You are on page 1of 272

T RE]I B R.

PROGRAM

157, ZIMA 2013.

U ~asopisu Tre}i program {tampa se deo priloga emitovanih na Tre}em programu Radio Beograda.

Emitovanje Tre}eg programa Radio Beograda po~inje svake ve~eri u 20.00 ~asova. Program se emituje na srednjim talasima 1008 KHz (298 m) i preko mre`e ultrakratkotalasnih predajnika: Avala na frekvenciji 97,6 MHz, Deli Jovan na 94,9 MHz, Tupi`nica na 96,1 MHz, Ov~ar na 90,1 MHz, Donji Milanovac na 90,0 MHz, Tekija na 92,1 MHz, Bajina Ba{ta na 93,0 MHz, Besna Kobila na 95,3 MHz, Crni Vrh (Jagodina) na 99,3 MHz, Jastrebac na 89,3 MHz, Crna Trava 99,6 MHz, Crveni ^ot na 96,5 MHz, Maljen 107,9 MHz.

sadr`aj

SPEKULATIVNI REALIZAM
9 ALEKSANDAR MATKOVI

O spekulativnom realizmu
14 KENTEN MEJASU

Metafizika, spekulacija, korelacija


34 GREJEM HARMAN

Elementi filozofije usmerene ka objektu


52 IJAN HAMILTON GRANT

Ono to u meni misli, izvan mene je: Fenomenalnost, priroda i ideja


71 REJ BRASIJE

Apoptoza verovanja
87 REJ BRASIJE, IJAN HAMILTON GRANT, GREJEM HARMAN, KENTEN MEJASU (razgovor)

Spekulativni realizam STUDIJE I LANCI


165 DEJAN LALOVI

Nauena bespomonost: (skoro) pola veka jednog eksperimentalnog fenomena


191 IVANA DOMAZET

Brendiranje Srbije
210 GREJEM SJUEL, DEJMS BARKER

Maks Veber i ironija birokratije

PREISPITIVANJA
241 FRANSIS FUKUJAMA

Budunost istorije HRONIKA Knjige 255 SRAN DAMNJANOVI: Dometi epistolarne diverzije (Danilo Basta, Nad prepiskom Martina Hajdegera: Jedan vid epistolarne filozofije) 258 MARICA RAJKOVI : O problemu kreativnosti (Iva Draki Vianovi, Una Popovi, Marko Novakovi (prir.), Problem kreativnosti: zbornik radova) Festivali 261 ANA TASI: Tradicija i inovacija, faktografija i poezija (Deveti festival evropskog dugometranog dokumentarnog filma Sedam velianstvenih)

TRE]I PROGRAM
a quarterly publication by RTS containing a selection from the broadcasts of the Radio Belgrade 3. No. 157, Winter 2013

CONTENTS

SPECULATIVE REALISM

ALEKSANDAR MATKOVI: On Speculative Realism QUENTIN MEILLASSOUX: Mtaphysique, spculation, corrlation GRAHAM HARMAN: Tool-being: Heidegger and the Metaphysics of Objects IAIN HAMILTON GRANT: What thinks in me is what is outside me: Phenomenality, Physics, and the Idea 71 RAY BRASSIER: The Apoptosis of Belief 87 RAY BRASSIER, IAIN HAMILTON GRANT, GRAHAM HARMAN, QUENTIN MEILLASSOUX: Speculative Realism: A One-Day Workshop
STUDIES AND ARTICLES

9 14 34 52

165 DEJAN LALOVI: Learned Helplessness 191 IVANA DOMAZET: Branding Serbia 210 GRAHAM SEWELL and JAMES BARKER: Max Weber and the Irony of Bureaucracy
QUESTIONING

241 FRANCIS FUKUYAMA: The Future of History


CHRONICLE

Books
255 SRAN DAMNJANOVI: The Reaches of the Epistolary Diversion 258 MARICA RAJKOVI: On the Creativity Festivals 261 ANA TASI: Tradition and Innovation, factography and poetry

spekula- spekulativ tivni realni realizam izam


priredio: aleksandar matkovi

Trei program Broj 157, ZIMA 2013 AUTOR: , UDK: 165.8 Pregledni rad

ALEKSANDAR MATKOVI

O SPEKULATIVNOM REALIZMU
U tekstu se prikazuju osnovni stavovi spekulativnog realizma, kao i razvoj autora koji su doprineli njegovom stvaranju. Poevi od konferencije na Univerzitetu Goldsmits 2007. godine, novi realizam je udario temelje nastojanju da se ponovo otvori mogunost miljenja stvarnosti po sebi. Tu su se sastali etiri mislioca koji e oblikovati njegov dalji razvoj: Rej Brasije, Kenten Mejasu, Grejem Harman i Ian Hamilton Grant. Uprkos razliitosti njihovih projekata, re je o pravcu koji cilja da premosti jaz izmeu analitike i kontinentalne filozofije, i ija se osnova sastoji u kritici korelacionizma, u pogledu uenja da je nemogue izai iz kruga miljenja i bia. U tekstu se trasiraju naini na koji se ova kritika ostvarila kod pomenutih autora, kao i prospekti u kojima ona otvara mogunost daljeg razvoja novog realizma. Kljune rei: Brasije, Grant, Harman, korelacija, Mejasu, realizam, spekulativni realizam.

Ime spekulativnog realizma prati jedna nedoreenost: dok se sinteza spekulacije i realizma pojavljuje kao kontrast realistikoj struji miljenja, sam naziv nastaje tek na rubu projekta koji oznaava. Ime koje je 2007. Rej Brasije upotrebio kao zajedniki oznaitelj za nekoliko bliskih projekata, smatralo se pukim nazivom koji pokriva nesamerljive razlike. Meutim, upravo u tom imenu i jeste sutinska novina ovog projekta. U imenu spekulativnog realizma krije se nastojanje da se pokae mogunost miljenja stvarnosti po sebi. Spekulativni realizam je nastao 2007. u Londonu, na skupu odranom na Univerzitetu Goldsmit. Predloak ove konferencije bili su radovi Kentena Mejasua, Reja Brasijea, Grejema Harmana i Ijana Hamiltona Granta. Ujedno, bila je to jedina prilika u kojoj su se ova etvorica teoretiara nala zajedno i uestvovala u javnoj raspravi, iako se njihova dela prepliu na razliite naine. Tekst sa ovoga skupa, ukljuujui i diskusije, preveden je u celini. Ono to spaja reene teorijske perspektive jeste zajedniki epistemoloki poduhvat koji nije iskljuiv i koji se ne nalazi ni sa jedne strane podele na kontinentalnu i analitiku filozofiju. Naprotiv, snaga spekulativnog realizma

trei program ZIMA 2013

10

je u njegovom irokom i vieslojnom teorijskom opsegu, u tome to istie potrebu za konceptualnom produkcijom nasuprot komentatorskom stilu miljenja i takozvanoj citatologiji, te u tome to propituje osnovne kategorije savremene kontinentalne i analitike filozofije. U tom smislu, korene novog realizma moemo pronai u njegovom dijalogu sa misliocima poput Kanta, elinga, Huserla, Hajdegera, te Vajtheda, erlandovih i Lariela, sve do Levinasa, Latura, Zubirija, Deleza, Badjua i tako dalje. Ali ta je zapravo spekulativni realizam? Ukoliko bismo pokuali da govorimo o zajednikim nastojanjima etvorice autora, morali bismo da uzmemo u obzir nain na koji se njihovi teorijski napori, uprkos razlikama, meusobno prepliu kada je re o ispitivanju uslova mogunosti miljenja stvarnosti nezavisne od samog miljenja. Sr celokupnog poduhvata zasniva se na onome to Kenten Mejasu, teoretiar na koga se uglavnom oslanjaju projekti ostalih spekulativnih realista, naziva korelacionizmom. Korelacionizam predstavlja glavnu taku napada realista on oznaava stanovite prema kojem je nemogue govoriti o bilo kakvoj stvarnosti koja bi bila izvan miljenja, i nije mogue nita rei ni o kakvom apsolutu budui da se on moe smatrati posledicom miljenja koje ga postavlja. Drugaije reeno, prema Mejasuu, korelacionizam saima istorijske prigovore svakom realizmu u jednu logiku formu po kojoj je nemogue izbei korelaciju miljenja i bia. Struktura Mejasuovih argumenata dovodi u pitanje samu korelaciju. Re je o radikalnoj subjektivaciji antirealizma: prema korelacionizmu nijedna realistika teza ne moe imati nikakav znaaj, poto se ne moe probiti iz korelacionistikog kruga. A u korelacionistiki krug realizam zapada jer nastoji da istovremeno postavi i miljenje i ono to je nezavisno od njega, ime zapada u protivrenost. Ukratko, protivrenost je u tome da se misli ono nemiljeno. Meutim, protiv ovakvog stanovita Mejasu prua niz sloenih protivargumenata koji ciljaju najpre na to da se pokau slabosti u samom korelacionizmu: da se korelacija, iako podriva mogunost govora o apsolutu, i sama ispostavlja kao apsolutna, budui da tvrdi da sve to se moe misliti jeste samo korelacija. Potom, budui da korelacija zapada u protivrenost, pokazuje se da je nemogue misliti samu korelaciju kao nunu, ve samo kao kontingentnu. Otuda sledi i ogroman teorijski rad kojim je Mejasu tematizovao osnovno ishodite onoga to naziva spekulativni materijalizam, kao i osnovni pojam na kojem on poiva: apsolutnu nunost same kontingencije. Na taj nain se na osnovu principa neprotivrenosti i dovoljnog razloga, prema Mejasuu, spekulativno otvaraju mogunosti le Grand Dehors, da upotrebimo njegov izraz, Velike Spoljanjosti spekulativnog materijalizma postojanje materijalistikog apsoluta. Znaaj ovakve postavke je u tome to ponovo otvara i nainje probleme za koje se smatralo da su uveliko reeni. Odazivajui se pozivu Alena Badjua Mejasuovog uitelja, mislioca dogaaja i kontingencije da se kao meta preokreta izabere vie Kant nego Platon, spekulativni realizam dovodi u pitanje razliku izmeu prirodnih i subjektivnih

SPEKULATIVNI REALIZAM

zakona, razliku koja se zasniva na kritici kantovskog subjekta. Budui da je jedina nuna stvar upravo kontingencija, ne postoje nikakvi veni zakoni njihova relativna temporalna stabilnost nije garant njihove nunosti. Utoliko se otvara problem vremena kod Mejasua vreme predstavlja Surchaos, Nadhaos, kojim se objanjava nuna bezrazlonost svih stvari. Ovde je preveden kratak Mejasuov rad pod nazivom Spekulacija, korelacija, metafizika, u kojem se prikazuje osnovni put kojim se od kritike korelacionizma stie do tematizacije materijalistikog apsoluta i nunosti kontingencije. Kod Grejema Harmana pitanje vremena dobija bitno drugaiji oblik. Vreme je veiti metabolein izmeu razliitih stanja orua u Hajdegerovom smislu; drukije reeno, kod Harmana je re o janusovskoj ontologiji u kojoj je vreme uvek istovremeno i stasis i ekstaza, razapeto izmeu povrnosti bia u odnosu s drugim biima, s jedne strane, i samog bia kao sklopa svojstava koje je veito povueno, koje je u veitoj senci, s druge strane. Stoga e i Harman govoriti o okazionalizmu i problemu namesnike uzronosti, dok u Mejasuovom sistemu uzronost u potpunosti nestaje. U oba sluaja nomos se povlai pred hronolokom moi kontingencije, a problem uzronosti dobija preteno negativan predznak. U tom smislu spekulativni realizam rehabilituje probleme konceptualizacije i ponovo postavlja pitanje odnosa predstavljanja i onog Realnog, u okvirima u kojima Kant nije via dominantna pozadina. U sluaju Harmana koji dolazi iz fenomenoloke tradicije (Huserl, Levinas, Hajdeger itd.) ovaj problem se razvija na naizgled radikalno antifenomenoloki nain o svesti se govori kao o objektu. Meutim, iako se u filozofiji usmerenoj ka objektu primat fenomenoloke svesti gubi i nestaje, on se ne ukida, nego predstavlja samo deo fenomenoloke ontologije koja se zasniva na sudelovanju objekata. Objekat u Harmanovom smislu ima irok spektar znaenja: re je o onome to on naziva flat ontology, ravnom ontologijom objekata, u kojoj svako bie predstavlja objekt s vlastitim svojstvima koja se nikada ne iscrpljuju u njegovim odnosima s drugim objektima. Upravo je Realno ono to ostaje van svakog odnosa, to ostaje bez ikakvog efekta. U tom smislu je interesantno i pitanje relacionizma: prema Harmanu i sam odnos izmeu objekata nije nikada definitivan, nego predstavlja jo jedan objekt. Time se ne daje nikakva metafizika privilegija nekoj odreenoj vrsti objekta, ve se fokus premeta na nain na koji oni postoje izvan razlike za nas i po sebi. Svet predstavlja totalnost objekata u kojem primat nema niko. Stoga je svoje uloge morala da se odrekne kljuna hajdegerovska figura sam Dasein. U ovom izboru prevedeno je poglavlje iz kljune Harmanove knjige Tool-Being. Trei uesnik konferencije je Rej Brasije. Iako se njegovo stanovite menjalo od afirmacije spekulativnog realizma do sve veeg udaljavanja od njega, tekst koji je ovde preveden prikazuje osnovne motive njegovog stanovita zapoetog u knjizi Nihil Unbound. On razrauje odnos filozofije i

11

trei program ZIMA 2013.

12

nauke, kritikuje neurofilozofiju i, to je najbitnije, razvija nihilizam i problem ovekovog samorazumevanja. Brasije opisuje svoj projekat kao nastavak prosvetiteljstva, kao pokuaj da se prirodna istorija razdvoji od kulture kako bi se dolo do onog Realnog. Nihilizam je nuna posledica ovako postavljenog projekta i u njemu postoje mogunosti za nekorelacionistiku spekulaciju, onu koja se nalazi izvan razlike empirijskotranscendentalno, budui da je ono Realno indiferentno prema modusima iskustva. U tom smislu kod Brasijea se nihilizam prikazuje kroz nauni razvitak koji nuno podjarmljuje sliku to je ovek ima sam o sebi na osnovu smisla i predstave. Svrha govora o nihilizmu jeste u tome da se ta predstava dovede u pitanje, te otuda Brasije tematizuje i Selarsovo razlikovanje naune i manifestne slike oveka kako bi, potom, razgradio manifestnu sliku oslanjajui se na konceptualne (ne)mogunosti njene reprezentacije. Ovde smo ukljuili pr vo poglavlje pomenute knjige Nihil Unbound, koja poinje kritikom ljudskog samorazumevanja. etvrti mislilac koji je uticao na formiranje spekulativnog realizma je Ijan Hamilton Grant. Re je o teoretiaru iji je rad usredsreen na elinga. S jedne strane, Grant prikazuje Naturphilosophie ne kao fazu ve kao osnovu elingovog miljenja, dok je, s druge strane, re o itanju elinga sa aspekta materijalizma i delezovskog vitalizma. Stoga kljuni potez predstavlja produbljivanje odnosa izmeu prirode, kao onoga to proizvodi, i njenih proizvoda, od kojih je za realistika stanovita najbitnija svest. Prema Grantu, kod elinga se sile prirode, budui da su ontoloki jedinstvene, mogu razluiti tek epistemoloki. Njihovo razlikovanje mogue je u miljenju iskljuivo ukoliko ono samo opstoji u zavisnosti od njih; njihova diferencijacija je primordijalna, a ne derivativna, jer se razlikovanje sprovodi u svesti, a ne od svesti. Ovo je mogue dokazati samo ukoliko se pokae da materija nije inertna, odnosno ukoliko se ocrta geneza odnosa svesti i materije kod elinga. Stoga ovde nije re o tome da se pokae kako su granice transcendentalnog miljenja logike i apstraktne, ve se one kod elinga postavljaju i u sferu fizikog re je o fizikoj transcendentalnosti. U temat smo uvrstili odeljak iz Grantove knjige Philosophies of Nature After Schelling, u kom se obrauje odnos znanja i bia kod elinga. Ili, reima samoga elinga: Ono to misli u meni, izvan mene je. Spekulativnom realizmu je svojstvena i sasvim drukija geografija mislilaca; vie nije re o vremenski i prostorno bliskim krugovima ljudi ili kolama, ve o elektronskoj umreenosti. Na rasprostranjenost spekulativnog realizma unutar obrazovnih institucija i izvan njih umnogome je uticao filozofski networking u raznim varijantama. Vano je istai da se broj i sadraj debata mogu objasniti i injenicom da je mnotvo radova na koje one upuuju izdato pod creative commons licencom koja ne ograniava raspodelu. Dalje, upravo iz ovih diskusija nastala je itava intelektualna infrastruktura koja se i dalje razvija. Tu, pre svega, mislimo na asopise poput Collapse, Pli, Speculations, zbornik radova The Speculative Turn itd., dok je na naim pro-

SPEKULATIVNI REALIZAM

storima o njima nedavno pisao Quorum iz Hrvatske1. Takoe, veina rasprava odigrala se u tzv. blogosferi. To su blogovi poput: k-punk, An und fr sich, Larval Subjects, Deontologistics, potom blog Object-Oriented Philosophy, koji ureuje sam Harman, potom Naught Thought i naroito Speculative Heresy, internet stranica koja predstavlja kljuno mesto na kojem se mogu nai elektronski dostupni gotovo svi bitniji tekstovi koji se odnose na spekulativni realizam. Ovde je re o radovima i diskusijama, koje su od kljune vanosti uzevi u obzir heterodoksnu prirodu spekulativnog realizma. Vieslojna priroda novog realizma ogleda se i u recepciji njegovih ideja. Ona ve uveliko tee ne samo izvan akademskih krugova, nego i izvan filozofije uopte u arhitekturalnim, pozorinim, kustoskim, teolokim itd. krugovima. Jasno je da razvoj realistikog stanovita nije tekao uravnoteeno, niti bez meusobnih protivrenosti, poput distanciranja Brasijea i Mejasua od imena spekulativni realizam. Razilaenja bi, meutim, valjalo razumeti pre kao svojevrsno restrukturiranje nego kao raspad. Novi realizam danas je ve uveliko prevaziao svoju etvorostruku autorsku strukturu koja se okupila pod tim imenom s jedne strane, Harman razvija vlastitu ontologiju koju su dalje razraivali filozofi poput Levija Brajana, Timotija Mortona, Ijana Bogosta i drugi, dok se Brasije okrenuo analitikoj filozofiji i ukljuio se u struju kojoj pripada i mlaa generacija mislilaca poput Pita Volfendejla. Ovim je ve otvorena mogunost da se ozbiljno shvati govor o prognozi nove, druge faze spekulativnog realizma, koja je zasad tek u zaetku i koja eka recepciju.
Aleksandar Matkovi ON SPECULATIVE REALISM
Summary The article presents the basic premises of speculative realism, as well as the development of the authors who contributed to its creation. Beginning with the Goldsmiths conference in 2007, the new realism laid the foundation of an effort to re-open the possibility of thinking of reality in itself. This was the point of gathering for four thinkers who will shape its future development: Ray Brassier, Quentin Meillassoux, Graham Harman and Iain Hamilton Grant. Despite the diversity of their projects, they converge in an effort to criticize correlationism, the doctrine which states that it is impossible to break the circle of thinking and being, simultaneously bridging the gap between analytic and continental philosophy. The article traces the ways in which this criticism was made by the mentioned authors, as well as prospects in which it opens up the possibility of further development of the new realism. Key words: Brassier, Grant, Harman, correlation, Meillassoux, realism, speculative realism.

13

Korisno je pomenuti da su ovde na hr vatskom dostupni prevodi sledeih tekstova: Ray Brassier, Likvidirati ovjeka jednom zauvijek, Quentin Meillassoux, alovanje u dolasku, bog u dolasku, te inter vju Graham Harman, Uasi realizma, u: Quorumu, godina XXVI, br. 56/2010. Takoe, u pripremi je i prevod Mejasuove knjige Aprs la finitude.

Trei program Broj 157, ZIMA 2013

14
UDK: 165.8 ; 122/129 Prevod

KENTEN MEJASU

METAFIZIKA, SPEKULACIJA, KORELACIJA*


Tekst predstavlja Mejasuovo izlaganje osnovnih taaka svoje filozofije. Cilj teksta se sastoji iz opovrgavanja onoga to autor smatra osnovnim prigovorom bilo kakvom realizmu korelacionizma ili ideje da miljenje ne moe postaviti nikakvu vrstu apsoluta koja bi bila nezavisna od samog miljenja. Ukidanje ovog prigovora Mejasu vidi u opisivanju njegove antinomine prirode s obzirom na temporalnost miljenja, budui da se pokazuje kako je sama korelacija temporalno uslovljena, odnosno, da je uslovljena neim to je izvan nje same. Na ovom kljunom mestu se, pomou kritike epistemologije korelacionizma, izvodi nunost postojanja materijalistikog apsoluta u vidu same kontingencije. Kljune rei: apsolut, kontingencija, korelacionizam, Mejasu, nunost, spekulativni realizam.

Namera poduhvata ije smo izlaganje zapoeli u Aprs la finitude1, jeste da se ouva legitimnost savremene spekulativne filozofije, a da se pritom ne odbace ni pojam principa ni pojam apsoluta. Ipak, nikako ne poriemo opseg krize koja je muila metafiziku poslednjih sto pedeset godina. Osnovno pitanje odnosi se na opisivanje onoga to je ova kriza tako ubedljivo ocenila kao zastarelo upravo onoga to, naprotiv, moe da joj izmakne ukoliko se osnai potragom za venim istinama. Vodea pretpoIzvor: Quentin Meillassoux, Mtaphysique, spculation, corrlation, u: Ce peu despace autour: Six essais sur la mtaphysique et ses limites, runis par Bernard Mabille, Les ditions de la Transparence, Chatou 2010, 7397. Apstrakt i kljune rei deo su redakcijske opreme teksta. 1 Q. Meillassoux, Aprs la finitude: Essai sur la ncessit de la contingence, prface de Alain Badiou, Seuil, Paris 2006.
*

SPEKULATIVNI REALIZAM

stavka naeg istraivanja je sledea: verujemo da pad metafizike ne utie na spekulativni zahtev da se misli s obzirom na apsolut, ve na volju da se apsolut misli pomou principa razloga. Ovo je verovanje po kojem stvari imaju nuan razlog da budu to to jesu a ideja da bi ta nunost trebalo da nas dovede do Razloga svih razloga, vrhovnog razloga, boanskog ili nekog drugog poprilino je mrtva u duhovima savremenih filozofa. I ova je smrt zasigurno kao to emo usput pokazati imala dobar razlog. Nasuprot tome, ideja ne-metafizike spekulacije e se sastojati iz postavljanja krajnjeg odsustva razloga svih stvari, njihove radikalne kontingencije, za princip apsoluta. Kroz takav princip bi se mogao razviti diskurs koji bi, daleko od toga da je besmislen, bio ispleten od odreenih argumenata preoblikovanih tako da mogu da se uhvate ukotac sa novim ili tradicionalnim filozofskim problemima. Takoe sam ubeen da bismo, umesto da drevne probleme koje nam je metafizika ostavila kao zaostavtinu rastvorimo u besmisao, mogli unutar logosa nerazloga [irraison], ali ne i besmisla [draison] da ih utemeljimo: mogli bismo da ovim problemima vratimo vrsto tlo posle njihovog skeptikog rastvaranja ili dekonstrukcije a ja u takvo spekulativno utemeljenje metafizikih problema suprotstaviti njihovom savremenom unitenju. Da bismo objasnili smisao takvog poduhvata, radije nego da dogmatski izlaemo vlastite teze, poeemo strpljivo da razvijamo jedan problem: antinomije ancestralnosti. Poto se upoznamo sa ovom antinomijom, shvatiemo nunost, pa ak i hitnost, zahteva za teorijskom a ne samo praktikom potragom za apsolutom unutar miljenja, nasuprot tome to se ona danas odbacuje. Nae analize e se odvijati kroz tri stupnja: 1) osvetljavanje antinomije ancestralnosti kao aporije koja je u stanju da pokrene povratak miljenja ka odreenom obliku apsoluta; 2) osvetljavanje onoga to emo nazvati korelacionizmom, i to emo uzeti kao model veine savremenih dezapsolutizacija miljenja; 3) osvetljavanje principa koji je vodio naa istraivanja poslednjih nekoliko godina: principa faktualnosti, pomou kojeg nastojimo da se izvuemo iz korelacionistikih zabrana i uputimo ka snazi apsolutizovanja koju filozofija poseduje.

15

1. Antinomija ancestralnosti
Ponimo od injenice, tanije od injenice znanja koja je u vezi sa savremenim eksperimentalnim naukama: svojstvom onih nauka za koje kaemo da se bave datiranjem, da uspostavljaju, makar i u nekoj spornoj hipotezi, vremenski okvir koji ukljuuje dogaaje to prethode pojavi zemaljskog ivota. Postupci datiranja postali su mogui tokom XX veka zahvaljujui neprestanom poboljavanju tehnika koje mogu odrediti stvarno trajanje

trei program PROLEE 2013.

16

predmeta koji se ispituje. Ove tehnike se uopteno tiu stalne brzine raspada radioaktivnih jezgra, kao i zakona termoluminiscencije koji nam omoguavaju da merimo starost svetla koje su emitovale zvezde. Pored tehnikih tekoa ovih pojedinih disciplina, ova injenica znanja postavlja pitanje filozofu koji ga, oslanjajui se ovog puta na svoju struku, moe oblikovati na sledei nain. Nazvaemo ancestralnim dogaajima sve one dogaaje za ije se datume pretpostavlja da prethode pojavi ivota na Zemlji. Nazovimo ancestralnim vremenom vreme ija nauno ustanovljena hronologija sadri i ancestralne dogaaje, te time i vreme fizikog Univerzuma u kojem pojave ivota i oveanstva predstavljaju odrednice unutar hronologije koja ih ujedno sadri i prevazilazi. Poinjemo, dakle, sledeim pitanjem: pod kojim tano uslovima moe jedan filozof da dodeli smisao iskazima koji se odnose na ancestralne dogaaje nazovimo ih, radi jednostavnosti, ancestralnim iskazima i na ancestralno vreme? Kako misliti ovu relativno skoranju injenicu, injenicu koja se ne odnosi na to da ljudi mogu govoriti o onome to im prethodi to su oduvek i inili nego injenica da su upisali ancestralni diskurs u polje naunog eksperimentisanja, a ne vie u mit, pripovedanje, ili neopravdane hipoteze? Tekoa s kojom smo se susreli postavljanjem ovog jednostavnog pitanja, potie od dovoenja u vezu ancestralnog stava savremene nauke i vladajueg antirealizma savremene filozofije. Ukoliko se metafiziki realizam ini u osnovi neodrivim posle Berklija, i ukoliko se svaki oblik realistikog dogmatizma (ukljuujui i Berklijev nematerijalizam) ini diskreditovanim nakon Hjuma, onda je to iz razloga prostog koliko i odluujueg: ini se da e realista uvek morati da upadne u izvesnu pragmatiku protivrenost im ustvrdi da poseduje znanje o stvarnosti nezavisnoj od svog miljenja, budui da je stvarnost o kojoj on govori upravo ona koja je njegovom miljenju i data. Kada tvrdim da imam pristup stvari po sebi, zapravo nisam pristupio niemu drugom do datosti koju ne mogu apstrahovati od njene stroge korelacije sa mojim pristupom njoj i koja nema nikakav drugi zamislivi smisao izvan ovog mog pristupa, na koji god ga nain shvatao. U tom smislu ini se uzaludnim postaviti pitanje kakve su stvari dok ih niko ne promatra. Ovaj argument emo uzeti za temelj stanovita, jednog antirealistinog stanovita, koje nazivamo korelacionizmom i kojem emo se kasnije vratiti detaljnije. Pod ovim neologizmom, u prvom navratu mislimo svako stanovite koje potvruje da nema smisla u pristupanju stvari nezavisnoj od miljenja, zbog injenice da ne moemo sami sebe izdvojiti iz sutinske korelacije bia i miljenja u kojem se uvek ve nalazimo. Ovim nastojimo da okarakteriemo svaki antirealizam bilo da on sebe odreuje kao idealistiki bilo ne, bilo da je transcendentalan, fenomenoloki bilo postmoderan.

SPEKULATIVNI REALIZAM

Ova karakterizacija ne znai, naravno, da ovim prostim argumentom poistoveujemo razliite i sloene struje. Ipak, ovaj argument koji emo nazvati korelacionistikim krugom, poto nalikuje avoljem krugu, sutinski pragmatikom i inherentnom svakom realizmu (im teim tome da mislim ono po sebi nezavisno od miljenja, ja ga upravo mislim, time protivreei samom sebi) ovaj argument, kao to smo rekli, proizvodi diskvalifikaciju koja ima naroito plodne uinke kada je re o pretpostavci iz koje mogu potei najrazliitiji, pa ak i meusobno sukobljeni antirealizmi. ini se da ovaj argument predstavlja temeljnu prepreku na koju nalee svaki realizam: kako moemo da tvrdimo da mislimo ono ega ima kada miljenja nema, a da ne uvidimo inherentnu protivrenost koja se manifestuje u takvom procesu? Na ovo se mogu nakalemiti mnogi drugi argumenti kako se hrane razne vrste antirealistikih tradicija, a sama korelacija se moe misliti na mnogo razliitih naina: subjekt-objekt, svest-datost, noetsko-noematski korelat, bivanje-u-svetu, jezik-referenca itd. Ali, u svakom sluaju, korelacija e biti postavljena kao izvorni in koji ponitava uverenje u mislivost stvari nezavisne od miljenja. Najsigurniji znak vladavine korelacionizma nad savremenom filozofijom bar u njenoj kontinentalnoj sferi jeste taj da metafiziki materijalizam ili dogmatski realizam predstavljaju paradigmu filozofske naivnosti uopte. ini se da je naivni realista za mnoge filozofe ve dobro poznat izraz i, na kraju krajeva, ak izlian. Iako emo se ovome kasnije vratiti, dodajmo samo toliko da emo korelacionizmom nazivati i svaki poduhvat koji cilja ka dezapsolutizaciji miljenja: odnosno, korelacionistikom emo nazivati onu filozofiju koja ne samo da potvruje da snagom pojma ne moemo rei nita o realistikom tipu apsoluta, niti ta on moe biti, pa ak ni da li on uopte postoji ve koja takoe odbacuje i svaku apsolutizaciju same korelacije. Korelacionizam nas nepopravljivo zatvara u na odnos sa svetom, a da nam ne daje sredstva pomou kojih bismo potvrdili, na nain spekulativnog idealizma, da sam taj odnos sadri temelje za istinski apsolut, recimo. Prema korelacionizmu, mi, budui da smo zatvoreni u ovom odnosu koji nas zasigurno otvara prema svetu, ali samo shodno toj vezi strogo odreenoj naim shvatanjem, ne moemo doi do nunog temelja koji bi nam dozvolio da uspostavimo ovaj naspramni odnos subjekta i sveta izvan njegovih olienja u zajednici ljudskih smrtnika. Mi smo uvek ve u korelaciji koja nas odvaja od apsoluta, a da pri tome ona sama nema snage da zauzvrat utemelji ikakav apsolut (to e uskoro biti objanjeno). Ovako shvaen, korelacionizam izgleda kao da predstavlja model koji naroito prevladava meu modernim i savremenim antimetafizikama, kao vid zatvorenosti na otvorenom nae jedne jedine otvorenosti ka datostima koji nas je kao takav spreavao da dalje napredujemo ka venom obuhvatanju onoga po sebi.

17

trei program ZIMA 2013.

18

Meutim, pre nego to se vratimo nazad ovoj filozofemi, da bismo je jasnije izloili, trebalo bi izloiti i problem koji nas je ubedio u nunost teorijskog promiljanja i, ujedno, pojma korelacionizma i mogunosti njegove kritike. Kao to smo rekli, ovaj problem uspostavlja antinomiju ancestralnosti, iji emo smisao sada istraiti. Problem sa kojim smo se upravo susreli i koji, ako nije ve odredio, onda je bar potvrdio naa istraivanja, sastoji se iz onoga ega smo postepeno postali svesni, a to je da, iako deluje obrnuto, zaista je bilo teko pridati smisao jednom ancestralnom iskazu unutar korelacionistikih okvira, odnosno antirealizma bilo da je on skeptiki, transcendentalni, fenomenoloki bilo postmoderan. Pitanje je, naime, sledee: ukoliko je verovanje da moemo misliti ono ega ima kada nema miljenja da moemo tvrditi da znamo ono ega ima, pa ak i kada nas nema lieno smisla, ta li to onda nauke datiranja rade kada proizvode ancestralne iskaze? Postoji jedan dobro poznat odgovor na ovo pitanje: zasigurno, nemogue je za jedan antirealizam da apsolutizuje prostor-vreme kako bi od njih nainio mesto na kojem bi se oveanstvo stvarno pojavilo tek posle ogromnog niza ancestralnih dogaaja. Za korelacionistu, eksperimentalna nauka se svakako moe tako izraziti ona ima prava na to ali, to se tie filozofa, on mora shvatiti da ancestralna prolost nije mogla postojati sama za sebe, nezavisno od nas: uistinu, nauna zajednica ju je retrojektovala iz sadanjosti, u ime sadanjih iskustava koja ancestralno datiranje i omoguavaju. Zatvoreni smo unutar struktura naeg odnosa prema svetu, i iz unutranjosti takvih odnosa mi i gradimo ancestralnost koja prethodi naem postojanju. Kod Kanta u pr voj Kritici nalazimo slino tumaenje nezapamene prolosti Univerzuma. Kant jasno potvruje da ova prolost ima smisao samo kao savremena projekcija naih iskustava na prolost a ne kao dogmatska prolost shvaena kao prolost Univerzuma, koji je opstojao sam po sebi, pre bilo kakve subjektivnosti. Citiraemo odeljak koji se nalazi u Antinomijama istog uma i koji savreno prikazuje ono to smo nazvali retrojekcijom prolosti na osnovu sadanjosti:
Tako se moe rei: realne stvari prologa vremena date su u transcendentalnom predmetu iskustva; ali one su za mene samo utoliko predmeti i realne su u prolom vremenu samo utoliko ukoliko ja sebi zamiljam: da neki regresivni niz moguih opaaja (bilo prema istoriji bilo prema vezi uzroka i posledica) na osnovu empirikih zakona, jednom reju, da tok sveta dovodi do jednog proteklog vremenskog niza kao uslova sadanjeg vremena, do niza koji se onda predstavlja kao realan samo u nizu jednog mogueg iskustva a ne po sebi, tako da ipak svi dogaaji koji su od nezapamenih vremena protekli pre moje egzistencije ne

SPEKULATIVNI REALIZAM

znae nita drugo ve samo mogunost produenja lanca naeg iskustva, poev od sadanjeg opaaja navie ka uslovima koji ovaj opaaj odreuju po vremenu.2

19

Verujemo da je ovo nain na koji je Kant mogao pomiriti svoju izvanrednu kosmogoniju napisanu 1775, dakle, u pretkritikom, dogmatskom periodu njegove Teorija neba3 i transcendentalnog obrta. Zapravo, Teorija neba se i sastoji iz primene principa i kategorija njutnovske fizike na istoriju Univerzuma, koja po svoj prilici polazi od stanja radikalnog materijalnog irenja, u kojem, prema Kantu, nita [jo uvek] nije bilo oblikovano4, a ide sve do planetarnih sistema koji postoje i dan-danas. Stoga, Kant ne okleva da osmisli Univerzum u kojem su protekli veoma dugi periodi pre nego to su sa pr vim planetarnim sistemima nastali uslovi pogodni za nastanak ivota uopte, a naroito onog ljudskog. Kosmologija koju on predlae ne tvrdi da objanjava genezu samog ivota, ve naprosto mehanike i kosmike uslove u kojima postojanje ivih i svesnih bia moe otpoeti. Kant se ovog teksta, iako ga je kasnije prepravljao, nikada nije odrekao: on je proao kroz sedam izdanja tokom autorovog ivota, od kojih poslednje potie iz 1799, dakle ve uveliko posle pisanja prve tri Kritike. Kant je stoga smatrao da ono to sam ja nazvao ancestralnom temporalnou ne predstavlja nikakav problem po transcendentalni razvoj njegove filozofije, poto kosmika prolost vie nije imala dogmatski smisao: nju je trebalo misliti unutar okvira nazadovanja od take nae sadanjosti, a ne kao prolost koja bi postojala sama po sebi nezavisno od zajednice transcendentalnih subjekata, olienih u ljudskoj vrsti. Meutim, ini se da su stvari ipak malo osetljivije nego to ih je Kant zamiljao. Zapravo, nije ba jasno kako moemo da postavimo na istu ravan uspon naeg iskustva prema nekoj prolosti koju nastanjuju drugi subjekti to su postojali pre mene ukratko, nazvaemo ovu prolost subjektiviranom prolou koju takorei uspostavlja jedan ili vie prolih subjekata i ancestralnu prolost koja prethodi itavom oveanstvu, pa stoga i svakoj poznatoj subjektivnosti. Jer, subjektivirana prolost je, u trenutku kada se kreem prema njoj, ve prola; poput svake prolosti ona je tekla od svoje sadanjosti ka svojoj budunosti. Ova prolost je, u stvari, postojala kao temporalan niz u korelaciji sa transcendentalnim subjektima, ak i pre nego to sam ja bio u stanju da projektujem njen prolazak kako bih ponovo uspostavio taj niz. Ali, to se transcendentalne prolosti
2 Antinomije istog uma, 6. odeljak, Transcendentalni idealizam kao klju reenju kosmoloke dijalektike, u Imanuel Kant: Kritika istog uma, prev. Nikola Popovi, Dereta, Beograd 2003, 272273; A 495, B 523. 3 Imanuel Kant, Opa povijest prirode i teorija neba ili Pokuaj o ustrojstvu i mehanikom postanku cijele svjetske zgrade raspravljen po Newtonovim principima, prev. Mile Babi, Svjetlost, Sarajevo 1989. 4 Imanuel Kant, op. cit., 57; AK, I, 263.

trei program ZIMA 2013.

20

tie, ona nije nikako postojala pre naeg vlastitog nastajanja: nije postojala uopte niti sama po sebi, niti za neki subjekt pre nego to smo je ponovo uspostavili. im priznamo da vreme-prostor ancestralnih dogaaja ima postojanje samo utoliko to se nalazi u korelaciji sa transcendentalnim ili utemeljujuim subjektom (da se izrazimo kao fenomenolozi), ancestralna prolost suprotno subjektiviranoj prolosti (mojoj, ili prolosti prolih ljudi) jeste prolost koja nikada nije ni bila sadanjost. Drugim reima, ancestralna prolost je prolost koja izvorno jeste prolost: ono ancestralno za nas izvorno jeste prolost prolost smo ponovo uspostavili mi sami koja nikada nije bila sadanjost po sebi ili za drugog. Stoga, prema jednom transcendentalnom tumaenju, ancestralnost nikada nije ni bila sadanjost, pre nego to je bila prolost za subjekte: upravo suprotno, ona je bila svoja vlastita budunost. Drugim reima, bila je naa sadanjost koja ju je, obrnuto, ponovo uspostavljala pre nego to je bila prolost: poto je nju, kao prolost, u celini uspostavila a ne ponovo uspostavila naa trenutna projekcija. Ancestralnu prolost ne uspostavlja prolazak vremena od sadanjosti njene ka budunosti, ve od sadanjosti nae ka prolosti koja ne prethodi takvom nazadovanju. Bitno je shvatiti da takva retrojekcija prolosti iz nae sadanjosti nije samo naa taka gledita prema ancestralnoj prolosti, koja je postojala po sebi ve da ancestralna prolost, suprotno subjektiviranoj prolosti, nema drugog smisla do naeg nazadovanja prema njoj da nema drugog smisla do izvrtanja vremena dananjice u vreme bez oveanstva. Zbog toga ovde nailazimo na tekou, zahvaljujui nainu na koji korelacionizam utie na smisao ancestralnih iskaza koje proizvodi savremena nauka: ta je takva prolost, kakvo bi znaenje ona trebalo da ima? Moemo li jo uvek na smislen nain rei da prolost koja nikada nije bila savremena sama sebi jo uvek jeste nekakva prolost, da jo uvek ima veze sa onim to mi hoemo da nazovemo prolou? Ancestralna prolost zapravo postaje prolost koja se nikada nije dogodila, koja nikada nije bila sadanja, koja, umesto da napreduje od sebe same ka budunosti, nazaduje od budunosti ka samoj sebi. Otuda, jednostavno pitanje o emu to nauka govori kada opisuje dogaaj koji datira kao prethodei zemaljskom ivotu (na primer, stvaranje Zemlje), baca nas u neizbene apsurde, poput: nauka nam objektivno otkriva nekadanje postojanje dogaaja koji nikada nije ni nastao u doba u kojem je datiran... Mnogo je paradoksa koji ancestralnost stavljaju na mesto transcendentalnosti, pojma koji dovodi u opasnost sam smisao temporalnosti i naunih iskaza koji se tiu nje. Tako se dotiemo problema smisla koji se moe nai unutar okvira svakog strogog antirealizma. Neemo u potpunosti ovde razviti znaaj problema retrojekcije, ali emo se svakako drati sledeeg: tekoa kod ovog problema jeste po emu se on razlikuje od naivnog i dobro poznatog prigovora

SPEKULATIVNI REALIZAM

protiv svakog oblika idealizma? Moe delovati, na kraju krajeva, kao da se zadovoljavamo time da korelacionizmu prigovaramo kako je i pre pojave oveka ipak postojao jedan univerzum, i kako to dokazuje da bi trebalo da budemo realisti to je, oigledno, kritiki bezazleno. itav problem je u tome da se shvati po emu se to na predlog razlikuje od ovakve vrste trivijalnosti. Poeemo ocrtavanjem ove razlike kroz nastavak diskusije sa Kantom. Pr vo, razumemo da problem retrojekcije ne potvruje naivno kako je pre subjektivnosti postojao nekakav Univerzum po sebi to bi bilo okretanje u krug. Problem, kao to je reeno, odnosi se na uslove smisla nauke onda kada se ona odnosi na ancestralne dogaaje. Ono to ispitujemo jeste da li ono transcendentalno, ija je uloga da stvori uslove mogunosti nauke, naprotiv ne unitava uslove smisla dakle, ispitujemo da li je spontani realizam nauke zaista nenadmaan uslov smisla svojih iskaza. Stoga se korelacionizmu ne protivimo pomou naivne ideje o jednoj drugoj stvarnosti, dogmatski postavljenoj kao da prethodi naoj vlastitoj: ono to ispitujemo jesu uslovi znaenja jednog ancestralnog naunog iskaza. Dalje, moe se prigovoriti da problem retrojekcije poistoveuje empirijske postavke (pojavu ljudske vrste, postojanje nauka koje datiraju) sa transcendentalnim postavkama (a priori uslovi znanja). Ali, problem se upravo sastoji u odreivanju do koje take moemo biti sigurni da se ono transcendentalno i ono empirijsko u fenomenolokim okvirima redukcija i prirodni stav nee meati kada je re o ovom pitanju. Jer, subjekt ili transcendentalna svest olieni su u empirijskim subjektima: oni ne bi mogli da postoje izvan svojih telesnih ovaploenja. Transcendentalni i empirijski diskurs se razlikuju, ali takva razlika u ravni diskursa ne podrazumeva ni u kom sluaju hipostaziranje transcendentalnog subjekta: ukoliko ne postoje empirijski subjekti, onda nema smisla govoriti kako bi transcendentalni subjekti trebalo da ostanu na nekoj drugoj ravni. Na predlog je da se ispita kakav uticaj ima empirijsko nepostojanje ljudskih bia na smisao transcendentalnog diskursa to su ga izloile nauke koje ispituju ancestralni Univerzum. Potom elimo da pokaemo kako je ovaj uticaj koban po transcendentalno tumaenje i po retrojekciju temporalnosti. Naposletku, moe se uvaiti da problem ancestralnosti nema nikakve originalnosti, nego samo sabira klasine prigovore koji se odnose na neapercipirane fenomene. Stoga, naivni realista koji ne veruje u korelacionizam, spontano se pita ta se to deava sa zracima sunca kada niko nije u stanu da ih posmatra. Ali, kao to znamo, na ovo pitanje korelacionista odgovara bez tekoe. Pre svega, uvaavajui da svet nikada nije aktualno dat u svojoj totalnosti jednom subjektu ili jednoj mnoini subjekata: datost sveta je sutinski nepotpuna a ova nepotpunost pripada svetu na nain koji je podjednako sutinski koliko i njegovi puni doivljaji. Za Kanta,

21

trei program ZIMA 2013.

22

stvarno iskustvo se odvija na osnovu izvesnog neodreenog broja moguih iskustava irom prostora-vremena; za Huserla, intencionalna svest se razvija na osnovu crta nezatvorljivog horizonta datosti i tako dalje. Zrak, neopaen u trenutku svog pada, ini stoga u potpunosti deo sveta subjekata, kao iskustvo koje je mogue, a ne aktualno. Njegovo odreenje nije nita drugo do ono koje e subjekt preurediti u protivrenost, tipa: da je postojao svedok njihovog pada, on bi opazio odreenu scenu. Ali, na filozof korelacionista e moda potvrditi da se ista stvar moe strogo rei i za ancestralni dogaaj, koji se prema njemu ni u emu ne razlikuje od banalnog primera sa padom sunevih zraka: da je postojao svedok Univerzuma pre nae pojave, on bi opazio ovo ili ono i u sutini ne moemo prigovoriti da takav svedok nije postojao, poto bismo tada dopustili da se jedna empirijska postavka umea u razmiljanje transcendentalne prirode. Ono u emu, meutim, ovaj prigovor grei, jeste to poistoveuje nepotpunu datost sa nepotpunou same datosti. U svetu koji je zaista u korelaciji sa subjektom, ono sutinski ne-dato ne predstavlja nikakav problem nepotpuna datost doputa da se onom neopaenom odredi taan status: ono uspostavlja sferu mogueg iskustva kao sferu koja je u sutinskoj korelaciji sa sferom aktualnog iskustva. Stoga se moe rei da je neopaeni dogaaj postojao onog trenutka kada se desio, pre nego to je bio opaen, ali kao mogue iskustvo. Pad zraka aktualno je odreen time to retrospektivno biva ponovo uspostavljen, ali je svakako bio neto i pre nego to je ponovo uspostavljen: pad [zraka] upravo je bio jedno mogue iskustvo, odnosno postojao je snagom svog retrospektivnog odreenja. Kod ancestralnog pretpostavljamo da uopte nije postojao subjekt, pa time naravno ni aktualno iskustvo, ali takoe pretpostavljamo i to da nije postojalo ni bilo kakvo mogue iskustvo ni horizont, ni mogue perceptivno, ta god ono bilo jer nije bilo nieg mogueg izuzev onoga to ini rupu u jednom aktualnom iskustvu sveta. Tada postaje nemogue misliti prolost koja bi imala svetovni status status pravog mogueg iskustva pre nego to bi se ponovo uspostavila. Onda kada se desila, tokom razdoblja u kojem se desila, ona je bila isto nitavilo drugaije reeno, uopte se nije desila onda kada se desila, ni aktualno ni mogue te otuda i prethodni paradoksi o prolosti koja nije nikada bila savremena sama sebi, i koja dovodi u opasnost sve redom, pa i sam smisao koji dajemo pojmu vremena. Ovde se ne moemo dalje baviti problemom retrojekcije. Mogu se bez sumnje osmisliti i drugi prigovori, ali smo ipak ubeeni da emo iskrenim suoavanjem sa ovom tekoom uvek dodatno otkriti snagu aporije ancestralnosti kod svakog korelacionistikog poimanja nauka. I nadamo se da e, poto obuhvatimo znaaj problema, sam taj problem zauzvrat ozbiljno poljuljati sigurnost i najtvrdokornijih antirealista.

SPEKULATIVNI REALIZAM

Odavde moemo jasnije uobliiti ono to smo mislili pod antinomijom ancestralnosti. Naime, to je dvostruki zastoj u koji se ini da zapadamo: svaki realizam je smesta uniten pragmatikom protivrenou koju izgleda neizbeno ukljuuje; ali, s druge strane, svaki antirealizam izgleda da podrazumeva unitenje smisla nauke utoliko to nas nauka vodi do otkria jedne ancestralne temporalnosti koja postaje poremeena pod svetlom korelacionizma. Ovo je antinomija na ijem emo produbljivanju i razreavanju raditi. Preimo sada na nain na koji emo pokuati da se suoimo sa ovom dvostrukom aporijom. Verujemo da se jedna od dveju njenih strana moe prevazii, premda pod drastinim uslovima: suprotno onome u ta veina filozofa bez sumnje veruje, tekoa ije bi reenje trebalo zapoeti u to smo ubeeni nije korelacionistiko unitenje smisla onoga ancestralnog, ve pragmatika protivrenost na koju je realizam naizgled osuen i koja ga obezglavljuje im se iskae. Drugaije reeno, itav na poduhvat sastoji se iz tvrenja da je mogue bez nedoslednosti misliti ono ega ima onda kada miljenja nema, dakle misliti jedan odreen oblik apsoluta, bez odnosa prema naim mentalnim kategorijama, budui da opstaje sam po sebi bilo da mi postojimo ili ne, kako bismo ga osmislili. I to je takav apsolut koji nam doputa da obezbedimo znaenje nauke samo utoliko to ona sadri ancestralno kao jedan od svojih moguih predmeta. Meutim, taj apsolut e, kao to se moe pretpostaviti, morati da zauzme oblik jednog vremena radikalne beovenosti budui da je u stanju da ljudskom rodu u celini prethodi i da ga zane, ili ak i da ga uniti, a da pri tome sam ne pretrpi nikakav uticaj. To je vreme koje nee biti nekakav oblik miljenja, ve mogue zaee i unitenje miljenja uopte, koje nee biti tok svesti, ve tok u kojem svest nastaje i nestaje. Upravo ovo ancestralno, zagrobno vreme, vreme koje moe da bude pre ili posle ivota uopte, koje je u stanju da sadri samo mrtvu materiju, predstavlja ono vreme koje mi pokuavamo da pojmovno obuhvatimo oslobaajui miljenje od svakog vida korelacionizma. Pitanje je znati kako to postii bez ponovnog zapadanja u aporije naivnog realizma, a radi obezbeivanja pristupa onome to smo, u nedostatku boljeg izraza, nazvali spekulativnim materijalizmom. Takav materijalizam zadaje sebi jasan zadatak, ali zadatak koji se takoe ini i osuenim na znatne tekoe, sa kojima se uvek borim: pridati smisao jednom matematikom opisu ancestralnog Univerzuma. Ne potvrditi kako su savremene naune teorije, primenjene na Univerzum bez ljudi istinite, ve da ima smisla pretpostaviti da one mogu postojati. Svaka nauna teorija javlja se kao hipoteza (ili kao skup hipoteza) koja se moe izmeniti, ali kao hipoteza mora da bude smisleno postavljena kao mogua istina, dakle mora imati znaenje. Stoga, ovo nas primorava da uzmemo u obzir, suprotno velikom delu savremene filozofije, da je Dekart, a ne Kant, taj iji bismo

23

trei program ZIMA 2013.

24

naslednici morali biti u stvarima filozofije nauke. Jer, kada ne bismo pretpostavili da je Univerzum bez oveka ve obdaren kvalitativnim svojstvima (miris, ukus, boja itd.) karakteristinim za predmete naih oseta i opaanja, ograniili bismo se, s druge strane, na to da uzmemo u obzir kako njegova matematika restitucija poseduje ne-korelativni, odnosno apsolutni stav, kao vid odravanja smisla same te restitucije u jednoj nauci koja nije vie aristotelovska (kvalitativna), ve koju ine veliine i brojevi. Meutim, mi ne skrivamo znatne probleme koje pretpostavlja takvo vienje nauke i njenog odnosa prema svetu. Ipak, odluno smo posveeni jasnom suoavanju sa svakom od tih tekoa, meu kojima se pr va sastoji iz prevazilaenja pragmatike protivrenosti koja je naizgled sadrana u svakom pobijanju korelacionizma. Nemajui, oigledno, mogunost da ovde razvijem taj zadatak u celini, zadovoljiu se izlaganjem njegovog pr vog koraka, tanije, vraajui se filozofiji korelacije i mogunosti njenog izbegavanja.

2. Korelacionizam
Rekli smo da korelacionistiki model ne tei da ponovo uspostavi razliite nerealistike filozofije modernosti u svom njihovom bogatstvu, ali da nam doputa da izdvojimo dva osnovna, nuna i dovoljna argumenta radi konstituisanja doslednog i radikalnog antirealizma. Pokazujui da je mogue suprotstaviti se ovoj argumentaciji, mi emo ocrtati konture savremene spekulacije. Osporavanje njihovog modela moemo shvatiti kao obezbeivanje dovoljno ozbiljnog razloga za nadu da se moe dosledno osporiti i svaka filozofija koja bi odbacivala mogunost da se misli ono ega ima onda kada miljenja nema. Jer, im se odbaci ideja pragmatike protivrenosti pri obuhvatanju onoga po sebi, postaje jasno da imamo dobre razloge da verujemo kako smo ve probili pr ve linije odbrane filozofija korelacije. Ipak, iako se protivdokaz ovog postulata moe sastojati samo iz jednog jasnog suoavanja sa principijelnim predstavnicima ovih razliitih struja, to ovde ne moemo sprovesti. Cilj korelacionizma je da jasnije oblikuje veinu savremenih poduhvata dezapsolutizacije miljenja, to ini osporavanjem ne samo svakog oblika materijalistikog apsoluta ve i svakog oblika subjektivne metafizike koji se sastoji iz apsolutizovanja razliitih naina same korelacije. Otuda i dve misaone odluke korelacionizma: korelacionistiki krug i fakticitet korelacije. Ve smo pominjali korelacionistiki krug i na njega se neemo vraati izuzev nakratko, poto emo prednost dati drugoj odluci. Pod korelacionizmom, u pr vom navratu, podrazumevamo svaku filozofiju koja dri do nemogunosti pristupanja miljenja biu koje je nezavisno od tog miljenja. Prema toj vrsti filozofije, nemamo nikakvog pristupa gleditu (uzetom u najirem moguem smislu) koje nije ve u korelaciji sa

SPEKULATIVNI REALIZAM

nekim inom miljenja (opet uzetim u najirem moguem smislu). Prema tome, suprotno svakom realizmu, korelacionizam ispostavlja stav da misao nikada ne moe izai iz same sebe, do take gde vie nije mogu pristup svetu na koji ne utie neki vid nae subjektivnosti. Kao to je Hegel lepo rekao, ne smemo se nadati da emo uhvatiti predmet s lea radi otkrivanja ta je on sam po sebi5, i otuda je apsurdan i sam pokuaj da se sazna svet koji ne bi uvek ve bio u korelaciji sa naim odnosom prema njemu. Ne postoji nita to ve nije u nekakvom odnosu-prema: nauka, jezik ili ma koji drugi vid subjektivnog shvatanja. Korelacionizam se, ipak, ne moe drati samo ovakve odluke, barem ukoliko nastoji da odgovori na odreenje koje sam mu dao: naime, to da je on poduhvat dezapsolutizacije miljenja. Jer, to to je korelacionistiki krug dovoljan za odbacivanje realistikog apsoluta, ne znai da je dovoljan za odbacivanje svakog oblika apsoluta. Zaista postoji, kao to znamo, jedan nerealistiki oblik apsoluta koji moemo ovog puta nazvati subjektivnim (pre nego idealistikim) i iji princip nije vie promiljanje nekorelacionistikog apsoluta, ve pretvaranje same korelacije u apsolut kao takav. Ali, suoen s takvim, drugim oblikom apsolutnosti, korelacionistiki krug prestaje da bude delotvoran, i stoga protiv njega mora pozvati u pomo drugi kljuni argument, naime, fakticitet korelacije. Ahilova peta korelacionizma je u toj drugoj odluci. Pri novoj odbrani ovog apsoluta, razmiljamo ovako: poto je sama ideja onoga to je po sebi nezavisno od miljenja nedosledna, zgodno nam je da ono po sebi, budui da je nemislivo za nas, postavimo kao nemogue po sebi. Ako ne moemo saznati ta je to to je dato miljenju, to je zbog toga to nita ne moe biti, a da nije datost te stoga to ne bi bilo u korelaciji sa nekim inom miljenja. Spomenuli smo onu lepu Hegelovu reenicu gde on kae da ne moemo iznenaditi stvar po sebi s lea: ali takvu kantovsku stvar po sebi, daleko od postavljanja kao nespoznatljivu na Kantov nain, Hegel postavlja kao praznu ona nije nita vie do praznine miljenja koju miljenje postavlja6. To je drugi nain da se iskae kako ne postoji nikakva vrsta entiteta koja se itave venosti dri izvan dinamikog odnosa apsolutnog Subjekta, bio on odnos otpora, nejasnoe ili sukoba. Skromno nadahnuti tim gestom miljenja, odrediemo kao subjektivistiku svaku metafiziku koja apsolutizuje korelaciju bia i miljenja, poput smisla koji smo dali subjektivnim i objektivnim polovima takvog odnosa. Naglasimo da znaaj subjektivistikog argumenta potie iz same snage korelacionistikog kruga, pomou koje se odbacuje i sam realizam. BuduG. V. F. Hegel, Fenomenologija duha, prev. Viktor D. Sonnenfeld, Kultura, Zagreb 1955, 53. 6 Videti: G. V. F. Hegel, Enciklopedija filozofskih znanosti, 44 Preliminarni pojmovi, Svjetlost, Sarajevo 1987, 68.
5

25

trei program ZIMA 2013.

26

i da nam korelacionistiki krug, tvrdi subjektivista, pokazuje da je i sam pojam onoga po sebi, koje je odvojeno od miljenja, nedosledan i prazan, onda je ta mogunost onoga po sebi bez miljenja i sama liena smisla. ak nas i postavljanje proste mogunosti da ono po sebi moe autonomno opstojati izvan korelacije vraa na pretpostavku da moda postoje necirkularni krugovi izvan naeg polja vienja: pretpostavka koja je apsurdna u oba sluaja, za entitete koji su nekonstituisani i nama nepoznati. Trebalo bi se drati, kako tvrdi metafiziki subjektivista, toga da je samo korelacija misliva, poto je samo ona i stvarna, i poto nita ne moe biti izvan nje.7 Videli smo da bi korelacionizam, zbog suprotstavljanja subjektivistikom, a ne samo realistikom apsolutu, morao da prizove u pomo i jedan drugi argument, koji bi bio u stanju da dezapsolutizuje samu korelaciju, i koji bi bio u stanju da sprei da ona postane nuna pod vidom veite strukture onoga to jeste. Ovaj drugi argument odnosi se na fakticitet korelacije. Da bi se korelacionizam drao dezapsolutizacije miljenja, trebalo bi svakako da se dri i toga da ni sama korelacija nije apsolutno nuna i da je odsustvo ove nunosti dostupno miljenju, kao i to da ga miljenje moe opravdati, a ne samo postaviti kao in vere. Ova misliva nenunost korelacije jeste upravo ono to nazivamo fakticitetom korelacije. Stav korelacionistikog fakticiteta je stoga: miljenje moe misliti odsustvo vlastite nunosti ne samo kao lina svest, ve i kao nadindividualna struktura. Tek pod ovim uslovom korelacionizam e moi da misli prostu mogunost jedne sasvim drugaije korelacije. Kako moemo opravdati ovaj stav? Upravo naglaavanjem odsustva razloga same korelacije, ona se moe smisleno shvatiti. Kojem se inu miljenja ovo odsustvo razloga (koje sam nazvao nerazlogom) okree? Ako smo rekli da je mesto korelacije jezik ili svest, sada emo rei da se odreenja tog mesta mogu opisati, ali sigurno ne i pokazati kao apsolutno nuna. Jer, iako se korelacija ne moe zaobii, ona nije data na nain temeljne nunosti: nita na njoj ne ukazuje na njenu vlastitu nunost, ak i kada ne bismo mogli misliti njeno drugobivstvo, ak i kada ne bismo umeli da joj uteknemo zbog pristupanja njenoj radikalnoj drugosti. To da ima jezika, svesti i bivanja-u-svetu u svakom sluaju upuuje na to da je re o jednom izvornom postoji pr ve injenice izvan koje se miljenje ne moe projektovati.
7 Ovakvo stanovite nije svojstveno samo spekulativnom idealizmu nego takoe i razliitim vrstama filozofskih vitalizama koje nalazimo od Lajbnica do Deleza, i ija se zajednika taka nalazi u ispostavljanju itavoj stvarnosti jedne dodatne subjektivne osobine (volja, percepcija, afekt itd.) koja otuda postaje nain bivanja svakog bia. To je razlog zbog kojeg govorimo o subjektivistikoj metafizici pre nego o idealistikoj metafizici, uprkos relativistikoj konotaciji koja u sebi nastoji da nosi termin subjektivizma.

SPEKULATIVNI REALIZAM

Ovde bi trebalo razlikovati tri pojma: ono kontingentno, injenicu i arheinjenicu. Kontingentnim nazivamo svaki entitet, stvar ili dogaaj, za koji znam da moe, ili je stvarno mogao da ne bude, ili da bude drugaiji. Znam da je ova vaza mogla da ne postoji, ili da postoji drugaije znam da je pad ove vaze mogao da se ne dogodi. injenicom u strogom smislu nazivamo, obrnuto, svaku vrstu entiteta koji mogu zamisliti kao drugaiji, ali za koji se ne zna da li je mogao stvarno da bude drugaiji. Takav je sluaj sa fizikim zakonima naeg Univerzuma: ja ih stvarno mogu zamisliti bez protivrenosti, a da to to se ovi fiziki zakoni vremenom menjaju ne obezvai prolo iskustvo, ali zbog toga ja te zakone ne mogu pokazati i kao nune: ak podjednako ne znam ni da li su ti zakoni zapravo kontingentni, ili je, nasuprot tome, njihova nunost stvarna, ali nedostupna bilo kakvom dokazivanju. Stoga u tom smislu govorimo da su oni injenice da su faktualni, da se oslanjaju na fakticitet ali da nisu kontingentni u smislu neke vaze ili jednog pada. Napokon, arheinjenicom nazivamo svaku injenicu ije drugobivstvo ili nebivstvo ne mogu zamisliti ni na jedan nain, a ipak iju nunost ne mogu pokazati, i zbog ega se o njoj i dalje mora govoriti kao o injenici, ali u irem smislu. Meutim, upravo se kod pojma tako odreene arheinjenice subjektivistiki i korelacionistiki apsolutizam razlikuju. ta zapravo kae subjektivista? Da ne mogu misliti nita drugo do korelacije: da mogu svakako misliti da je dati svet mogao biti drugaiji, ili da se njegovi zakoni mogu raspasti mogu svakako misliti, i ak zamisliti, neki svet lien drugih zakona. Ali ono to ne mogu misliti jeste samo ukidanje korelacije i njenih moguih invarijanti, budui da je i miljenje ukidanja i dalje samo miljenje, te protivrei sebi pragmatiki. Meutim, ako je drugost korelacije nemisliva, onda je za subjektivistu i nemogua: ono to nije u korelaciji jeste takoe sasvim apsurdan pojam, podjednako nepostojan kao i euklidovska kubika sfera. Korelacija stoga nije nikakva kontingentna stvarnost. Subjektivista smatra da je ona apsolutna nunost. Ali, stav korelacioniste ima sledee protivrenosti: sigurno, priznaje on, ne mogu misliti drugost korelacije, i stoga korelacija nije injenica na nain na koji su to fiziki zakoni; ali, dodaje on, ne mogu dodatno utemeljiti navodno nuno bie korelacije unutar podruja razloga. Korelaciju samo mogu opisati, a opis je uvek odnos prema onome to je dato kao ist factum. Korelacija je stoga i sama izvestan tip injenice: injenice ija je drugost nemisliva, ija drugost ipak ne moe biti postavljena kao apsolutno nemogua. Korelacija je, u tom smislu, arheinjenica. Naroita osobina arheinjenice jeste to to nije data ni kroz alternativu ija bi oba kraja nama bila podjednako dostupna ona sama i njena negacija budui da ne mogu zamisliti drugi factum do tog. Arheinjenica se zaista daje kroz odsustvo: odsustvo razloga koji bi bio u stanju da utemelji

27

trei program ZIMA 2013.

28

sopstvenu venost. Arheinjenica je dar miljenja u vlastitim granicama, u svojoj sutinskoj nesposobnosti za utemeljenje: ali ta granica, taj kraj, moe biti dat samo prema njenom unutranjem rubu poto samo miljenje ne moe shvatiti ono to izlazi izvan tih granica ono to, prema naem reniku, moe biti drugost, potpuna drugost korelacije. Ona moe postaviti samo to da je mogla biti potpuna drugost, ali ne i ono ta bi to moglo biti, pa ni u svojim granicama da to zaista postoji. Korelacionizam dostie svoj vrhunac u sledeoj tezi: ono nemislivo za nas nije nemogue po sebi: mogue je da ima Potpune Drugosti koja se dri izvan naeg odnosa prema svetu Bog ili Nitavilo. Moe biti, kako subjektivista veruje, da je sve fenomen ali moe biti da nije i da ono nemislivo transcendira svaki pojmovni diskurs. Zbog toga se savremeni korelacionizam esto pojavljuje kao prekida izmeu filozofskog diskursa i diskursa o Potpunoj Drugost, koji e uvek biti potpuno drugaiji diskurs od filozofskog diskursa religijskog, teolokog ili poetskog. Takav diskurs nee se pokazati kao istinit ve prepoznat kao mogu i nedostupan putem pojmovnog rada: spasen, u tom smislu, napora miljenja i otvoren prema pobonim ponudama.

3. Princip faktualnosti
Dakle, problem materijalistikog apsoluta sada moe biti postavljen na jasan nain: ima li naina da se misli apsolut koji bi bio u stanju da izbegne prepreku korelacionizma, a da time ne pokrene ponovo subjektivistiku metafiziku? Moemo li otkriti apsolut koji ne apsolutizuje korelaciju i koji e biti nezavisan od nje? Pitanje se svodi na to da li se moe zamisliti materijalizam koji e se poistovetiti sa ovim minimalnim programom: misliti nenunost miljenja i misliti ono to ostaje kada miljenje prestane da postoji. Da li je mogu takav materijalizam bez pragmatike protivrenosti? Da bismo otpoeli drugi deo argumentacije, trebalo bi se oprostiti od subjektivizma. Posebno se pitamo kakvom su se strategijom veliki idealistiki sistemi suprotstavljali transcendentalnoj dezapsolutizaciji. Najsaetije reeno, verujemo da je tu re o korienju skrivenog apsoluta kao sutinskog instrumenta dezapsolutizacije. Spekulativni idealizam nije vie korelacijom instrumentom transcendentalne diskvalifikacije dogmatskog apsoluta ograniavao miljenje, ve ju je pretvorio u tokove apsoluta dostupnih miljenju. Korelacija, daleko od toga da upuuje na kraj teorijskog apsoluta, pokazuje se kao istinski i jedini apsolut: kao spekulativna istina, a ne vie kao transcendentalno ogranienje. Tek taj napor nalee na drugu odluku korelacionizma fakticitet korelacije. Na poduhvat e, posledino, tei ovako: predlaemo da se korelaci-

SPEKULATIVNI REALIZAM

onistika prepreka prevazie ne vie apsolutizacijom korelacije, ve apsolutizacijom (arhe)injenice korelacije odnosno ne vie pr vog, nego drugog instrumenta dezapsolutizacije korelacionizma. Predlaemo da se fakticitetu uradi ono to je subjektivizam uradio korelaciji, da se fakticitet uini apsolutom nezavisnim od svakog miljenja. Pre nego to pokuamo da opravdamo ovaj stav, trebalo bi pr vo pitati ta tano moe biti njegov smisao. Apsolutizovati fakticitet, ta bi to moglo da znai? To znai preobraziti odsustvo razloga onoga to jeste to odreuje fakticitet preoblikovati taj nerazlog iz neznanja razloga stvari u stvarno svojstvo onoga to jeste. Umesto da kaemo: miljenje ne moe odrediti krajnji raison dtre datosti i da se racionalno miljenje spotie preko neizleivog fakticiteta predlaemo da kaemo sledee: miljenje pristupa putem fakticiteta stvarnom odsustvu raison dtre onoga to jeste, i stoga i stvarnoj mogunosti svakog entiteta da postane drugi, da nastane ili da nestane bez ikakvog razloga. Drugaije reeno, gledite koje mi usvajamo jeste sledee: predlaemo da fakticitet ne oznaava vie ogranienje miljenja njegovu nesposobnost da otkrije krajnji razlog svih stvari ve da oznaava sposobnost miljenja da otkrije apsolutni nerazlog svake stvari. Predlaemo da se ontologizuje nerazlog i da se on time uini svojstvom Vremena ija e haotina mo biti ogromna, poto e doticati svaki mogui entitet. Ukoliko se ovaj preobraaj moe opravdati, onda bismo promenili pogled na fakticitet: on vie ne bi predstavljao nau nesposobnost otkrivanja krajnjeg razloga stvari i postao bi naa sposobnost otkrivanja krajnjeg odsustva njihovog razloga, poistoveena sa bezgraninom moi vremena vremena koje vie ni ne lii na ono to smo doskora promiljali pod tim nazivom, kroz hiljadu rei. Jer, takvo vreme moi e da bez ikakvog razloga slomi svaki zakon, fiziki ili logiki (ini se da je ak i naa logika zapravo faktualna, a ne utemeljena na apsolutnim principima), ili, obrnuto, nikada nee stii do ina, ve e pustiti Univerzum da prati svoja besprekorna pravila (budui da je napredak nereda takoe sasvim kontingentan koliko i opstajanje reda), ili e, unitavajui svaki oblik postajanja, uspostaviti u svim stvarima istu stalnost neogranienog trajanja (budui da su nam ak i postajanje i promena dati kao kontingentni, bez izgleda da e ikada biti ita vie od nepromenljivosti). Ovde imamo jedan udan predmet koji predstavlja ishod takve apsolutizacije fakticiteta i koji emo nazvati Nadhaos, kako bismo ga razlikovali od drugih poimanja haosa koja se ne odnose na trenutni problem. Ali, da li je takva apsolutizacija opravdana, i ukoliko jeste na emu se ona zasniva? Da bismo opravdali takvu apsolutizaciju fakticiteta, trebalo bi da odgovorimo na kljuni prigovor korelacioniste. Njegov prigovor je sledei: naa

29

trei program ZIMA 2013.

30

apsolutizacija fakticiteta vraa se neopravdanom poistoveivanju kontingencije i fakticiteta neopravdano, jer, prema njemu, mi nemamo nain kojim bismo izvrili to poistoveivanje. Postoji jedna nedopustiva zabuna kod fakticiteta i kontingencije: fakticitet, rekli smo, oznaava nae neznanje modaliteta korelacije nau nesposobnost da saznamo da li je korelacija nuna ili kontingentna. Pravimo stoga istu greku iako simetrinu kao i subjektivista: jedan modalitet korelacije neopravdano apsolutizujemo kao poslednji ali dok subjektivista apsolutizuje korelaciju kao nunu, mi apsolutizujemo kontingenciju. No, to je upravo stav koji imamo prema apsolutu i koji se jednostavno moe saeti ovako: fakticitet je svakako kontingencija; ono to smo uzeli kao neznanje jeste istina znanja. Fakticitet, a naroito onaj shvaen kao arheinjenica, preobraen je u nadhaotinu kontingenciju. Trebalo bi stoga opravdati taj preobraaj, poistoveivanje ta dva pojma s tezom o njihovoj sutinskoj sinonimnosti. U ime ega drimo da je kontingencija, ukljuujui i korelaciju, apsolut? Jedini legitimni razlog moe biti samo ovaj: nadhaotina kontingencija jeste apsolut zbog toga to ona, i samo ona, izmie poduhvatu korelacionistike dezapsolutizacije. Ali zbog ega mu onda izmie? Zbog toga to, kao to bi isti argument korelacionistikog kruga protiv realiste trebalo implicitno da apsolutizuje korelaciju, ona moe pokazati da bi isti argument fakticiteta korelacije, radi pobijanja subjektiviste, trebalo implicitno da apsolutizuje fakticitet. U nedostatku mogunosti da u potpunosti razvijem ovo pitanje, mogu ga izloiti samo u intuitivnom, mada ne i savreno strogom vidu. Korelacionista tvrdi da moe misliti mogue nebivanje korelacije. Prebacimo dakle njegovo razmiljanje na ideju koju imamo o naoj smrti. Saglasimo se da smo, uopteno, sposobni da u nekoj meri mislimo vlastitu smrt, i stoga da mislimo i vlastito ukidanje ne samo telesno ve moda i psihiko. Sigurno, ne moemo razumno zamisliti kako e to biti, kako izgleda biti mrtav, tim vie ako smru smatramo potpuno ponitavanje nae linosti, jedno ne biti tela i duha. Zamiljanje ta jeste bivanje ponitenim jeste protivreno ali, obrnuto, zamiljanje mogunosti da se bude poniten nije. Jer, ovde upravo imamo jednu arheinjenicu: na psihiki ivot miljen je kao injenica koje ne moe vie biti i bez koje ne moemo pozitivno odrediti i to s dobrim razlogom ta za duh znai vie ne biti. Sve to znai da sebe moemo misliti kao smrtne, u radikalnom smislu, bez protivrenosti. Ali, kakve je prirode ovo mogue nebivanje naeg duha? Da li je ono mogue nezavisno od miljenja kao to smo mogli pretpostaviti? Svakako da nije: jer, ako je naa smrtnost, na mogui prestanak, mogu samo pod uslovom da postojimo da bismo ga mislili, onda bismo prestali bivati smrtnima i prestali bismo bivati sposobnima da mislimo sebe kao

SPEKULATIVNI REALIZAM

smrtne. Jer, da smo smrtni samo pod uslovom da se moemo kao takvima misliti, onda bismo mogli da umremo samo pod uslovom da budemo i dalje u ivotu da bismo mislili takvu mogunost. Dovoljno je rei da bismo se tada mogli beskonano muiti, a da nikada stvarno ne nestanemo. Jer, na mogui nestanak bi nestao u istoj onoj meri u kojoj bismo sami nestali, uspostavljajui nas time ponovo unutar bivstva. Stoga, nae vlastito ukidanje, dakle svoj fakticitet, moemo misliti i to takoe kao individue koliko i kao korelacionalne strukture samo pod uslovom da moemo da mislimo apsolutnu mogunost da vie ne budemo odnosno mogunost koja je nezavisna od naeg miljenja budui da se sastoji upravo u njegovom ponitavanju. Stoga, ak i po priznanju korelacioniste, zaista postoji apsolut koji se moe misliti, apsolut koji on ne moe da pobije, poto ga mora pretpostaviti: naime, mogunost ne-bivanja svake stvari ukljuujui i korelaciju, koju smo obeleili znakom nadhaotinog Vremena. Faktualnou nazivamo svojstvo fakticiteta da sam ne bude faktualan: faktualnost oznaava nefakticitet, odnosno apsolutnu nunost fakticiteta i samo njega. Stoga emo principom faktualnosti nazivati spekulativne iskaze prema kojima sam fakticitet nije faktualan ili, to je isto, prema kojima je samo kontingencija nuna. To je princip onaj o nunosti iskljuivo kontingencije koji upravlja idejom postmetafizike spekulacije.

31

4. Ideja izvoenja
Pitanje je sada po emu znamo da e takva apsolutizacija Nadhaosa, omoguena principom faktualnosti, moi da nam dopusti da pridamo smisao nekom ancestralnom iskazu eksperimentalne nauke, ak i kada prihvatimo njenu mogunost. Jer, izgleda da se i dalje nalazimo daleko od toga da pruimo legitimnost jednom matematizovanom opisu stvarnosti, sadanje ili prole, budui da se bie, nasuprot tome, moe poistovetiti sa istom bezrazlonou. Susreli smo se licem u lice sa svetom koji vie nije to to jeste, osim na povrini, osim po svojim sluajnim uincima. Jer, biu otuda podlee temporalnost naizgled liena bilo kakvog vrstog utemeljenja, sposobna za sve sposobna za red (to da ne?), ali takoe i za ono alogiko i za ono nemislivo. ini se da ishod apsolutizacije vodi ka istoj suprotnosti onome to smo ispitivali: kako opravdati sposobnost eksperimentalnih nauka da sudeluju sa svetom nezavisnim od miljenja, sposobnost da otvore kategorije razumevanja koje pretpostavljaju odreenu stalnost stvarnosti. Ipak, postoji mogunost da se izae iz ove navodne aporije: drati da biti uistinu kontingentan ne podrazumeva biti bilo ta. Drugaije reeno, verujemo da postoje neproizvoljni uslovi kontingencije, jer da bi se bilo

trei program ZIMA 2013.

32

kontingentnim trebalo bi slediti jasne zahteve zahteve koji e sami biti svojstva apsoluta, budui da su izvedeni iz apsolutnog fakticiteta stvarnosti. Takve ne-proizvoljne uslove kontingencije nazivam figurama, a izvoenjem nazivam postupak kojim se iz kontingencije izvlai jedna od njenih figura. Stigao sam, dakle, do iskustva miljenja kome je posveen veliki deo naih istraivanja. Poeli smo uzdrmavanjem vezanosti, a doli smo do onog neopaenog, i proli izmeu odsustva razloga uobiajenog sinonima za iracionalnost i principa neprotivrenosti minimalnog principa svake racionalnosti, za koji se smatra da ga je nemogue utemeljiti iz samog sebe budui da podlee svakom rezonovanju. Otkrili smo da je stvarno mogue utemeljiti istinu ontolokog apsoluta neprotivrenosti njegovim pretvaranjem u univerzalno svojstvo svakog bia na osnovu odsustva razloga onoga to jeste. Zbog toga to stvari nuno nemaju svoj raison dtre i to nuno ostaju to to jesu, one moraju biti neprotivrene, odnosno podreene zahvatu logike. Drugaije reeno, nerazlog stvari, spasava nas od besmisla diskursa. Otuda se namee ideja da se na samom fakticitetu moe temeljiti izvor vene logiko-matematike sposobnosti da govori o ancestralnom vremenu koje je apsolutno nezavisno od naeg postojanja, ali ipak mislivo. Nemogue je da se unutar granica ovog rada strogo opravdaju ti stavovi. Kao zakljuak, daemo samo jedan kratak pogled na faktualno izvoenje neprotivrenosti tako to emo pokuati da skiciramo nain na koji faktualna spekulacija namerava da promilja svoje napretke. Poeli smo od sledeeg pitanja: moe li se nai jasan razlog u prilog injenici da jedan univerzalni protivrean entitet odnosno, onaj koji istovremeno ini istinitim sve zamislive iskaze i njihove negacije ne moe postojati? Moe li se s razlogom zasnovati naa sigurnost da jedno takvo nedosledno bie predstavlja istu ontoloku himeru? Ideju izvoenja razvio sam upravo kao odgovor na takvo pitanje jer mi se ini da se na ovo udno pitanje moe tano odgovoriti. A odgovor glasi: nedosledno bie univerzalno protivreno nemogue je, zato to e takvo bie prestati da bude kontingentno. Zapravo, ono to nedosledno bie nee moi, jeste da se menja, da postaje drugo, budui da to to ono nije, bivajui protivrenim, ono ve jeste. Tom se biu vie ne moe dogoditi da ne bude, a budui da nije vie bilo, ono e uvek i dalje biti, poto je protivreno. Ukratko, intuicija koju sam sledio bila je da se ontoloki protumai vena istina principa neprotivrenosti kao onoga to proizlazi iz vene istine kontingencije, koju jami upravo ovaj princip da ne bi moglo vie da bude, jedno bie ne sme ve biti ono to nije. Otuda i postaje mogue da se Nadhaos samoogranii, da sam sebi sprei proizvoenje onoga nemislivog onoga nedoslednog tako da sva bia ostaju kontingentna i podreena njegovoj sili. Upravo se produbljivanjem takvog kretanja, moemo nadati da emo postepeno

SPEKULATIVNI REALIZAM

razviti sutinske kategorije jednog diskursa koji je apsolutizujui, ali ne i metafiziki. S francuskog preveo Aleksandar Matkovi

33

Literatura
Hegel, G. V. F., Fenomenologija duha, prev. Viktor D. Sonnenfeld, Kultura, Zagreb 1955. Hegel, G. V. F., Enciklopedija filozofskih znanosti, Svjetlost, Sarajevo 1987, Kant, I., Opa povijest prirode i teorija neba ili Pokuaj o ustrojstvu i mehanikom postanku cijele svjetske zgrade raspravljen po Newtonovim principima, prev. Mile Babi, Svjetlost, Sarajevo 1989. Kant, I., Kritika istog uma, prev. Nikola Popovi, Dereta, Beograd 2003. Meillassoux, Q., Aprs la finitude: Essai sur la ncessit de la contingence, Seuil, Paris 2006.

trei Trei program program ZIMA 2013.


Broj 157, ZIMA 2013

34
UDK: 165.31:111.32 14 . Prevod

GREJEM HARMAN

ELEMENTI FILOZOFIJE USMERENE KA OBJEKTU*


U ovom tekstu Grejem Harman predstavlja nekoliko osnovnih postavki svoje filozofije usmerene ka objektu. Kritiki itajui Hajdegerov opis orua, Harman nastoji da opie postojanje realnih objekata izvan njihove fenomenoloke datosti. Prema njemu, pojavljivanje objekata prati njihovo istovremeno povlaenje iz svakog odnosa, te se stoga oni opisuju kroz veitu promenu vlastitih stanja, na osnovu pojmova predrunosti i prirunosti. Kljune rei: objekat, orue, predrunost, prirunost, spekulativni realizam.

Kako naime svako tijelo poprima mnoge forme svojstava povezane i meusobno srasle, zato to biva, da jedno svojstvo drugo odbija, potiskuje, lomi ili vee, zbog ega pojedine forme potamnjuju.

(Frensis Bekon)1

Poimanje
Ova knjiga je poela jednostavnim prikazom Hajdegerove analize oruabia, sveprisutnog obrtanja orua i slomljenog orua. Ljudska bia nastanjuju, u neku ruku, podruje otvorenog opaanja, zavedeni prijatnim mirisima i raznobojnim prizorima. Nau panju privlae brojni ljudi, ivotinje
* Izvor: Graham Harman, Tool-being: Heidegger and the Metaphysics of Objects, Open Court 2002, 217235. Apstrakt i kljune rei deo su redakcijske opreme teksta. 1 F. Bekon, Novi Organon, prev. Viktor D. Sonnenfeld, Naprijed, Zagreb 1964, 163.

SPEKULATIVNI REALIZAM

i postojani objekti sa kojima se susreemo. Objekti koji nas okruuju su posebni fenomeni koji su nam na neki nain dostupni: a to je podruje koje Hajdeger opisuje kao podruje kao-strukture. Uskoro u predstaviti kao-strukturu u jednom znatno irem opsegu, ali za sada se moemo drati naina na koji se ona obino shvata. Trebalo bi takoe naglasiti da Hajdeger ponekad pominje kako ono kao nije svodivo na puku predrunost. Izraz Vorhandenheit ima jak negativni naboj koji je prisutan u svim Hajdegerovim radovima, no neki entiteti koje on opisuje manje su optereeni time od drugih. Nadalje, oni koji se dive njegovoj teoriji neskrivenosti vole da primete kako kao-struktura delimino prevladava ono to je vorhanden utoliko to ona donekle otkriva bivanje stvari. To je dovoljno istinito. Ali podjednako je istinita i injenica da se bie stvari nikada ne otkriva neposredno. Pogreno je rei kako pri prelazu sa ekia na pokvaren eki prethodno skriveno eki-bie postaje vidljivo tek u drugom sluaju, ili ak vidljivije nego pre. Jer, ta god mi videli, znali ili nauili o ekiu poto se on slomi, to nikada nee biti dovoljno da se zameni suto delanje njegovog ekinog dejstva. Orue-bie se nikada ne moe zameniti nekim drugim vidom kao-strukture, ak ni delimino. Najbolji model zamene orua-bia u kao-strukturu ne sastoji se iz deliminog napredovanja prema nekom nedostinom cilju; u tom smislu Hajdegerov prikaz modifikacije teorijskog ponaanja mora se u potpunosti napustiti, mora se razviti i jedna nova alternativa. Kakva bi to alternativa mogla da bude za sada ostaje po strani. U svakom sluaju, postoji jedna apsolutna razlika izmeu modusa orua i slomljenog orua, a ovo potonje se moe jednostavno poistovetiti sa svim oblicima kao-strukture. Jedan sloj realnosti se stoga moe opisati kao sloj slomljenog orua. Ali ovo je samo jedan deo realnosti, budui da iz analize pribora sledi da entiteti predstavljaju mnogo vie od samo svetlih fasada. ak i pre nego to se u pogledu razazna kao objekt, neka metalna ograda slui stvaranju realnosti u kojoj pas sa ubrita vie nije pretnja po mene. Pre nego to je prepoznamo po nazivu kao poseban zain, jedna unca zmijine trave dodaje izvesnu osveavajuu notu ukusa supi koju nam je prijatelj pripremio. Pre nego to izbije u svom otvorenom obliku, neto biva realnim time to naprosto svojim silama vri uticaj u kosmosu, time to oivljava sebe u jednom svetu koji bez njega ne bi bio isti. Drugim reima, pre nego to je neki objekt predruan, on je priruan, on je istinski posveen sprovoenju samog sebe tako to uvodi realnost u kojoj se oslobaa njegov karakteristian stil. ivot orua-bia nekog objekta odvija se kao da je ono ispod manifestne prisutnosti tog objekta. O kao-strukturi sam u ovoj knjizi govorio u smislu derivata carstva orua-bia. Ovaj izraz sam, meutim, koristio u irem znaenju, budui da nije preterano bitno koju od dveju dimenzija smatramo primarnom.

35

trei program ZIMA 2013.

36

Alfonso Lingis primeuje kako se Hajdegerovom stavu da funkcionalna forma prethodi nezavisnoj supstanciji suprotstavlja Levinasov pokuaj izvrtanja ovog argumenta i davanja primata jednoj revidiranoj vrsti supstancije.2 Stav je ove knjige da se nijedan izbor ne moe uvaiti naspram onog drugog: oni su podjednako izvorni. Hajdegerov svet nije nita drugo do neprekidno obrtanje izmeu ta dva sloja univerzuma. Poslednje poglavlje ove knjige nastoji da razjasni ontoloki status ovih slojeva i da se u osnovi uhvati in njihovih vlastitih sudelovanja. Vreme je da zakoraimo izvan granica Hajdegerovih muka i da sami ispitamo skrivenu dinaminost samog orua i slomljenog orua. Sasvim razliito od mosta kao neeg vienog, imamo podzemno mostbie. Most je slobodno postavljen preko zemlje kao posebna i nezavisna sila iz koje se raa univerzum u kojem su dejstvo-kanjona i dejstvo-reke manje vie poniteni, delimino prevazieni u svojim nekadanjim ulogama kao prepreke. U svakoj pojedinoj taki realnosti svet kao-strukture je samo zakasneli eho jedne dublje oblasti sirove dejstvenosti. Ispostavlja se da je svako pojedinano ovaploenje orua zapravo neka vrsta sablasne energije, pretoene iz tog orua u svu skrovitost svoje realnosti meu drugim stvarima. Nadalje sam raspravljao o tome kako u samoj ovoj suprotstavljenosti izmeu kao i ne-kao, nema niega to bi nam dozvolilo da napravimo razliku izmeu ljudske i ivotinjske realnosti. Uzevi iznenaujue rudimentaran karakter kao/ne-kao dualizma, moe se rei da svaki organizam opstoji unutar podruja slomljenog orua. Bilo da govorimo o ljudima, vodozemcima, insektima ili pticama, ovo je prostor unutar kojeg se odvija ivot. Nema izvorne ontoloke distinkcije izmeu vrsta koje su se do sada razvile, bez obzira na to kakve predrasude imamo u vezi s tim. Ova stvorenja su, meutim, u isto vreme usaena u okolinu koja se bar delimino povlai pred njima. Svi mi stojimo na milost ili nemilost nevidljivog carstva pribora, nemarno postavljenog u skrovite imperije sile-protiv-sile. Moda se, na osnovu ovih razmatranja, stie utisak da moemo preurediti suprotstavljenost izmeu orua i slomljenog orua u suprotstavljenost jednaku onoj izmeu uzronosti i opaanja. Jer, s jedne strane, imamo sirovu aktualnost koja neprimetno obavlja svoj rad; s druge strane, imamo slobodan i jasan prostor transcendencije, koji se delimino uzdie iznad mrane imperije znaenja. Svesnost organizama bi stoga leala u njihovoj sposobnosti da udalje sebe od stvari. Ovako to izgleda na pr vi pogled, i dovde sam nastojao da predstavim problem upravo u tom svetlu. Ali vreme je da priznam itaocu krivicu namernog pojednostavljivanja, gonjenu potrebom da ne dozvolim pr vom poglavlju da se razvije u neto apsurdno komplikovano. Vreme je da se obraunamo sa ovim pojednostavljivanjem
Videti: A. Lingis, A phenomenology of Substance, American Catholic Philosophical Quarterly, br. 71, sv. 4, 1998.
2

SPEKULATIVNI REALIZAM

i da se ono zameni jednim od sredinjih shvatanja ove knjige, koje je ve nagoveteno u nekoliko gornjih pasusa. U sutini, nedopustivo je da se razlika orue / slomljeno orue zameni razlikom izmeu uzronosti i opaanja. Jer, ispostavlja se kako ak i sirova uzronost ve pripada podruju predrunog. Umesto ljudske svesnosti, s jedne strane, i bilijarskih kugli u sudaru, s druge strane, postaje jasno da se obe realnosti nalaze na istoj strani. ak e i bezumno sudelovanje kugle osmice i kugle devetke morati da se rauna kao sluaj slomljenog orua. Uzevi ovo ogromno proirenje kaostrukture izvan svog nekadanjeg podruja, trebalo bi se zapitati ta uopte ostaje od podzemnog orua-bia. Ranija rasprava o Vorhandenheit kao ekvivalentu ulnom opaanju nije bila nita drugo do poetni i klimav nagovetaj koji je uvek bio neodgovarajui pri odreivanju najodlunijih svojstava predrunosti, iako ne iz nekih razloga na koje su komentatori ve navikli. Kao to je u vie navrata reeno, kontrast se nalazi izmeu: (a) naeg spoljanjeg suoavanja sa slomljenim ili vidljivim priborom, i (b) tog istog pribora u realnosti vlastitog dejstvovanja. Ma koliko silno se bacali na osvetljavanje dubine stvari, ono to se otkriva u kao-strukturi i dalje samo pluta irom povrine realnosti. Odvojeno od mosta s kojim se otvoreno susreemo, most-realnost je uveliko ve uposlena: ona tiho velia ili umanjuje status samih objekata s kojima se susree. Ve smo videli kako bilo koje opaanje mosta fiksira povueno most-bie u okvire pristrasnosti odreenog profila. Snajperista se uvek susree sa predrunim mostom pre nego sa samim mostom. Potiteni mesear takoe susree predruni most, kao i svaki galeb i svaka osa koja se nalazi u njegovoj blizini. Nijedan od ovih posmatraa ne moe se lino suoiti sa oruem-biem mosta. Sve ovo bi trebalo da je do sada ve jasno. Ali predlaem da idemo i korak dalje. Most-bie je zauvek skriveno ne samo od ulnih oiju, uiju i mozgova nego ak i od samih oblika fizike mase. Kao to je ve prethodno najavljeno, uzronost je samo jo jedan vid kao-strukture. Ono to ispr va stvara dualizam izmeu orua i slomljenog orua nije ulno opaanje. Primetimo da se ovo ve moe pretpostaviti iz Hajdegerove vieznane upotrebe iskaza kao. U veini sluajeva on poistoveuje kaostrukturu iskljuivo sa otvorenom svesnou; zarad jednostavnosti do sada sam se ograniavao na ovaj smisao kao-strukture. Ali Hajdeger je takoe znao da postoji i jedna vrsta kao-strukture koja dejstvuje ak i pri netematskom susretu sa priborom, na ravni realnosti koja podlee svakoj eksplicitnoj svesnosti. U 2 sam proirio kao-strukturu kako bih pokrio sluaj neivih objekata koji se odbijaju od zaklona od hartije. Sada molim itaoca da razmotri stanje dveju masivnih geolokih ploa koje se taru jedna o drugu u blizini neke slabe take zemljine kore. Rei kako nijedna od ovih kamenina ne susree drugu kao kamen, znai biti kriv za proneveru zdravora-

37

trei program ZIMA 2013.

38

zumskog odreenja kao-strukture i njenog ilegalnog uvoenja u ontologiju. Jasno je da pr vi kamen susree drugi kamen kao kamen, uprkos tome to ga nije u potpunosti svestan u onom smislu u kojem ivotinje imaju svest. Dokaz za ovo je oigledan: jedan kamen susree drugi kao visoko specifikovanu realnost, te odgovara na svojstva tog svog suseda na koji god nain moe. Geoloka ploa se susree sa svojom suparnicom kao granicom, i ne gura je naprosto u stranu kao da je ona neko zanemarljivo tlo ili nekakva iverica. Ona ne susree drugi kamen kao dr vo, niti ga topi pri dodiru. Naprotiv, ona se suoava s njim samo kao sa jednim kamenim antagonistom priblino podjednake moi. Na isti nain, neki slabiji objekt (glina, recimo) ne bi u istoj meri pruala otpor ovim masovnim ploama onom snagom kojom se one jedna drugoj suprotstavljaju; oigledno, kada bi ovi moni objekti opet poeli da se kreu zahvaljujui seizmikoj aktivnosti, razorili bi veinu stvari koje dodirnu poto su dobro opremljeni za to. Otpoetka sam se zalagao za ovu obostranu odreenost orua u vezi sa Hajdegerovim zarad-da, i tvrdio da potpuno odreen susret sa drugim entitetima ne pripada samo ljudskim biima. ak i da se desi da je sam Dasein potpuno svestan bia kao bia (a ovo je daleko od jasnog, kao to se oigledno vidi iz intelektualne i emotivne sloenosti vukova, papagaja, gavrana i delfina), odatle ne sledi da se samo ljudi mogu susresti sa zasebnim objektima. Daleko od toga! Sito zadrava ljunak, a ljunak se sudara sa prainom; prainu zaustavlja hartija; hartiju see no, ali ne pomou muzikih zvukova. Ovo postojanje odreenih odnosa na subsenzornim nivoima prisutno je od poetka knjige. Ono to je ovde novo jeste stav da su takvi odnosi ve uvreni u kao-strukturu. Ovu strukturu sam odredio kao svesnost na uobiajen nain jedino jasnoe radi. Nasuprot takvom odreenju moe se uvideti da je kao-struktura uveliko ve na delu u svakom isto fizikom sudelovanju, ak i izmeu dva najomraenija dela neke zabaene galaksije. Ukratko, orue-bie uopte nije ono to smo do sada mislili da jeste. Ono se mora nalaziti dublje od ravni sile ili odnosa. Nije vie re o uinku naspram pojave, nego o dejstvujuem biu koje nije ni jedno ni drugo. Nalazimo se sve dalje od uobiajenih itanja Zu- i Vorhandenheit kao praksisa i teorije. Knjiga je naletela na jedan novi i neoekivani obrt. Jo jedan neobian primer moe pomoi razjanjavanju spornog pitanja. Moemo zamisliti neku vrstu kabastog metalnog ureaja koji se iz nekog razloga naao naputen nasred zaleenog jezera. Za sada ne vidim na osnovu ega bih prihvatio animistiki stav da bi taj poret ili ve maina nekako mogla percipirati jezero u obinom smislu. ak i tu se nekakav odreeni susret ipak dogaa izmeu njih. Ovom bezdunom metalu svakako ne odgovara neposredan i prisan kontakt sa oruem-biem jezera, kao da je ve sama uzrona blizina dovoljna za hvatanje jezera u svom povu-

SPEKULATIVNI REALIZAM

enom dejstvovanju. (injenica da smo zapravo raspravljali o vetakom objektu nije bitna; trenutna analiza bi se jednako dobro drala ak i ukoliko bismo ureaj zamenili nekom prirodnom rudom.) ak i u ovom sluaju, ureaj reaguje na neka svojstva jezera pre nego na druga on saseca njegovu bogatu aktualnost i svodi je na relativno minimalnu meru jezerske realnosti koja mu je od znaaja. Primetimo da orue-bie jezera obuhvata nemerljiv opseg svojstava, od kojih je veina nebitna za objekt koji se nalazi na njegovoj povrini. Jednostavnije, moemo rei da poret svodi jezero na pojedinaan aspekat zaleene povrine, na isto pribor za ostajanje u stanju mirovanja. Ovakva analiza je dovoljno bliska itaocima Hajdegera, bar u ljudskom kontekstu. Kada jezero podupire ureaj, itav taj in podupiranja odvija se potpuno unutar kao-strukture, a ne unutar carstva orua-bia. To iziskuje sledee pitanje: ukoliko injenica da zaleeno jezero podupire neki objekt nije orue-bie, ta je onda? Da bismo istraili ovo pitanje, zamislimo kako je led poeo da puca ili da se topi, tako da je ureaj probio povrinu i potonuo u hladne dubine jezera. Verujem da je krajnje sudelovanje poreta i leda filozofski identino sa poznatim sluajem Daseina i slomljenog ekia. Jer, ono to je odluujue u poznatom prikazu slomljenog ekia nije to da implicitna realnost dolazi do svesnog izraaja, kao da je ljudsko iznenaenje kljuno za obrt unutar bia. Pre e biti da je bitan faktor zapravo to da tei objekt, koji poiva na ledu kao pouzdanom osloncu, ne iscrpljuje itavu realnost tog leda. Ostavimo li za sada po strani izrazito ledena iskustva kroz koja je ureaj morao proi, on je mogao poivati i na tankom ledu koliko i na venom stubu granita, a da sam in podupiranja (koji prethodi slomu) bude sasvim isti. Isto bi vailo i za bilo koji objekt u takvoj neprilici: nijedan od entiteta koji su u blizini reke nije u prilici da oglasi svaki mogui odjek svog bia. Ba kao i eksplicitno vienje, uzrona reakcija predstavlja uvek samo jedan odgovor na ogranien opseg faktora u uzronom entitetu; druga svojstva se zanemaruju, skrivaju se od objekta koji nalee na njih. Kada jedna bilijarska kugla udari drugu, ona se odnosi prema svojoj rtvi kao prema pukoj pokretnoj masi i ostaje nepodeena na njena druga skrivena svojstva bogatstvo njene nesavrene plastine teksture, njenu odjednom nebitnu boju ili nejasan sintetiki miris. Nijedan objekt nikada ne otkriva celokupnost drugog objekta, niti ga ikada doslovno prevodi u svoj vlastiti prirodan jezik. Uostalom, uvek moemo zamisliti pojavu nekog novog entiteta koji bi sudelovao u nekoj prethodno nepoznatoj realnosti ak i kod najdosadnije plastine kugle. Moemo izmeniti na prethodni primer i rei kako se ledeno jezero ne sastoji samo iz vode, nego iz zagaene vode. Zagaenost je oigledno nebitna naem metalnom ureaju (pod pretpostavkom da taj otrov ne utie na hladnou ili neke druge faktore koji su od vanosti). Ali za ribe i patke koje takoe ive u jezeru, voda smesta

39

trei program ZIMA 2013.

40

postaje smrtonosna. Ipak, uzevi u obzir odsustvo morskih ivotinja, ovo svojstvo se ne bi ni pojavilo. U tom smislu iek s pravom kae da realnost jezera retroaktivno konstituiu entiteti koji se susreu s njime. Sve dok neki podao sadista ne pusti pastrmku u zatrovano jezero, u nekom smislu ono jo uvek nije realno smrtonosno. Otrovnost nije svojstvo koje se sastoji u sedenju posred jezera i iekivanju nekakvog susreta, nego je ono zapravo relaciono svojstvo koje zahteva pastrmku nita manje od jezera. Sva svojstva, pomou kojih emo odrediti jezero na taj e nain biti relacionalna, u smislu da nema pravog naina da se specifikuje njihovo orue-bie. Ali injenica da ga mi ne moemo specifikovati nije razlog da privilegiju damo ni mrei pregovaranja izmeu stvari (Latur) niti fantazirajuem subjektu koji uspostavlja jaz izmeu riboubijajueg jezera i njenog skrovitog bia (iek). Oba pristupa govor o samim povuenim objektima vide kao suvian. Ali injenica da mi znamo ove objekte kroz njihove pojave ne znai da oni zaista opstoje kroz te pojave. Ovo je zapravo i itav smisao Hajdegerove analize orua. Drugaije reeno, nijedan entitet nije svodiv na hic et nunc svojih specifinih osloboenih energija. Orue-bie leda mora prevazilaziti svoj trenutni odnos prema drugim objektima u blizini. Hajdeger nam je ve pokazao poseban nain na koji ljudski Dasein projektovanjem neizbeno pretvara sve bogatstvo most-bia u jedan svedeni obris. Upravo na taj nain, ak i najopijenija fizika masa svodi svaku barijeru i prepreku na koju nalee na puku karikaturu. Stoga se neka vrsta objektifikacije dogaa ak i na nivou iste materije; podruje predrunog nije proizvod ljudske ulnosti, ve perspektivnog stava svakog entiteta uopte. Pre nego to egzistira kao neka posebna uzrona sila, objekt je skrivena aktualnost vlastitog orua-bia. Odigravanje realnosti je ono to se objekti nadaju da e odmeriti ili testirati. Ali oni nikada ne mogu teiti tome da je zamene, ma koliko blisko odredili njene konture. Nijedan most koji opisuju ljudi, koji dodiruje more ili breg o koji se oslanja, ne moe nikada prikladno imitirati dejstvovanje tog mosta u svom biu. Nikakvo vienje mostovanja, ma koliko da je neposredno, nee nikada moi da postigne sutu aktualnost koju izvodi sam most. Most je nezamenjiv u apsolutnom smislu. Da ponovimo, dakle, orue-bie nekog objekta jeste realnost tog objekta, sasvim razliita od njegovih posebnih uzronih odnosa, i ne moe zameniti ukupnost tih odnosa. ak i da napravimo iscrpan pregled tanih statusa svakog objekta u kosmosu s obzirom na ovaj most, jo uvek bi bilo mogue zamisliti druge entitete koji bi mogli zauzeti drugaiji stav ili se drugaije odnositi prema njemu, samo kada bi stupili u okraj sa svetom. U tom smislu, most-bie je suta realnost liena svakog odnosa. Orue-bie se ne povlai samo pred bilo kojim vienjem, nego i pred bilo kakvim oblikom uzronog dejstvovanja.

