dvije se nisu uopde osvrtale na Cyn-thiju, niti na Gordona. No, u trenu kad je uo njeno ime, Gordon se zapiljio u nju, a Cvnthia je to primijetila. Ovdje sam sa suprugom. Imao je saobradajnu nesredu prije dva dana. Sinod smo doletjele. Dok ju je sluao, pitao se shvada li ona u potpunosti njihovu situaciju. Ako je i bilo tako, izgleda da je to uopde nije diralo. Reklo bi se da je brine samo stanje njenog mua, to je, po Gordonovom shvadanju, bilo plemenito od nje. Njega je puno vie nego nju brinulo to je moglo spojiti to dvoje. Gordon odlui biti iskren prema njoj. Pretpostavljam da ste svjesni injenice da je moja ena bila u autu s vaim muem kad ih je udario autobus. Kad je to rekao, ona je izgledala kao da je autobus upravo udario nju. On istog trena, po izrazu na njenom licu, shvati da joj nitko nije rekao za Isabelle. Na to to joj je Gordon sada rekao, ostala je bez rijei. to hodete redi? Postala je jo bljea nego prije, ako je to uopde bilo mogude. Upravo to to sam rekao. Bili su zajedno u limuzini. Ne znam zato, niti kako to da su se poznavali. Ja sam vaeg mua upoznao prije nekoliko godina u Parizu, ali ne sjedam se je li moja ena tada uopde bila sa mnom. U etvrtak su, izgleda, zajedno pili aj, a ona je bila u limuzini s njim. Sad je u kritinom stanju, u dubokoj komi : mi moda nikada nedemo znati to su radili zajedno. Pretpostavljam da ni va mu nije u takvom stanju da bi vam to mogao objasniti. Cvnthia sjedne u stolicu nasuprot njemu; izgledala je kao da ju je netko osamario. I to snano. Nitko mi nije rekao. Mislila sam da je bio sam, s vozaem. Cvnthia je djelovala zbunjeno. Oito nije, naalost. Ona je doputovala ovamo da pogled a neke izlobe. Strastveno je zanima umjetnost. A ja zaista ne znam to je jo radila ovdje u Londonu. Cvnthia je zurila u njega, sjetivi se broura o umjetnosti iz raznih galerija i muzeja koje je nala u Bil -lovoj sobi. Da li ju je va mu ikada spomenuo? Njeno ime je Isabelle Forrester. Bilo mu je neugodno da o tome razgovara s njom i, bez sumnje, bilo je nezgodno, ali postojala su pitanja na koja je on elio dobiti odgovore, a ova ena je, barem u ovom trenutku, bila je dini put do njih. Meutim, ona odmahne glavom. Znala je jo manje nego on. Nikada nisam ula njeno ime. Nisam ak ni znala da je Bili u Londonu. Zadnji put kad
58

smo razgovarali, bio je u New Yorku. Ali mi nismo u jako bliskoj vezi, ona tiho ree. Razvedeni ste? upita Gordon s vedim zanimanjem, a ona ostane zateena pitanjem. Ne, ali on puno putuje i vrlo je neovisan. Nije mu htjela redi da je njihov brak ved godinama jako labav. Moja ena nije. Na sin je invalid i ona vodi brigu oko njega ved etrnaest godina, pa rijetko odlazi od kude. Ovo putovanje je bilo prvo nakon mnogo godina i mislim da je bilo prilino neduno. Pomislio sam da je, moda, sluajno srela vaeg mua u hotelu, moda u predvorju. Ne mislim da bismo trebali brzati sa zakljucima. Ali pomalo jest udno to s u bili zajedno u autu, u dva ujutro. Zvuao je gotovo kao da govori sam sebi. Da, to je pomalo udno, ree ona, zamiljenog pogleda. Bilo je vie nego dovoljno razloga da pomisli kako Bili ima neku vezu sa strane. Ona sama ih je posljednjih godina imala nekoliko, a s Billom ved dugo nije tjelesno u vezi. Ali ena koju je opisao Gordon Forre ster teko bi mogla biti vjerojatna kandidatkinja za romantini vikend u drugom gradu. Cvnthia nije mogla ni zamisliti kako su se upoznali. A to to su bili zajedno, nije joj se svialo. Dok su ona i Gordon razgovarali, shvatila je da obje njene kderi sluaju sa zanimanjem. alosno je to ih ne moemo pitati, Cvnthia ree, meutim, one broure joj sada nisu izlazile iz glave. A onda se sjetila rauna iz Annabel's i Harrr's Bara. Moda ta ena i nije bila tako neduna kao to misli njen mu, usprkos sinu invalidu i injenici da je udata. Ako umru, nikada nedemo dobiti odgovor, iskreno izvali Gordon. Da nisu imali nesredu, vjerojatno nikada ne bismo ni znali. Moda to naprosto moramo prihvatiti, tiho ree Cvnthia. Nije bila sigurna eli li uopde znati; bilo je pitanja na koja ni ona njemu ne bi rado odgovarala, a i onih koje ona nije htjela postavljati. Pogotovo sada, dok se on bori za ivot nakon nesrede, ona nije htjela zavirivati u mrane zakutke njihovog ivota. Ali Gordon ih je oboje podvrgavao svom isljednikom svjetlu. Bilo je oito da ga ova tajna mui. Ne vjerujem da de nam itko ikada redi, zamiljeno je rekao. Ako su pametni, a bili su u nekakvoj vezi, nadajmo se da zaista nitko ne zna, praktino odvrati Cvnthia. Nadajmo se. Voza nam je mogao neto redi. Moda to trebamo pustiti i ne traiti odgovore. Oboje se bore za ivot, a ako preive, samo to bi nam trebalo biti vano. Ono to se dogodilo prije, moda nas se uopde ne tie. To je vrlo plemenito od vas, ree Gordon, iako nije bio ni malo zadovoljan njenim savjetom. Ako gaje Isabelle varala, htio je to znati. Sada je bio puno manje uvjeren u njenu nedunost. Moj suprug je vrlo diskretan ovjek. Sto god se dogodilo, to nikada nede izadi u javnosti. Njemu ne bi bilo slino da se ponaa neprilino ili izaziva skandale, vama ili samome sebi. Ne "bi bilo slino ni mojoj eni da se spetlja s drugim mukarcem, poneto razjareno ree Gordon, vie u obranu vlastitog ponosa nego njene reputacije, a Cvnthia je to osjetila. A ja i ne mislim da je imala neto s njim. Siguran sam da postoji vrlo razumno, neduno objanjenje.

59

Ja se nadam, tiho ree ona, a onda pogleda Gordona u oi. Htjela mu je dati do znanja kakav je njen stav u ovoj situaciji. Mislim da biste trebali znati da ja ne namjeravam nita pitati. Ja, meutim, namjeravam pitati svoju enu, ako izae iz kome. Mislim da nam to duguju. Zato? Sto bi to znailo? upita ona, na veliko iznenaenje svojih kderi. Sto bi to promijenilo? A ako umru, ne trebamo nita ni znati. Ja trebam. Ukoliko je ona bila prema meni nepotena na bilo koji nain, mislim da to zasluujem znati, kao i vi. Ako nije, bilo bi lijepo da ih to oslobodi krivnje. Nije moja stvar da svog supruga oslobaam krivnje. On je odrastao ovjek. Ako je bio u vezi s vaom enom, ne bi mi bilo drago, ali u ivotu ima stvari za koje je bolje da ih ne znamo. Ne dijelim vae miljenje, gospoo Robinson, on odbojno ree i na to se upita kakav su to brak oni imali. Zapravo, ne puno drugaiji od njegovog, ali on nikome ne bi priznao da je njegov brak s Isabelle bio privid, i to ved godinama. tovie, ne bi bilo veliko udo da je Isabelle imala nekog; bila je mlada, puna ljubavi i ovjenosti. Gordon je bolje od ikoga znao koliko je bila usamljena, zahvaljujudi njemu. Zato je i elio znati to je radila, je li ga iznevjerila ili je bila samo vrlo lakoumna pa je otila na veeru s nepoznatim mukarcem. U svakom sluaju, u to doba nodi je bilo prekasno da ona bude vani. Nije mu padalo na pamet gdje su mogli biti u taj sat, niti to su radili. U bilo koje drugo doba, on bi mogao povjerovati da su bili na nekoj izlobi, ali ne u dva ujutro. Cvnthia se nakon toga vratila do Billa, a kad je ona otila, njene kderi su samo zurile u Gordona. Nakon nekoliko minuta, on se vratio do recepcije i rekao im da ide natrag u hotel, pa ga mogu nazvati tamo, ako se neto promijeni. Bilo mu je dosta bolnike ekaoni ce i nije mu se dopala Cvnthia Robinson, niti njeni liberalni stavovi o suprugu. Vjerojatno ju je redovno varao, a ona je to, izgleda, sasvim mirno prihvadala. I, u to nije sumnjao, ona je varala njega. Meutim, dok je Cvnthia stajala uz Billov krevet i promatrala ga, nakon s vega to je ula od Gordona Forrestera, osjedala je kako joj se srce slama. Moda je Gordon mogao sam sebi redi da su njih dvoje bili zajedno u to doba na posve neduan nain, no Cvnthia u to, srcem i duom, nije vjerovala. Stajala je gledajudi Billa, dok su joj se suze slijevale niz lice i pitala se je li ga na kraju ipak izgubila, nakon toliko godina. Dugo je bila ravnoduna prema njemu, ak i zla, povremeno; znala je koliko je bila hladna i daleka, kako kritina prema njegovom nainu ivota. Godinama nije htjela biti dio njegovog ivota, a sada kad ga je moda zauvijek izgubila, htjela mu je samo redi da ga jo voli. Nije znala hode li ikada dobiti priliku za to, ali htjela mu je samo posljednji put redi koliko ga voli. Do prole nodi, nije to shvadala, no sad je znala i htjela je da to zna i Bili. Morala se zapitati to mu je znaila Isabelle Forrester, i je li bio zaljubljen u nju. Cvnthia je bila svjesna da je sama kriva ako ga sada konano izgubi zbog vlastite gluposti. U to uopde nije sumnjala. Od jednom je, suoena s mogudnodu da ostane bez njega, shvatila koliko je bila glupa svih ovih godina.

Poglavlje peto
60

Gordon je petak naveer proveo u hotelu, itajudi knjigu koju je kupio na povratku iz bolnice. Nije imao to drugo raditi. Mogao se javiti svojim prijateljima u Londonu, ali nije bio spreman redi ljudima to se dogodilo. Htio je najprije vidjeti to de biti s Isabelle. itao je, no bio je odsutan. Kasno naveer, prije nego to de ledi, nazvao je bolnicu, ali nije bilo promjene. Prolo je etrdeset i osam sati od nesrede i ona je jo bila iva, ali to je bilo sve. Jo nije bilo nikakvog poboljanja, samo joj nije bilo nita gore. Razmiljao je bi li se vratio, ali nije mogao podnijeti pomisao da je ponovo vidi u onakvom stanju. Ne bi to nikome priznao, ali pogled na nju gaje plaio. Mrzio je bolnice, bolesnike, lijenike, sestre, sve zvukove i mirise bolnice. Kad je Gordon zvao, Cvnthia je jo sjedila kraj Billa. Cure su se vratile u hotel negdje u vrijeme veere, ali Cvnthia je odluila ostati. Povremeno je odlazila po aj kod bolniarki, a one su bile ljubazne prema njoj. No, Cvnthia je imala puno toga o emu de razmiljati i radije je bila sama. Pitala se, gledajudi svog supruga kako se bori za opstanak, hode li ikada imati priliku da mu kae sve to mu je htjela redi. Puno toga mu je morala objasniti, ispriati se za sve ove godine. Iako on to nije govorio, bila je svjesna da vjerojatno jako dobro zna za sve njene veze. Neke su bile prilino neprikrivene, no bilo je i onih diskretnijih. Poslije nekog vremena, nakon to je digla ruke od njihovog braka, nju vie nije bilo briga. A sada vie nije bila sigurna ak ni zato mu je tako odluno okrenula lea. Moda zbog ljubomore, pomislila je, zbog zanimljivog ivota kojeg je vodio i ljudi koje je sretao. Nikada joj se nije svialo da ovisi o njemu, a sada se pitala, nije li mu to ona htjela dokazati da ga ne treba. Uvijek ju je smetalo to se, kao supruga ovjeka s politike scene, morala ponaati kao njegov privjesak pa je, barem emocionalno, otila svojim putem. On je bio toliko zauzet i tako esto na putu da se ponekad osjedala odbaenom. Mrzila je sliku majke s dvoje djece koja ivi u predgrau; ona je htjela biti puno zanimljivija i puno glamuroznija osoba. Sad je shvadala da je na pogrean nain pokuavala proizvesti uzbuenje u svom ivotu. Sada je to znala i najvie se bojala da je sve to shvatila prekasno. U ponod je jo razmiljala o tome, sjededi na stolici u kutu Bil-love sobe, kad joj se, samo na djelid sekunde, uini da ga je ula kako se pomaknuo. Bili? Ustala je i pogledala ga paljivije. Sestre su upravo izale iz sobe kako bi mu donijele novu infuziju, a njoj se uini da vidi kako mu se miu one jabuice, kao da sanja. Kad su se sestre vratile, jo je stajala kraj njega. Odmah su pogledale na monitore, ali sve je bilo na mjestu. Je li sve u redu, gospoo Robinson? upita jedna od njih; promijenila je infuziju i upravo je poravnavala pokriva preko njegovih nogu. Mislim... nisam sigurna... na as, pomislila sam... zvui glupo... ali, uinilo mi se da se neto pomaknulo. Sestre su ga pogledale paljivije, ali nije bilo znakova ivota, pa su ponovo provjerile njegove vitalne znakove. Danas se stanje poneto stabiliziralo. Prolo je gotovo tono etrdeset i osam sati od nesrede, a Cvnthia je tu bila dvadeset i etiri sata. inilo joj se kao cijela vjenost. Medicinska sestra je podesila njegov srani monitor i ovog puta je osjetila jedva primjetan pokret njegove ruke. Pomno gaje promotrila, a onda mu pregledala oi. Uperila je tanki snop svjetla u njih. Cyn je sve pratila i ovog puta nije bilo sumnje - on je ispustio tihi,
61

prigueni zvuk, kao blagi jauk. Oglasio se prvi puta, a Cvnthijine oi se ispune suzama dok ga je gledala. O, Boe, proaptala je, a on se ponovo oglasi. Bio je to gotovo ivotinjski zvuk. A kad mu je dotaknula prste, njegovi oni kapci su zatreperili. Sestra pritisne zvono kojim se poziva deurni lijenik. Na rubu stola se upali svjetlo i za nekoliko sekundi, lijenik je stigao. to je? upitao je sestru, ulazedi u sobu. Satima je ved bio deuran i izgledao je umorno, jednako kao to se Cvnthia osjedala. Ima li kakvih promjena? Jauknuo je dvaput, ree sestra. A meni se ini da sam vidjela kako je malo prije pomaknuo ruku, doda Cvnthia, dok je on ponovo usmjeravao zraku svjetla u Bil-love oi. Ovog puta, Bili se oglasio, reagirajudi na svjetlo. Cvnthia je bila sigurna u to, a lijenik na to pogleda sestru. Njegov pogled je bio upitan i ona na to kimne. Njegovoj eni nisu htjeli redi nita preuranjeno, ali on je dolazio k sebi. U ova dva dana, to je bio prvi siguran znak i prvo ohrabrenje. Bille, uje li me? Ja sam, ovdje sam... volim te, duo. Moe li otvoriti oi? elim razgovarati s tobom. ekala sam da se probudi. On na to pokua pomaknuti ramena i ovog puta jaukne glasnije, vjerojatno od boli. Gospodine Robinson, sad du vam dotaknuti ruku. Ako me u -ete, stisnite moj prst to jae moete. Lijenik mu je govorio na uho, nagnuvi se do njega, a onda mu prstom dotaknuo dlan, ekajudi hode li biti kakvog odgovora. U prvom trenu, nita se nije dogodilo, no onda su se polako, vrlo polako, Billovi prsti stegnuli oko lijenikovog prsta na njegovom dlanu. Nije bilo nikakvog drugog adljivog znaka, ali on je jasno uo lijenikov gla s i razumio njegove rijei. Oh, Boe moj, uo je, ree Cvnthia, dok su joj se suze slijevale niz lice. uje li me, duo? Tu sam... otvori oi, molim te... Ali, na njegovom licu se nita nije pomaknulo. A onda, i dalje vrlo polako, zatvorenih oiju, on se namrti, usne mu se razdvoje i on jezikom prijee preko svojih raspucanih usana. Promatrati ga dok dolazi k svijesti, bilo je kao da se pred njihovim oima odigrava udo. Jako dobro, gospodine Robinson, obratio mu se lijenik iz velike blizine. A sada ponovo stisnite moj prst. Bili ovog puta zaste-nje u znak prigovora, kao da ga gnjave, ali opet je to uinio, ovog puta drugom rukom. Obje bolniarke i lijenik razmijene pobjedo nosne poglede. On dolazi k sebi. Nije bilo mogude odrediti koliko du je ili razumije, ali on im je odgovorio, u to nije bilo sumnje. Cvnthia se osjedala kao da de iskoiti iz koe; poeli ih odgurnuti i baciti mu se oko vrata. Ali nije se pomaknula s mjesta. Ne bi se usudila riskirati da ga povrijedi. Mislite li da bi mogli otvoriti oi ako se jako potrudite, gospodine Robinson? Volio bih da pokuate. Lijenik ga je poticao, ali s Billove strane dugo nije bilo nikakvog odgovora i Cvnthia se uplai da je ponovo pao u komu. Izgledao je kao da spava. Na to lijenik dotakne Billove kapke, kao da eli podsjetiti njegov mozak gdje su mu oi, a njega potaknuti na odgovor. Bili ispusti tihi uzdah, a onda, bez glasa, otvori oba oka i pogleda ih. Pozdrav, s osmijehom ree mladi lijenik. To je bilo jako dobro. Pa, drago mije to vas vidim, gospodine.

62

Bili ispusti tihi Hmmm..., a onda opet zaklopi oi, ali sekundu ili dvije, gledao je ravno u lijenika. Za sada, to je bilo najvie to je mogao. Polako je otplovio natrag tamo gdje je bio. Sanjao je Isa-belle. Hodete li pokuati jo jednom? Ovog puta se zaulo otro mumljanje koje je oito znailo ne, ali minutu kasnije, svejedno je to ponovio. S nestrpljenjem smo ekali da vas vidimo, ree lijenik uz osmijeh, a na njegove rijei, Billov pogled je preletio prostorijom; ugleda o je Cvnthiju kako stoji kraj kreveta i bio je zbunjen. Zdravo, dragi, tu sam. Volim te. Sve de biti u redu. Na to se njegove oi opet zaklope, kao da je sve to bilo za njega previe i kao da nije htio vidjeti nikoga od njih. Tren kasnije, ponovo je zaspao. Ali ovo je bio znaajan dogaaj i sva lica bila su ozarena kad je Cyn -thia krenula za lijenikom van iz sobe. O, Boe! to to znai? upitala je, drhtedi od glave do pete. Nita je u ivotu nije toliko potreslo, a lijenik je bio zadovoljan zbog nje. Znai da je izaao iz kome, iako nije potpuno van opasnosti. Ali ja mislim da je ovo vrlo ohrabrujudi znak. Moe li govoriti? Modi de, kasnije, siguran sam. Povreda glave nije bila tolika da bi to utjecalo na njegovu sposobnost govora. Samo je proao vrlo ozbiljnu traumu. Najgore povrede bile su na Billovom vratu i kimi, iako su ga i ti manji udarci u glavu koje je pretrpio, drali u komi dva dana. Njegov mozak se treba prilagoditi svemu to mu se dogodilo. Siguran sam da de govoriti kad se ponovo probudi. Njegovo tijelo je doivjelo straan ok. To vam je kao potpuni nokaut, samo nekih deset tisuda puta jae. Ne zabrinjava me njegov govor. Zabri njavalo ga je sve ostalo. Dugorono, pravi problem de biti njegova kima i rad nogu. Ali to to se moe sluiti rukama bilo je dobar znak. Oito, bio je vrlo slab, ali to je znailo da de modi pomicati ruke i ake, pogotovo kad mu vrat zacijeli. Mislim da moemo pretpostaviti kako de spavati nekoliko sati, a sutra de uslijediti novi korak naprijed. Moda biste mogli otidi u hotel i malo odspavati, gospoo Robinson. Sutra de biti jo jedan naporan dan. Ali ona je bila toliko uzbuena da nipoto nije htjela otidi. Mislite da se nede opet probuditi? Ako se probudi, ja elim biti tu. Mislim da je puno vjerojatnije da je iscrpljen od upravo pretrpljenog napora. Za njega je to moralo biti ravno usponu na Everest. Sad je tek savladao najnii stupanj i sljededih tjedana ga ekaju jo mnogi teki usponi. A mogude i sljededih nekoliko godina, ali to joj nije htio redi. Ovo je bio tek poetak i pred njima je bio dug put, ali to to su upravo vidjeli, jako je ohrabrilo cijelu medicinsku ekipu. Dobro, Cvnthia se sloila. Moda du se vratiti u hotel. Satima nije vidjela svoje kderi. Rekle su da de naruiti veeru u sobu i gledati televiziju dok se ona ne vrati. Obedala im je da de im se javiti istog trena kad ue u svoju sobu. Jedva je ekala da im kae to se dogodilo. Kad im je rekla, vrativi se u hotel, Olivia je vrisnula od srede, a Jane je malo zaples ala. Boe, mama, to je sjajno! Je li neto rekao? Ne, samo je nekoliko puta otvorio oi i zajaukao. Dva puta je stisnuo lijenikov prst, a

63

vidio je i da sam ja tamo. Ali onda je ponovo zaspao. Lijenici misle da bi sutra mogao progovoriti. A sestra je rekla da bi, sada kad je doao k svijesti, vrlo brzo trebao postati pri seban. Cvnthia se nadala da de sutra razgovarati s njim. Sutradan ujutro, kad se vratila u bolnicu, on je leao otvorenih oiju i ogledavao se po sobi, kao da jo nije potpuno siguran gdje je. Izgledao je kao da jo napola spava, kao da se upravo probudio, to je i bila istina. Zdravo, spavalice, blago ree Cvnthia pribliivi se njegovom krevetu. Cijelu vjenost smo ekali da se probudi. On trepne oima kao da kae, da, ali izgledao je tuno, gotovo kao da je razoaran to je vidi, jer je oekivao nekog drugog. Njoj se inilo da bi joj on kimnuo kad bi mogao, ali nije mogao pomaknuti glavu zarobljenu u stezniku oko vrata. Osjeda se bolje danas? On ponovo trepne oima. A onda mu ona vrlo blago dotakne lice. Volim te, Bili. ao mi je to se ovo dogodilo. Ali bit de sve u redu. On nije skidao pogled s nje; zatim je ovlaio usne, kao prole nodi, i ponovo sklopio oi. Htjela mu je dati neto za pide, ali nije se usudila. Bolniarke su je na nekoliko minuta ostavile samu s njim. Monitori de ih upozoriti ako se bilo to promijeni. Mogu li ti neto donijeti? proaptala je, a on otvori oi i zagleda se u njeno lice. Izgledao je kao daje zbog neeg zabrinut i ona mu se priblii, kako bi mogla uti ako joj neto bude pokuao redi. Njegova usta se na to otvore, ali nije bilo nikak vog zvuka. Sto eli, duo? Moe li govoriti? Obratila mu se kao to bi razgovarala s djetetom. A on je izgledao kao da je ojaen zato to ga je tako teko razumjeti. Dugo je leao u tiini, a onda ponovo pokua, kao da je skupljao snagu dok je Cvnthia govorila. Cure su ovdje, priala je ona dalje. Dole su sa mnom u London. On trepne, kao da kae da je razumio, a onda se opet namrti, boredi se da ovlada svojom vilicom. Ona se pitala boli li ga taj steznik oko vrata. Nije izgledao udobno, no reklo bi se da on sada nije trpio nikakve jake bolove. Gdje..., napokon je proaptao, a ona gaje napeto sluala, nastojedi ga razumjeti i strpljivo ekala. Za sljededu rije, inilo se, trebala mu je itava vjenost, ...je... Izzza... bel? Ovo je za njega bio straan napor. Zurio je u svoju enu, a ona nije bila sigurna je li ju uopde prepoznao. Izgleda da su sve njegove misli bile usredotoene na enu koja je bila s njim u autu. Htio je saznati, pretpostavila je ona, je li Isabelle iva. A te njegove rijei, tako bolno izgovorene, uz straan napor, pogodile su Cvnthiju kao udarac. Pitao je za Isabelle; to je bilo prvo to je rekao svojoj eni, a njoj je to govorilo sve to je trebala znati. iva je, ona tiho odgovori, pitat du sestru kako je sada. On na to dva puta trepne, kao da joj eli redi hvala, a onda zatvori oi. Tren kasnije, Cvnthia izae van, a njene kderi je odmah ponu salijetati pitanjima. Nije im ispriala to je on rekao. Kako mu je, mama? Je li neto rekao? Mislim daje bolje. Pomalo pokuava govoriti. A ja sam mu rekla da ste obje ovdje. Cyn je bila zapanjena zbog onog to joj je rekao. Njegove prve rijei odnosile su se na Isabelle i Cynthia se morala zapitati koliko mu Isabelle znai. Bez sumnje, nije ga samo viteki poriv ponukao da pita za nju istog trena kad se probudio. to je rekao? Djevojke su bile strano uzbuene. Bile su van sebe od srede to im je otac preivio. Dvaput je trepnuo, ona ree s osmijehom, prikrivajudi vlastitu bol.

64

Moe li govoriti? upita Jane. Izgledala je kao majin odraz u ogledalu. A Olivia je bila pravi Billov portret. Obje su izgledale kao njihovi klonovi - njen i Billov. Rekao je poneku rije, ali to mu je jo jako teko. Mislim da se sada odmara. Zvuala je neobino potiteno kad je obedala curama da de se odmah vratiti i otila do recepcije, obrativi se bolniarki. Kako je gospoa Forrester? tiho je upitala. Ako nita drugo, treba redi Billu ono to je elio znati. Ako mu je bilo stalo do nje, imao je na to pravo, ak i ako su bili samo prijatelji. Zajedno su proli pakao. Morala mu je redi to je novo s Isabelle; to je bilo najmanje to je za njega mogla uiniti, kad se ved toliko potrudio da je to pita. Nije ba dobro, naalost. Uglavnom, kao i dosad. Sinod je opet imala visoku temperaturu. Njen suprug je sad s njom. Je li dola k svijesti? pristojno upita Cvnthia. Ne, ali to nije udno, s obzirom na povrede i operaciju prethodne nodi. Cvnthia kimne i zahvali joj, a onda se vrati natrag u Bil-lovu sobu da vidi je li budan. Ali kad mu je prila, on je tiho hrkao. A onda, kao da ju je osjetio, pomaknuo se i otvorio oi. Ponovo je sanjao o Isabelli. Kao i prethodna dva dana. Pitala sam za Isabelle. Jednako je kao i dosad. U komi je i jo se nije probudila, ali ja se nadam da hode. On trepne oima kao da joj odgovara. Dugo je prolo dok nije opet pokuao oblikovati rijei. Hva... la... Cinnn... mislio... sam... dasi... ti... ona, rekao je, a onda ponovo zaklopio oi i utonuo natrag u san o Isabelli. Uopde nije elio vidjeti svoju enu, niti razgovarati s njom. eli li vidjeti cure? Cyn mu je opet prekinula san; on sada trepne triput, a ona se nasmijei. Idem po njih, tu su u hodniku. Tren kasnije, bile su u sobi i govorile mu uglas, a Omthia primijeti da se on smjeka. A kad im se obratio, za to mu je trebalo manje na pora nego prije. Vradala mu se sposobnost govora: ilo je polako, ali mozak mu je, oito, bio sasvim bistar. Cure... volim... vas... I mi tebe volimo, tata, ree Olivia, a Jane se sagne i poljubi mu ruku. Imao je infuziju privrdenu na obje podlaktice. Jo je bio prekriven monitorima i cijevima. Ali djevojke su bile sretne to je uopde iv. Sjajne... cure..., rekao je Cvnthiji kad su njih dvije otile. I ti si sjajan, bilo je sve to je ona rekla, a on je na to izgledao iznenaen. Uplaio si nas, nastavila je ona. Zna li to ti se dogodilo? pitala je. Palo joj je na pamet da se on moda i ne sjeda. Ne. Uopde se toga nije sjedao. Pamtio je samo veer koju je prije nesrede proveo s Isabelle. Tvoju limuzinu je udario autobus. Trebalo je, kako ujem, nekoliko sati da vas izvuku van. Bojao... sam... se... daje... ona... mrtva. Borio se s rijeima, a Cvnthia pomisli kako je udno to on sa svojom enom razgovara o Isabelli, ali njega za to izgleda nije bilo briga. Dok ju je gledao, oi su mu se punile suzama. Mislim da je tome bila vrlo blizu. Cvnthia mu nije rekla da bi ona jo uvijek mogla

65

umrijeti. Njen mu je ovdje s njom. Kad mu je to rekla, bilo je to gotovo kao upozorenje Billu da se i on treba vratiti stvarnom ivotu. Isabelle ima mua. A on ima dvije kderke i enu. Sada su one na redu. On je znao da prema njima ima obaveze, ma koliko volio Isabelle. Ali nju je sanjao, danima. U tom trenu, u sobu su se vratile bolniarke; imale su posla oko njega, pa je Cvnthia izala van i pridruila se curama. Morala je promisliti o ovome to se s Billom dogodilo. U njenom umu nije bilo dvojbe. Isabelle Forrester mu je bila vana i nije bila samo stranac, kako se nadao njen mu, ak ni usputna poznanica. Prve Billove rijei odnosile su se na nju. A njegove oi bile su ispunjene bolom i brigom zbog nje. ak je, kad se probudio, mislio da vidi Isabelle, a ne svoju enu. A dok je ekala da bolniarke zavre svoj posao, Cvnthia je, sjededi u ekaonici, uzela u ruke primjerak Herald Tribunea i vidjela da je tamo objavljen lanak o nesredi. Ostala je zateena, ugledavi fotografiju Billa i neke ene, uz snimke raskomadanog autobusa. U lanku je pisalo da je jedanaestero ljudi poginulo, a u limuzini u koju je udario autobus, bio je poznati politiki lobist VVilliam Robinson. Tekst ispod fotografije navodio je da je to snimljeno samo nekoliko trenutaka ranije. On i nepoznata ena, pisalo je, bili su u Annabel's; njihov auto se sudario samo nekoliko blokova dalje, a voza je poginuo. Ali nije navedeno Isabellino ime, niti je li ona povrijeena u sudaru. No, Cvnthia je, vidjevi joj lice, znala da to mora biti ona. Izgledala je privlano i mlado, duge tamne kose, i fotograf ju je oito uplaio, jer je zurila u njega irom otvorenih oiju. Na toj fotografiji, Bili se smjekao, dredi ruku oko njenih ramena. Cvnthia je ostala bez daha vidjevi ih takve zajedno. Izgledali su sretno i oputeno i inilo se kao da de se Bili svakog trena nasmijati. To je ponovo podsjeti na mogudu ozbiljnost situacije. Pitala se je li to vidio i Gordon Forrester. Ma to postojalo izmeu njegove ene i njenog mua, po njenom miljenju, malo je vjerojatno da je to za njih bilo nebitno. Pogotovo sada. Kad su je vidjele kako ita taj lanak, njene kderi su razmijenile poglede. Nita nisu rekle, ali vidjele su ga i one. One se, meutim, sada nisu ni mogle ljutiti na svog oca, to god radio s tom enom. Ono to se dogodilo bilo je puno ozbiljnije i one su mu mogle opro stiti gotovo sve. I Cvnthia se tako osjedala. Nju nije zabrinjavalo to je on uinio, nego mogudnost da mu je zaista stalo do Isabelle. Pogled u njegovim oima kad ju je pitao za nju, govorio je Cvnthiji da to nije samo usputna veza. Teko je mogla povjerovati da su samo dobri prijatelji. Ona i Gordon iznenadili bi se jo vie kad bi znali da su njih dvoje bliski ved vie od etiri godine. Tada je jedna bolniarka dola po njih i Cvnthia s kderima ode u Billovu sobu. Tren prije nego to de se vrata zatvoriti, spazila je Gordona Forrestera kako izlazi iz Isabelline sobe. Nije se usudila, ali rado bi ga bila upitala je li vidio Herald Tribune. Ali on je izgledao kao da ga mue vede brige. Isabelle nije pokazivala nikakve znakove oporavka, pa iako je lijenik rekao da bi mogla dugo ostati u komi, Gordon se sve vie bojao da de joj mozak ostati oteden, ako uopde preivi. Uz to, upravo su mu rekli da joj srce nepravilno kuca, a u plud ima joj se skuplja tekudina. Opasnost od upale pluda bila je sve veda, a Gordon je znao da de, ako se to dogodi, Isabelle umrijeti. Stanje se, izgleda, pogoravalo. Jedan sat je proveo tamo, razgovarao je s lijenicima o mogudoj novoj operaciji i kad ga je Cvnthia vidjela kako izlazi iz Isabelline sobe, bio je na povratku u hotel.
66

Tek nakon sto su kasno tog popodneva Cvnthia i djevojke otile, Bili je opet pitao za Isabelle. Preko dana mu se vratio govor. Cure su neprestano priale s njim i morao je odgovarati. Sada je pitao jednu bolniarku kako je Isabelle, a ona je oprezno birala to de redi. Priblino jednako kao i do sada; jo je u komi, a njene povrede su unutarnje, vie nego vae. On je slomio vie kostiju, ali kod nje su svi unutarnji organi bili povrijeeni. Nije se moglo redi to je gore. Ali on je preivio, sad je to bilo sigurno, dok Isabellin ivot jo visi o niti, a opstanak je u pitanju. On je mislio samo kako ne eli da ona umre i dao bi vlastiti ivot za nju. Mogu lije vidjeti? tiho je upitao. Cijeli danje samo na to mislio, kad god ga ne bi zaokupile Cvnthia i kderi. Mislim da to ne bi bilo mogude, odgovori bolniarka. Bila je sigurna da bi se njegov lijenik usprotivio. Morao je leati to je mogude mirnije. S takvim povredama kime i vrata, nikako ga nisu smjeli izvlaiti iz kreveta, a Isabelle ionako ne bi bila svjesna njegovog posjeta. Ali Bili je te nodi svom lijeniku ponovo postavio isto pitanje. Samo na tren. Samo je elim vidjeti, da znam kako je. Nije ba dobro, bojim se, iskreno ree lijenik. Njen cijeli organizam je pretrpio traumu. Danas sam to objanjavao njenom suprugu. On je eli premjestiti u Francusku. Rekao sam mu da je to nemogude. U ovako osjetljivom stanju, to bi je ubilo. Bili osjeti kako mu se lijenikove rijei zabijaju kao no u grudi. Nije htio da Isabelle odvedu bilo kamo, barem ne dok je on ne vidi. A pogotovo ne ako bi je to dovelo u jo vedu opasnost. Forrester je lud to uopde tako brzo pomilja na to. Lijenik mu je to i rekao. To se lako m oglo zakljuiti. Mislim da nije pametno da je vidi, Bille, suosjedajno ree lijenik. Bili su na ti. Sad kad je Bili mogao govoriti, lijenika je iznenadilo koliko je Bili ugodna i pristojna osoba. Po njegovom miljenju, Bili je bio vrlo prijatan ovjek. Za razliku od Gordona Forreste-ra, koji je otresit i arogantan i izvrijeao je sve na odjelu. Ujutro je doao sa zahtjevom da je premjesti. Nitko nije htio ni uti za to, a on se povukao kad mu je ef odjela neuvijenim rijeima rekao da je lud to to predlae. Vrlo otvoreno mu je objasnio da bi to ubilo njegovu suprugu, pa je Gordon pristao da ona ostane tamo. Ali svi su bili sigurni da de pokuati ponovo. Oito, bio je previe tvrdoglav da bi odustao. Zar ne moete odgurati moj krevet u njenu sobu kad tamo ne bude nikoga? Bili je molio, sada potpuno ovladavi svojim govornim sposobnostima. Bio je vidljivo uznemiren. elim je vidjeti, sam. Lijenik je dugo razmiljao, a Bili se uzbudio. Lijenik nije znao nita o njihovoj vezi i nije htio pitati, ali Billu je oito bilo jako vano da vidi Isabelle, a to nije moglo nakoditi ni njoj ni njemu. Samo nije htio da Gordon Forrester bude bijesan ako to sazna. Nodas bi me mogli odvesti, zar ne? Ne moram biti dugo tamo. Zato ne bismo priekali da vidimo kako de se sutra osjedati? A i ona isto tako. Ni ti ni ona nikamo nedete otidi. Billa je izluivalo to zna da je ona tu, s druge strane hodnika. Kad bi mogao, sam bi se odvukao tamo, ali bio je potpuno preputen njihovoj milosti. Bio je nepomian, zarobljen na krevetu, u stezniku i s ovratnikom. Nije mogao ak ni podidi glavu, a ruke su mu bile jako slabe. Od struka na nie bio je nepokretan i nita nije osjedao. A za sada

67

nitko nije znao hode li mu se osjet vratiti. Bio je bespomodan kao beba, ispruen na krevetu, no svejedno je lijenika na miran i uporan nain uvjeravao da je to dobra zamisao. Vidim da te ne mogu razuvjeriti, na kraju s osmijehom ree lijenik. Bila je prola ponod i u hodniku nije bilo posjetitelja. On na tren izae i poalje Billovu bolniarku po lijek, a kad se ona vratila u sobu, za njom su ula i dvojica mukaraca. Bili je na tren izgledao zabrinuto, pitajudi se to de mu sada raditi, ali oni su se bez rijei rasporedili kraj uzglavlja i u podnoju kre veta, bolniarka se odmaknula u stranu i Billov krevet se polako zakotrljao prema vratima. Kamo idemo? on upita zabrinuto, a onda, kad mu se bolniarka nasmijeila, shvati. Lijenik mu je ispunio elju; ekao ih je u hodniku i obratio se Billu dok su ga gurali. Ako samo rije kae o ovome, ja du te sam vratiti natrag u komu, tiho je rekao, a Bili se nasmije. Ovo je vrlo nepropisno. Ali on je smatrao da de to Billu initi dobro, a Isabelli nije moglo nakoditi. Nede ni znati da je bio tamo. Trebalo je malo manevrirati, ali uspjeli su dovesti njegov krevet do njenog. On je napregnuo pogled, ali uspio je krajem oka vidjeti samo njenu glavu omotanu zavojima. Meutim, ako bi istegnuo lijevu ruku najvie to moe, mogao bi joj dotaknuti prste na ruci. Dvije sestre koje su deurale kod nje pratile su to se dogaa, a lijenik ih je uputio da na sve to zamire. Svima je bilo jasno zato je Bili tu. Nekoliko minuta je drao njene prste u svojoj ruci, a onda joj se obratio i uopde ga nije bilo briga tko de ga u toj prostoriji u ti. Zdravo, Isabelle... ja sam... Bili... Sada se mora probuditi. Dovoljno dugo si spavala... mora se vratiti... A onda, tihim glasom doda, Volim te... Sve de biti dobro. Pustili su ga neka bude tamo jo nekoliko minuta, a onda ga odgurali natrag. Bio je iscrpljen i blijed kad se vratio u svoju sobu. Ispruen na krevetu, kasnije se, razmiljajudi o njoj, sjetio svog sna i pitao se kad se to dogodilo. Oboje su hodali prema jarkom svjetlu i tren prije nego to de stidi, on ju je natjerao da se vrate, to je nju jako naljutilo. Tamo su bila njihova djeca i on im se htio vratiti. Ali Isabelle je htjela produiti dalje. A on joj je sada elio redi isto to i tada. Morala se vratiti. Htio je da se ona probudi. I mislio je samo kako de je opet vidjeti. Obuzela ga je panika kad se sjetio kako je Gordon pokuava vratiti u Francusku. No, barem ga je lijenik uvjerio kako oni nede dopustiti da se to dogodi. Billu je laknulo zbog nje, ali mu je jednako tako bilo drago to zna da je u njegovoj blizini. Te nodi je utonuo u san misledi na Isabelle, a na licu mu se pojavio osmijeh. Leedi u svom krevetu u hotelu, i Cvnthia je razmiljala o Isabelli. A u sobi u kojoj je prije samo nekoliko dana boravila Isabelle, Gordon Forrester je leao budan u krevetu i razmilja o o Billu. Svi su te nodi imali mnogo toga o emu treba razmisliti, a jedini koji su znali odgovore na njihova pitanja bili su Bili i Isabelle.

Poglavlje esto
Kad je Cvnthia sutradan stigla u bolnicu, bolniarka je upravo hranila Billa. Bila je nedjelja, etiri dana nakon nesrede, a on je jo izgledao krajnje izmueno. Ali oboje su bili presretni to je priseban i iv.

68

Kako ide, mili? upita Cvnthia, vedrog i svjeeg izgleda. Vani je bilo toplo, pa je na sebi imala majicu, kratke hlae i sandale koje je posudila od jedne kderi. Olivia i Jane de malo proetati po Londonu; htjele su otidi na buvljak. Vrijeme koje je Cvnthia provodila u bolnici za njih je bilo predugo, pa su namjeravale dodi kasnije tog popodneva. Kako se osjeda? pitala je Cvnthia, pribliivi se njegovom krevetu. Zbog ovratnika, nije ba mogao daleko vidjeti. Kad mu je ula u vidno polje, on se osmjehne. Mislio sam danas odigrati nekoliko setova tenisa, ree on. Zvuao je promuklo, ali sada je mogao jasno govoriti. Upravo su ga prvi put obrijali i on se osjedao malo ljudskije, ali pred njim je jo bio dalek put. Lijeniku je rekao da mu je vid zamagljen, to nije bilo nikakvo iznenaenje. Udarac u glavu je bio prilian, a jo neko vrijeme de osjedati posljedice kome. Oekivao se speci jalist koji de mu jo jednom pregledati noge i kimu, a deurni lijenik mu je rekao da de moda trebati jo jedna operacija, ovisno o onome to specijalist zakljui. Svima je sada bilo jasno da de Billov oporavak biti dugotrajan. A opseg tog oporavka jo se nije moglo predvidjeti. Hode li ili nede vie hodati, i dalje je bilo glavno pitanje. Bili je toga bio svjestan, ali tu temu su on i Cvnthia do sada izbjegavali iako su oboje znali kako, s obzirom na povredu kime, postoji ozbiljna mogudnost da de ostatak ivota provesti u invalidskim kolicima. Cvnthiji se nije urilo da o tome razgovara s njim; imao je dovoljno briga. Ali u ova etiri dana, ona je stalno razmiljala kako de odsada biti s njim u braku. Zaista nije mogla znati hode li se on ikada vratiti na posao, niti kakav de mu biti ivot ako se bude morao povudi. Nije to mogla ni zamisliti, a nije ni Bili, iako je pokuao. Ali oboje su znali da je moglo biti puno gore. Mogao je ostati potpuno uzet. I oboje su osjetili olakanje kad su shvatili da de, na kraju, ipak u potpunosti koristiti gornji dio tijela. Meutim, hode li ili nede modi titi donji dio tijela, bilo je otvoreno pitanje koje je njega ispunjavalo uasom. Kako su cure? upitao je kad je Cvnthia privukla stolicu i sjela. Primijetila j e da je nemiran i napet. Dobro su, danas idu na buvljak. Rekle su da de poslije toga dodi ovamo. Obje su osjedale ogromno olakanje to im je otac iv. A Cvnthia ih je nagovarala da odu van, kako bi promijenile okolinu. One se trebaju vratiti kudi ovaj tjedan, Cyn. Ovdje nemaju to raditi. Ionako smo trebale doputovati u Europu za par tjedana. Mislim da te one sada ne bi htjele napustiti. Njegova supruga mu se osmjehnula, a on je, na trenutak, izbjegao njen pogled. Moda du ih odvesti u Pariz na nekoliko dana, ako tebi za koji tjedan bude bolje. Ionako de uskoro kudi. Ali, ona u to nije bila toliko sigurna koliko je htjela da on u to povjeruje. Lijenici su je upozorili da de Bili ostati u bolnici mjesecima, a nju je zanimalo moe li letjeti u Sjedinjene Drave specijalnim avionom, ali oni su se sloili u jednom -jo je prerano da ga se premjeta. Ne znam kad du kudi, Cyn. One ne mogu ovdje prosjediti cijelo ljeto, ekajudi me. A ne moe ni ti. Ja nemam pametnijeg posla, ona vedro odvrati, a on se nasmijei. Znai da su se stvari jako promijenile u posljednjih nekoliko tjedana. Ti se inae ne

69

zaustavlja, Cyn. Nisi li na nekom teniskom turniru, ne ide li nekamo, priprema li kakvu zabavu? Poludjet de ako bude samo sjedila ovdje i nadzirala me. Ja te nedu ostaviti ovdje, Bili, ona tiho ree. Poslat du cure natrag kasnije, osim ako one ne budu htjele nekamo idi same. U dobni i u zlu, sjeda se tog dijela? Ja se sjedam. Ne ostavljam te ovdje samog i ne idem kudi. Nisam dijete, ree on s neuobiajeno ozbiljnim izrazom na licu, a ona opazi neto zloslutno u njegovim oima. To ju je zabrinulo; nastojala je odrati vedro raspoloenje, ali nije ga mogla sprijeiti da izgovori to to joj je naumio redi. Htio sam o tome razgova rati. U dobru i zlu, mislim. Posljednjih godina je bilo jako puno onog zlog. Ja sam kriv; stalno sam bio odsutan i dugo sam ved upetljan u politiku, pa ba i nisam bio puno uz tebe i cure. Ved dugo se osjedao krivim zbog toga, ali oni su izmeu sebe uspostanli udaljenost kao pravilo, pa na kraju vie i nije bilo mogude promijeniti stanje. Navikle smo na to. Nitko te ne krivi zbog toga. Ja imam svoj ivot, imam to raditi. Ne alim se na na brak, Bille. Izgledala je ozbiljno dok mu je to govorila. Kad su poeli razgovarati, bolniarka ih je ostavila same. Trebala bi se aliti, Cyn. Trebala si se aliti ved odavno, kao i ja. Mi vie nemamo brak. I tako je ved godinama. Ne radimo iste stvari, nemamo iste prijatelje. Ja ak ni ne znam to radi, a u posljednje vrijeme ti ak zaboravljam redi gdje sam. Iskreno, nisam sigu ran da li ti je to uopde vano. Iznenaen sam to si dola ovamo. Do sada sam vjerovao da bi ti bilo svejedno kad bih jednog dana naprosto nestao. Nije osjedao samosaaljenje. Sve je to bila istina, a nije joj ni spomenuo da zna za njene brojne veze posljednjih godina, iako su razgovarali o jedinoj njegovoj vezi, prije mnogo godina. Cvnthia je zbog toga bila bijesna; rekla je da je to poniava. Ali on je bio gospodin i nije joj nikada predbacivao da su njene kratke afere s instruktorima tenisa, profesionalnim igraima golfa i muevima njenih prijateljica njega poniavale godinama. Vjernost vie nije bila brana osobina koje se ona pridravala. U poetku je to bila njena osveta jer se osjedala odbaenom kad je on postao opsjednut politikom, a njemu se ponekad inilo da ona na taj nain izaziva njegovu panju, ali bio je to pogrean put. Na kraju, on se ohladio i samog sebe prisilio da ga vie ne bude briga. Nije joj nita rekao jer je bilo lake zatvoriti oi pred onim to se dogaalo, ali toga je bio jako svjestan i to je na kraju ubilo njegovu ljubav prema njoj. Ono to je nekada, prije trideset godina, osjedao za nju, ved dugo je bilo mrtvo. Ostalo je samo prijateljstvo i on joj je bio zahvalan to je s njim, ali vie nije bio zaljubljen u nju, a to mu sada vie nije bilo dovoljno. To je shvatio u onih nekoliko sati koje je prethodnih dana proveo s Isabelle. Runo je to to kae, ree Cvnthia s povrijeenim izrazom na licu. Kako si mogao pomisliti da ne bih dola ovamo nakon to si ti doivio nesredu? Sigurno misli da uopde nemam srca. Ne, duo, znam da ima srce, on joj se tuno osmjehne, samo ved dugo nije moje. Volio bih da nije tako, ponekad alim zbog toga, ali tako je i mislim da se sada moramo suoiti s time. Htio sam o tome razgovarati s tobom kad se vratim kudi. Cvnthia ga je dugo gledala u bolnoj tiini, sa suzama u oima. Nije mogla vjerovati da joj on to govori. Ironino, ba kad je ona shvatila da ga jo voli, ili ga je ponov o zavoljela, on joj
70

govori da je vie ne voli i da je sve gotovo. Nije bila potpuno sigurna to joj on to, zapravo, eli redi. Ali zasad, uvod nije zvuao ohrabrujude. Je li to zbog Isabelle Forrester? upita ona, nastojedi da ostane mirna. Zaljubljen si u nju, zar ne? Nije bio trenutak da se skrivaju iza rijei. Pitala se, da li se on namjeravao s njome oeniti. Nije bilo slino Billu da se tek tako uputa u usputne veze; to je uinio samo jednom i nikada vie, barem koliko je ona znala. A ta veza sa suprugom kongresnika postala je vrlo ozbiljna prije nego to ju je on prekinuo. On je to okonao jer je znao da bi, ako ostane u vezi s njom, napustio Cvnthiju i kderi. Ne radi se o Isabelli, on ree, a bio je iskren. Morao je biti, za njihovo dobro. Radi se o meni. Ne znam zato smo tako dugo ostali u braku. Navika, pretpostavljam. Ili lijenost, ili nekakva iluzija da de biti bolje, ili potreba da se skrasim; moda zato to su djeca bila mala. Ali, eli li ti tako ivjeti? U braku s ovjekom kojeg nikada ne vidi? Vie uopde ne razgovaramo, nemamo uopde nita zajednikog, osim cura. Ti ima svoj ivot, ja svoj. Zasluuje neto bolje od toga, a i ja. Cvnthia je znala daje to istina, ali to su bile rijei koje ona nije eljela uti. Jo moemo sve popraviti, ako hodemo. Kad ti se ovo dogodilo, shvatila sam da te jo volim. Ja sam ta koja je bila glupa sve ove godine, a oboje su znali i zato, i nije mu to trebala objanjavati. Mislim da sam u poetku bila bijesna zato to se ti tako dobro za bavlja i zato to postoji veliki dio tvog ivota u koji ja nisam bila ukljuena. Pa sam se i ja odluila malo zabaviti. Radila sam to na pogrean nain i sad se jako bijedno osjedam, i zbog sebe i zbog tebe. Ali to se moe promijeniti. Sada shvadam koliko toga jo postoji meu nama, koliko se volimo. Suze koje su joj se skupile u oima sada su se iznenada razlile po njenim obrazima; ona se nagnula i dotaknula mu ruku. Bilo mi je uasno kad sam pomislila da bih te mogla izgubiti. Volim te, Bille. Nemoj sada didi ruke od nas. Prerano je. Da je mogao, on bi odmahnuo glavom, ali njegove oi odavale su jednak odgovor. Prekasno je, Cyn. Nita nije ostalo. Jedino to zaista imamo, to su cure i injenica da smo dobri prijatelji. Zato i jesi ovdje. I ja bih to uinio za tebe. Nede me izgubiti, Cyn. To se ne moe dogoditi. Zato ja to elim sada zavriti; neka ostane kako je bilo. Ako nastavimo dalje, ako to i dalje budemo radili, na kraju demo se zamrziti, a ja nedu da se to dogodi ni zbog nas ni zbog cura. Ako sada prekinemo, uvijek demo ostati prijatelji. Ja sam ti ena. Sada se ona borila za ivot, ali ovu bitku nije dobivala, to joj je bilo jasno. Ne elim ti biti samo prijateljica. Bolje to, nego ona druga mogudnost. Jednog dana, spetljat de se s krivim ovjekom, moda nekim mojim prijateljem ili nekim do koga mi je stalo, a ja du se ozbiljno naljutiti i na tebe i na njega. Nakon toga, odnosi meu nama ne bi bili ba lijepi. Iskreno se, zapravo, udio to mu nikada nije priredila nikakav veliki skandal, no barem je u tome bila jako oprezna. Vie to nedu raditi. Plakala je i mrcala; bilo je poniavajude to joj on tako otvoreno govori o njenim zastranjenjima. Bilo joj je neugodno to uje da je on cijelo vrijeme znao za to; ona je stalno samu sebe uvjeravala kako on nita ne zna. I rado je samoj sebi govorila da i on, vjerojatno, radi isto to. Ali on je za to bio previe ozbiljan, previe odan i previe postojan, a njoj je sada bilo jasno daje to trebala odavno shvatiti. Vjerojatno je zbog toga i
71

zaljubljen u Isabelle. Zato jer je do sri ispravan ovjek, pa je i ono to osjeda puno opasnije. Kad on nekoga voli, to je ono pravo. Nedu vie imati nikakvih veza. Prestat du. Kunem se. Ni sada nemam nikoga. Svoju zadnju aferu, s ovjekom kojeg je upoznala u njihovom klubu, prekinula je prije samo etiri tjedna, nakon tri mjeseca. On je imao enu i troje djece i previe je pio. U krevetu je, usprkos tome, bio sjajan, ali ona se bojala da de, dok je pijan, priati o njihovoj vezi. A nije se htjela izloiti mogudim neugodnostima koje bi on mogao izazvati. Opet de to napraviti. Oboje znamo da hode. A moda si u pravu. Oboje smo prokleto usamljeni. Udaljeni smo milijune milja, ak i kad smo zajedno. A to nije ono to elimo, niti smo to zasluili. Dok joj je to govorio, on opet pomisli na Isabelle. Danju gaje muila briga za nju, a nodu snovi u kojima je besciljno lutao, traedi je. Oenit de se njome? Pitanje je zavrila jecajudi, a njemu je bilo grozno to joj to govori, ali bilo je vrijeme. Shvatio je to dok je bio s Isabelle i, usprkos nesredi, htio je sada zavriti sa Cvnthijom. Bit de samo sve gore, a ne bi bilo poteno da o njoj bude ovisan. Na kraju bi ga zamrzila. Nije bila tip ene koja moe godine, a pogotovo ne cijeli ivot, provesti njegujudi mukarca. A ako on do kraja ivota ostane u invalidskim kolicima, to je bilo zadnje to bi joj htio nametnuti. Znao je da ima samo jedan izbor - morao je otidi i sam se brinuti za sebe. Ne, nedu se oeniti njome. Ona nede napustiti Forrestera, ako uopde ostane iva. On je pravi gad i oduran prema njoj. Ali ona ima jako bolesno dijete. Rekao sam ti, ne radi se o njoj. Radi se o nama. Jednog dana de mi zahvaljivati zbog toga, kad nae pravog ovje ka. Ja to nikada nisam bio. U poetku smo se strano dobro zabavljali, ali nikada nismo imali iste elje. A ja vie ne vjerujem u gluposti tipa suprotnosti se privlae, ne u naim godinama. U ovom trenutku ivota, oboje trebamo ljude koji ele isto to i mi. Ti si uvijek htjela bitno drugaiji ivot nego ja. Dok smo bili mladi, mislio sam da to nije vano, ali pogrijeio sam. Tebi treba neki bezbrian i vedar tip koji de s tobom obilaziti zabave i imati puno vremena koje de potro iti s tobom. Ne treba ti manijak koji je opsjednut svojim poslom i stalno odsutan i brine vie oko toga tko de biti sljededi predsjednik, nego oko vlastite djece. Znao je da de se dovijeka osjedati krivim prema kderima zbog proputenog vremena, ma koliko sada bili bliski. Ti si sjajan otac, Bili. Uvijek si bio divan prema curama. A one te vole toliko da ne bi ni mogle vie. To je zaista mislila; obje kderke su ga oboavale, iako su navikle da ga nema. Duboko su potovale sve to on radi i bile su ponosne na njega. Nisam dovoljno bio s njima, on pokajniki ree. >=To sada znam. I to im nikada nedu modi nadoknaditi. Ali pokuat du, jednog dana. Moda na neko vrijeme malo usporim. Ali bilo je gotovo prekasno. Obje su bile na fakultetu, imale su vlastite ivote i njemu je to bilo jasno. U mnogoemu, ved je propustio vlak, a te prilike, kad se propuste, vie se ne ponavljaju. Sada je samo mogao biti uz njih onoliko koliko mu one, kao odrasle osobe, dopuste. Sto mi to govori? upita ona, ponovo briudi nos. Izgledala je uspanieno i rastrojeno. Mislim da bismo se trebali razvesti. Samo tako moemo sauvati ono to je ostalo.

72

Cvnthia, ja ti elim biti prijatelj. Jebi se, ree ona, a onda se osmjehne kroz suze. Nikad nisam mislila da de nas napustiti. Nije mogla vjerovati da im se to dogaa, pogotovo ne sada. Prije tri dana, eljela je samo da on preivi, a onda se, u djelidu sekunde, sjetila kako je tog jutra u Connecticutu, kad su joj javili za nesredu, pomislila da bi za njega bilo bolje da umre, nego da do kraja ivota ostane invalid. Nije htjela da se to dogodi ni njemu, ni njoj samoj, a sad je on naputa. Morala se upitati nije li to on samo utuen pa reagira na nesredu na pomalo histerian na in. Siguran si da to eli? Pretrpio si straan ok. Prirodno je da... Presjekao ju je prije nego to je stigla izgovoriti do kraja, a kad joj se obratio, izgledao je smireno. Trebali smo to uiniti prije mnogo godina, Cvn. Samo to ja nisam imao petlje. Pa, ao mije stoje sada ima. Cijeli tjedan se ponovo zaljubljujem u tebe. A tebi je dosta. Redi du ti jednu stvar, Bille Robinsone. Tajming ti je nikakav, na to je jo jae zaplakala i pogledala ga alosnim oima. Zato me nisi zaustavio, ako si znao to radim svih ovih godina? Zato nisi neto rekao? Strano je bilo shvatiti da je znao za njene veze. Ali oboje su znali da nije njegova dunost da je zaustavi, nego samo njena. Nisam znao to bih rekao. Sam se nisam htio s time suoiti. U poetku sam si priao bajke, ponaao se kao da se to ipak ne dogaa. A onda sam se naviknuo. Ne znam, Cvn... moda nisam htio biti toliko iskren prema samom sebi. Ali sada nemam izbora. Za mene je prekasno da budem drugaiji. Nemam vie snage da samom sebi priam prie. Moda nikada vie, nakon ovog, nedu imati nikoga u svom ivotu, ali barem ni ti ni ja nedemo ivjeti u lai . To mora biti bolje. Zar ne misli tako? Ne, ne mislim, ona iskreno ree. Radije ivim u lai nego da te izgubim. A i ne moramo ivjeti u lai. Moemo pokuati, ovog puta kako treba, ako mi prui jo jednu priliku. Dok je to govorila, bila je ponovo ona djevojka kojom se oenio i to mu je slamalo srce. Gotovo je alio to se nije sukobio s njom prije mnogo godina, ali tada nije bio spreman, a sada je za njega bilo prekasno. Prekasno je. Za nas oboje. Samo to ti to jo ne shvada. to du redi ljudima? Bilo je bolno kao estoki udarac. Cijela pria o razlazu bila joj je tako poniavajuda da je poeljela pobjedi van i sakriti se. Reci im da si se napokon opametila i najurila me. Vjerojatno si i trebala, jo onda kad sam poludio i poeo raditi po stosatnom radnom vremenu. Oboje smo napravili puno gluposti. Nisi samo ti kriva. Kao i uvijek, on je bio pristojan, dobar i poten, zbog ega je njoj bilo jo tee. Znala je to gubi, znala je da nede nikada vie nadi nekog kao to je on. Vrlo su rijetki mukarci kao to je Bili. to du redi curama? To je druga pria. Bit de teko. Mislim da bismo oboje trebali razmisliti o tome. Dovoljno su odrasle da shvate, ali vjerojatno nede. Nitko ne voli promjene. Ne volim ni ja, ree ona glasom koji se guio. A najtee de biti njemu, iako joj to nije palo na pamet. Pred njim je dug, teak put, a on je odluio da se sam suoi s time. Nije imao iluzija o svom oporavku; znao je da postoji vrlo velika mogudnost da vie ne prohoda, a ak i rehabilitacija do stupnja kojeg moe dostidi bit de jako muna, pogotovo ako bude sam. Ali isto tako je znao da Cvnthia to ne bi mogla podnijeti. Svu sposobnost za brigu oko drugih
73

koju je ikada imala, utroila je ved odavno na kderi. Izludila bi ivedi s njim, ako on ostane imalo oteden. Cvnthia nije bila Isabelle. Ona nikada ne bi mogla uiniti ili proivjeti sve to je Isabelle inila za svog sina. A Bili je bio spreman da se sa svojim novim iskuenjima suoi sam. Cvnthia tada ustane i prie prozoru; zurila je u prazno, slo mljenog izraza, kad je u sobu uao ameriki ambasador. uo je za nesredu i itao o njoj u novinama. Bio je jako pogoen i izgledao je potreseno i zabrinuto kad je uao. A kad se Cvnthia okrenula, crvenih nateenih oiju, vidio je daje i ona jednako potresena. Nije mogao znati o emu su oni razgovarali i kad je urno priao krevetu i uhvatio Billa za ruku s izrazom duboke zabrinutosti, nije mu padalo na pamet da je uletio u obiteljsku dramu. Zaboga, Robinsone, to ti se dogodilo? Proli tjedan smo se trebali vidjeti. Nije mogao vjerovati kad je uo vijesti, a sad je primijetio kako su Cvnthia i Bili razmijenili udan pogled. Upao sam u tunjavu s autobusom u punoj brzini. I autobus je pobijedio. To je bila velika glupost, ree Bili s osmijehom, ali izgledao je umorno. Iscrpila ga je rasprava sa Cvnthijom i on joj se obrati, Cyn, da li bi htjela malo proetati s curama? Dobro de ti dodi da se makne odavde. Ona kimne; nije mogla progovoriti. Nije htjela plakati pred ambasadorom, a znala je da de se to dogoditi ako ostane. A nije htjela biti ni sa svojim kderima; bolje de biti da se vrati u hotel i isplae se u samodi, mislila je. Vratit du se naveer, ree ona, a suze joj ponovo preplave oi kad ga je poljubila u obraz. Volim te, proaptala je, a onda brzo izala iz sobe, dok ju je ambasador pratio pogledom. Jadna Cvnthia, pretrpjela je gadan ok, suosjedao je ambasador. Godinama ih je poznavao. Bio je iz New Yorka i nekada je razmiljao o predsjednikoj kandidaturi, ali ga je Bili odgovorio. Nikada ne bi pobijedio, ali u ambasadi je svoj posao obavljao sjajno i volio je to raditi. Tu je ved tri godine, a Bili je znao da de predsjednik od njega traiti jo jedan mandat. Jesi li dobro? upitao je Billa, mrtedi se zabrinuto. Sada sam bolje. Usprkos ovom jutru. Nije se nimalo veselio razgovoru s njom, ali znao je da je uinio ono to treba. Namjeravao je to uiniti kad se vrati kudi. No znao je da si ne smije dopustiti da se zbog nesrede predomisli. tovie, to je samo uvrstilo njegovu odluku. A njoj nije htio ostaviti nikakve iluzije o sebi, ma koliko to bilo bolno. Treba li to? pitao je ambasador, sjedajudi. Supruga mu je rekla neka se ne zadrava dugo. Nita posebno. Novi vrat, novu kimu, dobar par nogu, zna ved. Bili je pokuavao napraviti alu iz toga, ali oi su mu bile tune. Ambasador se osmjehne. Ako nita drugo, Bili Robinson je bio sjajan tip i dobar ovjek. I to kau? Ne ba puno. Jo je prerano. A ja mislim, ako je F. D. Roosevelt mogao voditi zemlju sjededi, to nede ni meni puno smetati. Ali oboje su znali da hode. Cijeli ivot mu se promijenio u treptaju oka, ne samo politiki ivot, nego i osobni, kao mukarcu. Sveukupne pos ljedice nesrede u ovom trenu nije bilo mogude procijeniti, ali osim to vie nede h odati, nije imao pojma hode li ikada vie biti u stanju voditi ljubav sa enom. I o tome je vodio rauna kad je

74

Cvnthiji rekao da eli razvod. Tome se ona nikako ne bi mogla prilagoditi. Ali bilo je i jaih razloga za njihov razvod koji su ga na to potaknuli. Njegove tegobe su bile samo lag na torti. Ima li ikakvu predodbu koliko dugo de biti ovdje? Vjerojatno dugo, ree Bili potitenim tonom. Bio je jako umoran. Jutro ni za njega nije bilo lako i duboko ga je alostilo to je okonao svoj brak. Nije samo izgubio enu, i to po vlastitom izboru, nego je zbog nesrede izgleda izgubio i Isabelle, najbliskiju prijateljicu. Nije se imao emu radovati, pred njim je bila jedna vrlo teka godina ispunjena nastojanjem da ozdravi. Ali barem je bio iv. Pa, na nas moe raunati, energino ree ambasador Ste-vens. I Grace de te posjetiti, ali rekla je da de dodi drugi put. Nije te htjela izmuiti, a boji se da ja hodu. Ako bilo to treba, to god to bilo, nazovi ambasadu. Neka se Cvnthia javi Grace. Pretp ostavljam da de ostati ovdje s tobom. Sirota ena je izgledala razoreno kad je izala. Pa, sigurno joj nije lako suoiti se s injenicom da de on moda ostati zauvijek invalid, mislio je Jim Stevens. Redi du Grace da je nazove za koji dan. Bili mu nije rekao da de Cvnthiju zamoliti neka se vrati u Connecticut s curama. Samo se osmjehnuo i pustio ga neka pria. Bili su stari prijatelji, ali nije mu htio redi za razvod. Novosti su jo bile presvjee. Iz potovanja prema kderima, nije htio redi nikome prije nego to kau njima. Ambasador je nakon toga pogledao na sat, pa zatim Billa, i zakljuio da je dovoljno dugo ostao. Grace je u pravu. Izgledao je strano, pa je za pet minuta ambasador otiao. A Billu se, odjednom, ovaj ovjek, stariji od njega, koji je prije samo nekoliko dana izgledao kao njegov otac, sada uini mlad, vitalan i pun ivota, samo zato jer je mogao izadi iz sobe na vlastitim nogama. Nakon toga, sati su se vukli. Bili je neko vrijeme spavao, a kasnije tog popodneva, pregledao ga je specijalist. Cvnthia se nije javila, ali Bili je pretpostavljao da je u hotelu i tamo sama lie svoje rane. Svejedno, bio je siguran da de za nju to na kraju biti bolje, ma koli ko bolno bilo. Specijalist nije rekao nita naroito ohrabrujude. Billu je iznio sve mogudnosti, od najgore do najbolje. Prema rendgenskim snimkama i dokumentaciji s operacije, smatrao je da nije vjerojatno da de Bili ikada vie hodati. Osjet bi mu se mogao djelomino i vratiti, ali njegova kima je pretrpjela tolika otedenja da on najvjerojatnije nikada vie nede potpuno vladati svojim nogama. ak i ako ih na kraju bude osjedao, nede se modi uspraviti. Mogli bi ga osposobiti da se krede uz pomod pomagala, pa bi, uz vjebu, mogao vudi noge i hodati sa takama, ali po njegovom miljenju, Bili de biti pokretniji i bit de mu lake u invalidskim kolicima. To su bile dobre novosti. Loe je bilo to to mu se, ako ivci u spoju s povredom vrata nastave propadati, moda nede vratiti nikakav osjet nie od struka. Mogao bi se javiti i artritis i izazvati daljnje propadanje kostiju, pa bi uz sve ostalo, ostatak ivota mogao provesti u bolovima. No, s pedeset i dvije godine, smatrao je lijenik, Bili ima dobre anse da barem djelomino ovlada svojim nogama, ak i ako vie ne bude mogao hodati. Lijenik je procijenio da de biti potrebno etiri do est mjeseci da zaraste Billov vrat, a rehabilitacija nogu trajat de godinu ili vie. Mogli su izvesti jo samo jednu ili dvije dodatne operacije, ali po njegovom miljenju, korist bi bila minimalna, a rizik i prevelik. Ako bi pokuali popraviti sadanje stanje, u sluaju neuspjeha, on bi mogao zavriti potpuno uzet od vrata na nie i
75

lijenik je ozbiljno preporuio Billu neka se ne izlae takvoj opasnosti. Upozorio ga je da bi nekim kirurzima moglo pasti na pamet da na njemu eksperimentiraju, obedavajudi mu poboljanja koja ne mogu jamiti, ali on je vrlo otvoreno rekao da bi svaki kirurg koji se u to upusti bio krajnje nerazuman, a Bili se, sluajudi ga, sloio. Slika koju je opisao bila je podnoljiva, ali ne i laka i bila je potrebna ogromna hrabrost da se s time suoi. Iskreno je rekao Billu da de se idude godine naraditi kao pas kako bi do nekog stupnja osposobio svoje noge i morat de uz to ojaati gornji dio tijela, kao kompenzaciju, a sve ono to mu predstoji oko vrata ne treba ni spominjati. Ali s vremenom i uz veliki trud, bio je uvjeren da bi se Bili mogao osposobiti za sasvim pristojan ivot, ako bude voljan da se psiholoki prilagodi ogranienjima na koja je osuen zbog nesrede. Otvoreno je rekao da je to velika teta, ali nije kraj svijeta. A onda, itajudi Billove misli, on odgovori i na pitanje koje se Bili jo previe bojao postaviti. Bilo je jasno da vie nikada nede hodati i da de ostati prikovan za kolica. Ali on nije imao pojma to mu slijedi kad se radi o spolnom ivotu i hode li ga uopde vie biti, i zbog toga ga je lagano obuzimala panika. Lijenik je praktino i neuvijeno objasnio kako postoji dosta velika mogudnost da de se Billu vratiti spolni osjeti i da bi mogao imati relativno normalan ivot, iako je jo bilo malo prerano da bi mogli biti sigurni. To je teko predvidjeti, rekao je Billu. Ali, njegov stav je bio ohrabrujudi i davao je nade; jako se trudio da umiri Billa, koliko god moe. Bili de to, na kraju, morati sam iskuati, ali jo se nije dovoljno oporavio. Bilo je dovoljno loe to vie nede hodati, pa lijenik nije htio da Bili potpuno izgubi nadu u sve ostalo. Ako vaa ena neko vrijeme bude strpljiva, rekao je, smjekajudi mu se, sve moe biti dobro. Bili mu nije objasnio da vrlo skoro vie nede imati enu, a eksperimentiranje sa enama s kojima bi pokuao izlaziti, nije mogao ni zamisliti. Ali htio je barem znati da de, ako se odlui na seksualni eksperiment, to biti uspjeno. No to mu nitko nije mogao obedati. Morat de ekati i vidjeti, a to je bilo najtee. Kad se oporavi, bacit de se punim jedrima u posao, kao to je uvijek radio. Vie nego ikada do sada, to je bilo sve to mu je preostalo. Nakon to je lijenik otiao, Bili je neko vrijeme samo leao i razmiljao. Bio je jako potiten. Puno toga se dogodilo u nekoliko sati i puno toga je tek trebalo usvojiti. Teko je mogao shvatiti da nikad vie nede hodati... nikad vie hodati... u mislima je uporno ponavljao te rijei. Ali znao je da je moglo biti i gore. Mogao je ostati potpuno uzet ili umrijeti, a zbog povrede glave mogao je ostati trajno mentalno oteden. No usprkos izvjesnoj milosti zbog koje, znao je, treba biti zahvalan, mogudi gubitak mukosti inio mu se najteim i on je, nepomian u krevetu, bio potiten i zabrinut. U tom razmiljanju, misli su mu ponovo odlutale k Isabelli. Leao je, zatvorivi oi, i razmiljao o trenucima koje su proveli zajedno, poetkom tog tjedna. Teko je bilo povjerovati da su otada prola samo etiri dana. Prije etiri dana, plesao je s njom u Annabel's, osjedao je kako se pripija uz njega, a sada on vie nikada nede plesati, dok ona lebdi na rubu smrti. Nije mogao povjerovati da bi ikada vie mogao s njom razgovarati, uti njen glas ili joj vidjeti lijepo lice. Razmiljanje o njoj i svemu to mu se dogodilo natjeralo mu je suze na oi. Mislio je na nju dok su mu se suze slijevale niz obraze, kad je u sobu ula bolniarka. Znala je da je specijalist dugo bio kod njega i da nije donio ba dobre vijesti, pa je pomislila da je obeshrabren zbog toga i blago ga je pokuala

76

razvedriti. Bio je zgodan, vitalan ovjek i mogla je zamisliti to za njega znai to to vie nikada nede hodati. Medicinske sestre su od prvog dana pretpostavljale da de tako zavriti. Njegove povrede bile su zaista preteke. Hodete li neto protiv bolova, gospodine Robinson? ona upita, a on je pogleda. Ne, dobro sam. Kako je gospoa Forrester? Ima li kakvih promjena? To je pitao svaki put kad bi vidio neku od njih i nitko nije mogao shvatiti osjeda li se on to na neki nain krivim zbog nesrede, zato to je ona bila s njim, ili je zaljubljen u nju. Bilo je teko redi. Jedina koja je to znala, bila je ona bolniarka koja se zatekla tamo kad je on prethodne nodi posjetio Isabelle, a ona je lijeniku obedala da nede redi ni rije o onome to je ula. Jednako je. Njen mu je kratko bio tu i upravo je otiao. Mislim da se vrada u Pariz na nekoliko dana. Ovdje nita ne moe uiniti za nju. Osim to moe biti s njom i preklinjati je da se vrati. Bili je mrzio Gordona; dovoljno je bilo da ga se sjeti. Bio je ledeno hladan i zaista oduran prema njoj. A onda shvati - ako je Gordon otiao iz bolnice, onda bi je on mogao opet posjetiti; to je spomenuo i sestri. Ona je znala da je prole nodi bio kod nje i da mu je to dozvolio njihov zajedniki lijenik, ali zaista nije znala to bi on rekao ako Bili to uini opet. No onda je primijetila pogled u njegovim oima, shvatila koliko mu je teak bio ovaj dan i koliko ga je to potreslo, pa se saalila. Vidjet du to mogu uiniti, ree ona i ode. Vratila se za pet minuta s dva bolniara, koji su otpustili konice na njegovom krevetu i polako ga odgurali prema vratima. Ona je morala otkopati neke od njegovih monitora, ali sad mu je ved bilo dovoljno dob ro da bi neko vrijeme mogao biti bez njih, a znala je koliko odluno eli prijedi na drugu stranu hodnika i vidjeti Isabelle. Njena bolniarka im je pridrala vrata, bolniari su paljivo pre-gurali njegov krevet na drugu stranu hodnika, u sobu, i smjestili ga do nje. U njenoj sobi su bili navueni zastori, a respirator je proizvodio svoj poznati um. Bolniarke su se povukle u kut sobe, kako bi ih ostavile nasamo. Bili se okrenuo prema njoj najvie to je mogao, a za to je imao vrlo ograniene mogudnosti, i ponovo je uhvatio za ruku, ba kao i prole nodi. Ja sam, Isabelle... mora se probuditi, ljubavi moja. Mora se vratiti. Teddy te treba, a i ja. Moram razgovarati s tobom, strano mi nedostaje. Suze su se nesputano slijevale niz njegove obraze dok joj je govorio, a nakon nekog vremena, samo je nijemo leao, dredi je za ruku. Sestre su mu ved htjele savjetovati da se vrati natrag. On je mirno leao kraj nje, u svom krevetu, i izgledao neobino smireno. inilo se gotovo kao da de utonuti u san, a tad su se otvorila vrata i u sobi se pojavio Gordon Forrester, ogledavajudi se oko sebe. Obje sestre su bile zateene, a bolniari su jo bili pred vratima kad se Gordon otro obratio bolniarki svoje ene. Molim vas, odmah odvezite gospodina Robinsona natrag u njegovu sobu. Bilo je to sve to je rekao, a Bili nije rekao nita kad su ga izgurali van iz sobe. Nije bilo sumnje to se tu dogaa i zbog ega su ga dovezli ovamo. Prolazedi kraj Gordona, Bili je osjetio nagovjetaj straha. Bio je siguran da de Gordon zahtijevati da je Bili vie ne posjeduje. Ali ako uskoro odlazi u Pariz, Bili de se potruditi da ga opet dovezu k njoj. Leao je u svojoj sobi i razmiljao o tome i o njenom beivotnom izgledu, kad je Gordon Forrester umarirao unutra. Ako vas ponovo zateknem u njenoj sobi, Robinsone, ili ujem da ste bili tamo, uklonit
77

du vas iz ove bolnice. Je li to jasno? Tresao se od bijesa, a lice mu je bilo blijedo. Bili je zaao na njegov teritorij i on to nede dopustiti. to se njega tie, Isabelle je njegovo vlasnitvo i on de Billu onemoguditi da joj se uopde priblii, ma kakva bila priroda njihovog odnosa. Ona pripada njemu. Niste me uplaili, gospodine Forrester, mirno ree Bili, gledajudi ga vrsto u oi. Mislim da bi ambasador Stevens imao poneto redi o mom uklanjanju. No ne treba on umjesto mene voditi moje bitke. Isabelle i ja smo prijatelji, i to ved jako dugo. Nikada nije ui nila nita to biste joj vi mogli zamjeriti, u to vas uvjeravam, osim jednog poljupca u autu, one nodi, ali Gordon to nije trebao znati; to je bilo samo izmeu njih dvoje. Zabrinut sam za nju. Vi ste sretnik. Ona je predivna ena i ja elim da ostane iva jednako kao i vi, mo da i vie. Teddy je treba, vie nego vi. Ako to to joj se obradam, ili je naprosto prisiljavam da ivi zato jer je meni stalo do nje, moe pomodi, onda je to barem neto to mogu uiniti za nju. Drite se podalje od nje. Dovoljno ste uinili. Doavola, gotovo je poginula s vama. to ste radili u to doba? Nije vam palo na pamet kako de to izgledati? Snimili su vas paparazzi, napravili ste budale od sebe i od mene. Pretpostavljam, mislili ste da dete se izvudi samo tako. Pa, oito, niste. A sada, najbolje to moete uiniti je da se drite to dalje od njene sobe i naeg ivota. Ne treba nam skandal koji bi i vas ukljuio. Nema nikakvog skandala koji mene ukljuuje, ree Bili rae-stivi se. Nisam ba siguran u to. Ali bez obzira na to, zabranjujem vam da ulazite u njenu sobu. Jesam li bio jasan? Zato je toliko mrzite? Bili upita kad je Gordon stigao do vrata, a onda stao kao ukopan i polako se okrenuo na njegove rijei. Jeste li vi ludi? Ne mrzim je. Ona je moja ena. to mislite, zato sam ovdje? Kakvog izbora imate? Kad ne bi bili ovdje, da li biste se mogli i dalje, pred bilo k ime, pretvarati da vam je stalo do nje? Teko. Obojica znamo zato ste ovdje. Zbog vanjskog dojma i zato to nemate izbora. Odgovorni ste za nju. Ali nije vam ni najmanje stalo do nje, Forrester, a ja sumnjam da vam je ikada i bilo. Vi ste pravi gad, Gordon se otrese na njega i potom izae van. Ali morao se zapitati u tom trenu, je li mu to Isabelle ispriala da je mu mrzi, i pitao se koliko Bili zna o njihovom obiteljskom ivotu. Gordonu se inilo da zna i previe. Bili je razmiljao o njihovoj raspravi kad su se tog popodneva vratile Cvnthia i cure. Njih dvije su bile na buvljaku i nakupovale hrpu gluposti koje su im se jako svidjele, a Cvnthia je otila na dugu etnju, razmiljajudi o svemu stoje on rekao. Ali nije to spominjala, kao ni on, niti su pred kderima govorili o rastavi. Bilo je jo prerano. Ostale su do veere, a Olivia gaje hranila licu po licu. Pokuao je jesti sam, ali zbog nespretnog ovratnika, posvuda je prosipao hranu, pogotovo juhu. Sto je rekao lijenik? tiho ga upita Cvnthia prije nego to su otile. Da de ti biti bolje ovako, on joj apne, a ona je ponovo izgledala kao da de zaplakati. alim se. Rekao je da bih, uz veliki trud. mogao ponovo do neke mjere ovladati nogama. Zanimljiv izazov. Tko zna? Moda im uspije udo, pa ja opet prohodam. Jo je htio vjerovati u to, iako, po lijenikovim rijeima, to nije bilo nimalo sigurno. Poet du s terapijom i

78

rehabilitacijom za tri tjedna. Htjeli bi mi dati jo malo vremena, da sve zaraste prije nego to ponu. To moe i kod kude, ona tiho ree. Jo je bila shrvana njegovom odlukom i nadala se da de on s vremenom popustiti. Moda. Vidjet demo, neodreeno odgovori on. Nije htio redi previe pred curama. A vi? Kad se vradate kudi? Jeste li razmislile o tome? Bili ju je pitao, osjedajudi se malaksalo. Za njega je ovo bilo teko popodne. Cure ele ostati jo tjedan. Mislila sam da ih odvedem u Pariz na nekoliko dana, ako ti bude dobro, a onda se ja mogu vratiti da te vidim. Jo se nadala da de on promijeniti miljenje o svemu to je rekao, ali njegov glas je bio vrst. Nije se pokajao. Znao je da radi ono to treba, za oboje. Nemoj, blago ree. Bit du dobro. Treba se vratiti s curama. Znam da si htjela posjetiti svoje roditelje u Maineu. Ved je odluila da se nede vie vradati u Europu, a nakon Mainea, ide ravno u Ham-ptons. Ja du se uskoro vratiti u Sjedinjene Drave. Imao je puno posla. Ako se vrati, morao je nadi ustanovu za rehabilitaciju gdje moe neko vrijeme biti, a onda stan, pa se iseliti iz njihove kude. Ali za to je jo bilo rano. Kao prvo, morat de djevojkama redi to su odluili. Nije se tome veselio, a htio im je to redi zajedno s njom, kako bi cure shvatile da de on i Cvnthia i dalje ostati prijatelji. To mu je puno znailo, a na kraju de znaiti i njima. U to je bio uvjeren. Cvnthia se s kderima vratila natrag u hotel, na veeru, a on je cijelu nod mirno leao u krevetu. Rado bi ponovo vidio Isabelle, ali nije htio izazivati sredu, u sluaju da je Gordon jo u gradu, a ionako je bio umoran. Ovaj dan je bio znaajan. Reeno mu je da najvjerojatnije vie nikada nede hodati, moda de kasnije ipak biti seksa, iako to nije sigurno, vidio je Isabelle, ukrstio rogove s njenim muem i rekao Cvnthiji da eli razvod. Vie od toga, osim nesrede koja je nepovratno svima njima promijenila ivot, nije se ni moglo dogoditi.

Poglavlje sedmo
U ponedjeljak rano ujutro, Gordon Forrester je otiao iz Londona. Nazvao je bolnicu prije odlaska, uo da se nita nije promijenilo i otiao na aerodrom. Sa sobom je uzeo sve Isa belline stvari koje je ona ostavila u hotelskoj sobi. Zakljuio je da nema smisla da joj ita ostavlja u bolnici. U ovakvom stanju, nita joj ne treba. Dok je letio preko Engleskog kanala, nije znao nita vie nego kad je dolazio. Lijenici jo nisu mogli redi hode li ona preivjeti i hode li se oporaviti. Unutarnji organi su izgleda polako zacjeljiva-li, ali zabrinjavalo je stanje njenog srca i pluda, a bit de potrebno puno vremena da se zalijei jetra. Udarac u glavu, iako manje teak nego ostale povrede, drao ju je i dalje u dubokoj komi. Bila je stalno pod sedativima kako bi povrede mogle lake zacijeliti. Ali hode li se probuditi, hode li ivjeti ili ne, ili de trajno ostati u komi, to je tek trebalo vidjeti. Jo je bilo previe pitanja na koja nitko nije imao odgovor. Ohrabrujudi znak je bila injenica da je jo iva pet dana nakon nesrede i, bez sumnje, svaki dan je bio vaan. Ali i dalje je bila u krajnje kritinom stanju. A Gordon je, sputajudi se na aerodrom Charles de Gaulle u Roissvju, znao da djeci mora redi to se

79

dogodilo i da to vie ne moe odgaati. ekao je iz dana u dan, nadajudi se nekakvom poboljanju, ali nije ga bilo. inilo mu se da je opasno ekati i dalje. Sophie je bila dovoljno odrasla da uje istinu i shvati da bi mogla izgubiti majku, a i Teddy se, bio bolestan ili ne, morao s time suoiti. Gordon je bio siguran da de mu Sophie pruiti podrku. ekat de da se ona vrati iz Portugala, kako bi mogla biti uz brata, pa de onda redi Teddvju. Tom trenutku se Gordon nimalo nije veselio, niti se u takvim situacijama dobro snalazio. Pogotovo u ovom sluaju, jer sa svojim sinom gotovo i nije imao nikakav odnos. Sputajudi svoju i Isabellinu prtljagu u taksi na Roissvju, on se ponovo sjeti Billa Robinsona i njihovog neugodnog susreta. Jo je bio bijesan zbog Billove arogancije i drskog pitanja mrzi li on Isabel-le. To je bila nedopustiva pomisao i on se pitao je li mu to Isabelle rekla. Nije mrzio svoju enu. Samo ju je izgubio u kaosu tekih godina nakon Teddvjevog roenja. U svojim mislima, vie je nije mogao razdvojiti od uasa bolesnike sobe i svega to je njemu to predstavljalo. U njegovim oima, ona mu vie nije bila ena, nego samo Teddvjeva njegovateljica i nita vie. Pitao se je li moda, po njenom shvadanju, uvjerenje da je Gordon mrzi opravdavalo vezu ili najmanje flert, kojeg je, kako je sumnjao, imala s Billom. Ako su bili zajedno u AnnabeFs, kao to pie u novinama, a fotografija potvruje, oito njihov odnos nije bio tako neduan kao to tvrdi Bili Robinson. Gordon je o tome jo imao tisudu pitanja u svojoj glavi, ali ukoliko se Isabelle ne oporavi, znao je da nikada nede dobiti odgovore. Bili Robinson mu sigurno nita nede redi. Gordona je to naelno muilo, ali uistinu, o njoj nije imao romantinih niti seksualnih misli ved godinama. Pri odlasku, u bolnici je iznio svoj zahtjev da vie ne putaju Bil-la u njenu sobu. Sestra je to sve vrlo slubeno zabiljeila, ali Gordon je imao neugodan osjedaj da njegove elje uopde nede biti potovane. Svi su oni, izgleda, bili strano naklonjeni Billu, a za Gordona uopde nije bilo simpatija. Pri tome nije trebalo ni spomenuti silnu koliinu potovanja i divljenja prema Billovom profesionalnom poloaju. Bili Robinson je bio vrlo znaajan ovjek. Gordon je s aerodroma otiao ravno u ured i obavio nekoliko telefonskih razgovora. Objasnio je situaciju svojoj tajnici, to ranije nije uinio, a ona mu nije spomenula da je vidjela fotografiju Isabelle i Billa u International Herald Tribuneu. Bila je dovoljno pametna. Na njegovo traenje, tog popodneva mu je dala Sophijin broj u Portugalu. Isabelle ga je ostavila kod nje kad je krenula u London, za svaki sluaj. Sophie je s prijateljima bila u Sintri, u iznajmljenoj kudi, i sada je bila vani pa je Gordon mogao samo ostaviti poruku. Javila mu se u osamnaest sati, ba kad je htio otidi iz ureda. Duboko je udahnuo uzimajudi slualicu i sabrao se. Kako je bilo u Londonu? ona veselo upita. Jeste li se mama i ti dobro proveli? Kako si znala da sam bio u Londonu? Nije rekao gotovo nikome, osim Teddvju i njegovoj njegovateljici. Nazvala sam kudi za vikend i razgovarala s Teddvjem. Nije ti rekao? Jo ga nisam vidio. Jutros sam s aerodroma sam doao ravno u ured, hladno odvrati Gordon. Odugovlaio je, boredi se za rijei. Dobro, nazvat du kudi. Moram neto pitati mamu.

80

Ona ne moe razgovarati s tobom, on tajanstveno ree, uasavajudi se ovog trenutka. Ovo je bila mora iz koje se nije mogao probuditi, nego je morao jo i svoju djecu uvudi u nju. Zato ne? Vani je? Ne, tvoja majka je u Londonu. udno. Ostala je? Nije bilo slino njenoj majci da uopde ostavlja Teddvja samog, pogotovo ne est dana. Sophie je znala daje majka otila u London u utorak. Kad se vrada? Zvuala je zbunjeno. Jo ne znamo. Udahnuo je jo jednom i napokon to izgovorio. Sophie, tvoja majka je imala nesredu. Na drugom kraju linije zavladala je mrtva tiina; ona je ekala, a srce joj je tuklo. U nainu kako je to rekao, bilo je neto zastraujude. Vrlo ozbiljnu nesredu. Mislim da bi ti trebala dodi kudi. Sto se dogodilo? Je li sve u redu s njom? Bila je tako bez daha da je jedva uspjela procijediti rijei. Bila je u autu koji se sudario s autobusom. Sada vie nije mogao izbjegavati istinu. U komi je. Jo ne znaju to de se dogoditi. Ima vrlo ozbiljne unutarnje povrede. Moda nede preivjeti. ao mi je to ti to govorim preko telefona. Ali hodu da se spremi i vrati u Pariz to prije. Usprkos onome to je osjedao za Sophie i, navodno, za Isabelle, zvuao je kao da dogovaraju poslovni sastanak. Gordon se svim silama trudio da ostane neosjetljiv na bol svoje kderi. Takvu slabost si nije mogao dopustiti. O, Boe... o Boe... Sophie je zvuala kao daje na rubu histerije, to njoj nije bilo slino. Inae je bila sabrana i mirna, razumna i pomalo neosjetljiva, kao njen otac. Cijelog ivota pripremala se da de izgubiti brata, a ne majku koju je voljela vie nego to bi sama sebi htjela priznati. Kad joj se otac javio, ovako neto nije joj bilo ni na kraj pameti. O Boe moj, tata, misli da de umrijeti? On je uo da Sophie plae i na tren nije znao to bi rekao. Mogude je, odgovori joj. Sjedio je u uredu, neugodno se osjedao i zurio u prazno. Sjetio se kako je bilo kad je njegova majka umrla i svim silama je nastojao potisnuti te uspomene. To to je jo iva, daje nadu, ali jo je u vrlo kritinom stanju, a poboljanja nije bilo, iskreno je rekao, a Sophie jae zaplae i vie nije mogla zaustaviti jecaje. On je ekao i nije mu palo na pamet nita to bi mogao redi da je umiri. Nije joj htio lagati i davati lane nade; Isabelle je mogla umrijeti svakog trena i to je bila istina. Sophie se morala suoiti s time, kao i Teddy. A ona se na to, dok ju je obuzimao strah, sjeti jo neega. Zna li Teddy? Za vikend joj je zvuao dobro, a njoj nikada nije lagao. Sophie nije mogla zamisliti da bi Teddy pred njom skrivao takvu tajnu niti bi zvuao onako veselo kad gaje nazvala. Ne, ne zna. Htio bih priekati i redi mu kad se ti vrati. Mislim da bi sada trebali prekinuti, a ti se spremaj. Moe li ti tamo netko pomodi? Ne znam, ree ona, zvuedi izgubljeno. Hodu otidi u London da vidim mamu. Zvuala je kao petogodinje dijete i iznenada se osjedala kao siroe. Ja elim da najprije doe kudi, on vrsto ree. Htio je da bude tu kad on kae Teddvju. Nije namjeravao sam ponijeti taj teret. U redu, ree ona, i dalje nesavladivo plaudi. Javi mi kad bude znala kad stie. Poslat du nekoga po tebe. Uopde mu nije palo na

81

pamet da bi to mogao sam uiniti, ak ni u ovim okolnostima. Ostati na udaljenosti i nedodirljiv, bilo mu je toliko prirodno da ni sada nije mogao probiti taj zid, ak ni za svoju kder, no ona je to oduvijek znala o njemu. Svi su znali, ak i ona koja mu je bila najblia. Pokuat du stidi jo veeras, ree ona odsutnim glasom. Bila je na dva sata vonje od Lisabona, ali moda uspije uhvatiti kasni let, ako pouri. Inae mora ekati do sutra ujutro. Tren kasnije, zavrili su razgovor i Gordon je svojim slubenim autom s vozaem, otiao kudi. Nakon etiri dana, tek sad je vidio Teddvja, a on je izgledao dobro raspoloen, no pitao je za majku istog trena kad je ugledao Gordona na vratima svoje sobe. Gdje je mama? Je li dolje? Njegove oi obasjalo je svjetlo kad ju je spomenuo. Ne, nije, neodreeno ree Gordon. Zavlaio je, prikrivajudi se strogim dranjem. Mislim da se Sophie veeras vrada iz Portugala. Ozbiljno? Deko je izgledao iznenaeno, ali lukavstvo je upalilo, barem na tren. Mama je rekla da Sophie nede biti dva tjedna. Zato se vrada ranije? U subotu to nije spomenula preko telefona i on je instinktivno neto naslutio. A onda, kao pas koji ne odustaje od kosti, ponovo postavi isto pitanje. Gdje je mama? Gordon mu se nije usudio redi da je jo u Londonu, jer bi znao da neto nije u redu. Teddy je bio previe pametan i osjedajan da bi ga dugo mogao zavaravati. Gordon se mogao nadati samo da de Sophie uskoro biti kod kude, pa de mu pomodi da to kae deku. Vidimo se uskoro, Gordon ree, ne odgovarajudi mu. Moram obaviti nekoliko poziva. S tim rijeima, otiao je iz Teddvjeve sobe. Ali, bilo je oito da je njegov sin zabrinut. Gordon je smrknuto krenuo niz hodnik do svoje sobe. Gdje je moja majka? zatvarajudi vrata, uo gaje kako pita njegovateljicu. Bit de to teka nod dok se Sophie ne vrati kudi. Odluio je rijeiti taj problem tako to de ostati dolje, u biblioteci. Sat kasnije, iznenadio se ugledavi Teddvja kako polako ulazi u prostoriju. Pod svaku cijenu je htio sidi dolje i njegovateljica ga nije mogla zaustaviti. Izgledao je uzbueno i bio je vrlo blijed. Neto nije u redu, tiho ree Teddv, naslonivi se bez daha na stolicu, i pogleda oca u oi. Gordon je cijelog ivota bjeao od njega, ali ovog puta ga nije mogao otjerati. U oima mu je bio odluan pogled koji Gordona podsjeti na Isabelle. Nikada prije nije vidio Ted-dyja da tako izgleda. Hodu znati gdje mi je majka, rekao je, sjedajudi. Bio je spreman ekati odgovor cijelu nod, ako bude morao. Morat de ga odvudi ili odnijeti van iz sobe. Gordon je izgledao zlovoljno, prikrivajudi vlastiti strah. U mu je bilo neugodno u njegovoj blizini; deko je bio tako njean i osjetljiv, ali ved dugo nije izgledao ovako dobro. est mjeseci ranije, ne bi mogao sidi dolje. Sada mu vie nije mogao pobjedi, i Gordon na to uzdahne. Tvoja majka je u Londonu, iskreno je rekao i molio Boga da ne treba redi nita vi e. No, kad se susreo s pogledom svog sina, bilo mu je jasno da se tome ne moe nadati. Zato? Otila je pogledati jednu izlobu, ree Gordon, skrenuvi pogled. Pokuavao ga je prisiliti da zauti. Znam. To je bilo prije est dana. Zato se nije vratila s tobom? Na to Gordon podigne pogled i uini mu se kao da prvi put vidi svog sina. Cijeli ivot proveo je odbacujudi ga, u nastojanju da mu se odupre. A sada nije mogao izbjedi Teddvjev napeti pogled.
82

Bio je to lijep deko, ali sve je na njemu bilo pogreno. Zdravstvene tegobe koje je imao plaile su njegovog oca. Gordona je sada, njemu samom usprkos, dirnuo taj bolni izraz u Teddvjevim oima. Nije vie bilo odlaganja, morao mu je redi istinu, ali nije htio biti od govoran za posljedice koje de to ostaviti na njegovo zdravlje. Teddvjev ivot je uvijek visio na niti, a Gordon nije htio biti taj koji de mu presjedi tu ivotnu nit stranim vijestima o majci koju je oboavao. Imala je nesredu, tihim glasom ree Gordon, a mogao je uti kako Teddv ostaje bez daha i ne gledajudi ga. Nije mogao podnijeti ono to je znao da de vidjeti u djeakovim oima. Je li dobro? Teddvjev glas je bio jedva ujni apat. Ved je shvatio da neto nije u redu, ali je strahovao od onoga to de mu otac sada redi. Bit de dobro, nadam se. Ne znamo jo. Jako joj je slabo. ao mi je, Gordon kruto odvrati, a Teddv barem nije zaplakao. Samo je sjedio i promatrao svog oca, oprezno diudi. ekao je da mu kae jo neto. Ne moe pustiti da umre, rekao je aptom, kao da Gordon ima nekakvu mod da to promijeni. Ja na to ne mogu utjecati. Zna da ne elim da joj se neto dogodi. Ali pogled Teddvjevih oiju govorio je puno. Znao je i predobro da mu majka nije sretna, iako mu ona o tome nikada nije govorila. Drugi put u dva dana, netko je optuio Gordona da nije dobar prema Isabelli; to mu se nije svialo. Zato se Sophie vrada kudi? Teddy upita, a Gordon kimne. Sjedio je na drugom kraju sobe, nasuprot deku. Nije mu palo na pamet da mu prie i zagrli ga. Tako neto bilo bi mu potpuno strano, za razliku od Isabelle koja bi sada ved vrsto grlila Teddvja da je Gordon umjesto nje doivio nesredu. To je ak i Gordon znao. Hodu idi u London sa Sophie ili s tobom, Teddy je rekao, gledajudi ga odluno. Kad se vrada? Bio je uvjeren da de se vratiti. Nije mogao podnijeti pomisao da je njegova majka tamo sama. Ne znam, iskreno ree Gordon. Mislio sam da bih se trebao vratiti kudi, k tebi. Teddy se nije osvrnuo na njegove rijei. Jo je pokuavao shvatiti i prihvatiti to to mu je otac upravo rekao. Gordon je bio iznenaen i zadivljen to deko nije ni zaplakao. Teddyje bio hrabriji nego to je on mislio. Hodu razgovarati s njom. Moemo li je sada nazvati? Teddy upita, a njegov otac odmahne glavom. Ne, ne moemo. U nesvijesti je od nesrede. U komi je zbog udarca u glavu. O, ne! ree Teddy naglo shvativi koliko je teko povrijeena i napokon zaplae. Teina situacije ga je sada pogodila svom silinom. Hodu idi odmah, rekao je izbezumljeno. Ona ne bi znala da si tamo, praktino odvrati Gordon, a za tebe to ne bi bilo dobro. Nisi dovoljno jak da izdri putovanje. To je bila stvarnost Teddvjevog ivota, bez obzira na to koliko mu je majci loe ili koliko ozbiljno bilo njeno stanje. Put u London za Teddyja nije dolazio u obzir. Jesam, dovoljno sam jak, sa estinom odgovori Teddy hrabro otirudi oi. Ona nas treba kraj sebe u bolnici. Kad meni treba, uvijek je tu. Ne moemo je sada ostaviti samu,

83

tata. Ne moemo joj to uiniti. Sada je opet izgledao kao dijete; plakao je i osjedao se bespomodno. Priekajmo da se Sophie vrati kudi, ree Gordon. Izgledao je umorno. Odi gore i odmori se, hode li? Ovo nije dobro za tebe, rekao mu je kao daje odrastao ovjek, ali Teddy se nije obazirao. Sada je htio samo biti uz majku. I nita ga nije moglo zaustaviti. I dalje je o tome govorio, krenuvi prema malom dizalu kojeg su jo davno za njega ugradili uz stepenice. Kad se vratio u sobu, Teddy je, ispruen u krevetu, grozniavih oiju razgovarao sa svojom njegovateljicom. Nije prestajao priati, a nakon veere, bolniarka mu je izmjerila temperaturu i bila je visoka. Previe se uzbudio, to je za njega bilo opasno. Tono takvu reakciju je Gordon i oekivao od njega kad uje novosti. Kad je kasno te nodi stigla Sophie, Teddy je jo bio budan. Uspjela je uhvatiti let u dvadeset sati i do ponodi stigla u Pariz. Gordon ju je ekao i izaao je pred nju u predvorje kad je vani uo auto. Bacila mu se u naruje istog trena kad ga je ugledala i poela plakati. Oh, tata... molim te, ne daj da ona umre... Nikada je do sada nije vidio tako izbezumljenu, to je bilo potpuno shvatljivo. Kad se malo primirila, otila je gore do Teddvja. ekao ju je u krevetu. Zagrlili su se kao da se nisu vidjeli godinama. Dogodilo im se neto najstranije i nezamislivo. Nisu to mogli ni zamisliti. Previe strano da bi to mogli podnijeti ili o tome razmiljati. Dugo su plakali zagrljeni dok na kraju u sobu nije uao njihov otac, izgledajudi iscrpljeno. Emocije tog dana ostavile su traga i na njemu, kao i na djeci. Idem u London s tobom, da vidim mamu, Teddy tiho ree So-phiji, a otac ih je promatrao, smrknutog pogleda. Njihova reakcija bila je jo gora nego to je on strahovao da de biti. Ja mislim da ne bi trebao, ozbiljno ree Gordon. Bit de samo jo bolesniji nego to je. Govorio je o Teddvju kao da ga on ne moe uti. Mami to ne bi bilo drago, ree Sophie, pogladivi brata po raskutranoj kosi i ved na dodir, primijetila je da je vrud. Da se ti razboli, ona bi se jako uzrujala, a to ni za nju ne bi bilo dobro kad se probudi, razumno doda Sophie, naglasivi rije kada, a ne ako. Teddy je pogleda irom otvorenih oiju. Svejedno je elim vidjeti, ak i ako je u komi. Znat de da sam tamo. To je i Bili vjerovao, ali njihov otac nije se slagao. On je mislio da Teddvjev posjet ne bi imao nikakvog smisla. Ona uopde ne zna je li tko kraj nje, mirno je rekao Gordon. Bio je siguran u to i nije vjerovao da ljudi u komi uju ili osjedaju to se dogaa. Pogotovo nakon to ju je vidio; bio j e mjeren da je to glupost i deku nede dopustiti da ide. To bi bilo bezumno i preveli ka odgovornost za svakoga tko bi ga pratio; bio je previe slab za putovanje, ak i za izlazak iz kude. A zato onda ti ide ako ona nede znati da si tamo? Teddy upita Sophie. Ona nije bolesna, razumno ree Gordon. A ja mislim da bi trebala idi. Ja du ostati tu s tobom. Ti se ne vrada, tata? Sophie je izgledala zapanjeno, ali vie nita nije rekla kad je on

84

odmahnuo glavom. Ne jo. ekat du da ti doe natrag kudi. Moe idi sutra, na jedan dan, ili prenoditi. Kako eli. Mislila sam ostati neko vrijeme, moda nekoliko dana. Vidjet demo kako joj bude, ali nemoj ostati predugo, ree Gor-don i potom izae iz sobe. Uopde nije namjeravao dulje ostati sam u kudi sa svojim sinom. Htio je da Sophie preuzme brigu oko njega, a to nede modi ako bude u Londonu s majkom. Sophie je te nodi spavala u Teddvjevom krevetu, zagrlivi ga. Sutradan je rano ustala, dok je on jo spavao. Istuirala se i obukla, i dok se on probudio, bila je spremna za polazak. Ide sada? pospano je upitao. Hodu i ja. Ali bio je preumo -ran i preslab da bi se pomaknuo. Prola nod ostavila je traga na njemu i sada nije vie izgledao tako dobro kao prije. Brzo du se vratiti, proapde Sophie i izae iz njegove sobe. Htjela se pozdraviti s ocem, ali on je ved otiao u banku. Sinod je nabavio kartu za nju, a ekala ju je i rezervacija za Claridge's. Znala je kako se zove bolnica u kojoj je njena majka. Sveti Toma. A od njenog putovanja ostalo joj je novaca. Oev voza je ekao pred kudom i pola sata kasnije, ona je bila na Roissvju. Uopde nije bilo guve u prometu. A Sophie je izgledala puno mirnije i zrelije nego to se osjedala. Sletjela je u podne po lokalnom vremenu, a auto iz hotela odvezao ju je ravno u bolnicu. Ulazedi unutra, osjedala se vrlo odraslo, u jednostavnoj modroj haljini i cipelama koje joj je kupila majka. Bila je uredno poeljana i dotjerana, ali svakome tko ju je vidio, ak i s osamnaest godina izgledala je kao dijete velikih, uplaenih oiju ispunjenih tugom. Sestre su joj se smjekale kad im se obratila na recepciji odjela. Objasnila je tko je i jedna od njih odvela ju je ravno u majinu sobu. Vrata preko puta bila su otvorena i ona primijeti kako je promatra jedan mukarac. Nije imao izbora; okrenuli su ga na bok i gledao je prema vratima, a nije se mogao pomaknuti. Oprezno, ona je ula u majinu sobu i istog trena je okiralo ono to je tamo ugledala. Njena majka je izgledala smrtno blijedo, s velikim zavojem na glavi. Respirator je disao umjesto nje, a sa svih strana bila je spojena na cijevi i monitore. Sophijine oi ispune se suzama kad se pribliila krevetu. Dugo je stajala tamo. Dotaknula joj je ruku i samo je gledala, a onda je bolniarka privukla stolicu do kreveta pa Sophie sjedne. Instinktivno, poela je govoriti Isabelli, nadajudi se da je nekako, negdje, moe uti. Rekla joj je koliko je voli i preklinjala je neka ivi. Isabelle nije davala nikakvih znakova ivota. Jedino to se pomicalo bili su respirator i tanke linije svjetla na monitorima. U sobi nije bilo drugog zvuka, ni kretanja. Njena majka izgledala je jo strasnije nego stoje oekivala. Bilo je teko povjerovati da de preivjeti. Sophie je dugo sjedila tamo, a onda je oko esnaest sati izala iz sobe. Isti onaj ovjek koji ju je promatrao, opet je gledao u nju. Sestre su mu rekle tko je ona, ali on bi to ionako pogodio. Izgledala je kao vrlo mlada Isabelle. Sophie? pozvao je on, a ona se trgne zauvi svoje ime, iznenaena to on zna tko je ona. Polako se pribliila i stala na vrata njegove sobe.

85

Da, rekla je s oklijevanjem, jako pogoena onime to je upravo vidjela. On poeli da je moe zagrliti, zbog Isabelle i zbog samog sebe. Tako malo je mogao uiniti za nju. Ja sam Bili Robinson. Tvoja majka i ja smo prijatelji. Ja sam bio u autu s njom, ree on, kao da se ispriava to je ona uopde bila tamo. ao mije to se to dogodilo. Ona kimne, gledajudi ga. Nije se sjedala da je majka ikada spomenula njegovo ime, ali djelovao je kao fin ovjek, a oito, bio je teko povrijeen, no za razliku od njene majke, bio je budan i iv. Sto se vama dogodilo u nesredi? Sophie je oprezno pitala. Bojala se udi u sobu. I nije ba sasvim shvatila tko je on, niti zato je bio s njenom majkom. Slomio sam vrat i udario glavom. Ali tvoja mama je u puno gorem stanju nego ja, ree on sa alosnim izrazom. Dao bih sve da se mogu zamijeniti s njom, Sophie. Nadam se da to shvada. Dao bih ivot za nju, kad bih mogao. Sophie je bila dirnuta njegovim rijeima; izgledao joj je kao dobar ovjek. Pitala se kako su on i njena majka postali prijatelji. Majka nikada nije nikamo ila, zbog Ted-dyja. Kako je to Teddy primio? upita on. Zna li on? Otac mu je sinod rekao, ree ona. udno se osjedala. Bilo je neobino kako ih on, izgleda, sve poznaje, a oni ne poznaju njega. Jako je uplaen. Sinod je imao visoku temperaturu, ali htio je dodi. Ja se sutra moram vratiti, da pazim na njega. Radije bih ostala, ali mislim da sam mu tamo potrebna. Preuzela je Isabellinu ulogu, a Bili poeli da moe ispruiti ruku i dotaknuti je. Bila je tako slina svojoj majci. Mogu li ita uiniti za tebe? upita Bili, osjedajudi se bespomodno kao i ona. U ovom trenutku, nitko nita nije mogao uiniti. Nisu mogli promijeniti ono to im se dogodilo, a hode li Isabelle izadi iz kome ili ne, bilo je u Bojim rukama. Ne, dobro sam, ree ona. Ali izgledala je neizrecivo tuno. Gdje si se smjestila? U Claridgesu. Tamo su moja ena i kderi. Ako veeras bude imala ikakvih problema, nazovi ih. Ba kad je to govorio, Cvnthia i cure ile su hodnikom i vidjele su Sophie kako razgovara s njim, sa vrata njegove sobe. Upoznao ih je sve meusobno, a onda je Sophie rekla da mora idi. Nije htjela smetati. Pomisli kako su mu kderke zgodne, a dobro je pogodila da je Jane priblino njenih godina. Sophie se pristojno pozdravi sa svima pa se uputi van. Namjeravala se vratiti kasnije te veeri, da vidi majku jo jednom. Samo je to eljela. Je li to njena kder? tiho upita Cvnthia. Da. Ima i sina, ali on je jako bolestan. Cvnthia nita nije rekla na to, pa je, u nedostatku pametnijeg posla, poela pospremati njegovu sobu. A cure su brbljale s njim. One su odluile krenuti sutradan. Idi de u Pariz, na tjedan dana, a na povratku de dodi u London da ga vide. On je smatrao da je to sjajna ideja i htio je da se malo zabave. Cvnthia i on dogovorili su se da de im za razvod redi na povratku, tako da se kod kude prilagode toj promjeni. On im nije htio pokvariti boravak u Parizu. Cvnthia de ih prije odlaska odvesti na veeru. Iskoristit de njegovu lansku karticu u Harrv's Baru. A on je, na sam spomen tog mjesta, pomislio na Isabelle i veer koju je tamo proveo s njom.

86

Te veeri, Bili je mirno leao na leima, razmiljajudi o njoj, kad se Sophie vratila da vidi svoju majku. Ovog puta se zaustavila i ula u sobu, da vidi kako je on. Kako ste, gospodine Robinson? pristojno je pitala, a on joj se nasmijei. Uglavnom isto. Kako si ti? Ona slegne ramenima, a oi joj se napune suzama. Srce joj se slamalo to gleda majku u takvom stanju, a nije bilo ba nikakvih znakova napredovanja prema svjesnom stanju. Bila je zaustavljena negdje na nekom dalekom, nedostupnom mjestu i nitko nije znao hode li se ikada vratiti otamo. Njemu su sestre rekle da tako moe ivjeti godinama, ne izlazedi uopde iz kome, dok na kraju ne umre. To je bila uasna pomisao; bio bi to straan gubitak jedne izuzetne ene. To je bilo grozno nepravedno. Od nesrede, Bili je stalno alio to ona nije poteena, a on umro umjesto nje. Kako ste upoznali moju mamu? upita Sophie, stojedi kraj njegovog kreveta. To se pitala otkako ga je tog popodneva upoznala. Otac nije rekao daje bila s nekim u autu i Sophie je bila iznenaena kad joj se Bili obratio. Upoznali smo se davno, u amerikoj ambasadi u Parizu. Odjednom, imao je potrebu da pria o njoj i bilo mu je drago da je Sophie to pitala. Nekoliko puta godinje smo znali otidi na ruak i ponekad smo razgovarali telefonom. Ona mi stalno pria o Teddvju i tebi. Sophie ga je htjela pitati je li zaljubljen u nju, ili majka voli njega, ali kako su oboje u braku, smatrala je da bi to bilo nepristojno. Ali udno joj je bilo to nikada nije ula za njega. Majka nikada nije spomenula njegovo ime. Poznajete li i mog oca? ona upita, a on se osmjehne i ponudi joj neka sjedne, to ona prihvati. Da, poznajem. Mislim daje jako bijesan na mene zbog nesrede. Mislim da je uvjeren kako joj se to nikada ne bi dogodilo da nismo izali na veeru. I ja bih se tako osjedao na njegovom mjestu. Niste vi krivi. Sestra je rekla daje va voza poginuo. Sve je to tako strano. Ne shvadam kako se tako neto moe dogoditi, i na to joj se oi opet napune suzama, moja majka je tako dobra osoba i to je tako nepravedno. Da, ona je jako dobra osoba. I u njegovim oima su bile suze. Ispruio je ruku i uhvatio je. Na neki neobian nain, kao da je dotaknuo Isabelle, a za Sophie, ovaj ovjek koji joj je bio prijatelj bio je nekakav nain da dopre do nje. Kroz Isabelle, spajala ih je neobina veza. Ja nisam uvijek bila dobra prema njoj, nakon nekog vremena, priznala je Sophie. Ljutila sam se na nju. Provodila je puno vremena s Teddvjem dok sam ja bila mlada, a ja sam mislila da nema dovoljno vremena za mene. Na ovaj nain, ona je priznavala svoje grijehove i sve ono zbog ega se sada kajala, a on je to razumio. Ona te jako voli, Sophie. O tebi govori samo da si divna djevojka, nita drugo. Htio ju je umiriti. Samo to je mogao uiniti za nju. Je li te veeri bila sretna? Sophie tuno upita. Je li se zabavljala? Bilo je udno to ga to pita, a dok je to pitala, on je mislio samo na njihov prvi i zadnji poljubac. Da, bila je. Tog popodneva smo bili na prekrasnoj izlobi i ona je bila oduevljena zbog toga. A onda smo izali na veeru. Ja sam bio tu u posjeti kod amerikog ambasadora, malo je nategnuo istinu, zbog oboje, sreli smo se u hotelu i odluili otidi na veeru. Nije imao

87

razloga da ovom djetetu pria kako su se namjerno sastali u Londonu i kako je zaljubljen u nju. Isabelle ne bi htjela da ona to zna, kao ni on. Dugo se nismo vidjeli. Moja majka se nikada ne zabavlja. Uvijek pazi na Teddvja i stalno je kod kude. Znam. To ona eli. Oboje vas jako voli. Sophie kimne. Sjedili su u tiini neko vrijeme, jedno do drugog, a onda Sophie ustane. Jo joj nije bilo posve jasno tko je on, ali inilo joj se da je nala novog prijatelja. Prije odlaska, na tren je zastala, smjekajudi mu se, a on je, gledajudi je, vidio samo Isabelle i enu kakva de Sophie biti jednog dana. Dodi du k vama sutra, Sophie mu obeda. Ujutro du biti ovdje, prije polaska. Bilo bi mi jako drago. Hvala ti to si razgovarala sa mnom, Sophie. Za njega je to bio trenutak utjehe u danima strane usamljenosti, vie nego stoje ona znala, vie nego stoje i on sam shvadao. ivot kakvog je poznavao promijenit de se zauvijek. Nikada vie nede hodati, skakati ili plesati, niti etati ulicom. Njegovi pokreti, kao i cijeli ivot, bit de od sada na dalje oteani. Digao je ruke od svog braka i izgubio enu koju voli. U ovom trenutku, nije se imao za to uhvatiti, bio je izgubljen na otvorenom moru, a kopna nije bilo nigd je na vidiku. Utjeno je bilo provesti nekoliko minuta s Isabellinom kderi i pokuati, zajedno s njom, pogoditi kamo de ih dalje odvesti ivot. ak i ako je vie nikada ne vidi, a znao je da je to sasvim mogude, bio je sretan to su se upoznali. Cvnthia je s curama dola sutradan ujutro, na putu za aerodrom, kako bi se pozdravile. A odmah nakon to su one otile, dola je Sophie. Sjedila je s majkom vie od sat vremena, a onda dola da se pozdravi s njim. Primijetila je da izgleda potiteno i pretpostavlja la je daje to zato stoje njegova obitelj otila pa je sada ponovo sam. Nije znala da je u takvom stanju puno vie zbog njene majke. Nije mogla znati da je zaljubljen u nju, iako je to naslutila. Dovienja, gospodine Robinson, pristojno ree Sophie na odlasku. Nadam se da de vam uskoro biti bolje. Nije je pitao hode li se vratiti; to mu se inilo nezgodno, bududi da jo nisu znali hode li Isabelle ostati iva. Dobro se uvaj... zbog svoje mame, Sophie. Znam da bi se jako brinula zbog tebe. Pazi na sebe i uvaj Teddvja, ree on sa suzama u oima. Zvuao je kao da joj je majka, kao da ona od kude odlazi na put. Mislit du na tebe. Ja du se pomoliti za vas kad odem u crkvu, ona tiho ree. Bilo joj je ao to ga ostavlja, kao da ostavlja djelid svoje majke. Bio je ba dobar i bilo joj je drago to su njih dvoje bili prijatelji i to joj je s njim bilo lijepo. I ja du se pomoliti za tebe. On je uhvati za ruku i blago je pogubi, jer je iz svog poloaja nije mogao poljubiti u obraz. Ona potom, uz stidljiv osmijeh, ode, a on je ispruen na svom krevetu, zatvorenih oiju, razmiljao o njoj. Malo kasnije, traio je da ga odguraju u Isabellinu sobu. Ona je bila nijema i negdje daleko, kao i uvijek, no on joj je. na krevetu kojeg su dogurali tik do njenog, satima priao o svom susretu sa Sophie. Ona je divna djevojka. Shvadam zato si ponosna na nju, rekao je, kao da ga ona moe uti, a i dalje se nadao da ga ipak uje. Dugo je bio tamo; sl ao joj je svoje misli i ulijevao joj snagu da uini jo jedan napor i ponovo ivi. Kad su ga vratili u njegovu sobu, bio je umoran. Njegovi esti posjeti vie nisu izazivali primjedbe meu osobljem. Oni su to sad prihvadali

88

kao izraz njegove ljubavi. Nikoga nisu zanimali razlozi niti su se pitali to se dogodilo meu njima, a po miljenju nekih od njih, ako je ita moglo vratiti Isabelle, onda je to bio upravo Bili.