SPEKULATIVNI REALIZAM

Meu drugim posledicama ovog izmetanja poloaja uzronosti, ontoloki status ulne svesti je radikalno izmenjen ona vie ne uva celokupnost kao-strukture samo za sebe, i time je izgubio svoju prethodnu ontoloku distinkciju. Istina je da Hajdeger tumai razlike izmeu orua i slomljenog orua kao razliku izmeu sutog pribornog dejstva i vienja koje transcendira ili isti to dejstvo. Dok je orue-bie veito zarobljeno unutar sebe, zakljuano unutar performansi vlastite realnosti, kao-struktura bi zapravo trebalo da pree preko ovih podzemnih orua. Za rezultat imamo to da bi Dasein stoga trebalo definisati posredstvom njegove slobode. Ljudsko bie je mesto na kojem se odvija Lichtung; ljudi su delimino osloboeni skrovitosti bia i kao takvi bi trebalo da budu ivotinje koje negiraju. Ali vano je suprotstaviti se takvom vienju realnosti. Ontoloki gledano, nema razlike izmeu aktivnosti uvebanog ljudskog oka i sudara dva kamena. Drugim reima, svesnost vie ne moe sluiti kao jedan od orijentira realnosti. Eksplicitna svesnost nije naroit instrument negiranja, nije neto to vidi tamo gde manje srena bia samo sudeluju na svoj slepi, fiziki nain. Ideja da opaanje ili sloboda dejstvuju negirajui jeste bajka: mi se nikada ne moemo odvojiti od punine orua-bia, ak ni delimino. Umesto toga ispostavilo se da je kao-struktura ljudskog Daseina zapravo jedan poseban sluaj relacionalnosti. Mi sami nismo nita manje perceptivni nego kamen, papir i makaze. Umesto odreivanja orua i slomljenog orua uobiajenim parom uzronosti i vienja, oznaiu ih pomou aktualnosti i relacije. Od itaoca jedino oekujem da ne izvodi prevremene zakljuke samo na osnovu razliitih smislova u kojim su ovi termini bili upotrebljavani tokom istorije filozofije. Ovde se njima koristim samo kao grubim okvirom i do njihovog punog znaenja moemo doi samo na osnovu analize koja sledi. Ishode ovog odeljka trebalo bi saeti radi itaoca. U poetku je delovalo kao da je svet podeljen na mrano funkcionalno dejstvovanje, s jedne strane, i svetle perceptivne oblike, s druge. Sada se ispostavlja da se oba dela zapravo nalaze s iste strane kao-strukture. Ovo kao vai ne samo za ljude, pse i insekte nego ak i za bedno sudelovanje grumuljica katrana i blata u nekoj zabaenoj movari. Iz ove udne revizije ravni orua / slomljenog orua, razvijaju se nova filozofska pitanja. Pr vo, ako sada i ljudska svest i ist fiziki sudar zajedno pripadaju istoj ontolokoj oblasti, kako moemo objasniti njihove oigledne razlike? Drugo, ako se orue-bie sada nalazi ak jo dalje od iste uzronosti, da li se ita korisno moe rei o njemu, ili je ono odgurnuto u neko beskonano, noumenalno odstojanje? Kada je re o pr vom pitanju, ono to je do sada jasno jeste ta bi trebalo napustiti. Na ljudsko bie vie ne treba gledati kao na stvorenje distance, kao na stvorenje koje transcendira sama dejstva da bi ta dejstva

41

trei program ZIMA 2013.

42

videla kao dejstva. Umesto da se uzdigne iznad paklenog sveta pribora ka sunanom, eterinom prostoru, kretanje Daseina se zapravo odvija u suprotnom smeru. S obzirom na istu, sirovu uzronost, Dasein se ne kree navie prema etru (to je nemogu potez), nego nanie, prema utrobi zemlje. Umesto stvaranja otvorenog prostora u kojem entiteti dolaze do izraaja, mi se zapravo zakopavamo ispod njih, kreui se prema oruima-biima, koje nije dotakla nikakva relacionalnost. Postati svestan ovih orua-bia ne znai izdii se iznad njih, nego postati ranjiviji na njih, uveati povrinski prostor koji moe stupiti u kontakt s njima. Na taj nain, svest nije epifenomen, nego infrafenomen. Teorija ima malo toga zajednikog sa krenjem uma, ali podsea na veito razvijajuu mreu podzemnih tunela. Pominjem ovu sliku samo da bih predloio sledeu mogunost. Iz svega ovoga moe uslediti jo jedan zakljuak. Model znanja kao transcendencije jeste model ironije i kritike. Uzdizanjem iznad stvari ini se da ih vie ne uzimamo zdravo za gotovo i da smo na taj nain demaskirali njihove namere. Intelektualci i dan-danas vode unu raspravu oko toga ko e detaljnije razotkriti nastojanja drugih, te time doi do jednog jo neutralnijeg, istijeg stanovita. Analogni stav se moe nai u oblasti etike, u kojoj transgresija zauzima mesto kritike kod svakoga ko veruje da se uzdigao iznad svih nitavnosti koje su odgovorne za obmanu nekritikih umova (na primer religija, vrlina, uobiajeni seksualni nazori). Ali moda e ovo svakodnevno lice kritike koje je nekoliko vekova vladalo intelektualnim ivotom Zapada, prestati da deluje toliko prestino im model znanja-kao-odstojanja pone da se raspada. Ako znanje o stvarima znai ui u jo blii kontakt sa tim stvarima pre nego dranje na odstojanju, onda se moda kritika pretvara u iskrenost i moda je Delez u pravu kada tvrdi da transgresija vodi izdaji (izdajica barem negde trai novo dravljanstvo), a ironija u humor (komiar barem sebe uplie u svoje glupiranje)*. Umesto da se kreemo s onu stranu dobra i zla, radikalnije bi bilo da se kreemo ispod njih. Drugo pitanje glasi: ako se orue-bie vie ne moe opisati u smislu praktikog delanja ili iste uzronosti, ta onda uopte moemo rei o njemu? Mogli smo uvideti kroz primer poreta i leda da vrednost napuklog leda kao pokvarenog pribora nije u suprotnosti sa tim to taj led preutno ini odreenim biima i onoga ta ta bia vide od tog ina. Dve polovine orua nisu initi i videti; implicitna/eksplicitna distinkcija u hermeneutici ne prilii dvostrukom ivotu orua-bia. Umesto toga, re je o razlici izmeu samog orua i bilo kakvog pojedinanog odnosa ovog orua prema susednim objektima. Orua-bia su dovoljno uposlena ve samim tim to
* Videti: il Delez, Kler Parne, Dijalozi, prev. Olja Petroni, Fedon, Beograd 2009. (Prim. prev.)

SPEKULATIVNI REALIZAM

bivaju takva kakva jesu; nijedan odnos ne moe nikada da iscrpi tu realnost. U sluaju da se brojni entiteti susretnu s datim objektom, svaki od njih bi naleteo na veoma razliitu uzronu silu s kojom bi se morao obraunati. Svaki od njih ga uokviruje iz jedne posebne perspektive, i otvara mu se kao posebna i konana vrsta okraja. Moj stav je da zbir svih okraja nikada ne dostie realnost orua-bia realnosti uvek ima vie. Svaki entitet e zauvek imati nova iznenaenja. U svakom santimetru realnosti pribor pripada poretku sasvim razliitom od racionalnosti. Hajdegeru bi ova ideja najverovatnije bila krajnje udna. Skrovit sistem sveta je za njega ono to je primarno. Ranije sam ve raspravljao o tome kako primat, koji on pridaje svetu, nije samo primat ljudskog ivota. Ova pogrena predstava potie od ideje da je svet uopte ljudska struktura, te da je prirodni svet zapravo niz izolovanog predrunog gradiva i da ga samo ljudski praksis moe konstituisati kao ukupnost jednog sistema znaenja. Ali sami objekti su zapravo ve izneseni u svet, njihove sile ih meusobno odreuju i njihovi identiteti se delimino razreuju u jedan sveobuhvatan sistem. Kao ishod imamo to da kontekst holistikog odnoenja ne samo da prethodi naoj svesti o biu ve mora prethoditi ak i samim biima. (Ovo nije moje vlastito gledite, ve logiki ishod Hajdegerovih stavova.) Holistika teorija realnosti je jedna od uobiajenih odlika skoro svakog veeg filozofa XX veka, ali je pogotovo naglaena kod dvojice mislilaca: Hajdegera i Vajtheda. Obojica gledaju na tradicionalnu teoriju supstancije kao na smrtnog neprijatelja. I obojica nastoje da umanje supstanciju prevashodno pomou davanja nadmoi jednom masivnom sistemu odnosa unutar kojeg se nalaze svi objekti. Zato je zauujue to se Hajdeger i Vajthed tako retko dovode u vezu. Deo razloga je, zasigurno, u tome to su oboavatelji ovih dvaju mislilaca nespojivi po temperamentu u jednom sluaju to su protestanti ili bivi protestanti koji itaju Emersona i Pirsa, a u drugom sluaju mranjaki tipovi koji noima bdiju nad Helderlinom i Traklom. Meutim, iako niko ne bi te dve grupe pozvao za isti sto, zanimljivo je da njihovi filozofski heroji imaju mnogo toga zajednikog. Za Hajdegera, bilo kakav zaseban entitet s kojim se neto moe susresti, uvek ve predstavlja jedan deli sveta koji je nekako odlomljen od celine. Ovo ostavlja jako malo prostora za bilo kakav ne-relacionalan koncept objekata, izuzev kao Vorhandenheit u naivnom smislu, koji on osuuje. Relacionalnost funkcije ili znaenja ispunjava svaki kvadratni santimetar Hajdegerovog sveta. Vajthed je, meutim, istu tezu obradio na jo jasniji nain. U ovom odeljku sam se zalagao za jedan revidiran pojam orua-bia, za realnost stvari koja se povlai iz svakog odnosa. Da je Vajthed itao ovu knjigu, smesta bi osudio ovaj pojam kao jasan primer, kako on kae, vakuumske aktualnosti, pogrenog pojma entiteta koji bi mogao postojati u jednom vakuumu, van svakog dodira sa drugim entitetima. Oni koji

43

trei program ZIMA 2013.

44

su skeptini prema liniji HajdegerVajthed trebalo bi da obrate panju na paralelu izmeu ovog pojma i Hajdegerove predrunosti. I vakuumska aktualnost i Vorhandenheit upotrebljavaju se pri pozivanju na pojam izolovane, inertne materije u fizikoj nauci. I Hajdeger i Vajthed pokuavaju da zamene ovaj vakuumski materijal jednom globalnom mreom u kojoj sve utie na sve ostalo. Budui da se sada zalaem za jedan pojam objekata koji se povlae ne samo iz vienja nego i iz svakog odnosa uopte, i Hajdeger i Vajthed postaju neposredni protivnici moje teorije. Orue-bie je teorija vakuumske aktualnosti. Ali bitno je da ono vakuumsko ne shvatimo samo kao odrednicu u nekome reniku, pod kojom bismo mogli proitati da on ima znaenje neznanja, nepostojanosti, gluposti, besmisla, sitnice, praznine. Obrnuto, ja vakuumsko shvatam doslovno, odnosno da ono upuuje na realnost orua-bia u vakuumu, bez obzira na svaki sluajan dodir sa drugim objektima. Ovo i nije toliko udno koliko udno zvui, tavie, ono nije ni bez presedana. Umesto da uemo u prevremene rasprave oko ovog pojma, moemo poeti sa izlaganjem njegovih osnovnih svojstava, koliko god je mogue u celini: od svojih kritiara oekujem da ne tre pred rudu dok se cela stvar podrobno ne izloi. Meutim, postoji jedan prigovor koji je dovoljno predvidiv da se moemo razraunati s njim jo u poetku. Naime, moe se rei kako razdvajanjem orua-bia od bilo kakvog aktualnog uzronog odnosa, ja orue-bie odreujem samo kao centar potencijalnosti drugih odnosa koji mogu jednog dana postojati, ali koji trenutno ne postoje. Ma koliko osetljivo ovo zvualo, primer sa zaleenim jezerom pokazuje upravo suprotno: orue-bie nije uopte nikakva potencijalnost, nego ista aktualnost. Da bismo rasvetlili ovu izjavu, moramo obratiti panju na dva razliita naina gledanja u kojima se orue moe smatrati potencijalnim. (1) U jednom smislu, ukoliko gledamo na pribor kao na potenciju odnosa s drugim stvarima, to znai da se vraamo kardinalnoj greci posmatranja orua-bia spolja; odnosno da se vraamo tome da ga odreujemo pomou njegovog uticaja na druge objekte. Ali to znai posmatrati ga kao neto to se susree sa nekim drugim entitetom, odnosno s neim predrunim. Orua-bia su potencijali samo utoliko to im se drugi objekti pribliavaju i kae za njih na neki nain, samo tako to oni stupaju s njima u nekakav odnos. Ali ve sam naglasio da nijedna ovakva veza, niti ukupna suma takvih veza, ne moe nikada uiniti nita vie od otkrivanja oruabia na neki zaseban, po sebi ve preteran nain. Iako sam saglasan da je svako orue-bie zapravo bogat izvor mogunosti, takve mogunosti pripadaju jedino sferi odnosa orua i njegovih bratskih entiteta, a ne samom oruu-biu. Odnosi se mogu samo nadati da e uhvatiti puls pribora i time otkljuati samo njegov mali deo.

SPEKULATIVNI REALIZAM

Ovo pitanje Hajdeger vidi na potpuno drugaiji nain, i esto zvoni na sva zvona kako je potencijalnost bitnija od aktualnosti. Ovo privilegovanje potencijalnog vai samo ukoliko pratimo Hajdegerovo poistoveivanje aktualnog sa predrunim. Hajdegerov govor o biu stvari kao biu koje nije svodivo ni na jedno od svojih aktualnih svojstava koje moemo primetiti na njegovoj svetloj ili skamenjenoj povrini, predstavlja ve jedan veliki korak vredan panje. Ali trebalo je da napravi korak dalje. ak i ukoliko je mogunost bogatija od predrunosti, nema nieg bogatijeg od sveopte mogunosti. Ovo se moe razjasniti u nekoliko koraka. Ispod ravni vidljivih ekia i mostova, nalazi se sirova uzrona energija koja ovim objektima pripada. Svaki od njih nalee na one druge kroz razliite stupnjeve snage ili mekoe. Na ovom nivou nevidljive sile ekia ili mosta zakljuane su u jednom sutinski zasebnom spletu ugovora sa drugim biima u svetu, svet se sa tim silama razvija kroz ukupan skup njihovih odnosa. To je kontekst smisla, to je sistem pribora, to je svet. Moe se priznati da ovaj kontekst orua zvui bogatije od bilo kakve predrunosti, upravo kako kae Hajdeger. Ali ak bogatije od ovog konteksta jeste orue-bie bogatija od relacije jeste aktualnost. Zbog toga bi trebalo obrnuti Hajdegerovu terminologiju i rei kako je aktualnost bogatija od mogunosti. Na kraju krajeva, ona mogunost na koju on misli ne moe nikada biti nita vie od mogunosti za dalje odnose. Moja najvea zamerka Hajdegeru ovde jeste da on samo preutno radi ono to je Vajthed radio otvoreno, a to je da svodi bia objekata na njihovu ukupnu relacionalnu postavljenost unutar sistema orua. Oba mislioca preteruju u svom pokuaju da prevladaju supstanciju, te svode bia iskljuivo na njihov relacioni status, iskljuivo na njihov poloaj u ogromnom kosmikom sistemu poznatijem kao svet. Ni Hajdeger ni Vajthed ne uviaju da su ak i neposredni fiziki odnosi samo obrisi drugog reda jedne dublje realnosti u vakuumu: orua-bia. (2) Ali postoji i jedan dodatni smisao u kojem se orue-bie moe smatrati potencionalnou: naime, njegov potencijal menjanja, rasta i kretanja. I ovo je ona vrsta potencijala za koji je Hajdeger, koliko i Vajthed, loe pripremljen, tako da za njega on nema nikakvog smisla. Moj prigovor se moe izraziti prilino jednostavno ako se objekt zaista moe svesti na trenutnu ukupnost svojih odnosa, onda on ne dri nita u rezer vi, i stoga nema razloga da nastane ikakva promena. Ako se zaleeno jezero navodno istinski moe svesti na svoj odnos sa poretom, ribom i planinom, ta e se onda desiti ako uperim plamen brenera prema povrini jezera? Desie se neto novo to se nikada ranije nije desilo led e se istopiti i na zaleenom jezeru pojavie se rupa. Ali ono to topim jeste led, a ne led koji se prethodno susreo sa poretom, ribom i planinom (oigledno ne, budui da mu ja plamenom radim neto to oni nisu mogli). Promena nastaje samo zbog

45

trei program ZIMA 2013.

46

toga to je jezero realnost koja je nesvodiva na predrunost svojih odnosa. Intelektualci su se prilino navikli da bue rupe u preostalim definicijama starog pojma supstancije, i da u odnosu na to mere svoju kritiku liberalnost. Zbog toga e se moda initi kontraintuitivnim da se od itaoca trai da povrati nuan pojam supstancije, ak i neki novije vrste. U poetku ovo deluje kao da hou mirne due da izbegnem kaznu, ali pokuao sam da razradim svoju stvar na otvoren nain. Ukoliko neki entitet uvek dri neto u rezer vi van svakog odnosa, i ukoliko se ta rezer va ne moe smestiti ni u jedan od ovih odnosa, onda ona mora postojati negde drugde. Budui da ovaj viak ili rezer va jeste to to jeste, sasvim razliito od bilo ega to bi ikada moglo naleteti na njega, on je aktualan pre nego potencijalan. Meutim, on nije predruan jer, kao to sam pokazao, ispostavlja se da je predrunost zapravo relaciona, suprotno onome kako se inae predstavlja. Iako su ova spekulativna pitanja od ogromnog znaaja, Hajdeger bi ih zasigurno zajedno odbacio. Prema njegovom miljenju, orua-bia ne mogu biti ni nalik podleeem supstratu, ak ni u defizikalizovanoj formi koju ja zagovaram. Umesto toga, Hajdeger na ove entitete gleda kao na odreene snage koje su uvek postavljene na jednom konanom mestu s obzirom na sve druge entitete. Te snage uvek pripadaju itavom sistemu pribora, i u strogom smislu to je jedan sjedinjen sistem u kojem nema mesta za individualna bia. Ovde se postavlja kljuno pitanje Vajthedovog Procesa i realnosti, ali ono se potkrada i u Biu i vremenu. U Vajthedovom prostom jeziku, eki u pono i taj isti eki u 12.01 ne mogu se posmatrati kao dva stanja iste jedinstvene stvari. Oni se moraju razumeti kao dva razliita entiteta uopte. On voli da nam govori kako oba pripadaju istom drutvu, meutim ovaj izraz se upotrebljava tek naknadno, kao nain pomou kojeg meni to izgleda kao isti eki. Govoriti o jedinstvenom eki-objektu koji prolazi kroz sve te promene, koji istrajava kroz sve svoje pothvate u vremenu i prostoru, znai baciti se natrag u tradicionalnu filozofiju supstancije. Prema Vajthedovom miljenju, ono to je realno jeste eki kao aktualni entitet3.
3 Posmatrati eki kao aktualan entitet znai raskrstiti sa bar nekim ortodoksnim itanjima Procesa i realnosti, koja kau da aktualni entiteti pripadaju samo ravni mikroskopskog, a da se na ravan makroskopskog moe upuivati samo kao na sponu ili drutvo. Ovakvo itanje je, meutim, suprotno samoj Vajthedovoj izjavi kako se aktualni entiteti odnose na sve, od Boga do najmanje estice postojanja u praznom prostoru od kojih mi se nijedan deo ne ini preterano mikroskopskim. Moda jo bitnije, nema niega u Vajthedovim analizama to bi moglo ukazivati na to da je razlika izmeu aktualnog entiteta, spone, drutva, zapravo razlika u vrsti bia; shodno tome, razliku izmeu te tri ravni smatram tek relativnom. Za suprotno stanovite videti korisnu knjigu: Donald erburn (Sherburne), A Key to Whiteheads Process and Reality, University of Chicago Press, Chicago 1981.

SPEKULATIVNI REALIZAM

Ovi aktualni entiteti trebalo bi da u celini sadre svoje odnose sa i najmanjom esticom praine u kosmosu. Da sam se ja, autor, rodio levoruk pre nego kao denjak, mesec ne bi bio ovaj mesec kakav je sada, budui da je mrea njegovih odnosa samim tim izmenjena na neki nejasan nain. Dok se Hajdeger jedva usuuje da postavi kosmoloka pitanja ove vrste, njegova analiza orua poinje tako to ispostavlja apsolutno isti rezultat. Za njega, nita manje nego za Vajtheda, ne moe biti nikakve jedinstvene mesec-supstancije koja bi preivela sve fluktuacije u entitetima koji je okruuju. Mesec, zajedno sa svim kometama, satelitima, restoranima, marksistikim revolucijama i mojom levom rukom, pripada jednom globalnom sistemu odnosa dubljem od bilo kojeg od ovih objekata uzetih pojedinano. Promeniti jedan znai u sutini promeniti sve, budui da i njihov najmanji deli predstavlja izvod iz itave okoline. Ovo je neizbean rezultat u sluaju da kaemo kako se svaki aktualni entitet ima odrediti kao ukupna suma svojih percepcija (Vajthed). Ovo je jednako neizbeno i ukoliko kaemo kako svaki objekt postoji sutinski u mrei funkcija i svrha (Hajdeger). To, usput, prua dodatnu osnovu za to da se Hajdegerova filozofija nazove nekom vrstom prikrivenog okazionalizma. Jer, ak i ukoliko bi Hajdeger bio sposoban za raspravu o realnom protoku vremena (a ja otvoreno tvrdim da on to nije), njegovo nastojanje da se individualno orue-bie zapostavi zarad promenljivih odnosa unutar sistema orua, znai da nijedan entitet nije u stanju da iz trenutka u trenutak istraje. Most pod vrelim suncem i most pod kiom su dva sasvim razliita entiteta, budui da je ukupni sistem znaenja trajno izmenjen pri prelasku s jednog stanja na drugo. Pod ovim okolnostima svet se moe i razoriti i stvoriti u istom trenutku. Malbran moe i ne mora biti u pravu; Hajdegerove refleksije vremena ne govore nita ni u korist jedne takve hipoteze ni protiv nje. Vajthed se izraava neto jasnije od Hajdegera i kae nam kako aktualni entitet (odnosno, orue-bie) nije trajna jedinica koja podlee pothvatima u prostoru i vremenu.4 Realnost bia je zatvorena unutar, u potpunu partikularnost prolaznog trenutka. Da bi ovo jae naglasio, on aktualne entitete naziva aktualnim dogaajima da bi izbrisao bilo kakav trag konotiranja neke trajne supstancije. Za Vajtheda, ono to istrajava kroz vreme nije Sokrat, nego zajednica usko povezanih Sokrat-dogaaja razvuenih kroz opseg onoga to se pojavljuje kao koherentan individualni ivot. Vajthedovo poznato udno reenje problema line besmrtnosti pogaa ovde istu ilu, pri emu ono nije bilo bez odjeka u teolokim krugovima. Kako on to vidi, ja ne mogu istrajati ni iz jednog momenta u drugi kao jedinstven entitet, a kamoli kroz itavu venost.
A. N. Vajthed, Proces i realnost: rasprava s podruja kozmologije, Veselin Maslea, Sarajevo 1968, 92.
4

47

trei program ZIMA 2013.

48

Opet, teko je pomisliti da bi se Hajdeger ozbiljno zanimao ovim stavovima (Ontiki, svaki od njih!). ak ni onda, on ne moe izbei one komplikacije koje je Vajthed imao hrabrosti da iskae mnogo jasnije. Hajdeger bi takoe imao tekoa pri govoru o istom Daseinu koji istrajava iz jednog trenutka u drugi, budui da je Dasein sutinski odreen posebnim sklopom projekata u svakom trenutku, te u ovoj filozofiji ima malo mesta za Dasein-supstanciju koja bi ostajala ista kroz niz promenljivih projekata. Ima li ieg jo dubljeg u Daseinu, to bi bilo dublje i od ukupnosti njegovih odnosa u svakom trenutku? Fiziko telo? Dua? Teko, budui da bi svaki takav odgovor zahtevao trajan supstrat predrunosti koji bi protivreio ostatku Hajdegerove filozofije. Moj stav je da obojica, i Hajdeger i Vajthed, postavljaju sami sebe u taj oak zbog straha koji dele od tradicionalnog pojma supstancije, koji osuuju kad god je to mogue. Meutim, tradicionalna teorija nije ni u kom sluaju jedina mogunost. Strah od ovog klasinog demona ne opravdava podjednako neodrivu tvrdnju da oruabia mogu da se iscrpe okolnostima u kojima se trenutno nalaze. Strah od vode ne bi trebalo da nas tera da skaemo u vatru, ak i da su vatra i voda jedine dve stvari koje se mogu videti. Ponekad, sve to se zahteva jeste malo strpljenja. Pre nego to skoimo u bilo kom smeru, trebalo bi da razmotrimo mogunost da je Hajdegerova/Vajthedova kritika supstancije nekada moda bila oslobaajua, ali da to vie nije. Kritika je u nekim poljima ostala vrhunac filozofije XX veka. Ali taj vek se nedavno promenio. Uzevi tekoe navodno sveobuhvatnog konteksta, u obavezi smo da razotkrijemo integritet objekata, a da se pritom ne vratimo teorijama koje su nam ova dvojica mislilaca pomogli da prevaziemo. U ovom odeljku bilo je postavljeno pitanje tanog ontolokog statusa orua i slomljenog orua. Budui da smo ispr va opisali ovu razliku kao razliku izmeu svesnog vienja i mrane, uzrone realnosti, sada tvrdim da obe te oblasti pripadaju strani kao-strukture i da nisu ni u kakvoj vezi sa oruem-biem. Bez obzira na to da li Dasein slua muziku, ili je re o sudaru dvaju atoma srebra, oba sluaja se odvijaju unutar kao-strukture. Da bih skrenuo panju na ovaj sveproimajui karakter kao-strukture, dao sam naslov ovom poglavlju po jednom od Vajthedovih najzanimljivijih pojmova: poimanju. Ova re oznaava obostranu objektivaciju pomou koje se svi aktualni entiteti suoavaju jedni sa drugima, te stoga uestvuje u jednom filozofskom dranju koje je izvan ograniene oblasti Daseina. Kao-struktura se, implicitno ili otvoreno, grana irom polja sveta. Svugde, entiteti poimaju jedni druge: dete poima igraku, kamen papir, katran naftu. Ali orue-bie se nalazi negde sasvim drugde. Velika Vajthedova prednost u odnosu na Hajdegera jeste upravo prepoznavanje kosmike dimenzije kao-strukture. Od svih velikih filozofa prolog veka, Vajthed je taj koji je najvie toga uradio da bi nas oslobodio

SPEKULATIVNI REALIZAM

ogranienosti filozofije ljudskog pristupa svetu. Moda je zbog toga njegova filozofija bila manje uticajna od filozofije njegovih protivnika, pa i Hajdegera meu njima. Nita od ovoga se ne moe nai u Hajdegerovim radovima. ak i u tekstovima za koje se tvrdi da je u njima Hajdeger nainio onaj sudbonosan skok sa Daseina na bie, ono to je u igri jeste bie otkriveno samo Daseinu, a ne bie u svom dodiru sa voem, prainom i konjima. Suprotno tome, Vajthed obuhvata kosmiku dimenziju filozofije i na taj nain poinje da vraa filozofiji prostor koji ona zasluuje. Ja se, meutim, jo uvek drim Hajdegera i smatram ga nezaobilaznim filozofom prolog veka. Razlog je sledei: ono to Vajthedu nedostaje jesu sredstva da se objektima u potpunosti povrati status u svetu, dok Hajdeger uprkos samom sebi uspeva da iskopa takva sredstva. Ovo se moe initi paradoksom na pr vi pogled. Jer, na kraju krajeva, Vajthed naprosto rije kroz one prepreke koje izgleda Hajdegera zatvaraju unutar jednog Dasein-centrinog modela realnosti. Na taj nain ini se da je on izdejstvovao nekakvu ontoloku demokratiju u kojoj ljudi nisu ni malo bitniji od skakavaca ili leda. Ali prava blagotvornost Vajthedovog coup dtat protiv transcendentalne filozofije ne nalazi se u objektima nego u imperiji objekata, mrei koja ih spaja kao aktualne entitete koji se meusobno poimaju. Vajthedovi branitelji vole da kau kako je on sam uspeo da pomiri dva aspekta entiteta kao atomskih individua i kao delova jednog veeg procesa. Meutim, njihove tvrdnje nisu ubedljive. Za Vajtheda aktualni entitet se uvek moe razreiti u vlastito poimanje; tvrditi da ono ima bilo kakav viak izvan ovog poimanja znai uspostaviti jednu vakuumsku aktualnost. Svi odnosi aktualnog entiteta jesu unutranji odnosi, te je zato teko uvideti kako bi u Vajthedovom sistemu uopte bilo ikakvih zasebnih entiteta.5 Ono to imamo umesto toga jeste imperija poimanja. Naposletku, ovo je ista stvar, kao i sistem orua. Veliki paradoks je u tome to Vajthed poinje sa integritetom individualnih objekata, a zavrava tako to ih utapa u ukupnost sistema odnosa. Za Hajdegera vai obrnut paradoks koji poinje prodiranjem individualnih objekata u ukupnosti mree vaenja, samo da bi se njima vratio vlastiti integritet. Iako se ini da se Hajdegerova orua-bia povlae iz opaanja u sistem dejstvovanja, ona se zapravo povlae iz ovog sistema koliko i iz opaanja, i dostiu jednu udnu realnost koja lei izvan svakog konteksta. Ovo neizbeno povlaenje bia iz svih odnosa, koje cepa Hajdegerov vlastiti govor o skrovitosti bia, jeste ono to ga ini korakom blie budunosti filozofije od Vajtheda. Analiza orua u svojim krajnjim granicama obre svoju inherentnu dogmu. U meuvremenu, Vajthed veruje da je on ve uzeo u obzir individualna bia, a ostaje zadovoljan radikalnom implozijom entiteta u jednu mreu koju Hajdeger istovremeno slavi i nenamerno preokree.
Bertrand Rasel ima slinu kritiku monadologije u: B. Russel, A Critical Exposition of the Philosophy of Leibniz, Routledge, London 2008.
5

49

trei program ZIMA 2013.

50

Sada se moemo vratiti kljunom zadatku deifrovanja odnosa izmeu momenata orua i slomljenog orua. Pr vo poglavlje je pozivalo na obnovljenu teoriju zasebnih entiteta, na tematsko istraivanje tajnih kontura objekata. Sada, kada nam je pojam poimanja pomogao da razjasnimo status podzemnog sveta, u boljem smo poloaju da prodremo u konkretnu meuigru orua i slomljenog orua, uz sve tekoe koje takav poduhvat stvara. Takoe e biti od pomoi ako usput moemo razmotriti obe Hajdegerove podele koje se mogu nai i u predavanju iz 1919, i u pojmu etvorostrukog. Dovde smo imali sree. Jer, ispostavilo se da su dva bitna posleratna filozofa, obojica studenti Hajdegera u istim kljunom periodu njegove karijere, zapoela vlastite filozofske poduhvate detaljnom analizom jednog od dva hajdegerovska dualizma. Zaudo, svaki od njih je to uradio uopte ne znajui za delo onog drugog, a to je najvea mogua potvrda da linije greke, koje sam ocrtao kod Hajdegerovog sistema, nisu nimalo proizvoljne. Emanuel Levinas (19061995) nastavlja da stie sve veu slavu, umnogome zahvaljujui svojim etikim delima koja se ovde nee razmatrati. Zanimaju me, pre svega, njegovi raniji, originalni spisi iz kasnih etrdesetih godina prologa veka. Sredina tema ovih dela jeste jedna hajdegerovska tema: odnos izmeu postojeeg i postojanja, izmeu anonimnog grmljanja bia i razvrstanih fragmenata koji se nekako odlamaju od njega. Za Levinasa, nita manje nego za Hajdegera, orue-bie baca senke i obrise: bie nalikuje samom sebi. Ovo znamo kao jednostavnu suprotnost izmeu orua i slomljenog orua, koju Levinas jo uvek ita kao razliku izmeu jedinstvenog bia i mnotva posebnih bia osloboenih od dejstva svesti. Zubiri (18981983) u velikoj meri danas je zaboravljen, izuzev u izvesnim krugovima zanesenjaka okupljenih oko savremene katolike misli, kao i potovalaca njegovog izuzetnog uitelja, Ortega i Gaseta. Iako Zubirijevo preteno tehniko delo nije u sazvuju sa dananjim najpomodnijim trendovima, on je razvio ontologiju ije su novina i strogoa bez premca, i iji se najbolji dani moda tek nasluuju. Ovo se najbolje moe videti u njegovoj najveoj knjizi O sutini (Sobre la esencia). U ovom poveem tomu, moemo itati o funkcionalnom identitetu dvaju razliitih poredaka u svakom oruu-biu. Zubiri govori o tome kako entiteti imaju zasebna svojstva, ali da su realni i u tom smislu koliko je i bilo ta drugo realno. Ovo nije nita drugo do Hajdegerova druga osovina, ono neto uopte koje se otkriva kroz Angst i u Huserlovoj drugoj redukciji. Ono to je naroito udno kod ove sluajnosti jeste da ona proizlazi neposredno iz predmeta razmatranja, pre nego iz bilo kakvog uzajamnog uticaja dvojice mislilaca. Iako su oba autora sluala Hajdegerova predavanja kao studenti u Frajburgu u istom periodu (oko 1930), toliko su nespojivi po reniku i govoru da se ini malo verovatnim da su mogli itati jedan drugog, a kamoli da su iz toga izvukli neku korist. ak mi je i danas teko

SPEKULATIVNI REALIZAM

da itam Levinasa i Zubirija u istoj nedelji, jer su u pitanju toliko razliita raspoloenja i razliiti stilovi itanja koje od nas zahteva svaki od njih. Razlog zbog kojeg se ovaj udan ontoloki par nikada nije dovodio u vezu krajnje je jednostavan. Jedino bi nam refleksija, voena ve zapostavljenim Hajdegerovim Geviert, mogla omoguiti obuhvatanje unutranjeg jedinstva ovog nemogueg para: elokventnog Parianina esejistu i suvoparnog ali sistematinog Baskijca, teoretiara Talmuda i branitelja evharistije. Bez obzira na oigledne razlike, obojica su pratila Hajdegera u stopu pri istraivanju novih kontinenata u srcu objekata, kao to su Veracano i Ponse de Leon pratili Kolumba. Sada, koliko i onda, ima mnogo mranih uma ali u ovom sluaju, putujui kroz njih ne ometamo nikoga. S engleskog jezika preveo Aleksandar Matkovi

51

Literatura
Bekon, F., Novi Organon, prev. Viktor D. Sonnenfeld, Naprijed, Zagreb 1964. Lingis, A., A phenomenology of Substance, American Catholic Philosophical Quarterly, No. 71, 4, 1998. Delez, . i K. Parne, Dijalozi, prev. Olja Petroni, Fedon, Beograd 2009. Sherburne, D., A Key to Whiteheads Process and Reality, University of Chicago Press, Chicago 1981. Vajthed, A. N., Proces i realnost: Rasprava s podruja kozmologije, Veselin Maslea, Sarajevo 1968. Russel, B., A Critical Exposition of the Philosophy of Leibniz, Routledge, London 2008.

trei Trei program program ZIMA 2013.


Broj 157, ZIMA 2013

52
UDK: 14 . . 113/119:165.31 Prevod

IJAN HAMILTON GRANT

ONO TO U MENI MISLI, IZVAN MENE JE: FENOMENALNOST, PRIRODA I IDEJA*


elingov transcendentalizam primat daje fizikom svetu. Taj odmak od kantovskofihteanskog primata onog praktinog zahteva graenje novih spona unutar filozofije prirode, to je predmet analize ovoga teksta. Osnovno pitanje je ta je subjekt same prirode? U odgovoru eling postavlja nekoliko hipoteza kojima, meutim, ne prilazi sredstvima nauke, ve spekulativnom metodom. Taj spoj spekulativnog i prirode otvara jo neispitane mogunosti njegove filozofije upravo u pravcu spekulativnog realizma. Transcendentalna filozofija se, iz te perspektive, pokazuje kao regionalna oblast, a ne kao univerzalno dostignue prirode. Kljune rei: eling, transcendentalna filozofija, priroda, celina, genetiki element, subjekt

ta mislim kada mislim ono to postoji? (SW, X: 303)

eling ne moe naprosto da napusti transcendentalnost. Kant i Fihte su u najmanju ruku stvorili nov teren za filozofsku aktivnost, ali ga nisu dovoljno koristili; kod Fihtea je naroito upadljivo znaajno shvatanje moi apstrakcije. Takve moi, budui da su oito delatne, iziskuju dakle fiziko utemeljenje da bi se sauvale od ne-prirode za koju su transcendentalisti tvrdili da zauzima mesto u svim granama kulture i edukacije o prirodi (SW, VII: 80). Izmeu Prvog nacrta sistema prirodne filozofije i Uvoda u nacrt (oba iz 1799), Sistema transcendentalnog idealizma i Univerzalne dedukcije dinamikih procesa (oba iz 1800), i Prve i Dalje prezentacije sistema filozofije (18011802), eling e postepeno raditi na naturalizaciji apstraktnog, odnosno na fizici ideacije. Fundamentalna promena u transcendentalnom ne postie se time to se ono odvaja od filozofije prirode, ili time to se ono ravna prema njoj, kako je to predstavio Eenmajer (1801), nego pokazivanjem da osnove same konanosti transcendentalne refleksije nisu naprosto
* Izvor: Iain Hamilton Grant, What thinks in me is what is outside me: Phenomenality, Physics, and the Idea, u: Philosophies of Nature After Shelling, Continuum, London 2006, 158171. Apstrakt i kljune rei deo su redakcijske opreme teksta.

SPEKULATIVNI REALIZAM

logike, kako je to predstavio Hegel (1801), ve fizike, i da se tiu odnosa izmeu proizvodnje i proizvoda. Transcendentalnost je proizvodna kada je re o potrazi za uslovima. Meutim, kada utvrdi te uslove kao uslove, i kada shodno tome odredi misao kao uslovljenu, transcendentalnost predstavlja puki proizvod. Drugim reima, postoji energetski utroak miljenja o miljenju. Otuda i identitet dinamike i transcendentalnosti, u Sistemu transcendentalnog idealizma (SW, III: 452; 1978: 91). Zbog derivativne prirode proizvoda u odnosu na proizvodnost, elingov transcendentalizam poinje iskazom priroda JE a priori (SW, III: 279; 2004: 198). To, meutim, odmah otvara sledei problem: kako priroda moe biti a priori, a istovremeno i neuslovljena. Shodno tome, eling u potpunosti iznova osmiljava jednu transcendentalnu filozofiju koja mora da se preokrene kroz itav niz uslova da bi otkrila ili ono neuslovljeno [das Unbedingte] u prirodi (SW, III: 22; 2004: 20) koje ne moe biti nikakva stvar (SW, III: 11; 2004: 13), ili da priroda jeste neuslovljena. To je mesto na kojem e elingov pokuaj da stvori jednu genetiku filozofiju iz platonizma, a emu je projekat O svetskoj dui (1798) najnoviji dodatak, udruiti snage sa filozofijom dinamike koja potie ne samo od Bokovia i Pristlija (Priestley), ve, jo bitnije, od Kielmejera (Kielmeyer). Jer, ukoliko priroda jeste neuslovljena, platonovska fizika je uklonjena. Ako, s druge strane, nemamo toliko neuslovljenog u prirodi koliko nepostvarenog [unthinged], onda se priroda sastoji iz mnotva bia i beskonanosti ne-bia (Soph., 256 d9-e7). Isticanje primata fizikog, kao to to elingov transcendentalizam ini naspram kantovsko-fihteanskog primata praktikog, ipak nije samo potez unutar istorije transcendentalne filozofije, ve zahteva i sponu izmeu filozofije prirode i razliitih brani prirodnih nauka. Takoe, ovo ne znai da e eling ustupiti filozofski autoritet prirodnim naukama kada je re o prirodi, u maniru kojim Kant predlae mehaniko obrazloenje bezgraninog autoriteta (Kant 1987: 303). Upravo zbog toga to je ovo ustupanje fizisa naukama pogreno shvatilo prirodu prirode, pokuaj da se metafizika kritiki ogranii pomou granice sa fizikom nije sazreo u okvirima filozofije prirode. Budui da ova osnovna elingova tvrdnja zadire u etiko srce celokupne novovekovne filozofije, zarad njenog testiranja nuno je ocrtati ovu mutnu granicu, prirodnu za miljenje do te mere da je ne-priroda sada zauzela mesto prirode, da je bila u stanju da nosi takve cvetove i plodove poput fihteanske filozofije (SW, VII: 80) koja se pojavljuje u razliitim oblicima kroz savremenu filozofiju (Hegel, Wz 2, 15ff; 1977a; 85ff), posebno u Delezovom prikazu prirodne ideacije i njegovoj optoj ontologiji ije istraivanje, kako on pie, mora prigrliti sve pojmove prirode i slobode (Deleuze 1994: 19). To to eling ne ustupa filozofski autoritet naukama, ne znai u krajnjem ni da filozofija prirode zauzima mesto nekakvog kritikog sudije koji

53

trei program ZIMA 2013.

54

nad njima bdi. Udvojeno postavljanje to se oituje u metafizici koja se shvata kao fizika fizike, logika svojstvena dvojnim serijama transcendentalnih nauka (SW, III: 397; 1978: 49), ne upuuje na preokretanje uenja o naukama u filozofiju o filozofiji (SW, IV: 84). Radije, poput svih pravih filozofskih nauka ona traga za spoznajom Svega (SW, VII: 50). Ukoliko ne eli da samo prua analize fenomena koje bi zadovoljavale puko formalne kriterijume, elingovo platonovsko merilo adekvacije miljenja dalje zahteva da se filozofija prirode istrauje u zajednitvu sa mudrim glavama veka (SW, III: 326; 2004: 232). eling u vie navrata otvoreno predlae, kao u Uvodu u Anale medicine kao nauke (1805), da bi filozofija prirode trebalo da postane zajedniki posao svih filozofa i prirodnjaka svih vrsta (SW, VII: 131).1 Filozofija prirode onda ne prevazilazi transcendentalnost samo teorijski, nego i praktiki prevazilazi izolovanu mudru glavu, ono Ich transcendentalnog filozofa. Poto filozofija prirode pored filozofskih istraivanja prirodnih fenomena mora ujedno da obavlja i prirodnonauna istraivanja transcendentalnosti, odnosno fiziku Ideje, onda nijedan prikaz filozofije prirode stoga nee biti prikladan bez pregleda stanja istorije prirode zapravo osnove (i to ne samo u formalnom smislu) genetike filozofije koju eling razvija od Platona iz koje e se filozofija prirode razviti izvan nadlenosti procenjivanja nauka iz ugla njihovog empirijskog ulaganja ili njihovog teorijskog podsticaja zasebno.

Subjekt same prirode


Jedna izvorna antiteza sila u idealnom subjektu prirode pokazuje se nunom za svaku konstrukciju (SW, IV: 5). Bilo ta iji uslovi ne mogu biti dati u prirodi, mora biti apsolutno nemogue (SW, III: 571; 1978: 186).

Iako smo istraili dinamiku sukcesiju stupnjeva kroz prirodu, genetiki problem ostaje nereen. ta je osnovna jedinica ili subjekt rekapitulacije? Sva elingova reenja ovog problema sastoje se od razliitih odreivanja subjektivnosti kod prirode, i mogu se za poetak grupisati u tri odreenja: da li je priroda kao celina... jedna te ista organizacija (SW, II: 348), kao to se tvrdi u O svetskoj dui po ugledu na Ideje (SW, II: 54; 1988: 40), ili ima beskonano mnogo prirodnih subjekata, kako stoji u Prvom nacrtu? Tree se sastoji u nelinearnoj i linearnoj varijanti kombinacije prethodna dva: ili je subjekt rekapitulacije zapravo sama rekapitulacija, bez obzira na partikularnost proizvoda (teza identiteta); ili je univerzalna organizacija
Videti takoe: Uvod u urnalu spekulativne fizike (1. januar 1800; 2000: 5): Molim mudre glave koje uestvuju u prirodnofilozofskim istraivanjima da pokau najvee interesovanje za ovaj urnal tako to e podeliti svoje ideje.
1

SPEKULATIVNI REALIZAM

sveta nuan uslov za moguu i partikularnu samo-organizaciju (SW, II: 482). Kao filozofija prirode, ili spekulativna fizika, svaka hipoteza predstavlja zajedno jedan filozofski i jedan fiziki eksperiment: u dosegu hemijske razgradnje i ponovnog sastavljanja; u izgradivosti bokovievskog takastog atomizma; u granicama rekapitulacionizma i u prirodi samoorganizacije. Zbog toga je bitno primetiti da reenja koja eling predlae vae za svu subjektivnost. ak i u O ja (1795), na primer, on postavlja jednu Urform ili izvornu formu onoga Ich kao apsolutnog identiteta (SW, I: 179; 1980: 83), koja je strogo nespecifina s obzirom na njena aktuelna postvarenja, tako da se Urform primenjuje bez obzira na to ta je ono Ich (SW, I: 217; 1980: 110). Ovaj postulat se zapravo ponavlja u Sistemu transcendentalnog idealizma gde, budui da je pojam onoga Ich samo puki pojam postajanja objektom samom sebi (SW, III: 366; 1978: 25), i budui da ovo odgovara najviem cilju prirode (SW, III: 341; 1978: 6), samosvest je prosto priroda... u svojoj najvioj moi [Potenz] (SW, III: 355; 1978: 14). Iz jednog drugog smera, u Idejama se na primer, pored sistematinog pregleda operacija prirode (SW, II: 174; 1988: 136), traga za prirodnom istorijom naeg uma (SW, II: 3234; 1988: 257) odozdo nagore, kroz hemiju kao ulnu dinamiku (ibid.), to predstavlja odjek Riterovih [Ritter] samoeksperimenata povodom elektrine provodljivosti ula (1986: 101104). Ako, kao to Sistem kae, sva filozofija mora napraviti ili inteligenciju od prirode, ili prirodu od inteligencije (SW, III: 342; 1978: 7), ovo pravljenje o kojem je re nije niti proizvoljno niti voljno, nego prirodno s obe strane. Odnosno, to da priroda JE a priori (SW, III: 279; 2004: 198) jeste osnova svih elingovih transcendentalnih eksperimenata nezavisno od toga u kojem smeru oni idu, bilo da oduhovljuju zakone prirode u zakonima uma bilo da materijalizuju zakone uma u zakonima prirode (SW, III: 352; 1978: 14). Naturalizovana transcendentalnost, poto je ve bila predmet Rajlovog ispitivanja Grundkraft iz kojeg se izvode kantovske Vermgen ili moi2, ne samo da je bila cilj elingovih istraivanja, nego je predstavljala i dinamistiku avangardu kasnog XIX veka kao to danas neuroanatomski materijalizam trenutno vlada u naukama o svesti. Pored toga to predstavljaju dokaz da neprekidan galvanizam prati vitalne procese u ivotinjskom carstvu, Riterovi autogalvanistiki eksperimenti su stoga pokuaji dinamikog transcendentalizma. Prema tome, optika je transcendentalna hemija u kojoj mi vidimo materiju (1984: 139) ili geometrija ije su linije povuene u svetlu (SW, III: 340; 1978: 6), dok su magnetizam i elektricitet polarne sile pomou kojih se razvijaju vreme i prostor (1984: 247). Kada eling onda govori o fenomenu elektriciteta (SW, II: 131; 1988: 79) na primer, i fenomenalnost i fizika u sutini odreuju naturalizovanu transcendentalO Rajlu i Kantu, videti Hansen (1998) i Grant (2000a). O subjektivistikom prilazu Rajlovom transcendentalizmu kao Kantovom duniku, videti Ayrault 1976: 303.
2

55

trei program ZIMA 2013.

56

nost: uzevi apriornost prirode, sile koje proizvode fenomene nisu u nama nego u stvarima; u sluaju da fizike sile ne stvaraju fenomene, kako bi oni uopte i mogli nastati? U Sistemu se ovo jasno izlae:
Pretpostavka da stvari jesu samo ono ta mi mislimo da jesu, da ih mi poznajemo onakve kakve one jesu po sebi, podlee mogunosti svakog iskustva (jer ta bi iskustvo bilo, i kojim bi sve skretanjima fizika, recimo, bila podlona bez ove pretpostavke apsolutnog identiteta izmeu pojave i stvarnosti?) (SW, III: 347; 1978: 10).

Drugim reima, fenomen ne pluta iznad stvari po sebi niti je obmotava poput opne, ve je pre identitet stvari po sebi i iskustva. Otuda je cilj prirodne nauke da dozvoli prirodi da dela pred naim oima, i da govori o onome to zapaamo onako kako nam ono pogaa ula (SW, II: 258259; 1988: 297), a svest je ispunjena stvarnim objektom (SW, II: 269; 1988: 216)3. U skladu s tim, transcendentalna filozofija moe ispuniti svoj zadatak samo ukoliko moe da pokae ovaj identitet... u svom vlastitom principu (naime, u onome Ich) (SW, III: 349; 1978: 12). Zbog ovoga dve utemeljujue nauke, transcendentalna filozofija i filozofija, nune su suparnice jedna drugoj (SW, III: 331; 1978: 3). Sutina filozofije sastoji se u pokazivanju ili ekspoziciji identiteta, ili u podudaranju prirode i duha (SW, II: 5556; 1988: 4142; cf. SW, III: 339; 1978: 5), iz kojeg se nuno i izvorno sastoji i sama priroda. Zbog dejstva fihteanske prevlasti u filozofiji, naturalistika strana elingove teze dvojnosti u identitetu u prikazima transcendentalne filozofije najee se previa, dok se kod filozofije prirode transcendentalni aspekti naglaavaju. Ipak podudaranje prirodnih aktivnosti i inteligencije jeste nuno ukoliko su iskustvo i znanje uopte mogui. Dalje, miljenje univerzuma pomou kojeg eling utvruje filozofsku adekvaciju nije povratno merilo, kao kada bi univerzum mogao na neki nain da se odmeri naspram naeg znanja. Budui da je konaan ishod prirodne nauke zapravo princip transcendentalne filozofije (SW, III: 357; 1978: 17), odnosno postajanje objektom samom sebi to e rei pojam onoga Ich (SW, III: 366; 1978: 25), izvornost filozofije prirode i derivativna priroda transcendentalnosti je time jasno uspostavljena. Odatle, takoe, sledi i to da je transcendentalna filozofija, iz take gledita jedinog merila filozofije, zapravo regionalnog karaktera s obzirom na celinu, kao i to da je ono Ich koje je samo puki pojam postajanja objektom samom sebi takoe regionalnog karaktera pre nego univerzalno dostignue prirode. Otuda i onaj stalni naglasak u Sistemu na ogranienoj prirodi [njegovog] itavog zadatka (SW, III: 355, 357; 1978: 14, 18): za elinga, znanje nije transcendentalno utoliko to ono odreuje prirodu za svest, nego je priroda tranS obzirom na ovo, kljuan tekst je Filozofija hemije uopte u Idejama (II, 257ff; 1988: 202ff).
3

SPEKULATIVNI REALIZAM

scendentalna u odnosu na produkciju i produkovanje inteligencije. Budui da se ni pod kojim uslovima neto to samo oblikuje granicu nauke ne moe pretvoriti u merilo osnova nauke uopte (SW, V: 137), ono to nije primarna nauka elingovske filozofije, nije transcendentalna filozofija nego filozofija prirode, formalno i materijalno. Priroda je previe velika za konanu reflektivnu svest upravo jer je priroda ta koja je nanovo stvara uz svaki elektromagnetski puls. Ipak, za posledicu imamo to da se u spisu O svetskoj dui ini kako otvoreno filozofski izveden postulat prirode kao celine (SW, II: 351) nenamerno prati fihteansku paradigmu koja, poto ispostavlja imperativ: itav univerzum bi trebalo da bude organizovana celina (GA II, 3: 247), rasporeuje prirodu ove celine prema onome to eling oznaava kao disjunkciju: ili A ili B, gde je A = Ich, a B = priroda. Budui da Fihte porie inteligenciju u prirodi, eticizam ovoga trebalo bi udara prirodi konaan, smrtni udarac (SW, VII: 445). Razlog to eling postavlja prirodu kao celinu zaista se odnosi na subjektivnost, iako ne na subjektivnost koja je transcendentalna ili eticizirana. Iako priroda ne moe da ispuni svoj najvii cilj postajanja objektom samoj sebi, ona ostaje subjekt, te se subjektivnost uzdie iz prirode. Opet, regionalnost konane inteligencije s obzirom na prirodu nuno povlai za sobom i regionalno pojavljivanje inteligencije unutar nje. Ono to je ovde u pitanju jeste stoga subjekt same prirode (SW, III: 284; 2004: 202), koji, potiui od Kielmejerovog Ich [die Natur] (1938: 64), sledi sopstvenu logiku u teoriji rekapitulacije. eling neodluno opisuje spoj ove teorije sa prirodom kao celinom u Idejama:
Univerzalno privlaenje i ravnotea su se zadugo smatrali zakonima univerzuma, i od tada se na svaki pokuaj da se pokae kako celina prirode dela ak i u podreenim sistemima prema istim zakonima pomou kojih dela i u sistemu kao celini, gledalo kao na izvanredno dostignue (SW, II: 178; 1988: 141).

57

Priroda, drugim reima, sabrana je u jednu celinu (SW, II: 54; 1988: 40) utoliko to su zakoni te celine takoe zakoni podreenih sistema, tako da celina sebe rekapitulira u partikularnostima. Opet, osnove spisa O svetskoj dui i njenog postulata prirode kao celini jesu naturalistike. Shodno tome, subjekt prirode u tom spisu jeste subjekt u veitoj samorazgradnji4, a sled razgradnje takav da druga sila razgrauje prvu silu: u svetlu (SW, II:
4 Stvar je zakljuena s Pr vim nacr tom (III, 2578; 2004: 184, t.m): Ovde se a priori mora izvesti ono to je drugde [u spisu O svetskoj dui] dokazano indukcijom, da jedan te isti univerzalni dualizam nestaje iz magnetske polarnosti i da se ponovo pojavljuje u fenomenu elektriciteta, te napokon ak i u hemijskim heterogenostima, i na kraju da se opet pojavljuje u organskoj prirodi. Pitanje je stoga kako se jedna antiteza protegla kroz tolike mnoge i razne antiteze. Ako je magnetizam proizveo pr vu antitezu u prirodi, onda je u isto vreme klica beskonane evolucije postavila klicu te razgradnje u sve veito nove proizvode u univerzumu.

trei program ZIMA 2013.

58

387) i razgradnji solarne atmosfere iz koje se svetlo izvodi (SW, II: 394); u vazduhu, ali ne i u vodi, sldei eksperimente H. B. de Sosira (SW, II: 435); u kiseoniku (SW, II: 441) pa sve do razgradnje u ivotinjskom disanju (SW, II: 494495) i u krvi (SW, II: 539). Tu imamo hemijske, mehanike i elektrine modalitete razgradnje. Galvanizam je modalitet razgradnje (SW, II: 556). Konano, razgradnja ipak uzima u obzir i proizilaenje specifine materije kao to je, na primer, elektrina materija razgraeni kiseonik (SW, II: 574). O svetskoj dui je u celini proeta razgradnjom pr vih i drugih sila. Osnove za filozofski postulat beskonane razgradivosti materije opet su naturalistike i nalaze se u hemiji: Lavoazje [Lavoisier] pomou nerazgradivosti drao se onog atomizma iji su pioniri bili Bojl i Dalton [Dalton], naspram flogistikih hemiara poput tala, ulcera i Brandisa [Brandis] (AA Ergbd. 1: 413), koji su eleli da eliminiu pojam elementa iz hemije (AA Ergbd. 1: 15). U Elementarnom traktatu o hemiji (1789), Lavoazje tvrdi da ukoliko terminu element ili princip tela pripojimo ideju konanog termina do kojeg se stie analizom, sve supstance koje su odatle bile nerazgradive bilo kojim sredstvom, postaju za nas elementi (citirano u AA Ergbd. 1: 13). Ono nerazgradivo, elementi, stoga spreavaju beskonanu razgradnju prirode, utemeljujui prirodne proizvode u individue koje se mogu odrediti, i time jo jednom svode materiju na telesnost. Iako on prihvata kiseonik kao osnovni materijal ili vitalan vazduh (Novalis 1996: 300, ak naziva elinga filozofom nove hemije, apsolutnim oksigenistom)5 i kao generator kiseline po ijoj ga je funkciji Lavoazje i nazvao, eling se protivi anti5 Vecels (Wetzels 1971: 47) podjednako belei elingov oksigenizam u jednoj neobino pozitivnoj oceni filozofije prirode, iako po ceni uobiajenog organicizma: elingova Naturphilosophie se ne moe u celosti prikazati naglaavanjem samo njenih hipotetikih ili spekulativnih, pa ak i mistikih svojstava. elingovi zapisi opirno svedoe o zapanjujuoj sposobnosti da se iskoriste ak i najnovija otkria savremenog naunog istraivanja... Kiseonik, koji je tek nedavno Lavoazje uzeo kao osnovu nove teorije sagorevanja, posluio je elingu kao pr vi dokaz ivota u onome to se nazivalo neorganskom prirodom. Kljuna uloga koju je vazduh vatre ili vazduh ivota igrao u formiranju re, disanju i kr votoku pretvorilo je kiseonik u sam eliksir ivota u njegovom organskom univerzumu. Kod Zandkelera (Sandkhler 1998: 90) opet imamo odjek Novalisove izjave: eling posmatra kiseonik kao princip svake hemijske privlanosti, odnosno kao princip vezivanja i razlaganja, kao univerzalnog agensa [koji] e moda zaista prerasti u sveopti sistem prirode. Nije teko nai ni tekstualnu podrku elingovom hemijskom transcendentalizmu: na primer, od este glave druge knjige Ideja pa sve do njenog zakljuka, predmet sadraja je hemijska izgradnja materije, dok je hemija osnova delova IIIV O svetskoj dui; ak se i inae neobjanjivo ukljuivanje pregleda literature koja je pridodata tom delu odnosi veinom na istraivanja iz oblasti hemije, kao i veliki deo zakljuka u Prvom nacrtu.

SPEKULATIVNI REALIZAM

flogistikoj hemiji poto iz nje sledi postojanje specifinih materija koje upropatavaju samoizgradnju materije (SW, IV: 4) na kojoj poiva dinamika filozofija (cf. SW, II: 347348; SW, IV: 76). Protiv postulata da je materija individualizovana a priori, O svetskoj dui stoga postavlja, obrnuto6, da je nuno misliti svu materiju kao homogenu s obzirom na supstanciju; jer samo utoliko to ona jeste homogena sama sa sobom ona moe biti podlona podrugojaenju, odnosno stvarnoj antitezi (SW, II: 390). Dakle, pre Kielmejerovih inter vencija, osnove elingove jedne i iste organizacije (SW, II: 348) sukobljavale su se sa hemijskom graom materije: ili e analiza dati proste hemijske jedinice, ili je materija beskonano razgradiva. Onda kada eling tvrdi da nisu stvari principi organizma, nego obrnuto, da je organizam princip stvari (SW, II: 500), ova tvrdnja nije tu naprosto obina karikatura filozofije prirode kao univerzalnog organicizma, ve je usmerena na organizaciju budui da se izvorna dispozicija materije ka organizaciji zasigurno nalazi u formativnim silama svojstvenim materiji kao takvoj (SW, II: 565). Shodno tome, formiranje materije moemo shvatiti iz samih hemijskih operacija..., a ne iz nauka o onome organskom (SW, II: 498499). Kako i kod fihteanstva, ili filozofske determinacije fizike etikom, tako i Vindimanova [Windischmann] Ekspozicija koncepta fizike (u: Schelling 1969: 91) poruuje da ono to iskazi o organicizmu izostavljaju jeste upravo fizikalistika osnova organizacije u formiranju materije. Ovo izostavljanje ima da zahvali staroj zabludi koje se dri KantBlumenbahova hipoteza: da se organizacija i ivot ne mogu objasniti iz prirodnih principa (SW, II: 348). ini se da dinamiki atomizam u Prvom nacrtu sve vie iznenauje u ovom svetlu, budui da, kao i u spisu O svetskoj dui, on eli da izvede [abzuleiten] postepenu dinamiku sekvencu stupnjeva u prirodi (SW, III: 6; 2004: 6), ali na nain dinamikih atoma ili jednostavnih akcija, okree se konanoj deljivosti. Osnove ove hipoteze su dvostruke. Pr vo, priroda kao celina u spisu O svetskoj dui traga za beskonano razgradivom prirodom, homogenou prirodnih principa i beskonano deljive materije, da bi se utemeljilo ono to se u Idejama naziva univerzalnim [allgemeine] zakonom podrugojaenja [Entzweiung] (SW, II: 254; 1988: 203; cf. SW, II: 2122; 1988: 17). A ipak pretpostavka primarne supstancije, supstrata ili subjekta, koji podlei i prethodi prirodnoj samorazgradnji, naizgled sadrana u ovom postulatu, potkopava dinamiku, proporcije i odnose izmeu
6 Osnova pretpostavke da su svi pozitivni prirodni principi homogeni iskljuivo je filozofska. Bez ovog postulata (pretpostavljam da se zna ta je postulat sa izgledom na moguu konstrukciju), nemogue je stvoriti poetne pojmove fizike, kao recimo, teoriju toplote. Idealizam, koji filozofija postepeno uvodi u sve nauke (on je jo odavno poeo da vlada u matematici, naroito posle Lajbnica i Njutna), izgleda da se jo uvek slabo razume (SW, II: 351).

59

trei program ZIMA 2013.

60

pr vih i drugih sila, kojima to delo i poinje. Otvara se jedna aristotelovska zamka u Stufenfole dela O svetskoj dui: mora biti, kako ide teza, primarne supstancije-supstrata-subjekta (ousia, hypokeimenon) iz koje bi se formirane supstance izvodile, i u kojem bi se sile (dunameis) sadrale. Bie-kaoousia stoga podriva primat dinamike, beskonanih postajanja koja oblikuju reetku platonovskih vrsta i Kielmejerovu mreu, upravo do te mere da im ono podlee kao supstancija ili subjekt. Budui da za elinga, kao i za Platona, problem nije bie koje podlei postajanju, nego pre postajanje samog bia, pojam Bia kao neega izvornog mora se potpuno ukloniti iz filozofije prirode. Ovime neemo da kaemo da se uklanja bie kao takvo, nego samo izvorno ili primordijalno bie; a ne samo bie kao sopstvena graa (SW, III: 13; 2004: 14). Drugo, iako se priroda kao celina ipak ispostavlja kao filozofski postulat, ona nije samo pojmovni posrednik, nego sledi iz nerazdvojivosti pr vih i drugih sila. Ukoliko bi te sile bile razdvojive, u prirodi ne bi bilo ni razgradnje ni ponovnog sastavljanja, ili, govorei jezikom Prvog nacrta, proizvodnost ne bi davala proizvode. Delez prolazi kroz isti problem. Izvrui platonovski dictum koji kae da bi materijalisti, ukoliko uopte imaju pameti, trebalo da govore pre o moi nego o telima, Delez izjavljuje sledee: istina je, obrnuto, da bi pametni dinamisti trebalo pr vo da govore o telima, da bi mogli misliti mo (1992: 257). Postulat elejskog stranca da je odreenje bia jednostavno mo (Soph., 247e4), razvija se ipak zahvaljujui njegovoj kritici onih materijalista koji poistoveuju telo i supstanciju [soma kai ousian] (Soph., 246a9b1) i time ograniavaju prirodu na ono somatsko [somatoeides] (Stat., 273b5; Tim., 31b5). Budui da, na kraju krajeva, osnovni nauk platonovske kao i elingovske fizike nije somatika niti mehanika nego dinamika, tela se moraju moi izvesti iz sila, ili bi se postajanje, odnosno izgradnja bia pretvorili u proizvoljni formalizam. Budui da se Delez mora uvrstiti meu pametne dinamiste, moramo zakljuiti da se ovaj somatski primat ne gradi na ontolokim osnovama. Tako i jeste. Kao to se ontoloka postava Ponavljanja i razlike razvija preko kantovskih pukotina kada Delez najavljuje kako ovo ispitivanje mora prigrliti sve pojmove prirode i slobode (Deleuze 1994: 19, naglaavanje dodato), time utvrujui nepremostivu ontoloku razliku izmeu ta dva carstva, tako se isto ispostavlja i da je dinamista pametan ne s obzirom na prirodu, ve s obzirom na slobodu: Teorija moi prema kojoj dela i strasti due prate dela i strasti tela, razvija se u etiku predstavu sveta (Deleuze 1992: 257). Utelovljena individua je za Deleza locus slobode, ali po ceni naturalistike doslednosti. Spoj organovitalizma i etike predstave sveta na taj nain jo jednom upropaava projekat dinamike ontologije iz kojeg se izvode akcije, pre nego voluntaristiki dinamizam koji se izvodi iz somat-

SPEKULATIVNI REALIZAM

skog principa7. Iako se eling estoko protivi moralizovanju itavog sveta koje podriva ivot i koje ga izdubljuje, pravom gaenju prema itavoj prirodi i ivosti izuzev one koja je u subjektu, sirovom velianju moralnosti i doktrine morala kao jedine stvarnosti u ivotu i naukama... (SW, VII: 19), problem na kojem Delez radi zajedniki je obojici. Odnosno, kako bi se aktualno odreivanje proizvoda i njihovih sklopova u prirodi moglo filozofski obrazloiti bez somatskih principa. Drugim reima, gde bi se potraga za osnovnim i postojanim reenjima genetikog problema mogla okonati. Tamo gde Delez uvodi telo (i time nasleujui sve probleme linearnih rekapitulacionista)8, eling ide u potpuno drugom smeru tako to zapoinje potragu za onim nepostvarenim u prirodi (SW, III: 11; 2004: 11). Kao to je jasno iz uvodnih ispitivanja prirode onoga nepostvarenog u Prvom nacrtu, ovo je onaj problem za koji su dinamiki atomi ili proste akcije predlagani kao reenje. Zbog toga Prvi nacrt predstavlja svoje izdanje Bokovievog takastog atomizma (cf. Crosland 1971: 210213) kao idealnih osnova za obrazloenje:
Kao idealne osnove za obrazloenje, postavili smo u materiji proste akcije neodreene, odnosno beskonane raznovrsnosti. Ova osnova za obrazloenje je idealna budui da poiva na neemu idealnom, naime: da se priroda razvijala do sada iz onoga jednostavnog. Kada bismo ili dalje ovim putem, dospeli bismo do jednog atomistikog sistema. Ipak, zbog vlastite nepodesnosti, ovaj sistem bi nas na kraju vratio natrag do dinamikog sistema (SW, III: 22n; 2004: 24n).

61

Dinamiki atomizam je stoga pojmovno direktna antiteza prirodi kao celini iz dela O svetskoj dui, toj naturalistikoj greci za koju eling pokazuje da se oslanja na pretpostavku ve dovrene evolucije; ukoliko je
7 To je, naravno, oigledno kod Deleza pogotovo kada pie o Spinozi ili o Nieu, da telo ne zna za ta je sve sposobno, tako da su njegova dela otvorena svojom nerazdvojivou od tela, pre nego to su time unapred ograniena. Zapravo, Delez ovo postie kroz svoj transcendentalni empirizam, pozajmljujui od Spinoze odnos afekcijamo da bi dokazao kapacitet tela za postajanje (Deleuze 1992: 218). Opet, kao to pie u Nie i filozofija, ono to odreuje telo jeste odnos izmeu sila koje dominiraju i sila nad kojim se dominira (Deleuze 1983: 40). Delez ne naglaava koje telo se ovde odreuje, to vodi ka izvesnim transmigrativnostima u konstrukcijama poput postajanja-ivotinjom (Deleuze and Guattari 1988), ili postajueg tela misli, kao to Delez i Gatari navode kod Talesovog miljenja postajuu vodu, Heraklitovu postajuu vatru i Epikurovo postajanje atomistikim (Deleuze 1994: 38, 220). 8 Do te je mere Badju (Badiou 1997: 64ff) u pravu kada Delezu upuuje prigovor organovitalizma, iako u potpunosti grei kada to pripisuje aristotelizmu subjekta, naspram svom platonizmu. Ukoliko Delezova etika ontologija zaista operie uz jedan animalizujui imperativ, onda ona to ini pod deliminim odobravanjem univerzalnog vidljivog, ivog stvorenja koje je opisano u Timaju (92c) i koji Badjuov samooblikovani platonizam prikladno izostavlja.

trei program ZIMA 2013.

62

ovo sluaj, iza univerzalne razgradnje svakog proizvoda na njegove faktore onda ne bi preostalo nita poput prostih faktora. Upotrebljavajui izraz izvorne proizvodnosti eling se izlae riziku jer ne moe da potvrdi njihovo postojanje u prirodi i kao takve, one ne postoje ve samo to da se one moraju misliti u prirodi kako bi se objasnili izvorni kvaliteti, kvaliteti koji konstituiu fiksirane take iz kojih bi priroda mogla da zapone svoje formiranje (SW, III: 22n; 2004: 24n). elingova je osuda ovog antinaturalistikog odstupanja, u tekstu O univerzitetskim studijama (1802), otra: Pravo pobijanje prirode je u svakom sluaju ono to je ini celokupnou apsolutnih kvaliteta, granica i afekcija, koji bi se u svakom sluaju mogli smatrati idealnim atomima (SW, V: 275). Iako kao razlog za fiziko nepostojanje ovih idealnih atoma eling navodi formalni razlog po kojem su oni pretpostavljani kao materijalni, nametanje ogranienja na deljivost materije ponovo e sistem okrenuti ka atomizmu. Postoji i jedan fiziki razlog. Naime, mogunost razdvajanja proizvodnosti od proizvoda iziskuje konane jedinice proizvodnosti koje bi onda zahtevale dodatni uzrok zbog kojeg bi se sabirale u proizvode. U pokuaju reavanja problema odreivanja proizvoda u prirodi, ili naina na koji se pluralnost i individualnost razvijaju unutar nje, filozofija prirode priznaje zajedno sa atomistom da postoji nekakvo izvorno mnotvo individualnih principa u prirodi (ibid.) opet direktno u suprotnosti sa postulatom iz dela O svetskoj dui o izvornoj homogenosti svih pozitivnih prirodnih principa (SW, II: 351) Prvi nacrt uvodi simetrinu razliku izmeu izgradnje prirode i odreivanja prirodnih individua u ideaciji. Ovaj spor nije svodiv na stvaranje odozdo nagore, koje ide od prostog ka sloenom (Prvi nacrt) naspram razgradnje relativne jednostavnosti iz masivne kompleksnosti odozgo nadole (O svetskoj dui), ve se vie tie odnosa prirode i ideacije. Dok je zakon univerzalnog podrugojaenja dovoljan da konstruie manir u kojem se priroda samorazgrauje u relativne individue, zakoni duha u kojima se izraavanje i ostvarivanje upravo sastoji, jo uvek nisu demonstrirani da bi ih priroda ostvarila... nuno i izvorno (SW, II: 556; 1988: 412). Slino tome, ni uvoenje mislivih ali nefizikih izvornih proizvodnosti u prirodu ne ostvaruje prirodu kao takvu. elingova uvena objava na poetku Prvog nacrta filozofirati o prirodi znai stvoriti prirodu (SW, III: 13; 2004: 13) iako metafiziki utemeljena u odbacivanju prirode kao jedinstvenog bia, nama izvorno dostupnom, od prirode ostaje neostvarena. Ovo je posebno jasno kada eling proste akcije naziva fiksiranim takama ili nukleusima iz kojih bi priroda mogla da zapone svoje formiranje (SW, III: 22n; 2004: 24n). Ipak, u spoticajnim odlomcima u kojima se ocrtava dinamiki atomizam niti dinamiki... niti atomistiki (ibid.) problem prirodne individuacije reen je upravo pomou pojavljivanja prirodne subjektivnosti, ili

SPEKULATIVNI REALIZAM

tobonjeg samo-formiranja prirode. Ideja samo-organizujue materije (SW, II: 47; 1988: 35) ostala je, s jedne strane, pokaziva prirodnog filozofiranja (autophysis philosophia) (SW, XI: 258), a s druge strane, Ideja koja stoga uvodi ono auto u prirodu. Nezavisno od formalnih razloga elingove hipoteze, o prostoj akciji, odnosno izvornoj proizvodnosti, govori se izriito kao o nukleusu [Keim] oko kojeg bi priroda mogla da zapone svoje formiranje (SW, III: 22n; 2004: 24n). Time je, pomou raznih pokuaja reavanja identiteta genetikog elementa ili osnovnog tipa (na koji emo se kasnije vratiti), ponovo uvedena nunost da Ideja bude priroda u strogom smislu (2000: 18), kako kae Beme, iako ona time nije razreena: takva Ideja bi na mesto tela pametnih dinamista u postajanja uvela vrtloge i turbulencije (SW, III: 18n; 1994: 18n). To jest, to bi uinila kada ne bi bila samo idealna; to da je ova hipoteza obeleena odbacivanjem fizikog reenja na jedan genetiki problem to je Novalis (1996: 440) zgodno nazivao pr votnom klicom prirode posledica je odbacivanja Kielmejerovih postulata. Proglaavajui sebe istovetnom sa dinamikom fizikom do te mere da se osnove prirode ne nalaze ni u najmanjim deliima materije nego u aktivnosti, filozofija prirode se razlikuje od dinamizma u pretenom smislu tog termina, u tom smislu da se on ne slae da se raznovrsnost materije sastoji od pojedinanih proporcija sila (SW, III: 22n; 2004: 24n). Upravo zbog ovoga, do sada nisu otkriveni niti mehanizam niti osnova sukcesije stupnjeva (SW, III: 195n; 2004: 141n), a utoliko to je lien tog mehanizma i te osnove, do sada nema nijednog prikaza nastanka i odravanja specifinih razlika u prirodi. Pratei Sistem koji predstavlja metod produkcije pojedinanosti onaj koji, ne sluajno, odgovara tefenovoj [Steffen] proceduri u Unutarnjoj prirodnoj istoriji Zemlje dinamika sekvenca stupnjeva e svoju osnovu pronai u samoizgradnji materije (SW, IV: 4). Uprkos svom otvoreno idealistikom zastranjenju u teoriji dinamikog atomizma, Prvi nacrt traga za onim nepostvarenim u prirodi drugim sredstvima. Budui da se ova potraga ni u naturalistikom, ni u filozofskom smislu ne zadovoljava ni sa im to nije u prirodi jer, bilo ta iji uslovi ne mogu biti dati u prirodi, mora biti apsolutno nemogue (SW, III: 571; 1978: 186) hipoteza dinamikog atomizma ostaje zatvorena u jednu podugaku fusnotu, a elingovi se eksperimenti u dinamikoj fizici (SW, IV: 114) nastavljaju. Ako ono nepostvareno u prirodi ne moe biti objekt, ono mora biti subjekt: izgraujui se stoga na temeljima teorije prirode-subjekta kojom poinje Kielmejerov Rede (1938: 64f), priroda kao subjektivnost Prvog nacrta prua osnovu za uvoenje Ideje, onoga auto kath auto ili sebe po sebi, onoga neuslovljenog ili nepostvarenog, u prirodi. Ukratko, filozofski koreni subjektivnosti pripadaju liniji koja se protee od platonovske Ideje, koja jeste auto kath auto, sama po sebi, do stvari po sebi, gde je Ideja izgu-

63

trei program ZIMA 2013.

64

bila sav svoj znaaj u kantovskoj filozofiji (SW, II: 33; 1988: 26). elingovska subjektivnost stoga nije eliminativni subjektivizam kao u svojem kantovskom izdanju, nego ponovo uspostavlja objektivnost onoga subjektivnog. Shodno tome, kada se u Prvom nacrtu prirodna apriornost, njena autonomija i njena anarhija opisuju kao ono to filozofiji prirode prua osnove, priroda kao subjektivnost jednostavno ima znaenje prirode po sebi, prirode to auto, zahvaljujui vie ispravljanju aristotelovskog procepa u platonovskoj fizici nego bilo kojem postkartezijanskom pojmu subjektivnosti. ak se i delo O ja (1795) vie tie funkcije principa nego sadraja refleksije, i vie je teorija onoga to je po sebi, onoga nepostvarenog ili apsolutnog identiteta (SW, I: 178179; 1980: 83), nego filozofije refleksivne svesti. elingovska subjektivnost stoga niti je supstrat, niti je Ich, ve je pre ono po sebi, ono auto. Duhovna automacija [geistige Automate] (SW, IV: 341) odnosno mentalna samoaktivnost (SW, I: 357; 1994c: 72)9 jeste jedna pod-klasa onoga po sebi, a ne vlastiti arhetip ili Urform (SW, I: 177; 1980: 82). Samim tim, bila bi greka smatrati da premetanje apriornosti iz uma u prirodu nije nita vie od transfera uma na prirodu, ili subjektivnoga na objektivno (cf. Baum, u Sedgwick [ed.] 2000: 209) u transcendentalnom smislu.10 Takvim analokim11 procesima transferovane apriornosti se svode na imanentnost nekakvog transcendentalnog Ich, odnosno nekakvog nadmonog ili trans-konanog mentaliteta. Upravo zbog toga u tom sluaju nema nikakvog pomena o onome to je i prema elingu, i prema
9 Idealism and the Endgame of Theory: Three Essays by Schelling, ed. and trans. Thomas Pfau (u ovaj tom ukljueni su i Treatise Explicatory of the Science of Knowledge [17971798], System of Philosophy in General and Naturephilosophy in Particular [1804], Part 1, and Stuttgart Seminars [1810]). Albany: State University of New York Press. 10 elingov komentar na Timaja, na koji se oslanja Baum za svoj prikaz poetaka elingove filozofije prirode, zaista tvrdi da klju za objanjenje itave platonovske filozofije predstavlja opaanje da on svugde vri transfer onoga subjektivnog na ono objektivno. Stoga se kod Platona pojavljuje (iako je postojao i pre njega) predlog da vidljiv svet nije nita drugo do reprodukcije onog nevidljivog (1994: 31). Klju za razumevanje elingovog oiglednog brkanja kantovskih i platonovskih filozofija ovde nalazi se, ipak, u tome to on pogreno predstavlja reprodukciju kao linearnu repeticiju viih tipova (Ideja), i time izvrava transfer onog fenomenalnog na ono idealno. Sreom, ova greka, kao to smo videli, ne istrajava kroz elingovu filozofiju. 11 Najjasniji, iako ne i jedini izraz ovog analokog shvatanja filozofije prirode, pruio je Hans-Jirgen Treder [Hans-Jrgen Treder] (u: Sandkhler 1984: 333): pojam jednakosti [Gleichung] koji su eling i Riter preuzeli iz matematike fizike postao je u sinonim za dokaz po analogiji, ime se subjektivno pripaja objektivnom. Ovo spajanje subjektivnog i objektivnog per analogiam zamenilo je uvid u to da matematika jednaina mora biti subjektivna kopija objektivne prirodne zakonitosti.

SPEKULATIVNI REALIZAM

Kijelmejeru, pa i prema Plotinu, kljuno svojstvo subjekt-prirode proizvoenje.12 To je upravo ono to Uvod u nacrt sistema prirodne filozofije (1799) utvruje po tom pitanju: Prirodu kao puki proizvod (natura naturata) mi nazivamo objektom (koji se tie svakog empirizma). Prirodu kao proizvodnost (natura naturans) mi nazivamo prirodom kao subjektom (sva teorija se tie samo ovoga) (SW, III: 284; 2004: 202). Merlo-Ponti primeuje da se priroda-subjekt13 moe posmatrati na dva naina: na kantovski i na elingovski nain (Merleau-Ponty 2003: 177). Pr vi, kao skriveni svet, iza svih ovih koje nastanjujemo, transcendira svaki partikularni milje (Von Uexkll 1965: 90); prema drugom uvek postoji viak stvarnosti koji prevazilazi nae fenomenoloke kapacitete. Poto Merlo-Pontijeva predavanja o Prirodi (19561960) postavljaju temelje za postepeno napredovanje od physisa ka logosu do Istorije (MerleauPonty 2003: 199) la Herder, on ne traga za osnovama uvene elingovske teze o nedeljivom ostatku ili o neobnovljivom temelju (SW, VII: 35960; 1986: 34), i time za posledicu ima to to izostavlja treu mogunost: ono to prirodu ini subjektom, kao to eling kae, ono auto: njena autonomija, njena autarkija i njena nepostvarena stvarnost (SW, III: 17; 2004: 17). Zbog toga priroda kao subjekt jeste apriorna u odnosu na svoje proizvode: ako je proizvod ili bilo kakva organizacija puki zamrznuti sled uzroka i posledica, i stoga nuno zatvoren unutar odreenih granica, kao to stoji u spisu O svetskoj dui (SW, II: 349), onda ove granice a priori spreavaju obnavljanje njegove produkcije. Postoji manjak proizvoda u odnosu na proizvoenje, to je osnovno obeleje njihove asimetrije: ono partikularno je neadekvatno univerzalnom (SW, V: 139), prema elingovoj formalizaciji. Stoga, u Sistemu transcendentalnog idealizma, u kojem se na problem subjekta osvre kroz ogranienu prirodu (SW, III: 355; 1978: 14) onoga Ich, koje je puki pojam postajanja objektom samom sebi (SW, III: 366; 1978: 25), eling razvija pre dinamiku nego refleksivnu teoriju subjektivnosti, koja poiva na istoj asimetriji proizvodnosti-proizvoda koja se oituje u prirodi kao subjektivnosti: budui da je pojam onoga Ich samo
Trans-konani mentalitet je Vaterov [Vater] predlog za opisivanje pozicije elingovog poimanja nesvesnog s obzirom na klasinu filozofiju transcendencije kao to se moe videti kod Plotina ili Spinoze, s jedne strane, i one vrste materijalne transcendencije Volje ili Bia nad konanim formama, koje su naglaavali openhauer, Nie, i u nae vreme Hajdeger (u Schelling 1978: xxxiii). 13 Termin potie od Fon Ikskila (1965: 90): Uloga koju priroda igra kao objekt u razliitim miljeima naroito je protivrena. Ukoliko bismo skupili sve njene objektivne karakteristike, suoili bismo se sa haosom. Ipak, sve te miljee stvorila je, i odrava, totalnost koja transcendira svaki partikularni milje. Iza svih svetova koje je rodio, skrivajui se, a ipak veno prisutan subjekt: priroda.
12

65

trei program ZIMA 2013.

66

puki pojam postajanja objektom samom sebi (SW, III: 366; 1978: 25), proizvodnost pri proizvoenju proizvoda ne zastaje, nego produkuje serijski, reprodukujui ga uvek iznova. Neogranieno proizvoenje koje se podvrgava ogranienjima nuno e proizvesti beskonaan broj proizvoda, ali nikako sve odjednom. Stoga se u Sistemu uz uspostavljanje Stufenfolge ne prirode kao celine nego pojedinanog proizvoda, odbacuje Kielmejerov integral vremena (Bach 2001: 179; cf. Kielmeyer 1938: 23, 6162) zajedno sa fenomenalnim kontinuumom (cf. 4.1, iznad) zarad akcija koje konstituiu epohe (SW, III: 298; 1978: 50). To jest, izmeu proizvoda nema ni fenomenalnog ni temporalnog kontinuiteta, tako da, dok postajanje jeste beskonano, ono nije kontinualno, ve dinamiku sukcesiju stupnjeva stvara u skokovima (cf. SW, II: 171; 1988: 133), u kojoj je svaki stupanj proizvod moi. elingova dinamika vie nema posla sa zasebnim veliinama, nego sa moima. Samosvesna subjektivnost je stoga prosto najvia mo identiteta subjektivnog i objektivnog koji nazivamo prirodom (SW, III: 355; 1978: 14). Meutim, zbog osnovne asimetrije izmeu subjektivnog i objektivnog, odnosno proizvodnosti i proizvoda, ono to se izraava u prirodi jesu moi identiteta, a ne apsolutni identitet ili identitet po sebi. tavie, identitet se mora izgraditi, a ne samo naznaiti. Jer, iako identitet ve sam po sebi produkuje ono to eling naziva podudaranjem, a Platon singenezom (antika doktrina koju smo ranije spominjali, po kojoj se slino poznaje slinim) (SW, VII: 337: 1986: 8)14, pojam se mora izgraditi ne da bi se proizvodnost tog identiteta obnovila nego da bi se rekapitulirala unutar jedne vie moi. Jer, svaka gradnja se oslanja na sukob izmeu apsolutno univerzalnog... i partikularnog... ono partikularno je neadekvatno univerzalnom (SW, V: 139). Stoga, pojam koji se razvija iz izgradnje ne obnavlja izvorni identitet proizvodnosti i proizvoda, ve ga blokiraju granine take u obnovi apsolutne priornosti (SW, V: 137). U isto vreme, granine take predstavljaju ne neuspeh u grai nego nastanak novog
Iako eling princip da slino stvara slino [Gleiches Gleiches hervorruft] pr vi put izriito artikulie u Analima medicine kao nauke (1805, VII, 281), taj princip je u upotrebi u koncepciji nunosti podudaranja prirode i duha (SW, II: 5556; 1988: 4142) u Idejama, gde, po odjeku platonovskog pojma singeneze (cf. 2.2, iznad) kod kojeg logike nalikuju svojim razliitim objektima (Tim. 29b3), on funkcionie kao princip naturalizovane transcendentalnosti: ta, na kraju krajeva, moe delovati na um osim njega samog, ili onoga to mu po prirodi slii (SW, II: 219; 1988: 175). Platoniar srednjeg perioda, Alkinos, u svojem Priruniku platonizma, odreuje pojam kao bilo kakav logiki postupak koji se kree od slinog ka slinom... indukcija je naroito korisna za pokretanje prirodne pojmovne formacije [physike ennoia] (158. 13; 1993: 10). Budui da je Alkinusovo odreenje nastalo u kontekstu ispitivanja kako naa mo [dunamis] razuma radi na fizikom nivou(154. 18: 1993: 5), elingova upotreba principa za istraivanje prirodne istorije naeg uma (SW, II: 39; 1988: 30) upravo ponavlja Alkinusov poduhvat.
14

SPEKULATIVNI REALIZAM

proizvoda pojma koji predstavlja rekapitulaciju asimetrinog identiteta proizvodnosti i proizvoda. Stoga, kao to tefen to dovitljivo primeuje u osvrtu na elingova Nedavna dela filozofije prirode, u lanku koji je objavljen u urnalu spekulativne fizike, svaka graa se sastoji u pribliavanja proizvodnosti (u Schelling 2001: 26), naprosto jer nijedan proizvod nikada ne moe obnoviti samu proizvodnost, ili subjekt prirode kao celine. Isto vai i za svaku grau bez obzira na to da li je ona idealna, ontoloka (identitet grae i bia, (SW, III: 12; 2004: 12), ili samoizgradnja materije (SW, IV: 4). Stoga u prirodi kao i u onome idealnom, priroda izvire u svoj svojoj mnotvenosti iz beskonanih pribliavanja ovome X (SW, II: 219; 1988: 175). Zbog toga to nijedna posebna graa idealna ili fizika ne odgovara apsolutnoj proizvodnosti iz koje se sastoji priroda kao subjekt, ova pribliavanja su beskonana a priroda mnotvena. Stoga traganje za partikularnostima u prirodi vodi ne do prirode kao celine, niti do dinamikih ili materijalnih atoma, niti ak do stvari bilo koje vrste, ve do onoga nepostvarenog u prirodi (SW, III: 11; 2004: 11), ili prirodi kao subjektu. Budui da proizvodnost ipak nije mogue razdvojiti od proizvoda, osnovna jedinica rekapitulacije jeste identitet subjektivnog i objektivnog koje nazivamo prirodom (SW, III: 355; 1978: 14); ali budui da je, ipak, proizvod neponovljiv i zavisan od proizvodnosti, taj identitet se sastoji od asimetrine razluujue antiteze proizvodnosti i proizvoda, srazmere pr vih i drugih sila, ili prirode kao subjekta i prirode kao objekta, ija se neponovljivost jemi aktualnom prirodom. Identitet stoga ne predstavlja ukidanje ili otkazivanje konstantnog asimetrinog razlikovanja u prirodi, ve se sastoji od konstantne rekapitulacije univerzalnog zakona podrugojaenja. Subjekt prirode se otuda sastoji od konstantno ponavljanog identiteta proizvodnosti i proizvoda: budui da je proizvodnost nerazdvojiva od proizvoda (bez kojeg ne bi ni bila proizvodnost, nego sila bez uinka, pa samim tim ak ni sila), ali budui da nije svodiva ni na koji proizvod niti na totalnost proizvoda, asimetrija identiteta se odrava samo kroz konstantnu proizvodnost. Tako, kao to se tvrdi u Uvodu u nacrt, proizvod proizvodnosti jeste nova proizvodnost (SW, III: 324; 2004: 231); drugim reima, priroda kao subjekt jeste samorekapitulirajua na razliitim nivoima. Zbog ovoga, spajanjem konstantne razgradnje prirode kao celine iz spisa O svetskoj dui i autonomne, autarkine i neuslovljene proizvodnosti Prvog nacrta uz teoriju o onome to auto, koja se izvodi iz platonizma, Univerzalna dedukcija dinamikog procesa (1800) napokon predoava osnovnu jedinicu rekapitulacije kao sam dinamiki proces: Isti fenomeni koje razumemo pod terminom dinamiki proces, i koji predstavljaju jedine proste elemente prirode, nisu nita drugo do dosledne samoizgradnje materije, jednostavno ponovljene na razliitim stupnjevima (SW, IV: 4). Ne-fenomenalan

67

trei program ZIMA 2013.

68

i diskontinualan, niti univerzalni supstrat niti somatska partikularnost, ve pre svega kao stvaranje same materije, dinamiki proces paradigmatino zahteva izgradnju, a onda u toj izgradnji produkuje ono auto koji ini identitet subjektivnog i objektivnog koji se u Sistemu naziva prirodom. Ipak, u ovoj izgradnji je pojanjena itava priroda transcendentalnosti, i zajedno s njom reenje za materijalnost Ideje koja proganja platonovsku fiziku. Pre nego to preemo na transcendentalnost u kojoj odnos izmeu fenomenalnosti i proizvodnosti zadobija svoju najpotpuniju moguu ekspoziciju (SW, III: 331; 1978: 2), elingovska filozofija prirode mora se ponovo postaviti u one okvire u kojima je nastanak genetike filozofije i zapoet. Suprotno onome to Beme oznaava kao rairena predrasuda (2000: 161162) koja se odnosi na nemogunost platonovske fizike, Platon zapravo prua nacrt dinamike fizike koji bi, kao to Vajthed primeuje (1964: 17), bolje posluio pojmovnoj okolini koju je stvorila fizika relativiteta nego aristotelijanizmu i njegovim supstratskim predrasudama koje su upravljale razvojem celokupne prirodne filozofije, a ne samo onim delom koji je postao naa fizika (Des Chenes 1996: 2). Pored Timaja, platonovska fizika ostaje samo u obliku nacrta, iako su je neoplatoniari, a naroito Plotin, unapreivali i dalje. Naspram ovoga eling, protivno nedostatku koji deli itava postkartezijanska filozofija, da priroda ne postoji za nju (SW, VII: 356; 1986: 30), i posebno protivno etikoj verziji sveta koja je u ime metafizike izbacila prirodu, usmerava celokupan program filozofije prirode. Iako je Platon uzastopno dokazivao da se postajanje moe misliti sa stanovita bia, ukoliko se postajanje ne sastoji samo iz bledih slika (kao u trenutnoj lanoj slici platonizma), ve i iz fizike prirode kao aproksimacije bia onda, obrnuto, nije nuno da se bie misli samo sa stanovita postajanja. Time samo postajanje nuno postaje pr votno s obzirom na bie ukoliko fizika proizvodnost uopte ima ikakvu stvarnost. U tom smislu, da parafraziram Tiliev prikaz elingove teorije moi, samu ontologiju onda mora temeljiti naturalistika neontologija15. S engleskog jezika preveo Aleksandar Matkovi

Literatura
1. elingova dela: Schellings smmtliche Werke [SW]. 18561861. Prir. K. F. A. 14 vols. Stuttgart and Augsburg: J. G. Cotta scher Verlag. This edition is reproduced, in a new arrangement, by: Manfred Schrter, six primary volumes and six supplementary volumes. Mnchen: Beck, 1927, where SW pagination is retained, as also in the most recent selection: F. W. J. Schelling.

Tili [Tillich] opisuje Potenzlehre kao ono ta ontologija nije (citirano u Snow 1996: 201).
15

SPEKULATIVNI REALIZAM

Ausgewhlte Schriften, ed. Manfred Frank, 6 vols. Frankfurt am Main: Suhrkamp, 1985. Friedrich Wilhelm Joseph Schelling, Historisch-kritische Ausgabe (AA), im Auftrag der Schelling-Kommission der Bayerischen Akademie der Wissenschaften, ed. Hans Michael Baumgartner, Wilhelm G. Jacobs, Jrg Jantzen and Hermann Krings. StuttgartBad Canstatt: Frommann- Holzboog, 1976f. Reihe I: Werke, II: Nachlass, III: Briefe. Schelling, 1794. On the Possibility of a Form of All Philosophy, trans. Fritz Marti. Lewisburg: Bucknell University Press. 1795a. Of the I as Principle of Philosophy, or on the Unconditional in Human Knowledge. Lewisburg: Bucknell University Press. 1795b. Philosophical Letters on Dogmatism and Criticism [1795], New deduction of natural right [1796]). 1969 [18023]) Neue Zeitschrift fr spekulative Physik Erstes Heft. Drei Stcke in einem Band. Photoreproduced Reprint of the Tbingen edition 18023. Referenced by issue (13) and original pagination. Hildesheim: Georg Olms. 1978 System of Transcendental Idealism, trans. Peter Heath. Charlottesville: University Press of Virginia. 1980 The Unconditional in Human Knowledge: Four Early Essays. 1986 Philosophical Inquiries into the Essence of Human Freedom, trans. James Guttmann. Chicago: Open Court. 1988 Ideas for a Philosophy of Nature, trans. Errol E. Harris and Peter Heath. Cambridge: Cambridge University Press. 1994c Idealism and the Endgame of Theory: Three Essays by Schelling,ed. and trans. Thomas Pfau, Albany: State University of New York Press. 2001 [18001801]) Zeitschrift fr spekulative Physik, 2 vols, ed. Manfred Durner. Hamburg: Meiner. 2004 First Outline of a System of the Philosophy of Nature, trans. Keith R. Peterson. Albany: State University of New York Press. 2. Radovi drugih autora: Ayrault, Roger. 1976. La gense du romantisme allemand, 2 vols. Paris: Aubier. Bach, Thomas. 2001. Biologie und Philosophie bei Carl Friedrich Kielmeyer und F. W. J. Schelling (Schellingiana Band 12). Stuttgart-Bad Canstatt: Frommann-Holzboog. Badiou, Alain. 1997. Deleuze, The Fold: Leibniz and the Baroque, in Paul Patton (ed.) Deleuze: A Critical Reader. Oxford: Blackwell: 5169. Bhme, Gernot. 2000. Platons theoretische Philosophie. Stuttgart and Weimar: Metzler. Crosland, M. P. 1971. (Ed.) The Science of Matter. Harmondsworth: Penguin. Deleuze, Gilles. 1983. Nietzsche and Philosophy, trans. Hugh Tomlinson. London: Athlone. 1994. Difference and Repetition, trans. Paul Patton. London: Athlone. 1992. Expressionism in Philosophy: Spinoza, trans. Martin Joughin. New York: Zone. Des Chenes, Denis. 1996. Physiologia: Natural Philosophy in Late Aristotelian and Cartesian Thought. Ithaca: Cornell University Press. Grant, Iain Hamilton. 2000b. The Physics of Analogy, in Jones and Rehberg (2000): 3760. Hansen, Lee Ann. 1998. Metaphors of mind and society: The origins of German psychiatry in the revolutionary era. Isis 89: 387409. Kant, Immanuel. 1987. Critique of Judgment, trans. Werner S. Pluhar. Indianapolis: Hackett. Kielmeyer, Carl Friedrich. 1938. Natur und Kraft. Kielmeyers gesammelte Schriften, ed. F. H. Holler. Berlin: Kieper. Merleau-Ponty, Maurice. 2003. Nature, ed. Dominique Sglard, trans. Robert Vallier. Evanston: Northwestern University Press. 2003. Nature, ed. Dominique Sglard, trans. Robert Vallier. Evanston: Northwestern University Press.

69

trei program ZIMA 2013.

70

Novalis. 1996. Werke 2: Die Christenheit oder Europa und andere philosophische Schriften, ed. Rolf Toman. Kln: Knemann. Sandkhler, Hans Jrg (ed.). 1984. Natur und geschichtlicher Prozess. Studien zur Naturphilosophie Schellings. Frankfurt am Main: Suhrkamp. 1998 (ed.) F. W. J. Schelling, 2nd edn. Stuttgart: Metzler. Schlanger, Judith E. 1966. Schelling et la ralit finie. Paris: Presses Universitaires de France. Sedgwick, Sally (ed.). 2000. The Reception of Kants Critical Philosophy. Cambridge: Cambridge University Press. Snow, Dale E. 1996. Schelling and the End of Idealism. Albany: State University of New York Press. Steffens, Heinrik. 1801. Beytrge zur Innere Naturgeschichte der Erde. Freyberg: Craz. Uexkll, Jacob von. 1965. Mondes animaux et mondes humaines. Paris: Denel. Wetzels, Walter D. 1971. Aspects of natural science in German Romanticism, Studies in Romanticism 10: 4459. Whitehead, Alfred North. 1964 [1920]. The Concept of Nature. Cambridge: Cambridge University Press.

Trei program Broj 157, ZIMA 2013

71
UDK: 165.3:141.319.8 Prevod

REJ BRASIJE

APOPTOZA VEROVANJA1
Suprotnost izmeu manifestne i naune slike oveka tanani je teorijski konstrukt koji u sebi saima itav niz odreenja oveka, kako onih tradicionalnih bie koje misli, bie koje, za razliku od svih ostalih, ima jezik, bie sa konstitutivnim nedostatkom tako i onih odreenja koja oveku prilaze iz perspektive njegovih namera, elja, verovanja, odnosno ponaanja. No, ako pretpostavimo nekakav psihiki ivot oveka koji prati sva ova stanja (ili ih proizvodi), potrebno je odgovoriti na pitanje o ontolokom statusu tih psihikih entiteta. U igru tada ulazi i normativni momenat zahvaljujui kojem se manifestna slika i nauna slika unekoliko pribliavaju jedna drugoj, ali za potpuno razvgavanje toga odnosa valja odgovoriti na problem instrumentalizacije naune slike, na zahteve neuronauke, kao i na mogunost neurokomputacione alternative. Paradoks eliminativizma pokazuje se kao mogua taka susreta dve perspektive. Kljune rei: manifestna slika, nauna slika, ovek, nauka, kognitivizam, smisao, verovanje, elja.

1. Manifestna slika i mit o Donsu: Vilfrid Selars


U knjizi Filozofija i nauna slika oveka2, Vilfrid Selars upeatljivo dijagnostifikuje neprilike u kojima se nalazi savremena filozofija. Savremeni filozof se suoava s dve konkurentne slike oveka u svetu; s jedne strane, manifestna slika oveka koji je sebe do sada zamiljao posredstvom
* Izvor: Ray Brassier, The Apoptosis of Belief , Nihil Unbound: Enlightenment and Extinction, Palgrave Macmillan, New York 2007. Apstrakt i kljune rei deo su redakcijske opreme teksta. 1 Apoptoza vrsta elijske smrti gde elija koristi specijalizovane elijske mehanizme da bi ubila samu sebe; mehanizam elijskog samoubistva koji omoguava metazoama da upravljaju brojem elija i uklone elije koje ugroavaju opstanak ivotinje [American Psychological Association (APA): apoptosis (n.d.), WordNet 2.1, Dictionary.com, sa sajta: http://dictionary.reference.com/browse/apoptosis]. 2 Wilfrid Sellars, Philosophy and the Scientific Image of Man, in: Science, Perception and Reality, London: Routledge and Kegan Paul, 1963a, 140.

trei program ZIMA 2013.

72

filozofske refleksije; s druge strane, slika koja je nastala relativno skoro i koja se neprekidno razvija nauna slika oveka kao sloenog fizikog sistema. Ova slika je upadljivo razliita od manifestne slike, ali se moe razdvojiti i od razliitih naunih diskursa, ukljuujui fiziku, neurofiziologiju, evolutivnu biologiju, a odnedavno i kognitivnu nauku. Za Selarsa, kontrast izmeu manifestne i naune slike ne moe se opisati kao sukob izmeu naivnog zdravog razuma i sloenog teorijskog rasuivanja manifestna slika ne spada u domen predteorijske neposrednosti. Naprotiv, ona je i sama suptilan teorijski konstrukt, disciplinovana i kritika prerada ili sofisticiranost izvornih okvira u onom smislu u kojem je ovek pr vi put doiveo sebe kao bie sposobno za pojmovnu misao, nasuprot biima koja su tog svojstva liena. Da bi se to to Selars smatra manifestnom predstavom shvatilo kao svojevrsno sofisticirano teorijsko dostignue (znaajno koliko i bilo koje drugo nauno dostignue), nuno je prisetiti se sada ve uvenog Selarsovog mita o Donsu. Prvobitno, u svom delu Empirizam i filozofija duha3, Selars izlae filozofsku priu o onome to naziva naim rajlijevskim precima, koji su stekli jezik, ali su lieni bilo kakvog poimanja sloenih mentalnih stanja i procesa koje smatramo uslovom za razvijeno kognitivno ponaanje. Kad god rajlijevci pokuavaju da objasne neko ljudsko ponaanje (poput, recimo, besa), njihove su mogunosti unapred ograniene skupom raspoloivih termina (npr. zloudan), koji su operacionalno odreeni s obzirom na vidljive injenice kao to su vikanje i buncanje. A ovi se opet, zauzvrat smatraju dovoljnim pri objanjavanju vidljivog ponaanja odnosno, u ovom sluaju besa. Ali ovako operacionalno odreeni, dispozitivni pojmovi ozbiljno umanjuju doseg ljudskog delanja koje rajlijevci mogu objasniti. Njima nedostaju sva ona neophodna sredstva da bi se razumeli sloeniji vidovi ponaanja. Upravo ovde Selars uvodi mit o Donsu. Dons je teorijski genije koji tvrdi da postoje unutranji inioci koji su poput govora tj. misli i koji su usko povezani s onim to je izgovoreno, izraeno, sa svime to se moe javno opaziti. Ove epizodne misli osmiljene su tako da poseduju istovetne semantike i logike osobine kao i njihovi javno uoljivi lingvistiki analogoni, i to tako da igraju unutranju ulogu kao to jasan govor ima ulogu diskurzivnosti i argumentativnosti. Uspostavljajui postojanje takvih unutranjih procesa, ak i u odsustvu bilo kakvih javno vidljivih govornih inilaca, postaje mogue objasniti nesagledive razliitosti ljudskog ponaanja koje su rezultat skladno ureenih nizova ovih unutranjih epizodnih
3 Izvorno objavljeno 1956. kao I tom Minnesota Studies in the Philosophy of Science, H. Feigl i M. Scriven (ed.); ponovo tampano 1963. u okviru Selarsove knjige Science, Perception and Reality, Routledge & Kegan Paul; zatim opet 1997. pod naslovom Empiricism and the Philosophy of Mind, Cambridge MA: Har vard University Press.

SPEKULATIVNI REALIZAM

misli. Slino tome, Dons pretpostavlja unutranje osete kao inioce koji su oblikovani spolja vidljivim predmetima. Pod osetima se podrazumevaju unutranja opaanja sposobna da izazovu spoznaju i delanje, ak i u odsustvu svojih spoljno uoljivih delova. Sldei slian nain rasuivanja, Dons dalje uvodi postojanje namera, verovanja, i elja kao relativno trajnih individualnih stanja, koja se mogu navesti kao istaknuti uzronici za objanjavanje raznih vrsta ponaanja. Gurnuo ga je jer je nameravao da ga ubije, Otila je ranije poto je verovala da su je ekali, Ukrao je jer je to eleo. Temelj Donsove teorije sastoji se u uspostavljanju odnosa izmeu lica i propozicija kojima se obuhvataju njihove unutranje misaone epizode. Dons poduava svoje kolege nainima na koje mogu da objasne ponaanje, tako to e pripisati propozicionalne stavove licima posredstvom rece da u iskazima sledeeg oblika: On veruje da..., Ona eli da..., On namerava da... Iako nisu jo uvek shvaeni kao takvi, ovi propozicionalni stavovi postali su odluujui uzroni faktori u novoj teoriji ljudskog ponaanja, koju je Dons predloio, i koja, u odnosu na svog bihevioristikog prethodnika, pokazuje ogroman skok u sposobnostima objanjavanja. Sve to je preostalo, jeste da pojedinci naue kako da se koriste ovom novom teorijom ne samo da bi objasnili tue ponaanje nego i da bi opisali vlastito. Opaanje kvalitativno razliitih inilaca unutranjih oseta se ui, kao to se shvatanje sopstva ui pripisivanjem verovanja, elja i namera upravo tom sopstvu. Teorija je pounutranjena i prilagoena preko neophodnog medijuma opisivanja i artikulisanja strukture iskustva iz ugla prvog lica jednine. Iz ove Selarove prie Donsovi filozofski nastrojeni sledbenici izvode filozofski moral, naime oni shvataju da propozicionalni stavovi stoje jedni naspram drugih u sloenim logikim odnosima posledice, implikacije, i da zavise od zakljuivanja, kao i to da Donsova teorija pokazuje strukturu vrlo slinu deduktivno-nomolokom modelu naunog objanjenja. Za ove filozofe (i Selarsa, meu njima), Donsov teorijski proboj omoguio je otkljuavanje racionalne infrastrukture ljudske misli; one koja je iskristalisana u reeninim artikulacijama propozicionalnih stavova pomou kojih se neto neemu pripisuje. Verovanja, elje, namere i slini entiteti sada postaju osnovne psiholoke vrste kojima e se vrednovati bilo koja teorija saznanja. Meutim, kakav je ontoloki status ovih psiholokih entiteta? Upadljiva je injenica da im Selars pripisuje i funkcionalnu ulogu, upravo da bi otvorenim ostavio pitanje njihovog ontolokog statusa. Prema Selarsu, [Misaone] epizode su u ivotinjama koje se slue govorom, nalik sudarima molekula u gasovima, a ne duhovima u mainama (1997: 194). Dakle, poenta mita o Donsu, predlog da se epistemoloki status misli (kao unutranjih inioca) prema otvorenim, javnim, verbalnim iskazima, moe se najbolje razumeti kao analogan epistemolokom statusu npr. molekula u odnosu na ponaanje gasova. Ipak, za razliku od molekula gasova, ija se empirijska

73

trei program ZIMA 2013.

74

svojstva u sutini odreuju prema njutnovskim zakonitostima dinamikih interakcija, misli se, u Selarsovom vienju, uvode kao isto funkcionalne vrste iji ontoloko/empirijski status tek treba da se otkrije. Prema tome, za Selarsa, fundamentalno uvoenje ovih manifestnih slika nije toliko ontoloko koliko je normativno, u smislu da prua okvire u kojima mislimo sebe pomou svoje pripadnosti istim zajednicama intencija, koje nam pruaju ambijente principijelnosti i standarda (iznad svega one koji nam omoguavaju smislene diskurse, pa ak i samu racionalnost) u okviru kojih ivimo svoje individualne ivote (Sellars 1963a: 40). Na taj nain, manifestna slika ne pripada toliko skupu neophodnih ontolokih predmeta koje moramo sauvati od naune redukcije po svaku cenu; ona vie prikazuje zajednitvo racionalnih agensa. Prema ovome, glavni sastojak manifestne slike, po Selarsovom predlogu, jeste pojava lica kao locusa intencionalnih agensa. Posledino, manifestna slika predstavlja disciplinovanu i kritiku teorijsku mreu kakva bi mogla da uspostavi neku vrstu naune slike uprkos tome to bi ona bila korelaciona pre nego postulatorna (Sellars 1963a: 7). Ipak, to nije neka predstava koju smo u prilici da jednostavno uzmemo ili ostavimo. Jer, za razliku od ostalih teorijskih okvira, Selars dri do toga da je manifestna slika neizbean uslov za nau sposobnost identifikovanja sebe kao ljudi, to e rei, kao lica: ovek je ono bie koje shvata sebe u smislu svoje vlastite manifestne slike do te mere da je on sam ne nadivljava (Sellars 1963a: 18). Ono to je kod manifestne slike nuno, zakljuuje Selars, nisu njeni ontoloki dosezi, u smislu da ono to se govori zaista postoji u svetu, nego je njena normativna mo pre okvir koji nam dozvoljava da rasuujemo o sebi kao racionalnim agensima iji se poduhvati sastoje u iznalaenju razliitih svrha unutar sveta. Bez nje, naprosto, ne bismo znali ta da inimo i kako da mislimo o sebi i zaista, ne bismo potom mogli da prepoznamo sebe kao ljude. Dakle, Selars, kao Kantov odjek, zakljuuje da nemamo drugog izbora osim da insistiramo na tome da manifestna slika ima primat, u praktikom ako ve ne u teorijskom smislu, nad naunom predstavom, poto nam prua izvor norme i racionalne svrhovitosti bez koje nikako ne moemo. U odnosu na ovo, pravi filozofski zadatak, prema Selarsu, sastojao bi se u tome da se postigne vrsta stereoskopska integracija manifestne i naune slike, takva da bi jezik racionalnih intencija pomogao u bogaenju naune teorije, ime bi se dozvolila povezanost ove potonje predstave sa celokupnim ljudskim svrhama.

2. Instrumentalizacija naune slike


Ne bi trebalo da iznenauje to manifestna slika i dalje obezbeuje kljune okvire u kojima se odvija veina dananjeg filozofiranja. Ona ne obuhvata samo vodee kole savremene kontinentalne misli pod kojima Selars,

SPEKULATIVNI REALIZAM

u radovima s poetka ezdesetih godina XX veka, verovatno podrazumeva fenomenologiju i egzistencijalizam, kojima bi trebalo dodati kritiku teoriju, hermeneutiku i poststrukturalizam nego i struje savremene britanske i amerike filozofije koje naglaavaju analizu zdravog razuma i proste upotrebe [...] Jer, sve ove filozofije se mogu posmatrati kao manje-vie odgovarajui prikazi manifestnih slika oveka-u-svetu, a ovi se prikazi onda pojavljuju kao pravi i puni opisi onoga to ovek i svet zapravo i jesu (Sellars 1963a: 8). Uprkos inae otrim razlikama, ono to je ovim filozofijama zajedniko jeste manje ili vie snana odbojnost prema ideji da nauna slika opisuje sve ono to zaista jeste, da poseduje ontoloku polugu sposobnu da podriva ovekovo manifestno samorazumevanje kao linosti ili intencionalnog agensa. Konano, sve filozofije koje rade pod okriljem manifestne slike, bez obzira na to da li prihvataju njeno postojanje, ujedinjuju se pod optom pretpostavkom da su svi postulirani entiteti naune slike [npr., elementarne estice, neurofizioloki mehanizmi, evolucioni procesi itd.] u stvari simbolika orua koja, budui da nam pomau da se snaemo u svetu, funkcioniu kao razmernici koji se nalaze na mapama, ali sami ne opisuju nikakve stvarne objekte ili procese (Sellars 1963a: 32). Ovaj instrumentalni pojam nauke je neizbena posledica svake filozofije koja insistira na neopozivom primatu ovekovog manifestnog samorazumevanja. Tako, iako predstavljaju toteme inae divergentnih filozofskih tradicija, dva kanonska filozofa XX veka, Hajdeger i Vitgentajn, dele isto ubeenje da manifestna slika zasluuje isto toliko filozofskog potovanja koliko i nauna slika, i da su entiteti i procesi koje ona postulira na neki nain zasnovani, ili su derivati naeg izvornijeg, prednaunog razumevanja, bez obzira na to da li je ono konstruisano u smislu naeg bivanja-u-svetu ili naeg praktinog angamana u jezikim-igrama. Odatle se, po izboru, moe doneti odluka da se uini dodatni korak otpisivanje naune slike kao kancerogene izrasline na manifestnoj slici. U velikoj meri po sopstvenoj zasluzi, Selars odluno odbacuje instrumentalizaciju naune slike. Jer, kao to je i pokazao, injenica da manifestna slika ima metodoloki primat kao izvorni okvir iz kog se razvija nauna slika, nipoto ne ini legitimnim pokuaje da se njoj pripie i supstantivni primat. Drugim reima, ak i da nauna slika ostaje metodoloki zavisna od manifestne slike, ovo ni na koji nain ne podriva supstantivnu autonomnost nijedne od njih. U vezi s ovim, treba istai (poto Selars to sam ne ini) da bi konstruisanje naune teorije kao ospoljenja jednog dubljeg fenomenalnog i/ili pragmatinog supstratuma naeg manifestnog bivanja-u-svetu bilo prihvatanje jednog oblika filozofskog redukcionizma u odnosu na nauku. Delovi ovog filozofskog redukcionizma vezanog za nauke upadljivo izbegavaju ocrtavanje pojmovnih kriterijuma u skladu sa kojima se strukture naune slike mogu redukovati na mehanizme manifestne slike (za razliku

75

trei program ZIMA 2013.

76

od svojih veito kritikovanih suparnika, iji su principi dovoljno eksplicitni, ak i kada ove redukcije ne mogu da sprovedu u potpunosti, iako tvrde da su u naelu sposobni). Ne iznenauje to to se oni koji instrumentalizuju naunu predstavu dre po strani kada je u pitanju jaz koji razdvaja trivijalnu tvrdnju da nauno teoretizovanje nailazi na prednaune prakse, od daleko-od-trivijalne demonstracije koja bi objasnila kako je tano da je, recimo, kvantna mehanika izvedena iz nae sposobnosti da drimo ekie. Selars nikada nije podlegao iskuenju ovog krajnje filozofskog redukcionizma u odnosu na naunu sliku, ak je insistirao da filozofija treba da se odupre pokuajima da shvati naunu predstavu unutar manifestne slike. Istovremeno, Selars se pridruio filozofima koji su se suzdravali od suprotnog iskuenja, da se manifestna slika zameni naunom slikom. Za Selarsa ovo je nedopustivo, poto bi to zahtevalo liavanje svega to nas ini ljudima. Meutim, vano je istai da okviri unutar kojih je Selars formulisao svoju sintezu manifestne i naune slike, nastavljaju da pretpostavljaju nepopravljivost karakterizacije racionalne svrhovitosti koja prati Donsovu teoriju agensa. Ipak, neki savremeni filozofi, koji odbijaju da ostave po strani naunu sliku, dovode u pitanje upravo ovaj model racionalno-svrhovitog agensa zajedno s prateim predlogom da bi naunu predstavu trebalo privezati za svrhe koje odgovaraju mehanizmima manifestne slike. Umesto toga, ovi filozofi predlau oigledno zaobilazei selarsovski edikt da se manifestna slika integrie u naunu predstavu. Dok je za Selarsa teorijski status manifestne slike ono to osigurava njenu normativnu autonomiju i odatle njenu neoborivost kao oblika prirode racionalnog agensa, za Pola erlanda, kao Selarsovog biveg uenika, koji je eksplicitno priznavao njegov uticaj4, manifestna slika se moe razmotriti drugaije upravo stoga to je ona spekulativno dostignue koje se moe korigovati, i ne moe se prihvatiti kao definitivan prikaz racionalnog agensa. Zaista, za erlanda ne postoji nikakav garant da pojava ovog potonjeg prikazuje bilo ta stvarno, nezavisno od pojedinanog teorijskog okvira koji je otelovljen u manifestnoj predstavi. Iako je manifestna slika neosporivo oznaena kao jedno od kognitivnih dostignua u kulturnom razvoju oveanstva, ona se ne moe dalje izolovati od kritikog nadzora. I dok se inilo da prihvatanje idioma propozicionalnih stavova u subjektivnim iskazima obogauje manifestnu sliku kvazisvetim statusom, pruajui joj auru nepopravljive autentinosti, ona zapravo samo zamuuje svoj inherentno spekulativan status. Tako nas erland poziva da razmotrimo sledeu mogunost:
Spontan introspektivan sud je samo instanca steene navike pojmovnog odgovora unutranjeg stanja oveka, i integritet svakog pojedinanog odgoVideti: Paul Churchland, Folk Psychology, u: P. M. Churchland i P. S. Churchland, On the contrary: Critical Essays 19871997, Cambridge, MA MIT Press, 1998, 45.
4

SPEKULATIVNI REALIZAM

vora uvek zavisi od integriteta steenog pojmovnog okvira (teorije) u kojem se odvija odgovor. Prema tome, introspektivna sigurnost u to da je um sedite verovanja i elja [ili svrha], moe se izgubiti kao to se to desilo sa vizuelnom uverenou klasicistikog oveka da se zvezdama obasuta nebesa okreu oko njega (P. M. Churchland 1989: 3).

77

Tamo gde je Selars verovao da se stereoskopska integracija ove dve slike moe postii venavanjem mehanicistikog diskursa uzronosti i racionalnog jezika intencija, erland predlae da se ovo potonje u celini zameni neurokomputacionalnim poboljanjem naune slike koja bi ve delotvorno dopustila sebi da anektira manifestnu sliku, primoravajui nas time da ponovo razmotrimo shvatanje sebe kao autonomnog racionalnog agensa ili linosti. Ipak, kao to emo videti u narednom odeljku, erlandov pokuaj da se manifestna slika anektira naunu sliku remeti jedna fundamentalna epistemoloka napetost. Kao i Selars, erland emfatino odbija instrumentalistiku koncepciju nauke kojoj ontoloki prethodi manifestna slika on tvrdi da je nauni realista. Ali, kao to emo videti, njegov realizam u nauci se na svakom oku rukovodi pragmatistikim konstruisanjem reprezentativnosti.

3. Kognitivna katastrofa: Pol erland


U sada ve uvenom spisu Eliminativni materijalizam i propozicionalni stavovi5, iz 1981, Pol erland sumira eliminativni materijalizam (EM) u vidu teze: na zdravorazumski pojam psiholokih fenomena konstituie iz korena pogrenu teoriju, koja je toliko temeljno defektna da e vremenom i njeni principi i ontologija biti potpuno zamenjeni, pre nego mirno redukovani neuronaukom. Sve nae meusobno razumevanje, pa ak i sva naa introspekcija mogla bi se tada rekonstituisati unutar jednog pojmovnog okvira neuronauke, teorije za koju oekujemo da bude znatno jaa od zdravorazumske psihologije koju zamenjuje, i jo vie supstantivno integrisana unutar fizike nauke uopte (P. M. Churchland, 1989: 1). Izjava da bi zdravorazumska psihologija mogla biti pogrena izaziva paniku, to ne iznenauje, pogotovo (iako ne iskljuivo) meu filozofima koji su posvetili itave svoje karijere zadatku njenog integrisanja u granice prirodnih nauka. Tako je Deri Fodor primetio: Ako bi se zdravorazumska intencionalna psihologija zaista uruila, to bi bila, van svake mere, najvea intelektualna katastrofa u istoriji svake vrste.6 Budui da profesionalni filozofi duha ba i nisu generalno skloni apokaliptikim izjavama, tvrdnja da je
Izvorno u Journal of Philosophy, godina 78, br. 2, februar 1981, 7690. Ponovo izdato u: P. M. Churchland, A Neurocomputational Perspective: The Nature of Mind and the Structure of Science, MIT, London 1989, 122. 6 Jerry Fodor, Psychosemantics, MA MIT, Cambridge 1987.
5

trei program ZIMA 2013.

78

neko iz njihovih redova moda nadohvat instrumenta najvee intelektualne katastrofe u istoriji svake vrste ne moe da ne zaokupi panju. Savremena filozofija duha je podruje esto sloenih tehnikih kontroverzi izmeu specijalista koji su podeljeni meu sobom odanou konkurentnim istraivakim programima, ali tamo gde je u pitanju istina ili lanost eliminativistikih hipoteza, ulog prevazilazi granice pojedinih poddisciplina i ini se da umnogome ima neposredan uticaj na ljudsku kulturu. Ono to erland predlae nije nita manje nego kulturna revolucija rekonstrukcija manifestne slike o sebi pod uticajem novog naunog diskursa. Ulog u eliminativnom materijalizmu upravo je budunost ljudskog samorazumevanja. erlandova formulacija eliminativistike hipoteze7 moe se svesti na etiri tvrdnje: popularna psihologija jeste teorija, dakle podlona vrednovanju u smislu istine i lanosti; popularna psihologija takoe koristi i niz praksi, koje se mogu vrednovati u smislu praktine koristi kao i funkcije koje ona treba da obavlja; popularna psihologija e se pokazati nesvodivom na neuronauku koja polako nastaje; neuronauna zamena popularne psihologije ispoljavae praktinu kao i teorijsku nadmo prema svojoj pretei. Poto je uspostavio ove premise, erland citira tri osnovna vida u kojima se popularna psihologija pokazala nezadovoljavajuom: Pr vo, postoji znatan broj fenomena za koje popularna psihologija nije sposobna da prui ni koherentno objanjenje ni uspeno predvianje, na primer: opseg kognitivnih pukotina izazvanih oteenjem mozga, tanu aitiologiju i tipologiju mentalnih bolesti, pojedine kognitivne mehanizme ukljuene u nauna otkria ili umetniko stvaralatvo. Drugo, popularna psihologija je teorijski ustajala i oigledno ne uspeva da ide ukorak s ubrzanim razvitkom kulturne evolucije ili da se razvija u skladu s novim kognitivnim zahtevima koje su nametnula napredna tehnoloka drutva. Tree, popularna psihologija je sve izolovanija i predstavlja anomaliju u odnosu na korpus prirodnih nauka; posebno je pojmovno nesvodiva na diskurs kognitivne neuronauke u razvoju. Kritiari teorije eliminativnog materijalizma odgovorili su na svaku od ovih optubi razliitim argumentativnim strategijama. Oni odbacuju to da je popularna psihologija teorija u naunom smislu i da se moe vrednovati u smislu istinitosti i lanosti, ili okriviti za neuspeh objanjavanja ano7 Postoje i druge verzije: Paul Feyerabend: Materialism and the Mind-Body Problem, u: Review of Metaphysics, XVII 1, 65 (september 1963), 4966; Richard Rorty, Mind-Body Identity, Privacy, and Categories, Review of Metaphysics, XIX 1, 73 (september 1965), 2454; Stephen P. Stich, From Folk Psychology to Cognitive Science: The Case against Belief, Cambridge, MA MIT Press, Cambridge 1983; Patricia S. Churchland, Neurophilosophy: Toward a Unified Science of the Mind-Brain, MA MIT Press, Cambridge 1986; Patricia S. Churchland i Terrence Sejnowski, The Computational Brain, MA MIT Press, Cambridge 1992.

SPEKULATIVNI REALIZAM

malnih psiholokih fenomena. Takoe, odbacili su to da je ona ustajala ili anahronina u odnosu na tehnoloku evoluciju, ili da se moe suditi o njoj prema nekom superiornom standardu praktinog uinka. Konano, osporili su tvrdnju da je redukcija jedini nain da se osigura integritet prirodnih nauka.8 Umesto da rekapituliram erlandove premise i prigovore na njih, razmotriu hipotezu eliminativnog materijalizma iz etiri razliita ugla: pr vo, u odnosu na prirodu erlandovih neurokomputacionalnih alternativa prema popularnoj psihologiji; zatim s obzirom na optubu da je eliminativni materijalizam samoukidajui; potom najnoviju napetost izmeu erlandove odanosti naunom realizmu i irealizma u vezi sa popularno-psiholokim vienjem reprezentacije; i najzad izjavu da je eliminativni materijalizam, kao i redukcionistika nauka uopte, nesposoban da prihvati realnost fenomena svesti.

79

4. Neurokomputacionalna alternativa
erland definie popularnu psihologiju na sledei nain: ona oznaava prednaune, zdravorazumske pojmovne okvire koje koriste svi normalno socijalizovani ljudi radi shvatanja, predvianja, objanjavanja ponaanja drugih ljudi i razvijenijih ivotinja i manipulacije njima. Ovaj okvir ukljuuje pojmove poput verovanja, elje, bola, prijatnosti, ljubavi, mrnje, sree, straha, sumnje, pamenja, prepoznavanja, ljutnje, simpatije, namere i tako dalje. On otelovljuje nae osnovno razumevanje kognitivnih, afektivnih i svrhovitih naravi ljudi. Posmatrano kao celina, on konstituie nau predstavu o tome ta jedna linost zapravo jeste (P. M. Churchland 1998b: 3). Stoga moemo rei da je Selars bio taj koji je pruio osnovu erlandovom odreivanju popularne psihologije kao pseudonaune teorije unutar koje je pojam linosti (personhood) igrao glavnu ulogu. U svakom sluaju Selars je uveo propozicionalne stavove i kao funkcionalne pojave, ostavljajui njihov ontoloki status namerno neodreenim. Ali za erlanda pripisati efektivnu uzronost funkcionalnim pojavama znai obdariti ih ontolokim statusom. Ono to on smatra problematinim nije funkcionalna uloga ovih psiholokih pojava, ve stav da popularna psihologija prua neto poput pouzdanog kataloga psiholokih funkcija. Ipak, erlandova antipatija prema shvatanju propozicionalnih stavova kao funkcionalnih ne proistie toliko iz antipatije prema funkcionalizmu, koliko iz duboke sumnje u pouzdanost popularne psihologije kao vodilje u oznaavanju individualnosti zasebnih psiholokih tipova. Njegova neurokomputacionalna
Radi opsenog prikaza ove kritike, kao i drugih kritika videti: R. N. McCauley (ed.), The Churchlands and Their Critics, Blackwell, Oxford 1996.
8

trei program ZIMA 2013.

80

alternativa u odnosu na popularnu psihologiju prua drugaiji pristup zadatku identifikovanja psiholokih funkcija. Takozvani gore-dole pristup u prouavanju saznanja, za koji je lingvistiko ponaanje paradigmatino, nalazi se u kontrastu prema odozdo-nagore pristupu koji predvodi erland, u kom se tei nadilaenju neurobiolokih realistikih modela osnovnih senzo-motornih oblika ponaanja, na putu prema sloenijim varijantama lingvistiki posredovanih saznajnih aktivnosti. Posledino, erland predlae da se popularna psihologija (prema kojoj je saznanje zamiljeno u osnovi kao lingvistiki medijum, ostvaren kroz igru oseajnosti propozicionalnih stavova) zameni jednim novim modelom koji ocrtava sadraj povezujue neuronauke. Prema ovoj novoj paradigmi, unutranji pokreti saznanja nalaze izraz u aktivacionim obrascima u razliitim skupovima neurona, suprotno strukturama koje su oseajno artikulisane. Njene dinaminosti poivaju u transformacijama tipa vektor-u-vektor, koje vode steene konfiguracije sinaptikih veza, suprotno deduktivnim zakljucima kojima upravljaju veze logikih povezanosti iz jedne reenice u drugu. Dok je osnovna jedinica predstave u mozgu vektor, njen osnovni komputacionalni zahvat je vektorsko-vektorska transformacija koju obavljaju ovi obrasci neuronske aktivacije. Kljuna, prema ovoj paradigmi, jeste teorija koja se vie ne razume kao jeziko-formalni sistem propozicija, povezanih odnosima logikih zavisnosti. Ona je vie odreena deljenjem vektorskog prostora u mnogostrukost prototipskih razlika i podrazlika s obzirom na tipske, ponovljene datosti. Bez obzira na to, vano je naglasiti kako, pored svih tenji za veom biolokom verovatnoom, ovaj novi model prototipsko-vektorskih aktivacija ostaje unutar komputacionalne idealizacije. U odnosu na ovu idealizaciju on ustaljuje funkcionalistiko razlikovanje izmeu psiholokih tipova i njihovih materijalnih ostvarenosti. Ali tamo gde je tradicionalni funkcionalizam oblikovao ovu podelu u smislu razlike izmeu apstraktnog komputacionalnog stanja (koje se opisuje u smislu Turingovih mainskih stanja) i biofizike ostvarenosti, ovde je obrazovan u smislu teinskog prostora i vektorskog prostora. Dok konfiguracija protenosti iskljuivo odreuje deljenje vektorskog prostora, samo e potonji moi da se identifikuje s teorijom pojmovnih ema u ijem smislu jedna mrea predstavlja svet. Na taj nain mozak, u sticanju odreene konfiguracije u sinaptiko-teinskom prostoru, postie odreena prototipska deljenja vektorskog aktivacionog prostora. I upravo je ovo deljenje vektorskog prostora, pre nego konfiguracija sinaptikih teina, ono to omoguava funkcionalno vienje teorije u smislu u kojem mozak predstavlja svet. Kao to erland kae:
Ljudi reaguju na svet na sline naine ne zato to su njihove podleue teinske konfiguracije veoma sline u poreenju sa sinapsama nego zato to su njihovi aktivacioni prostori veoma slino podeljeni. Kao dr vee koje je sli-

SPEKULATIVNI REALIZAM

no u svom optem fizikom profilu, mozgovi mogu biti slini u svojim uoptenim funkcionalnim profilima i istovremeno potpuno upojedinaeni razliitim detaljima fino rairenih raspodela (P. M. Churchland 1989: 234).

81

Trebalo bi na ovom mestu naznaiti da erlandove izjave u vezi s veim biolokim realizmom ovog modela nisu bile neosporavane. erland priziva odnos slinosti izmeu takozvanih neuronskih mrea i strukture mozga, ne odreujui u emu se taj odnos sastoji i koji bi mogli biti kriterijumi za slinost. Navodna analogija izmeu jedinica neke mree i neurona mozga ne prua nikakav garant da e ostvarenje vektorskih prototipa jedne mree biti izomorfno sa ostvarenjem psiholokih tipova nekog mozga. tavie, sjedinjavanje psiholokih kategorija ostaje autonomno s obzirom na neurobioloki nivo. Don Maral i Denifer Gurd9 istakli su da patologija otkriva pukotine u psiholokom funkcionisanju koje pruaju stalna ogranienja saznajnih moi. Nepravilnosti u ponaanju pokazuju funkcionalne kategorije koje su podlone razliitim neurolokim ostvarenostima razliite fizike aitiologije mogu obuhvatiti identine kognitivne nepravilnosti. Dok je erland prilino u pravu kada naglaava potrebu za prihvatanjem odozdo-nagore pristupa u psiholokom istraivanju, on ima pred sobom dve prepreke. Pr vo, empirijska slinost izmeu mozga i neuronske mree nije garant da je ova potonja superiornija sama po sebi, niti je to neuroloko realniji saznajni model. Ono o emu je re jeste priroda pravog kriterijuma onog realnog. Da li bi on morao da bude neurobioloki? Ili psiholoki? erland jednostavno ne moe da pretpostavi da se ta dva modela meusobno preklapaju. Drugo, u odsustvu bilo kakvog adekvatnog shvatanja tane prirode odnosa izmeu psiholoke funkcije i neuronske strukture kakva god bila takozvana slinost izmeu neuronske arhitekture ili arhitekturne mree, ona ne baca nikakvu novu svetlost na odnos izmeu ovog potonjeg i apstraktne funkcionalne arhitekture saznanja. Dokle god se to tie arhitekturalne mree, iako je u neku ruku bioloka verovatnoa poeljna, empirijske datosti same po sebi nisu dovoljne kada doe do identifikovanja razliitih funkcionalnih svojstva saznanja10.
J. Marshall i J. Gurd, The Furniture of Mind, u: The Churchlands, McCauley (ed.), 176191. 10 S obzirom na ovo, semantike prostornih stanja, koje je erland razvio na osnovu svog PVA modela, napadane su kao regresija do pretkantovskog empirizma. Zato su Fodor i Lepor dokazivali da erland ne moe da prui uslove za pojedinane pojmove ili, drugim reima, kriterijum identiteta znaenja. Posledica toga je da se mora koristiti kriterijumom slinosti. Ali ipak, on ne moe da dozvoli kriterijum slinosti znaenja za svoje psiholoke prototipe, a da tajno ne posee za empirijskim prikazom uslova identiteta za pojmove. Kao rezultat, te semantike dimenzije, koje bi
9

trei program ZIMA 2013.

82

Neemo ovde raspravljati dalje o ovom pitanju. Ali moramo uzeti u obzir jedan jo tetniji prigovor koji se esto upuuje eliminativnom materijalizmu on je jedna u osnovi nekoherentna formulacija.

5. Paradoks eliminativizma
Selars je verovatno bio pr vi filozof koji je primetio logiku infrastrukturu popularnopsiholokog diskursa, zajedno s mreom njenih zavisnosti od intuitivnog zakljuivanja, ono to se od tada oznaava kao amblem nesvodivosti popularne psihologije na neurobioloka ili fizika objanjenja: pripisivanja verovanja i elja uitavaju explanandu u normativan (konceptualan) prostor razloga koji se ne moe svoditi ili biti obuhvaen prirodnim (materijalnim) prostorom uzroka. Ova navodna razlika izmeu takozvanog racionalno-normativnog karaktera popularnopsiholokog diskursa i jedva uzrono-materijalnih faktora ukljuenih u reduktivno objanjenje, bacila je mnoge filozofe u iskuenje da pripiu nekakvu vrstu pseudotranscendentalnosti popularnopsiholokoj teoriji i odatle nuno neoboriv status. Svakako, pojava popularne psihologije kao nuno neoborive (poto ima status neke vrste pseudotranscendentalnosti) motivie ono to je sasvim sigurno najpoznatiji pokuaj pobijanja eliminativnog materijalizma. Razmotrite sledei argument eliminativni materijalizam tvrdi da porie postojanje verovanja (kao i smisla uopte). Ali da bi to uinio mora da veruje u ono to tvrdi (ili misli ono to kae). Njegovo verovanje da nema verovanja samo je u sebi instanca verovanja, kao to se razumljivost njegovih tvrdnji da nema nieg poput smisla samog po sebi, oslanja na realnost smisla koji on tvrdi da porie. Posledino, zagovortrebalo da individualizuju pojmove, prosto su uspostavljene u odnosu prema empirijskim datostima okoline, te pojmovi stoga postaju kompozitno odreeni kao empirijske jedinice. Prema Fodoru i Leporu, ovo erlanda stavlja pred sledeu dilemu: ili moe ponovo da se pozove na analitiko-sintetiku razliku ili moe da prihvati ljudsko stanje empirizma kao prazne krilje. erland je naglasio da bi njegov prikaz ipak mogao da omogui grubu pojavu funkcionalne slinosti za prototipe preko mehanizama razlikovanja, a da se pritom izbegne dvosekla opasnost asocijativizma i analitikog a prioria. Videti: J. Fodor i E. Lepore (1996a): Churchland and State Space Semantics, u: McCauley ed. 1996, 14558; P. M. Churchland (1996a): Fodor and Lepore: State Space Semantics and Meaning Holism, u: McCauley ed. 1996, 273277; J. Fodor i E. Lepore (1996b): Reply to Churchland u McCauley ed. 1996, 15962; P. M. Churchland (1996b): Second Reply to Fodor and Lepore u: McCauley ed. 1996, 27883; i P. M. Churchland (1998a): Conceptual Similarity across Sensory and Neural Diversity: The FodorLepore Challenge Answered u P. M. Churchland i P. S. Churchland 1998, 81112. Za odbranu erlanda u ovoj kontroverzi pogledati: Jesse J. Prinz: Empiricism and State Space Semantics, u Paul Churchland, Brian L. Keeley ed. Cambridge: Cambridge University Press, 2006, 88112.

SPEKULATIVNI REALIZAM

nik eliminativnog materijalizma je okrivljen za performativnu protivrenost.11 Vano je videti zato je ovaj pokuaj da se eliminativista optui za samoprotivrenost sumnjiv iz isto logike take gledanja, a i u irim, filozofskim okvirima. Iz strogo formalnog ugla ini se da se logika argumenta eliminativnog materijalizma zapravo prilagoava poznatoj grai dokaza reductio ad absurdum: pretpostavlja se S (okvir popularno psiholokih pretpostavki), onda se legitimno argumentuje iz S i nekih dodatnih empirijskih premisa (koje emo opisati ubrzo) do zakljuka da ne-S, i onda se zakljuuje ne-S principom reductio. Ovde nema vidljivih ili oiglednih anomalija. Onaj ko koristi ovu strategiju da eliminativizam odbaci kao samopobijajui, trebalo bi da se zabrine da se i sam ne nae u neprilici zbog pobijanja svih elemenata zakljuka reductio upravo na istim osnovama, pretpostavljajui upravo ono to hoe da pobije. Za samopobijajui prigovor protiv eliminativnog materijalizma, njegov opseg bi morao biti takav da uspeno obesnai sve argumente koje proistiu iz reductio kao nuno nekoherentne. Iako se ovo moe ispostaviti kao mogue (iako je to prilino nesigurno), nema zaista niega u pokuaju pobijanja to bi makar i nagovestilo na koji bi nain to moglo da se uradi. Kao posledica toga postoji vie razloga da posumnjamo da greka lei u samopobijajuem argumentu protiv eliminativnog materijalizma, a ne u argumentaciji eliminativno materijalistike teorije kao redukcije za sebe (videti: P. M. Churchland 1998b: 2830). Zapravo, kljuna omaka u ovom pokuaju ponitavanja eliminativnog materijalizma deava se u drugom koraku, posebno kada se tvrdi da je verovanje eliminativiste da instanca verovanja u sebi nema verovanje, kao to se i razumljivost njegovih tvrdnji da nema nita poput smisla samog po sebi oslanja na realnost smisla koji on tvrdi da porie. Ali inteligibilnost eliminativnog materijalizma se u stvari ne oslanja na realnosti verovanja i smisla koje ona konstruie. Upravo to da verovanja pruaju nuan oblik saznajnog sadraja, i da je propozicionalni smisao nuan medijum semantikog sadraja, jeste ono to eliminativista porie. erland ne izjavljuje da ne postoji nikakav smisao, nego da nae spontano iskustvo razumevanja onoga to mislimo pod propozicionalnim stavovima popularne psihologije ne prua pouzdanu osnovu da shvatimo ono to naziva temeljnom kinema11 Jedan vid ovog tzv. reductio EM ire je izloen u delu: Lynn Rudderr-Baker, Saving Belief: A Critique of Physicalism, Princeton University Press, Princeton 1987. Michael Devitt estok protivnik eliminitivizma ubedljivo pobija ovakve vrste napada u jednom tekstu iz 1990: Transcendentalism about Content, Pacific Philosophical Quaterly, godina 71, br. 2, 247263. Uprkos ovom i jo nekoliko jednako kljunih pobijanja koja su sproveli zajedno Pol erland (videti 1981, 1993) i Patria erland (1981), prigovor samoporaavanja protivnici eliminativizma i dalje redovno pominju.

83

trei program ZIMA 2013.

84

tikom i dinamikom znaenja. Prema erlandovoj neurokomputacionalnoj alternativi u odnosu na popularnu psihologiju,
svaka izjavna reenica kojoj bi govornik dao siguran pristanak prosto je jednodimenziona projekcija kroz sloenu prizmu Vernikove oblasti i Brokovog centra do upojedinaene povrine govornikovog jezika etvorodimenzionalnog ili petodimenzionalnog tela koje je element u svom pravom kinematikom stanju. Poto su projekcije te unutranje realnosti, takve reenice zaista nose odreenu informaciju zato to su pogodne za funkcionisanje kao elementi komunikacionog sistema. S druge strane, bivajui subdimenzionalne projekcije, one reflektuju samo mali deo realnosti koja je projektovana. Zbog toga nisu sposobne da predstavljaju dublju realnost u svoj svojoj kinematinosti, dinaminosti, i ak normativno relevantnim aspektima (P. M. Churchland 1989: 18).

Videemo kasnije koliko e se ova invokacija normativnog aspekta ovih viedimenzionalnih dinamika pokazati nezgodnom za erlanda. Sve u svemu ono to bi, na ovom mestu, trebalo da se izvue iz navedenog odlomka jeste sledee: erland nije prosto tvrdio da nema nigde nikakvog znaenja tout court. Ovo je samo jedan zavodljiv utisak koji je i sam izazvan nekim njegovim manje osmiljenim formulacijama. Umesto toga, on pre tvrdi da su uverenja (kao na primer tvrdnja ova popularnopsiholoka teorija je lana) i propozicije (kao na primer popularnopsiholoka teorija je lana) omogueni reprezentacijama ija je sloena viedimenzionalna struktura neadekvatno reflektovana u strukturu propozicionalnih stavova poput verovanja, i ije je podleee semantike nemogue uokviriti. Razmirice izmeu eliminativnog materijalizma i popularne psihologije tiu se prirode reprezentacije, a ne njihovog postojanja. Eliminativnim materijalizmom se predlae alternativan prikaz prirode reprezentacije; nijedan deo njenog opusa joj ne dozvoljava da porie njeno postojanje. Konano, onaj deo prigovora o samopobijanju eliminativnog materijalizma koji iziskuje pitanja, postaje ve uveliko jasan kada uoimo koliko se lako on moe usvojiti da bi se blokiralo premetanje bilo kakvog pojmovnog okvira nekim podmetnutim transcendentalizujuim principom (ili principima) koji bi imao objanjavalaku ulogu i kada bi se videlo koliko on u stvari dri monopol u svakom datom trenutku. Patria erland nam daje sledei primer, u kojem zagovornik vitalizma pokuava da pobije antivitalizam koristei slinu taktiku: Antivitalista tvrdi da ne postoji nikakav iv duh. Posledino, on mora biti mrtav. Ali ako je mrtav, onda je njegova izjava zapravo samo niz zvukova, lienih uma i istine.12 Ovde, kao i pre, kriterijum intelegibilnosti ija tvrdoglavost ustrajava u shvatanju datih fenomena ivot u ovom sluaju, znaenje u prethodnom dovoPrimer iz dela: Patria erland, Is determinism self-refuting?, u: Mind, 90, 1981, 99101, citirano u P. M. Churchland (1989: 22).
12

SPEKULATIVNI REALIZAM

di se u pitanje, priziva se samo da bi se odbacilo njeno osporavanje. Ali, kao to antivitalizam ne porie postojanje raznih fenomena grupisanih zajedno pod rodom ivota, nego poseban nain objanjavanja ta oni meu sobom imaju zajedniko, tako i eliminativni materijalizam ne porie stvarnost fenomena potinjenih znaenju (ili svesti?), nego upravo osporava poseban nain objanjavanja njihovih karakternih osobina. Oigledno, ovde je kljuni stav to da mogunosti inteligibilnosti (ili saznajnog shvatanja) nisu iscrpno ili iskljuivo mapirani odreenim pojmovnim registrom, i to posebno ne onim navodno intuitivnim, predteorijskim zdravorazumskim. S obzirom na ovo, sldei Selarsa, erlandov stav jeste da je registar inteligibilnosti, srazmeran predteorijskom zdravom razumu (posebno u sluaju naeg vlastitog samorazumevanja), i sam teorijski ispunjen, ak i poto je nakon naeg dugotrajnog poznanstva s njim, njegov spekulativan karakter postao za nas gotovo nevidljiv. Iako je nauka neprocenjivo obogatila nae razumevanje fenomena pomou tehnika i sadraja razliitih od naeg zdravog razuma, im se ovi sadraji upotrebe blie domu, pri prouavanju prirode uma, nauka poinje da povreuje carstvo fenomena koji su do sada leali izvan njenog delokruga, i to posebno fenomena grupisanih zajedno pod nazivom smisao to je za mnoge filozofe upravo ono to nas ini ljudima. Pitanje je sada, na emu ovi filozofi insistiraju, da li je nauka sutinski nesposobna da prui zadovoljavajui prikaz onoga to mi smatramo smislom, ili je upravo nae autorstvo nad prednaunim intuicijama o smislu i smislenosti ono to treba da se dovede u pitanje. U raspravama oko eliminativnog materijalizma, bitno je ograditi se od ovih irih sporova koji se odnose na pitanja saznajnog prioriteta u odnosu prema zahvatu naunog objanjenja i autorstva naeg prednaunog samorazumevanja, kao i od onih sporova u uem smislu, koji se odnose na posebnu unutranju konzistenciju eliminativnog materijalizma. Kao to emo videti, preokreti u ovim potonjim sporovima ne ponitavaju nuno stav onoga ko bi podrao one prethodne. S engleskog jezika preveoAleksandar Matkovi

85

Literatura:
Churchland Patricia S. (1986). Neurophilosophy: Toward a Unified Science of the Mind-Brain, MIT Press, Cambridge. Churchland Paul (1989). A Neurocomputational Perspective:The Nature of Mind and the Structure of Science, MIT, London. Churchland Patricia S. i Sejnowski Terrence (1992). The Computational Brain, MIT Press, Cambridge. Churchland Paul M. (1996a). Fodor and Lepore: State Space Semantics and Meaning Holism, McCauley (ed.), The Churchlands, Blackwell, Oxford.

trei program ZIMA 2013.

86

Churchland Paul M. (1996b). Second Reply to Fodor and Lepore, McCauley (ed.), The Churchlands, Blackwell, Oxford. Churchland Paul M. (1998). Folk Psychology, u: P. M. Churchland i P. S. Churchland, On the contrary: Critical Essays 19871997, MIT Press, Cambridge. Churchland Paul M. (1998a). Conceptual Similarity across Sensory and Neural Diversity: The FodorLepore Challenge Answered, u: P. M. Churchland i P. S. Churchland, On the contrary: Critical Essays 19871997, MIT Press, Cambridge. Devitt Michael (1990). Transcendentalism about Content, u: Pacific Philosophical Quaterly, godina 71, br. 2, 247. Feyerabend Paul (1963). Materialism and the Mind-Body Problem, Review of Metaphysics, XVII 1, 65. Fodor Jerry (1987). Psychosemantics, MIT, Cambridge. Fodor J. i Lepore E. (1996a), Churchland and State Space Semantics, McCauley (ed.), The Churchlands, Blackwell, Oxford. Fodor J. i Lepore E. (1996b), Reply to Churchland, McCauley (ed.), The Churchlands, Blackwell, Oxford. Marshall J. i Gurd J (1996), The Furniture of Mind, u: McCauley (ed.), The Churchlands, Blackwell, Oxford. McCauley R. N. (ed.) (1996). The Churchlands and Their Critics, Blackwell, Oxford. Prinz Jesse J. (2006). Empiricism and State Space Semantics, u: Paul Churchland, Brian L. Keeley (eds.), Cambridge University Press, Cambridge. Rorty Richard (1965). Mind-Body Identity, Privacy, and Categories, Review of Metaphysics, XIX 1, 73. Rudderr-Baker Lynn (1987). Saving Belief: A Critique of Physicalism, Princeton University Press, Princeton. Sellars Wilfrid (1963a). Philosophy and the Scientific Image of Man, Science, Perception and Reality, Routledge and Kegan Paul, London. Sellars Wilfrid (1997). Empiricism and the Philosophy of Mind, Cambridge MA, Harvard University Press. Stich Stephen P. (1983). From Folk Psychology to Cognitive Science: The Case against Belief, MIT Press, Cambridge.

Trei program Broj 157, ZIMA 2013

87
UDK: 165.8 165.3:111.1 Prevod

SPEKULATIVNI REALIZAM*
Rej Brasije, Ijan Hamilton Grant, Grejem Harman, Kenten Mejasu Radionica Spekulativni realizam odrana je 27. aprila 2007. na londonskom Goldsmit univerzitetu, pod pokroviteljstvom Centra za prouavanje razvoja i socijalnih procesa i uz delimino sponzorstvo asopisa Kolaps. Umesto da objavi nastanak neke nove doktrine ili kole, ovaj dogaaj spojio je etiri ambiciozna filozofska projekta; svaki od njih problematizuje subjektivne i antropocentrine temelje veeg dela dananje kontinentalne filozofije, koji se meusobno bitno razlikuju po nainu na koji ponitavaju te temelje. Jedinstvenost svakog uesnika omoguila je da se razvije rasprava u kojoj su artikulisani mnogi izazovi koji se postavljaju izvesnim idealistikim premisama, i da se utvrde prepreke koje savremeni realizam mora da savlada. Shodno tome, razmatrana su neka kljuna pitanja poput statusa nauke i epistemologije u savremenoj filozofiji, ontoloke konstitucije miljenja i prirode objekata koji su nezavisni od subjekta. Ipak, kako je na to ukazao Alberto Toskano, moderator i jedan od organizatora radionice, zajednika odlika predstavljenih radova jeste stav da iz pravog preispitivanja kontinentalne tradicije nuno sledi i odbijanje dogmi koje su simptomatine za pojmovnu malaksalost te tradicije (od kojih je najoiglednija beskrajna poplava neukusne sekundarne literature i X-ovski identitet njenih autora), i time, ponovo u vlastito ime, vraanje sutinskom zadatku bavljenja filozofijom. Spekulativni realizam otuda primorava savremenu filozofiju da se opredeli, ali ne izmeu idealizma ili realizma. Ovde je re, pre svega, o tome da odvana i originalna filozofska misao, kao diskurs o prirodi realnosti, ima budunost, tj. da je ima i sama filozofija. * * *
Naslov originala: Speculative Realism: A One-Day Workshop, u: Collaps, (prir.) R. Mackay, novembar 3/2007, Falmouth: Urbanomic, 306449.
*

trei program ZIMA 2013.

88

Rej Brasije: Umesto da itam rad, izloiu nekoliko optih zapaanja o tome ta smatram zaista bitnim takama konvergencije i divergencije izmeu Ijana, Grejema, Kentena i sebe. ini se da nam je zajednika spremnost da se preispita, ili otvori, itav niz filozofskih problema za koje se smatralo da su definitivno reeni, zasigurno kod Kanta, ili bar kod onih koji su delali unutar kontinentalne tradicije. Zbog toga se, kao to znamo, izraz realista smatra nekom vrstom uvrede jedino onaj ko nije razumeo Kanta moe imati elju da oivi neto poput metafizikog realizma, ili bilo kog drugog vida realizma koji ne zavisi od neke vrste garanta transcendentalnosti, bez obzira na to da li se on subjektivno uvodi pomou iste apercepcije, ili se konstruie u smislu lingvistikih praksi, odnosno komunikacionih konsenzusa i tako dalje. U veini postkantovskih filozofskih struja XIX ili XX veka re je o prostoj promeni, uoptavanju i odreivanju ovih transcendentalnih struktura i uslova kognitivne legitimacije. U izvesnom smislu, za ova pitanja nije zaista bitno da li se tvrdi da su subjekat i objekat zamenjeni nekim vidom komunikacionalnog konsenzusa, bivanja-u-svetu, ili nekom drugom varijantom ovog poslednjeg. Funkcija transcendentalnosti razliito se kodifikuje u raznim izdanjima postkantovske kontinentalne filozofije. Meutim, ini se da je ono to se pod tom tradicijom podrazumeva zapravo neto na ta mi je ispr va Grejemov rad skrenuo panju ideja da bez obzira na to kakva se struktura nalazi u svetu, ona mora biti transcendentalno nametnuta, stvorena ili garantovana. to e rei, objektivnost moe biti samo funkcija sinteze. Upadljivo je da se u postkantovskoj filozofiji razlika izmeu Kanta i Hegela ogleda u tome to e tamo gde Kant lokalizuje funkciju sinteze u neemu poput iste apercepcije, ili potpuno s onu stranu subjekta, Hegel i pripadnici raznih pravaca objektivnog idealizma pronai da realnost obavlja sintezu same sebe, tj. da postoji neka vrsta principa sinteze koji je kodifikovan u objektivnoj realnosti. Time bi ve uvena relaciona sinteza koju Kant smatra konstitucijom objektivnosti, iz svoje lokalizacije u subjektu bila premetena u odnos izmeu subjekta i objekta u Hegelovom objektivnom idealizmu. Tu sintezu Hegel rekodifikuje kao samoposredovani negativitet koji daje strukturu realnosti. Pitanje bi tada glasilo: Ako odbijamo da kaemo da je sinteza koja proizvodi objektivnu strukturu usidrena u subjektu, da li to znai da moramo idealizovati ono realno pripisujui mu sposobnost samoposredovanja, sposobnost samosinteze kod koje kontinuum odnosa sam po sebi izaziva onu vrstu diskontinuiteta koja stvara razliite objekte? Drugim reima, da li postoji princip inteligibilnosti koji je kodifikovan unutar same fizike realnosti? Mislim da je ovo apsolutno kljuno pitanje u Ijanovoj knjizi o elingu.1 Prema njegovom prikazu, eling predlae alternativnu varijantu objektivnog
Iain Hamilton Grant, Philosophies of Nature After Schelling, Continuum, London 2006.
1

SPEKULATIVNI REALIZAM

idealizma, prema kojoj su struktura i objektivnost inherentne prirodi, a idealne strukture koje su intrinsine, ili inherentne fizikoj realnosti, ne uspostavljaju se vie kao dijalektike suprotnosti i protivrenosti. Ijanov briljantan prikaz elingovstva je neto poput transcendentalne fizike kao fizike Svega, u kojoj ideje predstavljaju diferencijalne dinamizme, atraktore koji su imanentni i inherentni materijalnoj realnosti. Dakle, priroda je samoorganizujua. Idealna struktura prirode proizvodi strukturu miljenja. Meutim, ako je kognitivnost ishod, proizvod ako je ona u svakoj taki uslovljena onoliko koliko i bilo koji drugi prirodni fenomen onda se postavlja pitanje da li postoji bilo kakav razlog za pretpostavku da misao moe da oslika ili zahvati krajnju strukturu realnosti u bilo kom datom trenutku, u bilo kom posebnom istorijskom spoju. To je zato to je kljuna stvar, ukoliko smo se obavezali na transcendentalni realizam, iji je snaan prikaz Ijan pruio u svojoj knjizi, upravo to da struktura materijalne realnosti proizvodi strukturu miljenja. Ali, to znai da treba popustiti pred bilo kakvom mogunou intelektualnog opaaja, to e rei pred idejom da miljenje moe naprosto da transcendira vlastiti materijal, svoje neurobioloke uslove organizacije i delotvornosti, i da moe da zahvati noumenalnu strukturu realnosti kao da postoji sama u sebi. Problem je sledei: ukoliko struktura realnosti proizvodi strukturu miljenja, onda je cilj da se izbegnu i transcendentalizam i ona vrsta pragmatizma prema kojoj evolutivna istorija garantuje podudaranje predstave i realnosti, koje nuno slui prilagodljivosti; prema njoj bi mogla da opstanu samo ona stvorenja iji je kognitivni aparat usklaen sa biofizikom okolinom u kojoj ive. Ali, to je upravo stav naturalizovane epistemologije, i to one koju smatram metafiziki problematinom, poto nema razloga da se pretpostavi da se zahvaljujui evolutivnoj prilagodljivosti biraju najtanija uverenja o svetu. Nema razloga da se pretpostavi da evolucija nepogreivo opskrbljuje ljudske organizme kognitivnim aparatom koji tano moe da prati istaknute odlike ili duboke strukture realnosti. Drugim reima, ini se da su nespojivi pragmatina, adaptivna racionalnost kognitivnog funkcionisanja, i nauni realizam koji pokazuje da fizike strukture realnosti, koje artikuliu prirodne nauke, ne mogu jednostavno da se objasne kao strategije opstanka radi vlastite koristi. A silina Ijanove knjige lei upravo u tome to nastoji da prui transcendentalni naturalizam, prema kojem strukture ideacije nastaju iz idealne strukture fizike realnosti, tako da su ideacije sposobne da prate idealne, transcendentalne dinamizme, koji podleu iskljuivo empirijskoj ili somatskoj realnosti. U Ijanovoj knjizi naglaena je razlika izmeu aristotelovsko-kantovskog svoenja materijalnosti na somatsku ili telesnu realnost, odnosno na ideju da biti materijalan znai biti neka vrsta tela sa nizom perceptivnih svojstava, i transcendentalnog materijalizma koji Ijan pripisuje elingu, kod kojeg su realne materijalne strukture u sutini apstraktni diferencijalni

89

trei program ZIMA 2013.

90

dinamizmi koji proizvode tela, organizme i prostorno-vremenske objekte, ali koji se na njih nikada ne mogu svesti. Meutim, evo jedne posledice: ako je struktura ideacije funkcija idealne strukture materijalnog samoorganizovanja, onda se proces nastavlja, te kako Ijan naglaava nije uopte re o tome kako je bioloka istorija dostigla neku vrstu vrhunca u ljudskoj svesti. Ukoliko se taj proces nastavi, onda emo i o strukturi realnosti i o strukturi ideacije znati mnogo vie nego to trenutno znamo. Verujem da ovo predstavlja dilemu za svakoga ko je posveen nekoj vrsti spekulativnog realizma transcendentalni psihizam naglaava da postoje realni uslovi ideacije, ali takoe i da ti uslovi imaju idealnu strukturu. Otuda se postavlja pitanje: Da li se mogu u dovoljnoj meri identifikovati odreeni pojmovni detalji ovih idealnih fizikih struktura upotrebom trenutno dostupnih sredstava pojmovne ideacije? ta to znai? To znai upotrebu svih dostupnih registara matematike formalizacije kojima raspolae savremena nauka; ili ukoliko razmiljamo u okvirima transcendentalne filozofije upotrebu sklopa dovoljno optih pojmovnih kategorija. Moemo li, u tom sluaju, da budemo sigurni u primenjivost ma koje od apstraktnih pojmovnih kategorija u ijim okvirima predlaemo da se ove idealne strukture opiu? Moemo li biti sigurni u to da e ova samoorganizujua svojstva materijalne realnosti moi lingvistiki da se kodifikuju i zatvore? Drugim reima, da li su sredstva prirodnog jezika dovoljna da se uspeno artikuliu transcendentalni dinamizmi koji pokreu materijalne procese? Ili moramo otkriti vie toga o maineriji i strukturi ideacije pre nego to budemo u mogunosti da pouzdano odredimo fiziku strukturu prirode? Predstavljanjem ideja kao atraktora faznog prostora, namee se pitanje da li tako mogu da se opiu dinamizmi fizike prirode koji mu podleu, tavie i kategorija dinamizma koja prema Ijanu potie jo od Platona i Aristotela; da li je dovoljno da se somatska ili aristotelovska metafizika naprosto odbaci, ime bi se materijalna realnost izjednaila sa postojeim telima, proizvodima, organizmima i objektima, s metafizikom dinamizama kao realnih, podleeih pokretaa samoorganizacije, ili krajnjih stvaraoca materijalne strukture? Dakle, ono to u sutini pitam jeste: Kakav je status dinamizama u spekulativnoj fizici? Da li je on zaista adekvatan fizikim infrastrukturama? Ili je moda zagaen izvesnim popularno-fizikim predrasudama? Saglasan sam sa Ijanom u vezi s ponovnim upisivanjem mainerije ideacije unutar fizikog sveta, i u vezi s potrebom za transcendentalnim naturalizovanjem epistemologije, ali se pitam da li to ponovno upisivanje omoguuje ono to on naziva spekulativnom fizikom. Kakav je odnos izmeu dinamike strukture ideje i matematikog registra upotrebljenog za njenu formalizaciju? Stoga, ono to bih Ijana pitao u vezi je sa statusom epistemologije unutar transcendentalnog materijalizma: iako su prilino oigledne njegove prednosti u odnosu na pragmatine varijante naturalizovane epistemo-

SPEKULATIVNI REALIZAM

logije, smatram da se javlja problem ta tano odreuje ideacije i matematika sredstva tih ideacija koja su kljuna ukoliko elimo da se oslobodimo uskog aristotelovskog modela fizike realnosti. Matematizacija prirode je definitivno upropastila i isekla srednjovekovnu Knjigu sveta. Pitanje je da li moemo da oivimo neki vid transcendentalnog ili spekulativnog materijalizma, ili realizma koji bi objasnio uspeh matematike formalizacije u izbacivanju starih, predgalilejevskih modela fizike i metafizike? Postoji jo jedna bitna stvar u vezi s prirodom dinamizma i, uopte, u vezi s filozofijom procesa: ako prednost damo proizvodnosti, ako ove idealne dinamizme koji proizvode, strukturiraju i temelje realnost opiemo kao primat proizvoenja nad proizvodom, kako onda treba shvatiti prekide u tom procesu? Kako objasniti diskontinuitet u kontinuumu proizvoenja? Iako ne sumnjam da je to mogue, verujem da je to bitan problem za bilo koju filozofiju procesa koja eli da odbrani ili zauzme neku vrstu stanovita ontolokog monizma utemeljenog na istoj proizvodnosti, istom postajanju, trajanju, ili kakogod, poto bismo onda uvek morali da uvodimo ili uspostavljamo neku vrstu pojmovne suprotnosti, neki princip usporavanja, prekida, stiavanja, ili egagod, da bismo uzeli u obzir iznenadne pojave stabilnosti, kontinuiteta i konzistencije unutar ovog inae nesputanog toka postajanja i istog procesa. Ako se ode korak dalje, ako se u ono preanje ukljui samo kao jedan momenat, ostaje jo da se objasni kako se uopte pojavljuje bilo ta osim istog procesa, ili zato uopte tok procesa ikada, u bilo kom trenutku, dolazi do stanja stabilizacije. Zapanjujue je da se to moe nai jo kod Bergsona: ideja da je potrebno neto ime bismo objasnili prekide u procesu, ono to proizvodi ili uvodi diskontinuitet u tok postojanja. I verujem da je Grejemov doprinos upravo u ovoj kljunoj ideji. Ideja da ako se poe od nekog preliminarnog oblika metodolokog dualizma proizvodnje i proizvoda ili, u klasinoj bergsonovskoj artikulaciji, neega poput trajanja i prostora, onda bi trebalo da se objasni i ta prekida kontinuum kako se trajanje uopte ikada ospoljava ili zgruava u neto poput prostorne fiksiranosti ili zastoja. Grejem zaobilazi problem prosto time to ve ima metafiziku objekata, koja na neki nain otklanja pitanje sinteze uopte. Ono to je upadljivo u njegovom opisu jeste to to nema potrebe da se opie nain na koji se objekti sintetiu, poto jednostavno moe da se prihvati da objekti lee jedni u drugima. Tu postoji neki vid beskonanog niza objekata unutar objekata Svaki odnos izmeu objekata odvija se i sam unutar drugog objekta. Grejem tada preokree pitanje pokazujui da se problem sastoji u pokazivanju kako diskontinuirani i autonomni objekti mogu da stupe u odnose jedni s drugima; njegov odgovor je da oni to ine unutar nekog treeg objekta. Drugim reima, svaki odnos je ve sam

91

trei program ZIMA 2013.

92

po sebi drugi objekat. Ono to se dobija je neki egalitaran vid objektivne univoknosti, vid ontologije iste objektivnosti: nema niega osim objekata, objekata unutar objekata, i zaista bitnog metafizikog izazova kako objasniti njihovo sudelovanje. Imam i dva pitanja u vezi sa Grejemovim projektom. Najpre, Grejem objanjava sudelovanje izmeu objekata u okviru njihovih ulnih svojstava, odnosno nijedan objekat nee nikada potpuno iscrpsti krajnju realnost drugog objekta. Oni se suoavaju ili sudeluju na osnovu niza ulnih ili perceptivnih svojstava, i stoga su svojstva ta koja ine osnovu recipronog sudelovanja izmeu objekata. Moja pitanja glase: Pomou kojeg kriterijuma se mogu razlikovati ulna od neulnih svojstava datog objekta? Da li je mogue uspostaviti takav jedan kriterijum, a da mu se ne prida neko epistemoloko gledite ili formulacija? Drugim reima, da bi se odnosili jedni prema drugima, ini se da objekti treba nekako da znaju neto jedni o drugima. Vatra mora da zna da nije kamen, kamen mora da zna da led nije voda. Kakogod objekti sudelovali, injenica je da je njihova meusobna granica mogua na osnovu ovog prepoznavanja nekakvih ulnih odreenja, koja se onda mogu meusobno uklopiti i time uzrokovati to sudelovanje mislim da se onda postavlja pitanje da li je mogue objasniti kako objekti prave razliku izmeu ulnih ili perceptivnih odlika i neperceptivnih svojstava bilo kojeg drugog objekta. Ovo nas vodi do drugog pitanja, koje se odnosi na status razlike realnih i imaginarnih objekata jer, prema Grejemu, nema smisla pitati se da li je neto realno: sve je realno, sve je objektivno i nita nije realnije od neeg drugog. On nam prua apsolutno egalitarnu, ravnu ontologiju objekata. Ali onda se javlja opasnost o kojoj smo Grejem i ja ranije razgovarali da se time ne dozvoli prevelika ili previe liberalna konstrukcija objektivnosti. Kako bismo onda, recimo, razlikovali kvark od hobita? Ovo je najozbiljnije metafiziko pitanje! I Grejem smatra da bi svojstva hobita, ili nekog drugog izmiljenog, neprirodnog objekta, bila potpuno imaginarna, i da se, naravno, mogu smisliti i oblikovati imaginarna svojstva imaginarnih objekata. Ali gde se onda povlai razlika, s obzirom na to da znamo da su imaginarni objekti, ili izmiljeni entiteti kao to su Devica Marija, Jahve ili flogiston u stanju da izazovu potpuno realne posledice dokle god ljudi koji veruju u njih na osnovu te vere delaju. Ako kaemo da je ovo greka u opisu i da zaista postoji realan objekat koji lei ispod imaginarnog objekta, te da on uzrokuje dogaaje, onda se moe postaviti pitanje: Na osnovu ega se moe napraviti razlika ako ne prizivanjem nekakvog epistemolokog kriterijuma razlikovanja izmeu realnih i imaginarnih svojstava ili objekta? Drugim reima, moje pitanje Grejemu glasi: Da li je mogue zalagati se za ontologiju objekata, a da se ne obrazloi kako je to zalaganje uopte mogue, odnosno kako uopte znamo neto o njima? To ne znai ponov-

SPEKULATIVNI REALIZAM

no uvoenje kantovskog primata subjekta, nego je samo primedba da ak i objekti, izgleda, moraju da znaju poneto jedni o drugima da bi stupili u meusobno delovanje, kao to i mi moramo da znamo neto o objektima da bismo mogli da ih opiemo i identifikujemo. Grejem je jasan kada je re o epistemolokom odnosu, koji se tretira kao apsolutno primaran i fundamentalan u kantovstvu (veza subjekt-objekt), i koji je samo jedan od odnosa meu objektima, koliko i bilo koji drugi. On nema nikakvu epistemoloku ili transcendentalnu prednost, tako da bi objanjavanje mogunosti nae spoznaje zakona mehanike bilo zanimljivo pitanje, ali ono se sutinski ne razlikuje od objanjenja kako vatra moe da sagori vatru, ili kako je mermer u stanju da sudeluje sa stolom. Ali, eleo bih da problematizujem to mesto ubeen sam da ono nije ba toliko jasno i da filozofija treba da uini neto vie nego da samo proizvodi formalnu metafiziku objekata; ubeen sam da opisivanje ili rekonstruisanje strukture meusobnog delovanja objekata ne iscrpljuje zadatak filozofije. I konano, rei u jo nekoliko stvari o Kentenu i o svom odnosu prema njegovom radu. Moja kljuna zamerka odnosi se na status intelektualnog opaaja. On brani stav da matematika ideacija matematiko poimanje obuhvata stvari same po sebi; da ona zahvata spoznatljivu strukturu realnosti. On ima zanimljivu pretpostavku o tome zato su besmislenost i beznaajnost matematikog upisivanja ti koji nam dozvoljavaju da zahvatimo ono to on zove apsolutna kontingencija realnosti. Ali on izriito eli da rehabilituje kartezijanski projekat, u kojem matematika ideacija tano opisuje objektivnu strukturu realnosti u sebi samoj, nasuprot Kantovom projektu, u kojem se doseg naune spoznaje ograniava na fenomenalni svet. Moje pitanje je prilino jednostavno: Da li je mogue apstrahovati ideaciju od fizike realnosti koju ona obuhvata ili shvata, uzevi da je posle Dar vina poznato da je u sutini kapacitet matematike ideacije, koji jemi objektivnost naune spoznaje, rezultat dugotrajnog procesa evolutivnog razvoja? Pitanje je, dakle, opet: Da li je mogue saglasiti se s tim da ideacija, ak i najsloeniji oblik apstraktne pojmovne ideacije, poput one koja se primenjuje u matematikim naukama, naprosto nalee na sklop fundamentalnih neurobiolokih procesa? Da li se ovo moe dopustiti bez redukovanja spoznaje i ideacije na pragmatiku probitanost, odnosno da li je nain na koji predstavljamo svet rezultat podudaranja izmeu uma i sveta, nastalog kao posledica evolucije (tvrdnja koja, verujem, ne prua gotovo nikakvu potporu naunom realizmu)? Drugim reima, da li se moe odbaciti pragmatizam, pogotovo naturalistiki pragmatizam, a da miljenju ne pripiemo nekakvu misterioznu transcendenciju; ili da ne kaemo kako miljenje, a posebno nauna spoznaja, predstavljaju tu tajanstvenu sposobnost ljudskih bia na koju su ili sluajno nabasali, ili koju im je darovao neki isto tako tajanstven proces, i koju je nemogue razumeti u toliko rudamentar-

93

trei program ZIMA 2013.

94

nim pojmovima? Mislim da verovatno najbitniji filozofski napredak XX veka predstavlja razvitak nauke spoznaje, odnosno ideje da se proces spoznaje moe ponovo uklopiti u oblast objektivnih fenomena koje prouavaju empirijske nauke. Drugim reima, ovde imamo krug koji je, kako verujem, transcendentalna filozofija prebrzo diskvalifikovala kao opasan. Huserlov pokuaj da diskvalifikuje psihologizam zasniva se na tome da ako se ideacija svede na sklop psiholokih procesa, onda se time uklanja i dimenzija nunosti, logiko-matematikog vaenja, koja slui kao garancija kognitivnog autoriteta prirodnih nauka. Drugim reima, time se nauni diskurs svodi na diskurs koji je, kao i bilo koji drugi, samo vid govora, i tada se jednostavno postaje Riard Rorti. Prema tome, smatram da je kljuni izazov spekulativnog realizma: Da li neko moe biti realista kada su u pitanju entiteti i procesi koje zahtevaju nauke, a da to ne prouzrokuje obavezu da bude realistian u odnosu na pragmatizam, s jedne strane, ili transcendentalizam, s druge? Da li neko moe da bude naturalista, a da se pritom ne pretvori u Riarda Rortija, i moe li neko da se dri onoga to nauke obelee kao istinito, a da se ne pretvori u huserlovca ili nekog slinog? Verujem da je ovo prilino interesantno pitanje. Mislim da je ovo mesto na kojem je potrebna neka vrsta komunikacije izmeu spekulativne hrabrosti koja je karakteristina za takozvanu kontinentalnu filozofiju i anglo-amerike filozofije duha kojoj je svojstven zaista zavidan nivo angamana uz empirijske nauke, a koja vidi sebe u kontinuitetu sa kognitivnom naukom, ili se njome direktno bavi. Dakle, da li moe da postoji trancendentalni realista bez idealizovanja ideacije, ali i bez svoenja te ideacije na sklop pragmatikih funkcija? Ijan Hamilton Grant: Ovo je zapanjujue, Rej, i to ne samo zato to nikada ranije nisam uo nekoga da govori o mom delu! Nekoliko stvari koje si pomenuo podsetile su me na osobine koje su, verujem, nune za bilo kakav spekulativni projekat. Jedna od njih je sigurno privrenost nekoj vrsti realizma, ali se postavlja pitanje kakvog realizma? Da li je mogue da ima realizma koji je u neku ruku eliminativan? Jer, ako ima, onda e se pojaviti raznorazni ontoloki problemi. Ako nema, onda, ukoliko se nita ne moe eliminisati, imamo situaciju u kojoj vie nema smisla pitati koja je razlika izmeu hobita i kvarka, ili izmeu Rortija i Huserla! Zapravo, postoji li ona uopte? Ili pre, koje su razlike? Postoji nekoliko razlika izmeu ovih entiteta, ali upotrebiti razliku kao nain za odreivanje da li oni jesu ili nisu realni u osnovi znai iznuditi pitanje o realizmu. Zbog toga mi se ini da neeliminativni realizam obavezno postaje jedan oblik idealizma, u kom sluaju se realizam prosto proiruje na ideje; no onda ne postoji odvajanje ili oduzimanje ideacije od prirode, za koju si rekao da moe postati problem; niti svoenje na jednostavna stanja stvari ije postojanje garantuje postignutu ravnoteu izmeu sila prirode i ovog visokorazvije-

SPEKULATIVNI REALIZAM

nog proizvoda, ili egagod, koji si opisao kao pragmatizam. Tako da je moje pitanje upueno tebi zapravo pod uticajem onoga to sam u tvojoj knjizi2 proitao kada neki realista moe da kae: x ili klasa x ili kategorija x ne moe da pripada i da ne pripada biu? Rej Brasije: Ve je uobiajeno da se kae kako biti realan znai praviti razliku, iako to moe biti potpuno neverovatno. Sve to pravi razliku je realno. I naravno, poto to mora da bude prava razlika svi e rei: ta podrazumevate pod pravom razlikom? Uobiajen odgovor na to jeste da sve to izaziva posledice mora biti realno iako se moe i drugaije odrediti. I ovo je kljuno mesto za Grejema koji odbija bilo kakvu razliku izmeu realnog i imaginarnog, tako da nema smisla pitati se da li je neto realnije od neeg drugog. Vidim i zato, poto su tekoe koje se nalaze pred svakim pokuajem artikulacije razlike izmeu onoga to jeste realno i onoga to nije nepremostive. Ali, deluje mi da, ukoliko si saglasan da o svetu znamo vie nego to smo znali ranije a poznajem neke ljude koji nisu spremni da se s tim saglase, i za koje sam, naalost, vezan onda, ini mi se, eli da kae da kada otkrijemo neto realno o svetu u stvari otkrivamo realni uzroni mehanizam, tj. ta zapravo pravi razliku tako da nije Devica Marija ta koja pravi razliku, nego je to sloen niz procesa za koje je Devica Marija neka vrsta figurativne skraenice. Drugim reima, ne elim da izjavim kako ne postoji nita poput Device Marije, jer oigledno postoji, u istom onom smislu u kojem postoje hobiti ili jednorozi, tj. u smislu u kojem su sve te stvari znaajne, barem u naem svetu. To bi se moglo smatrati nekom vrstom popularnog naziva, nekim vidom lingvistike skraenice za opisivanje neeg drugog, neeg to nije samo po sebi oigledno i ije bi prikladno opisivanje zahtevalo sloene konfiguracije, koliko psiholokih toliko i socioistorijskih procesa. Drugim reima, ovo se dogaa i svako to zna: ali zato onda naizgled lane predstave mogu da imaju realne posledice? Odgovor je da se stvari dogaaju ak i kada smo kao pokretai dogaanja potpuno obmanuti u vezi s glavnim uzronim faktorima. Otuda je sutinsko pitanje za nauni realizam: Koji su to glavni mehanizmi koji prave razlike u svetu, koji proizvode te razlike? U istoriji nauke, flogiston, toplotna mo fluida [calorific fluid] itd. smatrane su kategorijama koje treba objasniti. Meutim, kada je to zavreno, usledilo je tumaenje: Ne, to nije odgovarajue objanjenje toplote itd., a mi smo shvatili da smo pogreno konstruisali ili pogreno opisali bitne faktore ili mehanizme. Ubeen sam i verujem da je to nuno ubeenje ukoliko neko hoe da bude transcendentalni realista da se struktura realnosti uvek moe pogreno opisati, ali to ne znai da nema nekakve podleee, duboke strukture, bez obzira na to da li su objaRay Brassier, Nihil Unbound: Enlightenment and Extinction, Palgrave Macmillan, Basingstoke 2007.
2

95

trei program ZIMA 2013.

96

njenja mehanizma povrna i da li smo njima zadovoljni. Na primer, kada je njutnovska fizika zamenjena ajntajnovskom fizikom da li je to znailo da je Ajntajn iskrivio njegovu fiziku? Naravno da ne, on je samo pokazao da njegova fizika ima ogranieno podruje primene. To i jeste smisao novih otkria koja nam pokazuju da su stvari mnogo sloenije, i da su neophodni novi alati da bi se adekvatno opisali ili identifikovali ovi sloeni procesi. Razlika, onda, ne postoji izmeu onoga to je realno i onoga to nije nego, verovatno, izmeu stupnjeva adekvacije. I mislim da je mogue, bez pribegavanja kantovskim okvirima, opisati ta ta adekvacija treba da bude, ta adekvatnost objektu znai za misao. Ali, ovo tek intuitivno nasluujem, nita od toga nisam razradio. Grejem Harman: Rej je pomenuo nekoliko stvari o mom radu koje moram da razjasnim. Ipak, pr vo elim da kaem da si u svom odgovoru Ijanu pomenuo definisanje realnog kao neega to proizvodi uinke. Savetovao bih da izbegava takvo definisanje, budui da se realno definie pomou onoga to je izvan realnog. Onda to nije realno samo po sebi, nego neto izvan njega samog potencija, ili tagod. O tome se moe raspravljati, ali zato od te definicije zazirem, kao to zazirem i od one da realnost znai otpor, koja se moe nai kod Hajdegera, Maksa elera i drugih. To moe biti nain da se odredi realnost, ali ne i realnost po sebi, poto neto prua otpor. Sam po sebi, otpor je najbolji nain da znamo realnost. Poslednje to si me pitao o mom radu jeste da li mislim da se filozofija iscrpljuje u ovoj teoriji objekata. Trenutno ne mogu da kaem ni da ni ne ali to je definitivno moj projekat, to je ono to elim da kaem. Ba sam prole nedelje u Londonu odluio ta u da radim s drugom polovinom naredne knjige proeljau svaki pojedini metafiziki problem koji je Kant postavio i pokuau da ih rehabilitujem sve zajedno. Re je, na primer, o pitanjima: Ima li najmanje mogue jedinice supstancije, ili se podela nastavlja u nedogled?; Ima li slobode ili neslobode?. Bio bi zabavan pokuaj da se rehabilituju ovi problemi u smislu objekata i njihovih meusobnih odnosa. Muio sam se kako da organizujem metafiziki deo rukopisa, ali moda je ovo dobar nain da se to uradi, poto je Kant sve te probleme unitio. Zato onda ne bih iao pravo do sutine i pokuao da ih sve zajedno vratim? Ko zna da li e to zaiveti, ali e sigurno biti zanimljivo. Mislim da se jedno od pitanja odnosilo na hobita i kvark. Na to je lako odgovoriti tu sam laturista. Za Latura svaka vrsta objekta je realna i, svaki inilac se procenjuje prema tome koliko ima saveznika, i prema tome kakve vrste umalo da kaem efekata, protivreim sam sebi u kojoj meri se neto opire uticaju sile koja je usmerena protiv njega. Oigledno je da je hobit u nekom smislu realan objekat, jer se mogu postaviti pitanja: ta je hobit?, ta on radi?, Kako se ponaa?, a odgovori na njih nikada nee obuhvatati samo objanjenja iz Tolkinovih dela, poto

SPEKULATIVNI REALIZAM

se i izvan njih mogu smisliti nove situacije. Moemo se pitati: Da li bi se hobit uklopio u neku Lavkraftovu priu?; Da li bi se uklopio u neki Prustov roman?. Rekao bih ne. Ali zato? Niko to nikada nije pokuao, i zato se onda ta mogunost odbacuje im se pomene? Pre svega, zato to smatramo da se hobiti, zbog filmova i romana o njima, ne uklapaju u takvu situaciju. Dakle, hobit je realan. Naravno, ne moe se rei da je hobit realan koliko i kvark ali zato da ne? Ili, uzmimo oigledniji primer, ne elimo da kaemo kako su pet stotina izmiljenih kruna isto to i pet stotina realnih kruna. Toga bih se reio na sledei nain: tradicionalno pretkantovsko reenje bilo bi da se kae da nema nekakve prave razlike izmeu to dvoje. Bog stvara pet stotina realnih kruna, bie postaje realni predikat realnih kruna, dok kod izmiljenih kruna njega nije bilo. I onda Kant govori da to nije realan predikat, ve da ima veze sa naom pozicijom, naime naom relacijom prema njemu. Ali zato ne rei, najpre, da pet stotina realnih kruna i pet stotina izmiljenih kruna uopte nemaju iste osobine? One se razlikuju po esenciji, a ne samo po egzistenciji. To je moje reenje koje nije potpuno razraeno. Svetlucav zlatni sjaj realnih novia nije istovetan sa sjajem izmiljenih novia, poto mu delovi bia nekako pozajmljuju osobine. Rekao bih, pet stotina realnih kruna imaju delove, a pet stotina izmiljenih ih nemaju. Da doem do odgovora iao bih u tom smeru, tj. rekao bih da je neto realno i da osobine stvari nisu univerzalije. Osobine stvari potiu od individualnih delova. Onda morate da objasnite ta su univerzalije, to je drugi problem kojeg se uopte nisam ni dotakao kako objasniti ta znai cr veno? Pr vo pitanje koje si mi postavio je najtee. Objekti meusobno deluju jedni na druge zahvaljujui esencijalnim osobinama. Da bi meusobno sudelovali oni moraju da znaju neto jedni o drugima. Nisam siguran da li e ti ovaj odgovor biti dovoljan, ali ono to o tome mogu da kaem jeste da objekti ne deluju jedni na druge neposredno, nego se, naprosto, nekako upuuju jedni na druge, a ono sa im se zapravo susreu jesu njihova vlastita svojstva koja, na neki nain, upuuju na stvari. To se moe objasniti metaforom koju sam koristio u Guerrilla Metaphysics3: primer koji Maks Blek koristi jeste ovek je vuk, to se razlikuje od metafore vuk je ovek i ima potpuno razliit efekat. Kada naletite na reenicu ovek je vuk u Blekovom primeru, onda postoji neka vrsta skrovite ljudske stvari oko koje lebde osobine vuka koje su transformisane u ljudske. Ali, te osobine nam otvaraju pristup oveku ispod te vuko-ovene stvari, ili tagod da je. Dakle, stvari sudeluju meusobno, ali samo kroz unutranjost drugog objekta u kojoj je jedna od njih samo ulan ili intencionalan objekt, te na taj nain pokuavamo da se usmerimo ka realnom objektu.
Graham Harman, Guerrilla Metaphysics: Phenomenology and the Carpentry of Things, Open Court, Chicago 2005.
3

97

trei program ZIMA 2013.

98

Neu da vam oduzimam vreme, ali nameravao sam da odgovorim na Ijanovo retoriko pitanje o tome da li postoje razlike izmeu Huserla i Rortija. Mislim da postoje razlike i da se ogledaju u tome to su intencionalni objekti klju za Huserla. On zaista govori o fenomenalnom svetu, ali takoe govori i o fenomenalnom svetu koji se raspada na objekte koji nikada nisu potpuno iskazani u naim odreenim percepcijama tih objekata mislim da je to njegovo veliko otkrie. Ovi se razlikuju od realnih objekata koji se povlae i kriju, kao i kod Hajdegera i kod razliitih realista. Ono to kod Huserla imamo jesu objekti koji su ve tu, ali su ipak nekako prekriveni s previe detalja, tako da moramo ejdetski da ih razlikujemo i da kruimo oko njih iz mnotva razliitih pravaca i, konano, verovatno asimptotski, da doemo do toga ta stvar jeste tako to emo je posmatrati iz razliitih uglova. Ovo sigurno neete nai ni kod jednog empiriste. Za njih su objekti samo proizvoljne skupine koje nameu ulne datosti. S druge strane, mislim da je objekat zaista tu i da ureuje osobine, a Merlo-Ponti je to odlino obradio. Nisam ba veliki oboavalac Merlo-Pontija, ali je zaista dobro argumentovao da crnilo iz crnog pera nije isto kao crnilo crnog kaputa postoji konotacija crnila koje je u oba sluaja razliito, jer je to svojstvo nekako sroeno s objektom kome pripada. Tako da Sada predajem tafetu naem gostu iz Pariza. Kenten Mejasu: Hvala. Rekao bih sledee o formalizaciji i matematici s obzirom na svet: ne elim da dokazujem kako postoji nuna povezanost izmeu matematike i realnosti. Moj problem je problem mogunosti. U Nakon konanosti4 problem s kojim se suoavam jeste mogunost naunih objanjenja (fizike), mogunost opisivanja sveta bez ljudi. Za transcendentalnog filozofa, ono to nazivam korelacionizmom nema nikakvog smisla apsurdno bi bilo pitati: Kakav bi svet bio kad ne bi bilo ljudi?; Kakav bi svet bio ukoliko ne bismo postojali? to je apsurdno pitanje, najapsurdnije pitanje, verujem, za svaku kantovsku ili postkantovsku filozofiju. Ali problem je u tome to bi nauke upravo trebalo da objasne kako izgleda svet ak i da nema ljudi u njemu. ta je sa svetom pre oveanstva? Kakav bi on bio posle oveanstva? Moj problem je, dakle, samo problem mogunosti. Ono po emu se nauni opis izdvaja jeste njegova matematinost. Problem s kojim se suoavam jeste kako matematika uopte moe da opie svet. Naravno da ovaj opis moe biti manjkav i da u svetu ima mnogo vie stvari nego to je matematika u stanju da opie. Ali bar moemo objasniti mogunost teorije teorije koja u budunosti moe biti odbaena fizike teorije, da opie sve oko sebe. To je ono to hou da objasnim. Ne verujem da su
Quentin Meillassoux, Aprs la finitude: Essai sur la ncessit de la contingence, Seuil, Paris 2006, na engleski preveo Rej Brasije pod naslovom After Finitude: An Essay on the Necessity of Contingency, Continuum, London 2008.
4

SPEKULATIVNI REALIZAM

savremene teorije nuno istinite moda su lane, a moda su i istinite, ali ovo moda mora se objasniti. To je, zapravo jedan skroman pokuaj. Samo hou da objasnim mogunost matematikog objanjenja. Poto mislim da je ova mogunost uslov samog naunog opisa. Pod time mislim: kako je mogue da je matematika u stanju da opie svet, ak i bez ljudi? To je problem nauke. O Rortiju i Huserlu rekao bih sledee. Mislim da svaki put kada neki rortijevac krene da govori i argumentuje, uvek se dri sledeeg stava. Uvek bi rekao da je tvoj diskurs jedan kontingentan diskurs, diskurs meu mnogim drugim moguim diskursima. To bi rekao i za matematiku. Na taj nain, rekao bih, on ima neku vrstu primitivne teme na umu: moda bi mogao da postoji neki neljudski organizam, neki vanzemaljac, koji bi bio u stanju da ima sutinski drugaiji odnos prema svetu drugaiju percepciju, drugaiji pojmovni aparat itd. Svi diskursi su istorijski, ili moda bioloki, kontingentni. Rekao bih tada da je kontingencija temelj svake relativistike teorije. Ono to je zajedniko sa bilo kakvim ljudskim ili neljudskim diskursom jeste da verujemo kako moemo da budemo rortijevci ak i neki vanzemaljac moe biti rortijevac. Zamislite nekog vanzemaljca koji bi bio rortijevac ta bi on rekao? Isto to i zemaljski rortijevac: Moda su svi diskursi kontingentni, moda postoje i neki drugi mogui diskursi itd. Kontingencija je, dakle, uobiajeno svojstvo svih relativizama u svim vremenima, na svim planetama. Zbog toga kontingenciju smatram pravim temeljem, univerzalnim i venim temeljem svakog relativizma u univerzumu. Ako postoji sigurno tlo za svaki diskurs koji bi prihvatio svaki rortijevac ljudski ili neljudski rekao bih da bi to bila kontingencija. Moj problem je onda veoma jednostavan: Da li moemo iz ove vene osnove to je, prema mom miljenju, kontingencija da izvedemo ili dedukujemo sposobnost matematike da opie svet bez ljudi? Imam osnovu, imam problem. Izmeu njih je ono to hou da pokaem. Ako je kontingencija veito istinita, moda postoje i odreenja same kontingencije. Moda, ukoliko hoemo da budemo kontingentni, moramo biti a ili b ili x. Poto ne moemo da budemo bilo ta ukoliko hoemo da budemo kontingentni. Moja pretpostavka je da ukoliko hoemo da budemo kontingentni, ne smemo biti protivreni, jer ukoliko smo protivreni onda smo sve, i ne moemo se promeniti. Ukoliko iz kontingencije mogu da izvedem ili dedukujem to inae ne inim u Nakon konanosti ako bih mogao da iz kontingencije izvedem uslov koji objanjava mogunost matematikog opisivanja sveta bez oveanstva, odlino, pun pogodak. To nisam uradio u Nakon konanosti. Ali mislim da je mogue. A u tom sluaju, znate, bili bismo sigurni da smo imuni na rortijevska pobijanja, jer su rortijevska pobijanja uvek utemeljena na kontingenciji. S druge strane, time bismo objasnili ono to se moralo objasniti da bismo mogli da razumemo sposobnost nauke da opie svet bez nas.

99

trei program ZIMA 2013.

100

Rej Brasije: U redu, ovo je pitanje naunosti: Da li matematika i matematika formalizacija mogu i treba da budu privilegovana paradigma naunosti? Ovde postoji jo jedan problem: naime, mnogo toga to znamo o svetu pre ljudi i posle njih ne potie iz matematikog znanja. Veliki deo biologije i geologije nije matematiki formalizovan. A opet zasigurno moemo rei da su dinosaurusi postojali i da znamo mnogo toga o morfologiji brontosaurusa. Mislim, znam da je pitanje datiranja ovde kljuno, ali nije re samo o tome da zahvaljujui matematikom proraunavanju tanog datuma znamo da je Zemlja nastala pre otprilike etiri i po milijarde godina, ve o tome to znamo i mnogo vie od toga. Znamo koji su procesi u to ukljueni, kao to znamo neverovatno mnogo o predljudskom svetu, o predljudskoj flori i fauni. I sigurno je vano zalagati se za odbranu tvrdnje da su brontosaurusi imali takve i takve osobine. Veoma smo malo toga to o stvarima znamo saznali zahvaljujui matematici. A bojim se da emo, ukoliko matematizaciju pretvorimo u kriterijum naunosti, sluajno ili nenamerno, dovesti u pitanje autoritet raznih nematematikih znanja, za koja se moe pouzdano tvrditi da su objektivna: geologiju, biologiju i tako dalje. Ovo se moe obrnuti, jer e mnogi ljudi, idealista na primer, rei da matematika sasvim sigurno predstavlja pouzdanu garanciju objektivnosti, neosporivi kanon objektivne vrednosti, i to e koristiti za osporavanje biologije i raznih drugih stvari. Takvo stanovite se koristilo za iskljuivanje mnotva drugih oblasti znanja koja su obeleena kao nenauna naprosto zato to nisu formalizovana. Pitam se, dakle, da li je mogue opustiti ili oslabiti kriterijum naunosti radi garantovanja bar nekog stepena neupitnog objektivnog vaenja biolokog, geolokog ili ak zoolokog diskursa, a da se ne kae kako je nauka naprosto sklop uspostavljenih konvencija i kriterijuma legitimacije? Verujem da je ovo zaista dubok epistemoloki problem i zato odbijam ideju da je epistemoloku problematiku Kant definitivno reio. Kant je dao odgovor koji ne zadovoljava upravo zbog onoga to znamo o kontingenciji misli i svesti. Znamo da misao i svest nisu neunitiva svojstva realnosti i da realnost moe imati mnogo istih karakteristika, ak i kada misao nije tu. Kao to bi Stiven Dej Guld rekao, da dinosauruse nije istrebilo tagod da ih je istrebilo, oni bi nastavili da postoje; evolucija bi pola nekim drugim tokom u kojem svest, i sve one karakteristike, a pogotovo saznajne moi, koje karakteriu ulna bia, jednostavno ne bi postojale. Ipak, realnost bi bila takva kakva jeste. Zato elim da malo uoptim stvari, hou da kaem da se i neljudski ili neovean svet moe opisati bez matematike. Jer, ukoliko dovedemo u pitanje objektivnost svih tih nematematikih diskursa, onda to deluje veoma... pa, recimo da je to ustupak koji ne elim da uinim, jer otvara vrata svakakvom mranjatvu, za koje verujem da ga treba odagnati. * * *

SPEKULATIVNI REALIZAM

Ijan Hamilton Grant: Osnovna stvar o kojoj bih hteo da govorim jeste filozofski problem prirode, i mislim da je on odskona daska spekulacije ne oportunistiki nego nuno. Mislim da, ukoliko se filozofija prirode dosledno sledi, ona postaje nuna, kao jedino sredstvo ne utvrivanja naeg pristupa nego proizvoenja misli. Poeu sa dve stvari koje mislim da bi svi prihvatili. Smatram da je, osim ako nismo zakleti dualisti, apsolutno nuno da prihvatimo da postoji neto to prethodi miljenju, i da u tome to mu prethodi ima vie slojeva zavisnosti. Nije re samo o jednoj stvari, nego o itavom kompleksu dogaaja. Sada moemo to da razradimo pomou nekakvog oblika uzronosti. Moemo pokuati da ponovo uspostavimo, takorei, direktnu liniju izmeu dogaaja koje pokuavamo da analiziramo, dogaaja koje pokuavamo da uzmemo u obzir u naturalistikim okvirima, i svih uzroka koji su moda doprineli ovom proizvoenju. Ovakav zadatak se ne iscrpljuje kroz injenice, a kamoli kroz principe. Ne iscrpljuje se kroz principe, jer uslovi koji nose proizvedeni dogaaj, proizvode i druge dogaaje. Prema tome, ako prihvatimo naturalistike temelje proizvoenja misli, onda moramo da prihvatimo i to da naturalistiki temelji proizvoenja misli nisu sami po sebi oigledni u misli, osim to se misao smatra delom prirode. To je, dakle, polazna taka i, verujem, elingov sutinski doprinos filozofiji. eling je, svakako, poznat kao tranzitna maina. U istoriji filozofije smatra se nekom vrstom lutalice. Nalazi se izmeu Fihtea koga svi razumemo budui da, pre svega, govori o etici i Hegela koga niko ne razume, iako to eli. eling nije imao ni takve prednosti ni takve manjkavosti, te ga, posledino, niko nije ni razumeo niti je hteo da ga razume! Ipak, eling je takoe stvorio mnoga dela iz filozofije prirode, neverovatan niz otvoreno spekulativnih dela a kada tako neto kaem, to je samo delimino opis. To je poput pisanja, na nekom nivou. to e rei, posveenost da se sve zapie onako kako nastaje, i ne samo poput pesnika u zanosu to zapravo i jeste potreba ideacije. Ukoliko misao, onako kako se dogaa, eli da bilo kako utie na svet u kojem se dogaa, onda je apsolutno nuno da se tako i zapie. Ukoliko pogledate elingov uinak, on je odvratan, apsolutno uasan. Nije ni udo to su ga ljudi mrzeli zbog petlje: pisao je est knjiga godinje ne raunajui eseje i novine koje je ureivao. To je previe postao je mnogo vie od romanopisca, tako da postoje neverovatni tragovi nastajanja dela o filozofiji prirode. A tek imenovanje filozofije prirode, onako kako eling to predlae ili, uvek iznova, naglaava ne uvek na isti nain ili prema nekom centralnom principu Pogodno je, naime, nazvati je spekulativnom fizikom, kao to je i on to uinio u urnalu spekulativne fizike, koji je ureivao. Ne znam za vas, ali ideja da se to povee meni deluje kao recept za raj na Zemlji. To znai graenje akceleratora estica koji kotaju milijarde, zbog kojih zemlje bankrotiraju, kopanje ogromnih

101

trei program ZIMA 2013.

102

tunela u sreditima planina da bi se uhvatio zraak sunca, ili zvezdani sjaj od pre nekoliko eona to je spekulativna fizika. Ova kombinacija nije nam nimalo udna na nekom nivou, ali na drugom udno je da potie od rada jednog filozofa. Dakle, zapravo imamo, s jedne strane, spekulativnu fiziku i ono to iz nje sledi, i s druge strane, filozofiju prirode i ono to iz nje sledi za prirodu misli. Zanimaju me, pre svega, te dve ideje. Razlog zbog kojeg mislim da su one vane van injenice da se, eto, zadesilo da me zanimaju, koja nije ba vana razlog zbog kojeg mislim da su interesantne uopte jeste to to one predstavljaju jedan sutinski i potpuno drugaiji idealizam. Da bih ovo pokazao, citirau, paradoksalno, Bernarda Bosankveta. Veoma mi je stalo do toga da pokaem da idealizam, kako stvari stoje, ne izgleda onako kako to zamiljamo. Veoma mi je stalo da uvidimo i priznamo ovo, poto su spekulativni alati koji su ugraeni u njega neprocenjivi. Ovo je iz jedne Bosankvetove knjige, Logika, ili morfologija znanja. Knjiga o logici. Pitanje je zato su idealisti toliko opinjeni logikom? Zato su svi odreda eksperimentatori u logici? Zato redovno dobijamo obimne tomove od idealista, kada je u pitanju logika? Postoji mnogo moguih odgovora na ovo pitanje, a vratiu se na jedan od njih kasnije. Ali to je upravo ono to Bosankvet ima da kae u zakljuku ove knjige. Na poetku imamo dva epigrama, jedan Hegelov, iz Nauke logike, drugi Dar vinov, iz Porekla vrsta, a njegov zakleti cilj je povezivanje tih dvaju stvari. Neu koristiti izraze kao to je evolutivna epistemologija, iako oigledno postoji odreeno srodstvo meu ovim strategijama ali zasigurno postoji neto o znanju to upuuje na to da je ono evolutivno, ukoliko je znanje prirode. Evo ta on ima da kae:
U znanju, univerzum sebe otkriva u posebnom obliku koji poiva na vlastitoj prirodi kao celini i pro tanto je dokaz protiv protivrenosti. Detalj koji univerzum predstavlja u obliku saznanja istinit je za univerzum, iako zapada unutar njega, jer univerzum kao predmet saznanja, u svojem samoodravanju protiv samoprotivrenosti, kroz taj oblik pokazuje da mora razviti detaljan obris koji razvija i nijedan drugi. A znati to, znai obdariti ga tim oblikom, inei ono dato sve vie samom-za-sebe.5

Ovaj odeljak ima mnogo toga u sebi, ali eleo bih da izvuem dve stvari iz njega: 1) injenica da postoji, opet, priroda koja prethodi logici u citatu iz Nauke logike, Hegel govori kako je evolucija znaajna ako i samo ako moemo da uzmemo u obzir proizvodnju silogizama u evolutivnom smislu, to je, zapravo, dovoljno: pravi filozof, dakle. Ali ovo nije Bosankvetov projekat. On misli da univerzum zapravo ispoljava logike zakone a njihov izraz je umnogome indiferentan. Ono to emo videti jeste da se priroda
Bernard Bosanquet, Logic, or the Morphology of Knowledge, Vol. II, Oxford University Press, Oxford 1911, 322.
5

SPEKULATIVNI REALIZAM

zaista ponaa na ovaj nain. Stoga imamo ovaj prius, ovu pr votnost, prethodnost, takorei, proizvodnje zakona logike utoliko ukoliko su oni otvoreni zakoni logike i artikuliu sami sebe, ili neku varijantu toga. A znati to, znai obdariti ga tim oblikom, inei ono dato sve vie samom-za-sebe, veli Bosankvet; i taj oblik je oblik koji on nuno ima utoliko to jeste univerzum, koji se ispoljava i koji se uva samoprotivrenosti. Ima realnosti u zakonu neprotivrenosti. To nije samo formalna stvar, ona sledi i iz istorije prirode. Proizvodnja ovih logikih konstanti moe se meriti na planu egzistencije. Bia su svuda plodovi ovde navedenog mehanizma. Bila bi to ista stvar da smo otkrili bilo koji drugi zakon prirode. Sve to se ovde deava, sve to Bosankvet predlae, jeste da ono to omoguava temelj naeg posedovanja zakona neprotivrenosti, kao i svu misao ili sav sistem misli uopte, nije etar, nije neki nefiziki uzrok, nego sama priroda. Ukoliko to prihvatimo, ini se da je idealizam obavezan na neku vrstu realizma koji se odnosi na sve stvari, realizam koji se jednako moe primeniti na prirodu i na ideju. I u optem smislu, mislim da je to tano, mislim da je to sve to idealizam u sutini i ini on pribliava, manje ili vie. ta o tome kae Platon, koji se esto smatra arhetipom metafiziara dva sveta? Kae da je postajanje uzrokovano idejom kojom ono nikada ne moe postati, ali joj se moe pribliavati. Ovo je fizika, u osnovi ovo je fizika. Ideja je bez-sadrinska taka koja porie pristup, koja ureuje, kako stvari stoje, haos oko sebe tako da on zaista bude haos oko nje. Zato? Zato to haos oko nje ne moe biti ono to ona jeste, budui da je ona jedina samoidentina stvar koja postoji. Postoje razliite ideje naravno, tako da nema samo jedne, uprkos odreenim ispadima pred kraj Drave. U redu, dakle, mislim da u sutini postoje osnove za pretpostavku da je idealizam zapravo realizam s obzirom na prirodu dopunjen realizmom s obzirom na Ideju. U okviru situacije u kojoj se nalazimo danas, moje pitanje je: da li ovo prua, ili ne prua, kao to se inilo s kraja XIX veka, izlaz iz ogranienosti kantovstva? Oigledno da, i verujem da ga prua time to porie da unutranjost igra bilo kakvu ulogu uopte. Ideja je spoljanja u odnosu na misao kojoj pripada, i misao je spoljanja u odnosu na mislioca kome pripada, a mislilac je spoljaan u odnosu na prirodu koja proizvodi i njega i ideju i misao. Postoje nizovi spoljanjosti izmeu mislioca, misli, ideje, i raznovrsnih slojeva prirode koji su nuni radi nastajanja dogaaja nuni ali ne i dovoljni, trebalo bi naglasiti. Stoga, ne moemo rei da je ova i samo ova priroda sposobna za proizvodnju ovog dogaaja, ali moemo rei ta nije nuno. Nisam rekao mnogo o tome zato je to tako, a to je zapravo veliki problem. Jednostavno, tako je naturalistiki shvaen problem temelja suoava nas sa gomilom pitanja. U sluaju da je ideja spoljanja u odnosu na miljenje, miljenje spoljanje u odnosu na mislioca, i mislilac spoljanji u odnosu na prirodu koja ga

103

trei program ZIMA 2013.