Poglavlje osmo
Sophie je puno razmiljala o Billu na povratku u Pariz i mogla je shvatiti zato se sviao njenoj majci. Djelovao je ba kao dobar ovjek i bilo joj gaje ao. Jedna medicinska sestra rekla joj je da on vie nikada nede hodati. On je to, izgleda, prihvatio vrlo razumno, a najvie gaje muilo stoje Isabelle povrijeena dok je bila vani s njim. Kad su sletjeli u Pariz, Sophijine misli vrate se na majku i brata. Osjedala se rastrganom, nije znala gdje bi trebala biti. Odluila se vratiti kudi na nekoliko dana, a onda je htjela opet u London, da vidi majku. S aerodroma je uzela taksi, a kuda je bila neobino tiha kad je stigla. Nije se uo ni um, a kad je krenula gore, vidjela je da je u oevoj sobi mrak. A kad je ula u Teddvjevu sobu, zapanjilo ju je njegovo stanje. Bio je u jakoj groznici, inilo se da nije potpuno pri sebi; malo prije je tu bio i lijenik, objasnila joj je njegova njegovateljica. Rekla je da de lijenik poslati Teddvja u bolnicu ako mu preko nodi ne padne temperatura. I sama pomisao na to, nakon to je vidjela majku, bila je za Sophie neto to gotovo nije m ogla podnijeti. to se dogodilo? Sophie se spusti u stolicu, izmuenog izgleda; osjedala se kao da je odrasla preko nodi. Teddy uopde nije znao da je ona tamo. Bio je pod sedativima, u dubokom snu. Mislim da se uznemirio zbog vae majke, aptom ree njegovateljica. Nije se poteno naspavao ved danima. Nede jesti, nede piti. Ona i lijenik razmiljali su hode li ga staviti na infuziju, ali kad ih je on uo, usprotivio se i plakao toliko da su ga odluili pustiti jo jedan dan, ako im obeda da de barem pokuati jesti i piti. Sophie se inilo da je smravio. Gdje je moj otac? upita Sophie, provukavi ruku kroz kosu; vie nego ikada, izgledala je kao Isabelle. U posljednjih nekoliko dana, kao da joj je postajala sve slinija. Izaao je, ree njegovateljica, bez komentara. Nije ga vidjela od juer, ali to nije rekla Sophie. Kako je vaa majka? zabrinuto je upitala njegovateljica. I dalje isto, ree Sophie i pomisli na Billa. Nitko ne zna to de se dogoditi. Kau da bi mogla biti dugo u komi, i svejedno se oporaviti. Na Sophijinom licu se vidjela nada kad je to rekla, me-f utim, rekli su joj isto tako i da bi Isabelle mogla umrijeti svakog trenutka. Mogli su samo ekati i moliti se. Ja du se vratiti tamo za nekoliko dana. Njegovateljica kimne, a onda ponovo izmjeri Teddy-ju puls. Bilo je kucalo brzo i silovito i ona se namrti, sastavljajudi biljeku za lijenika. Po njenom miljenju, bilo je gotovo sigurno da de Teddy morati u bolnicu. A Sophie se slagala. To joj se inilo najsigurnije za njega. Sophie je te nodi budna ekala oca kako bi s njim razgovarala o Teddvjevom stanju i iznenadila se kad ga u ponod jo nije bilo. Upitala je njegovateljicu zna li on da je Teddvju loe. Danas popodne sam razgovarala s njim dok je bio je u uredu, ona ree bez ikakvog
89

izraza. Sigurna sam da de uskoro biti kod kude. Ali u tri sata, Sophie je jo bila budna, a njega nije bilo. Jo ranije je nazvala bolnicu u Londonu i pitala kako je majka, ali ni tamo nije bilo nikakvih novosti. Na tren, gotovo je pitala moe li razgovarati s Billom, tek toliko da ga pozdravi, ali bilo joj je neugodno, pa je zavrila razgovor ne pitajudi za njega. Sophie se probudila ujutro, jo uvijek obuena i u naslonjau u Teddvjevoj sobi, ba kao to je znala esto zatedi majku kad je on bio bolestan. Nije to, zapravo, namjeravala; ekala je oca i na kraju zaspala. Vjerojatno je pazio da je ne probudi, mislila je, i nije znao da ga eka u Teddvjevoj sobi. Kad je izala iz sobe, traedi oca, deko je bio budan i izgledao je mal o bolje. Njegovateljica je rekla da se groznica povukla, ali Sophie jo nije izgledao posve dobro. Kad je dola do oeve sobe da razgovara s njim, iznenadila se vidjevi da su vrata otvorena, a kad je pogledala unutra, tamo nije bilo nikoga. S iznenaenjem se okrenula domadici. Je li moj otac nodas spavao ovdje, Josephine? ena odmahne glavom i produi dalje niz stepenice. To, po njenom miljenju, nije bio prikladan odgovor njegovoj kderi, u njenim godinama. Ali Sophie je i sama mogla vidjeti da nije bio tamo. Zavjese i rolete bile su sputene, svjetla pogaena, a soba netaknuta. Nitko nije spavao u njegovom krevetu. Na tren, ona se uspanii. Sto ako se neto dogodilo njenom ocu? Bili bi siroad, odjednom joj sine. Nije mogla ni pretpostaviti gdje je. Sat kasnije, nazvala je njegov ured, a on je zvuao savreno mirno kad se javio. Nije je vidio otkako je otila u London, a ona je bila zapanjena to nije bio kod kude s Teddvjem. Po njenom shvadanju, to je bilo neodgovorno. Teddvju je bilo loe, ree ona optuujudim tonom, kao da je on kriv za to, ali njega to izgleda nije zabrinulo. Znam. Juer popodne sam razgovarao s Marthe. Lijenik ga je pogledao i s njim sam razgovarao danas. On se sigurno nede obazirati na nagovjetaj prijekora od jedne osamnaestogodinje djevojke. Sinod nisi doao kudi, otresito ree Sophie, a on se gotovo nasmije na ton njenog glasa. Njoj, meutim, nije bilo zabavno. Ja to jako dobro znam. Bio sam s prijateljima van grada, bilo je kasno, pa sam smatrao razumnijim ostati nego voziti kudi. Sophie je pretpostavljala da je pio, a s obzirom na ovo to se do godilo njenoj majci, morala se sloiti s njim to se tie vonje u takvom stanju. Upravo sam razgovarao s Londonom, on tiho ree. Nema promjene. Oh. Sophiji je duh jo vie klonuo na te novosti. Ali i dalje ju je muilo to otac nije sinod doao kudi. Da se Teddvju dogodilo neto strano, bio bi im potreban. A nitko nije znao gdje je. On se, meutim, nije ni najmanje ispriavao i Sophie se iznenada zapita nij e li on redovno izbivao iz kude nodu. Nikada ranije nije to primijetila. I morala se zapitati, pogotovo sada, kad je upoznala Billa, zna li ona ba sve o svojim roditeljima. udno joj je bilo to nikada nije ula za majino prijateljstvo s Billom, a shvatila je i da ona sama nikada nije ula u oeve prostorije naveer ili rano ujutro. Moda se ved dogaalo da ga tamo nema. Uveer je esto izlazio, zbog posla, a majka je sada rijetko kada ila s njim. Sophie iznenada obuzme

90

osjedaj kao da joj se cijeli ivot rui, ne samo zbog onoga to se dogodilo s Isa-belle, nego i zbog onog to je taj dogaaj otkrio. Sophie je uvijek imala bogoliku predodbu o svom ocu, a sad se pitala ima li on tajni kojih ona nije ni svjesna. Moda je bilo jo razloga, osim Teddvja, koji su majku vezivali za kudu i zbog kojih njeni roditelji spavaju u odvojenim sobama. Hode li veeras biti kod kude? ona upita oca nervoznim tonom; osjedala se vie kao njegova ena nego kao kder, a osjedala se i jako nesigurno. Dogaalo se previe stranih stvari. Da, hodu. Veerat du vani. Ali vratit du se kudi prije nego to legne, uvjeravao ju je on. Ako Teddy bude morao u bolnicu, elim da bude tu, objasnila je Sophie. Lijenik nije vie tako zabrinut, ini mi se. Mislim da je Teddy samo doivio ok i treba mu vremena da se od toga oporavi. Treba nam svima, tuno ree Sophie. Kad se ti vrada u London? Za nekoliko dana. Tamo nita ne mogu uiniti. Javit de nam ako bude ikakve promjene. Ali ako ona umre, pomisli Sophie, nitko nede biti s njom, a ako se dogodi neto to bi ih moglo na to upozoriti, trebat de im nekoliko sati da iz Pariza stignu do Londona. Sophie bi najradije tamo bila stalno, ali znala je da je i Teddy treba. A sad kad je shvatila da njen otac ostaje vani po cijelu nod, bila je sigurna da ne treba otidi. Bilo je teko znati to je ispravno. Njenog oca je to izgleda muilo puno manje nego nju. Malo nakon razgovora, on je otiao na sastanak, a Sophie je provela dan s bratom. itala mu je, priala prie i razgovarala s njim o majci. Dala je sve od sebe, ali oboje su znali da nije nikakva zamjena za Isabelle. Kad se otac vratio kudi nakon veere, osjedala se ved kao zombi. On je izgledao dobro raspoloen i sjeo je u biblioteku da popui cigaru. Sophie gaje ula kako ulazi i tamo gaje pronala. Iznenadilo ju je to nije doao gore k njoj. Uvijek je bio prijazan prema njoj i pun zanimanja, pa ju je iznenadilo koliko je ovih dana nepristupaan, tim vie to je majci tako loe. Odjednom, gledajudi ga, ona se upita nije li njegovo dosadanje zanimanje za nju bilo vie predstava nego istina, moda ak i zato da naljuti Isabelle, da joj pokae kako mu je manje vana. Sa Sophie je uvijek postupao kao sa ljubimicom, a prema svojoj eni je bio hladan i nezainteresiran, kao sada sa Sophie. Kako je bilo danas, tata? oprezno upita. Ona je provela prilino sumoran dan izmeu strahovanja zbog majke i brige za bolesnog brata. Naporno. A tebi? Cijeli dan sam bila s Teddvjem. Oekivala je da de on pitati neto vie o tome, al i na sam spomen djeakovog imena, njen otac se, nalijevajudi si au porta, smjesta poeo dosaivati. Sto si jo radila? upita on, usredotoen na svoju cigaru, a ona se udno osjedala, razgovarajudi tu s njim kao da se nita nije dogodilo. Njena majka je u Londonu, u bolnici, i to u komi, a bratu je sve gore otkako je to uo. A njen otac izgledao je zapanjujude mirno. Promatrajudi ga, samo se sjetila izraza oaja na licu Billa Robinsona kad je govorio o njenoj majci. U oima svog oca nije vidjela nita slino tome. Kad god bi je spomenuo, zvuao je hladno i neosjetljivo. To je sve, tata. Bila sam s Teddvjem. Jako je uznemiren. Gor-don kimne i ne odgovori

91

nita. inilo se kako je ved i zaboravio da je ona tu, kad je zazvonio telefon. On se javio i rekao osobi na telefonu da de je nazvati. Sophie je zamalo stalo srce kad je ula telefon. Sada je, svaki put kad se telefon oglasio, strahovala da ih to zovu iz Londona, s najgorim vijestima. Ti bi trebala ledi, ree Gordon, pijuckajudi svoj porto, a na taj nain je se htio rijeiti. Imala si naporan dan. Oito je bilo da ne eli razgovarati i Sophie je bila povrijeena. Nikada u ivotu nije se osjedala ovako usamljeno kao sada. Vrada se u London? ona tiho upita prije odlaska. Kad budem zakljuio da trebam, on neprijazno odvrati, na-mrtivi se na nju. Ila mu je na ivce. Preko nodi se pretvorila u svoju majku. Ja elim idi s tobom, ona ree, svjesna injenice da mu njeno ponaanje nije po volji, ali u ovom trenutku, nije je bilo briga. Ovdje si potrebna bratu. Hodu ponovo vidjeti mamu. Zvuala je mlado i tvrdoglavo, a njemu se to nije svialo. Nede ni znati da si tamo. Trebam te ovdje. Ne mogu cijeli dan brinuti zbog tog deka i njegovih njegovateljica. Stalno me nazivaju u ured, a ja za to nemam vremena, Sophie. Ti se treba brinuti o njemu. Nije je zamolio, samo joj je rekao to mora raditi i oekivao je da ga ona poslua. Taj deko je tvoj sin, tata. A on treba i tebe, ne samo mene ili mamu. Ti nikad ne razgovara s njim. Bila je previe umorna da bi se savladavala. On nema to redi, grubo odvrati Gordon, nalijevajudi si jo jednu au porta. A na tebi nije da mi govori to ja trebam uiniti. Ovakve razgovore je Isabelle vodila s njim mnogo puta proteklih godina, ali ved odavno je digla ruke od toga. Iz vlastitih razloga, izmeu ostalog temeljenih na davnoj prolosti, Gordon je vrsto odluio da ne razvija nikakav odnos prema svom sinu. A Sophie, u svojoj naivnosti, to nije mogla promijeniti. Da je Teddy bio zdrav i jak i sposoban da sudjeluje u onome to je zanimalo njegovog oca, bilo bi drugaije. Ali ovakav kakav je bio, to se Gordona tie, djeak nije postojao i uopde ga nije zanimao. tovie, iao mu je na ivce, iako ga je sada alio. Teddy je bio samo smetnja i opteredenje za svog oca. Po Gordonovom miljenju, on je bio Isabellina odgovornost, a ne njegova. A u odsutnosti Isabelle, odgovornost je prelazila na Sophie. Vrativi se u sobu, Sophie je bila alosna. Dovoljno je bilo da uje kako otac govori o Teddvju. Ona je s njim mnogo puta razgovarala o tome i uvijek je govorio da je otac takav, a ona mu se suprotstavljala. Ali sad je shvadala daje to istina. Teddyje govorio daje njihov otac zao, sebian i hladan i da ga mrzi. A sada je i ona shvatila da Teddy poznaje onu oevu stranu koju ona nikada nije htjela vidjeti. Po Gordonovom shvadanju, sin kao to je Teddy, nije mu sluio na ast. Radije ga je iskljuio i zaboravio, kao i svoju enu. Sophie se u svojoj sobi presvukla u spavadicu, pa se vratila u Teddvjevu sobu. Bolniarka je rekla da opet ima temperaturu, a Sophie se uvukla u njegov krevet i sklupala kraj njega. Osjedala se kao da su dvoje djece koji su izgubili majku, barem za sada, i u ivotu nije bila tako tuna ili usamljena. Dok su joj se suze razlijevale po jastuku, mogla se nadati samo da de se njihova majka uskoro probuditi iz kome. Nije mogla ni zamisliti kakav bi im ivot bio kad bi ona umrla.

92

Poglavlje deveto
U bolnici u Londonu, stvari su se odvijale svojim slijedom. Stigli su i fizioterapeuti, kako bi procijenili Billovo stanje i osmislili program rehabilitacije za njega. esto su ga okretali u krevetu, da odre cirkulaciju i izbjegnu upalu pluda, ali za njega su to bili dani puni dosade. Jednom do dva puta dnevno, traio je da mu odguraju krevet u Isabellinu sobu. Bolniarke se nisu obazira-le na Gordonove zahtjeve, a vie njih je gajilo nadu da de na Isabelle dobro djelovati njegovi posjeti. U svakom sluaju, to nije bilo tetno ni na koji nain, a Billu je vidno podizalo duh. Uvijek se osjedao bolje nakon to bi je posjetio. Strano su mu nedostajali njihovi kasni nodni razgovori. Satima je samo leao i mislio na nju, tamo na dru goj strani hodnika. Cijeli dan se radovao onim rijetkim minutama koje je mogao provesti uz nju. Njegove povrede su poele pomalo zacjeljivati. Vrat i kima jo su mu zadavali priline bolove, ali sada se mogao micati bolje nego prije, a u nogama je imao nekakve fantomske nagovjetaje osjeta. No usprkos tome, nisu se promijenile prognoze vezane uz njega . Nastojao je odrati dobro raspoloenje i razmiljati 6 onome to de raditi kad se vrati u Sjedinjene Drave, ali promjene s kojima se sada suoavao bile su neizrecivo teke. Postao je ljubimac cijelog osoblja, a bilo je i doaptavanja; ljudi su pokuav ali pogoditi u kakvoj je vezi s Isabelle, ali ono to su vidjeli nije bilo jednostavno objasniti. Vedina je pretpostavljala da je on imao neto s njom, a jedna bolniarka je sluajno ula kad je svojoj eni govorio da eli razvod, no ma kakav bio njegov odnos s Isabelle, sada ili nekada, on im se sviao i smatrali su ga vrlo dragim ovjekom. Ja du ga uzeti! rekla je jedna sestra, razgovarajudi u kantini s grupom svojih kolega. Ba je zgodan tip. Ali on nije nita pokuavao s njima, nikada nije bio neotesan, drzak ili nepristojan i svi koji su s njim razgovarali zaista su ga cijenili. Primijetili su, isto tako, i da ga je nekoliko puta doao posjetiti ameriki ambasador. to on radi? pitala je druga sestra, zbunjena. ula je neto, ali sad se nije m ogla sjetiti to je to bilo, no svi su znali da je on znaajna osoba. Neto u politici, rekla je jedna Isabellina bolniarka. Sigurno je lud za njom. Kakva teta, stvarno. U tome su se svi slagali. Gordon se jo nije vratio Isabelli, kao ni Sophie, kad su se Cyn-thia i njene kderi vratile s izleta u Pariz. Kad su stigle, njih dvije su bile dobro raspoloene, ali do odlaska su se otrijeznile, kad su im Cvnthia i Bili rekli da se rastaju. Olivia i Jane su bile zapanjene. Zato? Olivia je sjedila u oevoj bolesnikoj sobi i plakala. Pa, vi se volite... zar ne? Mama?... Tata?... Cure su oduvijek mislile da je tako, ali Bili im je pokuao objasniti kako su se kroz godine udaljili, pa on vjeruje da je za oboje bolje da krenu svojim putem. Nije im htio priati o majinim vezama niti koliko su oboje bili nesretni. Godinama su to drali za sebe. A on je morao priznati, otkako joj je rekao da je, to se njega tie, gotovo, osjedao se na neki nain bolje. Sada se pred njom osjedao iskrenije i potenije. Ali Cvnthia mu je pred odlazak jasno rekla da bi ona, ukoliko se on predomisli, radije ostala u braku s njim. Bili je, meutim, bio blag, ali vrst. On vie ne eli biti u braku s njom. U njegovim snovima sada je bilo mjesta

93

samo za Isabelle. Bolje je ovako, bio je uporan, ali Cvnthiju je uznemirila reakcija njihovih kderi. On nije htio objanjavati da je ne moe zamisliti u braku s invalidom, ili osobom koja, u najmanju ruku, ima ozbiljnih potekoda. No, vie od svega ostalog, on vie nije bio zalju bljen u nju. Ono to je osjedao za Isabelle govorilo mu je puno o njemu samom i onome to nije imao. Nije vie elio ivjeti u lai. Znao je da s Isabelle nikada nede ivjeti, oporavila se ona ili ne, no injenica da je bio, i jo uvijek je, zaljubljen u nju, bila mu je dovoljna da joj kae kako je vrijeme da izae iz braka bez ljubavi kojeg je i predugo podnosio. Nakon njihovog odlaska, on je bio utljiv i zamiljen. Curama je obedao da de ih esto zvati kad se vrate kudi. Na povratku u hotel, one su upitale majku ne misli li moda da je otac malo poludio zbog nesrede ili udarca u glavu i misli li moda da bi se on mogao predo misliti. Ona se tuno osmjehnula i odmahnula glavom. Nije lud. Ali ja sam, ini mi se, to dugo bila. Nisam mu bila ba dobra ena, ona prizna. On je za mene bio neto to se podrazumijeva, a nije mi prijao njegov uspjeh i neovisnost, to je s moje strane bilo glupo. One nita od toga nisu primijetile, a to je ipak bilo neto, i sada ih je dotukla pomisao da de njihovi roditelji ivjeti svatko za sebe. Kako de se tata brinuti za sebe? zabrinuto je upitala Jane. Njegove povrede su bile ozbiljne; reeno im je da moda vie nikada nede hodati. Ne znam, Cvnthia ree s uzdahom. On je vrlo ponosan i vrlo sposoban. Smislit de neto. Ali da ti odgovorim na pitanje, Jane - ne, ja ne mislim da de se on predomisliti. On se nikada ne predomilja. Kad si neto utuvi u glavu, obino se toga i dri, bez obzira na sve. ak nede ni priznati da je pogrijeio; on samo prihvada stvari kakve jesu i ide dalje. No, ma koliko meni bilo mrsko to to radi, ne mislim da je to za njega loe. Na neki nain, on je uspio u onome to je htio; okonavi brak, sauvao je njihovo prijateljstvo i Cvnthia mu je to priznavala, bez obzira na svo svoje aljenje. Samo joj je bilo teko zbog cura, jer je za njih to bio pravi udarac, a za sebe se plaila. Znala je da nede vie nadi ovjeka kao to je Bili. Misli daje imao neto s Isabelle Forrester? otvoreno je upita Olivia, a Cvnthia se zamisli. I sama je puno razmiljala o tome. Ne znam, zapravo. On kae da nije, a nikada mi nije lagao, barem koliko ja znam. Mislim daje zaljubljen u nju, ali ne vjerujem da su uinili bilo to, to ne bi trebali. Mogude je da su zaljubljeni jedno u drugo, ali i samo prijatelji. Misli da bi se tata mogao oeniti njome, ako ona ostane iva? Jane upita sa zabrinutim izrazom. Ne mislim da se o tome sada uopde treba razmiljati, Cvnthia odgovori. Sirota ena je napola mrtva. Ali, ne, ne mislim, ako i preivi. Va otac kae da ona nikada ne bi napustila Forrestera i cijeli ivot joj se okrede oko bolesnog djeteta. to misli da de tata uiniti sada, kad se vrati kudi... hodu redi, natrag u Sjedinjene Drave... Olivia je izgledala oalodeno, postavljajudi to pitanje. Ne znam. Nadi de si stan, pretpostavljam. Vratiti se na posao. Dugo de biti na rehabilitaciji. Mislim da se nede vratiti jo nekoliko mjeseci. ele ga najprije ovdje osposobiti. Njene kderi su kimnule i ostatak puta do hotela provele su u tiini. Jo n isu

94

mogle povjerovati u ovo to su upravo ule. A Cvnthia jo nije mogla potpuno povjerovati da je donio takvu odluku. To je bilo ba tipino za Billa; radio je ono to vjeruje da je ispravno, ma koliko teko bilo. Ona je iz njihovog braka izala s dubokim potovanjem prema njemu i znala je da u njenom ivotu vie nede biti takvog ovjeka. Sada je samo alila to to nije shvatila ranije. Znala je da je uglavnom ona odgovorna za rastavu, bez obzira na koliinu krivnje koju je on bio spreman preuzeti na sebe. Sutradan su otputovale u Sjedinjene Drave, tako rano da nisu stigle svratiti u bolnicu i vidjeti ga prije odlaska. Cvnthia i kderi su ga nazvale s aerodroma da se pozdrave, a kad su zavrili razgovor, obje djevojke su plakale. A on je, nakon njihovog odlaska, bio alostan, iako to nikome nije rekao. Bio je usamljen i poeo je shvadati koliko je teak i dugaak put pred njim. Slijedilo je najmanje godinu dana truda i muke na rehabilitaciji, moda i dulje. Ali, on nije imao izbora. Povremeno je obavljao neke poslovne razgovore, a javilo mu se i nekoliko ljudi koji su uli za nesredu. No ipak se najede osjedao kao da ivi u ahuri, okruen sestrama i lijenicima, kraj Isabelle koja je, tamo s druge strane hodnika, jo bila u komi. To nije bilo lako razdoblje za njega. Dva tjedna nakon nesrede, Bili se dosta dobro oporavio, a Gor-don Forrester se jo nije vratio svojoj eni. Billa su redovno prevozili u njenu sobu, ujutro i nodu. Iz toga je ved stvorio naviku. Tamo je, u svom krevetu, leao kraj nje i neko vrijeme joj priao, u nadi da ga moe uti u svom dubokom snu, a onda se vradao u svoju sobu. Sestre su mu rekle da Forrester nije doao zato jer je njihovom sinu loe i Bili je cijelo vrijeme bio zabrinut za Teddvja, zbog nje. Nadao se da stanje nije previe loe. A esto je mislio i na Sophie i nadao se da je dobro. Tredeg tjedna nakon nesrede, ved je gotovo izgubio svaku nadu da de se Isabelle probuditi iz kome i pitao se hode li je Gordon tek tako ostaviti tamo, zaboravljenu i nevoljenu. Nije bilo naina da se nju, ovako na respiratoru, preveze natrag u Pariz; bilo je to preopasno i Bili se poeo brinuti to de biti s njom kad se on vrati u Sjedinjene Drave. Lijenici su vjerovali da bi mogao krenuti na put za otprilike mjesec dana. Nije mogao podnijeti pomisao da je ostavi ovako, kad nema nikoga tko bi je posjedivao, razgovarao s njom, tjeio je; nikoga kome bi bilo stalo do toga to se zbiva s njom. Nije mogao shvatiti kako ju je Gordon sada mogao napustiti, ali tako je bilo. Jedne nodi, razmiljao je o tome, leedi u krevetu do nje. Priao joj je, dredi je za ruku. Bolniarkama to vie nije bilo neobino. Samo su se smjekale i brbljale s njim kad bi je posjedivao, kao da su oekivale da de ga u njenoj sobi zatedi nekoliko puta dnevno. Govorio je Isabelli kako je lijepa i koliko mu, u ovoj toploj, blagoj srpanjskoj nodi, nedostaje razgovor s njom. Prozori su bili otvoreni i uli su se zvukovi izvana. On je mislima bio u onoj nodi kad su zajedno ili u Harrv's Bar, pa u AnnabePs. Najradije bi da je mogao vratiti vrijeme i ponovo se nadi u toj nodi. Sjeda se kako nam je bilo dobro? tiho joj je govorio. Pogladio joj je prste, pa ih poljubio, ne isputajudi joj ruku. Volim plesati s tobom, Isabelle, rekao je. Ako se probudi, jednom moemo opet na ples. Ali, za njega je to bila samo uspomena i daleki san. I dalje joj je priao i podsjedao je na tu nod, kad osjeti blagi pritisak na svom dlanu. U prvi
95

tren, on pomisli da je to samo refleks i nastavi govoriti, a onda ponovo osjeti isti blagi pritisak. Zbunjen, on na tren prestane govoriti i uputi pogled bolniarki koja je upravo ula. Nije htio nita redi, ali njegov razgovor s Isabelle nastavio se malo odlunijim tonom. A onda je zautio i pokuao se namjestiti kako bi je mogao vidjeti. Osjetio sam malo prije kako si mi stisnula ruku, ree joj jasno. elim da to uini jo jednom. ekao je, inilo mu se, jako dugo, a bolniarka ih je oboje promatrala, ali nita se nije dogodilo i ona skrene pogled. Daj, jo jednom, Isabelle . Stisni mi ruku, samo malo... ozbiljno se potrudi. A onda, kao da mu se vrada iz nekog drugog svijeta, ona to zaista uini, gotovo neprimjetno. Na njegovom licu zasja irok osmijeh, a u oima mu se pojave suze. To je bilo sjajno, ohrabrio ju je, potresen ovim to je upravo osjetio. Sad elim da otvori oi. Samo malo... Isabelle, ja te gledam. I elim da i ti pogleda mene. Na njenom licu nije bilo nikakvog znaka ivota, ali na to se njeni prsti ponovo pomaknu, a on se upita nije li to ipak samo nasumini refleks. Ba kad se on opet osjetio obeshrabreno, ona se namrti oko nosa, iako su joj oi jo bile zatvorene. Osjetio je kako mu je srce poskoilo. Ona se vrada. A to je to? Ovo je bilo smijeno, ali neka, ba dobro. Moe smijeak? Dok joj je to govorio, niz obraze su mu se slijevale suze, a sav njegov napor, sva snaga i ljubav bili su usmjereni na nju. Bolniarka je stajala kao ukopana, promatrajudi ih. To nikako nije bio refleks. Moe li mi se nasmijeiti, ljubavi moja? Ili samo otvori jedno oko... Tako si mi nedostajala... Preklinjao ju je, prisiljavao da mu se vrati, htio je posegnuti u ponor u kojem je bila i povudi je na sigurno, k sebi. Jo je pola sata tako leao i razmiljao o njoj, bez rezultata, a izgledao je iscrpljeno i umorno, no nije htio odustati. Isabelle... dobro, napravi opet onu grimasu... daj... namrti se. Ali umjesto toga, ovog puta je ona jednu ruku odigla nekoliko centimetara s kreveta i pustila je da slobodno padne, kao da je napor, potreban za to, bio naprost o prevelik. To je bilo jako, jako dobro. I teko. Odmori se malo, duo. A onda demo to ponoviti. Nije htio da mu promakne nijedan znak, kako bi je uspio neim zaokupiti dok se ne vrati u ivot, k njemu. Priao joj je bez prestanka, pokuao je natjerati da trepne, pokrene neki dio lica, otvori oi ili mu ponovo stegne ruku. Dugo se nita nije ni pomaknulo, a onda je primijetio vrlo slabano podrhtavanje njenih onih kapaka. Oh, Boe moj... doapnuo je bolniarki, a ona na to pouri van, kako bi nala lijenika koji je morao vidjeti to se dogaa. Nakon tri tjedna na rubu smrti, Isabelle je dolazila k svijesti. A Bili je bio taj koji ju je s mnogo ljubavi i muka vodio kudi. Isabelle, Bili tada ree odlunije. Mora otvoriti oi, ljubavi. Znam daje teko. Dugo si spavala. A sada je vrijeme da se probudi. elim vidjeti kako me gleda. elim te vidjeti, a znam da i ti eli vidjeti mene. Otvori oi, barem malo. Tren nakon to je to izgovorio, to se zaista i dogodilo. Nije to ni oekivao. Nakon toliko vremena, bio bi zadovoljan s bilo kakvim znakom s njene strane. Ali ona je ovog puta stigla do kraja; dugo uspavane oi samo su se malo otvorile. Tako je... tako treba... moe li ih sada malo vie otvoriti... potrudi se, duo... otvori te svoje lijepe oi... Sada im se u sobi pridruio i lijenik, ali ostao je po strani i nije se mijeao. Bili se dobro snalazio i sam, a lijenik i nije vjerovao da bi njemu to tako dobro ilo. Isabelle, ponovo pokua Bili, ekam da me pogleda. ekam te ved jako dugo. Kako je on to izgovorio, s njenog kreveta se zauje dugaak, blagi uzdah i uz jedva primjetan drhtaj, ona otvori oi, pa ih, ne pogledavi ga, ponovo zaklopi, kao da je napor bio prevelik. Daj,

96

duo, neka budu otvorene dovoljno dugo da me pogleda. Molim te, ljubavi... Gledati je kako se polako vrada u ivot dok joj on pria, bilo je kao da je prati dok polako pluta prema Zemlji s neke daleke toke u prostoru. A onda, napokon, ona otvori oi jo jed nom, okrene glavu i pogleda ravno u njega uz tihi jauk. On pretpostavi da ju je zbog tog pokreta zaboljela glava. No ona se na to osmjehne, ponovo zaklopivi oi; inilo se da se bori kako bi izgovorila bar jednu rije. Dugo se trudila, a onda, napokon, opet otvorivi oi, izgovori njegovo ime glasom koji je bio jedva jai od promuklog a-pta. Bili... On joj na to poljubi ruku i morao je priguiti jecaj kako bi mogao govoriti. Htio ju je nagraditi za ono to je uinila. Isabelle, silno te volim... Ti si sjajna cura. Zaista si se potrudila da se vrati. Da, ona mu apne, a oi joj se sklope, no ovog puta ih je sama ponovo otvorila. Volim te... proaptala je i opet izgovorila njegovo ime, kao da uiva u tom zvuku. Mislim da smo na tome i stali, ree on, smjekajudi se kroz suze. Kao daje proao cijeli ivot, i vie, od one nodi kad su se poljubili i sudarili s autobusom. Predugo te nije bilo, ljubavi. Jako si mi nedostajala. Priaj mi... ona tiho ree uz osmijeh, a Bili, bolniarka i lijenik se nasmiju. Priao joj je tri tjedna, i satima te nodi. Kao daje cijelo vrijeme znao da je moe vratiti. Nije odustajao, iako je u posljednje vrijeme bio obeshrabren, no svejedno nije prestajao. Volim... sluati... kako pria, ree ona, kao daje strano umorna, a Bili shvati da vjerojatno i je tako. Zaista se namuila. I ja volim tebe sluati. Dugo sam ekao da mi neto kae. Gdje si bila, ljubavi? tiho ree on, ne isputajudi joj ruku. Otila, ree ona i opet se nasmijei, a onda ga pogleda s tisudu pitanja u oima. Znala je da on ima odgovore koje ona nema. Kako dugo? Tri tjedna, iskreno joj je odgovorio, a ona je izgledala zaueno. Tako puno? Kao da se borila, traedi rijei, ali ilo joj je dobro, a tako je mislio i lijenik koji ju je promatrao. Tako puno. Trebao joj je ispriati jo puno toga, toliko toga povjeriti, ali jo je bilo prerano. Upravo je sletjela s nekog vrlo dalekog mjesta. A onda se ona sjeti i pogleda ga zabrinutim oima. Teddy... i Sophie? Dobro su. Nadao se da joj ne lae, bududi da nije imao najnovijih vijesti, a znao je da Teddvju nije bilo dobro. Ali bio je siguran da de se djeaku poboljati stanje kad uje da mu se majka osvijestila. Sophie je bila ovdje. Dola ti je u posjetu. Divna je djevojka i izgleda ba kao ti. Isabelle se nasmijei i zaklopi oi, a kad ih je opet otvorila, u njima je bilo jo jedno pitanje. Bili je znao o emu se radi, gotovo da joj je mogao itati misli. Bio je ovdje. Ona kim-ne, a onda se naglo namrti. Glava... boli me. Mogu misliti. To nije bilo teko povjerovati. I... sve... drugo. Lijenika je upravo to i zanimalo, pa joj je i on postavio nekoliko pitanja; bilo mu je jako drago zbog nje. Predloio im je neka se oboje malo odmore; ovo je bila velika nod. Kad su uli bolniari koji de odvesti Billa, Isabelle se zabrinula zbog lijeni-

97

kovih rijei. Ne... ne idi... Drala gaje za ruku vrde nego do sada. A Bili upitno pogleda lijenika. Mogu li ostati ovdje? Nastupila je duga stanka, dok je lijenik razmiljao. Nije bilo pravog razloga zato ne bi. Odrasli su i prijatelji, a bolniarke mogu pripaziti na oboje. To mu se inilo kao prikladna nagrada za ono to je Bili za nju uinio te nodi i osjedao je da je to ispravno. Mislim da je to dobra ideja. Bili vie nije bio na monitorima, trebao mu je samo stalak s infuzijom kraj kreveta i sredstvo protiv bolova, ako ga zatrai, a to se rijetko dogaalo. elim da spava ovdje, ree Isabelle, steudi mu ruku, a Bili joj se iroko osmjehne. Vratila se, bila je iva, vratila mu se. Ovo je najsretnija nod njegovog ivota. Oboje su se smijeili dok su bolniarke oko njih obavljale pripreme. Lijenik je temeljito pregledao Isabelle i bio je zadovoljan. Postavio joj je jo nekoliko pitanja, a ona mu je opisala kako stoje stvari s njenom glavom. Rekla je da joj se vlastito tijelo sada ini premaleno; sve je unutra bilo prenapeto, a on joj je objasnio da to osjeda svoje unutarnje povrede i da de tako biti neko vrijeme. Sutra je bilo dovoljno vremena za dodatne preglede. Sada su oboje trebali odmora. Bolniarka je iskljuila sva svjetla osim jednog malog, a onda je dola jo jedna, da joj pomogne okrenuti Billa na bok. On je bio zadovoljan jer je tako mogao bolje vidjeti Isabelle. Nije htio spavati, htio ju je gledati cijelu nod, vidjeti joj lice, dotaknuti ruku. Leali su okrenuti jedno prema drugome, a ona ga je jo drala za ruku. Izgledala je kao dijete, smjekajudi mu se. Dojmilo ga se koliko je slina Sophie. Predivna si, apnuo joj je, a ja te jako volim. Nju je vrijedilo ekati - protekla tri tjedna i cijeli ivot prije toga. Nedostajao si mi dok me nije bilo, doapnula mu je. Kako zna? on aptom odvrati, dok se bolniarka smjekala iz ugla sobe. Eto, znam. aptali su u mraku, kao dvoje djece koja de prenoditi zajedno, a lijenik i bolniarka su izali van. Oboje su bili nasmijeeni, i kad su izali, razmijenili su znaajne poglede. Njih dvoje su bili predivan prizor. Nitko nije oekivao da de Isabelle preivjeti. Lijenik je iste nodi nazvao Pariz kako bi obavijestio Gordona da mu supruga vie nije u komi. Smatrao je da mu to duguje. Ali Gor-don je bio vani i lijenik je rekao eni koja se javila na telefon, Teddijevoj njegovateljici, neka kae gospodinu Forresteru da je zvao. Nije htio ostaviti nikakvu drugu poruku, a Bili i Isabelle bili bi mu zahvalni zbog toga, da su znali. inilo im se kao da oduvijek spavaju zajedno, isprueni jedno nasuprot drugome. Isabelle se u jednom trenutku pokuala okrenuti na bok, ali pokreti glavom bili su previe bolni, pa se okrenula natrag prema Billu, a on je bio potpuno budan i promatrao je. to se tebi dogodilo? upitala je, upravo primijetivi ogromni ovratnik na njegovom vratu. Nije ga prije primijetila. Dogaalo se i previe toga, no ona je sada bila zabrinuta zbog njega. Povrijedio sam vrat i lea. Bit de mi dobro, ree on, smijeedi joj se. Sada hode. Tri tjedna je elio samo to. Siguran si? Siguran sam. U ivotu se nisam osjedao bolje nego sada.

98

Ni ja. A onda ga ona pogleda zamiljeno. Ne sjedam se niega... kako smo dospjeli ovamo? Ljubavi, to je jako duga pria i o tome moemo priati sutra. Udario nas je autobus. Nije joj odmah htio redi da je poginulo jedanaestero ljudi i da je ona zamalo bila dvanaesta. Poljubio sam te, to je zadnje to znam, a onda sam se naao ovdje. Toga se i ja sjedam, ona se pospano nasmijei i zijevne. On bi je najradije opet poljubio, ali nije se mogao pomaknuti. Mogao je samo ostati ovako ispruen i dotaknuti joj lice ili ruku. Jednog dana, rado bih te opet poljubila, sanjivo ree o na, a Bili nije odgovorio. Nastupila je duga stanka dok je on razmiljao o mogudnosti da, u vlastitim oima, vie nede biti mukarac. utke ju je drao za ruku. Samo to joj je sada mogao dati. Nadam se da su djeca dobro, ree ona, razmiljajudi o njima, nesvjesna Billovih strahova vezanih uz spolnu nemod. Bit de, kad im se javi, umirio ju je on. Na tren, na njenom licu se pojavi tuan izraz i jae mu stegne ruku. A onda de se on vratiti, zar ne? Nije joj htio redi da njen mu dva tjedna nije doao da je vidi. Mislio je da to nije njegova stvar, a tog ovjeka je ved zamrzio zbog svega to za nju nije uinio, i svega runog to joj je radio. Nedemo sada o tome razmiljati, doapne joj Bili. Zatvori oi i pokuaj spavati, hode li? alio je stoje ne moe pogladiti po kosi. Mislila sam kako eli da se probudim, bocnula ga je ona. Bit de dobro, bez sumnje; nakon tri tjedna u komi i nesrede iz koje zamalo nije izala iva, nije se promijenila. Duh joj je i dalje bio snaan. Na kraju, to ju je, uz njegovu ljubav, i vratilo natrag. Natrag na spavanje. Previe pria, sasvim de se iscrpiti. Gledajudi je, osmijeh mu nije silazio s lica. inila mu se jo ljepom nego prije. elim cijelu nod priati s tobom, ona se nasmije, a onda se sjeti jo neeg. elim opet idi s tobom na ples. On joj se nasmijei; osjedao se kao da de se to zaista dogoditi. Idi demo, jednog dana. I elim jo jednom u Harrv's Bar. Sastavljala mu je listu svojih elja, a on se nasmije. Sada? alio se, sretniji nego stoje ikada bio. Bio je prezadovoljan to lei uz nju i razgovara s njom. No, dobro. Sutra. A onda u Annabel's. Moramo nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Tjednima nisam ila plesati, ree ona s nezadovoljnim uzdahom. Ponaaj se kako treba, ili de te lijenici opet uspavati. Samo elim leati tu, kraj tebe. A onda se tiho nasmije u zamraenoj sobi. Sada moemo redi da smo spavali zajedno, zar ne? Ti si jako zloesta za enu koja je tri tjedna bila ozbiljno bolesna. Mislim da ne bi trebala razmiljati o takvim stvarima, prekora-vao ju je on, poeljevi da je moe zagrliti, ali u srcu je to i uinio. U srcu, ona e uvijek biti njegova. Te nodi je postala njegova i ma to uslijedilo, znao je da se to nede nikada promijeniti. Prola je kroz tamu da mu se vrati i ma to se dogodilo, kamo god otili, znao je da je vie nikada nede izgubiti. Hodala sam prema vrlo jakom svjetlu s tobom... ili smo nekamo uskim putem... djeca

99

su nas poela dozivati i ti si me natjerao da se vratim. Kad je to izgovorila, on osjeti kao da ga je udario grom. On je imao ista sjedanja kad se probudio iz nesvijesti. Tono tako, kako je ona opisala. Kako je to bilo? Vrlo svijetlo... a ja sam bila jako umorna... sjela sam na kamen. Nisam se htjela vratiti, ali ti si me uporno vukao. Rekao si da tamo moemo otidi drugi put... nisam htjela, ali ti si me povukao natrag. I ponovo je to uinio ove nodi. Prvi put ju je vratio iz smrti, a drugi put iz duboke tame gdje je beskonano spavala. Ali ono to je opisala - kamen i jarko svjetlo - bilo je upravo ono to je i sam vidio. Isabelle, i ja sam bio tamo. Izgledao je kao da ga je grom pogodio, a ona nije znala zato. I ja sam sanjao to isto. Tono onako, kako si ti opisala. Znam, bio si tamo, njoj je to bilo normalno, vidjela sam te, uhvatila te za ruku i vratila se s tobom. Zato? Pretraivao je vlastito sjedanje; htio je shvatiti to im se dogodilo. Ovo je vrlo neobino, mislio je. Ljudi priaju o takvim iskustvima, ali uglavnom se ne radi o istom jarkom svjetlu, istom kamenu, istom putu u istom snu i istom sjedanju. Negdje, na neki du bok, znaajan nain, njihove due su se srele i udruile, shvatio je on. U drugom ivotu, oni su se sreli i postali jedno. Vratila sam se jer si mi ti tako rekao, ona tiho ree. Ali nakon toga sam se opet izgubila. Mislim da sam zaspala kraj puta. I jesi, zaista, a ako to ikada vie uini, Isabelle, ozbiljno du se naljutiti na tebe. Da mi se vie nikada nisi izgubila! Nedu, ree ona i poljubi mu prste i ruku. Hvala ti to si me ekao i vratio natrag. Bila je ved pospana, zijevnula je nekoliko puta i prije nego to joj je stigao redi jo neto, utonula je u miran san, dredi ga za ruku. A on se, gledajudi je, jasno sjedao onog to je ona opisala: njihovog puta u jarko svjetlo, Isabelle koja koraa malo ispred njega na stazi. Trebala mu je sva snaga koju je imao da je vrati iz tog svjetla, a nodas mu se vratila opet. Nije bio siguran to znai sve to, ali znao je da im se dogodilo neto izuzetno i, promatrajudi je dok spava, znao je da je, usprkos svemu "sto ga je snalo, sretan ovjek.

Poglavlje deseto
Sutradan u osam sati, lijenik je nazvao Gordona Forrestera da mu javi novosti, ali isti glas mu je opet rekao da je vani. U deset je napokon dobio Gordona, u njegovom uredu. On je zvuao vrlo iznenaeno kad je uo to se dogodilo i rekao je da je jako zadovoljan. Pitao je moe li razgovarati s njom, ali u njenoj sobi za sada jo nije bilo telefona. Lijenik je rekao da de ga uskoro dobiti, pa je Gordon moe nazvati tog popodneva. Sigurno de djeca htjeti s njom razgovarati, rekao je on, sjededi za svojim radnim stolom odsutnog izraza lica. Razmiljao je o njoj. Ved se pomirio s injenicom da nikada nede izadi iz kome i bio je zapanjen kad je uo da se to dogodilo. Iako mu je, dakako, laknulo zbog
100

nje, njemu samom je bilo potrebno da se tome prilagodi. Kako se to dogodilo? neduno je upitao Gordon, a na lijenikovom kraju veze je nastupio trenutak utnje. Nije mu htio redi za Billa Robinsona; vjerovao je da n jih dvoje to ne bi htjeli, i bio je u pravu. Probudila se sama od sebe, ree on. To je bilo sve to je Gordon trebao znati. Jako dobro, Gordon ree kao da priaju o turniru u golfu ili teniskom meu. U otroj suprotnosti s Billovim suzama radosnicama prethodne nodi, Gordon je zvuao potpuno ravnoduno, kao da govori o dalekom poznaniku. Bilo je teko povjerovati da se radi o njegovoj eni. Ali to je moda objanjavalo njen odnos s Billom. Postojala su pitanja koja lijenik nije htio postaviti, a nakon to ih je vidio zajedno prole nodi, nije ni trebao saznati odgovore. Sve je vidio. Pitao se koliko de prodi dok se Gordon ne vrati u London da je posjeti. Zbog Billa i Isabelle, nadao se da to nede biti prebrzo. Naprosto se zaljubio u njih; bilo je nemogude odoljeti takvoj ljubavi koja je doprla do samog ruba smrti i vratila se natrag. To je ono to malo ljudi moe podijeliti i kad se dogodi, beskrajno je dragocjeno, a lijenik je to znao. Recite joj da du je nazvati danas poslijepodne, kad se vratim kudi, to je bilo sve to je Gordon rekao, a lijenik mu obeda da de biti tako. Kad su joj ukljuivali telefon, bolniarka je Isabelli prenijela poruku. Ona se radovala razgovoru s djecom, ali ne i s njim. to demo sada? tog popodneva je pitala Billa. Sjedio je na svom krevetu u njenoj sobi i pravio joj drutvo dok je jela svoj prvi ruak. Donijeli su joj ele i alicu vrlo posne juhe. Dugo je prolo otkako je posljednji put vidjela hranu i nita joj uopde nije bilo privlano. to misli? upita Bili. Hodemo li na kriket ili golf, ili u etnju parkom? Opet se zafrkavao, ali ovog puta se ona ne nasmije. Gordon de htjeti da se vratim u Pariz kad mi bude bolje. Htjela je vidjeti svoju djecu, dakako, ali nije htjela napustiti Billa. Mislim da to nede biti tako skoro, Bili ree. Trudio se da ostane miran. Ne bih rekao da moe tek tako skoiti iz kreveta i istrati van. Njene unutarnje povrede su jo trebale zacijeliti do kraja, a s glavom je trebalo biti oprezan. Kako joj je lijenik tog j utra rekao, oni oekuju da de ona biti tamo jo priblino etiri tjedna. Jednako dugo su namjeravali zadrati i Billa. A nakon toga? upita ga ona, dok joj je bolniarka davala juhu. Njene ruke jo nisu bile dovoljno jake za to. Bila je nevjerojatno slaba, to nije iznenadilo nikoga osim same Isabelle. Smislit demo neto. Jo joj nije rekao da su mu noge trajno oduzete i da nije siguran hode li ikada vie hodati. Htio je razmisliti o tome. Nije bio siguran da ona to treba znati. Osim ako se stvari nisu radikalno promijenile dok je bila u komi, znao je da de se vratiti Gordonu i brinuti se za svoje bolesno dijete. Dakako, mogao ju je i dalje nazivati i povremeno viati, ali ukoliko ostane u kolicima, nije elio njeno saaljenje. elio je samo njenu ljuba v. Kad izau iz bolnice, moda je vie nede vidjeti, ako i nastave vezu preko telefona. Nije jo tono znao to de uiniti, niti koliko esto bi je mogao viati kad ode. Za sada, ona misli da je njegovo stanje privremeno i on bi radije da to ostane tako. U tom sluaju, ona se nede brinuti zbog njega i ne moe ga saalijevati. Isto tako, nije joj rekao ni za svoj razvod. Nije

101

htio da ona misli kako on vri pritisak na nju. Bilo mu je potpuno jasno da se ona, na kraju, mora vratiti kudi, svojoj obitelji. Htio je samo da uivaju u vremenu koje imaju. Kad se tog popodneva javio Gordon, ona je bila u svojoj sobi, a bio je i Bili. Gordon joj je rekao kako mu je vrlo drago to uje da se oporavlja. A to je zvualo kao da se oporavlja od iaenja zgloba ili nezgodnog pada. Ustvari, osjedao se kao da se ona vratila iz mrtvih. Do trenutka kad se probudila, on vie nije oekivao da de preivjeti, niti izadi iz kome. O sebi je poeo razmiljati kao o udovcu i sada je u mislima morao vratiti sat unatrag i ponovo se ukljuiti u njihov brak. Zvuao je vrlo udno i ona je ispravno pretpostavila da je bijesan zbog Billa i da je kanjava zbog toga. On je izazivao nelagodu, meutim, nije bilo nikakve nelagode kad je razgovarala s Teddvjem i Sophie. Sophie je zaplakala kad je ula majin glas. a Teddvje uspio samo uhvatiti zrak i zajecati. Isabelle pomisli kako on strano zvui i kad su se djeca maknula s telefona, postavila je Gordonu pitanje o tome. Jo je plakala od emocija koje su je savladale kad je ula svoju djecu. Bila je jako zabrinuta za oboje. Teddvju de sada biti mnogo bolje, mirno ree Gordon. Sophie je rekla da bije htjela posjetiti, ali Gordon joj je rekao da de joj majka uskoro biti kod kude. Kad de te pustiti otamo? upitao je bez okolianja. Nema smisla da joj dolazi u posjetu, rekao je, ako se ona vrada kudi. Rekli su, za etiri tjedna, otprilike. Ovisi o mojoj jetri, glavi i srcu. To uopde nisu bile beznaajne stvari, ali Gordona se to izgleda nije ba dojmilo. Sad kad je izala iz kome, ostalo ga vie nije zanimalo. etiri tjedna zvue malo dugo, zar ne? Siguran sam da de te pustiti ranije, ako bude traila. Zvuao je blago sumnjiavo i pitao se ne zavlai li to ona zato stoje Bili jo tamo. To Gordon nede dopustiti. Ja du razgovarati s lijenikom. Svu potrebnu medicinsku njegu moe dobiti i ovdje. Kad je zavrila razgovor, osjetila je paniku i rekla je svom lijeniku da de ga Gordon zvati kako bi traio da je poalju kudi. To elite, Isabelle? Mogli bismo vas, vjerojatno, prebaciti u bolnicu u Parizu za nekih tjedan dana. Jo niste spremni da budete kod kude. elim ostati ovdje, ree ona, zabrinutog izraza. Oboje su znali zato. Ja du se pobrinuti za to, on odvrati, umirujudi je. Bio je spreman to uiniti za nju i Billa; oboje su mu bili dragi. Zajedno su stigli do pakla i natrag, a njena djeca su mogla priekati. Ali ona je kasnije priznala Billu koliko je zabrinuta za Teddvja. Nije joj zvuao dobro preko telefona i to je bilo jedino zbog ega joj se inilo da bi trebala otidi kudi prije nego to je predvieno. Izluivalo ju je to zna koliko mu je oajniki potrebna i koliko je dugo nema, iako je znala da je u dobrim rukama. Bili je, kao uvijek, bio pun suosjedanja kad su kasnije o tome razgovarali. Jasno mije daje to za njega bilo jako traumatino. Bog zna to mu je Gordon rekao o tvom stanju. Ali sad kad je uo tvoj glas i zna da de biti kod kude za nekoliko tjedana, siguran sam da de mu svakim danom biti bolje. Ona se osjeti mirnije nakon Billovih rijei. Nadam se, rekla je grozniavo. Hvala Bogu daje Sophie tamo. Htjela je dodi da me vidi, ali mislim da ne bi trebala. Teddy je treba tamo, vie nego ja ovdje. Ona je imala Billa. Htjela je iskoristiti ovo vrijeme s njim prije nego to se raziu i ona se vrati kudi, ali ne na tetu

102

svoje djece. A to je sa Cvnthijom? Misli da de se vratiti? Ne, on je jednostavno odgovorio, ne objanjavajudi zato. A cure de imati posla cijelo ljeto. Rekao sam im da se vidimo kad se vratim. Rekao je i lijeniku da ne kae Isabelle koliko je ozbiljno otedenje njegove kime, niti da vjerojatno vie nede hodati. Osim razvoda, jedino za to nije htio da ona zna. Htio je dobiti na vremenu, vidjeti koliko se moe oporaviti. Ona je mislila da de mu trebati dugo da ozdravi, moda est mjeseci ili godina, pa nije bila iznenaena to on ne hoda. Kad bi ona htjela napustiti Gordona, to bi za njega bilo neto drugo. Tada bi joj moda rekao istinu o svojim nogama. Ali bududi da je Isabelle vrsto odluila da se vrati Gordonu, Bili nije htio da bude zabrinuta zbog njega. Imala je dovoljno briga oko svog bolesnog djeteta. A sada kad je upoznao Gordona izbliza, znao je o emu se radi i bilo mu je zlo pri pomisli na njen ivot uz njega. Gordon izgleda prema njoj nije osjedao nimalo potovanja ili ljubavi, dobrote, uvaavanja, nimalo topline. Za Gordona Forrestera, cijeli svijet se okretao oko njega samog, a Isabelle je bila samo korisna - njegov pijun i njegovateljica njihovog bolesnog sina. Koliko je Bili vidio, on uopde nije znao cijeniti dragulj koji posjeduje. Brinulo ga je nede li njoj ivot s njim biti teak, moda jo tei nego to je bio prije. Gor don je sada bio sumnjiav prema njoj i bijesan zbog Billa, pa se Bili bojao da de je kanjavati za sve to je zgrijeila njemu iza lea. Ona odsada mora biti jako oprezna s njim i boriti se za sebe, ili de joj on pretvoriti ivot u moru punu muka, lienu svakog potovanja. Nije se ak ni potrudio da ostane s njom u Londonu vie od nekoliko dana dok je bila u komi i, kako je tada izgledalo, na samrti, i otada se nije uopde vradao. No sada, kad je budna, kad su ona i Bili ponovo zajedno, to je zapravo bilo dobro. Kad je kasnije tog popodneva lijenik razgovarao s Gordonom, ponovno ga je uvjeravao da se Isabelle ne smije micati barem jo etiri tjedna. Njen suprug nije bio zadovoljan. Smatrao je da su nerazumni i pretjerano oprezni, ali na kraju ga je lijenik uspio uplaiti stranim komplikacijama koje se pri tome mogu razviti, kako je tvrdio; ak je natuknuo da bi mogla ponovo pasti u komu. Izgubit du pravo na lijeniku praksu zbog ovoga, smijao se, priajudi o tome kasnije Isabelli i Billu. On je, meutim, mislio da zasluuju barem ovu malu priliku za sredu i nagradu za agoniju koju su preivjeli. A Billove muke nisu nipoto bile gotove. Lijenik je i predobro znao koliko de duga i teka biti njegova rehabilitacija. Ved mu je sredio mjesto u bolnici u New Yorku, gdje de mu pomodi da ponovo ovlada svojim nogama, koliko bude mogao. Ni Isabelle ni Bili nisu zapravo imali predodbu to Billa tamo eka. Za sada, imali su etiri tjedna da budu zajedno, smiju se i razgovaraju i uivaju u ljubavi i miru koje su si uzajamno pruali. Bolnica je za oboje bila mirna luka nakon uasa kroz koji su proli, prije povratka u svakodnevni ivot. Stvarnost de ih oboje udariti dovoljno brzo. Tu nod su opet prespavali zajedno u njenoj sobi, a nakon toga su se na neko vrijeme preselili u njegovu. Vie nisu bili prikljueni na monitore i cijela poslijepodneva su provodili satima razgovarajudi o svom ivotu, nadama i snovima. Vrijeme provedeno zajedno bilo je rijedak dar kojeg su oboje vrlo teko osvojili. Kartali su, itali knjige, a on ju je uio kako se kocka. Sjedili su i satima razgovarali, ak su i jeli u istoj sobi. Njena jetra je bila bolje i polako se oporavljala sama od sebe. Srce je jo
103

kucalo nepravilno, iako manje nego prije. A ponekad je imala estoke glavobolje. Brzo se zamarala i puno spavala, najede u krevetu do njega. Njegov vrat je jo bio zarobljen u onom stranom ovratniku kojeg je morao nositi, a kima mu je zacijelila; ponekad je imao bolove u leima i ona mu je blago masirala ramena i ruke. Primijetila je koliko malo kori sti noge, ali Bili ju je uvjeravao da de, sljededi put kad se vide, on hodati, a ona mu je vjerovala, jer je tako htjela. Bilo je shvatljivo, tako joj se barem inilo, to on jo ne hoda. Proao je tek jedan mjesec od nesrede, a to nije ba dugo. Vrlo malo su priali o svojim brojnim bolovima i tegobama. Najede su se uzajamno povjeravali, razgovarali beskonano i nasmijavali jedno drugo. Jednog sunanog popodneva u srpnju leali su na njegovom krevetu; bila su ved puna dva tjedna otkako je ona izala iz kome. Prozori su bili otvoreni, dan topao, a oni su razmjenjivali prie o svom djetinjstvu. Ona je leala na njegovom krevetu, uz njega. Jako je pazila da ga sluajno ne udari ili dotakne neko jo uvijek bolno mjesto. Posebno je pazila na njegovu kimu. Priajudi o danima koje je provodila kod svog djeda i bake u Hampshireu, lijeno je povlaila prste niz njegovu ruku. Umjesto njega, ekala ga je po zatiljku, a nakon ruke, spustila je prste na njegova ramena i nie niz kimu, tamo gdje je znala da mu nede nakoditi, a on ju je na to pogledao s eznutljivim izrazom i onda se osmjehnuo kao vragolasti djeak. Zato tako gleda? upita ona, pitajudi se smije li se on to njoj. Mislila sam ozbiljno. Moj djed je bio jako dobar ovjek. Siguran sam daje bio. Prestao sam te sluati prije pet minuta, on iskreno odvrati. elim te i to me izluuje. Na to si mislio? eli me opet pobijediti? Stalno ju je pobjeivao i nije joj htio redi kako zna kad ona blefira. Jako je loe lagala, a njemu se to ba svialo. U tome je bila potpuna suprotnost njegovoj bivoj eni. Neto bolje, ree on, blago joj poljubivi usne. Pronaao je nain kako da se nagne naprijed dovoljno da se mogu poljubiti i esto su to radili, pogotovo nodu, isprueni jedno uz drugo. Isabelle, on tiho ree, nisam siguran kako de to ispasti, ali elim voditi ljubav s tobom. Proteklih pola sata nije ga naputao vrlo snaan osjedaj. A s njom je bio tako oputen, da je bio voljan pokuati. Oboje su jo bili prilino osjetljivi, ali on je ved dugo elio voditi ljubav s njom. Davno prije nesrede, a tada je to ne bi pitao, no sada je u njego vim oima bio izraz pun nade koji ju je pogodio u srce. U redu je, ljubavi. To je htjela uiniti za njega, ak i ako budu samo leali zagrljeni. Savreno dobro je razumjela to ga mui. Da zakljuamo vrata? Na njihovim vratima su bile brave koje nitko nije koristio, ali ovo je bio odlian trenutak da ih ponu koristiti. to misli, hode li nas izbaciti iz bolnice? on upita smijudi se, kad je ona ustala i zakljuala vrata. On se jedva mogao pomaknuti, ali posljednjih pola sata osjedao je neodoljivu elju za njom i sada je samo na to mogao misliti. Dugo je zbog toga bio jako zabrinut i bio je uznemiren to de to sada s njom iskuati, ali ni on ni ona nisu se tome mogli oduprijeti. Njihova veza bila je njena i strastvena, uvrdena uzajamnim povjerenjem. Nisam sigurna da su na to mislili kad su nam dopustili da spavamo u istoj sobi, Isabelle

104

oprezno ree s vragolastim osmijehom. To je bilo glupo s njihove strane, ree on, a izgledao je prilino uznemireno. Ovo je najbolji dio. Ili se barem nadao da de biti tako. Ali to ako ne bude? Protrnuo je na tu pomisao. Ona ga u tom trenu prekine, ozbiljnog izraza, i blago ga poljubi u usta. Ja ti samo elim redi da je najbolji dio ovo to ved imamo... volimo se i zajedno smo... zagrljeni... volim sve na tebi, Bille. Ono to sada slijedi, samo je dodatak, ali nije najbolji dio. Ti jesi. Nije znao moe li voditi ljubav s njom, ali je oajniki elio pokuati. Lijenik mu je rekao da je to mogude i Bili se nadao da je u pravu. A ako je tako, elio je to podijeliti s njom. Ako ne, bio je uvjeren da de to biti ogromno razoaranje za oboje i njegov neuspjeh. Ali svoje strahove nije prenio na Isabelle. Bojao se da de se zabrinuti ili ga saalijevati. Ovog drugog se najvie bojao. Ona je svukla njegov bolniki ogrta i bila je beskrajno njena s njim; imao je lijepo tijelo, a udio je za njom. Dok ga je ona milovala, meu njima nije bilo ni stida ni ednosti; toliko toga su proli da se inilo kao da su oduvijek zajedno, no on je izgledao zabrinuto. Em otivno je osjedao sve to i ona, ali za ostalo jo nije bio siguran. Ona je skinula spavadicu, a on joj je akama obuhvatio grudi. Polomljena i izmuena tijela odjednom su zaboravila na sve boli i ona ga pone ljubiti, vrlo njeno; najprije usne, a onda je vjeto krenula prema dolje. Znali su koliko se vole, a ovo je bio posljednji tajni vrt u kojem jo nisu bili. Polako su ga otkrivali zajedno, a njega su savladali osjedaji prema njoj. Bila je beskrajno paljiva dok ga je pokua vala uzbuditi, oprezna da ga ne optereti svojom teinom, osim onoliko koliko je potrebno, na pravim mjestima, i on je slutio fino zadovoljstvo koje mu je namijenila, ali eljeni efekt se nije dogodio, na njegov oaj. Cak i ono to je osjedao, bilo je nekako prigueno, i Bili je toga bio svjestan. Pa iako je osjedao silnu strast prema njoj, istovremeno mu se inilo kao da ne vlada sobom. Neto je u njemu bilo prekinuto, a on nije bio siguran je li to mozak ili kima. Usprkos silini njegove elje da vodi ljubav s njom, on osjeti kako ga koi nesavladivi strah. Dok je leala nad njim, poeo je shvadati da to nede idi i osjedao se ne samo glupo, nego i ludo, zato to je to pokuao. Isabelle je samo izdaleka bila svjesna onog to mu se dogaa, ali bila je toliko zaljubljena u njega da ga je samo htjela usrediti i pokazati mu da je voljen. I sama je bila i te kako svjesna da moda nede uspjeti, moda nikada, a sigurno ne prvi put. On je pretrpio oz biljne povrede i bilo je razumno oekivati da de za oivljavanje njegovih seksualnih sposobnosti trebati strpljenja. Nije mu htjela nametnuti izazov, nego mu dati nadu u ivot. Ali, umjesto nade, vidjela je oaj u njegovim oima, dok su propadali napori da utai njihovu strast. Sve je u redu, ljubavi... sve je u redu... ima vremena, aptala je ona dok se privijao uz nju, a onda osjeti kako je on gura dalje od sebe i okrede se. Nije mogao voditi ljubav s njom i to gaje unitilo. Leedi uz nju, Bili je mislio samo kako nije uspio i nita to bi ona rekla nije moglo promijeniti tu injenicu. Zakleo se sam sebi, dredi je u naruju, da vie nikada nede pokuati. Usprkos njenoj njenosti i ljubavi za njega, osjedao se ponieno i jadno, vie nego u ijednom trenutku od nesrede. To je bio najgori dan njegovog ivota. Vie nije bio mukarac. I nita na svijetu, rekao je sam sebi, nede ga natjerati da pokua jo jednom. Pogotovo ne s
105

njom. Obuci se, apnuo joj je, a ona je oklijevala. Htjela je uiniti sve to moe za njega. Ali mogla je vidjeti koliko je utuen i svaki pokuaj da mu udovolji ili da ga utjei, pomiluje ili zagrli, samo bi ga jo vie raalostio. Uvukla se pod pokriva do njega i pokrila se plahtom. U redu je, Bille, njeno je apnula. S vremenom de se dogoditi samo od sebe. Oboje su znali koliko su duboki njegovi osjedaji prema njoj, ali on je, zbog oboje, elio vie od toga. Ovo je samo poetak, ree ona, poljubivi ga blago u obraz i pokua ga uhvatiti za ruku, ali on se odmakne. Borio se sa suzama i samo je htio pobjedi, no za to nije bilo mogudnosti. Ne, to nije poetak, gnjevno ree. Bio je bijesan na sebe, a ne na nju. To je kraj. Kraj njegovog ivota kao mukarca; tako je barem on to shvadao. To uopde nije kraj, ree ona, kao to bi rekla djetetu. Lijenik je rekao da bi moglo potrajati dok sve doe na svoje mjesto. Ali Bili se strano bojao da je njegova nemod trajna. Bilo kojoj eni bilo bi teko zamisliti to mu je znaio taj njegov neuspjeh u pokuaju da vodi ljubav s njom. To nije bilo neto preko ega moe tek tako prijedi. Sada je pred sobom vidio samo zastraujudu bududnost bez seksa, uz spoznaju da vie nikada nede funkcionirati kao mukarac. Kao i svakom drugom mukarcu, u ivotu mu se i to dogaalo, kad je bio preumoran ili previe uznemiren, kad je previe brinuo o politici ili kad bi previe popio. Ali ovo je bilo njegovo krtenje, njegovo uza-ade, prvi put da vodi ljubav s Isabelle. A nakon nesrede, u njegovim oima to je bila jedina prilika da dokae kako je i dalje mukarac, hodao ili ne. Ono to je otkrio, za njega je promijenilo sve, iako za nju nije bilo tako. Isabelle je tome prila s puno razumijevanja i vrlo mirno. Bila je sigurna da de na kraju sve biti u redu. A ako i ne bude, bila je spremna prihvatiti sva ogranienja koja je imao i svejedno ga voljeti. Za nju se nita nije promijenilo, ali to je promijenilo Billov cijeli svijet. Bio je uvjeren da, ako ne vrati mukost, kad ved ne moe noge, ni na koji nain ne moe ostati u njenom ivotu. Te nodi je izgubio puno - samopotovanje, samopouzdanje, vlastiti osjedaj mukosti i svaku nadu za bilo kakvu bududnost s Isabelle, ako je njegova mod zauvijek nestala, kako se bojao. Po njenom shvadanju, takvi zakljuci, zbog jednog neuspjelog pokuaja da vodi ljubav s njom, bili su bezumni. Ali Billovi strahovi bili su nesavladivi. Uasno se bojao da de to znaiti kraj za njih dvoje, iako njegova spolna nemod Isabelli nije znaila nita. tovie, ona ga je sada jo vie voljela i osjedala je beskrajnu njenost prema njemu.