104

je proizvela, onda neizbeno gubimo niz unutranjosti zahvaljujui kojima je mogue da svako prepozna sebe pri graenju sopstvenih misli. Jednostavno, puka je sluajnost to to znamo kakav je oseaj imati misli. To nije naroito bitno. Ono to je bitno jeste misao. Misao je proizvod i naravno da postoje dogaaji koji se odvijaju van misli. Teko je zamisliti, kao to sam rekao, da je ono to je nuno za proizvodnju pojedinanog dogaaja u prirodi, nuno samo za taj dogaaj i iskljuivo za njega. Drugim reima, nemamo razloga da pretpostavimo da nae vienje vlastite unutranjosti garantuje da je ta unutranjost reprodukovana u realnosti. Ona to jednostavno nije. Potvrda za to je da je ideja odvojena od mislioca, a mislilac odvojen od miljenja koje misli, i to da ta odvojenost mislioca od prirode koja ga je nuno proizvela nije sama po sebi dovoljna za proizvodnju. To vam je idealizam. ta to onda idealizam nudi spekulaciji? Zbog ega je on ini nunom? Postoje dva razloga za to, a ja u se usredsrediti samo na jedan i to je ujedno i odgovor na jedno od pitanja koje je Rej postavio ranije, a koje se odnosi na pitanja: Kako moemo zaustaviti proces proizvodnje?, Kako se to proizvod uplie u proces proizvodnje tako da donekle taj proces proizvodnje ima ishod?, jer bez toga, teko da bi to uopte i bio proces proizvodnje. Dakle, da li je to dualizam principa ili u tome ima i neeg dubljeg? Poeu sa reartikulacijom onoga to je eling uinio Kantu. To je brutalno. Da misao ima anatomiju i da joj je mislilac uinio tako neto, vlasnik te anatomije bio bi potpuno raskomadan. Drugim reima, eling je u ulozi Furija koje vijaju Oresta kroz umu. Isekao je Kanta na delie. Uzeo je ono a priori i a posteriori i potpuno im zamenio svrhe. Ono a priori smera na garanciju koja prethodi proizvodnji bilo kakve misli, i postoje odreeni zakoni na mestu te misli iz kojih sledi da bi ta i samo ta misao bila legitimna unutar sfere u kojoj se misli. eling ovo izvre naopako i kae: Ne, to nije a priori, to je prius. To je pr vost. A posteriori, tvrdi Kant, gotovo je u stanju potpune indiferentnosti. Bilo koja nauka koja prouava, poput hemije recimo, samo ulne a posteriori oiglednosti, u osnovi pogreno uzima proizvod za zakon koji ga je proizveo i prema tome je besmislena, nije vie nauka nego veba sakupljanja a to je neto protiv ega su se, gle sluajnosti, i Hegel i Dar vin bunili kroz epigrame u Bosankvetovoj knjizi, protiv ove vebe sakupljanja. Za elinga posterius i prius e daleko od toga da predstavljaju deobu izmeu onoga to je a priori istinito za svako znanje, i onoga to e a posteriori biti dato, onim to je a priori ve omogueno rei da su ovi naprosto pr vost i drugost koji pripadaju jednom proizvoljnom programu. Pr vost je pr vost ne samo po prirodi misli nego i po prirodi onoga to misao jeste. Drugim reima, pr vost apriornost nije unutranji problem misli, nego je pre problem prirode da uopte postoji problem. A priori jeste priroda. Ukoliko nema prirode, ne bi bilo ni miljenja, verujem da smo svi saglasni. Nema prirode, nema milje-

SPEKULATIVNI REALIZAM

nja. Prius miljenja je nuno priroda. Ali prius nikada ne postaje prius osim ako ne postoji neki posterius kome e on biti prius. Posledino, proizvod i proizvodnja, posterius i prius, jesu dva saprisutna i konstantna elementa u razraivanju procesa. Jednostavno je. Na jednom nivou to je formalna caka, ali na drugom je to zapravo nain na koji pr vost i drugost vreme, odnosno, proizvodnja postaju pojedinani entiteti, postaju pojedinane misli, kakvi god da se entiteti proizvode tom linijom. Sve to imamo jeste nizanje, a nizanje jesu prius i posterius. Ali posterius nee nikada, kakav god bio, moi da obuhvati sumu svih uzroka vlastite proizvodnje. Ovo vai i za fizike entitete, vai i za planine: zamislimo jednu planinu koja pokuava da svrsta i da sakupi, i u sebi izloi, naprosto da sabere i izloi sve elemente koji su ukljueni u njenu vlastitu proizvodnju. Pobogu, to je ba dug ivot, 4,5 milijardi godina, ree planina. Koliko jo treba? Otprilike, jo nekih 10 milijardi godina, dok ne doem do take u kojoj u moi da istaknem i katalogizujem sve dogaaje koji su nuni za moju proizvodnju itd. Ovo je bitno za proizvodnju fizikih entiteta, koliko i misli, kao i obino. ta se deava onda kada se misao pretvara da sama juri svoj rep? Uroborosov dijagram sa naslovnice Mekmilanovog izdanja Kemp Smitovog prevoda Kantove pr ve Kritike. ta se deava kada misao pokua da uhvati svoj rep, da uhvati uslove vlastite proizvodnje u svom proizvodu? Pre svega to se ne moe dogoditi, jer kao i za planinu, uslovi proizvoenja misli jednostavno su previe iroki da bi misao mogla da ih obnovi. Tako da postoji nuna asimetrija izmeu misli i onoga to joj prethodi, i zbog te asimetrije misao se uvek razlikuje od onoga to joj prethodi, a istovremeno zahteva da to to joj prethodi nuno bude i temelj nuno, ali ne i dovoljno. Zatim, tu je proces stvaranja koji je shvaen kao jedan, a ne kao drugi, koji se ogleda u nesposobnosti misli ili planine, litikog ili noetikog, da se vrate i naknadno obnove uslove vlastite proizvodnje. To se jednostavno ne deava. To je dakle poetak problema, poetak naturalistike interpretacije, spekulativno-fizike interpretacije, pitanja temelja, problema temelja koji je, kako mi se ini, problem kojem se svi okreemo. Iz njega sledi nekoliko posledica, koje mislim da su vredne razmatranja ne samo zato to se nuno odnose na ovaj projekat nego zato to se odnose i na spekulaciju uopte. Hteo bih da izloim ovde nekoliko tvrdnji, Drugim reima: da tvrdim da spekulaciju nalae prirodna proizvodnost. Nemamo, onu sigurnu unutranjost koja e zaista prikriti jedan nemogu odraz. Nemamo onu sigurnost u koju bismo se povukli, u kojoj bismo mogli da kaemo sebi: Evo, gledajte, obnovili smo totalnost uslova pod kojima je misao mogua i samo mogua. Nemamo tu sigurnost, tu unutranjost, i to je jedan od razloga zbog kojih se spekulacija izvodi... To takoe znai neto epistemoloki prilino bizarno, na jednom drugom, svetovnom nivou, na nivou referencije. ta se to dogaa kada nastaju nae misli o stvarima? Dve stvari: to su

105

trei program ZIMA 2013.

106

predmeti i to su misli. Gde je osnova njihovog odnosa? Pa, misao se u toj taki obino bavi nainom na koji su oni povezani, a ako ne postoji nikakvo drugo referentno telo, da li se onda moe govoriti o svetu? Ne, svet je taj koji govori. Sada se postavlja pitanje: ukoliko svet govori, ukoliko je svet artikulisan, i ako priroda misli i ma koliko slojeva hteli da ubacimo izmeu pokretaa i njegovog proizvoda, to je po meni u redu, a bie ih uvek mnogo... ma koliko slojeva hteli da ubacimo izmeu pokretaa i njegovog proizvoda, izmeu mislioca i misli ini mi se da sleduje da priroda misli u istoj meri u kojoj planin, rkuje ili planetari, ili tagod. Ove stvari su iste za sve svrhe ili namere. Drugim reima, novi proizvodi nastaju svaki put kad i nove misli, to otvara problem temelja. Iz mog ugla se ini da se problem, onako kako se sagledava iz ovog ugla, usredsreuje na sledee pitanje: Da li postoji mnogo temelja, ili samo jedan? Ukoliko postoji, na primer, samo jedan temelj, zakon neprotivrenosti, kao to to zastupa Bosankvet, budui da je plod prirode, ako postoji samo jedan temelj, onda se svi plodovi prirode odnose prema tom jednom temelju. Nuno? Sigurno. Ali dovoljno ne. Ako ima vie temelja, ako ima temelja kad god ima i dogaaja, onda se postavlja pitanje iz ega se sastoji posao koji taj temelj obavlja. Da li je ona prius ili posterius? Kao proizvod, kao entitet, ona mora biti posterius. Reformulacija pitanja temelja bi, onda, ini mi se, bila sredstvo pomou kojeg bismo mogli da garantujemo doslednu spekulaciju o poreklu misli, isto koliko i o poreklu kamenja. I ovde u se zaustaviti, i otpoeti [diskusiju] Alberto Toskano: Ono to mi nije ba najjasnije kada polemiemo o realizmu jeste poseban odnos koji se predlae izmeu misli, svesti, saznanja i raznih drugih termina. Na jednom nivou ova elingova ideja da priroda misli u istom smislu u kojem priroda planetira, cveta ili tagod ini mi se da ona, ta ideja, daje misli neku vrstu supstancijalnosti ili materijalnosti, iako nije sasvim jasno kako bi se ona odredila. S druge strane, recimo kada Rej govori o nauci saznanja, ono to je upadljivo kod veine radova koji se bave ovim pitanjima, jeste upravo ta tenja prema ideji misli koja je nezavisna od supstrata, nezavisna od materije, kod koje bi misao zaista bila savreno podesna nekom neljudskom horizontu, jer ne bi bila ni na koji nain upojedinaena posredstvom ljudskih bia ili intelekta i tako dalje. U neku ruku bilo bi to radikalno antikantovstvo, koje bi se takoe dralo, i izbegavanje da se misao ukoreni u bilo kakvom obliku subjektivnosti. Prema tome, pretpostavljam da jedno od pitanja nije samo pitanje o realistikoj epistemologiji, ili odnosu epistemologije prema realizmu, nego takoe i pitanje o tome da li je spekulativni realizam istovremeno i realizam s obzirom na misao? Ako jeste realizam s obzirom na misao, da li onda nuno zavisi od miljenja misli kao neega to poseduje supstancijalnost ili materijalnost? Drugi mogui izbor bio bi formalizam s obzirom na

SPEKULATIVNI REALIZAM

misao. Pri tome mislim, recimo, na erlandove. U nekom trenutku u jednoj raspravi oni kau: Dakle, ukoliko se misao u ovoj ili onoj meri moe shvatiti kao tip formalizma znate, onda kada raspravljaju o vektorima aktivacije obrazaca itd. onda zato misao ne bi mogla da se uspostavi putem socijalnog kolektiva ili mree kompjutera, ili, naravno, preko bilo kojeg stroja ili entiteta na koji naletite? I ovo mi deluje bitno s obzirom na nauku, poto, ukoliko ponemo da govorimo o nauci i realizmu i da se pritom ponaamo kao da se nauna otkria odvijaju u smislu upojedinaene ljudske misli, onda se ini da je itav proces stvaranja naunih stavova u potpunosti pogreno predstavljen. Jer, rei da bilo koji stavovi, koji su nastali u vezi sa kvarkovima ili galaksijama i tako dalje, ukljuuju sposobnost svakog pojedinanog ljudskog naunika da misli o kosmosu znai predstaviti rad nauke totalno lakrdijaki. To deluje kao laan epistemoloki scenario. Pitam se mislim, oigledno smo usred ogromnog broja pitanja, ali prema ovoj elingovskoj liniji kakav je status realnosti misli? Da li je ona neki vid supstancije? Ijan Hamilton Grant: Poeo bih od jedne take koje si se dotakao, poto je zanimljiv okvir u kojem si to uinio: ako je ovo istina, ako pri proizvoenju misli postoje nepovezani prius i posterius, i ako je uinak toga to da uslovi proizvoenja upojedinauju misao, a da pri tome ona ostaje nesposobna da refleksivno obnovi sve te uslove, onda smo osueni na potpunu pojedinanost koja oigledno ukida svaku mogunost kolektivnog rada. Time bi, na primer, subatomska fizika bila zasigurno nemogua. Ne bi nipoto bilo izgleda za kolektivni rad. Zato bih poeo sa gotovo sociolokom takom gledita. Odnosno, ini mi se da postoji oigledno dovoljna povezanost itavog niza pojedinaca u laboratorijama i tome slino, da bi se stvorila ona vrsta rada koja se obavljala u ranoj sociologiji. ini mi se da, oigledno, povezanost postoji. Sama teorija, sama ideja da postoje teorije, zavisi od dostizanja izvesne povezanosti usled koje postaje nebitno kakvi su uslovi proizvoenja misli. Alberto Toskano: U pojedincu? Ijan Hamilton Grant: Da, u pojedincu. Ali pitanje je kako se to dogaa? ini mi se da su zbog toga idealisti opinjeni logikom. Ako je istina da ne moramo ni o emu drugom [raspravljati], osim o mislima koje se proizvode, onda zahtev da se odnosi izmeu misli, stvari i slino formalizuju, postaje imperativ. To je jedini nain na koji bi se to moglo dogoditi. O tome sam razmiljao, Kentene, dok sam itao ono to si imao da kae o formalizmu, matematici, i o signe dpourvu du sens [znaku lienom smisla]. Ovo mi se ini nunim ukoliko treba da bude takve komunikacije meu naukama, koja bi neki program nainila moguim. Ipak, ta to znai? Mislim da bi se zapravo morao proizvesti niz obrazaca koji bi se mogli reprodukovati.

107

trei program ZIMA 2013.

108

itavo pitanje prestaje da bude pitanje o uslovima proizvodnje, i pretvara se u pitanje o vrstama proizvoda koji su potrebni za to. injenica da su oni dostupni mogla bi, naravno, da se iskoristi za ponovnu brigu o transcendentalnom. Kriterijum korisnosti, prikaen donekle na odravanje nauno realistine epistemologije, odaje kakva je igra u pitanju, kako stvari ovde stoje. Ne moemo da obnovimo sve uslove proizvoenja da bismo mogli da kaemo: Pa, znamo dakle ovo zbog itd. Moemo biti u stanju da ovo uinimo u jednom pojedinanom sluaju, ali uvek e postojati i drugi sluajevi koji proizvode druge misli, i zato pitanje temelja postaje ponovo nuno. Ima li jednog temelja za sve obrasce, ili ima vie temelja za vie obrazaca? Drugim reima, koliko je logika savitljiva? Koliko ima moguih formalizacija? Ovo je, ini mi se, pitanje koje priroda postavlja misli. Ali Alizadeh: Jedna re koja se ovde ne pominje previe esto jeste saznanje. Govorite o svesti a hoete da govorite o razlici izmeu idealnog i prirode, ali koliko bi nas daleko to odvelo od kantovstva i transcendentalne filozofije uopte ako bismo pokuali da potpuno ukinemo sintetiko jedinstvo apercepcije? To je Rej takoe pominjao. Imamo razliku izmeu misli i mislilaca, ali je problem u impliciranoj evolutivnoj teoriji. Ako se drimo evolutivne teorije, prelaz sa prirode na misao i sa saznanja na misao morao bi da bude postepen, morao bi da bude pravolinijski, a mi nismo u stanju da ove putanje uvek pratimo unatrag, poev od ljudi koji misle samosvesno, do svih oblika neorganskog ivota iz kojih smo potekli. Ali znamo da je razlika izmeu saznanja i misli disjunktivna. To je razlika u kvalitetu. Tako da imamo problem: Kanta nije zanimalo da otkrije totalnost uslova proizvoenja misli, ali ga je zanimalo otkrivanje uslova mogunosti saznanja, dok vas zanima samo ovo prethodno. Ijan Hamilton Grant: Kanta su takoe zanimali nuni, ali ne i dovoljni uslovi, u ovom smislu takoe: ne uslovi proizvoenja misli ovde i sada, nego uslovi nuni za postojanje same misli, forma koju ona mora da ima itd. Da, slaem se i ne mislim da, kako bilo, ono transcendentalno nema nikakvu privlanost. Ne mislim da ovde vlada ideja kako je Kant slavno pogreio, kako se mi sada smejemo kada se osvrnemo unatrag i mislimo: Pobogu, XVIII vek, kako glupavo! Nije ba tako. Postoji jedna toliko jaka privlanost ka oblasti transcendentalnog, oblasti koja je ukorenjena ne koja ukorenjuje, i to je kljuno nego koju ukorenjuje jedinstvo transcendentalne apercepcije. Ta privlanost postoji jer pretpostavlja jedno podruje, jedino podruje u celom biu, u kojem se nad svime moe vladati pomou onoga to je Frojd zvao: svemonost misli, gde mi je dovoljno samo da mislim kako sam u stanju da odredim ta se deava. Tako da d, mislim da se taj aspekt kantovstva, da se razlog zbog kojeg se kantovstvo, ili transcendentalni dispozitiv u kantovstvu, odomaio u naoj filozofskoj praksi, nalazi u njenoj silnoj privlanosti podruju u kojem je misao sposobna da se legi-

SPEKULATIVNI REALIZAM

timizuje samo zarad sebe, a ne zarad drugih, niti zarad bilo ega to je van nje, niti nju legitimizuje bilo ta to je van nje. Problem je to je to u sutini nemogue. Mora biti neega to e proizvoditi ovo, a to mora doi odnekud, osim, naravno, ukoliko nije dolo padobranom sa Marsa. Verujem da bi onda neki marsovski Riard Rorti legitimizovao ono to mislimo. Misao dolazi odnekud, a to odnekud potie od prirode, i to do te mere da vie nije mogue smatrati da je jedinstvo transcendentalne apercepcije odgovorno za ono transcendentalno. Pre je transcendentalno odgovorno za jedinstvo apercepcije. Nju moemo smatrati pre proizvodom nego proizvoaem te oblasti. Ona nije samostalan sudija, nego radije heteronoman pratilac transcendentalnosti, obrnut naopako naturalistikim stavom o tome otkud to da misli uopte ima. Jednostavno moramo napustiti privid da se podruje miljenja koje nazivamo refleksijom poklapa sa podrujem miljenja tout court, kakogod bilo. To je, kako mislim iako je otro i skaradno ipak ono to je nuno. Alberto Toskano: Mogu li samo da se ukljuim nakratko? Na osnovu ega moemo da kaemo kako su, recimo, uslovi geneze jedne odreene misli, relevantni s obzirom na uslove mogunosti te misli? Pri tome imajmo na umu da hoemo da odemo korak dalje od puke kritike kantovstva. Na primer, ako imamo predstavu predstavu nezavisnu od supstrata o tome ta su to formalni ili formalizujui uslovi miljenja, kakogod ih odredili, bilo da doemo do njih pomou jedne posebne linije geneze, bilo da ih vetaki proizvedemo itd... argument bi bio da... pa, nije li u tome stvar da ako kantovski projekat ostaje u sutini ubedljiv, onda i nije bitno da li je on evolutivan, mehaniki, ili na neki drugi nain genetiki? Mislim, ne bi li to onda bio odgovor, rei da se naprosto iznuuje pitanje o tome da li moemo da kaemo da je geneza nekako nuna zarad razumevanja imanentnih uslova za mogunost nastajanja misli? Osim ukoliko totalno ne umnoavamo miljenje do te mere da bi miljenje Marsovca i nae miljenje pripadali jednom te istom miljenju po konvenciji pre nego po nizu formalnih uslova. Ijan Hamilton Grant: Da, jedna stvar koja sledi iz transcendentalnosti, epistemoloki i metafiziki, jeste da nam ona omoguava da mislimo mnotvo moguih tipova znanja. Ako nemamo nju, ako nemamo transcendentalnost na koju emo se osloniti, onda emo ili nai neki slian mehanizam koji e odraditi posao, a da pri tome iz njega ne sledi da je ovo mnotvo aktivno iskljuivo u subjektu, ili ga jednostavno neemo imati. Alberto Toskano: Dakle, nema nikakvog zakljuka o tome ta podrazumevamo pod misli? Ijan Hamilton Grant: Ne, ne, ne Ali mislim da bi to mogao biti sluaj jedino ako drimo da je vreme donekle zasluno za nastanak prirode. Ja to

109

trei program ZIMA 2013.

110

preokreem. Ne kaem recimo da, ako smatramo da je, kao to znate, neodar vinizam korektan prikaz genetskog transfera, onda [sledi ovo ili ono] itd... Ne postavljam to na taj nain. Ako je vreme zasluno za nastanak prirode, onda je vreme razlog zbog kojeg jedan poseban aspekt prirode, koji se zadesilo da misli, jeste to to jeste. Nuno je da budu takve kakve jesu, ali njihova dovoljnost je uvek ta koja je upitna. I koji su to mehanizmi pomou kojih ih moemo proceniti? Pa, neizbeno, oni iz druge ruke. To se ne moe uiniti refleksijom. Postoji mogunost morfologije misli, u kojoj moemo posmatrati obrasce. Ovo je Vajthed predloio pre mnogo godina, a postoje i neki zanimljivi predlozi u savremenim logikim formalizmima na primer kod Grejema Prista. On radi na neemu to se zove dialeteizam, to je u osnovi logika koja samoprotivrene stavove ini koherentnim elementima formalnog sistema.6 Za njega su dva svojstva protivrena jedno je zakljuak, a drugo transcendencija nijedan od njih se ne moe svesti na onaj drugi, i oba su operativna. Ovo je sistem koji je u potpunosti nedosledan, ali koji stvara dosledne sisteme. Time pitanje obrasca moe postati bitnije. Ali onda ne bismo morali da postavljamo pitanja, ili ne bismo bili u iskuenju da ih postavljamo na iste naine, da pitamo kakav je horizont prirode mogunosti ovih obrazaca, jer je horizont prirode taj koji ih omoguava znate, priroda je razlog. Grejem Harman: Ostaviu neke svoje komentare za kasnije, ali je Rej ve aludirao na princip usporenja u tvojoj knjizi: imamo jedan prvobitan tok ili postajanje koje je predindividualno na neki nain, a usporenje je ono to ga primorava da se iskristalie u individualne stvari poput reka i planina. Sada, naravno, videli smo ovo i kod drugih filozofa, kod kojih je ovek taj retardirajui princip. Na primer, kod Bergsona, da nije ljudi vreme bi proticalo ovako [puca prstima]. I za ranog Levinasa: da nije ljudskog subjekta, ne bi bilo ni apeirona. Bilo bi to mumlanje il y a [ima, postoji], i jedino je ovek taj koji ga razdvaja na delove. Ali oigledno je da tako neto nee uraditi, jer si realista. Tako da nije ovek taj koji odrauje sav posao. Dakle, kakvo je odista ovo usporenje i svestan sam da je ovo teko pitanje ali kakve ideje ima o tome kako se tok moe usporiti da bi se uspostavili individualni oblici? Ijan Hamilton Grant: esto se deava da kada mi postavljaju pitanja o prirodi, da ona dopru do mene tek posle tri dana! Ali to u nekom smislu ilustruje odgovor koji u sada dati: ukoliko postoji proizvoenje, postoji i proizvod i vice versa, i nema proizvoenja ako nema proizvoda. Ali umesto da mislimo kako postoji supstrat u kojem je kretanje statino, u kojem ono poprima oblik, moemo misliti da je, kao to znate, ovo ukrtanje proizvoda i proizvodnje, neto poput jezgra svakog mogueg proizvoenja. Tako,
6

G. Priest, Beyond the Limits of Thought, 2nd edition, Clarendon, Oxford 2002.

SPEKULATIVNI REALIZAM

rekli bismo, pitanje nestaje. Znam da time nisam dao odgovor, ali je to oigledno reenje koje nisam u potpunosti razradio. Piter Holvard: Ovim se vraamo Albertovom pitanju, ali u jednom trenutku si rekao kako priroda pria, priroda misli, i samo hou da znam ta to tano znai. Kada kaemo da je priroda ta koja govori, na koji onda nain to doprinosi naem razumevanju lingvistike, simbolike ili semiotike ili konvencionalnom shvatanju funkcionisanja jezika? Kako to moe zaotriti ili izmeniti agendu istraivanja, onako kako je recimo shvataju ljudi koji se bave lingvistikom? Ijan Hamilton Grant: Dve stvari, dakle. Pr vo, ukoliko govorimo o istom simbolikom jeziku, onda je oigledno da odgovor na to pripada odgovoru koji sam dao Albertu u vezi sa obrascima, u vezi sa zajednikim jezicima, zajednikim simbolizmima. Ali to je mogue samo ukoliko simbolizam nema nikakvu referencu. Alternativa bi bila da je opisivanje stvaranja lingvistikih jedinica mogue samo u smislu referentnih znakova. U neku ruku stavlja vola pred magarca ako pita neto kao: Ako znaci imaju svojstvo referencije, otkud oni tu uopte; je li to do prirodne proizvodnje referencije, ili...? A to bi znailo da je referencija sutinska odlika znakova. Ali princip za koji se, mislim, eling zalae i naravno da su mogunosti greke ogromne, u najmanju ruku zato to eling i doslednost nisu uvek u ljubavi naprosto se svodi na to da postoji proces, i to nuan proces prirode, koji dostie vrhunac u pojedinanom proizvodu, i poto gleditu nema alternative, osim ukoliko ne prihvatimo neki vid dualizma, onda moemo smatrati da ono to se na taj nain proizvodi, upravo na osnovu toga i postoji. Temelj prua priroda. Proizvodnja bilo ega drugog morala bi da se razmotri iskljuivo u smislu apstraktnih jezika. Apstraktni elementi onda imaju svoj temelj, kao to Bosankvet predlae, u prirodi. Pitanje je koliko moguih formalizama postoji a ne kako se ovaj apstraktan jezik moe koristiti za stvaranje referencijalnog smisla tela prirodnog jezika, i naina na koji ga njegovi govornici koriste. Mislim da je pitanje obrnuto, i tako bih i odgovorio na njega. Iako jedna od stvari koje me zanimaju jeste kako pronai nain da se filozofski rad spoji sa naukom, ne mislim da je to interesantno samo po sebi, nego da je takoe i obavezno. Ukoliko idealizam postane operativan princip bilo kakve vrste, ukoliko je on istinit, onda se nita ne moe iskljuiti a priori. Sve nauke postaju obavezne u formi idealizma i niko se ne moe baviti svim naukama. Zato je to zajedniki rad. Zato se i pitanje koje je Alberto postavio i koje, mislim, sada i ti postavlja, pretvara u imperativ. Ali ne mislim da se moemo tome okrenuti dokle god gledamo na to kroz prizmu upravo onoga to se eli objasniti. Ovo je zaista razoaravajui odgovor, izvini...

111

trei program ZIMA 2013.

112

Dastin Mekverter: Imam pitanje koje sledi za onim koje je Alberto postavio o ontolokom statusu misli, ali takoe i pitanje o tome kako se ovo tretira u tvojoj knjizi. U Sistemu transcendentalnog idealizma eling ima izriito epistemoloke ciljeve i ini mi se da je to u tvojoj knjizi donekle izostavljeno, uprkos tome to je to delo briljantno interpretirano i objanjeno. Dakle, kako bi se suoio sa elingovim epistemolokim namerama u Sistemu transcendentalnog idealizma? I nadalje, ini mi se da, itajui Sistem transcendentalnog idealizma, konstruie ideaciju kao regionalni fenomen u prirodi: priroda postaje objekat same sebe kroz organizme koji misle. Tako da je to regionalna pojava; misao se ne nalazi svuda. Ali na drugim mestima izgleda kao da pominje ideje u platonskom smislu, kao stvari koje postoje nezavisno od mislioca i mislim da je i ovo refleksija nedoslednosti elingovog filozofskog puta. Ovo su, dakle, moja dva pitanja: ta se deava sa epistemolokim namerama u Sistemu transcendentalnog idealizma?; i: Ima li u tvojoj knjizi ikakvih oscilacija izmeu regionalnosti ideacije i neke vrste univerzalnosti? Ijan Hamilton Grant: Poimo najpre od drugog pitanja, zapanjujue je, i pretpostavljam da bi moj odgovor, pre nekoliko meseci, bio drugaiji. Mislim da je ovde re o tome da misao nije prisutna svuda istovremeno; misli, meutim, svakako postoje, gdegod, kroz razliita vremena, i ne moemo iskljuiti nijednu oblast u kojoj se misao javlja unapred u nekoj odreenoj taki. Ipak, istina je da se misao dogaa na odreenim mestima. To je most izmeu prirode misli i miljenja koje je sprovodi to je obrt kojim se eling izriito bavio u Sistemu transcendentalnog idealizma, ali zasnovan upravo na nemogunosti obnavljanja uslova stvaranja misli. On kae, na primer: Lampa znanja sija samo napred. Ovaj divan odlomak primorao me je da o tome razmiljam, i pomislio sam pa, ovo je definitivno istina. I nema izgleda da bude drugaije. ak bi i refleksivno obnavljanje uslova proizvoenja misli koje sija samo napred, podrazumevalo vreme. tagod da ide za njim bilo bi drugo, sa lampom koja sija samo u jednom smeru, a ne u drugom kao njegov prius, iako to dozvoljava odredivost istovremeno poriui i mogunost obnavljanja uslova. Zato pitanje odredivosti predstavlja ono za ta smatram da je klju epistemolokog projekta koji eling sprovodi. Ovo je sporno pitanje o pretpostavljenom identitetu izmeu naturphilosophie, s jedne strane, i transcendentalne filozofije, s druge strane. Zbog toga mislim da eling na samom poetku Sistema transcendentalnog idealizma kae da je nuno ovo uzeti u obzir kao dodatak. Uzeti naprosto kao istinito to da uvek imamo dva niza koja su ukljuena u miljenje o misli, samo zbog toga to se tei tome da se prikau kao usko povezani, meni deluje verovatno, ali nisam ba siguran. Nisam zadovoljan ovim odgovorom. Mislim, to izgleda fenomenoloki zgodno, ali da li ima nekakvu osnovu u principima koje on prua radi dosledne priornosti

SPEKULATIVNI REALIZAM

i posteriornosti, ne znam, ili za prius... moda ima naina da se to razradi. Ali u krajnjem, to je pitanje identiteta, koje se vraa na pitanje ideja i zato ideje mogu biti u isto vreme jedno i mnogo, a da pri tome miljenje tih ideja moe biti potencijalno svugde i tako dalje. Ovo je zapravo sutina problema. Da li je eling platoniar, ili neoplatoniar, ili neki hiperplatoniar? Sve dok se Dobro izvan bia, takorei, ne uzima kao koren itavog sistema ideja, koji sainjava strukturu koja se onda moe reprodukovati na Zemlji. ini mi se da je elingova koncepcija identiteta prela dug put ka objanjavanju moguih odnosa izmeu ideja i misli. On zapravo ovo izriito i naglaava u Prikazu mog sistema i Daljem prikazu mog sistema. S jedne strane, imamo ideje koje su identine. One su identine, ali nisu identine sa stvarima ije su ideje. To nisu ideje neega to su ideje, i njihov identitet je njihovo bie kao ideja, i taka. A to znai da se sve to one nisu, nalazi u haosu, u toku i tako dalje. Stoga, sredstvo pomou kojeg se ideja moe dovesti u odnos sa miljenjem jeste pojam. Pojam je delimian zahvat ideje, ili konaan i diferenciran zahvat beskonanog identiteta. To je njegov opis toga, za koji verujem da je bolji nego stav o dvostrukim nizovima. Drugim reima, ako je protofenomenologija dvostrukih nizova objanjenje epistemologije, onda mi se ini loijim od neoplatoniarskog objanjenja pomou razlike izmeu pojmova i ideje u elingovom poznom delu. Ali ono sa im ne moramo da se obraunamo jeste apsolutni identitet misli ovde, a tamo bia, na nain one grozne simetrije koju Hegel navodno, a loi itaoci Parmenida zaista, neguju. Norje Mare: Ovo je delimino povezano, ali je i pomalo optije pitanje u vezi s realizmom kao epistemikim pitanjem, pitanjem o znanju i misli. Tvoj i Rejov govor podsetili su me i na neka druga izvrtanja Kanta tokom XX veka, jer su ona oigledno poprimila raznorazna oblija i pokretala su se u raznim prilikama. Jedna od njih je, verujem, bila povezana upravo sa izvrtanjem primata onog epistemikog. Tu imamo argumente koji se odnose na pitanje realizama koje se mora razmatrati izvan podruja epistemologije ukoliko elimo da ga pravilno razumemo, a ovaj skok moe poprimiti razne oblike. To moe biti skok ka istorijskoj ontologiji, ili ka etici, ili otelovljenom iskustvu, s raznim posledicama po onaj tip realizma koji oigledno odatle proizlazi. Ali, elim da znam kakav je tvoj stav prema sledeem pitanju, na osnovu argumenata koje si ovde izloio. Da li bi epistemiko pitanje trebalo ouvati kao takvo, ili tvoj nain argumentovanja zapravo sledi ovu ontologizaciju i etiki razvija pitanje realizma? Ijan Hamilton Grant: Svakako ontologizujem, ali nikako ne eticiziram. Mislim da je jedna od stvari pomou kojih se kantovstvo odrava, razlog zbog kojeg ono i dalje predstavlja problem uprkos raznim pokuajima da se preokrene, to to previe esto Dobro preuzima vlast nad biem, ime postaje mogue rei neto poput: Univerzum bi trebalo da bude, a da

113

trei program ZIMA 2013.

114

se pri tome za ovaj iskaz veruje da ima filozofski znaaj. U stvari, Fihte upravo to i kae. Poeo je sa identitetom, realizmom s obzirom na ono: Evo me ovde, i ta znam o sebi? Pa, sve ove sluajne stvari, a i slobodan sam, doavola To u i pokazati! I to je osnova Fihteovog realizma. On ide do krajnjih granica da bi ovo dokazao, a u sutini time zadrava pravo da realizmom nazove gledite prema kojem se i ovde u citirati jednu Kantovu reenicu elja sastoji u tome da pomou svojih predstava, bude uzrok realnosti predmeta tih predstava. Ona se nalazi na dva mesta: u Kritici praktikog uma i u Kritici moi suenja.7 To znai da, poto je bie drugorazredno u odnosu na misao, da bi neega bilo, dovoljno je samo ga hteti ili eleti. A to, verujem, nije istina. To je transcendentalno adekvatno samo pod odreenim uslovima, a ti uslovi su da se nadlenost realizma sprovodi iskljuivo unutar transcendentalnog polja, u sutini, iskljuivo unutar polja mogue refleksije, tako da uvek mogu da kaem: O, pa znam da me je upravo pregazio autobus, i znam da to izgleda kao osveta onoga ne-Ja, ali zapravo sam to i hteo!, to je, u stvari, jo Nie rekao. Prema tome, mislim da na tom nivou nema slobode. Realizam ne sme biti regionalizovan, niti se sme nazivati realizmom ukoliko zavisi od voljnog suzbijanja spoljnih uslova. Etiki realizam nije realizam na isti nain na koji politiki realizam nije realizam. Zapravo, u istom smislu i znam da je ovo sporno, ali ini mi se da moram istai kritiki materijalizam nije materijalizam. U osnovi to je materijalizam koji vue kritika, kojim upravlja kritika, koji je kritiki orijentisan. Drugim reima, to je teorija materije koje se dre ljudi koji za njene odreene delove imaju nekakve namene, dok za druge nemaju nikakve. Kako je mogue da kritiki materijalizam misli da ima razlike izmeu onoga to je bitno [what matters] i sirove materije [crude matter], znate, stvari poput biljaka? Verujem da na ovom nivou ne moe biti nikakve slobode, i to bi bio moj odgovor. injenica da se takva stanovita stalno nastavljaju, razlog je zbog kojeg se to mora ponovo uiniti. Grejem Harman: Mogu pretpostaviti ta misli o marksistikom materijalizmu. Ijan Hamilton Grant: Oboavam ga! Ne, to je jednostavno pogreno. Ideja da je mogue poeti s jednim suenim podrujem materije, a potom osuditi sve to ne zadovoljava ekonomske i teleoloke svrhe odreenih tipova inilaca, proiriti ga na sferu tek sirove materije, u kojoj ona nema apsolutno nikakav uticaj, u kojoj je preputena samo jednoj strani filozofskog i politikog problema meni deluje kao uput za propast. Ako pokuava da se bavi politikom, ako hoe da razradi ono kako moramo uraditi
U internacionalnoj paginaciji to su Ak.V 9n. i Ak. V 177n. U srpskom i srpskohrvatskom prevodu, to su: Kant, Kritika praktikog uma, Plato, Beograd 2004, prev. Danilo Basta, 11; i Kant, Kritika moi suenja, BIGZ, Beograd 1975, prev. Nikola Popovi, 67.
7

SPEKULATIVNI REALIZAM

x, kako emo uraditi x, treba nam strategija, i tako dalje ta pr vo radi? Uzme, naravno, u obzir okolinu. Koja je pr va stvar koju e kritiki materijalizam uraditi? Hou teoriju materije, ta da radim? Znam! Zanemariu jednu njenu polovinu! Naprosto, to nije dobra metafizika, u sutini. To nije dobar nain prilaska realnosti, bar mi se tako ini. Piter Holvard: A ta sa sluajevima kada zaista eli da neto bude istina, ili da postoji? U smislu, banalno, drati obeanje, imati obavezu. Postoje sluajevi u kojima e se neto ostvariti ba zato to smo tako hteli, i itava politika bi pala u vodu ako bismo to odbacili. Ijan Hamilton Grant: Postoji jedan spinozistiki odgovor na to: ono to verujem da je moja sloboda jeste moja nesposobnost da opiem uzrok dogaaja koji pokuavam da opiem. Da li pomeram svoju ruku zato to tako hou, ili samo ne poznajem uzroke kretanja svoje ruke? To je spinozistiki odgovor... Piter Holvard: I to, kao to rekoh, ukida politiku, odnosno to jeste ukidanje politike. Ijan Hamilton Grant: Da, tako je. Mislim... izgleda da je to u sutini pitanje doslednosti efekata, u neku ruku. Mogue je da se ouva niz inova uprkos, recimo, punktualnim uslovima proizvodnje. Na taj nain izgleda da doslednost dogaaja postoji, i da svi oni idu u istom smeru. Hou da podignem ruku zato to elim da zaustavim autobus. Zato pruam ruku i autobus se zaustavlja trijumf transcendentalizma! Uspeo sam da zaustavim autobus samo pomou iste volje. Recimo da se to deava. Izgleda da je to stvarno pitanje doslednosti, a problem gledita koje zastupam jeste kako opisati tu doslednost. Prihvatam da postoji problem. Ali da li ga opisujemo neto bolje time to emo rei da je to akt slobodne volje? Ne ba. Mislim da je razlog zbog kojeg pokreemo ruke i noge upravo taj to imamo ruke i noge, i to postoje odreene konture sveta zbog kojih to postaje jedan vaan gest: naturalistiki mogu i drutveno praktian. On ima posledice. Ali pitanje je da li moramo drati ontologiju kao taoca politike probitanosti. ini mi se da upravo to predstavlja problem transcendentalizma, utoliko to se ovaj potonji pita koje su sfere moje legitimne autonomije, preko kojih vladam? Ali Alizadeh: Volja i in ne pripadaju samo praktikoj oblasti filozofije. Oni seu sve do Dekarta, u izvesnom smislu, jer upravo volja i in predstavljaju nune elemente miljenja. Bez volje za miljenjem nema misli tako da pre nego to postane praktiki element, on je epistemiki. Ijan Hamilton Grant: Opet, mislim da se esto nudilo ovo reenje. Recimo da smo prihvatili ideju, da bih mislio, moram to hteti. Recimo da za sada ne mislim, ali hou da mislim i hou da mislim, pa onda nasta-

115

trei program ZIMA 2013.

116

ne misao. Kako mogu da mislim pre same misli koju hou da mislim? Ne mogu. Dakle, ideja da postoji neka volja koja misli misao za mene ima smisla ako i samo ako je ta volja izvan mene, samo ako nema nita sa mnom. Tako da ne uzrokuje moja volja dogaanje misli. Ukoliko je nazovemo voljom, onda po svoj prilici ona ide u korist nekoj dodatnoj ontologiji, nekoj dodatnoj metafizici recimo fihteanskoj, koja podvodi epistemologiju, teorijsko pod praktiko. Recimo da je to cilj. Tek tada ima smisla uraditi tako neto, ali nikako bez ovih opomena. Ipak, u sutini ne mislim da je moje miljenje uzrokovano mojom voljom. Kamo sree da je tako! Zaboga, onda bi praktini problemi poput pisanja radova do kasno uvee potpuno nestali! Ali Alizadeh: Ali ovde nema nikakvih kriterijuma za intenzitet receptivnosti ulnih datosti odnosno toga da li jesam ili nisam svestan jaine onoga to primam, da li potkrepljujem te datosti, ili ih primam naprosto u nekom polusvesnom stanju... Ijan Hamilton Grant: U redu, hajde da to postavimo u formi pitanja: ta pokree misao?; Odakle ona potie? Ako odgovori na ta pitanja, onda moemo rei ta je izvor misli. A nuan odgovor je, saglasan sam, one potiu iz prirode. Sesil Malapsina: A odakle priroda? Ijan Hamilton Grant: Koji je temelj temelja? apsolutno. Zato postoji priroda, a ne neto drugo i tome slino? To je princip dovoljnog razloga, to je problem temelja. Zbog toga mislim da je to znaajno pitanje. Rej Brasije: Oigledno tvrdi da takozvana transcendentalna metafizika kae kako nas ne moe ugroziti nikakav ustupak popularno-psihologistikom sujeverju. Pitam se kakav je onda status kategorije poput proizvoenja? ta se dogaa sa pojmovnim registrom kojim se koristi kojim se eling koristio da bi razradio ovu vrstu transcendentalne filozofije? Budui da se transcendentalna filozofija, ak i novoroeni spekulativni materijalizam, izvode kroz semantika sredstva prirodnog jezika, zar nije potrebno da postoji nekakav dijalog izmeu kritike i eliminativne dimenzije naune psihologije koja sistematski podriva odrivost ovih popularno-psihologistikih kategorija, s jedne strane, i projekta transcendentalne metafizike, s druge? Drugim reima, zbog toga mislim da odnos ontologije i epistemologije nijedna strana ne moe valjano da rei. Moemo, na primer, zamisliti elingovstvo u izdanju erlandovih: preinaenje kategorija spekulativne metafizike pomou obrazaca dinamikih vektorskih aktivacija. Dakle, zar ovaj zahtev za dijalogom sa eliminativizmom ne znai da na neki nain mora da uspostavi mogunost prerade ak i najosnovnijih pojmovnih kategorija kojima se koristi, poput proizvodnosti ili proizvoenja?

SPEKULATIVNI REALIZAM

Ijan Hamilton Grant: U redu, ponimo sa pitanjem o erlandovima. Zapravo i nije teko pretvoriti ih u elingovce. U stvari na kraju Neurofilozofije Patrie erland najveeg manifesta ikada napisanog ona kae: Mozak je taj koji istrauje mozak [...] i taj koji je zauvek promenjen od strane znanja8, to mi se ini potpuno elingovskim. Postoji apsolutna simetrija izmeu onoga to ona govori i onoga o emu eling raspravlja u svojoj epistemologiji. Kako moemo uvrstiti znanje stvari, u svojstvu dodatnog proizvoda, u bie onih stvari koje hoemo da znamo? Na taj nain imamo jedan novi entitet u biu. To je nain da se prie problemu. Ne mislim da ovde filozofski ili metafiziki postoji problem. Ipak, mislim da postoji taka u kojoj epistemiki zahtev poinje da ontologiji ispostavlja zahteve koje ona ne moe da ispuni, a tada se moramo zapitati: Da li je ovo dobar epistemoloki prilaz? Ali, taj nain ide unatrake, pretpostavljam. To je, recimo, metod eliminativizma: pokuavamo da ispitamo neki predmet, recimo kola, i za ta kola se navodi kako sama sebe voze. Moj je posao da ispitam kako kola mogu da voze sama sebe, i na kraju obrazloenja to bi trebalo da bude jasno. Lana objanjenja su odbaena, a umesto njih postavljeno je dobro objanjenje. Recimo da su svi kriterijumi zadovoljeni i da smo postigli ono to smo hteli. ta je teorija postigla na epistemolokoj ravni? Proizvela je objanjenje. ta je postigla ontoloki? Obavezala se na ontologiju koja zahteva da stvari koje ne postoje postoje upravo da bi se mogle eliminisati. Ovo je ontoloki nedosledno, ali je epistemoloki nuno. Mogu gledati njenu prednost, ili mogu gledati njen zahtev epistemoloki. Ali pitanje se mora postaviti obrnuto: ako bismo razradili ono to ontologija zahteva, onda bi nam to omoguilo sredstva pomou kojih bismo mogli da ukaemo na razlike izmeu dobrih i loih objanjenja, kakva god da su. Pretpostavljam da bismo u suprotnom bili uvueni u neku nepodnoljivu metafiziku ne-bia. Ti si to nazvao dijalogom izmeu onog kritikog i onog ontolokog, ali to je upravo ono ime bi metafizika, prema Kantu, trebalo da bude zamenjena, dakle kritikim dijalogom u kojem bi u sutini um imao poslednju re. Mislim da ovde stvarno jeste ili jedno ili drugo pitanje, na toj ravni. Tada pitanje postaje, kako moemo da mislimo problem epistemoloke ispravnosti, a da ne pribegnemo transcendentalnim kategorijama? * * * Grejem Harman: Pr vo, zahvalio bih Reju Brasijeu to je osmislio i organizovao ovakav dogaaj. Za mene je sve poelo pre godina dana, kada se Rej vratio iz Pariza i preporuio mi da obavezno proitam Mejasuovu knjigu, Nakon konanosti, koju biste svi trebalo da proitate. Odatle sam doao do
P. S. Churchland, Neurophilosophy: Toward a Unified Science of the Mind-Brain, MIT, Cambridge 1990, 482.
8

117

trei program ZIMA 2013.

118

Ijanovog dela. U tumaenju ovih radova moe se rei da postoje sutinske slinosti, u kojima sam, prole godine, imao prilike da uivam. Spekulativni realizam je, pre svega, jedan veoma zgodan naziv, budui da je realizam svakako izvan upotrebe u filozofiji. Mislim da je jedan od razloga zbog kojih je van upotrebe taj to se smatra dosadnim. Realizam je filozofija dosadnih ljudi koji obaraju one koji su matoviti i primoravaju ih da se suoe s injenicama. Mur je navodno digao ruku uvis i rekao: evo vam, postoje spoljanji objekti! Da, ali to teko da iscrpljuje polje realnosti! I kao to je na to ukazao naziv jueranje konferencije o Lavkraftu9, realizam je uvek u nekom smislu uvrnut. U realizmu je re o neobinosti koju nismo mi uitali u realnosti, u njemu je re o samoj neobinosti u realnosti. Ona je ve prisutna posredstvom snage bivanja realnim. To je dakle vid realizma bez zdravog razuma. Ako pogledate rad nas etvorice, nema ba mnogo zdravog razuma ni u ijem radu. Zakljuci su uvek veoma udni u sva etiri sluaja. U Rejovom sluaju imamo reduktivni eliminativizam i zavretak knjige sa ostacima sagorelih zvezda i besmislenou postojanja. To nije ono to biste inae videli kod Mura i realista te vrste! U Ijanovoj knjizi imamo predindividualni dinamiki tok koji se nekako susree sa usporenjima i koji se potom okorava u planinama i rekama. U mom radu imamo objekte koji se beskonano povlae jedni od drugih u vakuume i jedva uspevaju da komuniciraju jedni s drugima preko nekog mosta od svojstava. I, naravno, u Kentenovoj filozofiji nemamo nikakvu uzronu nunost. Sve je ista kontingencija. Ovo nisu pojmovi koji se obino dovode u vezu s realizmom. Za metafiziku se prevashodno misli da se odnosi na divlje, spekulativne ideje, a spekulacija se obino ne smatra vidom realizma. uete spekulativni idealizam, ali ne i spekulativni realizam. Zajednika crta je i neka vrsta antikopernikanstva. Kant je i dalje dominantan filozof naeg vremena. Kantova senka pada preko svih, a veina pokuaja da se ode dalje od Kanta, nije ni otila dalje od Kanta. Mislim da je Hajdeger dobar primer za to. Hejdeger je odlian primer korelacioniste, u Mejasuovom smislu10. Oigledno, svi mislimo da je Kant veliki filozof. Ali to ne znai da kod njega nema promaaja. To ne znai da je Kant naa prava inspiracija, i zapravo, mislim da su kantovske alternative danas manje-vie iscrpljene. U pripremi za ovu konferenciju zapisivao sam naa imena na listie, i dok sam ih meao na svom stolu u Kairu, pokuavao sam da nas grupiem na razliite naine. Na taj nain moete doi do raznih kombinacija, i nekoliko razlika uprkos slinostima koje nas spajaju. Palo mi je na pamet nekoliko zanimljivih. Ako bismo govorili o tome ta to odlikuje svakog od
Jednodnevna konferencija, udni realizam: Lavkraft i teorija [Weird Realism: Lovecraft and Theory], odrana je pod okriljem Goldsmit centra za studije kulture 26. aprila 2007. godine. 10 Za korelacionizam videti Collapse, Vol. II, March 2007.
9

SPEKULATIVNI REALIZAM

nas a oni mi mogu protivreiti ukoliko greim mislim da je u redu da kaemo da je Rej jedini redukcionista ili eliminativista, da je Ijan jedini dinamista, da sam ja jedini fenomenolog, a Kenten jedini koji se suprotstavlja uzronosti tout court nema govora ni o kakvom nunom odnosu u njegovom vienju sveta. Takoe, kod svakoga moemo uoiti i razliite uticaje. U Rejovom sluaju mislim da su to Badju i Lariel. To su dva poglavlja koja mi se ine kljunima u njegovom rukopisu. I kognitivna nauka, naravno. U Ijanovom sluaju: nemaki idealizam, Delez, Bergson i njegovo tumaenje Platona. U mom sluaju: Huserl i Hajdeger, uz malo Lajbnica i delom Latura. A u sluaju Mejasua: naravno Badju, ali takoe vidim i slinost sa Dejvidom Hjumom, na mnogo naina ne samo u jasnoi njegovog stila pisanja nego ak i kroz neke argumente za koje mi se ini da su inspirisani Hjumom. Pre nego to prokomentariem rad ostale trojice govornika, moda bi trebalo da ukratko izloim svoj rad. Za mene je sve poelo sa Hajdegerom. Ne mislim da sam ikada bio ortodoksni hajdegerovac, ali sam ga svakako voleo. Rano, jo za vreme osnovnih studija, usredsredio sam se na analizu orua, analizu naina na koji se stvari skrivaju iza svoje fasade kada ih upotrebljavamo. I u odreenom trenutku, veoma rano, palo mi je na pamet, da se u sutini Hajdeger svodi na ovo: postoji stvarno jedna ista fundamentalna razlika koja se uvek ponavlja, bez obzira na to da li je re o biu, predrunom, Daseinu, ili neemu drugom: stalno jednolino obrtanje izmeu skrovitosti stvari i njihove vidljive predrunosti. Sve je poelo samo kao itanje Hajdegera i nije bilo nikakvih metafizikih tenji u poetku, u tom trenutku. To se pojavilo otprilike za vreme pisanja jednog teksta o Levinasovoj teoriji o tome kako ljudski subjekt lomi jedinstvo bia i hipostazira ga u individualne stvari. I to me je pogodilo jer je tako neto sutinski besmisleno. Stvarno mi pre toga ovo nikada nije bilo toliko jasno, ali to vie razmiljam o tome, to se ee namee pitanje: Zato bi uopte ljudski subjekat rasparavao svet? Ovo pitanje ima svoje prethodnike u predsokratovcima; za Anaksagoru je nous taj koji tera apeiron da se brzo okree, i da se potom rasparava, tako da je krivica uma to to svet ima delove, i svaki od tih delova sadri i odslikava sve ostale. To moemo videti i kod Levinasa. Shvatio sam da se tome protivim, ali tada nisam imao alat kojim bih izrazio zato je to tako. U mojoj disertaciji sada knjizi, Orue-bie11 ako pogledate bolje Hajdegerovu analizu orua, ono to izriito kae jeste da postoji pod koji sada koristimo, vazduh koji udiemo i telesni organi koje koristimo, i koji tee ka tome da ostanu nevidljivi jer ih naprosto upotrebljavamo. Ne zurimo u njih, ne smiljamo teorije o njima. Dobro, to je odlian koncept, verovatno jedan od veih uvida u filozofiji XX veka. Pribor nastoji da ostaGraham Harman, Tool-Being: Heidegger and the Metaphysics of Objects, Open Court, Chicago 2002.
11

119

trei program ZIMA 2013.

120

ne nevidljiv dokle god funkcionie samo kao pribor dobro. Ali to moe da zvui kao stari obrt izmeu teorije i prakse. Jedna od dobrih stvari koja se odnosi na poigravanje s nekom idejom na due, jeste da ona posle nekoliko godina dosadi. Mislim da ba zbog toga napredujemo, jer kad god imamo dobru ideju ona nam dosadi i tek tada moemo da sagledamo njene nedostatke to se i meni dogodilo. Poeo sam da uviam neke stvari: ovo nee biti nita drugo do ideje da praksa ide pre teorije i da se praksis lomi kada se eki pokvari. Takoe mi je palo na pamet da praksis ne dosee do realnosti objekata nita vie od teorije to je bio sledei korak. Da gledanjem u ovu stolicu, naravno, ne iscrpljujem njeno bie, ali isto tako ga ne iscrpljujem ni sedei na njoj. Postoji toliko dubokih slojeva realnosti u ovoj stolici da je ljudski in sedanja nikada nee iscrpeti. ak iako su ljudi izumeli stolicu, ak iako su oni jedini koji je vide kao stolicu, opet e postojati, kaem, beskonaan broj svojstava u samoj stolici koji nikakvo vienje ili brojanje ne moe iscrpsti. Dakle, imao sam ujedno i teoriju i praksu, s jedne strane. S druge strane, uzroni odnosi se izgleda odvijaju unutar dubina. Nevolja je u tome to ni kod uzronih odnosa ne moemo rei da neivi objekti iscrpljuju jedni druge, a to ak ni ne ulazi u itav spor oko panpsihizma. Vatra ne mora biti svesna da bi pretvorila pamuk u karikaturu. (Uvek koristim vatru i pamuk jer je to odlian primer iz islamske filozofije, koju sam dosta prouavao otkada sam se preselio u Kairo.) Pamuk ima miris, boju, bezbroj drugih svojstava o kojima moemo govoriti, i sva ona su vatri nebitna sama po sebi. Tada mi je postalo jasno da, im se udaljimo od ideje da je svet homogena jedinica, kao to to misle Levinas ili Anaksagora, dobijamo svet sa mnogo delova. A im imamo svet sa mnogo delova, oni e nekako poeti da sudeluju. Ukoliko budu sudelovali, imae isti onaj odnos karikature jedan drugog, koji imamo i mi. itanje Vajtheda u, otprilike, isto vreme, uvrstilo je moje uverenje da ljudski odnos prema svetu ne smemo privilegovati ni pred kakvim drugim odnosom. Vajthed je i dalje najbolji izvor te ideje, ak i posle Lajbnica, budui da se, prema Vajthedu, to moe desiti na razliitim ravnima i u razliitoj meri. Kod Lajbnica emo uvek imati privilegovanu kastu supstancija koje su prirodne, a ne moemo rei ni re o nekakvoj meunarodnoj korporaciji koja ima odnose s pravim stvarima. Ali kod Vajtheda moemo, i kod Latura moemo. Vajthed je bio jedan klju, a drugi klju je bio Zubiri, Gzavije Zubiri, baskijski ontolog koji je studirao sa Hajdegerom i Ortegom-i-Gasetom, koji nije toliko poznat kao Vajthed, naravno, ali za koga verujem da je kljuni mislilac XX veka. Njegova ideja je da svi odnosi i sva sudelovanja u kojima se jedna sutina nalazi, nikada ne mogu adekvatno izraziti tu sutinu. Preko Zubirija su vakuumski zapeaeni objekti, koji se povlae iz svih odnosa, doli u moj rad. To je ono to sam radio u knjizi Orue-bie: pokazao sam kako se mnoge stvari hajdegerovski pojmovi poput vremena, prostora, referencijalne

SPEKULATIVNI REALIZAM

121

kontekstualnosti, i svih tih stvari svode na analizu orua; o tome je re u pr vom poglavlju. U drugom poglavlju uzeo sam to kao oruje protiv svega to komentatori inae govore o Hajdegeru. U treem poglavlju sam jednostavno pokuao da krenem u smeru spekulacije. Ukratko, pravi spekulativni problem koji se odmah nametnuo iz ovoga jeste da ako imamo objekte koji nisu u stanju da ostvare meusobni kontakt, kako se onda uopte ikada ita dogaa? Poto je u prirodi stvari da se povlae iz svih odnosa, postoji ozbiljan problem sa uzronou. Jedna stvar nikada ne dotie drugu stvar, ni u kom smislu. To me je odmah nagnalo da razmiljam o okazionalizmu u istoriji filozofije, u kojoj smo, naravno, pre Francuza imali Arape u Iraku je postojala teoloka kola Aarita. I naravno da se ovo mnogo lake uklapa u islam nego u hrianstvo, koje nikada nije imalo pravih okazionalista u vreme pre novog veka. Za muslimane, bar u tom periodu, ako se desi da Bog nevinog oveka poalje u pakao, onda neka ga. Bog je svemoan. Ovo ne stvara paradoks slobodne volje, kao kod veine hriana. Tako neto moemo videti pr vo kod Arapa. Bogu nisu pretnje samo entiteti koji su tvorci, u smislu stvaranja itavog univerzuma oigledno postoji samo jedan entitet koji moe to da uini nego i stvari poput stvaranja nametaja, ili pravljenja kafe, koje bi takoe na neki nain ocrnile boju mo, ukoliko bi individualnosti bile sposobne za tako neto. Bog je tu da bi objasnio i svaki pojedinani postupak, stvarajui sve nanovo stalno. I bez obzira na to to nam takva teologija danas deluje neuveno, to je zapravo duboka metafizika ideja, ideja da se stvari ne mogu odnositi jedna prema drugoj, da su stvari same po sebi inherentno zatvorene jedna za drugu. Povratak ove ideje vidimo, naravno, u Evropi u XVII veku, a istoriari filozofije XVII veka prilino su izbirljivi kada je re o tome koga e izabrati za okazionalistu: samo Malbrana, Kordemoja i moda jo nekoliko francuskih imena. Ne vidim zato ne bismo ovo proirili i obuhvatili Dekarta, Spinozu, Lajbnica i, svakako, Berklija. Okazionalizam shvatam u veoma irokom znaenju: kadgod individualni entiteti nemaju uzronu mo, predajemo se nekakvoj vrsti okazionalizma. Tu je Hjum dao kljunu zavrnu re. Skepticizam je jednostavno izvrnuti okazionalizam, i nije sluajno to je Hjum bio veliki poklonik Malbrana. Imao je Malbranove knjige i revnosno ih je itao, tako da ovde imamo jednog hardcore teistu i nepopravljivog ateistu. Vezuje ih to to u oba sluaja imamo problem sa stvarima koje nisu u stanju da se neposredno odnose meu sobom, s tom razlikom to za okazionaliste, u klasinom smislu, u svetu postoje nezavisne stvari koje su odvojene jedne od drugih od poetka i pitanje je kako se odnose meusobno. Donekle kod Hjuma ve imamo te odnose. Roeni smo u svetu u kojem postoje navike. Stvari su u mojim mislima ve povezane, i pitanje je jedino da li one postoje izvan njih. Hjum, dakle, poinje s odnosima, a Malbran sa supstancama. Mislim da je u oba sluaja reenje pogreno,

trei program ZIMA 2013.

122

jer se privileguje neka vrsta maginog nadentiteta koji je u stanju da stvara odnose tamo gde ostali ne mogu. Tako da za okazionaliste vai: Niko ne moe? E, pa, Bog moe! Kod Hjuma to ini um. Um stvara objekte (snopove) kroz uobiajenu konjunkciju, on stvara veze. Pitanje je kako moemo imati neki vid indirektne uzronosti, koji se nee latiti Boga kao reenja reenja koje bi nas vratilo u stare diskreditovane oblike teoloke filozofije i koji se takoe nee latiti ni uma kao reenja, to bi nas smesta dovelo do idealizma, do kojeg nas je svojevremeno Hjum i doveo. Odakle nam onda realistika varijanta okazionalne uzronosti koja ne polae sve na Boga? Skovao sam izraz namesnika uzronost (Vicarious causation)12 samo zato to, kad god bih pomenuo termin okazionalna uzronost, ljudi su se uvek smejali to je bila pr va reakcija, tako da mi je postalo jasno da bi bilo nelogino da se drim tog termina! Previe je povezan sa doktrinama koje su osporavane jo na osnovnim studijama u poslednjih tri stotine godina, tako da sam morao da izmislim novi termin. Zato govorim o namesnikoj teoriji uzronosti; ali gde se odvija ova uzronost? To mi je zadugo bila tajna, a njen mehanizam mi je i dalje tajna. Tekst u Kolapsu je, otprilike, najvie to sam uradio, od toga sam otiao neznatno dalje. Od svih ljudi odgovor nalazim kod Huserla, jer kod njega postoji druga vrsta objekata. Ni Hajdeger ni Huserl nisu pravi realisti, reklo bi se. Vie su se usredsredili na ljudski pristup svetu, nego na sam svet. Ali kod Hajdegera postoje ova bia-orua, objekti koji su realni, povlae se pred nama, ine da nemamo pristup stvarima u svetu. Ono to imamo kod Huserla to se obino izjednaava sa Hajdegerovim vlastitim otkriem jesu intencionalni objekti. Ako ste proitali pr vu polovinu Logikih istraivanja, posle pobijanja psihologizma, njegov pravi neprijatelj je britanski empiricizam. Ono protiv ega se kree jeste ideja da se mi susreemo sa svojstvima, te da na neki nain povezujemo ta svojstva. Objekti nekako nisu ni dati u britanskom empiricizmu. Ono to je dato jesu svojstva, i ta svojstva su spojena pomou subjekta (oveka). Ovome se protivi itava fenomenoloka tradicija, rekao bih. Kod Huserla imamo intencionalne objekte. Imamo ovaj sto, na primer, iju povrinu vidim, ne vidim njegov prednji deo za razliku od ovih ljudi [pokazuje na publiku]. Ne vidim ni njegov donji deo. Mogu kruiti oko njega, puzati ispod njega i pogledati ga odozdo. Sve ove promenljive percepcije ipak me ne obavetavaju da vidim razliite objekte. Verujem da opaam samo razliite aspekte istog objekta. Ovaj sto nije skriven od mene poput stola kao bia-orua, kao to bi pravi sto bio. On je ovde. Gledam ga i vidim sto. Ne vidim sve njegove aspekte istovremeno, ali vidim sto, a ne samo neka razbacana svojstva. tavie, ovaj sto nije isti kao realni sto u svetu, koji obavlja neki svoj nezavisan posao, jer ovaj za koji verujem da ga gledam moda ne postoji halucinacije se svakako deavaju.
12

Videti englesko izdanje asopisa Kolaps: Collapse, Vol. II, 171205.

SPEKULATIVNI REALIZAM

Dakle, intencionalni objekti nisu isto to i realni objekti, uprkos tome to mi huserlovci to stalno govore. Prole godine na Islandu dogodio se veliki obraun sa huserlovskom mafijom pokuali su da mi kau da su intencionalni objekti isto to i orua, jer hoe da pokau kako je Huserl otkrio sve to i Hajdeger osam godina kasnije. To nije istina! Jo neto o Huserlu: on je otkrio neto udno o emu niko nikada ne govori, a to je da jedan objekat sadri druge objekte: naime, svest. Moj intencionalni odnos sa stolom Huserl moe smatrati jedinkom, a sam odnos celinom. Zato? Zato to mogu govoriti o ovom odnosu, mogu retroaktivno misliti o njemu, mogu dati drugim ljudima da ga analiziraju jer drugi fenomenolozi mogu analizirati moj odnos prema stolu i nijedna od tih analiza nikada nee iscrpsti taj odnos, to je sasvim dovoljno da ga smatramo objektom. To je definicija objekta: ne vrsto, kruto telo, ve stvar koja ima objedinjenu realnost koja se ne iscrpljuje ni u kakvom odnosu prema njoj, tako da je intencija kao celina jedna stvar. Ali, moramo zapaziti dve stvari koje su sadrane unutar ove intencije. To su sto i to sam ja sam, obe stvari su sadrane u toj intenciji. I ovde postoji asimetrija poto je sto naprosto fenomenalan; ja, ipak, jesam realan. Ovo se moe i obrnuti: ako sto susree mene, to se u onom sluaju ne bi desilo, kada posmatrate odnos asimetrino u tom drugom smeru, sto je realan objekat u onom smislu, a ja sam fenomenalan objekat koji sto svodi na karikaturu samog sebe. Znam da zvui udno. Ali odavde bih to uoptio, i rekao bih kako se uzroni odnosi uvek odvijaju kroz unutranjost nekog treeg entiteta. Ovo nije samo istinito za ljudsku svest i fenomenologiju. Zatvorenost je ono to odnos zapravo i jeste. Odnos znai: realan objekat susree ulni ili intencionalni objekat unutar treeg realnog objekta. I ogromni problemi nastaju kada pokuavamo da razradimo kako se to tano odvija. Odavde proizlaze izvesni paradoksi, i poeo sam da sastavljam delove te slagalice u Kolapsu II u lanku Namesnika uzronost. I tu itav projekat stoji do danas. Nadam se da se sada moe stei nekakva predstava o tome ta trenutno radim, tako da bih mogao da se bolje postavim u odnosu na ostalu trojicu za koje verujem da su dobar izazov za moj rad. Mislim da je Rej u ovom sluaju napravio izvrstan izbor. Poeu s Rejom, dakle, poto je on bio pr vi. Ono to mi je uvek osveavajue u razgovoru s njim jeste njegovo znanje i simpatija prema empirijskim naukama, to je neobino retko u naoj disciplini. Pogotovo kada je u pitanju kognitivna nauka, verovatno kao i veina vas, odrastao sam u okruenju u kom su imena erlandovih pominjana uglavnom s podsmehom. Ne poznajem rad erlandovih ni izbliza koliko Rej. Nedavno sam uzeo Mecingera i radujem se daljem itanju, ali istina je da ne razumem mnogo toga. Tako da je ovo osveenje. Rej, kao i veina nas, ne bi da dozvoli da se ovek u svom odnosu sa svetom nae u privilegovanom poloaju. Da se

123

trei program ZIMA 2013.

124

ideja da je na poloaj u svetu poseban moe se ukloniti, da je ona verovatno neka vrsta popularne psihologije, u svemu tome sam potpuno saglasan sa njim. Razlikujemo se ipak u dva pristupa... Rej je neka vrsta redukcioniste uli ste njegove prigovore meni u vezi sa hobitima, a pominjao mi je vile i ranije. To su dobri prigovori. Da li su, dakle, oni realni koliko i vrsti fiziki objekti? Osvrnuu se najpre na to pitanje. Prigovor je dobro utemeljen, i mislim da je ovde re o greci laturovskog stanovita stanovita koje zastupam. Budui da sam se udaljio od Hajdegera, Latur je bio jedan od pr vih spasilaca na koje sam naleteo, jer on uvaava sve objekte podjednako i to mi se dopadalo kod njega. Ali tu imamo problem. Morali bismo da znamo da obrazloimo svoenje, a nain na koji on to radi tie se principa nesvodivosti, to e rei da se bilo ta moe svesti na bilo ta doklegod moemo da pokaemo u kakvom su odnosu. Mislim da to daje preveliku mo naunicima. Nije li nuno da neke stvari jesu inherentno svodive na druge stvari? Mislim da je ovo verovatno istina, tako da ne bih poao putem nesvodivosti. Mislim da se ovaj problem mora reiti na bolji nain. Rej se takoe protivi i ontolokoj razlici, neemu to sam zadrao iz hajdegerijanskih dana. Ne koristim taj izraz, ali za mene je ontoloka razlika ona izmeu stvari same po sebi i njenog odnosa prema svemu ostalom. Rejovo odbijanje ontoloke razlike ide ruku podruku sa njegovim reduktivizmom, jer kod Reja ni nema potrebe da se bilo ta krije iza bilo ega drugog, zar ne? Imamo odreene stvari kao simptome, ili epifenomene drugih stvari koje su, zapravo, realne. Onda imamo i taj drugi realni nivo, i pokuavamo da dopremo do neega to se razlikuje od onoga sa im smo poeli. E, sad, ono to bih pitao Reja jeste kako izbei ne naivni realizam, niti spekulativni realizam, nego ono to ja nazivam razoaravajuim realizmom moj izraz za Kripkea koga, inae, veoma cenim. Kripke je svakako moj omiljeni analitiki filozof. On unitava analitiku filozofiju i pretvara je u metafiziku samim tim to kae da Rasel i Frege gree. Ime ne referira na sva svojstva koja poznajemo kod neke stvari. Mogu saznati da su neka tvoja svojstva koje sam mislio da poznajem lana, a da te pritom i dalje vidim, da pritom i dalje vidim istu osobu. Tako da tu imamo ono to sam ja uspostavio kao tebe, a to je, na neki nain, dublje od tih svojstava. On ak kritikuje i Strosna i Serla koji nude manje otru teoriju klastera: Pa, moramo biti u pravu barem za veinu svojstava koja kod neke osobe poznajemo. Da li to znai 51 odsto, ili grupu onih najbitnijih? Ovde pratim Kripkeove kritike deonice: upuivati se mora na neto dublje, na ono to je sutinsko, te samim tim i na ono to se ne moe svesti na povrna svojstva. Ali razlog zbog kojeg ga nazivam razoaravajuim realizmom jeste to on zavrava u bivanju fizikom strukturom stvari, koje su za Kripkea realne upravo zahvaljujui njoj. Dakle, realnost zlata lei u injenici da se

SPEKULATIVNI REALIZAM

ona sastoji od sedamdeset devet protona. Ovo mi je veoma razoaravajue. Ono to je realno u svakom od nas jeste da smo morali da imamo dva roditelja koja smo imali to je pre svega genetiki lano, zar ne? Moemo nekom ludom sreom dobiti isti DNK od dva razliita roditelja. I nije ba da mi deluje da moju sutinu ini to da sam na neki nain potekao od dva roditelja. Tako da d, hou da znam da li se dri ovakvog redukcionizma. Meni je lako da izbegnem taj problem jer imam sve te razliite ravni, Latur ima razliite ravni, a ak i ako nam je problem da pokaemo kako se stvari svode, redukcionistiko stanovite ima jedan dublji problem, a to je problem objanjavanja koja je to krajnja ravan koja neemu daruje realnost. Da li je to fizika struktura ili neto vie? Ako nije fizika struktura, onda bi zavrili u nekom uvrnutom idealizmu u kojem postoje, ne znam, recimo, nekakva modana stanja koja naokolo plutaju... Izgleda da se kod ovih ljudi panpsihizam vraa u modu. ak i kamenje i paradajz imaju neku primitivnu vrstu intencionalnosti. Tako da me ba zanima s im to Rej u krajnjem zavrava kada eliminativizam uspe u svojoj stvari. To je pitanje koje bih mu postavio. Dalje prelazim na Ijana ii u redosledom programa. Tokom itanja njegove knjige, odobravao sam ono to radi od poetka do kraja. Potpuno mi je primamljiva ideja da su metafizika i fizika jedna te ista stvar, jer je jedan od problema fizike danas to nije dovoljno metafizika. Ona nikada ne otvara pitanja uzronosti, recimo. Ona moe raspravljati o tome da li je uzronost statistika ili je retroaktivno uzrokovana posmatraem, ali nikada nee zaista dopreti do mehanizama koji su na delu kada jedna stvar dodirne drugu. Mislim da bi ona trebalo da postane vie metafizika. U namesnikoj uzronosti predloio sam to kao put pomou kojeg bi se filozofija izbavila iz geta. Nauka nam je donela toliko uasa tokom poslednjih dvesta dvadeset godina. Nalazimo se u getu ljudskog diskursa, jezika i moi verovatno jer strahujemo da zakoraimo u polje prirode. Bojimo se da nemamo sredstava za tako neto, ali ja verujem da imamo. Mislim da u Ijanovoj knjizi moemo videti da sredstva za ovo ve postoje. Takoe mi je primamljiva ideja da su inverzije platonizma totalno beskorisne, poto nas dre kao zarobljenike unutar iste dvosvetovne teorije. Dobro, Nie odlino, on to izvre ali onda opet na kraju zavravamo sa istom suprotnou izmeu pojave i platonistikih ideja. Jo jedna stvar koju volim kod Ijanove knjige jeste to to je konano dala neki smisao Timaju, iz mog ugla. Za Timaja je vladalo veliko interesovanje tokom devedesetih zbog Deridinog ogleda o pojmu chra i, jo gore, kroz Don Salisa koji mi je bio prilino odbojan. Zbog toga ga nikada nisam potpuno razumeo. Pre tri godine morao sam da predajem Timaja jer sam preuzeo neiji kurs u poslednjem trenutku, a zaista bih voleo da je izabrao bilo koji drugi dijalog osim Timaja. Ali, napokon, posle itanja Ijanove knjige postaje mi realniji: Timaj

125

trei program ZIMA 2013.

126

jeste mesto jednosvetovne fizike, fizike ideje kod Platona ovo je predivno. Tvoja kritika Kanta, to mi se svia, citira Badjua koji kae da moramo da preokrenemo Kanta, a ne Platona. Slaem se s tim. Takoe, ne prihvatam ideju da je filozofija ivota uvek nekakav alibi, alibi za odbijanje suoavanja sa onim neorganskim. Zato ljudi poput Dejvida Farela Krela uvek idu do sri ivota, a nikada ne priaju o kamenju? ta je toliko seksi kod ivota? Vidite, to je alibi, i to je jedan od naina da ostanemo u ovekovoj blizini, a da pritom tvrdimo kako idemo dublje od toga. Ijan je takoe naklonjen antieliminativizmu u svojim okvirima, kao i ja, po emu se donekle razlikujemo od Reja. I konano, mislim da postoji jo neto to nas spaja, moda vie od druge dvojice govornika: koliko sam primetio, imamo ambivalentan odnos prema Badjuu, iako ga obojica potujemo. Ti kritikuje Badjua jer nam je dao samo ovu alternativu broj i ivotinje, i kae kako to nije prava alternativa. Pokazao si da ona nije u stanju da obuhvati geoloke i druge stvari, i s tim bih se mogao sloiti. Takoe mi kod Badjua nedostaje i filozofija prirode. Kod mene je problem kao to sam naglasio u recenziji Mejasuove knjige u Filozofiji danas13 da li je nekonzistentno mnotvo kod Badjua zaista mnotvo? Izgleda da jedina stvar koju ono radi jeste to to proganja nae sadanje brojnosti, nae sadanje situacije. Ali jedno prikladno mnotvo, pravo mnotvo, zapravo bi trebalo da je sposobno za sudelovanje van subjekta. Ne ini mi se da je tako kod Badjua. Zato ne bih sebe nazvao badjuovcem, iako je Bie i dogaaj fantastino delo spekulativne filozofije, jedno od najboljih jo od Bitka i vremena. Zaista cenim njegove ambicije i veinu njegovih strategija za napadanje odreenih stvari. Dakle, to su neke stvari oko kojih se ne razilazimo. Zapravo postoji samo jedno kljuno razilaenje izmeu mene i Ijana, ali to je duboko razilaenje i vodi do neslaganja oko istorije filozofije. Velika razlika je u tome to je Ijan protiv onoga to naziva somatizmom, a ja sam potpuno za to. Za njega se filozofija ne tie tela, nego dubljih sila koje prethode telima, i iz kojih se tela razvijaju. Za mene nema niega osim objekata, nema nikakvog predindividualnog toka koji se naglo razvija u razne specifine individue. I mislim da u tom stavu ima Delezovog uticaja. Sami objekti izgleda nemaju mogunost sudelovanja, sve se odvija na jednom dubljem nivou. Stoga nas ovo dovodi do jednog velikog razilaenja u vezi sa istorijom filozofije, jer se u njegovom vienju Aristotel i Kant nalaze u istoj ravni. U njegovom vienju u istoj ravni lee i aristotelovski podmet i kantovski fenomen, s im se ne bih sloio. Postoje mesta na kojima se Aristotel odnosi prema podmetu kao prema logosu, ali mislim da ima vie mesta na kojima on kae kako se kroz logos nikada ne moe u potpunosti izraziti ono realno. Tako da nikada ne bih iao toliko daleko da kaem kako je aristotelovska
Graham Harman, Quentin Meillassoux: A New French Philosopher, Philosophy Today, Vol. 51, no. 1, Spring 2007, 104117.
13

SPEKULATIVNI REALIZAM

stolica ista kao i moje vienje stolice kod Kanta. Rekao bih da je Aristotel na strani dobrih momaka, ukoliko ste realista. Tradicionalno se na njega gledalo na taj nain, tako da Ijan pravi radikalan potez time to kae kako je Aristotel zapravo na Kantovoj strani, a da je Platon jedan od nas kontraintuitivno, ali interesantno. Rekao bih da moramo da zadrimo Aristotela u naem timu. Rekao bih da aristotelovske forme nisu matematike formalizacije. One su supstancijalne forme, a supstancijalne forme se mogu skrivati od logosa. Zapravo se i skrivaju, jer ih logos, reklo bi se, nikada ne iscrpljuje u potpunosti. Takoe bih se suprotstavio Ijanu i branio bih proizvod naspram procesa, iako znam da to nije ba omiljeno. U decenijama koje su za nama avangarda se vie odnosila na proces, a manje na proizvod. Branio bih proizvod umesto procesa, poto mislim da se veliki deo procesa izgubi kada je proizvod stvoren i tu vam znanje procesa nije potrebno. Mnoge informacije se tada izgube. Da, istina je da je uzronost proizvodna. Ovo je zapravo De Landa, a ne Ijan, iako je i kod Ijana slino. Uzronost je proizvodna poto imamo vie toga u uinku, nego u uzroku. Takoe je istina i da manje toga ima u uinku nego u uzroku, poto mislim da su mnoge stvari izbrisane iz proizvoda. Razliiti procesi mogu dati isti objekat. Moja pitanja Ijanu bi glasila: Zato ne bismo onda imali objekte tokom itavog niza? Zato nam je potrebna objedinjena dinamika priroda? I shvatamo da on govori o geologiji, ali nikada, za razliku od Latura, o tehnolokim objektima naftnim platformama i slinim stvarima jer su razliite vrste objekata za Ijana manje bitne od dubljih prirodnih sila iz kojih svi objekti potiu. A sada Mejasu. Toliko ima stvari kojima se moemo diviti u Mejasuovoj knjizi. Stilski, veoma je jasna i ekonomina. Nikada nemate oseaj da itajui je traite vreme. Da li je sino ili jutros Rej rekao kako bi se analitiki filozofi okirali kada bi ovo proitali? Rekli bi: Ovo nije francuska filozofija za koju smo uli, jer on zapravo daje racionalne argumente, deduktivne argumente korak po korak, kojima se ponose analitiki filozofi, nasuprot kontinentalnoj tradiciji. U poetku mi je argument o uzronosti pomou Kantorovog pojma transkonano delovao manje ubedljiv od drugih u knjizi. Ali proteklih nekoliko sedmica sve vie razmiljam o njemu. Dakle, da li ima i drugih naina da se transkonano upotrebi da se ree i drugi problemi slini ovom, na primer babaroga beskonane regresije? Da li bi se moglo, umesto toga, govoriti o transkonanoj regresiji? Nisam siguran kako bismo to uinili, mada sam se malo poigrao s tim idejama. Sigurno moemo to uiniti u obrnutom smeru: univerzum postaje sve vei, vei i vei. Kakogod odredili veliinu univerzuma, uvek e postojati vei univerzum, a fizika je izgleda odnedavno sklona podravanju toga. Nesaglasnosti? Glavna nesaglasnost ovde je oigledna: uzronost je u mom sluaju klju, a za Mejasua uzronost ne postoji. U neku ruku on nas

127

trei program ZIMA 2013.

128

vodi do univerzuma haotinijeg od onog Hjumovog, budui da, kako i sam kae, Hjum sumnja u to da li mogu znati da postoji jedan uzroni odnos izmeu stvari, dok Mejasu zna da se stvari odvijaju na apsolutno kontingentan nain. On apsolutno zna da nema uzrone nunosti meu stvarima. A to bi mogao biti novi potez. Ne poznajem nikoga ko je ovo uinio. On sumnja u Princip Dovoljnog Razloga, zadravajui pojam neprotivrenosti, i time dakle sumnja u nunost. Ali on ide i dalje od toga, iako o tome ne govori otvoreno. Poto kae kako je sve apsolutno kontingentno, ono u ta on stvarno sumnja, iz mog ugla, jeste da li ima ikakve relacionalnosti uopte. Sve je apsolutno odseeno od bilo ega drugog, jer ako bi se jedna stvar mogla spojiti s drugom, ili ako bi mogla da utie na drugu, onda vie nema apsolutne kontingencije. Nekada bismo imali odnose meu stvarima, a nekada ne. Tako da mi se ini da iz apsolutne kontingencije ne slede nikakvi odnosi meu stvarima, i zbog toga sam Mejasua nazvao hiperokazionalistom, jer kod njega nema ak ni Boga da nas spasi tog problema. Za razliku od Hjuma on veruje u postojanje ancestralnog sveta van nas, koji je totalno van naih umova, a izgleda da nemamo pristup ni njemu, poto bi taj svet zahtevao odnos izmeu mene i onoga to je van mene, to se takoe ini nemoguim. Tako da mogu imati a priori pojam ancestralnog sveta, i mogu u mislima znati neka njegova svojstva, ali prema mom tumaenju Mejasuovog sistema nema nade da bi se te dve stvari mogle povezati. ini mi se da u njegovom sistemu nita ne dodiruje nita, ak ni delimino, tako da smo, u tom smislu, slinih shvatanja. Razlika je u tome to ja pokuavam da kroz stranja vrata pronaem nain na koji bi stvari mogle meusobno da se odnose, dok on to ne ini. A to uzrokuje mnoge druge problema. Pr vo pitanje za Mejasua glasi: Da li stvar dodiruje svoja svojstva? On se moda nee saglasiti s mojom procenom da nita nije u odnosu ni sa im drugim, ili da dodiruje ita drugo, ali ukoliko prihvati ovakvo tumaenje njegovog sistema pojavie se pitanje da li uopte stvar moe imati ikakva svojstva. Kakav je odnos jedne stvari prema vlastitim svojstvima? Unutar uma stvari izgleda stupaju u odnose, poto u mojim mislima ve postoje mnoge stvari istovremeno, tako da je i to neka vrsta odnosa. Ovo je i moja kritika Hjuma on poinje s odnosom. Ja u sobi vidim razliite mrlje, boje i oblike, a one su na neki nain u odnosu ve time to postoje istovremeno u mojim mislima. Takoe, ako je to istina, onda ne bi bilo nikakvog odnosa izmeu moje percepcije sveta i samog sveta. Tako da ak i ukoliko znamo kroz njegov briljantan argument na poetku knjige da ancestralna oblast doista postoji van znanja, gde je onda most izmeu to dvoje? Kako moje znanje na bilo koji nain odgovara onome to je van njega? Korespondencija se ini nemoguom, a takoe i otkrivenje, prema Mejasuovom modelu. Na koji se nain moj um odnosi prema svetu? I napokon, kakve su to stvari izvan uma? Ako je istina da ovaj problem postoji za Mejasua, problem

SPEKULATIVNI REALIZAM

povezivanja stvari sa svojim svojstvima, onda to znai da nemamo nita drugo do odvojenih svojstava van uma. A ovo prema mom miljenju nema smisla, budui da, kao to sam ranije napomenuo u vezi sa Merlo-Pontijem, crnilo je ve otelovljeno sa stvari ije crnilo ono jeste. Tako da mostove ve imamo unutar percepcije, i, rekao bih, unutar uzronosti takoe. Tako da moje pitanje ili prigovor Mejasuu i ponavljam, on se moda nee uopte saglasiti sa ovim tumaenjem jeste da on ima posla samo sa nunou i kontingencijom. Nema li nekakvog zajednikog tla, i nije li to zajedniko tlo odnos ili sueljavanje? Jer, kada su dve stvari meusobno u odnosu, kada govorimo o jednom odnosu, to nije apsolutna kontingencija, budui da one utiu jedne na drugu, zar ne? A nunost implicira gotovo nedostatak odvojenosti meu njima, budui da ona implicira i neku vrstu neprimetne mehanike celine u kojoj neki in ve podrazumeva svoje uinke. Ono iz ega se neki odnos stvarno sastoji jesu dve stvari koje su delimino samostalne, a ipak uspevaju da utiu jedna na drugu. Moja pitanja su: Ima li u Mejasuovom sistemu bilo kakvih mogunosti za sueljavanja? Moe li jedna stvar uticati na drugu bez postojanja nunog odnosa izmeu njih? I konano, moja prava zamerka njemu jeste da on svoj sistem jo nije objavio, jer bih najradije naredne tri noi ostao budan dok ga ne proitam! To bi bilo odlino itanje. Rekao je da ima ve viestruke tomove u najavi, est ili sedam stotina stranica. Sa oduevljenjem bih proitao sve to odmah, tako da, molim te, pouri! Dobro, dakle, sada emo uti ta kau moje kolege sagovornici. Rej Brasije: Apsolutno prihvatam ono o neizvodivosti redukcionizma. Mislim da si u pravu. Imamo dva problema: interteorijska redukcija je esto neprilagodljiva, ali ak i unutarteorijska redukcija, ak i unutar jedne teorije esto naleemo na nesavladive probleme koji se odnose na pokuaj da se neto redukuje na neto drugo. Dakle, mislim da je ovo na neki nain tano, i moja je krivica to sam to prenaglaavao. Pokuavao sam da nekako oblikujem svoje prigovore otvorenoj ontolokoj jednoznanosti. Ali, ipak mislim da moemo preraditi kriterijume u okviru kojih se realnosti moe pripisati bilo ta. Utoliko bih se zalagao za termin revidirajui materijalizam koji je bio jedna od moguih varijanti pre nego to je skovan termin eliminativni materijalizam. Drugim reima, poenta je da ne izbacuje nita, nego da zamenjuje, i pojaava i poveava ono to zna i ono to razume. Na primer, eliminacija bogova, boginja, svih i svakakvih natprirodnih aspekata, moe se shvatiti kao umanjivanje sveta, ali zasigurno iz jedne uskogrude perspektive! Pojaavanje, svih stvari koje znamo, jeste ono to je najbitnije. Poenta je da je nauka umnogostruila vrste stvari koje postoje u svetu, a nije ih umanjila. Zato mi se ini da je greka misliti da se nauka i poveanje naih kognitivnih sposobnosti odnose samo na odustajanje od mnogih stvari, pa i od njihovog eliminisa-

129

trei program ZIMA 2013.

130

nja. Naravno da eliminiemo stvari, ali samo da bismo ih ponovo opisali kao vee, interesantnije i komplikovanije. Drugo, takoe si u pravu kada je re o nemogunosti da se tvrdi kako postoji neka vrsta krajnjeg ontolokog supstrata koji podlee pojavama. To je razlog zbog kojeg mislim da je materijalizam veoma problematian i ini mi se, kao to je Ijan pokazao, da se razblaava do te mere da postaje puki izgovor, stav o primatu prakse ili slino. Jer, im fizika eliminie svaku vrstu supstancijalnog shvatanja materijalnosti a itava poenta kritike metafizike jeste oskudica materijalnosti materijalizam nema smisla, osim ukoliko ne prihvatimo materijalizam procesa, iste proizvodnosti, za koji priznajem da je u potpunosti odriv. U tom sluaju mislim da problem postaje ubedljivo obrazlaganje prekida ili diskontinuiteta u procesu. Utoliko materijalizmu nema granice. Od kljune je vanosti izbei uskogrudu definiciju realizma u smislu dostupnih semantikih ili kognitivnih kategorija, poto bismo, nema sumnje, zavrili tako to bismo morali da je revidiramo ili ak napustimo. Razlog zbog kojeg mislim da je epistemologija bitna, jeste istorija, kao to mislim da je nemogue fiksirati jedan momenat u vremenu i rei kako znamo sve to moe da se zna. Uvek imamo izvesnu dinaminost i izvesnu mogunost revidiranja naina na koji shvatamo svet. Ono to je zanimljivo u nauci jeste koliko ona obogauje kategorije i kriterijume koje imamo zarad stvaranja razlika u svetu. Utoliko ovo, ipak, nije umanjivanje, nego fantastino obogaivanje i pojaavanje nae sposobnosti razlikovanja. Moemo praviti razlike svih vrsta, onako kako ranije nije bilo mogue. U osnovi, to je moj odgovor. Grejem Harman: Branio si redukcionizam manje nego to sam mislio da e braniti. Jedna od stvari koju volim kad raspravljam s tobom, jeste to me primorava da razmiljam o problemu, ba zato to jeste problem. U nekom smislu, malo je licemerno rei da se nita ne moe svesti ni na ta drugo, jer koji je cilj filozofije onda? Filozofija posmatra jedan izuzetno sloen svet i svodi ga na etiri ili pet struktura koje objanjavaju sve ostalo. Valjda to rade i sve ostale nauke. Onaj deo o tome kako je nauka zakomplikovala stvari je takoe laturovski deo. On gleda na modernizam kao na neto licemerno. Istovremeno, tamo gde se ono prirodno mora oistiti od kulturalnog, tu je re i o stvaranju mnotva frankentajnovskih hibrida koji prelaze jaz. Ozonska rupa je prirodna, ali i socijalno konstruisana i ispovedana u isti mah. Tako da se stvari komplikuju sve vie i vie. Koliko tu zaista ima redukcije? Kada redukujemo, esto zapravo samo objanjavamo stvari u okviru nove vrste verovanja. Hemija je, u izvesnom smislu, sloenija od periodnog sistema elemenata, sloenija nego to je ranije bila. Hemiari nisu samo redukovali, zar ne? Iako je Mendeljejev zaista svodio hemijska jedinjenja na mali broj njihovih elemenata posredstvom periodnog sistema, on je ukazao i na to da postoje novi elementi i hemijska svoj-

SPEKULATIVNI REALIZAM

stva o kojima se ranije nije ni sanjalo. Mislim da je to ono to sam imao da kaem, ali mi je primamljiva ideja da redukcionizam ne treba naprosto izbaciti. Moramo biti u stanju da bolje pokaemo na koji nain je jedna vila manje realna nego uma. Kenten Mejasu: Rekao bih Grejemu da ne mogu da postoje nikakve protivrenosti izmeu naih stanovita, a sada u pokazati i zato. Pokuavam da razradim jedan princip, princip faktualnosti, koji kae da je samo kontingencija nuna. Ne samo da je kontingencija nuna nego je jedino kontingencija nuna. Dakle, ta onda elim da uradim? elim da demonstriram kako kontingencija poseduje svojstva, fiksirana svojstva. A zato moram to da uradim? Zato to je kontingencija nuna, a diskurs o neemu nunom mora biti demonstracija. A ukoliko je kontingencija i samo kontingencija nuna, sve to postoji je kontingentno. Tako da ne mogu govoriti o onome to postoji. Ne mogu govoriti o onome to postoji, jer je ono kontingentno. ta onda moemo da radimo sa onim to je kontingentno? Moemo ga opisati. Ono to pokuavam da demonstriram jeste da ukoliko hoemo da govorimo o onome to postoji, moemo ga samo opisati, poput fenomenologije a fenomenologija jeste deskripcija. Ako hoe da zna gde se nalazim, gde se nalazi moj sistem, veza je u injenici da si ti taj koji opisuje stvari. Nuno je da fenomenologija bude deskripcija, jer, za razliku od onoga to ja radim, fenomenologija govori o stvarima koje realno postoje. A ono to hou da uinim, jeste da pokaem da ukoliko ih moete opisati, to nije iz kontingentnog razloga. To je zato to je ono to postoji samo injenica. To je injenica da ima odnosa, da ima prave supstancije itd. A ako hoe da zna kako se moj rad odnosi prema onome to ti opisuje, moda se to odnosi na, kako bih rekao, skrivanje supstancije, jer ono to se povlai iz deskripcije za mene jeste injenica da ono postoji. injenica da stvar postoji ne moe se opisati. Moe da se opie ta je ona, kakva je, kakvi su njeni odnosi s drugim stvarima itd., ali taj odnos, supstancija itd., jesu injenice, i ti ih moe opisivati upravo zato to su injenice. Ontiko se odnosi na ono to postoji, a ontoloko na demonstraciju. Diskurs bia za mene jeste demonstracija, jer, prema mom miljenju, biti znai biti injenicom. Zato to govorim? Zato to kada pokuavamo da govorimo o biu, imamo sledei problem: za mene, Hajdeger ne govori o biu. On govori o modalitetima bia svesti, Daseinu itd. Da ima neega, naravno, on govori o tome, ali bilo bi teko sagledati da li zaista proizvodi diskurs o tome. Ukoliko elite da imate diskurs, jedan iri diskurs, o ovoj saetoj injenici da neega uopte ima, morate primetiti da ukoliko neto uopte biva, to znai da je injenica da ono postoji. injenica oigledno znai biti, i ja govorim o ovom nevidljivom svojstvu, nevidljivoj realnosti stvari. ivotinje itd., ne vide faktualnost, mi ne vidimo faktualnost. Mi je mislimo. Tako da ti govori o onome ega ima, a ja da je ono ega ima injenica. Moe

131

trei program ZIMA 2013.

132

biti i drugog sveta osim ovog naeg. Moja koncepcija ne porie postojanje odnosa nego samo potvruje njihovo faktino postojanje. Grejem Harman: U redu, ali kakav je odnos izmeu onoga to ja vidim i onoga ta to moe predstavljati? Za tebe izgleda ne postoji nijedan takav odnos, jer ono to se povlai jeste faktualnost pre nego neko podzemno bie stola ili neeg slinog. Kenten Mejasu: To nije nuan odnos, ali jeste odnos. Ja kaem da zakoni postoje. Ima zakona. Na primer, ako sam njutnovac, kazau da postoje zakoni gravitacije. Ne poriem postojanje zakona. Ne poriem stabilnost zakona. Moda e ovi zakoni opstojati kroz itavu venost. Ne znam. Ali kaem da je mogue, zaista mogue, da zakoni prestanu da rade, da zakoni nestanu. Oni su injenice i samo injenice, oni nisu nuni. Nije kao da kaemo da ako je neto kontingentno, da ono ne postoji. Ono je injenino, i to je to. U potpunosti podravam tvoje pravo da bude fenomenolog, ako e govoriti o stvarima, poto ih mora opisati. Grejem Harman: Tako je. Ovo je bilo od pomoi, sada drugaije posmatram tvoj rad. Postoje odnosi, i oni su odnosi neega kontingentnog. Da, to ima poprilino smisla. Kenten Mejasu: Ono to je udno u mojoj filozofiji jeste to ona predstavlja ontologiju koja nikada ne govori o onome to jeste. Samo o onome to moe biti, poto o onome ega ima nemam prava da govorim. Grejem Harman: Divno. Morau jo malo da razmislim. Moda sam previe toga uitavao tumaenjem da nema nikakvih odnosa izmeu iega u tvojoj filozofiji. Ijan Hamilton Grant: Zapravo, ovo je zadivljujue, i u potpunosti prihvatam ideju da je kontingencija injenica. To ne moemo porei, jer ako bismo to uinili, zagovarali bismo mogunost pristupa nekakvim pozicionim elementima nunosti. Ali iskreno, ne mislim da se ovo moe u potpunosti primeniti na stanovite kojeg se ti [G. H.] dri. Hoe da istupi iz fenomenolokog postupka u izvornu deskripciju uzronosti, kao to si rekao, ili u izvorni prikaz uzronosti. I to ne ini samo zato to nee da govori o biu. Preformulisao si ontoloku razliku, takorei, ne u smislu jednog ili vie bia, nego oprosti, kako si to bee sroio? Grejem Harman: U smislu podzemne stvari i njenog odnosa prema neemu drugom. Ijan Hamilton Grant: Da, u smislu odnosa. Dakle, zapravo hoe da govori o uzronosti. Uzronost mora biti po prirodi odgovorna za injenice, ali da li je i sama injenica? Ako ima nekakve realne uzronosti pre nego zakona kojima moemo pripisati da se odnose na uzronost, onda

SPEKULATIVNI REALIZAM

odatle sledi da e izlazak iz granica transcendentalnosti i fenomenalnosti biti mogu ako i samo ako postoji takva uzronost. Stoga mi se ini da postoje, da tako kaemo, ontoloke obaveze ili posledice tvog gledita: a uzronost nije u celini mogue opisati u smislu injenica, naravno osim ako nemamo izriito temporalno shvatanje fakticiteta, odnosno da se faktualna i ontika stanja pojavljuju i nestaju otprilike brzinom dovoljnom da se podrije model na koji se ti otvoreno poziva s obzirom na arapske sholastike verzije okazionalizma, prema kojem sama brzina moguih zamena i stanja stvari postaje nezamisliva. To je bio komentar kojim sam samo hteo da malo saberem stvari. Mislim da ovde imamo zanimljivo pitanje, ili radije, niz pitanja zapravo. U odnosu na ono to si rekao o telima, imam, grubo reeno, slinu ideju. Istina, mislim da je greka poistovetiti materiju sa telima, ali ne i da su tela nematerijalna. U izvesnom smislu, razlog zbog kojeg je pogreno poistovetiti materiju sa telima jeste to, u sluaju da materija jeste telo, onda sva razliita tela ne bi mogla da budu materija, to dalje ne bi imalo nikakvog smisla kada je re o onome ta telo jeste. Znai, mora biti da tela jesu materija, ali tela nisu sve to materija jeste, i to je, grubo reeno, jedna od kljunih pouka koje smo shvatili posle pojave fizike polja. Zanemarivanje supstancije u bilo kakvoj telesnoj formi je stvarno otpoelo tek sa Faradejem [Faraday] i tako dalje ideja polja zamenjuje ideju supstancije oko 1830. godine. Tako da imamo zamenu pojma supstancije koji se ne vezuje vie iskljuivo za tela, nego pre biva regionalnim elementom fizisa koji se sastoji od sila. Onda nije u pitanju ni redukcija tela na sile, niti je re o tome da su tela bilo ta drugo osim materije, budui da su sile izvorno materija. Vie je re o tome da su ova dva elementa zapravo elementi procesa koji je proizvodan. Zapravo, odlino si zapazio da ne zalazim u geologiju i zaao bih, da sam imao vremena! Istakao si da se u sutini nisam obraunao sa odreenim stvarima u primerima koje sam naveo kod svog projekta tehnoloki objekti i geologija kao nauka, u stvarnom susretu sa zemljom, i tako dalje. Ali u sutini, to je predmet moje sledee knjige o tlu. Zato bih predloio da se pojasni odnos izmeu tela i fizisa, tela i materije zbog ega mislim da je Platonov idealistini prikaz materije najbolji koji imamo, utoliko to predstavlja prikaz materije Grejem Harman: Pomenuo si i ordana Bruna kao svog oiglednog saveznika. Ijan Hamilton Grant: Da. Grejem Harman: Kada sam proitao tvoju odmah sam se setio njegovih knjiga. Ali, nisam li u pravu kada kaem da za tebe fizis ne postoji u telima, osim moda ukoliko nije izraen u telima i da se itava stvar odvija na dubljem nivou?

133

trei program ZIMA 2013.

134

Ijan Hamilton Grant: Ne mislim da je ijedan njegov element izlian. Mogao bih jo da poradim na tome, poto mislim da je ovo pitanje slino pitanju odnosa izmeu proizvodnosti i proizvoda. Jasno, odnos koji sam ranije opisao, da je proizvodnost nezamisliva bez proizvoda, na nekoj ravni predstavlja dijalektiki trik. Ali na drugoj ravni, proizvodnost je zaista proizvodnost ako i samo ako postoje proizvodi. ta bi inae bila? Sila? Da li ima sile bez otpora? Grejem Harman: Za tebe, kada vatra sagoreva pamuk, ta se deava? Da li vatra sagoreva pamuk ili ima neke dublje ravni na kojoj se odvija taj uzroni odnos? Mislim da e pre biti da je ovo drugo. Ijan Hamilton Grant: Hou rei da se bezbrojne stvari dogaaju kada vatra sagoreva pamuk, i u sagorevanju pamuka od strane vatre. Grejem Harman: Ali to prema tebi nije somatski dogaaj? Ijan Hamilton Grant: Jeste somatski dogaaj, a somatski dogaaj je samo jedna dimenzija toga, da. Grejem Harman: Dakle, zapravo ne porie uzrone odnose izmeu tela, nego naprosto tvrdi da se oni paralelno odvijaju sa nekim drugim odnosom na nekoj drugoj ravni? Ijan Hamilton Grant: Zapravo, ne. Mislim da ba poriem uzrone odnose, ali iskljuivo zbog toga to on postoji izmeu tela. To ne znai da nema uzronih odnosa uopte. Oni se pre kreu razliitim pravcima. Ukoliko ima uzronih odnosa meu telima u sutini, mora ih biti na nekoj ravni, ali na drugoj ravni, nije do tela to to postoje uzroni odnosi meu njima, poto ima i drugih stvari koje se takoe odvijaju. To je dakle dodatni element pre nego jedno ili drugo. To je u sutini jedna od stvari koje su mi bile veoma korisne kod tvog prikaza okazionalizma. Grejem Harman: Fino, fino. Benjamin Nojs: Ranije si u nekoj primedbi pomenuo da otpisuje marksistiki materijalizam kao osiromaujui. Pitam se, s obzirom na razgovor koji si vodio s Rejom, u pitanju su razliite vrste redukcije Grejem Harman: Ideja koju sam imao u mislima nejasno, dok je Bruno Latur nije izriito objasnio otprilike pre mesec dana, jeste da je materijalizam neka vrsta idealizma. To sam hteo da kaem. Jer uz materijalizam, ono to inimo jeste da svodimo stvari sveta na prilino jednodimenzionalnu koncepciju onoga to one zaista jesu. Fizika tela zauzimaju prostor na merljiv nain. A smeno je to to, iek koji to isto ini, ovo prihvata i kae da je jedini mogu materijalizam idealizam. Irealnost sveta izvan mog iskustva koje imam o njemu. Dakle, on zapravo uzima i slavi ono to iz

SPEKULATIVNI REALIZAM

135

drugog ugla Latur osuuje. Ja bih takoe to osudio. Dakle, zadovoljan sam Ijanovim odgovorom. Ja sam antimaterijalista. Alberto Toskano: Nadovezau se na ovo to je Ben rekao. Zanima me postoji li jo neki nain da se razvrstate, a koji je u vezi s tim da li bi realizam trebalo shvatiti u smislu referiranja prema realnom znam da je ovo malo nejasno. ini mi se da ukoliko realizam referira na realnost, onda imamo jedno implicitno totalizovanje pojma realnosti. I zaudila me je, na primer, injenica da si u toku govora priao o svetu, a Ijan o prirodi, na nain za koji mi se ini da nije bio kompletno tematizovan. Zato pitam: Da li je nuno da spekulativni realizam totalizuje realnost, ili da uspostavi neki ogromni totalni objekat spekulacije? To pitam iz vie razloga. Mislim da se, delimino, ne moe ni zamisliti da ukoliko neko poput Reja ili Kentena deli neke aspekte Badjuove ontologije, da bi neki od tih aspekata predstavljao zaista radikalan potez detotalizacije, ideje da sam pojam univerzuma, pojam Svega, moe biti nauno koristan ali da je filozofski nekoherentan. Ovo je delimino u vezi i sa pitanjem o politici i Marksu [Marx] i tako dalje. U tom smislu politizovanje ontologije ili pria o politici uopte malo je napeta, ukoliko mislimo da postoji totalna oblast realnosti ili bia, jer onda je oigledno da ukoliko tu totalnu oblast nadodreuje neki njen aspekt, onda bi to bila neka vrsta instrumentalizacije ontologije. Iz ovoga sledi da se ideja spekulativnog realizma odnosi na celokupnu realnost, te oigledno da, ako politika eli da opet nadodredi celokupnu realnost, to onda ne bi bilo legitimno. E sada, ukoliko nemamo totalne realnosti ili totalnog univerzuma preko kojeg e se ontologija ili bilo ta, spekulativni realizam, odvijati, onda nam ni u kom smislu nije ni potreban spekulativni realizam ili ontologija koja bi obuhvatala nauku itd. Ovo je takoe blizu pitanja koje je Rej postavio, jer je tu re i o sporu oko toga do koje se mere prepliu zahtevi ontologije i nauke. Jer, ini se zaista da je nauka donekle povezana sa pojmom univerzuma. E sada, ini mi se da spekulativni realizam nema potrebe da bude i zapravo ne bi ni trebalo da bude povezan sa idejom neke totalnosti, jedne realnosti ili jednog univerzuma. Kada pominje svet, da li se filozofija objekata, apsolutno individualizovanih, takorei vakuumski upakovanih, objekata kao to naglaava da li se ona oslanja na neku totalizaciju? Jer, to bi onda znailo da ta totalizacija zapravo predstavlja odnos unutar kojeg su svi objekti ve ukljueni. Grejem Harman: Rej i ja smo o ovome diskutovali u metrou pri dolasku. ini se da se moram drati ideja beskonanog regresa i beskonanog progresa da bih izbegao ideju totalizacije. Imam oseaj da sam se obavezao na to, i mislim da nauka ide sve vie i vie ka tome, zar ne? Gde je najmanja estica? Nikada je nisu nali. Gde je najvei univerzum? Mnogi fiziari sada sumnjaju u to. Otvoreno sam govorio u odbranu beskonanog

trei program ZIMA 2013.

136

regresa i beskonanog progresa tokom proteklih nekoliko godina. Moda bi trebalo da ponu da ih nazivaju transkonanim. Dakle, ne, zapravo nemam totalnost sveta. Tu su samo objekti, gde god da pogleda. Nikada nisam stigao do njihovog kraja i rekao za neto da je najvei objekat koji ih sve sadri u sebi, upravo iz razloga koji si pomenuo, jer bismo onda imali konanu, prirunu u Hajdegerovskom smislu prirunu totalnost koju bi u potpunosti inili odnosi i koja ne bi bila nita drugo do sam odnos. A toga ne moe biti, iz istog razloga zbog kojeg ne moe biti ni najmanje estice, poto bismo onda imali nekakav najmanji priruni atom koji nema drugih svojstava, budui da nema ni relacionu strukturu uopte. Dakle, d, delovalo je kao da sam bio u obavezi, a to mi je malo smetalo u pr vih nekoliko godina! Niko ne eli da ostane zarobljen unutar beskonanog regresa, zar ne? Pa, ta je inherentno alogiki kod beskonanog regresa? ini se da tu ima manje negativnih posledica nego pria o konanom atomu. Danijel Miler: Hou da te pitam neto vie o beskonanosti, s obzirom na tvoj pojam objekta koji ima beskonana svojstva. Ranije si dao primer stolice, koja ima beskonana svojstva. ini se da ovde imamo problem, jer kao i ranije, pitao si se koja je razlika izmeu realnog i imaginarnog talira, i predoio si da bi se oni mogli razlikovati na osnovu vlastitih svojstava. Realan talir imao bi drugaija svojstva od imaginarnog talira. Ali, ukoliko objekat ima beskonano mnogo svojstava, kako ga onda razlikovati na osnovu tih svojstava? Grejem Harman: Upravo samim pominjanjem Kantora, odnosno time da moda postoje razliite veliine beskonanosti. Moemo rei da imaginarni taliri imaju beskonaan broj svojstava i da realni taliri imaju manje ili vie svojstava od imaginarnih talira, ali se i dalje moemo drati razliitih veliina beskonanosti. Dastin Mekverter: Da li u tom sluaju pravi jasnu razliku izmeu imaginarnih i realnih beskonanosti? Grejem Harman: Ne, postoji samo jedna vrsta beskonanosti. Beskonanosti su razliite u svakom pojedinom sluaju, ali jedinstvene po vrsti. Ono to hou da kaem, jeste da ne mislim da ne moemo razlikovati realne i imaginarne talire samo na osnovu spoljanjih svojstava, poto se ta razlika nalazi u samim tim svojstvima. Pretpostavljam da bi trebalo da postoje razliita svojstva u sluaju realnih i u sluaju imaginarnih talira. Postojanje nije neto to se svojstvima spolja namee ili ne namee, od strane Boga ili njegovog poloaja u odnosu na kantovski subjekat. U samim svojstvima mora postojati razlika izmeu realnih i imaginarnih talira to je bila samo moja pretpostavka poslednjih nekoliko meseci.

SPEKULATIVNI REALIZAM

Piter Holvard: Ne postavljam pitanja koja sam ranije postavio; shvatam tvoj sistem utoliko to on vai za intencionalne objekte: stolicu ne iscrpljuje nae sedenje na njoj, ali bez obzira na to, to je i dalje stolica, a ne neki hibridni materijal, roba ili neto tree, utoliko to se moe sedeti na njoj i utoliko to se mogu imati razne asocijacije koje stolicu ine stolicom a ne nekom drugom vrstom objekta; i time se ona neznatno razlikuje od recimo gomile kamenja na kojoj moe da se sedi napolju to to na njoj sedimo ne ini je stolicom, zar ne? I ve smo je danas koristili kao stolicu. Tako, s obzirom na spor oko stolinosti stolice, ini mi se da postoji problem oko toga ta to znai za jedan pojedinaan objekat, ta je to to je objektivira kao stolicu, ili kao sto, a da se ne odnosi na veliki broj odnosa u veoma sloenoj istoriji evolucije neega poput stolice tokom istorije i tako dalje, to bi je objasnilo. Meutim, ukoliko je apstrahujemo od svih tih odnosa, ne vidim ta ostaje od stolice qua stolice. Vidim da moemo neto apstrahovati. Moemo apstrahovati neto to umnogome lii na Kantovu stvar po sebi, ali na koji nain bi to i dalje bila stolica? Ili, ako uzmemo neto to je manje oigledno intencionalan objekat, poput oblaka ili neeg slinog, i pokuamo da na strog nain izolujemo proizvod iz procesa, time ga ujedno apstrahujui i od svih procesa u kojima se voda kondenzuje na odreenoj temperaturi i visini i tako dalje ta nam ostaje? U kom smislu je to zaista oblak nasuprot pojedinanom momentu koji moemo izolovati, momentu padavina koje se kondenzuju na nebu? U kom smislu je to oblak izvan onoga koji ga intendira kao oblak? Grejem Harman: U redu. Prigovorio si neto slino lanku O namesnikoj uzronosti pre nego to je izaao u Kolapsu, onda kada sam jo uvek koristio cipele kao primer, i govorio kako su cipele iste cipele i za mene i za druge ljude i za mrave, a onda si me pitao: Da li su one zaista cipele i za mrave? Sada, posle nekoliko meseci razmiljanja, mislim da je odgovor ne, oigledno, naravno da cipela nije cipela i za mrave, ona je neto drugo, ali to ne znai da se nita ne skriva pred mojom upotrebom te cipele. De Landa je ovo lepo razradio ve na pr voj stranici svoje najnovije knjige, a to je da, ak iako smo mi ti koji stvaramo socijalne ustanove, to ne znai da se nai pojmovi iscrpljuju u njima. Dakle, d, moda mogu da budem pr vi koji e na gomilu kamenja gledati kao na stolicu, ali to ne znai da nema nekakve dublje stolinosti razliite od mog pojedinanog vienja. I dalje je mogu koristiti kao stolicu a da pri tome slobodno otkrijem i druge naine da je koristim kao stolicu, drugaije nego sada. Tako da verujem da ispod stolinog-oblika koji sam sm otkrio, postoji i neto mnogo dublje od moje trenutne upotrebe tog stolinog-oblika. To je, dakle, moj opis. Ne znam da li je od koristi. Robin Mekej: Ovo se dalje nadovezuje manje-vie na Piterovo pitanje. Prilino mi je bliska ideja da moramo pokuati da dopremo do realnosti iz

137

trei program ZIMA 2013.

138

njene utelovljenosti unutar naeg odnosa prema njoj, ali mi se takoe ini da to ve radi fizika. A ona to ini upravo i nautrb zdravorazumske ideje onoga ta objekat zapravo jeste. Ono to mi je nejasno kod tvog sistema jeste to to se ini da prenosi tu zdravorazumsku ideju objekata iz jednog podruja u drugo. Tako, recimo, ako imamo kuglu za bilijar koja udara drugu kuglu za bilijar i zahvata je u vlastitoj intencionalnosti to pre svega ne mogu da razumem, iako ovo nije ba ni najbitnija stvar, ali hajde ne mogu dakle da razumem zato je pre svega intencionalnost objekat; zbog ega je naziva objektom? Drugo, koji deo druge bilijarske kugle pr va bilijarska kugla zahvata? Samo onaj deo koji udara? Ili itavu stvar? Kako ona zna da je druga bilijarska kugla objekat? Da li ona zahvata neku njenu polovinu, ili etvrtinu? ini mi se da jedini nain na koji moe odgovoriti na ovo jeste da kae kako svaki pojedinani deo bilijarske kugle zahvata svaki drugi deo s kojim je u kontaktu, pomou svoje intencionalnosti. Time bi iao sve nie i nie dok ne bi ponovo zavrio u fizici, sa nekim ontikim objanjenjem uzronosti koja te je ispr va i razoarala. Dakle, vratimo se Piterovom pitanju opet, u celini je mogue da mrav ne zna za razliku izmeu cipele i stola na kojem se cipela nalazi, ili trave na kojoj stoji; ne razumem kako se, drugim reima, ove stvari mogu jednoznano nazvati objektima, i smatram da se u tome sastoji sva dubina Lavkrafta, ono zbog ega je on istinski realista. Jer, kada prolazimo kroz kapije, kada nam se otkriva realnost, tu je prosto onaj potpuni haos koji ne moemo da objektiviziramo. Lavkraft je u tom sluaju oigledno kantovac, ali ne vidim kako bi tvoj sistem mogao da prevazie ovaj problem. Grejem Harman: Ovde imamo tri pitanja. Poeu od najlakeg: Zato je intencija objekat? Ako pogledamo uobiajene definicije objekata kroz istoriju filozofije, kriterijumi prate ideje prirodnosti, neunitivosti, nesvodivosti na bilo ta drugo i tako dalje ovo su klasine definicije supstancije. Moja definicija objekta glasi da je on jedinstvena stvar ija realnost nije iscrpna, koja se ne iscrpljuje ni u kakvom prilazu spolja. Intencionalnost sasvim sigurno ima ova svojstva. Jer, o emu je re u fenomenologiji? Re je o retroaktivnom analiziranju intencija. ak iako trenutno analiziram vlastitu intenciju, ono to se posmatra i ono to posmatra nisu ista stvar. Ono to inim kada posmatram vlastitu intenciju olje jeste pretvaranje mog odnosa prema toj olji u jedan objekat. Ovo moe biti misteriozno i zbunjujue, ali oni sprovode i duge fenomenoloke analize, ak i za te jednostavne odnose. Eto, zbog toga je to objekat. Robin Mekej: Ali, kada kae da pretvara svoju intenciju u objekat, tu govori prilino kantovski, zar ne? Grejem Harman: Mislim da kad god intendiramo neto, intencija se moe pretvoriti u objekat, svakako. Ali, kao to De Landa kae o socijalnim

SPEKULATIVNI REALIZAM

institucijama: ak i da ih stvaramo, to ne znai da nae stvaranje iscrpljuje njihovu realnost. Dakle, d, moj odnos prema olji nije zapravo objekat pre nego to ga kao fenomenolog pretvorim u to. Mogu odluiti: U redu, analizirau sada svoj odnos prema ovome, ali to ne znai da ga moj akt identifikovanja po pr vi put iscrpljuje. Zbog toga moramo nastaviti da analiziramo tu intencionalnost, jer nje ima svakako vie nego to se ini. Samim tim to smo napravili decu, ne znai da znamo sve o deci, uvek e tu postojati vie nego to smo oekivali. Uzronost je proizvodna. Ne mislim da e ikada dospeti iz mojeg stanovita do fizike, jer fizika nikada od uzronosti ne pravi problem, koliko vidim. Problem uzronosti u fizici jeste da li je ona deterministika, statistika, ili kakogod itali kvantnu teoriju. U fizici zapravo i nema rasprave o tome ta se deava kada jedna stvar utie na drugu. Robin Mekej: Nije li to zbog toga to je fizika razotkrila to kao laan problem? Grejem Harman: Ne mislim da je to laan problem. Mislim da je to zaboravljen problem, problem koji je zaboravila sama fizika. Kod Aristotela imamo etiri uzroka. Gde su etiri uzroka u fizici? Nigde. Imamo delatni uzrok, moda tvarni uzrok, a otarasili smo se svrhovitog i oblikovnog. Dobro, otarasite se svrhovitosti, to vam dozvoljavam! ali ta emo sa formalnom uzronou? Formalna uzronost je ta unutar koje se, verujem, nalazi itavo filozofsko deavanje. Oblici obavljaju itav posao kod Aristotela i drugde, i to elim da zadrim. U fizici nemamo formalne uzronosti. Moj omiljeni autor, kada je re o formalnoj uzronosti, jeste Maral Makluan [Marshall McLuhan], jedan od nepriznatih divova u proteklih stotinu godina duhovnih nauka. Sjajne stvari! ovek je pogreno bio otpisan kao neka vrsta pop TV analitiara, a njegovo briljantno i sistematino delo bavi se time kako se jedan medijum obre i pretvara u drugi pod povoljnim uslovima. Mekluan zasluuje da se nazove osnivaem jedne filozofske kole. Opet, on je bio pristalica oblikovnog uzroka. I Frensis Bekon [Francis Bacon] pre njega jo jedan pogreno shvaen filozof nije empirista onako kako to ljudi misle. Nije samo da vrimo eksperimente i svodimo stvari na njihove uzroke, nego zapravo nalazimo i oblike koji su potisnuti i zakljuani unutar stvari. On ak kae da je delatni uzrok smean. okirao sam se kada sam to proitao. Imamo tu kolsku sliku Bekona koji nema nikakve veze sa stvarnim Bekonom. Tako da bih se okrenuo Bekonu i Mekluanu, velikim misliocima oblikovnog uzroka, o kojem nauka uopte ne vodi rauna. * * * Kenten Mejasu: Pre svega bih zahvalio organizatorima ove konferencije. Ponosan sam to mogu da uestvujem na njoj, s obzirom na sve sjajne lju-

139

trei program ZIMA 2013.

140

de koji su ovde prisutni. Takoe mi je drago to ovom prilikom mogu da iskaem svoje divljenje knjigama Reja Brasijea, Grejema Harmana i Ijana Granta. Mislim da je ve i samo postojanje ovakvih filozofskih skupova pojmovno originalnih projekata izuzetna stvar. Smatram da je nama etvorici, etvorici izlagaa, takoe zajedniko i to da imamo dosta tekoa prilikom objanjavanja naim porodicama ime se tano bavimo! Ali, kao to sam rekao Grejemu, mislim da je to spoj koji bi se mogao nazvati uvrnutim realizmom. Hteo bih ovde da raspravim nekoliko teza iz ove prelepe knjige Reja Brasijea, Nihil Unbound, i da pokuam da odgovorim na neke od njegovih podsticajnih prigovora, poreklom iz ne-filozofije Fransoa Lariela [Franois Laruelle]. Zahvaljujui ovoj diskusiji, pokazau i predloiu osnovna reenja iz knjige Nakon konanosti, posebno ona koje se odnose na korelacionizam i princip faktualnosti. Kao to znate, korelacionizmom sam imenovao savremenog protivnika realizma. Ovim terminom sam hteo da izbegnem uobiajenu paradu transcendentalne filozofije i fenomenologije protiv optubi za idealizam mislim na odgovore poput: Kantovski kriticizam nije subjektivni idealizam budui da pobijanje idealizma postoji i u Kritici istog uma, ili: Fenomenologija nije dogmatski idealizam, budui da je intencionalnost okrenuta ka radikalnoj spoljanjosti, i nije solipsizam budui da datost objekata implicira, prema Huserlu, referisanje na intersubjektivnu zajednicu. Isto bi se moglo rei i za Dasein, koje je izvorno bivanje-u-svetu. Iako ova stanovita tvrde da nisu subjektivni idealizmi, ona ne mogu da poreknu, a da ne zapadnu u samopobijanje, da je spoljanjost koju razrauju u sutini relativna: relativna prema svesti, jeziku, Daseinu itd. Nema objekta, nema bia, nema dogaaja, niti zakona koji nije u korelaciji sa nekom takom gledita, sa nekim subjektivnim prilazom ovo je poetna taka svakog korelacionizma. Takoe, terminom korelacionizam hteo sam da pokaem i kljuni argument ovih filozofija pristupa, kako ih Harman naziva, i ovo naglaavam izuzetnu snagu te argumentacije, koja je oigledno i zabrinjavajue neumoljiva. Korelacionizam poiva na argumentu jakom koliko i prostom, koji se moe formulisati na sledei nain: nema X bez datosti X, i nema teorije o X bez uspostavljanja X. Ukoliko uopte govorimo o neemu, govorimo o neemu to nam je dato, i to smo uspostavili. Samim tim, izraz: X je, znai: X je korelat miljenja, u kartezijanskom smislu. Odnosno: X je korelat afekcije, percepcije, koncepcije, ili bilo kakvog subjektivnog akta. Biti znai biti korelat, termin korelacije. A naroito, kada tvrdimo da mislimo nekakvo X, moramo uspostaviti ovo X, koje se ne moe odvojiti od posebnog akta uspostavljanja, koncepcije. Zbog ovoga je nemogue osmisliti jedno apsolutno X, odnosno X koje bi u sutini bilo odvojeno od subjekta. Ne moemo znati kakva bi bila realnost objekta po sebi jer ne

SPEKULATIVNI REALIZAM

razlikujemo svojstva koja bi trebalo da pripadaju objektu od svojstava koja pripadaju subjektivnom pristupu tom objektu. Prema mom miljenju, Principi uenja o nauci, koje je Fihte napisao 1794, jesu chef-doeuvre takvog korelacionizma. Uenje o nauci predstavlja najstroi korelacionistiki izazov koji se ikada postavio bilo kakvom realizmu do dana dananjeg. elim da ponem ovaj govor podseajui na osnovne aspekte njegove filozofije, tako da moemo da budemo svesni same prirode tog antirealizma na svom vrhuncu. Neu naravno govoriti o detaljima ove vrlo sloene knjige, nego u samo podsetiti na sr njegove argumentacije: na princip njenog pojmovnog stvaralatva, za koji mi se ini da je jedna od najpreciznijih prepreka koju savremeni realizam mora da prevazie. Oslanjau se na nedavnu interpretaciju Uenja o nauci, koja je u potpunosti promenila shvatanje Fihtea, barem u Francuskoj. Godine 2000. Izabel Toma-Fogiel14 izloila je razarajuoj kritici vladajue interpretacije Fihtea u naoj zemlji Filolenkovu (Philolenko) interpretaciju i omoguila nam da bar itamo pravo Uenje o nauci, umesto izvrsne, ali takoe i ekscentrine rekonstrukcije koju je Filolenko razradio 1966. godine.15 Ukratko, Filolenko je tvrdio da pr va tri principa Uenja o nauci ukljuujui i slavno Ja = Ja nisu pravi principi, nego dijalektiki prividi koje je Fihte reio da dekonstruie kroz svoj sistem. Tako, Uenje o nauci sadri tri principa a on sve ostalo navodno izvodi iz ta tri principa. To nije istina! Prema Filolenku, to su prividi koje je Fihte dekonstruisao! Naravno, prema tome on je morao da ubeuje ljude kako je Fihte bio udan tip, budui da je svima govorio suprotno od onoga to je hteo da kae. Stanje u Francuskoj je bilo takvo kao da je neki uveni interpretator trideset godina odluno tvrdio kako su definicije i aksiomi Spinozine Etike zapravo odreeni prividi koje je Spinoza dekonstruisao, i onda ubedio sve redom kako je Spinoza u stvari bio uvrnut ovek koji je sistematino govorio suprotno od onoga to je zaista mislio. Toma-Fogije naprosto obnavlja i u mom vienju neosporno neposrednu istinu kada je re o tom pitanju; i zahvaljujui njoj, francuski filozofi su otkrili bar ono to su svi drugi ve znali! Kako emo onda tumaiti Fihtea? Prema Toma-Fogielu, tumaiemo ga kao mislioca pragmatike protivrenosti: Fihte je bio mislilac koji je nastojao da oceni svakog drugog mislioca prema sposobnosti ovog da radi ono to kae i da kae ono to radi. Pragmatika protivrenost se sastoji, kao to pretpostavljate, u protivrenosti sadraja jednog iskaza naglaavanjem samog iskaza. To nije logika protivrenost poput: Petar misli i Petar ne misli. ve protivrenost izmeu sadraja iskaza i njegovog izvoIsabelle Thomas-Fogiel, Critique de la rprsentation: tude sur Fichte, Vrin, Paris 2000. 15 Alexis Philonenko, La libert humaine dans la philosophie de Fichte, Vrin, Paris 1966.
14

141

trei program ZIMA 2013.

142

enja, njegove formulacije. Na primer: Ja ne mislim, ne sadri nikakvu logiku protivrenost, ali sadri pragmatiku protivrenost izmeu sadraja propozicije i injenice da je ja mislim ili izjavljujem. injenica da mislim ovu propoziciju u protivreju je sa samom propozicijom. Toma-Fogije se koristila ovom idejom, koju je razradila Hintika s obzirom na Dekarta i Ostina16, radi interpretiranja Uenja o nauci kao filozofije pisane pod sistematskom napetou pragmatike neprotivrenosti. Uenje o nauci naroito unitava svaki pokuaj realizma time to pokazuje kako se on uvek neposredno nalazi u samoprotivreju na jedan pragmatiki nain. ta zapravo jedan filozof ini kada tvrdi da ima pristup realnosti nezavisnoj od onoga Ja? On, prema Fihteu, uspostavlja X koje treba da bude nezavisno od svakog uspostavljanja. Pretvara se kako misli ono to je nezavisno i spoljno svakom poimanju, ali inei to on ne govori nita o tome ta zaista radi. On kae kako je X ravnoduno prema misli, ali ono to zapravo ini jeste poimanje X-a koji bi kao takav bio savreno zavisan od njegovog miljenja. Otuda, prema Fihteu, pragmatika protivrenost izmeu aktova i teze bilo kojeg realiste. Ali Fihteova suta originalnost, u kojoj on nasluuje hegelovsku dijalektiku, jeste u tome to je njegova protivrenost sutinski plodna. Stvorene protivrenosti posebno realizam u Uenju o nauci ne vode kraju diskursa, nego stvaranju novih pojmova, sposobnih da privremeno neutraliu smrtonosnu suprotnost izmeu akta i sadraja. Samo privremeno, budui da takvi pojmovi dozvoljavaju da se protivrenost izmesti iznova i iznova ali ne i da se ukine bar u delokrugu teorije, razreenje poetne protivrenosti povlastica je praktikog uma, a ne teorijskog. Reju, moemo tvrditi da za Fihtea postoji neka vrsta dvostruke veze same filozofije: ona mora da uspostavi drugost miljenja u odnosu na nezavisnost onoga realnog inae ne bismo mogli objasniti pasivnost ulnosti dok istovremeno ne moe da uspostavi takvu realnost bez protivrenosti. Ova dvostruka veza, kroz koju se realizam jo uvek predstavlja savremenoj filozofiji nama je potrebna, ali je ne moemo zahtevati, tako da je tvrdimo i poriemo ova dvostruka veza prema Fihteu nikada ne prevazilazi granice onoga Ja, poto je aktivno Ja pr vi i apsolutni princip njegove filozofije. Ali Fihte sprovodi jedno od najrazraenijih unitenja svakog realizma kroz strategiju pragmatiko-genetike protivrenosti, kako bismo je mogli nazvati, odnosno pokazivanjem naina na koji se realista primorava da stvori svoje pojmove da bi privremeno izbegao vlastitu, krajnju protivrenost.
16 J. Hintikka, Cogito, ergo sum: Inference or Performance?, Philosophical Review, Vol. 71, No. 1, Jan. 1962, 332, ukljueno u Knowledge and the Known (Reidel, Dordrecht 1974); Cogito, ergo sum as an Inference and a Performance, Philosophical Review, Vol. 72, No. 4, Oct. 1963, 487496.

SPEKULATIVNI REALIZAM

Biti danas realista znai, prema mom vienju, dovesti u pitanje fatalnost fihteanske pragmatike protivrenosti; ne naravno samu tezu Uenja o nauci, ali svakako nain opovrgavanja koji je tu predstavljen, i iji je princip uvek isti: ako mislimo X, onda mislimo X. To je ono to nazivam krugom korelacije, prvim argumentom svakog korelacionizma koji tvrdi da je realizam nuno lo krug, poricanje vlastitog akta. Moe li realizam poloiti ispit pragmatike protivrenosti? Ovo pitanje me je vodilo kroz sva istraivanja i njega u, s jedne strane, razmotriti u odnosu na ne-filozofiju Fransoa Lariela, a s druge strane, u odnosu na princip faktualnosti koji sam obrazloio u tekstu Nakon konanosti. Meutim, emu ovo poreenje sa Larielom?

143

U svojoj zaista radikalnoj knjizi, Nihil Unbound, Rej Brasije je posvetio jedan odeljak tekstu Nakon konanosti17, a jo jedan Larielovoj ne-filozofiji.18 Brasije, koji je prvoklasni italac, hoe da pokae kako se filozofija korelacionizma moe pomou Larielovog transcendentalnog realizma iskoreniti na mnogo pouzdaniji i stroi nain od onog koji predlaem. ak iako je Brasijeovo tumaenje veinom naklonjeno Nakon konanosti, on ukazuje na ono to smatra slabostima mog argumenta, a naroito na injenicu da govorim o intelektualnom opaaju fakticiteta. U tom izrazu intelektualni opaaj Brasije sumnja na jednu apsolutizaciju smisla, i moda ak i na ostatke spekulativnog idealizma koji ugroava moju nameru da izaem iz kruga korelacionizma. Pokuau da odgovorim na ovu primedbu na sledei nain: pre svega, pokazau zato Larielova ne-filozofija ne uspeva iz mog ugla da se, uprkos svojoj strogoi, izbori sa argumentima korelacionistikog kruga. Ovo u dokazati primenjujui fihteanski model pobijanja na ne-filozofiju odnosno, primenjujui pobijanje koje se oslanja na pragmatiko-genetiku protivrenost. Potom u pokazati kako je ono to sam u tekstu Nakon konanosti nazvao intelektualnim opaajem ono to u sada preciznije nazvati dianoetikim opaajem u stanju da, za razliku od ne-filozofije, neutralie korelacionizam, ak i u Fihteovom izdanju odnosno, ak i u najvioj taki njegove strogoe. udno je da sam, posle odluke da Lariela suoim sa Fihteom, otkrio da se ve i sam Lariel u Principes de la non-philosophie19 poredi sa Fihteovim Uenjem o nauci. Ali Larielov osvrt poiva na Filolenkovom zastarelom komentaru; zato je ovo suoavanje bilo razoaravajue.
Ponimo sa Larielovim poimanjem onoga to on naziva filozofijom ili krugom Odluke koji bismo takoe mogli nazvati krugom objektivnosti. Odluka sa velikim O za Lariela je izvor svake filozofije u
17 18 19

Nihil Unbound, poglavlje 3; takoe videti: Collapse, Vol. II, 1554. Nihil Unbound, poglavlje 5. Franois Laruelle, Principes de la non-philosophie, PUF, Paris 1996.

trei program ZIMA 2013.

144

svako doba. Brasije upravo saima znaenje Odluke pozivanjem na kantovske strukture na kojoj ono poiva. Svaka filozofija se, prema Larielu, sastoji iz tri elementa: pr vo, empirijski datum; drugo, factum koji se sastoji od a priori kategorija, kategorija koje su sjedinjene u transcendentalnosti (transcendentalna apercepcija kod Kanta), i konano, vraanje onoga a priori nazad ka datumu, to e rei, objedinjavanje datuma i factuma, element koji kod Kanta odgovara transcendentalnoj dedukciji. Iz tog poslednjeg jedinstva sledi iskustvo kao transcendentalna realnost koju je filozofija stvorila. Ove elemente moemo takoe nazvati krugom filozofske Odluke, ili krugom objektivnosti. Brasije je saglasan i mislim da svako ima pravo na to da ovo trostruko kretanje predstavlja za Lariela veitu sutinu filozofije. On predlae da se ono to Lariel naziva filozofijom izjednai sa onim to ja nazivam korelacionizmom. Posledino, Brasije tvrdi kako Lariel svojom ne-filozofijom razrauje ne-korelacionizam radikalnije i sigurnije od mog vlastitog izdanja, koje je, takvo kakvo je, pod pritiskom intelektualnog opaaja. Hajde da vidimo kako to tano Lariel izdvaja sebe iz oblasti filozofije odnosno, korelacionizma, prema Brasijeovom vidu. Naravno da ne mogu da prikaem itavu Larielovu misao, koja je sloena i koja se razvija od knjige do knjige, ali neu ni morati jer samo hou da objasnim svoj prigovor. Najpre, primeujem da ovde postoji jedan odreen razlog, razliit od Brasijeovog, zbog kojeg se mora odbiti poistoveivanje filozofije sa krugom objektivnosti. Brasije tvrdi da je uzaludno traiti venu sutinu filozofije, filozofije koja se temelji na kontingentnoj istoriji tekstova. Ipak mislim da postoji jo jedan, strukturalni, razlog za odbijanje ideje da bi filozofija trebalo da bude zarobljena unutar kruga objektivnosti, onog kojeg je verovatno Fihte pr vi zamislio. Taj razlog je: ukoliko hoemo da mislimo krug objektivnosti ono to Fihte naziva reprezentacijom, jedinstvom datuma, factuma i onoga a priori treba nam taka gledita koja se nalazi izvan tog kruga. Odnosno, ukoliko hoemo da shvatimo ta reprezentacija znai, treba nam mo koja sama po sebi nije reprezentativna, jer nema reprezentacije reprezentacije. Moemo imati reprezentaciju perceptivnu ili imaginarnu konja ili zida, ali ne moemo imati nikakve reprezentacije reprezentacije. Ako hoemo da promiljamo ono to reprezentacija jeste odnosno, jedinstvo datuma i onoga a priori treba nam neto to je razliito od objektivnog znanja, koje se i samo temelji pomou jedinstva datuma i a prioria. Ovo je bila Kantova kljuna greka, prema Fihteu: Kant nije objasnio kako je bilo mogue napisati Kritiku istoga uma. On je opisao sve znanje u okvirima objektivnosti odnosno, u okvirima reprezentacije, konstituisane sintezom kategorija prostora i vremena ali svoje vlastito filozofsko znanje o objektivnom znanju, odnosno, o reprezentaciji, nije mogao da opie u istim okvirima. Kako je Kant mogao razraditi transcendentalne pojmove poput

SPEKULATIVNI REALIZAM

materije i forme, kategorija i reprezentacija? Prema Fihteu, ovome zahvatu je bila potrebna jo jedna mo koju je Kant umalo opisao: mo refleksije. A ova mo, refleksija suprotno Larielovom oiglednom miljenju sutinski je razliita od objektivnosti. Refleksija je ne-reprezentativna, ne-objektivirajua mo, ali je ujedno i uslov za shvatanje objektivnosti. Refleksija je ono to Larielu omoguava da stane izvan kruga objektivnosti i opisuje njeno jedinstvo. Kada Lariel opisuje krug objektivnosti, on se nalazi izvan njega jer opisivanje znai ne biti dalje u njemu. Ali ovo je takoe sluaj sa svakim filozofom koji je bio u stanju da opie krug: svaki od njih je prihvatao, svesno ili nesvesno, taku gledita refleksije, ali Fihte je bio pr vi koji je svesno i sistematino prihvatio ovu taku gledita da bi izgradio svoj sistem. Samim tim, ako hoemo da pobegnemo iz kruga korelacionizma ne samo da moramo pobei iz kruga objektivnosti ve i iz jednog veeg kruga refleksije, koji je iri od Laruelovog kruga i koji ga ukljuuje u sebe. Korelacionizam, onako kako ga ja odreujem, ukljuuje refleksiju, budui da je refleksija pozicija. Kada mislimo krug objektivnosti, mi smo van tog kruga, ali smo prema mom miljenju jo uvek u krugu korelacionizma. Tako da, ukoliko kao Lariel, postavljamo neto van kruga objektivnosti u ovom sluaju Realno van Filozofije onda bi ovo Realno i dalje bilo unutar kruga korelacionizma. Jer, to Realno se opet svakako postavlja: Realno refleksija postavlja Realno izvan reprezentacije. Ovo je upravo ono to se u Fihteovom tehnikom reniku imenuje kao stvar po sebi izvan reprezentacije kantovske reprezentacije koju je nemogue pojmiti kroz tu reprezentaciju. Objasnimo ovo. To je moja strategija: kao to sam malopre rekao, predlaem da se na Lariela primeni fihteansko razmiljanje ne njegova teza, nego pragmatiko-genetika protivrenost kojom se temelji princip njegove argumentacije. Rekonstruisau Larielovo stanovite na korelacionistiki nain, pokazujui time da ono to on naziva Realnim nije nita drugo do Realno koje je postavljeno, i da su pojmovi ne-filozofije ovu protivrenost samo izmestili, a nikako ukinuli. Onda emo jasno videti zato mislim da Lariel ne ide dalje od kruga korelacije. Ponimo sa Realnim onako kako ga je Lariel opisao. Realno, kae on, uvek je u biti ravnoduno i nezavisno od kruga objektivnosti. Realno prethodi misli, i obrnuto, misao je uvek zavisna od Realnog, koje je sutinski ne dotie. To govori Lariel; to je sadraj njegovog diskursa. Meutim fihteansko pitanje ta on zapravo ini? ta odlikuje akt njegovog diskursa? Lariel, naravno, postavlja Realno kao nezavisno od misli. Samim tim, on ini suprotno od onoga to govori. On kae: Realno prethodi misli a naroito filozofskoj misli i ravnoduno je prema njoj, ali red kojim to ini suprotan je redu kojim on to govori: on poinje miljenjem, a posebno

145

trei program ZIMA 2013.

146

miljenjem filozofske misli, i potom ide do Realnog. Realno je zaista pojam Realnog koje zavisi od miljenja, koje je postfilozofsko, izvedeno iz njegovog poimanja filozofije. Pravi red red akata, a ne sadraja manifestuje se u samo ime Larielove teorije: ne-filozofija. Ne-filozofija bi trebalo da misli odnos miljenja prema Realnom koji prethodi filozofiji, ali ime ne-filozofija se jedino moe iskonstruisati iz imena filozofije zajedno s negacijom. Filozofija nominalno prethodi ne-filozofiji, kao u aktima miljenja. Prema tome, imamo pr vu jasnu pragmatiku protivrenost izmeu Lariela koji govori o Realnom i onoga to on ini da bi taj pojam izveo. Naravno, ova protivrenost, ova pragmatika protivrenost, previe je sitna da bi zabrinula Lariela, i moemo pretpostaviti da bi lako mogao da joj doskoi. Kako? Stvaranjem novih pojmova. Pragmatika protivrenost postaje plodna jer primorava mislioca da je izmesti kako bi izbegao pukotinu koja se inae nikada nee popuniti. Lariel bi ispr va mogao pokazati da na prigovor sledi iz niza zabluda. Realno je negacija od nita: ono nije relativno ni prema emu, i pogotovo se ne moe poistovetiti s pojmom Drugog koji pretpostavlja neko X emu e biti drugo. Realno, naprotiv, odlikuje radikalna autonomnost, bez odnosa prema misli. Misao se, s druge strane, moe izdvojiti iz Realnog ukoliko prestane da se poistoveuje sa filozofijom, zarobljenom u krugu objektivnosti, da bi mislilo pod aksiomom Realnog. Onda misao zna sebe kao u-poslednjoj-instanci-odreeno Realnim, kae Lariel. To jest, misao zna sebe kao relativno, a ne radikalno autonomnom. To znai da misao sama po sebi moe stvarati nove pojmove, ali takoe mora izbei dostatnost apsolutne autonomije koja je svojstvena filozofiji i ija je uroena zabluda. Sada imamo niz novih pojmova: radikalnu i relativnu autonomiju, dostatnost, odreenost-u-poslednjoj-instanci itd. Da li smo time izali iz korelacionistikog kruga? Naravno da nismo; samo smo izvodili nune zakljuke koji su potrebni da bi se mislilo postavljeno Realno, ukoliko priznajemo da to Realno zapravo prethodi bilo kakvoj postavci. Meutim, Lariel do ovog postavljanja dolazi na silu, pukim coup de force. Realno se postavlja kao ravnoduno prema vlastitom postavljanju i bez ikakvog odnosa prema misli. Potom, Lariel reflektuje mogunost vlastite teorije pomou relativne autonomije misli; ali se ini da je sluaj upravo obrnut, budui da je njegova misao ta koja je u stanju da postavi samo Realno i svoj odnos prema Realnom. To e rei da je ona u stanju da postavi Realno koje nije ni u kakvom odnosu prema misli, i misao koja ima odnos relativne autonomije prema tom Realnom. On sve ove pojmove takoe postavlja na sutinski nedijalektiki nain, ali ono to ini moe se naravno lako dijalektizovati. Jer, ono Realno je sada vie nego ikada povezano sa njegovim pojmovima, vie zavisi od njih i sve je vie zapetljanih razraivanja koja ciljaju na pokazivanje njene nezavisnosti. Naravno, svaka teza koju Lariel doda, samo e

SPEKULATIVNI REALIZAM

pogorati stanje. Zbog toga bi, verujem, za Lariela jedino reenje bilo reenje svakog modernog realizma protiv korelacionizma ili idealizma: poto se ini nemoguim da se izae iz ove pozicije, iz ove zamerke, jedino reenje bi bilo da se diskvalifikuje ono to se ne moe pobiti. Reenje za Lariela moe biti sledee: da se pr vo kae kako se Realno uspostavlja pomou aksioma to je neto to se ne moe moe pokazati niti raspraviti i drugo, da se uvede jedan kljuni pojam koji bi unapred diskvalifikovao bilo koga ko hoe da ospori takav aksiom, odnosno pojam otpora. Zavriu svoju fihteansku rekonstrukciju Lariela upravo ovim pojmom za koji predlaem da se analizira, uzevi u obzir njegovu genealogiju i strateki znaaj za savremeni realizam. Da bismo shvatili svu pogodnost pojma otpora, moramo biti svesni glavne odlike korelacionog kruga, odnosno toga da je taj krug monoton i da je na pr vi pogled neumoljiv. To je jedan isti prigovor, dosadan i tvrdoglav: ako postavljamo X, onda postavljamo X. Ponekad se moemo susresti sa ovakvom situacijom: briljantnu, finu i zanimljivu teoriju lako pobija jedan ve poznati i trivijalni argument, koji potee neki glupav protivnik. Ovo je est sluaj kada se postkantovski realista suoava sa korelacionistom. A to nuno izaziva iste psiholoke reakcije kod realiste: postae istovremeno i umoran i besan. Savrena ilustracija, primalna scena ovog psiholokog zakona modernog realizma se, prema mom miljenju, moe nai u stripu Tintin. U toku jedne od svojih avantura, Tintinov pomonik kapetan Hadok pokuava da odlepi flaster s prsta. Ali, naravno, kad god ga odlepi nekim drugim prstom on se odmah zalepi ba za taj prst. A budui da je taj proces beskrajan, Hadok ubrzo gubi ivce. Flaster je identian onom ali to vi mislite to korelacionisti samo dodaju na svaku realistiku tezu koja se moe smisliti. Realista e uvek morati da uspostavi jo pojmova da bi dokazao kako je doao do pristupa predpojmovnoj realnosti. Situacija je oajna: kako moete pobiti injenicu da kad god mislite neto vi mislite neto? Zbog toga je realista, svestan da je njegova misao oigledno uzaludna, odbacio svaki pokuaj opovrgavanja korelacioniste, te je usvojio ono to nazivam logikom odvajanja. To odvajanje podrazumeva odbijanje obraanja korelacionisti: Neu da se raspravljam vie sa tobom, ali u zato raspravljati o tebi. Ovo je logika razvezivanja, nezavisnosti, ali ova nezavisnost nije izvorna nezavisnost Realnog prema korelacionizmu, nego nezavisnost realiste prema raspravi sa korelacionistom. Ova logika odvajanja, ini mi se, u moderni se naelno javlja u dva vida. Pr vi vid se sastoji od dobrovoljnog beanja od rasprave radi ponovog otkrivanja bogatstva konkretnog sveta. openhauer je tvrdio da je solipsizam tvrava koja se ne moe probiti, ali da je i sam napad uzaludan, jer je prazan. Solipsizam je filozofija koju niko ne moe da pobije, ali ni u nju da veruje. Dakle, hajde da ostavimo tu tvravu takvom kakva jeste, i da

147

trei program ZIMA 2013.

148

istraimo svet u svom njegovom bogatstvu! Pr va strategija realiste se, slino tome, odnosi se na tvravu korelacionizma: Ako hoe da mi zalepi taj tvoj flaster, zalepi ga, ali me posle ostavi na miru; imam mnogo zanimljivih realnosti da istraim! To je ono to nazivam retorikom onostranog bogatstva. Realista hoe da diskvalifikuje korelacionistiki argument kao nezanimljiv, kao argument koji stvara suvoparne idealnosti, dosadne akademike i patoloke intelektualce. Hajde da prestanemo s raspravom, i otvorimo prozore; hajde da udahnemo stvari i osetimo vetri. To je primamljiva i ponekad mona retorika ne u pejorativnom, ve u nieovskom smislu. Retorika plodne konkretnosti stvari, osveta deskripcije i stila prema cepidlaenju koje se veito ponavlja. Latur ponekad prekida svaku vezu sa korelacionizmom na taj nain, i to ini sa mnogo talenta i humora. Moemo dodati da se on naravno koristi i drugim sloenijim sredstvima da bi se borio protiv kruga. Meutim, u sluaju retorike onostranog bogatstva, jasno je da to nije argument, nego diskvalifikacija onoga oko koga se raspravljamo slabanog i dosadnog korelacioniste. Drugi metod diskvalifikacije koji koristi moderni realizam znatno je dublji: on obelodanjuje implicitnu logiku onostranog bogatstva, tako to umesto da ue u raspravu sa korelacionistom, koristi drugu strategiju, te iznosi na videlo njegove pobude. Ne posmatra se vie ta ima da kae, nego zato govori to to govori. Poznata je logika sumnje koju moemo uz pojam ideologije nai kod Marksa, ili kod Frojda, upravo uz pojam otpora. Realista se bori protiv svakog vida idealizma otkrivanjem skrivenih razloga u pozadini ovih diskursa razloga koji se ne odnose toliko na sadraj filozofije koliko na sramotne pobude njenih pristalica: interes klase, libido itd. Na taj nain, realista unapred objanjava zato njegove teorije moraju pobijati oni koji nisu u stanju da uvide istinu zbog odreenih objektivnih razloga. Otuda e neutralisati svako opovrgavanje pomou navedenih simptoma socijalnog ili psiholokog otpora, nesvesnog otpora koji je, prema realisti, esto neizbean. Ali, ono to je zanimljivo, iz moje take gledita, jeste da se ova poznata strategija sumnje moe shvatiti kao nuan rezultat nemoi da se racionalno opovrgnu uporni i neprimereni argumenti korelacioniste. Isto moemo rei i za nieovsku sumnjiavost bolesnih kantovaca sa univerziteta. Lariel je nasledio ove strategije u svom pojmu otpora: on naravno kae da njegova ne-filozofija mora nuno pruati ogroman otpor prema filozofiji on predvia da e mu filozofi prilaziti sa coup de force, tano onako kako sam ja to uinio i tvrdi kako je svako pobijanje s kojim se moe susresti iz take gledita kruga Odluke nuno posledica uticaja njegove teorije Realnog na filozofsku dostatnost. Brasije je imao zanimljiv predlog u vezi sa Larielovom teorijom: on kae da jedan od njegovih glavnih pojmova unilateralizacija, predstavlja hirurku inter venciju na telu transcendentalne sinteze; ona odseca termi-

SPEKULATIVNI REALIZAM

ne od odnosa, amputira recipronost i zaotrava jednostranost20. Unilateralizacija je sloen pojam kod Lariela u koji trenutno ne mogu da ulazim, a koji je Brasije ve detaljno razmotrio u svojoj knjizi. To je, uopteno govorei, posledica miljenja radikalne autonomije Realnog s obzirom na misao. Ono to Brasije kae jeste, ini mi se, da Lariel u transcendentalni krug koji ine reciprone sinteze izmeu kategorija i opaaja uvodi sutinsku asimetriju izmeu misli i Realnog, asimetriju koja razdvaja korelaciju kritikih i idealistikih filozofija. Meutim, moja pretpostavka o njegovoj moi razdvajanja jeste da ona proizlazi u sutini iz strategije odvajanja od korelacionizma. Radikalna autonomija Realnog, njegova osloboenost od misli, stvorena je radikalnom autonomijom ne-filozofa, samog Lariela, naspram rasprave sa korelacionistom. Lariel postavlja Realno kao aksiom, i onda postavljanjem pojma otpora odbija da ue u raspravu sa korelacionistikim pobijanjima ovog aksioma, ime je diskvalifikovao svaki prigovor ne odgovarajui na njega. Ve samo odvajanje od korelacioniste u diskursu stvara radikalnu autonomiju Realnog, a potom i sve posledice hirurke intervencije na transcendentalnoj sintezi. Radikalna autonomija predstavlja pre Larielovo odvajanje nego to oznaava odsecanje onoga Realnog. Kao to smo rekli, pojam otpora je posledica teorije sumnje. Ali, iz mog ugla, ak iako se divim Marksu, Nieu i Frojdu, realisti konano treba da ponu da sumnjaju i u ovu drevnu teoriju sumnje, jer, kao to sam rekao, ini mi se da moemo da pratimo genealogiju sumnje i njen omiljen pojam otpor, koji se nalazi u korenu nemoi pobijanja nesnosnog argumenta kruga. Odbijam sumnju jer realizam, prema mom miljenju, mora ostati racionalizam. Krug argumenta jeste argument i tako bi ga trebalo i posmatrati. Ne odbijamo matematika dokazivanja zato to su matematiari slabani ili puni isfrustriranog libida, nego odbijamo ono to pobijamo! Jasno sam shvatio kobne posledice ideje otpora kada sam nauo jednog astrologa kako mirno odgovara skeptiku da je njegova neverica predvidiva budui da je on korpija! Ono to je u igri jeste, samim tim, izgradnja realizma osloboenog strategije sumnje: realizma koji nee morati da diskvalifikuje korelacionizam budui da ga ovaj oigledno pobija. elim da se to lako i neumoljivo pobijanje prebaci na drugu stranu, sa korelacionizma na realizam, i obrnuto, da argument otpora postane poslednja mogua odbrana samog korelacionizma. Naravno, ne elim da pobijam samo radi pobijanja i da bih pobedio u raspravi. Kao to emo videti, u potrazi sam za kreativnim pobijanjem. Odnosno, pobijanjem koje otkriva istinu, apsolutnu istinu, unutar samog kruga. Zbog toga predlaem pristup Realnom koji nee poivati na aksiomu, nego na demonstracionom principu principu faktualnosti koji u sada prikazati.
20

149

Nihil Unbound, 147.

trei program ZIMA 2013.

150

Najvei problem s kojim sam nastojao da se uhvatim ukotac u tekstu Nakon konanosti jeste izgradnja materijalizma ili realizma koji bi bio u stanju da jasno opovrgne korelacioni krug u njegovom najprostijem obliku, koji je takoe i oblik s kojim je najtee boriti se, odnosno, argument da nikada nemamo pristup neemu van samog pristupa da je ono po sebi nepoznato budui da znamo samo ono to je za nas. Evo moje strategije: slabost korelacionizma sastoji se u dualizmu njegovih protivnika. Korelacionizam nije, po mojoj definiciji, antirealizam nego antiapsolutizam. Korelacionizam je moderan nain da se odbije svako mogue znanje o onome apsolutnom: to je tvrdnja da smo zatvoreni u svoje reprezentacije bilo svesno, lingvistiki bilo istorijski bez ikakvog sigurnog pristupa nekoj venoj realnosti, nezavisnoj od nae posebne take gledita. Ali imamo dva glavna oblika apsoluta: realistiki, odnosno ne-misleu realnost nezavisnu od naeg pristupa njoj, i idealistiki, odnosno apsolutizaciju samog korelacionizma. Stoga, korelacionizam mora da opovrgne i spekulativni idealizam ili ma koji oblik vitalizma ili panpsihizma ukoliko hoe da odbije sve modalitete apsoluta. Meutim, argument kruga je beskoristan za ovo drugo pobijanje, jer se idealizam i vitalizam sastoje upravo iz tvrdnji da je krug taj koji je apsolutan. Hajde da ukratko razmotrimo idealistike i vitalistike argumente. Subjektivnom metafizikom nazivam svaku apsolutizaciju odreenih ljudskih pristupa svetu, i subjektivistom, radi kratkoe, nazivam svakog pristalicu nekakvog vida subjektivne metafizike. Korelacija izmeu misli i bia postoji u mnogim oblicima: subjektivista tvrdi kako su neki od ovih odnosa, ili pak svi, odreenja ne samo oveka nego i samog bia. On na same stvari projektuje korelaciju koja moe biti vienje, umovanje, elja itd., i ini ih apsolutnim samim po sebi. Naravno, ovaj proces je mnogo sloeniji nego to ga opisujem, pogotovo kod Hegela. Ali princip subjektivizma je uvek isti. On se sastoji iz pobijanja realizma i korelacionizma sledeim zakljuivanjem: poto ne moemo da zamislimo bie koje se ne bi konstituisalo naim odnosom prema svetu, poto ne moemo da izaemo iz kruga korelacije, ukupnost ovih odnosa, ili bitan deo te celine, predstavlja sutinu svake realnosti. Prema subjektivisti, apsurdno je pretpostaviti, poput korelacioniste, da moe postojati neto po sebi razliito od ljudske korelacije sa svetom. Subjektivista time preokree argument kruga protiv samog korelacionizma: poto ne moemo misliti bilo kakvu realnost nezavisnu od ljudskih korelacija prema svetu, to znai, prema subjektivisti, da je pretpostavka da takva realnost postoji izvan kruga besmislica. Stoga, sam apsolut je krug, ili bar deo njega. Zbog toga nisam saglasan sa Brasijeovim poistoveivanjem onoga to nazivam korelacionizmom sa onim to Lariel naziva filozofijom. ini mi se da Larielov pojam filozofije kao kruga Odluke ukljuuje Hegela koliko i

SPEKULATIVNI REALIZAM

Kanta idealistika spekulacija sa transcendentalnim korelacionizmom. Iz mog ugla je naprotiv kljuno da se to dvoje razlikuju budui da ta razlika demonstrira nunost stvaranja i drugog argumenta korelacionizma pomou kojeg bi on mogao odgovoriti idealistikom apsolutu. Nunost drugog argumenta od najvee je vanosti jer, kao to emo videti, ona e izazvati pukotinu u tvravi kruga. Ovaj drugi argument, kao to sam naglasio u tekstu Nakon konanosti, jeste argument fakticiteta, i sada moram objasniti njegovo tano znaenje. Fakticitetom nazivam nedostatak razloga neke realnosti, odnosno nemogunost da se prui krajnji osnov postojanja nekog bia. Svako od nas moe stii do uslovljene nunosti, ali ne i do apsolutne nunosti. Ukoliko se postave odreeni uzroci i fiziki zakoni, moe se tvrditi da e iz njih slediti odreena posledica. Ali nikada ne moemo doi i do temelja ovih zakona i uzroka, izuzev moda do drugih neutemeljenih uzroka i zakona: nema krajnjeg uzroka, niti krajnjeg zakona, koji bi bio uzrok ili zakon ukljuujui i temelj vlastitog postojanja. Meutim, fakticitet, ta krajnja neutemeljenost stvari, takoe pripada i misli. Ovo jasno pokazuje kartezijanski cogito: ono to je nuno u cogitu jeste uslovljena nunost: ako mislim, onda moram biti. Ali to nije apsolutna nunost: nije nuno da mislim. Iz unutranjosti korelacije, imam pristup vlastitom fakticitetu, i time fakticitetu sveta koji je u korelaciji sa mojim pristupom njemu. A ovo je zbog nedostatka krajnjeg razloga, razloga causa sui, koji bi bio temelj mom postojanju. Tako odreen fakticitet predstavlja, prema mom miljenju, kljuan odgovor na apsolutizaciju korelacije. Jer, ukoliko je korelacija faktualna, onda ne moemo poput korelacioniste rei kako ona i dalje ini nuan deo realnosti. Naravno, realista moe prigovoriti kako je poimanje nebia subjektivne korelacije zapravo pragmatika protivrenost, budui da samo njeno poimanje dokazuje da mi opstojimo kao subjekat tako da mi postojimo kada govorimo o nepostojanju, o nebiu; mi smo tada u postojanju. Ali ovog puta moemo odgovoriti da vlastiti fakticitet moemo shvatiti ak i iz unutranjosti korelacije, to je jo Fihte dokazao. Svakako, Fihte je mislio svoj pr vi princip Ja = Ja, odnos ja prema samom sebi kao sutinski neutemeljen, ili, u mom reniku kao sutinski faktualan. Naravno, za Fihtea pr vi princip nije injenica nego radnja akt poimanja Ja. Ali ovaj akt je, prema njemu, sutinski slobodan a to znai da nije nuan. Mi biramo da li emo postaviti vlastitu subjektivnu refleksiju ili ne i ovaj izbor se ne oslanja ni na kakav nuan uzrok, budui da je naa sloboda radikalna. Rei ovo znai samo prepoznati posle Dekarta da naa subjektivnost ne moe dospeti do apsolutne nunosti nego samo do one uslovljene. ak i ako Fihte obilato govori o apsolutu i neuslovljenoj nunosti, ova nunost vie nije dogmatska i supstancijalna nunost, nego nunost utemeljena na slobodi koja je sama neutemeljena. Ne moe biti nikakvog dogmatskog dokaza da

151

trei program ZIMA 2013.

152

bi korelacija trebalo pre da postoji nego da ne postoji. Otuda se i odsutnost nunosti pokazuje dovoljnom da bi se odbacila idealistika tvrdnja o apsolutnoj nunosti. Korelacionizam se, stoga, sastoji od dva argumenta: kruga korelacije nasuprot naivnom realizmu koristiemo ovaj izraz za realizam koji nije u stanju da opovrgne krug; i fakticiteta nasuprot spekulativnom idealizmu, nasuprot subjektivizmu. Idealista, subjektivista, tvrdi da je porazio korelacionizam pomou apsolutizacije korelacije; verujem da moemo opovrgnuti korelacionistu jedino apsolutizacijom fakticiteta. Zato? Korelacionista, nasuprot idealisti, mora tvrditi da moemo shvatiti kontingenciju korelacije, odnosno: da je mogu nestanak; na primer, nestanak oveanstva. Korelacija je kontingentna kontingenciju korelacije moemo shvatiti. Ali, na taj nain, korelacionista mora priznati da moemo potvrdno misliti o mogunosti koja je sutinski nezavisna od korelacije, budui da je to upravo mogunost nebia korelacije. Moemo ovde nainiti analogiju sa smru: misliti sebe kao smrtnog, znai priznati da smrt ne zavisi od mog miljenja vlastite smrti. Inae bih bio u stanju da nestanem pod jednim uslovom: da sam jo uvek iv kada mislim svoj nestanak i da uinim da se ovaj dogaaj dovede u korelaciju sa mojim pristupom njemu. Drugim reima, mogao bih definitivno da umrem, ali da se nikada ne upokojim, jer bih morao da postojim da bih smrt uinio korelatom svog pristupa njoj. Ukoliko se fakticitet moe shvatiti, ukoliko je to pojam koji moemo zaista shvatiti a to mora da je sluaj sa korelacionistom utoliko to on hoe da opovrgne idealistu onda je to pojam koji moemo misliti kao apsolut: apsolutna lienost razloga svake realnosti; ili, drugim reima, realne mogunosti svakog odreenog entiteta dogaaja, stvari ili zakona subjektivnosti naime, postati i nestati bez razloga za vlastito bie ili nebie. Bezrazlonost postaje atribut apsolutnog vremena koje je u stanju da stvori ili uniti neki entitet, dogaaj, stvar ili zakon, bez ikakvog razloga za to stvaranje ili unitavanje. Ono to sam hteo da pokaem ovom tezom odnosi se na uslove mislivosti sutinske suprotnosti korelacionizma: suprotnosti onoga po sebi i za nas. Teza korelacionizma glasi da ne mogu znati kakva bi realnost bila bez mene, bez nas, bez miljenja, bez misli. Prema korelacionisti, ukoliko se uklonim iz sveta, ne mogu znati ono to ostaje posle toga. Ali ovakvo razmiljanje pretpostavlja da imamo pristup apsolutnoj mogunosti: mogunosti da se ono po sebi moe razlikovati od onoga za nas. Obrnuto, ova apsolutna mogunost zasniva se na apsolutnom fakticitetu korelacije. To se deava zbog toga to ja mogu da zamislim nebie korelacije, to e rei da zapravo mogu da zamislim i ono po sebi sutinski razliito od sveta koji je u korelaciji sa ljudskom subjektivnou. Samim tim mogu i da opovrgnem korelacionistiko opovrgavanje realizma, koje se temelji, takvo kakvo

SPEKULATIVNI REALIZAM

je, na optubi pragmatike protivrenosti, poto ja otkrivam pragmatiku protivrenost u korelacionistikom razmiljanju: osnovni pojmovi korelacioniste za nas i po sebi poivaju na implicitnoj apsolutizaciji: apsolutizaciji fakticiteta. Sve se moe shvatiti kao kontingentno, u zavisnosti od ljudskog usmerenja sve osim same kontingencije. Kontingencija, i iskljuivo kontingencija, jeste apsolutno nuna. Fakticitet, i iskljuivo fakticitet, nije faktualan nego je veit. Fakticitet nije fakt, nije jo jedan fakt u svetu. Ovu nunost fakticiteta nazivam faktualnou, a princip koji iskazuje faktualnost, nunost fakticiteta, nefaktinost fakticiteta, nazivam principom faktualnosti. Konano, naziv spculation factuale oznaava spekulaciju koja poiva na principu faktualnosti. Kroz princip faktualnosti, imam pristup spekulativnom realizmu koji jasno pobija korelacionizam, ali ga ne diskvalifikuje. Ja mislim jedno X nezavisno od mog miljenja, i ja ga zasigurno znam, zahvaljujui upravo korelacionisti i njegovoj borbi protiv apsoluta, idealistikog apsoluta. Princip faktualnosti razotkriva ontoloku istinu skrivenu u radikalnom skepticizmu moderne filozofije: biti znai biti faktualan a ovo nije fakt. Sada u prei na poslednji deo intelektualni opaaj. Ovaj izraz sam koristio u tekstu Nakon konanosti da bih opisao intelektualni pristup faktualnosti odnosno pristup fakticitetu kao apsolutu, Brasije kae da me taj pojam stavlja u opasnost ponovnog pribliavanja korelacionizmu. Intelektualni opaaj, sa svojom tekom idealistikom konotacijom, izgleda da sledi iz apsolutizacije znaenja, te otuda i apsolutizacija misli. ini se da je ovo opasan ustupak korealcionizmu. Hajde da probamo da odgovorimo na to, da odgovorimo na ovu zamerku. ta tano podrazumevam pod izrazom intelektualni opaaj? Zato sam rizikovao koristei jedan idealistiki izraz podrivanja njegovog smisla? Od sada pa nadalje, koristiu, ako vam je lake, oksimoronski izraz intuition dianotique dianoetiki opaaj. Pod tim mislim na sutinu preplitanja prostog opaaja i diskurzivnosti, demonstracije iz kojih sledi pristup faktualnosti. Dopustite mi da ovo objasnim. Zato mislim da Lariel ne uspeva da pobegne od korelacionizma? Zato to on ne poinje opovrgavanjem korelacionizma nego postavljanjem jednog aksioma, jednog Realnog koje bi trebalo da prethodi svakom postavljanju. Ako ponemo sa Realnim, ne moemo pobiti prigovor kruga odnosno, Realnim koje je postavljeno Realno. Lariel postavlja Realno kao autonomno i dedukuje iz njega ovaj aksiom da je misao kontingentna naspram Realnog. Verujem, naprotiv, da moramo poeti od korelacionizma, pa onda pokazati da korelacionizam mora biti postavljen fakticitetom korelacije, i demonstrirati na taj nain da je fakticitet apsolutna kontingencija. Potom emo, konano, moi da pristanemo na jedno nezavisno Realno. Otuda, jedini nain do Realnog, prema meni, ide preko dokaza,

153

trei program ZIMA 2013.

154

demonstracije: demonstracije koja otkriva da fakticitet nije neznanje skrivenih razloga svih stvari nego znanje apsolutne kontingencije svih stvari. Dianoia, odnosno demonstracija, pretvara ovaj prost opaaj fakticiteta u opaaj radikalne spoljanjosti. Mislio sam da je fakticitet znak konanosti i neznanje misli. Mislio sam da u fakticitetu imam odnos prema vlastitoj, manjkavoj misli. Sada sam otkrio da je ono za ta sam mislio da je ljudska mana zapravo opaaj, radikalni opaaj to e rei, odnos prema Velikoj Spoljanjosti. Imamo nous kojeg otkriva dianoia, opaaj otkriven demonstracijom. Zbog toga sam ga nazvao intelektualnim opaajem: ne, naravno zato to je to navodno opaaj koji stvara svoj predmet, kako ga je Kant odredio, nego zato to je to opaaj koji se otkriva kroz razumevanje. eleo bih da zavrim ovo poslednjim poreenjem izmeu principa faktualnosti i drugih filozofija XX veka koji su pokuali da ostvare pristup Realnom izvan kruga subjektivnosti, od Hajdegera do Deride. Glavna razlika izmeu ovih filozofija i spculation factuale jeste to to ovo poslednje izbegava ono to nazivam sindromom Realnog bez realizma. Filozofije XX veka, ak i kada pokuavaju da izbegnu korelacionizam, uopteno ne uvek, ali uopteno ocrnjuju realizam, koji se uvek poistoveivao sa naivnim ili dogmatskim realizmom. Brasije je, u svojoj knjizi, izvrsno predstavio znaaj ovakvog naina razmiljanja. Citiram:
Time za veinu kontinentalne filozofije XX veka od Hajdegera i Deride, do Levinasa i Adorna, jedina razumljiva alternativa u odnosu na Scilu idealizma s jedne strane, bilo transcendentalnog bilo apsolutnog, i Haribde realizma za koji se ini da je gotovo uvek naivan s druge, lei u upotrebi sredstava poimanja protiv njih samih u nadi da e se napokon ugledati neka transcendentna, bespojmovna spoljanjost.21

Mislim da moemo rei sledee: ovo Realno, kao nepojmovni ostatak pojma, odvaja se od bilo kakvog realizma, jer zabranjuje mogunost pojmovnog diskursa o Realnom po sebi. Moemo govoriti o Realnom kao nemogunosti poimanja, ali samo Realno ne moemo pojmiti. Izmeu Realnog i logosa postoji disjunkcija. Realizam je, prema meni, naprotiv, jedan logos koji se okree ka Realnom umesto da se okree oko njega. Ali ta mislim pod okretanjem ka Realnom s obzirom na spculation factuale? Moja teza jeste da postoje posebni uslovi kontingencije, koje nazivam figurama. Na primer, pokuavam da pokaem da je neprotivrenost uslov kontingencije, poto se protivrena realnost ne da promeniti budui da bi tada uvek bila ono to zapravo nije. Nunost neprotivrenosti je za mene posledica lanosti principa dovoljnog razloga: poto nita nema neki razlog da biva i ostane to to jeste, poto se sve menja bez ikakvog razloga, nita ne moe biti protivreno. To sam pokuao da demonstriram u knjizi Nakon
21

Nihil Unbound, 129.

SPEKULATIVNI REALIZAM

konanosti, tako da se diskurs poimanja svojstava Realnog pokazao moguim. Nismo osueni na Realno bez realizma. Odbijam ovo Realno bez realizma, jer ukoliko nemam racionalnog postupka kojim u otkriti posebna svojstva Realnog, ta svojstva su u opasnosti da budu postavljena proizvoljno. Moje delo se sastoji od razraivanja tog postupka kojeg nazivam derivacijom utemeljenog na principu faktualnosti i uslovima kontingencije. Stvaranje ovakvog postupka za mene je jedan od glavnih izazova savremenog realizma. U zakljuku, rekao bih da ono to savremenoj filozofiji nedostaje nije toliko ono Realno koliko realizam: Realno sa realizmom predstavlja istinski izazov filozofije, i zbog toga mislim da je naslov dananjeg dana spekulativni realizam savren odabir, to je ve dogaaj sam po sebi. Suhail Malik: Ukoliko je tvoj argument protiv korelacionizma argument koji, kako si rekao, mora biti racionalan argument, i ukoliko injenica oko koje se tvoj racionalan argument okree jeste neapsolutizovana injenica tvog argumenta u vezi sa kontingencijom, onda mi se ini da je injenica koja je bitna za tvoj argument to da apsolutnog razloga ne moe biti. Zanima me da li moemo nai neki prigovor protiv vaskrsnua nekakve vrste relativizma, poto tvoje miljenje zapravo nema nikakvog apsolutnog razloga. Kenten Mejasu: Mislim da korelacionistiki argument ima razarajue dejstvo po odnos prema apsolutu. Ako hoe da uniti apsolutizam, onda treba da upotrebi korelacionistiki argument. Moja strategija je da pristup apsolutu ostvarim kroz korelacionistiki argument. Korelacionistiki argument je u sutini demonstracija toga da miljenje mora misliti sebe kao odnos prema apsolutu. Zato? Zato to ono kao argument radi samo pod pretpostavkom da moe misliti vlastiti fakticitet. Ali ovaj fakticitet ne moemo misliti a da ga ne mislimo kao apsolut, jer ako mislimo da ovaj fakticitet postoji samo kao korelat da fakticitet miljenja postoji samo kao korelat miljenja, tako da samo miljenje ne moe biti faktualno fakticitet nestaje. Ukoliko je fakticitet korelat miljenja, miljenje vie ne moe biti faktualno. A ukoliko je fakticitet misliv samo kao korelat miljenja, onda bismo bili ne samo filozofi nego bismo svi bili idealistiki filozofi. Ne bismo mogli ni da zamislimo kako umiremo. Rej ima zanimljivo tumaenje Hajdegera i bivanja-ka-smrti. Za mene, to nije bivanje-ka-smrti, poto je smrt korelat bivanja-u-svetu. Smrt se ne moe boriti sa Hajdegerom jer je smrt korelat bivanja-u-svetu i Daseina. Bivanje-ka-smrti nema nikakvog smisla jer ako hoemo da imamo bivanje-ka-smrti, onda moramo misliti i neki dogaaj koji je u stanju da nas nadivi. Moramo misliti neko vreme koje je u stanju da nas nadivi, jer ako vreme nestaje sa nama, ti ne nestaje. Nestati znai nestati u vremenu.

155

trei program ZIMA 2013.

156

To je, dakle, demonstracija. Demonstracija korelacionizma znai suprotno od onoga to on misli da znai, ali to je i dalje demonstracija. E sada, ta je demonstracija, ta ona dokazuje? Ona dokazuje da u meni moe unititi realnost bilo kakvog diskursa kao apsolutnog diskursa apsolutne realnosti, koristei rortijevsku taktiku proglaavanja svega kao kontingentnog: Nai mi razlog zbog kojeg bi to bio univerzalni diskurs, univerzalna istina, univerzalna realnost nai mi razlog. Nije mogue nai razlog. I mislim da je tako oduvek bilo u istoriji filozofije. Metafizika i skepticizam su poput dva neprijatelja koji se bore jedan protiv drugog, ali je skepticizam uvek taj u kome otkrivamo kako da ostvarimo metafiziku. Montenjov (Montaigne) skepticizam je bio kljuan za Dekartovu novu metafiziku, jer je on otkrio novi nain miljenja. Mislim da nam savremeni skepticizam i savremeni korelacionizam pokazuju gde da traimo apsolut. Moemo juriti za kontingencijom, ali ne moemo rei kako je fakticitet u stvari injenica. Ako kaemo da je fakticitet injenica, da je ak i kontingencija kontingentna, ta smo time rekli? Jedini koji to moe da kae jeste Hegel. Ali mislim i teko mi je da vam to pokaem mislim da je demonstracija mogua. Mislim da filozofija moe biti diskurs utemeljen na demonstracijama ukoliko odbije da obitava unutar hegelovskih demonstracija onoga to postoji. Ali, kao to sam rekao Grejemu, mislim da je mogue strogo demonstrirati odreenu istinu, ali ovoj istini, budui da je ona istina radikalne kontingencije stvari, apsolutno doputate slobodu svih moguih fenomenolokih i pojmovnih deskripcija sveta. I u sutini, mislim da spekulacija moe da uzme jedino oblik ovakve vrste demonstracije. Sigurno nema razloga za svet, ali ova odsutnost razloga nije22 ludilo. To nije samo delirijum. Miljenje, strogo miljenje, moe da se spoji i sa odsutnou razloga. Dastin Mekverter: Hteo bih da te pitam neto o onome o emu si ranije govorio. Kada si odgovarajui Reju pomenuo da je tvoj projekat projekt mogunosti, objasni kako je mogue da nauka zna neto o predljudskom svetu, o arhe-fosilima, na primer? Ali onda kada si odgovarao Grejemu pomenuo si da je sve faktino ako je sve kontingentno ono mora biti faktino i da je deskripicija, fenomenoloka deskripicija, jedini nain pomou kojeg moemo znati neto o pojedinanim stvarima. Moje pitanje glasi: Kakav bi bio fenomenoloki odnos prema arhe-fosilu? Kako bi to uopte bilo mogue? Kenten Mejasu: U knjizi Nakon konanosti pokuao sam da ubedim itaoca u ono to nazivam problemom arhe-fosila. Problem arhe-fosila za mene predstavlja nain da se pie i kree u okvirima u kojima naelno vlada korelacionistika filozofija. Time sam pokuao da pokaem korelacionistikom itaocu verovatno korelacionistikom da se problem moda
22

Oko problema arhe-fosila: Collapse, Vol. II, 1554, 83169.

SPEKULATIVNI REALIZAM

nalazi u korelacionizmu. itavo pr vo poglavlje kae: moda je problem u metafizici... I naprosto time demonstriram problem. Korelacionizam je samo posledica kantovske filozofije, a kantovska filozofija je filozofija koja uobraava da je odgovorila na pitanje kako su nauke mogue, kako je fizika mogua. U redu, ali problem je to fizika opisuje jednu realnost koja prethodi ovekovom postojanju i ak Zemljinom postojanju, bilo kakvoj ivoj realnosti. Moemo li, dakle, objasniti znaenje nauke bez principa korelacionistike filozofije koja kae da nema nauke, da nema smisla u potvrivanju toga da realnost moe postojati bez subjektivnog korelata toj realnosti? Da li je Veliki prasak samo korelat stava? Moemo rei: Veliki prasak je samo va korelat. Ne, uveravam vas da nije. Nisam toliko star zaboga! Ovde imamo problem, jedan mali problem! Meutim, iz mog ugla, nema nikakvog posebnog problema u deskripciji. Moemo opisati neku realnu injenicu, ali moramo objasniti kako misao moe da govori o realnosti koja nije u korelaciji s miljenjem. Zbog toga se moj projekat realizma sastoji iz nastojanja da se prui odgovor na kantovsko pitanje o mogunosti nauka. To je transcendentalno pitanje, ali odziv, odgovor, ne moe biti transcendentalan. Korelacionistu uvek pokuavam iznutra da pobedim. Iznutra arhe-fosil je nain izazivanja kantovske filozofije iz unutranjosti. Moj problem je problem znaenja nauka. Ukoliko nauke imaju znaaj, imaju smisla, realnost nije onda samo puki korelat miljenja kako je to mogue? Moja zamisao je da iz kontingencije koja je apsolutna, izvuem uslove koji bi mi omoguili da dedukujem apsolutizaciju matematikog diskursa. Time bi se utemeljila mogunost naunog govora o apsolutnoj realnosti pod im podrazumevam ne nunu realnost nego realnost nezavisnu od miljenja. Mislim na fiziki univerzum, koji nije nuan, ali koji upravo zato ne zavisi od miljenja. Ovde imamo dva smisla apsoluta: apsolut u pr vom smislu znai apsolutnu nunost. Kontingencija je apsolutno nuna. Ali u drugom smislu apsolut je ono to se sutinski ne odnosi na stvar. Fiziki univerzum nije nuan, prema mom vienju, ali jeste apsolutno nezavisan od miljenja. Ja hou da utemeljim mogunost ova dva apsoluta. Robin Mekej: Tvoj argument je filozofski pozitivan i konstruktivan, to je konstruktivan potez. Ali u prirodnim naukama ini se destruktivnim, jer poinjemo sa stanovitem po kojem pretpostavljamo da su prirodni zakoni nuni, to moemo pretpostaviti samo za nas. Drugim reima imamo jedan delatni sistem prirodnih nauka, ali sa korelacionistikim koeficijentom veito pridodatim na sve to kaemo. Time zavravamo u situaciji u kojoj se reavamo korelacionistikog koeficijenta, ali umesto toga imamo jedan faktiki koeficijent. Dakle, imamo apsolutno znanje kontingencije nunosti kontingencije ali moja pitanja glase: Moemo li onda popuniti prazninu pomou prirodnih nauka? Moemo li ponovo izgraditi prirodne nauke iz svega toga? Jer, bilo kakav nauni iskaz sigurno ne bi vaio slede-

157

trei program ZIMA 2013.

158

eg minuta ili sutra. Zar na taj nain ne unitavamo temelj prirodnih nauka upravo time to pokuavamo da im pruimo racionalni oslonac? Kenten Mejasu: Prema mom miljenju sve je kontingentno. Prema tome, zakoni su kontingentni. Oni nisu nuni. Kao to je Hjum rekao, nesposobni smo da demonstriramo neku takvu nunost. Mislim da je iracionalnost zapravo jedan niz verovanja u nunost zakona. Ako neko veruje da su zakoni nuni, kakve su onda posledice? 1) On veruje da su zakoni nuni, i 2) nije u stanju da obrazloi zato su nuni. Nije u stanju da demonstrira nunost zakona osim ukoliko nije Hegel. Tako da imamo tu neku misterioznu nunost, a ako hoemo da traimo Boga u misterioznoj nunosti, poput antropista, nai emo ga. Ja pravim razliku izmeu spekulacije onoga to radim i metafizike. Metafizikom vlada princip dovoljnog razloga, a princip dovoljnog razloga kae da su stvari nune. Ako mislimo da su stvari nune, onda vie ne moemo da demonstriramo njihovu nunost. Ako neko misli da su stvari nune, a ne moe da demonstrira njihovu nunost osim ako nije Hegel onda on stvara jedan misteriozan entitet. Zato su zakoni nuni? To je ogromna misterija. A to izaziva mnogo sujeverja antropizam, providencijalizam itd. O, pa mi smo zasenjeni zakonima, oni su neverovatni. 1) Zakoni su nuni, 2) oni su stvorili oveka za to mora biti razloga! Ne, nema razloga, jer oni nisu nuni. To je moj odgovor. Oni nisu nuni. Ali kako to zna? Umom, vlastitim umom. Hjum je to pokazao. Hjum kae kako samo treba koristiti svoj um, suoen sa injenicama. Ako neko pokua da mi demonstrira kako je to nuno, nee uspeti. ta to znai? To znai da um kae: Ne, to nije nuno. I to govori glasno, ve vekovima. To nije nuno. To je samo injenica. Um ne moe da demonstrira kako je to nuno ne zato to je manjkav nego zato to se varamo u pretpostavci da to jeste nuno. ta nas primorava da verujemo u to kako su ovi zakoni nuni? Naa percepcija, kae Hjum, naa socijalnost. To je rezultat iskustva, injenice da su zakoni stabilni stabilni, ali ne i nuni. Stabilnost nije nunost ona je injenica, ona je samo injenica. Na primer, za insekta ja sam prilino stabilan. Ako insekt ivi samo tri dana, onda u mu ja delovati besmrtno. Ja sam stabilan, stabilniji od insekta, ali stabilnost ne znai nunost. Tako da, iskustvo kae da ima stabilnosti, a mi moemo rei da to nije nunost kome e metafiziari verovati? Umu ili percepciji? Umu ili iskustvu? Hou da verujem umu, a um kae da nema razloga. I ne mislim da je ovo destrukcija nauke. Zato? Zato to je to, naprotiv, racionalna demonstracija toga da nauke moraju biti empirijske. Zato fiziari ne mogu da demonstriraju nunost odreivanja zakona pomou samog uma? Zato to tu imamo injenice, a ne nunosti. Moemo rei: Da, ali sa vaom filozofijom, zakoni nestaju u minutu. Ali ovo je probabilistiki argument. To sam poao da pokaem, pokuao sam da dekonstruiem ovakvo razmiljanje, ovakvo

SPEKULATIVNI REALIZAM

probabilistiko razmiljanje o zakonima. Pokuao sam da pokaem da kod Hjuma i Kanta imamo takvu vrstu razmiljanja. Verujemo da bi se zakoni, ukoliko su kontingentni, stalno menjali. Ne, ne, i ne, jer nemamo prava da primenimo verovatnou na zakone, jer bi to pretpostavilo totalnost sluajeva. Ali, prema mom miljenju, ovde nema nikakve totalnosti mogunosti, jer su transkonanost Kantora u matematici i teorija skupova demonstrirali da nema nikakvog kvantiteta svih kvantiteta.23 Ijan Hamilton Grant: Hteo sam da te pitam neto o principu dovoljnog razloga kojim se, verujem, stalno koristi u pravom lajbnicovskom smislu. Princip dovoljnog razloga zahteva samo da za bie postoji razlog, a ne da ono bude taj razlog, niti da kasnije bude nekog drugog bia ve samo da postoji jedno bie. Mora biti razlonosti. I ini mi se da je to jedan od razloga zbog kog i u svojoj knjizi i u svom govoru pokazuje veliko potovanje za logiki i argumentativni dug klasinim idealistima. ini se da u svojoj knjizi odaje potovanje elingu i njegovom kritikom shvatanju Hegela, na primer.24 Ovo je u neku ruku odgovor na ono to je Dastin rekao o ouvnju nauka. No, da se vratimo na pitanje koje je Rej postavio znatno ranije u toku dana, a koje se zapravo odnosi na spor oko mogunosti revidiranja. Ne moramo da odredimo koliinu dovoljnih razloga da bi neto bilo dato tokom neodreenog vremena. Princip dovoljnog razloga samo navodi da razlog postoji, a ne da je on jedini razlog. Otuda i revidiranost. Kenten Mejasu: Da, naravno, ali rekao bih da je princip dovoljnog razloga sposoban da podri teoriju mogunosti revidiranja mi moemo menjati razloge itd. Ali mora da postoji makar jedan razlog. Dakle, moemo menjati teoriju ali to nije menjanje prirode. Ono to hou da kaem jeste da se priroda menja. To je problem verovanja u nunost zakona, a ne problem verovanja u nunost teorija. Priroda ostaje takva kakva jeste, a teorija se menja. S poetka XX veka Njutn je nestao i zamenio ga je Ajntajn, ali ne zbog toga to se priroda promenila 1905. godine. Dakle, princip dovoljnog razloga moe se primeniti na evoluciju teorije, i moe je opravdati, da. Ali ja hou da opravdam i moguu evoluciju prirode. Ijan Hamilton Grant: Tako da mora biti nekog dodatnog temelja.
Videti: Collapse, Vol. II, 5581. Aprs la finitude (AF) u velikoj meri traga za obnovom miljenja apsoluta (AF 39) u postkantovskoj filozofiji. Za primere njegovog odavanja poasti elingu, vidi Mejasuovo razlikovanje subjektivnog od objektivnog, ili transcendentalnog od divljeg idealizma (AF 3536); modalnu ekstenziju ontologije u vidu pouvoir-tre (AF 7380) ili Seynknnen; asimetrike i ireverzibilne temporalizacije ancestralnosti, faktualnosti, i spekulacije (passim). Konano, za Mejasua i eilnga, Hegel je mislilac koji razliku potinjava identitetu (AF 95). [Grant referira na paginaciju francuskog izdanja. Prim. prev.]
24 23

159

trei program ZIMA 2013.

160

Kenten Mejasu: Bez ikakvog razloga. Ijan Hamilton Grant: Da. Piter Holvard: Ovo je bio neverovatan rad. Zbunjen sam zdravorazumskim pristupom problemu, te ljude su sigurno esto pitali ovakve stvari. Ali ini mi se da lebdi izmeu ontolokog argumenta koji dovodi u vezu sa metafizikom i posebno metafizikom dovoljnog razloga, pretkantovskom metafizikom i naina na koji to koristi da bi oborio ono to su zapravo epistemoloki argumenti koji podupiru korelacionistiko, postkantovsko stanovite, kod kojeg je, recimo, pitanje nunosti mnogo tee razlikovati od statusa injenice, faktualnosti. Tako da je to pitanje nunosti odreenog faktualnog sklopa da mi nuno udiemo vazduh, ili da je gravitacija nuno u odnosu sa masama, i tako dalje sve ove injenice, kae korelacionista, moemo znati kao nune drugim reima, one su racionalno opravdani, tako da moemo imati predstavu o gravitaciji i tako dalje. Meutim, korelacionistiko stanovite ne odnosi se na ontoloki status stvari. Za korelacionistu biti ne znai biti korelat miljenja. Korelacionizam je samo vid epistemolokog argumenta onoga to moemo znati o gravitaciji, evoluciji i tim stvarima. Tako da ne vidim kako bi korelacionistu dotaklo tvoje pobijanje. On bi naprosto rekao: Kae nam da moemo znati stvari o apsolutnoj realnosti nezavisnoj od znanja, a onda bi te jednostavno pitali: Pa dobro, recite nam onda ta zna o smrti, ili Velikom prasku i tako dalje, nezavisno od tvog znanja o njima, i ti, naravno, ne bi mogao nita da im kae. Drugim reima, imao bi status argumenta koji opravdava neto poput negativne teologije: moemo osmisliti svoj put do znanja da ima neega o emu ne znamo nita. Kenten Mejasu: Korelacionizam, ima pravo, nije ontologija u strogom smislu. Korelacionista, istina, ne govori nita o realnosti korelacije. Metafizika subjektivnosti govori o tome. On samo kae kako mi ne moemo znati nita van onoga to vidimo ili shvatamo itd. To je sve. Ja odbijam, naprotiv, da kaem da ne moe biti prie o apsolutu. Ako mogu da dedukujem iz kontingencije odreene aspekte stvari po sebi, u odsustvu razloga, onda ipak govorim neto o apsolutu. Znam, recimo, da ak i ukoliko ne bismo postojali, tagod da mislimo o stvarima, one su neprotivrene. Tako da je moj problem upravo dedukovanje iz fakticiteta nekih jasnih i stalnih odreenosti koje bi bile u stanju da obrazloe jednostavne stvari. Kada pogledam ovu bocu, vidim svojstva za koja se ini da su kontingentna, ali u toj boci postoji takoe i neto to nije vidljivo, to se ne da percipirati: to je fakticitet. Njen fakticitet je nevidljiv. Samo ljudi mogu shvatiti fakticitet flae, poto shvatiti znai moi postaviti odreena pitanja. A fakticitet, verujem, jeste nuna pozicija korelacionizma, jer korelacionizam, u krajnjem, ne moe i ne eli da odgovori na pitanje poslednjeg teme-

SPEKULATIVNI REALIZAM

lja. Da mogu na to da odgovorim, to vie ne bi bio korelacionizam. Prema tome, fakticitet je korelacionistika teza. Ali fakticitet za korelacionistu jeste samo naa nemogunost poimanja poslednjeg temelja, a ne nedostatak poslednjeg temelja. Ono to hou da kaem jeste da u poimanju ovog fakticiteta naprosto kao neznanja, implicitno se poima i sposobnost miljenja da misli svoju krajnost i time se pozitivno poima i dogaaj koji ne zavisi od svog kontingentnog postojanja. Ti, korelacionista, kae meni: Ne moe rei nita o svojoj smrti. Pa, ne mogu rei nita o tome kako izgleda biti mrtav, ali mogu govoriti o smrti kao o apsolutnom vremenu koje je u stanju da uniti svaki entitet, i s obzirom na to princip dovoljnog razloga zapravo i govori neto o uslovima smrti. Ne govorim naravno o tome kako izgleda biti mrtav. Rej Brasije: Ovo je bilo sjajno, dosta je pojasnilo neke stvari. Samo se pitam da li je argument performativne protivrenosti kljuan korelacionistiki argument toliko jak i neoboriv koliko ga ti prikazuje. Jer tvrdi se kako je postaviti neto to je nepostavljeno zapravo performativna protivrenost. Ali korelacionista mora tvrditi da zna razliku izmeu postavljenog realnog i nepostavljenog realnog koje se nalazi ve u unutranjosti njegovog pojma, pojma postavljanja. Drugim reima, kako korelacionista moe znati da nema razlike izmeu pojma indiferentnog realnog i samog indiferentnog realnog? On optuuje metafiziara da je prekoraio granice znanja zbog toga to je naglaavao razliku izmeu indiferentne realnosti i pojma indiferentne realnosti, ali da bi to uradio korelacionista mora da zna da je ve sama ta razlika zapravo pojmovne prirode. Na koji nain korelacionista moe znati da se razlika izmeu pojma indiferentnosti i realne indiferentnosti i sama ve nalazi unutar pojma? Jer, akt postavljanja pretpostavlja da odnos ve postoji i mi ve moramo znati da postojimo kako bismo postavljali, a odnos ne postavlja sam sebe. Postoji uvek neto to uspeva da izbegne uslove postavljanja i da im prethodi. A da bi korelacionista mogao da kae: Da, ali ja sam ve postavio ovu razliku, on mora tvrditi da ona ve obitava u unutranjosti pojma, da je ve unutranja s obzirom na miljenje. Drugim reima, moe biti da argument performativne protivrenosti kojim se korelacionisti slue nije toliko snaan i razaraju koliko oni misle. Kenten Mejasu: Pita me kako to korelacionista zna da postoji razlika izmeu samog X i postavljenog X? Rej Brasije: Kako on zna da nema razlike ima razlike, ali se ta razlika moe napraviti samo iz akta postavljanja. Kenten Mejasu: U sutini, korelacionista kae da ne zna, ali on kae da metafizika isto ne zna. On kae metafiziaru: Kako ti zna da govori o X koje je sutinski isto kao i postavljeno X o kojem ti zapravo govori? Kako to moe znati?

161

trei program ZIMA 2013.

162

Rej Brasije: U redu, ali kako on zna da razlike nema? Kenten Mejasu: Ne, korelacionista ne kae da on to zna. Govoriu u ime korelacioniste... Postavio sam sebi pitanje, jedno pitanje. Kada sam itao Kanta jednog dana sam se zapitao: da li je kod Kanta zaista sigurno da se stvar po sebi razlikuje od fenomena? Onda bismo usput mogli i rei da Kant kae kako to to je stvar po sebi nepoznata ne znai da se razlikuje od fenomena, nego samo da ne znamo da li su oni jedno isto, ili nisu. Ali transcendentalna estetika u sutini kae da mi znamo da stvar po sebi ne moe biti isto to i fenomen. U sutini Kant daje tri opisa o stvari po sebi. On kae da stvar po sebi postoji, da se ona moe misliti kao neprotivrena to komentatori kau ali, zapravo, takoe kae i treu stvar: da stvar po sebi nije jednaka prostorno-vremenskom fenomenu. On to zna. On to zna posredstvom jednog jako zanimljivog argumenta koji kae da se nauke mogu odnositi samo na fenomene. Prema tome, ako je stvar po sebi fenomenalna, samo empirijski spoznata, ne bismo mogli da posedujemo nauno znanje o njoj jer ne bi bilo nikakve forme, nikakve subjektivne forme koja je uvek ista. Za Kanta, nauka je mogua jer imamo subjektivnu formu koja je uvek ista: prostor, vreme i kategorije. Ukoliko nauka jeste mogua, ona pokazuje da mi ne znamo stvar po sebi ona pokazuje da mi nemamo nikakvog znanja o stvari po sebi. Dakle, za korelacionistu, Kant ima argument i to jako zanimljiv da mi znamo da stvar po sebi ne moe biti isto to i postavljen fenomen. Ali ja ak ni to ne govorim, niti to mislim. Moj korelacionista je malo skromniji od Kanta. On kae kako mi ne znamo da li je X, apsolutno X, isto to i postavljeno X. Moda je isto, moda, to da ne? Ali, kae korelacionista, ja ne znam da li je to sluaj ili nije. Kako bih to mogao znati? Kako bih to ikada mogao znati? Kao to je Hegel rekao, ne moemo iznenaditi stvar s lea da bismo saznali ta ona jeste kada mi nismo tu. Ukoliko smo paranoini moemo postaviti mikrofone svuda po kui da bismo saznali ta ljudi priaju o nama kada nismo tu, ali to ne moemo uraditi stvarima. Gde su stvari? One nisu tu. Ne moemo iskoiti iz svoje koe da bismo saznali ta se deava napolju. Moda je ironija zapravo u tome to je ovaj svet upravo takav kakav jeste za nas sjajno! U tom sluaju, filozofi su apsolutno nepotrebni! Moda, moda. Korelacionizam ne kae da je ovo nemogue, nego da je ono to je zapravo nemogue to da se on sazna.

S engleskog jezika preveoAleksandar Matkovi

studije i lanci

trei program ZIMA 2013.

164

Trei program Broj 157, ZIMA 2013

165
UDK: 159.9.019.4 159.953.5:159.98 Pregledni rad

DEJAN LALOVI*

NAUENA BESPOMONOST: (SKORO) POLA VEKA JEDNOG EKSPERIMENTALNOG FENOMENA

Nauena bespomonost zabeleena je sluajno, u eksperimentima sa uenjem reakcije izbegavanja. Fenomen je ispr va posluio za formulisanje teorije kojom se na revolucionaran nain objanjava veza iskustva s averzivnim i nekontrolabilnim dogaajima, i posledica takvih iskustava na duevni ivot. Formulisana na ivotinjama, teorija nauene bespomonosti ubrzo je primenjena na ljude. Nauena bespomonost je potom posluila kao model depresije, doivljavajui revizije da bi to adekvatnije obuhvatila fenomenologiju, terapiju i prevenciju bolesti. Zahvaljujui dopunama kojima se postulira postojanje kako atribucionog stila koji pogoduje razvoju psihopatologije, tako i njemu suprotnog stila koji pogoduje duevnom zdravlju, teorija nauene bespomonosti postala je ishodite pozitivne psihologije. Rad je posveen sagledavanju gotovo pedesetogodinje evolucije ovog znaajnog psiholokog fenomena. Kljune rei: nauena bespomonost, psihologija uenja, depresija, pozitivna psihologija.

Osim to u poreenju sa istorijom drugih empirijskih nauka nije suvie duga, istorija eksperimentalne, slobodno se moe rei, naune psihologije ne obiluje primerima da su otkria njenih protagonista znaajnije uticala na nain razmiljanja o fenomenima duevnog ivota i, to je moda vanije, na ivot veine ljudi. Kao godinu njenog nastanka veina psihologa i istoriara nauke belei, pomalo i po inerciji, 1879, kada je Vilhelm Vunt na Univerzitetu u Lajpcigu osnovao Institut za psihologiju, tj. pr vu laborato* Odeljenje za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu; dlalovic@f.bg.ac.rs Tekst delom proistekao iz rada autora na projektu Unapreivanje kvaliteta i dostupnosti obrazovanja u procesima modernizacije Srbije (broj III 47008), iju realizaciju finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnolokog razvoja Republike Srbije (20112014).

trei program ZIMA 2013.

166

riju za eksperimentalnu psihologiju (Mandler 2007). Nauena bespomonost (learned helplessness) u toj istoriji upeatljiv je primer empirijski dobro utemeljenog otkria, koje je ispr va posluilo kao vaan argument u kljunim teorijskim raspravama psihologije uenja, potom kao sve i plodotvoran model nekih psihopatolokih poremeaja, da bi u novije vreme postalo ishodite pravog pokreta za redefinisanje ciljeva i svrhe psihologije koji se naziva pozitivnom psihologijom (Seligman i Csikszentmihalyi 2000). U godinama koje dolaze, navrie se pola veka od objavljivanja pr vih radova u celini posveenih ustanovljavanju i izuavanju fenomena nauene bespomonosti. Ako pretpostavimo da je objavljivanju tih radova prethodilo viegodinje tiho interesovanje i prouavanje fenomena o kojem je re, jer tako obino biva s veinom smelih otkria koja prouzrokuju zaokret u svojoj oblasti, dopustiemo sebi da zakljuimo kako je ovaj rad posveen obeleavanju pedesetogodinjice jednog psiholokog fenomena, koji svojim znaajem i implikacijama nadilazi okvire ove nauke. U ovom tekstu pokuaemo pr vo da skiciramo duh vremena u psihologiji, koji je prethodio i vladao u vreme ustanovljavanja i utemeljenja fenomena nauene bespomonosti. Potom emo opisati poetna istraivanja nauene bespomonosti, koja su u dobroj meri uzdrmala neka stanovita tada jo uticajne psiholoke kole biheviorizma, uklopivi se savreno u dolazeu kognitivnu revoluciju (Miller 2003). Fenomen nauene bespomonosti, nakon to je doiveo i preiveo brojne provere, empirijski i teorijski zasnovane kritike, postao je valjan model odreene kategorije depresija i, mogue je, jo nekih duevnih poremeaja. Opisu te faze u istoriji fenomena posveen je trei deo teksta. Model depresije u terminima nauene bespomonosti doiveo je barem dve znaajne modifikacije, kako bi mogao da obuhvati i objasni klinike i fenomenoloke podatke o pojavi i toku depresija, kao i o podlonosti ljudi odreenog sklopa linosti tom poremeaju. Ove znaajne izmene modela nauene bespomonosti, koje su ga pomalo udaljile od njegovih korena u psihologiji uenja, takoe su razmotrene u zasebnom delu teksta.1 Implikacije fenomena nauene bespomonosti ponovo su oivele na sasvim suprotnoj strani sagledavanja ljudskog bitisanja i posluile su kao ishodite pokreta za prouavanje inilaca duevnog ivota od kojih zavise ne duevni i s njima skopani telesni poremeaji, ve blagostanje, vrline i zdravlje ljudi (pozitivna psihologija). Ovakav tok razvoja jednog u osnovi nauno zasnovanog empirijskog fenomena uinio je da on izae iz okvira psihologije i postane relevantan za znatno
1 Neki od izvora na srpskom jeziku sadre veoma dobar pregled razliitih aspekata korienja nauene bespomonosti kao modela depresije (Vlakalin 1995; Novovi i Biro 1996), te emo stoga u naem radu neto vie panje posvetiti ishoditu samog fenomena kome je ovaj tekst posveen, a ono se definitino nalazi u eksperimentalnoj psihologiji uenja.

STUDIJE I LANCI

iri krug ljudi; to je teza koju emo pokuati da zastupamo u zavrnom delu rada. Da bi se fenomen nauene bespomonosti ispravno razumeo, treba krenuti od inicijalnih istraivanja izvrenih u okvirima psihologije uenja ezdesetih godina prolog veka i zapoeti itanje ovog rada od njegovog poetka; da bi se shvatile dalekosene implikacije izuavanja nauene bespomonosti, dovoljno je proitati tekst ispod dva zavrna podnaslova.

167

Asocijativno uenje, teme i problemi poetkom ezdesetih godina XX veka


Otkrie nauene bespomonosti odigralo se zahvaljujui odlazeoj psiholokoj koli biheviorizma. Kako god vrednovali doprinose biheviorizma, injenica je da je on dominirao psihologijom u periodu od dvadesetih do pedesetih godina prolog veka. Prolazei kroz svoje razvojne faze, ova kola, okrenuta, uz pojednostavljenje koje se moda ne bi dopalo retkim preostalim bihevioristima, izuavanju i pokuajima izjednaavanja duevnog ivota sa spolja opazivim ponaanjem, analiziranjem veze izmeu dogaaja u spoljanoj sredini (stimulusa, drai) i odgovora (reakcija) organizama na njih, najdublji trag ostavila je u oblasti psihologije uenja.2 U okvirima bihevioristiki orijentisane psihologije uenja posebno mesto zauzimala su dva oblika takozvanog asocijativnog uenja: klasino ili pavlovljevsko uslovljavanje i instrumentalno uenje, odnosno uslovljavanje. Ova dva oblika uenja nose oznaku asocijativni jer se u sluaju klasinog uslovljavanja asociraju, odnosno vremenski dodiruju, neutralna dra i druga, takozvana bezuslovna dra, koja neizostavno izaziva ispitanika da reaguje, dok se u sluaju instrumentalnog uenja asociraju odreena reakcija ispitanika i dra, slobodno moemo rei posledica ili potkrepljenje koje je prati. U sluaju vremenskog asociranja neke obino neupadljive i za organizam koji ui ne previe znaajne drai s nekom bioloki znaajnijom i upadljivijom, bezuslovnom drai, koja neizostavno izaziva reakciju, ta neutralna dra stie potencijal da takoe izaziva uslovnu reakciju, te postaje uslovna dra.3 Kod instrumentalnog uenja, redosled dogaanja je obrnut tu se kod organizma koji ui izaziva neka reakcija, koju on potom, u zavisnosti od sa njom asociranih posledica, odnosno potkrepljenja (nagrade, kazne ili prestanak neprijatnosti), ponavlja uestalije ili ree. Jedan vid instrumentalnog uenja pobuivao je krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina prolog veka posebnu panju. Re je o uenju reakcije izbegavanja.
Hronoloki pregled razvoja biheviorizma moe se nai kod Radonjia (1988). Verovatno se svi seamo Pavlovljevih pasa koji bi poinjali da saliviraju na sam zvuk metronoma koji je dotle pratio davanje hrane ali i Votsonovog Malog Alberta koji je poeo da se pokazuje strah od dotle omiljenog belog pacova kada mu je ovaj poturen uz jak i zastraujui zvuk.
2

trei program ZIMA 2013.