Poglavlje jedanaesto
Billovo stanje duha je pretrpjelo teak udarac nakon neuspjelog pokuaja voenja ljubavi. Iako su i dalje spavali u istoj sobi, bio je nepokolebljiv u odluci da vie ne pokuavaju. Izloio se ponienju, najvedem koje je mogao podnijeti. Isabelle ga je pokuavala ohrabriti i potaknuti da bude optimistian, ali nije mu se nametala. Zapravo, i pazila je da to ne radi. Bila je tiha, mirna i puna podrke i tvrdila je, kad joj je doputao da o tome govori, da de se s vremenom i uz strpljenje, njegove seksualne sposobnosti vrlo vjerojatno vratiti. Osjedao je i previe, ak i prilikom njihovog kratkog pokuaja, da bi mogao povjerovati kako de zauvijek ostati nemodan. Ali Bili nije htio prihvatiti ak ni najudaljeniju mogudnost da za njega ima

106

nade. Sto se njega tie, vrata njegove mukosti bila su zatvorena. On i Isabelle ostali su jedno uz drugo i zajednitvo im je prualo veliku utjehu, ali on vie nije pokuavao voditi ljubav s njom; nije to vie ni namjeravao. Kako su Bili i Isabelle postajali emocionalno sve blii, vrijeme kao daje prom icalo sve bre. Fizioterapeuti su poeli vjebati s Bil-lom, a Isabelle je prola nebrojene pretrage, koje su pokrivale sve -od EEG-a za provjeru modanih funkcija do ultrazvuka srca. Malo po malo, napredovali su prema oporavku i bili su sve svjesniji da de njihovi zajedniki dani uskoro zavriti. Nesreda je bila skupa cijena za skoro dva mjeseca koje su proveli zajedno, ali kako je vrijeme odmicalo, poeli su se osjedati gotovo kao da su u braku. Po cijele dane su sjedili zajedno u njenoj ili njegovoj sobi, on ju je pratio na pretrage, zajedno su itali novine i dorukovali ujutro, a nodu su spavali u dva susjedna bolnika kreveta. Jedino to je u njihovom branom ivotu nedostajalo, bio je seks, za njega jo uvijek osjetljiva tema. ak i bez tjelesne strane u njihovoj vezi, Isabelle nikada u ivotu nije bila sretnija. ini mi se da ovdje vodim odmaralite, jedna sestra se naalila kad su se oni vratili nakon to su neko vrijeme sjedili na suncu. Isabelle je tog dana imala glavobolju, pa su joj prije ruka snimili mozak, no lijenik je rekao daje sve u redu. Briljivo su pratili njeno napredovanje i zaista se dobro oporavljala. Gordon ju je stalno ispitivao kad de kudi. Znala je, kao i Bili, daje do njenog povratka u Pariz ostalo jo samo nekoliko tjedana. Ona ni sebi ni njemu ne bi poeljela nikakvo zdravstveno pogoranje, ali uasavalo ju je to de ostaviti Billa, ne znajudi kad de ga opet vidjeti. Svaki danje razgovarala s djecom i inilo joj se da Sophie zvui nevjerojatno napeto, to ju je zabrinulo. Potpuna odgovornost za Teddvja bila je na njenim leima, a iako je Isabelle s njim stalno razgovarala, deku nije bilo onako dobro kao prije nego to je njegova majka otila. Isabelle je osjedala krivnju zato to je tako dugo daleko od njih, ali u ovom trenutku, nije imala izbora; mogla je samo biti u bolnici u Parizu. A znala je, ma koliko je bila sretna to de opet vidjeti svoju djecu, bit de strano bolno ostaviti Billa. Nekoliko puta su o tome razgovarali i ona je rekla da bi se ubudude moda mogli i dalje negdje sastajati, kao ovog lipnja. Nije znala kako de se izvudi, ali mislila je da bi mogla. Ono to je sada dijelila s Billom nije bilo neto od ega bi lako odustala, ak i ako se budu vidjeli samo nekoliko puta godinje. Bili nije govorio nita odreeno kad je ona priala o bududim sastancima s njim. Sada o tome nije mogao ni razmiljati, iako je dobro napredovao, no njegov oporavak je tekao sporije nego njen, a duh mu je posustajao. Nije joj htio nita obedati dok ne vidi kako de se odvijati njegova rehabilitacija. I dalje joj nije elio biti opteredenje. Ali nije htio niti odustati od veze s njom. Nakon svega to su zajedno proli u bolnici i vremena provedenog zajedno, bilo je teko povjerovati da bi im telefonski pozivi bili dovoljni. Nisam siguran da si realna kad govori o naem sastajanju u Parizu, Bili je jednom tiho rekao. Gordon ne zna to se dogodilo ovdje, ali zna da smo one nodi bili zajedno. Ne vjerujem da de ostati miran dok ti luta naokolo. Mislim da de biti jako sumnjiav prema nama, a posebno prema tebi. Bili je zakljuio da bi on mogao ak i pratiti njene telefonske pozive. Gordon je bio okiran kad je shvatio da je ona razvila prijateljstvo s drugim
107

mukarcem njemu ispred nosa. A Bili nije rekao Isabelli kako je jo prije nekoliko tjedana odluio da nede biti teret ni njoj, niti ikome drugome, ukoliko ostane u invalidskim kolicima do kraja ivota. To je utjecalo na njegovu odluku o rastavi od Cvnthije, iako u njihovom sluaju nije bilo presudno. Ako, uz to, ne moe biti mukarac s Isabelle, u svakom smislu te rijei, on de prekinuti njihovu vezu. Ako uspije ponovo prohodati, potiho de se sastajati s njom negdje u Francuskoj, kad ona uspije pobjedi. Ali pitanje seksa je za njega ostalo nerijeeno. Ako ga rehabilitacijski centar u Sjedinjenim Dravama ne postavi na noge nita uspjenije nego to to predviaju lijenici u Engleskoj, on je vie nede vidjeti. U tom sluaju, o seksu ne treba ni razmiljati. Nije je elio opteretiti svojim ogranienjima ako ostane vezan za kolica do kraja ivota. U posljednjim danima provedenim u bolnici, muila su ga oba pitanja - hode li ikada vie hodati i hode li mu vrijeme vratiti njegovu mukost. Isabelli nije htio nametati ni jedan ni drugi problem, a ona nije znala koliko se uznemireno i beznadno on osjeda zbog toga. Bili je pazio da ne pokazu je svoj pesimizam, iako je ona to povremeno osjedala i bez njegovih rijei. Svojem lijeniku jednom prilikom je priznao da je pokuao voditi ljubav s njom i da ga je jako pogodio neuspjeh, a lijenik ga je umirivao najbolje to je znao. Ne udim se, zna, rekao mu je s neuobiajenim razumijevanjem. Zapravo, to zvui prilino obedavajude za prvi put, nakon tako velike traume. S vremenom, mislim da de te ohrabriti ono to se dogaa. Jo je prilino vjerojatno da de postidi i erekciju i orgazam u prvoj godini oporavka. Mislim da te je malo preuranjeno obu-zelo oduevljenje i optimizam. Jo si na poetku. No usprkos lijenikovim rijeima koje su ga mogle utjeiti, Bili mu nije vjerovao. Ni-' je ga naputao strah da je stanje beznadno i da se nikada nede po praviti. Bio je nepokolebljiv u odluci da u blioj bududnosti vie ne pokuava nita, iako je Isabelle bila vie nego voljna da mu pristupi s mnogo mate. Ali Bili nije bio voljan. Napustio je svaku pomisao na tjelesnu vezu s Isabelle, zasad, a moda i zauvijek. A uopde nije znao kada, i hode li uopde, imati priliku da to ponove. No usprkos muenju kojem je Bili sam sebe podvrgavao, on i Isabelle i dalje su dijelili sobu, a ona je razmiljala to de uiniti sa svojim ivotom. Znala je da nikada nede razoriti svoj brak, zbog Ted-dyja i Sophie, ali ni Billa se nije htjela odredi. Uloga njegove ljubavnice bio je ivot kakvog si ona nikada nije zamiljala, ali to je sada eljela, a bilo je to i sve to je mogla imati. Izmeu nje i Billa postojalo je neto to nikada prije nije upoznala. Cesto se osjedala kao da su dva tijela s jednom duom. I nita na svijetu nede je natjerati da se toga odrekne. Svakih nekoliko dana razgovarala je s Gordonom. Njegova tajnica je, po njegovom nalogu, nazivala u bolnicu svaki dan, provjeravajudi njeno stanje, ali ona je puno ede nazivala njega, obino u ured, iz potovanja prema njemu i zato da uje kako je Teddy. So phie se obino javljala s novostima o njemu. A Isabelle je zvala Ted-dyja svaki dan. Kad je razgovarala s Gordonom, on je, kao i obino, zvuao hladno i nepristupano. Najede joj se inilo da ga je prekinula i nazvala u nezgodno vrijeme. On je imao malo toga to bi joj elio redi, posebno nakon nesrede. A ona je mogla osjetiti da joj vie ne vjeruje, iako to nikada nije rekao. Osjedala se kao daju on kanjava i znala je da de, kad opet bude s njim u Parizu, biti ozbiljnog objanjavanja. injenica da su ona i Bili ili u Annabel's i Harrv's Bar, i da su bili
108

zajedno u ono doba nodi kad je autobus udario njihov auto, govorila je dovoljno. Samo jednom joj je, u telefonskom razgovoru, rekao, Ti nisi ena koju sam oenio, Isabelle. tovie, nisam siguran znam li tko si. Povremeno je zbog toga osjedala krivnju i znala je da nije u redu to nastavlja vezu s Billom, ali njoj je to sada bilo kao droga; njen ivot je ovisio o tome i nije se toga htjela liiti. Jedne nodi je o tome razgovarala s Billom, masirajudi mu noge. Rekao je da ih jo uvijek uglavnom ne osjeda, iako nije stalno bilo tako. Ponekad je osjedao bolove, gotovo kao daje dugo pjeaio. Priala mu je o razgovoru kojeg je imala s Gordonom tog dana. Bio je izrazito kratak i ona je samo uzdahnula kad je spustila slualicu. Ne vjerujem da de mi ikada vie vjerovati, rekla je Billu. I u pravu je, naravno. Ne mogu ni zamisliti kako de biti kad se vratim kudi. A to je s tobom? Koliko je Cvnthia ljuta? Isabelle je primijetila da nikada ne pria o njoj, ved samo o curama. Ali njihov odnos je bio drugaiji nego njen s Gordonom; oni su ivjeli svaki svoj ivot i vie nije ostalo puno od privida veze meu njima. On jo nije rekao Isabelli za razvod. To je bila jedina tajna koju je skrivao od nje. Nije htio da ona zna kako de uskoro biti slobodan. Nije htio da se ona osjeda kao da je pod pritiskom. Znao je da de ona ostati u braku i i nilo mu se najbolje da vjeruje kako je i on oenjen. Ne bih rekao da je bila zadovoljna kad je otila, iskreno ree Bili. Ja sam bio iskren u vezi s mojim osjedajima prema tebi. A nisam morao biti. Ali ona me poznaje i zna koliko sam bio zabrinut zbog tebe. To je nije smetalo? Siguran sam da jest, ali dovoljno je pametna da ne die buru. Ima dovoljno tajni u vlastitoj prolosti. Nasmijeio se Isabelli. Ne moe ovjeka strpati u zatvor zato to je zaljubljen. A Cvnthia ved dugo vodi svoj ivot. U posljednjih deset godina, nije ba ekala da je prekrije mahovina. Sluajudi ga, Isabelle je bila zamiljena. Ne vjerujem da me Gor-don ikada prevario, ona tiho ree. Previe je konzervativan i razuman i previe dri do pristojnosti da bi uinio neto takvo. Po onome to je Bili znao o njenom braku, on nije bio siguran u to, ali nije joj to htio redi. udno mu je bilo da jedan mukarac koji je tako hladan, pa ak i okrutan, kao njen suprug prema njoj, ne trai utjehu i zadovoljstvo negdje drugdje. Ba naprotiv, kad ga je upoznao, Gor-don mu nije izgledao kao ovjek koji bi ikome bio vjeran ili odan. On je mislio samo na sebe. A ljubavnica koju negdje skriva, objasnila bi njegovo neopisivo ponaanje prema svojoj eni, mislio je Bili. Zbog ega to misli? Bili ju je oprezno upitao: nije htio mutiti vodu, pogotovo zato to mu se ona vrada. Htio je da ona ima miran ivot, a ne da je potie na rat s ovjekom koji bi vrlo lako mogao biti okrutan i poguban za nju. Njemu nije vana njenost niti seks, ona vrlo otvoreno ree. Ved godinama ne spavamo u istoj sobi. Znao je to ona hode redi, pa joj se nasmijei. Bila je jako pristojna u nekim stvarima, barem na rijeima. Ali s njim je bila vrlo otvorena i oputena. A u vezi svog mua, bila je i vrlo naivna, u to je bio siguran. Bili i Isabelle su u svakom smislu bili sretni zajedno, ali sljededeg tjedna oboje su postali napeti. Ona je trebala prodi niz pretraga i ako lijenici budu zadovoljni s rezultatima, idi de kudi. Sada je bio ved kraj kolovoza; u bolnici su proveli dva mjeseca. Gordon je sva kim
109

danom bio sve bjesniji i optuivao je lijenike da zavlae s njenim otputanjem iz bolnice. A Billa su ved ekali u rehabilitacijskom centru gdje de provesti nekoliko sljededih mjeseci. Ona se morala vratiti u Pariz, a njemu je dolo vrijeme za odlazak u Sjedinjene Drave. Njihova udna idila uskoro de zavriti. Nije im bilo lako suoiti se s time. Kune se da de me zvati svaki dan? ona upita tunog izraza, jedne nodi dok su leali u krevetu. Sutradan je trebala idi na posljednje snimanje mozga. Njena jetra se oporavila, srce je na zadnjem ultrazvuku izgledalo normalno, a pluda su joj se napokon raistila. Zvat du te i deset puta na dan, ako budem mogao, ree on, privukavi je blie. I ti mene moe zvati, zna. Hodu. Ustajat du jako rano da te mogu nazvati prije nego to naveer ode na spavanje. Meutim, isto tako je znala da de Gordon ili njegova tajnica primijetiti Billov broj na raunu ako bude zvala preesto. Nije ga mogla slobodno zvati, kao on nju. Bila je, uz to, svjesna koliko de dvojben biti nastavak njihovog odnosa preko telefona, ali nije mogla podnijeti pomisao da ne bude u vezi s njim. Dva mjeseca su ivjeli zajedno. Za boravka u bolnici, postali su razmaeni i sad ju je plaila pomisao na razdvojenost. Nije znala kad de ga opet vidjeti. Lijenici su mu rekli neka oekuje da de u rehabilitacijskom centru u New Yorku provesti est mjeseci do godinu dana. Njima je to zvualo kao doivotni zatvor. Mora pouriti i to prije ozdraviti, rekla mu je i poljubila mu prsa, nagnuvi se prema njegovom krevetu. Hodu da doe u Pariz to prije. Ona nikako nije mogla dodi u New York. Sophie je dovoljno dugo nosila teret odgovornosti za Teddvja, a i trebala se vratiti na fakultet. Isabelle je znala da de prodi puno vremena prije nego to ona bude mogla opet otidi iz Pariza. Oajniki je eljela vidjeti Teddvja. Preko telefona, zvuao joj je sve slabije i slabije. Ali Bili nije rekao nita kad je ona spomenula njegov dolazak u Francusku, a ona to nije primijetila. Obedao je sam sebi da de se polako udaljavati iz njenog ivota, ako ne bude mogao hodati, ili jo gore, ako s njom ne bude mogao biti mukarac. Takvu pogodbu je sklopio sam sa sobom, a njoj o tome nije govorio nita. Nikada joj nije rekao koliko su loa njegova osobna predvianja i koliko se bojao da vie nede hodati. Nije ba posve vjerovao da de biti osuen na kolica. Ali ako bude, njoj je bio dovoljan jedan invalid u ivotu i on joj nede dozvoliti da ih ima dvojicu. Bili nije mogao podnijeti pomisao da bi ga ona saalijevala ili se brinula za njega, kao to se brine za svog sina. Provela je etrnaest godina sa smrtno bolesnim djetetom. On zato ne bi htio da se mora brinuti i za njega, ak niti razmiljati o njemu na takav nain. Ali ak i ako je vie ne bude vidio, nije mogao zamisliti da ne razgovaraju preko telefona. Vie nije mogao zamisliti jutarnje buenje, ili nod, bez Isabelle kraj sebe. Bilo je bolno kad bi samo pomislio da de biti tako daleko od njega i vie nede bdjeti nad njom, brinuti se za nju i vidjeti je kako mu se smijei ulazedi u sobu. Vrijeme koje su proveli zajedno bilo je najsretnije raz doblje u njegovom ivotu. Samo je alio to nije ispalo drugaije; da je Teddy zdraviji, Gordon bi imao manje vlasti nad njom. Imao je na tisude elja u vezi s njom, a bojao se da se nijedna nede ostvariti. Posljednjih nekoliko dana u bolnici proletjelo je brzinom zvuka. Sve njene pretrage dale

110

su dobre rezultate, a ona je do neke mjere vratila snagu. Bila je spremna za odlazak iz bolnice, pa su obavljene sve pripreme. Gordon je trebao dodi iz Pariza da je odvede, ali u posljednji tren im je rekao neka uzmu bolniarku koja de je pratiti. Rekao je da ima previe posla. No Isabelle je tako bilo drae; nije htjela da je bilo to, ili bilo tko, odvaja od Billa posljednje nodi s njim. Njihove posljednje nodi, bolniarke su ih ostavile same. eljeli su samo jo malo vremena u miru i prisnosti. Ona je odlazila ujutro, a Bili sljededi tjedan. On je jo morao obaviti neke pretrage. Ne mogu zamisliti da du te sutra ostaviti, nesretno ree Isabelle. Uvukla mu se u krevet i vrsto su se zagrlili. Ona je eljela pronadi neki nain da s njim vodi ljubav, ali nije ga htjela uznemiriti ako im ne uspije, pogotovo ne posljednju nod. Sada nije mogla ni zamisliti da de se vratiti Gordonu, no bilo joj je lake zbog toga to je Gordon zadrao dosadanju udaljenost meu njima. Teko se uopde mogla sjetiti kako je bilo ivjeti s Gordonom; vie se osjedala kao da je udata za Billa. Mora paziti na sebe, ljubavi, ree on. vrsto je grledi. Njegov ogromni ovratnik zamijenili su manjim, pa je mogao malo pomaknuti glavu. Sada kad je mogao okrenuti glavu, mogao ju je bolje vidjeti, a vidio je samo izraz u njenim oima. Za ono to su osjedali, nisu im trebale rijei. Otili su mnogo dalje od toga. A sada su morali otidi jo dalje. Morali su nauiti kako de ivjeti, a da se ne vide svaki dan; bez dodira, bez njenih njenih ruku na njegovim ramenima kad se bude osjedao iscrpljeno, ili njegove ruke oko njenih ramena, dok bude spavala. Ona to nije mogla zamisliti, ali znala je da de to sutra postati i previe stvarno, u trenutku kad stupi u kudu u rue de Gre-nelle. Srce joj je pucalo pri pomisli na to da de ga ostaviti. Ja to ne mogu, ispruena uz njega, ona tiho proapde dok su joj se suze slijevale niz obraze. Ne mogu bez tebe. Moe. Bit du daleko samo onoliko koliko je udaljen telefon. Ali oboje su znali da de sada biti drugaije. A ona je imala neki udan osjedaj zbog povratka Gordonu. Preko telefona je bio tako leden prema njoj da je znala da de je kazniti zbog prijestupa i zato to je nesredu doivjela s Billom. Kao da ono to se dogodilo nije bila dovoljna kazna. Ali ispravno je pogodila da je bijesan na nju zato to je bila u autu s Billom, i zbog svega to je to, po njegovoj pretpostavci, znailo tada, a i sada. Dugo su leali u tiini, promatrajudi puni mjesec na nodnom nebu. A jutro je dolo prerano. Posljednjih nekoliko minuta su leali zajedno, a onda je dola bolniarka i podsjetila Isabelle da mora ustati. Istuirala se, obukla i dorukovala s Billom. Ali ni ona ni on nisu mogli jesti. Samo su sjedili i gledali se. Isabelle je zajecala i zagrlila ga, a on ju je tjeio. Bit de sve u redu, Isabelle. Nazvat du te veeras, ree on, sa-bravi se. Ne plai, ljubavi... Zvuala je kao nesretno dijete, a u mnogoemu je to i bila. Odvajanje od njega bilo je gore nego odlazak od kude. On je bio njen jedini izvor utjehe i ljubavi. Gordon joj je poslao odjedu iz Pariza: jednostavan crni Chane -lov kostim koji je sada visio na njoj i par crnih konih cipela s ravnom petom, koje su se inile prevelikima. Izgubila je dosta na teini, i cijelo tijelo kao da joj se promijenilo. Bila je tanka kao slamka, ali Billu je izgledala
111

ljepe nego ikada. Dugu tamnu kosu skupila je u uredan rep i nije se naminkala; stavila je samo ru. Kad ju je vidio takvu, podsjetila ga je na onaj dan u lipnju kad su stigli ovamo, njihov prvi dan kad su izali na ruak i naveer u Harr/s Bar. Toliko toga se dogodilo, preli su toliko mostova. Nevjerojatno je bilo sjetiti se da su zamalo poginuli, a potom se ponovo nali. A sada de njihovi snovi zavriti. Oboje su se morali vratiti u stvarni svijet, svijet u kojem ne mogu biti zajedno, i zapravo de ostati doivotno razdvojeni. uvaj se, ree ona, vrsto ga zagrlivi. Brzo mi se vrati, pro-aptala je, a on se osmjehne vlanih oiju. I ne zaboravi koliko te volim. Budi jaka, Isabelle... i ja tebe volim, ree on, a onda, osjedajudi se kao da se otkida od njega, ona odluno krene prema vratima, zastane, posljednji put ga pogleda i smijeedi se kroz suze, ode. Zahvalila je medicinskim sestrama, pozdravila se s oba lijenika koji su doli da se oproste s njom i u pratnji bolniarke koja de je pratiti na putovanju krene prema liftu. Bolniarka se nije odvajala od nje, za sluaj da Isabelle padne. A ona je cijelo vrijeme htjela samo otrati natrag u njegovu sobu, vratiti vrijeme unazad, vratiti se ak i u komu ako mora, sve samo da ostane s njim. U lift je ula pognute glave i svi su vidjeli da plae. Mahnuli su joj, a vrata su se zatvorila. Kad je otila, nitko nije ulazio u Billovu sobu, iz potovanja prema njemu. Nitko ga nije vidio kako plae i gleda u strop s bolnim izrazom, misledi na nju. Da je tko sluao pred vratima, uli bi ga kako jeca. To je bio glas umirude nade i izgubljenih snova. To je bio glas ovjeka koji je znao da vie nikada nede vidjeti voljenu enu. A kad su, satima nakon toga, bolniarke napokon ule u sobu da vide kako je, on je spavao, iscrpljen suzama.

Poglavlje dvanaesto
Let za koji je Gordonova tajnica rezervirala kartu Isabelli sletio je na Charles de Gaulle malo nakon etrnaest sati. Ona nije imala nikakve prtljage, samo malu torbu s toaletnim priborom, nekoliko knjiga i fotografije djece i Billa. U bolnici nije, zapravo, sakupila nikakvih osobnih stvari i slubenik na carini samo joj je mahnuo neka proe. Nitko nije doao po nju. Gordon nije doao, a Sophie nije rekao kojim avionom joj dolazi majka. Kad je ula u auto koji je poslao Gordon, iznenadila se koliko je iscrpljena. Jedva je hodala. Znala je da je to djelomino iz emocionalnih razloga, ali za nju je bila ogromna promjena i to to je opet vani. Bolniarka ju je invalidskim kolicima odvezla do izlaza iz aero dromske zgrade, a Isabelle je utke sjedila i mislila na Billa. Pokuala ga je nazvati prije nego to su uli u auto, ali u bolnici su joj medicinske sestre rekle da spava. Nije ga htjela buditi, a i nije mu imala to redi, osim da ga voli i da joj je grozno to je daleko od njega. Ved se osjedala usamljeno bez njega, a jo nije ni stigla kudi. Ali znala je, kad stigne, bit de sretna to opet vidi djecu. Bolniarka je vrlo malo govorila za vrijeme vonje do Pariza. Pronali su je preko bolnice, a ona je inae radila u privatnoj praksi. Tog popodneva u osamnaest sati imala je povratni let za London. Bila je samo bebisiterica za put, kako je rekao Bili, a on je mislio da je to dobra
112

ideja, bududi da Gordon nije doao po nju. Ako bi Isabelle osjetila vrtoglavicu, ako bi pala, ako bi se uplaila ili bila zbunjena, bolje je da nije sama. Vrlo dugo je bila jako bolesna i pretrpjela je straan ok. Ova ena joj je postavila nekoliko opdenitih pitanja o nesredi ionako je proitala njen karton - i nakon nekog vremena utonula u utnju, a u avionu je itala knjigu. Isabelle se osjedala neobino potiteno dok su ulazili u grad. Nije bila oduevljena to ponovo vidi Pariz, a kad je ugledala Eiffelov toranj, to joj nita nije znailo. eljela je biti na drugoj strani Engleskog kanala, u bolnici s Billom. Kad su se pribliili gradu i preli na Lijevu obalu, prisilila se da misli na Teddvja i Sophie. Zbog toga je, iznenada, osjetila neobino uzbuenje kad su skrenuli u rue de Gre-nelle. Od tog trenutka, mislila je samo na svoju djecu i jedva je ekala da ih opet vidi, no istodobno je bila svjesna snanog osjedaja enje i tuge kad bi pomislila na Billa. Velika bronana dvorina vrata bila su otvorena, ekajudi je. uvar je motrio kad de se pojaviti auto, a kad su skrenuli, Isabelle podigne pogled prema kudi. Nije vidjela nikoga. Ali sobe njene djece gledale su na vrt, kao i njena, a Gordona nije ni oekivala kod kude u to doba dana. Rekao joj je da de biti kod kude u osamnaest sati, kao i obino; imao je puno posla u uredu, a ona je rekla da razumije. Ovako odsutan, bio je modniji nego daje doao po nju ili da ju je doekao. To je bio njegov nain da joj pokae kako nije u njenoj vlasti i nikada nede biti. Kad je izala iz auta, nije bilo nikoga tko bi je doekao s dobrodolicom. Vratar se naklonio i dotaknuo rub kape bez rijei, ona mu je kimnula, a voza je okrenuo auto, dok ju je bolniarka pratila uz niske stepenice u kudu. Isabelle je pozvonila i na tren se nitko nije pojavio, a onda je dola Josephine, domadica. Pogledala je Isabelle, zaplakala i objesila joj se oko vrata. Oh, madame... Mislila je da de Isabelle umrijeti i iskreno se radovala to je vidi. Bila je kod njih godinama, jo otkako se Isabelle udala. A sada je brisala oi dok ju je Isabelle grlila. Tako mi je drago to vas vidim, ree Isabelle, pa zakorai u poznato predvorje i osvrne se oko sebe. Neobino je kako se um moe poigravati s ljudima; kuda joj se vie nije inila ugodnom i bilo joj je udno, kao da se nalazi u pogrenoj kudi. Pitala se, osjeda li se ta ko zbog nesrede i povrede glave, ili je zaista tako. Nije je bilo jako dugo. Prola su vie od dva mj eseca otkako je otila na dva dana u London, u lipnju. Toliko toga se dogodilo i sad joj je bilo jako udno to se vratila. inilo joj se kao da tu vie ne pripada, niti eli biti u kudi u rue de Grenelle. Jedino to ju je tu dralo, bila su njena djeca. Zahvalila je bolniarki na pratnji i ostavila je s Josephine, a ona se polako popela na kat da vidi svoju djecu. Zastala je na tren na vrhu stepenica, hvatajudi dah; ula je glasove u daljini. Na tren, sve oko nje je nestalo osim glasa njenog sina. ula ga je kako pria s nekim. Neujnim korakom, dola je do njegove sobe i otvorila vrata. Teddy je u prvi tren nije vidio; leao je u krevetu i razgovarao sa svojom najdraom njegovateljicom, Marthe. Isabelle je, i ne gledajudi ga, mogla zakljuiti da zvui umorno i plaljivo. Nije mu se obratila, nije ga upozorila, samo je ula u sobu s osmijehom na licu. Pogledao ju je i isprva kao da nije shvatio to se dogaa, a onda s glasnim vriskom oduevljenja skoi iz kreveta i pojuri prema njoj. Zagrlio ju je tako snano da je zamalo pala. Mama! Vratila si se! Grlio ju je, objesio se o nju, vukao je i ljubio tako jako da je ona
113

pomislila kako de oboje pasti. Nastojala je odrati na nogama i sebe i njega, a njegovateljica ga upozori neka bude njeniji. Grlila ga je i bilo je dovoljno da ga dotakne, osjeti kraj sebe, osjeti svjei miris njegove kose, da joj se u oima pojave suze. Oh, moj Boe, tako si mi nedostajao... ne mogu vjerovati... Teddy, volim te... Bila je kao majka s mladunetom, a on ju je povlaio i gurkao, ljubio i volio. Iznenada, vie od svega, ona shvati koliko joj je nedostajao. Kad se malo odmaknula od njega i sjela na njegov krevet i dalje ga dredi za ruke, primijetila je koliko je blijed. Bio je mraviji i izgledao je krhkije nego kad je otila, a kad je sjeo do nje, poeo je kaljati i ona shvati koliko mu je teko da se zau stavi ili udahne. Isabelle pogleda njegovateljicu; na njenim obrazima su bile suze dok ih je promatrala. No djeakova majka je mogla i po najrazli-itijim tabletama i sirupima kraj njegovog kreveta zakljuiti da mu nije bilo dobro. Kad ga je ostavila, bio je ba u dobroj formi. Ali za dnja dva mjeseca ostavila su svoj trag. Sto radi u krevetu u ovo doba? upita ga ona zabrinutog izraza, a on joj se veselo nasmijei, uvue se natrag u krevet i zavali u jastuke, samo je gledajudi. Doktor mi nije dao da ustanem, ree on, kao da cijela stvar uopde nije vana. Sad kad je ona kod kude, nije ga bilo briga koliko mu je loe. Rekao sam mu da je to glupo. Juer sam htio u vrt, a Sophie je rekla da ne mogu. Ona je jo blesavija od tebe, stalno se brine. I nita mi ne da raditi. To zvui razumno, ree njegova majka, smjekajudi mu se. Zvui kao da se jako dobro brinula za tebe dok mene nije bilo. Ti si dobro? on upita nju, zabrinut. Kaljanje je prestalo, ali kad je bolje pogledala, vidjela je da mu se ruke tresu. Pretpostavljala je da je to izazvao neki lijek, ali svejedno joj se nije svialo. I prije se ved tresao od nekih lijekova za olakavanje disanja. Isabelli s e nije svialo to su ti lijekovi prejako djelovali na njegovo srce. Ali Sophie to nije mogla znati i Isabelle je bila sigurna da je sve radila dobro. Tata je rekao da si bila u komi, pa si se probudila, a sad si dobro. Tako je, uglavnom. Nije ilo ba tako brzo, naalost. Ali sad sam dobro. Kako je bilo u komi? Je li bilo lijepo? upita on s udnim, eznutljivim pogledom u oima. Sjeda li se? Ne, ne sjedam se. Pamtim samo jedan san, a ti si bio u njemu. Bilo je neko vrlo jarko svjetlo i ja sam odlazila, ali ti si zvao natrag, pa sam se vratila. To je bio isti san kojeg je Bili sanjao, o emu su razgovarali mnogo puta. Ali njemu nije mogla priati o Billu. Kad je na to pomislila, ona osjeti ubod enje za njim. Kad bi on barem mogao vidjeti Teddvja. Toliko su priali o njemu; bilo je ba nepravedno to se ne mogu upoznati, iako se nadala da de se i to jednog dana dogoditi. Jako te boljelo? On je bio vrlo zabrinut zbog nje. Izgledao je kao Mali princ iz Saint Exuperyjeve knjige, sjededi prekrienih nogu na krevetu, s mekim uvojcima svilenkaste kose oko lica. Izgledao je i ostavljao dojam da je mnogo mladi nego to je bio. S etrnaest go dina, nikada nije bio u koli, rijetko je izlazio iz kude, nije imao prijatelja. Imao je samo Sophie i roditelje. A od svih, uvijek se najvie oslanjao na Isabelle.

114

Boljelo je samo u poetku. Nakon toga, samo sam se morala puno odmarati, idi na pretrage i uzimati lijekove, i ozdraviti kako bi se mogla vratiti kudi, tebi. Nedostajala si mi, on jednostavno ree. Njegove rijei ni priblino joj nisu mogle opisati koliko je eznuo za njom i koliko se bojao da se ona nikada vie nede vratiti. I ti si meni nedostajao. Na to se Isabelle ogleda oko sebe, pruajudi se preko njegovog kreveta. U ovoj sobi se osjedala ugodno, puno vie nego u predvorju, vie nego to de se osjedati u vlastitoj sobi. Ovdje je uvijek provodila vrijeme kad je bila kod kude. Gdje je Sophie? Morala je neto obaviti. Sljededi tjedan joj poinju predavanja. Ba dobro to si dola kudi. Tata je stalno bio vani, a Sophie je bila bijesna zbog toga. Dakle, ti i ja demo puno itati i slagati puzzle. Ako su svi tako zaposleni, imat demo vie vremena za sebe, zar ne? ree ona, prividno vedra, ali ipak se pitala gdje je to Gordon bio. Znala je, dodue, da je to Teddvjevo vienje stvari, pa vjerojatno i nije bio vani toliko koliko Teddy kae. Razgovarali su i smijali se zagrljeni, kad je u sobu ula Sophie s hrpom asopisa za Teddvja, a kad je ugledala majku kako lei na krevetu uz njega, vrisnula je od srede. Mama! Pritrala joj je i zamalo se bacila na nju, a onda se u trenu uplaila da je ne povrijedi. Ne bitno drugaije od brata, i majka joj je izgledala vrlo krhko. Izgleda tako mravo! U bolnici je bila grozna hrana. Isabelle joj se smijeila. Nije joj rekla da je nekoliko puta Bili naruivao izvana odline obroke. Ali ona nije bila gladna, a svih tih dana je imala strano slab apetit. Odjeda koju je kod kude nosila, sada je na njoj visjela. Dobro se osjeda? zabrinuto upita Sophie. Dok joj je majka bila u bolnici u Londonu, ona je postala glava obiteljskog domadinstva. Sad kad opet mogu vidjeti vas dvoje, osjedam se divno. Isabel-le je bila nasmijeena, kao i oni. Proao je jo jedan sat dok nije otila u svoju sobu i malo legla. Bila je potpuno iscrpljena pa je Teddy-jeva njegovateljica, Marthe, rekla da de pripaziti na nju. Isabelle se ispruila na krevet i odbacila cipele: leedi, osvrnula se oko sebe. Cijela soba bila je obloena svilenim tapetama s vrlo njenim, blijedim cvjetnim uzorkom. Ruiasta, bijela i blijedo ljubiasta na podlozi boje slonovae. A sav namjetaj u sobi bio je Louis XV U nekom smislu, dobro je bilo to je ovdje i ona shvati da se opet osjeda cjelovito, sada, kad je vidjela djecu, no istovremeno, nedostajao joj je jedan dio. Bili joj je nedostajao toliko da se ona u trenu osjeti potpuno shrvano. Gotovo ju je obuzela panika zbog toga. Bili su jako hrabri kad je odlazila, ali uopde nije imala predodbu kad de ga opet vidjeti. U najboljem sluaju, bit de to nakon jako dugo vremena. eznula je da mu uje glas, da ga vidi kako joj se smjeka ili mu samo dotakne ruku. Osjedala se neobino usamljeno u ovoj kudi gdje je ivjela s djecom i suprugom koji je za nju ved odavno postao stranac. Htjela se odmoriti samo nekoliko minuta, no usprkos samoj sebi, zaspala je i probudila se tek kad je ula Sophie i blago je dotaknula po ramenu. Jesi li dobro, mama? I previe je odrasla preko ljeta; kao da je iz djetinjstva uskoila u odraslu dob i primila sav teret. Sada je zvuala vie kao roditelj nego kao dijete. Isabelle se

115

okrene na lea i pogleda je s osmijehom. I bez rijei, osjedala je novu bliskost meu njima. Dobro sam, duo. Oito sam zadrijemala. Samo sam malo umorna. Ne daj da te Teddy iscrpi. Toliko je sretan to te vidi, da se ponaa kao veliko tene. Zadnjih dana je opet imao temperaturu, rekla je Sophie sa zabrinutim izrazom na licu. Izgleda jako mravo, primijeti Isabelle i rukom potape krevet, pokazujudi Sophie neka sjedne kraj nje. I ti, ree Sophie, bolje pogledavi majku. Izgledala je drugaije nego prije, kao da joj se dogodilo neto strano vano, a tako je i bilo. Zamalo je umrla i ponovo je roena. I jako se zaljubila u predivnog mukarca. Promjene na njoj bile su vidljive ak i njenoj osamnaestogodinjoj kderi. Sjajno si se brinula za Teddvja, pohvalila ju je Isabelle, a to je i bilo zaslueno. Ona je bolje od ikoga znala da briga oko bolesnog djeteta kao to je Teddy, nije lagan posao. On je uvijek bio pun ljubavi i zahvalnosti zbog svega to se za njega ini, ali imao je strano velike potrebe i trebalo ga je stalno paziti, nadzirati i njegovati. To je bio ivot ispunjen vjenim oprezom i, doslovno, bez trenutka predaha za one koji se brinu za njega. ao mi je to mi je trebalo tako d-ugo da se vratim kudi, tiho je rekla Isabelle. Menije drago samo to si iva, Sophie ree s umornim osmijehom. elim da se sada opusti, odvrati Isabelle, zabrinuta zbog nje. Ja du sutra praviti drutvo Teddvju. elim da se malo zabavi prije poetka predavanja. Kad se Sophie ovog puta osmjehnula, ponovo je izgledala kao djevojica. Nije se htjela aliti niti priati majci kako joj je bilo teko i koliko je bila usamljena. Nije imala nikoga s kime bi razgovarala ili podijelila brige, osim kad bi joj se javili prijatelji. Tu i tamo su joj dolazili u posjetu, ali nakon nekoliko tjedana, dosadila im je njena prevelika zauzetost. A vedi dio ljeta nisu ni bili u gradu. Za nju su to bila dva duga, usamljena, teka mjeseca. Otac joj nije bio nikakva pomod. Kao da nije htio znati nita o Teddvju. Imao je bolesnu enu, bolesnog sina i vlastiti ivot. Jedva je razgovarao sa Sophie dok joj je majka bila odsutna i ona se osjedala vie kao prezaposlena namjetenica, nego kao njegova kder. Isabelle je ustala, umila se i poeljala, a onda je pomislila nazvati Billa, ali nije vjerovala da ima vremena za to prije nego to se Gordon vrati kudi. Kako se pokazalo, doao je kudi u devetnaest sati. Isabelle je bila u Teddvjevoj sobi, itala mu je knjigu, i ugledala je visoki, tamni lik kako prolazi kraj vrata. Sigurno joj je prepoznao glas, ali je samo produio dalje, ne zaustavivi se da pogleda u sobu ili je pozdravi. Isabelle je zavrila stranicu i spustila knjigu. Teddy je prije sat vremena pojeo veeru u krevetu i nakon emocija zbog ponovnog susreta s majkom, bio je umoran. Sophie je izala s prijateljima, prvi put u dva mjeseca. Njeno poljubivi Teddvja u obraz, uz obedanje da de se vratiti, Isabelle tiho krene niz hodnik, do svog supruga. Kad gaje pronala, on je bio u svojoj garderobi i telefonirao. Izgledao je iznenaen to je vidi, kao da je zaboravio da se ona vrada kudi. Znala je da to nije mogude, no to je bio njegov stil; nikada nije dizao bu ku oko dolazaka i odlazaka. Kad je odlazio na put, rijetko kad se pozdravljao, pri odlasku u ured, nikada, a po povratku kudi, obino je odlazio u svoju sobu da se malo odmori prije nego to de vidjeti Isa belle ili svoju djecu. Ni veeras nije bilo nita drugaije. Ispravno je pretpostavi o da je ona s

116

Teddvjem i znao je da de je vidjeti kad za to doe vrijeme. Oito, nije mu se urilo. Kako je proao put? on upita, osmjehnuvi joj se izdaleka. Nije se ni pomaknuo niti joj se pribliio, dok je ona oprezno stajala na vratima. Dobro. Kao da se protekla dva mjeseca uopde nisu dogodila. Osjedala se kao daje nije bilo samo dva dana; on se uopde nije osvrtao na injenicu da je bila odsutna dva mjeseca i da je za to vrijeme zamalo umrla. Bududi da je jo bila u komi kad ju je ostavio u l ondonskoj bolnici, nije ga vidjela otkako je otila iz Pariza. -Bolniarka je bila jako korisna. Bilo bi teko putovati bez nje. Djeca su. ini mi se, dobro, Isabelle tiho ree; dobro, ukoliko zanemari injenicu da je Teddy smravio i stalno ima temperaturu, a da je Sophie ostarila pet godina u dva mjeseca. Osim toga, sve je bilo dobro. Ali znala je da on o tome ne eli sluati. Sto se Gordona tie, ono to je vezano uz djecu i kudu nije njegova briga. Kako se ti osjeda? Izgledao je zabrinuto kad ju je to upitao, to ju je iznenadilo. Oekivala je da bi vie volio kad bi se ona pretvarala da uopde nije bila bolesna. Mrzio je bolesti i bolesnike toliko daje smatrao znakom slabosti kad nekome nije bilo dobro. Kao to su oboje znali, svaka bolest podsjedala ga je na njegovu majku, a to su za njega bile bolne uspomene. Po njegovom shvadanju, itavo djetinjstvo mu je bilo okaljano i narueno njenom boledu. Osjedam se dobro. Samo umorno. Mislim da de mi trebati jo neko vrijeme da opet budem kao prije. Sljededi tjedan je trebala otidi na specijalistiki pregled za srce i jetru, a lijenik ju je upozorio neka odmah potrai pomod ako bude imala glavobolje, makar i najblae. Prema oekivanju londonskog lijenika, za njen potpuni oporavak trebat de priblino godina dana, ako ne i due. Izgleda vrlo dobro, prijazno ree Gordon, u elji da zaista i bude takav. Iz raznih razloga, najradije bi da se protekla dva mjeseca uopde nisu dogodila. Jo nije ustao da je zagrli ili poljubi. I nije joj se ni pribliio dok su razgovarali. Bio je potpuno drugaija vrsta ovjeka od Billa. Ona se ponovo zapita je li Gordon ljut na nju. Znao je za njihovo prijateljstvo, a Bili joj je rekao da gaje Gordon istjerao iz njene sobe. Ali nije ju nita pitao i nije spominjao Billa. Znala je da je Bili Robinson sada potpuno zabranjena tema izmeu njih dvoje. Gordon je nije trebao upozoriti; shvadala je i sama. Jesi li veerala? on mirno upita. Odmahnula je glavom i od toga joj se lagano zavrti, to se sada stalno dogaalo. Morala se podsjedati da ne radi nikakve nagle pokrete glavom, barem neko vrijeme. Ne jo. ekala sam te. Teddy je jeo, a Sophie je vani s-prijateljima. Gordon se namrti kad je to rekla. Pretpostavljao sam da de htjeti odmah na spavanje kad stigne, Isabelle. Ovo je bio naporan dan za tebe, prvi dan vani. Ja veeras idem na poslovni sastanak s jednim vanim klijentom iz Bang-koka. U redu je. Nasmijeila mu se. Jo je stajala kraj vrata. Zapravo je uopde i nije pozvao unutra, a ona je tu formalnost potovala. Uvijek je nedvojbeno davao do znanja svima kako je potreban njegov poziv da bi netko uao u njegove prostorije, a to je vrijedilo ak i za nju. Zamolit du Josephine da mi donese veeru u sobu. Ionako nisam gladna. Htjela je pojesti

117

samo malo juhe, ili moda tost i jaja. Mislim da je to odlina ideja. Sutra demo veerati zajedno. Prije je ne bi udilo to nije pokazao naroito uzbuenje zbog njenog povratka kudi nakon dugog izbivanja. Ali sada, kad je tako prisno poznavala Billa i znala kako on postupa s njom, zapanjilo ju je to je Gordon tako hladan i dalek. Njih dvojica se nisu mogli vie razlikovati. Nije bilo nikakvog spomena njene bolesti, nikakvog slavlja ni cvijeda. Nije joj ak ni priao da je zagrli prije nego to je tiho izala iz njegove sobe. Znala je da ga te nodi vie nede vidjeti. Zato je i bila iznenaena kad se on na minutu zaustavio na izlasku. Nosio je tamnoplavo odijelo, bijelu koulju, modru Hermesovu kravatu i mirisao na kolonjsku vodu. Izgledao je kao da ide na zabavu, ali ona ga nita nije pitala. Jesi li jela? Za Gordona, to pitanje je bilo znak neuobiajene brinosti i nju je dirnula ta panja. To su bile mrvice naklonosti kojima se u prolosti zadovoljavala. Pojela sam jaja i malo juhe, ona pristojno ree, a on kimne. Odmori se malo. Nemoj probdjeti nod uz Teddvja. Za to ima bolniarku. Ona bi rado bila s Teddvjem, ali znala je da za to jo nije dovoljno snana. On ved spava, rekla je Gordonu. Maloprije ga je otila pogledati i ba se vratila u svoju sobu kad je Gordon uao da razgovara s njom. I tebi bi to bilo najpametnije, ree on, ni sada ne prilazedi njenom krevetu. Rijetko kad bi je dodirnuo, nikad je nije grlio, nije je poljubio ved godinama i drao se na primjetnoj udaljenosti od nje kad su bili u istoj prostoriji. Prema njoj je bio njean jedino u javnosti. Prije mnogo godina, to ju je moglo prevariti; mislila je da se smekao prema njoj, no kad bi se vratili kudi, on bi istog trena kad bi se zatvorila vrata spavade sobe postajao hladan prema njoj. Biti prisan s nekim, to je za Gordona bilo najtee na svijetu, u otroj su protnosti s Isabelle koja je bila topla, osjedajna i puna ljubavi. Isto tako, bilo je to svjetlosnim godinama daleko od onoga sto je doivjela s Billom koji ju je stalno elio zagrliti i dodirnuti. Vidimo se sutra, ree Gordon, neznatno oklijevajudi. Na tren, ona pomisli da de ipak udi u sobu i pridi joj, ali on se bez rijei okrenuo na peti i otiao. To nipoto nije bio brak o kojem je ona sanjala, ali nije bilo smisla sada razmiljati o tome; samo takav brak je imala. Sad se morala samo ponovo prilagoditi, nakon mjeseci provedenih s Billom. A to nije bio lak zadatak. Nekoliko minuta nakon to je Gordon otiao, uzela je telefon i nazvala London. Kad se javila centrala, ona je traila Billa. Zvuao je potiteno kad se javio, ali istog trena kad je uo njen glas na drugom kraju, na licu mu se pojavio osmijeh. Leao sam i mislio na tebe, on vedro ree, a njegov ton je bio u otroj suprotnosti s doekom kojeg joj je priredio Gordon. Kako su djeca? Sjajno, ona se nasmijeila ved i na zvuk njegovog glasa. Zvuao je kao suprug na putovanju koji se javlja da uje kako je i to radi njegova ena. Bili su jako sretni to me vide. Jadna Sophie izgleda iscrpljeno. Kako je Teddy? Jako je mrav. Opet ima temperaturu. Ali veeras mi se inilo da je malo bolje. Sutra du cijeli dan biti s njim. Ne pretjeruj. Ni ti jo nisi u punoj formi.

118

Znam, duo. Kako si ti proveo dan? Po njegovom miljenju, strano, ali to joj nije rekao. Kad je otila, cijeli dan je bio usamljen, ali znao je da se mora naviknuti na to. Sada su imali samo telefonske pozive. Ba kao nekada. No nakon dva mjeseca zajednikog i vota, telefonski pozivi bili su im premalo. Oboje su eznuli za toplinom i uzajamnom bliskodu. Dobro, lagao je on. Nedostaje mi. Pokuavaju me pripremiti za odlazak sljededeg tjedna. Osjedam se kao da idem na vojnu obuku. Iao je u rehabilitacijski centar s vrlo strogim programom, jer je smatrao da bi oni mogli postidi najvie. O tome je ovisila bududnost, njegova i njihova zajednika. Usprkos onome to su mu u Londonu govorili o njegovim nogama, on nije gubio nadu. Jo je vjerovao da de mu u Sjedinjenim Dravama moda redi neto drugo. Njima je vie vjerovao. Jo neko vrijeme su razgovarali o njenom povratku kudi i klincima, a njega je tog popodneva nazvala Jane, to ga je malo razvedrilo. Tek na kraju razgovora, on je pitao za Gordona. Kako se on ponaao? Kao Gordon. Doao je kasno kudi iz ureda, a veeras je izaao van. Nije vano. Ona je svoje srce ostavila kod Billa u Londonu, osim onog dijela koji je pripadao djeci. Ali za njenog mua nije ostalo nita. Bilo je prekasno i previe toga se dogodilo ovih godina. ak i ako vie ne bude vidjela Billa, znala je da je za nju i Gordona prekasno. Sada su imali samo ljuturu praznog braka, privid bez sutine i nita vie. ini ti se da je ljut na tebe? Bili je zbog toga bio zabrinut. U onim prvim danima u Londonu, izgledao je strano bijesan na Billa. Ne, nije. Ali on to nikada ne bi pokazao. Ako je, to de izbiti u nekom trenutku kad ja to ne budem oekivala. Takav je on. Sve odlae. Naplata dolazi tek kasnije. Ali ona, zapravo, nije imala takav osjedaj. Djelovao joj je nezainteresirano, no takav je bio ved go dinama. U tome nije bilo nita novog. Sve je bilo prilino jednako. Samo ne bih htio da se iskaljuje na tebi zato to si bila sa mnom u trenutku nesrede. Znam da ga je to jako uzrujalo. Imao je i razloga za to. Pogotovo sada, samo to to nije znao. Jesi li razgovarao sa Cvnthijom? ona upita, nastojedi zvuati neobavezno. U Londonu je primijetila da ga ena nije nikada zvala. U bolnici je obavio nekoliko razgovora sa svojim advokatom i ispunio papire za razvod, ne govoredi nita Isabelle. Jane kae d a je u South Hamptonu. Vidjet demo se kad budem u bolnici u New Yor-ku. Nadam se. Isabelle je bila zapanjena izostankom njenog zanimanja. Bili joj je obedao da de je sutra zvati. Rekla je da de biti kod kude cijeli dan. Sada je bilo lako - samo sat vremenske razlike izmeu Pariza i Londona. Bit de tee kad on bude u New Yorku, ali Isabelle je znala da de se snadi, kao to je bilo ved godinama. Prije nego to de spustiti slualicu, rekao joj je da je voli, a ona se te nodi u svom krevetu, u kudi koja bi joj trebala biti dom, osjedala kao da je na nekom stranom mjestu. Osjedala se kao da joj je dom s Billom u Londonu. Te nodi nije ula Gordona kad je stigao; vrsto je spavala u svom krevetu. Sutradan, na putu do Teddvjeve sobe, naletjela je na njega. Spavala je dulje nego obino i kad je ustala

119

bilo je skoro devet sati. Bila je u kudnoj haljini, umivena i poeljana, kad je ugledala Gordona kako juri prema stepenicama s aktovkom u ruci. Nije joj nita rekao, samo je domahnuo, uredi niz stepenice. Razgovarao je na mobitel i tren kasnije, ona ga je ula kako autom izlazi iz dvorita. Ona i Teddy proveli su ugodan dan. Puno mu je itala, leala na krevetu uz njega i to ju je malo podsjetilo na dane s Billom u londonskoj bolnici. itali su, priali i igrali igre; on je poslije ruka dugo spavao, a nakon toga je doao lijenik da ga pregleda. Zatekao ga je u puno boljem stanju sada kad mu je majka bila kod kude, ali kad ga je Isabelle ispradala van, on se okrenuo prema njoj s udnim izrazom. Znate da mu se stanje pogorava, zar ne, Isabelle? Bojala se toga, ali mislila je da je to samo privremeno. Sada kad je opet kod kude, zapet de svim silama da ga vrati tamo gdje je bio prije dva mjeseca, kad je otila u London. Bila je sigurna da de to modi. S ophie se dobro brinula za njega dok je nije bilo, ali ona nije znala sve Isabel-line trikove. Malo je blijed i smravio je, ali jutros mi se inilo da je bolje, ree ona s izrazom nade. Sretniji je. Ali postaje sve slabiji. Morate se suoiti s time. Rad njegovog srca se pogorava, a pluda su cijelo ljeto bila loe. Sto mi to govorite, doktore? Izgledala je zabrinuto. To, da se njegovo tijelo mui dredi korak s rastom. Sto je vedi, to je vedi i napor za srce i pluda. A presaivanje? Ne bi to preivio. A bez toga, znala je da su mu dani odbrojeni. Tek to je dola kudi, morala se suoiti s takvim pitanjima; bilo je to zaista previe, jer je i sama jo bila osjetljiva. Lijenik ju je upozorio neka ne pretjeruje s naporima. Volio bih ga vidjeti s kojim kilogramom vie, rekao je, a i vas, Isabelle. Bio je zabrinut za nju. Njeno tijelo je pretrpjelo straan potres, a to se i vidjelo na njoj. Poradit du na tome. Zajedno demo na kuru debljanja. Nasmijeila se, zamiljena zbog onog to joj je upravo rekao. Ovo je bilo teko ljeto za Teddvja, za oboje, ali sad kad je kod kude, ona de sve promijeniti; bila je odluna i vjerovala je da to moe. Dodi du ga opet pogledati za dan-dva, a ako vi budete imali ikakvih problema, zovite me. Ali problemi koje je ona imala nisu bili povezani s Teddvjem nego s Gordonom. On se te veeri vratio natmuren i nije joj dao nikakvo objanjenje za to. Veerao je u svojoj sobi, a nije siao dolje da veera s njom. Nije joj se uopde obradao i nije ulazio u njenu so bu. Kasnije te nodi, dok je ispruena u krevetu razmiljala o tome, ula ga je kako izlazi van. Uopde nije znala kamo on ide kad nodu izlazi iz kude i nije ga vidjela do sljededeg jutra. Naila je na njega kad je sila na doruak. Sjedio je u blagovaonici, itao novine i pio kavu. Osvrnuo se na nju tek kad je spustio novine i ispio kavu do kraja. inilo joj se da je ljut na nju, a nije imala pojma to je uinila da ga ozlovolji. Jesi li se ula sa svojim prijateljem u Londonu? on je otvoreno upita, a nju je to pitanje zateklo. Nije mu htjela lagati, ali nije mu htjela ni redi da ju je dan prije Bili nazvao dvaput. Da, razgovarala sam s njim, bilo je sve to je rekla. Iznenadilo ju je to on spominje

120

Billa. Onog dana kad se vratila kudi, o njemu nije rekao ni rije, ali Gordon je sada izgledao bijesno. Ne misli li da je neprilino to te zove ovamo, Isabelle? Ja bih oekivao da de mu to biti neugodno. K vragu, pa on te zamalo ubio. Autobus je zamalo ubio nas oboje. To nije bila njegova greka. Da nisi bila vani s njim, to se ne bi dogodilo. Pretpostavljam da ne bi htjela da ti djeca znadu kako si bila vani s drugim mukarcem kad se dogodila nesreda. U tome je bilo neizreene prijetnje da de im on to ispriati i njoj je to bilo jasno. To je bil o upozorenje. Ne, ne bih. Ali nije bilo tako kako ti to prikazuje. Bili smo prijatelji, ona mirno odvrati, iako joj je srce tuklo. eli li redi daje to prijateljstvo gotovo? Nisam to rekla. Puno toga smo proli zajedno. Oprezno je pogledala svog supruga. Znala je koliko moe biti osvetoljubiv i nije htjela s njim zapoinjati rat. Znala je, kad bi do toga dolo, on bi pobijedio. Uvijek je pobjeivao. Gordonu su mod i vlast bili neto najvanije i ona je znala da joj ne bi oprostio prijevaru. Nije se htjela uputati u okraj s njim, ako ga ikako moe izbjedi. Njega se nema zato bojati, Gordone. Ja sam sada kod kude. Ne radi se o tome. Kaem ti, Isabelle, ostavi to. Izlae se velikom riziku ako me naljuti. To ti ne bih savjetovao. Uopde te ne elim naljutiti. ao mije stoje to stvorilo vrlo nezgodnu situaciju. Te rijei izgovorila je oborivi pogled. Zanimljiv izbor rijei. Fiksirao ju je pogledom i u njegovim oima se jasno oitavalo upozorenje. Da, rekao bi daje to to si, varajudi me, doivjela zamalo fatalnu saobradajnu nesredu, bez sumnje nezgodno. Ja te nisam varala. Otila sam na veeru, ona tiho ree. I ples. Bila si vani u dva ujutro. Nije ga pitala gdje je on bio prole nodi, ili kamo ide kad u sitne sate odlazi od kude. Nikada ga to nije pitala. Ne bi se usudila. U njihovom braku, vrlo rano joj je dao do znanja da on postavlja pravila, a slobodan je da radi to eli. Od nje je oekivao da ga posluno slijedi i meu njima je postojao nijemi sporazum da ona ne smije postavljati pitanja niti dovoditi u pitanje njegov autoritet ili neovisnost. Kad bi se usudila, kazna za to bila bi nemilosrdna. To se uvijek podrazumijevalo meu njima. Nikada nije bilo nikakvog privida jednakosti u njihovom braku. To joj nikada nije obedao niti ponudio, pa nije namjeravao ni sada. A ona je to shvadala. Jedino to ju je sada udilo bilo je to to je uvijek tako spremno prihvadala njegovu autoritarnu vlast. Sada je shvadala da je to bila diktatura, a ne brak. Ti si udata ena, podsjetio ju je on, i ja elim da se tako i ponaa. Nadam se da si nauila lekciju. A to bi to bilo, pitala se ona. Da de je udariti autobus ako ode na veeru s drugim mukarcem? Pitala se to bi joj uinio da zna kako je dijelila sobu s Billom u londonskoj bolnici, ili kad bi mu to netko rekao. Bio je vrlo jasan. Od nje oekuje samo primjerno ponaanje i nita drugo nede podnositi. Sve to je manje od toga, bilo bi kanjeno -utnjom, prijetnjama, odbacivanjem, uvredama ako treba, moda izgonom, ak i bez djece. A ako se on razvede od nje, ona se ne bi nikako mogla brinuti za Teddvja, a njoj je jedino to bilo vano.