168

U tipinom sluaju uenja reakcije izbegavanja, nakon nekakvog signala zvuka, paljenja ili gaenja svetla i sl. organizam koji je ui doivljava odreenu neprijatnost, elektrini udar recimo. Eksperimentalna situacija se ureuje tako da eksperimentalna ivotinja, ukoliko nakon signala izvri odreenu reakciju izbegavanja (preskoi barijeru izmeu dva odeljenja, okrene toki itd.), uspeva da izbegne neprijatnost. Tok uenja reakcije izbegavanja obino je brz, jer ve posle nekoliko paninih pokuaja ispitanik ispravno reaguje i prekida averzivnu dra, a potom, reagujui isto ve na pojavu signala, u potpunosti izbegava neprijatnost koju mu je eksperimentator namenio. Elegantno objanjenje mehanizma uenja reakcije izbegavanja u isto bihevioristikim terminima moe se pronai u radovima Hobarta Maurera. U njima je na osnovu vlastitih i tuih istraivanja pr vo utemeljio teoriju o dva procesa (Mowrer 1939, 1947), a potom je formulisao, te se ona u tom obliku sree u veini izvora iz psihologije uenja (Mowrer 1956, 1960). Shodno teoriji o dva procesa, u pr voj fazi eksperimenta odigrava se klasino uslovljavanje emocije straha, jer organizam doivljava averzivne dogaaje, koje ne uspeva da izbegne i ija pojava ni na koji nain ne zavisi od njega, to je jedno od definiuih svojstva klasinog uslovljavanja. U drugoj fazi, im pone uspeno da izvrava reakciju koja u pr vi mah prekida, a potom u potpunosti spreava pojavu averzivnog dogaaja, odigrava se instrumentalno uenje uz negativno potkrepljenje, koje predstavlja prestanak klasino uslovljenog straha omoguen izvoenjem reakcije izbegavanja. Kao to vidimo, strah, klasino uslovljen u pr voj fazi, u drugoj fazi deluje motiviue, te tako njegov prestanak postaje potkrepljiva.4 Brojni su teorijski ali i praktini5 razlozi zbog kojih je uenje reakcije
4 italac upuen u psihologiju uenja zapazie da teorija o dva faktora uenje reakcije izbegavanja svodi, u stvari, na uenje reakcije beanja. Ukoliko naui reakciju izbegavanja, organizam e biti u stanju da averzivni dogaaj izbegne, to jest da ga ne doivi. Razlika uenja reakcije izbegavanja i reakcije beanja sastoji se u tome to uei potonju, organizam uvek iskusi averzivni dogaaj, u ovom sluaju to bi bio klasino uslovljeni strah. Shodno teoriji o dva faktora, strah mora biti stalno prisutan da bi se pojavila reakcija koja ga prekida, to takvu reakciju ini pre reakcijom beanja nego reakcijom izbegavanja. Nalazi koji govore da strah postoji samo u poetnim fazama uenja reakcije izbegavanja predstavljaju veliki problem za teoriju o dva faktora. 5 Maurer je rano prepoznao znaaj prouavanja uslova pod kojima se razvija (ui) strah za razumevanje psihopatologije i psihoterapije. Tokom najznaajnijeg dela svoje bogate karijere deklarisani biheviorista, Maurer, rado je citirao Frojdova razmiljanja o motiviuem i za razumevanje linosti i psihopatologije znaajnom dejstvu straha ve u svojim ranim radovima (Mowrer 1939), nastalim praktino u isto vreme u kojem je Frojd iz svoje psihoanalitike pozicije zakljuio da su anksioznost i veina strahova naueni (Freud 1936). Suprotno miljenju uvreenom u delu domae strune javnosti, dijalog izmeu psihoanalize i eksperimentalne psihologije postojao je oduvek, i esto je davao zanimljive rezultate.

STUDIJE I LANCI

izbegavanja tokom pedesetih i ezdesetih godina XX veka izuavano u laboratorijama irom sveta. Nas e interesovati neto to se u prvi mah inilo tek neprijatnom tehnikom potekoom u ispitivanju ovog oblika uenja. Provera teorije o dva faktora iziskivala je da eksperimentalne ivotinje budu izloene pr vo averzivnom klasinom uslovljavanju, potom instrumentalnom uenju izbegavanja u dve nezavisne situacije (videti detalje postupka provere u: Rescorla i Solomon 1967). Radei na ovom problemu u laboratoriji Riarda Solomona na Univerzitetu Pensilvanija, njegovi postdiplomci, Brus Overmajer i Martin Selidmen, susreli su se sa neobinim, u pr vi mah inilo se tek tehnikim problemom. Problem se sastojao u tome to neki od njihovih ispitanika, pasa-meanaca, nisu bili u stanju da naue ak ni najbanalniju reakciju izbegavanja obino i za njih prirodno preskakanje pregrade izmeu elektrifikovanog i bezbednog dela komore ostajui izloeni elektrinim udarima sve dok ih eksperimentator ne prekine ili pak doe do fatalnog ishoda. Re je o ivotinjama koje su prethodno kao ispitanici uestvovale u eksperimentima s pavlovljevskim averzivnim uslovljavanjem, koje su, dakle, iskusile slinu, ali osetno blau neprijatnost (slabe elektrine udare), shodno doktrini klasinog uslovljavanja koju diktira eksperimentator i koja je potpuno nezavisna od njihovog reagovanja. U ovoj za druge trivijalnoj potekoi Overmajer i Selidmen su uoili dublju zagonetku. Rad na njenom odgonetanju uinie ih obojicu poznatim, a odvanijeg Selidmena jednim od najuticajnijih psihologa dananjice.

169

Nauena bespomonost ivotinja: pr vi uspesi, znaajne implikacije fenomena, teorija o nauenoj bespomonosti
Ideja Selidmena i njegovih saradnika bila je da tokom averzivnog klasinog uslovljavanja eksperimentalne ivotinje ue neto, a da je to neto u vezi sa njihovim potonjim neuspesima da se snau, odnosno da reaguju u za njih ugroavajuoj situaciji koju treba izbei. Neosporno je da su blagi elektrini udari kao averzivna bezuslovna dra tokom uslovljavanja izazivali stres. Bilo je stoga razumljivo to su prilikom pokuaja da instrumentalno naue reakciju izbegavanja te ivotinje u poetku ispoljavale strah. Nakon veoma kratkog vremena, meutim, umesto straha i neega to lii na panino reagovanje psi bi legli, podvili rep i cvileli, oigledno nesposobni da naue ta treba da uine da bi se spasli od neprijatnosti. Posle ovakvih eksperimentalnih seansi, ije se trajanje meri minutima, ove ivotinje postajale bi pasivne, ispoljavajui manjak uobiajene agresivnosti i ponaajui se submisivno. Selidmen je smelo pretpostavio da je ono to psi u pr voj fazi ue bespomonost, odnosno da ono to prenose u drugu fazu uenja fazu uenja reakcije izbegavanja, jeste oekivanje da e ponovo biti bespomoni, odnosno da ih bez obzira na to ta inili oekuje neprijatan

trei program ZIMA 2013.

170

elektrini udar. Kao i veina zanimljivih pretpostavki u psihologiji i Selidmenova je bila empirijski proverljiva.

Inicijalna istraivanja nauene bespomonosti


Tokom 1967. godine objavljena su dva rada kojima je fenomen nauene bespomonosti ivotinja ubedljivo demonstriran. U pr vom su Overmajer i Selidmen pokazali da bilo kakvo iskustvo eksperimentalnih ivotinja s nepredvidljivim elektrinim udarima koji se ne mogu izbei ma ta ivotinja inila dakle, ne samo onima koje podrazumeva postupak pavlovljevskog averzivnog uslovljavanja znatno umanjuje njenu sposobnost da kasnije naui ivotno znaajnu reakciju izbegavanja (Overmier i Seligman 1967). Ve u tom poetnom radu, istraivai su proverili i odbacili dva alternativna, bihevioristika objanjenja ovog upadljivog deficita. Jedno je adaptacija na stres tokom pr ve faze izlaganja averzivnim dogaajima (deficit ostaje i kada se elektrini udari i njihovo motiviue dejstvo osetno pojaaju u drugoj fazi instrumentalnog uenja reakcije izbegavanja). Drugaije objanjenje, koje su ee prizivali u pomo bihevioristi, bilo je da ivotinja u pr voj fazi eksperimenta tokom izlaganja udarima ui (zapazite!) instrumentalno nekakve reakcije, koje umanjuju neprijatno dejstvo elektrine struje. Overmajer i Selidmen su na to odgovorili eksperimentom u kojem su ivotinjama ubrizgavali biljne otrove onemoguavajui im kretanje, pa time i instrumentalno uenje adaptivnog ponaanja pokreta u pr voj fazi eksperimenta. To nije umanjilo deficit u pr voj fazi ovako tretiranih ivotinja u potonjem uenju reakcije izbegavanja. U samom zakljuku svog kratkog i efektnog saoptenja autori su kao uzrok deficita u instrumentalnom uenju reakcije izbegavanja, koje ivotinja prenosi iz faze eksperimenta koja joj prethodi, oznaili nauenu bespomonost i izneli smelu pretpostavku da je stepen (odsustva) kontrole nad averzivnim dogaajima kljuna komponenta nauene bespomonosti. Ova pretpostavka proverena je u istraivanju Selidmena i Majera objavljenom te za psihologiju veoma znaajne 1967. godine.6 Selidmen i Majer su primenili eksperimentalni nacrt koji se od pojave njihovog rada smatra definiuim za pojam nauene bespomonosti: sainili su tri grupe ispitanika, pasa-meanaca, s namerom da dve upare, a da trea grupa poslui kao kontrolna (Seligman i Maier 1967). Eksperiment se, kao i svi potonji, sastojao iz dve faze7. U prvoj fazi jedna grupa pasa je, sputana u neto nalik
Te godine objavljena je Kognitivna psihologija Ulrika Najsera (19282012), to mnogi istoriari psihologije uzimaju kao dogaaj kojim je istoimena psiholoka kola ustoliena. 7 Postupak indukovanja nauene bespomonosti kod ljudi neizostavno mora da obuhvati i treu, mentalnohigijensku fazu u kojoj se ispitanicima objanjava kakvom
6

STUDIJE I LANCI

mrei za leanje, glave smetene izmeu dveju ploa, preko nogu dobijala nepredvidljivim ritmom elektrine udare, koje je mogla da prekine odreenim brojem udaraca glavom u ploe. Druga, sa ovom spregnuta,8 zlosrena grupa primala je u potpunosti jednak broj udara jednakog trajanja, jedino to ni na koji nain nije mogla da ih prekine. Mogunost kontrole averzivnih drai bila je, dakle, jedino to je razlikovalo ove dve eksperimentalne grupe: prva je primila neprediktabilne ali kontrolabilne, druga neprediktabilne ali i nekontrolabilne elektrine udare. Trea grupa se u prvoj fazi odmarala u mrei, onoliko dugo koliko su dve eksperimentalne u njoj provele.9 Posledica ovakvog postupanja u prvoj fazi bila je da psi izloeni neprediktabilnim i nekontrolabilnim udarima u drugoj fazi eksperimenta praktino nisu bili u stanju da naue jednostavnu i za njih prirodnu reakciju izbegavanja da na gaenje svetla preskoe barijeru koja je delila elektrifikovanu od bezbedne komore eksperimentalnog aparata. Ukoliko bi sluajno izvrili poneku uspenu reakciju izbegavanja, psi iz ove grupe su po pravilu retko bili u stanju da je ponove. Oni kao da nisu uili na osnovu vlastitih uspeno izvrenih reakcija izbegavanja. Preostale dve grupe pasa oni koji su mogli da prekinu udare i oni koji ih u prvoj fazi nisu ni primali podjednako su bili u stanju da brzo naue reakciju izbegavanja. Rad Selidmena i Majera (1967), osim to je demonstrirao i definisao fenomen nauene bespomonosti, sadri pouku koju slobodno moemo smatrati zametkom pozitivne psihologije nastale tridesetak godina kasnije. Drugom eksperimentu saoptenom u ovom radu, naime, dodata je faza koja je prethodila dvema fazama standardnog postupka. Formirane su tri grupe ivotinja: pr va koja e prethodno imati priliku da ui reakciju izbegavanja, da bi potom bila podvrgnuta nepredvidljivim i nekontrolabilnim strujnim udarima; druga, sa njom spregnuta, koja nee imati priliku da prethodno ui reakciju izbegavanja, da bi potom bila podvrgnuta strujnim udarima (naueno bespomona); i trea, kontrolna, koja e uiti reakciju izbegavanja, a potom nee biti izloena udarima. Test faza je bila ista za sve tri grupe pasa ponovno uenje reakcije izbegavanja koju su pr va i trea
eksperimentu su bili podvrgnuti i koji su inoci odgovorni za njihov (rav) uinak u drugoj, test ili transfernoj fazi eksperimenta. 8 Izvorni termin na engleskom u jednom od moguih prevoda na srpski dobro ilustruje sudbinu ove grupe podjarmljena (yoked). 9 Zbog korienja tri grupe ispitanika, ovakav eksperimentalni nacrt naziva se trojnim (triadic). Trojni eksperimentalni nacrt sa dve, odnosno kod ljudi tri faze eksperimenta izlaganje nepredvidljivim i nekontrolabilnim dogaajima, transferna faza u poetnim istraivanjima sa uenjem reakcije izbegavanja i, kod ljudi poslednja faza, obavetavanje o primenjenim postupcima i svrsi eksperimenta smatra se standardnim za izazivanje i prouavanje fenomena nauene bespomonosti. Od ovog mesta emo ga u tekstu oznaavati kao standardni postupak.

171

trei program ZIMA 2013.

172

grupa imale prilike da prethodno ue. Glavni ishod eksperimenta je da se dve grupe koje su imale priliku da ue reakciju izbegavanja pre poetka primene standardnog postupka ne razlikuju kada je u pitanju uenje reakcije izbegavanja ponovljenog u transfernoj test fazi, bez obzira na to to je jedna od te dve grupe bila podvrgnuta davanju nepredvidljivih i nekontrolabilnih udara pre test faze nazovimo to uenju bespomonosti. Grupa izloena postupku uenja bespomonosti bez prethodnog iskustva sa uenjem reakcije izbegavanja ispoljila je oekivani deficit u transfernoj fazi sa uenjem iste te reakcije. Implikacije ovog eksperimenta su jasne i duboke prethodno iskustvo sa ovladavanjem neprijatnom situacijom potire potonje efekte uenja bespomonosti, odnosno deluje imunizujue na nauenu bespomonost! Istraivanja posveena problemu otklanjanja nauene bespomonosti kasnije su pokazala da je pasivno izvoenje reakcije izbegavanja onda kada eksperimentator naueno bespomonu ivotinju jednostavno prevede u bezbednu situaciju demonstrirajui joj tako reakciju izbegavanja koju ona nije bila u stanju da samostalno naui efikasan nain da se ublae efekti pr ve faze standardnog postupka (Seligman, Maier i Geer 1968 sa psima; Seligman, Rosellini i Kozak 1975 sa pacovima itd.). Na ove inspirativne nalaze vratiemo se u delu teksta posveenom ekstenzijama fenomena nauene bespomonosti u pozitivnu psihologiju.

Alternativna objanjenja fenomena nauene bespomonosti


Alternativna bihevioristika objanjenja data iskljuivo u terminima opaenog ponaanja nije bilo previe teko odbaciti. Kao to je ve reeno, njima se tvrdi da organizam u pr voj fazi, izloen nepredvidljivim i nekontrolabilnim neprijatnostima, ui neto instrumentalno to prenosi u drugu fazu i to ometa uenje reakcije izbegavanja (Bracewell i Black 1974). Ve inicijalni, prethodno opisani eksperiment Overmajera i Selidmena (1967) sa imobilisanim ivotinjama, dovodi ovu pretpostavku u pitanje, ukoliko ona glasi da ispitanik ui nekakve reakcije koje umanjuju dejstvo strujnih udara u pr voj fazi. Jednu varijaciju ovakve, bihevioristiki intonirane teze vredi pomenuti, pre svega, zbog efektnog naina na koji je na nju odgovoreno. Pretpostavku nekih biheviorista (Anisman i Waller 1973) da izlaganje neizbenim strujnim udarima iz pr ve faze koi ispitanika u eksperimentu uenja bespomonosti, to dovodi do neuspeha u transfernoj fazi, Stiven Majer, najdomiljatiji saradnik Selidmena, odbacio je elegantnim krucijalnim eksperimentom (Maier 1970) kakvi se u psihologiji ne sreu esto. U svom eksperimentu, Majer je u pr voj fazi jednoj grupi pasa omoguio da prekinu udare, odnosno da kontrolu nad njima uspostave mirujui, umesto kao u veini eksperimenata nekim pokretom. Ukoliko su ti psi, shodno opisanim bihevioristikim kritikama, instrumentalno uili neki odgovor, on

STUDIJE I LANCI

bi morao da bude upravo mirovanje, jer je ono bilo negativno potkrepljeno prekidanjem udara. Shodno logici takvih kritika, psi iz ove grupe trebalo je da u transfernoj fazi uenja reakcije izbegavanja (preskakanje barijere) budu neuspeni, jer su dosledno potkrepljivani za mirovanje ponaanje nesaglasno zahtevanoj reakciji izbegavanja. U stvari, trebalo je da budu ak manje uspeni od sa njima uparenih pasa koji nikako nisu mogli da izbegnu udare naueno bespomonih koji su, shodno ideji kritike, tek povremeno potkrepljivani za mirovanje, tj. kada bi ih prekid udara koje izaziva eksperimentator sluajno zadesio u stanju mirovanja. Ishod eksperimenta potpuno se protivi bihevioristikim kritikama10 i daje potvrdu kognitivistiki orijentisanom objanjenju nauene bespomonosti: psi kojima je u prvoj fazi pruena prilika da mirovanjem prekinu averzivne drai, odnosno da uspostave kontrolu nad njima, kasnije nisu bili bespomoni, tj. bili su u stanju da naue reakciju izbegavanja, za razliku od sa njima uparenih, naueno bespomonih ivotinja! Druga vrsta objanjenja deficita izazvanih standardnim postupkom poziva se na neurofizioloke injenice i argumente. Teorija nauene bespomonosti u svom izvornom vidu podrazumeva izlaganje averzivnim draima tokom pr ve faze postupka. Averzivne drai menjaju noradrenerginu, sa stresom povezanu aktivnost ner vnog sistema umanjujui nivo noradrenalina neophodnog, izmeu ostalog, za motoriko reagovanje. Otuda potie deficit u drugoj, transfernoj fazi standardnog postupka (Weiss i Glazer 1975). Iz ove pretpostavke sledi da se u postupku uenja bespomonosti, u stvari, ne ui mnogo toga, ve se menja neurofizioloki status uenika. Te fizioloke promene, za razliku od uenja, relativno su kratkotrajne. Zastupnici teorije nauene bespomonosti na ovu mogunost odgovaraju nizom tehnikih primedbi na postupke kojima se potvruje ova fizioloka pretpostavka, a takoe postavljaju kontrapitanje kako to da se efekti nauene bespomonosti mogu uoiti i u pokuajima ponovnog uenja reakcije izbegavanja ako se ponove nakon perioda koji je definitivno dui od onog potrebnog za vraanje neurotransmiterske ravnotee (ak sedam dana kod Selidmena i Majera [1967] i Selidmena i Biglija [Seligman i Beagly, 1975]). ini nam se korektnim sud da na osnovu dostupne evidencije nije
10 Te kritike znale su da budu gotovo line i ile su dotle da je urednik Journal of Experimental Psychology, prema reima Selidmena, njemu i Majeru poslao lino pismo u kojem kae da se od nacrta njihovog istraivanja fiziki razboleo (Selidmen, 2008: 44). Iako Selidmen ne navodi ime, moe se zakljuiti da je re o znamenitom Dejvidu Grantu, poznatom studentima psihologije, pre svega, po klasifikaciji oblika uenja koju je predloio. Grant je, uprkos vlastitom utisku i klimi u naunoj zajednici koja nije pogodovala tome, objavio rad Selidmena i Majera.

173

trei program ZIMA 2013.

174

uvek lako odbaciti ovo i slina fizioloka objanjenja11 nauene bespomonosti, kao to je to sluaj sa onim bihevioralno orijentisanim.

Teorija o nauenoj bespomonosti: sudar sa biheviorizmom


Radovi Selidmena i saradnika posluili su da se formulie teorija nauene bespomonosti. Ona je u odnosu na bihevioristike postavke bila revolucionarna u pogledu objanjenja ta se ui, kako se uenje odvija i ta dovodi do transfera nauenog. Dok bihevioristika S-R ema podrazumeva da se ui temporalna (vremenska) veza dogaaja, u ovom sluaju averzivnih dogaaja iz prve faze i reakcija na njih, teorija nauene bespomonosti tvrdi da se ui kontingencija, odnosno povezanost ili korelacija istih dogaaja. Teza biheviorista jeste da S-R veza automatski jaa ponavljanjem; teorijom nauene bespomonosti se pretpostavlja da se uenje odvija kroz poreenje verovatnoa ishoda vlastitog ponaanja da e do odreenog ishoda, u ovom sluaju strujnog udara, doi ukoliko se reaguje na odreeni nain i da e do istog ishoda doi i ukoliko se ne reaguje. Bihevioristika doktrina nalae da se instrumentalno ue odgovori; teorija nauene bespomonosti tvrdi da se u prvoj fazi stiu oekivanja. Konano, transfer uenja bi, shodno bihevioristikim stavovima, trebalo da se odvija generalizacijom slinosti izmeu situacija u kojima se neto ui. Slinost izmeu druge, transferne faze i pr ve faze sa nepredvidljivim i nekontrolabilnim averzivnim draima trebalo bi, shodno tome, da dovede do slinog ponaanja u dve faze standardnog postupka. To se, kao to smo videli, ne deava. Objanjenje koje se nudi teorijom o nauenoj bespomonosti glasi da se generalizuju oekivanja, te da oekivanje formirano u pr voj fazi rukovodi ponaanjem onoga ko ui u drugoj fazi. Kljuni pojam oekivanja, ideja da se od oveka evolutivno poprilino udaljene ivotinje ponaaju kao da izraunavaju korelacije, odnosno verovatnoe odreenih ishoda vlastitog ponaanja uei tako o kauzalnoj prirodi svog okruenja, i opta smelost kojom odie teorija nauene bespomonosti dobro su se uklopile u kognitivnu revoluciju12, koju su obeleili kako
Nije samo noradrenalin oznaen kao potencijalni medijator nauene bespomonosti. Neki autori videli su promene u koliini i prometu dopamina (Anisman 1978), ili pak serotonina (Edvards i sar. 1992), kao kljune za razumevanje nauene bespomonosti. Standardni postupak, oigledno, izaziva brojne i sloene fizioloke procese. 12 Pojam kognitivne revolucije vezuje se pre svega za ameriku psihologiju, kojom je dominirao biheviorizam zaokupljen svojim programom, oslonjen na ivotinjski model, u pokuajima da celokupno ponaanje ljudi objasni u terminima veze izmeu drai i odgovora. U Evropi Nemakoj, kolevci kole getalt psihologije, Velikoj Britaniji Bartleta i Brodbenta, Francuskoj i vajcarskoj Binea, Pijaea i Klapareda bihevi11

STUDIJE I LANCI

pozitivni doprinosi interesovanje za izuavanje i modelovanje opaanja, pamenja jezika i vie kognicije ljudi tako i ponekad razorna kritika biheviorizma, kakva je omskijeva analiza Verbalnog ponaanja B. F. Skinera (Chomsky 1959). Nauena bespomonost stvarala je kod eksperimentalnih ivotinja pasa, maaka, pacova (Maier i Seligman 1976) motivacione (umanjena spremnost da se vlastitom aktivnou promene okolnosti), kognitivne (nesposobnost da se opazi veza vlastitih reakcija i povoljnih ishoda, odnosno nesposobnost da se ui iz vlastitih uspeha) i, moglo se zakljuiti, afektivne promene (ispr va strah, potom mirenje sa neprijatnostima nalik depresivnim stanjima kod ljudi). Ako su nepredvidljive i nekontrolabilne neprijatnosti mogle da proizvedu tako znaajne promene kod ivotinja za veoma kratko vreme, dogaa li se to i ljudima? Nije trebalo dugo ekati odgovor na ovo pitanje.

175

Nauena bespomonost ljudi: uvrivanje teorije i veza sa depresijom


Pr vi uspeni pokuaji izazivanja nauene bespomonosti kod ljudi pojavili su se poetkom sedamdesetih godina prolog veka. U osnovi, u tim inicijalnim istraivanjima sa ljudima kao ispitanicima korien je standardni postupak smiljen tako da se ree specifini problemi koje ova vrsta ispitivanja nosi u sluaju humanih ispitanika. Tornton i Dejkobs su pr vi saoptili rezultate koji, ini se, govore u prilog postojanju kod ljudi fenomena u najmanju ruku analognog nauenoj bespomonosti (Thornton i Jacobs 1971: 370). Ova dva istraivaa primenila su standardni postupak, koristei u pr voj fazi zadatak izbornog reagovanja (gaenja lampice pomou jednog od ponuenih dugmadi), koje je u jednoj grupi prekidalo, a u drugoj nije elektrini udar na ruku ispitanika, a u drugoj fazi njemu slian zadatak u kome je pritiskanjem odgovarajue kombinacije dugmadi mogao da se prekine slian elektrini udar ne vie nego neprijatan a svakako bezopasan. Ispitanici kojima nije pruena mogunost da u pr voj fazi ovladaju udarima imali su osetno slabiji uinak u transfernoj fazi. Priblino dve treine tih ispitanika izjavilo je da je tokom pr ve faze steklo utisak da nema kontrolu nad udarima te da se zato nisu mnogo trudili da neto uine u drugoj fazi eksperimenta. Zanimljivo, Tornton i Dejkobs su bili miljenja da njihovi rezultati sadre implikacije znaajne, pre svega, za tada aktuelno a danas pomalo zaboravljeno Selidmenovo vienje shizofrenije, kao
orizam nije imao znaajan uticaj. Tu nije bilo mesta za revoluciju. Neki autori smatraju ak da kognitivne revolucije, ako se znaenje pojma razmotri u kunovskom smislu promene vladajue paradigme u nauci (Kuhn 1970), u psihologiji nije ni bilo (npr. Lachman, Lachman i Butterfield 1979), ali je to posebno pitanje kojim se ovde ne moemo baviti.

trei program ZIMA 2013.

176

posledice iskustava sa nekontrolabilnou sredine, bilo traumatskih bilo razvojnih (Seligman 1969). Ovoj poetnoj demonstraciji nauene bespomonosti ljudi moglo se poneto metodoloki zameriti, ali ono to ju je inilo manje atraktivnom za istraivae, koji nisu specijalizovani za psihologiju uenja, bio je pomalo trivijalan transferni zadatak, u prilinoj meri blizak zadatku izbornog reagovanja praenog neprijatnim draima iz pr ve faze. Tek su radovi Donalda Hirotoa doveli nauenu bespomonost ljudi u iu interesovanja ireg kruga naunika, kako teorijski orijentisanih tako i praktiara. Hiroto je u svojim radovima pr vo ponovio fenomen nauene bespomonosti kod ljudi upotrebivi u pr voj fazi nepredvidljiv i nekontrolabilan jak ton, a u drugoj fazi jednu varijantu reakcije izbegavanja jakog zvuka pokretanjem ruice odgovarajuim tempom (Hiroto 1974; Hiroto i Seligman 1975). Potom je uinio neto vrlo inspirativno, to e imati izuzetan teorijski znaaj averzivne drai, kako iz pr ve tako i iz druge faze standardnog postupka, zamenio je kognitivnim zadacima. U pr voj fazi ispitanici su reavali jednu varijantu zadatka diskriminacije, odnosno formiranja pojmova (Levine 1971). Tokom reavanja zadatka, eksperimentator je ispitaniku pokazivao kartice koje sadre sliice sa pet svojstava koje svaka kartica ili sadri ili ne sadri. To su bile, u konkretnom primeru, slike slova (A ili T), napisane bilo cr venom bilo belom bojom itd. Ispitaniku se saopti da je eksperimentator jedno od svojstava proglasio vanijim od ostalih, te da je njegov zadatak da bira kartice i da na osnovu da-ne odgovora eksperimentatora (kartica poseduje dotino svojstvo kartica ne poseduje dotino svojstvo) zakljui o kom se kritinom svojstvu radi. italac ve moe naslutiti da se nekontrolabilnost u ovaj zadatak moe uvesti sasvim jednostavno: dovoljno je ispitaniku davati neiskrenu, odnosno netanu povratnu informaciju i on zadatak nee reiti uprkos odgovarajuem naporu. U transfernoj fazi, ispitanici su dobijali da ree dvadeset anagrama. Svi anagrami su bili sainjeni po istoj formuli, odnosno ponuena slova je trebalo u svim sluajevima pretumbati istim redosledom da bi se dobila re. Optimalan nain da se rei ovaj problem jeste, oigledno, da se uoi formula, odnosno pravilo po kojem su sainjeni anagrami. Hiroto i Selidmen su zato registrovali tri mere uinka ispitanika: broj pokuaja reavanja anagrama do momenta uoavanja formule (tri uzastopno tano reena anagrama za vrlo kratko vreme), broj neuspeno reenih anagrama i proseno vreme reavanja zadatka. Kontrole radi, u eksperimentu je postojala grupa koja je imala pr vu fazu sa zadatkom diskriminacije, a transfernu fazu, istu kao u prethodno saoptenim istraivanjima, sa reakcijom izbegavanja. Nalazi Hirotoa i Selidmena (1975) bili su nedvosmisleni: nauena bespomonost se kod ljudi moe izazvati i bez primene averzivnih drai u pr voj fazi, zadavanjem nereivog kognitivnog zadatka, i bez provere u

STUDIJE I LANCI

situaciji instrumentalnog uenja, ve zadavanjem drugaijeg kognitivnog zadatka u transfernoj fazi! Pored toga, praktino jednak umanjujui efekat pr ve faze sa nereivim zadatkom diskriminacije na sve tri mere uspenosti u reavanju anagrama i na analogne mere uspenosti u uenju motorike reakcije izbegavanja govori o tome da se bespomonost moe javiti u razliitim modalitetima, krosmodalno. Teorijske implikacije ovakvih nalaza bile su veoma jake. Ukoliko su se do njihove pojave uzroci nauene bespomonosti mogli traiti u nekakvim perifernim, nekompatibilnim motorikim odgovorima, sada je postalo prilino teko braniti objanjenja tog tipa. Hiroto i Selidmen su demonstrirali kognitivni deficit izazvan nekontrolabilnou ishoda kognitivnih operacija. Svi do sada prikazani nalazi ugraeni su u najee navoenu definiciju nauene bespomonosti: Kada su ivotinja ili ovek suoeni sa ishodom koji je nezavisan od njihovih odgovora, oni ue da je ishod nezavisan od odgovora (Seligman, 1975: 46). Jednu, pomalo egzotinu implikaciju ovakve, iroke definicije nauene bespomonosti, kojom se insistira samo na nekontrolabilnosti, vredi ukratko razmotriti. Naime, ukoliko je u pr voj fazi nezavisnost ishoda od reagovanja ispitanika, tj. nekontrolabilnost, ono to raa oekivanja koja su uzrok deficita, u drugoj, transfernoj fazi standardnog postupka, trebalo bi da to vai kako za averzivne, tako i za apetitivne, prijatne ishode. Drugim reima, shodno teoriji nauene bespomonosti, organizmi koji u pr voj fazi dobijaju nagradu nezavisno od toga ta ine, trebalo bi da u drugoj fazi ispolje iste deficite kao oni koji u pr voj fazi doivljavaju nekontrolabilnu neprijatnost. Da bi se proverila ova implikacija teorije nauene bespomonosti, izveden je eksperiment s golubovima, u kojima su tri grupe analogne grupama u standardnom trojnom postupku instrumentalno uile: jedna grupa da pritiska papuicu dobijajui nakon varijabilnih vremenskih inter vala nagradu (hranu); druga grupa u istoj situaciji nezavisno od tempa pritiskanja papuice dobijala je istu koliinu hrane; kontrolna grupa nije dobijala nagradu u pr voj fazi. Ovde je druga grupa na neprediktabilan i nekontrolabilan nain bivala nagraivana, tj. izlagana apetitivnim a ne averzivnim ishodima nezavisno od svog postupanja (Engberg i sar. 1972). Ishod je da je ovoj nekontingentno nagraivanoj grupi u drugoj, transfernoj fazi sa samooblikovanjem13 bilo potrebno dva puta vie pokuaja da uvrsti samooblikovano kljucanje nego grupi koja je u prvoj fazi uila
13 Opiti sa samooblikovanjem [autoshaping] (Brown i Jenkins 1968) poseduju kljuno svojstvo pavlovljevskog uslovljavanja: posle uslovne drai (u ovom sluaju osvetljeno dugme), nezavisno od reagovanja ispitanika, sledi bezuslovna dra hrana. Ispitanik, u ovom sluaju golub, tako poinje da kljuca dugme im ono zasvetli. Jednom usvojeno, ovo pavlovljevski oblikovano ponaanje postaje vrlo uporno, nastavlja se ak i kada osvetljavanje dugmeta postaje siguran znak da hrane nee biti, odnosno kada ono prestane da bude instrumentalno (Williams i Williams 1969).

177

trei program ZIMA 2013.

178

instrumentalno uz nagradu (120 naprema 60). Naziv koji je ovakvo inertno ponaanje dobilo glasio je nauena lenjost. U ovom sluaju zanimljivo je bilo i poreenje grupe koja je instrumentalno uila sa kontrolnom, koja je jednostavno proputala prvu fazu postupka. Instrumentalna grupa bila je neto bolja i od kontrolne koja nije imala prilike da naui da se vlastitim trudom moe zaraditi hrana (60 naprema 79 pokuaja samooblikovanja). Engberg i saradnici su ovo drugo lice fenomena koji su demonstrirali nazvali jednako slikovito: nauena marljivost. Svoje nalaze, objavljene u Sajensu, uprkos odreenim kritikama,14 ovi istraivai bili su skloni da tumae potpuno u duhu teorije nauene bespomonosti: nuan i dovoljan uslov za nastanak deficita jeste nezavisnost ishoda od delovanja. Nekontingentni ishodi delovanja u pr voj fazi u ovom sluaju su prijatni, a posledica u transfernoj fazi jeste smanjena tendencija da se reaguje, ili prosto reeno lenjost. Nauena lenjost, budui da ne podrazumeva izlaganje averzivnim dogaajima, iskljuuje fizioloka ili biohemijska tumaenja posledica izlaganju neprediktabilnim i nekontrolabilnim dogaajima. Tako je teorija nauene bespomonosti zaradila nove poene u utakmici sa drugaije orijentisanim tumaenjima fenomena koje objanjava.

Fizioloke posledice nauene bespomonosti


Osim jasnog uticaja na motivaciju, kogniciju i afekat, nauena bespomonost moe imati i neke dramatine fizioloke posledice. Eksperimenti sa ivotinjama pokazali su da organizam naueno bespomonih pacova lake i bre prihvata ubrizgane maligne elije mastocitoma, te se tako kod njih tumor koji je njima izazvan javlja ranije i raste bre nego kod ivotinja koje su imale priliku da ovladaju elektrinim udarima15. Pored toga, pokazalo se da je samo jedno izlaganje neprediktabilnim i nekontrolabilnim strujnim udarima dovoljno da ivotinje postanu podlonije razvoju malignih tumora (Sklar i Anisman 1979). Dalja istraivanja izvedena praktino identinim postupkom izazivanja nauene bespomonosti pokazala su da je u sluaju naueno bespomonih pacova upola manje verovatno odbacivanje implan14 Zanimljivo, najotrije od tih kritika nisu bile usmerene, kao to najee biva u sluaju nalaza sa jakim teorijskim implikacijama, na postupak i rezultate Engberga i saradnika, ve pre svega na organizmiki i, moe se rei, antropomorfni karakter i konotaciju fenomena koje su ustanovili (Gamzu i sar. 1973). Meta najotrijih kritika bio je, dakle, pojmovni status koji su svojim fenomenima dodelili Engberg i saradnici, a ne njihovi rezultati i tumaenja. 15 Standardni postupak se u istraivanjima fiziolokih posledica nauene bespomonosti obino primenjuje u izotrenom vidu, tako to se ivotinje izloene udarima koje mogu izbei (gospodari) redno poveu sa svojim parnjacima koji nemaju tu mogunost (robovima). Na taj nain robovi primaju udare istovetne jaine i trajanja u isto vreme kad i gospodari.

STUDIJE I LANCI

tiranog sarkoma i da je dva puta verovatniji smrtni ishod od ovog u organizam ubaenog tumora nego to je to sluaj sa ivotinjama iz kontrolne grupe (Visintainer, Volpicelli i Seligman 1982). Ukoliko ovim nalazima dodamo i one koji govore da je ak i jednokratno izlaganje nekontrolabilnim udarima dovoljno da izazove supresiju imunog odgovora, odnosno da umanji proizvodnju limfocita (Laudenslagerer i sar. 1983), slika postaje prilino jasna: isto psiholoka dimenzija nekontrolabilnosti preko imunog sistema moe uticati na razvoj i tok ak i najopasnijih autoimunih oboljenja! Ovim se lista fiziolokih posledica nauene bespomonosti svakako ne iscrpljuje. Primera radi, osim za teorijsku psihologiju, za psihologiju adikcija znaajni su nalazi koji govore da iskustvo sa nekontrolabilnim udarima kod naueno bespomonih potencira dejstvo morfijuma i drugih opijata (Sutton i sar. 1997). Saznanje da izlaganje nekontrolabilnim averzivnim dogaajima ini organizam posebno podlonim blagotvornim dejstvima narkotika ima duboke implikacije koje ne moemo razmotriti na ovom mestu. Neka zato ovaj podatak poslui tek kao jo jedna ilustracija kako nauena bespomonost moe da ima dramatine fizioloke posledice. Za dalje izlaganje znaajnije je rei da postoje istraivanja kojima je glavni cilj bio da uporede fizioloke korelate nauene bespomonosti i depresije kod ljudi. Fizioloke pojave specifine za stanje depresije razliiti vidovi reagovanja povrine koe na galvanske struje na slian nain se javljaju i kao posledica nauene bespomonosti (Gatchel i Proctor 1975). Ovakvi nalazi vode nas do sledee teme.

179

Depresija kao nauena bespomonost


Ukoliko se nauena bespomonost manifestuje kroz umanjenu sklonost da se reaguje, nemogunost da se uoi veza izmeu vlastitog delovanja i njegovih povoljnih ishoda, razliitim vrstama afektivnog reagovanja poev od apatije do umanjene agresivnosti i, na kraju, ako je prate neke fizioloke promene kakve se sreu u stanju depresije, moe li se uspostaviti paralela izmeu ova dva fenomena laboratorijski izazvane nauene bespomonosti i depresije, jer su sve pomenute bihevioralne, afektivne i fizioloke promene karakteristine i za depresiju. Selidmen je smatrao da na to pitanje treba potvrdno odgovoriti: ukoliko se pokae da su pr vo simptomi, etiologija, potom tretman i naposletku prevencija depresije slini kao kod nauene bespomonosti, nauena bespomonost predstavljala bi valjan model depresije (Seligman 1975). Jedna strategija ispitivanja nauene bespomonosti ljudi, videli smo, sastoji se u pokuajima replikovanja i proirivanja fenomena demonstriranih na ivotinjama. Druga podrazumeva pokuaje da se kod pacijenata obolelih od depresije uoe i demonstriraju simptomi nauene bespomonosti.

trei program ZIMA 2013.

180

Istraivanje Milera i Selidmena (Miller i Seligman 1975) udruilo je ove dve strategije. Ispitanici su podeljeni u dve vee grupe i, prema proceni stepena depresivnosti, i podvrgnuti standardnom postupku u verziji Hirotoa, koji smo prethodno opisali (Hiroto i Seligman 1975, videti 15. stranu ovog teksta). Zanimljivo je da ovde nije bila re o ljudima obolelim od depresije, ve o studentima iji je skor na Bekovom inventaru depresivnosti bio ispod ili iznad medijane. U pitanju su bili mladi i, sva je prilika, u osnovi zdravi ljudi. Rezon istraivaa bio je da ukoliko se ustanovi da eksperimentalni postupak ima efekat na grupu blago depresivnih ispitanika, efekti na kliniki depresivne pacijente mogu biti samo izrazitiji. Nedepresivni, koji su u pr voj fazi bili podvrgnuti nekontrolabilnoj buci, nazovimo ih nedepresivnim naueno bespomonim, oekivano su imali slabiji uinak u sve etiri mere transfernog zadatka reavanja anagrama (videti 16. stranu ovog teksta), kao i upitnicima konstatovanu jae izraenu depresivnost i anksioznost, a pri tome smanjenu hostilnost od ostale dve grupe nedepresivnih, ije je formiranje zahtevala primena standardnog postupka. Osim to je ponovljen nalaz Hirotoa i Selidmena (1975) o krosmodalnoj bespomonosti, rezultati ovog istraivanja pokazuju da fenomen nauene bespomonosti prati i izmena afekta koja je karakteristina za stanje depresije. Glavni nalaz Milera i Selidmena (1975), ipak, bio bi da se studenti iz grupe koja je proglaena depresivnom, nazovimo ih prirodno depresivnima, koji u pr voj fazi nisu imali nikakav tretman bukom, nisu u pogledu uinka i afekta razlikovali od nedepresivnih koji su u pr voj fazi bili podvrgnuti nekontrolabilnoj buci, dakle nedepresivnih naueno bespomonih. Posebno upadljiva razlika u uinku u transfernom zadatku reavanja anagrama ove dve grupe ispitanika u odnosu na ostale bila je u osetno veem broju tano reenih anagrama, koji su u transfernoj fazi prethodili konanom uoavanju ablona za reavanje. Ovakav negativni kognitivni set nemogunost da se uvidi veza izmeu vlastitog postupanja i posledica i onda kada ona objektivno postoji zauzima znaajno mesto i u simptomatologiji depresije (Beck 1967). Eksperimentalna istraivanja ne sprovode se da bi se pomou njih prikupila zapaanja klinikog tipa koja svoju snagu crpe iz analize malog broja izrazito upeatljivih sluajeva. Ponekad se, meutim, odigraju tako da omogue inspirativne uvide te vrste. U tom smislu, jedno zapaanje Milera i Selidmena (1975) zasluuje panju. Naime, pretpostavka da su efekti postojee depresivnosti ispitanika i delovanja pr ve faze standardnog postupka aditivni, te da e depresivni ispitanici koji su u pr voj fazi izloeni nekontrolabilnoj buci (uenju bespomonosti) biti loiji od ostale dve grupe depresivnih ispitanika (podvrgnutih kontrolabilnoj buci i onih koji su se u pr voj fazi odmarali) u reavanju anagrama, nije se pokazala tanom. Razlog tome je neoekivano dobro postignue u transfernom

STUDIJE I LANCI

zadatku nekoliko ispitanika iz pomenute grupe depresivnih, naueno bespomonih. Oni su u posteksperimentalnom inter vjuu izjavili da su brzo uoili da dogaaji u pr voj fazi ne zavise od njihovog reagovanja. To ih je pomalo naljutilo, ali su ljutnju usmerili ka eksperimentatoru, to se oitovalo u njihovim povienim skorovima za hostilnost i, znaajno je, snienim skorovima za depresivnost i anksioznost. Psihodinamski orijentisana teza Abrahama (Abraham 1948), koju su kasnije prihvatili i razradili i drugi psihoanalitiari da depresija predstavlja okretanje agresije sa spoljanjih objekata na unutra, a da se njeno leenje sastoji u obrtanju ovog procesa dobila je ovim zapaanjem potporu iz pomalo neoekivanog pravca.

181

Revizije teorije nauene bespomonosti: od depresije ka nauenom optimizmu


Teorija nauene bespomonosti, koja izaziva nesmanjeno interesovanje otkada se pojavila, sredinom sedamdesetih godina XX veka sve vie postaje tema literature iz oblasti klinike psihologije, a sve manje one iz oblasti eksperimentalne psihologije uenja. Depresija je ozbiljan i est zdravstveni problem ve dugo, te tako svaka nova ideja koja moe pomoi da se ona objasni i lei izaziva veliko interesovanje i inspirie istraivanja. Vrlo brzo se pokazalo da Selidmenovo poetno objanjenje depresije kao nauene bespomonosti ne moe da odgovori na odreene kritike i pitanja. Ostaviemo po strani konceptualne kritike, kojima se, grubo reeno, tvrdi da su predvianja koja daje teorija nauene bespomonosti toliko iroka i nespecifikovana da se pojava skoro svakog znaka depresije moe uklopiti u njih (npr. Costello 1978)16. Takoe, neemo posebno razmatrati ni kritike razliitih tehnikih aspekata istraivanja nauene bespomonosti kao modela depresije (npr. Costello 1978; Rippere 1977), jer nismo sigurni da su pokuaji da se one odbace i da se odgovori na njih znatnije uticali na evoluciju kritikovanog gledita. Ono to je definitivno uticalo jesu kliniki fenomenoloki i epidemioloki podaci o razliitim vrstama i vidovima depresije i manjkavosti teorije nauene bespomonosti u njihovom izvornom obliku. Postoji nekoliko upadljivih svojstava depresije (od kojih su neka, videemo, ak i paradoksalna), ije objanjenje jednostavno izmie izvornom modelu nauene bespomonosti. Izvorni model, naime, ne pravi razliku izmeu sluajeva kada pojedinac nije u stanju da uspostavi kontrolu nad neprijatnim ishodima nad kojima svi ostali ljudi imaju kontrolu i sluajeva kada niko nije u stanju da je uspostavi. Primer za pr vo mogli bi biti lini neuspesi, a za drugo prirodne katastrofe. Pored toga, izvorni model
Kostelo ak, u zakljuku svog rada, kae da su standardni postupak i nalazi koji se dobijaju proverom teorije nauene bespomonosti kompleksniji od same depresije fenomena koji treba objasniti (Costello 1978: 31)
16

trei program ZIMA 2013.

182

ne predvia kada e se i gde, odnosno u kojim sve prilikama i aktivnostima ispoljiti efekti nauene bespomonosti koje emo smatrati simptomima depresije. Konano, u svojoj pr vobitnoj formulaciji, model nauene bespomonosti ne daje nikakvo predvianje koliko dugo e trajati efekti nauene bespomonosti, odnosno depresije koju sa njom elimo da izjednaimo. Kao to vidimo, ovo su sve veoma vana pitanja za svakog ko ne samo da eli da razume fenomen depresije, ve eli i da se pozabavi njenim tretmanom i prevencijom. Odgovore na ova i jo neka pitanja ponudila je esto navoena revizija teorije nauene bespomonosti iz 1978. godine. Njeni autori, Abramsonova, Selidmen i Tizdejl, polaze od sasvim razumne pretpostavke da ovek, jednom kada opazi da po njega nepovoljni i neprijatni ishodi ne zavise od onoga to on ini, za razliku od svih svojih evolutivnih prethodnika, postavlja sebi pitanje zato se to njemu deava (Abramson, Seligman i Teasdale 1978). Ovo pitanje, iako moe imati takav prizvuk, nije fatalistiko; ono jednostavno sledi iz Vajnerove teorije atribucije primenjene na fenomen nauene bespomonosti ljudi. Vajnerova teorija, potekla iz socijalne psihologije, tvrdi da ljudi trae uzroke za ono to im se deava, a pogotovo za ono to ine (Weiner 1974). Shodno teoriji atribucije, subjekat vlastito ponaanje konstatuje (uinio sam to-i-to), prihvata da do njega nije dolo sluajno, ve s namerom, a zatim sledi kljuni proces atribucije pripisivanje uzroka takvog ponaanja razlozima koji lee u subjektu, odnosno van njega. Lanac dogaaja koji prema reformulisanom modelu nauene bespomonosti vodi u depresiju zapoinje postojanjem objektivne nekontingencije neprijatnih dogaaja i ponaanja osobe, to mora biti opaeno. Za nekontingenciju se trai, odnosno atribuira uzrok, to raa oekivanje da e slini dogaaji i ubudue izmicati kontroli. U konanom ishodu to dovodi do depresije. Kao to vidimo, i reformulisani model zadrao je dva kljuna svojstva izvornog modela nauene bespomonosti: mora da postoji nezavisnost averzivnih dogaaja od vlastitog delovanja, a simptomi depresije javljaju se zbog oekivanja budue nekontrolabilnosti takvih dogaaja. Osnovna slabost izvornog modela nauene bespomonosti kada se primenjuje na razmatranje depresije sastoji se u labavo odreenim uslovima pod kojima se percepcija aktuelne nekontrolabilnosti dogaaja transformie u oekivanje budue nekontrolabilnosti. Prema miljenju autora reformulisanog modela, uvoenje tri dimenzije atribucije, koje posreduju izmeu opaanja aktuelne i oekivanja budue nekontrolabilnosti neprijatnih dogaaja, i kljune su za razumevanje depresije, uklanja ovu slabost. Pr va dimenzija moe se oznaiti kao lokus atribucije, pa se tako uzroci nekontrolabilnosti mogu pripisati iskljuivo sebi ili se pak moe smatrati

STUDIJE I LANCI

da nad neprijatnim dogaajima koje je osoba iskusila ni drugi ljudi17 ne bi mogli da uspostave kontrolu. Druga je dimenzija globalnosti, odnosno specifinosti, pa se tako uzrok nekontrolabilnosti moe pripisati nekom optem generatoru ponaanja koji deluje u razliitim situacijama (npr. nesnalaenje u svim meuljudskim odnosima), ili pak neemu to je specifino samo za situaciju koja se nije mogla kontrolisati (nesnalaenje iskljuivo u susretima sa suprotnim polom). Konano, uzronici nekontrolabilnosti dimenzije stabilnost/nestabilnost ocenjuju se kao manje ili vie trajni, odnosno prolazni. Primeri atribucije stabilnosti mogu se nai u sluajevima kada se nekontrolabilnost pripie nekoj crti linosti, recimo inteligenciji, dok se na drugom kraju dimenzije nalaze atribucije opaene nekontrolabilnosti koje se pripisuju prolaznim fizikim i fiziolokim stanjima, poput umora. Autori reformulisanog modela uvode i znaajnu pretpostavku da ove tri dimenzije atribucije mogu da se kombinuju jer su logiki nezavisne, odnosno mogu se tretirati kao nepovezane, ortogonalne. Reformulisani model nauene bespomonosti, na ovaj nain jo izrazitije kognitivno orijentisan, ima znatno ire polje eksplanatornih mogunosti. Uvoenje, i naravno definisanje lokusa atribucije u svakom konkretnom sluaju pomae u razumevanju depresije i razlikovanju nekontrolabilnosti i neuspeha. Videli smo prethodno da nekontrolabilni apetitivni (umereno prijatni) ishodi mogu da uzrokuju smanjenu motivaciju za delovanjem, ali ne i depresivni afekt. Reformulisani model predvia da e se kognitivni i motivacioni deficiti pojaviti kako u sluaju atribucije unutranjim, tako i spoljanjim razlozima nekontrolabilnosti; u prvom sluaju, imali bismo linu, a u drugom univerzalnu bespomonost. Meutim, samo u sluaju line bespomonosti usled neuspeha, koji predstavlja ui skup nemoi da se uspostavi kontrola nad averzivnim ili visokopoeljnim ishodima (ije nekontingentno izostajanje samim tim predstavlja veliku neprijatnost), treba oekivati depresivni afekat (zatitni znak depresije kao duevnog poremeaja) i pojavu drugog znaajnog pratioca depresije smanjeno samopotovanje.18 Konano, lina bespomonost, odnosno atribucija nekontrolabilnosti unutranjim uzrocima ini takozvani paradoks depresije manje paradoksalnim. Naime, krivica koju ljudi koji pate od depresije oseaju, jednako kao i
Posebno vanu kategoriju u ovom sluaju predstavljanju vani drugi, pripadnici grupe koja je referentna za ispitanika: vrnjaci, naroito u periodu razvoja, lanovi porodice, ueg kruga prijatelja i drugi. 18 Ovo saznanje, uz mnogo drugih vanrednih klinikih zapaanja, razradio je Sigmund Frojd u svom eseju Tuga i melanholija, koji praktino poinje konstatacijom: Tuga pokazuje ista svojstva [kao melanholija, prim. aut.], osim jednog: kod nje nema poremeaja samopotovanja. Inae, sve je isto (Freud 1917: 124). Na sud o odnosu psihoanalize i eksperimentalne psihologije izreen u estoj fusnoti ovim dobija jo jedan argument u prilog.
17

183

trei program ZIMA 2013.

184

gubitak samopotovanja, moe se smatrati paradoksalnom, jer kako moete okriviti sebe za dogaaje koji su van vae kontrole? Samookrivljavanje postaje jasniji pratilac depresije ako prihvatimo da lina bespomonost podrazumeva uverenje pojedinca koji pati od depresije da iskljuivo on a ne i njegovi vani drugi ne moe da uspostavi kontrolu nad vanim dogaajima. Pronicanje u dimenziju globalnosti i stabilnosti uzroka kojima se atribuira opaena nekontrolabilnost, daje mogunost da se predvidi opseg simptoma depresije i domena njenog ispoljavanja, odnosno njene hroninosti ili tranzijentnosti. U svojoj poslednjoj inkarnaciji, model nauene bespomonosti se u objanjenju depresije javlja kao model nauene beznadenosti (Abramson, Metalsky i Alloy 1989). Model nauene beznadenosti (hopelessness) predstavlja, u stvari, modifikaciju reformulisanog modela nauene bespomonosti utoliko to zadrava i dodatno potencira eksplanatorne mogunosti atribucije i atribucionog stila. Ishodite depresije, shodno teoriji nauene beznadenosti, nije vie opaena nekontrolabilnost, ve neto to esto zadesi veinu ljudi neeljeni ivotni dogaaj. Drugo vano svojstvo modela nauene beznadenosti predstavlja postuliranje depresivnog atribucionog stila, koji je najei, premda nije ni nuan ni dovoljan, inilac koji dovodi do toga da se uzroci pomenutih dogaaja atribuiraju lino, stabilno i globalno, ili da se na osnovu njihovog deavanja izvedu iskljuivo nepovoljni zakljuci. Posledica ovog sleda dogaaja vodi do oseaja beznadenosti19 a to je dovoljan uslov za pojavu depresije koju autori oznaavaju kao depresiju usled beznaa (Abramson, Metalsky i Alloy 1989). To to je u modelu nauene bespomonosti iz kauzalnog lanca nastanka depresije izostavljen poetni uslov za nastanak nauene bespomonosti nezavisnost nepovoljnih ishoda od vlastitog delovanja, odnosno nekontrolabilnost udaljilo je ovo gledite od psihologije uenja, a pribliilo ga kognitivnim shvatanjima depresije (Beck 1967). Treba zapaziti da atribucije i atribucioni stil20 i u sklopu modela nauene beznadenosti zadravaju sutinski znaaj koji im je dodeljen revidiranim modelom nauene bespomonosti.
Beznadenost, po miljenju nekih autora, treba razlikovati od bespomonosti, jer je bespomonost mogua i bez beznadenosti, ali ne i obrnuto (Weiner i LitmanAdizes 1980). Moe se biti bespomoan, ali verovati da neki spoljanji faktor moe nezavisno od nas dovesti do eljenog ishoda. Odreena religijska oseanja mogu na ovaj nain delovati protiv oseanja beznadenosti i u nekontrolabilnim situacijama, na primer. Ukoliko takvo uverenje ne postoji, postaje se beznadean. 20 Neki istraivai su ustanovili da depresivni atribucioni stil moe imati ulogu simptoma a ne jednog od uzronika depresije, jer pacijenti koji boluju od endogenih depresija takav kognitivni stil ispoljavaju samo tokom epizoda depresije, ne i izmeu njih (Steinmeier 1980).
19

STUDIJE I LANCI

Ukoliko se razmotri bilo koji model koji precizno odreuje lanac dogaaja u etiologiji nastanka bolesti, iz njega bi trebalo da slede jednako jasne preporuke gde se i kako u tom lancu mogu preduzeti inter vencije, kako terapijske tako i preventivne. Revidirani model zadrao je pretpostavku da je nekontrolabilnost poetni uzrok za nastanak bespomonosti, odnosno depresije. Iz ovoga jasno sledi da treba odabrati ivotne okolnosti tako da budu to predvidljivije, a potom i sticati vetine kojima se postojea okolina ini jo doslednije zavisnom od vlastitog delovanja (zato ne promeniti fakultet za koji se nema dovoljno sklonosti i/ili sposobnosti i iskazati se u novoodabranim studijama). Ovim bihevioralnim inter vencijama korisno je pridruiti i kognitivne, ukazivanjem pojedincu na to da odgovarajuim ponaanjem situaciju koju opaa kao nekontrolabilnu moe potpuno staviti pod kontrolu; ukoliko mu takvo ponaanje nije svojstveno, treba mu pomoi da ga usvoji. Averzivnim ili jako eljenim ishodima nad kojima je objektivno teko uspostaviti kontrolu valja kognitivnim intervencijama umanjiti intenzitet predznaka (nije svaki odlazak sa pozicije vlasti tako straan, niti se mora toliko udeti za vlau). Atribucije i atribucioni stil ostaju kljuna karika u lancu nastanka ali i prevencije depresije na koju se moe delovati psihoterapijskim i mentalnohigijenskim postupcima. Atribucioni stil depresivnih osoba karakteriu atribucije nepovoljnih dogaaja unutranjim, globalnim i stabilnim uzrocima. Obrtanje ovih atribucija u sluaju nepovoljnih dogaaja u spoljanje, lokalne i prolazne, pokazalo se kao korisna terapijska i preventivna metoda (Murdock i Altmeier, 1991). Ukoliko depresivni atribucioni stil postoji i ini da su osobe podlone depresiji, a istovremeno oteava i njihov oporavak od ove bolesti, vredno je truda tragati za atribucionim stilom koji bi imao suprotno dejstvo. Metaforiki reeno, ukoliko se depresija ui i ukoliko postoji stil razmiljanja koji pogoduje njenom javljanju, moemo li ljude nauiti da budu optimistini i otvoreni za sve ono dobro to ivot nosi?

185

Naueni optimizam i pozitivna psihologija


Nakon svih faza u svojoj evoluciji, svih kritika i provera, nauena bespomonost je u klinikoj psihologiji opstala kao zanimljiv i koristan model depresije, ali i kao konstrukt koji se esto pominje i u razmatranjima nekih drugih psihopatolokih stanja u ijoj pojavi i ispoljavanju nekontrolabilnost igra ulogu, posttraumatskog stresnog poremeaja, na primer (Basoglu i Mineka 1992). Teorija o nauenoj bespomonosti ugraena je u temelje pozitivne psihologije ime je zapoeo i nastavlja se njen drugi ivot. Poev od inicijalnih eksperimenata sa ivotinjama, teorija nauene bespomonosti je formulisana i proveravana tako da prui uvide u mogunost terapije i eventualno prevencije dejstva nekontrolabilnosti neprijatnih

trei program ZIMA 2013.

186

dogaaja na potonje ponaanje. Demonstracije mogunosti imunizacije protiv nauene bespomonosti (pogledati 9. i 10. stranu ovog teksta), ili pak korisnosti pasivnog izvoenja reakcije izbegavanja u svrhu olakavanja njenih simptoma (10. strana), ve na poetku postavljanja teorije o nauenoj bespomonosti sugerisali su neke od puteva njene praktine primene u terapijske svrhe. Popularnost teorije nauene bespomonosti poela je da raste a njen uticaj i izvan oblasti eksperimentalne psihologije uenja i klinike psihologije poeo je dramatino da se iri sa pojavom reformulacija teorije koje su naglasile znaaj procesa atribucije i atribucionog stila. Nain objanjavanja ili atribucije dogaaja, koji, pokazalo se, doprinosi razvoju depresije, treba tretirati kao vanu i prilino stabilnu osobinu svake linosti, ideja je koju je poeo da zastupa poetkom osamdesetih godina prolog veka Martin Selidmen sa svojim saradnicima (Peterson i Seligman 1984). Da li je atribucionom stilu potrebno dodeliti status crte linosti, manje je vano; ono to je vanije jeste da on, ba kao to moe doprineti nastanku odreene psihopatologije, moe biti i faktor uspenosti, linog razvoja i blagostanja. U nizu radova nastalih tokom osamdesetih i devedesetih godina prolog veka, istraivai okupljeni oko Selidmena i njegovih ideja demonstrirali su povezanost naina objanjavanja, odnosno vienja sveta oko sebe atribucionog, objanjavalakog stila i uspenosti u glavnim domenima ivota kao to su meuljudski odnosi, rad i zdravlje. Tako se pokazalo da prodavci ivotnog osiguranja u Americi iji je stil objanjavanja optimistiki i koji zahvaljujui tome neminovne neuspehe u svom poslu atribuiraju univerzalno, lokalno i tranzijentno, prodaju i do 88% vie polisa od svojih kolega sa pesimistikim, rekli bismo depresivnim atribucionim stilom (Seligman i Schulman 1986). Sportisti koji optimistiki reaguju na poraze koji su neminovni deo takmienja, oporavljaju se bre, spremniji su za nova takmienja i, posledino, uspeniji od pesimista (Seligman i sar. 1990). Dodaju li se ovome nalazi da se optimistiki atribucioni stil moe dovesti u vezu sa tokom najteih telesnih bolesti (Visintainer i Seligman 1983) i da su jednostavne inter vencije kojima se osobama smetenim u domove za stara lica omoguava vie kontrole nad svakodnevnim ivotom obrnuto povezane sa stopom smrtnosti tienika tokom perioda od godinu i po dana (Langer i Rodin 1976), postaje jasno zato je izuavanje ove vrste implikacija teorije nauene bespomonosti postalo ishodite pozitivne psihologije.21 Danas praktino svako uvodno poglavlje preglednih izvora iz oblasti pozitivne psihologije pokreta posveenog izuavanju pozitivnih ljudskih
21 Prostor namenjen ovom radu ne omoguava nam razmatranje veoma znaajnih istraivanja nauene bespomonosti dece i blagotvornog delovanja optimistikog atribucionog stila na kolski i akademski uspeh, kao i na prihvatanje traumatinih dogaaja u periodu razvoja (npr. Nolen-Hoeksma, Girgus i Seligman 1986).

STUDIJE I LANCI

iskustava, crta linosti koje ih podstiu i ine uestalijim kod svakog pojedinca, pozitivnim meuljudskim odnosima i institucijama koje podstiu prethodna tri fenomena (Peterson 2009) zapoinje doprinosima koje je dotinoj oblasti pruio Martin Selidmen, nedvosmisleno njen utemeljitelj i do danas najznaajniji protagonista (npr., Snyder i Lopez 2002; Csikszentmihalyi i Csikszentmihalyi 2006). Ne treba zaboraviti da je Selidmen do otkria doao bavei se eksperimentalnom psihologijom uenja, tako to je zapoeo da prouava nauenu bespomonost ivotinja, a potom i ljudi. Iz istorije psihologije stie se utisak da toj nauci nedostaje vera u ljudske potencijale za dostizanje sree i blagostanja, injenje i doivljavanje dobra. U njenoj istoriji postoje i suprotni primeri. Humanistikoj psihologiji Olporta i Maslova tako nije nedostajalo vere u ljude; ono to joj je nedostajalo bio je jasan istraivaki program, repertoar naunih metoda i nauna rigoroznost, to se smatra vrlinama veine oblasti eksperimentalne i ire, empirijske psihologije. Ukoliko pozitivna psihologija preuzme ako ne metode ono bar logika i metodoloka naela i zahteve empirijske psihologije, a ova zahvaljujui njoj proiri svoja interesovanja i tako sebe uini zanimljivijom i korisnijom za iri krug ljudi, biemo svedoci nove znaajne etape u razvoju jedne mlade nauke naune psihologije.

187

Literatura
Abraham, K. 1948. Selected papers of Karl Abraham. London: The Hogarth Press and The Institute of Psycho-analysis. Abramson, L. Y., Metalsky, G. I., i Alloy, L. B. 1989. Hopelessness Depression: A Theory-Based Subtype of Depression. Psychological Reviw, 96(2): 358372. Abramson, L. Y., Seligman, M. E. P., i Teasdale, J. D. 1978. Learned Helplessness in Humans: Critique and Reformulation. Journal of Abnormal Psychology, 87(1): 4974. Anisman, H. 1978. Neurochemical changes elicited by stress. U: H. Anisman i G. Bignami (prir.), Psychopharmacology of Aversively Motivated Behavior, str. 119172. New York: Plenum Press. Anisman, H. i Waller, T. G. 1973. Effects of inescapable shock on subsequent avoidance performance: Role of response repertoire changes. Behavioral Biology, 9: 331455. Basoglu, M. i Mineka, S. 1992. The role of uncontrollable and unpredictable stress in post-traumatic stress response in torture survivors. Cambridge: Cambridge University Press. Beck, A. T. 1967. Depression: Clinical, experimental and theoretical aspects. New York: Hoeber. Bracewell, R. J. i Black, A. H. 1974. The effects of restraint and noncontingent pre-shock on subsequent escape learning in the rat. Learning and Motivation, 5: 5369. Brown, P. L. i Jenkins, H. M. 1968. Auto-shaping of the pigeons key peck. Journal of the Experimental Analysis of Behavior, 11: 18. Chomsky, N. 1959. Review of B. F. Skinners Verbal Behavior. Language, 35: 2658. Costello, C. 1978. A critical review of Seligmans laboratory experiments on learned helplessness and depression. Journal of Abnormal Psychology, 87: 2131. Csikszentmihalyi, M. i Csikszentmihalyi, I. S. (prir.) 2006. A life worth living: Contributions to positive psychology. Oxford: Oxford University Press.

trei program ZIMA 2013.

188

Edwards, E., Kornrich, W., Houtten, P. V., i Henn, F. A. 1992. Presynaptic serotonin mechanisms in rats subjected to inescapable shock. Neuropharmacology, 31(4): 323330. Engberg, L. A., Hansen, G., Welker, R. L., i Thomas, D. R. 1972. Acquisition of Key-Pecking via Autoshaping as a Function of Prior Experience: Learned Laziness?. Science, 178: 10021004. Freud, S. 1936. The problem of anxiety. New York: Norton and Co. Freud, S. 1957. Mourning and melancholia. U: J. Strachey (prir. i prev.), Standard edition of the complete psychological works of Sigmund Freud (Vol. 14). London: Hogarth Press. (Originalno izdanje 1917). Gamzu, E. R., Williams, D. R., Scwartz, B., Welker, R. L., Hansen, G., Engberg, L. A., i Thomas, D. R. 1973. Pitfalls of Organismic Concepts: Learned Laziness?. Science, 181: 367 369. Gatchel, R. J. i Proctor, J. D. 1976. Physiological Correlates of Learned Helplessness in Man. Journal of Abnormal Psychology, 85(1): 2734. Hiroto, D. S. i Seligman, M. E. P. 1975. Generality of Learned Helplessness in Man. Journal of Personality and Social Psychology, 31(2): 311327. Hiroto, D. S. 1974. Locus of control and learned helplessness. Journal of Experimental Psychology, 102(2): 187193. Kuhn, T. S. 1970. The structure of scientific revolutions second edition. Chicago: University of Chicago Press. Lachman, J. R., Lachman, J., i Butterfield, E. 1979. Cognitive psychology and information processing. Hillsdale, NJ: Erlbaum. Langer, E. J. i Rodin, J. 1976. Effects of Choice and Enhanced Personal Responsibility for Aged: A Field Experiment in an Institutional Setting. Journal of Personality and Social Psychology, 34: 191199. Laudenslager, M. L., Ryan, S. M., Drugan, R. C., Hyson, R. L., i Maier, S. F. 1983. Coping and Immunosuppression: Inescapable but not Escapable Shock Suppresses Lymphocyte Proliferation. Science, 221: 568570. Levine, M. 1966. Hypothesis behavior by humans during discrimination learning. Journal of Experimental Psychology, 71: 331338. Maier, S. F. i Seligman, M. E. P. 1976. Learned Helplessness: Theory and Evidence. Journal of Experimental Psychology: General, 105(1): 346. Maier, S. F. 1970. Failure to escape traumatic shock: Incompatible skeletal motor response or learned helplessness? Learning and Motivation, 1: 157170. Mandler, G. 2007. A History of Modern Experimental Psychology. Cambridge, MA; London, England: The MIT Press. Miller, G. A. 2003. The cognitive revolution: a historical perspective. Trends in Cognitive Sciences, 7: 141144. Miller, W. R. i Seligman, M. E. P. 1975. Depression and Learned Helplessness in Man. Journal of Abnormal Psychology, 84(3): 228238. Mowrer, O. H. 1939. A stimulus-response analysis of anxiety and its role as a reinforcing agent. Psychological. Review, 46: 553565. Mowrer, O. H. 1947. On the dual nature of learning a reinterpretation of conditioning and problem solving. Harvard Educational Review, 17: 102148. Mowrer, O. H. 1956. Two-factor learning theory reconsidered, with special reference to secondary reinforcement and the concept of habit. Psychological Review, 63: 114128. Mowrer, O. H. 1960. Learning theory and behavior. New York: Wiley. Murdock, N. L. i Altmaier, E. M. 1991. Attribution-based treatments. U: C. R. Snyder (prir.), Handbook of social and clinical psychology: The health perspective. New York: Academic Press. Nolen-Hoeksema, S., Girgus, J., and Seligman, M.E.P. 1986. Learned helplessness in children: A longitudinal study of depression, achievement, and explanatory style. Journal of Personality and Social Psychology, 51: 435442.

STUDIJE I LANCI

Novovi, Z. i Biro, M. 1996. Iluzija kontrole kao prepreka apetitivnoj nauenoj bespomonosti. Psihologija, 1: 2134. Overmier, J. B. i Seligman, M. E. P. 1967. Effects of inescapable shock upon subsequent escape and avoidance responding. Journal of Comparative and Physiological Psychology, 63(1): 2833. Peterson, C. i Seligman, M. E. P. 1984. Causal explanations as a risk factor for depression: Theory and evidence. Psychological Review, 91: 347374. Peterson, C. (2009). Positive Psychology. Reclaiming Children and Youth, 18(2): 37. Radonji, S. 1988. Uvod u psihologiju [6. izdanje]. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva. Rescorla, R. A. i Solomon R L. 1967. Two-process learning theory: relationships between Pavlovian conditioning and instrumental training. Psychological Review, 74: 151183. Rippere, V. 1977. Comments on Seligmans theory of helplessness. Behavior Research and Therapy, 15: 207209. Selidmen, M. 2008. Naueni optimizam. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva. Seligman, M. E. P. 1969. Can we immunize the weak? Psychology Today, 6: 4244. Seligman, M. E. P. 1975. Helplessness: On depression, development and death. San Francisco: W. H. Freeman. Seligman, M. E. P. i Beagley, G. 1975. Learned helplessness in the rat. Journal of Comparative and Physiological Psychology, 88: 534541. Seligman, M. E. P., i Csikszentmihalyi, M. 2000. Positive psychology: An introduction. American Psychologist, 55: 514. Seligman, M. E. P. i Maier, S. F. 1967. Failure to escape traumatic shock. Journal of Experimental Psychology, 74(1): 19. Seligman, M. E. P. i Schulman, P. 1986. Explanatory Style as a Predictor of Performance as a Life Insurance Agent. Journal of Personality and Social Psychology, 50: 832838. Seligman, M. E. P., Maier, S. F., i Geer, J. 1968. The alleviation of learned helplessness in the dog. Journal of Abnormal and Social Psychology, 73: 256262. Seligman, M. E. P., Nolen-Hoeksema, S., Thornton, N, i Thornton, K. M. 1990. Explanatory Style as a Mechanism of Disapponting Athletic Performance. Psychological Science, 1: 143146. Seligman, M. E. P., Rosellini, R. A., i Kozak, M. 1975. Learned helplessness in the rat: Reversibility, time course, and immunization. Journal of Comparative and Physiological Psychology, 88: 542547. Sklar, L. S. i Anisman, H. 1979. Stress and Coping Factors Influence Tumor Growth. Science, 205: 513515. Snyder, C. R. i Lopez, S. J. (prir.) 2002. Handbook of positive psychology. Oxford: Oxford University Press. Steinmeier, E. M. 1980. Depression. Stuttgart: Kohlhammer. Sutton, L. C., Lea, E., Will, M. J., Schwartz, B. A., Hartley, C. E., Poole, J. C., Watkins, L. R. i Maier, S. F. 1997. Inescapable Shock-Induced Potentiation of Morphine Analgesia. Behavioral Neuroscience, 111(5): 11051113. Thornton, J. W. i Jacobs, P. D. 1971. Learned helplessness in human subjects. Journal of Experimental Psychology, 87: 351367. Visintainer, M. i Seligman, M. E. P. 1983. The Hope Factor. American Health, 2: 5861. Visintainer, M. A., Volpicelli, J. R., i Seligman, M. E. P. 1982. Tumor Rejection in Rats after Inescapable or Escapable Shock. Science, 216: 437439. Vlakalin, Z. 1995. Nauena bespomonost mogunost kontrole pozitivnih ishoda (neobjavljena magistarska teza). Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet.

189

trei program ZIMA 2013.

190

Weiner, B. i Litman-Adizes, T. 1980. An attributional, expectancy-value analysis od learned helplessness and depression. U: J. Garber i M. E. P. Seligman (prir.), Human helplessness, Theory and applications. New York: Academic Press. Weiner, B. (prir.) 1974. Achievement, motivation and attribution theory. Morristown, N. J.: General Learning Press. Weiss, J. M. i Glazer, H. I. 1975. Effects of acute exposure to stressors on subsequent avoidanceescape behavior. Psychosomatic Medicine, 37: 499521. Williams, D. R. i Williams, H. 1969. Auto-maintenance in the pigeon: sustained pecking despite contingent non-reinforcement. Journal of the Experimental Analysis of Behavior, 12: 511520.

Dejan Lalovi LEARNED HELPLESSNESS


Summary Learned helplessness phenomenon has its origins in experimental psychology of learning of twentieth century sixties. As an accidental discovery made along the lines of avoidance learning research, the phenomenon at first was used as cornerstone for the revolutionary theory that explained relation of exposure to aversive, unpredictable and uncontrollable events with motivational, cognitive and affective deficits that followed. Learned helplessness theory was first demonstrated in various animal species but not long after it was verified in humans. Thereafter it served as a fruitful model of depression. In course of its development, the theory was revised to meet several challenges of the disorder modeling, treatment and prevention. Theory revisions which introduced concept of attribution and depressive attributional style that mediates depression outbreak and depression proneness also pointed to its counterpart in optimistic attributional style contributing to general health and wellbeing thus making the theory positive psychology starting point. This paper reviews almost fifty years in evolution of one significant psychological concept.

Key words: learned helplessness; psychology of learning; depression; positive psychology.

Trei program Broj 157, ZIMA 2013

191
UDK: 659.01:003.65(497.11) 316.77:659.1.01(497.11) Izvorni nauni rad

IVANA DOMAZET*

BRENDIRANJE SRBIJE**
Polazei od injenice da se Srbija dugi niz godina suoavala s negativnim imidom i zauzimala izrazito nisko mesto na svetskoj mapi vrednosti brenda drave, autorka pokuava da ukae na efektivne alternative pozitivnog brendiranja Srbije. U cilju stvaranja pozitivnog nacionalnog brenda, Srbija bi trebalo da poe od sistemskog dravnog pristupa promociji na globalnoj svetskoj sceni, koristei pritom koncept integrisanog marketing komuniciranja. Kljune rei: brendiranje Srbije, pozicioniranost, integrisane marketing komunikacije.

Prema Simonu Anholtu (2009: 12), promena slike o jednoj zemlji nije ni brz niti lak posao. Takva slika se u nekim sluajevima formira vekovima, a oblikuje se ratovima, religijom, diplomatijom, zatim sportskim pobedama ili porazima, poznatim sinovima i kerima nacije i, na kraju, proizvodima koje ta drava izvozi. Brend jedne drave je poput supertankera kojem treba osam kilometara da promeni kurs i trinaest da se zaustavi. Upravo ova konstatacija nalae da
drave i nacije danas moraju postati svesne svog zahtevnog okruenja te jasno definisati ko su i ta ele, ta mogu ponuditi svetu, zbog ega bi nekome bile vane i zato bi ih se potovalo. Jednostavno moraju pronai nain na koji e privui panju drugih i ispriati im priu o sebi na nain na koji e meu njima
Institut ekonomskih nauka (Beograd), ivana.domazet@ien.bg.ac.rs. rad je deo istraivakih projekata Evropske integracije i drutveno ekonomske promene privrede EU (47009) i Izazovi i perspektive strukturnih promena u Srbiji: Strateki pravci ekonomskog razvoja i usklaivanje sa zahtevima EU (179015), koje podrava Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije.
** Ovaj *

trei program ZIMA 2013.

192

stvoriti potovaoce, kupce, lobiste, prijatelje ili barem uticati na smanjenje broja neprijatelja (Skoko 2009: 10).

U cilju stvaranja pozitivnog nacionalnog brenda, Srbija bi trebalo da koristi koncept integrisanog marketing komuniciranja, ali i sistemskog dravnog pristupa promociji, pre svega tako to bi se na nivou drave Srbije oformila jedna krovna agencija koja bi upravljala kompletnim projektom unapreenja naeg nacionalnog imida kroz konzistentnu promotivnu aktivnost. Da bi se bilo koja drava mogla efektivno boriti za svoje mesto na globalnoj sceni, ona po neemu mora biti prepoznatljiva: po vrednostima, ljudima, proizvodima, prirodnim potencijalima, ambicijama, kulturi, istoriji, sportistima, nainu ivota ili kombinaciji svega navedenog, to ini njen nacionalni imid.

Nacionalni identitet kao osnova imida drave


Ugled drave igra presudnu ulogu u njenom ekonomskom, drutvenom, politikom i kulturnom razvoju. Olins (1999) navodi da nacija koja se prikae kao najatraktivnija biva nagraena dok ostale pate. Han (1998) je ustanovio da potroai koriste imid zemlje na dva naina: u vidu aure i u vidu saetka. Kada potroaima neki proizvod nije poznat, oni se slue imidom zemlje iz koje on potie da bi izveli zakljuak o kvalitetu proizvoda (aura); aura utie na stav potroaa prema robnoj marki na indirektan nain, preko uverenja koja proizlaze iz zakljuaka. Kako se potroai vie upoznaju sa proizvodom neke zemlje, tako se imid te zemlje koristi da bi se saela njihova uverenja o karakteristikama proizvoda; imid tada direktno utie na njihov stav prema robnoj marki, tj. brendu (saetak). Upravljanje nacionalnim identitetom, odnosno pozicioniranje, promocija i upravljanje imidom poznati su i kao brending (branding), odnosno brendiranje. Identitet se kreira na temelju vlastitih vrednosti i injenica (Skoko 2009: 15), a nacionalni identitet definie se kao oseaj pripadnosti odreenoj grupi, koji je steen tokom procesa socijalizacije (iber 1998). Nacionalni identitet sastoji se od drugih identiteta. Hantington (Huntigton 2004: 110) navodi da razliiti narodi razliito cene nacionalni identitet u poreenju s njihovim ostalim identitetima, a relativna vanost i intenzitet nacionalnog identiteta bilo kojeg naroda menja se tokom vremena. Nacionalni brend inkorporira vrednosne kategorije kao to su: visok kvalitet proizvoda i usluga, poslovnu dinamiku, kreativnost, inventivnost, preduzetnitvo, obrazovano i kvalifikovano stanovnitvo, vrhunske kapacitete za odmor, rekreaciju i zabavu, kvalitetnu infrastrukturu i zdravo prirodno okruenje. U procesu kreiranja ili jaanja nacionalnog brenda neophodno je ozbiljno raditi na prepoznavanju i kontinuiranoj selekciji jakih

STUDIJE I LANCI

brendova, koji mogu biti nosioci nacionalnog brenda i njegovog identiteta. Drave moraju biti svesne naina na koji su percipirane u inostranstvu i zato je vano investirati u istraivanje percepcija o njihovim nacionalnim karakteristikama, proizvodima i uslugama, kao i drugim znaajnim elementima brenda. Nacionalne odlike i vrednosti koje budu odabrane da reprezentuju identitet nacionalnog brenda moraju imati uporite u realnosti. Cilj procesa nacionalnog brendiranja, u kome su teorija i praksa neraskidivo povezane, jeste da izmeri i izgradi ugled jedne drave, i da upravlja njime. Poslednjih nekoliko godina meu dravama se vodi otra borba oko nacionalnog brendinga, koji se moe definisati kao takmienje koje se zasniva na pronalaenju, izgradnji i prezentovanju jedinstvenog, privlanog i zanimljivog paketa vrednosti. U procesu nacionalnog brendiranja najvanije je postii sinergiju komercijalnih brendova, koji moraju biti kompatibilni sa vrednostima i identitetom nacionalnog brenda. U tom kontekstu, nacionalni brend e imati veu vrednost od zbira pojedinanih vrednosti komercijalnih brendova, a svaki pojedinani brend e zauzvrat dobiti dodatnu vrednost od nacionalnog brenda. Drugim reima, pojedinani brend svoj identitet, imid, trinu poziciju i prepoznatljivost prenosi na nacionalni brend, koji zahvaljujui tome postaje jak, dobro pozicioniran i povratno utie na sve komercijalne brendove i sektore. Uspeh procesa brendiranja jedne drave nacije, kao to smo rekli, dovodi do njene prepoznatljivosti i diferenciranosti od ostatka sveta. Prednosti uspenog brendiranja drave ogledaju se u1: poveanju izvoza i veem obimu prodaje, veem prilivu stranih direktnih investicija, razvoju turizma, poboljanju diplomatskih odnosa. Pored toga, kultura, umetnost, nauka, obiaji i tradicija zemlje su privlaniji i interesantniji svetu; istraivai, naunici, studenti i poslovni ljudi smatraju je privlanom za ivot i rad; njeni dravljani koji ive u dijaspori lake pronalaze posao (drava se ceni u svetu pa se i ljudima iz te drave vie veruje); politiki ciljevi (vezani za imid zemlje i voenje meunarodne politike) lake se i uspenije ostvaruju. Jedna drava se javnosti na taj nain promovie i nastoji da skrene panju na sebe. Prepoznatljiv nacionalni brend, ponovo to naglaavamo, znai diferenciran entitet, koji je na tritu izdvojen kao poseban, jedinstven i razliit od drugih. Cilj nacionalnog brendiranja je kreiranje jasne, jednostavne i jedinstvene ideje, koja je predstavljena verbalno i vizuelno i koja je kao takva shvaena od strane razliitih nacija u razliitim situacijama (Fan 2006). Uspean brend poseduje diferentnu prednost koja se ogleda u posedovanju jedinstvenih vrednosti i kvaliteta koji pomau uspenoj izgradnji
http://nation-branding.info/2010/01/16/what-do es-having-a-good-nationbrand-really-mean/, pristupljeno 24. 6. 2012.
1

193

trei program ZIMA 2013.

194

nacionalnog identiteta i imida. Proces nacionalnog brendinga je u direktnoj vezi sa imidom drave u svetu. Lo imid drave moe se povezati sa loim miljenjem naroda (nacije) o sebi, jer ukoliko nacija ne vrednuje dovoljno svoje kvalitete dolazi do stvaranja negativnog internog brenda. Vremenom se negativni efekti procesa internog brendinga prenose na proces nacionalnog brendiranja. Jedna nacija svoj brend u svetu ima sa procesom ili bez procesa nacionalnog brendiranja. Sve zemlje, bez obzira da li imaju ili nemaju razvijen nacionalni brending, dnevno alju u svet milione poruka putem medija: o dobrim ili loim karakteristikama proizvoda, politikim, ekonomskim, kulturnim deavanjima i vestima o linostima iz oblasti kulture, nauke, umetnosti, sporta i slino. Tako se stvara imid drave, koji definiu ljudi izvan njenih granica, a ije je miljenje pod uticajem stereotipa, medija i/ili linog iskustva. U literaturi nailazimo na dva tipa imida: nameran imid, koji je rezultat promovisanja drave, i nenameran imid, koji je rezultat informisanosti o dravi (najee posredstvom medija). Dok nacionalni imid predstavlja doivljaj ili percepciju koju svet ima o nama, nacionalni identitet predstavlja skup vrednosti koje mi kao nacija posedujemo. Elementi brend identiteta (logo, slogan, boja, zvuk, dizajn), za razliku od imida (koji predstavlja skup informacija o jednom identitetu od strane potroaa), jesu kontrolabilne varijable.

Kako je brend Srbije pozicioniran u globalnoj javnosti?


Postoji veliki broj agencija i istraivanja koje se, koristei razliite metodologije, bave pozicioniranjem pojedinih zemalja u globalnoj javnosti. Najreprezentativnija istraivanja vezana za Srbiju, po oceni autorke ovog rada, dale su East West Comms Country Branding Global Index 200, zatim GfK Roper (The Nation Brand Index) i Country Brand Index (CBI). East West Comms grupa bavi se pruanjem komunikacionih usluga i usluga brendiranja koja objavljuje Country Branding Global Index 200, rang listu putem Perception Metrics sistema, kojim se na kvartalnom nivou uporeuju pozitivne i negativne vesti o dravama u vodeim svetskim medijima. Jedan od glavnih razloga udruivanja kompanije East West sa Perception Metrics-om je nauna osnova za analizu meunarodne percepcije brenda drava. East West nacionalni brend indeks koristi dozvolu Natural Language Processing sistema, koji je razvio Perception Metrics. Ovaj sistem se sastoji od renika koji ukljuuje oko 16000 rei i fraza, kojima su izraene bilo pozitivne bilo negativne poruke. East West u svojoj analizi koristi samo pozitivne (pomo, sloboda, podrka, pobeda...) i negativne rei i poruke (nasilje, ubistva, separatizam i sl.) koje su jeziki i konceptualno povezane sa posmatranom dravom. Na osnovu analize ovih pozitivnih

STUDIJE I LANCI

i negativnih poruka obraunava se rezultat (rang) i pravi se poreenje u odnosu na druge drave obuhvaene studijom. East West Nation Brand Perception Index analizira stotine hiljada novinskih lanaka iz velikog broja zemalja. Ovaj indeks pokazuje da se Srbija u svetskim medijima relativno loe kotira. Od ukupno 200 rangiranih zemalja (od kojih su 192 lanice UN) Srbija je u 2010. godine zauzela 159. mesto, dok je na kraju 2011. godine bila na nimalo ohrabrujuem 169. mestu. Tabela 1. Rang Srbije u periodu 20082011. godinu2
Godina Srbija 2008 170 2009 181 2010 159 2011 169

195

Srbija je tokom 2011. godine u svetskim medijima pomenuta, bilo pozitivno bilo negativno, 22489 puta. Prema rezultatima ovih istraivanja, Srbija je predmet relativno malobrojnih, i to uglavnom neutralnih ili negativnih percepcija u svetskim medijima. Ono to ohrabruje jeste injenica da se poslednje dve godine pozicija Srbije blago popravlja, naroito u odnosu na 2009. godinu, kada je bila najloije rangirana, ak na 181. mestu, a tonovi komunikacionih poruka se, iako veoma sporo, ipak transformiu iz neutralnih ka pozitivnim, to je delom i zasluga dobijanja kandidature Srbije za status kandidata u EU. Nemaka kompanija GfK Roper Public Affairs & Media jedna je od najveih kompanija za istraivanje trita u svetu. Simon Anholt (koji je jedan od vodeih teoretiara u oblasti brendiranja nacija/drava) u saradnji sa GfK grupom razvio je koncept Nation Brand Index-a i konstruisao jedinstven, racionalan i sveobuhvatan sistem za merenje reputacije nacionalnog brenda. The Nation Brand Index razvijen je 2005. godine s ciljem da se izmeri imid i ugled nacija u svetu i smatra se za jedno od najreferentnijih istraivanja iz ove oblasti. Pomou Anholtovog Nation Brand Hexagon-a porede se razliiti faktori i vrednosti koje drave poseduju, a koji utiu na ugled jedne nacije u svetu. Anholt-GfK Roper nacionalni brend indeks meri snagu i kvalitet brend imida svake zemlje, kombinujui est dimenzija: izvoz; menadment; kultura i naslee; reputacija stanovnitva; turizam; investicije i imigracije. GfK Indeks je za 2011. godinu napravio analizu 50 zemalja na osnovu ovih est dimenzija, a Srbija se nije nala na toj listi. Country Brand Index (CBI) kreira organizacija Future Brand na osnovu percepcija oko 3000 meunarodnih poslovnih i turistikih putnika iz devet zemalja (SAD, Velike Britanije, Kine, Australije, Japana, Brazila, UAE, Nemake i Rusije). Country Brand Index (CBI) globalna je studija koja se
2

Izvor: East West Nation Brand Perception Index 2011.

trei program ZIMA 2013.

196

koristi relevantnim statistikim podacima i stavovima eminentnih lidera u ovoj oblasti i koja se od 2005. godine izdaje svake godine. CBI koristi razliite aspekte rangiranja drava: autentinost, istorija, umetnost i kultura, infrastruktura, jednostavnost putovanja, bezbednost, smetaj, odmor i relaksacija, prirodne lepote, plae, noni ivot, kupovina, hrana, zabava i sport, gostoprimstvo, ivotni standard, privlanost za biznis, politika situacija, kvalitet proizvoda/usluga, napredne tehnologije, ivotna sredina i elja da posete ili ponovo obiu odreenu zemlju. Future Brand organizacija u svojoj studiji od poetka objavljivanja Country Brand Index-a (2005) Srbiju nije ukljuivala u svoju analizu. Ako bismo sumirali ove rezultate, moemo zakljuiti da Srbiju prati relativno negativan imid na globalnoj sceni, ali da postoji tendencija laganog unapreenja. Naravno, to je posledica skoranjih ratova i bombardovanja nae zemlje, a s tim u vezi i znaajne negativne kampanje velikih svetskih medija tokom devedesetih godina prolog veka. Meutim, to je i rezultat viedecenijskog zanemarivanja promotivnih i komunikacionih strategija koje naa zemlja nije primenjivala u svojoj borbi za mesto na svetskoj sceni. Na taj nain smo izgubili veliku medijsku bitku, ali ne nuno i rat. Nenameran imid Srbije kreiran je tokom devedesetih godina prolog veka i prezentovao je izuzetno lou sliku o Srbiji. Na taj proces drava Srbija je imala ogranien uticaj zbog svojevrsne medijske blokade tokom perioda graanskih ratova, ali danas imamo instrumente koji nam mogu pomoi da znaajno unapredimo na nacionalni imid. tj. da promenimo doivljaj ili percepciju koju svet ima o nama.

Unapreenje brenda Srbije kroz integrisane marketing komunikacije


Komunikacije predstavljaju glas brenda, kako nacionalnog, tako i korporativnog, ali i nain unapreenja imida zemlje. Pod uticajem sve vee fragmentisanosti svetskog trita i medija, pojaavanja globalne konkurentske borbe i tehnolokog napretka u sferi telekomunikacija, dolo je do znaajnog zaokreta u profilisanju komunikacionog miksa, u smislu usvajanja koncepta integrisanih marketing komunikacija (IMK), koji bi trebalo da predstavlja osnovu komunikacione strategije brenda Srbije s ciljnim javnostima. U tom smislu, ideja autorke ovog rada je da bi Srbija trebalo da dobije centralnu dravnu agenciju koja e upravljati kompletnim projektom unapreenja nacionalnog imida Srbije, gde bi komunikaciona i marketing strategija uz strategiju turizma bile deo globalne strategije odrivog razvoja drave Srbije. Da bi koncept IMK bio pravilno kreiran i implementiran, potrebno je razumeti faktore koji su uticali na njegovu pojavu i razvoj, a to su:

STUDIJE I LANCI

1) Trini faktori, kao to su: poveana konkurencija koja se manifestuje kroz pojaani informativni pritisak na ciljanu javnost; rast ulaganja u promotivne aktivnosti; smanjen kredibilitet masovnih medija; promena fokusa promocije na specifinosti targetiranog ciljnog segmenta; skraenje ivotnog ciklusa brenda, to dovodi do konstantnog modifikovanja, ekstenzija, inoviranja i razvoja novih brendova. 2) Tehnoloki faktori, koji su doveli do: intenzivnog razvoja tehnologije koji je uslovio znaajnu fragmentaciju medija; kompleksnije procedure za donoenje odluka; mogunosti kreiranja baze podataka; pojave i upotrebe interaktivnih medija kao supstituta za tradicionalnu interpersonalnu komunikaciju. Koncept IMK fokusira sinergiju i kreativnost, integraciju i komunikaciju. Da bi se shvatilo ta znai integrisan, u kontekstu koncepta integrisane marketing komunikacije, korisno je razmiljati o integraciji i sinergiji zajedno. Integracija je kombinovanje zasebnih delova u jedinstvenu celinu. Jedan ishod integracije jeste sinergija, a to je interakcija pojedinanih delova na nain koji integrisanu celinu ini veom od zbira njenih delova. Ta interakcija se ponekad izraava formulom 2+2=5. Kada komunikacione poruke pojaavaju jedna drugu, stvara se sinergija. Kada su poruke razliite, one mogu da budu zbunjujue, ime se zapravo skree panja sa koherentnog utiska poruke i nastanak sinergije izostaje. U sluaju pozicioniranja nacionalnog brenda Srbije, implementacijom IMK trebalo bi da koordinira jedna krovna dravna agencija, koja bi objedinila kompletan sistem pomou kojeg se koordiniraju sve komunikacije brenda, da bi se saoptila jasna, dosledna, uverljiva i konkurentna poruka o Srbiji.3 Sinergetsko dejstvo komunikacionih elemenata gradi ukupan imid svakog brenda. Integrisane marketing komunikacije, kao instrument, imaju ulogu da poveu sve instrumente i pred ciljnu javnost iznesu pozitivnu, unapred planiranu, sliku brenda. One treba da budu dizajnirane tako
Analizirano kroz primenjenu komunikacionu kampanju, to znai da, na primer, izgled bilborda treba da bude u skladu sa slikama koje su predstavljene kroz oglaavanje u tampanim medijima, da poruke koje se prenose u kampanji direktnog marketinga treba da budu usklaene s porukama koje prezentuje sektor za odnose s javnou, a da spot koji se emituje na televiziji inkorporira sve navedene aspekte marketinkih komunikacija; takoe, to znai da tandovi srpskih izlagaa na meunarodnim sajmovima bude brendiran u skladu sa usvojenim vizuelnim identitetom dravnog brenda, te da sajt nacionalnog brenda Srbije bude interaktivan i da inkorporira sve sadraje bitne za unapreenje komunikacionog aspekta sa ciljnim javnostima (domaim i inostranim); naposletku, to znai da bi svi predstavnici Srbije u inostranstvu trebalo da budu upoznati sa IMK strategijom da bi svoje nastupe usklaivali sa njom (ovo se posebno odnosi na ekonomske diplomate, koji bi trebalo da ponesu znaajnu ulogu u pozicioniranju nacionalnog brenda Srbije).
3

197

trei program ZIMA 2013.

198

da uine da svi aspekti marketing komunikacija (oglaavanje, sponzorstvo, odnosi sa javnou, direktni marketing, drutveno odgovorni marketing, prisustvo na sajmovima, elektronski marketing) rade zajedno kao objedinjena snaga, a ne da svaki radi izolovano, a sve u cilju bolje pozicioniranosti nacionalnog brenda Srbije. Slika 1. Modeli delovanja komunikacije na ciljnu javnost (Kotler and Keller 2006: 324)
Model AIDA Faza spoznaje Afektivna faza Panja (Attention) Interes (Interest) elja (Desire) Akcija (Action) Model hijerarhije efekata Svesnost Znanje Dopadanje Preferencija Ubeenje Model prihvatanja inovacije Svesnost Interes Procena Model informacionog procesiranja Prezentacija Panja Razumevanje Poputanje Pamenje

Faza ponaanja

Prihvatanje

Prihvatanje

Prihvatanje

Primarni cilj integrisanja marketing komunikacija jeste da se povea efikasnost komunikacija i ostvari bolja pozicioniranost nacionalnog imida Srbije. Efikasnost se postie smanjivanjem broja izgubljenih poruka i poveanjem njihovog uticaja na primaoca. U tom procesu trebalo bi koristiti fokusirani pristup u slanju poruka ciljnim grupama na konzistentan nain. Ciljni pristup podrazumeva prilagoavanje poruke primaocu. Konzistentnost poruke obezbeuje da meu porukama koje drava Srbija alje ne dolazi do kolizije, jer se koriste razni oblici komuniciranja i medija. U tom smislu, neophodno je da se precizno definiu ciljevi i procesi komuniciranja. Komunikacioni ciljevi mogu biti vezani za: kreiranje imida Srbije i njenih brendova; graenje preferencija komuniciranjem konkurentskih prednosti srpskih brendova; smanjivanje percipiranog investicionog rizika i nesigurnosti ulaganja u Srbiju obezbeivanjem korisnih informacija i saveta. Uspeno kreirana komunikaciona kampanja poklapa se u svojim ciljevima sa fazama u kojima se nalazi ciljna javnost u pogledu odluivanja (svesnost problema, prikupljanje informacija, definisanje alternativa, izbor izmeu alternativa, prihvatanje i satisfakcija izborom). Postoje razliiti

STUDIJE I LANCI

modeli koji objanjavaju uticaj komunikacije na ciljnu javnost, a najpoznatiji meu njima dati su na slici 1.

199

Faze u razvoju efektivnih komunikacija nacionalnog brenda Srbije


Osnovni koraci u razvoju efektivnih komunikacija nacionalnog brenda Srbije trebalo bi da budu (Domazet 2012: 5358): situaciona analiza i identifikovanje ciljnog auditorijuma (ciljnih javnosti); odreivanje komunikacionih ciljeva, koji mogu biti svesnost, znanje, dopadanje, preferencija, ubeivanje i prihvatanje; kreiranje generalne strategije integrisanih marketing komunikacija; odreivanje budeta za implementaciju komunikacione strategije; dizajniranje komunikacija, odnosno kreiranje poruke u smislu sadraja, strukture, formata i sl.; izbor kanala komunikacije, koji bi prevashodno trebalo da budu masovni, uz kreiranje interaktivnog sajta u skladu sa vizuelnim identitetom nacionalnog brenda Srbije; odluivanje o miksu medija, odnosno kreiranje komunikacionog medija plana; upravljanje i koordiniranje komunikacijama; merenje rezultata kampanje i poreenje ostvarenih rezultata sa definisanim ciljevima. Situaciona analiza se primenjuje prilikom svake marketing akcije, a zasniva se na SWOT analizi, koja fokusira maksimiziranje internih prednosti i ansi koje prua trite Srbije, a minimiziranje slabih strana nacionalnog brenda uz pokuaj izbegavanja opasnosti koje vrebaju na targetiranom tritu. Nakon toga potrebno je da se identifikuje ciljni auditorijum, odnosno potencijalni ili postojei klijenti/korisnici, oni koji donose odluku o putovanju na odreenu destinaciju ili kupovinu odreenog brenda. Ciljni auditorijum predstavlja kljuni uticaj na odluke komunikatora o tome ta e rei, kako e rei, kada e rei i kome e rei. Ciljni auditorijum moe da bude profilisan i prema targetiranim trinim segmentima. Odreivanje komunikacionih ciljeva, koji su ujedno i polazna taka kreiranja komunikacione strategije nacionalnog brenda Srbije, prati proces odluivanja potencijalnog trinog segmenta o percepciji Srbije kao drave, o izboru Srbije kao prave investicione ili turistike destinacije ili o kupovini srpskih brendova. Dizajniranje komunikacija, odnosno kreiranje poruke u smislu sadraja, strukture i formata, zavisi od stratekih odluka vezanih za nacionalni brend Srbije: ta rei (strategija poruke); kako rei (kreativna strategija) i ko treba da kae (izvor poruke). Poruka po pravilu treba da bude kratka, jasna, da izazove panju, da bude emotivno privlana, da razvije kod ciljne javnosti pozitivan efekat i elju da napravi konkretan korak. To podrazumeva da je poruka kreirana i namenjena odgovarajuoj ciljnoj grupi. Prilikom izrade poruke (tj. promo-

trei program ZIMA 2013.