121

Ima srede to sam ti voljan oprostiti. Ali ako otkrijem da se ne ponaa kako treba ili da te on ovdje posjeduje, meu nama de biti vrlo ozbiljnih nevolja. I savjetujem ti da mu kae neka prestane nazivati. No ona je znala da to nikada nede uiniti. Njihovi pozivi sada su bili sve to ima. Od Gordona sigurno nede dobiti ni malo topline ili podrke. On je zatim ustao od stola, uzeo svoju aktovku i izaao iz sobe. Rekao je svoje i tren kasnije, ona ga je ula kako odlazi u ured. Neko vrijeme je sjedila u blagovaonici, sabirudi misli. Osjedala se smeteno. Pitala se hode li je on kazniti i sad joj je sve bilo jasno. Bila je zatoenik, osuenik na uvjetnoj slobodi i ako opet prekri pravila, a on to sazna, Bog zna to de joj uiniti. Moda se ak raz vede od nje i zadri Teddvja pod svojim starateljstvom. To bi bilo ostvarenje njene najgore more. A znala je da je on to u stanju izvesti. Htjela je nazvati Billa, ali nije se usudila. ekala je da se on javi njoj. I nazvao ju je, u podne, nakon svoje fizioterapije. Zvuao je umorno, ali nije bio loe raspoloen i bio je sretan to razgovara s njom. Hej, mala, to radi? vedro ju je upitao, no u tren u kad je progovorila, shvatio je da se neto dogodilo. Sto nije u redu? Zvui zabrinuto. Ne, dobro sam, lagala je, a onda, bududi da on nije poputao, ona se slomi i ispria mu. Ispriala mu je o jutronjem razgovoru s Gordonom. Samo te pokuava zaplaiti. To je njegova strahovlada. Bili je mrzio sve u vezi s njim i sad je shvatio da Gordon nije dolazio k njoj u bolnicu, upravo zato da bi je kaznio i uplaio, i izazvao kod nje osjedaj nesigurnosti i ranjivosti. Ali Gordon nije znao da je to z a nju, za njih oboje, zapravo bio dar i, na kraju, pravi blagoslov. Ne moe ti nita. Ne moe uzeti Teddvja. Uzalud ju je nastojao umiriti i kroz razgovor je shvatio da je Isabelle zaista uplaena. Ovdje sudovi rade u korist oeva. Moda bi ih on mogao uvjeriti da sam nepodobna majka. Billu se srce slamalo to je uje tako zabrinutu. Cijelo jutro je zbog toga bila uznemirena. Kako bi on ikoga mogao uvjeriti da si nepodobna? Tako to bi im rekao da si etrnaest godina provela njegujudi ga dan i nod? Duo, ne budi smijena. On te samo pokuava uplaiti i u tome je uspio. Taj strah je bio neutemeljen, ali Gordon ju je uvijek plaio. Djelovao je tako svemodno i sveznajude. On je jako uvjerljiv. U njenim oima, uvijek je bio takav. Mene nije uvjerio, Bili ree ljutitim glasom. Rado bi se upustio u okraj s njim zbog ovakvih postupaka prema svojoj eni. Gordon Forrester je bio nasilnik. Nemoj se uopde osvrtati na njega, samo nastavi po svome. To i radim. Danas de veerati s njim? Ne znam. To mi nikada ne govori. Sluajudi kroz to ona prolazi, Bili je ludio, ali bio je nemodan da bilo to poduzme oko toga. Bio bi najsretniji da se Isabelle rasta-ne s Gordonom, ali znao je da ona to nikada ne bi uinila. Ulog je bio prevelik i previe se bojala to bi joj Gordon mogao napraviti, a on je ba to i elio. Bili joj je to pokuao objasniti, ali ona mu je stalno ponavljala da je potpuno

122

preputena njegovoj milosti. Nije imala vlastitog novca, a imala je teko bolesno dijete koje treba izuzetno skupu medicinsku njegu. Bili se jako uzrujao kad je to uo. On bi se rado oenio njome i brinuo za deka. Ali sada je bilo prekasno, barem za sada. Nije je mogao pitati da se uda za njega ako ostane invalid. Ruke su mu bile svezane. A ljudi kao Gordon uvijek pronau pravo oruje kojim de napasti svoje rtve. U ovom sluaju, to je bio strah. Pitao se koliko je ved dugo tako, i kolika je zlostavljanja ona podnosila sve te godine. inilo se da tu ne postoje granice; taj ovjek ju je neometano gazio godinama, a svojim susretom s Billom u Londonu i razotkrivanjem zbog nesrede, ona mu je dala municiju. Bila je prava teta to je on to otkrio. Pokuaj mu se sklanjati s puta. A ja du ti se javiti. Znao je da de biti bolje ako se njegov broj ne pojavljuje na telefonskim raunima. Gordon bi samo to ekao. Ti zovi mene samo ako ba mora, rekao joj je Bili. Ja du tebe nazvati. Shvativi u kakvoj je situaciji, ona se osjeti usamljeno i izolirano. Bila je u nemilosti, i vie nego sto je on znao, a Gordon je bio spreman da od nje naplati punu cijenu. Do zadnje mrvice. Jo su neko vrijeme razgovarali, a onda se on morao vratiti na terapiju. Obedao je da de joj se javiti kasnije popodne, prije nego to se Gordon vrati iz ureda. No ovog puta, on ju je iznenadio. Umjesto da doe kasno, doao je rano. Stigao je kudi popodne, ved u esnaest sati, i kao daje oekivao da de je iznenaditi u nekakvoj nedozvoljenoj radnji. Xo Bili ju je nazvao prije toga. Kad je Gordon doao, ona je bila u Teddvjevoj sobi, ispruena preko njegovog kreveta i kartala je s njim. Teddv je jako volio igrati remi. Volio je i pasijans, ali puno mu je drae bilo igrati s majkom. Gordon domahne prolazedi kraj sobe, ali nije se zaustavio da razgovara s dekom, niti s Isabelle. Bilo je to jednako ponaanje kao ono to je Sophie gledala cijelog ljeta. To je Sophie dalo novu sliku njenog oca koja joj se nije sviala. Nain kako joj se obradao bio joj je mrzak, kao i njegovo potpuno ignoriranje Teddvja, kao da je nevidljiv ili uopde ne postoji. Deko je, u Gordonovim oima, bio manjkav, pun ozbiljnih nedostataka i on ga je prezirao. Nije bio vri jedan njegovog zanimanja, a Teddv je to znao. Godinama ved nije imao ni malo potovanja prema svom ocu i vrlo malo je osjedao prema njemu. Gordon prema njemu ved godinama nije pokazivao ni malo naklonosti - kao ni prema Isabelle, uostalom. Sophie je to tek poela shvadati. Kasnije tog popodneva, ona je majci rekla neto o tome, kad ju je dola pozdraviti prije izlaska s prijateljima. Zato mu doputa da tako postupa s tobom? prigovorila joj je Sophie. Htjela je da se njena majka bori za sebe i muilo ju je to nije tako. Iako se godinama borila s njom, Sophie je sada bila moda njen najjai saveznik. On ne misli nita loe, duo. Naprosto je takav. Isabelle ga je uvijek spremno branila pred djecom, ma koliko bili u pravu kad su se alili na njega. On nije otvorena osoba, objasnila je, a Sophie je izgledala ljutito. Tog ljeta je o njemu nauila puno, vie nego to je htjela. To joj je unitilo iluzije o ocu. Njena naklonost je sada bila potpuno na majinoj strani. Isabelle je za nju postala heroj. On otvoreno pokazuje ravnodunost, odbacivanje i zlodu, i to stalno. Prema tebi je grozan, a za Teddvja ga nije briga, Sophie gnjevno ree. Nije tako, Sophie. Sluajudi to govori Sophie, Isabelle je izgledala uznemireno, iako je
123

znala da u tome ima puno istine.. On brine samo za sebe. Nije ga briga ni za mene. Jako je ponosan na tebe. Sophie to nije osporila, ali nije joj ni vjerovala. Ako i jest, nema pravo da s tobom tako postupa, niti s Teddy-jem. Prema Sophie je bio malo bolji nego prema ostalima, ali u posljednje vrijeme je bio manje ljubazan i to nije prolo nezapaeno. Nije joj uopde zahvalio na uloenom trudu, odricanju i ljubavi ko jom je obasipala brata u majinom odsustvu. Sophie je svog oca sada vidjela kao hladnog, tvrdog, bezosjedajnog i nemilosrdnog ovjeka, a upravo to je i bio. U poslu, to gaje odvelo daleko, ali kod kude, u odnosu sa enom i djecom, nipoto nije zasluio priznanj e. Molim te, nemoj se oko toga brinuti, Isabelle je pokuala utjecati na nju. Tvoj otac je dobar ovjek. Ali ona je znala da je to la, ak i u trenutku kad je to izgovorila. A znala je i Sophie. Bio je sve prije nego dobar, ili barem prijatan. Tvoj otac i ja navikli smo jedno na drugo. Znamo to moemo oekivati i to jedno prema drugome osjedamo. Nije tako loe kao to izgleda izvana. No Sophie je znala da je i puno gore od toga. Sada je razumjela zato imaju odvojene spavade sobe i shvatila je da njen otac stalno boravi vani. Dok je Isabelle bila u bolnici, gotovo nijednu veer nije proveo kod kude, a vie nego jednom, ona je otkrila da je prenodio vani, no to nije rekla majci. Znala je da bi je to jako povrijedilo. Sophie nije pomislila da on ima ljubavnicu. Nije bio takva vrsta ovjeka. Ali nije imala pojma kamo odlazi. Nikada joj nije ostavio nikakav telefonski broj. Sve je u redu, Isabelle je ponavljala, ali nije uvjerila svoju kder. Meutim, po Isabellinom shvadanju, nije bilo nikakvog smisla da joj govori koliko je situacija ustvari neugodna. Je li oduvijek takav? Sada, kad se to upitala, nakon to je protekla dva mjeseca razmiljala o tome, ona se nije mogla sjetiti da je otac ikada drugaije postupao s majkom. Nije se mogla sjetiti razdoblja u kojem je bilo topline i osjedaja meu njima. Ne pamti da je otac ikada poljubio majku, ili je zagrlio. A odvojene sobe imali su otkako se rodio Teddy. Majka je rekla kako je to zato da bi ona mogla paziti na Teddvja, a da pri tome ne smeta ocu, ali Sophie je sada shvadala da se nije radilo samo o tome. Samo nije razumjela kako time do sada nije bila okirana. Od najranijeg djetinjstva, otac joj je bio drai, a sad je zbog toga osjedala krivnju. Nauila je puno toga, i odrasla, dok joj majke nije bilo. A zato to ju je zamalo izgubila u nesredi, Sophie ju je voljela vie nego ikada. Je li bio drugaiji kad ste se vjenali? Sophie upita, alosna zbog nje. Sada je osjedala veliku njenost prema majci. Kad smo se vjenali, ponaao se vrlo zatitniki. Bio je vrlo vrst, vrlo odluan; mislila sam da to znai da me voli. Bila sam jako mlada. A kad si se ti rodila, bio je divan. Bio je jako sretan. Nije rekla Sophie da je Gordon elio djeaka. Nakon toga je imala spontani pobaaj, a onda se, napokon, etiri godine nakon Sophie rodio Teddy. I nakon toga se sve pokvarilo. On je nju krivio za Teddvjevo preuranjeno roenje, tvrdedi da je sigurno ona uinila neto ime je to izazvala i da se sve dogodilo njenom grekom. Gordon je od samog poetka odbacivao boleljivo dijete. Nekoliko mjeseci kasnije, udaljio se i od Isabelle. Njoj je trebala njegova podrka i ljubav; bilo je to teko razdoblje za nju. U prve dvije godine njegovog ivota, Teddvja su nekoliko puta gotovo izgubili i ona je bila strano uplaena. Bio je jako mrav i vrlo slab, stalno u opasnosti, no Gordon joj je uporno davao do znanja kako vjeruje da je ona kriva za to. Stalno joj je govorio daje puna
124

nedostataka, nesposobna i da sve radi krivo. Do temelja je potkopao njeno samopouzdanje i svu vjeru u sebe koju je ikada imala - kao majka, kao ena, kao njegova supruga. Kroz dvije godine nakon Teddvjevog roenja, potpuno ju je iskljuio iz svog ivota. Nikada uistinu nije shvatila zato, no poela je, nekako, vjerovati da je sama kriva za to. I sada se ponekad tako osjedala. Uvijek je imala osjedaj da bi je on jo volio i sve bi bilo dobro, kad bi ona bila bolja i uspjenija. On ju je uvijek krivio, kao i tog jutra zbog njenog ponaanja i nesrede u Londonu, a ona je spremno prihvadala i krivnju i odgovornost. No ovog puta je na to bila manje spremna, zahvaljujudi Billu. Znala je da nije bilo u redu to se s njim potajno sastaje u Londonu, ali barem do tog trenutka, nije uinila nita loe. Htjela je da to bude neduan susret; rekla mu je da potuje svoj brak. Tek se u bolnici, nakon nesrede, sve promijenilo. Sada je toliko voljela Billa da je bila spremna podnijeti krivnju, kako bi on ostao u njenom ivotu. Sada ga se nikako nije mogla odredi. Ne znam zato si se udala za njega, mama, rekla je Sophie spremajudi se u grad, gdje su je ekali prijatelji. Ovog ljeta je, izmeu ostalog, otkrila da je njen otac ponekad zao, ak i okrutan. Mrzila je tu njegovu osobinu. Udala sam se za njega jer sam ga voljela, tuno se osmjehne Isabelle. Imala sam dvadeset i jednu godinu i mislila sam da demo divno ivjeti. Bio je zgodan, pametan i uspjean. Moj otac je mislio da sunce izlazi i zalazi zbog njega. Rekao mi je da de biti savren suprug za mene, a ja sam mu vjerovala. Tvoj otac je ostavio vrlo jak dojam na njega. Bio je jako sposoban ovjek. S trideset i osam godina, Gordon je ved bio na elu banke, a njega su se jako dojmile njene plemidke i drutvene veze. Time mu je, u poetku, mogla poboljati ivot. Preko svojih roditelja imala je prijatelje koji su mu bili korisni.No nakon to bi ih sam upoznao nju bi odbacio.Bilo mu je nemogude iskazati ljubav ili privrenost prema njoj.U poetku je bio jako armantan, a onda je vrlo brzo postao jako okrutan i potpuno samoiv, kao da ona zapravo ne postoji ni zbog ega osim da mu slui. Pet godina kasnije nije mu se vie dalo rasipati svoj arm na nju. A sada pogotovo. Do smrti njenog oca, brak se ved pretvorio u moru, ali ona to nikada ne bi priznala, nikome. Bilo ju je previe sram, a Gordon ju je dotad ved uvjerio da je greka u njoj. Otada je svu ljubav davala Sophie i Teddvju. Barem je to, mislila je, radila kako treba. U otroj suprotnosti prema njenom iskustvu s Gordonom, Bili je, ini se, vjerovao da sve radi odlino. Jo je bilo teko povjerovati da je dva ovjeka mogu toliko razliito vidjeti. Ali sada je vjero vala Billu i uvaavala njegovo miljenje. No, usprkos svemu, odluila je ostati s Gordonom zbog djece, i morala je iz toga izvudi najvie to moe. Sophie je malo nakon toga izala iz kude, a Gordon i Isabelle su veerali u blagovaonici. Ali nakon tona njihovog jutronjeg razgovora, malo toga su mogli redi. Isabelle ga nije htjela jo vie razbjesniti, a on je naprosto isijavao znakove upozorenja da mu se ne obrada. To nikada nije bilo izgovoreno, ali se podrazumijevalo, kao daje ak i razgovor s njim svoje vrsna nametljivost i neto njemu posve nezanimljivo. Ona je ionako priala samo o djeci, a njemu je to bilo dosadno. Za vrijeme veere, Isabelle nije rekla ni rije, a nakon kave je otila gore, u Teddvjevu sobu. Gordon se, kao i obino, zabarikadirao iza vrata svoje sobe. Kad je odlazio, rekao joj je samo da ima posla. Ona je, leedi kasnije u krevetu, razmiljala o svemu to je

125

rekla Sophie. Ona je pametna, zdrava, pronicljiva djevojka, a oevo ponaanje ju je uasnulo, no majino ju je vie zabrinjavalo. Htjela je da mu se ona suprotstavi, a Isabelle ga je umjesto toga branila, bez obzira na sve to joj radi. Sophie je to alostilo, zbog nje. Isabelle nije ula kad je Gordon te veeri otiao. Ali kad ga je ujutro traila zbog nekog vanog poziva iz New Yorka, ustanovila je da u njegovom krevetu nije nitko spavao. Nije mogla pretpostaviti gdje je bio i nikoga nije mogla pitati. Kad je to vidjela, bila je iznenaena, a onda se iznenada zapitala, radi li on to esto. Toga prije nije bila svjesna. Ali sad a je bila puno spremnija otvoriti oi. Nikome nita nije rekla, a ljude koji su ga traili uputila je neka ga zovu u ured. Dolo joj je da ga nazove i sama upita gdje je bio, ali nije se eljela tako poniavati. Umjesto toga, nastavila je po svome, slijededi dnevna zaduenja kao sto joj je Bili savjetovao. Brinula se za Teddvja i e kala da se Gordon vrati naveer kudi,a kad je doao, nita ga nije pitala i nita mu nije rekla. Sukob nije bio u njenom stilu, a Gordonovo odbacivanje vie joj nije znailo nita. Imala je Billa i ljubav koju su dijelili. Nakon veere, otila je na spavanje, a dugo nakon to je zaspala Gordon je izaao i tiha zatvorio vrata za sobom, paljivo kako nitko ne bi uo.

Poglavlje trinaesto
Bili je otiao iz bolnice u Londonu pet dana nakon to se Isa-belle vratila u Pariz. Dani provedeni bez nje neizmjerno su ga deprimirali. Bio je jako usamljen bez nje, ali znao je da se na to mora naviknuti. A u vlastitom ivotu, sad ga je ekao uspon na Mount Everest. Terapeuti su mu opisali to de sve raditi u godini koja slijedi, ali i tom pr ilikom su ga upozorili neka ne gaji prevelike nade. Vjerojatnost da de ponovo stati na svoje noge bila je ravna udu, smatrali su, pa iako su se divili njegovoj odlunosti, nisu htjeli da bude shrvan ako se na kraju bude uspio uspraviti samo na takama ili se bude morao pomiriti s invalidskim kolicima. Po njihovom miljenju, izvanredno je bilo ved i to to uopde neto osjeda u nogama, s obzirom na teinu povrede kime. Ali postojala je velika razlika, objasnili su mu, izmeu ogranienog osjeta u nogama i mogudnosti da zaista hoda. Sve sestre su ga izgrlile i isplakale se kad je odlazio. Svi su se zaljubili u njega i bili dirnuti njegovom dubokom povezanodu s Isa-belle. injenica da su preivjeli nesredu, vjerovali su oni, bila je pravi dar ivota. I to im je dalo novu nadu i obnovilo vjeru. Na odjelu intenzivne njege, svi su bili zapanjeni zbog toga to su oboje preivjeli. Obedao je da de im svima poslati razglednice iz New Yorka i za sve je naruio darove iz Harrodsa. Svim sestrama je kupio lijepe zlatne narukvice, a svom lijeniku, sat Patek Philippe. Bio je velikoduan i paljiv, drag i zahvalan i osjedali su da de im jako nedostajati. Jedna sestra i jedan bolniar otpratili su ga na aerodrom i smjestili u njegov avion, a predstavnici rehabilitacijskog centra dodi de po njega na aerodrom Kennedv u New Yorku. Bili je nazvao svoje kderi i rekao im da se vrada i obje su obedale da de ga posjetiti sutradan u rehabilitacijskom centru. Namjerno se nije javio Cvnthiji, pokuavajudi zadrati udaljenost meu njima. Mislio je da je tako bolje, s obzirom na razvod. Odvojio je prilinu svotu novca za nju, dao joj njihov posjed i nekoliko automobila i pozamaan ulagaki fond. Zahtjev za

126

razvod postavio je prije mjesec dana. Ona je bila zateena brzinom njegovih po teza, a i irokogrud-nodu, i jo je vjerovala da je to zato to se on nada da de oeniti Isabelle, no Bili joj je iskreno i jasno rekao da nije tako. Da Cvnthia nije vidjela koliko je Bili zaljubljen u Isabelle, jo bi mu i povjerovala. Prvih nekoliko sati ugodno je sjedio u avionu, no nakon nekog vremena, poeli su ga boljeti vrat i kima. I dalje je nosio steznike, no uspio se protegnuti, sretan to putuje vlastitim avionom. To mu je zaista puno znailo. Njegov lijenik mu je savjetovao da se suzd rava od jela i pida za vrijeme leta, a on ga je posluao. Osim toga, savjetovali su mu da uzme bolniarku kao pratnju za putovanje; on je taj prijedlog odbio, no poalio je istog trena kad su uzletjeli. Meutim, htio je sam sebi dokazati koliko je samostalan. Kad su sletjeli u New York, bio je potpuno iscrpljen i osjedao je priline bolove. Na aerodromu su ga ekali voza i dva bolniara. Samo je proletio kroz carinu bez ikakvog provjeravanja, a vani je ved bio kombi, opskrbljen nosilima. Bolniari su ga najprije odveli u zahod i on pomisli da stane i nazove Isabelle, ali odluio je priekati dok ne stignu do rehabilitacijskog centra. Previe ga je boljelo i jedva je ekao da se isprui u kombiju. Kako je sada? Bolje? pitao je jedan od bolniara kad su ga smjestili u kombi, a Bili se osmjehne. Ovo je bio strano gadan let. Iako je dio leta proveo u leedem poloaju, bilo mu je teko. Spustio je sjedalo, ali ak i tako, ostalo je lagano nakoeno, to mu je stvaralo nepodnoljive bolove. To ga jo jednom, vrlo neugodno, podsjeti da je pred njim jo jako dalek put do oporavka, no i dalje je bio siguran da de ipak stidi do kraja. Sve jedno, uznemirila ga je spoznaja koliko je dalek taj cilj. Donijeli su mu termosicu s kavom, nekoliko osvjeavajudih pida i sendvi. Kad su krenuli, on se osjeti mnogo bolje. Bio je predivan jesenji dan, a zrak je jo bio topao. Trebalo im je pola sata da stignu do rehabilitacijskog centra; to je bila velika, dugaka graevina s fino pokoenim travnjacima, u predgrau New Yorka. Izgledala je vie kao klub nego kao bolnica, no Bili je bio previe umoran da gleda oko sebe kad su stigli. Htio je samo stidi do kreveta. Prijavio se, a posvuda oko sebe vidio je mukarce i ene u kolicima i na takama. Dva tima u invalidskim kolicima igrala su koarku, a ljudi na nosilima su gledali i navijali. Atmosfera je, ini se, bila prijateljska i ivahna, a ljudi su uglavnom bili puni energije. Ali Bili se svejedno osjeti utueno. Ovo de mu biti dom sljededih godinu dana, ili u najboljem sluaju, devet mjeseci. Osjedao se kao klinac kojeg su poslali daleko u kolu i eznuo je za Isabellom i bolnicom Svetog Tome i svim poznatim, prijateljskim li cima koja je tamo upoznao. Nije si ni dopustio da pomisli na svoj dom u Connecticutu. To je sada bio dio daleke prolosti. Kad su ga odvezli u njegovu sobu, u oima su mu bile suze. Nikada se u ivotu nije osjedao ovako ranjivo ili usamljeno. Je li sve u redu, gospodine Robinson? On je uspio samo kim-nuti glavom. Prostorija je izgledala kao uobiajena soba u istom, pristojnom hotelu. Usprkos cijeni koja je bila pretjerana, nije bilo luksuza, nikakvih ukrasa i bilo je vrlo malo komfora. Solidan moderni namjetaj, isti podovi, bolniki krevet i samo jedan plakat s prizorom iz june Francuske na zidu. Bila je to reprodukcija akvarela koji mu je izgledao poznato i inilo mu se da prepoznaje Saint-Tropez. Imao je vlastitu kupaonicu, a osvjetljenje u sobi je bilo dobro.
127

Tu je bio i faks. prikljuak za kompjuter i telefon s vlastitim brojem. Rekli su mu da u sobi ne moe drati mikrovalnu pednicu, no za to ga i nije bilo briga. Iako to nisu izgovorili, zapravo nisu htjeli da se njihovi klijenti izoliraju i jedu sami. Htjeli su da i on jede u kantini s ostalima, pridrui se nekoj sportskoj ekipi, koristi drutvene prostorije i sklapa prijateljstva. Sve je to bilo dio rehabilitacije koju su mu namijenili. A to je ukljuivalo i socijaliziranje u novim okolnostima. Ma tko bio, sada ili nekada, ili tko tek moe postati, htjeli su da bude aktivan lan njihove zajednice dok je ovdje. Prikljuci u sobi podsjetili su ga da mora nazvati svoju tajnicu. Njegove politike aktivnosti su se svele gotovo na nulu u protekla dva i pol mjeseca. Iz kreveta nije mogao obaviti sve to je potrebno i ona je morala sve otkazati. Nije bilo naina da meusobno upoznaje ljude, smilja strategiju ili upuduje svoje tidenike u postupak voenja uspjene kampanje. Za to je nuno bila potrebna njegova prisutnost i neposredno rukovoenje. Ogledavi se po svojoj sobi, on je jo jednom shvatio da de, ako se uopde i uspije vratiti, taj dio njegovog ivota ostati zamrznut cijelu godinu. U sobi je bio mali hladnjak, opremljen jednako kao to bi bio mini -bar u dobrom hotelu - osvjeavajudim pidima, grickalicama i okoladicama. Iznenadio se i bio je zadovoljan kad je pronaao dvije boce vina od pola litre. Kad su bolniari otili, otvorio je kolu, ispio gutljaj i pogledao na sat. Htio je nazvati Isabelle, ali istovremeno se bojao da bi Gordon mogao biti kod kude. No sada je bio previe usamljen da je ne bi nazvao. Namjeravao je spustiti slualicu ako se javi Gordon. Telefon je zazvonio drugi put, a onda je on zauo njen glas. Za nju je bila nod, dvadeset i tri sata, ali zvuala je potpuno budno. Njen poznati tihi glas smjesta mu se zarije u srce kao no i on osjeti enju za njom. Je li moda nezgodno vrijeme? on odmah upita, a ona se nasmije. Za to, ljubavi? Zapravo, ba je pravo vrijeme, samo alim to nisi ovdje. Gordon je u Munchenu do sutra. Kako je proao put? Bolno, on iskreno ree, bez jadikovanja. Sad sam u zatvoru. Ponovo se ogledao po sobi, pa iako je znao da nije tako loa - kakva su inae takva mjesta, ovo je bilo vrhunsko svejedno, ubijala gaje. Grozno mi je ovdje, ree on tonom klinca koji eznutljivo n aziva kudi iz internata. No, daj, budi hrabar. Puno de postidi, hrabrila ga je ona, ba kao to bi govorila Sophie kad je odlazila od kude na fakultet. Naviknut de se i dok se okrene, sve de biti gotovo. Moda de ostati samo nekoliko mjeseci. Nastojala ga je ohrabriti, ali on je zvuao jako utueno i nju srce zaboli zbog toga. Kad bi barem neto mogla uiniti za njega; no, na ovoj udaljenosti, to je bilo vrlo teko. Oboje su svoje bitke morali izboriti sami. A njegova je, u mnogoemu, bila puno tea nego njena. A to ako budem ovdje dvije godine? upita on i ponovo je zvuao kao klinac. To se nede dogoditi. Kladim se da de za as biti gotov. Kakvih ljudi ima u centru? Oboje su se bojali da de biti puno starijih ljudi koji se oporavljaju od udara, s kojima on nede imati puno zajednikog. No prema onome to je vidio, vedina pacijenata koje je primijetio pri ulasku izgledala je mlado, ak mlae od njega. Mnogi od njih bili su tu zbog skijakih padova ili pogubnih skokova u bazen, saobradajnih nezgoda, gimnastiarskih tragedija. Ljudi koji su
128

bili motivirani da budu tamo, bili su uglavnom mladi, s dugim, potencijalno produktivnim ivotom pred sobom. Izgledaju pristojno, ini mi se. On uzdahne i pogleda kroz prozor na otvoreni olimpijski bazen, gdje je mogao vidjeti vie ljudi koji plivaju, dok su kolica bila parkirana posvuda. Samo ne elim biti ovdje. Htio bih se vratiti u Washington i raditi, ili biti u Parizu s tobom. ini mi se da ivot prolazi mimo mene. No nijedno od mjesta na kojima je elio biti nisu za njega dolazila u obzir. A najvie se bojao da nikada vie ni nede biti. Morao bi se osposobiti da sjedi due vrijeme, izdri naporne sate, slobodno putuje sam, brine se za sebe i bude izdrljiv, pokretan i bistrog uma, ako se eli vratiti svojoj karijeri. Isto tako, bojao se da de sada biti i nekakvog psiholokog otpora prema njemu. Ljudi ponekad imaju vrlo udna shvadanja, pa de im se moda initi da on, ako ostane u kolicima ili na bilo koji nain oteden, nije sposoban voditi uspjenu kampanju. Bilo je teko predvidjeti kakve sve udne obrate mogu izazvati ljudske predrasude. Iz mnogih razloga, za njega je bilo od sutinske vanosti da opet stane na noge i hoda. Po Isabellinom shvadanju, to se nje same tie, nije je bilo b riga ako se to nikada ne dogodi, ali zbog njega je to jako eljela. Hode li on hodati ili ne, ni najmanje nede utjecati na njenu ljubav prema njemu. To mu je i rekla, no njega je to opsjedalo. Ni o kome nije htio biti ovisan. Ni o Cvnthiji, ni o svojoj djeci, suradnicima i prijateljima, a pogotovo ne o Isabelli. Ako je ne moe zatititi, brinuti se za nju, stati uz nju kao pravi mukarac i voditi ljubav s njom, tada nije namjeravao biti dio njenog ivota. Po njegovom shvadanju, mnogo toga je ovisilo o njegovom oporavku, a Isabelle je slutila da su ulozi vrlo veliki, iako joj on to nije doslovno rekao. Mogla je samo biti kraj telefona i moliti se za njega. Kako je Teddy? on suosjedajno upita. I kako si ti? Ja sam dobro. Sophie su juer poela predavanja. Teddy je jo jako umoran, a mene brine njegovo srce. Ponekad mi se ini da mu se stanje pogorava, a onda provede dobar dan i osjeda se bolje. Teko je redi. Ali raspoloenje mu je dobro. Tako je bilo otkako se ona vratila, ali njeni instinkti su joj govorili da je lijenik u pravu -Teddy je bio slabiji nego prije. Svi dogaaji su ga ozbiljno pogodili. Olivia i Jane vratile su se na koled proli tjedan, ali rekle su da de me posjetiti ovaj vikend. Hode li i Cvnthia dodi? Bila je pomalo ljubomorna na nju, iako mu to nije htjela priznati. On je to svejedno znao i laskalo mu je. Zapravo, Cvnthia je predloila da de dodi s kderima, ali on je mislio daje bolje ako ne doe. Nije to objasnio Isabelli jer joj nije rekao za razvod. I dalje je vjerovao da de ona biti pod manjim pritiskom ako vjeruje da su oboje u braku. Tako nede misliti da je on eka, niti da trai nekog drugog. Ako se ona ikada oslobodi Gordona, on de je ekati. No, vjerovao je da bi samo otealo stvari ako bi joj to rekao. Zato je odravao privid kao da on i Cvnthia ostaju zajedno i kao da je sve u redu. Mislim da je Cvnthia otputovala na nekoliko dana, on usput doda. Isabelle je mislila da je posebno bezduno to Cvnthia tako tvrdoglavo vodi zaseban ivot, no njemu nita o tome nije govorila. Gordon je u Munchenu do sutra; iao je na nekakvu konferenci ju u ime banke. Vrada se kudi za vikend. Mislim da ima neke planove, rekla je. Meutim, Gordonovi planovi nju vie nisu ukljuivali, a ona nije ni imala nikakve elje za time. Nakon Londona , nakon Billa, osjedala se kao da s njim nema vie nita zajedniko i vie je nije muilo to to je Gordon

129

nikada ne zove sa sobom. On je pretpostavljao da ona eli ostati kod kude sa sinom i bio je u pravu. Uz to, jo je bila vrlo umorna. Rano je odlazila na spavanje i sjedila s Teddvjem po cijeli dan. Prije Sophijinog odlaska, Isabelle je bila na ruku s njom i ved od tog jednog napora osjedala se potpuno iscijeeno. Trebat de jo nekoliko mjeseci, rekao je lijenik, dok se Isabelle ne bude osjedala kao prije. A Billu i due. To je i njemu sada bilo jasno. Let je bio pravo muenje, ved mjesecima nije osjedao takve bolove, a osjedao ih je jo uvijek dok je razgovarao s njom. Sto de raditi veeras? blagim tonom upita Isabelle. U glasu mu je u la koliko je umoran i tuan i zabrinula se za njega. Spavati, mislim. Nema dostave u sobu, ali nisam ni gladan. Bolovi su bili prejaki da bi jeo, a nije htio uzimati sredstva protiv bolova. Odrekao ih se prije vie tjedana, a cijelo vrijeme se bojao da ne stekne naviku. I nije, sredom, ali nije htio da ih ponovo pone uzimati. Moda bi trebao malo istraiti ega ima tamo. Nije joj se svialo da on ostaje sam u sobi; zvualo je previe samotno, pa se bojala da de zbog toga biti pretjerano utuen. To du sutra. Nisu mi ni ostavili previe izbora. S terapijom poinjem u sedam ujutro i ne vradam se u sobu do pet. Reim je bio vrlo strog, ali on je ba zato izabrao ovu bolnicu. Ako se bude vie trudio, mislio je, bre de postidi rezultate. A sada je, ak i prije poetka, samo elio otidi. Zvat du te ujutro, kad se probudim. Za nju de tada biti podne; znao je daje to dobro vrijeme. Ako je nazove kad se vrati u sobu, predveer, kod nje de biti ved dvadeset i tri sata i ako se Gordon javi, to bi joj moglo stvoriti probleme. Mogu i ja tebe koji put nazvati, predloila je, ali on odvrati da je za nju moda bolje ako on naziva nju, to je bilo istina. Nazvat du te sutra, duo, na kraju je rekao, previe iscrpljen da bi dalje razgovarao, ak i s njom. Lea su ga ubijala, vrat mu je bio ukoen, a duh potonuo. Osjedao se kao da se i ona i ivot kakvog je nekada znao, nalaze na nekom drugom planetu. Napokon se vratio u Sjedinjene Drave, ali to mu nije nita pomoglo. Bio je usred niega, na pustom otoku - tako je on to shvadao - osuen da tamo ostane cijelu godinu. To nije bila pomisao koja ohrabruje. Volim te, dragi, ona je apnula u slualicu. A nakon to su zavrili razgovor, ispruila se na krevetu i dugo razmiljala o njemu. Poeljela je da ga moe zagrliti i utjeiti, ali na ovoj udaljenosti mogla ga je samo voljeti i slati mu dobre misli. Bili je ustao sutradan ujutro u est. Nakon razgovora s njom, nije se uopde micao iz kreveta. Samo se okrenuo na drugu stranu i zaspao u odjedi, a probudio se kad se oglasila budilica. Bio je umoran od leta, iscrpljen i jedva se micao. Pozvonio je i pozvao bolniara da mu pomogne i smjesti ga u kolica, pa onda odveze do tua. Pola sata kasnije, osjedao se bolje i prije nego to je izaao iz sobe, nazvao je Isabelle. Kako si, duo? upita ona zabrinutim glasom. On je zvuao vedrije i bolje raspoloen nego sinod. Puno bolje nego sinod. Bio sam na rubu snaga. Znam. Smjekala se. Teddy se probudio dobre volje, a vani je bio lijep rujanski dan. Kod nje je bilo podne. Oprosti ako sam sinod previe jadikovao. Osjedao sam se kao klinac u internatu. Kad je to rekao, ona se nasmijei; i njoj je tako zvuao.
130

Znam. Dolo mi je da odletim tamo i dovedem te kudi, ree ona, suosjedajudi. To majke uvijek rade. Oevi samo kau klincu neka se sabere. To je temeljna razlika izmeu spolova. Cure su uvijek patile za domom kad su ile na kampiranje. Cyn je uvijek htjela ranije otidi po njih, a ja sam mislio da trebaju izdrati. Tko je pobjeivao? Isabelle je zvuala vedro. To je bila Cyn-thijina blaa strana, o kojoj on nikada nije priao, a zbog toga joj se ved vie sviala. Ona bi postupila jednako. Dok Sophie nije krenula na fakultet, Isabelle nikada nije nikamo slala svoju djecu, a i tada je mislila da je prerano. Htjela je da, umjesto odlaska u Grenoble, Sophie ostane u Parizu i ide na Sorbonne. Ona, naravno. Ja sam stalno bio odsutan i nisam mogao nametati svoja pravila. Dok bih se vratio, one su ved bile kod kude. Tako treba. Pa, moram krenuti, da vidim kakva mi muenja pripremaju. Ovdje su to sigurno doveli do umjetnikog savrenstva. Meutim, za estoki reim kojeg su mu namijenili, ni na koji nain nije bio pripremljen. Nakon umjerene terapije koju su poeli u Londonu, ovo je bilo kao daje otiao u marince. Gimnastiku je odradio najbolje to je mogao, iz kolica. Morat de dizati utege da ojaa gornji dio tijela i vjebati na spravama. Za vrat je postojala posebna terapija, zatim dugi trening u bazenu i posebne vjebe za noge. Imao je pola sata za ruak i jedva dovoljno vremena da stigne do kantine ili progovori koju rije s ljudima, a do sedamnaest sati, kad se vratio u sobu, bio je toliko umoran da se jedva micao. Nije se mogao ak ni didi iz kolica ka ko bi doao do kreveta i morao je pozvati bolniara, koji mu se samo smjekao kad ga je uo kako stenje. Dobro ste se navjebali danas, gospodine Robinson? Bio je to mladi Afroamerikanac koji je trenirao u Jetsima, a i sam je bio povrijeen prije pet godina. Sada je studirao fizikalnu terapiju. Billa je ohrabrilo to nije mogao primijetiti nikakve znakove nekadanjih povreda na njemu; bio je u sjajnoj formi, no imao je samo dvadeset i est godina. alite se? Bili ga pogleda s jadnim izrazom na licu. Mislim da su me danas pokuali ubiti. Za nekoliko tjedana, nedete to vie ni osjetiti. Odradit dete to kao nita. To je bilo teko zamisliti. Predloio je Billu da de ga izma-sirati i nakon njegovog odlaska, Bili odlui preskoiti veeru i ostati u krevetu. Ved je zadrijemao, kad se na vratima zaulo kucanje koje ga ponovo razbudi i on pospano upita tko je. Kad je otvorio oi, u sobi je ved bio jedan mladid u invalidskim kolicima. Hej! Ja sam Joe Andrevvs. Ja sam u sobi do vae. Mogu li vas nagovoriti na koarku, veeras u osam? Bili zastenje, pogledavi ga, a onda se nasmije. Andrews je sasvim oputeno sjedio u svojim kolicima i, izgleda, sluio se samo jednom rukom. Bio je zgodan mladid, otprilike ranih dvadesetih godina. Prije est mjeseci, doivio je saobradajnu nesredu u kojoj je poginulo etvero ljudi. Koarkaku utakmicu? ali se? Moete me uzeti umjesto lopte. Nisam siguran ni da du ikada vie sjesti, a pogotovo ne pomaknuti se. U poetku je gadno, ree Joe Andrews, smjekajudi mu se. S vremenom postane
131

lake. Ovo je sjajno mjesto. Prije est mjeseci, ja sam bio prikovan za ravnu plohu i mogao sam micati samo oi. Mislio sam da du biti presretan ako se uspijem poeati po nosu. Sa gledavi ga u tom svjetlu, Bili se sabrao i uspravio u sjededi poloaj, uz jauk. Godine su na tvojoj strani, napomene Bili, iako je i on sam, do nesrede, bio u odlinoj formi. Ja sam starac. Ovdje to ne vrijedi. Kapetan koarkake momadi ima osamdeset i dvije, i preivio je modani udar. Prije ezdeset godina je igrao za Yankeese. Ja sam van konkurencije. Mogao sam se isto tako prijaviti u marince. To bi bilo lake, ali nije tako zabavno. Tu ima i vrlo zgodnih ena. Na neki smijean nain, ovdje je bilo kao na koledu i Bili zakljui da mu se ovaj momak svia. Imao je veseo pogled, prijateljski osmijeh i jarko crvenu kosu. Vi ovdje, izgleda, imate puno posla. Za Joea to nije vrijedilo, ali barem je ponovo razmiljao o tome. Djevojka s kojom je bio zaruen poginula je u nesredi, no to nije rekao Billu. Preko vikenda odlazim u New York. Moda bi htjeli sa mnom koji put. To je dvadeset minuta vlakom. Dobra ideja. Ali sada nisam siguran da se mogu pomaknuti. Doite gledati, moe? Upoznat du vas s dekima. Odluio je ukljuiti Billa u sve, pod svaku cijenu. Joe je bio predstavnik kata i sam se javljao za zadatke kao to je ovaj posjet Billu. Za moral paci jenata bilo je vano da ih se ukljui u jo neto osim terapije. Joeu je to spasilo ivot. Kad je doao u rehabilitacijski centar, nakon nesrede, pomiljao je na samoubojstvo. A sad je proao ono najgore i vratio se u ivot; bio je ponovo svoj. A cure, to je s njima? Bili se alio. Oenjeni ste? upita Joe, potiudi ga da se otvori. Odlino se snalazio s ljudima, a Bili je odmah vidio da je to dobar deko. alostilo ga je to ga vidi u invalidskim kolicima. Ne. Razvodim se. Ba nezgodno. Imamo par cura u ekipi. Jedna ima osamnaest godina. Ja bih radije izbjegao zatvor, ako moe. Koliko je stara druga? ezdeset i tri. Joe se smijao. Nju uzimam. Ona mi je blia po godinama. Koliko vi imate godina? Pedeset i dvije. Danas, oko devedeset. Jeste li ved veerali? Mislio sam to preskoiti. Preskoio je veeru i sinod. Jednom kad je ved bio u sobi, bilo je preteko opet izadi. To nije pametno. Dolazim po vas u pola sedam, a o utakmici moete odluiti nakon toga. Nije ga ni pitao za miljenje i prije nego to se Bili mogao pobuniti, Joe je izaao iz sobe. Dobro je odradio svoj posao i Bili je, samom sebi usprkos, u osamnaest sati i petnaest minuta ved bio u svojim kolicima, a osjedao se bolje nego prije jednog sata. Istuirao se, obrijao i poeljao. Nosio je majicu i traperice, pa su on i Joe izgledali kao dva mladida,

132

uputivi se zajedno prema blagovaonici. Joe je izgleda znao sve koje su sretali putem i sa svima je upoznavao Billa. Do tada je Bili ved saznao da Joe ima dvadeset i dvije godine i da je iz Minneapolisa. Zavrio je koled i htio se upisati na pravo sljedede godine. Imao je dvije sestre i jednojajanog blizanca koji je skupa s njim imao nesredu. Blizanac i njegova zarunica su poginuli, kao i oboje u drugom autu. Joeov brat blizanac je vozio kad se drugi auto, jedne snjene nodi, frontalno sudario s njima. Mnogi ljudi u ovoj bolnici imali su teke prie: klinci koji su se samo zezali i nisu radili nita ozbiljnije nego vedina ostalih klinaca; jedna ena koja je pogoena u kimu prilikom pljake supermarketa kad je usred dana ula unutra da svojoj djeci kupi kolu; ljudi koji su preivjeli nesrede i traume raznih vrsta. Mnogi od njih nisu bili samo na tjelesnoj terapiji, nego su imali i psihijatrijsku pomod, kao Joe i ena koja je pogoena u kimu. Ideja je bila da, po izlasku iz bolnice, budu sposobni za ispunjen, produktivan i neoekivano normalan ivot. Bilo je dvjesto stalnih pacijenata i jo tristotinjak koji su dolazili u ovu ustanovu izvana, svaki dan. Ali oni koji su ovdje ivjeli oblikovali su glavnu jezgru uzajamno naklonjenih ljudi koji su za vrijeme svog poduljeg boravka postali kao jedna obitelj. Buka u kantini Billa nije toliko podsjetila na koled, koliko na zabavu u punom zamahu. Svi su se smijali, razgovarali, kovali planove, hvalili se svojim dnevnim uspjesima ili se alili da su se previe namuili. A Bili je shvatio da ved dugo nije vidio toliko nasmijeenih lica. To uopde nije bilo ono to je oekivao dolazedi ovamo. Sljededi tjedan imamo teniski turnir, ako igrate, obavijestio ga je Joe, razgovarajudi sa estero ljudi odjednom, a barem etvero od njih, bile su djevojke. Ali on nije bio jedini takav; bilo je mnogo zgodnih mladih momaka u invalidskim kolicima. Bili je procijenio da su otprilike polovica ljudi koje je vidio mukarci dvadesetih godina. Druga polovica pokrivala je irok dobni raspon, a manje od polovice njih bile su ene ili djevojke. Tri etvrtine ovdanje populacije bilo je mukog roda. Oni su, izgleda, ede upadali u nevolje ili su imali manje srede; prebrzo voze, vie se izlau rizicima ili sudjeluju u opasnim sportovima. Ali bilo je nekoliko mukaraca i ena Billove dobi. A za njihovim stolom sjedila je lijepa djevojka prekrasnog lica koja je teko govorila. Bila je model i na snimanju je pala niz mramorno stepenite, zaradivi stranu povredu glave. Bila je u komi osam mjeseci i Bili je, razgovarajudi s njom, shvatio koliko su srede imali on i Isabelle. Djevojka se zvala Helena, a njena najbolja prijateljica ovdje u centru bila je balerina povrijeena u saobradajnoj nesredi, nepokolebljiva u odluci da ponovo zaplee. To su bili ljudi koji su se suoili s velikim izazovima i ulagali su silne napore da savladaju tekode pred kojima su se nali. Billa je obuzelo divljenje prema njima. Do kraja veere, ved se osjedao bolje, a Joe i Helena su ga nagovorili da doe na utakmicu, ali nije htio igrati. On de samo gledati. Prilino su dobri, smjekala mu se Helena, objanjavajudi svojim nerazgovjetnim govorom. I ona je bila u kolicima, ali samo zato jer je imala vrtoglavice zbog povrede glave i dogaalo joj se da iznenada padne. Osjedala se sigurnije u kolicima. Billa se jako dojmila njena ljepota i on pomisli kako je slina Isabelli. Od Joea je saznao da je prije nesrede radila u New Yorku, Parizu i Milanu i bila je na naslovnim stranicama Voguea i Harper's Bazaara. Kako je on rekao, ilo joj je zaista dobro. Sljededi put morate igrati, ona je hrabrila Billa.
133

Zato ne bi ti? uzvratio je on u ali; bila je via od dobrog dijela mukaraca, a to je zakljuio po njenim beskrajno dugim nogama. Sjedila je u kolicima do njega, u kratkim hlaama i sandalama, a stopala su joj bila besprijekorno pedikirana, s jarko crvenim lakom na noktima. Mnogi mladi mukarci nisu skidali oi s nje, ali njen deko je bio fotograf s kojim je radila na kobnom snimanju i bio joj je nevjerojatno odan. Vjenat de se kad ona izae iz bolnice, a ona je nosila zaruniki prsten za kojeg bi Cvnthia rekla da je veliine jajeta. Utakmicu su gledali sjededi skupa; bilo je puno vikanja, vritanja i ohrabrivanja na strani oba tima. Svi su bili sretni i uzbueni, bez obzira na to tko je zabio ko. injenica da uopde mogu igrati bila je pobjeda za sve njih. A Bili je bio impresioniran lijepom sportskom dvoranom. Oenjeni ste? Helena upita tek tako. Svi su znali da je zaruena i luda za svojim zarunikom. Bila je samo znatieljna. Bili je bio zgodan mukarac i u nekom drugom iv otu, bio bi joj privlaan, ali sada je bila sretna sa svojim zarunikom. Razveden. Uskoro. Za nekoliko mjeseci. Ba teta, ona je suosjedala. Bit dete jako popularni ovdje, nasmijala se. Ali Billu se inilo da nikada nije vidio toliko zgodnih mukaraca na jednom mjestu, a vedina je bila upola mlaa od njega. To ga nije brinulo, nije se smatrao slobodnim. On voli Isabelle. Imate li djevojku? Zamalo je odgovorio ne, ali onda odlui da bude iskren s njom. Da. Vjenat dete se? Ona je pogodila ravno u sr. Ne. A onda on odbaci sav oprez. Ovdje nije imao potrebe za tajnama. Ona je udata za drugoga i ostat de tako. Neka, u redu je. to to znai? Napeto gaje gledala, propustivi jedan od glavnih zgoditaka utakmice. Buka oko njih u dvorani bila je zagluujuda, ali nju je vie zanimalo ono to je Bili upravo rekao. To znai da joj ne trebaju jo i moji problemi, uz njene. Ona ima bolesno dijete. Ne treba joj mu u invalidskim kolicima. Po njegovom miljenju, to je bilo jasno. Zato ne? Kakve to veze ima? Morate to prevladati. Misli li i ona tako? Vjerojatno ne. Ali ja tako mislim. Ne elim joj biti teret. To je lijepo od vas. A oni? Pokazala je na igrae koji su se sudarali, kotrljajudi se terenom punom brzinom, uz iroki osmijeh, dok su im lica bila oblivena znojem. Sjajno su se zabavljali. Izgledaju li vam oni kao teret? Nisam u braku s njima. No kad bih bio, moda bih tako mislio. Gledaj, Helena, ja ne mogu plesati, ne mogu stajati, ne mogu hodati ulicom, ak ne znam ni mogu li i dalje raditi. Ne mogu time opteretiti nekog drugog. A nije joj rekao ni da je, zadnji put kad je pokuao voditi ljubav, doivio neuspjeh. Pa to ste bili? Kliza? upita ona podigavi obrve. Bila je pametna djevojka, a njemu se odmah svidio njen nastup. Bavim se politikom. I to ne moete raditi sjededi? To je za mene novost. Zna o emu govorim. Aha, znam. I ja sam se tako osjedala, a onda sam shvatila koliko sam glupa. Sada udno govorim. Ponekad zaboravljam stvari, padnem usred razgovora s nekim. Prilino neugodno. Ni ja ne znam hodu li modi i dalje raditi. Ali, prokleta bila ako zbog toga odustanem od ivota. Nisam tako glupa. Mogu raditi i neto drugo. Jo izgledam do neke mjere pristojno, ona
134

skromno ree, a on zakoluta oima; sada su ved bili prijatelji. Ovdje su se brzo sklapala prijateljstva; bili su kao putnici na brodu, a ono to im je bilo zajedniko, vrsto ih je povezivalo. Jo uvijek sam pametna, ak i ako zvuim glupavo. A ako to nekome nije dosta, neka se goni doavola. Mog zarunika nije briga za to, a ako bi bilo drugaije, ja ga ne bih ni htjela. Moda bi trebao pruiti toj dami priliku da se sama odlui. To je malo sloenije. A to nije? nepokolebljivo ree Helena, samo na tren se zadu -bivi u utakmicu, a onda se ponovo okrene prema Billu. Samo pazi da ne odlui tako iz krivih razloga. Kladim se u vlastito dupe da nju, ako je vrijedna tvoje ljubavi, a vjerojatno je, ne bi uopde diralo moe li ti hodati ili ne. Znao je da je istina to to govori. Ali Isabelle je imala jo jedan problem Teddvja. A za Billa, pitanje hode li je i dalje viati ili ne, ovisilo je o tome hode li ili nede opet hodati. To je bio uvjet kojeg je sam sebi postavio, to Isabelle nije znala. Zna, Helena, na tu bih okladu i pristao, on je nju bocnuo zauzvrat. No uo je sve to je rekla i duboko ga je dirnula, ne samo svojom hrabrodu nego i iskrenodu prema njemu. Kakvu okladu? U tvoje dupe, ree on, a ona se glasno nasmije. Smiri se, mukarino. Ti si zaljubljen, a ja sam zaruena. Ba teta, on ree uz vedri smijeh. Ostatak utakmice odgleda-li su zajedno, kao stari prijatelji. Joeova ekipa je pobijedila i on im se na kraju pridruio. Bio je sretan i znojan. Sjajan deko, ponovo je primijetio Bili kad su se njih troje vratili u kantinu na pide nakon utakmice, a tamo su bili gotovo svi lanovi oba tima i njihovi navijai. Veer je bila puna zabave, a kad ih je Helena napustila i otila u svoju sobu, Joe se nasmije Billu. Pa, raskida li zaruke? Joe upita s osmijehom. Svi smo pokuali. Radim na tome, ali ne, jo nede. Obojica su znali da se on samo ali. Ona je ludo zaljubljena u svog zarunika, a Joe je rekao da je to jedan sjajan tip. Namjeravali su se vjenati na proljede, a Helena je vrsto odluila da do oltara doe na vlastitim nogama. Po onome to je ove veeri vidio, neunitivom duhu koji je isijavao iz nje kao svjetlo iz svjetionika, Bili je shvatio da ona to moe. Bila je to izuzetna cura. Ima sestru koja joj dolazi u posjetu, Joe je rekao Billu dok su se zajedno kotrljali prema sobama. Izgleda kao aba. Bili se glasno nasmije. Sigurno nemaju istu majku, ili neto tako. Helena me je htjela spojiti s njom i gadno sam se iznenadio. Ali, draga je. Njih dvojica razmijene strogo muke poglede, a Bili se ponovo nasmije. Dogaa se i to, ponekad. Pa, hode li igrati s nama drugi put? Joe ga upita kad su zali u hodnik sa sobama. Mislim da bih radije gledao. Uivao je u razgovoru s Helenom i razmiljao je o onome to je rekla, ali svejedno se nije slagao s njom. Ne eli biti teret ili jo jedan invalid u bilo ijem ivotu, a pogotovo ne Isabellinom, ak i ako se budu sretali samo nekoliko puta godinje. Ne treba joj jo i ta muka. U njenom ivotu, ima je dovoljno i bez toga. Hode li sutra idi u New York? Jo neki deki idu sa mnom. Idemo na veeru i na predstavu.
135

Vrlo rado, ljubazno odvrati Bili, ali kderi mi dolaze u posjetu. Dodi de ravno s fakulteta. Olivia de dodi iz Georgetowna, a Jane sa njujorkog sveuilita. Koliko imaju godina? Joe upita sa zanimanjem. Bez sumnje, djevojke su ga zanimale, iako nije ni sa kim izlazio od smrti svoje zarunice. Devetnaest i dvadeset i jednu. Volio bih da ih upozna ako bude tu kad dou. Ne idemo u grad prije est, rekao je Joe, sada ved p red vratima Billove sobe. Sutra imam plivako natjecanje, ali bit du ovdje. Na koledu, bio je kapetan plivake ekipe. Potrait du te, obeda mu Bili, a onda su obojica otili u svoje sobe. Billa je muilo to veeras nije stigao nazvati Isabelle, ali sada je bilo prekasno. Kod nje je bilo pet ujutro. Odluio je priekati jedan sat i nazvati je kad ustane. Legao je i itao sat vremena, trudedi se da ne zaspe i onda, u ponod, nazvao. Ona se vrlo brzo javila i u glasu joj se osjetilo olakanje jer uje njegov glas. Jesi li dobro? Brinula sam se za tebe. Sve je u redu. Gledao sam koarkaku utakmicu. Ovdje me ganjaju bez milosti. Ali mjesto je vrlo dojmljivo. Ispriao joj je o ljudima koje je upoznao, priama koje je uo i terapiji kojoj je cijeli dan bio podvrgnut. Moj Boe, ja mislim da ne bih mogla nita od toga, ona ree, impresionirana. Ni ja nisam siguran hodu li modi. Imamo samo jedan slobodan dan. Cure dolaze sutra, bit de ih lijepo vidjeti. Nije ih vidio dva mjeseca i obje su mu nedostajale. S iznenaenjem je shvatio da mu nedostaje i Cvnthia. Ali to nije rekao Isabelli. Nakon trideset godina, Cvnthijino prisustvo postalo mu je navika s kojom je bilo teko prekinuti, iako je osjedao da ta navika vie ne pripada njegovom ivotu. Kako si ti, duo? Dobro. Upravo sam ustala. Teddy jo spava. Jo su neko vrijeme razgovarali, a onda prekinuli, kad je ona ula da se Teddy probudio. Na putu do njegove sobe, jo je mislila na Billa. Dala je sinu jutarnju dozu lijekova i on se vratio na spavanje. Ona je otila u svoju sobu i obukla se, a onda jo dugo stajala zagledana u vrt, razmiljajudi o Billu. alostilo ju je kad bi pomislila da de puno vremena prodi dok se ponovo ne vide, ali za to je postojao dobar razlog. Ipak, znala je da to moe potrajati i godinu. A Bili je, u svom krevetu, te nodi zaspao sa smijekom, misledi na nju. Sjetio se Heleninih rijei dok je tonuo u san, ali ipak je vjerovao da u njegovom sluaju nema pravo. Ako ne uspije ponovo prohodati, nije mu mjesto u Isabellinom ivotu, niti u bilo ijem uopde. U to je vjerovao do kraja, iako je to njegovo uvjerenje bilo u suprotnosti sa svime to je ovdje vidio. Ali, Helena je bila lijepa i mlada, i ena... nije shvadala kako se on osjeda... za njega je to drugaije... on je mukarac. Znao je, ako se ne bude mogao na vlastitim nogama vratiti u Isabellin ivot, onda tamo uopde i ne treba biti

Poglavlje etrnaesto
Kad su sutradan Olivia i Jane dole Billu u posjetu, bile su presretne to ga vide i obje su zakljuile da dobro izgleda. On im je pokazao bolnicu i terene, upoznao ih s ljudima koje je sreo, a onda pronaao miran kut i sjeo s njima vani, na topao rujanski zrak. Bilo je sunano poslijepodne i obje djevojke su izgledale sretno i dobro. Puno su priale, dosta toga o majci i
136

rekle su da im on nedostaje i da ele da se vrati kudi. Obje su jo bile potresene zbog razvoda, ali studij ih je vie zaokupljao. Kasno popodne, prije njihovog odlaska, otili su u kantinu na hamburger i tamo naletjeli na Joea. Bili je troje mladih upoznao meusobno i inilo se da su se odmah nali. Olivia je poznavala nekog s kim je on iao u kolu u Minneapolisu. Studentski svijet je malen. Joe je pitao Jane kako joj se svia njujorko sveuilite; razmiljao je da tamo upie pravo. Rekla mu je da joj je tamo odlino i razgovor se nastavio vrlo ivo i bez Billovog uplitanja. Joe im se pridruio u jelu i razgovarali su o raznim temama koje su im bile zanimljive. A to to je Joe u invalidskim kolicima izgleda da nikome nije bilo vano. Nitko t o nije ni primijetio, na to se nisu obazirali, a Bili ih je promatrao kad su izali iz kantine i krenuli natrag prema njegovoj sobi. Olivia je hodala uz oca, a Jane uz Joea. Ona ga je, oito, prilino zaokupila; pitao ju je bi li ila s njim i njegovim prijateljima te veeri u grad, u kino. Ali ona je rekla da ima druge planove i inilo se da joj je ao to ne moe idi. Rekla mu je neka je nazove drugom prilikom, ili de se ona javiti njemu. Imali su, izgleda, puno zajednikog i on se nije micao od nje do samog odlaska, a onda ih je pristojno ostavio u obiteljskom krugu. Joe je bio osjedajan, pristojan i pametan, i Bili je, nakon to je on otiao, rekao kderima koliko mu se taj mladid svia. Simpatian je, Jane je dodala samo toliko, a Olivia joj se nasmije. Ma daj, simpatian! Ba je komad! Joe je bio vrlo zgodan momak, a Billu je bilo zabavno sluati kako oni, u toj dobi, govore jedni o drugima. Podsjedali su ga na zaigrane pside. Djevojke su krenule kudi; prespavat de kod majke. Kad su otile, Bili se vratio u svoju sobu. A kad je stigao do sobe, tamo ga je ekao Joe, zabrinutog izraza. Htio bih te neto pitati, nervozno je rekao. Samo izvoli, Joe, to je? Pretpostavio je da se opet radi o koarkakoj utakmici. Htio sam znati ako... zapravo... mislio sam... Ovo je bilo neto ozbiljno; pametnom samouvjerenom deku se odjednom zavezao jezik i zacrvenio se do korijena svoje rie kose. Bit de neto ede, bockao je Bili. Rekao bih, htio bi posuditi moj auto. Nemam ga, a ni ti ni ja ne moemo voziti. Joe Andrews se nasmije. Pitao sam se da li bi ti smetalo ako... Udahnuo je i izbacio to iz sebe, ...ako koji put nazovem Jane? Ako se ti ne slae, onda nedu, a moda me ni ona ne bi htjela vidjeti... mislim... zna... ovo... zna ved... Mislim da je to odlina ideja. Dvije godine je imala deka kojeg su svi mrzili no, na Billovo oduevljenje, prekinuli su prole godine i otada je nitko nije ozbiljno zanimao. Koliko ja znam, slobodna je i nije nikome obedana, iako nisam uvijek upuden u te stvari. Morat de sam provjeriti. Rekla je da se mogu javiti, dala mi je broj kod svoje mame i njen broj na faksu. Ali htio sam prvo pitati tebe. To je bio lijep potez; Bili je bio dirnut. Meni se ini da je to dobar znak, osmjehnuo se mladidu. Bolje nego Helenina sestra, je li? ali se? Njih se ne moe ni usporediti. Jane je super! Mislim... Helenina sestra je draga

137

cura, ali... Znam. Izgleda kao aba. Nemoj to redi Heleni. Cura je zbilja simpatina i vrlo pametna. Izgledao je uspanieno, kao daje zaista mislio da bi Bili mogao redi Heleni to on pria. Nedu, obedajem. Polaskan sam to ti se svia Jane. Jako sam ponosan na njih dvije. Joe je mogao shvatiti zato. Svidjela mu se i Olivia, ali ona je djelovala starije i zrelije, a i suzdranije. S Jane mu je bilo ugodnije, a njen izgled ga je oborio. Moda je nazovem veeras. To ovisi o tebi, ree Bili s oinskim izrazom. Od sada na dalje, ja s time nemam vie nita. Ona je odrasla cura. No, dirnulo ga je to ovaj deko, koji mu se tako sviao, osjeda neku bliskost s Jane. Za oboje bi to bilo dobro, mislio je. Njoj je trebao netko pametan, pristojan i dobar, a on je zasluio malo srede nakon onog to mu se dogodilo. Ni na tren mu nije palo na pamet da Joe ne bi bio prikladno drutvo za nju samo zato to je u kolicima. Sebe je tako doivljavao u odnosu na Isabelle, ali za Joea i Jane, smatrao je, to nije smetnja. Nije primijetio nikakav nesklad izmeu ta dva shvadanja. Cure su bile zadovoljne svojim posjetom ocu. Obje su ga sutradan nazvale prije povratka na fakultet. Jane nije vie spominjala Joea, pa Bili nije znao je li se on javio, a nije htio ispitivati. Prije nego to su zavrile razgovor, Cvnthia je preuzela telefon i pitala moe li ga posjetiti tog tjedna. On je oklijevao, a onda pristane. Nije bilo nikakvog zla u tome. Uostalom, sam joj je rekao da se rastaju zato da bi mogli ostati prijatelji. Kao ni kderi, nije je vidio ved dva mjeseca. Dva dana kasnije, u utorak, Cvnthia je dola k njemu na veeru. A kad su zajedno uli u kantinu, ona je ostala zapanjena. Nasmijeeni ljudi su izgledali sretno, smijali su se i inilo se da nije vano hodaju li ili su u kolicima, ili isprueni na nosilima. Izgledalo je kao da se svi poznaju i imaju o emu razgovarati. Ovo je bilo jedno od najivljih mjesta koje je ona ikada vidjela. Helena se zaustavila da ga pozdravi i on je upozna sa Cvnthi-jom, koju je predstavio kao svoju suprugu. Tko je to? Cvnthia je upitala kasnije. Izgleda nevjerojatno. Ona je model. Izlazi s njom? doda ona, uz bljesak ljubomore u oima, a on se nasmije. Zaruena je. Taj je sretnik. Cvnthiji je, izgleda, laknulo. To sam i ja rekao, nasmije se Bili. Nakon toga su otili u njegovu sobu i jo neko vrijeme razgovarali. Ona je izgledala dobro, ali zvuala je nesretno kad su dotaknuli temu razvoda. Siguran si da to eli? ona ga ponovo upita. Zvui jako glupo da to sada uinimo, u naoj dobi, nakon toliko godina. Nema vie niega, Cyn. To dobro zna. Bio je blag ali vrst. Ima, neto je ostalo. Jo uvijek. Pogledaj nas. Satima ved razgovaramo. Jo te volim, Bille. Zar ne moemo pokuati jo jednom? Ja ti vie nemam to dati, on iskreno odvrati. I ja tebe volim, ali nemam vie snage. Uvijek du te voljeti, ali ako pokuamo jo jednom, mislim da de zavriti jednako. Ako

138

se vratim na posao, nede me biti, ti de biti bijesna i opet de nastaviti po starom, nije izgovorio do kraja, ali oboje su znali na to on misli. Ona de i dalje imati razne veze. A ako se ne budem mogao vratiti na posao, sjedit du kod kude i crkavati, dok ti vodi svoj ivot, i u tom sluaju, ja du pob-jesnjeti. Bolje je da budem sam. A i tebi, dok ne nae onog pravog. Ti si bio onaj pravi, ree ona s tunim pogledom. Nije mu mogla redi da grijei. Ali teko joj je bilo to ga ostavlja samog. Moda sam bio, a moda i nisam. Da sam bio, ilo bi nam bolje nego to je. Ja sam bila glupa. Sada sam zrelija. Oboje smo. Pa, budimo zreli i u ovom sluaju. Minutu, ona nita nije rekla, a onda uzdahne. Shvadala je da je on odluio. A kad Bili neto odlui, on ne odustaje. Takav je bio. A stoje s Isabelle? na to ga upita Cvnthia. Sto s njom? Bili nije htio priati o njoj sa Cvnthijom. Nema se to redi. Zato ne? Cvnthia je bila iznenaena. Toliko je oito zaljubljen u nju da je teko povjerovati kako bi bio spreman tek tako odustati i od toga. Nije li on u depresiji, pitala se ona. Udata je. Ja sam ovdje. Tu pria zavrava. Tebi nije slino da tako lako odustaje. Zato to radi? Ona ne moe biti sretna s onim ledenjakom kojeg sam vidjela u Londonu. Djeluje kao pravi gad. I jest. Ali ona ima vrlo bolesno dijete. To sam ti rekao. Ne moe napustiti Forrestera jer misli da bi to bila prevelika trauma za deka, a ona mu ne moe sama pruiti sve po trebno. Vjeruj mi, Cyn, to je jako sloeno. Osim toga, postoji i sporna toka. Ne elim joj nametati jo i svoje probleme, uz sve to. Zasluila je neto bolje. A i ti. Cvnthia ga paljivo pogleda. Zato si htio razvod? Uasnula ju je ta pomisao. Jednim dijelom, on iskreno odgovori, ali mi imamo i drugih razloga. Uinio sam to zbog samog sebe. A od nje du se drati podalje zbog nje same. Osim ako ovdje ne postignu udo. Zna to su ti rekli u Londonu, ona ga prekori, to se nede dogoditi. Odavde nede izadi na rolama, Bille. Nemoj si to raditi. Nemoj previe oekivati. Ne oekujem. Pretpostavljam da de sve to postignem biti napredak. Samo kaem, dokle god sam ovakav, ostat du izvan njenog ivota. Ona to zna? Cvnthia se zabrinula za njega. To je bio straan razlog da napusti nekog koga voli, mnogo gori od onoga zbog ega on eli razvod. A u nekom smislu, smatrala je da on i ima pravo kad se eli rastati, iako njemu to ne bi priznala. Da joj se htio vrati ti, prihvatila bi istog trena. Ali i predobro je znala koliko je bila ravnoduna prema njemu ved godinama. Sada je tek u potpunosti shvadala stoje imala. No za njih je bilo prekasno. Zna li ona zato prekida s njom? Zalila je oboje. Bili odmahne glavom. Ne zna ak ni da prekidam. Ali na ovoj udaljenosti, samo neko vrijeme moe odravati vezu na ivotu, ako se ne via s tom osobom. Na kraju demo se udaljiti sami od sebe. Ja du dugo biti ovdje. Ona ima svoj ivot. Preboljet de. Nisam ba sigurna. Zvui kao da u njenom ivotu i ne postoji puno drugih stvari. A jo je vanije, hode li ti to preboljeti? I zato bi? Ako je upola onakva osoba kao to
139

pretpostavljam da je, bududi da si tako lud za njom, nju nede uopde biti briga u kakvom si ti stanju. Bolji si nego mnogi mukarci koji stoje na obje noge. Upravo to mu je rekla i Helena. Ljubav se ne sastoji od toga. Moda ne. Ali ja sam takav kakav jesam. Nikada joj to nedu uiniti. Ionako nede ostaviti Forrestera. Ne moe. Cvnthiji sve to nije zvualo nimalo lijepo, a nakon to je ona otila, Bili je jo dugo bio zamiljen. Zato ga svi toliko uporno uvjeravaju kako nije vano hode li trajno ostati u invalidskim kolicima? Njemu je bilo vano. A znao je da bi, na dulji rok, to bilo vano i Isabelle. Nije htio krenuti tim putem, s njom ili s bilo kim drugim, ma to govorila Cvnthia. Ona nema pojma kako je to. Jako dobro je znao da ona to ne bi mogla izdrati. Na kraju bi ga zamrzila zbog svega to vie ne moe uiniti ili biti. A on to nikada ne bi napravio Isabelli, ak ni ako bi to znailo da joj mora lagati i redi joj da mu vie nije stalo do nje. vrsto je odluio da vie ne ide k njoj u Pariz ako ne bude mogao sam izadi iz aviona. A kako ga je Cvnthia podsjetila, za to nije bilo gotovo nikakve nade. Ako to trai, trebao je otidi u Lourdes. Kako je vrijeme pretjecalo, Billu su sve bre prolazili tjedni u re-habilitacijskom centru. Bio je toliko zauzet, umoran i tako se trudio na svakoj terapiji da je jedva imao kada predahnuti. Billu se dopala vedina terapeuta koji su radili s njim; bili su pametni, energini i uglavnom mladi i bilo im je jako stalo do njihovih pacijenata. Od samog poetka, ostavili su jak dojam na njega. Samo u jednu od njih nije imao puno povjerenje i bio je nezadovoljan kad je njoj dodijeljen. Zvala se Linda Harcourt i njeno podruje je bila seksualna terapija, a on joj je, prvi put kad su se sreli, rekao da ga uopde ne zanima razgovor o terapiji s njom. Zato ne? upitala je ona, mirno ga promatrajudi s druge strane stola. Bila je upadljivo zgodna ena inteligentnog lica, otprilike njegovih godina. Mislite se odredi seksa? pitala je uz smijeak. Ili je sve u redu? On pomisli da joj slae, ali nekakva iskrenost u njenim oima sprijeila ga je u tome. Nije htio razgovarati s njom o svom nepostojedem seksualnom ivotu, ali neto u nainu kako ga je gledala govorilo mu je da ona nede imati dobro miljenje o njemu ako sada pobjegne. Nije mu padao na pamet nijedan razlog zbog ega bi mu bilo stalo do njenog miljenja, ali iz nepoznatih razloga, bilo je tako. Ona je bila osoba koja zahtijeva pozornost i potovanje. Djelovala je kao ena s kojom nema ale, no istodobno, kao i ostali terapeuti u bolnici, bila je brina i topla. Vidim po vaem kartonu da ste oenjeni, oputenim tonom mu se obratila ona, mislite li da bi vaa supruga htjela popriati sa mnom? Bila je gotovo sigurna da je njegova spolna mod naruena zbog povreda, a ako on nije htio o tome priati s njom, moda njegova ena hode. Nije neobino da mukarci isprva oklijevaju kad treba progovoriti o seksualnim tegobama. Ponekad je razgovor sa njihovim enama, ako ih imaju, blai pristup. Ali Bili je brzo odmahnuo glavom. Razvodim se, on jednostavno odvrati, vrsto joj zatvorivi ta vrata pred nosom. Zanimljivo. Je li nesreda utjecala na tu odluku? Bili skrene pogled; na tren nije odgovorio, a onda jo jednom odmahne glavom. Ne, zapravo. Trebali smo to uiniti odavno. Nesreda je samo, na neki nain, ubrzala stvari. A onda lijenica postane malo izravnija. Jeste li imali odnose nakon nesrede, ili ste
140

pokuali? upitala je tako neobavezno da se on sam iznenadio kad joj je odgovorio. Da. U toj jedinoj rijei, nije bilo nagovjetaja kako je to prolo. Njen ton je bio blag, ali ne pretjerano suosjedajan. Bila je praktina i vrlo prizemljena i na njenom licu nita nije ukazivalo na saaljenje. I, kako je bilo? Kako je bilo meni? On se nasmije na staru frazu, a ona se osmjehne. To mukarci obino kau, pogotovo kad im ne uspije. Ona je ved znala to de on redi. Nikako, zapravo. Bez erekcije ili bez ejakulacije, ili nijedno ni drugo? ona upita hladnokrvno, kao da pita eli li eder ili mlijeko u kavu, ili i jedno i drugo. Zbog toga mu je bilo lake odgovoriti nego stoje i sam oekivao. Nijedno ni drugo. Nismo ni stigli do toga. Neto ste osjetili? On ponovo kimne. Nejasno ili odreeno? Odreeno, zapravo. Ali nisam postigao erekciju; osjedao sam sve... dobro, gotovo sve. No svejedno nije ilo. Obino treba vremena. ak i kod ovakvih sluajeva, kao to ste mi opisali, mogude je da se stanje popravi toliko da kasnije moete imati relativno normalan seksualni ivot. Puno ovisi o tome kako se vi osjedate. Uspjeh u ovom podruju moe biti stvar kreativnosti. Bilo mu je dosta daje uje pa da se osjeti utueno. Nije htio biti kreativan ili pronalaziti novo znaenje za pojam uspjeha. tovie, vie nije htio ni pokuati. A s kime bi i pokuao? S Isabelle? Ona je u Parizu i ne eli je opteretiti jo jednim fijaskom, a sa Cyn nije vie ni najmanje elio spavati. Bilo bi jo vede ponienje da proba s njom. U nju vie nije bio zaljubljen. Imate li partnericu? doktorica Har-court je jednostavno pitala. Ne, nemam. Sve je u redu. Moemo razgovarati, a vi moete i sami malo eksperimentirati. Mnogo toga ovisi o vaem stavu, kako to prihvadate, a ne samo kako se osjedate tjelesno ili kakvi ste u praksi. Ne elim to uopde prihvatiti, on otvoreno odvrati, odluivi da kae svom lijeniku kako vie ne eli razgovarati s terapeutom za seks. Ne mislim da je to sada vano za mene. Sada, ili moda uopde? Ona ga vrsto pogleda u oi, a on kimne. Tako je, doktorice. Nedu praviti budalu od sebe, znajudi da to nede uspjeti. A ako uspije? To je previe vaan dio ivota da ga se odreknete u vaim godinama. Ponekad tako ispadne. Ja sam jako zaokupljen svojim poslom. I ja, ona mu se nasmijei i preko stola mu doda knjigu. To je bilo neto ozbiljno i struno, medicinski, inilo mu se; oklijevao je, no onda uzme knjigu. Obavezna literatura. Sljededi tjedan bit de is pitivanje. On poprimi uspanien izraz kad je ona to rekla i ona se nasmije. Ne, zapravo. Ali moda de vam biti zanimljivo. Time je njihov susret privela kraju; dovoljno daleko su stigli za prvi dan. Znala je kako on shvada stvari, kakvo je bilo njegovo iskustvo tog jednog puta kad je, nakon nesrede, pokuao,

141

a sada je dobio i korisnu literaturu. Sljededih mjeseci bit de vremena za rad s njim. U njenom stavu je bilo puno vie optimizma nego kod njega, kad se vratio u svoju sobu. Bacio je knjigu na krevet s bijesnim izrazom na licu i dugo sjedio zuredi kroz prozor. Nije htio terapiju za seks niti je elio uiti kako de postati kreativan. Htio je biti mukarac, a ako ne bude, odluno je namjeravao okrenuti lea svemu to voli. Ili barem Isabelli. Sasvim sigurno, nede se uputati u spojeve i eksperimentiranje da vidi moe li postidi i odrati erekciju. vrsto je odluio sauvati svoje dostojanstvo, ako nita drugo. Sljededi put kad je razgovarao s Isabelle, nije joj ispriao o susretu s Lindom Harcourt; to je bio jedini podatak o rehabilitacijskoj bolnici kojeg s njom nije podijelio niti joj ga opisao. Ali jo je bio uzrujan zbog susreta s doktoricom i prolo je nekoliko dana prije nego to je napokon uzeo knjigu u ruke, a onda se iznenadio koliko je informativna. Prema onome to je proitao, njegovo prvo iskustvo nije bilo atipino i moglo bi jo uvijek dovesti do znaajnog poboljanja kad mu povrede jo temeljitije zacijele. Meutim, kad je stigao do kraja knjige, jo je bio skeptian. I dalje je vjerovao da moe zavriti u kategoriji brojnih mukaraca koji neto osjedaju, ali to ne mogu kontrolirati, s erekcijama koje lako nestaju. I nije elio traiti poboljanja, s partnericom ili sam. Lake mu je, uporno je tvrdio kad je tjedan kasnije ponovo bio kod Linde Harcourt, samo zatvoriti vrata za tim dijelom svog ivota. Uz to, rekao joj je, vie ne eli razgovarati s njom, a ona mu je na to dala jo dvije knjige i predloila da se nau jo samo jednom. Rekla je da bi rado ula njegovo miljenje o knjigama; i njoj je to bila nova literatura. Bila je vrlo pametna ena, oputenog, otvorenog pristupa. Zapravo, svidjela mu se, samo nije elio s njom raspravljati o svom mogudem seksualnom ivotu. Sto se njega samog tie, on se pretvorio u eunuha i namjeravao je to i ostati. Ponienje, neuspjeh i razoarenje nisu ga nimalo zanimali. Radije de ostati u celibatu i sam. Neki od njegovih politikih prijatelja do tada su ved otkrili gdje je. Nekoliko njih doletjelo je iz Washingtona da ga vide, a drugi su se dovezli iz New Yorka. Kad su se nali s njim, inilo se da su potpuno zaboravili na njegovo tjelesno stanje i cijelo vrijeme su proveli traedi savjete od njega. Do Boida, ved su ga redovno nazivali. Bilo mu je dovoljno teko da se usredotoi na razne oblike terapije, pa je pokuao zadrati politika pitanja na rubu mirovanja. Ali njegova stara ekipa nepokolebljivo ga je nastojala uvudi natrag u politiku. Ako nita drugo, to mu je laskalo i rado je sluao o njihovim aktivnostima, nadama, strategijama i planovima. A oni su, kao i uvijek, od njega traili pomod kojom de osigurati uspjene rezultate. Pristao je da Boid provede sa Cvnthijom i kderima u njihovoj kudi u Greenwichu. Dogovorio je limuzinu koja de ga tamo odvesti na Badnjak, a curama je obedao da de i prenoditi. Malo mu je bilo neugodno zbog toga, ali Cvnthia je rekla da moe biti u jednoj od dvije gostinjske sobe na donjem katu. Od kderi je uo da u njenom ivotu postoji novi mukarac. Bili je bio zadovoljan zbog nje. Sve se, izgleda, dobro odvijalo. Auto je doao po njega u esnaest sati i jedan sat kasnije, on je stigao u Greenvvich, pribliavajudi se poznatim prilazom do stare kude. To je bila velika i impresivna zgrada, i njemu je uvijek bila draga, ali sada je izazivala udne osjedaje i nostalgiju za prolim vremenima. No kad je vidio cure, Bili se odmah osjeti bolje. Kad je uao u dnevnu sobu, one su ukraavale jelku. Svirale su boine pjesme, a Cvnthia je
142

izgledala jako dobro, kakvu je ved dugo nije vidio. A kad se okrenuo da pozdravi Oliviu i Jane, razrogaio je oi od iznenaenja, ugledavi Joea Andrewsa u svojim kolicima. Kako si ti dospio ovamo? zapanjeno upita Bili. Tog popodne-va ga je vidio u blagovaonici. Joe se nasmije i zbunjeno ga pogleda, a Bili mu uzvrati osmijehom. Joeu je laknulo; Bili nije izgledao uzrujano, a Jane mu je prila i uhvatila ga za ruku. Jane je dola po mene na povratku s faksa, objasni Joe. Htjeli smo te iznenaditi. Oboje su se iroko osmjehivali, a Bili se zamisli. Joe mu nije rekao ni rije o Jane nakon prvog susreta. Nije imao pojma da se oni viaju, a stvari su, izgleda, dobro uznapredovale u protekla tri mjeseca. Pa, iznenaen sam. Bili im se nasmijei; bio je i zadovoljan. Joe je sjajan deko, smatrao je on. Veerali su zajedno, a nakon toga su svi skupa otili u crkvu. Sutradan ujutro, on i Joe su se dovezli u dnevnu sobu, a cure su sile s kata. Cvnthia im je ved pripremila doruak, a njen novi prijatelj pridruio im se za rukom. Djelovao je kao vrlo ugodan i inteligentan ovjek. Bio je udovac s etvero odrasle djece i inilo se da mu je Cvnthia jako prirasla srcu, stoje Billu bilo drago. Iznenadio se i sam, shvativi da ne osjeda ni ljubomoru ni posesivnost prema njoj, to mu jo jednom potvrdi da je razvod bio prava stvar. On i Joe vratili su se zajedno u bolnicu na boinu veer, razgovarajudi o tome kako je ovo bio lijep praznik za sve. Jedino to je Billu nedostajalo, bila je Isabelle. Nazvao ju je nekoliko puta, a ona je rekla daje tamo sve u redu, no on je u njenom glasu osjetio daje nesretna i izmuena. Gordon je bio vrlo neugodan prema njoj protekla dva mjeseca. Kao da nesreda nije bila dovoljna kazna, jo uvijek ju je kanjavao za vezu koju je imala, u to je vrsto vjerovao. A Teddy je polako gubio snagu. Sophie je dola kudi za praznike, a dan nakon Boida trebala je idi na skijanje s prijateljima, u Courchevelle. Ne ljuti se to se viam s Jane? Joe oprezno upita Billa na putu kudi, a Bili mu se nasmijei i odmahne glavom. Zasluila je pristojnog momka kao to si ti, a ti zasluuje puno bolje od cure koja izgleda kao aba. Obojica se nasmiju, sjetivi se njegovog spoja na slijepo s Heleninom sestrom. Helena je za Boid otila u New York sa svojim zarunikom. Prije odlaska, svi su razmijenili sitne darove. Bili je bio siguran da ni Jane ni Joe ne misle ozbiljno, pa ga njihova veza nije zabrinjavala. Bili su premladi da bi uopde razmiljali o tome, ali oboje su zgodni mladi ljudi i lijepo je to su zajedno. A Oli-via je priznala da i ona ima novog dragog. On je pomodnik jednog senatora kojeg Bili poznaje. Na povratku, pogodila gaje spoznaja da svatko ima nekog u ivotu, osim njega. I dalje je bio zaljubljen u Isa-belle, no inilo mu se da je ona svjetlosnim godinama daleko, tamo u Parizu, kod kude, kraj Gordona i djece. Uavi u svoju sobu, on se, prvi put nakon dugo vremena, opet osjeti usamljeno i tuno. Joe je nekamo otiao s prijateljima istog trena kad su stigli, a Jane de mu sutra dodi u posjetu. Bili se uvukao u krevet i pokuao itati, ali nita nije uspio pratiti. Kad mu se, kasno te veeri, javila Jane, to je bilo pravo olakanje. Ljuti se na mene, tata? ona oprezno upita. Zvuala je jednako kao kad je razbila njegov auto jo u srednjoj koli i on se vedro nasmije.

143

Ne, naravno. Zato bih se ljutio na tebe? Smjekao se, misledi na nju i lijep dan kojeg su upravo proveli zajedno. Nisam znala kako de se osjedati zbog mene i Joea. A kako se ti osjeda? Poalio je to se ovaj razgovor nije odigrao ranije, kod kude, pa bi joj mogao vidjeti lice dok razgovaraju. Glas joj je zvuao ozbiljno. Jako ga volim. Nisam jo upoznala nekoga kao to je on. I meni je drag. A proao je gadne stvari. Vie ne moe hodati, preivio je traumu nesrede, izgubio zarunicu i brata blizanca. itav ivot, zauvijek promijenjen. Znam. Priao mi je o tome. Tata, cura s kojom je bio zaruen umrla mu je na rukama. Kae da si nikada nede oprostiti. Po onome to ja znam, on nije bio kriv za nesredu. On ima osjedaj krivnje jer je preivio, dok su ostali poginuli. Prevladat de to s vremenom. Htjela bih biti uz njega, tata. Nastupila je duga stanka dok je Bili polako shvadao punu teinu onoga to je upravo rekla. to mi to govori, Janie? Odjednom, on se upita nije li mu ona to htjela redi da de se vjenati, a to mu se nije inilo kao dobra zamisao. Oboje su bili premladi, a Joe je imao teak put pred sobom. Nije bilo nade da de on ikada vie prohodati. A to je, smatrao je Bili, prevelika odgovornost za nju. Ako je njima dobro zajedno, kao romansa, bilo je u redu, ak i ako potraje nekoliko godina, no neto ozbiljnije od toga bilo bi greka za oboje, mislio je on. Hodu ti redi daje ovo ozbiljno, tata. Poinjem shvadati. I on se tako osjeda? Da, mislim. Zapravo, nismo o tome razgovarali, ali on je takav tip. Billu se to kod njeg a svialo; Joe je bez sumnje bio pouzdan ovjek. Ali je ipak mislio da to nije dobro za njih. Mislim da sada ne moe razmiljati o neemu ozbiljnijem. Jo studira, pa... no, razgovarat demo jednom o tome. Nakon toga je promijenio temu i priali su o tome kako su proveli lijepe praznike, kao nekada, zapravo jo i bolje. Nije bilo napetosti izmeu njega i Cvnthije, a Billu se svidio njen novi prijatelj. A onda Jane doda da de svratiti do njega kad sutra doe vidjeti Joea. Kad su zavrili, ovaj razgovor potaknuo ga je na ozbiljno razmiljanje i o tome je priao Isabelli kad su razgovarali kasno te nodi. Ne elim ni da razmilja o udaji za tog deka, on iskreno ree. Ali teta je, jer on je odlian mladid. Pa zato se onda ne bi mogli vjenati jednog dana? Mnogi ljudi sklapaju brak u toj dobi. Mladi su, ali meni se ini daje ona vrlo zrela za svoju dob, a on je proao strane stvari, jadan deko. Za nju bi to bila propast, Isabelle. Njoj treba netko tko moe drati korak s njom. Ona voli skijati, trati i voziti bicikl. Jednog dana de htjeti djecu. A on de do kraja ivota ostati u tim kolicima. Zasluila je neto bolje. Kao i on, no on nema izbora. A Jane ga ima. Strano je to to govori, Isabelle ree uzrujano. Kakve veze ima hode li idi na skijanje s prijateljima, ili ako bude plesala s nekim drugim? Hode redi da ti ne bi htio da se vjenaju ako on ne moe voziti bicikl, iako se njih dvoje vole? To je nevjerojatno uskogrudno od tebe.

144

Ne mogu vjerovati da tvrdi neto tako glupo. Znam o emu govorim, on tvrdoglavo ree, mrtedi se na svom kraju veze. Ne, ne zna! ona vrsto ree. To je bila njihova prva svaa. Nadam se da je Janeina majka pametnija nego ti. Nisam jo ula neto ovako glupo. Nadam se da to nede redi Jane. Nikada ti ne bi oprostila i bila bi u pravu. Zatim su preli na druge teme i oboje se smirili. Ispriao joj je o zajednikom Boidu sa Cvnthijom i curama no, naravno, Cvnthiji-nog novog ovjeka nije spomenuo, bududi da Isabelle nije znala da je Bili izaao iz njenog ivota. Ona je Billu ispriala da Gordon sutra putuje u Saint-Moritz na skijanje s prijateljima. Ona de ostati u Parizu s Teddvjem i sami de doekati Novu godinu. Sophie je ved otputovala. Bili se nije mogao nauditi koliko je Gordon bezobziran prem a Isabelli. No, istodobno mu je i laknulo to Gordon nede biti tamo da je mui. Njegova odsutnost je zapravo bila blagoslov. Te nodi su dugo razgovarali; Bili se osjedao nezatideno, ranjivo i pomalo tuno. Nije je vidio etiri mjeseca i strano mu je nedostajala, kao i on njoj. Nisu mogli ak ni razgovarati o ponovnom susretu; pred njim su jo bili mjeseci rehabilitacijske terapije. Nakon razgovora, dugo je samo leao razmiljajudi o onome to je Isabelle rekla, o Jane i Joeu. Nije se slagao s njom; ona nije znala o emu govori, niti pred kakvim se velikim iskuenjima mogu nadi. On je za Jane elio neto jednostavnije, ma koliko mu Joe bio drag. Prvi put, nije se slagao s Isabelle, i to estoko. Bila je previe dobra i puna idealizma da shvati o emu zapravo govori. Bili je vrsto odluio da to objasni Jane, ako bude morao. Za sada se barem izgleda nisu urili s donoenjem odluka. A Bili se nadao da de se opametiti prije toga. Zaspao je, sanjajudi njihovu boinu jelku i prvi put nakon dugo vremena, o pet je sanjao bijelo svjetlo. Hodao je prema njemu, dredi Isabelle za ruku, a kad se ona okrenula prema njemu, on ju je poljubio; no ak i u snu uznemirilo ga je kad je na istoj stazi ugledao Jane i Joea kako im se pribliavaju. On je bio u kolicima, a ona je polako hodala uz njega s izmuenim izrazom lica; kad se zaustavila, okrenula se ocu i upitala ga zato je nije upozorio koliko de to biti teko.

Poglavlje petnaesto
Kad je Gordon otiao u Saint-Moritz, a Sophie u Courchevelle, kuda je bila mrtvaki tiha, a Isabelle je cijelo popodne sjedila u Teddvjevoj sobi i itala mu. Vani je bio tmuran dan i neuobiajeno hladno vrijeme. U kudi je bilo propuha i ona je Teddvju navukla demper preko pidame i umotala ga pod poplun. Lijepo je proveo Boid i dobio je tonu knjiga i novih igrica. Kupila mu je velikog plianog medu da mu pravi drutvo. No najradije od svega, Isabelle bi eljela da mu moe pokloniti zdravlje. On je bio njen stalni izvor briga. Bili je ede zvao Isabelle, jer je znao da je Gordon otiao, a ona je njega nazvala jednom ili dvaput. Bili ju je zvao dva puta dnevno. eznula je za onim danima kad su bili zajedno u bolnici, pa su mogli razgovarati u svako doba. Ona nije imala nikakve elje za izlaskom niti posjedivanjem prijatelja. A kad je otvorila potu, malo nakon Gordonovog odlaska, iznenadila se ugledavi jednu pozivnicu naslovljenu na njih oboje. Bila je od jednog branog para koji je,
145

kako je Isabelle znala, bio vrlo popularan. Supruga je bila na elu modne kude, a mu joj je bio vrlo star, imao je plemidki naslov i vodio je jednu veliku banku. Isabelle se nije mogla sjetiti da ih je ikada upoznala, ali pretpostavljala je da ih je Gordon upoznao kroz neke od njegovih drutvenih aktivnosti koje nisu ukljuivale nju, ili je moda znao mua iz banke. Pozivnica je bila jako lijepa i odnosila se na vjenanje njihove kderi, u sijenju. Isabelle pomisli kako mora poslati poklon nevjesti, a potom zaboravi na to. Vie nije sudjelovala u takvim dogaajima, a kad je Gordon iao, nju nije ni zvao sa sobom. Nekoliko sljededih dana provela je s Teddvjem i u razgovorima s Billom. On de ostati u rehabilitacijskom centru na Staru godinu; tamo spremaju razna slavlja i zabave. Obedao je da de je trideset i prvog nazvati u ponod po parikom vremenu, da zajedno doekaju Novu godinu, a ona de njega zvati u ponod po njujorkom vremenu. e kala je njegov poziv, kad je zazvonio telefon. Kad se javila, enski glas s druge strane zvuao je zateeno. Oh, ba sam glupa! rekla je ena. Oprostite, molim vas, nazvala sam krivi broj. Htjela sam javiti da sam propustila let. Nakon toga, reklo bi se, jo vie zbunjena i pomalo pijana, ona prekine. Tko je i kamo leti, to je za Isabelle bila tajna. ena je zaista nazvala krivi broj, zakljuila je i spustila slualicu. Kao to je obedao, Bili se javio; estitali su si Novu godinu u Parizu, a Teddy je tada ved spavao. Isabelle je nazvala njega u est ujutro po njenom vremenu, kad je kod njega bila ponod. To je bilo pomalo budalasto, ali i zabavno. Nakon razgovora, ona je sila u kuhinju da pripremi aj, proita novine i potom se vrati gore. Teddvjevoj njegovateljici je dala slobodan dan na samu Novu godinu; nimalo je nije smetalo to de se danas sama brinuti za njega. Tog dana je dugo spavao i ona ponovo uzme novine; iznenadila se, ugledavi Gordonovo ime u tra-rubrici, gdje se spominjao njegov boravak u Saint-Moritzu. Pisalo je daje tamo s prijateljima; spomenuli su Aga Khana, princa Charlesa i jo nekoliko poznatih. A onda ona primijeti jo jedno ime. U lanku je pisalo da se u tom drutvu oekivala i Comtesse de Ligne. To je bila ena koja im je dan prije poslala pozivnicu za vjenanje svoje kderi i Isabelle je mogla zakljuiti samo da su ona i Gordon prijatelji. A onda, razmislivi ma lo, ona se sjeti sinodnjeg poziva; ona ena koja je rekla da je propustila avion. Jedan krajnje neugodan trenutak, Isabelle se najei. Zato bi ta ena zvala Gordonov broj? I otkuda, uopde, Isabelli pada na pamet da je to bila Comtesse de Ligne? Ime joj je bilo Louise. Isabelle nije mogla zamisliti da ona ima ikakve veze s Gordonom; vjerojatno je prijateljica nekog od tih ljudi koji su bili u Saint-Moritzu. Ali ta podudarnost ju je progonila cijeli dan. I, oko osamnaest sati, Isabelle odlui izvesti neto potpuno ludo. Nije imala to drugo, a htjela je uti glas Louise de Ligne. Nazvala je informacije i lako dobila broj, sjela i jedan dugi trenutak se premiljala, a onda nazvala. Na drugom kraju, netko se odmah javio. Allo? Da? Je li to Madame de Ligne? upita Isabelle, preskoivi njen naslov. Da. Zovem zbog potvrde vae rezervacije za Saint-Moritz, ree Isabelle. Nije imala pojma to de redi nakon toga. Rekla sam vam prije sat vremena da do sutra ne mogu krenuti. Mom muu je jako loe, ree ona razjarenim tonom, no Isabelle je ula ono to je htjela znati. To je bio isti glas
146

od sinod, kad je pomalo zbunjeni i, reklo bi se, supijani enski glas nazvao da kae kako je propustila let. Oh, zaista se ispriavam. To je sigurno bila moja kolegica. Naravno. Oprostite, Madame de Ligne. Trebam li jo jednom potvrditi? upita grofica poneto zapovjednim tonom. Neobino, u njenom glasu se osjetila ista ona prezriva arogancija kao kod Gordona, primijeti Isabelle. Zvuali su kao blizanci. Ne, ne trebate. Sretan put, Isabelle ljubazno odvrati, a onda spusti slualicu. Nije znala zato, meutim, sva je drhtala, nastojedi shvatiti to je to upravo saznala. Nije znala zato joj je bila sumnjiva, ali znala je daje tako. Upitala se, iznenada, zastoje grofica s inod zvala Gordona. Nije se htjela zalijetati sa zakljucima, ali esto ulo joj je govorilo da Gordon ima neto s njom. Htjela ga je nazvati u Saint-Moritz i javiti mu da je propustila avion, a oito je bila pijana pa je umjesto toga nazvala njegov broj u Parizu, kod kude. Tko je to bio? upita Teddy, koji je upravo dolutao u majinu sobu, to je rijetko radio. Ali kad je vidio izraz na njenom licu, ostao je zateen. Neto nije u redu? Ne, ja... ba sam zvala tatu u Saint-Moritz. Ali vani je. Vjerojatno skija, ili je otiao na zabavu, razumno odvrati Ted-dy, a ona kimne glavom. A kad ju je kasnije nazvao Bili, ona mu je to spomenula. To mi zvui prilino pretjerano, oprezno je rekao on. Ali ene imaju nevjerojatnu intuiciju u takvim stvarima. Vjerujem vie tvojem osjedaju nego vlastitoj glavi. Uvijek sam znao kad je Cvnthia spavala s nekim. Uvijek mi je izgledala drugaije, bila je ljubaznija i veselija. Bit de da se bolje zabavljala nego sa mnom. To mu se esto dogaalo i gotovo uvijek je bio u pravu kad je pretpostavio da ona ima nekakvu vezu. Ne znam ni sada zato sam zvala. Moda je bio krivi broj, ali ona se nekako previe pristojno ispriavala. Da je bilo tako, samo bi spustila slualicu. I zato bi nas zvala na vjenanje svoje kderi? Ako je tvoja teorija ispravna, on joj je vjerojatno rekao da ti nede dodi, a ona eli da on bude tamo. Zaribao ju je njen dobar odgoj, Bili je ironino komentirao, trebala je pozvati samo njega. Trebala bih uplaiti oboje i prihvatiti poziv, Isabelle ree. Stalo ti je do toga? Bili upita, iznenaen njenom reakcijom. Znao je da ne spava s Gordonom ved godinama, ali jo je bila u braku s njim. A Gordon je od nesrede bio tako oduran prema njoj da bi, u nekom smislu, bilo pravo olakanje kad bi mu neto mogla priiti. To nije bilo lijepo, ali tako se ona osjedala. Otkako se vratila iz bolnice, on se ponaao kao uvrijeeno olienje vrline, a njoj je ved bilo zlo od toga da se s njom postupa kao s kriminalcem u njenom vlasti tom domu. Ne znam to osjedam, iskreno je rekla Billu. Ljutnju, povrijeenost, olakanje, osvetoljubivost, ponienje - nisam sigurna. Moda su samo prijatelji i ja grijeim. Bilo bi zanimljivo znati, tiho odvrati Bili. Kako du to ustanoviti? Ako sam u pravu, on mi to nede priznati. Da tako postupi, bio bi lud. Nemam pojma to on radi, kamo ide, niti s kime se sastaje. Takve podatke joj ne daje
147

ved godinama. Uzmi istraitelja, praktino predloi Bili. To bi bilo pregrubo. A on bi bio bijesan ako bi saznao. Muio bi me jo vie, da prikrije vlastitu krivnju. Bili se sloio; to bi vjerojatno bilo tako. Pa, oslukuj. Moda de neto izadi u novinama nakon njenog boravka u Saint -Moritzu. Gordon je prepametan da se toliko izloi, Isabelle ree, razmiljajudi o tome. A kad su zavrili razgovor, palo joj je na pamet jo neto. Postojala je jedna ena iz svijeta visoke mode koju je poznavala nekada davno. Ile su zajedno u kolu i bile su dobre prijateljice, ali Isabelle je godinama nije vidjela, otkako se Teddy rodio, prijevremeno i bolestan. Ona se zvala Nathalie Vivier i kao mlade, bile su jako bliske. Isabelle ponovo nazove informacije i dobije Nathalijin broj. Nije bila udata, a bila je prilino znaajna u svijetu visoke mode. U osnovi, bila je jednako jaka kao i Louise, samo u suparnikoj kudi. Isabelle se osjedala kao da otkriva neku veliku tajnu i naprosto je morala saznati sve to moe o Louise de Ligne. U proteklih dvanaest sati, to se pretvorilo u opsesiju. Isabelle je priekala pristojno doba dana, a onda nazvala Nathalie. Bila je nedjelja i ona se sama javila na telefon. Ostala je bez rijei kad je shvatila tko je zove. Boe, tebe nisam ula godinama... kako tvoj maleni? Isabelle joj objasni da boluje svih etrnaest godina i da joj predstavlja cijeli ivot. Imala sam osjedaj da se tako neto dogodilo. Svi kau da si se pretvorila u pustinjaka. Slika li jo? Nemam vremena. Neko vrijeme su razmjenjivale novosti. Na-thalijina majka je umrla, otac se ponovo oenio, ona je deset godina ivjela s jednim senatorom, a onda se on vratio svojoj eni koja je bila na umoru. Nikada se nije udavala, nema djece i kae da i da lje voli svoj posao. Kao da vrijeme uopde nije prolo otkako su se zadnji put vidjele. U koli su bile najbolje prijateljice, a onda su se udaljile kad se ona udala za Gordona. Nathalie ga nije mogla podnijeti; smatrala ga je napuhanim i arogantnim i bila je uvjerena da se oenio s Isabelle zbog njenih drutvenih veza. Nikada mu nije vjerovala, ali sada je nije na to podsjedala. Isabelle je prva spomenula njegovo ime. Moram te zamoliti neto grozno. Nita mi ne duguje, Nat, samo bih htjela neto saznati, a ne znam kako bih to drugaije ustanovila. Na drugom kraju je nastupila duga tiina, dok se Nathalie pitala koliko moe biti iskrena. I prije se znala upitati hode li jednom dodi do ovakvog poziva, pa je Isabelle ba i nije potpuno iznenadila. Iako je bilo neobino da ona to trai sada, nakon toliko vremena. to eli da napravim? Nathalie tiho upita. Pitala bih te neto o nekome i nedu nikada redi da sam to od tebe traila. A voljela bih da mi kae istinu. Sto zna o Louise de Ligne? S druge strane se zauo kratak uzdah; Nathalie odlui od poetka igrati otvoreno. Vrlo talentirana, vrlo teka, vrlo bistra, zgodna, iako malo starija od nas; ponekad vrlo bezobrazna. Prilino hladna. I vrlo ambiciozna, ini mi se. Kau da je ona izvor novca za kudu u kojoj radi. Mislim da joj je mu kupio veliki dio. Njemu je sto godina, skroz je senilan, pretpostavljam, i vrlo bolestan. Ona de naslijediti novac kad on umre. Bio je ved oenjen i

148

njegova djeca je beskrajno mrze, koliko ujem. Ali ona je dovoljno pametna da de ih izgurati, barem onoliko koliko moe. Ved se hvalila time. Udala se za njega zbog novca kad mu je bilo osamdesetak godina i imala dijete da bi se kod njega osigurala za bududnost. Sada je ved dobro zagazio u devedesete. Nede jo dugo. On je jedan od najkrupnijih bogataa u Francuskoj. Sve su to bile zanimljive informacije, ali ne ba ono to je Isabelle htjela ut i. to jo zna? Isabelle, nemoj traiti ono to de te povrijediti. ivot je ionako dovoljno bolan. Zato me to pita? Zato jer elim znati. Ti neto zna, zar ne? Nastupila je duga tiina, a onda se uo jo jedan uzdah. To ba i nije tajna. Pola Pa riza zna. Isabelle je osjetila kako joj je srce poelo estoko lupati na te rijei. Je li ona u vezi s Gordonom? Isabelle napokon upita ono to je htjela saznati, a Nathalie se nasmije. Isabelle je i nakon tolikih godina jo uvijek bila strano naivna. U kolskim danima, to je Nathalie i voljela kod nje. U Isabelli je bilo neke dirljive nedunosti. Ali uskoro de odrasti. Moda je i bilo vrijeme. Ona mu je ljubavnica otprilike zadnjih deset do dvanaest godina. Svugdje idu zajedno. udim se da ti nitko prije nije rekao. Izlaze u drutvo prilino otvoreno i tako je ved godinama. Svi znadu. Ja vie nikoga ne poznajem, Isabelle ree, zvuedi zapanjeno. Ozbiljno to pria? Da, da. Kupuje joj nakit, kupio joj je auto. Mislim da imaju zajedniki stan negdje na Lijevoj obali. Rue du Bac, mislim. Ljeti idu u Hotel du Cap. Prole godine sam naletjela na njih u Saint-Tropezu. S njom je imao potpuni ivot, potpuni svijet o kojem Isabelle nita nije znala. To je bilo puno gore od onog ega se ona bojala. On de te ostaviti? Nathalie praktino upita. Ako je tako, trebala bi od njega izvudi dobru odtetu. Po onome to sam ja ula, na nju je potroio itavo bogatstvo. Ne mogu to povjerovati, Nathalie. Kako je to mogude? Jesi li sigurna? Sasvim. Ako meni ne vjeruje, zovi desetero ljudi koje si nekada znala i oni de ti svi redi isto. Oni su zajedno ved godinama. Ne ostavlja me, zamiljeno ree Isabelle. Tek juer sam to shvatila, ili pogodila, ali uopde nisam mislila da je ovako. U najgorem sluaju, zamiljala je izlet novijeg datuma, ili usputnu vezu, a ne drugi ivot koji traje ved desetljede, dok ona kod kude njeguje svog bolesnog sina. Jo nema razloga da te ostavi. Ona ne moe nikamo dok joj mu ne umre. A tada, meutim, pretpostavljam da bi je Gordon rado ulovio. Modna je i bogata. No, tko zna, do sada joj je Gordon moda i dosadio. Nikad se ne zna. Ali, uvaj je se, prava je gadura. Ako pomisli da si joj prijetnja, okomit de se na tebe. Vidjela sam kako to radi na poslu. Nevjerojatna je. Bila je mala krojaka negdje u nekoj zabiti, a onda je upoznala starog i on je od nje napravio groficu i kupio joj taj minkerski posao. Ali, u tome je dobra, priznajem. Meutim, s njom se ne treba aliti, ako zakljui da si joj prijetnja. Zbrisat de te u tren oka, to god trebalo. Ako eli njega, uzet de ti ga ispred nosa. A zapravo, obje su znale da se to ved dogodilo.

149

Ja joj nisam prijetnja, ree Isabelle izmuenim glasom. Osjedala se kao potpuna budala. Uz sve, jo je godinama tako okrutan prema njoj. To je bilo posebno gadno. Ona to moda ne shvada tako. ao mije, Isabelle. Nathalie je bilo grozno to joj ba ona donosi loe vijesti. Isabelle joj je uvijek bila draga. Nevjerojatno je bilo pomisliti da se Gordon vezao uz neku enu do te m jere. Isabelle se morala upitati nije li to njena greka, zato to je bila toliko zaokupljena svojim sinom. Nathalie je rekla da to traje deset ili dvanaest godina. A Gordon ju je iskljuio iz svoje sobe, svog srca i ivota ba u to vrijeme. Sve je imalo smisla. Bit de ti bolje bez njega jednog dana, Isabelle, Nathalie iskreno ree. A to se toga tie, bilo bi i njoj. On je samoiv do kraja, a meni se odavno ini da zapravo mrzi ene. Isabelle joj je ispriala o nesredi, ali ne i o Billu, a onda su si njih dvije uzajamno obedale da de se uskoro opet uti. Isabelle je bila zahvalna to je ula istinu, ma koliko bolna bila. Nakon to je spustila slualicu, Isabelle je jo dugo sjedila zuredi u prazno, a onda je nazvala Billa. Probudila ga je iz dubokog sna, ali nije mogla ekati; morala mu je ispriati sve to je ula. Obasipala ga je rijeima dok se on pokuavao razbuditi. Dok je zavrila, on se ved uspravio u krevetu, irom otvorenih oiju i zapanjen. To je zvualo vrlo francuski. Dugogodinje ljubavnice, cijelo desetljede ili dulje, nisu esta pojava u Sjedinjenim Dravama. Ljudi se, vedinom, razvode. Ali grofica je ekala da joj umre mu, kako bi mogla pokupiti nasljedstvo. estoka pria. Sigurno si dobro? To je potvrdilo ono to je on slutio - Gordon je veliki gad. Nathalie uvijek sve zna. Zato mi to nitko nije rekao do sada? Poniavajude je bilo to to su svi u Parizu znali. Zbog toga se osjedala tako glupo. Vjerojatno su mislili da i ti zna, pa se nisu htjeli petljati. Puno ljudi se tako ponaa, naroito u Europi, ali i ovdje. Ni njemu nitko nikada nije rekao za Cvnthijine veze, no on je sam zakljuivao. Ljudi vie ne rade to tako esto kad im je jednostavnije razvesti se. Sto misli, to bih trebala uiniti? Nije uopde znala kako bi mogla iskoristiti podatke koje je skupila. to eli uiniti? trijezno upita Bili. Ne znam. Najradije bih mu to istresla u lice istog trena kad ue u kudu, ili ga nazvala u Saint-Moritz, ali znam da to nije pametno. Znala je da bi se, u tom sluaju, o komio na nju kao tigar. Mislim da bi trebala priekati i pokazati mu to ga ide sljededi put kad te napadne. eli li ga napustiti? Htjela je, ali nije vjerovala da moe. Promjena bi svejedno bila preteka za Teddvja, a nita ne jami da bi Gordon davao dovoljno za izdravanje djeaka. Njegova draga se ionako ne moe udati, pa on ne bi urio s rastavom od Isabelle, niti bi bio velikoduan ako do toga doe. Ne bi elio skandal, pogotovo s obzirom na njegov ugled i besprijekornu reputaciju u banci. Pametnije je, izgleda, bilo da se pritaji i eka, kako je rekao Bili. Trebalo je razmisliti o mnogoemu i puno toga odluiti. Pa, sada ima oruje, u svakom sluaju. Moda je najpametnije da to uva do pravog trenutka, a onda ga udari ravno meu oi.

150

Ako svi ionako znadu, ne bi bio naroit skandal da se razvede-mo, zar ne? O, da, bio bi. Jedno je imati ljubavnicu sa strane, ak i ako je to javna stvar iza zatvorenih vrata. Potpuno je druga stvar ako ima bijesnu enu koja die sve u zrak, razgovara s novinarima, optuuje u javnosti, oguli ga za veliku svotu, okrene javno miljenje protiv njega. Nebesa, pa ti izgleda kao Djevica Marija s bolesnim djetetom. Poznato mi je to, iz politike. Kad bi neki moj kandidat imao ovakvu svinjariju, rekao bih mu neka se skloni i dobro sakrije, ostane u braku, ponaa se strano pristojno, pone hraniti siroad ili posvajati slijepe redovnice. Ali sigurno mu ne bi rekao da se razotkrije, kae svima i razvede se. Njemu bi bilo stalo da se cijela zbrka raisti to tie, a to ovisi o tebi, ljubavi. Ti njega dri za vrat, ili bolje reeno, za jaja, oprosti mi na izrazu. Javni skandal je ba to to on ne bi elio, kao ni razvod. Pogotovo ako ona jo nije slobodna. Kad bude, on de se htjeti izvudi to tie, ali ni trena ranije. A znajudi o kome je rije, ne bih rekao da de se ispriavati i postati dobar prema tebi, ni u kojem sluaju. Na kraju de opet okriviti tebe. to vie skriva, to de biti zlob -niji. Ako mu se suprotstavi, on de te nasmrt uplaiti i uvjeriti t e koliko de opak biti i pokuat de te strahom sprijeiti da podigne poklopac s kae koju je sam zakuhao. Budi vrlo oprezna, duo. Ako ga satjera u kut, zakrenut de ti vratom. Znam takvu vrstu ovjeka. On se nede povudi niti de se potiho izgubiti; prvo de tebe ubiti. Iz kojega god razloga, ovaj brak, po njegovom shvadanju, slui neemu i on ti nede dati da se u to petlja. Moda ona hode da ostanete u braku, zbog njenog ugleda. Ona nede najuriti starog prije nego to umre. Mislim da se tu dogaa puno toga to ni ne sluti. Budi jako oprezna i nemoj ga previe izazivati. To je bio razuman savjet i Isabelle je znala da je on u pravu, samo nije znala to bi sada zapoela s time. Razmislivi, shvatila je da je bilo mnogo nodi koje on nije proveo kod kude jer je ivio s groficom u stanu kojeg je spomenula Nathalie. Tek nedavno je poela slutiti koliko esto je nodio vani, a to je primijetila i Sophie. Sad se prisjedala raznih putovanja na koje je iao s prijateljima i odmora koje je provodio sam, zabava i mjesta koje je posjedivao. Nathalie je bila u pravu - to traje ved dvanaestak godina. Zaista zanimljivo, zar ne? ree Isabelle, jo pomalo u oku. Gor-don joj se odjednom uini kao stranac. A Louise de Ligne je bila puno eda i lukavija nego stoje ona ikada bila. Isabelle se osjedala krajnje glupo zbog onoga to joj se toliko godina odvijalo pred nosom. Htio bih jo malo razmisliti o tome. Nemoj jo nita poduzimati, zamiljeno je rekao Bili. Prije svega, nije htio da ona bude povrijeena na bilo koji nain, a to se lako moglo dogoditi. Nedu. Zapamti, ako ga pritisne, on de udariti. U to sam siguran. U potpunosti se sloila s njim. Gordon zna biti nevjerojatno opak ako ga se napadne zbog bilo ega. To je ustanovila jo prije mnogo godina. Sljededih nekoliko dana, ona i Bili su razgovarali o tome, ali nisu zakljuili nita novo, a kad se Gordon vratio kudi, bio je prepla -nuo i sretan i ponaao se iznenaujude prijateljski prema njoj. ak ju je pitao kako je Teddy, a ona mu je potvrdila d a je dobro. Nije rekla ni rije o Comtesse de Ligne. Jedinu malu psinu koju mu je priredila izvela je kad mu je predala potu. Uklonila je jednu kuvertu jer je bila naslovljena na oboje, i sasvim usput spomenula da su ih Comte i Comtesse de Ligne pozvali na vjenanje. Rekla je da je prihvatila poziv za oboje i da bi

151

moglo biti zgodno. Izgledala je potpuno neduno, a njegove oi nita nisu odavale dok ju je sluao. inilo se da je kod njega reakcija potpuno izostala. Teddvjev lijenik kae da bih trebala malo vie izlaziti, i u pravu je. Pretpostavila sam da ih ti poznaje, a bududi da je naslovljeno na oboje, mislila sam da te ne bi smetalo ako doem, ona umiljato ree, gledajudi ga irom otvorenih oiju. Ni najmanje, ree on, a izgledao je potpuno mirno i na tren se upita nije li Nathalie pogrijeila. No, onda se okrenuo prema njoj s udnim izrazom. Ali, malo su naporni, oboje su vrlo stari. Mislim da bi se dosaivala. Ako eli opet izlaziti, mislim da bi trebala izabrati neto zabavnije. Zvuao je brino, prije nego zaplaeno. Koliko stari mogu biti ako im se kder udaje? Isabelle neduno upita, a Gordon slegne ramenima. Mislim da ba nije mlada. Vjerojatno je stara cura i vrlo neprivlana. Meni to ne zvui naroito zabavno. Jako se trudio da je uvjeri kako ne treba idi i Isabelle se prvi put nakon mnogo godina zabavljala u njegovom prisustvu. Ima pravo, ne zvui ba zabavno. Trebam li im pisati i redi da ipak ne moemo idi, ili bi to bilo previe nepristojno? Ja du se za to pobrinuti. Uostalom, gdje je pozivnica? Na mom stolu. Pokupit du je na izlasku. Neka to rijei moja tajnica. Hvala, Gordone. Poslat du im lijep dar, kao ispriku. I to de rijeiti Elisabeth. Ti ima dovoljno posla. Umiljato mu je zahvalila i on je krenuo u ured, jo uvijek dredi pozivnicu u ruci. Kad ju je Bili nazvao, smijao se kad mu je to ispriala. Ba si pravo udovite. Ali sjeti se to sam ti rekao. Budi oprezna s njim, on nije budala. Moda te ba sada promatra, da vidi to radi. Moe pomisliti da ti je netko neto rekao, ako je tvoja prijateljica u pravu kad kae da cijeli Pariz zna za to. Nedu nita uiniti. Nekoliko sljededih dana, ona je samo pro vjeravala je li on u svojoj sobi kasno naveer i rano ujutro, nakon to bi ustala. Bilo je upravo onako kako je mislila; nije se vradao kudi po cijelu nod, a nije oekivao da de ona to znati jer joj je ulaz u njego vu sobu preutno bio zabranjen. Vjerojatno je bio u stanu u rue du Bac, s Louise. Isabelle i Gordon igrali su se make i mia cijeli sljededi mjesec i nita se nije promijenilo, ali s druge strane, ved godinama se nita ne mijenja. On je imao svoj ivot, enu, stan, vezu, na neki nain bio je vie u braku s njom nego s Isabelle. Ba kao to se ona, na neki nain, osjedala vie kao Billova supruga, nego njegova. Bili je sada bio ved pet mjeseci u rehabilitacijskom centru; bio je jai i osjedao se zdravije nego to se osjedao ved dugo. Vrat mu vie gotovo i nije zadavao muke, rairio se u ramenima, njegovi bokovi su bili vitki i na bazenu, kad je iao na plivanje, izgledao je kao vrlo mlad ovjek. Osjet mu se sve vie vradao u noge i lake se kretao u kolicima, ali ne samo da nije mogao hodati, nego nije mogao ni stajati. Njegove noge nisu imale dovoljno snage i izdavale su ga kad god bi ih imalo opteretio. ak i proteze koje je dobio nisu niemu sluile. S njima je samo jo bre padao. A obedanje koje je dao sam sebi u vezi Isabelle, nije imalo dobre izglede. I dalje je odlazio na razgovore s doktoricom Harcourt, usprkos poetnom otporu. Jo
152

uvijek je tvrdio da je za njega gotovo sa seksom. Previe ga je pogodilo kad nije uspio s Isabelle i bio je uvjeren da se nita nede promijeniti. Ali svejedno je uivao u razgovorima s Lindom Harcourt. Stalno mu je davala zanimljive knjige. No i dalje ga nije uspijevala uvjeriti. Da bi sve postalo jo sloenije, u oujku su doli Jane i Joe i rekli mu da se ele zaruiti. Iako mu se Joe jako sviao, Billa je to uzrujalo i imao je nekoliko dugih razgovora sa Cvnthijom, preko telefona. Ona je imala puno vie razumijevanja nego on i nekoliko tjedana su se prepirali oko toga. Na kraju je Bili imao jedan dugi razgovor s Jane, kad mu je dola u posjetu s fakulteta. Tata, znamo to radimo. Nismo djeca. Dolazim ovamo ved sedam mjeseci. Znam u to se uputam. Zbog prirode svojih povreda, Joe je nosio pelene, uzimao lijekove i sluio se samo jednom rukom. Njegova ogranienja su bila veda nego Billova. Na jesen se upisao na pravo i bio je zaista bistar. A lijenici su vjerovali, iako nisu bili sigurni, da de ipak modi imati djecu. Linda je Billu objasnila da ima mukaraca s kojima ene, uz medicinsku pomod, mogu zatrudnjeti, iako oni sami ne mogu spolno opditi. Nije bilo potpuno jasno je li i Joe jedan od takvih. I on je bio njen pacijent. Ali, po Billovom miljenju, Joe je imao mladost na svojoj strani. U svojim godinama, Bili vie nije bio spreman na eksperimentiranje, niti je htio raditi budalu od sebe. Bio je spreman na potpuno odricanje od seksa do kraja ivota. Prihvatio je to kao neizbjeno, za razliku od Joea. Ne zna u to se uputa, Bili se svaao s Jane. On de biti potpuno ovisan o tebi, tjelesno i emocionalno. To nije istina. Joe se brine za mene, i on je jedini mukarac koji se tako ponaa, osim tebe. Bit de odvjetnik, a uloio je novac koji je dobio kao odtetu zbog nesrede; ima milijun dolara u sigurnim dionicama i nekoliko dobrih ulaganja. Mamin burzovni meetar je to pregledao i kae da Joe postupa kako treba. A to to ne moe planinariti, ili plesati valcer, to me uopde ne dira. Moda hode, jednog dana. Ti i mama niste uspjeli, a ti si tada mogao hodati. Po emu je ovo toliko drugaije? Zato smo mi u puno gorem poloaju nego vi kad ste se vjenali? Zato jer je on invalid, Bili je bio uporan, to de za tebe biti straan teret. Tvoja mama i ja nismo uspjeli dok sam ja mogao hodati, kako ti kae, ali ja u ovakvom stanju ne bih ni pomiljao da se enim. To je jadno. Ne mogu vjerovati da tako razmilja. On tog trena poali to je ona ikada dola u bolnicu i to ju je on upoznao s Joeom. Mislio je da je to bezopasno, ali bio je u krivu. Prepirao se s Isabelle i Cvnthijom i s obje kderi iduda dva tjedna i na kraju, sjeo i razgovarao s Joeom. Bili je oekivao obilje iskrenog, gorljivog uvjeravanja s njegove strane i bio je primjetno uznemiren prije nego to je razgovor poeo. Ali nije bio pripremljen na ono to mu je Joe elio redi. Znam kako se osjeda, Bille, tiho je rekao Joe. Sve je uo od Jane. Bila je bijesna na oca zbog toga i htjela je pobjedi s Joeom. Ali Joe je i nju i Billa previe potovao da bi to uinio. Ne mogu ti redi da grijei. Ne mogu ti redi da de biti lako; obojica znamo da nije. Ja znam. Shvadam to bolje od Jane. A oboje smo mladi. Brak nije jed nostavna stvar ni u najboljim

153

vremenima. Moji roditelji su razvedeni, ti i Cvnthia takoer. U ivotu nema nikakvih garancija. Nita nije potpuno sigurno. Ali isto tako vjerujem da smo Jane i ja povezani na poseban nain i iskreno mislim da bismo mogli uspjeti. Ja du uiniti sve to mogu da je titim i brinem se za nju, u njegovim oima su bile suze, a Bili skrene pogled; nije htio da bude ganut. Meutim, isto tako, tebe potujem previe da bih uinio neto to ti ne eli. Vjerujem tvom sudu, iako mislim da u ovom sluaju grijei. Mislim d a i ti i ja imamo jednako pravo na dobar ivot i dobar brak kao i bilo tko drugi. Samo zato to ne mogu hodati ili upotrebljavati lijevu ruku ne znai da nemam pravo na ljubav. Nadam se da i ti vjeruje u to, zbog sebe. Ali ako ne eli da se ona uda za mene, ako kae ne, redi du joj da sam malo razmislio i predomislio se. Ako to eli, bolje je da mrzi mene nego tebe; ti si joj otac i ona te treba moda i vie nego mene. A ja ne elim biti dio tvoje obitelji ako to ti ne eli. To ovisi o tebi. Billu je bilo muno dok ga je sluao. Htio je da to sve bude istina, ali vjerovao je da je sve to preteko za njih oboje i htio je zatititi svoju djevojicu. elio je da ima mukarca koji moe na vlastitim nogama odetati s njom u zalazak sunca. to ako ustanovite da ne moete imati djece, nakon to pokuate? To je za njega bilo veliko pitanje, a znao je da de jednog dana biti i za Jane. Onda demo ih posvojiti. Jane i ja smo razgovarali o tome. Ni za koga nema garancije. Mnogi parovi koji nemaju nae probleme ustanove da ne mogu imati djecu. Mi demo uiniti ono to oboje procijenimo kao najbolje. Bili je znao da ne moe traiti vie od bilo kojeg mukarca. Joe je bio pouzdan, drag, lud za Jane, pametan, pristojan, obziran, obrazovan, financijski pouzdan, ali do kraja ivota ostat de prikovan za invalidska kolica. To je bila najtea odluka koju je Bili ikada donio. Dugo je sluao Joea, a onda je sa suzama u oima ispruio ruke prema njemu i njih dvojica se zagrle. U redu, seronjo mali, obojica su imali oi pune suza, a Billu su usne podrhtavale dok se borio za rijei. Samo naprijed. Ali ako ikada bude nesretna, ubit du te. Kunem se, do kraja ivota du raditi sve to mogu za nju. To je bilo sve to je ovjek mogao traiti od mukarca koji se eni njegovom kderkom. Obojica mukaraca obrisali su suze i osmjehnuli se; Bili izvadi jednu bocu vina iz hladnjaka u svojoj sobi. Kad se vas dvoje elite vjenati? upitao je, nalijevajudi svakome po au vina. Osjedao se kao da se proteklih pola sata penjao na Alpe, a i Joe se osjedao slino. Mislili smo, lipanj ili srpanj. Ja sam na pravu na njujorkom sveuilitu, pa moemo dobiti brani smjetaj, tako da to ne smeta njenom studiju. Ona de na jesen imati dvadeset godina, a njemu su bile dvadeset i tri. Bili su mladi, dakako, ali i drugi su prije njih uinili isto i uspjeli. Bili se nadao da de oni biti meu takvim sretnicima; samo to im je poelio. Kad izlazi odavde? pitao je. Za mjesec ili dva. Ovdje sam godinu dana i mislim da sam sve odradio. M islio sam malo otidi kudi, u Minneapolis. Bili kimne. Sve je to zvualo razumno, ako se tako moglo redi. Da Joe nije u invalidskim kolicima, Bili bi skakao od veselja. Ali barem se sloio. Obojica su se pomalo napili, a kad se Joe vratio u sobu, nazvao j e Jane. Osjedao se potpuno iscijeeno. Strano se bojao to de Bili redi, ali sve je prolo nevjerojatno dobro. A kad je to Jane ula, rasplakala se od olakanja. Oev blagoslov znaio joj je jako puno. Nije se

154

htjela udavati ako on to ne odobri, niti je to elio Joe. Pet minuta nakon to je Joe izaao iz sobe, Jane je nazvala Billa; plakala je, smijala se i zahvaljivala mu, a onda je slualicu preuzela Cvnthia. Dobro si postupio. Malo sam se zabrinula zbog tebe, nakratko, ali uinio si ono to treba. Zvuala je jako mirno i zrelo. U protekloj godini, svi su odrasli, a ne samo djeca. Zbog ega si tako sigurna? upita Bili, jo uvijek zabrinutim tonom. Znam, eto. Kao i ti, samo si uplaen. On de biti dobar prema njoj. Samo to su i mogli traiti. Sve ostalo je u rukama sudbine. I bolje mu je. Ili de me uti. Ponosna sam na tebe, Cvnthia ree. Nemoj, momak je tako dobar da mu nisam mogao redi ne. Drago mi je, a isto to je rekla i Isabelle kad je nazvala da uje kako je prolo. Nikada ti ne bih oprostila da si rekao ne, rekla je s puno strasti. Cijelu nod se brinula zbog toga i ustala je u etiri sata da bi ga mogla nazvati. Svi su navijali za to dvoje. Nita nije tako neodoljivo kao ljubav, a jedno je bilo sigurno - Joe i Jane se vole. Bili se samo nadao da de ivot biti dobar prema njima. Uostalom, Joe je ved platio svoje. U Pariz je ved stiglo proljede, a za Isabelle se nita nije promijenilo u protekla dva mjeseca. Svoje otkride jo nije istresla pred Gor-dona. ekala je povoljan trenutak. Ali, otkako je saznala za Louise. za nju se sve promijenilo. Vie nije osjedala krivnju zbog onog to osjeda prema Billu i uglavnom se klonila Gordona. Nije se ispriavala nita nije oekivala od njega. On je bio samo ovjek kojeg vie ne poznaje, a ive na istoj adresi. Billa je samo brinulo da Gordon ne osjeti preveliku promjenu u njoj. No do sada, ini se, nita nije shvatio. Bili ju je i dalje nazivao svaki dan, ali znao je da uskoro mora donijeti neke odluke. U rehabilitacijskoj ustanovi je bio ved sedam mjeseci, no iako je bio jai i zdraviji, nita se znaajno nije promijenilo. Njegovo tijelo se oporavilo; prvobitno je trebao ostati ovdje cijelu godinu, no njegovi terapeuti su mu govorili da de uskoro biti spreman za odlazak. Neodluno je razmiljao o odlasku u svibnju. Rekli su mu, na kraju, da vie nita ne mogu uiniti za njega. Doivotno je bio vezan za invalidska kolica. Nije bilo nikakvog uda, nikakvog kirurkog zahvata kojeg bi mu mogli ponuditi. Morao se pomiriti sa ivotom kakav je sada; takav de i ostati. To je za njega bio najokrutniji udarac kojeg je mogao zamisliti. Jedino bi jo gore bilo daje Isabelle poginula kad ih je udario autobus. To to vie ne moe hodati, za njega je znailo da je vie nikada nede vidjeti. Radije bi umro nego da je optereti svojim tegobama. Kad su mu rekli da vie nita ne mogu uiniti, osjedao se kao da je umro. Njoj jo nije rekao da je meu njima gotovo, no znao je da mora uskoro, kako se ne bi predomislio. vrsto je odluio: ubrzo de se tiho povudi. Prijatelji su ga i dalje nazivali iz VVashingtona i jedan jak kandidat za senatora traio je da on preuzme njegovu kampanju u lipnju. Imao je i neke namjere u vezi predsjednike kandidature, za etiri godine, a znao je da je Bili pravi ovjek koji de mu to omoguditi. Bili mu je gotovo ved obedao da de prihvatiti. Razgovarao je o tome s Isabelle i ona je dola do zakljuka da bi mu povratak na posao