200

materijala) u bilo kojoj formi, potrebno je definisati: sadraj poruke, strukturu i format poruke (naslov, tekst, ilustracija, boja, dizajn mora odgovarati sadraju poruke), izvor poruke. Svi ovi elementi poruke moraju biti u skladu sa prethodno definisanim i usvojenim vizuelnim identitetom nacionalnog brenda Srbije. Treba posebno naglasiti znaaj komunikacione poruke u smislu konciznosti, jasnoe i fokusiranosti na odreeni segment koji elimo da pozicioniramo, pridravajui se pravila manje je vie, odnosno, minimalizam i jasnoa poruke sa maksimalnim komunikacionim rezultatom. Izbor kanala komunikacije je najznaajnija faza u razvoju komunikacija jer je, u skladu sa medija planom, potrebno odrediti budet za datu komunikacionu aktivnost. Sueljavanje oekivanih efekata kampanje i trokova koji je prate, svakako predstavlja najznaajniju taku u planiranju i razvoju IMK. Lini komunikacioni kanali podrazumevaju dve osobe ili vie osoba koje komuniciraju direktno: licem u lice, jedno lice prema auditorijumu, preko telefona ili putem e-mail poruka. Takva je, na primer, komunikacija naih diplomata, gde bi se posebno trebalo fokusirati na njihov jedan segment, na tzv. ekonomske diplomate, koji su najpozvaniji da u linom kontaktu sa inostranim predstavnicima znaajno utiu na bolje pozicioniranje nacionalnog brenda Srbije. Prednost linih komunikacionih kanala potie iz individualizovane prezentacije, povratnih informacija i tane merljivosti efekata sprovedene akcije. Masovni (nelini) kanali komunikacije koji su usmereni ka veem broju osoba, a najznaajnije mogu uticati na pozicioniranje brenda, jesu: oglaavanje, odnosi sa javnou (PR), unapreenje prepoznatljivosti brenda kroz nastupe na sajmovima, sponzorstva i aktivnosti koje drava promovie u cilju poveanja drutvene odgovornosti. Najuspenije marketing kampanje koriste integrisani pristup isporuci komunikacione poruke. Ovaj pristup moe da obuhvati razne forme kao to su tampani mediji (oglasi u novinama i magazinima), elektronski (radio i tv reklame), out-of-home mediji (bilbordi i prevozna sredstva) i, naravno, posebno popularno internet oglaavanje (web sajtovi). Takoe, uz internet oglaavanje neophodno je i targetirano prisustvo na socijalnim mreama, pre svih na Facebook-u. Bez obzira na izbor medija (obino u zavisnosti od marketing budeta), implementacija integrisanog komunikacionog programa donosi veu svesnost i odgovornost za trokove. Sposobnost da se kreativno iskoriste neki (ako ne i svi) od raznovrsnih medijskih formata koji stoje na raspolaganju doprinosi intenzivnijem prihvatanju poruke, u isto vreme poveavajui isporuku i njenu uestalost. U okviru promotivne kampanje potrebno je napraviti izbor izmeu razliitih tipova medija za prenos poruka, ali i izmeu pojedinih alternativa u okviru svakog od njih. U praksi se te aktivnosti podvode pod termin medija planiranje. To je proces koji obuhvata

STUDIJE I LANCI

donoenje serije odluka u cilju prenoenja komunikacione poruke ciljnoj publici. Tokom procesa razmatraju se kvantitativne i kvalitativne informacije o medijima. Kvantitativne informacije obuhvataju, na primer, za televiziju, cenu po sekundi emitovanja, rejting, efikasnost isplativost; za tampane medije to su cena po objavi (i veliini oglasnog prostora), itanost, prodajni tira, itd. Kvalitativne informacije podrazumevaju analizu okruenja, imida medija, kvaliteta tampe, pozicije reklamne poruke, reakcije na reklamnu poruku i sl. Potrebno je dati i odgovore na pitanja gde, kada i koliko esto se oglaavati. Geografija (gde?) podrazumeva odgovore na pitanja u vezi s tim gde e biti emitovana poruka (na nacionalnom, regionalnom, globalnom nivou). Sezonalnost (kada?) je izraena kada je u pitanju promocija odreenih kulturnih manifestacija (npr. Gua i Exit), pa i posete mnogim kulturno-istorijskim znamenitostima, te upuuje na to da je vreme kada treba sprovesti komunikacionu kampanju takoe znaajno. Potrebno je analizirati do koje mere oglaavanje treba da prati sezonalnost, da li su odreeni periodi bitniji od drugih, koliko je dugaak proces odluivanja. Na kraju se mora dati i odgovor na pitanje koliko esto se oglaavati? U tom smislu treba definisati optimalne nivoe sledeih parametara, kada je re o kanalima komunikacije: doseg, obuhvat (Reach); uestalost emitovanja (Frequency) i njihove kombinacije (Effective reach/frequency).

201

Karakteristike miksa marketing komunikacija


Da bismo se opredelili za adekvatne kanale komunikacije, potrebno je znati njihove bazine karakteristike: Oglaavanje (propaganda) predstavlja plaeni nain masovne promocije ideja, proizvoda ili usluga preko razliitih medija, od strane kompanije. Takoe, oglaavanje je efektivno za kreiranje svesti o brendu, jer moe brzo da dopre do irokog auditorijuma; sveprisutno je i poseduje mogunost ponavljanja; televizija je naroito moan medij, koji pun efekat ima u kombinaciji sa tampanim medijima jer prua mogunost za dramatizaciju, odnosno stavljanje u pr vi plan kompanije i njenih proizvoda putem kreativne upotrebe tampe, zvuka i boje. S druge strane, bezlino je, jer mu nedostaje fleksibilnost i ne moe da odgovori na pitanja klijenata, odnosno predstavlja monolog ispred auditorijuma, a ne dijalog sa njim. Odnosi s javnou (PR) oblik komunikacije koji podrazumeva predstavljanje brenda tako to se informacije o njemu plasiraju putem saoptenja za medije i konferencija za tampu, a da se pritom medijsko vreme ili prostor ne plaa direktno. Osnovne karakteristike su: visok stepen kredibiliteta; ne predstavlja plaeno oglaavanje, ve poruka potie iz, relativno, nezavisnog izvora; izuzetno je pogodan kao instrument komunikacije

trei program ZIMA 2013.

202

u sluaju limitiranog budeta; privlai vei deo targetiranog trita, jer je osnovni cilj da informie; izuzetno je efektivan u nepredvienim okolnostima, kada treba brzo reagovati (u takvim situacijama predstavlja moan instrument kriznog menadmenta). Osnovni nedostatak odnosa sa javnou kao komunikacionog kanala jeste gubitak kontrole nad objavljenim materijalom, jer saoptenje za tampu moe, ali ne mora da bude objavljeno, a njegov sadraj moe da bude promenjen u skladu sa ureivakom politikom medija. Sponzorstvo ine aktivnosti i programi koje sponzorie (u sluaju nacionalnog brenda) drava Srbija i koje imaju za cilj kreiranje interakcije izmeu ciljnih javnosti i brenda Srbije. Ono je: veoma korisno za izgradnju brenda i ostvarivanje publiciteta; pozitivno za drutvenu zajednicu jer se moe iskoristiti da se pokae briga kompanije o lokalnoj zajednici ili drutvu uopte; sve popularnije usled fragmentacije tradicionalnih medija. Unapreenje imida nacionalnog brenda kroz nastupe na meunarodnim sajmovima, izlobama i permanentnu edukaciju privrednika za pozicioniranje nacionalnog brenda Srbije veoma je korisno prisustvo privrednika na meunarodnim sajmovima i izlobama. Znaajan broj srpskih privrednika je, zahvaljujui Turistikoj organizaciji Srbije i Privrednoj komori Srbije, prisustvovao mnogim inostranim sajmovima na kojima su razmenili poslovna iskustva sa inostranim kolegama, te ovakvu vrstu aktivnosti treba posebno podrati, ukljuujui i odreene seminare i kurseve koji bi edukovali nae privrednike, a sve u cilju reprezentativnijeg predstavljanja nae drave u svetu, ali i razvoja izvoznih trita. U svakom sluaju, ove aktivnosti doprinose pozitivnom razvoju nacionalnog brenda, a efekti su dugoroni. Direktan marketing predstavlja direktnu komunikaciju sa postojeim ili potencijalnim trinim targetima upotrebom pote, telefona, faksa, mobilnog telefona, elektronske pote ili Interneta. U direktnom marketingu: targetiraju se individualni klijenti za koje ima velikih izgleda da e odgovoriti na ponudu; komunikacija moe da se personalizuje; postoji trenutna merljivost rezultata, odnosno kratkorona efektivnost moe lako da se izmeri; moe da se izgradi dugotrajan odnos preko periodinih kontakata, a aktivnosti su manje vidljive za konkurenciju; stope odgovora su esto niske; loe targetirane aktivnosti direktnog marketinga izazivaju negativne efekte na potroaa. S obzirom na raznovrsnost tehnika koje marketari imaju na raspolaganju, glavna marketing odluka odnosi se na izbor promotivnog miksa koji je potreban za komuniciranje sa ciljnim auditorijumom. Faktori koji imaju veliki uticaj na izbor promotivnog miksa su (Domazet 2012: 57): 1) Raspoloivi resursi i trokovi promotivnih sredstava, jer sprovoenje marketing kampanje moe da kota od nekoliko stotina hiljada evra

STUDIJE I LANCI

(za nacionalnu kampanju) do nekoliko desetina miliona evra (za globalnu kampanju). U skladu sa resursima, mogu se koristiti i jeftinija komunikaciona sredstva kao to su PR i Internet marketing, dok najvei budet zahteva oglaavanje na TV stanicama (posebno na globalnim TV mreama) i tampanim medijima svetskog rejtinga. 2) Karakteristike medija, od kojih su posebno znaajne rejting (gledanost/itanost) medija, cene zakupa medija, teritorijalna pokrivenost koju odreeni medij ima, uticaj medija i njegova fokusiranost na odreeni trini segment. 3) Veliina trita i koncentracija. Ako je trite malo i koncentrisano, onda lina prodaja moe da bude izvodljiva, ali za masovna trita koja su geografski rasuta, lina prodaja krajnjem kupcu ne bi bila isplativa. U takvim okolnostima oglaavanje ili direktni marketing mogu da budu pravi izbor. 4) Trino uee. Da bi brendovi sa visokim trinim ueem taj udeo i zadrali, potrebna su manja sredstva za promotivne aktivnosti, dok novi brend koji je u fazi trinog uvoenja zahteva izuzetno visoka ulaganja u promociju da bi se pozicionirao na tritu. 5) Potrebe ciljne javnosti za informacijama. Ako je neophodno dati komplikovano objanjenje tehnoloke prirode, lina prodaja moe da bude pravo reenje. Ako je pak odgovarajui imid brenda sve to je potrebno, onda je propaganda prihvatljivije reenje.

203

Efikasnost komunikacija i medija


S obzirom na znaajna sredstva koja se ulau u marketing (a posebno u oglaavanje), posebna panja mora se posvetiti analizi efikasnosti marketing komunikacija. Ocenjivanje (analiza) uspenosti vri se u odnosu na marketing kampanju u celini ili na pojedine elemente oglasnu poruku, efektivnost oglaavanja preko razliitih medija i sl. Pri tome, posmatrano sa stanovita vremena, efikasnost komunikacija moe da se ocenjuje pre, tokom i nakon kampanje. Cilj predtestiranja jeste da se, pre nego to marketing kampanja pone, proceni efikasnost jednog ili vie elemenata poruke i/ili njihove kompozicije kako bi se odabrala optimalna poruka. Istraivanje pre poetka kampanje je sastavni deo procesa kreiranja marketing akcija i omoguava, na primer, da se izvri pravilan izbor veliine oglasa (mali, srednji ili veliki oglas), boje oglasa (crno-beli ili oglas u boji), tipa oglasa (pojedinani ili serijski oglas), te da se izabere najbolji oglas (poruka). Racionalnost predtestova ogleda se u injenici da je bolje, prethodno, uz nie trokove, utvrditi neadekvatnost odreene poruke (oglasa), nego to konstatovati po zavretku propagandne kampanje. Istraivanja pre poetka kampanje naj-

trei program ZIMA 2013.

204

ee se sprovode na malom broju tipinih ili potencijalnih targeta, dok se za brend koji se promovie koriste razliite istraivake tehnike, kao to su fokus-grupe, tehnika nedovrenih reenica, test asocijacije, portfolio testovi i drugo (Ewing 2009: 104). Istraivanja za vreme marketing kampanje obino se sprovode u toku odreene propagandne emisije na radiju ili televiziji ili kratko vreme posle zavretka emisije. Istraivanja se sprovode telefonskim putem na osnovu upitnika koji sadri mali broj precizno definisanih, kratkih i jasnih pitanja, da bi se dobile odreene informacije od ispitanika koji su bili izloeni odreenoj oglasnoj poruci. Istraivanja nakon kampanje su usmerena na merenje delotvornosti oglasne kampanje u celini ili, ree, na merenje doprinosa pojedinih elemenata poruke koja treba da omogui ostvarivanje postavljenih ciljeva oglaivaa. U zavisnosti od ciljeva, istraivanja mogu biti usmerena na prikupljanje razliitih informacija koje se odnose na: identifikovanje stepena poboljanja slike (imida) brenda, koji se meri razlikom u stavovima i miljenjima pripadnika ciljne grupe o oglaivakom proizvodu posle i pre propagandne kampanje, itd.; identifikovanje stepena izloenosti ciljne grupe, koji se meri brojem pripadnika ciljne grupe (propagandne mete) koji su zapazili poruku; identifikovanje stepena retencije (seanja) poruke, koji se meri brojem lanova ciljne grupe koji se seaju poruke, itd. Za prikupljanje informacija koje ukazuju na delotvornost komercijalnog oglaavanja koriste se tehnike anketnih istraivanja trita kao to su razni testovi prepoznavanja, testovi seanja i dr. Testovi prepoznavanja se sprovode tako to se ispitanicima najpre pokau odreeni oglasi, a zatim se od njih zahteva da navedu one koje prepoznaju. Ispitivanje moe dalje da se usmeri na postavljanje pitanja da bi se saznalo, na primer, koliki deo teksta poruke je svaki od ispitanika proitao, i tome slino. Meutim, na osnovu toga se ne moe nita zakljuiti o stavovima ispitanika (da li su pozitivni, neutralni ili negativni) u odnosu na samu poruku i ukupnim uincima date kampanje. Testovi seanja mogu, u osnovi, da se sprovedu na dva naina: bez pomoi (bez podseanja) i uz pomo (uz podseanje). U ovom sluaju ispitanicima se pomae da se sete propagandnih poruka tako to im se, uz postavljeno pitanje, navode odreeni brendovi. Empirijska istraivanja pokazuju da iz skupa onih kojima se oglasna poruka svia veliki broj postaje jo vie naklonjen datom brendu. Novinski izdavai Amerike (Magazine Publishers of America) zajedno sa amerikim udruenjem Analitiari marketing menadmenta (Marketing Management Analytics MMA), koje je lider u oblasti kreiranja naprednih modela prodaje, kvantifikovali su uticaje ukupnog oglaavanja na prodaju, kao i uticaj oglaavanja u tampanim medijima u odnosu na oglaavanje u drugim medijima.

STUDIJE I LANCI

U ovoj sveobuhvatnoj studiji analizirano je 186 brendova proizvoda, u 13 razliitih kategorija proizvoda, u periodu od sedam godina, preciznije, od 1994. do 2000, a predstavljeni su agregirani, a ne individualni rezultati.4 Brendovi koji su bili ukljueni u analizu predstavljaju vie od 9 milijardi ukupnog ulaganja u marketing, tj. vie od 3 milijarde dolara uloeno je u oglaavanje, a vie od 500 miliona dolara u oglaavanje kroz tampane medije.5 U analizu nije bilo ukljueno internet oglaavanje jer u trenutku analize nije bilo dovoljno podataka o tom mediju. MMA je sproveo kvantitativnu analizu da bi se utvrdio najefikasniji i najmanje efikasan brend iz njihove baze. Rezultat je pokazao da oni brendovi koji vei procenat svojih marketinkih budeta troe za oglaavanje, imaju vei prinos na svoje ukupno ulaganje u marketing. Odnosno, poveano ulaganje u medije unapreuje ukupnu efektivnost marketing napora. Efektivnost marketing napora bila je merena stepenom prepoznatljivosti brenda proizvoda.
UTICAJ MARKETING MIKSA NA EFIKASNOST 100% 90% 80% 70%

205

7%

7%

% ulaganja

60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% 0.1 Efikasnost miksa medija 13% 80%

58%

Radio TV asopisi

35%

3.4

Grafikon 1. Uticaj marketing miksa dva razliita brenda na efikasnost miksa medija

Rezultati studije su jasno demonstrirali mo oglaavanja da kroz efikasno kombinovanje televizije, tampanih medija i radija kao bazinih medija marketinkih komunikacija, znaajno unapredi prepoznatljivost brenda za koji je komunikacioni miks bio kreiran. Takoe, istaknuta je sposobnost tampanih medija da, u okviru postojeeg miksa medija, unaprede efikasnost povraaja marketinkih investicija.
www.ppamarketing.net/cgi-bin/wms.pl/726, pristupljeno 28.6.2012. Vrednost trita oglaavanja je za poslednjih 17 godina (19952012) imala rast preko 100%, pa bi trebalo da budemo svesni da ulaganja od 3 milijarde dolara 1995. godine, danas moemo izjednaiti sa ulaganjem od najmanje 8 milijardi dolara.
4 5

trei program ZIMA 2013.

206

Zakljuak studije MMA jasno pokazuje da oglaavanje u kombinaciji televizije i tampanih medija unapreuje efikasnost ukupnog marketing miksa, mereno stepenom prepoznatljivosti brenda. Stopa povraaja investicija u marketing takoe je poveana, to dovodi do zakljuka da efikasnost pojedinih oblika marketing komunikacija zavisi od stepena njihove integrisanosti u koherentan sistem, koji obezbeuje prenoenje konzistentnih komunikacionih poruka svojim klijentima.

Efektivnost medija za razliite ciljne grupe


Jedan od faktora koji utie na selekciju i izbor medija je i ciljna, tj. target grupa, kojoj se oglasna poruka pr venstveno obraa. Populacija se po svojim osnovnim i izvedenim karakteristikama deli prema polu, godinama, obrazovnom i ekonomskom statusu, interesovanjima, profesiji i dr. U zavisnosti od brojnih konkretnih faktora, a pre svega vrste i karakteristika brenda, trinog poloaja i marketing strategije, komunikacione aktivnosti mogu se usmeriti prema razliitim ciljnim segmentima trita. Shodno tome, segmentacija, odnosno odreivanje ciljnih target grupa, moe se izvriti na bazi veoma velikog i razliitog broja kriterijuma, vodei rauna da svaka od ovih subpopulacija ima svoje omiljene i neomiljene medije i vrste medija. Ukoliko ciljne grupe posmatramo po goditima, jasno je da na grupu predkolske dece najvei uticaj ima televizija (ba kao i na grupu slabo pismenih odraslih). Takoe, kolska deca, prema miljenju eksperata koji se bave oglaavanjem, najvie konzumiraju televizijski program, ali se tu javlja i vei broj specijalizovanih asopisa. Situacija sa tinejderima i studentima se dosta promenila u poslednjih nekoliko godina. Tradicionalno, oni su najvie vremena provodili ispred TV ekrana i pratili su omladinske i muzike asopise. Sa sve veim uticajem Interneta, tinejderi su se prebacili sa radija i televizije na sluanje muzike i gledanje programa preko ovog medija. Samo iz Srbije ima 6,5 miliona izlazaka dnevno na Facebook. Vie se ne eka da se odreena serija pojavi na TV programu nego se nove epizode skidaju (download) sa Interneta. Ovo ponaanje je sve tipinije za populaciju od 15 do 25 godina. Mlada zaposlena populacija informie se preko novina i Interneta vie nego preko televizije, a populacija starija od 30 godina je i veliki konzument asopisa. Ljudi srednjih godina su naklonjeniji asopisima, a televizija ponovo postaje dominantan medij u populaciji starijoj od 55 godina. enska populacija konzumira vie asopisa, muka vie dnevnih novina, a bilbordi su namenjeni pre svega vozaima (dakle, opet vie mukoj populaciji). to je grupa nieg socioekonomskog statusa, televizija je dominantniji medij, uz jedini izuzetak obrazovanih penzionera koji, po navici ili tradiciji, kupuju i dnevne novine. Primera radi, proseni kupac dnevnog lista

STUDIJE I LANCI

Politika oekuje da e u tom listu nai drugaije informacije od onih kakve oekuje proseni kupac asopisa Ekonomist. Shodno tome, struktura italaca navedenih listova se znaajno razlikuje, pa je, globalno posmatrano, efektivnost oglaavanja u ovim tampanim medijima razliita za razliite proizvode i ciljne grupe. Vodei svetski asopisi poeli su da diktiraju najvanije intelektualne teme i globalne drutvene trendove, ponaajui se kao neka vrsta svedoka (i kreatora) itave moderne epohe. NewYorker, GQ, Wallpaper, Rollingstone, Numero, Wired, Dandy, Vogue, Cosmopoliten, Interview, Food & Wine, Forbes, Detail, Vibe, People, National Geographic Magazine i dr. odavno su prestali da budu samo periodini asopisi namenjeni zabavi urbane populacije. Oni su, u pravom smislu rei, postali idejni kreatori pravaca javnog mnjenja. Jer, tek ako ste postali prihvaeni meu itaocima vodeih globalnih asopisa vi zaista postojite na svetskoj mapi znaajnih zemalja, procesa, ljudi, projekata i dogaaja, a izgradnja nacionalnog imida Srbije svakako ima taj cilj.

207

Preporuke za rebrendiranje Srbije


Preduslov razvoja efektivnih komunikacija koje imaju za cilj unapreenje brenda zemlje jeste fokusiranost promotivne kampanje na najznaajnije potencijale koji se na najoptimalniji nain mogu plasirati ciljnim javnostima u Evropskoj uniji. U sluaju Srbije, pri kreiranju i implementaciji komunikacija treba uvek biti svestan eljenog imida Srbije, koji e reflektovati njegove bazine snage i prednosti. Komunikaciona strategija trebalo bi da bude deo globalne marketing strategije, gde treba definisati bazinu vrednost kojom Srbija eli da se pozicionira na ciljnom tritu EU, kao i ciljna trita kroz targetirane segmente, i prema njima kreirati strategiju pozicioniranja imida. Razvoj efektivnih komunikacija imida Srbije treba sprovesti u dve faze: 1) izgradnja infrastrukture (institucionalnog okvira), vizuelnog identiteta i interaktivnog sajta nacionalnog brenda Srbije; 2) kreiranje i implementacija komunikacione strategije nacionalnog imida Srbije, s fokusom na integrisane marketing komunikacije. U pr voj fazi potrebno je izgraditi infrastrukturu, koja e biti odgovorna za implementaciju komunikacione strategije i to kroz sledee korake: postojanje jedne krovne dravne agencije (organizacije) koja e na nacionalnom nivou upravljati i koordinirati sve komunikacije vezane za nacionalni brend Srbije; kreiranje vizuelnog identiteta nacionalnog brenda Srbije, pre svega odabir dominantnih boja (preporuka je da to budu boje zastave), loga i slogana pod kojim e se plasirati sve komunikacione poruke; kreiranje reprezentativnog, interaktivnog sajta koji e imati prioritetnu poziciju

trei program ZIMA 2013.

208

na svim svetskim pretraivaima kada se ukuca re Srbija (sajt bi trebalo da bude prisutan u svim medijskim formatima koje drava Srbija koristi u komunikaciji sa ciljnim javnostima EU, i morao bi biti potpuno usklaen sa usvojenim vizuelnim identitetom nacionalnog brenda Srbije sajt treba da bude i svojevrstan vodi kroz Srbiju, koji e, pored svih potrebnih podataka o Srbiji, inkorporirati i najznaajnije materijale TOS-a i TOR-a). Nakon finalizacije ove faze, moe se krenuti sa kreiranjem i implementacijom komunikacione strategije nacionalnog brenda Srbije, s fokusom na integrisane marketing komunikacije. Ova faza podrazumeva sledee korake: situacionu analizu i identifikovanje ciljnog auditorijuma (ciljnih javnosti domaih i inostranih); odreivanje komunikacionih ciljeva; kreiranje generalne strategije integrisanih marketing komunikacija; odreivanje budeta za implementaciju komunikacione strategije; dizajniranje komunikacija, tj. kreiranje poruke u smislu sadraja, strukture, formata i sl.; izbor kanala komunikacije; odluivanje o miksu medija, odnosno kreiranje medija plana; upravljanje i koordiniranje komunikacijama; merenje rezultata kampanje i poreenje ostvarenih rezultata s definisanim ciljevima. Kulturni spomenici, nauna dostignua, istorijski dogaaji, prirodne vrednosti, sportske pobede i bogat drutveni ivot samo su neki od elemenata na kojima Srbija moe zasnivati svoj nacionalni brend. Aktivnosti koje se odnose na unapreenje razvoja i realizaciju ciljeva razliitih drutvenih oblasti, a ine ih unapreenje zakonske regulative u pojedinanim oblastima, razvoj infrastrukture, implementacija novih tehnologija, jaanje meunarodne saradnje, promovisanje nauke, istorijskog i kulturnog naslea, prirodnih vrednosti, sporta i zabave jesu aktivnosti koje neizostavno treba respektovati prilikom definisanja strategije brendiranja. U suprotnom sluaju, neinjenjem ili pogrenim injenjem u oblasti brendiranja nae zemlje, dolazimo u opasnost da se ceo proces pozicioniranja Srbije na globalnoj sceni zavri na poetnom slogu procesa brendiranja, a nama ostane da ivimo s tim nedovrenim i nimalo laskavim bre Srbije.

Literatura
Anholt, S. 2009. Places, Identity, Image and Reputation. New York: Palgrave Macmillan. Country Branding Global Index 200. 2011. New York: East West Comms. Country Brand Index. 2011. London: Future Brand. Domazet, I. 2012. Integrisane marketing komunikacije finansijskih organizacija. Beograd: Institut ekonomskih nauka. Ewing, M. T. 2009. Integrated Marketing Communications Measurement and Evaluation. Journal of Marketing Communications 15(2/3): 103117. Fan, Y. 2006. Branding the nation: What is being branded? Journal of Vacation Marketing 12: 514. Han, J. K. 1998. Brand extensions in a competitive context: Effects of competitive targets and product attribute typicality on perceived quality. Academy of Marketing Science Review. 1:113.

STUDIJE I LANCI

Huntington, S. 2004. Who Are We? The Challenges to Americas National Identity. New York: Simon & Shuster. Kotler, F., and Keller, K. L. 2006. Marketing Menadment. Beograd: Data Status, (12. izdanje). Olins, W. 1999. Trading Identities - Why companies and countries are taking on each others roles. London:Foreign Policy Centre. Skoko, B. 2009. Drava kao brend Upravljanje nacionalnim identitetom. Zagreb: Matica Hrvatska. iber, I. 1998. Osnove politike psihologije. Zagreb: Politika kultura. The Nation Brand Index. 2011. Berlin: GfK Roper Public Affairs & Media.

209

Ivana Domazet Branding Serbia


Summary This paper focuses on effective alternatives to the positive brending of Serbia on a global stage, since Serbia for many years past, has been faced with the negative immage and has held a very low place on the world map of state brand values. Improvement of the national brand considerably depends on effective communication campaign, designed to influence the attitude of the target public in appropriate manner. The dominant role in such campaign should be given to global advertising television networks. Special, interactive segment of the communication campaign concerning brending of Serbia, should be dedicated to the presence and control of communications mix on social networks, which are experiencing exponential growth in number of users and extent of influence on world public opinion. Key words: Branding Serbia, Positioning, Integrated Marketing Communications

trei Trei program program ZIMA 2013.


Broj 157, ZIMA 2013

210

UDK: 316.282 . 316.343:35 005.4:316 Prevod

GREJEM SJUEL I DEJMS BARKER

MAKS VEBER I IRONIJA BIROKRATIJE*


U lanku se artikulie vizija Veberovog rada iz perspektive koja je utemeljena u savremenim teorijama diskursa i reprezentacije. Autori sprovode diskurzivnu i figurativnu analizu, koju nazivaju ironijskim pristupom. Polazei od Veberovog idealnog tipa birokratije, ukazuju na to da gramatika organizacionog diskursa, da bi izgradila koherentnu predstavu o karakteru, svrsi i funkcionisanju ovog poznatog oblika organizacije, mora da proe kroz etiri etape: od uvodnog gesta do metafore, od metafore do metonimije, od metonimije do sinegdohe i od sinegdohe do ironije. Koristei etnografsku analizu preduzea ISE Communications, autori pokazuju kakva je korist od ovog diskurzivno zasnovanog veberijanskog pristupa u prouavanju radnog ivota u dananjem, tzv. postbirokratskom dobu. Kljune rei: Maks Veber, birokratija, idealni tip, diskurs i reprezentacija, ironija.

Da birokratija ne bi postala groblje demokratije, sloboda mora da naui lekciju o moi kao normalnoj tenji koja se kree kroz institucije u neujnoj potaji. (Diggins 1996: 76) Logika je samo robovanje u okovima jezika. Meutim, jezik sadri jedan nelogiki element, metafora itd. Prva snaga izvrava poistoveivanje neistoimenog; ona je, dakle, delovanje uobrazilje. Na tome poiva egzistencija pojmova, oblika itd. (Nie 1991: 91)
* Naslov originala: Graham Sewell and James Barker, Max Weber and the Irony of Bureaucracy, u: Marek Korczynsk, Randy Hodson & Paul K. Edwards (prir.), Social Theory at Work, Oxford University Press, New York 2006, 5687. Apstrakt i kljune rei deo su redakcijske opreme teksta. Prevod je pripremljen u okviru projekta Tradicija, modernizacija i nacionalni identitet u Srbiji i na Balkanu u procesu evropskih integracija (br. 179074), koji podrava Ministarstvo prosvete, nauke i tehnolokog razvoja Republike Srbije, a realizuje Centar za socioloka istraivanja Filozofskog fakulteta u Niu.

STUDIJE I LANCI

Trebalo bi zauvek da budemo zahvalni Hansu Gertu i Rajtu Milsu na tome to su skrenuli panju anglofonog sveta na Maksa Vebera (18641920). U skladu s tim, knjiga koja sadri njihov odabir Veberovih sociolokih ogleda i dalje se smatra nezamenljivim izvorom informacija o njemu i njegovom delu (Gerth and Mills 1948). Imajui u vidu zavetanje Gerta i Milsa, kao i mnogih drugih istaknutih naunika, svaki savremeni autor koji se lati Vebera suoava se sa obeshrabrujuim zadatkom: ta jo moe da se kae o njemu to niko ve nije rekao? Ovde nameravamo da artikuliemo viziju Veberovog rada iz perspektive koja je utemeljena u dananjim teorijama diskursa i reprezentacije. Najpre promiljamo glavne teorijske i metodoloke elemente Veberovih zamisli, to nam pomae da razvijemo osnovu veberovske misli koja se odnosi na prouavanje radnih organizacija. Zatim, u skladu s naom perspektivom koja se bavi diskursom i reprezentacijom, nameravamo da razvijemo savremeno itanje Vebera, koje bi moglo da poslui kao polazna taka za kritikovanje organizacione moi i vladavine [domination]. Na osnovni pristup zavisi od istraivanja veza izmeu Niea, Vebera i Fukoa. To nam omoguava da zastupamo diskurzivnu [discourse-sensitive] i figurativnu [figurative] analizu, koju nazivamo ironijskim pristupom. U ironijskoj analiza moi i vladavine u dananjim organizacijama identifikuju se i procenjuju konkurentske gramatike i renici organizacionog diskursa. Polazei od Veberovog idealnog tipa birokratije, koji nam slui kao primer, razmatramo kako gramatika mora da proe kroz etiri etape od uvodnog gesta do metafore, od metafore do metonimije, od metonimije do sinegdohe i od sinegdohe do ironije da bi izgradila koherentnu predstavu o karakteru, svrsi i funkcionisanju ovog poznatog oblika organizacije. Zatim, koristei etnografsku analizu organizacije ISE Communications, koja je uvoenjem timskog rada, navodno, pokuavala da prevazie zaglupljujua [stultifying] dejstva birokratije (Barker 1993, 1999), pokazujemo kakva je korist od ovog diskurzivno zasnovanog veberijanskog pristupa pri prouavanju radnog ivota u dananjem, postbirokratskom dobu.

211

1. Kontekstualizovanje Vebera: znaaj nemake tradicije


Sudbina Maksa Vebera bila je da ga prosuuju na osnovu njegove pozicije vis--vis Marksa (Blau 1963). Tako je bio osuivan i kao apologet buroaskog liberalizma i kao simpatizer radnike borbe. Imajui ovo u vidu, svedoci smo dugotrajne polemike o Veberovom znaaju kao stalnoj borbi za njegovu duu; pokuaja da se iznese njegova izvorna namera i da se on proglasi za zastupnika liberalizma ili radikalizma, statusa quo ili socijalne emancipacije. Tako, uzmemo li u obzir teoretisanje Talkota Parsonsa (1949) o ujedinjenim i stabilnim drutvenim sistemima ili pokuaje Alvina

trei program ZIMA 2013.

212

Guldnera (Gouldner 1980) da pomiri kritike i naune impulse marksizma, Veber se pojavljuje kao reper [touchstone] za ideoloke ratove druge polovine XX veka. Meutim, o Veberu se moe rei mnogo vie od jednostavne tvrdnje da je buroaski Marks. U nastavku teksta emo pokazati da je u razvoju svog kompleksnog i ekspanzivnog pristupa nizu organizacionih problema Veber bio pod uticajem nekoliko struja koje su dominirale nemakom milju dobrim delom XIX i ranog XX veka. Njegovo promiljanje ideja Fridriha Niea posluie nam kao inspiracija za prevrednovanje Veberovog poznatog idealnog tipa birokratije u cilju razvijanja tropolokog shvatanja ireg pojma birokratije. No, najpre treba da se osvrnemo na nemake intelektualne uticaje koji su prethodili Veberovom okretanju ka Nieu.

2. Hegel, Kant i moralnost organizacionog ponaanja


Polazimo od Knapovog (Knapp 1986) identifikovanja istovetnosti u miljenju Vebera i Georga Vilhelma Fridriha Hegela. One obuhvataju, inter alia, osam elemenata saetih u Tabeli 1.
1. Drutvene strukture su konstelacije individualnih uloga u interakciji. 2. Subjektivna razumevanja aktera o njihovoj individualnoj ulozi predstavljaju oblik samosvesti. 3. Strukture organizacije ne mogu da se razmatraju nezavisno od sistematskih teorija koje ih inspiriu. 4. Strukture vladavine [domination] proizvode sisteme pravila. 5. Taan sastav ovih pravila zavisi od naroitog ureenja strukture vladavine. 6. Preobraaj sistema vladavine je istorijski proces koji je proizvod namernog delovanja (obino harizmatskih voa). 7. Sistemi pravila predstavljaju pokuaj vladajuih interesa da na racionalan nain briljivo uvaju [enshrine] te interese. 8. Sloene racionalne strukture pravila su sve vie potkopane iracionalnostima. Tabela 1. Zajedniki elementi kod Vebera i Hegela (preuzeto uz prilagoavanje iz Knapp 1986)

Razmiljajui o ovim zajednikim elementima, nalazimo da su, ontoloki i epistemoloki govorei, Veberovi pogledi u principu bili hegelijanski. Ovde moemo da sagledamo poreklo onoga to Tarner (Turner 1991) vidi kao Veberov osnovni cilj: shvatiti prirodu modernosti kroz interpretativnu analizu vrednosti koje podupiru prividno racionalne sisteme vladavine. Ontoloki, Veber nije imao pojam drutvene strukture (kao to je organizacija) koja postoji sui generis. Umesto kao na stvari po sebi, koje imaju sopstvenu mo del(ov)anja, na drutvene strukture trebalo bi gle-

STUDIJE I LANCI

dati kao na sloene i manje ili vie organizovane tokove delanja [flows of action], koji ne mogu da se shvate pomou univerzalnih naunih pojmova (Lopez 2003). Epistemoloki, kao to emo dalje videti, ova misao upuuje na izvor Verstehen (razumevanja) Veberovo razvijanje interpretativne metodologije Vilhelma Diltaja, koja pokuava da razume posebnosti organizacija prouavajui subjektivne vrednosti, motive i delanje pojedinaca koji sainjavaju te organizacije (Lopez 2003). Spojivi ove ontoloke i epistemoloke dimenzije, shvatanje prirode modernosti ukljuie u velikoj meri prouavanje pojedinaca u organizacijama, koji slede promenljive ciljeve u svetlu iskustvene injenice da se veliki deo modernog ivota odvija u takvim drutvenim strukturama ili kroz takve strukture. Ovo zapaanje odmah dovodi u pr vi plan pitanje ishodinog morala individualnog ponaanja u okviru specifinih organizacija; etiki govorei, Veber je razblaio moralni apsolutizam Imanuela Kanta i u svoje stanovite ukljuio i stepen moralnog relativizma. Dok je Kantov kategoriki imperativ nalagao da treba da dela na takav nain da maksima tvoje volje uvek moe da vai kao princip opteg zakonodavstva, Veber je ponudio formulu po kojoj treba da dela na takav nain da maksima tvoje volje, kao istinski izraz izriitog pravila, uvek moe da vai kao princip opteg zakonodavstva (Schluchter 1996). Dok je Kantov imperativ zasnovan na unutranjem monologu (Da li ispravno postupam sa stanovita mog uvida u vene moralne principe?), Veber, umetanjem racionalnog sistema pravila, uvodi elemente dijaloga i temporalnosti (Da li sam ispunio svoju obavezu u skladu s pravilima koja su bila kolektivno sainjena u odreenom istorijskom trenutku, zasnovana na drutveno prihvatljivom tumaenju venih moralnih principa?). U odgovoru na Geteovo pitanje: Kako upoznati sopstvena ubeenja?, ini se da Veber kae: Nikada sm, kroz unutranju refleksiju, ve samo kroz diskusiju s drugima (Schluchter 1996). Ovaj potez pogaa u samo sredite Veberovog pojma legitimne vlasti: sve dok akteri u organizaciji priznaju optu legitimnost pravila kojima se rukovodi njihovo ponaanje (recimo, zato to reflektuju konsenzus vrednosti do kojeg se dolo kroz dijalog), oni nee dovoditi u pitanje sprovoenje tih pravila. Uvoenje specifine vremenske dimenzije, pak, nagovetava da su, barem potencijalno, ta pravila promenljiva; na primer, kada kolektiv, suoen s provalom naizgled iracionalnog, smatra da je neophodno da se ona uvrste ili olabave. Ovakav stav neposredno sugerie mogunost za postojanje konkurentskih interpretacija moralnosti, umesto jedinstvenog poretka koji se briljivo uva u univerzalno vaeim pravilima. Zaista, nije neuobiajena briga o stepenu na kome Veberovo preciziranje Kantovog praktinog uma otvara vrata beskrajno regresivnom moralnom relativizmu, i u tom pogledu su protiv Vebera uperene optube za nihilizam i sa politike levice i sa desnice.

213

trei program ZIMA 2013.

214

3. Diltaj i problem pozitivizma


Uobiajeni nain da se predstavi razvoj Veberovog posthegelijanskog miljenja jeste da se ukae na njegovo osnovno pravniko obrazovanje, koje se kasnije proirilo interesovanjem za istoriju, ekonomiju i, konano, sociologiju. Stie se utisak da je Veber iao putem sve dubljeg otkrivanja, koje je kulminiralo u sistematskom i holistikom prouavanju drutva. Drugaije je gledite, pak, da je Veber pre svega bio ono to bismo danas nazvali filozofom drutvenih nauka, koji je, uhvativi se u kotac s dugotrajnim ontolokim, epistemolokim i metodolokim problemima, posvetio panju brojnim disciplinama. Prema tome, umesto da na Vebera gledamo kao na sociologa u pripravnosti, koji tek eka svoj trenutak dok utoljuje glad za istorijom i ekonomijom, tok njegove karijere moemo da sagledamo kao projekat iji je cilj razvijanje kritike pozitivizma u svim glavnim humanistikim naukama tog vremena. Ova reakcija na strahoviti uticaj pozitivizma u XIX veku vana je zato to Vebera svrstava u iri pokret u Nemakoj, usredsreen na delatnost Vilhelma Diltaja, Vilhelma Vindelbanda i Hajnriha Rikerta. Ogist Kont i, kasnije u anglofonom svetu, Herbert Spenser, nairoko su priznati kao popularizatori pozitivizma u sociolokoj disciplini koja je u to toba nastajala, iako su istaknute linosti iz ranijih vremena, poput Frensisa Bejkona i Dona Loka, iekivale svet u kojem e svo znanje ukljuujui i intelektualne poduhvate koje danas oznaavamo kao humanistike ili drutvene nauke biti zasnovano na nedvosmislenim i univerzalnim naunim principima. Prema Gidensovom miljenju, odlike pozitivistikog stava prema sociologiji, koji su zastupali Kont i njegovi sledbenici, a koji i danas postoji, jesu sledee: 1. Metodoloke procedure naunog istraivanja mogu direktno da se primenjuju u sociologiji. To nosi implicitnu pretpostavku da istraiva moe da bude nepristrasni posmatra drutvene stvarnosti. 2. Konani proizvod takvog istraivanja moe da se izrazi iskazima koji imaju oblik univerzalnih zakonitosti. 3. Socioloko znanje dobijeno na ovaj nain je neutralno i slobodno od vrednovanja. Diltajev odgovor na pozitivizam bilo je pravljenje razlike izmeu objanjenja i razumevanja. Prema njegovom miljenju, objanjenje je krajnji cilj prirodnih nauka i odnosi se na utvrivanje univerzalnih uzronih mehanizama koji su nezavisni od naih subjektivnih doivljaja nekog dogaaja. Nasuprot tome, razumevanje treba da bude krajnji cilj humanistikih nauka, kroz istorijsko prihvatanje subjektivnih doivljaja naih tumaenja znaenja dogaaja. Za razliku od objanjenja, koje tei da bude deo iskljuivog domena specijalizovanih naunika, razumevanje proima svako-

STUDIJE I LANCI

dnevni ivot i ini samu materiju kulture; bez njega bi koherentno drutvo bilo nemogue (Swinger wood 1984). Zato je razumevanje bilo presudno za Diltaja; ono je znailo dolaenje do unutranjih doivljaja koji ine na Erlebnis ili proivljeno/doivljeno iskustvo, a poto je pozitivizam izriito odbacio razumevanje u korist objanjenja, izostavio je mnogo od onoga to je vano u prouavanju drutva. Vindelband je dalje razvio Diltajev istorijski pristup, usredsreujui se na epistemoloka i metodoloka pitanja. On je objanjenje opisao kao nomotetiko i instrumentalno, budui da se ono oslanja na istraivake metode da bi se dolo do znanja o zakonitostima, koje omoguuje ovladavanje prirodom. Za razliku od toga, razumevanje je, naposletku, traganje za ljudskim samopotvrivanjem, koje se dostie stvaranjem ideografskog znanja, koje se dobija upotrebom dubinskih opisa jedinstvenih i individualnih aspekata Erlebnis [iskustva/doivljaja] (Gnther i Windelband 1988). Rikert je panju usmerio na pitanje koje oigledno proizlazi iz Vindelbandove definicije ideografskog znanja: kako moemo da utvrdimo koji su jedinstveni i individualni dogaaji istorijski znaajni, a koji su trivijalni? On je bio zabrinut da, ako je to nemogue utvrditi, rizikujemo da zapadnemo u besmisleni relativizam ili, jo gore, da budemo ometeni nevanim stvarima. Njegovi odgovori su anticipirali neke kasnije tokove razvoja, kao to je, na primer, onaj u kulturnoj antropologiji, po kojem se sudovi posmatraa rukovode preovlaujuim vrednostima drutva koje prouava umesto sopstvenim (Rickert 1962). Uprkos tome to se Veber slagao s velikim delom razvijene kritike, njegov stav prema pozitivizmu bio je, u sutini, ambivalentan. Na primer, iako se zalagao za tenju ka ideografskom znanju, bio je ubeen da ono moe da bude sistematsko i naizgled vrednosno neutralno, kao u prirodnim naukama, premda se do njega ne bi dolo upotrebom istih metoda. To znai da je Veber izriito odbacio samo drugu odliku pozitivizma koju je naveo Gidens da socioloko znanje moe da se izrazi iskazima koji imaju oblik univerzalnih zakonitosti. Iako je, dakle, prihvatio pozitivistiko razlikovanje injenica i vrednosti, Veber je u isto vreme bio uveren da moemo objektivno da saznamo i jedne i druge, stekavi znanje o Erlebnis kroz integraciju razumevanja i objanjenja. Iako se vrednosti stvaraju intersubjektivno, kroz drutveno delanje, akt tumaenja ili Verstehen nam dozvoljava da najpre saznamo individualna subjektivna stanja kroz empatiju da bismo to znanje uinili objektivnim kroz integraciju sa uzronim objanjenjem koje se odnosi na karakteristine obrasce drutvenog ponaanja, koje povezujemo sa poznatim ustanovama kao to su drava, korporacija ili porodica (Weber 1976). U tom smislu, Veber je predlagao mogunost sistematskog razmatranja tipova drutvenog delanja koji se ponavljaju, uporeujui pojedinane primere prepoznatljivih oblika ponaanja u odreenim

215

trei program ZIMA 2013.

216

ustanovama sa sledom dogaaja koji (do)vode do njih. Tako, Verstehen ukljuuje razvijanje smisaono adekvatnog nivoa razumevanja (tj. subjektivnog tumaenja povezanog toka ponaanja), koje predstavlja osnovu za kauzalno adekvatni nivo objanjenja (tj. objektivno tumaenje sleda dogaaja koji e se, na osnovu prolog iskustva, verovatno ponoviti na isti nain) (Weber 1976). Za Vebera, u ovoj kombinaciji kvalitativnog i kvantitativnog znanja ogleda se posebnost sociolokog istraivanja, a naroito njegova sposobnost da ide preko pokazivanja funkcionalnih odnosa i uniformnosti, koje postoje u fizici i biologiji. Tako:
Tano kauzalno tumaenje nekog konkretnog delanja znai da su vanjski tok i motiv u svome kontekstu tano i istovremeno smisaono razumljivo spoznati. Tano kauzalno tumaenje tipinog delanja (razumljivi tip radnje) znai da se za tok stvari, za koji se tvrdi da je tipian, moe da utvrdi da je isto tako (u izvesnom stepenu) smisaono adekvatan koliko i (u izvesnom stepenu) kauzalno adekvatan. Ako nedostaje adekvatnost u znaenju, onda, ak i kod najvee pravilnosti toka (kako spoljanjeg tako i psihikog), koje se brojano moe precizno da pokae u svojoj verovatnoi, postoji samo nerazumljiva (ili samo nepotpuno razumljiva) statistika verovatnoa. S druge strane, za dalekosenost sociolokih saznanja, ak i najoiglednija adekvatnost u znaenju znai samo u onoj meri taan kauzalan iskaz u kojoj se dokae da postoji neka mogunost (koja se pokae na bilo kakav nain) da delanje stvarno obino ima onaj tok koji izgleda smisaono adekvatan i uz naznaljivu uestalost ili priblinost (u proseku ili u istom tipu) (Veber 1976: 89).

Kasnije emo se vratiti na epistemoloki i metodoloki znaaj idealnog tipa; no, u ovom trenutku bi bilo interesantnije oceniti stepen potonjeg Veberovog uticaja na drutvenu nauku tako to bismo utvrdili obim u kome su istraivai naglaavali nomotetiki ili ideografski aspekt ovog pristupa. Bie jasno da se koncentriemo na izgradnju ideografskog znanja.

4. Marks i problem ideologije


Veberova kritika pozitivizma bila je direktan odgovor na pokuaje ljudi poput Spensera da postave drutvene nauke na istu osnovu kao prirodne nauke. Slino tome, Veberova kritika ideologije bila je odgovor na pokuaje politikih grupa, kao to je Socijaldemokratska partija Nemake, da u kasnom XIX i ranom XX veku postave marksizam na naunu osnovu (Ricoeur 1994). Veber je posebno odbacivao ekstremni ekonomski redukcionizam nemakih marksista, koji su primili k srcu Marksovo razlikovanje nauke i ideologije sadrano u pr vom tomu Kapitala (Marks 1964), ne uoavajui pritom suptilnije aspekte njegove rasprave o dijalektikoj prirodi odnosa znanja i interesa. Pa ipak, Marks jeste video ideologiju (zajedno s kulturnim i politikim praksama) kao puki epifenomen ekonomske

STUDIJE I LANCI

baze i to je ubedilo Vebera da su sve naredne verzije marksizma zasnovane na strogom funkcionalnom odnosu izmeu naina na koji vidimo svet i naeg mesta u sistemu klasnih interesa; budui da ivimo u kapitalistikom drutvu, vladajua ideologija klase kapitalista promovie lanu svest koja pomrauje istinske interese proleterijata (Swingewood 1984). Veber nije bio zadovoljan pojmom ideologije kao izvrtanja istine, budui da je analitiki privilegovao objanjenje ishodinih uzroka umesto razumevanja njihovih posledica. To je oigledno u njegovom uvenom zapaanju da je, uprkos tome to razmatranje naih neposrednih materijalnih interesa moe rukovoditi naim ponaanjem, pojava odreenih ideja istorijski delovala kao skretniar koji usmerava drutvo u odreenim pravcima (Veber 1997: 206). Najoiglednije, pojava protestantske radne etike uticala je na karakteristike moralnog poretka kapitalizma, snabdevi ono to je Veber u pismu Rikertu opisao kao asketizam nuan za utemeljenje moderne civilizacije poziva neke vrste spiritualistike konstrukcije savremene privrede (citirano u Gerth and Mills 1948: 1819). Iako je Veber prihvatio da ideologija slui kao oruje u borbi interesnih grupa na primer, protestantska radna etika jasno favorizuje odreene pripadnike drutva, koji mogu da opravdaju njihovu privilegovanu poziciju kao posledicu kombinacije njihovih sposobnosti i netedljivih napora istorijsko prouavanja takve borbe ne treba da se fokusira na ulogu ideologije u zamagljivanju stvarnih interesa, ve na pokuaje grupa da ostvare hegemoniju jednog koherentnog skupa ideja na utrb drugih. Istraivanje odnosa izmeu ideja i drutvene moi izvrilo je prilian uticaj na kasnije sociologe (sa)znanja, kao to su Karl Manhajm (Mannheim) i Robert Merton (Merton), a, videemo kasnije, moe se uporediti i sa odreenim aspektima Fukoovog genealokog metoda (vidi Burrell 2006, esto poglavlje ove knjige*).

217

5. Veber, Nie i volja za mo


Veberov oigledni moralni relativizam, njegova kritika pozitivizma i otpor Marksovoj koncepciji ideologije, nedvosmisleno ga stavljaju u drutvo jo jednog velikog tumaa problema modernosti, Fridriha Niea.Tokom vremena, prouavaoci Veberovog dela su sve vie prepoznavali paralele u radu ove dvojice mislilaca, posebno pri kraju Veberove karijere. Prema Gidensu (Giddens 1995), Veberovo iskustvo sa nemakom dravom, neposredno pre, tokom i nakon rata, nagnalo ga je da prihvati stav da je demokratija jedino odrivo ogranienje despotskoj institucionalnoj vlasti. Pre toga je podravao (meu buroazijom rasprostranjen) stav da Nemaku naciju
* Gibson Burrell, Foucauldian and Postmodern Thought and the Analysis of Work, u: Marek Korczynsk, Randy Hodson & Paul K. Edwards (prir.), Social Theory at Work, Oxford University Press, 2006, 155181. (Prim. prev.)

trei program ZIMA 2013.

218

ine uglavnom neotesanci, koji nemaju ni sklonosti ni sposobnosti da iskoriste pravo glasa. Teko nam je da precizno utvrdimo obim u kome je Nie neposredno uticao na Vebera i obim u kome su obojica na isti nain reagovali na strahove svoga doba. Kako su Gert i Mils pokazali (Gerth and Mills 1948), pesimistiki pogled na raaravanje i racionalizaciju koji je kasnije do krajnosti doveo Barnam (Burnham 1941) ustanovljen je u Nemakoj tradiciji mnogo pre nego to su Veber i Nie postali njegovi zastupnici. Prema Kozeru (Coser 1971), stvar koja je oiglednije povezivala Niea i Vebera, kad je re o ovom posebnom pitanju, bilo je njihovo nepoverenje u sposobnost birokratskih inovnika da odre potreban nivo moralne estitosti i line discipline u ponaanju s ciljem izbegavanja despotizma; gvozdenog zakona oligarhije, kako ga je Mihels (Michels 1990 [1915]) kasnije opisao. U ovakvom pesimizmu nazire se, nemalo, Nieov natovek. Meutim, naziremo i jednu suptilnu taku u kojoj se Veber i Nie razilaze, ako ne sutinski, a ono barem u stepenu. Veberovo nepoverenje u birokratiju bilo je zasnovano na uobiajenom buroaskom uverenju da jednostavno nema dovoljno ljudi koji poseduju potrebne vetine za ispravno suenje (Coser 1971), iako se kasnije nadao da odgovarajue ustanove za obuku, na kraju, mogu da isprave ono to je video kao jednostavan problem ponude i potranje (Giddens 1995)1. Nasuprot tome, Nieova zamerka je bila mnogo temeljnija, budui da je verovao da niko (posebno ne moralno slaba nemaka buroazija) ne moe ni da se priblii besprekornom zaratrustrijanskom idealu, neophodnom za ostvarivanje vostva nad drugima (Hayman 1980)2. Moemo da kaemo da su u pogledu moralnog relativizma, raaravanja sveta i opteg pesimizma o izgledima modernosti Veber i Nie ponudili slina (ako ne identina) tumaenja optih intelektualnih tenji svog vremena. Meutim, iz organizacione perspektive, nailazimo na jednu zajedniku taku koja je postala veoma vana. Veber je bio posebno pogoen Nieovim uvidom da, za sve praktine svrhe, ljudski odnosi moraju da se sagledaju kao odnosi moi, bez obzira na kontekst u kojem se nalaze. Prema Tarneru (Turner 1991), Veber sistematski sociologizuje Nieov pojam volje za mo, usredsreujui se na stvarne disciplinarne mehanizme koje koristimo u naim neprekidnim pokuajima da preuredimo svet idui za
Ovaj stav ni do danas nije nestao. On bi, zaista, mogao da bude mantra nebrojenih poslovnih kola koje opravdavaju svoje postojanje potrebom za obuavanjem sledee generacije menadera. 2 Nieovo preziranje nemake buroazije nije bilo njegova posebnost. Hejmen (Hayman 1980) tvrdi da je Niea za knjigu Tako je govorio Zaratustra dosta inspirisalo delo Karla pitelera Prometej i Epimetej ((Spitteler 1945), u kojem drugi lik personifikuje nazadnjaku osrednjost velikog dela nemakog drutva.
1

STUDIJE I LANCI

tenjom da sve aspekte ljudskog ivota podvedemo pod totalizujui racionalizam (Schacht 1995). Navedena zapaanja mogla bi biti od pomoi pri objanjenju stalnih interesovanja organizacionih studija za skorijeg nieanskog analitiara odnosa moi Miela Fukoa (vidi Burrell 2006)3. Nie, Veber i, od nedavno, Fuko, nadahnuli su nas u propitivanju naina na koji je razum instrumentalno upotrebljen u opravdavanju nekih preferiranih sistema moralnosti. Drugim reima, umesto uzimanja razuma zdravo-za-gotovo i razmatranja koliko se forme organizacione racionalnosti pribliavaju tom idealu, moramo da shvatimo da je razum po sebi politiko sredstvo koje se tendenciozno koristi da opravda odreene tipove praksi (Foucault 2000). Kako Tarner kae, kljuno pitanje kojim se Veber bavi je: Kako se razum moe racionalno opravdati? (Turner 1991: xxvii). Tarnerovo zapaanje dovodi nas do jedne od naih kljunih tvrdnji: prilikom analize odnosa moi u organizacijama, na je zadatak vie od jednostavnog identifikovanja praksi koje odravaju status quo da bismo utvrdili da li one odgovaraju nekom a priori racionalnom idealu (iako je to, naravno, presudan element kritike). Dakle, premda je interesovanje za saznavanje praksi organizacione moi vano, trebalo bi da se bavimo i ispitivanjem gramatike i renika sistema znanja, koji obezbeuju opravdanje za delovanje tih praksi. Mi smatramo da nam ove gramatike nude sredstva pomou kojih razumemo efekte moi na telo, posebno kako inkorporisani pojedinci mogu (ili treba) da postanu korisni i produktivni lanovi organizacije. Ljudi, uistinu, zajedno rade efikasnije i produktivnije samo nakon to su ukljuen[i] u sistem potinjavanja (Fuko 1997: 28). Analitiki klju je ono to smo, pratei Vajta (White 1978) i Har vija Brauna (Brown 1989), nazvali ironijskim pristupom, koji ne sagledava samo nepotpunost konkurentskih predstava istog objekta ili procesa (Rorty 1989) recimo, moi u organizaciji ve sagledava i to da naizgled protivrene predstave esto duguju jedna drugoj (Burke 1969). Guldner (Gouldner 1955) se pozivao na takav sluaj u raspravi o radikalnom i liberalnom gledanju na birokratiju: za prvo gledite smatrao je da je povezano sa shvatanjem po kome je raison dtre birokratije nita manje nego klasna dominacija, dok drugo gledite vidi birokratiju, barem potencijalno, kao efikasan oblik organizacije koji radi u interesu svih graana (sve dok se njime dobro upravlja). ak i ako, dakle, vidimo birokratiju kao tehnologiju (odreenu u najirem smislu rei), tj. kao sredstvo za odreeni cilj, sledei te ciljeve otkrivamo da verujemo da su oni istiniti u smislu namene, neophodnosti i moralnosti (Hajdeger 1999). Prema tome, Veberova interesovanja obuhvaZanimljivo je da je Fuko (1984), po sopstvenom priznanju, u velikoj meri bio neupuen u dobar deo postveberijanske nemake socijalne teorije (posebno u frankfurtsku kolu), kao i da se retko pozivao na Vebera, izuzev u kasnijim inter vjuima.
3

219

trei program ZIMA 2013.

220

taju renik i gramatiku organizacija sisteme znanja ili, ako hoete, diskurse i njihov odnos prema pitanjima o tome kako treba da se ponaamo u tim organizacijama, to je preokupacija koja ga najdirektnije povezuje s Nieovim zavetanjem. Pristup koji smo gore naveli efektno se usredsreuje na epistemoloku ulogu diskursa. To nam omoguava da identifikujemo kljune elemente posebnih organizacionih diskursa i organizacionog ponaanja (Hall 2001): (I) koherentne i sistematine iskaze o organizaciji koji ocrtavaju (delineate) nae znanje o njoj i konstruiu njene objekte, tj. ta su sastavni delovi organizacije (pojedinci, sistemi, itd.) i kako oni uzajamno deluju; (II) pravila koja propisuju odreene naine govora o organizacijama, a zabranjuju drugaije, tj. opravdanje zato je, recimo, birokratija eljeni nain za postizanja organizacionih ciljeva; (III) subjekte koji na isti nain oliavaju diskurse npr. pravian menader, vredan zaposlenik, pouzdan dobavlja, privren slubenik, itd.; (IV) kako ovo znanje o organizaciji stie autoritet, tj. zato jedan diskurs postaje prihvaen kao predstava o tome kako stvari stoje a drugi ne; i (V) detalje o posebnim tehnologijama i praksama organizacije koji ne samo da donose praktino znanje o tome kako je treba voditi, ve, takoe, obezbeuju normativnu osnovu prema kojoj e lanovi organizacije upravljati svojim, ali i ponaanjem drugih, npr. sistemi prinude, nagraivanja, obuke, itd. Navedena ema ini na pr vi korak ka razvijanju ironijske analize. Polazei od poznatog idealnog tipa birokratije, raspravljaemo o tome kako razliiti naini potinjavanja slede iz predstave neega to je prividno isti objekat odnosno, o organizacionoj kontroli postignutoj primenjivanjem pravila sprovedenim kroz upuivanje na hijerarhiju kome se pripisuju razliite svrhe, a time i razliiti oblici racionalnog (i iracionalnog) ponaanja. Nakon toga emo videti kako se ovi razliiti naini potinjavanja svrstavaju uz suprotne koncepte interesa, a time i uz sisteme vladavine koji su ustanovljeni razliitim sistemima znanja o organizaciji. Sledei Hajdegera (1999), ova diskusija mora u krajnjem sluaju da sadri i razmatranje moralnosti koja podupire ove oblike racionalnosti, to nas vraa na Veberovo promiljanje idealnog tipa birokratije. Sada nastavljamo koristei genealoki metod istraivanja (Fuko 1997) i pitamo: pod kojim uslovima jedan nain shvatanja birokratije moe da prevagne nad drugim i da dovede do promene pravila?

STUDIJE I LANCI

6. ta efovi zaista, zaista rade? Gramatika i renik birokratije


U uvenoj studiji ta efovi rade? Stefan Marglin (1975) je ponudio marksistiko ekonomsko tumaenje uloge menadera kao sluge kapitala, to uzimamo kao primer onoga to je Guldner (Gouldner 1955) nazvao radikalnim gleditem o birokratiji. U kasnijem, ali jednako uvenom odgovoru ta efovi zaista rade?, Dejvid Lendiz (Landes 1986) je uzvratio kao liberalni ekonomista i predstavio menadere kao nesebine sluge, koji upravljaju drugima iskljuivo zbog injenice da imaju povlaen pristup korpusu menaderskih vetina i znanja. Ovu drugu poziciju uzimamo kao na primer onoga to je Guldner (Gouldner 1955) nazvao liberalnim gleditem o birokratiji. Ali, kako je mogue da se pojavljuju dva tako otro suprotstavljena gledita o naizgled istim stvarima menaderima ili efovima koji se bave svojim poslom u komercijalnim organizacijama? Na odgovor je da svako gledite radikalno ili liberalno predstavlja skup diskurzivnih pravila (tj. gramatiku), koji nam omoguava da dajemo smislene i uzajamno razumljive iskaze koristei, zapravo, veberijanski renih organizacije. Ali, ta sa ovim renikom? U svom remek-delu Privreda i drutvo (Wirtschaft und Gessellschaft) Veber razvija neke od najkonciznijih definicija mnogih stvari koje prepoznajemo u dananjem prouavanju organizacija takvih definicija koje su, pod okvirnom rubrikom istraivanja birokratskih institucija, uobliile osnovni i trajni renik organizacionih studija. Glavne meu ovim definicijama navedene su u Tabeli 2. Budui da je Veber pojam moi smatrao socioloki amorfnim (tj. postoji mnotvo razliitih drutvenih odnosa u kojima pojedinci mogu zahtevati povinovanje njihovoj volji), verovatnoa da e naredba biti izvrena zavisi od konteksta vlasti. Na primer, nadreeni moe da oekuje da e podreeni izvriti naredbu na radnom mestu, ali ako bi se isti pojedinci nali van radnog mesta, onda nije verovatno da e nadreeni imati ista oekivanja u vezi s poslunou. Predstavljanje navedenih definicija na ovaj nain ne treba da se shvati kao ukazivanje na to da smatramo da su one ostale potpuno nepromenjene i neosporene. Posebno su Veberove krte iskaze o moi stalno podvrgavali rafinisanju, naglaavanju i razradi istaknuti naunici kao to su: Emerson (Emerson 1962), Rong (Wrong 1968), Ljuks (Lukes 1974), Fuko (1997) i Kleg (Clegg 1975, 1989). Ipak, uprkos ovim polemikama, mnoge rasprave o pitanjima moi, discipline i vlasti voene su ne toliko oko definisanja ovih osnovnih sociolokih pojmova, koliko o tome kako se oni meusobno odnose, i to u sferi suprotstavljenih shvatanja politike ekonomije koja pripisuju svrhu i neophodnost organizacijama. Fukoovim reima, ovo je veza izmeu diskursa vladanja vieg reda (tj. zahteva da se razliiti i potencijalno neposluni

221

trei program ZIMA 2013.

222

Organizacioni objekt

Veberova definicija Drutveni odnos koji je zatvoren, ili u koji je prijem ogranien pravilima, treba nazivati grupom kad se odranje poretka garantuje ponaanjem odreenih ljudi koje je usmereno na to odranje. Na primer, ponaanje nekog rukovodioca i, eventualno, upravnog aparata koji u datom sluaju normalno ima zastupniku vlast. Rukovoenje ili uee u delanju upravnog aparata, izvrna vlast moe se prisvojiti ili, na osnovu pravila koja vae u toj grupi, trajno ili privremeno, ili za odreene sluajeve, dati odreenim osobama ili osobama koje se odabiraju prema odreenim svojstvima i na odreeni nain (Veber 1976: 3334). Organizacijom treba nazivati trajno delanje odreene vrste sa nekim ciljem, a organizovanom grupom skupinu sa upravnim aparatom koji trajno dela sa nekim ciljem (Veber 1976: 38). Mo predstavlja izglede da se u okviru jednog drutvenog odnosa sprovede sopstvena volja uprkos otporu, bez obzira na to na emu se zasnivaju ti izgledi (Veber 1976: 37). Vlau treba nazivati izglede da e se odreene osobe pokoriti naredbi odreenog sadraja (Veber 1976: 37). Disciplinom treba nazivati izglede da e se odreeni veliki broj ljudi, zahvaljujui ustaljenoj navici, brzo, automatski i ematski pokoriti jednoj naredbi. [] Pojam discipline ukljuuje i naviknutost mase da se nekritiki i bezuslovno pokorava (Weber 1976: 37).

Grupa (The Corporate Group)

Organizacija

Mo

Vlast (Domination*)

Disciplina

Tabela 2. Veberove definicije osnovnih organizacionih objekata

ljudi uine korisnim lanovima drutva) i lokalizovanih tehnika disciplinske moi (konkurentskih praksi koje se koriste kako bi se osiguralo da se delanje pojedinca podudara s ciljevima organizacije). U tom pogledu bismo zastupali tezu da i dalje moemo da prouavamo kako su socioloki objekti (tj. oni koji su ustanovljeni kroz klasini renik organizacionih studija, koji je uspostavio Veber) ukljueni u koherentne sisteme znanja o organizacijama kroz primenu konkurentskih gramatika. Uzmimo, na primer, vlast. Prema Veberovoj uskoj definiciji, svaka organizacija koja pokuava da vie ili manje raznoliku grupu pojedinaca natera
* Zanimljivo je da je tokom svoje karijere Talkot Parsons uporno prevodio Herrschaft, ne kao vlast/vladavinu [domination], ve kao vostvo/rukovoenje [leadership] (npr. Parsons 1942). Razmiljajui o prirodi Veberove definicije, nije iznenaujue da je Parsons smatrao vostvo kao kvalitet pojedinca koji je bio sposoban da prepozna i zastupa kolektivne interese to jest, za Parsonsa je Herrschaft automatski podrazumevalo legitimnu vlast [authority]

STUDIJE I LANCI

da se ponaa usaglaeno zbog ostvarivanja nekog cilja, mora da primenjuje neki oblik vlasti, bilo to, u krajnjem sluaju, kroz prinudu, bilo kroz saglasnost (Diggins 1996). tavie, organizaciono govorei, u okviru grupe [corporate group] vlast onda obino postaje ono to je Veber zvao upravnom vlau, tj. vlast se briljivo uva pravilima iji je autoritet nametnut delanjem posebnih pojedinaca kojima je dodeljena ta funkcija4. U skladu s reenim, ak i posveeni marksist kao to je Rajt (Wright 1997) mora da se sloi s tvrdnjom da u nekapitalistikim organizacijama takoe mora da postoji funkcionalna podela rada, gde su neki pojedinci zadueni za rukovoenje ponaanjem drugih na osnovu njihovih superiornih vetina i sposobnosti. Prema ue shvaenoj Veberovoj definiciji, ovo i dalje predstavlja oblik vlasti, ali vlasti koja nije zasnovana na zadovoljavanju interesa jedne klase na raun druge. Meutim, kako je Guldner (Gouldner 1955) pokazao, kljuno pitanje nije ta se deava u odsustvu vlasti, ve kako opravdavamo postojanje vlasti zarad razliitih politikih ciljeva. U tom smislu, i radikalno i liberalno gledite ukljuuju gramatike koje obezbeuju obrazloenje birokratije u ime efikasnosti (Gouldner 1955): liberalno gledite je sreno ako efikasna organizacija slui odravanju postojeeg politikog i ekonomskog stanja (uz neka ogranienja da bi se izbegle najgore neumerenosti vlasti), dok radikalno gledite tei preobraavanju politike i ekonomske situacije u kojoj efikasna organizacija ne ovekoveava eksploataciju. Ove gramatike nisu uzajamno iskljuive; u stvari, one su ono to Berk (Burke 1969) opisuje kao uzajamno zaduene, u smislu da dele mnogo diskurzivnih odlika. Ova zaduenost, kao to emo dalje pokazati, postoji zato to su obe zavisne od svojstvenih gramatika organizacije, koje su zasnovane na figurativnoj upotrebi idealnog tipa birokratije.

223

7. Razvijanje gramatike organizacije: idealni tip kao inter pretativno orue


Polemika o Veberovim pravim namerama u pogledu idealnog tipa bila je estoka i dugotrajna. Meutim, moe se rei da je danas uspostavljena saglasnost o idealnom tipu birokratije kao inu predstavljanja uz pomo prenesenog znaenja, a ne modelu, arhetipu ili nacrtu za razvoj drutvenih struktura. To to se idealni tip ikada shvatao drugaije izgleda udno, ima4 Vano je imati na umu da Veber ovde ne upotrebljava termin cor porate (u Privredi idrutvu on koristi termin Verband prim. prev.) kao sinonim za komercijalnu organizaciju. On se, pre, oslanja na mnogo starije znaenje spajanja ljudi na ovaj nain, kao oblika inkorporacije. Na primer, da bi preneo poseban smisao inkorporacije, Tomas Hobs je za ilustraciju na poetku Levijatana iskoristio gravuru jedinstvenog tela istoimenog morskog udovita koje je, kad se pogleda izbliza, sastavljeno od uklopljenih/isprepletenih tela pojedinanih graana.

trei program ZIMA 2013.

224

jui u vidu da je Veber u vie navrata upuivao na specifinosti njegovog ontolokog statusa i metodoloku ulogu. Veber je svoju diskusiju zasnivao na zapaanju da pozitivistika sociologija, kakvu su u poznom XIX veku zastupali naunici poput Herberta Spensera, sa svim njenim pretenzijama na naunu generalizaciju, nije mogla da uhvati raznolikost subjektivnih doivljaja koji proizlaze iz pozicije pojedinca ukljuenog u sloen sklop drutvenih odnosa (vidi Veber 1989: 5254). Kao odgovor na to, Veber se zalagao za multidisciplinarni pristup koji bi u istraivanju raznovrsnosti drutvenog iskustva ukljuivao, kako ih je nazvao, nauke o konkretnoj stvarnosti. Navedeni pristup ima prednost nad monistikim, koji imputira univerzalne strukture, sline zakonitostima (Veber 1989: 52)5. Idealni tip je vano sredstvo u stvaranju takvog znanja, posebno zbog toga to nije neutralni ili univerzalni model drutvene strukture koju svi shvataju na isti nain. Umesto toga, idealni tip predstavlja pokuaj da se predstave obrasci ili konstelacije ponaanja na osnovu jedne izriito normativne perspektive (Lopez 2003). Veber je sroio ovo shvatanje u jednom od njegovih, neosporno najpoznatijih, odlomaka:
[Idealni tip] se dobiva jednostranim isticanjem jednog ili pojedinih stajalita i ujedinjenjem itavog niza difuznih, diskretnih, ovdje vie, tamo manje prisutnih, mjestimice odsutnih pojedinanih pojava, koje se, u skladu s jednostrano istaknutim stajalitima, sklapaju u pojmovnu sliku koja je u sebi jedinstvena. U svojoj pojmovnoj istoi ta se pojmovna slika ne moe nai nigdje u zbilji; ona je utopija (Weber 1989: 62).

Ovde je oigledno da je idealni tip, kako ga je shvatao Veber, interpretativno orue koje nam omoguava da razumemo ak i neto tako neopipljivo poput sloene isprepletenosti drutvenih odnosa kao da je re o pojedinanom i postojanom entitetu i koje nam, prevazilazei solipsistiko iskustvo, takoe, dozvoljava da ovo stanje stvari saoptimo drugima6. Jezikom filozofije nauke reeno, Veber je nagovestio ono to e kasnije biti nazvano teorijski voen [theory lead] status posmatranja (Hanson 1959), to jest, ontoloki govorei, naa konceptualizacija birokratije navodi nas da zamislimo specifine drutvene odnose kao mo, vlast i disciplinu na kohe5 Termin nauka [science], prilino je ogranien prevod rei Wissenschaft. U irem smislu, re je o znanju pre nego o nauci. Naravno, Veberova je tvrdnja da postoje drugaiji naini stvaranja znanja od ropskog imitiranja prirodnih nauka. 6 U raspravi o Veberovom doprinosu ekonomiji, Dil (Diehl 1923) opisuje idealni tip kao fikciju koja nam omoguava, ne da dedukujemo zakone koji sadre istinsku realnost stvari, analogno principima fizike, ve da opiemo istorijske pojave prema njihovom kulturnom znaaju. Prema Dilu: Pojam kulture je vrednosni pojam. Svi vrednosni sudovi su subjektivni i menjaju se tokom istorije u skladu sa karakterom kulture i idejama koje upravljaju ljudima (Diehl 1923: 94).

STUDIJE I LANCI

rentan i celovit [unified], a, ipak, parcijalan nain7. Drugim reima, idealni tip je struktura razumevanja za istoriara koji pokuava da integrie odreeni skup podataka nakon to ih je prikupio (Foucault 2000: 231). Veberovo esto navoeno upozorenje, koje su jedan za drugim ponavljali mislioci od Alfreda ica (Schtz) do Miela Fukoa, nije uspelo da sprei mnoge naunike da idealni tip shvate sasvim doslovno, kao imanentnu (da ne kaemo poeljnu) drutvenu strukturu. Meutim, bukvalno shvatanje Vebera nije bilo rezer visano samo za funkcionalistike graditelje sistema; kao to je pokazao Guldner (Gouldner 1955), veliki broj drugih istraivaa radikalnijih boja pokazao je sline bukvalistike tendencije. Uistinu, doslovno itanje idealnog tipa kao trajnog drutvenog objekta umesto kao efemerne konceptualizacije, zavodljivo je na dva osobena naina: (a) daje istraivaima suprotstavljenih politikih gledita stepen ontoloke stabilnosti tj. utroeni trud u prouavanju birokratije tokom dueg vremenskog perioda nee biti uzaludan; i (b) obezbeuje tim istraivaima epistemoloku stabilnost jer im omoguava da prouavaju birokratiju kao univerzalnu karakteristiku modernog ivota, ime se izbegavaju teorijski i metodoloki problemi povezani s partikularnou, diskontinuitetom i dvosmislenou. Odavde pa nadalje, razvijamo jedno manje doslovno itanje birokratije: tropoloki pristup koji kao primarnu funkciju idealnog tipa birokratije uzima njegovu ulogu uvodnog gesta [inagurating gesture] (White 1978) za naknadnu izgradnju teorije o organizacijama, koja sadri ocrtavanje pojmova, specifikaciju objekata i granica, davanje argumenata i opravdanja, i tako dalje (Lemke 2001: 44). Ovaj uvodni gest omoguava nam izgradnju uzajamno razumljivog znanja o svetu kroz upotrebu tropa standardnih govornih figura koje nam omoguavaju da se kreemo izmeu privatne i javne sfere (uporedi: Burke 1969; Manning 1979). Meutim, vaniji izazov za nas je da odgovorimo na pitanje: kako da odemo dalje od ove (dodue presudne) ontoloke funkcije idealnog tipa birokratije da bismo se uhvatili u kotac sa teorijskim i metodolokim problemima, kao to su partikularnost, diskontinuitet i dvosmislenost. Polazei od metafore kao poznatog tropa, uspostavljamo zajedniku iskustvenu osnovu tako to uzimamo ono to je za veinu ljudi apstraktan ili neopipljiv entitet koji je teko razumeti (na primer, kako su pojedinci u jednoj organizaciji potinjeni vlasti, disciplini i kontroli) i opisujemo ga kao konkretan ili opipljiv entitet koji je veini ljudi poznat i jednostavan za razumevanje (na primer, kako se u organizaciji odnosimo jedni prema drugima preko pravila, stratifikacije i upuivanja na hijerarhiju).
7 Ovde termin parcijalan [par tial] namerno koristimo dvosmisleno. Idealni tip je parcijalan budui da je nuno nezavren (na isti nain na koji je putna mapa korisna jedino utoliko to je na njoj izostavljena veina topografskih detalja), a parcijalan je i po tome to predstavlja partikularno gledite na entitet ili objekat.

225

trei program ZIMA 2013.

226

Sledei figurativni prelaz u razvijanju gramatike organizacije je korak od metafore do metonimije. U sutini, ovo je promena u naglasku sa opte na posebnu grau, koja nam omoguava da shvatimo konkretnu fizikalnost entiteta koji je povezan sa odreenom metaforom. Tako nam birokratija kao korenska [root] metafora ne obezbeuje samo posebnu pojmovnu konfiguraciju vlasti, discipline i kontrole u organizacijama; u svom metonimijskom obliku, ona prikazuje birokratiju skoro kao fiziku strukturu sainjenu od odvojenih delova, koji igraju ulogu u dinaminom procesu, tj. birokratija nam pomae da predstavimo prakse vlasti, discipline i kontrole (premda ove strukture i procesi ne moraju da budu istovetni sa idealnim tipom birokratije). tavie, poimanja ljudi o njihovom odnosu sa ovim strukturama i procesima, kao i o reakcijama na njih, uhvaena su kroz stavove i repertoare povezane s karakteristinim subjektivnim pozicijama, kao to su savestan i pokoran ili jogunast i neposluan radnik. Trei figurativni prelaz od metonimije do sinegdohe jeste nain da se svet podeli na klase objekata poreenjem obima u kojem odvojeni entiteti dele sline strukture i procese. Tako bismo mogli da kaemo da organizacija pripada klasi objekata koju zovemo birokratija zato to deli neke (ako ne i sve) karakteristike koje vezujemo za idealni tip birokratije. Ovaj taksonomski pomak je posebno moan sa stanovita epistemologije, poto nam omoguava da stvorimo deduktivno znanje o obimu birokratije u svetu kroz uporedno istraivanje tj. ako moemo da klasifikujemo organizaciju kao birokratiju (u manjem ili veem obimu), onda moemo da izvedemo zakljuke o funkcionisanju odreenih aspekata njene drutvene strukture. U tom pogledu, nain na koji idealni tip birokratije slui kao podstrek za uporedna prouavanja organizacija jeste preduzimanje onoga to Flivbjerg (Flyvbjerg 2001) zove empirijskom studijom sluajeva maksimalne varijacije, prouavajui organizacije jednu za drugom. Ovde cilj nije da se potvrde stvarne prakse vlasti, discipline i kontrole kao svuda iste (drugim reima, da se idealni tip birokratije shvati bukvalno, kao univerzalna drutvena struktura), ve pre da se istrae sve suptilnosti i nijanse tih praksi u razliitim okruenjima, od onih u kojima bismo najverovatnije mogli da ih naemo recimo, u visoko racionalizovanom pozivnom centru [call center] (Garson 1988; Bain and Taylor 2000), do onih u kojima bi njihovo prisustvo moglo da nas iznenadi primera radi, u uslovima nominalne autonomije povezane s timskim radom (Sewell 1998; Barker 1999). Da bismo razumeli kako ove figurativne transformacije mogu da oblikuju pojedinano koherentne i konkurentske, a ipak uzajamno zaduene sisteme predstavljanja istinskog stanja stvari, okreemo se ka poslednjoj figurativnoj transformaciji ironiji. Ona ukljuuje pogled na posebne opise birokratije kao neto to nudi, rortijevski reeno, konani vokabular (Rorty 1989), koji omoguava istraivaima da poveu faktike iskaze o tome kakav svet jeste, na nain na koji ga trenutno vide, sa normativnim

STUDIJE I LANCI

iskazima o tome kakav bi trebalo da bude. Razumno je oekivati da ovi konani vokabulari budu uzajamno iskljuivi; jedan nain govora o birokratiji trebalo bi da iskljuuje drugi. Pa ipak, Berk pokazuje kako, dogmatski potujui poseban konani vokabular na ovaj uzajamno iskljuiv nain, postajemo relativisti u najosnovnijem smislu tako to vidimo pozivanja na istinitost svih drugih konanih vokabulara o istoj stvari u svetlu obima u kojem se oni razilaze s naim (Burke 1969). Nasuprot tome, Berk zagovara razvijanje ironijske dispozicije, koja priznaje zaduenost suprotstavljenih diskurzivnih formacija, tj. da na neki nain svaka diskurzivna formacija anticipira i odgovara na pozicije druge. Usvajanje ironijske dispozicije doputa nam da zauzmemo gledite o gleditima [perspective on perspectives], koje uzima u obzir nain na koji nam konkurentske diskurzivne formacije pomau da stvorimo istine, sa svim njihovim dvosmislenostima i spornim mestima, umesto to nam otkrivaju univerzalnu i transcendentalnu Istinu (Burke 1969; Rorty 1989). Sledstveno tome, ironiari (a) sumnjaju u tanost [validity] aktuelnih konanih vokabulara, izmeu ostalog zato to uviaju vrednost, bez obzira koliko malu, konkurentskih konanih vokabulara; (b) uviaju da rasprava formulisana iskljuivo njihovim konanim vokabularom nikada ne moe da u potpunosti ublai ove sumnje; i (c) uviaju da je njihov konani vokabular sporna reprezentacija sveta, a ne nesumnjiv iskaz o stvarnosti (prema: Rorty 1989). Mi zagovaramo prihvatanje ironijske dispozicije prema birokratiji u skladu s navedenim i, u cilju zauzimanja gledita o gleditima, istraujemo ono to Berk zove zaduenost konkurentskih diskurzivnih formacija. To inimo tako to ispitujemo predstave o paradoksima birokratije, koje nisu lako uklopive ni u jednu formaciju bez upuivanja na drugu. No, ovo nije tek akademska veba: line frustracije zbog birokratije (internih lanova ili eksternih klijenata) mogu da se posmatraju kao neizbeni nusproizvodi ciljeva koje visoko vrednujemo, kao to su proceduralna pravinost i zatita od samovolje ili kapricioznosti uprave (du Gay 2000). Usredsreivanje na dvosmislenosti i paradoksalna iskustva sa birokratijom na primer, to da u isto vreme ograniava i titi ili to da se nefunkcionalnost pravila u svakoj situaciji esto koristi kao opravdanje za formulisanje jo vie pravila jeste sutinsko pri shvatanju uticaja konkurentskih gramatika organizacije na organizaciono ponaanje.

227

8. Prema ironijskom itanju konkurentskih gramatika biroratije


Uobiajeni nain bavljenja dvosmislenostima koje okruuju pojam pravilnog ponaanja u birokratijama jeste promiljanje njegovog janusovskog karaktera. To je uglavnom ukljuivalo pripisivanje odvojenih dihotomnih stanja koja preovlauju u odreenom vremenu i pod odreenim uslovima (vidi: Bendix 1947; Eisenstadt 1959; Burns and Stalker 1961; Adler

trei program ZIMA 2013.

228

and Borys 1996). Na primer, Bendiks (Bendix 1947) je uoio meusobno iskljuive demokratske i autoritarne oblike birokratije, svaki sa svojim karakteristinim etosom. Tako je demokratska birokratija povezana sa diskrecijom, uzajamnim potovanjem i lojalnou ustanovljenom kroz drugarstvo, dok se autoritarna povezuje sa poslunou, vazalstvom i lojalnou koja se uspostavlja kroz neupitno povinovanje. Logika ovoga je da birokratiju treba da klasifikujemo ili kao demokratsku ili kao autoritarnu. Iskljuivi izbor, takoe, odlikuje i Ajzentatovo razlikovanje birokratije kao sredstva u javnoj slubi ili zloudne moi (Eisenstadt 1959), kao i raspravu Adlera i Borisa o ograniavajuim i omoguavajuim birokratijama (Adler and Borys 1996). Da bi ilustrovao etos autoritarne birokratije, Bendiks se oslanjao na poznatu predstavu o dvoru apsolutistikog i autokratskog pruskog monarha Fridriha II (Velikog), ali mi smatramo da je mnogo zanimljiviji njegov izbor graanske policije za primer etosa demokratske birokratije. Za ovu ilustraciju on je iskoristio Smitovo (Smith 1940) kontraintuitivno zapaanje da delotvoran rad policije zavisi ne od toga da svaki policajac na opti i nepokolebljiv nain sprovodi slovo zakona, ve od toga da koristi slobodu odluivanja od sluaja do sluaja u cilju obezbeivanja najveeg stepena drutvene zatite koji bi bio zajamen. Tako,
stepen sprovoenja i nain primene e varirati sa svakim susedstvom i zajednicom. Po ovom pitanju, nema pravila, pa ak ni optih vodia za policijski posao. Svaki policajac (sic) mora, na neki nain, da odredi standard koji treba da vai na podruju za koje je zaduen. [] On je, tako, minijaturni policijski upravitelj koji kreira politiku i koristi sredstva koja prevazilaze okvire redovne kontrole stanovnitva.

Uprkos Smitovim dalekovidim primedbama o pojmu samoupravljanja, koji je danas u modi, njegova zapaanja su zanimljiva i zato to ukazuju na moralnu dilemu s kojom se suoavaju policajci duni da kroz korienje diskrecije rade za opte dobro. Oigledno je da ovo moe da doe u direktan sukob s konceptom proceduralne pravinosti upravo zbog toga to nema ustaljenih i strogih pravila kojima bi se policajci rukovodili u sprovoenju zakona od-sluaja-do-sluaja. Otvara se mogunost za razne vrste podmiivanja (na primer, gledanje kroz prste kolegama policajcima koji koriste zakonski sumnjiva sredstva da bi dobili rezultate), ili za jo zlokobnije iracionalne zloupotrebe (na primer, kada policajci usredsrede svoju panju na jednu grupu u drutvu zbog linih predrasuda). Drugi sluajevi ove dileme mogu da se nau u organizacijama za koje je razumno oekivati da budu pravi modeli za racionalni/zakonski poredak, kao to su zatvor ili vojska, ali za nas je znaaj Bendiksovog primera policije u tome to skree panju na Di Gajov (du Gay 2000) paradoks: lina oseanja frustracije zbog birokratije su, esto, nusproizvodi naih tenji ka proceduralnoj pravinosti.

STUDIJE I LANCI

Prema Guldneru (Gouldner 1955) ova karakteristina napetost izmeu (drugim diskursima nadreenih) diskursa prinude protiv saglasnosti ili diskursa vlasti i zatite ispoljava se kroz suprotstavljanje radikalne i liberalne gramatike birokratije. Mi, meutim, tvrdimo da nijedna od ovih gramatika ne zahvata u dovoljnoj meri iskustvo lanova organizacije: nalazimo da je veoma ubedljiv stav da lan organizacije moe istovremeno da iznalazi mane situaciji u kojoj je ogranien pravilima, a da ipak ezne za zatitom od samovolje ili kaprica. Tako, umesto da neku organizaciju svrstamo u iskljuivu kategoriju, ini nam se da je analitiki plodnije da potraimo takve paradoksalne momente u kojima dolazi do napetosti izmeu gramatika proizvedenih dihotomnim tipologijama bile one vladalake ili zatitnike, demokratske ili autoritarne, ograniavajue ili omoguavajue dok su, u isto vreme, i uzajamno zaduene. Drugim reima, treba da traimo trenutke u kojima su zaposleni suoeni s dilemom da odlue kada odreene lokalne tehnike ili disciplinska mo predstavljaju opravdane oblike prinude (koje, stoga, treba podrati), a kada neopravdano ugroavanje njihove autonomije (kojem se, stoga, treba suprotstaviti). Ovakav ironijski poduhvat brzo bi uneo olakanje u etiku sferu rasprava koje se bave pitanjima (ne)uspeha odreenih zakonskih/racionalnih pravila koja se primenjuju u organizacijama. Na primer, razumno je oekivati da ovi protivreni momenti budu konfrontiraniji i (barem potencijalno) destabilizirajui, recimo, ako se jedna organizacija emfatino vezala za retoriku timskog rada i osnaivanja/opunomoivanja, gde su pritom bile primenjivane disciplinske tehnike, koje su nastojale da obezbede da svaki nominalni pokuaj slobode odluivanja bude iskorien pri ostvarivanju postavljenih ciljeva organizacije (Sewell 1998). Sa ovom napomenom na umu, sada emo, sluei se studijom sluaja, koja je u velikoj meri doprinela da ovaj pristup stekne reputaciju neprinudnog naina istraivanja, prei na ispitivanje naina upotrebe ironijskog pristupa u razmatranju paradoksalnih iskustava birokratije.

229

9. Stezanje gvozdenog kaveza*: ironijsko itanje usaglaavajue kontrole


Na ilustrativni sluaj preuzet je iz dugoronog etnografskog prouavanja timskog rada u ISE Communications malom severnoamerikom predu* Izraz gvozdeni kavez [iron cage] koristi se uz izvesnu ogradu i samo usled toga to je Parsonsov prevod nemakog stahlhartes Gehuse bio iroko prihvaen na engleskom govornom podruju. Nemaka re Gehuse ne znai kavez, ve pre kuite [housing], ljutura [shell] ili elija [cell] kao na Direrovom barkrorezu Hieronymus im Gehuse. Stahlhart znai tvrd kao elik (Andreas E. Bus, Maks Veber i Azija, Gradina JUNIR, Ni 1994, 128, fn 1). Nika Milievi prevodi stahlhartes Gehuse sintagmom kao elik tvrd omota (v. Maks Veber, Protestantska etika i duh kapitalizma, Veselin Maslea i Svjetlost, Sarajevo 1989, 190) Prim. prev.

trei program ZIMA 2013.

230

zeu u kojem se sklapaju elektronske ploe, koje ima gotovo evaneoski pristup uoenim koristima timskog rada, osnaivanja i poveane slobode odluivanja zaposlenih (Barker 1993, 1999). Postojanje tako izriitog diskursa meuzavisnosti i saglasnosti o vrednostima u ISE, zaista predstavlja ono to bi Flivbjerg (Flyvbjerg 2001) nazvao najmanje verovatnim sluajem: na pr vi pogled, iznenadili bismo se da vidimo diskurse prinude i saglasnosti ili vlasti i zatite kako dolaze u sukob. U nastavku, ukazaemo na primere u kojima su takvi sukobi bili uistinu evidentni i gde ironijski pristup moe da obezbedi vane uvide u to kako su konkurentski modeli pravilnog ponaanja uticali na akcije zaposlenih na terenu. Barker je opisao primenu novog programa timskog rada kao znaajno odstupanje od preanjih radnih praksi u ISE. Impuls za promene bio je pod velikim uticajem savremenih tekstova o menadmentu, koji su podsticali menadere da opuste uzde zaposlenima ili da ih oslobode, ne bi li na taj nain razvili zapostavljene resurse: pamet, kreativnost i znanje samih radnika, ljudi koji su ranije retko bili konsultovani o pitanjima funkcionisanja organizacije. Ovi podsticaji pratili su istu logiku povezanu sa pokretima koji su se pojavili osamdesetih godina XX veka, kao to su kruoci kontrole kvaliteta [quality circles] i, kasnije, menadment potpunog upravljanja kvalitetom (TQM total quality management): Niko nije struniji da reava probleme koji se pojavljuju na proizvodnoj liniji od onih koji su najblii mestu gde takvi problemi nastaju. Uesnicima u istraivanju ISE radnicima plaenim po satu, koji u smenama obavljaju repetitivne poslove sklapanja ovo mora da je bio privlaan predlog; poto su iskusili godine najdetaljnije kontrole menadera, obeanje da e imati veu slobodu, da e biti sopstveni efovi ili imati pravo glasa kad se bude odluivalo kako treba da se radi, delovalo je kao moan motivator koji je imao izgleda da nadjaa oekivani cinizam. Meutim, tokom godina, lokalne tehnike disciplinske moi u ISE su se udaljile od poznatih kombinacija tehnike i birokratske kontrole (up. Edwards 1979) prema obliku koji se zasnivao na kontroli saradnika, koji je podraavao mnoge aspekte prinude zasnovane na pravilima; premda se do samih pravila, to im je i dalo legitimnost, prividno dolo kroz procese zajednikog dogovaranja u okviru samih timova. Prema Tomkinsu i ejniju (Tompkins and Cheney 1985), to je opisano kao proces usaglaavajue [concertive] kontrole (Barker 1993). Sada emo istraiti irenje usaglaavajue kontrole u ISE kroz tropoloki pristup, koji kulminira u ironijskoj analizi konkurentskih predstava o problemima ispravnog ponaanja u organizacijama.

Idealni tip birokratije kao uvodni gest


Veberova rasprava o birokratiji posluila je kao uvodni gest za Barkerovo prouavanje, koje je imalo za cilj da naglasi suprotstavljenost u situaciji u

STUDIJE I LANCI

kojoj su iskustva usaglaavajue kontrole bila manifestacija volje za mo, a ipak se u znaajnoj meri razilazila sa birokratskim idealom. Najznaajnije je to to je Veberov pojam grupe [corporate group] bio artikulisan pr venstveno na nivou tima, umesto na nivou organizacije kao celine. Zbog ove promene uvodnog gesta, timovi su postajali jo ogranieniji sistemima zasnovanim na kontroli saradnika i pravila, koje su sami osmislili, nego to bi bili u tradicionalnom obliku birokratije koji su zamenili.

231

Metafora u upotrebi: tim treba da se ponaa kao porodica


Ubrzo nakon prelaska na timski rad, zaposleni u ISE su o svom timu esto govorili kao o porodici. Ova metaforina upotreba artikulisala je predstavu o vrsto povezanoj grupi, uvodei pritom pojam prirodne hijerarhije autoriteta, tradicionalno povezivanog s nuklearnom porodicom. Ovaj potez je stvorio etos koji je uticao na to kako novi lanovi tima misle o sebi i kako se ponaaju jedni prema drugima. Liz, kljuni informant u ISE, redovno se vraala na metaforinu vrednost tima kao sredstva za prenoenje oseanja kao to su meuzavisnost i obaveza, koju je ona stavljala pred lanove tima kako bi se potinili njegovoj kolektivnoj volji. Na primer:
Gledate timove kako rastu kao porodice. Recimo, razvedeni ste i imate decu, i onda ponovo stupite u brak. Postoji to vreme rasta, kada morate da nauite da se slaete. Morate na tome da radite svakodnevno. Ali, posle nekog vremena, ili naete nain da cela stvar funkcionie ili se ona raspadne. Treba stalno da se radi na tome. Ista stvar se deava i sa timovima. Shvatite da provodite osam do deset sati ovde, a sa svojom porodicom provodite koliko malo vremena? Ovde smo, zaista, jedna porodica. Svi zajedno smo u ovome. Moramo zajedno da uinimo da ovo funkcionie. Znai, moramo da srastemo (Barker 1999).

Ovaj poetni metaforini korak bio je veoma delotvoran u uspostavljanju legitimne osnove za tehnike disciplinske moi koje su razvijali sami lanovi tima.

Od metafore do metonimije: sada smo pravi tim


Vremenom su zaposleni poeli da se bave pitanjima poput fizike strukture tima kao skupa pojedinano odvojenih komponenti. Kroz diskurs meuzavisnosti i meusobnih obaveza, svi lanovi tima poeli su da gledaju na sebe kao na kljune delove koherentne grupe. Na primer, postojao je snaan pritisak da se naui kako da se preuzmu tui poslovi da bi osoblje bilo razmenljivo. Jo vanije, sa timom kao metonimom, njegovi lanovi su poeli da gledaju na meuzavisnost tako to su je svodili na posebne uinke pojedinaca. To je navodilo lanove tima da kao saradnici, u cilju kontrole, vre pritisak jedni na druge. Biti u timu znailo je biti funkcio-

trei program ZIMA 2013.

232

nalno kontrolisan kao pojedinana komponenta vee celine. Postali su vie od porodice; oni su bili zajednica timskih drugova. tavie, tokom ovog metonimijskog koraka, vrednosni sistemi tima poeli su briljivo da se uvaju u formalnim zahtevima nametnutim kroz disciplinu zasnovanu na pravilima. Na primer:
Druge vrednosti su ukljuivale potrebu da svi uestvuju u potpunosti. lanovi tima su na svojim sastancima ovo zvali da svako kae ta ima, da bi timska odluka bila bolja (a njihov konsenzus jai). Drugi deo ove vrednosti bila je potreba da svi lanovi tima naue sve poslove koji su se traili od tima, kako bi mogli da uskau i pokrivaju jedan drugog. Timski radnici u ISE su poinjali da sastavljaju diskurzivnu formaciju koja im je bila potrebna da bi izgradili upotrebljivu i raspoloivu usaglaavajuu disciplinu (Barker 1999).

Od kljune je vanosti to je metonimijski korak omoguio sprovoenje posebnih tehnika disciplinske moi meu pojedincima u skladu sa supstantivnom racionalnou tima, to im je obezbedilo granice delanja i interesa. Pojavljivanje racionalnih pravila tokom ove razvojne faze uinilo je usaglaavajuu kontrolu konkretnom; opipljivom skoro kao uputstvo sa opisima poslova njihovog starog nadzornika. Kljuni element ovde je to to je mesto autoriteta bilo u samim timovima, to je pravilima dalo disciplinsku mo.

Od metonimije do sinegdohe: ISE je jedna velika porodica


Ovim potezom su svi timovi u ISE poeli da vide sebe kao kolektivni skup odvojenih entiteta sa slinim strukturama i procesima. Tako je pojam tima dobio znaenje dinamike zajednikog rada, grupe, u celoj organizaciji. Svi timovi su razvili sline metode rada i disciplinskih procesa i delovali su usaglaeno da bi postigli optije ciljeve organizacije. Jasno je da je ovde re o sinegdohinom koraku, po tome to su lokalne disciplinske prakse pojedinanih timova postale standardizovane. Kao posledica toga, na ISE se gledalo kao na konfederaciju pojedinanih timova, koji su, na osnovu zajednikog sistema vrednosti, mogli legitimno da se umeaju u delatnost drugih timova. Na primer, iako se uvek oekivalo da e lanovi tima s duim radnim staom da pomognu u obuci novih radnika na odreeno vreme i oko njihovog ukljuivanja u postojee timove (gde bi sami timovi odluivali ko e na kraju biti zadran za stalno), iskusni radnici su dodeljivani novim timovima i da bi socijalizovali nove radnike u skladu sa utvrenim vrednosnim sistemima. To je bilo posebno oigledno na sastancima timova koji su postali forumi za diskusije o utvrenim normama i stvaranje pravila u okviru i izmeu ISE timova. Na kraju, svi su se timovi okupili oko konzistentnog obrasca disciplinskih tehnika sprovoenih kroz nadgledanje saradnika. I evo sinegdohinog

STUDIJE I LANCI

koraka vienje ISE kao celine sastavljene od pojedinanih timova koji dele slian vrednosni sistem koji je doveo do usaglaavajue kontrole na nivou cele organizacije, to je stvorilo jai i efikasniji gvozdeni kavez od prethodne, ortodoksne birokratske kontrole (Barker 1993).

233

Ironija: paradoks usaglaavajue kontrole


Ako je usaglaavajua kontrola u ISE efikasno sredstvo za uspostavljanje discipline u Veberovom smislu (vidi Tabelu 2), kako onda da razumemo potencijalno paradoksalno iskustvo lanova timova u ISE, kojima je bilo obeano osnaivanje/opunomoenje, a nali su se prinueni na odreene oblike ponaanja? Ovo nas pitanje vodi ka naem konanom tropolokom koraku ironije. Nekim lanovima tima bilo je posve jasno da su sami stvarali sopstveni sistem discipline. Ali, ak su i oni koji su bili svesni ovog paradoksa, ipak, dosledno izraavali uverenje da su ta pravila dobra za njih i njihov posao. Na primer, mnogi lanovi ISE timova su odmah razumeli da su stvorili moniji oblik kontrole od onog koji je postojao u staroj hijerarhiji, ali niko od njih nije bio voljan da razmisli o povratku na prethodni nain rada. Kada je Barker pitao Li En o stresu na radu u novoj timskoj strukturi, ona je iznela sledeu opasku:
Nema anse (smeh). Radila sam prokleto teko. Svi smo radili prokleto teko za ovo. Mi smo uinili da ova stvar radi. Jeste, ba smo ukljueni. Radimo prekovremeno. Ali to funkcionie. Kompanija radi. Ponosna sam na to i ne elim da se vraam [na tradicionalni sistem rukovoenja]. Mi ovde imamo samoupravljanje i ja ne elim da se odreknem toga. Nema anse (Barker 1999).

Dakle, radnici u ISE su smatrali da usaglaavajua kontrola u isto vreme ograniava i oslobaa, da je prinudna i zatitnika. Povrh navedenih koristi, kao to je doivljena samostalnost, usaglaavajua kontrola obezbedila im je opipljive nagrade, kao to su poveana sigurnost radnog mesta i zatita od oportunistikih radnika koji se lepuju (vidi Sewell and Wilkinson 1992). U ovoj paradoksalnoj situaciji, lanovi tima su pronalazili smisao svojih radnih ivota kroz dva suprotstavljena naina potinjavanja; dva konkurentna sistema znanja, svaki konstruisan na osnovu objekata izvedenih iz istog birokratskog ideala, ali gde je svaki na kraju sadrao sasvim razliite skupove subjektivnih pozicija. to je jo vanije, iskustvo ISE pokazuje kako se konkurentski modeli pravilnog ponaanja vezanog za timove artikuliu kroz poznate gramatike birokratije. U sluaju ISE, meutim, pojedinane linosti organizacije bile su veoma sukobljene upravo zbog toga to nijedna gramatika nije imala toliki uticaj da potpuno iskljui drugu, to jest, odgovarajui na pojavu specifinih disciplinskih praksi usaglaavajue kontrole, lanovi tima su sami odluivali da li su te prakse preteno ograniavajue ili zatitnike, prinudne ili brine, itd.

trei program ZIMA 2013.