155

dobro inio. Shvadala je da je povremeno obeshrabren time to na rehabilitaciji nije postigao vie, no oni su ga doveli do onog stupnja kojeg su mogli dosegnuti. Ispravno je naslutila da on odugovlai s odlaskom. Odlazak iz rehabilitacijskog centra bio je pomalo kao naputanje majine utrobe. Njene povrede su ved dobro zarasle. Pretrage su pokazivale normalno stanje, samo je rijetko imala glavobolje. Zaista se dobro oporavila i nije ostalo nikakvih znakova nesrede, osim dugog, tankog oiljka du lijeve ruke, gdje je bila zaivena presjeena arterija. Dru ge uspomene na nesredu nije bilo, osim veze koja se u bolnici razvila medu njima. I dalje joj je strano nedostajao i zvala ga je daje posjeti kad izae iz rehabilitacijske ustanove. Ali on je, svaki puta kad ga je ona pitala o tome, bio vrlo neodreen. Znala je da je prerano za njegove putne planove, no nadala se da de se to dogoditi uskoro. Nije ga vidjela sedam mjeseci, to joj se inilo kao vjenost. A tako se osjedao i Bili. Kako je vrijeme prolazilo, neprestano je sam sebe muio zbo; toga; tako je bilo ved dugo. Htio ju je vidjeti, ali je vjerovao da to nije dobro. Kad je zaista shvatio i prihvatio injenicu da vie nikada nede hodati, za njega se sve promijenilo. A njihovi razgovori nisu mu se vie inili tako neduni. Osjedao se kao da je zavarava, s obzirom na odluku koju je donio. U njegovim oima, on joj vie nije imao to ponuditi, osim emocionalne podrke i ono malo ukradenih trenutaka koje bi mogli podijeliti nekoliko puta godinje. Premalo joj je mogao dati; nije joj mogao pruiti bududnost dokle god je ona u braku, nikakvu zatitu od Gordona, niti pomod njenom bolesnom djetetu. A ono to nikako nije elio, bilo je njeno saaljenje. To ne bi podnio. Znao je, ako je odlui napustiti za njeno dobro, ona mora misliti da je potpuno zdrav. Ako ne bi bilo tako, pa ona pomisli da mu je potrebna, nikada ga ne bi pustila. Toliko ju je poznavao. No svaki put kad je pomislio da prekine s njom, da je vie ne naziva, osjetio bi se kao da de mu srce puknuti. Nije htio da se ona osjeda naputeno, ali, govorio je sam sebi, na dugi rok je to za nju bilo najbolje. Kad bi joj mogao dati bududnost, onakvu kakvu bi elio, ekao bi je zauvijek, ali sada kad je znao da to ne moe i da de zauvijek ostati u kolicima, sam je sebi govorio da je mora pustiti, za njeno dobro. A pogotovo ako ne moe voditi ljubav s njom. Ako su Joe i Jane i bili dovoljno ludi da pokuaju izgraditi zajedniki ivot, to se nje ga tie, on to nikada ne bi uinio Isabelli. To se ved pretvorilo u svakodnevno hrvanje izmeu Billa i njegove savjesti. Osim Billa, to to se Teddy znaajno oporavio u protekla dva mjeseca bilo je jedino dobro u njenom ivotu. Nije znala je li to zbog vremena ili je to samo sreda, no on je izgledao bolje i snanije nego cijele godine. ak je nekoliko puta siao dolje i veerao s njom u blagovaonici. U travnju ga je provezla kroz Bulonjsku umu, prvi put nakon mnogo godina. Svratili su na sladoled u Jardin dAcclimata-tion i kad je nazvala Billa, bila je van sebe od oduevljenja. Ovako neto nije uinila jo otkako je bio sasvim mali. A kad je prvog svib nja navrio petnaest godina, zahvaljivala je Bogu to ju je blagoslovio njegovim postojanjem. Dan poslije, Bili se javio i tog popodneva je poeo polagati temelje za ono to je vjerovao da mora uiniti. Izgovorio je prvu la. Razmiljao je o tome dugo i teko. Ma koliko grozno se inilo, znao je da to radi zbog nje. Dovoljno ju je volio da bi sam sebe rtvovao za njeno dobro. Teddvju je bilo bolje, Gordon je ved nekoliko mjeseci ostavlja na miru. Gotovo ga ni nema kod kude. Bili je znao da nikada nede biti dobar trenutak za ono to je, po vlastitom

156

uvjerenju, morao uiniti, ali sada je za to bilo bolje doba nego ikada. Dok mu je srce snano tuklo, rekao joj je da ima sjajne novosti i nastojao se natjerati da zvui uvjerljivo. Previe ga je dobro poznavala, pa se bojao da de znati kako to nije istina. No, nekim udom, ona mu je povjerovala kad joj je rekao da je tog dana prohodao i da je napokon uspio uspostaviti vezu izmeu mozga i nogu. Bila je zapanjena to to uje, ak se rasplakala; bila je presretn a zbog njega, a on se zato osjedao jo gore. No, po njegovom shvadanju, nije mogao uiniti nita drugo. Znao da je mora pustiti, za njeno dobro, i uvjeriti je da je zdrav. Imala je Teddvja, za njega se trebala brinuti, nije joj trebao Bili kao dodatni teret. Ovakav kakav je, mislio je, nema joj to ponuditi, bez obzira na to to se na kraju dogodi s Gordonom. Bili joj to ne bi uinio. Nije joj elio unititi ivot i na kraju je pretvoriti u svoju slukinju i njegovateljicu. Za razliku od Joea i Jane, Bili je znao to to znai. Nije joj smio dopustiti da ga ali, spaava i njeguje. Ako ne moe hodati, vie ne eli biti dio Isabellinog ivota. A to to joj je upravo rekao, kako je tog dana prohodao, bio je prvi korak njenog oslobaanja. Po njegovom shvadanju, to je bilo sve to joj je mogao dati. Bilo je to kao da predivnu pticu puta na slo bodu. Dugo su razgovarali; ona ga je pitala kako se osjedao kad je napravio prve korake, je li bilo strano ili divno, a on je beskonano priao na tu temu, u pojedino sti. Nakon toga, svakog dana je sve vie uvrdivao svoju priu. Sad mu je bilo zlo kad bi je nazvao; grozno mu je bilo to joj lae. Bila je topla, predivna, ranjiva i puna povjerenja i strano ju je volio. Dovoljno da se, ovakav kakav je, ukloni iz njenog ivota. Samog sebe je sada vidio kao polovinu osobu, ak i manje od toga - kao ovjeka koji vie nema to ponuditi jednoj eni. ak i ako neki njegovi dijelovi funkcioniraju, bilo je drugih koji nisu i nede, nikada vie. Zapravo, kako je on to vidio, prognoza koju su mu dali njegovi terapeuti unitila je ono to je ostalo od njegovog ivota i ono to je dijelio s Isabelle. A kad nije razgovarao s njom, Bili je pripremao teren u Wa-shingtonu za svoj bududi ivot. Napokon je poeo smiljati to de kad izae iz rehabilitacijskog centra. Obedao je da de preuzeti kampanju kandidata za senat krajem lipnja. Prije toga je morao nadi stan, a htio je i neko vrijeme provesti s kandidatom i saznati sve to moe o njemu. No, prije povratka na posao, slijedilo je jo i vjenanje Jane i Joea. Imat de est djeverua, Olivia de biti kuma, a prijem su mislili odrati kod kude, u Greenwi -chu. Bit de tristo uzvanika, u atoru na prednjem travnjaku. Dogaalo se puno toga, Cvnthia je ludovala s pripremama oko hrane i cvijeda i jurila na probe haljina s curama. Joe i Jane su bili van sebe. Predbiljeili su se za brani smjetaj na sveuilitu. Ona je bila u Minneapolisu i upoznala njegove roditelje. A na brano putovanje idu u Italiju. Dok je sluao Joea, odlazedi svakog dana s njim na terapiju, Billu je bilo sve vie muka zbog onog to de uskoro uiniti Isabelli. No on je donio odluku. Bio je siguran da je to jedini izbor i ispravan potez. Trebalo joj je samo redi. Dobro si? Joe ga je upitao jednog popodneva, dok su se vradali u sobe. U zadnje vrijeme si nekako tih. Joe se zabrinuo za njega. Djelovao mu je udno. Znao je da je Bili, to se tie oporavka, doao do zida i brinulo ga je kakve je to posljedice ostavilo na njega. Svi su oni doli do odreene toke kad su se morali suoiti s istinom i stvarnodu. Spremam se za povratak u stvarni svijet. Nakon vjenanja, imat du puno posla,
157

objasnio je Bili, ali Joe je primijetio da je njegov bududi punac u proteklih mjesec dana gotovo potpuno izgubio zanimanje za terapiju. A prestao je odlaziti i na razgovore s Lindom Harcourt. Nije imao to vie redi, niti su ga zanimale njene knjige. Izgubio je svaku nadu u ivot s Isabelle. Pristao je da ostane u reha-bilitacijskom centru jo mjesec dana, no inilo se da srcem vie nije bio prisutan ni na koji nain. U glavi, ved je bio negdje drugdje. Dje lovao je odsutno i tiho, a kad nije primjedivao ljude oko sebe, to se sada esto dogaalo, inilo se da je utuen, a takav je i bio. Krajem svibnja, Bili je naiao na Helenu koja se vradala iz blagovaonice; plakala je. Ila je ravno prema njemu i gotovo ga je oborila kad je projurila kraj njega u svojim kolicima. Hej, bijeg s mjesta nesrede je krivino djelo! doviknuo je Bili, a ona se polako zaustavi ne okrenuvi se da ga pogleda, a onda zabije glavu u ake i zaplae. On priblii svoja kolica njenima i dotakne joj rame. Mogu li pomodi? Odmahnula je glavom i na tren nije odgovorila. A onda ga pogleda uplakanim oima. Kad je sklonila ruku s lica, on primijeti da nema njenog prstena, ogromnog dijamanta kojeg je nosila otkako ju je upoznao prije devet mjeseci. Bilo je lako pogoditi to se dogodilo. Hode li dodi da malo popriamo? predloi on, a ona kimne. Zajedno su se vratili do njegove sobe i on joj prui snop papir natih maramica. Ispuhala je nos i zahvalila mu uz osmijeh pomijean sa suzama. Oprosti. Raspadam se, ispriala se. Bila je lijepa kao i uvijek, ak i kad je plakala. Ta djevojka je nevjerojatno dobro izgledala, bez obzira na to to je u invalidskim kolicima. Da pogaam ili de mi ti redi? Sergio. Nazvao me... u zadnje vrijeme je sve bilo nekako udno. Radio je u Milanu, puno je putovao. Odgodili smo vjenanje prije nekoliko mjeseci jer je on mislio da treba jo vremena... Sranje, Bili, mi smo skupa ved est godina... ali tek nakon nesrede smo se zaruili. Mislim da je to uinio samo zbog osjedaja krivnje, jer sam pala dok sam radila za njega. Tog dana mi je stalno govorio neka stanem dalje i dalje, pa jo dalje, a onda sam pala niz stepenice... i... sad mi je rekao da on to ne moe, da je preteko, jer ja trebam previe pa nje. Njemu u ivotu treba netko neovisniji, tako je rekao. To je zbog ovog, ona pljesne po svojim invalidskim kolicima s obje strane i ponovo zaplae, a Bili je na to zagrli. Nerazgovjetnost njenog govora znaajno se smanjila u proteklih devet mjeseci, ali druge stvari nisu i nikada nede biti bolje. To je bilo ba ono ega se bojao kod Jane i Joea i zato je elio osloboditi Isabelle sada, prije nego to ga zamrzi zbog svega to vie nije bio ili nije mogao uiniti. Vjerojatno se uplaio, razumno ree Bili. Sergio je bio jedan od najuspjenijih mladih fotografa u svom podruju i imao je samo dvadeset i devet godina. No isto tako, mogao je imati svaku manekenku koju poeli, i to one koje nisu u invalidskim kolicima. Bilo bi lijepo da je mogao odrati obedanje koje je dao Heleni, no za njega je to bilo previe, rekao joj je Bili; zato je bolje da se sada izjasnio. Zna, Helena, ako on to ne moe, onda je sada postupio kako treba. Zato da te ostavi nakon to se vjenate? Ako nije pravi, bolje da to odmah sazna. To je bio njegov stav u vezi Isabelle, iako je znao da ona njega nikada ne bi napustila. Meutim, Bili je vjerovao da bi trebala tako postupiti. A ako ona ne bi imala dovoljno razuma da to sama uini, on de to uiniti za njeno dobro. Posljednjih nekoliko tjeda na se muio do ludila i uspio je sam sebe uvjeriti da je u pravu. Ono to je Sergio uinio,

158

potvrdilo je njegovo miljenje da zdravi ljudi ne idu uz ljude koji to nisu u potpunosti. Helena, vjeruj mi, jednog dana de ti biti drago to se ovo dogodilo, ree on, a ona se jo jae rasplae. Ona u tome nije vidjela nikakvog smisla. Voljela ga je i mislila je da i on voli nju. Ved je imala pripremljenu vjenanicu, prijem, fotografa, glazbu. Ali brak je bio puno vie od toga, pogotovo u njihovoj situaciji. Zato bi mi bilo drago to se to dogodilo? To to Bili govori, po njenom miljenju nema nikakvog smisla. Zato jer mu ne eli biti na teret. Na taj nain, samo bi te zamrzio. Ja nisam teret, ree ona, razbjesnivi se. Nisam nita drugaija nego to sam bila prije nesrede. I dalje sam ista osoba. Joe i Jane bi zapljeskali na te rijei, ali Bili nije. On je stvari vidio upravo suprotno. Nitko od nas nije vie isti. Ne moemo biti. Imamo ogranienja. Ima stvari koje vie nikada nedemo raditi, tiho ree Bili, misledi na Isabelle. to, na primjer? Plesati? Skijati se? Rolati? Ma, koga briga za to? Ponovo je ispuhala nos. Njega, oito, jest. To ti elim redi. Barem je bio iskren, to mu mora priznati. Nita mu ne priznajem. On je seronja. Nisam mu uinila nita loe da me ovako ostavi. Ne. Samo nisi imala srede. Kao i mi ostali. Zato smo ovdje. Ti to meni hode redi da nas nitko nede voljeti zato jer smo ovakvi? Ako je tako, mislim da nisi u pravu i runo je to to govori. A to je s Jane i Joeom? Pogledaj njih. Ima dovoljno godina da bude pametnija od njih. Njoj je bilo dvadeset i osam i htjela je ivot s muem i djecom. I dalje mislim da grijee i jednog dana de za to platiti. Moda de Jane jednog dana uiniti isto to i Sergio. I to onda? Do tada de ved imati djecu i to de svima upropastiti ivot. Dakle, to misli? Da nitko nede ostati s nama niti de nas htjeti? To je sranje, zna i sam. Barem se nadam da zna. Imamo pravo na sve to i drugi. Moda i nemamo, ree on smrknuto. Ili, barem, ja nemam. Mogu govoriti samo u svoje ime. Ali mislim da nemam pravo opteretiti druge s ovim, on rukom pokae na njihova invalidska kolica, To ne bi bilo pravedno. Oboje su znali da on govori o Isabelli i Helena se na to jo vie uzruja. Jesi li u zadnje vrijeme popriao s psihijatrom, Bille? ona upita, iznenada vie zabrinuta za njega nego za sebe. Mislim da bi trebao, jer mi se ini da su ti stavovi jako sumnjivi. Ja mislim daje Sergio guzica i moda si u pravu, moda je za mene bolje ovako nego da me kasnije napusti, ali mislim da to ne bi trebalo imati nikakve veze s ovim, kao i on, ona mahne rukom prema njegovim kolicima. Mislim da bi to trebalo ovisiti o tome voli li me on ili ne i njegovim oekivanjima kakva du mu biti ena. Moda misli da nisam dovoljno dobra za njega. To i ja tvrdim, Bili joj je podilazio, no Helena gaje bijesno pogledala. Ne, ne tvrdi, Bili. Zbunjen si. Misli da smo onog dana kad smo zavrili u kolicima izgubili pravo da budemo voljeni. Ja u to ne vjerujem i nedu vjerovati. Ima previe dobrih ljudi koje uopde nije briga stojimo li ili sjedimo. Ni meni se ne svia to sam ovakva. Radije bih

159

slobodno trala naokolo i nosila visoke pete. Ali nije tako. I sto onda, jebi ga? Hode mi redi da ne bi volio enu u invalidskim kolicima? Zar si toliko sitan? Ne bih to rekla. Pogledala gaje vrlo otro. Moda nije tako, odvratio je on, izbjegavajudi odgovor na njeno pitanje, no samom sebi usprkos, znao je da ima istine u njenim rijeima. Jer, da je Isabelle zavrila u invalidskim kolicima, on bi je volio jednako kao i prije, moda i vie. Ali nije se o tome radilo. Moda samo elim redi da neki ljudi nisu dovoljno veliki da to uine. A ako i jesu, mora dobro razmisliti i shvatiti eli li im to zaista uiniti. eli li ih zaista izloiti tome, ili ih voli toliko da de ih se odredi? Govorio je o sebi, a Helena je izgledala zbunjeno. Zato nas jednostavno ne strpaju sve na nekakvu santu leda? To bi moglo biti rjeenje. Ne bi bilo problema ni za koga, oni se ne bi trebali ponaati kao pristojna ljudska bida, niti suosjedati ili se uopde ponaati kao zrele osobe. Zna to? Strano se divim Jane i Joeu zb og ovoga to rade. Vjeruju jedno u drugo i u pravu su. Vole se, a to je vrijedno svake rtve. Sve ostalo, s kolicima i takama ili bez njih, ne znai ba nita. Barem ne za mene. Nije me briga je li tip za kojeg du se udati gluh, nijem ili slijep; ako je dobar ovjek, ako se volimo, ako je pristojno ljudsko bide, za mene je dovoljno dobar. K vragu, da je netko drugi umjesto mene u ovim kolica, meni to ne bi nita znailo. Dobro. Onda se udaj za mene, Bili ju je bocnuo, a ona se zavali dublje u kolicima i osmjehne kroz suze. Bio bi pravi dave, nasmijala mu se. A stavovi su ti nikakvi. I dalje mislim da bi trebao popriati s psihijatrom prije nego to izae ili de napraviti neku veliku glupost. I ona je bila pacijent Linde Harcourt i bila je zadovoljna s njom, jer se i sama trudila. to, na primjer? On se branio. Sviala mu se, bila je vrlo bistra djevojka i postali su dobri prijatelji. Na primjer, iznevjeriti ljude koji te vole zato jer misli da si im teret. Zato ih ne pusti da to sami zakljue, umjesto da odluuje za njih? Nema pravo odreivati to de oni misliti, niti donositi odluke umjesto njih. Moda sam ja ipak u pravu. Ako nekog voli, eli tu osobu zatititi od nje same. Ljude ne moe zatititi, odluno ree Helena. Puno je radila na sebi i suoila se s mnogim pitanjima, vie nego Bili. On je sve vrijeme proveo diudi utege i na kraju je poeo izbjegavati psihoterapiju. Heleni je to bilo jasno. Ljudi imaju pravo na vlastiti izbor. Ne moe to nikome oduzeti, kao to drugi to ne mogu oduzeti tebi. Radi se o potovanju. Moda je tako kako ti kae, zamiljeno ree Bili. Ja nemam odgovore. Imam samo pitanja. A puno sam stariji od tebe. Moda bih u tvojim godinama i ja bio hrabriji. Moda si u pravu, moda je Sergio seronja. Ali ako je, bolje ti je bez njega i bolje ti je da to sazna odmah sada. To se slaem, ona tuno ree, ali svejedno boli. Aha, ree on, boli. Ali takav je ivot. Puno toga to se dogaa boli kao vrag. Neki te ljudi uvijek mogu razoar ati. Bolje je ako ih se rijei to prije, ree on, a ona kimne. Mislio je na Cvnthiju, a to nije imalo nikakve veze s njegovim kolicima. Sergio je, valjda, jedan od tih, ona razumno odvrati. Moda de sljededi put dobiti

160

manji prsten i vedeg ovjeka. Ona kimne; priali su jo neko vrijeme, a onda se ona vratila u svoju sobu, no jo jednom je podsjetila Billa da bi, po njenom miljenju, trebao popriati s psihoterapeutom prije odlaska. A kad ga je kasnije te nodi nazvala Isabeile, on je zvuao zabrinuto. Poneto od onoga to je rekla Helena ponovo ga je zbunilo. Toliko je gorljivo tvrdila da njihova ogranienja ne znae nita ljudima koji ih vole, da se on go tovo pitao nije li u pravu. No, ipak, ona je mlada ena, pa ako se neki mukarac eli brinuti za nju, to je druga stvar. On je mukarac i morao bi biti u stanju ponuditi vie od toga. Zvui umorno, rekla je Isabeile, osjetivi odmah da se on osjeda potiteno. Jesi li danas previe hodao i izmorio se? Potpuno mu je povjerovala da ponovo moe hodati. A on je, sluajudi je, gledao u svoja kolica i osjedao krivnju. Zbog te lai, postalo je nemogude da je ikada vie vidi. Ali to je i htio. I sada se nije namjeravao povudi, ma to priala Helena. To je ved otilo predaleko, a on je i dalje vjerovao kako je ispravno da je ostavi. Jedino je jo ostalo pitanje, kada. Aha, vjerojatno. Moram puno toga obaviti prije nego to izaem, odvrati on neodreeno. Odradili su sjajan posao, ree Isabeile; zvuala je njenije nego ikada, bila je puna povjerenja, toliko da se njemu srce cijepalo na zvuk njenog glasa. Iako ju je zavarao, on joj je elio pokloniti slobodu, osloboditi je tereta koji bi joj, u to je bio siguran, unitio ivot. Znao je da bi mu Helena rekla da Isabeile ima pravo na vlastiti izbor, a on joj to pravo oduzima. No bio je uvjeren da zna to je najbolje, a Isabeile je bila predobra da bi ga sama napustila. Meutim, ved danima je primjedivala neto udno u njegovom glasu, a nije znala to bi to moglo biti. Zvuao je drugaije, nesretno i nekako odsutno. Pomiljala je samo da je uznemiren zbog odlaska iz zatidene sredine u rehabilitacijskoj ustanovi i poetka novog ivota. No sada kad je opet mogao hodati, kako je ona mislila, sve de mu biti puno lake i ona je zbog toga osjedala veliko olakanje. Kako napreduje vjenanje? upitala je nekoliko minuta kasnije, nadajudi se da de mu skrenuti misli od onoga to ga mui. Cvnthia luduje. Ja se nastojim izvudi. Trebam samo pladati raune. To je laki dio. Tei dio je bilo ono to je namjeravao uiniti Isabelli. Ali ona to jo nije znala. Kako je Teddy? Brzo je promijenio temu. Primijetila je da to ovih dana esto radi - skae s jedne teme na drugu - kao da mu je odjednom neugodno da o bilo emu pria podrobnije. To uopde nije bilo slino ni njemu ni razgovorima koje su vodili ved gotovo pet godina. Poznavala ga je bolje nego to je mislio, bolje nego to je elio da ga poznaje. Sjajno, Isabelle ree, to njega umiri. Nikada ne bi mogao raskinuti s njom daje Teddvju loe. Rekavi to Billu, sama sije zapeatila sudbinu. Nikad nije bio bolje. Dobro. A onda joj je rekao da de idudi tjedan idi u VVashing-ton, potraiti stan. Na to ga ona opet upita o dolasku u Pariz. Moda bi mogao dodi ovamo nakon vjenanja, ako ne bude previe umoran. Samo na nekoliko dana, prije nego to pone raditi. Puno je traila od njega, ali bojala se da nakon toga on nede imati vremena. Znala je koliko moe biti zaposlen, a sad de i biti tako. Moram vidjeti. Moda taj tjedan ved poinjem s kampanjom. To je bila jo jedna la.
161

Kampanju nede zapoeti prije kraja lipnja i imao bi vremena, ali on ne hoda, a to joj ne moe redi. Sam je sebi onemogudio da je posjeti. Smislit demo neto, samo to je rekao i kad su zavrili razgovor, ona je ovog puta bila zabrinuta. Imala je snaan osjedaj daje on izbjegava, a nije znala zato. To se poelo dogaati od danas do sutra, doslovno preko nodi. A to da je njegovo udno ponaanje poelo onog dana kad su mu terapeuti potvrdili da vie nikada nede hodati, ona nije znala. To je za njega bila prekretnica. Kad se to dogodi, stalno je sam sebi obedavao, prestat de je nazivati i vie je nikada nede vidjeti. Ali jo se nije mogao natjerati da je prestane zvati. S druge strane, Isabelle se zabrinula da je rekla neto to ga je uvrijedilo. No nije zvuao kao da se ljuti na nju; samo je bio odsutan. Prolo je devet mjeseci otkako ga je zadnji put vidjela i nije imala nikakvu predodbu kad bi mogao dodi u Pariz da je posjeti. A nije bilo naina da ona ode u VVashington ili New York, k njemu. Nije mogla ostaviti Teddvja tako dugo, niti otidi tako daleko. U vrijeme kad je vjenanje bilo sasvim blizu, Isabelle je ved obuzela panika. On je propustio nekoliko poziva, a kad ga je pitala zato, rekao je da je bio previe zauzet. Pronaao je stan u VVashingtonu i imao sastanak s mladim senatorom povodom njegove kampanje. Kad je o tome priao, zvuao je uzbueno. A nakon vjenanja, Bili joj se dva dana uopde nije javio. Iz nekog neobinog, instinktivnog razloga, ona se njega nije usudila nazvati. On je, odjednom, podigao zid oko sebe. Vjenanje je bilo predivno; svi su plakali kad su Joe i Jane izgovorili svoje da. Joe u invalidskim kolicima i Jane koja stoji uz njega; bilo je neopisivo dirljivo. A nitko nije plakao toliko kao Bili koji je u svojim kolicima sjedio do Cvnthije, na kraju prvog reda. Dobro si? upitala gaje ona kad su krenuli za stol. Sjedio je do nje i njoj se inilo da je neuobiajeno tih. Izgleda izmueno. Samo razmiljam o poslu. Za nekoliko dana izlazim iz centra i idem u VVashington. Zna kako mi je. Fiziki, izgledao je odlino, ali ona je vidjela da ga neto mui. Djeluje mi uznemireno. Na kraju, pretpostavila je da ga je potreslo to to se njegova curica udala. Dola je Olivia i neko vrijeme sjedila kraj njega, a Jane je, umjesto s njim, plesala s djedom, dok su je on i Joe gledali, smjekajudi se. Joe time nije bio pogoen, ali Bili jest. I to jako. Bilo je to lijepo vjenanje, odlina zabava i svi su se dobro proveli. A Bili je, vrada judi se te veeri u rehabilitacijski centar, mislio samo na Isabelle. Dva dana je ostao u sobi, uopde nije iao na fizikalnu terapiju, a onda je napokon skupio hrabrost daje nazove. Ona se tada ved oz biljno zabrinula, a kad ga je zvala, on se nije javljao. Njegov telefon je zazvonio nekoliko puta u protekla dva dana. Znao je da je to Isabelle. No on je samo leao na krevetu, mislio na nju i alio to nije mrtav. Gdje si bio? upitala je ona s prizvukom panike u glasu, kad ju je napokon nazvao. Mislila sam da si otiao s njima na brano putovanje, alila se. No on je primijetio da je zabrinuta i povrijeena i sam je sebe mrzio zbog toga. Znao je da briga koju osjeda nije nita u usporedbi s patnjom koju de tek osjetiti. Nakon pet godina razgovora s njom, bilo je nezamislivo da je vie nede biti u njegovom ivotu. Kako je bilo na vjenanju? ona neduno upita, a on uzdahne.

162

Prekrasno. Na ceremoniji su svi plakali, a nakon toga se odlino zabavljali. Priaj mi malo o tome. Teddy je jo spavao. Tih dana je spavao dulje i ona je imala puno vremena. Ispriao joj je, a onda duboko udahnuo. Osjedao se kao da treba skoiti s najvie skakaonice. Isabelle, moram ti neto redi. Ona osjeti kako joj je srce stalo. Prije nego to je on progovorio, znala je da je neto jako loe. Pitam se, zato mi se ne svia taj ton? Zadrala je dah, ekajudi da lavina krene. Cvnthia i ja obnovili smo brane zavjete. Na njenom kraju, zavladala je beskonana tiina dok je pokuavala usvojiti to to joj je upravo rekao. Sto to tono znai? Nastojala je biti pristojna, iako je htjela vritati. Kao uvijek, bila je fina i ekala da joj on objasni. Obnovili smo nau vezu. To je bila druga najgora la koju joj je ikada rekao. Prvu je izgovorio kad je rekao da ponovo moe hodati. Stvari su se promijenile za vrijeme mog boravka u ovoj ustanovi. Mislimo daje to vano za cure. Jedna se udala, a druga ima dva deset i dvije godine. Za dvije odrasle ene, koliko vano moe biti da njihovi roditelji obnove brane zavjete? No Isabelle nije postavila tako oito pitanje; bila je vana samo injenica da su to uinili i da ona sada zna za to. Kad ste to odluili? Cijelo tijelo joj se treslo, ali zvuala je, prividno, vrlo mirno. Posljednjih nekoliko tjedana. On je ostavljao gotovo viteki dojam i prisiljavao se da ne misli kako de na nju to djelovati. Znala sam da neto nije u redu. Imala je pravo. Dobro ga je poznavala, to i nije bilo udno nakon pet godina. Zato nisi htio planirati nikakav dolazak u Pariz? Sad joj je sve bi lo jasno. Znala je da je on zbog neega zabrinut, samo joj nije bilo jasno zbog ega. Sto to znai za nas? Mislim da vie ne bismo trebali razgovarati. Njegove rijei pogodile su je gore od sudara s autobusom. Na tren nije uopde mogla govoriti i mislila je da de se onesvijestiti. U njena pluda nije ulazio zrak i prvi put nakon nesrede osjetila je stezanje srca. Kao da ju je pogodio razornom kuglom, bila je previe skrhana da bi odgovorila. Ali, znala je da neto mora redi. Ovo nije oekivala. Ali ne moe mu zamjeriti. Nije htjela ostaviti Gordona zbog Teddvja. Billu je mogla dati tako malo, samo njihove razgovore. Nije bilo besmisleno da se on vrati Cvnthiji, ma koliko nju to povrijedilo. Za njega je to bilo dobro, inilo joj se, a voli ga toliko da eli samo ono to je za njega najbolje. Ne znam to bih rekla. Sretna sam zbog tebe, Bille. Oporavak se nije odnosio samo na njegove noge, nego i na brak, i ona mu je poeljela svako dobro. On je uo da plae i dolo mu je da umre. No znao je daje to za nju dobro, vjerovala ona to ili ne. Samo gaje ljubav prema njoj navela na ovakvu groznu stvar. Znao je, time to je njoj rekao, unitio je i dio vlastitog srca. To je bila najveda rtva koju je on mogao uiniti za nju i ona za njega. Pazi na sebe. Ne daj da te Gordon savlada. uvaj svoje oruje i ako te bude muio, upotrijebi ga. Nakon toga te vie nede dirati. Dokle god je Louisin mu iv, njemu de biti vano da ostane u braku s tobom. Mnogo je razmiljao o tome i samo to ga je sada zabrinja valo. Nije htio da je Gordon mui, a on vie nede znati za to. Ionako je nije mogao zatititi od

163

njega na drugi nain osim svojom ljubavlju, a i to je, sad je bio uvjeren, bilo premalo. Lijepo od tebe to o tome razmilja, ree ona, okirana i zbunjena. Ne shvadam... nisi mi rekao da se izmeu tebe i Cvnthije neto poboljalo. Kako se to dogodilo? I kada? Ne znam. Moda kad su se klinci odluili vjenati, shvatili smo da trebamo raistiti stvari meu sobom. A uistinu, njihov razvod je okonan u oujku, odmah nakon to su im Jane i Joe rekli da de se vjenati. Cvnthia je, izgleda, sada bila u ozbiljnoj vezi s tim ovje kom s kojim se via ved devet mjeseci i Billu je bilo drago zbog nje. elim da bude sretan, Bille, ona irokogrudno ree, to god to za tebe znailo. I, samo da zna, ja te volim svim srcem. Znam, suze su se slijevale niz njegove obraze, ali nije smio dopustiti da mu ona to primijeti u glasu. Njena sloboda ovisila je o njegovoj uvjerljivosti i on je vrsto odluio da to uradi kako treba. I ja tebe volim, Isabelle. Htio joj je redi kako de je uvijek voljeti, no to nikako nije smio izgovoriti. uvaj se. Ako ti ita bude trebalo, zovi me. Za tebe du uvijek biti tu. Ne vjerujem da bi se to Cvnthiji dopalo. Trideset godina je puno vremena. Teko je to samo tako napustiti. No on je i to napustio. Iz slinih razloga. Jer, njegovo srce je pripadalo Isabelli i znao je da de uvijek biti tako. Ali to je znao samo on. Strano de mi nedostajati, rekla je ona i poela jecati. Ali elim da bude sretan... budi sretan... budi dobar prema sebi, Bili. Zasluio si jako puno. On je znao da zasluuje da gori u paklu zbog ovog to joj radi, no i dalje je bio uvjeren da je dar kojeg joj daje vedi od boli koju sada osjeda. To de jednog dana shvatiti, bio je siguran. Zbogom, rekao je samo jo to, a onda paljivo prekinuo vezu, a Isabelle je, sputajudi slualicu, zaplakala, dok su je potresali dugi jecaji. Zvualo je kao da je netko umro, a to je bila ona. to je, mama? Teddy je dojurio u njenu sobu, prestraenih oiju. uo ju je iz hodnika i nikada je nije vidio takvu. Bio je bez daha kad je stigao do mjesta gdje je sjela nakon to je spustila slualicu. Na tren nije mogla govoriti, no znala je da se zbog njega mora sabrati. Umro je jedan moj stari prijatelj. Nije znala to bi mu drugo rekla, a na neki nain, to se i dogodilo. Bili je za nju sada bio mrtav. Otiao. Izgubljen za nju. Nije mogla zamisliti ivot bez njega, nije mogla zamisliti kakav de joj biti ivot bez njegovih poziva. Sada je imala samo djecu. Dok ju je Teddy gledao, ona je ustala i uzela kaput, a onda mu prila i zagrlila ga. Dobro sam. Samo sam tuna. Idem se malo proetati. Otpratila ga je natrag u njegovu sobu i smjestila u krevet. A onda je izala van i hodala satima. Kad se vratila, bilo je skoro ved vrijeme ruka, a bila je mrtvaki blijeda, gotovo siva. ak se i Teddvjeva njegovateljica uplaila za nju. Jeste li dobro, gospoo Forrester? ona obzirno upita. Svih ovih godina koliko je poznaje, nije je vidjela da tako loe izgleda. Isabelle tiho kimne, sa alosnim osmijehom. Njene oi bile su dva duboka jezera puna boli. Dobro sam, mehaniki ree. Nita drugo nije mogla redi. No tog popodneva, dok je itala svom sinu, niz njene obraze su se stalno slijevali mali potoci suza i Teddy joj tiho

164

dotakne ruku. Nije znao to bi joj rekao. A kad ga je te veeri zagrlila prije spavanja, zagrcnu la se od jecaja. ao mi je, mama, on je blago rekao, vrsto je grledi, a ona mu kimne s tunim osmijehom. I meni, duo. Te nodi je mislila samo na Billa. Bila je oajna, vie nego ikada u itavom ivotu. Oduzeo joj je nadu, smijeh i ljubav, utjehu u mranim danima. Sada joj vie nitko nije bio oslonac i znala je da de tako ostati. Umrijet de kao Gordonova zatoenica, a vie je i nije bilo briga. Ni za to. ivjet de da slui Teddvju i Sophie i nekako utroi preostale dane svog postojanja. A u rehabilitacijskom centru, u svojoj sobi, Bili je leao u mraku. Nije se pomaknuo otkako ju je nazvao. Cijele nodi nije spavao. Samo je leao i plakao. Ali postupio je ispravno. Jedina utjeha bila mu je ta spoznaja, i vjera da je tako.

Poglavlje esnaesto
Za Isabelle dani su bili beskonani otkada je bill izaao iz njenog ivota. Nije bilo poetka ni kraja, ni trenutka u danu koji * * bi pruio olakanje. Brinula se za Teddvja kao uvijek, no sada se inilo daje ona bolesnik. Nije jela, nije spavala, vrlo malo je govo rila, iako se zbog Teddvja trudila da ne bude tako. No osjedala se kao da je baena u ponor u ko jem nema ni sunca ni svjetla. eznula je da uje Billov glas, ali nije vie ni znala gdje je. Znala je da je otiao u VVashington i pitala se je li i Cvnthia otila s njim. Ali, ma gdje bio, vie joj nije pripadao, a sada je znala da joj nikada i nije pripadao. Bio je privremeni dar u njenom ivotu i ona je bila zahvalna zbog toga. Ali bol zbog gubitka bila je tako jaka da se svakog dana pitala hode li preivjeti. Ostati bez Billa bilo je mnogo gore nego preivjeti nesredu. Ovog puta, pogoena je njena dua. To je ak i Gordon primijetio, u ono malo vremena to je provodio kod kude. Pitao se je li njeno vidljivo narueno zdravlje povezano s nesredom, a kad ju je Sophie vidjela, vrativi se kudi za praznike, bila je uasnuta. Isabelle je izgledala kao da umire. Bolesna si? Gordon ju je na kraju upitao jednog dana za dorukom. Tu nod je proveo kod kude. Jo nije znao je li Isabelle svjesna da on esto nodi vani. Ali, Isabelle je toliko smravjela da je odjeda na njoj visjela vie nego nakon nesrede. Ne osjedam se ba dobro. Imam migrene, rekla je kako bi objasnila sivu boju svog lica. I njoj je bilo jasno kako izgleda, ali vie nije mogla ni jesti ni spavati. Sigurno je neki recidiv tvojih povreda, ree on s blago zabrinutim izrazom. Javi se lijeniku. To je bio prvi znak zanimanja kojeg je pokazao prema njoj u proteklih nekoliko mjeseci. Sljededi tjedan idem na put i mislim da bi to trebala obaviti prije mog odlaska. Pitala se ide li on na put s Louise. Ved odavno je shvatila da je prolo l jeto, dok je ona bila u bolnici s Billom, on vjerojatno bio cijelo vrijeme s Louise. Njena odsutnost dobro mu je dola, u to je bila sigurna. A to to je vie nije posjetio u bolnici, nije imalo nikakve veze s njom ili Billom, ili ljutnjom zbog njih dvoje; radilo se o njegovoj vezi s Louise i vremenu kojeg je htio provesti s njom, to mu je omogudila Isabellina odsutnost. No njoj to vie nije bilo vano. To
165

je bila samo jo jedna injenica u njenom ivotu i to ved godinama, oito Kamo ide? ree ona, nastojedi zvuati zainteresirano, iako je nije zanimalo. Vie je nita nije zanimalo. Mogla se brinuti za Ted-dyja i to je bilo sve, a sad kad je Sophie dola kudi na nekoliko dana, bilo joj je ipak malo lake. Posjetiti klijente u junoj Francuskoj. Bila je sigurna daje klijent zapravo Louise, ali naravno, nije ga to pitala. Sutra nazovi lijenika, podsjeti je on na odlasku, ali ona ga nije posluala. Znala je to joj je. Njeno srce je bilo slomljeno; to nije imalo nikakve veze s prologodinjom nesredom. Prolo je tono godinu dana otada. Teko je bilo povjerovati da je Bili otiao iz njenog ivota. U posljednje vrijeme, dogaalo joj se da poali to nije umrla prilikom nesrede. To bi bilo puno lake nego ovo kroz to prolazi. Pitala se hode li bol ikada prestati; sumnjala je u to. Svaki novi dan bio je jo gori nego prethodni. Nije se imala emu radovati, nita eljeti, niemu se nadati, ni u to vie nije vjerovala, nije mogla vjerovati da de joj ivot biti naklonjen. Bili je sve odnio sa sobom i ostavio joj samo uspomene i patnju. A najgore je bilo to ona uopde nije bila bijesna na njega. Samo ga je voljela i znala je da de tako biti uvijek. Bila je kao ivotinja koja je izgubila partnera i sada trai mirno mjesto gdje de umrijeti. Mama, to nije u redu? pitala ju je Sophie zabrinutim glasom kad su se tog popodneva srele pred Teddvjevom sobom. Nita, duo. Samo sam umorna. Izgledala je strano; svi su to mogli primijetiti. Sophie i Teddvjeva njegovateljica Marthe razgovarale su o tome popodne. Teddy je rekao da izgleda loe otkako su joj javili da je umro jedan njen prijatelj. No ostali su slutili da je uzrok Isabellinog oaja mnogo dublji i ozbiljno su se bojali ne samo za njeno zdravlje nego i za ivot. Kad se Gordon te veeri raspitivao, rekla je da joj je lijenik rekao daje dobro. Nije mu se uopde javila, a znala je da Gordon to nede provjeravati. Njemu je palo na pamet da bi nekakva vrlo snana emocionalna bol mogla biti uzrok; propala ljubavna veza, slomljeno srce. U njegovoj glavi oglasio se alarm; pomislio je na Billa, a onda je jednako brzo odbacio tu pomisao. Gordon je znao da se ona to ne bi usudila ponoviti nakon njegovih upozorenja. Ali on uopde nije shvadao koliko je snana njena ljubav prema Billu, niti je znao tko je ona doista. Sutradan je Gordon bezbrino otputovao na jug Francuske. Broj koji joj je ostavio bio je Hotel du Cap. Namjeravao je ostati tri tjedna, a Isabelle nije nita pitala. Njegov odlazak bio je olakanje. Sad vie ne mora pronalaziti izgovore za svoje narueno zdravlje ili lo izgled. Bilo joj je puno lake kad je sama. A kad se on vratio, tri tjedna kasnije, zapanjilo ga je to ju je zatekao u jo gorem stanju. On je izgledao zdravo, bio je preplanuo, a ona, kao da pati od neizljeive bo lesti. Teddy i ona izgledali su jednako bolesno. Sophie je plakala kad je s njim razgovarala o tome. Ali on je rekao da je njena majka bila kod lijenika prije nekoliko tjedana i on ju je proglasio zdravom. Vie od toga nije elio znati, niti se suoiti s mogudnodu da dobije jo jednog invalida u kudi. U kolovozu je Gordon pono'vo otputovao, na dugako poslovno putovanje po Italiji i panjolskoj. Sophie je otila na nekoliko tjedana kod prijatelja u Bretanju. A Isabelli je bilo

166

dovoljno to je sama s Teddvjem. Opet mu je itala i trudila se pred njim kako se ne bi brinuo, ali nije mogla zamisliti da de ikada vie biti svoja. Bilo je lake preboljeti nesredu nego izgubiti Billa. Svakog jutra se budila misledi na njega i alila je to nije mrtva. Dok su i Gordon i Sophie bili odsutni, Teddy je dobio neugodnu ljetnu gripu. U poetku je sve izgledalo kao prehlada, a onda mu je zahvatilo pluda. Imao je visoku temperaturu i lijenik mu je dao antibiotike kako bi sprijeio daljnja pogoranja. Ali temperatura j e stalno rasla i to god poduzimale Isabelle ili njegovateljica, nita nije pomagalo. Tredeg dana je ved jedva disao. Uopde nije reagirao na terapiju, pa se i lijenik zabrinuo zbog toga. Dva dana kasnije, dobio je upalu pluda. Ubrzano je tonuo iz zla u gore. Pet dana nakon to se razbolio, lijenik ga je smjestio u bolnicu, a Isabelle je ostala s njim. Pomislila je nazvati Gordona, ali nije joj se inilo potrebnim. Ionako ga nikada nisu zanimale Teddvjeve muke. To je uvijek padalo na njena lea. Hodu li umrijeti? u bolnici ju je upitao Teddy, velikih staklastih oiju; pogladila ga je po glavi i stavila mu hladne obloge na elo i rune zglobove. Bolniarke su joj bile zahvalne na pomodi. Nede, naravno. Ali sada mora ozdraviti. To je obian glupi virus i zbilja si ved dovoljno dugo bolestan. Ali te nodi je imao temperaturu od 41 stupnja. Isabelle je sutradan nazvala Gordona. Ne znam to je. Nekakav virus. Ali jako mu je loe. Zvuala je jo iscrpljenije nego prije i izgledala jo gore. Stalno mu je loe, rekao je Gordon odbojnim tonom. Bio je u Toskani, a Isabelle nije mogla zamisliti kakav bi posao tamo mogao obavljati. Bio je to jo jedan odmor s Louise, bez sumnje, ali Isabelle vie nije bilo briga. Odavde ne mogu nita uiniti. Samo sam mislila da treba znati, ree ona, pitajudi se zato ga je uopde nazvala. To je bila vie pristojnost nego poziv u pomod. Zovi me ako mu bude gore. I to de on tada uiniti, pomisli Isabelle. to ako umre, trebam li mu to javiti? Ili bi i to bila smetnja? Ali nita od toga nije mu rekla. ekala je jo dva dana, a onda nazvala Sophie. Teddy tada vie nije bio potpuno priseban i Isabelle je obuzela panika dok je pokuavala razgovarati s njim. Davali su mu antibiotike intravenoznim putem, no sada su mu pluda ved poputala, a lijenik je bio zabrinut i za njegovo srce. Ona se iznenada strahovito uplaila daje ovo tre nutak kojeg se uvijek bojala. A Sophie je, za razliku od svog oca, odmah doputovala iz Bretanje. Njih dvije su satima sjedile uz njega, a nijedna od njih nije spavala; drale su se za ruke stojedi kraj njegovog kreveta dok je on drijemao. Povremeno je govorio u snu, no vrlo malo od onoga to je rekao je imalo smisla. Kad se sljededeg jutra probudio, napokon je izgledao spokojno. Bio je vrud, sparan dan, a on je na dodir bio uaren, ali stalno je govorio da mu je hladno. Tog dana im se obratio tek naveer. Lijenik je dolazio i odlazio, a bolniarke su ga nadzirale. Kasno te veeri, lijenik je Isabelli rekao da stvari ne izgledaju dobro. Njegovo stanje se pogoravalo. Sto elite redi? Bojim se za njegovo srce. Ne moe podnijeti toliki napor. On je jako bolesno dijete. To je odavno ved znala, no izjedalo ju je to oni, izgleda, za njega ne mogu nita uiniti.
167

Na njen uas, tako su proveli cijeli tjedan. Teddy je lebdio izmeu ivota i smrti. I Sophie i Isabelle do tada su bile iscrpljene preko vlastitih granica. Izgledale su gotovo jednako loe kao i on. Isabelle je bila zgroena jer se Gordon uopde nije javio da pita kako je Teddy, nako n njenog poziva u Toskanu prije gotovo dva tjedna. Vjerojatno je pretpostavio da se Teddy oporavio, zakljuila je. No, na poetku tredeg tjedna, Teddyje izgubio svijest. Imao je nekoliko napada, a upala pluda se pogorala. Isabelle nije shvadala kako je uspio preivjeti do sada. Samo je sjedila u hodniku i plakala, a onda se vradala u njegovu sobu i sjedila kraj njega. Te nodi je ponovo nazvala Gordona. Ba kao stoje zakljuila, on je pretpostavio daje djeaku dobro, pa je bio zateen kad je uo koliko mu je jo uvijek loe. Nisam znala da li bi se htio vratiti kudi. Misli da bih trebao? On nije zvuao kao daje oduevljen tom idejom, no ipak je bio zabrinut. Stanje je bilo puno gore nego to je oekivao. Ovisi o tebi. Jako mu je loe. Nije doao k svijesti od sinod, a lijenik nije vie bio siguran hode li se to uopde dogoditi. Gordon je rekao neka ga ona nazove sutra. Isabelle i Sophie sjedile su kraj Teddvja cijelu tu nod, a u pet ujutro, on je otvorio oi i nasmijeio im se. Obje su zaplakale od olakanja i pomislile da je to dobar znak. Ali bolniarka je rekla da je temperatura narasla preko nodi. Bila je blizu 42 stupnja. On je, meutim, razgovarao s njima. Ovog puta, kad je lijenik doao, samo je odmahnuo glavom. Djeaka je izdavalo srce. Doao je i taj trenutak kojeg se Isabelle uasavala cijelog Teddvjevog ivota. Izgledala je oajno, a osjedala se neobino mirno ekajudi skupa sa svojim sinom ono to im je sudbina namijenila. Sad je sasvim jasno razgovarao s njom i drao je za ruku. Pogledao je Sophie s aneoskim osmijehom. Isabelle ga poljubi u obraz, osjedajudi kako je vrud i suh, dok ga nije okupala svojim suzama. Plakala je i nije se mogla zaustaviti. Volim te, maleni moj. Uvijek je bio pun ljubavi prema njoj, strpljiv i drag. ivot mu je bio sama patnja, a nikada se nije alio. Nije se alio ni sada. Samo ju je drao za ruku i lebdio izmeu sna i budnog stanja. Ona je imala nesavladivu potrebu da ga zadri, spasi s ruba ponora nad kojim je lebdjela njegova dua. Nije mogla podnijeti pomisao da de ga izgubiti. Ali nita nije mogla uiniti da sprijei to to mu se dogaa. On je tada pogleda i nasmijei se. Sretan sam, mama, tiho je rekao, a onda se okrene svojoj sestri, Volim te, Sophie i potom se, uz najtii uzdah, ugasio , dok su ga njih dvije drale za ruke. Spokojno i jednostavno, njegova dua se oslobodila iz tijela koje ga je ita vog ivota muilo. Isabelle ga uhvati u naruje i drala gaje u zagrljaju, plaudi. Sophie ih je gledala i jecala, a onda Isabelle zagrli Sophie. Ispruen na krevetu, Teddy je izgledao prekrasno i njih dvije ga zagrle i poljube posljednji put, a onda tiho izau iz sobe. Bio je vrud sunani dan i Isabelle se osjedala izgubljeno kad se nala na ulici. Nije mogla vjerovati da ih je on napustio. To je bilo nezamislivo, neshvatljivo, nepodnoljivo. Izgledao je tako milo. Znala je da de se itavog ivota sjedati posljednjeg izraza na njegovom licu. Stajala je na ulici jecajudi i grlila svoju kder, a Sophie se vrsto privila uz nju. Njih dvije su zaustavile taksi i otile kudi; Isabelle se guila u suzama ugledavi njegovu sobu. Zaista je bio kao Mali princ iz Saint-Exuperyjeve knjige, i sad je otiao u svoj vlastiti

168

svijet, svijet kojeg nikada nije trebao ni naputati. Ali, u svom kratkom ivotu, njoj je pruio veliku radost. Pripremila je alicu aja za Sophie, a onda nazvala Gordona. Zvuala je nevjerojatno mirno. On je bio zapanjen novostima. Rekao je da de naveer biti kod kude. Nije zaplakao niti joj je rekao da mu je ao. Nije gotovo nita rekao, samo je spustio slualicu. Isabelle pomisli da nazove Billa, ali znala je da nema smisla; on vie nije bio njen oslonac, a Teddvja nije nikada ni vidio. Znala je da mora pustiti Billa neko ide svojim putem. Vie nije imala pravo da ga naziva i ometa mu ivot. Sophie i ona otile su tog popodneva u pogrebno poduzede i dogovorile ispradaj. Izabrale su jednostavan bijeli lijes, a Isabelle je naruila cvijede - ljiljane i bijele rue. Znala je da na pogreb nede dodi nitko osim njih i njegovih njegovateljica. On nikada nije iao u kolu, nije imao prijatelja, a Isabelle je vodila samotniki ivot ved godinama. To su bili jedini ljudi koji su ga poznavali i voljeli. Isabelle nije mogla zamisliti to de bez njega. On nije bio samo njen ivot i njeno srce, nego i glavno zaduenje ved godinama. Kad su se vratile kudi, Isabelle je tiho plakala, a Sophie je bila neutjena. Kasno naveer, Gordon je stigao iz Rima, natmuren i potiten. Sutradan je otiao u pogrebno poduzede s Isabelle i Sophie. Isabelle je traila da lijes bude zatvoren. Nije ga mogla gledati takvog, iako je i u smrti bio lijep kao i u ivotu. Gordon je rekao da ga ni on ne eli vidjeti, to je Isabelle shvadala. Nikad nije mogao podnijeti Teddvjevu osjetljivost i bolest i jedva ga je poznavao, iako mu je bio otac. itavog njegovog ivota odbijao je da ga upozna, a sada je bilo prekasno. Njih troje su veerali zajedno u blagovaonici. Isabelle nije govorila nita dok su Sophie i Gordon razgovarali. Nitko nije spomenuo Teddvja; to je bilo previe bolno. Isabelle je kasnije otila u svoju sobu i ispruila se na krevet, a u mislima joj je bilo samo dijete koje je donijela na svijet, iji ivot je uvijek bio tako krhak. Bio je kao leptir koji im je konano pobjegao i odletio. Bila je sretna to gaje mogla voljeti i upoznati. Pogreb se odrao sutradan, u kapelici njihove crkve, a oprotajni govor je napisao svedenik koji ga uopde nije poznavao i krivo je izgovorio njegovo ime. Ali vonja do groblja je gotovo unitila Isabelle; nije mogla podnijeti pomisao da de ga tamo ostaviti i htjela se baciti na njegov lijes. Dotaknula ga je stotinu puta prije odlaska i uzela je jednu njenu bijelu ruu, da je osui i spremi za uspomenu. Osjedala se kao da se krede pod vodom ili oporavlja od jo jedne kome. Nije mogla ni zamisliti koliko je loe izgledala kad su stigli kudi. Jedva je disala, jedva se kretala. Svaki trenutak bio joj je nepodnoljivo bolan. Bilo je kasno popodne tog dana kad je Gordon uao u njenu sobu i namrtio se, pogledavi je. Leala je na krevetu, a lice joj je bilo bijelo kao mramor. Ne znam to ti je, ree on, izgledajudi vie razjareno nego zabrinuto. Poeo je mrziti njeno prisustvo. Izgledala je bolesno, stalno, i to ved neko vrijeme. Izgleda kao da smo danas trebali zakopati tebe umjesto Teddvja. Sto ti je, Isabelle? Izgubila sam sina. Imala je slomljen pogled kad se okrenula prema njemu, ne vjerujudi u ovo to uje. I ja. Ali ti ovako izgleda ved dva mjeseca. Da? Pa, ao mi je. Okrenula se na drugu stranu. Nije ga htjela ni pogledati i najradije bi da on ode.

169

Sophie jako teko pada to te vidi ovakvu. Meni jako teko pada to sam izgubila sina, ree ona bezizraajnim glasom. Ved godinama smo to oekivali, on je podsjeti, iako znam da je to ok, pogoto vo nakon udara na cijeli organizam kojeg si pretrpjela prole godine. Sad mu se inilo da se nikada i nije potpuno oporavila. Ona ga je promatrala, zapanjena njegovom hladnodom i potpunim nedostatkom emocija. Nitko ne bi povjerovao da je i on upravo izgu bio sina. Drao se vie kao gost nego kao lan obitelj, a pogotovo ne kao otac tog djeteta. Pogledao je Isabelle gotovo sa znatieljom, a onda joj postavi udno pitanje. Sto de sada uiniti? U kom smislu? S njegovom sobom? Svojim ivotom? Njegovom odjedom? Nije o tome mogla ni razmiljati. Posljednjih petnaest godina samo si njegovala Teddvja. Ne moe se sad zakopati skupa s njim. Zato ne? Ali to nije izgovorila. S malo srede, zaista de i umrijeti. Nakon to je izgubila Teddvja i Billa, osim Sophie, ostalo joj je malo toga za to vrijedi ivjeti. Meutim, Gordon ju je zapanjio rijeima koje su uslijedile. Mislim da bi trebala otidi sa Sophie u Gre-noble, kad se za dva tjedna vrati na fakultet. Zaista vjerujem da je to odlina ideja. Mora napokon izadi iz ove kude, a dobro de ti initi da bude s njom. Isabelle je istog trena shvatila da je on to eli iz-gnati u provinciju kako bi mogao biti s Louise. To je bio lukav plan, a zbog Teddvjeve smrti, lako je bilo pronadi objanjenje. Gordon je zaista bio domiljat. Ti to ozbiljno govori? Gotovo se nasmijala na izraz njegovog lica. inilo se da je suosjedajan, ali je oajniki elio da ona ode. Sigurno se strano bojao da bi ona, bez Teddvja koji ju je zaokupljao, mogla ponovo traiti svoje mjesto kao njegova supruga. A to bih, zaboga, tamo trebala raditi? Sigurna sam da bi Sophie bila opravdano uasnuta da joj se motam oko nogu. To je bilo zadnje to bi Isabelle sada htjela uiniti. Pa, ne moe samo leati ovako, ree on, ponovo razjarenim tonom. To, dakle, misli da radim? U njihovom razgovoru se osjedala napetost. Isabelli je bilo dosta lai i privida kojeg odravaju predugi niz godina i sada je nede prijedi samo tako, pod izgovorom da treba biti sa Sophie. Bila je oajna zbog gubitka Teddvja, ali dok tuguje za njim ne eli postati smetnja svojoj kderi. Bila je previe razumna i imala previe dostojanstva da bi to mogla uiniti. A bila je i dovoljno pametna da moe prozreti to joj je on namijenio. Nemam pojma to ti radi, on odbojno ree, osim to si se brinula za to dijete. To dijete je bio tvoj sin, a sad je mrtav. Imaj malo potovanja. Prema njemu. I meni. To je bio prvi put da se ona usudila tako razgovarati s njim. A njemu se to nije svidjelo. Isabelle, nemoj mi govoriti kako da se ponaam. Ako se sjeda, ja sam otrpio prilinu koliinu tvog loeg ponaanja prole godine, u vrijeme tvoje nesrede. I vie nedu podnositi nikakve gluposti od tebe. Ozbiljno? upita Isabelle s opasnim sjajem u oima. Pribliavao se granici onog to je mogla tolerirati i to nevjerojatnom brzinom. A kakvo je to loe ponaanje bilo? Jako dobro zna na to mislim. Preao sam preko tvoje afere s Billom Robinsonom. Imala si srede to se nisam razveo od tebe. Oruje je upravo otkriveno. A li ovog puta,

170

izgubivi toliko puno, Isabelle ga se vie nije bojala. S Teddvjevom smrdu, Gordon je izgubio vlast nad njom. Moda zauvijek, a u ovom trenutku, bez sumnje. A ti si imao jako puno srede to sam ja proteklih dvadeset godina prelazila preko tvog ponaanja prema meni i petnaest godina podnosila tvoje zapanjujude ponaanje prema vlastitom sinu. Za-pleli su se u borbu na smrt; Isabelle nije oekivala ovakav razgovor s njim tako brzo nakon Teddvjeve smrti, ali bila je spremna. Sjetila se stoje Bili rekao na odlasku, neka uva svoje oruje dok je Gordon ne napadne, a sad se i to napokon dogodilo. Na dan Teddvjevog pogreba. To je bila zapanjujuda okrutnost i nedostatak potovanja, ali kad se o njemu radi, nikakvo iznenaenje. Gordon je stajao gledajudi je kao da je eli oamariti, ali nije se usudio. To od tebe nedu trpjeti. Zavrit de na ulici sa eirom u ruci, Isabelle, ako ne bude oprezna. Vie me ne moe uplaiti, Gordone. Vie nita nije mogla izgubiti. Vie nije morala tititi Teddvja i vie je nije bilo briga hode li je Gordon izbaciti. Kad bi to uinio, to bi, na kraju, bio blagoslov za nju. Uopde te se ne bojim. On je vidio da to zaista i misli. A kamo de ako te izbacim? Siktao joj je u lice, a Isabelle je djelovala zadivljujude mirno. vrsto ga je pogledala u oi i prikova-la ga svojim pogledom. Moda biste ti i Comtesse de Ligne bili dovoljno ljubazni da me pustite u svoj stan u rue du Bac? Pretpostavljam, ako me izbaci, ona de ovdje stanovati s tobom? Rekla je to tihim, damskim glasom, a Gordon na to bijesno zarei. Zvuao je kao ranjeni lav; priao joj je tako blizu da je mogla vidjeti svaku poru na njemu. Bio je toliko bijesan da se tresao. Ne zna o emu govori! zaurlao je na nju, zateen njenim rijeima. Takav udarac nije oekivao i na tren je izgubio ravnoteu. Moda, ali pola Pariza oito zna, i to ved deset godina. Nazvala je zabunom, na Staru godinu. Mislim da je bila pijana, ali to mi je otvorilo oi i otkrilo ono to sam trebala vidjeti odavno. Zato mi nemoj nita govoriti o Billu Robinsonu, Gordone. Ne radi se o njemu. On jo postoji u tvom ivotu? Nije imao nikakvog prava da to uje, ali rekla mu je, svejedno. Zapanjilo ga je to to je ona znala za Louise, a nije mu rekla ni rije o tome. Ne. Ali grofica, vjerujem, i te kako postoji u tvom. Pretpostavljam da je bila s tobom u Italiji. On to nije priznao Isabelli, no njena pretpostavka je bila ispravna i za to je znalo vie ljudi. Dula sam da se ne moe ili nede udati za tebe dok joj mu ne umre. To ti sigurno teko pada. A to si namjeravao tada uiniti sa mnom, Gordone? Osim da me otpremi u Grenoble sa Sophie, kako bi me se tada rijeio? Ti si luda! Rastrojena si zbog gubitka sina. Ne elim sluati te gluposti. Gordon je izgledao kao da de otidi. Nije htio uti vie ni rije od nje. Ne, ona mirno odvrati. Srce mi je slomljeno, ali nisam luda. Meutim, bila sam luda, sigurno, jer sve ove godine nisam shvadala to radi. Nisi ak ni spavao ovdje, a ja sam bila previe glupa da bih to shvatila, jer si se ti toliko trudio da me mui. Pa, ti dani su proli. Gubi se van iz moje kude! zareao je na nju. Tresao se od bijesa. Hodu, ali ne prije nego to budem spremna. A do tada, savjetovala bih ti da stanuje s njom. Na to je on izjurio iz njene sobe i tren kasnije, ula je kako s treskom zatvara vrata. Ovo je bio nevjerojatan prizor i ona iznenada shvati da ju je on napustio, a nju to uopde ne

171

dira. Izgubivi Teddvja i Billa, izgubila je toliko toga da joj, osim Sophie, vie nita i nije ostalo. Svojim odlaskom, Gordon ju je oslobodio jada i lai koji su meu njima postojali predugi niz godina. Sto ti je rekao, mama? tiho je upitala Sophie. Isabelle je nije ni primijetila kad se uvukla u njenu sobu. Ula je nakon oevog odlaska, a izgledala je uplaeno. Nikada u ivotu nije ih ula da se tako svaaju. Nije vano, ree Isabelle, ponovo sjedajudi na krevet. Osjedala se potreseno, ali joj je laknulo. Vano je, ree Sophie. Mama, grozan je prema tebi. Otac mi je i ja ga vol im, ali ne elim da ikada vie bude zao prema tebi. Pogotovo ne danas, nakon Teddvjevog pogreba; to je bilo strano. Pogledavi svoju kder, Isabelle odjednom shvati to se zapravo dogodilo. Upravo mije rekao neka se iselim. Bila je neobino mirna i sabrana kad je to rekla. A Sophie je htjela znati to se dogodilo. Mora li biti tako? Sophijine oi su bile ogromne, a Isabelle je razmiljala. Sophie je izgledala prestraeno, ali Isabelle nije. Bila je neobino mirna. Mislim da mora. Ovo je njegova kuda. Njihov brak je okonan na dan Teddvjevog pogreba, to je na neki nain bilo ispravno. Bilo je gotovo, napokon. Kamo de otidi? U Sophijinim oima su bile suze. Mogu nadi stan. Trebala sam to uiniti davno prije, ali nisam mogla njegovati Teddvja bez njegove pomodi. Sophie kimne, a Isabelle shvati da je sve oko nje dolo do svog kraja. Izgubila je puno. Teddvja, Billa, dom, brak. Sve to je voljela, znala i cijenila, na to je raunala ili vjerovala, sada je bilo prolost. Nije joj preostalo nita drugo nego da pone ispoetka. Pogledala je svoju kder, a Sophie joj prie i zagrli je. Sjedile su zagrljene, bez rijei. Teddy ju je napokon oslobodio od Gordona. Teddy, koji ju je uhvatio za ruku i odveo. Bili to nije bio u stanju uiniti i prvi ju je napu stio. Ona sama nikada ne bi imala hrabrosti za to. Ali Teddy je, oslobodivi se zemaljskog tijela koje je bilo izvor njegovih patnji, napokon oslobodio svoju majku ivota koji ju je izjedao. Gotovo kao da ga je mogla osjetiti kraj sebe, sretnog zbog onog to je uinio. Nakon svega to je za njega radila petnaest godina, to je bio njegov posljednji dar. Bila je napokon slobodna.