234

Ovakva iskustva konflikta jasno pokazuju tekoe s kojima se susreemo pri pokuaju konanog utvrivanja da li je timski rad u ISE bio prekomerno prinudan ili osnaivaki. Svakako, lanovi tima su regularno prijavljivali uverenja tipa: Mi verujemo da uestvujemo u sopstvenom prinuivanju, ali to je bolje nego alternativa. Ali, ako pokuamo da utvrdimo ko ima koristi od naputanja birokratske kontrole, napravili bismo ozbiljnu greku ukoliko bismo odbacili navedena uverenja kao razmiljanja nasamarenih ljudi koji robuju lanoj svesti. Takoe, ne treba da dokazujemo da su menaderi u ISE svesno sluili interesima kapitalista iz senke, igrajui neku sofisticiranu makijavelistiku igru u kojoj su se radnici na prevaru ukljuivali u jedan oblik intenzivne samoeksploatacije (zaista nemamo razloga da sumnjamo da je Dek Taket, zamenik direktora za proizvodnju u ISE, koji je podstakao prelazak na timski rad, imao najbolje namere kada je govorio o osnaivanju i autonomiji). Zato ironijska analiza tehnika disciplinske moi otkriva tekoe zastupanja stava protiv programa kao to su osnaivanje i timski rad, kada se oni slau sa svakodnevnim shvatanjima zaposlenih o proceduralnoj pravdi i autonomiji, ak i kad rezultat moe da bude poveanje relativnog nivoa prinude i intenzifikacija rada.

Korak napred u istraivanju organizacija kroz ironiju


Sluaj ISE pokazuje kako sukobljena iskustva lanova timova mogu da pomognu u shvatanju snage Di Gajovog paradoksa birokratije: moemo da udimo za zatitom i pravdom, ali i dalje glasno negodujemo kad osetimo da su nam autonomija i sloboda ogranieni. Ovaj paradoks ne iznenauje, budui da je Veberov uveni opis puzee racionalizacije kao mogueg gvozdenog kaveza, naravno, dvosmislen: kavez titi, ali i ograniava. Upravo je ova dvosmislenost omoguila naunicima poput Bendiksa (Bendix 1947), Guldnera (Gouldner 1955), Ajzentata (Eisenstadt 1959), Adlera i Borisa (Adler and Borys 1996) da se usredsrede na dvostruku prirodu birokratije. Tako e uvek biti teko napraviti konaan izbor izmeu dobrih ili loih oblika birokratije, ak i kada se ini da su jaki izgledi za preovlaivanje naizgled dobrog oblika, kao to je to sluaj u kontekstu timskog rada. Na primer, Bauman (Bauman 2002) smatra da je, zapravo, glavni cilj tima jasno izrabljivaki, to se ogleda u tome da je organizovanje u timove efikasan nain da najsnaniji lan zadovolji sopstvene interese na raun slabijih kolega. Pod ovim uslovima, polarizovane i statine koncepcije organizacione moi, vlasti i discipline postaju manje ubedljive. Kako smo otkrili kroz iskustva timova u ISE, kidanjem lanaca tradicionalnih odnosa nadreeni/podreeni, lanovi tima bivali su upleteni u nove odnose moi, vlasti i discipline. U tom smislu, umesto da se oslobode kroz postbirokratske

STUDIJE I LANCI

strukture, timovi su postali osnovne jedinice organizacije. To je razvoj koji nas prinuuje da ponovo razmotrimo tehniki i moralni status birokratije, ali ovoga puta na niem stupnju inkorporacije. Ovde se slaemo sa Di Gajem (du Gay 2000) u tome da, uopteno govorei, na birokratiju treba gledati kao na ustanovljen stil etikog ivota, s tim to bismo dodali da se razliiti stilovi slau sa odreenim gramatikama birokratije, takmiei se jedni s drugima u obezbeivanju etikih scenarija za timski ivot. Ironija nam omoguava da razumemo kako se ovi konkurentski scenariji odigravaju u organizacijama sa svim problemima dvosmislenosti, paradoksa i protivrenosti, koje to odigravanje nosi sa sobom.

235

10. Zakljune napomene


Na poetku teksta postavili smo obeshrabrujui zadatak s kojim se suoava svaki savremeni naunik koji namerava da se bavi Veberom: ta moe da se kae o njemu to niko drugi do sada nije rekao? Sa svoje strane, pokuali smo da artikuliemo viziju Veberovog rada koja se bavi duskursom i predstavljanjem, a koja je zasnovana na dodirnim takama Niea, Vebera i Fukoa. Kao rezultat smo ponudili figurativni analitiki pogled na Veberov rad, koji dananjim naunicima omoguava da proire njegovo miljenje na diskurzivnu sferu. Na kraju, ostaje nam jo jedno zapaanje. Jasno je i nedvosmisleno da je Veber trajno i snano uticao na nae shvatanje organizacija. Svi naunici koji se bave organizacijama su bili, jesu i bie oblikovani njegovom milju. Jednostavna injenica da je bavljenje Veberom tako obeshrabrujui zadatak, govori mnogo o njegovom uticaju. Zato Veber toliko dugo istrajava, zato je toliko upotrebljiv, u toj meri prihvaen? Odgovor lei u njegovoj sposobnosti da se uhvati u kotac sa onim sa im se mora hvatati u kotac razvijanjem kritikog shvatanja praktinih i etikih implikacija ivota, koji se ivi pr venstveno u organizacijama i kroz organizacije. Drugaije reeno, Veberovo trajno zavetanje je da usmeri nauno miljenje prema organizacionim strahovima ovoga doba [anxieties of the age]. Veber usmerava nau panju prema vanim pitanjima s kojima se suoavamo u prouavanju organizacija, bilo da je to stalna debata o tome da li pozitivistika istraivanja mogu da uhvate raznolikost subjektivnih doivljaja u drutvenim odnosima, bilo da se eli kritikovati mo i vlast u svetu organizacija. Promiljajui Veberov ogroman doprinos prouavanju radnih organizacija iz diskurzivne perspektive, nastavili smo monu, korisnu i potrebnu struju miljenja koju nazivamo veberijanskom.

trei program ZIMA 2013.

236

Literatura

Adler, P. S. and Borys, B. 1996. Two Types of Bureaucracy: Enabling and Coercive. Administrative Science Quarterly 41(1): 6189. Bain, P. and Taylor, P. 2000. Entrapped by the Electronic Panopticon? Worker Resistance in a Call Centre. New Technology, Work, and Employment 15(1): 218. Barker, J. R. 1993. Tightening the Iron Cage: Concertive Control in Self-Managing Teams. Administrative Science Quarterly 38(3): 408437. Barker, J. R. 1999. The Discipline of Teamwork: Participation and Concertive Control. Thousand Oaks, CA: Sage. Bauman, Z. 2002. Modernity and the Holocaust. Cambridge: Polity Press. Bendix, R. 1947. Bureaucracy: The Problem and Its Setting. American Sociological Review 12(5): 493507. Blau, P. M. 1963. Critical Remarks onWebers Theory of Authority. The American Political Science Review 57(2): 305316. Burke, K. 1969. A Grammar of Motives. Berkeley, CA: University of California Press. Burnham, J. 1941. The Managerial Revolution: What is Happening in the World. New York: John Day & Co. Burns, T. and Stalker, G. M. 1961. The Management of Innovation. London: Tavistock Publications. Burrell, G. 2002. Twentieth-century Quadrilles: Aristocracy, Owners, Managers, and Professionals. International Studies of Management and Organization 32(2): 2550. Clegg, S. R. 1975. Power, Rule, and Domination: A Critical and Empirical Understanding of Power in Sociological Theory and Organizational Life. London: Routledge & Kegan Paul. Clegg, S. R. 1989. Frameworks of Power. London: Sage. Cohen, J., Hazelrigg, L. E., and Pope,W. 1975. De-Parsonizing Weber: A Critique of Parsons Interpretation of Webers Sociology. American Sociological Review 40(2): 229241. Coser, L. 1971. Masters of Sociological Thought: Ideas in Historical and Social Context. New York: Harcourt, Brace, Jovanovich. Diehl, C. 1923. The Life and Work of Max Weber. Quarterly Journal of Economics 38(1): 87107. Diggins, J. P. 1996. Max Weber: Politics and the Spirit of Tragedy. New York: Basic Books. Du Gay, P. 2000. In Praise of Bureaucracy: Weber. Organization. Ethics. London: Sage. Edwards, R. 1979. Contested Terrain: The Transformation of the Workplace in the Twentieth Century. London: Heinemann. Eisenstadt, S. N. 1959. Bureaucracy, Bureaucratization, and Debureaucratization. Administrative Science Quarterly 4(3): 302320. Emerson, R. M. 1962. Power-Dependence Relations. American Sociological Review 27(1): 3141. Flyvbjerg, B. 2001. Making Social Science Matter. Cambridge: Cambridge University Press. Foucault, M. 2000. Question of Method, u: James D. Faubion (ed.), Michel Foucault: The Essential Works, 3. New York: The New Press. Fuko, M. 1984. Strukturalizam i poststrukturalizam. Trei program 60: 152176. Fuko, M. 1997. Nadzirati i kanjavati nastanak zatvora. Prevela Ana Jovanovi. Novi Sad, Sremski Karlovci: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia. Garson, B. 1988. The Electronic Sweatshop: How Computers are Transforming the Office of the Future into the Factory of the Past. New York: Simon & Schuster. Gerth, H. H. and Mills, C. W. (eds.) 1948. From Max Weber: Essays in Sociology. Oxford: Oxford University Press.

STUDIJE I LANCI

Giddens, A. 1974. Positivism and Sociology. London: Heinemann. Giddens, A. 1995. Politics, Sociology and Social Theory: Encounters with Classical and Contemporary Social Thought. Cambridge: Polity Press. Gouldner, A. W. 1955. Metaphysical Pathos and the Theory of Bureaucracy. American Political Science Review 49(2): 496507. Gouldner, A. W. 1980. The Two Marxisms: Contradictions and Anomalies in the Development of Theory. New York: Seabury Press. Gnther, S. and Windelband, W. 1988. Geschichte der antiken Naturwissenschaft und Philosophie. Nrdlingen: C.H. Beck. Hajdeger, M. 1999. Pitanje o tehnici, u: Predavanja i rasprave, str. 932. Beograd: Plato. Hall, S. 2001. Foucault: Power, Knowledge and Discourse, u: M. Wetherell, S. Taylor, and S. J. Yates (eds.), Discourse Theory and Practice: A Reader. London: Sage. Hanson, N. R. 1959. Patterns of Discovery. Cambridge: Cambridge University Press. Harvey Brown, R. 1989. A Poetic for Sociology. Chicago: University of Chicago Press. Hayman, R. 1980. Nietzsche: A Critical Life. Oxford: Oxford University Press. Hobs, T. 1991. Levijatan ili materija, oblik i vlast drave crkvene i graanske. Ni: Gradina. Knapp, P. 1986. Hegels Universal in Marx, Durkheim and Weber: The Role of Hegelian Ideas in the Origin of Sociology. Sociological Forum 1(4): 586609. Landes, D. S. 1986. What Do Bosses Really Do? Journal of Economic History 46(3): 585623. Lemke, T. 2001. The Birth of Bio-Politics: Michel Foucaults Lectures at the Collge de France on Neo-Liberal Governmentality. Economy and Society 30(2): 190207. Lopez, J. 2003. Society and its Metaphors: Language, Social Theory, and Social Structure. London: Continuum Books. Lukes, S. 1974. Power: A Radical View. London: Macmillan. Manning, P. 1979. Metaphors of the Field: Varieties of Organizational Discourse. Administrative Science Quarterly 24(3): 660671. Marglin, S. 1975. What Do Bosses Do?, u: A. Grz (ed.), The Division of Labour: The Labour Process and Class-Struggle in Modern Capitalism. Brighton: Harvester Press. Marks, K. 1964. Kapital, prvi tom. Beograd: Kultura. Mihels, R. 1990. Sociologija partija u suvremenoj demokratiji. Zagreb: Informator, Fakultet politikih znanosti. Nie, F. 1985. Tako je govorio Zaratustra. Beograd: Grafos. Nie, F. 1991. Knjiga o filozofu, preveo Jovica Ain. Beograd: Moderna. Parsons, T. 1942. Max Weber and the Contemporary Political Crisis. Review of Politics 4(1): 6176. Parsons, T. 1949. The Structure of Social Action. Glencoe, IL: Free Press. Rickert, H. 1962. Science and History: A Critique of Positivist Epistemology. Princeton, NJ: Van Nostrand. Ricoeur, P. 1994. Althussers Theory of Ideology, u: G. Elliott (ed.), Althusser: A Critical Reader. Oxford: Blackwell. Rorty, R. 1995. Kontingencija, ironija i solidarnost. Naprijed: Zagreb. Schacht, R. 1995. Nietzsche, u: R. Audi (ed.), The Cambridge Dictionary of Philosophy. Cambridge: Cambridge University Press. Schluchter, W. 1996. Paradoxes of Modernity: Culture and Conduct in the Theory of Max Weber. Stanford, CA: Stanford University Press. Sewell, G. 1998. The Discipline of Teams: The Control of Team-Based Industrial Work Through Electronic and Peer Surveillance. Administrative Science Quarterly 43(2): 397429. Sewell, G. and Wilkinson, B. 1992. Someone to Watch Over Me: Surveillance, Discipline and the Just-in-Time Labour Process. Sociology 26(2): 271290. Smith, B. 1940. Police Systems in the United States. New York: Harpers. Spitteler, C. 1945. Prometheus und Epimetheus, u: Gesammelte Werke. Zurich: Artemis. Swingewood, A. 1984. A Short History of Sociological Thought. New York: StMartins Press.

237

trei program ZIMA 2013.

238

Tompkins, P. K. and Cheney, G. 1985. Communication and Unobtrusive Control in Contemporary Organizations, in R. D. McPhee and P. K. Tompkins (eds.), Organizational Communication: Traditional Themes and New Directions. Beverly Hills, CA: Sage. Turner, B. S. 1991. Preface, in H. H. Gerth and C. Wright Mills (eds.), From Max Weber: Essays in Sociology. London: Routledge. Veber, M. 1976. Privreda i drutvo. Preveli Olga i Tihomir Kostreevi. Beograd: Prosveta. Veber, M. 1997. Privredna etika svetskih religija, u: Sabrani spisi o sociologiji religije. Tom I, str. 194224. Sremski Karlovci; Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia. Weber, M. 1989. Metodologija drutvenih nauka. Zagreb: Globus. White, H. 1978. Tropics of Discourse: Essay in Cultural Criticism. Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press. Wright, E. O. 1997. Classes. London: Verso. Wrong, D. 1968. Some Problems in Defining Social Power. American Journal of Sociology 73(6).

S engleskog jezika preveo Milo Jovanovi

preispitivanja

trei program ZIMA 2013.

240

Trei program Broj 157, ZIMA 2013 : , UDK: 304.9:141.7 321.7:930.1 Prevod

241

FRANSIS FUKUJAMA

BUDUNOST ISTORIJE
Moe li liberalna demokratija da preivi opadanje srednje klase
U lanku se govori o idealima liberalne demokratije i srednje klase u istoriji meunarodnih odnosa. Razmatraju se istorija liberalizma i socijalizma, primena marksistike filozofije i ekonomske doktrine u evropskoj istoriji, kao i globalna demokratizacija. Analizirani su uspon Kine, nejednakost u SAD i ameriki populistiki pokret ajanka. Autor ukazuje da politika levica nije imala efikasnu ideologiju i da politike doktrine za XXI vek treba revidirati. Kljune rei: liberalizam, socijalizam, desnica i levica, srednja klasa.

Neto udno se deava danas u svetu. I globalna finansijska kriza, koja je poela 2008, i tekua kriza evra proizvod su modela deregulisanog finansijskog kapitalizma, koji se javlja tokom poslednje tri decenije. Uprkos sveprisutnom strahu od rizinih kredita Vol strita, kao odgovor se nije javila eskalacija leviarskog amerikog populizma. Razumljivo je da e pokret Zaposednimo Vol strit dobiti podrku, ali najsnaniji dananji populistiki pokret u Americi je desniarska ajanka, iji je glavni cilj regulisana drava, kako bi se graani zatitili od finansijskih meetara. Neto slino vai i za Evropu, gde je levica anemina, a desniarske populistike partije u naletu. Postoji nekoliko razloga za izostajanje mobilizacije levice, od kojih je najznaajniji podbaaj u oblasti ideja. Za prolu generaciju, ideoloku osnovu ekonomskih problema predstavljala je libertarijanska desnica. Levica nije bila u stanju da izgradi uverljivo stanovite za svoj program rada, sem povratka na neodrivi oblik staromodne socijaldemokratije. Ovo nepostojanje uverljive progresivne protivprie je nezdravo zato to je konkurencija
* Naslov originala: Francis Fukuyama, The Future of History, Foreign Affairs, Vol. 91, Issue 1, 2012, 5361.

trei program ZIMA 2013.

242

dobra za intelektualne rasprave, kao i za ekonomske aktivnosti. A ozbiljna intelektualna rasprava je hitno potrebna, poto dananji oblik globalizovanog kapitalizma uruava drutvenu osnovu srednje klase na kojoj se zasniva liberalna demokratija.

Demokratski talas
Drutvene snage i uslovi jednostavno ne determiniu ideologiju, kao to je to nekad smatrao Karl Marks (Karl Marx), budui da ideje ne stiu mo ukoliko ne govore o onome to interesuje veinu graana. Liberalna demokratija je prihvatljiva ideologija u dobrom delu dananjeg sveta delimino i zbog toga to odgovara odreenim socioekonomskim strukturama i to ih podupire. Promene u ovim strukturama mogu imati ideoloke posledice, ba kao to ideoloke promene mogu imati socioekonomske posledice. Gotovo sve snane ideje koje su oblikovale ljudska drutva do pre tri veka bile su po svojoj prirodi religijske, sa znaajnim izuzetkom konfuijanstva u Kini. Pr va velika sekularna ideologija koja je izvrila trajni uticaj irom sveta bio je liberalizam, uenje povezano s pojavom pr ve trgovake, a potom i industrijske srednje klase u odreenim delovima Evrope u XVII veku. (Pod srednjom klasom podrazumevam ljude koji nisu ni na vrhu ni na dnu drutva u pogledu prihoda, koji imaju bar srednjokolsko obrazovanje, i koji poseduju ili nekretnine, trajna dobra ili vlastiti biznis.) Liberalizam, koji su ustanovili klasini mislioci, kao to su Lok (Locke), Monteskje (Montesquieu) i Mil (Mill), tvrdi da se legitimnost dravne vlasti izvodi iz sposobnosti drave da zatiti individualna prava svojih graana i da se mo drave mora ograniiti potovanjem zakona. Jedno od temeljnih prava koje je trebalo zatititi je pravo privatne svojine; engleska Slavna revolucija iz 1688/1689. odigrala je kljunu ulogu u razvoju modernog liberalizma, jer je tada pr vi put ustanovljen konstitutivni princip da drava ne moe legitimno da oporezuje svoje graane bez njihove saglasnosti. U poetku, liberalizam nije nuno podrazumevao demokratiju. Vigovci, koji su podravali konstitutivni sporazum iz 1689, uglavnom su bili najbogatiji vlasnici imanja u Engleskoj, a parlament iz tog vremena zastupao je manje od deset procenata ukupnog stanovnitva. Mnogi klasini liberali, ukljuujui Mila, bili su krajnje sumnjiavi prema vrlinama demokratije: verovali su da odgovorna politika participacija zahteva obrazovanje i poloaj u drutvu, odnosno posedovanje imovine. Sve do kraja XIX veka izborno pravo bilo je ogranieno zahtevima za posedovanje svojine i obrazovanja u svim delovima Evrope. Izbor Endrua Deksona (Andrew Jackson) za predsednika SAD 1828. i njegovo ukidanje zahteva za posedovanjem svojine da bi se imalo pravo glasa, bar za belce, predstavljalo je znaajnu ranu pobedu vreg demokratskog sistema.

PREISPITIVANJA

U Evropi, izostavljanje velike veine stanovnitva iz uea u politikoj vlasti i uspon industrijske radnike klase utrli su put marksizmu. Komunistiki manifest objavljen je 1848, iste godine kada su revolucije zahvatile sve znaajnije evropske zemlje, izuzev Velike Britanije. Tako je poeo vek nadmetanja oko vostva u demokratskom pokretu izmeu komunista, koji su eleli da se otarase proceduralne demokratije (viepartijskih izbora) u korist one za koju su verovali da je sutinska demokratije (ekonomska preraspodela), i liberalnih demokrata, koji su verovali u irenje politikog uea uz zadravanje vladavine prava, koja titi individualna, a samim tim i svojinska prava. U pitanju je bila privrenost novoj industrijskoj radnikoj klasi. Pr vi marksisti verovali su da mogu da pobede pukom silom brojeva, kada se izborno pravo proirilo krajem XIX veka. Partije kao to je laburistika u Engleskoj i nemaka socijaldemokratska rasle su velikom brzinom i dovele su u pitanje hegemoniju i konzer vativaca i tradicionalnih liberala. Usponu radnike klase se bespotedno suprotstavljalo, esto i nedemokratskim sredstvima; komunisti i mnogi socijalisti su, zauzvrat, napustili formalnu demokratiju u korist neposrednog zauzimanja vlasti. Tokom pr ve polovine XX veka postojao je vrst konsenzus kod progresivne levice da je neki oblik socijalizma vladina kontrola upravljakog vrha privrede kako bi se osigurala egalitarna raspodela bogatstva bio neizbean u svim razvijenim zemljama. ak je i konzer vativni ekonomista kakav je bio Dozef umpeter (Joseph Schumpeter) mogao da napie u svojoj knjizi Kapitalizam, socijalizam i demokratija, iz 1942, da e socijalizam izai kao pobednik zbog toga to se kapitalistiko drutvo kulturno samouruava. Verovalo se da socijalizam predstavlja volju i interese velike veine ljudi u modernim drutvima. Iako su se veliki ideoloki sukobi u XX veku odigravali na politikom i vojnom nivou, kritine promene koje su se deavale na drutvenom nivou potkopale su marksistiki scenario. Pr vo, realni ivotni standard industrijske radnike klase je neprekidno rastao, do take kada su mnogi radnici ili njihova deca bili u stanju da se pridrue srednjoj klasi. Drugo, relativna brojnost radnike klase prestala je da se poveava i zapravo poela je da opada, posebno u drugoj polovini XX veka, kada su usluge poele da zamenjuju proizvodnju u onim privredama koje su nazvane postindustrijskim. Konano, nova grupa siromanih i besperspektivnih ljudi pojavila se ispod radnike klase heterogena meavina rasnih i etnikih manjina, tek pridolih imigranata i drutveno odbaenih grupa, kao to su ene, homoseksualci i ometeni u razvoju. Kao proizvod ovih promena, u veini industrijalizovanih zemalja, stara radnika klasa postala je samo jedna od domaih interesnih grupa, ona koja je koristila politiku mo sindikata kako bi zatitila teko osvojene povlastice iz prethodnih vremena.

243

trei program ZIMA 2013.

244

tavie, ekonomska klasa se nije pokazala kao neki veliki steg ispod kojeg se stanovnitvo u razvijenim industrijskim zemljama mobilie za politiko delovanje. Druga internacionala dobila je snaan signal za buenje 1914, kada su radnike klase Evrope napustile poziv za blagostanje klase i kada su se svrstale iza konzer vativnih voa koji su propovedali nacionalistike parole;to je obrazac koji opstaje sve do danas. Mnogi marksisti su pokuavali da ovo objasne, po miljenju profesora Ernsta Gelnera (Ernst Gellner), onim to je on nazvao pogreno adresiranom teorijom: Ba kao to ekstremni iitski muslimani smatraju da je arhangel Gabrijel pogreio, predajui Muhamedu poruku koja je bila namenjena Aliju, tako i marksisti u osnovi ele da misle da je duh istorije ili da je ljudska svest napravila stranu greku. Poruka buenja bila je namenjena klasama, ali usled neke strane potanske greke isporuena je nacijama. Gelner dalje tvrdi da religija ima slinu funkciju na dananjem Bliskom istoku kao i nacionalizam: ona efikasno mobilie ljude poto ima duhovni i emocionalni sadraj koji klasna svest nema. Kao to je evropski nacionalizam izveden iz migracije Evropljana iz sela u gradove krajem XIX veka, tako je islamizam reakcija na urbanizaciju i promene stanita, to se deava u drutvima dananjeg Bliskog istoka. Marksovo pismo nikada nee biti urueno na adresu na kojoj pie klasa. Marks je verovao da e srednja klasa, ili bar onaj deo koji poseduje kapital, koju je on zvao buroazija, uvek ostati malobrojna i privilegovana manjina u modernim drutvima. Umesto toga se desilo da su buroazija i srednja klasa inile ogromnu veinu stanovnitva u veini razvijenih zemalja, stvarajui probleme socijalizmu. Od Aristotelovog vremena, mislioci su verovali da se stabilna demokratija zasniva na brojnoj srednjoj klasi i da su drutva u kojima postoje krajnje bogati i krajnje siromani prijemiva ili za oligarhijsku dominaciju ili za populistiku revoluciju. Kada je vei deo razvijenog sveta uspeo da stvori drutva srednje klase, poziv marksizma je nestao. Jedina mesta gde je opstao leviarski radikalizam kao snana sila jesu one oblasti u svetu gde postoje ogromne nejednakosti, kao to su delovi Latinske Amerike, Nepal i osiromaeni krajevi istone Indije. Ono to je politikolog Semjuel Hantington (Samuel Huntington) oznaio kao trei talas globalne demokratizacije, koji je nastao u Junoj Evropi sedamdesetih godina XX veka i koji je kulminirao padom komunizma u Istonoj Evropi 1989, uveao je broj izbornih demokratija u svetu sa oko 45 1970. godine na vie od 120 krajem devedesetih. Ekonomski rast doveo je do pojave novih srednjih klasa u pojedinim zemljama: Brazilu, Indiji, Indoneziji, Junoj Africi i Turskoj. Kao to je ukazao ekonomista Mozes Naim (Moises Naim), ove srednje klase su relativno dobro obrazovane, poseduju svojinu i tehnoloki su povezane sa spoljnim svetom. One postavljaju zahteve pred svoje vlade i lako se mobiliu, to je proizvod njihovog

PREISPITIVANJA

pristupa tehnologiji. Ne treba da nas iznenauje to to su glavni podbunjivai u Arapskom proleu bili dobro obrazovani Tuniani i Egipani, ija su oekivanja u pogledu zaposlenja i politike participacije bila blokirana usled diktature pod kojom su iveli. Pripadnici srednje klase, u principu, ne podravaju nuno demokratiju: kao i svi drugi, oni su voeni vlastitim interesom i ele da obezbede svoje vlasnitvo i svoju poziciju. U zemljama kao to su Kina i Tajland, mnogi pripadnici srednje klase su zabrinuti zbog redistributivnih zahteva siromanih i stoga su se odluili za podrku autoritarnim vladama koje tite njihove klasne interese. Takoe, nije sluaj da demokratija nuno ispunjava oekivanja svoje vlastite srednje klase, a kada to ne ini, srednja klasa moe postati nezadovoljna.

245

Najmanje loa alternativa


Danas postoji iroko globalno slaganje o legitimnosti, bar u principu, liberalne demokratije. Prema reima ekonomiste Amartije Sena (Amartya Sen), iako demokratija jo uvek nije univerzalno sprovedena, niti je istinski univerzalno prihvaena, u optoj klimi svetskog miljenja, demokratska vladavina je sada dostigla takav status da se smatra da je generalno u pravu. Ona je najire prihvaena u zemljama koje su dostigle dovoljan nivo materijalnog prosperiteta, koji dozvoljava veini njihovih graana da misle o sebi kao o pripadnicima srednje klase, to navodno ukazuje na postojanje korelacije izmeu visokog nivoa razvoja i stabilne demokratije. Neka drutva, kao to su Iran i Saudijska Arabija, odbacuju liberalnu demokratiju u korist jednog oblika islamske teokratije. Ipak, ovi reimi su razvojno mrtvi i preivljavaju samo zbog toga to sede na ogromnim izvorima nafte. Postojao je jedno vreme veliki arapski izuzetak od treeg talasa, ali Arapsko prolee je pokazalo da se arapska javnost moe mobilisati protiv diktature isto tako spremo kao i ona u Istonoj Evropi i Latinskoj Americi. Ovo naravno ne znai da e put ka funkcionalnoj demokratiji biti lak ili pravolinijski u Tunisu, Egiptu ili Libiji, ali ukazuje da elja za politikom slobodom i participacijom nije kulturna osobenost Evropljana ili Amerikanaca. Jedan izuzetno ozbiljan izazov liberalnoj demokratiji u savremenom svetu dolazi iz Kine, koja je kombinovala autoritarnu vlast sa delimino sprovedenom trinom privredom. Kina je naslednik duge i ponosne tradicije visokokvalitetne birokratske uprave, koja se protee unazad preko dva milenijuma. Njene voe su rukovodile izuzetno sloenom tranzicijom od centralizovane, planske privrede staljinskog tipa ka dinaminoj, otvorenoj privredi i to su uradile sa izvanrednom kompetencijom sa veom kompetencijom, iskreno reeno, od one koju su amerike voe nedavno

trei program ZIMA 2013.

246

pokazale u voenju vlastite makroekonomske politike. Mnogi ljudi se sada dive kineskom sistemu, ne samo zbog njegovog privrednog uspeha, ve i zbog toga to moe da donosi velike, sloene odluke brzo, u poreenju sa agonizujuom politikom paralizom, koja je pogodila i Sjedinjene Drave i Evropu poslednjih nekoliko godina. Sami Kinezi poeli su da nude kineski model kao alternativu liberalnoj demokratiji za reavanje nedavne finansijske krize. Meutim, ovaj model teko moe da postane ozbiljna alternativa liberalnoj demokratiji u oblastima izvan Istone Azije. Pr vo, model predstavlja kulturnu specifinost: kod Kineza vlast se gradi tokom vekovne tradicije meritokratskim zapoljavanjem, strunim ispitima za dravnu administraciju, jakim naglaskom na obrazovanju i potovanjem tehnokratskog autoriteta. Mali broj zemalja u razvoju moe da usvoji ovaj model; one koje to jesu, kao to su Singapur i Juna Koreja (bar u nekom ranijem periodu), ve su bile unutar kineske kulturne zone. I sami Kinezi su skeptini u pogledu realizacije sopstvenog modela; ,,pekinki konsenzus je izmiljotina Zapada, a ne samih Kineza. Sem toga, nije jasno da li model moe biti odriv. Niti e rast podstaknut izvozom, niti e pristup donoenju odluka sa vrha veito nastaviti da daje dobre rezultate. injenica da kineska vlada nije mogla da dozvoli otvorenu raspravu o prologodinjoj katastrofalnoj nesrei voza brze pruge i da nije mogla da proglasi ministarstvo eleznica odgovornim za nju, ukazuje da postoje i druge tempirane bombe skrivene iza fasade efikasnog donoenja odluka. Konano, Kina se suoava s velikom moralnom ranjivou. Kineska vlast ne prisiljava svoje zvaninike da potuju elementarno dostojanstvo svojih graana. Svake nedelje, javljaju se novi protesti zbog uzimanja zemlje, naruavanja okoline ili zbog ogromne korupcije nekih zvaninika. Dok zemlja doivljava brz rast, ove nezgode mogu se gurnuti pod tepih. Ali brz rast nee trajati veito, i vlada e morati da plati cenu suzbijenog gneva. Reim vie nema nikakav vodei ideal oko kojeg je organizovan; njime rukovodi komunistika partija, po pretpostavci predana jednakosti, koja upravlja drutvom koje karakterie dramatina i jo uvek rastua nejednakost. Prema tome, stabilnost kineskog sistema se ne moe uzeti kao neto izvesno. Kineska vlast tvrdi da se njeni graani kulturno razlikuju i da e oni uvek vie voleti dobrodunu diktaturu koja promovie rast nego haotinu demokratiju, koja predstavlja smetnju drutvenoj stabilnosti. Ali malo je verovatno da e se rastua srednja klasa ponaati toliko razliito u Kini od naina na koji se ponaala u drugim delovima sveta. Drugi autoritarni reimi mogu da pokuaju da kopiraju kinesku uspenost, ali mala je ansa da e vei deo sveta izgledati kao dananja Kina kroz pedeset godina.

PREISPITIVANJA

Budunost demokratije
Postoji velika povezanost izmeu privrednog rasta, drutvenih promena i vladavine ideologije liberalne demokratije u dananjem svetu. U ovom trenutku, ne postoji prihvatljiva rivalska ideologija koja bi bila na vidiku. Ali, neki veoma zabrinjavajui ekonomski i drutveni trendovi, ukoliko se nastave, istovremeno e zapretiti stabilnosti savremenih liberalnih demokratija i detronizovae demokratsku ideologiju onakvu kakvu je danas poznajemo. Sociolog Barington Mur (Barrington Moore) jednom je odluno izjavio: Nema buroazije, nema demokratije. Marksisti nisu ostvarili svoju komunistiku utopiju zbog toga to je zreli kapitalizam generisao drutva srednje klase, a ne drutva radnike klase. Ali ta ako budui razvoj tehnologije i globalizacije urui srednju klasu i omogui samo manjini graana u razvijenim drutvima da dostignu status srednje klase? Ve postoje brojni znaci da je takva faza razvoja zapoela. Prosena zarada u Sjedinjenim Dravama stagnira u realnim vrednostima od sedamdesetih godina XX veka. Ekonomski udarac ove stagnacije donekle je ublaen injenicom da je veina vlasnika kua u SAD prela na dve plate u kui tokom prole generacije. tavie, kao to je to ekonomista Raghuran Radan (Raghuran Rajan) uverljivo pokazao, poto Amerikanci nisu skloni da se angauju za neposrednu preraspodelu, Sjedinjene Drave su probale umesto toga izuzetno opasan i neefikasan oblik preraspodele tokom poslednje generacije, dajui povoljne hipotekarne kredite kuevlasnicima sa niskim primanjima. Ovaj trend, potpomognut dotokom likvidnosti koji je dolazio iz Kine i drugih zemalja, pruio je mnogim Amerikancima iluziju da njihov ivotni standard raste postojano tokom poslednje decenije. U ovom smislu, pucanje mehura nekretnina 2008/09. nije nita drugo do surovi povraaj na staro. Amerikanci mogu danas imati koristi od jeftinih mobilnih telefona, odee i fejsbuka, ali oni u sve veem broju ne mogu priutiti sebi vlastite kue, ili zdravstveno osiguranje, ili solidan prihod kada se penzioniu. Pojava koja jo vie zabrinjava, koju su identifikovali investicioni kapitalista Piter Til (Peter Thiel) i ekonomista Tajler Kouen (Tyler Cowen), jeste to da su najveu korist iz najnovijeg talasa tehnolokih inovacija disproporcionalno izvukli najtalentovaniji i najobrazovaniji lanovi drutva. Ova pojava je pomogla masivnom rastu nejednakosti u Sjedinjenim Dravama tokom poslednje generacije. Godine 1974. jedan posto najbogatijih porodica posedovalo je devet procenata drutvenog proizvoda, a 2007. taj udeo se poveao na 23,5 procenata. Trina i poreska politika moda su jo vie ubrzale ovaj trend, ali pravi krivac je ovde tehnologija. U ranijim fazama industrijalizacije u doba tekstila, uglja, elika i motora sa unutranjim sagorevanjem koristi od

247

trei program ZIMA 2013.

248

tehnolokih promena skoro uvek su dopirale do ostatka drutva u smislu zapoljavanja. Ali to nije prirodni zakon. Danas ivimo, kako je to nazvala profesorka oana Zubov (Shoshana Zubof), u dobu pametnih maina, u kojem je tehnologija sve vie u stanju da zameni sve sloenije i sloenije ovekove funkcije. Svaki veliki napredak u Silikonskoj dolini najverovatnije znai gubitak manje kvalifikovanih poslova u drugom delu privrede, i to je trend koji se najverovatnije nee skoro zavriti. Nejednakost je uvek postojala, kao posledica prirodnog razlikovanja u talentu i karakteru. Ali dananji tehnoloki svet izuzetno uveliava ove razlike. U poljoprivrednom drutvu XIX veka, ljudi koji su imali sklonosti za matematiku nisu imali velike mogunosti da kapitalizuju ovaj svoj talenat. Danas, oni postaju finansijski arobnjaci ili softverski inenjeri i imaju sve vei udeo u nacionalnom bogatstvu. Drugi inilac koji uruava prihod srednje klase u razvijenim zemljama je globalizacija. Sa pojeftinjenjem transportnih i komunikacijskih trokova i preuzimanjem u globalnu radnu snagu stotine miliona novih radnika iz zemalja u razvoju, ona vrsta rada koju je obavljala stara srednja klasa u razvijenom svetu moe se sada obaviti daleko jeftinije na drugom mestu. U okviru ekonomskog modela koji favorizuje maksimizacija ukupnog prihoda, neizbeno je da e takva radna mesta biti ukinuta, a poslovi biti ugaeni. Mudrije ideje i politike mogle bi da ublae tetu. Nemaka je uspela da zatiti znaajan deo svoje proizvodne baze i industrijske radne snage, a ak su i njihove kompanije ostale globalno konkurentne. Sjedinjene Drave i Velika Britanija, s druge strane, sa zadovoljstvom su prigrlile tranziciju ka postindustrijskoj uslunoj privredi. Slobodna trgovina postala je vie teorija nego ideologija: kada su lanovi amerikog Kongresa pokuali da uvedu trgovinske sankcije Kini zato to svoju valutu dri ispod stvarne vrednosti, bili su indignirano optueni za protekcionizam, jer svi treba da imaju iste mogunosti. Ima mnogo veselih pria o udima ekonomije znanja i o tome kako e prljave, opasne proizvodne poslove nuno zameniti visokoobrazovani radnici, koji rade kreativne i interesantne stvari. Bio je to neprozirni veo postavljen preko nepobitnih injenica deindustrijalizacije. Tu se previa injenica da korist od novog poretka izvlai disproporcionalno mali broj ljudi u finansijama i visokim tehnologijama, interesima koji dominiraju medijima i optom politikom konverzacijom.

Odsutna levica
Jedna od najzagonetnijih stvari u svetu posle finansijske krize jeste da, bar za sada, populizam ima pr venstveno desniarski a ne leviarski oblik. U Sjedinjenim Dravama, na primer, iako je ajanka po svojoj retorici elitistika, njeni lanovi glasaju za konzer vativne politiare, koji slue

PREISPITIVANJA

interesima upravo onih finansijera i one korporativne elite za koje tvrde da ih preziru. Postoje brojna objanjenja ove pojave. Ona ukljuuju duboko ukorenjeno uverenje u jednakost mogunosti umesto u jednakost ostvarenja, kao i injenicu da kulturna pitanja, kao to je abortus ili pravo na posedovanje oruja, stoje ispred ekonomskih. Ali, dublji razlozi zbog ega levica, koja poiva na irokoj populistikoj osnovi, nije uspela to da materijalizuje intelektualne su prirode. Prolo je nekoliko decenija od kako niko sa levice nije bio u stanju da artikulie, pr vo, koherentnu analizu onoga ta se deava sa strukturom naprednih drutava koja prolaze kroz ekonomske promene, i drugo, da postavi realni program rada koji bi pruio neke nade za ouvanje drutva srednje klase. Osnovni pravci leviarske misli u poslednjih nekoliko generacija bili su, otvoreno reeno, katastrofalni i kao konceptualni okvir i kao orue za manipulaciju. Marksizam je umro pre mnogo godina, i novi stari vernici koji su jo uvek tu oko nas ve su spremni za starake domove. Akademsku levicu nasledili su postmodernizam, multikulturalizam, feminizam, kritika teorija i drugi fragmentarni intelektualni pravci, koji se pre fokusiraju na kulturu nego na ekonomiju. Postmodernizam je poeo sa poricanjem mogunosti bilo kakve velike prie o istoriji ili drutvu, potkopavajui svoj vlastiti autoritet kao glasa veine graana koji smatraju da su ih elite izdale. Multikulturalizam je proglasio rtvom bukvalno svaku marginalnu grupu. Nemogue je izgraditi masovni progresivni pokret na osnovu takve arolike koalicije: vei deo pripadnika radnike klase i nie srednje klase kao rtve sistema su kulturno konzer vativni i bilo bi ih sramota da budu vieni u drutvu takvih saveznika. Bez obzira na to kakvo se teorijsko opravdanje nalazi u osnovi leviarskog programa, njen najvei problem je nedostatak kredibilnosti. U poslednje dve generacije, glavna struja levice sledila je socijaldemokratski program koji je zasnovan na obezbeivanju raznovrsnih usluga od strane drave, kao to su penzije, zdravstvo i obrazovanje. Taj model je sada iscrpen: drave blagostanja postale su velike, birokratske i nefleksibilne; esto su zaposednute organizacijama koje njima upravljaju, preko sindikata javnog sektora, i to je najvanije, one su fiskalno neodrive zbog starenja stanovnitva svuda u razvijenom svetu. Stoga, kada postojee socijaldemokratske partije dou na vlast, one vie ne pretenduju da budu uvari drave blagostanja koja je stvorena decenijama ranije; niko nema novi, napravljeni plan rada oko kojeg bi okupili mase.

249

Ideologija budunosti
Zamislimo za trenutak jednog mranog pisca kako danas negde u nekom potkrovlju pokuava da skicira ideologiju budunosti koja bi obezbedila

trei program ZIMA 2013.

250

realan put ka svetu sa drutvima zdrave srednje klase i vrstim demokratijama. Kako bi izgledala jedna takva ideologija? Morala bi da sadri bar dve komponente, politiku i ekonomsku. Politiki, nova ideologija morala bi da iznova utvrdi nadmo demokratskih politika nad ekonomijom i da iznova legitimie vlast kao izraz javnog interesa. Ali, program koji bi izgradila da osigura ivot srednje klase ne bi se jednostavno zasnivao na postojeim mehanizmima drave blagostanja. Ideologija bi morala nekako da preprojektuje javni sektor, da ga oslobodi zavisnosti od postojeih vlasnika akcija i da upotrebi novi pristup pruanju usluga osnaen tehnologijom. Morala bi da zahteva bez ustezanja veu preraspodelu i da ukae na realan put okonanja dominacije interesnih grupa u politici. Ekonomski, ideologija ne bi mogla zapoeti sa okrivljavanjem kapitalizma kao takvog, kao da je staromodni socijalizam i dalje valjana alternativa. Pre su tu raznovrsnosti kapitalizma u pitanju i stepen do kog bi vlade trebalo da pomognu drutvima da se prilagode promeni. Globalizacija ne treba da se posmatra kao neumitna ivotna injenica, ve pre kao izazov i kao prilika koja bi morala da se briljivo politiki kontrolie. Nova ideologija ne bi trebalo da posmatra trite kao cilj samom sebi; umesto toga, trebalo bi da vrednuje globalnu trgovinu i investicije do onog obima u kojem doprinose procvatu srednje klase, a ne samo da ga vrednuje kroz poveanje nacionalnog bogatstva. Meutim, ne moe se dospeti do te take ukoliko se ne obezbedi ozbiljna i odriva kritika veeg dela graevine moderne neoklasine ekonomije, poevi od temeljnih stavova, kao to je suverenost individualnih preferencija, i toga da je ukupni prihod odgovarajua mera nacionalnog blagostanja. Ova kritika bi morala da ukae da prihod ljudi ne predstavlja nuno i njihov istinski doprinos drutvu. Meutim, trebalo bi da ide i dalje, i da prepozna da, ak i ukoliko je trite radne snage efikasno, prirodna distribucija talenata ne mora nuno da bude potena i da pojedinci nisu suvereni entiteti, ve uglavnom drutveno oblikovana bia. Veina ovih ideja u nekim delovima ve je neko vreme u opticaju: pomenuti pisac bi trebalo da ih sastavi u koherentnu celinu. On ili ona morao/morala bi da izbegne problem pogrene adrese. To jest, kritika globalizacije treba da bude vezana za nacionalizam kao strategiju za mobilizaciju tako da definie nacionalni interes na primereniji nain nego to je, na primer, kampanja sindikata u Sjedinjenim Dravama Kupuj ameriko. Proizvod bi trebalo da bude sinteza ideja i sa levice i sa desnice, razliita od programa rada marginalizovanih grupa, koje ine postojei progresivni pokret. Ideologija bi trebalo da bude populistika, poruka bi trebalo da pone sa kritikom elita koje su dozvolile da se dobrobit mnogih rtvuje u korist nekolicine, kao i kritikom monetarne politike, posebno Vaingtona, koja u ogromnoj meri koristi bogatima.

PREISPITIVANJA

Opasnosti sadrane u takvom pokretu su oigledne: odustajanje Sjedinjenih Drava, posebno, od odbrane to otvorenijeg globalnog sistema moglo bi da izazove protekcionistike odgovore na drugoj strani. U mnogim aspektima, Regantaerovska revolucija uspela je, kao to su se njeni pobornici nadali, da stvori jedan, u velikoj meri konkurentan, globalizovani svet bez trzavica. Usput, ona je stvorila ogromno bogatstvo i omoguila rast srednjih klasa u delu sveta u razvoju i rairila demokratiju. Mogue je da je svet u razvoju na vrhuncu niza tehnolokih proboja koji nee samo poveati produktivnost, ve e obezbediti i pravo zapoljavanje velikog broja pripadnika srednje klase. Ali, to je vie stvar vere nego razmiljanja o empirijskoj realnosti poslednjih trideset godina, koja ukazuju na kretanje u drugom pravcu. Zapravo, postoje mnogobrojni razlozi da se misli da e nejednakost nastaviti da raste. Tekua koncentracija bogatstva u Sjedinjenim Dravama ve je postala takva da samu sebe osnauje; kao to je to utvrdio ekonomista Simon Donson (Simon Donson), finansijski sektor je iskoristio svoju mo lobiranja kako bi izbegao optereujue oblike regulacije. kole za dobrostojee su bolje nego ikad, a one za ostale nastavljaju da propadaju. Elite u svim drutvima koriste svoj povlaeni pristup politikom sistemu da bi zatitile vlastite interese, u odsustvu demokratske mobilizacije, koja bi suprotnim delovanjem ispravila situaciju. Amerike elite nisu izuzetak od pravila. Meutim, ta mobilizacija se nee desiti sve dotle dok se srednje klase u razvijenom svetu i dalje zanose priom prole generacije: da e njihovim interesima najbolje sluiti sve slobodnija trita i manje drave. Alternativna pria postoji i eka da bude ispriana. S engleskog jezika preveo Rade Kalik

251

trei program ZIMA 2013.

252

hronika

HRONIKA

KNJIGE
DOMETI EPISTOLARNE DIVERZIJE*
nog rada i merodavnom tehnikom pisanja. Meutim, bez obzira na nivo tekue produkcije, nedostaje element ive filozofske kulture. Pred nama se nalaze zavrena dela, van vremena svoga nastanka, kulturnog konteksta, ivih polemika i goruih filozofskih pitanja, a ponekad i van konstitutivnih problema. Poto je delo prisutno kao mrtvo i okamenjeno, sagovornici mu pristupaju apstraktno (ako upitamo slovo ono mudro uti), a fabrikuje se jo jedan tekst. Tako se konstruie takozvana kolska filozofija, protiv koje su ustajali nai filozofi (pogotovo zagovornici filozofije ivota), a i sam Martin Hajdeger, o ijoj filozofiji i prepisci je ovde re. Danilo Basta naglaava da se esto gubi iz vida injenica da filozofsku misao i filozofsko delo ne stvara i ne oblikuje neki apstraktni subjekt, neki animal rationale kao takav, izvan prostora i vremena, izvan praktinog ivota i ljudske istorije: Naprotiv, filozofija vazda, neizbeno, nastaje kao proizvod konkretnog oveka od krvi i mesa, pojedinca koji ima svoje strasti, bolesti, nevolje, elje, interese, potrebe, uverenja, vrline i mane, snagu i slabost, tugu i radost, trenutke uzleta i asove klonua, zanose i potitenost, ukus i sklonosti, ukratko, svoj svakodnevni ivot, jedinstven, neponovljiv i neuporediv. Ba taj ivot, navodi Basta, zajedno s linou i karakterom onoga ko ga ivi i u njemu deluje kao filozof, odraava se u svakom pojedinom vidu epistolarne filozofije. Tek u epistolarnoj filozofiji mogu se otkriti podaci koji filozofa obeleavaju u punoi ili jednodimenzionalnosti njegove linosti re je o pravom majdanu saznanja, koja se nigde drugde ne mogu pronai.

255

Knjiga Danila Baste Nad prepiskom Martina Hajdegera je uzbudljivo i bogato tivo koje osvetljava fenomen epistolarne filozofije u trenutku kada ona posle dva i po milenijuma moda nestaje jer je zamenjuje elektronsko pismo, forma koja e svakako dovesti do metamorfoze, ako ne i do kraja epistolarne filozofije. Zato je znaajna ova, da upotrebimo ipak prejak termin epistolarna diverzija, odnosno sagledavanje filozofskog dela iz perspektive prepiske? Danilo Basta pie da se s obzirom na Hajdegerovu veliinu i poloaj u savremenoj filozofiji, na rang i znaaj njegovih partnera u prepisci i na duinu njenog trajanja, kao i zbog delekosenih zbivanja u povesnici XX veka, njegova prepiska pokazuje kao vana, nezaobilazna i upeatljiva sastavnica duhovne fizionomije prolog stolea. Bez Hajdegera, duhovna istorija XX veka bila bi sasvim drugaija. I najvanije, knjiga Danila Baste pomera nae uobiajeno vienje filozofskog stvaralatva. Prevodi vanih filozofskih dela do nas obino dolaze sa viedecenijskim zakanjenjem, a specijalisti za odreenu filozofsku oblast, zaokupljeni izvornim tekstom, publikuju monografije, studije i lanke, koristei se metodologijom nau* Danilo Basta, Nad prepiskom Martina Hajdegera: Jedan vid epistolarne filozofije, Draslar partner, Beograd 2012.

trei program ZIMA 2013.

256

Meutim, autor nije zaokupljen osvetljavanjem filozofskog dela iz perspektive epistolarne filozofije posredstvom indiskretnog pogleda u lini ivot autora. Knjiga koja je pred nama predstavlja pogled u ivo konstituisanje dela kroz korespondiranje Martina Hajdegera sa sopstvenim uiteljima, prijateljima i konkurentima, na tlu njegovog, pre svega, izvornog filozofiranja, koje se odvija uporedo sa institucionalnim etabliranjem, ivotom u nekonvencionalnom braku i sasvim konvencionalnim ljubavnim vezama, uz intenzivnu komunikaciju sa saborcima na polju filozofskog miljenja. Knjiga Nad prepiskom Martina Hajdegera ne iscrpljuje se u osvetljavanju bogate, sloene i upeatljive linosti jednog od najuticajnijih filozofa XX veka, ve je posveena glavnom predmetu prepiske filozofiji Martina Hajdegera. Problem se nalazi u dimenziji ivota filozofske ideje u epistolarnoj formi i u tome u kojoj meri je to vano s obzirom na, uslovno reeno, glavni misaoni tok. Dakle, re je o dubokom istraivanju posebnog hermeneutikog potencijala epistolarne filozofije. Ono do ega je Hajdegeru stalo, pokazuje prepiska, nalazi se jednim svojim vanim delom van komunikacije i epistolarnog dijaloga, a istovremeno ga unapred odreuje. Filozofski problem je glavni predmet epistolarne filozofije. Meutim, daleko od toga da se on javlja kao svojevrsni idola theatri, koji unapred ispisuje scenario svih pisama, pri emu su filozof i njegov konkretni adresant tek puka sredstva, odnosno glumci koji moraju zadovoljiti nevidljivog i onostranog scenaristu. Naprotiv, on je sliven sa linou filozofa, a epistolarna filozofija mogua je, po prirodi stvari, kao dijaloka komunikacija i kao njen plod. Tek onaj drugi izaziva iskru iji plamen moe da se rasplamsa posredstvom pisma, premda prema funkciji dijaloga

treba biti posebno rezervisan ukoliko se pretpostavi da u njemu mora postojati ravnopravnost. Oigledno je da postoji nadmo jedne strane, inae dijalog ne bi imao pravac i smisao. Izgleda da je glavna vrlina epistolarne filozofije ne samo u tome to ona moe da doprinese razvijanju i razumevanju dela, nego i u tome to moe pomoi autoru da se odmakne od glavnog dela i otrije formulie stvar do koje mu je stalo. Pismo je najee ukljeteno izmeu dovrenog dela i epistolarnog dijaloga, a upravo tu nastaju najzanimljivije varnice. A na psiholokom planu, neizostavan motiv epistolarne filozofije je iskrenost, kao to dobro zapaa Danilo Basta. Ipak, izgleda da kroz redove Hajdegerovih pisama povremeno provejava i poneki simptom neiste savesti. Hajdeger ponekad preutkuje svoje namere i motive, uveren da je pritisnut, kako veruje, prisilom dela i institucionalnim izazovom koji to delo moe da izvri to ponekad nije daleko od mehanizma logike totalitarne svesti, koju je upeatljivo opisao Karl Poper. Kada smo sigurni da delujemo u pravcu ostvarenja nunosti, solidarnosti ili nekog naloga, verujui da smo tu, nadomak njihovog ostvarenja, obino smo prodali duu avolu. Duboko svestan injenice da epistolarna filozofija ne zapoinje, kao to se ni ne zavrava sa Hajdegerom, kao i problema uspostavljanja adekvatnog odnosa prema znaaju prepiske, autor razmatra vane sluajeve epistolarne filozofije, nastojei da precizno odredi njen pojam. Premda su filozofi oduvek pisali pisma, njihov hermeneutiki potencijal nije dovoljno iskorien. Platonovo Sedmo pismo, u kojem ne samo da su jezgrovito i pristupano, iskazane neke od sredinjih Platonovih ideja i zamisli, predstavlja nezaobilazan izvor za takozvano nepisano uenje Platona odnosno, ono je bilo varnica

HRONIKA

koja je raspaljivala plodonosno filozofsko razmatranje. Moda i vie od toga, od tumaenja Sedmog pisma zavisi i naa vizija Platonove filozofije. Nita manje nije uzbudljivo Kantovo pismo Markusu Hercu, koje sadri in nuce osnovnu zamisao kritike uma, Volterovo pismo Rusou, a znaajna je i prepiska koju su vodili Fihte i eling. Danilo Basta je sredinom devedesetih godina prolog veka sainio lanak o prepisci izmeu Hajdegera i Jaspersa, da bi petnaestak godina posle toga u dva toma osvetlio prepisku koju je Hajdeger vodio sa Hajnrihom Rikertom, Karlom Jaspersom, Hanom Arent, Elfridom Hajdeger, Elizabetom Blohman, Maksom Milerom, Rudolfom Bultmanom, Bernardom Velteom, Kurtom Bauhom, Ernstom Jingerom, Imom fon Bodmershof, Erhartom Kestnerom i Ludvigom fon Fikerom. Hajdeger je razmenjivao pisma sa znaajnim filozofima svog vremena, ali i sa teolozima, naunicima, psihoanalitiarima, piscima i umetnicima. Zna se za oko deset hiljada Hajdegerovih pisama iz perioda od 1910. do 1976. godine. Hajdeger insistira na sagledavanju svetle i tamne strane metafizike tradicije, jer u njoj nalazi najdublju osnovu zapadnjake kulture, a savremenu kulturu vidi kao krajnji rezultat same metafizike. Sagledavanje epistolarnog vida filozofije baca znatno jae svetlo na karakter i radikalnost Hajdegerovog dela, izmeu ostalog, zato to njegove ideje nisu izvedene formalno-logiki, niti se tako mogu shvatiti. tavie, takav pogled stvara jo jednu branu, kako bi to formulisao Hajdeger, izmeu miljenja i bivstva. U osvetljavanju karaktera epistolarnog vida filozofije, Danilo Basta uoava neo-

phodnost moi dubinskog razumevanja koje vezuje linosti u prepisci. Ali, zajednikom razumevanju mora da prethodi samorazumevanje. Drugim reima, ini se da epistolarna forma filozofije poiva na trouglu samorazumevanja, razumevanja i kritiko-dijaloke refleksije. Pismo zahteva, prvo, posebnu bliskost, bliskost sa samim sobom, jer epistolarni dijalog podrazumeva polaganje rauna o vlastitoj prolosti i planiranim svrhama (kao da je na neki nain svako pismo mala autobiografija u diltajevskom smislu ili mali ogled samorazumevanja koji prethodi dijalogu). Potrebna je i sposobnost unoenja u egzistenciju drugoga, ali ukoliko je ljubav prema mudrosti u pitanju, onda se iz bliskosti mora prei u daljinu odnosno, kako to Danilo Basta formulie na osnovu prepiske izmeu Hajdegera i njegovog uitelja: Rikert je za Hajdegera uinio ono najdragocenije omoguio mu je da u njemu sazru reenost i posveenost slobodi vlastitog filozofiranja. Istovremeno, on je mogao postati istinski protivnik u filozofiji samo stoga to je sve vreme bio Hajdegerov istinski uitelj. Ili na drugom primeru: premda Hajdeger i Fon Fiker nisu imali istovetno vienje Traklove poezije, Hajdeger pie da je zahvalnost pretpostavka razumevanja, kao to u prepisci sa istaknutim teolozima biva uoeno da prijateljstvo ne zavisi od vienja odnosa izmeu filozofije i teologije. Epistolarna filozofija zahteva posebnu delikatnost u svakom pismu se povezuju i upliu razliiti vidovi ljudskog postojanja. Kada ih vie nije mogue harmonizovati, epistolarne filozofije nema.

257

Sran Damnjanovi

trei program ZIMA 2013.

258

O PROBLEMU KREATIVNOSTI*
Razmatranje problema kreativnosti kao filozofske teme omogueno je preko jedne od najplodnijih filozofskih disciplina, estetike, iji domeni premauju ak i okvire filozofije u njenom najirem smislu. Upravo ta mogunost uoljiva je u temeljima svih uspelih estetikih poduhvata bilo da su oni uoblieni kao misaoni izraz jedne epohe, bilo kao institucija koja temeljno i konstantno problematizuje sutinske probleme estetike bilo kao delo pojedinog autora. Estetiko drutvo Srbije u potpunosti odgovara pr vom i drugom zahtevu, a treem daje svoj znaajni doprinos. Ovo udruenje, naime, nesumnjivo predstavlja relevantan misaoni izraz jedne epohe, duge vie od tri decenije; u punoj snazi, EDS predstavlja instituciju koja temeljno problematizuje sve znaajne estetike probleme; i na kraju ohrabruje autorski interes za teme koje su, i u uem i u irem smislu, estetike, ime omoguava nastanak brojnih autorskih tekstova od izuzetnog znaaja. Estetiko drutvo Srbije izdvojilo se kao jedno od malobrojnih udruenja, koje sa uspehom neguje tradiciju najvanijeg filozofskog metoda filozofskog dijaloga. Njegova tradicija duga je vie od trideset godina i podrazumeva godinje skupove na kojima se tematizuju vodei estetiki problemi i uspostavlja diskusija o njima. Izlaganja sa skupa potom se zaokruuju u vidu zbornika radova, koji predstavljaju znaajan pisani trag i relevantnu literaturu za promiljanje brojnih estetikih tema. Ono to Estetiko drutvo Srbije dodatno izdvaja od drugih filozofskih
* Iva Draki Vianovi, Una Popovi i Marko Novakovi (prir.), Problem kreativnosti: zbornik radova, Estetiko drutvo Srbije, Beograd 2012.

udruenja zasluga je estetike kao veoma specifine filozofske discipline: re je o njenoj nunoj otvorenosti za ostale duhovne, drutvene, kulturoloke, teorijske i druge sfere i discipline miljenja. Rezultat takve posebnosti ogleda se u arenolikoj strukturi autora i izlagaa koji uestvuju na skupovima Estetikog drutva Srbije osim filozofskog pristupa, svetlo se baca i iz perspektiva istorije umetnosti, teorija dramskih i likovnih umetnosti, teorije kulture, sociologije kulture i umetnosti, teorije medija, pedagokih disciplina, teorija knjievnosti i drugih istraivakih disciplina, koje estetici ne pristupaju sa stanovita filozofije u uem smislu. Takva struktura znaajno doprinosi sveem tematizovanju problema koji se ne mogu vetaki vezivati samo za tlo stroge filozofije, nego i za specifina podruja ljudskog miljenja, delanja i stvaranja, koja imaju opravdane pretenzije na pomenute teme. Skup koji je odran 22. i 23. novembra 2011. godine potvruje navedene metode i posebnosti i nastavlja tradiciju ispitivanja kljunih estetikih problema, ovaj put kroz tematizovanje problema kreativnosti. Kako se navodi u uvodnom delu zbornika koji je nastao kao rezultat izlaganja i diskusija na ovom, trideset i prvom, godinjem skupu, namera koja je vodila uesnike u tematizaciji problema kreativnosti podrazumevala je osvetljavanje istorijsko-filozofskih i istorijsko-estetikih razvoja kategorije kreativnosti i njene umreenosti sa drugim filozofskim i estetikim kategorijama. Zbornik Problem kreativnosti sastoji se iz dve celine koje se bave temom iz naslova: Kreativnost kao teorijski problem i Filozofske perspektive; i dva odeljka koja se odnose na druge teme, relevantne za estetiku u irem smislu odeljci Eseji i Prilozi. Pr va celina zbornika posveena je problemu kreativnosti, tanije pristupu koji teorijski ispituje kako

HRONIKA

pojam kreativnosti, tako i njegove veze sa drugim podrujima stvarnosti, dok se tekstovi unutar druge celine fundiraju na filozofskim izvorima i pozicijama koje kreativnost u tom kontekstu ima. Kroz niz tekstova problemu kreativnosti pristupa se sa mnogobrojnih pozicija: neke se bave tematizacijom smog pojma kreativnosti, neke odnosom kreativnosti i originalnosti, neke specifinim momentima kreativnosti kao procesa, dok se u nekim tekstovima tematika proiruje i na odnos kreativnosti prema prirodi, tehnici, vrednosnim sistemima i tako dalje. Tekst Mirka Zurovca, Problem kreativnosti otvara zbornik i formalno i pojmovno, pa ujedno predstavlja nauno relevantan autorski rad i misaono uvoenje u celokupnu strukturu zbornika, jer ispituje namere celokupne problematizacije pojma kreativnosti. Autor fundira ne samo pojmovnu mreu koja propituje pojam kreativnosti, nego i celokupnu strukturu sistematizacije njegovih moguih odreenja. Takvim postupkom se u razmatranje ukljuuju i teze o kreativnosti koje su dugo izmicale estetikoj i filozofskoj komprehenziji. Pojam kreativnosti problematizuje se preko dva horizonta, pojmovno-terminolokog i istorijsko-filozofskog, kako bi se ta problematika konano sintetizovala u svom punom estetikom razumevanju. Sreten Petrovi tematizuje problem kreativnosti u tekstu Umetnika kreativnost u ontolokom i vrednosnom kljuu, iji naslov jasno upuuje na kontekst i cilj autora. U tekstu se ispituju brojne perspektive odreenja kreativnosti u irem smislu da bi se ukazalo na njihov meusobni odnos, koji se uvek kree prema konkretnom. Promiljanjem odnosa stvaralatva, ina, uinka i stvaraoca, odreuje se njihov ontoloki i vrednosni rang, ime se pobija svaki pokuaj nametanja hijerarhijskog odnosa meu njima.

U tekstu Stvaralatvo i sloboda Boko Telebakovi promilja dva kompleksna filozofska i estetika pojma putem njihovog suoavanja, kojim se otvaraju iroki horizonti razmatranja pojma kreativnosti. Autor na toj osnovi ispituje i konsekvence odnosa stvaralatva i slobode, razmatrajui sutinu odnosa dela i stvaraoca, a u tom duhu i problema odgovornosti koju stvaralac ima prema vlastitom delu. Dragan uni problematizuje pojam estetske ideje u tekstu: Ovo nije umetnost: Stvaralatvo i istraivanje u umetnosti i novim umetnikim praksama, ime se rasvetljava sutina odnosa izmeu umetnosti i istraivanja, to i jeste odlika novih umetnikih praksi. Tezom da umetnost mora predstavljati estetsku ideju, autor otvara mogunost jednog filozofski utemeljenog kriterijuma za razlikovanje umetnosti od svega onoga to se pod tim imenom pogreno podrazumeva. U tekstu Problem kreativnosti: paradoks naeg doba Divna Vuksanovi ispituje savremeni smisao pojma kreativnosti u brojnim sferama u kojima je zastupljen. Autorka upuuje na konsekvence takve upotrebe pojma kreativnosti, koje doseu ak i do ozbiljnih pokuaja standardizacije ukusa od strane takozvane kreativne industrije, ime se ukazuje na injenicu da je kreativnost postala robno svojstvo u mehanizmu akumulacije kapitala. Aleksandar M. Petrovi razmatra estetske ideje u kontekstu sociologije umetnosti u tekstu Socijalni poloaj umetnosti i ideje estetske kreativnosti. Autor ukazuje na spregu izmeu umetnosti i istorijskog razvoja drutvenih formacija, ime se tematizuje i jedno od najznaajnijih estetikih pitanja: pitanje legitimnosti razliitih merila vrednosti. U prilogu Kreativnost u sajber prostoru Dragan alovi ispituje odnos problema kreativnosti i savremenih medija. Teorija umetnosti razmatra se u kon-

259

trei program ZIMA 2013.

260

tekstu sajber okruenja, ime se teite ispitivanja pojma stvaralatva premeta u kontekst digitalne umetnosti savremenog doba. Ljilja Ili u ogledu Knjievni akt problematizuje pojam kreativnosti iz perspektive samog stvaraoca umetnika. Razmatranjem niza relevantnih teza o smislu umetnosti autorka upuuje na jezik kao centralni topos umetnosti uopte. Druga celina zbornika, Filozofske perspektive, zapoinje tekstom Umetnost i stvaranje u kineskoj i indijskoj tradiciji, u kojem Duan Pajin razmatra problem kreativnosti unutar dve kljune istonjake tradicije. Autor temeljno ispituje iri kontekst kineskih i indijskih uenja o stvaralatvu, rasvetljavajui i kljune pojmove koji su u tim uenjima nuni za razumevanje kreativnosti: lakou, usaglaenost, vizualizaciju, spontanost, originalnost, isijavanje i ushienje. Nikola Tanasi u tekstu Prometejski mit i problem stvaranja iz perspektive klasine antike suoava tri varijante mita o Prometeju, rasvetljavajui kompleksnu strukturu antikog shvatanja stvaralatva. Otkrivajui da je stvaralatvo u antikoj epohi uvek zasnovano na nekoj formi transcendencije, Tanasi upuuje na teorijsku utemeljenost antikih ideja o stvaralatvu, koja je u brojnim interpretacijama neosnovano zanemarena. U tekstu Kreativnost i mimezis Marica Rajkovi ispituje odnos izmeu pojmova kreativnosti i mimezisa unutar Platonove i Aristotelove filozofije. Rasvetljavanjem znaaja ovih pojmova utvruje se da je upravo antika epoha problem stvaralatva postavila kao par excellence filozofski problem. Iva Draki Vianovi u tekstu Bihevioralni aspekt stvaralatva tematizuje bihevioralnu renesansnu tehniku spezzatura, ukazujui na njen znaaj u kreativnom samooblikovanju pojedinca unutar te epohe. Stvaralaki proces se razmatra upravo kroz svoje mogue pro-

dukte: produkt kao spezzatura i produkt kao artefakt, koji se pokazuju kompatibilnim. Una Popovi u tekstu Homo faber: Problem kreativnosti u renesansi problematizuje renesansno shvatanje oveka kao stvaraoca. U fokusu ovog rada nalazi se problem saznanja, i to preko dva horizonta: saznanja kao idejnog odreivanja i saznanja kao tehnikog realizovanja stvorenog bia, ime kontekst ovog ispitivanja premauje granice umetnosti, proirujui se i na domen nauke i filozofije. U tekstu Kreativnost u umetnosti i nauci: Ogled o problemu genija u estetici Kanta i Derarda Marko Novakovi razmatra problem kreativnosti kroz perspektivu Kantovog shvatanja genija, koja se postavlja u dijalog sa Derardovim stavovima o geniju. Ovo suoavanje dve razliite filozofije rasvetljava vano estetiko pitanje o mogunosti da genije nije kategorija koja je vezana iskljuivo za umetnost, ve da se moe primeniti i u sferi nauke. Neboja Grubor u tekstu Hajdegerovo shvatanje vajarstva problematizuje odnos umetnika i umetnosti u Hajdegerovim delima. Istiui Hajdegeroveu tezu o vajarstvu, koje je suprotstavljeno prostoru, i ukazujui da skulptura doputa stvarima da zasijaju na njihovom vlastitom mestu, autor postavlja jednu formu umetnosti u sredite ontolokog razumevanja tu-bivstvovanja. Tekst Umetniko stvaranje kao proizvoenje aletioloke diferencije Sae Radovanovia tematizuje odnos izmeu istine i umetnosti u Hajdegerovoj filozofiji. Autor rasvetljava pojam umetnikog stvaranja unutar Hajdegerovog shvatanja istine kao aletioloke diferencije. Milo iprani u tekstu Kultura i unitavanje razmatra problem kreativnosti kroz njen odnos prema pojmu unitenja u filozofiji Hose Ortega i Gaseta. Ispitujui spontani-

HRONIKA

tet kao kreativni odnos sa svetom, autor e ukazati na mogunost da upravo ona otvara izlaz iz krize umetnosti i kulture uopte. U odeljku Eseji nalaze se tekstovi Luke Proia Andri i Hajdeger i Sande Risti-Stojanovi Problem originalnosti i novog u umetnosti, dok se u Prilozima nalaze lanci ana Bodrijara Zavera umetnosti i Ivana Fohta Hegel i kraj umetnosti.

Navedeni tekstovi, teme i problemi ukazuju na to da su XXXI skup Estetikog drutva Srbije i zbornik koji je iz njega proizaao odgovorili vrlo visokom zahtevu koji je ovako kompleksna estetika tema postavila, i opravdali i potvrdili viedecenijsku tradiciju i renome ovog drutva.

261

Marica Rajkovi

FESTIVALI
TRADICIJA I INOVACIJA, FAKTOGRAFIJA I POEZIJA*
Program Devetog festivala evropskog dugometranog dokumentarnog filma Sedam velianstvenih doneo je neobino plodonosan spoj tradicije i inovacije. Prikazani filmovi imaju snaan autorski peat, sadre visok nivo edukativnosti, informativnosti i obilje faktografije. Osim toga, ovi filmovi predstavljaju sintezu politinosti, istraivakog novinarstva, poezije. Beogradska publika je imala priliku da (u selekciji Tuea Stina Milera) vidi sedam tematski i stilski razliitih filmova: U potrazi za ugarmenom, aj ili struja, Poslednja kola hitne u Sofiji, Palme, Soundbreaker, Zimski nomadi i Privatni svemir.
* Deveti festival evropskog dugometranog dokumentarnog filma Sedam velianstvenih, odran u centru Sava u Beogradu, od 30. januara do 3. februara 2013. godine.

Festival je otvoren izuzetno snanim filmom U potrazi za ugarmenom reditelja Malika Beneelula. Re je o vedsko-britanskoj koprodukciji i jednom od najuspenijih bioskopskih filmova u istoriji dokumentarizma. Nosioci potrage za ugarmenom, odnosno za Sikstom Rodrigezom, amerikim rok-soul-bluz pevaem, jesu dvojica njegovih fanova iz Kejptauna. Oni su odluili da mu uu u trag i rasvetle misteriju koja se oko njega stvarala godinama. Rodrigez je poetkom sedamdesetih godina prolog veka snimio dva albuma koji u Americi nisu postigli nikakav komercijalni uspeh, ali su se neobinim kanalima probili u Junoafriku Republiku, u to vreme izmrcvarenu aparthejdom, i tamo postigli neverovatan uspeh, postajui simbol pobune i neminovnosti drutvenih promena. Rodrigez je u Junoafrikoj Republici tada postao neprikosnoveni znak protesta, snaan glas obespravljenih i muzika ikona vea od Elvisa Prislija

trei program ZIMA 2013.

262

ili Boba Dilana, dok je u rodnoj Americi ostao potpuno nepoznat. U Junoafrikoj Republici se potom ukorenilo uverenje da je Rodrigez mrtav, odnosno da je okonao svoj ivot negde na sceni, ritualnim samoubistvom, spalivi se. Budui da nisu postojali konkretni dokazi za to, kao ni bilo kakve informacije o Rodrigezovom ivotu, akteri filma kreu u potragu za svojim idolom. U raskonoj formi istraivakog novinarstva, ispreplitanih intervjua, arhivskih video i audio materijala, na poetku filma istrauje se znaaj Rodrigezove muzike. Tu se o njemu govori kao o nepoznatom mistiku, pokojnoj enigmi, muziaru koji je snimio dva albuma, ukljuujui i amblemsku pesmu Shugar Man, a onda nestao sa lica zemlje. Gledaoci, izmeu ostalog, prate intervjue sa producentima koji su s njim radili, na primer, sa uvaenim Stivom Roulendom, koji je Rodrigezov talenat postavio na pijedestal, govorei o njemu kao o mudracu, mistiku, buntovniku, neobinoj osobi koja ga je osvojila svojim mirom, skromnou i nekakvom osobenom transcendentalnou. Roulend je jo istakao da je njegov drugi album Coming from Reality remek-delo i da mu nije jasno kako je finansijski propao (inae, ovaj producent je radio sa autorima poput The Cure, Thompson Twins, Boney M). Prvi deo filma posveen je temi Rodrigezovog kultnog statusa u borbi za politike promene u Junoafrikoj Republici. Svaka revolucija ima svog heroja, a Rodrigez je u Junoj Africi bio jedan od tih simbolikih nosilaca promena (a da to nije ni znao), amblemski glas osloboenja i drutveno-politikog osveenja. Ovaj motiv povezuje film U potrazi za ugarmenom sa, takoe, veoma inspirativnim muzikim dokumentarcem Marli Kevina Mekdonalda (koji je prikazan na poslednjem festivalu Slobodna zona). U to represivno vreme, iako masovno obo-

avana, njegova muzika je bila vrsto cenzurisana. U filmu su plasirani i intervjui sa cenzorima iz vremena aparthejda, koji su naveli da zbog provokativnog sadraja nije bilo dozvoljeno putati njegove ploe na radiju. Ili su ak toliko daleko da su fiziki unitavali radijske primerke njegovih ploa (grebali su ih), tako da njihovo emitovanje nije ni bilo mogue. Otprilike na poetku druge polovine filma sledi obrt: tragai za ugarmenom iz Kejptauna otkrivaju da je on i dalje iv i da sa svojom porodicom u prilinom siromatvu stanuje na obodima Detroita i preivljava radei teke fizike poslove. Tako, u drugom delu, film dobija nove idejne smerove, takoe veoma inspirativne. Biografske i arhivske materijale o Rodrigezovoj muzici iz sedamdesetih godina, kao i priu o njegovom amblemskom drutveno-politikom uticaju u Junoj Africi, smenjuju ne manje znaajna pitanja relativnosti i efemernosti slave, odnosa izmeu stvaralatva i priznanja i uspeha stvaralaca, uticaja industrije na autorstvo, zatim relacije izmeu umetnika i njegovog dela, kao i prirode umetnosti, nepredvidivosti kanala njene distribucije i tako dalje. Dokaz da je ivot neverovatniji i nepredvidiviji od fikcije potvruje injenica o zaokretu njegove karijere, iji je okida bio i ovaj film, njegov izuzetan uspeh i popularnost (povodom filma je nedavno objavljena kompilacija Rodrigezovih pesama, koja je postigla uspehe na top-listama i izazvala vee interesovanje za njegovu muziku). Detalj koji je Stiv Roulend u prvom delu filma podvukao u drugom delu se nadgrauje i postaje jedna od najizazovnijih tema filma. Re je o Rodrigezovoj jednostavnosti, skromnosti, gotovo asketskoj povuenosti koja nagovetava njegovu proroku prirodu. Jednostavnost umetnika je obino plodno tlo za raanje umetnosti jer je umetnost refleksija due

HRONIKA

njenog stvaraoca, a jednostavnost je vrlina koja najee ide zajedno sa mudrou i (samo)sveu, kojima treba dorasti. U skladu s tim, jedna od intervjuisanih osoba u drugom delu filma je Rodrigezov kolega, fiziki radnik. On je govorio o tome da je Rodrigez od tog znojavog, pranjavog, prljavog, fiziki iznurujueg posla napravio neuobiajeno lep dogaaj. On bi dolazio na svoj posao sveano, gotovo ceremonijalno odeven, transformiui na specifian nain bedu realnosti u prostor sakralne lepote. Zar u tome nije sutina umetnosti? Da transcendira obinu stvarnost, da u mulju prizemne realnosti nalazi smisao, veru i nadu postojanja? Autentini umetnik ima talenat da od dronjave realnosti stvori prelepe svetove. Treba li vie traiti od umetnosti? Ako nas ona inspirie da od naizgled beznadenog sveta nainimo prostor iz bajke, obojen nadom, verom i matom, njen smisao je ispunjen. Ako ne moemo da promenimo svet, moemo da promenimo na pogled na njega. A umetnost je na tom putu vrlo vrst oslonac. U Soundbreakeru, drugom filmu na ovogodinjem programu Festivala Sedam velianstvenih, koji za temu takoe ima muziko stvaralatvo, glavni akter je muziar Kimo Pohjonen, koji u jednom trenutku kae da veruje da u svakom oveku postoji umetnik... Samo treba pronai put. Ta ideja o umetnosti u svakodnevnom ivotu povezuje ova dva filma, pored njihove bazine usredsreenosti na muziku umetnost. Soundbreaker je finski film posveen avangardnom autoru Kimu Pohjonenu, sa ijim je radom beogradska publika dobro upoznata zahvaljujui festivalu Ring Ring, na kojem je ovaj muziar dva puta nastupio. Reditelj Kimo Koskela u ovom ostvarenju istrauje avangardnost, nekonvencionalnost, eksperimentalnost Pohjonenove muzike, komponovane i izvoene na harmoni-

ci. Prikazuje se, izmeu ostalog, njegovo interesovanje za ukljuivanje prirodnih, neuobiajenih zvukova u muzike kompozicije, na primer, zvukova skianja svinja, koenja trave, drndanja motorne testere. U filmu se obrauje i umetnikova poseta Tanzaniji, gde je otkrio vanost zaboravljenih muzikih rituala. To iskustvo je uticalo da, po njegovim reima, od sviraa na harmonici postane muziar. Jedan od zanimljivijih detalja koje film otkriva je dugogodinji (preciznije, dvadesetdvogodinji) Kimov stid zbog harmonike (ovaj stid vodi poreklo iz injenice da se harmonika u Finskoj tretira kao instrument za tupane njega je otac ubedio da svira ba harmoniku). Stid ga je napustio onda kada je sebe pronaao u tom instrumentu, kada je pronaao mogunost specifinog izraza, lini filter kroz koji je propustio svoju muziku i konano stvorio sintezu klasike i noiza. U filmu su prikazani i njegova saradnja sa Kronos kvartetom, te Kimove kompozicije za njih, zajedniki nastupi, kao i veoma neobian oblik muziko-scenskog izvoenja koji je on razvio rvanje sa harmonikom. Ova multidisciplinarna izvoaka forma ukljuuje koreografisano rvanje, muziku na harmonici, kao i ukljuivanje filmskih/video materijala, a vodi poreklo iz finske tradicije rvanja s poetka XX veka. Uprkos obilju zanimljivih detalja koje ovaj film otkriva, on ne ostavlja tako snaan utisak kao ugarmen, prevashodno zato to ne nosi emocije kojima ugarmen bezrezervno osvaja gledaoce. U svakom sluaju, dokumentarni film je izuzetno funkcionalan medij u istraivanju i predstavljanju muzikog stvaralatva jer otvara irok spektar mogunosti. U belgijsko-marokansko-francuskoj koprodukciji aj ili struja reditelj erom le Mer vizualno ispisuje proces uvoenja struje u siromano i izolovano marokansko selo Ifri, na vrhu planine, gde su ljudi

263

trei program ZIMA 2013.

264

skromno i jednostavno iveli od zemljoradnje ili stoarstva. Taj konkretan i simboliki in upada civilizacije u njihovu ne-civilizaciju postavlja fundamentalna pitanja o njihovim vrednostima, pitanja koja mi skoro i da ne postavljamo jer su ona datost alternative u zapadnim drutvima skoro i da nema. Da li ivot u razvijenim drutvima donosi sreu ili zaaranu zavisnost od njihovih vrednosti, neprestano okretanje u krug u procesu ispunjavanja elja koje namee medijska svakodnevica vana su pitanja koja ovaj film implicitno namee. Efektno je prikazana drama prihvatanja premisa civilizovanog drutva kroz lik jednog siromanog pastira, oca, glave porodice koji je, po sopstvenim reima, bez struje iveo dobro, jednostavno, bez elja. Da bi dobio struju (platio trokove njenog uvoenja), morao je da proda kravu koja mu je donosila i hranu i prihode. On je bio prinuen da uvede struju, uprkos tome to je bio svestan da moe sasvim sreno da ivi i bez nje, zato to su ga deca molila da je ukljui kako bi odrali korak sa okruenjem. Njihovi vrnjaci su dobili struju i da bi bili prihvaeni u drutvu, oni moraju da prate trendove, nije im dozvoljeno da zaostaju. U protivnom, postali bi drutveni marginalci, izolovani, istisnuti iz trke i drutveno ponieni to je fakat na koji potroaki sistem rauna, sticanje drutvenog statusa kroz posedovanje roba. Uvoenje struje je tako oznailo ulazak u zaarani krug civilizacijskih neminovnosti, postajanje delom mehanizma proizvodnje elja koje trae zadovoljenje. Struja je sa sobom dovela i uvoenje televizije, to predstavlja bespovratni krah starog naina ivota. Problem uticaja medija obrauje se i u filmu koji je zatvorio ovogodinji festival Sedam velianstvenih. Re je o ostvarenju Privatni svemir. U ekom dokumentarcu rediteljke Helene Tretikove prikazuje se istorija jedne porodice, branog para

i njihovo troje dece njihovo raanje, odrastanje, a onda i kasnije snalaenje u ivotu. Privatno se ovde preplie sa politikim, lina istorija se prikazuje paralelno sa drutvenim promenama. Na poetku pratimo njihove ivote u komunistikoj ehoslovakoj, a posle tri decenije je njihovo okruenje promenjeno oni ive u ekoj, koja je deo Evropske unije. Film pokriva vremenski opseg od 1974. do 2011. godine, i posebno je zanimljivo to to je rad na ovom filmu praktino trajao trideset i sedam godina! Autorka je za to vreme pratila razvoj ove porodice. Privatni svemir je nastao iz kratkog filma udo, koji je Tretikova snimila 1974. godine, a koji je tada, u kraim crtama, prikazao poetak branog ivota Jane i Petra i roenje njihovog prvog sina Honze. Autor muzike koja, esto ironino, prati radnju je Karel Got, eki ansonjer, koji, izmeu ostalog, budi oseanje nostalgije. Pripovedanje i intervjui sa akterima potkrepljeni su arhivskim snimcima njihove line, kao i drutvene, istorije (markirani su drutveni dogaaji Pliane revolucije 1989, kao i prikljuivanja eke Evropskoj uniji 2004. godine). Moe se rei da je glavni akter filma Privatni svemir Honza neuklopljeni buntovnik koji odbija da bude deo konvencionalnog sistema i ne prestaje da trai svoj individualni put. On je drutveni autsajder koji gaji marihuanu i trai sebe u meditativnim izolacijama i usamljenikim putovanjima, zbog ega je u neprestanom konfliktu s majkom. U jednoj sceni direktno se dotie pomenuta problematika uticaja medija. Honza kritiki istie da se u savremenom drutvu televizija tretira kao nova religija, a da je ona, sutinski, centar proizvodnje jednoumlja. Ovde se motivi Privatnog svemira i filma aj ili struja ukrtaju. Stil pripovedanja Privatnog svemira je odreen armom, jednostavnou, iskrenou i nenom duhovitou, koja je

HRONIKA

prodorno osvojila simpatije beogradske publike. Jedan od najzapaenijih i najintrigantnijih filmova Devetog festivala Sedam velianstvenih svakako je bilo i ostvarenje Palme, politiki dokumentarac dve autorke, Kristine Lindstrem i Mod Nikander, vedsko-danska koprodukcija koja je postigla izuzetan komercijalni uspeh. Statistike pokazuju da je re o najveem bioskopskom hitu u vedskoj od sedamdesetih godina. Film se prikazivao u preko sto deset bioskopa, sa interesovanjem publike koje nadmauje holivudske blokbastere (premijera je bila u septembru 2012. godine). Tema filma je biografija Ulofa Palmea, vedskog premijera u dva mandata, lana i predsednika vedske socijaldemokratske stranke, lucidnog i esto kontroverznog politiara koji je tragino nastradao 1986. godine (ubijen je na ulici u Stokholmu). U poetku je bio omiljen u intelektualnim i umetnikim krugovima zbog svoje samouverenosti i erudicije, ali je osamdesetih godina njegova popularnost poela da slabi. Autorke filma istiu da je osamdesetih godina, zbog rigorozne poreske politike, izgubio naklonost intelektualne elite. Kao ilustracija njegovih traginih greaka, navodi se, izmeu ostalog, epizoda hapenja Ingmara Bergmana u Dramatenu zbog navodne utaje poreza, kao i poreski problemi uspene spisateljice Astrid Lindgren, autorke brojnih knjiga za decu (ona je bila veoma kritiki nastrojena prema Palmeovoj politici). Film, hronolokom naracijom, prikazuje mnotvo Palmeovih uspona i padova, razvoj politikih ideja od detinjstva, potom njegov boravak u Sjedinjenim Amerikim Dravama u mladosti, prvo prilikom jednogodinjeg kolovanja, a zatim i viemesenog puta stopiranjem po itavoj Americi. Tokom ove avanture

upoznao se sa tekoama radnikog ivota, to ga je kasnije opredelilo za bavljenje politikom, upornu borbu za socijalnu jednakost, demokratiju, a potom i zastupanje politike nenasilja, tolerancije, otrog protesta protiv rasizma. U filmu je dosta prostora dato i njegovoj kontroverznoj spoljnoj politici, sukobu sa amerikim vlastima za vreme rata u Vijetnamu, to je dovelo do zahlaenja odnosa izmeu dve drave, dvogodinjeg suspendovanja rada vedske ambasade u Americi i vice versa. Pored brojne faktografije koju film otkriva, kao i znaajne edukativne funkcije koja je oigledna, film znaajno podstie razbuktavanje pravdoljublja i tolerancije, kao i odbacivanje predrasuda putem suoavanja sa sutinom njihove ogranienosti. injenica da je ove godine program Festivala Sedam velianstvenih prvi put u celini odran u Velikoj sali centra Sava, zbog interesovanja veoma brojne publike, ide u prilog tezi o optem, internacionalnom porastu interesovanja za dokumentarni film (tu tezu su, izmeu ostalog, potkrepili i veliki komercijalni uspesi filmova poput Farenhajt 9/11, Super Size Me, Food Inc i drugih). Ova injenica je sigurno vredna ispitivanja, naroito ako se uzme u obzir i globalni porast popularnosti dokumentarnog izraza u oblasti pozorine umetnosti. Da li ivimo u vremenima u kojima zaborav, uteha i katarza koje nudi dramska fikcija vie nisu dovoljni, odgovarajui i zadovoljavajui? Da li nam je u poslednje vreme potrebno neposrednije suoavanje sa istinama o svetu, bez sakrivanja iza maski fiktivnih likova? Ako sudimo prema erupciji interesovanja za dokumentarni izraz u filmu i teatru, odgovor je potvrdan.

265

Ana Tasi

trei program ZIMA 2013.

266

Uputstvo autorima i prevodiocima

Nakon stavljanja ~asopisa Tre}i program na listu nau~nih ~asopisa u oblasti dru{tvenih nauka i svrstavanja u kategoriju M51, molimo autore i prevodioce da se prilikom pripreme teksta pridr`avaju slede}ih uputstava: Nau~ne ~lanke doma}ih autora potrebno je pre slanja redakciji opremiti apstraktom na srpskom jeziku (do 900 slovnih mesta), klju~nim re~ima (ne vi{e od 5) i rezimeom na engleskom ili nekom drugom svetskom jeziku (do 2200 slovnih mesta). Prevode nau~nih ~lanaka iz inostrane periodike tako|e je potrebno slati opremljene apstraktom i klju~nim re~ima, ali bez rezimea, dok }e o opremi prevoda neobjavljenih nau~nih ~lanaka i poglavlja iz knjiga ili zbornika radova brinuti redakcija. Prilikom citiranja, za citate u tekstu koristiti znake navoda, a za citate unutar citata apostrofe. Citate du`e od dva reda treba praznom linijom odvojiti u poseban blok, bez navodnika. Prilikom navo|enja literature dosledno koristiti jedan od dva predlo`ena sistema: 1. Navo|enje literature u fusnotama numerisanim arapskim brojevima. Bibliografska jedinica za knjige treba da sadr`i: ime (ili inicijal imena) i prezime autora, naslov (obele`iti italikom), naziv izdava~a, mesto izdanja, godinu i broj stranice/a (bez skra}enice str.). Na primer: Marc Aug, Non-Places: Introduction to an Anthropology of Supermodernity (Cultural Studies), Verso, Paris, 1995, 2324. Tekst/poglavlje u zborniku radova treba da sadr`i: ime (ili inicijal imena) i prezime autora, naslov, ime urednika, naslov (obele`iti italikom), naziv izdava~a, mesto izdanja, godinu i broj stranice/a. Na primer: Russell Hardin, Public Choice versus Democracy, u D. Copp, J. Hampton i J. E. Roemer (ur.), The Idea of Democracy, Cambridge Univesity Press, Cambridge, 1993, 157173. ^lanak u ~asopisu treba da sadr`i: ime (ili inicijal imena) i prezime autora, naslov ~lanka, naziv ~asopisa (obele`iti italikom), godi{te (ako ima) i broj ~asopisa, mesto izdanja ~asopisa (ukoliko je potrebno), godinu izdanja i broj stranice/a. Na primer: @. Lakan, Etika psihoanalize, Theoria, 12, 1986, 13. Ili: Gream Garard, Prosvetiteljstvo i njegovi neprijatelji, Tre}i program, 133134, III, Beograd 2007, 17. 2. U slu~aju navo|enja literature u samom tekstu potrebno je u zagradi navesti prezime autora, godinu izdanja i broj stranice, na primer: (Lakan 1986: 13). Ukoliko se referi{e na vi{e dela istog autora, godine izdanja treba razdvojiti zarezima (Lakan 1986: 13, 1992: 55), a ukoliko se na istom mestu poziva na vi{e autora razdvajanje vr{iti ta~kom i zarezom (Lakan 1986: 13; Hardin 1993). Ako je ime autora ve} pomenuto u re~enici, navodi se samo godina i broj stranice (1986: 13).

trei program ZIMA 2013.

U ovoj vrsti navo|enja bibliografske jedinica u spisku literature treba pisati na slede}i na~in: Knjiga: prezime i ime (ili inicijal imena) autora, godinu izdanja, naslov (u italiku), mesto izdanja i naziv izdava~a. Na primer: Aug, Marc. 1995. NonPlaces: Introduction to an Anthropology of Supermodernity (Cultural Studies). Paris:Verso. Tekst/poglavlje u zborniku radova: prezime i ime (ili inicijal imena) autora, godinu izdanja, naslov, teksta, ime urednika zbornika, naslov zbornika (u italiku), mesto izdanja, naziv izdava~a i broj stranica. Na primer: Hardin, Russell. 1993. Public Choice versus Democracy. U: D. Copp, J. Hampton i J. E. Roemer (ur.), The Idea of Democracy. Cambridge: Cambridge Univesity Press, 157173. ^lanak u ~asopisu: prezime i ime (ili inicijal imena) autora, godinu izdanja, naslov, naziv ~asopisa (u italiku), godi{te (ako ima) i broj ~asopisa, mesto izdanja (ako je potrebno), broj stranica. Na primer: Lakan, @. 1986. Etika psihoanalize. Theoria, 12: 325. Ili: Garard, Gream. 2007. Prosvetiteljstvo i njegovi neprijatelji. Tre}i program, 133134 (III): 928. Spisak literature treba sastaviti po abecednom redu uzimaju}i u obzir prvo slovo prezimena autora.

267

trei program ZIMA 2013.

268

PREGLED SADRAJA PRETHODNIH BROJEVA


BROJ 153, I 2012
O ANTOLOGIJAMA 9 16 JOVAN DELI: Uvod: sto godina ivota jedne ive antologije NEDELJKA PERII: Antologija srpske poezije Zorana Miia u ogledalu Antologije novije srpske lirike Bogdana Popovia MARKO M. RADULOVI: Stara srpska knjievnost u Antologiji srpskog pesnitva Miodraga Pavlovia DRAGAN HAMOVI: Poezija i tradicija: skrajnuta Antologija Bogdana A. Popovia DUNJA RANI: Anto-logika u ogledalu Dvojnika iz negativne dimenzije: Pantologije Stanislava Vinavera kao preispitivanje modela Antologije novije srpske lirike Bogdana Popovia SVETLANA EATOVI DIMITRIJEVI: Antologije Vaska Pope MARKO AVRAMOVI: Antologije proze u srpskoj knjievnosti 153 143 MIHAIL HAGEMAJSTER: Protokoli sionskih mudraca: izmeu istorije i fikcije STEFAN ANDRIOPULOS: Okultne zavere: duhovi i tajna drutva u ilerovom Vidovnjaku

STUDIJE 173 ARNO FRANSOA: Zato preokretanje vrednosti nije postavljanje novih vrednosti na mesto starih

25

43

HRONIKA Knjige 209 RADOMIR PUTNIK: Aristotel i zapadno pozorite (Florans Dipon, Aristotel ili vampir zapadnog pozorita) SRAN DAMNJANOVI: Paradoks i metafora (Irina Dereti, Iz Platonove filozofije) DUBRAVKA STAJI: Graanska neposlunost (Aleksandra Mirovi, Ogled o graanskoj neposlunosti: Redefinisanje savremenog koncepta graanske neposlunosti i granica politike obligacije sluaj Srbije) Nauni skupovi 216 TANJA MILOSAVLJEVI: Kultura vrta (Meunarodni nauni skup Tradicionalna estetska kultura VII: Vrt, Univerzitet u Niu)

50

211

77

214

88

TEORIJE ZAVERE 111 129 BRAJAN KILI: O teorijama zavere JAKOB TANER: Zavera nevidljive ruke: anonimni trini mehanizmi i mrane sile

BROJ 154, II 2012


118 ZVEZDANE STAZE 9 PREDRAG KRSTI i OLIVERA NUI: Kult(ura) svemirskih brodia: fenomen(ologija) Zvezdanih staza MAJKL JINDRA: Fandom Zvezdanih staza kao religijski fenomen ROBERT KOZINEC : Utopijski poduhvat: artikulisanje znaenja kulture potronje Zvezdanih staza ILSA BIK: Deaci u svemiru: Zvezdane staze, latencija i pria bez kraja

IMAGINARNA EDICIJA 143 STIVEN MALHOL: O Osmom putniku

41 72

STUDIJE I LANCI 199 LJILJANA GAVRILOVI: Fan-fiction i kolektivna kreativnost

trei program ZIMA 2013.


210 UNA POPOVI: Proirenje apriornog: filozofija simbolikih oblika kao transcendentalna filozofija kulture 238 apstraktnog (Deveti Beogradski festival igre) Povodi SRETEN PETROVI: Budunost religije iz postmodernog ugla (Riard Rorti i ani Vatimo, Budunost religije)

269

HRONIKA Festivali 231 VERA OBRADOVI: Dvostruki lik igre izmeu koreodramskog i

BROJ 155156, IIIIV 2012


O PREVOENJU 9 30 IVANA SPASI: Elementi jedne sociologije prevoenja DRAGAN PROLE: Prevoenje i smisao za stvarnost: Humboltova latentna ontologija DRAGANA GRBI: Kulturnopolitiki kontekst prevoenja Fenelonovog romana Telemah ALEKSANDRA MANI: Fragmenti prevodilakog govora IVAN MILENKOVI: Dekonstrukcija originala IGOR PERII: Smeh u prevodu

JAVNI INTELEKTUALCI 179 189 201 ZORAN AVRAMOVI: Socioloki aspekt odnosa intelektualaca i znanja SLOBODAN RELJI: Nema zamene za kritikog intelektualca ZORAN IRJAKOVI: Drugi ivot javnih intelektualaca: televizijski intelektualci u eri drutvenih medija

48

STVARALATVO VLADANA RADOVANOVIA 219 DRAGANA STOJANOVI NOVII: Stvorenost u svedenosti: raiavanje stvaralakog prostora est dvoglasnih korala Vladana Radovanovia KATARINA TOMAEVI: Prolegomena za raspravu o teorijskom diskursu o muzici Vladana Radovanovia IVANA NEIMAREVI: Radiofonska dela Vladana Radovanovia EDOMIR VASI: Aspekti likovnosti u delu Vladana Radovanovia SLAVKO TIMOTIJEVI: Ambijenti, okolnosti i kunsthistoriarski konteksti u vezi sa delom Vladana Radovanovia: izmeu skeptinosti i apologije NATAA RADOSAVLJEVI KUZMANOVI: Vokovizuel i specijalna poetika vokovizuela KONSTANTIN STEFANOVI: Istraivanje metodskog postupka u sintezijskoj umetnosti Vladana Radovanovia

62 74 83

229

STRUKTURA OBJANJENJA 105 107 Uvodna beleka DANIEL KOSTI: Osnove transparentnosti objanjenja: semantika i topoloka realizacija DUKO PRELEVI: Pojmovna analiza i apriorno objanjenje SLOBODAN PEROVI: Alternativa instrumentalistikom razumevanju biolokih objanjenja LJILJANA RADENOVI: Psihologija objanjenja: mogua alternativa kognitivizmu i neke implikacije za filozofiju nauke LEON KOJEN: Teze o uzronom objanjenju u istoriji DRAGO URI: Personalno objanjenje i kalam kosmoloki argument

245 256 265

119 130

275

140

285

152 165

STUDIJE I LANCI 299 IVA DRAKI VIANOVI: ta je ivo u Hegelovoj estetici

trei program ZIMA 2013.

270

310 324

MILANKO GOVEDARICA: Eros, tradicija i savremenost SRAN PRODANOVI i PREDRAG KRSTI: Narcis i pogan jezik: Darvin via Frojd

342

Knjige SRAN DAMNJANOVI: Filozofija na svojoj zemlji (Slobodan unji, Filozofija i njen jezik) Festivali ALEKSANDAR MILOSAVLJEVI: O oevima i deci (57. Sterijino pozorje) Crtice sa 46. Bitefa

HRONIKA 337 Povodi DEJAN OREVI: Jedno savremeno vienje pironizma (Adrian Kuzminski: Pyrrhonism How the Ancient Greeks Reinvented Buddhism)

345 352

trei program ZIMA 2013.

TRE]I PROGRAM
BROJ 155156, LETOJESEN 2012

271

Glavni i odgovorni urednik: mr Predrag [ar~evi} Redakcija ~asopisa: dr Petar Bojani}, dr Slobodan Samard`i}, dr Karel Turza Redakcija Treeg programa Radio Beograda: Jovan Despotovi}, Vladimir Jovanovi}, Sanja Kunjadi}, Svetlana Matovi}, Tanja Mijovi, mr Ivan Milenkovi}, Ivana Neimarevi}, Olivera Nu{i}, Ksenija Stevanovi}, \ura Vojnovi Operativni urednik: Du{an ]asi} Spiker: Marica Mil~anovi} Jovanovi} Sekretarijat: Ksenija Vu~i}evi}, Ivana Petra{, Ljiljana Ceki} Lektura i korektura: Milka Cani}, Tanja Milosavljevi Likovno re{enje: Bole Miloradovi} Izdava~: RDU Radio-televizija Srbije Adresa redakcije: Tre}i program Radio Beograda, 11000 Beograd, Hilandarska 2. Telefoni: 32 44 322, 32 47 157, 32 24 623, faks: 32 42 648, centrala Radio Beograda 324 88 88, lokali: 265, 165, 109, 334, 156, 263 e mail: radiobg3@rts.rs web site: http://www.rts.rs; http://www.radiobeograd.rs @iro ra~un: 170-0000301031626-65, RDU Radio-televizija Srbije, Beograd, Takovska 10 (za ~asopis Tre}i program) [tampa: DMD {tamparija, Beograd [tampanje zavr{eno oktobra 2013. godine

trei program ZIMA 2013.

272

CIP Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 08 TREI PROGRAM / glavni i odgovorni urednik Predrag arevi. God. 1. br. 1 (juli 1969) . Beograd : Radio-televizija Srbije, 1969 (Beograd : DMD tamparija). 24 cm Tromeseno ISSN 05647010 = Trei program Radio Beograd COBISS.SRID 3311106

You might also like