Poglavlje sedamnaesto
Gordon se nekoliko dana nije vradao u kudu u rue de Grenel-le. Isabelle je znala gdje ga moe nadi ako eli, ali nije pokuala. Nije bilo razloga za to. Nita si vie nisu imali redi, a bila je sigurna da je on sa Comtesse de Ligne. Isabelle je neko vrijeme besciljno lutala kudom, dok joj se u mislima slijegalo sve to se dogodilo. Satima je sjedila u Teddvjevoj sobi i plakala, a onda bi se odjednom nasmijeila kroz suze, sjetivi se neega to je uinio ili rekao. inilo se kao da je izgubljena u nekom drugom svijetu. A onda je sama, kasno jedne nodi, poela spremati njegove stvari. Imao je

172

tako malo, kao da je bio samo u prolazu kroz ovaj svijet. Imao je knjige, slagalice, igrake iz djetinjstva, nebrojene pidame, nekoliko religioznih stvarica koje su mu njegove bolniarke davale. Isabelle je omirisala njegovu odjedu i njegov jastuk prije nego to de ih spremiti. Zaista, imao je vrlo malo. Jedino to je njemu bilo vano, bile su fotografije njegove majke i Sophie. A imao je i jednu vrlo lijepu fotografiju Isabelle i Gordona s njihovog vjen anja. To je bila jedina fotografija oca koju je imao ili volio. Spremila je sve i u tom poslu doekala jutro; dok se Sophie probudila, sve je bilo gotovo. U njegovoj sobi stajale su uredno spremljene kutije. Kad je zavrila, Isabelle se vratila u svoju sobu i zaspala. Gordon joj se napokon javio tog popodneva. Htio je znati kakvi su njeni planovi. Nisam to jo smislila. Spremala sam Teddvjeve stvari. Ba morbidno. Zato nisi dala da to naprave njegovateljice? Sama je to uradila iz potovanja prema djetetu kojeg je toliko voljela. Ali Gordon to nije mogao shvatiti. Nije volio nikoga osim sebe; tako je bilo oduvijek. Isabelle nije bilo jasno kakav je njegov odnos s Louise. Bila je sigurna da se temelji na njenoj drutvenoj vanosti i naslovu. Isabelle mu je nekada bila privlana zbog istih stvari. Ali nju kao osobu, niti njihovu stvarnost, nije mogao podnijeti. To nije imalo nikakvu upotrebnu vrijednost. Nedopustivo si se ponijela one nodi, optuio ju je on, nastojedi je uplaiti svojim tonom. Taj ton je ula toliko esto da vie nije imao nikakvog utjecaja na nju. A njega je pogodila injenica da se ona usudila postaviti pitanje njegove veze s Louise. inilo mu se nevjerojatnim da je ona to, nakon toliko godina, napokon otkrila. A kad je upitao Louise je li ga zaista nazvala kudi na Staru godinu, kad je propustila let za Saint-Moritz, to je po njegovom miljenju bilo prilino nevjerojatno, priznala je daje to mogude. To je bila neduna pogreka. Ali, razotkrila je i raskrinkala deset godina njegovih briljivo izgraenih lai. Njoj se nije usudio prigovoriti zbog toga. Za mene je cijela situacija ved dugo vremena odvratna, Isabelle jednostavno ree, to je bila istina.Uvijek sam mislila da sam te na neki nain razoarala i da si zato tako hladan prema meni Mislila sam da je to moja greka, jer sam uvijek bila jako zaokupljena Ted-dyjem. Ali napokon sam shvatila da to nema nikakve veze sa mnom, niti s njim. Ti samo nisi htio biti ovdje. To je imalo i te kakve veze s tobom, odvrati on. Da si se potrudila, da si mi bila ena kako treba, to se nikada ne bi dogodilo. Nita joj nije htio priznati, samo je nju krivio za sve; to je bilo tipino za njega. Bila sam ti ena kako treba, Gordone. Uvijek sam bila uz tebe. U poetku sam te zaista voljela. Ti si odbacio mene, podigao zid izmeu nas, ti si otiao iz nae spavade sobe i iskljuio me iz svog ivota. Ali nita od toga nije imalo veze sa mnom, a mislim da to i sam zna. Ne moe se tako lako osloboditi svake krivnje. Ja nikada ne bih uinio nita od toga da si odmah u poetku nauila to si trebala. On je bio uitelj, a ona uenik, i sad joj je govorio da je nepopravljivo pala na ispitu kod njega. Sva njena ljubav, potenje i srce, nisu za njega imali nikakve vrijednosti. Nije znao tko je ona, niti ga je bilo briga. To je bilo jasno. Godinama

173

je pred njim izvodila salto, dok je on vikao vie, bre, no nikada nije bilo dovoljno dobro. Nakon to je iskoristio njeno porijeklo i veze i osigurao svoj poloaj, ona mu vie nije mogla niemu posluiti. A Isabelle je znala da de isto to uiniti s Louise. Kad svijet bude znao da se oenio groficom koja je vrlo bogata i uspjena ena, a slui mu za njegovo zadovoljstvo, mogao bi i nju odbaciti. Isabelle vie nije mogla zamisliti da bi Gordonu mo glo biti stalo do bilo koga; ne samo do nje, njegove djece, ak ni ljubavnice. Bio je krajnje samoljubiv. Meni se ini da je tebi mozak oteden od nesrede, on ledeno ree, a ona iznenada shvati kakvu de sliku on prikazati: uvijek je bila pomalo udna, a nakon smrti sina je post ala ozbiljno poremedena. To je bio savren izgovor da je se rijei. Bilo je to kao da je na tren zavirila u duboku, mranu pedinu i ugledala udovite koje tamo ivi. Nekada bi je to uplailo, ali sada vie nije bilo tako. Nije vie htjela imati nikakvog posla s tim udovitem. Oekujem da se brzo iseli, on hladno ree. Potroio ju je i sad je elio samo da nestane. Sve je bilo savreno. Vie niemu nije mogla posluiti i pretvorila se u problem. I on je elio da bude uklonjena. Razotkrila ga je, a on to nije mogao otrpjeti. Obasjala ga je prejakim svjetlom i ne eli vie biti prevarena. Jako dugo ju je obmanjivao, ali vie nede biti tako. Iselit du se kad naem stan, Gordone, ree ona umornim glasom. Probdjela je cijelu nod, spremajudi Teddvjeve stvari. Shvada, nadam se, da bi ljudi rekli puno runih stvari o tebi kad bi me izbacio iz kude odmah nakon Teddvjeve smrti. Redi du im da si skrenula zbog smrti sina i da si pobjegla iz meni nepoznatih razloga, a sve je jo oteano tvojom povredom mozga. Zaista, briljantno; sve je razradio. Morala se upitati nije li mu i Louise pomogla u tome. Pretpostavlja da de ti ljudi vjerovati, ali ja u to nisam sigurna. Neki moda, ali svatko tko me poznaje, znat de da nisam luakinja iz Chaillota koja se skriva na tavanu; ja sam ena kojoj si ti lagao, varao je i s njom vrlo loe postupao. Jednog dana, ljudi de shvatiti kakav si, kao to su to shvatila i tvoja djeca. Ne moe dovijeka zavaravati ljude, ak ni mene. Ali njegovu izdaju jo uvijek je doivljavala kao teak udarac. A to to je sada radio, inilo se gotovo jo gore, s obzirom na ok zbog Teddvjeve smrti. Bili ju je napustio nakon pet godina, a sada i Gordon, koji ju je emocionalno zapravo napustio jo mnogo ranije; a Teddy je otiao jer nije imao izbora. Ma kako gledala na sve te dogaaje, za Isabelle su to bili teki udarci. Vrlo teki. Sluajudi ga dok pria kako de unititi njen ugled, znala je da se nikada nede potpuno oporaviti od izdaje ljudi koje je tako strastveno voljela. To je ubilo svaku nadu koju je nekada imala u pravednost ivota i sretan zavretak. U njenom svijetu nije bilo sretnog za vretka. Vie ga ak nije ni oekivala. Samo je eljela mir. Iseli kad hode. Samo mi javi kad to obavi. Danas sam zvao svog odvjetnika. Sastavit de ti prijedlog za alimentaciju. Rjeavao je stvari velikom brzinom. Ona se pitala nije li moda Comte de Ligne slabog zdravlja. Gordonu se odjednom, izgleda, urilo. Savreno bi mu dobro dolo kad bi se ona htjela pokupiti u Grenoble. Mogao bi redi da je u sanatoriju, ili da je poludjela, ili da pati od depresije. Mogao je redi bilo to, ako je nitko vie ne bi vidio. Ali ona mu ni najmanje nije namjeravala toliko olakati stvari. Shvatila je, sluajudi ga, da mora pronadi pravnika za sebe. A onda je Gordon iznio jo jedno upozorenje. Neka ti bude jasno, Isabelle, kad se bude spremala, moe uzeti samo ono to je tvoje, ono to si donijela u brak. Sve ostalo pripada meni.
174

To sam i namjeravala, ona hladno ree. Kako se brzo sve svodi na pitanje kome to pripada. Htjela je samo svoju odjedu, Teddvjeve stvari, neke slike i antikvitete svojih roditelja i malo nakita kojeg joj je poklonio Gordon. Ostalo nije htjela vie ni pogledati, a nakit de uzeti samo zato da ga moe dati Sophie. Javit du ti kad pronaem smjetaj. Sljededih nekoliko tjedana grozniavo je traila stan, a to je postalo lake kad se Sophie vratila na fakultet. Sophie je bila toliko pogoena svime to se dogodilo da je Isabelle nije htjela dodatno uznemirivati. Krajem rujna, Isabelle je pronala vrlo prikladan stan za njih, u rue de Varenne, ne predaleko od rue de Grenelle i kude u kojoj su Gordon i ona ivjeli. Stan je imao dvije spavade sobe, veliku dnevnu sobu punu svjetlosti, malu blagovaonicu, pomalo starinsku kuhinju i smonicu, i terasu koja gleda na Musee Rodin. Ustvari, to je bio tredi kat jednog starog hotel particulier, na mjestu nekadanjih staja bila je garaa s prostorom za jedan automobil i sve je bilo u prilino dobrom stanju. Sama zgrada je nekada bila raskona, iako su ljudi koji su je generacijama posjedovali ved odavno ostali bez novca potrebnog za odravanje, to je bio sluaj s mnogim lijepim kudama iz osamnaestog stoljeda na Lijevoj obali. Postojao je i mali lift koji je izgledao kao kavez za ptice, stropovi su bili visoki, podovi lijepi, ali izlizani, a vlasnici su bili lanovi jedne aristokratske obitelji koje je ona jednom upoznala. To je bio dobar dio grada i dobra adresa, i ona je znala da de se tamo osjedati sigurno. A znala je i da ima dovoljno namjetaja, naslijeenog od roditelja, da pristojno namjesti stan. Kad je potpisala ugovor o najmu, nazvala je Gordonovog odvjetnika i rekla mu da de iseliti za dva tjedna. A onda je nazvala Sophie. Kod Sophie, to je izazvalo oprene osjedaje. Bila je sretna to je majka pronala stan, ali bit de udno stanovati negdje drugdje. Kad bude posjedivala oca, ona de boraviti u rue de Grenelle, ali bez majke i Teddvja, i sama pomisao na to bila joj je teka. Isabelle je do tada ved dobila dokumente o razvodu od Gordo-na. Nudio joj je malu odtetu, koja ni u kom sluaju nije bila odraz njihovog zajednikog ivota dugog dvadeset i jednu godina. Njen odvjetnik joj je savjetovao neka prihvati, to je ona i namjeravala, radije nego da od Gordona trai izdravanje. U ponuenim dokumentima, sve je bilo usmjereno u njegovu korist i za nju je to zapravo bio ogroman amar. Uistinu, ona nije eljela nita od njega, a ovo je potvrivalo sve to je mislila kad ga se bojala napustiti zbog Teddvja. Daje otila, on bi ih pustio da umru od gladi. Sada je od njega traila vrlo malo, tek toliko da pokrije svoje trokove za sluaj da joj se neto dogodi ili se razboli. Njen odvjetnik je bio zgroen Gordonovom ponudom i htio je da se ona bori za svoj dio, ak i da pokua dobiti kudu u rue de Gre-nelle. Ali Isabelle je znala da bi to bila jalova pobjeda. U najboljem sluaju, samo je htjela otidi i pri tome uzeti onoliko malo, koliko joj je potrebno da osigura svoje potrebe, nita vie. Od njega nije eljela gotovo nita. Sredinom listopada, preselila se u stan u rue de Varenne i iznenadila se koliko je zgodan postao sada kad ga je malo sredila. Pri odlasku iz nekadanje kude, bolno je bilo samo napustiti prostorije u kojima je Teddy s njom proveo cijeli svoj ivot. No ona je znala da svoje uspomene nosi sa sobom i uz posljednji, tuni pogled preko ramena, izala je van, dok je domadica Josephine plakala. Isabelle joj je obedala da de je pozvati u posjet na novoj adresi. ak je i Sophie bila iznenaena prvi put kad je dola kudi za vikend. Bio je produljeni vikend za Sve Svete i imala je etiri slobodna dana.
175

Divno izgleda, mama, Sophie se osmjehnula kad je vidjela svoju sobu. Isabelle je iskoristila neke materijale koje je imala spremljene i sve je bilo presvueno svilom boje lavande s jorgovanima i ljubiicama. A zidovi su bili u toploj boji slonovae, s tankim svjetloljubiastim rubom. Svoju sobu je uredila u utom tonu, a dnevni boravak je bio pun antikviteta koji su pripadali Isabellinoj majci; bilo je tu lijepih primjeraka, uglavnom Louis XV i XVI. Tu je provela tek dva tjedna, a ved se zaista osjedala kao kod kude. Na neki nain, puno vie nego u rue de Grenelle. Ovo mjesto je bilo njeno. Najvie od svega, Isabelle je iznenadilo koliko se brzo prilagodila novom ivotu. Gordon joj nije nedostajao, a jedini koji joj je strano nedostajao bio je Teddy; srce ju je neprestano boljelo zbog njega. Novi stan ju je poneto zaokupio, ali nije se mogla sakriti od i njenice da njega vie nema. Na neki nain, bilo je lake to boravi na novom mjestu; ne bi mogla lutati hodnicima kojima je i on nekada hodao, ili sjediti u sobi gdje je s njim boravila satima. No usprkos novom mjestu stanovanja, sa sobom nije donijela samo tugu zbog Teddvja; njena beskrajna enja za Billom pratila ju je u stopu. Bilo joj je neshvatljivo da ga vie nede vidjeti i da ju je on, njen mentor i najbolji prijatelj, nakon pet godina razgovora, savjetovanja i utjehe, odbacio i otiao. To je bilo posljednje to bi od njega oekivala, jedina okrutnost koju je ikada uinio. Na odreeni nain, to je bilo najokrutnije. Da ga zaboravi, trebat de joj cijeli ivot, ako ga uopde zaboravi; to joj je bilo jasno. I nije mogla zamisliti da de ikoga vie volje ti, niti ikome vjerovati. Na kraju, nije joj Gordon toliko slomio srce i unitio vjeru, jer od njega ved godinama vie nita nije oekivala, koliko ju je Bili povrijedio, jer je njemu vjerovala i istinski ga voljela. No znala je da s time mora ivjeti, bez obzira na cijenu. Dva tjedna nakon to se uselila u stan, prije nego to je Sophie dola kudi za Sve Svete, vidjela je njegovu fotografiju u Herald Tri-buneu. U lanku se govorilo o sljededim izborima u Sjedinjenim Dravama i njegovom udjelu u jednoj znaajnoj senatorskoj kandidaturi. Tekst je bio pun pohvala na njegov raun, a ona je sjela i dugo zurila u fotografiju, zakljuivi da izgleda dobro. Nije mogla tono razabrati, ali izgledalo je kao da stoji u grupi mukaraca, a kandidat kojeg zastupa stajao je kraj njega. Spomenuli su ak i kako je god inu ranije imao zamalo smrtonosnu saobradajnu nesredu u Londonu i kako se uspjeno oporavio i vratio u politiku jai nego ikada. Iako nigdje nije pisalo da hoda ili tri maraton, lanak je, inilo se, potvrdio ono to je Bili rekao kad joj je lagao kako opet moe hodati. Moglo se shvatiti da mu je savreno dobro i da se potpuno oporavio. Na kraju, nakon to je dva dana zurila u fotografiju i muila se, Isabelle je bacila novine u smede. Sophie se upravo vratila na fakultet nakon prazninog vikenda, kad je Isabelle jedne veeri vidjela Billa na CNN-u. Bio je na zasjedanju senata u VVashingtonu, sjedio je za dugakim stolom i obradao se odboru za financijska pitanja. Ono to su govorili, njoj je zvualo krajnje struno i dosadno, no u trenu kad je ugledala njegovo lice, bila je kao hipnotizirana. Tog dana joj je bilo naroito teko zbog Teddvja i na kraju je odustala od pokuaja da se razvedri. Legla je i upalila televizor kako bi mislila na neto drugo. Nije mogla odvojiti pogled s njega i njegovih pokreta; govorio je, odrao je govor pun strasti, a onda se okrenuo ravno u kameru, kao da se njoj obrada. Gade jedan, ona tiho proapde. Rado bi da mu je mogla poeljeti sredu u obnovljenoj vezi sa Cvnthijom, ali nije mogla. Jo je bila previe povrijeena onim to joj je uinio. Jo se

176

mogla sjetiti svake njegove rijei koju je izgovorio kad joj je rekao da je meu njima go tovo. Nije to zasluila; jako ga je voljela i bili su vrlo sretni. Muila se sjedajudi se svega toga, no u tom trenutku se, po zavretku njegovog izlaganja, kamera udaljila i ona ugleda kako ga netko gura u invalidskim kolicima. Usta su joj ostala otvorena kad je to vidjela. Rekao joj je da opet potpuno vlada svojim nogama, a iz ovoga to je vidjela, bilo je oito da je jo u invalidskim kolicima. Ali zato? Zato bi joj rekao da moe hodati, ako nije mogao? emu bi to sluilo? A onda se ona, gledajudi ga kako nestaje s ekrana domahujudi nekim ljudima u mnotvu, sjeti to je govorio od poetka. Jo u Londonu, on je mrano spomenuo da nede o stati s njom ako ne bude mogao hodati, kako joj ne bi postao teret. Nije joj to nikada doslovno rekao, ali ona je shvatila to eli redi, no mislila je da je samo utuen. Nije mu tada zaista povjerovala, mislila je da on pretjeruje, no sad se odjednom upita, nije li zaista mislio to to je rekao. Kao da je ponovo mogla uti njegove rijei, sasvim jasno. O tome uopde nije razmilja la jer je on vrsto tvrdio da opet hoda. No sada se pitala, nije li lagao i o svemu ostalom. Dugo je sjedila u krevetu, pitajudi se to bi uinila, kako bi saznala to se dogodilo. Htjela je uzeti telefon i upitati ga. Ali da je elio da ona zna istinu, to bi joj rekao i prije pet mjeseci, umjesto da lae. Bila je potpuno zbunjena. Zbacila je pokriva, ustala i poela hoda ti po sobi, dok je televizija i dalje zujala svoje. Iskljuila je aparat, kako bi mogla jasnije razmiljati, a onda je pogledala na sat. U VVashingtonu je sada bilo podne, a u Parizu osamnaest sati. I tad se neega dosjetila; odjurila je u kuhinju i dohvatila telefon. Nazvala je informacije u VVashingtonu i pitala za broj njegovog ureda; odmah je dobila odgovor. Nije joj bilo ba jasno to de uiniti sljedede, ali kad joj se javio jedan vrlo zaposleni glas, ona je traila pomodnika gospodina Robinsona, na to se zauo muki glas. Objasnila je da ju je gospodin Robinson uputio neka mu se javi u ime njenog odbora za djeju pismenost u junim dravama SAD-a i primijetila je da pomodnik slua sa zanimanjem. Isabelle je znala da je pismenost irom Amerike za njega vaan predmet i da je sve svoje kandidate poticao da to istiu kao znaajno pitanje. Samo izvolite, rekao je pomodnik, procjenjujudi Isabellin prijedlog. Nadali smo se da de on i njegova supruga prisustvovati naem skupu u prosincu. Bilo bi nam drago kad bi njegova supruga bila naa poasna predsjednica. Nastupila je kratka stanka; pomodnik je uhvatio zrak, a Isabelle se pribrala, moledi Boga da je bila u pravu. Siguran sam da bi gospodin Robinson to rado prihvatio. Provjerit du u njegovom rasporedu kad mi kaete o kojem se datumu radi. Ali, bojim se da... hm... gospoa Robinson nede modi predsjedavati skupu. Ili, tonije, mogla bi, ali... no, oni su razvedeni. tovie, zvuao je kao da mu je pomalo neugodno, ona se ponovo udaje sljededi mjesec. Siguran sam da de biti vrlo zainteresirana ako je pozovete. U svakom sluaju, mislim da bi gospodina Robinsona zanimao va skup. Moete li poslati materijal i odrediti datum? Svakako. Danas du vam to poslati. Isabelli se tresla ruka kojom je drala slualicu; zaklopila je oi. Lagao joj je oba puta. On i Cvnthia nisu zajedno, a on ne moe hodati; ona je sad bila sigurna da zna zato je to uinio. Oslobodio ju je, za njeno dobro, zbog ludog, bezumnog uvjerenja da joj to duguje zato to je voli. Ili, moda je vie nije volio... ali dvije stvari bile su nepobitne: on vie nije u braku sa Cvnthijom i jo je u invalidskim kolicima. Puno vam zahvaljujem, u jednom dahu je rekla njegovom pomodniku.
177

Oprostite, koji je ono bio datum? Dvanaesti prosinac. Zabiljeit du i redi du mu. Hvala vam. A vae ime? Oprostite... nisam zapamtio... Nita zato. Sally Jones. Hvala, gospoo Jones. Hvala vam to ste zvali. Dugo nakon toga, sjedila je na krevetu, premiljajudi to de sljedede uiniti. Sjedila je, razmiljajudi o njemu i bila je sve sigurnija da zna to je on uinio i zato. No ovog puta, umjesto da eli umrijeti kao proteklih pet mjeseci, osjedala se ponovo ivom. U ponod, nakon sati i sati razmiljanja, znala je to mora uiniti. Uze la je telefon, nazvala aviokompaniju i rezervirala kartu za sutradan poslijepodne. Izbori su bili za etiri dana i trenutak je vjerojatno bio grozan, ali ona nije mogla ekati. Rezervirala je kartu za let u etrnaest sati sljededeg dana. A onda je nazvala Sophie i rekla joj da ide u VVashington na nekoliko dana. Zato? Sophie je zvuala iznenaeno, ali bilo joj je drago. Njena majka je bila toliko beivotna i odsutna mjesecima, naroito nakon Teddvjeve smrti, daje bilo olakanje uti da uopde eli nekamo otidi. Idem u posjetu jednom starom prijatelju, objasnila je Isabelle. To je netko koga ja poznajem? Sophie upita, nastojedi shvatiti o kome se radi. Njena majka se ponaala pomalo ludo i udno je zvuala. Zvuala je uzbueno, sretno i uplaeno. Bili Robinson. Zajedno smo doivjeli nesredu, blago ree Isabelle, a Sophie se nasmijei na svom kraju telefonske linije. Znam, mama. Bio je jako ljubazan prema meni kad sam te posjetila u Londonu, u bolnici. Ima dvije kderi i zgodnu enu. To je, otprilike, tono. Osim ene. Bila si mu jako draga, neduno ree Sophie, a Isabelle se smjekala. I meni je on drag. Nazvat du te i javiti gdje sam i kad se vradam kudi. U redu? uvaj se, duo. Vradam se brzo. Nemoj juriti. Mene nema kod kude do Boida. Dobro se provedi. Hvala ti, ree Isabelle i spusti slualicu. Te nodi nije mogla spavati. Sutradan ujutro u jedanaest sati, krenula je na aerodrom. Tamo je trebala biti u podne. Kad su poletjeli, jedva se suzdravala. Nije uopde znala kako de dodi do njega, niti to de mu redi kad ga vidi. Moda de biti bijesan na nju zato to ga je razotkrila i krenula za njim. Da je htio biti s njom, govorila je sama sebi, i bio bi. Bio je savreno jasan, svaala se sama sa sobom cijelim putem preko Atlantika. Ali bio je u krivu. U tome je bila stvar. Bio je potpuno, savreno u krivu. Nije to trebao uiniti za nju, nije se trebao rtvovati. Nju nije bilo briga hode li on ikada vie proho dati, osim zbog njega samog, a ne zbog nje. Morala ga je pronadi i to mu redi; to je bilo sve to je sada mogla uiniti. Ali znala je da to nede biti lako. On je vrlo tvrdoglav ovjek. Jako se dobro sjedala njegovih brojnih prigovora na raun Joeovog braka s Jane. Kad je avion sletio na aerodrom Dulles, Isabelle je zaklopila oi i nijemo se pomolila da je on saslua. Nije znala hode li uopde htjeti. Ali potrudit de se, i to jako. U depu joj je bila adresa njegovog ureda. Drhturedi na ledenom zraku, ona je ula u taksi i dala vozau adresu hotela Four Sea-sons, u Georgetovvnu, gdje je jo sinod rezervirala sobu. Sada je trebala jo samo saznati gdje je on.

178

Poglavlje osamnaesto
Bilo je gotovo ved esnaest sati dok se Isabelle smjestila u svoju sobu u hotelu. Znala je da to prije mora zvati njegov ured, ako eli saznati gdje de on biti te veeri. Ili bi moda trebala naprosto dodi k njemu, u ured. Moda je potpuno luda to je uopde dola. U glavi joj se vrtjelo tisude scenarija i nije imala pojma kako de sve skupa zavriti. Zurila je u telefon i ved je poela vjerovati da je uinila stranu greku. Moda on naprosto vie nije zaljubljen u nju. Napokon, nakon jo pola sata posvemanjeg uasa, ona uzme telefon. Javila se djevojka s recepcije i Isabelle joj se obrati vrlo zaposlenim tonom, kao da je pomalo na rubu ivaca i napeta. Pozdrav, ja sam iz osiguranja za veeras. Kad dolazi gospodin Robinson? Trudila se da zvui ameriki, kako ena s druge strane ne bi pogodila da je Francuskinja. Boe, ne znam, rekla je djevojka, a zvuala je puno nervoznije nego to je Isabelle mogla odglumiti. Idu na est raznih skupova. Oprostite, a tko je to? Osiguranje. Znate, za veeru. Ah, da, naravno... kvragu... mislila sam daje to otkazao... ne, imate pravo... OK... on vam dolazi u dvadeset ijedan sat... ispriava se to de kasniti, ali nikako ne moe ranije. Vi dete mu biti etvrti. I ne moe ostati dugo... on je u kolicima, to znate, u redu? U redu. Imam to zabiljeeno, Isabelle ree poslovnim i odgovornim tonom. Morate maknuti stolicu da bi se on mogao dovesti do svog mjesta. On ne voli komplicirati. I ne eli da ga snimaju u kolicima. Krajnja diskrecija. On i senator Johnson ele udi na boni ulaz i tako de i izadi. U redu, Isabelle ree, ali jo nije znala gdje je ta veera, a to nije mogla pitati. Senator Johnson ima vlastito osiguranje i oni de vas ekati na bonom ulazu u Centar Kennedv kao i proli put... Hvala ti, Boe, Isabelle proapde u sebi. Centar Kennedv. Hode li biti u sveanom odijelu?... Pitam zato da ga odmah uoimo... Morala je znati kakva joj odjeda treba. Ne, ispriava se... nede... vjerujem da to ne smeta. Sve je u redu. Jo deset minuta su prolazile razne pojedinosti, ali Isabelle vie nije bilo vano to pria djevojka s recepcije. On de biti u Centru Kennedv te veeri u dvadeset i jedan sat; samo to je trebala znati. A jedan sat kasnije krede dalje na sljededi skup. Mogla ga je presresti na ulasku, ili na izlasku, ili je mogla prirediti scenu na veeri, sakriti se ispod stola, ili uperiti pitolj u njega... mogudnosti je bilo beskonano mnogo, a sada kad je bila ovdje, njoj su uglavnom zvuale potpuno beznadno. Nije imala pojma kako de to izvesti, ali znala je da mora pokuati. Na kraju, odluila je da de ga presresti vani, nakon veere, na izlasku. To znai, tono u dvadeset i dva. Do tada je bilo jo est sati. Najduljih est sati u njenom ivotu. Javila se na recepciju i unajmila limuzinu za veer. Nakon toga, sjedila je u sobi, zabrinuta to de mu redi

179

i hode li joj on uopde dati priliku da govori. Postojala je prilina vjerojatnost da de je on samo presjedi i redi da nemaju o emu razgovarati. Rekao joj je da je vie ne eli vidjeti, ali joj je i lagao. Rekao je da moe hodati i da su on i Cvnthia obnovili svoj brak. Pet mjeseci ona nije mogla shvatiti kako je mogao tek tako presjedi sve veze s njom. No sada je savreno dobro shvadala. Sve je to bilo zato da joj ne postane teret. Nije je htio posjetiti u Parizu, shvatila je, zato jer nije htio da ona zna kako on ne moe i nikada vie nede hodati. Sve je ona to sada znala. Ali jo nije znala kako de ga uvjeriti da promijeni miljenje. A jasno joj je bilo da de s njim biti samo nekoliko minuta, uz senatora koji stoji pokraj njega, prije nego to de udi u auto i odvesti se dalje. Nije znala to de mu redi. Volim te, to bi bio poetak, ali to je ionako znao; znao je to i kad je raskidao njihovu vezu i to ga tada nije sprijeilo. Zato bi sada bilo drugaije? Ali puno toga nije znao; nije znao za Teddvja, niti da je ona napustila Gordona i odselila se. Nije znao da joj je slomio srce kad je otiao. A iznad svega, nije znao da njoj nije bilo vano hode li on ostati u invalidskim kolicima do kraja ivota. Ona je samo eljela biti s njim i voljeti ga do kraja ivota. Sjededi i razmiljajudi o njemu, poela se pitati je li ovaj pokuaj da ga veeras vidi bila pogreka. Moda ga je trebala potraiti u uredu, ili ga nazvati telefonom. Znala je da je on sigurno na rubu ivaca jer su izbori za samo tri dana. Mogla je priekati da to proe, govori la je samoj sebi, ali on bi mogao otidi iz grada, ili nestati. Nije htjela ekati. Dovoljno dugo su ekali. Te veeri nije mogla jesti, pokuala je malo odspavati, ali bila je potpuno budna. Na kraju se okupala i spremila i u dvadeset jedan i trideset, bila je u limuzini koja je jurila prema Centru Kennedv. A kad su se pribliili bonom ulazu, obuzela ju je panika. to ako je on ved otiao? Otupjela od zabrinutosti, izala je iz auta i stala sa strane, na mjesto odakle moe vidjeti ulaz i njega, kad bude izlazio. Bilo je strano hladno, ali nju nije bilo briga, a onda je, kao nekakav zloslutni predznak, ak poeo padati snijeg. Velike ipkaste pahulje poele su se lagano sputati s neba. Bile su od one vrste koje se lijepe za odjedu, trepavice i kosu. Doletjele su bez upozorenja, uz otri vjeta r koji ih je raznosio posvuda. U deset i petnaest, jo nije bilo ni traga Billu, a ona je bila uvjerena da je izaao na neka druga vrata. Moda je dolo do promjene u planu. Isabelle je nosila veliki, teki crni kaput i krznenu ubaru, tople crne izme od antilopa i rukavice. Svejedno se smrzavala do kosti, prekrivena snijegom. U dvadeset dva sata i trideset minuta, ved je izgubila nadu. Znala je, morat de smisliti neki drugi nain i pokuati jo jednom. Morat de sutra primijeniti neko drugo lukavstvo. Sama je sebi rekla da de ostati do dvadeset i tri sata, tek toliko da moe redi kako je pokua la, ali bila je sigurna da su Bili i senator ved odavno otili na sljededi skup. Meutim, u deset minuta do dvadeset i tri sata, kraj vrata je nastao nekakav mete. Izala su dva policajca, prepoznatljivi iako u civilu, jedan uniformirani zatitar s prijemnikom u uhu, a onda i jedan zgodan mukarac koji je, glave pognute na vjetru, brzim korakom izaao iz zgrade i krenuo prema autu koji ga je ekao, pojavivi se niotkuda. Isabelle ga prije nije vidjela. Izgledao joj je pomalo kao senator, ali iz svog kuta nije jasno vidjela. Promatrala ga je na trenutak, no nitko drugi nije izaao van. Pitala se je li Bili uopde doao, ili je moda
180

odluio ostati dulje. Motrila je i dalje, a onda je ugledala kako iz zgrade polako izlaze invalidska kolica. Oko njega je bilo ljudi i svi su bili zaokupljeni razgovorom; on je kimao glavom, sluajudi to govore. Sam je upravljao svojim kolicima. Nosio je debeli al i tamni kaput; odmah je vidjela da je to Bili. Osjetila je kako joj srce udara dok ga je gledala kako se sam gura prema stepenicama, a potom silazi niz kosinu, prema njoj. Nije ju primijetio, a ostali su pred snijegom brzo pobjegli natrag unutra. Senator i njegovi ljudi ve d su bili u limuzini i ekali su ga. Osjedajudi se kao da uzima ivot u vlastite ruke, ona prie kosini i krene prema njemu. Presrela ga je na pola puta, zaustavivi se ravno pred njim. Zaklanjajudi se od vjetra, spustio je glavu i vidio je samo njen kaput i noge; odsutno je promrmljao oprostite, ali ona se nije micala. Pogledala ga je. Prije nego to joj je vidio lice, zauo je njen glas. Lagao si mi, ree ona glasom o kojem je sanjao pet mjeseci, uvjeravajudi se da ga vie nikada nede uti. Nje gov pogled se podigne do njenih oiju i on ostane bez rijei. Gledao ju je, zapanjen, i pokuavao se pribrati to prije. Zdravo, Isabelle. Kakva sluajnost to te ovdje vidim. Pretpostavio je da je Gordon poslom doao u grad, pa je poveo i nju. Nije ponudio nikakvo objanjenje zato je, usprkos onome to joj je rekao prije nekoliko mjeseci, jo uvijek u invalidskim kolicima. Zapravo, nije sluajnost, ona iskreno odvrati. Bilo je zaista prekasno za nove lai. Doletjela sam iz Pariza da te vidim. Nije znao kako bi joj odgovorio, dok im je vjetar ibao lica, a na njenoj ubari se skupljao snijeg. Izgledala mu je kao boina estitka ili ru ska princeza. Bila je toliko lijepa da mu je srce pucalo, ali na njegovom licu se nije vidjelo nita. Prisilio se da izgleda ravnoduno i mirno i sakrije sve to osjeda. Postao je strunjak u tome. Moram idi. Cvnthia me eka u autu. To je bio jedini izgovor za brzi bijeg kojeg je mogao smisliti. Znao je da mora pobjedi od nje to prije, dok nije izgubio odlunost. Ne, ne eka, Isabelle ree, vrde se umotavi u kaput. Razveo si se. I to si mi lagao. Oito, vie toga sam lagao. Osim da je za mene gotovo. To je istina. Sve se na njemu opiralo, no oi su ga izdavale. Zato je za tebe gotovo? Bila je nemilosrdna u svojoj potrazi za istinom i kad bi joj on mogao redi da je ne voli, otila bi zauvijek. Ali morala ga je vidjeti jo ovaj, posljednji put. Tom riziku se izloila kad je dola. A ako je on eli jo jednom otjerati, htjela je barem da je pri tome gleda u oi. To se ponekad dogaa. Kako je Teddy? upita on kako bi razbio napetost meu njima i zavarao je jo jednom, ali nije bio pripremljen na ono to je uslijedilo. Umro je prije tri mjeseca. Uhvatio je teku gripu. ao mi je to ga nisi upoznao, ona tuno ree, boredi se da ostane prisebna. Nije ga namjeravala opteretiti svojim bolom, ali smatrala je da treba znati. I meni je ao, on tiho ree, pogoen zbog nje. Na tren, savladala ga je silina udarca kojeg je pretrpjela i vlastiti osjedaj krivnje jer nije bio uz nju u tom trenutku. Jesi li dobro? Htio ju je dodirnuti i zagrliti, ali nije se usudio. Bilo je previe neugodno to je

181

uhvaden u lai i to ga je vidjela u kolicima. Bio je potpuno uvjeren da im se putovi nikada vie nede ukrstiti i da ona nikada nede saznati za to. Ne jo, ali bit du. Jako mi nedostaje. I ti mi nedostaje. Glas joj je bio tih i tuan. Kako si ti? Htjela ga je upitati nedostaje li i ona njemu, ali li zbog toga to je uinio, ali on je, ini se, bio nestrpljiv da krene dalje. Znala je da ga senator eka. No ovo je bila njena jedina prilika. Dobro sam. Bolje nego ikada. Vratio sam se na posao. Izbori su za tri dana. Na to on pogleda na sat. Na sljededi skup su kasnili sat vremena i on pogleda Isabelle kao da se ispriava, ali nije bilo nikakvog znaka da eli neto od nje. Zaista moram idi. Jo te volim, Bille, ree ona, osjetivi se strano ranjivom, ali zato je i dola. Htjela je da on zna. Nije me briga to ne moe voziti koturaljke ili plesati. Uostalom, nisam ni ja ba neka plesaica; nikada nisam ni bila. On joj se nostalgino nasmijei i inilo se da to traje itavu vjenost, a onda isprui ruku i dotakne je. Ozbiljno kae da si me dola vidjeti? Glas mu je bio blag; to je bio glas kojeg je pamtila i predobro, i ved jako dugo. Mogla je samo kimnuti glavom, dok su joj se oi punile suzama, a onda se pribrala. Nekoliko zalutalih suza kliz-nulo joj je niz obraze i ona ih obrie rukom u rukavici. Juer sam te vidjela na CNN-u i inilo mi se da znam zato si mi lagao. Htjela sam da zna da meni to nije vano. Znam da nije, on tiho ree, nikada ti nije bilo vano. Ali meni je. I to je bitno. Nikada ti ne bi dopustio da si to uini. Previe te volim da bih ti dozvolio da si uniti ivot kraj ovoga, on pogleda na svoja kolica. ak i ako jednog dana napusti Gordona, pogoto vo tada. Je li pristojan prema tebi? U prvom trenu, traio ga je pogledom, ali shvatio je da nije tu. Oito, nekako mu je umaknula ili ga je ostavila u hotelu. Ona se nasmijei na njegovo pitanje. Upotrijebila sam oruje protiv njega, kako si mi ti rekao, kad je Teddy umro. Izbacio me van. Sophie i ja imamo stan u rue de Varenne. Velike i brojne promjene dogodile su se u njihovim ivotima. Ali to nije promijenilo njegovo uvjerenje, niti odluku. tovie, susret s njom ju je uvrstio. Sada je slobodna i zasluuje puno vie nego to joj on moe dati, ili je barem on mislio tako. Drago mi je da si dobro. Ali nije htio redi nita vie. Znam da mora idi, ree ona, otirudi snjene pahuljice sa svojih oiju, ja sam u hotelu Four Seasons. Ako eli razgovarati, nazovi me. On je samo odmahnuo glavom. Kosa mu je bila puna snjenih pahuljica i ona shvati da mu je sigurno hladno. Nedu te zvati, Isabelle. Postupili smo ispravno prije pet mjeseci. Ja sam ispravno postupio. Za oboje. Sada se toga moramo drati. Ne slaem se s tobom, to je bilo potpuno pogreno. Za oboje. Imamo pravo da se volimo, Bille. ak i ako ne bude u mom ivotu, ja du te i dalje voljeti. Uvijek. Na kraju de me ipak zaboraviti, ree on, a ona odmahne glavom i odmakne se. On ju je gledao dugo i vrsto. uvaj se. Htio joj je jo jednom redi da mu je ao zbog Teddvja, ali nije. Nita vie nije mogao redi. Odvezao se do kraja kosine, ne osvrdudi se, i uao u auto.

182

Ispriao se senatoru zbog zadravanja i rekao da je sreo jednu staru prijateljicu. Cijelim putem do sljededeg odredita nije rekao vie ni rije, a senator je osjetio koliko je sumorno raspoloen. inilo se kao da je milijun milja daleko. Bili se vratio kudi nakon ponodi i nije je nazvao. Bilo je prekasno, a sam je sebi rekao da je vie nikada nede zvati. Vjerovao je u to to je uinio zbog nje i znao da je to in ljubavi. Da ju je malo manje volio, mogao bi je opteretiti svojim prisustvom, ali volio ju je previe da bi tako postupio i znao je da de tako biti uvijek. Srce ga je boljelo zbog njenog sina; znao je koliko joj je Teddy znaio i mogao je samo pretpostaviti kako je za nju strana bila njegova smrt. Laknulo mu je barem to zna da je Gordon izaao iz njenog ivota. Bio je siguran da de uskoro nadi nekoga. Nikada je nije vidio da izgleda tako lijepo i tako tuno, kao tamo, stojedi na snijegu. U svom krevetu, te nodi, samo je na to mislio. Snijeg je i dalje padao, a Isabelle je sjedila u svojoj sobi i mislila na njega. Sada je znala da se on vie nikada nede javiti. Sve ono to je vidjela na njegovom licu govorilo je o odlunosti da vie nikada nema nita s njom. Samo su joj njegove oi rekle da mu je jo uvijek stalo. Morala je to prihvatiti. Ako joj je i lagao, to je ipak bilo ono to on eli. Bila je u pravu prije nekoliko mjeseci: nema sretnih zavretaka. Postoje samo lekcije i gubici, a ona ih je imala u izobilju. Vedi dio nodi je bila budna, a kad je napokon zaspala, sanjala je njega. Bila je u dubokom snu kad se oglasio telefon kraj njenog kreveta, u etiri ujutro. Bio je to Bili. I ovako, uronjena u magle sna, uvijek bi prepoznala njegov glas. Oprosti to te zovem tako kasno. Spavala si? Zvuao je jednako izmueno kao to se ona osjedala prije nego to je zaspala. Malo. U trenu kad je zaula njegov glas, bila je potpuno budna. Zvuao je tako bolno poznato; a onda njoj neto padne na pamet. Gdje si? tiho upita i osjeti da on oklijeva. Dolje. U predvorju tvog hotela. Lud sam kao i ti, ali nisam znao kad odlazi, a ja sutra moram biti u New Yorku. Mislio sam, ako si dola ak iz Pariza, moda bismo trebali razgovarati. Suludo doba nodi, izgleda, nije smetalo ni njoj ni njemu. Drago mi je to si tu. Hode li dodi gore? Poeljala se i oprala zube i poprskala lice vodom, dok ga je e kala. Pet minuta kasnije, ulo se kucanje na vratima. Bili ju je gledao iz svojih kolica i polako uao u sobu. dok mu je ona pridravala vrata, a onda ih paljivo zatvorila za njim. Htjela je ispruiti ruke i dotaknuti ga, ali nije se usudila. Oprosti to dolazim ovamo u ovo doba, Isabelle. Nisam mogao spavati. Kad sam te sinod vidio ovdje, to je bio ok. I prilino je ludo to si to uinila. No on nije izgledao kao da je zbog toga nesretan; bio je dirnut, ali i uznemiren. U njemu su se probudili nebrojeni prigueni osjedaji kojima je mjesecima pokuavao pobjedi. A onda, kad ju je ugledao pred Centrom Kennedv, u snijegu, sve mu se vratilo. Jako mije ao zbog Teddvja. Sto se dogodilo? Sjela je na trosjed, okrenuvi se licem prema njemu i ukratko mu ispriala o posljednjim danima svog sina. Glas joj je bio isprekidan dok je govorila i oi su joj se punile neisplakanim suzama, a onda je obrisala jednu usamljenu suzu koja joj je kliznula niz obraz. Ne raz-

183

miljajudi, on joj dotakne ruku. Zao mi je, proaptao je. Ona se nasmijei kroz suze. I meni. Ljudi kau daje to za njega bila milost; vjerojatno i jest, ali imao je i sretnih trenutaka. Jako mi nedostaje. Nisam ni shvadala koliko mi se ivot okrede oko njega. Ne znam to da radim sa sobom sada kad ga nema, a Sophie je na fakul tetu. Trebat de vremena da se prilagodi. Naviknut de se. Za tebe je to ogromna promjena. Sve se u njenom ivotu promijenilo; njen dom, razvod, smrt sina, gubitak Billa. U protekloj godini, samo se suoavala s bolnim promjenama, nita drugo. Kao i on. Ne znam to bih ti rekao, ree Bili, a izgledao je nesretno. Mislio sam da se nikada vie nedemo vidjeti. Mislio sam da ni ne trebamo. Mislio sam da ti nemam pravo unititi ivot, Isabelle. Ti zasluuje puno vie nego to ti ja mogu pruiti. Ti treba nekog izuzetnog u svom ivotu, nekog itavog... a ne nekog kao to sam ja. Ti jesi itav, ona tiho ree, a pogled joj se zaustavio na njemu. Nije ba bila sigurna to joj on to govori i nije bila sigurna eli li to znati. Njegove rijei su ponovo zvuale kao zbogom ili kao novi razlog zbog kojeg ne moe biti s njom. Ali ovog puta barem nisu bile lai, nego samo ono to je on vidio kao istinu, ma koliko izvrnuta bila ta slika. Oboje znamo da nije tako. Nije je htio podsjedati na njihov katastrofalni pokuaj voenja ljubavi u londonskoj bolnici. On je, za razliku od svog zeta, vjerovao da su njegovi nedostaci prepreka za njihov brak, prevelika da bi je mogli nadvladati. A njoj nije htio ponuditi nita manje od braka. Bio je uvjeren da joj nema to pruiti, nita to bi bilo pravedno ili razumno za nju. Neodreeno se prisjetio to mu je sve Helena jednom prilikom rekla, ali i ona je bila mlada i puna ideala. Moda je ljubav samo za mlade. U svakom sluaju, te nodi je doao u hotel da je vidi, objasni sve i pristojno joj kae zbogom. Barem joj to duguje, rekao je sam sebi prije dolaska u Four Seasons. Znao je da ju je proli put napustio na rijetko okrutan nain. A ona ni to nije zasluila, pogotovo sada nakon to je izgubila i Teddvja. Samo sam ti elio redi zbogom, i da mi je ao. Nisam te smio nagovarati da doe u London. Osjedam se kao da sam za sve, od samog poetka, ja kriv. Ti si mi dao jedinu pravu ljubav koju sam ikada doivjela od mukarca, ona blago ree. To nije neto zbog ega bi mi se trebao ispriavati, Bille. ao mije to ne mogu biti vie nego to jesam... Kad ju je pogledao i uhvatio za ruku, u njegovim oima su bile suze. ao mi je zbog svega, on tuno ree, a ona se na to nagne i poljubi ga. On je blago privue k sebi; sjela mu je u krilo, a on ju je neprestano lju bio. Njihovi poljupci bili su puni njenosti i strasti i sjedanja na sve emu su se nadali, jedva okusili i prebrzo izgubili. Dredi je u naruju, on na tren zaboravi svoju izgubljenu mukost i osjeti kako ga obuzima elja, kao plima koju nije mogude zaustaviti, niti bi oni to htjeli. Snaga onoga to su osjedali bila je neukrotiva i obuzela je oboje. Iznenada, u jednom blistavom trenutku, on vie nije osjedao strah. Dugo su se ljubili i oboje su bili bez daha kad se on odvojio od nje; ona mu je na to, bez objanjenja i bez suvinih rijei, pomogla da doe do trosjeda, pa mu poela njeno skidati odjedu, a on je s njenih ramena spustio svilenu spavadicu koja je pala na pod.

184

Sekundu, jedan trenutak, on je oklijevao, ali ovog puta se nije mogao zaustaviti. Svakim djelidem svoga tijela i svoje due, udio je za njom. Ovog puta, nije bilo sumnje to se dogodilo. Nije pamtio da je ikada s nekim vodio ljubav kao sada s Isabelle, niti je ijednu enu elio vie od nje. Bilo je to ono o emu su oboje sanjali i emu su se nadali: enja, otvorenost i strast koju on u ivotu nije iskusio. Ni prije nesrede, niti u m ladosti. Nitko na svijetu nije bio kao ona. Zbog nje, ponovo se osjedao kao mukarac i oboje su bili svladani eljom. Kasnije je leao u zagrljaju s njom i smjekao se. Njegovi najgori strahovi su iezli; rasprila ih je njena njenost i ljubav. Sve to se upravo dogodilo meu njima bilo je bolje nego to su mogli zamisliti. Bilo je oito da je sada svaki zaostatak njegovih povreda izlijeen. Ako i nije mogao hodati, osjedao se zdrav i itav, a takav je i bio. Oho! kasnije je tiho rekla ona, privijajudi se uz njega, a on se nasmijei. U njenom zagrljaju, osjedao se ponovo kao mladid. Ovo je bilo nevjerojatno. Kao i ti. Ali, jedan sat kasnije, nakon to ga je odgurala u kupaonicu i ostavila tamo, a on je etrdeset minuta kasnije izaao van potpuno obuen, ono to je ugledala u njegovim oima ju je zabrinulo. Bio sam lud to sam doao ovamo, sumorno ree on, opet zahvaden kandama krivnje i vlastitih strahova. Nisam to trebao uiniti. Nije je htio zavaravati ili joj davati lane nade. I dalje je nepokolebljivo vjerovao da ona zasluuje bolji ivot nego to joj ga on moe pruiti, a voenje ljubavi je samo jo vie zaplelo stvari. Proveo je pola sata pod tuem, u mukama, prekoravajudi se, no istodobno mu je i neizmjerno laknulo zbog onoga to je podijelio s njom. Njegove noge su izgubljene zauvijek, ali mukost se vratila u punoj snazi. Ne vidim zato to nismo trebali uiniti, mirno ree Isabelle. Oboje smo odrasli i slobodni. Ti si razveden, a i ja du uskoro biti. Moj razvod de biti gotov za nekoliko mjeseci. Nemamo malu djecu kojoj bi to moglo smetati. Ne trebamo stvarati probleme koji ne postoje. ivot je dovoljno sloen i kad to ne pogoravamo. Osim toga, ona ozbiljno ree, gledajudi ga u oi, ivot je kratak i dragocjen. Mogli smo poginuti u Londonu, zajedno ili jo gore, samo jedno od nas. A nismo. Moda ne bismo trebali tek tako odbaciti blagoslov koji nam je udijeljen. Ja nisam blagoslov, Isabelle, on odvrati, odlunog pogleda. ivot s ovjekom u invalidskim kolicima nije blagoslov, ni u kojem smislu. Zajedniki ivot dvoje ljudi koji se vole, jest. Stigli su do pakla i natrag i Isabelle je vjerovala da imaju pravo na komadid Neba, zajedno, ma koliko neobino to bilo. Ona gaje voljela takvog kakav je, bez oklijevanja ili kolebanja, i bila je vie nego voljna da bude uz njega do kraja ivota; i to je eljela. Ne mogu ti dopustiti da si to uini, Isabelle, on vrsto ree. Nedu. Bez obzira na ovo to se dogodilo. Nisam smio dopustiti da se to dogodi. To je bilo glupo i neodgovorno s moje strane. I ljudski. Ostavlja li sebi ikada prostora i za to? Zar si ponekad ne moe dopustiti da bude sretan umjesto da se kanjava do smrti? Nasmijeio se na njene rijei, znajudi da je barem neto od toga istina, a moda i sve. Zato se trudi da bude teko, kad nije i ne treba biti? Mi se volimo. Zato ti to ne moe biti dovoljno? Njeni stavovi su imali puno vie smisla
185

nego njegovi. Ponekad ljubav nije dovoljna. Ne zna u to se uputa, Isabelle. Da, znam, suprotstavila se ona. Sad je bilo gotovo est ujutro i znala je da on mora uskoro krenuti. Petnaest godina provela sam njegujudi Teddvja. Znam to znai briga i ljubav za nekog tko je zaista bolestan. Ti nisi bolestan. Ti si jak, zdrav i itav. Ne moe hodati. To meni ne znai nita. Ne bi mi bilo vano ni da ne moe voditi ljubav. To je krasan dodatak, ali pristala bih i na ivot bez toga. Ono to postoji meu nama, znai mi puno vie. To ti nikako ne bih dopustio, on vrsto ree, sve vie smrknut. Ali ne mogu ti dopustiti ni ovo. Ne elim. Doao sam ovamo da ti kaem zbogom, a to moramo i uiniti. To je vrlo glupo i velika teta. Ja ti to nedu dopustiti. Nema izbora. Vie te nedu vidjeti. Oboje su znali daje on to u stanju uiniti. I to onda? Osudit de nas oboje da budemo sami do kraja ivota, da razmiljamo o onome to smo imali i izgubili, a mogli smo imati da nisi bio toliko tvrdoglav? emu? Gdje je u tome pobjeda? Hodemo li na Nebu dobiti nagradu zato to smo kanjavali sebe i druge, zato to smo sami sebi neto uskratili? U redu, moda nede uvijek biti lako. Nede biti savreno. Ali u ivotu nita nije savreno. A koliko ja vidim, ovo to postoji meu nama, savreno je koliko moe biti. Zato nam ne doputa da imamo ono to smo zasluili i to elimo? Dovoljno dugo si sam sebe kanjavao, koliko jo patnje mora nanijeti sebi i meni? Ja sam izgubila dovoljno u ivotu, kao i ti. Zaboga, budi razuman... Suze su joj preplavile oi i poele se slijevati niz obraze; pogledala ga je, ali on je bio kao od kamena. ao mi je, on proapde, poljubi je na vrh glave, a onda se od-veze do vrata. Okrenuo se i pogledao je. Zato si to uinio? Plakala je, postavivi mu to pitanje. emu? Samo zato da nas oboje mui? Da nas podsjeti koliko se volimo i onda sve ponovo uzme, zato da bismo zauvijek ostali u mraku i tuzi? Zato, kad smo tako sretni zajedno i toliko se volimo? Zato nam ne doputa da to imamo? Zar ti je to tako teko? Moda te ne volim dovoljno, on tuno odvrati, ili samog sebe, a moda ti mene ne bi mogla voljeti onoliko koliko misli. Nemoj sve prikazivati kao da je tako sloeno. Nije. Ja te volim. Samo to je vano. A koliko god ti mene volio, menije to dovoljno. Ja nisam dovoljan za tebe, u tome je stvar, ree on, patniki je gledajudi s vrata; htio se vratiti i zagrliti je opet, ali nede si to dopustiti. Pusti mene da to zakljuim. Dopusti mi da ja prosudim koga volim, a koga ne. Nema pravo da tu odluku donese umjesto mene. Da, imam, ree on, pogledavi je posljednji put i izae iz sobe. Sekundu kasnije, vrata su se zalupila za njim, a Isabelle je ostala nepomino sjediti na kauu, u suzama.

Poglavlje devetnaesto
Isabelle je ostala u Washingtonu etiri dana. Senator je dobio izbore i njoj je bilo drago, zbog Billa. Vidjela ga je na vijestima kako sjedi sa strane u svojim kolicima; mod iza kulisa.

186

Nije joj se javio, niti je ona zvala njega. Sada mu je vjerovala. I znala je, ma koliko bila uvjerena da grijei, mora potovati njegovu odluku. Bilo je teko povjerovati da moe biti toliko tvrdoglav i rtvovati sve to su imali. Ali bio je izgleda spreman da se odrekne svega to je mogao imati s njom. Pristanak na to slomio joj je srce, ali nije ga mogla natjerati da joj se vrati. Morala je prihvatiti njegov izbor, koliko god se ne slagala s njim. To je bilo njegovo pravo, ba kao to je i ona imala pravo vjerovati da su mogli lijepo ivjeti zajedno. Ona bi bila ponosna daje s njim, u kolicima ili ne. Njoj to nije znailo nita, ali njemu je. Njegovo je pravo bilo da ivi po vlastitom izboru. Nazvala je Sophie u utorak naveer, nakon izbora, i rekla joj da se vrada kudi. Isabelle je zvuala alosno, a Sophie je nije pitala zato. Imale su vie nego dovoljno razloga za to u posljednje vrijeme. Sophie se borila s gubitkom brata gotovo jednako teko kao i majka. Jesi li vidjela svog prijatelja? ona upita u elji da je razvedri. Da, jesam, Isabelle tiho ree. Sjajno izgleda. Moe li hodati? Ne. Ja nisam ni mislila da hode. Bio je u prilino gadnom stanju kad sam ga vidjela u bolnici. Dodue, bila si i ti. U svemu drugom je, izgleda, dobro. Ja stiem kudi sutra naveer, duo. Ako me treba. Voljela je da Sophie uvijek zna gdje je ona. To joj je ostalo nakon to je tolike godine bila stalno odgovorna za Teddvja, a Sophie zapravo nije trebala znati gdje joj je majka u svakom trenutku, ali obje su se na taj nain osjedale sigurno. Vidimo se za nekoliko tjedana. Nazvat du te za vikend, mama. Jesi li se dobro provela? Sophie se nadala da jest, ali njena majka je zvuala prilino utueno. Ne ba, iskreno ree Isabelle, ali mi je drago to sam dola. To ju je prisililo da prihvati ono to nije mogla svo ovo vrijeme. A i obila je nekoliko muzeja i galerija. Nakon Nove godine, htjela se vratiti na restauratorski posao u Louvreu i ponovo je hvatala korak sa svijetom umjetnosti. To ju je podsjetilo na dane provedene s Bil-lom u Londonu, prije vie od godine dana. Sve ju je podsjedalo na njega. Slike, muzeji, Harrv's Bar, ples, glazba, smije h, atmosfera. Moda de jednog dana to prestati. Nadala se da hode. Ako vie nije dio njenog ivota, morat de ga to prije zaboraviti. Moda ga jednog dana ak vie ni nede voljeti. To bi bila prava milost za nju. U srijedu ujutro, spremila je nekoliko stvari koje je kupila i pozvala nosaa da doe po njene stvari. Imala je let u trinaest sati, a iz hotela je izala u deset. Ba kad je zatvarala vrata svoje sobe, zazvonio je telefon. Trebao joj je trenutak da ponovo otkljua vrata, i kad je ula, zvonjava je prestala. Kad se odjavljivala na recepciji, slubenik recepcije joj je rekao da je to on zvao, kako bi provjerio kad izlazi iz hotela. Ved je netko drugi ekao na sobu. Vonja do aerodroma bila je mirna i duga. Te nodi je ponovo padao snijeg i VVashington je izgledao prekrasno pod snjenim pokrivaem. Predala je svoju prtljagu i nakon nekog vremena, otila kupiti nekoliko asopisa i knjigu, kako bi imala to itati u avionu. Osjedala se mirno i tuno, a na neki nain i slobodno. Napokon ga je pustila i bilo joj je drago to je dola. Nije oekivala da de se zbog toga osjedati ovako spokojno. Pladajudi asopise i knjige, prisiljavala se da ne misli na njega. U trenu kad je zahvalila blagajnici na uzvradenoj razlici,
187

odmah do sebe je ula jedan glas. Zna da si luda, zar ne? Oduvijek sam to znao. Zatvorila je oi; ovo se nije moglo dogaati. Nije bilo mogude. Ali bilo je tako. Kad se okrenula, gledala je u Billa. Nisi samo luda, nego i grijei, on tiho ree. I ovako, sjededi, njegov lik je na nju ostavljao jednako jak dojam i ona se morala nasmijeiti, samoj sebi usprkos. Slijedi me, ili i sam putuje? Bilo je dovoljno da ga vidi, pa da joj srce jae zakuca. Nije znala je li ovo sluajnost ili udo, a nije se usudila pitati. Zvao sam te u hotel, ali si ved otila. udno, sigurno nisam ula telefon, ree ona, nastojedi izgledati oputeno. Ruke su joj se tresle dok je grevito stezala asopise i knjige koje je upravo kupila. Recepcionar je rekao da je zvao zbog sobe. Sigurno sam zvao odmah nakon njega. Pretpostavljala je daje zvao kako bi se pozdravili, ali zato je ovdje? Znam da sam postupio kako treba, ree on, sklonivi svoja kolica s puta, a ona mu stane nasuprot. Ljudi su ih zaobilazili, ali njih dvoje to nisu primjediva li. Gledali su samo jedno drugo, a Isabelle je bila blijeda. On je izgledao kao da danima ne spava. Zasluila si neto bolje. Znam da to misli, ree ona, osjedajudi kako je srce opet boli. Koliko puta de joj redi istu stvar? Ali nema boljeg. Ovo je najbolje to moe biti... ili barem, za mene. Izgubila sam Teddvja. Izgubila sam tebe. Nemam vie to izgubiti, osim Sophie. Mislim da ne treba okrenuti lea ljubavi. Ili, barem ne bi trebalo biti tako. Ljubav je previe rijetka i previe dragocjena. Ali ti to, oito, moe. Znala je, ne moe uiniti nita da bi ga uvjerila ili natjerala da se predomisli. On de vjerovati ono to eli. Kao i ona. Ja ti elim neto bolje. elim ti da ima pravi ivot s tipom koji te moe natjeravati po sobi i plesati s tobom na Staru godinu. A ja elim puno vie od toga. elim onoga kojeg ja volim i koji voli mene, koga mogu potovati, za koga se mogu brinuti i s kime se mogu smijati do kraja ivota. Ja mogu jednako voljeti sjedila ili stajala. Moda ti ne moe, ree ona, prihvadajudi sudbinu koju je on izabrao za oboje. Zbog ega si tako sigurna? Da li bi me volio kad bih ja sjedila tu, umjesto tebe? U njenim oima su bile suze, a glas joj je bio tih. On je kimnuo i nita nije rekao. A onda joj on odgovori, napokon shvativi. Da, bih. Ako misli da ja to ne bih mogla, sigurno nema naroito miljenje o meni. Nije joj rekao vie ni rije, samo ju je povukao k sebi i pogledao je, zagrlio je i poljubio joj usne, a kad je prestao, ona je bila bez daha. Zato si to uinio? morala ga je upitati. Je li to zbogom ili zdravo? Ti izaberi. Zna to mislim. Volim te. Ima pravo da se predomisli. Helena mu je to rekla jo davno i bila je u pravu, napokon je shvatio. Pokuao je zatititi Isabelle, ali vie ne moe. Ona ima pravo na izbor vlastite sudbine, a ovog puta, moda i njegove. Isabelle mu se nasmijei i proapde zdravo, a on je poljubi, vrsto je zagrlivi.

188

189